Kur'an, a..

objavljen Muhammedu, s.a.v.s., preneen vjerodostojno, zapisan u mushafu, a njegovo uenje je ibadet.

Kur'an je Allahov govor, koji je nadnaravan (mu'diza),

Navedena definicija sadri nekoliko vanih detalja koje trebamo pojasniti. 1. Najprije, Kuran je Allahov, d.., govor. U njemu nema rijei Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu rijei pjesnika ili govor nekog proroka. Kuran je, dakle, Govor Gospodara svjetova! A zato oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti. (En-Nisa, 82.) 2. Kada kaemo da je Kuran mudiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i znaenjem neto to je nemogue oponaati ili doi s neim slinim. Kuran postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, d.., i kae: A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Beqare, 23-24.) 3. Objava Kurana poinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, esto razmiljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih ivih bia, i da svi ljudi trebaju samo Njega oboavati. On bi esto naputao rodnu Mekku i odlazio u peinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalukih misli i ivotne svakodnevice. U svojoj etrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u peini i razmiljao o Stvoritelju. U posljednjoj treini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noi (lejletul-Qadr), Allah, d.., je poeo objavljivati Svoju poruku ovjeanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., aljui Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Dibril. Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u peini i zapovijedio mu: Ui, itaj, prouavaj Prvih pet ajeta sure El-Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Bojoj objavi muslimanima. 4. Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je Kuran uvan na dva naina: uenjem napamet i zapisivanjem. Ova metoda je onemoguila bilo kakve izmjene kuranskog teksta. Kolika se panja posveivala uvanju Kurana i njegovom izuavanju moda najbolje govori injenica da je u jednoj vojnom pohodu (bitka na Jemami, 632. godine) poginulo oko 70 hafiza Kurana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kuran napamet)! 5. Kad je Boiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski ivot, Kuran je bio potpuno napisan i potpuno sauvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. 1

Ovo nije bilo ni mogue, jer da bi se to uinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio iv Objava je dolazila i ovako ta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vjeni ivot, Boija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi neto slino ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kuran napamet, kao i zbog injenice da Kuran jo uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s., linog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati tekog, odgovornog i asnog zadatka sabiranja Kurana u jednu zbirku (Mushaf), to je on uspjeno obavio. Za vrijeme hazreti Osmana, treeg halife (645. godine), Kuran je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta (Mekka, Damask, Kufa i Basra) kako bi se otklonila svaka mogunost pogrenog uenja. Sve ovo je potvrda i pojanjenje kuranskog ajeta: Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti!(El-Hidr, 9.) 6. Naglaava se da je Kuran jedina knjiga za muslimane koju je ibadet uiti (djelo sluenja, robovanja Uzvienom Allahu za koje se stiu posebne nagrade). Ova osobenost Kurana je podsticaj milionima muslimana koji ue Kuran i nadaju se nagradi Uzvienog Allaha iako ne znaju nijednu rije arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iitavanja prijevoda, ono to ue. Uzvieni Allah kae: Oni koji Allahovu Knjigu itaju i molitvu obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja nee nestati da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga d, jer On mnogo prata i blagodaran je. (Fatir, 29-30.) Abdullah bin Mes'ud, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko proui samo jedan harf (slovo) iz Kur'ana uinio je dobro djelo, a za dobro djelo nagrada je deseterostruka. Ja ne kaem da je ELIF-LAM-MIM jedan harf, nego je ELIF harf, LAM je harf i MIM je harf. Od Abdullah bin Mes'uda, r.a., takoer se prenosi hadis da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Uite Kur'an, jer Uzvieni Allah nee kazniti srce u kojem je Kur'an. Kur'an je Allahova gozba, siguran je onaj ko joj prisustvuje, i neka se raduje nagradi onaj ko voli Kur'an. Imam Darimi biljei hadis od Ebu-Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Allah, d.., uio je sure Ta-Ha i Ja-Sin na hiljadu godina prije nego to je svijet stvorio, pa kada su meleki uli Kur'an, rekli su: 'Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, blago li se grudima koje e ovo nositi, blago li se jezicima koji e ovo izgovarati'. Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kurana, kae: U njemu (Kuranu) je sud o onome to je meu vama, vijest o onome to je bilo prije vas i navijee onoga to e biti poslije vas. On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah e unititi, a onog ko trai uputu u neemu drugom, Allah e ostaviti u zabludi.