Izrada i prodaja levhi sa kur'anskim ajetima Pitanje: Es selamu alejkum, Molim Allaha d..

da te uputi i zadri na pravom putu, da ti Allah dragi podari dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Molim Allaha d.. da te obraduje Firdevsom i drutvom Poslanika Muhammeda salalahu alejhi ve selem, njegove porodice, ashaba, poslanika, ehida. Molim Allaha dz.s. da oprosti grijehe svim muslimanima i muslimankama. Amin! Kakav je erijatski stav openito u pogledu na kaligrafiju i kaligrafe. Da li je dozvoljeno baviti se kaligrafijom u smislu "crtanja, slikanja" odredjenih ajeta ili dijelova ajeta, Allahovih d.. imena i sl. i takve slike prodavati (kao ukras u kuama, kancelarijama, damija ili nekim javnim ustanovama) i zaraivati na tome (ne uzimat to za osnovnu ivotnu opskrbu ve kao hobi). Ako bi ovo predhodno navedeno bilo zabranjeno, zamolio bih te ako zna, da mi odgovori koje bi to stvari bile dozvoljene. Hvala. Odgovor: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, U odgovoru na ovo pitanje neophodno je obraditi sljedee tematske cjeline: uopeno o kaligrafiji, cilj i smisao objave Kur'ana, izrada levhi sa kur'anskim ajetima i prodaja levhi sa kur'anskim ajetima. Uopeno o kaligrafiji Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomo pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje. Naziv kaligrafija je dobila ime od grke rijei kaligraphia, kalos = lijepo, a graphein = pisati. Arapska ili muslimanska kaligrafija ima viestoljetnu tradiciju. Zbog ope zabrane slika u Islamu, tj. zabrane crtanja stvorenja koja imaju duu (ljudi i ivotinja), kaligrafija i kaligrafska umjetnost se posebno razvila kod muslimana. Koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti kao linije ime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami. Sa druge strane, djelatnost prepisivanja knjiga a posebno Kur'ana je oblast koja je bila veoma rasprostranjena u islamskom svijetu, naroito to su muslimani davali poseban znaaj knjigama, pisanju, nauci i knjigotekama. I dan danas pored prisustva i rasprostranjenosti tamparija, printera i kompjutera u muslimanskim zemljama postoje i djeluju pisarske radnje (na arapskom HATTAT) u kojima pisari batine pisanje natpisa, zahvalnica i slino veoma lijepim i istananim rukopisima.

U osnovi sa erijatske strane bavljenje kaligrafijom (umjetnou lijepog pisanja) je dozvoljeno. Osim to se za dozvolu kaligrafskog pisanja Kur'ana, sura ili kur'anskih ajeta uslovljava sljedee: - istoa onoga sa ime se pie, - nevaenje dijelova ajeta iz njegovog konteksta znaenja, - nepretjerivanje u ukraavanju rukopisa precijecanjem slova, rijei i preklapanja istih tako da se teko moe itati, - da kaligrafija ajeta ne bude u obliku bia koja imaju duu (insana, ptice i slino). A to se tie izrade (pisanja ili crtanja) levhi sa surama ili kur'anskim ajetima koje se vjeaju po zidovima, o tome e inallah biti posebno govora. Cilj i smisao objave Kur'ana Vrlo je bitno da se zna i ima na umu da je Allah, subhanehu ve te'ala, plemeniti Kur'an objavio zbog sljedeih stvari: - da bi se itao, jer od samog itanja musliman ima ogromnu nagradu, - da se razmilja o znaenju ajeta i izuava onoga to je objavljeno, - da se primjenjuju u praksi uvjerenja i propisi koji su doli u Kur'anu i ivi po njima, - da se pozivaju nemuslimani u vjerovanje i ivot po onome to je u njemu objavljeno. Svakom muslimanu je vadib, oko ega nema razilaenja meu uenjacima ovog Ummeta, da uzdie, cijeni i velia Allahov govor (Kur'an) i da ga uva od njegovog sputanja na mizerne, niske, njemu nedostojne i nitavne razine. Kae Uzvieni: A onaj ko velia Allahova obiljeja, zaista je to (zank) bogobojaznog srca (El-Hadd, 32). A od Allahovih obiljeja je svakako i Allahov govor Kur'an. Takoe, muslimanima je obaveza da slijede upute i principe Kur'ana, jer je Uvieni Allah objavio Kur'an bi bio ibret i opomena, takoe da bi bio lijek za ono to je u srcima, da bi se njime ljudi uputili u ibadetima i meuljudskim komuniciranjima, da bi ga primjenili u svim sferama ljudskog ivota, itd. Na sve ovo ukazuju sljedei ajeti:

- O ljudi, ve vam je stigla pouka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima (Junus, 57). - Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo poveava propast (El-Isra', 82). - A da Kur'an objavljujemo na tuem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tu, a onaj kome se objavljuje je Arap?" Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nee da vjeruju i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju (Fussilet, 44). - Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili (Sad, 29). A sve ovo znai da Kur'an nije objavljen da bi se sa njegovim ajetima ukraavali zidovi kua, damija i slino. Izrada levhi sa kur'anskim ajetima Pod izradom levhi sa kur'anskim ajetima se misli na drvene, papirne, metalne ili plastine levhe na kojima se lijepim i ukraenim pisanjem (kaligrafskim) ispiu manje sure ili odreeni ajeti a koje se stavljaju i vjeaju na zidove u kuama (a esto i u damijama) radi ukrasa, bereketa, pouke, podsjeanja ili iz nekih drugih povoda i razloga. Po ovom pitanju savremeni uenjaci tri miljenja: zabrana, dozvola i shodno stanju i nijetu (zabranjeno, mekruh i dozvoljeno). Prvo miljenje opa zabrana. Argumentiranje zagovaraa ovog stava se bazira na dva pojanjenja: Prvo vjeanjem levhi sa ajetima na zid se gubi potrebno strahopotovanje u srcima vjernika prema Kur'anu, jer neprestano gledanje u te ajete na levhi uzrokuje naviku nemarnosti i nedostatak osjeaja prema Allahovom govoru. Drugo napisani ajeti na levhi mogu biti izloeni neprimjerenim i neprihvatljivim okolnostima, poput padanja levhe, unitavanja iste, igranjem sa njom od strane onih koje ne znaju vrijednost i stepen ajeta ili da levha bude postavljena na mjestu gdje se ine veliki grijesi i mukeri, a u svemu ovome je omalovaavanje Kur'ana i suprotno onome zbog ega se ajeti piu na njima.

Drugo miljenje opa dozvola ili dozvola uz ispunjenje odreenih artova. Uenjaci koji zastupaju ovo miljenje, tj. dozvolu, takoe argumentiraju svoj stav sa dva obrazloenja: Prvo vjeanje levhi sa ajetima biva razlogom podsjeanja na Allaha i Njegov govor a ujedno to stvara naviku gledanja u ajete plemenitog Kur'ana. Drugo pogled u napisane ajete pozitivno utie ili ak moe odvratiti onoga ko ih proita i pogleda od zabranjenih radnji u koje skoro da je upao. Od savremenih uenjaka i istraivaa koji su zauzeli ovaj stav je Kolegij islamskog prava pri Rabiti. Kolegij je zauzeo stav da je dozvoljena izrada levhi sa kur'anskim ajetima, njihovo ukraavanje i upotrebljavanje u propisane svrhe, poput levhi koje slue kao pomona sredstava za uenje i pouavanje Kur'anu, ili se koriste za itanje (Kur'ana), podsjeanje i uzimanje puke iz tih ajeta, ali sve ovo uslovljavaju ispunjenjem odreenih uvjeta. Takoe, po njima je dozvoljeno prodavati levhe, ploe, pomona sredstva i slino na kojima su napisani ukraeni kur'anski ajeti uz ispunjenje postavljenih uvjeta. Ti uvjeti su sljedei: - nevaenje dijelova ajeta iz njegovog konteksta znaenja, - istoa onoga sa ime se pie, - nepretjerivanje u ukraavanju rukopisa precijecanjem slova, rijei i preklapanja istih tako da se teko moe itati, - da kaligrafija ajeta ne bude u obliku bia koja imaju duu, poput insana, ptice i slino. - da se na levhama ne piu novotarske dove, hamajlije, zabludjela uvjerenja, vulgaran ili propagandan materijal i slino Tree miljenje da izrada levhi sa kur'anskim ajetima shodno stanju i nijetu moe biti zabranjena, pokuena ili dozvoljena. Uenjaci koji zastupaju ovaj stav kau da zbog razliitog stanja, namjere i nijeta zbog kojih se izrauju (piu i crtaju) levhe, ploe ili plakati i slino sa kur'anskim ajetima propis istih je razliit shodno stanju. Ta stanja i nijeti zbog kojih se izrauju levhe su sljedea:

Prvo da je nijet vjeanja levhi na zidove UKRAAVANJE prostorije. Propis ove vrste je pokuenost (mekruh) po jednoj skupini uenjaka, a po drugoj zabrana to je blie ispravnom. Kur'an nije objavljen da bi sa njim ukraavali zidovi kua, ureda, damija i slino jer to predstavlja omalovaavanje i skrnavljenje Allahovog govora. Kur'an je objavljen da bi ga muslimani itali (jer od samog itanja musliman ima ogromnu nagradu), da bi razmiljali o znaenju ajeta i izuavali ono to je objavljeno, da bi po njemu radili i ivili i da pozivaju druge u vjerovanje i ivot po onome to je u njemu objavljeno. Drugo da je nijet vjeanja levhi na zidove postizanje BEREKETA. Nema sumnje da je Allahov govor pun bereketa, meutim taj bereket se postie sa itanjem Kur'ana (tilavetom), razmiljanjem o znaenjima ajeta i radom po onome to je dolo u njemu, a ne postie se bereket vjeanjem napisanih ajeta na zidove. Na takvo neto nije nas uputio tuma ove vjere Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Takoe, da se sa vjeanjem levhi na kojima su napisani ajeti postie bereket u tome bi nas pretekli oni (tj. selef ovog Ummeta, prve tri generacije) koji su bili gorljiviji u injenju hajra i koji su se vie i dosljednije drali Upute, a to nije preneeno od njih da su inili. Sa druge strane, nisu se kur'anske hamajlije, poput hamajlije sa Ajetul-kursi ili surama Felek i Nas, rairile u ovom Ummetu osim radi tog novotarskog uvjerenja da je u noenju istih bereket (mimo uvjerenja da se time ite od musibeta i zla). A sve ovo znai da je vjeanje levhi sa kur'anskim ajetima radi bereketa novotarija u vjeri. A svaka novotarija je dalalet i vodi u Vatru po tekstu hadisa. Tree da se sa vjeanjem levhi sa kur'anskim ajetima na zidove nijeti UZIMANJE POUKE I PODSJEANJE. Naravno da je Kur'an najbolja pouka za Allahove robove, meutim ta pouka se uzima njegovim uenjem i itanjem kao i prenoenjem drugima, jer Uzvieni kae: A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem (El-En'am, 19). A nije potvreno da je neko od selefa pravio levhe sa kur'anskim ajetima i vjeao ih po zidovima radi dawe, uzimanja pouke ili podsjeanja, a da je u tome bilo hajra oni bi nas sigurno pretekli u tome. Za tako neto nije bilo potreban nauni i tehniki napredak, jer je rije o pijepom ukraenom pisanju ajeta. A ovo znai da je veoma upitno i sporno pravdanje tih postupaka sa ciljem uzimanja pouke i podsjeanja. Sa druge strane, stvarnost negira tu tvrdnju da se te levhe stavljaju zbog uzimanja pouke i slinog. Jer neemo nai u praksi nekoga da gledajui u

te levhe da se zadubio razmiljajui o znaenju ajeta, nego je injenica da oni koji se zadive i zadube gledajui te levhe da se dive ljepoti rukopisa ili ukrasima sa kojima je levha ukraena. Zbog toga su uenjaci koji kur'anske levhe nazvaju novotarijom blie ispravnom od onih koji u tome vide irine. etvrto - da se sa vjeanjem levhi sa kur'anskim ajetima na zidove kua nijeti ZATITA KUE OD ZLA, MUSIBETA, UROKA I SLINO KAO I STICANJE OPSKRBE ILI DRUGIH KORISTI. Ovakav postupak nema osnova u vjeri te je njegov propis kao i propis vjeanja levhi na zidove radi postizanja bereketa. Allah subhanehu ve te'ala nije ovo (vjeanje kur'anskih levhi na zidove) uinio razlogom otklanjanja spomenutih nevolja i nedaa niti sebebom pribavljanja bilo kakvih koristi. Ovo je ista novotarija u vjeri. Peto - da se prave edukativne levhe sa kur'anskim ajetima u kojima preovlauje obini edukativni tekst nad ajetima iz Kur'ana a iji je cilj ODGOJNOG I OBRAZOVNOG KARAKTERA. Propis ovakvih levhi je dozvola ako su privremenog karaktera (tj. ako e se nakon odreenog vremena skinuti), jer na njima napisani ajeti nisu sami po sebi ciljani, tj. da se piu radi ukrasa, umiljene pouke, bereketa i slino, nego u sklopu obrazovno-edukativne tematiku o kojoj se govori na levhi. esto da se izraene levhe sa kur'anskim ajetima ili hadisima vjeaju na zidove UIONICA I KOLA ili unutar nekih drugih obrazovnih ustanova sa ciljem POUKE I PODSJEANJA uenika. Ovakve levhe sa ovom namjerom je dozvolio savremni uenjak Bin Baz, rahimehullah. On je u svom odgovoru na pitanje o propisu vjeanja hamajlija i kur'anskih ajet na zidove, nakon to je pojasnio zabranu hamajlija, rekao sljedee: A to se tie vjeanja ajeta i hadisa (napisanih na levhama) u uredima i kolama, u tome nema smetnje jer je njihov cilj podsjeanje i korist, dok je stavljanje istih u damije mekruh zbog skretanja panje i dekocentrisanja klanjaa. ejh Ibn Usejmin, rahimehulla, kada je upitan o izradi levhi sa kur'anskim ajetima i njihovom vjeanju na zidove, odgovorio je priblino slino ovome to je spomenuto u treem miljenju. Naime, rekao je da ova stvar nije bila poznata kod selefa ovog Ummeta a oni su najbolje generacije muslimana kao to je dolo u vjerodostojnom hadisu.

Zatim kae, da je ovo djelo neto to Allah voli i sa ime mu se trebamo pribliavati On bi nam to propisao i pojasnio preko Njegovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer sve to je korisno ljudima u njihovom dunjaluku i ahiretu to nam je propisano preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takoe, da je u ovome bio hajr u tome bi nas selef pretekao. Zatim je naveo neke od ciljeva i namjera zbog kojih bi se vjeale izraene levhe sa kur'anskim ajetima po zidovima, poput toga da se sa tim namjerava izraavanje potovanja prema Allahovom govoru, ili da se to radi zbog pouke iz ajeta i podsjeanja na njih, ili radi teberruka, ili radi zatite i virdova (dova i zikrova koje sadre ajeti). A onda je za sve ove mogunosti pojasnio da su erijatski neprihvatljive i neopravdane. Da bi na kraju rezimirao da je djelo vjeanja levhi sa kur'anskim ajetima na zidove blie grijehu nego sevapu i nagradi i da je mu'minu pree i prilinije da se dri puta selameta, tj. da ostavo ono ono to je sporno. Nakon svega spomenutog ostaje da se ukae na odabrano miljenje od tri spomenuta. Tree miljenje sa spomenutim detaljima i stanjima je najblie ispravnom stavu, a Allah zna najbolje. Prema tome, zabranjeno je vjeanje levhi sa kur'anskim ajetima u situacijama: 1- kada se time nijeti sticanje bereketa, 2- ili kada je nijet od toga zatita kue od musibeta, zla, uroka i slino ili sticanje opskrbe i slinog. A dozvoljeno je vjeanje levhi sa kur'anskim ajetima u situaciji: 1- kada se naprave edukativne levhe sa kur'anskim ajetima u kojima preovlauje obini edukativni tekst nad ajetima iz Kur'ana a iji je cilj odgojnog i obrazovnog karaktera, 2- kada se levhe sa kur'anskim ajetima vjeaju na zidove uionica i kola (ili unutar nekih drugih obrazovnih ustanova) sa ciljem uzimanja pouke i podsjeanja uenika. Dok se vjeanje levhi sa kur'anskim ajetima kree izmeu mekruha i harama u sljedeim okolnostima: 1- kada se sa tim nijeti ukraavanje prostorija, 2- kada je nijet vjeanja uzimanje pouke ili podjeanje,

3- kada se time eli iskazivati potovanje prema Allahovom govoru, 4- kada su napisani ajeti koji sadre dove i zikrovi. Prodaja levhi sa kur'anskim ajetima Propis izrade i prodaje levhi sa kur'anskim ajetima proizilazi i bazira se na propisu vjeanja tih levhi na zidove. Odnosno, razilaenje savremenih uenjaka oko prodaje levhi sa kur'anskim ajetima je isto kao razilaenje oko propisa vjeanja levhi sa kur'anskim ajetima. Oni koji dozvoljavaju vjeanje tih levhi na zidove dozvoljavaju i izradu i prodaju istih, a oni koji zabranjuju vjeanje zabranjuju i prodaju. Ili oni koji prave razliku u propisu vjeanja shodno stanju i nijetu, takoe takav stav imaju i po pitanju prodaje. Prema tome, propis izrade i prodaje levhi sa kur'anskim ajetima (ili Allahovim imenima) koje se koriste kao ukrasi u kuama, kancelarijama, damijama ili javnim ustanovama se kree izmeu mekruha (pokuenosti) i harama, a blie je haramu jer kur'anski ajeti nisu objavljeni da se njima ukraavaju prostorije. A dozvoljeni oblici izrade levhi sa kur'anskim ajetima su ve spomenuti. Ve billahi tevfik. Mr. Zijad Ljakic