Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka

Islamska vjeronauka i religijska pedagogija

Prvi semestar prvog ciklusa studija

Uvod u šerijatsko pravo

2017/18 godina

Seminarski rad:

Islam i reformizam na stranicama časopisa „Behar“

Mentor: Student:
dr. Senad Ćeman, viši asistent Hatidža Kukuruzović, redovan, 3964

Sarajevo, novembar 2017.

 Sadržaj

1. Uvod................................................................................................................................2
2. Nešto o našim meketbima...............................................................................................3
3. O reformi naše nastave....................................................................................................4
4. Reformiranje medresa.....................................................................................................5
5. Zaključak.........................................................................................................................7
6. Literatura.........................................................................................................................8

1
 1. Uvod

Pojavom prve muslimanske/bošnjačke inteligencije koja se školovala na Zapadu,

javljaju se i novi pogledi na islam. Te nove ideje tražile su svoju afirmaciju u društvu, a naš
svijet, koji se teško prilagođavao novim vremenima, bio je zbunjen i poprilično zapušten na
svim poljima životne stvarnosti. Odlazak Turske, a dolazak Austro-Ugarske (1879) bila je
bolna promjena za većinu našeg naroda, sa kojom je teško bilo živjeti. Iz tog razloga, naša
moderno školovana inteligencija, nastojala je pomoći svom narodu, ne napuštajući u
potpunosti staro, a prihvatajući novo, prilagođeno njegovom duhovnom nasljeđu: vjeri,
kulturi, odgoju i obrazovanju. U takvim okolnostima javlja se i „Behar“, prvi moderni
muslimanski časopis, koji je zamišljen kao list zabavno-poučnog sadržaja, a čija je misija bila
moralno-vjerski odgoj muslimana BiH. Trebalo je taj ogromni potencijal našeg naroda,
pokrenuti i u duhu novog vremena pružiti mu savremen pristup tradiciji i religiji, a sve je to
tražilo reformiranje te tradicije i realističan pristup društvenoj i političkoj situaciji nastaloj
austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine.

Pojam reforma prestavlja čin povonog stvaranja, izmjenu, te preinačenje neke

strukture radi poboljšanja ili prilagođavanja njenih funkcija bez razgrađivanja njeznih osnova.
Ogromnu ulogu u prosvjetiteljsko-preporoditeljskom reformiranju i osvješćivanju muslimana,
imao je upravo časopis „Behar“, čiji su osnivači bili: Osman Nuri Hadžić, Safvet-beg Bašagić
i Edhem Mulabdić. „Behar“ je pokrenut 1900. godine te je neprekidno izlazio deset godina,
dva puta mjesečno. Od 1927-45. godine nastavio je izlaziti pod nazivom „Novi Behar“.

Nakon uvida u sva izdanja časopisa „Behar“ primijetili smo da se pojam reformizma u
časopisu Behar spominje u kontekstu reformizma i preuređenja školstva koje u tom periodu
nije bilo na zavidnom nivou. Članci pod nazivima: „Nešto o našim mektebima“, „O reformi
naše nastave“, te „Reformiranje medresa“, čitaoca opširno obavještavaju o stanju u kojem se
nalaze obrazovne institucije, problemima i nedostacima koji su prisutni te prijedlozima o
izmjeni cijelog nastavnog sistema koji više ne funkcioniše. U ovom radu predočićemo glavne
teze iz pomenutih članaka.

2
 2. Nešto o našim mektebima

Mektebi, u tadašnje vrijeme tzv. „mekjtebi ibtidaije“, koji su reformirani nakon

ustrojstva darul-ul-muallimina bili su predmet rasprave u svim krajevima Bosne i
Hercegovine. Autor ovog članka u „Beharu“ iznosi svoju molbu o reorganiziranju mekteba
koji je podnio ulema medžlisu. Naredbom „rijaseti-uleme“ kao najviše muslimanske vjerske
vlasti u zemlji, datiranom od 1894.godine, udaren je prvi temelj reformiranoj nastavu u našim
početnim mektebima. Ova naredba je izuzetno znamenit faktor u historiji vjerskog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini, jer je sa sobom otvorila praktične i prave puteve, kojima
se može postignuti na lakši način namijenjena svrha i cilj islamskog odgoja. Također je ova
naredba bitna iz razloga što je od nastavnika učinila jedan dostojni stalež, uredivši im plate,
koje do tada nikako nisu dobivali.1

Obzirom da su reforme koje su došle pozitivno utjecale na obrazovni sistem, te je

narod mektebe objeručke prigrlio, pojavila se potreba da se veća pažnja prida usavršavanju
sistema, prije svega tako što će se posvetiti muallimima i njihovoj kompetentnosti. Ukoliko
pogledamo muallime u mektebima tog vremena, vidjećemo da većina njih nisu bili dostojni
tog zvanja. Prijedlog jeste da se ustanovi ispit za muallime koji će tek ukoliko ga polože moći
raditi kao takvi i na osnovu položenog ispita, dotični muallim bi bio kvalifikovan da radi u
mektebu, ruždjii itd. Trebalo bi u obzir uzeti sedmični plan i program, te uvesti kontrolu nad
muallimom i njegovim radom, da ne bi bio prepušten sam sebi. Sedmični raaspored nastavnih
sati trebao bi biti poslan na odobrenje u svrhu kontrole i nadzora, određenoj vlasti koja bi se
razumjela u pedagoške, didaktičke i metodičke stvari. Raspored gradiva služi muallimima da
se mogu orijentisati i lijepo pripremiti, a za svaki predmet neophodna bi bila izrada
specijalnih metodika po kojima bi se svi muallimi ravnali. U tadašnjim mektebima nije bio
zastupljen jednak sistem, pa su u nekim mektebima obrađivane lekcije koje u drugim nisu ni
pomenute. Budući da su stvari ovako stajale, bilo je nužno uvesti nove promjene.2

Pomenute stavke koje su sačinjavale molbu, nisu uzete u obzir od strane uleme
medžlisa, te autor članka opet piše molbu kojom insistira na reformama u mektebima. Uz to
on prilaže i mektebski godišnji kalendar, raspored nastavnog gradiva, sedmični raspored, te
uzorke za godišnje svjedodžbe. Osim toga ističe još neke nedostatke koje je trebalo otkloniti.
Mektebski godišnji kalendar bi služio za orijentiranje, te lahak način izračunavanja nastavnih

1
Mahinić, Ahmed, 1906,“ Nešto o našim mektebima“, Behar, vol. MCMV, br.9, 1906, str.102.
2
Ibid, str.103.

3
sati i praznika. U sedmičnom rasporedu pazilo bi se da teži časovi budu u jutarnjem periodu,
jer su tada djeca svježija i bolje pamte, a oni lakši poslije podne. Što se tiče rasporeda gradiva
ono bi trebao da je prije svega u skladu sa uzrastom polaznika, da se za sve predmete odredi
po jedan sat sedmično ponavljanja, osim za Kur'an i pisanje. U raspored gradiva ubrajalo bi se
i rubrika gdje bi muallim pisao bilješke ukoliko planira tokom školske godine izaći negdje sa
djecom. Također navodi se da bi bilo lijepo da se djeca poduče općem znanju i učenju ilahija.
Naglasak se stavlja na težnji da se učenici zainteresuju za predmete kako bi ih bolje savladali i
usvojili. Pomenuto je da se povodom blagdana okače zelene zastave. Predlaže se i prevođenje
vjerskih knjiga uz korištenje i orginala, koje bi dalo veliki doprinos samoj nastavi gdje bi
učenici koristili jednu knjigu na dva jezika, naravno uzimajući u obzir uzrast učenika.3

3. O reformi naše nastave

U ovome članku autor nam predočava ideje o reformi nastave, o kojoj se u tom
periodu pričalo više od deset godina, ali se ništa nije uradilo. Jedno je sigurno, da su svi
osjećali da tadašnja nastava nije odgovarala potrebama društva niti duhu vremena, što je bio
razlog da se nadležni ozbiljno pobrinu da se nastava preuredi. Prva stavka jeste da se tzv.
„sibjan-mektebi“ ili „mektebi ibtidaije“ učine pravim muslimanskim osnovnim školama koje
će biti ravne sa vladinim osnovnim školama. Vrijeme obrazbe bi trajalo četri godine kao i u
drugim osnovnim školama. Svrha tim muslimanskim preuređenjem u osnovnim školama je:
da djeca sistematskim načinom usvajaju osnovna načela vjere; da se također stekne osnovno
znanje iz svjetovnih predmeta kako bi svršenici ovih škola nakon pohađanja bili sposobni da
rade u javnim zavodima. Vjerska nauka u „mektebi ibtidaijama“ bi zahtijevala da prvo djeca
nauče sufaru, te polahko pređu u Kur'an . Trebalo bi sastaviti i nove sufare koje će biti ljepše i
pristupačnije. Na isti način trebalo bi preurediti knjige za više škole (ruždije, gimnazije,
preparandije, realke, itd.). Na ovaj način dijete bi za četiri godine moglo završiti ovu školu i
poći na svjetovne škole, ali će uz to znati mnogo više i temeljitije o svojoj vjeri, nego što su
do tada znale mnoge softe. Svjetovni predmeti u preuređenim osnovnim školama trebali bi se
uvesti kao i u državnim. Nakon svršetka škole djeca bi poznavala temeljne stvari o vjerovanju
i o ibadetu, znala bi učiti Kur'an i imali bi primjeran ahlak. S druge strane bi također dobro
znala čitati i pisati maternjim jezikom. Ovakva djeca bi mogla nastaviti obrazovanje ukoliko
žele u svjetovnim školama, a ukoliko se žele posvetiti islamskom obrazovanju onda bi trebalo
pohađati ruždiju, ali ne onakvu kakva je do tada bila nego reformiranu. Ruždije bi trebalo

3
Ibid, str.104.

4
preurediti da budu jednako vrijedne kao i četiri razreda gimnazije. U ovim školama bi se
umjesto starogrčkog učio arpski jezik, a povrh toga još i turski i to prema novim, preuređenim
gramatikama iz Istanbula. Ne bi trebalo zaboraviti islamsku literaturu poput djela Gazalija,
Halebija i dr. koju bi trebalo preurediti i shodno uzrastu obrađivati na časovima.4

Kako se u daljem izlaganju navodi, Šerijatsko-sudačka škola u kojoj se odgajaju kadije

(šerijatske sudije) postoji već dvadeset godina, te je postalo nužno da se i ona preuredi. Dakle-
ukratko, predloženo je da se šerijatsko-sudačka škola preuredi kao viša čisto vjerska
muslimanska gimnazija, koja će biti zadnji pripravni školski zavod (uz reformirani mekteb i
ruždije) za one, koji se planiraju posvetiti izučavanju islamskih nauka. U ovoj školi moglao bi
se uvesti kurs za učiteljske pripravnike na mektebi ibtidaijama. Glavna zadaća ove ustanove
bila bi da učenici koji je svrše, dobro poznaju arapski, a uz to i turski jezik, a eventualno i
perzijski. Kao i gimnazija, pohađanje bi trajalo četiri godine. 5

Što se tiče Hanikaha i Kuršumlije medrese, autor predlaže da se spoje u jednu, te da se

tu izgradi veliki bogoslovni zavod, medresei allijja sa internatom i svim potrebnim. Vrijeme
obrazovanja u ovoj bogosloviji koja bi bila na visini fakulteta, trajalo bi pet godina za hodže,
a za kadije dvije godine. U tu bogosloviju imao bi pravo doći samo onaj mladić koji je već
završio šerijatsko-sudačku školu. 6

4. Reformiranje medresa

Ovaj članak jeste prevod sa turskog jezika od nepoznatog autora. Riječ je o članku koji
je objavljen u Istanbulskom časopisu „Sirati Mustekim“. Autor iznosi svoje nezadovoljstvo
pogreškama koje su osmanlije napravile po pitanju medresa koje su zanemarili. Umjesto da je
usavršavan red, kojeg su Fatih i Sulejman Kanundžija u medrese uveli ili barem da je taj red u
istom stanju sačuvan, bio je ostavljen izvan svake pažnje i osuđen na nazadovanje. Poznato je
bilo da su u islamskim medresama obrađivane kako vjerske tako i svjetske nauke, te su kao
takve u svoje doba bile jedna vrsta sveučilišta. Kako je vrijeme prolazilo, razvoj islamske
prosvjete je slabio, a samim tim stagnirao je i općenito muslimanski narod. Za to bi, kako
ističe autor, prva dužnost osmanlijskih državnika koji su bili zaduženi da urede tursko carstvo
pomoću evropske kulture bio, obratiti pažnju na islamske medrese i mektebe. U drugom dijelu
članka kritike se nastavljaju. Glavnim uzrokom da se društveni život u osmanskom carstvu

4
Durendiš, 1907, „O reformi naše nastave“, Behar, vol. MCMV, br.15, 1906, str.171.
5
Ibid, str.172.
6
Ibid, str.173.

5
nije razvijao, smatrana je upravo ova činjenica da je reformisanje medresa zanemareno.
Obrazovni sistem u medresema bio je na jako niskom stepenu, kakvom su ostale obrazovne
institucije u drugim islamskim zemljama bile prije hiljadu godina. U završnom dijelu autor
govori općenito o zaostatku islamskog svijeta u svim aspektima. Retoričkim pitanjima čitaoce
podstiče na razmišnjanje o samim sebima i sopstvenom doprinosu općem stanju islamskog
naroda.7

Prevod s turskog: M.H.,1910, „Reformiranje medresa“, Behar, vol. MCMX, br.1, 1910, str.4-5.
7

6
 5. Zaključak

Nakon analize svih izdanja časopisa „Behar“, te posebnog osvrta na članke koji govore
o islamskom reformizmu, došli smo do zaključka da je u periodu kada je izlazio časopis, u
društvu bilo jako mnogo aktuelnih pitanja koja su se ticala društvenog života muslimanskog
stanovništva u BiH. Vođene su mnoge rasprave nastale uglavnom na temelju sljedećih pitanja:
Kakvu školu imati? Smiju li muslimani formirati savremene škole? Da li se smiju ženska
djeca slati u savremene škole? Kakvu kapu na glavi nositi? Smije li musliman nositi šešir? Da
li žena može otkriti svoje lice i odbaciti nikab, feredžu i zar? Smiju li se muslimani iseljavati
u Tursku i da li to definirati hidžrom? i sl. Uočili smo da su pojedinci pisali javno o potrebi
uvođenja izmjena po pitanju obrazovanja i iznosili svoje molbe i kritike koje su upućivali
tadašnjoj vrhovnoj islamskoj vlasti, međutim te molbe i prijedlozi nisu bili uzeti u obzir.
Molbe su bile jako dobro koncipirane i uzimale su u obzir, možemo reći, sve elemente
školstva koje je trebalo preurediti. Ideje koje su iznošene, branile su postojeće shvatanje
islama i tradicionalne oblike muslimanskog način života.

7
 6. Literatura

1. Fikret Karčić, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma: pokret za reformu

šerijatskog prava i njegov odjek u Jugoslaviji u prvoj polovini XX vijeka, Islamski
teološki fakultet, Sarajevo, 1990.
2. Enes Karić, Bosanske muslimanske rasprave hrestomatija I, ITD Sedam, Sarajevo,
2003.
3. Šefik Kurdić, Bošnjački tradicionalisti i njihova percepcija sunneta, s posebnim
osvrtom na Hikjmet i El-Hidaju , El-Kelimeh, Novi Pazar, 2011.
4. Muhsin Rizvić, Behar-književnoistorijska monografija, Svjetlost, Sarajevo 1971.
5. Safvet-beg Bašagić i dr., Behar, 1900-1910, Štamparija Riste J.Savića i dr., Sarajevo,
1900-1910.
6. https://bs.wikipedia.org/wiki/Behar_(%C4%8Dasopis)
7. https://jezikoslovac.com/word/30bt