ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

Osman Mehmedovi
GLAVNE TEME KUR'ANA (FAZLU RAHMAN)
(seminarski rad)

Sarajevo, januar, 2013 god.

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

Osman Mehmedovi
GLAVNE TEME KUR'ANA (FAZLU RAHMAN)
(seminarski rad)

Predmet: Savremene kole tefsira

Nastavnik: prof. Dr. Enes Kari
Asistent: dr. Almir Fati
Student: Osman Mehmedovi
Status: redovan
Smjer: teoloki
Broj indeksa: 2769

Sarajevo, januar, 2013god.

1. UVOD
2

Tema mog seminarskog rada jeste bila predstaviti djelo Glavne teme Kurana od islamskog
mislioca Fazlu Rahmana. Cilj ovog djela je bilo kako autor naglaava iriti jednu novu
verziju islama koja uope nije odgovara drevnoj naslijeenoj verziji islama.
Fazlu Rahman je nastojao da istrai kako e zdravo razumjevanje poslanstva potaknuti
angairano razumjevanje Kurana. U Glavnim temama Kurana je primjetio kako dok je
na jednoj strain dola Objava od Boga, a s druge strane, ona je blisko povezana sa
Poslanikovom dubljom linou. Neki uenjaci su pokuali anatemizirati slobodne Fazlu
Rahmanove idejne postavke, ali oni su manjina I nisu uzeti za ozbiljne argumentovane
razloge.
Po svemu ovome se vidi da je Fazlur Rahmanova elja bila da povrati dostojanstvo etikoj
inspiraciji koja nas oslovljava iz Objave, Iz Kur'ana. Htio je da danas dovede do rijei, u
jasnom i savremenom jezikom idiomu ( i u konteksu neminovnih pitanja dananjice koja su
oslovila ovjeka i ovjeanstvo) ''vjenu'' etiku poruku Kur'ana. Glane teme Kur'ana su
upravo jedno takvo djelo, za njegovu kompoziciju Fazlur Rahman se godinama pripremao,
elio je razumjeti Kur'an i iz ivota Boijeg poslanika Muhammeda, a.s. Htio je da se
oslobodi ''klasicizma'' u pristupu Kur'anu, nastojao je da Kur'an ( o ijim ''glavnim temama''
pie knjigu) bude pred njim otvoren, i da ne bude zamagljen tmastim oblacima komentara i
natkomentara. Knjiga je neto novo, osvjeujue, daje jedan orginalni pristup tumaenju
Kur'ana i njegovog razumjevanja.

2. Kurana etika
2.1.
Kur'anski planovi
Pristupajui samo sadraju Kur'ana nije na odmet posjetiti na W. Jemesovu definiciju
religioznog ivota: to je vjera u opstojanje nevidljivog reda i vjera da ovjekovo najvie dobro
lei u skladnom prilagoavanju tom nevidljivom redu. Na temelju toga se po Macdonaldu,
islamski religiozni stav da razmatrati u tri esencijalna pravca: realnost Nevidljivog, podloge
ivota, koja se ne moe dosei tjelesnim osjetilima: ovjekov odnos spram nevidljivog kao
sparm vjere i pronicanja u Njega, to znai cjeli emotivni ivot vjernika: i njegova
samodisciplina na tom putu do izravne spoznaje Boga. Tako se na prvom mjestu nadaju tri
temeljna plana Kur'ana, koja dodue ne iscrpljuju nejov sadraj, ali ga saimaju u bitne
odrednice njegove poruke. To su metafiziki, antropoloki i etiki plan.
2.2.

Literarne forme

Pokuaji da se klasifikuju djelovi Kur'ana prema literarnim tipovima: mit, legenda, saga,
kratka pria, parabola, izjalovilo se jer su literarni tipovo odve prilagoeni da bi bil
idovedeni u skladsa stilom i porukom Kur'ana. Poto kur'an porie da je Muhammed a.s. bio
pjesnik onda se trebaju trait didaktiki tipovi, drugi hortatorijski(opominju bodre, savjetuju),
retoriki, legislativni, i neki objavljeni Muhammedu a.s. i njegovoj porodici kojise mogu
nazvat personalni.

Sredinje Fazlur Rahmanovo djelo o Kur'anu nosi naslov Major Themes of the Our'an
(Glavne teme Kur'ana). Objavljeno je 1980. godine, nepunih osam godina prije Fazlur
Rahmanove smrti. Ujedno, knjiga ''Glavne teme Kur'ana'' pripada poznoj i najzrelijoj etapi
Fazlur Rahamanova spisateljstva.
Praktiki, prvo bi se domislio sistem ( teoloki, egzegetski ili pravni), pa bi se, onda, u skladu
sa propozicijama toga sistema tumaio sam Kur'an. Takvo to je pogreno jer vodi natezanju
poruka Kur'ana, smatra Fazlur Rahman. Takoer, bila su zanemarena i prouavanja samog
ivota Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., i njegovog iskonskog primanja Kur'ana, njegovog
autentinog doivljaja Kur'ana kao Boje Objave. A kad o tome govorimo, time smo ve na
mnogobrojnim ''etikim planovima Kur'ana''. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: '' Poslan
sam da upotpunim plemenitosti ljudskuh naravi''. Samim tim, Poslanik, a.s., susret s

Kur'anskom Objavom bio je prije svega susret sa mnogolikim pitanjima o iskonskim

moralnim znaenjima ljudskih ina i odgovornosti ovjekovih koraka na Zemlji.
Vidjeli smo na prethodnim stranicama da Fazlur Rahman hvali Hamida al-Gazalija koji je
vratio dostojanstvo muslimanskom bavljenju etikim inspiracijama koje pristiu iz Kur'ana.

2.3.

Kakvo je valjano itanje Kur'ana danas?( Kontekstualno razumjevanje)

Naime, i danas se moe i duom, i srcem i umom kuati izvornost Kur'ana, i Fazlur
Rahmanov je zahtjev da to radimo na temelju Kur'ana samoga, kao i na temelju detaljnog
uvida u ivot Boijeg poslanika Muhammeda. a.s
To je, ukratko reeno, smisao Fazlur Rahmanova zahtjeva za nasunom potrebom uvijek
svjeeg kontekstualiziranja Kur'ana. U tom pogledu Fazlur Rahman kae:
''Uvjerivi se da su muslimanski filozofi bili usmjereni u pogrenom pravcu ja sam se ''iznova
rodio'' sa novim podsticajem da razumijem islam. Ali, gdje je bio taj islam? (...) Shvatio sam,
dakle, da, unato tome to muslimani tvrde da su njihova vjerovanja, zakon i duhovnost
''utemeljeni na Kur'anu'', knjiga koja otjelovljuje Boiju Objavu Poslaniku

Muhammedu

(570-632.), to jest Kur'an, nije nikada prouavan pomou sebi niti u jednom sjeditu
tradicionalne uenosti, ve uvijek uz pomo komentara. Prouavanje Kur'ana samog, zajedno
sa Poslanikovim ivotom, omoguilo mi je da steknem svjei uvid u znaenje Kur'ana i svrhu,
to je uinilo da svoju tradiciju iznova procijenim.
U Uvod (Introduction) za Glavne teme Kur'ana Fazlur Rahman kae da su do sada '' i
muslimani i nemuslimani pisali opirno o Kur'anu. Nebrojno mnogo muslimanskih
komentatora Svete Knjige esto se bavi njenim tekstom stavak po stavak, i tumae ga. Bez
obzira na samu injenicu da veina tih komentatora do velike mjere namee tendenciozne
poglede, ti komentari i po samoj naravi svoga ustrojstva ne mogu pribaviti uvid u skladan
pogled na univerzum i ivot koje Kur'an nesumnjivo posjeduju. Nedavno su nemuslimani, kao
i muslimani, uradili tematska ustrojstva Kur'anskih stavaka/ajeta, i premda onda do razliitog
stepena mogu posluiti nauniku kao izvor ili indeks, nisu od pomoi prouavatelju koji
nastoji da se upozna sa tim ta Kur'an ima reo o Bogu, ovjeku ili drutvu. Prema tome,

nadamo se da e ova knjiga udovoljiti hitnoj potrebi za jednim uvodom u glavne teme
Kur'ana.
2.4.

Klasina teorija o kontekstualnosti Kur'ana

Pod klasinom teorijom o kontekstualnosti Kur'ana podrazumijevamo klasino tefsirsko

naelo da Kur'an sam sebe tumai (El-Qur'anu jufessiruhu ba'duhu ba'dan). Tim naelom
dokazuje se, izmeu ostaloga, da se u nauci tefsira posebno vodilo i vodi rauna o ulozi i
znaaju konteksta pri semantikoj analizi kur'anskoga teksta. U svome djelu Bed'i'u'lfew'id, poznati autoritet u islamskim znanostima Ibn Qajjim el-Dewzijj ovako objanjava
ulogu konteksta u odreivanju znaenja:
Kontekst ukazuje na objanjenje nejasnog izraza, odreuje jedno od moguih znaenja,
nedvosmisleno upuuje na jedno znaenje bez mogunosti drugih znaenja, specificira opi
iskaz, ograniava apsolutni iskaz i klasificira znaenje.
Ove Ibn Qajjimove rijei Ez-Zerkei navodi u svome El-Burhnu u odjeljku o ''faktorima koji
odreuju znaenje u (znaenjski) problematinim situacijama'' gdje kao etvrti faktor
spominje kontekstualno znaenje (dilletus-sijq ). Metod kontekstualnog tumaenja
Kurana smatra se najstarijim metodom tumaenja Kurana, i on poiva u osnovi svih drugih
metoda. Svevremenska aktualnost ovog metoda prvenstveno proizlazi iz injenice da on vodi
rauna o cjelini Kurana i tako omoguava mjerodavan intratekstualni pristup u tumaenju
Kurana. Zbog toga, smatramo da je metod kontekstualnog tumaenja Kurana, u jednom
irem smislu te rijei, na tragu najnovijih definicija kontekstualne lingvistike, neophodno
snano zagovarati i iznova afirimirati u dananje vrijeme.

3. Sintetiki pogled na Kur'an

Fazlur Rahman smatra da se u dananjim kontekstualizacijama Kur'ana treba nai sljedeih

osam glavnih tema:
1. Bog,
2. ovjek kao pojedinac,
Kad ovjek izabere pravac Bog ga uvruje u njemu, bio to pravi ili krivi put. Kao
tose govori u suri El-Lejl.ovjeku ne treba mnogo napora da bi bio nevaan, za nejg
je ono to on esto naziva prirodno pogubnije, njegovu pravu prirodu treba uzdii, jer
je privlaenje nanie zemlji mnogo lake nego uzdizanje do visine istote. Nijedan
ovjek ne moe rei: Ja u biti dobra osobai automatski postati takva. ovjek se mora
boriti.
Kas se govori o sjeanje na Boga da to znai smisao i svrhovitost ivota, tako i
uklanjanje Boga iz ljudske svijesti znai uklanjanje smisla ivljenja. I ne budite kao
oni to su Boga zaboravili pa je Bog uinio da sami sebe zaborave!(al-Har, 19)
Sjeanje na Boga osigurava uvrivanje linosti gdje su mu detalji ivota valjano
dani i sintenzirani. S druge strane zaboravljanje Boga znai fragmentiranu
egzistenciju, sekulariziran ivot, dezintegriranu linost.
Jedinstvenu ravnoteu cjelovitog moralnog djelovanja Kur'an naziva taqwa, to znai
stabilnost nakon to su se privukli svi pozitivni elementi. Prema nekim
bogobojaznost-strah od Boga, naravno gdje se to treba razluit od straha od vuka
koji je neto drugo. Taqwa znai zatiti se od tetnih ili zlih posljedica neijeg
ponaanja. eli se rei dok djelovanje pripada ovjeku, stvarni i djelotvorni sud o tom
djelovanju koji treba prosuditi, poiva izvan ovjeka. Ova ideja moe se djelotvorno
prenjeti terminom savjesti, sredinja kao to je u kranstvu ljubav. U kontekstu
argumenta znai biti pravo usidren unutar moralnih napetosti.
3. ovjek u drutvu,
4. Priroda,
Kur'anska kosmogonija je minimalna. O metafizici stvaranja Kuran jednostavno kae
da svijet i sve to Bog odlui stvoriti u njemu naprosto nastaje Njegovom zapovjedi:
Budi! sve se pokorava automatskom voljom, izuzev ovjeka. Eto zato Kur'an
cjeli univerzum naziva muslimom. Priroda kao ajet (znak) Boijeg stvaranja. ovjek
u krajnjoj ei u pustinji oajno trai vodu, i uzimajui fatamorganu za vodu, tri
prema njoj. A kad doe do mjesta za koje misli da je bila voda, i ne nae je-tek u tom
trenu krajnjeg otrenjenja on nalazi Boga.
Najfundamentalnija oprenost izmeu Boga i Njegova stvorenja jeste: dok je Bog
apsolutan

beskonaan,njegovo

stovrenje

konano,

temporalno,

podlono

promjenama. Sve osim boga je samjerno(taqdir) tj. ovisno o Bogu te kada neko
7

stvorenej svojata cjelovitu samodovoljnost (istagna ili istikbar) ono time hoe d aima
udjela u boanskom (irk).
uda kao znakovi protivni toku prirode, al ne mogu osim bi iznillah,ali taj znak nije
upotpunosti ekvivalent racionalnom dokazu, da bise itali znakovi potrebno jeje ejdno
mentalno i duhovno dranje kako bi neko mogao doista uti, doista vidjeti, dosita
shvatiti.
5. Poslanstvo i Objava,
stereotipna vjerovanja da je Kur'an posudio ideju tewhida, da je islam tradicio judaica.
Poslanikovo nauavanje nije konvencionalan govor ve udomljavanje te srne
poruke. a da je Bog htio, On bi vas jedne vrste stvorio, ali je On htio da vas iskua, u
onom to vam je objavio ( el Maidah 26). Ili kad se opsisuje situacija da nijedan
Poslanik nije imao istu situaciju da nisu odjednom svi postali vjernici, i
kompromisi koje su traili nevjernici: I umalo da te ono odvrate od onoga to ti
objavljujemo. A da te vrstim nismo uinili, gotovo da bi im se malo priklonio ti...
(Al-Isra 73-75).Kur'an koristi i nuturalistike i vjerske idiome da bi opisao svoje
fenomene svijeta, vjerski idom pretpostavlja prirodni jezik. Vjetrovi i oblaci
prouzrouju kiu, ali Bog je taj koji donsoi kie. Da Bog nije htio ja vam Kur'an ne
bih uinio.(Junus 16).
6. Eshatologija,
Ono to Kur'an naziva gurur je samozavedenost na razliitim nivoima.
7. ejtan/sotona i zlo, i
8. Pojava/nastanak muslimanske zajednice.
Fazlur Rahman jo u dva dodatka ''Glavnim temama Kur'ana'' obrauje dva poglavlja:
9. i 10. ''Vjersko stanje muslimanske zajednice u Mekki'' i ''Narod Knjige i raznolikost
religija''.
Meu zapadnim naunicima se javlja priblina saglasnot u slijedeem: Gdje god se jevreji
javljaju kao protivnici islama, gdje god se javlja dihad i njegove izvedenice ili rije
munafiq. Ti stavci moraju biti medinski,a ne mekanski to nije tano, analogno tome gdje se
optuuje da piu Knjigu Mojsijevu tako to su preutili njene dijelove pred ljudima. I ako je
ova optuba iznesena u Medini ona zapoinje u Mekki. Pa gdje se Kur'an sarkastino izraava
o jevrejskim pisarima: Ti nisi prije ove kazivao nijednu knjigu, niti si desnicom svojom pisao
ikaku knjigu! A da jesi, tad bi posumnjali laljivci. (Al-Ankebut, XXIX;48).

U svih ovih deset poglavlja Fazlur Rahman pokazuje, na temelju tekstualne evidencije
Kur'ana, ''razvoj tema'' kroz Kur'an, on eli da sintetizira teme postupkom koji je ''logiki, a ne
hronoloki''.

Tako Fazlur Rahman, naprimjer, smatra da je ''u raspravi o Bogu ideja monoteizma'', ona
ideja koja je ''uinjena kamenom temeljcem cijele ove obrade, a sve su druge Kur'anske ideje
o Bogu ili izvedene iz ideje monoteizma, ili su joj podreene, te nam se inilo da je
najpodesnije ustanoviti sintetiku ideju o Bogu. Sintetiko izlaganje (Kur'ana) jedini put da se
itatelju da izvorna aroma Kur'ana, te Boije Zapovijedi ovjeku''.
Sintetiki pogled na planove Kur'ana, kao i na Kur'an u cjelini, bilo je metodoloko polazite
Fazlur Rahmana. U ''Glavnim temama Kur'ana'' on se kritiki osvrnuo na one orijentalistike
kole koje su zagovarale prouavanje Kur'ana analitikom ''rekonstrukcijom odlomak po
odlomak'', smatrao je da je takvo to nemogue provesti, osporavao je miljenje orijentaliste
Richarda Bella, nazivao je ''seciranjem'' njegovo prouavanje Kur'ana. Jer, ko secira Kur'an
''mora se odrei bilo koih pretenzija bavljena Kur'anom tako kako Kur'an tvrdi za sebe: da je
Boija poruka ovjeku''.

4. Fazlur Rahmanova kritika modernih zapadnih djela o Kur'anu

Fazlur Rahman pokazuje respekt prema nekim zapdnim prijevodima Kur'ana, ali je veoma
kritiki orijentiran prema mnogim djelima u ''modernoj zapadnoj literaturi'' o islamu.
Sve u svemu, Fazlur Rahman svu tu literaturu svrstava unutar tri ''iroke kategorije'': Prvo
su ''djela koja nastoje pratiti utjecaj jevrejskih i kranskih ideja na Kur'an'', drugo su ''djela
koja pokuavaju rekonstruirati hronoloki redoslijed/poredak Kur'ana'', i tree su ''djela koja
ciljaju ka tome da opiu sadraj Kur'ana bilo u cjelini ili nekom aspektu.''
''Iako bi se'' kae Fazlur Rahman ''oekivalo da je ova trea kategorija zadobila najveu
panju, zapravo je imala najmanju. Moda zapadni naunici smatraju da je odgovornost
muslimana da predtave Kur'an tako kako bi on sam sebe predstavio, a ostavljaju za sebe rad
na ''objektivnoj analizi'', bilo u odnosu na ''izvore'' ili u vezi sa razvojem ideja o Kur'anu''.

Ali, Fazlur Rahman je bio itekako kritian i prema dananjem muslimanskom nauavanju
Kur'ana, smatrao je da muslimanski uenjaci danas imaju dva problema:
Prvo, nedostaje

im ''izvorno osjeanja za vanost Kur'ana danas'', to ih sprjeava da

''predstave Kur'an u terminima adekvatnim potrebama savremenog ovjeka'', i drugo,

kritikovao je njihov'' strah da bi takvo predstavljanje moglo odstupiti u nekim postavkama od
tradicionalno prihvaenih miljenja'' o Kur'anu.

5. ZAKLJUAK
Vrijednost djela glavne teme Kur'ana jeste njegovo sintetiko bavljenje kljunim temama:
Bog, ovjek kao pojedinac, priroda, poslanstvo i objava, eshatologija, dobro i zlo, i ivot u
zajednici. Fazlu Rahman organizira ajete tematski, tako da moe ponudit svoje vlastito
tumaenje tih Kur'anskih konvepata. On u ovom djelu pokazuje osobine moderniste: on
vrednuje slobodu iznad hijerarhije i lokaliziranih veza, odbacuje ideje prolosti koje se ne
slau sa priom o progresu.
On je vjerovao u modernistiki historicizam gdje se misli da se moe napraviti jasna
distinkcija izmeu normativnog islamai historijskog islama.drugim rjeima, on je na pravi
protestanski nain vjerovao da se tradicija moe iznova raskriti putem svetog teksta. Fazlu
10

Rahman nije toliko panej obratio prema patrijarhalnom kontekstu, t je rezultiralo time to je
iznio neke veoma idealistike izjave zasnovane na kur0anskim uenjima, dok je ignorisao one
koje se bave pitanjem roda. esto je koristio kur'an da bi izrazio odreene ideale koji su ee
bili produkt drutvene promjene i ljudskog djelovanja nego proizvod samog Kur'ana.
Posve je jasno da Glavne teme Kur'ana govore o glavnim temama te Knjige.To ne znai da je
Fazlur Rahman smatrao kako u Kur'anu ima neto to je sporedno! Nipoto!
''Glavnim temama Kur'ana'' on je imenovao one ''najee'', ''najfrekventnije'' teme. Kao to
ima u svijetu i u univerzumu snaga i mo koje ih proimaju, tako i u Kur'anu postoje
najprepoznativljije magistrale.
Glavne teme Kur'ana su jasan intelektualni odgovor na teze postavljene unutar pravaca
orijentalizma tokom XIX. i XX. Stoljea o ''razuenoj naravi Kur'anskog tiva'', o ''vie
knjiga u jednoj knjizi''. Ovim svojim djelom Fazlur Rahman pobija takve radnje, u pregrtima
iznosi desetine i desetine ajeta i stavaka Kur'ana, svaki ulomak objanjava drugi ulomak, te se
zaimava jedna beskrajna cjelina, ba kao to su i nebesa jedna beskrajna cjelina. I ma koliko
puta pogledali u nebesa, i svraali na njega svoj pogled, tu neemo nainikakva komeanja,
nereda ili raspukline (futur).
.

LITERATURA
1. Fazlu Rahman, Glavne teme Kur'ana, (S engleskog preveo Enes Kari) CNS,
Sarajevo, 2011 god.
2. Kari, Enes, Kuran u savremenom dobu I i II dio (hrestomatija tekstova),
izd. Bosanski Kulturni Centar i El-Kalem, Sarajevo 1998. godine. Tekst (literarne forme i
glavne teme Kur'ana, Alford T. Welch)

3. Fati, Almir, Metod kontekstualnog tumaenja Kur'ana, Znakovi vremena, br. 43/44,
4.

Sarajevo, 2009, str. 87-115.

Smailagi,Nerkez Uvod u Kur'an; [prevodioci Dubravka Balestrin...et al.]. - Zagreb : [s. n.],
1975. - LXVII,

11