Naslov izvornika Niccolo Ammaniti Fango copvright Arnoldo Mondadori Editore SpA Urednica Maja oljan Glavni urednik

k Kruno Lokotar Niccolo Ammaniti S talijanskoga preveo Nino Raspudi I CIP - Katalogizacija u publikaciji I Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.131.1-31=163.42 AMMANITI, Niccolo Blato / Niccolo Ammaniti; s talijanskoga preveo Nino Raspudi. - Zagreb : AGM, 2005. (Roman) Prijevod djela: Fango. ISBN 953-174-248-0 450421215 J Oklijevao je neko vrijeme, prije nego to je pogledao mjesto koje ga je boljelo; konano ga je otkrio, bacio na njega ustraen pogled; i vidio odvratnu modroljubiastu izraslinu. ovjek je shvatio daje izgubljen; obuzeo ga je smrtni strah i, jo vea, strava da e ga uhvatiti grobari i baciti u lazaret. Alessandro Manzoni Imaj na umu tko je dobar, a tko lo momak... Almamegretta* Takav sam kakav sam. Popaj Zahvaljujemo se ANAGRUMBA s.r.L POSLJEDNJA NOVA GODINA OVJEANSTVA Sherree Rose, vidjevi daje zabava savreno uspjela i da se gosti smiju i pleu, zapitala se: "Zato se ovdje zabavljaju svi osim mene?!" Sherree nije znala daje u tom trenutku svaki od gostiju, bez iznimke, mislio isto to i ona. Clive Blatty "Na dvanaestom kilometru Cassie, na broju 1043, nalazi se 'Stambeno naselje Otoci'. Radi se o arhitektonskom kompleksu koji sainjavaju dvije moderne zgrade (vila Capri i vila Ponza), o primjeru promiljene arhitekture po mjeri ovjeka, s prostranim zelenim povrinama i pogledom na raskonu rimsku okolicu. Opremljeno olimpijskim bazenom, zemljanim teniskim terenom i prostranim parkiralitem, to je savreno mjesto za ljude koji ele ivjeti u dodiru s prirodom, ali se istovremeno ne ele odrei moderne udobnosti. U blizini naselja nalazi se i trgovaki centar sa super-marketom, prodavaonicama odjee, frizerskim salonom, praonicom itd. U fazi su realizacije kino i diskoteka. Nedaleko od sredita Rima (samo petnaest minuta automobilom!), idealno je za zaposlene u gradu i za sve koji ele ivjeti u oazi nepomuenog mira i vedrine..." Iz reklamnog prospekta naselja "Otoci" (1972) Utorak, 31. prosinca 199... 1. CRISTIANO CARUCCI 19:00 h Cristiano Carucci imao je na umu tri mogunosti da izvue tu prokletu no. Jedan. Otii s ekipom u drutveni dom Argonauta. Na programu je te veeri bio megadoint i koncert grupe Animal Death. No ta grupa mu je krajnje ila na kurac. Jebeni vegetarijanski integralisti. Njihova omiljena igra sastojala se u tome da po publici bacaju sirove odreske i

bifteke s kojih kaplje krv. Posljednji put kad je bio na njihovom koncertu vratio se kui sav okrvavljen. A uz to, svirali su i neku gadariju od provincijalnog rocka... Dva. Nazvati Ribljukost, sjesti na 126-icu i otii vidjeti to se dogaa u centru. Moda se uvui na kakvu fetu. U pono bi se sigurno negdje zaustavili, u prometnom kaosu, mrtvi pijani, i nazdravili bi novoj godini usred mora uzbuenih govnara koji trube automobilskim sirenama. Boe koja tuga! Okrenuo se u krevetu. Uzeo je s ormaria kutiju cigareta i zapalio jednu. Ne bi bilo loe da su tu Esmeralda i Paola. No njih dvije su otile u Terracinu. A da nita nisu rekle. Sigurno se radilo o mukarcima. Mogao se malo poseksati, da su bile tu. Kad bi Paola krenula u jedno od svojih slavnih oblokavanja, na kraju bi mu dala. Tko jebe na Novu godinu, jebat e cijelu godinu. Tri. Odjebati. Odjebati sve. Sve mogue. Miran. Buda. Ostati zatvoren u sobi. Zabarikadiran u bunker. Pustiti glazbu i ponaati se kao da to nije posebna no nego bilo koja no bilo kojeg dana. Nije lose, rekao je u sebi. Jedini problem. Njegova majka je od pet ujutro bila u kuhinji i spremala jebenu silvestarsku veeru. Ma tko je tjera na to7, upitao se ne nalazei odgovor. Organizirala je pretjeranu, golemu veeru za Maria Cinquea, vratara vile Ponza, i njegovu obitelj (troje djece + brbljava ena + punica s parkinsonom), za Giovannija Trecasea, kvartovskog vrtlara, enu i Pasqualea Cerquettija, uvara, i njegovu sestru, dvadesetetverogodinju Mariaro-sariu (tekog gabora!). Nedostajao je samo Stefano Riccardi, koji je te veeri bio deurni na porti. Pozvala je sve koji su radili u naselju. Ne, nije rekla Salvatoreu Truffarelliju, onome koji je radio na odravanju zajednikog bazena. Posvaali su se. Moja majka je nevjerojatna!... Saziva ih sve i za Novu godinu. 10 Gospoda Carucci bila je portirka vile Capri. Strastveno, svi zajedno, natisnuti u tom podrumu u kojem su ivjeli kao mievi. Kako bi se davili hranom. Kako bi prenim jelom unitavali jetra. Ustao je iz kreveta proteui se. Zijevnuo je. Pogledao se u zrcalo. Lice mu je bilo doista odvratno. Crvene oi, perut, brada od dva dana. Isplazio je jezik. Izgledao je kao sportska arapa. Pomislio je na sve to mora uiniti kako bi se izvukao odatle. Oprati se, obrijati se, obui se i nadasve proi kuhinjom i sve ih pozdraviti. Titanski pothvat. Ne... Nema anse. Idi s opcijom tri! Zakljuao je vrata. I poeo njuiti zrak poput talijanskog ptiara. U sobu se uvukao neki jak i mastan miris. to li priprema? Brokule? Grah? Kakav je to smrtonosni smrad? Ne, nego moja majka kupuje hranu na groblju. Pustio je glazbu. Nirvana. Osjetio je neto neodreeno herojsko u nainu na koji postupa, moda neto doista asketsko, u tom svom preziru prema svijetu i prema zabavi po svaku cijenu. Moe ti to jebeni budistiki redovnice! I ponovno se bacio u krevet. 11

2. THIERRY MARCHAND 19:30 h Thierrv Marchand konano je uspio pronai mjesto za svoj volkswagen kombi. Bilo je udno vidjeti tu staru krntiju, s anarhistikim znakom naslikanim sa strane, izmeu mer-cedesa 7000, saaba 9000 i ostalih luksuznih laa. Proveo je dva sata u prometnom zastoju na Cassiji riskirajui da mu otkae motor. Osvajao je metar po metar zemlje proklinjui Rimljane. Najvie mu se gadilo to to su ti luaci, stisnuti u svojim autima, izgledali zadovoljni i sretni. Smijali su se. Trubili su. A sve to zato stoje Nova godina. Ludnica! Trei svijet. Medu nogama je stiskao bocu votke Kasatski, proizvedene i flairane u Aricciji, selu u blizini Rima. est tisua za bocu. Povukao je gutljaj i podrignuo. Zatim je iz depa izblijedjele traper koulje izvukao zguvani papiri. Razmo-taogaje. "Diskoteka cVukodlak', ulica Cassia 1041", pisalo je na njemu. Evo ga. Upravo ispred kombija. Veliki plesnjak s bljetavim natpisom. Ispred vrata red elegantno odjevenih ljudi. Mukarci u odijelima, neki ak i u smokinzima, ene u dugim haljinama, sve s uasnim bundama na sebi. Ispred ulaza izbacivai u naranastim jaknama. Desno od diskoteke, na manje od pedeset metara, vidio je, nakon AGIP-ove pumpe, reetkastu ogradu s prolazom. Ulazilo je i izlazilo mnotvo automobila. to je to? Protrljao je oi. Na zidu je ugledao veliku mesinganu tablu. "Naselje Otoci", kazivala je. Lijevo od ograde portirnica, a desno boino drvce puno svjetleih kuglica. Iza zidane ograde i kronji borova nazirale su se dvije zgrade iz sedamdesetih godina. Krovovi od smedeg crijepa. Satelitske antene. Ploice. Velika, osvijetljena staklena vrata na balkonima. Gospodsko mjesto! Thierrv je otvorio vrata i izaao iz kombija. Bilo je zvjerski hladno. Puhao je takav vjetar da je rezao ui. Nebo prekriveno velikim, tamnim oblacima. I rakete. Mali praskovi. Bojaljivi topovski hici prije velikog pononog darmara. Ah, da, rakete. Tono, na Novu godinu se ispaljuju i rakete... Thierrv je zapalio cigaretu bez filtera, otvorio bona vrata kombija i izvukao Regine. Svoju keltsku harfu. Bila je zamotana u debelu plavu krpu. Uzeo ju je u naruje, nogom zatvorio vrata i zaputio se prema ulazu u "Vukodlak" prolazei pored otmjene i nepokretne rampe postavljene ispred lokala. Ona brlja koju ju strusio prila mu je utrobu i osjeao je da su mu noge mekane poput pipaka hobotnice. U kurac, ve sam pijan! postavio je sebi dijagnozu. Dvojica izbacivaa koji su kontrolirali pozivnice vidjeli su ga kako dolazi. Klatio se lijevodesno. S onim udom u naruju. Tko je taj udan tip? 12 13 S onim utim, masnim brinama. Onim oima kuhane trilje. A ona kosa... Plava, duga, prljava. Stari viking na samrti? Njemaki frik osuen na izumiranje?

"to hoe?" upitao ga je osorno klipan niskog ela koji je izgledao kao da e se rasprsnuti u jakni od eljane devine dlake i prugastoj koulji stegnutoj oko volovskog vrata. "Tko?! Ja?" "Da, ti." "Moram svirati." "A to je to unutra?" "Regine. Moja harfa." Thierrv je krenuo naprijed, prema vratima, ne obazirui se na izbacivaa, Regine je bila pakleno teka, no jedna ga je ruerda zaustavila. Gosti koji su plaali ulaz gledali su ga teleim oima. "ekaj! ekaj malo... Kamo e?! Polako!" Klipan je zgrabio interfon i poeo govoriti u njega. Prekinuo je. "U redu! Smije unutra. Jedino to tako nee ii. Jesi li se pogledao? Ovdje ljudi plaaju. Tako stvarno ne moe!" vrtio je mladi glavom u znak neodobravanja. Thierrv je postajao nervozan. "Ovako kako?" otpuhnuo je. Thierrv je odloio harfu i pregledao se. Nosio je svoju staru i nezamjenjivu jaknu od mekane koe s resicama, uobiajenu traper koulju, traperice, uistinu poneto umrljane motornim uljem koje mu se prosulo na autocesti, remen s kopom u obliku bizonove glave i mokasinke. 14 Sve normalno... Podignuo je ruke uvis i upitao: "Onda, prijatelju! to nije u redu?" 3. GIULIA GIOVANNINI 19:32 h Giulia Giovannini stanovala je na drugom katu vile Ponza. Tono nasuprot one u kojoj je ivio Cristiano Carucci. Kupila je taj stan prije est mjeseci od nasljedstva koje joj je ostavio otac. I budui da je bila poduzetna djevojka, uredila gaje u potpunosti sama, bez iije pomoi. Obojila je zidove u losos crvenu, stavila tuko-gips, promijenila okvire na prozorima, kupila arene zavjese Laura Ashlev. ivjela je sama, premda je odnedavno tu bio i Enzo Di Girolamo, njezin novi deko. Prije tjedan dana dala mu je kljueve kue i tada je on uselio sa svim svojim stvarima. "Ba sam se zajebala!" rekla je Giulia praznom stanu ulazei s vreicama iz duana u rukama. Enzo je napravio svinjac i izaao. Na stolu ispred televizora prljavi tanjuri, prazna limenka piva i mrvice po podu. Ba te briga, ionako e tvoja buca sve pospremiti. "Prui prst i uzmu ti ruku! Svi su isti", nastavila je otpuhujui. Nije doista bila ljuta. U biti joj se svialo to u njezinom ivotu postoji mukarac koji e malo poremetiti njezin manijakalni red. Na brzinu je sve sredila. 15 Strahovito je kasnila s popisom onoga to treba napraviti. Gosti bi trebali doi u devet. Manje od dva sata. Zadrala se kod frizera i u prodavaonici rublja. Potroila je bezumnu svotu na crvene podvezice, gaice i grudnjak.

Otila je u kuhinju i ubacila junetinu u penicu, ostalo je ve bilo gotovo, spremno i poredano na kuhinjskom stolu. Otvorila je hladnjak, uzela bocu proeka, natoila sebi jednu au i otila u kupaonicu. Mora se okupati, presvui i dotjerati. Otvorila je slavinu na kadi i svukla se. Giulia je bila vitka. Imala je, meutim, dvije velike mlijene lijezde koje su unato obilnosti strale uvis, ne hajui za gravitaciju, dugaka bedra i podignutu i vrstu guzicu. Pogledala se u zrcalo. Izgledala je poput Playboyeve djevojke mjeseca. Gola, s trajnom, pofarbana u crveno i s tom aom vina u ruci. I nije mogla odoljeti. Morala je svakako vidjeti kako joj stoje stvari koje je upravo kupila. Otrala je u sobu i izvukla rublje iz vreice. Na stoliu pokraj kreveta zasvijetlila je telefonska sekretarica. Pritisnula je tipku za presluavanje i vratila se u kupaonicu. Navukla je samostojee arape sluajui prvu poruku. Bila je to mamica koja je zvala iz Ovindolija. "Sretno! Sretno! Sretno! Zlato moje! Sve najbolje! Nadam se da e ti godina biti fantastina. Bolja od prole. Novac, srea, ljubav. Da, prije svega ljubav za moju jedinu i oboavanu ker! Volim te, malena moja!" 16 Nije je mogla sluati kad bi tako govorila. Starica s glasom djevojice. Naravno, j edna bolj a godina... No na onu prolu uope se nije mogla poaliti. Pronala je ovjeka koji joj se sviao (kojeg je voljela, moemo rei), kuu u luksuznom kvartu i stalni posao kao tajnica u velikom uredu u centru. to je vie mogla poeljeti? Nita. Obula je cipele visokih potpetica. Nije loe! Druga poruka bila je od Clema. "Giulia, Clemo je. Htio sam ti rei da Fiorenza nee doi... Boli je glava. Duboko se ispriava. Nadam se da to nije problem..." La! Opet su se svaali. Stavila je grudnjak Sculpture. Stvarao joj je dvije doista zanosne nogometne lopte. Trea poruka bila je od Debore. "Ciao, Giulia, Debby je. Ne znam to u. Kako e se ti obu..." "Halo?! Halo, Debby! Enzo je." Enzo je odgovorio Debori, a da pritom nije iskljuio sekretaricu, i ona je snimila razgovor. "Da. Ja sam. Giulia nije tu. to radi?" "Nita... Koji dave! Uope mi se ne da doi na veeru kod Giulije. Uh! Veeras stvarno ne mogu. Novu godinu treba ekati u muslimanskim zemljama. Tamo u deset svi u krevet..." 17 Draga! Ba je draga! pomislila je Giulia lijevajui pjenu za kupanje u kadu, ma vidi ti te govnarke. A onda, otkud sad ta silna bliskost s Enzom? "Moram li doi?" "Svakako. Ni meni ne pae, zna to... Ali je vano." Giulia se vratila u spavau sobu i sjela na krevet. "Dogovoreno, dolazim. Dovoljno je da si mi blizu. inim to samo zbog tebe, Pimpi. Ali doi sad malo ovamo, treba mi puno maenja kako bih se suoila s tom veerom... Nedostaje mi!"

U kurac! "I ti meni. Luaki." U kurac! Giulia je osjetila kako joj se stee eludac. Razjapila je usta i pokuala duboko udahnuti, no zrak joj nije uspijevao proi kroz dunik. "U redu... Ali neu moi ostati dugo. Giulia e se uskoro vratiti. Obeao sam da u joj pomoi." "Dobro. ekam te." Kraj razgovora. Giuliji se sada sve vrtjelo, soba, krevet, luster. Hladan znoj curio joj je niz pazuha, a valovi vruine palili su joj lice. Jednim gutljajem dovrila je proek. Nisi dobro ula. Smiri se. Sad e ponovno posluati i vidjet e da grijei. Halucinirala si. Obina zvuna halucinacija. Evo, nisi dobro ula... Presluala je tri puta. Pri posljednjem je shvatila da je sve istina. Da se ne radi o ali. Da ta krmaa njezinog ovjeka zove Pimpi. I da njezinom ovjeku Deborah luaki nedostaje. 18 Bol se u meuvremenu proirila od otvora eluca do grla. Hroptala je ispruena na krevetu: "Gospemoja. Gospemoja kako mi je loe... Jako mi je loe. Stvarno mi je loe." Ostala je tako, ispruena, polugola na krevetu. Onda je pokuala plakati. Nita. Nije ilo. Oi su joj bile suhe poput pustinjskih stijena. Unutra, meutim, neto se micalo. Spremala se oluja. Nije to bila tuga i bol zato to ju je izdao Enzo, kojem je dala kljueve kue, to ju je izdala Deborah, njezina najbolja prijateljica, njezina kolska prijateljica. Ne, u Giulijinom srcu, usred tog vrtloga suprotstavljenih osjeaja, krilo si je put neto drugo, neto zlo i gorko to je odjednom eksplodiralo i od ega se poela kesiti i smijati poput hijene. Srdba. Bijes. Mrnja. Prezir. Eto to je bilo u njoj. Prema toj kurvetini koja krade mukarce i prema tom jebenom govnaru. "Ahhhh!! Platit ete! Kunem se majinim ivotom da ete platiti", konano je prasnula ustajui na krevetu. Izvadila je kasetu iz sekretarice i podigla je u zrak, drei je s obje ruke, kao da je Sveti Gral, potom ju je poljubila i stavila u ladicu nonog ormaria, zakljuala i uvukla klju u grudnjak. Otila je u dnevni boravak, zgrabila dva srebrna okvira za fotografije. Na jednoj je bio Enzo, u kupaim gaama, u ruci je drao veliku ribu, na drugoj Deborah u skijakom odijelu na stazama Campo Felicea. Tresnula ih je o pod. Smrskala je stakla i okvire skaui po njima. Uzela je bocu alkohola, 19 ispraznila je nad njima i zapalila ih. Odmah su se podigla dva podmukla plava plamena i Giulia je shvatila da se taj krije mora smjesta ugasiti, jer je prijetila opasnost da uniti parket, da zapali kuu. Rairila je noge i popisala se na njega. 4. MICHELE TRODINI 19:48 h "Djede! Djede! Gledaj!" rekao je Michele Trodini dok je sa svojim djedom, gospodinom Anselmom Frascom, uvlaio dugaki red raketa u majine vaze s cvijeem. Obojica su bili na malom kuhinjskom balkonu. ivjeli su na treem katu vile Capri. "to je, Michele?" "Tu... tu je neka... neka ena. Gola je. I..."

"I?" "Evo... upravo... piki u dnevnom boravku." Starac je sjedio u plastinom naslonjau. Za poje je godine jo bio u formi, no otkako su mu operirali lijevo oko gotovo nita nije vidio. "Gdje je?" "Odmah preko puta nas. U vili Ponza. Vidi li je?" Djed je poeo naprezati oi i istezati vrat poput stare kratkovidne kornjae. "Kae da je skroz gola?" "Ne, ima grudnjak..." "Kakva je? Je li lijepa?!" "Jako, djede." 20 Premda je imao jedanaest godina, Michele je znao prepoznati lijepo ensko tijelo, a tijelo piaice u zgradi preko puta njih bilo je najbolje koje je vidio u ivotu. ak ni njegova rodica Angela nije imala tako neto. "Idi u moju sobu. Trkom, sinko. Donesi mi dalekozor. I ja je elim vidjeti." Michele je ustao i otrao u starevu sobu. Znao je da djed jako voli gole ene. Svake veeri bi zaspao uz Colpo Grosso. Tamo, na fotelji, otvorenih usta i s daljinskim u ruci. Njegov je djed bio alpinac i u svojoj je sobici jo uvijek drao zastavice i crno-bijele fotografije svog odreda. Otvorio je ormar i pored izglaanih koulja koje su mirisale na lavandu pronaao stari dalekozor. Uzeo gaje. Protrao je kroz dnevni boravak. Njegova sestra Marzia i mama prostirale su stol sveanim stolnjakom i srebrnim priborom za jelo. "Michele, zato nam malo ne pomogne?" Majin glas ga je prikovao na balkonskim vratima. "Sad u, mama..." "I reci djedu da ue. Dobit e napadaj ako jo malo ostane vani. to e ti taj dalekozor?" Michele je malo razmislio. Da li je majci trebalo rei istinu? "Gledamo vatromet." Izaao je na balkon. ena je jo bila tamo. Dao je dalekozor djedu, koji ga je odmah prinio oima. "Michelino. Michelino. Koja junica! Koja junica!" zadovoljno je rekao djed. Da, to su bile muke stvari. 21 5. RIBLJAKOST 19:50 h Massimo Ribljakost Russo jurio je na svom crvenom mo-riniju vijaduktom u Francuskoj ulici. Jurio, kakva krupna rije. Recimo da je napredovao. Mirno je napredovao, kroz oputeni blagdanski promet. Bio je nadahnut za promiljanja. Treba nai oslonce, govorio je sebi. Sigurne, vrste toke kako bi se promijenio ivot Poinje jedna nova godina i ja u u njoj postati nov ovjek. Rijeit u se starih navika i mrdnut u guzicom. Postat u ozbiljna osoba. Otkad nisam poloio ispit? upitao se. Bilo je to jedno od onih pitanja koja je sebi inae izbjegavao postavljati. No ovo je bio poseban dan. Posljednji u godini. Dan prikladniji za sreivanje rauna u vlastitom ivotu nego za slavlje. Odavno. Koliko e biti? Osam, devet mjeseci. No sada dosta. Polako. U veljai u poloiti ispit iz talijanske knjievnosti. U travnju onaj iz suvremene povijesti i u lipnju jedan lijepi

dopunski... Sve e se promijeniti. Kunem se Bogom da e se sve promijeniti. Postoji opasnost da za koju godinu i diplomiram. Da, poet e ve sutradan, prvog sijenja. Jutarnje tuiranje. Red u sobi. Bez telefona. Bez televizora. Nita od pizdarija. Nita od trave. Nita od sendvia u baru. Nita od izleta motorom u Arezzo s Cristianom. Ozbiljan nad knjigom. Tri sata ujutro i tri sata poslijepodne. Precizan. Jebeni kalvinist. 22 A onda, kad po itav Boji dan ne radim nita, osjeam se loe, moram neto raditi, inae neu moi cijeniti ni lijepe stvari u ivotu, dodao je jo u toj pretjeranoj iskrenosti introspekcije koja ga je pozitivno iznenadila. Onda mu se javila jedna opravdana sumnja. Govorim tako jer sam sa svojim bratom Andreom popuio ogromnu dointinu. Kad prestane djelovati bit u opet onaj isti Ribljakost. Bezvoljan, lijen travar. Zaokupljen tim vanim razmatranjima, nije primijetio da mu je s boka priao stari plavi autobus napuljske registracije. Kroz prozorie su virile zastave Nola Sporting Cluba. Unutra je bila rulja uzbuenih navijaa. Zvidali su. Urlikali. Stvarali paklenu buku. Autobus ga je poeo gurati prema bankini. Ribljakost se maknuo ustranu i poeo trubiti. Ma pogledaj te kretene! Maknite se! Nije ih mogao pretei, bilo je premalo prostora, pa je bio prisiljen naglo zakoiti kako ne bi zavrio na pregradama. Ponovno je ubrzao, slijedei autobus koji se bio premjestio u traku za pretjecanje. Doao je do njega. Tono ispod vozaeve kabine. I budui da nije bio jedan od onih koji se prave kao da se nita nije dogodilo, od onih koji se predaju, viknuo je: "Koji vam je kurac! Vratite se na jug ako ne znate voziti!" Pitao se jesu li uli njegove rijei. Da li su otile u vjetar? Onda je, kako bi se bolje razumjeli, ispruio ruku i pokazao im rogove. 23 Donosio je odluke i postupao krajnje sporo, jer je ta trava koju je popuio bila prava bomba. Vozaev prozor se spustio. uli su. uli su, pederi Ribljakost je bio spreman na verbalnu prepirku s vozaem, koji e mu rei neto ne ba ljubazno o njegovoj osobi, uglavnom kakvu psovku, no vidio je samo da je izvirila krupna seljaka ruerda, koja je bacila neto prema njemu. Upaljena cigareta? ik je poletio prema njemu i zavrio mu tono izmeu nogu, na sjeditu motora. Koji pogodak! Pokuao je sagnuti glavu da vidi gdje je zavrio ik, no kaciga ga je sprijeila u tome. Onda ga je pokuao nai naslijepo, no rukavicom ga nije mogao napipati. A onda je odjeknula eksplozija. Vrlo jaka. Srce mu je skoilo u grlo. Na trenutak je izgubio kontrolu nad motorom, koji je poeo zastraujue vrludati. Umalo je udario u jedan automobil, no uspio ga je, stiui zube i psujui, ipak ispraviti. Bacili su mi petardu! Ti krmei su mi bacili petardu! Ne mogu vjerovati! U meuvremenu se autobus udaljio. Ribljakost je dodao gas i dvocilindrini motor njegovog morinija riknuo je od bijesa. Upustio se u bjesomuan slalom izmeu automobila koji su ga dijelili od autobusa. Osmjelio se kao luak i konano je bio uz njega, s vozaeve strane.

24 "Izai! Izai! Izai!" vikao je iz sve snage koju je imao u pluima tom govnaru za volanom. Nije ga uspijevao vidjeti kroz prljavo staklo. Legao je na sirenu. "Izai, izai, seronjo!" Oni gadovi su i dalje zvidali i mahali zastavama, i inilo se da na njega ne obraaju pozornost. Izveli su svoju kurevu alu i onda... No onaj tvrdoglavac od Ribljekosti nije mogao ostati na tome. Pribliio se autobusu i poeo nogom udarati u vrata razjareno revui: "Izai! Izai! Izai! Kurvin sine!" Autobus je naglo skrenuo udesno, usporavajui. Vidi da vrijeanje majki uvijek pali, rekao je sebi zadovoljno. Autobus je sad stajao nepomino uz rub ceste. I Ribljakost se zaustavio, na dvadesetak metara iza njega. Skinuo je kacigu i siao s motora. Namrtio se nastojei zadobiti vrst, kameni izraz lica. Poput inspektora Callaghana. Ribljakost je taj nadimak mogao zahvaliti svom mravom i zailjenom tijelu. Kostur inuna. Izbaena rebra i mala zdjelica. Noge kao dvije tule, stopalo 46. Visok skoro dva metra. Mala glava i na mjestu nosa nevjerojatan tukanski kljun. Autobus je i dalje stajao uz rub ceste. Zastave vie nisu vijorile, visjele su, a navijai su najednom utihnuli. Samo je crni dim izlazio iz zahrdalog auspuha. Nitko nije izlazio. Ribljakost je skinuo rukavice. Automobili su prolijetali pokraj njega. 25 amara se golim rukama. Odluio je da tom govnu to vozi autobus da dodatni poticaj da izae. "Mater te je rodila parei se s cijelom usranom ekipom Nole. Kopile! Izai! Izai! Izai!" Imao je hrabrosti za izvoz, taj momak. Vrata autobusa su se polagano otvorila. Bilo je kao u amerikom filmu. Samo to iza autobusa nisu bile arizonska pustinja i stara osamljena benzinska pumpa, nego etvrt Fleming sa svojim zbijenim kuama koja je sjajila utim ulinim svjetlima i pokojom blijedom bengalkom. "Izai! Izai... Iza..." Ribljojkosti zamrla je rije u grlu i stisnula se muda. To to je izalo iz autobusa nije bio ovjek nego ormar. Ogroman. Zvijer. Toliko krupan da je ramenima zakrio cestu, vijadukt Olimpijske, sve. Tko si ti? Nevjerojatni Hulk? Ribljakost je na trenutak ostao oaran tim morem miia, tim trijumfom testosterona, tim rukama koje su izgledale kao dvije lopate za pizzu, tim glupim, svinjskim oima koje su ga fiksirale s mrnjom, no onda mu je mozak objasnio to bi te ruke mogle uiniti s njegovim krhkim tjelecem i onda je istovremeno vrisnuo, zacmizdrio i viknuo: "Ui! Ui! Ui! Ui!" Akrobatskim skokom naao se ponovno na svom mo-riniju. Pritisnuo je nogom polugu mjenjaa i krenuo na samo jednom kotau. 26 6. FILOMENA BELPEDIO 19:53 h Filomena Belpedio zakljuila je da joj je ivot malo toga dao. Je li joj dao obitelj na koju bi se mogla osloniti? Ne.

Ustvari sam sama kao pseto. Moj mu ivi u drugom gradu. Ima drugu enu. Deset godina mladu od mene. Moj sin je otiao. ivi u Los Angelesu. Trebao je postati redatelj. Radi kao konobar u talijanskoj piceriji. Je li joj dao posao od kojeg moe ivjeti? Ne. Posljednji posao prodavaice polica ivotnog osiguranja ve je daleka uspomena. A budui da nemam nikakvog posebnog dara, sa sigurnou znam da neu nai nikakav drugi. A i nemam vie snage da lunjam uokolo i moljakam za neki drugi posao. Je li joj dao ljepotu? Ne. Stara sam i runa. S ovom vunastom kosom. S ovim ustima bez usana. S ovom utom masnom koom. Kad bih barem izgledala dovoljno dobro, mogla bih se kurvati. Mogla bih tako zaraditi za ivot. Nema problema. Bez lanog moraliziranja. Pa to joj je onda dao? Nita. Nita ni od ega. Ne, nije istina. Ima svoj dom. Sve to joj je ostalo bio je taj stan. Taj stan koji vie ne moe plaati. Taj stan u luksuznom naselju Otoci. Najmirnijoj i najvedrijoj etvrti Cassie. Pogledala je van. Kroz osvijetljene prozore vile Capri. Tu su svi bili sretni. Obitelji, ljudi koji su vjerovali u budunost. Svi spokojni. 27 Svi na okupu, jedu, slave, spremaju se otvoriti ampanjac, nazdraviti novoj godini. Buduim uspjesima. Na balkonu je ugledala starca i djeaka kako dalekozorom promatraju vatromet. Od te obiteljske sliice okrenuo joj se eludac. A ti, draga moja, to ti ima slaviti? to oekuje od nove godine? Pa... Moda... Mogla bih... Ne! Ne pokuavaj. Nita. Apsolutno nita. Svoju porciju govana ve si pojela, tovie htjela si i previe, prederala si se. Sad si puna. Zato dosta. I nije se ak ni osjeala tunom. Samo je racionalno razmatrala stvari. Konstatira se. Poput anatoma. U pono e zavriti godina. A onda e zapoeti nova, sigurno gora od prethodne, a Filomena se nije mogla ni nadati ni oajavati. Umorno se pridigla s kaua i otila u kuhinju vukui noge u papuama. Otvorila je vrataca ispod sudopera i izvukla plastinu vreicu. Uzela je iz hladnjaka bocu dijetetske Coca-Cole i au, i vratila se u dnevni boravak. Stavila je sve na niski stol ispred kaua. Zgrabila je kristalnu posudu u kojoj je drala stare bombone s medom i bacila je u kantu za smee. Uzela je daljinski i upalila televizor. Tu su bili Mara Vernier, Drupi, Alba Perietti i Fabrizio Frizzi, koji su najavljivali Veliku novogodinju no. "Onda, to oekuje od nove godine, Drupi?" pitala je Mara. 28 "Pa... Moda da ljudi postanu mirniji i oputeniji. Da se ivi bez strke, da se ne vrtimo oko sebe kao igre. Zna, Maro, jedan moj roak umro je od stresa..." rekao je Drupi. Filomena je u meuvremenu iz vreice poela vaditi kutije s lijekovima. Roipnoil. Alcvon. Tavor. Nirvanil. Valium. Otvarala je kutijice, vadila tablete i ubacivala ih u zdjelu za juhu. Otprilike kao kada se isti graak. Napunila ju je dopola. Onda je pojaala TV, ulila malo Coca-Cole, digla noge na stoli, stavila zdjelu izmeu nogu i poela zobati tablete kao da su kokice. 7. ODVJETNIK RINALDI 20:00 h

Odvjetnik Attilio Rinaldi, zavaljen na velikom konom kauu u svom uredu, masturbirao je pred upaljenim televizorom. Predsjednik Republike upravo je zapoeo svoj pozdravni govor. To s masturbacijom bio je sistem prevencije koji je primjenjivao prije susreta sa Sukiom. Ta gaje djevojka doslovce izluivala i posljednji put kad su se sreli odmah je svrio. Sve je trajalo par minuta. Osim to mu je to donijelo malo zadovoljstva, ispao je sroljo. Onda je bolje istresti se! Imao je pred sobom cijelu no s njom i nije elio odmah ispaliti municiju. Dobro je sve organizirao za tu Novu godinu. Mjesecima je planirao tu vatrenu no. I sad je 29 konano dola. Kupio je kamenice i ampanjac daje poasti. Iskljuio je telefone i faks. Spustio je rolete. Pogasio sva svjetla. Omiljeni sport u tom jebenom naselju Otoci bilo je zavirivanje u tue kue. Prokleti voajeri. Dok je sjedio tako, zabaene glave, sputenih hlaa, otvorenih usta, s onom stvari u rukama i predsjednikovim govorom u uima, zazvonio je mobitel u jakni. "Ahhh!!! to je sad?" otpuhnuo je prekidajui auto-erotski in. Neu odgovoriti! A ako je Sukia jer ne moe nai adresu? Odgovorio je. "Halo?!" "Halo,Attilio!" Nee, moja ena... Sav posao to ga je dotad obavio u trenu mu je splasnuo u ruci. "Halo, ljubavi?! Kako je?" "Onako... A vi?" "Sve je dobro. Paolo danas nije htio skijati. Ostao je kod kue. Kae da ne eli skijati bez svog tatice. Andrea poto-poto eli nove izme za snijeg, one dlakave..." "Ima li snijega?" "Puno. Samo nam ti nedostaje... Tu je i moja majka." Jo i stara koza. Koji dave! "Ah! Lijepo... I vi meni jako nedostajete. Jedva ekam da vas vidim..." "Kakvo je vrijeme u Cagliariju?" "Paaa... onako. Oblano", ispalio je odvjetnik. 30 "Kako je na kongresu?" "Uasno dosadno... Pozdravi puno majku, Paola i An-dreu, i estitaj im Novu godinu... Sad stvarno moram prekinuti." "Okej, ljubavi. Sve najbolje i tebi. Uasno mi fali... Volim t..." "I ja. I ja. Sad me ispriaj. Tu je odvjetnik Mastrantuono... Vidimo se prekosutra u Cortini. Ciao, ljubavi." Prekinuo je razgovor i opsovao. Morao je opet krenuti ispoetka. 8. 20:10 h Odvjetnik Rinaldi nije bio jedini koji je na televiziji gledao predsjednika. Svi stanari i njihovi gosti smjestili su se pred svoje prijamnike i bilo je neobino vidjeti kako se naselje Otoci u tih pola sata govora nekako opustilo, postalo ozbiljnije i zamiljenije. Svi su se umirili pred ocjenom godine koja zavrava i nadama za godinu koja zapoinje. Ljudi su sjedili i sluali. ak se i vatromet primirio i samo je Michele Trodini nastavljao nepokolebljivo s balkona ispaljivati ben-galke. Njegov otac i djed za stolom su jeli salamu i vrijeali predsjednika.

Majka je u kuhinji sluala jednim uhom, no vie se brinula zbog toga to torta od sira u penici nije rasla. I u velikom stanu biljenika Rigosija, na posljednjem katu vile Capri, svi gosti, s aom vina u ruci i komadom kruha i veprovine u drugoj, tiskali su se pred golemim ekranom Nordmende i komentirali rijei starog predsjednika. 31 Najdojmljivije je bilo to to je ta stara budala zategnula lice, to ga je pretvorilo u neku vrstu egipatske mumije. Komentirali su i boju kravate koja je odudarala od sakoa. Smea i plava, seljaka je prava. Cristiano Carucci je u svom bunkeru iza kuhinje por-tirnice ukljuio mali crno-bijeli televizor i psovao. Kako taj stari mudonja moe rei da su se Talijani trudili pomoi nerazvijenim zemljama. Giulia Giovannini, nakon to je poistila pod u dnevnom boravku, konano se obukla i poela pripremati sezonsku juhu. Pjevala je Coccianteovu Margheritu, a ton na televizoru bio je iskljuen. Filomena Belpedio je nastojala pratiti predsjednika, ali nije uspijevala. Kapci su joj bili teki kao dvije giljotine. S mukom ih je drala otvorenima, a glava joj je padala na prsa. General Rispoli i njegova ena, dvoje sedamdeseto-godinjaka koji su stanovali na prvom katu vile Capri, leali su u krevetu i kao i obino sisali svoju kaicu od povra. Gledali su na Rete Oro crno-bijeli film s Amadeom Nazza-rijem. 9. RIBLJAKOST 20:15 h Ribljakost je bio doslovno lud za prenim tikvicama. Potpuno. Sjedio je za stolom zajedno sa svim tim portirima i nije ih mogao prestati gutati. To nije predstavljalo problem. 32 Gospoda Carucci, Cristianova majka, pripremila ih je u industrijskim koliinama. "Gospodo, svaka ast. Stvarno su dobre... Ali, gdje vam je sin?" sa zalogajinom u ustima upitao je portirku. "U svojoj je sobi. Rekao je da se ne osjea dobro. Ne razumijem ga, tako je osamljen. Zato mu ne odnese malo? I uvjeri ga da doe ovamo k nama." "Svakako, gospodo. Idem odmah." Kako je samo Ribljakost volio biti galantan. A osim toga, Cristianova mama nije ni tako loa. S onim putenim usnetinama. Mora da je u mladosti bila prava radodajka. Tko zna... Nakon to je utaio glad tim divotama, ustao je od stola, pozdravio sve portire koji su na televiziji gledali predsjednika, i s tanjurom tikvica u ruci pokucao na prijateljeva vrata. "Tko je?" uo je riku iza vrata. "Ja sam." "Koji ja?" "Ribljakost! Otvori!" Uao je. Cristiano je jo bio u pidami, ispruen na krevetu, s malim televizorom medu nogama. Izgledao je poput zatvorenika. "Stari, usrani homeboy, to ti je? to te spopalo?" upitao je Cristiana sputajui tanjur na krevet. "Zapao sam u duboku depresiju. U kurac. Znao sam. Gore nego za Boi. To me uvijek uhvati za blagdane."

"Smiri se. Ja u se pobrinuti za tebe. Stigao je kralj. S darovima..." 33 Ribljakost je skinuo s ramena naranasti ruksak Invicta. Otvorio ga je i izvukao iz njega nabreklu plastinu vreicu. Stavio ju je prijatelju pod nos. "Trava?" "Kalabreka. Drama. Veeras emo se ozbiljno razvaliti, dragi Cristiano. Ja sam ve nagnut." Cristiano se nije inio ba uvjerenim. "Ne, ne da mi se. Uhvatit e me ivotinjska tjeskoba ako popuim doint. Poet u misliti na sve ono to moram napraviti i..." "Od ove nee. Kunem ti se. Pogledaj. Vidi to tu imam." Ribljakost je iz ruksaka izvukao dvije tamne ahure. "Koji je to kurac?" "Dinamit! Dinamit, ljepotane! Eksploziv! Neto to bi moglo sruiti zgradu od deset katova. Roknut emo ga u pono. Mogli bismo ga baciti u kanal iza drutvenog doma. elim izazvati prasak kojeg e se sjeati godinama. Takav prasak da e ovi siroii sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno." Ribljakost je poprimio onaj klasini guziarski ton, koji je Cristiano prezirao. "Ma, jesi li poludio? Ti si stvarno neuraunljiv. to ako ti eksplodira u ruci... A tko ti ga je dao? Te stvari su zabranjene." "Top secret. Top secret. Sad se oblai, a ja u ti u meuvremenu smotati jednu lijepu trubu za podizanje. Imamo posla noas." 34 10. ENZO Dl GIROLAMO 20:18 h Enzo Di Girolamo, zarunik Giulije Giovannini, nakon to je ostavio svoj plavi cherokee u garai, mirno se i zamiljeno zaputio preko velike poljane s drveem koja je dijelila vilu Ponza i vilu Capri. Bio je zadovoljan. Sve mu je u ivotu ilo od ruke. Bio je uspjean menader. Ekonomist s mudima. Tog jutra uspio je dovriti pisanje jednog apsolutno vanog dokumenta. Jedinstvenog. Izvjetaja o stanju i razvoju malog i srednjeg poduzetnitva u donjoj Ciociariji. Radio je na tome ve est mjeseci. Taj e ga izvjetaj sljedee godine sigurno dovesti u vrh Instituta. A uz to se i sviao enama. Sviao se Giuliji. Sviao se Debori. Mora da je onaj njegov smireni, ali istovremeno i vrsti nain, razlog to se ene lijepe na njega. Tko zna. Svia im se i to je to. Upitao se je li se moda zaljubio u Debby. Nedostajala mu je. Taj tajni sastanak mu je ba koristio. Napunio ga je. Sad je imao u sebi dovoljno goriva da se suoi s cijelom noi, zabavom i ljubavnom farsom, ukljuujui Giuliju. Doao je trenutak da malo promisli o tome. O svim tim enama. A prije svega je doao trenutak da isplanira svoje sljedee sentimentalne strategije. Treba li porazgovarati s Giulijom? Rei joj da vie ne eli biti s njom. Rei joj da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Biti iskren? 35 Nikada. To nikada.

Imao je samo dvije mogunosti. Kao lukavi ekonomist razmotrio je bitne faktore dviju pretpostavki. Pretpostavka A: Ostaviti Giuliju Cjelonone svae. Luake scene. Opasnost da primi pokoji amar. Ona se pretjerano vezala za moju osobu (svaki put kad se jebemo ne prestaje mi monotono aptati: volim te, volim te... a to mi se ne svia!). Mora napustiti udoban dom. Mora se seliti. Natovariti se prtljagom i otii k Debby (jesi li tako siguran da e te primiti?) u onu mranu garsonijeru u Trastevereu, svi Giulijini prijatelji e te smatrati govnarom, mora pronai novo drutvo (jako teko!), utjeiti Debbyjer e se sigurno osjeati kao govno zato stoje otela mukarca svojoj najboljoj prijateljici, mora ponovno promijeniti broj telefona i nadasve - nema vie Giulijine panjolke... Pretpostavka B: Ne ostaviti Giuliju I dalje ima dvije ene, sa svim potekoama oko vremena i naporom koji to zahtijeva, Debby e ti rei da nema muda, opasnost da Giulia sazna, jebe dvije umjesto jedne (negativno ili pozitivno?)... Zato ga je Deborah zaarala? Nije tako lijepa kao Giulia. Nije tako upadljiva. Povue-nija je. Anoreksinog, sitnog tijela. Ne zna kuhati, ima manje novca od Giulije, ima te smrdljive maketine, pa ipak... Ipak, Enzo nikada nije upoznao takvu. S puno mozga... Scenaristica. 36 Jedna koja sebi postavlja pitanja dublja od celulita, od-stranjivaa mrlja, viseih elemenata u kuhinji. Jedna koja zna tko su Hermann Hesse i Milan Kundera. Otvorio je staklena ulazna vrata i uao u lift. A to ne valja kod Giulije? Neuka je. Neuka je do bola. Proitala je vie-manje tri romana. Susannu Tamaro i Grad radosti. A i takva je seljanka... TV hostesa. S onim sisetinama. Onom ofarbanom kosom. Usnetinama. Otvorio je vrata stana obuzet tom usporedbom. Nije ni primijetio miris zapaljenog alkohola. Skinuo je kaput, okaio ga na vjealicu i uao u kuhinju. U ruci je jo drao torbu. Giulia je na veliki tanjur Vietri rasporeivala krupne krike dimljenog lososa. "Konano sam zavrio. Ljubavi moja lijepa..." rekao je i poljubio je u vrat kradui komadi ribe s tanjura. Ubacio ga je u usta. "to si radio?" upitala je Giulia pokrivajui drugom krikom rupu koju je nainio. "Zakasnio sam. Ali sam zavrio godinji izvjetaj za Institut. Ne moe ni zamisliti kakav je to dave... No zna, to su vane stvari... Ako ih ne napravim ja... Stavit u aktovku u dnevni boravak pa u ti pomoi..." odgovorio je s velikim zalogajem u ustima i pobjegao u boravak. "Ne brini se. Odmori se. Uskoro e stii i ostali. Hoe li neto popiti, ljubavi?" doviknula mu je. "Hou, hvala, Tikvice moja. Malo proeka." 37 Jesi li vidio kako se veeras sredila? rekao je u sebi Enzo protrnuvi i previjajui se. Jesi vidio onaj uas od haljine, potpuno otvorene na sisama? Zapanjujue. Dosta! Veeras u joj rei. Nakon zabave. Kud puklo da puklo. Ja s njom vie ne mogu biti. A sad dosta. Zapoinje nova godina! 11. GIULIA GIOVANNINI 20:25 h

Kad se Enzo vratio kui, Giulia Giovannini rasporeivala je losos na pladanj. Vidjela ga je pred sobom. S onom aktovkom u ruci i razvezanom kravatom. S onim sjajnim oima dobrog teneta, slomljenog od posla. I mrzila ga je potpuno, definitivno i totalno. U njezinom srcu sada vie nije bilo mjesta ni za to drugo. Dala je tom ovjeku sve to je imala, ljubav, dom, povjerenje, a on je time obrisao guzicu. Neku veer je taj kurvin sin inzistirao da mu popui i proguta, i ona mu je to uinila, unato uasu to ga je prema tom obiaju osjeala. Prvom u svome ivotu. Strpljivo je podnijela njegove uegle spermatozoide, iz ljubavi. Koja gadarija! Pljunula je u sudoper. I to taj govnar sebi umilja... Godinji izvjetaj Instituta. Cijeli dan na poslu. Ako ne napravim ja... 38 Ma odjebi, laljive. Govno pokvareno. "Ne brini se. Odmori se. Uskoro e stii i ostali. Hoe li neto popiti, ljubavi?" rekla je Giulia nastojei zadrati najnormalniji ton na svijetu. "Hou, hvala, Tikvice moja. Malo proeka!" ula ga je da govori. Zlobno se smijeei, izvukla je bocu iz hladnjaka i napunila au. Zatim je iz ladice uzela prozirnu boicu. Guttalax. Laksativ. I razuzdano se smijui ulila u au pola sadraja boice. 12. ROBERTA PALMIERI 20:28 h Roberta Palmieri prema itavoj je toj novogodinjoj halabuci bila posve ravnoduna. Stanovala je na prvom katu vile Ponza. Meditirala je. Gola. U poziciji lotosa. Oslobaala se stresa. irei duh. Oekivala je posjet. "To je samo jo jedna od glupih drutvenih konvencija. Jo jedan proizvod ovog glupog potroakog drutva. Zajebu te za Boi, zajebu za Sveta tri kralja, pa ak i za Novu godinu. Konvencije. Puke konvencije. Mir i radost se nalaze u najskrivenijim zakucima naih umova. Tamo unutra uvijek je blagdan, treba samo pronai vrata i ui", rekla je prije nekoliko dana Davideu Razziniju tijekom susreta tantrike meditacije koji je organizirala udruga Prijatelji Plejade. 39 Osjetila je prema tom mladiu neto to je definirala kao empatiju, fuziju, pa ga je stoga pozvala k sebi na Sil-vestrovo. "Ne znam mogu li... Imam veem, zna... Obitelj, te stvari..." zbunjeno je odgovorio Davide. "Hajde. Doi do mene. Jako me privlai. Mogli bismo se seksati. Stopiti naa bivstva. Na jednom seminaru u Kali-forniji nauila sam od gurua Rawaldija tehnike za postizanje etiri kozmika orgazma. Vodenog, vatrenog, zranog i zemljanog." Davide je odmah pristao. Roberta je zavrila meditaciju. Zamotala se u pareo s Balija i poela pripremati veeru na bazi kozjeg mlijeka, krastavaca i grke fete. Iz zvunika linije izlazilo je cviljenje, neto poput plaa novoroeneta. Bila je to kaseta sa zvukom pliskavica s Aljaske izmik-sanim s vjetrom ruskih stepa. Stavila je zdjelice od peene gline na sredinu stolia od ebanovine i upalila dvije goleme marokanske votanice. Sve je bilo spremno. Osjeala se oputeno i s pravom karmom. Nedostajao je samo Davide.

13. THIERRY MARCHAND 20:45 h Thierrv Marchand sjedio je na maloj pozornici "Vukodla-kove" vip dvorane. Bio je pijan. 40 Presvukli su ga od glave do pete. Nosio je frak od plavih ljokica. Na glavi je imao mali cilindar od crvenog papira koji je pridravala gumena vrpca. U rukama je stiskao Re-gine, svoju harfu. Nasuprot njemu nalazilo se dvadesetak stolova sa svijeama u sredini. Zidovi i strop bili su nakieni arenim ukrasima od papira. Gosti, takoer sa eiriima na glavi, urlikali su, puhali u pitaljke i bacali konfete. Konobari u arenim uniformama od kamira ve su bili donijeli predjelo. Kamenice, salatu i krike sira. Thierrv je svu tu buku uo kao u daljini. Buku pribora za jelo. Brbljanje. Pretjeran smijeh. Sve je to bilo iza zida koji je podigao alkohol. Ja sam poput tropske ribe u akvariju. Vidio je te daleke oi kako ga promatraju, a on je zauzvrat nabacio kretenski osmijeh. U srce mu se meutim spustila ruska zima, a veliki vor mu se, poput parazita, smjestio na dnu grla. Godinama se ve nije osjeao tako posrano. Pogledaj na to sam spao! Obuen kao klaun. Jay veliki bretonski glazbenik. Sam kao pseto na ovom usranom mjestu. Nemam prijatelja, nemam nita... Poeo je milovati harfu. Osjetio je da je doao do kraja. To putovanje u Italiju bilo je prava katastrofa. Krenuo je u lipnju sa enom i trogodinjom keri iz Bunixa, malog mjesta u Bretanji. Sve troje u kamperski opremljenom kombiju. Zamisao je bila da proputuju Italiju, zarade neto novca svirajui te da potom krenu za Indiju 41 i tamo ostanu. Njegova ena, lijepa dvadesetestogodinja plavua, bila je dobra majka, a on je bio siguran da e biti dobar otac. U poetku je sve ilo u pravom smjeru. Thierrv je svirao u malim folk lokalima, Annette se brinula o maloj Daphne i o novcu, onome za Indiju, koji je zavravao u tegli od pekmeza skrivenoj u motoru. Onda je Thierrv opet poeo piti. Naveer bi, nakon koncerta, spiskao honorar u baru. Vratio bi se naljoskan u kombi, svalio se pokraj ene, koja je spavala s djevojicom u zagrljaju, i kroz prljavi prozor nepomino zurio u mjesec. Zato je pio? Zato to je pio njegov otac, zato to je pio njegov djed i zato to je pilo cijelo mjesto. I zato to je u sebi osjeao kako je, da je moda vie vjerovao u sebe, mogao postati slavan, snimiti album, a umjesto toga imao je etrdeset pet godina i ivio je u jebenom kombiju koji puta ulje. A u sve te prie 0 ivotu on the road i slobodi ceste, koje je priao svojoj eni, vie nije bio tako uvjeren. Onda je Annette jednog dana otvorila teglu od pekmeza 1 vidjela da je prazna. Otila je i odvela malenu sa sobom. Nije se ak ni naljutila, otila je i gotovo. Thierrv je nastavio kruiti po Italiji sam, sada potpuno slobodan da na miru masakrira vlastita jetra. Poeo je svirati na ulici. Na trgovima, na sajmovima. Za sitni. Ni na Boi je nisi nazvao... Sada mu je, u maloj vip dvorani "Vukodlaka", dolo da zaplae. Prikupio je snagu.

Zgrabio mikrofon. 42 "Dobra veer svima. Oprostite na mom talijanskom... Onda, kako je? Jesmo li spremni za jednu godinu punu... ega? Svakako tri es. U mom kraju se to uvijek kae. U ivotu su potrebna tri es. Ne znate to su tri es? Lako je. Naprijed! Ne znate? Okej, onda u ja rei. Standard! Seks! I srea!" Mlak pljesak iz publike. "Naprijed, ne ujem vas, elim uti jedno veliko da. Dobro. Jae! Jo. Jo jae! Jako dobro. Dobri ste." 14. GAETANO COZZAMARA 20:57 h Gaetano Cozzamara, podrijetlom iz Nole, imao je dvadeset osam godina, orlovski nos, dva komada ugljena umjesto oiju, crni repi, iroka ramena i nosio je Caracenijeva odijela. Bio je profesionalni pratitelj. igolo. Vulgarno reeno, muka kurva za bogate gospode. Znao se ponaati. Znao je zabaviti. Rukoljub. Odluan stisak. Iskren osmijeh. Okretan u govoru. Izgubio je opori noleki naglasak i ostala mu je samo ljupka junjaka modulacija. Sve to gaje kotalo truda. Morao je itati, obrazovati se. Znati tko su Freud, Darwin, Tambelli, Moravia. Nauio je ocijeniti ljude prema kroju odijela i boji arapa. Tog jutra ga je, u sedam i pol, iz kreveta izbacila zvonjava telefona. Bilo je to staro drutvo iz Nola Sporting Cluba. to hoe? upitao se jo zaglupljen od sna. Pet godina ih nije vidio. 43 Gaetano je tri sezone bio neumoran i agresivan bek, kojeg su suigrai i navijai oboavali. Kad je odluio promijeniti ivot, otii u Rim i poboljati ivotni standard, prizori boli i zapanjenosti odigravali su se u mjestu i na stadionu. Sad je itava ekipa, ukljuujui trenera Aniella Pettinic-chia, masera Gualtiera Trecchiu i tri autobusa puna navijaa, bila u Rimu kako bi drugog sijenja odigrala prijateljski susret s klubom Casalotti. Svakako su ga htjeli vidjeti. Doli su ranije upravo zato da Novu godinu doekaju s Gaetanom. U mjestu se prialo da posjeuje kremu rimskog drutva, da se ubacio u krug krupnih riba televizije i filma. Bio je mali lokalni mit. "Gaeta! Svi smo tu. Svi koliko nas ima. Cijela ekipa. Mora nas izvesti... Na zabave. elimo vidjeti Albu Parietti. Je li istina da si prijatelj i s Albertom Castagnom?" upitao ga je na telefon kapetan momadi Antonio Scaramella. Gaetana je oblio hladan znoj. Bilo je to apsolutno nemogue. Te veeri je bio pozvan na superekskluzivnu zabavu grofice Scintille Sinbaldi delFOrto. Ma alite se... Ohladio je Scaramellin entuzijazam. Objasnio mu je da je, istina, nekoliko puta susreo Cas-tagnu, no da se poznaju samo iz vienja, a s Albom stvari vie nisu kao nekada. A onda je poeo izvlaiti isprike. Jednu za drugom. "Morali ste mi to ranije javiti, momci. Ja sam veeras stvarno zauzet. Doista ne mogu. Jako mi je ao, kunem vam 44 se. Radi se o privatnoj zabavi. U kui jedne grofice. Zna, tu je ak i nekoliko ministara. Moda sutra. Provest u vas uokolo, da vidite Koloseum, Svetog Petra..."

Scaramella mu je klonulim glasom rekao da razumije. Ministri. Grofica. Ljudi na poloaju. Ostale e to pogoditi. No dobro je i ovako. Ostavio mu je ipak adresu na kojoj je ekipa odsjela: pansion Italicus, ulica Cavour 365. Gaetano je spustio slualicu i odahnuo s olakanjem. Izbjegao sam pravu moru! Cijelog se dana meutim osjeao poput crva prve kategorije. No on ima posla. Doista ih ne moe povesti sa sobom. Zabavit e se odlino i bez njega. Rim je prepun mjesta na kojima se moe proslaviti Nova godina. Ne mogu me gnjaviti... Poslijepodne je otiao u solarij i na manikuru i zaboravio je na njih. Izvezao je svoj porsche iz garae i krenuo Cassiom do naselja Otoci. uvar mu je rekao da grofica Sinibaldi delFOrto ivi na zadnjem katu vile Ponza. S groficom nije nikada bio. Ustvari ju je tek odnedavno poznavao. Susreli su se na otvaranju izlobe u nekoj galeriji. Znao je da je jako bogata. Jako mondena. Jako dobro pozi-cionirana. Predstavila mu ju je Rosetta Interlenghi, mlada udovica koja ga je uvela u taj vip svijet. "Zvat u vas. Zvat u vas. Za Novu godinu. Organiziram zabavu... Neto mirno, za prijatelje." Dva dana nakon toga nazvala ga je. Rekla mu je da doe rano. Prije drugih. Htjela mu je pokazati svoju kolekciju slika. 45 Grofica nije imala stan, ve pravi pravcati dvor. Kristalni lusteri. Moderne slike. Hrpa srebrnine. Perzijski sagovi. Pretjerana rasko. opori konobara u uniformama postavljali su dugaak, sveano prostrt stol. Vidjevi je ponovno, Gaetano je primijetio da je grofica stara grdoba. Izgledala je kao sveano odjeven neanderta-lac. Imala je barem sedamdeset godina. Sva se prepravila. Zategnula to se moglo zategnuti. Koja bljuvotina! rekao je sebi zgroeno. I odmah je shvatio da je ono sa slikama bio samo dobar izgovor. Da je ta od njega htjela neto drugo. Da je ta htjela zapoeti novu godinu u velikom stilu. to moram raditi da preivim... Bila je ve napaljena i gledala je Gaetana kao to di-jabetino dijete gleda sicilijanski kola. Kruila je oko njega kao maketina s onom aom din-tonika u ruci. "Kako si lijep, Gaetano... Doi, sjedni ovdje, kraj mene..." rekla mu je grofica klonuvi na golemi kau od plavog baruna i prekriivi one suhe, vornate noge. Tri ogavna psia kruila su oko nje i reala na Gaetana. Uljudno je sjeo. Ona mu se prislonila bedrom o bedro. Pitao se gdje su njegovi zemljaci. Ne bi uope bilo loe provesti veer s njima. "A kako si elegantan... To odijelo te ini boanstvenim. Koja lijepa kravata... uj, neto sam mislila. Mogli bismo zajedno otii na Palmu za Sveta tri kralja. To je prekrasno mjesto na Maiorci. Pozvali su nas markiz i markiza Sergie. Imaju prelijepu vilu..." "I ja sam pozvan?" 46 Gaetana ta zamisao uope nije oduevljavala. Poznavao je Sergie. Imali su po osamdeset godina u svakoj nozi. Dva galaktika davea. "Naravno, ljepoto", rekla je ona iskapivi au. Grofica je odmah napunila drugu, ispruila ruku i stisnula mu bedro onim nalakiranim pandama. "uj, Gaetano, otprati me u moju sobu, elim ti neto pokazati..." rekla je s pogledom lavice obuzete hormonal-nim vrtlogom. "Opet..." uzdahnuo je Gaetano u sebi. Morao ju je primiti za ruku. Nije se uspijevala ak ni drati na nogama.

Koliko si ih odradila, stara uspaljena alkoholiarko? U sobi se strovalila na krevet, a potom se usporeno okrenula i procvrkutala promuklim glasom: "Napravimo to. Napravimo odmah, Gaetano. elim to. elim zavriti ovu godinu na najljepi nain na svijetu." "Sada? U ovom trenutku? Ali... Uskoro e stii gosti, grofice..." promrmljao je Gaetano osjeajui kako mu se okree eludac. "Koga briga... Ja u ti platiti. Skidaj se. elim vidjeti kakav si dolje..." U kurac. U kurac. Usto kuraca. Skinuo je sve. Osim gaa. "A njih, to njih ne skine?" j Skinuo je i njih. i "Kako si lijep, Gaetano. Skini me ti. Molim te. Ja ne mogu..." promrmljala je. Gaetano se poeo boriti s patent zatvaraem Ferra-gamove haljine koji se nije htio otvoriti. Grofica se stala 47 koprcati s jedne i s druge strane poput lutke. Tri psia poela su se igrati njegovim hlaama Caraceni. "Govnari! Ostavite moje hlae." "Pusti ih neka se... Igra... Igr..." rekla je ona i pala bez svijesti Gaetanu u naruje. U kurac! Odapela je! Odapela je! Prislonio je uho na grudi stare kokoke. Kucalo je. Bogu hvala, kucalo je. Bila je samo posve pijana. Nakon to je crkotinu smjestio na krevet i iutirao tri psia, Gaetano se nabrzinu obukao. Dobro! Ja idem, rekao je u sebi. Nova je godina. Ovo nije mogue. Veeras se i ja hou zabaviti. Nazvat u odmah Scara-mellu i pridruit u im se. Nadam se da su jo u pansionu. Podigao je telefon koji je stajao uz krevet i ukucao broj. Tu su. Jo su tu. Jako! Dok je ekao da ga spoje sa Scaramellinom sobom, prosvijetlila ga je genijalna zamisao. Apsolutno genijalna. Ideja koja e ga uiniti najomiljenijim ovjekom u cijeloj Noli. Hou li to uiniti? Hou, uinit u to. Koga briga. "Halo, tko je?" odgovorio je Scaramella. "Ja sam. Gaetano!" "Gaetano! Nazvao si nas?! Divota!" "to radite?" "Ma nita... Mislili smo izai i nai kakvu gostionicu ili piceriju u kojoj emo slaviti. Moe li nam preporuiti neko povoljno mjesto..." 48 "Ma kakva picerija! Mislim ja na vas, momci. Organizirao sam vam zabavu. Samo za vas. U mansardi na Cassiji... Jedno od in mjesta u gradu..." "Je li to tvoj stan?" "Pa, ne ba... No sluaj me dobro, doi samo s igraima. Posluaj me. Nemoj rei nikome drugome. Jesi razumio? To je vrlo ekskluzivan party. ekam vas. Otmjene. Nemojte da ispadnem seronja..." Dao mu je adresu i spustio slualicu. 15. ANTONIO SCARAMELLA 21:00 h Antonio Scaramella, centarfor i kapetan Nola Sporting Cluba, spustio je slualicu i zadovoljno protrljao ruke. U Gaetana se jo uvijek moglo pouzdati.

Kad ga je nazvao tog jutra, uinio mu se pomalo hladnim, kao da ga se eli otarasiti. Gotovo kao da ne eli vidjeti svoje stare prijatelje i kao da sebi umilja da je ovjek iz visokog drutva. To nije bilo istina. Bio je posve u krivu. Gaetano je bio onaj isti stari prijatelj. Zabava! Ekskluzivna zabava u mansardi na Cassiji. Zabava rimskog jet-seta. Ozbiljna stvar. Vrlo ozbiljna. Morao se obui. Dotjerati se. Da, tu se trai plavi dvored-ni sako i svilena kravata u bojama kluba. 49 "Tko je to bio?" upitao je Gualtiero Trecchia, maser ekipe, dok je prao pazuha nad umivaonikom njihove sobice u pansionu Italicus. Sobica na granici ljudske podnoljivosti. Dva propala kreveta. Jastuci kao strunjae. Bez televizora. Bez bara. Smrad tuniskog restorana ispod njih uvlaio se u sobu. "Gaetano..." "Ah! I to je htio?" upitao je Gualtiero Trecchia briui pazuha truleksom. Nisu im dali ak ni runike. Scaramella se pitao smije li rei i Trecchiji. Bio je presirov za takvu zabavu. Otrgli su ga od oranice. Ali ipak je dio ekipe, morao je priznati. Pripada timu. Previe bi ga to pogodilo. Mora mu rei. Nema druge. "Idemo na zabavu. Na Cassiji. Pozvani smo samo rni iz tima. Molim te, nemoj nikome rei." "Moe biti miran. utjet u kao zaliven", rekao je Trecchia zavjereniki i zatim, gledajui se u zrcalo, upitao: "to kae, da obrijem brkove?" 16. GAETANO COZZAMARA 21:02 h Gaetano je zakljuao vrata grofiine spavae sobe. Ionako e stara kenja doi k sebi tek sutra ujutro. Nema problema. I zaputio se prema salonu priteui vor kravate. Konobari u bijelim uniformama oekivali su goste. 50 "Sve u redu?" upitao je, prouavajui predjela u srebrnim posudama. "Svakako, gospodine! Samo jo ekamo goste. elite li u meuvremenu jedan bellini?" rekao je stari prosijedi konobar. "Hvala!" Uzeo je bellini i polagano ga srknuo. Izvrsno! "A grofica? Da joj neto odnesem?" upitao je konobar. "Ne! Grofica je umorna i ne osjea se dobro. Za sve moete pitati mene!" mirno je rekao Gaetano. "U redu, gospodine", posluno je odvratio konobar. 17. SUKIA 21:05 h Patrizia Del Turco, umjetnikog imena Sukia, izala je iz taksija, platila i odlunim se korakom zaputila kroz ulaz naselja Otoci. Sukia je imala dvadeset dvije godine, no izgledala je kao da ima mnogo manje. Najvie petnaest. Kao kolarka. Mravo tijelo, s grudima koje su se jedva nazirale pod bijelom kouljom i plavim puloverom na kopanje. Dvije dugake i mrave noge gazele. Plava kosa, skupljena u pletenice, padala

joj je na ramena. Na malom prastom nosu prekrivenom pjegama nosila je velike naoale metalnog okvira. Na sebi je imala kabanicu od prozirne plastike, kotski kilt, plave vunene arape koje su joj dosezale do listova i cipele na vezanje, crne, niske i lakirane. U ruci je stiskala staru torbu od svijetle koe. 51 Nije joj bilo ao to te veeri mora raditi. Nije nimalo marila za Boi, Uskrs, a pogotovo ne za Novu godinu. Dan kao i svaki drugi. Crni se. Bila je ozbiljna profesionalka. Te je veeri imala dvije seanse. Prvu s odvjetnikom Rin-aldijem, a zatim je, oko tri, trebala otii na lezbijske orgije na Prenestinu. Provjerila je da je nitko ne vidi i onda pozvonila na portafon. Njezini su klijenti eljeli diskreciju. Ula je u lift zajedno sa skupinom elegantnih mladia. Nije se udila to su im pogledi uprti u njezine noge. Izala je na drugom katu i pjeice se popela na trei. Bila je zadovoljna. Odvjetnik Rinaldi joj se sviao. Bio je savren rob, na kojem je mogla u potpunosti iskaliti svoju stranu i neumjerenu mo gospodarice. Nije predstavljao posebne probleme, nikada se nije bunio, putao je da ga poniava i kanjava. Bio je doista tradicionalni perverznjak. Foot fetishist (fetiist stopala) i volio je bond-age (vezivanje). Moda se pomalo ponavljao u svojim zahtjevima i prerano svravao. Dok je zvonila na vrata ureda, odluila je da je odvjetnik spreman dosegnuti najviu i najvelianstveniju razinu ponienja. Treba dobro zapoeti novu godinu, zar ne? 52 18. RIBLJAKOST 21:08 h Ribljakost je izuo reebokice i to se odrazilo na okoli. Jak, divljaki miris slobodno je lebdio po sobi. "Veeras imamo vie mogunosti. Znam za veliku zabavu u Genzanu i jednu zabavu na barci na Tiberu..." rekao je dok je motao drugi doint. "Jesi li pozvan?" "Ne!" "Zato uope pitam. Moe mislit. Po meni, mora da si ugav ili ima neku drugu zaraznu bolest... A tko organizira to na Tiberu?" zijevnuo je Cristiano. Bio je jo uvijek u pidami. Oi su mu bile poput dvije crvene kuglice. "Pa, to ja znam... Neki Marinellijev prijatelj, mislim. Nekako emo se uvui. Nema problema. Ve sam bio na toj barci. Zadnji put sam uao verui se preko konopa..." "Molim te... Pomisli samo koji je to dave, zabava Mari-nellijevog prijatelja! Govnari u jakni i kravati i krmae koje misle da im je pozlaena. Bolje se upucati." "Dobro, Cristiano, shvatio sam... veeras si stvarno negativan..." "Zato onda ne mrdne guzicu i ne ode? Meni je ovdje dobro!" "Ne, nije istina, uope ti nije dobro. Nemoj umiljati da moe izbjei tu dramu. Razmiljao sam mnogo o tome, shvatio sam to na Novu godinu. To je mora. Sad u ti objasniti..." rekao je Ribljakost lijeui na krevet pored Cristiana. 53 "Isuse, stani malo. to misli, da si kod kue? Zauzeo si cijeli krevet. I dri podalje to smrtonosno oruje!" rekao je Cristiano zgadeno pokazujui na prijateljeve noge.

19. DAVIDE RAZZINI 21:11 h "Onda, sviaju ti se kolutii krastavca s jogurtom i umbi-rom?" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju nastojei mu staviti hranu u usta. "Da... izvrsni su! Svaka ast." U ivotu nije pojeo nita odvratnije. A ova ovdje mora da je potpuno luda. Oi su joj bile kao opsjednute... Davide je prekrienih nogu sjedio na sagu ispred niskog stola, nasuprot new age vjetici. Nij e se osj eao ugodno. Plaila ga je. Bila je totalna luakinja. Udavila ga je do bola. S NLO-ima. S telepatskim kontaktom koji se moe uspostaviti s izvanzemaljcima u trenutku orgazma. alio je za veerom sa svojim prijateljima s malog nogometa i s Loredanom, svojom djevojkom. Kakvi krastavci. Kakvo kozje mlijeko. U tom istom trenutku njegovi su prijatelji slavili u restoranu "Zlatni lav", tamanei pagete sa slaninom i lukom, svinjetinu, leu, peeni krumpir i crno vino. Koji kurac ja radim ovdje? Sjebao ga je taj tako otvoren zahtjev. Bilo je to prvi put da ga enska pozove k sebi s jasnom i otvorenom namjerom da 54 se jebu. A onda ga je zaintrigirala i ta pria o etiri planetarna orgazma. Trebao je ve tada shvatiti da nije normalna. Koje sam sranje napravio!prigovorio je u sebi. "Reci mi, Davide, kako si poeo pohaati teajeve samosvijesti i otkrivanja samoga sebe?" upitala ga je Roberta nastojei mu ubaciti hranu u usta. Opasno se pribliila. Poela ga je milovati po leima pi-ljei u njega. "Ma... ustvari, osvojio sam upis na tomboli koju su organizirali u mom uredu. Nisam znao nita o meditaciji, svijestima..." Dosta! Sad u ustati i otii. "uj, ja moram ii... Mami mi nije dob..." rekao je Davide oklijevajui, a onda vie nije mogao nastaviti. Osjeao se udno. Te oi. Te oi su bile nekako udne. Privlaile su ga kao dva magneta. Davide je bio dezorijentiran, uhvaen u mreu tim avolskim pogledom. Hajde. Hajde. Hajde. Odlazi. Ustao je trudei se daje ne gleda. Osjeao je da mu noge klonu. "Kamo e?" upitala ga je Roberta zgromivi ga pogledom. "Oprosti mi... stvarno... Moram ii. Sjetio sam se da majci nisam promijenio boicu s kisikom. Mor..." "Sjedaj!" naredila mu je. Davide se zaudio kako su mu noge i cijelo tijelo posluali naredbu te otrokonde. "A sad me pogledaj!" 55 Davide ju je morao pogledati. 20. MICHELE TRODINI 21:12 h Michele Trodini sjedio je za stolom s cijelom obitelji. Mehaniki je jeo lazanje, ne osjeajui im okus. Obiteljske brbljarije nisu ni dopirale do njega.

Svako malo bi upro pogled kroz prozor, prema nebu. Od vatrometa u bojama crvenjeli su se veliki mrani oblaci prepuni kie. Bio je uzbuen. Misli su mu ve bile usmjerene na trenutak X. Pono. Trenutak u kojem e zapaliti sav arsenal koji skriva ispod kreveta. One raketice koje je s djedom utaknuo u cvijee nisu bile nita prema onome to je drao u sobi. Potroio je sav novac to ga je od djeda i roditelja dobio za Boi da to kupi. Naruio ih je od prijatelja iz razreda rodom iz Napulja. Ozbiljne stvari. Triktrak, Maradonina muda, bengalke i rakete. Pravi arsenal. "Michele! Michele! to ti je, zar ne uje? Dodaj sestri vodu." "to?" rekao je majci. "Vodu, Michele! Vodu!" Michele joj je dodao vino. 56 21. ROBERTA PALMIERI 21:15h "Kad ti ja kaem... Kad ti ja kaem... Dobro! Dobro! Tako! Tako... Gledaj me! Gledaj me!" rekla je Roberta Palmieri Davideu Razziniju. "A sad se skidaj!" Posluao je. Skinuo je sve to je imao na sebi i ostao posve gol. Tijelo nije loe. Moda malo previe trbuha, zadovoljno je sebi rekla Roberta. Davide je postao puki automat u njezinoj vlasti. Zaleenog osmijeha. Raskolaenih oiju. "Osjea se dobro. Jako dobro. A sad lezi na pod." Ukoenim kretnjama, Davide je izvrio naredbu. "Dobro, i sad se koncentriraj. Ti si uzbuen, jako uzbuen. Ti si najuzbueniji ovjek na svijetu. eli zadovoljiti sve ene na Zemlji. Ti si rasplodni bik. Kara ti postaje golema, nenormalna... I tvrda kao kamen." I doista, nakon te naredbe Davideova se kita poela micati, rasti, pretvarati se iz debelog i mlohavog crva u dugaku, tvrdu jegulju. "Izvrsno. Sad e ostati takav. Stalno. Od elika. Ne moe svriti! Jesi razumio? Ne moe svriti! Ne moe svriti. Nikada. Ponovi za mnom. Ja ne mogu svriti." "Ja ne mogu svriti", ponovio je on poput papagaja. Roberta, zadovoljna zbog lako izvedene hipnoze, iskapila je kozje mlijeko i skinula pareo, putajui ga da padne na pod. Okrenula je kasetu i poelo je krijetanje, ptije glasanje i slonovska rika. Zvui amazonske praume. 57 "Aaaaaaarrrrrrrrrrrr", riknula je i nabila se na Davidea, koji je poput idiota Big Jima zadovoljno buljio u strop. 22. GUALTIERO TRECCHIA 21:16 h Gualtiero Trecchia zakljuao je vrata sobe i zaputio se dugakim, bijednim hodnikom pansiona Italicus. Zujei i pucketajui, tri su neonke uto obasjavale oguljene i vlagom unitene zidove. Na trenutak se zaustavio kako bi se pogledao u visokom tamnom zrcalu. Dobro je uinio to je obrijao brkove. Lice mu je izgledalo ie i mlade. Stavio je ak i revitalizirajui gel na kosu. Nosio je plavi sako, koji mu je dopirao do bokova. Ovratnik od crnog satena. Sive iroke hlae, koje se suavaju prema glenjevima. Mokasinke od kravlje koe i bijela koulja bez kragne. Sve je to posudio od svog urjaka, svjetskog ovjeka. Vodio je disko-bar u Acerri. Da, ispast e prasac kao i obino. Pritegnuo je remen za jo jednu rupu i odluno se zaputio prema stubitu. Momci su ga ekali dolje.

Mrana je prilika izala iz sobe u dnu hodnika i krenula prema njemu. Gualtiero se zaustavio. I opsovao. Ja sam stvarno proklet! Bio je to Maurizio Colella, zvan Pitbul Boji, neprikosnoveni voda navijaa Nole. Prava kazna s neba. Gualtiero Trecchia odluio je produiti ravno. Ne zaustavljati se. Ovla ga je pozdravio i pretekao, odahnuvi s olakanjem. 58 No na rame mu se sruila ruerda velika poput svinjskog odreska, prikovavi ga za njegovu odgovornost. "Kamo si poao, pederiu, tako ulickan, ha? Ide se zabaviti?" uo je riku iza svojih leda. "Pusti me. Imam posla..." promucao je Gualtiero nastojei krvnika udaljiti od sebe. Mrzio ga je. Taj, kad bi te uhvatio, vie te nije putao. Jednom navijau iz Frosinonea razbio je glavu jednim udarcem svojom glavom. Bio je ivotinja bez srca. Spreman na sve. "A kamo e, ljepotane? Nee s nama u piceriju?" "Ne. Imam posla", ponovio je Gualtiero drui. "Tako obuen? Mora da je onda neto stvarno posebno..." "Ma ne... Nita posebno", izmotavao se Gualtiero. "Pa reci mi..." "Ne, ne mogu..." Pitbul mu je zgrabio ruku i poeo je drobiti. Gualtiero je osjetio kako mu zglobovi na prstima kripe poput zahralih vrata. "Ne. Ne ruku. Njome radim. Molim te. Neu vie moi masirati momke ako mi polomi prste", vritao je od bola. Sruio se na pod, na koljena, skruen pred Pitbulom Bojim. "Onda, reci mi. Inae e ti ta ruka postati dobra samo za gula." Gualtiero Trecchia priznao je sve. 59 23. ODVJETNIK RINALDI 21:20 h "Oboavam tvoja mala stopala, gospodarice. Molim t... Molimmm... dopusti mi da ti ih jo malo liem", govorio je odvjetnik Rinaldi dok je poput zeca, etveronoke, jurcao dugakim hodnikom svog ureda. "Zloko! Zloesto dijete! Hodaj!" izdirala se na njega Sukia, dok ga je konjskim biem tukla po mlohavim, bijelim guzovima. Odvjetnik je izgledao poput djeteta, s onom vunenom kapicom na glavi, u potkoulji na plavo-bijele pruge i ara-picama. Sukia ga je jo jednom oinula ostavljajui mu crvenu prugu na guzici. "Aaaiaahh. Mlada gospodarice, molim te, kad me naui pristojnosti, smijem li ti lizati none prste?" Imao je glas djeteta koje je kanjeno jer je stavilo prste u pekmez. "uti, kretenu!" I jo ga je jednom opalila. Sukia je rairenih nogu sjela na tajniinu malu fotelju. Sad je na sebi imala samo steznik od stare ipke, jedan od onih to na leima imaju deset tisua vrpci. Sisice stisnute u korzetu. Stidne dlake su joj bile obrijane, a dvije vijugave istetovirane zmije sputale su se niz bokove kako bi se napojile u vagini. "Doi ovamo! etveronoke!" rekla je Sukia balavcu. U ruci je stezala i svijala bi. Odvjetnik joj se u dva skoka naao medu bedrima i odmah joj je pokuao cuclati stopala. "ekaj! Donesi kamenice."

60 Rinaldiju nije trebalo dvaput rei. Otrao je u kuhinjicu i munjevito se vratio s velikim pladnjem otvorenih i krikama limuna okruenih kamenica. "Uvuci mi ih medu prste!" Rinaldi je poeo vaditi mekuce iz koljki i uvlaiti ih medu njezine prste. Bile su to krupne i ljigave ivotinje, iz kojih je po Sukijinim stopalima curila prozirna tekuina. Odvjetnik je jecao od zadovoljstva dok je obavljao taj delikatni zahvat. Bila su otmjena ta Sukijina stopala. Malena, ali ne previe. 37. Mrava. Zakrivljenih tabana. Mekanih peta. Mravih i nervoznih prstiju, blago razmaknutih. Njegovanih i crveno lakiranih noktiju. Nijedan ulj nije naruavao njihovu ljepotu. Bila su to savrena stopala za starog fetiista kakav je bio odvjetnik. A onda, s tim morskim beskraljenjacima, koji su jo drhtali od ivota, smjetenim medu prstima... Nakon to je zavrio, Rinaldi se bacio na njih onako kako bi se gladno ene bacilo na majinu sisu, ali dobio je udarac biem po jeziku. "Mlada gospodarice?! to sam sada zgrijeio?" "Kretenu! Limun!" Tono. Nije stavio limun. Iscijedio ga je uurbano i konano je poeo sisati teko steeni obrok. 61 24. GIULIA GIOVANNINI 21:27 h Mnogi su gosti ve bili stigli. Giulia Giovannini ponaala se kao savrena domaica. Razgovarala je, predstavljala jedne drugima one koji se nisu poznavali, nudila predjela. Bila je oputena, no svako malo bi, kada je bila sigurna da je nitko ne vidi, stavila ruku u njedra, tamo gdje je drala klju, i na licu bi joj se pojavio osmijeh. 25. SMRDO 21:35 h Smrdi je cijela ta priao s preruavanjem djelovala kao veliko sranje. A i onaj ga je smoking, koji je bio prisiljen odjenuti, stezao sa svih strana. Zatezao ga je u ramenima, a kad bi se sagnuo, inilo mu se da e mu se hlae rasprsnuti. A osim toga koji dave... ekati tu ispod tko zna to. Sjedio je ve vie od dva sata na zadnjem sjeditu Volo-derovog starog abartha Al 12 krem boje. "Onda, kreemo li?" otpuhnuo je. "Jo nije trenutak. Ljudi se jo penju... Uskoro", odgovorio je Voloder, koji je sjedio za volanom. I on je nosio smoking, ali bijele boje. Izgledao je poput starog, sijedog konobara. "Jo ima ljudi na cesti! Stan na zadnjem katu je sav osvijetljen. Nemate pojma koji namjetaj, koja srebrnina. Mogli bismo ui i poistiti torbe, ukrase..." rekao je Rinica, mladi od dvadesetak godina dugake crne kose koja mu je padala na ramena i s dvije upadljive zlatne naunice u uima. Na oima je drao dalekozor uperen u stan grofice Sinibaldi. 62 "Smiri se... Ne elim zapoeti novu godinu u zatvoru... Odradit emo stvar i onda ravno kui", rekao je Smrdo. Taj je Rinica bio premlad i vidio je previe filmova s Rogerom Mooreom. Njegova je bila ta genijalna ideja s oblaenjem smokinga kako ne bi bili primijeeni. Izgledat e samo kao tri ugledna gospodina, koji su pozvani na zabavu u taj stan. Taj seronja od Rinice nastavljao je priu o Arsenu Lupinu, lopovu dentlmenu, no Smrdo, koji je bio razuman i iskusan ovjek,

znao je da je samo primitivni provalnik. Jedan od onih koji udarcima nogom razvale vrata, udu i odnesu sve to mogu, ukljuujui, kad je mogue, i perilicu i toster. "Jesmo li sigurni da je stan prazan? Da ne bude iznenaenja..." upitao je Voloder, otimajui Rinici dalekozor iz ruke. "Smiri se... Tko e biti u odvjetnikom uredu na novogodinju no... Nitko. Imat emo dovoljno vremena da odnesemo faks, kompjutor i sve ostalo. Bit e tu i kakav sef. Moramo samo jo malo priekati." Smrdo je iz jedne vreice izvukao plastinu kutiju. Otvorio ju je. Unutra je bila svinjska kobasica s leom koju mu je pripremila njegova ena Ines. "U kurac, hladna je. Lijep nain da se provede Nova godina", promrmljao je za sebe stisnutih zuba. Zgrabio je komad kobasice i prinio ga ustima, kad mu je iskliznuo iz ruku i pao ravno na snjenobijelu koulju. Opsovao je. 63 26. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 21:38h Svi gosti Giulije Giovannini konano su stigli. Bilo ih je petnaestak. Sjedili su za stolom. Svi elegantno odjeveni. U zraku se osjealo prisno, mirno i oputeno ozraje likera Averna koje je pomalo odudaralo od zranog napada koji se odvijao vani, na rimskom nebu. Enzo je sjedio nasuprot Debori. Giulia je sjedila na elu stola. "Deborah, uo sam da si napisala novi scenarij... Smijem pitati o emu se radi?" upitao je proelavi mladi u sakou od samta i crvenoj koulji. "Ne volim priati o svom poslu", rekla je Deborah Imperatore Cordella uzimajui grisin i koristei ga kao tapi stroge uiteljice. Bila je mrava. Smea, kratka, muki podiana kosa. Nos u obliku kormila dijelio joj je usko lice na dva dijela. Male, okrugle naoale davale su joj izgled njemake feministice. "Hajde, Debby, daj, reci mu neto!" suuesniki ju je potaknuo Enzo. Enzo se osjeao dobro. Na svom. Uvidio je da je moda pretjerao s prisnou. Okrenuo se da provjeri Giuliju, no ona je bila zbunjena kao i obino. A to si mislio! Scenaristica je ustala, istegnula onaj svoj purei vrat i, maui grisinom kao dirigentskom palicom, rekla: "Dobro. U redu. Rei u vam samo da sam krenula od jezivog iskoritavanja ivotinja koje se vri na filmu... To je nevjerojatno. Ne elim ni ulaziti u pitanje konja. Furi-ju, konja s Divljeg zapada, sigurno ga se sjeate, njega su 64 ukopili da postane krotkiji. A psi... Da i ne govorimo. Lassie, Rintintin i Beethoven i pudlice iz Gle tko to govori primjeri su najstranijeg stereotipa o psima... Dobri, vjerni i simpatini. Ponekad eprtlje. To mora prestati. Zato sam napisala scenarij o iru, policijskom psu. Jadnom, drogiranom policijskom psu koji umre od predoziranja kad na rimskom aerodromu proguta Budin kipi s Tajlanda napravljen od heroina. Radi se o jednoj dramatinoj, hrabroj, tekoj prii. Potrebna je vrhunska interpretacija. Producent Emilio Spa-venta je za Cirovu ulogu predloio kokera iz Birillo i klokan Tommy... Nadajmo se da e biti u redu. Ne znam ima li pravo lice. U svakom sluaju, ne smatram da je stvar zakljuena, htjela bih napisati drugi scenarij, o jo jednoj velikoj rak--rani drutva, o psima lutalicama..." te je teatralnom kretnjom umoila grisin u posudicu s umakom od tunjevine i stavila ga u usta. 27. SUKIA 21:41 h Sukia se jo uvijek uzbuivala i u tome je bila tajna, zato je i dalje radila svoj posao u velikom stilu.

A te se veeri posebno osjeala u formi. Nakon to je odvjetnik dovrio kamenice, istukla ga je po guzici mlatilicom za muhe. Moda se malo previe rasrdila na tog jadnika, no on je tako cvilio od zadovoljstva da je bilo pravo zadovoljstvo pretvarati mu guzicu u krvavi odrezak. Da, Rinaldi je nesumnjivo zasluio i vie. Morala ga j e dovesti do kraj nj eg stupnj a ponienj a, svesti ga na otira, na bie bez trunke dostojanstva. Na govno. 65 I tek e tada biti uistinu sretan. Odvjetnikova ekstaza. "Skidaj to!" naredila mu je. Posluao je pognute glave. Skinuo je djeju odjeu i gol se poput crva skvrio na podu. Bio je doista odvratan s onom napuhanom trbuinom, kratkim, dlakavim nogama, oeenom guzicom i dignutim kuriem. "Ogavan si! Gadi mi se! elim te zlostavljati!" Sukia je uzela aktovku i iz nje izvukla svoju najubojitiju spravu za muenje, ono od ega je svaki mazohist umirao od uitka. Uzela je alat u ruku, iskesila bijele zube i ukljuila utinicu u struju. Uredom se proirilo neugodno, vibrirajue zujanje. Odvjetnik je pokrivao glavu rukama i plakao. Na onaj zvuk otvorio je jedno oko, ugledao pakleni stroj za zadovoljavanje koji je njegova krvnica namjeravala upotrijebiti i promucao: "Ne! Molim te! Ne epiladv, ne!" No nije bilo spasa. Sukia mu je zarila strano orue u umu dlaka koja mu je rasla na prsima. 28. ENZO Dl GIROLAMO 21:44 h Enzo Di Girolamo bio je izvan sebe od zadovoljstva. Kakva ena! Kakav senzibilitet! A tek analitike sposobnosti... govorio je sebi dok je Deborah nastavljala priati o krizi talijanske kinematografije. 66 Imati pored sebe takvu osobu neto je posve drugo. Stimu-lirajue. Doista. S njom se ne razgovara o uobiajenim glupostima. O uobiajenim, nevanim pizdarijama. Samo tjedan dana prije toga otili su u Saturniu, u toplice. I tamo, u noi, zagrljeni pod vodom, razgovarali su o smislu ivota, o nadi i o strahu da smo sami u hladnom i beskonanom svemiru, a potom su vodili ljubav u sumpo-rastoj vodi. Njeno. Kao dvoje zbunjenih ljubavnika. Potpuno drugaije od neznalakog, akrobatskog Giuli-jinog seksa... Pruio je stopalo i dotaknuo Deborinu nogu preko puta sebe, i zahvaljujui tom potajnom dodiru osjeao se bolje. Bolje. Malo bolje. Ve je desetak minuta u utrobi osjeao kako mu se okreu crijeva. Potres u Tihom oceanu. Grevi su mu potresali probavni trakt i osjetio je neodgodivu potrebu da ode u zahod. Ma to sam to danas pojeo? Neto mora da mije nakodilo! razmiljao je stisnutih zuba i guzova. Nije vie mogao izdrati. Morao se olakati. Ustao je nastojei izgledati oputeno. Kao da mora telefonirati. Miran. Oputen. No im je proao vrata dnevnog boravka, sprinterski je poletio prema zahodu. 67 29. THIERRY MARCHAND

21:45 h Thierrv Marchand pokuao je biti duhovit. Briljantan. No sad mu vie nije ilo. Knedla u grlu je narasla i jedva je disao. Zapao je u kozmiki, totalan i mraan pesimizam. Ma kakav Leopardi! Zasvirao je pretunu pjesmu. Moda naj-melankoliniju i najnostalginiju iz itavog golemog bret-onskog repertoara. Tradicionalni rekvijem koji pjevaju ene ribara s otoka Saint Michel. Ve nakon prvih alobnih tonova gosti su za stolovima poeli buati, zvidati, urlikati, a potom su na pozornicu doletjela i prva peciva s anisom i kanapei s patetom od lubina i rikulom. "Ma kakva je to alopojka?! Dosta! Buuuuu. Buuuuu. Odlazi! Platili smo. Vratite nam novac", urlali su gosti. Thierrv je neustraivo nastavio pjevati. Sa zalogajem sira i vrganja zalijepljenim za obraz. Nije pjevao za njih, nego za samoga sebe. | Onaj izbaciva u naranastoj jakni dotrao je na pozornicu, stavio aku vornatu poput trenjine grane glazbeniku pred njuku i izustio kroza zube: "Kunem ti se majkom, ako odmah ne prekine to sranje i ne zasvira salsu ili merenge, razbit u ti tu jebenu harfu o glavu..." 68 30. GUALTIERO TRECCHIA 21:48 h Gualtiero Trecchia je u tiini sjedio u kombiju sa svojom momadi i masirao bolnu ruku. Ostali su se, meutim, euforino smijali i brbljali. Pitao se treba li rei da je progovorio. Da je izdajnik. Da mu je Pitbul Boji silom izbio adresu na kojoj se odrava zabava. Ma on ionako nee doi. Moe misliti stoje takvog briga za neko slavlje na Cassiji... Nastavio je masirati ruku. 31. SMRDO 21:58 h "Gledaj kako si zasrao koulju?! Kako je mogue raditi s takvim nesposobnim, neprofesionalnim ljudima", utueno je rekao Rinica. "Ma dobro, ne vidi se. Dovoljno je da zakopam sako..." odgovorio je Smrdo nastojei prstom oistiti mrlju od umaka. Trojka je izala iz A112-ice i oprezno se pribliila vili Ponza. Doao je trenutak za akciju. "Sad emo pozvoniti na Sinibaldi. Otvorit e nam... Prouio sam plan do najsitnijih detalja." Rinica je odluno pozvonio na portafon. "Tko je?" Muki glas. 69 "Duccio Trecani. Otvorite, molim", hinio je Rinica nehajan, aristokratski ton i apnuo ostalima s umirujuim izrazom na licu: "Budite bez brige..." "Ne, gledajte, vaeg imena nema na popisu, ao mi je..." "Mora da je neka pogreka. To je nemogue." "ao mi je. Ne znam to da vam kaem." Smrdo i Voloder poeli su se zlobno smijati. "Nemogue! Kakva neugodnost. Ja sam pozvan..." "Od koga? Tko vas je pozvao?" ispitivakim tonom upitao je glas. Rinica se zaledio i, nakon to je pogledao ime na por-tafonu, rekao:

"Gospodin Sinibaldi delFOrto. On osobno!" "Ne postoji nikakav gospodin Sinibaldi. Vi laete", odgovorio je glas nadmono. Sad su se Smrdo i Voloder drali za trbuhe od smijeha. Rinica ih je oinuo pogledom, a onda, ne mogavi se vie suzdrati, pokazao svu svoju sirovost: "Oj, rogonjo! Kako se, u kurac, usuuje nazvati me la-ljivcem. Polomit u ti te rogove na glavi!" Nije trebalo dugo ekati odgovor. "Govnaru jedan. Sroljo!" "Proklet bio! Kurvin sine. Otvori, razbit u ti piku!" "Bilmezu! Tutkume!" "Seronjo usrani." "Benevrek jedan. Pederino!" 70 Vjerojatno bi nastavili tako cijelu no da jedan dobro plasiran Smrdov udarac nogom nije razvalio vrata na dva dijela. "Gledaj kako se to radi! Rini", rekao je Smrdo. Rinica je, crven u licu, zakljuio: "Ko ga jebe. Ja se ipak penjem." "Pa penji se. Penji. Ja ostajem ovdje." Njih su trojica na trenutak pogledali oko sebe i uljajui se uli u zgradu. 32. GAETANO COZZAMARA 21:59 h Ti uljezi! Stalno pokuavaju. Duccio Trecani! Ma daj. Smisli neto drugo. Srea da sam ja tu, zadovoljno je sebi rekao Gaetano Cozzamara. Bio je dobre volje. Trebao je samo drati situaciju pod kontrolom. Predosjealo se slavlje na visokoj razini. Otiao je uzeti jo jedan bellini. 33. PITBUL BOJI Pitbul Boji preuzeo je organizaciju u svoje ruke. Stajao je na sjedalu vozaa autobusa, u rukama je drao megafon. "Dobro! Veeras emo se zabaviti. Va Pitbul vas sve vodi na zabavu! Na zabavu organiziranu u ast Nole", povikao je, a onda poeo skakati i urlati: 71 "Tko ne skae, Casalotti je-je... Tko ne skae..." Svi navijai, natisnuti u autobusu, poeli su skakati i stvarati paklenu buku ponavljajui slogan. Onda su svi zajedno krenuli veliati svog vodu. "Pitbul! Pitbule, bolji si od Pelea." Pitbul je sjeo za upravlja i uz viku i lupanje krenuo, a za njim druga dva autobusa. Odredite? Ulica Cassia 1043. 34. MICHELE TRODINI 22:07 h Konano su doli do deserta. Michele je osjetio kako mu uzbuenje raste usporedo s tjeskobom. Nije znao kako e njegov otac podnijeti otkrie da mu je sin potroio novac koji je dobio za Boi da kupi svu onu pirotehniku. Tata je govorio da su te stvari opasne. Da svake godine milijuni ljudi izgube ruku ili oko igrajui se tim eksplozivnim stvarima. Rei u mu da ih i on moe ispaljivati. Tako e me moi kontrolirati. A onda, tu je i djed. Djed Anselmo je dobar. Pomoi e mi.

Njegovi su zasjeli pred televizor. Da gledaju onu dosadu od Mare Vernier. Htjeli su tu slaviti. Koji dave! Michele je kruio oko njih poput divlje zvijeri u kavezu. "Tvoj sin eli ispaliti par raketa..." rekao je Anselmo Frasca zetu i potom namignuo Micheleu. Michele je zadrao dah oekujui oev odgovor. 72 "Jo je rano... Sad sjedni. Mora nauiti ekati. Kad bude pravi trenutak, otii emo na balkon i ispalit emo nekoliko raketa..." "Smijem ja ispaliti koju? One najmanje..." rekao je Michele nesigurno i alobno. Sklopljenih ruku i pognute glave. "Zar nisi uo! Poslije. Sad sjedni ovamo..." rekao je otac i dalje gledajui na televiziji Maru Vernier odjevenu u medvjedia. "Ali..." "Doi k meni. I strpi se..." rekao je starac pravei mu mjesta na fotelji. Michele je sjeo kraj djeda. 35. SMRDO 22:10 h "Onda, kako emo ui?" upitao je Rinica ispred ureda odvjetnika Rinaldija. Izgubio je vei dio svog poleta nakon to ga onaj govnar nije pustio da ude. "Kao u dobra stara vremena. Dodaj mi polugu i eki", rekao je Smrdo, koji je preuzeo stvar u svoje ruke. "A ti, Volodere, idi do stepenica i pazi da netko ne naie." Vrata Rinaldijevog ureda otvorila su se nakon samo jednog dobro odmjerenog udarca po bravi. Nije bilo ak ni alarma. Ne moe bolje... Smrdo, a za njim i Voloder i Rinica, oprezno su uli u ured i zatvorili vrata za sobom. 73 36. FILOMENA BELPEDIO 22:12 h Filomena Belpedio leala je onesvijetena na kauu u dnevnom boravku. Kristalna vaza prevrnuta. Tablete rasute po podu. Daljinski stisnut u ruci. Na TV-u duet pjevaa Sepulture i Ive Zanicchi. Pjevali su I Love Just the Way You Are. 37. GIULIA GIOVANNINI 22:13 h Giulia Giovannini i dalje je posluivala jela, punila polu-prazne ae, razgovarala koristei pet posto mozga. Ostalih devedeset i pet bilo je angairano za unutarnji razgovor s dragom mamicom. Jesi vidjela? Htjela si napustiti klasinu gimnaziju i biti raunovoa. Nisi htjela studirati kako sam ti ja govorila. I to sad hoe? Nemoj se sad aliti to ti je ta miica bez sisa preotela mukarca. Tako treba. ivot je takav. Zao. Mama, ali ti si mi bila rekla da nisam dovoljno pametna... Da ene trebaju biti ene... Kakve to ima veze? Na tebi je bilo da mi dokae da si bistra. Da ne ovisi o svojoj majci kao kakva balava glupaa. Nisi to uinila. Sad je ta kurvica uzela tvog mukarca. Nema nita to ti nema. Pogledaj je. Runa je ko lopov. Ne zna kuhati. Ne zna ugostiti ljude. Samo to je umjetnica, intelektualka... Ti si tisuu puta vrednija od nje. Mora im to naplatiti. Njoj i njemu. Posebno njemu. Obom... "Giulia, Giulia, to ete ti i Enzo za Sveta tri kralja..." Giulia se vratila na planet Zemlju. 74 "to?" Obraao joj se Clemo, proelavi tridesetogodinjak koji je sjedio s desne strane.

"eli znati to donose Tri Kralja? Ugljen! Zloestoj djeci donose ugljen." 38. SUKIA 22:15 h "to je to bilo? uo sam neku bukuuuuhhhh taaaaamo-hhhh", cvilei je upitao odvjetnik Rinaldi. "uti! Da te nisam ula!" otresito mu je naredila Sukia. Tog trideset prvog prosinca Sukiu je prosvijetlila istina. Bingo. Savreno je shvatila to je odvjetnikova prava perverzija. Otkrila ju je i izvukla iz njega, na svjetlo dana, poput sum-erskog blaga zakopanog pod tonama zemlje. Nije bila uzalud upisala psihologiju. Odvjetnik je bio shit lover (ljubitelj govana). Jedna od najiih i najinfantilnijih perverzija. Taj je ovjek ostao prikovan u edipovskoj analnoj fazi kao trogodinjak i iz nje vie nije izaao. A Sukia je sada to znala. Zato ga je golog zavezala za golemi radni stol od mahagonija, popela se i sad je srala po njemu. 75 39. ENZO Dl GIROLAMO 22:17 h "Kako u sad?!" rekao je sebi oajniki Enzo Di Girolamo, pola sata nakon to je uao u zahod. Jo je sjedio na koljci, u koju je i duu israo. Bio je u mraku. Nestalo je svjetla. Bez razloga. No nije to bio problem. Problem je bio to to u tom jebenom zahodu nije bilo toaletnog papira. A kako je ona krmaa od Giulije proitala u Mom domu da su u engleskim ik kuama zahodi odvojeni od ostatka usrane kupaonice, u toj kurevoj klonjari nije bilo ni jebenog bidea, ni jebenog umivaonika da opere guzicu. "I to sad?" promrmljao je potiteno. Nije mogao nasuho navui gae i izai. Niti je sputenih hlaa mogao doi do ostatka kupaonice. Uz peh koji gaje pratio, svjetla bi se sigurno opet upalila dok on bjei hodnikom u takvom jadnom stanju. Svi bi ga vidjeli. I Deborah. "to u sad?" Odkrinuo je vrata prema hodniku. Potpuni mrak. U daljini je vidio drhtavo svjetlo koje je dolazilo iz dnevnog boravka. Svijee. uo je smijeh i amor. "Giulia! Giulia!" zazvao je tiho. Priekao je. Nita. Nije ga ula. "Giuliaaa! Giuliaaa!" povikao je glasnije. Opet nita. Pa je li gluha? 76 "Giuliaaaa! Giuliaaaa!" povikao je koliko ga grlo nosi. Konano je u mraku uo korake. Lupu potpetica koje se pribliavaju. ula je. "Tko je?" upitao je sumnjiavo poput straara u noi. "Giulia, jesi li to ti?"

"Da, ljubavi, ja sam. to ti je?" "Nita. Jebi se. Mrak je. U ovom usranom zahodu nema papira. Donesi mi rolu." "Priekaj..." uo je kako se Giulijini koraci udaljavaju niz hodnik. Enzo je sjeo natrag na koljku. Samo mi je jo proljev trebao... Giulia se brzo vratila. "Enzo, jako mi je ao. Zaboravila sam kupiti toaletni papir. Nema ga vie..." "A to u ja, u kurac?" cmoljio je on. "Ne brini se. Donijela sam ti paket papira. Listova A4. Samo to imam u kui. Moda e biti malo tvrd..." "Daj ovamo", zareao je. Enzo se psujui zatvorio u zahod i oistio se kako je znao i umio tim tvrdim, otrim papirom. Ba je izlazio kad se odjednom vratilo svjetlo. "Ma koji kurac... Ne, ne mogu vjerovati!" dahtao je drei ruku na ustima. Giulia mu je dala njegovo izvjee za Institut, i on si je njime obrisao guzicu. 77 40. ROBERTA PALMIERI 22:20 h Roberta Palmieri, uurena na jo uvijek krutom i nepominom Davideu Razziniju, postizala je drugi od svoja etiri kozmika orgazma. Onaj zemljani. Poela se batrgati kao da je opsjednuta. "Da! Da! Bravo! Kako si dobar!" vrisnula je Roberta kad je osjetila da joj se orgazam nezaustavljivo penje uz kraljenicu. Jo se vie uzbudila i poela je skakati po sirotom Davideu, koji je i dalje na ustima imao zalijepljen onaj idiotski osmijeh. 41. ENZO Dl GIROLAMO 22:21 h Giulia sve zna. Sve. Sve je shvatila. Bilo je to jasno kao dan. Zna za njega i Deboru. Da je u vezi s njezinom najboljom prijateljicom. Bio je siguran u to. Vidio joj je to u psihopatski ledenim oima. Enzo Di Girolamo sjedio je za stolom i drhtao kao prut. Pretvarao se da jede peenje, koje je imalo okus polistirola. Tresao se od straha. Neprimjetno podrhtavanje eljusti i suha usta. Kako je, u kurac, otkrila? Bio sam oprezan. Jako oprezan. Nisam zasrao. To je nemogue. Ali ona zna. Zna. Zna. Taje bila spremna na sve. Premlatiti ga. Unititi mu ivot. Razbiti mu cherokee. Prije dva tjedna otili su zajedno u supermarket. Giulia je na pultu sa suhomesnatim proizvodima i sirevima zatraila dvadeset deka unke. Prodava joj je dao plastinu posudu u kojoj je leala unka. Giuliji je pao mrak na oi. "Trei put vam kaem da ja unku elim u papiru! A vi mi svaki put podvalite ovu glupu posudicu..." "Gospodo, ali posudica slui zato da se ouvaju okus i svjeina", pomirljivo je odgovorio prodava. "Pizdarije. Uvijek sam jela unku zamotanu u papir. A sad dolazi netko da mi kae da je treba staviti u usranu plastinu kutiju i napuniti hladnjak... Vi to namjerno radite. Znam to. Ovo je trei put. Dosad sam imala razumijevanja, nisam se ljutila..."

"Ali, gospodo, ja radim. Imam drugih briga. Ne znam ni tko ste vi. Sljedei put mi to recite prije, a ako neete, otiite kupovati negdje gdje je bolje." Enzo ju je nastojao smiriti, ali nije ilo, ona ga nije sluala, vikala je na tog jadnika koji je samo radio svoj posao i na kraju je zgrabila posudicu i bacila je na njega. Prodava je izaao iza pulta ljut kao ris. Da u zemlju propadne. Malo je nedostajalo da Enzo ne zaradi amar branei je. Luda je. Luda ko puka. Itekala je svjetlo i natjerala me da obriem guzicu vlastitim izvjetajem... Morao je upozoriti Debby. Objasniti joj kakva je situacija. Ona je morala saznati. Mora se nai neko rjeenje. Moraju pobjei. Ispariti. to prije. 78 79 Poeo je uporno piljiti u Deboru, nastojei privui njezinu pozornost. 42. THIERRY MARCHAND 22:25 h Kad je poeo plakati na pozornici i govoriti da mu nedostaju ena i ker, izbacili su ga. Sad je Thierrv Marchand leao u kombiju. Na sebi je jo uvijek imao onaj frak od plavih ljokica. Dovravao je drugu bocu votke. Izbacivai su mu polomili Regine. Leala je pored njega, smrtno ranjena, slomljenog luka i iupanih ica. Jo juer bi tim govnarima razbio njuku, ali veeras mu nije bilo ni do ega. Previe se loe osjeao. Moda je to bio znak sudbine. Govorio mu je da treba prestati svirati. Zavriti s tim. Dosta. Da, da... vratit u se u Bretanju. Kui. Svojoj eni i keri. Mogao bih raditi kao zidar na gradilitu. Zaradio bih svoj novac. Moda bi mi moj otac, kad sazna da sam se doveo u red, pomogao da platim stanarinu... Sad je bio gotovo sretan to su mu razbili tu prokletu harfu. Mogao je krenuti ispoetka. Tko zna to sad radi Annette?upitao se ispijajui posljednji gutljaj iz boce. Bit e daje kod kue, sa svojima. Jedu juhu od luka, a poslije e svi otii gledati sveano osvijetljene brodice kako se vraaju u luku... Koji kurac ja radim ovdje? Odmah u krenuti! Onda je bolje razmislio. Nastojao je razmisliti onoliko koliko mu je to njegov um obuzet alkoholom doputao. Kamo u? Nemam ni prebijene pare. Ovako u: sutra u prodati kombi i vratit u se vlakom. No sad elim nazvati Annette. Podigao se. Sve se oko njega okretalo. inilo mu se da je na vrtuljku. etveronoke je poeo traiti sitni po podu kombija. Pronaao je neto ispod prostiraa i sjedala. Nije bilo mnogo. Dovoljno, meutim, za kratak telefonski poziv. Da joj zaeli sretnu Novu godinu i kae da se vraa. Otvorio je vrata i izaao. Podignuo je glavu i vidio iskriave eksplozije kako osvjetljavaju nebo i polagano padaju medu drvee u daljini. Bile su prelijepe. Teturajui, krenuo je u potragu za telefonom. 43. DEBORAH IMPERATORE CORDELLA 22:30 h Deborah Imperatore Cordella, premda joj drutvo nije bilo bogznakakvo, doista se zabavljala. Razgovor je krenuo u smjeru koji je ona najvie voljela. U smjeru nje same.

Znala je da je zvijezda, tu medu svima njima. U tom svijetu uslunih djelatnika. Tajnica/Bankovnih inovnika. Grafiara iz reklamnih agencija. Ona je jedina radila kreativan posao. Jedina je znala izmisliti priu. I svi su je sluali sa strahopotovanjem. "Protagonist je tuniski glazbenik, koji svira "ud stari arapski instrument. To je pria o njegovom polaganom 80 81 udaljavanju od vlastite zemlje, od majke, i o dolasku u Europu, gdje e nastojati nametnuti svoju glazbu sainjenu od pijeska, tiine i vrueg pustinjskog vjetra. O tome kako e voljeti Europljanku. I kako e se kao star vratiti kui, u Tunis, da se pomiri sa svojim svij..." Govorila je o planu za novi roman. Mladi kojeg je tek upoznala, i koji je sjedio pokraj nje, sluao ju je, no ona se nije uspijevala koncentrirati i izloiti svoju priu kako je htjela. Enzo ju je i dalje gledao, trzao se, slao joj nijeme poruke koje su je dekoncentrirale. Koji dave, to hoe? Zaustavila se i ljutito otpuhnula: "Enzo, to je? to hoe? Vidi da govorim?" "Nita... Moram razgovarati s tobom... O neemu vanom", rekao je tiho, spljoten po stolu, nekako tajanstven. "Poslije. Priekaj trenutak! Zar ne vidi da ovom mladiu priam o svom romanu. Koji vrag moe biti tako vaan?" 44. PITBUL BOJI 22:36 h Pitbul Boji nije imao problema pri ulasku u vilu Ponza. Ulazna vrata bila su razvaljena. "Idemo! Naprijed! Svi gore uza stepenice!" vikao je na bunu masu koja ga je slijedila. Da je jo samo imao i bradu, izgledao bi poput Moj ija koji idove vodi u Palestinu. 82 45. ODVJETNIK RINALDI 22:42 h Odvjetnik Rinaldi se nikada nije osjeao tako ponieno i izopaeno kao te novogodinje noi. A za sve to bila je zasluna Sukia, poniavateljica. "Da, ja sam samo tvoj zahod. Zahod po kojem ti moe srati koliko god hoe", rekao je drhtei poput tek ulovljene ribe. Iz svog poloaja, vezan na radnom stolu, vidio je samo stranjicu i noge svoje gospodarice. Na trbuhu je osjeao toplu teinu izmeta i od uzbuenja je poeo udarati potiljkom po tvrdoj plohi stola. "Jo! Jo!" vritao je od radosti i dok je vikao imao je dojam da je u sobi jo netko. Da je netko uao. Svrnuo je pogled prema vratima i vidio je neto apsolutno nemogue. Tu su bila tri mukarca. U smokinzima. Stajali su kraj vrata i gledali ga. Jedan je u ruci drao njegov faks; drugi, deblji i s mrljom od umaka na koulji, pod rukom je nosio fotokopirni aparat Olivetti, a trei je stiskao reprodukciju Rodinovog mislioca, onu koju je kupio na medenom mjesecu u Parizu. 46.SMRDO 22:43 h Uli su u tu sobu i ugledali neto apsurdno. Golog ovjeka zavezanog na radnom stolu i iznad mladu enu, koja sere po njemu. A onaj je zavezani govorio: 83 "Jo! Jo!" Sad su njih trojica stajali tu, razjapljenih usta, ne znajui to da ine ni to da misle.

Tu je zaaranost prva razbila upravo mlada ena. Majim je skokom sila sa stola i zaas se obukla. "Dobra veer, gospodo, tko ste vi?" upitala je zakopavajui i posljednje gumbe na bluzi. "Mi... tko, mi?" promucao je Smrdo ogledavajui se oko sebe. "Vi! Vas trojica! Tko ste?" "Mi smo... mi smo..." "Lopovi. Je li tako?" Trojica su potvrdno klimnula glavom. "Lopovi! O Boe, lopovi!!!" vrisnuo je ovjek zavezan za radni stol. "uti!" izdepatase djevojka na njega i on je odmah prestao vritati i poeo je prigueno cmizdriti. "A tko ste vi?" upitao je zbunjeni Smrdo. "Zovem se Sukia, a onaj tamo, kojeg vidite zavezanog na stolu, odvjetnik Rinaldi! Sada, gospodo, pretpostavljam da ste doli ne zato da provedete ugodnu Novu godinu, nego da kradete, je li tako?" "Tako je", rekoe uglas Smrdo, Voloder i Rinica. "Dobro. Mene sve to ne zanima. Uzet u svoj novac i odlazim. Vi radite to god morate..." Sukia je iz odvjetnikovog plavog sakoa uzela novanik i iz njega izvukla sveanj novanica. Stavila ih je u torbu i onda izvukla posjetnice i podijelila ih onoj trojici. "Ako vam trebaju posebne usluge, vrue stvari, nazovite me. Tu je i broj mobitela. Dovidenja, gospodo... i sretna 84 Nova godina", i odluno se zaputila prema vratima, a odvjetnik je jo jae zaplakao. "Ali zato ste se posrali na njega?" upitao je Smrdo, s posjetnicom u jednoj i fotokopirnim aparatom pod drugom rukom. Djevojka se zaustavila, nasmijeila i najnevinije na svijetu rekla: "Svia mu se." I potom je nestala. 47. RIBLJAKOST 22:47 h "Onda, jesi shvatio? Nova godina je u nama. Nije vani. To je jedan jebeni ispit i nema strategije kako ga poloiti, uvijek te zajebe. Jai je. Nema zajebavanja. Razvali te. Masakrira. Moe initi bilo to. Moe biti na indonezijskom otoiu, meditirati u nepalskom samostanu, na nekoj pretjeranoj megazabavi... Ne moe kurca napraviti, u jednom trenutku te veeri zapita se: onda, to sam napravio ove godine? A to u sljedeoj? Hoe li se promijeniti? Hoe li se uspjeti promijeniti? Gleda oko sebe i vidi ljude koji slave, koji se zabavljaju, koji te hvataju pod ruku. I kau ti da te vole. I ljube te. Jedne godine sam na doeku bio zagrljen s dva stara debeljka koji su me stiskali kao da sam im najbolji prijatelj i ljubili su me estitajui mi Novu godinu. Odvratno! Je V se mi poznajemo? Meutim, pogledaj ovdje, nema nikoga. Ja i ti sami. U miru Bojem. Kako je dobro! Nema gnjavae, nita..." govorio je Ribljakost s dointom u ustima i s 85 ugaslim pogledom uperenim u strop, kad ga je prekinulo kucanje na vratima. Okrenuo je glavu kao ljenivac. "Oh, oh. Kucaju!" rekao je drmajui Cristiana, koji je spavao kao velik. "Da! Tko je? to je? to se dogaa?" progundao je Cri-stiano. "Kucaju! Tko li je to?" zabrinuto je upitao Ribljakost. "A tko bi ti da bude? Moja majka! Ugasi doint!" otpuhnuo je Cristiano i ustao. 48. GAETANO COZZAMARA 22:56 h

i Nije mogao vjerovati. Gaetano Cozzamara nije mogao vjerovati. To nije mogue. Tko sirsvrti ljudi? Tko ih je pozvao? Kako su uli? Nije mogue! U golemom salonu kue Sinibaldi bio je totalni kaos. Dvjesto ljudi. Ljudi, elementarnih nepogoda. Onaj idiot od Scaramelle pozvao je cijelu sjevernu tribinu nolekog stadiona. S lanovima obitelji. Bacili su se naglavce na vedski stol i prodrali ga. Pjevali su. Plesali. Pjevali himnu Nole. Svako malo bi meu tim divljacima uspio prepoznati poneko ljudsko bie, koje je doista bilo pozvano, povueno pravim bujicama bezumnika. Zapanjena otmjena stara gospoda. Dezorijentirane rimske gospode. 86 Gaetano je bio uniten. elio je propasti u zemlju. Nestati. Postati manji od makova zrna. Poput mrava. Ali nije mogao. Morao ih je otjerati. Spasiti kuu. Slike! Ti su se divljaci naslanjali na Guttusove, Mondrianove, Branzolijeve slike. Povraalo mu se. Ubit u ga. Ako naem tog kurvinog sina Scaramelluy kunem se Gospom iz Faita da u ga ubiti. Bio je upropaten ovjek. Morao je emigrirati. Poeti sve iznova. S Rimom je gotovo. Definitivno gotovo. Nakon ovakve blamae. Nita ni od ega. Grofica e ga ubiti. Jedan Pithecanthropus erectus, s bocom votke u ruci, plesao je tarantelu na stolu. Skakao je po sendviima s kavijarom i pecivu sa sirom i ponavljao: "Casalotti! Casalotti! Jebi se! Razbit emo vam piku." Odmah ga je prepoznao. Da, bio je to on. Takvog tipa nemogue je zaboraviti. Voda navijaa. ivotinja zvana Pit-bul Boji. Onaj to je udarcem glavom razbio glavu navijau Frosinonea. Tip koji je osuivan... U grofiinoj kui. Gaetano je preneraeno promatrao tu strahotu. Morao je neto uiniti. No nije znao to. Policija. Da, mora pozvati policiju. Odmah. Krenuo je prema telefonu probijajui se kroz gomilu. Telefon je bio zauzet. Neki tip je razgovarao i govorio: "Halo! Halo! Pietro?! Pasquale je. Da, Pasquale Casolaro, tvoj roak. Sve najbolje! Sretna Nova cijeloj obitelji! Koliko 87 F je sati tamo u Australiji? Ovdje je skoro pono. Tu smo na jednoj krasnoj zabavi..." Vritei mu je istrgnuo slualicu iz ruku. Okretao je 92, kad je u kuhinji ugledao Scaramellu kako mirno otvara hladnjak traei pie. Ostavio je telefon i majim se skokom naao kraj njega. Zgrabio ga je za vrat i zaurlao: "Govnaru! Idiote! Unitio si mi ivot, ubit u te!" Trebalo je deset ljudi da ih razdvoje. 50. CRISTIANO CARUCCI 23:02 h 49. MICHELE TRODINI 23:00 h

Michele se toliko potrudio da je uspio izvesti na balkon cijelu obitelj, ukljuujui sestru i mamu. Svi zamotani u kapute i vunene alove. "Djede; koliko jo?" Djed je primaknuo sat nosu. "Jo sat. Ima jo vremena." "Sad svi morate paziti. Ovo su opasne stvari. Radite to vam kaem. Marzia, dobro me sluaj", rekao je gospodin Trodini keri. Kako je tatica volio komandirati. Bio je takav. "Ne. Marzia ne... Kakve ona ima veze s tim?" naljutio se Michele. Marzia, djevojica od deset godina s velikim naoalama na nosu, povikala je: "I ja, i ja!" "I tvoja sestra hoe ispaljivati rakete. Michele, ne budi bahat", rekla je pomirljivo, kao i obino, gospoda Trodini. 88 "Tamo je torta. Doite i vi. Hajde, Cristiano, dovedi prijatelja tamo. Ima i kolaa s okoladom", rekla je gospoa Carucci pokuavajui otvoriti vrata sobe, no Cristiano se s druge strane opirao. "Molim te, mama. Ne elim tortu. Stvarno. Ne volim kolae s okoladom." "Cristiano, ali to to smrdi? Osjeam neki udan miris iznutra. to ste to spalili?" rekla je gospoda Carucci gurajui nos izmeu vrata i dovratnika. "Nita, mama. To su njegove arape..." "Ima kolaa s okoladom? Boe, kako volim kolae s okoladom..." "Ti uti!" rekao je Cristiano Ribljojkosti, oinuvi ga pogledom. "Mama, molim te. Ostavi nas na miru. Spremamo se izai..." "Kako hoe. Uvijek si isti... to e misliti o tebi?" "Da, mama... U redu", rekao je on gurajui je van. Zakljuao je vrata. "Ne moemo vie ostati ovdje. Moja majka je sve shvatila, u kurac!" rekao je potom prijatelju, nastojei rukama rastjerati dim. "Vrati se u krevet, smiri se. Nemoj se uzbuivati. To ti kodi... Bilo je kolaa, u kurac." "Ali zar ne vidi to je ovo ovdje? Izgleda kao da smo u tajlandskoj puionici. Ako mi majka ue, ukomirat e se kao tikva..." 89 "To je drama vas portira. Vezani ste za tjeskobni mrak suterena, pomalo kao podzemne gliste... To je u vaoj prirodi. Oi... Da, oi e vam nestati, a koa e vam izbije-ljeti..." "Hoe li prestati srati? A osim toga, ja nisam portir..." "Ti si sin portira. Ima ih u DNK. Ti si genetski vratar..." "Jebi se! U svakom sluaju, srea je da si se izuo. to misli, je li moja majka prepoznala miris trave?" "Ma kakvi..." Cristiano je, i dalje kruei po sobi, rekao: "Dosta! Ne mogu vie izdrati ovdje. Izaimo. Spopao me neki nemir..." "Pa kamo emo?" "to ja znam... Rekao si da zna za puno proslava..." "Ma, morja: da je sve odvratno. Ovdje je super, daj. to nas briga. A osim toga, pedersku Novu godinu, ja i ti sami, jo nikad nismo ekali. Vratimo se u krevet, uzmimo malo ampanjca i kolaa i boli nas briga." inilo se da Cristiano na trenutak neodluno razmilja. "A dinamit?"

"Ispalit emo ga poslije. Iza drutvenog doma. Sad sam previe razvaljen da bih se suoio s prometom i guvom, stvarno mi nije dobro." "U redu. Uinit emo kako kae. Ja idem uzeti kolae. A ti ostani ovdje, ne mii se, izgleda kao..." 90 51. GROFICA SINIBALDI DELL'ORTO 23:08 h Grofica Scintilla Sinibaldi dell'Orto i dalje je spavala. Ukomirana din-tonikom. Rairenih ruku i nogu na krevetu s baldahinom u svojoj sobi. Napola svuene dugake Ferragamove veernje haljine. Pradine cipele baene na pod. Usta, puna kolagena, irom razjapljena. Buno je hrkala. Duga, plameno crvena kosa, inae skupljena u dostojanstvenu pundu, sad joj je raupana padala po ramenima. Viski, Pikula i Votka, njezina tri mala kotska terijera, lizali su je po licu i lajali prema zatvorenim vratima. S druge je strane kuna pomonica Filipinka nastojala pristojno probuditi gazdaricu kucajui. "Grofice, grofice, tu je mnogo udnih gostiju... Grofice... Stan..." ponavljala je kroz suze. No grofica nije ula ni nju, ni svoje bune goste, ni rasprskavanje vatrometa na rimskom nebu. 52. MICHELE TRODINI 23:20 h "Tata! Tata! Gledaj! Vidi li ih? Tamo gore, tamo!" rekao je Michele Trodini ocu, koji je u ruci drao jednu od onih raketa koje bacaju iskrice. "Gdje, Michele?" "Tamo, ispred nas, gledaj." Gospodin Trodini upro je pogled u smjeru u kojem je pokazivala ruka njegovog sina i ugledao je. 91 Nasuprot njima, na balkonu potkrovlja vile Ponza, vladala je ludnica. Pakao. Crvene dimne bombe. Pakleni krug. Urlali su kao opsjednuti slogane, koji se zbog buke petardi to su ih bacali nisu mogli razumjeti. Neto poput: "Nola, Nola, volim te do bola." Nekoliko petardi zavrilo je na teniskom terenu u dvoritu i nainilo male krijesove. "Tko ivi u tom stanu?" upitao je gospodin Trodini djeda. Anselmo Frasca, sjedei na stolici na rasklapanje, namjetao je dalekozor. Izgledao je poput austrijskog generala koji promatra neprijateljske poloaje s druge strane doline. "Grofica Sinibaldi. Ona s psima", rekao je starac, koji je poznavao sve u etvrti. "Ona velika..." Htio je rei govnara, ali navrijeme se zaustavio. Djeca. "Ali kakve to ljude poziva?" upitao je zapanjeno. Gospodin Trodini ju je zduno mrzio/Dolazila je na zajedniko parkiralite svojim mercedesom kao da je samo njezino. Ve je tri puta parkirala na mjestu rezerviranom za Trodinije, uope ne hajui za to. Kurvetina aristokratska. S ona tri odvratna tenca. Gospodin Trodini je otro prosvjedovao na sastanku stanara, no nju za to nije bilo briga, mirno je nastavljala parkirati na tuim mjestima i gledati na sve svisoka. to si umilja, tko si? "U svakom sluaju, tamo je pravi rusvaj", dodao je djed i potom viknuo: "Pazite!" Obitelj Trodini se sakrila iza posuda sa cvijeem.

Jedna je raketa pogodila krov njihove zgrade. ula se jaka eksplozija, a tono pred njih pali su komadi crijepa i buke. "Jesu li poludjeli! to rade?!" vikao je gospodin Trodini gurajui enu i ker u kuu. "Pucaju na nas. Evo jo jedne. Na stratekom su poloaju", hladnokrvno je rekao djed. Druga raketa zavrila je tono iznad njihovih glava. Izmeu treeg i etvrtog kata. Palo je jo buke. "Krmao prokleta. Kureva grofice! Hoe nas sve pobiti?" nije se vie mogao suzdrati gospodin Trodini. "Ippolita! Zovi karabinjere, ovi e nam kuu unititi!" doviknuo je eni. Michele je za to vrijeme, zaklonjen cvijeem, promatrao neprijateljsku utvrdu i vidio da su s balkona poeli bacati stvari. "Tata, gledaj!" U bljetavoj, crvenoj dimnoj zavjesi pojavila se divovska crna prilika. Napredovala je teturajui. Nad glavom je drala golemu posudu s cvijeem. Koja je teila barem stotinu kila. "to radi?" upitao je Michele. Nitko nije odgovorio. Bio je to demon koji je pobjegao iz pakla. Zastrauju. S mukom se popeo na ogradu balkona i uz neljudski krik bacio posudu dolje. Nasred parkiralita. Zavrila je ba na opel astri gospodina Trodinija. Probila joj je krov, a kotai su se izvrnuli prema van i dokrajili je. 93 92 Djed Anselmo, gospodin Trodini i Michele ukoili su se otvorenih usta. Tri votane figure. To nije bilo mogue. Taj kurvin sin bacio je posudu s cvijeem na njihov opel. Na opel koji jo nisu otplatili. Ostale su jo tri rate. Opel s klimom, elektrinim podizaima stakala i sjeditima presvuenim jelenjom koom. Gospodin Trodini trgnuo se iz te jezive zaaranosti u koju je zapao i, padajui na koljena, podigao ake prema nebu i vrisnuo: "Opel neee! Kurevi plemii, platit ete mi za ovo! Traili ste rat, i dobit ete ga!" ) Pridigao se. Zgrabioje plastini stol i napravio od njega zaklon. "to namjerava, Vittorio? to namjerava? Vrati se unutra, Vittorio. Ne budi lud... molim te!" cmizdrila je za to vrijeme gospoda Trodini provirujui glavom kroz prozor. "uti, eno! Idi, sakrij se s keri u kuhinju! Michele, tri. Uzmi sve rakete i petarde koje si sakrio pod krevet. Djede Anselmo, skloni se ovamo." Gospodin Trodini bio je pravi zapovjednik. Hrabri zapovjednik i aica heroja uvuenih u rat koji tr aj e otkada j e svij eta i vij eka. Proletarijat protiv besramnog plemstva. Micheleu se na licu pojavio osmijeh i samo je rekao: "Idem, tata." 94 53. GIULIA GIOVANNINI 23:23 h Mamice draga. U svemu sam pogrijeila. Ja ove ljude ne poznajem. to rade u mojoj kui? Zato jedu za mojim stolom? Hranu koju sam ja kupila. Mamice, ja ih vie ne elim ovdje.

Giulia Govannini gledala je sve te uljeze koji sjede za njezinim stolom. Da je imala hrabrosti, ustala bi i traila od njih da odu. Svi. Pustite me na miru. Samo elim spavati. No nije imala hrabrosti. I znala je da je u ivotu nikada nije imala. Onom tamo si ti dala kljueve svog stana... Ti si ih pozvala. Zato nije bila jaa? Zato nije nita znala o ljudima? Zato je doputala da je svi zajebu? I zato je koko bez sisa sada tu i zato vedri i oblai na veeri koju je ona pripremila? I zato je onaj govnar ne prestaje oarano gledati? A ja? Ja ti nisam vana, govnaru? Ja sam manje od nitice. Nula. Dobra samo za pripremanje tvojih veera, pranje tvojih gaa i puenje tvog kurca. Onda je ula mamiin glas kako joj govori: Zlato mamino. Prestani. Prestani. Uini to za svoju mamicu. Nema problema. Kako je govorio tata? Svakoj pogreci ima lijeka. A lijek je tako jednostavan. Mora ti platiti za to. Pokai mu tko si. Koliko vrijedi. Jesi li shvatila, malena? Mora to platiti. 95 Da, draga mamice. Da, draga mamice. Pokazat u ti da ipak neto vrijedim. Vidjet e, tvoja e ki od ove godine biti druga osoba. Neki tip, kojem se nije sjeala ak ni imena, prilijepio joj se i nije prestajao govoriti. to hoe? Zato je ne ostavi na miru? Ima ona drugih briga. Prisilila se da mamu istjera iz glave. "... Ne bi bilo loeJalo glazbe. Mogli bismo plesati. Da proslavimo. Ostalo je jo etrdeset minuta do ponoi. Hoe li neto pustiti?" govorio je taj tip, s osmijehom koji se Giuliji uope nije sviao. Laan. Laan kao Judin. I on je smatra niticom. "to? Oprosti, nisam shvatila?" "Moe li pustiti neki CD, neku plou, to ja znam, kasetu?" Giulia mu se nasmijeila. Lijepim lanim osmijehom. Savrenim domainskim osmijehom. Osjeaj se kao kod kue. Hoe glazbu? Evo ti je. Ustala je od stola i popravila frizuru prolazei rukama kroz kosu. "Naravno. Naravno. Malo glazbe. Jedna krasna kaseta da proslavimo..." rekla je i uputila se prema svojoj sobi. 54. GAETANO COZZAMARA 23:25 h Gaetano Cozzamara hladio je pod slavinom u kuhinji nos otekao poput patlidana. 96 Onaj govnar od Scaramelle mora da mu ga je slomio. No i on je njega ozlijedio. Polomio mu je jagodinu kost. Uzeo je krpu i pritisnuo je na nos. Proao je pored grupe navijaa koji su, nakon to su isprevrtali smonicu, pripremali tjesteninu s rajicom i bosiljkom, dok je oajna filipinska kuharica sjedila i plakala. Doista nije znao to uiniti. Kako spasiti guzicu. Bio je previe oamuen da smisli neki plan. Koga briga, bit e to bude, rekao je sebi utueno. Uao je u salon.

Plesali su. Svi. Salon se pretvorio u divovski plesni podij. Starci. Starice. Djeca. Tko god je imao dvije noge, mahnito se vrtio. Zabavljali su se. Gaetano ih je zadivljeno gledao i upitao se nije li, unato svemu, uinio neto veliko. Organizirao zabavu za svoje zemljake. Vjerojatno nitko od njih nikada nije bio u stanu lijepom poput ovog. "Gaetano! Gaetano!" zauo je iza sebe. Okrenuo se i pred sobom ugledao starog markiza Ser-giea, zajapurena lica. Gaetano se ukoio od nelagode. "Doznao sam da si ti organizirao ovu zabavu. Svaka ast. Godinama se nisam ovako zabavljao. Bravo!" nastavio je markiz gladei rijei svojim grlenim r i tapui ga po leima. Nije ni stigao odgovoriti, jer markiz je ve bio opet na podiju i plesao kao lud. Vidjet e da e jo dobro ispasti, pomislio je, neto oputeniji. 97 Ugledao je jednu djevojku koja je plesala. Djevojku koju je negdje ve vidio. Sigurno u Noli. Ali nije se sjeao gdje. Bila je stvarno dobar komad djevojke. S onim crnim uvo-jcima i tamnim oima Ciganke. Nosila je vrtoglavu minicu i nepostojeu majicu. Gaetano se na trenutak pogledao u zrcalo. Nos mu je bio nateen i pomalo crven. Ali ne previe. Popravio je kosu, utrpao koulju u hlae i frajerskim se korakom pribliio djevojci. "Oprosti! Ja sam Gaetano Cozzamara, organizator ovog partija... Siguran sam da smo se negdje ve vidjeli... Ne sjeam se gdje... Moda na Maiorci." Djevojka se daui zaustavila. Prekrasno mu se osmjehnula, pokazujui savrene, snjenobijele zube, koji su se posebno isticali nasuprot tamnim usnama. "U hotelijerskoj... Naravno da se poznajemo! Ja sam Coticone Angela. Ja se tebe jako dobro sjeam. Ili smo zajedno u prvi razred hotelijerske. Onda su te sruili..." "Nisam ba uio..." promrmljao je zbunjeno. Coticone Angela. Naravno. Ona iz prve klupe. Bila je runa kao gabor. Bila je bubuljiava, a sad... Narasla je, postala je ena. Razvila se u nevjerojatno tijelo. "Da. Bio si pravi magarac. Sjea li se profesorice Pini?" "Kako da ne... ona iz talijanskog." Ova je veeras moja. Sad u je malo obraditi, no vidim da je ve voljna. Odvest u je kui... "Ne! Ona iz engleskog... Hajde. Zna, kad smo ili zajedno u razred luaki si mi se sviao. Sjeam se da sam punila stranice i stranice dnevnika piui Cozzamara, Cozzamara, Cozzamara... A sad znam da ivi u Rimu i 98 svi kau da poznaje one s televizije..." rekla je uz zloban osmijeh. Okej. Okej. Coticone Angela me provocira... eli da je kaznim! "uj! Zato ne odemo odavde... Ja i ti. Sami. Ovdje je strano dosadno. Rim luduje u ovom trenutku. Dolje mi je auto, a na barci na Tiberu je jedna zabava..." inilo se da je zainteresirana, ali je oklijevala. "Angela, to je? Ne odgovara ti?" "Ila bih. Ni ne zna koliko bih to voljela, samo to je tu moj mukarac..." Gaetano je osjetio da ga probada ispod rebara i da mu je slabo, no znao je da je privlai dovoljno da je otrgne od zarunika. "Zar ne smatra divno uzbuujuim bijeg sa starom simpatijom prema boljim obalama..." "Da, stvarno... samo to..." Tvrd orah! Ali uspjet u ja to, pomislio je Gaetano i prostrijelio je pogledom a la Antonio Banderas. 55. SMRDO 23:28 h Nakon to je kurva otila, Voloder i Rinica poeli su se svaati. "Ovaj ovdje", derao se Voloder pokazujui na odvjetnika Rinaldija, koji je vritao kao da ga kolju, "vidio nam je svoj trojici lica... Najebali smo. Ja ne elim zapoeti godinu u zatvoru..."

99 "Kakvom zatvoru... na konju smo..." rekao je Rinica, koji je znao to radi i nije razmiljao nogama poput svog kolege. "Na konju smo u emu?!" "to se tie odvjetnika! Sluaj me. Istina je da mi krade-mo, ali on... On plaa kurvama da seru po njemu. Razumije! to je gore? Ti mi reci..."/ Voloderov odgovor bio je munjevit. Bez oklijevanja. "On je svinja... Mi smo samo lopovi. On je stvarno ogavan. Odvjetnik nije prestajao cmizdriti. Pla mu je bio kretav, buan, od njega se ak nisu ule ni eksplozije. Prava mora. "Ova svinja e mi probiti ui", otpuhnuo je Rinica i onda grubo rekao odvjetniku: "U kurac...Uuti!" Nije pomoglo. Onaj nije prestajao: "Ahhh! Upomo! Nemojte me ozlijediti, molim vas. Sve u vam dati, sve... Samo recite!" "Smrdo, molim te, pobrini se za to. Ne mogu se ovako koncentrirati", umorno je rekao Rinica. Smrdo je, sjedei za stolom, krao papir, nalivpera, kemijske, biljenice, spajalice i gumice za brisanje. Sve to e koristiti njegovom sinu Erosu, koji ide u peti osnovne. "Smrdo, molim te. Hoe li suraivati?!" "to je? Zanio sam se!" "Odvjetnik. Smiri ga, zaboga!" Depova punih olovaka, Smrdo je ustao i otiao do odvjetnika, koji se trzao, vritao i lupao nogama poput djeteta kojem daju injekciju. Pogledao ga je na trenutak i, uope ne dvojei, opalio mu dobru, zvonku amarinu. "Aaaahhhhhhhhhh", zacvilio je odvjetnik i skvrio se poput jastoga kad ga stave u kipuu vodu. Smrdo se zbunio. Gotovo poput primitivnih ljudi suoenih s arolijom vatre. U tom kriku nije bila samo patnja, bilo je tu jo neto, da, neto vie, bilo je tu i ugode. Da, bilo je ugode. udno. Jako udno. Odvalio mu je jo jednu amarinu u znanstvene svrhe. "Aaahhhh, daaaaa. Jo", hroptao je odvjetnik. Svia mu se! Razumije? Ovoj svinji se svia kad ga mlati! odjednom je shvatio Smrdo. Leao je tamo, sretan, zavezan za stol, poluotvorenih oiju make koja prede, mekanih usta vlanih od sline. "Skuio sam te, zna?! Ti si svinja, ti si..." Nije se mogao sjetiti rijei. "...perverznjak, eto to si ti!" I opalio ga je akom posred lica. 56. ENZO Dl GIROLAMO 23:30 h "Plee li vam se? Protegnimo noge. Ostalo je jo samo pola sata do ponoi. Naprijed!" rekao je mladi koji je od Giulije traio da pusti glazbu. Onda je poeo podizati najljenije od onih koji su sjedili za stolom i jeli sladoled s preljevom od okolade. Zgrabio je Enza za ruku. 100 101 "Hajde, Di Girolamo, opusti se. Oivi u sebi starog plesaa..." "Ne, hvala... Sad mi se ne da. Moda malo kasnije..." odvratio je Enzo rastreseno. Ne uspijevam popriati s onom luakinjom od Debore, nastavlja brbljati i izbjegava me pogledati. Moda bih je trebao zgrabiti za ruku i prisiliti je da me saslua. Nee mi nikada

povjerovati. Rei e mi da sam poludio... Skoro da mi doe da odem sam. Daje ostavim ovdje. Imao je neki predosjeaj. Uasan predosjeaj. Promotrio je Giulijine oi i nije mu se svidio njihov izraz. Oi psihopata. Odluio je da je doao trenutak da krene. Svi su se poeli dizati. Neki su otvorili prozore i gledali vatromet koji je uzeo maha posvuda oko njih. Mladi koji je donio nekoliko bengalki dijelio ih je djevojkama. Ostali su sjeli na veliki kau i gledali televiziju, na kojoj su defilirali gosti novogodinjeg programa na Rai Uno s Marom Vernier i Frizzijem. U kutu ekrana pojavile su se digitalne brojke, koje su odbrojavale vrijeme do nove godine. Deborah se premjestila na sredinu dnevnog boravka i nastavila je ivo razgovarati s grupom gostiju. Izgledala je oputeno s onom aom viskija u ruci. Gospodarica svemira. Majka svih razgovora. Enzo je ostao sjediti. I razmiljati. 57. CRISTIANO CARUCCI 23:32 h "Ovo mjesto je fantastino. Nikad mi ga prije nisi pokazao. Ovo je vrhunac. Ovo je stvarno prava jazbina", rekao je Ribljakost oarano. Cristiano i Ribljakost bili su u kotlovnici. Sigurnijoj od nasrtaja gospode Carucci. U nju se ulazilo kroz Cristianovu sobu. Side se niz male stepenice i eto te daleko od paklenih svjetala vatrometa. Ribljakost je u ruci drao tanjur s kolaem, a Cristiano bocu ampanjca. Prostorija je bila velika. I u njoj je bilo ugodno toplo. S jedne su strane visjele plahte koje su se suile, s druge se nalazio stari stol na koji su bile postavljene kojekakve sitnice, alat, spletovi elektrinih ica. Stara razvaljena perilica. Velike kartonske kutije. U samom sreditu prostorije stajao je stari, mastodontski kotao koji je potmulo brujao. Grijao je cijelo naselje. Velike crne cijevi izlazile su iz podnoja stroja i ulazile u zidove. Ribljakost je promatrao. Promatrao je ostatke starog motocikla malaguti, fotografije nabacane u kutiju od cipela. Pribliio se mranom kutu iz kojeg je virio stoli. "A to je ovo?" upitao je. "Ma nita. To je bio hobi mog oca. Modelarstvo. Provodio je itave noi ovdje..." Cristianov otac umro je prije tri godine. Pokosio ga je rak. "Majci stalno govorim da ih baci, ali ona nee. Vezana je za to. Mene rastuuje." 102 103 "Ali, otac ti je bio vjet. Pogledaj ovo..." Ribljakost je u rukama drao savrenu reprodukciju vikinkog broda sa zmajem na pramcu, jedrima na crveno-bijele pruge, klupama za|K>sadu i nizovima vesala. ''Sluaj, ako ga ne eli, moe ga meni pokloniti..." rekao je oklijevajui. Cristiano je na trenutak zautio, a onda je stisnuo usne i izustio: "Uzmi ga." "Stvarno?" "Rekao sam ti da ga uzme." "Hvala!" Cristiano je razvukao velik, propali kau na rasklapanje i poeo motati doint. Ribljakost je nastavio razgledavati modele. Odjednom su mu oi zasjale, kao u make. "Nema pojma... Cristiano. Nema pojma... Nema pojma to sam naao." "to si naao?" nezainteresirano je rekao Cristiano. jezikom je vlaio rub papiria. "Otapalo. Otapalo za boju. Za modelarstvo." "Pa to onda?"

"To je halucinogen. Znam to. I moj roak Franco se bio navukao na modelarstvo, a malo nakon toga je postao ovisnik i govorio mi je da svako malo ovo snifa, i da je bolje od tripa. Razvalimo se!" "Koje sranje..." rekao je Cristiano, koji se ve bio udobno zavalio. "Kunem ti se Bogom da te ne podnosim. Sveti Toma je nita prema tebi. Kad god ti neto kaem, nikad mi ne vjeruje." 104 Ribljakost se u meuvremenu pozabavio konzervom nastojei je otvoriti odvijaem. Nakon jednog odlunijeg udarca, poklopac je konano odletio. Ribljakost je na trenutak primaknuo konzervi svoj dugaki kljun. Iz nje je izlazio sintetiki smrad laka, ljepila. "Nema pojma kamo e te ovo ispaliti..." "Hvala, ja sam ve dobar. Ovaj zadnji doint me totalno sredio", mudro je i oputeno rekao Cristiano. "U kurac, Nova godina je. Pa ako se ne razvalimo za Novu godinu, kad emo? Povui emo samo po jednom. I dosta. Samo da vidimo djeluje li. Hajde, ja hou." Cristiano je znao da e njegov prijatelj to i uiniti. Bio je tvrdoglav kao mazga i, kad bi neto odluio, nita ga nije moglo zadrati. "Ja mislim da radi veliko sranje..." Ribljakost je sjeo i zaarenim oima gledao tu arobnu konzervu. Vie je puta proitao naziv i sastav proizvoda. Amonijev klorid. Duini oksid. Potom ju je, drei je s obje ruke, prinio nosu i snano udahnuo. Zatvorio je oi, iskrivio usta u bolnu grimasu i nagnuo glavu ustranu. Prsti, koji su stezali konzervu, pobijeljeli su mu. "Ej! Ej! Ribljakosti. to je? to osjea?" rekao je Cristiano, koji je naglo ustao s leaja i dotrao do prijatelja, no kad se naao pored njega, ovaj je polako otvorio oi, crvenije nego obino, i velik osmijeh mu je izobliio usta. "Nema pojma to je to... Udara ti ravno na mozak. Nema modane opne koja bi izdrala. Mono. Probaj. Ve se osjeam bolje. Mora probati." 105 'Kurcem. Od toga ti odjednom odumru milijuni neu59. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h rona. "Pa to... milijun vie ili manje.JMora svakako probati. Osjeti ga u vratu, u potiljku." J Cristiano je zgrabio konzervu i promotrio je. "Probaj. Nemoj biti kukavica kao i obino, u kurac." "JeF guba?" "I vie od toga." Cristiano je oklijevajui primaknuo konzervu nosu i rekao: "Koji smrad!" i onda je i on udahnuo. 58. MICHELE TRODINI 23:37 h Na balkonu obitelji Trodini dobro su se organizirali. "Michele! Izvrsno! Kupio si pravi arsenal. Jako dobro!" kao je gospodin Trodini prouavajui pirotehnika sredre stva. "Kakav je samo napredak ostvaren... U moje vrijeme bile su samo kartonske bombice. A sad su tu rakete, bengalke..." dodao je djed. Michele je bio sretan.

"Naprijed! Pokaimo im tko smo", rekao je gospodin Trodini uperivi dugaku raketu opakog izgleda prema grofiinom stanu. Giulia Giovannini probudila se iz obamrlosti u koju je bila zapala. Koliko je vremena provela sjedei na krevetu i prisjeajui se? Prisjeajui se ega? Ona i Deborah u gimnaziji. Zajedniko putovanje u Grku. Zabave. I Enzo. Prvi susret. Prvi poljubac. Kad ga je predstavila Debori. Sloila je puzzle od sjeanja u svojoj glavi i sad je konano sve bilo na svom mjestu. Uvijek su je smatrali jadnom glupaom. Rugali joj se iza leda. Deborah. Enzo. Svi. Ustala je. Zato je dola u spavau sobu? Kaseta! Pusti kasetu! Glas drage mamice. Zavukla je ruku u njedra i izvukla klju. Tajni klju. Otvorila je ladicu nonog ormaria uz krevet. Uzela je kasetu. Simpatian dokaz da je to dvoje laljivih izdajica uhvatila na djelu. "Draga mamice, je li u redu ovo to radim?" promrmljala je u sebi izlazei iz sobe. Zar ne eli vidjeti izraz njihovih lica? Zar se ne bi i ti veeras htjela malo zabaviti? Imala je veliku crnu glazbenu liniju Sansui sa zvunicima u svim sobama. Ukljuila ju je. Zasvijetlila je toplo i ohrabrujue zeleno. Pritisnula je tipku koja je aktivirala zvunike 106 107 I u dnevnom boravku. Otvorila je vrataca i ubacila kasetu. Zatvorila j e i poj aala do kraj a. "Sad e biti plesa, djeco!" zacerekala se i pritisnula play. 61. ENZO Dl GIROLAMO 23:40 h 60. THIERRY MARCHAND 23:40 h Nije ga uspijevao pronai. I dalje je kruio, ali nije ga naao. Telefon! Hou jebeni telefon! Koliko ve kruim? Thierrv Marchand uao je u naselje Otoci i izgubio se na parkiralitu. Hodao je malaksao od alkohola izmeu automobila, s onom hrpom sitnia u ruci. Oi poput dvije mrane rupe. Udarao je o bokove automobila. Vie nije vidio, no iznad svoje glave uo je rat. Pravi rat. Prasak. Eksplozije. Krici. Cigle koje padaju. to se dogaa? Ahy da, Nova godina je. Sad se doista osjeao loe. Alkohol mu je prio utrobu. Morao je malo sjesti. Samo malo. A onda e nastaviti traiti telefon. Imao je osjeaj da neke eksplozije nisu tako daleko. Moda ak tu izmeu automobila. U nosnicama je osjeao miris sumpora. Bolje da se sklonim. Odvukao se do najblie zgrade i tamo je sjeo. Dobro. Sutra. Sutra u nazvati Annette. Sutra u joj rei da sam se promijenio. Sutra u prodati kombi. Sutra u krenuti. Sutra. "Ciao, Giulia, Debby je. Ne znam to u. Kako e se ti obu..." Enzo je poskoio na fotelji. to je to? Deborin glas. Vrlo glasan. Pojaan. Odakle dolazi? Okrenuo se oko sebe, pogledao uokolo. Iz zvunika. Dolazio je iz zvunika linije. to se dogaa? "Halo?! Halo, Debby! Enzo je."

"Enzo?!" Odmah ga je prepoznao. Svoj glas. Svoj snimljeni glas. A drugi je bio Deborin. Telefonski razgovor. Onaj poslijepodne. Onaj kad je dogovorio sastanak s Debby. Pokuao je doi do daha, ali u sobi kao daje nestalo zraka. Osjetio je kako mu se eludac pretvara u mijealicu za beton. Pokuao je ustati, ali nije uspio. "Da. Ja sam. Giulia nije tu. to radi?" "Nita... Koji dave! Uope mi se ne da doi na veeru kod Giulije. Uh! Veeras stvarno ne mogu. Novu godinu treba ekati u muslimanskim zemljama. Tamo u deset svi u krevet..." Razgovori su odjednom zamukli. Zamrli. I svi su sluali. Enzo je podigao pogled i svi su ga promatrali. "Moram li doi?" "Svakako. Ni meni ne pae, zna to... Ali je vano." Potraio je Deboru. Bila je nasred sobe. Sa svojom aom vina u ruci. Ljubiasta. I ona je traila njega. Pogledi su im se sreli. Ako je on bio prestravljen, ona je bila zbunjena, 109 108 uvrijeena, osramoena. Stajala je UKoena i crvena nasred sobe. Nita nisi shvatila, ljepotice moja... "Dogovoreno, dolazim. Dovoljno je da si mi blizu. inim to samo zbog tebe, Pimpi. Ali doi sad malo ovamo, treba mi puno maenja kako bih se suoila s tom veerom... Nedostaje mi!" "I ti meni. Luaki." I oni koji su bili vani, na balkonu, vratili su se unutra. I gledali su ih. Ponovno je pokuao ustati, no bez uspjeha. Noge poput makarona. "U redu... Ali neu moi ostati dugo. Giulia e se uskoro vratiti. Obeao sam da u joj pomoi." "Dobro. ekam te." A onda je ula Giulia urlajui: "Ponite se moliti, jer za vas nee biti nove godine!" 62. GIULIA GIOVANNINI 23:40 h Nakon to je pritisnula play, Giulia Giovannini otila je u sobicu iza kuhinje. Tamo gdje su bile nagomilane Enzove stvari. Njegovi kovezi. Njegove cipele. Njegova odjea. Sve je razbacala i naposljetku je nala ono to je traila. Puku za podvodni ribolov. Njegov aquagun 3500. Moni samostrel kojim je onaj kurvin sin ubijao posljednje slingure i listove u Sredozemlju. Lako ju je napunila. Mamica joj je objasnila kako e to uiniti. no Golim rukama, kao ivotinja, ozlijedivi dlanove, nategnula je one divovske lastike. Harpun je gurnula do kraja. Osjetila je kako se okida podie i napinje. Spremna! Krenula je urliui. Prema dnevnom boravku. Prema ratu. Prema pobjedi. Nosei u ruci tu smrtonosnu napravu kao da je pruski pjeak spreman za smrt. Ula je u dnevni boravak i viknula: "Ponite se moliti, jer za vas nee biti nove godine!" 63. ENZO Dl GIROLAMO 23:41 h Bila je golema. Divovska. Zla. Tamo, na tim vratima, s onom pukom za podvodni ribolov u rukama.

Nepominog, ugaslog pogleda. Bez svjetla razuma u sebi. Dola je po njega. Nabrekla osvetom. I urlala je zahtijevajui ono to joj je pripadalo. Potovanje. Enzo Di Girolamo je to znao. Previe je dobro to znao. Jo se vie pribliila. Do sredine dnevnog boravka. Svi su se gosti vritei bacili ustranu. Uza zidove. Zeeviy eto to ste, zeevi. "to to smjera? Giulia..." uspio je izgovoriti Enzo. Nitko ga nije uo. Deborah, jedina koja je ostala na sredini sobe, kao da se skamenila. inilo se da se igra kipova. No odjednom lll se pribliila Giuliji, ne hajui za puku. Ispruila je ruke, nastojei je zgrabiti. Junakinja TV serije. "Giulia! Giulia! Molim te. Daj mi tu puku. Hajde! Nemoj raditi sranja. Nita se nije dogodilo. Bilo je to tako... Nevano. Daj mije..." rekla je scenaristica. Mislila je da se tu moe raspravljati. Mislila je da se moe razgovarati. Giulia ju je kundakom puke pogodila posred lica. De-borah je odletjela na pod. Glavom pod kau. Razrezane usne. I slomljenog nosa. Ostala je tamo, krvavog lica koje je bojilo crvenim resice kaua i oiju uprtih ispod njega, u ono malo mraka. Giulia se jo malo primaknula, sve dok se nije nala pred Enzom. On leima naslonjen na zid. Ona s pukom u rukama. Uperila ju je u njega. Enzo je vidio onaj zailjeni harpun uperen u njegove grudi. Stisnuo je znojne ake i upisao se. Ma koji kurac... Moram jo toliko toga napraviti. Imam jebeni ivot pred sobom. Nije pravedno. Moram prepisati izvjetaj. Jebi se. Zato tako? U kurac, ne elim ovako umrijeti. Zato? Htio je pitati. I htio je dobiti neki smislen odgovor. Kad bi postojao neki smislen i razuman odgovor na njegovu smrt, mogao bi je i prihvatiti. No znao je da o tim stvarima nema rasprave. Da se nema to razumjeti. Ovo je bio jo jedan sluaj iz crne kronike. Jo jedno od onih 112 ubojstava o kojima se rastreseno ita u gradskim kronikama. Samo to se ovo dogaalo njemu. Od tri milijuna Rimljana ba njemu. Njemu, buduoj krupnoj ribi Instituta, njemu koji je pronaao enu s mozgom koji funkcionira... U kurac, ne! Nije u redu. "Ja sam ti dala kljueve. Ja sam ti dala svoj ivot. Ja sam ti dala svoj dom. Ja sam ti dala svoju prijateljicu. A to si mi ti dao zauzvrat? Odgovori, kurvin sine!" upitala ga je. to hoe? Nije uspijevao shvatiti. Sto ga pita ta luakinja? Bilo je ba kao na filmu. Prije nego to te ubiju, uvijek ti postave pitanje. Pitanje na koje ti uvijek da pogrean odgovor. Onda je bolje ne odgovoriti. A i o emu to ona govori... Kakvi klj uevi? "Ne, ja ne..." bilo je jedio to je uspio rei. To nije bio odgovor, to su bile samo rijei.

Giulia je iskrivila usta u izraz gaenja, povukla okida, i Enzo je, sjedei na stolici od crvenog baruna, vidio koplje kako se pribliava i zabija mu se posred grudi. Osjetio je kako mu vrh probija prsnu kost. Osjetio je kako eljezno koplje prolazi mekanim mesom zatvorenim u prsnom kou. I na kraju je shvatio, po naglom podrhtavanju stolice pod guzicom, da mora da ga je probila kao pile na ranju i da se koplje arilo u naslon. Spustio je pogled na tu eljeznu stvar koja mu je virila iz grudi. Nova Battistonijeva koulja bojila se u crveno. Ruke su mu bile sputene i rairene kao u galeba kojem su slomili krila. Ako ga zgrabim s obje ruke i povuem, moda ga uspijem izvui, rekao je u sebi. 113 Pokuao je. Zgrabio je koplje i povukao. Paklena bol mu je eksplodirala u prsima i osjetio je slani okus krvi kako mu se penje uz grlo. Harpun se rastvorio iza leda. Bilo je nemogue izvaditi ga. Ponovno je spustio ruke i zaplakao. Bio je savreno svjestan. Osjetio je kako mu suze cure niz obraze. U njegovoj smrti nije bilo nesvijesti. Umorno je podignuo pogled. Prema Giuliji. Tu je. Jo na nogama. Nepomina. S pukom u ruci i onom uzicom koja ih spaja poput smrtne pupane vrpce. "Giulia. Molim te. Preklinjem te. Izvadi mi ovo iz prsa, molim te." Ona ga je pogledala. U tim mranim oima vie nije bilo niega. Ni traga ljudske samilosti. Ni traga grinje savjesti. "Izvadi ga sam, govnaru!" rekla je umorno, poput robota kojem su se istroile baterije. Bacila je puku na stol. Medu boce ampanjca i sladoled. "Ne mogu..." bio je jedini Enzov odgovor. 64. SMRDO 23:42 h "Napredovali smo! Razumije! Moemo ga ucjenjivati. Ako se dozna daje seksualni perverznjak, za njega je gotovo. S poslom. Sa enom. Sa svime. On je mrtav ovjek. Razumije!" rekao je Rinica sa smijekom od uha do uha. 114 "A kako emo ga ucjenjivati?" upitao je Voloder s izrazom pozornog uenika. "Vrlo jednostavno. Lijepo ga uslikamo. tovie, pruit emo mu kompletnu fotografsku uslugu. Golog. S tim govnom na trbuhu. Bit emo bogati..." Taj je momak bio zajeban igra. "Strana ideja! Strana ideja!" mehaniki je ponavljao sretni Voloder. Njih su dvojica otila u kut ureda i tiho su razgovarali. Prekinuo ih je Smrdo. "Oprostite! Smijem vas prekinuti? Neto bih vam htio pokazati..." "to hoe?" upitao je Voloder. Smrdo je djelovao potreseno. "Moete li malo doi?" Ona su se dvojica na trenutak pogledala i onda su ga zbunjeno slijedila do stola na kojem je bio zavezan odvjetnik. Rinaldijevo je lice bilo naduto poput mjeine. Razbijena usna. Okrvavljen nos. Nadute oi. I unato svemu tome, licem mu se irio velik, radostan osmijeh. "Ma koji kur..." nije ni uspio izgovoriti Rinica, a Smrdo je odvjetniku opalio jo jednu amarinu. Odvjetnik je ispustio tihi jecaj.

"On je lud! Razumijete! Svia mu se kad ga mlati. Takav je. On je jebeni perverznjak..." rekao je Smrdo prosvjetiteljskim tonom. Izgledao je kao Piero Angela. Rinici je pao mrak na oi. Skoio je na Smrdu i obojica su pala na pod. 115 "Idiote. Pogledaj to si uinio? Masakrirao si ga! I to sad? Sve si upropastio. Ako ga uslikamo, izgledat e da smo ga prebili, napali... Nitko nam nee vjerovati. Sad je sve uzalud... Ubit u te. Ubit u te!" govorio je Rinica, nastojei Smrdi odgristi uho. Poeli su se kotrljati po podu, utirati se, gristi se i vui se za kosu, dok je odvjetnik Rinaldi istovremeno plakao i smijao se. 65. MICHELE TRODINI 23:49 h Michele Trodini uvukao je medu majine geranije monu raketu od petnaest tisua lira. Usmjerio ju je prema terasi. Precizno. Kresnuo je ibicu i zapalio fitilj, koji je brzo izgorio. Raketa je krenula ravno prema cilju, ostavljajui iza sebe prugu crvenog plamena, no na pola putanje okrenula se oko svoje osi (iskrivljeno krilce?) i skrenula nadolje, prema prvom katu. Michele je vidio kako nestaje u jednom prozoru. Bljesak plaviastog svjetla ispunio je prostoriju, a onda je odjeknuo zagluuju prasak. Okrenuo se prema tati i djedu spreman da ga razbiju zbog sranja koje je napravio, no djed i otac bili su previe zauzeti pucanjem. Michele je stisnuo zube i, pravei se da se nita nije dogodilo, uzeo drugu raketu. POINJE ODBROJAVANJE! DESET! 66. ROBERTA PALMIERI Roberta Palmieri bila je nadomak etvrtog i posljednjeg orgazma. Vatrenog. Onog koji bi je jo vie podignuo, do uzvienijeg zadovoljstva. Do vrhunske ekstaze. Do nirvane. Do zvijezda. Da, da, dolazio je. Upikumaterinu dolazio je. Osjetila ga je kako se penje uz nju, kako se nesmiljeno i nezaustavljivo iri poput rijeke koja je probila nasipe. Taj bi je orgazam trebao tisuu puta isprazniti i napuniti ugodom. U glavi joj je bualo. Bualo od eksplozij a. Na trenutak se zapitala ne dolazi li to izvana. Ne, nemogue, sve je to u njezinoj glavi. Poela je ubrzavati ritam. Podiui se i sputajui kao opsjednuta na Davideu Razziniju, koji je i dalje pod njom bio krut kao bakalar, ispruen na kauu u hipnotikom stanju. "Da, Davide! Bravooooohhh! Davide! Evo ga... Evo gaaaaa..." I doao je. S praskom od kojeg su joj pukli bubnjii. Zaudo, umjesto oekivane ugode osjetila je bol. Paklenu bol. Osjetila je kako joj beskonani plamen pri utrobu. Otvorila je oi. 117 116 Sobu je ispunila gusta magla. Njezin bliskoistoni dnevni boravak bio je potpuno uniten. Pogledala je svoj trbuh. I vidjela da su joj unutarnji organi postali vanjski. Crijeva su joj visjela, poput divovske mlohave gliste, sve do poda. Ljepljiva, crvena i spaljena. Pokuala je ustati. Nije uspjela. Noge!

Noge su joj leale na podu, na metar udaljenosti od nje, potpuno odsjeene od trupa, u lokvi krvi i ugljena. im je shvatila da jedva odrava ravnoteu na erekciji Davidea Razzinija, opasno se zaljuljala. No Davide je otvorio oi. Mora da ga je eksplozija trgnula iz hipnoze. Istog trena kad se probudio, erekcija mu je splasnula. Roberta Palmieri licem se sruila na pod. 67. GAETANO COZZAMARA Nema pomoi. Gaetano je bio oajan. Ta Angela je bila prava mirisnica. Dobra kao kruh, ali mirisnica u dui. Jedna od onih koje ti daju da samo po-mirie. A i kakva je sad to vjernost nekakvoj sirovini iz Nole, kad pred sobom ima Mistera Mokrih Tangi '92. "Znai ne eli ii... Ne eli proslaviti poetak godine u zagrljaju drugog ovjeka", rekao je obeshrabreno. Srozavala mu se kvaliteta udvaranja. "Rekla sam ti, ila bih... Ali ako otkrije moj zarunik..." 118 "A tko ti je taj zarunik?" "Eno ga! Tamo je!" Gaetano se okrenuo i ugledao zarunika Angele Coti-cone. "On?" rekao je razjapljenih usta. "Da. To je on. To je moj dragi!" Gaetanov se svijet sruio po drugi put te veeri. Mukarac Angele Coticone bio je Pitbul Boji. Gaetanu je odmah postalo jasno da od ivota nikada nije kurca razumio. Kako takva enska moe biti s karikom koja spaja majmune i lemure? Nema vie morala, pravde, niega. Sve napore da se kultivira, da razvije ukus i postane bolji, u krajnjoj je liniji poduzeo radi njih, radi ena. Sanjao je o tome da postane ideal. Seksualni objekt. Lijep je oduvijek bio. Sad je bio i obrazovan i znao je ivjeti, obui se, pa ipak... Pa ipak, istina je da za sitnu lovu vodi u krevet rugobe iz rimskog plemstva, a jedna ovakva, koja je ila u hotelijer-sku i nije znala sastaviti dvije rijei, i koja bi mu se trebala baciti pod noge, odbija ga i voli onu ivotinju. "Ali vidi li ti tko je on?" rekao joj je ne uspijevajui se obuzdati. Pitbul je bio posve pijan. Kao zombi. Teturao je sa svih svojih stotinu i deset kila. Oi su mu nestale u dupljama. Usta iskrivljena u stravian cerek. U potkoulji. Koa mu se sjajila od znoja. Smrdio je kao leina. Dok je prolazio, svi su se prestravljeno izmicali. Pitbul je jednoj djevojci istrgnuo iz ruke bocu votke i iskapio je itavu u jednom jedinom dugom gutljaju. 119 "Oni iz zgrade preko puta nas odgovaraju na vatru. Mora da su oni upci iz Casalottija. Mrze nas zato to smo junjaci. Zato to smo siromani. Ali sad e vidjeti, usrani autonomai..." zareao je obraajui se publici. Na trenutak se okrenuo, kao u nedoumici, a onda se uputio prema 58-kanalnom megaekranu Sony, podigao ga i iupao kablove kao da su trulo korijenje. Rasplesana pjevaica iz pota je nestala. Uprtio si je ekran na leda i krenuo prema terasi i magli. Videorekorderi i dekoderi visjeli su mu iza leda poput fetusa zakaenih za pupane vrpce. "Jesi vidjela!? On je psihopatska ivina. Kako ga moe voljeti?" rekao je Gaetano tresui oajno djevojine ruke. "Mukarina je... Svia mi se." "Jebi se! Ja ga moram zaustaviti!" rekao je Gaetano i potrao prema terasi.

devet! 68. CRISTIANO CARUCCI Cristiano i Ribljakost bili su jedan uz drugoga isprueni na medvjeoj koi prostrtoj po golemom krevetu od hrastovi-ne i nisu se mogli prestati smijati. Ma to je to bilo u onom otapalu? to god da je bilo, djelovalo je. Jebeno je djelovalo. Pred njima je nestalo kotlovnice i nalazili su se na pravoj vikinkoj zabavi. S masivnih, tamnih drvenih greda na stropu visjeli su golemi lanci, koji su pridravali snopove upaljenih baklji. 120 Priprosti kamin ukraen mramorom bacao je svjetlo s druge strane. Na ranju se okretao jelen, zajedno sa svojim velebnim rogovima. Na zidu je bio objeen natpis, gotskim slovima. Pisalo je: Sretna 836pos. Kr. Najljepe elje svima. Druina vikinkih ratnika prederavala se natisnuta na dugakoj klupi uz golemi stol. Jeli su kao svinje. Grubim su ruerdama grabili peene pilie i itave ih trpali u usta, urlajui. Nazdravljali su trusei boice piva Peroni i buno prdili. Govorili su na nekom nepoznatom jeziku. Bili su krupni i runi, duge prljave kose spletene konim vrpcama. Na glavi su imali ljemove s rogovima ili sokolovim krilima. Kousi na miiavim prsima. Sandale na nogama. Nekolicina njih, neto profinjenijih, upotrebljavala je ma za rezanje sireva, a jedan je od njih ak i namatao neto to je izgledalo kao rezanci s umakom. Djevojke koje su posluivale za stolom bile su nevjerojatni komadi. Duge plave kose. vedske jagodice. Minice od jelenje koe. Bluze iz kojih vire goleme sisetine. "U kurac, kako ovo djeluje!" ponavljali su naizmjence. "U kurac! Izgleda kao da je stvarno! Jesi vidio onu kako je dobra..." govorio je Cristiano. "Vidi ovo! Na elu stola je Obelix! Gledaj!" proderao se Ribljakost bacivi se na prijatelja. "Ma koji kurac pria? Ovo su Vikinzi, a Vikinzi nemaju nikakve veze s Obelixom. Obelix je Gal." "Stvarno si jadan. Ti misli da Asterix i Obelix nisu nikada bili kod Vikinga?!" "Ne. Nikada." 121 I "Zna u emu je tvoj problem? U tome to si umiljena neznalica. Jesi itao Asterixa u Americi? S kojim kurcem misli da je otiao u Ameriku? S Vikinzima." 69. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca bio je sretan. inilo mu se da je opet mlad. Kao za vrijeme rata. Kad se borio kao alpinac. Nije se bojao granata. Ne vie, sada kad je osjeao da je ve jednom nogom u grobu. Vidio je kako rakete prolijeu pokraj njega i rasprskavaju se na proelju zgrade. Ti govnari gore na terasi dobro su se organizirali. Velika vatrena mo. No starac je znao da za pobjedu u bitki nisu dovoljna sredstva, potrebni su heroji. Jedna je petarda pala pored njega. Zgrabio ju je dok je fitilj dogorijevao i bacio je dolje. "Djede, legenda si!" zadivljeno je rekao Michele. "Hvala, sinko!" odgovorio je srca ispunjenog ponosom i izaao iz zaklona. Na nian neprijateljskim snajperistima. Zaklonjen iza stola, gospodin Trodini je vikao: "Djede Anselmo, ne budi lud. Vrati se ovamo." Ali djed nije sluao. Imao je asa u rukavu. Otrao je u sobu. Sagnuo se, unato bolnom artritisu, i ispod kreveta izvukao svoj stari ratni karabin. Daui je otvorio ormar i uzeo metke. Napunio ga je. I uz uzvik "Savoia!" ponovno se vinuo prema balkonu. 70. GAETANO COZZAMARA

Na terasi je Gaetano Cozzamara prolazio kroz gusti dim traei Pitbula Bojeg. Morao ga je zaustaviti. Zadrati ga. Sprijeiti ga da baci televizor. Ali nije nita vidio. U dimu je razaznavao samo pokoju tamnu siluetu. Zastave Nole. Ti luaci bili su vatreni navijai. Banda poludjelih huligana, kojima je zapovijedao Pitbul Boji. Uvijek bi utrali na teren. Tukli suce. Sad su od terase napravili svoju bazu za napade na zgradu preko puta. Vidio je pet-est lica prekrivenih maramom, kako se zalijeu i bacaju nekakve rune bombe, koje su se rasprskavale dolje izmeu automobila, na krovu i balkonima zgrade nasuprot. Konano, izmeu vijuga obojenog dima, nazreo je udovinu figuru Pitbula Bojeg. Popeo se na ogradu, a nad glavom je drao onaj monolit od televizora. Izgledao je poput Macistea u rudnicima kralja Salomona. Gaetano je pritrao k njemu, popeo se na ogradu premda je patio od vrtoglavice i zgrabio ga za nogu. Zvijer se okrenula i ljutito zareala: "to hoe?" "Pitbule. Ja sam, Cozzamara. Cozzamara Gaetano. Bek. Molim te, preklinjem te, nemoj baciti televiz..." 122 123 OSAM 1 71. ANSELMO FRASCA Anselmo Frasca, s debelim naoalama na nosu, pucao je na onu ivinu koja se spremala baciti televizor s terase. sedam! 72. GAETANO COZZAMARA Metak ga je pogodio u vrat i izaao kroz potiljak. to se dogaa? upitao se Gaetano. Bilo je to poput uboda pele. Samo tri milijuna puta bolnije. Prislonio je ruku tamo gdje ga je boljelo i otkrio je rupu. Rupu u koju je mogao gurnuti pola kaiprsta. Pogledao je ruku. Crvenu od krvi. Noge su mu odjednom popustile. Da ne padne, jo se jae primio za Pitbulovo bedro i rekao je samo: "Pitbule, to su mi to uinili?" A on je izgledao kao skamenjen. Televizor nad glavom. Gaetano mu vie nije mogao vidjeti oi, lice. Bio je sav u magli. uo je samo glas iz daljine: "Ti kurvini sinovi su te upucali. Upucali su te u glavu... 124 Stisak na Pitbulovom bedru popustio je i Gaetano je osjetio kako ga bezdan pod njim usisava. Vidio je svoje ruke kako klize niz Pitbulove traperice. Pokuao je stisnuti prste, ali kao da su bili od plaste-lina. "Propadam. Pomozi mi!" promrmljao je. Bit e da je to rekao pretiho, jer onaj je luak i dalje bio nepomian, s onim jebenim televizorom u rukama. Onda je Pitbul konano bacio televizor i pruio ruku da ga zgrabi. I Gaetano je ispruio ruku. Prekasno. Jagodice prstiju na trenutak su im se dodirnule.

Gaetano je shvatio da je gotovo, da se vie ne mora brinuti za uljeze, za groficu, za Coticone Angelu, za ene, za svoju budunost. est! 73. THIERRY MARCHAND Thierrv Marchand sklopio je oi. ekao je da se malo otrijezni pa da ponovno ustane. Sony Black Trinitron s 58 kanala pogodio ga je posred glave. Smrskao mu je lubanju ubivi ga na licu mjesta. Nije patio. Odmah nakon toga, na tu je besmislenu mjeavinu francuskog mesa i japanske tehnologije sletjelo beivotno tijelo Gaetana Cozzamare. 125 74. ANSELMO FRASCA "Proklete stare oi!" promrmljao je u sebi Anselmo Frasca. Pogodio je nekoga tko je pao dolje. Dobro! No nije uspio upucati zvijer na koju je nianio. Istina, umalo. Nabrzinu je opet napunio puku. Nije elio da se zvijer sakrije. Nanianio je i ponovno opalio. Puka mu je eksplodirala u rukama. l 75. MICHELE TRODINI Michele Trodini iza leda je uo prasak, a djed je zavristao kao da ga kolju. Okrenuo se i vidio ga kako skae po balkonu poput abe koja je dobila greve. Poskakivao je kao da mu je dvadeset godina. Lijepim skokovima od barem metar i pol. Onda je opazio da djedu neto nedostaje. Vie nije imao jedne ruke. Od zapea nanie. Nema vie dlana, prstiju. Nema vie niega. Otac mu je bio previe zauzet ispaljivanjem posljednjih triktrakova da primijeti bilo to drugo. Lice mu je bilo crno od ai, koulja razderana, oi zakrvavljene. "Tata! Tata!" rekao mu je Michele vukui ga za ruku. "to hoe? Zar ne vidi da pobjeujemo. Zato ne ispaljuje rakete..." 126 "Tata! Djed..." rekao je Michele plaui. "Ima li jo..." Gospodin Trodini pokrio je usta rukama. Djed je bio sklupan na podu, i rukom je drao batrljak druge. "Djede Anselmo!" rekao je gospodin Trodini. "Nije to nita... Nije nita. To se dogaa u borbi", hroptao je starac s bolnom grimasom na licu. "to se to dogaa u borbi?! Djede..." "Ne brinite se za mene. Jednog sam sredio. Vi nastavite. Skoro smo uspjeli..." "Michele, ui! Tvoj djed je heroj! Treba ga odmah odvesti u bolnicu. Potraimo ruku, hajde. Mogu mu je priiti." Otac i sin krenuli su u potragu za rukom, dok je djed utke patio. Neprijateljska vatra bjesnjela je jae nego ikad. Nije je bilo.

Te jebene ruke nije bilo. Svugdje su pogledali. Medu geranie. Medu rue. U betonsku fontanicu s ribama. Nita. Ruke vie nije bilo. Onda ju je Michele konano ugledao. "Eno je, tata, eno je! Tamo je!" Zavrila je dolje. Na parkiralitu. Na haubi ford escort karavana. "Tri, Michele. Idi, uzmi je!" Micheleu nije trebalo dvaput rei. 127 pet! 76. CRISTIANO CARUCCI Nakon zajednikog upada u svijet Vikinga, Cristiano i Ribljakost, isprueni na kauu, krenuli su individualnim psihodelinim putovima. Ribljakost je imao dojam da je Daitan 3, japanski robot. Osjeao je da su mu kosti od krom-vanadija, ake od titana, pa je bio spreman na borbu protiv izvanzemaljaca, koji su nadirali tko zna odakle. Cristiano, pak, nije prestajao izvlaiti i vraati u zamiljenu futrolu svoj srebrni kolt. Osjeao se dobro, odjeven kao bounty killer. U izmama zaprljanim pijeskom Sierra Nevade, s perukom i klobuinom nabijenom na oi. "uj, hoemo li izai? Ja vie ne mogu ostati ovdje... Umoran sam od ekanja crne smrti. Osjeam se prilino djelatno. elim ii u drutveni dom i dignuti im guzicu u zrak", rekao je Riblj akost metalnim glasom. "Tko je crna smrt?" "Pusti to. Koliko je sati?" "Ma ne znam... Bit e da je skoro pono. Jesi li siguran da eli izai? Nije loe u ovom saloonu" "Ne. Izlazimo", rekao je Ribljakost kreui se mehanikim pokretima. "Dobro. Izlazimo. No moramo se suoiti s tekom zadaom. Proi kroz kuhinju, a obojica smo totalno sreeni. Ako me majka vidi ovakvog, u najboljem sluaju poslat e me don Picchiju. Zato se moramo koncentrirati. Moramo izgledati normalno. Mirni kao dvije normalne osobe. Proi emo jedan po jedan. Ako krenemo zajedno, poet emo se smijati i ona e sve shvatiti." "Uredu." "Onda idi ti prvi. Ali, sluaj me. Otvori vrata i pozdravi ih sve rukom, nemoj govoriti, jer e sve zasrati. Ustvari, ne, tako je sumnjivije. Sluaj me dobro. Mora rei: sretna Nova i sve najbolje. To e izgledati normalno. Onda, kao da se nita nije dogodilo, mirno se zaputi prema vratima, izai i saekaj me. Nita lake?" "Nita lake!" "Hoe li moi?" "Hou." "Dobro. Onda idi. Ja sam ti za petama." "Idem onda?" rekao je jo Ribljakost, pomalo nesigurno. "Idi. Moe ti to." Ribljakost je mehanikim pokretima navukao oklop obloen volframom, to e rei svoju konu jaknu, i stavio ruksak na ramena. ETIRI ! 77. GIULIA GIOVANNINI Gosti su se razbjeali kao opor mieva nagomilanih na tavanu. Svi su se nanizali, jedan za drugim, u radnu sobu, iz nje u hodnik, a potom van na stubite. 129 128

"Mamice, bila sam dobra, jesi li vidjela? Tvoja malena je bila dobra... Otjerala sam ih", glasno je rekla Giulia. Znala je da njezina majka nije tu. Nisam jo poludjela. Znala je da je draga mamica na odmoru u Ovindoliju. Ali to je loe u tome da se pravi da je i ona tu, s oboavanom keri, da proslavi tu lijepu Novu godinu. Bilo bi lijepo. U kui su joj ostavili svinjac. Brzo u to srediti. Onda je shvatila da jo nije pono. Najprije treba nazdraviti. Nazdraviti novoj Giuliji. eni koja ulijeva potovanje. eni koja nikome ne doputa da je gazi. Opazila je da ona daska bez sisa ispod kaua poinje dolaziti k sebi. Jedva se micala i neto je mumljala. Tiho je kukala. Ispod nosa joj je bila lokva krvi. Giulia se pribliila. Malo ju je razgledala. Stavila je ruke na bokove i utnula je, ne prejako, u rebra. "Hej?! Hej?! Naprijed! Gubi se!" Ova je podigla glavu. Otvorila je jedno oko i povratila. Sve to je pojela. pagete s dagnjama, lososa. Tu, po parketu koji je ona prije par dana ulatila. "Gle to si napravila, glupao! Moj parket. A sad isti!" Deborah je rukama poela istiti ono to je izrigala, nastojei sve nagurati na jednu hrpicu, i dok je to radila, plakala je. "Pusti! Nita ne zna. Ja u... Odlazi!" rekla joj je. A u glasu joj se osjetilo da je umorna, unitena. Daska bez sisa se pridigla i, drei ruku na slomljenom nosu i jecajui, krenula je prema hodniku. Vrata stana su se zalupila. Giulia je uzela bocu ampanjca i au, najbolju koju je imala. Sjela je pred televizor. Bila je spremna. U pono e nazdraviti novom ivotu. TRI 78. DAVIDE RAZZINI Gdje se to nalazi? Sto mu se dogodilo? Mora da je mrtav. U nosu je osjeao miris sumpora pomijean s mirisom krvi i odreska na aru. U uima eksplozije i urlike. Zavrio sam u paklu. Niega se nije sjeao. Pamenje mu je dopiralo do trenutka kada je odluio otii, i onda nita vie. Ustao sam, rekao da moram otii do majke i... Crna rupa. Boljele su ga sve kosti, pa je ostao nepomian. Sklopljenih oiju. Jedva je disao. Osjeao se posve bez snage i kita ga je boljela. Kao da su mu je vukli da je iupaju. Bilo mu je hladno i cvokotao je zubima. Shvatio je da je gol i mokar. Mokar od neeg sluzavog i ljepljivog, to mu se suilo medu dlakama. U paklu nije vrue... 131 130 Pokuao je podignuti glavu. Malo. Dovoljno da vidi da li mu jo uvijek funkcionira vrat. Funkcionirao je. Mogao je i saviti prste. Moda je jo iv. No gdje je to zavrio? Otvorio je oi. Bio je u nekoj polumranoj sobi. Bljeskovi dalekih vatri osvjetljavali su je na mahove crvenim i plavim. U nekoj sobi u kojoj se dogodila eksplozija. Slike na podu. Slupana prozorska stakla. Krhotine buke. Prepoznao ju je.

To je dnevni boravak one luakinje. Osjetio je neki teret na trbuhu. Pruio je ruku i ovaj se otkotrljao na pod, pokraj njega. Oslonio se na laktove. I ugledao Robertu Palmieri, tovie komade Roberte Palmieri. Dvije spaljene noge razbacane po sobi. Crijeva po perzijskom sagu. I rebra koja se dime pored njega. Ni dragi Bog ne bi bio u stanju skrpiti sve to. Ustao je vritei. Vritao je i skakao po sobi. I shvatio je. Sve je shvatio. To je bio on. On je odgovoran za ovu klaonicu. On glavom. On ju je ubio i raskomadao. A tko drugi? On je ludi psihopatski ubojica. Izbrisao je iz pamenja strahotu koju je poinio. Urlajui "Ubio sam je! Ubio sam je! Moram umrijeti!" bacio se kroz prozor naglavce, gol kao od majke roen. 132 Bio je to samo prvi kat. 79. ENZO Dl GIROLAMO Vidio je Ambru. Ambru i djevojke iz Non e la RAL Tu, ispred sebe, na televizijskom ekranu. Bile su daleko, a ipak tako blizu. Imao je osjeaj da se nalazi usred tog tinejderskog rusvaja. Bilo bi lijepo biti tamo. Enzo Di Girolamo neznatno se pomaknuo i prostrijelila ga je takva bol da su mu poele iskakati plave gljive pred oima. U kurac, umirem... Krv iz rane i dalje je nezaustavljivo tekla i osjeao je da su mu bokserice i arape natopljene i da mu noge ljapkaju u mokasinkama. Vidio je Giuliju kako sjedi ispred televizora. Bila je kao paralizirana. Nepomina. S bocom ampanjca u ruci. Oi su joj bile uprte u ekran, ali nisu reagirale. Enzo nije uspijevao dobro uti to Ambra govori. Zvukovi su dopirali do njega u valovima, poput plime. Pokuao se koncentrirati, ali oi su mu se sklapale. Kapci su mu bili teki poput slomljenih aluzina. to to govori Ambra? Tri minute do ponoi. Samo tri minute. Samo tri. 133 Kunem se da u od sljedee godine prestati s vezama. elim biti sam. Single. elim nanovo napisati izvjetaj, mogu ga napraviti bolje... Na TV-u je bio golem crnac, koji je pokuavao oboriti rekord u pucanju termofora. Puhao je u njih. Jedan za drugim. I on bi volio to pokuati. Zakaljao se i presjekla ga je neizdriva bol. Tako neizdriva da se inila nestvarnom. Nemoguom. Ispljunuo je krv. Ambra je plesala. Razuzdanija nego inae. Oko crnca koji je i dalje pucao termofore. I pjevala je: "Kunem ti se na vjenu ljubav, s ljubavlju ti dolazim, ako nije ljubav, u pakao odlazim." Enzo je sklopio oi. I bilo je samo bijelo. 80. RIBLJAKOST Ribljakost je bio posve usredotoen na teak put koji je bio pred njim. Soba se poela ljuljati gore od broda u oluji, ali on se na to nije obazirao.

Moram maknuti rukom. Moram rei: Zdravo svima! Sretna Nova godina i sve najbolje. Onda kreem prema vratima i odlazim. Lako je. Maji kaalj. Drao je oi zatvorene da se ne zaljulja. Snano je udahnuo. Spustio je ruku na kvaku kuhinjskih vrata. Miran. Jako ti je dobro. Treba samo pozdraviti. Nastojao se ispraviti. Drati se ozbiljno. Stisnuo je kvaku. 134 Znao je tono to treba uiniti. Znao je da je u stanju, ako se koncentrira, poslati u tamni kutak svog mozga onu halucinogenu tvar koja mu se poput roja pela vrtloila u lubanji, ne zadugo, ali dovoljno da svlada jebeni ispit usranih portira. Pritisnuo je kvaku. Vrata su se odkrinula prema jaem svjetlu kuhinje, prema buci televizora pojaanog do daske, prema smijehu i brbljanju. Savreno. Savreno. Sve normalno. Otvorio je vrata dokraja, zatvorio oi i promucao: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje!" Polako je otvorio oi i poeo fokusirati slike ispred sebe. Od onoga to je vidio zateturao je. Razjapio je usta. inilo mu se da mu se noge lome poput komada gipsa pod udarcima ekia. Srce mu se stegnulo u grudima i morao se nasloniti na vrata da se ne srui na pod. Prednjim... ...bili su policajci. U svojim crnim uniformama policije Los Angelesa. S pendrecima u ruci. Ruke na drkama pitolja. Njemaki ovari laju prema njemu. eiri sa znakom. I usred tog krda murje, Ribljakost je prepoznao onu dvojicu iz Poroka Miamija, bijelca i crnca, ona dva usrana pederia koji uvijek krue u majici i satenskom sakou. Onu dvojicu kojima se ni imena nije sjeao. Uperili su u njega svoje magnume, drei ih objema rukama. 135 "Usrani kurev dileru. Ruke uvis. Ako pokua pobjei, dobit e na guzici est rupa da na njih prdi. Vadi robu", doviknuo mu je onaj plavokosi govnar. DVA! 81. MARIO CINQUE Mario Cinque, vratar vile Ponza, bio je umoran. Najeo se kao svinja. Napio se kao deva. itavu je veer sluao bezvezne Cerquettijeve viceve. Pokuao se na njih smijati. No sad je bilo dosta. Bio je umoran. udio j e za krevetom. ekao j e da otkuca pono kako bi nabrzinu mogao nazdraviti i trkom se vratiti kui sa svojom enom, koja se, kako se inilo, zabavljala bolje od njega. Sreom, nedostajale su jo samo dvije minute. "Znate li to radi plavua na podu u supermarketu? Trai niske cijene. Ha, ha." Dosta! Ja vie ne mogu! pomislio je Mario i onda izvalio: "Zamislite to nas eka sutra. ini se da su vatrometom spalili vrt. Svata pobacali dolje. Povraali po stubitu. Posluajte to rade vani..." "Zaboga, Mario. Uvijek isto. Budi barem jednom optimist. Opusti se... Sad smo tu, svi zadovoljni, a ti eli sve pokvariti..." rekla je gospoda Carucci skidajui staniol s boce ampanjca. Odjednom su se vrata otvorila. 136

Mario se prvi okrenuo. Na vratima je bio visok, mrav mladi koji je bio doao po Cristiana. Izgledao je kao da je gurnuo dva prsta u utinicu. Rairenih nogu i ruku objeenih niz bokove. Kako bi ga primijetili, gosti bi jedan za drugim za-mukli. Bilo je neto uznemirujue u njemu. Stajao je nepomino i ukoeno, zatvorenih oiju, ljuljajui se prema naprijed. Odjednom je podignuo jednu od one dvije orangutanski dugake ruke i, drei oi i dalje zatvorenima, rekao porta-fonskim glasom: "Zdravo svima! Sretna Nova i sve najbolje." I otvorio je oi. Dvije okrugle, male, crvene loptice. Razvalio je usta i prestravio se kao da je licem u lice vidio rat, smrt, kugu i glad odjednom. Skoro se sruio, no uspio se rukom pridrati za dovratak. "U redu. Sad u podii ruke. Ali molim vas, molim vas, nemojte me upucati", promucao je i dignuo ruke iznad glave. Mario Cinque, gospoda Carucci i svi ostali zapanjeno su ga gledali. Nisu shvaali. On je nastavio: "Dobro. Evo je. Dat u vam je. Dat u vam je. Kunem se. Samo ne pucajte." "Massimo! to to govori, Massimo? Jesi li poludio? Je li ti zlo?" uspjela je rei gospoda Carucci s rukom na ustima. "Dobro. Sad u je izvaditi. Dobro. Evo je." "to? to?" 137 "Evo je ovdje. Samo malo kalabreke trave. Nemam nita drugo, kunem se Bogom. Nisam diler." Ribljakost je teatralnim pokretima i krajne oprezno, tako da je gospodin Mario imao dojam da se ovaj doista osjea kao da je na meti pitolja, skinuo ruksak s ramena. Otvorio ga je i iz njega izvadio plastinu vreicu punu trave. "Evo je. Vi prosudite. Je li mnogo? To je jako malo!" Ma to to radi? zapitao se zgranuto gospodin Mario. Mora daje shizofrenik. Mozak mu je ispario. Luak se za to vrijeme pribliio i nepomino ga gledao onim vatrenim kuglicama. U sobi se ni muha nije ula. "efe. Evo je. Ja te poznajem. Ja ti je dam, a ti mi puca u lea." "Mladiu. Smiri se. Nitko ti ne eli nauditi" uspio je rei gospodin Mario. Luak mu je pruio vreicu i on ju je krenuo uzeti (luaci nisu proturjeni), kad ju je ovaj akrobatskim trzajem vratio natrag, ubacio opet u ruksak i utrao natrag u Cristianovu sobu zatvarajui vrata za sobom i vritei: "Usrani kurvini sinovi. Neete nikada dobiti moju travu." jedan! 82. SMRDO "Dosta! Pomirite se vas dvojica. Pruite jedan drugome ruku." 138 Nakon vie pokuaja i pokojeg primljenog udarca, Volo-der ih je napokon uspio razdvojiti. Sad su njih dvojica stajali jedan s jedne, a drugi s druge strane ureda, i poprijeko se gledali. Rinica je imao masnicu na oku, poderanu jaknu i izgrebanu ruku. Smrdo je disao kao astmatini bizon. Na licu je imao veliku ogrebotinu i rukama je pridravao rasparane hlae.

"Ne. On je govno. Unitio nas je... Unitio nas je... Nikad se neu pomiriti", govorio je Rinica s knedlom u grlu. "On je lud! Razbit u mu njuku..." mrmljao je Smrdo sebi u bradu. "Hajde! Odmah se pomirite i zaelite jedan drugome sretnu Novu godinu!" rekao je Voloder gledajui na sat. Ona su dvojica oprezno poput dva psa mujaka kruili jedan oko drugoga. "Dosta! Tono je pono. Stisnite jedan drugome ruku." Smrdo je posluno ispruio ruku. Rinica je ispruio ruku preko volje. I cijeli je ured zatutnjao. nula! POINJE NOVA GODINA! 83. CRISTIANO CARUCCI Cristiano je mirno oblaio kaput i al i pripremao se za susret s majkom i gostima, kad je ugledao kako se Ribljakost vraa u sobu urliui: 139 "Cristiano! Cristiano! Najebali smo! Ulovili su nas! Ulovili su nas! Policija! Moramo se rijeiti robe." Trao je. Kruio je po sobi obuzet panikom. "Moramo pobjei..." Cristiano ga je zbunjeno gledao. Bit e da je jo jedna halucinacija. Pravi Ribljakost eka ga vani. To je halucinacija, manje spektakularna i manje zanimljiva od one s Vikinzima i one s revolveraem, ali svakako stvarnija. Ovaj Ribljakost vikao je kao opsjednut, zgrabio je ormar i gurao ga na vrata. "to to radi?" "Doi! Doi!" rekao je stiui ga snano za zapee. Cristiano je uo majku i ostale s druge strane ormara kako viu i guraju vrata. "Otvorite! Otvorite! Cristiano! Cristiano, otvori! to se dogaa?" Ribljakost ga je odvukao u kotlovnicu, premda se opirao. "Pusti me! Molim te, pusti me. Moja majka eli ui..." "Ne, to nije tvoja majka. Sluaj me! Dobro me sluaj! To su oni iz Poroka Miamija. Hoe travu. Savreno znaju oponaati glas tvoje majke. Doi." Ribljakost je daui otrao do starog kotla. Neurotinim je pokretom otvorio vrata pei. Odbljesak plamena osvijetlio je mranu prostoriju. Okrenuo se prema Cristianu. S luakim cerekom na licu. Drhtao je. kiljio. Slinio. Smijeio se. "to smjera?" promucao je Cristiano shvativi da to to upravo proivljava nije halucinacija. 140 Sve je stvarno. Apsolutno stvarno. "Rijeiti se dokaza." "ekaj! ek..." vrisnuo je Cristiano i bacio se na njega. Ali Ribljakost je bio bri, jednim je potezom ubacio ruksak u pe. Cristiano je osjetio kako mu se stee grlo. Nije pokuao ak ni istrati. Pobjei. Bilo je kasno. Prekasno. Nije vie bilo svrhe.

Rekao je samo: "U kurac, unutra je dinamit." Nee biti druge Nove godine za Massima Ribljukost Ru-ssoa ni za Cristiana Caruccija. Tono kad je otkucala pono, vila Capri je eksplodirala. 84. Svi su se prozori rasprsli tvorei kiu staklenih krhotina, koje su padale po parkiralitu, izmeu borova, meu tobogane i stari zahrali vrtuljak u parkiu, po Cassiji, vili Ponza i okolnim zgradama. Od zranog udara prouzroenog detonacijom parkirani su automobili odletjeli nekoliko metara. Portirnica je zavrila na drugoj strani ceste. Boino drvce se zapalilo. Kugle od obojenog stakla rasprsle su se od vruine. Patuljaste palme u velikim posudama skrile su se o zid ograde. 141 I izbio je poar. Koji se brzo irio. Od suterena do potkrovlja. Stubitem i otvorom dizala. Paklena lomaa koja je zahvaala stanove pretvarajui ih u rtve paljenice i kroz prozore povraala velike crvene plamenove. Vatra je prola starim podzemnim plinovodom, koji je spajao vile Capri i Ponza kao dva sijamska blizanca. 85. U pono i pedeset osam sekundi eksplodirala je i vila Ponza. Detonacija je bila mnogo jaa, jer su se u suterenu nalazili spremnici plina. Krov je odletio poput epa ampanjca preplavivi parkiralite, Cassiu i okolno podruje smeim crepovima i ciglama. U zrak nad Cassiom podigla se plinovita gljiva golemog klobuka od plamena, dima i praine. Vatrometi koji su rimsko nebo bojili kometima i meteorima odjednom su izgledali maleni, siromani i skromni u usporedbi s tim paklenim udovitem, koje je crvenim i crnim bojilo oblake pune kie. Izoblieni div u svijetu umjetnih patuljaka. Vidio se u cijelom gradu. Posvuda. Parioli. Prati. Trastevere. San Giovanni. I eksplozija se ula sve do najudaljenijih predgraa, s druge strane obilaznice. A Rimljani, koji su slavili Novu godinu u kuama, na terasama, ulicama, trgovima, u automobilima zaustavljenim uz rijeku, zinuli su u udu, zaprepateni. Onda su poeli pljeskati, svi, sve jae i jae, zvidati, plesati, radosno se grliti i otvarati rijeke ampanjca pred tim pirotehnikim udom. Govorilo se da je taj vatromet bio iznenaenje koje je organizirao gradonaelnik. Ribljakost je bio u pravu kad je rekao: "elim izazvati prasak kojeg e se sjeati godinama. Takav prasak da e ovi siroii sa svojim balavim vatrometima izgledati jadno." 86. 03:20 h Konano se potopni pljusak sruio na grad i zakljuio slavlje. I najuporniji, koji su uokolo jo slavili, morali su se vratiti kuama. Netko iscrpljen i sretan to e se baciti u krevet. Netko manje. Poar koji je neobuzdano gorio ukroen je tim silnim pljuskom. 87.

06:52 h U est i pedeset dvije minute po ruevinama je padala uporna, sitna kia. Bilo je hladno i nije bilo vjetra. Nebo prekriveno gustim oblacima, oblinja dolina zastrta maglom, zgrade i dim oblikovali su jednu te istu sivu masu. 142 143 Miris paljevine, mjeavina plastike, benzina i borovine, pomijean s kiom, guio je. Nekoliko ratrkanih arita jo je gorjelo izmeu ruevina i niski pramenovi dima obavijali su ono to je ostalo od zgrada. Cassia je bila zatvorena. Postavljene su rampe kako se znatieljnici ne bi pribliavali i kako bi se automobilima zaprijeio prolaz. Ispred naselja nije bilo asfalta u duini od dvjesto metara. Odnijela ga je eksplozija. Izoblieni ostaci automobila, iz kojih je sukljao dim, bili su razbacani cestom. Spreni kosturi borova okruivali su ostatke zidane ograde. Golema reklama "Vukodlaka" rastopila se curei po pocrnjeloj diskoteci. Vodovodne cijevi rasprsnute od vruine oblikovale su jezero, kojim su vozila pomoi prolazila prskajui poput glisera. Kola hitne pomoi, vatrogasci i policijski automobili bili su u neredu parkirani na ulazu u naselje. Odredi vatrogasaca u naranastim kombinezonima u tiini su radili meu hrpama ruevina u potrazi za preivjelima. Zvuk elektrinih pila. Udarci pijuka o beton. "Evo jednog. Ovdje je, ispod! Doite, pomozite mi!" rekao je odjednom jedan vatrogasac nastojei podignuti teku gredu. Lice je bilo prekriveno kapuljaom, s koje je kapala kia. Vatrogasac se sagnuo i shvatio da gleda mrtvaca. "Le! Glava mu je raspolovljena. Zovite one iz hitne..." viknuo je bacivi gredu ustranu i umorno stavio ruke na bokove. Uzaludan trud. Dosad su pronali samo mrtve. Bilo je malo nade da e pronai nekoga ivog. Eksplozija je bila prejaka. Vatrogasac je uz pomo druge dvojice uhvatio tijelo za ruke i izvukao ga. ena. Nosila je dugaku veernju haljinu, koja je na vie mjesta bila izgorjela. Bila je to stara ena. Imala je mrave, smeurane, starake ruke, sada crne od plamena. Veliko prstenje, oko zapea teke zlatne narukvice i sat, koji je jo radio. Ono malo to je ostalo od glave bilo je potpuno pougljenjeno. 88. FILOMENA BELPEDIO 07:00 h Sve je vidjela. Policiju koja je razvalila vrata i ula u njezin stan. I ona njukala od susjeda na stubitu. Svoj le na kauu. Lijenika koji podie glavu s njezinih prsa i potvruje. Da, mrtva je. Vidjela je kad su je ukoenu i bijelu stavili u crnu plastinu vreu. I misu. "Samoa moe dovesti do krajnjih i nepopravljivih poteza. Obveza je Crkve razumjeti. Pomolimo se! Pomolimo se za duu Filomene, dobre ene..." rekao je sveenik. Oi njezinog sina, njezinog mua i njegove nove ene bile su vlane. Onda su se otac i sin zagrlili i poeli plakati. Vidi da su te voljeli. 144 145 I vidjela je onu aicu ljudi koje je poznavala kako slijedi kola na kojima lei ona. Groblje. Raku. Zemlju. I na koncu mrak...

Kamo je nestao mrak? upitala se Filomena. Bilo je svjetla. Malo. Ali bilo ga je. Blijedo, prigueno svjetlo prosijavalo je kroz ruevine koje su je prekrivale. Ruevine?! Ruevine ega? Ne znam. Kunem se Bogom da ne znam! I ne elim znati. Bila je okrenuta naopako, tako da joj se krv slila u glavu, izokrenuta u nekom udnom poloaju, u kojem joj je sva teina bila na vratu. Velika, teka greda pritiskala joj je leda i spreavala je da se pomakne, da se okrene. Stoga je ostala na mjestu, nepomina u tom neudobnom poloaju Nije osjeala noge. Bolje reeno, osjeala je u njima milijune mravaca. Pomaknula je ruku, kopala kroz ruevine i utipnula se za bedro. Nita. Kao da je utipnula tuu nogu. Nogu mrtvaca. Noge su mi slomljene! Pokuala je zaboraviti na bol i razmisliti. Nisi mrtva. Nisi se uspjela ubiti. iva si! iva! U daljini, iza tog groba od cigle, drva i betona iznad sebe, ula je muklo zavijanje sirena i buku elektrinih pila. Mora da je ve dan. Bila je mokra i bilo joj je hladno. Nisi se uspjela ak ni ubiti! Tako si nesposobna da se ne zna ak ni ubiti! Svaka ast. 146 Bolio ju je vrat. Osjeala je miie zategnute poput ueta za vezanje brodova. Sad u poeti vikati. Zvati upomo. Ali nije to uinila. Pokuala je pomaknuti none prste. Miu se! Miu se! Greda za leima dovodila ju je do ludila. im bi se pomaknula, grebla joj je ivu ranu. Morala je promijeniti poloaj. Progutala sam sve one tablete za spavanje... Zato nisam mrtva? Zato to tvoja gospodarica, ona koja vue konce tvog ivota, to nije htjela. Tvoja jedina gospodarica. Nesrea. Zgrabila je gredu rukama i poela je gurati. Nije se pomaknula ni za centimetar. Moda gura s pogrene strane. Morala je uprijeti nie, leima. Gurati unato rani koja pee. Naprijed, stara! Dobro udahni i guraj. Jebe ti se za bol. Uinila je tako, i greda je odjednom popustila. Po njoj je pala kia buke i cigle. Po glavi. Po ranjenim leima. Ostala je tako. Sa zemljom u ustima. Naprijed, stara, vidi li da ni ovaj put nisi mrtva? Izvuci se iz ove rupe. Pomaknula je jednu nogu. Pomaknula je i drugu. Onda nisu slomljene. Samo su utrnule. Poela je kopati rukama. Poput poludjelog bernardinca. Lomei nokte, ranjavajui ruke. Odgurnula je jednu drvenu plou i iznad sebe ugledala sivo nebo. 147 I i Kia joj je kupala lice. Na trenutak je ostala tako. Zatvorenih oiju. Zaslijepljena svjetlom. Perui lice tom hladnom kiom. Nije bila mrtva. to eka? Da padne no? Urlajui od bola, savila se i povukla uvis drei se za betonsku gredu. I izbila je van. Poput gljive. Pogledala je oko sebe. Nije joj bilo jasno.

Onda je prepoznala borove, one koji su stajali ispred njezinog balkona, sada crne. Vidjela je Cassiu i zgrade s druge strane. Samo to njezine zgrade vie nije bilo, a ni zgrade nasuprot. Bile su sravnjene sa zemljom, na njihovom mjestu stajale su hrpe ruevina koje su se dimile. Bit e daje dolo do eksplozije. S mukom se podigla na noge. Spavaica joj je bila posve razderana. Vrat ju je luaki bolio im bi okrenula glavu. Izranjavane ruke i rana na leima koja je pulsiralayali bilo joj je dobro. to hoe? Razgledati panoramu? Hajde, mrdni tu guzicu! Krenula je etveronoke, penjui se po hrpama ruevina. Odredi vatrogasaca pretraivali su kamenje. Radio je i ro-vokopa. Vozila hitne pomoi s plavim svjetlima. S jedne strane, na onome to je ostalo od parkinga, nalazio se red leeva. Desetak. Pocrnjelih. Neprepoznatljivih. Sprena trupla u sveanoj odjei. Svi su mrtvi! Svi. Samo sam ja preivjela. Bila je sigurna u to. Nitko je nije primijetio. Nitko nije obraao pozornost na tu debelu, runu enu u spavaici, slijepljene kose, koja je etveronoke prelazila hrpe ruevina. Prola je ruevine poput nevidljive utvare. I moda je to doista i bila. Svi su bili previe zaokupljeni iskapanjem. Nesigurnim je koracima prola izobliene ostatke ulaza u naselje Otoci i bosonoga se po kii zaputila na Cassiu. Kamo je ila? Ila je ivjeti. 149 148 POTOVANJE Izlazimo u sumrak. Idemo se zabaviti. Zajebavati se. Mi se znamo zabavljati. Znamo iz svega izvui najbolje. Ulazimo u auto i odluujemo mrdnuti guzicom. Da se malo ubijemo na podiju. Smijemo se i zaustavljamo se u baru uz cestu da uzmemo piva. Ova veer je drugaija i svi smo svjesni toga. Kroz otvorene prozore udiemo zrak koji nam udara u lice 180 na sat. Mi smo jebeni opor govnara u pokretu. Mi smo kao bizoni. Samo jo krupniji. Ili kao hijene. Samo jo nezasit-niji. U kurac, kako smo samo nezasitni veeras. I kako smo gladni. Gladni pike. Gladni sirove pike. Ulazimo na parking, ali nema mjesta ni za kurac. Uvijek je tako subotom uveer. Ostavljamo auto u treem redu i svi poinju trubiti kao kreteni. Mirno ekamo i vidimo da na auto smeta. Zagrauje prolaz. To nas opaja. Svia nam se. To nam je izazov. Samo nam doite neto rei. Naprijed. Pokaite da imate muda. Mi smo tu, i seronje smo koje se kure. Naslonjeni kao upci na haubu automobila. Imate problema? Ako mislite da smo neodgojeni govnari, dovoljno je da nam to priopite. 153 Ovo je va trenutak. Ovo je trenutak za prigovore. Ali ne prilazite. Zato? Zeevi. Ulazimo u diskoteku zbijenih redova. Ima neto ljudi. Neto naivnih pia. Mi nosimo traper Cotton Belt i Uniform, na nogama vojnike izme ili martensice. Koulje na pruge ili crtee.

Kose su duge i poeljane unatrag. Kratke sa strane. Imamo naunice. Na uima. U nosu. Na obrvi. Poinjemo plesati. Svia nam se tehno. Izluuje nas. To je glazba koja se uspinje guzicom, probija utrobu i iri se unutra. Govorimo urlajui. Da bismo razgovarali, moramo vritati. Zeleno svjetlo boji nam oi u uto i razotkriva trunke prhuti na ramenima. Na kouljama. Pleemo zbijeni i onda stvaramo krug ostavljajui u sredini prazan prostor. Guramo se leima i jebe nam se ako se netko ljuti. Ploice na podu mijenjaju boju. Crveno i zeleno i plavo. Odjednom, nakon to smo se ve dobro naznojili, ugledamo tri pikice kako pleu uz nas. Smijee nam se. Tad kidamo svoj obru i uvodimo ih unutra. Sad imaju mjesta da oputenije pleu. Mi kruimo oko njih. S pravom nam se osmjehuju i zadovoljne su. U kurac, kako veeras roka ova muzika. Dobri su komadi u svojim minicama, izmama i uskim topovima. Kreu stroboskopska svjetla i one nestaju i pojavljuju se tisuu puta u sekundi. One su sisate drolje i nama se poinje dizati. Osjeamo kako nam se u gaama napinje i puni se krvlju, i onda nam se mozak prazni i misli postaju zbrkanije. To je droga koja nam glavu puni plavim, a kitu crvenim. Jedna, koja kae da se zove Amanda, smije se i ini sve da privue nau pozornost. Ne zna da je ve odavno sva naa pozornost usmjerena samo na njihovo kurevo epirenje, jer i nije nita drugo. Idemo piti i one nam priaju o nekoj grupi za koju ne znamo, ali svejedno je dobro. U ovoj guvi razgovori nisu vani. One su kokoke zadovoljne naim upucavanjem. Razgovara se. Opet se plee. Izlazimo iz diska kad je ve jutro. Kokoi nas slijede. Tri su. Amanda. Maria. Paola. Godi nam ponovno ui u auto. Godi nam navinuti muziku do daske. Osjetiti da smo odradili svoju zvjersku no. Da nas boli kurac za sve. Da je sve u redu. Da smo spizdili jo jednu no. Da je sve savreno u redu. I sretni smo to nas krmae slijede u svom metalik-zelenom fiat unu i tad se smijemo i govorimo jedan drugome da su prave kurve i da misle samo na to kako e nam dati. I kaemo da nije mogue da su ene uvijek napaljene. I da glume da ih nije briga ni za to, a ustvari im je samo to na umu. Prolazimo pored polja. Nekoliko sela. Stiemo do mora. Ostavljamo aute na pustom parkiralitu i hodamo izmeu prudova plae na kojoj pue vjetar. Vjetar pun pijeska. Amanda i Paola su izvan sebe i poinju bezglavo trati i pjevati Erosa. Maria, meutim, povraa uz kabinu. Presavijena je i jednom se rukom naslanja na drvo. 154 155 Ekstatina papica i din-tonik. Mi njuimo zrak i osjeamo miris mora i algi i vjetra i bljuvotine i soka njihovih piaka. Ne elimo vie puno ekati. I sad je sve postalo previe otvoreno. Mi elimo njih i one ele nas. Moraju samo prevladati sva sranja koja su im i roditelji i kola i selo utuvili u glavu. One to ele vie od nas, ali moraju svladati zapreku. Amanda tri preko pjeanog brijega i jedan od nas je naganja. Mi idemo do Paole i kaemo joj da je njena prijateljica Amanda nestala iza brijega s jednim od naih. Ona se smije. Kae da je, to se nje tie, Amanda luda. Kae da se cijele veeri glupira s Enricom. Mi se slaemo. Malo se zajebava. Smijemo se. Pitamo je to misli, to su ono dvoje otili raditi iza brijega. Ona se smijei i kae da mi znamo misliti samo na gadarije. Da stalno mislimo na to. Da su ono dvoje otili brati cvijee iza pjeanog pruda i da se tamo gore vidi raanje zore. Maria je dola k sebi i prilazi teturajui kao zombi. Mana je gotova. Ne smije piti ako ne podnosi alkohol, kae joj

Paola. Kruimo oko nje i potom sjedamo na zemlju. Maria se eli kupati. Ne moe u takvom stanju. Bit e ti zlo, kae joj Paola. Ma, naravno da moe, kaemo joj mi. Koji kurac ti zna moe li se ona kupati ili ne moe? Ej!? Koji kurac ti moe znati? Maria skida jaknu i demper. Situacija postaje zanimljiva. Da vidimo dokle e stii. Skida izme. Stvarno je razvaljena. Krmaa nas zapanjuje. > Skida minicu. 156 Jebote, skinula je minicu. Ostala je u grudnjaku i crnim ipkastim gaicama i samostojeim arapama. Ima strano tijelo. Nije se tako inilo. Skini i grudnjak, kaemo joj mi. Pokai nam sisetine. Pokai nam ih. Paola i dalje ponavlja da se ne moe kupati jer je voda ledena i da e je udariti kap. Maria tetura do obale i ulazi u vodu. Mirna. Poinjemo drhtati gledajui je tako polugolu kako gaa. Pliva. Poela je plivati. Pliva. Zatim izlazi i poinje drhtati. Potom joj netko daje jaknu. Stie se u nju. Usne su joj plave. Stie se i grije uz onoga koji joj je dao jaknu i zatim mu daje da je ljubi. Konano. Morala se okupati da popusti. Paola stoji i zaprepateno gleda svoju prijateljicu, koja se kotrlja i daje se primiti za guzicu. Vi ste kravetine, kae svojim prijateljicama. Ponaa se tako jer je najrunija. A gabori misle da su posebni. U svojoj glavi misle da te stvari nisu vane i da ne vrijede nita. Grizu se. Kree prema autu. Odlazi jer je nitko ne jebe ni pola posto. Gubi se. Bolje je da se gubi. Maria lei i ljubi se. Zatvorenih oiju. Puta da joj se skine grudnjak. Jedan od nas joj poinje stiskati sise. Bradavice su joj tamne i podignute. Maria je zabacila glavu unatrag i preputa se. Smije se. Daje da joj se grizu bradavice. Smije se. Svi smo iznad nje i svia nam se to je vidimo tu. Golu na pijesku. I mi se smijemo. udno je ovo uzbuenje koje nas obuzima. Naprijed. Naprijed. Samo to eli. Djevojci treba kurca. Treba je kazniti. Onaj to stoji iznad nje svlai joj gaice. ini se da krmaa to ni ne primjeuje. Naprijed. Naprijed. 157 To j e trenutak lj ubavi. irimo joj noge. Ima lijepu pikicu. Dobro odravanu. Nema dlaka koje prelaze na bedra. Mrzimo one kojima prelaze. Detalji su vani. Ona svoju brije. Kome je mora pokazivati? Neto mumlja. Neto kao ne. Neu. Prestani. To je previe. To je previe, kad glume da im ne odgovara. Grupna ljubav jaa osobnost. Sputamo hlae i vadimo buzdovane na zrak. Drimo ih u ruci i smijemo se. Gledaj. Gledaj, govorimo joj. Podie pogled i vidi ovaj metar i pol kurca. Bio bi dug vie-manje toliko, kada bismo ih poredali jedan iza drugoga. Zblenuta je. Poinjemo je tucati na smjene. Pruimo se preko nje i navalimo. Mrda se ispod nas. Drimo je vrsto. Zajebavamo one koji svre prerano. Ispruena je na zemlji i izgleda kao vrea vapna. Hrabrimo onog koji mijenja pozu i uzima je straga. Na trenutak se oporavlja i kae da prestanemo. Moli nas. Preklinje nas. Daj umukni. Umukni, kaemo joj. Ali ona vriti i pokuava ustati. Kamo si pola? Nismo jo zavrili.

Ponovno pada na zemlju. Nastavljamo. Iznad pjeanog pruda pojavljuje se druga prijateljica. Ostaje zapanjena vidjevi sve nas gole iznad Marie. to to radite? pita nas. Kako to radimo? Drmamo ti prijateljicu. Sad urliemo. I kreemo na nesretnicu. Svi zajedno. Divlji opor u napadu. Vukovi za gazelom. Dignutih kara i napaljeni. etveronoke se pentramo preko pjeanog pruda. Ona se okree oko sebe i bjei. Tri uzdignute glave. Otvorenih usta. Mi slijedimo 158 plijen i ratrkamo se juriajui s boka. Tri. Naglo skree, izmie nam, kotrlja se niz pjeani prud i zavrava na leima na tlu iznad plae. Ponovno ustaje i nastavlja trati. Bacamo se dolje skaui. Zato se ne zaustavlja? Ne elimo joj uiniti nita naao. Postaje umorna. To se vidi. Tri malaksalo. to je ona slabija, to smo mi jai. to je ona manje sigurna da e se spasiti, to smo mi sigurniji da emo je zgrabiti. Okree se da vidi gdje smo, mi smo iza nje i ona ne primjeuje veliku granu o koju zapinje. Pada na tlo. Pokuava opet ustati, ali ne uspijeva. Mora daje uganula zglob. Hramlje po pijesku. Hramlje. Molim vas. Pustite me, kae. Molim vas. Molim vas. Molim vas. Mi tebe molimo. Jedan je grabi za kosu. Boji se. Hrak mali. Trga joj majicu i baca je na zemlju. Ona tad grabi bocu mineralne i razbija mu je o glavu. Otvara mu lijepu razdero-tinu na elu. Kao druga usta. Crvenilo mu poinje kapati po nosu i oima. Crvenilo krvi. Nisi nam naudila. Nisi nam naudila, kurvo. Nisi nam nita napravila, kurvetino. Oprostite. Oprostite, kae nam. Ne. Neemo ti oprostiti ba ni za to. Sad smo stvarno popizdili. Jedan grabi zahrali, napola pokidani suncobran i zabija joj ga u oko. Savreno se utie u onu upljinu, iako sa strana 159 prskaju kaa i krv kao iz iscijeenog kalodonta. Ova cura je nevjerojatna. Iako drhti od samrtnih greva, sa suncobranom zabijenim u lubanji jo pokuava pobjei. Pridie se. Stvarno je nevjerojatna. Prekrienih ruku ekamo da odapne, ali ona odugovlai li ga i odugovlai. Tada joj razdraeni upamo suncobran iz glave i zabijamo joj ga u trbuh. Puno krvi. Puno. Motka prolazi kroz tijelo i zabija se u pijesak bojei ga u crveno. Zatim otvaramo suncobran. Na cvjetove je, s resama, koje su napola bijele, a napola crvene od hre. Ostavljamo je tako. U hladu. Vraamo se natrag do Marie. Jo lei na tlu. Gleda nas i onda brine u pla. Pleemo oko nje kao u disku. Svia ti se tehno. Zato ne plee s nama? Hajde. Naprijed, ljepotice. Dii se. No ne ini nam se da je Maria naroito raspoloena za to. Podiemo je na noge. Hoda rairenih nogu. Pokuavamo je zagrliti, ali ona ne eli. Gdje su mi prijateljice? pita. Gledaj, jedna je tamo ispod suncobrana. Ona ide prema prijateljici. Zaustavlja se. Pada na koljena. Pribliavamo se. Molim vas, nemojte me ubiti, kae nam. Mi te ne elimo ubiti, ali ti bi poslije sve rekla policiji, a mi ne elimo zavriti na robiji. Robija nas deprimira. Kunem vam se Bogom da neu nikome rei, nastavlja. Razumijemo tvoje dobre namjere, ali policajci su govnari, natjerat e te da kae istinu. Sve e im rei. Kurac im nee sve rei. Moramo te

dokrajiti. To je i tebi jasno. Tada iskopamo u pijesku malu rupu duboku tridesetak centimetara. Uzimamo Mariu. Zlatna je. Na kraju se dala uvjeriti da je moramo ubiti. Cmolji kao djevojica. Hvatamo je za vrat. Dajemo joj nekoliko 160 poljubaca i uvlaimo joj glavu u rupu. Zatim pokrivamo. Drimo je malo tako. Nekoliko minuta. Ruke i noge i sise joj se trzaju i drhte u smrtnom gru. Sve je gotovo. Izvlaimo je. Ima udan izraz. Sva je plava. Oi su plave. Jezik je plav. Nos je plav. Malo skaemo. Svi se skidamo goli. Ludilo smo kad smo svi goli. Ludilo smo i gotovo. Trkom se vraamo prema autu urliui. Jebote. Jebote. Jebote. Urliemo noi koja nestaje. Utrka. Utrka. Tko bolje tri. Tko se bolje natripao. Grdobina mirno sjedi na haubi automobila. eka svoje prijateljice. ekaj. ekaj. To je tek trenutak. Jedan trenutak i mrtva je. Jedan trenutak i njezina je glava smrskana. Smrskana na pijesku. Njezina je glava otvorena kao uskrnje jaje od mesa i kostiju i kose. Iznenaenje curi dolje po pijesku. Mozak. Jako mekan. A sad dosta. Dosta. Umorni smo. elimo se vratiti kui. Sunce izlazi. Odvaja se od povrine mora. Samo ga jo mala tokica dri prilijepljenim uz obzor. Ponovno ulazimo u auto. Ribari idu u ribolov. Nose tapove. Auto je na cesti. Muzika do daske. utimo. Ne razgovaramo. Vraamo se kui. Lov je zavren. Na ovaj ili onaj nain, zavren. 161 SANJAM TE, S UASOM Sanjam te... Zato ga i dalje sanja? Zato ga njezina podsvijest uporno izvlai van? Zec iz cilindra. Etvoila! Giovanni. Svake noi. Redovito. Toan kao sat. Otila je daleko. Daleko. Postavila je vie od dvije tisue kilometara udaljenosti izmeu sebe i njega. Kilometri polja, sela, gradova, rijeka, planina i mora. Sad ivi drugdje. U drukijem svijetu. Vida druge ljude. Ne dijeli vie nita s njim. Ipak... Posljednji put ula ga je prije tri mjeseca, telefonom. Stvari poput starih neplaenih rauna, rijeene za pet minuta. Poslat u ti novac, koliko je? Dobro, ne brini se. Ipak... Ipak ga i dalje sanja. Giovannija. 165

Francesca Morale ustala je iz kreveta. Osjeala se umorno, iznemoglo i zbunjeno zbog tog uitka koji je sebi nesvjesno priutila. Mrzila je taj izopaeni rad svog mozga, koji je zapoinjao svake noi, im bi svijest umrla, zatuena snom. Svega se jako dobro sjeala. Te noi bili su na skijanju, na nekom udnom mjestu. Mogao bi biti neki otok? Capri? Pokriven snijegom. Umjesto morskih grebena, ledene sante zailjene poput noeva. Metri snijega prekrivali su mali trg, stolie, stepenice ispred crkve. Naganjali su se, propadali u bijeli pokriva, podizali se. Onda su propali u ledenu jamu. Rasprena plava svjetlost obasjavala je njihovu jazbinu. Njihov medvjei brlog. Jo je u nosu osjeala zadah divljine i izluevina koji je ispunjavao tu rupu. Tamo unutra vodili su ljubav. Ne na normalan nain, kako bi svaki kranin trebao initi. On ju je zgrabio svojim grubim rukama, bacio je na zemlju i uzeo je straga. Kao kuju. Vrijeao ju je govorei joj da je kurva i da je udarena. epana za kosu. Uronjena u snijeg. U krajnjoj liniji, bila je silovana. Svidjelo ti se! Svidjelo ti se! Svidje... Kako neugodno! Svidjelo joj se. Francesca je otila u kupaonicu. Tamo je bilo ledeno. Bijele i vlane ploice. Onaj grozni uti neon. < Unato otroj hladnoi osjeala je u tijelu neku putenu iznemoglost, koja ju je inila neosjetljivom i lijenom. Naslonila je ruke na umivaonik i pogledala se u zrcalo. 166 San joj je jo iv bljetao pred oima, poput pornia. Lice joj je bilo upalo. Umorno. Nosnice rairene i crvene. Natekle oi i podonjaci. Kao da nije spavala. Lice ti je... lice ti je kao u ene koja se seksala. Jednostavnih pomislila je. Dodirnula si je grudi. Bile su nateene, kao kada hi dobila. Bradavice nadute, bolne i tamne kao da ih je stiska hi tipaljkama. Ljepljivo medu nogama. Jo je na sebi osjeala Giovannijeve ake. Umila se hladnom vodom. Priekala je da val proe. Da se san raspline. Ugrizla se za usnu. Uzdahnula. Dosta. Prisilila se da misli na obveze tog dana. to moram obaviti? Najprije moram platiti stanarinu gospoi Rendell. Vlasnici kue koja je stanovala kat ispod. I odjuriti u Institut. Kasnila je. Stala je pod vrui tu, zahvaljujui kojem se osjetila mnogo bolje, i u trku se obukla. Navukla je gaice i grudnjak, grickajui kekse sa itaricama. Izvukla je iz ormara prvo to joj je dolo pod ruku: dugu suknju od smeeg platna, dolevitu koju je nedavno isplela, konu jaknu. Uzela je fascikl i, nakon to je kuvertu sa stanarinom gurnula pod vrata gospoe Rendell, izala iz kue. Vani se ledilo.

U Londonu u sijenju vlada ljuta hladnoa. Padala je sitna siva kia. Sunce izgubljeno tko zna gdje, iza gustog pokrova oblaka. To joj je nedostajalo iz Italije, sunce. 167 Vie od svega ostalog. Makar i hladni dani, ali s okruglim i vidljivim suncem, gore, na nebu. to bi sve dala za jednu zraku sunca koja ti grije leda. Uvukla se dolje, u podzemnu eljeznicu. Pustila je da je, zajedno s tisuama drugih, usie topla utroba grada. Mrav u jebenom mravinjaku. Kupila je novine, vakae gume i cigarete. Mrav sa svojim zadaama, svojim vremenom i svojim svakodnevnim obredima. Nije se prvi put tako osjeala. Bila je usisana u mehanizam programiranih buenja, ubitanih satnica uenja i noi provedenih zatvorena u kui, zbog kojih se osjeala kao najnia slubenica, a ne kao mlada arheologinja. Odnedavno nije vie nalazila nita plemenito u svom radu. Izala je iz metroa i uputila se niz prostranu ulicu krcatu autobusima, automobilima i prodavaonicama jeftinih cipela. Skrenula je u uliicu izmeu dviju zgrada od elika i stakla, i dola do trga s malim i dobro odravanim okruglim vrtom u sredini. Prela ga je. S druge je strane bio Institut. Institut za arheoloka istraivanja Male Azije. Stara zgrada od crvene cigle. Sa svojim vrlim mramornim stubitem. Svojim vrlim portirom, zgrbljenim od godina. Sa svoja tri kata podijeljena na predavaonice, profesorske sobe, lou menzu i knjinice prepune knjiga. Milijuna knjiga. Ustrala je na prvi kat i jedva je uspjela navrijeme stii na predavanje. Asirski rukopisi i pismo. Biljeila je grijeei, i udjela je za dobrom kavom. Kad je predavanje zavrilo, zatvorila se u knjinicu. Imala je jedva mjesec dana da preda diplomski rad, a dovrila je tek pola. Za ruak je pojela sendvi, mrvei po knjizi, i popila je veliku au razvodnjenog soka iz automata. Nije putala na volju drugim mislima, koje se nisu ticale istraivanja, ali svako malo bi joj glava zavrila u onoj ledenoj rupi i onda bi reci knjige nestali ispred nje. On nad njom. On koji dahe nad njom, slini joj u uho. On koji je tuca, ne haj ui ni za to i ni za koga. Neugodno! Trnci su joj proli leima i eksplodirali medu lopaticama, jeei joj kou na vratu. Pogledala je oko sebe s osjeajem krivnje. Kao da su drugi mogli vidjeti to joj je u glavi. Moda je problem, rekla je samoj sebi, to to mi se ivot sveo samo na uenje, na neto akademskih brbljanja i na puno spavanja. Ba zaglupljujem! Da, previe spava. Ali naveer se vraala kui unitena, bez ikakve elje da izae, da vidi bilo koga. Kako izai i nai poticaj kad su ti kapci teki kao dvije giljotine? Mora skupiti snagu, izai, vidjeti ljude, ii na zabave i posve zaboraviti Giovannija. Mogunost da se baci u mondeni ivot istovremeno ju je privlaila i gadila joj se. Postoje razdoblja u kojima se ovjeku izlazi i razdoblja u kojima radije gleda svoja posla i koncentrira se na vlastiti rad. Sranje! Veliko sranje! 169 168

A i lijena si za krepati. Prepustila si se... Priznaj da ti se ne da uiniti taj napor. Tako je udobno svaliti se pred televizor. Mora izai i prije svega nai si nekoga, nai si mukarca. Normalnog mukarca, s kojim e razgovarati, s kojim e ii u kupnju i moda otputovati za vikend. Nekoga simpatinog, ne mora po svaku cijenu biti ljubav tvog ivota. Nekoga s kim e se jebati! Konano je to rekla. Kategoriki imperativ. Jebati se. Otkad nisam vodila ljubav? Barem dva-tri mjeseca. Bilo je to s jednim kolegom s predavanja. Pedrom. Momkom iz panjolske, nekoliko godina mladim od nje. Drag, lijepih ramena, lijepe guze, ali smrtno dosadan. Jedan od onih koji znaju priati samo o sebi, svojoj obitelji, o tome kako je panjolska najljepe mjesto na svijetu, kako se ljeti zabavlja na Ibizi. Jako se zaljubio. I bio je tvrdoglav, beutan, zvao ju je svaku veer. Na kraju, nakon to joj se tjednima udvarao, dovela ga je kui. I tamo mu je, moda zbog vina, dala. Nita posebno. Doista nita posebno. Francesca je otvorila kuna vrata. U ruci vreica iz trgovine. Stan je bio leden. Dodirnula je radijatore. Mlaki. Koje sranje! Ona ugava Rendellica tedjela je na njezin raun. 170 Uvukla se u flanelsku kunu haljinu i vunene arape. Ispekla je jaje, pripremila instant pire. Ukljuila je televizor i jela ispred njega. Onda je odluila nastaviti plesti vestu sklupana na kauu. Razvukla ju je. Radila je ve dugo na toj golemoj, bijelo-smede proaranoj vesti. Lijep rad. Vunu je kupila prolog ljeta od pastira u kotskoj. Prekrasna vuna. Sirova. Gruba. Jo je mirisala na ovcu. Na TV-u nije bilo nita zanimljivo. Iskljuila gaje. Pustila je CD. Goldbergove varijacije. Zazvonio je telefon. Tri puta. Ukljuila se automatska sekretarica. "Halo, Francesca. Clive je. Clive Ellson. Nema te? Htio sam te vidjeti, pozvati te u kin..." Francesca je skoila i otrala do telefona. "Clive! Clive! Tu sam. Kako si?" "Dobro. to radi, ne javlja se?" "Uvijek me strah da me zove majka iz Rima. Dri me po dva sata na telefonu..." "Nismo se vidjeli sto godina. Bi li ila sutra na Films 8c Music Festival? Daju retrospektivu Viscontija. Imam dvije karte. Nemoj biti bezobrazna kao obino. Nemoj me odbiti..." "Visconti?! Molim te! Ima li ita novije?" "Ali kako? Visconti! Ne svi..." "Okej, okej. Idem. Idem." ^Stvarno?! Super! Onda u te pokupiti oko est?" "Ispred Instituta, na stepenicama" "Dobro. U est. Vidimo se sutra. Pusa." "Pusa." 171 Spustila je slualicu. Clive. Prolo je vie od mjesec dana kako ga nije ula. Zaboravila je na njega. A bio je dobar prijatelj. Zajedno su se dobro zabavljali, barem u poetku, dok nije morala trebati na Institutu. Potpuno ga je zaboravila. Krivo je uenje. Otupi ti mozak, napuni te podacima i informacijama koje prekriju sve ostalo. Curi kao cement po sjeanjima i prijateljstvima, i pokapa ih. Clive. Zgodan momak. Slikar. Jo nije bio priznat. Hodao je s Giulijom Scatasta. Prijateljicom iz Milana koja studira komunikacijske znanosti na Cambridgeu. Bilo joj je drago to je nazvao.

"Hajde, moe ti to, stara Francesca..." ponovila je uzdiui. Vratila se pletenju. Ostalo je jo malo. Samo rukavi, ali oi su joj se sklapale. "Idem u kreveeeeet", zijevnula je. esto joj se dogaalo da razgovara sama sa sobom. Da naglas kae to namjerava uiniti. Uronila je u vrelu kupku i oslukivala tiinu stana, buku s ceste, vjetar kako udara o prozore, zujanje hladnjaka u kuhinji i bukanje vode. Umor joj je otjecao iz tijela u toplu vodu, u paru prostorije. Osuila je vrue i raznjeeno tijelo i uvukla se u krevet blagoslivljajui ga. U pono je spavala. 172 Spavala je, glave uronjene u jastuk, kad ga je ula kako ulazi. Nije vano kako, ali bio je u kui. Giovanni. Kako je to znala? Znala je i gotovo. Njegovi teki koraci u dnevnom boravku. Bat izama po parketu. Zvuk friidera koji se otvara. Zvuk otvaranja limenke. Bio je tamo. Bio je tamo i radio je to hoe. Osjeaj se kao kod kue. Francesca je ostala nepomina, lica uronjenog u jastuk, nadajui se da e otii kao to je i doao. Ali to nije bilo mogue. Znala je to. Najprije to mora obaviti. I obaviti to na svoj nain. ula ga je kako ulazi u spavau sobu. Proao je pored nje vukui noge. Otvorio je vrata. Sad je u kupaonici. Francesca je lagano okrenula glavu, tek toliko da vidi to on radi. Neonsko svjetlo iz kupaonice ubolo ju je u mrenicu. Piao je uz otvorena vrata. Vidjela mu je odraz u zrcalu. utanje mokrae po vodi. Jednom se rukQm oslanjao na zid, a drugom je drao stvar i limenku piva. Drala je oi zatvorene. Zvuk patent zatvaraa. Ponovno je uao. Francesca je opet zagnjurila glavu pravei se da spava. Sjeo je pokraj nje. 173 "Onda! Kako je?" rekao joj je. Dovrio je pivo i podrignuo. Francesca se nije pomaknula, zaustavila je dah. Povukao je pokriva i otkrio je. Francesca je bila gola. Bespomona i nezatiena. Gio-vanni se kesio priguenim smijehom. Poput morskog psa. Oi kao dvije razderotine na licu. "Ajmo, okreni se, daj!" Francesca je bila paralizirana. Ledeni kristali plivali su joj kroz krv. Nije se pomaknula. "Rekao sam ti da se okrene, jebemti!" Francesca se okrenula. "Dobro! A sad podigni tu guzicu." Francesca je posluala, stiui zube. Utonula je dublje u jastuk, svinula koljena i iskrivila lea, polako podiui stranjicu uvis. "Rairi noge..." Francesca je razmaknula noge. "Jo!" Sad joj je spolovilo bilo posve izloeno. Njena hrpica mesa. Sve mu je nudila. Nudila mu je najskriveniji i najbolji

dio sebe. Najmeki. Premda ga nije vidjela, dobro je znala kamo su uprte oi tog govnara. Poeo je kruiti po sobi. Bat izama. I puhnuo joj je tamo. Ledeni dah od kojeg joj se najeila koa, a lea ispravila kao maki koju su pogladili po hrptu. 174 Nije joj dao vremena ni da reagira, nego ju je zgrabio za vrat i tako je zavezao. Potrbuke. Zapea za uzglavlje. Glenjeve. Jastuk na licu. Sad je mrak bio potpun. "Dobro. Dobro. Ba si dobra", prostaki joj je apnuo u uho. Led. Razmazivao je neto hladno, moda kremu ili sladoled. Izmeu njezinih bedara. Vene su joj se rasprsnule i meso joj se poelo nadimati i puniti krvlju. Francesca je dahtala, usta su joj bila zaepljena jastukom. Jedva je disala. Sljepoonice su joj pulsirale. Srce je lupalo dvije tisue puta u minuti. Hladan znoj. Uitak. "to mi to radi?" dahtala je. Nije dobila odgovor, jer se probudila. Sva u znoju. Znojne plahte. Pokrivai teki kao kilogrami zemlje mrtvacu. Hvatala je zrak. Ostala je u mraku, sjedei na krevetu, punei se i praznei zrakom. Upalila je svjetlo. Pogledala je oko sebe. Gdje je? Nije bilo nikoga. Oekivala je da e ga vidjeti pred sobom, ali nije bilo ni vezica, ni lisiina zavezanih za krajeve kreveta. 175 Sve je normalno. Pogledala se u zrcalo. Oi su joj bile nateene. Kosa na znojnom elu slijepljena u pramenove. I bila je opet uzbuena. Ja sam jebeni sadomazohist. Moda bi mi bilo bolje kupiti kone podvezice, SS ljemove i eline vibratore. Moda je to skrivena narav mlade arheologinje. Danju babilonska pisma, a nou biem po guzici. U mojoj glavi neto vie ne tima. Ti snovi sad su ve postali problem. Giovanni je bio neka vrsta krampusa. Divovski ovjek kojeg je njezin mozak stvorio samo za nju. Vjerni monstrum koji ju je svake noi poniavao, koji joj se rasprskavao medu neuronima kao rak, im bi zatvorila oi. udna bolest sainjena od straha i izopaenih elja, ustoliena poput parazita u njezinoj podsvijesti. Najapsurdnije je bilo to to nije imao nikakve veze sa stvarnim Giovannijem, onim s kojim je provela tri godine svog ivota, s kojim je upoznala ljubav i osjeaj da si neija djevojka. Njezin Giovanni, onaj pravi, bio je dobrica i volio ju je. Bio je jedan od onih koji to rade prema preciznoj satnici, tri puta tjedno. Neka vrsta raunovoe parenja. On gore,

ona dolje. Barem u poetku, radili su to gledajui se u oi i govorei jedno drugome kako se vole i kako se nikada nee rastati. Onda je vrijeme razblailo zanos, izjave su se prorijedile, postale automatske. Seks je uvenuo. Uglavnom, postao rutina. Uobiajena prljava silazna putanja. Naposljetku, nakon tisuu uzaludnih pokuaja, konano su se razili rekavi jedno drugome da se strast ugasila, da jo nemaju ni trideset godina, a ve izgledaju kao par ezdesetogodinjaka, sa stoljeem braka iza sebe. A onda? Vratio se. Drukiji. I unitavao joj je svijet snova. Zato? Ustala je. Koliko je sati? Pogledala je na budilicu. est ujutro. Otvorila je prozor i udahnula ledeni zrak. Jo je bila duboka no. Kia je bjesomuno udarala po asfaltu. Proao je kamion s otpadom s kojeg su visjeli smetlari u naranastim kabanicama, dok se s njih cijedila voda. Nekoliko luaka koji tre u majicama i kratkim hlaama, i pokoji auto. Zavukla se natrag u krevet. Ali nije joj se vie spavalo. I bolje je ne pokuavati. Odluila je dovriti vestu. Ukljuila je glazbu i primila se posla. Htjela je to prije zapoeti dugtiku vunenu haljinu kakvu je vidjela u modnom asopisu. Dan u Institutu bio je beskonaan. Sati su se dijelili u minute bez kraja, u sekunde duge poput sati. Predavanja su se odvijala kao usporeni film. Otila je u knjinicu, ali nije uspijevala uiti. Njezino istraivanje nije napredovalo. Htjela je popriati s nekim, ali tamo su svi bili zatvoreni u ljuturu tiine i koncentracije. Odluila je izai. 176 177 Otila je jesti u talijanski bar. Uzela je parmigianu od dinja, u kojoj je umjesto mozzarelle bio obian sir u listiima, i dva sendvia s gljivama i salatom. Popriala je o vremenu s poslovoinim sinom, koji se zvao Jay, i jedino talijansko na njemu bile su Guccijeve cipele. Onda je proetala Hyde Parkom, usprkos ljutoj hladnoi, od koje joj je bridio nos i inilo se da e joj ui otpasti. Vidjela je nepokretne arane ispod sloja leda. Labudove kako jedu ostatke piletine s currvjem i pomfrit. Kad se vratila u knjinicu, nedostajala su jo dva sata do est. Puno! Previe! Za cijelo to vrijeme uspjela je napisati samo par bezvoljnih stranica. U deset do est sjedila je na stepenicama, zamotana u al, nalakena na koljena i brade oslonjene na ruke. Izdaleka ga je vidjela kako dolazi. Bilo je lako prepoznati ga. Nasmijala se u sebi. Vozio je jarko crvenu alfu 75, pravu seljaku. Prozori su bili otvoreni i kroz njih se razlijegala Pavarottijeva glasina, koja je pjevala O' sole mio. Clive. Stari Clive. Mladi slikar. Jedini u Londonu koji u autu ima sve napuljske glazbene hitove. Jedini koji mjesec i pol moe jesti samo njoke alla sorrentina. Clive sa Shetlanda, ledenih otoia na najsjevernijem rubu kotske, koji nikad u ivotu nije bio u Italiji. Alfa se zaustavila tono pod stepenicama, brujei i blju-jui crne plinove. Iz nje je izaao Clive.

178 Zgodan momak. Visok. Vitak. Duge pepeljastoplave kose svezane u rep. Sivih, vjeno vedrih oiju. Velikih usta s pokojim iskrivljenim zubom. Tog je dana nosio prljave hlae od rebrastog samta boje ulja, par iznoenih martensica, crnu majicu, pleteni demper i plavi baloner poderane podstave. "Ajmo, idemo, kasnimo..." doviknuo joj je. "Stiem!" rekla je Francesca ustajui i uzimajui torbu. "I ne zaboravi da ti kasni..." Uveo ju je u auto. Ostali su blokirani u prometu. "Kamo si bila nestala? Nigdje te vie nije bilo!" upitao ju je Clive prkajui po radiju. "Morala sam uiti ko luda. U posljednjih mjesec dana bit e da sam vidjela svega dvije-tri osobe izvan ovog prokletog instituta. Ne mogu vie. A to si ti radio?" "Ma, malo, praktiki nita. Ima ve sto godina kako moram zavriti slike za izlobu u Liverpoolu, ali blokirao sam se... Gubim vrijeme." "Kako?" "Lutam uokolo bez cilja. Spavam. Spavam ko lud." "AGiulia?" "Pa ti nita ne zna? Prekinuli smo, to jest, ostavila me... Vratila se u Milano. Svom bivem." "Ah, ao mi je..." Nije joj bilo ao. Franceski se Clive oduvijek sviao. im gaje upoznala bio joj je zanimljiv. Seksi, s onim svojim odmakom u odnosima sa svijetom. Kad su se upoznali, Clive joj se pokuao udvarati, 179 ali Francesca je tada bila s Pedrom, panjolcem. Clive je zatim prohodao s Giulijom i ona ga je smetnula s uma. Kako? Lako, uzme datoteku Clive i baci je u smee. I sad je bila zadovoljna zbog te vijesti. Ne mora vie tumarati uokolo po zabavama i priati gluposti nastojei se svidjeti, Clive joj se nudio na srebrnom pladnju. "esto sam mislio na tebe ovih dana. Htio sam te vidjeti!" rekao joj je s izrazom izmeu zavodnikog i srdanog. "I ja sam mislila na tebe... Dobro je da si me nazvao..." rekla je ona nastojei oponaati njegov izraz. Clive ju je kuhao na laganoj vatri i ona je to znala. Francesca bi mu najradije rekla: "Ne mora mi se udvarati. Nema potrebe. Veeras idem s tobom u krevet. Moe biti miran. Jedno zdravo tucanje ba je ono to mi treba..." Ali nije mogla. Bila je srameljiva djevojka. A osim toga, nije loe ni pustiti ga malo da se potrudi. Kod svih vrsta sisavaca postoje rituajti zavoenja i treba ih potivati. Stigli su u kino nekoliko minuta prije poetka projekcije ula. U dvorani je bilo vrue. Grozna akustika. Clive ju je uzeo za ruku i ona ga je pomilovala. Kad se uhvatite za ruku u kinu, najvei dio je obavljen. Ostaje samo lagani spust, koji se rui u krevet. Vrijedi mnogo vie od poljupca. Odustali su na pola Smrti u Veneciji. Francesca ga je gur-kala da krenu. Htjela je izai. Zrak. Hrana. Alkohol. Povukla ga je van. "Kamo elite, gospoice?" upitao ju je Clive oponaajui hotelskog portira, dok je otvarao vrata alfe. "Papica! Papica!" smijala se Francesca. "Neka bude papka!" Zavrili su u indijskoj prvarnici. Jeli su piletinu u umaku. Pili su vino i liker od kokosa, dok je mladi Sikh svirao neku tradicionalnu melodiju na sitaru.

Izali su iz lokala smodeni hranom i vinom. Francesca je osjeala alkohol u nogama i glavi. Smijala se na svaku glupost koju bi Clive izvalio. Bila je zadovoljna. Sretna to nije kod kue. Sretna to je kasno i to je boli kurac za to to sutradan mora biti rano u Institutu. Noas ne elim spavati sama, rekla je samoj sebi. "Hoe li doi u atelje? Pokazat u ti nove radove, ali ne oekuj previe..." rekao joj je nedugo nakon toga. Francesca se nije iznenadila. Atelje se nalazio u predgrau. Bio je velik i pranjav. Suteren zgrade koja je jo bila u izgradnji. Gornji katovi bili su samo armiranobetonski kostur. Clive je bio nervozan. Moda zbog toga to nije volio pokazivati vlastite radove. Moda zato to je morao pokuati s Francescom. "Reci mi iskreno to misli... ovim slikama nastojim krenuti novim smjerom, moda tradicionalnijim." Francesca se pribliila zidu na kojem su bili objeeni radovi. Mastodontske mrtve prirode. Maji leevi, vaze s cvijeem i komadi asfalta. "Onda?" "Ali... hoe iskreno?" 180 181 "Da." "Mislim da su pomalo jezovite... ali, usprkos tome smatram da ima originalan potez. Samo naprijed..." Rekla mu je ono to joj je prvo palo na pamet, nije joj se dalo objanjavati mu to misli. Bila je umorna. "elim ti pustiti jednog novog pjevaa... Imam i votke", rekao je Clive i pustio glazbu. Malo nakon toga ateljeom se proirio glas Claudia Ba-glionija, koji je pjevao Gospoa Lia. "Clive, u kurac, ovaj album je iz sedamdesetih i za Claudia Baglionija u Italiji svi znaju." Smijali su se tome. Njegovoj ljubavi prema Italiji, injenici da je ovdje u posljednjih deset godina bio samo s Talijankama. "Hoe li mi objasniti zato ti se toliko sviaju djevojke iz Italije?" upitala ga je gledajui ga tamnim oima u svijetle oi. Sjedili su na golemom, napola propalom kauu, jedno pored drugog, pripijeni, s aama ledene votke u ruci. "Zato to te one, kada te grle, doista stisnu, a kada vode ljubav, vjeruju u to i ne ine to kao Engleskinje, samo tako, reda radi, nego to ine glavom, vjeruju u to." Prilino banalan i upitan govor, u svakom sluaju... Ako nisi primijetio, ima pored sebe jednu mladu i zgodnu Talijanku, pomislila je Francesca. Clive kao da je naslutio njezine misli, jo joj se vie pribliio, pogladio joj je vrat i konano je poljubio. Mali poljubac u usne. Onda jo jedan i jo jedan. Usne su se smekale i ovlaile slinom. Usta su se polako otvorila, dahovi se spojili u jedan i jezici se konano dotaknuli, najprije oprezno kao 182 dva dadevnjaka u ritualu zavoenja, a onda su se isprepleli kao dvije zmije koje se pare. Zagrlili su se jae, Cliveove ruke, dvije hobotnice, ovile su se oko Franceskinog tijela. Stisnule su joj bokove, podigle se gore, oprezno se dohvatile gumba na njezinoj koulji i otkopale ih. Francesca je skinula grudnjak. Imala je velike grudi.

Clive je uronio lice meu njih, obujmio ih rukama. Onda mu je ona skinula majicu. Na glatkim, bijelim prsima iste-tovirao je velikog kineskog zmaja koji riga vatru. Poljubila mu ga je milijun puta. Zatvorila je oi i prola mu rukom preko rasporka na hlaama. Bio mu je tvrd. Osjetila ga je kao da je zarobljen u krletku. Oslobodila ga je potegnuvi zatvara. On je spustio hlae i gae i ogolio erekciju. Francesca ga je uzela u ruku. S drugog svijeta vie nije dopirao Baglioni nego raspjevani Cocciante. inilo joj se da ima samo esnaest godina i da je u Rimu sa svojim prvim dekom, Filippom, kad su se prvi put, u njezinoj kui, dirali po cijelom tijelu. Ali Clive je htio voditi ljubav. Odluio je. Ve joj je skinuo suknju, spustio arape, i sad joj je nespretno nastojao svui gaice. "ekaj! Ja u!" rekla je ona. Skinula je cipele, najlonke, gaice. On ju je gledao drei ga u ruci. Popeo se na nju. Rairio joj je noge spreman da ue u nju. Filippo ne, Filippo ju je smio dirati, lizati je, ali ne i prodrijeti u nju. To je bio dogovor. 183 Nadala se da e i Clive uiniti tako, ali onda je shvatila da on ima druge planove. Ambicioznije. Zgrabio ju je za guzove i sad ju je okretao na trbuh kako bi je uzeo straga. Je li Francesca to htjela? Ne, ne ba. Nadala se neemu romantinijem. aputanju na uho. Polaganom oputanju. Clive, u kurac, prebrzo ide. I nema nita gore od brzopletih tipova. Slede ti kosti, natjeraju te da se zatvori poput jea. "Ne, Clive, molim te", rekla mu je odluno. Nije to bio jedan od onih "Neeee, Clive, moooolim teeee..." koji se protenju, puni oklijevanja, a znae: radi mi to god hoe. "Ne eli?" upitao je zaueno. U tom Cliveovom "Ne eli?" bilo je s jedne strane razumijevanja, razumijevanja za udne probleme koji mue Francescu, a s druge strane bilo je i uenja. Ha?! Clive, rekla je Francesca u sebi, kako je, jebote, mogue da cura, nakon to si je pet minuta ljubio, ne eli daje opali straga? Ha, kako je, jebote, tako neto uope mogue? "Ne, ne elim!" "Ah?!" rekao je on razoarano. Na kraju mu je izdrkala i on je opet postao drag. Uzeo je deku, ukljuio TV, stavio video kasetu. Apokalipsa danas. Oboje su ga gledali sto puta, ali nikada zajedno, ovako, jedno uz drugo, goli, pod tom starom, plavo-crvenom kariranom dekom. Francesca je zaspala u njegovom naruju. 184 Te noi iscereni ovjek nije doao po nju. Moda joj mozak, zadovoljan onime to je primio tog dana svjesnog ivota, nije muio san. Moda ga je Francesca sanjala. Sigurno je samo to da, kada se probudila, nije se sjeala da je sanjala ni njega ni bilo to drugo. To ju je obradovalo. Probudila je Clivea blagim poljupcima u vrat i vodili su ljubav, ali onako kako je ona htjela. On dolje, ona gore. Vidjela mu je lice, smijeila se. Vidjela je kako otvara usta, stie oi i svrava. Dorukovali su u krmetini u koju su zalazili vozai autobusa i kondukteri. Jaja, unka, crna kava i vrui kruh. Pozdravili su se dugakim poljupcem. Jednim od onih ozbiljnih, kakvim se ljube zaljubljeni. Onda je Francesca jednom rukom rastresla kosu i nestala u metrou.

s uasom... Vratila se kui zadihana. Kasnila je. Nakon to je pozdravila Clivea, ekala je metro vie od dvadeset minuta. Katastrofa. Tuirala se perui zube, pazei da ne smoi kosu. Pres-vukla se u prvo to je nala. Naminkala se zvidei neku melodiju. Uzela je knjige i izala iz stana, ali odmah se vratila. Otrala je u dnevni boravak i uzela klupko vune boje hre, koje je bilo zavrilo ispod kaua. Trebalo joj je jo nekoliko takvih klupka vune da zapone haljinu. 185 Ve je zatvarala vrata, kad je na komodi kraj ulaza vidjela da svijetli crvena lampica telefonske sekretarice. um Vratila se natrag i pritisnula tipku za presluavanje. "Francesca, Francesca. Gdje si, duice? Pretpostavljam da nisi itala talijanske novine. Ja u to ne mogu vjerovati... Mora da je neka greka. Policija uvijek grijei, a novine se onda nadoveu... Hijene... Uglavnom, ne brini se. Ti odluci, ili u ja doi do tebe, ili se ti vrati u Rim. Ali ostani smirena. Molim te, jesi razumjela? Ne znam vie to da mislim. Nazovi me im se vrati kui." Njezina majka. Imala je glas da se prestrai. O emu to pria? Je li poludjela? Policija? Vratiti se u Rim? Na trenutak ju je mrzila. Bila je u stanju izbaciti iz takta i tibetanskog redovnika. Njezine poruke uvijek su bile kaa rijeci bez glave i repa. May kog vraga, ve kasnim... Pokuala ju je nazvati. Zauzeto. Sjela je otpuhujui i pokuala ponovno. Zauzeto. Izala je proklinjui svoju majku i njezinu ludost. Predavanje je ve bilo poelo. Ve ga je propustila. Uzalud je trala. Opustila se. Uputila se prema podzemnoj, i dalje se pitajui to je ona poruka trebala znaiti. Na kiosku na njezinoj postaji nisu imali talijanske novine. Normalno. Da ih nae, mora ii u centar. 186 Izala je na postaji Piccadillv Circus, u kaos, na promet i kiu. Na kiosku specijaliziranom za strani tisak kupila jeCor-riere della Sera i La Repubblica. Ula je u prvi lokal na koji je naila, gdje su buale videoigre i zaudarali zagoreni fileti na aru i uegli pomfrit. Od tamnoputog konobara Pakistanca naruila je kavu. Stavila je La Repubblica na stol i poela je brzo listati. Nije pronala nita. Sve normalno. Kriza vlade. Kongres o RAI-u. Humanitarna pomo za BiH. Mussolinijevi dnevnici. Dola je do crne kronike. Zaustavila se. Stavila je ruku na usta i priguila krik. Moda je na prekretnici istraga o ubojstvima pletaim iglama JA NISAM UBOJICA S PARIOLIJA! Ispitan rimski poduzetnik Giovanni Forti Rim - U zoru, u karabinjerskoj postaji u ulici Romania, zavreno je ispitivanje Giovannija Fortija, osumnjienog za viestruko teko ubojstvo.

Dvadesetosmogodinjeg rimskog poduzetnika uhitila je u petak poslijepodne ispred njegove kue u Lisabonskoj ulici specijalna istrana karabinjerska jedinica oformljena od strane policijske uprave i zapovjednitva karabinjera kako bi se rijeio dugi niz ubojstava koja su poremetila mir najekskluzivnije etvrti metropole. Prolo je ve osam mjeseci otkako istraitelji slijede tragove tajanstvenoga viestrukog ubojice, kojeg se smatra odgovornim za est ubojstava koja su se dogodila u etvrti Parioli izmeu lipnja '91 i veljae '92. 187 rtve: Mario Cecconi (28), Angela Dumino (25), Lorenzo Lo Presti (27), Fernando Tersini (30), Anna La Rocca (27) i Rita Gagliardi (26), svi stanovnici Pariolija, pronaeni su u svojim stanovima stravino izmasakrirani pletaim iglama. Teke optube vise nad Giovannijem Fortijem. Mladi je novinarima izjavio da je nevin i da nema nikakve veze s tim dogaajima. Komesar Pacinetti, koji je tijekom dugog i iscrpljujueg ispitivanja uzalud pokuavao ishoditi priznanje, dao je naslutiti da e o nalazu DNK ovisiti konani ishod istrage. Francesca je dvaput proitala lanak i naglo ustala. Trkom je prola kroz lokal. Do kraja, iza dugakog anka i tamnih stolova. Otvorila je vrata i sila uskim stepenicama osvijetljenim slabom i treperavom neonkom. Mramorne stube, vlane i skliske od gnjile piljevine. Zadah plijesni na prljavim zidovima. Sila je do kraja. Otvorila je jedna vrata, pa jo jedna. Mrak. Pronala je prekida koji je visio kraj mokrih ploica. Slaba svjetlost osvijetlila je nunik, okrhnuti umivaonik, ostatak zrcala i divovski natpis: "Mi ivimo s kurcem u guzici dvadeset etiri sata na dan. Nazovi 3212723 ako nam se eli pridruiti." Smrdjelo je na jeftini dezodorans i mokrau. Francesca se nagnula nad koljku i povratila, i nije ciljala. Istresla je iz sebe ono to je ostalo od doruka tamo, po podu, po crnim ploicama. Tako uurena, prelazila je rukama po licu i nastojala doi do daha. to se to dogaa? Svijet je poludio. 188 Giovanni Forti. Njezin ovjek. Njezin bivi zarunik. ... Onaj s kojim si prvi put vodila ljubav, s kojim si dvije godine dijelila stan, kojeg si voljela do bola, s kojim si provela odmor u Grkoj, on... ...On je ubojica. Ubojica s Pariolija. Francesca je vidjela fotografije, televizijske snimke. Dobro su joj se utisnule u pamenje. Sjeala se Angele. Angela Dumino. Dvadesetpetogodinja Angela. Studentica Angela. Gola. Ispruena na branom krevetu u potkrovlju na Parioliju. Mrtva. Probijena dugim zailjenim iglama. Posvuda. Po grudima, oima, srcu, spolovilu. I crveni madrac, pretvoren u golemu spuvu natopljenu krvlju. Otvorenih usta i otvorenih oiju. Kosa svedena na pramenove zgruane krvi. Djelo psihopata. Opet je povratila. Onda je zaplakala, isprekidano jecajui. Popela se kao zombi uz ljepljive stepenice. Prola je lokalom. Nita nije vidjela ni ula. Izala je na trg, na kiu. Podignula je ruku. Taksi se zaustavio kraj nje. Ula je i automatski izgovorila svoju adresu. Pogrijeili su. To mora biti greka.

Sad joj je dolo gotovo da se nasmije, vidjevi Giovannija u ulozi serijskog ubojice. Kakva zabluda. To stvarno nije mogue. 189 Ona poznaje Giovannija. Dobro ga poznaje. Giovanni je najnormalnija i najmirnija osoba koju je ikada upoznala. ovjek na mjestu. Sreen. Svi kotaii su mu funkcionirali. Bio je jedan od onih kojima je najvea tenja zaraditi novac, oeniti se djevojkom iz dobre kue i kupiti jedrilicu, koju bi drao u Porto Ercole. Nisu li oni koji su najmanje sumnjivi, oni uklopljeni, ti koji u sebi nose stravu i ludilo? Nisu li oni najbolesniji? ula je kako joj govori neki glasi. Ne. Ne. Ne. To mora da je neka greka. Sigurno. Policija kurca ne shvaa. Grijei. Sigurno. Izala je pred kuom. Platila je vonju znatno vie nego to je trebalo. Taksist joj je pokuao vratiti ostatak, ali ona je ve nestala. Uspela se starim drvenim stubama vukui se za rukohvat. Morala je neto provjeriti. Odmah. Istog trena. Neto to joj je sledilo krv u ilama i svelo dah na bolni hropac, jedna stravina misao. Otvorila je vrata i otrala u spavau sobu. Podigla je pokriva koji je dopirao do poda i zavukla ruku pod krevet. Tamo gdje je drala kovege. Izvukla je najvei, lijep koveg od tamne koe koji joj je poklonio... ...njezin serijski ubojica. Otvorila ga je trgajui remenje. Odjea. Pobacala ju je po cijeloj sobi. 190 Skijaki komplet koji je kupila s Giovannijem u Pescas-seroliju, vunene papue koje je kupila s Giovannijem u Zermattu, eir s crvenim pomponom koji joj je Giovanni poklonio za imendan. Konano je pronala to to je traila. Drvena kutija s intarzijom. Dugaka i tanka. Otvorila ju je. Okrenula ju je naopako. Po parketu su se prosule dugake pletae igle, kao u mi-kadu za divove. Poredala ih je, izbrojila pet pari. Ponovno ih je prebrojila. Ne. Ne. Ne. Treba ih biti mnogo vie. Jesi li sigurna? Jebi se, vie sam nego sigurna. Naravno da ih je bilo vie. Godinama ih je skupljala, od onih najtanjih, za pamuna pletiva, do onih najkrupnijih, za debelu vunu. Ostalo je samo pet pari, onih debelih, tupih vrhova. Koje nedostaju? Najtanje i najotrije. ula je podmukli glasi kako joj mrmlja: Divovske eline pribadae, pogodne da se zabiju u meso. Savrene za pribijanje tijela na madrace, poput ohara u staklene kutije. Gdje su? Ne znam. Otkad nisi otvorila tu kutiju? Odavno. Jo u Rimu. U Rimu, kada? Prije barem dvije godine.

191 Sada je upotrebljavala poseban set od ebanovine koji je kupila im je stigla u London. Ovu kutiju nije vie otvarala. Stavila je ruku na usta i do krvi zagrizla u dlan. Ba si glupaa... Ostavila si ih u Rimu. Naravno. Ne moe biti drukije. Ustala je i zgrabila telefon. Nazvala je majku, zadravajui dah, pazei da ne pogrijei broj, polako. Zauzeto. Jebi se! Uzvrtjela se po kui ne znajui to da radi. Morala se smiriti. Morala je promisliti. Ponovno je pokuala telefonirati. Nita. Jedan, dva, tri, etiri, pet puta i, konano, slobodno. Jedan, dva, tri, etiri, pet puta je zvonilo i onda se zauo glas njezine majke. "Molim?" "Mama!!" "Francesca, ljubavi, jesi li proitala?" "Da, mama..." "Ne brini se. Mora da je greka... Tako je." "Da, naravno. To nije mogao biti on. Dvije godine ivjeli smo zajedno..." "Znam, znam, malena. Ne brini se, uvijek grijee." "Ima li drugih vijesti?" "Ne, televizija je rekla isto to i novine. Nita se ne zna..." "Gdje li je sada?" "Pustili su ga nakon ispitivanja. Znam samo to..." 192 "Sluaj, mama, mora mi uiniti jednu uslugu... Jako je vano..." "Reci." "Mora otii u stan u ulici San Valentino i pregledati stvari koje sam ostavila. Mora potraiti moje igle za pletenje..." "Kako?" "Moje igle za pletenje, mama!" Tiina. "Francesca, to to znai?" "Nita, molim te, nita me ne pitaj. Samo uini to to ti kaem. Molim te. Nisu ovdje... Ne mogu ih nai. Otii provjeriti. Mora da su jo u ulici San Valentino..." Tiina. "Halo! Halo, mama? Jesi li tu?" "Tu sam, tu sam. U redu. Idem. Nazvat u te im se vratim kui. Rezervirala sam avion za sutra ujutro. U jedanaest sam kod tebe. Sad se smiri." "Dobro sam. Nazovi me im provjeri..." "Da, ali ti mi obeaj da e lijepo spavati..." "U redu. Idi sad." Prekinula je. Trebala je samo priekati da majka ponovno nazove. Trebala je samo ostati mirna, malo pogledati televiziju i priekati da joj kae da su njezine igle tamo, da su zavrile u nekom starom kovegu, zajedno s knjigama. A, ako ne bude tako? Upalila je televizor. Dokumentarac o majmunima u Junoj Americi. Prebacila je. Neka nagradna igra. Prebacila je. TV film Kuca u preriji. Prebacila je. Madonnin spot. Ugasila je.

193 Francesca je poznavale neke od ubijenih. Zapravo, ne ba dobro, samo iz vienja. Kretali su se u istom krugu ljudi, sretala ih je na zabavama. Onog Ferdinanda Tersinija, zvanog Ferdi, njega se sjeala. Kad bismo se sreli, pozdravili bismo se. Visok, krupan i dobro popunjen. Frajeri s Pariolija. Uvijek je stajao ispred Mamelija, gimnazije u kojoj je Francesca maturirala. Bio je stariji i evio je gimnazijalke. Ubojica mu je pribio monje i penis za nogu. Otila je u kuhinju. Izvukla je vreice s kamilicom. Ugrijala je vodu. Poznavala je i Annu La Rocca. Radila je u pubu kod trga Euclide. Bila je jako mrava, izgledala je kao anoreksiarka. Imala je dugu plavu kosu. Nali su je objeenu za tu. Spojene ruke, kao u molitvi, probodene iglama. Igle zabodene u lubanju. U to vrijeme nitko vie nije izlazio. Neki su s tim zbijali ale. Govnari. Ljudi su se viali samo u kuama prijatelja, odravala su se samo stara prijateljstva, nikad s nepoznatima. Nitko nije izlazio sam. Govorilo se da je ludi ubojica netko s Pariolija, vjerojatno netko koga poznaju, netko tko je skrenuo s pameti. Ne. Ne moe biti sama. Misli su joj bjeale na igle, na mrtve, na Giovannija, i kruile u krvavoj spirali. Clive! Nazovi ga! Otila je do telefona i nazvala ga. Zamolit e ga da joj pravi drutvo. Da zajedno provedu no, dok joj ne doe majka. 194 Telefonska sekretarica. Cliveov glas. Usrani Cliveov glas s usranom glazbom u pozadini. "Clive, gdje si? Nazovi me im se vrati, kod kue sam!" Spustila je slualicu. Sjela je. U stanu je bilo pretiho. Samo rijetki umovi, koji su joj odjednom djelovali udno. Zujanje hladnjaka. Brujanje grijalice u kupaonici. Tiktakanje budilice na kaminu. Prola je stanom sa svojom alicom kamilice u rukama, sluajui vlastite korake kako odjekuju po podu. inilo joj se da su ivot i grad s druge strane prozora jako daleko. Naslonila je elo na mokro staklo. Ljudi su jo uvijek prolazili, automobili su jo formirali kolone pred semaforom na raskriju, ali kao da je izmeu nje i svega toga bila duboka i nepremostiva provalija. Morala je izai. Potraiti ljude. Izgubiti se na ulicama punim osvijetljenih izloga. Otii u kupnju. Otii u Institut. Otii... Ne. Nije mogla. Mora ekati majin poziv. Clive, nazovi me. Hajde. Kako je mogue da je Giovanni ubojica? Promislimo. Uvijek su bili zajedno. Danju. Nou. Ponekad se vraao kasno, ali zato stoje igrao mali nogomet. Bila bi preneraena ve i da sazna da je imao ljubavnicu. Nije bio u stanju ak ni lagati. Lai su mu se vidjele na licu. Namrtio bi se. Nemogue. Legla je u krevet, pokrila se dekom, ukljuila radio. Nasumce je uzela neku knjigu. 195 Ubrzo e nazvati Clive ili njezina majka. Treba samo priekati. Sklupala se i snano zagrlila jastuk. Trnci.

Kroz prozor je vidjela kako se svjetlei natpis indijskog supermarketa pali crveno i plavo, i sive oblake kako promiu iznad jo sivljih. Osjeala se umorno i iscrpljeno. Mrtvo umorno, kratkog daha, kao da su joj se plua odjednom smanjila. Osjetila je kako joj se sputaju oteali kapci. Zatvorila ih je. Sad je sve bilo mrano. Konano. Sad je samo trebala spavati. Kua je odjeknula. Bat koraka. Struganje papuama. U kuhinji. U dnevnom boravku. Posvuda. Vratio se. Iscereni se ovjek vratio i vukao je noge njezinim stanom. Vratio se samo zbog tebe. Da se opet igra... Francesca je podignula glavu. Sjela je. Bio je tamo, ispred nje, uspravan, i smijao se. Izoblien, priguen smijeh, od kojeg se najeila. Nije mu mogla vidjeti lice zastrto sjenom zavjese. Vidjela mu je samo rub hlaa, uprljanih blatom iznad izoblienih stopala, silom uvuenih u gumene sandale. Zrak je postao slan. Slan kao zadah krvi. Ti nisi Giovanni, zar ne? Reci mi! Molim te. Nije odgovorio. ula je samo dah smrtno ranjenog kita. 196 Hoe me ubiti? Uzeo je neto iz jakne, neto to je bljesnulo metalnim sjajem. elik. Vrlo lagan zvuk. Sjena je u ruci drala neto dugako i tanko. Pojavio se. Francesca, na krevetu, prikovana uasom. Miii beskorisni komadi drva. Bio je Kinez. Nekako drukiji Kinez. Prilino malen. Uskih, bademastih oiju, tamnih i beivotnih. Kao u nekog mjeanca s mrenom. Nos, samo rupa iz koje cure krpe mesa i usta iskeenih zuba. Osmjehnuo joj se pokazujui modre i trule desni. "Ja biti gjadan. Puno gjadan", zadovoljno se cerekao. Pribliio joj se sitnim koracima. U ruci je, izmeu palca i kaiprsta, drao dva tapia, dva metalna tapia. Dvije otre pletae igle. Vrcima je pridravao komad mesa, s kojeg je kapala krv. Bila je to usna, shvatila je Francesca, s pripadajuim brkovima. Kinez ju je nudio, uz svoj idiotski'osmijeh, kao da pita. Kapljice krvi po pokrivau. Onda je podigao tu usnu, uvis, i ubacio je sebi u usta. Smijao se i vakao, a dok je vakao preobrazio se. Od lukova obrva poelo se oblikovati neto crno i tvrdo, plastino, a s one imitacije nosa poela je curiti nekakva crna tvar koja se spojila s onime s obrva, i oblikovala naoale Per-sol. Kosa se prorijedila, postajui svjetlija. Iz rupe se pojavio nos, zailjen nos, a zubi su izgubili utu patinu i ispravili se, malo-pomalo postali su savreni. Stvorile su se nemirne i beskonano tune oi. 197 Giovanni! Bio je to Giovanni. Gledao je Francescu tako tuno... Oaj i ljubav. Oi zaljubljenog koji je naputen. Giovanni, jesi li to ti? ao mije, nisam te htjela ostaviti... Pogrijeila sam!

"Francesca, Francesca. Molim te. Pomozi mi!" proaptao joj je, i bio je to njegov glas, potpuno isti, s onim laganim rimskim naglaskom. Jo joj se pribliio i jedva primjetno nasmijeio. Podigao je krvavu ruku, drala je pletau iglu, i na trenutak ju je pogledao. "Pomozi mi, Francesca!" I pogodio ju je. Francesca je iskoila iz kreveta kao iz katapulta. Poinjem gubiti razumi Znojna i prestravljena. Sa srcem u grlu. Pogledala je oko sebe traei svoju moru. To je samo jo jedan usrani san... Opusti se. Ponovno se zavukla pod pokrivae. Stan joj se odjednom uinio premalim. Minijaturan, klaustrofobian i tih. More tinte s druge strane prozora. Tama s druge strane vrata. Imala je viziju svoje kuice i njezinih sobica, s njom djevojicom, koja sjedi na krevetiu, kako polako i neumoljivo tone u ponore nekog crnog mora, bez dna. Poinjem gubiti razumi U uima joj je brujalo. 198 Pogledala je na sat. Osam i pol. Clive nije nazvao. Ni njezina majka. Mora izai. Vratiti se u ivot. Uzela je telefon i okrenula Cliveov broj. Tri zvonjave i onda sekretarica. Gdje si, u kuradl "Clive, Francesca je. Gdje si zaglavio? Nazovi me im se vrati!" Okrenula je majin broj. Nije zauzeto. Priekala je. Jo se nije vratila. Spustila je slualicu. Na-brzinu se obukla. Bez razmiljanja. Kua ju je pritiskala. Ta odjea rasuta po podu, taj eir s pomponom, drvena kutija. Zgrabila je torbu i izala zalupivi vrata za sobom. Sjurila se niz drvene stepenice do velikih ulaznih vrata. Otvorila ih je i izala. Padala je kia. Slijevala se neprestano i neumorno. Francesca se zaputila niz ulicu hodajui kroz nekakvu kaljuu od zemlje od radova na cesti i smea. Nakon dvjesto metara ve je osjeala led u kostima i pritisak mokre odjee. Ma kako sam se to obukla? Pogledala se. Nosila je par platnenih tenisica, traperice i jaknu od antilop koe. Bez eira, ala, cipela za kiu, kiobrana. Izala je ak i bez kiobrana. Smiri sel Sve je u redu. Sad e se vratiti kui. Presvui e se, toplo se obui. Uzet e taksi i nai e si drutvo, rekla je samoj sebi. 199 Okrenula se oko sebe i vratila se natrag pokrivajui glavu rukama. Kad je stigla pred ulazna vrata, otvorila je torbu i potraila kljueve. Bilo je tu svega: minka, pernica, par biljenica, klupko vune, cigarete, upalja, tablete protiv glavobolje, ak i kljuevi njezinog stana u Rimu, ali ne i kljuevi kue, usrani kljuevi kue. Zaboravila si ih. I dobro je znala gdje, kraj ulaza, pored telefonske sekretarice. Opsovala je. Pozvonila je gospodi Rendell. Imala je duplikate. Nitko nije odgovarao. Legla je na zvono. "Gdje si, stara krmao? Javi se!"

A Francesca je znala i to. Sama joj je starica rekla. Prije dva dana. "Gospoice, sutra putujem. Vraam se u utorak. Idem k sinu u Plvmouth. Nisam ga vidjela ve dvije godine. Ne zaboravite svjetlo na stubitu. Ugasite ga!" zazvonio joj je u glavi Rendelliin glas. "Jebi se", proklela je kroza zube. Drugi glas, glasi savjesti, priapnuo joj je neto to nije eljela uti: Draga moja, ako pogleda u torbu, vidjet e da ti jo neto nedostaje! Stoto? Tvoj lijepi novanik od krokodilske koe. Onaj to ti gaje poklonio tvoj bivi. Gdje je? 200 Francesca je i to znala. Na stoliu pokraj kreveta. Izvadila ga je iz torbe. U njemu je drala cedulju s brojem Cliveovog ateljea. Sjela je na stepenice oajna. Nema kljueva. Nema novca. Izala je kao idiot. ak i bez kiobrana. Nita nema. Ustala je i zavukla ruke u uske depove traperica. Na dnu desnog depa pronala je presavijenu novanicu. Osjetila ju je vrhovima prstiju. Obradovala se. Izvukla ju je. Jedna funta. Samo jedna, glupa, beskorisna funta. Voda je i dalje pljutala s neba, slijevala se niz ljebove, poveavala bujice to su tekle izmeu ceste i plonika, na-dirala iz ahtova. Idi u Institut. Pogledala je na sat. Prekasno. Bio je zatvoren. Moram otii do Clivea, u njegov atelje. Funtom e platiti kartu i, kad stigne, nai e Clivea kako je eka s dekom, videom, Baglionijem i ostalim. A ako ga nema? Bit e. Mora biti. Mora se prekinuti taj lanac nesree, nije mogue da se nastavi, da se jo vie zainati. Pokreni se. Clive e biti tamo. S tim je uvjerenjem ponovno istrala na kiu. Jurila je pognute glave prema postaji podzemne eljeznice, zadihana, osjeajui kako joj se poplava slijeva niz vrat. Sila je niz duge pokretne stepenice. Unutra je bilo toplije. Istovremeno se osjeao miris kie i zatvorenog prostora. Vlaan i smrdljiv 201 vjetri milovao joj je mokru kosu. Neonsko svjetlo sve je bojilo u uto: dugaki hodnik prekriven ploicama, reklamne plakate, lica ljudi. Mnogo je putnika ekalo uz peron. Zbog svih tih nepominih i mirnih ljudi koji su ekali vlak, smirila se, usporilo joj se lupanje srca. Toke gledita. Dovoljno je regulirati vlastitu. Okretati je dok se stvari ne ugledaju u boljem svjetlu. Giovanni je osumnjien. Ali nitko nije rekao da je on ubojica. Sumnjiv je bilo tko s Pariolija tko ivi u blizini rtava. Sumnjiv u tupim oima policije, koja kurca ne razumije. Pa zato si onda tako prestravljena? A pletae igle? Pletae igle su u Rimu. Ostavljene tko zna gdje i u kojoj kutiji. Vlak je stigao, najavljen strujanjem zraka i zagluujuom bukom. Francesca je ula u gotovo pun vagon. Nala je slobodno mjesto u dnu kola. Sjela je.

Ona je bila na istoku, Clive na zapadu. Cijeli grad izmeu. Mnogo postaja. Pokraj nje sjedila su dva debela crna deka u arenim trenirkama. Jeli su kokice i zajedno itali strip Spiderman, komentirajui uzvicima i smijehom svaku stranicu. Preko puta spavala je starica s plastinom vreicom na glavi. Mnogi su stajali, mokri i tihi. Francesca je naslonila glavu na prozor, zatiena ljudskom zajednicom zbijenom u vlaku. Ponovno je prodisala. 202 Malo-pomalo, kako se pribliavao predgrau, vlak se praznio. Ljudi su se vraali kuama. Francesca je izbrojila koliko joj postaja jo nedostaje. Samo etiri. Na sljedeoj postaji, gurkajui se, izala su dvojica crnih pubertetlija. Kroz vrata na kraju vagona uao je neki ovjek. Sjeo je kraj vrata. Francesca ga je primijetila jer je nosio plavu vjetrovku Henri-Lloyd. Te su jakne sredinom osamdesetih bile jako popularne u Italiji, a naroito na Parioliju, gdje su postale neka vrsta uniforme. Nain raspoznavanja. Francesca ih je imala dvije. Crnu i utu. Bilo je to prvi put da je vidi u Londonu. ovjek je nosio i crne traperice i piaste izme. Francesca je bila predaleko da mu vidi lice. Mora daje Talijan. Vlak je usporio. Zaustavio se. Ostali su putnici izali. Nitko nije uao. Sad su u kolima ostali samo Francesca, usnula starica i Talijan. Jo dvije postaje. Mladi s druge strane sjedio je uljueno i nepokretno. Kao lutka. Vlak je opet usporio, sve dok se nije zaustavio. Starica je otvorila oi i opsovala. Trei, ako se to moe nazvati trkom, uzela je s poda vreicu punu odjee i nestala kroz vrata. Nitko nije uao. Vrata su se daui zatvorila. Sad su ostali samo njih dvoje. 203 Ona i Talijan. Jedna postaja. I Giovanni je imao jaknu Henri-Lloyd. Plavu. Ja sam mu je poklonila. Poklanjali smo hrpu stvari jedno drugome. Imali smo novaca... Kao da se najedanput probudio, ovjek je ustao. Neka udna igra sjena zakrivala mu je lice. Ovratnik jakne bio mu je podignut. Crno mu je oko zabljesnulo. Francesca je osjetila kako joj se noge oduzimaju. eludac joj se stisnuo. Stranac je napredovao prema njoj. Odluno. Metro je zapoeo dugako koenje prije postaje. Tutnjava je gubila ritam. S druge strane prljavih stakala osvijetlio se hodnik. Svjetla. Francesca je ustala. Sljepoonice su joj pulsirale. Sad je stranac bio na sredini kola. Francesca se pribliila vratima. Miii napeti kao strune. Evo postaje, s druge strane automatskih vrata. Evo ljudi. Vlak je jo usporio, do zaustavljanja. Stranac je bio na manje od metar od nje, i pribliavao se. Jebena vrata, otvorite se. to ekate? Nije gledala u njega, ali osjetila je na sebi njegov pogled, kako se zabija u nju poput kuke. Dajte! Otvorite se! I ona su se, daui, otvorila.

Francesca je iskoila. Prola kroz gomilu, probijajui se laktovima. Protrala, otvorenih usta, kroz hodnik prekriven plakatima koji se lagano uzdizao prema povrini. Trala je kao nikada u ivotu. Bacila se u vrata na okretanje, koja su I zacviljela na arkama. Prola je pored blagajne. Uspentrala se, spoticala se na stepenicama. I bila je vani. U noi, na kii, u prometu. Opet je poela trati, pognuta zbog slezene koja je urlala. Skrenula je lijevo, u prvu ulicu na koju je naila. Nita nije vidjela, samo svjetlo izloga, kotae automobila parkiranih sa strane i noge prolaznika. Ponovno je skrenula u jednu uliicu i onda u jo jednu. Nasumce. Nije vie imala snage. Morala se zaustaviti. Usporila je i okrenula se. Prvi put. Nije bilo nikoga. Nema stranca, nema Talijana, nema ovjeka u jakni Henri-Lloyd. Samo mrana uliica. Nastavila je hodati daui. Svako malo se okretala i gledala iza sebe. Gubim razum! On je, vjerojatno, bio bilo tko. Jedan od mnogih Talijana koji su preplavili London. Jedan od milijuna vlasnika henri-lloydice. to mi se to dogaa? Ve posve mokra, Francesca je sjela na kamenu klupu i zaplakala. Plakala je od umora i strave koju je osjeala u sebi. Oplakivala je svoju nesreu. "Gospoice, je li vam dobro?" Francesca je podigla glavu. Neki gospodin s kiobranom, eirom, alom i balonerom gledao ju je s izrazom izmeu zabrinutog i dobroiniteljskog. "Da, dobro mije..." odgovorila je Francesca slomljenim glasom. 204 205 Podigla se i krenula. Gospodin pod kiobranom, po kojem je ibala kia, gledao ju je kako se udaljava. Francesca je nastavila hodati nasumce kroz splet uliica u stambenoj etvrti jednakih kuica, mahom osvijetljenih. I konano je izbila na veu ulicu, koja nije trebala biti daleko od Cliveovog ateljea. Studen joj se uspinjala uz noge, tipajui je za listove. Stopala su joj ljapkala u cipelama. Jo malo joj je nedostajalo do Cliveove kue. Zabacila je kosu koja joj je padala na elo. Ispravila se i usporila korak, ionako je ve bila posve mokra. Okrugli blijedi mjesec, zauujue vidljiv kroz razdero-tine crnih oblaka, obasjavao je obzor prozirnim, neprirodnim svjetlom. I ponovno ga je ugledala. Ispred prodavaonice elektronike. S druge strane ulice. Obasjanog crvenim reklamama. Gledao ju je. Gledao ju je zakopan u svoju plavu vjetrovku. Privienje. to drugo? Ruke u depovima. Ne, nije mogue! Slijedi me... Francesca je opet potrala. ovjek je ostao nepomian. Gledao ju je kako se nespretno udaljava, upada u lokve. S mrakom pred oima i srcem koje joj je zvidalo u uima, Francesca je prela preko nekog gradilita, pored kostura od armiranog betona i elinih dizalica, kroz blato. Posljednja graevina, najvea, bila je Cliveova. Odmah ju je prepoznala. eljezna roleta bila je sputena. Zatvorena.

206 Francesca se bacila na nju i poela je lupati akama. "Clive. Clive. Otvori. Otvori. Clive", vritala je. utirala ju je, ostavljajui udubljenja, mrzila ju je i tresla. "Clive, u kurac. Otvori. Francesca je. Otvori." Nastavila je jo dugo lupati. ake su je boljele. Nema nikoga. Prestani! Prestani! Pala je na koljena, u vodu, i kriknula. Kriknula zbog Clivea koji je nestao. Kriknula zbog Giovannija koji se vratio. Kriknula zbog te kie koja ne prestaje. Kriknula i gotovo. Bio je to vrisak u kojem vie nije bilo niega ljudskog. Lave umirueg psa. Zatim je spustila glavu i dugo ostala tako, na kii koja se slijevala po njoj. Kako je to mogue? Giovanni u Londonu. to su govorile novine? Zadran na policiji. Zadran. Samo zadran. to joj je rekla majka? "Samo su ga pustili, samo to znam..." Ali, ako se o tebi vodi istraga, moe li otputovati avionom? Ne, ne moe. Zar ti ne oduzmu putovnicu? Naravno da ti oduzmu putovnicu. To nije bio on. Uhvatila tepanikay lagani napadaj ludila. Nita strano. Samo postaje psihopat... Podigla se i automatski uputila prema ulici. Svjetla automobila klizila su po asfaltu blistajui u lokvama. Prekriila je ruke ekajui taksi. Prola su dva. I nisu se zaustavila. Moda zbog njenog izgleda. Potopljeno strailo. Konano se zaustavio jedan taksi. Francesca je ula. Voza je bio mladi crnac. Sa arenim vunenim eirom na glavi i u vojnoj uniformi. 207 "Kamo te vozim, ljepotice?" upitao ju je. "Kui", rekla je Francesca drui. Sad je osjeala trnce. Zubi su joj nekontrolirano cvokotali. Studen joj se zavukla u kosti. "U redu. Ali ako mi ne kae adresu..." "Vincent Square." "U redu." Promet je bio gust. Dugo su stajali u koloni. Voza ju je svako malo pogledavao u retrovizoru. Francesca se tome nije udila. "to se dogodilo? Izgleda kao da si se kupala u bazenu sa svom odjeom na sebi. Pokrij se. Cvokoe. Pogledaj, iza tebe je deka. Moda malo smrdi. Pokrij se, inae e nagrabusiti", rekao joj je odjednom jamajkanskim naglaskom. Francesca se zamotala u deku. A zato je Giovanni u Londonu i slijedi je? Nije imalo smisla. ula je u sebi hladan i razuman glas koji joj je govorio: "Krajnje jednostavno. Ti ima dokaz. Dokaz da je on ubojica. Igle. Igle koje su nestale. Ti to zna, i on to zna. Doao je da ti zaepi usta. Da ti ih zaepi zauvijek." Obuzeo ju je novi strah, tako apsurdan da se inio neshvatljivim. Tako je. Tako je. Mora pobjei Mora se sakriti. Ne smije te nai. Treba samo biti razumna. Sad idi kui. Ui nekako. Uzmi novac i otii. A kamo? Kamo da idem? U hotel, na policiju, bilo kamo. Nedostajalo je jo malo do kue. 208 "Stani. Stani", naredila je taksistu. "Ali jo nismo stigli..." "Nema veze. uj, nemam novca da ti platim. Ali dat u ti ovo, trebalo bi biti u redu." Francesca je s ruke skinula sat. Rolex. Majin poklon za diplomu. Dala mu ga je.

"ekaj... Previe je!" viknuo je voza za njom, ali bilo je kasno, Francesca je ve bila vani i trala je. Kua je bila u mraku. Nijedan prozor nije bio osvijetljen, ni u prizemlju. Ren-dellica se jo nije vratila. Francesca je s tla podigla teak kamen. Pogledala je oko sebe. Nitko nije prolazio. Odlunim je udarcem razbila brueno staklo. Zavukla je ruku. Napipala bravu. Povukla zasun. Vrata su se otvorila. Krenula je uza stepenice daui. eludac joj se bolno skupio. Sad je dolazilo ono najtee. Vrata stana. Njih nije mogla razbiti kamenom. Popela se na tavan, gdje je Ren-dellica suila rublje. Upalila je svjetlo. Iza objeene posteljine nala je to joj treba. Veliku zahrdalu sjekiru. Drui se vratila dolje. Stala je pred vrata i podigla sjekiru iznad glave. Udahnula je i spustila je na bravu svom snagom. Zagluujua tutnjava odjeknula je stubitem. Vrata su jo uvijek bila zatvorena. Odvojila se velika krhotina, ali brava je izdrala. Opet ju je spustila. I opet. I opet. Sve dok nije sasvim razvalila bravu. Vrata su se otvorila. Ula je. 209 Upalila je svjetla. Otrala u spavau sobu. Novanik je bio tu, kako se sjeala, na komodi kraj prozora. Uzela ga je. Unutra je bilo dvjesto funti. Dobro! Sad je mogla i otii. Vratila se u hodnik. Sekretarica je svijetlila. to treba uiniti? Pobjei? A ako je to bila njezina majka, da joj kae da je pronala igle, da su bile medu njezinim stvarima u ulici SanValentino? Pritisnula je tipku za presluavanje. "Clive je. to se dogaa? Tek sam se vratio. Bio sam izvan Londona. Nazovi me." Francesca se poela brzo svlaiti. Umirala je od hladnoe. Tresla se kao prut. Morala je skinuti te mokre krpe. Druga poruka. "Francesca. Nisam pronala igle. Posvuda sam ih traila. Nema ih... Sluaj, zato noas ne ode spavati kod neke prijateljice? Nemam mira kad pomislim da si sama samcata u svom stanu. im se vrati nazovi me... Sutra ujutro sam tamo." Francesca nije sluala. Tamo, gola, pored sekretarice. Sluala je neto drugo. Korake. Korake na stepenicama. Netko se penjao. Netko s konim donovima. Bili su to koraci. Teki. Vukli su se. Giovanni. Adrenalin joj je zaguio arterije, uznemirio srce, zaledio ruke, sputao noge i ispraznio mjehur. 210 Topla mokraa slila joj se niz bedra. Koraci. Koraci. Koraci. I dalje koraci. Franceskino se tijelo htjelo pokrenuti, pobjei, ali glava je bila blokirana jednostavnim, praiskonskim strahom, koji ju je spreavao da misli, da djeluje. Neu uspjeti... neu se uspjeti pomaknuti. Glavni prekida za svjetlo. Bio je pored nje.

Ispruila je ruku i spustila je. Mrak. Kroz razvaljena vrata ulazilo je malo svjetla, koje je jedva obasjavalo prve metre hodnika, nakon kojih je poinjala tama. Koraci. Sjekira! Francesca ju je podigla s poda. Sakrila se iza dovrat-nika. Gola i prestravljena. Objema je rukama stiskala teku sjekiru. Nije disala. ekala je. Ritam koraka se promijenio. utanje henri-lloydice. Stranac je sad bio na odmoritu stuba. "Francesca?! Francesca! Gdje si?" Dozivao ju je svojim ljigavim glasom. "Francesca?!" Sjena se ocrtala na podu. Francesca je vidjela mukarev profil kako oklijeva na ulazu, podigla je sjekiru iznad glave. ovjekova je ruka traila prekida rasvjete. Francesca je zamahnula, svom snagom. Odsjekla mu je tri prsta. Potpuno. Tri granice koje se lome. Pale su na pod. 211 I stranac se sruio, na koljena, vritei. Podigao je batrljak i stisnuo ga drugom rukom. Francesca ga nije mogla vidjeti. Vidjela je samo sklupani profil na podu. Izgledao je kao da moli. Francesca je osjetila kako se slani zadah krvi iri hodnikom. Gurnula ga je ustranu, htjela je pobjei dolje, niza stepenice, ali nije mogla, ovjek joj je zaprijeio prolaz. Stoga je otrala u spavau sobu, udarajui uokolo kao slijepi mi. Teturajui u mraku ispruenih ruku. Udarajui o ormar, u rub vrata, ruei na pod zrcalo, figurice. Poskliznula se na sagu. I snano udarila prsima i trbuhom o pod. Plua su joj se zatvorila. Pokuala je disati, ali nije uspijevala. Isputala je samo prigueni hropac. Astmatino itanje. U daljini je ula vrisku i pla mukarca koji joj se vrzmao po glavi... Guila se. Hvatala je zrak kao riba na suhom. Konano je uspjela progutati neto zraka. Malo. Dovoljno da ne umre. Malo-pomalo, meurebreni miii poeli su joj se oputati i ponovno je prodisala. Koraci. Stranac se pridigao. Iao je prema njoj jauui. Vidjela ga je pred sobom, osvijetljenog odsjajima grada. Giovanni! ovjek u henri-lloydici. Rukom je stiskao batrljak. Francesca je uzmicala, puui na guzici. Do ruba kreveta. "Nemoj me ubiti. Nemoj me ubiti. Molim te", tiho je izustila. Molila je aptom. 212 "Nemoj me ubiti. Nemoj me ubiti..." U meuvremenu se uspentrala na krevet i sad je bila leima naslonjena na zid. Bez mogunosti bijega. Kraj. "Francesca! Francesca!" rekao je ovjek iskrivljenim, udnim, neprirodnim glasom. "Francesca, pomozi mi!" ovjek je teturajui preao sobu.

Francesca je uzela telefon i bacila ga na njega. Zatim knjige, i njih je bacila. "Jebi se! Kurvin sine. Koji kurac hoe? Pusti me na miru", mijauknula je na njega. On se pribliio, ovaj put bez rijei. Francesca je sa stolia zgrabila svjetiljku. Bacila ju je na njega. Nije ga pogodila. Bila je u zamci. U miolovci. Rukama je potraila neto drugo. Bilo to da se obrani. Bilo to ime bi ga otjerala. Nita. Onda je medu pokrivaima otkrila neto. Igle. Pletae igle. Skinula je vunu omotanu oko njih i zareala: "Umri, govnaru!" izvukla je dugake eline igle i bacila se na njega kao furija. ovjek to nije oekivao. Ostao je nepomian. Pogodila ga je. Svom snagom. Najprije u trbuh, a potom u prsa. Tri puta. Igla je s lakoom probila odjeu, a potom i meso. Uvukla se kao u komad maslaca. ovjek je ostao nepomian. Ponovno ga je ubola. Jedan, dva, tri, deset, sto puta. "Umri. Kurvin sine. Umri, govnaru", vritala je na njega. 213 Giovanni, stranac, iscereni ovjek, samo se sruio se na nju. Ukoen. Kao kip kojem su izmaknuli postolje. Samo je zahroptao, pomalo zaueno: "U kurac, Francesca. Ubila... ubila si me!" Francesca ga je opet ubola. I opet. I opet. Sunce se konano pojavilo, zajedno s maglom, stapajui sve u jednu jedinu, sivu i svijetlu stvar. Kia je prestala. Svjetlo je prosijavalo kroz prozor obasjavajui sitnu prainu u zraku. Bilo je hladno. Francesca je polako otvorila oi. Sunce! Konano je izalo sunce. Osjetila je trnce u miiima. Mora da je imala groznicu. I to jaku. Koliko je sati? Vjerojatno je bilo kasno. Sunce je ve bilo visoko, iza prozora. Franceski se nije dalo ustajati, ali bilo joj je hladno i boljele su je kosti. Navukla je pokrivae, sve do nosa. Ali pokrivai su bili mokri i ljepljivi i uope je nisu grijali. I pod na kojem je spavala bio je hladan i tvrd. Moda bih se trebala obuu pomislila je. Otkrila se. Pokrivai su bili posve crveni. Kao i sve ostalo oko njih. Sag. Pod. Zidovi. I ona je bila sva crvena. S tom razlikom to se crvenilo na njoj osuilo i zatezalo joj je kou, ali nije boljelo. Ustala je. Drhtala je. Pogledala je oko sebe. "Stvarno krasan nered!" rekla je naglas. 214 Otila je u kuhinju. Stavila vodu da se grije. Scotland Yard je stigao dok je Francesca u dnevnom boravku ispijala svoj aj i gledala televiziju. Policijski automobili, tonije dva, zaustavili su se pred kuom gospode Rendell. Inspektor Shell pola je sata prije toga primio telefonski poziv iz Italije. Izvjesni komesar Pacinetti mu je na kolskom engleskom objasnio da ima dobrih razloga vjerovati da je jedna mlada Talijanka, Francesca Morale, sada nastanjena u Londonu, poinitelj niza ubojstava koja su se prije dvije godine dogodila u Rimu. Inspektoru Shellu nije se izlazilo, htio je ostati u svom uredu, na toplom. Tog jutra muila ga je uasna glavobolja, veer prije malo je cugnuo, ali uporan i nervozan glas komesara Pacinettija uvjerio ga je da se pokrene.

Kad je stigao pred ulaz u djevojinu kuu, naao je otvorena vrata i razbijeno staklo. Potrao je uza stepenice, s trojicom agenata. Na prvom katu ugledao je vrata provaljenog stana. Uao je. Francesca Morale bila je gola i posve zaprljana krvlju. U spavaoj sobi inspektor je pronaao beivotno muko tijelo, probodeno s tridesetak pletaih igala. Krv je iz tijela iscurila po madracu, obojivi ga u crveno. Mladi, koji nije mogao imati vie od trideset godina, imao je udan, iznenaen izraz na licu, nagren dvjema iglama to su mu s kraja na kraj probadale obraze. Duga, pepeljastoplava kosa svezana u rep bila je slijepljena poput neopranog kista. Dugaki je kaput bio otkopan i otkrivao je staru, pohabanu podstavu. Otkopana koulja. Mladi je na prsima imao 215 istetoviranog velikog kineskog zmaja, koji se slabo vidio jer je bio prekriven krvlju i proreetan dugakim iglama. Kasnije se ispostavilo da je rtva Clive EUson, slikar. Inspektor je pokrio djevojku svojim balonerom. Djevojka mu se osmjehnula i upitala ga je li za aj, upravo ga je skuhala. 216 ZOOLOG 1 I Dobro se sjeam. Pivnica se zvala "uti kljun". Bila je malena, dupkom puna i nastojala je nalikovati kakvom engleskom pubu, s onim zidovima obloenim drvom i kriglama objeenim iznad anka. Sjedio sam za stolom s profesorima, asistentima i istraivaima s bolonjskog Sveuilita. Nisam ih dobro poznavao. Odrao sam tog jutra na bolonjskom Fakultetu biolokih znanosti izlaganje na temu hormonalne dinamike tijekom metamorfoze repatih vodozemaca. Pravi uspjeh. Nakon kongresa, budui da sam bio sam i mogao sam se samo vratiti u hotel, u svoj jadni sobiak, kolege su me pozvali da odem s njima na pie. Prihvatio sam. Popili smo mnogo piva i zavrili na razgovoru o Sveuilitu, natjeajima za asistente i doktoratima. Vrua i zadimljena atmosfera tog mjesta poticala je na brbljanje, na akademske traeve. Uobiajena pria. Stavi zajedno vie od dvojice kolega, svejedno kojih, geometre, bankare ili nogometae, uvijek e zavriti razgovorom o poslu. 219 Pokraj mene je sjedio stari i uvaeni profesor Tami, redovni profesor na Katedri za biokemiju. Debeli ovjeuljak krumpiraste nosine i krasnih rumenih obraza, koji su naprosto pozivali da ih se tipa. Bio je nezadovoljan. Otpuhivao je. Odjednom je zgrabio kriglu piva i vie puta lupio njome o stol, kao daje sudac koji udara ekiem zahtijevajui tiinu. "Molim vas! Ne moemo govoriti svi uglas. Ja elim neto rei! Ako ne mogu, odlazim!" obznani nam on tonom bahatog mora. "Recite, samo recite, profesore", kazao sam. On pogleda oko sebe, kako bi provjerio je li publika pozorna, zatim izdui tapirski vrat i zadovoljno ree:

"Popu pop. Bobu bob. Recimo kako stoje stvari. Studenti, mladi, ne ele shvatiti. Od ovoga nema nikakve vajde. Moraju otii. Van. Studirati negdje drugdje. U Italiji pravih istraivanja nema. Nema koristi. Stiemo uvijek s dvije godine zakanjenja. To uasno frustrira. Ja sam mogao otii na Berkeley, ali se moja ena nije htjela micati. Kae da bi joj se iupali korijeni da ode. Dakle, ostajem ovdje, miran kao bubica, ali da sam malo mladi..." I tada, nakon stoje veliki metar dao poetni ton, svi su se poeli aliti. Incipit lamentatio. Sve je odvratno. Natjeaji su namjeteni, lairani, napuhnuti, krivotvoreni. Uobiajeno talijansko sranje. Mnogo prije natjeaja ve se znaju pobjednici. Kradu se sredstva za istraivanja. Privatnici ne ulau. Nema profesionalnosti. Nema niega. To je straara u raspadanju. Profesor Tauri upita za moje miljenje. 220 "Slaem se s vama, mislim da se sad ve malo to moe uiniti..." rekao sam i zatim, nastojei dati oputen i objektivan ton svojim rijeima, nastavio: "I oni koji su obdareni elinom voljom moraju se u svakom sluaju suoiti s trulom strukturom feudalnih lena, i prilagoditi se. Ipak treba preivjeti. Tko god eli doi do toga da predaje na nekom talijanskom sveuilitu mora se vezati uz profesora koji posjeduje nekakvu politiku ili akademsku mo, koji e ga gurati, koji e mu sluiti kao ledolomac i spaavati ga od morskih pasa. Ni najblistaviji ni najposebniji studenti ne mogu se pouzdati iskljuivo u vlastite sposobnosti." Svi se slau. Odobravaju. Ali, odjednom, prekinu me neki udan lik, koji je do tog trenutka utio sluajui sa strane. "Oprostite, mogu li neto rei..." kazao je srameljivo. "Izvolite..." rekao sam i promotrio ga. Oi sumu bile malene i tamne, nos dugi zailjen. Sve skupa prilino mraan izgled, moda i zbog duge, izrazito crne kose koja mu je prekrivala suhonjavo lice. Znao sam dobro tko je, iako ga nisam osobno poznavao. Cornelio Balsamo. Prilino slavan eksperimentalni embriolog. Prouavao je regeneraciju udova kod komodskih varana. Znao sam da je amputirao noge vie od tisuu velikih gutera kako bi promatrao fenomene zaraivanja. Prouo se upravo zbog tih okrutnih pokusa. WWF i ostale udruge koje se bore protiv vivisekcije okomile su se na njega i uspjele su, na neki nain, zaustaviti njegovu klaonicu. "Ne slaem se. Nije uvijek tako", kratko e Balsamo. Glas mu je bio dubok i skladan. 221 "Zato? Nego kako je?" inzistirao sam. uti ga da govori mora da je bio izniman dogaaj, jer i svi ostali, koji su dotad kokodakali prekidajui jedni druge i nadglasavajui se, uutjeli su i naulili ui da uju to to govori tajanstveni lik. "Ja mislim da ovjek, ako ga potiu tvrdoglava elja i velika ljubav prema onome to prouava, moe dospjeti jako, jako visoko u akademskoj hijerarhiji, a prepreke koje e mu se nai na putu past e kao arolijom..." Ovdje imamo pravog optimista, pomislio sam. Embriolog je izgledao ustraen pred svom tom publikom. Dok je govorio, pogled mu je bio stalno oboren, uperen prema njegovoj krigli piva. Taj tip probudio je u meni znatielju. Upitao sam gaje li upoznao nekoga tko je u tome uspio. Popio je jo jednu au, dok smo svi u tiini ekali odgovor. Rekao je da zna priu koja e nas natjerati da promijenimo miljenje.

Ovo je ta pria, a ja u vam je nastojati ispriati onako kako ju je profesor Cornelio Balsamo ispripovijedao meni te veeri u veljai, u Bologni. To je istinita pria, no namjerno u promijeniti imena protagonista kako bih sauvao njihovu anonimnost. Andrea Milozzi studirao je biologiju na Sveuilitu u Rimu. Bio je apsolvent ve treu godinu i njegova akademska karijera nije bila naroito blistava. i Imao je potekoa sa svim zahtjevnijim ispitima. Matematika, fizika, kemija i organska kemija bile su prepreke koje su pokolebale njegovu odlunost da postane biolog. Uzimao je instrukcije, iao na skupe izvanfakultetske teajeve, i nakon vie pokuaja uspio ih je poloiti. Nije se radilo o tome da nije volio to to je studirao, ali pomisao da se mora zatvoriti u kuu, satima, nad onim suhim tekstovima, uope ga nije oduevljavala. Nije bio glupan, bio je jednostavno mladi koji vie voli izlaziti, zabavljati se s prijateljima, itati stripove i pustolovne romane. Sada je konano doao do najteeg ispita svoje duge sveuiline karijere. Zavrna prepreka. Najtea. Nakon toga, samo diplomski rad i toliko eljena diploma. Ispit iz zoologije. Strana prepreka koja je stajala izmeu njega i cilja. Nepremostiva, divovska zapreka. Andrea je pokuao tri puta, ali svaki je put sruen, oboren, vraen kui. Zato ga nije uspijevao poloiti? Zato to mu je uenje imena svih tih beznaajnih ivotinjica bilo tegobnije od istovara sanduka na trnici. eludac bi mu se okrenuo kad bi se suoio s klasifikacijom rakova, koa bi mu se najeila kad je morao uiti anatomiju vitiara. Razlog zbog kojeg je najvie prezirao taj predmet, suh kao kamena pustinja, bio je u tome to je on zahtijevao samo napor pamenja i nita drugo. 222 223 Deset tisua latinskih imena, dvije tisue organa s istim funkcijama, ali koji se kod svakog organizma nazivaju drukije, samo zato da se obeshrabri jadne studente. Uglavnom, ispit primjereniji raunalu nego ljudskom biu. Usprkos svemu tome uio je mnogo, jako mnogo, i zacrtao si je da ga poloi. Posljednjih mjesec dana prestao je izlaziti, viati Paolu, svoju djevojku, i raditi bilo to drugo. Beskrajno je elio poloiti to. Andrea je jurio na svom mopedu kroz ledenu no. Do ispita je ostalo jo manje od dvanaest sati i osjeao je kako ga obuzima strah, spor i neumoljiv kao plima sjevernih zemalja. Vraao se od fakultetskog kolege koji je stanovao na Monteverde. Tono na suprotnoj strani grada u odnosu na njega. Ostao je tamo cijeli dan i na kraju se ponavljanje gradiva pretvorilo u neku vrstu napetog kviza, kojeg se ne bi postidio ni Milijuna. Pogledao je na sat. Pono i dvadeset. Kasnol Grad je spavao u tiini i tek bi poneki automobil projurio kroz hladnu no. Na semaforu se zaustavio na crveno. U sebi je ponavljao Darwinove dokaze za evoluciju vrste. Zatim je preao na izlaganje teorije genetskog otklona. Zeleno. Spremao se da krene, kad je najednom zauo kako tiinu prekidaju kuknjava i pozivi upomo.

224 Isprva nije ni primijetio, sav udubljen u prisjeanje na godinu objavljivanja Podrijetla vrsta. Je li to bilo 1859. ili 1863.? Napregnuo je pozornost. Vapaji su dolazili iz bone uliice, koju je zatvarao potpuni mrak. Glasovi. "Mislim da e sad prestati dolaziti spavati ovdje, posrani kloaru, govno crnako. Evo ti... i ovo..." "Molim vas... to sam vam uinio? Ahhhhh ahhhhh, molim vas, pustite me da odem, neu vie dolaziti spavati... kunem se. Ahhhhhhhhhhahhhhh", glas sa stranim naglaskom. Nekoga su tukli. Andrei je to odmah bilo jasno. to je trebao uiniti? Nastaviti dalje? Ili otii vidjeti to se dogaa? Mii se! Ne tie te se! To je najlake pomisliti u takvim situacijama. Sutra imam ispit. Najvaniji u mom ivotu. Osjetio je kako mu strah proima sva tkiva i okree mu eludac. Da, bolje je otii. "Upomo! Upomo! Molim vas...", jo je uo cviljenje. Preao je par metara, a onda se zaustavio. Ne budi kukavica. Otii vidjeti to se dogaa. Vratio se natrag, ugasio moped i naslonio ga na nogar. Premda nije bio odlian student, Andrea je bio dobar ovjek. Nije podnosio nasilje i u naravi mu je bilo da stane na stranu slabijih. 225 Krikovi su se jo uvijek uli, kao i glasovi. Bilo ih je vie od jednog, vjerojatno grupa. "Naprijed, daj mu jo." "Gle kako pue... Ustani. Budi muko." Andrea se polako pribliio. Navirio se u uliicu. Nita se nije vidjelo. Produio je nesigurnim korakom. Zatim je kroz mrak nazreo tri tamna obrisa, u krugu, oko tijela ispruenog na tlu. Jo se vie pribliio. Samo je odsjaj grada koji se zrcalio u oblacima donekle osvjetljavao prizor. Koraao je polako, nesiguran eli li produiti. Adrenalin mu je uzburkao srce. Uliica je bila uska i puna velikih kartonskih kutija i smea koji su zakrili prolaz. Jedina uloga te ulice bila je da dijeli dvije zgrade koje su tvorile njezine stranice. Trojica su i dalje utirala onoga na tlu. Sad je ve vie nalikovao kakvom svenju negoli ljudskom biu. "Onda?! to to radite? Hoete li ga pustiti..." ree Andrea neodlunim i drhtavim glasom. Zaudio se to je progovorio. Rijei su mu izale a da to nije ni opazio. Trojica su se zaustavila, zaueno okrenula i ugledala gaTiina. inilo se da su u nevjerici. Kako je, u kurac, bilo mogue da ih netko gnjavi dok iste ulice od ljudskih otpadaka? "Hajde, pustite ga. Zar ne vidite da je obian kloar?" ponovio je Andrea skupljajui hrabrost, dok mu je glas titrao kao struna violine. "to hoe? Ovo se tebe ne tie, bolje ti je da se gubi", rekao je visoki obrijane glave, u trapericama i crnoj spit-fajerici. Andrea mu nije mogao vidjeti lice. "to vam je uinio?" "Moda ne uje dobro. Odlazi", kazao je drugi, jednako odjeven, samo nii i tamnoputiji. "Trojica ste i okomili ste se na slabijeg, pravi ste lavovi..."

Bili su to obini mali ulini faisti. "Seronjo! Doi ovamo! Pokai se!" rekao je onaj visoki i potom, obraajui se ovjeku na tlu: "Jesi vidio, posrana crnugo? Jesi li zadovoljan? Doao je tvoj spasitelj. Dobro je to si zvao upomo. Sad emo te srediti kao Charlesa Bronsona..." Trojica su se pogledala i zatim zajedno zaurlala: "Dri ga!" I bacila se u potjeru. Andrea se okrenuo i potrao prema glavnoj ulici. Iza sebe je uo lupanje vojnikih izama o plonik. tum tum tum tum Kad je izbio na Aleju kraljice Elene, Andrea je pogledom potraio nekoga tko bi mu mogao pomoi. U Rimu su nou ceste prazne i ovjek doista mora biti naivan ili prestravljen, kakav je bio Andrea u tom trenutku, da povjeruje da moe nai nekoga tko bi mu pomogao. Nitko ti nee pomoi! Doista, projurila su dva ili tri automobila i sigurno su vidjeli kako naci-skinsi progone Andreu, ali nisu se zaustavili. 226 227 Normalno! Prvo pravilo preivljavanja: gledaj svoja posla! Andrea ih je osjeao za vratom. Faisti su trali kao vragovi. Na toj cesti radnici su danima pokuavali popraviti kvar na vodovodnim cijevima i iskopali su dug i dubok jarak, koji su zaboravili osvijetliti. Ba u njega upao je Andrea i uganuo zglob. Pokuao je ponovno ustati, nastaviti trati, ne obazirui se na prodornu bol, ali noga ga vie nije sluala. Beskoristan dodatak od plastelina. Trojica su se zaustavila pored njega, presavijeni od tranja, da dou do daha. "to to radi, stao si? Ne moe vie? I ti si kao onaj crnaki upak poeo puzati?" rekao je hvatajui zrak onaj visoki. Mora da je bio voda. "to ete mi uiniti?" izustio je Andrea glasom slomljenim od straha. "Rasturiti te!" odgovorio je najnii, uz smijeak dobrog djeaka. Podigli su ga zgrabivi ga za kosu i odvukli kao vreu sve do uliice. Nisu htjeli da ih netko vidi. Dovukli su ga do crnca, koji je jo leao na tlu i pokuavao ustati. Kad ih je ponovno ugledao, onako opake kako mariraju kroz mrak prema njemu, jadnik je mislio da su se vratili radi njega, da dovre prekinuti posao. Preklinjao ih je da ga ne ubiju. r "Shvatio sam. Shvatio sam. Kunem se!" ponavljao je cmizdrei. Ali nisu se vratili radi njega. Vratili su se radi Andree, htjeli su ga poduiti prvom pravilu, gledati svoja posla. Andrea se pokuao osloboditi, bez uspjeha. Dugonja ga je vrsto drao za kosu. Bolna probadanja prolazila su mu nogom kao pomahni-tali vlakovi. Ostavljala su ga bez daha. Mora da je slomio taj jebeni zglob. Strah ga je paralizirao kao zeca ispred svjetala automobila. utirali su ga, slomivi mu pritom par rebara, potom su ga lancem tukli po leima. Bez milosti. Dok su ga tukli, Andrea je uporno pokuavao otpuzati prema glavnoj cesti, kao kornjaa prema moru. Podigli su ga, kao da su se odjednom pokajali i hoe mu pomoi.

Meutim, najvii od njih izvukao je dug zailjen no, smijui se razjapljenih usta i pokazujui iskrivljene zube. Kad je Andrea vidio to ovaj dri u ruci, zamaglio mu se i vid i mozak. Zatvorio je oi. "Sad e umrijeti, dragi moj", rekao je podrugljivo mravi i zabio mu otri no sve do drke u trbuh. Ljepljiva i gusta tekuina potekla je po Andreinoj koulji i trbuhu. Vie nego samu bol, osjeao je ljepljivu toplinu vlastite krvi kako mu grije trbuh. Andrea se bespomono sruio na zemlju. 228 229 Umorni i sretni to su dovrili posao, tri su ga nacija pozdravila i otila, ostavivi ga da umre. Mravi mora da je prerezao glavnu arteriju, jer Andrea je osjeao kako mu krv prodire u podruja koja joj nisu pripadala, ispunjavajui mu upljine probavnog trakta, prodirui u jednjak, grlo, sve do nepca, sa svojim istodobno slanim i gorkim okusom. Dok su prvi srani grevi potresali beskrvno tijelo, Andrea je ponovno pomislio na zoologiju, na injenicu da ni ovaj put nije uspio poloiti taj prokleti ispit, i sjetio se da plosnati crvi nemaju krvotok i krv. Da sam barem plosnati crv... Ne bi mi nita uinili. Smrt ga je dohvatila na tlu, polagano, kao neosjetni plin, dok je on nastavljao ponavljati u sebi: "Ramenonoci, dvoljuturci, veslonoci, vitiari." Beivotno Andreino tijelo lealo je razmazano na crnom asfaltu. Crnac pruen na tlu nedaleko od njega pokuavao je komadom novina zaustaviti krv koja mu je curila iz nosa. Slomili su mu ga. Iaio je i rame, ali inae je bio dobro. Pribliio se uurenom tijelu kraj sebe, polako, pazei da ne ini nagle pokrete. Pokuao mu je podignuti ruku, ali pala je na zemlju kao da je ruka marionete kojoj su presjekli konce. I srce mu je utihlo i ni daak mu nije izlazio iz usta. Bio je mrtav. Izraz lica tog mladia bio je udan. Namrgoen. Kao da ga je smrt stigla dok se koncentrirao da se neega sjeti. Obrve namrtene u nemoguem nastojanju. 230 ovjek je prislonio glavu na prsni ko lesa i zaplakao. Plakao je od straha i od tuge. Taj je mladi umro kako bi njega spasio i to ga je zbunjivalo. udan je taj svijet u kojem je zavrio. Neki su ga pokuavali ubiti samo zato to je spavao pod kartonima, a neki, koji ga uope nisu poznavali, gubili su ivot da mu pomognu. Karim, tako se zvao, doao je izdaleka. Iz male zemlje na zapadu Afrike. im je stigao, uzalud je pokuao nai posao. Nije ga bilo. Pa ti sad trai posao, kad ga nema. Samo je ljeti uspijevao nai neto, u Villa Literno. Brao je rajice. Plaali su ga po sanduku. S dolaskom jeseni i hladnoe posao je bio gotov. Vratio se u Rim i poeo ivjeti kao beskunik, naveer je jeo u Caritasovoj menzi, a nou je, kad bi zahladilo, spavao na kolodvoru, iznad reetki kroz koje izlazi topli zrak. Jedne veeri karabinjeri su napravili raciju i on je s ostalima zavrio u policijskoj postaji. Malo je nedostajalo da ga poalju natrag kui. Sad se bojao. Pa je za spavanje pronaao tu skrivenu uliicu, kojom je rijetko tko prolazio.

Karim je dugo i tiho plakao uz le, potresan jecajima. Izgubio je sve, pa i dostojanstvo, i to ga je najvie boljelo. Osjeao se bespomono. U svom plemenu, u Africi, bio je vana osoba. Svi su ga potovali. Bio je ovjek zaduen za lijeenje i magiju. Nauio je magijske vjetine od svog oca, koji ih je nauio od 231 njegovog djeda, i sve tako otkada je svijeta. Nauio je tajne lijeenja i ljekovitog bilja, te kako razgovarati s mrtvima budei ih iz sna. Postao je sveenik zagrobnog svijeta, u transu je vidio stjenovite obale pakla. Zbog svega toga bio je moan, iznad njega bio je samo poglavica sela. No poznavanje arolija i magijskih obreda nije mu pomoglo da se zatiti od sue i gladi. Kao i svi ostali, morao je otii, emigrirati, podijeliti svoje elje s onima tisua drugih. Jednostavne elje kao to je kruh. Njegovo magijsko umijee nije mu bilo ni od kakve pomoi u zapadnom svijetu, beskoristan teret koji mu zasigurno nije pomogao da preivi. Privinuo je le k sebi uprljavi jaknu krvlju. Oistio ga je koliko je mogao. Poeljao mu je kosu. Morao je pomoi tom jadniku, vratiti ga u ivot. Htio se oduiti. Bilo je to opasno, samo je nekoliko puta dotad dozivao mrtve u ivot. Dok prelaze svoj put prema beskonanom, due ne vole da ih se skree. esto odbijaju opet preuzeti svoja smrtna tijela. Ali vie nita nije mogao izgubiti. Poeo je ponavljati pjesmu mrtvih, prizivanje majke tame. Zatraio je da barem jednom pusti jednog od svojih sinova da se vrati tamo odakle je krenuo. Preklinjao je da Andreina dua preokrene svoju spiralu prema gore i da ponovno side medu nas smrtnike. "Radal, radal scutak scutak troereion reion mant" 232 Dok je mehaniki ponavljao arobne rijei, potresali su ga jecaji. Kad je zavrio, poljubio je mrtvaca u usta i pokrio ga svojim prnjama. Zatim se s mukom pridigao i polako, epajui, zaputio se prema glavnoj ulici. Andreina dua, koja se lagana dizala na putove neposto-janosti, bila je zaustavljena vraevim rijeima. Bestjelesni atomi od kojih je bila sainjena zbrkano su se pokrenuli meusobno se mijeajui, stvarajui mali rasuti kaos u tom svijetu savrenstva. Povuen arobnim rijeima, duh je oteao i potonuo kao kamen u barutinu. Dok su se druge due uzdizale prema prvom poelu, jedna je sila vrtloei se. Ponovno je ula u uzak prolaz koji dijeli ivot i smrt, i tamo se izgubila, noena valovima dua koje su se penjale. Onda se malo-pomalo sruila u dubinu i pala natrag u tijelo, tresui ga i ispunjavajui ga neime nalik na ivot. Andrea ponovno otvori oi i poe zavijati. Bolnim krikom, u kojem nije bilo niega ljudskog. Bio je zombi ili, bolje reeno, ivi mrtvac. Zombiji su jednostavna bia. Podijeljeni izmeu ivota i smrti, gube mnoga obiljeja koja nas ine ljudskim biima. Kad se probude iz smrti, ude. Ostaju zarobljeni u jednolinoj udnji. Posljednja enja koju su osjetili u prolom ivotu pretvori se u niski i osnovni, primitivni i drevni instinkt, koji oni, budui da su nesvjesna bia, ne shvaaju, ali mu se pasivno preputaju. 233

ive, ako se to moe nazvati ivljenjem, iracionalno, onkraj najjednostavnijih pravila suivota i morala. Oni su, u krajnjoj liniji, sirovi i neodgojeni. Andrea pogleda oko sebe i nastavi zavijati na mjesec. Morao je uiniti neto, i to odmah. to? to je morao uiniti? Da. Jasno. Morao je izai na ispit iz zoologije. Bila je to gotovo fizioloka potreba, kao to je za nas pomokriti se. Nuda je pokretala to tijelo bez ivota, i kad bi nestalo tog primarnog i drevnog nagona, bio bi to kraj, dua bi se ponovno odvojila, ali sad ve oteala, rasplinula bi se na nekoliko metara od zemlje. Andrea se zaputi niz ulicu. Nije hodao ba skladno, krivudao je i ljuljao se na krutim nogama. Teturajui je doao do Aleje kraljice Elene. Izgledao je kao pijanac u posljednjem stadiju. Giovanni Siniscalchi vraao se kui u svom metalik zelenom golfu GTI, nakon ljubavne noi koja mu je ugodno iscrpila i tijelo i duu. U Palladiumu, velikoj diskoteci, zbario je. Neku iz Genzana, mjesta blizu Rima. Nita posebno, ako emo pravo, to se izgleda tie, ali kako je bila vatrena. Bilo je to prvi put da je ulovio neto u disku. Nije bio jedan od onih grabljivaca brzog lova, zagrizi i bjei, radije se zamiljao kao stari i mudri ribar. Jedan od onih koji love udicom, mirni, ali neumoljivi kada riba zagrize. 234 On svoj plijen iscrpljuje prije nego to ga povue na barku. Meutim, te se veeri sve dogodilo tako da on nije mogao nita uiniti. Sabrina, tako se zvala ta iz Genzana, spazila ga je medu tisuu drugih koji su se trsili na podiju i stisnula se uz njega kao priljepua uz tunu. Kod treeg plesa ve su se trljali kao morski kokot i vlasulja. Na etvrtom je on krenuo odluno s poljupcem koji oduzima dah. Otpratio ju je kui, u Genzano. I tamo, u tiini, u sobi pokraj one Sabrininih roditelja, seksali su se pored plianih medvjedia i Erosovih i Ligabueovih postera. Ozbiljna stvar. Giovanni je proao Verano i skrenuo desno ulazei u Aleju kraljice Elene punom brzinom. "Stari pastuh, i nita drugo! Koji kurac radi enama, a?" rekao je sam sebi zadovoljno. U automobilu je bilo prilino hladno. Pogledao je digitalni sat na komandnoj ploi. etiri i petnaest. Jako kasno. Mora pouriti kui. U osam i pol mora biti u uredu. Otprije par mjeseci radio je u jednoj informatikoj tvrtki. Ubacio je u brzinu. Treu. etvrtu. Petu. Mogao je juriti, cesta je bila posve pusta. Proao je pored pjeakog otoka sa sto dvadeset na sat, kad je odjednom, a da nije mogao to primijetiti niti ita uiniti, pregazio neto ivo, neku priliku. Tup udarac u haubu. 235 Auto se nagnuo najprije desno, zatim i lijevo, i na kraju udario u kiosk svinuvi mu metalnu roletu. Zrani jastuk je eksplodirao stvorivi balon koji je Gio-vannija gurnuo unatrag i sprijeio da mu volan probije prsni ko. "ivio airbag! Blaena moja mama!" kriknuo je.

Doista, upravo ga je njegova majka nagovorila da svom golfu doda tu opremu. Njegova je druga misao bila: "U kurac, ubio sam nekoga." Izvukao se ispod lopte i izaao van, na hladnou. Na ulici nije bilo nikoga. Samo crne pruge guma na asfaltu. Zatim ga je ugledao. Tijelo. Na zemlji, poput lavovske koe. Nepokretno. "U kurac, ubio sam ga..." Strah mu je sledio jaja i oduzeo dah. Pribliio se, ubrzavajui korak do tranja. ovjek je bio mrtav. Imao je vjerojatno manje od trideset godina. Blijed kao krpa. Koulja crvena od krvi. "Neee, ubio sam ga..." mumljao je Giovanni. Pokrio je oi rukama i pokuao zaplakati, ali nije uspijevao. To to se zbilo bilo je preuasno i prebrzo, i bilo mu je teko povjerovati da se uope dogodilo. to bi trebao uiniti? Vidio se u zatvoru, kako trune sljedeih dvadeset godina. Nema vie izlazaka u Palladium, nema via seksa sa Sabri-nom medu medvjediima, nema vie niega. Zatim je zauo glas savjesti, ako se moe nazvati savjeu to to mu je nareivalo: Odlazi! Mii se! Tko te vidio?! 236 Giovanni pogleda uokolo. Nitko. Ustvari, nije proao nijedan auto otkako je pregazio tog jadnika. Uspravio se i trkom krenuo prema autu. Ionako je ve mrtav, rekao je podiui si moral. Nita se vie ionako ne moe uiniti. A ja nemam veze s tim, u kurac, taj ludi samoubojica bacio se pod moj auto. Otvorio je vrata i ugledao neugodno iznenaenje, koje mu je u trenutku unitilo sve planove za bijeg. Zrani jastuk. S tom kurevom loptom nije se moglo voziti. Uvukao se izmeu zranog jastuka i sjedala, ali nita nije vidio. Nije uspijevao ni dohvatiti kljueve. Morao gaje probuiti, ispuhati ga. Lako je to rei. Poeo ga je gristi, psujui. Uasan krik, u kojem nije bilo niega ljudskog, krik sliniji zavijanju kojota, iznenada se prolomio zrakom. "Koji je to kurac?" rekao je glasno. Okrenuo se. Nita se nije micalo. Valjda neki pas, neki uspaljeni maak. Nastavio je gristi balon nastojei probuiti ga. "Uuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuuuuuuu." Opet zavijanje, jo dublje od prvoga. Ponovno se okrenuo i ugledao neto nemogue. Apsolutno nemogue. Mrtvac se pridizao. Giovanni je bio zaprepaten. Izaao je iz auta. 237

Le je sad bio na nogama i hodao je teturajui. Izgledao je zastraujue. Blijed kao krpa. Pjena na ustima. Zadovoljan cerek na licu. Ukoen pogled. Poderana i krvava koulja. Prava klaonica. I neto to stvarno nije mogue. Glava. Glava je bila zaokrenuta za sto osamdeset stupnjeva. Giovanni je kruio oko njega. Bilo je udno vidjeti lice i vrat, pa zatim leda i stranjicu, a s druge strane kosu koja pada na prsa. Apsolutno nemogue. "Kako se osjea?" pitao ga je mucajui. Mladi ga uope nije uo, previe zauzet hodanjem unatrag, poput poludjelog raka. Treba li ii naprijed ili natrag? Djelovao je neodluno. Onda se, i dalje hodajui, zgrabio za kosu i okrenuo vlastitu glavu natrag u prirodni poloaj. Zadovoljno se nasmijeio. "Kako se osjea?" pitao gaje i dalje Giovanni. Nita. "Trebam li te odvesti u bolnicu? Mora da si slomio vratnu kost... koji kraljeak..." Mladi je po prvi put uperio prazan, ugasli pogled u Giovannija i posve ozbiljno rekao: "Kraljekom nazivamo svaki pojedini kotani element u obliku diska ili cilindra koji, poredani u stup, ine prvi dio osovinskog kostura velike grupe ivotinja, klasificiranih kao svitkovci..." Giovanni ga je gledao kako se udaljava sredinom ulice klatei se na krutim nogama po tramvajskim tranicama. 238 Nastavljao je govoriti jednolinim glasom, kao da ita iz knjige. "U kraljenjake ubrajamo ivotinje koje posjeduju unutarnji kostur, koji se naziva i endoskeletom, sa zatitnom i potpornom funkcijom, te prednji dio sredinjeg ivanog sustava, koji je cjevast i rairen kako bi formirao mozak." Enrico Terzini vozio je posljednji krug none linije 30. Bio je prilino umoran, a uz to ga je boljela i stranjica. Prije dva dana na desnom mu se guzu pojavila divovska bubuljica, koja je prijetila da e svakog trena eksplodirati. Nevolja je s pritevima na guzici to bole kad sjedi, stoga je siroti Enrico bio prisiljen voziti svoj tramvaj stojeki. Jedva je ekao da stigne na okretite. Otrat e kui i zamoliti Mariu, svoju suprugu, da kirurki intervenira i iscijedi udovite. Onda e u toplu kupku i zatim pajkiti do tri poslijepodne. Bio je sam u tramvaju. Svirao je mali radio, objeen na polugu konice. Enrico je putao tramvaj da klizi tranicama, pazei samo da uspori na raskrijima. Semafori jo nisu radili. Pribliavajui se stajalitu, poeo je koiti. Tamo je, naslonjen na stup, stajao mladi. Enrico ga je odmah prepoznao. Panker. Jedan od onih govnara koji se zalau za anarhiju i nasilje. Jedan od onih izgubljenih, koji ive s drogom u tijelu i loim namjerama u rukama. Mrzio je pankere. 239 Prije manje od dva mjeseca jedna banda tih prokletnika stavila mu je no pod grlo, a onda je bio prisiljen gledati kako mu svojim natpisima sprejem prljaju tramvaj. Ovaj je zaista pretjerao.

Raupana kosa, obojena u crveno. Bez jedne cipele. U poderanoj odjei. Izgubljen pogled. Ima li ovaj ita u glavi? pomislio je. Na trenutak je razmotrio mogunost da se ne zaustavi, da produi ravno, da tog govnara ostavi da ide pjeice, ali zaustavio ga je osjeaj dunosti. Vrata su se otvorila uz dahtanje. inilo se da panker nije naroito zainteresiran za tramvaj, ali onda je odluio ui i s naporom se popeo uza stube. Zapeo je na zadnjoj stepenici i udario glavom u automat za karte. Od udarca su se zatresla cijela kola. Enrico je opsovao. Koje je kurevo zanimanje odabrao. Tko zna koliko si je heroina ufiksao, ja bih takve slao na prisilni rad. Govnar! Nadajmo se samo da mi nee odapeti u tramvaju^ pomislio je. Ali panker se ve pridigao i strovalio kao vrea na sjedalo. Enrico je zatvorio vrata i krenuo. Pojaao je radio, svirala je lijepa pjesma Riccarda Cocciantea. Andrea, ili bolje reeno bivi Andrea, ispruio se na sjedalu i poeo ponavljati: "Kolutiavci se dijele na tri razreda, mnogoekinjae, koji obuhvaaju morske kolutiavce, maloekinjae, koji ukljuuju i slatkovodne oblike i kine gliste, i na kraju pijavice, meu koj ima bilj eimo Hirudo medicinalis..." 240 Assunta Casini nikada nije bila u Rimu. I nije bila sretna to je sada tu, na toj zvjerskoj hladnoi. Bila je bijesna kao ris. Njezin sin, Salvatore, nije ak ni doao da je pokupi na kolodvoru. Zabrinuta gaje nazvala s telefonske govornice. Nesretnik je spavao. Rekao joj je samo: "Mama, nita lake. im izae s kolodvora, vidjet e stajalite tramvaja broj 30. Ui. Idi est stanica. Sii na Koloseumu. Otamo me nazovi. Ja u odmah doi po tebe. Nita lake." Sad je, nepomina na stajalitu, proklinjala svog sina i samu sebe to je odluila napustiti, pa makar i na sedam dana, mjesto u kojem je provela ezdeset tri godine a da se nikad nije maknula iz njega: Caianello. Veliki gradovi su je plaili. Puni lopova, dilera i psihopata. A nou... Htjela se vratiti na kolodvor, sjesti na vlak, pa natrag kui. Ali vidjela je da dolazi tramvaj. Zgrabila je koveg i ula. Bio je prazan. Samo je neki momak sjedio sa strane. Assunta je sjela. Bojala se da je pogrijeila tramvaj. Tko zna gdje e zavriti. Ustala je, pribliila se slea mladiu i upitala: "Oprostite, mladiu, koliko jo ima do stajalita kod Koloseuma?" inilo se da je nije uo. "Momak, koliko jo do Koloseuma?" Nita. Assunta je poivanila. 241 I ,1 "Jesi li gluh?" Mladi se okrenuo. Assunta je ugledala onaj odsutan i nepomian izraz, razjapljena usta, zelenu slinu u kutovima, raupanu kosu, krv iz nosa. "elom je kod kinih glista podijeljen na odsjeke poprenim pregradama, a uzduna i kruna muskulatura organizirana je u segmentirane mase koje odgovaraju podjeli celoma na odsjeke", rekao je mladi, blijed kao krpa. "Oprosti, nisam shvatila. to si rekao?"

"Svaki segment posjeduje jedan par izlunih organa (metanefrita), koji se oblikuju izmeu dva stanina sloja pregrada i otvaraju se u celomu." "Ne razumije, gdje se silazi za Koloseum?" "ivani je sustav takoer metamerijske strukture..." "Gospe moja..." "...obuhvaa gornji cerebralni ganglij (mozak), smjeten iznad jednjaka..." "Shvatila sam, ti si jadna budaletina! Nepristojna neznalica kao onaj nikoristi od mog sina", zareala je prema njemu Assunta. Mladi je iskrivio usta, namrtio se i povratio po starici nevjerojatnu koliinu zelene vrue kae. Assunta je poela vritati kao da je kolju. "Kurvin sine... koja gadost! Dobru haljinu!" I poela ga je udarati torbicom po glavi. ivui mrtvac se s rukama na glavi zavukao pod sjedalo. Assunta je zaurlala prema vozau: "Otvorite! Otvorite! Pustite me van..." Stala je uzrujana na izlaz i, im je mogla, sila je. 242 U letu je zaustavila taksi i rekla samo: "Vozite me na kolodvor. Vraam se u Caianello. Ja u ovom smrdljivom gradu ne elim ostati vie ni minute!" Andrei su u glavi bila samo zooloka imena, anatomija, odnosi i oblici, koji su mu zakrili mozak i koje je ponavljao kao pokvarena ploa. Tri puta je proao cijeli krug tramvajem, u oba smjera. Sunce je bilo izalo visoko iznad oblaka i tramvaj se ve punio ljudima. Tridesetica je bila puna studenata s knjigama pod rukom. Dvije djevojke, Marina Castigliani, 24 godine, visoka, kestenjaste kose, i druga, niska, Tiziana Zergi, 25 godina, obojena u plavo i s divovskom protezom za zube, avrljale su drei se za rukohvat. "Ne znam nita, upomo, niega se ne sjeam, bit e katastrofa..." rekla je Marina stiui prijateljiinu ruku. "Nije istina, i nije tako teko, nadajmo se samo da nas nee pitati mekuce..." rekla je Tiziana nastojei umiriti prijateljicu. im je uo tu rije, Andrea je naulio ui i pribliio se. Vidjevi ga u takvom loem stanju, ljudi su mu se micali s puta. "Phylum Mollusca zauzima drugo mjesto medu najveim skupinama ivotinja i obuhvaa poznate oblike kao to su puevi, kapice, priljepci, kamenice, lignje i hobotnice." Njih dvije zapanjeno su ga gledale. 243 "Polae li i ti ispit iz zoologije?" upitala ga je lana plavua. "...premda najvei dio mekuaca ivi u moru, razliite vrste pueva naselile su slatkovodni i kopneni okoli..." Zombi je brzo ispaljivao slinu i spoznaje o beskraljenjacima. "Zna prilino, ha? Ali ne izgleda ba najbolje, moda bi trebao otii kui dobro se okupati. Jesi li uio onaj dio 0 svitkovcima?" upitala ga je Marina gladei kosu i blago se mrtei. "Chordata ili svitkovci, koji predstavljaju najbrojniju porodicu medu deuterostomima, obuhvaaju ivotinje koje posjeduju sljedea distinktivna obiljeja: 1) ivanu vrpcu

2) svitak 3) krne pukotine." "Kako moe razgovarati s tim likom?" rekla je Tiziana prijateljici na uho, dok je Andrea nastavljao sipati pojmove. Tiziana je bila jedna od onih kojima je jako stalo da se ne obrukaju. "...a ima i ivotinjski zadah, i kakav pogled, izgleda kao da je mrtav. Grozan je!" "Moda ima pravo, pustimo ga. Gle kako udeen hoda po svijetu", rekla je Marina, a zatim, obraajui se Andrei: "Oprosti, zna kako je... Mi moramo sii, stigle smo." "...po zavretku planktonske faze, liinka dolazi do dna 1 lijepi se za njega prednjim papilama..." "Ajd' bok!" rekla je Marina, kojoj je, budui da je bila revna studentica, u dubini due bilo ao to naputa takvo znanstveno vrelo. 244 Sile su. Andrea ih je slijedio stropotavi se iz tramvaja. Pomogle su mu da se pridigne i, kao za zahvalu, Andrea si je zabio prste u nos i poeo zavijati. To bi ga uhvatilo svako malo. Zombiji su nepredvidljiva bia. "Duahhhhhhh duuuuuuaaaaaaahhhhh", poeo je ponavljati. Djevojke su se pravile da se nita ne dogaa, ubrzale su korak i vrckajui guzicama uputile se niz sveuilinu aleju prema Zoolokom institutu. Andrea ih je slijedio hvatajui usput prolaznike za dupe i masirajui vlastite genitalije. "...podred Criptocherata. Kratka ticala, skrivena u jamicama ispod glave; ive u vodi..." "Ne okrei se, Marina. Stvarno je teka seljaina. Ne moe ni zamisliti to sad radi", govorila je s gaenjem plavua. Andrea se drao zubima za gumu motocikla i vakao je kao da je kauguma. Sve troje uli su u staru zgradu Zoologije koja je u prolosti toliko dala znanosti, a sada je klimavo poivala na negdanjim lovorikama. Njih dvije ispred, ivi mrtvac iza. Profesor Amedeo Ermini, znanstveni svjetionik, bezuspjeno je traio parking za svoju lanciu flaviu. U svim ulicama oko sveuilita bila je ludnica. Automobili u tri reda, automobili nasred ceste, automobili posvuda. Konano je ugledao neto to je sliilo na mjesto. Drsko se uvukao, nadajui se da nee dobiti kaznu. 245 Izaao je iz lancie i odluno se zaputio prema Zoolokom institutu. Otkriva endemske vrste s otoka Asinara, Argas ergasto-lensis (krpelj robija), bio je ve stari, iscrpljen bolovima i malarijom, kojom se zarazio 1956. u Belgijskom Kongu. Nije vie dobro vidio i esto bi pobrkao ulaze te zavrio na Odsjeku za povijest medicine, koji se nalazio nasuprot zgradi Zoologije. Studenti su ekali profesora Erminija natiskani u velikoj dvorani s prepariranim ivotinjama, posudama s organizmima u formalinu i plakatima koji su prikazivali evolucijske ljestvice. U zraku se osjeala napetost. Ermini je bio gadna zvjerka. Zvali su ga profesor Obaraevi. Marina i Tiziana, koje su sjedile u klupi jedna pored druge, nervozno su listale udbenik. "Je li to Ermini jo nije stigao?" upitala je Marina Tizianu grizui nokte. "Ne, ini se da nije. uj, jesi li ti uila bodljikae..."

"Onako..." "Zato ne pitamo onog udaka iz tramvaja." "Ma vidi to radi. Pusti ga..." Andrea se kotrljao po podu liui najprije parket, a potom bedra djevojaka u minicama. Ljutite studentice tukle su ga udbenicima, biljenicama, torbama i kiobranima. "Odlazi, monstrume odvratni", govorile su mu s gaenjem. 246 Jadni zombi, pokuavajui zatititi glavu od te kie udaraca, bjeao je etveronoke i revao kao magarac: "Uaaaaaaaaahhhhhooooohhhhhhhh." Profesor Ermini uao je u dvoranu. Studenti su se razmaknuli, napravivi mu prolaz. Ni muha se nije ula. Svi su ekali u strepnji. Sjeo je za katedru i uzeo list s popisom prijavljenih za ispit. Mrzio je odravati ispite. Bio je tuan i obeshrabren, razina studenata pogoravala se iz godine u godinu. Nisu imali interesa i muili su se da poloe ispit, dajui openite i neprecizne odgovore. Ispitao ih je dvoje. I sruio ih. Posljednji je ak rekao da su kitovi ribe. Prozvao je sljedeeg. Andrea je puzao ispod klupa traei uine, picete, bombone, mrklje i vakae gume zalijepljene ispod klupa. Zavukao je ruku u jedan ruksak. "Hiiiiiiiiiiiiiiii", zagroktao je. Pronaao je sendvi sa salamom. Odluno je zagrizao u njega. Vlasnik ruksaka, debeli mladi, vidjevi to Andrea radi, utnuo ga je u guzicu. Zombi je urliknuo i krenuo naprijed, prema dnu dvorane. Naao se pred Erminijem. 247 "Sjednite, sjednite i ne stvarajte zbrku!" rekao je profesor Ermini Andrei istei naoale. Andreajesjeo. "Dobro, recite mi za poetak neto o rebronoama." Zombi je poeo odmah govoriti, kao sumanut. "Rebronoe obuhvaaju oko devedeset vrsta slobodno plutajuih morskih ivotinja, elatinoznog i prozirnog tijela. Rebronoe pokazuju neke slinosti s meduzama iz potkoljena arnjaka..." Nastavio je govoriti trzajui se na stolici, upajui pramenove kose, bacajui ih na klupu i grizui katedru. "Dobro, ini se da ste pripremili rebronoe. Moete prestati", rekao je Ermini. Ali Andrea je nastavljao sipati kao iz rukava. Preao je na nabrajanje svih devedeset postojeih vrsta rebronoa. "...Pleurobrachia, Hormiophora, Balinopsis, Mneiopsis leidy, Cestus veneris..." "Dobro, dosta. Prelazimo na drugo. Shvatio sam." Uzeo je staklenke sa ivotinjama u formalinu i dodao ih Andrei. "to je ovo?" Andrea je poeo otvarati silikonom zapeaene staklenke i vaditi sadraj. Jednu meduzu, koju je najprije pustio da iscuri na stol, a onda je usisao, kao da je sladoled. Zatim je uzeo golemu posudu, u kojoj se nalazio veliki tropski pauk, te ga pojeo hrskajui, kao da je toblerone. Na kraju je utaio ed formalinom, uprljavi se uz uasno kreveljenje. "Ma, to to radite? Recite mi neto o postanku vrsta, pustite staklenke!" 248 "Postanak vrsta je pro...gluhhhhuuuuuuu gnammm-mm...ces u kojem se form...gghhhhemmmmm ghhhee-eeemm." "Molim vas. Nemojte govoriti sa zalogajem u ustima. Pizzu ete pojesti nakon ispita."

Andrea se hranio cjevastim koraljem. Sisao je kolonije kao da su koljenice. Nastavio je govoriti neprekidno vie od sat vremena o spolnim navikama zmijaa. Ermini je blistao. Konano briljantan student, koji je uio, koji temeljito poznaje gradivo. Istina, bio je pomalo nemirnog i neobuzdanog karaktera. "elite li pitanje za najviu ocjenu?" Andrea se zabavljao lijepei mrklje po Erminijevom rokovniku. "to je to Mehlisova lijezda?" "To je lijezda opne blizu srednjeg ootipa na jetrenom renju", rekao je Andrea. "Izvrsno, pet plus, estitam. Ne osjeate se dobro? Imate udnu boju, mladiu moj!" Dao mu je potvrdnicu o ispitu, koju je zombi podrigujui utaknuo u uho. Ermini je bio tako pogoen Andreinim poznavanjem zoologije da mu je ponudio da kod njega pie diplomski rad i da postane vanjski suradnik njegovog Odsjeka. Povjerio mu je katalogizaciju kukaca koji u zajednicama nastanjuju rimsku kanalizaciju. Andrea je krajnje ozbiljno preuzeo tu zadau. Provodio je cijele dane gacajui kunim kanalima metropole. 249 Kao to je poznato, zombiji su skloni toj vrsti djelatnosti. Vraao se u Institut s vreicama punim ivotinjica, a kako nije bio naroito precizan u skupljanju, svako malo bi se tu uvukao i pokoji mi, koji bi se na kraju sakrio u profesorov laboratorij. Ermini je imao mali problem sa svojim suradnikom, nepodnoljivo je smrdio; stavili su mu pod pazuha one sapunie koji se stavljaju u zahode. Poeo je mirisati na umski bor. Diplomirao je s najviim ocjenama i pohvalama. Natjecao se za mjesto znanstvenog novaka i proao. S vremenom se poeo pomalo raspadati, otpadali su mu komadi tkiva. Stoga bi se naveer, kad bi Odsjek opustio, Andrea uvlaio u akvarij napunjen for malinom, da se odri u dobrom stanju. Ostao bi unutra, smiren, uronjen u otopinu, ponavljajui obiljeja bodljikaa ili embrionalni razvoj vitiara. Brzo je napravio karijeru i postao docent, a potom i profesor. S vremenom su ga svi zavoljeli, ukljuujui i njegove kolege. Postao je slavan zahvaljujui jednom istraivanju 0 hranjivosti stonoga. I dalje je zavijao i jeo mrklje, ali studenti, osobe koje lako prataju, upravo su ga zbog toga 1 voljeli. U svijetu tih mrtvih sveuilinih profesora, samo im se Andrea inio ivim. Kad je Cornelio Balsamo zavrio svoju priu, svima nam se promijenilo raspoloenje i svi smo bili ispunjeni nadom u svijetlu budunost te velebne institucije, talijanskog sveuilita. BLATO (ivot i smrt na Prenestini) 250 "Onda, jesi gotov? U kurac! Ve si pola sata unutra!" rekao je Albertino nestrpljivo. Predugo je zatvoren unutra. Albertino se naslonio na vrata. Iz depa jakne izvukao je cigarete. Chesterfield Lights. I zapalio je jednu. "Hajde! Isuse, koliko ti treba?" nastavio je rigajui dim i bijes. "Hej, hej, prijatelju, mirrr... to je pitanje koncentracije... Pusti me da radim na miru... Moram stupiti u kontakt s Vinuom i Ganeom. Ako mi i dalje bude govorio... pa koliko ti treba postat u nervozan... neu uspjeti... Skoro sam gotov... Strpi se, zaboga..." Priguen i nesiguran glas iza vrata. Koji davel pomislio je Alberto siui cigaretu. Mrzio je poslove koje mu povjerava Jaguar.

Poeo je kruiti po sobi, otpuhujui. Nadrkano. Nervozno, na petama izama. Zaustavio se i pogledao se u zrcalo naslonjeno na zid. Albertino je bio visok i krupan. Skoro dva metra. Bildao je u teretani. iroka ramena i nabijene ruke. Kratka keste-njasta kosa, slijepljena na elu. Velika usta i male, hladne oi. 253 Zadovoljno se okrenuo oko sebe. Svialo mu se kako mu stoji jakna Avion Game od antilopa koju je kupio prije nekoliko dana. Dobro mu je padala niz bokove. Dobro su mu stajale i traperice Cotton, dovoljno uske, ali ipak ne toliko da mu se sprijeda ocrtava alat. Moda malo previe isprane. Sjeo je, jo uvijek gledajui se. Osjeao se u formi tog jutra. Upravo takav, u svojoj jakni, u istoj i izglaanoj koulji, kariranoj vesti. Ali traperice su mu se nabrale na koljenima, otkrivajui u potpunosti kaubojske izme. Brino ih je spustio. Pogledao je oko sebe i zakljuio da je to najjebenija rupa koju je ikada vidio. Gnojite na sedmom katu nebodera u obliku tornja. Od armiranog betona i plavih ploica. U blizini su se nalazila jo etiri takva tornja. Svi isti. Nijedan jo nije bio dovren, ali su ljudi ve ivjeli u njima. Na najviim katovima nedostajale su i plave ploice i okviri na prozorima. Graevinske pekulacije. Nastavio je gledati oko sebe. Na zidovima su visjele slike indijskih boanstava i Boba Marleva i Jimija Hendrka i Ravija Shankara, a na podu leali su madraci puni buha i sagovi skoreni od dima i smrada nogu, prljave krpe i sasuene stabljike marice. U kuhinji, na sudoperu zbrda-zdola uglavljenom u armirani beton, stupovi prljavih tanjura umrljanih masnoom i gadarijama. Lonac sa skorenom riom. Zdjela za juhu s nekakvim ogavnim istonjakim bukuriem. 254 Kroz prozor zatvoren plastinom folijom nejasno se nazirala Prenestina, kolone automobila, krovovi pogona za proizvodnju zahodskih koljki, eline dizalice, vrtovi, niske zgrade i nebo. Jako plavo. Hladno. Bez i jednog oblaka. To istonjako leglo buha pripadalo je Antonellu. Antonellu, friku. Albertinu se otpoetka gadio. Iz dubine due. Ustvari uope nije poznavao tog narkosa. Nije znao odakle je izniknuo i zato je gazda poslovao s njim. U svakom sluaju, ako se Ignazio Petroni zvan Jaguar koristio njime, to znai da ispod tih krpa djeteta cvijea kuca srce ovjeka od povjerenja. To je sve to je trebao znati I to mu je trebalo biti dovoljno. Sigurno je da se Albertinu nikako nije sviao. Konano se s druge strane vrata uo um putanja vode. Uspjeli smo! s olakanjem je pomislio Albertino. Bacio je cigaretu na pod i ugasio je vrhom izme, ne hajui za sag. Ustao je povlaei traperice nadolje. Ubrzo su se vrata otvorila i frik je izaao. Izgledao je loe. S onim crnim i prljavim pletenicama rastafarijanca iz predgraa. Znojan. One male i nepomine riblje oi. Suh kao prut. Neobrijan. Na licu su mu se ocrtavale sve gadarije koje je proao putujui Istokom. Nosio je crveni kuni ogrta Sergio Tacchini razvezan na bijelim, mravim kokojim prsima. Hlae na crvene i plave pruge bile su mu uske u bokovima, a u dnu irile su se u trapez. Bosonog.

255 I onaj rubin. Imao je kurev rubin uglavljen medu pocrnjelim zubima. On je mislio da je to ik. Moda u Nepalu. Sigurno ne u Rimu. Taj frik je zaista bio udareni kreten. "Onda, kako je bilo?" upitao ga je Albertino, uzbuen kao otac koji eka roenje vlastitog djeteta. Frik je u ruci drao smotan runik. "A kako je moglo biti? Dobro! Gledaj, nevjernice!" Glas mu je bio dubok, promukao, jednolian. Rastvorio je runik. Polako. Kao da pokazuje skupocjeno blago. Unutra je bilo vie od dvjesto kuglica, veliine grliinog jajeta. Bijelih i zapeaenih celofanom i voskom. Heroin. Jo su smrdjele na govna. Tip, osim to je bio kreten, bio je i fakir. "Kako si, u kurac, sve to uspio utrpati u eludac? Ha? Mislim, kako ti zaboga to uspijeva?" upitao ga je Albertino. "Lako je, prijatelju. Sad u ti objasniti. Sjedne na obalu Mother Ganga u pozu lotosa. I gleda kao tee. Sve ti se otvori. Duh. eludac. Dok si tamo, u meditaciji, pone gutati jednu za drugom. Staloeno. Polako. Bez urbe. Zajedno s tim jede banane. Ne zna kako su dobre, male i slatke, tamo u Indiji. Treba ti cijela no..." "A zato jede banane? Imaju lo okus?" "Beton! Zabetoniraju! U protivnom ti lete po trbuhu kao poludjele biljarske kugle! I opasno je. Jako opasno", odgovorio mu je taj stari, mudri guru. 256 Dok je govorio, izvukao je iz ladice veliki ilam od rez-barene bjelokosti i napunio ga duhanom i travom. "Mora probati ovaj specijalitet. Juer sam ga posrao. Tek stigao. To je moja vlastita zaliha, na crno. Dolazi izravno s Himalaja. Jako dobra roba!" "Ma jesi li lud? Ako to popuim, bit u razvaljen cijeli dan. Ja radim... U kurac, osim toga, sad je jedanaest ujutro!" rekao mu je Albertino, odmahujui glavom. Albertino nije duvao ve vie od dvije godine. Otkada je oenio Selvaggiu. Ona nije htjela. Govorila mu je da od toga izgleda kao kreten i da je poslije u krevetu kao zombi. I on je prestao. Njoj za ljubav. "Ja mislim da si ti pod stresom. Ne slua svoj Qi. Trebao bi se malo baviti jogom... Ugledaj se u mene. Nai svoj unutranji mir. Opusti se." S tim dimnjakom u ustima koji je izbacivao gusti halu-cinogeni dim, frik Antonello poeo se zaplitati gore od mongolske akrobatkinje u provincijskom cirkusu. S nogama iznad glave stajao je na jednoj ruci, a drugom se potezao za palac lijeve noge. "Ti si bolestan... Stvarno ti je jako loe..." lijeniki mu je rekao Albertino. Taj je ovjek skrenuo s uma poput neukroene deve, previe da bi ga se moglo uistinu mrziti. Bio je tu, na podu, zapleten kao iaeni kamp. "Kasno je, Frikiu, ja moram ii. Evo ti novac... Uzimam robu", nastojao je zakljuiti stvar Albertino. Tog jutra imao je drugog posla. Nije mogao gubiti vrijeme kod tog kretena. 257 Onako kako se zapleo, Antonello se i raspleo kad je ugledao sveanj novanica. Dok je frik brzo brojio novac, Albertino je stavio jajaca u vreicu i gurnuo ih pod jaknu.

"Stani. Baba! Malo je!" mirno mu je rekao bitnik. Antonello je govorio tonom gurua. Istina se slijevala iz tih presvetih usta. To je Albertinu prilino ilo na kurac. "to malo?" "Novaca. Nije dosta. Ovo je posebna roba. Nije to uobiajeno sranje." "to kae?" zareao je na njega Albertino. "Da mi mora dati barem dvostruko vie od ovoga. Ovo su zmajeve suze. To je 04. Najbolji. Jesi li uo za to?" Albertino nikad u ivotu nije uo za jebene zmajeve suze. Ovaj seronja je stvarno valjao gluposti. "I za dvostruko vie, to to inim kao da vam je darovano. Kad ga izreete, vidjet ete da moete napraviti pet, est puta vie... Sto posto ist. Ovo je roba koja te ispali ravno u orbitu. Ostane gore kao mudonja i ne vraa se vie na zemlju. Psihodelina mora. Vie slii na tumor na mozgu nego na drogu. Probaj je..." nastavio je frik tonom teleprodaje. Nee me zajebati, govnaru! pomislio je Albertino i onda, hladan kao led: "Zaboravi na to, dragi moj. Gazda je rekao da je to novac. Uzmi to i gotovo. Jesi razumio? Ne da mi se cjenkati s tobom." "Kunem ti se, brate. Ova je posebna. Reci to svom Jaguaru. Dosad se nikada nisam alio, ali za zmajeve suze mi morate dati vie. Ako ne, neemo poslovati... uzimam je natrag..." 258 Na "uzimam je natrag..." frik se pokolebao: suhi mu se glas odjednom promijenio i postao jedva ujan. Sad kad je to govno reklo da e je uzeti natrag, Albertino je odjednom bio sretan. I miran. Miran kao kobra. Pribliio se. "to si rekao? to e?" Antonello je sada djelovao manje mirno. Manje Buda nego inae. Strah se zna grubo naaliti. Oi su mu bile posve sitne, utisnute u mrane podonjake. Znojio se kao lud. Frik je na trenutak odmjerio tu ivotinju u jakni Avion Game pred sobom, izduio purei vrat i hrabro promucao: "Rekao sam... rekao sam da u je uzeti natrag. Mogu nai..." Naao se na podu vritei. Slomljenog nosa. Albertino je bez oklijevanja krenuo. Glavurdom. Preciznim udarcem glavom pogodio ga je posred lica, u nos. Bolno. Trenutak. Sad je Antonello leao na podu i iz nosa mu je tekla krv i sluz. " Neke stvari ne smije izgovoriti. Ni u ali. Mislim, uvijek smo te tretirali kao gospodina. I ti to zna. Dobro to zna. Sad se okree protiv nas kao bilo koji govnar. I kae da hoe robu natrag", rekao je kruei oko njega. Bilo mu je ao to ga je ozlijedio. 259 Ali takvima treba odmah izbiti iz glave odreene navike. Takvi ljudi, ako im prui prst, odmah uzmu cijelu ruku, a onda grabe i rame. Sklupan na podu, frik je plakao i mumljao. "Daj. Hajde. Uzmi te proklete novce i otii u bolnicu. Mislim da sam ti slomio nos. Hajde!" rekao mu je Albertino, nastojei ga podignuti vukui ga za ogrta. Ali on je ispruen na podu nastavljao plakati i brbljati na nekom stranom jeziku.

"to to kae?" "Pusti me na miru... Odlazi!" "Okej, oprosti mi..." "Ne." "Podigni se, hajde. Pokai mi..." "Ne i ne. Nita ti neu pokazati. To je isti heroin... To je neto drugo... To su zmajeve suze", plakao je jadnik. Onda se konano pridigao, tresui se kao mokro pseto, sjeo i nastavio cmizdriti. Albertino je naao na krevetu nekakvu majicu i njome mu je pokuao zaustaviti krvarenje. "Pusti! Ja u", rekao je frik grabei majicu i onda jecajui nastavio: "Ti ne zna to to znai napuniti si eludac time. Nema pojma. Nema pojma to znai prijei tako dvije granice. Probavlja kao zmija, a to nitko ne smije primijetiti. Osam sati u avionu nikako da proe. Ti to ne zna. Zasere se od straha. Poeli umrijeti. Zna to se dogodi ako se neka od tih kuglica otvori. Predoziranje! Ide ravno stvoritelju na raun. A nakon putovanja doe na aerodrom i to je tek poetak. Tu su talijanski policajci, koji te jako dobro poznaju. Psi..." 260 Albertino je pogledao na rolex. Morao je krenuti. "Znam. Pasji je to ivot. Shvaam, prijatelju. Ali kasno je. Moram ii..." pomirljivo mu je rekao Albertino. "Ne. Kurca ti ne zna. Ja vie ne mogu." Frik se sav ukoio i pogledao Albertina u oi: "Sluaj. Skoro mi je pedeset godina. Ja zasluujem taj novac. Jesi razumio? Nemam enu. Nemam djecu. Moja majka u Caserti godinama ne pria sa mnom... to mogu rei da sam napravio u ivotu? Kurac. Nada. Jedino to znam raditi je biti kurir." "Dobro, hajde, vidio si svijeta... Upoznao si razliite ljude, zemlje, stvari..." "Umoran sam od putovanja. ivota psa lutalice..." "Ajde, budi sretan. Ja sam bio samo u San Marinu, kad sam imao trinaest godina. ak se ni ne sjeam toga." Doista je izazivao saaljenje. S tim slomljenim nosom. Nije ga se moglo sluati. Albertinov oklop tvrdog momka poputao je pred tim nesretnikom. Gdje je sad, u kurac, njegov unutranji mir? Je li bio dovoljan jedan udarac glavom da ga se raskrinka? Kamo je nestao Buda? Bio je nitko i nita, brbljavac kao i svi ostali. Dosta. Htio mu je ostaviti novac, uzeti jajaca i otii. Ali ovaj se vie nije zaustavljao: "...Znam da mi se smijete iza lea. Misli da ne znam? Pogledaj onog frika... Gledaj tog jadnika koji si je i mozak poduvao. Ali sad je dosta. Umoran sam. Ja crnim. Hou i ja normalnu kuu, auto, televizor... Onaj seronja Jaguar me tjera da svaki mjesec idem amotamo. Ne mogu vie. Zato mi mora dati taj novac. Ova roba vrijedi toliko", 261 dok je govorio brisao si je lice majicom, koja je ve bila sva crvena. "Ti si lud. Nisi svjestan to govori. Dogovorio si cijenu s Jaguarom... Razbit e te, ako samo pokua traiti vie." "Ta roba vrijedi toliko. I toka. Zato nee izai odavde dok mi ne da ili novac ili robu." "Smiri se... Koji kur..." Narkos je naglo ustao i sa stola zgrabio dugaak no. Albertino gaje odmah prepoznao. Kris. Malezijski kris. Tanke i zakrivljene otrice. Bode Thuga. Vidio ga je u seriji o Sandokanu i malezijskim gusarima.

Sad je Antonello bio u napadu, cerekajui se kao psihopat u posljednjem stadiju. Bode u ruci i luaki pogled u oima. "Jesi li lud?!" vrisnuo je Albertino na njega, odskoivi lagano ustranu. Dijete cvijea, smueno, pokualo je ubosti, ali okliznuo se na sagu i rairenih se ruku razlijepio o zid. Njukom. Sruio se na zemlju, presavijen. "Jesi li lud?! Koji ti je kurac?" upitao ga je zbunjeni Albertino. "Sluaj, dosta je, ja odlazim. ao mi je zbog tebe, zbog tvoje situacije. Uzmi taj novac, pa da zavrimo..." nastavio je. inilo se da ga frik ne uje. Nepokretan. Lice poput krvave maske. Zatvorene oi. Mrtav je?! Pokuao ga je pomaknuti udarivi ga vrhom izme. Nita. I U kurac, mrtav je! Bolje se izgubiti. Albertino je otvorio ulazna vrata, posljednji put ga pogledao i rekao: "Okej. Tu ti je novac. Ciao..." Ve je zatvarao vrata, kad se Antonello opet bacio na njega. Vritao je. Ustao je i vritao. Vritao je i preko razrezane usne pljuvao slinu i krv. Nos mu je bio kaa. udovite. Pao je na njega opsjednut i razjaren. Kris u zraku. Otrica je proletjela tik pored njega, razderavi mu desni dep jakne Avion Game. Albertino gaje preciznim udarcem desnicom u trbuh sruio na pod. Frik je drhtao, ali istovremeno mu je onim opakim klijetima koja je imao umjesto ruku stezao listove, vristei na nekom stranom jeziku: "Dekpundeleri avenire..." "Prestaniii! Prestaniii!" revao je Albertino tresui nogom kao luak. Onda je osjetio paklenu bol tono ispod koljena i vidio ga je kako mu se zubima zabio u traperice Cotton. Unitavao mu je hlae. Jebeno bijesno pseto. "Jebi se!" jauknuo je Albertino i izvukao pitolj iza lea. Magnum 44, kratke cijevi. Prislonio mu ga je na lubanju, zatvorio oi i opalio. Stanom je odjeknuo snaan prasak. Glava djeteta cvijea rascijepila se na dva dijela, poput dagnje. Metak je zavrio svoju putanju uz Albertinovu izmu, skrhavi jednu ploicu u tisuu komada. Beivotno Antonellovo tijelo svalilo mu se pred noge, kao vrea krumpira. 262 263 "Sam si to traio, govnaru! Ti si obino govno! Jebi se!" vikao je na njega i utirao ga. Sklupani le se pod udarcima jedva pomicao. Albertino je opsovao i poeo skakati po sobi, nastojei se smiriti. Taj govnar je to traio. Mora da se neim razvalio. Crack-om, heroinom, kokainom, amfetaminima... svime. I sad? I sad je bilo sranje. Lijepo se zajebao. to e rei efu? Jaguare, oprosti mi, zna, tip je uzeo no, grizao me, ja sam ga sredio. Jako mi je ao. Stvarno... Ne. Jaguar nee biti nimalo sretan. Ba nimalo. Taj jebeni frik bio je njihov glavni kurir. Najbolji. Posao e im sada itekako trpjeti. Ovaj je stalno iao u Indiju i natrag. Vie je nalikovao na kontejner nego na ovjeka. Nitko na carinama nije bio hladnokrvan kao on.

A Albertino ga je upucao. Presirovo. Kao i obino. A on bi trebao biti ovjek od povjerenja? Nikada. Reagirao je kao neki balavac, poetnik. Osjetio je polarnu hladnou kako mu se penje uz leda i tropsku vruinu u obrazima i na elu. Sjeo je i zapalio cigaretu. Ne smije rei efu. Doista mu ne smije rei. U najboljem bi ga sluaju zalio betonom. Mora nestati! 264 Evo to e rei tom usranom Jaguaru: "Nije ga bilo. Kurvinog sina nije bilo. Nestao je. itavo jutro sam ga ekao pred kuom... Taj seronja nas je zajebao." Vratio bi mu novac i... A jajaca? Albertino se nasmijeio i stisnuo ih uza se, kao enka pavijana svoje mladune. Ustao je. Na posao! Odvukao je le na sredinu sobe. Ispravio mu je ruke i noge najbolje to je mogao. Onda je u vreicu ugurao ono to je ostalo od lubanje i ljepljivom mu je trakom privrstio za vrat. Uzeo je jedan od brojnih sagova i omotao ga oko njega. Golemi punjeni omlet. Da se dodatno osigura, obli-jepio ga je trakom. Oistio je krpom krv, koja je zaprljala dovratnik, pod i zidove. "Dobro odraeno!" rekao je zadovoljno. Onda se pogledao u zrcalo. Bio je znojan. Crven u licu. Traperice natopljene krv-Iju. Skinuo ih je. U jakni, boksericama na cvjetie i arapama otvorio je ormar. Prazan. U kurac, gdje je taj frik drao odjeu? Nije se uope presvlaio? Mogue. Onda je pored kreveta naao otvoren koveg, krcat prljave odjee. Prekopao ga je. Jaknice s perlicama i ogledalcima, areni prsluci, izlizane majice, gae poutjele od mokrae i prozirne, ute i zelene lanene kouljice. Nita. Onda je konano pronaao jedini par hlaa. 265 Navukao ih je. Pogledao se u zrcalu. Nagnuo se zbunjeno i rekao naglas: "Ne mogu uokolo ii ovakav! Zamisli da me netko vidi! Kakva Boja sirovina!" Bile su to hlae od crvenog baruna, na nekim dijelovima su se prelijevale u bezobline ljubiaste mrlje. Zbog pogrenog pranja. Na trapez. Posvuda su ga stiskale. Sprijeda. Straga. Prekratke. Kaubojske izme izvirivale su iz njih kao dvije crne, izobliene gljive. "Prestrano!" Nije smio misliti na to. Gurnuo je pitolj u hlae. Zgrabio je smotak i natovario ga na leda. Teturajui je krenuo prema vratima. "Teak je ko vrag", otpuhnuo je. Albertino je na ravnoj klupi, samo prsnim miiima, iz prve podizao sto dvadeset kila. Sad je jedva hodao uspravno. Na prvi pogled Antonello je izgledao kao perce, vrabac od ovjeka, pa ipak... Mora da je imao teke kosti. Olovne. A morao se spustiti sedam katova stepenicama. U taj jebeni toranj od govana jo nisu ugradili lift. Opsovao je. Otvorio je vrata i izaao. Na stubitu su se uli glasovi. Vika, smijeh i brbljanje. Vjerojatno s kata ispod. Stoga je ostavio teret u stanu, pritvorio vrata i tiho se zaputio niz stepenice. Siao

je pripijen uza zid niz te nedovrene betonske stepenice koje su se, niske i iroke, uvijale oko sebe sve do prizemlja. Pogledao je iza ugla na esti kat. Tamo su sjedile tri djevojice. Igrale su se. Svaka s malim kolicima. Davale su papicu svojim lutkama. 266 "Gle, moja jede samo kekse Mulino Bianco", rekla je plavokosa djevojica u ljubiasto-plavoj jaknici. Mrvila je keks sa itaricama u vodu i onda kau gurala na lutkino lice. Druge dvije su je gledale sa zanimanjem. Popeo se natrag. I s kata iznad dopirali su zvukovi. Builica. Udarci ekiem o zid. Brbljanje. Zidari. Gore su bili zidari. Ta je zgrada bila poput jebene morske luke. Nije mogao sii s lesom na leima. Vidjele bi ga dvije tisue ljudi. Vratio se u stan i zatvorio. "Kako u sad, u kurac?" rekao je praznom stanu. "Odavde se ne moe van... jebemti." Otiao je do prozora. Pogledao je dolje. Ispod zgrade je jo bilo gradilite. Hrpa pijeska. Parkiran bager i onda, tono ispod prozora, otpad zemlje, namjetaja, praznih plinskih boca i smea. Pored toga, nekoliko metara dalje, njegov automobil. Ledeno bijeli BMW 477. Parkirao gaje tamo, daleko od ulaza, ba zato da ne bude uoljiv. Nije bilo nikoga u blizini. Dobro. Sad je znao to e. Bacit e ga dolje. Na otpad. Blizu BMW-a. Onda e se sjuriti dolje i ubaciti ga u prtljanik. Nitko nee primijetiti. Ljudi su tu svata izvlaili. Hladnjake. Televizore. Namjetaj. A kamoli sag. Genijalno. 267 Naprosto genijalno. Albertino je dovukao smotak do prozora. Pridigao ga je. Naslonio na rub prozora. I onda ga zvjerskim naporom bacio. Torpedo se stropotao ravno dolje. Precizno. Prava kur-eva raketa zrak - zemlja. Albertino ga je vidio kako pada ravno na hrpu otpada i zatim je promauje. Uasan "Neeeeeee..." prepun neizmjernog bola izletio mu je iz usta. Pokrio je oi rukom. I onda zasljepljuju udar. Lima. Stakla koje se rasprskava. Torpedo se zabio u vjetrobran BMW-a 477. Okrenuo se i kao lud se sjurio niza stepenice. Skaui. Kotrljajui se. Preskoio je djevojice, gospoe sa pecerajem, starice koje su se verale uza stepenice, sve ivo, i naao se dolje, na izlazu iz tornja. Izaao je i potrao oko gradilita sve do auta. Naslonio se na BMW da doe do daha. Onda je pogledao uvis. Sve do vrha. Nikoga na prozorima. Nikoga na balkonima. Samo rublje koje se sui. Samo plavo nebo. Nita vie. ini se da ga nitko nije primijetio. Zahvalio je Bogu. Ravna i kruta kobasietina dopola je strala iz stakla, poput tenkovske cijevi. Druga se polovica zabila u suvozako sjedalo. Ma u stijeni.

Albertino se popeo na haubu i poeo vui sag prema sebi, upirui se nogama i krguui zubima od napora. 268 i Vukao je, ali nita. Ostajao je nepomian. Zaglavljen, inilo se da se frik, zarobljen u sagu, odupire, kao da K zubima uhvatio za navlake sjedala i ne eli popustiti. "Mogu ja toooooooooo!!!" vrisnuo je Albertino i i-. tovremeno povukao iz sve snage. Skoro da se iskilavi. 1 ).i mu prsne ila na elu. Popustio je. Odjednom. Albertino je poletio unatrag. Zajedno s kobasietinom. Naao se na zemlji, zajedno s kilogramima saga i biveg narkosa. Bolno se pridigao i opsovao Boga, taj dan, plavo nebo, sebe samoga, Ignazia jebenog Jaguara i frika Antonella. Odvukao ga je iza auta. I posljednjim snagama zatvorio u prtljanik. Rukom je skinuo ono to je bilo preostalo od vjetrobran-skog stakla. Staklo se rasulo po unutranjosti automobila u milijun minijaturnih kockica. Onda je iz auta izvadio eir. Selvaggin. Vunen. Zeleno-crven s golemim ljubiastim pomponom. Nabio ga je na glavu. Bolje se zakopao u jaknu Avion Game. Sjeo je za volan i krenuo, uz kripu guma. Izaao je na cestu u pogrenom smjeru i nakon par metara se naao pred kamionetom koji je prevozio staklene ploe. Taj je poeo trubiti kao lud, ali Albertino ga nije ni primijetio. Iao je naprijed, sredinom ceste, i jebalo mu se za sve. Kamionet se bacio ustranu i zakoio. "Crkni, upino!!" viknuo mu je Albertino, pokazujui mu rogove kroz razbijeni vjetrobran. Siroti se staklar prepao kad ga je vidio i pustio ga je da proe. 269 I Kako je mogao naletjeti na takvog? S tom psihopatskom facom? S tim eirom? Bez prednjeg stakla. Albertino je vozio petljom 160 na sat. U autu je bjesnjela oluja. Zastraujua hladnoa. Albertinu, uurenom za volanom, nije bilo hladno. Mozak mu je kljuao. Govorio je naglas: "to da radim? Moram se rijeiti tijela. Ali gdje?" U nekakvom jarku. Na nekom skrivenom mjestu. Pronai e ga. Sigurno. Ali to nije bio problem. Svi e rei da je taj kretenski frik odluio preuzeti inicijativu i da je zavrio u nekom drutvu u kojem nije imao Jaguarovu zatitu. Albertino je zavukao ruku u jaknu. Jajaca su bila tu. Na sigurnom. Koliko su mogla vrijediti ta jajaca? Mnogo. Jako mnogo. Poslije ih moe prodati. Na miru. Nitko ga nee uloviti. to e kupiti za sav taj novac? Za poetak, novi auto. Saab? Maserati? Moda ferrari? Onda e Selvaggi kupiti bundu od samurovine. Ve ga godinu dana gnjavi s tom kurevom bundom. Onda putovanje. Kamo? Na Maldive. Na Kanarske otoke. Na Mauricijus. Na neki lijepi topli otok. Kao papa i njegova papisa. to je vie razmiljao o tome to bi mogao napraviti sa svim tim novcem, to se bolje osjeao. Nije ni primijetio da je ve neko vrijeme crna alfa 33 twin spark zalijepljena za njega kao muha za govno. Onda ju je spazio. Nije se odvajala od njega. Ubrzao je.

180. Sad ga je vjetar prikovao za sjedalo i oi su mu suzile. Stavio je na nos par Selvagginih naoala. U obliku suze. Naranaste. S briljantima. Pogledao je u retrovizor. Jo je tamo. Koji kurac hoe? Prili su mu s boka. Bila su dvojica. Albertino se okrenuo i odmjerio ih. eludac mu se stisnuo. Ta dvojica, tupih lica, s rejbanicama, razdjeljkom na desnoj strani, neobrijani, u jeftinim konim jaknama, nisu policajci. Nego vie od toga. Bili su to smrdljivi specijalci. "Zaustavite se! Stanite sa strane!" viknuo mu je onaj sa suvozakog mjesta, dok je na krov alfe stavljao plavu sirenu. "Okeeeeeeeeej okeeeeeeeeeej. Sad u stati!" rekao je Albertino sa smijekom. Ali kako se mogao zaustaviti? S lesom u prtljaniku. S magnumom 44 kratke cijevi u hlaama i s toliko robe da bi mogao predozirati kompletnu publiku na Woodstocku. Albertino se pomaknuo udesno, praen alfom. Onda je usporio skoro do zaustavljanja, pa naglo ubrzao izigravi ih. Luaki je skrenuo udesno i zaletio se na pjeaki otok. 270 271 BMW je poletio i stutio se naprijed udarivi njukom poput posrnulog bizona. Blatobran je odletio uz prskanje iskri. Zavrio je na cesti pored prikljune. Albertino je vritao. Vritao je i vozio tog monstruma bez kontrole koji je udarao lijevo-desno izmeu ograde i pjeakog otoka. Automobili iza njega lanano su se sudarali, zabijajui se jedan u drugi u kaosu krvi i lima. Albertino je psujui uspio ispraviti BMW. Specijalci su ga jo slijedili, samo to je sada izmeu njih bila razdjelnica. Ovaj put znatno via. Nepremostiva. Preiao ih je. Iz pitolja su ispaljivali hice upozorenja. "Zar niste uli za neuhvatljivog vozaa?!" vikao je tim upcima. Pozdravio ih je i skrenuo. Proao je kroz Torre Gaia, ulicom Borghesiana, uao u predgrae Finocchio. Niske sive kue, bez fasade, s iskrivljenim i zahralim tanjuriima koji su izvirivali s krovova poput zgrenih starakih prstiju. eljezni balkoni. Plastini prozori. Krive, nepovezane, potopljene ulice. Jaruge. Vrtovi izmeu kua. Mravi psi mjeanci. 127-ice. Ograde od ivice i bodljikave ice. Zatim samo prljava polja. Cikorija. Ovce. I smee. Skrenuo je na blatnjavu cestu koja se sputala medu koprive i grmlje. Cesta se sve vie suavala. Pucketanje grana na vratima automobila. Polako je napredovao kroz meko blato. Lokve ustajale vode. Neprirodnu tiinu prekidalo je samo ivikanje vrabaca. Onda se cesta ponovno proirila, izbijajui na proplanak opasan stablima lovora i hrasta. 272 Albertino je zaustavio auto. Izaao je. izme su mu propale u blato. Otvorio je prtljanik. Presavijeni smotak. Izvukao ga je. Potezao ga je drei ga za noge.

Proplanak se sputao u sve strmiji obronak, koji je zavravao u tamnoj, nepominoj barutini okruenoj trskom i korovom. Zahrale perilice, razvaljeni hladnjaci, strojevi za pranje posuda iz sedamdesetih godina i tednjaci, izvirivali su iz vode poput ostataka naputenih galija. Groblje kuanskih aparata. Rijetke zrake svjetla prodirale su kroz lie oblikujui sunane mrlje na povrini vode i na mehanikim olupinama. Barem deset godina nije bio na tom mjestu. Bio je tada jo djearac. Dolazio je ovamo s jednom. Assuntinom. Debelom, kurvanjskom podrtinom. Tu je dolazio jebati. Stavili bi deku na zemlju. Jednom su se ljeti tu ak i okupali. Goli kao crvi. Tada tu nije bio otpad, nego samo barutina. Albertino je zgrabio smotak i poeo ga vui kroz blato. Krenuo je niz padinu. Klizao se. Donovi izama slabo su prijanjali. Proklizavali su na toj ljigavoj kai. Zavrio je sjedeki u blatu. Klizio je na guzici ravno prema barutini. Bezuspjeno se pokuao oduprijeti rukama i nogama. Samo je nainio beskorisne brazde sa strane. Ko-basietina je pala na njega, straga, svom teinom. Kotrljao se licem prema naprijed i zavrio u sirotinjskom ivom blatu. Usisalo ga je do koljena i stalo. Podigao je glavu. 273 I Tog jutra nita mu nije ilo od ruke. Ba nita. Udarao je rukama i bijesno prskao oko sebe. Zato ba ja? Mokar od glave do pete, ustao je i zgrabio sag. Razmotao se otkrivajui jezivi sadraj. Le. Bijel. Razvaljene glave. Na licu skorena krv i blato. Razrogaene oi. Okrugle i tamne. Na licu mu je bio neki udan, gotovo zadovoljan, isceren izraz, koji je rubin jo vie isticao. "Jesi li sretan, ha? Govnaru!" zareao je na njega Alber-tino. Onda je protrnuo. Jajaca?! Zavukao je ruku pod jaknu. Jo su tamo. Zgrabio je le. Ugurao ga u divovski hladnjak Indesit koji je virio iz kaljue. Zatvorio ga je i popeo se etveronoke do auta. Mokar kao ep, Albertino je u onoj katastrofi od BMW-a odluno vozio doma. Samo medu zidovima njegove kue moe nestati ova mora i vratiti mu se mir. Ali to je dalje odmicao, to su se jae oko njega uli jezivi, udni zvukovi. Ludnica od sirena. Pravi pravcati veliki koncert. Odjednom ga je obuzeo strah. Osjetio se izgubljenim. Osuenim na propast. Prokletim. Poeo je drhtati kao prut. Nahukali su na njega cijelo krdo policijskih automobila. Trae li ba njega? Koga su drugog mogli traiti? Mora da je izazvao paniku na pristupnoj cesti. Tko zna koliko je mrtvih u onoj nesrei. Ovako ne moe dalje. Mora se rijeiti auta. To to sad vozi nije automobil nego karnevalska kola. Svi su se okretali za njim. Ulubljena vrata. Izbijen vjetrobran. Bez blatobrana. Blatnjav. Uao je u slijepu uliicu izmeu trokatnica. Psi su reali iza zelenih vrata. Ostavio je auto u nekoj garai, iza gomile drva. Prijavit e krau Selvagginog BMW-a. Auto je bio registriran na nju.

Zamiljen se zaputio kui. Nije bila daleko. Svega par kilometara. Naravno, rekao si je u hodu, napravio je veliko sranje time to je ubio dijete cvijea. to mu se dogodilo? Zato je tako reagirao? Ali uvijek se nae neki izlaz iz nevolje. Samo se ne smije prepustiti panici. I mora razmisliti. Na kraju e ak i zaraditi. Ta jajaca su gotov novac. Ke. Sad se jo samo mora suoiti s jebenim Jaguarom. Nastupiti kao veliki glumac. Lako je rei. Taj bi ti jednim pogledom prodro u najmranije zakutke srca. To je bila jedna od osobina koje su ga inile iznimnim, velikim efom organiziranog kriminala. Imao je esto ulo za govnare, drznike i izdajice. 274 275 Izdajice poput njega. To je on. I nita vie. Izdajica onoga koji ga je izvukao s ceste, gdje je radio na selidbama i zaraivao milju i pol mjeseno; uglavnom, iz posranog ivota, bez novca i perspektive. Albertino je cijenio svog efa. Postao je njegov ovjek od povjerenja ve prije etiri godine. A morao je zaraditi to povjerenje. Mukotrpno. Ali Jaguar nije doputao pogreke. A ova koju je napravio Albertino bila je velika kao kua. Moda bih mu trebao rei... Sve mu ispriati. Moda bi mu oprostio. A moda i ne bi. Ponekad je loe volje. Jako loe. Albertino nije bio spreman pokuati. Riskirati ivot. Prihvatio bi ivot niih bia, samo da spasi guzicu. Obeao je samome sebi da vie nee raditi pizdarije. Ostalo je jo malo do kue. Albertinu je sad bilo hladno. Bio je sav mokar i blatnjav. Hlae su mu se ukrutile i stezale ga. Kloar. Ve su tri policijska automobila prola pored njega. Nisu ga lijepo gledali. uurio se iza parkiranih kola. Nastavio je hodati bre. Cesta je postajala ira i zabrane parkiranja liavale su ga zaklona. Minsko polje. Iao je dalje zadravajui dah. Nije trao, ali osjetio je da mu noge klecaju. Onda je u daljini, na poetku ceste, ugledao crnu alfu 33. Ila je prema njemu. "U kurac. U kurac. U kurac. Neee", promrmljao je slomljen onime to vidi. Opet oni. Opet specijalci. Doli su ga istjerati iz jazbine. Koji zajebi Albertino se zaustavio. Mozak mu je kljuao. Pogledao je oko sebe traei sporedne ceste, uliice, neki put za bijeg. Apsolutno nita. Ni za kurac. Zgrade su se nastavljale jedna na drugu bez prekida, sve do kraja ulice. Ulovit e ga. Albertino se spremao da potri, da izvue pitolj i zapuca, kad je ispred sebe ugledao izlaz. Staklena vrata. Svijet sendvia. Uvukao se unutra.

Svijet sendvia bio je mali bar, obloen poput mauzoleja crnim kamenom. Trokutasta zrcala prekidala su to crnilo. Svjetlee reklame obasjavale su milijune sendvia poredanih u stupove iza staklenog pulta. Najklasiniji sendvii, poput onih s prutom i sirom, piletinom, gljivama, bili su okrueni onima gastronomski odvanijima, avangardnijima. Naprimjer, kopaki (krumpiri, rikula, kobasice), proljetni (mrkva, celer, janjetina, sir feta, masline), seljaki (integralni kruh, kobasica, peenica, panceta). 276 277 Nekoliko gostiju sjedilo je za ankom. Tri zidara u pranjavim trenirkama sjedili su za okruglim stoliem. I Albertino je sjeo. Ukoenog pogleda, kao u zeca, uprtog kroz staklena vrata. Na ulicu. Crna alfa 33 prola je ve dvaput. Sad su se dva karabinjer ska automobila zaustavila tono ispred bara. Karabinjeri su razgovarali kroz sputene prozore. Jedan je bio na radij skoj vezi. Albertina je obuzeo nov, neizreciv strah. Osjetio se izgubljenim. Baenim u krletku. Raskrinkan kao lopov i izdajnik i smaknut rukom jednog od Jaguarovih ljudi u zatvorskoj eliji. Muda u ustima. Kurac u guzici. Dovoljno je da ovi udu i pretresu ga. Mora odmah sakriti robu. "Da, izvolite?" Neki glas prekinuo je film o krvi i smrti koji se vrtio u Albertinovoj glavi. "to je?" rekao je poskoivi na stolici. Mladi konobar, bubuljiav i nosat, gledao ga je s gaenjem. To nije bar za kloare koji umiru od gladi. "Hoete naruiti?!" "to ima za jelo?" "Pa... sendvii!" Albertino ga nije sluao. Doivio je iznenadno prosv-jetljenje. Potpuno. Deset tisua lampica odjednom upalilo mu se u glavi. Neki glas, moda sam Bog, pokazao mu je put. Sam od sebe, na ustima mu se pojavio osmijeh. 278 "Banane! Imate li banane?" upitao je bubuljiavog, pogledavi ga prvi put u oi. "Pa ne... Banane ne. Ustvari, da. Imamo malindi." "to?!" "Malindi. Na tropski sendvi. Integralni kruh, banana, papaja i avokado." I to je moglo proi. "U redu, daj mi est komada... zapravo sedam." "Za van?" "Ne. Odmah u ih pojesti." Zbunjeni konobar uputio se prema anku. Albertino je i dalje gledao van. Jo jedan automobil zaustavio se uz ostale. to hoe napraviti? Izvanredni skup? Miting? to? Momi se vratio s tanjurom u ruci. Na njemu su bili sendvii. Albertino ih je zgrabio sve zajedno, kao da su jedan divovski sendvi. Ustao je i upitao: "Gdje je zahod?" "Ona vrata..." rekao je bubuljiavi, pokazujui razjapljenih usta. Albertino je oprezno proao lokalom. Otvorio je vrata. Zatvorio se unutra. Zahod je bio malen, ali nije bio lo. ist. Crne ploice. Zrcalo. Minijaturni prozor na unutranje dvorite, mrano i puno sanduka piva i Coca-Cole.

Albertino je spustio dasku na koljci i sjeo na nju. Uzeo je pitolj i odloio ga na umivaonik. Potom je iz jakne Avion Game izvukao vreicu. Otvorio ju je i pogledao unutra. Koliko ih je! Zagrizao je prvi sendvi. 279 Uasan. Sladak. A i Albertino je u tom trenutku bio svakakav, samo ne gladan. Trbuh mu je bio splet nadraenih ivaca. Izvukao je iz vreice jedno jajace. Nije bilo ni tako maleno. Poput loptice za fliper. Primaknuo ga je nosu. "Odvratno!" prokleo je stisnutih zuba i onda ga oklijevajui stavio u usta. Uhvatio se za slavinu i progutao. Osjetio je kako mu se sputa u eludac i smjeta se. Nastavio je tako nebrojeno puta. Zalogaj. Loptica. Kap vode, s gnuanjem zbog toga to radi. Antonellove su mu rijei udno odzvanjale u glavi: "Sjedei uz Ganges... Treba mi cijela no..." Albertino je imao drukiji ritam. U tom zahodu Svijeta sendvia, u dvadeset minuta, utrpao ih je u sebe barem stotinu. Ma kakav Ganges. Nije htio misliti na to. Netko je odrjeito pokucao na vrata. Policija! Sjedei na zahodu, sa zalogaj em u ustima i pitoljem u ruci, Albertino je nesigurno upitao: "Tko je?" "Konobar... Je li sve u redu?" "Da!" "Sigurno?" Glas mu je bio nesiguran i ispitivaki. pijunski. Tko zna koji kurac taj ospiavi misli da on radi unutra. "Da! Ne davi me!" "Oprostite..." 280 Albertino si je sad u usta ubacivao dva, tri jajaca odjednom. Prava ivotinja. Zato je friku trebala cijela no? Je li opasno ovako ih trpati u sebe? Nije elio znati. Konano je, s mukom, stavio u usta posljednje jajace. Ve je odavno pojeo sendvie. Ustao je i buno podrignuo. Imao je jebenu koarkaku loptu umjesto trbuha. Nadu-tu i tvrdu kao senegalski bubanj. Opet je podrignuo. Onda je uzeo magnum i teka ga srca zavukao u kotli, pazei da se svejedno moe povui voda. Vratit e se po njega im bude mogao. Izaao je teturajui. Osjeao se tekim. Smrtno tekim. Gore nego nakon goleme veere na Silvestrovo. Albertino je uao u svoju ulicu. Podigao je ruke prema nebu, a onda se sagnuo do plonika i poljubio asfalt. Uspio je. Uspio je zajebati tu govnarsku ekipu. U emu je uope problem? Ubaci u sebe dvjesto kuglica i nema straha.

Preao je put od Svijeta sendvia do kue izvana laki, nije vie nita imao kod sebe, ali iznutra mnogo tei. Nitko ga nije zaustavio. Spokojno je iao svojom ulicom. A to i da su ga zaustavili? Meutim, sad se osjeao nasmrt klonulo. 281 Doao je do trokatnice. Moderne. Solidno graene. Stambene. Jele sa strane. Tenisko igralite. Uao je. Popeo se na drugi kat. Otvorio je vrata. im se naao u domaoj atmosferi, osjetio se bolje. Otvorio je usta i ponovno prodisao. Ve je tri sata bio bez daha. Skinuo je jaknu. Iz dnevnog boravka dopirala je glazba. Selvaggia. Selvaggia je kod kue. Uao je u dnevni boravak. Velika prostorija. Mramorni pod. Rustikalni kamin od drva i cigle. Srebrnina u regalu. Na zidu dvije slonovske kljove. Veliki prozori. Crvene zavjese i velike, oble i udobne sofe od crvene koe. Izvaljena pred televizorom, Selvaggia je u tigrastom bi-kiniju sputala i podizala bedro u ritmu glazbe. Sydne Rome na ekranu je inila to isto. "I gore, i dolje. I gore, i dolje. I je'n, i dva", govorila je Sydne. Selvaggia je imala ilo, mediteransko tijelo, sve u oblinama, i radila je na njemu kako bi ga takvim i odrala. Duge i vitke noge. vrsta i jedra guzica. Ravan trbuh. Miiava. Velike, okrugle sise stisnute u divljem grudnjaku. Duga, lavovska griva. Neto izmeu savanski plave i kestenjaste. Otprilike kao Tina Turner. Velika usta, napunjena silikonom, prast nos i velike, jako tamne oi. Ali najdojmljivija bila je boja njezine koe. okoladna. Selvaggia se ubijala u solariju po cijele dane. Okrenula se i spazila nepominog, zastraujueg ovjeka kako je gleda. 282 Skoila je. Lopov? udovite? Silovatelj? Onda ga je prepoznala. Taj tip pred njom bio je Alby. Njen Alby. Njezin mu. Samo to je na sebi imao grozne crvene hlae, bio sav mokar, kose pune blata i luakog izraza lica. "Boe moj... Boe moj... to ti se dogodilo?" upitala ga je pokrivi usta rukom. "Smrdljivice! Smrdljivice moja! Doi ovamo", odgovorio joj je on gotovo lajui od radosti. Otrala je hitro do njega, poskakujui, i zagrlila ga. Snano ju je stisnuo uz sebe. I poeo je ljubiti, posvuda, po elu, vratu, usnama. Pritom je mrmljao, djetinjim glasom: "Smrdljivice. Malena moja... Nema pojma... Nema pojma..." "Alby? to ti se dogodilo, Alby?" mijaukala je. Albertino joj je ispriao udnu, zamrenu, apsurdnu priu. Izostavio je frikovu smrt, kuglice, uniteni BMW. Uglavnom, pria bez glave i repa. Selvaggia je malo to znala o muevim poslovima. Podijeljena izmeu ravnodunosti i elje da ne zna, vjerovala je u ono to joj je on govorio. Kui je donosio novac, zar to nije najvanije? Albertino joj je priao da pomae Ignaziu Petroniju u uzgoju ukrasnih biljaka. To je bilo Jaguarovo pokrie. I doista, Alberto se svako malo vraao kui sa syn-goniumom, fikusom i paprati. Selvaggi bi biljke uvijek uvenule. Kao uklete.

"Ljubavi, otii se odmah istuirati... Vidi kako izgleda. Bit e da si se prehladio... Ja u ti meuvremenu pripremiti 283 njoke na sorrentinski!" rekla mu je Selvaggia, dok ju je stiskao i rukama i nogama. Albertino je ustuknuo: "Ne! Ne! Molim te! Ne njoke!" "Vidi da ti nije dobro? Ovo je prvi put otkako te znam da nee njoke. Njoke tvoje Smrdljivice." "Da vie nikada nisi izgovorila tu rije!" izderao se na nju obuzet titanskim gaenjem. Vampir i enjak. Bio je rasturen. Da stavi u usta samo jedan njok, jedan jedini mali njok s kojeg cure rajica i mozzarella, istog bi trena umro. Otiao je u zahod da doe k sebi. Pogledao ga je s ljubavlju. Onaj u Svijetu sendvia nije vrijedan spomena. Ovo je njegovo kraljevstvo. Najljepi dio kue. Potroio je cijelo bogatstvo da ga ovako uredi. Ali vrijedilo je. Namjestila ga je poznata dizajnerica. Ruska grofica u progonstvu. Plemkinja je imala sina, narkosa, koji je Albertinu bio duan. On mu je oprostio dugove, traei da mu njegova majka zauzvrat preuredi kupaonicu. Sad su zidovi bili oblijepljeni plavim tapetama s naslikanim zelenim palmama. Zlatnog lia. Umivaonik od crnog kamena. Zrcala. Stupovi od stabljika pravog bambusa. I onda kada. Od posebne vrste pleksiglasa. Prozirna. Pun pogodak. Albertino se svukao i stao pod tu. Pod mlazom tople vode odmah se osjetio bolje. Led koji mu se bio uvukao u kosti poeo se otapati. Miii oputati. 284 Uspio sam! Uspio je preivjeti. Ali zato je morao pokazati zube. Ovo proiujue tuiranje bilo je dokaz. Nabrzinu se obrisao. Provjerio je jesu li vrata dobro zatvorena. Sad je spreman. Kreemo s operacijom ienja! Na sunce s njima. unuo je nad plastinu koaru. Nije htio riskirati da ih izgubi u nuniku. Poeo je tiskati, otpuhivati, previjati se, naprezati nad koarom. Deset minuta. etvrt sata. Nita. Ma ni jedno malo, majuno govance. inilo se da se u crijevima nita ne mie. Oni sendvii malindi, kojima se prederao, kao da su se u elucu pretvorili u superljepilo. Ma kakav beton. Uspravio se oznojen. Leda su ga boljela i noge su ga boljele. Mora poduzeti drastinije mjere. Otvorio je ladicu s lijekovima. Proeprkao je po njoj i naao to to trai. Purgativ. Uzeo je dva. Poto-poto mora israti tu moru koja mu je zaepila eludac. Kud puklo da puklo. Izmuen se bacio na krevet. Nadutog trbuha. Plan? Spavati i priekati da purgativ pone djelovati. Selvaggia je gola ula u sobu.

"Kako se osjea?" upitala je ispruivi se pored njega. 285 "Onako..." promrmljao je Albertino. "Pobrinut u se ja za tebe..." apnula mu je u uho. Selvaggia je u nekom asopisu proitala da je seks jedna od najboljih vjebi na svijetu. Neki miii naeg tijela upotrebljavaju se samo tijekom snoaja. I disanje se mijenja. Pravi trening. Zato je rado nadopunjavala aerobik seksualnim vjebama. Tako su to zvali u asopisu. Ali Albertino tog dana uope nije htio suraivati. to ga je ona vie privijala k sebi, dirala na pravim mjestima, gurala mu glavu medu sisetine, to se on krepanijim inio. ak su mu se i oi sklopile. Odluila je upotrijebiti posljednje oruje. Ono koje bi probudilo i mrtvaca. Popela se na njega. I poela je trljati o njegov trbuh. "Odmah silazi! Jesi li poludjela! Hoe me ubiti!" rekao joj je kao da se probudio iz kome. "Alby, ak ni ovo? Onda ti je stvarno loe... Da pozovemo lijenika?" "Ne, molim te, Smrdljivice, samo me pusti da se odmorim..." Zbunjena, Smrdljivica je ustala i, nakon to je navukla prozirnu, seksi haljinu, otila u kuhinju napraviti sebi frape od banane. Moda e i Alby htjeti malo. Albertino je za to vrijeme pokuavao zaspati. Nije uspijevao. im bi zatvorio oi, vidio bi neki uznemiruju prizor. Tiha barutina. Hladnjak Indesit koji se otvara, a iz njega izlazi napola smrznuti Antonello. Kose poput zaleenih paroga. Poeo se smijati. Otvorenih usta. Rubin je blistao. 286 "Zna li to e ti se dogoditi ako ti se jedna zmajeva suza otvori u elucu? Ide ravno stvoritelju na raun. Ha ha haa!!" zadovoljno se cerekao. Zvonjava telefona izvukla ga je iz te strahote. Otvorio je oi i pred sobom ugledao Selvaggiu. U ruci je drala beini telefon. Rukom je pokrivala slualicu. "Tko je?" "Roscio je! eli razgovarati s tobom. Rekla sam mu da spava. Inzistirao je da te probudim..." Stvarnost se sruila Albertinu na glavu gore od onog sna. Zaboravio je otii k Jaguaru. Ne ba zaboravio. Jednostavno je odluio ne misliti na tu drugu brigu. Jedno po jedno. Molim vas. Roscio je bio jedan od Jaguarovih slugana. Neto izmeu zamjenika efa i tajnice. "Daj mi ga!" Selvaggia mu je namrgoeno dodala telefon. "Halo?!" "Halo, Albertino?" "Kai." "to je bilo s tobom?" "Vratio sam se kui. Ne osjeam se ba najbolje." "ef stalno pita za tebe. Ljuti se. Ne zaboravi da je Fede-rikina krizma." "U kurac! Federikina krizma! Reci mu da dolazim." "Uredu." "Dolazim odmah." Prekinuo je. Kako je mogao? Zaboravio je na krizmu proklete Jaguarove keri. To je potpuno smetnuo s uma. 287 To je jako loe.

Ja sam kreten! Uzeo je iz ormara plavo odijelo Ralph Lauren. Koulju na male, crne i oker rombove. Ljubiastu vunenu kravatu. Mokasinke s resicom. Poeo se luaki brzo oblaiti. Jaguar je do tih stvari jako drao. Htio je u vanim trenucima imati uz sebe sve svoje momke. Htio je da i oni budu dio obitelji. Ne otii tamo bila bi preteka uvreda. Nezamisliva. A on je zaboravio. Je li odluio umrijeti? Otrao je u dnevni boravak. Selvaggia gaje ugledala pred sobom sveano odjevenog. "Kamo e?" upitala gaje preneraeno. "Idem na krizmu Ignaziove keri." "Ne moe ii! Bolestan si!" "Moram ii. Ako ne odem, bit e svata." "Alby, ne moe svaki put kad te nazove trati k njemu kao rob, nije poteno. Ti nisi njegov sluga!" "Pusti... Sad moram ii." "Nazovi ga!" "Ma to nazovi ga..." Dok je govorio, Albertino je oblaio kaput od crne vune i Versaceov al. Uzeo je sveanj kljueva sa stolia kraj ulaza. Bio je spreman. "Sluaj, Smrdljivice. Prije ili kasnije svemu e ovome doi kraj. Obeavam ti. tovie, zato ne ode u turistiku agenciju i izabere neko putovanje na kakav tropski otoi. U tople krajeve. Ti odlui." 288 Selvaggino se lice ozarilo. S osmijehom od uha do uha, uzdahnula je: "Stvarno?! Putovanje?!" "Stvarno. Vidimo se kasnije..." Poljubio ju je. Ukoila se, zbunjena. Izlazei, dobacio joj je: "Uzeo sam ti moped!" I onda je zatvorio vrata. Sjedei na mopedu, Albertino je vozio po Prenestini. Kao da taj dan nikada nee proi. Vjetar mu je ibao lice. to je dalje odmicao, sve je vie uviao da ne ide na krizmu nego na ispit. Pravi pravcati ispit. Ispit na kojem riskira ivot. Jaguar e ga sigurno pitati kako je prolo s frikom. A to e mu on odgovoriti? U glavi je odvrtio priu. Sastavio je zamiljeni dijalog sa efom. Odglumio ga. Hoe li povjerovati? Raunao je na slavlje, na guvu, ljude. Jaguar nee imati mnogo vremena da ga saslua. Moda e mu se ak ivo jebati za to to Antonello nije doao na sastanak. Adamu kaem istinu? Jo jedna zastraujua misao muila ga je poput noa zabijenog u meso. Pritiskala ga je kao snjena lavina. Jajaca. A ako mi se jajaca otvore u trbuhu? Nije reeno da mogu izdrati i moje probavne sokove. 289 Ve su proli kroz Antonellov eludac. Moda je plastika oko njih ve nagrizena. Ti kurevi sokovi koje imamo u elucu u stanju su rastopiti bilo to, pa zato ne bi i jajaca?

Moda se ba u tom trenutku otvaraju. Polako. Sva odjednom. Isputaju heroin u njegov eludac. Moda je ve smuen a da ni ne primjeuje? Moda je gotov a da to ne zna. Moda mu se zato u glavi roje sve te gadne misli. Moda... Osjeao se udno. Zaista udno. to je to? Sugestija ili djelovanje droge? to je to? On to sigurno nije mogao znati. On te stvari nikada u ivotu nije probao. Nikada ni crtu. Ni horsa ni koke. Ni acid, ni extasy. Nita. To ti odsijee noge, ubije te. On je uvijek odbijao. Stvar korektnosti. On je bio ozbiljan diler. Oprezan. To je bio njegov posao. I on ga je dobro radio. Ako pone, zaas si gotov. Pone koristiti to sranje da si sjebe ivot, umjesto da ga prodaje. I nade se s druge strane. Kao svi koji su zastranili, medu narkosima. Koji prose, kradu, crkavaju kao muhe. Nitko te vie ne jebe. Postane kao drugi. Propalica. Ali sad je alio to nije probao makar jednu crtu, jedan ut. Mogao bi barem shvatiti je li gotov ili nije. Pada li mu mrak na oi sam od sebe ili zbog tih usranih jaja. 290 On je poznavao narkose, gledao ih je u oi, vidio im lice. Bili su njegov kruh svagdanji. Dobro ih je poznavao. Pogledao se u retrovizoru. Crvene oi. Od hladnoe! Suha usta. Znoj. Od straha! A osim toga, to to mu je u trbuhu nije bilo kakva roba. Nego sto posto ista. Zmajeve suze. Albertino je sad vjerovao u to. eludac mu je bio pun zmajevih suza. Kako je ono rekao frik? "To je psihodelina mora. To je tumor na mozgu." Boe moj! Zaustavio se. Stajao je uz cestu, presavijen. I hodao poput starca. Ruke na ustima. Praznina u glavi. I ja bih u ovakvom sjebanom stanju trebao ii razgovarati s usranim Jaguarom? Nema anse. Mora u bolnicu. Na ispiranje eluca. Na lijeenje. A onda? A onda koga briga. Ne. Ne moe. Nakon toga bi ga zatvorili. Sjeo je na haubu automobila. Razmisli. Smiri se. Onaj frik je dobro znao svoj posao. Morao je sve obaviti kako treba. Budi miran. Obloena su voskom. Plastikom. Budi miran, neunitiva su, ponavljao je poput molitve. 291 Malo-pomalo, opustio se. Srce mu je poelo mirnije kucati. Opet je doao do daha. Popeo se na moped i krenuo dalje. Napadaj panike!

Obian napadaj panike. Jaguar je ivio u golemoj dvokatnoj vili. Bijeloj i monoj. Dvorini ulaz od kovanog eljeza s mramornim orlovima koji u pandama dre zmije otrovnice. Ispred vile poljana od ljunka. U redovima parkirani jaguari, range roveri, alfe 164, theme. Sa strane breuljci prekriveni engleskom tratinom. Neto dalje vrt u talijanskom stilu. Prazan bazen. Skakaonica. Minigolf. Albertino je zaustavio moped, provjerio u zrcalu kako izgleda. Sad mu je bilo bolje. Jednom je rukom popravio frizuru. Stegnuo je vor kravate. Udahnuo je i popeo se mramornim stepenicama do ulaznih vrata. Uao je. Proao je dugakim hodnikom, oslikanim prizorima ivota u Pompejima prije erupcije. Ljudi u togama. ene u velovima, s krazima vode na glavi. Djeca koja se igraju koturom. Paunovi. Zaljev s brodicama. Pozlaene svjetiljke obasjavale su mural toplim i zlaanim svjetlom. Sa strane su dvojica gorila puili. Ispod jakni im se naziralo oruje. Mali salon za aj bio je pretvoren u garderobu. Bunde, kaputi od devine dlake, pelerine i krznene stole bili su nagomilani jedni na druge na ovalnom stolu, komodi i neoklasicistikoj sofi. I Albertino je ostavio svoj kaput, Duboko je udahnuo i uao ublagovaun.. . Bila je preureena za tu prigodu. Golema dvorana, sva u zlatu, sa zavjesa ma od < \ > kristalnim lusterima, bila je ispunjena okruglim st < > 1. Srebrni pribor. Nasred svakog stola buketi crvenih i u/a. Mnotvo ljudi. itave obitelji za stolovima. Starci skutreni na stolicama. Otkopanog remena. Djeca koju hrane. Mlohave starice na-kiene draguljima. Obojene kose. Elegantno odjevene ene. Neke u dugim, neke u kratkim haljinama. Neke jo uvijek s bundama na sebi. Neke s vrtoglavim izrezima. Skupine mukaraca u kouljama i kravatama glasno su se smijale. Kolica s bebama. Pla. Vika. Brbljanje. I zagluujua buka pribora za jelo. Konobari u tamnocrvenim odorama. Jela od mesa. Prilozi. Tjestenina. Predjela. Albertino je odluno koraao medu sveano odjevenom djecom, djeacima u smokingu i djevojicama u dugim bijelim haljinama, koji su se utrkivali izmeu stolova. U jednom je kutu vidio i orkestar, koji je svirao. Plavokosa pjevaica lica zategnutog liftingom, u plavoj haljini od ljokica, pjevala je objeena na stalak mikrofona: "Svi na more. Svi na more. Sunat bijele guze gole." Amfiteatar stolica uokolo. Neki su pratili ritam pljeui. Drugi su plesali. Zmija od ljudi pleui je kruila po dvorani. "Tu si! Ba dobro", uo je iza leda. Albertino se okrenuo. 292 293 Roscio. I on sveano odjeven. Sretan kao nikad prije. U odijelu od sivog flanela. Rida kosa gelom zalizana unatrag. Zlatno-srebrna igla na naranastoj kravati. "Gdje je?" upitao ga je Albertino bez daha. "Tamo dolje." "Idem." Krenuo je probijajui se kroz mnotvo plesaa, zadravajui dah. Srce mu je lupalo kao ludo. U dnu dvorane, ispod dugakog ulja koje je prikazivalo rimsko selo, stajao je jedan vei, sveano opremljen stol. Za njim su sjedili najblia rodbina i najodaniji ljudi. Sjedio je tamo, okruen ostalima. U samom centru. Jaguar.

Ignazio Petroni zvan Jaguar. Albertino ga je sad vidio drugim oima. Nije imao vie nita od onog smrtonosnog grabeljivca. U mladosti, da. Tada je stvarno bio jebeni, usrani jaguar. U ono vrijeme imao je mali, maji nos. Velika usta. Mrane i zle proreze od oiju. I zube. Onda se poeo debljati. Pravilno. S osamnaest, imao je osamdeset kila. S trideset i pet, ve je imao sto trideset. S etrdeset pet, teio je sto ezdeset. Sada, kad je imao ezdeset godina, ustalio se na sto osamdeset, kila vie ili manje. Hipofiza. Ignaziova hipofiza poela je zatajivati kada mu je bilo dvadeset godina. Puniti ga masnoom, ne potujui oblik, 294 sklad i razmjere. Bez milosti. Njegov jadni kostur postao je krhka skela za to more sala i tkiva. Ni od kakve mu koristi nisu bile sve one kure kojima se bio podvrgnuo. Bombardirali su ga regulacijskim hormonima kao da je pokusni kuni. Nita. Njegovo tijelo za to nije htjelo ni uti. Nastavljalo se debljati. Trbuh mu se toliko proirio da ni kada je sjedio nije vie mogao vidjeti noge i stopala. Ve se i teko kretao. Vie se kotrljao nego hodao. Poput mora na polarnoj plai. Na rukama i nogama, okruglim od sala, nisu se vie vidjeli zglobovi. Nou, od straha da ga ne ugui teina vlastite kembe, spavao je u kadi s reguliranom temperaturom. Srce mu je postalo neposluno. Aritmije, fibrilacije, grevi. Ono, siroto, nije bilo krivo. Bilo je poput motora fie u kamionu. Tri infarkta. U deset godina. Jaguar je otiao u Ameriku. Htio si je dati presaditi novo srce. On bi pronaao donatore. To nije bio problem. Prouavale su ga hrpe lijenika. Onda su mu rekli da je nemogue. Bilo koji srani aparat imao bi potekoa u takvoj biolokoj strukturi. Moda bi odgovaralo samo srce bika. Operiran je etiri puta. Dvanaest by-passa. Sada, sjedei tako za stolom krcatim hranom, vie nego na plemenitog jaguara nalikovao je na ljenivca. Polarnog ljenivca izvaljenog u naslonjau od crvenog baruna. Nosio je plavo odijelo veliko poput venecijanskog jedra i raskopanu bijelu koulju iznad potkoulje velike poput plahte za brani krevet. Iz tijela su mu izlazile prozirne cijevi 295 i raznobojne ice, koje su zavravale u elektronskom aparatu smjetenom na stol, izmeu peenja i tjestenine. Ugledao je Albertina. I one njegove malene i mrane oi zasjale su. Te oi, jaguarski ostatak. Podigao je neto to je izgledalo kao dvije peraje. "Drznie! Drznie! Nisi htio doi? Ha?! Reci da nisi htio doi! Dolazi odmah ovamo!" naredio mu je svojim dubokim, upljim baritonom. "Tu sam. Tu sam. Evo me! Evo me!" uspio je slabanim glasom izustiti Albertino. Obiao je stol. "Sjedi kraj mene, majku mu staru. Crkao dabogda... Koji kurac si radio kod kue? Ha?" Jedan od ljudi donio mu je stolicu. Sjeo je pored njega. "Jesi li vidio koje slavlje! Gledaj koliko ljudi... Koliko hrane... A ti nisi htio doi. Sram te bilo..." Oni to su sjedili uz njih pozorno su, s uliznikim osmijehom, pratili svaku Jaguarovu rije. Klimali su glavama. "Nije da nisam htio doi. Nego... nisam se dobro osjeao..."

"Ma ti si ko kremen..." rekao je Jaguar i onda, okreui onaj slonovski vrat prema supruzi, dodao: "Mariarosaria, gle tko je doao!" Mariarosaria je jela, brbljajui s nakienom, debelom enom pored sebe. Bila je sitna, mrava ena. Kose podignute u zamrenu frizuru. Malog, okruglog nosa. Sva naborana. Sivih mranih oiju. Svaki put kad bi je vidio, Albertino nije mogao a da ne zamisli udovini seks koji su to dvoje morali obaviti kako 296 bi zaeli Federicu. Medu njegovim se ljudima aputalo da ef to radi u termostatskoj kadi, poput kitova. "Albertino. Konano! Ignazio je govorio: cGdje je Albertino? Gdje je Albertino? Vidjet e da taj sin potene majke nee doi.' Bogu hvala. Ba sam sretna", rekla mu je krev-eljei se i potom ga buno poljubila u obraze. "Pa evo, tu sam..." dodao je Albertino uz ljubazan osmijeh. Nije uspijevao biti kao inae. Osjeao se udno, izmjeteno. Sve to bi rekao, zvualo mu je lano, namjeteno. Svaki pokret umjetan. Poput marionete, prisiljene glumiti u farsi u kojoj se ne sjea svoje uloge. Sva ga je ta vreva zagluivala. Htio se vratiti kui. "Sad jedi. Gledaj ovo blago Boje. Peenje... prene tikvice... probaj ovu tjesteninu alFamatriciana... Ve sedam dana u ovoj se kui ne radi nita drugo nego samo kuha." Onda je onim kobasicama od prstiju zgrabio tanjur krcat tjesteninom i stavio ga pred njega. Vidjevi to, Albertino je uzdrhtao. Taj umak pun ulja! Taj parmezan! Masna panceta. Da ti se eludac okrene. Bljuvalo mu se. Osjetio je kako mu se sadraj eluca penje uz jednjak. "Hvala. Ne mogu..." proaptao je zgaen. "Kako?! Hoe da se Mariarosaria uvrijedi? Ne zna kako je dobro. Ima i ovjeg sira sa Sardinije!" prijekorno mu je rekao Jaguar, aptom od kojeg je Albertino sav uzdrhtao kao puding od okolade. Zatim je viknuo: "Mariarosaria! Mariarosaria!" Svi su odjednom utihnuli. 297 "to je? to je?" odgovorila mu je zabrinuto. "Albertino! Albertino nee jesti!" Mariarosaria je raskolaila one ugasle svjetionike od oiju: "Albertino! to ti je? Ustruava se? Ne svia ti se tjestenina koju sam umijesila svojim rukama?" Znojio se. inilo mu se da ga svi strogo gledaju. Osjeao je na sebi Jaguarov pogled. Pokuao je zvuati odluno: "Ne, gospodo, jako mi se svia vaa tjestenina. Hou rei, inae drage volje, ali sad se ba ne osjeam najbolje..." "Onda jedi da ti proe... Ne ustruavaj se", nutkao ga je ef. Albertino je klimnuo glavom. Kao revan uenik. Morao je. Morao je. Morao je. Bilo bi previe udno, neuobiajeno, da nita ne okusi. Pobudio bi sumnju. Odjednom se osjetio osamljeno. Kao nikada u ivotu. Sad su bili sami, on i tanjur tjestenine. Nita drugo vie nije bilo vano. Zamagljene, u daljini, promatrale su ga pozorne oi.

Zabio je vilicu u tjesteninu. Izgledala mu je poput divovskih glista. Mrtvih i ljigavih glista, prekrivenih krvlju i mesom. Polako, vrlo polako, motao ih je na vilicu. Pogledao ju je i onda je stavio u usta. Poeo je vakati. Bilo mu je jako loe. "Kakvo je?" upitao ga je Jaguar s drugog svijeta. "Dobro!" rekao je sa zalogaj inom u ustima i palcem u zraku. 298 Nije silazila. Fizioloki nemogue. Tjestenina mu se zaustavila na ulazu u eludac i ostala tamo. Stigla je Federica, Jaguarova ki, da ga spasi. Trinaest godina. Visoka. Bubuljiava. Guzata. Praseeg izraza lica. Sva na oca. Albertino joj je estitao, rekao daje prelijepa i onda, im se Jaguar okrenuo, prebacio tjesteninu u susjedov tanjur. Nitko nije primijetio. inilo mu se da je pred prokletim televizorom. Samo je elio daljinski upravlja da ugasi to jebeno slavlje. Sva ta gungula pred njim nije ga se ticala. Gledao je ljude kako govore, deru kao svinje, smiju se punih usta. Mora otii. Pronai neku ispriku. I otii kui. Samo naprijed. Ostane li, riskira neto mnogo gore. "Onda, kako je prolo?" upitao gaje Jaguar, nakon to se uvjerio da ih nitko ne uje. "to?" "Sfrikom! Kako je prolo?" Albertino nije mogao govoriti. Pokuavao je, ali nita mu nije izlazilo iz usta. Jaguar je u meuvremenu uzimao komade teletine, umakao ih rukama u posudu za juhu i trpao ih u usta. Mrlje od umaka na potkoulji, na koulji, na beutnoj bradi. "Onda?" "Nije se pojavio..." Glas mu je podrhtavao. "Kako?" "Nije ga bilo... ekao sam cijelo jutro pred njegovom kuom. Nije ga bilo." 299 "Nemogue! Juer naveer sam razgovarao s njim." "Nije ga bilo. Pokuao sam ga i nazvati... Nita." "Nemogue!" "Raspitao sam se uokolo. Nitko ga nije vidio. Pitao sam susjede..." Albertino je govorio, ali to nije bio on. Kao da je govorio netko drugi. On je bio daleko i vidio je sebe kako govori, grijei, znoji se. Vidio je da je u Jaguarovim oima nestala radost zbog slavlja i da se odjednom sav smrknuo. "Jesi li siguran?" "Da. Nije ga bilo!" nastojao je Albertino rei sigurno. Sigurno i mrzovoljno. Jaguar kao da se sav napuhao. Od bijesa. Pocrvenio je. Rairio je male nozdrve, poput bizona u napadu, i potom rekao: "Pun mi je kurac tog frika! eli nas zajebati. eli zadrati robu. I proli put je stvarao probleme. Htio je vie novca. Ne shvaa da se igra vatrom. Ne shvaa da e mi jesti beton za doruak. Taj kurvin sin odluio ju je prodati za svoj raun..." "Moda... se nije sjetio..." pokuao je natuknuti Albertino. "M koji kurac pria? Je li i tebi ispario mozak? Po tebi, netko moe zaboraviti da mu ivot visi o kurevom koncu koji moe puknuti?" Jaguaru se sada puilo iz uiju.

"Pa... da! I to emo sad?" "to emo sad? Odmah emo ga nai. Prije nego to skloni guzicu u neku istonu zemlju, i uzet emo mu robu. Onda emo ga naguziti. Utait emo mu e prutom." 300 Albertinu je sad bilo loe. Stvarno loe. Zgrena i bolna utroba. Odjednom je problijedio. Kao krpa. Oi unezvjerene i crvene. Kapi znoja na elu. Naslonio se na stol. Morao je izai. Riskirao je da cijelu istinu povrati po stolu. Kao da je sada i ef to primijetio: "Koji ti je kurac?" upitao je odmjeravajui ga. "Loe mi je. Rekao sam ti..." "Vidim. Ali to ti je?" "Uasno me boli eludac... Valjda sam se prehladio. Neki virus... Svega ima u zraku, dovoljno je da se malo vie napregne... Ne znam... Loe mije!" Vrtjelo mu se u glavi. Od munine se ljuljao poput broda u oluji. "Sigurno ima gripu! to bi drugo. Sjea se kako je meni bilo proli tjedan? Groznica, drhtanje. Bio sam tri dana u krevetu i prolo je. Idi kui. Hajde. Samo daj. Neka te Selvag-gia izlijei. Reci joj da u je ubiti ako ne bude kao nov." "Ne. ao mi je otii. Ova divna zabava..." "Ne brini se... Preivjet emo i bez tebe. Slavlje se nastavlja." "Oprosti mi..." uspio je promrmljati Albertino. "Mii tu guzicu, hajde. Lezi i vidjet e da e sutra biti ko ruica. Neu da mi se najbolji ovjek razboli. Imamo posla sljedeih dana..." "Od sutra u opet biti u formi, kao stijena..." nasmijeio mu se Albertino. Jaguar ga je zagrlio i snano ga privinuo na ona tirano-saurska prsa. Vonjao je na puder i znoj. 301 "Uini mi uslugu. Otii do Tunog. Ionako ti je usput. Reci mu da odmah pronae onog usranog frika. Da ga natjera da posere one kuglice i da ga sredi", rekao mu je. "Kako to misli?" "A kako bih jebote mislio?" podsmjehnuo se morski pas. "Ah, shvatio sam. U redu." Kako sam to dobro izveo! Kako sam to dobro izveo, kad mu nita nisam rekao, pomislio je oputenije. Pozdravio je Mariarosariu. Dao Federiki jo nekoliko komplimenata. Rosciu je objasnio da se ne osjea dobro i onda mu dao kuvertu s novcem. Proao je velikom dvoranom dok je slavlje jo bualo. Jo nisu bili stigli kolai. Hladnoa i zrak pomogli su mu da doe k sebi. Popeo se na moped i krenuo. Bilo mu je hladno. Osjetio je da mu se neto pokree u elucu. Purgativ je poeo djelovati. Stisnuo je zube. Jaguar je progutao priu. Sigurno me spasio onaj tanjur tjestenine^ pomislio je. "Koja gadost!" rekao je sjetivi se pancete. Sad samo treba posrati plijen. Bilo mu je malo ao zbog Tunog. Izgubit e hrpu vremena traei onoga koji je ve hrana crvima, zatvoren u lijes Indesit. Jebe mi se! pomislio je Tuni je plaen za taj posao. Nastavio je juriti, kao lud, punim gasom prema kui. Oi su mu suzile. 302

Ubrzao je. Zaustavio se pred slastiarnicom "Lijepi Palermo". Zakljuao je moped i utrao unutra. Slastiarnica "Lijepi Palermo" bila je specijalizirana za sicilijanske kolae. S jedne strane dugaki pult s policama punim vonih kolaa, sicilijanskih slatkia, torti sa lagom i limunom. S druge strane dva velika hladnjaka s ledenim tortama, sladoledima u ai i pudinzima. Mozaik na zidu prikazivao je arena kola u koja je upregnut magarac. Albertino je nastojao ne gledati slatkie. Za pultom je ugledao Lauru, enu Tunog. Bila je okrugla. Visoka neto vie od metar i pol. Sijede kose skupljene mreicom. Na vrhu nosa male, zlatne naoale. Bijeli ogrta. Ukraavala je lagom okoladnu tortu. "Laura! Ciao! Gdje ti je mu?" ena je podigla pogled i osmjehnula se kad ga je prepoznala. "Albertino. Ba mi je drago... Franco je u kuhinji... Kako si?" "Dobro. Dobro. A ti?" zabrzao je Albertino. "Eh, ne alimo se... Radi se! Selvaggia?" "Kod kue je." Laura Capuozzo bila je Selvaggina roakinja u drugom koljenu. I ona je, poput Albertinove supruge, bila Sicilijanka. Iz Palerma. "Zato vas dvoje nikada ne svratite? Niti da nazovete. Uskoro e Enrico diplomirati... Morate doi na proslavu!" "Raunaj na nas!" 303 "Hajde, hajde, vidim da pocupkuje..." konano mu je rekla slastiarka. Shvatila je da je Albertino jedva slua. Da poskakuje na petama. "Poljubit u te kad izaem..." rekao je Albertino otvarajui jedna od bijelih vrata koja su dijelila slastiarnicu od kuhinje. Albertino se naao u velikoj prostoriji. S bijelim ploicama. U sreditu veliki elini stol. Na njemu velike zdjele, od istog takvog elika, s razliitim smjesama. Red tek napravljenih sicilijanskih slatkia. Strojevi za pravljenje laga. Uz jedan zid velike keramike pei. A zatim i keramiki umivaonici. Red. Franco Capuozzo, zvan Tuni, bio je nagnut nad protvan u koji je slagao kolaie spremne za peenje. Bio je to ovjek od ezdesetak godina, pomalo grbav. Mrav i io. Izmeu dva okrugla oka virio mu je krivi, orlovski nos. Rijetka, zaputena brada neravnomjerno mu je pokrivala lice. Izrazito crna kosa, slijepljena na elu, davala mu je izgled starog, oerupanog gavrana. Sve na njemu, izgled, duboki glas, sitne, spore kretnje i one oi ravnodunog starca, davalo mu je izgled slomljene, tune osobe, koja se oduvijek samo borila sa ivotom. Ali bio je plaeni ubojica s mudima. Vrlo cijenjen. Profesionalac. Teko ga je sjebati. Sirov u metodama, ali uinkovit u rezultatima. Nije gledao u lice, ni po koju cijenu. Bio bi ti za petama kao najgori gad, slijedio te i, kada to najmanje oekuje, ispraznio bi ti u leda itav arer svog uzija. Nimalo spektakularno. Nimalo zabavno. 304 Sada je tu, nagnut nad protvan kolaca, nftofrltflti belog okvira, umotan u topli al, izgledao samo ko UM< i nita vie. Okrenuo je svoju glavu kornjae prema vratima i ugl* dao Albertina. Zakiljio je i stisnuti osmijeh pojavio mu sina usnama.

"Ljepotane moj!" rekao je glasom u kojem se jo osjealo neto sicilijanskog i priao Albertinu. Snano su se zagrlili. "Upravo sam mislio na tebe, ba udno! Nisam te vidio sto godina. to ima?" nastavio je Tuni zadovoljno. "Nita posebno... moram ti prenijeti Jaguarovu poruku..." "A ja imam velike novosti za tebe! Enrico e diplomirati", prekinuo ga je. "Znam. Rekla mi je tvoja ena." Tuni je uzeo stolicu i pruio je Albertinu: "Sjedni malo, hajde. Poslije emo o poslu." Albertino je nevoljko sjeo. Tuni je izvukao iz pei mnotvo toplih utipaka prelivenih rastopljenom okoladom. Stavio ih je na stol. "Albertino, hoe jedan? Dobri su!" "Ne, hvala. Nije mi dobro." "Sigurno?" "Sigurno." "Onda u ti ih malo spakirati. Odnesi ih Selvaggi." "Hvala!" rekao je na kraju Albertino, opirui se. Zato su ga taj dan svi tjerali da jede? "Uglavnom, jedan s diplomom u obitelji..." dodao je Albertino. 305 "Da, uspio je... Dobar je to momak. Puno je uio." "to je diplomirao?" "Ekonomiju. eli nastaviti studij u Americi." "Ali ime se bavi?" "Nisam ba shvatio. Neto iz ekonomije... budeti, tako neto..." Tuni se epirio od sree. Kao golub koji se udvara. inilo se da uiva govoriti kako ne razumije nita od toga ime se njegov sin bavi. Neto za genijalce. Neto to nije za njega, a jo manje za tog neznalicu Albertina. "Drago mi je..." nastavio je kao da govori samome sebi. "Ba mi je drago..." a onda, gledajui ponovno u Albertina: "Zna li da ste ti i Enrico vrnjaci?" Albertino je to dobro znao. Enrico je iao s njim u kolu. Sjeao ga se. Godinu dana ili su u isti razred. Bio je prava kazna Boja. Nevjerojatan treber. Jedan od onih koji diu ruku na svako uiteljiino pitanje. "Koja je najdua rijeka u Italiji?" A on die jebenu ruku. Albertino i njegovi prijatelji su ga zajebavali. Jadnik! Uiteljski dupelizac! Moda ga je jednom ak i istukao. Onda je Albertino ponavljao razred. On nije uio. Krao je mopede i igrao biljar. Sad taj Enrico ide u Ameriku. "Da, znam..." "A ti? to ti namjerava?" "Kako to misli?" "Kakvi su ti planovi za budunost?" 306 Koji kurac ga to pita? Izgledao mu je kao sveenik iz njegove upe. Jedan od onih koji te pitaju koji je smisao postojanja, a da ne trepnu. "A to ja znam... Normalni. Ono to radim svaki dan."

Nije znao to bi mu rekao. Nije uspijevao vidjeti budunost drukiju od sadanjosti. Kojiput mu se inilo da e cijeli ivot biti Jaguarov potrko. Drugi put vidio bi sebe kao bossa, nasljednika. Ponekad, pak, daleko od mafijakog ivota. Katkad je razmiljao o tome. Moda takav ivot nije za njega. Onda je shvatio to doista eli. Jednostavno: "Putovanje. Da, elim otii na neko lijepo putovanje. Ja i Selvaggia. Sami. Raditi malo ono to mi puhne... Ali ne na tjedan dana. Vie. to ja znam... dva, tri mjeseca. Ja i ona na nekom karipskom otoku. Na toplom. Rekli su mi da se na nekim otocima moe zabiti u kolibu kao domorodac. Lei ispruen na plai. Lovi ribu, suna se, to ja znam..." sanjario je Albertino. Da, to uope ne bi bilo loe. Tuni je nabrao kutove usana u osmijeh i onda tiho rekao: "Sredi ga! Mora ga srediti!" "Koga?" Albertino je znao koga. Koga ako ne njega. "Jaguara! Mora ga srediti. Ne odmah. Polako. Tako da nitko ne primijeti. Dan za danom. Ne istii se. Pritaji se medu drugima. Sidi. Neka se drugi uspinju. Nemoj biti odlika." "A zato?" 307 "Zato to te taj sie iznutra. On je jebeni parazit. Dri te za vrat svojim nevidljivim pandama. Stisne kad poeli. A ako ne moe bez tebe, ako mu slui, ako si jedan od upaka, onda te nikada vie nee pustiti da ode. Zna li? Zna li to?" Albertino je potvrdno klimnuo glavom. Dobro je to znao. Ali to je bilo ono to je do danas oduvijek elio. Biti svom efu nezamjenjiv. To je donosilo i mnogo dobrih stvari. Koje Albertinu uope nisu bile mrske. Novac. Mo. Potovanje na ulici. Tuni je nastavio: "Umoran sam od ienja Jaguarovih govana. elim raditi ovdje, pei kolae sa svojom enom, slastiarnica radi dobro, ali taj jebeni gad me priklijetio. Ne mogu pobjei. Ako odem, ubit e me netko od njegovih. Moda e to zatraiti od tebe. A to e ti? Nee me ubiti? Kako moe? Jesi li shvatio kako mi je? Moram nastaviti ubijati sve dok on to hoe. Dok ne doe netko mladi i zajebaniji i napuni mi trbuh olovom. Hoe da ti neto kaem?" "to?" "Bojim se. Nisam vie hladnokrvan kao nekad. Ne ide mi. Uasno se muim. Postao sam kao oni trkai kojima pukne i odjednom vide trkalite drugim oima. A zna li to mi je taj kurvin sin rekao neki dan? uo sam da ti sin ide u Ameriku. Mogao bi tamo odraditi koji posli za nas. Nita opasno. Kontaktirati neke ljude. Razumije? Taj gad hoe uvaliti i mog sina. Govno smrdljivo. Rekao sam mu da je Enrico izabrao drugi put. Da ga pusti na miru. Da je on drukiji. Nita mi nije odgovorio. Samo me pogledao." 308 Albertina je bolio eludac. Morao je srati. Odmah. A tu nije mogao. Morao je kui. Osjeao je kako se rijei Tunoga vrte u njemu poput divovskog vadiepa. Sreom, zazvonio je telefon. Tuni je ustao i poao odgovoriti. uurio se na stolici pored telefona. "Halo! Slastiarnica 'Lijepi Palermo'", rekao je slubenim glasom. "Da... daaa..." Albertino je to iskoristio da ustane. Zakopavao je kaput, kad se sjetio da nije doao zato da slua Tunog kako jadi-kuje, pa je otpuhujui ponovno sjeo. Morao mu je prenijeti nalog. "Da... Shvatio sam... Da, tu je. Dobro. Dobro. Sad u ti ga dati", zakljuio je Tuni. Dodao je telefon Albertinu. "Tko je?"

"On!" Albertino samo to nije pao u nesvijest. Automatski je zgrabio slualicu. "Ja sam, Jaguar. Sluaj, zna li to rade rogonje? Ha? Je li zna to rogonje rade?!" Nije govorio u slualicu, rikao je. to hoe? to mu sad znai to pitanje? "Nanovo razmisle. A ja sam jedan rogonja. Rogatiji sam od losa. Kad si otiao, zagrizao sam jedan milanski kotlet. Zna da sam ja lud za kotletima. A zna i kako ih Maria-rosaria zna napraviti. S malo masti, hrskave. Pa hoe da ti neto kaem? Nisam ga mogao progutati. Neto mi je pokvarilo tek. Nisam uspijevao shvatiti to. Onda mi se odjednom razbistrilo. Bio si to ti. Zbog tebe nisam vie 309 bio gladan. Zbog tvog lica. Tvog naina. Reci mi neto, zato si me htio zajebati?" Albertinova je glava bila prazna. Potpun mrak. Slualica u rukama bila mu je teka poput granita. Grlo kao da mu je bilo zaepljeno pjenuavom gumom. to da mu kae? "...Htio si me zajebati? Mene? Koji sam te volio vie nego sina?" urlao je Jaguar. Albertino je htio neto rei, ali rijei su mu umirale na nepcu kao lososi na izvoru. "Htio si me zajebati? Htio si zadrati robu. Pokrasti onoga koji te nahranio. Koji ti je dao dostojanstvo." "Ne... Ne... Nije istina." "Mislio si da je lako? Ali za te stvari treba imati muda velika kao koarkake lopte. A ti ih nema." "Pusti me da kaem..." "uti." "Nisam ja kriv. Bila je nesrea. Nisam te htio zajebati. Kunem ti se Bogom... Neka mi Bog..." "Daj mi Tunog." "Ne, ekaj. Napravio sam sranje, ali nisam te htio zajebati... Frik me pokuao ubiti." "Ne elim te vie sluati. Daj mi Tunog." "Ne, molim te. Pusti me da objasnim..." "Daj mi ga!" naposljetku je vrisnuo Jaguar. Albertino se okrenuo i vidio Tunog iza sebe. Drao je svoj uzi uperen u njega. "eli razgovarati s tobom..." rekao je dok su mu rijei zamirale u grlu. Mehaniki je dodao slualicu ubojici. 310 Osjetio je kako mu noge klonu, glava mu je bila teka. "Halo..." rekao je Tuni i odmah potom: "Dogovoreno..." Albertino se zagledao u ubojiine oi. U njima je vidio svu tugu, sjetu i aljenje svijeta. Taj mu nadimak nikada nije pristajao tako dobro kao u tom trenutku. Albertino se probudio iz te udne opinjenosti u koju je bio utonuo. Naglo je zavukao ruku iza leda. Ali znao je da je to bio makinalan pokret, potaknut nagonom za preivljavanje, a ne razumom. Tu nije bilo njegovog magnuma 44. Bio je na dnu kotlia, u ugavom zahodu jednog prigradskog lokala. Led. Vruina. Ubojica je opalio. S telefonom u ruci. etiri puta. Hici su se zabili u Albertinov trbuh. Jedan u eludac, dva u crijeva i jedan, najsmrtonosniji, u jetru.

Albertino se na trenutak zaljuljao, kao da je neodluan da li da padne naprijed ili natrag. Zateturao je na drvenim nogama i onda se sruio postrance, na policu s kolaima, i sruio je glavom. Tuni se nagnuo nad njega i pribliio slualicu njegovom kremom i krvlju uprljanom uhu. "Zato si me zajebao? Zato? Zato..." Albertino vie nije uo. Nita. 311 Nije ak ni osjeao bol. Moda tek, prvi put toga dana, nov osjeaj slobode. Mir. Leao je na podu i gledao police pune slastica. Njihove boje. Zelenu marcipana. Bijelu eerne glazure. Crvenu ueerenih treanja. Bile su prelijepe. Zaudile su ga vlastite misli. Male. Uvijek je mislio da onaj koji umire ima na umu velike misli. Velike kao ivot koji naputa. Meutim, on je umirao s tim glupim slasticama u glavi. Njemu se ak nisu ni sviale. Prekrila ga je neka sjena. Polako je okrenuo glavu. Okus krvi u ustima. Tuni ga je promatrao. Albertino mu se nasmijeio. Nije vie imao tijelo. Bio je u nekom tekuem, nepostojanom i vruem moru. U nekakvoj dugi sainjenoj od kolaa, sladoleda i krema. Mora da je od onih jebenih loptica. Sad su se sigurno otvorile. Nema sumnje. Vidio je Tunog kako uzijem niani u njega. Ali nije ga bilo briga. Zatvorio je oi i na trenutak su on i Selvaggia bili na nekom tropskom otoku. Glava mu je eksplodirala. PAPIR I ELJEZO 312 PAPIR udno je bilo to jutro. Moda zbog onog sivog, ustajalog neba koje je lealo nad gradom, moda samo zato to sam spavao u sranju od kreveta. Ne znam. injenica je da sam na posao doao u uobiajeno vrijeme. U to vrijeme bio sam zaposlen u Sanitarnoj jedinici drugog okruga i po itav dan nisam nita radio. Posla je bilo, ali uvijek sam nalazio naina da se izvuem, da odem radi nekih nepostojeih intervencija. Radio sam u odjelu dezinfekcije i deratizacije. Ako vam se kua napuni buhama, koje vam se ve poput crnih ivih arapa penju uz noge, ne preostaje vam drugo nego pozvati nas. Ako vam tavan vrvi mievima i ako vam iz zahoda izlaze takori veliki poput tenaca, dolazimo i donosimo oganj i ma u va stan. Da skratimo, tog jutra doao sam na posao sjebaniji nego inae. Htio sam ostati kod kue. Tomba je vozio slalom u 11:30 i izraunao sam da bih se mogao vratiti oko 11 i pripremiti se kako spada. im sam uao, ugledao sam Franca, vratara, kako sjedi u portirnici i karta s Carmelom, podvornicom. Svako jutro ista pria. Uvijek je gubio. "Ej, Coluzza, Michelozzi te trai..." rekao je portir ne podiui pogled s karata. 315 "I to hoe?" "A to ja znam..." Otpuhnuo sam i pozvao lift.

Michelozzi, za one koji to ne znaju, a vjerujem da se nitko od vas nije ni trudio upoznati takvog tipa, jebeno je naporan. Tada mi je bio nadreeni, a kad je bio loe volje urlao je dok ne bi promukao, pljuvao je i sav bi se zacrvenio. Pravi bi Boji. Naao sam Michelozzija u njegovom uredu i upitao ga to treba. Mirno je sjedio u naslonjau i razgovarao telefonom sa enom. Dao mi je znak da sjednem. Sjeo sam i zapalio cigaretu... "Zna da mi ne smije spremati tjesteninu sa zainima, Filipinka u nju stavi previe enjaka... Ja poslije moram razgovarati s ljudima... Neka mi napravi neto laganije, to ja znam, makarone s gljivama i kobasice..." Konano je spustio slualicu. Htio sam preispitati koliko su lagani makaroni s gljivama i kobasicama, ali pitao sam samo: "Stoje?" "Sluaj me dobro, Coluzza. Danas mora pomoi Nos-chesiju i Ferriju. Treba obaviti jedan ugav posao. Gle, Coluzza, ako otkrijem da si se izvukao, pobrinut u se da to debelo poali. Kunem ti se." "efe, ne uzrujavajte se. Jedna rije je malo, dvije su previe. Ne brinite, bit e obavljeno." Izaao sam psujui. Zajebao me. Zbogom prvoj vonji. Zbogom Tombi. Otiao sam do Noschesija i Ferrija koji su, kao i obino, bili utaboreni u zalogajnici "Biser Rima". 316 Pili su kavu i raspravljali o Laziu, o klupskim dugovima i derbiju. "Ej, Ferri, pa to se to danas tako vano radi kad se Michelozzi morao gnjaviti da mi to osobno kae?" Ferri je ve deset godina radio u odjelu deratizacije i svi su ga pomalo smatrali efom. Bio je suhonjav, dugake sijede kose, nogu koje su izgledale kao dvije iskrivljene grane, golemih ruku i okruglog, nadutog trbuha, koji mu je izobliavao sve jakne i padao mu na hlae. Na nosu je imao dva dna boce, zbog kojih su mu oi izgledale kao vrh pribadae. "Noschesi zna, on je primio poziv." Noschesi je bio moj prijatelj. Poput brata. U to vrijeme esto smo izlazili. Ili zajedno igrati biljar u San Lorenzo i kladiti se u Capannelle. "Zvali su iz jedne zgrade na Monte Sacro. Kau da iz jednog stana, u kojem ivi neka kloarica, dopire zvjerski smrad." "Dobro. Hajdemo. Ali odmah, jer kad to rijeimo moda jo stignem pogledati Tombu." Sjeli smo u mono vozilo koje nam je okrug stavio na raspolaganje. U rasklimanu pandu boje smeeg rastopljenog govna, i ubacili se u prometni kaos. Nakon pola sata iskrcali smo se pred jednom od onih zgradurina iz pedesetih godina, karakteristinih za tu etvrt. Natovarili smo se opremom: boce DDT-a na ramenima, bacai plamena pod rukom, plinske maske navuene na glavu poput eira, ruksaci. Uli smo u veu. im nas je ugledala, portirka je potrala prema nama. 317 Stara je bila prilino popunjena, kao uostalom veina portirki, na nogama je imala srebrnaste izme za snijeg. "Ah, konano ste stigli. Vie se ne moe izdrati. Bogu hvala. Bogu hvala. Nisam to vie mogla podnijeti, svaki put kad se u ovoj zgradi neto dogodi, svi se ljute na mene. Kao da sam ja Bog Otac!" Ta je ena bila pravi uragan. Ferri ju je svojom uobiajenom hladnokrvnou odmah zaustavio. "Gospodo?" "to sad gospodo... Ah, elite znati kako se zovem? Delfina." "Gospodo Delfina. Hoete li nam objasniti to se dogaa?"

"Pa, da. Na treem katu zgrade C ivi jedna koja nije pri sebi. Sirota grofica Serpieri. ena je poludjela prije deset godina kad su joj u jednoj traginoj eljeznikoj nesrei -sigurno se sjeate sudara vlakova u Viterbu '83? - odjednom poginuli mu, grof Gianfranco Serpieri, ki od dvadeset osam godina i mlad..." "U redu, nemojte nam pripovijedati sve zgode i nezgode grofiinog ivota. Prijeimo na stvar. to se dogaa?" "U redu, u redu. Jadnica je nakon te nesree poludjela. Pukla je. Viali smo je stalno prljavu i zaputenu. Onda ju je obuzela manija. Poela je donositi smee u stan, kruila je ulicama s kolicima iz supermarketa i prebirala po kontejnerima za smee. Pokuali smo je natjerati da prestane s tim, ali nije bilo pomoi. Kilogrami novina, smea. Uzimala je sve i odnosila kui. Unutra ima i hrpu maaka. Stanari se ale, ali stan je njezin i unutra moe raditi to god hoe. 318 Tako nam je odgovorila policija. A ve sedam dana iz njezinog stana dopire uasan smrad, koji se iri stubitem i ulazi u stanove. Ljudi su podivljali. Ljute se na mene. Pokuala sam kucati, ali nitko nije odgovorio, vjerujem daje stara odapela u stanu. Morate otii vidjeti." To je bilo stanje stvari. Gadna pria. I udno je to da mi se ve nekoliko mjeseci dogaaju samo gadarije. Noschesi se bunio da je to problem karabinjera, snaga reda. I nije bio u krivu. Ferri je rekao samo: "Hajde, nemojte se aliti. Hoete li vi to objasniti Miche-lozziju?" Mrana, osamljena i zaputena zgrada C uzdizala se u dnu dvorita punog djece koja su jurila na biciklima i igrala se. Gospoa Delfina pokazala nam je put. Stepenice su bile strme, zavojite i mrane. Krenuli smo, i to smo se vie penjali, u zraku se sve vie osjeao neki kuan, slatkast i neugodan zadah, koji je tipao za grlo i od kojeg se vrtjelo u glavi. Noschesiju je bilo loe, ponavljao je poput pokvarene ploe: "Koji odvratan smrad, koji odvratan smrad." Ferri je utio. Kad smo doli na trei kat, mislio sam da u umrijeti. Portirka nam je, s rukom na ustima, pokazala vrata. Bezimena, najobinija vrata stana u najnormalnijoj, obinoj zgradi. Pozvonili smo. Nita. 319 Pokucali smo. Nita. Zvali smo je: "Grofice Serpieri! Grofice Serpieri, otvorite! Otvorite, molimo vas..." Nita. "Razvalimo vrata. Noschesi, dodaj mi polugu", rekao sam otpuhujui. inilo se da se ta prokleta vrata ne ele otvoriti. Prava stijena. Prije nego to je odapela, stara krmaa mora da se dobro zakljuala. Sva trojica pritisnuli smo polugu i, malo-pomalo, brava se odvojila od okvira. Nakon jo jednog pritiska, konano je uz prasak popustila. Preplavio nas je val mrtvakog zadaha. Smrad raspadanja, trulog mesa. Noschesi se sagnuo i po hodniku povratio kapuino, kola i sendvi s gljivama iz "Bisera Rima". "Stavite maske", rekao je Ferri.

Odmah smo ih navukli. Portirki smo dali znak da se udalji. Uli smo u vrsti, ja i Ferri naprijed s bocama na leima. Noschesi iza, s bacaem plamena. Ispred nas se otvarao dugaak, mraan i visok hodnik. Novine koje je stara tko zna koliko dugo skupljala, poutjele i skorene od vremena i praine, bile su naslagane jedne na druge u stupove koji su sezali do stropa. Kupovi. Hrpe. Gomile. Brda papira. Po sredini je starica ostavila uzak rov za prolaz. Tijesan prolaz koji je vijugao izmeu stupova. Odmah sam osjetio jak napadaj klaustrofobije, da su kojim sluajem ti stupovi novina pali na nas, pokopali bi nas. 320 Napredovali smo tako u polumraku, jedan iza drugoga, zadravajui dah. Izbili smo u veliku sobu koja je, u neka bolja vremena, vjerojatno bila salon. Sad je postala odlagalite otpada. Smee, gomila prljavtine, organski otpad, sve to oblikovalo je gust, klizav i mastan pod. Zidovi su bili prekriveni masnoom, ili neim slinim. Razderane vree za smee iz kojih su ispadale trule kore, pokvarena hrana, ostaci tko zna kada pripremljenih rukova. Usred svega toga neometano su kruili debeli ohari. "Ja u sve ovo zapaliti! Treba sve spaliti!" panino je viknuo Noschesi. "Smiri se, Noschesi, ako tu pusti plamen, sve je gotovo. Napravit e lomau koja e se vidjeti i s Pariolija", rekao je Ferri. "Stan nije lo. Krasan namjetaj! Svaka ast! Gdje je grofica? Idemo joj izraziti nae potovanje", zakljuio sam. Tko zna gdje je ta prljavka odapela? Tko je uope mogao preivjeti u tom paklu, u tom crijevu mrtvaca punom izmeta? Preli smo salon i uli u drugu prostoriju. Tek tamo mi je doista pozlilo. Tamo sam osjetio kako mi se eludac luaki okree, stie i rastee uz mahnito probadanje. Tamo sam osjetio kako mi se doruak nezaustavljivo penje uz grlo. Na podu i objeeni na veliki kristalni luster vidjeli su se leevi, gnjile mrcine, istrunuli ostaci maaka. Stotine oderanih i raspadnutih maaka. S onih objeenih slijevala se masna bezbojna tekuina, koja je sporo kapala po podu. "Coluzza, hajdemo odavde. Okanimo se ovoga." 321 Ferri me izvukao iz obamrlosti u koju sam zapao. Ta je soba nekako udno djelovala. Polumrak, apsurdna toplina, zrake sunca ispaljene kao projektorom kroz aluzine zatvorene nad tom majom apokalipsom i smrad koji je, unato masci, bio strahovit, ispunjavali su me, na udan nain, nekim novim mirom. Nekim bolesnim mirom. Ta me je neprirodna tiina opinjavala. "Da, hajdemo odavde", rekao sam dolazei k sebi. "Dajte. Gospu mu. Koji kurac radite? Krenimo. Izaimo iz ovog pakla", urlao je Noschesi. Sav se pretvorio u snop napetih ivaca. Ali htio sam vidjeti kako je zavrila ta jadnica. Htio sam vidjeti le te sirote ene, kako ga deru ohari. Ono to sam vidio nije mi bilo dovoljno. Radi se o morbidnoj, prljavoj radoznalosti, koja me u nekim ivotnim prigodama natjerala da nastavim, da us-trajem iako mi je sve oko mene govorilo da prestanem, da odustanem. Tako me i tada radoznalost kopkala i nagovarala da potraim staricu. I mislim da je u tom trenutku i Ferri osjeao isto. "Gdje je grofica?" upitao sam. "elim vidjeti gdje je." "Jebi se, Coluzza. Uvijek sere. Idemo odavde, to ekamo?" Noschesi me cmizdrei vukao za ruku. Oslobodio sam se i upitao Ferrija:

"Hoemo li je potraiti?" "Da, idemo je potraiti." Proli smo kroz to more mrtvih maaka i uli u kuhinju. Ista pria. 322 Luakinja je razvukla konopce s kraja na kraj kuhinje i na njih je objesila, poput rublja, ljigava crijeva, smee drobove i grimizne unutranje organe tih jadnih ivotinja. Prava klaonica. Pridravala se nekog reda pri prostiranju tog neuobiajenog rublja. Ploice su bile premazane usirenom krvlju. Odatle smo proli kroz druge sobe. U kupaonici vie nije bilo zahodske koljke. Samo crna rupa, iz koje su virili mumificirani maji udovi. Kada je bila puna rijetke, smee kae. A uz to i smee. Novine. Trule. Noschesi je iao iza nas, psujui sebi u bradu. Uli smo u mraan hodnik. U dnu su se nalazila odkrinuta vrata. Kroz njih je dopirao zraak svjetla. "To je posljednja soba. Unutra je", rekao je Ferri pokazujui mi vrata. Nesigurno smo se pribliili, s knedlom predugo potiskivanog straha u grlu. Nita se nije ulo. Samo nae disanje zatvoreno u maskama. Otvorio sam vrata. Soba je bila velika. Spavaa soba. Sunce je prosijavalo toplinu kroz prozorske kapke. Smee. Opet novine. Golem krevet u sreditu sobe. Ona je bila tamo. Skvrena nasred tog golemog branog kreveta prepunog novinskog papira, krpa, trulog voa. Bila je iva! Bila je tu pred nama, uurena, i jela je. Novine. Trgala je rukama komadie papira i stavljala ih u usta. Poput vjeverice. 323 Bila je gola, imala je sijedu, raupanu kosu. Gledala nas je zejim oima i jela je. Teko je disala. Tijelo joj je bilo neprirodno bijelo. Neka udna bjelina, bjelina novinskog papira. Prljava, pomalo ukasta. Koa joj je bila hrapava. Imala je neto poput tetovaa, i poslije sam shvatio da je to bilo od sveg onog olova, od sve one tinte koju je progutala jedui tako dugo tiskani papir. Milijuni slova, rijei, reenica, reklama, uvodnika, rimskih kronika pokrivali su svaki centimetar njezinog tijela. Ruke, noge, dlanove, sve su prekrivali a, b, c, brojke, zagrade, toke. Pribliio sam se. Brzo se povukla na kraj kreveta. Bojala se. Drhtala je. "Smirite se. Tu smo da vam pomognemo. Ne bojte se." "Coluzza. Vrati se. Pozovimo nekoga", rekao je Ferri iza mojih lea. "Da, nekoga iz ludnice..." dodao je Noschesi. Nisam sluao. Htio sam je bolje vidjeti. Pitao sam se imaju li te reenice smisla ili su samo sluajno tako rasporeene. Pribliio sam se polako, kao kada se eli uhvatiti divlju ivotinju poludjelu od straha. Sitnim koracima, nastojei ne initi nagle pokrete. "Budite mirni. Budite mirni." Doao sam na par metara od nje. Ne znam to sam htio, moda samo dotaknuti je, zagrliti, izvui je iz te more. Nainio sam jo jedan korak i ona je skoila. Ustala je i poput poludjele furije poela trati po sobi, skaui po krevetu i bacajui smee u zrak. "Zaustavite je", vrisnuo sam.

324 I starica je vritala. Neto poput otrog mijaukanja, kao make kada se tjeraju. Ferri ju je pokuao zaustaviti, ali uzalud. Iskliznula mu je iz ruku. I Noschesi ju je pokuao zgrabiti, no bez uspjeha. Bila je brza. Nestala je uz utanje u hodniku. "Nestala je", rekao je Ferri. "Okej, pokuali smo. Jeste li zadovoljni? Sad idemo, u kurac." Noschesi vie nije mogao. Drhtao je poput djeteta. Ponovno smo uli u hodnik, u onu mranu utrobu. Bio sam umoran od tog zadaha, od istetovirane starice, od te kune klaonice. Zvuk u tami. Ferri je vrisnuo. Oajniki je vrisnuo, vrisnuo je jo jae. Sruio se na pod. "Ferriiiiii. to ti je? to ti je?" rekao sam ne shvaajui. Pokuao sam u tisuama depova svoje jakne pronai upalja. Nita. Ferri je u meuvremenu vritao kao da ga kolju. Vritao je i uspanieni Noschesi. "to ti je?" upitao sam Ferrija diui ga s poda. Primio sam ga za nogu i osjetio da je ljepljiva, da su mu hlae natopljene. Krv. "Ona drolja me ranila. Ubola me. Razderala mi je bedro. Totalno me sredila." Poeli smo ga vui. Psovao je. U kuhinji smo se probijali kroz maje leeve. Onda se dogodilo jo jednom, a red je doao na Nos-chesija. 325 Vidio sam samo sjenku kako proviruje iza hladnjaka, prolijee i nestaje. Noschesi je uz jauk pao na pod, na koljena. Jednom je rukom stiskao nadlakticu druge. Veliki mu se rez poput usta otvarao na jakni i demperu. Ispod njega ve je sve bilo preplavljeno crvenim. "Jebena droljo. Koji kurac si mi napravila?!" "Ubij je. Ubij je", zavijao je Ferri na podu. "Smirite se. Smirite se", rekao sam nastojei ih primiriti. Nisam mogao razmiljati. Nita nisam mogao. "Ubij tu kurvu! Coluzza", govorio je Ferri kroz suze. "Ja u je ubiti. Sad emo vidjeti..." rekao je Noschesi i spustio ruicu bacaa plamena. Iz otvora je izaao plavi plamiak. Ustao je. "ekaj. Noschesi. Isuse! Ne radi pizdarije", rekao sam, ali bilo je prekasno. Krenuo sam za njim u salon. Starica je zavrila u jednom kutu. Grabila je maje crkotine i bacala ih na Noschesija. U jednoj ruci drala je britvu. Izgledala je zastraujue. Njezina novinska koa natopila se krvlju oblikujui goleme crvene mrlje. Noschesi je pojaao plamen. "ekaj. ekaj. Neeeeeeee. Kriste!" povikao sam. Prekasno. Noschesi je ruicu bacaa plamena spustio do kraja i sruio se na staricu golemim plamenim jezikom, koji ju je cijelu obavio. Ustuknuo sam. I gledao je kako gori. 326 Nije gorjela uz pucketanje koe, nije gorjela tako da joj se prilo meso. Ne, gorjela je poput papira: pretvorila se u golemi plamen.

Smotala se, pocrnjela, pretvorila u prah. Vinula se u zrak, sad ve kao pepeo, vrtloei se u plamen od kojeg je izgarala. Bila je samo novine koje gore. Onda se zapalio cijeli stan. Stigli su vatrogasci i izvukli nas. 327 T ELJEZO Daaaaaaaaaa, jo, umrijet u, daaaaaa, nemoj prestati, svravam, AAAHHH. Gasim video. Gasim TV. Meso. Prijapska spolovila. Erekcije. Znoj. Topovske eja-kulacije. Sav taj seks vrti mi se po glavi i smuuje me kao jato bunih gavranova. Te kasete me iscrpljuju i unitavaju. Sada je to samo uvodni ritual, koji obavljam svakodnevno prije nego izdrkam. Najprije gledam kasetu, onda drkam. Film slui samo kao predjelo. Drkaine koje ispaljujem izgubile su strogost stvarnosti kako bi postale apstraktne i nadahnute sloenim, metafizikim principima. Dobro i zlo, ivot, razmnoavanje, dupliciranje DNK, smrt, Bog. Danas, meutim, trebam neto konkretnije. Htio bih osjetiti drugo tijelo kako se komea pod mojim. Htio bih svriti u neto drugo umjesto u svoju ruku. Ne bih htio da mi sperma zavri u zahodu. Htio bih umrijeti u neemu to trese nogama. Neodluan hodam kuom. Odluan samo da zadovoljim mutne elje koje mi se kreu lubanjom kao divlje zvijeri poludjele u kavezu. Tuiram se. Voda tee niz moje tijelo, curi u sjajnim prugama, a to, umjesto da me smiri, jo me vie uzbuuje. Stari frustrirani majmun i nita drugo. Tuiraju se, skupa sa mnom, ene koje me ljube, diraju, pokazuju mi svoje pregoleme atribute kao u najklasi-nijem porniu. ene divovskih grudi, tamnih i uasno nabreklih. ene s hipertrofijom prsne lijezde. Lopte mesa. Poluku-gle nadute silikonom. Dosta. Oblaim se. Uzimam sveanj novanica. Gasim sva svjetla. Silazim na ulicu. Hladno je. Sjedam u svoju fiat cromu i kruim. Kruim kao lud kroz podvonjake koji bue podzemlje Rima. Izlazim u umrtvljeni i bezvoljni promet du Muro Torto. Stiem trubei na Prati. Ulica Cola di Rienzo. Lungotevere. Ponovno me obuzima elja za seksom. 328 329 Hvala Bogu, vraa mi se u mjeri u kojoj kap jo nije prelila au, ta jebena elja da vodim ljubav. Mogu postati opasan ako krene nagore.

Zatim ulazim u Olimpijsku i tu ibam preko sto pedeset na sat. Utrkujem se s metalik golfom GTI, vjenim suparnikom. Derem ga, razvaljujem ga, unitavam ga ubrzanjem od 128 konja. Skreem desno i kripei gumama stiem u Olimpijsko selo. Devet je naveer i prodaja mesa ve je zapoela. Ulazim, u povorci, iza deset tisua drugih automobila, na veliki parking sa stablima. U autima, zbijeni, urlaju mladi junci i napaljuju se gu-rkajui se laktovima i smijui se do suza. Stereo do daske. U drugima, naprotiv, osamljeni mukarci, prestraeniji od mene, sputaju prozori. Trai se, pita, pregovara. Tu su i jebeni voajeri, nesposobni da kupe ono to im treba. Znate samo gledati, gadovi. Brazilci stoje uz rub ceste, goli, visoki, drski. udna, prekrasna stvorenja. Smiju se, ljute, uope se ne boje hladnoe. Bunde. Gaice sa ljokicama. Visoke potpetice. Transvestit, mekane plave kose, uvlai glavu kroz prozor mog auta. Ogroman je. Ima goleme ruke koje mora da su u neka druga vremena radile neto drugo. Gleda me kao da je u meni pronaao sve to mu treba. 330 "Kakva lijepa veer", kae on. "Lijepa veer", kaem ja. "Kako se zove, tamnokosi ljepotane?" "Mario." "Ciao, Mario." "A tko si ti?" "Margot." "Hoemo li se zabaviti?" kae mi zatim. "Koliko?" "Za tebe malo!" v "Koliko?" "Sedamdeset ustima, ostatak sto." "Ti si lopov, Margot!" smijem se. "Ali ja u te izluditi od uitka." Ostajem tako, u povorci, neodluan to u. Gledam. Odlazim. Izbila je tunjava meu transvestitima, udaraju se torbicama, pljuju, naguravaju i urlaju. Bijesne kuje. Jedna bezono pokazuje dvije predivne kugle koje joj nadimaju prsni ko. Svaki put ista pria. Uvijek zavre svaom. Tu je i policijska patrola. Snopovi plavog svjetla u mraku. Policajci ih nastoje razdvojiti, a istodobno se smiju, putaju ih da se iskale, isplau. Nastavljam. Prelazim glavnu ulicu zaguenu prometom i ulazim u labirint uliica gdje se nalaze crnake drolje. 331 Ne vidim nijednu koja bi mi se svidjela. Gade mi se.

Rune su, loe odjevene u svojim ofucanim dronjcima. Brazilci barem znaju biti izazovni, neumjereni. Ne bih htio na kraju prodrmati kosti ni s transvestitom niti s crnkinjom. to hou? Hou mladu bijelu djevojku. Nevjestu, ali iskusnu. Visoku i nisku. Izazovnu i srameljivu. Udaljavam se. Probijam se dalje. Putam auto da ode na iroke ceste predgraa. 120,140,160. Ne elim se vratiti kui ovakav, nezadovoljen. Idem jo malo naprijed. Iz radija treti posljednji hit Donatelle Rettore, Posebno nou. Mislim da u se otii iskaliti na cesti Rim - L'Aquila. Tamo u moi dovesti auto do visokih brzina. Onda u se zaustaviti u fast foodu i tamo u pojesti sendvi. Ulazei na obilaznicu, spazim drolju na suprotnom rubu ceste. to takva pika radi na dvanaestom kilometru Casili-ne? Polukruno okretanje. kripa guma na asfaltu. Dovezem se do nje. Odmah me zaludila. Bit e da ima dvadesetak godina. Kosa joj je kratka, crna. Visoka je i mrava. Ima krasne sisice ispod rastezljive majice purpurne boje. Nazirem vrke bradavica. Usne su joj pune, namazane tamnoljubiastim ruem. Malen nos. Nosi crnu minicu i tamnocrvene arape. Ima izme od crne koe. Sputam prozor. Pogledava uokolo, kao da neto provjerava, zatim mi se pribliava bezvoljnim koracima. Ruke su joj u depu traper jakne. vae vakau. "Nevjerojatna si. Koliko trai?" kaem stiavajui glazbu. "Ne znam", neodluna je. "Malo." Pomalo razvlai rijei. "Koliko malo?" "Koliko ti misli da bi moglo kotati jebanje sa mnom?" Naslonila se na prozor. Djeluje nervozno, ali istodobno i umorno. "Pa, ne znam." Zatekla me. Za mene vrijedi sva tri soma. "Sto pedeset je tvoja cifra." Malo razmilja. Podie pogled prema nebu, mrti elo raunajui u glavi i zatim kae: "Pristajem. Da uem?" "Naravno. Udi, udi." Sjeda. Palim auto i polazim. "Lijepa kola!" "Hvala. Kamo idemo?" "Produi ravno." Idemo tako naprijed jo neko vrijeme. Promet nije gust. Grad se razrjeduje, gubi. Preputa mjesto jadnim i zaputenim 332 333 poljima, velikim halama tvornica zahodskih koljki, ploica i aluminijskih prozora.

"Mogu li promijeniti glazbu?" pita me. Sluamo novu pjesmu Laure Pausini, onu sa San Rema. Iz depa jakne vadi kasetu. Ubacuje je u autoradio. Hard rock. Heavy metal. "to je to?" "Sepultura!" "Prekrasno sirovi, doista." Stavljam joj ruku medu bedra, ini se da ne primjeuje. Ne iri ih. Vidim sa strane lijepa, poljunana odmorita gdje bismo mogli parkirati. "Hoemo li stati?" pitam nakon nekog vremena, umoran od vonje. "Gledaj, nakon tristo metara ima jedna cesta koja skree desno. Vozi tom cestom." "Kamo me vodi?" "K sebi doma." "Kod tebe doma?!" Jebote, koji sam posao sklopio. Mislio sam da emo to napraviti u autu, a kad tamo, nategnut u je pod krovom, na krevetu. Jako. Skreem desno. Nastavljam cesturinom punom rupa i blatnih lokvi. Prljam auto i strahujem za amortizere. 334 Prolazimo pored nekoliko kueraka i naputenog nogometnog igralita. "Skoro smo stigli", kae mi gledajui naprijed, i dalje sa vakaom medu zubima. Prelazimo jo petsto, esto metara preko golog polja i parkiram pred starom tronom kuom. Dva kata. Krov od cigle. Pukotine. Otpada buka. Slabo svjetlo na gornjem katu. "Evo nas, konano", kae mi i uzima natrag kasetu. Ukljuujem alarm. Uzimam radio. Izlazimo. "Nee mi ukrasti auto?" pitam gledajui uokolo. "Ne brini se." Slijedim je. Ima zaista prekrasnu guzu. Vadi kljueve, otvara bravu na eljeznim vratima. Ulazimo. Pali neonsko svjetlo, suho i mrtvo. Dnevni boravak. Televizor. Kaui i fotelje, jo uvijek u najlonu. Okrugli stol. Na sredini ipkani milje i na njemu lonac sa suhim cvijeem. Zidovi su okreeni. Uljane slike s tunim klaunovima. "Skini se!" kae mi. 335 "Malo je hladno!"

"Idem gore upaliti grijanje/' "Hoemo li to napraviti ovdje?" "Da, na kauu." "Okay." Penje se uza stepenice koje vode na kat. Ne vidim radijatore. Nita. Uzbuen sam usprkos hladnoi. Kurac mi je bolan. Skidam jaknu. Skidam cipele. Ostajem u gaama i koulji. Ne vraa se. Zatim, konano, evo je. I dalje vae svoju vakau. Skida jaknu. Svlai minicu. Gaice. arape. Povlaim je na kau. Pada na mene. Grlim je. Podiem joj ruke. Podiem joj majicu. Sputam joj gae. Napaljuje me. "Svia ti se, ha? eli ga?" kaem u sebi, ne zato to mi ona ostavlja takav dojam, nego vie zato to me uzbuuje govoriti takve stvari. 336 Skidam si gae i uzimam golemi kurac u ruku. Ona propada u plastiku kaua, a ja sam nad njom. Gleda me zblenuto. Traim joj piku. Guram joj par prstiju unutra. "Ajaaaaaaaaaaa!" vritim. Strana i prodorna bol u uhu. Vatra. Ponovno otvaram oi. Netko me uhvatio za uho i zavre ga kao mokru krpu. "to to radi?" grub glas iza mojih lea. Odvlai me golog s kaua i tresnem na pod. Ledene ploice. Pokuavam ustati. Udarac nogom podie mi usnu. Osjeam kako mi rub ona odvaljuje komade desni. Tip koji me cipelari je glomazan. Sijede kose. Praseeg nosa. Volovskih oiju. Zvjerskog osmijeha iz kojeg proviruju razbijene nadgrobne ploe nalik na zube. Nosi prljavu potkoulju. Izobliene i poderane sive flanelske hlae. Zamrljane vapnom. U ruci dri dugi nazubljeni no za kruh. Odakle je on ispao?

to hoe od mene? "to to radi?" pita me. "Tko... ja?" odgovaram, pokuavajui se pridignuti. Udarcem nogom vraa me na pod. "Ti!" "Ja?!" "Da, ti!" 337 "Plaam. Plaam." "Daj, tatice, pusti ga, nemoj ga ozlijediti", kae djevojka dok si navlaci gaice. Gleda me iz daljine kao gospa milosrdnica. Bojim se. Uasno se bojim, a ne mogu ne gledati onu jebenu noi-nu koju dri u ruci. Sad e me rasporiti kao krmka. Tata i ki zajedno. Za-motat e okrvavljene ostatke moje anatomije u ovu jebenu prozirnu plastiku koja prekriva njihove fotelje. Postavili su je da ne prljaju. Tako to uvijek rade. Znam to. Strano mi je zlo. "to si htio od moje keri, govnaru?" "Nita, kunem se." "Kako nita? Zato si bio iznad nje kao ivotinja?" Ne znam koji kurac da mu odgovorim. Poinjem plakati. Osjeam u ustima neugodan okus krvi i suza. "to si htio s njom?" Zato mi stalno postavlja to pitanje? Jasno je svima to sam htio. U kurac. "Ehhh, sranje, onda, hoe odgovoriti?" utira me nogom u prsni ko. Vritim. Djevojka sjedi i nastavlja mirno vakati svoju usranu vakau. "Onda?" 338 "Htio sam... htio sam... htio sam voditi ljubav. Platio bih sve, ba sve. Kunem se." "Dobro. Upravo to sam htio uti od tebe. Sad ustani." Podie me. Posjedne me na kau pored svoje keri, koja je u meuvremenu izvukla iz jedne ladice walkman i ispruila se sa slualicama na glavi. Trese koljenima u ritmu glazbe. "Pokai mi." Otac mi se pribliava, podie mi usnu i njeno gleda unutra. "Ne brini se. Proi e." "to hoe od mene? Lovu? Auto?" cmizdrim. "Neee, nita od toga. Ne zanima me tvoja imovina. Hou da nastavi raditi ono to si radio s Priscillom. Hou da se pari. Hou da se seksa. Ali ne s Priscillom, nego s njezinom sestrom Pierom. Vidjet e, svidjet e ti se", kae mi pomirljivo. Gotovo ljubazno. "Kakva je Piera?" pitam oajan. "Nije loa i jako je eljna, jadnica. Dolo je njezino vrijeme za razmnoavanje. Doi." Ponovno me hvata za uareno i nateeno uho i vue me. "Kamo me vodi? Kamo me vodi?!"

Vue me na kraj sobe, iza stola blagovaonice, iza bara, pred neka vrata. Otvara ih. Iza vrata mrak. Crni svijet bez svjetla. "Daj, udi, Piera te eka." 339 Bacam se na pod. Bjeim na sve etiri. Drim se za bar molei za milost. Malo ljudske milosti. Opet me cipelari. "Ne budi nepristojan, pastue!" kae smijui se kroz trule zube. Grabi me za kosu. Podie me s poda. Vitla me u zraku i gura do vrata. Upirem nogama, ali on je jai. Opirem se, ali ne pomae. Baca me. "Neeee. Neeee. Neee. Neee. Neee. Neeeee", urlam, letei kroz mrak. Vrata se zatvaraju. Iin]eeeeeeeeee. Klang. Ruim se dolje, sve nie. Teak i nespretan pad niz betonske stube. Udaram glavom. Crvene iskre i gljive ljubiastog svjetla pale mi se u dnu zjenica. Udaram leima. Ostajem neko vrijeme tako, ispruen na podu, i osjeam samo kako mi tijelo vriti od bola. Pokuavam se pokrenuti, ali ne uspijevam. Pridiem se. Penjem se uz jednu, dvije, tri stepenice, prema vratima, kao zgaeni pauk. Vrata su zakljuana izvana. Poinjem lupati akama po vratima. 340 "Otvorite. Otvorite. Pustite me van. Govnari." Ne otvaraju. Ne otvaraju. Ne otvaraju. Hladno mi je. Imam na sebi samo koulju. Opet lupam akama. Zrak je vlaan. Osjea se udan smrad, kao od neeg trulog ili ueglog. Odvratan smrad smrti. "Molim vas, otvorite. Tako vam Boga, otvorite. Uzmite moj auto, ali otvorite. Smilujte se, molim vas, molim vas, molim vas..." ponavljam sve tie i tie. Ostajem tako jako dugo. Zatim odluujem sii. To je slabo osvijetljen podrum. Na podu je samo zemlja. Na samom dnu, ispod niskog svoda, vidim krevet i televizor. Noni ormari. Slabo svjetlo. Televizor je upaljen. Netko je ispruen na krevetu i gleda.

Gleda Domenica In. uje se glas Mare Venier. "Oprostite... Oprostite..." kaem nastojei privui pozornost. Pokrivam si unu kako znam i umijem. "Tko je? Pridite", enski glas. "Zovem se Mario. Ne bih vam htio smetati. Gledate Domenica In..." "Pridite." "Doao bih, ali sam bez hlaa..." "Nemojte se sramiti. Osjeajte se kao kod kue." 341 Prilazim pipajui rukama. Prelijepa djevojka. Prast nos. Visoke jagodice. Oi kao dva planinska jezera. Plava kosa, skupljena navrh glave. Velike mekane usne. Fantastina je. "Drago mije, Mario Recchi..." Pruam joj ruku. Ona ostaje nepomina pod pokrivaem, koji je prekriva do vrata. "Drago mi je, Piera Nardi... Doli ste radi onoga?" "Radi ega?" "Da mi napravite dijete. Moj otac mi je rekao da e potraiti nekoga... Jeste li to vi?" "Sigurno. Sigurno. Ja sam. Va otac me zamolio..." Kaem sve to nastojei ispasti vaan. "Vidite, ja imam jedan problem... Jeste li sigurni? Ne bih htjela da se poslije kajete. Osim toga, ja to nikada nisam radila..." "Nema problema. Stvarno. Jednostavno je, samo se opustite..." Pribliavam se i ljubim je, dok ona sklapa oi. Kako je draga! Podiem pokriva s nje. Zaboga! Ostajem zaslijepljen metalnim bljeskovima. Umjesto ruku i nogu ima metalne proteze. Veliki zupanici od kromvanadija. Dugake ipke ugljikovih vlakana. Mikroip. Terminator. Kiborg. "Ali ovo je sve njemaka tehnologija. Ovi," govorim pokazujui joj amortizere koje ima umjesto nonih listova, 342 "ovi su s porschea, ugradio sam ih na svoju cromu. Izvrsni su. Ali, kako?" "Kad sam imala deset godina voljela sam prelaziti iz jednog auta u drugi za vrijeme vonje. Jednom, dok sam to pokuavala, oba su auta skrenula, jedan desno a drugi lijevo, ulazei u dvije paralelne ulice. Ja sam ostala izmeu i... Sad uope ne izlazim odavde. Srame me se. Hram li?" "Nee. alu na stranu... prijeimo na posao", kaem ja. Penjem se na nju. Piera me stie u metalni zagrljaj. Uzimam je. Ona je slasna djevica. Dok to radimo, ujem buku zupanika, um servo volana, zujanje kuglinih leajeva. inimo to u svim pozama. Kao kolica. Kao dizalica. Kao rovokopa. Kao zubarska stolica. Isprueni jedno uz drugo gledamo Domenica In. "Je li ti se svidjelo?" pitam je zadovoljan. "Jako, ozbiljno... U jednom trenutku osjetila sam neto udno..." "To je normalno. To je ono glavno."

Vadim cigarete iz depa koulje. "Hoe jednu?" "Naravno. Ali nikad nisam puila." Objanjavam joj kako se uvlai dim i kako se izbacuje kroz nos. Brzo ui. Lijepo je vidjeti je kako stie cigaretu svojim elinim pandama. "Oprosti, udovolji mojoj znatielji. Kako to da si tako jako eljela dijete?" 343 "Stalno sam sama. Moj otac i sestra dolaze rijetko. Gledam TV. Odluila sam da elim dijete, malo stvorenje koje u podizati i voljeti. Zna kako je..." "Sluaj, Piera, imam prijedlog, otii sa mnom odavde. Moemo biti sretni... Jako mi se svia, a ja tebi?" "Jako." Ljubimo se. "Onda idemo..." kaem joj. "Naravno." Piera ustaje, ukoena kao lutka. Pokrivam je svojom kouljom. Ja se omatam plahtom. Ide naprijed sigurnim korakom i penje se uza stube. "Naprijed! Razvali ta vrata, Piera..." Piera se svojim protezama naslanja na vrata i s lakoom ih razvaljuje. Ja sam iza nje. U boravku otac i ki sjede za stolom. Jedu pagete s umakom. "Oprostite, gospodine... Ja sam lud za vaom keri Pie-rom. Htio bih je oeniti..." Govnar ustaje i nasre na mene da me zadavi, govorei: "Kako se u kurac usuuje... Tek si je upoznao. Ubit u te!" Ne mogu govoriti, disati, ne mogu nita. Sreom, Piera prua svoju mehaniku ruku i trga ga s mene. Baca ga na kau. "Oprosti, tata. Ali ja i Mario se volimo..." Sestra se nije ni pomaknula. Nastavlja jesti pagete kao da se nita ne dogaa. Izlazimo drei se za ruke. No, tek to smo izali, Piera poinje zvoniti. 344 "To je tata napravio. Ugradio mi je alarm!" kae plaui. "Ne brini se! To je alarm Cobra. Bezvezan je!" kaem joj. Zatim uzimam daljinski i uutkam ga. "Idemo. Svijet nas eka", kaem na kraju, stiui joj elinu ruku. AC 345 ZAHVALE elio bih se zahvaliti nekim osobama. Ovom prilikom to inim. Prije svega, Luisi, svojoj sestri, i ostalima koji su sa mnom dijelili stan. Zatim osobama koje su predano i mukotrpno itale moje papirusine, a to su Luisa Brancaccio, Carlo Guglielmi, cijeli Iterfilm: Laurentina Guidotti, Francesco Martinotti i Fulvio Ottaviano. Potom Andrea Cane, Stefano Coppe, Esa De Simone, Anatole Fuksas, Alberto Piccinini, Raimonda Gaetani, moj otac i moja majka. elio bih naposljetku zahvaliti svima koji su svojim rijeima krotili moju neukrotivu narav i sprijeili me da doem do samoubilakih razina depresije ili do napoleonskih manija veliine. SADRAJ POSLJEDNJA NOVA GODINA OVJEANSTVA POTOVANJE SANJAM TE, S UASOM ZOOLOG

BLATO (ivot i smrt na Prenestini) PAPIR I ELJEZO Papir eljezo 151 163 217 251 315 328 Niccold Ammaniti BLATO Nakladnik AGM, Mihanovieva 28, Zagreb Za nakladnika Janislav aban Za AGM Ivana Sor Dizajn naslovnice Melina Mikuli, Studio grafikih ideja Lektura Snjeana Husi Grafiki urednik Dubravko Crnkovi Kompjuterska priprema Slaven Tomaki, Studio grafikih ideja Tisak Narodne Novine Dorada tiska Krati ISBN 953-174-248-0