Prof. dr.

Demal Lati
KIRAETI KUR'ANA I TEFSIR
Kiraeti Kur'ana su razliiti izgovori nekih kur'anskih rijei ili itavih fraza
unutar ajeta; ti izgovori, posljedino, nude razliita znaenja kur'anskoga
Teksta (kao to emo vidjeti u brojnim primjerima u nastavku teksta). Ti
izgovori su predmet tedvidske, a ta znaenja su predmet tefsirske nauke.
Pitanje kiraeta Kur'ana (razlozi njihove pojave, razlike meu njima,
njihov broj i smisao) u tefsirskoj nauci otvorilo je put irokim
istraivanjima u tolikoj mjeri da je nauka o kiraetima postala zasebna
disciplina meu naukama Kur'ana ('ilmu qira'ati'l-Qur'an). Na drugoj
strani, ovo pitanje je otvorilo put pokuajima da se podrije Boansko
porijeklo Kur'ana i njegova autentinost.
Meu svim svetim Knjigama Kur'an se istie po svojoj autentinoj
predaji, ali i po tome to u njegovom Tekstu za razliku od ostalih
nebeskih Knjiga (el-kutubu'-semawijje) ne postoji nijedna
kontradiktornost ili kakav nesklad (el-ikhtilaf ewi't-tenaqud). Po
prirodi stvari, i svaka knjiga napisana ljudskom rukom ima
nesklada, nedoreenosti, kontradiktornosti i manjkavosti u sebi.
Uzvieni se u Svojoj Knjizi osvre na ovo pitanje. U vrijeme
njezina objavljivanja Allah, delle anuhu, otkriva ehl-i kitabijama
( kranima i jevrejima) ta su inili sa ranijih Njegovih Objava:
Ima jevreja koji izvru smisao rijeima... (En-Nisa', 46);
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca
njihova okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
32
uklanjali, a dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili (El-
Ma'ide, 13);
O, sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam
ukae na mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i
prijei. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna (El-Ma'ide,
15).
Kur'an najavljuje da e biti pokuaja da se sa njime uini isto
to je uinjeno sa ranijim Objavama, ali i da Uzvieni uva Svoju
posljednju Knjigu od svakog preinaavanja:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njime
bdjeti! (El-Hidr, 9).
Muslimani bez imalo sumnje vjeruju da je Kur'an koji ue
ista ona Objava koja je sa Plemenitih Visina sputena u
Muhammedovo, sallallahu 'alejhi we selleme, "srce" i, takva,
vjerodostojno prenesena ovjeanstvu bez ikakvog dodavanja ili
isputanja (dune zijadetin ew naqsanin) i bez ikakve promjene
(tagjir) ili izmjene (tahrif) u njezinome Tekstu.
U nastavku emo pokazati prirodu i vrste razlika meu
postojeim, vjerodostojnim kiraetima, a zatim i mudrost i koristi
koje se kriju u njihovoj brojnosti. S tim u vezi, bit e neophodno
pojasniti ta je to to se, precizno, naziva Kur'anom, a ta, u
kiraetskim dodavanjima, nije Kur'an; zatim uzroke koji su doveli
do pojave razliitih kiraeta; a ovu raspravu emo zavriti
argumentacijom koja opovrgava ona orijentalistika i slina
nastojanja da u kiraetima pronau mahanu (ta'n) Kur'ana kako bi
osporili njegovo Boansko porijeklo i autentino prenoenje
ovjeanstvu; odnosno, ovom raspravom mi emo, uz Boiju
pomo, pokazati kako su kiraeti Kur'ana dokaz istinitosti onoga to
je Kur'an objavio i poslanstva onoga ko je prenio ovu Objavu; kako
svi ajeti potvruju jedni druge; kako su svi dati u jedinstvenoj,
jednoj te istoj formi, u jednom te istom stilu; kako im je strana i
daleka svaka sumnja i pretpostavka...
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

33
DEFINICIJA KIRAETA
El-Qira'at je mno. rijei qira'e izvedene od korijena q r '
(qare'e) - itati (u bosanskom: uiti) Kur'an. Meutim, Ibn Manzur
smatra da ovaj glagol u svojoj osnovi nosi ideju sabiranja i
sjedinjavanja. Od istog korijena rijei nastale su i imenice: Qur'an,
qari' (ua Kur'ana), mno. qurra' i qari'un.
Prema tome, qira'etun je glagolska imenica nastala iz ovog
iskaza: Qare'tu'-ej'e idha dema'tuhu we damemtu ba'dahu ila
ba'd Proitao sam to i to nakon to sam ga sabrao i sjedinio
njegove dijelove.
1

Otuda e qare'tu'l-Qur'ane znaiti: lafaztu bihi medmu'an
izgovorio (prouio) sam Kur'an sabran (u mushaf).
2

Ibnu'l-Qajjim el-Dewzijje pravio je razliku izmeu qaraa
jaqri i qare'e jaqre'u. Prvi glagol nosi ideju skupljanja i
sjedinjavanja, a drugi nosi ideju pokazivanja i izvoenja neega na
jedan vremenski ogranien nain i u odreenim granicama.
Od ovog drugog glagola prema istom uenjaku nastala je
sintagma qira'etu'l-Qur'an, uenje Kur'ana prema odreenim
pravilima budui da ua pokazuje ili: na vidjelo oznosi Kur'an i
izvodi ga prema ve utvrenim pravilima prilikom ega ne smije
nita ni dodavati ni oduzimati. Na ovo aludiraju rijei Uzvienoga:
Inne 'alejnaa dem'ahu we kur'aaneh Mi smo duni da ga
saberemo da bi ga ti itao (El-Qijame, 17) gdje se pravi razlika
izmeu skupljanja ili sabiranja i itanja.
3


1
Takvu definiciju kiraeta daje Muhammed ibn 'Umer ibn Salim Bazemuli u
svojoj knjizi El-Qira'at we etheruha fi't-tefsiri we'l-ahkam, Mekka, 1413. h., str.
105.
2
Ibid., 106.
3
V. njegov Zadul-mead, V, 635.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
34
Ebu'l-Hajjan el-Endelusi
4
svoju definiciju kiraeta daje u
okviru definicije tefsira pa kae: Tefsir je nauka koja istrauje
nain izgovora rijei u Kur'anu, njihova znaenja i njihove propise,
pojedine rijei i sintaksike cjeline kao i znaenja koja te cjeline
nose unutar sebe i u viim strukturama, a istraivanje naina
izgovora kur'anskih rijei naziva se 'ilmu'l-qira'at.
5

Ova definicija je blia definiciji tedvida nego nauci o
kiraetima, ali ovdje valja imati na umu da ovaj mufessir svoju
definiciju kiraeta nije dao ciljano nego usputno.
Bedruddin ez-Zerkei,
6
da bi definirao kiraet, pravi razliku
izmeu njega i Kur'ana:Kur'an je kae on- Objava koja je
poslana Muhammedu, s.a.w.s., na najjasniji nain i u i'dazu, a
kiraeti su razliite artikulacije Objave koje su registrirane u
zapisanim harfovima i nainima manifestirane u takhfifu (upotrebi
suglasnika bez udvajanja), tethqilu (udvajanju konsonanata) i sl.
7

Znai, Zerkei specificira kiraete samo na razliite izgovore,
na razlike u jeziku, 'i'rabu (deklinaciji i konjugaciji), hadhfu
(elipsi) i dr., ali on svoju definiciju ne produava na ono to je
usaglaeno meu njima niti ukazuje na predaju (riwaje) koja stoji u
temelju kiraeta.
Autor koji je u svome stoljeu obnovio interes za nauku o
kiraetima, emsuddin ibnu'l-Dezeri,
8
kae: Kiraeti su nauka o
nainima izgovora rijei u Kur'anu i razlika meu njima koje su
prenesene predajom.
9


4
Muhammed ibn Jusuf ibn Alijj ibn Jusuf ibn Hajjan el-Garnati el-Endelusi
(654-745.h.) jedan od najveih arapskih mufessira, autor tefsira pod nazivom
El-Bahrul-muhit.
5
El-Bahrul-muhit, I, 14.
6
Bedruddin ez-Zerkei (pres. 794.h.) jedan od najveih poznavalaca tzv.
ulumul-Qurana, autor djela El-Burhan fi ulumil-Quran.
7
El-Burhan, I, 318.
8
emsuddin ibnul-Dezeri (pres.833.h.) autor jednog od najglasovitijih djela
o kiraetima Kurana pod naslovom Mundidul-muqriin.
9
Nav.dj., str. 3.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

35
Najpotpuniju definiciju kiraeta ipak je dao poznati
enciklopedist islamskih nauka, Delaluddin es-Sujuti,
10
koji je
zapisao:Kao i u nauci o hadisu, i meu osnivaima kiraeta postoji
podjela koja se vee za lanac prenosilaca pa se tako razlikuju
qira'et, riwajet, tariq i wedh. Sedam, deset ili vie imama u
kiraetu saglasni su u nainima i prenosiocima, a razlikuju se u
kiraetima.
11

I Sujutijeva definicija je data usputno, a ne sa ciljem, i ona
govori openito o imamima u kiraetu. On nije precizno razgraniio
ta je to sutina kiraeta i nije ovaj pojam usporedio sa rivajetom,
wedhom i tariqom.
U nae vrijeme, jedan od najpoznatijih istraivaa ove
oblasti, Muhammed ibn 'Umer ibn Salim Bazemul, daje slijedeu
definiciju kiraeta:
Medmu'u'l-mesa'ili'l-mute'alleqati bikhtilafi'n-naqilin li
kitabillahi Te'ala fi'l-hadhfi we'l-'ithbati we't-tahriki we'l-eskani
we'l-fasli we'l-wasli we gajru dhalike min hej'eti'n-nutqi we'l-
'ibdali min hajthu's-sema'
(To je skup pitanja koja se veu za razlike meu
prenosiocima Allahove Knjige a u vezi sa elipsom, pojaanim
izgovorom konsonanata, stavljanjem vokala i sukuna, oznakama za
predahe i spajanjima izmeu ajeta i unutar njih i dr. i to u oblasti
izgovora i zamjene s obzirom na ono to se prenijelo uvenjem od
Poslanika, a.s.)
12


10
Delaluddin es-Sujuti (pres. 911.h.) autor moda najpoznatijeg djela iz
ulumul-Quran pod nazivom El-Itqan fi ulumil-Quran, zatim dvaju tefsira i
vie djela iz arapske gramatike i stilistike.
11
El-Itqan,I, 209.
12
V. njegovo nav.dj., 112.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
36
RAZLIKA IZMEU KIRAETA, RIWAJETA,
TARIQA I WEDHA
Upotreba termina riwajet, tariq i wedh i uspostavljanje
razlike izmeu njih pridonijet e potpunijem razumijevanju pojma
qira'etu'l-Qur'an. Najprije emo donijeti jeziku etimologiju
navedenih termina, a onda i njihova pojanjenja koja su dali
uenjaci iz ove oblasti.
Er-Riwajet
Ovaj termin nastao je iz glagolskoga korijena r w ja (rewa), i
on u svojoj osnovi nosi ideju napajanja vodom, ili jo preciznije:
zahvatanja vode. Rewejtu mine'l-ma'i rejjen znai: Zahvatio sam
vode kofom; rejj je kona kofa, ali i gaenje ei, natapanje,
zaljevanje i sl.; rawin je onaj koji dolazi po vodu; rawijetun je
bunar pun vode; jewmu't-terwijje je osmi dan zul-hiddeta kada
se hadije napajaju vodom nakon to obave obrede na Arefatu i
Mini.
Iz ove misaone osnove je izveden i pojam onoga koji dolazi u
jednu zajednicu po znanje koga onda prenosi nekom drugom, pa se
kae: rewe'l-hadithe on je prenio hadis, tj. hamelehu on ga je
donio; rawin je prenosilac, a upotrebljava se i rawijetun kao
izraajniji oblik.
Kao terminus technicus kod eksperata za kiraete, riwajet se
odnosi na preuzimanje od imama onoga to je usaglaeno, sa im se
imam sloio, i to na nain koji je takoer usaglaen. Tako postoje:
riwajetu Wer
13
'an Nafi' Werova predaja od Nafi'a, tj. prenosi

13
Uthman ibn Seid (ima i vie drugih imena), nazvan Wer, prenosilac od
Nafia, ejh najboljih poznavalaca i uaa Kurana, vlasnik posebnog mjesta ili
damije za uenje Kurana (maqre) nazvanog Maqre Werin an Nafiin, pres.
197. h.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

37
Wer od Nafi'a; riwajetu u'bete
14
'an 'Asim; riwajetu Hafsi'd-
Durijji
15
'ani'l-Kisa'i; riwajetu Hiam
16
'an Ibn 'Amir; riwajetu
Ruwejs
17
'an Ja'qub; riwajetu Ishaq
18
'an Khalef
19
; riwajetu Ibn
Werdan
20
'an Ebi Da'fer; riwajetu's-Susijji
21
'an Ebi 'Amr;
riwajetu'l-Bezzijj
22
'an Ibn Kethir i riwajetu Khallad
23
'an Hamza.
Prema tome, jeziko i tefsirsko znaenje ovog termina je:
zahvatanje neega i njegovo (pre)noenje, a u nauci o kiraetima on
se odnosi na one koji uenje Kur'ana preuzmu od jednog od
osnivaa kiraeta ili imama koji je dostigao vrhunac u sposobnosti i
vjetini uenja Kur'ana tako da je postao samostalan i nezavisan u
tome.
Et-Tariq
Ovaj termin izveden je iz glagolske osnove t r q (taraqa),
koja u sebi, sa jezikog stanovita, nosi etiri znaenja: dolaska
veeri, udaranja, slabosti ili iznemoglosti i slijeenja ili
koncentriranja na neto. Et-Tariq je iroki prolaz koji je i iri i dui
od ulice; put; tariqatu'r-reduli je ovjekov put.

14
ube ibn Ajja en-Neheli el-Kufi, prenosilac od Asima, pres. 193. h.
15
Hafs ibn Amr ibn Sahban el-Bagdadi imam u kiraetu i ejh svoga doba, prvi
je koji je sakupio sve kiraete, a znao je uiti i prema ostalim kiraetima; pres. 246.
h.
16
Hiam ibn Ammar es- Sullemi ed-Dimiqi imam Damaana, njihov hatib,
ua Kurana, muhaddis i muftija, pres. 153. h.
17
Muhammed ibn El-Mutewekkil el-Basri, poznat kao Er-Ruwejs ua i hafiz
Kurana, prenosilac od Jaquba, pres. 238. h.
18
Ishaq ibn Ibrahim el-Merwezi e-Bagdadi prenosilac od Khalefa, pres. 286. h.
19
Khalef ibn Hiam ibn Thaleb el-Esedi jedan od deset osnivaa kiraeta, pres.
229. h.
20
Isa ibn Werdan el-Medeni el-Hadhai imam uaa Kurana i pouzdani
prenosilac od Ebu Dafera, pres. 229. h.
21
Salih ibn Zijad es-Susi veliki ua Kurana, pres. 261. h.
22
Ahmed ibn Muhammed el-Bezzijj ua Kurana u Mekki i mujezin
Poslanikove damije, pres. 250. h.
23
Khallad ibn Khalid ebu Isa imam u kiraetu, pres. 220. h.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
38
Prema tome, tariq je svaki ljudski put u nekom pohvalnom
ili runom djelovanju.
U nauci o kiraetima, et-tariq se odnosi na onoga koji
(pre)uzima od nekog ravije (prenosioca). Tako npr. riwajetu
Qalunin 'an Nafi'in min tariq Ebi Neit znai: rivajet Kaluna koji
prenosi od Nafi'a preko Ebu Neita, itd. Sahibu't-tariq je onaj koji
kri put do prenosioca.
El-Wedh
U jezikom smislu, korijen ovog termina w d h (wedehe),
nosi osnovnu ideju: okrenutost (ka) neemu; stajanje nasuprot
nekoga ili neega. Iz ovoga znaenja proisteklo je i znaenje
usmjeravanja, okretanja (ka) nekom cilju; weddehe fulanun
fulanen znai: usmjerio je taj i taj toga i toga; weddehe znai
priblino isto kao inqade upraviti, voditi ka...; ej'un
muweddehun je neto to se ini na samo jedan nain i oko ega
nema razilaenja; neto to je jednosmisleno.
U 'ilmu'l-kiraetu, el-wedh je izbor uaa jednog od brojnih
kiraeta.
Na primjer, postoje tri dozvoljena wedha u uenju Bismille
kada se jedna sura odvaja od druge:
- da se napravi stanka na kraju sure i na kraju Bismille;
- da se stane na kraju sure, a da se Bismilla povee sa onim
to slijedi iz naredne sure;
- da se povee kraj sure sa Bismillom i da se Bismilla vee
za poetak naredne sure.
Ovdje nam se ini svrsishodnim pojasniti da eksperti iz
kiraeta smatraju da je obavezno praviti razliku izmeu kiraeta,
rivajeta i turuqa, a izmeu wedhova je samo dozvoljeno praviti
razliku. To stoga to se razlike izmeu kiraeta, rivajeta i turuqa tiu
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

39
teksta i prenoenja, pa ukoliko bi se ua ogrijeio o te razlike, on
bi bio nakis (manjkav) u prenoenju.
Sa razlikama izmeu wedhova stvar stoji drukije. Poto se
radi samo o izboru uaa, kojeg god uaa se izabere u odreenom
rivajetu, nee doi do krenja toga rivajeta.
TA SE PRECIZNO NAZIVA KUR'ANOM
Prema usaglaenom miljenju svih uenjaka, Kur'an je samo
ono to je vjerodostojno (mutewatiren) preneseno od Muhammeda,
s.a.w.s., a to to je njemu kao Objava preneseno to je preneseno
na arapskome jeziku, u arapskom izgovoru, na razgovijetan nain, i
to u vie kiraeta, odn. na vie izgovornih naina, i to je do nas
preneseno vjerodostojnim lancem prenosilaca (bi's-senedi'l-
mutewatiri). Kur'an, kao Objava, dakle, do Poslanika, s.a.w.s., nije
prenesen u pisanoj formi (mektuben), nego je Muhammed, s.a.w.s.,
naredio da se on zapie. Allah, d.., je, isto tako, preko meleka
Dibrila, a.s., (tewqifi) Svome Poslaniku, s.a.w.s., dostavljao
raspored ajeta i sura nakon to bi mu ih direktno objavio. Poslanik,
s.a.w.s., je imao odabrane ljude koji su zapisivali Objavu, i ono to
su oni zapisali to je bilo zapisano u onom izgovoru kako je
objavljeno, i to je onaj temelj ili izvorite Objave za sve
muslimane, temelj koji je odagnao njihove strahove da bi u toj
Objavi moglo biti bilo kakve pogreke nakon to je
Poslanik,s.a.w.s., preselio na Ahiret.
Prema tome, uenje (qira'etun) Kur'ana u izgovoru i onako
kako je u objavljenom rasporedu, tertibu, objavljen Muhammedu,
s.a.w.s., jeste Kur'an, a njegova zapisana verzija je samo forma koja
je prilagoena svojoj osnovi. Upoznavanje naina uenja zapisane
forme Kur'ana na potpun se nain moe ostvariti samo direktnim
sluanjem od onoga kome je objavljen Kur'an u datom izgovoru, tj.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
40
usmenim putem (efewijjen). Prema tome, neispravno je uzimati
uenje ili kiraet iz zapisane forme Kur'ana bez ove usmene (sema')
vjerodostojne predaje.
Ibnu'l-Dezeri, poznati jezikoslovac Kur'ana, kae da je za
vjerodostojnost jednog kiraeta potrebno da ispunjava tri uvjeta: da
se slae sa jednim od osmanskih mushafa, da se slae sa pravilima
arapskoga jezika i da mu je vjerodostojan sened. Takav kiraet ulazi
pod pojam sedam harfova Kur'ana i nije ga dozvoljeno odbaciti.
Ovo miljenje je kasnije prihvatio i Es-Sujuti.
Svih deset mutevatir kiraeta slau se, na openit nain, sa
pravilima arapskoga jezika i sa jednim od osmanskih mushafa i svi
su vjerodostojno preneseni. Veina (dumhur) uenjaka se slae da
su svih ovih deset kiraeta od objavljenog Kur'ana (mine'l-
Qur'ani'l-munezzeli), a oni kiraeti koji ne ispunjavaju gornje uvjete
nisu objavljeni Kur'an i smatraju se odbaenim (adhdh) kiraetima.
Kao poseban dokaz o vjerodostojnosti jednog kiraeta Ibnu'l-
Dezeri navodi njegovu prihvaenost i rairenost u muslimanskome
ummetu. Sve to je Kur'an mora biti vjerodostojno u svojoj osnovi
(fi 'aslihi) i u svojoj rairenosti (fi ferihi), tvrdi ovaj uenjak.
Pojedinana (ahad) predaja nije Kur'an.
Ashabi su bili izuzetno oprezni u pogledu prenoenja (naql)
Kur'ana; oni su nam Allahovu Knjigu prenijeli vjerodostojno
(mutewaturen); oni su izbjegavali stavljanje interpunkcijskih
znakova i dijeljenje u dijelove Kur'ana, a nareivali su odvajanje
svega drugog od njega kako se nita s njime ne bi pomijealo.
Objavljeni Kur'an je zapisan u mushaf. Mi znamo, kae Gazali,
da postoji saglasnost da je sve to je zapisano u mushaf Kur'an, a
ono to je izvan toga zapisanog nije Kur'an.
U vezi s tim, Sujuti kae: Nema nimalo sumnje da sve to se
tie Kur'ana mora biti mutevatir u svojoj osnovi i u svojim
dijelovima,a to se tie pojedinanih mjesta u njemu i njegova
rasporeda, recenzenti iz ehl-i sunneta su to kategoriki i
minuciozno utvrdili, kako zahtijeva obiaj budui da je Kur'an
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

41
najvea mu'diza koja je osnova uvijek postojane vjere i ispravni
put. Svi uvjeti za njegovo vjerodostojno prenoenje su ispunjeni u
cjelini i u detaljima, pa sve to je samo pojedinana predaja
definitivno nije mutevatir i nije Kur'an.
Mufessiri koji su se bavili kiraetima podrobno su ispitali sve
tri spomenuta uvjeta za mutevatir kiraet. Upravo smo vidjeli kako
su paljivo ispitali predaju odreenog kiraeta.
to se tie pravila (dawabit) arapskoga jezika i osmanskih
kopija Mushafa, oni istiu da su ova dva uvjeta meusobno
povezana. Pravila arapskoga jezika nisu neto to bi bila sr
Kur'ana, pa e, prema tome, saglasnost u ovom uvjetu biti
saglasnost sa smislom koga nosi arapski jezik Kur'ana.
Kur'an je, zaista, objavljen na najispravnijem arapskome
jeziku; on je temelj toga jezika i on je, u tome jeziku, donio
nenadmane umjetnike postupke (esalib), ali i uspostavio njegovu
normu koja e se kasnije slijediti u ostalim izrazima na ovome
jeziku. Meutim, ta norma e vremenom zadobijati neke promjene;
arapski jezik e se, u tom svome aspektu, iskvariti, a pravila koja
je postavio Kur'an nee biti uvijek sauvana.
Pravila arapskoga jezika uspostavljala su se na sinhroniji
arapskoga govornog jezika (sema') i na onome to je od njih,
Arabljana, preneseno iz tradicije njihova jezika. Ta tradicija se,
nadalje, granala u dva dijela: mutevatir i pojedinanu predaju
(ahad). Mutevatir tradicija to je bio jezik Kur'ana, a dijalekti i
sinhronijski jezik Arabljana nisu se tretirali kao mutevatir.
Jezik Kur'ana se - bez razmimoilaenja - smatra najispravni-
jim; on je temelj ('asl) na kome su se uspostavila pravila arapskoga
jezika, ali on je i jezik koji je obuhvatao sve dijalekte arapskoga
jezika i on je sudija koji se konsultira onda kada se otkriju
razlike meu tim dijalektima.
Kur'anski kiraeti su mutevatir i oni takoer ulaze u sastav
Kur'ana koga je objavio Allah, d..; univerzum (kewn) koji se
nalazi izmeu dvije korice (bejne defetej) Mushafa je mutevatir i
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
42
sabran je na mutevatir nain. Kiraeti Kur'ana temelje se na
usmenom prenoenju (sema') od Poslanika, s.a.w.s., i sasvim je
logino da oni moraju biti mutevatir. Ti se kiraeti, dakle, ne temelje
na Osmanovom zapisanom Mushafu (hattu'l-Mushafi ili Imam-i
mushaf) jer ovaj mushaf te kiraete samo podrazumijeva kao to
podrazumijeva i neke druge elemente koji se ne izgovaraju pa,
prema tome, nije ispravno za ovaj mushaf rei da je Kur'an.
Hattu'l-Mushafi nije isto to i objavljeni Kur'an ak i kada se slae
sa Kur'anom na isti nain kao to ni pojedinana predaja (ahad)
ne moe biti uzdignuta na stepen mutevatira. Objavljeni Kur'an je
Poslanik, s.a.w.s., nama prenio na mutevatir nain; sve to izlazi iz
toga okvira je adhdh i neispravno ga je nazivati kiraetom Kur'ana
ili ga smatrati Kur'anom u njegovome temelju; samo na taj nain se
uva izvornost Objave. Otuda se kao ispravan uvjet za mutevatir
kiraete uzima samo njihovo prihvatanje u Ummetu.
Openito, kiraeti se dijele u tri vrste:
1) kad ua pogrijei pa proui na neistinit nain; naravno,
nedopustivo je ovakvo uenje uvrstiti u kiraete;
2) kada neki ua, kao to je to znao da uini Enes ibn
Malik, radi lahkoe izgovora, Kur'an ui dijalektom koji
se razlikuje od jezika Kur'ana, ali time ne povrijedi
smisao (me'ani) Allahove Knjige pa se na toj ravni - ne
udalji od objavljenih kiraeta. Meutim, poto se ovakvo
uenje nije prenijelo od Poslanika, s.a.w.s., ni ovo se ne
moe smatrati kur'anskim kiraetom. Ua koji povrijedi
lafz, a sauva me'ani, iskrivi objavljeni Kur'an, narui
njegov i'daz, njegove granice i njegovu svetost. Ni
samom Poslaniku, s.a.w.s., nije bilo dozvoljeno da to
uini, pa kako bi bilo dozvoljeno nekom drugom?! U vezi
s tim, Uzvieni se obraa Svome Poslaniku: Reci:
Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja
slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim ako
budem neposluan svome Gospodaru patnje na
Velikom danu (Junus,15);
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

43
3) kada ua ui Kur'an na vie objavljenih naina na koje je
uio Poslanik, s.a.w.s., svakog ramazana pred Dibrilom,
a.s., i nakon to je odselio u Medinu, a ashabi shvatili i
usvojili svaki od tih naina, pa jedni uili na jedan harf
ili nain, a drugi na drugi; naravno, samo ova vrsta
kiraeta je kur'anski kiraet.
UZROCI RAZLIKA MEU KIRAETIMA
Dva su glavna uzroka razlika meu kiraetima:
1) razlike koje proistiu iz razliitih dijalekata arapskoga
jezika;
2) razlike koje su nastale uslijed jedinstvene kur'anske
stilske karakteristike da se izrazi saeto (fi'l-idazi) i
dokraja jasno (fi idahi'l-me'ani).
Kur'an-i kerim je kao to je vie puta dosad istaknuto
objavljen na sedam harfova, pod ime se podrazumijevaju i
raznovrsni dijalekti koji su zastupljeni u njegovome arapskom
jeziku. Ova jeziko-stilska raznovrsnost uslijedila je nakon Hidre,
kada se Poslanik, s.a.w.s., susreo sa razliitim plemenima koja su
ulazila u islam i koja su govorila razliitim dijalektima arapskoga
jezika. Svaki od tih dijalekata se u ovoj ili onoj mjeri razlikovao od
kurejevikoga dijalekta, na kome je kao to je takoer vie puta
istaknuto u ovoj knjizi uglavnom objavljena Allahova, d..,
Knjiga. Uklanjati ili sravnjivati te dijalekatske razlike iziskivalo bi
izuzetan i, ak - kako emo malo kasnije vidjeti nepotreban
napor. Uoivi ovaj problem s kojim se susreo, Poslanik, s.a.w.s., je
od Allaha, d.., traio da olaka njegovome ummetu tako to on
nee biti obavezan da se pridrava samo jednog "harfa" i samo
jednog dijalekta prilikom uenja i tumaenja Kur'ana. Allah, d..,
je udovoljio njegovoj molbi dozvolivi da Ummet ui Kur'an na
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
44
sedam "harfova". Ovdje valja naglasiti da Poslanikovo,s.a.w.s.,
poveavanje na sedam "harfova" ne znai i traenje istog broja
dijalekata koji su bili ili e biti zastupljeni u Kur'an-i kerimu.
24

Nakon to je dobio dozvolu za sedam "harfova", Poslanik,
s.a.w.s., je poeo da poduava pojedine zajednice ili plemena
uenju Kur'ana na onaj "harf" koji odgovara toj zajednici ili
plemenu, tj. prilagodivi ga njihovom tradicionalnom govoru. Sve
je ovo Poslanik, s.a.w.s., inio sa jasnim ciljem: da olaka uenje
(tilawe) Kur'ana i njegovo zapamivanje. Jer, zaista, uenje Kur'ana
prema tradicionalnom izgovoru nudi maksimalnu ispravnost i
najlake zapamivanje.
Poslanik, s.a.w.s., nije svakog pojedinca i svaki demat
poduio uenju na svih sedam objavljenih "harfova" - to bi bilo
vrlo teko i neizgledno i vodilo bi nemaru i zaboravljanju Kur'ana
nego je inio sve kako bi oni uili na najpodesnijem "harfu" za njih,
kako bi im bilo to lake, a kako bi to ispravnije uili Allahovu
Knjigu.
Iz upravo reenoga bit e nam jasnije zato su se ashabi
meusobno razlikovali u pogledu kur'anskih kiraeta. Tako bi se
deavalo da se neki od njih, kada uje kako neko drugi ui Kur'an
drukije nego on, tj. drukije nego je on uo od Poslanika, s.a.w.s.,
rasrdi i ode do Poslanika, s.a.w.s., izvjetavajui ga o tome mislei
da je dotini poinio tahrif u svome uenju. U onom sluaju sa h.
Omerom i Hiamom, vidjeli smo da je Poslanik, s.a.w.s., obojici
odobrio njihov nain uenja rijeima:Hakedha unzilet Tako je
objavljeno! , pri emu je smirivao ashabe i sprjeavao konfliktne
situacije izmeu njih.
Objavljivanje Kur'ana na sedam "harfova" postepeno je
postala poznata injenica; Poslanik, s.a.w.s., je jo bio meu
ashabima; on ih je usmjeravao i korigirao.

24
O svim varijantama hadisa koji govore o ovoj olakici v. npr. u uvodniku
tefsira Muhammeda ibn Derira et-Taberija pod naslovom Damiul-bejan fi
tewilil-Quran.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

45
A poslije njegova preseljenja sauvano ispravno znanje o
sedam "harfova" Kur'ana nastavili su da ire ashabi do tabi'ina, a
oni tabe'i tabi'inima, itd., sve do kraja Vremena. Tako je svaka
zajednica i svaki muslimanski narod, preko spomenutih znalaca,
uspio da se upozna sa jednim od "harfova" uenja Kur'ana; tako je
svaki musliman mogao da ui Kur'an na jednom od naina kako je
objavljeno Poslaniku, s.a.w.s. Radi predostronosti, da ne bi dolo
do sukoba meu muslimanima, halifa Osman, r.a., otposlao je vie
(vjerovatno sedam) kopija slubenog Mushafa u glavne islamske
centre, ime je, u daljnjem protoku vremena, uz naredbu da se
Kur'an ui napamet, sprijeeno iskrivljavanje, izmjenjivanje,
dodavanje ili oduzimanje bilo ega to je autentino sadrano u
Allahovoj Knjizi i ime je svjedoena mu'diza Kur'ana i istinitost
poslanstva Muhammedova, s.a.w.s. Sedam "harfova" i deset kiraeta
je osobina samo Kur'ana, i nijedne druge svete ili profane knjige!
Prema tome, raison d'etre veeg broja razliitih kiraeta
sastoji se u tome da se Ummetu olaka uenje Kur'ana i njegovo
zapamivanje. Jer Kur'an je Objava, i nikome, ni Poslaniku,
s.a.w.s., niti drugim ljudima nije dato da se upleu u nju; kiraeti su
sastavni dio Objave koju su od ashaba preuzeli njihovi sljednici bez
mogunosti da bilo ta u njoj svojim idtihadom ili na bilo kakav
drugi nain izmijene. Na koncu, nije mogue da u Kur'anu doe do
bilo kakvog iskrivljavanja, izmjenjivanja, dodavanja ili oduzimanja
prije svega zato to bi to bilo u suprotnosti sa jasno izreenom
kur'anskom konstatacijom: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i
zaista emo Mi nad njime bdjeti! (El-Hidr, 9), ali i zato to su se
muslimani usaglasili u vezi sa Objavom i njezinim kiraetima za sva
vremena. Poznati mufessir El-Alusi kae:Muslimani su saglasni u
tome da iz Kur'ana nita nije oduzeto, nego je sve to se nalazi u
njemu preneseno mutevatirom...A to se tie dodavanja, ono bi
odvelo u zabludu!
25


25
V. njegov tefsir Ruhul-meani, I, 25 i 24.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
46
Ovdje nam se ini svrhovitim da razjasnimo jo jedno pitanje.
Naime, Ibn Hader el-'Askalani kae: Kur'an je najprije
objavljivan na kurejevikom dijalektu, a onda na jeziku susjednih
rjeitih Arabljana, kojima je kasnije dozvoljeno da ga ue na
dijalektima kojima se oni tradicionalno slue, a koji se razlikuju u
izgovoru i u i'rabu (deklinaciji i konjugaciji). Niko nije bio
zaduen da prelazi sa dijalekta na dijalekt jer bi to bilo vrlo teko i
izazvalo bi njihovu ljutnju. Svrha kiraeta je da se svim Arabljanima
olaka ne samo izgovor nego i razumijevanje Kur'ana. Poslanik,
s.a.w.s., je bio taj koji je sve njih usmjeravao (u) raznovrsnosti
kiraeta budui da su oni imali usaglaeno miljenje oko osnovnih
smislova Kur'ana...Ali to to je Arabljanima Poslanik, s.a.w.s.,
dozvolio upotrebu razliitih kiraeta nije im dato radi toga da bi oni
mogli da ih upotrebljavaju proizvoljno, da svako po svome
nahoenju promijeni neku rije svojom, dijalekatskom sinonimnom
rijeju. Ne, nego je Poslanik, s.a.w.s., ustanovljavao ovu
sinonimiju, a oni su mogli da je upotrijebe samo ukoliko su je uli
od Poslanika, s.a.w.s. Dokaz ovome je sluaj izmeu Omera i
Hiama opisan u poglavlju s naslovom: ' Aqre'eni en-Nebijju,
sallallahu alejhi we selleme- Prouio mi je Poslanik, s.a.w.s.
26

Ibn 'Atijje u vezi sa ovim kae: Uzvieni Allah je dozvolio
Svome Vjerovjesniku, a.s., ovih sedam "harfova" i Dibril ih je
Poslaniku izloio na taj nain da je ostvaren jedan prelijepi niz u
i'daskoj naravi. To doputenje, koje je izraeno u hadisu: Faqre'u
ma tejesseru minhu - ... pa uite kako vam je lake, ne
podrazumijeva da je svaki ashab mogao da po svome nahoenju
promijeni neku rije uzimajui neku drugu rije iz drugog dijalekta.
Da je to bilo ko inio, on bi naruio i'daski karakter Kur'ana. Na
koncu, to nije bilo doputeno ni onome preko koga je Allah, d..,
poslao Objavu...Nakon to mu je dozvoljeno da upotrijebi sedam
"harfova", Poslanik, s.a.w.s., je ove "harfove" poduavanjem
proirio na Ummet; jednom je mome ocu prouio onako kako je

26
Fethul-bari, X, 402.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

47
njemu predoio Dibril, a drugi put je prouio Ibn Mes'udu onako
kako je njemu predoio Dibril. Na ovaj nain je i do Omera dolo
uenje sure Furqan, a do Hiama ibn Hakima je dolo drugaije
uenje. Da nije tako, kako bi onda bilo mogue da Vjerovjesnik,
a.s., za oba njihova kiraeta, koji su se meusobno razlikovali, kae:
Hakedha aqre'eni Dibril- Tako je meni prouio Dibril?! To znai
da mu je Dibril jednom prouio na jedan nain, a drugi put na
drugi nain. Da nije tako, onda bi svaki ovjek mogao da ospori
smisao rijei Uzvienoga koji je rekao: Innaa nahnu nezzelne'dh-
dhikre we innaa lehuu lehaafizuun!
27

PRIMJERI RAZLIITIH KIRAETA NASTALIH
IZ RAZLIITIH DIJALEKATA
Na poetku ovog istraivanja valja istai da je teko, gotovo
nemogue navesti sve primjere spomenute razliitosti. O tome
pitanju napisane su velike i iscrpne studije iji autori ne
zaboravljaju da pripomenu gornju injenicu.
28

Raznovrsnost kiraeta u vezi sa raznovrsnou dijalekata svodi
se na slijedeih nekoliko bitnih jezikih elemenata:
1) Hemze
Prema svim dijalektolozima, arapska se plemena razlikuju u
pogledu upotrebe ili neupotrebe hemzeta i naina njegova
izgovaranja. Ibrahim Enis smatra da se pleme Temim pridrava

27
Tefsirul-Qurtubi, I, 41, izd. Daru-aba.
28
V. npr. slijedee studije: Ibrahim Enis, Fi lehdatil-arebijje; Abduh Radhi,
El- Lehdatul-arebijjetu fil-qiraatil-quranijje; Abdus-Sabur ahin, El-
Qiraatul-quranijjetu fi dawi ilmil-lugatil-hadith i dr.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
48
njegova ispravna izgovora dok ga Kurej ne izgovara ili ga
zamjenjuje izgovorom duine, medda.
29

Ovu dijalektoloku sliku Abduh Radhi proiruje dajui
detaljnije informacije kada kae da se, prema svim dijalektolokim
analizama, izgovora hemzeta pridravaju Temim, Qajs te Benu
Esed i njegovo okruenje, tj. plemena koja su naseljavala centralni i
istoni dio Arabijskoga poluotoka, a da ga stanovnici Hidaza
izgovaraju na nain koji se njima ini lakim.
30

Abdu's-Sabur ahin zakljuuje da plemena koja ive u
pustinji (Temim i njegovo okruenje u centralnom i istonom dijelu
Poluotoka) izgovaraju hemze, dok ga ona plemena koja ive u
gradovima (uglavnom sjeverni i zapadni dio Poluotoka) ne
izgovaraju."
31

Ovo ne znai nastavlja Enis da stanovnici Hidaza nimalo
nisu naglaavali izgovor hemzeta niti da su stanovnici Temima u
potpunosti odustajali od olakavanja (teshil) prilikom njegova
izgovora. Na primjer, neki stanovnici Temima su hemze na kojem
je sukun ispred umekanoga glasa (sawtun lejjinun) mijenjali u
onaj vokalni znak (hareke) koji se nalazi ispred hemzeta, pa su tako
rijei: re'sun, bi'run i lu'mun izgovarali: raasun, biirun, luumun.
Isto tako, ni izostavljanje hemzeta nije opa odlika svih plemena
Hidaza; neka od njih su ga izgovarala ispravno, na ta ukazuje
kiraet Ibn Kethira u kome se na ispravan nain izgovara hemze
iako Ibn Kethir potjee iz kurejevikog plemena.
Kao argumentaciju za svoje stavove ovaj lingvist uzima
miljenje Ebu Zejda koji je smatrao da stanovnici Hidaza,
Hudhejla, Mekke i Medine ne naglaavaju izgovor hemzeta osim
kada su prisiljeni, dok Temim naglaava njegov izgovor.
32


29
V. njegovo nav. dj., 75.
30
V. njegovo nav. dj., 105.
31
V. njegovo nav. dj., 30.
32
Nav.dj., 76.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

49
Abduh Radhi se nadovezuje na miljenje Ebu'l-'Alijja el-
Farisija koji je tvrdio da stanovnici Hidaza na svoj nain
izgovaraju dva hemzeta onda kada se oni nau jedan do drugog u
jednoj rijei tako to ih razdvoje jednim elifom, kao npr. aa'ente,
aa'enneke i sl.
Sve ovo znai da su oba ova izgovora bila poznata u
knjievnome arapskom jeziku, da su oba pripadala tzv. ispravnom
govoru (fesih), ali i da je Kur'an objavljen na oba ova izgovora koja
nalazimo u mutevatir kiraetima.
U kiraetu Ebu Da'fera nailazimo na zamjenu hemzeta na
kome je sakin, a ispred koga je vokalizirani konsonant sa fethom,
dammom ili kesrom sa izdueno izgovorenim glasom koji je slian
vokalnom znaku ispred njega; u tom sluaju se damma mijenja u
waw, fetha u elif, a kesra u ja' osim u dvije rijei: enbi'hum u suri
El-Beqare i nebbi'hum u surama El-Hidr i El-Qamer. U jednoj
rijei: nebbi'naa u suri Jusuf hemze se i ispravno izgovara i
doivljava zamjenu, a slina situacija je sa rijeima: ju'minuun,
ju'tii, lu'lu'un (sa dammom); di'tu, i'tu, nebbi' (sa kesrom);
feaatuhunne, feedhinuu (sa fethom).
Veina osnivaa kiraeta preferira ispravno izgovaranje
hemzeta u svim sluajevima osim u rijeima u kojima je takav
izgovor otean, to zavisi od kiraeta do kiraeta.
Isti sluaj je sa spajanjem hemzeta na kome je vokal sa
drugim hemzetom; mutevatir kiraeti se i ovdje razlikuju po tome
to jedni zagovaraju ispravno izgovaranje, a drugi olakicu ili
zamjenu.
Ebu Da'fer i Wer hemze na kome je vokal zamjenjuju
wawom u slijedeim sluajevima:juweddihi, juwaakhidhu,
juwellifu, muwedhinun i muwellefetun.
U Werovom kiraetu hemze je zamijenjeno wawom u rijei
huzuwaa na deset mjesta u Kur'anu, te u rijei kufuwen u suri El-
Ikhlas.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
50
Evo primjera spajanja hemzeta sa hemzetom: e'innekum (El-
En'am, En-Nahl, Fussilet); e'inne lenaa le'edren (E-u'ara');
e'ilaahun (na pet mjesta u suri En-Nahl); e'innaa letaariku, e'inneke
limen, e'ifken (sve u suri Es-Saffat); i: e'idhaa mitnaa (Qaf).
Laki izgovor ovog drugog hemzeta tako to se ono izgovara
ublaeno ili se izmeu ta dva hemzeta ponekad stavlja elif
preferiraju Nafi', Ibn Kethir, Ebu 'Amr i Ebu Da'fer; Ibn 'Amir i
Kuffanci ga ispravno izgovaraju.
2) Feth (izgovaranje vokala e) i imale
(izgovaranje a kao e)
U izgovoru ova dva vokala arapska plemena se takoer
razlikuju.
Feth ili fetha je jedan od vokalnih znakova (pored damme i
kesre) koji je svoj naziv dobio po otvaranju praznog prolaza od
nepca do usana prilikom njegova izgovora, a imala blizu elifa ide
prema ja'u, a fetha ispred nje ide prema kesri.
Plemena koja su izgovarala imalu su: Temim, Qajs, Esed i
openito stanovnici Nedda. Pleme Sa'd ibn Bekr odakle je bila
Halima, dojilja Poslanikova ima sklonost ka izgovoru ovog
vokala.
Enis smatra da izgovoru fethe inkliniraju plemena koja
nastanjuju zapadni dio Poluotoka: Kurej, Ensar, Thekif, Hewazin,
Sa'd ibn Bekr i Kinane.
33

Za nas je ovdje bitno da istaknemo da su i fetha i imala
zastupljene u mutewatir kiraetima.
Hamza i Kisa'i izgovaraju imalu u imenicama i glagolima
koje sadre ja', kao npr.: Muusaa, 'Iisaa, Jahjaa, mewtaa, Tuubaa,
ihdaa, kusaalaa, esaaraa, jetaamaa, furaadaa, en-nesaaraa,
ejjaamaa, hawaajaa, buraa, dhikraa, siimaa, diizaa; zatim rijei

33
Fil-lehdatil-arebijje, 60.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

51
koje su stavljene u enski rod: hudaa, duhaa, zinaa, me'waahu,
me'waakum, methwaahu, methwaakum...; zatim pridjevi: ednaa,
uulaa, e'alaa i sl.; zatim glagoli: ebaa, se'aa, zekaa, fesewwaa,
jakhfaa, jerdaa i sl.
U imali je data i rije ennii u znaenju kejfe (kako), kao npr.:
ennii i'tum, ennii leke, kao i rijei: belaa, 'asaa, hattaa, luddaa,
'alaa, 'ilaa,maa zekkaa, a u spojevima one se izgovaraju sa
fethom.
U Hafsovom kiraetu se imalom ui sintagma medraaha,
dok ostali osnivai kiraeta izgovaraju naglaenu fethu: medreeha.
Primjeri kur'anskih ajeta sa razliitim
dijalekatskim izgovorima
U rijeima Uzvienog: Innallaahe laa jestahjii en jadribe
methelen... (El-Beqare, 26), veina izgovara jestahjije, sa dva ja'a, a
perfekt jestahjaa. Meutim, Ibn Kethir i Ja'qub izgovaraju
jestahjii, kako se izgovara u temimskom dijalektu.
U rijeima Uzvienog: fe naziretun ilaa mejsere (El-Beqare,
280) samo Nafi' izgovara sa dammom na sinu, kako se izgovara u
Hidazu, dok veina izgovara mejsere.
U rijeima Uzvienog: wel-jedidu fiikum gilza (Et-Tewbe, 123)
veina izgovara sa kesrom na gajnu, kako se izgovara u plemenu
Esed. Meutim, E'ame ovu rije izgovara hidaskim dijalektom, sa
fethom na gajnu: galza.
U rijeima Uzvienog: we laa jeltefit minkum ehadun
illemre'etek (Hud, 81) u hidaskom dijalektu imre'e se izgovara u
akuzativu, i tog izgovora se dri veina, dok se u temimskom
dijalektu ona izgovara u nominativnoj formi.
U rijeima Uzvienog: hejhaate hejhaate limaa tuu'aduun (El-
Mu'minun, 36) veina ta' izgovara sa fethom, kako je u hidaskom
dijalektu, dok Ebu Da'fer izgovara: hejhaati, dakle sa kesrom na
ta'u, kako se izgovara u Temimu i Esedu.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
52
A sada emo dati primjere razliitih dijalekatskih izgovora u
ajetima koji sadre pravne propise (ajatu'l-ahkam) kako bismo
pokazali kako raznovrsnost kiraeta utjee na umovanje u fikhu.
Na primjer, rijei Uzvienog: ...we laa tuqaatiluuhum 'inde'l-
Mesdidi'l-haraami hattaa juqaatiluukum fiih (El-Beqare, 191),
veina izgovara tuqaatiluuhum, a Hamza i Kisa'i: taqtuluuhum.
U oba kiraeta zabranjuje se ratovanje murika u prostoru
Mesdidi'l-Harama sve dok oni ne budu zapoeli borbu. Kiraet
veine podrazumijeva zabranu napada na njih kada oni izvre
pripreme za napad na muslimane, pa se kae: prije nego oni
zaponu sa napadom, kako bi se sauvala svetost ovog mjesta i
kako se u njemu ne bi prolijevala krv. Meutim, Hamzin i Kisa'ijev
kiraet znae zabranu borbe protiv njih samo kada se oni nisu
spremili za napad na muslimane, pa onda ni muslimanima nije
dozvoljeno da se spremaju za napad na neke od njih kako ih ne bi
podstakli na ratovanje, dok onaj prvi kiraet sugerie znaenje da
jedan dio muslimana bude budan i da zna da e imati pobjedu samo
ukoliko se strpe dok ih njihovi neprijatelji ne napadnu, radi ega im
Uzvieni poruuje: fe in qaateluukum faqtuluuhum pa ako vas oni
napadnu, onda ratujte protiv njih. A nije reeno: feqaatiluuhum
kako bi muslimani shvatili da e im pripasti pobjeda i nadmo i da,
bez njihova napada, muslimani nemaju pravo da povedu rat protiv
svojih neprijatelja. Ebu's- Su'ud, komentariui ovaj ajet, kae: U
ovom skretanju na oblik mufa'ile kojim je navedena zabrana (oblik
koji podrazumijeva meusobno vrenje radnje, meusobno
ratovanje D.L.) krije se poruka da pobjeda trai vremena.
34

Zatim rijei Uzvienog: Rabbenaa baa'id bejne esfaarinaa-
Gospodaru na, uini vee rastojanje prilikom putovanja naih
(Sebe', 19) veina ui sa fethom na ba'u u Rabbenaa, a sa kesrom
na 'ajnu u baa'id te sa sukunom na dalu u istoj rijei, tj. na oblik
kojim se od Gospodara trai da udalji. Ali, Ja'qub ui: Rabbunaa

34
Tefsiru Ebis-Suud, I, 157.
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

53
baa'ade, tj. na oblik kojim se referie o radnji koja se dogodila u
prolosti (Gospodar na je udaljio...).
U prvom kiraetu Allah, d.., obavjetava ta su od Njega
traili, a u podtekstu drugog kiraeta skriva se znaenje o posljedici
onoga ta su oni traili; oni su, naime, molili Allaha, d.., da
napravi vee rastojanje izmeu gradova, pa kada im je Allah, d..,
njihova putovanja uinio jo daljim, rekli su: Rabbunaa baa'ade
bejne esfaarinaa- Gospodar na nam je uinio daljim naa
putovanja, usliao je nau dovu. Dakle, Allah, d.., obavjetava o
dva njihova hala u jednom te istom ajetu koji ima dva razliita
kiraeta.
Evo sada jednog ajeta koji se moe uiti na dva kiraeta meu
kojima se razlika sastoji u tome da li da se odluimo za njegov
smisao u kome se govori o nekome ko je odsutan ili za onaj smisao
u kome se Uzvieni obraa Svome Poslaniku.(Ovdje je uputno rei
da je Kur'an pun ovakvih kiraetskih razlika.) Tako se ajet: ...we lew
jerelledhiine zalemuu idh jerewne'l-'adhaabe enne'l-quwwete
lillaahi demii'an a da znaju mnogoboci da e onda kad doive
patnju svu mo samo Allah imati (El-Beqare, 165), moe uiti i sa
smislom tzv. khitaba, tj. obraanja, u ovom sluaju: Allahova,
d.., obraanja Svome Poslaniku: we lew terelledhiine zalemuu a
da ti vidi mnogoboce... Na ovaj drugi nain, u kome je elledhiine
zalemuu fa'il, vrilac radnje, ovaj ajet ue Ja'qub, Nafi', Ibn 'Amir i
'Isa, a ostali ue na onaj prvi nain, u kome je elledhiine zalemuu
mef'ul, objekt radnje.
Isto tako, ajet: In nee' nakhsif bihimu'l-erda ew nusqit
'alejhim kisefen mine's-semaa' Kad bismo htjeli, u zemlju bismo
ih utjerali ili komade neba na njih sruili (Sebe', 9) moe da se
proui sa ja'om u sve tri glagola, u treem licu jed. m. r., pa e biti:
jee', jakhsif, jusqit: - Kad bi htio...itd. I jedan i drugi kiraet su
impresivni za uho sluaoca.
Ajet: we laa tus'elu 'an ashaabi'l-dahiim i ti nee biti
pitan za one koji e biti u Dehennemu (El-Beqare, 119) ima i drugi
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
54
kiraet: la tes'el i ti ne pitaj, u zapovjednom nainu. U prvom
kiraetu Uzvieni, u podtekstu, istie da je On poslao Poslanika kao
donosioca radosnih vijesti i kao opominjaa ne pitajui o tome one
koji ne vjeruju, a u drugom itanju Uzvieni u podtekstu eli da se
istakne prijezir prema onima koji svjesno poriu Istinu.
Ponekad se kiraetske razlike jave radi stilskog konciznog
izraza (idaz). Tako se dio ajeta iz sure El-Har, 22 kao i u brojnim
drugim surama: 'aalimu'l-gajbi we'-ehaade Onaj koji poznaje
nevidljivi i vidljivi svijet moe uiti i kao: 'allamu'l-gajbi sa
dodatnim, jo veim znaenjem Onoga koji poznaje sve stvari iz
nevidljivog i vidljivog svijeta, Sveznajueg.
OSNIVAI KIRAETA I NJIHOV BROJ
Nakon Poslanikovog, s.a.w.s., preseljenja na Ahiret ashabi su
se razili po raznim krajevima gdje su ljude poduavali vjeri
prenosei im, izmeu ostalog, i znanje o uenju Kur'ana onako
kako je njih poduavao Poslanik, s.a.w.s. Od ashaba su to znanje
usvajali tabi'ini, koji su se sa istim arom posvetili prenoenju
kiraeta- sve radi brinog uvanja Allahove, d.., Knjige.
Poslije njih se poveao broj uaa Kur'ana, koji su se razili
po itavom Daru'l-islamu. Knjige koje su ostale iz toga doba
svjedoe da se i broj kiraeta namnoio; neki biljee ak preko
dvadeset ili pedeset njih sa oko hiljadu turuqa i rivajeta.
Ali kada se svi oni saberu, historiari ove tefsirske discipline
uzimaju samo sedam njih poetnih, onih osnivajuih, mutewatir
kiraeta koji ispunjavaju uvjete za takav stepen i koji su, zbog toga
ispunjenja, postali poznati. Ti kiraeti su:
1) kiraet Abdullaha ibn 'Amira el-Jahsabija (pres. 118. h.),
2) kiraet Abdullaha ibn Kethira ed-Darija (pres. 120. h.),
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

55
3) kiraet Asima ibn Behdele ebi'n-Neduda (pres. 127. h.),
4) kiraet Ebi 'Amra ibnu'l-'Ala'a (pres. 154. h.),
5) kiraet Hamze ibn Habiba ez-Zejjata (pres. 156. h.),
6) kiraet Ebi Abdirrahmana Nafi'a ibn Abdirrahmana ibn
Ebi Nu'ajma (pres. 169.)
7) kiraet 'Alijja ibn Hamze el-Kisa'ija (pres. 189. h.).
Njima se, slijedom kriterija poznatosti (uhre), pridruuju jo
tri kiraeta:
8) kiraet Ebu Da'fera Jezida ibnu'l-Qa'qa'a el-Medenija
(pres. 130.h.),
9) kiraet Ebu Muhammeda Ja'quba ibn Ishaqa el-Hadremija
(pres. 205.h.),
10) kiraet Ebu Muhammeda Khalefa ibn Hiama el-Bezzara
(pres. 229.h.).
Zatim slijede jo etiri poznata kiraeta:
11) kiraet El-Hasena el-Basrija (pres. 110.h.),
12) kiraet E'amea Sulejmana ibn Mehrana (pres. 148.),
13) kiraet El-Jezida Jahjaa ibnu'l-Mubareka (pres. 202.h.) i
14) kiraet Ibn Muhajsina Muhammeda ibn Abdirrahmana el-
Mekkija (pres. 123. h.).
U prvo vrijeme, dakle, bilo je samo sedam poznatih mutevatir
kiraeta u razliitim pokrajinama Daru'l-islama; tri slijedea, pa
zatim jo etiri nastala su irenjem edukacije o kiraetima i to na taj
nain to su oni koji su preuzimali od prvih imama u kiraetu sami
postajali imami. Vremenom je bilo dolo do situacije kada se broj
imama i pokrajina enormno poveao; tada je poelo dolaziti do
uestalih nepravilnosti i oputanja u pridravanju pravila, to e
izazvati potrebu za prvim pisanim knjigama u ovoj oblasti,
knjigama koje su pripomogle sabiranju mutevatir kiraeta i koje su
uvrstile njihova pravila.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIII, 2005., br. 10.
56
Jedni autori takvih rasprava donijeli su uvjete koji se moraju
ispuniti da bi kiraet bio poznat, a onda sainili izbor imama i
njihovih kiraeta na osnovu tih uvjeta. Ummet je prihvatio njihove
knjige i saglasio se sa njihovim gleditima, bez imalo
suprotstavljanja.
Drugi autori su samo registrirali ono to je dolo do njih iz
ove oblasti.
Prvi autor koji je napisao knjigu o kiraetima bio je Ebu Abid
el-Qasim ibn Sellam (pres. 224.h.), u kojoj je sabrao 25 uaa
sedam kiraeta.
Poslije njega je to uinio Isma'il ibn Ishaq el-Maliki (pres.
282.h.), autor poznate knjige zvane Qalun, koja tretira 20 imama u
sedam kiraeta.
Ebu Da'fer Muhammed ibn Derir et-Taberi (pres. 310.h.),
znameniti mufessir tradicionalnog metoda, u svome iscrpnom
tefsiru El-Dami'u, navodi preko 20 kiraeta.
Ebu'l-Qasim Jusuf ibn 'Alijj el-Hudheli el-Magrebi (pres.
465.h.) napisao je knjigu pod naslovom El-Kamil u kojoj je sabrao
50 kiraeta od raznovrsnih imama, te 495 rivajeta i tarika. Ukupno
sam u svome istraivanju, putujui kopnom i morem, od juga ka
sjeveru, od krajnjeg zapada pa sve do Fargane u Turkestanu, sreo
365 ejhova, kae El-Magrebi u svojoj knjizi.
Ebu Ma'er Abdulkerim ibn Abdissamed et-Taberi (pres.
478.h.), imam iz Mekke, napisao je knjigu pod naslovom Suqu'l-
'arus u kojoj je sakupio 1550 rivajeta i tarika.
Posljednji meu ovim autorima je Ebu'l-Qasim 'Isa ibn
Abdulaziz el-Iskenderi (pres. 629.h.), koji je napisao knjigu pod
naslovom El-Dami'ul-ekberu we'l-bahru'l-ezkheru koja sadri oko
7.000 rivajeta i tarika.
Ako se baci letimian pogled na ove knjige, nee biti teko
uoiti kako je, protokom vremena, rastao i broj imama, kiraeta,
rivajeta i tarika, a ako se saini usporedba izmeu dananjih i
Demal LATI, Kiraeti Kur'ana i tefsir

57
kiraeta iz tih stoljea, primijetit e se kako je njihov dananji u
odnosu na onaj raniji broj samo kap u moru.
Meutim, imami su definitivno stali na broju sedam
mutevatir kiraeta od svih njih, dok su se o jo tri kiraeta razili u
pogledu njihove vjerodostojnosti i prihvaenosti.
to se tie etiriju kiraeta iznad broja deset, imami su
saglasni u miljenju da su oni adhdh iako i u njima pretee ono to
je vjerodostojno.
(Odlomak iz rukopisne knjige "Sedam "harfova" Kur'ana Ogledi
o jeziku Allahove Knjige")