Goran Tribuson BIJESNE LISICE

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

UREDNICA MIROSLAVA

VUI '
DESIGN

DUBRAVKA RAKOCI
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI

IVAN POSAVEC

KOLSKA KNJIGA

Z AGREB. 2000.

 kolska knjiga, d.d., Zagreb, 2(X)(). Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova pismenog doputenja.

1.
TA AROBNA MINIJATURA, IJI NASLOV GOVORI O PARIKOM travnju, morala je zapravo biti skica iz Parkerova podsjetnika na francuske dane. Poentilistiki rasprena i razigrana, elegantna, virtuozna i opasno aava, kao da se na toj staroj snimci probijala kroz mete i amor publike u dvorani, koja je u raj be-bopa ula zabunom. Uistinu, s kovitlacem takve glazbe u glavi ne moe kazati kako si normalan tip na kojega se moe raunati, pomisli Bani, znajui kako u tom ve zavrenom odsjeku velikoga doba, slomljen opijatima i alkoholom, Charlie pue u pisak, ve pomalo nagnut na onu drugu stranu, kamo e preseliti koju godinu poslije. Sasvim pogrean okvir za pregledavanje jutronje pote, zakljui u sebi privatni istraitelj iz prolaza kina Apolo, pa ugasi svoj novi CD-player. A pota se, naalost, sastojala samo od jednog jedincatog pisma u luksuznoj omotnici be boje, s prozoriem u kojem su se jasno vidjeli njegovo ime i adresa. Da, pote je bilo sve manje, ba kao i poslova. Unato tomu to je zakonodavac posve legalizirao rad privatnih detektiva i njihovih agencija, donio kodeks ponaanja u toj djelatnosti i uveo detektivske iskaznice kojima se moglo mahati pred klijentelom kao u amerikim filmovima, detektivske usluge kao da vie nitko nije trebao. Od posljednjeg posla to ga je Nikola Bani obavio prola su ve dva mjeseca u kojima nije zaradio ni prebijene pare, ali je svejednako plaao najamninu, reije, alimentaciju, porez i ostale proklete gluposti, smiljene samo radi toga

GORAN TRIBVSON

BIJESNU LISICE

da se potena ovjeka to prije dotjera do prosjakog tapa. A i taj je posao bio vie katastrofa no poslovni uspjeh! Za nekakvog imunog idiota, inae trgovca i nieg politikog dunosnika, trebao je izvidjeti vara li ga petnaestak godina mlada ena. Svaki normalan ovjek, im bi vidio zadriglog trbonju i njegovu mlaahnu suprugu playboyevski napuhana poprsja, rekao bi mu: Stari moj, nemoj uludo troiti lovu na privatnog detektiva, ali je gospodin agnostik ipak htio cijelu stvar imati crno na bijelom. Nakon to je Bani desetak dana poput pseta njukao za gospoinom bundom i visokim potpeticama, uspio ju je uhvatiti u trenu kada je skinula gaice u sutonu jelenovakog parka, te je iz potaje ovjekovjeio jednu od njezinih preljubnikih romansa na cijelom jednom osjetljivijem filmu marke Ilford. Veina fotosa pripadala je dosta dobroj mekoj pornografiji to bi je objavili i poneki erotski asopisi kakvima su krcati kiosci Tiska. No dogodilo se upravo ono to je u ovovrsnim poslovima najvea opasnost. Nakon dramatine svae suprunici Lelas ipak su se pomirili, ona je svojega idiota uvjerila u to kako sve to nije ono to on misli, on joj je oprostio, pali su si u zagrljaj, i preko nekog skupog odvjetnika za otmjeniju klijentelu tuili Banica zbog povrede lanka 2. Pravilnika o obavljanju detektivskih poslova, prema kojem se vritelj istranih radnji ne smije sluiti obmanama, prijevarama i krivotvorinama. Suvino je i kazati da mu, osim simbolinog predujma, Lelas nije platio uslugu te da je, uz naknadu za pretrpljenu duevnu bol, traio i povrat tog predujma. Nikola Bani, koji od uredskog pribora nije posjedovao gotovo nita, pa tako ni no za otvaranje pote, razdere grubo rub omotnice i izvadi iz nje bijeli papir popriline gramature na kojemu su bila otisnuta zlatna

kaligrafska slova. Na finom reljefnom papiru, zapravo mekem kartonu, rasprostro se kitnjast, pompozan poziv:

Snovi koji u novom mileniju postaju stvarnost

promidba novih projekata Lucky holdinga Ispod masno otisnutog poziva nalazilo se i kratko objanjenje o emu se tu zapravo, radi, kao i to da e se promocija snova odrati u dvorani hotela Palae danas u dvanaest sati, i to samo za pozvane novinare i zainteresirane uglednike. Bani se iznenadi pitajui se po emu bi on to trebao biti zainteresiran za tlapnje dolazeeg milenija, to vie to je nekakav neotesani bedak u donjem lijevom uglu poziva utisnuo i krajnje nepristojnu napomenu: Tamno odijelo poeljno! Jo jedanput uzme grubo razderanu potansku omotnicu, pogleda logotip Lucky holdinga na njezinoj lijevoj gornjoj strani, a zatim spazi kako je u njoj zaostao jo jedan manji kartoni. Izvue ga i shvati da je to posjetnica stanovitog Romana Peelja koji je, kako se dalo zakljuiti, bio nekakav manager tvrtke, a ujedno i osoba koja je Banica pozvala na podnevni domjenak u otmjenom zagrebakom hotelu. Umjesto tamnog odijela koje, naravno, nije imao, Bani navue tamne levisice i crni pulover, iji V-izrez ukrasi nemarno zavezanom kravatom, pa potom prie prozoru i zagleda se van pitajui se kakva se to tama navukla nad prolaz kinematografa Apolo, Bili su to zagasiti, olovni, kasnojesenski oblaci iz kojih se, dok je jo stajao uz prozor, rasuo gusti pri, prvi ovosezonski zagrebaki snijeg. Skine s vjealice svoj podosta izblijedjeli montgomery, pitajui se nee li mu u baloneru ipak biti prehladno. U tome, u zimskom kaputu, a ne u tamnom odijelu, leao

GOKAN TlUBUSON

BlJESNE LISICE

je njegov najvei problem. Svoj osobni proraun nesmotreno je rasporedio na posve pogrean nain; kupio je rabljenu Technicsovu glazbenu liniju, tri kompleta najvanijih CD-izdanja slavne etikete Blue Note, izdvojio je predujam za novi stari automobil i na zimski kaput sasvim zaboravio. Imao je, dodue, jedan stari, ali je on bio u tako neuvenu stanju da mu je pri svakom neopreznom pokretu mogla otpasti kompletna podstava. Odjene ipak svoj stari baloner, zakopa ga do grla, podigne ovratnik, pa izae van na snijeg, shvativi istoga trena kako je, naalost, bio u pravu montgomery je stvarno bio prelak odjevni predmet za ovo doba godine. urei prema kafiu Kico, baci onako usput pogled na Pakov stan i nemalo se iznenadi. Iznad vrata ovdanjeg kinooperatera i muljatora osvanula je zelena ploa, zacijelo odrezana od kakvoga prastarog stola za ping-pong, na kojoj je, ne ba urednim bijelim slovima, pisalo PREDSTAVNITVO. Donji dio ploe bio je prazan, ba kao da se predstavnik jo nije odluio koga e i to predstavljati. Nagaajui kako se radi o jo jednoj poslovnoj ludoriji njegova susjeda, Bani samo zavrtje glavom i ue u kafi. U ugodnoj toplini, stalnom amoru i oblacima cigaretnoga dima staro je drutvo ve deuralo za svojim stolom. Mali, pogrbljeni inkasator gospon Marijan i Pako imali su ispred sebe obvezne ae gemita, bivi temer Kembra zadubio se u zeleni fascikl pun kojekakvih papiria, a do Kembre je sjedio tip povelike glave pokrivene arenom vunenom kapicom, na ijem je vrhu bilo ono to Zagrepani nazivaju coflek. Tip kojega Bani do sada nikada nije vidio u kafiu utio je i pobonom pozornou pratio sve to su govorili drugi, kao da se radi o vanom gradivu koje i sam mora svladati.

Bute pivo? upita Banica ankerica Zdenka, a

on promrmlja kako je prerano pa narui samo kavu. Sjedne potom za stol shvativi odmah kako se drutvo dobro zabavlja zafrkavajui inkasatora Marijana, inae gorljivog pobornika aktualne vlasti. Kaj si ve ispunil imovinski karton? upita ga Pako namigujui Kembri koji se nije odvajao od svojeg fasci kla s papiriima. Kakav karton? Je, pa to je sad u modi. Kaj to nisu ve svi vai ispu nili? Jebo te karton! promrmlja Marijan shvativi ko nano na to cilja Pako. Pazi sam da te ne vlove na krivoj nozi! Napie da si, kak i svi vai, bogec, a novinari skuiju da si oroil dvesto somova maraka. Bani zapali Marlboro i prihvati kavu koju mu je donijela Zdenka, a zatim, kao da eli spasiti inkasatora Marijana, upita Paka: Kakvu si to plou nabio iznad vrata? Otvaram predstavnitvo. Kakvo predstavnitvo? srkne Bani malo vrue kave. Praf za praf, jo se ne zna. Al nekaj bum ve nael. To ti je danas jedina sigurna stvar. Kak sigurna? umijea se Marijan, oito eljan osvete. Tak! Lepo! Nae nekog kog buzastupal,dila mu stvari i sam bere proviziju. Ak ide, ide! Ak nejde, jebe ti se! Ionak si pobral proviziju, pak si najde drugoga. Kaj te kota? Malo farbe da prefarba Sony i napie Benetton... Evo, mogel bi zastupat Kembru nije odustajao inkasator.

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

Koji ti je kurac!? razljuti se Pako. Kak bi ga

zastupal? Lepo cerekao se Marijan. Fura mu gemite i bere proviziju. Tu Kembra ima veliki promet. Deki, ovo je ista pizdarija! javi se iznenada bivi temer koji je, jedva pratei to se dogaa, zavrio proua vanje dokumentacije. Stoput sam vam rekel da ti dok tori nemaju pojma s pojmom! Svi se sa zanimanjem okrenu prema njemu, osobito ga pozorno pogleda doljak s vunenom kapicom na glavi. Nali su mi nekakvu poetnu cirozu - tumaio je Kembra. Al se iz ovoga kaj su napisali jasno vidi da to ni nit! Ti se razumije u lijenike papire? Zna latinski? upita ga Bani otresajui pepeo u pretrpanu pepeljaru. Ma kaj bi znal! odmahne rukom Kembra. Al zadnji bi bedak iz ovog skuil da se od te stvari nemre sam tak riknut. Dobio si lijekove? upita istraitelj. Joj, ba sam te u vezi s tim tel pitat! tresne se Kembra dlanom po elu, hinei kako se ba sad sjetio te tako vane stvari. Bil sam u apoteki, al nekakva nadrkana apotekarica trai akontaciju... Participaciju ispravi ga Bani. E, to, to! Uglavnom, hoeju dvajst kuna. I to, zami sli, ba u svim apotekama. Jebote, dokle smo doli! Tre ba ti za zdravlje, a oni bi zaraivali! uj stari, kaj bi ti mogel financirat moju jetru s te tri banke? Bani se okrene i pozove ankericu Zdenku koja odmah prie njihovu stolu. Molim vas, Zdenka, uzmite Kembrine recepte i ove novce, pa skoknite tu do apoteke...

Pa mogel sam i sam! bunio se Kembra. Kurac si mogel! ljutio se Pako. Ti bi tam prek u onom rumlu drmnul litru i vodu, vratil se i izjavil kak u apoteki imaju inventuru. A dobro zna da su ti rekli kak mora manje pit! Pa i poel sam manje pit! Ti bedak! razgoropadio se Kembra, koji je prije tridesetak godina bio strah i trepet ispred trnjanskog kina Romanija. Jo do juer sam znal polokat i etri litre vina, a sad ne pijem vie od pol litre dina s tonikom. A tonik ni ne sme raunat ko cugu! On je ista medicina! uvi Kembrinu filozofiju, Bani pokrije oi dlanom desne ruke, pa gurne Zdenki u ruke novanicu od pedeset kuna. Bilo mu je jasno kamo vodi ciroza jetre i alio je Kembru, ali je znao da taj simpatini temer, ak i u vremenima kada je mogao pretui svaku trnjansku barabu, nije bio jai od jedne jedine banalne stvari, od svoje alkoholiarske naravi. Sad kad nema nikog za ankom oglasi se prvi put glavati tip s vunenom kapicom bi li si ja mogao natoi ti jedan mentol liker? Pako, koji je drao da je Zdenka big mama lokala, osoba koju se ni za ivu glavu ne smije potkradati, pogleda ga strogo i prijekorno, a zatim se hitro okrene prema Banicu. Oprosti, detektiv! Nisam te ni upoznali Ovo je moj brati iz Garenice. Oduvek ga zovemo Flegma. Flegma predstavi se brati iz Garenice pa, gle dajui pomalo tupo i zbunjeno, prui ruku prema Banicu i pritom nesmotreno prevrne Marijanov gemit. Jebote, zakaj nisi ostal u Garenici!? protestirao je televizijski inkasator hitro spaavajui ono to se u ai moglo jo spasiti.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Doel je juer vlakom. Doekal sam ga, uli smo u tramvaj i... Zamisli, ja sam iziel tu na Britancu, a on ni skuil pa je ostal. Vozil se etri sata na relaciji Du brava rnomerec i ni mu ope bilo dosadno. Kaj ne, Flegma? Flegma jo jedanput e doljak pruajui ruku Banicu kao da ono prvo upoznavanje nije sasvim uspjelo. Uplaivi se, Marijan brzo privue sebi au s ostacima svoga gemita. Flegma je doel u Zagreb na specijalizaciju i ostal bu kod mene bar do Boia. Bani je htio upitati o kakvoj je specijalizaciji rije, ali gaje prekinula ankerica koja se u taj as vratila u lokal i bacila pred Kembru nekoliko raznobojnih kutijica na kojima je munjevitim apotekarskim rukopisom bio naznaen nain uporabe. Vrati potom Banicu njegovu novanicu, a on je pogleda s uenjem. Zdenka, pa niste valjda sami platili lijekove? Bedak ima nekakvo osiguranje za koje se ope ne plaa participacija. Lagal je, uope ni bil u apoteki! Kaj bi lagal!? lupi Kembra akom po stolu, prevrnuvi Marijanov gemit. To su valjda najnoviji pro pisi. Menjaju ih svaki dan tri puta! Ste vidli da Hadeze brine za najsiromanije bole snike! ponosno e inkasator Marijan. ak i kad su cugeri kak Kembra! Ne ekajui daljnji razvoj svae, Bani ugasi cigaretu, ustane i krene prema vratima. Oprostite deki, ali u podne moram biti u Pala e u. Kak ide kad ti je etvorka definitivno riknula? zanimao se Pako toliko suutno, ba kao da on ima kola kojima bi ga prebacio.

Pjeice nasmije se istraitelj i izae van na snijeg koji mu se, noen jakim sjevernim vjetrom, zalijetao u lice.

BIJESNE LISICE

2.
UAVI U POLUTAMU I OTMJENI MIR SKUPOG HOTELA, BANI prie garderobi, svue baloner i prui ga garderobijeru koji mu doda okrugli metalni broj, pogledavi ga pritom tako prijekorno da je istraitelju odmah bilo jasno kako je primijetio njegovu sasvim neprilinu odjeu. Obeavajui samome sebi kako e, im to bude mogue, kupiti bar neki bolji sako i topli kaput, ue polako u veliku hotelsku prostoriju namijenjenu prijamima. Naravno, odmah shvati da je ovdje, izuzmu li se enske osobe, jedini ivi stvor bez odijela, pa se stade suzdrano i pomalo stidljivo kretati samo onim tamnijim dijelovima prostorije. Nasred dvorane stajalo je nekoliko reflektorima osvijetljenih stolova s futuristiki oblikovanim maketama i raznobojnim nacrtima, skicama i grafikonima ucrtanima u nekakvu foliju koja uope ne reflektira svjetlost. Podalje, blie zidovima, bili su rasprostrti stolovi s raznim jelima, medu kojima je uspio prepoznati kavijar, dimljeni losos, jastoge i riblji aspik, dok dobar dio ostalih jestvina nije nikada ni vidio. Izmeu stolova s jelom nalazili su se i oni s piem, kojega je bilo toliko da bi se i ovjek poput biveg temera Kembre zacijelo obeznanio. Budui da toga dana nije jo nita okusio, Bani uzme prazan tanjur pa prie jednom od pladnjeva s kojega je neka mlada ena u srebrnastoj haljini grabila svjetlucave komade nekakva mesa. Oprostite, to je to? upita je Bani.

Ona se okrene, odmjeri ga od glave do pete, pa, zacijelo nezadovoljna njegovim plebejskim izgledom, odgovori preko volje: Zar ne znate!? Kare s ananasom i ueerenim tre njama. Sjetivi se naziva promocije, Bani se ispria rijeima kako on, ini se, jo uvijek pripada dvadesetom stoljeu, pa krene dalje s praznim tanjurom u ruci, traei postoje li gdje stvari poput kobasica, evapia ili hrenovki. Zaudo, uspio je pronai kobasice, dodue od veprova mesa, stavio dvije na tanjur, a zatim, sav ushien, zastao ispred stola na kojem se ponosno rairilo dvadesetak vrsta uvoznog piva. Iz iste obijesti odabere stout, irski Murphy's, pa njime zalije toplu kobasicu koju je smazao neprilinom brzinom, sluei se vie prstima no vilicom i noem. Murphy's')Q bio mekan i njean, za crna piva uistinu blag i dobro mu je legao na veprovinu, za koju se nije mogao nikako sjetiti kada ju je posljednji put jeo. Trebate li togod? iznenadi ga ljupkim i ljubaznim glasom hostesa u tirkiznoj haljinici koja joj je jedva sezala do polovice bedara. Bila je uistinu zanimljiviji dio promidbe; vedra plavua s ukusnom kapicom na kojoj je pisalo Lucky holding. Ve po licu joj se vidjelo kako pripada onom soju o kojem se u posljednje vrijeme priaju toliki vicevi. Kao to vidite, prijeko mi je potrebno tamno odi jelo modernijega kroja. Ona se nasmije; zacijelo je bila unajmljena cura s periferije koja se ni sama nije ba ponajbolje osjeala u ovako napadno uglaanom i uminkanom ambijentu. Kako je i dalje uporno stajala ispred njega, Bani joj tutne u ruku tanjur s preostalom polovicom veprove kobasice i au s pivom, pa pone kopati po depovima.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Pronae posjetnicu onog misterioznog managera, preda je hostesi, zamijetivi u jednom trenu kako je na besprijekornoj bjelini kartona ostao mastan trag kobasice. Ona mu vrati tanjur i au, pa se zagleda u zamaenu posjetnicu na kojoj je zacijelo bilo ime nekoga tko je u holdingu velika zvjerka, to se dalo zakljuiti po tome kako se djevojka iznenada uozbiljila i pogledala Banica pogledom kakvi su, valjda, bili namijenjeni samo iznimno vanim tipovima. Gospodin Peelj vam je dogovorio sastanak? upi ta ona, dok joj se lice namjetalo u izraz slubene ljubaz nosti. Poslao mi je poziv i posjetnicu. Oh, da, svakako, svakako... zacvrkue mala. Biste li se tu raskomotili, smjesta u ga pozvati. Smijeno, pomisli Bani, dok je ona odskakutala na visokim potpeticama. Da se raskomoti; treba li to znaiti da skine pulover i ostane u koulji kad ve nije doao u propisanom odijelu? Jedva je uspio odloiti tanjur i au te neprimjetno obrisati prste u jedan od stolnjaka, a Peelj je ve, vedar i nasmijan, stajao ispred njega. Bio je to ovjek etrdesetih godina, blijeda lica kojem su stanovitu profinjenost naglaavali skupi, zacijelo zlatni okviri naoala. Bio je pravi izlog posvemanje besprijekornosti. Savreno izbrijan, kose zaeljane prema gore, odijela kojem bi sofisticiraniji promatra odmah pogodio zvunu marku, aurno plave koulje i svilene kravate s pomalo staromodnom dijamantnom iglom. Vi ste sigurno privatni detektiv Nikola Baniupi ta pozorno ga pogledavi svojim njenim plavim oima. Jesam kratko e Bani preavi nehajno dlanom preko usta, kao da se boji da je na njima zaostao trag masne veprove kobasice.

Ah, raduje me to ste doli! Jeste li ve pogledali nau promociju kojom najavljujemo za Hrvate blistavo dvadeset prvo stoljee? Ili trei milenij, kako ve e lite... O, pa to e im se svakako dopasti veselo e is traitelj. Imali su i previe loih stoljea. Svakako! U pravu ste! otpovrne manager ne znajui treba li se Banievoj primjedbi nasmijati ili je zbog njezine ironinosti jednostavno preutjeti. No, jeste li pogledali? Moram vam priznati s nelagodom u glasu e Ba ni da nisam. Predugo sam se gnjavio s nekakvom ko basicom od divlje svinje. Tada u, ako dopustite, biti va vodi. Rekavi to, Peelj ga povede do sredinjeg stola, oko kojega je bilo podosta mjesta, jer je ve dobar dio gostiju marno prionuo na jarebice u karamelu i biserke u burgundcu. Priao mu je neto o tome kako je njihov holding jedna od najkrupnijih tvrtki u zemlji, koja ima znaajan udio u cjelokupnoj proizvodnji, od konzerviranog mesa preko modernih graevnih materijala sve do visokosofisticirane farmaceutike. O uvozu i izvozu da se i ne govori! Na stolu pred kojim su zastali nalazio se komplicirani sklop raznobojnih kubusa, premreen svijetleim strelicama to su oznaavale tipove veza izmeu pojedinih sastavnica. Znate li to je ovo? Bani se zagleda u stol, zacijelo zateen izravnou Peeljeva pitanja. Naravno, nije imao pojma o tome to bi mogao znaiti taj areni kaos, niti ga je to previe zanimalo. Lego kockice bubne ravnoduno prisjeajui se kako se, dok je Nika jo bila sasvim malena, muio s tim

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

kombinatornim uasom pokuavajui od stotina djelia sastaviti dvorac naslikan na kutiji intrigantne igrake. Ha, ha, ha! nasmije se Peelj usiljeno. Vi ste ovjek sklon ali! Dopustite da vas askom uvedem u svijet budunosti kojemu nepogreivo koraamo ususret. To vam je taj uveni COL o kojemu ste mogli toliko mno go itati u novinama. Bani je uistinu slabo pratio novine i nikada nita nije proitao ni o kakvom COLn; ponajmanje daje to ono emu nepogreivo koraamo ususret. Dapae, prije mu se inilo kako svi skupa koraamo ususret mraku siromatva, ali takvo to nije smio spomenuti pred ovjekom iji ga je holding poastio veprovim kobasicama i pivom Murphy's. Croatia On Line! slavodobitnim e glasom Ro man Peelj, brzo i elokventno objanjavajui o emu je rije. Novi internetprovider koji stostruko nadmauje kapacitete dananjeg HPT-a. Golem broj servera umreen optikim kablovima koji vam doputaju da u trenu optrite svijet i budete na razini globalnog znanja su tranjega drutva. Fascinantno promrsi Bani poeljevi popiti jo jedan Murphy's. To e nam svima olakati ivot. Zna te, jebeni mi je telefon svaki as zauzet zbog dvojnika... uvi rije koja nikako nije pripadala tom ambijentu, Peelj se kiselo nasmije, a zatim nastavi: Znate, COL nema izravne veze s telefonskim lini jama, ali smo unutar njega do 2002. godine zamislili otvo riti i internet telefoniju, sustav besplatnog pristupa tele fonskim linijama, praktino za cijeli svijet. Ne ba previe zadovoljan slabom Banievom pozornou, Peelj ga povede do drugog stola, gdje je uz pomo neega to je takoer bilo sasvim nalik na lego koc-

kice, bio predoen sustav brze pote i nove mobitel mree. Naravno, revni manager nije ni zamijetio kako mu se pratilac na tren izgubio medu gostima, zgrabio jo jedan Murphy's i au i vrlo se brzo pridruio domainu. Jasno, Bani nije pokazao dostatno zanimanje ni za taj velebni telekomunikacijski projekt, ali je s hinjenom strpljivou odgledao ogledni primjerak restorana Chop-Stop ugostiteljske mree, kakvu e holding ve u dolazeem stoljeu postaviti na svim prometnicama koje su ovoga asa jo u izgradnji. Spaavajui se od novoga promidbenog predavanja, Bani zastane pa sasvim izravno priupita svojega ljubaznog domaina: Potovani gospodine pegelj... Peelj ispravi ga manager. Oprostite zbuni se Bani. tovani gospodine Peelj, vi me zasigurno niste pozvali ovamo zbog inter net providera budunosti, kao ni zbog nove mobitel mree. Znate, svaka ast tom vaem buduem stoljeu, ali ja se, prije no to zasjednem u va Chop-Stop resto ran, moram temeljito pobrinuti za financijsku konstruk ciju kojom u se probiti kroz ovih dvanaestak mjeseci to su nam preostali od tekueg stoljea... Peelj ga pogleda radoznalo, ali i pomalo prijekorno; on je zacijelo bio ovjek dugih uvoda, jedan od onih koji, prije no to zatrae uslugu, ispriaju cijelu osobnu povijest od prenatalne dobi. Znai, ne zanima vas budunost? nasmije se Pe elj, pa se bolje zagleda u njegov pulover i traperice. No to mi je jasno. Va odjevni stil govori mi kako ivite u vremenu Beatlesa i Boba Dvlana. Moj bi vam odjevni stil trebao govoriti da sam u fi nancijskoj gabuli i da me zanima imate li za mene kakav

GORAN TkiBUSON

BlJESNE LISICE

na kojem bih mogao neto zaraditi. Boe moj, pa pozvali ste me kao privatnog istraitelja, a ne kao internetskog hackera. Roman Peelj ga jo jedanput odmjeri od glave do pete, a zatim ga bez rijei povede u pokrajnju prostoriju, koja je bila svojevrstan na brzinu improviziran ured u kojemu se obavljaju poslovi za trajanja futuristike izlobene seanse. Bani sjedne na ponueno mjesto, u onu nespretnu i prenisku glupost koju birokrati nazivaju klupskom garniturom, pa s olakanjem zapali cigaretu. Ovdje se, valjda, smije puiti? ree otpuhujui guste dimove, tako da Peelj, na ijem se smrknutom licu jasno vidjelo da se ni ovdje ne smije puiti, nije imao kamo. Uzdahne tek umorno, prekrii ruke, pa pone Ba nicu nairoko objanjavati razloge zbog kojih ga je po zvao. Vidite, dragi gospodine Banicu, sa sve veom ekstenzivnou naega poslovanja, sa irenjem mree hol dinga, s novoosvojenim poslovima u tuzemstvu i inozem stvu, mi se, kao i svaka respektabilna europska tvrtka, su sreemo s onim problemom koji nastaje kad prijedete odreene pragove rasta. Taj problem jest security, si gurnost dakle, posvemanja sigurnost. I ona koja se od nosi na neometano komuniciranje, i ona koja se odnosi na poslovne tajne, i ona koja se odnosi, da tako kaem, na gornji dio personala. Trebali bismo strunjaka koji bi nam projektirao model zatienog i sigurnog komunici ranja, ali se jednako tako pobrinuo i za zatitu nae inti mnosti, privatnosti i ivotne sigurnosti... Malo ste nejasni primijeti Bani ispijajui pivo to gaje ponio sa sobom. Jednostavno, trebamo security managera, profesio nalca koji bi za poetak osigurao nae sredinje poslov-

ne prostore i nae domove. Protupoarna i protuprovalna osiguranja, moderni sustavi nadzora, televizijski monitoring, brza detekcija neeljenih osoba u privatnom posjedu i slino... Zemljom se sve vie iri val kriminala, posvuda lutaju ucjenjivai, otmiari i reketai kojima su poslovni ljudi prva meta... Trebate se samo malo strpjeti zajedljivim e to nom Bani. Neto malo vie od godine dana. im udemo u milenij ostvarenih snova, te e neeljene stvari nestati kao da ih je tko gumicom obrisao. Ne budite ironini uzrujanim e glasom Peelj. Recite mi samo, jeste li vi osoba koja bi mogla preuzeti takav zadatak? Mislim da nisam otpovrne Bani, gasei cigare tu. Vama zapravo nije potreban privatni detektiv. Nego? radoznalo ga pogleda Peelj. Nego Kevin Costner. Peelj nije razumio aluziju, on je ve sasvim ivio u dolazeem stoljeu, u kojemu se, naalost, nije prikazivao Bodyguard. Uza sve te stvari, obavljali biste i neke delikatne radnje, o kojima vam, naravno, dok ne potpiete, iz dis krecijskih razloga ne mogu nita vie kazati. Sa svoje stra ne holding bi vam osigurao ljude, novi auto po vaem izboru, proraun za rad, sva sredstva i ugovor s vie nego pristojnom mjesenom nadoknadom. Bi li holding mogao popraviti etvorku kojoj su se posve rasuli fergazer i getriba? Gospodine Banicu! ree sad Peelj ve vidno lju tit. Referencije to smo ih dobili o vama apsolutno su izvrsne. Okanite se tog detektivskog humora! Poslovna ozbiljnost od vas zahtijeva da bar posjetite sredinjicu Lucky holdinga i vidite to bismo to od vas trebali. Uvijek

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

moete odustati, ak i nakon to potpiete ugovor u koji, vama za uslugu, ne bismo stavljali nikakav otkazni rok. Na veinski vlasnik, gospodin Krsto Lakota, osobno se zauzimao da angairamo ba vas. I to unato mojemu protivljenju, koje je sada jo vee... A zato je vee? upita Bani s tugom pogledavi u nepovratno ispranjenu bocu piva Murphy's. Zato to nikad nisam poklanjao povjerenje ljudima koji se ne znaju odjenuti adekvatno situaciji. Bani se nasmije; bila je to reenica zbog koje mu se taj besprijekorni ovjek prvi put svidio. Trebali'ste onda otii na kakvu aukciju slika u Esplanadu. Ondje biste nali svu silu adekvatno odje venih buduih security managera. Peelj namjerno prijee preko njegove zloeste primjedbe. Ako doete i pristanete bar pokuati, ve za usme ni predugovor isplatili bismo vam predujam od pet tisua maraka, u to, naravno, ne ulazi nijedan od trokova koji ete imati. No, hoete li nas bar informativno posjetiti? Bani se zamisli; mozak mu je aptao: kloni se toga!, dok je prazan dep upravo vritao: zgrabi tu priliku, idiote! Vidjevi kako ga Roman Peelj nestrpljivo promatra, on odlui odgovoriti: Vidite, gospodine manageru, ja sam oduvijek bio samotnjak koji se slabo snalazio sa suradnicima, skupim autima i sofisticiranim poslovima za idui milenij. Jo sam se loije snalazio i osjeao u drutvu ljudi sa zlatnim na oalama i u odijelima s imenima iz modnih urnala. Ali ipak u doi i vidjeti... Odlino! zadovoljno e Peelj, ba kao daje pre uo aoku u istraiteljevim rijeima. Gospodin Lako-

ta bit e veoma zadovoljan. Ja, naalost, ve danas letim poslovno u Vaduz i Miinchen, ali sutra, ili prekosutra, dobit ete jasnu obavijest o tome gdje i kome se trebate javiti. Biste li sad na kraju popili jo jedno... to... crno pivo? Ne znam kako se zove. - Bih. Zove se Murphy's ree Bani zadovoljan bar jednom stvari. On nije znao imena otmjenih odijela, a Peelj nije imao pojma o otmjenom pivu!

BIJESNE LISICE

3.
NAKON TO JE IZAAO IZ USPINJAE GORE NA KATARINSKOME trgu, Banica iznenadi za to doba dana neobina ivost. Bilo je nekoliko minuta do podneva i trg je upravo vrio od ljudi koji su nailazili sa svih strana u manjim ili veim skupinama, da bi se zaustavili na trgu ispred muzeja, svaajui se i sporei oko nekih samo njima znanih stvari. Kako su neki od njih nosili transparente, drugi pak dravne zastave, podsjeali su pomalo na portske navijae, ali se po njihovu ogorenom dranju moglo vidjeti da je rije o sasvim drukijoj vrsti adrenalina. Priavi im blie, Bani uspije proitati tekstove s njihovih transparenata i odmah shvati da je rije o prosvjednicima koji u posljednje vrijeme sve ee i redovitije pohode to mjesto, nadajui se da e uspjeti doi do vlade ili parlamenta i ondje naletjeti na kakvu dobru duu koja e imati ivaca sasluati sav njihov jad i udovoljiti njihovim zahtjevima. U toj patetinoj vjeri da ondje gore sjede neki jako dobri ljudi koji su duom i tijelom uz njih, ali nisu tono i potpuno obavijeteni o tome to se dogaa, bilo je neega naivno folklornoga, i jedina stvar koja je opasno naruavala tu folklornost bio je sve vei broj policajaca koji su takoer nailazili iz okolnih ulica zauzimajui svoja mjesta, spremni da i za malu plau razdvoje radnike od njihove voljene vlade i parlamenta. Bani ue u Tavernu, kafeteriju na uglu irilometodske ulice, pronae stol u blizini prozora s kojega se prilino dobro vidjelo to se dogaa vani, pa narui pivo.

Ne, nije ga radoznalost zadrala na tome mjestu, nego neto drugo, dogovoreni sastanak s automehaniarem Francom koji se trebao pojaviti oko pola jedan. Pivo to ga je dobio bilo je za njegov ukus previe mlako, a sa zabavnjacima to su tretali s male linije na anku nije ba bio na ti. Otkako su iz domaeg etera protjerana srpska hopsanja i bosanske sevdalinke, hrvatski su glazbeni majstori i pjevai svojski prionuli na posao i, danonono rintajui, uspjeli proizvesti zamamnu koliinu domaeg smea koje je trebalo zamijeniti bolnu odsutnost Lepe Brene i Hanke Paldum. Kako bi to bivi ideolozi kazali, situacija tamo vani pod prozorima kafia sve se vie intenzivirala, postajui neugodnom i rizinom, tako da se Banicu u jednom trenu uinilo kako je sastanak s Francom dogovorio na posve pogrenome mjestu, ili bar u zao as. I ba kad je ovjek za ankom, i sam ve valjda iznerviran, stiao glazbu, izvana se zauje nejasno skandiranje, a zatim i prodorno fukanje, ba kao da se pred radnicima pojavio netko koga su ponajmanje eljeli vidjeti. Tko bi to mogao biti, Bani nije znao, jer je za takvo negodovanje bilo i previe visokih kandidata. Primakne se stoga prozoru, ali po onome to je odande mogao nazreti, nije bilo jasno tko se pojavio, i je li se uope itko pojavio. Vidio je samo kako su ljudi podigli u vis svoje transparente s uobiajenim stereotipijama, od onih poput Hoemo posla i Traimo kruha, pa sve do onih u kojima se posve izravno tvrdi kako su predsjednik vlade, ministar financija i jo neki drugi dunosnici lopovi. Ne bi trebalo prezreti njihovu puku neoriginalnost rekao je ovjek koji je u taj as posve nepozvan sjeo za Baniev stol. Istraitelj ga sumnjiavo pogleda, kao

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

da ga eli upozoriti kako je, prije no to se sjedne nekome za stol, pristojno zatraiti doputenje, a potom se zaudi kako je doljak na neki nain pogodio sadraj njegovih misli. ovjek je imao pomalo boemski izgled, premda je danas sve tee razlikovati boeme od obinih siromaha. Bio je pedesetih godina, visok i iznimno mrav, neobrijan i duge masne kose to mu je u pramenovima padala na ramena i mastila mu ovratnik iznoena sakoa. Raskopani baloner koji gaje slabo titio od iznenadne zime bio je loiji od Banieva. O svakom mu je ramenu bio objeen po jedan skupi fotografski aparat, po emu se dalo zakljuiti daje fotoreporter ili novinar na silaznoj ivotnoj putanji. inilo se, naime, daje svaki od ona dva fotoaparata viestruko skuplji od svega stoje ovjek imao na sebi. Usto, dok je prilazio stolu, blago je zateturao, po emu se vidjelo kako je ve djelomice pijan, to je, sudei po njegovu opem izgledu, moralo biti stanje u kojem se nije ba rijetko nalazio. Joe takor predstavi se ovjek pruajui Banicu ruku. Novinar Magazina X. uli ste, valjda? Ma koliko se trudio, Bani se nikako nije mogao prisjetiti da je negdje, osim moda u stripovima, zamijetio tako neobino ime i prezime, ili pseudonim, jer je zacijelo to i bilo. Premda ga nije itao, za Magazin X je znao. Ako se nije varao, bilo je to nekakvo uto bulevarsko smee, revolverblatt koji se bavio pikanterijama iz ivota poznatih, proizvodei podjednakim intenzitetom razne afere i sudske postupke kojima se procjenjuje novana vrijednost danas toliko popularne duevne boli. Zamijetio sam kako promatrate prosvjed, pa mi se uinilo da ste zbunjeni i da vam nije jasno to se to

vani dogaa. Mislio sam vam objasniti... i usput se preporuiti... da me poastite jednim duplim vinjakom... Znai, pada vam naklada mrzovoljno e Bani pozivajui rukom konobaricu. Ne preko volje se nasmije ovjek koji se pred stavio kao takor. Prije bi se reklo da mi raste po tronja. Dupli vinjak i jo jedno pivo kratko e Bani ko nobarici. Joj, pa i vas je ulovil! saali se postarija konoba rica nad Baniem, a zatim neprijateljski pogleda novina ra: Koji ti je to dupli vinjak? Kae se dvostruki, a ne dupli odbrusi novinar, a zatim drsko doda: I to te briga, stara frajla! Uvrijeena konobarica ode prema anku, a novinar se nagne blie Banicu. To su vam radnici Zagorke, jednog od nekada naj veih trgovako-prehrambenih lanaca u gradu. Netko ih je kupio za male pare, namjerno ih upropastio, i sada e za desetostruke novce prodati upravne zgrade, zemljita i lokale. Najprije su krenuli u trajk, i dok su trajkali, vlasnik je spretno ispraznio lokale i zapeatio ih. Sada idu pred vladu, i dok se tamo budu derali na sav glas, nee ni znati da je u tom trenu vlasnik moda ve sve prodao. Naivci i puai. Mislite da e ih pustiti do vladine zgrade? Nemojte biti naivni! Koliko god ih dolo, vlast e dovesti bar isto toliko policajaca. Pripustit e njihove predstavnike u vladu, gdje e ih neki nii inovnik ponu diti krafnama i toplim ajem i obeati im sve to poele. Zatim e otii lijepo kuama, sjediti bez posla i buljiti u televizore, sve dok im netko ne iskljui struju. Zbog ne plaanja, naravno. Tako vam to biva.

GORAN TR1BVSON

BIJESNE LISICE

Vi ste ovdje zbog njih? upita Bani, pokazujui prstom na jedan od takorovih fotoaparata. Zbog njih!? Taman posla! Ja sam ovdje zbog ope nesavrenosti stvarnosti i traginog osjeanja ivota. Dru gim rijeima... zbog alkohola! Nisam mislio na razloge zbog kojih ste tu u lokalu. Mislio sam da ste ih doli snimiti, napisati neto... Koga to jo zanima!? odbrusi novinar, uzimajui au vinjaka od konobarice koja mu ba nije bila naklo njena. Pisanje o socijalnim problemima isto je prosi panje tinte, zloporaba tipkovnice koja se neko zvala tastaturom... Znate tko jo jedino pie o socijalnim pro blemima? Bani ga pogleda sa zanimanjem, to zbog pitanja, to zbog brzine kojom je sasuo vinjak u sebe. Dravni mediji! Oni jo jedini piu o bokcima, bes kunicima, trajkovima i socijalnom nezadovoljstvu. I to zato da bi ih uinili sveprisutnima, svakidanjima i sa mim time posve nezanimljivima. Ha, ha, ha... Mene za nimaju uzvienije teme! Preljubi, prevare, ubojstva s pre dumiljajem, edomorstva, osvete, tko je kome preoteo enu, koga zanimaju djeaii, tko se u hubertusu ulja parkovima, tko koga prislukuje, tko kome prijeti, tko e koga za malo publiciteta oklevetati. Velegradsko pod zemlje! Vrline javne, poroci tajni! Cloaca maxima! Frajla, daj jo jedan dupli!... Banicu se uini da je novinar neobina nadimka ve preao svoj alkoholiarski prag te da bi bilo dobro rijeiti ga se. To vie to automehaniar najvjerojatnije nee uope moi doi na Gornji grad jer je atmosfera vani ve bila kao u konici. I ba kad mu se uinilo kako na trgu vie nema mjesta ni za jednog novog prosvjednika, svjetina se zaljulja i u neredu krene dolje prema kuli Lotrak.

Isprva polako, zatim sve bre, potom kao pravi stampedo to nosi sve pred sobom. Poeli su pendreiti objasni mu Joe takor koji se u takvim situacijama morao nai ve nebrojeno puta. U tom trenu veina njih obino odmah zaboravi na sve svoje zahtjeve i pojuri spasiti ivu glavu. Oni uareniji, poneseni viim osjeajima pravde, suprotstave se drotovima i dobiju po piksi. Poslije se osjeaju kao he roji, ali nekoliko dana nose bubotke i imaju blagu vrto glavicu. Mogu li mu dati? upita konobarica, drei na pladnju au s vinjakom i upitno promatrajui Banica. Istraitelj kimne potvrdno, a novinar uzme au, pomirii je, umoi prst u utu tekuinu i lizne ga. Bojite se da bi vas mogla otrovati? upita istrai telj, udei se to i drugu au nije ubacio u sebe istom hitrinom kojom je nestala prva. Ne, ne... gutam. Osjeam nekako da mi idui nee te platiti. Ali i ovo je u redu. I budite uvjereni da u vam se ve nekako oduiti. U ovom trenu moda obojica ne vjerujemo u takvu mogunost, ali sam siguran da ete i to doivjeti. Moda biste mi se mogli oduiti ve sada nekako misteriozno e Bani, povjerljivo se nagnuvi prema pija nom novinaru Magazina X. takor ga pogleda poprilino mutnim pogledom. Osobno sumnjam. Znate, za konstruktivne sam stvari sposoban samo kad sam koliko-toliko trijezan. A to je uvijek prije devet ili deset sati ujutro. Oko podne va ve imam sedam do osam vinjaka u guzici, a onda adio realnosti! Trebao bih ui u stanoviti aranman s tvrtkom Lucky holding. Vi ste novinar pa biste mogli biti upuen u

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

takve stvari. Jesu li oni neka mutljavina kao i ta Zagorka, ili su solidna tvrtka? Lucky holding! Ha, ha, ha! pone se suludo ce rekati Joe takor. Lucky holding! E, jesu lijepo ime nali! A zato ne Kamenjar holding? Svi su ti klipani bosonogi i gologuzi neko tabanali po kamenjaru, a sad su vlasnici nekakvih holdinga, trustova, expoa, infoa, luckvja, transova, eura i to ja znam kakvih sve varckinstleraja! Igraju tenis! I to reketima skupljim od Samprasova! A zato ne bacaju kamena s ramena? Zamisli te, bacanje kamena s ramena u tri dobivena seta, i to bez tie-breaka u zadnjemu, ha, ha, ha... Sluajte vi mene, ako elite ui u posao s tvrtkom iji vas bonitet ne bri ne, onda radite samo za policiju! To je jedina tvrtka na vrstim nogama, sa strunjacima koji imaju bar tride setogodinje iskustvo. Vidite kako su vani sve uredno poistili. Bani pogleda prema prozoru. Trg je bio posve ispranjen, ako se ne rauna onih nekoliko policijskih automobila i dvadesetak policajaca. Na ploniku su leale izgubljene kape, u hitnji odbaeni transparenti, ostavljeni cekeri i najlonske vreice; od svega onog pravedniki nabijenog metea ostao je samo prazan prostor s neto malo smea na vlanom asfaltu. Bani ustane, uredno plati konobarici i izae, ne znajui uope je li pijani novinar zamijetio njegov odlazak, ili je ve posve pao u ono blaeno stanje kada je ovjeku svejedno je li sam ili u drutvu. Izlazei iz lokala, kada se tome ponajmanje nadao, naleti na automehaniara Franca, zajapurenog i uzrujanog, u vjeito raskopanoj vjetrovci od podstavljene koe. Oprosti, al nisam mogel prije! Pak te jebene demon stracije! Ne mo ovuda, ne mo onuda! Svaki drot te le-

gitimira, tak su mi ve izlizali dokumente da bum moral zeti nove. Jesi li dovezao auto? Neg kaj! Pa zbog tog sam se tak i nazajebaval. Eno ga, parkiral sam ga ispred Palainovke. Krenuli su polako prema mjestu gdje je Franc ostavio golfa to ga je kao posrednik kupio za Banica. Naravno, uzrujan i ljut kao i uvijek, Franc nije prestajao s objanjenjima, proaranima raznim prirunim psovkama. uj, na ciferblatu mu pie devet banki, al sam sto posto siguran da je frajer bar tri skinul. Jebi ga, svi tak delaju. Al unutra je kak nov. Zapraf, onakav kakav mora bit nakon devet let. A i koji e ti kurac novi auto! ? Ni nova enska ti ne vozi kak ona koju su frajeri ve razlaufali. Kui? Zemi ga, furaj ga par dana, a onda dojdi k meni i izrecitiraj sve kaj mu kripi. Za tebe bum ga zrihtal. Smo frendovi, kaj ne? Ima li radiokasetofon? ree Bani neto to se automehaniaru moralo uiniti nezamislivom glupou. Ima! Al zakaj ti je to vano? Jebo me pas, ti si ko onaj ginekolog Kukuljica koji me trail da mu nabavim rabljenu mazdu s modernim presvlakama i kromiranim ratkapama! Ispred Palainovke ekao ih je devet godina stari golf, sivi, dizela, samo malo trul na pragovima, ali stvarno lijepo razvoen i dosta dobro uuvan. Obeal sam frajeru osam somova tumaio je Franc. To ti je super cena! Na sajmu, il prek oglasa, ne bi ga ni u snu dobil ispod osam i pol. Ne uvidjevi ba neku preveliku razliku u tih petsto maraka, Bani izvadi iz depa plavu kuvertu u kojoj su bile njegove posljednje etiri tisue maraka, tutne to

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

automehaniaru u ruke, uzme od njega kljui, otvori auto i ude u nj. Spustivi se u to strano sjedalo i zagledavi se u nepoznati upravlja, Bani osjeti kako mu je veliki komad leda nalegnuo na srce. Petnaestak godina proveo je u renaultovoj etvorki, dakle vie no u braku, a sada je morao prei na neto drugo, na neto to mu se uope nije mililo, premda je i zadnja budala znala daje golf ipak bolji automobil. Kui kak idu brzine? gnjavio ga je Franc, zavi rujui kroz otvoreni prozor, premda je Bani u ovako tekom i sloenom trenutku poelio biti sam. Nemoj me jebat, Franc! opsuje Bani uzrujano. Sve kuim! Dobro, dobro, sam pitam! Sad ti idem na nerve, a kad ti ve sutra nekaj rikne, doel bu meni i cvilil: Franc, daj ovo, Franc, daj ono... Kada si obeao dati drugu polovicu love? Frajeru sam rekel da bu jo etri soma dobil do po lovice sijenja. Al, ak si u velikoj gabuli, moemo ga zajebat za jedno dva tjedna. Bani okrene klju, pritisne kvailo, pa promai mjenja, koji se, naravno, nije nalazio gore kao u etvorki, nego dolje, izmeu sjedita. Ubaci potom u prvu i pritisne papuicu gasa, svjestan kako e mu jo bar nekoliko dana ruka automatski traiti nepostojei renaultov kiobranski mjenja. Golf je vozio sasvim dobro, djelovao je snano i posluno, ali je imao ritam, zvuk i narav sasvim drugaiju od one kojoj se istraitelj, vozei etvorku, ve gotovo ovisniki prilagodio. Nagazio je na gas i isprobao mu brzinu na onom razmjerno ravnom dijelu Gornjeg Prekrija, sjurio se niz Pantovak, iskuao konice pokraj

kole u Hercegovakoj, a zatim mirno siao na Britanski trg i parkirao auto u Rokovoj, desetak metara od mjesta na kojem je ve tjedan dana mirovala njegova stara etvorka, s rasutom getribom koju se nije isplatilo promijeniti. Izae iz golfa, zakljua ga i pogleda prema svom bivem automobilu, osjetivi pritom silnu tugu, ba kao da se naao pred grobom neke drage osobe. Oko etvorke su se vrzmala tri klinca i Banicu padne na pamet jedna dobra i plemenita namisao. Pozove ih, izvue iz depa klju staroga renaulta i prui ga jednome od djeaka. Evo, deki, moete se svaki dan igrati u autu. Samo ga s vremena na vrijeme oistite. Jedan od klinaca, onaj s najmasnijom kosom i najprljavijim hlaama, uzme klju, otre rukavom kaputia mrkavi nos i zahvali. Hvala vam, gospodine. Sigurno vam je taj auto mnogo znaio. Pobojavi se da bi mu pred tim mrkavcem mogle zasuziti oi, Bani se brzo okrene i poe prema prolazu kinematografa Apolo. Na trnici je bila poprilina guva i on, i ne nadajui se tome, u blizini tanda s peradi, naleti na bivu enu, koja se, sama i nekako izgubljena, vrzmala izmeu zaklanih kokoi i pataka. Bok, Nikola! ree ona, ne ba previe iznenaena, jer su stanovali tako blizu da je bila prava umjetnost ne naletjeti s vremena na vrijeme na bivega mua. Sve sam pregledala i nema ni jedne jedine guske. Oho! nasmije se on. Trai gusku? Znai neka sveana prigoda... Ba si nemogu! prekori ga ona. Zar ne zna koji je danas dan?

AL.

GORAN TRIBUSON

B IJESNE LISICE

ekaj... dvadeset prvi studeni promrmlja on za miljen, pokuavajui se dosjetiti ne nailazi li kakav blag dan. Ali nita mu nije padalo na pamet. Do Boia je bila jo cijela mala vjenost. Ti me zbilja zna baciti u bed! Proli sam ti tjedan telefonirala da dvadeset drugoga dolazi Nika iz Londona. Isuse! lupne se on po elu, i sam se udei kako je tako to mogao zaboraviti. Uistinu je imala pravo, pokatkad je bio ba nikakav otac. To je, dakle, pre kosutra? To je, dakle, sutra! odbrusi ona ljutito. Ve su na putu. Javili su se iz Pariza. Dolaze oboje. I ona... i Tim. Da, to je bio taj problem s kojim se on intimno nikako nije mogao pomiriti, ali nije smio nita kazati, pogotovo ne pred Lidijom. Kada mu je ki prije tri godine otila u London, objasnila je kako e godinu ili dvije biti baby sitterica, te e se nakon toga vratiti. Ali stvari se u mladih gdjekad promijene tako iznenadno i hirovito da se ovjek na njih ne moe ni naviknuti, a kamoli im se suprotstaviti. Mali su joj Englezi veoma brzo poeli ii na ivce, u Zagreb joj se, sad zbog ovog, sad zbog onog, uope nije vraalo, zaposlila se najprije na nekakvom kiosku, potom u pakirnici parfema, u poetku je stanovala kod jedne, zatim kod druge prijateljice i na kraju javila kako ve est mjeseci hoda s nekim Englezom kojemu je ak prije pet i pol mjeseci preselila. Eto, to je bio taj Tim kojega je Bani, premda uope za tim nije eznuo, morao sada i upoznati. I to na zajednikoj veeri kod bive ene, s peenom guskom, truklima i drugim glupostima koje ti Englezi toboe ne poznaju. U redu, Lidija! U redu! Priznajem, svinja sam! Sve sam zaboravio. Evo, iskupit u se. Dopusti mi da ja ku pim tu jebenu gusku.

Dobro, ali, morat e do Dolca smeka se ona, zapravo jo uvijek spremna na opratanje i brzi zaborav, ak i kada je rije o nepodoptinama bivega mua. Ili moda ba zato! Zaboravljajui Ve polako na gusku i Tima, Bani ude u prolaz kina Apolo, baci letimian pogled na prozor kafia Kico i ude u svoj ured. Ne, nije se namjeravao zadrati u njemu. eznuo je za toplom kupkom i popodnevnim obrokom deza. Odbacio je montgomeri na vjealicu, a zatim na podu spazio bijelu omotnicu koju je potar, naavi zakljuana vrata, ubacio kroz prorez za potu. U omotnici je bila slubena poruka kojom ga pozivaju da se ve sutra u deset sati svakako pojavi na intervievvu u upravnoj zgradi Lucky holdinga, na nekoj od onih novih cesta to su se dizale od Krematorija prema jugoistonim pristrancima Sljemena.

BIJESNE LISICE

4.
IAKO SVIJET IMA ETIRI STRANE, SMJER KOJIM SE IRIO ZAGREB

doimao se nekako dvostranim, i u toj dvostranosti pravilnim: jug, s prekosavskim ledinama i movaritima, godinama je osvajala sirotinja sa svojim divljim gradnjama i zgradurinama konicama, dok se bogat i otmjen svijet polako penjao prema sjevernim, sljemenskim pristrancima. Zgrada koju su Banicu oznaili kao upravu Lucky holdinga pripadala je posljednjem valu te sjeverne migracije. Bila je podignuta uz posve novu cestu, koja je ba na tome mjestu imala proirenje za parkiranje, i utopljena u sklad pitomoga zelenila, naravno tek u proljee i ljeto. Sada, u studenome, ba kao i sav okoli, djelovala je pomalo sumorno. Na junoj strani, uz samu cestu, bila je opkoljena poviom kovanom ogradom, ispred ulaza je imala manji travnjak presjeen prilazom od ute ukrasne cigle, a sam ulaz inila su dva povea ovalna stupa sa eljeznim vratnicama koja su se otvarala automatikom iz kue. Na sjevernoj je strani, ini se, cijeli kompleks bio otvoren prema padini kojom se, nakon poduljeg pjeaenja, moglo stii do prvih sljemenskih umaraka. Inae, sama je zgrada bila povea bijela dvokatnica s ukusno izvedenim proeljem i balkonima, te se stoga podosta razlikovala od novobogatake arhitekture, preuzete izravno iz slikovnica s Andersenovim i Grimmovim bajkama. Vlasnik je, dakle, bio ovjek od ukusa, ili je bio bar toliko pametan da zna odabrati vrsna arhitekta i pustiti ga da radi po svojoj volji i savjesti.

Ostavivi svoj novi stari golf na parkiralitu medu audijima, BMVV-ima i cherokee dipovima, Bani prie ulazu i na gornjem dijelu ovalnog stupa zamijeti malu kameru uvrenu metalnim konzolama i usmjerenu prema prostoru ispred ulaza. Bio je to, dakle, dio alarmnog i sigurnosnog sustava koji je trebao pripadati u nadlenost budueg security managera. Zaudo, na samom ulazu nije bilo nikakvoga jasno istaknutog natpisa s imenom tvrtke, premda se, kako su mu to objasnili, ovdje trebala nalaziti uprava holdinga. Znajui da je kamera ve morala registrirati njegovu nazonost, Bani se sagne prema prenisko postavljenom tasteru zvonca i tek po ploici iznad njega shvati kako je doao na pravu adresu. Jer, na ploici je sitnim slovima pisalo: Krsto & Bcty Lakota LUCKY HOLDING I tad pomisli kako ovo pred njim i nije prava upravna zgrada s gomilom inovnika, efova i podefova, nego privatna Lakotina rezidencija, mjesto gdje ivi i s kojega nadzire i vodi sve poslove tvrtki koje su sastavni dio tako zvuno imenovane sredinjice. Kao ovjek koji nije gajio osobite simpatije prema bogatunima sa sjevera grada, bahatim efovima s nepotpunom srednjom kolom i novopeenim vlasnicima skupe teniske opreme, Bani pomisli kako se ovdje zacijelo sastaju u potaji i uz fina uvozna vina kojima ni ime ne znaju ponoviti, odluuju o vanim poslovnim potezima, skriveni i anonimni, poput newyorkih ili chicakih kumova iz amerikih filmova. Premda jo nije stigao ni pritisnuti zvonce, vrata se otvore i Bani prijee onih petnaestak metara poploenih ukrasnom ciglom i uskoro se nae u prvom krugu Lakotina poslovnoga carstva. Veliko predvorje, na ijem

GORAN TRIBUSON

BIJESNU LISICE

se ulazu nalazila svojevrsna futuristika recepcija, bilo je osvijetljeno diskretnim sustavom halogenih arulja i ugodno zagrijano. Iznad pulta stajao je monitor na kojemu se mogla vidjeti crno-bijela slika ulaza, a iza police s gusto poslaganim videokasetama, na ijim su hrptima bili ispisani nadnevci. Za tim malim kontrolnim separeom sjedio je visok, posve elav ovjek ezdesetih godina, u odijelu od plavoga samta i s tamnim naoalama na nosu. Vi ste Nikola Bani, novi security manager? obrati mu se ovjek brzo ustavi i pruivi mu ruku. Vidjet emo ree Bani, udei se kako je tom krutom tipu nervoznih pokreta ruka hladna i vlana po put uginule ribe. Drago mi je da ste stigli. Bit e dosta posla i trebat e vam pomaga... pa vam se u tom smislu preporu ujem... Bani shvati da mu se ovjek u plavom samtu, zacijelo uplaen za svoj posao, gura pod skute. Ako je tako, pomisli istraitelj, mogao je odabrati neki prijazniji izraz lica i bar malo zagrijati dlan. Koliko imate kamera? upita potom pokazujui rukom prema monitoru iznad pulta. Ako i ne prihvati taj glupi posao, nije zgorega ve od poetka glumiti kompe tentnu osobu. Samo jednu, ali u planu ih je jo nekoliko... s bla gim e stidom elavi, ba kao da je on izravni krivac to se tako golem prostor nadzire samo jednim objektivom. Ali se nou sve snima. Vidite ove kasete s datumima? uvaju se mjesec dana, potom se briu. Naravno, ako sve proe u redu. Bani jo jedanput pogleda regal koji je podsjeao na uzoritiju kunu videoteku, a potom zauje tihu zvonjavu

telefona koji se nalazio na pultu. ovjek podigne slualicu, a zatim se, nakon to je valjda shvatio zapovijed, okrene prema istraitelju. Gospodin Lakota vas oekuje u svojoj radnoj sobi. Tamo lijevo, druga vrata... Pa prije no to e Bani otii, dometne: Ako pristanete, imajte me na umu. Ja sam Rudi Lepen. Imam trideset godina policijskog iskustva. Na ravno, u poslovima nadzora. Bani na as pomisli kakvi bi to poslovi nadzora mogli biti, pa, ne odvrativi nita, krene polako prema sobi vlasnika holdinga. Krsto Lakota sjedio je u suzdrano elegantnom i posve funkcionalno namjetenom uredu kojim je dominirao veliki ovalni stol s nekoliko konih fotelja to su se mogli okretati. Po posvemanjoj odsutnosti papira, registratora, raznih pisaljki, klamerica, igova i ostalih kancelarijskih gluposti moglo se odmah zakljuiti kako je Lakotin temeljni posao razmiljanje i donoenje odluka. Bio je to ovjek srednjih etrdesetih godina, stasit, vrlo dobro uuvan, ak i dopadljiv. Imao je vrste crte lica i bistar pogled, jaku vilicu koja naglaava odlunost karaktera, ali i bujnu, sjedinama proaranu kosu, koja fizionomiji daje neku vrstu suptilnosti i mekou. Govorio je polako, blagim glasom, vidjelo se kako zna biti pristojan, odmjeren i nenametljiv. U skladu s modom, odijelo mu je bilo vrlo komotno i meko, ali nijednim svojim detaljem nije vritalo: pogledaj me, ja sam svjetska marka! Bani je, bar na televiziji, vidio svu silu tih nabijenih, kabastih i od gruba materijala istesanih novih bogataa, koje su, bar po njemu, posve neopravdano nazivali tajkunima. Jer, za Banica je slika tajkuna odgovarala onoj u poznatoj Fitzgeraldovoj knjizi, koju ga je, neko davno,

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Lidija natjerala da proita. Dakle, ni s jednom od tih opskurnih gortakih fizionomija Krsto Lakota nije imao nita zajednikoga. ak i kurtoazno upoznavanje uz obvezatne fraze kako ste, izvolite sjesti, to ete popiti Lakota je izveo u posve nenamjetenom i izvjebano pristojnom stilu, tako da se Banicu uinilo kako mjesto na kojemu se pomalo preko volje naao i ne djeluje tako loe. Va me je ovjek pozvao kako bismo porazgovara li o poslovima sigurnosti pone Bani, kao da i nije previe siguran u to zna li vlasnik holdinga uope zbog ega je doao. Dodue, moram vam odmah priznati da u tim stvarima ne mogu jamiti najsuvremenija i najbolja rjeenja. Jasno mi je nasmije se Lakota. Razgovarali ste s gospodinom Peeljem? Da. Mislim da se tako zove. alim vas dometne Lakota. Iz petnih se ila trudi da ostavi dojam yuppieja iz povrnih amerikih fil mova. Nepodnoljivo je elokventan i dosadno ceremo nijalan. Mora da vas je poteno udavio. Pa, nisam ga previe ni sluao. Vie sam se zabavljao s nekoliko boca Murphy's piva. Za moj je ukus malo prelagano primijeti Krsto Lakota, pa ustane i prie velikom amerikom hladnjaku koji se nalazio u kutu ureda, poluskriven mekom zavje som to je prekrivala polovicu zida. Imam neto bolje za vas... Ako ba volite stout. Lakota otvori vrata hladnjaka i izvadi dvije oroene tamne boce, otvori ih, pa jednu prui Banicu. Iako sam desetak godina ivio u Engleskoj, belgijski crni Leffe daleko mi je bolji od irskoga Guinessa i Murphy'sa.

Bani oprezno otpije malo piva, shvativi odmah da je posrijedi izvrsno pie. Lakota ulije pivo u svoju au, pazei da ne napravi previe pjene. Zatim nastavi: Vidite, za te najsloenije poslove same izvedbe osi guranja namjeravao sam vam dovesti opremu i konzultante iz Londona. Ruku na srce, oni su u tim stvarima ipak daleko ispred nas. Ako to ne vrijea va profesionalni ponos, vi biste im bili nekom vrstom neobvezna pomo nika, te biste tako i sami stekli neka korisna znanja. Od vas bih pak oekivao da mi, prije no to donesete kona nu odluku, obavite jednu drugu, vrlo diskretnu i pomalo neugodnu uslugu. Mogu li zapaliti? upita Bani. Samo izvolite mekim e glasom Lakota, pa mu preko glatka stola gurne keramiku pepeljaru. Iako nisam pua, veliki sam protivnik ovog pomodnog antiduhanskog faizma. Bani pripali Marlboro ne skidajui pogleda s Lakote, tog valjda prvog bogataa koji je na nj poeo ostavljati sasvim povoljan dojam. Peelj vam je zacijelo potanko objasnio one grozo morno zamrene stvari oko novog internetprovidera. Da vam odmah bude jasno, ja do te proklete novotarije ne drim ba nimalo, ali me poduzetnika logika tjera na ulaganja u profitabilne poslove budunosti. To moda zvui antipatino, ali uope nije nepoteno. Slaem se promrmlja Bani kojemu se Leffe poeo sve vie sviati. Poduzetnik nastavi: Dakle, posredstvom amerike agencije otkupili smo najmoderniju tehnologiju s rjeenjima koja seu moda i pet godina u budunost. U svijetu informatike pet go

dina, navodno, jako mnogo znai. Ne moete ni zamisliti

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

koliko smo novca dali za neto malo papira, nekoliko manuala i softverskih diskova. I nakon toga dogodila se neuvena glupost, posve prispodobiva sa alosnim okolnostima vremena u kojemu ivimo. Netko nam je to ukrao. Glupo,zar ne? Treba vam ovjek koji e pronai lopova? Ah, ne! nasmije se Lakota, kao da je u Banievu pitanju vidio obinu naivnost. Lopov nam se ve javio rekavi kako je za stanovitu svotu spreman sve vratiti. Ionako ne zna kamo bi i to bi s tim. Pa nee se valjda sam uputati u posao teak nekoliko desetaka milijuna dolara. Zato se ne obratite policiji? Zato to ne smijemo objasni Lakota odlazei ponovno prema hladnjaku. Vidio je, naime, da je Banieva boca ve prazna. Stvar mi je previe vrijedna da bih dopustio da je uprska kakav novopeeni policij ski inspektor koji je moda do juer bio voza kombija ili monter centralnoga grijanja. Kradljivci o kojima ne mamo gotovo nikakvih podataka trae vrlo sloenu raz mjenu koju bi izvela neutralna osoba. Po njihovu savje tu odvjetnik ili privatni detektiv. U suprotnome e sve unititi i nestati. No, dakle, vi, ili ovjek koga an gairamo, trebao bi otii nou na dogovoreno mjesto, dati im novce, te preuzeti... Zapravo, jo nam ni sami ma nije jasno to bi trebalo preuzeti! Vjerojatno oba vijest o tome gdje se nalazi na paket, adresu, klju ili neto slino... Kada i gdje? upita Bani palei novu cigaretu. Marlboro i Leffe uistinu su se dobro slagali. Sve e nam javiti u iduih etrdeset osam sati. ini se da su lukavi i iskusni. Zacijelo e uraditi sve da izbjegnu zamku ili kakvu drugu smicalicu. Zato je i teko povjero-

vati da e nam dokumentaciju dati u ruke prije no to budu sigurni u uzmak. Ba zbog toga mislim da ete dobiti samo klju ili adresu. Govorite kao da ste sigurni u moj pristanak. Ako pristanete, ponudit u vas jo jednom pivom nasmije se Lakota. Zar samo to? Naravno, dobit ete i pristojan honorar, ali o tome ete razgovarati s gospodinom Peeljem im se vrati iz Vaduza. Imamo i ondje mnotvo problema s naim tvrt kama. Gospodine Banicu, nemojte se nikad uputati u poduzetnike vode! im vam neto krene, eto odmah stotine nitkova koji vam ele oderati kou, podmetnuti vam nogu, unititi vas... To je dobar savjet mirno e Bani. Ba sam razmiljao o kupnji jedne aviokompanije. Bilo bi mi drago kada bih imao toliko vremena da s vama popijem jo nekoliko boca piva, ali me, naalost, zovu druge obveze ree Lakota, kao da mu je neugod no zbog te sitne neljubaznosti, pa ustane i krene prema istraitelju pruajui mu ruku. Bilo mi je drago to smo popriali i to sam vas upo znao s jednim od pivskih bisera dometne na kraju. Vi ete odluiti hoete li prihvatiti ovaj posao. Ako ga ne prihvatite nadam se da vam to ne moram posebno ni naglaavati, oekujem od vas apsolutnu diskreciju. Koji trenutak poslije, ni sam ne znajui je li ve pristao na neobian posao ili e to tek uiniti, Bani poe prema izlazu iz stoerne zgrade Lakotina holdinga koji je svojom svedosenom rukom ve obgrlio dobar dio zemlje. U predvorju vie nije bilo elavca s tamnim naoalama. Na pultu iza njegova stolca svjetlucala je zelena kontrolna aruljica skupog videorekordera, a gore na

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

monitoru mirovala je plaviasta slika prostora ispred glavnog ulaza u dvorite. Spustio se niz onih nekoliko stuba i izaao na hladan i vlaan zrak, premda snijeg to su ga ponovno najavljivali jo nije poeo padati. I kad je poao utom stazom prema vratima, iza sjevernog ugla kue spazi kako mu se pribliava visok, pleat mukarac u konom kaputu kakav su, prema prianju, neko nosili vii dunosnici Udbe. ovjek je bio razmjerno mlad, zacijelo ne stariji od trideset pet godina, imao je azijatsku fizionomiju s iskoenim obrvama i sitnim oima, jake jagodine kosti i brkove blago povijene preko ruba usana. U jednoj je ruci drao snajpersku puku, a u drugoj, na koju je navukao gumenu rukavicu, veliku ubijenu lisicu. Novi strunjak za securityl upita, odmjerivi do bro Banica kao da ne vjeruje kako spodoba u starome montgomeriju moe obavljati tako sloene i odgovorne poslove. Ja sam Sinia Smokovina, jedan od poslovnih tajnika. Za prijatelje triga. triga!? zaudi se Bani. Da. To je onaj opaki kukac za kojega se vjeruje da se moe uvui ovjeku u uho i pregristi mu bubnji. Dojmljiv nadimak tiho e istraitelj, spreman da ode. Ipak zastane zainteresiran mrtvom lisicom koju je ovjek drao za rep. Ah, bio sam malo gore... tamo na rubu ume ob jasni mu triga prepoznavi radoznalost u njegovim oi ma. Stalno se sputaju dolje prema gradu. Navodno ih je oko pedeset posto zaraeno bjesnoom. Ovu treba poslati na ispitivanje. Prava epidemija bjesnoe sloi se Bani. Na kraju e sve sii s brda i preuzeti grad. Hoe li tome itko moi stati na kraj?

Mislim da nee promrmlja Bani i poe prema vratima koja se istoga trena automatski otvore. Pola sata nakon toga ostavio je auto u Rokovoj i pod nadsvodem na kojemu je bio svijetlei naziv kinematografa Apolo zamalo se sudario s Nikom. Nije se pravo ni snaao, a ona mu se objesila oko vrata, poljubila ga i odmah poela komentirati njegov izgled govorei kako je premrav, kako djeluje previe umorno, kako ne bi smio hodati po takvoj zimi u laganom baloneru, kako je znao imati i bolju frizuru... Uglavnom, udila se koji se to vrag dogodio s njim otkako ga je posljednji put vidjela. On zapali cigaretu sluajui je strpljivo i gledajui je pozorno. Izgledala je izvrsno, prava mlada i lijepa ena, ni traga onoj hirovitoj trkljavici kojoj je pokuavao sastaviti dvorac od lego kockica. Mama je rekla da e prekosutra doi na veeru. A i Tim jedva eka da te upozna. Zna, njemu je to strana fora to mi je tata private investigator. A mama mu je... Isuse! Prokleta guska! ree on ljutit na sebe i na svoju zaboravnost. Nika ga pogleda sva u udu, a on se, brzo shvativi zabunu, nasmije i objasni: Nije to to misli. Obeao sam Lidiji da u za tu veeru nabaviti gusku... a ne znam... Naravno! rugala mu se ona. Zna gdje u gradu trenutano imaju najvei izbor Johna Coltranea, zna gdje se mogu nabaviti rane ploe Charlieja Parkera i koja prodavaonica ima najvei izbor irskog piva, ali ti nije poznato gdje bi se to mogli kupiti guska, matovilac ili patlidan. Hoe li ti to obaviti umjesto mene? upita on krenuvi rukom prema depu u kojem je drao novac.

GORAN TniBUSON

Guska je ve kupljena umiri ga Nika. Mama te i predobro poznaje da bi se u takvim stvarima pouz dala... Odlino. Pao mi je kamen sa srca. Nego, ne pita me to sam ti donijela iz Londona? On je pogleda radoznalo, znao je na to misli. Uvijek bi mu se tako obraala kada bi ga htjela iznenaditi kakvom ploom za kojom je eznuo. -KindofBlue. Isuse! Nije mogue! uzbudi se on posve iskreno. Bila je to esencijalna ploa Milesa Davisa, neto to tre ba istoga trena ubaciti \xplayer. Please! molio ju je Skokni do kue i donesi je odmah. Neto u meni naprosto ezne za Milesom i Coltraneom. Na licu joj je bio osmijeh u kojemu je odmah prepoznao banievsku tvrdoglavost i svojeglavost. Nije bilo anse da je nagovori! Nema nita! Dobit e je prije veere. Premda je uope nisi zasluio jer si zaboravio kupiti gusku.

5.
POSTOJI JEDNA STVAR ARCHIEJA SHEPPA U KOJOJ SAKSOFON, truba ifluegelhorn, svaki na svoj fingirano nevjet nain, pokuavaju pratiti kristalno jasan vokal koji u visokom registru oblikuje nekakav biblijski sadraj. Kada tu stvar odslua vie od sto puta, to je Banicu uspjelo, e, tada taj vokal, ma koliko sonoran bio, pone doivljavati kao tiinu, a nadmudrivanje puhaljki kao pokuaj oblikovanja neke vane poruke koja stoji iza pravoga sadraja. U tom zdruenom naporu, punom polomljenih tonova i raspalih riffova, saksofon gdjekad zazvui kao da netko debelim usnama pue u napeti celofan, gdjekad pak kao da mu se slomio pisak, a kojiput i tako kao da zrana struja jednostavno nije imala dostatnu silinu da iz instrumenta izmami jasan zvuk. Dakle, nakon to ju je nebrojeno puta presluao, Banicu se poelo initi kako ba ta Sheppova bolesna improvizacija na najdjelotvorniji nain opovrgava onu bedastu i smijenu tvrdnju neznalica po kojoj je saksofon jedini instrument nalik na ljudski govor. Jer, prava istina glasi da je on daleko iznad mogunosti onih nesavrenih zvukovnih sastavnica koje nazivamo govorom! Zadovoljan svojim patetinim zakljucima koje ionako nije imao kome povjeriti, Bani ugasi player, ogrne se balonerom i izae van na sitan suhi snijeg to je prtio izmeu olovno sivih zidova kinematografskog prolaza. Iako je bilo prilino hladno, ipak se inilo kako se snijeg nee uspjeti odrati, kako e nestati prije no to

GORAN TRIBUSON

zabijeli okoli. Osjeajui kako mu je ivot zapao u preveliki nered, poelio je da snijeg zapadne jae, jer mu se inilo da njegova besprijekorna bjelina ipak stvarima daje bar prividnu mekou i red. I ba kad je htio produiti do Kia, zastane spazivi Paka kako se popeo na vrh sklopivih ljestava, s kojih je upravo dovravao natpis na ploi to ju je postavio iznad vrata. Ispod ve napisane rijei PflDSTflVNITVO, pomalo klimavim, nesigurnim slovima dodao je flNl. Koji ti je to vrag? zaudi se Bani. Pa anel! rairi ruke Pako, prosuvi malo crvene boje to ju je umijeao u staroj konzervi od goveega gulaa. Ne pie se tako. Kaj? Da dodam jo jedno 1? upita kinooperater hvatajui kist. Pie se c-h-a-n-e-l sricao je Bani. Osim toga, slova su ti klimava kao da si se ve napio. Neg kaj da jesam! prizna Pako, pa nastavi vrlo uzrujan. To me Flegma zajebal. On je u UP-u zavril za soboslikara i obeal je da bu mi to napisal. Al je ve u osam preel. Po eli se dan fura u tramvaju. Zato? Ka' ja znam! Valjda zato kaj tu pizdariju nemaju tam u Garenici! odbrusi Pako pa se polako i nesigur no spusti s ljestava. Uistinu se vidjelo da je dorukovao vie od tri gemita. Detektiv, odi bum ti pokazal ka' je roba! dometne ponosno pa otvori vrata svojega stana. Ne ulazei, Bani zaviri u Pakov hodnik, gdje ugleda devet kartonskih kutija na kojima je pisalo neto na jeziku za koji mu se uinilo da bi mogao biti turski. Isuse, to ti je to? snebi se istraitelj.

BIJESNE LISICE

Pa kaj nisi proital? Otvoril sam predstavnitvo anela. U svakoj kitri je po esto paketa parfema. Ne mogu vjerovati! zine Bani od iznenaenja. Postao si predstavnik Chanela? Praf za praf, postal sam predstavnik predstavnika anela. Nekog Barbarovia iz Barutanskog jarka. On te stvari dobiva direkt iz anelove tvornice u Istambulu. Pa Chanel je francuska tvrtka! Kurac francuska! razljuti se Pako pokazujui pr stom prema natpisima na kutijama. Kaj ti je ovo morti francuski jezik? Kaj je to vulevu kue avekmoal Iskopal sam pravu firmu, a ti me jebe sa sitnicama! Odi, nekaj bum ti dal. Ima bivu enu, ima klinku, a svaki komad voli na sebe bacit nekaj kaj onak fest mirii. To im je kak nama mukima gemba, pivo il vinjak. Kui? Rekavi to, Pako podere poklopac jedne od kutija i izvue dva bijela paketia na kojima je crnim slovima pisalo Chanel. Zatim doda: Kaj ne vidi da sam dobro napisal? Ima samo jed no 1. asak kasnije ve su stajali za ankom Kia i pili svaki svoje pie sluajui nasrtljivog inkasatora Marijana kako ponovno na sva usta hvali vlast, govorei neto o tome kako sve nove ankete pokazuju da HDZ ponovno moe raunati na sedamdesetak posto glasova. Pako, koji HDZ nije mogao smisliti ponajvie zbog toga to je promijenio ime kluba za koji oduvijek navija, otrese se ljutito na dosadnog gospona Marijana: Si ul neki dan onog tvog glavatog iz vlade ka' je rekel da buju vratili ime Dinamu, a ukinuli TV pretpla tu. Onda bu kurac ubiral po kuama! Ostal bu doma sa svojih osamsto kuna penzije, a u birtiji bu ku! Ak bu ope imal zakaj dolazit u birtiju.

GORAN TR1BUSON

BlJESNE LISICE

Marijan se snudi i udubi u svoju au, unezvjereno

kimajui glavom. Ne bi mogli takvu stvar napravit narodu... ne, to nikak ne bi mogli... Kaj ste vi inkasatori narod!? i dalje se ljutio Pako na ve rezigniranoga inkasatora. Kad prvog krenete u ofenzivu, pred vama svaki poten ovek zarigla vrata i proguta klju! Ak vas koja budala i pusti u ganjak, za virujete dal ko ima neprijavljen telka! Kaj se nisi raspitival dal bi se oni cucki kaj na grani njofaju drogu mo gli nekak izdresirat da trae neprijavljene telkae. Reci, kaj to ni istina? Nakon to je popio etiri Amstela, Bani se vrati u ured, zavali se u fotelju, stavi noge na stol i nekako tup od piva odlui malo zadrijemati. U tom podosta neudobnom poloaju spavao je do etiri poslije podne. Ponovno nitko nije navraao u njegov ured, ponovno se pokazalo kako nikakva posla nema na vidiku. Ba kao da vie nijedna ena nije varala mua, kao da nitko vie nije traio izgubljenu rodbinu, kao da nikome vie nije trebao dokaz da mu neki od uposlenika neumjereno troi ukradeni ili pronevjereni novac. Sve, ba sve gaje tjeralo da, pritisnut oskudicom i preobiljem slobodna vremena, prihvati neobinu ponudu Lucky holdinga. I tad, kao daje rije o telepatiji ili kakvoj drugoj slinoj nadnaravnoj pojavi, zazvoni telefon i iz slualice se zauje poznati mu glas Rudija Lepena, elavog nadzornika Lakotine upravne zgrade. Gospodin Lakota izvolijeva pitati jeste li odluili. Nije li mi dao etrdeset osam sati? kao da je ku povao vrijeme Bani. Ne znam koliko vam je daojednolinim e i bez linim tonom Lepen ali posao treba obaviti noas po-

slije ponoi. S tim u vezi trebali biste doi u holding veeras oko jedanaest. Radi podrobnih uputa. Tako kasno? upita istraitelj, jo uvijek muen onim to se zove pivski drijeme. Odustajete li? Ne odustajem odvrati, i sam se zaudivi kako je tako na brzinu pristao. Odloi potom slualicu, zakljua vrata i popne se gore na kat, znajui da e ga mlaki tu najbolje osvjeiti. Naveer, u jedanaest i nekoliko minuta, Bani zaustavi golf ispred samog ulaza podsljemenske centrale Lucky holdinga. U svjetlosti dviju kugla od bijeloga stakla, to su bile postavljene na vrhovima ovalnih stupova, prtio je sitni gusti snijeg, a neto nie uporno je mirkalo crveno kontrolno svjetlo videokamere kojom se nadzirao prilaz zgradi. Bani ugasi motor. Sve to se ulo bili su snani huk vjetra koji se, silovit i hladan, sputao odozgo sa Sljemena, te daleki i samotni lave pasa. Gospodin Roman Peelj, manager tvrtke, i tajnik triga, inae strunjak za hvatanje bijesnih lisica, izali su istoga trena i obavili sve to je potrebno, brzo i spretno, kao da je rije o precizno dogovorenom i jasno razraenom poslu. Peelj je donio kovei od crne koe, brzo ga otvorio, stavio u nj crnu plastinu vreu, u kojoj su vjerojatno bili svenjevi novanica, zakljuao ga, uhvatio jednim krajem policijskih lisica njegovu ruku, a drugi kraj provukao kroz metalnu sklopku kojom se iznutra otvaraju vrata automobila. Pruio je kljui lisica Banicu i rekao mu suhim, slubenim glasom, u kojemu je bilo i prizvuka prijetee ozbiljnosti: Dobro pazite! Iz ruke u ruku! Potom je izvadio iz depa mobitel, provjerio radi li, a
-i..,........ ... -t.dil

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

zatim ga sklopio i pruio Banicu, kojega su sve vie udile tako brze i odlune pripreme. Sluajte paljivo! Ovaj je mobitel danas prijavljen. Njegov broj znamo samo mi i ljudi s kojima ete se sa stati. Tono u pola noi morate biti s autom na cesti kojom se iz Samobora ide prema Bregani. Tu ete stati, ugasiti sva svjetla i ekati da vam se jave. Uz pomo mobitela odvest e vas do mjesta gdje e se obaviti raz mjena. Budite strpljivi, pretpostavljam da e vozikanje potrajati. Igrat e se s vama sve dok ne budu sigurni da nemate nikakvu pratnju. Tek tada e biti voljni obaviti razmjenu. to emo razmijeniti? upita Bani ve ljut na ta kvu misterioznost. Dat ete im novac iz koveia. Jo uvijek ne zna mo to ete dobiti za novac, ali smo sigurni da e to biti neto to e nam pomoi da se domognemo onoga to nam pripada. Koliko novca nosim? To vas se ne tie! Ali budite uvjereni da je rije o svoti na koju vrijedi pripaziti. Ne postavljajui vie pitanja, Bani mirno uzme mobitel i gurne ga u desni dep sakoa. Vani je sve jae puhao sljemenski vjetar, nosei otre iglice snijega, kao to pobjenjela bura raznosi ledene kapi mora, ali se lave pasa vie nije uo. Sada mu s druge strane auta prie triga i on spusti prozorsko staklo. U triginoj je ruci bilo neto tamno, metalno... U ovoj ete noi biti posve sami. Bani prepozna predmet na njegovu dlanu, pa s nelagodom upita: Mislite da e biti toliko opasno?

Nikad se ne zna. Niste valjda mislili kako ete ma lom nonom vonjom zaraditi velike pare. Uzmite sa mokres. Ne vjerujem samokresima odvrati Bani, kojemu je ta rije zvuala kao da je rije o pucaljkama iz davnih turskih ratova. Radije nosim revolver. Rekavi to, nez natno pomakne lijevu stranu sakoa ispod kojega se mo gla nazreti stara kona futrola s dobro odravanim revol verom marke Smith&Wesson. Bio je to stari model, ali jo uvijek vrlo prikladno i cijenjeno oruje. Stara samoborska cesta bila je posve pusta i osvijetljena razmjerno slabanom ulinom rasvjetom, tako da su joj pojedini dijelovi bili skriveni mrklim mrakom oblane noi. Na tim se dijelovima vidio samo roj snjenih pahulja osvijetljen automobilskim farovima i blijeda, ve potroena linija kojom je oznaena razdjelnica ceste. Grijanje u autu dobro je radilo, unato snijegu cesta nije bila previe skliska, ali se Banicu ipak nekako inilo da mu je ovo jedna od onih sasvim suvinih noi u ivotu. Kada je zastao na desnom rubu ceste koja je vodila prema Bregani i pogasio svjetla, bilo je ve pet do dvanaest. Izvadi mobitel i stavi ga na sjedite, kako bi bio siguran da e ga uti kada se oglasi. Zapali potom cigaretu i zagleda se u mrak ispred sebe. Kroz zavjesu sve guega snijega vidio je vrlo mali dio ceste, i na njemu nije bilo niega to bi privuklo njegovu pozornost. Tek kada je velika kazaljka prela preko dvanaest, zamijeti kako mu se pribliava biciklist. Pomisli isprva kako je moda to neki originalni nain kojim su kradljivci odluili obaviti razmjenu, ali vrlo brzo odbaci tu mogunost kao suludu. To vie to se biciklist nekako previe zanosio i vrludao, po emu se dalo zakljuiti da je to okanjeli povratnik s kakve pijanke.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Naavi se uz Baniev auto, biciklist s velikom mukom i krajnje nespretno zaustavi svoje vozilo, pa se nagne prema prozoriu koji je istraitelj spustio tek toliko da moe uti to pijanac na dva kotaa hoe. Kaj vam treba kakva pomo? upita biciklist koji je jedva mogao pomoi samome sebi. Ne nevoljko promrmlja istraitelj. Mislim, ionak imam vremena... Ak vas treba pogurat... Ne, ne treba... A kaj tu delate po ovom pasjem vremenu? Filozofiram. No, to je lep poso! A o em to filozofirate? O prolaznosti ivota i neprolaznosti pijanih bicikli sta! odbrusi istraitelj pa zatvori prozor do kraja. Pijani biciklist slegne ramenima, zajai na bicikl i krene dalje, ali se odmah potom posklizne i uz nesnosnu buku rastepe se po snijegom prekrivenom asfaltu. Samo mi jo to treba, pomisli Bani, predosjeajui kako ga oni s kojima se treba sastati odnekuda promatraju. Sreom, biciklist se ipak pridigne, sjedne na sjedalo i nestane u mraku. U taj as oglasi se mobitel! S jezom koju je osjeao kao da mu je netko akom stisnuo grlo, Bani uzme mobitel, pritisne zeleno dugme i prisloni ga uz uho. Ti si taj koji nosi novac? zauje mutan glas o vjeka koji je govorio vrlo polako. Da. Gdje emo se sastati? Imam instrukcije... ekaj! Smije samo odgo-ovarati! I to s da i ne. Taako je dogovoreno prekine ga glas s mobitela. Poi ravno i na treem raskriju skreni lijevo. Za-atim stani pokraj ruiastog raspela. I vozi pol-lako.

Da otpovrne Bani ba u asu kada se veza prekinula. lupali motor i krene uistinu polako. Sada je ve padao tako gusti snijeg daje morao dobro paziti da ne previdi raskrije. Na onom treem skrene ulijevo, pa se nakon stotinjak metara pone polako uspinjati breuljkom, utonuvi ubrzo u gustu umu. Ubacio je brisae u najveu brzinu, sagnuo se blie vjetrobranu, gledajui pomno ne nalazi li se u blizini neto nalik na raspelo. Istodobno se trudio zapamtiti put. Cesta je vrludala kroz bregovitu umu, ali raspela nigdje nije bilo, sve dok po razmjerno ravnoj cesti nije shvatio da se uspeo na vrh brijega. Na maloj istini cesta se ravala na desni i lijevi odvojak i upravo je na tome mjestu uvis strio bar tri metra visok kri na kojemu se nalazila raspeta figura natkrivena malim limenim krovitem. Iako je automobilsko svjetlo bilo prilino jako, s ovoga mjesta nije mogao utvrditi je li raspelo ruiasto ili ne. Zastane nadajui se ipak da je,na pravome mjestu. Tu je ekao beskonano dugo, moda puna dva sata. I ba kad je pomislio kako je promaio raskrije ili raspelo, mobitel ponovno zazvoni. Sada e se tim golfom spu-ustiti do ceste koja ide uz prugu i sae-ekati sto metara ispred br-r-klje. Da odvrati posluno, pa ponovno upali motor i pojaa grijanje. Prsti su mu se ve ukoili, a noge gotovo zaledile. Po tome to je glas s mobitela spomenuo marku njegova vozila naslutio je da ga prate ili na neki drugi nain nadziru. Ali i on je neto znao o njima! Taj glas, da, taj glas bio je neto to bi se poslije dalo sasvim lako pre poznati. ovjek je mucao, ali je tu govornu manu po kuavao prikriti govorei polako i odmjereno, pravei predahe ba u trenu kada se vie nije mogao svladati.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Moda e se ba taj podatak, mislio je istraitelj, pokazati dragocjenim nakon to se obavi razmjena, odnosno kada Lucky holding cijelu stvar preda policiji. Cestu to je ila usporedno s prugom naao je bez ikakvih problema. Brklju takoer. U petnaest do tri proao je spori teretni vlak ija je lokomotiva otegnuto zapitala, ba kao da ga pozdravlja. A pet minuta nakon to se vlak izgubio u snijegu i tmini, jo se jedanput oglasio mali mobilni telefon. Ovaj put glas je djelovao malo sigurnije, govorio je bre i zamucao samo jedanput. Poi uz prugu i skreni lijevo u u-umarak. Nakon dva kilometra vidjet e zaputenu kapelicu. Skreni desno na umski puti... tu emo obaviti razmjenu. Osjetivi olakanje to se to glupavo nono vozikanje blii kraju, Bani postupi onako kako se od njega trailo. Odvojak koji je vodio u umu pronaao je posve lako, a nakon dva kilometra vonje po valovitu terenu ugledao je i nazubljeni obris polurazruene kapelice. Skrenuo je na puti, ugasio motor i svjetla i zapiljio se u mrak nadajui da e mu se oi brzo sviknuti na nj. ekao je strpljivo gotovo cijeli sat, ali se nita nije dogodilo. Niti se tko pojavio, niti je mobitel zazvonio. Nita, osim to je snijeg prestao padati. Ponovno ga nanu sumnje kako se moda zagubio, ali je ipak pretpostavljao da bi ga u tom sluaju ve obavijestili. Pa i njima je moralo biti vano da to prije dobiju novac iz koveia! Gubei ve polako nadu da e do razmjene doi ove noi, gonjenom svojom prokletom profesionalnom radoznalou, on jo jedanput provjeri je li revolver na svome mjestu, a potom polako, gotovo neujno, otvori vrata automobila i izae. Pouzdavi se u svoj nesavreni sluh ovjeka srednje dobi, on nauli ui, ali osim vjetra u suhim kronjama i dalekog tretanja vlaka nita nije mogao uti. Zatim krene

prema deblu ija se mrka kontura ocrtavala u noi, osjeti kako mu se noga zaplie u granje koje je prekrio snijeg i on pade potrbuke opsovavi pritom. Odmah pokua ustati, pridigne se na koljena, otrese snijeg s balonera, a zatim iznenada zauje krckanje granica to su se lomile pod neijim nogama. ivotinjskim ili ljudskim? to li je to, upita se i odmah dobije odgovor. Prije no to se uspio okrenuti, neto tvrdo i snano spusti se na njegov zatiljak i on ponovno pade potrbuke, zarivi glavu u hladnou i svjeinu meka snijega, pitajui se u jednom bezmjerno kratkom asku treba li nagli nestanak boli zahvaliti okrepljujuoj studeni ili nesvjestici. Kada se probudio, osjeao se uistinu jadno. Zatiljak ga je strano bolio, pred oima mu se mutilo, u elucu je osjeao muninu, a udovi su mu bili toliko promrznuli da ih je jedva micao. Pogleda na fosforescentni brojanik runoga sata i shvati da je u nesvijesti bio petnaestak minuta. Tekom mukom ustane i, teturajui, uspije se dovui do automobila. Sjedne, zabaci glavu preko naslona, duboko udahne, a zatim ga presijee bol u elucu, pa se brzo nagne van i povrati neto to je moralo biti samo obilje pjene. Znao je dobro da su glavobolja, vrtoglavica i munina sasvim pouzdan znak potresa mozga, ali gaje u ovom trenu zanimalo neto posve drugo. Zavue ruku pod sako, zakljui da je revolver jo uvijek tu, a zatim upali svjetlo iznad vjetrobrana. Na sjeditu do njega leao je mobitel, ali koveia s novcem vie nije bilo. Netko gaje nasilno istrgnuo pokidavi mu pritom dio oplate vrata. S oajanjem shvati da nikakvu razmjenu nije uspio obaviti. Odnijeli su mu novac, a za uzvrat mu nisu ostavili ba nita. To su okolnosti koje nee razveseliti Krstu Lakotu, ali e svakako razoriti ugled njegove detektivske prakse, pomisli Bani, borei se protiv novog vala munine.

BIJESNE LISICE

6.
KADA JE SLJEDEEGA DANA OKO DESET SATI ZAUSTAVIO AUTO ispred ulaza u Lucky holding, nije mu ni samome bilo sasvim jasno kako je uope uspio stii do toga mjesta. Glava ga je, naime, boljela upornim tupim bolom, koji se u pojedinim trenucima, kao u kakvim napadajima, pojaavao gotovo do neizdrljivosti, a znoj mu je tekao niz elo i vrat vlaei mu ovratnik koulje. Posve razumljivo, bio je u vruici; prespavati u tankom baloneru petnaestak minuta u snijegom zasutom umarku nije bila samo bezazlena nestanost. Oho! Novi security manager! gotovo obradovan pozdravi ga Rudi Lepen, koji je za tu priliku, kao da se eli uvjeriti o kome je rije, ak skinuo svoje tamne na oale. Kako ste danas? Imao sam i boljih dana s mukom e Bani, pa se, zateturavi pritom, uhvati za Lepenov pult. U jednom se trenu uinilo da e pasti na pod. to vam je? upita Lepen glasom u kojemu je bilo vie iznenaenja no brige. Imam blago povienu temperaturu i glavobolju. Negdje me dobrano propuhalo. U tom bih vam sluaju ponudio Ketonal ree Lepen vadei iz depa sakoa kutijice s lijekovima. Bani ga radoznalo pogleda; prije mu je djelovao kao hipohondar nego kao bolesnik kojemu sve to areno smee treba. Ne, nee biti potrebno.

Boe, izgledate kao smrt na dopustu! inzistirao je Rudi gurajui mu u ruku plavu tabletu i pruajui mu au vode. Muen sve jaom glavoboljom i smetnjama u vidnom polju, koje su mu se poput razigranih iskrica rojile pred oima kamo god bi pogledao, Bani se pokori, pa proguta lijek i zalije ga s nekoliko gutljaja vode. Zatim se objema rukama osloni na pult i zagleda u sitna svjetla videorekordera koji je bio postavljen iza Rudijeva stolca. Trebao mu je taj asak predaha prije no to ode Krsti Lakoti i upozna ga sa alosnim rezultatima noanje razmjene. I ba kada se inilo kako e mu Lepen ponuditi jo koji od svojih lijekova, Bani duboko udahne, uspije se pribrati, pa krene prema vlasnikovu uredu, unato tomu to mu nitko nije kazao je li ga gazda uope spreman primiti. Kada je pokucao i uao u njegovu radnu sobu, Krsto Lakota je stajao uz prozor i, odjeven u meki kuni ogrta, gledao van prema zabijeljenoj sljemenskoj padini. U ruci mu je bila kristalna aa u kojoj su se, okupani zlatnom tekuinom, bljeskali komadii leda. Promrmljavi neto nalik na pozdrav, Bani sjedne u fotelj, prekrii noge i rukavom otre znoj s ela. S izrazom zabrinutosti i uenja vlasnik holdinga odloi au na stol i sjedne nasuprot istraitelju, iji ga je opi izgled zacijelo morao nagnati na neugodnu pomisao kako noanja stvar nije dobro zavrila. Moj vas tajnik pokuava nazvati od pet ujutro mirno e i polako Lakota. Stvarno nije bio ovjek kojega je lako uzbuditi. Oekivali smo da ete nam se javiti jo noas. Spavao sam. Probudio sam se prije pola sata. Ne zvui ba poslovno rei e Lakota s jedva pri mjetnom ironijom u glasu.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Ne zvui... osim u sluaju kad imate potres mozga i vruicu. I tad mu Bani ispria sve, od trena kada su mu se prvi put javili, pa sve do onoga asa kada ga je netko, oko etiri ujutro, onesvijestio udarcem u glavu. Bila je to duga i sloena pria, ali ju je ve poslovino nerazgovorljivi Bani uspio ustrojiti u desetak jednostavnih reenica. U tih nekoliko trenutaka Lakota se samo jedanput namrtio, ali se po njemu vidjelo da je odmah sve shvatio te da ni sam ne pripada onima koji rasipaju rijei ili uivaju u sluanju dugakih brbljarija. Sasluavi ga udesnom strpljivou, vlasnik holdinga ustane, vrati se svojoj ai u kojoj se led ve rastopio, pa se, udubljen u vlastite misli, ushoda po sobi kao daje koracima pokuava premjeriti. Konano prie zidu i nekako odsutno popravi sliku koja se bila nakrivila. Gospodine Banicu ree nakon duge utnje. Vama svakako mora biti jasno kako bi svakome razumnom ovjeku pale na pamet dvije varijante... dva objanjenja. Prema jednome, lopovi su nas obojicu prevarili. Zaskoili su vas, onesvijestili, oteli kovei s novcem, a da zauzvrat nisu ostavili ba nita. Ako je tako, mogao bih vas kriviti zbog nebudnosti, aljkavosti, neprofesionalnosti i tomu slinih stvari. Ta je varijanta za vas poprilino loa. Prema drugoj pak, lopovi nisu prevarili nas, nego ste vi prevarili mene. Uzeli ste novce, vozikali se nou i sada mi ovdje pokuavate prodati uvjerljivu priu, uvjerljivu glavobolju i uvjerljivu vruicu. Ta varijanta nije za vas poprilino nego upravo katastrofalno loa. Po njoj vas, dodue, ne mogu kriviti za aljkavost, ali mogu za kriminalno djelo. A za takve se stvari ide u zatvor i u njemu ostaje do popriline starosti. Gotovo da se ovjeku i ne isplati vraati.

Kojoj ste varijanti skloniji? upita Bani, onoliko radoznalo koliko mu je to nesnosna glavobolja doputala. Nisam sklon nagaanjima. Vrlo u brzo saznati to se zapravo dogodilo i u skladu s tim postaviti se prema vama. Naravno, mora vam biti jasno da u ovom trenu ne dolazi u obzir va honorar od pet tisua maraka. Nemam vam ga za to platiti. Samo bi luak platio nekome tko gaje liio dvjesto pedeset tisua maraka. Bani zine od iznenaenja; podatak to ga je izrekao Lakota kao daje nadjaao njegovu glavobolju. Gospodine Lakota ree i on jednako mirnim gla som trudei se izbjei i najmanji znak uzrujanosti. Jas no vam je da i meni kao razumnu ovjeku padaju na pa met dvije varijante. Prema jednoj ste me poslali u tu glupu razmjenu zatajivi da se u koveiu nalazi bezo brazno mnogo love, onoliko koliko bih ja moda i odbio ponijeti. Prema toj varijanti postupili ste neodgovorno i lakomisleno, pa ste moda i zasluili Boju kaznu kojom ste lieni tih svojih disketa i slinih kompjutorskih glu posti. Prema drugoj pak varijanti nali ste jeftinog de tektiva koji je naivno povjerovao u vau iskrenost, na punili ste mu kovei narezanim komadiima novinskog papira, provozali ga samoborskom okolicom i u mraku ga onesvijestili, natovarivi mu na grbau dug koji on u iduih dvjesto godina nee moi vratiti. Naravno, niste to uradili sami, jer ste ovjek od ukusa i manira, ovjek koji se kree po salonima, hotelskim apartmanima i nad zornim odborima. Vi ne baratate toljagama, nego ras hlaenim viskijem i zlatnim nalivperima... Dobro prekine ga Lakota, priavi radnom stolu. Previe rijei za moj ukus. Potom se nalakti na stol, popravi ovratnik svoga svilenog kunog haljetka, nasmije se kutovima usana i pro-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

motri ga pogledom u kojemu Bani prvi put zamijeti neto opasno, odbojno i podmuklo, neto stoje u njemu u jednom sasvim kratkom djeliu vremena do temelja sruilo sliku Lakote kao dobronamjernog i prijaznog bogataa. Kad ve spominjete Boga govorio je vlasnik holdinga svejednako staloenim tonom ba biste se njemu trebali pomoliti da nam se lopovi ponovno jave i objasne to se dogodilo, to namjeravaju i koliko jo novca trae. U suprotnome u vas drati dunikom kod kojega je mojih etvrt milijuna maraka. Znate, ja sam svoj poslovni imperij, kako to nazivaju zavidni odrpanci iz takozvanih neovisnih utih tiskovina, ostvario uglavnom legalno i poteno. Ali nemojte to nikada smetnuti s uma, rije uglavnom uvijek razumijeva i nekakav mali ostatak, nekakav promil u kojemu su sadrane sve one metode uz pomo kojih u znati vratiti sav svoj novac. Ili ga naplatiti na neki drugi nain. U to ne sumnjam odgovori Bani ustavi s fo telja. Zaudo, sad mu se inilo kako ga glava ipak ma nje boli. Znai li to da Lepenova plava tableta nije bila hipohondrijska opsjena nego djelotvorno sredstvo? Znam da svi vi imate te vae male promile kojima se uspjeno penjete ka vrhu, i taj va uglavnom koji sku pi odvjetnici tumae kad vas tko pokua zaskoiti u krivolovu. Razgovor je zavren odmahne Lakota rukom, a Banicu se uini da je to ona ista gesta kojom je okona vao razgovore u svim onim nadzornim odborima u koji ma je logikom svoje moi morao sjediti. Zatekavi ga kako se vraa iz vlasnikova ureda, Lepen ga presretne znatieljnim pitanjem: Je li pomogao Ketonal?

udesna stvar! Gotovo me vie i ne boli otpovrne Bani zadovoljno. Tad u vam pokloniti cijelu kutiju ree Lepen, pruajui mu paketi tableta. Vi ete me se ve sjetiti kada postanete security manager. Zar ne? O, ta e stvar sada napredovati neto sporije pri mijeti Bani uzimajui lijek. Ali nikad ne reci nikad! Lepen se blago nasmije toj otrcanoj frazi, a Bani, uz odreeno saaljenje, pomisli kako tom ovjeku zacijelo gori pod nogama. Ipak, ako i izgubi posao, bar nee morati rei kako je nekome ostao duan etvrt milijuna maraka. I kad je vani ulazio u automobil, padne mu na pamet kako poslodavcu jo uvijek nije vratio mobitel. Isprva se pomisli vratiti i obaviti tu stvar, ali odmah potom odustane vjerujui kako e za to jo biti prilike. Kod kue je popio jo jednu Lepenovu tabletu, razmiljajui to bi bilo najpametnije poduzeti. Naravno, najjednostavnije bi bilo da se javi primarijusu ariu koji je bio sasvim ugodna osoba kad bi se nali u birtiji i prisjeali se psina iz gimnazijskih dana. Ali kad bi se radilo o lijenikoj pomoi ili savjetu, kao nekadanji pedant i treber odmah bi iznio kakav, za Banica neostvariv plan, koji bi u njegovu sadanjem stanju obuhvaao rendgensku snimku glave, encefalogram, kompjutorsku tomografiju, dvotjedno mirovanje u mraku, fluorografiju plua, krvnu sliku, bris grla, vitaminske injekcije, kuru antibiotika i tko zna to sve ne. Jasno, ovjeku kojega su zeznu-li u umi, klopili ga po glavi i tako otjerali u dug koji bi uzbudio i kakvu srednje jaku tvrtku, od cijelog tog lijenikog repertoara, dolazilo je u obzir samo mirovanje u mraku, ali ne dva tjedna nego najvie nekoliko sati. Skuha si na brzinu aj, baci u njega Alka-seltzer, jedini lijek koji je redovito troio, i to kad bi se zgodilo da

GoRAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

popije vie od sedam-osam piva, pa popivi to, legne i utone u san. Kad ga je probudila zvonjava telefona, posve bunovan i smeten, uspio je nekako napipati slualicu to je leala na podu do kreveta, prinio je uhu i pogledao na sat koji je ve pokazivao sedam i dvadeset. Detektivski ured Bani ree slubeno, onako kako je to uistinu rijetko radio. Sluaj me, detektivski ureduzauo se s druge stra ne Lidijin glas. Ovdje te se eka na veeru. Juha samo to nije na stolu. Nemoj mi samo kazati kako si opet za boravio! Kako bih mogao zaboraviti!? odglumi on. Upravo odabirem kravatu. Znajui posve sigurno kako ga na noenje kravate nisu mogle natjerati ak ni novonastale okolnosti u kojima se s ponosom tvrdilo kako su taj besmisleni odjevni rekvizit svekolikoj svjetskoj kulturi kao vaan doprinos podarili ba Hrvati, Lidija spusti slualicu. Nemajui kamo, Bani hitro ustane, istuira se mlakom, gotovo hladnom vodom i odjene ono to je uvijek nosio, naravno bez kravate, koju, istini za volju, nigdje nije mogao pronai. Glavobolja mu je donekle popustila, a tuiranje mlakom vodom povienu mu je temperaturu spustilo na razmjerno podnoljivu razinu. Jedini problem bio je kaalj koji se, nakon to se probudio, pojavio kao novi znak teke prehlade. Poelja se, navue montgomeri, proguta za svaki sluaj jo jedan Ketonal i izae. Da je bio pribraniji i zdraviji, ulazak u stan na Britanskom trgu, dakle u ambijent u kojemu je proveo poprilian dio svojega neuspjelog braka, zacijelo bi ga ispunio raznim prisjeanjima, od kojih bi neka bila i ugod-

na, jer je s Lidijom imao i lijepih trenutaka. No ovako naet opakom influencom i potresen udarcem u glavu, nevjesto je odglumio srdanost, nasmijeio se i poklonio Lidiji i Niki po kutiju Chanelova parfema to ga je dobio od Paka, a potom se kurtoazno upoznao s Timom, postidjevi se pomalo to i za njega nije ponio bar kakav pokloni. Tim je bio godinu dana stariji od Nike, djelovao je malo stidljivo i suzdrano, bio je visok i vitak, imao je gustu kovravu kosu i oksidiranu naunicu u uhu, traperice i iroku kariranu koulju koja mu je nemarno padala preko hlaa. A kad su Lidija i Tim otili u sobu iz koje se ve irio miris toploga gujeg peenja, Nika mu tutne u ruke nekakav veliki paket, zamotan u areni blagdanski papir. Oh, hvala! Ba lijepo od tebe ree on bez preve lika oduevljenja, pa spusti paket na pod pokraj vjealice kako ga na odlasku ne bi zaboravio. Zar ga nee otvoriti? upita Nika razoarano. To je ono to si oduvijek elio. McGregorov duffel coat. S kapuljaom i bambusovim gumbima. Tono onakav kao u Treem ovjeku, samo tamniji. Uistinu je ve dugo elio takav kaput, pogotovo sada kadaje sve upuivalo na to da e zima biti duga i estoka, ali mu se nekako nije dalo glumiti manekena, probavati ga i okretati se pred njezinim oduevljenim pogledom. Naravno, otac kojega ki ne bi mogla nagovoriti na takvo to i ne bi bio pravi otac. Joj, fenomenalno ti stoji! veselila se Nika, a za tim dodala tiim glasom, kao da joj je pomalo neugodno: Zna, bio... bio je dosta skup, ali me Tim natjerao da ga kupimo. Znao je da najvjerojatnije lae, pokuavajui mu svog deka predstaviti kao brina ovjeka i budueg zeta na

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

kojega se ovjek moe osloniti, ali ipak nije rekao nita to bi zazvualo ironino ili pakosno. utio je, pokuavajui suzbiti grebuckanje u drijelu to ga je tjeralo na kaalj. Stavi ruke u depove smijuckala se Nika da vi dimo jesu li na pravoj visini. On gurne ruke u depove i odmah shvati njezin mali trik. U desnom depu bila je plastina kutija, onakva u kakve se pakiraju glazbeni diskovi. Izvadi je i odmah shvati da ga neki dan nije obmanjivala; bio je to Kind ofBlue, remek-djelo Milesa Davisa, snimljeno u New Yorku 1959. Suludo vana stvar, dostatna da ovjek smjesta zaboravi ak i novi duffel coat, kaput koji je svojedobno proslavio Trevora Howarda. Htjede jo jedanput zahvaliti, ali ga u tome sprijei jak i iznenadan kaalj. Vidi, opet si prehlaen! korila ga je ki. U ovom ti se kaputu takve stvari vie nee dogaati. Veerali su pomalo ukoeno i suzdrano, stoje bilo i posve razumljivo. Bivi suprunici koji se rijetko viaju, ki s kojom nisi bio vie od godine dana, njezin novi deko koji govori samo engleski, svi za istim stolom ine dostatan broj prepreka za uspostavljanje oputenije atmosfere. Lidija se trudila da popravi opi ugoaj, svomu bivem muu obraala se jednostavno i srdano, kao da se nikada nisu ni razvodili, Timu je svaki as postavljala pitanja na svome skromnom engleskom, koja je Nika morala odmah prevoditi na pravi engleski, a Tim je odgovarao stidljivim, jednostavnim odgovorima kao to su oh, yes... no, never... I don't mind... if you like it... Ipak, Lidija se ba nije doimala sretnom, bila je blijeda, jelo je jedva i okusila, a u pojedinim trenucima, dok su drugi razgovarali, Banicu bi se znalo uiniti kako djeluje bolesno i zabrinuto.

Najveseliji trenutak veeri izmeu malo premasne guske i deserta zbio se kada su Nika i Lidija otvorile poklone koje im je on donio, mirise s Pakova tajnog skladita. Zastale su s boicama u ruci, kao da ne vjeruju u ono to vide. Prvi se snaao Tim, veselo uskliknuvi: Wow! V/hat's that! Iako ni Lidijina u tom smislu nije zaostajala, boica u Nikinoj ruci bila je pravo udo. Chanelov logotip na njezinoj iroj strani bio je umrljan, otisnut naopako, s dva, a ne s jednim 1. Na vrhu je imala poklopac od gruboga lima, nalik na one kakvi su se nalazili na boicama antibiotika iz pedesetih godina, a iznad tog, zapanjujue aljkavo izvedenog poklopca bio je atomizer slian onima sa spreja protiv komaraca i druge letee gamadi. Suspreui smijeh, Nika prinese boicu vratu, lagano pritisne atomizer, ne bi li provjerila miris ovog krajnje neobinog Chanela. Na njezino veliko iznenaenje, atomizer se ponaao kao ruica soda-vode; iz boice naglo prsne gotovo polovica njezina sadraja ispunjavajui sobu slatkastim mirisom malina. Svi prasnu u smjeh, a Bani, ozlojeen i postien, pokua Timu objasniti o emu se zapravo rije: I've bought itfrom Pako... Iako je na spomen Pakova imena Lidiji i Niki odmah sve postalo jasno, Tim ga je i dalje gledao s uenjem i nerazumijevanjem. Pako is bootlegger doda Bani, ne nalazei bolje rijei u svom skuenom engleskom jeziku i svladavajui kaalj koji gaje iznutra razdirao. / would like to buy some razveseli se Tim. We'll have a lot offun in London. Okrueni nesnosnim slatkastim mirisom, koji je ak uspio neutralizirati okus torte od oraha za koju je Lidija

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

bila prava majstorica, nastavili su razgovarati. Govorei brzo i oduevljeno, Nika je priala o svemu to im se dogaalo proteklih mjeseci, kao i o planovima koji su pred njom i Timom. Bani je predmnijevao kako je cijela pria zapravo namijenjena njemu, jer je Lidiji sve to morala ve ispripovijedati. Uglavnom, stigli su iz Londona u starom fordu koji im se putem etiri puta pokvario, to ih je kotalo vie no da su doli avionom. Ondje su ivjeli podosta boemski, u trosobnom stanu to ga je Tim naslijedio od pokojne tetke. On je zapravo suradnik jedne advertising agency i radi tek povremeno, a ona neto zarauje u privatnoj pakirnici voa i povra, te u veernjoj smjeni kao prodavaica u trgovini s kavom. Njihov je veliki san da unajme razmjerno jeftin lokal u prizemlju susjedne zgrade i u njemu urede malu galeriju s radionicom za uramljivanje slika, jer su tajnama tog posla ovladali na nekakvu veernjem teaju. Usto Niku jako zanima studij history ofart, to bi joj, kako je mislila, bilo od neprocjenjive koristi u galeristikom poslu. Naalost, za poetak studija trebala bi uplatiti kolarinu od tri tisue funti, to joj je u ovom trenu nedostino. Sluajui optimistinu priu svoje keri, Bani se prisjeti kakvi su sve velebni planovi za budunost kolali njegovom glavom dok je imao tridesetak godina manje. Besplatna odvjetnika kancelarija koja brani sirotinju pred nepravednim nasrtajima reima, zvijezda istranog novinarstva koja razotkriva pokvarenost i gramzivost politiara, privatna nakladnika kua koja svojim subverzivnim izdanjima baca u oaj aktualnu vlast... Razmiljajui tako, posve sluajno pogleda svoju bivu enu koja se, snudena i utihnula, doimala poput osobe koja pred drugima pokuava prikriti bol. U jednom asu ona mu uzvrati pogled i nasmije se, kao da eli kazati kako

joj nije nita nego se samo malo zamislila. I kao da to eli dokazati, ona se uplete u Nikin dugi monolog. Nikola, zar ne bi bilo super kada bi stekla britan sku naobrazbu? Moda bih ja mogla dignuti kredit za njezinu kolarinu? To je zapravo samo desetak tisua maraka. Mama, molim te! prekine je Nika. Od kolovo za nisi dobila plau! Pa jest... zamisli se Lidija, zacijelo suoena s gor kom stvarnou. Mnogi uope i ne dobivaju plau, ali to e se promijeniti... Promijenit e se na loije! odbrusi Nika. Za godinu ili dvije vie nitko nee ni dobivati plau, osim onih nasmijeenih nitkova koji vam svaki dan lau s te levizijskih ekrana! Osjeajui sasvim jasno kako se i od njega oekuje da neto izjavi o Nikinoj kolarini, Bani prozbori tihim glasom onoga na koga, naalost, u ovom asu ne bi trebalo raunati. U ovom sam trenu duan dvjesto pedeset etiri ti sue maraka ree, a zatim, nakon to se susreo s njiho vim preneraenim pogledima, kaljui doda: Od toga etiri soma za novi stari golf. Isuse! snebi se Nika. Zar si kupio banku? Banke su, ini se, u takvom stanju da se mogu do biti i za manju lovu odvrati, a potom, ne elei im nita objanjavati, zamoli au vode. Morao bih popiti tabletu dometne. Malo me boli glava. Valjda sam predugo buljio u televizor. Morale su znati da lae, pripadao je onoj zanemarivoj manjinskoj skupini koja gotovo i ne ukljuuje televizijski prijamnik.

BIJESNE LISICE

7.
PROBUDIVI SE, BANI POGLEDA PREMA PROZORU I ZAKLJUI kako snijeg vie ne pada. Po kapima to su ravnomjerno udarale o prozorsku dasku ak se inilo kako se poeo topiti. Nije loe, pomisli, jer ovako rani dolazak zime, s obilnim snijegom na kraju studenoga nikome ne bi donio nita dobra. Umije se, odjene na brzinu i zaogrne novim engleskim kaputom koji se uistinu doimao pouzdanom obranom od hladne zime. Potom ga potrese takav napadaj kalja da se morao pridrati za rub stola. Naravno, s kaljem se pojavi i glavobolja, ne previe jaka, ali sasvim dostatna daje ovjek u svakom trenu bude posve svjestan. Ispred kafia Kico naletio je na biveg temera Kembru koji je izlazio strano ljut i gotovo trijezan. Bani se zaudi; to nije bilo vrijeme kada Kembra odlazi iz lokala, prije bi se reklo da mu je to bilo vrijeme dolaska. Ak ti je stalo do ivota, nemoj ope ulazit! goto vo je vikao Kembra. Odi radije s menom na gemba tu prek u podrum. to je bilo? udio se istraitelj. Onaj idiot Pako poklonil je Zdenki nekakvi jebeni parfem. Ona ga je blesaa ila odmah probat. Jebate, kad gaje pritisnula sve ka' je bilo u flaici je izletilo van. I sad sve smrdi po pekmezu od malina. A to ni za moju bole snu jetru. Da, da, mora se uvati promrmlja Bani, pa proe pokraj kafia, ostavivi Kembru na trgu ispred kio ska pa ode do mjesta gdje je obino ostavljao auto.

Ulazei u golf, sa sjetom pogleda prema naputenoj etvorki, a zatim sa zadovoljstvom shvati kako su klinci, kojima je stari auto sluio kao igraka, ve oistili snijeg s vozila, ulatili lim i temeljito obrisali prozorska stakla. Otprilike pola sata poslije ve se polako vozio vlanom cestom to vodi od Samobora prema Bregani. Danju mu je sve izgledalo nekako drugaije. Mogao je jasno vidjeti obiteljske kue s ijih se krovova cijedio okopnjeli snijeg, njihova sumorna dvorita s polegnutom travom, ogoljelim vokama i drvenim kuicama za pse, raznobojne plotove i jarke to su se punili vodom. Sasvim lako je pronaao onaj odvojak koji je vodio gore prema brdu, skrenuo i poao mnogo uom cestom na kojoj je jo bilo mekoga, vlanog snijega to je prtao i ugibao se pod kotaima vozila. Na malom je proplanku naiao i na raspelo. Sada, pri danjem svjetlu, jasno se vidjelo da je raspeti Krist obojen ruiastom bojom koja gaje lijepo izdvajala iz bijele umske pozadine. D aj, pomozi da ne popuim tu silnu lovu! promrmlja Bani vie u sebi, pitajui se smije li uope na takav nain razgovarati s Bojim sinom ili je njegov tihi i ne ba usrdni zaziv samo mala blasfemija. Sjeti se jedne stare pjesme Woodyja Guthrieja, u kojoj se kae da je Krist tesarev sin, dakle dijete iz radnike obitelji, pa se ponada kako netko takva podrijetla mora znati to znai popuiti lovu. Ne zaustavljajui se, spusti se razmjerno lako niz padinu i izae na cestu uz koju je ila nekakva sporedna, zacijelo industrijska pruga. Nakon nekoliko trenutaka ve se vozio kroz umarak, cestom koja se as blago uzdizala, as sputala. Vidio je ak i ono to one snjene noi nije mogao vidjeti; u umarku je bilo i stambenih obje-

CORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

kata, uglavnom samostojeih kua, to su se, tu i tamo, nazirale kroz nazubljene, ogoljele kronje. Sada je shvaao kako one noi i nije prevalio ba preveliki put nego su ga zapravo vozali naokolo, odnosno da je izmeu mjesta s kojega je krenuo i onoga na koje je stigao sasvim mala zrana udaljenost. Naravno, u mrkloj noi, na labirintnom putu punom zavoja, takvo to nije mogao zamijetiti. Doavi do mjesta gdje se nalazila stara kapelica, zamijeti u snijegu tragove kotaa, skrene nadesno i zaustavi se na onom istome mjestu gdje su ga iznenadili i udarili po glavi. Ugasi motor i osloni se o sjedalo iekujui nov napadaj kalja. A kad se neugoda u grlu smirila, izae van, zakljua auto i pone pregledavati tlo. Nije bio Indijanac koji se lako snalazi medu tragovima, ali je u djelomice otopljenom snijegu uspio nazreti uleknue to je nastalo kada je pao na tlo, kao i mnotvo tragova nogu. Neko, dok je jo radio u bivoj miliciji, u takvim se situacijama okupljala sva sila raznih eksperata koji bi najprije sav prostor omeili utim vrpcama, a zatim dugo i minuciozno slikali tragove, mjerili ih, crtali arabeske to bi ih u snijegu ostavile razne vrste potplata... Bani tako neto nije mogao uiniti niti bi od toga imao bilo kakve koristi. to bi mu sad znailo da zna kako onaj tko ga je mlatnuo nosi Borovo cipele broj etrdeset pet, s gumenim potplatom iji otisak podsjea na sustav meridijana i paralela? Ipak, kako je jasno mogao vidjeti da jedan par tragova neijih nogu vodi uzbrdo, krene za njim i uskoro se nae na vrhu blagog breuljka, pred novom nizbrdicom koja je zavravala irokim iskrenim prostorom na kojemu se nalazila velika, ali trona, i zacijelo naputena katnica. Na ovoj, junoj strani brijega, snijeg se ve gotovo istopio tako da se nije dalo odgonetnuti u

kojem je smjeru otiao ovjek ije je tragove dovde mogao pratiti. I tad, u nekoliko koraka udaljenom grmlju, Bani spazi neto crno. Prie radoznalo, sagne se i podigne ostatak polomljenog koveia kakvim inae paradira nadobudna poslovna gospoda. Fine arke kojima su bila spojena njegova dva dijela bile su polomljene, oplata udubljena i popucala, a na dobrano istegnutoj drci visjele su policijske lisice kojima je neko bio uvren o vrata Banieva automobila. Naravno, crnoj plastinoj vreici u kojoj se nalazio novac nije bilo traga. Gazei po mekoj zemlji to se poput tijesta ugibala pod njegovim nogama, Bani krene polako niz padinu i za nekoliko se minuta nae ispred zgrade koju je ugledao s vrha breuljka. Zgrada je imala neto secesijsko i vjerojatno je bila izgraena poetkom stoljea, zacijelo kao vila za odmor, to se dalo zakljuiti po njezinoj udaljenosti od grada i umskom okoliu. Proelje joj se sastojalo od iroka stubita s kolonadom od est oblih, zidanih stupova i reda prozora okruenih bogatim fasadnim ukrasima, to su se s vremenom dobrano oljutili. Iste takve ukrase imao je i red prozora na katu koji se, upravo iznad onog dijela s kolonadom, irio u prostran balkon sa zidanom ogradom i drvenom nadstrenicom. Po visokom krovu, kao i po brojnim ovalnim prozoriima, vidjelo se da zgrada mora imati potkrovlje ureeno za stanovanje. Naravno, svakom je doljaku otprve moralo biti jasno kako je ta, neko otmjena kua ve dulje vrijeme naputena. Ne samo zbog tronosti fasade, nego i zbog loega, popucanog crijepa na krovu, porazbijanih prozora, zaputenih i ikarom obraslih prilaza, neobrezanoga zimzelenog raslinja i slomljenih, hravih oluka to su popadali po mrkome,

GORAN TK/BUSON

BIJESNE LISICE

sparuenom grmlju. Ipak, i takva kakva jest, morala je biti pravi raj za nekog od novih bogataa koji su uivali u kupnji starih otmjenih zgrada to su ih, uz pomo pravog potoka novca, pretvarali u raskona uda nalik na vilinske nastambe iz slikovnica, radei to s osobitim veseljem ako su pritom svojim intervencijama mogli upropastiti koju od zatienih spomenikih vrijednosti. Bani se zaustavi uz visoku ogradu na ijem je vrhu bila postavljena nova bodljikava ica kao jasan znak da je netko ve bacio oko na tu kuu ili je ak kupio pa zapoeo radove na njezinoj obnovi. Da je u pravu, shvatio je im je dolje iza stupova spazio veliku koliinu uredno poslaganih vrea cementa, a malo podalje i improviziranu natkrivku od dasaka pod kojom su bile sklonjene dvije mijealice za beton, velika koliina zapakiranog crijepa, neto zidarskog alata i veliki koluti eljeza za armiranje. Ali nikakva traga ivom stvoru nije se dalo nazreti. Iza svih prozora bio je mrak, nikakva automobila nije bilo u blizini, iz dimnjaka se nije vio dim, a elektrine ice s krinog prikljuka na krovu visjele su niz zgradu i nestajale u niskom grmlju. S druge strane kue, dakle iza njezina zabata, podizao se jo jedan neveliki brijeg, i na toj se strani mogao vidjeti ravan stup dima. Zgrada je, dakle, posjedovala neto to se moglo nazvati bliskim susjedstvom i njezina je umska samotnost bila tek privid. Ne naavi pravoga puta, Bani krene blatnjavom umskom stazicom polako se penjui ka vrhu breuljka. Ono to bi moda u proljetnim danima bilo leerna umska etnja, sred ovog zimskog blata bio je pravi pothvat, tako da se nakon pet minuta naao na uzvisini, sav zadihan, znojan i cipela prljavih od blata. Sretan to ipak nije nijedanput pao i upropastio si novi kaput u kakvom

se neko razmetao sada ve pokojni Trevor Hovvard, Bani duboko udahne hladni zrak, prepusti se potom snanom napadaju kalja, a onda se zagleda u kuicu koja je, obrubljena neurednim plotom od letava, stajala dolje, kojih dvjesto metara od njega. Ako je u onoj prvoj zgradurini s kolonadom neko stanovala zagrebaka ili samoborska gospoda, pomisli istraitelj, tad su u tom neuglednom starom kuerku mogli stanovati samo njihovi konjuari ili vrtlari. Kuerak je, naime, bio sav naheren, krivoga krova i tronog proelja nekakve sive, zapravo neodreene boje, a dvorite puno raznih dogradnji od lima, valovite ljepenke, iane mree i tronih dasaka. Kao da uti nailazak nepozvana gosta, dolje ispred kue, na lancu, oito predebelom za njegovo slabano kudravo tijelo, razlajao se neugledni psi mjeanac na ijem bi rodoslovlju desetak kinologa imalo to raditi bar mjesec dana. Pribliivi se kui, Bani spazi visoka mukarca etrdesetih godina u prljavome mehaniarskom kombinezonu kako pomno guli kou s mrtvog zeca objeenog o nisku granu gologa trenjina stabla. Dobar dan pozdravi Bani pribliivi se ogradi. Zauzet svojim vanim poslom, mukarac se i ne osvrne. Natezao je kou ispod koje se promaljala crvena sluzava muskulatura ubijene ivotinje. Dobar dan odvrati mu ena koju je u taj as spa zio na otvorenim kunim vratima. Bila je ne mnogo mlaa od mukarca, debela i potroena onoliko koliko to znaju biti ene koje su velik dio ivota teko radile. Kao da je pozdrav svoje gazdarice shvatio kao znak da se nije pojavio nitko opasan ili zlonamjeran, psi prestane lajati i uz zveket prevelikog lanca ode u toplinu svoje male drvene kuice na kojoj je pisalo arko. Pede-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

set posto seoskih pasa nosilo je to jednostavno i opisno ime. Dajte mu recite da baci tog prokletog zeca obrati se ena Banicu kao da ga moli za uslugu. Sav je kraj prepun bijesnih lisica. Ko moe biti siguran da i zec nije zaraen. Odi, prosim te, nutra! izdere se ovjek na enu. Zeje u redu. ak da i nije, kuhanje sve izvue! Kaj ne? Ne znam ba slegne Bani ramenima. Moda biste ga ipak trebali dati na pregled. Pa da ga oni tam veterinari poderu! otpovrne ovjek, zacijelo vie no uvjeren u vlastitu logiku. A kaj vi traite? Bani se jako zakalje i pridri za dvorinu ogradu. Zatim se pribere, otare nos i ree: Molim vas au vode. Moram popiti lijek. Kaj ste tlaka, kak ja? upita ovjek, spretno ski dajui ostatke krzna s ubijene ivotinje. Hvala Bogu, nisam. Boli me glava. No, to ni nikakva bolest. Da ivite s ovom mojom babom, bolila bi vas jo i vie, ha, ha, ha! U meuvremenu je ena ve iznijela plavi metalni loni s vodom i pruila ga Banicu. I dok je on gutao tabletu Ketonala, ona se ljutito okrene prema muu. Ni ja ni deca to ne burno jeli! Si ul? Rua, jebem ti Boga! Odi nutra i pusti me na miru! Sam bum ga jel, a vi derite gance s mlekom! Nadajui se da e bar malo smiriti situaciju, Bani upita ono to gaje zanimalo: Ona velika kua iza brijega... ija je zapravo? ovjek odbaci zeju kou u stranu i pogleda ga sumnjiavo, onako kako se gledaju njukala i suvini radoznalci. Posuti nekoliko asaka, opere ruke u lavoru to

je stajao na drvenom stolcu, obrie ih o kombinezon, i ba kad je zaustio da odgovori, ena ga pretekne. Od nekakvog Maruevskog. I gdje je sad taj ovjek? Mukarac pogleda bijesno enu kao da joj eli kazati kako je on tu da razgovara s radoznalim doljacima, pa pone tumaiti: On vam je bil inenjer tam u Zagrebu. I u nekom komitetu, vrag bi ga znal kakvom. Onda su ga optuili da je nekaj proneveril, pa se prek noi spakiral i zbrisal u Kanadu. To je bilo nedavno? Je, kak se zeme mudrovao je mukarac. Ak mislite da je deset let nedavno, onda je to bilo nedavno. Ak tak ne mislite, onda je bilo davno. Kuite? Znai, u kui ve deset godina nema nikoga? Da, al se pripoveda da su je njegovi nasljednici proljetos prodali nekom za lepe novce. Taj se sad spre ma za preureenje. Angairal je arhitekte, dovlekel mealice, crep, drot, cigle... A tko ju je kupio? ovjek ga pogleda prijekorno, ba kao da ga Bani uzrujava glupou svojih pitanja. Kak, ko ju je kupil! ? gotovo da je vikao mukarac. Kaj mislite da ju je kupil kakvi penzioner il invalid Domovinskog rata? Sigurno ju je kupil neki od ovih baha tih hadezejskih bogataa kaj se razbacuju s naom lovom! Joa, daj se smiri! Zna da si tlaka! umirivala ga je ena. I kog se vraga sad pjeni! Sam si glasal za njih i okolo pripovedal kak su oni jedina prava varijanta za Hrvatsku... Rua, ovo ti je zadnja javna opomena! izdere se on na enu koja ga je zasigurno znala izbezumiti. Ak

GORAN TR1BUSON

sam glasal za njih dosad, to ne znai da bum i odsad! Taj film vie ne buju gledali! Znai, ne znate tko ju je kupio? - upita istraitelj, jo jedanput spaavajui debelu Ruu od mueva bijesa. Nemam pojma. Ak vas zanima, ote na katastar pa lepo pitajte. Znam sam to da ju je netko kupil. Motali su se tu ovih dana, merili nekaj, ak su ostali nekoliko noi tam u potkrovlju, ko da im je bilo teko vrnut se u Za greb ili uzet sobu u hotelu... Bili su tu? sa zanimanjem e Bani. Da, mislim da su prekjuer preli nekam. Juer! ispravi ga ena. Kaj ti zna!? - promrmlja on, razvezujui oguljena zeca.

8.
KADA JE PODVUKAO CRTU ISPOD POSLOVNOG POTHVATA zvanog istambulski Chanel, Pakov je score bio sasvim lo. Dvije je boice poklonio Banicu, jednu ankerici Zdenki, tonije, zamijenio ju je za tri gemita, jednu je dao inkasatoru Marijanu na poek, est je komada prodao Timu za funte koje je pijan izgubio, a etiri je paketia prodao nekim prigradskim tipovima koji su s curama naletjeli u lokal nakon kinopredstave. Dva od ta etiri morao je uzeti natrag i vratiti novce zbog neispravna atomizera koji je na pritisak izbacio sav sadraj boice. Moda bi prodao jo kutiju, dvije da tog jutra u predstavnitvo nije upala policija i zaplijenila svu preostalu robu, naredivi nesuenom predstavniku da smjesta skine natpis s lokala, odnosno s ulaza unajmljenog stana. Dok su ga odvodili u policijsku postaju, s iskrenim uasom u glasu pozivao se na svoj kinooperaterski imunitet i derao se iz sve snage: Kaj vam je!? Kaj ste popizdili!? Ko bu veeras vrtil Godzilul Izbjegavi tu neugodnu aferu, koju je Kembra protumaio kao neastan in policije koja je, po njemu, bila potkupljena od proklete ljubomorne konkurencije, Bani se izvukao iz stana, sjeo u auto i odvezao se pod Sljeme, namjeravajui razgovarati s vlasnikom Lucky holdinga. Izaao je iz auta i stao pred ulaz, pratei mirkanje kontrolne lampice na kameri to je nadzirala prilaz kui. Znao je daje ovdje nepoeljna osoba i sumnjao

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

je da e mu uope otvoriti vrata. Ipak, nakon nekog vremena, zapravo ve u trenu kada se spremao otii, zauje kako je brava na vratima kvrcnula i on otvori vrata. Rudija Lepena naao je ba u trenu dok je iz videorekordera vadio kasetu snimljenu prole noi. Kao da ga nije ni primijetio, Rudi nalijepi samoljepljivu vrpcu na hrbat kasete, pa na nju urednim, treberskim rukopisom napie 27. XI. i odloi je u regal gdje su leale ostale snimke. Bani pone kaljati kao da e mu se rasprsnuti plua. Rudi ga isprva pogleda kao da misli kako tim kaljem eli privui njegovu pozornost, a zatim, ini se, ipak shvati da je istraiteljev napadaj autentian i bolan. Sagne se pod pult i izvadi kutiju u kojoj je bila boica s natpisom Pholcodin, istrese iz nje na dlan dvije crvene kapsule i ponudi ih Banicu. Glavobolja vam je prola? Istraitelj kimne potvrdno. Onda e vam proi i kaalj. Popijte ovo! Djeluje na modane centre i apsolutno ublaava suhi kaalj. Samo, bilo bi dobro da nakon toga ne vozite. Oh, hvala ree Bani, pa pun povjerenja u ovjeka koji ga je spasio glavobolje, uzme crvene kapsule i pro guta ih. Neu voziti. Prepustit u to osobnom oferu. Hoete li provjeriti bi li me gospodin Lakota primio? Raspolaem nekim novim... Nee vas primiti kratko e Rudi. Otiao je u Rukolu pokraj Dugoga Sela. Ondje je lijep prosvjed rad nika ciglane koju je nedavno kupio. Prosvjed? Da neto e tie Rudi, pa se nagne prema istrai telju kao da mu eli priapnuti povjerljive stvari. Po mom sudu, holding proputa vodu na sve strane. Morat e prodati brojne tvrtke i smanjiti broj zaposlenih. Sva

je prilika da e u toj sjei glava pasti i moja. Osim... osim ako me vi odredite za pomonika u poslovima sigurnosti i nadzora... Predosjeajui kako e mu taj ovjek jo zacijelo trebati, Bani preuti kako taj posao nikada nije ni namjeravao prihvatiti, te kako sada od njega, ba kada bi se i predomislio, ne bi bilo nita. Razmiljajui o tome to da mu kae, spasi ga novi napadaj kalja. Za nekoliko minuta lijek e poeti djelovati tjeio ga je Rudi, kao da mu je neugodno to mu ve nije bolje. Obrisavi nos i duboko udahnuvi, Bani spazi kako dolje pod prozorom prolazi triga, ponovno s pukom u jednoj, a ubijenom lisicom u drugoj ruci. On zbilja ne moe bez tih bijesnih lisica? upita istraitelj, pokazujui prstom prema prozoru. Moda bi bez lisica i mogao mirno e Rudi Lepen ali otkako se vratio iz rata, ini se da vie ne moe bez oruja. to ete, rat nas je sve promijenio. Da, da promrmlja Bani pogotovo u finan cijskom smislu. to je, niste ba neki rodoljub? namigne Lepen. Ne... rodoljub sam ueprtlja se Bani. Ali ni sam budala... Rekavi to, kratko mahne Rudiju, pa, pazei da ne naleti na trigu, oprezno napusti zgradu Lucky holdinga. Nije imao pojma gdje bi se mogla nalaziti ta ciglana, ali se nadao da e mu netko u Dugom Selu ve znati objasniti. Vozio je polako i oprezno, osjeajui kako mu se sve vie spava. Rudi je imao pravo. Crvene su kapsule bile neobino djelotvorne, vie ga nita nije tjeralo na kaalj, ali mu se zato tako drijemalo daje morao otvoriti prozor i osvjeiti se hladnim zrakom. Naravno, ve prvi prolaznik uz kojega je zastao, doavi u Dugo Selo, pokazao mu

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

je odvojak kojim se najbre moglo stii do ciglane. Poao je polako tom uskom sporednom cestom i nakon nekoliko minuta naletio na guvu to se stvorila pred nevelikom zgradom zacijelo zastarjele i nerentabilne ciglane. Izaao je iz auta i pridruio se skupini od pedesetak ogorenih radnika koji su as fukali, as skandirali hoemo posla!, hoemo kruha!. Ispred radnika, na irokom prostoru prekrivenom utabanom crvenom ljakom, stajao je plavo-bijeli policijski automobil oko kojega su se vrzmala tri uzrujana i vjerojatno uplaena policajca. Nekoliko metara iza njih, pokraj neuredno naslaganih kupova cigle, bio je parkiran veliki audi fl8, iz kojega su upravo izlazili Krsto Lakota, njegov pomonik Roman Peelj i jo jedan onii, nabijeni ovjek velike glave i poduih majmunskih ruku. im su izali iz auta, iz pedesetak se grla prolome uzvici negodovanja pomijeani sa zviducima. Sa svojega mjesta Bani je dobro mogao vidjeti kako se Lakota i Peelj ponaaju sasvim mirno, po emu je zakljuio da su im takve situacije najobinija svakodnevica. U jednom trenu Lakota da mig onom nabijenom tipu i on se, kao posluno pseto kad zauje gospodarov glas, uspne na vrh onog nepravilnog kubusa cigle kako bi ga svi mogli vidjeti i uti. A kad se naao na vrhu i uspravio, svjetina zaurla iz svega glasa: Lopovi, lopovi, lopovi! Stojei iznad njih, glavati je svojim dugakim ruetinama davao znak masi da se stia i saslua ga. Konano, kad su se ciglari umorili od vikanja, nastane tiina koju ovjek iskoristi i pone im glasno govoriti: Ja sam Jerko Soldo, va novi direktor! Htio bih vam objasniti situaciju i uvjeriti vas kako dolaze bolji dani za na kolektiv.

Ljudi koji su ve izgubili svaku nadu u budunost i koji su priu o boljim danima doivljavali kao neku vrstu poruge, zaamore i ponu ponovno vikati: Hoemo posla! Hoemo kruha! I sam izgubivi strpljenje, Soldo se pone s njima uporno nadvikivati. Zaudo, iz te je svae izaao kao pobjednik, tako daje nakon nekoliko minuta ponovno nastao mir sred kojega su njegove glasne rijei pune raznih lijepih obeanja upravo grmjele iznad utihnule gomile: Vi znate kroz kakav smo rat proli i to smo njime dobili! Golema razaranja i patnje koje smo svi zajedno osjetili na vlastitim leima uzrokovali su razne gospodar ske probleme na svim stranama. Zajedno emo ih i slo no prevladati! Dajem vam svoju rije da nitko, ba nitko nee ostati bez posla. Dobit ete pristojnu pomo i pri ekati nekoliko tjedana dok se ne zavri restrukturiranje tvrtke i donesu planovi nove proizvodnje. Tada ete se vratiti na posao i startati od nule. Onaj tko je imao tisuu kuna plae tada e imati dvije, onaj tko je izgubio zdrav lje uz lopatu ii e u ured, onaj koji je ovdje proveo dulje od deset godina dobit e plaketu, novanu nagradu i sre brnjak s likom Svetog Oca, onaj... ak bi i idiot shvatio da ovjek majmunolikih ruku lae, pomisli Bani, pa se priblii maloj skupini ciglara koji su stojei postrance o neemu razgovarali. Premda se Soldo derao iz svega grla, mogao ih je posve jasno uti. Priali su o tome kako je Lakota ve otkupio cjelokupnu proizvodnju jedne velike ciglane negdje u Maarskoj, te kako ovu namjerava zatvoriti i sruiti te na njezinu mjestu izgraditi veliki terminal za kamionski promet jer e ovuda, kako se govorkalo, prolaziti velika zaobilaznica autoceste za Maarsku. A ako ve i ne napravi robni terminal, nagaali su ciglari, sve redom mlai deki, zasi-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

gurno e napraviti neto mnogo unosnije od stare, gotovo manufakturne ciglane. Moda Chop-Stop restoran primijeti Bani, a oni mu uzvrate pogledima punim nepovjerenja, kao da ele kazati kako im nije drago to prislukuje. Shvativi kako uope nije trenutak kad bi Lakoti trebao izii pred oi, Bani se vrati do automobila, spreman da napusti taj tuan skup, na kojemu se optimistikom retorikom ukida jedna stara ciglana zajedno s ljudima koji su od nje ivjeli. Vraajui se uskom cestom, u jednom je trenu morao skrenuti na nogostup kako bi propustio i auta sa specijalcima koji su oito urili na ceremonijal zatvaranja spontanog prosvjeda. U tri popodne pozvonio je na ulazu velike kue na Britanskom trgu i saekao da se Nika i Tim spuste. Obeao je da e ih izvesti na simbolini ruak u pizzeriju Mama. Premda je on svoj ivot mogao sasvim lijepo zamisliti i bez te talijanske gluposti, Nika je uvijek go vorila kao u cijelom Londonu nema tako dobre pizze koja bi se mogla mjeriti sa zagrebakom. Sili su brzo, Tim mu je doviknuo jedno zafrkantsko Hi, dad, a Nika ; ga poljubila u obraz. asak nakon toga Nika i Tim rezali su goleme tople pizze prekrivene ampinjonima i unkom, a Bani je, ispriavi se kako je netom bio prisiljen ruati s uvijek gladnim Komarom, naruio samo jedan hladni Heineken. Polako je pijuckao svoje pivo udei se brzini kojom je njegova ki tamanila pizzu. U jednom trenu ona ga pogleda i punim ustima prozbori: Ti bi je morao natjerati da ode lijeniku! Koga!? zaudi se on. Pa mamu! Zar nisi vidio da s njom neto nije u redu? Pa moe i sama...

ekaj, Nikola ree ona ljutito oslovivi ga ime nom, stoje inila uvijek kada bi ga za neto htjela okriviti. You've called him Nikola!? zaudi se Tim koji je zacijelo razumio. But, he's your father! uti, Englez! odbrusi mu ona pa se nagne blie ocu. Stalno je boli neto tu iznad eluca. Kae da se osjea... kao da joj je neto zapelo u drijelu. I ne jede gotovo nita. Samo loe Apaurine jer misli da je to od nervoze. A nije... To je sigurno neto gore. Bani je utke pogleda. O Lidijinim tegobama nije znao ba nita, stoje bilo posve razumljivo. ak i dok su bili u braku gotovo se nikad nije ni na to alila. Jednom mu je ak preutjela i akutnu upalu bubrega, praenu temperaturom od etrdeset stupnjeva. Tek kad ju je vidio kako se trese u krevetu i govori besmislice, panino je odjurio po kunog lijenika aria. Misli li da bi to mogao biti rak? ree Nika tihim, drhtavim glasom. Vidjelo se da ju je i zgrozila sama po misao na takvo to. Isuse, pa valjda nije! zabrine se Bani. Mogu pitati doktora aria. ari je idiot! odbrusi ona. Preko telefona e ti ispriati cijelu internu medicinu na najstruniji nain i ostaviti te u jo veem neznanju. Mora je nagovoriti da ode k lijeniku. Mene ne slua. Tebe e posluati, ti si uvijek znao s njom. Da, zato smo se i rastali, pomisli Bani, ali odustane od te uistinu neprikladne primjedbe. Lidia will have to see a doctor! primijeti Tim, dovravajui svoju pizzu. Isuse! zakoluta Nika oima. Inae je sasvim u redu, ali me kojiput zna toliko iznervirati! Sluaj, tata,

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

ako je neto ozbiljno, ja je vodim u London! Ni po koju cijenu neu je pustiti u koju od ovih bolnica gdje vie nemaju ni ferbande, ni aspirine, a rane zamataju u toaletni papir. I gdje lijenici rade za plau za koju u Londonu nitko ne bi poistio psei drek s ulice. Uistinu, vijesti o domaem zdravstvu to su u posljednje vrijeme punile stranice domaeg tiska bile su vie no zastraujue. Cijele klinike i bolnice najavljivale su prestanak rada, a velik dio medicinske opreme bio je ili u kvaru ili pred rashodovanjem zbog starosti. Predsjednik vlade kae kako e se to ve srediti... ree Bani tiho i neodluno, kao da ni sam ne vjeruje u tako fantastinu mogunost. Ma kakav predsjednik vlade! Dok je to govorio, si gurno mu je bila vaterpolska kapica na glavi! ljutila se Nika. Sve to sranje ne bi popravio ni David Copperfield, koji je izveo nestajanje Kipa slobode! Zar ne zna da se svi oni lijee u Ziirichu, da ih je pun Walter Reed i John Hopkins Hospitall Dobro, dobro! umirivao ju je Bani. Natjerat u tvoju majku da ode k lijeniku. Nakon tog posve neugodnog ruka, muen crnim slutnjama na koje ga je nagnala njegova ki, Nikola Bani ude u prolaz kina Apolo koji je jo uvijek mirisao na maline. Odustavi od posjeta kafiu Kico, pouri prema svom uredu i nemalo se zaudi naletjevi na Paka, koji je, namjestivi drugu rolu Godzile, siao malo na zrak. Nisi u zatvoru? zaudi se Bani. Si lud!? Kaj ti je? Pa znam ja s njima. Tko bi inae vrtil Godzilul Da, da, ti si jedini koji to zna! Strunjak za Godzilu i druge nemani! zajedljivim e glasom istraitelj. Hajde, kako su te pustili?

Pa, prvo su mi rekli da moram otkucat onog od kog sam preuzel robu. Poslal sam ih u kurac i rekel da me mogu rastezat, nabijat mi avle pod nokte, gazit mi ku rje oi i upat jaja... al da Pako ni cinkaro. -1 onda? Je, nisam tel popustiti Onda su preli na lukavu varijantu i rekli da me buju pustili da se branim sa slo bode ak im reem... I onda si popustio? nasmije se Bani. Koji se kurac smije!? ljutio se kinooperater. Jasno da sam popustil! Pa to su bile nove okolnosti! Prefriganci su me naveli na tanak led. Inae su me mogli oderat ivog, a da im ja ne bi nikaj rekel. I to e sad kad si popuio Chanelovo predstav nitvo? Joj, detektiv, nema pojma kak se sve dobro poklo pilo ree Pako koji se uvijek znao radovati raznim po slovnim bedastoama u koje se zaplitao kao muha u paukovu mreu. Sutra ili preksutra dolaze Casio ure. Kotale buju me dvajst marki po kili, a jedan komad se moe frknut za pet banki. isti Diznilend!

BIJESNE LISICE

9.
TEK TO SE SNIJEG ISTOPIO, NEGDJE SA SJEVERA DOVALJAO se novi hladni val, prosuo po gradu svoje studene vjetrove i prekrio nebo gustim tamnim oblacima boje oksidirana olova. U udesnoj, Banicu posve nejasnoj digitalnoj kutiji brzo se okretao svjetlucavi disk koji je proao dug put od londonskog Camden Tovvna do kina Apolo. Evansov umorni klavir u lakim je potezima razbacao neto od atmosfere pustih ulica, rijetke kie i oajno turobne noi, sve dok ga nije presjekla Milesova truba, zavapivi tuno, pokislo, promrzlo, kao da meditira o tome kako ivot moe biti sasvim zeznuta stvar. Takvih se turobnih pastelnih boja moglo nai jo samo u Cheta Bakera. Iako se zvala Blue in Green, stvar je bila siva do kosti, isti opijat, savrena mjeavina emocija zbog kojih bi ovjek najradije skoio s mosta. Vani na ulici, na sigurnoj distanci od Milesovih oporih lamentacija, radnici su spremali Ilicu za boine i novogodinje blagdane, premda je do njih ostalo jo gotovo mjesec dana. Postavljali su nizove aruljica, svijetlee zvjezdice i razne druge ukrase koji su trebali otopiti muno sivilo grada na koji je, poput sporog sutona, padala jedna teka, zla zima. Tamo na Britancu umirovljenici su se nad prepunim kontejnerima nadali boljoj kakvoi predblagdanskih otpadaka, a profesionalni prosjaci, opskrbljeni bosonogom djecom, mekim srcima uurbanih prolaznika. U svojoj samotnjakoj filozofiji Bani je uresima pretrpan grad i izvanjsku razdraganost drao dobrim razlo-

gom za privatnu sjetu, ba kao to je sveopu tugu drao pravim povodom za privatnu ravnodunost. Ma koliko i sam u tom paradoksu nazirao jasan znak mizantropije i mrzovolje srednjih godina, nije bilo naina da si pomogne. Do kraja ispunjen takvim nezgodnim i neprikladnim osjeajima, uao je u suteren svoje omiljene ilike prodavaonice nasuprot kinematografa August Cesarec i odluio se opskrbiti nekim namirnicama koje su nedostajale u njegovu kronino praznom hladnjaku. Budui da je jeo uglavnom vani, gdje bi se naao, i to ponajvie brza jela koja se pojedu s nogu, ona koja Amerikanci zovu junk food, od prehrambenih je stvari uzeo nekoliko konzervi sardina, suhu kobasicu i kilogram vakuumiranog kikirikija, ali se na raskonom odjelu piva i drugih pia zadrao, opinjen kao hacker na izlobi novih raunalnih dostignua. Bio je to pravi pivopijski raj sa slobodnim razgledom i self-service prodajom, tako daje nakon pola sata premiljanja odabrao etiri limenke Plsen Urqella, dvije boce preskupog Murphy's piva, dva Kilkenyja, tri konzerve devetpostotne Bavarije i etiri boce svijetlog Molsona. Uzeo bi i mnogo vie, ali je od svega ponajvie mrzio tegljenje pretrpanih cekera i najlonskih vreica, zbog ega je, dok je jo bio u braku, uspio markirati go- tovo sve odlaske u Trst ili Graz na koje ga je tjerala Lidijina prostoduna potroaka narav. Na Britancu je od svog dilera Cigle preuzeo u novinski papir i stare najlonske vreice dobro zamaskirane dvije teke dugoga Maribora, koji je po kutiji bio etiri kune jeftiniji od onoga kratkoga, kakav se prodavao na kioscima, a zatim produio do kolportera Robija da uzme bar neke od jutronjih novina. Kaj bute danas, gospon detektiv? upita Robi skrivajui se pod velikom kapuljaom koja mu je bila

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

dragocjena u gotovo cjelodnevnom stajanju na otvorenome. Medu arenom salatom raznih dnevnika i tjednika Bani spazi novi broj Magazina X, iji mu udarni naslov privue pozornost. Magazin X nije imao ni lane ni istinite nego lanke promjenjiva karaktera. Njegove bi vijesti isprva zvuale istinito, no ve bi drugoga dana bile opovrgnute kao la, dok bi se treega dana u ostalim tiskovinama pojavljivali napisi to su svjedoili o njihovoj istinitosti, da bi pak etvrtoga dana pljutale tube zbog njihove izmiljenosti... Rijeju, Magazin X ivio je u toj udnoj dijalektici istine i lai, i ipak nekako istrajavao u svojoj ne prevelikoj, ali ipak isplativoj nakladi. Vijest zbog koje je istraitelj spremno kupio novi broj senzacionalistikog tabloida bila je kratka, ali vrlo znakovita. Glasila je:
OTETA SUPRUGA TAJKUNA LAKOTE

Znajui da to mora proitati na miru kod kue, plati novine, nagura ih u vreicu s konzervama piva i pouri prema kinu Apolo. Prolazei pokraj Kia, kroz svjee oprano okno spazi kako se oko jednog stola svaaju Kembra, Pako i Flegma, pa pouri, bojei se da e ga spaziti i natjerati da ue u lokal. Naime, ta je uvena trojka znala po cijeli dan vrebati neoprezne znance za koje su pretpostavljali da bi im mogli platiti pie. Bani odloi pivo u hladnjak, svue kaput, pa se nalakti nad otvorene novine koje je rasprostro po radnom stolu. Tko zna to je u svemu tome istina, a to bezona la, pitao se prelijeui preko redaka u kojima su se smjenjivale ope trivijalnosti s nevjerojatnim saznanjima tobonjih informatora Magazina X. Raskono razvedena i pikantno doraena vijest imala je ipak neku sr u

koju se moglo manje-vie povjerovati. Stvari su otprilike stajale ovako. Chriss ili Krsto Lakota otiao je 1983. u London. Prema rijeima jednih, zbog financijskog skandala koji mu je prijetio robijom, po drugima, zbog ve opepoznatih prohrvatskih ili protujugoslavenskih stavova. Ondje se poeo baviti uvozno-izvoznim poslovima u kojima su mu, prema jednoj verziji, pomagali neki engleski biznismeni koji su trgovali s balkanskim zemljama, a prema drugoj, jak je oslonac imao u krugovima oko jugoslavenske ambasade. I kako to u Magazinu X uvijek biva, prema jednima se uspio obogatiti, dok je prema drugima, financijski skrahirao. Kau da je negdje oko 1989, dakle ve potkraj svog britanskog egzila, upoznao Elizabeth Key, ker vlasnika nekoliko prilino uglednih londonskih knjiara. Tada dvadesetpetogodinja Bety nije uspjela odoljeti njegovu egzotinom armu, ostavila je zarunika i udala se, na uas roditelja, za deset godina starijeg Hrvata. Nakon uspostave hrvatske drave rodoljubivi se Chriss odazvao zovu domovine i vladajue stranke, pa se 1990. vratio u Zagreb, naravno, zajedno s mladom i prelijepom enom. Koristei se svojim britanskim vezama, uvelike je lobirao za Hrvatsku, organizirao dopremu humanitarne, ali i nehumanitarne pomoi, meu kojom su morale biti i znatne koliine oruja. Ali kako je drava zapravo organizirani skup pojedinaca, kako to duhovito zamjeuje autor teksta, Lakota je, radei za domovinu, sve vie radio i za sebe sama, tako daje popis tvrtki to ih je, poput Graanina Kanea, osvajao brzo i lako, postao predugaak za skueni prostor jednog lista kakav je Magazin X. No kako lanak nije elio biti tek poslovni portret novopeenoga domaeg bogataa, ono zbog ega je strpan na prvu stranicu nalazilo se u masnom okviru, ispod

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

fotografije koja je sretne suprunike zatekla na nekoj dobrotvornoj aukciji slika koju su, kako je pisalo, gotovo u cijelosti poistili sami. U tom se tekstu tvrdilo kako je lijepa Bety Lakota oteta prije gotovo tri tjedna, te kako otmiari, zacijelo ljuti poslovni neprijatelji njezina mua, trae golemu otkupninu. Bojei se za sigurnost svoje ene, u koju je oduvijek bio zaljubljen na uzoran i pomalo staromodan nain, tajkun namjerno nije obavijestio policiju nego se upustio u pregovore s otmiarima nadajui se kako e uz pomo novca sve rijeiti sam. U gusto otisnutom tekstu bilo je i raznih nevjerojatnosti, koje su zacijelo trebale biti lag uz koji e itateljstvo lake progutati novinski kola. Pisalo je, primjerice, kako je galantni bogata svojoj eni koja je voljela pjevati namjeravao izgraditi pravi kabare na Tukancu, kako je, posredovanjem jake veze iz nekog muzeja za mali novac otkupio tri Kraljevieva platna, kako je za svoj golemi ljetnikovac na Loinju htio kupiti vlastiti kanader i sline bedastoe. I sam ponesen smionom analogijom domaeg tajkuna i Wellesova fikcijskog lika, autor teksta kao da se u smijenim pretjerivanjima nadahnjivao elementima iz slavnoga filma. Ispod teksta je bio i novinarov potpis, zapravo pseudonim po kojemu je zacijelo postao slavan medu ogranienom publikom ovoga lista. U dnu stranice sitnim je italicom pisalo Rattus Croaticus, i Banicu odjednom sine kako se iza tog smijenog pseudonima krije ruka pijanog boema kojega je upoznao u gostionici na Gornjem gradu. Da, to je svakako morao biti Joe takor. Iznenaen i vidno zainteresiran, istraitelj ode do hladnjaka, otvori bocu Molsona, zapali Marlboro, pa cijeli tekst proita jo jedanput. A zatim, premda nije oekivao da bi se u Magazinu X dalo pronai jo togod

zanimljivoga, pone prevrtati stranice i razgledavati uglavnom velike fotografije, praene sitnim tekstovima u kojima se neto nagaalo, lagalo ili podmetalo. Ipak, na posljednjoj stranici nade i lani koji je zasluivao da se nae na prvoj. Ovdje je bio zacijelo samo zbog toga to je u redakciju stigao prije samog zakljuenja lista. U lanku su bili kratki odgovori na upit urednitva, koji su znaili zaostali relikt novinarske profesionalnosti i potenja na koje se u groznom tabloidu vie nije moglo ni pomiljati. Tu je neki od brojnih policijskih glasnogovornika tvrdio kako nemaju nikakvih podataka o otmici gospoe Elizabeth Key-Lakota, te kako, u skladu s tim, nisu ni poduzimali policijsko-istranu obradu. Ispod policajeva iskaza bilo je i ono ime je prikaz cijele afere morao zapoeti: osobna izjava gospodina Krste Lakote koji tvrdi kako mu ena uope nije oteta nego se trenutano nalazi kod rodbine u Londonu. On je, navodno, juer s njom dugo i potanko razgovarao, nakon ega su odluili tuiti novine zbog zlonamjerne izmiljotine iskonstruirane radi pukog poveanja naklade. Listajui pomalo odsutno novine, Bani je razmiljao kako iz perspektive te afere i pogled na neobian posao to ga je trebao obaviti za Lakotu dobiva sasvim nove konture. Naravno, ako je sve bar u malom dijelu istinito! Jer, ako je lijepa Britanka uistinu oteta, tad bi i njegovo vozikanje samoborskom okolicom moglo biti dijelom neke radnje kojom se tajkun elio izvui iz nevolje. Moda je donekle i razumljivo to se bojao povjeriti stvar policiji, koja ionako ne bi ulazila ni u kakve none razmjene, nego bi svojim opepoznatim metodama nastojala uhititi poinitelje. Ali zato mu onda nije sve rekao? Privatni je detektiv ipak neka vrsta odvjetnika za prljave i polulegalne poslove, i pred njim klijent nema to tajiti.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

I tad mu, onako zamiljenom i pomalo zbunjenom, jo jedan lani zaokupi pozornost. Uistinu je ovaj broj lista bio vie no koristan! Na treoj stranici, uz sliku bradatog udaka, stajao je naslov:
COL - VELIKA OPSJENA

U lanku je ovjek s fotografije, inae neki nepriznati strunjak za telekomunikacije, objanjavao itateljima lista kako je nedavna prezentacija novog internet providera, upriliena u hotelu Palae, zapravo velika prijevara. Cijela stvar, bar onako kako je ondje prikazana, ne bi uope mogla funkcionirati, te je bila neka vrsta tehnoloke besmislice. Sluei se usporedbama s grafikama stanovitog Eschera, bradati je tip iznosio argumente koji su vrvjeli optikim kablovima, tipovima umre-enja servera, korisnikom propusnou, transfer rateom i slinim stvarima koje Bani, naravno, nije mogao razumjeti. Na kraju je tobonji strunjak optuivao Lucky holding kako raskonom prezentacijom eli za sebe osvojiti najbolji polazni poloaj u buduoj licitaciji, na kojoj e drava, navodno, prodati svoje telekomunikacije najboljem privatnom ponuau. Iako ovaj tekst nije bio potpisan pseudonimom Rattus Croaticus, Bani je znao da mora to prije pronai Joea takora i porazgovarati s njim. Naravno, uz nekoliko aica boljeg vinjaka! Gore na Katarinskom trgu nije bilo nikakvih prosvjednika, ali ni u Taverni nije bilo novinara Joea takora, strunjaka za poslovne, budoarske i druge skandale. Bani narui pivo pa zasjedne za ank, polako postajui svjestan kako je ovakvo iekivanje najobinija glupost. U okolici je bilo bar tridesetak lokala u kojima

je novinar mogao svoj pesimistian pogled na svijet utapati u vinjaku, a usto je ak zbog kakva razloga mogao i zaostati u urednitvu ili se pak kod kue osvjeivati od sinonje pijanke. Ipak, popije pivo do kraja, plati i izae. Znao je da je tu u jednoj od oblinjih gornjogradskih uliica i redakcija Magazina X, ali mu se tamo nikako nije ilo. Tad se sjeti kako u depu kaputa jo uvijek ima mobitel to ga je dobio uoi one neuspjene akcije, pa mu padne na pamet kako bi, uz malo sree, ve istoga trena mogao porazgovarati s novinarom. Kako je oduvijek prezirao razmetljivce koji hodaju ulicom s tom antipatinom napravom prislonjenom uz uho, zae u najbliu veu, nazove informacije i ree: Molim vas broj urednitva Magazina X. Tog smea ree telefonistica, oito zaboravivi na poslovni kodeks. Ako vas uju prekori je Bani napisat e kako ste kao agentica KOS-a silovali malodobnog neaka. Kao da je preula njegovu zajedljivu primjedbu, telefonistica odvergla broj i prekine vezu. Trudei se da ne zaboravi tih sedam brojeva, Bani brzo nazove urednitvo. Magazin X! Izvol'te zauo se ljubazan enski glas. Trebam gospodina takora. Kakvog takora!? udila se enska. Morala je znati o kome je rije, ali je sigurno ekala da uje pravo ime i prezime. Onog Rattusa Croaticusa... zbuni se Bani. Sigurno trebate gospodina Ivu Stakorovskog. Po kuat u vas prespojiti. U slualici neto kvrcne i iz nje se razlije sintetika izvedba onog poznatoga glazbenog broja Scotta Joplina

GOKAN TR1BUSON

BIJESNU LISICE

iz filma alac. Pola glupih tvrtki u ovoj zemlji imalo je

taj telefonski ip. U veu ude postariji ovjek u sivom kaputu koraajui ravnim ali drhtavim hodom prekaljena pijanca. Vidjevi Banica, usklikne: Jebate! I tu vas ima! Zatim prie zidu, raskopa kaput i hlae te pone mokriti. Ne moe se ovjek vie na miru ni popisati od vas mobitelaa! Potom se otrese, zakopa i krene iz vee, svejednako kimajui glavom i gledajui u Banica, koji je jo uvijek ekao vezu. Konano se iz slualice zauje novinarov glas, zauujue bistar i trijezan. Stakorovski, izvolite. Bani ovdje. Kakav sad Bani? Sjeate se, astio sam vas s nekoliko vinjaka u 71averni ree istraitelj, ne bi li nekako osvjeio pamenje kroninoga pijanca. Onoga dana... za vrijeme pro svjeda onih trgovakih radnika koje je policija razjurila. Vi ste mi objasnili bit tog dogaaja. Niste li vi onaj s pivom? Banicu lakne. Pie je, dakle, bilo takorova memorijska sklopka. Htio sam porazgovarati o vaem dananjem lanku. Sjeate se kako sam vam rekao da se i sam nalazim pred odreenim poslovnim aranmanom s Lucky holdingom? Ne sjeam se odvrati novinar, a potom ipak doda: I to biste s tim lankom? Zanima me u kojoj je mjeri istinit. Dragi gospodine! Nama su novinarima elje naih italaca iznad svake istinitosti!

Nakon toga, shvativi valjda kako Bani ipak ne pripada plemenu njegovih italaca, nastavi: Kao i svi ostali, u jednom je dijelu istinit, a u svim ostalima neis... u svim ostalima pomalo literariziran. Uinilo mi se da ste novinski portret gospodina Lakote napravili po modelu Graanina Kanea... Niste valjda oekivali da u ga napraviti po mode lu Velikog Gatsbyja? kratko e takor kojemu se, i nilo se, nekamo urilo. Sluajte, eka me sastanak urednitva. Recite brzo to vas zanima! Zanima me je li Lakotina ena uistinu oteta. Na kraju lista su demantiji postavi Bani pitanje od kojega je najvie oekivao. To pitajte njega! otpovrne novinar. -Zato? Zato to nam je on ispriao tu priu ree Joe takor pa spusti slualicu. Svjestan kako je gdjekad korisno usputnom pijancu platiti pokoje pie, Bani zadovoljno spremi mobitel u dep kaputa, pa izae iz vee koja je zaudarala na urin.

BIJESNE LISICE

10.
U TRI UJUTRO NETKO POZVONI DOLJE NA VRATIMA BANIEVA

ureda, isprva dva, tri puta kratko, poslije dugo i uporno. Bani se prene iz laka sna pitajui se tko bi to mogao biti. Pijanci iz Kia ve su poodavno napustili poprite svoje vjeite bitke s alkoholom, ljubavnice koje nenadano dolaze u sitne sate nije odavno imao, a pred policijom, koja u ovo doba voli privoditi ljude na informativne i druge razgovore, bar zasada nije bio nita kriv. Pomisli zatim i na onu najgoru varijantu. Lidiji je moglo noas pozliti, pa ne bi bilo nikakvo udo da su Nika ili njezin Englez dolje pod prozorom. Prekoravajui se to je ponovno propustio otii do Nikine majke, ili je bar nazvati i porazgovarati o tome to je zapravo mui, pronae u mraku lape, prie prozoru i otvori ga. Kroz slabim svjetlom osvijetljen prolaz kinematografa hujao je jak sjeverni vjetar, kloparajui prozorskim krilom koje je netko u susjedstvu zaboravio zatvoriti. Dolje u sjenci, uz sama vrata, stajao je ovjek u dugom zimskom kaputu i s tamnim eirom na glavi. Osjeajui kako mu u tankoj prugastoj pidami biva sve hladnije, Bani upita neznanca to trai. ef bi htio razgovarati s vama otpovrne ovjek sa eirom trudei se da ne probudi susjedstvo. Iako je po glasu odmah prepoznao Siniu Smokovinu, Lakotina pasioniranog lovca na bijesne i ostale lisice, istraitelj mu odgovori drskim i odlunim glasom: Neka doe ujutro!

Rekavi to, zalupi prozorom i zavue se pod topli pokriva. Predmnijevao je daje Lakotina iznenadna potreba za razgovorom u nekakvoj vezi s lankom u jueranjim novinama, ali ipak nije htio pitomo i krotko udovoljavati njegovim eljama. K vragu, mogao se strpjeti tih nekoliko sati i doi ujutro! Sad se zvono oglasi dugim, otegnutim zvukom, po emu se moglo zakljuiti da se taster zaglavio, ili da onaj dolje ne skida prst s njega. Sve svjesniji toga da se triginoj upornosti i Lakotinoj ultimativnosti nee tek tako lako oduprijeti, Bani ponovno izae na prozor. ekam vas. ef ima dobre vijesti za vas. Mislei svejednako na onaj silan novac kojim mu je Lakota mogao zagorati ivot, Bani upali svjetlo i pone se odijevati. Naravno, zvono se vie nije oglaavalo. Osokoljen svjetlom na njegovu prozoru, triga je zacijelo ekao, pocupkujui od hladnoe u vjetrom ispunjenom prolazu. Nakon desetak minuta Bani izae i krene za trigom koji gaje brzo vodio preko Britanskog trga do parkiralita pokraj autobusnog stajalita. Sjeverni vjetar i nekoliko stupnjeva ispod nitice najgori su znak. Ako sad zapadne snijeg, bit e ga do Uskrsa govorio je triga, tek toliko da prekine munu tiinu. Bani ne odgovori; uope ga nije zanimala meteorologija jednog lovca na lisice. Svejednako je utio, a zatim, kad mu je triga otvorio stranja vrata BMW-a, spretno je uao i zavalio se na stranje sjedite. Jednako brzo triga otvori i prednja vrata i sjedne do vozaa, u kojemu Bani odmah prepozna Jerka Soldu. Oho, i direktor ciglane je ovdje! ree ironino, pa zapali cigaretu.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Soldo se okrene prema istraitelju i pogleda ga oima punim nevjerice, kao da mu nije jasno odakle zna za tu neobinu pojedinost. Molio bih vas da ne puite! upozori ga triga. Molite me uzalud! odbrusi Bani. Ako me va ef eli vidjeti u ovako neprilino vrijeme, kada se i psa puta na miru, onda e to biti uz komfor koji meni od govara! triga samo slegne ramenima, a Soldo pokrene auto, napravi cijeli krug preko praznog trga i krene uzbrdo Nazorovom ulicom. ekajte! prosvjedovao je Bani toboe ozbiljnim glasom. Rekli ste da idemo efu, a ne predsjedniku! Suzdrite se od duhovitosti! opomene ga triga koji je, znajui da se u toj ulici nalazi raskona vila pred sjednika drave, shvatio Banievu aluziju. Nakon nekoliko minuta oni prodoe zavoje Nazorove ulice i naoe se na Cmroku. Soldo zaustavi BMW ispred poznatoga gradskog sanjkalita, na mjestu gdje je danju stajao autobus za Prekrije, a triga pokae prstom prema stablima to su se nadvila iznad restorana umski dvor. Tamo vam je u autu. eli da razgovarate u etiri oka. Bani izae iz automobila i borei se sa snanim vjetrom krene prema autu to se nazirao u mraku. Bio je to nekakav raskoan, golem i nevjerojatno skup mercedes kojemu istraitelj uope nije znao oznaku. Sjeao se samo da je jednom na televiziji vidio taj tip vozila, i to ljetos, kada su njime dovezli Micka Jaggera u hotel Inter-Continental. Krsto Lakota ga je doekao mirno sjedei na stranjem sjeditu. Bani otvori vrata, ude i sjedne do njega. Mercedes je uistinu bio toliko prostran da se u njemu

moglo komotno sjediti i ugodno razgovarati, kao u poveem separeu kakvog boljeg lokala. Dobra veer, gospodine Banicu pozdravi ga La kota svojim apsolutno staloenim tonom. Prije bih rekao da je jutro. Ja sam probdio cijelu no borei se s prilino jakim uzbuenjima. Zato na jutro jo i ne pomiljam. Ali ste imali jakih razloga da me izvuete iz kreve ta. Budui da mi vai gorile nisu polomili prste, odbili bubrege ni slomili vilicu, pretpostavljam da jo nije pro ao rok u kojemu vam moram vratiti vaih uglavnom poteno zaraenih etvrt milijuna. Lakota duboko uzdahne, a Bani izvadi Marlboro i zapali. Nakon to je otpuhnuo prvi dim, vlasnik Lucky holdinga se zakalje, a istraitelj zajedljivo primijeti: Taj va kaalj zacijelo je lagani laringitis. Koliko znam, vi ste veliki protivnik protunikotinskog faizma. Znam da imate prava na ljutnju i ne zamjeram vam ree Lakota, pa pokretom ruke rastjera oblai dima koji mu je uao u lice. Duan sam vam tisuu isprika i pet tisua maraka honorara. Najbolje e biti da ih odmah uzmete. Rekavi to, Lakota mu prui podebelu plavu omotnicu u kojoj su se morale nalaziti sve same stotice. Otkud sad ta promjena? zaudi se istraitelj spremno uzevi omotnicu s novcem. Financijska situa cija u kojoj se nalazio nije mu doputala dugotrajna ko lebanja i razmiljanja o poslovnome moralu i ponosu. Ispriat u vam sve po redu kako biste upoznali si tuaciju u kojoj se nalazim. To je jedini nain da shvatite moje poteze i odluke. Bani ga utke pogleda, zatim ugasi cigaretu u pepeljari to se nalazila u vratima. Ne toliko zbog bogataa,

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

koliko zbog sebe sama; i njegov je dunik podnosio cigaretni dim tek poto bi se dobro nakljukao Pholcodinom. Moja je supruga prije gotovo tri tjedna trebala po slovno otputovati u Miinchen. Na aerodrom je otila sama, ali mi naveer nije javila da je sretno stigla. Slje deeg sam dana nazvao zrakoplovnu kompaniju i otkrio da ak nije bila u avionu premda je imala rezerviranu kartu. Isprva sam se tjeio mislei kako je rije o kakvu nesporazumu ili enskom hiru, ali sam nakon etiri ili pet dana shvatio da se dogodilo ono najgore. Bety je netragom nestala. Prije otprilike deset dana telefonom su mi se javili neki ljudi koji su tvrdili da se moja ena nalazi u njihovim rukama i da je zasada na sigurnome. Kako ste znali da ne lau? Ne razumijem gotovo se zbuni Lakota. Mislim, jesu li vam poslali neki dokaz za to? Ah da dosjeti se on poslali su mi njezinu avion sku kartu. No kazali su mi da u je ponovno vidjeti samo ako im isplatim pola milijuna maraka. To vam se inilo prevelikom svotom? upita is traitelj zajedljivo, pretpostavljajui kako samo vrijed nost upravne zgrade holdinga viestruko nadmauje tu otkupninu. Ah, ne poznajete vi mene uzdahne bogata, pa nastavi: Nema tog novca koji ne bih dao za Betvnu si gurnost! Pristao bih biti gol i bos, siromaan kao crkveni mi, samo da je ponovno vidim. No otmiari su cijelu stvar jako zakomplicirali, javljali su se rijetko i stalno mijenja li uvjete i nain razmjene, po emu mi se uinilo kako ni sami nisu sigurni na koji bi nain okonali sve to, a da se pritom ne izloe opasnosti uhienja. Niste obavijestili policiju?

Nisam odvrati Lakota. Ne stoga to su mi oni to najstroe zabranili, nego zato to sam po svaku cijenu htio izbjei rizik. Uostalom, oni nikada ne bi pristali ra diti po mojim uputama niti bi se dogovarali s otmiari ma. Sve bi svoje napore usmjerili na to da ih uhvate. Na taj bih nain svoju enu izloio prevelikoj opasnosti. I to je bilo dalje? Lakota se zavali dublje u sjedalo i pokrije oi rukama. Vidjelo se da je silno zabrinut za enu, te da mu ak i to to mora priati o svemu nanosi bol. Prije tjedan dana su mi se javili rekavi mi kako samo u znak dobre volje moram isporuiti polovicu nov ca, a da za uzvrat ne dobijem nita osim obeanja da e s njom dobro postupati. Bojei se cjenkanja i prigovara nja, pristao sam i na tu nerazumnost. Tad ste potraili mene? Odgovor je bio toliko oit da ga je Lakota preutio. Traili su da im novac donese neutralna osoba, od vjetnik ili privatni detektiv koji ima adresu i broj u ime niku, kako bi mu mogli provjeriti vjerodostojnost. Osta tak prie sa samoborskom cestom i mobitelom znate i sami, ali vam se kunem da ni u jednom trenu nisam znao da e novac pokupiti na onako brutalan nain, da e vas napasti i ozlijediti. Da sam na to mogao i pomisliti, za cijelo ne bih pristao. Prije ste mi rekli kako sam im trebao dati novac i dobiti neto za uzvrat. Da. To je bila njihova ideja. Traili su od mene da vam o pravoj biti posla nita ne kaem. Rekli su da za vas smislim nekakvu zgodnu, prikladnu priu, te da e vam oni ve neto dati. Kakav kljui, pismo, adresu ili neku drugu bezvezariju koju ete vi donijeti kao rezultat do bro obavljena posla.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Zgodno nasmije se Bani gorko. Lijepo ste se zabavili sa mnom. I vi i oni. Da su me ubili, stvar bi dje lovala jo uvjerljivije. Pa da, zato se niste tako dogo vorili? Za drugi dio novca mogli ste, za promjenu, unaj miti kakvoga odvjetnika. Znao sam da ete o meni svata misliti. To je reenica kakvu izgovaraju uspaljenice nakon to su ve skinule grudnjak i gaice odbrusi Bani ne svjesno vadei novu cigaretu. Drskost te primjedbe pomutila je Lakotin mir i on, prvi put te noi, povisi glas: Sluajte me, gospodine Banicu! Nismo se sastali kako bih cvilio pred vama, ispriavao se i sluao vae dr ske primjedbe. Nego? Nego kako bismo nastavili zapoeti posao. Noas su me ponovno nazvali i rekli kako je prvi dio posla uspjeno obavljen, te kako ele da se sutra obavi i osta lo. Trae istog posrednika. Oho! Dopalo im se utirati me u glavu! Za to sam spreman izdvojiti dvadeset tisua mara ka. Za vas to zasigurno nije svota koju biste tek tako od bacili ree Lakota kao da se nada kako e pria o nov cu umiriti istraiteljevu ogorenost. Naravno da nije! Ali sam se na ovu glavu ve po prilino navikao i ne bih je tek tako odbacio. Sluajte me, gospodine Lakota, toliki novac za jednu enu! Zar vam se ne bi vie isplatilo nai novu i pritedjeti etvrt miliju na maraka plus dvadeset tisua? Za te se novce moe kupiti bar pet, est nerentabilnih ciglana. Ne doputam da tako razgovarate sa mnom! prosike Lakota. Ako niste sposobni obaviti taj sitan po sao, telefonski je imenik prepun odvjetnikih kancelarija.

Ne bih vam ba savjetovao da za takav posao uzi mate odvjetnika. Ako ga netko klopi po glavi i otme tor bu s novcem, natezat ete se s njim godinama i obilaziti razne sudove. Znai li to da ipak pristajete? Treba mi tih dvadeset somova. Dezinficirat u ih u varikini i uvjeravati sama sebe da sam ih dobio na lutriji ree Bani preko volje, razmiljajui ponajprije o Nikinoj kolarini i Lidijinu eventualnom lijeenju. U velikoj nudi, kakvu vi ne biste razumjeli, ovjek je spreman nosom zarovati po kojekakvim govnima. No kakav je sada plan? Hoe li biti vozikanja po karlovakoj ili krievakoj okolici? Lakota se okrene ustranu, pritisne taster i spusti prozorsko okno, putajui u auto hladan noni zrak. Potom, ne gledajui vie u Banica, odgovori: Zvat emo vas tijekom dana na mobitel, ali e se razmjena svakako obaviti nou. Dobit ete ponovno kovei s novcem... mobitel ve imate. Nazvat e vas samo jedanput i kazati vam mjesto sastanka i vrijeme u koje morate stii na odredite. Predat ete im novac i dovesti moju jadnu Bety. Sve je prilino jednostavno, ali, naa lost, ne i posve bezopasno.

BIJESNE LISICE

11.
U DVA POSLIJE PONOI MAHNITI JE VJETAR PREKO PUSTE

Avenije Bologne raznosio prainu, sitne otpatke i poneku plastinu bocu. S desne strane ceste irio se niz starih kustoijskih kua, na ijim prozorima nije gorjelo ba nijedno svjetlo, a s lijeve, na vrhu prunoga nasipa, mirovala je dugaka kompozicija teretnoga vlaka. Osjeajui se ponovno kao jedina budala koja radi u ovo doba noi, Bani je pritiskao papuicu svoga golfa, jer je za nekoliko minuta trebao biti ispod nadvonjaka kojim zavrava ova dugaka ulica. U Lakotinu su mu holdingu dali kovei s novcem koji ovaj put nisu uvrstili policijskim lisicama. Cijelo je vrijeme pogledavao u retrovizor ne bi li otkrio prati li ga tko, ali nikog, ba nikoga nije bilo na cesti. Onih nekoliko automobila to ih je zamijetio iza sebe ve je odavna skrenulo u pokrajnje ulice i otilo svojim putem. Onoga trena kada je prikoio nadsvoden tamnim lukom nadvonjaka zazvonio je mobitel. U pomalo uzaludnoj nakani da im pokae kako ove noi on vodi igru, pustio je mobitel da zvoni i uzeo ga u ruku tek nakon to se peti ili esti put oglasio. Za pet minuta udi u pod-odsusedsku cementaru! bilo je sve to je uo iz slualice. Bani odmah shvati daje to onaj isti glas, glas ovjeka koji pokuava prikriti govornu manu. Prije no to e krenuti dalje, on izvadi Smith&Wesson iz korica to ih je nosio pod sakoom, pa ga stavi na sjedite tako da mu bude nadohvat ruke.

Podsusedska cementara bio je golemi sivi objekt to je, nakon to su ga prije mnogo godina zatvorili, ostao kao prljavi runi spomenik nepromiljenostima socijalistikoga gospodarstva. Izdizao se jasno i visoko nad okoliem, i svojim je golemim i prljavim konusima, redovima hrdavih prozora i metalnih konstrukcija, potamnjelim i umrljanim zidovima upropatavao inae pitomi pejsa kraja. Nakon manje od pet minuta Bani skrene s ceste i proe kroz irom otvorene i djelomice razvaljene vratnice naputene tvornice cementa. Iako mu nitko nije rekao gdje treba stati, on zaustavi auto desetak metara od ulaza, ugasi motor, zatrepe svjetlima, pa onda i njih ugasi. Uzme potom revolver u desnu ruku, a kovei s novcem u lijevu, pa se mirno nasloni na sjedite. Znao je da sada treba samo oprezno i strpljivo ekati. Iz tame u kojoj se skrivala jedna od pokrajnjih zgrada, zacijelo biva portirnica ili uvarnica, pojavi se visoka sjena mukarca. Imao je gotovo do zemlje dugaak kaput od tvrdog i nepromoivog materijala, koji je pri neznanevim koracima utao. Na glavi je nosio eir poiroka oboda, nalik na one kakvi se mogu vidjeti u filmovima o Divljem zapadu. eir je tako nabio na elo da mu se zacijelo ni danju ne bi moglo vidjeti lice. Hodao je polako i nekako paradno, ba kako obiavaju initi bahati i samouvjereni ljudi, oni koji su svjesni kako su sve stvari pod njihovim nadzorom. Vidjevi ga kako se polako ali odluno pribliava automobilu, Bani otvori prozor i vre stegne revolver to ga je svejednako drao u ruci. Bio je oprezan i sumnjiav; bilo je oito da neznanac sa eirom dolazi po svojih etvrt milijuna maraka, ali otete ene nije bilo nigdje. Pet ili est koraka od golfa mukarac zastane,

GORAN TRIBUSON

BULSNE LISICE

odbaci opuak ustranu, pa se tihim i zapovjednim gla-

som obrati Banicu: Spusti torbu s novcem! Gdje je ena? Previe pita! Bani isprui lijevu ruku kroz otvoreni prozor i spusti kovei na tlo. Dobro. Sad vozi dolje do one nads-strenice. eka te u tovoti. I dok je promatrao visokog mukarca koji je ekao da golf ode, Banicu su padale na pamet svakojake misli. Mogao je mirne due potegnuti revolver i napuniti mu trbuh sa est metaka. Imao bi nakon toga niz neugodnih razgovora na policiji, ali bi na kraju, uz Lakotino svjedoenje i utjecaj, sigurno sve dobro zavrilo. Nitko nije volio otmiare pa bi i policija, unato tome to se nije radilo o nunoj samoobrani, najvjerojatnije zamirila. No uz njegovu narav jo ga je jedna stvar spreavala u tome da cijeli sluaj zavri na takav nain. Naime, postojala je vrlo velika opasnost da tip sa eirom nije sam. U tom je sluaju netko iz tame mogao zapucati na Banica ili na otetu enu. Isto se tako, tamo dalje u mraku, uz tovotu u kojoj je navodno ekala preplaena Bety, mogao nalaziti jo netko tko promatra tee li razmjena u redu, netko tko bi mogao brzo sjesti u auto i pobjei s otetom enom. Ne, to nije dolazilo u obzir, pomisli istraitelj, nije on Robin Hood pa da sam dijeli pravdu, nego profesionalac koji mora potovati dogovorena pravila razmjene. Okrene stoga klju, otpljune prezirno kroz otvoreni prozor i krene prema drugom kraju naputene cementare. U retrovizoru je mogao jasno vidjeti kako je onaj sa eirom zgrabio kovei, zavirio u nj, a zatim svom sna-

gom potrao prema izlazu iz cementare, gdje ga je morao ekati automobil pripremljen za bijeg. Nakon stotinjak metara Bani upali svjetla i pod irokom nadstrenicom, sagraenom od starih dasaka i crnoga smolastog papira spazi parkiranu zelenu tovotu. Zaustavi se nekoliko koraka iza nje, strpa revolver u dep, izae iz auta, zakljua ga i prijee u tovotu. Otmiari su se ovoga puta oito drali dogovorenih pravila. Iispod upravljaa Bani spazi klju koji je bio na svome mjestu, okrene se i ugleda Betv, suprugu Krste Lakote. Sjedila je u toploj i zacijelo skupoj bundi, na glavi je imala eiri, a na nosu velike tamne naoale. Po bljedilu njezina lica i po tome kako se opustila i zabacila glavu na naslon moglo se lako zakljuiti kako je umorna i nasmrt uplaena. Ne brinite se, gospoo pokua je ohrabriti za manje od pola sata bit ete s muem. Rekavi to, on upali motor, pritisne papuicu gasa, napravi nagli zaokret, spreman da pojuri prema izlazu iz cementare. uvi tupi udarac, naglo zakoi, okrene se prema eni i shvati da je ona pri tom naglom manevru izgubila ravnoteu i pala na sjedalo. Oprostite ree postidjevi se zbog svoje neoprez nosti. Jeste li se udarili? Nije mu odgovorila. Bani brzo upali unutarnje svjetlo, okrene se i, koliko mu je to razmak izmeu sjedita doputao, nagne nad nesretnu enu. Pri padu su joj pale naoale i eiri, a kosa joj se prosula preko blijedog lica. Oi su joj bile zatvorene, a usnice posve tamne. Bani joj dotakne ledeni obraz, a za-

tim prstima potrai vratnu arteriju, shvativi istoga tre-

CORAN TRIBUSON

na kako je jedna jedina stvar posve sigurna: Bety Lakota bila je mrtva! I tada, ba kao da im je nekakav nevidljivi ceremonijal-majstor dao znak, prostrano se dvorite cementare ispuni bljetavim automobilskim farovima, podivljalim zavijanjem sirena i plaviastim miganjem rotacijskih svjetala. Policijski automobili, njih tri ili etiri, moda ak i vie, pojavljivali su se sa svih strana i uz kripu guma zaustavljali se oko zelene tovote. Kroz vrata koja su se hitro i buno otvarala, poput naglo izletjelih epova ampanjca, iskakali su ljudi u odorama, s orujem i palicama u rukama. S udnim i glupavim osjeajem kako je kao zadnja budala dopustio da ga dva puta ugrize zmija iz istoga grma, Bani brzo izae iz tovote s visoko podignutim rukama. Ja sam privatni detektiv! vikao je, ali se nitko nije obazirao ni na njegove rijei ni na slubenu iskaznicu koju je drao u jednoj od podignutih ruku. Dva ili tri plavca sruila su se poput oluje na njega, nemilosrdno ga oborila na tvrdo, zaleeno tlo, netko mu je svinuo ruke na leda, drugi mu je na zglavke nataknuo lisiine, a trei oduzeo revolver iz depa. Ostali su ga tek tu i tamo udarili nogom u slabine. Osjetio je kako ga podiu i odnose nekamo, uo je povike i psovke, vidio bljeskalice fotoaparata kako razdiru tminu hladne noi, a potom se teko i bolno spustio na neku metalnu podlogu, shvativi kako su ga ubacili u maricu. Pola sata kasnije, s rukama na leima, sjedio je na , neudobnome drvenom stolcu u prostoriji policijske postaje. Nisu mu uprli reflektor u lice, ali se ipak, sjedei nasred sobe, obasjan usmjerenim snopom svjetiljke to je visjela iznad njega, osjeao poput entomolokog uzor-

BIJESNE LISICE

ka u koji su uprte radoznale oi onih koje skriva polutama rubnih dijelova prostorije. Znao je da u policiji, osim Dogana i Komara, vie gotovo i nema ljudi s kojima je neko radio i na ije bi se povjerenje oslonio, tako da mu je bilo vie no jasno kako razgovor to slijedi nee biti nimalo ugodan. To vie to su ovi novi u njemu kao privatnom istraitelju mogli vidjeti samo neku vrstu smijene i prezira vrijedne konkurencije. U sobu ue ovjek srednje visine, uredno izbrijan, valovite kose i s naoalama metalna okvira na nosu. Djelovao je gospodski odmjereno, ba kao da je u ovaj noni posao nekom nevoljom zalutao. Kad bi se procjenjivalo po fizionomiji, prije bi se reklo da je agent turistike agencije ili vii bankovni slubenik. Rekavi kako se zove Mrka, uzeo je Banicu osnovne podatke i potanku izjavu o tome kako se i zato naao nou u pola tri u automobilu s mrtvom enom. I jo k tome u krugu naputene tvornice cementa. Bani je rekao sve to je imao kazati, a potom zatraio nazonost svog odvjetnika. Ovo je samo informativni razgovor. Nema informativnog razgovora bez poziva niti ga ima s lisicama na rukama. Onda ovo shvatite kao informativni razgovor s ne koliko proceduralnih pogreaka nasmije se Mrka. Moi ete primijeniti sve pravne lijekove, ali tek kad od govorite na sva pitanja. Pa u izjavi su vam odgovori na sva pitanja koja mi uope moete postaviti! Odluno traim odvjetnika! to je, trai odvjetnika!? zauje se bijesni glas ovjeka koji se u taj as pojavio na vratima. Zadnja lopua i lupe danas se poziva na ljudska prava, demo kraciju i sline pizdarije!

GORAN TR1BUS0N

B IJESNE LISICE

ovjek je bio niega rasta, prilino elave glave i nekako uglata, kvadratina lica, kao da mu ga je netko istesao u tri, etiri poteza. Nosio je preusko odijelo boje cigle pod kojim se jasno nazirala njegova muskulatura. Prie Banicu i zagleda mu se u lice opasnim, prodornim pogledom u kojemu se nisu ba mogle proitati dobre namjere. to je, odvjetnika bi? Hoe li i stjuardesu da te dvori dok bude odgovarao? Je li? Rekavi to, oamari Banica iz sve snage punim dlanom, najprije s lijeve, a zatim i s desne strane. Jedva ouvavi ravnoteu, Bani opipa jezikom zube nadajui se da su jo uvijek svi na mjestu. Recimo da sam se predomislio ree, znajui da nijedan od njegovih zahtjeva nee biti prihvaen. I pre dobro je znao taj soj inspektora. Ne trebam odvjet nika. Moda bih se zadovoljio s tim da mi dok govorite ne pljujete u lice. Koji ti je taj!? pogleda nabijeni tip Mrku izne naen drskou ispitanika, pa zgrabi ruetinom Banievu kosu i dobro mu prodrma glavu. Gospodine Zadro, on je privatni detektiv Nikola Bani odvrati Mrka tonom po kojemu se dalo naslu titi da mu je taj Zadro ef. Tvrdi da je u podsusedskoj cementari obavljao posao za svoga klijenta. Mrka prui Zadri Banievu slubenu iskaznicu koja se nalazila na stolu, meu oduzetim stvarima. Privatni detektiv! Srce ti ljubim! Ko u filmu! Jesi mu uzeo izjavu? Jesam odvrati Mrka i prui Zadri gusto ispisan list papira. Inspektor se zadubi u itanje izjave. Pripadao je onim ljudima kojima se, dok itaju u sebi, usnice lagano miu

kao da itaju naglas. Po tome koliko mu se naboralo elo moglo se vidjeti kako s izjavom uope nije zadovoljan. Nikada ti, moj Mrka, nee nauiti hrvatski jezik. Ne ree se prisutan, nego nazoan... i nije re volver, nego samokres... promrmljao je, a zatim se okrenuo Banicu kojega su ve boljele ruke od uskih lisica. Nita o tome da si je ubio. Jel'? Ni rijei. Razdraen njegovom utnjom, inspektor ga jo jedanput lupi po glavi. Bani izgubi ravnoteu i zacijelo bi pao sa stolca da ga Zadro nije zadrao zgrabivi ga za kosu. Po plavilu usana i ukoenosti bila je mrtva mnogo prije no to sam stigao u Podsused ree Bani dok mu je pred oima jo uvijek iskrilo od udarca. Zato ne priekate obdukcijski izvjetaj? Ma nemoj! Ti e me uiti! Ti to valjda zna! Gospodin Bani je radio ovdje do devedesete na slinim poslovima, pa... pa... pa donekle zna... op rezno e Mrka, koji kao daje bio na osumnjienikovoj strani. Ma nemoj! skoi Zadro kao da je ba na to e kao. Kae radio do devedesete! Znai u SUP-u, a ne u MUP-u! E, pa, gospodo moja, nije to isto! Ako je ra dio u SUP-u, onda je proganjao Hrvate. Hajde, ptiice, reci koliko si Hrvata ukokao? Samo Brunu Buia promrmlja Bani, pa otpljune malo krvi to mu se nakupila u ustima. Mrka zakoluta oima pa pogleda prema stropu, zacijelo nezadovoljan tonom kojim je Bani odluio razgovarati s goropadnim inspektorom. Ti e se zajebavati sa mnom! izdere se Zadro, pa krene prema uhieniku kao da e ga ponovno udariti.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Zasigurno bi to i uradio da se u taj as nije oglasio telefon na stolu. Umjesto toga, priskoi stolu i podigne slualicu. Sluao je tiho i pozorno, i ono to je uo sigurno ga je dobrano iznenadilo. Pa srce ti jebem, zna li ti ija je to ena? Od Krste Lakote! A zna li ti tko je Krsto Lakota? snebivao se gledajui prema Banicu. Ne znam. Svi su ljudi pred zakonom jednaki. Nemoj ti meni citirati Ustav! To nije Ustav otpljune Bani jo malo krvi nego Deklaracija o pravima ovjeka, Robespierreova i Dantonova tlapnja stara dvjesto godina. Da niste po izjavi traili nazonost i samokrese, mogli ste proitati da se ubijena zove Bety Key-Lakota, te da sam noas u Pod susedu bio po nalogu njezina supruga, nad ijim ste se imenom tako dirljivo raskokodakali. Ponudio mi je da za njega obavljam poslove security managera, ako nakon razgovora s vama budem sposoban obavljati ikakve po slove. Iako posve opravdano mislim da o tome to je security znate jednako toliko koliko i o Robespierreu i Dantonu, traim od vas da istoga asa nazovete gospo dina Lakotu i o svemu se obavijestite. Usto zahtijevam da o mom privoenju smjesta obavijestite gospodina Vinka Dogana, koji je moj prijatelj i, kako pretpostav ljam, va nadreeni. Njemu u se poaliti kako ste me uhitili u akciji koju sam obavljao posve u skladu s Pra vilnikom o obavljanju detektivskih poslova i zamoliti ga da vas premjesti u Benkovac ili Kistanje, ako ne eli i u Zagrebu imati sluaj poput ibenskoga. Na Mrkinu licu zaigra diskretan izraz zadovoljstva, a na Zadrinu bijes pomijean s nevjericom i uenjem. Stajao je tako asak, dva, a zatim je u njemu neto prekipjelo, pojurio je prema uhieniku i opalio nogom po

stolcu na kojemu je on sjedio. Stolac odleti u kut sobe, a Bani se isprui po podu. Zadro ga jedanput dohvati nogom u slabine, a nakon toga se okrene, ode do stola, sjedne na rub, izvadi ealj, pa njime nekoliko puta proe kroz jadne ostatke kose. Bani tekom mukom ustane, a Mrka priskoi i donese mu stolac kako bi mogao ponovno sjesti. Vi ste velika dobit za policiju ree hvatajui zrak i previjajui se od bolova ali i velik gubitak za zoolo ki vrt. Zadro spremi ealj u dep i krene prema Banicu. Zaudo, ovaj se put Mrka isprijei izmeu njega i uhienika. Sluajte, Zadro, bilo bi bolje da nazovete Dogana! Proli smo puta zbog sline stvari obojica bili na ledu. Bijesni inspektor zastane. Bio je crven u licu, a na elu su mu se nakupili veliki graci znoja. U jednom se trenu inilo da e odgurnuti i Mrku, ali je onda ipak odustao, okrenuo se i poao ka vratima odbrusivi glasom punim gorine: Ti ga zovi! Jebem ja vama sve po spisku! Nakon to je srditi inspektor otiao, Mrka glasno uzdahne, izvadi iz depa kljui lisica i Banicu oslobodi ruke. Zatim ree: Prilegnite tamo na trosjed. Ja u odmah nazvati gospodina Dogana. Glave pune noanjih dogaaja, Bani se isprui na neudobnom i prekratkom trosjedu mislei kako je ipak dobro to je Mrka odluio nazvati Dogana, a ne Lakotu, jer mu je vlasnik velikog holdinga, ozlojeen i potresen eninom smru, mogao i namjerno napakostiti. U Dogana se ipak mogao vie pouzdati. injenica je da je i

Dogan dok je bio mlai pokazivao slinu aroganciju, pa

GORAN TRIBUSON

ak i brutalnost, ali je zasigurno bio mnogo inteligentniji i kolovaniji. Usto, premda Banica ba i nije previe volio, cijenio je njegove sposobnosti i potenje. Dogan se pojavio gotovo dva sata kasnije, kada je premoreni Bani ve utonuo u san. Znam, sve ve znam! govorio je uzrujan zbog to ga to su ga probudili. Pregledao sam spis i ne pada mi na pamet da bi ti bio ubojica. Zadro je primitivac koji misli da je kriv onaj tko prizna, a da prizna svatko koga se propisno pritisne. Dosad mi je ve trojicu natjerao da priznaju neto to su na sudu porekli i to se uope nije dalo dokazati. Boga mu njegova! Ve sam ga se toliko puta pokuao rijeiti, ali ga netko odozgo podrava... Mogu kui? upita Bani kao da jo ne vjeruje da je slobodan. to je? nasmije se Dogan. U financijskoj si ga buli pa bi malo ostao na zatvorskoj kosti? Dogan ga povede niz stubite i otprati do izlaza, a zatim mu, prije no to e se rastati, objasni: Kako mi Zadro ne bi podmetao da te proteiram, morat u ti na neko vrijeme zadrati iskaznicu, revolver i putovnicu. Trebat e nam u istrazi, pa je poeljno da ne naputa grad, a da nas prije ne obavijesti. A zatim, namignuvi, doda: Ima valjda drugi revolver i kopiju iskaznice?

12.
USTAO JE U JEDANAEST, POPIO DVA KETONALA I DVIJE KAPsule protiv kalja, a nakon toga se odvukao do kupaonice i zagledao se u zrcalo. Izgledao je uistinu loe; imao je tamne podonjake, ozljede na nosu i licu te posjekotinu na donjoj usni, djelovao je strano umorno i bio neobrijan. Pokua oprati zube, ali ga na dodir etkice zaboli cijela vilica. Od brijanja odustane zakljuivi kako e mu se na izbrijanom licu one modrice i posjekotine jo vie isticati. Vrati se potom u sobu i u ormaru pronae berettu, svoj stari rezervni pitolj, pomiljajui kako bi Zadro zacijelo rekao: Ne ree se rezervni nego priuvni. Dolje u ladici imao je i kopiju detektivske iskaznice koju je dobio oglasivi svojedobno onu prvu i pravu izgubljenom. Bio je to stari provjereni tos kojim se ve godinama slue neodgovorni vozai automobila koji lako gube dozvolu. Znao je da bi sada morao otii do Krste Lakote, ali mu se tamo nikako nije ilo. Policija mu je morala kazati sve to se dogodilo u podsusedskoj cementari, njegovu je izjavu takoer najvjerojatnije dobio na uvid, tako da je odlazak u Lucky holding slobodno mogao odgoditi za neko prikladnije vrijeme. Konano, kad za taj razgovor doe vrijeme, Lakotine e sluge sasvim sigurno doi i pozvoniti, bez obzira na doba dana ili noi. Ono to je Bani osjeao da mu treba kao kruh nasuni bilo je hladno pivo i vrua kava. A to se moglo dobiti u kafiu Kico. Uao je u kafi i naruio kratku crnu i ledeni Plzenj od pola litre te sjeo za stol. Poput morskog psa koji ne-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

pogreivo uti miris hrane, do njegova stola doplazi Kembra s praznom aom i sjedne mu nasuprot. Kako jetra? upita Bani tek toliko da pokae nekakav oblik prijateljske brige. Super! Imam strano jaku jetru. Doktor Jazbec kae da je triput vea neg kod prosenog oveka odvrati Kembra zagonetno kruei kaiprstom po obodu svoje ae. Beskrajno mrzei onaj poniavajui trenutak u kojemu su pijanci prisiljeni uicati pie, Bani mu samoinicijativno narui din s tonikom. Spazivi pie, Kembra se dobroduno nasmije, otpije nekoliko gutljaja, a zatim iz depa izvadi digitalni sat s jednostavnim remenom od crne plastike. Gle ka' je Pako nabavil! Casio\ Ko pravi. Bani preko volje pogleda sat jer su mu oduvijek ile na ivce kinooperaterove kupoprodajne ludorije. A to mu fali? Gledaj! ree Kembra pa mu tutne digitalni displej pod nos. Na satu su se vidjele brojke 11:45. A gle sad! veselo e Kembra, pa poput maio niara stavi ruke na leda, protrese sat, poeka malo, a zatim ga slavodobitno pokae istraitelju. Na displeju je pisalo 11:43. to je to? zaudi se Bani. Kaj bi bilo!? Ide naopak! Natrake! - smijao se Kembra. Dal mi ga je juer i sad pijem svoj din od prekjuer, ha, ha, ha! Na ulazu u lokal pojavi se sitna Pakova figura u onoj svima dobro poznatoj smeoj vinterici od strano iznoena skaja i s plastinim krznom na ovratniku. Pribliavajui se njihovu stolu, kinooperater ve izdaleka shvati o emu je rije i to ga jako rasrdi.

Kaj zajebava, Kembra!? Sam ti rekel da nejde na opak neg da si krivo stavil bateriju? Mora promeniti polove! Probal sam, al onda ope nejde. Onda ga ostavi tak kak je! jo vie se razljuti Pako. Bolje da ti nejde neg da ide naopak. Tak bar dvaput na dan ima tono vreme. I kad ide naopak imam dvaput na dan tono vreme primijeti Kembra, a zatim se i sam zamisli vjerojatno ispitujui tonost te tvrdnje. Pusti bedaka nagne se Pako prema Banicu. Neg da se nas dva onak ozbiljno porazgovaramo. Bani se strese od nelagode; kad god bi Pako ovako zapoeo razgovor, redovito se radilo o nekakvom suludom planu u koji je pokuavao uvui i druge. Ili, tonije, njihov novac! Ne bi li se ohrabrio, popije nekoliko gutljaja ledenog piva, a zatim se pone koncentrirati na neki spretan i uvjerljiv odgovor kojim e se izvui iz Pakove klopke. uj me, detektiv pone Pako povjerljivim glasom kao da se boji da bi ih Kembra mogao uti. Kaj bi mi ti mogel na jedno deset dana posudit esto etrdeset somo va kuna? Vraam duplo. Banicu se uini da e pasti u nesvijest. Od Paka je ve uo svata, ali nikad neto tako nevjerojatno. to e ti? Jebate, zna na kakvu sam zlatnu koku naletil? Imam nekakvog klinca tam na Trenjevki. Ima cvikere kak ovo dno od krigle i eli dan bulji u kompjutor. E, on ti je napravil nekakav program s kojim se sto posto do biva na lotu. Kui? On sam' stisne gumbek i iz nekakve

maine za tampanje iscuri pol kile papira na kojem su sve mogue kombinacije za glavni zgoditak. To se onda ispuni, plati i sam' se eka.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

I to kota esto etrdeset tisua? Da. Zapraf esto etrdeset dva soma. Obeal sam Kembrinu sinu dva soma da to sve prepie na listie. Imal bu bar pet dana kaj delat tumaio je Pako, zacijelo ve siguran kako je uspio Banica navui na tako sigurnu i primamljivu stvar. Nemam toliko novca. Tog sam se i bojal uzdahne Pako. A jel bi mo gli u u tu stvar fifti-fifti? Tristo dvajst somova ti, tristo dvajst ja. A otkuda tebi toliki novac? Kak otkud!? ljutio se Pako kao da je ta stvar jas na sama po sebi. Pa posudil bi! U tak sigurnu stvar svak bu uel. Al ja bi ipak prvo htel i na ruku trendovima. Ipak ima praf! prekine ih Kembra kojemu je zacijelo u tom trenu neto dozorilo u glavi. Obojica ga zaueno pogledaju, a on im objasni: Ak stoji, onda zbiljam dvaput na dan pokae to no vreme. Ak ide natrake, onda nijedanput ne pokae. Kuite? To je zato kaj se prolost i budunost nikad ne mogu sresti. Joj, Kembra, samo mi ti nemoj filozofirati Ide mi na jetra! odmahne rukom Pako, a zatim, kao da se u tom trenu sjetio, izvadi iz depa boicu s nekakvom kao tu tamnom tinkturom i prui je Kembri. Ka' je to? zaudi se Kembra. Pa proitaj! Iel si u kolu. Jet... Jetral-vit promuca bivi temer koji dulje vrijeme nije vjebao itanje. To ti je superstvar za jetru. Leci sve, od raka pa do ciroze, i to na bazi perina i koprive... Nabavil sam je kod nekog travara u Dubravi. Kupil si je za mene? ree Kembra gotovo ganut.

Kaj bi kupil? Dal sam mu jednu Casio uru. Jo je nekaj vikal za menom, al sam brzo preel. A tak zamiljenim e glasom Kembra, pa otvori boicu i ulije nekoliko kapi u au s din tonikom. Nakon tri piva koja su ga okrijepila, Bani izae iz lokala, ode do kue broj dvanaest na Britanskom trgu pa pritisne taster zvona iznad kojega je bilo napisano Lidijino ime. Bilo je krajnje vrijeme da ozbiljno porazgovara s njom i natjera je da ode lijeniku. Kako se nita nije dogodilo, pozvoni jo jedanput i sagne se prema prokletom parlafonu koji je ili bio u kvaru ili je zvuao tako nejasno da se nijedna rije nije mogla razumjeti. Pritisne zvonce jo nekoliko puta, ali bez ikakva rezultata. Sigurno su svi troje nekamo otili, pomisli, uvjeravajui se kako e ih popodne nazvati. Uostalom, moda je i bolje da ga ne vide s tim modricama i ozljedama! Kod kolportera Robija spazi naslovnicu novog Magazina X, na kojoj je bio veliki naslov: UBIJENA ENA ZAGREBAKOGA TAJKUNA Kaj bute danas, gospon Bani? upita ga vjeito nasmijani Robi. Ak oete nekaj otrovnoga, stigel vam je novi Feral! Zamijetivi kako su i na prvim stranicama ostalih novina naslovi o otmici i smrti Bety Lakota, zavue ruku u dep, izvadi novac i ree zauenom kolporteru: Sve, Robi! Osim Glasnika i modnih pizdarija. Malo poslije ve je sjedio za svojim uredskim stolom po kojemu je rairio sve dnevne novine koje je uope mogao kupiti. Uglavnom, u svima je bilo malo vijesti, jer je stvar bila previe svjea, pa se sve svodilo na ono malo stoje policija dala u svom slubenom priopenju. Pisalo

GORAN TR1BUS0N

BlJESNE LISICE

je kako je supruga uglednog poduzetnika Engleskinja, kako su se upoznali dok je on kao emigrant ivio u Londonu, te kako je cijela drama zapoela prije gotovo tri tjedna, kada je Bety oteta. Bogati veleindustrijalac i trgovac platio je za svoje mogunosti zapravo malu otkupninu, ali su otmiari ipak ubili nesretnu enu. U nekim je novinama pisalo kako je nespretni suprug napravio neoprostivu pogreku ne obavijestivi o svemu policiju, u drugima je pak biranim rijeima opisana njena romansa i uzoran brak to dvoje inae skromnih ljudi. Tree su pak nabrajale silne Lakotine zasluge za hrvatsku stvar, dok su etvrte indiskretno upozoravale na bolne rane golemog holdinga kojemu vie ne cvjetaju rue. Sreom, nijedne od njih nisu spominjale ime zlosretnog detektiva koji je kao posrednik trebao obaviti razmjenu. Nije bilo ni potankosti o noanjim nemilim dogaajima u naputenoj podsusedskoj tvornici cementa. Uz te dnevne vijesti u nekima od novina mogli su se nai i brojni lanci o sve uestalijoj kriminalnoj djelatnosti u hrvatskome glavnom gradu, ali i ire. Spominjali su se ve poznati sluajevi gangsterskih obrauna, otmice i ucjene, iznuivanje reketa, snajperski hici i automobili bombe. Svi ti vrli kolumnisti, komentatori i esejisti zdruenim su snagama postavljali ono drutveno vano pitanje: postoji li u Hrvatskoj organizirani kriminal? Iako su svi tekstovi bili pisani vjetim stilom i zamjetnom lucidnou, Banicu se ipak nekako inilo da im je u temelju jednaka glupost. Nabrojiti sve te ucjene, rekete, neobjanjena ubojstva i atentate, i pritom postaviti pitanje postoji li organizirani kriminal bilo je jednako idiotski kao kad bi se stanovnici Sahare upitali postoji li sua. Ni sam ne znajui je li rije o udnoj igri sluajnih okolnosti ili o prstu sudbine, oko pet poslije podne Ba-

ni ue u Tavernu i za stolom u blizini anka odmah spazi Ivu Stakorovskog, novinara Magazina X, kojega su prijatelji, onako od milja, zvali Joe takor. Novinar je sjedio sam i duboko zamiljen nad praznom aom na ijem se dnu caklio ostatak vinjaka. Djelovao je izgubljeno, ak i depresivno, i bio je, kako se inilo, manje pijan no inae. Dok je Bani sjedao za njegov stol, nije pokazao nikakva zanimanja za doljaka, ali se inilo da ga je ipak prepoznao. Vi ste onaj koji pije samo pivo? ree gotovo ga i ne pogledavi. Onaj kojega je zanimala otmica Bety Lakota? Bani potvrdi. A to ste ono po zanimanju? Ako vam to ne zvui previe pretenciozno, privat ni istraitelj. Oho! ree Stakorovski, pa fune iako se po njego vu ponaanju ne bi reklo da je bio previe impresioniran. Mogao bih napisati o vama zanimljiv lanak i uvaliti vam nekoliko senzacionalnih sluajeva koje ste toboe rijeili. To bi vam podiglo rejting. Ili... ekajte, mogao bih vas angairati. Koliko uzimate na dan? Tristo pedeset kuna plus trokovi. Ali za to biste me angairali? Da me spasite od onog tipa tamo ree takor, pa pokae ovjeka koji je sjedio nekoliko stolova dalje. Imao je boksaku fizionomiju spljotena nosa, nosio je francu sku kapu i debeli kaput od kockasta sukna, onakav kakav se moe vidjeti u amerikim filmovima o ivotu na da lekom sjeveru. Gledajte, stalno me fiksira. Mislim da se sprema prebiti me im izaem iz lokala. Onda ostanite u lokalu to dulje. Koliko vas poz najem, to vam nee preteko pasti.

GORAN TR1BUSON

BlJESNE LISICE

A zatim, shvativi da je pretjerao, pokua popraviti dojam. Zato mislite da bi vas napao? Zato!? slegne ramenima novinar. to ja znam zato! Zbog mojih me lanaka tuilo etrdeset est ljudi. Polovica od njih ele me prebiti, polovica bi me pak najra dije vidjela mrtva. No, hoete li preuzeti taj posao iako vam u ovom trenutku ne mogu platiti? Nisam zatitar otpovrne istraitelj. I mislim da pretjerujete. Zacijelo ste malo paranoini. ovjek pije kavu i nekoga eka. Nisam paranoian nego depresivan. Bani ga pogleda sa zanimanjem, inilo se da govori istinu. Gdjekad mi se ini kao da sam u nekom prokletom labirintu nastavi novinar. Ne znam pijem li zato to je sve ovo oko nas toliko sjebano, ili mi se ba zato to pijem ini da je takvo. Znate li to poblie o otmici Bety Lakota? upita Bani. Oho, pa vi ste na poslu! cokne jezikom takor. Mislite da u vam bilo to kazati ovako na suho. Istraitelj mu smjesta narui dupli vinjak. Znam samo ono to je bilo u lanku ree novinar liznuvi rub ae s piem. Mislim da sam vam rekao kako nam je on sam dojavio da mu je ena oteta premda je u istom broju sve demantirao. Zato je to uradio? Tko zna zamisli se novinar. Pretpostavljam da je isprva pokuao sve rijeiti sam, bez policije. A onda je zaglibio i usrao se od straha, pa je vijest o otmici na diskre tan nain pustio u javnost. Premda ni u to ne treba previe vjerovati jer se ini da je i s policijom u dobrim odnosi-

ma. No znam i to da mu je ena prekjuer pronaena mrtva. Ali to sigurno znate i vi. Znam. Naalost, i predobro. takor podigne pogled s pia i zagleda se u njega kao da oekuje objanjenje. Ali Bani ipak nije bio toliko glup da bi se zalijetao pred novinarom povrnog tabloida. Umjesto da odgovori, on postavi jo jedno pitanje: A taj poslovni ovjek... taj Lakota, kakav je on uope? Kako se uzme zamisli se novinar. Evo, sad do lazi vrijeme raskonih i arenih zimskih opsjena, od Krampusa i svetoga Nikole, pa do Kristueka i Djeda Mraza. U tom bismo svjetlu mogli i Lakotinu poslovnu povijest oslikati bljetavim bojicama: dobrotvor, spa sitelj domovine, veliki poduzetnik, stup gospodarstva... Ovisi s koje strane gledate. Dravni se mediji u slikanju njegova lika koriste raznobojnim lakovima, dok se opor beni tisak za istu stvar koristi blatom, pokvarenima ja jima i pseim drekom. Da dobijete pravu sliku, valjda biste trebali intervjuirati radnike iz svih tih tvrtki koje je na brzinu pokupovao. Imali biste to raditi mjese cima... I to bi oni rekli? Pitajte ih. Sada su uglavnom bez posla ili dirine za trinkgelt. Projurio je kroz njihove tvrtke kao tajfun i oglodao ih do kosti. Kao maka ribu. Kako je to mogue? Sasvim lako odvrati takor dovravajui svoj vi njak. Izvuete lovu iz njih poput pijavice i transferirate je u svoje inozemne tvrtke i razne banke. Siguran sam da u inozemstvu ima bar deset tvrtki koje se sastoje od bankovnog rauna i potanskog pretinca ili opskurne so bice na kakve moete naii u romanima Dostojevskog.

CORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Banicu pade na pamet davno kolsko gradivo, ali u glavi nikako nije uspijevao evocirati nijednu sobicu iz ona dva romana to ih je proitao. Nije ak bio ni siguran da je Mrtve due napisao ba Dostojevski. A kakav je bio... mislim kao mu? Ako to nije glu po pitanje... Mi novinari privatni lik uglavnom izmislimo kako nam u taj as odgovara mirnim e glasom Joe takor kao daje rije o najnormalnijoj stvari na svijetu. Ipak, govorkalo se daje u tom smislu pomalo bolestan. -Bolestan!? Pogledajte kako me tip mjerka doapne takor istraitelju ponovno zagledan u ovjeka s kariranom jak nom. Kaem vam, eka da izaem van pa da me na padne. Bani se dosjeti da e novinarovu paranoju najbolje odagnati narui li mu jo jedno pie. Kad je novi vinjak stigao na stol, takor nastavi: Ne bolestan, nego bolesno zaljubljen i ovisan. Zna te, ta je enska imala trideset i neto, i uistinu je bila ko madi za poklopati. Lakota je strano uivao kada se mogao s njom pojaviti u javnosti. Drao se napuhano i ponosno, kao da ga je pod ruku uhvatila miss svijeta. Uope mi nije jasno to e sad kad je nema. A kakva je ona bila prema njemu? Kao i svaki komad pred kojim mukarci padaju niice. Koristila se onim to joj je Bog dao. Provodila se, laufala okolo i troila silne koliine novca. Na nju je troio valjda tek neto manje no za porez. Navodno je i ljubaka la naokolo, ali za to nema dokaza, osim jednog... Osim jednog? Vi, znai, uope ne itate Magazin X? Ne, to jest ponekad uzmota se Bani.

Ljetos smo objavili njezinu sliku s ljubavnikom. Na ih je reporter ukebao na nekoj privatnoj porekoj plai. Nakon toga oboje su nas tuili i zatraili nekoliko stoti na tisua maraka za pretrpljene duevne boli. Moete si misliti koje su to boli! Kronino sam bez love i mislim da bih dao da me za tri soma maraka provedu kroz duevne boli niih krugova Danteova Pakla, a oni misle... Tko vas je tuio? Ona i ljubavnik? Ne nasmije se novinar. Ona i njezin mu Krsto. A tko je ljubavnik? zanimalo je istraitelja. Ne znam. Idiot od fotoreportera uhvatio ga je s lea. Sluajte, ako vas ta stvar zanima, fotokopirat u sliku i lani i poslati vam. Bio bih vam jako zahvalan ree Bani, pa mu preko stola brzo gurne svoju posjetnicu, premda je pret postavljao kako e je on najvjerojatnije izgubiti u kojoj od brojnih birtija u kojima je provodio gotovo sve svoje slobodno vrijeme. Vjerojatno i dobar dio radnoga. Nikola Bani, privatni detektiv proita takor s etvrtastog kartonia skromne izrade. Zgodno. Vi dite, da sam na vaemu mjestu, stavio bih na posjetni cu i neku prikladnu vinjetu. Recimo, revolver i pove alo... moda jo i lulu... premda vidim da puite ci garete... Pomislivi na takav uas, Bani zakoluta oima, a zatim pokua jo neto izvui iz novinara kojemu je konobarica upravo donijela novi vinjak. Recite mi, gdje bih mogao doznati jo togod o Bety? Mislim, s kim se druila, gdje se kretala... i takve stvari? E, tad biste morali biti bliski sa svijetom pozna tih odvrati takor. Naravno, ne mislim na kardiokirurge i atomske fiziare nego na pjevae, stiliste, spor-

GOKAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

tae, vlasnike auta skupljih od sto somova maraka, stalne goste vicarskih skijalita... Snalazite li se u tom krugu? Pa tu, znate zbuni se Bani ba i nisam najjai. Malo bolje poznajem samo jednog zastupnika tvrtke Chanel... Sumnjam da bi to upalilo zamiljenim e glasom novinar. Chanel je za nju, posve sigurno, bio neto prebanalno i previe stereotipno. A da pokuate s onom Sofijom... sonommodisticom... kako li se ono zove? Da, Sofija Hohnjec. Kod nje se oblaila. Mislim, onda kad ba nije imala vremena skoknuti do Pariza. A gdje bih mogao pronai tu gospodu? upita Ba ni, zapisujui modistiino ime na unutarnju stranu po klopca Maribora. Gospoicu ispravi ga novinar. to ja znam!? Raspitajte se naokolo. A zatim, kao da se iznenada sjetio, dometne: Kako mi to nije palo na pamet!? Ba na Svetoga Nikolu je u Sheratonu sveana promocija High Lifea. Ondje e biti svi ti tipovi s novarkama dubljima od Ma rijanske brazde, pa pokuajte. Samo, bojim se da e vam trebati pozivnica i neko otmjenije odijelo. A to je to High Life? upita istraitelj koji nije bio na ti s takvim stvarima. Novinar ne odgovori, svu mu je pozornost zaokupio ovjek u kariranom kaputu koji je upravo ustao i krenuo prema njima. Izraz to gaje imao na licu nije djelovao ba prijateljski. Nadam se da nee tu unutra zapoeti sa sranjima uplaenim e glasom takor, koji zaista nije imao ni kakvih preduvjeta da se suprotstavi snagatoru spljotena nosa. ovjek boksake fizionomije mirno zaobie njihov

stol, plati na anku svoj raun i izae. Novinar odahne, vidjelo se da mu je teak kamen pao sa srca. Valjda se u zadnji as ustrtario. Bani se nasmije takvu komentaru pa ponovi pitanje o High Lifeu. To je nekakav asopis za bogatae. Prodaje se samo pretplatnicima. U njemu neete nai nita o trajku elje zniara, predsjednikovoj imovinskoj kartici i sirotinjskoj menzi kod Sestara milosrdnica. Ali se zato moete sasvim dobro informirati o povoljnoj kupnji apartmana na Sejelima, o svim Versaceovim ljubavnicima, kao i o novom rolls-royceu koji ima pogon ak i na rezervnom kotau. Ree se priuvnom dometne Bani, ve posve zauzet svojim mislima. Pitao se, naime, kakvim bi se to houdinijevskim lukavstvom mogao uvui u krug itatelja tako elitna asopisa.

........................................................................ '

- 1

1 '

BIJESNE LISICE

13.
NE USPJEVI NIKAKO ODAGNATI IZ GLAVE ONAJ PRIZOR IZ ekog filma u kojemu disidentska glazbena kapela izvodi pogrebne skladbe, kuhajui pritom aj na malom kuhalu, Bani ue u Krematorij u trenu kada je dvorana bila toliko puna da se njome jedva moglo kretati. Premda ih gotovo nikad nije nosio, nabio je na nos ovee tamne naoale bojei se da bi ga za vrijeme ceremonijala tkogod od Lakotine svojte mogao prepoznati i upriliiti mu nakon pogreba neugodan razgovor. Ostao je u onom kutu gdje je smjeten jedan od dvaju velikih zvunika, dakle pri samom ulazu, odakle je mogao dobro vidjeti sve to se dogaa. U tiini koju je remetio tihi amor ljudi te kaljucanje i mrcanje prehlaenih osoba kakvima ovo doba godine ne oskudijeva, otvorila su se kovana vrata kroz koja su livrirani pogrebnici ugurali kolica s lijesom. Iza njih su uli oaloeni suprug, malobrojna, Banicu nepoznata rodbina i dva pristala mladia za koje je uo da su Betvna braa koja su dan prije stigli avionom iz Londona. Ta dva momka, ija su lica bila blijeda i skruena, a oi crvene od plaa, stala su korak ili dva podalje od Krste Lakote, koji je eninu smrt, sudei po tome to se jedva drao na nogama, proivljavao s najdubljom boli. Uz lijes je polako koraao i sveenik u bijeloj odori, isti onaj koji je redovito obavljao taj tuni i nezahvalni posao. Bani nije znao je li pokojnica bila roenjem katolkinja ili je zbog vjere svojega mua konvertirala, ali mu to i nije bilo vano, jer se u vjerske razlike i inae

slabo razumio. Jednako tako nije imao pojma o tome kako se zove sumorna skladba to je dopirala iz zvunika pokraj njega. Pogleda zatim prema polukrugu ljudi koji su stajali odmah u prvom redu i zaudi se koliko je meu njima poznatih mu lica. Vidio je ozbiljnoga sijedog dravnog pjesnika, nekog politiara s namjetenom bolnom grimasom na licu, nekoliko pjevaa kojima do danas nije uspio popamtiti imena, jednu nogometnu zvijezdu koja nije djelovala osobito ganuto, zatim slavnog dobrotvora, mnogo bogatijega od zaklade kojom je upravljao, te nekoliko fizionomija koje je mnogo puta vidio u novinama, ali ba nije bio siguran u koju bi ih drutvenu skupinu smjestio. Korak ispred jednoga od takvih stajao je i vrlo stari kaptolski dunosnik, pomoni biskup ili tomu slino, koji je prijateljima medija bio poznat po tome to je redovito blagoslivljao razne novootvorene stvari, od trafostanica pa sve do umjetnih bubrega. Nakon to je glazba utihnula, gore s galerije razlegne se neka tiha i umiljata zborna pjesma, koja je mogla biti i kakva engleska uspavanka. Prije no to e engleske rijei pjesme utihnuti, a sveenik istupiti da izgovori svoje odavno nauene rijei, Bani se progura kroz skupinu radoznalaca koji su zakrili vrata i izae van, iznenaen naglom promjenom to se u meuvremenu zbila. Iz sivih oblaka koji su ve nekoliko dana prijetili gradu sada je padao gusti snijeg, kao da svom estinom eli pokazati kako se zima vraa u Zagreb, i to prije no to je kalendarski i zapoela. Skine brzo naoale, pod kojima su mu suzile oi, navue kapuljau svog novog kaputa i polako krene gore prema parkiralitu ne bi li izbjegao neugodnu guvu koja e nastati im obred bude zavren. I tad, prije no to e stii do svog

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

auta, spazi veliki mercedes s upravljaem na desnoj strani. elei potvrditi svoje sumnje, obie ga, sagne se i rukom makne snijeg koji mu je ve bio prekrio tablicu. Njegova su nagaanja bila tona; registracija je bila britanska. Budui da je znao kako su Betvna braa stigla zrakoplovom, upita se iji je to auto. Odmakne se stoga nekoliko koraka od vozila pa odlui priekati, premda to na ovoj hladnoi i snijegu nije bilo nimalo ugodno. Obred je trajao neuobiajeno dugo tako da se Banicu inilo da su mu se noge, unato tome to je neprekidno etkao naokolo, pretvorile u neku vrstu ledenih proteza. Ipak, nakon vie od pola sata, kroz gustu su se snjenu zavjesu ljudi u tamnome poeli vraati na krematorijsko parkiralite, gdje je vrlo brzo nastala neugodna guva vozila koja su pokuavala izai. Desetak metara udaljen od engleskog mercedesa, Bani spazi ovjeka tridesetih godina u dugom kaputu pomalo staromodna kroja, kako trai neto u depu i pribliava se auatu. I ba kad mu je htio prii, iznenada se uz mercedes stvori jo jedan mladi ovjek, u kojem Bani odmah prepozna jednoga od pokojniine brae. Razgovarali su pokraj snijegom ve dobrano zasutog auta, te se inilo da u tom ustrom razgovoru prevladavaju svaalaki tonovi. Betyn je brat mahao rukama i gotovo se prijetei unosio u lice vlasniku mercedesa, koji je samo kimao glavom kao da eli to prije okonati taj neugodni razgovor i ui u svoj automobil. Naravno, Bani ih nije mogao uti, a da je i mogao, njegov mu srednjokolski engleski, na kojemu je mogao itati stripove i shvatiti jednostavnije pjesme Cheta Bakera, ne bi pomogao da bogzna to razumije. Kad se konano srditi brat okrenuo i otiao, istraitelj brzo krene prema mercedesu, pa neodluno pokuca na prozori, upravo u trenu kada je ovjek namjeravao

krenuti. Uz tihi zvuk automatike, prozorsko se okno spusti, a Bani pretrne. Bila je to prilika da pokae kako jo uvijek zna nekoliko rijei engleskoga. Sorryfor disturbin'you... areyoumaybe Bety's relative? ree nadajui se kako je i to za poetak dosta dobro. Valjda nije napravio previe pogreaka, i valjda rije relative tamo na Otoku jo uvijek podrazumijeva roaka. No. I'm her former friend from London. But why? Gotovo ponosan to je sve razumio, Bani mu gurne pod nos svoju detektivsku iskaznicu istog trena shvativi kakav je kreten. Pa iskaznica je bila na hrvatskome! Oh, you are a private detective! That's interesting ree Englez, kojemu nije trebalo mnogo da shvati to znai sintagma privatni detektiv, napisana ispod Banice ve fotografije. Yes. I'm trying to find her killer objasni Bani, muen udnom strepnjom da je sada pola onoga to je rekao posve pogreno, te da je izmeu stotine prokletih rijei koje engleski ima za ubojicu odabrao sasvim nea dekvatnu. Da mu je sad Nika pri ruci! Zatim doda tie: / want to talk with you. Why noti? That's what interests me too odvrati ovjek pa mu prui svoju posjetnicu. See you at Intercontinental hotel lounge, seven p. m. today! Englez podigne prozorsko staklo, nagazi na gas i ode, a Bani ostane zagledan u posjetnicu na kojoj je pisalo da se ovjek zove Richard Blain, te da je londonski sales manager. Boe, svijet je prepun raznih managera, pomisli istraitelj, sve svjesniji da taj komplicirani razgovor ni u snu nee obaviti bez kerine pomoi. Spustivi se s Mirogoja, nenaviknut na to da prima potu, ue u svoj ured i nagazi na potansku omotnicu

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

koju je potar ubacio kroz prorez na vratima. Na omotnici je bio logotip Magazina X. Banievo ime i adresa, te oznaka da je potarina plaena paualno. Otvori je i iz nje izvue presavijenu presliku. Upali potom svjetiljku na radnom stolu i udubi se u presliku koju mu je poslao redakcijski pijanac spomenutoga lista. Na uobiajenom fotokopirnom formatu bila je preslikana donja polovica tree stranice lista od desetog srpnja ove godine. Na lijevoj strani papira nalazila se uspravna fotografija zanosne Bety Lakota u minimalnom kupaem kostimu. U trenu kada je snimljena mlada je ena zacijelo popravljala grudnjak i smjekala se mukarcu koji je, okrenut leima, leao na ljunanoj plai. U dnu fotografije vidjeli su mu se samo zatiljak, lani oko vrata i snana, potamnjela ramena. U pozadini se nazirala pusta plaa po kojoj se razlijevala bujna pjena morskih valova. Uz sliku je stajao podosta zlobno i ironino intoniran tekst o tome kako je mjestimice vjerna supruga poznatog tajkuna pronala novoga pratitelja, ija je prednost u tome to radosti mora pretpostavlja dosadi burze i nadzornih odbora. Pogledavi jo jedanput obline oskudno odjevene kupaice, Banicu padne na pamet o kakvim se tu sve radostima mora moglo raditi, a zatim svrne pogled i na ostala dva lanka to su se nalazila na istoj polovici stranice. U onom srednjem pisalo je neto o novom, basnoslovno skupom ferrariju to ga je neduno djetece nekog politiara uspjelo prolog utorka temeljito razbiti, dok je na desnom dijelu preslike bila uokvirena slika ljepukastog tridesetogodinjaka, odjevenog u koulju od neke svjetlucave, estradi prikladne tkanine. Tip je bio glupavo nasmijan, u ruci je drao mikrofon, a tekst to je pripadao slici zacijelo se nalazio na gornjem dijelu koji takor nije fotokopirao. Krajnje

nezainteresiran za domae lakoglazbene pojave, Bani zakljui kako nedostatak teksta i nije neka teta. Znajui daje drutvo na Britancu sada okupljeno oko ruka, odlui nazvati Niku, iako je bio siguran da se ve ljuti na njega zato to nije pokazao ba preveliku volju da Lidiju nagovori na lijeniki pregled. Odloi presliku, uzme telefonsku slualicu i, dobivi Niku, veselo upita: Kako je mama? Nadam se da je bolje. Neki sam je dan traio. Ma koliko se pretvarao i glumio nevinu ovicu, vlastitu ker nije mogao prevariti. Nekoga drugoga da, ali Niku nikada. Ne znam to da ti kaem ree ona glasom u ko jemu nije bilo teko nazreti ljutnju a da to istodobno bude i iskreno, i neto to pristojna ki uope smije ka zati vlastitu ocu. Dobro, dobro umirivao ju je. Evo, sutra u sto posto navratiti. Osim toga, imam mali poklon za tebe i Tima. Premda vie nije bila klinka, na rije poklon uvijek je dobro reagirala. A to to? upita radoznalo. Iznenaenje! Nego, zbog neeg drugog sam te zvao. Imam u sedam u Inter-Continentalu poslovni raz govor s nekim Englezom, pa sam mislio da bi mi mogla biti tuma. A to je s tvojim engleskim? Ah, zna izmotavao se nisam ve dugo vjebao, a razgovor e biti zamren. Dobro pristane ona. Mogu li povesti i Tima? Ne otpovrne on. Ali, zato? Pa on govori sto puta bolje od mene! gnjavila gaje raunajui, valjda, da e popustiti.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Znam da je jako dobro ovladao engleskim. Ali na to e mi prevesti to to uje? Na svahili? Nemogu si! odbrusi ona i spusti slualicu. Dok su se nekoliko minuta prije sedam vozili prema hotelu, razgledavajui Englezovu posjetnicu, Nika se veselo nasmije i upita oca: Zna li tko se jo zove Richard Blain? Ne bih se mogao sjetiti odgovori Bani ne previe usredotoen na njezino pitanje. Morao je paziti na skliski kolnik, suen zbog hrpi snijega to su ga napravile ralice. Bogart u Casablancil Zar se ne sjea? Ti i mama ste jako voljeli tu romantinu starudiju. On se lagano trgne jer ga je pecnuo taj izraz. Kao da je upuivao na to kako on i Lidija ve pripadaju neemu stoje samo romantina starudija. Htio joj je otpovrnuti kako se jo nije ni bio rodio kada je taj film snimljen, ali ga je u tome sprijeio neoprezni voza iji se auto ispred njega opasno zanio na zaleenom dijelu ceste. Gospodin Blain ve ih je ekao u predvorju hotela zavalivi se udobno u jednu od fotelja nanizanih oko niskog stolia. Pozdravio se s njima, ponudio ih piem, pohvalio Nikin savreni engleski, a zatim upitao Banica to bi ga zanimalo o njegovoj bivoj djevojci. Da, rekao je ba tako, uporabivi izraz girlfriend. I would... I would like... when you... pone on petljati, ne pronalazei pravu rije, kao da mu engleski ide samo na otvorenom prostoru. Nika ga prekine blago ga gurnuvi laktom. Nisi li me pozvao radi prevoenja? Pitaj ga kada je tono bio s Bety u ljubavnoj vezi... preda se on preputajui Niki voenje razgovora. Nika mu postavi pitanje, a on se pomalo sjetno nasmije i pone priati kako je Bety bila njegova girlfriend

od 1986. pa sve do 1989, kada se pojavio umiljeni i samodopadni Jugoslaven. Nasjevi na njegov egzotino-vitalistiki arm, Bety ga je napustila i ve se sljedee godine udala za ovjeka druge vjere i druge nacionalnosti, koji je usto bio siromaan kao crkveni mi. To je vjenanje jako oneraspoloilo njezina oca i brau, pa su njega, Richarda Blaina, nagovarali da uini sve ne bi li je odgovorio od toga i privolio da mu se vrati. On je ponosno odbio tu poniavajuu ponudu, to mu oni do danas nisu oprostili. Ali sada, nakon tolikih godina, pomalo zamjera samome sebi to bar nije pokuao. Jer cijelo ovo vrijeme, ma koliko to zvualo apsurdno, on nije uspio posve zaboraviti Bety i trenutke to ih je s njom proveo. I've come here for old time ake ree na kraju pomalo postien to je vlastitu intimu razotkrio pred ne poznatim ljudima. Bani je razumio samo mali dio prie, sve ostalo morala mu je prevesti Nika. Ipak, ne bi li nekako popravio dojam, upita je: to, zar i oni za siromane ljude kau church mousel Ona ga prijekorno pogleda, valjda stoga to se pleo u njezin posao. Vidjevi da joj takve stvari nisu drage, kratko je uputi u novo pitanje: Pitaj ga je li ju nakon toga vidio. Only once... odvrati on, a Nika se, poput iskusne prevoditeljice, nagne blie ocu i stade mu prevoditi Englezove rijei. Kae daju je vidio u proljee 1991, kada se pojavi la u Londonu radi oeve ostavine. Otac joj je, naime, umro potkraj 1990. i bio je vrlo bogat... How much rich! omakne se Banicu, nato Nika

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

zakoluta oima, a Blain se samo nasmije. Ipak, shvatio je to istraitelja zanima. Priao je kako je Betyn otac posjedovao dvije ili tri vrlo stare i ugledne knjiare, to su u vlasnitvu obitelji Key bile ve vie od stotinu godina. Unato tome to se nikada nije intimno pomirio s njezinom brzopletom udajom, otac je cjelokupnu imovinu u jednakim dijelovima ostavio svojoj djeci, Bety i njezinoj dvojici brae. Ted i William odluili su nastaviti obiteljski poslao i predloili Bety treinu dobiti. Ona bi moda i pristala da se nije upleo drski i pohlepni Jugoslaven. He is not Yugoslav, he is Croat! umijea se Bani dikcijom prvoga stupnja brzinskoga dvomjesenog teaja. Idon'tsee a difference ravnoduno e Englez, pa nastavi:Andso, this haughty andprimitive Yugoslav... Kako mu je to Nika prevela, stvari su tekle ovako: drski i primitivni Blainov suparnik svoju je enu nagovorio da ne pristane na treinu dobiti. Utuvio joj je u glavu kako takva treina nije nita, jer je imala pravo i na treinu vrijednosti svih lokala, i na treinu obiteljske kue, i na treinu oeve kolekcije starih knjiga, i na treinu imanja u Cornvvallu... Nakon velike svae, na muev nagovor, Bety je zatraila svoju apsolutnu treinu i tako natjerala brau, koji su htjeli izbjei neugodan i skupi sudski spor, da prodaju dio imetka i isplate joj njezin dio. Don't ask me how much rich! nasmije se En glez gledajui u Banica, a zatim iz depa izvadi veliku konu novarku, rastvori je i pokae im sliku svoje ne kadanje drage, koja je tada mogla imati dvadesetak go dina. Look how beautiful she was. eli da vidi kako je bila zgodna objasni mu Nika, a on joj odbrusi:

Toliko valjda razumijem! Na toj staroj fotografiji bila je uistinu lijepa, ali ni ono to je objavio senzacionalistiki tabloid, pomisli istraitelj, u tom smislu nije bilo nita manje intrigantno. Where is her money now, that's the question! izre e Blain reenicu u kojoj Nika prepozna shakespeareovsku aluziju. Naime, gospodin Blain je mislio kako je cijelo Betyno bogatstvo nestalo u ponoru bolesnih ambicija njezina mua, te kako je beskrajna teta to nesretna djevojka nije ostala s njim. Reci mu da nije u pravu gurkao je Bani laktom Niku. -1 Lakota je prebogat ovjek. Vlasnik je polovice Hrvatske... On ti nee razumjeti takvu metaforu bunila se ona. - Znam ja njih. Ili e ti svojom antipatinom kolonijal nom samouvjerenou kazati kako ta Hrvatska ba i nije neka zemlja iju bi se polovicu isplatilo posjedovati.

BIJESNE LISICE

14.
SNIJEGOM ZASUT JELAIEV PLAC S OKIENIM BOROVIMA I brojnim svjetlucavim uresima djelovao je kao slatkasta estitka kupljena u nekom staromodnom duanu. U prolazu ispod Nebodera, Bani dobro otrese snijeg s kaputa i ude u malu, pristojno zagrijanu poslovnicu Infotoursa. Znao je da je veliki grenik i nepopravljivi samotnjak i nekako se morao iskupiti pred kerkom, bivom enom, pa ak i pred tim mladim Englezom koji se, unato njegovim nagaanjima, pokazao sasvim zgodnim i pristojnim dekom. Sutranji blagdan Svetoga Nikole bio je dobra prilika da ih obraduje kakvim pokloniem te se na Britanskom trgu pojavi kao pravednik sasvim iste savjesti. Iako je honorar to ga se nadao naplatiti od Lakote im proe dovoljno korotnih dana, jo uvijek bio obavijen velikom dozom neizvjesnosti, onih pet tisua maraka koje je dobio samo zbog toga stoje naivno dopustio da ga klope po glavi, bili su bar neka vrsta kratkorone financijske izvjesnosti, tako da je dio tog novca mogao potroiti za neki zgodan vikend za dvije osobe. Izvolite, gospodine obrati mu se pomno dotjera na i ljupka ena, ne starija od trideset pet godina, priavi visokom pultu na kojemu su bili poslagani areni pro spekti turistikih putovanja. Odabrao bih neko zgodno vikend putovanje za dvoje. Biste li mi mogli pomoi? Ovisi to elite ree slubenica zagonetno se nasmijeivi. Razgled, egzotiku, kulturne sadraje, skro viti kutak za zaljubljene?

Pa, ovo posljednje ne zvui loe... zbuni se on i ne shvaajui da se time legitimirao kao razuzdani lju bavnik srednje dobi. Imamo vrlo zanimljive apartmane u vicarskim Alpama. Naravno, skijanje nije obvezno, a u svakom je apartmanu romantini otvoreni kamin. Sluajte, gospodo... oklijevao je on. Jadranka predstavi se ona. I ne gospoda nego gospoica! Gospoice Jadranka... to zapravo nije za mene... A zato ne bi bilo? Pa ne osjeate se valjda presta rim za romantiku uz arobno iskrenje kamina? Evo, kada bi mene netko pozvao, ja bih pola bez premiljanja. To je za moju ker i njezina deka... Oenjeni ste, znai! Zapravo... bio sam. Htio bih moda neto blie i pristupanije. Recimo u Sloveniji. Znate, deko joj je iz Londona pa bi bilo zgodno da neto vie vidi. I vi ste mi neki domoljub! priprijeti mu ona pr stom. Doe vam iz Londona budui zet i vi ga odmah aljete da vidi Bled i Bohinj! Zar ne bi bilo bolje da im uzmete tri dana u Opatiji. K vragu, iz svakog te grma zaskoe obvezom domoljublja, pomisli Bani, pa zlovoljno odgovori: Moja je ki bar deset puta ljetovala u Opatiji. A Plitvice? Evo, imam zgodan trodnevni aranman na Plitvikim jezerima. Prijevoz, polupansion, sveana veera... To e biti sasvim u redu sloi se Bani vadei novac. Ona mu ispie vouchere, stavi ih u agencijsku omotnicu, priloi uz to i lijepi prospekt Plitvikih jezera, pa sve skupa stavi pred njega.

GORAN TRIBVSON

BIJESNE LISICE

I to jo? nasmije se Jadranka koketno. Kako!? zaudi se on. Pa tako. Kad oni odu, to ete vi sami kod kue? Moda bismo i za vas mogli pronai neto zanimljivo. to u sam? Boe dragi! prekori ga ona. Pa tko kae da morate ii sami! Grad je pun usamljenih enskih srca. Pozovite nekog, pa ako prihvati... Vi... vi biste se dali pozvati? ree on pazei do bro da to zazvui kao ala. Na Plitvice ba ne! nasmije se ona ali na vicar ske me Alpe ne biste trebali dugo nagovarati! O, hvala vam! Imat u to na umu i prvom vas pri likom pozvati u vicarske Alpe. Ili bar na kavu dometne ona sad ve neto ozbilj nija. Bani zahvali, nasmije se, uzme omotnicu pa izae van mislei kako ta Jadranka ba i nije sluaj preko kojega bi trebalo olako prijei. Iza svake njezine dvosmislene ale krio se, bar koliko se on razumio u ene, signal brzog i lakog pristanka. Usto, zasigurno nije pripadala onim tekim osobama koje na svakog usputnog mukarca odmah istovare teret svoje cjelokupne privatnosti, od djevojakih snova, preko raznih pogrenih klipana kojima su naivno povjerovale, pa sve do bolesne mame koju dvaput na tjedan vode na dijalizu. Sigurno je vesela i jednostavno, a moda, nasmije se Bani samome sebi, voli sluati i Charlieja Parkera. Dok je zvonio dolje na Britanskom trgu, pomisao na bolesnu Lidiju istoga trena iz njegove glave izbrie gospoicu koja bi ba sa svakim mukarcem bila voljna otputovati u vicarski apartman s otvorenim kaminom. Parlafon nesnosno zakri, a vrata se otvore. Prokleo je

glupo dizalo koje opet nije radilo i pjeice se uspeo na trei kat. Zatim je zastao kako bi vratio dah ne elei da ga vide zapuhana i umorna. Lidija mu otvori vrata i pusti ga u stan, zauena, ali i zadovoljna to je svratio tek tako, nepozvan i bez nekoga vanog razloga. I ba u trenu kada je, uvi kako su Nika i Tim upravo izali, htio kazati kako e u tom sluaju doi kasnije, vrata se za njim zatvore i on, nemajui vie kamo, poe za Lidijom u dnevnu sobu. Zapravo ree, ne znajui kako bi poeo htio sam ih iznenaditi. Kupio sam im aranman za vikend na Pli tvicama... ako se po ovom snijegu uope moe tamo. Oh! ree ona kao da je ugodno iznenaena. To e ih jako razveseliti. Ionako po cijele dane ne znaju kamo bi. Potom sjedne na trosjed, omota deku oko kukova i uzme album u ijem ju je pregledavanju prekinuo njegov dolazak. Ponudi ga da sjedne, a on, budui je velika fotelja bila pretrpana robom za glaanje, nemajui zapravo kamo, sjedne do nje na trosjed. Nisam te pitala, svia li ti se Tim? Pa, da ree on nakon kraeg premiljanja. Od lino govori engleski. Pa kako ga je ona zaueno pogledala, on se pokua na brzinu izvui: Mislim, vrlo je pristojan dok govori, i uope... ta ko... to to radi? Pregledavam stare albume. Ormar je pun fotogra fija koje bi ve jednom trebalo srediti. Ali, o tome smo ve... Nika mi kae da se loe osjea prekine on njezi nu uistinu prastaru priu o sreivanju mnogih stvari, pa tako i albuma s obiteljskim fotografijama.

GORAN TRIBVSON

BIJESNE LISICE

Ah, nije to nita! navue ona odmah masku to bonje bezbrinosti. Ponekad me boli tu neto... onako kao da mi je neto zastalo... I osjeam neugodan pritisak u oitu. Ma, to su nekakve psihosomatske smetnje. Prenapeta sam, eto to je! Popijem Apaurin pa mi popusti. On je pogleda ozbiljan i zabrinut, a ona ponikne pogledom kao da ju je iznenada poeo zanimati sadraj albuma. Nikada nije znala uvjerljivo lagati. Bani slegne ramenima pa se zagleda u prozor na kojemu se vidjelo kako snijeg sve jae pada. Uistinu, sasvim pogreno vrijeme za vikend na Plitvicama, pomisli on, predbacujui samome sebi to se ipak nije odluio za Opatiju. Ali, pri ovakvoj snjenoj nepogodi kroz Gorski se kotar ovjek moe probiti jedva malo lake nego kroz lika brda. Pogledaj ove fotografije ree mu ona iznenada pokazujui prstom na jednu od stranica albuma. On joj prie i odmah shvati kako se zadubila u stare, srednjokolske uspomene. Sklizak teren, pomisli Bani prepoznavi u mutnoj crno-bijeloj fotografiji sedamnaestogodinju Lidiju u tamnoj doleviti i tada modernim lasteks hlaama to su pomalo podsjeale na trenirku. Koliko se sjeam, te sam glupe hlae oblaila radi tebe. Sviale su ti se. Nije se toga mogao prisjetiti, ali se zato prisjetio neega drugog, i to joj je rekao: Ne znam. Ali ako je to bio trei razred, tada si hodala s onim idiotom Sertiem... Kako se ono zvao? Slavko? Moda, ali sam ipak bila zaljubljena u tebe. Demy Moore je udana za Brucea Willisa, a moda je zaljubljena u mene. Ne gluparaj se! ukori ga Lidija. Kao da ne zna da sam bila zaljubljena u tebe!

On proguta veliku knedlu pa okrene list albuma i ugleda veliku fotografiju u prilino ispranom orvrokoloru, na kojoj je bila Lidija u dvodijelnomu kupaem kostimu snimljena na gradskom bazenu. Boe, gdje li je sada taj Slavko Serti? zamisli se on toboe, samo da ne mora prokomentirati njezinu pin up pozu. Dobro je znao da je taj glupi Serti propao na pravnom fakultetu i otiao u Njemaku, gdje danas ima malu prijevozniku tvrtku u nekakvu zabitnom Apffelstrudeldorffu. Stoje bilo jo gore, i ona je morala znati da on to zna! to se sad izvlai!? to kae na ovo? Koji komad! udno je zapravo kako na tim starim slikama dje vojke nikad ne izgledaju tako izazovno kao na ovim da nanjima. Je li to stvar optike, tehnike razvijanja ili uope fotografskoga stila? meditirao je i ne primjeujui daje time ljuti. Ona se dobroduno nasmije i lupne ga dlanom po elu. Dat u ti ja optiku i fotografski stil! Zar si zabora vio kako su te deki zezali kad si pred njima rekao da sam najbolji komad na koli? A nikad mi se nisi usudio prii... Ti si poludjela! bunio se on. Kako ti se ne bih usudio prii!? Pa ili smo u isti razred! Da, da! Usudio si mi se prii kada je trebalo prepi sati lektiru, ali si na plesu uvijek stajao u kutu i samo me promatrao. Nadala sam se da e doi po mene, a ti nita! Gospodin stidljivko radije je cijelo vrijeme gledao i vano puio, preputen svojim snovima o najboljem ko madu u koli. Ima pravo pokuavao se nekako izvui. Stvar no se sjeam da sam od tebe uvijek prepisivao lektiru. U toj sam stvari od malih nogu bio katastrofalno lo. Za-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

misli, neki se dan nikako nisam mogao sjetiti je li Mrtve due napisao Dostojevski ili... ili... onaj drugi... Gogolj ree Lidija i zamisli se pa okrene jo jed nu stranicu albuma. Na toj je stranici bila velika fotogra fija snimljena negdje pri kraju etvrtoga razreda gim nazije, i na njoj su bili njih dvoje, mladi, zgodni i puni optimizma. Ona je bila u uskoj bijeloj majci i kratkoj suknji, koja je dobro naglaavala njezine lijepe noge, a on je imao na sebi kariranu koulju i malo preiroke ta lijanske traperice marke Super Rifle. On se smijao i de snom je rukom zagrlio, a ona je djelovala nekako stidlji vo, ali zadovoljno. Zato sam te tu zagrlio? upita on posve glupavo. Bio ti je roendan? Ne odvrati ona. Tu smo ve hodali, budalo! Rekavi to, ona razmota deku, ustane, odloi album na stol i ode do prozora pa se zagleda u snjenu meavu koja je posve zamela Britanski trg. Ostao je sjedei na trosjedu. Neko je vrijeme razmiljao bi li nastavio listati album ili togod rekao, a potom je ipak polako ustao, priao prozoru i zastao korak iza nje. Predobro ju je poznavao, znao je da je sada istodobno i uzbuena, i ljuta, i sjetna, i zabrinuta... Da, znao je u kakvom je stanju, ali je to mogao samo razumjeti, ali ne i opisati. udno j e to to mi je palo na pamet ree ona tiho kao da se i sama boji svojih misli. Kad drugi ljudi gle daju slike iz mladosti obino zakljue kako su neko bili naivni, smijeni i bedasti. A meni, meni se upravo sad ini kako je s nama posve obrnuto. Kao da smo smijeni i bedasti sad kad bismo to najmanje trebali biti... Ne znajui to bi, on joj prie i uhvati je za ramena. udno, uini mu se da mirie kao neko, kao u danima

kada je bila najbolji komad na koli. Da, ako se sve promijenilo, taj je miris ostao isti. I tada, trudei se da ne bude patetian, ree joj prostodunim glasom: Lidija, kao Boga te molim, otii lijeniku! Iste je veeri kod kue, kao osvjedoeni protivnik suvinih lijekova, bacio u zahodsku koljku svu preostalu koliinu Ketonala i Pholcodina te povukao vodu, kao da tim ceremonijalnim potezom eli sama sebe uvjeriti kako je definitivno prebolio posljedice nezgode to ju je imao u blizini Samobora. Potom se dobro istuira, odjene trenirku, sjedne za stol i baci se na ienje svoga starog pitolja koji je bio u strano loem stanju. Da je kojim nesretnim sluajem morao pucati iz njega, sva je prilika da bi mu eksplodirao u ruci. Kako je ienje pucaljke dug i pipav posao, ukljui televizor pitajui se hoe li prokleta sprava uope proraditi. Gotovo se nije mogao sjetiti kada je zadnji put gledao program. Naravno, ako se izuzme televizor u kafiu Kico koji je neprekidno bio ukljuen. Na televiziji su ile redovite vijesti koje je sluao tek napola, ne nalazei u njima niega vrijednog pozornosti. Obeavalo se opet sve i sva, tvrdilo se da izvrstan ivot poinje ve sutra rano ujutro, kudilo se sav svijet to ne pokazuje nikakva razumijevanja prema Hrvatskoj i istodobno se hvalilo nas same zbog toga to pokazujemo zavidan stupanj razumijevanja prema sebi samima. Sve nogometne utakmice bile su odgoene, a promet se, kao uostalom i sam ivot, odvijao oteano i uz velike zastoje. A zatim su najavili snijeg, snijeg i samo snijeg! I ba kad je namjeravao daljinskim upravljaem iskljuiti dosadnu elektronsku krinjicu, nasmijana voditeljica ree kako imaju jo jedan upravo pristigao i iznimno zanimljiv prilog na temelju kojega e zlonamjerni tvrditi kako je u Hrvatskoj u porastu opa stopa kriminaliteta te kako se

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

iri organizirani kriminalitet. Uzrujan ponovno time to su deurni jezini prosvjetitelji opepoznatoj rijei dodali jo jedan bezvezni slog na kraju, Bani odloi pitolj i zagleda se u ekran. Kamera je lagano prela preko ambijenta u kojem je Bani odmah prepoznao novu cestu na kojoj se nalazila uprava Lucky holdinga i zaustavila se na neem to je izgledalo kao zgnjeeni i sagorjeli ostatak automobila. Ono o emu je govorila spikerica uini mu se vie no zanimljivim. Rano ujutro, negdje poslije ponoi, ispred Lucky holdinga odletio je u zrak veliki audi kojim se vlasnik esto koristio kao osobnim vozilom. Naravno, radilo se o atentatu, o automobilu bombi koja je trebala usmrtiti bogatog vlasnika. Samo udo spasilo je Krstu Lakotu, jer se ispred zgrade u navedeno vrijeme pojavio nepoznati lopov koji je pokuao otuiti vozilo. Vjeto je onesposobio alarmni ureaj, provalio u auto, spojio ice i odletio u zrak. Naravno, ostaci nesretnog lopova bili su u takvom stanju da je policija uvelike sumnjala u uspjeh identifikacije. Jedini trag to ga je nesretnik ostavio za sobom bio je alat za provaljivanje u automobile, ali kako je i on bio u vatri, nije se moglo ni pomiljati na daktiloskopsku obradu. Potom je suutna spikerica, prestavi se blesavo smijati, proitala nekoliko pohvalnih redaka o velikom poduzetniku, dobrotvoru i zasluniku, naglasivi kako je, eto, u tako kratko vrijeme ve drugi put metom organiziranog kriminala i podzemlja, to joj, naravno, nije smetalo da na kraju postavi i ono briljantno problemsko pitanje: postoje li uope u nas organizirani kriminal i podzemlje? Pa nisu to valjda uradili Jehovini svjedoci ili udruga mladih tamburaa! promrmlja Bani, pa nastavi gledati prilog.

Nasuprot njegovu oekivanju, u prilogu se pojavi i sam Lakota. U tih nekoliko dana koliko ga Bani nije vidio inilo se da je prilino propao. Djelovao je nekako blijedo i ispijeno, oi su mu bile upale u duplje, ak se inilo da se nije ni obrijao. Govorio je vidno uzbuen i pomalo smeten, zastajkujui s vremena na vrijeme kao da se pokuava pribrati. Izvijestio je gledateljstvo o strahoti koja mu se dogodila, o otmici i smrti voljene ene, a nakon toga preao na jutronji dogaaj kojim ga se htjelo maknuti s ovoga svijeta. Sve u svemu, nije rekao nita vie od voditeljice. Zatim je za sve to optuio svoje osobne neprijatelje, kao i neprijatelje Hrvatske uope, najavivi nesmiljen rat protivnicima reda, poretka, zakonitosti i demokracije, naglasivi kako e se ta bespotedna borba voditi u granicama pozitivnih zakona. A kao prvi potez nakon te objave rata ponudio je nagradu od milijun kuna onome tko mu prui podatke na temelju kojih bi se mogli pronai otmiari i ubojice njegove supruge, odnosno podmetai eksploziva. Nakon toga se na ekranu u krupnom planu pojavi zbunjeno lice inspektora Zadre. Gledao je as na jednu, as na drugu stranu, kao da ne shvaa da ga ve snimaju. Zatim se pribere, napravi vanu facu i pone s izjavom: Mogu samo rei da je prava srea to gospodin Lakota nije bio nazoan u kolima kada je dolo do detonacije... Preko samouvjerenog lika inspektora Zadre pojavi se titl: Mr. Berislav Mrka inspektor gradskog MUP-a. Ah, ta televizija, pomisli Bani, pa se vrati ienju pitolja.

BIJESNE LISICE

15.
UAVI U ZADIMLJENU I JUTROS NEOBINO IVU PROSTORIJU kafia Kico, Bani odmah spazi inkasatora Marijana kako se za ankom prepire s dva tipa u kombinezonima na kojima je bila oznaka nekakve elektroinstalacijske tvrtke. Bili su to, navodno, majstori koji su tog jutra promijenili razvodnu kutiju u kafiu i zadrali se nakon toga vie od dva sata uz ank, premda su svaki as tvrdili kako imaju posla preko glave. Koji metar od njih na ank se nalaktio bivi temer Kembra, polako pijuckajui svoj din s tonikom u kojemu se kupala tanka krika limuna. Otkako je iz zdravstvenih razloga morao smanjiti potronju alkohola, nastojao je da mu dnevna doza to dulje potraje jer se nikako nije mogao naviknuti na apsurdnu situaciju da su mu u lokalu ruke prazne. Nastojei izbjei politike prepirke to ih je obino zapoinjao gospon Marijan, Bani se javi Zdenki, zatraivi kavu i pivo, pa sjedne za Pakov stol. Zato se Marijan danas toliko ljuti? upita gle dajui kako se inkasator razmahao rukama. Kaj bi se ljutili? odvrati Pako. Sretan je ko prasac! Gledal je sino na telki nekakvu sjednicu Hadezea i to mu je napunilo baterije. I to je bilo na njoj? upita Bani, iako ga dnevna politika nije previe zanimala. Ka' ja znam! Popljuvali su Amere, Europu, Daleki istok, Polineziju, domae neprijatelje, novinare, komunjare... Zapraf, po onom kak Marijan pria, izgleda da

su napali sve osim televizijskih inkasatora. Valjda je zato hepi. Bani zauje kako se Marijan za ankom ljutito izderao na ve polupijane elektriare viui da su komunjare i da e ve od Nove godine sve biti oko tristo posto bolje. Jedan od elektriara, onaj pijaniji, s prezirom mu je rekao kako u novinama pie da najnovije ankete pokazuju kako stranka na vlasti moe raunati samo na jadnih sedamnaest posto glasaa. Vjeito lakovjerni Marijan u jednom je trenu ostao bez teksta, ali se tad u cijelu priu, premda nije dijelio inkasatorove politike simpatije, umijeao bivi temer Kembra ne bi li mu pomogao. Pa kaj!? I to je vie neg dost! Mi Hrvati smo mali narod, nas ni nema vie od dvajst pet posto! A gdje ti je Flegma? upita Bani, iznenada se sjetivi kako Pakova bratia iz Garenice nije vidio ve danima. Jebote, taj je skroz popizdili eli se dan vozika u tramvaju. Ve sam mu rekel da bum potegnul svoje veze i zaposlil ga u ZET-u. To su silno jake veze, pomisli istraitelj, ali ipak preuti tu primjedbu. uj, dobar je ko kruh, al je naivan ko konj nasta vi Pako. Neki dan mu je Kembra utuvil u glavu kak te prek tramvajske ine moe drmnut struja, pa sije odmah nabavil cipele s gumenim donom. Ope ne znam otkud mu lova. Jedan dan je ist vorc, drugi pun kinte. Prek juer je fantaziral da bu si kupil odelo tam dole u kine skom duanu. Na rasprodaji. Jedva sam ga odgovoril. To je i moj problem zamisli se Bani. Ka' je tvoj problem? Idem naveer na nekakav prijam u Sheraton i tre ba mi prikladno odijelo. A skupa su ko vrag.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

To ti ja odma resim! spremno e Pako, koji je

sa svakim problemom znao brzo izai na kraj. Bani ne odgovori. Pomislivi na kakav bi nain Pako mogao to rijeiti, gotovo mu se zavrtjelo u glavi. Prole jejeseniu Varteksovoj robnoj kui na Trgu obukao novo odijelo i izaao van objasnivi da eli vidjeti kako boja izgleda na danjem svjetlu. Poslije su prodavaica i poslovoa trali za njim sve do Demanova prolaza, ali ga nisu uspjeli uhvatiti. Kembrin stric ima kemijsku istionicu tumaio je Pako svoj genijalni plan. Odemo tam, odabere si nekaj najboljega, ode u Sheraton skockan ko pikica, zabljesne elegancijom, pokupi kakvog komada i sutra vrati anjcug. Kui? Kaj bu kupoval? Ne bi to ilo branio se istraitelj, ali je Pako, i sam oduevljen savrenou plana, ve glasno zvao Kembru. Bivi temer, nanjuivi valjda kako bi mu Bani mogao platiti jo jedan din, stvori se odmah za njihovim stolom. uj, Kembra nagne se Pako prema njemu. Kak ti dela ona istionica od strica? Kaj si ponoril!? Pa stric mi je riknul jo devedeset druge. Pa ni mi nisi rekel! udio se Pako. Kak ti nisam rekel? Pa bil si na sprovodu. Si lud? Dobro, bil si na karminama popusti Kembra. Jo i sad se seaju kak si se nadrvenil i prial viceve o mrtvacima. Kaj se ne sea kak si mom neaku Hinku obeal da bu ga svaki ponedeljak upelal zabadav u kino. Ani to nisi ispunil! Jebi ga! Ti se sad izvlai na detalje, a oveku treba anjcug! Kaj ne bi mogli oti u tu istionicu?

Baba ju je prodala pred pet let... Ostavivi ih njihovu svakodnevnom prepiranju, Bani ustane i pode van s jednom pomalo bizarnom, ali ostvarivom idejom u glavi. Morao je imati to odijelo, a kad neto mora, spreman si i na sitne koncesije, pa ak i na mala ponienja. Lidija se nemalo iznenadila kada se, ve drugi dan za redom, posve samovoljno i nenadano pojavio na njezinim vratima. Jesi li bila kod lijenika? upita ve s vrata, a za tim ue u stan. Jo ne. Malo mi je bolje. Nika i Tim nisu kod kue? Ne. Odvela ga je na nekakvu izlobu. Jako ih je razveselio tvoj poklon. Aha ree on, ovaj put ak i zadovoljan to je Li dija sama kod kue. Sluaj, imam veliki problem. Idem naveer na primanje u hotel Sheraton... O pa to je super! Kakav bi to problem bio? Zna da nemam odijelo... okoliao je kao da ga je stid. Odnosno imam jedno, ali me u njemu ne bi pu stili ni na kinoloko natjecanje... Gledala gaje zaueno. Naravno, razumjela je njegov problem i poznavala odbojnost koju je pokazivao spram odijela i elegancije uope, ali nije znala zato je doao k njoj. Mislim... moda je od Tamarina ostalo koje. On je bio lud za takvim stvarima... mislim za odijelima, cipe lama po petsto maraka, konim aktovkama... Isuse, Nikola, pa razvela sam se od njega prije est godina. Mislim daje pokupio sve svoje stvari, a ako i nije... Povela gaje do ormara i otvorila onaj najprazniji dio gdje su neko stajale Tamarinove stvari. Na dnu pregrat-

GORAN TRIBUSON

BIJESNI- LISICE

ka bilo je nabacano nekoliko pulovera, ali su zato gore na vjealici visjele dvije bijele koulje i jedno tamno odijelo. Skroz blesava situacija ree on kao da mu je neu godno. Dolazim bivoj eni da mi posudi bive odijelo svoga biveg mua. Neka nasmije se ona. To je znak da si zabora vio i preao preko svega. Tko zna, moda i jesam... Ona ga znaajno pogleda, a zatim izvue iz ormara vjealicu s odijelom. Bilo je tamnoplavo, s moda malo preuskim nogavicama, posve pristojnim prslukom i kaputom s dvorednim kopanjem te metalnim gumbima s pozlatom. Jao, pa to je skroz demode. Smijat e ti se u Sheratonu. to ja znam razmiljao je naglas. Kau da je moda ciklina. Da je svaki as in neto to se nosilo prije... Ona se iznenada pone smijati, ali ne njemu nego neemu ega se posve sluajno sjetila. Objasni mu razlog svojega smijeha: Nosio je to odijelo na nekakvom propalom plenumu SKH, a poslije na sveanoj sjednici gradskoga HDZ-a! Hoe li ga zbilja uzeti? Mogu ti ga provjetriti da se izgubi miris lavande. Zapravo ne znam ree on palei cigaretu. Bojim se da u s ovim zlatnim gumbima izgledati kao kapetan duge plovidbe. Pa mogu ti ih do naveer promijeniti. Ne bih te htio zamarati. Nikola! prekori ga ona, pogledavi ga u oi. Koliko sam ti u ivotu promijenila gumbi?

Pa jest prizna on. Nekako u ti se oduiti. Ve jesi... Kada? zaudi se on, ne znajui na to misli. Pa juer... odvrati ona nekako plaho. Kada je iste veeri uao u dvoranu hotela Sheraton, Banica uhvati lagana jeza. Ma koliko se trudio, nikako nije mogao otjerati iz glave opsesivnu pomisao na to kako medu svim nazonima ba on ima najstarije odijelo, najizlizaniji ovratnik koulje, najjeftinije cipele i najtraljaviju kravatu od sintetike. Naravno, uao je posluivi se sitnom prijevarom, rekavi ovjeku na ulazu kako se zapravo vraa, jer je morao izai budui su ga upozorili kako mu je iznenada proradio alarm na novom cherokeevju. ovjek je samo slegnuo ramenima, jer propisi oko ulaska i nisu bili tako strogi. Nasred dvorane nalazio se stol na kojem su bile poslagane hrpe novog broja High Lifea, iznimno luksuznog asopisa otisnutog na najfinijem papiru i s plastificiranim koricama. Uokolo su, u namjernoj asimetriji, bili postavljeni stolovi s raznim otmjenim jelima, koja uglavnom nitko nije ni kuao. Ne vie od stotinjak ljudi razmiljelo se po dvorani; sa zanimanjem su listali asopis, komentirali ga i hvalili, razgovarali u manjim ili veim skupinama i pijuckali pie to ga je na velikim pladnjevima raznosilo nekoliko uurbanih konobara. Sred tihog amora i kuckanja aa svaki bi se as zaulo zvrckanje mobitela, koje su ljudi odmah vadili iz depova i povlaili se u stranu obavljajui svoje vane i neodgodive razgovore. Sreom, kada je Bani uao u dvoranu, slubeni je dio promocije ve bio zavren, tako da nije morao sluati zamorne pohvalnice silnoj vanosti i ekskluzivnosti ovog predivnog izdanja namijenjenog uskom krugu odabranih. Premda ga je ve pomalo muila glad, ne elei biti cr-

GORAN TRIBVSON

BlJESNE LISICE

nom ovcom, zaobiao je stol s jarebicama, fazanima i srneim kotletima, i tekom mukom pronaao konobara koji je na svom pladnju imao i pivo. Uini mu se da to pie ba i nije omiljeno medu itateljima High Lifea, pa stoga za svaki sluaj prije no to e konobar otii uzme dvije ae. Prvu je popio gotovo naiskap, a s drugom u ruci poeo dokono etati po dvorani. anse da tu naie na nekog poznanika bile su jednake oekivanju da e na Petoj aveniji naletjeti na tetka iz Ivani Klotra. Morao je neto poduzeti; trebala mu je ta gospoda Hohnjec, ali je nevolja bila u tome to nije znao ak ni kako izgleda. E, da mu je tu sad novinar Stakorovski, pomisli prilazei stolu za kojim je troje ljudi listalo novi broj asopisa. Pridrui im se toboe sluajno i radoznalo, pa kad su oni zastali na stranici s novim modelima haljina za zimu, on plaho upita: Nisu li to Sofijine kreacije? Mukarac koji je listao asopis pogleda ga s uenjem, ali njegova pratilja, pomislivi valjda kako je on znalac koji poznatu modisticu zove samo imenom, veselo odgovori: Nisu, premda je stil vrlo slian. teta. Jako me zanima kolekcija koju je stara do bra Sofi smislila za zimu. Znate li moda hoe li biti u iduem broju? Zato je ne upitate? odvrati ena, dok je onaj dru gi mukarac neto progunao, kao da mu smeta nazo nost glupana u dvorednom odijelu. Eno vam je tamo! Oh, pa nisam je ni zamijetio! Krajnje je vrijeme da uzmem jae kontaktne lee! usklikne Bani, zadovoljan stoje problem modistiina identiteta tako spretno rijeio. Sofija Hohnjec posve je odudarala od njegovih predodbi o modisticama kao mladim, zgodnim i nevjerojat-

no elegantnim osobama. Bila je ena ezdesetih godina, podosta runa lica, orlovskoga nosa, ravna poprsja i preirokih kukova, odjevena u neto to je izgledalo kao kombinezon napravljen od fosforescentne tkanine. U takvoj je stvari, pomisli istraitelj, bez obzira na gustou magle, nikada ne bi pregazio auto. Dakle, gospoda Hohnjec je, bez obzira to navukla na sebe, bila posve neprivlana osoba. Vidjevi je kako stoji sama sa ampanjskom aom u ruci, Bani iskoristi priliku, odloi brzo svoje pivo na stol, pa joj prie. Gospodo Hohnjec! ree kao da se raduje to ju je naao. Tako mi je drago to ste tu! Pardon... mi se poznajemo? odmjeri ga ona od glave do pete, zadravi pogled nekoliko asaka na nje govu dvoredu gumba. Ne. Ali srea je to emo se sada upoznati. Ja sam "Silvestar Klein! On joj prui ruku na pozdrav, a ona uzvrati mlako i neodluno. Dlan joj je bio hladan i vlaan. Klein!? ree ona, niim ne pokazavi da joj to ime ita znai. Kako!? toboe se udio Bani. Nisu vam nita govorili o meni? - N e. Pa ja sam vam... ree on grozniavo traei po glavi to bi to mogao biti. Ja sam budui glavni ured nik High Lifea. Zar su najurili Ranogajca? Ranogajec odlazi za direktora hrvatskog izdanja Gioie objasni Bani glasom ovjeka koji prati kretanja te vrste. Vidite, u novoj koncepciji asopisa ja sam od luio poslove urednika modnih priloga ponuditi vama.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Predlagali su mi neka druga imena, ali sam u tom smislu bio tvrd. Znao je da tim glupim laima kri jebeni Pravilnik, ali gaje njezin smijeak primirio. Tata kakva je morala biti, progutala je mamac. Sada je samo trebalo trgnuti tapom i izvui je na suho. Povukli su se u kut, pijuckali i veselo priali o raznim sitnicama, a zatim je ona poela preuzetno objanjavati kako bi po njoj trebala izgledati rubrika mode u High Lifeu. Sada dolazi najtei dio veeri, pomisli istraitelj, koji o stvarima o kojima je ona oduevljeno brbljala nije imao nikakva pojma. Imate vrlo zgodno odijelo zamijeti ona, iznena da prekinuvi svoje modno-koncepcijske besmislice. Stalno govorim glupim mukim dizajnerima kako bi mu ku modu s kraja devedesetih trebalo malo pomaknuti prema poetku desetljea. Banicu je umalo izletjelo kako je ta grozota, koja u izvornom izdanju ima ak i zlatne gumbe, posuena od biveg mua njegove bive ene, ali se u pravom asu ugrizao za jezik i preutio poraavajuu istinu o svom zgodnom odijelu. Zatim je, toboe je sluajui, izvukao iz depa kutiju Maribora, premda se u dvorani uope nije puilo. Oh, i ja bih rado zapalila veselo e ona. Imaju separe za puenje. Poimo askom tamo. U nusprostoriji punoj puaa on joj pripali cigaretu, a zatim toboe suutno prozbori: Vidite, ta strana stvar koja se dogodila s naom Bety... i nju sam mislio angairati. U emu bi vam ona mogla pomoi? zaudi se go spoa Hohnjec. Bila bi izvrsna kolumnistica za britanske teme!

bubne Bani, pa nastavi: Kolika je to samo tragedija za jadnog gospodina Lakotu! Nisam sigurna zamisli se Sofija. Koliko mi je poznato, nije bila ba presretna s njim. To ne znam. Ona ga pogleda sumnjiavo kao da se udi da netko tko je poznavao Bety ne zna za to. Mislim da ju je, jurei za poslom i novcem, previe zanemarivao. A zanemarena ena... znate ve... Ona se nasmije koketno, kao da time eli kazati kako i sama pripada istom jatu. Mislite li na onu groznu podvalu koju su ljetos smi slili oni gadovi iz Magazina X? Oni svakako jesu gadovi sloi se ona ali je vijest bila istinita. Znai, imala je ljubavnika? Gospodine Klein... Moete me zvati Silvestar ree on nonalantno. Dragi Silvestre prekori ga ona blago. Zar mi slite da se takva ljepotica s muem koji je zapostavlja nije znala i sama snai? Meni bi moda bilo tee, ali ona... Joj, nemojte tako, Sofija nasmije se on usiljeno i prevarantski. Pa vi mora da ste s tim vaim armom i modnim imageom stalna meta slobodnih strijelaca, ha, ha, ha! Ona se blesavo zacereka; sigurno od maturalne zabave nije ula takav kompliment. Znajui da je sada pravi as, Bani upita: A tko joj je bio ljubavnik? Mislim, onaj ovjek iji se potiljak vidio u novinama? Uistinu ne znam. Krila je to kao zmija noge. Vidjela sam ga onako ovla... i na daljinu... Ali ga nisam uspjela prepoznati.

GoRAN TRIBUSON

A gdje ste ga vidjeli? inzistirao je Bani, polako se pretvarajui iz urednika mondenog asopisa u dosad no detektivsko njukalo. Posjeivala sam s Betyfitness centar Pussycat. Ko liko se sjeam, dva ili tri puta je doao po nju. Samo se navirio kroz staklena vrata, a ona je otrala kao ispaljena iz topa, ha, ha, ha! Ali zato vas to zanima? Tako... imam enu koja me stalno gnjavi da joj na em kakav dobar i dovoljno skup fitness. Ila je u jedan, ali to je bilo... znate ve... malo para, malo muzike pokuavao se Bani izvui na najapsurdniji nain. E, ovaj vam je prva liga! Iznimno skup, ali daje ba sve. Od sprava i saune, pa do bazena i fizioterapeuta. Pokuajte vau gospou uputiti tamo, a vi skoite do me ne na pie, ha, ha, ha! Cerekala se glupo i lascivno dok se njemu pred oima u jednom asu, u svoj grozoti, pojavio delikatan prizor na koji je aludirala. A gdje se nalazi taj centar? * Silvestar, pa ti ne zna gdje se nalazi Pusycat\l prijee ona odjednom na ti. Na Srebrnjaku! Pa ima u novom High Lifeu veliki prilog o njemu. Kao budui urednik to bi morao znati! Tek se uhodavam nasmije se on s nelagodom u dui. Oprosti, Sofi, priekaj me ovdje, idem odmah zaviriti da vidim kako su obradili tu temu. Rekavi to, on se vrati u sredinju dvoranu, pokupi jedan primjerak asopisa, stisne ga pod ruku, a zatim, pognuvi se malo, proe onim dijelom prostorije gdje je bilo najvie ljudi, pa se neopazice izgubi iz dvorane.

16.
NIKOLA BANI JE O FITNESSU ZNAO JEDVA NETO MALO VIE no o ruskom klasinom slikarstvu i kineskoj keramici. Bilo mu je jasno da je rije o nekakvom vjebanju to se ubraja u skupinu pomodnih disciplina, te da se njime bave osobe koje dre do dobre fizike kondicije, odnosno osobe koje dre do toga da drugi dobro misle o njima. Stoga i nije ba znao to ga to eka gore na Srebrnjaku, velebna portska dvorana ili na brzinu prilagoen stan. Kada je, slijedei upute prometnog policajca s krunog toka u Domjanievoj, stigao do broja na kojemu se nalazio taj, navodno razvikani vjebaki centar, shvatio je da je rije o irokoj kuerini iji je kat bio preureen u velik, dugakim balkonom opasan etverokut koji je umjesto zidova imao prostrane staklene povrine i visoki krov pun prozora kroz koje je nesmetano prodirala danja svjetlost. Poput kakve vile, kua je bila smjetena na poirokoj ledini i okruena raznim raslinjem i drveem, uglavnom lipama i divljim kestenima. U proljee, kad ozelene kronje, s ceste se vjerojatno nije mogla ni vidjeti. Ulazna vrata iznad kojih se nalazio ruiast neon s natpisom Pussycat bila su otkljuana, po emu se vidjelo daje centar otvoren ve od ranih jutarnjih sati. Bani ude u predvorje, pa kako u njemu nije bilo ni ive due, krene na kat irokim stubitem obloenim brodskim podom. udna je tiina vladala u kui i Bani zakljui kako vjebai jo nisu stigli. Bilo je tek petnaest do devet i on

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

pretpostavi kako e se uskoro sav prostor ispuniti amorom razigranih lanova. Uspevi se na kat, nade se u velikom predvorju gdje su se nalazile uske i dugake klupice pune raznobojnih jastuia, a nasuprot njima metalne kasete s malim elzet bi.. vama. Kasete su bile naslagane u troredu, poput kakvi h veih potanskih sanduia, iznad bravica imale su ploicu s troznamenkastim brojem i zacijelo su bile namijenjene robi i ostalom priboru nunom za vjebanje, to su ga lanovi centra ostavljali u njima. ekajui da se netko pojavi, Bani, onako iz dokolice, prebroji kasete. Ako se nije prevario, bilo ih je devedeset, po trideset u svakom redu. Vidjelo se da tu garderobu koristi podosta ljudi. Na desnoj strani garderobe Bani spazi dvoja otvorena vrata. Stube iza jednih vodile su gore, stubama iza drugih moglo se spustiti u prizemlje. Iznad prvih vrata pisalo je SRUNf), iznad drugih GRZ6N. Trea, iroka dvokrilna vrata nalazila su se na suprotnom kraju garderobe i iznad njih nije pisalo nita. Pa kako su im vratnice bile irom otvorene, Bani prie i zaviri. Ono to je ugledao bila je velika vjebaonica s podom od parketa i zidom punim raznih sprava, medu kojima je jedino uspio prepoznati takozvane vedske ljestve. Ostala tri zida bila su od stakla i kroz njih su se mogle vidjeti snijegom ureene kronje lipa i divljih kestenova. to traite ovdje?zauje strogi enski glas iza lea pa se okrene. 4 ena koju je ugledao imala je manje od trideset godina, sasvim kratku crvenu kosu i atletsko tijelo koje se lijepo naziralo ispod ruiaste majice i uskog donjeg dijela trenirke. Bani pretpostavi kako to nije goa, nego osoba koja je tu zaposlena.

Ja sam istraitelj ree on, namjerno preutjevi ono privatni. Pretpostavio je da e ga drati policajcem i biti kooperativna. Da joj je pokazao iskaznicu u kojoj, dodue, stoji da je istraitelj, ali privatni, mogla mu je mirne due pokazati vrata. Oho, zar se neto dogodilo? plaho e ona, po e mu se uistinu vidjelo da ga dri slubenom osobom. Klein ree on pruajui joj ruku. Ja sam Helen... Helen Kesteranek odvrati ona. Vlasnica centra. Moji su papiri sasvim u redu. On se nasmije. Trudio se ljubaznou pridobiti njezino povjerenje. Nisam ni mislio da u ovakvoj prekrasnoj instituciji neto ne bi bilo u redu. Htio sam vam samo postaviti nekoliko pitanja o pokojnoj Bety Key-Lakota. Ah, na tome radite! padne njoj kamen sa srca. Oito se bojala policije, po emu se moglo lako zakljuiti kako njezini papiri uope nisu u redu. to vas zanima? Vjebala je kod vas? Mislim, dolazila je na ta] fitness? Da. Utorkom i etvrtkom. Osim kad je zbog nekog razloga izbivala iz Zagreba. Bili ste dobri s njom? Pa tako zamisli se vlasnica centra. Sa svim sam lanovima dobra. Bani izvadi presavijenu fotokopiju, pa je prui gospoi Kesteranek. Ona je razmota i zagleda se u fotografiju Bety i njezina nepoznata pratioca. To je ono iz Magazina X ree, prepoznavi od mah sliku. Bety se strano ljutila, rekavi kako je na slici netko tko se sasvim sluajno naao u njezinoj blizini. Snimljeno je na privatnoj plai u Poreu. Na privat ne plae obino ne zalaze nepoznati tipovi tek tako da bi upali u objektiv neijeg fotoaparata.

GoRAN TR1BUSON

B IJESNE LISICE

To ja ne znam zbuni vlasnicu njegov odrjeiti ton. Bety mi je tako rekla. Sluajte, taj ovjek je nekoliko puta doao ovamo po nju. Nakon stoje zavrila s tim... s tim fitnessom. Ne mogue je da ga niste vidjeli. Nisam. Ada i jesam, kako bih ga prepoznala bra nila se Helen. Pa na toj mu se slici vide samo ramena i potiljak. Ne oekujete valjda... Ne oekujem odvrati on, osjeajui kako ona ne zna ba mnogo. Kada je zadnji put bila ovdje? Oh zamisli se ona. Zapravo ve podue vrijeme nije dolazila. Moda od poetka studenoga. Njezine su stvari jo uvijek u kaseti. Biste li ih moda vi odnijeli... A ne, o tome obavijestite njezina mua ree Bani koji nije znao to bi on sa enskim trikoom i skupim tenisicama. Sigurno ne znate tko je bio taj to je dola zio po nju? Znate, bio joj je ljubavnik i zasada ga vodi mo kao razmjerno sumnjivu osobu. Ne bi bilo dobro da se prekasno sjetite, jer bismo ovo sada drali stanovitim obmanjivanjem. Ona je svejednako utjela, a Bani se razljuti na sebe sama. Nikada nije pripadao onima koji moleivo ponavljaju pitanja. Imao je onu vrstu intuicije koja mu je omoguivala da otprve dobro procijeni skriva li ispitanik to ili uistinu ne zna nita. Glave pune svojih smijenih vjebica, Helen Kesteranek sasvim je sigurno pripadala drugoj skupini. Vraajui se kroz garderobu prema glavnom stubitu, Bani jo jedanput pogleda prema troredu kaseta, pa mu na pamet padne udna pomisao. U jednom od tih pregradaka, ba kao na grobljima za urne, poivalo je nekoliko stvari nekad lijepe i bezbrine Bety Lakota.

Kada se malo poslije naao kod kue, uini mu se da je zaao u neku vrstu slijepe ulice. Ma koliko pokuavao iskopati neki trag o Betvnu privatnom ivotu, sve mu se vie inilo kako zalazi u duboki tamni labirint iz kojega se nee znati vratiti. Kada bi i doznao tko joj je bio ljubavnik, veliko je pitanje bi li mu to bilo od ikakve koristi i bi li to imalo veze s njezinom otmicom. Kao to je opepoznato, ljubavnici ne otimaju svoje ljubavnice, nego ih iskoritavaju na drugi nain. Bez obzira na to hoe li mu ucviljeni mu isplatiti dogovorenu svotu, sve mu se vie inilo kako bi tu stvar trebalo poslati k vragu i okrenuti se novim poslovima. Jasno, kada bi ih uope bilo na vidiku. Upravo u asu kada se najozbiljnije uvjeravao kako svemu treba okrenuti lea, telefon koji je toga trena zazvonio vrati ga sluaju Bety Lakota. uo je glas inspektora Berislava Mrke koji gaje zamolio da sutradan svakako doe u njegov ured kako bi dao jo neke dodatne izjave u vezi s otmicom i ubojstvom, kojima je, na svoju nesreu, bio prisutan. Mislei kako Mrka uistinu nikad nee nauiti da se ree nazoan, Bani obea ono to je i morao obeati. U suprotnome su ga mogli privesti kad god to poele, bez obzira na to to rekli njegov labavi i nepouzdani prijatelj Vinko Dogan i Hrvatski helsinki odbor. U dva poslije podne u Baniev je ured ipak uao netko koga se na neki nain moglo nazvati klijentom. Mladi je imao oko dvadeset godina, bio je visok i jak i tek mu je djeaki naivno i nezrelo lice odavalo dob. Nosio je kratku konu jaknu podstavljenu krznom, iroke traperice s velikim naivenim depovima i visoke crne Martens cipele, koje je istraitelj uspio prepoznati jer je negdje proitao kako se po boji vezica na takvim cipelama skin-

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

headsi razlikuju od punkera. Ipak, bez obzira na cipele i vezice, mladi nije bio ni jedno ni drugo nego boksa, sudei bar po golemoj portskoj torbi i velikim crnim rukavicama to su bile zavezane o njezinu drku. Ili bar netko tko to pokuava postati. Imao je crnu kovravu kosu i inteligentno lice, jo neunakaeno kroeima i aperkatima starijih kolega. Kako je rekao, zvao se Jurica piler, ali su ga svi zvali Mali, to ga nipoto nije veselilo, jer je u tom nadimku bilo neto podcjenjivako. Vi ste detektiv Nikola Bani? ree, bojaljivo se pojavivi na vratima istraiteljeva ureda. Bani kimne potvrdno. Znai li to da pronalazite izgubljene osobe? Ne znai! Znai samo da ih pokuavam pronai. Katkad uspijem, katkad ne. Koga si izgubio? Mladi sjedne na stolac, uzdahne i spusti torbu na pod. Brata ree, pa iz njedara izvue crno-bijelu foto grafiju i stavi je istraitelju na stol. Zove se Igor piler, ali ga oduvijek svi zovu Igra. Znate, to je zato to piler na njemakom znai igra. Korisno je s vremena na vrijeme nauiti pokoju njemaku rije ree Bani, uzme fotografiju pa se za gleda u nju. Uistinu se moralo raditi o brai: iste crte lica, ista kovrava kosa, iste velike tamne oi. Samo to je nestali s fotografije morao biti desetak godina stariji, i to su crte gorine i razoaranja njegovu fizionomiju uinile nekako tvrom i ozbiljnijom. Koliko bi to kotalo? upita mladi sa strahom u glasu. Ako mi nita vie ne namjerava kazati, moe sliku lijepo odnijeti u Veernji list i objaviti oglas da trai brata i kotati e te izmeu tristo i etiristo kuna. To ti je naj jeftinija varijanta.

Sve u vam kazati shvati on istraiteljevu ironiju. Ima trideset tri godine, zavrio je kolu za ugostitelje i nekoje vrijeme radio kao ef smjene u restoranu. U ljeto 1991. otiao je u rat, isprva na Baniju, a poslije je sve do 1992. bio na slavonskim bojinicama. Kada se vratio ostao je bez posla, pa se morao snalaziti na razliite naine. I to mu je dobro ilo, tako da je prole godine kupio stan za nas dvojicu. U Kosirnikovoj ulici. To je tu, dosta blizu. ime se to bavio kad je tako brzo uspio kupiti stan? Meni to ve desetljeima ne uspijeva. Ne znam zbuni se Mali. Nikada mi nije htio kazati. Dobro, pa morao si valjda vidjeti ree Bani. Boksa si. Sudei po tome nisi slijep. Nisam vidio. Ja sam, naime, tek godinu dana ovdje. A gdje si bio prije? U popravilitu proturi on poput uenika ija je nepodoptina upravo otkrivena. Zapravo u maloljetnikom zatvoru. Zbog ega? Nisam bio ba dobar kratko e Mali, kao da mu se ba ne govori o tamnom dijelu vlastite nevelike bio grafije. Ali ako vas udi to to je Igor kupio stan, mo ram vam odmah kazati da se zaduio. Uzeo je posudbu od jednog kamatara i sada to vraa u ratama, svaka tri mjeseca. Ne moram ni pitati na kakvu je kamatu pristao? To ja ne znam snudi se Mali. Ali bi mi bilo jako vano da ga naete. Znam ree istraitelj. Sigurno te uzdrava. Mali stidljivo kimne glavom. Uzdrava me. Ja nemam posao niti u ga ikada do biti. To je zbog toga to sam bio u zatvoru. A u klubu

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

dobivam samo tenisice i dres. Bojim se da vam ak neu moi ni platiti. Ali Igor e sve podmiriti im ga naete. On je poten i od rijei. Mogu si misliti promrmlja Bani. U posljednje mi vrijeme svi plaaju u roku. Dobro, zato ne ode na policiju? Pa, tako... zbuni se on jo vie. Igor se bavio nekim unosnim poslovima. Ne mogu ga traiti preko po licije. Postoji opasnost da su ti poslovi neto to se njima ne bi svidjelo. Taman posla! usklikne Bani. Dobar dio zem lje bavi se unosnim poslovima koji se policiji ne bi svi djeli. Pa nikom nita! Dobro, a to kau roditelji? Nita tiho e mladi. Oni su mrtvi. Lee na osjekom groblju. Imam samo brata. Iz Osijeka ste? Da. To jest, ivjeli smo ondje sve do 1993, kada je Igor otiao u Zagreb, a ja u maloljetniki zatvor. Banicu se mladi uini zanimljivim sluajem, ali je, sudei po svemu, toliko malo znao o bratu da se na njega uope nije moglo osloniti. U takvim sluajevima novinski je oglas moda bolje rjeenje od privatnog detektiva. Ali klinac, ini se, nije imao novca ni za oglas, ni za detektiva. utei kako polako postaje budala koja radi za bogatae koji ne ele platiti i za siromahe koji to nemaju otkuda, Bani podigne glas pa pone s Malim razgovarati onako kako to ine strogi profesori s uenicima koji ne znaju gradivo. Dobro, pucaj sve to zna! Kada ti je nestao brat? Prolog mjeseca nije ga bilo tri dana kod kue. Mi slim od etrnaestoga pa do sedamnaestoga. Ima li obiaj nestajati sa enskima, lokati s prijatelji ma, zakartati se s udnim drutvom?

Ne, nije on takav branio je mladi piler starijega. On to ne radi. Jedina Igorova mana je to to je pokat kad previe utljiv i tajanstven. Kada se sedamnaestog vratio, rekao je da je bio na nekom poslu za koji treba dobiti veu lovu. Koja e nam biti dovoljna za ivot i od koje e platiti ratu za stan. Ali sam vidio da je jako neraspoloen. Kao da gaje brinuo taj posao... Kae da se sedamnaestoga vratio poticao ga je Bani. Kada je onda nestao? Prije tri dana... Dakle, etvrtoga. Da, etvrtoga prosinca. Pred veer se obrijao, obu kao odijelo i otiao van. I otada ga nema? pogleda istraitelj prema mom ku koji je prstima uzrujano lupkao po koljenima. Da, otada ga nema potvrdi Mali. Koliko bi me kotalo da ga naete? Znate, to mi je jako vano. Ne zbog toga to me uzdrava, nego tako... brat mi je. Imam samo njega. Bani se gotovo saali nad njim, pa promijeni ton. Pusti sad plaanje na miru ree blaim glasom. Reci mi najprije gdje ti se kretao brat, s kim se druio, koga je poznavao, imate li jo kakve rodbine... K vragu, pa neto valjda mora znati! Ni to nije bilo od osobite pomoi, Mali samo napravi izraz nemonog i neupuenog ovjeka, pa slegne ramenima. Kad god je nekamo iao, rekao bi kako to nisu mje sta za mene, kad god je bio s nekim, rekao bi da to nije drutvo za mene. Govorio mi je samo da marljivo treni ram i ni za to se ne brinem. ak mi je znao rei kako u njemu nikada ne bih trebao gledati neki uzor... nego... nego da se ugledam u druge fine i potene ljude.

GORAN TRIBUSON

Rekao si da je i on poten ovjek. Pa u nekom smislu da. I ljudi koji se bave, tako, nekim neobinim poslovima, mogu biti poteni. Bar pre ma brai. Da, to je zapravo na neki nain tona filozofija, pomisli Bani, ne znajui vie na koji bi nain iz deka iscijedio neto korisno. A taj kamatar od kojega je posudio novce za stan, zna li bar njega? Mislim da se zove Bohutinski, ali ga nikad nisam vidio. Navodno ivi negdje u Dubravi. Bohutinski!? iznenadi se Bani, zadovoljan to je neto ipak doznao. Koliko bi to kotalo? jo jedanput e Jurica piler, koji se zacijelo bojao da ne uleti u kakvu grozno skupu stvar, koju ak ni njegov brat nee moi platiti. Sluaj, klinac priprijeti mu istraitelj. To to ne zna gotovo nita o vlastitom bratu, mogu ti jo ne kako oprostiti. Ali to to si tako dosadan posve je ne oprostivo!

17.
SOBU
U KOJU GA JE POZVAO INSPEKTOR MRKA PRONAAO je vrlo lako. Iako su tijekom proteklih osam godina vie puta mijenjali sustav oznaavanja soba, Mrkina je bila u istom hodniku, desetak koraka udaljena od one u kojoj je neko radio Bani. Pokucao je na vrata i uao zatekavi Mrku zadubljena u sadraj nekakvoga debelog fascikla. Mrka ga ponudi da sjedne, a zatim ga upita hoe li kakvo pie, dometnuvi s blagom zluradou kako ga ovdje pamte kao iznimno vjeta istraitelja, ali i kao osobu koja voli potegnuti. Skinuo sam se s viskija ree Bani ravnoduno, sjedajui na stolac ispred Mrkina stola. Osim toga, bilo je to prilino davno. Skinuli ste se s viskija na pivo nasmije se Mrka. To je otprilike kao s heroina na heptanon. Moda... viski daje akceleraciju, a pivo vas sputa. Prikladnije je za moju dob. Zato ste me zapravo pozva li? Znate, bez uvrede, nekako bih volio to manje vreme na provesti ovdje. Mislim da mi je, bar za ovu godinu, dosta gostovanja u MLJP-u. Ah, ne ljutite se na inspektora Zadru! On je poma lo prijeke naravi, ali je jako dobar istraitelj. ista poli cijska NBA liga. Znam nakalje se Bani, vadei cigarete. Re kao mi je ve Dogan. Uspijeva izvui gotovo sto posto priznanja, a to je fantastian uinak. Pravi policijski Michael Jordan. Smijem li puiti?

GoRAN TR1BUSON

B IJESNE

LISICE

Dakako otpovrne inspektor Mrka, pa iz stola izvue malu kasetu kakve se rabe u diktafonima i tele fonskim tajnicama. Stavi je u nekakav ureaj nalik na kasetofon i pritisne dugme. Iz zvunika na ureaju zauje se utanje, a potom i mutan glas snimljen zasigurno preko telefona: U vezi vae sup-pruge imamo novi plan... U ureaju neto zakri, a zatim se zauje razgovjetniji glas ovjeka koji je rekao samo ali brzo, elim da se ta stvar im prije okona. Bani odmah prepozna glas Krste Lakote. Nakon toga utanje potraje malo dulje, moda dvadesetak sekundi, a zatim se ponovno zauje onaj prvi glas: Ne brzajte. To je opas-sno za vau enu. Ona je na sigurnome, ako budete dovoljno pa-ametni. Bani shvati o emu je rije. Bila je to snimka s Lakotine telefonske tajnice, snimka razgovora otmiara i tajkuna. Premda bi to Bani rado odsluao do kraja, Mrka, oito ljubomoran na svoje istrano vlasnitvo, ugasi ureaj i zagleda se u Banica koji je posve mirno tresao pepeo cigarete na pod. Kada ste dvadeset etvrtog naveer mobitelom razgovarali s ovjekom kojemu ste trebali isporuiti novac... Bilo je to dvadeset petog ujutro ispravi ga Bani. Dobro! Nema veze! Dakle, zanima me jesu li ovaj glas i onaj s mobitela isti? Gotovo sam siguran daje to ista osoba. Odlino! zadovoljno e Mrka. A onaj ovjek kojem ste u podsusedskoj cementari dali novce... je li vam se on uope obratio? Jest. Ali to sam vam ve rekao u izjavi.

Kakav mu je bio glas? Isti ovakav. I on je, ini se, mucao... ili se trudio prikriti mucanje. Navodno idu na nekakve logopedske vjebe ree inspektor. Ondje ih ue kako da prevladaju mucanje. Nai deki upravo pokuavaju doznati tko je sve u po sljednjih petnaestak godina proao taj tretman. To e sigurno biti od velike koristi, pomisli zlurado Bani, zamiljajui ih kako danima sasluavaju stotine izlijeenih, zalijeenih i neizlijeenih mucavaca. Pravi prizor za urnebesnu filmsku komediju. Taj tip iz podsusedske cementare nosio je eir primijeti Bani ironino. Kako bi bilo da vai deki iz cjelokupnoga mukog puanstva u dravi izuzmu one koji nose kaket, francusku kapu, skijaku kapicu i gologlave? Tada biste suzili krug sumnjivih na moda kojih sto do dvjesto tisua ljudi. I? pogleda ga Mrka, ne skrivajui srdbu. Zatim biste ih mogli pripustiti tom vaem NBA in spektoru Zadri. Siguran sam da bi bar polovica priznala. To bi bilo lijepo i veliko suenje. Pravi spektakl! Ideal no za hipodrom! Imali su pravo oni koji su me upozoravali da ste zajeban tip. Trebao sam vas prepustiti Zadri. Trebali ste preko volje e Bani. Tad bi sluaj ve bio zakljuen. Imam neki prokleti predosjeaj da bih i ja kapitulirao. Ipak, priznajem da mi je s vama ugod nije razgovarati. U to sam siguran mirno e Mrka. Bar neete morati zubnom protetiaru. Nego, gospodine inspektore nagne se Bani ona ko povjerljivo prema policajcu ako ne zadirem previe u vae poslovne tajne, recite mi kako ste se to svi vi mur-

GORAN TR1BVSON

BIJESNE LISICE

jaci stvorili ba u pravi as u podsusedskoj cementari. I to u tolikom broju. Zanima vas tko vas je otkucao? Upravo to. Dobili smo anonimnu dojavu, pa smo morali do i. Isto kao kad nam dojave da je negdje podmetnuta bomba. A tovota u kojoj je bila ubijena ena? Nije li vas ona navela na kakav trag? Znam da za manje od pola minute moete utvrditi vlasnika. Naravno nasmije se Mrka zagonetno. Da nas je navela na kakav trag, ne bih vam to smio kazati. Ali nije. Bila je ukradena. U sobu iznenada i bez kucanja ude Vinko Dogan. Po tome kako je Mrka hitro ustao vidjelo se kakav ugled i autoritet uiva stari Baniev poznanik i bivi kolega. Dogan brzo prie stolu i pred Banica stavi papirnatu vreicu. Dosta je gnjavae! Evo, tu su ti revolver, iskaznica i paso. Potpii da si preuzeo i brii! Posve si ist, premda nije iskljueno da emo te jo stotinjak puta pozivati. U to i ne sumnjam promrmlja Bani pa potpie primitak svojih stvari. Kako mu se vie ni aska nije ostajalo u policijskom uredu, pokupi vreicu i izae na hodnik. Nije napravio ni pet, est koraka kad primijeti kako Dogan ide za njim. Moram ti nekoga pokazati ree mu sad neto pri jaznijim tonom. Ide sa mnom! Dok su koraali dugim hodnikom, Bani iskoristi priliku pa ga zapita: Kako to da su ovi tvoji tako brzo shvatili da sam ist? Vjerovao sam da e me na crnoj listi drati bar do Uskrsa.

Dogan ga pogleda poprijeko. Nije volio njegove zajedljive primjedbe na raun slube u kojoj je i sam proveo toliko vremena. Znanost, dragi moj, znanost! odvrati ponosno. Ono to ti u svojem jebenom duaniu od est kvadrata nikada nee moi raditi. Kada si je naao u onoj ukra denoj tovoti, bila je ve najmanje pet dana mrtva. To te ini istim i slobodnim ovjekom. A kako je ubijena? Hoe li moda da ti poaljem kopije kompletnoga istranog materijala? ree Dogan, a zatim ipak od govori: Slomljen vrat! Najvjerojatnije ju je neka snana mukarina ubila, slomivi joj onim komandoskim za hvatom iju. Gledao si to u amerikim filmovima? Jesam. Ali ti tipovi iz filmova... nekako su se suzdr avali da takve zahvate prakticiraju na enama... Bar u onima to sam ih ja gledao. Da, da nezainteresirano e Dogan. Ali to su ipak samo filmovi! Vidi, u ivotu se i takve stvari do gaaju. No to vi privatni detektivi znate o ivotu? Jedan dan njukate za nevjernim enama, drugi za nevjernim mukarcima... Ako ti se ikada uini da te vara ena, za tebe u tu stvar uiniti s velikim popustom. Bude li nalaz pozitivan, ak i badava. Dogan se okrene i pogleda ga bijesno; svi su znali da ima mladu enu i da je ljubomoran kao pas. Vidjelo se da bi ga najradije udario ili primijenio na njemu spomenuti komandoski zahvat, ali se ipak nekako suzdrao. Daj, ne kenjaj! ree grubo i dovede ga do malog proirenja u hodniku, gdje ih je ekao stari Baniev drug, nasmijani i strano debeli Komar.

GORAN TR1BUSON

BlJESNE LISICE

Isuse, Komar! Pa prestigao si Orsona Wellsa! posve e netaktino Bani. Uskoro se nee moi ni kretati. Komar ponikne pogledom, vidjelo se da se teko nosi sa svim tim kilogramima, te da bi mu bilo mnogo drae da je Bani primjedbu zadrao za sebe. Nee se ni morati kretati spasi Dogan neugodnu situaciju. Odlazi nam dobri stari Komar u mirovinu. Kada!? zine Bani. S novom godinom pomalo e stidljivo Komar. Upravo imamo malu drugarsku veer sa zakuskom. Ho e li nam se pridruiti? Imate drugarsku veer u deset prije podne!? Bok, deki! uplete se Dogan. Ja idem, a ti, Ko mar, svakako ga nagovori da ostane. Moe sa Zadrom ispiti pokoji bruderaft. Rekavi to, Dogan im veselo mahne, pa ode prema stubitu. uj, Komar, radije ne bih ree Bani, ve poalivi to je u ovako vanom trenu za Komara izrekao onako zloestu primjedbu. Ima tu tipova koji mi se sigurno ne bi razveselili... a ni ja njima... Kako bi bilo da tu ve liku stvar proslavimo naknadno zajednikim rukom? Ti i ja, kako se to kae for old times ake? Moemo evoci rati sve uspomene iz slube... Mogli bismo sa enama. Zna poee se Bani iza uhajo uvijek nemam enu... Isuse, jo se nisi pomirio s Lidijom!? zine Komar od iznenaenja. Pravi si idiot! Pa... moda i jesam. Ostavi sad detalje... Dobro, kad ve nee na zakusku, da te bar otpra tim do izlaza.

Dok su se sputali stubitem, uvijek radoznali Komar ga upita: Na emu sad radi? uo sam da su te zatekli u do sta neugodnoj situaciji prilikom otmice Lakotine ene. Nije to nita! Sve se ve raistilo. Sluaj, jesi li imao kakav sluaj koji bi bio u vezi s Lakotinim hol dingom? Boe! iznenadi se Komar. Pa taj je ovjek vrlo ugledna osoba. Da, da mrzovoljno e Bani. Svi su oni ugle dni! Samo su okrueni raznim stjenicama od kojih se, kako se na kraju pokae, ba i ne razlikuju previe. Jo si uvijek pun gorine nasmije se Komar dok su se pribliavali stubama koje su vodile do samog izla za. Nisam imao takvih sluajeva. Kad je ovjek pred penzijom daju mu same kojetarije. A zatim, kao da se tog asa prisjetio, ree: Prije dva tjedna uhvatio sam dva klinca s nekoliko grama heroina. Nisu nikakvi dileri, ali kad ti se to nae, nastaju problemi... -1 to s tim? Jedan od njih je i stanoviti Viktor Lepen. Stari mu, navodno, radi u upravi Lucky holdinga. Lakotin ovjek. Eto, to je jedina stvar o kojoj imam pojma, a tie se Lakote... Klinac je u gajbi? Ne odvrati Komar. Puten je, a njegov mi je spis jo uvijek u ladici. Nakon nekoliko asaka izali su pred zgradu gdje je lako odjeveni Komar zadrhtao od hladnoe. Bio je tek koji stupanj iznad nitice i padao je gust snijeg. A to si dobio za odlazak u penziju? upita Bani onako, reda radi. Neko su poklanjali ruske satove.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

E, to je bilo davno! Gdje bi danas nali ruski sat!? Pogledaj! Komar ponosno zavrne rukav i pokae Banicu runi sat marke Casio, slian onima kakvima je trgovao Pako, ali pravi, sa topericom i alarmom. I neku knjigudoda, pa iz depa izvue tanku knji icu na ijim je koricama pisalo U tom stranom asu. Kau daje super. Prevedena je ve na sto pedeset jezika. Kad ode u penziju, pravi je as da se pone kulturno uzdizati. Naravno sloi se Bani pitajui se hoe li on sam, sa svim tim gnjavaama, nesreenim ivotom, turobnom glazbom, pivom i tolikim cigaretama ikada dogurati do mirovine. Kada se neto kasnije vratio kui, zatekao je ispred vrata ureda uzrujanoga i uplaenog Juricu pilera kako etucka sa portskom torbom o ramenu. Vrlo uzbuen, teko pronalazei prave rijei, mladi mu ispria kako je juer nakon treninga otiao djevojci, proveo kod nje no, a kada je prije podne doao kui, zatekao je stan otvorenim i sasvim ispreturanim. Plaei se ostati kod kue, odmah je doao ovamo. Bani ga strpa u auto i krene prema Kosirnikovoj ulici, koja je bila posve blizu i koju je predobro poznavao jer je, razvevi se od Lidije, neko vrijeme podstanario ba u njoj, u onom dijelu nasuprot parka Jelenovca. Stan to ga je nestali Igor piler kupio za sebe i mlaega brata nalazio se na prvom katu novogradnje u sjevernom dijelu ulice. Bio je to lijep dvosoban stan, posve nov i nekako prazan, jer vlasnik zacijelo jo nije pribavio dovoljno novca da ga u potpunosti opremi. Ba zbog te male koliine pokustva nered to ga je prole noi napravio nepoznati provalnik i nije bio tako straan.

Vidjelo se da su ormari otvarani, a njihov sadraj pobacan po podu, daje posteljina pomno pregledana, a madraci izbodeni noem uska sjeiva, da je neznanac zavirio u svaki pregradak i prevrnuo sadraj svake ladice, ali je sve to marljiva osoba mogla dovesti u red za tri ili etiri sata. Traili su neto odreeno zakljui Bani. Je li u stanu bilo kakvih vrijednosti? Mislim da nije. Je li to nestalo? ini se da nije slegne Mali ramenima. Pretpo stavljam da bi odnijeli televizor... Bani pogleda u veliki, desetak godina star televizijski aparat. Taj ne bi! Vjerojatno je jeftiniji od radne snage po trebne da ga se odnese. Dobro sloi se Jurica, pa prie jednoj otvorenoj polici iza ijih je vrataca bio veliki mornariki colt s pet kartonskih kutija punih metaka. Ali ovo bi sigurno uzeli. Vrijedi bar soma maraka. Sigurno neprijavljen ree Bani, pa uzme u ruke fotografski album to je leao rastvoren pokraj revolve ra. Pone ga listati. Niega posebnog nije bilo u njemu; neto malo slika to su ih pilerovi morali donijeti iz Osijeka: starac koji im je mogao biti djed, mlada nasmija na ena, valjda njihova majka snimljena u mladosti, i sli ne, uobiajene uspomene. Okrenuvi treu stranicu al buma, Banica iznenade prazni listovi na kojima se jasno vidjelo daje netko grubo istrgnuo est fotografija. Ovo je i prije bilo ovakvo? upita mladia. Jurica prie i zaviri u album. Zatim neodluno odvrati: Ne. Bile su slike. Kakve slike?

GORAN TR1BVS0N

BIJESNE LISICE

Pa tu su bile Igorove slike iz rata. Snimljene na bo jinici. On s pukom, u rovu, zajedno sa suborcima iz bri gade. Ratne uspomene? zamisli se Bani. Nekome su trebale. Kome bi trebale!? udio se Jurica. To emo tek vidjeti ree Bani, pa prie komodi iz koje je netko izvukao svu posteljinu i ostavio je na podu. Zaviri u komodu, a zatim i u ladicu nonog or maria koji se nalazio uza sam krevet. Unutra je bilo ne koliko kutijica s lijekovima. Koliko se Bani razumio, uglavnom sedativa. On je to pio? upita. Da. Otkako se vratio iz rata. Nije mogao zaspati. Rekavi to, Jurica piler se okrene, prie irokom fotelju, sjedne, podboi glavu rukama i zagleda se sasvim snuden u stol. I tad, kao da je neto vano spazio, skoi i vikne, gotovo uplaivi istraitelja. Isuse, zato je to napravio!? Bani mu prie ne shvaajui jo to je time htio kazati. On je bio ovdje! Ali zato? Zastoje napravio takav nered? I kamo je otiao? ekaj! Smiri se malo! Tko je bio ovdje? Igor! Pogledajte pepeljaru! Prije tri dana sam je ispraznio i oistio! Bani prie niskom stolu, uzme veliku ovalnu pepeljaru od smeega stakla i zagleda se u nju. Na dnu pepeljare bilo je neto malo pepela i dva opuka od cigara. Uzme onaj dulji i pogleda ostatak male etikete kojom je bio obavijen. Na zelenom papiru dala su se proitati sitna slova Dutch. On je puio samo holandske cigare. Ali, zato je napravio sav taj nered? Zar mu se nekamo urilo?

Ljudi kojima se uri nasmije se istraitelj njegovoj naivnosti obino nemaju vremena koje je potrebno da se na miru popue dvije velike holandske cigare.

BIJESNE LISICE

18.
PROMATRAJUI
KROZ PROZOR KAFIA OPINJAVAJUU IGRU

snjenih pahulja u snopu svjetla to je dopiralo s ulaza u kino, Bani iznenada spazi kako lokalu prilazi njegova ki Nika. Ula je, otresla na brzinu snijeg s ramena, zbacila kapuljau, huknula u promrzle ruke i odmah ga ugledala kako sjedi za stolom koji je volio zvati svojim. Joj, kako moe po takvoj zimi piti ledeno pivo? rekla je, iako je dobro znala da nita drugo i ne pije. Mo e li mi naruiti kuhano vino? Mislim da me hvata viroza. Pa zar niste otili na Plitvice? upita je zauen, pa tek potom narui vino. Tata, ti si oduvijek bio Marsovac! nasmije se ona. Zar ne gleda televiziju? Ceste su zaleene, jezera su zaleena, drvee takoer... Eno, na vijestima patetino javljaju kako nekakvi radnici nadljudskim naporima po kuavaju popraviti dalekovode i dovesti struju, dok dru gi spaavaju putnike iji su automobili ostali zameteni na cestama. ankerica Zdenka donese au kuhana vina, obraduje se spazivi Niku, utipne je za obraz kao to je radila dok je bila klinka, pa joj postavi nekoliko pitanja o tome to se radi i kako se ivi u Londonu. im je otila, Nika se uozbilji, pa nastavi: A da smo i mogli, ne bismo otili zbog mame. to je s mamom? uozbilji se i on. Danas popodne smo je Tim i ja odvezli u bolnicu na preglede.

Znai, posluala me! Tebe je posluala!? pogleda ga ona srdito. Pr stom nisi maknuo! Ma jesam! asna rije! branio se on sasvim is kreno. Tim ju je jutros nagovorio. Kako Tim? Pa na hrvatskome to ga je u ovih nekoliko dana nauio. S onih dvadesetak rijei koje po pravilu izgovara pogreno. To je izgledalo tako blesavo i nevjerojatno smijeno da ga nije mogla odbiti. Eto, sada je taj Tim ispao obiteljski junak, pomisli Bani zlovoljno. I to joj je? Jo se ne zna tjeskobnim e glasom Nika. Uzeli su joj krv, napravili EKG, morat e na rendgen, gastroskopiju, ultrazvuk... Zna kako to ide kad im dopadne aka. Uglavnom, rekli su kako je najbolje da nekoliko dana ostane u Zajevoj na pretragama. Sumnjaju da bi moglo biti neto sa ui, ali jo ne znaju to. -Ostala je? Naravno, pokuavala se oduprijeti, ali smo je ipak nekako uspjeli nagovoriti. Dosta je potitena. Zapravo, najvie je pitala za tebe. Mui je jesi li neki dan dobro proao s nekakvim odijelom na kojemu ti je mijenjala gumbe. to je to bilo? Ah, nita odvrati on i glas mu pritom malo za drhti. Morao bi otii do nje. Na treem je katu, soba broj 309. Hoe li? Budui da joj nita nije odgovorio, ona mu se zagleda u oi, pa, trudei se da djeluje kao odrasla i odgovorna ena, ree:

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Zna, tata, istina je da ti je ona samo biva ena, ali je ujedno i sadanja majka tvoje sadanje keri. Slae se stim? I ba kad je, zateen njezinim rijeima, razmiljao to da joj odgovori, za stolom se pojavi snijegom gotovo prekrivena prilika kinooperatera Paka, kojega je Nika voljela jo od onih dana kada je s ocem dolazila na kinopredstave u Apolo. Drala je da je silno zabavan i smijean, kakvi vjetropiri obino i jesu. Isuse i lepa curica je tu! usklikne Pako, sagne se i poljubi je u obraz. ul sam da si zarobila nekakvoga zgodnog Engleza. Uvek sam govoril kak za naim cura ma luduje ela Europa. Ako je tako, jesi li ti naao koju? Ufuraval sam se nekim komadima odmahne on rukom kao daje rije o manje vanim stvarima al nikad nemam dost vremena. Kad sam fort u nekakvom biznisu. Iza Paka se pojavi i pogrbljena figura inkasatora Marijana, koji je Banievu ker jedva poznavao. To ga ipak nije omelo da se uplete u razgovor: ujte, gospodina, dajte pitajte te Engleze zakaj tak mrziju nas Hrvate, a mi smo ih skorom esto godina u vali od Turaka i izumili im kravatu. Recite im da bi mo gli malo manje sekirat naeg predsjednika. Joj, Marijan, opet kenja avle! ljutio se Pako. Pa ne dela cura u onom foringofisu. Kaj se tebe ope tie visoka politika!? Ti si tu za pretplatu, a ne da alje po ruke engleskoj kraljici. Zatim se nagne prema Banicu i doapne mu u povjerenju: uj, detektiv, ne burno vas smetali. Al kad mala prejde, dojdi za ank. Imam jedan superposel. Na svaku uloenu marku vraa se deset!

Bani se strese od nelagode, to zbog toga to je nagaao kako je opet posrijedi nekakva suluda poslovna utopija, to zbog malo snijega koji mu je s Pakove vjetrovke pao ba za vrat. Upravo stoga je, im je Nika rekla kako mora kui jer je Tim eka ve dobra dva sata, i on poao s njom, ponudivi se da e je otpratiti tih nekoliko koraka. Rastali su se ispred velike zgrade na Britancu, on joj je sveano obeao kako e otii do Lidije u bolnicu, a ona ga je kerinski krotko poljubila u obraz. asak nakon toga u Rokovoj je sjeo u svoj golf. Prije no to e upaliti, pogleda sjetno prema onom dijelu ulice gdje je posljednji san snivala njegova etvorka i shvati da su je dobri klinci kojima je sluila kao igraka i dalje drali u redu, istili je od snijega i uope je tetoili. Kroz ulice gornje Dubrave, koje su istili rijetko i povrno, jedva se uspio probiti. Sred mraka i gustog snijega nekoliko je ve puta pomislio kako je zalutao, ali je ipak na kraju uspio pronai malu i neuglednu gostionicu Sunani raj. U toj mrkloj ulici, koja je zasigurno morala biti nalik na one u junom Bronxu ili Sohou, zasuta nanosima snijega, gostionica s tako neadekvatnim imenom djelovala je nekako nestvarno. Jer, ak ni usred ljeta u toj uskoj, sjenovitoj i posve zaputenoj ulici nije bilo niega to bi bar malo podsjealo na sunani raj. Znajui otprije to mjesto, Bani otvori vrata i ude u lokal u koji nikada nisu navraali sluajnici, pogotovo ne oni iz drugih dijelova grada. Gostionica je uistinu imala periferijski image, starinski drveni ank, daani pod, stolove od jelovine s kariranim stolnjacima to se ne peru ee od jedanput na mjesec, i neispravni elektrini pikado. Da je netko u-

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

mjesto pikada u kut prostorije postavio duboks, ovjeku bi se uinilo daje iz snjene oluje, poput iritantnih junaka X-filesa, uao izravno u rane ezdesete godine. Gostionica je bila gotovo prazna izuzmu li se etvorica mukaraca koji su kartali za jednim od stolova i umorni anker koji je drijemao glave naslonjene na aparat za toenje piva. Bani prie kartaima koji su istoga trena prekinuli partiju i zagledali se u doljaka. Znao je daje onaj najdeblji, s kratkom crnom bradicom i neukusnim arenim puloverom Bohutinski. Ne upitavi smije li, istraitelj sjedne na slobodni stolac, izvadi Marlboro, zapali cigaretu i zagleda se u Bohutinskog. Kartai zanijeme, takve se drskosti nisu dogaale u ovoj birtiji. Bok, Kinta! pozdravi istraitelj Bohutinskoga. Valjda me se sjea? Inspektore Banicu! iznenadi se Bohutinski. to ete vi ovdje? Koliko znam, ne radite vie u policiji. Ne. Otiao sam u privatne istraitelje. Ali i ti si avanzirao. Odavno te se ne via na uglu Drakovieve i Adijine. Bohutinski se nasmije, a kartai se primire shvativi, valjda, da je rije o poznaniku njihova efa. Bani je znao Bohutinskog jo od ranih osamdesetih, kada su ga svi zvali Kinta, i kada je na raskriju spomenutih ulica od jutra do mraka trgovao devizama. Vjeito je nosio prugastu mornarsku majicu, prljave traperice i, bez obzira na to kakve cipele imao na nogama, nikada nije nosio arape. Dogovarao je poslove na ulici, novac mijenjao u oblinjem bifeu ili u zahodu velikoga pukog restorana to se nalazio na samom uglu. Isprva je radio za druge, poslije se osamostalio, polako preao na po-

suivanje novca uz veliku kamatu, nakon toga je poeo otvarati male ali isplative bircuze po periferiji, obino u blizini veih tvornikih pogona, i, moglo bi se kazati, uspio u ivotu. Ipak je izgledom ostao baraba iz susjedstva, iako je po novcu to ga je posjedovao bio pravi gospodin. Dodue, ne poput onih s promocije High Lifea, ali ipak netko kome su i videniji ljudi dolazili radi hitnih posudbi. Dok je jo bio mrkavi klinac koji tri za druge i sam snosi sav rizik takva posla, Bani ga je dva puta spasio od uhienja, a jedanput ga je ak, nakon to ga je prebila konkurentska banda, svojim automobilom vozio u bolnicu. U tim se injenicama krio razlog zbog kojega je Bani onako sigurno i drsko uao u Sunani raj i sjeo za kartaki stol. Htio sam s tobom popriati o ovjeku koji me za nima. Pitajte. Bani posuti, a zatim znaajno pogleda kartae koji su svejednako sjedili za stolom. Razumjevi njegovu neodlunost, Bohutinski se izdere na svoje ljude: Deki, razlaz! Uistinu su ga posluali otprve. Dvojica su nestala u pokrajnoj prostoriji, odakle se ubrzo zaulo kotrljanje biljarskih kugli, trei je otiao na zahod, a etvrti obukao kaput i napustio gostionicu. Tko vas to zanima, inspektore? upita Bohutinski kupei sa stola razbacane karte za poker. Igor piler. Igra? to je s njim? mirno e Bohutinski. Nestao je. Mlai ga brat trai. I to hoete da vam kaem? Hoete li cijelu priu od poetka ili ete postavljati pitanja kao u dobrim sta rim policijskim danima?

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Od poetka. Dobro pone Bohutinski. To da je otiao u rat kao dragovoljac sigurno znate. Prije rata radio je kao ef smjene u nekome osjekom restoranu. A kad se vratio, mjesto ga vie nije ekalo. Zaposlili su nekakve druge ti pove koji su, dok se on borio, eali jaja i grijali dupe uz pe. Inzistirao je da mu vrate njegovo mjesto, a oni su mu govorili kog e vraga on u restoranu. Te ti si se borio, te tebe eka neto bolje, te tebi e dati posao u policiji ili vojsci, te ti e dobiti visoki in... Jebi ga, ali on je htio biti samo ef smjene u restoranu i nita drugo. Moda bi mu na koncu to mjesto i dali da nije napravio veliko sranje o kojemu su pisale i novine. Uzeo je kalanjikov, otiao u nekakav jebeni ured za zapoljavanje i izreetao im strop. Tada su ga hapili, stavili na dva mjeseca u gajbu, a kad su ga pustili, preselio je ovamo u Zagreb. Otada ga poznajem. ime se bavi? upita Bani ono na to mu mladi piler nije znao odgovoriti. Od neega mora ivjeti. Ha, ha, ha! On je veliki zajebant! U poetku je krao rasne pse, a zatim ih uz nagradu vraao vlasnicima. Ja sno, onima koji bi oglasili gubitak dukele. Ostale je pri vikavao na nova imena, a zatim ih prodavao. A poslije? Za nekog vercera od kalibra furao je kamione robe iz Austrije. Ali onako, via Hercegovina. Poslije je polako preao na ozbiljnije poslove u kojima je i danas, premda o tome nerado govori. Radi za tipove koji ba trebaju lju de poput njega. Znate, za neke su poslove ratni veterani strano prikladni. Doe do velikog sranja u kojemu se u nekom smislu pretjera, pa se na koncu sve lijepo objasni onim posttraumatskim stresom i otpise. Kakvi su to poslovi?

He, he, dragi moj inspektore naceri se Bohutin ski. Premda vie ne radite u policiji, sve vam ba ne mogu kazati. Ali uzmimo ovako. Kada bi vas ena vara la, i kada biste vi tog njezina ljubavnika htjeli malo nauiti pameti, Igra bi vam to sto posto sjajno izveo. Ili, recimo da vam je netko duan novce koje odbija vratiti... ili vam ih ne eli posuditi... ili... Dakle, radi i za tebe? Ne ba preesto ree Bohutinski. Ne preesto, a sna rije! On mi je ipak na neki nain prijatelj, pa ga ne bih htio uvaljivati u govna. Ionako ih je u ivotu imao i previe. Bani pozove pospanog konobara pa narui pivo. Bilo je samo Oujskoga i Karlovakoga, koja se istraitelju ba nisu sviala. Ali stoje mogao, pio je ono ega je bilo. A kada bih ja elio, recimo... kada bih elio uzmota se Bani nekoga ubiti. Bi li taj piler mogao to izvesti? Oho, zar je dotle dolo? nasmije se Bohutinski. Pitam hipotetiki. Ne, to on ne bi uradio otpovrne Bohutinski prem da je Bani bio siguran da ne zna znaenje rijei hipote tiki. On je u biti njean klinac u grubom tijelu. Sitnije stvari da, ali ubojstvo... u to najozbiljnije sumnjam. Radi li sam? upita istraitelj, sjetivi se svih onih glupih naslova o tome postoji li u Hrvatskoj organizirani kriminal. Oduvijek. Premda bi mu bilo puno isplativije da se pridrui nekom klanu. Nudili su mu ve, ali ih je uvijek odbio iako je to poprilino opasno. A tko mu je nudio? E, moj inspektore pogleda ga Bohutinski prije korno. Nemojte me to pitati. I menije moj ivot prili no lijep, a glava dosta draga.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Bani shvati da je zaao u zabranjeno podruje u kojemu nema to traiti. Jer, znao je to, nema toga to bi bivi sitni vercer devizama rekao ako bi time i na najmanji nain ugrozio svoj posao i ivot. I ti si mu posudio neki novac? Jesam prizna ovaj ali ne s kamatom i ne pod strogim uvjetima. Posudio sam mu sto osamdeset somo va za stan. Vraa mi to kvartalno i posve je uredan. Mi smo ipak frendovi. Umjesto kamata, s vremena na vrije me obavi mi kakvu sitniju uslugu... ako netko jako ka sni s ratom i slino... A njegov brat? Mislite na malog Juricu? E, to je posebno tuna pria. Radi njega je i kupovao taj stan. elio ga je dobro udomiti i brinuti se za njega. Lud je za bratom. Mislim da bi zbog brata mogao ivom ovjeku grkljan pregristi. A zato? Pa zbog svega to je Mali napravio. Ne znate to? Ne zbuni se istraitelj. Znam samo da se pro le godine vratio iz zatvora... ili iz maloljetnikoga za tvora. Vidite, kada je Igra 1993. otiao u Zagreb, ostavio je brata s majkom i ocem, stranom i nasilnom pijandurom. Tukao je enu i sina gotovo svakog dana. A kad ne bi bio pijan, zlostavljao ih je psihiki neprekidnim vri jeanjem, sumnjienjima i predbacivanjem. Te iste go dine, kada se jedne noi stari vratio iz birtije, poeo je tako estoko tui enu, da je ona vikom i kuknjavom pro budila cjelokupno susjedstvo. Jurica ga je molio da pre stane, plakao, pokuavao ga zaustaviti. A zatim, kad nita od toga nije pomoglo, otiao je u sobu, uzeo jedan od pitolja to ih je njegov brat donio iz rata i spraio sta rom est metaka u trbuh. Kuite? Starije ostao na mjestu

mrtav, Malog su poslali u tu gajbu za klince, a majka je nakon dvije godine umrla od raka. Iznenaen onim to je uo o svom mlaahnom klijentu, Bani zauti, ponovno zauen kakvim sve sudbinama obiluje ivot. Dakle, vezan je za mlaeg brata zato to prema njemu ima osjeaj nekakva duga? Upravo tako sloi se Bohutinski. Jer brat je napravio upravo ono to je i on sam elio, ali nikada za to nije imao dovoljno hrabrosti. udno vam je to! U ratu je, navodno, ubijao etnike, ali na nasilnu pijanduru od oca nije mogao ni dignuti ruku. Otiavi u Zagreb, pre pustio je tu groznu zadau mlaem bratu, petnaestogodinjaku... Dobri su to deki. Ako radite neto s njima, budite obzirni. ivot ih ba nije mazio. Sve to radim jest to da pokuavam pronai Igora pilera. A kada je nestao? Mali kae da je etvrtog otiao od kue. Otada ga nema. Bohutinski se zagleda u kalendar s golim enama, koji je visio na oljutenom zidu birtije. inilo se da u glavi neto rauna. Zanimljivo ree napokon. Ba etvrtog naveer bio je kod mene. Priao mije kako je obavio jedan vrlo zeznut posao te da ga ba te veeri trebaju isplatiti. Znate, du govao mi je jednu ratu od dvadeset somova, pa mi je do ao kazati da ne brinem i da e mi platiti u najkraem roku. Nije rekao kamo ide? Ne tiho e Bohutinski. Znate da se o takvim stvarima ne govori niti se za njih pita. Ali ako ga ipak naete, neka vam ne budete teko spomenuti kako i ja ekam lovu. Nije bitno, ali ipak...

GORAN TRIBUSON

Bili su prijatelji, pomisli Bani, ali je dug ipak bio dug. A zatim se sjeti tog ve spominjanog zeznutog posla zbog kojega je Igor sredinom mjeseca izbivao iz Zagreba i s kojim je moda zapoela njegova zla kob, pa upita Bohutinskog zna li to o tome. Ne, ne znam odvrati on. Ali zato o tome ne pitate Maloga? Maloga!? zaudi se Bani. Pa meni je rekao da je i njega poveo sa sobom. To je neto sasvim novo, zakljui Bani, sve vie se ljutei na mladia koji mu je lagao. Ali nita vie nije pitao Bohutinskog. Jest, na neki mu je nair. bio dunik, ali je i njegovo duniko strpljenje bilo pri kraju. Vrativi se kui sa svijeu da je proao jo jedan osrednji dan od kakvih se sastoji ivot, Bani stavi u player jedan od diskova sa stvarima Cheta Bakera, iji se koncertni Dear old Stockholm sasvim dobro uklopio u plavilo snjene noi to je u njegovu sobu virila kroz oroeni prozor. Uljuljkan tihim, prtavim tonovima Getzova saksofona i Bakerove trube, on iznenada pomisli kako moda ba sada, tamo u drugom dijelu grada, i Lidija gleda kroz bolniki prozor u istu ovu plavu no nadajui se da e joj sutranji nalazi biti dobri.

19.
BOKSAKI KLUB U DUBRAVI BIO JE ZAPRAVO DUGAKA BARAKA

kakve se privremeno podiu na veim gradilitima, gdje slue kao upravne zgrade, ostave za graevni materijal i alate, ponekad ak i kao stambeni objekti za sezonske radnike. Na duljoj strani baraka je imala est prozora, a na niskom krovu dva dimnjaka iz kojih se puilo, po emu se vidjelo da se prostor za trening zagrijava najstarijim od svih naina. Veliko parkiralite nije bilo oieno od snijega, tako da je prostor izmeu barake i ceste bio ureen arabeskama nastalim od brojnih stopa i automobilskih guma. Bani tekom mukom ue na parkiralite, ugasi motor golfa i izae, osjeajui kako mu noge propadaju u visok snijeg. Iz dvorane, za boksae zacijelo pretijesne, dopirali su razliiti zvukovi, udarci rukavica, dahtanje, toptanje nogu i povici trenera. Nastojei da ga tkogod ne primijeti, istraitelj ue u dvoranu i nae se usred pravoga boksakog treninga. U dva su ringa poskakivali borci sa zatitnim kacigama na glavi, dva ili tri tipa, oito tee kategorije, mlatila su nemilice objeenu vreu od ve istroene koe, neki je veltera preskakao preko konopca, dok je nekoliko boksaa u dnu prostora za trening radilo s utezima. Posvuda su se osjeali vlaga i smrad sagorjelog ugljena pomijeani s vonjem znojnih boksaa, tako da taj sirotinjski prostor nije imao ba nita zajednikoga s onim otmjenim fitness vjebalitem na Srebrnjaku. to radite ovdje? iznenadi ga Jurica piler koji mu je, ve odjeven i posve mokre kose, priao s lea. Bilo

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

je jasno da je za njega trening zavrio i da je spreman za odlazak. Doao sam po tebe odgovori Bani, pa ga primi za nadlakticu i povede prema izlazu. Pa kad su ve bili pred vratima, pogleda ga i upozori: Ima mokru kosu. Ne bi li navukao kapuljau? Jurica ga pogleda zaueno. Primjedba je bila iz glupavog repertoara roditeljske skrbi, a on sasvim sigurno nikada nije imao roditelje, bar ne oca koji bi se na takav nain brinuo o njegovu zdravlju. Ipak poslua, navue kapuljau, pa izae za Baniem van na snijeg. asak nakon toga ve su se povrno oienim ulicama vraali prema sreditu grada. Golf je jo uvijek imao ljetne gume za koje je takva podloga bila puna iskuenja. Ima li love? upita Bani dok je pretjecao staru kodu koja se zanosila na skliskoj cesti. Ne odgovori Mali. Molio sam da me priekate s plaanjem sve dok se Igor ne vrati. Ne pitam te zato! razljuti se istraitelj. Zanima me od ega ivi. Mladi boksa ne odgovori nita, to je moda bilo rjeitije od bilo kakva odgovora. to si danas jeo? Surla mi je dao sendvi. A kod kue imam deset jaja. -T kojeSur la? Teka. Poslije treninga pojede po est, sedam sen dvia. Danas gaje muio eludac. Bani uspori, zavue ruku u dep, izvadi novanicu od petsto kuna i, ne gledajui uope Juricu, gurne mu je u ruku. ekajte! branio se Mali. Pa ja bih trebao

va ma... a ne vi meni...

Glas mu je bio drhtav, podosta uzbuen; situacije u kojima bi mu netko, zabrinut za njega, davao novac sigurno su bile rijetkost. Ipak promuca jedno hvala pa spremi novanicu u dep vinterice. Spazivi slobodno mjesto ispred restorana Kod Slavka, Bani naglo skrene, poskoi preko rubnjaka koji nije vidio zbog snijega, pa zaustavi auto na samom rubu plonika. Mladi ga pogleda upitno, ali ne ree nita. Idemo, mora neto pojesti! asak kasnije ve su sjedili za stolom ugodno zagrijanoga restorana koji je sav mirisao na razna topla jela. Izvolite obrati im se debeli konobar u bijeloj kuti, po ijim se mrljama mogao rekonstruirati gotovo cijeli jelovnik, ak i za jueranji dan. Bani narui samo hlad ni Heineken, pa se okrene prema deku koji se vrpoljio u stolici. Uistinu je djelovao kao ovjek koji bi mogao smazati svata, samo kad ga ne bi bilo stid. Hamburger... i pomfrit... i Coluneodluno e Mali. Uistinu je jo dijete, pomisli Bani pa se nasmije u sebi. Pravi klinaki izbor! Samo je jo nedostajala aumpita na kraju. Dajte mu dva hamburgera i dvije porcije pomfrita doda Bani kao da licitira u pokeru znajui koliko hra ne mogu smlatiti mladi boksai, pogotovo ako cijelog dana gotovo nita nisu okusili. S pogledom zahvalnosti spram veeranjeg dobrotvora, Jurica piler zgrabi meki hamburger prodirui ga velikim zalogajima, i ne pazei mnogo na keap koji je kapao po tanjuru, a gdjekad i po stolnjaku. Kad unajmi privatnog detektiva, bez obzira na to ima li novac kojim e ga platiti, postoji jedno sveto pra vilo o kojemu ovisi hoe li on dobro obaviti posao ili sve uprskati.

GORAN TRIBVSON

BlJESNE LISICE

Mladi prestane vakati topli hamburger i radoznalo se zagleda u istraitelja. To sveto pravilo je iskrenost nastavi Bani. Treba kazati ba sve, i ono to je moda neugodno ili ak utuivo. Jer detektiv nije drot koji e odmah procijeniti to je za prijavu, a to ne. Detektiv ti je neka vrsta ispo vjednika koji zna utjeti o onome to je uo. Jurica odloi hamburger, obrie prste papirnim ubrusom to se raspao u dodiru s ljepljivim ostacima sira i keapa, a lice mu poprimi zabrinut izraz. Kao da je nazirao to zapravo istraitelj eli kazati. Sasvim mi je prihvatljivo to to si preutio razloge zbog kojih si bio u maloljetnikom zatvoru, ali mi nikako nisi smio zatajiti da si sredinom prologa mjeseca bio s bratom u onome to si, ako se jo dobro sjeam, nazvao zeznutim poslom. Odakle to znate? upita Jurica dok mu se licem razlijevalo crvenilo djeaka uhvaenog u lai. Rekao mi je stari lisacBohutinski. Poznajem ga jo iz vremena kada se zvao Kinta i kada je, dilajui devize, zaraivao jadnih pet posto od tuega profita. On zna da se Igor uvalio u taj tvoj zeznuti posao i da je uvukao i tebe. Sigurno te namjeravao polako uvesti u svoje zeznute poslove od kojih se bolje ivi nego od kolportae, inovnikovanja i rintanja na bauteli. I to sad? upita Mali. Otkazat ete mi? Ne budi smijean! naceri se Bani pa obrie piv sku pjenu s usnica. Kako bih mogao otkazati takvoj zlatnoj koki! Sad e pojesti svoje jebene hamburgere i sve mi ispriati! Ali ba sve! Nita neete kazati policiji? Oh, mogao bih ti satima priati u kakvom smo ide alnom braku ja i policija. Ono ime su me neki dan na-

gradili mnogo je gore od onoga to ti dobija u toj svojoj boksakoj baraci. Neto smireniji, Jurica nastavi jesti svoj drugi hamburger, a zatim, kako zasigurno nije mogao tajnu dulje drati u sebi, pone priati punim ustima: Prolog mjeseca Igor je morao obaviti nekakav po sao u Gorskom kotaru. Rekao je da je stvar komplicira na i da je ne moe obaviti sam. Trebao mu je voza. Bu dui da je cijela stvar morala ostati u strogoj tajnosti, rekao je da u ga ja odvesti tamo i vratiti natrag. Zar on ne vozi? Vozi, ali nije stvar u tome ree Mali, pa odloi ostatak hamburgera na tanjur i otpije malo Coca-Cole. Sluajte pa e vam biti jasno. Dobro, samo pucaj! Nije elio voziti svoj auto nastavi on nego mi je dao novac da na lano ime unajmim auto u rent a caru. Meutim, ja sam lovu izgubio... Kako si je mogao izgubiti? Sigurno na pokeru? Ne, na belotu prizna Jurica nakon kraeg pre miljanja. Izgubio sam je istoga dana kada smo tre bali poi u Gorski kotar. I tad... to sam mogao... uzeo sam... Hoe rei da si ukrao drugi auto. On potvrdi kimnuvi glavom. Odakle ti zna kako se kradu auti? Znate, u tom maloljetnikom... u tom zatvoru se svata moe nauiti... Ah, razumijem kao da se dosjetio Bani. Ukrao sam auto i doao navrijeme po njega. Pohva lio me zbog tonosti i rekao kako e od mene sigurno neto biti. Kamo sree da ne bude!

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

Ne shvativi Banievu ironinu primjedbu, Mali nastavi: Poli smo naveer u deset. Vozili smo se karlova kom autocestom, proli smo Zdihovo i Severin na Kupi, a onda nam je pukla guma. Igor je poizio. Vikao je na mene zato nisam uzeo neki bolji auto, kao da i na boljim autima ne pucaju gume. Na boljem su autu obino bolje i gume primijeti sasvim ispravno Bani pogledavi prema ulazu na kojemu se pojavio ovjek u sirotinjskom kaputu. Imao je na gla vi zamazanu kapu s izlizanim porubom. Sagnuo se pre ma ljudima za jednim od stolova kao da neto moli, a nakon toga poao do onih koji su bili za drugim stolom. Bani je znao da e doi i do njih. Promijenili smo gumu i nastavili put. Oko ponoi, negdje prije Delnica, skrenuli smo s glavne ceste. Sputali smo se zavojima, proli ono jezero, zatim nekoliko puta skrenuli... Bi li danas znao proi tim istim putem? Nisam siguran zamisli se Jurica. Bilo je strano mnogo skretanja. Igor je vodio i govorio mi gdje u poi lijevo, a gdje desno. ovjek u sirotinjskom kaputu zastane pokraj njihova stola i sagne se prema Banicu. Oprostite, gospodine, mogu li vas neto pitati? Ne moete! odbrusi Bani. Nemam novca! Ve ga je izluivao taj prosjaki tos. Nitko vie nije znao jednostavno i skromno ispruiti ruku i zatraiti milodar, nego su svi redom pokuavali uvui ovjeka uvijek u jedne te iste zamrene prie o kui koja je ba juer izgorjela, o gladnom djetetu koje upravo plae za mlijekom ili kiflom, o samo nekoliko novia koji im nedostaju da bi kupili autobusnu kartu za Novi Marof i slino.

ovjek bojaljivo ustukne, a Mali nastavi priu: Poslije nekog vremena zali smo u duboku umu. Nakon nekoliko kilometara morao sam zastati na pro planku s kojega se mogla nazreti stara vila na kojoj je bilo nekoliko osvijetljenih prozora. Igor je izvadio iz depa mobitel i nekoga nazvao. Rekao je tom ovjeku neka smjesta izae i ode do odvojka za Rijeku, jer ga ondje ekaju ljudi koji ele s njim ozbiljno porazgovarati. udi lo me to jer se uope nismo nalazili ni blizu odvojka za Rijeku. Koga je to zvao? Pojma nemam! Nita mi ni o emu nije htio kazati. Ja sam bio samo voza. I dalje? pourivao ga je istraitelj. Onaj s druge strane valjda ga je pitao o emu bi to trebali razgovarati, a Igor se samo izderao Zna ti ve, a zna i ona! ekali smo desetak minuta, a zatim mi je naredio da polako krenem prema vili. Oprostite, gospodine raskurai se ponovno onaj siromah samo sam vas htio pitati... to vam je, ovjee!? ljutio se Bani to ga ometa na najvanijem mjestu. Zar ne vidite da razgovaramo? Siromah se povue i ode do izlaza stisnuvi se nekako bojaljivo uz vjealicu na kojoj je visjelo pravo brdo zimskih kaputa. Umjesto da prosi, mislio je Bani, bilo bi mu profitabilnije da drmne neki bolji kaput s vjealice i zbrie van. Zatim je Igor izaao iz auta, zapovjedio mi da ga priekam i otiao u vilu. ekao sam ga na cesti i ubrzo me spopao strah. Cijela mi je stvar nekako smrdjela. No nakon dvadesetak minuta on se vratio. Ali ne sam. S njim je bila i nekakva ena, ini se mlaa. Imala je dugi jesen ski kaput, iroki eir i tamni veo preko lica. Ba kao da

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

ga je morala nositi kako je nitko ne bi prepoznao. Premda je bilo izmeu jedan i dva poslije ponoi i nikoga tko bi je uope mogao vidjeti... Moda je ti nisi smio vidjeti? Moda slegne Jurica ramenima. Uglavnom, hodala je polako i djelovala uplaeno. U ruci je imala putnu torbu, mislim smeu, i sama ju je nosila. Kada su stigli do automobila, Igor joj je uzeo tu torbu i ubacio je u prtljanik. Sjeli su potom oboje na stranja sjedita, Igor tik uz nju... Nisu razgovarali? Nijednom. Igor mi je samo rekao neka vozim na trag. Ja sam upalio svjetla i brzo krenuo... I tad se pred autom stvorio neki dosta mlad ovjek koji je iz sve snage vikao i trao nam ususret. Zbunio sam se i htio prikoiti, ali mi je brat naredio da dodam gas. Pojurio sam i silno se uplaio da u pregaziti ovjeka. Meutim, on se ipak u posljednji as bacio ustranu i otkotrljao niz padinu. Dobro si ga vidio? Da. I predobro! Mislim da bih ga prepoznao u bilo koje doba dana ili noi. Nekako mi se taj trenutak ure zao u pamenje... mislio sam da u ga ubiti. -1 to je bilo dalje? Nita. Cijelo su vrijeme utjeli. Dovezao sam ih, oni su izali iz auta, a meni je brat zapovjedio da odem kui i ekam ga. Vratio se nakon tri dana i o svemu tome uop e nije htio razgovarati. Rekao si da je ena djelovala uplaeno i da je sve vrijeme utjela. Nije li je on prisilio na to da bude mirna i tiha? Recimo, mogao je tijekom puta drati revolver u depu, ili slino... Mogue je prizna Jurica. Vidjeli ste kakav re volver ima. Sigurno gaje nosio sa sobom.

Zadovoljan to si je olakao duu, mlai piler nastavi jesti ve hladan hamburger s pomfritom, a Bani se duboko zamisli. Zar je mogue daje taj misteriozni Igor piler neka karika u otmici Bety Lakota? Ne, ne, to nema nikakva smisla, pokuavao je uvjeriti sebe sama, to su dvije posve odvojene stvari! Vidjevi kako je Mali sve pojeo i iskapio bocu CocaCole, Bani ustane i ponudi mu da ga odveze do kue. Ta ionako su ili istim smjerom. Pribliavajui se izlazu, spazi upornog siromaha koji ga je onako gnjavio, saali se vidjevi u kako tronom kaputu hoda po svijetu, pa mu pri prolasku tutne u ruku novanicu od deset kuna. to vam je? rasrdi se ovjek. Pa zar niste traili novac? Gospodine! povikne ovjek, vraajui mu novac. Samo sam htio provjeriti je li ono va golf. Dovezli su mi dvije tone ugljena, a auto je tako parkiran da kamion ne moe prii podrumskom prozoru. Oprostite, molim vas! mekim e glasom istrai telj. Grad je prepun ljudi koji tako icaju novac! ao mi je, zar mi se niste mogli obratiti na neki drugi nain? Izaao je iz lokala, sklonio auto tako da kamion moe prii blie podrumu, a zatim priekao da Mali ue u vozilo. I tad mu, ma koliko to izgledalo suludo, jedna udna misao padne na pamet. Upali svjetlo iznad upravljaa, izvue iz unutarnjeg depa kaputa presavijenu fotokopiju koju je dobio od novinara Magazina X, razmota je i prui Malom. Nije li to bio taj ovjek? Kako, koji!? zbuni se mladi boksa uzimajui papir. Onaj koji je trao prema tvom autu.

GORAN TRIBVSON

Mladi se zagleda u fotokopiju, a zatim sigurna glasa odvrati: Jest! Bio je! Sto posto sam siguran! Nikada ga neu zaboraviti! ekaj! upozori ga Bani. Kako moe biti tako siguran kad mu se ovdje vide samo potiljak i ramena? piler zauti, a istraitelj se radoznalo okrene prema njemu. On uope i nije gledao u fotografiju Bety Lakota s njezinim anonimnim ljubavnikom! Njegova je pozornost bila usmjerena na drugu stranu fotokopije, na portret nasmijana mladia s mikrofonom u ruci.

20.
TE JE NOI PRESTAO PADATI SNIJEG, A TEMPERATURA JE PALA na trinaest stupnjeva ispod nitice. Kako su to kazali na radiju, iznenadna surova anticiklona sa sjevera natjerala je distributere elektrine energije da prestanu iskopavati struju takozvanim kroninim neplatiama, znai sirotinji, umirovljenicima i nezaposlenima. Sveano je objavljeno kako e se iskopavanje nastaviti tek nakon boinih i novogodinjih blagdana, dakle kad malo zatopli. To je navelo inkasatora Marijana da u lokalu ponosno izjavi kako je vlast j ako dobra i humana, osobito na temperaturama ispod nitice i za vrijeme anticiklonalnih kretanja, te da im je to nemjerljivo veliki plus u predizbornoj godini. Suprotno njemu, Pako je kao vjeita oporba svim reimima drao da je ta studena nepogoda jedina stvar za koju moda vlast nije kriva, a temer Kembra, koji je iskopavatelje ve odavna preduhitrio skinuvi sam brojilo i prodavi ga za pedeset kuna mudro je zakljuio, rekavi samo: Jebe politiku! Flegma je, pak, zbog iznenadne hladnoe neto ranije otiao na beskrajnu vonju toplim tramvajima. S neodgovarajuim dizelskim gorivom, ljetnim gumama, bez iskustva s golfom, Bani je jedva, tek nakon desetak pokuaja, uspio upaliti motor. Zatim se odvezao do Kosirnikove ulice, zastao ispod prozora pilerova stana i nekoliko puta otegnuto zatrubio. Jurica se pojavio na prozoru, protrljao snene oi i nakon desetak minuta, koliko mu je trebalo da se odjene, siao na ulicu.

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICU

Jedna je stvar sve vie muila privatnog istraitelja: zanimalo ga je gdje je mladi piler one vane noi iskrcao brata i tajanstvenu enu. Krenite prema Samoboru, mislim da u uspjeti pro nai ree Mali nakon to mu je Bani rekao to eli. S osjeajem onog lakog uzbuenja to ga ovjek uti kao toplinu koja se sputa niz jednjak do eluca, Bani krene zaleenom i posve neugodnom cestom. Kod Selske je skrenuo nalijevo i spustio se do autoceste, za koju je pretpostavljao da je oiena i posuta solju. Trebali ste staviti lance ree mu Mali kad se auto poeo zanositi i sklizati u zavojima. Dobro bi dole i zimske gume promrmlja Bani preko volje. Zar nemate ni zimske gume? Kad doe u moje godine mudrovao je istraitelj shvatit e da je to ivotni zakon. Nikad nema ono to ti u danom trenutku najvie treba! piler ga zaueno pogleda; bio je u dobi kada se za ivotne mudrosti ne daje ni piljiva boba. Kad su nakon punog sata nekako doli do Samobora, Mali mu ree da skrene lijevo, pa ga nakon toga povede nekom cestom to je vijugala meu breuljcima. Bani s razoaranjem shvati da to nije onaj put kojim gaje navodio neznanac iji je mucavi glas sluao preko mobitela. Usto, mladi ba i nije bio vian geografiji samoborske okolice, pa su na raskrijima poesto stajali i ekali da se on prisjeti kamo treba skrenuti, a nekoliko su se puta morali i vraati, pri emu se Mali ispriavao kako se zabunio te kako danju stvari djeluju sasvim drukije nego nou. I kada je ve uzrujani Bani pomiljao kako su se definitivno izgubili u samoborskoj okolici, mlai piler od-

jednom pokae rukom prema zavoju iza kojega je cesta nestajala meu kupastim snjenim breuljcima. Eno, tamo! Siguran sam! Bani ga poslua, doe do zavoja i skrene nalijevo. Pred njima je stajala trona, visoka katnica s kolonadom iznad ulaza, omeena visokom ogradom, na iji je vrh netko postavio bodljikavu icu. Bani gotovo nije mogao doi k sebi od iznenaenja. Bila je to ona ista zgrada kojoj je onoga dana priao s druge strane skliui se niz breuljak mekan od ve okopnjela snijega. Da, bila je to ba ta naputena kua za koju mu je ovjek koji je gulio divljega zeca rekao kako je neko pripadala stanovitom Maruevskom. Bani izae iz automobila i priblii se visokim kovanim vratnicama to ih je netko osigurao lancima i debelim letvama uvrenima o betonske drae. Skliui se po zaleenom tlu, Mali se vukao za njim, oito i ne shvaajui zbog kojeg je to razloga jedna trona zgradurina toliko zainteresirala istraitelja. Zapitkivao je i dosaivao, ali mu Bani nije odgovarao. Razmiljao je samo o tome kako bi mogao ui i zaviriti u kuu. Konano pronae uski dio ograde na kojemu nije bilo bodljikave ice, dobro ga odmjeri i proui pitajui se je li jo uvijek u tolikoj fizikoj pripravnosti da se moe uspeti na ogradu i prebaciti na drugu stranu. Morao je i to isprobati. Uhvati se vrsto za mreastu ogradu, odupre se nogama, daui se uzvere do vrha, opkorai ga i prebaci se u dvorite, osjetivi pritom onaj poznati zvuk paranja tkanine. Uspije se nekako odrati na nogama, a zatim, shvativi to se dogodilo, opsuje najrunije to je znao. to je bilo? upita Mali koji je priao ogradi spre man daje i sam preskoi. Naravno, kao mladi nabildani boksa on bi sve to uinio mnogo lake, bre i spretnije.

GORAN TRIBVSON

BIJESNE LISICE

Poderao sam rukav o jebenu ogradu! ogoreno e Bani zagledan u svoje rame, gdje se novi duffel coat rasparao ba po avu. Pa naravno, prepametni Trevor Howard nije se suludo pentrao po kojekakvim eljeznim ogradama. Vidjevi pilera kako se sprema poi za njim, Bani mu naredi da ga prieka u toplom autu, a sam pode prema ulazu u zgradu koraajui kroz duboki snijeg prekriven ledenom korom. Budui su vrata bila otkljuana, lako je uao u veliko predvorje koje ga odmah podsjeti na ambijente iz amerikih trilera. Otpala buka, vrata otvorena i deformirana od vlage, stubite s kojega je otpao rukohvat, gole elektrine ice na kojima su neko visjeli lusteri, izbijene utinice i zamotani tepih koji se doslovce raspadao od starosti i vlage. Da, ba bi se u takvom ambijentu nala glavna junakinja filma u asu kad joj se manijakalni ubojica pribliio na najmanju razdaljinu. Bani zaviri u okolne sobe. U jednoj je bilo neto novoga, neraspakiranoga graevnog materijala, gomila paketa s talijanskim keramikim ploicama, naslaganih kutija s lakom za parket, kolutova kabla za nove instalacije i slinog materijala. Sve ostale sobe bile su prazne, izuzme li se neto malo otpadaka po podu, i izgledale su kao da u njih godinama nije kroila ljudska noga. Pomalo u strahu da bi mu se stubite moglo raspasti pod nogama, Bani krene gore na kat. I tu je sve bilo posve nalik na ono to je mogao vidjeti dolje: otpaci, razbijene arulje, deformirani okviri vrata, valoviti parket... Iz kupaonice je, uplaeno njegovim dolaskom, prhnulo dvadesetak golubova i izletjelo kroz razbijeni prozor. Osim stare prljave kade u kojoj je bilo desetak centimetara leda i runih ostataka kupaonske armature, ni tu nije

bilo niega, pogotovo ne onoga to bi privuklo pozornost radoznalog istraitelja. I tad se sjeti da mu je kolerini ljubitelj divljih zeeva priao kako je proteklih dana netko boravio u potkrovlju, pa krene polako uzanim stubama prema najviem dijelu zgrade. Potkrovljem je vodio hodnik u kojemu su se nalazila tri okvira za vrata. Na dvama nije bilo vrata, dok su na treemu bila postavljena sasvim nova vrata. Bani potegne kvaku i shvati da su vrata zakljuana. Razmiljajui nekoliko asaka o tome je li tkogod unutra, jo jedanput pogleda svoj tuno raiveni rukav, a potom, bijesan zbog te nezgode, pritisne ramenom vrata i svom snagom nalegne na njih. Naravno, nisu popustila nova vrata nego stari okvir. Zauo je kako se lomi drvo, izletio je dio brave koji se nalazio na trulom okviru i vrata su se otvorila. Ovea soba u koju je uao bila je puna tragova neijega skoranjeg boravka. U jednom se kutu nalazio sklopivi paravan kakav se rabi u ambulantama, a skriven iza njega bio je i krevet s novim madracem i razbacanom posteljinom. Drugi je krevet bio uza sama vrata i na njemu je leala gruba vojnika deka i areni jastui kakvim se ukraavaju trosjedi. Nasred sobe stajao je mali stol od polirane jelovine, na kojemu je bilo malo ostataka hrane, nekoliko praznih konzervi, pet-est plastinih tanjura i pepeljara s nekoliko opuaka na ijim se bijelim filtrima vidjela tanka zlatna crta. Takve se cigarete obino nazivaju damskima. Pokraj desne strane prozora bio je niski ormari s kliznim vratima iza kojih se nalazila gomila nepotroene konzervirane hrane i nekoliko boca boljega, buteljiranog vina. Na drugoj, lijevoj strani stajala je peica od lijevana eljeza, iji se dugi limeni dimnjak uspinjao prema uskoj rupi na stropu. U pei je bilo po-

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

dosta pepela, a do nje je stajalo starinsko postolje s lavorom i keramikim peharom koji je puknuo zbog leda to je bio u njemu. Bani prie prozoru i lako ga otvori. S tog mjesta dobro je vidio cestu, ali ne i ono mjesto na kojemu je ostavio auto. Uz cestu nije bilo kua, i sve to je mogao vidjeti bio je pitomi pejsa umovitih breuljaka posve utonulih u debeli snjeni pokriva. U jednom trenu, muei se sa skliskom ledenom pokoricom, iz oblinjeg umarka istri lisica, zastane malo, a zatim nestane medu pobijeljelim grmljem. Bani izviri kroz prozor i pogleda prema tlu. Zid na toj visini bio je pun ukrasnih izboina, stropna deka kata imala je desetak centimetara veliko proirenje, a ispod nje, to je utvrdio jo onoga dana kada se prvi put naao tu, nalazile su se naslagane vree cementa. Od prozora u potkrovlju pa do tih vrea bilo je moda kojih est ili sedam metara, ali se mlada i spretna osoba, uz pomo svih onih izboenja, udubljenja i proirenja, mogla spustiti dolje. Zagleda se tad i u drvenu podlogu prozora i zamijeti kako je na jednome mjestu otkrhnuta. Otare rukom snijeg i pokua bolje prouiti to mjesto. Naravno, cijela je kua bila puna najrazliitijih oteenja, tragova neumoljivog starenja i dugogodinje nebrige, ali mu se ipak uini daje to otkrhnue novijega datuma. Ali to nije mogao sa sigurnou utvrditi, kao to nijednu stvar nije mogao u pravom smislu policijski obraditi. S ogorenjem pomisli kako bi sad na tome mjestu Doganova ili Mrkina ekipa imala sate i sate posla, kako bi uzimali otiske prstiju, prouavali tragove na jastucima i posteljini, ispitivali starost pepela, kako bi u male vreice stavljali ostatke hrane, a u velike rabljeno posue... Nita on od toga nije mogao uiniti, a da je i mogao, ne bi znao to bi s tim.

to bi mu znaili otisci prstiju ili prema pronaenoj dlaci utvren DNA? I ba kada se spremao napustiti taj priruni potkrovni apartman, ispod onog kreveta na kojemu su bili samo deka i ukrasni jastui spazio je odloenu praznu konzervu nekakvoga gulaa. Uzme je s poda i zaviri u nju. Konzerva je bila oprana i nekome je posluila kao pepeljara. Jer, bila je puna opuaka smeih holandskih cigara. Kada su se nakon nekoliko minuta praznom cestom vraali prema Samoboru, Mali se zagleda u istraitelja i posve naivnim glasom primijeti: Dobro je to vam je kaput pukao po avu. To e vam ena lako saiti. Jasno, Bani mu nije htio objanjavati kako nema enu, odnosno da je i ta koju nema sada u bolnici, te da je i nju propustio posjetiti, unato tome to je to obeao kerki... Uistinu, bila bi to predugaka i presloena pria za jednog boksaa ija je prva briga kako nai brata, a druga kako uzvratiti na kontragard protivnika. Doavi do raskrija, Bani ne produi prema Zagrebu, nego skrene u Samobor, prijee preko mostia na sredinjem trgu i zaustavi auto na velikom parkiralitu samoborske pivnice, zadovoljan to je tu i previe mjesta, po emu je bilo jasno da u vjeito pretrpanom lokalu danas nema previe ljudi. Izlazi, moramo neto pojesti! ree Bani, premda se za pivnicu odluio zato to je s mladim boksaem nakanio ozbiljno porazgovarati. Sjeli su za masivan stol od debelih dasaka na kraju dvorane, i na Banievu preporuku naruili svinjske koljenice s krumpirovim policama te dva krigla toenog piva. Pivo je odmah dolo na stol, ali se na koljenice moralo dobrano ekati.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

elei to prije tu posve mutnu stvar istjerati na istac, Bani odlui temeljito pretresti klinca i pokazati mu da ne moe tek tako zbijati ale s privatnim detektivom. Morao je biti odluan i strog, bez obzira na teko djetinjstvo, traume iz zatvora i druge pedagoke defekte koji su od mladog pilera uinili to to su uinili. Dakle, Igora i onu ensku odvezao si tono do one kue. Jesi li vidio kada su uli? Nisam premiljao je Mali. Ali mislim da se gore u potkrovlju vidjelo svjetlo. S ulaza se ne moe vidjeti taj prozor u potkrovlju! Znam. Ali ja sam ih ostavio dvadesetak ili tridese tak metara od kue. Otuda se vidi. Svejedno nisam ba sto posto siguran. Moda sam se i zabunio... I to ti je brat rekao na odlasku? Pa to sam vam ve kazao... da odem kui i da ga ekam. Nita vie ti nije rekao? inzistirao je istraitelj. Ne... ne znam tono kao da se pokuavao sjetiti boksa. Moda i je, ali nisam... nisam razumio. Kako nisi razumio? Zar je govorio portugalski? Ne... neodluno e Jurica kao da mu je o tome teko govoriti. Znate, on je malo mucao... To jest, kada bi bio ljut ili uzbuen... tada je mucao vie nego... No, krasno, pomisli Bani pa dlanovima pokrije lice. Zatim uzdahne pa saspe u grlo pola krigle piva. Potom gotovo zavapi: Klipane, zato mi to odmah nisi rekao? Pa niste me ni pitali kao da se uplaio Mali. Rekao sam vam sve to ste pitali... osim onog... osim onog za Gorski kotar... Oajan zbog svega, jo jedanput Bani zaroni u krigl s pivom.

Morao si mi to rei! Svaka mi je pojedinost vana, ali te zbog posve razumljivih razloga ne mogu pitati muca li ti brat, ima li ravne tabane, mokri li nou u krevet, ima li pravilno sputene testise i hre li uvijek ili samo dok spava na leima. K vragu, trebao si mi odmah rei da muca! Zatim otare pjenu s usta i odmjeri mladia strogim pogledom. Sluaj, cijela stvar postaje jako, jako opasna i na sve mogue naine zajebana! Mislim da ti ja neu moi pro nai brata i da sve treba prepustiti policiji. Policiji!? sa strahom i uenjem e Mali. Da! Inae bismo obojica mogli nastradati. Stvar je mnogo jednostavnija no to sam pretpostavljao. Brat ti se zbilja uvalio u zeznut posao koji bi mogao platiti dobrim dijelom ivota. Naravno, bude li imao sree da padne u ruke policiji. U suprotnome bi ga mogli nai Lakotinip/f bulli i tad bi cijena mogla biti mnogo vea. Ne razumijem zbuni se Jurica. Po njegovoj dje akoj upitanosti vidjelo se da mu zbilja nita nije jasno, te da se u tu neasnu pustolovinu nije uvalio dublje no stoje sam priznao. Odmah e sve shvatiti nastavi Bani. Tvoj brat Igor oteo je Lakotinu enu Bety, zatvorio je u ono groz no potkrovlje i uspio iskamiti od bedastog mua dva puta po dvjesto pedeset somova maraka. Dakle, pola miliju na. Moda je mogao dobiti i mnogo vie, ali je zasigurno pretpostavljao kako bi znatno vea svota lake natjerala tajkuna da se obrati policiji. Zatim je, dobivi novac, ispo ruio otetu enu koju je, zbog tko zna kojeg razloga, ve ubio. To je, zapravo, najgori i najnerazumniji dio prie. Uistinu je nije trebao ubiti. I bez toga je mogao sasvim lako nestati s lovom.

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

To nije istina! lupi Mali akom po stolu tako jako da su krigle s pivom poskoile. Samo malo! Samo malo! Jo nekoliko minuta! doviknula je s druge strane pivnice konobarica, mislei zacijelo kako gosti lupaju po stolu zato to jelo jo nije stiglo. Igor bi za lovu uradio svata, ali ne bi ubio! Pogo tovo ne enu! Pa znam valjda svog brata! bunio se piler ve sa suzama u oima. Ma otkuda ga zna? povisi Bani glas. Pet go dina ga nisi vidio. eli li kazati kako ti je pisao u zatvor njena pisma u kojima te uvjeravao da nikad ne bi mo gao ubiti ovjeka? Nikada mi nije pisao, ali sam siguran da ne bi niko ga mogao ubiti! Bio je u ratu... Znam. Bio je. Ali to je ipak neto drugo. U ratu ubija da ne bi ubili tebe! Ali ubiti zbog novca enu... Ne, to Igor nije napravio! Dosta ispravna logika, pomisli Bani, koja, naalost, funkcionira sve dok se u odreenim okolnostima ne napravi presedan. Nakon toga kree lavina i sve odlazi k vragu! Vi ga morate nai! Zato sam vas i angairao! po kuavao gaje uvjeriti Mali. Da, mnogo si uloio u mene ironino e Bani. Osim toga, kako da ga naem? Sluaj, ja na tu stvar gle dam ovako! Domogao se love s kojom bi, bude li pame tan, jako lijepo mogao odivjeti ostatak ivota. Uzeo je pola milijuna maraka, iste noi preao granicu, i sada negdje u Francuskoj ili Italiji sjedi u otmjenom hotelu, pui nizozemske cigare i razmilja o tome na koji bi nain poeo troiti svoju prljavu lovu. Sva je prilika da e ti se nakon mjesec ili dva javiti razglednicom iz kakvog mon-

denog zimovalita. Potpisat e se kao Kreo ili Zdenko, ali e ti po dvosmislenostima u tekstu moi razabrati o kome je rije. A sudei po tome kako se zduno brinuo za tebe, ne bi se trebao iznenaditi ako ti oko Uskrsa poalje i ek s lovom. Tako da si moe kupiti uskrsnog zeia od okolade. Uz neugodnu kripu kolica stolu prie konobarica, pomalo ljuta to su je lupnjavom pourivali, pa pred njih stavi veliki pladanj s rumenim koljenicama i zapeenim plokama krumpira. Ne taknuvi jelo, Bani prijee na ono to je u cijeloj prii drao najvanijim: Osim toga, reci mi kako si odluio da traei brata pokuca ba na moja vrata. Zato to pitate? pocrveni Jurica kao da mu to pitanje nije drago. Pa tako... Na toj sam stvari radio po narudbi Kr ste Lakote. Trebao sam odnijeti novac otmiaru i preuzeti enu. Dva sam puta, kako biste to vi klinci kazali, popuio, i sva je prilika da mi Lakota uope nee platiti. I onda se na vratima mog ureda pojavi ti i trai da ti naem bra ta. Dva odvojena sluaja, jednako blesava i suvina! U prvome sam zaradio potres mozga, virozu i pet somova maraka, u drugome ba nita. Naivan i bedast, kakav ve jesam, saalim se nad tobom i ponem ti traiti brata. I to se onda dogodi? Hop! Stvari se poklope i otkrije se da su obje stvari dva pola jedne te iste prljave i odvratne igre. Kako to? Zar misli da vjerujem u duhove, telepa tiju, nadnaravne pojave, nevjerojatne sluajnosti i nagra dne igre kojima su pretrpane novine? Hajde, reci! Vidjelo se da e Mali jo jedanput kapitulirati. Crvenio se sve vie, poniknuo je pogledom, a prstom je gotovo nesvjesno kvrckao po rubu praznog tanjura.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

uo sam brata kako mobitelom razgovara s nekim koga je oslovio kao gospodina Lakotu ree konano spreman da sve prizna. uo sam i kako spominje Lucky holding... O emu su razgovarali? Ne znam. Nisam shvatio. im sam uao u sobu, pre kinuo je vezu i poeo vikati da zabadam nos u njegove stvari. Kada je oteo Bety, morao je vie puta nazvati Lako tu i kazati mu to zapravo eli. To to si nauo, sigurno je bio ucjenjivaki razgovor. Posve je razumljivo zato se naljutio na tebe. Ali ako je tad ucjenjivao... Lakotu sasvim logi no e Jurica tko je onda bio s Bety? Moda nitko... moda je ve bila mrtva... Ne znam ree Mali ali ne mogu ni pomisliti da je nekoga ubio. Jo mi neto nisi objasnio! Nakon to je Igor nestao, sjetio sam se tog razgo vora. Pomislio sam kako je moda radio neto za tog La kotu, pronaao sam adresu holdinga i otiao tamo upita ti ih znaju li moda gdje je Igor. Jako inventivno! naruga mu se Bani. Kad ne bi bilo naivno i glupo. Rekli su mi kako nemaju pojma o mom bratu... zapravo, nisu uope znali tko je Igor piler. Naravno da nisu znali. Otkud bi znali ime ovjeka koji ih je elio olakati za pola milijuna maraka! Zatim sam poao van. Sjeam se kako me od svega toga strano boljela glava. Na njihovoj je porti bio neki ovjek koji je, im me vidio, upitao to mi se to dogodilo. Rekao sam mu kako traim brata koji je nestao i kako mi nije dobro. E, on mi je zatim rekao kako sam doao

na posve pogreno mjesto, te kako postoje detektivi koji za odreeni honorar pronalaze izgubljene osobe i dao mi vae ime i adresu... Sigurno ti je dao i tabletu protiv glavobolje. Malu, plavu. Da, da iznenadi se Jurica. Kako znate? Svata ja znam ree Bani, pa se zamisli ba nad onim to nije znao. Ako je Igor piler oteo Bety, kako je cijelu tu sloenu akciju mogao izvesti sam? A ako pak nije bio sam, tko je jo bio s njim?

', i-.:-.-.-?. '-$$*-

BIJESNE LISICE

21.
Ivu STAKOROVSKOG ZATEKAO JE NA IZLASKU IZ NJEGOVE gornjogradske redakcije, i to, kojeg li uda, posve trijeznoga! To je s jedne strane bilo dobro jer se moglo s njim normalno razgovarati, dok je s druge bilo poprilino loe jer je takor u trijeznom stanju teko prepoznavao ljude s kojima se upoznao dok je bio pijan. Trebalo mu je nekoliko dobrih minuta da shvati kako je Bani onaj privatni detektiv kojemu je poslao fotokopiju sa slikom Bety Lakota i njezina tajanstvenog pratitelja. Zaudo, na Baniev poziv nije htio ui ni u jedan od gornjogradskih lokala, ali je dopustio istraitelju da ga prati do uspinjae. Povrno oien od snijega, plonik je bio zaleen i sklizak, tako da su morali hodati oprezno i polako. Taj Lakota zasigurno ima vie kua? pone Ba ni, ne bi li na neki nain potaknuo novinara da mu ispria sve to zna o vlasniku Lucky holdinga. Opet vi s tim Lakotom! gotovo ga je korio novi nar. Stalno traite da vam dajem informacije o njemu, a nita ne dobivam za protuuslugu. Znai, sve one vinjake nije drao protuuslugom, pomisli Bani, smiljajui kako ga udobrovoljiti. Vi ste privatno njukalo i zbog nekih vas razloga zanima taj tip. Ali, dajte vi meni recite neto, neto to bi se dalo novinski eksploatirati. Mi novinari ivimo od ta kvih sitnih indiskrecija, dojava, pa ak i objeda. ao mi je, ovoga asa nemam nita to biste mo gli iskoristiti slae istraitelj, sa strahom pomislivi

kakve bi sve fantastine prie smislilo ozloglaeno zavirivalo u tuu intimu samo da je znao bar etvrtinu onoga o Igoru pileru, samoborskoj vili, prolosti mladoga boksaa i nestanku pola milijuna maraka. Zgrozi se pri pomisli na senzacionalne naslove otisnute masnim slovima, to bi osvanuli na prvoj stranici njegovih novina: UTJERIVA DUGOVA SILOVAO I UBIO SUPRUGU TAJKUNA
M A L O D O B N I R O B IJ A P O M A G A O PRI OTMICI TAJKUN ODBIO P OM O MU P-a NAMJERNO SKRIVIVI ENINU SMRT MUENA GLAU, SIROMANA OBITELJ POJELA ZECA OBOLJELOG ODBJESNOE

Kao da se odjednom smilovao, takor ipak odgovori na njegovo pitanje: Nema ljepeg dijela zemlje u kojemu Lakota nema kakav osmerosobni kuerak ili skromnu troetanu vilu. U runijim pak dijelovima radije kupuje tvornice ili pak otvara banke. To vam je neka vrsta legalne kleptomanije. Kleptoman drmne sve to vidi jer mu to po nekom unu tarnjem imperativu treba sve do onoga asa kada posta ne njegovim. Iz istih poriva Lakota to isto kupuje novcem koji uope nema ili koji za njega vie nema neki oitiji smisao. Mislim da na takve tipove ne bi trebalo ii prav nim sankcijama, nego bi ih trebalo trpati u umobolnice i lijeiti ih. Ako je to uope izljeivo. Ima li to u Gorskom kotaru?

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Mislim da ima neke pilane, dva do tri trgovaka poduzea... Mislio sam na kue. Koliko znam, kupio je i nekakav veliki ljetnikovac u blizini onog Omladinskog jezera. Ako se ono jo uop e tako zove. Prije e biti da se sada zove Mladeko je zero. Ili Jezero mladei HDZ-a. Ha, ha, ha! Dakle, kada je Igor piler doao po nju, Bety je bila s ljubavnikom u vili svojega mua, pomisli Bani, pa se okrene prema novinaru spreman na jo jedno gnjavatorsko pitanje. Meutim, stavi neoprezno na zaleeni dio plonika, takor se posklizne, noge mu polete naprijed i on svom snagom bubne leima o tlo. Iako je sve djelovalo smijeno poput banalnoga gega iz slapsticka, ozbiljna lica Bani mu pomogne ustati. Jebem mu mater! kleo je novinar. To je zato to sam trijezan! Sto puta sam proao pijan preko leda i nijedanput nisam pao! Zbilja nije zdravo dulje vrijeme biti trijezan. Poneki put da, ali ovako pretjerivati... Od jutra nisam popio ni aice! Krenuli su prema gornjoj postaji uspinjae. Kao daje bijesan zbog nespretnog pada, novinar nastavi ljutito: I nemojte me vie nita pitati za Lakotu! Pun mi je kufer Lakote i njegove subrae koja se poput termi ta razmiljela ovom dravom. Imao sam deset somova maraka u njegovoj banci koja je od juer blokirana. A zato je blokirana? Podijelio je svu silu kredita svojim intimusima i sada e, toboe zbog nepovoljnih finan cijskih prilika, otii u steaj. Drava e godinama obe avati malim tediama povrat, veliki e riknuti, a on je ve posve sigurno sklonio lovu negdje van. Svi kenjaju kako su oni tajkuni, a zapravo su tajfuni to su se obruili na ovu nesretnu zemlju, tajfuni iza kojih e

ostati samo ruevine. Skinite mi se ve jedanput s tim Lakotom. Iako Banicu nije djelovao poput ovjeka koji bi u banci imao ita osim duga, po njegovoj se srdbi inilo da ne lae. Bijesno se razmahao, zasigurno zbog neizvjesne sudbine vlastite uteevine, a zatim se jo jedanput poskliznuo, i sasvim bi sigurno ponovno pao da ga Bani nije zadrao hitro ga zgrabivi za ruku. Okruen je samim lopovima! ljutio se im je ne kako vratio ravnoteu. Svi su njegovi ljudi sumnjivi do sri. Ma koji to ljudi!? Nemojte pretjerivati! ree Ba ni kao da ga eli primiriti. Recimo, onaj njegov Smokovina! Tobonji osobni tajnik, a zapravo gorila! Banicu odjednom postane zanimljivo. Znao je za pleatog ovjeka kojega je nekoliko puta vidio kako paradira sa snajperom i ubijenim lisicama. Stvari koje mu je novinar mogao kazati o njemu nipoto nisu bile za odbaciti. Taj je navodno odgovoran za brojne pljake i na silja nad civilima to ih je poinio na slavonskim bojiti ma kao pravi pozadinski heroj. Platile su i srpske i hr vatske glave! Bila je ve podignuta optunica na temelju koje je uhien, ali je nakon mjesec dana puten zbog ne kakve pravne proceduralne pogreke. Ti boga, kao u amerikim filmovima s Michaelom Douglasom ili Clintom Eastwoodom! Poslat u vam njegove fotose iz 1991! Imam ih punu ladicu! Vidjet ete tu pitomu fizionomiju i taj umilni pogled, pa e vam sve biti jasno. Ne trebate. Upoznao sam trigu umiri ga Bani. Svejedno u vam poslati. Nitko pod kapom nebe skom ne moe kazati da je u potpunosti upoznao trigu!

GORAN TlilBUSON

BIJESNE LISICE

Kad su ulazili u postaju zagrebake uspinjae, ve se malo primirio. Otresao je s hlaa ostatke prljavoga zaleenog snijega, pruio slubeniku ZET-a pokaznu kartu i uao u kabinu. Ostavljajui auto na Gornjem gradu, Bani kupi kartu i pode sa takorom, nadajui se da e tako moda jo togod korisno doznati. U kabini su bili sami, uz jednoga golobradog kolarca koji se, liui sladoled, naslonio na prednju stjenku kabine. Kako moe lizati jebeni sladoled na minus dva naest? okomi se na njega novinar koji je, ini se, bio ljut na cijeli svijet. Banicu se uini daje onako dobrano pijan ipak malo ugodnija osoba. Stari, skini mi se! odvrati klinac drsko, pa nastavi lizati sladoled. Stakorovski ustane kao da e obraunati sa kolarcem, ali ga trzaj kabine koja je upravo krenula baci natrag na sjedalo. Uveli su im vjeronauk, a sve su gori rogoborio je novinar ljutite Znate to su im trebali uvesti u kole? Ne vjeronauk nego inkviziciju! Iznenada se kabina uspinjae zatrese i zastane negdje na polovici puta. Bilo je to uistinu neobino. Bani se nije mogao sjetiti kada se takvo to dogodilo, iako su poetkom stoljea zbog preestih kvarova Zagrepani to vozilo od milja zvali zapinjaa. Evo, ni to nije u redu! srdio se takor. Nita vie ne tima i sve ide k vragu! Mora da je i jebena uspi njaa Lakotino vlasnitvo. Strpite se. Sigurno e brzo ukloniti kvar poku avao ga je primiriti istraitelj. I tad, mislei kako je za to najprikladniji as, Bani zavue ruku u dep i izvadi onu fotokopiju koju je prije nekoliko dana dobio ba od njega.

Prepoznajete li mukarca na slici? Novinar ga bijesno pogleda, pa odbrusi: Pa rekao sam vam da to nitko ne zna! Sve to mogu rei jest da ima razvijena ramena i pravilan potiljak. Ne tog objasni mu Bani, pa prstom upre u drugi kraj fotokopije gdje se nalazio nasmijeeni mladi s mi krofonom u ruci. Kako ne bih znao!? pogleda ga takor sav u udu. Pa to je Bruno Beki! Naalost, nisam uo slegne ramenima istraitelj. -Tko je Bruno Beki? Nitarija koja nikad u ivotu nije podigla teu stvar od lice i vilice. Glupan, hohtapler i bonvivan. Bogato edo koje iskoritava sve nesavrenosti ovoga drutva. Radnim danom nosi Armanija i Hugu Bossa, a blagda nom Versacea. Premda mu je, koliko radi, svaki dan blag dan. Utuvio si je u glavu da je pjeva i sad pokuava sni miti disk koji se nee prodati u vie od etiri primjerka. Otac mu je platio najbolje skladatelje, aranere, tekstopisce i nekakvog uitelja pjevanja za kojega se pria kako je u Egiptu nauio dvogrbu devu da otpjeva Yellow Submarine. Gdje bih ga mogao nai? Vi ba ne birate drutvo primijeti takor. Ula zite u poslovne aranmane s Krstom Lakotom, upoznali ste trigu, vucarate se naokolo s najveom novinarskom ispiuturom u ovom dijelu Europe, a sad biste se upoz nali i s Brunom Bekiem! O emu biste s njim razgova rali? O broju okretaja novoga mercedesa M klase ili o cilindrima jo novijeg 8MW-a? Osim toga, sumnjam da e napirlitani dripac u Armanijevu odijelu uope htjeti razgovarati s nekim tko se fura na Trevora Howarda, i to jo s raivenim rukavom.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Oh, moram to to prije zaiti ispria se Bani, pokuavajui raiveni rukav nekako utisnuti pod rame. Znate, kroja mi je na godinjemu. Ah, ti luksuzni krojai za otmjenu klijentelu! Si gurno je na Sejelima ili na skijanju u Cortini d'Ampezzo. Uspinjaa se malo zatresla, neto je zakripalo dolje ispod kabine, ali je ipak ostala na mjestu. Znate li gdje je Homesoundl upita na koncu Stakorovski. Ne. To je neki butik? Zbilja ste upueni! To je najskuplji zagrebaki pri vatni tonski studio. Nalazi se na Srebrnjaku. U blizini fitness centra? upita Bani jer je to bila jedina adresa koju je u tom dijelu grada poznavao. Ne, gore, mnogo dalje. Sada Beki ondje snima disk. Koliko je darovit, sumnjam da e iz njega izvui prvi pravi ton prije ljetnih praznika. Ako ba nemate drugog posla, otiite i pokuajte razgovarati s njim. Ali, ima i boljih naina da ovjek ubije vrijeme. Recimo, kudikamo je ugodnije skoiti sa Savskoga mosta. Ili se kod Keglbajsa baciti pod putniki vlak Zagreb Zabok. Nemate ba neko osobito miljenje o tom Bekiu? Nemam vie dobro miljenje ni o kome! Dopodne mrzim cijeli svijet, a popodne i sebe. Moda biste ipak trebali popiti bar nekoliko duplih vinjaka? Jasno da bih! Ali kako kad je jebena uspinjaa kre pala? A znate li pokua ga zaintrigirati Bani da su ovaj tip kojemu se vide ramena i potiljak i ovaj s mikro fonom jedna te ista osoba? takor ga pogleda sav preneraen.

Hoete rei da je Bruno Beki bio ljubavnik Bety Lakota? Upravo to! nasmije se pobjedonosno istraitelj. Evo vam materijala za va list. O tom nalazu moete pisati i izmiljati do mile volje bar dva mjeseca. to vi znate o tome? upre takor u njega pogled pun prezira, onoga kojim profesionalac gleda nevjeu i amatera. elite rei da to nije dovoljno senzacionalno? Dovoljno je senzacionalno prizna novinar. Ali nije u tom tos. Takvu stvar ne smijemo napisati jer je Bekiev otac tajni vlasnik Magazina X. Pa uo sam da imate tri vlasnika! Da, imamo tri vlasnika ree takor ali su sva tri smijene lutkice iz vitrine kojoj je generalni vlasnik stari Beki. to se tie njegova sina, smijemo pisati samo o njegovoj zvjezdanoj pjevakoj budunosti. Zar mislite da smo i ovu sliku objavili zato to ga drimo vanom medijskom osobom i pjevaem koji ima budunost? Do bili smo je u omotnici. Donio ju je jedan od tobonjih vlasnika, zajedno s tekstom koji je morao biti objavljen uz sliku. Zgodno, zar ne? Da, zgodno zamisli se Bani. To je ta pria o neovisnosti novina. Pa novine i jesu neovisne! pljune takor na pod uspinjae ba u trenu kada se kabina pokrenula. Neo visne su od svih onih koji im nisu vlasnici! Kad su izlazili iz uspinjae, klinac koji je ve odavno pojeo svoj sladoled, okrene se prema novinaru, pokae mu bosanski grb, pa brzo potri dolje prema Ilici. I tom balavcu otac ima konto s vie od dvjesto ti sua maraka! Po emu to sudite? zaudi se istraitelj.

COKAN TltlBUSON

Po tipu odgoja mirno odvrati takor. Oni iji starci imaju vie od petsto somova nasru akama, a oni iznad milijuna vade revolver ili vas gaze porscheom. Kuite? Bani se okrene i pode gore prema stubama, jer je na Gornjem gradu ostavio automobil, a takor naglo skrene prema bivem Vinkomiru. Bilo je krajnje vrijeme da popije sve one redovite vinjake i vrati se u normalu. Kada se nakon dva sata vratio u svoj ured, Bani na podu spazi cedulju koju mu je netko ubacio kroz prorez na vratima. Uzme je i pogleda; bila je to vrlo zajedljiva poruka, posve u stilu njezina poiljatelja odnosno potpisnika. Telegrafski turo, pravilna velika slova govorila su sljedee: MAMA IMA UPALU UNE VREICE STOP TO SE ZOVE CHOLECYSTITIS ACUTA STOP TERAPIJA ANTIBIOTIKA STOP KAD SE UPALA SMIRI NUNA OPERACIJA STOP AKO SI SE VRATIO IZ JUNE AFRIKE NAVRATI OVIH MJESECI U BOLNICU STOP ZOVEM SE NIKA BANI STOP Bani ljutito izguva papiri i baci ga u ko, pa, sjetivi se onoga to mu je kazao novinar, zakljui u sebi: sudei po odgoju, otac te balavice tei je od dva milijuna maraka! Zatim se zavali u stolac, ukljui glazbu i pone razmiljati o svim onim stvarima koje je dosad uspio zabrljati. Iz te grozomorne niske jedini je spas bio u lakom popodnevnom snu.

22.
USTAVI TOG JUTRA, ODLUI ISPRAVITI PROPUSTE TO IH JE

ovih dana uinio. Pobojavi se kako bi ga drutvo iz Kia moglo zarobiti i uvui u beskonanu polupijanu raspravu, zaobie u velikom luku lokal, ukrca se u auto i dolje u Deelievu prilazu kupi dvije jeftinije zimske gume. Zato niste kupili Michelinel pitao ga je malo kasnije vulkanizer dok mu je mijenjao gume na pogon skim kotaima. Zato ne pijete Chivas Regal? uzvratio mu je lop tu Bani kada je vulkanizer, zavrivi posao, trgnuo dva gutljaja Badelova vinjaka. Potom se odvezao u Samobor i na sudskom odjelu zemljinih knjiga pokuao otkriti kome pripada stara derutna vila u blizini koje su ga prologa mjeseca klopili po glavi. Nakon stoje pomno pretraio prasne knjige, stari mu je slubenik u tamnoj kuti kazao ono stoje znao i prije. Vlasnik je bio famozni Maruevski koji je u Kanadi bio ve tako dugo da je mogao zaboraviti i materinski jezik. Ali uo sam da je prodana pripomenuo mu je Bani, kao da na taj nain eli ukoriti cijeli ured zbog neaurnosti. Sasvim je mogue odvrati ia u kuti, koji je mo rao imati toliko godina da su ga od mirovine dijelile samo sekunde. Ali dok se ne obavi prijepis, za nas postoji samo dosadanji vlasnik. Odmah se vidjelo kako pripada birokratima staroga kova, onima za koje neto nije kako jest nego onako kako

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

u slubenim knjigama stoji. Da je kojim sluajem katastrofalni potres poharao cijeli grad, za njega bi sve bilo nepromijenjeno sve dok se na propisan nain ne unese u zemljine knjige. Vraajui se sa suda, zamijeti krojaku radionicu, tako malenu da je pomalo podsjeala na zidni ormar koji se otvara s uline strane. Stari se majstor ispriavao kako ima posla sve do Bogojavljenja, ali kada je Bani izvukao iz depa stotku i kazao mu kako uri na opinu radi sastanka u vezi s utvrivanjem novog poreza za obrtnike usluge, uzeo je istraiteljev duffel coat i sredio ga za manje od deset minuta. Hoete li smanjiti porez? upita ga na koncu stari obrtnik drhtavim glasom. Odlazei, Bani mu veselo mahne i ree: Prijedlog je da ga podignemo na etrdeset sedam posto. Mislim daje to sasvim razumna opcija. Vrativi se u Zagreb, kupio je na Britancu mali buket bijelih rua i krenuo ka Zajevoj bolnici mislei usput kako se, eto, danas stvari odvijaju na koliko-toliko zadovoljavajui nain. Uao je u bolniku zgradu, skrenuo nadesno i poao dugim hodnikom gdje se, kako su ga uputili, nalazilo dizalo. Uspeo se do gastroenterolokog odjela na treem katu, ba onako kako mu je Nika objasnila, ali je, na nesreu, zaboravio u kojoj se sobi nalazi Lidija. Zastao je na hodniku, ne znajui vie to bi ni kamo bi. Mogao je otii do sobe glavne sestre ili deurnog lijenika i upitati gdje mu je biva ena ili im slagati pa rei kako zapravo trai sestrinu, ali gaje sve vie ispunjavao nekakav neobjanjivi strah. Nije znao stoje to, plai li ga zapravo svenazonost bolesti to se uvukla u ovaj hodnik neobina zadaha ili to to e, posjetivi Lidiju, ospo-

riti neku svoju vrstu odluku koju je donio jednom davno, a da vie nije bio svjestan gdje, kada i zato... Hodnikom proe ena u bijeloj kuti gurajui kolica na kojima su zveckali tanjuri i alice. Iz sobe u dnu hodnika izae neki visoki, strano mrav mukarac drei u ruci tamnu vreicu iz koje je uska plastina cijev vodila prema njegovu trbuhu. Treba to prije odluiti, mislio je, prije no to ga se roena ki odrekne preko novina i drugih javnih medija. Nespretno se okrene s onim cvijeem u rukama i zamalo se sudari s gorostasnim lijenikom koji je bio u svom laganom radnom odijelu bijele boje. to traite ovdje? upita ga lijenik pomalo ljut na njegovu nespretnost. Bani slegne ramenima pa nemono rairi ruke, tako brzo i grevito da je jedna rua izletjela iz buketa i pala na pod. Sagne se brzo, podigne je i pokua ugurati natrag nabovi se pritom u prst. to vam je, ovjee? pogleda ga lijenik s ue njem, kao da je netko tko je ovamo zalutao s psihija trijskog odjela. Kome nosite to cvijee? Nikome nasmije se Bani. Upravo sam ga do bio od rodbine. Od rodbine!? A zato? Maloas sam nakon duga lijeenja uspio pobijediti rak bubrega! Idem kui. Zar to nije lijepo? Lijenik samo odmahne rukom i poe prema svojoj sobi. Bani odahne pa rukom otare znoj sa ela. U hodniku je uistinu bilo vrue, ali je imao osjeaj da to nije jedini razlog zbog kojega se preznojio. Iz one sobe u kojoj je nestao lijenik uskoro izae medicinska sestra, zacijelo glavna, to se dalo zakljuiti po njezinoj dobi i sigurnom uznositom dranju. to li e

GORAN TttlBUSON

BIJESNE LISICE

biti sada, pomisli, ali sestra samo proe pokraj njega kao da ga nije ni primijetila. Iznenada se u njemu neto prelomi, okrene se i zabrza za sestrom. Gospodo sestro! ree, premda mu se osloviti ne koga na taj nain odmah uini skroz blesavim. Ona se polako okrene i sumnjiavo ga odmjeri od glave do pete. Izvolite! Traim enu... zapravo bivu enu... Kako se zove? odgovori ona glasom punim po slovne rutine. Zove se Lidija... ree on, pa se odmah zamisli pitajui se treba li kazati Lidijino djevojako prezime. Glupost, shvati u jednom trenu, prisjetivi se kako ona nikad nije odustala od njegova prezimena. ak ni kad je bila u braku s Tamarinom. to je, zaboravili ste joj prezime? nasmije se se stra i s njezina lica odmah iezne onaj slubeni autorita tivni izraz. Koliko znam, na odjelu trenutano imamo dvije Lidije. Zove se Lidija Bani. Ah, gospoda Bani! Pod antibioticima je, ali joj je temperatura ve pala. Eno vam je tamo u sobi tristo devet ree sestra, spremajui se otii za svojim po slom. Ne biste li provjerili spava li... znate, ako spava... Ona samo slegne ramenima, pa ponositim, uspravnim hodom, kakav dolikuje glavnoj sestri, ode do Lidijine sobe. Vrati se nakon nekoliko asaka. Trenutano spava. Super! ote se Banicu. Hoete li da je probudim, ili ete to sami uiniti?

Ne... znate... nikako ne bih htio... Njoj je potre ban san. Vidite, ta upala... te une... Sluajte, gospodine! naglo se uozbilji ona. Ne morate mi tumaiti stoje cholecystis acuta! O tome valjda znam vie od vas! Ako je probudite, neete ugroziti nje zino zdravlje. Ionako vremena za spavanje ima na pre tek. Sigurno e joj biti drago. Priala mi je da joj je mu nekakav vraji detektiv, to li, ali nije mi rekla da ste joj bivi. Bani se jo vie zbuni, pa tutne buket rua sestri u ruke, ali tako nespretno da je sada nju ubo u dlan. Dajte joj kad se probudi i recite daje bio njezin bivi mu. Ona ga ljutito odmjeri, lizne mjesto uboda na dlanu pa ponovno krene prema Lidijinoj sobi. On je ipak zaustavi: Ne, recite samo da je to od Nikole. Vraajui se s gastroenterologije, proklinjao je sebe sama zbog niza cirkusarija to ih je napravio. Obuzeo ga je silan stid, i ve je u mislima vidio kako glavna sestra predaje rue raznjeenoj Lidiji govorei joj pritom: Gospoo Bani, rekli ste mi daje va bivi mu de tektiv, a on je zapravo idiot! inilo mu se potom da jasno vidi kako na te rijei Lidija pada licem u jastuk i grevito plae, dok zlobna sestra dodaje jo pakosnijim tonom: teta to vam je bivi. Ovo bi bio divan povod da mu date nogu. Valjda stvar nee ispasti tako strano, tjeio se sjedajui za upravlja golfa i oajniki traei po depovima kutiju s cigaretama. Ozlojeen je bio i oko tri poslije podne, kada je u

njegov ured uao nasmijani Jurica piler, koji je sav sijao

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

od neke udne sree to gaje obasjala. Tresnuo je portskom torbom o pod, sjeo na stolac ispred Banieva radnog stola i sveano izjavio: Va je posao zavren. Molim vas da mi kaete ko liko vam dugujem. Nita ne shvaajui, Bani podigne svoje iznenaeno lice. Ako nije jutros poludio, mora da se dogodilo neto fantastino! Imali ste pravo! Sto puta ste imali pravo! Igorjeiv! Pogledajte to sam jutros pronaao u potanskom san duiu. Mali baci pred istraitelja tvrdu kuvertu razderanu s gornje strane. Bani se sa zanimanjem zagleda u nju. U njezinu gornjem desnom kutu bile su tri potanske marke s portretom neke povijesne linosti, a preko njih ig na kojemu se ime grada nije moglo proitati. Na sredini je nevjetim verzalnim slovima bilo ispisano Juriino ime i prezime te adresa u Kosirnikovoj ulici. Na papiru koji se nalazio unutra bila je istim onakvim verzalom ispisana kratka poruka u kojoj Igor piler obavjetava brata kako je s njim sve u redu, kako se ne treba uope brinuti, kako se nalazi u jednom lijepom njemakom hotelu te, konano, kako se radi osobne sigurnosti morao na krae vrijeme skloniti u inozemstvo. Poruka nije bila datirana, ali je u njezinu dnu bio Igorov potpis. Vidite, ipak se nije potpisao kao Kreo... ili Zdenko... Da, da zamisli se istraitelj pa bolje pogleda pismovni papir to je u gornjem lijevom kutu imao logotip stanovitog Barbarossa hotela iz Rosenheima. I ovo je bilo u kuverti! ree ponosno Mali, pa iz depa izvadi pet novanica od tisuu njemakih maraka.

Eto, nije se prestao brinuti za mene! Idui u tjedan otii u taj Rosenheim, im izvidim gdje je to i kako je najjednostavnije putovati... No, recite koliko sam vam duan? Banicu se uini daje cijela stvar nekako prejednostavno i preidilino zavrila, i nad njegovom se glavom navuku crne slutnje. Je li to Igorov rukopis? upita, premda je znao da je po verzalnim slovima teko identificirati neiji rukopis. Je... zbuni se Mali. Zapravo, morao bi biti! Tko bi mi drugi poslao pet somova maraka? Znai, nikad nisi vidio Igorov rukopis! shvati B ani mladievu neodlunost. Nemojte sad komplicirati! Recite koliko sam vam duan. Istraitelj shvati da ga se nee tako lako rijeiti, a pogotovo da nee uspjeti stiati njegov nenadani optimizam. Sluaj, moram najprije izraunati sve trokove, ob raunati porez i razna davanja, reije i sline stvari... pa u ti nakon nekoliko dana moi kazati. Tako to ide. De tektivske usluge pune su kompliciranog raunanja, knjigovodstva i ispunjavanja formulara. Zato se toliko malo ljudi bavi tim bezveznim poslom. A tako... ree Jurica kao da shvaa. Valjda nee biti preskupo? Nee umiri ga Bani. Samo, jednu stvar bih te molio... Mali je paljivo sluao. Molio bih te da mi na dan ili dva ostavi to to si dobio iz... iz tog Rosenheima... Zari novac!? Glupane! prekori ga istraitelj. Kakav novac! Samo kuvertu i pismo. elio bih to malo prouiti.

GOKAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

Nema problema odvrati mladi. Doi u za dva dana kada sve izraunate... Ali ako hoete, mogu vam dati akontaciju... Zakasnit e na trening! zakljui Bani taj glupi razgovor. Malo kasnije, nakon to se dobro ispavao i prije no to e svratiti u Kico na veernje pivo, Bani postavi jaku svjetiljku na stol, iz ladice izvue veliko povealo kakvim se slue filatelisti, pa se zagleda u potansku omotnicu. Sada, pod povealom, uspio je proitati ime brkatog velikana na marki, ali mu ono nita nije znailo. Premalo je znao o njemakoj kulturi i povijesti. Odmakne jo malo povealo od kuverte ne bi li dobio bolje poveanje, pa stade razgledati ig. Jo, se nije dalo proitati kojem je gradu pripadao. Bio je slabe kvalitete ili gaje netko razmazao prstom. Ali tko? Poiljalac, potanski slubenik, potar to je donio pismo, mladi piler ili moda netko deseti? Usmjeri sad svoju pozornost na onaj dio iga koji nije bio utisnut na marke nego na omotnicu. I on je bio posve mutan, kao da je po njemu netko brljao jo vie nego po markama. U jednom mu se asu uini kako je taj drugi dio iga malo drugaije boje, ne crn nego tamnoplav. I tad mu na pamet padne jedan posve udan zakljuak: ig na kuverti bio je nacrtan, a potanske marke skinute s nekog drugog pisma. Ako je tako, a sve mu se vie inilo da jest, onda pismo uope nije stiglo potom iz Njemake, nego ga je netko jednostavno ubacio u potanski sandui pilerovih. I za tu je stvar, naravno, potroio dosta truda i punih pet tisua maraka. Zagleda se potom u pismo koje je bilo u omotnici. Logotip na papiru doimao se autentinim, ali je i on mogao biti napravljen kojim od grafikih kompjutorskih programa i otisnut pisaem u boji. Uzme papir i stavi ga ispred a-

rulje. Otkrie je bilo neobino; papir je imao vodeni ig tvrtke Neusidler te je pripadao onoj vrsti koja se moe kupiti u gotovo svakoj boljoj knjiari. Zar njemaki hoteli za svoje memorandume kupuju papir u knjiari? Ako im je to ve i praksa, onda je to prije kakvo jeftino svratiste nego dobar hotel! Ali ako je sve to netko napravio ovdje i ubacio u pilerov potanski sandui, potroivi na tu obmanu pet tisua maraka, kakve su mu zapravo bile namjere? Odgovor koji mu se nametao bio je posve mraan i tjeskoban. To je mogao napraviti samo netko kome je bilo vano da mlai piler povjeruje u to kako mu je brat uspio zbrisati i kako je nekakav veliki novac kod njega. A ako je pak to tono, tad je posve evidentno da pola milijuna maraka nije kod Igora pilera, nego na nekome drugom mjestu! Bani polako dohvati telefonsku slualicu i nazove potu traei nekoga tko radi na dnevnoj isporuci pisama. Galjer ovdje ree mu jedan dosta neljubazan i uurbani glas nakon brojnih prespajanja. to elite? Zanima me biste li mogli provjeriti je li danas ili juer na odreenu adresu isporueno jedno pismo iz Rosenheima? Je li bilo preporueno? Ne odvrati Bani kratko pogledavi omotnicu. E, onda vam ne bih mogao pomoi ree ovjek u ijem je glasu rasla uzrujanost. A kada bih i mogao, ne bih vam pomogao! -Ali zato!? Zato!? Pitate zato!? vikao je potanski slube nik. Zato to smo doslovce zatrpani prokletim estit kama. etiri i pol milijuna Hrvata estitaju jedni drugi ma Boi i novu godinu. I to svak svakome, dakle u oba

GORAN TR1BUSON

smjera! Pokuajte pomnoiti etiri i pol milijuna sa etiri i pol milijuna, pa ete dobiti broj estitki koje uruujemo i koje ljudi istoga dana bacaju u smee. Nema besmislenijeg posla na svijetu! A vi me jebete s pismom iz Majnkamfa! Rosenheima ispravi ga Bani u asu kada je kolerini potar ve spustio slualicu.

23.
TONSKI STUDIO HOMESOUND BIO JE VISOKA BETONSKA prizemnica obojena u plavo, iroka desetak, a duga petnaestak metara, te je podsjeao na minijaturne tvornice ili pogone kakvi se obino postavljaju na prilazima gradu. Bani zaustavi auto na poirokom parkiralitu ispred same zgrade, pa hitrim i sigurnim korakom pouri unutra, ostavljajui tako dojam uurbana, zaposlena ovjeka. Tek se jednim letiminim pogledom udostojao dvojice snanih tipova koji su tjelohraniteljskom lanom mirnoom etkali oko novog audija, kakvog se moda jo nije moglo vidjeti ni u autournalima. Ipak ga nisu zaustavili. Ili su pomislili da je stvarno zaposlen u tonskom studiju, ili su pak drali da osoba sa starim golfom ne moe biti dostojna njihove pozornosti. Bani ue u iroko predvorje puno velikih uokvirenih postera raznih pjevaa i glazbenika, od domaih aktualnih zvjezdica, pa sve do Elvisa Preslevja i Boba Dylana. iroka staklena vrata na desnoj strani predvorja vodila su prema malom baru, u kojem je bio uski ank i nekoliko okruglih stolova okruenih visokim i neudobnim barskim stolcima, na kojima se ovjek osjea kao da se uspeo na drvo. Bar je bio prazan, a za ankom je visoki tip sjede kose itao dnevne novine. Dobar dan! pozdravi Bani, ali se inilo da ga ovjek nije uo. Podigao je glavu tek kad ga je jo jedanput pozdravio, ovaj put mnogo glasnije.

m
BIJESNE LISICE

GORAN TRIBVSON

Dobar dan odvrati anker, odmah se ispriavi: Oprostite, malo sam nagluh. anker u tonskom studiju moete biti samo ako ste nagluhi. U suprotnome, mogli biste poludjeti od uasnih zvukova koje proizvode bogati i razmaeni antitalenti. Traim gospodina Brunu Bekia. Molim? Traim Brunu Bekia ponovi istraitelj mnogo glasnije. Ah, da. Razumijem. Proite kroz predvorje u gar derobu za izvoae. Tamo vam je ploa s rasporedom snimanja. Bani se vrati u predvorje, proe kroz ulaz za izvoae i tu spazi etiri mladia s udnim irokekim frizurama, odjevena uglavnom u kone jakne i uske tamne hlae. Trojica od njih drala su u rukama futrole s gitarama, dok su etvrtome iz depa virile palice za bubnjeve. Zna li tko od vas Brunu Bekia? upita Bani. S izrazom gaenja na licu, jedan od mladia odgovori: Beki je lagerska ljiga. Mi smo GPB. uli ste valjda za nas? Djelomice otpovrne Bani. To je neka kratica? Garage Punk Band spremno e drugi klinac. Mi drapamo isti anarhoprotest pun ui i vitriola. Naj vei nam je hit Tenisa vrati vlast! uli ste to na Stojedinicil Ah, to je vae! pretvarao se Bani da mu je jako draga ta stvar i jo jednom zaokruio pogledom po nji ma. Nosili su skupe kone jakne, u rukama su im bile skupe futrole, a u njima jo skuplje gitare koje su im ku pili imuni roditelji, a oni su svirali teki ogoreni pro test protiv svega postojeeg. To je bilo gotovo isto kao kad bi lanovi vlade uzeli u ruke transparente i izali na

ulicu, prosvjedujui protiv visokih poreza, niskih mirovina te pregolemog broja nezaposlenih. A gdje bih mogao pronai Bekia? Jedan od klinaca pokae mu gore prema satu privrenom o zid, ispod kojega je bila crna ploa s upisanim rasporedom snimanja. Na njoj BRUNO BECKY je pisalo: GPB 18.00 21.00 sati 21.00-24.00 sati Sat iznad ploe pokazivao je da je Bekiu, ili umjetniki Beckvju, preostalo jo neto vie od pola sata studijske gnjavae. Ako ve ne moete ivjeti bez ljigavca, moete kroz ovaj hodnik doi do studija objasni mu mladi iz ijeg su depa virile bubnjarske palice. Bani otvori vrata i poe dugim hodnikom sve do staklenih vrata iznad kojih je gorjela crvena arulja. Kako se pribliavao studiju, unato dobroj izolaciji, glazba se ula sve bolje i razgovjetnije. Bila je to banalna melodija, jednostavne ritamske strukture, moda prikladna za najnii plasman na kakvom provincijskom lakoglazbenom festivalu ili za ispadanje u domaim eurovizijskim prekvalifikacijama. A kad su se gitare i klavijature popele do klimaksa, zauo se i slabaan Bekiev vokal koji je podsjeao vie na stidljivi recital no na pjevanje. Bani prie staklu i ugleda ovjeka s one slike objavljene u Magazinu X, kako se, sa slualicama na uima i mikrofonom pred ustima, znoji trudei se da iz svoga govornog aparata izvue neto bar nalik na napjev. Stop, stop, stop! zaurlao je neiji glas, nakon

ega su svirka i ono nalik pjevanje odmah utihnuli. Pogrean tonalitet, pogreno tempiranje i pogrena melodija!

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Vrata studija se otvore i na njima se pojavi tonac s gomilom traka u rukama, koji zamalo nagazi na neopreznog istraitelja. to je? Ne moete doekati izlazak diska? pri mijeti ironino tehniar, pa spretno zaobie Banica. A kada e biti gotov? Kada e biti gotov!? Kad kreten pristane da ga sin kronizira koji od Trenjevakih maliana! Tri minute pauze za puenje i pianje! vikne netko u studiju, nakon ega se crvena arulja iznad ulaza ugasi. Nadajui se da e imati toliko sree, Bani brzo pronae vrata mukog zahoda, ue u nj i stane ispred jednog od pisoara. Postojala je bar mala mogunost da e u zahod ui i Beki. Iako to u ivotu rijetko biva, njegove se nade ispune i nakon nekoliko asaka u zahodu se pojavi bogati pjevaki antitalent, stane ispred jednog pisoara i pone mokriti. Jako mi se dopadate, gospodine Becky ree Ba ni uborei u bijeli keramiki oval. Beki se okrene i pogleda ga sumnjiavo preko ramena. Kad ti neki mukarac u pisoaru kae kako mu se svia, treba biti na velikom oprezu. Bani odmah shvati njegovu zbunjenost, pa se nasmije, trudei se da popravi posve pogrean dojam. Oprostite! Mislio sam kazati kako imate savren glas i nepogreiv osjeaj za ritam. Zapravo, imate sve kvalitete jednog Trickvja D. Jamesa! Zbilja!? veselo e Beki, koji se u ivotu ba nije nasluao komplimenata te vrste. Nije ak ni shvatio da je taj Trickv Banieva brzinska izmiljotina. Vidite, a ovi mi glupi snimatelji stalno prigovaraju! Ah, to znaju o glazbi obini elektrotehniari!? Vi dite, kod nas nema tonskoga majstora bez elektroteh nikog fakulteta i glazbene akademije.

Kod vas!? Oprostite! odglumi Bani srdanu zbunjenost. Nisam se ni predstavio. Ja sam Silvestar Klein, glazbeni agent Virgina za srednju Europu... Oh, tako mije drago! usklikne Beki pa mu prui ruku. Moda poslije... primijeti Bani, kojemu se ini lo da se mukarci ne bi trebali rukovati prije no to nakon pianja operu ruke. Beki shvati njegovu suzdranost pa se nasmije, a Bani nastavi: Obilazim studije i diskografske kue i traim neto to bismo mogli plasirati u Europi, a poslije moda i u Americi. Obiao sam sve glavne gradove zemalja bive Jugoslavije. I jeste li to nali? O, kako ne!? veselo e Bani. U Sarajevu smo pronali vrsnog soul pjevaa, stanovitog Michaela Mahmutefendia. Zlatan glas, ali za zapad neizgovorljivo pre zime! Lansirali bismo ga kao Michaela Fendvja. S vama ne bi bilo tih problema, vae prezime Becky marketinki je upravo savreno. Biste li bili spremni pjevati na engle skome? to, uzeli biste i mene!? iznenadi se Bruno, dok mu se licem razlio izraz neizmjerne sree. Moda bismo vas pustili u zvjezdanu orbitu na za jednikom CD-u. S jedne strane vi, s druge on! Beki se naglo uozbilji, ali ne stoga to se dosjetio kako CD zapravo nema dvije nego samo jednu stranu. Druge su mu se stvari vrzmale glavom. Vidite, gospodine Klein ree bojaljivo, kao da ne eli brzopleto upropastiti krasnu priliku. Vi sigur no ne poznajete trenutanu politiku situaciju ovdje kod

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

nas. Mislim da bi za mene bilo pomalo nezgodno da... da debitiram... s jednim Muslimanom... Joj, oprostite! Smetnuo sam s pameti vaa domo ljubna osjeanja. No to bolje! Dat emo vam onda sa mostalni promo singl. etiri stvari. Ali morate znati da u tom sluaju neemo ii u rizik s nakladom veom od dvje sto tisua nosaa zvuka. Dvjesto tisua! zaigraju njegove oice od uzbu enja. Kada bismo mogli o tome potanje porazgo varati? Ako nemate nita protiv, ekat u vas u baru. Moe mo odmah sklopiti i predugovor, ako takve stvari obia vate raditi bez osobnog odvjetnika ili agenta. Becky u studio! zauje se glas s malog zvunika na stropu. On veselo mahne Banicu pa otri prema dvo rani za snimanje. Jo jedna teka povreda Pravilnika o radu detektiva, pomisli Bani, opere ruke pa se vrati u bar. Nakon to je ve gotovo ispio drugu bocu Kilkenyja, veselo trljajui ruke, u bar ude i Bruno Beki, sjedne na visoki stolac nasuprot istraitelju, pa narui au irskog Tullamore Dewa. Srkne malo viskija, a zatim se djeaki radoznalo zagleda u Banica kao da oekuje kako e mu sad izloiti sve nebeske planove to ih kua Virgin ima s njim. Ovako ja zamiljam va prvi nosa zvuka tuma io mu je istraitelj. Najprije omotnica. Va nasmije eni portret u plavom tonu, u pozadini snjene pahulje kao u onim starinskim staklenim kuglama, a u donjemu desnom kutu naslov Moja draga Bety. On se zagrcne, malo mu viskija izleti iz usta, zatim se uozbilji spreman da ode. Kakva sad Bety?

Zar ne znate? Pa Bety Lakota! Razumije se, ne? Ako je Elton John posvetio pjesmu pokojnoj Lady Di, zato vi ne biste mogli... Tko ste vi? skoi on od stola, zamalo prevrnuvi i viski i pivo. Jeste li Lakotino pseto? Nisam. Ali, na vau alost, nisam ni Virginov. Ja sam samo obian privatni istraitelj s Britanskog trga. U tom sluaju nemamo o emu razgovarati! ree on srdito, pa krene kao da e otii. Bani ga zgrabi za ruku i strogo ga pogleda. Ako sada odete, uvalili ste se u velika govna! U vea od onih u koja ete se uvaliti kad vam izae ovaj diletantski CD! Sredinom studenoga bili ste s Bety La kota u njezinoj vili u Gorskom kotaru. One noi kada je oteta. I niste to prijavili policiji. Niti ste poslije otili i sve im ispriali. Kada bi ih netko upoznao s tom i njenicom, morali bi vas tretirati kao mogueg sudioni ka. A vidite, ja sam takav gad da bih vas zbilja mogao otkucati. to... to vi znate o tome? uzmuca se on. Vidjelo se da je naet strahom i da e suraivati i vie no to je potrebno. Oh, znam gotovo sve! Znam da ste joj bili lju bavnik, da je slika vaeg potiljka objavljena u novi nama, da ste nakon njezine smrti utjeli kao zadnja guzica... I to hoete od mene? Nita. Samo priu. Za uzvrat imate moju utnju. Naalost, bez promo singla. On ponovno sjedne za stol, slomljen i jadan. Od veselja s kojim je banuo u bar vie nije bilo ni traga. Iznenada se odande gdje je bio studio zauje grmljavina bu-

bnjeva i zagluujue rezanje elektrinih gitara.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

To je Garage Punk Band na djelu objasni mu Bani. Iako zvue kao preturirani buldoer, imaju veu glazbenu budunost nego vi. To gaje gotovo dotuklo, i on proguta svoj viski, spreman da otvori duu. S Bety sam bio u ljubavnoj vezi od srpnja pa sve do one noi u Gorskom kotaru. Zapoelo je to nekako spontano i vie na njezin poticaj. Morali smo se skrivati poput lopova, i to je davalo neodoljivu dra naoj vezi. Lagala je muu kako mora otputovati zbog kojekakvih razloga, a zatim smo odlazili u razne slovenske motele, vicarska skijalita, talijanska ljetovalita, u vile mojega oca ili njezina mua... Ljetos nas je snimila teleobjek tivom nekakva prokleta budala na privatnoj plai u bli zini Porea, ali se, sreom, na slici nije moglo razabrati tko je s njom. Taj me sluaj strano uplaio, pa sam je poeo nagovarati da ostavi mua ili prekine sa mnom. U rujnu je njezin mu sve doznao i uhvatio nas na djelu, ba u privatnom porekom apartmanu. Poslao je tamo jednog od svojih razbijaa, koji je mene nokautirao, a nju nasilu odveo u Zagreb. Ona i mu strano su se po svadili, on ju je navodno ak i nekoliko puta oamario, a ona je zatraila razvod. Ali prokleta je budala nije htjela pustiti, neto zbog ljubomore, ali vie zato to se uasavao svega to e govorkati njihovi poznanici, to e priati svijet i to e se kotrljati po stranicama utoga tiska. Na vratima bara pojavi se jedan od onih snanih tipova koji su ekali vani uz veliki audi. Pogleda ispitivaki prema njima, pa upita: Bruno, sve je u redu? On posuti kao da premilja, a zatim razmjerno sigurno odvrati:

Sve je u redu. Razgovaram s impresarijem Virgina. ovjek prieka nekoliko asaka na vratima, a zatim ode. Otac im je naredio da paze na mene. Boji se Lakotinih ljudi. No, samo nastavite gdje ste stali potakne ga is traitelj. Nakon tog nemilog incidenta Bety je tvrdila kako Lakota za nju vie ne postoji, pa je inzistirala da se na stavimo viati. Pristao sam. Bilo mi je to s jedne strane strano muno, a s druge pak intrigantno. Znate, ima neke ari u tome kada se zavuete eni u krevet, priboja vajui se pritom da e netko provaliti vrata i prebiti vas namrtvo... O da, to je veliki uitak doda Bani ironino. Odlazak u onu vilu bio je strano nepromiljen. To nismo smjeli napraviti! Negdje poslije pola noi zazvo nio je moj mobitel i netko mi je rekao kako mora sa mnom razgovarati na rijekom odvojku. O nekim vrlo vanim stvarima. Premda se ona protivila, obukao sam se i izaao. Priblino na pola puta i samome mi se uinilo daje sve to namjetaljka, pa sam se vratio, ba u asu kada su nju odveli. Potrao sam prema automobilu ne bih li ih zaustavio, ali su me gotovo pregazili. Mislio sam da su je ponovno odveli ljudi njezina mua, pa nisam iao na po liciju. Poslije, kad sam doznao daje oteta, inilo mi se da je ve za sve kasno. Kaete da vas ovi vani uvaju od Lakote? Zato? On uzdahne, svjestan da mora kazati sve. Nakon to su je pronali mrtvu ree on i glas mu zadrhti kao da mu jo uvijek nije svejedno dolazio mi je stanoviti Smokovina... triga?

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Da, triga. Dolazio je i traio od mene da mu kaem gdje se nalazi nekakav spis koji je Bety ukrala iz ureda obiteljskog odvjetnika. Bani se trgne, bilo je to neto sasvim novo i vrlo zanimljivo. I u stanu pilerovih netko je sve raskopao traei neto! triga mi je rekao kako pouzdano znaju da je Bety taj papir imala uza se te kako sam ja posljednji koji je bio s njom. Traio je da mu to dam, ili bar kaem gdje se na lazi. Zaprijetio je da e me u suprotnome najprije pre biti, a nakon toga i ubiti. I to se dogodilo? Sve sam ispriao ocu koji je s Lakotom u mnogim poslovnim odnosima i on je organizirao sastanak s vlas nikom Lucky holdinga na kojemu su se sve stvari treba le raistiti i izgladiti. Otac je rekao Lakoti kako mu je strano ao zbog te nepromiljene veze u koju sam se dao uvui, prisegnuvi mu sveano kako ni on ni ja ne znamo nita ni o kakvu tajnom spisu. Lakota je to nekako preko volje prihvatio i obeao da me vie nee progoniti. Ali kako mu moj otac nikada nije do kraja vjerovao, za svaki mi je sluaj dao stalnu pratnju. Da, pomisli Bani, to je sasvim jasna stvar, nitko od njih nije vjerovao nikome. Ulazili su u kojekakve partnerske pothvate, nastojei pritom jedan drugoga prevariti. Poslovno vrzino kolo u kojemu svaki od nitkova dri figu u depu. Bety je zbilja ukrala nekakav spis iz odvjetnike kancelarije? Nije ree on nakon duljegpremiljanja. Zapra vo, nije izravno... Ukrao sam ga ja... uz pomo drugih... Bani pokua prikriti vlastito iznenaenje. Ako je elio doznati sve, morao je glumiti ravnodunost.

Otprilike tjedan dana prije zamolila me da organi ziram tu kradu. Rekla mi je kako joj je to jako vano i kako time moe strano kompromitirati svog mua. Obja snila mi je da se kancelarija nalazi u Gundulievoj ulici, rekla mi je u kojem je ormaru i pregratku spis, a ja sam sve organizirao. Naao sam dva provalnika koji su to za nekoliko tisua maraka obavili brzo, spretno i isto. to je bilo u spisu? upita istraitelj, nadajui se odgovoru od kojega e biti bar nekakve koristi. udno, bio je to snop papira ne deblji od nekoliko milimetara, zapeaen u crnoj foliji. Dao sam ga Bety i ne pogledavi ga. Uistinu ne znam to je u njemu! A ona mi nije htjela kazati. I gdje je sada taj spis? On se nasmije s gorinom. E, moj gospodine, kada bih znao, sasvim bih sigur no rekao Krsti Lakoti. ivot bi mi bio mnogo jednostav niji i mirniji. A ti ljudi to su ga ukrali? Njihova imena ne bih smio kazati. Osim toga, to su anonimni provalnici koji uope ne znaju to su ukrali niti ih je to zanimalo. Da sam im platio da ukradu luster, oni bi ukrali luster! Bani se zamisli; inilo mu se kako stvari postaju jasnije. Lakota se nije uspaniio zbog enine otmice nego zbog tajanstvenog spisa koji je cijelo njegovo poslovno carstvo mogao sruiti na koljena. Ta ideja bacala je i novo svjetlo na sudbinu nestalog otmiara. Nakon te noi u Gorskom kotaru vie niste vidjeli Bety? upita Bani, i sam sumnjajui u razlonost takva pitanja. Pa nakon otmice nije je nitko vidio osim otmiara! Ne... zapravo... promrmlja on kao da jo neto krije.

GORAN TRIBUSON

No, no, recite stezao je Bani omu oko vrata lakomislene budale. Olakajte si duu! Znate, ako pad nete u ruke policiji, oni vam imaju jednog tipa koji e vas natjerati da kaete i vie no to uope znate. Jednoga dana ujutro... Budite ozbiljni! ree istraitelj. Nismo u bajci! Kojega dana? Mislim da je bio dvadeset drugi studenoga. Nazva la me mobitelom koji joj je otmiar, ini se, zaboravio oduzeti. Ili se doepala njegova. Strano sam se iznena dio i obradovao shvativi da je iva. Imala je malo vre mena i nije mi mogla odgovoriti ni na jedno pitanje koje sam joj pokuao postaviti. Zamolila me samo da doem autom u osam naveer na jedno mjesto i priekam je ne koliko minuta. Rekla je da e doi tamo i poi sa mnom. Kako!? nije bilo jasno istraitelju. Pa bila je oteta! Kako je onda mogla doi u tono odreeno vrijeme? Ni meni to nije jasno. Uglavnom, doao sam neko liko minuta prije osam na mjesto koje mi je na brzinu opisala i ekao je sve do pola deset. Nakon to sam do bro promrznuo, vratio sam se u Zagreb. Znai, to mjesto nije bilo u Zagrebu! Ne zamisli se Beki kao da jo jedanput proivlja va sve te trenutke. Bila je to neka prastara zaputena vila s kolonadom ispred ulaza. Na osami, nekoliko kilo metara od Samobora.

24.
POSAO TO GA JE BANI DOGOVORIO S KRSTOM LAKOTOM zapravo je bio sklopljen one noi na Cmroku u velikome mercedesu i u etiri oka. O tome nisu postojali nikakvi svjedoci i nikakva pismena zabiljeka, ak je i obveznu pismenu punomo propustio zatraiti, to za detektiva poput Banica, dakle sasvim aljkava prema birokratskom dijelu vlastita posla, i nije bilo neko udo. Tako je sve ovisilo o Lakotinoj dobroj volji, mogao je platiti, mogao je i ne platiti, a mogao je Banica ak i prijaviti zbog krenja Pravilnika. Iako je istraitelj uinio sve to se od njega trailo i za to mu je obeano dvadeset tisua maraka, Lakota se, evo, ve vie od tri tjedna nije javljao, kao da odbija ili izbjegava isplatu. No trebalo je i Lakotu razumjeti; tko bi i bio zadovoljan uredno obavljenim poslom iji je jedini opipljiv rezultat suprugin le? Premiljajui jo uvijek treba li vlasnika Lucky holdinga upoznati s obiljem novonastalih injenica oko Betvne otmice, sve to malo poslije podastrijeti Vinku Doganu ili ak dalje eprkati i akati po jo nesastavljenoj slagalici, Bani sjedne u auto i krene prema upravnoj zgradi holdinga. Da jo uvijek nije postao dokraja nepoeljna osoba, shvatio je kada su vrsta kovana vrata kljocnula i otvorila se. U predvorju zatee svoga starog znanca Rudija Lepena, koji je, bar kako se Banicu inilo, bio jo elaviji i nosio jo vee tamne naoale, kao da iza njih nastoji skriti svu silu problema koji ga mue.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Gazda je naredio da vas ne putamo k njemu. Ni po koju cijenu i ni zbog kakva razloga! Pa naravno kiselo se nasmije B ani. Kako uop e razgovarati s ovjekom koji ti je ubio enu i olakao te za pola milijuna maraka? Rudi ga pogleda kao da mu nije jasno to eli kazati, a zatim se nasmije, shvativi da je rije o ali. Zacijelo nije pripadao onima koji lako i otprve shvate humor i ironiju. Zato ste mi onda uope otvarali vrata? upita istraitelj. Zato to je gospodin Lakota ostavio neto za vas. Rudi se sagne pod pult, izvue sjajnu metalnu blagajnu, ne veu od kutije za cipele, pa iz nje izvadi zatvorenu omotnicu. Bani s olakanjem shvati da je u njoj novac, pa sprern.no strpa omotnicu u unutarnji dep kaputa. Lijepo od njega. Nadam se da ovaj mjesec nee mo rati stezati remen. ujem da mi aljete muterije? Ah, da ree Rudi nakon kraeg premiljanja. Bio je tu neki momak koji je pokuavao pronai brata. Saalio sam se nad njim, pa sam ga poslao k vama. Pa vi ste privatni detektiv, zar ne? Naravno. Zahvalan sam vam. Taj mi je sluaj do nio sasvim pristojnu zaradu. Bilo mu je drago to je Bani tako zadovoljan, pa se nagnuo prema njemu i namignuo. Doznao sam da ste neko radili u policiji, ba kao i ja. Znate, bivi se kolege moraju drati zajedno i poma gati se. I to je tono zakljui Bani, s uasom se prisjetivi s kakvim je sve tipovima radio i koliko je bio sretan ono ga asa kada vie nije morao svakodnevno promatrati njihove njuke. Zatim upita:

Koji je zapravo va problem, gospodine Lepen? Moete me slobodno zvati Rudi. Moj problem je to to ima i previe naznaka kako moj poslodavac polako tone u glib. Blokirane su mu dvije banke, morao je pod hitno prodati neke od najprofitabilnijih tvrtki, poeli su ga u novinama prati sve u esnaest, a jedno e mu jutro i politika okrenuti leda. Nemojte tako! smirivao ga je Bani. To je ve lik brod kakvi dugo tonu. Sudei po tome koliko traje film, ni Titanik nije nestao pod povrinom ba u hipu. Evo, sad i radnici nekakvog Ekona prijete kako e doi ovamo i blokirati upravu. Navodno ih je kupio, pro dao strojeve, radnike otpustio, a halu iznajmio kao skla dite. Katastrofa za katastrofom! Sve se bojim kako e se vrlo brzo ustanoviti da to to se dogodilo s gospodom Bety ide u red njegovih manjih nevolja. Ako sam vas dobro razumio, vae radno mjesto opasno visi? Ve je izvisilo snudi se on. Ostajem ovdje do Boia, a zatim... tko zna... Moda biste mi vi na neki nain mogli pomoi. Mislim da bih ak pristao vratiti se u policiju, ako imate tamo kakvih veza. Ba bi mu se jako obradovali, pomisli Bani, sjetivi se to je sve Komar morao pretrpjeti od ovog novoga mladog ealona. Lepen izvadi iz depa svoju posjetnicu i prui je istraitelju. Molim vas, gospodine Banicu... U mojim se godi nama nije lako snai na ulici... Osim toga, imam sina o kojemu se brinem i koji mi radi mnogo problema. Ako se neto nade, nadam se da ete me obavijestiti. Banicu sve to postane neugodno. Superiorni Lakotin kerber sada je cvilio u praini molei malo posla. Iako nije

CORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

znao to bi s tim glupim kartoniem, uzme Lepenovu posjetnicu pa je strpa u dep. Zatim se nagne prema prozoru kao da eli skrenuti razgovor u druge vode. A onaj vam vie ne lovi bijesne lisice? Lepenu triga nije bio ni na kraj pameti. I ne pogledavi prema prozoru, on prede dlanom preko elave glave, pa preko volje proturi: Lovio, ne lovio, one e na kraju ipak preplaviti grad. Naputajui zdvojnoga Rudija Lepena, istraitelj se vrati u auto i izvue iz depa kovertu u kojoj se trebao nalaziti novac to gaje zasluio radei za Lakoiu. Izbrojio je deset tisua maraka, dakle samo polovicu onoga to mu je tajkun obeao. Uz novce je bio priloen i papiri na kojemu je urednim rukopisom bilo navedeno kako poslodavac nije u cijelosti zadovoljan njegovom uslugom te dri kako e i ova svota biti vie no dostatna. U dnu cedulje bila je i Lakotina ironina poanta, u kojoj je napisao kako se nada da e dobiti raun koji mu treba zbog poreznog obrauna. Iako bi u svakoj drugoj prilici drao kako je zaradio vie no pristojno, Lakotina ga je napuhana drskost razljutila. Isprva je pomislio vratiti se i baciti tu omotnicu skupa s novcem pred Lepena, ali mu dramatino financijsko stanje nije doputalo takve patetine geste. Zapalio je brzo cigaretu, premda je sumnjao da bi mu nikotin mogao vratiti mirnou, i pogledao na sat. Bilo je deset do dvanaest, a on je sino obeao novinaru Stakorovskom, nakon to gaje on nazvao telefonom, kako e se tono u podne nai s njim u onom lokalu na Gornjem gradu. Iako mu se nije ilo na razgovor s ovjekom koji je, bez obzira no to je li pijan ili trijezan, bio nemogu na dva razliita naina, novinar je tvrdio kako ga mora vidjeti poradi jako,

jako vane stvari. E sad, je li rije o stvarno jako vanoj stvari ili o tipino novinarskoj mistifikaciji, trebalo je tek utvrditi. Malo poslije dvanaest ostavio je auto u Vranicanijevoj ulici, pokraj mjesta gdje se do prije nekoliko godina nalazio veliki akvarij, te poao prema Taverni, gotovo se sudarajui sa sindikalnim povjerenicima koji su se oito spremali na jo jedan prosvjedni pohod. Marevi onih s malim plaama ili onih bez plaa, na tom su mjestu postajali gotovo svakodnevnom pojavom i nekom vrstom velesajamskog alter ega. Jer, na velesajamskom su se prostoru u raskonom svjetlu mogle vidjeti sve te silne domae tvrtke, a ovdje na Gornjem gradu njihovi siromani radnici koji se nadaju kako e dobri dunosnici shvatiti njihove jade budui smo svi mi, kaj ne, na posljetku samo Hrvati. No, kako obino biva, policajci su opet bili najbri. Pristigavi u velikom broju, ve su zatvorili sve prilaze onoj vrhovnoj dravnoj instituciji iznad koje je blaeno drijemao sam gospod Bog. to e biti, pitao se Bani, kad jednoga dana i drotovi shvate kako bi i njima dobro dola neto vea plaa, kako bi i oni znali kamo s lovom od boinice ili regresa za godinji odmor? Tko e njih zaustaviti? Hoe li dobra vlast poslati komunalce, elektriare ili slastiare da je ograde barikadama od eljeza i vlastitim tijelima? Oko pola dva, kada je dovrio tree pivo i ispraznio kutiju Maribora, konano je shvatio da ga je takor prevario i da nee doi. Znao je da je za taj promaeni sastanak sam kriv, te da ozbiljan radni ovjek bez prijeke potrebe ne dogovara sastanke s pijancima. Tko zna gdje li je zaglavio, tumaio si je Bani. Krenuvi od redakcije ovamo, morao je proi bar pokraj tri ili etiri birtije, od kojih je svaka bila preteko iskuenje. Znao je da pijanci

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

gdjekad zakasne i po pet, est sati, pa se onda do neba ude zato ih se nije ekalo. Ali on ovoga puta nije imao na raspolaganju tih pet ili est sati. Ustao je spreman platiti pie, i u tom trenu spazio ovjeka koji je upravo itao jutronji Magazin X. Njegovu pozornost odmah privue veliki naslov na prvoj stranici:

RATTUS CROATICUS NOAS BRUTALNO PRETUEN!

Plati ona tri piva, izjuri van, probije se kroz guvu sindikalaca i na oblinjem kiosku kupi novi broj Magazina X. U skladu s redakcijskom praksom, tekst je bio mnogo manji i neugledniji od naslova. U njemu je stajalo kako su novinara Ivu Stakorovskog noas izmeu dva i tri, kada se vraao iz redakcije, napali nepoznati ljudi i tako ga pretukli da je zavrio u Zajevoj bolnici koja je te noi bila deurna. Cijeli je tekst, to se i Magazinu gdjekad dogaalo, mogao biti ista istina, osim onoga da se vraao iz redakcije. Znajui o kome je rije, Bani zakljui kako se sigurno totalno pijan vraao iz birtije. U tekstu je bio i niz glupih pohvala na raun velikog borca za istinu koji je, izvjeujui opinstvo, stekao mnotvo neprijatelja, koji su ga konano zaskoili i divljaki obraunali s njim. Ali ne bi on bio pravi novinar, nastavljala se glupa i patetina tirada, kada ne bi nastavio sa svojim asnim poslom jo ee i priljenije... Hodajui polako prema uspinjai, istraitelj prelista novine i na treoj stranici uoi vrlo zanimljiv napis u crvenom okviru. Bila je to nepotpisana isprika kojom redakcija izraava veliko aljenje to se prije dva dana u njihovu listu pojavio neprovjereni lanak o navodnom ljubavniku pokojne Bety Lakota, pa se ovom prilikom ispriava itateljima, oaloenom g. Krsti Lakoti, te mladom pjevau Bruni Bekiu.

Dakle, ipak je to objavio, pomisli Bani, shvativi odmah razlog zbog kojega je nepromiljeni novinar zavrio u bolnici. Ostavljajui auto na Gornjem gradu, istraitelj se ovaj put sigurno spusti uspinjaom do Ilice i krene prema prolazu ispod nebodera. Trebao je neto u emu mu je mogla pomoi gospoica Jadranka, ona ista dobra dua koja gaje navela da kupi vikend aranman na Plitvicama ba u trenu kada je ondje bilo hladnije i snjenije nego na Aljasci. Bani ue u poslovnicu Infotoursa i susretne se s pogledima nepoznatih ljudi. Neki mlaahni ovjek u tamnom odijelu i s kravatom na kojoj je bio znak tvrtke, ispunjavao je voucher starijoj gospoi u krznenom kaputu, koja se neprekidno cerekala govorei kako, eto, ve trei put ide na tu neponovljivu Floridu, gdje je najbolje provesti ova dva najgroznija mjeseca u godini. S druge strane pulta, otprilike jednako mlada djevojka razvrstavala je arene prospekte za austrijska i talijanska zimovalita, uope ne primjeujui Banievu nazonost. Trebao bih gospoicu Jadranku ree Bani do sta glasno ne bi li zaokupio njihovu pozornost, a oni ga oboje pogledaju s izrazom uenja na licu. ak se i de bela gospoa u bundi ljutito okrenula, kao da joj nije pravo to je prekinuo njezin razdragani solilokvij o lje potama neponovljive Floride. to, ne radi vie ovdje? Ne, ne zbuni se mladi koji je ispunjavao voucher za Floridu. Tu vam je preko u uredu. Izvolite ovuda! Bani zaobie pult i ue u mali, ugodno namjeten ured, elegantan kakav u boljim turistikim agencijama i mora biti. Jadranka je sjedila za kompjutorom, i im ga je spazila, razveselila se kao daje uao netko drag i znan.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Gospodine Banicu, tako mi je drago to ste doli! Sigurno me vodite na obeanu kavu. Joj, to sam zapravo mislio uraditi sutra pokuae on nekako izvui. Znai, danas imate neto vanije. Pustite da po godim. Vaoj se mladariji dopao romantini ljubavni ku tak na Plitvicama, pa biste i vi rado uzeli neto slino. Nije ba tako nakalje se on pa sjedne. Premda i u tome ima trunka istine. Ona se veselo okrene na pominom stolcu pa prebaci nogu preko noge, tako da joj se kratka suknja visoko zadigla, a arape zasvjetlucale pod neonom to je blijetao gore na stropu. Uistinu ima dobre noge, pomisli istraitelj, premda joj u tom smislu ni ostali dijelovi tijela ba ne zaostaju. Samo, upita se on, nudi li se tako ba svakom kupcu zimovanja, skijanja i shoping aranmana? Trebao bih rezervaciju hotelskog smjetaja u Nje makoj. Samo, za poetak bi me zanimala cijena. O ter minu bih odluio, recimo, sutra. Dakle, kada me povedete na kavu. Da, to bi bio jo jedan odlian povod da se naemo. A u kojem vas gradu zanima hotelski smjetaj? U Rosenheimu. Imamo tamo nekakvo savjetovanje poslije Nove godine. uo sam da je hotel Barbarossa u tom pogledu savren. Znai, Rosenheim... govorila je ona zamiljeno, kuckajui po kompjutorskoj tipkovnici. Samo asak... Sad e... Evo ga... Ali, gospodine Banicu, u Rosenhei mu uope nema hotela s tim imenom... Kako nema!? ree on kao da ga to udi, premda je tako neto i oekivao. Nema. Evo to ima: Parkhotel Crombach,Alpenhotel Wendelstein... i, konano, Hotel Goldner Hirsch. Ovaj

prvi je najskuplji pa e biti i najbolji. Napisat u vam adresu, telefon i cijenu, a vi do sutranje kave razmislite. Ona uzme otmjenu pozlaenu penkalu, iz stola izvue papiri, pa na njemu ispie adresu hotela, broj telefona i iznos od sto petnaest maraka, koliko je kotala jednokrevetna soba. Stavi to pred njega i pogleda ga zagonetnim pogledom u kojemu razborit mukarac moe svata proitati. Nije mu trebalo mnogo pa da shvati kako mu je tih nekoliko suvinih hotelskih podataka napisala na poleini svoje posjetnice, na kojoj su bili njezin privatni telefonski broj i kuna adresa. Kao da eli provjeriti je li to uradila sluajno ili namjerno, on je jo jedanput pogleda, pa po izrazu njezina lica shvati da o sluajnosti ne moe biti ni govora. Gospodo Jadranka! izdere se onaj mladi koji je u prednjem prostoru radio sa strankama. Imate mua na telefonu! Da mu kaem da prieka? Neka prieka! promrsi ona iznenada pocrvenjevi u licu, pa ustane kako bi ispratila gosta. Pola je uz njega, i Banicu se uini kako bi joj, onako vitkoj i skladnoj, ovjek bez ikakva premiljanja oprostio tu nesavrenost koja se zove mu. Javlja se iz Berlina ree ona tiho kao da se ispri ava. Neka samo eka, telefon mu ionako plaa tvrtka. Gospodine Banicu, bilo mi je drago! Sve to vam treba napisano je na papiriu pa se samo javite! Kad je izaao, nije znao je li mu se to zavrtjelo u glavi od svjeega i hladnog zraka ili od drske nedvosmislenosti jedne lane gospoice. Vratio se potom uspinjaom na Gornji grad i ondje zatekao gomilu bijesnih sindikalaca koji su se skupili na Katarinskom trgu, gdje su drali miting jer ni njih policija nije pustila do Sabora. Jedan se ogoreni sindikalni

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

voda popeo na krov automobila i govorio masi preko pokvarenoga megafona. Iako se gotovo nijedna rije nije dala razabrati, prosvjednici su kraj svake njegove reenice nagraivali urlicima odobravanja i pljeskom. Pobojavi se kako e uskoro doi i policija, te ovaj trg dovesti u stanje skladnoga reda i mira, dakle u ono stanje u koje je svaka vlast naprosto zaljubljena, Bani ude u svoj golf i krene nastojei to prije napustiti zbrkane i uske uliice Gornjega grada. Mladog pilera zatekao je u Kosirnikovoj ulici, na samom ulazu u zgradu. Upravo se vraao iz trgovine s dvije plastine vreice u rukama. to si to kupio? upita ga strogim glasom roditelja koji upravo provjerava nije li dijete nepromiljeno ra sipalo novac na gluposti. Neke sitnice za put. Idem sutra u Rosenheim. Skuio sam kako se ide. Prvo vlakom do Salzburga, zatim... Nikamo ti ne ide! razljuti se Bani izvlaei se iz automobila. Iako je bio vii i snaniji od Banica, jo od onoga trena kada se pojavio u njegovu uredu mladi se prema istraitelju odnosio plaho i krotko, kao sin prema strogom, ali pravednom ocu. Naravno, mislio sam vam najprije platiti... ako ste izraunali. Nisam mislio zbrisati. Nije rije o tome! Nema zbog ega putovati! U Rosenheimu nema nikakvog hotela Barbarossa niti ti je brat ondje... niti je on poslao ono pismo i lovu! Kako!? zbuni se mladi. Pa tko se onda zezao na takav nain? Pet somova nije mala lova! Kako za koga! Za tebe nije, za nekoga jest! Postoje tipovi koji svom deritu za svaku jebenu trojku u koli daju pet somova maraka. Da se malo proveseli sa kva-

drom. To ti je poslao netko kome tih pet novanica nije uope vano. Ali mu je vano neto drugo. to mu je vano? Vano mu je da te uvjeri kako ti je brat u Njemakoj i kako je negdje dignuo pozamanu lovu. Ali ako me i uvjeri kako je Igor u Njemakoj, to bi imao od toga? Tko sam ja za njega? Posve ispravno! pohvali Bani njegovu loginost. Nita ne bi imao od toga! Ali bi, recimo, imao koristi od toga da uspije uvjeriti policiju kako je Igor zbrisao u Njemaku. Alija neu obavjetavati policiju! bunio se mladi boksa. Naravno da nee! Sve dok ti ih on ne natovari na vrat. A po mome miljenju, to e se dogoditi vrlo brzo. Jurica piler zanijemi. Vidjelo se daje prihvatio Banievu logiku, ali da mu jo uvijek mnogo toga nije jasno. Pa gdje je onda Igor? upita Mali i glas mu zadrhti. To znaju samo on i dragi Bog ree istraitelj. Ali ako mi da jo dva, tri dana, imam predosjeaj da u ja biti trei koji e znati. Mladi ga radoznalo pogleda, ali mu istraitelj vie nije htio kazati ni rijei. Premda mu je Mali bio nekom vrstom klijenta, Banievo je detektivsko pravilo bilo da se ak ni klijentima ne govore stvari koje jo nisu provjerene. Istraitelj se vrati u auto i zapali cigaretu, dok je mladi jo uvijek stajao vani i drhtao u laganoj vesti. Krenuo je maloprije do trgovine, a sada se zadrao u duljem razgovoru, prelagano odjeven za ovu groznu studen. Ulazi u auto! Smrznut e se! zapovjedi mu Ba ni ba u trenu kada se zdvojni mladi namjeravao vra titi kui.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Pa kad je Mali uao u auto, Bani pojaa grijanje i iz automobilskog pretinca izvue formular punomoi, pa ga prui momku zajedno s penkalom. to u s tim? Potpii mi punomo. To smo trebali napraviti ve prvoga dana. Ali, to ete s tim? odvrati on upisujui nevjetim rukopisom svoje ime i prezime. To je zbog policije. Ako dou, reci im sve to zna, ak i ono to se dogodilo u Gorskom kotaru. Tu si posve ist. Nisi imao pojma da se radilo o otmici. Nikakvih zna kova po kojima bi mogao zakljuiti da neto nije u redu nije bilo. Jednostavno, vozio si brata i neku enu. Mislio si da mu je to cura... Ali, zato punomo!? Budalo! prekori ga Bani. Morat e i mene spomenuti. Ako me uhvate da sam radio bez punomoi, ode mi dozvola bar na est mjeseci. A to da sam ukrao auto? Da i to kaem? upita piler sasvim naivno. Isuse, to ne! shvati Bani da je na tu nezgodnu injenicu i sam zaboravio. Reci da ste ili njegovim autom. Nadam se da te u toj lai nee uhvatiti. A zatim mu neto padne na pamet, pa nastavi: Zapravo, kakav si to auto ukrao? Nije li to bila tovota? Ne. Ukrao sam neku ve dosta staru kodu. Favoritku. Isuse, pomisli Bani, princeza na zrnu graka prvi se i zadnji put u ivotu vozila u kodi. I to si poslije uradio s autom? Pa, nita. Najprije sam ga mislio vratiti tamo gdje sam ga i uzeo. Ali, onda... Nakon to sam Igora i enu

ostavio u Samoboru, ostrugao sam ih neoprezno o nekakav zidi u blizini Podsuseda. Zapravo, upropastio sam im cijelu lijevu stranu zajedno s branikom. Zanijelo me... Dobro, nismo sad u Sigetu na procjeni tete! I gdje si ih ostavio? Odvezao sam ih na Bundek i ostavio na ledini, iz meu nekakvoga grmlja, blizu jezera... Poslije sam se sjetio daje Igor u urbi zaboravio iz prtljanika uzeti e ninu torbu, pa sam se htio vratiti, ali me bilo strah... Banievim leima proe ledeni srh i on se u sebi zakune kako u ured vie nikada nee primati osobe mlae od trideset godina, a kamoli raditi za njih. Pokrije oi dlanovima kao da ga boli glava, a zatim, premda se htio dobro izderati na Malog kako mu takvo to nije smio preutjeti, samo uzdahne, zapali cigaretu, pa umorna glasa ree: Ti si mi najtei sluaj u ivotu. Brii sad gore po kaput i da si se za pet minuta vratio! Ali zato? Zato to iz ovih stopa idemo na Bundek!

BIJESNE LISICE

25.
STAZE OKO JEZERA BUNDEKA, KOJE SE OD OMILJENOGA zagrebakog kupalita u ezdesetim godinama s vremenom pretvorilo u barutinu, bile su prekrivene zaleenim snijegom koji tijekom cijele zime nitko nije istio. Golf je zapinjao, sklizao se, propadao, jedva nekako milei gotovo neprohodnim okrujem jezera. Tamo lijevo ree Jurica piler u trenu kada su se kotai golfa poeli bjesomuno okretati u mjestu. Znajui po Banievu dranju da je neto teko sagrijeio, mladi iskoi iz vozila i pogura ga. Bio je mlad, nabildan boksa i njegova je snaga bila dragocjena. Malo poslije zaustavili su se na uzvisini iznad jezera. Iako je u gradu snijeg ve bio uvelike oien ili pretvoren u prljave zaleene gromade, ovdje je sve bilo nekako idilino isto i bijelo, gotovo kao na boinoj estitki ili pomno odabranoj zimskoj razglednici. Na dvanaest stupnjeva ispod nitice, naravno, jezero je bilo posve zaleeno, prevueno tako debelim slojem leda da je podalje od Banica i pilera desetak lokalnih klinaca, ne starijih od petnaestak godina, igralo hokej. Posve razumljivo, igralite im nije bilo omeeno nikakvim linijama, golovi su bili napravljeni od letava zabijenih u led, palice uglavnom od kojekakvih prikladnih batina, samo je pak kojim su igrali, ini se, bio pravi. Djeaci su se stalno svaali i, osloboeni roditeljske paske, neprekidno psovali, te svi u jedan glas vikali dodaj.

Ostavljajui klince njihovoj igri, Mali povede istraitelja do snijegom zatrpana grmlja, medu kojim je onoga jutra ostavio favoritku. Kao to se moglo i oekivati, razbijeni auto vie nije bio tu. A kako bi i bio!? Sigurno gaje netko zamijetio i obavijestio policiju, ili ih je kakav klipan nalik na Juricu prisvojio, vozio ga neko vrijeme, pa ga ostavio tko zna gdje. Ne igraju tako loe ree Mali zagledan u djecu na drugoj strani jezera. Bani promrmlja neto ljutito i nerazgovijetno, a mladi se polako spusti do zaleene povrine, kao da se i on eli iskuati u hokeju na ledu. Doite brzo! povie odozdo. Jedva se odravajui na nogama, Bani se spusti za njim i zastane gotovo ne vjerujui vlastitim oima. Tamo uz samu obalu, kao okovan mutnim staklom, vidio se stranji dio sive kode. Vozilu su zacijelo popustile konice, polako se spustilo do jezera i utonulo u plitku vodu koja se prije nekoliko dana zaledila pod surovim anticiklonalnim valom hladnoe. Bani stane na led i pone prouavati situaciju. Da bi se auto izvukao iz zaleene vode, trebalo je mnogo toga: radnici s pneumatskim builicama, vozilo s dugakom sajlom ili elektrino vitlo, sve u svemu, posao za pet do est dobro mehaniziranih lj udi! Ne, to nij e dolazilo u obzir. Ipak, shvati nakon pomnijeg pregleda, nekakvim bi se tvrdim metalnim predmetom moda moglo razbiti neto leda i nasilno otvoriti prtljanik vozila. Idi gore i donesi iz prtljanika polugu! zapovjedi Bani pileru. Kakvu polugu? Kakvu polugu! Onu koju svi zovu pajser. Oho, vi imate pajser! primijeti Jurica kao da ta alatka legitimira njezina vlasnika kao obijaa.

GORAN TR1BUS0N

B IJESNE LISICE

Ostao je od biveg vlasnika odgovori istraitelj, ali ga Mali vie nije mogao uti, jer se ve otputio prema golfu. Drei da e to utreniranome mladom boksau biti lake, Bani mu pokae gdje i kako treba razbiti led, a Mali navali svom snagom. Istraitelj zapali cigaretu, zadovoljno ga promatrajui. Bio je to pravi simbolian prizor razdiobe poslova: mudri pue sa strane, a snani liju znoj muei se kao teglea marva. Nije prolo ni pet minuta, a oko njih su se ve okupile cijele dvije malodobnike hokejake ekipe. Iako je hokej igra puna neodoljivih ari, razbijanje leda oko potopljenog automobila za klince, je ini se bilo mnogo zanimljivije. Striek, a iji je to auto? upita jedan od djeaka koji je ispod nosa imao dva zaleena potoia slina. Moj odvrati istraitelj. Idem naveer u Krievce pa ga moram hitno izvaditi. A tako shvati djeak. Mislim da ste ga predugo drali u jezeru. Trebali ste ga izvaditi prije nego se zaledilo. Zajebava nas! Nije njegov auto ree najvii me du djeacima, onaj koji je jedini imao pravu hokejaku palicu. Koji vam je kurac? Idemo igrati! prosvjedovao je drugi djeak, po ijim se hlaama moglo zakljuiti kako je vei dio utakmice proveo padajui i valjajui se po ledu. A zato psujete? upita ih Bani. Kaj!? ustoboi se onaj najvii. Koji te kurac briga!? Kako me ne bi bilo brigaokrene se istraitelj pre ma njemu i s daljine mu pokae svoju detektivsku iskaz nicu kad radim u policiji na suzbijanju maloljetnikog kriminala i psovanja u djece mlae dobi.

Meu klincima zavlada muk. Onaj, isprva najhrabriji, kao da se sada najvie uplaio. Dosklie do istraitelja i krotko ga pogleda. Oprostite, striek policajac... Inspektor ispravi ga Bani. Oprostite, striek inspektor. Znate kaj, mi bi vam mogli pomoi. A kako kad nemate pajsere? Sa sliuhama se moe dosta toga razbiti ree kli nac pa pokae kako klizaljke lako razbijaju led. Hajde klinci, sad malo vi! ree Jurica piler pa se, ve znojan i umoran, skloni u stranu. Poput vrijednih mrava, djeaci navale na posao tako da je led prtao na sve strane. Kaj ga zbilja morate izvui iz leda? upita jedan od klinaca koji se oito prvi umorio. Ne nasmije se Bani. Moramo samo otvoriti prtljanik i izvaditi iz njega jednu torbu. Deki, treba samo osloboditi gepek! vikne djeak gotovo radosno, nakon ega svi jo zdunije prionue na posao. Nakon desetak minuta Jurica im naredi da se razmaknu, prie autu straga, zabije pod poklopac prtljanika metalnu ipku i svom se snagom navali na nju. Radoznali se djeaci okupe oko njega, divei se njegovoj snazi. U jednom se trenu zauje snaan prasak i poklopac naglo poleti uvis. Jedva se probivi kroz skupinu radoznale djece, Bani zaviri u prtljanik, gdje je bilo malo alata, trokut, pribor prve pomoi i sve ono to revni voza ima uvijek uza se. Na desnoj strani, odmah do kutije u kojoj su bili nekakvi sprejevi i boice ampona, stajala je smea putna torba od fine koe, onakva kakvu si ne moe priutiti ba svatko.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

To je! ree mladi boksa odlaui metalnu polu gu. To je njezina torba. Bani zgrabi torbu, potegne je snano ne bi li je odvojio od zaleene podloge, a zatim je jo jedanput pogleda. Imala je patentni zatvara i koni preklop zatvoren bravicom koja, kako se odmah uvjerio, nije bila zakljuana. Da vidimo to je unutra! ree Jurica kao da ne moe svladati radoznalost. Bani ga pogleda prijekorno, a desetak klinaca, koji, ini se, nisu bili nita manje radoznali, odmah podri boksaa: Da vidimo! Da vidimo! Bani odloi torbu, izvadi novanicu od sto kuna i prui je najmanjem od djeaka. Deki, to vam je za trud. Pravedno podijelite i od mah natrag na hokej! Na taj znak, sretni zbog nenadano dobivena novca, klinci pojure prema onom dijelu jezera gdje im se nalazilo igralite, svaajui se i psujui pritom, kao da su u trenu zaboravili da ih slua inspektor za suzbijanje psovanja. Mislite li da e uspjeti pravedno podijeliti lovu? upita Jurica. Nee. Najjai e ispljuskati nekolicinu, odnijeti lovu i sam je spiskati. To ti je ivotni zakon po kojemu se sve odvija, od ovih mrkavaca, pa do onih gore. Unato tome to je i mladoga pilera zanimalo to je u torbi, Banicu nije padalo na pamet daje pred njim otvara. Odvezao gaje do njegova stana u Kosirnikovoj ulici, jo ga jedanput uputio to da radi doe li mu policija, a nakon toga se vratio kui. Stavio je torbu na radni stol, zavalio se u stolac, raz-

miljajui treba li je otvarati sada ili bar malo priekati.

Naravno, stvari od kojih mnogo oekuje znaju te vrlo esto razoarati. Puko ga je praznovjerje tjeralo na ekanje. Kao da je vjerovao kako je u njemu ona arolija koja e torbi pridati smisao i njezinu unutranjost ispuniti neim vanim. Konano, nakon to je popuio cigaretu, nasmije se samome sebi, podigne onaj koni preklop i jednim potezom ruke rastvori patentni zatvara. U torbi je bilo uglavnom sve ono to ena nosi sa sobom kada ide na krai put, pogotovo ako je taj put preljubnike naravi. Roba je bila nabacana kojekako, bez ikakva reda. Vidjelo se kako Igor piler nije imao nimalo razumijevanja za sporost koju ena pokazuje prilikom pakiranja. Na vrhu su bile dvije ili tri fine spavaice, iji je kroj bio vie sraunat na ostavljanje dojma nego na funkcionalnost, ispod njih dva meka pulovera i nekoliko gaica kakve se mogu prije vidjeti u erotskim filmovima nego u domaim trgovinama rublja. Bilo je tu jo i nekoliko grudnjaka, neotvorenih vreica s arapama i jedan svileni kombine, a svuda meu odjevnim predmetima bile su razasute brojne boice i kutijice kozmetikih preparata koje je nesretna ena zacijelo morala na brzinu pobacati u torbu. U jednoj od kutijica bio je nekakav sedativ, u drugoj do polovice potroene kontracepcijske pilule. Na samom dnu torbe bile su posve nove crvene traperice, malo suilo za kosu i dvije sasvim jednake bluze. Po svemu tome mogao je tono detektirati koju je nonu kremu rabila Lakotina ena, koji miris i marku laka za nokte, odnosno koji je broj grudnjaka nosila i ime je depilirala dlaice ispod pazuha. Da, sve je to bilo savreno ustvrdivo, ali i savreno beskorisno; u torbi nije bilo nijedne proklete stvari koja bi upuivala na neto vano, ak ni osobnih dokumenata!

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

S lakom, jedva tinjajuom nadom, zavue ruku u jedan od depova torbe i u njemu napipa kutijicu glupih bombona za osvjeavanje daha, ijim je slikama bila oblijepljena bar polovica grada. U drugom depu bio je samo privjesak s dva kljuia. Oba su bila malena, znatno manja od onih kakvima se zakljuavaju elzet brave na kunim vratima. Na prvome su bila urezana nekakva slova, a na drugome samo stilizirana silueta make. Prvim se kljuem mogla otkljuati i zakljuati torba, a drugi je bio malo prevelik da bi uao u bravu torbe. Taj je otvarao tko zna to, pomisli Bani, sav jadan zbog tako traljavih rezultata onoga napornog razbijanja leda na Bundsku. Iznenada zazvoni telefon. On automatski spremi kljui u dep, pa podigne slualicu. Bila je to Nika, za koju je ve povjerovao kako ga je prekriila s liste osoba s kojima jo komunicira. Bok, tata, to sam ja kazala je prilino dobre volje. Mama te pozdravlja. Kae da su je raznjeile tvoje bi jele rue i da ih ne mie s nonog ormaria. Navodno si joj takve kupio kad ste imali prvi sudar. Smijala sam se. Nikad nisam ni pomislila da si bio tako aavo roman tian. Isuse, zar je mogue da je to istina, pomisli on, ponovno osjetivi stid zbog svih onih cirkusarija to ih je izveo u bolnikom hodniku. Sutra ili prekosutra bit e operirana. Lijenik je rekao da nita ne trebamo brinuti, da e izvesti laparoskopiju, i daje to neto malo sloenija stvar od odlaska zubaru. Super, zar ne? Drago mi je, stop. Javi im bude operirana, stop... Ba si zlopamtilo ljutila se ona. Izmeu ostalo ga, zovem te i da bih ti se ispriala zbog te blesave po ruke. U jednom si me trenu stvarno izbacio iz ravnotee.

Prihvaam ispriku ree on podosta slubeno. A ne, ne moe to tako! Sutra emo to proslaviti. Tim i ja pozivamo te na veeru, na pravu kasnu engle sku veeru. Napravit emo ono to Englezi najradije jedu. Dolazi? Da ree on, premda je mislio moda. Znai, ekamo te u devet!

BIJESNE LISICE

26.
HODALI SU POLAKO BLAGOM PADINOM OGRAENOM BETONskim stupcima o koje je bila privrena razmjerno nova iana ograda. emu tako dobrom ogradom uvati prastare, razbijene i zaputene automobile na kojima vrstan mehaniar ne bi satima uspio pronai jednu jedinu uporabljivu ili iole vredniju stvar, svejednako se pitao Bani, razgledajui to automobilsko groblje. Kako je s prolom noi naiao i val toplijega zraka, snijeg se poeo polako topiti, pa su se ispod nataloena snijega poele promaljati konture naputenih vozila, poslaganih u razmjerno uredne redove, ba kao na pravom groblju. Inspektor Vinko Dogan hodao je naprijed, kao i uvijek ljut na razne gnjavae to mu ih je znao prirediti bivi kolega, za Doganom je skakutao njegov novi pomonik, valjda dojueranji polaznik policijske kole, a Bani se vukao na kraju, jer on i nije tono znao gdje se nalazi ono to trae. Bani pogleda novog inspektorova pomonika, prisjeajui se svih onih nadobudnih mladaca koje je neko i sam morao uvoditi u tajne posla. Dolazili su puni kolskoga gradiva koje se obino nije dalo uporabiti na pojedinanim sluajevima, a kad se dalo, rabili bi ga na posve pogrean nain, sto posto uvjereni u ispravnost i djelotvornost vlastite mladenake zablude. Kog me vraga tjera po tom prokletom otpadu!? mrmljao je uglavnom mrzovoljni Dogan, ni sam ne znajui ba ponajbolje gdje se nalazi olupina koju je Bani elio vidjeti.

Inspektore! Tamo je! uzvikne veselo mladi po monik, pokazujui prstom prema kraju reda. Dobro je, Kreo, dobro je! Vidim da brzo napre dujete ree Dogan podosta ironino. Nadam se da ste ponijeli metlu. Inspektore, tu je! spremno e Kreo. Nikad ne zaboravljam vane stvari. Ba dirljivo promrmlja inspektor koji, koliko je Bani znao, ni s jednim mladim pripravnikom nije uspio izdrati dulje od dva do tri mjeseca. Uskoro su se nali ispred olupine s koje je preuzetni pripravnik za manje od minute uspio poistiti sav snijeg. Uistinu se svojski trudio, pokuavajui odobrovoljiti po udljivosti poznatog efa. Pred njima se pokae olupina unitena i izgorjela automobila. Bila je posve crna, nijedna joj limena povrina vie nije bila ravna, a po sredini je bila nekako prelomljena, kao da ju je neka golema aka udarila snanim karate udarcem. Djelovala je, uini se Banicu, poput velikoga zgaenog ohara. Jasno vidi o kojem je kukcu rije, ali nita vie nije kao u pravoga kukca! Eto, to ti je ostatak Lakotina audija. Policijski je obraen u potpunosti i ne znam to bi se tu jo moglo nai ree Dogan. Bani zapali cigaretu pa se zagleda u tuni ostatak skupoga auta, s nelagodom pomislivi kako e se i njegova stara etvorka jednoga dana zacijelo nai na kojemu od takvih groblja. ef ne voli da se u njegovoj nazonosti pui pri mijeti Kreo. Tek je nedavno uspio ostaviti cigarete. Kreo, nemojte biti preagilni! otrese se na njega inspektor. To usporava karijeru. to je bilo s lesom? upita Bani.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Nita. Pokopan je. Ustanovili smo samo ope stva ri, ali se identifikacija nije dala uspjeno provesti. Mlai mukarac visok oko metar i devedeset, zdravi zubi, pra vilan oblik lubanje, krvna grupa A... i sline gluposti. Nita to bi bilo od koristi. Neka je budala postavila pre vie eksploziva, koliinu kojom se mirne due mogao raznijeti bager. Eksplozija je bila strana i auto se doslovno raspao, a nakon toga izgorio. Tko je vodio istragu? Zadro... I Mrka je neto malo prtljao, ali je Zadro bio glavni. Bani baci cigaretu u snijeg pa zaviri u unutranjost automobila. Kada se to tono dogodilo? upita glave uvuene u unutranjost izgorjelog audija. Petoga, u dva ujutro. Koju minutu prije ili kasnije. Bani izvue glavu iz auta, pa obrie malo ai to mu se uhvatila na ramenu. Desetak dana na hladnom zraku izvjetrilo je iz auta miris paljevine, ali je na izgorjelim prednjim sjeditima ugledao neto to mu se uinilo neloginim. Donji dijelovi prednjih siceva nisu izgorjeli do kraja ree pa upitno pogleda Dogana. I to s tim? Pa nita... zamisli se Bani kao da u glavi propi tuje neke nove mogunosti. ini se kao da je u trenu tku eksplozije ovjek leao na sjeditima. Mogao je i pasti... nakon to se auto razletio. Mogao je... ali po onome gdje su postavili eksplo ziv to je manje vjerojatno. Mislim da ga je tlak trebao prikovati uz naslon. to eli time kazati? Nita... ponovno se zamisli privatni detektiv.

Ja to vie... onako za sebe. No ipak pregledaj Zadrin izvjetaj... On je vodio istragu, ali ti si mu ef. Gospodine, vi kao da sumnjate u policijski izvje taj! Morate znati... isprsi se mladac kao da brani pro fesiju. Kreo! Moete li biti ku? razljuti se Dogan. Kae da ste uz le nali i pribor za provaljivanje u auto? Da potvrdi Dogan. I s tim je bilo sve u redu? Pa, jest... Premda mi se po onome to pie u iz vjetaju ini... No, to ti se ini? pourivao ga je Bani. Da ga je bilo malo previe. Kao da je krenuvi od kue premiljao hoe li orobiti banku, provaliti u neiji stan ili ukrasti auto. No mogao je biti i pacer koji za svaki sluaj nosi sve to ima. Mislim da nije bio pacer. Nego? Mislim da uope nije bio kradljivac automobila. to, tebi tu neto smrdi? pogleda ga Dogan sada i sam zainteresiran. Kako mi ne bi smrdjelo!? raskurai se Bani. Taj Krsto Lakota ima sve najbolje na svijetu, naravno, osim karaktera. U autu je morao imati alarmni ureaj jedva neto manje savren od onoga u galeriji Louvre. I onda doe pacer s punom torbom raznog alata i provali mu u auto! I zato je uope auto bio vani pred zgradom kad ima podzemnu garau veliku kao protuatomsko sklo nite? Tebi tu nita ne smrdi!? Ti si ili posenilio, ili uop e nisi proitao izvjetaj svojih podinjenih. Jo u ga jedanput analiziratiree Dogan tiho, kao da priznaje sve svoje efovske propuste. A zatim se okre-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

ne Banicu, provjeri slua li ih golobradi pripravnik, pa ree podosta vanim tonom: Ti kao da zna neto vie o toj stvari? Neto znam odvrati Bani glasom po kojemu je inspektor mogao lako zakljuiti kako to to zna, bar za sada, nee rei. Naravno, ni na to te ne mogu prisiliti. Ali ako ika da odlui otpjevati ariju, molim te da je otpjeva meni, a ne Zadri. To je neki va profesionalni rivalitet? Ne, ne... zamisli se Dogan. Sve me vie mui osjeaj daje cijelo vrijeme bio nekako predobronamjeran prema tom Lakoti. Katkad mi se uini da bi mogao biti... Na njegovoj platnoj listi? To si ti rekao kiselo se nasmije Dogan, pa poe gore prema irokoj rampi to je stajala na ulazu u grob lje bivih metalnih mezimaca. efe, treba li jo togod uraditi? trkarao je za njim servilni pripravnik koji se raspadao od silne am bicioznosti. Kreo, ako vam se ba da, moete snijeg vratiti na njegovo mjesto ree Dogan pa nervozno otpljune. Nikad nisi bio dobar pedagog! nasmije se Bani. Kao da si ti bio bolji odvrati mu istom mjerom bivi kolega. Oko podneva na vrata Banieva ureda pokucala je starija mrava ena, odjevena u izlizani kaput od nekakvoga jeftinog materijala i sa arenim rupcem na glavi. Djelovala je poput stare frajle koja silnom mrzovoljom upravo odrauje posljednje sate svoga radnog staa. Rekla je da se zove Zora te da radi kao dostavljaica kod

prokletnika iz Magazina X, koji su joj duni tri plae i regres za godinji odmor, a o boinici da se i ne govori. U ruci je drala smeu kuvertu srednjega formata, na kojoj su se jasno vidjeli Banievo ime i adresa. To su nali u stolu onog pijanca Stakorovskog pa su mi dali da vam odnesem. A gdje je on? Oporavlja se u Zajevoj bolnici. Dobro mu je. Ne kau uzalud da Bog uva te odvratne pijance. Zbilja mu je dobro? ujte, kau daje ve poeo lokati. To jo nita ne znai primijeti istraitelj, znajui da takor pripada onom soju ljudi koji i nakon posljednje pomasti smognu snage za jo jednu aicu. Nakon to je ljutita dostavljaica otila, Bani raspara kuvertu i iz nje izvue desetak fotografija, po svemu sudei snimljenih u drugoj polovici 1991. godine, kada je bjesnio najei rat. Na jednoj se vidio Sinia Smokovina pokraj izgorjeloga srpskog tenka, na drugoj kako pije s drutvom ispred spaljene kue, na treoj ga je kamera uhvatila pri ienju oruja... Bilo je to Banicu nezanimljivo smee koje nije ni traio od pijanog novinara. I ba kada se spremao vratiti slike u omotnicu, i sve skupa baciti u koaru za otpatke, jedna od fotografija privue njegovu pozornost. Odvoji je od ostalih i prinese prozorskoj svjetlosti. Bila je uistinu senzacionalna! Na njoj su bila zagrljena dva vojnika u maskirnim odorama, snimljena ispred nekoga neobranog slavonskog kukuruzita. Stajali su pokraj malog minobacaa i poljskoga kazana, smijali se i obojica u ustima imali zapaljene cigare. Jedan od njih bio je Sinia Smokovina zvani triga, a drugi Igor piler zvani Igra. Dakle, ta su dva tipa bili stari ratni drugovi!

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Ta vana spoznaja posve je zakomplicirala sve Banieve pretpostavke i otvorila toliko novih mogunosti da mu se gotovo zavrtjelo u glavi. Najvjerojatnijom mu se ipak inila ona varijanta prema kojoj su triga i piler sve obavili u dosluhu i zajedno olakali trigina gazdu za pola milijuna maraka. Ali to se dogodilo nakon toga? Nije li triga ubio Igora i ubacio ono lano pismo u potanski sandui njegova mlaeg brata? Nije li ve moda u triginim rukama onaj tajanstveni dokument to su ga Bekievi ljudi ukrali iz odvjetnike kancelarije u Gundulievoj ulici, dokument koji bi Lakotu mogao kotati novih pola milijuna? Sve je imalo svoju logiku, ali i brojne rupe. elei bar na as pobjei od tog neugodnog labirinta nagaanja, Bani ostavi sve, spusti zavjese na prozorima i legne nauznak, prepustivi se dirljivoj meuigri Milesove trube i Coltraneova saksofona u skladbi to se zvala Freddie Freeloader i zvuala ba kao daje smiljena za tjeskobne trenutke iz ivota jednog zagrebakoga privatnog detektiva. Kada se probudio, player je mirovao, a zelena slova na njegovu displeju pokazivala su broj skladbi i duljinu trajanja diska. Ustao je, vie i ne mislei na vrtoglave kombinacije to su se rojile oko otmice i ubojstva tajkunove ene, podigao telefonsku slualicu, izvukao iz depa posjetnicu koju je dobio u turistikoj agenciji i odluio provjeriti jednu zgodnu mogunost koja nije imala ba nikakve veze s prokletim sluajem u koji se zapleo poput muhe u paukovu mreu. Izvolite zauo se glas gospoe Jadranke. Bani ree kratko, pitajui se jo uvijek koliko je pametno to to radi. Oh, vi ste! razveseli se ona. Jeste li se odluili za onaj hotel u Rosenheimu?

Nisam... zbuni se on. Ali sam odluio o kavi. Znai, vodite me na kavu? Da. Kada bi vam odgovaralo? Pa kada vi elite... Njemu zapne glas u grlu. Sada je trebao kazati ono najvanije, ono nakon ega slijedi uspjeh ili lagana kiica poraza. Bi li vam oko devet naveer odgovaralo? Svakako ivne lana gospoica. U svakom slu aju to je bolje nego prije podne. A gdje bismo se nali? Pa... napisala sam vam ree ona prostoduno, kao da je to neto to ne treba ni pitati. Dakle, zvala gaje u stan, pomisli on sav uzbuen, zvala ga je k sebi, a na kavu zacijelo nije ni pomiljala. Zadovoljan to je sve tako sjajno prolo, on ustane razmiljajui kako utuci vrijeme to ga je dijelilo od zanimljiva sastanka s ljupkom turistikom radnicom. Zatim se prisjeti stvari koju je odluio provjeriti jo onoga asa kada je na groblju automobila vidio spaljeni Lakotin audi. Do devet naveer uistinu je imao dosta vremena; navue kaput, izae iz stana i ode do Rokove, gdje mu je bio automobil. U depu je imao jo jednu posjetnicu, onu s imenom i adresom Rudija Lepena, Lakotina psa uvara pod otkaznim rokom. Kartoni s logotipom Lucky holdinga govorio je kako bivi policijski djelatnik stanuje na treem katu neke zgrade u Tomaievoj ulici. Lepen je bio sam kod kue i nemalo se iznenadio spazivi Banica na svojim vratima. Samo uite! Neto emo popiti. Jako urim odgovori istraitelj, pogledavi preko Rudijeva ramena unutra. Stan je djelovao vie no pristoj-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

no te se inilo da Lepen ni u emu ne oskudijeva. Ipak, injenica je bila da je mnotvo sasvim pristojno situiranih ljudi, ostavi bez posla, veoma brzo padalo u ponor siromatva, rasprodajui stvari i obiteljske uspomene, pridruujui se neizbjeno novodobnim parijama to se potkraj radnog vremena trnica okupljaju oko smrdljivih kontejnera. Sigurno ste doli radi mojega posla. Jeste li moda pronali neto prikladno? Zapravo i nisam, ali se stvari ve sutra mogu pokre nuti s mrtve toke. Doao sam zbog jedne usluge koju biste vi meni mogli uiniti. Rudi ga pogleda sav u udu; takvo to najmanje je oekivao. Ako sam dobro shvatio, tamo u Lucky holdingu uvate vrpce koje kamera ispred ulaza zabiljei tijekom noi. Da... da... nevoljko e Lepen, oito nezadovoljan smjerom u kojemu je krenuo razgovor. Vidite, meni bi trebala ona koja je snimljena nou s etvrtoga na peti prosinca. Biste li je mogli ukrasti za mene? Vi ste poludjeli! bijesno e Rudi zatvarajui brzo vrata. Bani hitro postavi nogu izmeu vratnica i vrata. Moete je jednostavno zamijeniti praznom kase tom. Nitko to ne bi ni primijetio. Sluajte, gospodine Banicu, takva bi stvar bila pre vie opasna. to, mogli biste izgubiti posao? ironino e is traitelj. Samo se vi alite! Ne znate na to su sve spremni ti fini i nalickani tipovi!

Jo ne znam sloi se istraitelj. Ali se spremam saznati. Ako mi pomognete, moda ih uspijem smjestiti onkraj brave. Kada biste mi mogli zajamiti diskreciju i radno mjesto, moda bih i... kao da je premiljao Lepen, po putajui polako pritisak na vrata. Diskreciju vam mogu zajamiti, ali posao ne! Me utim, imam jednu drugu stvar za vas. U stolu mog prija telja Komara nalazi se spis o tome kako je kod vaega sina Viktora pronaeno neto heroina. Kako se to i zato na lo kod njega, mene uistinu ne zanima. E, vidite, taj moj prijatelj s prvim sijenja odlazi u mirovinu. Spis s imenom vaega sina moe proslijediti svom nasljedniku, a moe ga, kad bude istio svoje ladice, i baciti u ko. Lepen gaje promatrao kroz svoje tamne naoale, zacijelo premiljajui kakvu odluku donijeti. Bani nije mogao dugo ekati. Onda, jeste li odluili? to da napravi sa spisom? Da ga baci? Da ga baci pomirljivim e glasom Rudi, nakon ega istraitelj povue nogu. U osam naveer uao je pod tu i ostao dugo pod mlazom vrue vode, kao da je elio sa sebe temeljito sprati mirise svih tih Lakota, pilera, triga, Bekia... Izaavi iz kupaonice, nae jednu istu, jo neraspakiranu koulju, pa se pone odijevati. Iako mu je nakon vreloga tua bilo pomalo hladno, osjeao se sasvim dobro i svjee. Obue potom ono odijelo to ga jo uvijek nije stigao vratiti Lidiji i pogleda se u zrcalo. Slika koju je ugledao bila je vie no porazna; izgledao je kao pravi pravcati dvoredni idiot s poetka desetljea! Baci to smee sa sebe, spreman da ode u najblii butik i kupi neto prikladno, ali je, naalost,

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

ve sve bilo zatvoreno. Tjeei se tlapnjom da ene najvie vole mukarce u casual odjei, izvadi iz ormara posljednji par istih traperica i navue onaj isti pulover u kojemu je bio na promociji novog internetprovidera. Nije izgledao bogzna kako, ali je ve u tome to u ovoj dobi nije imao trbuha i to je imao gotovo svu kosu na glavi vidio, kako se to esto kae, svoju komparativnu prednost. U devet i petnaest, proavi gotovo na prstima pokraj kafia Kico, pouri prema Britancu i zastane pred prvom od onih nekoliko cvjearnica razmiljajui o tome pripada li ta Jadranka enama kojima svakako treba donijeti cvijee. I kada se ve gotovo odluio za jedan mali aranman od suhoga cvijea i nekih biljaka, prene ga panini enski glas: Ne cvijee! Zar si poludio!? Ustuknuo je korak, dva, spazio vlastitu ker i s uasom se sjetio kako je obeao da e u devet doi na veeru. Kako se sad izvui iz toga nevjerojatnog kripca, pitao se, ali mu nita djelotvorno nije padalo na pamet. Jest, bio je slobodan, razvedeni mukarac koji po volji moe upadati u razne veze, ali je sve to bila ista, neuporabljiva teorija. Da je rekao Niki kako upravo odlazi stanovitoj veseloj gospodi Jadranki iji je mu trenutano u Berlinu, viestruko bi poludjela. Prvo stoga stoje obeao doi na pravu englesku veeru, drugo zbog mame, tree zbog toga to se uputa u takve stvari ba u asu kad Lidija tamo u bolnici iekuje operaciju, etvrto... Nije znao to je bilo etvrto, ali je bio siguran da bi se ve neto nalo. Mislio sam zausti da kae kako neizostavno mora do Komara, ali ga ona sa smijekom na licu prekine: Ma to si mislio!? Ne doputam ti da kupuje cvi jee! Osim toga, ja bih ga tebi trebala kupiti jer sam bila nepristojna...

Nema veze! Tu smo stvar ve izgladili. Sluaj, vee ras bih... Mamu e ipak operirati sutra, ali rano ujutro. Prva je na redu. Ba se veselim to si odrao rije. Zna, Tim je rekao kako e ti ve nai naina daseizvue... Jo je jedan asak u njemu tinjala nada kako e se uspjeti spasiti engleske veere, ali je i taj plamiak zgasnuo kad gaje Nika primila pod ruku i pourila, rekavi kako e se veera ohladiti. Hi, dad! rekao je veselo Tim doekavi ga u ku harskoj kecelji. The supper's done! Sjeli su za stol, on je jo jedanput pogledao na sat razmiljajui o tome kako sad Jadranka zacijelo stoji uz prozor ekajui da dolje na cesti ugleda njegov auto, a nakon toga je potonuo predavi se arima prave engleske veere. Prvo je na stol stigao pladanj s pitom nalik na one iz crtanih filmova i starih stripova o Bimu i Bumu. Steak and kidney pie! najavio je ponosno Tim i razvezao vrelo tijesto ispod kojega se pojavila grozna crna smjesa koja je zaudarala na urin. Ja u te posluiti ree Nika, pa mu na tanjur izva di dvije velike lice toga nemoguega gulaa od nicli i bubrega. On bojaljivo zagrabi vilicom malo tog britanskog uda i stavi ga u usta. Strukturom je podsjealo na staklarski kit, a okusom ni na to jestivo. Ova lijepa crna boja, to je gravy tumaila mu je Nika punim ustima. Nije li ukusno? to? Pita ili taj gravyl Mislim onako ukupno? Pa jest... Mislim, ovjek se brzo navikne odvrati on dvosmisleno, pa krene rukom prema zdjeli s pom-

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

fritom ne bi li tako bar malo popravio uasan okus u ustima. Sorry! I almost forgot! preduhitri ga Tim pa po pomfritu prospe pola alice octa. Bani se strese i naglo odustane od pomfrita, a Nika, koja je odmah shvatila da je za sve kriv Tim, pogleda saalno oca, pa mu objasni: Englezi nikad ne jedu pomfrit bez octa. To je svakako zgodan izum zamisli se Bani. Mora da je jako fino, ali me danas ve mui kiselina. Kome folira, tata? pogleda ga ona ljutito. On te ionako ne razumije, a ja te i predobro poznajem! Premda mu je veer bila upropatena, nije mu bilo do svae. Ostavio je na miru onaj uas od bubrega i na tanjur si izvadio komadi velike crne kobasice koja je u meuvremenu stigla na stol zajedno s jo nekim novim britanskim delikatesama. Evo, na primjer, ovo mi je jako fino ree on, tru dei se da ga izraz lica ne izda. Prokleta engleska krvavi ca imala je okus kao da je punjena piljevinom i mljeve nim stiroporom, naravno nezasoljenim i nepopaprenim. Black pudding namigne mu Tim. It's delicious! Yes, yes... very much delicious promrmlja on ne im nalik na engleski jezik, a Nika ga jo jedanput zlo voljno pogleda. I to ima novo? Priajte! upita Bani sveano kao da na taj nain eli kazati kako je, bar to se njega tie, veera sretno okonana. Ima jo oslia kuhanog u mlijeku... sa zelenim gra kom ree ona, premda nije imala ni najmanjeg razlo ga ponadati se kako e mu se ba ta stvar dopasti. Pa, ako ba ima previe sasvim pristojno e on to bi mi mogla zamotati za sutranji doruak.

What did he say? upita Tim. He asked vvhat's new? prevede Nika svom deku. Oh, what's new pussycat! ree on veselim, pjevnim glasom. Banicu odjednom proleti neto glavom i on se sav ukipi. Da, to je bilo to, pomisli, i sam se udei kako mu prije nije palo na pamet! to je rekao? upita brzo Niku ustajui od stola. to ti je, tata!? zaudi se ona. Prenavlja se. To je aluzija na onu pjesmu. Stoje novo, makice? Tako je! pljesne on rukama, pa pouri prema pre dvorju, gdje mu je visio kaput. Ona potri za njim mislei valjda kako je iznenada poludio. Oprosti, mala! Neto mi je palo na pamet. Moram odmah provjeriti. Znala je daje to nenadano ludilo sasvim sigurno u vezi s njegovim poslom, ali je ipak ostala nasred predvorja, zauena i nemono rairenih ruku, dok je on tiho zatvorio vrata i nestao u mranom stubitu.

m
BlJESNE LISICE

27.
DOK
JE JURIO AUTOM KROZ NO NIJE MU VIE PADALA NA

pamet ni grozna britanska smjesa napravljena od svinjskih bubrega, ni crna kobasica slina slavonskoj krvavici, ali ni vesela zavodnica iz turistike agencije koju je tako glupo i nesmotreno propustio posjetiti. Krenuo je gore prema Cmroku, odvezao se do Mirogoja i izbio na Srebrnjak s gornje, sjeverne strane. Posvuda su se topili snijeg i led i cesta je bila posve prazna. Iz studija Homesound, pokraj kojega je proao negdje oko ponoi, nisu se uli ni vidjeli znaci glazbenoga niti bilo kojeg drugog ivota. Razmiljao je samo o tome kako da se uvue u fitness centar i uzme ono to ga je zanimalo. A to je mogao samo nou, tiho i potajno, ni od koga zamijeen. Cijela je stvar bila u dosjetki, u tosu, i ma koliko inae mozgao i muio se, razmiljajui logino nikada ne bi doao do rjeenja. Naprosto, bio je potreban onaj klik, onaj iznenadni okret sklopke u glavi nakon kojega stvari postaju oite. I stoga je bio vie no siguran da kljui sa siluetom make, onaj isti koji je dvadesetak dana amio u mraku potopljene kode, otvara jedna jedina vrataca, vrataca Betvne kasete u garderobi centra Pussycat. Bani veselo zafuka tu glupu staru pjesmicu, What's New Pussycat, pa, nastojei da ga nitko ne primijeti, zaustavi auto i ostavi ga na ploniku pedesetak koraka od zgrade koju je traio. Nakon toga mirnim korakom bezbrinoga nonog etaa krene prema fitness centru. Sreom, ni tu nije bilo nikoga na ulici; ni okanjelih pijana-

ca, ni djece koja ba u ovo doba odlaze u neki od svojih omiljenih diskoklubova ili lokala, ni nonih pozornika koji u sjevernim, elitnijim dijelovima Zagreba ba i nemaju previe posla. Ulaz do ulice bio je zakljuan. Iako no nije bila vedra, tamo podalje jasno je vidio u tamu utonuli kubus velike zgrade na ijem je proelju svjetlucao ruiasti neonski logotip mondenog vjebalita. Uz samu zgradu, medu ogoljelim lipama i divljim kestenovima, ureeno raznobojnim aruljicama, titralo je neko crnogorino drvo kojemu nije znao naziva. Bilo mu je samo jasno da to nije bor niti jela. Osvrnuvi se na sve strane i pazei na integritet svoga novog engleskog kaputa ugledne marke McGregor, Bani lako preskoi oniu ogradu i poe prema zgradi. Posve oekivano, ulaz je bio zakljuan, i to sigurnosnom bravom koja je svojom ozbiljnou nadilazila mogunosti njegova depnog noia. Nasilno razbiti stakleni ulaz i pritom probuditi mnoge usnule susjede, inilo mu se posve suludim. Lakoom i brzinom obazrivijeg tata, Bani krene oko kue nadajui se da e imati toliko sree i otkriti slabo mjesto zgrade kroz koje bi se mogao uvui. No ta se nada ubrzo pokae sasvim jalovom. Male izboine na zidovima bile su prevelik izazov i zafree-climbera, da bi se doskoilo do balkona kojim je bio opkoljen kat, bila je potrebna vjetina boljega motkaa, a za provlaenje kroz niski podrumski podrum konstitucija cirkuskog patuljka. Daje imao penjake sposobnosti petnaestogodinjeg klipana, jo bi se moda i uspio popeti na visoku kronju vlane lipe i s njezina se vrha nekako prebaciti na skliski krov, na kojemu je jo bilo malo snijega, ali bi i ta akrobacija vrlo lako mogla zavriti obradom u traumatolokoj stanici.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Pa ipak, kruna potraga oko prizemlja kue imala je smisla! Uz rub zgrade, pokraj zimzelena grmlja, neka je neoprezna budala ostavila prave pravcate ljestve. Zacijelo ovjek koji se njima posluio dok je po onom crnogorinom stablu vjeao ukrasne aruljice. Bani uzme teke ljestve, daui ih podigne i sa zadovoljstvom otkrije da seu do balkona na katu. Popevi se na balkon, sagne se i krene uzdu zgrade, otkrivi vrlo brzo kako je vlasnica imala dobar obiaj nonog provjetravanja dvorane za vjebanje. Naime, jedan od prozora bio je malo odkrinut, ali se kroza nj ak ni ovjek sasvim malena rasta ne bi mogao provui. Klekne brzo na tlo balkona, zavue ruku unutra i naporom oajnika pokua onesposobiti mehanizam za otvaranje prozora. Nakon desetak minuta naporna posla, kada mu je ve curak znoja krenuo niz vrat pod koulju, mehanizam popusti i prozor tresne na parket razbivi se uz prilino glasan, izdajniki prasak. I sam uplaen tom nenadanom i neeljenom bukom, Bani legne na mokar balkon i pone pozorno promatrati hoe li na kojoj od susjednih zgrada zasjati prozorsko svjetlo. Nita se nije dogaalo, osim to mu je novi kaput bivao sve vlaniji i prljaviji. asak kasnije uvukao se u dvoranu za vjebanje i poao preko kripavog parketa prema vratima iza kojih je bila garderoba s metalnim kasetama, znajui kako taj tihi zvuk vani ionako nitko ne bi mogao uti. Tek kada se naao pred onim troredom kaseta, dosjeti se jadu. Bilo ih je devedesetak, imale su redne brojeve, ali na kljuiu sa siluetom make nije bilo nikakva broja niti bilo kakve oznake. ene su zacijelo dobro znale koja je kaseta ija i nepogreivo ih otvarale, a on je sada, poput laboratorijskog majmuna koji treba otvoriti kutiju

pod ijim je poklopcem banana, morao krenuti redom. Nakon to je, pipkajui u mraku, provjerio cijeli donji red ne otvorivi pritom nijedan od pregradaka, opsuje poluglasno pa se zamisli, sve vie siguran kako na taj nain nee napraviti nita. Svjestan daje to krajnje rizino, ali nemajui drugoga izlaza, upali svjetlo pa pone brzo provjeravati srednji red. Sada je sve ilo bar pet puta bre, ali kljui i dalje nije otvarao nijedan od pregradaka. Osjeao se ve poput onog sudionika igre ovjee, ne ljuti se koji satima baca kocku koja se nikako ne eli zaustaviti na broju est. Prokleta veer, razmiljao je ljutito. Najprije je ari koje mu je nudila slobodoumna turistika djelatnica zamijenio groznom engleskom veerom, a sada se s ovim prokletim bravicama uvalio u jo veu nevolju, premda se inilo da od blackpuddinga i pomfrita s octom vee nevolje i nema. Ipak, bravica predzadnje kasete popusti, vrataca se otvore i pred njim se pojavi posljednja Betvna tajna. Kopao je brzo po pregratku bacajui na pod sve to ga nije zanimalo: dva para skupih talijanskih tenisica, fini triko za vjebanje, runik s izvezenim monogramom, tanku svjetlucavu trenirku marke Nike... Na kraju, uz samu stranju stijenku pregratka, nalazio se crni plastificirani fascikl, zatvoren neim to je moglo biti odvjetniki peat. Raskopa vlani kaput, podigne pulover, stavi pod njega taj dragocjeni predmet pa ugasi svjetlo i pouri van. A kada je ve bio na ulazu u dvoranu, s pravom mu se uini da je ipak bio previe neoprezan. to e biti ako ve sutra vlasnica Pussycata obavijesti Krstu Lakotu kako je netko provalio u centar i obio Betyn pregradak? Vrati se stoga pa bre-bolje potrpa stvari na njihovo mjesto, zatvori vrataca i zakljua ih.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Spustio se brzo niz ljestve, poloio ih medu grmlje, a asak nakon toga preskoio ogradu i zamalo sruio ovjeka s bocom u ruci, koji je upravo teturao tim dijelom plonika. Jebote, kaj si me prepal! vrisne ovjek, a boca mu ispadne iz ruke. udom, ili sreom, nije se razbila. Pijanac se sagne, podigne je i pogleda u svjetlu oblinje uline svjetiljke, pa s olakanjem zakljui: Skorom si mi sjebal gorivo! A svud je ve fajront. O, Boe, kakav horror od noi! Ali Bani ga vie nije sluao; brzim korakom, gotovo trei, urio je prema svom automobilu. Bilo je oko tri izjutra kada je, sam u svojoj radnoj sobi, stavio naeni fascikl pod snop jakoga svjetla, otvorio ga i iz njega izvukao dva arka sitno ispisana papira, jedan na hrvatskom, drugi na engleskom jeziku. Bio je siguran daje rije o neemu silno vanom, o neemu stoje zakompliciralo vie ivota, i kao prljav i neastan trag ostavilo za sobom ak i nekoliko leeva. Ali to je to, upitao se, dok su mu ruke lagano zadrhtale. Na dva arka papira, ispisan sitnim kompjutorskim slovima bez proreda, nalazio se svojevrstan brani ugovor sklopljen u travnju 1992. godine. Iako su se Krsto Lakota i njegova ena Bety Key vjenali jo 1990. u Londonu, ugovor je bio stanoviti aneks koji je regulirao njihov budui brani odnos nakon to je Bety unijela u brak svotu od petsto tisua engleskih funti. Bani se odmah dosjeti o emu je rije! Bila je to tvarna potvrda prie to ju je one snjene veeri uo u hotelu Inter-Continental od Engleza koji je dijelio ime i prezime s uvenim junakom Casablance. Ugovor se, dakle, odnosio na Betyno nasljedstvo koje je dobila natjeravi

brau da prodaju dio imetka to su ga naslijedili od pokojna oca. U to vrijeme Krsto Lakota, koji je upravo zapoinjao svoj pobjedonosni put kroz labirinte pretvorbe, sluei se svim sredstvima to su se u takvoj operaciji pokazivala djelotvornima, nije mogao ni sanjati da e mu gotovo s neba kapnuti tako pozamaan poetni kapital. Ako su toliki tienici za javnost anonimne moi i ljubimci zvijezda s neba dnevne politike ostvarili prave poslovne imperije, uloivi u ostvarenje svojega sna tolike papire, medu kojima nije bilo nijedne novanice, tada je Krsto bio na najboljem putu da eninim novcem stekne bar pet puta vie od njih. Ali mudra Bety, koja je znala da nita nije vjeno, da propadaju drave, monici, reimi i ljubimci naroda, vjere, filozofije, pa ak i cijele civilizacije, te da u skladu s tim moe propasti i obini brak, htjela je nekako zatiti sebe i svoje nasljedstvo. U to vrijeme, jo uvijek znatno bogatija od svog supruga, sklopila je s njim poseban ugovor kojim mu je dopustila da za svoje poslovne interese angaira cjelokupno njezino naslijee, bez njezina nadzora i posebna doputenja, ali gaje istim ugovorom i obvezala da joj u sluaju raskida braka, bez obzira na to tko za nj bio kriv ili tko ga zatraio, vrati svotu koju je unijela u branu zajednicu. Nakon te odredbe dolazio je i lanak to se pokazao kobnim za mnoge koji su se u tom vrzinu kolu zatekli. U sluaju da u trenutku razvoda imovina znatno nadmai njezinih pola milijuna funti sterlinga, Krsto Lakota duan joj je prepustiti stvarnu polovicu imetka. Dakle, polovicu tvrtki, sredstava s bankovnih rauna, vrijednosnih papira, kua, umjetnina, automobila, svih nekretnina i pokretnina, jednom rijeju, polovicu cijele galaksije Lakota!

GORAN TR1BUSON

BlJESNE LISICE

Na taj je nain racionalna Engleskinja, posluavi zacijelo savjet kakvoga dobrog odvjetnika, eljela izbjei moguu beskonano dugu sudsku gnjavau u kojoj bi, u sluaju razvoda, morala godinama dokazivati to je unijela u brak, stoje naknadno stekla i slino, te na kraju moda i ne dobiti nita vie od uloga ili za njezin ivotni stil beznaajne alimentacije. Stvar je bila vie no jasna! Bety je namjeravala napustiti mua te je zatraila ispunjenje ugovora. Kako su imetak Krste Lakote neki mediji procjenjivali i na vie od milijardu maraka, polovica tog bogatstva, to bi ga trebao prepustiti Bety odvela bi ga ravno u propast. I tad je nastala suluda trka za ugovorom koji je, moda ve gotovo i zaboravljen, osam godina amio u pretincu odvjetnikog ureda i koji su, prema posebnoj odredbi, mogli podignuti samo ako se kod odvjetnika pojave istodobno. Mala prednost bila je na Betvnoj strani. Prije no to je zatraila razvod, dokopala se ugovora kako bi ga provela u djelo, dok ga se njezin mu nastojao domoi kako bi ga unitio. Na kraju se dogodilo ono to zacijelo ni ona ni on nisu eljeli: niti je Bety uspjela ostvariti odredbe ugovora, niti ga je Lakota uspio unititi! Naravno, sada kada je Bety bila mrtva, Lakota se nije trebao bojati kako e s nekim morati podijeliti svoje carstvo, ali je ugovor svejednako imao svoj smisao: bio je jasan optuni materijal koji ga je inio temeljito sumnjivim i odgovornim za eninu stranu sudbinu. Ali, upita se Bani posve opravdano, nije li se Lakota, uspinjui se vrtoglavim stubitem bogatstva i moi, ve naao iznad one stube gdje dokazi te vrste nemaju nikakve djelotvornosti? I kome uope postaviti to pitanje? Doganu, Zadri, itaocima Magazina X ili onima koji ne-

gdje tamo u nebeskim izmaglicama mudro ute pod svojim obrazinama? Predbacujui samome sebi to se uvijek iznova bavi poslovima u kojima zabadanje nosa u tue stvari donosi samo nevolju i potitenost, Bani vrati ugovor u fascikl, odloi ga u ladicu stola, a zatim ukljui player i pusti sjajnu skladbu / Know About The Life, i to sasvim tiho, u skladu s ovim dijelom noi u kojem treba potovati tue pravo na san. I premda je na kraju iz garderobe jedne glupe vjebake institucije uspio ieprkati jednu tako vanu stvar, ipak mu se sve vie inilo da je odmah, otprve, trebao otii tamo kamo je i krenuo, lanoj gospoici Jadranki. Zaboravljajui da je ve gotovo pola etiri, on okrene njezin broj, razmiljajui o svim moguim duhovitim isprikama kojima bi se mogao oprati i najaviti joj se za sutra. Izvolite uo je njezin sneni glas. Bani ovdje hitro e on, spreman sve brzo okre nuti na alu. ao mi je... pogrijeili ste broj zauo je njezin ravnoduan glas prije no to mu je spustila slualicu.

BIJESNE LISICE

28.
SNIJEG TO SE BRZO TOPIO GORE NA KROVU CURIO JE PREKO loih oluka zgrade u prolazu kinematografa Apolo tako jako da se ovjeku koji bi, zabavljen svojim piem, sjedio uz prozor kafia Kico moglo uiniti kako vani lijeva kia. Za jedno obino radno dopodne u lokalu je bilo i previe ivo, tako da je Zdenka jedva uspijevala posluiti sve te ljude koji su je salijetali najrazliitijim narudbama. Osobitu je nervozu i galamu u cijelo ozraje unosio gospon Marijan, koji je, osokoljen novinskim napisima, bojovniki pozivao na zbijanje svih hrvatskih redova i obranu vjekovnih nam interesa koji su bili ugroeni bonjakim posezanjem za stanovitim Martin Brodom. Pa, pizda mu materina! psovao je beskrajno ljut televizijski inkasator. Ne buju nam valjda ti Muslii zdipili najlepe delove Hrvatske! Nakon toga je, budui su i tu stvar jutronje novine problematizirale, otro i bespotedno napao Haki tribunal, tvrdei kako tamo treba poslati Clintona, za to je imao vrlo neobine argumente. Pa kaj ni ratni zloinac tip ka' je enskoj dal da mu dvanajst put popui, a nijemput je ni iknul!? ankerica Zdenka, koja je znala uzrok cijele te predstave pune bijesa, priapnula je Banicu kako je gospon Marijan danas nemogu samo zato to su mu, unato sveanim obeanjima u novinama, jutros iskopali struju koju zbog mizerne mirovine nije plaao jo od svibnja. Beskrajno vjeran svojoj stranci, imao je i previe ponosa

da bi takvo to priznao, pa se radije bacio na herojsku obranu hrvatskih granica i teko sotoniziranje meunarodne zajednice. Ba kao da mu je struju iskljuio NATO na nagovor Ejupa Gania! Sluajui stalne jadikovke Kembre koji se alio kako ga danas iga jetra, te kako nikad vie u din s tonikom nee stavljati jebeni limun, Bani je pijuckao svoju prijepodnevnu kavu promatrajui mladoga policajca koji je prilino dugo ispitivao Paka o stanovitom Zvonku Brdariu, pomno biljeei sve izjave. Na kraju je policajac pregledao dramatino upropatene ostatke Pakove osobne iskaznice, unio i njegove podatke u notes, upozorio ga kako svakako mora izvaditi nove dokumente i otiao za svojim poslom. Tko ti je taj Zvonko Brdari? upita ga Bani im se vratio k stolu. Kak ko! ? zaudi se Pako kao da je to samo po sebi jasno. Pa Flegma, moj brati. Kaj drotovi imaju s njim? upita Kembra. Uorkirali su ga. Zakaj? Zato ka' je fort u tramvaju. Nikaj ti ne razme, Kembra! ljutio se Pako. Hapili su ga kad je kral geltale u devetki. Znai, to je bilo to usavravanje zbog kojega je do ao iz Garenice zakljui Bani. Kaj si ti, morti, na strani murije!? protestirao je kinooperater. Kral je geltale, al onak na poten nain! Nikad ni kral bokiji, a bogati se ionak ne voze u tramvaju neg u svojim kolima. Osim toga, bil je stopostotni pehist. U ponedjeljak je drmnul tri geltala s ukupno tristo dvajst kuna, al su ga zato dvaput hapili kak se vozi bez karte. A to ti je etri stotke globe, moj Kembra. etri stotke! Kad si zadnji put imal etri stotke u epu?

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

Znai, bilje osam banki u pasivi zakljui Kembra. Neg kak! Prolu subotu imal je takvu smolu da su njemu drmnuli geltal i uru... Kakvu sad uru? zanimalo je Kembru koji se stal no desnom rukom pridravao za ono mjesto gdje mu se nalazi jetra. Casio\ Jasammujeprodal. Deko je ist uredu, al zbiljam nema sree! asna re! Sada e dobiti bar godinu dana bezuvjetno pri mijeti Bani. Al bu se vrnul za est meseci. Pazi kaj ti velim! veselo je tumaio Pako.U gajbi se uvek dobro ponaal! Zadnji put je nauil koaraki zanat. Uzme hrpu iba i za as splete fotelju kak iz duana. I ba u trenu kada je Pako najee branio moralni lik svog zlosretnog bratia iz Garenice, za stolom se pojavi ankerica Zdenka. Gospon Bani, tu vas vani treba nekakav deko. Bil je kod vas, al veli da vam je kancelarija zakljuana. Bani ustane i prie vratima pokraj kojih je stajao momak, najvjerojatnije mladi od dvadeset godina, drei u ruci predmet nalik na knjigu, dobro zamotan u arenu najlonsku vreicu. Vi ste Nikola Bani? upita mladi im ga je spa zio, pa mu tutne u ruke paketi. Rekli su mi da vam ovo dam. Tko vam je rekao? to je unutra? Reeno mi je da ete odmah sve shvatiti prepla eno e doljak, pa, gledajui nije li tko vidio to je ura dio, klisne brzo prema Ilici. Bani razmota najlon i pred njegovim se oima pojavi kutija s videokasetom na ijem je hrptu bio flomasterom napisan nadnevak 4/5. XII.

Kaj si dobil pornie? upita ga Pako koji je upravo izlazio iz kafia. Ne obazirui se na kinooperatera koji je ba u tom kinu, prije no to gaje zaskoila duhovna obnova, odvrtio bar nekoliko stotina amerikih tvrdih pornia, Bani krene prema svom uredu shvativi da je djeak bio tekli Rudija Lepena, moda ak i njegov sin. Ue u sobu, ukljui televizor, ubaci kasetu u videorekorder, pa se s daljinskim upravljaem u ruci zavali u fotelj i pritisne taster s oznakom play. Na ekranu se pojavi crno-bijela slika ulaza u upravnu zgradu Lucky holdinga. Kamera iznad vrata imala je poprilino irok objektiv, ali ono to je uspjela snimiti nije bilo osobito zanimljivo. Vidio se dio ceste ispred holdinga, plonik na suprotnoj strani, malo zimzelene ivice i gusti snijeg koji je pomalo zastirao taj krti prizor. U donjem desnom kutu vidio se datum, dakle etvrti prosinca, a ispod datuma tono vrijeme: osam sati i dvije minute. Nakon petnaestak minuta, za kojih se ispred zgrade ba nita nije dogodilo, Banicu se uini da se nalazi na festivalu avangardnog filma i gleda djelce ija je jedina dinamika u brzom protoku sekundi na brojaniku u dnu ekrana. Kaseta je imala oznaku E-300, bila je snimljena LP-tehnikom, to je znailo da za njezino detaljno pregledavanje treba utroiti punih deset sati. Nemajui ivaca zuriti u taj statini prizor, Bani zaustavi traku i prebaci video na brzo premotavanje. Znao je da e se ono to se dogodilo oko dva poslije ponoi moi vidjeti kad brojka na displeju pokae da se premotalo oko est sati snimljenog materijala. Zaustavi video malo prije toga i ponovno pritisne play. Snijeg je i dalje padao, moda neto slabije, a na cesti ispred zgrade nije se dala zamijetiti nikakva promjena,

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

osim datumske. Sada je, naime, ve bio peti prosinca. U jedan sat i pedeset est minuta, preko snijegom dobrano zametene ceste, pretralo je neto nalik na lisicu. Ilije to moda ipak bila samo maka? Nakon toga ponovno zavlada nezanimljiva bezlinost. I ba kada je pomislio kako se domogao beskorisna materijala ili kako su mu podvalili pogrenu vrpcu, na ekranu neto tako jako bljesne da je slike na nekoliko sekundi posve nestalo. Odmah s bljeskom zauje se i snana eksplozija koju je, zacijelo nekvalitetan, mikrofon odmah pretvorio u glasno kranje. Ali kako je automobil bio negdje podalje, dakle posve izvan vidnog polja kamere, nita se bitno nije moglo vidjeti, ak ni dolazak navodnog lopova. Nakon nekoliko asaka slika se vrati na ekran, treperava, mutnija i svjetlija, to je zasigurno bilo posljedica poara koji je negdje u blizini prodirao automobil i tijelo nesretnika koji je u nj uao. utei da vie nije sam u sobi, Bani se okrene i ugleda Juricu pilera kako, stojei mu za leima, radoznalo promatra sliku na ekranu. Uao je u stan tiho poput lopova i zabuljio se u prizor koji je i Bani promatrao. Razoaran to na traci nije bilo nita korisnoga, Bani ugasi video i pusti vrpcu da se premota na poetak. Bili su jutros kod mene ree Mali, koji je naj vjerojatnije ba zbog toga doao istraitelju, sve vie ga doivljavajui kao svog mentora. Dvojica. Jedan u ci vilu, drugi u odori... I to si im rekao? Sve to sam znao o Igoru... osim... osim onoga u vezi s Gorskim kotarom. No, krasno! primijeti Bani. Ako to otkriju, ne pie ti se dobro. Jesi li mene spominjao? Jesam potvrdi on. Ali im nisam nita rekao o onoj torbi iz prtljanika.

To moda i nije loe zamisli se istraitelj. Je li vam torba pomogla? Ne elei mu nita kazati o tome kako je, provalivi u glupi mondeni centar za skidanje sala i celulita, prekrio sve profesionalne regule, Bani kimne potvrdno, a zatim mu ukratko objasni: Naao sam dokaz iz kojega se vidi da Igor nije oteo Lakotinu enu. On ju je, dodue, prisilno odveo iz one vile, ali je sva prilika da su ga za to angairali Lakotini lju di. ini se da se nije radilo o pravoj otmici nego o obliku zastraivanja. Bety je bila malo zloesta i Lakota ju je, kao pravi patrijarhalni mu, samo htio dovesti pameti. Ali otkuda onda u novinama sve one prie o otmi ci? s pravom je pitao Jurica piler. To je malo prekomplicirana pria za tvoje ui! nadmono e Bani kojemu su jo uvijek nedostajali djeli i nuni da se cijela mutna storija potpuno rekonstruira. A je li prekomplicirano za moje ui i to gdje mi se sada nalazi brat? upita Mali glasom punim gorine. etvrtoga naveer otiao je od kue i otada ga nema. Mislio sam da je u Njemakoj, ali ste me ba vi uspjeli razuvjeriti. Kad ve znate da nije u Rosenheimu, onda recite gdje je! Da, etvrtog prosinca naveer, kako je to posvjedoio kamatar Bohutinski, Igor piler krenuo je po zasluenu plau. Krenuo je onome za koga je i obavio posao, krenuo je, dakle, Krsti Lakoti, s kojim ga je morao povezati njegov stari ratni drug triga. Razmiljajui tako, Bani shvati da je maloas teko pogrijeio. Pregledao je pogreni dio vrpce! Stoga ponovno ukljui videorekorder i pone pregledavati vrpcu od poetka. Sada je bio miran i strpljiv, znajui da e mu trud biti nagraen.

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

I ba u trenu kada je oznaka u donjem desnom kutu pokazala da je osam sati i etrdeset est minuta, na ekranu se pojavi onaj kome se i nadao. Upravo u taj as pred vratima se pojavio Igor piler u dugom kaputu i s tamnom vunenom kapicom na glavi. Pozvonio je, poekao malo, protrljao ruke kao da mu je hladno, a zatim je brava kljocnula, Igor je otvorio vrata i uao. Bani pone ubrzano premotavati ostatak vrpce, ali na njoj, osim onoga bljeska i detonacije, nije bilo zabiljeeno nita vano. Dakle, Igor piler uao je na glavni ulaz upravne zgrade, ali iz nje nije izaao... Bani ugasi videorekorder i duboko uzdahne. Trebalo je sada smoi dovoljno snage i upoznati Juricu sa svim nepovoljnim znaenjima te videopredstave. Nije dobro... ree duboko zamiljen. Mali je sve vrijeme utio; vidjelo se da i sam shvaa kako taj videozapis ima neki zloguki smisao. Uao je u Lakotinu zgradu, ali nije izaao... Znai li da je jo tamo? Da stvar nije bila tragina, Bani bi se moda i nasmijao tom naivnom pitanju. Ja sam ti strunjak za pesimizam i crne varijante pone istraitelj izokola. Stoga sve to u ti kazati ne moj uzeti zdravo za gotovo, bar dok se ne potvrdi. Lakotini su ljudi najvjerojatnije ubili tvoga brata. Zato bi ga ubili!? kao da je prosvjedovao Mali. Bila je to tipina reakcija. Verbalnim prosvjedom ljudi obino ele ponititi uas koji im se odjednom uvukao u ivot. U kriminalistikim bi se filmovima reklo kako im je bio opasan zato to je previe znao. U ivotu se to obi no kae na neki drugi, pametniji nain, premda znai isto. Pretpostavljam da su ga potom stavili u Lakotin audi,

pobacali oko njega neto obijakog alata, izvezli auto iz podzemne garae, izali iz dvorita onom stranom gdje nema kamere i jednostavno raznijeli automobil eksplozivom. Kako naa policija s takvim stvarima nema ba prevelikih iskustava, ideja i nije bila loa. Sve je ispalo kako su htjeli da ispadne. Eksploziv je Lakoti toboe podmetnula njegova konkurencija, a zaglavio je nepoznati kradljivac automobila ije se tijelo nije moglo identificirati. Sad ti je jasno zato su ti podmetnuli ono pismo s logotipom nepostojeega hotela. Jurica piler i dalje je stajao bez rijei, samo to su mu sada oi bile pune suza, a ake stisnute kao da se sprema izdevetati nekoga. Kako je Bani bio osoba kojoj se s vremenom nauio vjerovati, bilo je vie no jasno da je prihvatio njegovo objanjenje. Ali, stoje to Igor znao... promuca pokuavajui svladati pla posve neprilian jednom tvrdom boksau. Pita to je znao! ? ree istraitelj, palei Marlboro. Znao je da nije bilo nikakve otmice, da je sve na mjetaljka.. . namjetaljka u kojoj e on ispasti najveom rtvom, a ja najveom budalom. piler pogleda askom Banica, kao da ga zanima kako je to on ispao najveom budalom, a zatim jo jedanput stisne ake i prosike: Platit e to gadovi! Platit e! Ali ti nisi taj koji e isporuivati raune! Ja u raz govarati s inspektorom Doganom i sve mu objasniti. Ova vrpca i ono to sam naao medu Betvnim stvarima skupo e ih kotati. Za tebe je najbolje da uti i neko se vrijeme krije. Moda kod one cure... Mogao bi i kod mene, ali se bojim da ja vie i nisam neka osobito sigurna adresa... Ali, Mali ga vie uope nije sluao. Gledao je nekamo ustranu i neprekidno ponavljao kako e to gadovi ve

*r--:--:

i!* 3

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

platiti. A zatim se iznenada okrenuo i bez pozdrava izjurio van. Tono u dvanaest naao se Bani s Komarom ispred restorana Split, gdje su trebali zajedno ruati i proslaviti Komarov odlazak u mirovinu. Iako su se u tom restoranu posluivala dalmatinska jela s kojima je Komar oduvijek pretpostavljao vrstu kontinentalnu kuhinju s masnim peenjima, buncekom, koljenicom i puricom s mlincima, Baniev je bivi kolega bio posve dobre volje. im su naruili hladno predjelo od plodova mora, razne koljke, brancina i velike jadranske lignje, Komar je s veselom prostodunou poeo evocirati zgode kojih se Bani uglavnom nije mogao prisjetiti. Sjea li se ovoga, pamti li ono kada, nisi li zaboravio kada je onaj, verglao je Komar kao da je na proslavi godinjice mature, a Banicu je sve to bivalo sve nepodnoljivije i munije. Uistinu se nije mogao sjetiti kada mu je neka sveana zgoda poput ovog ruka sa starim i dobronamjernim kolegom, pala u tako neprikladno vrijeme. Da, sjeam se preko volje e Bani kada je Ko mar poeo evocirati njemu strano smijenu zgodu kad su neki poetnici uhitili tipa koji je, izgubivi klju, pro valjivao u vlastiti stan ne bi li stigao na novi nastavak neke popularne televizijske serije... ega se sjea? zaudi se Komar, prebirui pr stima po pladnju punom ostriga. Pa nisam jo pravo ni poeo... Bani odloi tanjur s plodovima mora, u koje jo nije stigao ni zabosti vilicu, pa zaroni licem u dlanove. Nikola, to ti je? Nita, nita... branio se od njegovih suutnih pi tanja. Lidija je danas na operaciji...

Isuse, pa trebao si mi kazati! prekori ga Komar. Mogli smo ovaj ruak odgoditi za drugi tjedan. Ma, nema veze! odmahne rukom Bani, kojemu su druge brige dahtale za vratom. Sluaj, prije no to prijeemo na ribu, neto e mi obeati. Komar ga radoznalo pogleda. Onaj spis... zna, onog malog Lepena kojega ste uhvatili s nekoliko grama heroina... -Da. E, to u te zamoliti da lijepo baci u smee. Da bacim u smee!? Nagovara me na protuzako nit postupak! K vragu, Komar, gdje ti ivi? U zemlji Andersenovih bajki! Pa prije nekoliko mjeseci puteni su tipovi uhvaeni s pola tone kokaina! U redu. Bacit u. Ionako odlazim u mirovinu. A zatim nastavi Bani. Zatim e obavijestiti Dogana da pokrene sve to je potrebno za ekshumaciju onog ovjeka koji je odletio u zrak s Lakotinim audijem. Ali, zato? Pa identifikacija se uope nije mogla provesti. Od ovjeka su ostali nepravilni komadi ugljena! Rekavi to, Komar se zagleda u tamne lignje sa ara, pa napravi grimasu po kojoj se vidjelo da se ni njemu vie ne jede. Ovaj put e se identifikacija provesti. to, ti zna o kome je rije? podigne Komar po gled s pladnja. Znam odvrati Bani. I to ne samo o kome, nego i o emu je rije!

BIJESNE LISICE

29.
BILO JE TO GOTOVO PRAVILO; KAO DA SU UKLETI, RUCI S Komarom nikada nisu uspijevali! Komar je bio dobra, prostoduna, moda ak i malo prejednostavna osoba, ali je u Banicu zacijelo budio ona najloija sjeanja na dane to ih je proveo radei kao policijski inspektor. Kada se Bani, ne pojevi gotovo nita, vraao u svoj ured, ve ga je s vrata zatekla uporna zvonjava telefona. Priskoio je do telefona, podigao hitro slualicu i smirio se shvativi daje s druge strane njegova ki. Pa dobro, gdje si ti? rekla je uzrujano. Zovem te ve cijeli sat! Na ruku s Komarom. Uvijek ima perfektne isprike! Kladim se da te Ko mar nije vidio mjesecima! asna rije! ree on, znajui da je to apsolutno beskorisno. to su starija, djeca postaju sve nesnosnija. Mama je jutros operirana. Sve je u najboljem redu. Operacija je u potpunosti uspjela zvuala je Nika po put pretjerano optimistine radijske reklame. Odlino! ree on zadovoljno, predbacujui si to u posljednje vrijeme nije pokazao vee zanimanje za bo lest bive ene. Upravo idemo u bolnicu. Pretpostavljam da bi bilo u redu da pode s nama. Moe odvrati on, bojei se kako bi u suprotnome ona kazala kako za Komara ima vremena, a za svoju bivu enu, odnosno njezinu aktualnu majku nema.

Izae smjesta van na Britanac i zatee se kako razgleda cvijee izloeno na pultovima staklenih kioska. I tad mu padnu na pamet gluposti to ih je u Zajevoj bolnici izveo s buketom bijelih rua, pa odustane od kupnje cvijea, premda mu je oblinja cvjearica nutkala nekoliko prikladnih aranmana. Mislei kako ipak ne bi trebao osvanuti praznih ruku u Lidijinoj bolnikoj sobi, odlui se za neto drugo, ue u Konzumovo samoposluivanje i kupi veu kutiju okoladnih bombona s pepermintom, onu zelenu koja se zove After Eight. Da, to e valjda biti dobro, mislio je, znajui kako je Lidija oduvijek voljela ba tu vrstu slatkia. Platio je na blagajni, pustio prodavaicu da zamota zelenu kutiju u tanki bijeli papir, a zatim izaao iz trgovine, spazivi odmah Niku i Tima koji su ga ve ekali ispred kunoga ulaza. Dok su se autom uspinjali Nazorovom, Nika spazi u bijelo zamotani paketi, uzme ga i upita: to ti je ovo? After Eightl odvrati on i ne osvrui se. Pusti, to jeza Lidiju! Ona se odjednom pone glasno smijati, toliko srdano i dugo da ga je to ubrzo poelo nervirati. What's going on? pitao je Tim, koji je sjedio iza njih na stranjem sjeditu golfa. Boe, tata, ponekad si stvarno izvanzemaljac! smijala se i dalje. Pa mama je operirala u! Hrane je kroz cjevicu u veni. Nekoliko dana nee nita je sti, a zatim e tjednima biti na dijeti. A ti kupio After Eight! On se kiselo nasmijei pa ubrza, premda je Nazorova bila puna otrih zavoja. Kao ni drugi oevi, nije trpio kada mu se djeca podsmjehuju.

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

Nika raspara papir, otvori zelenu kutiju pa uzme jedan slatki. Nije Lidija bila jedina koja je voljela tu okoladnu glupost! Okrene se Timu pa ponudi i njega. What's going on? upita on jo jedanput, vaui okoladnu ploicu. It's nothing! odgovori ona, u pravi as shvativi kako njezinu ocu uope nije drag sav taj cirkus. Hoe li i ti? upita ga blagim glasom. Vidjelo se da joj je ve ao to mu se tako smijala. Ne odvrati on preko volje. Prejeo sam se s Komarom. Nekoliko minuta nakon toga on zaustavi golf na ploniku preko puta bolnikog ulaza, ba u trenu kada su Nika i Tim posve poistili zelenu kutiju s britanskim slatkiima. Proli su onim istim dugim hodnikom do predvorja s dizalima, a kad su bili pokraj bolnike kantine, medu pacijentima koji su kupovali sokove, novine, peciva i sline stvari Bani iznenada spazi poznatu osobu u prugastoj pidami, zaogrnutu kunim haljetkom. Imao je ruku u gipsu, ve podosta zalijeene rane na lijevom obrazu, jako nateen i pomodrijeli oni kapak te mreasti povez preko glave. Stajao je u kutu kantine i neto pijuckao iz sasvim male boce. Oh, to ste vi! ree ovjek, poavi prema Banicu. Gospodine Stakorovski, zar ste jo ovdje? zasta ne Bani i ude u kantinu. Tata, idemo! dovikne mu Nika. Samo poite! odvrati on. Doi u za nekoliko minuta. Zatim se okrene prema takoru. Imam i neke unutarnje ozljede, pa su me zadrali objasni mu novinar. Zamislite, cijela je prokleta kantina bez alkohola. Jedva sam uspio pronai ovo.

Rekavi to, pokae mu boicu. Bio je to domai rum kakav kuanice obino kupuju za kolae. Tko vam je to mogao napraviti? upita istraitelj. A tko nije!? slegne takor ramenima. Na sudu je etrdeset est tubi protiv mene. Kao to vidite, velik je broj kandidata. Kad izaete, dat u vam lijepih materijala o Krsti Lakoti. Moi ete pisati bar pola godine. Ako naem kakvu drugu novinu tuno e on. Zato? Dobio sam nogu. Nije im se dopalo ono to sam napisao o Bekievu sinu. Bani se suutno nasmije, pa krene kao da e otii, ali ga Stakorovski uhvati za ruku. Nije li ovo prava prilika da me poastite jednim rumom za kolae? Nakon nekoliko asaka uao je u Lidijinu sobu gdje su ve sjedili Nika i Tim. Leala je na krevetu, pokraj nje je bio stalak s bocom iz koje je uska cjevica vodila do njezina potamnjelog pregiba na lijevoj ruci. Djelovala je umorno, pospano i smeteno, to je zacijelo trebalo pripisati narkozi. Spazivi ga, blago se osmjehnula, sigurno zadovoljna to je i on doao, i stoje cijela ta gnjavaa s operacijom konano iza nje. Pokae mu prstom desne ruke prema stolcu, ali se on samo nasmije, izjavivi kako e radije stajati. Jesi li uo? ree mu Nika radosno. Za dva ili tri dana ide kui. That's wonderful dometne Tim. Ostat emo jo nekoliko dana dok se ne oporavi ree Nika, gledajui u majku koja se na to samo namrti i slabanim glasom izusti:

GORAN TRIBUSON

BIJESNI; LISICE

Samo... samo vi idite. Po njezinu se pogledu vidjelo kako eli kazati da e se ve nekako snai, ali nije imala snage da dovri reenicu. Zatim se i sama nasmije vlastitoj slabosti, pa jo jedanput pogleda prema svomu bivemu muu, kao da je ba njemu htjela zahvaliti to je doao. udno, uini se Banicu, tek tu, u sumornoj bolnikoj sobi, djelovali su svi zajedno kao razmjerno dobra i pristojna obitelj. Svi, ak i taj mladi Englez koji je uivao u piti od bubrega i jeo zakiseljeni pomfrit. Moda bi ak i rekao neto u tom smislu da ga Nika nije preduhitrila: Oprosti mama, pojeli smo tvoj After Eightl Kad su izlazili iz bolnice vani je ve padao mrak. Izaavi prije keri i Tima, Bani iznenada spazi kako se neki visoki mukarac naglo odmakao od njegova golfa i krenuo brzo dolje prema Petrovoj ulici. Ma koliko bila nevjerojatna, jedna posve neugodna pomisao proleti mu glavom i on izjuri na plonik i pogleda za tim ovjekom. Ali njega vie nigdje nije bilo; zasigurno je brzo zamaknuo u neije dvorite ili se sklonio u koju od oblinjih vea. Uini mu se potom kako se mogao i prevariti, kako je sve mogla biti obina sluajnost, ali je stvar ipak bila toliko ozbiljna da nita nije smio prepustiti sluaju. to ti je!? Izjurio si kao da si poludio? upita ga Nika, pribliavajui se autu. What's going on? jo e jedanput Tim, ovaj put ne zbog slatkia u zelenoj kutiji. Ima li zrcalo? Ne znajui o emu je rije, Nika otvori torbicu i prui mu zrcalo kakvo ene obino nose uza se. On klekne na vlaan plonik, osloni se o lakat, stavi zrcalo ispod vozila pa pone pomno razgledavati donji dio golfa.

Upropastit e hlae! korila gaje s pravom Nika. I kaput... Nije se obazirao na nju. Svejednako je gledao, a zatim, kada je valjda sve provjerio, ustane i naredi im da se odmaknu od auta bar dvadeset metara. Ali zato!? bunila se Nika. Smjesta se odmaknite! izdere se on na nju. Uisti nu gaje malo kad imala priliku vidjeti tako bijesna. Kad su se dovoljno daleko odmaknuli, Bani polako stavi klju u bravu, okrene ga i otvori vrata. Potom pritisne polugu koja oslobaa poklopac motora, podigne ga i zagleda se u spojeve, spletove ica, dijelove motora... Trajalo je to dobrih desetak minuta, za kojih ga je ono dvoje zapanjeno promatralo. Shvativi da po motoru nije nitko nita pipkao, Bani ue u auto i okrene kljui. Motor proradi, mirno i pravilno. Tek se tada okrene prema keri i Englezu i rukom im pokae da mogu prii. Taj e te tvoj posao unititi! ljutila se Nika. Postao si paranoian! Gotovo te ne prepoznajem! Nika da te nisam vidjela takvog! Otkako si odrasla, mnoge su se stvari promijenile mirno e on pritiui gumb radiokasetofona. Kaseta se pone vrtjeti, ali na njoj nije bilo nikakve glazbe. uo se samo nekakav udan um nalik na nepravilan rad automobilskog motora. A zatim se sa sva etiri zvunika zauje zvuk snimljenoga telefonskog razgovora: Sada e se tim golfom spu-ustiti do ceste koja ide uz pru-ugu i saeka-ti sto metara ispred br-rklje... Da potvrdi drugi, jednako mutan glas. Shvativi o emu je rije, Bani odmah ugasi kasetofon. Netko ga je snimao one noi kada je, razgovarajui mobitelom, tumarao samoborskom okolicom, netko

GORAN TR1BUSON

BIJESNE LISICE

tko je bio vrhovni metar cijele parade. I sada su mu tu kasetu ubacili u auto, valjda zato da ga upozore kako sve znaju, kako su moni i kako na njega jo uvijek nisu zaboravili. Koji je to vrag? upita Nika. Stari istrani materijal kratko e on, pa nagazi na gas, elei im prije stii kui. Muila ga je udna slutnja da se, njukajui naokolo i sam naao u nekoj vrsti klopke. Naavi se u prolazu kinematografa Apolo, odmah shvati da neto nije u redu. Vrata njegova ureda bila su irom otvorena, a ispred njih je o neemu vanom ivo razgovarala i gestikulirala skupina ljudi. Prepoznao je odmah Paka i biveg temera Kembru te dva tipa koja su razmjerno esto navraala u kafi Kico. No uz njih su bila jo dvojica koje nikada nije imao prilike vidjeti. Dobro da si doel, detektiv! ve izdaleka e Pako. Kembra j e zatemal nekog tipa kaj ti je provalil u ured! Je 1' tak, Kembra? Je, je! potvrdi Kembra s velikom tamnom modri com na oku. Kako gaje zatemao? udio se istraitelj kojemu jo uvijek nita nije bilo jasno. Odakle mu onda ta lji va na oku? No ak ba hoe precizno, skorom ga je zatemal! Zapraf, zatemalbi ga da ni fulal. Tip je strgal bravu, uel nutra, a kad se vraal, Kembra je zamahnul, tip je onak eskiviral... Ovak, ovak! govorio je Kembra, izvodei neto nalik na pravu boksaku eskivau. No, da tumaio je Pako. Da si sam' videl kak je Kembra potegnul! Tip bi otiel u tri pizde materine! Al se nekak izmaknul i drmnul Kembru u bulju. Dosad je imal oblog kaj mu ga je Zdenka dala...

Sam da se pizdek ni izmaknul, bi videl svog boga! govorio je Kembra kao da mu je ao to ta stvar nije bolje ispala. A tko je to bio? Ma, onaj tvoj balavac. Kaj ti hipt dolazi s boksakim rukavicama. Napuhani pizdek! Gde je on bil dok je Kem bra haral po Trnju! Kembra, se sea kad si se pred Romanijom oral s braom Cividini? Aha odvrati ponosno bivi temer, premda se ta uvena ora morala dogoditi negdje u vrijeme Prve konferencije nesvrstanih zemalja. Polako i zlovoljno, Bani ude u stan elei provjeriti samo jednu stvar. Otvori ladicu svog radnog stola, pogleda unutra, a zatim je polako zatvori. Naravno, dogodilo se ono ega se najvie bojao, mladi boksa Jurica piler odnio je videokasetu i brani ugovor to su ga Bety Key i Krsto Lakota sklopili prije est godina. Moda bi bijesno opsovao, moda bi rastjerao sve te radoznale njuke koje su se kroz vrata navirivale u ured da se u tom asu nije oglasio prokleti telefon, sprava koja je izmiljena samo radi prenoenja loih vijesti. Prie telefonu, podigne slualicu i okrene lea vratima na kojima su jo uvijek stajali radoznalci predvoeni Pakom i Kembrom. Ono to je uo bio je odmjereni i dostojanstveni glas Krste Lakote, ovjeka koji je za svaku nevolju imao u pripravi bar dva rjeenja. Gospodine Banicu, elim vas ljubazno obavijesti ti kako sutra na Zelenjaku otvaramo novi restoran. Neto zbilja vrijedno i vrlo reprezentativno. Bila bi mi velika ast kada biste tono u podne doli na otvorenje. To bi ujedno bila i prilika za ugodan i sadrajan raz govor.

GORAN TRIBVSON

Hoe li biti puno ljudi na tom otvorenju? upita Bani koji se grozio sveanosti toga tipa. Nee odvrati Lakota. Samo vi i ja.

30.
ZDANJE NOVOG RESTORANA NA ZELENJAKU NIJE BILO TEKO pronai jer je svojom novovalnom pretencioznou ve izdaleka upadalo u oi. Ugostiteljski je objekt imao dvije etae i bio je mjeavina tradicionalnih ruralnih elemenata i modernih ploha na kojima su prevladavali staklo i kovina. Iako se Bani ba nije razumio u te stvari, inilo mu se kao da Lakotin novi objekt na smion nain pokuava pomiriti njegovo davno seosko podrijetlo sa sofisticiranou kakva se oekuje od dananjeg bogataa s kratkim engleskim pedigreom. Ali po svemu to je vidio, po neureenim prilazima, ostacima graevnog materijala, po jo nepokrivenim rubnim nadstrenicama i gruboj betonskoj terasi, bilo je posve jasno da od slubenog otvorenja bar jo nekoliko tjedana nee biti nita, te da ga je vlasnik zvao samo radi razgovora, prije kojega ga je htio fascinirati velebnou ambijenta. Sve ono to se zbivalo ispred restorana Banica odmah podsjeti na prizore kakve je znao iz amerikih filmova, one to su trebali doarati atmosferu kakvoga vanog mafijakog sastanka na kojemu se dijele teritoriji ili povlastice na poslovanje odreenom vrstom robe. Na parkiralitu prekrivenom svjeim asfaltom bilo je nekoliko crnih i besprijekorno ulatenih mercedesa i audija, a posvuda oko zgrade vrzmali su se ljudi u dugim tamnim kaputima i sa eirima koje su nosili tako da im skriju velik dio lica. U svojoj najvjerojatnije nenamjernoj uniformiranosti gotovo su bili smijeni, a jedina

GORAN TRIBVSON

BIJESNE LISICE

stvar koja ih je dijelila od burleske bila je pomisao na stvari kojima se bave. Bila je to neka vrsta Lakotine svite, najui krug njegovih povjerenika s kojima je, mirno i tajno, dobro zatien od oiju javnosti, putovao ravno prema drutvenim vrhuncima. Medu tim budnim pomagaima spazio je trigu, lanog direktora za sve, gospodina Soldu, profinjenog menedera Peelja, dok ostalu trojicu ili etvoricu nikada nije vidio, premda su se i oni, sudei po fizionomijama, sasvim dobro uklapali u tu predstavu. Bani ostavi svoje devet godina staro neugledno vozilo pokraj jednog od golemih audija i krene prema ulazu u novi restoran na ijem proelju jo nije bilo ploe s imenom. Muila ga je neka nesvakidanja, podosta gorka pomisao kako ivi u ambijentu u kojemu se, kao u kakvoj udnoj kombinatornoj igri, svaki dan zatvori jedna tvornica, a otvori deset birtija, ba kao da se cijela zemlja pretvara u golemi ank na kojemu e se odrati posljednji pijani krabuljni ples s bogatom tombolom. Hodajui uskim putiem koji je, ba kao i staza ispred uprave Lucky holdinga, bio poploen ukrasnom utom opekom, istraitelj proe pokraj Sinie Smokovine koji mu se, kao da su stari znanci, nasmije, namigne i vrlo ga pristojno pozdravi: Potovanje, gospodine dete-tektive! Kako smo daanas? Bani odmah shvati da je zamucao sasvim namjerno, te da je i nizozemska cigara to ju je nezapaljenu grickao medu zubima bila sraunana na sasvim odreeni efekt. I prije no to e otvoriti klizna staklena vrata novog restorana, priskoi mu onaj nabijeni Soldo, raskopa

mu brzo duffel coat i spretnim ga pokretima ruke isprepipa. Da ste me uzeli za security managera primijeti jetko istraitelj opskrbio bih vas najboljim detektorima za metal. Znate, nedostojno je i poniavajue za jednog direktora vane i prosperitetne ciglane da lata mukarce. Pogotovo one heteroseksualne! Soldo, koji je zacijelo bio dobro plaen za to da mirno otrpi razne verbalne agresije, pogleda ga zaueno, ba kao da mu nije poznato znaenje rijei heteroseksualan, a potom se nasmije i zadovoljno dobaci tipu, koji je po rangu morao biti malo iznad njega: U redu je. Nije ozvuen. Kako bih i bio!? otpljune Bani u stranu. Jebe ni nam Pravilnik ne doputa tonska snimanja. Gazda vas eka! pouri ga Soldo. Vidjelo se da mu uope nije stalo do razgovora s ovjekom koji izgo vara sve same nejasne reenice. Lokal u kojemu e se ve sutra svaki nouveau riche iz klana Lakote i njemu slinih osjeati bezbrino i ugodno poput fetusa u plodnoj vodi uistinu jo nije bio zavren, ali se po lijepom krunom anku, prostranim i skupo tapeciranim separeima, diskretnoj rasvjeti to su je inile stotine malih halogenih rasvjetnih tijela moglo zakljuiti kako su temeljne konture toga prvovrsnog ambijenta ve jasno naznaene. Za sredinjim stolom posve prazne sale mirno je sjedio Krsto Lakota u finom pariko plavom odijelu, na ijoj je uskoj kragni bila naivena crna korotna traka. Ispred njega bili su pladnjevi s prutom i junoafrikim dinjama, dimljenim lososom te visoka posrebrena zdjela s ledom, na ijem se vrhu crnio kavijar. Trpeza kakvu bi poeljela svaka otmjenija kurva iz amerike soap-opere!

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Uz te probrane jestvine po stolu su bile porazmjetene razne ae i boce vina kakvo se zacijelo nije moglo vidjeti u domaim prodavaonicama. Bani prie Lakoti, sjedne na stolac koji je zasigurno ekao ba njega, izvue jedan papiri iz depa pa ga stavi pred vlasnika cijele te raskoi. Traili ste raun ree. Lakota uzme raun, pogleda ga i kiselo se osmjehne. Na raunu je pisalo: specifikacijapotraga za pokojnom suprugom, a u desnoj koloni papiria stajalo je jedno posve ironino: kom. 1. Ispod specifikacije bila je uredno navedena cijena u kunama, s napomenom da nije rije o cjeniku nego o slobodnom dogovoru, a ispod cijene bio je uredno obraunan i obligatni porez. Lakota spremi raun u dep, pa nekako odsutno nabode vilicom komadi dinje i pruta i prinese ih ustima. Pazio je pritom da mu usnice ostanu suhe i vakao je polako i neujno. Zatim proguta zalogaj i zalije ga gutljajem crna vina. Vidite, gospodine Banicu, uo sam da ste ve godi nama razvedeni. Zbog toga mislim da dobro znate kakve sve probleme ovjeku moe napraviti ena. Pogotovo ako mu eli odnijeti polovicu imetka. Pogotovo tada sloi se Lakota u mirnom i gotovo prijateljskom tonu. Zamislite takav sluaj! Imate jed nog klasinog proletera koji radi danju i nou, nedjeljom i blagdanom, bavi se onim to oni zovu fu, skuplja mar ljivo novce, podie njima kuicu na novozagrebakoj pe riferiji, zatim kupuje polovni auto, jo loiji od vaega, potom die kredit za kamp kuicu, skuca novce za novi hladnjak, uzme na rasprodaji najjeftiniji bicikl i kosilicu za travu... Za to vrijeme njegova nezaposlena ena kod kue kuha, brine se za djecu, glaa rublje, pere mu one

troje gae to ih ima... I u jednom se trenu zbog nekog razloga razvedu i sud im dodijeli svakome po polovicu imetka. Po mome miljenu, odluka je vie no pravedna! Iako je on sve zaradio sam, ona ga je podravala u svemu, krvavo radei kod kue i troei se moda vie no on. Vidite, u mom je sluaju sve nekako drugaije. Moja se Bety odijevala u Parizu, kupovala samo one parfeme koji su skuplji od tristo maraka, ustajala u podne i tumarala po porekim privatnim plaama ili stranim hotelima koji imaju vie zvjezdica od amerike zastave. Ona nije kod kue do sitnih sati prala rublje, krpala mi arape, glaala koulje, kuhala i podgrijavala grah te jurila po kui s metlom i lopaticom u ruci... Naravno primijeti Bani s izrazom razumijeva nja na licu. Mora da ste zbog toga bjesnili dok ste u nonoj smjeni tokarili kuglagere, a nedjeljom u fuu raz bacivali gnoj po tuim oranicama. Ha! ha! ha! Tipina plebejska predrasuda! Mislite da mi leimo sa sve etiri u zraku? to vi uope znate o poduzetnitvu? Sluajte, po onome to znam ini mi se da je jedva malo kompliciranije od igre Monopoly. Dignete hipotekarni kredit i kupite, recimo, tvornicu pekmeza koju istoga asa ubiljeite kao hipoteku. Na taj se nain moe doi do svega! udi me to ve niste kupili Eiffelov to ranj ili Brooklinski most. to se tu eka? Mislite da je tako lako dobiti kredit? O, i to se nekako skucka! Boga mu, pa ne postoji valjda politika samo zbog toga da novinske stranice ne bi zjapile prazne! Lakota ga pogleda sasvim mirno. inilo se kao da je mirnoa jedini nain kojim zna iskazati unutarnji bijes, pa Bani ve pomisli kako je, pripremajui se za taj po-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

sao, polazio razne autogene treninge i teajeve transcendentalne meditacije. im su mi rekli tko ste i to ste ree konano takozvani tajkun, popivi jo malo vina bio sam posve siguran da ete prema meni imati sve one socijalne pred rasude to ih prema poduzetnicima gaje ljudi koji se no stalgino prisjeaju vremena tobonje ope jednakosti. To to ovjek ne eli biti tuim statistom u kaza linoj predstavi iju priu uope ne razumije nema ni kakve veze sa socijalnim predrasudama! Pogotovo kad mu ve na generalnoj probi razbiju glavu, a na premijeri ga gurnu u ruke policiji koja mu naravna eljust i optui ga za supoiniteljstvo u otmici i ubojstvu. Vidite, kad od detektiva zatraite da vam preuzme otetu osobu, onda je, uz novac, njegov motiv i u tome da vam tu osobu do vede ivu i zdravu. Ako mu u toj akciji podmetnete ve tjedan dana mrtvu enu, tada se on osjea poput rasnog lovca kojemu su umu aranirali eutanaziranim medvje dima i narkotiziranim jelenima. Imao sam prokleti predosjeaj da ete sve shvatiti uzdahne Lakota. Zato sam vas i zvao, da nekako stva ri dovedemo u red. Oho! ? toboe se iznenadi istraitelj. Imate neki dobar plan po kojem biste Bety i pilera uskrsnuli iz pe pela? To u rado posluati! Ne. Najprije u ja sasluati vas. Zanima me kako gledate na tu stvar. Izvolite, prigrizite neto! Hvala odvrati Bani. Uope ne jedem prut s dinjama, kao to mnogo ne drim ni do kranjskih koba sica s malinama. A ako vas zanima kako gledam na tu stvar, mogu vam jedino kazati da na to gledam sa stano vitom dozom gaenja. Iako ste se svojski potrudili da stvar zakomplicirate, sve je u biti jednostavno. Bety se

zaljubila u individuu, ne mnogo vredniju od vas, i htjela je razvod. Iako je vaa okolina drala kako ste neka vrsta romantinog zaljubljenika koji je naprosto lud za enom, pretpostavljam da biste joj razvod dali istoga trena da se nije poela pozivati na onaj ve gotovo zaboravljeni brani ugovor. Onaj to ste ga sastavili dok je ona jo bila bogatija od vas. Naravno, s tim svim vukovima i lisicama kojima ste okrueni, vama ne bi bio nikakav problem domoi se tih smijenih papira i unititi ih da vas ona nije preduhitrila. Sve je to zapravo tragikomino! Kada se dokopala ugovora, zasigurno se morala osjeati sretnom, premda je u toj injenici bila sva njezina nesrea. Da joj to nije uspjelo, danas bi bila iva, i imala bi one svoje funte, ili bar vie no pristojnu alimentaciju. Nikad nisam shvatio kako je to uradila zamisli se Krsto Lakota, nabadajui na vilicu tanku ploku lososa. Znate, ene koje troe sat vremena na lakiranje noka ta ne upadaju samo tako nou u odvjetnike kancelarije. Ne upadaju. Ali im se zgodi da nabau na ljubav nika koji e za neto malo krevetnih uitaka platiti bara bama kojima su takve stvari kruh svagdanji. A tako! ree Lakota, pokazujui kako ga je to ipak iznenadilo. Samo to tog klipana niste mogli pritisnuti onako kao to moete sve ostale. Njegov je otac kolega iz iste postrojbe, bavi se istim poslovima i uiva istu vrstu pot pore. Lakota ga sumnjiavo pogleda kao da mu nije drago to tako slobodno govori o stvarima o kojima se inae zavjereniki uti. Pretpostavljam da ste je nagovarali da od svega odu stane i uniti ugovor nagaao je Bani. Sigurno ste joj kao galantan ovjek nudili sasvim pristojnu kompen-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

zaciju. Utuive dugove, neprotestirane mjenice, propale tvrtke, bezvrijedne dionice, moda ak i onu velebnu ciglanu pokraj Dugog Sela... No, recite, ovo je trenutak kada moemo biti sasvim iskreni i otvoreni. Ja ionako nita vie nemam u rukama, a nisam ni ozvuen. Nudio sam prizna on konano. Ali nije problem samo u tome. Polovicu joj imetka nikako nisam mogao dati jer je dobar dio svega samo formalno moj. Iza mene stoje i neki moniji ulagai. Ali vi to ionako ne biste razu mjeli. Pokuao sam joj objasniti da je to to trai ista utopija. Dobro preuzme rije Bani. Kada vam je rekla svoje povijesno ne, odluili ste primijeniti manje po pularna, ali mnogo djelotvornija sredstva. Inscenirali ste otmicu, tobonju otmicu u koju smo vjerovali samo ona i ja. Pretpostavljam da je triga doveo svoga biveg ratnog druga Igora pilera, koji ju je jo toplu izvukao iz ljubavnog gnijezda u Gorskom kotaru i prebacio je u Samobor. Dajem ruku u vatru da ste ba vi kupili onu kuerinu iji je vlasnik u Kanadi. to ete, volim lijepe kue dometne on. Vjerujem. To je sigurno stoga to ste sigurno odra sli u bajti. triga, kojega ona moda nikada prije nije ni vidjela, i taj piler, drali su je zatvorenu u onom nemo guem potkrovlju i pokuavali je prisiliti da kae gdje je ugovor. Da im je rekla, i u tom bi sluaju danas bila iva. Ali je bila tvrdoglava i pohlepna budala. Da pojasni on. triga je sve organizirao, a pi ler je ondje bio samo dva, tri dana. Bety je onako povr no znala trigu kao ovjeka koji se motao oko holdin ga, ali se on pred njom ponaao kao da mi je okrenuo leda. Uvjerio ju je da mu taj ugovor treba kako bi me nji me ucijenio.

Sluajte, da je ona popustila, ne bih bio sto posto siguran da vas triga ne bi njime ucijenio. Pa vi znate njegovu prolost! Znam nasmije se Krsto. Ali je vi ne znate. Ja sam taj koji ga je svojim vezama uspio izvui iz zatvora. On je sto posto siguran ovjek! Nije suprotstavi se Bani. Nije ve stoga to je napravio dvije pogreke. Lakota podigne pogled, a Bani se pouri zadovoljiti njegovu radoznalost. Prvo, nije bio stalno uz nju. Drugo, propustio joj je oduzeti mobitel ili joj je, to je jo vjerojatnije, dopustio da se dokopa njegovoga. Naime, Bety je shvatila da bi se za trigine kratkotrajne odsutnosti, uz stanovitu dozu spretnosti i sree, mogla spustiti s potkrovlja samobor ske kue. Nazvala je svog ljubavnika i pozvala ga da u odreeno vrijeme doe po nju. Pretpostavljam daje u tih nekoliko dana shvatila u koje vrijeme triga odlazi po drva, vodu ili izbiva zbog nekog treeg razloga. Ali u tom naumu nije imala sree. triga ju je najvjerojatnije za tekao na prozoru, pokuao ju je sprijeiti, i u tom hrvanju... Idiot je otiao van da ubije lisicu prekine ga Lako ta. Bety je pokuala sii i pala... Slomila je vrat. Blesavo ree istraitelj. Policija misli da joj je netko slomio iju komandoskim zahvatom. Kao u filmo vima sa Schvvarzeneggerom... to se pak tie Igora pilera nastavi Bani i on je bio pacer koji se naao u poslu to nadilazi njegove sposobnosti. Dodue, ne moete traiti od naih deki da vam obavljaju poslove s kakvima se namue filmski ju naci. On je pak sasvim nesmotreno poveo u Gorski ko tar mlaega brata. Kao da ide u branje gljiva. Da to nije

GORAN TRIBUSON

BlJESNE LISICE

uradio, ja bih o svemu znao kudikamo manje od kakvoga pijanog novinara Magazina X. Znam to s bratom potvrdi Krsto Lakota. Pri znajem da su svi bili dosta nespretni. Da sam znao da ste takav strunjak, angairao bih vas. Mislim da to, poput ovih dinja s prutom, ne bi bilo za moj eludac. I to je, po vama, bilo dalje? Kako, to je bilo dalje!? zaudi se Bani, kao da je to posve suvino pitanje. Nali ste se u krajnje neu godnoj situaciji, da tako kaem, s manjkom ugovora i vikom lesa. Tada je vama, ili nekome od tih briljantnih umova kojima ste okrueni, pala na pamet fantastina ideja s tobonjom otmicom i ucjenom. Ja sam trebao po sluiti kao glumac ija e nazonost cijeloj stvari dati vje rodostojnost. Zaudo, sve vam je uspjelo! Svi su povje rovali, novine, javnost, ak i policija... Jedini problem bio je u tome to nisam povjerovao ja. Sada se sigurno kajete to niste nali drugu budalu. Ne kajem se mirno e on. Jo uvijek mislim da se i s vama mnoge stvari daju srediti. Pa da ironinim e glasom istraitelj. Mogli bi ste me staviti u koji od onih audija vani i dignuti u zrak. Vozni vam je park ionako velik. Nisam mislio na to. Ni Igor piler nije mislio, pa mu se svejedno ba to dogodilo. Ako vam to ne zvui apsurdno, doao je po svoj poteno zaraeni novac u nepotenom poslu. A vai su ga ubili i dignuli u zrak. Nisu ga ubili... samo su ga uspavali, a potom... O, pardon, to je ipak mnogo humanije! usklikne Bani pa nastavi: Uz le vika imali ste i svjedoka vika. Drali ste kako je najbolje rjeenje osloboditi ga se, po-

gotovo kad ste utvrdili kako nema pojma o tome gdje je uveni brani ugovor. Usto ste iz svega izvukli i jednu sasvim praktinu korist. Krvavu stazu kojom je proao posuli ste stanovitom koliinom opuaka od nizozemskih cigara, poslali ste njegovu bratu lano pismo s pet somova maraka, oponaali ga mucajui u mobitel i slino. Posve sam siguran u to da policija ve naveliko njuka za njim i dri ga glavnim sumnjivcem. Lakota ga radoznalo pogleda i blago se nasmije, kao da mu istraiteljeva pronicavost imponira. Potom uzme bocu bijelog ampanjca i napuni njime dvije kristalne ae. Uzme u ruke jednu, drugu gurne prema Banicu. Vrlo ste inteligentni ree konano. Rado bih vas vidio u naem timu. Onu ponudu da preuzmete mje sto naeg security managera jo uvijek smatram otvo renom. Ali niste mi jo rekli gdje ste pronali ugovor. Pre tresli smo pola drave i nita... Stvar je u tome to ne volite hokej na ledu nasmi je se Bani, pa zauti. Vidjelo se da e tu tajnu radije za drati za sebe. No, dobro, hoete li biti na ovjek za sigurnost? Sumnjam, gospodine Lakota zamisli se Bani. Vidite, neki vrag u meni brani mi da uzmem taj va am panjac... jo gora je stvar s poslom koji mi nudite... Ali uzeli ste moje novce! Jesam. Ali to vi znate o novcima i meni? to vi znate o tome zbog ega sam ih morao uzeti. Osim toga, da sam bio pametniji, tuio vas i dokazao kako ste me napali i nanijeli mi teku tjelesnu ozljedu, zacijelo bih dobio mnogo vie. Nisam vas napao ja, nego triga. Znam, nita prljavo vi niste napravili tim njegova nim prstima. Sve to za vas rade razni tjelohranitelji, po-

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

vjerenici, tobonji tajnici, raunovoe, odvjetniki timovi, kojekakvi meetari... Vi ste apsolutno ist ovjek s britanskim manirama i odmjerenom dikcijom. Kako hoete slegne Lakota ramenima. Sada je ionako svejedno. Brani ugovor i kaseta zavrili su u vatri! Sve ega se vi taknete zavri u vatri! Nadam se samo da mlaega pilera niste podvrgnuli istoj proceduri. Tog malog bedaka! naceri se vlasnik holdinga. A zato bismo? Zamislite, doao je juer pred veer u upravnu zgradu i poeo nam prijetiti, viui kako smo mu ubili brata, kako za to ima neoborive dokaze, kako e nas sve zajedno strpati onkraj brave, kako e nas pretui, pobiti kao pse... Ne sjeam se stoje sve rekao... Jo dok je urlao i pokazivao nam stisnute ake, moji su deki otili u njegovu izbu u Kosirnikovoj ulici, pokupili te njegove neoborive dokaze i oborili ih bacivi ih u pe. A to ste s njim? Pa to bismo s njim!? Izbacili smo ga van kao pse to. Nogom u stranjicu. Bez kasete i ugovora ista je ni tica! Kada bi otiao u policiju i sve im ispriao, mislite li da bi mu itko povjerovao? Balavcu s takvom prolou. ovjeku koji je prije godinu dana doao iz zatvora zbog ubojstva oca! Pa za njegovu priu ni uti tisak ne bi dao ni prebijene pare! Naalost, to je tono! Osim toga, pretpostavljam da i u policiji imate neku vrstu zalea. Vi ste naprosto o vjek koji nita ne preputa sluaju. To ste sasvim lijepo rekli zadovoljno e Lakota. Upravo sam vas zbog toga i pozvao. Jasno mi je da ste i vi, bez te kasete i ugovora, sasvim slab svjedok, ali bar niste bili u zatvoru zbog ubojstva oca. Iako njome nita ne biste dokazali, vaa bi pria bila neto neugodnija.

L.

Izazvala bi bar dosta metea i policijskog muvanja po naim prostorijama. Zato bih vam za na definitivni rastanak bio spreman ustupiti vrlo pristojnu sumu njemakih maraka. Hajde, recite koliko bi to trebalo biti! Znam dobro da vam detektivska praksa ba nije posuta ruama. Sluajte, definitivan rastanak s vama izraz je koji strano primamljivo zvui. Gotovo bih za to i sam bio spreman izdvojiti nekakve novce. Samo kada sve ne bi tako strano zaudaralo! Bi li pedesetak tisua maraka bilo dovoljno za vau, da tako kaem, distanciranost? Bani se nasmije, kvrcne kaiprstom po zdjeli s ledom i kavijarom, pa ustane spreman da ode. Ma koliko vam to zvualo udno, da niste jeli tu dinju s prutom, moda bih i pristao. Ali u elji da me impresionirate vi ste se odluili ba za ono to svaka novokomponirana budala dri da je ik. Nauio sam pre poznati taj mentalitet. Vi se davite u prepelicama s karamelom uvjeravajui se kako su to pohani pilii iz va ega ubogog djetinjstva, bauljate po teniskim terenima sanjarei o tome da vam je samo askom zaigrati prasikanja ili kamena s ramena, odlazite u beku Operu i duboko alite to u orkestru nema tamburake sekcije i to se tenor ustruava arlauknuti i pokoju gangu, na kon cert vodite plaenog muzikologa koji vam ape kada treba zapljeskati, a novac lifrate u njemake i vicarske banke premda negdje u dnu due vjerujete kako je slamarica mnogo sigurnija. Samo kada biste meu svim tim talijanskim ergonomskim krevetima imali i jednu slamaricu iz roditeljskoga doma!... Vidite, zbog toga mi se ini nekako neprimjerenim uzeti kesu vaeg novca. Da kle, nije rije toliko o savjesti i moralu koliko o dobrom ukusu.

GORAN TRIBUSON

Ja imam britanski odgoj i naobrazbu! ree Lakota, ovaj put blago porumenjevi i podigavi glas. I Jack The Ripper ih je imao! promrmlja Bani, pa krene prema izlazu na kojemu se isprijeio jedan od Lakotinih gorila. Imao je guste obrve i nisko elo, i nije djelovao nimalo prijateljski. I ti si valjda direktor neke ciglane? ree Bani bijesno, premda mu se nekako inilo kako se s tim trokrilnim ormarom ne bi valjalo hvatati u kotac. Snagator nije imao namjeru maknuti mu se s puta, iskesio se i sagnuo poput hrvaa spremnog za borbu. U redu! Ovo si stvarno dobro uvjebao! Ali ako ba eli djelovati zastraujue, mora zakopati lic! tos je uistinu bio na pukokolskoj razini, ali je i ona bila iznad mentalnog sklopa razjarenog razbijaa. Sagne se jo jae ne bi li provjerio je li mu rasporak uistinu raskopan, a Bani ga svom snagom utne u meunoje. Trokrilni napravi bolnu grimasu, skljoka se na koljena i ispusti udan, hripavi uzdah. Bojim se da gospodinu Lombrosu treba lijenika pomoree Bani okrenuvi se prema Lako ti koji je sve pomno pratio. Zatim krene van, ali ga brzo sustignu ruke druge dvojice razjarenih Lakotinih lovakih pasa. I kad je ve bio siguran kako e ga temeljito obraditi rabei miie i svoj nemilosrdni primitivizam, zauje se glas njihova efa: Razgovor je zavren! Otpratite gospodina. Bani izae van na svje zrak i duboko udahne. Zatim se okrene i spazi tri radnika u bijelim kombinezonima koji su, sluei se sjajnim metalnim ljestvama, postavljali svijetleu plou s nazivom novoga restorana. Na ploi su bila od neonskih cijevi oblikovana slova:
IJTV

31.
SNIJEG SE SVE BRE TOPIO S OKOLNIH KROVOVA, ALI SE PO prodavaima boinih drvaca koji su svojom robom zauzeli cijeli jedan dio Britanskog trga dalo zakljuiti da zima tek poinje. Bilo je ve podne kada su na parkiralitu ispred pote Nika i Tim trpali posljednje stvari u prtljanik starog forda s britanskom registracijom. On je bio hitri pedant koji je tono znao koja stvar kamo ide i brzo ju je smjetao na njezino mjesto, dok je Nika sve vrijeme utjela i djelovala pomalo nepribrano. Bani je znao da se na London ve navikla te da se sigurno veseli povratku, pa je pretpostavio da je zabrinuta to ostavlja majku koja se tog jutra vratila iz bolnice. Sluaj, Nikola rekla je ocu kojega je zvala po ime nu samo kada bi se ljutila na njega ti bi trebao spremi ti u vreicu pidamu i pastu za zube te prespavati dvije, tri noi na Britancu. Bar dok se mama malo ne oporavi. Ako te mue predrasude, moe spavati u mojoj bivoj sobi. Pa mogao bih... odgovori on ne osobito uvjer ljivo. Mogao bi... mogao bi...mrmljala je, gurajui svo ju putnu torbu u auto, ba na ono mjesto gdje prema Timovu rasporedu nije pripadala. Kako da ti vjerujem? Sluaj, ako mi to sveano ne obea, ja u svu ovu jebenu kramu pobacati iz auta i ostati! Njoj jo uvijek nije sasvim dobro. to ako joj nou pozli? Sveano obeavam.

GORAN TRIBVSON

BlJESNE LISICE

Ona ga pogledom odmjeri od glave do pete, kao da se po vanjskom izgledu moe sa sigurnou procijeniti lae li netko ili ne. Poljubit u te idui put! Kad budem sigurna da si ispunio obeanje ree ona ljutito, kao da ga na taj nain kanjava, pa ude u auto i zalupi vratima. Zaudo, Tim mu prie, stisne mu ruku i iznenada ga poljubi u obraz: That's from her! So, good bye mister investigator! Motor forda zabruji, a on, kao da se u taj as neega sjetio, prie Nikinu sjeditu, izvadi iz depa bijelu kuvertu i kroz otvoreni je prozor gurne keri u ruke. Ne znajui o emu je rije, ona podigne preklop kuverte i zaviri unutra. U njoj je bilo uredno sloeno deset novanica po tisuu njemakih maraka. Za taj studij... taj history ofculture ree kao da mu je pritom neugodno. History ofart! ispravi ga ona. Pa dobro... onda za to... nabije on ruke u depo ve duffel coata. Ali ekaj, tata!... Pa nisi to... zbuni se Nika. elei izbjei njenosti i patetiku rastanka, on namigne Timu, rukom mu dajui znak da krene. Kao daje rije o solidarnosti koju samo mukarci razumiju, mladi Englez pritisne gas i auto askom nestane u guvi automobila koji su s Britanca brzali prema Ilici. Cijelo je popodne Bani preleao na kauu, misli razdrtih izmeu keri koja je otila od kue, bive ene koja se vratila kui i posla koji mu je na sasvim lo nain odnio jo jedan mjesec ivota. Neko se vrijeme nadao da e na njegova vrata zakucati Jurica piler, ali je poslije shvatio kako mu se, nakon gluposti to ju je napravio, mladi boksa vie ne bi usudio izai pred oi. Potom se pre-

pustio disku dez glazbe to ga je kupio zajedno s nekakvim talijanskim asopisom, ali mu ta vrsta deza uope nije odgovarala za ovo popodne. U svojoj mu se virtuoznosti doimala nekako povrnom i ispraznom, kao proizvod kojega se nakon pet godina vie nitko nee sjeati. Zatim je odluio pogledati potu koju je inila samo jedna slubena omotnica s oznakom opinskog suda. Bio je to poziv za novo roite u procesu to su ga protiv njega vodili sretno izmireni suprunici Lelas. ivot se, dakle, sam potrudio da sauva neto od svoje minimalne zanimljivosti! Zatim se vrati stvarnosti koja je jo uvijek sadravala podosta elemenata jeze i nesigurnosti. Unato dentlmenskom potezu kojim mu je dopustio da ode iz onoga novog restorana na Zelenjaku, imao je nekakav prokleti predosjeaj da ga Krsto Lakota nee tek tako ostaviti na miru. Znao je i previe toga ime mu je mogao zagorati ivot, njemu koji je od ivota navikao dobivati samo slatke stvari. Oko pet sati, kada je ve debelo pao mrak, zazvonio je telefon. uo je Doganov glas, uzbuen i uzrujan, kao da se dogodilo neto neugodno i sasvim neoekivano. Sluaj, sjedaj u auto i dolazi brzo pred upravnu zgradu Lucky holdinga da vidi udo koje se ovdje dogodilo! Bani ga je htio upitati koji se to tako vaan vrag dogodio, ali je inspektor Dogan, koji je oduvijek volio biti pomalo misteriozan, bez ijedne rijei objanjenja spustio slualicu. Preko volje je obuo cipele, uvukao se u kaput iz Treeg ovjeka i krenuo ka Rokovoj. Na Langovu je trgu natoio onaj jeftiniji dizel, jer vremenski prognostiari nisu najavljivali novo zahlaenje, i poao gore prema Zvijez-

GORAN TR1BUS0N

BIJESNE LISICE

di, sve vie se pitajui to je to tako uzbudilo staroga policijskog lisca. Gore u podsljemenskoj zoni bilo je neto vie snijega, ali je kolnik bio posve oien i samo malo vlaan od snijega koji se topio po rubovima ceste. Ubrzo je proao onom kratkom uliicom i naao se nadomak Lakotine uprave. Ispred Lucky holdinga bilo je ivo kao na kakvoj proslavi punoj ljudi i arenih svjetala. Posvuda naokolo bila su parkirani policijski automobili, od onih obinih patrolnih, pa sve do terenskih kakve rabe specijalci. Usred te guve, zavijajui i bljeskajui rotacijskim svjetlima, jedan auto hitne pomoi pokuavao se okrenuti i vratiti prema gradu, u emu su ga ometali automobili koji su upravo dolazili. Na ploniku je bilo nekoliko vozila s novinarskim oznakama, a iz jednih od njih upravo se izvlaio ovjek s oveom televizijskom kamerom. Bani skrene autom u snijeg i izae, jo uvijek ne znajui to se dogaa. Vidio je vrlo uurbane policajce kako se dogovaraju preko motorola, radoznale ljude, dva ovjeka u bijelim medicinskim kutama, prometnike koji su sada pokuavali osloboditi put ambulantnom vozilu i bljeskove fotografskih aparata koji su kljocali sa svih strana. Malo podalje, drei se zajedno, stajala je ovea skupina zapanjenih ljudi s transparentima koje su spustili na tlo pratei to se dogaa. Po tim se transparentima vidjelo da su radnici stanovitog Ekona, te da, kao i ostali, trae zaostale plae, boinicu, reviziju pretvorbe i sline sanjarije. Ulazna vrata u Lucky holding, ona ista ponad kojih je mirkalo crveno svjetlo kamere, bila su irom otvorena, ali su ispred njih bila dvojica policajaca koji su spreavali radoznalce i novinare da uu. A po stazi od ukrasne

cigle vrzmale su se razne slubene osobe, neke u odorama, neke pak u civilnoj odjei. Pitajui se to se to tako strano dogodilo, Bani posve sluajno naleti na Vinka Dogana, koji se tu zasigurno naao po slubenoj dunosti. Bio je ozbiljan i mrk i jedva mu je kimnuo glavom. to se dogodilo? Dogan ga povede ustranu onim dijelom plonika koji je policija ve blokirala. Vidjelo se da zna sve, ali da ipak dosta toga ne razumije. Sutra ujutro e se nacrtati u mom uredu! rekao je Dogan gotovo zapovjednim glasom. Imam prokleti osjeaj da zna neto to nam je promaklo. Moda zamisli se Bani. Ali to se uope do godilo? Dogan izvadi cigaretu, lupne njome o kutiju, lizne je i vrati natrag. Bio je to oito mali ritual kojim se branio od toga da naprasno ne propusi. Zatim pone: Ve rano popodne pojavili su se ovdje radnici ne kakvog Ekona i razvili mirno svoje transparente ne mi ui se od upravne zgrade. Tvrdili su da ih je Lakota u neemu prevario te da su ovdje kako bi izborili svoja pra va. Lakota nas je nazvao, rekavi kako stvar nije nimalo zabrinjavajua, kako e im se poslije sam obratiti i ta sranja... U tome se ve dobro izvjebao primijeti Bani. Zamolio je policiju da doe tek ukoliko se prosvjednici do mraka ne raziu. A onda, onda se oko pet sati dogodilo neto s im nitko nije mogao raunati. Doao je nekakav Jurica piler i pozvonio na ulazu. Kako mu nisu htjeli otvoriti, udario je nekoliko puta nogom po vratima i razvalio elektrinu bravu. Zatim je mirno iz vadio revolver i uao u zgradu...

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Je li koga ubio? upita Bani, pobojavi se za ne sretnoga i nerazumnog mladia. Je li koga ubio! ? Napravio je pravi masakr! Najprije je ranio u ruku uvara Lepena, koji je pokuao dignuti telefonsku slualicu. Taj nam je sve i ispriao. Zatim je, viui da je doao naplatiti dug, poao prema Lakotinoj radnoj sobi, izvukao ga van, sruio na koljena i hicem mu raznio potiljak. U predvorje je utrao Lakotin tajnik Smokovina sa snajperskom pukom u ruci i zapucao. Zna da snajper na malim udaljenostima nije od velike koristi. Promaio je, a kada je pokuao ponovno opaliti, klinac mu je sasuo tri metka u grudi. Nekakvog Soldu, koji je utrao s jo dvojicom, pogodio je otprve u elo, a ostale samo ranio... To je sve? Zar ti to nije dosta!? pljune Dogan prema gomili snijega. Ubio je trojicu, ranio jo trojicu... Ostali su se razbjeali kao zeevi. Potom je luak, za kojega smo ve saznali daje bio u maloljetnikom zatvoru zbog ubojstva oca, sjeo na prag ispred ulaza u upravnu zgradu i mirno zapalio cigaretu. O svemu su nas obavijestili oni deki tamo... Rekavi to, Dogan pokae prstom prema ljudima koji su pred holding doli samo zbog mirnog prosvjeda. I gdje je sad? Dogan krene preko ceste i pokae prema jednome od policijskih vozila u kojemu je, izmeu dva policajca, s lisicama na rukama, sjedio Baniev bivi klijent Jurica piler zvani Mali. Djelovao je posve mirno i pribrano, kao da se maloas vratio s boksakog treninga. Zacijelo je bio ponosan zbog pravde koju je sam izvrio, i ne mislei kako je i izvrenje pravde neto to ovjeka moe lako i jednostavno odvesti u dugotrajnu zatvorsku izolaciju.

Ti ga zna? upita inspektor Dogan. Da. Radio sam za njega. Sutra u ti sve ispriati, premda ne znam hoe li od toga biti ikakve koristi. Evo, sada ve drugi put u ivotu ide u zatvor nesvjestan kriv nje i pravih razloga. Kada trei put bude iao, svojski e se potruditi da to bude zbog neega to u potpunosti ra zumije. Nemoj mi samo rei da je i to jebeni posttraumat ski stres! Nije. U vrijeme rata imao je tek dvanaest, trinaest godina zamisli se Bani, a zatim doda: Premda mi se katkad uini da svi mi ivimo pod posttraumatskim stre som. Svi, od Lakotine zatiene vrste pa do tih neobuz danih klinaca... Iznenada iz mraka pred njih izroni zajapurena prilika inspektora Zadre, koji je djelovao tako kao da ga se cijela ta drama s pucanjem duboko dojmila. Gotovo je vapio: Srce ti ljubim! Jo od onoga dana kada su mu dignuli auto u zrak ja ga nagovaram da pristane na poli cijsku zatitu, a on se oslanja na svoje glupe amatere. Eto, to ga je kotalo glave! Ali stat u ja na rep onome tko je sve to zakuhao! Pa, eno ga, tamo je u autu! ree Dogan. On je sitna riba! Mali plaeni izvritelj! nastavi Zadro. Ima on i brata. Skriva se u nekakvom gospo dskom hotelu u Rosenheimu. Ali istjerat u ga ja iz brlo ga dimom i vatrom! To gdje se skriva njegov brat, najmanje je nalik na hotel primijeti Bani, nato ga Zadro samo prostrijeli neprijateljskim pogledom. Bani ovla takne Dogana po ramenu i povede ga ustranu. Zbog posve jasnih razloga u Zadrinu se drutvu osjeao sasvim nelagodno.

GORAN TRIBUSON

BIJESNE LISICE

Kada e konano smijeniti tog nasilnog primitivca? upita Bani, dobro znajui kako ni Dogan ne trpi svo ga podreenog. Jebi ga! cokne inspektor jezikom pa se zamisli. Te ti se stvari razvijaju u nekoj udnoj dijalektici. Nikad ne moe biti siguran... Koji ti je vrag!? Kakva dijalektika? Rekao si da e tu stvar ve istjerati do kraja! Ta j e stvar... zapravo... odvrati Doganve j uer rijeena. Trei sam put zatraio da mi ga maknu s oiju... I to su uradili? Smijenili su mene. Sada je on ef odjela. Tko zna, moda se i ja uskoro pojavim u tvojoj brani... Ne bi se snaao podbode ga Bani. U nas nema daktiloskopije, otkrivanja krvne grupe, obdukcijskih iz vjetaja i kompjutoriziranih kartoteka. Mi smo ti isti hobisti, rjeavai sasvim prosjenih zagonetki. I tad se pred njima stvori ovjek u dugakom konom kaputu, s lovakom pukom u ruci. Na rukavu je imao krpicu s nekakvim znakom. Oprostite, vi ste iz policije? ree ovjek, nepo greivo se obrativi Doganu, iako je on bio u civilnoj odje i. Kao da je imao posebno osjetilo za policajce. Da, izvolite! Ja sam Kostelec... iz Antirabinog zavoda... Do bili smo obavijest daje ovdje viena bijesna lisica. Zna te, ovuda se sputaju sa Sljemena prema gradu. Ma kakva jebena lisica!? okomi se na njega in spektor. Pustite me na miru! Zar ne vidite da je tu bio pravi pokolj! Ne elei valjda nevolje s policijom, ovjek se brzo okrene i nestane u mraku, a Bani lupne Dogana po ramenu i pozdravi ga:

Bok, Vinko, sutra se vidimo. Zatim polako krene prema mjestu na kojemu je ostavio auto, shvativi kako tu vie nema to traiti i vjerujui kako vie nikad nee morati doi pred ovu zgradu. Guva je polako bivala sve manja jer se velik broj policajaca vratio u grad, a oni pak koji su ostali uspjeli su nekako uvjeriti znatieljnike kako tu vie nemaju to traiti. ak su i radnici Ekona polako poli svojim kuama, sada se zacijelo jo i vie pitajui to e biti s njima i protiv koga e drugom prilikom prosvjedovati. Moda su ak i alili za Krstom Lakotom, jer je od te veeri njihova nevolja izgubila konkretno ime. Pribliavajui se svom devet godina starom golfu, Bani naleti na Romana Peelja, onog istog ovjeka koji ga je na neki nain uvukao u nisku sasvim suvinih nevolja. Peelj je djelovao zabrinuto i brzao je prema upravnoj zgradi. inilo se da je tek maloas obavijeten o svemu to se zbilo u holdingu. Vidjevi kako ga manager pokuava vjeto zaobii, gradei se da ga ne vidi, Bani mu se namjerno isprijei na putu. Zatim zavue ruku u dep kaputa i izvadi onaj mobitel koji je ve toliko puta propustio vratiti. Gospodine Peelj, vraam vam mobitel. Premda je jo juer ona ponuda za posao bila otvorena, evo ja sam konano odluio. Naalost, neu biti va security manager. U redu... uredu... uzvrpolji se ovjek sa zlatnim naoalama, oigledno zbunjen i preplaen. Moda ne kom drugom prilikom... Ne drugom prilikom, nego moda u nekom drugom ivotu ispravi ga Bani. Znate, ako je istina ono to priaju ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju, onda je sva pri lika da se svaki ovjek, bar koji put u nekom od ivota rodi i kao nitkov.

GORAN TRIBUSON

Crven u licu, Peelj bez rijei uzme mobitel, pa pouri prema Lucky holdingu, gdje su ga ekale velike novosti, atraktivnije od novoga internet providera i lanca zalogajnica kojima e biti premreene sve sadanje i budue autoceste u Hrvatskoj. U osam je nazvao Lidiju. Doekala ga je glasom u kojemu se nisu utjeli ni bolest ni umor nego zadovoljstvo zbog toga stoje ponovno kod kue. Rekla mu je kako su se djeca ve javila iz Padove, gdje im je prvi put krepao auto, te kako su ga uspjeli popraviti i nastavili put prema Novari, gdje e prenoiti. Strogo mi je naredila da dvije, tri noi prespavam na Britancu ree on. Bojala se da bi ti nou moglo pozliti. Ah, pa takvo to ti ne moe narediti! smijala se Lidija. Osim toga, osjeam se dobro... mislim prilino dobro... Ako bi neto bilo, ve bih te nazvala... Mislim, blizu si... brzo bi stigao... Znai, misli da ne bih trebao doi? U telefonskoj je slualici bio muk; ulo se tek njezino lagano disanje. Vidjelo se da razmilja i da zapravo ne zna to bi rekla. Kao to, istini za volju, ni on nije znao. Kako hoe ree na koncu. Ali nemoj da ti po remetim planove. Da, pomisli on s gorinom, drutveni mu je ivot bio pun nevjerojatnih planova. O poslovima da se i ne govori! Tad mu je rekla tek jedno bog i spustila slualicu ostavivi ga njegovoj neodlunosti. asak kasnije sjedio je s Pakom u kafiu Kico za onim stolom pokraj prozora. Inae redovito dobre volje, Pako je te veeri djelovao nekako letargino.

BIJESNE LISICE

Da, da, da... mrmljao je onako vie za sebe. I kaj sad? Premda nije znao na to kinooperater misli, uini mu se kako i sebi moe postaviti slino pitanje. Zbiljam sjeban dan! Kembru su zadrali u bolnici, Flegma je u gajbi, Marijan na partijskom sastanku os novne organizacije Hadezea, a one jebene Casio ure nee vie kupit ni deca. Neki dan sam klincu nudil uru za vaku, al me steral u kurac! I kaj sad da delam? Kako kaj!? pogleda ga Bani. Brii gore u kino promijeniti rolu. Neki dan je publika ekala deset minu ta jer si se zapio s Kembrom. Jebote, ima praf! uzvikne Pako pa pogleda na svoj sat, u koji se ionako nije mogao previe pouzdati. Letim! Bu me priekal? Ne odvrati Bani pa izae s njim. I dok je Pako otrao promijeniti rolu, Bani besciljno pode Ilicom, razmiljajui o tome kako bi mogao potroiti ostatak prazne i dosadne veeri. I tad zastane pred oblinjom videotekom, ude unutra i zamoli vlasnika da mu odabere pet, est novih hitova. Joj, svi su vani kao i uvijek se ispriavao videotekar. Ali vam mogu nai neto od prolog mjeseca. U redu sloi se Bani. Ni te nisam gledao. Natovaren naramkom kaseta, vrati se kui, istrese sve to u veliku najlonsku vreicu, strpa na vrh pidamu i etkicu za zube pa izae van. Trg je bio pust, cvjearice su dokono sjedile u svojim staklenim kioscima, a kestenjar na uglu sklapao je svoj pokretni tand. Navrati potom do kioska, kupi steku Maribora, pa i nju nekako ugura u vreicu. Imao je u glavi udnu i pomalo bolesnu teoriju prema kojoj se sve ljudske geste dijele na apsolutno i djelo-

GORAN TRIBUSON

mino uzaludne. Ma koliko se to inilo apsurdnim, neke od tih drugih mogle su sadravati i stanovitu dozu pameti. Moda je konano dolo vrijeme da se uini ijedna pametna stvar, pomisli, prijee ulicu i pritisne zvonce na Lidijinu ulazu, ispod ploice na kojoj je, uostalom, izdravi sve te duge godine, jo uvijek stajalo i njegovo ime.
Zagreb 1998/1999.

GRAFIKA UREDNICA MAJA JURC LEKTORICA ZLATA BABI KOREKTORICA

ONJA BABI
GRAFIKA PRIPREMA GRAFIKOLIKOVNA REDAKCIJA KOLSKE KNJIGE

KOLSKA KNJIGA, D.D. MASARYKOVA 28, ZAGREB

ZA IZDAVAA ANTE UUL, PROF. PREDSJEDNIK UPRAVE DR. SC. DRAGOMIR MADERI

TISAK

GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE, D.O.O., ZAGREB

TISKANJE DOVRENO U SVIBNJU 2000.

ISBN 953-0-61609-0
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.163.42-31 TRIBUSON. Goran Bijesne lisice / Goran Tribuson. Zagreb : kolska knjiga. 2000. - 336 str. :20cm ISBN 953-0-61609-0 400427013

"Narodne novine, Zagreb - (114) Oznaka za narudbu: UT-XI/11-8

110735