UMJESTO PREDGOVORA

PRIJEDLOG NACRTA PLANA I PROGRAMA STUDIJSKOG ODSJEKA FAKULTETA

ISLAMSKIH NAUKA ZA IMAME, HATIBE I MUALLIME1

Temeljno obiljeje organizacije Islamske zajednice u BiH jeste demat i imam. Ova injenica
je osnova vjerske i drutveno-povijesne stvarnosti nae Islamske zajednice i neupitna su
jezgra njene ukupne organizacione strukture. Moglo bi se rei da kvalitet i smisao svog
postojanja Islamska zajednica mjeri kvalitetom i nainom funkcioniranja demata te
znaajem i ulogom to ih imam ima u njemu.
To je, presudno, sudbinsko pitanje cijeloga islamskog Ummeta: koliko mu je organiziran
demat i kakav mu je imam.
Demat je osnovni segment postojanja Islamske zajednice na koji upuuju Kuran i
Muhammedov, s.a.v.s., nain rada i organizacije muslimana.
Svijet u kojem ivimo obiljeen je stalnim i brzim drutvenim promjenama, agresivnom
sekularizacijom, duhovnom i moralnom izgubljenou. U njemu se radikalno i neprekinuto
dovode u pitanje sve tradicionalne vrijednosti i forme ivota, osobito vjerske. Islamske
vrijednosti i institucije savremenost je, takoer, postavila pred izazove promjena i
prilagoavanja novoj situaciji vremena, izazove redefiniranja i repozicioniranja, to je
nerijetko ispunjeno prijetnjama obezlienja i gubljenja sopstvenih uporita i temeljnih
vrijednosti.
uvajui svoj identitet preivljavaju samo one vrijednosti i forme ivota koje se uspiju
transformirati na vjernosti vlastitim osnovama s mudrou da se mijenja ono to i onako
pripada vremenu i prolaznosti a uva ono to je stalno i vjeno i to, kao takvo, jeste osnova i
smisao svih promjena.

Uporita
Demat, kao temelj ive zajednica muslimana i Islamske zajednice, njegova struktura,
funkcije i karakter, takoer, su ve due vrijeme izloene udaru nezaustavljive oluje opih
promjena, fragmentacije i dekonstrukcije. Na njih se sve tee i rjee uspijeva adekvatno
odgovoriti. Nedovoljne su snage koje bi demat iznutra mogle dovoljno pokrenuti i
1
Izvod iz Prijedloga nacrta plana i programa studijskog odsjeka Fakulteta islamskih nauka za imame,
hatibe i muallime. Na osnovu lana 23. i 98. Pravila Fakulteta, dana 10. 05. 2005. dekan FIN-a, prof. dr. Enes
Kari, imenovao je komisiju za izradu prijedloga Nacrta plana i programa studijskog Odsjeka FIN-a za imame,
hatibe i muallime. Komisiju ine: doc. dr. hfz. Fadil Fazli (predsjednik), prof. dr. Ismet Buatli, doc. dr. Enes
Ljevakovi, mr. Muharem ef. Omerdi i mr. hfz. Devad oi (sekretar). Komisija je odrala pet sjednica, na
kojima je razmatrala edukacijske potrebe i mogunosti novog studijskog Odsjeka FIN-a za imame, hatibe i
muallime u savremenim okolnostima i prilikama te je, nakon brojnih konsultacija, prijedloga, sugestija i
komentara, jednoglasno usvojila Prijedlog.
organizirati, osigurati mu potreban drutveni dignitet i njime kompetentno upravljati. On je
danas, uglavnom, obiljeen ili sekundarnim aktivnostima kratkoga daha ili spontanim,
nedovoljno kontroliranim i usmjeravanim aktivnostima, iji su uinci esto nedovoljno
legitimni i svrsishodni za islam i Islamsku zajednicu. Demat je osjetno sadrajno
osiromaen i funkcionalno oslabljen. Stjee se utisak da je njegovo vjersko-prosvjetno,
duhovno, kulturno i drutveno znaenje znatno umanjeno i potcijenjeno. Izgleda da je kriza
kojom je zahvaen demat postala sasvim oita i upozoravajua.
Sudbina demata i imama su u neodvojivoj vezi. One jedna drugu najneposrednije uvjetuju.
Pa ipak, moglo bi se rei da je kriza demata u najveoj mjeri vezana za krizu lika i
institucije imama. Imam je izgubio mo da bude matica demata, duhovni voa i neosporan
uzor. Njegov lik je danas oito iskrivljen i obezvrijeen, uloga degradirana i marginalizirana.
asni naziv imama voe bitno je izgubio na znaenju, stvarno i formalno. Uzroci temeljito
promjenjenog statusa imama u velikoj mjeri su vezani za njegovo nedovoljno utemeljeno,
kvalitetno i profilirano, svrhovito i funkcionalano obrazovanje. Evidentno je da znatan broj
imama ne dosee potrebnu vjersku i profesionalnu zrelost za odgovorno i kompetentno
obavljanje svoga poziva u dematu.
U Islamskoj zajednici sazrela je ideja o potrebi za utemeljenijim, cjelovitijim i profiliranijim
odgojem i obrazovanjem imama, hatiba i muallima, za njihovom primjerenijom strunom i
profesionalnom osposobljenou. Nepodijeljen je stav da nivo obrazovanja to ga
osiguravaju medrese nije dovoljan za odgovarajue oblikovanje imama, hatiba i muallima te
da je potrebno pristupiti pripremama osnivanja posebnog, specijaliziranog imamsko-
hatibsko-muallimskog studija na Fakultetu islamskih nauka. Od kolske 2005/06. godine
svrenici medresa vie u svojim diplomamma nee dobijati zvanje: imam-hatib-muallim.
Upuuju se na dalje kolovanje. Novopostavljeni imami sada su, do zavretka fakulteta, u
statusu zaposlenika na odreeno vrijeme. Vjersko-prosvjetna sluba Rijaseta, u skladu sa
sjednikom odlukom Rijaseta i navedenim tendencijama reforme sa dugoronim pozitivnim
posljedicama, izradila je novi nastavni plan i program za medrese koji je u primjeni od
kolske 2004/05. godine.
Imajui na umu vanost uloge imama, hatiba i muallima u Islamskoj zajednici, a shodno
zakljuku Rijaseta Islamske zajednice, Fakultet islamskih nauka je pristupio izradi prijedloga
Nastavnog plana i programa za studijski Odsjek imama, hatiba i muallima u okviru ovog
Fakulteta.
Osnovna didaktika uporita Nastavnog plana
Kao sadrajna osnova za izradu prijedloga Nacrta plana i programa studijskog Odsjeka FIN-
a za imame, hatibe i muallime uzete su sljedee naznake:

Potrebe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini;

Potrebe muslimana;

Potrebe demata u njegovoj tradicionalnoj i savremnoj perspektivi;

Profil novoga dematlije;

Savremeno doba i konkretna ivotna stvarnost; i

 Novi zahtjevi imamsko-hatibsko-muallimskog poziva u BiH.
Koncepcijska osnova
Pri izradi ovog prijedloga Nacrta plana i programa Komisija je imala na umu gore spomenute
potrebe Islamske zajednice i njezinih lanova.
Pri njegovoj izradi osobito se imalo na umu:
Da ovaj studij odgovori realnim potrebama Islamske zajednice za novim
profilom imama hatiba muallima;
Da odgovori potrebama BH stvarnosti i ire;
Da udovolji potrebi uvanja tradicionalnog i razvijanja savremenog;
Da ovaj studij bude vjerski i znanstveno utemeljen kako bi steena znanja
mogla biti primjenljiva i dovoljna osnova za ispunjenje imamsko-hatibsko-
muallimskog poziva u naoj konkretnoj ivotnoj stvarnosti;
Da udovolji potrebi za fleksibilnim studijem i primjenom ECTS standarda;
Da predmeti: Akaid bude utemeljen na nauavanju maturidijske kole a
Fikh hanefijskog mezheba;
Da svaki predmet svojim posebnim ciljem, sadrajem i metodama bude
potinjen opoj namjeni studija;
Da se ostvari programska komplementarnost predmeta radi ostvarenja
odgojno-obrazovnih ciljeva studija;
Da se tokom studija ciljevi uenja i odgoja interdisciplinarno ostvaruju...
Ciljevi
Ciljevi studija su:
Osigurati cjelovitije vjersko, intelektualno, moralno, drutveno, kulturno obrazovanje
i odgoj buduih imama, hatiba i muallima;
Osposobiti ih za primjenu steenih znanja u dematu u konkretnim ivotnim
okolnostima;
Stjecanje znanja i sposobnosti kojim bi se doprinijelo da imami, hatibi i muallimi
budu i ostanu matica demata, voe i uzori, da zadobiju znaajniju ulogu u drutvu, a
demati, zajedno sa porodicama, postanu nezamjenljiva iva osnova ukupnog
vjerskog ivota muslimana.
Zadaci
Zadaci studija su:
Primijeniti naela integralnog obrazovanja i odgoja u kojem e se pored oblikovanja
 uma (talim) osobita panja posveivati oplemenjivanju due (terbijja) zbog ega je
nuno uspostaviti ravnoteu izmeu informativnih i formativnih sastojnica studija;
Osigurati pretpostavke za vjersko sazrijevanje studenata; odgojiti studente za kulturu
zrele, univerzalne i fleksibilne komunikacije u dematu;
Osposobiti studente za korelaciju ili povezivanje vjere i ivotne stvarnosti kako bi
mogli znati da istine islama imaju znaenje i realnu vrijednost za ivot ljudi ovdje i
sada te da sutinski doprinose njihovom kvalitetnijem ivljenju;
Osposobiti budue imame, hatibe i muallime za ivot u drutvu kulturnih, religijskih i
nacionalnih razlika kako bi u njemu, zajedno sa lanovima demata kojeg vode, znali
ouvati svoj vjerski i kulturni identitet, uvati i njegovati vlastite vrijednosti.
Reference i propozicije
Studij bi organizirao Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a bio bi realiziran u saradnji sa
islamskim obrazovnim institucijama shodno potrebama i mogunostima.
Takoer e za ovaj studij biti potrebna saradnja i pomo jednog broja imama, hatiba i
muallima provjerene kompetencije, estitosti i odgovornosti, relevantnog iskustva i line
zrelosti, a oni bi bili angairani u svojstvu mentora - instruktora imama, hatiba i muallima.
Studij bi trajao est semestara i imao bi karakter dodiplomskog studija. Upisivali bi ga samo
svrenici medresa.
Svrenik ovog studija stjecao bi struni naziv: diplomirani imam, hatib i muallim.
Ovaj prijedlog Nastavnog plana i programa ima formu nacrta!
KOMISIJA
SADRAJ

UMJESTO PREDGOVORA

PROPISI O IMAMU, DEMATU I DAMIJI

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, KO JE NAJPREI DA BUDE IMAM
Ibrahim Dananovi, O IMAMU l DEMAATU
Nedim Begovi, ERIJATSKI PROPISI O DAMIJAMA

VOSTVO U ISLAMU
I. DEFINICIJA VOSTVA
II EFIKASNO VOSTVO
III. OSOBINE ISLAMSKOG VOE
IV. OSNOVNI OPERATIVNI PRINCIPI ISLAMSKOG VOSTVA
V. VOSTVO U PRAKSI
VI. KO SU POTENCIJALNE VOE?

KONTEKSTUALIZACIJA IMAMSKE SLUBE

Vehid Arnaut, IMAM U PRIGRADSKOM DEMATU
Mustafa Klanco, BITI IMAM U DIJASPORI
Mensur Karada, IMAM U STRUKTURI ISLAMSKE ZAJEDNICE

POSEBNOSTI IMAMSKOG POZIVA

Demal Salispahi, METOD I STIL RADA
Demal Salispahi, MORALNI LIK
Demal Salispahi, POSEBNE IMAMOVE KRJEPOSTI
Demal Salispahi, SARADNJA SA DEMATLIJAMA
Demal Salispahi, DOKUMENTACIJA

MANIFESTACIJE ISLAMSKOG IVOTA

Nijaz M. ukri, MANIFESTACIJE ISLAMSKOG IVOTA U BiH
Vjenanje???
Imam Delaluddin Es-Sujuti, UPOTREBA TESPIHA
Imam Delaluddin Es-Sujuti, OBILJEAVANJE MEVLUDA
Imam Delaluddin Es-Sujuti, IMAJU LI MRTVI KORISTI OD UENJA SEDMINE?
H. hfz. Sinanuddin Sokolovi, TA TREBA INITI KAD VIDIMO DA JE NEKO NA
SAMRTI?
H. hfz. Sinanuddin Sokolovi, KLANJANJE DENAZE NAMAZA

DOVE
RAZNE DOVE
DOVE VEZANE ZA DENAZU I SALLA
TEVHID
POGOVOR

PRILOG
Plan rada???
Izvjetaj o radu imama???
Pravilnik
 KO JE NAJPREI DA BUDE IMAM2

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz

Vjerovjesnik (a.s.) je to pojasnio, rekavi: Ljudima e imamiti onaj koji najbolje poznaje
Allahovu Knjigu. Ako tu budu isti, onda onaj koji najbolje poznaje sunnet. Ako tu budu isti,
onda onaj koji je prije obavio Hidru. Ako i tu budu isti, onda ko je prije primio islam.
ovjek nee imamiti drugom ovjeku u njegovoj upravi (nadlenosti), niti e sjesti u njegovoj
kui na njegovo poasno mjesto bez njegove dozvole.
Pod rijeima najbolje poznaje Allahovu Knjigu misli se na kuranske propise, jer su oni
uili itanje Kurana i rad po njemu. Ne misli se na samo memorisanje Kurana, bez
poznavanja propisa. Na to upuuje injenica da je Vjerovjesnik (a.s.), kada je bio bolestan i
odsutan, postavljao Ebu Bekra da klanja ljudima, a meu ashabima je bilo onih koji su znali
vie uiti od njega, ali Ebu Bekr je najbolje poznavao propise.
Ako budu isti u znanju i uenju, onda se prednost daje bogobojaznijem, a to je onaj koji se
vie kloni sumnjivih stvari. Nakon to se islam rairio i izbrisalo vrjednovanje po Hidri
stavili su bogobojaznost na njeno mjesto. Ako budu isti u svim ovim osobinama onda se
prednost daje starijem, na osnovu rijei Poslanika (a.s.): Ako budu u Hidri isti, onda neka
imami stariji meu njima. Takoer je rekao: Kada nastupi namaz neka vam jedan mujezin
proui ezan, a zatim neka vam najstariji meu vama imami. Ako i u tome budu isti, onda se
prednost daje onome koji ima bolji moral.
Mekruh je davati prednost velikom grijeniku (fasiku), zbog njegovog nemarnog odnosa
prema vjeri. Nije iskljueno da e neke namaske artove okrnjiti, ali namaz za njim je
dozvoljen na osnovu onoga to je Vjerovjesnik (a.s.) rekao: Klanjajte za svakim estitim, a i
za grijenikom (fasikom). Ashabi i tabiini su klanjali za Haddadom i njemu slinim.
Mekruh je davati prednost neznalici, a nema smetnje da se dadne prednost slijepcu ako nema
boljeg od njega jer je potvreno da je Vjerovjesnik (a.s.) ostavljao Ibn Ummi Mektuma u
Medini da klanja ljudima, iako je bio slijep. Mekruh je davati prednost onome koji uvodi
novine u vjeru ako novotarija u koju on vjeruje ne vodi u nevjerstvo.
Dozvoljeno je da klanja za osobom drugog mezheba (hanefija klanja za sljedbenikom
afijskog mezheba), ako kod njega ne vidi neto to, po njegovom miljenju, kvari namaz.

Uslovi da bi neko bio imam

Islam, nije dozvoljeno klanjati za nevjernikom. Punoljetnost. Nije dozvoljeno, u farzu i
drugim namazima, da punoljetna osoba klanja za malodobnom, jer je namaz punoljetne osobe
jai zbog njegove obaveznosti.
Mukost. Nije dozvoljeno da mukarac klanja za enom. to se tie grupe ena nije uslov da
njihov imam bude mukarac, ali njihovo obavljanje namaza u dematu je mekruh na osnovu
onoga to se prenosi od Aie: Nema hajra u enskom dematu osim u damiji ili na
denazi. Ne prenosi se da je iko od prvih generacija (selefa) klanjao za enom i postoji
konsezus islamske uleme (idma) za to.
Nepostojanje uzura (smetnje). Nije dozvoljeno klanjati sahibi uzuru (ovjeku s isprikom) za
ovjekom koji je takoer ima, ali druge vrste. Tada bi onaj to je ist (tahir) klanjao za onim
to ima uzr (smetnju) u jednoj stvari, jer smetnja kod sahibi uzura kao da ne postoji (to mu je
oproteno), ali ona utie na onog drugog (tojest, onoga ko klanja za njim). Ako bi uzr imama i
2 Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, I, preveli: Zuhdija Hasanovi (...), Haris Grabus, Sarajevo, 2002, str. .
muktedije bio isti, dozvoljeno je da jedan klanja za drugim, jer im je stanje identino.
Takoer je uslov da imam ne muca ili tepa, kao to je napomenuto u poglavlju o tepavcu.
Da stanje imama, po pitanju artova i ruknova, bude bolje ili identino stanju onih koji
klanjaju za njim. Nije dozvoljeno da onaj ko zna uiti u Kuranu klanja za onim koji ne zna
uiti obavezni dio uenja, ili nijemim. Niti je ispravno da obueni klanja za nagim, niti onaj
koji klanja obavljajui sve radnje propisano za onim koji ih obavlja naginjui se (iaretom),
niti onaj koji klanja sjedei iaretom da klanja za onim to to radi leei.
Nije dozvoljeno da onaj koji obavlja farz klanja za onim koji obavlja nafilu. to se tie hadisa
u kojem se prenosi da je Muaz b. Debel (r.a.) klanjao jaciju sa Vjerovjesnikom (a.s.), a zatim
odlazio kod svog naroda i njima klanjao taj namaz, u njemu nema dokaza da je Poslanik (a.s.)
to znao i da mu je to odobrio, nego se prenosi da mu je rekao za njegovo dugo uenje u
namazu, kada klanja ljudima: Muaze, nemoj biti onaj koji iskuava (donosi smutnju i
potekou narodu). Ili e klanjati sa mnom ili e skratiti ljudima. Iz ovog hadisa se
razumije da kada klanja za njim ne moe biti imam svome narodu. Ako je ipak klanjao sa
njim, onda je mogue da onaj namaz sa Poslanikom (a.s.) nijetio kao nafilu, a zatim klanjao
farz sa svojim narodom.
to se tie dodatka (reenice) koji se prenosi i njemu je to bila nafila, a njima farz, ak ako
i prihvatimo da je vjerodostojan, u njemu nema dokaza, jer je to pretpostavka prenosioca
hadisa a moda je stvarnost suprotna tome.
Dozvoljeno je da onaj koji obavlja nafilu klanja za onim to obavlja farz, kao to je
dozvoljeno da onaj koji ima abdest klanja za onim to ima tejemum, jer tejemum je ienje
erijatski priznato kod nemogunosti upotrebe vode. Dozvoljeno je da onaj koji opere noge
klanja za onim to je uinio mesh po mestvama ili gipsu, jer je njihovo ienje potpuno, za
razliku od sahibi uzura ije je ienje krnjavo i zato ga gubi izlaskom namaskog vremena.
Dozvoljeno je da onaj koji stoji klanja za onim to sjedi, jer je Vjerovjesnik (a.s.) pri samrtnoj
bolesti klanjao ashabima sjedei. Ebu Bekr je klanjao stojei iza Poslanika, a ljudi su klanjali
prema Ebu Bekrovom namazu. to se tie rijei Poslanika (a.s.): Imam je postavljen da bi se
za njim klanjalo, pa kada uini ruku i vi ga uinite, a kada se vrati sa njega i vi se vratite.
Kada klanja sjedei, i vi klanjajte sjedei, one su derogirane ovim njegovim namazom pred
smrt, kada je klanjao sjedei, a ljudi iza njega stojei i nije im naredio da sjedu. To je zadnje
to se prenosi od njega da je radio. Dozvoljeno je onome to stoji uspravan da klanja za
pognutim, jer ako je dozvoljen namaz onog to stoji za onim to sjedi, onda je pree da bude
dozvoljen i za onim ko je pognut.

Uslovi za klanjanje u dematu

Da onaj koji klanja za imamom (muktedija) odlui da e klanjati za tim imamom,
istovremeno kada odlui namaz.
Da muktedija ne bude ispred imama u namazu, jer je Vjerovjesnik (a.s.) uvijek bio ispred ili
uporedo muktedija i zato je to uslov za ispravnost klanjanja za imamom. Ako bi muktedija
izaao ispred imama pokvarit e svoj namaz, a nee pokvariti namaz imama, jer je on
samostalan i ne smeta mu izostajanje muktedije. Gleda se poloaj stopala, ak ako bi
muktedija bio visoiji od imama, pa na seddi bio ispred imama, ali njegovo stopalo nije
ispred stopala imama, njegov namaz je ispravan. Kod stopala se gleda u lanak tako da
lanak muktedije ne bude ispred lanaka imama. Ako bi prsti muktedije, zbog duine
stopala, bili ispred prsta imama njegov namaz bi bio ispravan.
Ko klanja sa jednom osobom postavit e je sa svoje desne strane, a ko klanja sa dvije osobe
on e stati ispred njih. Ibn Abbas r.a. kae: Spavao sam kod svoje tetke (ene Allahovog
Poslanika). Vjerovjesnik (a.s.) je ustao u toku noi da klanja, pa sam i ja ustao da to inim s
njim. Stao sam sa njegove lijeve strane. On me uze za glavu i postavi me sa svoje desne
strane.
Enes (r.a.) kae: Klanjali smo jedno dijete i ja u naoj kui iza Vjerovjesnika (a.s.), a moja
majka Ummu Seleme iza nas." Dozvoljeno je da imam stane izmeu dvojice ako je prostor
tijesan. Sunnet je da prvo staju ljudi, zatim djeca, pa ene. Ovaj raspored izmeu ljudi i ena
je farz. (...)
Ako jedna ena stane u saf pokvarit e namaz jednog mukarca sa njene desne strane, i
jednog sa njene lijeve strane i jednog u safu iza nje. Dvije ene kvare namaz jednom
mukarcu sa njihove desne strane i jednom sa lijeve i dvojici u safu iza njih. Tri ene pokvarit
e namaz jednog mukarca sa desne strane, jednog sa lijeve i trojici iza njih u svim safovima
do kraja. Tako se rauna sa etiri ene i tako redom.
Vrijedi napomenuti da je uslov klanjanja ena za imamom da on odlui da e biti imam i
njima. Ako on to ne zanijeti, ona nee biti u namazu i zato, ako bi stala uporedo sa
mukarcem, nee mu pokvariti njegov namaz. Ali je to mekruh, jer je stajanje ene koja
klanja pored mukarca koji klanja razliit namaz od njenog je mekruh.
Namazi im nee biti pokvareni, ako bi klanjali prema razliitim stranama, kao da klanjaju u
tamnoj noi i svako od njih se okrene u razliitom pravcu, shodno rezultatima svoga
istraivanja (idtihada), ili da klanjaju u unutranjosti Kabe pa se okrenu na razliite
strane.Takoer, denaze-namaz nee biti pokvarena ako je klanjaju, a budu u istom nivou.
Da imam i muktedija ne klanjaju dva razliita farza, kao podne i ikindiju, ili podne od dva
razliita dana. Kod obavljanja namaza u dematu namaz mora biti isti kod imama i
muktedije. Poslanik (a.s.) kae: Imam je postavljen da bi se za njim klanjalo i ne razilazite se
sa njim. (...)
Da imam ne bude mesbuk. Klanja je okasnio na poetku svog namaza i klanjao ga za
imamom, pa je onda nakon imamovog selama ustao da naklanja proputene rekate i tada
neko elio da pristupi za njim.
Da imam i onaj to klanja za njim pravno budu u jednom mjestu. Ako je namaz u pustinji ili
velikoj kui, a izmeu imama i onog to klanja za njim bude prazno mjesto irine za dva safa
ili vie, klanjanje nije ispravno. Isto tako, ako bi izmeu njih bio put kojim prolaze
automobili, a safovi nisu povezani preko njega, ili rijeka kojom moe ploviti mali amac, ili
pregrada zbog kojeg se ne mogu prepoznavati imamove radnje..., ne moe se klanjati za
imamom. Damija se smatra jednim mjestom i eventualna pregrada u njoj ne sprjeava
klanjanje za imamom, kao kada bi imam bio u damiji, a klanjai na sofama. Ako bi neko
klanjao izvan damije, u radnji ili kui, recimo, ako bi safovi bili povezani, brojat e se kao
jedno mjesto sa damijom i dozvoljeno je klanjati. U protivnom, nije. Ako klanja bude u
jednom amcu, a imam u drugom, nije ispravno klanjanje za njim, osim ako amci budu
vezani jedan za drugog.
Da muktedija ne vidi kod imama neku stvar koja, po njegovom miljenju, kvari namaz, kao
kada bi kod imama potekla krv, a on ne uzme ponovo abdest. Ako po miljenju muktedije
bude pokvaren imamov namaz, onda je i njegov pokvaren i morat e ga ponoviti, jer namaz
muktedija je vezan za imamov namaz. Poslanik (a.s.) je rekao: Imam je garant,3 a mujezin je
povjerenik.4
3 Po nekim hadiskim komentatorima, ovo treba shvatiti u smislu da imam pazi na ispravnost namaza, taan broj obavljenih namaza, odnosno da uva namaz
svojih muktedija, na nain da sve dok je njegov namaz ispravan i njihov je ispravan. (prim. prev.)
4 Njemu je povjereno da se brine o namaskim vremenima, o poetku i zavretku posta, ali mu je takoer povjerena intima ljudi, jer sa visokih munara ima priliku
da vidi i ono to je drugima skriveno. (prim. prev.)
Ako imam nakon namaza sazna da je klanjao bez jednog od namaskih artova (kao, bez
abdesta ili dunup), duan je da obavijesti klanjae, ako su mu poznati. Ako zna neke od njih,
duan ih je obavijestiti o tome, makar pismom ili da im poalje nekoga. Vrijedi napomenuti
da se ovo miljenje, da neispravnost imamovog namaza izaziva neispravnost namaza onih
koji su klanjali za njim, prenosi od nekoliko ashaba i tabiina, kao to su Omer, Alija, Ibrahim
en-Nehai, Ata, Ibn Sirin, E-abi, Mudahid i Tavus.

Slijeenje imama
Muktedija je obavezan slijediti imama bez kanjenja u farzovima i vadibima. Ako bi u
trenutku slijeenja (el-mutabeah) trebao uraditi neki vadib, nee ga ostaviti nego e ga
izvriti, a zatim nastaviti slijediti imama, jer tako ne naputa slijeenje imama, nego ga samo
odgaa. Tako, recimo, ako bi imam ustao na trei rekat prije nego to muktedija dovri uenje
teehuda, on e ga dovriti, a zatim ustati, jer je teehud vadib. Ako bi ustao, a ne bude ga
upotpunio, namaz je opet ispravan. Tako isto na zadnjem sjedenju, ako imam preda selam
prije nego to muktedija proui teehhud, on e ga prouiti, a zatim e predati selam. A ako bi
predao selam prije nego to ga upotpuni, namaz je opet ispravan. Ako bi imam predao selam
prije nego to muktedija proui salavate i dovu, on e slijediti imama i predati selam sa njim,
jer su salavati i dova sunnet.
Ako klanja za onim koji ui Kunut-dovu na sabahskom farzu, stajat e sa njim, ali nee nita
uiti, a Ebu Jusuf je rekao: Slijedit e ga u svemu, jer je to stvar idtihada, a on treba da
slijedi svoga imama u postupcima idtihadskog karaktera. Ako se imam vrati sa rukua i
sedde prije nego to muktedija izgovori tri puta odreeno uenje, on e ga slijediti u tome.
Ako muktedija podigne glavu sa rukua ili sedde prije imama, treba da se vrati, i to mu se
nee brojati kao dva rukua ili sedde. Ako bi obavio neki rukn namaza prije imama i ne
ponovi ga kasnije sa njim, kao da uini ruku i vrati se sa njega prije nego to to uini imam, a
to kasnije ne ponovi sa imamom, ili poslije njega i preda selam sa imamom, njegov namaz e
biti neispravan. Dokaz da je slijeenje imama obavezno su rijei Poslanika (a.s.): Imam je
postavljen da bi se za njim klanjalo. Kada izgovori tekbir i vi ga izgovorite, kada uini ruku i
vi ga uinite, kada se vrati sa njega i vi se vratite. Kada kae: Semiallahu limen hamideh
(uje Allah onog ko Mu zahvaljuje) vi recite: Rabbena lekel-hamd (Gospodaru na, Tebi
hvala), kada padne na seddu i vi padnite.
Vrijedi napomenuti da onaj ko je zakasnio na sve rekate ili neke od njih (mesbuk) nee
slijediti imama u predaji selama nego e ustati nakon imamove predaje selama i naklanjati
ono to je propustio. Ono to naklanjava nakon imamovog zavretka namaza, smatra se da
klanja sam za sebe, pa e zato uiti Subhaneke, euzu i ostalo, jer on naklanjava poetak
namaza. Ako bi pogrijeio prilikom naklanjavanja, treba da uini sehvi seddu.

Slijeenje imama prilikom uenja

Muktedija treba da slijedi imama u svim namaskim uenjima (zikrovima) osim uenja na
kijamu i tu ga nee slijediti, tojest uiti, nego e utjeti i sluati, svejedno radilo se o
namazima kod koji se ui naglas ili u sebi. Dokazi za to su rijei Uzvienog: A kada se ui
Kuran, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani. Prenosi se nekoliko predaja koje
govore da je ovaj ajet objavljen povodom uenja za imamom u namazu.
Ebu Musa el-Eari kae: Allahov Poslanik (a.s.) nam je govorio, pa nam je pojasnio na put
i na namaz rekavi: Kada klanjate, ispravite vae safove (redove), zatim neka vam imami
jedan od vas, pa kada izgovori tekbir izgovorite ga i vi. Kada kae gajril magdubi alejhim ve
led-dalin (a ne na put onih koji su protiv sebe srbu izazvali, niti onih koji su zalutali) vi
recite Amin. Allah e vam to usliati. U drugoj predaji dodaje: A kada bude uio vi
utite. (...)
Imran b. Husajn kae: Klanjao nam je Allahov Poslanik (a.s.) podne ili ikindiju, pa je
upitao: Ko je od vas uio za mnom Sebihisme rabbikel eala? Jedan ovjek ree: Ja, i time
sam elio samo postii dobro. Poslanik (a.s.) ree: Vidio sam da mi neki od vas u njoj
pariraju. Zabrana uenja za imamom se prenosi od velikog broja ashaba. Musa b. Ukbe
prenosi da su Allahov Poslanik (a.s.), Ebu Bekr, Omer i Osman zabranjivali da se ui iza
imama. Zejd b. Sabit je rekao: Nema uenja za imamom ni u emu. Dabir b. Abdullah
kae: Ko klanja rekat, a ne proui Fatihu, sigurno je klanjao za imamom. Ibn Omer kae:
Kada neko od vas klanja za imamom dovoljno mu je uenje imama, a ako klanja sam, onda
neka ui. Nafi kae: Ibn Omer nije uio za imamom. (...) Ovo miljenje se prenosi od
velikog broja tabiina kao to su: Seid b. Dubejr, Suvejd b. Gafleh, Alkama b. Kajs, Ibrahim
en-Nehai i dr. Iz ovih dokaza se razumije da je uenje za imamom mekruh tahrimi.

Zamjena imama u toku namaza (el-istihlaf)

Dozvoljeno je imamu, ako mu se desi hades na koji on nije mogao uticati, da postavi nekoga
od onih to klanjaju za njim za imama, pod uslovom da nije obavio neki od ruknova namaza
bez abdesta.
Ako je namasko vrijeme na isteku, tako da se ne moe poeti namaz ponovo iz poetka, onda
mu je farz da nekog postavi na svoje mjesto. Dozvoljeno je klanjaima da postave nekoga od
njih ako imam nije nikog odredio. ak, ako bi jedan od njih sam izaao pred demat i
nastavio ih predvoditi, namaz e im biti ispravan, ako je stao na imamovo mjesto prije nego
to je on izaao iz damije.
Zamjena se moe postii iaretom (pokazivanjem) ili povlaenjem.Dozvoljeno je imamu da
postavi nekoga na svoje mjesto, ako ne bi bio u stanju da nastavi uenje. Sehl b. Sead prenosi
da je Allahov Poslanik (a.s.) uao kod Beni Amr ibn Avfa da ih izmiri. Nastupilo je vrijeme
namaza pa je mujezin doao kod Ebu Bekra i pitao ga: Hoe li klanjati ljudima pa da
prouim ikamet? Rekao je: Hou. I klanjao je Ebu Bekr. Stigao je Poslanik (a.s.), a ljudi
su bili u namazu. On je priao i stao u saf, pa su ljudi poeli pljeskati rukama. Ebu Bekr se
nije okretao, ali nakon to su ljudi pojaali pljeskanje, okrenuo se i vidio Allahovog Poslanika
(a.s.). Poslanik (a.s.) mu je pokazao da ostane na mjestu. Tada Ebu Bekr podie ruke i zahvali
Allahu na tome to mu je Poslanik (a.s.) to naredio. Zatim se Ebu Bekr povratio dok se nije
poravnao sa safom, a Allahov Poslanik (a.s.) je preao naprijed i klanjao. Nakon to je zavrio
ree: Ebu Bekre, ta te je sprijeilo da nastavi nakon to sam ti pokazao? Ebu Bekr
odgovori: Ne dolikuje sinu Ebi Kuhafe (tojest njemu) da klanja ispred Allahovog
Poslanika.
Nee imam traiti zamjenu, ako ne bi mogao obaviti ruku i seddu nego e nastaviti sjedei,
zbog toga to je dozvoljeno da onaj koji stoji klanja za onim to sjedi, i zato nema potrebe za
zamjenom.
Ako bi imam postavio za zamjenu ovjeka koji je okasnio na nekoliko rekata (mesbuk),
imam tada treba da mu prstima pokae koliko je ostalo rekata do selama. Ako taj ovjek
(mesbuk) ne bi znao koliko je ostalo rekata do kraja, onda e poslije svakog rekata sjedati na
teehud iz preventive. Kada mesbuk upotpuni namaz, jedan od onih koji su klanjali od
poetka e stati pored njega i predati selam zbog dematlija. Zato je bolje da se postavlja
ovjek koji je od poetka namaza.
Ako imam pokae na nekog ovjeka da ga zamijeni, a on to ne prihvati, on ima pravo da
pokae na drugoga. Ako imam moe da dopuni namaz, uzet e abdest i vratiti se na mjesto
obavljanja namaza i upotpuniti ga kao muktedija. Ako onaj koga je on postavio u
meuvremenu zavri namaz, on onda moe upotpuniti svoj namaz i na mjestu gdje je uzeo
abdest, i to je bolje, jer e manje hodati, ili e se vratiti na mjesto gdje je obavljao namaz
kako bi ga upotpunio na istom mjestu.
Mekruh je ponavljanje demata u damiji u kojoj su dematlije poznate i ako drugi demat
bude isti kao prvi. Nema mekruha ako se radi o damiji na putu u koju svraaju mnogi
putnici, kao to nije mekruh drugoj grupi da klanja ako se razlikuje od prve, a razlika e se
postii ako se ne klanja u mihrabu.

O IMAMU l DEMAATU5
Ibrahim Dananovi

Istinsko pripadanje islamu oituje se na vie nainai kroz vrenje razliitih vjerskih
obreda, ali namaz (kur'anski izraz za ovaj ibadet je salat) ostaje najvidljivijim znakom
stepena vjernikog imana. Na mnogo mjesta Allah d.. je naredio ovaj ibadet, a islamska
ulema je saglasna da se ova naredba odnosi pojedinano (fardu 'ajnin) na svakog muslimana i
muslimanku koji su punoljetni i pametni, u svakoj prilici i u svako vrijeme, bili oni zdravi ili
bolesni (fiziki), kod kue ili na putu, bogati ili siromani, slobodni ili neslobodni, u ratu ili
miru. Muhamme s.a.v.s. je za namaz rekao da on predstavlja "osnovni stub imana, pa ko ga
izvrava - podupire vjeru, a ko ga izostavlja - rui vjeru".
Specifinost ovoga ibadeta je to se moe izvriti u svojoj kui, ali i u damiji, prevoznom
sredstvu i na otvorenom prostoru, pojedinano (svako za sebe) i u dematu. Da je namaz u
dematu mnogo vrijedniji i Allahu d.. mnogo drai, govore nam brojni hadisi, upute i sama
praksa Muhammeda s.a.v.s.. ta vie, neki namazi se i ne mogu obaviti osim u dematu, kao
sto je, primjerice, duma namaz petkom. I, dok se za dumu-namaz cjelokupna islamska
ulema svih generacija i svih pravnih kola slae da se ne moe nikako obaviti osim u
dematu, dotle se kod pet dnevnih namaza u stepenu obaveznosti namaza u dematu razilaze.
Prema naem, hanefijskom mezhebu, namaz u dematu je sunnetun muekkede, dakle skoro
kao vadib, dok sljedbenici malikijskog i hanbelijskog mezheba dre da je to fardu 'ajn, to e
rei najvei stepen obaveznosti, slino kao i u afijskom mezhebu. (Haijatu-l-mutteqa, str.
32)
Iz naprijed reenog proizilazi da, po naem mezhebu. ako se zajedno nau dvije osobe i
svaka od njih odlui da klaniaju pojedinano, namaz e biti ispravan, ali su obojica grijenici
jer su svjesno i namjerno odbili slijediti nepobitno utvrenu praksu Mu-hammeda s.a.v.s.
Eventualno naknadno klanjanje u dematu istog namaza ima za posljedicu da to bude samo
nafila, jer ih je Allahova nagrada zajednikog namaza ve prola.

5 Ibrahim Dananovi, O imamu i dematu, Muallim, Ilmijja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994., br. 26, str. 12.
Kako se formira demaat?
U skladu sa hadisom Muhammeda s.a.v.s da "demaat ine dvije ili vie osoba", islamska
ulema je protumaila tako da namaz koji zajedniki klanjaju dvije osobe ima se smatrati
demaatom. Ovo se odnosi na bilo koji od pet dnevnih namaza, za razliku od nekih drugih
kao sto je, primjerice, duma-namaz petkom. Za dumu je potrebno, osim imama, jo
najmanje tri osobe, a ako su (uz imama) samo jedna ili dvije, zajedniki e klanjati podne, ali
ne i dumu.
Kada zajedniki klanjaju dvije osobe, imam e lice koje klanja s njim postaviti sa svoje
desne strane, a ako su dvije, onda e stati u saf iza imama, eni koja klanja u safu izmeu dva
mukarca, namaz je ispravan, ali ne i njima dvojici, kao i onima koji bi doli kasnije i stali
neposredno iza njih. Ako je cijeli saf ena ispred jednog ili vie safova mukaraca, svima koji
su u tim satovima namaz nee biti ispravan.
Nije preporueno da ene same sebi formiraju demaat, ali ako to uine namaz je
ispravan, a ona koja ih bude predvodila u demaatu nee stati naprijed (kao kada je mukarac
imam) ve u prvom safu zajedno sa ostalim enama. Da i ene same mogu formirati demaat
(mada je mekruh) utvreno je predajom od Aie (redijellahu anha).
Islamska ulema je detaljno razradila i definirala ko sve moe biti imam i predvoditi
demaat u namazu. Uvjeti za imama koji klanja u svojoj kui, jednom ili vie lanova svoje
porodice, nisu istovjetni uvjetima koje mora imati imam u damiji i koji predvodi vei
demaat,

Uvjeti za imama
Sama rije imam znai voa, predvodnik, onaj ko je odgovoran za nekoga. Muhammed
s.a.v.s. je rekao:"El-imamu daminun", "Imam je garant onima koje vodi".
U prvim decenijam islama, pa i kasnije, imamom je titulirana ona osoba koja je u sebi
objedinjavala duhovno i politiko vodstvo muslimana.
Kada bi Muhamme s.a.v.s odsustvovao iz Medine, redovno bi govorio da ga u
zajednikim namazima u mihrabu treba da zamjenjuje Ebu Bekr, to je ovaj i inio. Poslije
smrti Allahova Poslanika kada je trebalo izabrati prvog halifu muslimana, gotovo svi su rekli:
"Kada nas je Ebu Bekr mogao predvoditi u mihrabu, pogotovo nas moe predvoditi u
dunjalukim poslovima". Dakle, izbor prvog halifa odluilo je to to je on bio imam - pred-
vodnik kod klanjanja zajednikih namaza. Otuda se i smatra da je imamska dunost u damiji
najasnija dunost koju jedan musliman moe imati, jer to je posao koji je radio sam Poslanik
s.a.v.s., a potom i sve halife.
Ebu Bekr, a zatim i halifa iza njega hulefai raidun nikada nisu naputale mjesto imama u
damiji, ne samo za dumu namaz, ve i kod dnevnih namaza.
Ve od drugog stoljea po hidri imam je osoba koja ima nauni i moralni autoritet, ali ne i
stvarnu vlast. Muslimani su prozvali osvnivae pravnih kola (mezheb) imamima, meu
kojima i Ebu Hanifu - Imamul 'Azam- Veliki imam, ali oni nisu imali vlast, naprotiv, bili su
opozicija vlasti. Tokom vremena ovaj izraz se ustalio za vjerski i moralni autoritet
muslimana, voditelja demaata po damijama i svoje prosvjetitelje u vjerskim pitanjima.
Manje vie, to je ostalo i do naih dana i pod pojmom imam misli se na ovjeka koji predvodi
demaat u namazu, vri vjersku edukaciju muslimana i svojim moralnim autoritetom utjee
na svijest pripadnika islama.
Da bi neko mogao predvoditi vei demaat, islamska ulema postavlja vie uvjeta od kojih
ukazujemo, na slijedee:
1. Kod izbora za imama izmedu ljudi pribline uenosti, prednost treba dati onome ko
najbolje poznaje sunnet - tradiciju Muhammeda s.a.v.s. Ovo zbog toga to je kroz poznavanje
sunneta, sasvim sigurno da e klanjati onako kako je klanjao sam Vjerovjesnik,s.a.v.s koji je
rekao: "Klanjajte onako kako vidite da ja klanjam". Sve sunnete, adabe i ostalo to je
potrebno initi, znaju ljudi koji dobro poznaju sunnet.
2. Slijedei po rangu je onaj ko najbolje zna uiti Kur'an i ko ga zna najvie napamet.
Razumije se da hafizi imaju prednost, (Imam Ebu Jusuf, uenik Ebu Hanife, smatra da dobar
ua Kui'ana ima prednost nad dobrim poznavaocem Sunneta, to druga ulema nije
prihvatila).
3. Ako se bira imam, a kandidati imaju priblino ista znanje iz Kur'ana i Sunneta, onda pred-
nost treba dati onome ko je poboniji, jer imam treba da upuuje i savjetuje druge ljude,
pa njegove rijei i djela ne smiju biti u neskladu, jer bi to proturjeilo samom Kur'anu: "Zato
govorite ono to i sami ne inite". Ovo se temelji i na haisu Muhammeda s.a.v.s.: "Ko klanja
za uenim i pobonim imamom kao da je klanjao za Allahovim Poslanikom", jer su ueni i
poboni ljudi "nasljednici Allahovih poslanika".
4. Pri izboru imama treba voditi rauna i o njegovim godinama. Od ljudi priblinog intelek-
tualnog i moralnog kvaliteta daje se prednost onome ko je stariji po godinama. Ovo se temelji
na hadisu Muhammeda s.a.v.s: "Ako ste dvojica putnici, onda prouite ezan, a neka imam
bude onaj ko je stariji". Kod tumaenja ovoga hadisa islamska ulema ima dva stava: jedni
smatraju da je Poslanik s.a.v.s. mislio na godine starosti, a drugi da je mislio na godine
provedene u islamu. Ovo drugo miljenje je zastupao h. Omer, drugi halifa koji je u svemu
davao prednost onima koji su ranije preli na islam, pa tako i u izboru za imama.
5. Ako svi kandidati za imama imaju priblino iste strune kvalifikacije, onda e se prednost
dati onome ko je najboljeg ahlaka, a to znai ko je najkomunikativniji i ko je najbolje naravi.
Pod ovim se podrazumijeva i ko je najuredniji u izvravanju svojih obaveza, ali i sa vanjskim
izgledom (odjeom, obuom...) ostavlja dojam ovjeka koji vodi rauna o istoi jer je lina
higijena jedan od uvjeta islamskog vjerovanja.

Sa namazom u demaatu ne treba duljiti

Ovo su uvjeti za imama koje je, u idealnim uslovima potrebno posjedovati, ali nekada to
nije mogue pa se dozvoljava da u takvoj potrebi bude imam i osoba koja ne ima svih ovih
kvaliteta. Tako, na primjer, imam moe biti i grijenik, (naravno, kada se radi o manjim
grijesima), ali je mekruh. U fikhskim djelima se kae kako je i mekruh klanjati za imamom
koji je slijep, jer on ne moe da potpuno slijedi vjerske propise o istoi tijela i mjesta gdje se
klanja, a i ne moe, bez pomoi drugih, odrediti pravac prema Ka'bi. Ovo, ipak, treba samo
uvjetno uzeti u obzir, jer je pouzdano utvreno da je Muhammed s.a.v.s. ovlastio Ibni Ummi
Mektuma da ga zamjenjuje u predvoenju demaata, kada je Ale-jhisselam otiao sa
muslimanskom vojskom na Tebuk. Ibni Ummi Mektum je bio slijep ovjek. Ovaj primjer se
uzima kao dokaz da, ipak, slijep ovjek moe biti imam, pa ak i dumu klanjati, jer je
sasvim sigurno da muslimani Medine poslije hidre nikada nisu ostali bez dume-namaza.
Meutim, kada se radi o mubtedi'u, tj. licu koje je sklono unositi novotarije u vjeru, Ebu
Hanife je kategorian da on ni na koji nain ne moe biti imam, a onaj ko bi klanjao za njim
morao bi obnoviti dotini namaz.
Bilo koji imam ne smije duljiti u namazu i dugo uiti jer to je suprotno praksi
Muhammeda s.a.v.s., a jednom prilikom je ukorio i ashaba Mu'az ibni Debela i preporuio
mu: "Ne dulji sa namazom jer u demaatu ima djece i starijih kao i onih koji imaju svoje po-
trebe".
 ERIJATSKI PROPISI O DAMIJAMA6

Nedim Begovi

Damije (ar. mesdid, pl. el-mesadid) se u Allahovoj Knjizi spominju uvijek u vezi sa
imenom Boijim: Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju
(Et-Tevbe, 18) to na najbolji nain ukazuje na poast i vrijednost koju imaju kod
Uzvienog Allaha. Kao Allahu najdraa mjesta, kao ustanove koje imaju za svrhu
ostvarivanje ovjekovog susreta sa duhovnom zbiljnou kroz razliite vidove ibadeta, kao
institucije koje predstavljaju centralno mjesto okupljanja zajednice muslimana demata i
njenog duhovno-vjerskog, odgojno-obrazovnog i kulturnog uzdizanja, damije, nesumnjivo,
predstavljaju nezaobilaznu sastavnicu egzistencije svakog praktinog vjernika. erijat, kao
kodeks vjerskih, pravnih i moralnih normi koje svoje izvorite imaju u vahju Boanskom
otkrovenju, sadri odgovarajue norme i propise koji se odnose na damije, aktivnosti koje se
sprovode unutar njih i obrasce ponaanja kojih se vjernici imaju pridravati u vezi sa
damijama.

6 Nedim Begovi, "erijatski propisi o damijama", Takvim, Rijaset Islamske zajednice, Sarajevo, 2007, str. 85-100.
1. IZGRADNJA I ODRAVANJE DAMIJE I MESDIDA
Izgradnja damije i mesdida
Izgradnja damije ili mesdida, u vjerskom smislu, predstavlja vrijednu potvrdu ovjekovog
uvjerenja u milost i nagradu Uzvienog Allaha i brige za susret sa Njim na Danu polaganja
rauna za ovozemaljsko bivstvovanje i djelovanje. Ona predstavlja nadgradnju na temeljne
stubove islama koje je bosanskomuslimanska tradicija uobiajila nazivati islamskim artima. U
tom smislu Uzvieni Allah poruuje: Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i u onaj
svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su,
nadati se je, na Pravome putu. (Et-Tevbe, 18)
Podizanje damije u praktinom smislu znai otvaranje prostora za okupljanje demata
zajednice muslimanskih vjernika i raznoliko djelovanje na vjerskom, odgojnom, obrazovnom,
kulturnom i socijalnom planu unutar te zajednice. Na kulturno-civilizacijskom planu, ono
predstavlja uspostavljanje fokusne take identiteta muslimanskog naselja, bez obzira da li se
radi o ruralnoj ili urbanoj sredini.
O vanosti podizanja damija kao centralnih ustanova muslimanskog drutva najbolje
govori postupak Muhammeda, s.a.v.s., koji je, neposredno nakon Hidre (preseljenja) iz
Mekke, sagradio damiju u mjestu Kuba nedaleko od Medine, a po dolasku u samu Medinu
uinio je isto.
Izgradnjom damija postie se dvostruka korist: na ovome i buduem svijetu. Otuda
Muhammed, s.a.v.s., kae: Allahu su damije najdraa mjesta. Podsticaj podizanju damija
nalazimo u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ko sagradi damiju, elei time postii
samo Allahovo zadovoljstvo, Allah e mu sagraditi slinu u Dennetu. (...)
Vano je napomenuti da izgradnja damije mora biti utemeljena na istoj i iskrenoj namjeri
(nijjetu) da se time postigne zadovoljstvo Uzvienog Allaha i dobrobit zajednice muslimana.
Ukoliko se damija gradi radi unoenja razdora unutar zajednice te ukoliko je ona izraz sukoba
i nesporazuma meu muslimanima, ona ne moe ispuniti svoju temeljnu svrhu i u tom sluaju
je bolje obustaviti njeno podizanje. Ponekad se, upravo u naim dematima, deava da se,
uslijed nesporazuma i sukoba meu muslimanima, nepotrebno podiu dvije damije u jednom
mjestu te se na taj nain cijepa demat a odnosi meu ljudima pogoravaju.
Kuran osuuje one koji grade damije kako bi osnaili nevjerstvo ili unijeli razdor meu
muslimane: A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i
razdor meu vjernike unijeli, pripremajui je za onog koji se protiv Allaha i Njegova
Poslanika jo prije borio, sigurno e se zaklinjati: Mi smo samo najbolje eljeli a
Allah je svjedok da su oni pravi laljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Damija iji
su temelji, ve od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj
obavalja molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo
iste. (Et-Tevba, 107-108)
Kuran izrazito negativno kvalifikuje one koji rade na ruenju damija i onemoguavanju
obavljanja ibadeta i ostalih aktivnosti vjernika u njima: Ima li veeg nasilnika od onoga koji
brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni
porue? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doivjee sramotu,
a na onom svijetu patnju veliku! (El-Bekare, 114)
Odravanje damije i njenog dvorita
Obaveza je demata da brine o odravanju damije i njenog dvorita (harema) te da vodi
rauna o njenoj istoi i funkcionalnosti. S obzirom na zahtjeve koje islam postavlja ovjeku
u pogledu higijene, kako na nivou pojedinca, tako i na nivou zajednice, kao i znaaju koji
temeljna vrela islamskog naina ivota i islamskog svjetonazora pridaju istoi (tuhr), jasno
se moe zakljuiti o vanosti odravanja istoe i urednosti u damijama kao Allahu
najdraim mjestima kako ih atribuira Tradicija Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U ovom
kontekstu hzr. Aia, r.a., kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. naredio da se podiu damije
u mahalama, da se iste i osvjee mirisom.Od Enesa, r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s. rekao: Predoena mi je nagrada moga ummeta, ak i nagrada za prljavtinu koju bi
ovjek iznio iz damije. Ovdje se misli na neznatnu prljavtinu koju neko iznese iz damije
za to e imati nagradu kod Uzvienog Allaha, jer to predstavlja ienje Allahove kue i
odstranjenje onoga to uznemirava vjernike. Iz ovoga proizlazi da e onaj ko unese u damiju
neku prljavtinu biti odgovoran za taj postupak.
2. AKTIVNOSTI U DAMIJI
Odgojno-obrazovne aktivnosti
Damija je kroz historiju islama bila ne samo mjesto gdje se obavljaju namazi i ostali
ibadeti ve i mjesto gdje se stjeu i proiruju znanja i spoznaje, gdje se poduava i odgaja.
Ona, zapravo, odraava brigu muslimana za permanentno obrazovanje o ijoj neophodnosti i
vanosti se mnogo govori danas. Naime, damija je svojim programima (mektebom,
predavanjima, katedrama i dr.) omoguavala stjecanje i proirivanje znanja osobama svih
ivotnih uzrasta. U damijama su nastali prvi muslimanski univerziteti na kojima su se
izuavale i predavale kako islamske znanosti (kelam, fikh, tefsir, hadis, kiraet i dr.), tako i
druga aktuelna podruja znanja (lingvistika, poezija, knjievnost, historija, prirodne nauke
itd.). Aktivnosti na polju obrazovanja i odgoja u damiji vode porijeklo od prakse Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i ashaba na tom planu.
U odreenim razdobljima i odreenim prostorima dolazilo je do stereotipije i stagnacije u
formama i sadraju obrazovanja koje se nudilo u damijama. Druge institucije su potisnule
ulogu damije na tom polju. Danas, kada mnogo vei procenat naih demata sainjava
mlada populacija nego to je to bio sluaj prije rata, treba raditi na obogaivanju obrazovnih
sadraja u okviru damija kako bi one odgovorile svojoj obrazovnoj i odgojnoj svrsi. U tom
smislu bilo bi korisno ostvariti saradnju izmeu muftijstava i medlisa sa naim kulturnim i
obrazovnim institucijama i kvalitetnim predavaima i strunjacima iz razliitih naunih
oblasti kako bi se osmislili i realizirali razliiti programski sadraji.
Nedozvoljene aktivnosti u damiji
Postoje odreene aktivnosti koje nisu u slubi vjerskog, kulturnog i odgojno-obrazovnog
uzdizanja demata ili, ak, predstavljaju prepreku istom te, stoga, nisu doputeni u
damijskom prostoru. Tako trgovina u damiji nije dozvoljena na osnovu hadisa Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: Kada vidite nekoga ko prodaje ili kupuje u damiji, recite mu: Ne dao ti
Allah, d.., da zaradi u svom trgovanju. Ona odvraa panju klanjaa i potencijalni je
izvor nesporazuma i svaa. Trgovina u sklopu zgrade damije ili damijskog kompleksa, a
izvan samog prostora namijenjenog za obavljanje namaza dozvoljena je. Ona je u tom sluaju
obino izvor prihoda za finansiranje damije i aktivnosti unutar nje. Promocija i distribucija
vjerske i obrazovne literature u damijama, uz odobrenje imama, ne moe se tretirati kao
klasina trgovina i u slubi je vjerskih i odgojno-obrazovnih ciljeva koje damija treba
ostvarivati.
U damiji je dozvoljeno voditi razgovor i diskusiju, ali nije dozvoljeno podizati glas,
svaati se i prepirati, a pogotovo ne tui se i razraunavati meusobno, na temelju predaje
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju biljei Munziri.

3. PONAANJE U DAMIJI
Priprema i odlazak u damiju
 Uzvieni Allah upuuje vjernike da se lijepo obuku kada idu u damiju, to znai da obuku
lijepu i istu odjeu koju posjeduju: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoete mo-litvu
obaviti! (El-Araf, 31)
Samo kretanje prema damiji radi obavljanja namaza predstavlja dobro djelo za koje
Uzvieni obilno nagrauje ovjeka. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s. rekao: Onome ko uzme abdest kod svoje kue i zatim se uputi ka nekoj Allahovoj
kui radi obavljanja jednog od Allahovih propisa (namaza), svakim njegovim jednim
korakom bit e mu grijesi brisani, a svakim drugim stepeni uveavani.
Poslanik, s.a.v.s. savjetuje svoje sljedbenike da bez urbe, lagahnim hodom idu prema
damiji. Od Ebu Katadea se prenosi: Taman kad smo se spremali stupiti u namaz s
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s,. zau se nekakav mete i on nas u udu zapita: ta vam je!?
Rekoe mu: Pourismo radi namaza. Poslanik im odgovori: Ne inite to! Ako ste doli radi
namaza, prilazite smireno. Obavite dio na koji ste prispjeli, a nadoknadite dio na koji ste
zakasnili!
Ulazak u damiju, klanjanje nafile, tehijjetu-l-mesdid i izlazak iz damije
U damiju se ulazi najprije desnom nogom. Pri tome je sunnet prouiti dovu koju je
preporuio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allahummeftah lije ebvabe rahmetike (Allahu moj,
otvori mi vrata Svoje milosti!).
Po ulasku u damiju preporueno je (mendub) klanjati dva rekata nafile koja se zove
tehijjetu-l-mesdid, na osnovu preporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju prenosi Ebu
Katade, r.a.: Kada neko od vas ue u damiju, neka ne sjeda dok ne obavi namaz od dva
rekata.7
Iz damije nije dozvoljeno, bez prijeke potrebe, izlaziti neobavljenog namaza nakon to se
proui ezan, na osnovu hadisa koji prenosi Ebu e-asa, r.a. Pri izlasku iz damije prednost
se daje lijevoj nozi, a mendub je pri tome prouiti sljedeu dovu: Allahumme inni eseluke
min fadlike (Allahu moj, molim Ti se za dobrotu Tvoju!). Ukoliko damija ne posjeduje
posebne ulaze za mukarce i ene, lijepo je da se prilikom ulaska demata u damiju da
prednost mukarcima, a prilikom izlaska enama, s obzirom na raspored safova.
Neometanje drugih klanjaa
Da bi boravak u damiji bio prijatan i da bi se osigurali optimalni uvjeti za koncentraciju
vjernika prilikom obavljanja ibadeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., traio je da se damije
namiriu petkom prije obavljanja dume, a da se vjernici okupaju. Takoer, Poslanik je traio
od svojih sljedbenika da ne ulaze u damiju ukoliko su jeli crveni ili bijeli luk i prasu, kako bi
se iz damije eliminisali neprijatni mirisi koji bi mogli uznemiravati druge klanjae.
Prilikom obavljanja namaza i uenja Kurana vjernik treba voditi rauna o tome da ne
ometa druge klanjae i ne remeti red u damiji. Nije dozvoljeno prolaziti ispred osobe koja
klanja u damiji, to znai da je treba zaobii ili saekati dok ona preda selam. Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Kada bi prolaznik ispred klanjaa znao ta ga eka (od kazne),
bolje bi mu bilo da saeka etrdeset, negoli da proe ispred njega. Ebu en-Nadr, r.a., rekao
je: Ne znam da li je kazao: etredeset dana, etrdeset mjeseci ili etrdeset godina."
Sluanje uenja Kurana i hutbe hatiba
7 (Radi razumijevanja ovoga hadisa, a u kontekstu prakse koja se kod nas pojavljuje, ini se vanim ukazati na neprimjerenu praksu po kojoj neki pojedinci
znajui i pridravajui se reenog hadisa staju u pravi saff iza imama i tako stojei ekaju poetak klanjanja farza. Nije lijepo svima prisutnima pokazivati i
diiti se injenicom da dotini nije klanjao sunete, a to svojim postupkom kazuje drugima. Bolje je pokazati malo stida i prema ljudima jer ko ga nema prema
ljudima muslimanimanima, teko ga ima prema Stvoritelju. Ti isti ljudi koji klanjaju sunnete, ljudskim mjerilima mjereno, su u, nadati je se, kod Allaha u boljoj
poziciji nego neko ko nije klanjao dva rekata sunneta a pogotovo neko ko je klanjao etiri. Zato i kada se pridravamo ovog hadisa bolje je skloniti se u stranu i
ne pokazivati svima dematlijama svoju situaciji. Primjedba: Mustafa Hasani)
esto se deava da ljudi meusobno razgovaraju u damiji dok imam ili neko drugi ui
naglas Kuran. Ovakvo ponaanje je suprotno naredbi Uzvienog Allaha Koji kae: A kad se
ui Kuran, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani. (El-Araf, 204)
Razgovor u damiji nije doputen takoer u vrijeme hutbe, jer se na taj nain ponitava
sevap i nagrada za duma-namaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s. kae: Ako, dok imam petkom
ui hutbu, kae svome drugu: uti!, postupio si neprilino. Kada se oglasi klanjanje
namaskog farza ikametom, nema klanjanja drugog namaza (nafile i sl.) niti razgovora, ve je
obaveza pristupiti dematu i obaviti propisani namaz. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kad se proui ikamet, nema klanjanja drugog namaza osim
propisanog."
U damiji nema rezervisanih mjesta
Ve smo ukazali na propise oko formiranja safova u damiji ili mesdidu. Na osnovu tih
propisa i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Neka ovjek ne podie drugu osobu sa mjesta
gdje je sjela da bi on tu sjeo, nego napravite mjesta i rairite se meusobno 34, moemo
zakljuiti da u damiji nema rezervisanih mjesta za klanjanje, ve da su vjernici duni da
naprave prostora jedni drugima a ne da uvaju svoje mjesto zarad vlastitog komoditeta i
nautrb pravilnog obrazovanja safova i drugih klanjaa.
 VOSTVO U ISLAMU8

Hisham Altalib

I. DEFINICIJA VOSTVA
Vostvo je proces kojim se pokree grupa ljudi u planiranom smjeru tako to se motiviraju da
djeluju sa prihvatljivim sredstvima. Dobro vostvo vodi ljude u smjeru koji je istinski i
najbolji za njih za dui vremenski period.
Ovaj smjer moe biti razliit, koliko generalan toliko i specifian. U svakom sluaju, sredstva
i krajnji ciljevi moraju biti od najboljeg interesa za narod na realnoj dugoronoj osnovi.
Vostvo je i uloga i proces kroz koji se vri uticaj na ostale. Voa je lan grupe koji ima
odreenu funkciju, i od njega se oekuje da izvrava zadatke u skladu s njegovom funkcijom.
Takoer, voa je osoba u grupi od koje se oekuje da utjee na formiranje i izvravanje
ciljeva grupe. Pravi je i istinski voa onaj koji vodi, a ne onaj koji manipulira ljudima da bi ih
vodio.
Fenomen vostva moe se objasniti sljedeim osnovnim pojmovima:
1. Vostvo je snaga koja na jedan nepoznat nain povezuje voe i sljedbenike i tjera
sljedbenike da oslobode svoju energiju u skladu s kolektivno formuliranim ciljevima. To je
rad ija je svrha realizacija ciljeva i zadataka, uz zadovoljstvo voe i njegovih sljedbenika.
2. Vostvo odreuje ta je znaajno i uzima ono to je vano iz medija, okoline, i ambijenta u
kojem funkcionira. Ono ne djeluje u praznom prostoru, u okviru koji ini niz elemenata.
3. Vostvo je konstantno aktivno. Moe imati varijacije u odreenom stupnju, intenzitetu,
obimu, ali se ne smije ponaati tako da se pojavi, krene, a zatim se izgubi. Ono je ili
dinamino ili ga uope nema.
4. Na svrsishodan nain primjenjuje principe, sredstva i metode, iskazujui odlunost
postojanost.

II EFIKASNO VOSTVO
A. ta je efikasno vostvo?
Efikasno je vostvo proces koji kreira viziju, razvojnu strategiju i prihvata suradnju i akcije
koje motiviraju. Efikasan voa:
kreira viziju budunosti na bazi legitimnih, dugoronih interesa svih na koje se odnosi;
razvija racionalnu strategiju koja vodi toj viziji;
-podrava glavne centre moi, ija suradnja, pristup ili timski rad predstavljaju neophodne
preduvjete za islamsko djelovanje;
motivira onu grupu ljudi ije su akcije od presudnog znaaja za sprovoenje date strategije.
Kombinacija sloenih biolokih, drutvenih i psiholokih procesa odreuje potencijal
pojedinca za funkciju vostva. Ovaj potencijal mora se uspjeno prakticirati da bi bio
efikasan. Pojedinac moe posjedovati osobine potrebne za vou, ali ih ne odjelotvoriti. Ove
osobine ljudi tokom svog ivota mogu iskazivati u razliitim situacijama i razliitim fazama.
Ukoliko se vostvo ne prakticira, to moe imati negativne posljedice u okolini, gdje su i
mogunosti i ogranienja brojna.

B. Voe, rukovodioci i sljedbenici

8 Hisham Altalib, Vodi za islamsko djelovanje, Islamska zajednica u BiH i Udruenje ilmije, prevela Velida Selmanagi, Sarajevo 1420./2000. str. 47-57.
Voe kroz razliite vidove motivacije i osobnim primjerom usmjeravaju svoje sljedbenike na
postizanje njihovih ciljeva. Rukovodioci stjeu potrebno ponaanje kroz izvravanje svojih
viih ovlatenja, koja imaju po organizacionoj strukturi.
Dobre voe priznaju da moraju biti i dobri sljedbenici. Skoro uvijek voe moraju davati
izvjetaj osobi ovlatenoj za to ili grupi. Na taj su nain u stanju da slijede. Dobar sljedbenik
mora izbjegavati da bude konkurent voi, i mora djelovati kao odani "advocatus diaboli" i
konstruktivno se suprotstavljati idejama, vrijednostima i ponaanju voe.
Sljedbenici i voe povezani su u jedan veoma vaan odnos. Voa uvijek mora misliti za
dobrobit svojih sljedbenika.

III. OSOBINE ISLAMSKOG VOE

Poslanik, a.s., rekao je da je voa demata njegov sluga. Stoga je zadatak voe da na najbolji
mogui nain slui i pomae drugima da idu naprijed. Vani inioci koji karakteriziraju
islamsko vostvo jesu sljedei:
A. Odanost
Voa i oni koje on vodi moraju biti odani Allahu.
B. Globalni islamski ciljevi
Voa utvruje ciljeve organizacije ne samo u okviru interesa grupe ve i u okviru irih
islamskih ciljeva.
C. Prihvatanje islamskog zakona i islamskih pravila ponaanja
Voa mora potovati islamske propise, i on moe vriti svoju slubu onoliko dugo koliko se
pridrava propisa islamskog zakona. U voenju svojih poslova on se mora pridravati
islamskih pravila ponaanja, posebno kada radi s opozicijom ili disidentima.
D. Davanje povjerenja
Voa prihvata svoj autoritet kao povjerenje koje mu je ukazao Bog i odnosi se prema njemu s
punom odgovornou. Kur'an propisuje voi da vri svoju dunost u ime Allaha i bude
ljubazan prema onima koji su ispod njegove moi i ovlatenja.
"...one koji e, ako im damo vlast na zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e
traiti da se ine dobra djela, odvraati od nevaljalih." (22:41)

IV. OSNOVNI OPERATIVNI PRINCIPI ISLAMSKOG VOSTVA

Postoje tri osnovna principa na kojima poiva islamsko vostvo: ura, pravda i sloboda misli.
A. ura (meusobno dogovaranje)
ura je prvi princip islamskog vostva. Kur'an jasno kae da su islamske voe obavezni
konsultirati se s onima koji posjeduju znanje ili onima koji mogu dati dobar savjet.
"...za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o
poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga ime smo ih opskrbili udjeljuju." (42:38)
Prakticiranje ure omoguava lanovima islamske organizacije da uestvuju u procesu
donoenja odluka. Istodobno, ura slui da se provjeri kako voa upravlja, u sluaju da skrene
sa zajednikog cilja grupe.
Razumljivo, voa nije obavezan u svim sluajevima primjenjivati uru. Rutinska pitanja
rjeavaju se drugaije od pitanja vezanih za definiranje politike. Svaka grupa, u skladu s
brojem lanova, potrebama, ljudskim resursima i postojeim uvjetima, treba jasno utvrditi ta
je rutinsko pitanje, a ta nije. Voa se mora pridravati one odluke koja je donesena u okviru
ure. Treba izbjegavati manipuliranje i igru rijeima te vlastito miljenje ili poricanje odluke
donesene na ovaj nain. Da bi se definirale oblasti u kojima se moe primjenjivati ura,
korisno je drati se sljedeeg:
prvo: rukovodne i izvrne poslove treba prepustiti voi;
drugo: poslove za koje su potrebne urgentne odluke, voa mora prezentirati grupi na sastanku
ili telefonom;
tree: lanovi grupe, ili njihovi predstavnici, moraju posjedovati sposobnost da ispitaju i
provjere ponaanje voe bez ikakvog osjeaja postienosti;
etvrto: izabrani predstavnici trebaju usvajati politiku, postavljati dugorone ciljeve i donositi
glavne odluke na nain kako to predvia ura.
B. Pravednost
Voa mora raditi s ljudima pravedno i poteno, bez obzira na rasu, boju koe, nacionalno
porijeklo ili vjersku pripadnost. Kur'an nalae muslimanima da rade primjerno, ak i kada
rade sa svojim protivnicima.
"Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i, kada
ljudima sudite, da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve uje i
vidi. "(4:58)
Pored toga to se mora pridravati sloenog principa pravednosti, koja je osnova islamskog
drutva, voa islamske organizacije mora osnovati i jedan sudski ili arbitrani odbor zaduen
za rjeavanje nesporazuma ili pritubi unutar grupe. lanovi ovakvog odbora moraju se birati
iz kruga obrazovanih, dobronamjernih i mudrih ljudi.
C. Sloboda misli
Islamski voa treba uvijek biti spreman na ravnomjernu, prihvatljivu i konstruktivnu kritiku.
lanovi organizacije moraju biti u stanju da slobodno glasaju za svoje miljenje ili primjedbe
i da dobiju odgovor na svoja pitanja, to treba uzeti u obzir kao veoma vaan element
vostva. Kada je jedna stara ena prekinula Omera ibn el-Hattaba i ispravila ga dok je drao
vaz u damiji, on je spremno priznao greku i zahvalio Allahu to postoje oni koji ga mogu
ispraviti ako pogrijei. Omer je jednom prilikom pitao svoje sluaoce ta bi oni uradili kad bi
on prekrio islamski princip. Jedan ovjek odgovorio je da bi ga oni ispravili svojim
maevima. Omer je zahvalio Allahu na tome to ima ljudi koji su umni i spremni da ga
isprave ako skrene s pravog puta.
Voa mora stvoriti atmosferu slobodnog miljenja, gdje se mogu razmijeniti korisne ideje,
kritike i uzajamni savjeti u onoj mjeri koja odgovara sljedbenicima kada se diskutira o
pitanjima od interesa za grupu.
Muslimanima se savjetuje da uvijek daju iskren savjet kad god je potrebno. Temmim ibn
Umm pripovijeda daje poslanik Muhammed, a.s., rekao:
"Vjera je iskren savjet.' Pitali smo: 'Kome?' Odgovorio je: 'Allahu, Njegovoj Knjizi,
Njegovom Poslaniku, voama muslimana i njihovom narodu.'"
Ukratko, islamsko vostvo nije ni tiransko ni nekoordinirano. Islamski voa, poto prihvati
islamske principe, uz duno potovanje i objektivne konsultacije sa svojim suradnicima,
donosi odluke na najpravedniji mogui nain.
On je odgovoran ne samo svojim sljedbenicima ve, prije svih, Allahu. Ovakav je tip
zajednikog vostva optimalan i potie jedinstvo meu lanovima te poveava kvalitet
izvravanja zadataka.

V. VOSTVO U PRAKSI
A. Kontinuitet vostva
U praksi, nain i stil vostva variraju, poev od autokratskog do potpuno slobodnog tipa
voe.
Tip autokrata:
- malo vjeruje lanovima grupe;
- vjeruje da samo materijalna nagrada motivira ljude;
- izdaje nareenja koja se moraju izvriti bez ikakvih pitanja.
Tip milostivog autokrata:
-slua paljivo sljedbenike;
- odaje utisak demokratinosti;
- uvijek donosi svoje vlastite odluke.
Tip demokrata:
- zajedno s lanovima grupe donosi odluke;
- objanjava grupi razloge za donoenje vlastite odluke;
- objektivno prima kritiku i pohvalu.
Tip neodgovornog voe:
- malo vjeruje u sposobnost svog vostva;
- ne postavlja ciljeve za grupu;
- daje minimalan znaaj komuniciranju i meusobnom djelovanju grupe.

Demokratski stil vostva najdjelotvorniji je i najproduktivniji, a istodobno je u skladu s

islamskim zakonom. Vodi ka stvaranju novih ideja i donosi pozitivne promjene u osjeaju
grupe za odgovornost.

B. Nain ivota i navike vostva

Postoji pet stvari koje trebaju biti navika voa, i to:
1. Voe moraju znati u ta troe svoje vrijeme. Oni moraju upravljati vremenom, i ne smiju
dozvoliti da vrijeme upravlja njima, jer samo se tako svaka sekunda moe iskoristiti za islam.
2. Voa se mora usmjeriti na postizanje konkretnih rezultata, vie na rezultate nego na rad.
Uvijek treba nakratko ostaviti rad i pogledati u svoje ciljeve.
3. Voa se mora graditi na svojoj moi, a ne na slabostima. To nije samo njegova vlastita
mo, to je i mo njegove brae i sestara. Voa uvijek mora biti spreman prihvatiti i svoju
mo i svoje slabosti, na bolji nain nego to to mogu drugi, a pritom ne smije imati osjeaj da
je njegov poloaj u opasnosti.
4. Voa se mora usmjeriti na nekoliko glavnih oblasti u kojima e uz naporan i istrajan rad
postii izvanredne rezultate. Na isti nain mora utvrivati prioritete, pridravati se utvrenih
prioriteta.
5. Voa mora imati puno povjerenje samo u Allaha i teiti da njegov cilj bude vii, a ne
ogranien samo na sigurne i jednostavne stvari. Sve dok voa radi za Njega, ne treba se
bojati.

MOES LI MI REI?
Ko nije voa?
Nije voa onaj koji dolazi na skuptinu nepripremljen i kae:
Ja sam samo jedan od vas; recite mi ta da radim? Sve oko ega se vi dogovorite, ja u
pokuati da prihvatim!,,
Posao je voe da uradi svoj domai zadatak prije nego to doe pred lanove i da pripremi
alternativu o kojoj e diskutirati i donijeti odluku.
Jedan brat imao je obiaj kazati: "Ne govori mi o mojoj temi unaprijed, ve mi samo apni
na uho o emu trebam govoroti tek kad stanem na binu gdje trebam govoriti." Kakva je to
uvreda za slu.aoce!
Vesela strana vostva
TIP VESELOG VOE
Jedna osoba posjetila je upravnika tvornice. Predradnik dolazi i ali se na jednog radnika.
Upravnik mu ree: "Ti si u pravu!" Kada je otiao, dolazi radnik i ali se na predradnika, a
upravnik mu odgovori: "Ti si u pravu!" Posjetitelj ostade zbunjen i upita: "Oni se ale jedan
na drugog, a vi ste obojici rekli da su u pravu! Kako je to mogue?!" Upravnik ree
posjetitelju: "Da zna, i ti si u pravu, takoer!"
Ova vrsta rukovostva ne vodi nigdje i ne samo da unitava organizaciju ve i povjerenje
ljudi.
VOA I NAROD
De Gol: "Ako me narod ne voli, ja u napustiti zemlju."
Diktator: "Ako me narod ne voli, moe slobodno napustiti zemlju."
SVETA GLASAKA KUTIJA
Tokom pedesetih godina, za vrijeme izbora izmeu Zahidija i Musadika u Iranu, beduin
prilazi glasakoj kutiji, pone je ljubiti i moliti se. Vojnici koji su straarili pored kutije
upitae ga: "ta radi? To je samo kutija!"
Beduin odgovori: "O, ne! Vi ne znate ovu kutiju. Ona je sveta i treba se pred njom moliti.
Stavite u nju Musadika, a iz nje izae Zahidi, subhanallah!"
C. PITEROV PRINCIPT
Prema Piterovom principu, svaka osoba u hijerarhiji tei se uzdii na razinu koja je iznad
njenih mogunosti. To znai da se osoba koja radi na razini svoje strunosti unaprijedi i
nastavlja raditi na razini za koju nije struna niti je sposobna izvravati povjerene zadatake.
Ovo nije neuobiajeno, i svako se moe nai u ovakvoj situaciji.
Piterov princip definira stanje koje se zove postavljanje prevelikog zahtjeva. Osoba koja
izvrava zadatak, i pored svog maksimalno uloenog truda i sposobnosti, ipak ne moe
ispuniti zahtjeve, jer strune sposobnosti, uloga i znanje, potrebni za dati zadatak nadmauju
njegove sposobnosti.
Klasian je primjer Piterovog principa u jednoj islamskoj organizaciji ako se predsjednik
jednog lokalnog odbora na izborima izabere za regionalnog predsjednika.
Naprimjer, na funkciji potpredsjednika takva osoba mogla bi dobro obavljati svoj posao, ali
to ne znai da e na mjestu predsjednika jedne nacionalne organizacije biti u stanju izvravati
povjereni zadatak. Iako djelomino moe dobro obavljati svoju funkciju, on nije u stanju sam,
kao predsjednik, donositi odluke.

Taka diskusije

Veliki broj ljudi tvrdi da je glavna slabost Piterovog principa u tome to zanemaruje
mogunost ljudi da napreduju.
Drugi tvrde da se mogunost napredovanja podrazumijeva, i pojedinac se penje sve do
momenta kada ne moe dalje napredovati.
ta misli?

Taka akcije
Da li vostvo slijedi sljedbenike?

Voe vode, sljedbenici slijede. Ali, da lije to tako?

Ponekad se deava da voe slijede svoje sljedbenike. Oni prestaju vriti svoju funkciju vostva u trenutku
kada njihove akcije postanu samo odraz elja ili prakse sljedbenika. Oni vie ne odreuju smjer kojim treba
idi, a njihovi sljedbenici pogreno prosuuju da su akcije voa samo popularna rjeenja. Prije ili kasnije,
sljedbenici uviaju da mogu raditi bez takvih voa.
islam nagrauje i kanjava voe zbog akcija koje vre njihovi sljedbenici.
John F. Kcncdv jednom je rekao: iLMi ne elimo bili kao voa Francuske revolucije, koji je jednom rekao:
'Idite lamo, moji ljudi. Ja moram utvrditi kamo idete, kako bih vas mogao voditi.'"

Vjebanje:
Kriteriji vostva
Povodom svog ustolienja, kao prvi halifa, Ebu-Bekr iznosi svoju politiku na hutbi, kako
slijedi:
"O ljudi, ja nisam najbolji meu vama, povjerena mi je dunost da vas vodim. Najslabijeg meu vama smatrat
u jakim sve dok se ne izborim za njegovo pravo. A najjae meu vama smatrati u slabim sve dok ne uzmem od
njih ono to je pravo drugoga. O ljudi! Ja sam sljedbenik Poslanika, nisam neko ko uvodi novine. Tako, ako
radim dobro, pomozite mi! Ako skrenem s Pravog puta, pokaite mi Pravi put! Procijenite prvo sebe prije nego
to ponete procjenjivati druge. Nikada ljudi nisu napustili dihad na Allahovom putu, a da Allah na njih nije
bacio sramotu! I nikada se nije dogodio nemoral meu ljudima, a. da Allah nije prouzrokovao nesreu meu
njima! Onda, pokoravajte mi se sve dok se ja pokoravam Allahu! Ali, ako se ja ne pokoravam Allahu ili
Njegovom Poslaniku, ni vi se niste duni pokoravati meni! Ja bih zaista volio da je nekom od vas data ova
dunost (ime biste potedili mene)!1ako od mene oekujete da preuzmem istu ulogu kao Poslanik prema vahju
(objavi), ja to ne mogu uraditi. Ja sam samo ljudsko bie, i uzmite to u obzir." (Kenzul-ummal , III, 130-135)

Kad bi vas danas izabrali za halifu, ta biste dodali ili oduzeli Ebu-Bekrovom govoru.
(Primjedba: ponoviti tano govor Ebu-Bekra nije sada prihvatljivo, jer se od tada svijet
promijenio.) Budite kratki!

Mi jedne nad drugima uzdiemo po nekoliko stupnjeva da bi jedni druge sluili. - A milost
Gospodara tvoga bolja je od onoga to oni gomilaju. "(43:32)

PITANJA ZA DISKUSIJU
1. Kakva je uloga vizije u vostvu?
2. U emu se sljedbenici razlikuju od voa?
3. Koja su tri glavna principa kojima se rukovodi rad islamskog vostva?
4. Kakva je uloga ure u islamskom vostvu?

VJEBE RAZUMIJEVANJA
GENERALNA SKUPTINA VAE ISLAMSKEORGANIZACIJE UPRAVO VAS JE
IZABRALA. ZA SVOG PREDSJEDNIKA. PROLI STE DUG PUT OD DANA KADA
STE BILI BIRANI ZA KOORDINATORA PRIJE DESET GODINA. OD VAS SE MNOGO
OEKUJE. VELIKI BROJ LANOVA S ENTUZIJAZMOM GLEDA NA VAE OSOBINE
VOE, IAKO SU NEKI SKEPTINI U TOM POGLEDU. OVO JE VAA PRVA
ZNAAJNA ULOGA U ZAJEDNICI, IAKO STE U PROLOJ GODINI RADILI KAO
FINANSIJSKI SEKRETAR.

1. Napravite kratak nacrt za svoj prvi govor kao predsjednik. Unesite sve stoje potrebno da
pobijedite skeptike.
2. Napiite zapisnik za lanove vaeg izvrnog odbora i obrazloite kako ete obavljati
funkciju predsjednika u okviru islamskog modela.
VI. KO SU POTENCIJALNE VOE?9
S obzirom na to da se zajednica muslimana zasniva na islamskom uenju, sve vie muslimana
osjea strahopotovanje prema Allahu, sve vei broj i ena i mukaraca izbjegavaju zlo i ine
dobra djela, sve vei broj i ena i mukaraca zahtijevaju potovanje u muslimanskom drutvu.
Bogatstvo, spol, boja koe ili rasa nemaju znaaja za uzdizanje neijeg poloaja pred
Allahom i meu muslimanima - vjernicima. U Kur'anu se kae;
" Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji... " (49:13)
Idealan musliman nije onaj koji se odrie ivota, ve onaj koji se istinski ukljuuje u borbu za
osnivanje drutveno-ekonomskog i politikog sistema islama. Mukarci i ene razlikuju se u
svojim sposobnostima da organiziraju i ostale i da ih vode ka jednom odreenom cilju.
Priznavajui ovu ivotnu injenicu, Poslanik, a.s., molio je Allaha da osobe kao to je Omer
ibn Hattab priu s muslimanima. Poto Omer posjeduje neke rijetke osobine, muslimanska
zajednica i islamski ideali imali bi veliku korist od njega.
U svakoj grupi ljudi nalazimo osobe koje posjeduju odreene osobine. Moramo izdvojiti
talentirane i pripremiti ih da idu naprijed. Ako su muslimani - vjernici, sigurno je da e moi
sluiti zajednici. Treba ih birati na odgovarajue funkcije, gdje e njihove odreene osobine
postati dobro sredstvo.
Osobe koje posjeduju izuzetne osobine mogu i ne pohvatati poloaje s odreenim
ovlatenjima i odgovornostima, ali naa je dunost da unapreujemo njihove osobine vostva
za dobrobit cijele zajednice. Ako pronaemo potencijalne voe meu muslimanima koji ne
prakticiraju islam, moramo pokuati suraivati s njima na sistematian nain i ukljuiti ih u
pozitivan dijalog. Ako na ovakve osobine naiemo kod nemuslimana, moramo upotrijebiti
sva zakonom doputena sredstva da im objasnimo islam. Poslanik islama kategorino je
rekao:
"Ljudi su kao rudnici (u smislu njihove prirode). Najbolji od njih u dahilijetu (periodu
neznanja) bit e najbolji i u islamu, ako ih se pravilno poui islamu. "
Prirodno, ova se tri pristupa podudaraju, jer svi spadaju u vostvo.
II. Koje osobine trebamo traiti
A. inioci definirani na bazi naunih istraivanja
Ovi inioci zajedniki su u svim objavljenim rezultatima istraivakih projekata koje vode
uspjene voe, poslovni organizatori ili posrednici.
1. Mentalna sposobnost. - Nije neophodno da osoba bude natprosjeno inteligentna.
2. irok interes i sposobnosti. - Ne moe biti uske specijalnosti. Mora posjedovati iroko ope
obrazovanje i razliite sposobnosti. Mora imati veliki interes za rad u koji je izravno
ukljuen, ali obavljati i druge vane aktivnosti u svojoj okolini. Preciznije, on mora biti
veoma talentirana linost.

9 Hisham Altalib, Vodi za islamsko djelovanje, Islamska zajednica u BiH i Udruenje ilmije, prevela Velida Selmanagi, Sarajevo 1420./2000. str.59-63.
3. Vjetina komuniciranja - Jedna od odlika Poslanika jest "najelokventniji arapski govornik".
(Cambridge History of American Literature stoji: "Ni njegova politika, ni njegove akcije nisu
dovele Linkolna na pobjedniko mjesto u njegovoj stranci 1860.g., ve nain na koji je
govorio o stvarima.") U svakoj revoluciji ovjek koji zna govoriti, koji je dovoljno
elokventan, moe voditi revoluciju.
4. Sazrijevanje - Uspjean voa ne smije biti djetinjast: njegove sklonosti i ponaanje moraju
odavati zrelu, odraslu osobu. On mora biti psihiki siguran u sebe i time biti psiholoka
sigurnost za svoje sljedbenike.
5. Motivaciona snaga - Nagon, energija, hrabrost, sposobnost da sam zapoinje stvari te
dosljednost odavno su poznate i jasne oznake jakog voe. Uspjean voa voli raditi na
planiranju, organiziranju i usmjeravanju drugih. Veoma je odluan u svom cilju da postigne
uspjeh.
6. Drutvena sposobnost - Vostvo u osnovi znai postizanje ciljeva kroz ostale inioce, to
znai da se uspjean voa, u velikom broju stvari, oslanja na drutvene sposobnosti. Mora
imati osjeaj i sklonosti za ljude, govorne i druge sposobnosti i biti odluan kako bi njegov
uticaj na druge bio efikasan.
7. Sposobnost upravljanja - Predvianje, iniciranje, planiranje, organiziranje, usmjeravanje,
ocjenjivanje ljudi, selekcija, uenje, inspiriranje, revidiranje, analiziranje, promatranje,
usavravanje, unutarnja primjena, pravljenje zakljuaka, odluivanje, izvravanje. Sve su ovo
vjetine i strune sposobnosti na koje se voa posebno oslanja.

B. inioci definirani na bazi iskustva u izvravanju zadataka

i) Osobine - Od voe se oekuje da bude:

1. moralno ist;
2. stvaralaki;
3. sposoban da rukovodi;
4. iskren prema svima s kojima radi;
5. pokazuje razliite interese;
6. sposoban da daje uputstva;
7. emocionalno zreo;
8. sposoban da radi na planiranju;
9. iskren prema sebi i ostalima;
10. studiozan;
11. odluan;
12. organiziran;
13. pouzdan;
14. entuzijast;
15. energian;
16. sposoban da bude uitelj;
17. izraajan (u govoru i pisanju);
18. logian;
19. mentalno otar, okretan;
20. odgovoran;
21. da se stalno usavrava;
22. dosjetljiv;
23. inicijativan, vrijedan;
24. lojalan prema svima s kojima radi;
25. human.
ii) Znanje - Voa mora posjedovati znanja, u koja spadaju:
1. svrhe, principi, ciljevi organizacije;
2. organizaciona struktura i orijentacija;
3. dunosti i odgovornosti;
4.organizaciona politika, praksa, procedure;
5. osnovi ekonomike;
6. principi upravljanja, metode;
7. proizvodi, procesi proizvodnje, trina ekonomija;
8. planiranje, dinamika i menadment;
9. trokovi i menadment;
10. rad, trgovina, tehnika i struna znanja;
11. zahtjevi kvaliteta i kontrole;
12. osnove matematike, jezik, nauka;
13. vaei zakoni;
14. struni standardi (u njegovoj oblasti rada);
15. lina snaga i razvojne potrebe;
16.umjetnost i nauka kreativnog razmiljanja;
17. principi selekcije i plasmana, sredstva, metode;
19. principi obuke, sredstva, metode;
20. kompenzacioni sistemi u organizaciji;
21. maine, materijal i oprema;
22.funkcije jedinica i zaposlenih u organizaciji;
23. komuniciranje;
24.sigurnost na radu, kod kue i u slobodno vrijeme;
25. ljudi, materijal, metode;
26. postizanje visoke proizvodnje, dobrog kvaliteta, s niskim trokovima.
iii) Vjetine - Voa mora posjedovati vjetine, u koje spadaju:
1. kreativno razmiljanje;
2.planiranje, organizacija, izvravanje zadataka, praenje;
3. predavanja, obuka, trening;
4. davanje radnih zadataka;
5. osiguranje materijala, opreme, nabavka;
6. biranje i imenovanje ljudi;
7. kontinuirano informiranje ljudi;
8. kontrola kvaliteta;
9. smanjivanje, eliminacija otpadaka;
10. kontrola trokova;
11. potrebe kvaliteta i kontrole;
12.sprovoenje politike, ugovora, procedura;
13.praenje ponaanja i materijalnog stanja zaposlenih;
14. suradnja s ostalima;
15. voenje potrebnih registara;
16. sprovoenje zakona i propisa;
17. problemi zaposlenih;
18. poboljanje radnih uvjeta;
19. hitni sluajevi;
20. dobro voenje domainstva;
21. nauni rad u svrhu kontinuiranog usavravanja;
22. plaanje rada u okviru punog radnog vremena;
23. kontinuirano informiranje;
24. davanje savjeta kroz lini primjer;
25.voenje ka postizanju visoke proizvodnje, dobrog kvaliteta, uz niske trokove.

C. inioci na koje ukazuju sljedbenici

Ove inioci iznijeli su sljedbenici u razliitim situacijama:
1. misaonost; 8. izravnost;
2. nepristrasnost; 9. odlunost;
3. potenje; 10. dostojanstvo;
4. strunost; 11. iri interes;
5. ope znanje; 12. spremnost na pomo.
6. kontrola;
7. hrabrost;
Ovom spisku mogu se dodati inioci koji se odnose na pojedinane situacije, kao to je
odreena vrsta obrazovanja ili fiziko stanje.
 BITI IMAM U DIJASPORI
Mustafa Klanco

Govorei o imamu u dijaspori, mi uvijek govorimo barem o dvome:

- o imamu koji svoje poslanje vri izvan autentinog islamskog ambijenta, pa se stoga za
njega pretpostavlja da posjeduje naroita potrebna znanja i sposobnosti, i
- o dijaspori, s posebnom panjom posveenom neislamskom okruenju u kojem se musliman
to se naao izvan svoje matice ima utkati i u njemu ouvati. Imam u dijaspori mora biti
specijalizirana osoba za novo polje rada, isto kao to takvi moraju biti, naprimjer, imami u
vojsci, imami kao nastavnici vjeronauke u koli, imami u bolnikim ustanovama i
rehabilitacionim centrima, imami u domovima za odgoj ili u kaznenopopravnim ustanovama i
sl.

Imam i imamet
Izraz "imam" u Kur'anu je upotrijebljen dvanaest puta, i to u vrlo razliitim znaenjima kao
to su: znak, oznaka, uzorak, voa, iz ega se da naslutiti da je rije o onome ko je
predvodnik i stoga posjeduje duhovnu, intelektualnu i moralnu mo, jer zastupa
velianstvenu ideju islama.
Na tragu razmatranja odreenja mjesta imama u islamskom svijetu susreemo dva gledita.
Jedno je formirano na podruju Irana i iijskog duhovnog utjecaja, a drugo pripada
podrujima arapskog islamskog civilizacijskog kruga. iije imamu daju ogromnu duhovnu i
drutvenu mo. On je harizmatina linost, i samo oh moe predvoditi vjernka u molitvi,
drutvu i dravi. Pravo na vlast prirodno mu pripada, i moe ga sam uzeti (zejdije).
Ono to krasi imama jest umjetnost, moralnost, zdravlje (duhovno i tjelesno), ali i vjetina
vladanja. On je duan iriti vjeru, uvati je, predvoditi ljude u vjeri, ali, istodobno, i u vlasti
ih zastupati. ak mu neki, (npr. ismailije) krajnje ekstremni, pripisuju i nepogreivost ma'
sum. Drugi koncept je rairen u sunijskom svijetu islama. U njemu je imam iskljuivo vjerski
slubenik. Imamov drutveni angaman, izvan damijskog prostora, i uloga u drutvu na
nivou je obinog graanina.10 U ovakvim okolnostima i sama damija zatvarajui se pred
izazovima svijeta i pretvarajui se u stjecite ljudi koji su doli samo obratiti se Bogu u
zajednikom klanjanju, dok sve drugo trae i dobivaju izvan damije, u drugim drutvenim
ustanovama izgubila je mnogo od svog prvotnog znaaja. ejh Kardavi stoga ozbiljno
upozorava: "Hutbe koje se dre u damijama postaju mrtve, jer se itaju iz zbirki, a sastoje se
od kitnjastih izraza i rijei koje se rimuju. Sve one krue oko jedne teme, a to je
preporuivanje sustezanja od ovog svijeta, podsjeanja na smrt, kunju u kaburu i patnju na
buduem svijetu. Kada imam, pak, eli biti kritian i zastupati slobode i prava ovjeka pred
nepravdom sistema i osionih pojedinaca, kae mu se: " Hatib se mijea u politiku!" U
slinom tonu pie i H.ozo.
Na sredini izmeu ova dva oprena poimanja uloge i zadae imama nalazi se Turska, zajedno
s podrujima njenog utjecaja, kao i podrujima nekadanje turske vladavine. Ovdje je imam u
svojstvu predvodnika u namazu, vaiz, httib i muallim, ali, istovremeno, on ima tihu mo koja
utjece na drutvene tokove, politiku mo i vlast. Ovakvom gleditu priklanja se i ulema s
podruja Balkana, na koju je izuzetno utjecala turska predstava o ulozi imama. Drugi utjecaj
na njih je izvrila hereza Crkve bosanske, koja se formirala i opstojala u trajnom
10 Prireivai se ne slau sa stavom koji je izneen vezano za razumijevanje uloge imama. Ostavljeno je kao miljenje autora, ali i injenice da je tesktu
ukazano da se radi o razumijevanju unutar "sunijskog svijeta islama" ali ne i sunijskog uenja, sunijske litarature, pa i prakse.
suprotstavljanju i otporu prema uskljuivosti i agresivnosti katolianstva sa zapada i
pravoslavlja s istoka. Dobri Bonjani imali su duhovnike koji su uvali istotu nauka, svoj
narod i tlo bosansko. Ovaj trokut borbe za opstojnost vjere, naroda i drave nastavit e imami
u razdoblju turske vladavine, u doba Austro-Ugarske, Jugoslavije, pa i danas. S obzirom na
okruenje, neophodna je kohezija moi u ii ouvanja vjere, naroda i drave jer sve troje su
jo od srednjeg vijeka bili u pitanju. S ovih stajalita valja promatrati kako ulogu i zadatke
imama u matici tako i u dijaspopri. U samoj matici Bosni i Hercegovini demografska
muslimanska mapa doivjela je velike promjene na tetu muslimana. U mnogim krajevima
veinsko se muslimansko stanovnitvo svelo na 10 %, i jo manje, a velik je broj mjesta u
kojima muslimana danas uope nema. Ovo takoer dovodi do potrebe da se postavi pitanje
muslimana u dijaspori i njihovog vostva u okvirima same Bosne. Iz ovakvog duhovnog
habitusa iznikla je posebna uloga imama meu Bonjacima, gdje je pree bilo odrati se i
trajati, nego li stjecati nova znanja, razvijati ih i prenositi. Meutim, i na polju znanja nai
alimi i imami, u kratkim razdobljima mira i sigurnosti, biljeili su velike uspjehe u odnosu na
svoju malobrojnost i situiranost na samoj periferiji islamskog svijeta.

Dijaspora
S pojmom "dijaspora" islamski se svijet u nekom smislu suoio jo u ranoj fazi svojega
razvoja razlikujui tri tipa sredine u kojoj su muslimani ivjeli i djelovali. To su: darul-islam (
drava s islamskom vlau ), darul-ahd (drava s kojom je sklopljen ugovor o meusobnom
potovanju i priznanju, sigurnosti i ekonomskim odnosima ) i darul-harb (drava koja je
neprijateljska prema islamu i muslimanima ). Meutim, u sreditu ovakvih razmatranja stoji
superioran islamski svijet. Naalost, danas su se odnosi islamskog i neislamskog svijeta
znatno promijenili. Kada se danas govori o dijaspori, onda se ponajprije misli na muslimane
radnike u razvijenim zapadnoevropskim zemljama. Brojna je na Zapadu muslimanska
dijaspora, i ona pokazuje tendencije daljeg rasta. U neprestanoj potrazi za jeftinom, svjenom
i zdravom radnom snagom otvaraju se mogunosti uposlenja i osiguranja pristojnog ivota za
mnoge iz azijskih, afrikih i evropskih zemalja a meu njima smo i mi, muslimani s podruja
Bosne i Hercegovine i Balkana. Niz je pitanja i problema s kojima se u dijaspori susreu
muslimani, pitanja koja moraju biti vanom dionicom djelovanja imama u dijaspori. Evo
nekih:
"Suoenje s visoko razvijenim znanjem i njegovom neposrednom primjenom u praksi, to je
u vezi s novim sistemom organiziranja rada, te prilagoavanjem novim tehnikama i
tehnoligijama, visoj kvaliteti proizvoda i usluga. Osim na radnom mjestu, ovo okupira
radnika i u kui te ustanovama u kojima se dodatno obrazuje i usavrava. On naprosto ostaje
zarobljen u novom sistemu rada i proizvodnje. Sve je manje posveen sebi i porodici.
Slijedei je izazov zapadna kranska kultura i civilizacija. I za same krane to je nov susret
s poimanjem vjere i crkvom, a za muslimane pogotovo. Jedan tradicionalni model, nekad
uspjan i funkcionalan, ovdje biva doveden u nove odnose i nova sukobljavanja i trpi
promjene. Ozbiljno se postavlja problem ouvanja islamskog identiteta u neislamskom
drutvu. Jedna druga tradicija koja je iz islama prela u narodno obiajno reguliranje
doputenog i zabranjenog, pohvalnog i pokuenog, itav taj svijet regula, normi, obiaja
dolazi u susret sa sredinom koja sve doputa i u sredite stavlja samog pojedinca."
U dijaspori nema prirodnog i harmoninog sklopa povezanosti u jedinstveni prostor: rad,
porodica i srodnici, komiluk, damija i imam. ivotni se prostor doima razbijenim i
razjedinjenim; on je podreen industriji, radu i kapitalu. Ovu tradicionalnu povezanost
zamjenjuju veze na osnovu zadovoljenja interesa i potreba, ponajprije u sferi rada i
osposobljavanja za rad, osiguranja povoljnih stambenih i rekreacijskih uvjeta, a onda
zadovoljenja potreba iz oblasti kulture i vjere. Potroaki duh Zapada razvio je niz potreba
kod savremenog ovjeka.
Mnoge od njih tek nose puki naziv "potreba", a u sutini se radi o gospodarenju nad
ovjekom u njegovom slobodnom vremenu.
"Na ovo se nadovezuje i vidno smanjenje uloge primarnih grupa, veza i odnosa, to jest uloge
roditelja, porodice kao cjeline i krvnosronike povezanosti i utjecaja." Ova socijalna
povezanosti po porijeklu u jednoj je urbanoj sredini vrlo slaba i nedovoljno utjecajna.

(Nai) Imami u dijaspori

Na ove izazove pred kojima su se nali, imami na Zapadu odgovorili su nespremno i
neujednaeno. Tu se susreu: bosanski tradicionalisti, novi istonjaki tradicionalisti-
reformisti, i imami koji se dre pozitivne tradicije i ujedno itaju znakove vremena i sredine u
kojoj djeluju. Uvjetno ih moemo imenovati kao one koji uspjeno povezuju tradicionalno i
suvremeno.
Grupa imama bosanskih "tradicionalista" najbrojnija je i predstavlja izraz prepoznatljivog
tipa imama koji se lahko susree u naoj bosanskoj sredini. On je uporan mukallid, privrenik
ustaljene prakse i miljenja. Nepovjerljiv je prema novinama i dri da mu je u imamskom
pozivu ve sve zadato i propisano. Odan je ustaljenim aktivnostima imama predvodnika u
namazu; kao hatib govori o uobiajenim temama, a kao muallim dri se propisanog plana i
programa vjerske pouke. Nastoji udovoljiti upravi demata, dematu kao i viim organima i
ustanovama Islamske zajednice. Umjereno je aktivan na planu zatite interesa islama i
Bonjaka. Ostavlja dojam pouzdane osobe. Dri da je otvaranje islamske zajednice u svijet
sredine u kojoj djeluje pogubno i za vjeru i za vjernike podjednako i smatra da spas lei u
izolacionizmu porodice i Islamske zajednice pred agresivnou zapadnog drutva. Njegov
govor o islamu prisan je i razumljiv starijoj populaciji i novopridoslim doseljenicima. Posao
doivljava kao profesiju.
"Novi istonjaki tradicionalist-reformist" jest imam koji je nova pojava u bosanskoj sredini i
u dijaspori. Svoj nastanak duguje neotradicionalistima iz arapskog islamskog svijeta. On
lahko i bez sustezanja odbacuje bonjaku islamsku tradiciju, da bi, isto tako s lahkoom,
prihvatio arapsku tradiciju i folklor. Naprimjer, mukarac e odbiti da obue bosanske
alvare, kako bi obukao arabljansku galabiju ili afganistanske alvare, a ena e odbaciti
bosansku amiju zamjenjujui je crnom arabljanskom amijom. On je jo nepovjerljiviji od
"bosanskog tradicionalista" prema sredini u kojoj ivi i djeluje. On dovodi u pitanje gotovo
cjelokupnu dosadanju islamsku misao i praksu utemeljenu u naoj petstogodinjoj tradiciji.
Trai da se sve dovede u pitanje i da se svemu daju nova odreenja. Uzor mu je ivot
Muhammeda, a.s., i ivot ashaba, te stoga nastoji biti to vjernija njihova kopija. Imamom,
kao u prvim godinama islama, on smatra svaku osobu koja posjeduje dovoljne moralne i
obrazovne kvalitete. Do formalnog statusa imama u dematu ne dri mnogo, niti vri
ustaljene forme zajednikog ibadeta kroz zikr,tevhid,mevlud. Rado je u drutvu ljudih istih
nazora. Kao pouzdanu literaturu dri samo ona izdanja knjiga koje sami u visokim nakladama
tampaju i besplatno dijele. Formalno su vezani uz Islamsku zajednicu. Nju dre
nedovoljnom zatitnicom interesa islama. O narodu i dravi imaju zamagljenu sliku.
Muslimane koji su sa svojih ognjita izgnani na Zapad vide kao pozitivnu okolnost za irenje
"ideje islama". One to drugaije od njih misle smatraju onima koji u vjeru uvode novotarije,
a esto ih optuuju i za nevjerovanje. Misijski su usmjereni u pravcu privlaenja mladih i u
tome imaju odreenog uspjeha. Posao doivljavaju kao pozivanje u vjeru i na tom su planu
uporni, s velikim odricanjima. esto zadivljuje snaga uvjerenja koju posjeduju.
Imami koji uspjeno povezuju "tradicionalno i suvremeno" takoer su nova i rijetka pojava.
Ovakav imam buni se protiv umalosti i nedjelotvornosti. On tei brzim i dinaminim
kretanjima i promjenama. Dobro poznaje nauk islama i drutvenu sredinu u kojoj djeluje.
Obrazuje se na djelima tradicionalista, ali i suvremenih islamskim misliocima. U ovoj misli
trai odgovore na pitanja koja mu postavlja svijet u kojem ivi. On ne eli izoliranog
vjernika, nego onog koji je od ovog svijeta, iz kojeg on crpi sve kvalitete ivota, ali u kojem
on nudi islam kao mo za prevladavanje svih tegoba. On ne dri da mu je u poslu sve zadato,
te stoga redovito nudi vie. On je uvijek dovoljno oprezan da sauva sve pozitivne tekovine
naslijea, znajui koliko je bitno da vjera funkcionira i kao narodna filozofija ivljenja, kao
kultura i tradicija. On je blagi prijelaz iz tipino tradicionalnog i tradicionalistikog u
tradicionalo-suvremeno. Prihvaen je kod prve generacije, a jo vie kod druge generacije
doseljenika, koji u njemu vide snagu dovoljno monu da ih vodi sigurno i uspjeno. On nije
poput "novog istonjakog tradicionaliste", koji se nerijetko doima kao neko ko je iz nekog
drugog svijeta zaao u svijet sekularizirane Evrope. Imam to povezuje tradicionalno i
suvremeno oslobaa i sebe i druge "neinteligentne poslunosti i mentalne skleroze" (Seyyid
H. Nasr). On prua nadu u budunost. Svoj poziv doivljava kao radost i zadovoljstvo. Dri
da je u slubi uzvienog poziva za koji se trai veliki intelektualni, duhovni i moralni napor.
U odnosu na angaman u dijaspori susreemo slijedee kategorije imama:
Prvu kategoriju ine imami koji su na temelju potreba demata u dijaspori, a po odabiru viih
organa Islamske zajednice, upueni na polje svog djelovanja, uz odravanje kontakata s
maticom Bosnom i Sandakom. Pored ovih imama uposlen je i dio imaskog kadra koji se u
prognanikom valu naao izvan Bosne meu prognanicima.
Drugu kategoriju imama ine oni koji su zadrali status prognanika i djelimino su angairani
u radu s dematom. Ovi imami svoj uspjeh pokazali su djelovanjem kroz prognanike centre i
domove.
Treu kategoriju sainjavaju imami radnici. To je kategorija imama koji su svoje stalno
zaposlenje nali izvan Islamske zajednice, ali u slobodnom vremenu bivaju angairani u
dematu u svojstvu pomonika stalno uposlenom imamu (pri vjerskoj pouci, vrenju obreda i
sl.).
Na koncu, posebnu kategoriju ine imami uposleni izvan Islamske zajednice koji ne bivaju
angairani u svojstvu imama. Oni svoj doprinos daju kroz rad u administraciji IZ-e, u radu
uprave i na druge naine.

Ono to je neophodno za imama na Zapadu je dobra pripremljenost za svoj zadatak. Imami na

Zapadu se suoavaju sa mnotvom izazova. Vie nije dovoljno da imami budu duhovne voe
njihovih zajednica, nego trebaju ispuniti i druge uloge koje se od njih zahtijevaju. Imami
trebaju biti predstavnici i glasnogovornici muslimanske zajednice. Trebaju biti sposobni da
razgovaraju sa medijima i novinarima. Od imama se zahtijeva da komunicira sa
predstavnicima drugih vjera. Imami trebaju biti dobre raunovoe, organizatori, obilaziti
kole, bolnice, zatvore. Imami trebaju biti dobri govornici, vjerouitelji, pa i treneri... itd. U
ovom modernom svijetu, imamima je potrebno da koriste moderne metode pomou kojih e
se obratiti modernom svijetu i na taj nain doprinijeti da se stvarna , neiskvarena poruka
islama moe uti. Bitno je da imami, koji dolaze na Zapad, budu informisani o zemlji u kojoj
namjeravaju biti u misiji imama, da poznauju jezik naroda kojem e sluiti kao i jezik naroda
zemlje u kojoj e sluiti. Na ovom planu ministarstvo za vjere u Turskoj (Diyanet) je u
kooperaciji sa njemakom ambasadom, Goethe institutom i fonadacijom Konrad Adenauer
obavezalo imame, koji e biti angairani u turskim zajednicama organizacije Ditib u
Njemakoj, da ue njemaki jezik, kao i historijat i politiko ureenje Njemake ( 630 sati).
Najvanije pitanje islamskih zajednica u dijaspori na Zapadu je izobrazba imamskog kadra.
Do sada su imami importovani iz vana i mogli su zadovoljiti potrebe prve i druge
generacije muslimana ali sa treom i buduim generacijama muslimana na Zapadu moi e se
komunicirati na njemakom, engelskom, francuskom... jer te generacije ive i stanuju u
tim jezicima. Svakako da o ovom pitanju najmanje govore imami angairani u dijaspori a
upravni odbori krovnih organizacija islamskih zajednica raznih nacionaliteta vezani su za
matine drave ili zajednice to oteava zajedniki nastup prema dravi domainu, dravnim
institucijama u rjeavanju ovog i drugih pitanja vezano za muslimane.

Neke praktine upute

U dijalogu s lokalnim predstavnicima drugih vjerskih zajednica i crkava panju treba
usmjeriti na slijedea pitanja koja krani postavljaju muslimanima:
1. Je li na i va Bog jedan te isti? Kakav stav imate o naim poslanicima? Da li smo mi,
krani i idovi, za muslimane nevjernici?
2. Kakav znaaj Kur'an ima za vas? Da li se on moe shodno vremenu interpertirati i na
novi nain tumaiti?
3. ta treba poduzimati u pogledu odgoja i brige muslimanske djece? Da li vaa djeca idu
i u vjerske djeije vrtie i kole? Ako je tako, kakve probleme to donosi sa sobom?
Da li se iskljuenje ene iz drutvenog ivota, kao to je sluaj u Afganistanu, smatra
poeljnim u islamu, te da li se masakri koji se svakodnevno deavaju u muslimanskim
zemljama mogu poistovjetiti sa slikom islamske drave?
Kakav stav imate prema ovdanjem drutvenom i dravnom ureenju, prema demokratiji i
pluralizmu, ljudskim pravima i Ustavu?

Pitanja koja muslimani postavljaju kranima:

Jedan nekranin moe stei dojam da krani oboavaju tri boga, oca, sina i svetog duha. Da
li je mogue poistovjetiti takvo uenje o trojstvu sa monoteizmom?
Za nas muslimane je nepojmljivo da sinovi Ademovi a.s. terete za njegov grijeh te da je Isa
a.s. kroz raspee na sebe preuzeo iskonski grijeh ovjeanstva. Kakav znaaj ima kri za
krane?
Da li Biblija za krane vai kao Boija rije kao to to Kur'an za nas muslimane vai? Na
koji nain je Biblija prenoena i sakupljana? Da li nain njenog zapisivanja i prevoenja
iskljuuje ljudske primjese?
Da li je Papa bezgrjean? Da li su njegove upute obavezujue za krane? Ko moe postati
Papa? Kakve razlike postoje izmeu evangelistike i katolike crkve?
Zbog ega sveenici moraju ivjeti u celibatu, te zato se redovnice moraju odrei braka i
seksualnosti? Da li ene mogu postati sveenici, i ako ne, zbog ega?
U kakvom odnosu stoji kranstvo prema ostalim religijama ( Islam, idovstvo, Budizam,
Hinduizam)? Da li se Boije zadovoljstvo moe postii samo kroz kranstvo i crkvu? Kakve
ciljeve ima danas misionarstvo?
 IMAM U STRUKTURI ISLAMSKE ZAJEDNICE

Mensur Karada

Imam je vjerski slubenik kome vrhovni vjerski poglavar daje erijatsko-pravno ovlatenje da
obavlja poslove koji se posebno propisuju normativnim aktima kojima se ureuje unutranja
organizacija zajednice i nadlenosti njenih organa i ustanova.
U strukturi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini imam moe biti ona osoba koja ima
propisanu kolsku spremu i koja ima erijatsko-pravno ovlatenje da obavlja poslove imama,
a koje, u vidu dekreta i murasele, daje Rijaset Islamske zajednice, odnosno reisu-l-ulema.
Davanje dekreta, odnosno murasele temelji se na erijatskom naelu prenoenja ovlasti u
tumaenju islamskih propisa. U periodu kada su bosanski muslimani bili organizacijski
ukljueni u vjersko-pravni sistem Osmanske carevine sultan je nosio titulu halife i
predstavljao je ummet ili univerzalnu zajednicu muslimana u vjerskim i svjetovnim stvarima.
Svoje vjerske prerogative halife osmanski sultan je prenio na istanbulskog muftiju koji e
ponijeti titulu ejhu-l-islama i koji e dalje prenositi ovlasti. Nakon ukidanja hilafeta i Ureda
ejhu-l-islama u Istanbulu u normativne akte Islamske zajednice uvedena je odredba prema
kojoj menuru reisu-l-ulemi dodjeljuje posebno tijelo koje sainjavaju ugledni muslimanski
predstavnici.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je tradicionalna vjerska institucija bonjakog
naroda koja se uspjela odrati uprkos tekim uvjetima u kojima je funkcionirala u okviru
razliitih dravno-pravnih okvira. Sve tekoe kroz koje je prolazila Zajednica u velikoj mjeri
su osjetili upravo imami. Posebno teak period je bio tokom komunistike vladavine kada je
ateizam bio glavna ideologija, a totalitarizam osnovna karakteristika vlasti. Zbog toga je
Islamska zajednica, i vjerske zajednice openito, tretirana kao baza potencijalnih politikih
protivnika i sve je injeno da se maksimalno kontrolie i stavi pod nadzor vlasti. Imami su
platili veliki danak takvim nastojanjima vlasti to je bilo vidljivo kroz njihov vrlo lo
materijalni i drutveni poloaj. Bili su praeni i ucjenjivani, a vrlo esto su bili i rtve
montiranih sudskih procesa u kojima su osuivani na zatvorske kazne koje su izvravali u
okrutnim i poniavajuim uvjetima. Uprkos svim nedaama imami su, generalno govorei,
ostali vjerni svome pozivu i ostali istinski predvodnici muslimana.

Statusni poloaj imama u strukturi Islamske zajednice

Poloaj imama u strukturi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini regulisan je Ustavom
Islamske zajednice11, Pravilnikom o organizaciji i radu medlisa 12, Pravilnikom o
slubenicima Islamske zajednice, Odlukom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti
slubenika IZ-e, pojedinanim odlukama Rijaseta Islamske zajednice te Pravilnikom o radu i
sistematizaciji radnih mjesta kojeg svaki medlis pojedinano donosi za svoje potrebe. Ovaj
prikaz poloaja imama u strukturi Islamske zajednice se temelji na navedenim normativnim
aktima.

11 Ustav Islamske zajednice, El-Kalem, Sarajevo 1418/1997.

12 Glasnik Islamske zajednice br. 5-6
Struna sprema
Zvanje imama, hatiba i muallima su sticali svrenici medresa, najprije samo Gazi
Husrev-begove medrese u Sarajevu, a potom i svrenici drugih medresa koje su reaktivirane
tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zavretak medrese i sticanje ovog zvanja je
bio dovoljan uvjet za primanje u slubu i obavljanje poslova imama, hatiba i muallima.
Zbog sve odgovornije uloge imama i sve veih potreba i zahtjeva demata ukazala se i
vea potreba Zajednice za visokoobrazovanim kadrom. Stoga je Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini pristupila reformi svoga obrazovnog sistema u dijelu koji se odnosi na
kolovanje vjerskih slubenika, prvenstveno imama, hatiba i muallima. Zvanje imama, hatiba
i muallima se vie ne moe stei svretkom medrese, nego se to zvanje stie iskljuivo
svretkom Fakulteta islamskih nauka, a takav status imaju i svrenici drugih islamskih
fakulteta u inostranstvu priznatih od strane Islamske zajednice, odnosno koji nostrificiraju
diplomu na Fakultetu islamskih nauka.
Dakle, za imama u strukturi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini moe biti
postavljeno lice koje ima zavren Fakultet islamskih nauka, odnosno drugi priznati islamski
fakultet.
Iamjui u vidu veliki broj imama sa srednjom strunom spremom, a s ciljem poboljanja
kvalifikacione strukture, Rijaset Islamske zajednice je donio odluku da su svi imami koji
imaju zasnovan radni odnos sa srednjom strunom spremom, a koji imaju manje od deset
godina imamskog, hatibskog i muallimskog staa, duni zavriti studij na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu najkasnije do kraja juna 2011. godine.
Za imama, hatiba i glavnog imama na podruju Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini ne moe se postaviti kandidat koji nema zavrenu jednu od medresa Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, bez obzira na druge strune kvalifikacije koje posjeduje.

Radno-pravni status
Prijem u slubu imama vri se temeljem javnog konkursa. Konkurs raspisuje medlis koji ima
potrebu za prijemom i konkurs se, u pravilu, objavljuje u Islamskim informativnim novinama
Preporod. Nakon izbora kandidata medlis je duan uputiti zahtjev Rijasetu Islamske
zajendice za postavljenje izabranog kandidata. Rijaset, ukoliko ne postoje smetnje za
postavljenje, donosi dekret o postavljenju kojeg potpisuje reisu-l-ulema. Na taj nain se
izabranom kandidatu daje dozvola i erijatsko ovlatenje za obavljanje imamske slube.
Dekret o postavljenju predstavlja uslov za zakljuivanje ugovora o obavljanju imamske
slube kojeg kandidat potpisuje sa medlisom kao poslodavcem i kojim se reguliu
meusobna prava i obaveze.
Kandidati koji prvi puta stupaju u imamsku slubu imaju status imama pripravnika. Oni
dobivaju dekret na period od jedne godine tokom koje se osposobljavaju za samostalno
obavljanje imamske slube. Nakon isteka pripravnikog staa duni su poloiti struni ispit
koji predstavlja uslov za zasnivanje stalnog radnog odnosa u svojstvu imama.
Struni ispit su duni poloiti svi imami i on se polae prema Pravilniku o strunom ispitu
kojeg dodnosi Rijaset.
Opti uslovi za prijem u slubu su:
da je musliman i daje dobrog moralnog vladanja;
da je punoljetan i da je duevno i tjelesno sposoban za obavljanje slube;
da je struno osposobljen
da nije pod istragom
Pravilnikom o organizaciji i radu medlisa donesenom od strane Rijaseta Islamske zajednice
propisano je kao poseban uslov da kandidat za glavnog imama medlisa mora imati namanje
pet godina radnog iskustva u vrenju imamske slube.
Inae, posebni uvjeti koji se mogu traiti za pojedina radna mjesta propisuju se Pravilnikom o
radu medlisa i sistematizacijom radnih mjesta koje donosi svaki medlis pojedinano.
Medlis Islamske zajednice je poslodavac imamu te je imam ovlaten da svoja prava iz
radnog odnosa ostvaruje u medlisu. Medlis kao poslodavac sa imamom kao zaposlenikom
zakljuuje ugovor o obavljanju imamske slube kojim se reguliu meusobni odnosi i prava i
obaveze koje proizilaze iz radnog odnosa. Prava iz radnog odnosa svaki medlis propisuje po
uzoru na standard ovih prava koja su ureena dravnim propisom kojim se reguliu radni
odnosi. Tako, svaki imam ima pravo na platu, pravo na godinji odmor, sedmini odmor,
plaeno odsustvo u propisanim sluajevima, pravo na penzijsko-invalidsko i zdravstveno
osiguranje itd.
Isplatu plate vri medlis a, od toga da li je medlis izvrio centralizaciju finansijskog
poslovanja ili nije, zavisi da li se plata obezbjeuje iskljuivo iz sredstava demata u kome
imam radi ili i iz drugih sredstava medlisa. Dravnim Zakonom o slobodi vjere i pravnom
poloaju crkava i vjerskih zajednica koji je donesen 2004. godine drava se obavezala plaati
doprinose za penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje svih vjerskih slubenika. Iako jo
uvijek nije poela implementacija ove zakonske obaveze, sigurno je da e njenom
realizacijom, koja se oekuje u skorije vrijeme, znaajno biti rastereeni budeti medlisa.
Razlozi za prestanak obavljanja imamske slube takoer se propisuju internim Pravilnikom o
radu medlisa. Prestanak obavljanja imamske slube moe biti zbog: sporazumnog prekida
radnog odnosa, otkaza zaposlenika, otkazom poslodavca, ispunjavanja uvjeta za odlazak u
starosnu penziju, potpunog gubitka radne sposobnosti, osude na izdravanje kazne zatvora na
period vei od tri mjeseca. U svim navedenim sluajevima medlis je duan podnijeti
Rijasetu obrazloen zahtjev za razrjeenje pa tek na osnovu dekreta o razrjeenju kojeg
donosi Rijaset medlis e provesti proceduru za prestanak radnog odnosa imama i izvriti
njegovo odjavljivanje sa penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osigranja.

Dunosti imama
Pravilnikom o slubenicima Islamske zajednice propisane su opte dunosti svih slubenika
ukljuujui i imame. Tako je svaki slubenik duan da:
savjesno izvrava sve propisane obaveze i radne dunosti;
uva imovinu i poduzima mjere radi njene zatite;
ukazuje na sve konkretno uoene nepravilnosti u radu zaposlenih;
uva ugled IZ-e i titi njene interese kako na radnom mjestu tako i van radnog mjesta;
uva slubenu tajnu i potiva islamske islamske propise i normativne akte IZ-e;
Ustav Islamske zajednice kao njen najvii pravni akt daje opte odreenje dunosti imama
propisavi da se imam brine ovjerskom ivotu u dematu, vodi matine knjige demata i
predstavlja demat u stvarima vjere13.
Pravilnik o organizaciji i radu medlisa propisuje da e se poslovi imama, hatiba i muallima
poblie utvrditi pravilnikom medlisa kroz sistematizaciju radnih mjesta, kao to je to ve
reeno, ali ipak ovaj Pravilnik nabraja osnovne ope dunosti imama podjelivi ih na
imamske, hatibske i muallimske dunosti. Tako je propisano da:
imam:
predvodi demat u damiji na propisanim namazima;
13 lan 37. Ustava Islamske zajednice
vodi matine knjige demata i ljetopis damije;
odrava predavanja i vazove u damiji;
klanja denaze namaz i obavlja druge obrede umrlim muslimanima;
radi na popularizaciji i distribuciji islamske tampe koju izdaje ili preporuuje Islamska
zajednica;
nosi imamsku uniformu pri obavljanju vjerskih obreda i u svakoj prilici i na svakom mjestu
uva ugled islamskog radnika;
hatib:
obavlja imamsku i hatibsku dunost na duma namazu i bajram namazima;
priprema se za hutbu u kojoj obrauje aktuelna pitanja i potjee svojim obraanjem
muslimane na otklanjanje negativnih pojava i utjecaja na koje u hutbi ukazuje;
prati strunu literaturu u cilju svog boljeg islamskog obrazovanja i steena znanja primjenjuje
u praksi;
muallim:
odrava mektebsku nastavu kao po utvrenom planu i programu;
o svim pojavama koje utjeu na rezultate mektebske nastave obavjetava glavnog imama;
odrava kontakte sa roditeljima djece i uz njihovu pomo rjeava neke tekue probleme u
nastavi;
popularizira kod djece novine i druga prigodna izdanja Islamske zajednice i potjee ih na
itanje
Imam je duan da prisustvuje radnim sastancima koje zakazuje glavni imam i podnosi
glavnom imamu izvjetaj o radu.
Pravilnik posebno tretira poloaj i dunosti glavnog imama propisujui da ga postavlja,
premjeta i razrjeava dunosti reisu-l-ulema na prijedlog nadlenog muftije. Dunosti
glavnog imama su:
zastupa medlis pred organima, ustanovama i drugim pravnim licima u stvarima vjere;
rukovodi radom vjersko-prosvjetne slube u medlisu;
nadzire i ocjenjuje rad svih radnika vjersko-prosvjetne slube;
prua strunu pomo radnicima u vjersko-prosvjetnoj slubi i odgovran je za njihov rad;
kontrolira rad mekteba, poduzima mjere za otklanjanje uoenih nedostataka i predlae
medlisu, muftiji i Rijasetu preduzimanje potrebnih mjera za unaprijeenje rada u ovoj
oblasti;
organizira sveanosti povodom obiljeavanja vjerskih praznika;
obavlja vjenanja po erijatskim propisima;
odrava vazove i prigodna predavanja u damijama;
vodi brigu o cjelokupnom vjerskom ivotu na podruju medlisa; organizira vjerski ivot za
vrijeme ramazana;
odobrava odmore i odsustva radnicima vjersko-prosvjetne slube;
potpisuje akta koja odlaze iz medlisa a odnose se na vjerske propise i vjerske aktivnosti;
vodi brigu da odluke izvrnog odbora budu u skladu sa erijatskim propisima;
podnosi izvjetaj muftiji i Rijasetu o stanju vjerskog ivota u medlisu najmanje dva puta
godinje;
uestvuje u radu savjeta muftije;
saziva sastanke imama i predsjedava im;
pokree inicijativu pred izvrnim odborom za postavljenje, premjetaj i razrjeenje imama.
Voenje matinih knjiga demata je propisana kao jedna od obaveza imama, meutim to
pitanje jo uvijek nije definitivno rijeeno niti su matine knjige uvedene i distribuirane
dematima. U skorije vrijeme oekuje se da zaivi pilot projekat uvoenja matinih knjiga od
kojeg e zavisiti njihovo trajno uvoenje i nain njihovog voenja.

Disciplinska odgovornost
Zbog povrede neke od propisanih obaveza protiv imama se pokree disciplinski
postupak,odnosno postupak za utvrivanje disciplinske odgovornosti. Postupak pokree
neposredni rukovodilac tj. glavni imam, a prijavu moe podnijeti svako zainteresirano lice.
Prijava mora biti obrazloena i treba sadravati injenino stanje i dokaze kojima se
potkrepljuju navedene injenice.
Postupak za utvrivanje odgovornosti vodi rukovodilac koji postavlja imama u slubu
ili komisija koju odredi. Obzirom da postavljenje u slubu vri Rijaset to je Rijasetova
disciplinska komisija i nadlena da utvrdi postojanje odgovornosti i da donese odluku. alba
na odluku se moe podnijeti Rijasetu i o istoj se odluuje na sjednici.
Ukoliko se utvrdi odgovornost za uinjeni disciplinski prekraj slubeniku se moe
izrei: opomena, rasporeivanje na poslove nieg ranga, premjetaj na drugo podruje i
prestanak rada.
Slubeniku protiv koga se vodi postupak mora se omoguiti da iznese svoju odbranu i
predloi izvoenje dokaza kojima e potvrditi navode iz svoje odbrane.
 METOD I STIL RADA14
Demal Salispahi

Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbjeali bi se iz tvoje
sredine. Zato im prataj i moli se da im bude oproteno i dogovaraj se s njima. A kad se odlui,
onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah, zaista, voli one koji se uzdaju u Njega (Kur'an, 3:159)
Najbolji je onaj imam koji nas ui kako da sami uimo i kako da se lijepo vladamo, koji nas ui
erijatskoj, patriotskoj i drutvenoj higijeni.
Mi moramo promovirati, prakticirati i nametati jedan novi, prosvijeeni oblik imameta koji je
produktivniji za sve.
Imam stalno treba imati na umu da je u podizanju demata potrebna naroita umjenost,
nesavladiva volja, spremnost na veliki i uvijek novi napor. Nekad su ti putevi dui i tei nego to su
njegove snage, umijee i njegovo strpljenje. Neki imami, najvie zbog subjektivnih slabosti,
prerano klonu duhom ili se prerano zadovolje postignutim. Oni zaboravljaju na kur'ansku obavezu
da u ivotu muslimana, prvenstveno imama, islam, demat i dematlije trebaju predstavljati taku
bdijenja i straarenja. Jer, i posljednjoj neznalici je jasno da nema arobnog tapia, da nema jo
Mehdije koji bi preko noi, napreac, uklonio neke nae negativne pojave u ivotu i radu, a zasadio
lijepe islamske obiaje. To danas shvataju mnogi vjernici, kao i sami imami, ali mnogi od njih,
naalost, prema onoj obanskoj, zatvaraju tor poto su izgubili dio ili cijelo stado! A to ne vodi
dobru. Allah nee izmijeniti jedan narod, jasno i, sa stanovita drutvene zakonitosti, sasvim
tano pie u Kur'anu, dok on sam sebe ne izmijeni (Kur'an, 13:11).
Prosjeni ljudi raspravljaju o dogaajima, veliki ljudi raspravljaju o idejama. Bilo bi divno kad bi
postojala rije kojom bismo - kao arobnim tapiem ili arobnim metkom iz bajke-mogli
sprijeiti prepirku, izgladiti nesporazum, pobuditi islamsku odgovornost, sprijeiti grijeenje i
odagnati neprijateljske osjeaje meu ljudima. Drugim rijeima, uda ne postoje, osim onih koja
kreiraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji e udotvornim putem otjerati
neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati blagostanje. Mehdija je ime za nau lijenost, umalost ili, jo
vie, za lanu nadu, koja raste iz nae nemoi u situaciji kad je veliina tekoa i problema u
potpunom nesrazmjeru s mogunostima i sredstvima borbe.
Aktivnost imama moe sauvati svoj elan samo ako uvijek iznova dobija novi poticaj. Jer, svaki je
poziv sklon tome da se pretvori u rutinu, ako nekim neoekivanim dogaajem ne dobije novi
zamah.
U odgojno-obrazovnom procesu je veoma vaan metod rada. Od toga u velikoj mjeri ovisi uspjeno
vjeronauno pouavanje. Imam treba nastojati razumjeti i upoznati mlade ljude i dematlije. On
treba poznati i sjeme i tlo na kome e ga posijati. Treba imati na umu da je upoznavanje demata
uslov uspjenog ta'limskog rada. U kontaktu sa svojim dematlijama, dvije treine vremena on
treba sluati ta oni govore, a tek jednu treinu da on govori, a nikako obrnuto! Na taj nain emo
lake i bre udovoljiti osnovnim naelima ophoenja sa dematlijama, stei njihovu naklonost i
pridobiti ih svome (islamskom) nainu miljenja i ponaanja. A to je najvaniji zadatak svakog
imama. Ali, to su i veoma teki zadaci, koje uspjeno rjeavamo pridravanjem niza provjerenih
savjeta iz oblasti meuljudskih odnosa.15 ovjeka koji umije ljude uza se vezati, miluje historija.
Kur'an pitanje metodologije rada tretira na vie mjesta. Tako, naprimjer, u 16. suri, 125. ajetu, stoji
ovo vano didaktiko pravilo:
14 Demal Salispahi, Imam, linost uloga znaaj, Medresa "Osman-ef. Red ovi", Visoko, 2004, str. 53-62.

15 Budi rob dok ne zarobi, a kad zarobi, gledaj kako e! Ovaj savjet je dao hafiz ejh Mustafa Muji (1910.-1999.) svome ueniku hafizu Zilki olji
(Kiseljak, 1931.), ispraajui ga na prvu imamsko-mualimsku dunost u demat Prokos, Medlis Fojnica.
 Na put Gospodara svog mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain postupaj!
Gospodar tvoj zna one koji su zalutali sa puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.
(Vidjeti, Kur'an, 16:125)
Jer, lijepa, topla i blagovremena rije je kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, grane prema
nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi. Naprotiv, gruba, runa rije,
nepedagoki postupak bilo iji, a posebno putovoe, uzora u vjeri, muallima, to je kao runo
drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka (Kur'an, 14:24-26).
U svakom poslu u ivotu, pa i u imametu, postoje pravila. Pridravaj ih se. Da bi ih se pridravao -
naui ih ili ih sam postavi.16
Svaki imam se treba opredijeliti za najefikasniji stil rada u skladu sa vlastitim sposobnostima i
okolnostima, imajui na umu da nijedno eljezo samo od sebe nije postalo otro. Svakako, u skladu
sa svojom savjesnou i afinitetom, treba sam odluiti koji e put odabrati. Jedno je sigurno: rijetko
se neto moe postii sa ili-ili. Ljudi su spremni prihvatiti Istinu. Treba im je ponuditi u lijepoj
formi i prigodnom obliku. A najljepi oblik je ivi Kur'an. Na ivot prema Kur'anu. Kad, pak, ljudi
ne znaju gdje je Istina, povjerovat e naoj ljubavi. Prazne rijei nosi vjetar! Dematlije nikad ne
treba obmanjivati; to daje povod bezbrojnim zabludama i praznovjerju, od ega dematlije treba
uvati, a posebno djecu-vjerouenike od najranijih dana. Dematlije su odavno umorni od
stereotipnih i neprimjereno dugih kazivanja o islamu izvjesnog broja imama. Vjernici ude za
promjenama u imamsko-mualimskom radu i djelovanju. Oni su siti do vrata" hutbi u nastavcima
(naprimjer o hadu i hadskim obredima, o mubarek noima i si.). Poslije jedne takve hutbe, priao
mi je jedan dematlija i ljutito upitao: Zna li efendija da se islam i muslimani nalaze u
industrijskom dobu!?
Imam svoj posao treba obavljati smireno i uvjereno, uz stalan osmijeh na licu (Lice veselo voli svo
selo!). Treba znati kod sagovornika probuditi elju za onim za im i mi teimo - da zna gledati
svoju vjeru i razumjeti ponudu u oima sagovornika, da umije kod njega probuditi elju za
pozitivnim djelovanjem u krugu porodice i okoline, kao i elju za iitavanjem mudrog i poetinog
teksta Kur'ana i lijepog i pounog tiva uope.
Imam se treba zanimati za dematlije i podrediti im dio vremena, energije, nesebine ljubavi i
panje, da sagovornika oslovljava njegovim vlastitim imenom i odgovarajuom titulom, da slua
govor drugih i da ih navede da govore o sebi (ovjek, ma ta govorio, najvie govori o sebi!) itd.
Malo vrijedi drati se naizgled vrlih metoda ako donose slabe rezultate. Trebamo biti vrlo brzi,
kadri da se brzo prilagodimo promjenama okolnosti. Ne moe jedna cipela odgovarati svakom
stopalu. Mi trebamo initi ono to nam je dobro, a kad nam neto vie nije dobro, kad nije dobro za
na imamet, trebamo prei na druge metode i mjere, i to brzo! U svijetu je sve vei broj
sociolokih muslimana. To su oni koji tvrde da su muslimani, ali svoj islamijet ne prakticiraju.
Takvi su najvei ksenofobi.
I kao to radnik u tvornici za mainom, da bi postigao to vee proizvodne rezultate, treba mainu
odravati i njome struno rukovati, isto tako se i imam treba s ljubavlju i panjom odnositi prema
dematlijama, a naroito prema vjerouenicima i nemonima. U ovom pogledu, imam je duan
pratiti i koristiti savremena dostignua raznih znanosti, tefsira, hadisa, da've, psihologije,
pedagogije, metodike, didaktike, a posebno psihologije meuljudskih odnosa, a sve to da bi
postizao to bolje odgojno-obrazovne rezultate.
Imam je duan razvijati osjeaj za vjeronauku, nauku openito i Islamsku zajednicu; meu svojim
vjerouenicima i dematlijama openito bodriti duh, podsticati volju, duh nadmetanja i takmienja;

16 Teko onome ko eli nauiti ljude vie nego to to oni mogu prihvatiti, Platon u Odbrani Sokratovoj.
da pred sobom uvijek vidi vjerouenike, dematlije kojima treba govoriti, u iji ivot treba unositi
ljepotu i svjetlost islama. A pri
tome pravi imam ima ono duboko zadovoljstvo zbog hrane koju daje gladnim duhovima. Cilj
svega toga je da oni, to prije i to vie, postanu dobri, svjesni i estiti muslimani i graani, svjesni
znaaja i potreba vjeronauke, Zajednice i itave zemlje; da se oslobode inertnosti, stereotipa,
nepovjerenja prema drugima, vezanosti za sve to je zaista prolost, a da izgrauju strogost, jasnou
misli i svojevrstan standard miljenja, da uvaju dostojanstvo, merhamet, opreznost, humanost, koja
je meu muslimanima postojala u prolim vremenima, odnosno da budu ljudi. A prema Kur'anu i
sunnetu, ovjekov vaan, ako ne i najvaniji, cilj je upravo da postane ovjek.
Kakav odnos prema dematlijama treba imati imam, o tome nas, pored Kur'ana, ui Muhammed,
s.a.v.s., svojim primjerom i naukom. Nastojao je pomoi, poduiti u svakom pogledu i, po
mogunosti, svakome ugoditi, bez razlike na socijalno ili plemensko porijeklo. S njima je saosjeao
i izjednaavao se na svom ivotnom putu. Svoje rijei je potvrivao djelima. Zato kaemo, a i
Kur'an, a.., na to nas podsjea (Kur'an, 33:21), da nam na hazreti Pejgamber, s.a.v.s., treba biti
uzor, norma, osnovna pretpostavka i inspiracija u svakodnevnom ivotu (Kur'an, 4:59). Ovo trebaju
imati na umu svi pripadnici Islamske zajednice, a naroito imami.
U prenoenju islamske poruke, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., sluio se pedagokim sredstvima,
koja e, u to smo sigurni, zapanjiti savremene teoretiare i istraivae u pedagokoj nauci. On
nastupa vedra ela, s dobrom namjerom; on govori jasno i polahko, odmjereno, privlano; on se
odijeva ukusno, isto, bez ekstravagancije; on koncizno iznosi svoj stav; on slika na pijesku; on
ponavlja izreeno; on pita onoga kome prenosi poruku; on pohvali; on i ukori; on obea i
neizostavno ispuni obeanje, on trai oprost od onoga koga nehotino uvrijedi; on se inteligentno
ali ne uvrijedivi onoga na iji raun to ini, naprotiv, jo vie se pribliivi takvoj osobi; on obilazi
bolesne i uliva im nadu; on pravedno postupa; on hodi odmjereno, ponosno, nikad oholo; ukratko,
on se dri kur'anskoga srednjeg puta u cjelokupnom stilu svoga ivljenja.
Pored ostalog, imam treba stalno imati na umu i poznatu Goetheovu pedagoku maksimu: Ako
ljude uzimamo onakvim kakvi oni jesu, onda ih inimo gorim. Meutim, ako s njima postupamo
kao da su ono to bi trebali biti, onda emo ih dovesti tamo gdje treba da budu. A ako je tako, onda
ni problema nema i uspjesi nee izostati i izbjei emo ne ba tako rijetku pojavu po naim
damijama: Kad hoda loe vazi, dematlije zijevaju i drijemaju!
"Blago je jae od grubog,
Voda je jaa od stijene.
Ljubav je jaa od nasilja"
Herman Hesse
Imam se, takoer, treba u granicama erijata prilagoavati dematlijama, njihovom nainu
izraavanja miljenja i shvatanja i njihovim obiajima. On treba nastojati postati jedan od njih.
Iskustvo nas ui da od otre kritike i prijekora nema nikakve koristi. S ljudima je teko na prkos!
Prilikom odravanja vazova, hutbi i uope prilikom kontaktiranja sa dematlijama, imam treba
upotrebljavati rijei koje znae tano ono to se njima kae; treba birati savremene, aktuelne,
poune i openito one teme koje bodre duh, jaaju volju i utvruju iman; da govori istim
knjievnim jezikom, odnosno narodnim govorom, onako kako e ga sluaoci najlake shvatiti. U
tom smislu, Resulullah, s.a.v.s. veli: Obraajte se ljudima na nain kako e vas najbolje
razumjeti!
Znai, smjer i nain nae imamsko-hatibske i ta'limsko-da'vetske djelatnosti zavisit e o
sluateljstvu kome se obraamo. Dinski sija treba prema vrsti tla odabrati i sjeme. 17 Zapoet e
uvijek od konkretne situacije u kojoj se nalaze njegove dematlije. Uivit e se u njihove bolove i
17 Hranio pas magarca mesom, a magarac psa sijenom. Obojica su ostali gladni, narodna mudrost sa Kafkaza.
patnje, probleme i potrebe, proniknut e u njihove tenje i strahove, bijede i zanose, vrline i
mahane... On okree muslimanski svijet aktivnoj pobonosti, realnosti, svakodnevici, raznim
drutvenim pitanjima, pa i prema obrazovanju, a odvraa ih od pasivne pobonosti, fanatizma,
praznovjerja...
Na taj nain, bit e najbolje shvaen, a osjeati se shvaenim, to je ono to nam u ivotu pomae;
tada se moe prihvatiti i teak, ak i nerjeiv problem, a da se ostane vjeran samome sebi. Veoma je
korisna minuta istine, povjerenja, snanog uzbuenja za dematlije, ali i za nas! Mi svoje
dematlije, odnosno sagovornike, ne nastojimo shvatiti razumom, ve srcem. Um i oi esto ne
vide. Dua je ta koja razumije i vidi. Ni mi, nakon toga, vie neemo biti isti. Izmeu nas je dolo
do tajanstvenog odjeka, do linog kontakta, koji nas, isto tako, obavezuje kao i one druge.
U imametu je, naravno, potreban vrst stav. To je preduslov uspjeha. Imam, uostalom, treba znati
ta hoe i zato tome tei: ako je neko imam-da'ija i to naglaava, i to je cilj njegovog djelovanja.
Ali, to, isto tako, zahtijeva da je imam spreman razgovarati sa mnogim dematlijama i stalno traiti
puteve koje oni prihvataju. To je sastavni dio da'vetskog rada i, ba u nae vrijeme, bitan element
ive djelatnosti na terenu. Imama koji uspije vezati uz sebe to vie ljudi, pa i svojih protivnika,
miluje historija.
Imajui na umu kvalifikacionu i socijalnu strukturu naeg imamsko-mualimskog kadra danas
(istina, ne jo potpuno zadovoljavajuu), realno je oekivati kvalitativne promjene nabolje i u
metodolokom pogledu njihove djelatnosti. Osim toga, danas su i politiki i materijalni uslovi bolji
nego ranije. Sve je vei broj savremeno izgraenih i moderno opremljenih damija, uionica za
vjeronauku, islamska literatura je brojna i sadrajno bogata i metodoloki ispravnija, itd. Na
poseban nain se trebamo znati koristiti prednostima moderne tehnike.
Pri gradnji vjerskih objekata, dobro nam dou savremeni graevinski noviteti, u kontaktiranju s
vjernicima - razna saobraajna sredstva (automobil, voz, telefon, mobitel), kod ta'lima svi
audiovizuelni ureaji (radio, televizija, film, elektrino ozvuenje18, kompjuteri, PC-projektori,
Internet...) itd. Trebamo ih poznavati, nabaviti, koristiti i znati njima rukovati. Ali, ipak, ne smijemo
postati robovi tehnike (strast za kolima i vozikanjem, gubljenje vremena pred ekranima, koritenje
telefona da se izbjegne lini kontakt i slino). Tehnika ne smije postati zid izmeu nas i dematlija.
Pravila za rad: uvijek vie vrijede primarni odnosi (lini kontakti), nego sekundarni i tehniki
(telefon, pismo, e-mail i slino).
Dalje, imamov rad kod nas nije vie materijalno degradiran. Postoje mogunosti zaposlenja,
mogunosti sticanja vakufskog, pa i vlastitog stana, mogunosti zasnivanja porodice... Ukratko,
mnogo je toga dostupno i omogueno, samo se od imama trai da bude imam u pravom smislu
rijei, pravi uzor u vjeri, voa koji strpljivo na Pravi put upuuje i u dokaze Nae vrsto
vjeruje. S druge strane, poznato nam je da je materijalni i uope socijalni poloaj imama kod nas, i
to ne u tako davnoj prolosti, bio veoma lo. Neki imami zaboravljaju tu injenicu. Prouavajui
ovo pitanje, naili smo i na ovakve podatke: Velik broj tih ljudi (imama) nalazi se u materijalnoj
bijedi. Ne samo da nisu osigurani u sluaju bolesti, starosti ili iznemoglosti, nego su, dok vre svoju
uzvienu slubu, mizerno plaeni... Zbog materijalne bijede u kojoj se nalaze, a ne toliko zbog svoje
nesposobnosti, ovo zanimanje ne samo da ne uiva potreban ugled, nego je, naprosto, u dananjem
materijalistiki raspoloenom drutvu omalovaavano i to vidimo na svakom koraku.

18 Kada je rije o ozvuenju damija i munara, to smatramo pohvalnim i nunim, istiemo runu pojavu koja se ogleda u zloupotrebi spomenutih pomagala.
Naime, nije rijetka pojava da neki neodgovorni i neosjeajni mujezini i dematlije prilikom putanja ezana pojaaju razglas do daske. Na taj nain se gubi
fini takt i izlazi iz okvira duha islamskog naina pristupa i poziva u vjeru. U vezi reenog, nije ni udo to ima reagovanja susjeda pa i nepotrebno izazvanih
krupnih rijei! Imami i mutevelije, odnosno svi odgovorni, pored ostalog, moraju voditi rauna i o ovim sitnicama.
Kad govorimo o metodu i stilu rada, elimo posebno podvui vano metodoloko pravilo ta'limsko-
da'vetske prakse: treba dobro razlikovati izmeu ta'limsko-da'vetskih principa i ta'limsko-da'vetskih
imperativa. Ta'limsko-da'vetski principi su trajna naela djelovanja, valjana i obavezna za sva
vremena i za sve prilike. Oni se zasnivaju na kur'ansko-sunetskim temeljima i ne mogu se mijenajti,
kao, naprimjer, princip dobrovoljnosti, mudrosti i savjeta (Kur'an, 16:125). Takvim naelima
trebamo uvijek ostati vjerni i tu moemo govoriti o zdravom konzervatizmu. Ta'limsko-da'vetski
imperativi nemaju, pak, principijelnu vrijednost. To su praktini zahtjevi sadanjeg asa koji su u
sebi opravdani i ne smiju se ignorirati. Oni su u skladu s ta'limsko-da'vetskim principima, zapravo
su njihova primjena u odreenim aktuelnim prilikama (naprimjer, dijalog, demokratija). Kao takvi,
ne pretendiraju na nepogrjeivost, niti na trajnost. Potreba su vremena i mogu se s vremenom i
mijenjati. Potrebno je da se oslanjaju na najsavremenije metode i u njihovoj primjeni trebamo biti
savremeni i elastini.
Stoga, vai pravilo: stare metode, pa i rjeenja, ma kako bile korisne i vrijedne u svoje vrijeme, kad
postanu sterilne, stereotipne ili ak tetne, treba neizostavno mijenjati. U tome trebamo pokazati
izvjesnu smjelost i osloboditi se naslijeene rutine. Jer, metod i misao nisu za kalufa. Ne smijemo
vjeno prevakivati iste stare, olinjale, prijepotopske recepte. Treba traiti nove puteve i nove, bolje
metode. To od nas trai vjernost prema Ummetu i svojoj vlastitoj ta'limsko-da'vetskoj misiji. Pri
tome nas, dakako, ne smije voditi slijepo novotarstvo, boleiva radoznalost ili pomodarstvo. Uvijek
emo sauvati kritiki smisao za historijske promjene, savremenu stvarnost i potrebe momenta. Ali,
i imati na umu onu narodnu: Moete dovesti konja do vode, ali ga ne moete prisiliti da (je) pije.
Nove metode su nam potrebne na svim ta'limsko-da'vetskim podrujima, u hutbama, u vazovima,
na vjeronaunim nastavnim satima, u duhovnom vostvu i obinim razgovorima. O njima emo
neto vie govoriti u IV. poglavlju ove knjige. Ono to odmah elimo naglasiti jest da nae
ta'limsko-da'vetske metode ne smiju nikad mirisati na prozelitizam. Nezgodno je ako nai
sagovornici pomiljaju da ih elimo obraati. Pretjerana i nekritika revnosnost najee urodi
suprotnim plodom. Najbolje je da dematlijama i openito ljudima prilazimo bez zadnjih
namjera, otvoreno, srdano i ljudski, spremni na svaku pomo i uslugu, a uspjeh naeg rada
prepustimo Allahovoj volji. Na to nas On i podsjea (Kur'an, 3:159).
Ali, bez obzira na sve, ne moe se negirati odgovornost imama, uleme u cjelini, i to dvostruka -
kako za opi nivo obrazovanosti, tako i za kulturni, moralni, pa i ekonomski pad dematlija. I na
svim ovim poljima rada vani su metod i stil. Svaki imam se treba truditi da savremenoj generaciji
muslimana donosi novo razumijevanje islama, nove iskorake u angairanijem i promiljenijem
tumaenju njegovih institucija i ustanova kako bi za njih bio takav muallim, ali i inicijator i
osloboditelj za novo tumaenje kur'anskog teksta izvan tradicionalnih okotalih shema i postavki.
Drugim rijeima, savremeni demat trai takvog putovou koji e biti iva islamska praksa, a
nikako onoga koji nerazumljivo ponavlja kur'anski tekst, to ima za posljedicu irenje pasivne
pobonosti, od koje nemaju velike koristi ni vjernici, ni Zajednica.
Ali, bez obzira na sve, ima silnih imama koji su silni samo zato jer su demat ili sredina u kojoj
djeluju slabi. (U besptiju nije teko biti slavuj.)
I, jo neto. Nai imami trebaju imati na umu da je bosanski islam neto krui i tvri, bez istone
mistike i poezije, s manje mate, ali s vie discipline; od anadolskog i arapskog je stroiji prema
vjerniku, ali i tolerantniji prema inovjercu. Bosanski islam drukije gleda i na mezhebske razlike
u muslimanskom svijetu, od kojih svi imamo vie tete nego koristi.
Ti sa svakim - lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni (Kur'an, 7:199)
 MORALNI LIK19

Demal Salispahi

Reci: 'O ljudi! Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se
za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom - krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik'))
(Kur'an, 10:108)
Imam treba ivjeti svoj imamet!
ta to znai?
ivjeti svoj imamet znai ivjeti moralno. Dakle, u skladu sa kur'ansko-sunetskim principima i
islamskom tradicijom, kao i u skladu sa svojim uvjerenjem.
Imam treba unositi moral, ast, umjerenost i ljubav u ivot, ali to e lahko ili, bolje da kaemo,
lake postizati ako se taj moral nalazi u njemu, u njegovim postupcima. Takoer, dematlije cijene
imama iji je glavni smisao u borbi protiv zla.20
Moralni lik, moralna krjepost imama je od izuzetne vanosti za njegov uspjean rad u dematu i
svugdje gdje se on kree. To je osnovna pretpostavka uspjeha na polju osjetljive vjerske
problematike koja zahtijeva zaista kompletnu linost, istinskog vjernika. Imam, ukoliko eli uspjeti,
treba biti uzoran u moralnom pogledu: initi dobra djela, biti poten, pravedan i dobronamjeran u
najstroijem smislu tih rijei. On ne smije pokazivati nasilje ni prema kome, jer je to znak slabosti,
neodrivih argumenata i nerazumnog rasuivanja. To je i nain da se ljudi otjeraju u zlo, a ponekad
i u nevjerstvo.
U pogledu moralnog lika njihovog imama, dematlije su, i to s pravom, veoma, veoma osjetljivi.
tavie, esto nas impresionira brzina i estina (to je veoma pozitivno i u potpunom skladu sa
hadisi-erifom Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado) kojom dematlije reagiraju na
eventualno neislamsko i netaktino ponaanje svog imama. Mi ne elimo da nas ka Istini vodi onaj
imam - esto naglaavaju dematlije - koji se i sam klati i koji se ograniava samo na formalno
obavljanje imamsko-mualimske ili neke druge dunosti i nita vie (pasivna pobonost). To
podsjea na let sakate ptice. Imam - nastavljaju dematlije - sa tvrdom vjerom, istim moralom i
jasno odreenim islamskim pogledom na svijet, kad eventualno i zapadne u ivotne tekoe, unutra
je slobodan i kao takav zrai tu slobodu i optimizam i na nas. I kad takvog imama eventualno neko i
mrzi - on ne mrzi, i kad ga navode da odstupi od Istine, prezirui te porive, imam ostaje - imam.
Dematlije nadasve vole i cijene iskrenog, principijelnog, visprenog, srdanog, savjesnog,
skromnog (skromnost je vrlina mudrih), tolerantnog i dovitljivog imama. Oni posebno cijene
imama koji djeluje snagom duha i ija borba za dobro poinje u njemu samom, kao i onog koji je
suzdran u zamjerkama, a dareljiv iskrenom hvalom. Dematlije, takoer, cijene one imame koji
ih mjere, gledaju i popravljaju i provjeravaju. Takvi imami ue ljude da se stide svojih grijeha, loih
postupaka. A biti takav, zar to nije ljudski? To su osobine koje su dobro poznate islamskoj tradiciji.
To su osobine koje plijene i veu dematlije za imame.
Zadovoljni smo to moemo konstatirati da imamo dosta takvih imama. Dobar broj njih je okrenut
svome poslu i ivo se zanima za svoje dematlije. Oni, zapravo, predstavljaju veinu dananjih
aktivnih lanova Islamske zajednice koji nose budunost, afirmirajui zdravu imamsku linost, s
visokom moralnom svijeu i moralnim vrlinama. Takvi imami, svojom iskrenou, potenjem i
dosljednou, postiu veoma zapaene odgojno-obrazovne rezultate koji na dematlije djeluju
19 Demal Salispahi, Imam, linost uloga znaaj, Medresa "Osman-ef. Red ovi", Visoko, 2004, str. 101-109.

20 ivot ima vrijednost samo tamo gdje mu je svrha neto dostojno, Hegel. A zar moe biti neto dostojnije od estitog i potenog ivota? Ibn-Hazm: Zar je
prava slava (...) ita drugo do sauvana ast, a zna se da se ast uva unitavanjem ambicije. Premda ljudi imaju sklonosti da postignu spomenute osobine,
moraju u svom nastojaju raunati na mnoge potekoe i dosljedno slijediti moralne principe, to zahtjeva mnogo rada, Muhammed Hatemi.
osvjeavajue kao ozon poslije grmljavine. Kad takav imam doe u demat, vjernicima je to drago,
svi poele makar ponekad porazgovarati s pametnim, nadstranakim i dobrim ovjekom, koji
radi prema svom najboljem znanju, prema svome temperamentu i svojim mogunostima. Pred
linou takvog imama-da'ije gasi se sama od sebe svaka uvreda i svaka pomisao na grijeh. Kod
takvog imama postoji neki unutranji glas koji ga opominje kad bude u situaciji da uradi neto
pogreno. Svjestan je da njegova profesija trai doivotno samosavlaivanje u svemu to bi
nepozvano moglo unijeti bilo kakav nemir i nered u krug interesa njegovog imamskog poziva.
Dematlije se ponose takvim imamima, kao i s muderrisima i zahvalni su organima Islamske
zajednice to su im osposobili i poslali takvog imama. U sluajevima kad ga i izgube, dematlije se
ne ale, nego su zahvalni Allahu, d. ., Koji im je omoguio da se upoznaju i sarauju sa takvim
imamom. Eto, zato naa panja u pogledu vladanja imama treba biti velika. Eto, zato nam zdravi,
savjesni i estiti, magnetni imami i muderrisi trebaju, a ne oni koji zamagljuju i kad magle nema.
Na drugoj strani, dematlije, i ne samo oni, ne vole imama koji moralizira, koji je neodreen, onog
koji drukije misli i radi ispod kore zvaninog ivota (homo duplex), onog koji ide linijom
manjeg napora, koji je demoliran i koji se turistiki ponaa, kojeg predvodi lukavi Iblis. Takve
imame niko ne cijeni, osim onih to su kao i oni.
Latinska izreka veli: Similis simili gaudet! (Slian se slinome veseli). Takve imame niko ne
potuje i svako ih izbjegava. ak i u glasu takvih imama dematlije brzo osjete nesigurnost,
kolebanje, sumnju. Svi primjeuju da su stalno uzbueni, da im oi gore nezdravim arom. Njih
eka patnja golema (Kur'an, 2:7).
Zbog toga, dematlije nastoje na sve naine - poputanjem, nagovaranjem, bojkotom - da ih to
prije udalje iz demata, da ne gledaju loe olienje imama.
Kako ne osjeaju strah? Nisu mrtvi, ali ih nema. Dematlije ih ne vide i ne uju. Njihov lik ne ulazi
u oko i uho vjernika. Zbog svega toga, takvi imami nerijetko zaobilazno, na prstima, kukaviki
naputaju demat, a u dematu zavlada ona neprijatna atmosfera. 21 Sreom, takvi imami su
rijetki. Ali, ima ih! Kur'an o tome govori:
A meu nama dobrih i onih koji to nisu ima, ima nas vrsta razliitih" (Kur'an, 72:11). Oni se ne
mogu odrei svojih loih postupaka, a svjesni su da grijee, da im nema mjesta u stvarnosti. To je ta
tragina situacija.
A kad je rije o ovakvim imamima, istiemo jednu Aragonovu misao. On veli: Nikad nee
popraviti svoj poloaj onaj ko mijenja samo mjesto, a ne i navike
Oni se vrte kao vjetrokaz i, izbezumljeni nesigurnou, ne mogu odrediti svoj poloaj. Vrte se
izmeu oajanja i elje za smirenjem, i ne znaju ta je njihovo. Zaustaviti se u jednoj taki, okrenuti
se prema Istini, prema dematu, to je ono to im treba, a to im je teko uiniti.
Ali, zar takvi imami ne mogu, naprimjer, otkriti stid u sebi zbog takvog ponaanja, dok tamo, kroz
damijski prozor, na njivama, seljaci njihovih godina oru, siju, anju?
Dvostruko ponaanje ima nesagledive posljedice i predstavlja latentnu opasnost naruavanja
moralnog lika svakog vjernika.22
21 Naalost, nisu rijetki sluajevi da pojedini imami moraju naputati svoje demate, ali ne zbog loih kvaliteta i nemarnog rada, ve zbog toga to je nekolicini
njihovih dematlija stalo do estog mijenjanja imama. Takvi najee svoj sud o imamu donose na osnovu paualnih ocjena i neprovjerenih injenica.
Ti nezdravi elementi vjeto organiziraju provokacije u sakupljanju "pristalica", pa i potpisa za drugog imama, a protiv onog koji im slui. To je runa i veoma
tetna pojava. Opepoznato je da nisu svi ljudi sposobni, a ni pozvani da nude rjeenja, alternative. Svi smo mi dunici nevino osuenih, Voltaire, francuski
knjievnik, historiar, publicist i filozof (1694.-1778); pohaao je jezuitsku gimnaziju.
U borbi protiv takvih pojava, imami su najnemoniji. Smatramo da bi se to moglo bar donekle suzbiti zajednikim naporom onog veeg, svjesnijeg dijela
demata i pojedinih organa, prije svega podrunog medlisa i muftijstva Islamske zajednice.
22 Jedna latinska misao glasi: Erare humanum est, perseverare auten diabolicum. (Grijeiti je ljudski, al' ustrajati u greci je avolski.) Na drugom mjestu
Latini su rekli: Honesta mors turpi vitae potior. Rae potenu smrt, nego sramotan ivot.
U sutini, takav imam, na koncu konca, ostaje nita, jer sam porie sebe, izdaje svoje ideale: sanjao
je o nasljedniku Resulullaha, s.a.v.s., o velikom i uglednom efendiji, o sreenom dematu, a kad ga
je ejtan naveo da posrne i kad je podlegao negativnim uticajima okoline i linim strastima, upao je
u zamku iz koje izlaza nema.5 Takve ubrajamo meu one koji od drugih trae da dobra djela ine, a
pri tome sebe zaboravljaju (Kur'an, 2:44). Takvi zaboravljaju na kur'ansku konstataciju da e oni
koji budu vjerovali i dobra djela inili, stanovnici denneta biti (Kur'an, 2:82).
U moralnom pogledu, nama je najbolji uzor Muhammed, s.a.v.s., i njegovi najblii saradnici,
ashabi. Kur'an to izriito naglaava (Kur'an, 23: 21 ).
Kad im se kae: 'Ne remetite red na zemlji!', odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!' Zar?! A,
uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju (Kur'an 2:11-12).
Takvi esto u svoje zakulisne igre pokuavaju uvui i neke dematlije, pa i samu Zajednicu. To su
oni koji su ivot na ovom svijetu pretpostavili onom na onom svijetu (Kur'an 2: 86).
Oni su, dakle, zalutali i druge ele uvui u zabludu, kako veli jedan hadisi-erif. Takvima najee
kaemo: Savladajte se, poite u potragu za sadrajnijim, plodnijim ivotom, i kunem vam se da
ete ga nai.
Zbog takvih, u redovima Islamske zajednice nisu rijetke interne zadjevice i borbe, koje nam mnogo
smetaju na odgojno-obrazovnom planu, slabe nas i krnje ugled muslimana uope. Dalje, na taj
nain se autentini i kreativni imamov intelektualni napor kontinuirano sabotira. S druge strane, nije
ni udno to dolazi do izvjesnih pojava u vrijeme kad se gubi edeb; gubitak edeba je pogodno tlo za
pojavu ekstremista kojima je neznanje najvei kapital i koji produbljuju i, inae, izraenu duhovnu
povrnost.
Ne bi bilo teko navesti vie primjera koji pokazuju kako se Islamska zajednica na terenu suoava s
grupama za pritisak (lobisti), meu kojima, naalost, tu i tamo ima i imama koji ne uoavaju
rabote i igre i daju se uvui u to. I pored niza odluka i zakljuaka pojedinih organa Islamske
zajednice, a prije svega jasnih i decidiranih kur'anskih i hadiskih stavova o radnim i moralnim
obavezama, o potrebi mijenjanja sadraja i metoda rada, o permanentnom samoobrazovanju, o
dokolovavanju onih koji nemaju potpunu i za imamsko-mualimski poziv odgovarajuu strunu i
pedagoku spremu, o polaganju ispita za samostalni pedagoko-struni rad (tzv. struni ispiti) i tako
dalje, neki imami ni prstom ne miu. I, ta e nakon toga obini dematlija misliti o takvom
imamu, a onda i o ugledu, uticaju i snazi organa Islamske zajednice?
To nije kako treba! Pomisao na takve je gorka kao pelin. Nijedan imam ne bi to smio sebi dopustiti.
Takvo ponaanje imam treba odstraniti u samom zaetku - stidom, milju o poloaju, znaaju i
zvanju, svijeu da je nasljednik hazreti Pejgambera, strahom od nemira koji moe biti tei od
bolesti, navikom da vlada sobom. Devijantno ponaanje nekih imama zatrpava duu i njima i
dematlijama. Kod takvih imama treba neto da se prelomi. I to to prije - to bolje.
Smatramo da bi imamovo dobrovoljno i svjesno opredjeljenje za rad u redovima Islamske
zajednice moralo biti dovoljno da probudi u njemu elju da se zauvijek smiri, da se to prije i to
bolje i to potenije okrene imamsko-mualimskom pozivu. Navedimo samo ovaj ajeti-kerim:
Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot, i
doista emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili (Kur'an, 16-97).
Pa, zato, onda, lutanja nekih jo nisu zavrena!? Zato ih ivot i profesija koju su sami odabrali ne
zadovoljavaju potpuno? ta je to to im nedostaje?
Bez sumnje, to nije nedostatak poznavanja jasnog i autentinog Kitaba i Resulullahove ivotne
prakse.
Nae je miljenje: onaj imam koji ove izvore, eventualno, ne zna - nije htio da zna!
Takvima, oito, nedostaje tvrda vjera, vrst iman u Allaha, d.., i Njegova Resula; poten odnos
prema Islamskoj zajednici, istinska ljubav prema dini-islamu i elja za njegovim napretkom i,
konano, nedostaje im iskren susret sa samim sobom i kritiko samoispitivanje...
Svaki ovakav sluaj je gorak, ima u njemu teke atmosfere, neeg nagorjelog, napuklog u duama
takvih imama. Na takve bi se mogla odnositi panska poslovica: U potkovici koja zvekee -jedan
ekser fali.
Ali, teko je objasniti tako slobodno ponaanje pojedinih imama. Dodue, ljudi se mijenjaju.
Pogotovo ako su preputeni sami sebi, postaju grublji, neodgovorniji, moda i zbog surovosti
koju namee ivot i stalna blizina velikog broja grijenika. Pa, opet, zar se ljudi mogu toliko
promijeniti da u jednom asu zastane zabezeknut i pita se u udu: Ko su ti pojedini imami?
Nemogue je da su to oni isti koje smo imali u svojoj koli, kojima smo predavali. Kao da ih je
ivot dugo kuio i nered u njima (dotle skriven, moda i njima nepoznat) izbio je odjednom kao
bolest.
Kad ih ovjek upozori da e odgovarati pred Allahom, d.., i pred svojom savjeu, a
vjerovatno i pred nekim drugim, odgovaraju: Pred Allahom je lahko, oprostit e. A pred svojom
savjeu je jo lake: poturit e joj hiljadu isprika.
Volio bih vidjeti ko to moe trpjeti da o njemu govore neki nitkovi. Ali, kad je njihovo brbljanje
prazno, tada je lahko odmahnuti rukom.
Ohrabruju sve ei zahtjevi i zakljuci, kako organa Islamske zajednice, tako i dematlija, da se
jo vie pridaje panje moralnom, strunom, pedagoko-didaktikom i socijalnom profilu i
poloaju imama.
Obnovu vjere treba poeti na sebi. Dokle god mi mislimo da nam ne treba popravka ili ekamo da
drugi zaponu prije, sve e ostati po starom. Pogotovo treba prvi poeti sam imam. On kri put, on
je predvodnik (u dobru i nevolji!), za njim idu muktedije.
Navedeni zahtjev predstavlja svojevrsno ohrabrenje, jer je, svakako, znaajno da postoji
svijest individualnih moralnih kvaliteta - dosljednost u islamskom uenju, graansko potenje,
hrabrost i slino. Rukovodstvo Islamske zajednice treba to stalno imati na umu. U orijentaciji koja
uvaava raspoloenje i interese dematlija i na njih se oslanja, ovakva sjeanja, pored Kur'ana i
hadisa, mogu biti dobar putokaz za ono to nam valja initi u asu kad je vie nego ikad potrebna
moralizacija i ohrabrenje dematlija da bi se popravio vjerski i uope moralni standard i poloaj.
Zar treba i smije imam pogaziti sve to je obeao i Allahu, d.., i Resulullahu, s.a.v.s., svojim
roditeljima i dematlijama?
Vrijeme e uiniti svoje - njegove presude su i u imametu pravosnane i izvrne. Svi imami koji
danas eventualno nisu na visini imamsko-mualimskog poziva, bilo iz neznanja, koristoljublja ili
raznih vrsta predumiljaja, bit e - kako Kur'an, a i historija u to nedvosmisleno uvjeravaju -
uhvaeni u neiskrenosti i trajno ostati (kod Allaha) ponieni. Sa te strane, pravda e biti
zadovoljena. ovjek je stvoren da bude uhvaen kad-tad. Ali, naa praksa nas upozorava da sud te
pravde na ovome svijetu esto kasni, a u najveem broju sluajeva stie tek mrtve.
Dakle, prvo trebamo izvojevati pobjedu nad samim sobom, a tek potom moemo dematlijama
dati neto bolje.
Iskustvo nas ui da ovakvo stanje stvari zadire znatno dublje nego to obino mislimo. Poto je
neto nastajalo i uvrivalo se stoljeima, ne moe se savladati ili ukloniti za kratko vrijeme, sa
nekoliko hutbi, vazova, besjeda, saborskih odluka i simbolinih akcija. To se odnosi i na rad
nekih imama. Potrebna je strpljivost u historijskom procesu. Isto tako, i pamet i mudrost da
historijski proces ne koimo ili usmjeravamo u pogrenom pravcu. Jo vie, potreban je - uz
vee razumijevanje i uvaavanje drutvene zakonitosti i meusobnih razlika - iskren, ozbiljan i
ustrajan trud da bismo se stalno pribliavali kur'ansko-sunetskim principima i Resulullahovoj,
s.a.v.s., praksi. Nikad ne treba zaboraviti da nas prokleti ejtan zaikava i mami u svoja maglena
skrovita.
Svaki kandidat za imama, a posebno svaki imam, treba dovoljno rano raistiti s tim ta on u
ivotu uope hoe ili, kako bi to Satire rekao, kakav je na osnovni ivotni projekt.
Hou li ja, prije svega, da budem dobar i savjestan imam, muallim ili hou da budem dobro
nagraen i materijalno situiran imam? Hou li da budem imam kreator, mudahid, borac za
Istinu, na miru sa samim sobom, ili hou da budem onaj koji visoko kotira na ljestvici uspjeha,
pravi dematski imam, uvijek lojalan prema svakom, pa i grijenom dematliji i svemu to se
dogaa u dematu, uvijek sposoban da dokaem da je sve to se dogodilo u dematu bilo nuno i
objektivno?
Od toga kakve smo izbore uinili rano u ivotu, zavisi ta e biti posljedica sudjelovanja u
imametu i u ivotu uope. U jednom sluaju emo sauvati istu savjest, u drugom emo je
izgubiti.
Ovo ne znai da u svakoj prilici treba izdvojiti svoj glas, da treba doslovno shvatiti hadisi-erif
koji prenosi Muslim:
Ko od vas vidi da se radi ono to vjera zabranjuje, neka to sprijei rukom, a ako ne mogne
rukom, onda jezikom, a ako ne moe ni to, onda srcem (prezirom). A to je najslabiji vid imana,
i stalno zamarati okolinu svojim moralnim istunstvom, pogotovu ne znai da stalno treba
govoriti preglasno, preotro, bez potovanja dematlija i njihovog "islamskog standarda" s kojim
nismo zadovoljni. Ali, to znai da ima, i mora biti, situacija kad se mora rei - ne!, kad trebamo
upozoriti dematliju, i ne samo dematliju, na protuerijatski in. U protivnom, dolazi u pitanje
na moralni i imamski integritet.
Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, i da se ono to se radi - estito uradi, i da se
blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas
savjetuje.(Kur'an,16:90)
 POSEBNE IMAMOVE KRJEPOSTI23
Demal Salispahi

"Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem" (Kuran, 96:4)

Mogli bismo kazati: krjepost sadri znanje u klici. Jer, koliko nas ona dovodi do zadnje
nae razumske svrhe, toliko vrijedi kao najvie znanje.
Odatle bi se moglo izvesti vie zakljuaka. Moglo bi se izvesti gotovo sve. S ovim je
prvenstvo moralnog reda u uskoj vezi, i istina, ljepota, sklad, jedinstvo, pa ak i bie, s
obzirom na moralnost, koja je tako usko povezana s prvim poetkom. Reeno je: Ugled je
sjena krjeposti.
Ali, mi emo radije slijediti skromniji put.
Svojstva znaaja u svakoj stvari, pa, prema tome, i u imametu, imaju veoma vanu ulogu.
Razum je, naprotiv, oruje, a potreba e tek odrediti smjer njegova djelovanja. Zar nije
oevidno da su potrebna sasvim druga svojstva negoli nam umne sposobnosti to
dozvoljavaju, da se te umne sposobnosti dobro upotrebljavaju, ravnaju? Svaki e
razuman ovjek lahko uoiti da u svakoj premoi ono to je duhovno ima prednost.
Treba biti velik ko e pravo suditi. Zar ne bi bilo neobino kad bi neki nevaljalac otkrio
togod veliko? Pa, time bi skromnost priprostoga ovjeka dola u opasno iskuenje! ovjek
se zbunjuje nad neskladom koji, rekli bismo, vrijea ljudsku zajednicu. Nema se
povjerenja u one draguljare koji prodaju bisere, a sami ih ne nose. ini se neshvatljivim
da bi neko mogao biti u dodiru s Uzvienim Biem, a da ne primi neto od Njegove
moralne naravi. Biti snana uma, a biti samo neka zanesena sila, kao nateklina na zdravom
tijelu, to je vrlo opasno. Jer, svaka osamljena sila podlijee kad se sukobi s uravnoteenim
razumom.
Ako znaaj oslabi, moe se oekivati da e se izgubiti smisao za velike istine. Ako
duh vie nije pod nadzorom, pa ako izgubi ravnoteu, lahko e krenuti stramputicom, a poznato
je da pogreka, u poetku neznatna, na svretku postane velika. Logika e dosljednost dublje
strovaliti onoga kome je dua prestala nadzirati razum. Odatle toliko potresnih padova i
toliko zabluda kod velikih, katkad genijalnih ljudi, koji su izgubili orijentaciju. ivot je u
jedinstvu (vidjeti, Kur an, 35:43) i bilo bi zaista udno, a i opasno, kad bi se mogao razvijati
jedan njegov dio do potpune savrenosti ako se zanemari drugi. I bilo bi neshvatljivo kad bismo
ivjeli od ideja, a to nam ne bi pomoglo da ih shvatimo.
Istina je uz onoga ko je voli i ko joj se ne opire, ali te ljubavi nema bez krjeposti. Stoga je dobar
imam ve u svom radu krjepostan, pored svih svojih eventualnih nedostataka, a da bude poznat,
bilo bi dovoljno da posjeduje svoje bie u punini.
Istina nie na istom tlu na kome i dobrota. Njihovo je korijenje isprepleteno. Ako se dua otcijepi
od svog zajednikog korijena, pa ako joj na taj nain oslabi veza sa vlastitim tlom, tada strada
jedno ili drugo: ili dua gubi ivotni sok ili duh vehne. Naprotiv, njegovanje istine prosvjetljuje
savjest, a tenja za dobrotom dovodi do znanja.
Dok ivimo po Kur'anu, po Istini koju poznamo, stiemo i onu koja nam je nepoznata, postajemo
zasluni i cijenjeni kod Allaha, d.., a Istinom stiemo i zaslugu, koja je sama sebi nagrada. Sve
su istine povezane. Poznavanje i potivanje injenica je od velike vanosti, jer na taj nain - kad
to potivanje iskazujemo istini ivota dolazimo do najvie Istine i do njezine neovisnosti. Kao
kad zaplovimo niz pritokicu, pa doemo na rijeku, a preko nje u more.

23 Demal Salispahi, Imam, linost uloga znaaj, Medresa "Osman-ef. Red ovi", Visoko, 2004, str. 111-115.

Osmotrimo izbliza ovu vanu nauku, toliko vanu da bi bilo prikladno, samo da nju naglasimo,
napustiti ovu knjigu.
Zar krjepost nije zdravlje due? A ko e ustvrditi da zdravlje ne pomae vidu? Samo pitajte
okulistu. Savjestan ljekar ne propisuje vam odmah naoare, ve propie ljekovite kapljice ili
ispiranje oiju, pa propituje openito o vaem zdravlju, vaoj ishrani i probavi. Ne udite se ako
vas ljekar napokon zapita i o krjeposti. Pa, ni za duhovni vid se ne trai manje.
Zar mislite da mi mislimo samo razumom? Zar mi nismo nita drugo nego skup razliitih moi, od
kojih po volji upotrebljavamo jednu mo za ovo, a drugu za ono? Mi mislimo itavom svojom
duom, govorio je Platon. U spoznaji sudjeluje sve to je u nama, od ivotne ideje do
hemijskog sastava najmanje stanice.
Duevni poremeaji, stanje osamljenosti, halucinacije, ivana klonua i prenapetost,
neuvaavanje stvarnosti bilo koje vrste, sve to dokazuje da ne misli samo duh, nego ovjek.
Drugim rijeima, um i oi esto ne vide. Dua je ta koja razumije i vidi.
Kako ete da vam dobro i ispravno misli bolesna dua, srce izmueno zulumom, istrcano
strastima, zavedeno strastvenom i grijenom ljubavlju? Ima jedno duevno stanje koje jasno
vidi, i stanje zdravo i zato razumno (vidjeti, Kur'an, 2:5), i stanje nerazumno. Jer:
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka bolna patnja zato to
lau (Kur'an, 2:10).
Mi u to vjerujemo! Samo promislite! Prije svega, u emu se sastoji napor da se kvalificiramo za
imama? U panji koja tano odreuje polje rada, pa nam ne da nikud s njega i vraa na njega sve
nae snage i aktivnosti. Zatim, u sudu koji bere plodove spomenutog napora. Meutim, strasti i
mahane omlohave panju, rascjepkaju je, skreu je s Pravog puta i djeluju na sud zaobilaznim
puteljcima.
Svi se savremeni psiholozi u tome slau, oiglednost ne trpi nikakve sumnje. Znanost ovisi o
krjepostima naih strasti i krjeposti. Umiriti se, znai probuditi u sebi smisao za openitost, a
postati ispravan znai probuditi smisao za istinu.
Pogledajte i dalje! Koji su neprijatelji obrazovanja? Izuzmemo li ludost, kojih se neprijatelja
bojite? Zar odmah ne pomislite na lijenost, koja tako polahko koraa da je brzo stigne siromatvo,
koje pokapa najbolje darove? Na ulnost, od koje slabi i oteava tijelo, raspaljuje se mata,
zaglupljuje mozak i rasipa se pamenje? Ne mislite li na oholost, koja sad zabljeuje, sad
zasljepljuje, koja nas tako ogranii na nae misli da nam moe izbjei smisao za openitost?
Zavist, koja tvrdoglavo odbija objanjenje drugih? Razdraljivost, koja odbija kritiku i utvruje se
u pogrekama...?
Osloboen ovih zapreka, imam e se, vie ili manje, uzdii prema sredstvima i sredini. Ali, on e
dostii nivo vlastitog duha i vlastite sudbine.
Uostalom, sve spomenute mahane izazivaju, vie ili manje, jedna drugu. Povezuju se i granaju.
Sve su one za ljubav ili mrnju prema dobru, prema hajru, ono to su za izvor meusobno
isprepletene vodene ile.
Za istotu misli trai se istota due. Uspjet e samo onaj ko je oisti (Kur'an, 91:9).
To je istina koju nita ne moe opovrgnuti. Neka je dobro upamti onaj koji poinje imamiti.
Uimo jo vie i, kad ve govorimo o izvorima, ne zaboravimo prvi. Mnogi istiu da se istina i
dobrota ne samo dodiruju u sutini, nego da su identine.
Moralno dobro je ono za im teimo, ocijenjeno od razuma, predstavljeno volji kao svrha.
Ciljevi su u vezi. Svi ovise o jednom, zadnjem. Djela se vrednuju - veli Resulullah, s.a.v.s. -
prema namjeri i svakom ovjeku pripada ono to je naumio. A taj zadnji nijjet spaja se s
Istinom i izjednauje se sa njom. Poveite ove reenice i vidjet ete da moralno dobro, iako nije
sa svakog gledita jednako istini, o njoj ipak ovisi po ciljevima volje. Postoji, dakle, meu
njima veza, sad jaa, sad slabija, ali uvijek nesalomljiva. Ne dolazimo do istine po onome to
je u nama individualno, nego po sudjelovanju u univerzalnom. To univerzalno, koje je u isti
mah i istinito i dobro, ne moemo potivati kao istinito, niti se tijesno s njim sjediniti, niti otkriti
sve njegove karakteristike, pa omoguiti da nas potpuno obuzme, ako ga ne upoznamo te ako
mu ne sluimo isto kao i dobru.
Tako i razum, koji je stvoren za istinu, po svojoj prirodi tei da zahvati dobro. Ako se od njega
udalji, to je na tetu uspona ka vrhuncima, ka Siratu-l-mustekimu.
Na osnovu Kur'ana, duni smo uvati istotu savjesti i ugledati se na hazreti Pejgambera i dobre
ljude (vidjeti, Kur'an, 5:105 i 33:21). Pokornost due Resulullahu, s.a.v.s., kao neizrecivom
izvoru, otvara je navali svjetla, topline i ispravnosti. Kad istinu izljubimo i ostvarimo u ivotu,
tada nam se ona oituje kao princip. Svaki musliman, prema tome i imam, vidi onako kakav je
u sebi; sudjeluje u Istini, koliko je u vezi s Allahom, d.., po Kojem ona postoji. Velika lina
opaanja, pronicljive misli daju se prema vrijednosti i moralnom savrenstvu, prema otcjepljenju
od samoga sebe i od obinih banalnosti, prema poniznosti, sreenosti osjeanja i mate i prema
nijjetu ka velikim ciljevima.
Ovdje se vie ne radi o isticanju svoga ja i postizanju toga da tvoje moi sjaje poput dragulja.
Ide se za tim da bude uvijek u vezi sa aritem svjetla i ivota; ne moe Ga obuhvatiti u
cijelosti onakvo kakvo je u Sebi; voli Ga i odrie se svega to mu je protivno, samo da te Njegov
ugled, slava potpuno obuzme. Nije li to, donekle, znaenje poznate izreke da velike misli dolaze iz
srca ili one japanske: Ljubav e nai put?
Uvjerili smo se, dakle, da je krjepost ope uzeta, potrebna imamu i da je on plodniji to se
urednije ivi. Ali, ipak ima jedna krjepost koja treba biti imamu naroito svojstvena i zgodno je
da je posebno istaknem, premda e o njoj biti vie govora neto kasnije.
To naroito krjeposno svojstvo imama je marljivost. Nemojte nepromiljeno rei da je to
jednostavno. Od velike je vanosti da marljivost pravilno shvatimo. ivot od nas trai da je
svedemo na pravu mjeru, tj. da, naprimjer, nau aktivnost na imamsko-mualimskim, odnosno
da'vetskim zadacima, ili tenju za spoznajom koja lahko pree mjeru, udesimo prema prilikama i
mogunostima i da je sloimo s ostalim dunostima i obavezama.
Kad kaemo prei mjeru, to shvatamo u dvostrukom smislu. Marljivosti se protive dvije
mahane: sjedne strane, nemarnost, a s druge je teka radoznalost, nezdrava ambicija. I jedna i
druga mahana mogu pokvariti marljivost i njezine korisne uinke.
Naa marljivost ne smije biti jednostrana i ne smije se zadrati na niim predmetima na tetu viih.
Iz toga emo kasnije izvesti zakjuak koji je veoma vaan za organizaciju rada,' ali neka naa
aktivnost odmah na poetku da mjesta islamskim dunostima, namazu, postu..., neposrednim
razmatranjima Allahovih, d.., stvari, metodologiji rada sa dematlijama...
Raditi ili uiti tako da bude rob svoga poziva, da zanemari dio islamskih i zajednikih dunosti,
da ne sabira, niti ita rije Allahovu, d.., i Pejgamberovu, s.a.v.s.; raditi tako da zaboravi sebe i
svoju porodicu, da se jedino okrene itabima i njihovoj maniji, to je zabluda, zloupotreba i luda
igra. Ko misli da e na taj nain vie postii, taj kao da govori da e potok obilnije tei ako izvor
presui. A takvih pojava ima. Naime, pojedini imami koji se prvenstveno, kao to nam je
poznato, bave islamskim odgojem, zaputaju i svoju porodicu u tom pogledu. Kao rezultat toga
imamo udne, rekli bismo paradoksalne pojave da su ba hodina djeca, naprimjer, neobrazovana
u vjerskom pogledu, da se njegov evlad neislamski ponaa, neerijatski eni, udaje i si. Jedna
narodna izreka glasi: U majstora kua oborena.
Postii e ta eli onaj ko se oisti i spomene ime Gospodara svoga, pa molitvu obavi! (Kur'an,
87:14-15)
 SARADNJA SA DEMATLIJAMA24
Demal Salispahi

Samo Allahovom milou ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz

tvoje blizine. Zato im prataj i moli se da im bude oproteno i dogovaraj se s njima. A kad se
odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega (Kur'an,
3:159)
Imam pripada muslimanskoj javnosti. On je svojina svih onih koji ga istinski vole i trebaju.
Svaki imam ima svoju publiku, svoj demat. I jedni i drugi, i imam i demat, duni su nastojati da
ti odnosi i saradnja budu vrlo dobri, pa i odlini!
Nikome ne moemo rei: Budi mi prijatelj. Ali, moemo rei: Bit u ti prijatelj.
Kad je rije o odnosu dematlija i imama, smatramo da imam ne moe bez dematlija i svaki
imam treba imati ogromnu potrebu da bude u njihovoj blizini. ivot u dematu od 100, 200 i
vie ljudi prua imamu mogunost da intimno upozna sve dematlije.
Svakako, to ima svoju cijenu. Kao to imam zna mnogo o ljudima, tako i oni znaju mnogo o
njemu, moda vie nego to bi to on elio (vidjeti poglavlje, Porodini ivot).
Imam ulazi u dematski ivot po pravu svoje dunosti, po pravu prijateljstva sa dematlijama i
po njihovoj dobroj volji. Ali, ako se nadao ili bojao, pored reenog, da e mu sve njegovo postati
jasno i poznato, prevario se. Ne zato to bi ma to sakrio od njega, ve to je demat dubok i
sjenovit bunar, ije se dno ne moe lahko vidjeti. I ne ba zato to je taj i taj demat takav i
takav, ve to su dematlije takvi, nesagledivi, im ih bolje upoznamo.
Naroito se tzv. statistiko upoznavanje demata stie polahko i godinama. Meutim, to prije treba
saznati broj stanovnika, broj vjernika, prelaznika, otpadnika, porodica, te natalitet, mortalitet,
zvanje, vjenanja, divlji brakovi, nezakonita djeca, ateisti i zanimanja vjernika. S vremenom
emo doznati koliko esto dolaze u damiju i kako izvravaju ostale islamske obaveze... Imami
su duni ovu vrstu statistike voditi permanentno i uredno.
Kad govorimo o linosti i savremenoj ulozi imama, treba imati na umu i pomo koju imamu treba
pruiti sredina u kojoj ivi i radi kako bi mogao postii efekte u svom radu i ukupnom djelovanju u
uslovima toga demata. U ovoj angairanosti demata, svakako da imam treba biti inicijator i
predlaga nekih akcija koje demat treba prihvatiti kao svoje, da se s njima identificira s obzirom
da na taj nain rjeava i svoja i vjerska pitanja i potrebe, a ne samo imamske.
U odnosu na relaciju demata i imama, Kur'an naglaava resiprocitet, tj. obavezu dematlija i
imama da tijesno sarauju, da jedni drugima pomau u dobroinstvu i estitosti, da rade
zajedniki na vjersko-obrazovnom i odgojnom podizanju demata. Kad je rije o meusobnoj
saradnji, zanimljivo je kur'ansko pitanje:
ta vam je? Zato jedni drugima ne pomognete? (Kur'an, 37:25).
Svaki imam treba biti privren stabilnosti postepenog razvoja svog demata u skladu sa
Kur'anom i hadisom i uope sa islamskom tradicijom, ali i u potrazi - i to bez urbe i bez
improvizacije - za promjenama koje ne bi bile u suprotnosti sa osnovnim konceptom islama.
Svakako, ovaj oblik djelatnosti, u krajnjem ishoditu, donosi korist prevenstveno imamu (vidjeti,
Kur'an, 38:84), s obzirom da rezultatima svoga rada u dematu doprinosi da demat prui vie
razumijevanja i vie pomoi imamu i njegovome radu na realiziranju postavljenih ciljeva i
zadataka. Od imama i svih organa Islamske zajednice prvenstveno zavisi u kojoj e se mjeri
iskoristiti sve ove potencijalne mogunosti korisne saradnje.

24 Demal Salispahi, Imam, linost uloga znaaj, Medresa "Osman-ef. Red ovi", Visoko, 2004, str. 287-296.

Erazmo Roterdamski je napisao: Ut salutabis, ita resalutaberiss (Kako pozdravi, tako e ti se
i odazvati).
Uspjena saradnja izmeu demata i imama, kao i imamova unutranja stabilnost, daju
dematlijama snagu da podnesu nalet novoga doba i da moda ne podlegnu tome. Saradnja sa
dematlijama je ona snaga koja je ini izuzetnim, pomou koje se izlazi iz tvrave i zaklona. Ona je
dokaz da ljudi mogu razgovarati drukije nego to to obino ine dok pokuavaju nai put jedni
do drugih s namjerom da se oslobode osamljenosti i straha od ivota koji na njih stalno vri
pritisak, pri emu se esto sami ne snalaze najbolje. U takvim situacijama, kontakt sa imamom,
sa putovoom (Kur'an, 11:17) i voom koji strpljivo na Pravi put upuuje i u dokaze Nae
vrsto vjeruje (Kur'an, 32: 24), viestruko je koristan. Da to nije tako, saradnja imam - demat
ne bi bila obavezna muslimanima, to se jasno moe zakljuiti iz svih erijatskih primarnih izvora
(Kur'an, hadis, idma i kijas).
Kao specifina aktivnost, imamet nije egzaktna nauka i ne moe se formirati na osnovu
apsolutnih i objektivnih principa i vrijednosti. esto morate raditi po sluhu, po intuiciji. A nemaju
svi imami sluha. I jo neto, svaki imam eli sreen demat sa dosta islamijjeta, ali pitanje je
hoete li za njim trati ili ete na mjestu ekati da vam doe. I to je, opet, pitanje sluha.
I ba zbog svega toga je imamovo pravo mjesto ba tu, u dematu, meu dematlijama, i to
onakvim kakvi su, pod njihovim krovom, kao to je uvijek pravom pastiru mjesto me stadom
bilo. Tu, na izvoru, meu dematlijama, crpei niz podataka kojima e argumentirano i struno
sagledati i objasniti poloaj vjernika, kao i uslove i mogunosti to bre i lake spoznaje i
primjene islamske misli u ivotu. Naravno, prije pristupanja ovom poslu, treba raistiti sa
svim romantiarskim i mistikim zabludama o islamu i ivotu muslimana koje su graene
ponekad samo na sjeanjima ili priama iz vremena koje nije tako daleko koliko je prevazieno
dogaajima, tempom razvoja i mijenjanja vjernika i odnosa.
Imam treba bez prestanka osvajati povjerenje koje mu nikad nee biti odmah ukazano. Od samog
poetka, on je izloen kritikim pogledima mnogih i treba izdrati probu.
Dematlije ele kontakt sa imamom. Nevjerovatne su te unutranje potrebe, ta praznina. Oni
trebaju nekoga s kim mogu posve iskreno razgovarati o svojim iskrenim borbama, svojim
sumnjama, dilemama, svojim neuspjesima, nekoga kome mogu sve rei, a da ih od toga ne
zaboli glava*. Koliko nam je imama i vjernika na odlasku priznalo: Ve odavno traim neto
tako!? Cijena koju trebamo za to platiti jest na pristanak da odvojimo znatan dio slobodnog
vremena, da iziemo iz okvira svog tradicionalnog nauenog i uobiajenog stava i da ljubazno
pokazujemo panju. To iziskuje izvjesni napor i lino iskustvo. Napor koji sagovorniku daje
priliku da izrazi svoje osjeanje i da se upusti u dijalog. Radi se, zapravo, o naem pokuaju da se
ljudima pomogne, da se ljudi lijee ljubavlju i linim, neposrednim kontaktima.
Osim savjetom, dematlijama moemo pomoi susretom s osobama koje s njima razgovaraju
o njihovim (ne)prilikama, patnjama, grijesima, njihovim potekoama, njihovim izgovorima.
Kod nekih imama se javlja strah kad vide iskrsle probleme u dematu. Kod dematlija je to
mitski strah. Imame treba dovesti do spoznaje da dematlijama, kako bi im pomogli na putu
islamskog obrazovanja i vladanja, trebaju dopustiti da iskreno kau ono to im lei na srcu, da
iziu iz sebe.
Ako dematlije pokazuju spremnost da uju i potuju nae miljenje, onda je to ili radi vjerovanja
u kompetentnost, kritinost, odmjerenost, svestranost, ili to to oekuju da kroz nas govori
racionalan i objektivan islamski duh, kompletan imam, da'ija. Mi ne moemo izbjei pitanje je
li se uvijek u nae ime govorilo tim duhom. Bojimo se da moramo priznati da nam se dogaalo
da se jednostranou, zagrienou i fanatizmom proeti istupi veu s Allahovim, d.., imenom i
Muhammedovim, s.a.v.s., ili indirektno.
Lahko je povui onoga ko hoe (vidjeti, Kur'an, 2:213).
Samo strpljivim radom, pristupajui mu bez ikakvih predrasuda, moe se doi do pune istine o
svim fenomenima koji su meu dematlijama prisutni u posljednjim decenijama izuzetno
dinaminog razvoja. Takav nam rad, naalost, jo nedostaje, radi ega nam fali mnogo toga na
islamskom odgojno-obrazovnom radu, ali se valja nadati da e on uskoro poeti. Po naem
miljenju, ve je, uur Allahu, poeo. Samo takvom saradnjom, oslobodit emo dematlije i
medlise Islamske zajednice iscrpljivanja personalnim pitanjima. Dematlije treba uiti kako
da se brane od iskuenja. Samo, to nije lahak posao.
Nije dovoljno da imam vidi svoje demetlije u damiji ili u medlisu Islamske zajednice.
Imam, po mogunosti, treba poznavati cijeli demat, svaku porodicu, svaku struju to prolazi
njegovim dematom, da uvijek zna koji duh vlada njegovim vjernicima. Ve od poetka svoga
djelovanja, imam treba paziti na vjersko stanje, moralne i ostale (ne)prilike koje vladaju meu
njemu povjerenim vjernicima. On treba upoznati i dobre i loe strane, i dobre i loe uticaje. Sve
to utabava preicu za bolju budunost.
Kineska mudrost glasi: Dobrog domaina gosti esto posjeuju. Ali, imam nee ekati da
njegove dematlije dou njemu u stan ili u damiju da klanjaju ili da mu se slubeno obrate,
nego e nastojati iskoristiti svaku priliku da i on sam doe do njih. Meu dematlije imam treba ii
smiren, tih, opskrbljen 'ilumom, strpljenjem i taktom. Zahvalno prima sve to mu mogu pruiti, i
pohvalu, i grdnju, i porugu, i obavjetenje.
Novim, mladim imamima se preporuuje da posjete svaku muslimansku porodicu u dematu,
bez obzira na imovinske ili moralne prilike. To je prilika za prijatan razgovor, osobito s
domainom, za iskreno i bratsko zanimanje za njihove (ne)prilike. Tom prilikom e imam odmah
razabrati kakvo je islamsko i moralno stanje porodica i pojedinaca, ima li bolesnika, siromanih i
si. u njegovom dematu; idu li djeca redovno u kolu, na vjeronauku, kakvo im je vladanje i si.
Svi podaci e dobro doi imamu da moe realno planirati svoj edukativni rad sa dematlijama.
Najtoplije vam preporuujemo da se prilikom susreta sa dematlijom ne interesirate samo za
eventualne njegove grijehe i sline sluajeve, ve i za linost svoga dematlije. Ako se s njim
upustite u lini dijalog, to daje ljudsku toplinu i uliva mu hrabrost kako bi se mogao oduprijeti
svojim problemima umjesto da od njih bjei. Iskaete li mu svoje povjerenje i odlunost, budite
u njemu duhovne snage koje oblikuju njegovu islamsku linost, koje ga podstiu i oivljavaju. To
razjanjava dublji smisao grijeha i moe doprinijeti iskrenoj tevbi.
Prema tome, imam ima dva zadatka: svoj nauni-struni rad, s obzirom na obavezu vjerskog
poduavanja, odnosno upuivanja na dobro, a odvraanja od zla, a kao drugo, ljudsku zadau u
pogledu razvoja svojih dematlija kao linosti. Prvi zadatak moe preuzeti samo imam, muallim
odnosno da'ija, i od njega se s pravom zahtijeva univerzitetski studij. On je posebno prikladan i
za drugi zadatak vezan uz dematlije, koji mu poklanjaju svoje povjerenje.
Meutim, imam tu vie nije sam. Za to nije potrebna diploma, jer je svaki musliman i muslimanka
dobra srca vaiz, da'ija u malom, i mogu svome komiji pomoi u njegovome linom,
islamskom i opem razvoju. Za to imamo dosta primjera.
Prilikom takvih posjeta, neka imam po mogunosti nigdje nita ne pije, ne jede, osim tamo gdje
mu prirede ruak. Tako e izbjei razliite zamjerke i sauvati svoj ugled. Treba tom prilikom
paziti i na pratioca. Neka to bude mutevelija ili neko od uglednih lanova demata iz toga sela ili
mahale.
Imam moe mnogo postii prilikom denaza, mevluda i sunnetluka. Isto tako, pri zijaretu
bolesnika, osobito na povratku sa denaze, ako nema jo neki prei posao.
Pa i onda kad dematlije dou s poslom u njegov stan ili damijski ured, neka se, po mogunosti,
upusti u kratki i prijatni razgovor sa njima. Na taj nain e se ne samo bolje upoznati sa svojim
dematlijama, nego i ublaiti bol, dati pravi nasihat i ostaviti ljubaznu opomenu, a esto i
potaknuti neki hajr i sprijeiti haram ili mekruh.
U obilasku porodica se treba pridravati plana i programa. Treba posjetiti sve porodice redom,
bez izuzetka. Samo tako e imam moi dobiti kompletan pregled i samo e tako izbjei i razliita
naklapanja i ljubomoru.
U razgovorima sa dematlijama, imam se nee uputati u brbljarije i ogovaranja. Treba s
konanim sudom priekati barem dotle dok se uje druga strana, pa onda sve vagnuti i procijeniti.
O svemu to je vidio i uo, imam e biti diskretan i nee dalje prenositi glasine ili svoja
opaanja, jer mu tada upoznavanje demata ne bi pomoglo u duhovnom radu, nego bi bilo
na veliku tetu. Kod ovakvih posjeta mu ne smiju biti na umu lina popularnost ili drugi ciljevi,
ve elja da se upozna i potuje islam da se pomogne duama dematlija... Imam e tako
upoznati i psihologiju demata, da znadne da je on najee nezahvalan i nestalan i da se takvim
pojavama ne da smesti.
Veoma je vano pri prvim posjetama ne izricati svoj sud, ako to nije potrebno, osobito da se ne
osuuju obiaji itavog demata, niti da se kore odsutni pojedinci. To e se ubrzo uoiti i pomalo e
se sama od sebe oformiti jedna stranka protiv njega. (Sve ovo vrijedi i za imamovu porodicu, a
posebno za njegovu enu!)
Razborit imam nee najavljivati da e se njegovim dolaskom islamizirati demat ili mnogo toga
promijeniti. Ljudi su u mnogo emu vrlo konzervativni, pa i one promjene koje su potrebne treba
dobro pripremiti, a ne na brzinu provoditi.
Dobro je ako prve godine imam samo prouava prilike i potrebe demata, a da nita ne mijenja bez
prijeke potrebe. Dobro je da za to vrijeme uje savjet i miljenje uglednih i razboritih vjernika. Ni
po koju cijenu neka imam ne dopusti da mu se bilo ko nametne u dematu ili dematlijama kao
potrebni posrednik izmeu njih i imama.
Imami trebaju imati na umu da ih u dematu okruuju brojni grijenici. Javni ili tajni, veliki ili
mali. Imami su i njima poslani i trebaju s njima biti strpljivi. Imam podstie i istie ono to
dematlije povezuje, a ne ono to ih razdvaja. On treba nastojati ublaiti eventualne sukobe koji
idu dematom iz dubine vremena i da demat pretvori u podruje u kome zdrav razum
prevlauje i gdje dematlija ima povjerenja u dematliju. Ne treba praviti drame od postojanja
razliitih miljenja i ponaanja, ve nastojati da se postigne meusobno potovanje razliitih
pogleda i pozicija.
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! (Kur'an,
2:256).
Imamu dolikuje da sve prije pokua rijeima nego svaom ili, ne daj Boe, tubom! U radu sa
dematlijama, imam e se sluiti svojim najjaim orujem - injenicama i analizom tih
injenica.25
Rije je kao barut - zaas plane. Nezadovoljstava uvijek ima, svakakvih, ali nikad ne buknu
sama od sebe. Rije ih upali ili smiri.

25 Bolesno drutvo ne moe se izlijeiti utnjom. Treba vikati da bolest postoji, Tengiz Abuladze, reditelj filma Pokajanje.
Demat se, poput mora, zaas uzburka. Od jedne iskre, nastanu poari na sve strane. Ali, svako
se zlo lahko savlada u poetku. Nezadovoljstvo je kao zvijer: nemona kad se rodi, strana kad
ojaa.
Treba u razgovoru sa dematlijom nastojati u njemu razviti osjeaj odgovornosti i osjeaj da ga
cijenimo kao linost. Svaki grijenik u svom crnom srcu ima i zelenu (svijetlu) taku!
Nema tog grijenika od kojeg bi imamu bilo doputeno okrenuti glavu i pogledati na njega s
mrnjom, s prezirom, s hladnoom. Sa tugom -da; s hladnoom i mrnjom - nikad! Nema tog
grijenika kojem bismo smjeli kazati: Za tebe nema nade, tevbe. Ako nita, moemo ga barem
samilosno i strpljivo sasluati, moemo ga barem naputiti da se moli, da ui tevbu-istigfar i da se
uzda u beskrajni Allahov rahmet.
Oni koji svoje grijehe priznaju, a, uz to, imaju i dobrih djela, njima e Allah oprostiti, jer On
prata i samilostan je (vidjeti, Kur'an, 9:102).
Kad se govori o odnosu imama sa dematlijama, elimo naglasiti i jo neke momente. Naime,
neki imami se odnose pasivno prema problemima demata i dematlija. Zato se javljaju miljenja
o navodnom potiskivanju imama iz ukupne aktivnosti Islamske zajednice, a, ustvari, neki imami
su za to krivi. Izvjestan broj imama nije uspio izii iz okvira djelovanja u dematu i medlisu
koji je vie manifestacioni. ini nam se da neki imami jo nisu nali prave puteve i forme
djelovanja i saradnje u odgojno-obrazovnoj aktivnosti. Istina, za to nisu jedini krivci takvi imami,
ali oni bi trebali biti nametljiviji. Na tom planu, muftije i glavni imami trebaju pomoi imamima.
Svaki imam treba utvrditi za sebe i svoju porodicu odnos prema dematlijama i s vremena na
vrijeme to provjeravati, mijenjati i podeavati, kao to se sat navija i dotjeruje, shodno
principima Kur'ana i opoj tradiciji.
Kae se: Dematlije se otuili od islama, dematlije su neposluni i grijeni. Jest, ali treba znati
da dematlije ne diu svojom duom, nego sluaju dah imama. To imami trebaju dobro znati.
Uvijek se voe prvo iskvare, a dematlije samo prihvate. Imajte na umu latinsku izreku: Si rivus
tenuiter fluit, non est alvei, sed fontis (Ako potok slabo tee, nije krivnja na koritu, ve na izvoru).
E, sad, ti podvij noge na iltetu, pa se ne brini kako e ti se dematlije ponaati i pod ijim e
uticajem biti, za koga e glasati, ta jedu i ta piju, s kim se ene i za koga se udaju, u emu
provode slobodno vrijeme... Dematlija je duan drati se erijatskih propisa, a imamovo je da
ga pazi, usmjerava, poduava, obrazuje i primjerom dokazuje pripadnost dini-islamu. Travka
treba i kosu i rosu. Ne ide jedno bez drugog. Imam koji uspostavi dobru saradnju sa
dematlijama, imam koji esto obilazi svoj demat, gotovo da nema hravih i neposlunih
dematlija.
Osim toga, sve to pozitivno djeluje na razvoj dematskih, a naroito imamovih kreativnih
poticaja i daje jasniji smisao ivotu.
Mislimo da se u naim dematima mnogo toga moe promijeniti. Takozvanim dematskim
akcijama (izbor i izdravanje imama, pruanje podrke i pomoi imamu u oblasti imamsko-
mualimske djelatnosti, izgradnja i odravanje vjerskih, vjeronaunih i stambenih objekata), moe
se postii mnogo vie nego to smo donedavno i slutili. Dematlije sve ee shvataju da mnoge
poslove iz oblasti organizacije vjerskog ivota mogu uspjeno rijeiti u okviru demata, odnosno
dematskog odbora, da ima dematlija koji se dobro razumiju u posao spomenute organizacije. To
je veoma vana pouka za sve.
Agilni imami organiziraju razgovore s dematlijama na temu obredoslovlja, morala,
organizacije ivota i si. U poetku je tee okupiti sluaoce da razgovaraju o spomenutim i
drugim pitanjima, ali oni koji se odazovu pozivu, oni pokazuju visok stepen islamske
svijesti i morala. Sa aljenjem se govori o grijenicima i o nepoznavanju izvjesnog
islamskog uenja, o nedostatku potovanja i sluha za druge. Zato se moe kazati da
vjerovatno nee proi mnogo vremena a da e agilni imami u svojim dematima
spontano konstituirati takvu islamsku svijest koja e insistirati na onome to vodi
istinskoj pobonosti, iskrenosti, pravednosti, potenju, odvanosti, patriotizmu i svemu
onome to nas zdruuje, to nas spaja i to nas osvjeuje i jaa. To je kur'anski i
civilizacijski imperativ. Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte!
(Kur'an, 3:103).
Poseban, ali veoma znaajan i koristan oblik saradnje izmeu dematlija i imama predstavlja
i briga o imamovom nasljedniku, briga o osiguranju ivotnog lanca u jednom dematu,
odnosno Zajednici (kadrovska politika). Naalost, u naim dematima, pa i u Islamskoj
zajednici u cjelini, nedostaje stalna i tradicionalna kadrovska politika. Zato svi mnogo
gubimo. Nisu rijetki sluajevi da upranjena radna mjesta (smrt, penzija i dr.) u redovima
Islamske zajednice dugo ostaju nepopunjena ili da budu nestruno popunjena.
Miljenja smo da bi se, s malo vie truda i smisla za organizaciju, mogle izbjei ili bar
ublaiti negativne posljedice neplanskog odlaska imama ili slubenika iz redova
Islamske zajednice.
Jedna od pozitivnih osobina imama je i ta to neki znaju na vrijeme otii s radnog mjesta,
kao i to da pronau sebi nasljednike na koje jo za vrijeme radnog vijeka nesebino
prenose dobar dio vlastitog, strunog, pedagokog, uope ivotnog iskustva. Na taj nain
emo postii Allahovu naklonost i potreban kontinuitet u radu, a mnoge stvari ne bismo
poinjali uvijek ispoetka. A toga, u naoj sredini, ima!
Lijepa rije i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeanje. - Allah nije ni o
kome ovisan i blag je (Kur'an, 2:263
 DOKUMENTACIJA26
Demal Salispahi

Istinu s neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite! (Kur'an, 2:42)

Nije potrebno posebno isticati ulogu i znaaj pisma i uope pisanih rijei. Dovoljno je
podsjetiti na dvije injenice:
pojava pisma stoji na granici izmeu historije i prahistorije ljudskog drutva,
u prvim rijeima objave Muhammedu, s.a.v.s., spominje se pismo i pribor za pisanje -
kalem, (vidjeti, Kur'an, 96:1-4).
Samo ove dvije injenice obavezuju pripadnike Islamske zajednice, a prvenstveno imame
da pridaju veu panju pisanoj rijei, dokumentaciji, bez koje se, u savremenim uslovima,
ne moe ni zamisliti uspjean rad, a jo manje uspjeno i egzaktno praenje, mjerenje i
planiranje toga rada. Upravo iz tih razloga smatramo da bi svaki imam morao poznavati
bar osnovne elemente informatike i morao bi nabaviti kompjuter prije mnogih kuanskih
aparata ili pojedinih dijelova kunog namjetaja.
Imajui u vidu spomenuto i druge injenice, organi Islamske zajednice u posljednje
vrijeme su na svojim sjednicama apelirali na medlise Islamske zajednice da preko imama
organiziraju redovno i uredno voenja ljetopisa svih damija, kao i ostalih objekata i
ustanova u vlasnitvu islamske zajednice na svom podruju i dematu. 27
Za tano i uredno voenje ljetopisa zaduuju se i odgovorni su prvenstveno direktori
medresa i dekani fakulteta i glavni imami medlisa Islamske zajednice. Na kraju svake
kalendarske
godine, duni su pregledati i svojim potpisima ovjeriti sve ljetopise damija i ostalih vjerskih
objekata na svojim podrujima.
Damijski, odnosno dematski ljetopis je dokument trajne vrijednosti.
Prilikom voenja ljetopisa treba strogo voditi rauna o slijedeim napomenama:
imam redovito biljei dogaaje i stavlja potpun datum,
sve biljeke pisati itko i iskljuivo mastilom ili flomasterom i to po mogunosti crnom
bojom,
u uvodnom dijelu teke, odnosno ljetopisa (otprilike jedna treina listova), odmah na
poetku, upisuju se podaci o objektu: pis (dimenzije, stil), materijal od kojeg je graen,
historijski podaci o graditelju, odnosno graditeljima, o popravcima, legendama o nastanku
damije, je li se sauvala vakufnama, izvori i literatura o damiji, popis nepokretne i
pokretne vakufske imovine, pri emu se obavezno imaju registrirati levhe, lusteri, ilimi,
svijenaci, eventualno aparatura za ozvuenje, videokamera, knjige i dr, biljee se
podaci o svim poznatim imamima, hatibima,mutevelijama, mujezinima, vakifima, i
to sve hronolokim redom, vodi se evidencija o vjeronauci (broj vjerouenika, njihova
spolna, starosna i socijalna struktura), vodi se evidencija o broju vaktova koji su se u
jednom vremenu klanjali, o broju klanjaa (sve ranije stanje).
U prvom dijelu ljetopisa biljee se sve promjene koje nastaju (naprimjer, svaki novi
popravak damije, izmjene konstrukcije, dalje se biljee imami i hatibi koji su
naknadno nastupili; promjene u rasporedu zajednikog klanjanja pojedinih namaza u
damiji; naziv listova i asopisa na koje je, eventualno, damijski odbor pretplaen... i sve
to je iole znaajno, a tie se damije, damijskog osoblja ili demata uope.

26 Demal Salispahi, Imam, linost uloga znaaj, Medresa "Osman-ef. Red ovi", Visoko, 2004, str. 375-380.

27 Vidjeti: Uvoenje ljetopisa u damije - imperativ vjerskog ivota, Preporod, 15/118., 1. august 1975.
Kod svakog upisa oznaava se obavezno datum i potpisuje se onaj koji je upis sastavio.
Nikakvo brisanje ili kidanje listova iz ljetopisa nije dozvoljeno! Eventualne greke je
dozvoljeno samo precrtati (pravom) linijom.
Dok se, dakle, prvi dio teke odnosi na damiju i damijsko oso
blje, drugi dio se odnosi na demat. Taj dio zapoinje se biljeiti na poetku druge treine
listova, tako da ovaj dio obuhvata dvije preostale treine ljetopisa.
Drugi dio zapoinje opim podacima o dematu i dematlijama. Naprimjer, veliina demata
(teritorijalna rasprostranjenost, ukupan broj stanovnika, broj muslimanskih domainstava, broj
pravoslavnih, katolikih, ateistikih i drugih domainstava; ako se moe doi do ovih podataka),
ukupan broj muslimana u dematu, njihova pripadnost pojedinim politikim strankama,
kvalifikaciona struktura dematlija, broj nepismenih, broj dematlija koji znaju itati kur'ansko,
odnosno arapsko pismo, broj poznavaoca stranih jezika i rada na raunam, broj vakifa, broj
sklopljenih i razvedenih brakova i sl.
Nakon ovih, uvodnih konstatacija, slijede brojane tabele po novoj eri, s tim to se posebno
iskazuje ramazan, bajrami i drugi mubarek-dani. Tabele po estomjesenim kvartalima
mogle bi, naprimjer, imati ovakvu formu i sadraj:

TABELA BROJ 1
Prosjean broj klanjaa, I. kvartal, 1. januar - 30. juni 20___. Godine

Dob napomena
sabah

podne

ikindija

akam

jacija

duma

teravija

idulfitr
a
iduladh

muki

enski
klanjaa

do 10 god.
11-20 god.
21-40 god.
41-60 god.
iznad 60 g.

Ukupno klanjaa .........................................................................................................................................

Ukupno klanjaa .........................................................................................................................................
Od toga istih klanjaa ................................................................................................................................
Ostalih .........................................................................................................................................
Broj odranih vazova .................................................................................................................................
Broj prodane islamske literature .............................................................................................................

Prosjean broj klanjaa, postaa, onih koji daju zekat, pretplatnika na izdanja Islamske
zajednice i dr., iskazivao bi se prema kvartalima:
I. kvartal (januar-juni),
II kvartal (juli-decembar).
Ramazan bi se iskazivao posebno prema tabeli na kvartale. Ne smeta da se podaci za
ramazan ponavljaju i u odgovarajuem kvartalu.128
Poeljno je da imami i samoinicjativno ustroje pojedine rubrike za mjerenje i praenje
(ne)aktivnosti dematlija iz pojedinih oblasti djelatnosti Islamske zajednice. Naprimjer,
broj kurbana, broj hadija i hafiza, broj davalaca zekata, broj kunih biblioteka (minimum
100 knjiga), broj alkoholiara, narkomana, puaa, eventualno broj oboljelih i umrlih od
side i drugih karakteristinih bolesti i uzroka smrti. Dalje, u drugi dio se mogu
biljeiti podaci koji se, naprimjer, odnose na posjete velikodostojnika, veih sveanosti,
izvanredne prirodne pojave, teke nesree i nepogode, rodne i posne godine, sluajevi
posebne milosti pojedinih dematlija, primjeri saradnje sa pripadnicima drugih
vjeroispovijesti, kakvo veliko otpadnitvo ili znamenito obraanje i slino. Sve se to biljei
jednostavno, itko i hronolokim redom.
Smatramo da bi bilo korisno, i to u posebnoj teki, makar i nezvanino, voditi biljeke o
roenim, vjenanim, doseljenim, odseljenim, nestalim i umrlim dematlijama. Dalje,
naprimjer, o broju uenika u srednjim, viim i visokim kolama, a posebno u medresama i
na Fakultetu islamskih nauka.
Statistiko upoznavanje demata stie se polahko i godinama. Meutim, ono to trebamo
saznati jest: broj stanovnika, vjernika, prelaznika, porodica, natalitet, mortalitet, zvanja,
vjenanja, divlji brakovi, nezakonita djeca, ateisti i zanimanje vjernika. S vremenom
emo doznati kako esto dolaze u damiju i kako izvravaju erijatske propise i u kojoj
mjeri su aktivno poboni i tome slino.
Iz sve te i sline statistike mozaika, imam treba sainiti sintezu, cjelovitu sliku demata
(uporedne tabele). Ne smije se izgubiti u sitnicama i pojedinostima. Tek povezane, suoene
i uporeene meu sobom, one daju uvid u pravo stanje demata. Takoer se ne smijemo
zadovoljiti samim suhim konstatacijama (naprimjer, svijet naopako radi, dematiije
mnogo grijee), ve trebamo otkriti i uzroke, pratiti razvoj (ide li nabolje ili nagore?) i,
po mogunosti, predvidjeti posljedice. Potrebno je izvui na vidjelo sve slabe i kritine
take naeg ta'lima i da've i saznati u kojim zonama ivota Islamska zajednica jo nije
prisutna. Gdje se nalaze mrtvi uglovi? ta vue demat naprijed, a ta nazad? Pri
itavom ovom poslu prikupljanja i vrjednovanja statistikih injenica, najvanije je da nas
vodi apsolutna istinoljubivost i objektivnost. Ponizna i samokritina istinoljubivost neka stoji
iznad svih naih ambicija, iluzija, elja, susjedskih zavisti ili potajne tatine i oholosti.
Netane, nategnute, retuirane, uljepane, povrno ili nestruno voene statistike, povreda
su istine, korumpiranje viih statistika, povod za stramputice u planiranju, obmana
muslimanskih elnika, a sramoenje samoga sebe.
U voenju dematskih statistika valja biti u stalnom kontaktu sa medliskim, odnosno
rijasetskim centrom.
U damijskom prostoru treba odrediti posebno mjesto za damijski arhiv, koji se sastoji od
ljetopisa, dopisa organa Islamske zajednice i ostalih slubenih spisa koje treba uvati
(vakufnama damije, projekt, urbanistika i graevinska dozvola, upotrebna dozvola,
kopije dopisa koje je damijski odbor poslao i dr.). Svaki spis dobija svoj djelovodni broj,
koji tee od 1. januara do 31. decembra tekue godine. U dematski arhiv treba spremiti i
sve ranije spise i dokumenta sa oznakom broja, datuma i kratkog sadraja.
Spisi se u arhivu poredaju po godinama i rednom broju. Svaka godina dobija svoju
fasciklu, izvana itko naznaen godinom. Sve se ove fascikle, redom po godinama,
smjestite u vrstom ormaru. Kad se nanovo gradi, dobro bi bilo unaprijed misliti na arhiv,
28 Tamnice su zatvorene i dan i no, pa ipak su pune; bogomolje su otvorene i dan i no, pa ipak su prazne, kineska poslovica.
pa, naprimjer, u prostoriji koja je namijenjena za kancelariju damijskog odbora ili damijske
biblioteke, ugraditi u zid poseban plakar (dulaf), a jo bolje odrediti posebnu prostoriju
koja e sluiti za uvanje ljetopisa i za odlaganje damijske, odnosno dematske
dokumentacije.
Preporuljivo je, i to iz vie razloga, da okvir i vrata ovoga dulafa, odnosno prostorije,
budu od eljeza. Na ovome mjestu, pored pisane dokumentacije, neka se uvaju pojedini
eksponati kultumo-historijske ili umjetnike vrijednosti. Naprimjer, rukopisna djela, levhe,
fotografije, slike, alemi i natpisi stare damije, kasete, objavljeni lanci i eventualne
studije - monografije o dematu, damiji i imamu, razni rekviziti (tespihi, sedade,
kitabi, pribor za pisanje, petahte, satovi, dubeta, ahmedije, mahrame, vez domae izrade
i si.) koje su upotrebljavale ranije generacije imama i dematlija. Naravno, sve to treba biti
uredno i svaki eksponat treba imati svoj broj i opis. Na ovaj nain bi nae damije, pored
ostalog, postale neka vrsta mini muzeja Islamske zajednice na tom podruju, to bi bilo
veoma znaajno, a to do sada, naalost, nije sluaj.
Dobro sreena dokumentacija i aurno i uredno voen ljetopis imaju veliku vrijednost pri
prouavanju prolosti demata i historije Islamske zajednice uope.
Veliku pomo bi znailo kad bi, naprimjer, Izdavaka djelatnost Islamske zajednice (El-
Kalem), i to sa uputstvom o nainu voenja, odtampala dovoljan broj tvrdo
ukorienih ljetopisa (A4 format) i stavila ih na raspolaganje medlisima Islamske
zajednice, odnosno dematskim odborima.
Damijski, odnosno dematski ljetopis, hronika, ukoliko se bude vodio na osnovu
iznesenih napomena, onako kako je navedeno ovdje, predstavljat e dokumenat trajne i
vrlo znaajne vrijednosti.
Ovim napomenama, naravno, nisu obuhvaeni svi vidovi odgojno-obrazovne djelatnosti
i dogaanja iz ivota damije i demata koje treba unositi u ljetopis. Naznaeni su
sadraji ljetopisa samo kao orijentacija, a redoslijed njihovog unoenja zavisi od
konkretnog ivota i rada svakog demata, svakog vjerskog objekta, kao i od ope i
posebne spreme i urednosti imama-pisca ljetopisa. Preporuljivo je da se najvaniji
dogaaji iz ivota i rada demata dokumentiraju i fotografijama u ljetopisu, a po
mogunosti i da se snima i na videotraku.
Naravno, kad je rije o dokumentaciji, najhitnija je potena i iskrena namjera da se i dobro
i zlo (hajr i err) predstavi istinito i argumentirano! Kur'an to od nas trai: A teko onima
koji svojim rukama piu knjigu, a zatim govore: 'Evo, ovo je od Allaha' - da bi za to korist
neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj
nain zarauju! (Kur'an, 2:79)
 MANIFESTACIJE ISLAMSKOG IVOTA U BiH29
Nijaz M. ukri

Sve islamske institucije bile bi prazne i besmislene, ili goli spomenici kulture, kada se u
njima ne bi manifestovao i razvijao islamski ivot. On i jeste cilj, a ne samo graevine, te se
postojanost i ivot islama u jednom mjestu i ogleda u kvalitetu, jaini i koliini ovih
islamskih odraza, a ne po broju damija i drugih institucija.
Historija je pokazala da sve te graevine mogu sluiti i drugim svrhama, ukoliko u njima ne
bude vjernika - muslimana.
Ove vjerske manifestacije su privatna stvar muslimana i njihove IZ. Njihov kvalitet sadraja i
intenzitet ispoljavanja je u rukama same IZ i njene organizacije, poto Ustav i zakoni SFRJ
daju punu slobodu ispoljavanja vjerskih osjeanja svojim graanima. Ove vjerske
manifestacije, po formi, dijelimo na individualne (u krugu porodice) i drutvene (u dematu).
Najvanije su sljedee:
- duma-namaz,
- salat, po sebi ili u dematu,
- hatme,
- mevludi,
- tevhidi,
- bajrami,
- ramazan,
- had,
- sunnetluk,
- svadba,
- mubarek-noi,
- hidretske godine.
Interesantno e biti iznijeti poneto o svakoj ovoj manifestaciji:

Namaz
Ope je poznato da je salat - namaz lina obaveza - fardi ajn, svakog punoljetnog i umnog
muslimana i muslimanke. Obavlja se pet puta u toku dana. Salat se moe obaviti sam, ali ga
je bolje obaviti (klanjati) u drutvu - dematu. Postoje namazi kao duma, denaze i bajram-
namazi, koji se jedino u drutvu - dematu mogu obaviti.
a) Duma-namaz se klanja petkom. U BiH, takorei, ona se obavlja u svim damijama u selu
i gradu gdje ima minbera - govornica. Uglavnom dolaze oni muslimani koji se petkom
zateknu slobodni na podne. Da bi muslimani zaposleni u raznim dravnim slubama, ije
radno vrijeme prelazi ovaj namaz, isti mogli obaviti, obino se u veim industrijskim
centrima, gdje ima vie damija, odredi jedna u kojoj e se obaviti tzv. "radnika duma"
pred ikindijski namaz. Kvalitet obavezne hutbe - nedjeljne informacije vjerskog sadraja, na
dumu-namaz, zavisi od kvaliteta, obrazovanja samog imama te damije, jer je on ujedno i
njen hatib.
Do kraja Drugog svjetskog rata, uglavnom, hutba se uila na arapskom jeziku, pa je ni sami
hatibi nekad nisu razumijevali. Forumi nove organizacije IZ trae da se pored arapskog dijela
hutbe, kae i prenese njen sadraj i poruka i na narodnom jeziku. Tek ezdesetih godina ovog
29 Nijaz M. ukri, Organizacija i oblici vjerskoprosvjetnog ivota muslimana Bosne i Hercegovine od 1945. do 1976. godine, Fakultet islamskih nauka u
Sarajevi i IC El-Kalem, Sarajevo, 2006.
vijeka ovo e postati obaveza za svakog hatiba u BiH. Boljim obrazovanjem imama - hatiba
dobivaemo, svakako, i kvalitetnije hutbe.
b) Denaza-namaz je takoer javna manifestacija. Obavlja se umrlom muslimanu i
muslimanki, nakon Serijatom propisane opreme mejita - umrlog. Najee se obavlja u
haremu - dvoritu damije, poslije ikindijskog namaza. Umrli se obino prenese na rukama
do mezara - groba, ukoliko je blizu, ili u specijalnom automobilu ako je groblje daleko. Na
grob, mezar, u poetku se stavi skroman drveni znak - nian, na kom pie ime i prezime sa
datumom roenja i smrti umrlog te mjesec i zvijezda, kao simbol muslimana u ovim
krajevima. Kasnije rodbina moe podii i kameni nian. Inae, muslimani imaju svoja
odvojena groblja - mezaristane.

Hatma
Ova arapska rije - koja znai kraj i zavretak kod bosanskohercegovakih muslimana,
simbolie kompletno prouen Kur'ani-kerim. Postoje dvije vrste hatmi:
- hatma koju "uini" dijete zavravajui itav Kur'an pred muallimom, i
- hatma koju proui musliman ili muslimanka (hoda ili bula) sa namjerom za ispunjenje
neke elje - murada, ili za nekog umrlog. U posljednje vrijeme kod bosanskohercegovakih
muslimana hatme simboliu i kraj vjerske obuke i ocjenu postignutog uspjeha muslimanske
djece u vjerskoj pouci.
Ope je poznato da Kur'an kod muslimana nije samo sveta knjiga, nego je On ivotni
program svake muslimanske jedinke i zajednice - umme. U ivotu bosanskohercegovakih
muslimana Kur'an je uvijek zauzimao najistaknutije mjesto. Najee je koriten u:
- namazu,
- poduavanju svoje djece uenjem napamet ili gledajui,
- uili su pravila uenja Kur'ana - tedvid,
- prepisivali ga i tampali,
- poklanjali ga kao posebno vrijedan poklon, prilikom enidbe, udaje i useljenja u novu kuu,
- odravaju se posebne seanse u damiji uz ramazan - mukabele, gdje se u toku tog mjeseca
proui itav Kur'an,
- pomau one koji ue hifz - itav Kur'an napamet,
- prevode Kur'an na maternji jezik,
- pisali su i piu komentare na pojedine kur'anske sure, poglavlja, ajete, citate, pa ak i itav
Kur'an,
- kur'anske ajete uklesavaju u kamen, rezbare u drvetu, vezu na platno i piu u vidu levhi
papir i to vjeaju na zidove svojih soba, damija i dr.,
- u svim sveanim prilikama i skupovima zapoinju program uenjem Kur'ana (aare),
- organizuju i takmienje uaa Kur'ana. Naroito u Sarajevu, meu uenicima
Medrese, gdje budu dodijeljene i nagrade najboljim uaima.
Prilikom zavretka vjerske obuke i hatmi prave se narodne sveanosti i veselja u krugu
damije. U ovom slavlju uestvuju ne samo roditelji nego i itav demat pa i vie njih. Na
ovaj nain i imam - muallim polae ispit svog uspjeha u radu. Ponegdje se slavlje nastavlja i
u kui roditelja djeteta koje je "uinilo" hatmu, tj. prouilo gledajui itav Kur'ani-kerim.
Posebnu panju muslimani BiH su posveivali hifzu - uenju Kur'ana napamet. Samo za 5
godina, poslije rata od 1946. do 1951. prornovisano je 7 hafiza meu kojima su bile i 3 ene.
Naalost, ovim tempom se nije nastavilo, mada je pri Gazi Husrev-begovoj medresi u
Sarajevu formiran i poseban fond za hifz. Kao naroit stimulans onim uenicima koji ele
uiti hifz.
Muslimani u BiH iz ljubavi i potovanja prema svojim umrlim sjeaju ih se, najee,
uenjem Kur'ana, ili njegovim dijelovima - surama. Oni koji ne znaju uiti u Kur'anu
povjeravaju to uenje imamu uz simbolinu nagradu. Nakon toga se proui dova u kojoj
uestvuje, obino, cijela porodica umrlog muslimana. Posljednjih desetak godina ove hatme
se, zajedniki, odravaju u GHb medresi, kojom prilikom se odri i krae predavanje o
Kur'anu, njegovom znaaju i vanosti za ive.

Tevhid
Uenje hatme obino bude propraeno i jo jednom vjerskom manifestacijom komemoracije
umrlom muslimanu ili muslimanki. U osnovi, na ovom skupu se, pored uenja Kur'ana, vri
jedna vrsta zikra - spominjanja, u slavu Allahova jedinstva, zbog ega ovaj obred i ima naziv
tevhid. Simbolino, ovaj skup znai objedinjenje ivota i smrti, ovog i onog svijeta, ivih i
mrtvih. To je momenat ljudske suuti i sauestvovanja itavog jednog demata u boli s
porodicom umrlog. Tevhid moe biti enski ili muki. Odrava se u kui umrlog ili u i imam -
muallim polae ispit svog uspjeha u radu. Ponegdje se slavlje nastavlja i u kui roditelja
djeteta koje je "uinilo" hatmu, tj. prouilo gledajui itav Kur'ani-kerim.
Posebnu panju muslimani BiH su posveivali hifzu - uenju Kur'ana napamet. Samo za 5
godina, poslije rata od 1946. do 1951.promovisano je 7 hafiza meu kojima su bile i 3 ene.
Naalost, ovim tempom se nije nastavilo, mada je pri Gazi Husrev-begovoj medresi u
Sarajevu formiran i poseban fond za hifz. Kao naroit stimulans onim uenicima koji ele
uiti hifz.
Muslimani u BiH iz ljubavi i potovanja prema svojim umrlim sjeaju ih se, najee,
uenjem Kur'ana, ili njegovim dijelovima - surama. Oni koji ne znaju uiti u Kur'anu
povjeravaju to uenje imamu uz simbolinu nagradu. Nakon toga se proui dova u kojoj
uestvuje, obino, cijela porodica umrlog muslimana. Posljednjih desetak godina ove hatme
se, zajedniki, odravaju u GHb medresi, kojom prilikom se odri i krae predavanje o
Kur'anu, njegovom znaaju i vanosti za ive.

Mevlud
Ova sveanost je vezana za roenje, ivot i rad posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda,
a.s. Vrlo je drag praznik kod bosanskohercegovakih muslimana. Odravaju ga u kuama ili
damijama ili na polju u haremu damije kad je lijepo vrijeme. Proslavlja se obino u
mjesecu rebiu-l-ewelu, mjesecu mevluda svake godine. Meutim, kao simbol murada - elje,
lijepog djela i ljubavi prema Muhammedu, a.s., malo koji musliman e neto znaajno
proslaviti a da tom prilikom ne proui mevlud.
Program mevluda se obino sastoji od:
- uenja Kur'ana,
- tekbira i salavata - blagoslova na Muhammeda, a.s.,
- uenja i recitovanja mevluda - spjeva o Muhammedu, a.s.s
- uenja kasida i ilahija - pjesama pobonog karaktera,
- prigodnog predavanja o Muhammedu, a.s.,
- dove,
- aenje erbetom - sokom ili slatkiima.
Kako je islam u ove krajeve doao preko Osmanlija, to je mevlud dugo vremena i uen na
turskom jeziku, pa ak i onda kada je tekst mevluda preveden na narodni jezik i spjevano
nekoliko mevluda od bosanskohercegovakih muslimanskih pjesnika, jo uvijek se ponegdje
ui po odlomak mevluda na turskom. Ovo iz poasti prema jeziku onih koji donesoe islam u
ove krajeve.
Mevlud je esta manifestacija kod bosanskohercegovakih muslimana pa je teko znati broj
ovih proslava godinje. Jedan slubeni izvjetaj VIS-a za 1969. godinu iznosi podatak po
kome je te godine proslavljen mevlud na 875 mjesta u BiH. Ipak, svojim kvalitetom i
brojnou su najznaajniji mevludi koji se godinje, tradicionalno, obave u svim veim
mjestima u glavnim damijama. Posebno je interesantan mevlud koji se obavi u Gazi Husrev-
begovoj damiji u Sarajevu, gdje prisustvuje vie hiljada ljudi i iz mnogih udaljenih mjesta
BiH. Interesantno je napomenuti i tzv. hadijski mevlud odran u Zavidoviima 16. maja
1970. godine. Tom prilikom se okupilo preko 2000 ljudi, od toga nekoliko stotina hadija.
Posebno lijepi mevludi budu na selu istone i srednje Bosne te Bosanske krajine i
Hercegovine. Tu se pokazuje bogatstvo i arolikost muslimanskog folklora, obiaja, pjesme,
muzike i veselja, jer obino po zavretku tih mevluda nastaju prava narodna veselja.

Bajram
Po svojim propisima islam je vie vjera rada i akcije nego praznikovanja. Ako se izuzme
petak, glavna dva muslimanska praznika su Ramazanski i Kurban-bajram. Prvi, u trajanju od
3 dana, dolazi neposredno po zavretku ramazanskog posta, a drugi 2 mjeseca i 10 dana
kasnije, u vrijeme obavljanja hada, pa ga zato nazivaju i Hadijskim ili Hadibajramom.
Traje 4 dana.
Ovi bajrami su pravo muslimansko veselje koje zapoinje od obavljanja Bajram-namaza u
damiji. Tu se izvre prva estitanja prijateljima rijeima "Bajram mubarek olsun (neka ti je
mubarek - blagoslovljen praznik!)". Po tom se pojedinano ili grupno ide na estitanje
rodbini i poznanicima. Ni umrli se ne zaboravljaju, nego se posjetom groblju i uenjem iz
Kur'ana sura Fatihe, Ja-Sina i drugih i njih sjea.
Muslimanske kue i stanovi se ve ranije oiste, dekoriu i pripreme za ove praznike. Obuku
se nova i najljepa odijela. Sofra - trpeza je bogatija, posebno slatkiima. Ovo je nezaboravan
trenutak, naroito za djecu.
Na Kurban-bajram se kolju kurbani. Meso se po propisima dijeli a koice ostavljaju kui ili
poklanjaju mahalskoj damiji da bi se na njima obavljao namaz. U novije doba dolo se na
ideju da i oni koji nemaju (u urbanim sredinama posebno) prostora za klanje kurbana, kupuju
kurban (ovcu ili govee) i poklanjaju Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Uprava
Medrese se pobrine da se kurbani zakolju po islamskim propisima a meso ostaje uenicima.
Ovo, kao i koice, dobar su materijalni stimulans ove, za vjerski ivot muslimana, vane
institucije.

Sunnetluk
Ovaj muslimanski obred obrezivanja - sunneenja, u BiH star je koliko i islam u njoj. Postao
je jedan od simbola pripadnosti islamu u naim krajevima. Obrezivanje se vri samo kod
muke djece. Od najstarijeg vremena, pa do danas, vrili su ga berberi. Istina, zbog
higijensko-zdravstvene preventive nastojalo se da se ovaj obred vri u bolnicama.
Problem je nastao u tome to je ovo vjerski obred vezan za sunnet - tradiciju Muhammeda,
a.s., i stoga treba ga izvriti musliman. S tim u vezi se prilo obuavanju samih berbera i
davanju posebnih dozvola za ovaj rad od Islamske zajednice. Tako je Ulema-medlis od
1955. do 1959. izdao 39 pismenih odobrenja berberima muslimanima da mogu vriti
sunneenje muslimanske muke djece.
U BiH gdje muslimani ive pomijeani s nemuslimanima, obred sunneenja je postao veoma
vaan, pored njegovog zdravstveno-higijenskog znaaja.
Prilikom sunneenja roditelji i familija djeteta prireuju veselje. Tada se djetetu donose
pokloni i slino. Ovaj momenat, kao i prva hatma i Bajram, duboko se znaju urezati u duu i
psihu djeteta. U nekim krajevima BiH napravi se u isto vrijeme vie sunnetluka i to zna biti
pravo muslimansko narodno veselje. Najee se sunnetluk priredi uz bajrame.

Svadba
Zdrav islamski brak je garancija vrste porodice, a ona je opet osnova za dobar demat i
zajednicu. Zato su muslimani BiH uvali i njegovali branu zajednicu baziranu na erijatu
(Kur'anu i hadisu - sunnetu).
Predbrano poznanstvo mladih poinjalo je u ovim krajevima tzv. aikovanjem. Na selu je to
ilo kroz mobe, teferie i vjerske sveanosti, gdje su se mladi i djevojka upoznavali. U gradu
je bilo neto slino preko mahalskih sijela, teferica i islamskih manifestacija. Dugo vremena
je to bilo u granicama islamskog morala - ahlaka. Nakon zaruke, koje bi obavili roditelji,
vjenanje je obavljano u erijatskom sudu pred kadijom. Tokom vremena, mijenjanjem
naina ivota, mnogi od ovih obiaja su zapostavljeni. Dokidanjem erijatskih sudova 1946.
godine ostao je samo civilni - graanski brak, a suprunici poslije toga, po svojoj elji, mogu
vjenanje obaviti i po islamskim propisima u damiji, prostorijama odbora IZ ili vlastitoj
kui. Ovo vjenanje obavlja matini imam po erijatskim propisima.
Putem podizanja vjerske svijesti svojih pripadnika IZ nastoji da se to vie sklopi ovakvih
islamskih brakova, jer u uvjetima izmijeanosti muslimana i nemuslimana deavaju se i tzv.
mjeoviti brakovi.
Veselja koja nastaju poslije obavljenog vjenanja najee su u islamskom duhu, to opet
zavisi od jaine vjerske svijesti roditelja i mladenaca. Ako ovo uzmanjka, deava se da se na
ovakvim sveanostima poinje upotrebljavati i alkohol, to je sa stanovita islama
zabranjeno. I ovdje je uloga imama i te kako vana i velika.
Prilikom roenja djeteta u muslimanskoj porodici je u praksi da se djetetu proui na jedno
uho ezan a na drugo ikamet, a potom mu se da jedno od muslimanskih imena. Imena
muslimana u BiH su najee arapskog porijekla, ima ih i turskih, perzijskih i narodnih. Npr.
Muhamed, Ahmed, Mustafa, Fatima, Lejla, Osman, a ima i modernijih: Samir, Amela i sl.
Mijeanjem s drugim narodima posljednjih godina, mada rjee, nadijevaju se i neka strana
nemuslimanska imena.

Had - hodoae u Meku

Pogledamo li stare kadijske sidile - registre, vakufname, putopise i druga dokumenta, te
prezimena muslimanskih porodica, neke toponime i slino, gdje se sve spominje rije "had",
vidjeemo da su muslimani iz BiH veoma davno kretali na ovaj dalek i naporan put da bi se
odazvali petoj islamskoj maksimi - hadu. Mada je had isto individualna stvar i dunost, u
posljednje vrijeme ona kod nas poprima drutveni karakter, jer se priprema, izvodi i obavlja
grupno.
Pred sam polazak hadije obino se"proui" tzv. ikrar-dova - molba Allahu, d.., u kojoj se
iskazuje vrsta odluka - nijjet, da se odziva Njegovu farzu - dunosti i samo u ime Njega
kree na ovaj dug put. Dova se obino ui u skupini u kui a najee u damiji i dematu
kojem hadija pripada. Program je sljedei:
- uenje Kur'ana, odlomci o hadu,
- tekbiri, kaside i salavati,
- predavanje o vanosti hada i
- dova.
Kod hadije se, obino, zna prirediti sveanost pri odlasku, gdje se zaeli sretan put i
obavljanje hada, kao i pri povratku kad se dolazi na estitanje. Na had odlaze i mukarci i
ene muslimanke. Hadije su porijeklom iz raznih drutvenih stalea, razliitih su zanimanja i
dr. Ima ih sa sela i grada. Istina, preteno su starije osobe. Ovdje je neki nepisani obiaj da se
ljudi mlaeg ivotnog doba tee odluuju otii na had.
Prvu grupu hadija iza Drugog svjetskog rata 1949. godine predvodio je sam reisu-l-ulema
Ibrahim-ef. Feji. Putovanje naih hadija izvodilo se i izvodi na tri naina:
- morem (brodom),
- kopnom (vozom i autobusom),
- zrakom (avionom).
Ti putevi obino vode od Sarajeva preko Splita, Bejruta, Kaira, Dede ili preko Istanbula,
Ankare, Damaska, Amana ili Bagdada, Kuvajta, Rijada, Taifa i dr.
Samo 5 godina kasnije (1955.) iz BiH je otilo 65 hadija meu kojima je bilo 9 ena. Deset
godina kasnije iz SFRJ na had odlazi 158 hadija, od toga ih je iz BiH 64. Ovaj broj je iz
godine u godinu stalno rastao pa je 1970. godine had iz SFRJ obavilo 1817 muslimana i
muslimanki. Od toga na BiH otpada 450 hadija. U vremenu od 1973. godine had je obavilo
jo 700 muslimana i muslimanki iz BiH. Posljednjih godina se iz BiH uglavnom putuje
avionom, jer je bre, udobnije i sigurnije. Mada ima sluajeva individualnog odlaska na had,
ogromna veina bosanskohercegovackih hadija odlazi na ovaj put u organizaciji
Starjeinstva IZ u BiH. Ovakav nain putovanja je u organizacijskom smislu sigurniji i bolji
jer ima svoje vodie, zdravstvenu slubu i drugo.
Had je izvanredna prilika za bosanskohercegovake muslimane da vide mnoge islamske
krajeve, upoznaju se sa ostalom braom u vjeri te proire svoje vidike i znanje. Za to vrijeme
i ilmijanski dio hadija moe da razmijeni misli i rjeenja nekih savremenih islamskih
problema sa ulemom iz drugih islamskih krajeva, ili da novim djelima i literaturom iz
islamistike osvjee svoje biblioteke.
Ramazanske noi
Mjesec posta ramazan predstavlja duhovno okrepljenje muslimana svijeta pa i
bosanskohercegovackih muslimana. Post kao individualna dunost svakog zdravog
punoljetnog i umno zdravog muslimana i muslimanke ima i svoje drutvene ari kao:
- iftari u isto vrijeme, u svjetlu kandilja, gdje se esto nae na okupu sva porodica pa i
rodbina i prijatelji;
- u toku dana ue se mukabele u glavnim ili mahalskim damijama;
- odravaju se vazovi;
- naveer se,poslije iftara, ide na zajedniki namaz - teravih (teraviju). Na njih dolaze i oni
muslimani koji se znaju tokom godine i ogluiti o namaz;
- poslije teravih-namaza obino se odlazi na sijelo kod
susjeda ili prijatelja. Stari je obiaj pozivanja na iftar svojih komija i prijatelja;
- ve nekoliko godina u Sarajevu radi uz ramazan jedna interesantna islamska institucija. To
su zajedniki iftari, za putnike namjernike, za uenike i studente te za sve one koji su na bilo
koji nain prisiljeni da uz ramazan ne budu kod svojih kua a ele da poste. Vole da dozive
ljepotu zajednikih iftara. Muslimani grada Sarajeva, kao i drugih mjesta unutranjosti,
pomau ovu islamsku humanu ustanovu pri Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.
Poslije iftara, ovi mladii i djevojke, iz raznih krajeva Jugoslavije i arapsko-islamskog
svijeta, budui inenjeri, profesori, ljekari, pravnici, majstori raznih kvalifikacija, odlaze da
zajedniki obave teravih-namaz u mnogim sarajevskim damijama. Bez sumnje, sa sobom e
ponijeti lijepe uspomene na grad domain i njegove muslimane.
Posebno sveano sa raznovrsnim programom vjerskog sadraja bude proslavljena 27. no
ramazana - Lejletu-l-kadr. Pored ove noi cijenjene su u muslimanskoj sredini jo i noi
Lejletu-l-mirad i Lejletu-r-regaib.
No Mirada bude propraena i predavanjima i vazovima o Muhammedu, a.s., i Miradu te
znaaju toga dogaaja kao duhovno-moralne okrepe svakog muslimana.

Obiljeavanje Nove hidretske godine

Muslimanski kalendar i era vezani su za veoma znaajan dogaaj po Islam.za seobu
Muhammeda, a.s., i njegovih drugova - ashaba iz Meke u Medinu. Mada ovaj kalendar nije u
upotrebi kod bosanskohercegovakih muslimana, osim u vjerskom ivotu, obiljeavanje
Nove hidretske godine je posljednjih godina masovno. Mogue da u tom pravcu
stimulativno djeluje i proslava gregorijanske nove godine kod nemuslimana. Nova
muslimanska godina obiljeava se bilo privatno u kui bilo zajedniki u damiji. Ovako
izgleda jedan program te sveanosti:
- uenje Kur'ana,
- predavanje - vaz o Hidri i njenom znaaju za muslimane,
- recitacije islamskog sadraja,
- ilahije ikaside i
- dove.
U nekim mjestima BiH se proui i mevlud. Vrlo esto izvoai ovih programa su
muslimanska djeca, polaznici vjerske obuke, jer se ovakve sveanosti duboko urezuju u
duu mlaih, koji trebaju nastaviti put starijih u ouvanju islamskih emaneta u naim
krajevima.
 FADILETI DOVE30

Zahid Mujkanovi

O fadiletima dove Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

"Dova je ibadet", a zatim je prouio 60. ajet sure El-Mu'min: "Pozovite Me i zamolite, Ja u
vam se odazvati!" (Hakim, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i, Ibn Made, Ibn Hibban i ).
"Kome budu otvorena vrata dove, bit e mu otvorena i vrata primanja dove" (Ibn Ebu ejbe),
a u predaji koju biljei Hakim stoji: "Bit e mu otvorena vrata Denneta"; u predaji koju
biljei Tirmizi: "Bit e mu otvorena vrata milosti, a najbolje za ta moe zamoliti Allaha,
d.., jeste oprost".
"Allahovo odreenje moe promijeniti samo dova, a ivot moe produiti samo dobro djelo"
(Tirmizi, Ibn Made, Ibn Hibban, Hakim).
"Opreznost nije dovoljna kada je u pitanju Allahova odredba, a dova koristi za ono to te
pogodilo i za ono to te nije pogodilo; kada belaj dolazi presree ga dova i tako se hrvu sve
do Sudnjeg dana" (Hakim, El-Bezzar, Taberani u El-Evsatu).
"Uzvienom Allahu nita nije asnije od dove" (Tirmizi, Ibn Made, Ibn Hibban, Hakim).
"Uzvieni Allah se ljuti na onoga ko od Njega ne trai" (Tirmizi, Hakim).
"Ko Allahu, d.., ne upuuje dovu, On se ljuti na njega" (Ibn Ebu Sejbe).
"Ne malaksajte upuujui dovu Allahu, d.., jer sa dovom niko nee stradati" (Ibn Hibban,
Hakim).
"Koga raduje da mu Allah, d.., udovolji dovi kada zapadne u neprilike i tekoe, neka esto
ui dovu dok je u lahkoi" (Tirmizi).
"Dova je oruje vjernika, temelj vjere, svjetlo nebesa i Zemlje" (Hakim).
Allahov Poslanik, s.a.v.s., proao je pored nekih ljudi koji su bili u belaju. Rekao je; "Zar ovi
nisu mogli od Allaha, d.., traiti zdravlje? Nema nijednog muslimana koji svoje lice okrene
Allahu, d.., iskreno od Njega traei neto, a da mu On ne udovolji molbi, prije ili kasnije."
"Zaista e rob od dove imati jedno od troga: ili e mu dova biti primljena na ovom svijetu, ili
e mu biti ostavljena za ahiret, ili e biti sauvan od zla u zamjenu za udovoljenje dovi"
(Ahmed, Buharija u El-Edeb-u i Hakim potvrujui njegovu vjerodostojnost).
"Od Uzvienog Allaha traite od Njegovog dobra, jer On voli da se od Njega trai. Najbolji
ibadet je iekivanje olakanja" (Tirmizi).
"Zaista Uzvieni Allah voli one koji su upomi u upuivanju dove i koji je vie puta
ponavljaju" (Muslim).

FADILETI ZIKRULLAHA
Uzvieni Allah kae: Ja sam prema Svome robu onako kakav je on prema Meni: uz njega
sam ako Me spominje, pa ako me spomene u sebi i Ja spomenem njega, a ako Me spomene u
drutvu i Ja spomenem njega u boljem drutvu (Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn
Made).
Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, kae: Hoete li da vam kaem koja su
vaa djela najbolja kod vaeg Gospodara i najia, i koja najvie uzvisuju vae derede, i
koja su bolja od dijeljenja zlata i srebra, i koja su bolja od susreta sa neprijateljem kada ga
ubijate i on vas ubija? Ashabi upitae: A ta je to, o Allahov Poslanie?! Allahov Poslanik,
sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, odgovori: Stalno sjeanje Uzvienog Allaha (Tirmizi,
Ibn Made, Muslim, Hakim).
30 Zahid Mujkanovi, Velika zbirka dova sa uputstvima zaobavljanje islamskih propisa, Zahid Mujkanovi, Sarajevo, 1425./2005., str. 11-25.
Zaista Uzvieni Allah ima Svoje meleke koji se kreu putevima traei one koji zikr ine.
Kada naiu na njih meusobno se pozovu: Doite! Ovo je ono to traite! Tako dou i
okrue ih sve do najnieg neba... (Buhari, Tirmizi, Muslim).
Primjer onoga koji ini zikr svome Gospodaru i onoga koji to ne ini jeste kao primjer ivog i
mrtvog ovjeka (Buhari, Muslim).
Kada god se ljudi okupe radi zikrullaha, okrue ih meleci, obujmi Allahova milost, obuzme
mir i Uzvieni Allah spomene ih meu onima kod Njega (Muslim, Tirmizi, Ibn Made).
Neko je upitao Poslanika, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem: Allahov Poslanie! Ima
mnogo zakona islama. Reci mi neto za ta se mogu prihvatiti. Poslanik je rekao: Neka ti
jezik uvijek bude vlaan od zikrullaha! (Tirmizi, Ibn Made, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Ebu
ejbe).
Zadnje to sam upitao Poslanika, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, bilo je: Koja djela su
najdraa Uzvienom Allahu? On je odgovorio: Da preseli na ahiret, a da ti jezik bude
vlaan od zikrullaha (Ibn Hibban, Taberani u El-Mudem el-kebir).
Allahov Poslanie! Posavjetuj me! Rekao je: Uvijek budi svjestan Allaha onoliko koliko si
u mogunosti i spominji Ga kod svakog kamena i drveta; kada god uradi grijeh, uini tevbu
Allahu, d..: ako je grijeh bio u tajnosti neka i tevba bude u tajnosti, a ako je grijeh javni
neka i tevba bude javna (Taberani u El-Mudem el-kebir).
Zaista ovjek nee uraditi djelo koje e ga prije spasiti Allahove kazne od zikrullaha. Rekoe:
Ni dihad na Allahovom putu!, a on odgovori: Ni dihad na Allahovom putu, osim da udara
sabljom sve dok se ne polomi, a potom opet udara sabljom dok se ne polomi (Taberani, Ibn
Ebu ejbe).
Kada proete pored dennetskih baa, osvjeite se! A ta su to dennetske bae?,
upitali su. Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, je odgovorio: Halke zikra
(Tirmizi).
Uzvieni Allah kae: Danas, na Dan okupljanja, svijet e saznati ko su poaeni. Neko je
upitao: A ko su poaeni, o Allahov Poslanie? Odgovorio je: Oni koji su po damijama
bili u skupovima zikra (Ibn Hibban, Taberani).
Ko klanja sabah namaz u dematu, pa zatim sjede i zikr Allahu ini sve do izlaska sunca, a
potom, klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, imat e nagradu potpuno obavljenog hada i
umre - rije potpuno, Poslanik je ponovio tri puta (Tirmizi). U predaji koju biljei Taberani
stoji: Vratit e se sa nagradom hada i umre.
Onaj koji Allahu, d.., zikr ini meu nemarnima slian je onome koji ostane vrst na
borbenoj liniji dok drugi bjee (El-Bezzar, Taberani, Nesai).
Svaka skupina ljudi koji sjede u jednom skupu, a potom se rastanu ne spomenuvi Allaha,
d.., kao da su se rastali od magaree strvine, a na Sudnjem danu to e biti gubitak za njih
(Taberani, Hakim, Ebu Davud, Ibn Hibban, Ahmed, Nesai).
Svaki onaj koji negdje krene ne spominjui Allaha, d.., to e mu se osvetiti; svaki onaj koji
legne u postelju ne spominjui Allaha, d.., to e mu se osvetiti (Nesai, Ibn Hibban,
Ahmed).
Zaista brdo doziva drugo brdo po njegovom imenu i pita ga da li je proao neko ko je
spomenuo Allaha, d.., pa ako odgovori da jeste, ono se raduje (Taberani).
Stanovnici Denneta alit e samo za onim trenucima koji su ih proli, a oni nisu zikr Allaha
inili (Taberani, Darimi).
esto Allaha zikr inite, sve dok vam ne kau da ste ludi! (Ibn Hibban, Ahmed, Ebu Jala,
Darimi).
Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, nareivao je uenje tesbiha, tehlila i
takdisa na prste, jer prsti su odgovorni i na Sudnjem danu oni e progovoriti (Ebu Davud,
Tirmizi).
Uite tesbih, takdis i tehlil i ne budite nemarni u tome, pa da zaboravite milost! (Ibn Ebu
ejbe).
Vidio sam Allahovog Poslanika, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, da ui tesbih prstima
desne ruke (Nesai).
Da sjednem sa ljudima koji Allaha, d.., zikr ine poslije sabah-namaza pa dok sunce ne
izie, drae mi je nego da oslobodim etiri roba; da sjednem sa ljudima koji Allaha, d.., zikr
ine poslije ikindije-namaza pa dok sunce ne zae, drae mi je nego da oslobodim etiri roba
(Ebu Davud).
Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao: U prednosti su muferriduni.
A ko su muferriduni?, upitali su prisutni. Poslanik je odgovorio: To su oni koji s ljubavlju
zikr Allaha ine. Taj zikr e otkloniti terete s njihovih lea, pa e, na Sudnjem danu, doi
lahki. (Muslim i Tirmizi)
Uzvieni Allah naredio je Jahjau, sinu Zekerijje pet rijei po kojima e raditi i narediti
Israilianima da po njima rade. Izmeu tih pet rijei je i ova: Nareujem vam da Allaha
spominjete (zikr inite), jer primjer zikra je kao primjer ovjeka za ijim petama se nalazi
neprijatelj, pa ugleda sigurnu utvrdu i u njoj se zatiti; tako je i Allahov rob samo sa zikrom
moe se sauvati od ejtana (Tirmizi, Ibn Hibban, Hakim).

ADABI DOVE
Meu adabima dove ima onih koji su obavezni ili koji predstavljaju uvjet ili neku drugu
naredbu ili zabranu.
Dova otklanja haram u jelu, piu, oblaenju i stjecanju (Muslim, Tirmizi), priskrbljuje
iskrenost u odnosu prema Allahu, d.., (Hakim) i prednost dobrog djela (Muslim, Tirmizi).
Dova zahtijeva (duhovnu i fiziku) istou (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made, Ibn Hibban,
Hakim); prije uenja dove treba uzeti abdest i prilikom uenja okrenuti se prema kibli (Buhari,
Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made); klanjati namaz (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai,
Ibn Made, Ibn Hibban, Hakim) i sjesti na koljena (Ebu Avane), na poetku i na kraju treba
iskazati zahvalu Allahu, d.., (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made) i salavat
Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, ispruiti dlanove (Tirmizi, Hakim), dii ih u visini
ramena (Ebu Davud, Ahmed, Hakim) i otkriti ruke (Ebu Avane).
Prilikom uenja dove treba se lijepo ponaati (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai), biti
skruen i ponizan (Ebu Avane, Ibn Ebu ejbe, Tirmizi). Pogled ne treba dizati ka nebu
(Muslim, Nesai). Od Allaha, d.., treba traiti koristei Njegova lijepa imena i atribute (Ibn
Hibban, Hakim). Dovu ne treba usiljeno rimovati (Buharija) niti je nastojati melodino uiti
(Ebu Avane). U obraanju Allahu, d.., treba spomenuti i Njegove vjerovjesnike (Buhari, Ebu
Davud, Hakim) i Njegove dobre robove (Buhari). Prilikom uenja dove treba spustiti glas
(Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made), priznati grijeh (Buhari, Muslim,
Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made) i odabirati one dove koje je uio Vjerovjesnik,
sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, (Ebu Davud, Nesai) i sveobuhvatne dove (Ebu Davud).
Onaj koji ui dovu neka pone od sebe, a potom neka ui dovu za svoje roditelje i vjernike
(Muslim); ako je imam, neka ne ui dovu samo za sebe (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made); neka
bude odluan u dovi (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made); neka dova
bude iz srca sa iskrenim nadanjem (Hakim). Dovu treba ponavljati vie puta (Buhari, Muslim),
a najmanje tri puta (Ebu Davud, Darimi). U dovi treba biti uporan i ustrajan (Nesai, Hakim,
Ebu Avane). U dovi ne treba traiti ono to je grijeh niti ono to bi moglo pokidati rodbineske
veze (Muslim, Tirmizi). U dovi ne treba traiti ono to je nemogue (Buhari), a ni biti skuen
(Buhari, Ebu Davud, Nesai); u dovi treba iznijeti potrebu u cijelosti (Tirmizi, Ibn Hibban).
Onaj koji ui dovu i koji slua treba izgovarati amin (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai) i na
zavretku rukama potrati lice (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Hibban, Ibn Made, Hakim). Primanje
dove ne treba pourivati niti govoriti: Uio sam dovu, ali mi dovi nije udovoljeno (Buhari,
Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Made).

UVJETI PRIMANJA DOVE

1. Halal zarada kojom e vjernik oistiti svoju unutranjost. Reeno je da je dova klju neba,
a njegovi zubi su halal zalogaji.
2. Iskrenost u dovi, jer Uzvieni Allah kae: Pa, Uzvienom Allahu dovu upuujte, iskreno
Mu ispovijedajui vjeru (El-Mumin, 14).
3. Prisustvo srca i duha u dovi, jer pokreti jezika i uzvici bez prisustva srca isti su kao uzvici pred
vratima ili uzvici uvara na vrhu kue. Prisustvo srca je garant primanja dove. Ovo se navodi u
komentaru Fatihe u tefsiru Ruhul-bejan. U jednom hadisu Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve
alihi ve sellem, veli: Uzvieni Allah ne prima dovu roba ije je srce nemarno ili zaboravno.
Zato je neophodno upuivati dovu skrueno i ponizno.
4. Ne moe se Uzvienom Allahu upuivati dova, a u isto vrijeme ustrajavati u grijeenju.
Prenosi se od Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, da je rekao: Najvei ahmaci
meu ljudima su oni koji se nadaju pokajanju, a ustrajavaju u grijehu.
Dovu treba zapoeti zahvalom Allahu, d.., salavatom Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve alihi ve
sellem, a zatim, sam sebi priznati grijeh i uiniti iskreno pokajanje. Dovom treba obuhvatiti sve
muslimane i u njoj spomenuti sve potrebe, elje i nadanja. elja za ispunjenjem dove treba biti
velika, pa e Uzvieni Allah udovoljiti dovi. Potom, u dovi moe spomenuti bilo koje dobro
koje mu doe na um i uiti je skrueno i ponizno i neka ne iekuje udovoljenje dovi a da on
sam nita nije uradio.
Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, veli: Onaj koji Uzvienom Allahu
upuuje dovu, a sam nita ne ini, isti je kao strijelac bez luka.
Prije uenja dove za neku vanu stvar potrebno je uzeti abdest i okupati se, okrenuti se
prema kibli i poeti sa dovom u kojoj e spomenuti svoju potrebu. Ruke treba dignuti u
visini ramena, jer prenosi se od Seida ibn El-Musejjeba, radijellahu 'anhu, da je Allahov
Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, kada se pribliio Medini, digao ruke tako da
mu se vidjelo bjelilo ispod pazuha.
Prilikom uenja dove Muhammed, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, dlanove ruku je drao u
blizini lica, a sjedio bi na koljenima i tri puta ponavljao ono to je molio. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, kada bi dovio, dovio je tri puta i kada bi traio,
traio bi tri puta, pa do sedam puta u sedam razliitih vremena; ruke bi savijao na prsa i u dovi
spominjao vjerovjesnike i dobre Allahove robove, a glas mu je bio tih. Prilikom uenja dove bio
je ispunjen strahopotovanjem, bio je smiren i ponizan, ali i odluan. Pogled nije dizao ka nebu, a
na zavretku dove, rukama bi potrao lice. On je rekao: Kada zavrite dovu, rukama potarite vaa
lica! To je bilo radi berieta, kao da su njegove ruke bile ispunjene berietom neba, pa je taj
beriet prenosio na svoje lice, kao najvredniji i najpotovaniji dio tijela. Ovo se spominje u djelu
El-Hisnul-hasin.
Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, dovu je uio tiho tako da ga drugi
nisu mogli uti, jer Uzvieni Allah je rekao: Dovu upuujte Gospodaru svome ponizno i u
sebi! (El-Araf, 55).
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi
ve sellem, rekao: Uzvieni Allah sputa se svake noi, u njenoj zadnjoj treini, na najnie
nebo (sema' ed-dunya) i kae: Ja sam Vladar! Ja sam Vladar! Ima li koga da mi dovu
upuuje pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da od Mene trai pa da mu dam ono to
trai? Ima li koga da od Mene oprost trai pa da mu oprostim?!
Prenosi se od Dabira, radijellahu 'anhu, da je rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallellahu
'alejhi ve alihi ve sellem, da je rekao: U noi ima jedan trenutak i ako musliman u tom trenutku
dovu uputi Allahu, d.., za kakvo dobro, od ovoga ili onoga svijeta, Allah e mu to zasigurno i
dati. Taj se trenutak nalazi u svakoj noi (Muslim).
Ako eli znati u koje vrijeme noi pada taj trenutak, prije spavanja proui ove kuranske
ajete:
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili dennetske bae e prebivalite biti, /
vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim zamijene. / Reci: "Kad bi more
bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijei Gospodara
moga, pa i kad bismo se pomogli jo jednim slinim." / Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se
objavljuje da je va Bog jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen,
neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga!" (El-Kehf, 107-110), pa e se, s Boijom pomoi, probuditi u vrijeme kada pada taj
trenutak.
U jednom vjerodostojnom hadisu spominje se da je Vjerovjesnik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve
sellem, uo kako ljudi glasno ue dove, pa je rekao: O, ljudi! Utiajte svoje glasove jer vi se
ne obraate gluhom niti odsutnom! Vi se obraate Onome Koji vam je blii od vrata vae
jahalice.
5. Iskreni osjeaj ugroenosti i nevolje. Ulema kae da e najprije biti primljena dova onoga
koji snano osjea ugroenost i koji je svjestan nevolje koja ga je zadesila. Ibn Ata je rekao:
Svojstvo ugroenosti i nevolje ogleda se u tome da rob bude u stanju kao da se gui u vodi,
kao da se nemoan nalazi na pustom mjestu iekujui svoj kraj. Pa, ko bude iskren u
traenju utoita kod Allaha, d.., i Njegove pomoi, njegova dova odmah e biti primljena,
tj. u veini takvih sluajeva dova e biti primljena, jer Uzvieni Allah kae: Onaj Koji se
nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima
postavlja (En-Neml, 62). Ovo se spominje u djelu Ed-Durrun-nezim.
Sunnet je uiti dovu poslije zavretka uenja cijelog Kurana (hatme), jer prenosi se od
Irbada ibn Sarije, radijellahu 'anhu, kao merfu hadis, da je Allahov Poslanik, sallellahu
'alejhi ve alihi ve sellem, rekao: Ko proui cijeli Kuran, ima priliku da mu dovi bude
udovoljeno (Taberani).
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, da se Ebu Bekr, radijellahu 'anhu, obratio
Poslaniku: Allahov Poslanie! Podui me dovi koju u uiti u namazu! Rekao mu je: Ui:
Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruz-zunube illa ente, fag-fir li
magfireten min indike ver-hamni, inneke entel-gafurur-rahim. (Allahu moj! Doista, poinio
sam mnogo nasilje prema sebi, a samo Ti prata grijehe pa oprosti mi Tvojim oprostom i
smiluj mi se! Zaista Ti mnogo prata i Milostiv si!) (Buhari i Muslim).
U djelu El-Fetava navodi se da dovu treba zavriti rijeima: Subhane rabbina rabbil-izzeti
amma jesifun, ili: Subhane rabbike rabbil-izzeti amma jesifun, istiui da se prednost daje
prvoj reenici zato to se time eli iskazati zahvala Allahu, d.., a ne uiti Kuran i prva
reenica je prilinija za to. Ipak, izgleda da je bolje uenje i jedne i druge reenice.
Omer, radijellahu 'anhu, veli: Dova se zadrava sve dok ne donese salavat Muhammedu,
sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem.
Ebu Sulejman Ed-Darani, Allah mu se smilovao, kae: Kada od Allaha, d.., neto trai, poni
sa salavatom Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, a zatim Allahu iznesi svoju potrebu, i
na kraju dove, ponovo donesi salavat Poslaniku, jer posebnim mjestom koje on zauzima,
Uzvieni Allah prima oba salavata, a On je tako Plemenit i dareljiv da nee odbiti ono to je
izmeu ta dva salavata (navedeno prema Ed-Durrun-nezim i E-ifa).
Prenosi se od Ummu Seleme, radijellahu 'anha, da je kazala: Rekao je Allahov Poslanik,
sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem: Kada za sebe Allahu upuujete dovu, neka to bude samo
dova dobra, jer na vae rijei meleci izgovaraju: amin.

ADABI ZIKRULLAHA
Uenjaci kau da mjesto na kojem se ui zikr treba biti isto i slobodno, a onaj koji zikr ini
treba biti sa onim svojstvima koja smo ve spomenuli; njegova usta trebaju biti ista, pa ako
u njima ima kakve promjene, otkloniti to misvakom. Ako je u sjedeem poloaju treba biti
okrenut prema kibli, skruen, ponizan, spokojan i miran; treba razmiljati o znaenju onoga
to ui, a ako mu je znaenje nepoznato, treba ga saznati. Ne treba nastojati uiti brzo i
mnogo. Zbog toga su uenjaci kazali da je lijepo otegnuti uenje la ilahe illellah i drugog
propisanog zikra, a ne treba ni pretjerivati.
Najbolji zikr je Kuran-i kerim. Vrijednost zikra ne ograniava se samo na uenje la ilahe
illellah ili Allahu ekber; svako djelo kojim ovjek iskazuje pokornost Allahu, d.., jeste zikr.
Uenjaci su kazali: Ako rob redovno ui zikr koji se prenosi od Poslanika, sallellahu 'alejhi
ve alihi ve sellem, jutrom i veerom, u razliitim stanjima i vremenima, nou i danju ubraja
se meu one koji esto Allaha, d.., spominju. Zato, onaj koji ima svoj vird koji redovno ui,
pa ga to proe, - trebao bi ga kasnije prouiti kada to mogne, da bi se privikao na redovno
uenje.

VREMENA PRIMANJA DOVE

1. Lejletul-kadr (Tirmizi, Nesai, Ibn Made, Hakim);
2. Dan Arefata (Tirmizi);
3. Mjesec Ramazan (El-Bezzar);
4. No uoi petka (Tirmizi, Hakim);
5. Dan petak (Ebu Davud, Nesai, Ibn Made, Ibn Hibban, Hakim);
6. Sredina noi (Taberani);
7. Druga polovina noi (Ahmed, Ebu Jala);
8. Prva treina noi (Ahmed, Ebu Jala);
9. Zadnja treina noi (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Hakim, Taberani, El-Bezzar);
10. Vrijeme pred zoru (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made);
11. Trenutak u toku petka; najvie se je nadati u ovaj trenutak, a to vrijeme poinje onog
momenta kada imam sjede na minber i zavrava se zavretkom dumanskog farza (Muslim,
Ebu Davud); ili od poetka dumanskog farza pa do njegovog zavretka (Tirmizi, Ibn
Made); ili dok je onaj, koji ui dovu, u namazu (Buhari, Muslim, Nesai, Ibn Made); ili
vrijeme poslije ikindije pa do zalaska sunca (Ebu Avane, Tirmizi); ili zadnji sahat petka (Ebu
Davud, Nesai, Hakim); ili vrijeme poslije nastupanja zore pa do izlaska sunca; ili poslije
izlaska sunca; Ebu Zerr El-Gaffari, radijellahu 'anhu, smatra da je to vrijeme od pojave sunca
pa dok se ne digne za jedan lakat.

STANJA PRIMANJA DOVE

1. Kada se pozove na namaz (Ebu Davud, Hakim);
2. Izmeu ezana i ikameta (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Hibban);
3. Nakon to se proui: hajje alessalah i hajje alel-felah za onoga ko se nalazi u tekoi ili u
neprilici (Hakim);
4. Kada se postrojavaju borci na Allahovom putu (Ibn Hibban, Tirmizi, Ebu Avane, Malik);
5. Kada se vojske sukobe i rasplamsa borba (Ebu Davud);
6. Poslije obaveznih namaza (Tirmizi, Nesai);
7. Na seddi (Muslim, Ebu Davud, Nesai);
8. Poslije uenja Kurana (Tirmizi), posebno nakon prouenog cijelog Kurana (Taberani, Ebu
Avane, Ibn Ebu ejbe), a posebno za onoga ko je prouio cijeli Kuran (Tirmizi, Taberani);
9. Prilikom pijenja zemzem-vode (Hakim);
10. Prilikom dolaska kui (Muslim, Ebu Avane);
11. Kada se uje kukurijekanje horoza (Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai);
12. Prilikom okupljanja muslimana (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn
Made);
13. Na skupovima zikra (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai);
14. Kada imam proui: veled-dallin (Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Made);
15. Prilikom zatvaranja oiju mejjitu (Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Made);
16. Prilikom uenja ikameta (Taberani, Ibn Mirdevejh);
17. Prilikom padanja hairli kie (Ebu Davud, Taberani, Ibn Mirdevejh);
18. Kada se ugleda Kaba (Taberani).

MJESTA PRIMANJA DOVE

asna mjesta. U svojoj poruci Mekkelijama Hasan El-Basri kae da se tamo dova prima
na petnaest mjesta: tavaf, multezim (pred vratima Kabe), pod olukom Kabe, unutar
Kabe, vrelo Zemzem, Saffa i Merva, saj, iza mekam-i Ibrahima, Arefat, Muzdelifa,
Mina i tri demreta. Neki tome dodaju i mezar Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve alihi
ve sellem. Kada je u pitanju primanje dove pred vratima Kabe, biljei se hadis u predaji
Mekkelija.
Prilikom skupova muslimana dova biva primljena, a u drugoj predaji: U skupovima zikra i
prilikom zavretka uenja Kurana dova biva primljena (Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai).

KOME SE PRIMA DOVA

1. Nevoljniku (Buhari, Muslim, Ebu Davud);
2. Kome je uinjena nepravda (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Made),
makar bio i grjenik (Ahmed, El-Bezzar, Ibn Ebu ejbe) ili nevjernik (Ibn Hibban);
3. Ocu (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made);
4. Pravednom vladaru (Tirmizi, Ibn Made, Ibn Hibban);
5. Dobrom ovjeku (Buhari, Muslim, Ibn Made);
6. Djetetu koje je posluno prema roditeljima;
7. Putniku (Ebu Davud, El-Bezzar, Ibn Made);
8. Postau kada iftari (Tirmizi, Ibn Made, Ibn Hibban);
9. Dova muslimana bratu muslimanu u tajnosti (Muslim, Ebu Davud, Ibn Ebu ejbe);
10. Dova muslimana bit e primljena ako ne sadri grijeh, kidanje rodbinskih veza i ako ne
govori: Molio sam, ali mi dovi nije udovoljeno (Ibn Ebu ejbe).
Uzvieni Allah svakoga dana i noi oslobaa robove od vatre; svakome od njih prima se
dova.
Najprije e biti primljena dova odsutnoga za odsutnog (Tirmizi i Ebu Davud).
FADILETI SALAVATA ALLAHOVOM POSLANIKU
Uzvieni Allah kae: Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici,
blagosiljajte ga i vi i aljite mu selam! (El-Ahzab, 56).
Prenosi se da je jednoga dana Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, doao
raspoloen i na licu mu se vidjela radost. Rekao je: Doao mi je Dibril, a.s., i rekao:
Muhammede! Jesi li zadovoljan time da svaki tvoj sljedbenik koji ti donese jedan salavat, ti
e njemu donijeti deset; svaki tvoj sljedbenik koji ti poalje jedan selam, ti e njemu poslati
deset (Nesai, Ibn Hibban).
Allahov Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, veli:
krtica je onaj u ijoj prisutnosti budem spomenut, a on mi ne donese salavat (Nesai, Ibn
Hibban).
Mnogo mi salavat donosite petkom (Hakim).
Ko mi od mojih sljedbenika donese salavat, bit e mu upisano deset hasenata i izbrisano
deset loih djela. Ko mi iskreno od srca donese salavat, Uzvieni Allah e njemu donijeti
deset salavata i njime e ga uzdii za deset dereda (Nesai).
Zista Uzvieni Allah ima meleke koji krue po Zemlji prenosei mi selame moga ummeta
(Ibn Hibban, Hakim).
Ko meni uputi jedan salavat, Uzvieni Allah e mu uzvratiti sa deset salavata (Muslim).
Ko god mi selam donese, Uzvieni Allah mi povrati duu kako bih mu mogao uzvratiti
selam (Ebu Davud).
Ibn Mesud prenosi da je Uzvieni Allah odredio meleka kod Poslanikovog mezara da mu
prenosi selame onih koji mu selam upuuju iz njegovog ummeta (Nesai, Ibn Hibban,
Hakim).
Najprei ljudi su mi oni koji mi najvie salavat donose (Tirmizi).
Hazreti Alija je rekao: Svaka dova je zaklonjena sve dok se ne donese salavat Muhammedu,
sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, i potomku njegovom (Taberani).
Kada vjernik bude stavljen u iskuenja, ili oboli, ili ga obuzmu brige, ili tei za nekom
funkcijom ili ugledom, ili bude iskuan siromatvom i ponienjem, ili je uklonjen sa poloaja
i eli ga ponovo vratiti, ili ga zadese ovozemaljski belaji i vremenske nepogode koje eli
zaustaviti neka u tim prilikama mnogo ui salavat Poslaniku, sallellahu 'alejhi ve alihi ve
sellem, danju i nou, pa e berietom salavata postii svoj cilj.
Postoji vie vrsta salavata, a neki su isprobani i ljudi su se uvjerili u njihovu efikasnost kada
je u pitanju otklanjanje tekoa i postizanje eljenog cilja, kao na primjer es-salatul-mundije
(tundina salavat):





.
Allahumme salli 'ala sejjidina Muhammedin salaten tundina biha min demi'il-ehvali vel-
afat, ve takdi lena biha demi'al-hadat, ve tutahhiruna biha min demi'is-sejji'at, ve terfe'una
biha 'a'led-deredat, ve tubelliguna biha aksal-gajati min demi'il-hajrati fil-hajati ve ba'del-
memat.
Allahu na, blagoslovi naeg prvaka Muhammeda blagoslovom s kojim e nas spasiti od
svih strahota i nedaa, s kojim e nam ispuniti sve potrebe nae, s kojim e nas oistiti od
svih zala i uzdignuti na najvie derede, s kojim e nas dovesti do najviih plemenitih ciljeva
u ovome ivotu i poslije smrti, tako Ti Tvoje milosti, o najmilostiviji Milosnie!
 UPOTREBA TESPIHA31

Imam Delaluddin Es-Sujuti

Ve due vrijeme postavlja se pitanje da li upotreba tespiha ima utemeljenje u

sunnetu, pa sam u ovoj fetvi sabrao hadise i predaje (esere) koji se odnose na za ovu temu, a
Allah je dovoljan pomaga.

Ibn Omer, r.a., je rekao: Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako tespih ini svojim
prstima (Ibn Ebi ejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesa'i i El-Hakim, koji dri da je ova
predaja vjerodostojna).

Busejra, jedna od muhadirki, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: inite (o,

ene) tespih, tehlil i takdis i ne budite nemarne pa da zaboravite tevhid! I brojte na svoje
prste, jer e biti (i prsti) pitani pa e i oni odgovarati! (Ibn Ebi ejbe, Ebu Davud, Et-
Tirmizi i El-Hakim).

Safija, r.a., ispriala je: Jedanput je kod mene uao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ispred
mene je bilo 4.000 kopica od hurmi na koje sam inila tespih, pa me je upitao: 'ta je ovo,
keri Hujejova?' Odgovorila sam: 'Tespih inim sa njima!' Poslanik, a.s,: 'Od kako sam otiao
od tebe, ja sam vie tespiha prouio od ovoga!' Rekla sam: 'Poui me tome, o Allahov
Poslanie!', pa je on rekao: 'Kai: Subhanallahi adede ma khaleka min ej'in - Neka je
slavljen Allah onoliko puta koliko je Njegovih stvorenja (Et-Tirmizi, El-Hakim i Et-
Taberani).

Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., uao je kod jedne ene pred
kojom je bila hrpa kopica ili kamenia na koje je inila tespih, pa joj je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: Hoe li da te obavjestim o neemu to ti je lake i vrjednije od ovoga? Reci:
Subhanallahi adede ma khaleka fi's-semai'; Subnahallahi adede ma khaleka fi'l-erdi;
Subhanallahi adede ma bejne zalike ve Subhanallahi adede ma Huve khalikun - Neka je
slavljen Allah brojem stvorenja na nebesima! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja na
zemlji! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja izmeu njih! Neka je slavljen Allah brojem
svega to e stvoriti! Potom: Allah je najvei (Allahu ekber) na isti nain; zatim: Hvala
Allahu (El-hamdu lillahi) na isti nain; pa onda: Nema boga osim Allaha (La ilahe illallah)
na isti nain; i: Nema moi niti snage osim sa Allahom (La havle ve la kuvvete illa billah) na
isti nain. (Ebu Davud, Et-Tirmizi, koji veli da je hadis hasen (dobar), En-Nesa'i, Ibn
Made, Ibn Hibban i El-Hakim, koji dri da je hadis vjerodostojan)

Ebu Safijjeu, r.a., tieniku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., donosio bi se koni tepih i
zdjela sa kameniima na koje bi tespih inio sve do podne, a onda bi tespih i zdjelu odnosili.
A kada bi Ebu Safijje, r.a., klanjao ikindiju-namaz, opet bi mu ih vraali i on bi inio tespih
na kamenie sve do akama (El-Begavi, Mu'demu's-Sahabe; Ibn Asakir, Tarikh).

31
Delaluddin es-Sujuti, "Upotreba tespiha", prijevod sa arapskog: mr. Almir Fati i hfz Nedad
eman, Preporod, br. 24/842, 2006, str. 17.
 Majka Junusa ibn Ubejda govorila je: Vidjela sam Ebu Safijjea, jednog od
Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., ashaba - a bio je na komija - kako tespih ini na kamenie
(Ahmed, Ez-Zuhd).

Ibn Sa'd biljei od Hakima ibn ed-Dejlemija da je Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., inio
tespih na kamenie, dok Ibn ebi ejbe, u svom Musannefu, od Sa'dove tienice, biljei da je
Sa'd ibn ebi Vekkas inio tespih na kamenie ili na kopice od hurmi.

Ibn Sa'd u svom djelu Et-Tabeqat veli: Ubejdullah ibn Musa obavijestio nas je da mu
je kazivao Isra'il od Dabira kako mu je neka ena prenijela da je Fatima, kerka hazreti
Husejna, inila tespih na koncu na kojem su bili zavezani bobci.

Abdullah, sin imama Ahmeda, biljei u djelu Zevaidu'z-zuhd od Nuajma ibn

Muharriza ibn Ebi Hurejrea, da je njegov djed Ebu Hurejre, r.a., imao konac na kojem je bilo
2.000 bobaka i ne bi zaspao dok na njih ne bi prouio tespih.

Imam Ahmed u Zuhdu veli: Prenio nam je Miskin ibn Nekir da mu je priao Sabit
ibn 'Adlan kako je El-Kasim ibn Abdurrahman rekao: 'Ebu Derda, r.a., drao je kopice od
adve (presovanih hurmi) u kesici, i kada bi klanjao sabah-namaz, vadio bi jednu po jednu
inei na njima tespih, sve dok ih sve ne bi upotrijebio'''.

Ibn Sa'd prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je on inio tespih na crno-bijelim, do pola
oguljenim kopicama (nuva mudezza').

Ed-Dejlemi svojim lancem prenosilaca merfu' predajom biljei da je Alija, r.a., rekao:
Tespih je divno sredstvo za injenje zikra.

Ibn ebi ejbe biljei da je Ebu Seid el-Hudri, r.a., inio tespih na kamenie. Takoer,
biljei i od Ebu Nadrea da mu je priao jedan ovjek iz Tafave kako su jednom prilikom bili
gosti kod Ebu Hurejrea, r.a., a on je imao vreicu u kojoj su bili kamenii ili kopice na
kojima je inio tespih. Isto tako, prenosi i od Za'zana da je rekao: 'Uzeo sam od Ja'furove
majke njene tespihe, pa kada sam doao do Alije, r.a., rekao mi je: 'Vrati Ja'furovoj majci
njezine tespihe!'

Vidio sam u knjizi Tuhfetul-ibad jedno divno poglavlje u kojem, izmeu ostaloga,
stoji: Neki uenjaci su miljenja da je injenje tespiha na prste, zbog Ibn Omerovog hadisa,
vrjednije. Ali, moemo kazati da to vrijedi za onoga ko je posve siguran da nee pogrijeiti u
broju, a onome ko nije siguran, bolje je da to ini na tespih.

Tespih su upotrebljavali velikani, na koje se oslanja i od kojih se praksa prihvata,

poput Ebu Hurejrea, r.a. On je imao konac na kojem je bilo 2.000 bobaka, i ne bi zaspao sve
dok ne bi prouio 12.000 tespiha, kao to tvrdi Ikrime.

Ebu Davud u svom Sunenu biljei predaju (eser) u kojoj Ebu Nadre el-Giffari kazuje
slijedee: Priao mi je jedan stariji ovjek iz Tafave: 'Doao sam u Medinu i zatraio konak
kod Ebu Hurejrea, r.a. - a u ivotu nisam sreo da iko bolje od njega prima i ugouje goste.
Jednoga dana, dok sam sjedio kod njega, on je bio na svome leaju pokraj koga je bila
vreica sa kameniima ili kopicama. Nie njega sjedila je njegova slukinja, koja je bila
crkinja. inio je tespih, i kada je potroio sve to je bilo u vreici, bacio je vreicu slukinji, a
ona bi sve kopice vratila u vreicu i ponovo mu je dodala kako bi inio tespih'.

El-Hafiz Abdulgani u svom djelu El-Kemal navodei biografiju Ebu Derdaa, r.a., veli
da je ovaj ashab dnevno uio po 100.000 tespiha, a od Selemea ibn ebiba biljei da je rekao:
Halid ibn Ma'dan je, osim onoga to bi uio od Kur'ana, dnevno prouio po 40.000 tespiha.
Kada je bio postavljen radi gasuljenja, prsti su mu bili u obliku u kojem se dri tespih. A
poznato je da se 100.000 ili 40.000, pa i manje od toga, ne moe brojati prstima, tako da su,
zbog toga, Ebu Derda, r.a., i Halid upotrebljavali tespih kao sredstvo, a Allah najbolje zna.

Ebul-Kasim Hibetullah ibn el-Hasen et-Taberi u knjizi Keramatul-evlija' biljei kako

je Ebu Muslim el-Havelani jedne noi u svojoj ruci okretao tespih. Odjedanput je primjetio
da se tespih sam okree i da iz njega dolazi glas: Subhaneke ja Munbiten-nebat ve ja Daimes-
sebat (Slavljen neka si Ti Koji daje da nie bilje i Koji stalno daje postojanost). Povikao je:
'Pouri Ummi Muslim da vidi uda najveega!' Dola je i vidjela kako se tespih sam okree i
izgovara navedene rijei, a kada je sjela, tespih je stao i uutio.

Imam Omer el-Bezzar prenosi da bi se tespih ejha Ebul-Vefa, kada bi se stavio na

zemlju, sam pokretao, bobak po bobak. Taj tespih dao je sejjidu Abdulkadiru Gejlaniju.

Ahmed ibn Hallikan u svom djelu 'Vefejatul-e'ajan navodi zgodu kako su neki ljudi
jednoga dana, kada su u Dunejdovoj ruci primjetili tespih, upitali ga: Zar i ti, pored svog
ugleda, dri tespih u ruci?! Put kojim sam stigao svom Gospodaru neu nikada napustiti!,
odgovorio je.

Hasan el-Basri je bio upitan: O, uitelju, zar si, i pored svoje veliine i lijepog
obavljanja ibadeta, sa tespihom u ruci? Odgovorio je: Ono to smo praktikovali u svojim
poecima neemo ostaviti ni u svojim zavrecima!

Da za upotrebljavanje tespiha nema druge dozvole i opravdanja osim saglasnosti i

prakse ovih prvaka, i to bi bilo dovoljno. Meutim, potrujemo da je tespih sredstvo koje nas
podstie da se sjeamo Uzvienog Allaha (muzekkiretun billahi teala), kako su ga upravo i
nazivali neki ispravni prethodnici (selef-i salih), jer skoro svako ko vidi tespih, sjeti se
Allaha, to je njegova i najvea korist.

Takoer, tespih nam pomae da ostanemo u stalnom zikru. Kada insan vidi tespih, zna
da je to sredstvo za spominjanje Allaha, pa ga to i navede na zikir. O, divnog li sredstva za
stalno spominjanje Uzvienog Allaha!

Neki su tespih nazivali hablu'l-vasl (ue koje spaja - sa Allahom), a neki rabitatu'l-
kulub (srana veza - sa Allahom).

Priala mi je osoba, u iji govor nemam sumnje, da je bila u karavani prema Bejtul-
Makdisu, kada ih je presrela grupa razbojnika i naredila da se sve prekopa. Kada su njega
prekopavali i kada su uzeli njegov turban iz njega je ispao njegov tespih. Vidjevi tespih,
povikali su: 'Ovo je vlasnik tespiha, vratite njegove stvari!' I tako je njegov imetak ostao
spaen.

Pogledaj dragi brate ovo blagoslovljeno i blistavo sredstvo koje donosi dobro i ovoga
i buduega svijeta! Ne prenosi se od prijanjih niti potonjih uenjaka zabrana upotrebe
tespiha, ak ogromna veina uenjaka upotrebljavala je tespih i nisu u tome vidjeli nita
runo. Jedan od uenjaka je bio upitan: Zar ti to Allahu nabraja?, pa je odgovorio: Ne,
nego brojim radi Njega!

Sutina je u tome da se velika veina zikira spomenutog u sunnetu ne moe brojati

prstima, a kada bi se ak i mogla brojati, to bi uaa potpuno zaokupljalo od skruenosti, a
postizanje skruenosti je upravo jedan od ciljeva zikira, a Allah najbolje zna!
 OBILJEAVANJE MEVLUDA32

Imam Delaluddin Es-Sujuti

Potpuna hvala pripada samo Allahu! Neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, a.s., ehl-i
bejt, ashabe i sve odabrane robove, a potom:

Kakav je eriatski propis u vezi sa za obiljeavanjem mevluda (roenja Muhammeda a.s.)? Da li je

to obiljeavanje pohvaljeno ili pokueno? I da li e onaj koji to bude praktikovao, biti nagraen ili ne?

Moj odgovor na postavljeno pitanje glasi: Osnova obiljeavanja mevluda, a koja se sastoji u
okupljanju muslimana, uenju Kur'ana, recitovanju velianstvenih dogaaja u vezi sa Vjerovjesnikovim,
a.s., dolaskom na ovaj svijet i postavljanju sofre, ne pridodavajui spomenutom nita to je pokueno, pa
takvo obiljeavanje mevluda jeste jedan od lijepih obiaja za koji e onaj ko ga bude praktikovao biti
nagraen33, jer se takvim obiljeavanjem mevluda iskazuje potovanje prema Vjerovjesniku, a.s., i
pokazuje radost i srea zbog njegovog, a.s., roenja.

Obiljeavanje mevluda prvi je u praksu uveo vladar Irbila (Irak), El-Muzaffer Kevkeberi bin Zejnuddin
Ali ibn Bektekin, jedan od slavnih vladara i dareljivih velikana, koji je iza sebe ostavio mnoge lijepe
tragove (hajrte). Izmeu ostalih je i velika damija Muzaferija u podnoju brda Kasjon.34

ejh Taduddin Omer ibn Ali el-Lahmi es-Sekenderi, poznat kao El-Fkihani, jedan od potonjih
malikijskih uenjaka, zagovara da je obiljeavanje mevluda pokuena novotarija. O tome je napisao
traktat pod naslovom 'El-Mevrid fil-kelami ala ameli-l-mevlid'. Ovdje u spomenuti traktat doslovno
navesti, zasebno komentariui svaki njegov stav.

32
Delaluddin es-Sujuti, "Obiljeavanje mevluda", prijevod s arapskog: mr. Almir Fati i hfz Nedad eman,
Preporod, br. 2/844, 2007, str. 24-25.
33
Autor ukazuje na hadis Muhammeda, a.s.: Ko uvede jedan lijep obiaj u islam, imat e za to nagradu kao i
nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada... (Muslim).
34
Hafiz Ibn Kesir u svom djelu 'Et-Tarih' o njemu veli: Obiljeavao je mevlud-i erif u rebi'u'l-evvelu na izuzetan
nain. Bio je otrouman, hrabar, neustraiv, inteligentan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i Svoju mu poast ukae. Hafiz
Ebul-Hattab ibn Dihje napisao mu je jedan svezak o Vjerovjesnikovom, a.s., roenju pod naslovom 'Et-Tenvir fi mevlidi-l-
beiri-n-nezir', pa ga je ovaj zbog toga nagradio sa 1.000 zlatnika. Dugo je trajala El-Muzafferova vladavina, a smrt ga je
zadesila dok je drao opkoljenim krstae u gradu Akki, 630. god. Bio je lijepog morala i dobre due.
Unuk Ibnul-Devzija, u djelu 'Mir'tu-z-Zemn', kae: Neki ljudi koji su prisustvovali El-Muzafferovim soframa
prilikom obiljeavanja mevluda, nabrojali su da se na tim soframa nalazilo po 5.000 peenih ovaca, 10.000 peenih pilia,
100.000 zdjela kajmaka i 30.000 tanjira halve. Na tim mevludima prisustvovali su poznati uenjaci koje je dareljivi vladar
nesebino darivao. Svake godine za obiljeavanje mevluda utroio bi 300.000 zlatnika. Odravao je i musafirhanu, u koju je
primao goste sa svih strana, a za koju je godinje odvajao 100.000 zlatnika. Takoer je svake godine od krstaa otkupljivao,
u vrijednosti 200.000 zlatnika, zarobljene muslimane. Za dva harema (Mekku i Medinu) te vodovod u Hidazu, godinje bi
izdvajao 300.000 zlatnika. I sve to, van tajnih izdvajanja. Njegova ena, Rabija-hatun, ki Ejjubova, a sestra velikog
islamskog osvajaa Salahudina, priala je da je njegova koulja bila od grubog pamuka, koja nije vrijedila ni 5 srebrenjaka.
Ona ga je zbog toga prekoravala, a on bi joj odgovarao: Da nosim koulju od 5 srebrenjaka, a ostalo podijelim, bolje mi je
nego da nosim skupocjenu odjeu ne dijelei siromasima i nevoljnicima.
Ibn Hallikan, u biografiji o hafizu Ebul-Hattabu ibn Dihjetu (piscu mevluda), veli: Bio je od vrsnih uenjaka i
istaknutih linosti. Doao je iz Magriba, potom je jedno vrijeme boravio u amu, a 604. god. nastanio se u Irbilu. Tu je
zatekao uvenog vladara El-Muzaffera koji je pridavao veliku panju obiljeavanju mevluda, pa mu sroi zbirku mevluda
koju nazva 'Et-Tenvir fi mevlidi-l-beiri-n-nezir', i koju je pred njim lino izrecitovao. Vladar El-Muzaffer ga zbog toga
nagradi sa 1.000 zlatnika. Sam hafiz Ibn Dihje je rekao: 'Proitao sam mevlud pred sultanom El-Muzafferom 625. god., na
est sijela (medlisa).'''
 El-Fakihani, da mu se Allah smiluje, napisao je sljedee:

Hvala Allahu Koji nas je uputio na slijeenje prvaka svih poslanika, a.s., Koji nas je podrao u
ouvanju vjerskih vrijednosti i Koji nam je olakao slijeenje ispravnih prethodnika, pa nam se srca
ispunie svijetlom eriatskog znanja i jasnom istinom, oistivi nam nutrinu od svega negativnoga i
uvoenje novotarija u vjeri. Zahvaljujem Mu na blagodati jekinskog svijetla i na tome to nam je
omoguio da se drimo Najvreg ueta - Kur'ana. Svjedoim da nema Boga osim Allaha, Jedinog, Koji
nema ortaka i svjedoim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov poslanik, prvak svih prvih i
potonjih, neka je Allahov salavat na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe, njegove iste ene majke
vjernika, sve do Sudnjega dana! A potom:

Od strane jedne grupe pobonih ljudi ponavlja se pitanje vezano za okupljanje onih koji u mjesecu
rebi'u'l-evvelu obiljeavaju mevlud. Da li to obiljeavanje ima utemeljenja u eriatu ili je to novotarija
koja se uvukla u vjeru? Na ovo pitanje traili su decidan odgovor uz argumentaciju. Pa, traei od
Allaha uputu, velim:

Nije mi poznato da za obiljeavanje mevluda ima ikakvo utemeljenje u Kur'anu ili Sunnetu. Ta
praksa nije prenesena ni od jednog uenjaka koji se smatra uzorom u ovom ummetu, niti od nekoga ko se
striktno pridravao tradicije. Obiljeavanje mevluda je novotarija koju su izmislile lijenine, neradnici i
oni koji vole da pune svoje stomake.

Dokaz da je obiljeavanje mevluda novotarija je u injenici da postoji samo pet fikhskih pravila, tj.:
vadib, mendub, mubah, mekruh i haram. Obiljeavanje mevluda zasigurno nije vadib (naredba), a niti
je mendub (preporuena, poeljna radnja). Jer, mendub je ono ije izvrenje eriat preporuuje, ali ne
ukorava onoga ko ga izostavlja. A obiljeavanje mevluda ariat nije dozvolio, niti su to praktikovali
ashabi, ni poboni tabini, koliko ja znam. Ovo je moj odgovor, pred Allahom, vezan za obiljeavanje
mevluda, ako sam za to upitan.

Obiljeavanje mevluda ne moe biti ni mubah (dozvoljeno), jer novotarisanje u vjeri nije dozvoljeno,
u emu se slau svi muslimani. Stoga, nije ostalo nita osim da obiljeavanje mevluda moe biti ili
mekruh (pokueno) ili haram (strogo zabranjeno). U tom smislu, objanjenje emo ponuditi u slijedea
dva sluaja.

U prvom sluaju pretpostavimo da to ini ovjek iz svog imetka, za svoju porodicu i prijatelje, ne
sjedajui pri tome za sofru i ne inei nikakve grijehe. Ovakva situacija je pokuena novotarija, jer to
niko od prijanjih pokornih robova, koji su uenjaci i fekihi islama, svjetiljke vremena i ukrasi mjesta,
nije radio.

U drugom sluaju okupljanje obuhvata i grijeenje, pa se nekome udjeljuje a drugoga, usljed

gledanja takve nepravde, zaboli srce. A uenjaci su rekli: Uzimanje imetka sa stidom je kao i njegovo
uzimanje sabljom. Pogotovo ako se uz to jo doda i sviranje zabranjenih instrumenata i puni stomaci,
potom djevojke, i sve to inei tako da se mijeaju mukarci i mladii sa enama zavodnicama, bilo da se
one nalaze pomijeane s mukarcima ili da ih one gledaju sa nekog vieg mjesta. Zatim se tu javlja i ples
koji dovodi do utonua u zabavi i do zaborava na Sudnji dan. Isto je i ako bi se ene same sastale pa uz
pjesme aplaudirajui i svirajui podigle svoje glasove, ili da poodignu glasove pri uenju Kur'ana ili
zikira koji eriatom nije dozvoljen, zanemarivajui Njegove rijei: Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.
Nema nikoga a da nee rei da je ovakvo okupljanje haram. Niko od onih koji dre do ljudskosti ovako
neto ne smatra pohvaljenim. To je dozvoljeno samo kod onih ija su srca mrtva i koji grijehe smatraju
sitnicama. Oni ovakva okupljanja ak smatraju ibadetom, a ne pokuenim i zabranjenim radnjama. Na
ovo samo moemo rei: Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraamo. Islam je poeo sa pojedincima
(garibima) i sa pojedincima e i zavriti.

Lijepo veli ejh El-Kuejri kada kae, a u emu se sa njim potpuno slaemo:

Loe postade dobrim a dobro zlim

u ovim naim tekim danima.
Ljudi od znanja ponieni postadoe
a neznalci pohvaljeni i pae.
Al' tano je da oni skrenue sa istine,
to rade, obiaj prethodnika to nije.
Pa rekoh estitim, ljudima takvaluka i vjere,
kad se povea ova opasnost i teta:
Ostajte ustrajni, dolo je vae vrijeme,
vrijeme prave samoe i gurbeta.

Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn El-'Ala: Ljudi e biti u dobru sve dok ne budu sobom
opinjeni.

Na kraju, treba znati i to da je mjesec u kojem je Vjerovjesnik, a.s., roen, a to je rebi'u'l-evvel, i

mjesec u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije pree od
tugovanja u njemu. To je ono to smo kazati imali, a od Allaha molimo da nam to i ukabuli.

Ovo je sve to je naveo El-Fakihani u svom spomenutom traktatu, a ja velim: to se tie njegovih
rijei: Nije mi poznato da za obiljeavanje mevluda ima ikakvo utemeljenje u Kur'anu ili Sunnetu, na te
rijei, odgovara se: Nepoznavanje neega ne podrazumijeva i njegovo ne postojanje. Hafiz Ibn Hader je
za obiljeavanje mevluda naao utemeljenje u sunnetu, a i ja sam naao jo i drugo utemeljenje koje u
kasnije spomenuti.
Na njegove rijei: Nego je obiljeavanje mevluda novotarija koju su izmislile lijenine, neradnici i
oni koji vole da pune svoje stomake, odgovor je: Ve je prije reeno da je obiljeavanje mevluda uveo
ueni i pravedni vladar, koji je time imao namjeru pribliavanja Allahu, d.. Na tim obiljeavanjima su
prisustvovali uenjaci i dobri robovi, koji na takva obiljeavanja nisu gledali s negodovanjem. Takvom
nainu obiljeavanja mevluda je bio zadovoljan i hafiz Ibn Dihje koji je i napisao zbirku mevluda. Ovo su
sve bili poboni uenjaci koji su obiljeavanjem mevluda bili zadovoljni, koji su to pohvalili i ni jednom
rijeju nisu negodovali.
A niti je mendub (preporuena, poeljna radnja). Jer, mendub je ono ije izvrenje eriat preporuuje,
ali ne ukorava onoga ko ga izostavlja. Na ovaj stav odgovara se: Traenje izvrenja kod menduba
nekada je tekstom a nekada analogijom (kijasom). Po ovom pitanju, iako nema teksta, ipak, postoji
analogija, i to na osnovu dva temelja koja emo kasnije spomenuti.

Njegove rijei: Obiljeavanje mevluda ne moe biti ni mubah (dozvoljeno), jer uvoenje novotarija
u vjeri nije dozvoljeno, u emu se slau svi muslimani, su rijei koje se nemogu prihvatiti, jer se
novotarija ne vezuje samo za haram ili mekruh, poto evidentno postoje i novotarije koje su mubah,
mendub ili vadib. En-Nevevi u djelu 'Tehzibul-Esmai vel-Lugat' veli: Novotarija u er'atu je uvoenje
neega to nije bilo u doba Vjerovjesnika, a.s., a dijeli se na lijepu (hasene) i runu (kabiha). Imam
'Izzuddin b. 'Abdu's-Selam u svom djelu 'El-Kavaid' veli: Novotarija se dijeli na onu koja je
obavezujua (vadib), zabranjena (haram), pohvaljena (mendub), pokuena (mekruh) i dozvoljena
(mubah). Koja je od ovih novotarija u pitanju saznaje se tako to se novotarija izloi pred eriatska
pravila. Ako novotarija ulazi pod pravila vadiba, onda je ona obavezujua (vadib), ako ulazi pod pravila
haramam onda je ona zabranjena (haram), ako ulazi pod pravila menduba, onda je ona pohvaljena
(mendub), ako ulazi pod pravila mekruha, onda je ona pokuena (mekruh) i ako ulazi pod pravila
mubaha, onda je ona dozvoljena (mubah). Potom je za svaku vrstu novotarije naveo primjere, a za
pohvaljenu (mendub) novotariju naveo je primjere gradnje karaula, medresa i svih dobrotvornih ustanova
koja nisu postojala u doba Vjerovjesnika, a.s.
U djelu 'Menkibu--fi', El-Bejheki, svojim lancem prenosilaca, biljei da je Imam-i afi' rekao:
Dvije su vrste novotarija (bid'ata). Jedna je ona koja je oprena Kur'anu, sunnetu, eseru i idmu, i to je
novotarija koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja nije oprena spomenutim izvorima.
Takva novotarija ne moe biti pokuena. Na primjer, Omer, r.a., je za teraviju u noima ramazana rekao:
Divna li je ovo novotarija, to podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu nakon to nije
postojala...
Iz svega navedenoga jasno se vidi da El-Fakihanijev stav nije taan kada kae: Obiljeavanje mevluda
ne moe biti ni mubah (dozvoljeno), jer uvoenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno, u emu se slau svi
muslimani, jer tano je to da je obiljeavanje mevluda novotarija, ali je to novotarija koja nije oprena ni
Kur'anu, ni sunnetu, ni eseru, niti idmau, pa je obiljeavanje mevluda novotarija koja ne moe biti
pokuena, kako se izrazio Imam-i afi'. Obiljeavanje mevluda spada pod dobroinstvo (ihsan) koje,
dodue, nije bilo poznato u doba ashaba, jer je djeljenje hrane, pri tome ne inei grijehe, bez sumnje
dobroinstvo i to je pohvaljena novotarija (el-bid'atul-mendbe), kako se izrazio Ibn 'Abdu's-Selam.

Njegove rijei: U drugom sluaju okupljanje obuhvata i grijeenje..., su sasvim tane, meutim,
zabrana takvog okupljanja je zbog zabranjenih stvari koje su pridodate mevludu, a ne zbog samog
okupljanja radi iskazivanja veselja obiljeavanjem mevluda. Jer, kada bi se takve zabranjene stvari
pridodale npr., dumi-namazu, i tada bi one bile odvratne i rune, ali to nikako ne moe znaiti da to vai
i za samo okupljanje radi dume-namaza, kako to je sasvim jasno.

Neke od runih situacija smo vidjeli i u noima ramazana pri okupljanju ljudi radi teravih-namaza.
Pa je li mogue proglasiti haramom okupljanje ljudi radi obavljanja teravije zbog toga to se usljed toga
okupljanja ponekad pridodaju loe stvari?! Ne, nego mi kaemo: Okupljanje radi obavljanja teravije se
temelji na sunnetu i namjeri pribliavanja Allahu, d.., a sve to se od runih stvari pridoda, te pridodate
stvari su rune. Stoga kaemo: Okupljanje ljudi radi obiljeavanje mevluda se temelji na mendbu i
namjeri pribliavanja Allahu, d.., a sve negativne stvari koje se tome pridodaju, zabranjene su i
pokuene.

Na rijei: Treba znati i to da je mjesec u kojem je Vjerovjesnik, a.s., roen, a to je rebiu'l-evvel, i

mjesec u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije pree od
tugovanja u njemu, ovako se odgovoriti: Vjerovjesnikovo, a.s., roenje je najvea blagodat prema nama,
a Vjerovjesnikovo, a.s., preselenje na Ahiret je naa najvea nevolja (musibet). A eriat podstie na
izraavanje zahvale na blagodatima, a na strpljenje pri musibetima. Tako eriat zapovijeda klanje akike
pri roenju djeteta izraavajui time zahvalu i veselje zbog novoroeneta, dok to ne nareuje prilikom
preselenja na Ahiret, ak zabranjuje i naricanje i pokazivanje oaja.
 eriatska openita pravila upuuju na to da je lijepo u mjesecu rebi'u'l-evvelu pokazati veselje zbog
Vjerovjesnikovog, a.s., roenja, a ne pokazivati alost zbog toga to je u tom mjesecu bilo i njegovo
preselenje na Ahiret.

Ibn Redeb u djelu 'El-Letaif' prekorava rafidije zbog toga to su Dan aure uzeli za dan tugovanja,
jer je u tom danu ubijen hazreti Husejn. Allah i Njegov poslanik, a.s., nisu naredili da se dani stradanja
vjerovjesnik uzimaju kao dani alosti, pa kako bi se to onda moglo praktikovati u vezi nekoga ko je
ispod stupnja vjerovjesnitva?!

Takoe se i imam Ebu Abdullah Ibnul-Hd u svom djelu 'El-Medhal ala amelil-mevlid' vrlo
precizno izrazio po pitanju obiljeavanja mevluda. Sutina njegovog govora je u tome da on smatra
pohvaljenim izraavanje zahvalnosti na blagodatima, a odvratnim i runim sve ono to se ubraja u
zabranjene i pokuene stvari.

ejhu'l-islam, hafiz Ebul-Fadl Ibn Hader bio je upitan o obiljeavanju mevluda, pa je ovako
odgovorio: Obiljeavanje mevluda je novotarija, jer nije preneseno da su to praktikovali ispravni
prethodnici (selef-i salih) iz prva tri stoljee islama. Meutim, obiljeavanje mevluda obuhvata mnoge
lijepe stvari, ali i one suprotne njima. Za onoga ko se dri lijepih stvari, a izbjegava rune, za njega je
obiljeavanje mevluda lijepa novotarija (bid'a hasne), a u suprotnom, nije.''

Obiljeavanje mevluda, po mom miljenju, moe se praktikovati na osnovu vrstog temelja koji se
nalazi u zbirkama Buharije i Muslima, a vezan je za sluaj kada je Vjerovjesnik, a.s., doao u Medinu i
zatekao idove da poste Dan aure. Onda ih je upitao zbog ega to ine, a oni su mu odgovorili da je to
dan u kojem je Allah utopio faraona, a spasio Musa, a.s., pa oni taj dan poste iz zahvalnosti prema
Uzvienom Allahu.

Iz spomenutog sluaja moe se izvui zakljuak da je zahvaljivanje Allahu u odreenom danu zbog
odreene blagodati koju je u tom danu poslao, ili zbog nevolje koju je u tom danu odagnao, dozvoljen
in. I da se taj dan svake godine moe provoditi u zahvaljivanju Allahu, d.., kroz razne ibadete: namaz,
post, sadaku, uenje Kur'ana, itd. A ima li vee blagodati od slanja Vjerovjesnika, a.s., vjerovjesnika
milosti, u tom rebi'u'l-evvelskom danu?!

Na osnovu spomenutog dogaaja, najbolje bi bilo traiti upravo 12. rebi'ul-evvel, kako bi se propis
podudario sa priom o Musau, a.s., na Dan aure. Neki obiljeavaju mevlud u bilo kojem danu rebi'u'l-
evvela, a neki i izvan tog mjeseca. To je ono to je vezano za samo utemeljenje obiljeavanja mevluda.

A to se tie naina obiljeavanja mevluda potrebno je ograniiti se na ono iz ega se razumije

zahvaljivanje Allahu, d.. od onoga to smo naprijed spomenuli, kao to je uenje Kur'ana, postavljanje
sofre, dijelenje sadake, recitovanje stihova u pohvalu Vjerovjesniku, a.s., kao i pobonih stihova koji e
pokrenuti srca na injenje dobrih djela i postizanje ahiretske sree.

Nema tete od onoga to se pri obiljeavanju mevluda pridodaje od zabave i veselja ukoliko se to
radi na dozvoljen nain, jer taj dan zasluuje da se u njemu osjea radosno i veselo. Meutim, ukoliko se
to ini na nain koji je zabranjen (haram) ili pokuen (mekruh) onda se to mora sprijeiti, kao to treba
sprijeiti i ono to se ini a suprotno je onome to je pree (hilafu'l-evla).
 Utemeljenost obiljeavanja mevluda, po mom miljenju, moe se vezati i za sluaj koji biljei El-
Bejheki od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., nakon to je posto vjerovjesnikom, za sebe zaklao akiku.
Iako se navodi da je to za njega ve bio uradio njegov djed Abdu'l-Muttalib, kada mu je bilo sedam dana.
Poznato je da se akika ne ponavlja dva puta, pa se iz Vjerovjesnikovog, a.s., postupka moe razumjeti da
se Vjerovjesnik, a.s., ovim inom htio zahvaliti Allahu, d.., na tome to ga je odredio da bude
vjerovjesnik milosti svim svjetovima i zakonodavac svom ummetu. Slino ovome je i injenica da je
Vjerovjesnik, a.s., donosio salavat na samog sebe. Zbog svega navedenog lijepo (mustehab) je i nama da
iskaemo zahvalnost za njegovo roenje tako to emo se u demat okupiti, postaviti sofru i initi druga
dobra djela, pokazujui time svoju sreu.

Vidio sam da je i imam u kiraetima, hafiz Ibn Dezeri, u svome djelu 'Urfu-t-ta'rif bil-mevlidi--
erif' napisao: Ebu Leheb je nakon njegove smrti bio vien u snu, i tom prilikom je bio upitan: 'Kako je
tvoje stanje?' Odgovorio je: 'Ja sam u vatri, meutim, svake noi uoi ponedjeljka, olaka mi se, pa se
izmeu prst napijem vode koliko je ovo pokazujui na vrak prsta a to je zbog toga to sam
oslobodio robinju Suvejbu nakon to me je obradovala roenjem Vjerovjesnika, a.s., i zbog toga to mu je
pomogla pri dojenju.'' Ako je Ebu Leheb kao nevjernik, radi koga je sputena kur'anska sura koja ga
ukorava, dobio nagradu u vatri jer se obradovao te noi kad je Vjerovjesnik, a.s., bio roen, pa kakvo li je
onda stanje muslimana, koji potvruje monoteizam (tevhid), koji je od ummeta Vjerovjesnikovog, a.s.,
kad se obraduje zbog njegovog, a.s., roenja, pa uini dobrih djela onoliko koliko bude u stanju iz ljubavi
prema Vjerovjesniku, a.s.?! Njegova nagrada od Plemenitog Allaha za to e biti da e ga Svojom
dobrotom uvesti u dennetske ljepote.
 IMAJU LI MRTVI KORISTI
OD UENJA SEDMINE?35
Imam Delluddin es-Sujti
Bismillhi'r-rahmni'r-rahm. Ve's-saltu ve's-selmu ala erefil-murselin, sejjidina ve
nebijjina, Muhammedin va ala lihi ve sahbihi edmein.

Izjavu: Mrtvi su, u svojim kaburima, na ispitu sedam dana, navode mnogi hadiski
autoriteti u svojim djelima.
- Od poznatog imama, iz reda tabina, Tvsa, r.a., navedenu tvrdnju biljee Ahmed ibn
Hanbel u ''Kitabu'z-zuhd'' i hafiz hadisa Ebu Nu'ajm el-Isfahani u djelu ''El-Hil'je''.
- Od 'Ubejdea ibn 'Umejrea, r.a., za kojeg mnogi tvrde da je iz reda ashaba, a koji je u svakom
sluaju stariji i od Tvsa, r.a., biljei je Ibn Durejd u svom ''Musannefu''.
- Od Mudahida i 'Ubejdea ibn 'Umejrea, r.a., biljei je hafiz hadisa Ibn Redeb el-Hanbeli u
djelu ''Ehvalu'l-kubur''.
Tako, zbirna ocjena ove tri predaje ima status (hukm) el-mersl el-mer'fa (mursel predaja
koje su na nivou merfu' predaja), kao to emo poslije i dokazati. U predaji 'Ubejdea ibn
'Umejrea, r.a., navodi se i slijedei dodatak: ... a dvolinjak je na ispitu etrdeset dana.
Predaju sa ovim dodatkom navode slijedei hadiski strunjaci:
- hafiz hadisa Ibn Abdi'l-Berr u djelu ''Et-Temhid''',
- imam Ibn Reik el-Maliki u ''erhu'l-muvetta'''
- imam Ebu Zejd el-Dezuli el-Maliki u ''E-erhul-kebir 'ale'r-risale',
- imam Ebul-Kasim ibn Ndi el-Maliki u ''erhu'r-risale'',
- ejh Kemaluddin ed-Dumejri e-afi' u ''Hajatul-hajevan'' i
- hafiz Ibn Hader el-'Askalani u ''Metlibul-lijje''.

Predaja od Tvsa, r.a.

Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u knjizi ''Kitabu'z-zuhd' veli: Priao nam je Haim b. Kasim,
a njemu El-Ede'i, a ovom Sufjan, da je Tvs, r.a., rekao: 'Mrtvi su, u svojim kaburima, na
ispitu sedam dana. Pa su smatrali lijepim da za njih, u tim danima, dijele hranu.'
Hafiz hadisa Ebu Nu'ajm u ''Hil'jetu'' veli: Priao nam je Ebu Bekr ibn Malik, a njemu
Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel, a njemu njegov otac Ahmed ibn Hanbel, da mu je priao
Haim b. Kasim, a njemu El-Ede'i, a ovom Sufjan, da je Tvs, r.a., rekao: 'Mrtvi su, u
svojim kaburima, na ispitu sedam dana. Pa su smatrali lijepim da za njih, u tim danima,
dijele hranu.'

Predaja od 'Ubejdea ibn 'Umejrea, r.a.

35Delaluddin es-Sujuti, " Imaju li mrtvi koristi od uenja sedmine?" prijevod s arapskog: mr. Almir Fati i hfz. Nedad eman, Preporod, 2007, br. 24/866, str. 30-31.
 Ibn Durejd u svom ''Musannefu'' veli: El-Haris ibn ebi'l-Haris prenosi da je 'Ubejd ibn
'Umejr, r.a., rekao: 'Na ispitu su dvojica ljudi; vjernik i dvolinjak. Vjernik je na ispitu sedam,
a dvolinjak je na ispitu etrdeset dana.'
Sada emo izjavu koju razmatramo prokomentarisati sa petnaest aspekata.

Prvi aspekt

Prvi aspekt se odnosi na prenosioce (ravije). Svi prenosioci prvog seneda su pouzdani.
Tvs, r.a., je jedan od velikih tabina. Za njega Ebu Nu'ajm u ''Hil'jetu'' veli: On je iz prve
generacije stanovnika Jemena. Takoer, Ebu Nu'ajm prenosi da je Tvs, r.a., rekao:
Zatekao sam pedeset ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A drugi od njega biljee da je
rekao: Zatekao sam sedamdeset ejhova iz reda Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba. A Ibn Sa'd
kazuje da je ivio preko devedeset godina. Sufjan je Es-Sevri. Sreo se sa Tvsom, jer je
Tvs preselio oko sto tridesete god. po Hidri, kako neki navode, a Sufjan se rodio 97. god.
Meutim, tano je i to da je veina njegovih predaja od Tavusa sa posrednikom. A El-Ed'ei
je 'Ubejdullah b. Abdurrahman. to se tie drugog seneda, 'Ubejd ibn 'Umejr je el-Lejsi,
pripovjeda (el-ksi) iz Mekke. Muslim za njega veli.: On je roen u doba Vjerovjesnika,
s.a.v.s. Dok drugi tvrde: Vidio je Vjerovjesnika, s.a.v.s. Po ovom miljenju, on je jedan od
ashaba. Pripovjedao je u Mekki u doba halife Omera, r.a. i on je prvi mekkanski pripovjeda.
El-Haris je ibn Abdurrahman b. 'Abdullah b. Sa'd b. Ebi Zijab ed-Devsi. Od njega biljee
imam-i Buhari u svom djelu ''Halku ef'ali'l-'ibad'' i Muslim u svom ''Sahihu''. (...)

Drugi aspekt

U hadiskoj i usulskoj nauci je utvreno pravilo da ono to se prenosi u vezi onoga to

ne potpada pod domen razmiljanja, kao to su pitanja vezana za Berzah i Ahiret, ima status
ref'a (tj. da dotine predaje potjeu od Poslanika, s.a.v.s.) a ne vakfa (tj. da ne potjeu od
ashaba ili tabina), makar prenosioci svoje predaje jasno i ne vezivali za Vjerovjesnika,
s.a.v.s.
El-'Iraki na jednom mjestu u komentaru na ''El-Elfijju'' veli: Ono to je dolo od
ashaba, a dotino se ne moe dosegnuti promiljanjem, ima status mer'fu'a (tj. potjee od
Vjerovjesnika, s.a.v.s.). Imam Fahruddin Er-Razi u ''Mahsulu'' veli: Kada ashab izrekne
neko miljenje koje ne spada u polje idtihada, onda se taj iskaz prihvata na nain da ga je
ashab morao uti od Vjerovjesnika, s.a.v.s., pokazujui time lijepo miljenje prema dotinom
ashabu. Kao to je npr. Abdullah ibn Mes'ud r.a., rekao: 'Ko ode sihirbazu ili vraaru,
zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.' A hafiz hadisa Ebul-Fadl el-'Iraki u
komentaru na Tirmizijinu zbirku hadisa veli: Ono to biljei autor od Omera ibnu'l-Hattaba,
r.a., da je: Dova zastavljena izmeu nebesa i zemlje, ne podie se, sve dok ne donese
salavat na svog Vjerovjesnika, makar i bilo preneseno od Omera, r.a., ima status mer'fua, jer
nije iz domena promiljanja, ve je rije o objavljenom znanju. Isto smatraju imami, kao i
hadiski i usulski strunjaci. Izmeu imama to je sluaj i sa afijem, r.a., to je on potvrdio u
svojim knjigama.
Ovako je ako se predaja prenosi od ashaba, onda je u pitanju mer'fu'-muttesil, a ako se
predaja prenosi od tabina, onda je u pitanju mer'fu-mursel, kao to navodi i Ibnu's-Salah u
djelu ''Neziru'l-mes'ele''. Isti stav jasno izrie i imam El-Bejheki. U svom ''uabu'l-imanu''.
(...)
 'Abdurrezzak biljei da je Ikrime, r.a., rekao: Safovi stanovnika zemlje su po uzoru
na safove stanovnika nebesa. Pa kada se izgovaranje rijei 'amin', sa zemlje, podudari sa
izgovaranjem rijei 'amin', na nebesima, robu biva oproteno! Ove rijei zabiljeio je i hafiz
hadisa Ibn Hader el-'Askalani u ''Komentaru na Buhariju'' i dodao: Ovako neto se ne
moe rei promiljajui.
Tako se i ova predaja (u vezi sa sedminom), koju upravo razmatramo, tie berzahskih
stanja, u kojima promiljanje i idtihad nemaju nikakvog udjela. Ova stanja je mogue
saznati samo posredstvom objavljenog znanja, od onoga kome je dolazila Objava. Predaje se
vezuju za 'Ubejdea ibn 'Umejra i Tvsa, a oni su od prve grupe tabina, tako da predaje
imaju status mer'fu-mursel hadisa, a ako se dokae da je 'Ubejd ibn 'Umejr od ashaba, onda je
ak u pitanju mer'fu-muttesil.

Trei aspekt

Kada smo potvrdili da Tvsova izjava (eser) imama status mer'fu'-mursel hadisa i da
mu je isnad (lanac prenosilaca) vjerodostojan, onda se takav eser uzima kao dokaz kod
trojice imama: Ebu Hanife, Malika i Ahmeda, i to bez drugih uvjeta. to se tie naeg imama
afija, r.a., on mursel predaju uzima kao dokaz pod uvjetom da bude pojaana (el-i'tidad)
drugom predajom, sa istom temom. Bilo da to potvrdi drugi prenositelj iz reda tabina ili neko
iz reda ashaba koji je sa tim saglasan. U naem sluaju, pojaanje postoji jer se isto prenosi i
od Mudahida i 'Ubejdea ibn 'Umejrea, a njih dvojica su iz reda tabina - ako i ne bi raunali
da je 'Ubejd od ashaba. Ovo su, dakle, dva druga mursela koja pojaavaju prvi.
Ako, pak, uzmemo u obzir da je 'Ubejd ibn 'Umejr iz reda sahaba, onda se njegova
predaja tretira kao mer'fu'-muttesil hadis. Tvsova izjava (eser) je u tom sluaju njezino
pojaanje (ahid) koje je uzdie na stepen vjerodostojnosti. I hafiz hadisa Ibn Abdi'l-Berr je
esere 'Ubejdea ibn 'Umejrea uzimao kao dokaz. A imam-i Nevevi u komentaru na Muslimov
''Sahih'' veli: Kada se mursel hadis prenosi i od drugog ravije (prenosioca) koji potvruje
prethodni, onda ga uzdie na stepen vjerodostojnosti i tada se uzima dokazom, tako da na tu
temu onda postoje dva vjerodostojna hadisa.

etvrti aspekt

Tavusove rijei: Pa su smatrali lijepim, spadaju u poglavlje kada neko od tabina

kae 'kn jef'alne', a o tom pitanju strunjaci hadisa i usula imaju dva miljenja. Jedni vele
da i taj dio izjave ima status ref'a i da ima znaenje da su to ljudi praktikovali u vrijeme
Vjerovjesnika, s.a.v.s., i da je on to znao i odobravao. Drugi vele da se dotini dio izjave
vezuje za ashabe a ne i za Vjerovjesnika, s.a.v.s. Potom, postoji razilaenje i o pitanju da li je
to bila praksa svih ashaba ili samo nekih od njih.
Er-Rafi' u ''erhu'l-musnedu'' veli: Rijei poput ovih upuuju na to da je to bilo
poznato u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., vremenu i da zbog istog niko nije negodovao. Stoga,
Tvsove, r.a., rijei: Pa su smatrali lijepim, ako imaju status ref'a, onda one upotpunjuju
mursel-hadis i tada on obuhvata dva znaenja. Prvo je potvrda jednog akaidskog temelja, tj.
da su mrtvi na ispitu sedam dana, a drugo je potvrda eri'atskog propisa, tj. da je lijepo
(mustehab) za mrtve dijeliti hranu u toku tih sedam dana, kao to je i lijepo traiti za mrtve
postojanost (tesbit) nakon ukopa, tj. uiti talkin. Ako se uzme u obzir da su njegove rijei
izvjee o praksi svih ashaba, onda se njegova predaja smatra spojenom (muttesil), jer je
Tvs, r.a., doekao mnoge ashabe, pa je izvjestio ono to je vidio da oni ine. Ako se, pak,
uzme u obzir da je to bila praksa nekih ashaba, onda je izjava spojena (muttesil) do tih ashaba
koji su to praktikovali, a koje je on zatekao.
Uzimajui u obzir bilo koji od spomenutih stavova, hadis je prihvaen (makbul) i
valjan je dokaz (hudde), jer je stvar u tome da je hadis muttesil ili da je mursel koga
potvruju dva druga mursela, da je u pitanju praksa svih ili pojedinih ashaba ili, pak, itavog
ummeta toga vremena. Ovo je ukratko sa aspekta prihvatljivosti Tvsove, r.a., izjave i
podlonosti da bude prihvaena kao dokaz, sa strane hadiske i usulske znanosti, a Allah
najbolje zna.

Peti aspekt

(...) U djelu ''Ehvalil-kubur'', biljei hafiz hadisa Ibn Redeb el-Hanbeli od

Mudahida rijei: Due su u kuburima sedam dana, od dana ukopavanja mejita, ne
naputaju ih. Ovo su sve eseri koji jedne druge potvruju.

esti aspekt

Svi uenjaci su sloni da se rijei na ispitu odnose na ispitivanje dvojice meleka:

Munkira i Nekira. Postoje mnogi hadisi koji to potvruju, tako Buhari biljei slijedei hadis:
Objavljeno mi je da ete u kaburima biti na ispitu, pa e biti reeno: 'ta zna o ovom
ovjeku?' Vjernik e odgovoriti: 'To je Muhammed, Allahov Poslanik'... Ahmed i el-Bejheki
biljee hadis: to se tie kaburskog ispita, zbog mene ete biti na ispitu, za mene ete biti
pitani. Pa ako bude dobar ovjek, bit e posaen da sjedne u svom kaburu te e biti upitan:
'U koga si vjerovao'... (..)

Sedmi aspekt

Ako neko prigovori: 'U drugim hadisima nije jasno naveden broj od sedam dana', na
to emo mu ovako odgovoriti: Nije jasno navedeno ni negiranje tog broja, niti je spomenuto
da e ispit biti jedanput ili vie puta, nego su nevedeni openiti hadisi koji sve to obuhvataju.
Pa ako se bar u jednom hadisu spomene broj sedam, onda nam je obaveza da ga prihvatimo.
Spomenuta situacija u hadiskoj nauci se naziva 'prihvaeni dodaci od pouzdanih prenosilaca'
(zijadatu's-sikati'l-makbule), a u usulskoj 'tumaenje openitog ogranienim' (hamlul-mutlak
alel-mukajjed), za to strunjaci poznaju mnogobrojne primjere.
Veina hadisa o kaburskom ispitu je dola u openitoj formi, a u dva hadisa se
spominje da se pitanje pri jednom ispitu ponavljaju po tri puta, pa se openitost (mutlak) u
drugim, tumai ogranienjem (mukajjed) u ovim hadisima. Ta dva hadisa navode Ibn Ebi
Hatim u svom ''Tefsiru'' od Ebu Katadea, r.a., sa dobrim senedom (hasen) i Ibn Mirdevejh u
svom ''Tefsiru'' od Ibn Abbasa, r.a., sa slabim senedom (da'if). Slina je situacija i to da se u
nekim hadisima spominje dolazak dvojice meleka ispitivaa a u nekim dolazak jednog
meleka. El-Kurtubi za tu situaciju veli: Meu njima nema kontradiktornosti, jer hadis u
kome se spominje dolazak jednog meleka ne negira da osim tog jednog meleka ne dolazi niko
drugi. Takoer, i mi velimo: U hadisima openog smisla se ne navodi da nema ispita nakon
prvog dana, tako da nema kontradikitornosti izmeu tih hadisa i hadisa u kome se navodi broj
od sedam dana.

Osmi aspekt
 Ako neko upita da li je ponavljanje pitanja nakon prvog dana ispitivanje iznova ili je u
pitanju samo potvrivanje, odgovor na to pitanje je slijedei: U pitanju je potvrivanje
(te'kid) na ista pitanja, vezana za Gospodara, vjeru i Vjerovjesnika, s.a.v.s. U hadisu se navodi
da mejiti nei biti pitani osim samo za navedeno, to potvruju i uenjaci u svojim djelima.

Deveti aspekt

Ako se neko zapita kakva je mudrost u ponavljanja istih pitanja sedam puta, i zar nije
dovoljno postaviti ih jednom; na takva zapitkivanja odgovaramo na slijedi nain: Zar neko
misli da je cilj tog ispitivanja saznati ono to mejit ima pri sebi od znanja, pa kada jednom
odgovori postigne se i cilj?! Da Allah sauva, tako ne razmiljaju razumom obdareni!
Uzvieni Allah i dvojica meleka ispitivaa znaju ono to je pri mejitu od znanja i prije
postavljanja pitanja, kako se i u vjerodostojnoj predaji navodi da dvojica meleka, nakon to
mejit dadne odgovor, kau: 'Spavaj (odmaraj) dobri ovjee, ve smo znali da si bio vjernik!'
Nije to u pitanju, nego se cilj ovog ispitivanja ogleda u sljedeem:
Prvo, time se pokazuje koliku poast, mjesto, specifinost i odliku na Vjerovjesnik,
a.s., ima nad ostalim vjerovjesnicima. Jer ispitivanje u kaburu uspostavljeno je iz poasti
prema njemu zuato to mejit biva pitan za njega, a to nije dato niti jednom vjerovjesniku
prije njega, kao to je Vjerovjesnik, a.s., u hadisu kojeg biljee Imami Ahmed i El-Bejheki od
Aie sa vjerodostojnim senedom, rekao: to se tie kaburskog ispita, pa zbog mene ete biti
na ispitu, za mene ete biti pitani...
Drugo, El-Hulejmi u 'uabu'l-Imanu' veli: Vjerovatno je jedno od znaenja
kaburskog ispita i to to kad ovjek sa lica Zemlje ue u njenu utrobu, on je tada na putu
prema hviji/vatri. Tada bude zastavljen i ispitan, pa ako bude od dobrih, meleci njegovu
duu uznesu u svijet Illijjuna, kao to e ovjek i na Maheru biti zastavljen na ivici
dehennema i bit e mu predoena njegova djela; ako bude od dobrih, bit e preveden preko
Sirat-uprije, a ako bude od neposlunih, bit e baen u vatru.
I tree, jedan dio uenjaka veli da je kaburski ispit poast za vjernika, jer se time
pokazuje njegov iman i briu mu se eventualni grijesi. Otuda uenjaci vele: Grijeh se
ponitava jednom od deset stvari: da ovjek za dotini grijeh uini tevbu/pokajanje, pa da mu
se tevba zbog tog grijeha primi, ili mu se oprosti usljed mnogobrojnog istigfara/traenja
oprosta, ili uradi dobro djelo s kojim mu se izbrie loe, ili na dunjaluku bude imao nekakav
belaj i musibet pa mu zbog toga bude oproteno i kompenzirano, ili u Berzehu bude stisnut
prilikom sputanja u kabur i bude u njemu stavljen na ispit, pa mu to bude otkup za grijeh, ili
za njega braa vjernici trae oprosta pa mu bude oproteno, ili mu oni poklone od svojih
sevapa pa mu to bude od koristi, ili bude stavljen na iskuenje kijametskim strahotama, ili ga
zahvati Vjerovjesnikov, a.s, efat/zagovor ili pak Allahov rahmet/milost.
Dakle, sada kada si shvatio sutinu kaburskog ispita, jasno ti je zbog ega se ispit
ponavlja sedam puta. Prvo, ponavljanjem pitanja pokae se kolika je poast Vjerovjesnika,
a.s. Drugo, to je put due prema Illijjunu i Dennetu, pa je Sirat-uprija, koja je otrija od
sablje i tanja od dlake, ovjekov put prema Dennetu sa njegovim tijelom. A nema sumnje da
je taj put teak, pa je u zamjenu za tu tekou u kaburu postavljen ispit u trajanju od sedam
dana, kako je to divno primjetio El-Hulejmi. I tree, jasno je da vjernik ima malih grijeha
(sagair) to zahtjeva da doivi odreenu est, pa mu je ovdje Allah ukazao milost s tim to ga
je stavio na ispit, a ne i kaznio kaburskim azabom, to je svakako mnogo gore od ispita. Ali,
Allahova dobrota prema Njegovim robovima uinila ja da mali grijesi budu oproteni
stavljanjem na ispit, dok za velike grijehe ipak postoji kaburski azab. Tako slino postoji i u
eri'atskim odredbama kada se, u odreenim situacijama, vjernik samo ukorom (ta'zirom)
kanjava, jer e to biti dovoljno da ga odvrati od onoga to donosi samo izvrenje kazne, sve
to iz milosti i blagosti prema vjernicima. A postoji i hadis u kome se govori da je kaburski
ispit najvee iskuenje koje ima vjernik, a njegova potpuna est postie se upravo time to se
pitanja ponavljaju sedam dana.

Deseti aspekt

Neko moe postaviti pitanje: 'Koja je mudrost u ovom, tano odreenom, broju?'
Odgovor glasi: Broj sedam, kao i broj tri, esto se navode u eri'atskim propisima, kada su u
pitanju odreena ponavljanja. Obino se radnje ponavljaju po tri puta, a kada se eli posebno
neka radnja naglasiti, onda se ona opetuje sedam puta. Stoga se, npr. ienje prilikom
abdesta i gusula, ponavlja po tri puta. Ali kada se ienje mora dodatno pojaati, kao to je
sluaj sa ienjem pseije neistoe, e onda se ona mora ponavljati sedam puta. Takav je
sluaj i sa kaburskim ispitom. Obzirom da je to najee iskuenje za vjernika, onda se ono
mora ponavljati do sedam puta.
Druga injenica: na Sirat-upriji djela e se predoavati na sedam prijelaza (akabat),
kao to se prenosi i na 'sedam kanatira'. A ve smo naprijed spomenuli rijei El-Hulejmija
koji je kaburski ispit uporedio sa zaustavljanjem na Sirat-upriji. Tako e ispit u kaburu, koji
e trajati sedam dana, biti po ablonu ispitivanja na sedam mjesta preko Sirat-uprije.
Trea injenica: veinom se radnje, u eri'atskim propisima, ponavljaju po tri puta, a
rijetko sedam puta. Tako se pranja tokom abdesta i gusula te tespihi na rukju-u i seddi
ponavljaju po tri puta. Meutim, tavaf oko Kabe, sa'j izmeu Saffe i Merve, tekbiri na prvim
rekjatima bajram-namaza, tekbiri prilikom namaza za kiu, ponavljaju se po sedam puta.
Budui da se ispitivanje u kaburu dogaa samo jednom u cjelokupnom ljudskom ivotu, onda
se i ono ponavlja sedam puta.
etvrta injenica: broj dana u sedmici je sedam, nema osmog dana ni na dunjaluku a
niti na Ahiretu. Postoji hadis u kome se navodi da e sedam dana svjedoiti za ono to je
ovjek u njima poinio od dobra i zla tako da je odgovarajue da ovjek, kada bude sputen u
kabur, bude ispitan za tih sedam dana, koji e svjedoiti za ili protiv njega.
Peta injenica: nakon (poloenog) ispita mejit bude spaen od bacanja u Siddin, koji
je ispod sedme zemlje, a bude uzdignut na Illijjun, koji se nalazi iznad sedmog neba. Stoga je
prikladno da bude ispitivan sedam dana tako da svaki dan bude osloboenje od jedne zemlje,
a uzdignue na jedno nebo.
esta injenica: u hadisu se navodi da je vrijeme trajanja dunjaluka jedna duma (tj.
sedmica) od ahiretskih duma, to iznosi sedam hiljada godina, jer je dan kod tvog
Gospodara kao hiljadu godina kako vi raunate. Otuda je prikladno da ispit koji odvodi u
Dennet bude u trajanju jedne od dunjalukih duma, a to je sadam dana.
Sedma injenica: ukoliko se poloi kaburski ispit, time se potvruje iman i oslobaa
od Dehennema, koji ima sedam spratova sa sedam kapija. Tako je prikladno da mejit bude
ispitivan sedam dana kao bi se time oslobodio od sedam dehennemskih kapija i spratova.
Eto, ovo je sedam injeninih povezanosti sa brojem sedam.

Jedanaesti aspekt
 El-Hakim et-Tirmizi biljei da je Huzejfe ibn Jeman, r.a., rekao: Postoji ispit u
kaburu i na Ahiretu. Ko bude polagao raun u kaburu, bit e spaen, a ko bude polagao raun
na Kijametu, bit e kanjen. U drugoj predaji stoji da je rekao: U kaburu je polaganje
ispita, a na Kijametskom danu - kazna. El-Hakim et-Tirmizi veli: Vjernik e polagati raun
u kaburu da bi mu bilo lahke sutra na Kijametskom danu; u Berzehu e biti preien, kako
bi iziao iz kabura a sa njim raun ve sveden.
I u ovom sluaju, iako je po vanjtini ova predaja mevkuf (od ashaba Huzejfea ibn
Jemana), ona je u sutini merfu' (od Poslanika, s.a.v.s.), kao to smo to prethodno ve
objasnili. Takoer, za ovu predaju postoji i ahid (tj. predaja koja ju pojaava) koga biljei
Imam-i Ahmed u svom 'Musnedu' od Aie, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Na
Kijametskom danu niko nee polagati raun a da e mu biti oproteno. Musliman e svoje
djelo vidjeti u kaburu.
El-Bezzar i El-Hakim, koji smatra da je hadis vjerodostojan, prenose od Ibn Abbasa,
r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kaburski azab je zbog troga: ogovaranja, klevete i
mokrae. uvajte se toga! Ovaj hadis ima mnogo ahida. Hafiz hadisa Ebn Redeb el-
Hanbeli veli: Neki uenjaci su govorili o tajni u vezi sa kanjavanjem zbog mokrae,
klevete i ogovaranja u kaburu. Ona se ogleda u slijedeem: kabur je prva ahiretska stanica i u
njemu su primjeri onoga to e se desiti na Kijametskom danu od kazni i nagrada. Grijeha,
zbog kojih e uslijediti kazna, ima dvije vrste: oni koji se odnose na Allahova prava i oni koji
se odnose na prava stvorenja. Prvo za ta e se polagati raun na Kijametskom danu od
Allahovih prava je namaz. A prvo, od prava stvorenja, jeste krv. to se tie Berzaha, u njemu
e biti ispit u odnosu na za ono to prethodi ovim dvjema stvarima. Namazu prethodi istoa
od hadesa (unutarnje neistoe) i hubsa (vanjske prljavtine), (mokraa spada u neistou
tjela i odjela, op. prev.), a proljevanju krvi prethodi kleveta i ogovaranje, u vezi sa napadom
na ljudsko dostojanstvo, tako da se u Berzahu poinje suditi i kanjavati prvo zbog njih.

Dvanaesti aspekt

Neko moe upitati: ''Zar ispit u trajanju od sedam dana ne podrazumijeva i uenje
talkina sedam dana?'' Odgovor: Ne podrazumijeva. Prvo, jer talkin nije potvren niti
vjerodostojnim niti dobrim hadisom, nego se navodi u daif (sabom) hadisu, u emu su
saglasni svi strunjaci hadisa. Iz tog razloga veina uenjaka smatra da je uenje talkina
novotarija, a zadnji koji je izdao takvu fetvu je Izzuddin b. Abdi's-Selam. Meutim, uenje
talkina lijepim djelom smatra Ibnu's-Salah, u emu ga slijedi i En-Nevevi, iz razloga to se
daif hadis moe upotrebljavati u 'fedailul-ea'mal' (djelima koja dodatno poveavaju
vrijednost dobrih djela).
Drugo, ovo su tevkifi djela, u kojima razum nema udjela. A talkin nije spomenut osim
u momentu nakon ukopavanja mejita. U preostalim danima navodi se udjeljivanje hrane.
Ako me upita: ''Da li se u uenju talkina prvog dana krije nekakva mudrost?'',
odgovorit u ti da se u tome kriju dvije mudrosti. Prva je u tome da se pri uenju talkina
prvog dana obraa prisutnim vjernicima, da budu zagovornici (da za mejita trae
postojanost/tesbit). A to biva prvoga dana, poto eri'at ne obavezuje odlazak na kabur sa
mejitom osim zbog njegovog ukopa. Ne nareuje im da i poslije toga grupno odlaze na
mezar. Iz tog razloga i uenje talkina nije preporueno u ostalim danima. U tom sluaju bi
velika potekoa, pa se uenje talkina ograniava samo na prvi dan.
Druga mudrost lei u injenici da je svaki poetak teak. A mejit nije prije imao
iskustvo da bude sputan u kabur. Stoga, on osjea veliku prisnost dok slua rijei talkina i
dok mu se navode odgovori, kako bi u tim momentima ostao postojan. A kada se mejit prvi
dan privikne na ispit, onda mu njegovo polaganje u siljedeim danima biva olakano. Zato
mu talkin, u preostalim danima, vie nije potreban. A eri'at je pohvalio da se za mejita, u
preostalim danima, dijeli hrana. Jer, izvjesno je da mejit ima odreene grijehe, pa mu treba
neto ime e ih izbrisati, kao to je sadaka i tome slino, tako da je djelenje sadake u
njegovo ime velika ispomo za olakavanje njegovih grijeha. Time mu se olakavaju i
tekoe koje dolaze sa obraanjem dvojice meleka. Njihov prijekor i otrina se smanjuju.

Trinaesti aspekt

Nije jasno navedeno u kojem dijelu dana dvojica meleka dolaze u ostalim danima.
Navedeno je da prvi dan dolaze kada se ljudi raziu nakon ukopa. Moda se iz rijei Ubejdea
ibn Umejrea: Vjernik je na ispitu sedam, a dvolinjak etrdeset sabaha, moe zakljuiti da
oni u preostalim danima dolaze izjutra, u sabah. A mogue je i da se pod etrdeset sabaha
misli na etrdeset dana, kao to je obiaj u arapskome jeziku da se sabahom aludira na dan,
to je jezika varijanta ''spominjanja dijela neega a podrazumijeva se cjelina'' (itlakun lil-
duz'i ve iradetun lil-kulli). U tom sluaju nema dokaza da meleki dolaze izjutra. Postoji i ta
mogunost da meleci dolaze svaki dan u vrijema kada je bio mejitov ukop prvoga dana. No,
znanje o tome pripada samo Allahu. Kad ne znamo kada meleci u toku dana dolaze mejitu, jer
je to od stvari gajba - niko to ne moe znati osim uzimajui od onoga kome je dolazila
Objava - i kad ne moemo u to proniknuti razmiljanjem, pa kako onda neko moe misliti da
je izjava Tvsa, r.a., i drugih o ispitivanju u trajanju od sedam dana potekla od njih samih,
bez tevkifa, ili sluanja, ili prenoenja od onoga ko je iznad njih, od onoga kome je dolazila
Objava?! Apsolutno, to nikako nije mogue! Tako ne misli niko ko ima bar malo dara za
razluivanje.

etrnaesti aspekt

U hadisima koji govore o ispitivanju openito se navodi da meleci ponavljaju pitanja

po tri puta u toku svog dolaska, na to smo ranije ve ukazali, dok isto nije jasno navedeno u
hadisima koji govore o sedam dana. Time se daje mogunost da to isto vai za svaki dan od
sedam dana. Jer, uzimajui u obzir poznato fikhsko pravilo da, kada se u mnogobrojnim
hadisima u kojima se nalazi openitost (itlak), s jedne strane, a ogranienost (takjiid), s druge
strane, ta openitost suava se na ogranienost (hamlul-mutlak alel-mukajjed), to je ovdje
upravo primjer toga.

Petnaesti aspekt

Neko moe rei da se na kraju Buharijeva hadisa, nakon ispita, navode rijei meleka:
Spavaj (odmaraj) dobri ovjee!, to upuuje na to da nakon toga vie nema niega.
Odgovor na to glasi da tako neto moe pomisliti samo onaj ko nema veeg znanja o
hadisima i ko nije duboko zaronuo u terminologiju i praksu hadiskih strunjaka. Kad oni
sakupljaju sve hadise na odreenu temu, usklauju ih jedne s drugima i onda uzimaju iz
svakog hadisa znaenje koje se ne nalazi u drugim predajama. U vezi sa navedenim
(Buharijevim) hadisom uenjaci vele da se radi o skraenom hadisu, dok su u drugim
hadisima nalaze mnogobrojni vani dodaci koji objanjavaju mnoge detalje. Buhari biljei
hadis od Esme bint Ebi Bekr, r.a., da je ula kada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Meni je
objavljeno da vi u svojim kaburima imate ispit. Tada bude reeno: 'ta zna o ovom ovjeku?'
to se tie vjernika ili onog ko ima jekin on kae: 'Ovo je Muhammed, Allahov Poslanik.
Doao nam je sa jasnim dokazima i uputom, pa smo mu se odazvali i slijedili ga.' Tada mu
bude reeno: 'Spavaj (odmaraj) dobri ovjee! Znali smo da si bio vjernik.' A to se tie
munafika ili onog ko je imao sumnje on kae: 'Ne znam! uo sam ljude da neto govore
pa sam i ja to isto govorio'. Ovo je Buharijev najkrai hadis koji govori o ispitu u kaburu.
On biljei i druge due vjerodostojne hadise u kojima postoje mnogi dodaci na koje se
uenjaci oslanjaju a moraju se na njih oslanjati pa kada bi neko uzeo samo navedeni
hadis, a ostavio ostale koji govore o istoj temi, onda bi morao zanegirati vjerodostojne hadise,
a to ne moe uraditi onaj ko ima razuma. Naprimjer, u ovom hadisu se ne navodi da e mejit
biti pitan i o svom Gospodaru i svojoj vjeri, a to se nalazi u drugim hadisima. Ne spominje
se ni to da e vjernik rei: ''Moj Gospodar je Allah, a moja vjera je islam''. U ovom hadisu se
ne navode ni imena dvojice meleka: Munkira i Nekira, a to je potvreno u Tirmizijevom
hadisu, kao to postoje i mnogi drugi vani dodaci u hadisima koji govore o ispitu u
kaburima. O ovoj temi se, ak, navodi vie od 70 hadisa. U svakom hadisu nalazi se nekakav
detalj koji ne postoji u drugim predajama. Zato onaj ko od 70 hadisa uzme samo jedan, on
ima pravo da uti! A bolje bi mu bilo da ne odbacuje i ne zanemaruje plemenite hadise!
Nema sumnje da ne postoji nikakva kontradiktornost o hadisu koji govori o ispitu u
trajanju od sedam dana i onoga kojeg biljei Buhari. Kada se ti hadisi pravilno usklade, onda
dobijamo sljedee znaenje: Meni je objavljeno da vi u svojim kaburima imate ispit. Tada
bude reeno: 'ta zna..., pa dokraja hadisa. Ovo se deava u toku sedam dana, jer je izraz
openit, moe se odnositi na jedan ili vie puta. Dakle, ako su pouzdani prenosioci potvrdili
da se to ponavlja sedam dana, onda smo obavezni njihove izjave i prihvatiti. Zadnji dio
Buhrijeva hadisa: Spavaj (odmaraj) dobri ovjee!, rijei su koji e biti reene po
zavretku ispita, tj. na njegov zadnji sedmi dan.

Profinjenosti (leta'if)

I na koncu, da ovu fetvu zavrimo sa nekoliko profinjenosti:

Prva profinjenost: do mene je doprlo da se sunnet dijelenja hrane u toku sedam dana
jo uvjek prakticira u Mekki i Medini. Taj sunnet nije prekimut od vremena ashaba do
dananjih dana. To je sunnet koji je prenesen s generacije na generaciju. Takoer sam vidio u
knjigama u vezi sa biografijama velikana da se esto navodi slijedee: 'Pa su ljudi uili
Kur'an na njegovom mezaru sedam dana.' Tako, npr., veliki hafiz hadisa Ibn 'Asakir u djelu
Tebjnu kezbil-mufteri biljei od fekiha 'Abdul-Kavijja el-Mesisija da je rekao: Preselio je
(na Ahiret) Nasr ibn Ibrahim el-Makdisi, u utorak , 9.muharrema 490. god., u Damasku.
Ostajali smo na njegovom kaburu sedam veeri uei mu svaku no dvadest kur'anskih
hatmi.
Druga profinjenost: poznato je da postoje osobe kojima se uope ne postavljaju
pitanja u kaburu, kao to je sluaj sa kategorijom 'siddikun' (iskreni), sa ehidima, sa onima
koji su bili na straama na Boijem putu (el-murabitun) i njima slinima. Od letifa
(prefinjenosti) na ovu temu spomenimo ono to u djelu erhu-r-Risale biljei El-Dezuli,
jedan od malikijskih imama, kada kae: Prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Munkir i Nekir se sputaju mejitu u njegov kabur. Oni su grubi, osori, crni, sa zelenim
oima i bezosjeajni. Riju zemlju svojim zubima i po njoj hodoju kao to neko od vas hoda po
magli. U ruci svokog od njih je eljezni eki, da njime udare najvee brdo na dunjaluku, ono
bi se istopilo kao to se topi olovo, pa mu (mejitu) postavljaju pitanja. Tada je Omer, r.a.,
upitao: 'Hou li ja biti kao to sam sada?' Ree: Hoe 'Onda u im odgovoriti', uzvrati
Omer. Onda ga je njegov sin Abdullah vidio u snu, nakon njegove smrti, i pitao ga: 'ta bi s
tobom?' Ree: 'Dola su mi dva meleka i pitala me: 'Ko je tvoj Gospodar? Ko je tvoj
poslanik?' Odgovorio sam im: 'Moj Gospodar je Allah, a moj poslanik je Muhammed! A vi,
ko je va Gospodar?' Pogledali jedan u drugog i kazali: 'Ovo je Omer!', pa su otili od mene.
El-Dezuli nastavlja: Slino se biljei i za Ebu'l-Me'alija, kada su mu doli dvojica
stranih meleka, on im je rekao: 'ta je vama?! Vi ste dvojica meleka moga Gospodara. itav
svoj ivot proveo sam Njega spominjui i Njegovu vjeru pomaui! Dunjaluk se ispunio
mojim rijeima. Na njemu mi dadoe nadimak Ebu'l-Me'ali. Meleki rekoe: 'Znamo da si
Ebu'l-Me'ali. Spavaj (odmaraj), prijatno ti bilo i ni za ta ne brini!' Ebu'l-Me'ali je Imamu'l-
Haremejn (El-Duvejni). Ovo to mu se desilo je zbog bereketa njegovog znanja. Da od
bereketa znanja ne postoji nito drugo osim ova poast - bila bi dovoljna.
Slino biljei i hafiz Ebu't-Tahir u djelu Et-Tujurijjat od Sehla ibn Ammara da je
rekao: 'Jezida ibn Haruna sam, nakon njegovog preselenja na Ahiret, vidio na snu. Upitah ga:
'ta je Allah s tobom uradio?' Odgovori mi je: 'U kabur su mi dola dva gruba i osorna
meleka i pitala me: 'Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? I ko ti je poslnik?' Tad sam se uzeo
za svoju sijedu bradu i rekao: 'Zar se ovakvog tako neto moe pitati?! Ja sam ove odgovore
ljude pouavao 80 godina! Pa su meleci otili.
Trea profinjenost: udim se onome ko ispit u kaburu od sedam dana teko prihvata a
Imam-i el-Gazali je jasno ukazao i na neto to je vee od toga. Taduddin es-Subki u djelu
Et-Tabekatu'l-Vusta u biografiji Ebu'l-Fetuha, Gazalijevog brata, navodi da je on jednog
dana na svom minberu rekao: uo sam mog brata, Huddetu'l-islama (el-Gazalija), k.s.,
kada je rekao: 'Mejit, od kada bude stavljen na tabut pa dok bude sputen u kabur, bude
zaustavljen na 40 mjesta i bude upitan o svom Uzvienom Gospodaru.' Es-Subki veli:
'Molimo od Allaha da nas uvrsti na naoj vjeri i dadne nam, Svojom dobrotom i
plemenitou, lijep zavrtak!
 TA TREBA INITI KAD VIDIMO DA JE NEKO NA SAMRTI? 36

H. hfz. Sinanuddin Sokolovi

Kad vidimo da je neko smrtno bolestan sunnet je okrenuti ga na desnu stranu, ali da
mu desni obraz doe prema Kibli. Ako je to nemogue onda emo ga povaliti na lea, -ali
emo mu glavu malo uzdignuti da bi mu bar lice dolo prema Kibli. Meutim, ako bismo
time namuili bolesnika ili bi nam to bilo teko izvesti usljed toga to je stambena
prostorija nepogodna ostaviemo- ga da lei kako mu je najlake.
Nekom prilikom jedan ashab zapitao je Muhameda a. s. da mu rekne ta se ubraja u velike
grijehe, na to mu je on rekao da ima devet stvari i to:
idolopoklonstvo;
sihir (spravljanje ina);
ubijstvo nevina ovjeka;
uzimanje kamata;
nezakonito prisvajanje imetka malodobne djece (koja su bez roditelja);
naputanje i bjeanje iz bojnih redova;
diranje u ast potenih ena;
otkazivanje poslunosti roditeljima;
smatrati dozvoljenim ono to je zabranjeno initi kod Bejtullaha, koji je Kibla i
umrlim (muslimanima).
Iz posljednjeg pasusa navedenog hadisa neki islamski uenjaci zak ljuuju da je sunnet
smrtno bolesna ovjeka-muslimana okrenuti prema Kibli, kao i kad umre.
Sunnet je bolesnika talkin initi tj. podsjetiti ga da izgovori kelimei ehadet
islamsko oitavanje. Ali, to moramo initi oprezno. Ako vidimo da to smrtnika nervira u tom
emo sluaju sami izgovaratikelimei ehadet i to poluglasno ne bi li se i on bar za nama
poveo.
Lijepo je kod samrtnika uiti i e"t-tehijjatu" jer se u njemu nalazi "kelimei ehadet". Jo bi
bilo najbolje ako nam se prui prilika da samrtniku objasnimo sutinu kelimei
ehadeta ne bi li umro s istim uvjerenjem da nema boga osim Allaha i da je Muhamed
a. s. njegov poslanik, jer je Alejhisselam rekao da e kad li tad li bez sumnje unii u
dennet onaj ije posljednje rijei budu: Lailahe illallah (ali svakako da bude svjestan onog
to je izgovorio).
Lijepo je da se kod samrtnika iskupi njegova rodbina, komije i prijatelji da bi se s
bolesnikom halalili. Isto tako lijepo je da ga neko od prisutnih zakanjuje vodom, a jo bi
bilo bolje ako imamo zemzema, i da bar neko ako ne svi kod njega ue Kur'an. Bilo bi
najbolje uiti Jasin ili suretur-R'ad. Inae, ko ne zna uiti u Kur'anu, neka ui bar ono to
zna od Kur'ana sureta koja inae ui u namazu.
Kad samrtnik izdahne treba mu povezati vilice - ako su otvorene - i sklopiti oi -ako su
otvorene. Onaj koji to bude inio lijepo je da izgovori:
U ime Allaha, a na vjeri Njegova poslanika. Boe! Olakaj mu stanje i uini lahkim ono
to ga eka. Usrei ga sastankom s Tobom i uini mu ono kud ide boljim od onog to iza
sebe ostavlja.

H. Hfz. Sinanuddin Sokolovi, Islamski propisi o uvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlog
36

muslimana, Sokolovi hadi hafiz Sinanuddin, Sarajevo, 1972.

Lijepo je umrlu osobu odmah staviti na veu seddadu ili manji ilim, na kojem e kasnije
- kad za to bude vrijeme - biti izneen do mjesta kupanja. Zatim emo ga okrenuti prema
Kibli, ako to ve ranije nismo uinili - i pokriti ga bijelim arafom.
Najbolje bi bilo umrlu osobu odmah odvojiti u posebnu prostoriju ukoliko nema mogunosti
da ga prebacimo u gasulhanu.
Nema potrebe da kod umrlog iko sjedi i da ga uva, jer to vjerom nije predvieno niti ima
ikakve potrebe.
Ne bi bilo loe da se umrlom jo odmah - im se okrene stavi jedan vei komad eljeza
ili neki drugi potei predmet na stomak da se ne bi naduo, pa je tei kad se nosi. Ruke mu
treba opruiti.
Dok umrli ne bude okupan nee se kod njega - niti inae za njegovu duu - uiti Kur'an.
Poslije svega ovog pristupie se poslovima oko sahrane, vodei stro go rauna, ako je umrli
neto oporuio (vasijjet uinio) u svrhu svoje smrti, ukopa, ili neeg drugog, da se ta
elja i nareenje ispuni, jer je volja umrlog isto to i slovo zakona, ukoliko samo nije u
suprotnosti sa eriatskim propisima.
Jo bi bilo najbolje, kad vidimo da je neko na samrti - pozvati imama ili nekog starijeg,
ali iskusnijeg ovjeka, koji je upuen u navedene stvari da bude prisutan, pa e on uraditi
ono to drugi ne znaju.
Mislim, da bi ponekad i o ovim stvarima trebalo progovoriti bar na kunim mevludima,
tevhidima ili hatmama, jer nai mlai nisu u ove stvari upueni, pa se i sami snebivaju u
asu smrti nekog lana porodice.

BILO BI POTREBNO PRIJE NEGO UMRLI BUDE SAHRANJEN IZMIRITI SVE

NJEGOVE MATERIJALNE OBAVEZE
Iako musliman ne bi smio sebi dozvoliti da umre pod dugom, ili nekim drugim
materijalnim obavezama bilo prema kome ipak se i to esto desi. U ovom sluaju
nasljednici bi trebali jo prije nego umrlog sahrane isplatiti sve njegove materijalne
obaveze -bar one za koje znaju, - jer je teak grijeh i velika odgovornost umrijeti pod
dugom i materijalnim obavezama prema drugim ljudima.
Gledajui kako se danas pojedinci odnose prema tuoj ili drutvenoj imovini ini nam se
da mnogi - iako na oko dobri vjernici - nisu svjesni teine grijeha i odgovornosti ako umru
pod dugom ili pod materijalnim obavezama bilo na koji nain. Dosta je napomenuti
samo to da Muhamed a. s. - kao Boiji poslanik - ne bi htio klanjati denazu onome ashabu
za kojeg bi ustanovio da je umro pod dugom.
Ashab Ebu Hurejre pripovijeda da je Muhamed a. s. imao obiaj - kad bi pred njegovu
damiju u Medini donijeli kojeg mrtvaca da mu on prema ustaljenoj praksi klanja
denazu - prvo zapitao prisutne: Je li umrli ostao kome duan? Ako bi mu rekli da
jest, pitao bi: Da li je bar ostavio imetka, kojim bi se moglo izmiriti njegovo dugovanje?
Ako bi mu rekli da jest on bi tada priao i klanjao denazu, a ako bi mu rekli da nije, on bi se
povukao rekavi prisutnim ashabima: Klanjajte denazu svome drugu(Buharija i Muslim).
Ovako je Muhamed a. s. postupao u prvim danima islamske zajednice dok ista nije imala
nikakvih materijalnih sredstava. Kasnije, kada je islamska zajednica dobila formu dravnog
ureenja i kada je poela raspolagati i sa finansijskim sredstvima tada je Alejhisselam izdao
slijedee nareenje: Men tereke malen fe liveresetihi, ve men tereke dejnen fe alejje ve
alel vulati min b'adi min bejti-mali".Ko umre a iza sebe ostavi imetka nasljednici su
duni izmiriti dugovanje, a ko (umre) i iza sebe ostavi dug (a ne ostavi imetka u tom
sluaju) ja sam obavezan, a poslije mene namjesnici iz dravne blagajne izmiriti taj
dug".
Dakle, Boiji poslanik nije dozvoljavao da musliman lei mrtav pod dugom, pa makar taj
dug snosila i drutvena zajednica. Sigurno ne bi Alejhisselam donio ovakvu odluku da nije
znao kako je umrlom teko leati pod dugom.
Evo jo nekoliko hadisa iz kojih emo moi sagledati svu teinu onog koji umre pod dugom,
a te dugove poslije njegove smrti niko ne likvidira ili mu ih vjerovnici ne halale. Muhamed a.
s. veli:
Dunik e se osjeati u kaburu, kao (to se ivi osjea) u zatvoru.
Dunik e u kaburu biti svezanih ruku. Nita ga od toga ne moe osloboditi osim
izmirenja dugova.
Tirmizija je zabiljeio hadis od ashaba Ebu Hurejre, koji veli da je Muhamed a. s. rekao:
Dua jednog vjernika (mu'mina) vezana je za dug sve dotle, dok se dug ne isplati.
Mislim da gornjim hadisima nije potreban nikakav komentar. Po trebno nam je samo to da
nastojimo da u asu svoje smrti ne budemo nikome nita duni, a ako smo se u toku ivota
kome ta i zaduili, da nastojimo taj dug to prije izmiriti, jer Muhamed a. s. veli: Izmeu
vas ubraja se meu najbolje muslimane onaj, koji (poteno i na vrijeme) izmiri svoje
dugovanje.
ta e biti s onima koji svjesno i namjerno zakidaju ili podkradaju druge na razne naine, pa
esto i lau i krivo se zaklinju, da bi samo od dotine osobe izvukli to vie novaca?!
Mislim da e biti dovoljno ako istaknemo da Alejhisselam ne bi htio klanjati denazu ni
onom muslimanu za kojeg bi saznao da je uinio kakvu pronevjeru ili utaju drutvene
imovine- pa makar to bilo i u najmanjoj koliini. Evo nam za to dokaza. Prilikom vojne na
Hajberu umro je neki ovjek-ashab o emu je i Pejgamber bio obavjeten. Tre balo je kao
borcu klanjati denazu i iskazati neke poasti. Meutim on je rekao ashabima: Klanjajte
denazu svome drugu.
Kad su ashabi uli za ovu Pejgamberovu odluku iznenadili su se jer im je bilo neobino
da Boiji poslanik ne oda vidnu potu jednome borcu za Islam. Kad je on vidio to njihovo
uenje rekao im je: Va je drug na putu borbe u ime Boga uinio utaju.
Kasnije su ashabi pregledali stvari umrlog borca meu kojima su nali i jednu perlu (neto
slino laniu ili derdanu) u vrijednosti svega dva dirhema.
Da nam stvar bude jasnija. Na Hajberu je voena bitka izmeu muslimana i Jevreja.
Muslimani su dobili bitku pa je trebalo ratni plijen podijeliti prema propisima Kur'ana od
ega bi neto ilo u dravni fond a neto bi se razdijelilo i borcima. Meutim, umrli ashab
je prije raspodjele plijena bio krijui prigrabio perlu, koja je pripadala nekome Jevrejinu i
zbog toga mu Boiji poslanik nije htio klanjati denaze.

ONAJ KOME NEKO UMRE ILI GA ZADESI NEKA NESREA NEKA MOLI
ALLAHA ZA SVOJE DOBRO
Neminovno je dok ivimo na ovome svijetu da uz radosti doivljavamo i alost. Meutim,
vjera nas ui da i u najteim asovima ivota budemo prisebni i da umjesto tuge i
razoarenja pribjegavamo pod okrilje Boije zatite i milosti. Muhamed a. s. nam savjetuje da
se i u asovima nastale nesree ili smrtnog sluaja u porodici obratimo Uzvienom Allahu
da nam On nadoknadi gubitak ili nesreu koju smo doivjeli zamijeni nekim dobrom,
koja e nam .bar ublaiti nastalu tugu i bol. Evo jednog takvog savjeta:
ena Boijeg poslanika a. s. Ummi Selema r. a. pripovijeda kako je ula kad je Alejhisselam
rekao:
Ako se Boiji rob kojeg zadesi neka nesrea (obrati Allahu d. .) prouivi ajet Inna
lillahi ve inna ilejhi radiun = Mi smo Allahovi i Njemu se vraamo (i uz to jo zamoli
Allaha rijeima): Boe! Nagradi me za ovu nesreu i tegobu koju sam doivio.
Nadoknadi mi (gubitak) boljim dobitkom Allah e ga dostojno nagraditi i
nadoknaditi mu gubitak boljim dobitkom. (Muslim, Ebu Davud, Nesaia i Tirmizija). Ista
Ummi Selema r. a. veli da je nekom zgodom Alejhisselam rekao: Kad se naete kod
bolesnika ili u sluaju smrti (nekog od porodice ili blie rodbine nemojte kukati ni
pomagati) nego molite Allaha da vam dadne dobro, jer (na takve vae dove i molbe upu-
ene Allahu) i meleki viu: amin =usliaj Boe. Pomenuta Ummi Selema r. a. bila je
prvobitno udata za Ebu Selemu. Kad joj je mu Ebu Seleme umro ona veli: Dola sam kod
Boijeg poslanika a. s. i rekla mu: Boiji poslanie! Umrije Ebu Seleme. On mi ree:
Reci: Boe! Oprosti mi grijehe, a ujedno oprosti grijehe i Ebu Selemi. Daj mi boljeg mua
od Ebu Seleme. Ja sam se - veli Ummi Selema -s ovakvom dovom i obratila Allahu, pa
mi On zaista i dao boljeg mua od njega (pa sam se kanje udala za) Muhameda a. s..
(Muslim, Ebu Davud, Nesaija i Ibni Made).

ZABRANJENO JE I PLAKATI NAGLAS ZA UMRLIM

Neosporno je, da je smrt jednog lana porodice teak udarac za istu i za bliu rodbinu.
Ona unosi pometnju i alost. Meutim i u takvim sluajevima Islam trai od svojih
sljedbenika smirenost i potpunu pribranost. Islam nam ne dozvoljava da u sluaju smrti
jednog lana ue ili ire porodice izgubimo prisebnost pa da u tom sluaju posve naglas
plaemo, deremo na sebi odjeu, a prije svega da za umrlim kukamo i nariemo, jer je to
neislamski obiaj ili jo bolje reeno ritual pripadnika nekih drugih vjera.
Tano je, da se alost za svojim umrlim ne moe iskljuiti, pa je onda i prirodno ako neko
i zaplae, ali moramo voditi rauna o tome da ne bismo kukali, naricali i naglas plakali.
Na pitanje svojih drugova - ashaba - smije li musliman plakati za umrlim, odnosno hoe li
biti kanjen ako bi zaplakao, Alejhisselam je rekao:
Allah nee kazniti zbog obinog plaa onog koji za umrlim plae niti zbog tuge koju osjea
srce."
Zna se, da je sam Muhamed a. s. zaplakao kad mu je umro malo dobni sin Ibrahim.
Plakao je i za unukom Umejmom od keri Zejnebe kad je umrla. Kad su ashabi vidjeli
da Alejhisselam plae, tada mu je Sa'd ibni Ubade primijetio:
Plae li to? Boiji poslanie! A zar nam nisi zabranio da plaemo (kad nam neko
umre? Na to mu je Muhamed a. s. rekao: Ovo je samo znak milosti (prema umrlom) koju
je Allah stavio u srce svojih robova. Allah e ukazati svoju milost samo onim svojim
robovima koji i sami budu imali samilosti (prema drugima) (Taberanija od Abdullah ibni
Zejda). Abdulah sin drugoga halife Omera pripovijeda:
Boiji poslanik a. s. posjetio je (bolesnog) Sa'd ibni Ubadeta zajedno s Abdurrahmanom
ibni Aufom, Sa'd ibni Ebi Vekkasom i Abdullah ibni Mes'udom. (Tom prilikom) zaplakao
je Boiji poslanik a. s. (jer mu je bilo ao Sa'da). Kad su prisutni vidjeli kako Boiji
poslanik plae i oni su poeli plakati. Zatim je Alejhisselam rekao: uli ste (ranije od
mene) da Allah nee kazniti (muslimana) zbog obinog plaa (za umrlim) niti zbog tuge
koju osjea srce. (Znajte) da e Allah kazniti ili nagraditi zbog ovog - pa je pokazao na svoj
jezik.
Na temelju navedenih hadisa islamski uenjaci saglasni su u tome, da je za umrlom osobom
dozvoljeno zaplakati, ali ne visokim glasom.
Naricanje za umrlim, koje se i do dan-danas kod nekih naroda po draje, pa ak se smatra i
nekom vrstom rituala - Islam najstroije zabranjuje. Naalost i pored najstroije islamske
zabrane i danas ima krajeva i u naoj domovini gdje muslimani za umrlim nariu, a to se
tie plakanja naglas to je kod mnogih skoro obavezna praksa. Malo je sluajeva -iako ih ima -
gdje se alost i tuga za umrlim - kao to bi trebalo da bude - moe samo osjetiti na suznim
oima familije i rodbine. Moda mnogima nije ni poznato da je vjerom zabranjeno za
umrlim naricati, kukati i na sav glas plakati. Zato emo ovdje iznijeti nekoliko hadisa iz kojih
e oni, koji to ine moi vidjeti da to musliman ne treba i ne smije initi, jer zbog toga
dotini grijei, a mrtvi trpi. Ashab Ebu Se'id el-Hudrija veli: Boiji poslanik je prokleo
osobu koja narie, kao i osobu koja tu sjedi i slua (ako to ne mora initi). (...)
Abdullah ibni Omer pripovijeda:
Kad je izvren atentat na moga oca Omera on je pao u agoniju zbog ega su ukuani
poeli na sav glas pomagati. Kad se Omer osvijestio rekao je: Zar vi ne znate da je Boiji
poslanik rekao: ,Mrtvac e biti izloen kaznama u kaburu zbog naricanja i na sav glas
plakanja (njegove familije i rodbine) za njim' (Buharija, Muslim, Ibni Made i
Nesaija). (...)
Arapi vele: Ne plai za mrtvim ve za ivim (ako krene krivim putem).
Veliki islamski uenjak i pobonjak Hasan el-Basri veli: Najvee zlo ini onaj, koji za
umrlim plae, a sebe zaboravlja. Jusuf-beg engi veli:
Mrtve dobrim spominjat
A za njima ne plakat
Jer e tamo i nas zvat
Toj' islamsko, Avdija.
Nai bi imami na ovakve i sline stvari trebali ee upozoravati svoje dematlije, jer
mnogi iz nepoznavanja navedenih propisa plau na sav glas za umrlom osobom, a kada bi ih
neko na to valjano upozorio, sigurno bi se okanili tog neislamskog obiaja - bar neki.

NAGRADA RODITELJIMA, ZA UMRLU IM MALODOBNU DJECU - ALI

KOJI ZA NJIMA NE NARIU
Velika je alost djeci kad im umre majka ili otac, ali je jo tee roditeljima kad im umre
dijete. Djeca se bre razgovore za umrlim roditeljima, nego li roditelji za djecom. To je
donekle prirodno, jer i sam Muhamed a. s. veli: Evladuna ekbaduna = naa su djeca - nae
digerice.
Zbog tog velikog gubitka, a i alosti, koju podnesu roditelji Muhamed a. s. je po
ovlaenju Uzvienog Allaha nagovijestio veliku nagradu onim roditeljima koji izgube
jedno, dvoje ili troje malodobne djece, ali pod uslovom da strpljivo podnesu taj bol u
oekivanju nagrade Uzvienog Allaha. Naveemo nekoliko hadisa u kojima se ba o tome
govori, a to e moi posluiti roditeljima, a naroito majkama za to bolju utjehu, da
bar za izgubljenim plodom svoga srca lake podnesu. Evo tih hadisa:
(Uzvieni Allah veli): ,Kad uzmem malodobno dijete od Moga roba, ali koji vjeruje da
e za to biti nagraen, nema mu druge plae osim denneta'. - (Buharija od Ebu Hurejre).
Za pet stvari musliman e biti obilno nagraen (od strane Allaha d. .) i to za:
(za priznavanje da je samo Allah-Bog rijeima): Lailahe ilellah;
(za slavljenje Allaha rijeima): Subhanallah;
(za iskazivanje zahvalnosti Uzvienom Allahu rijeima): El-hamdu lillah;
(za priznavanje da je Allah najvei rijeima): Allahu ekber;
(i za strpljivost) za djetetom kad umre. - (Nesaija, Bezzar, Hakim, i Ibni Made od Ebu
Selma-a).

KLANJANJE DENAZE NAMAZA

Klanjati denazu umrlom muslimanu je obligatna vjerska dunost farzi kifaje koju
kad obavi i manja grupa muslimana - sa ostalih spada dunost.
Iako je nain klanjanja denaze namaza obraen u Fikhu to bi s lahkoom mogao
nauiti, ipak je potrebno neto iznijeti i dati nekoliko napomena. Naime, poto danas
imamo velik broj muslimana, koji pripadaju poslijeratnoj generaciji a koji sigurno ne znaju
kako se klanja denaza to bi bilo potrebno da imam prije nego se pristupi klanjanju
denaze - na jedan lijep nain - uini slijedee:
Prvo - da upozori prisutne da je i za denazu namaz potreban abdest, pa prema tome ko je
bez abdesta, neka se udalji ili neka bar uzme tejemmum, ako nema vremena da uzme
abdest.
Drugo - da upozori prisutne, koji ele klanjati denazu namaz - da se svrstaju u najmanje
tri reda (saffa), jer to ima svoju svrhu, i kako to vidimo iz hadisa, koga nam prenosi ashab
Malik ibni Hubejre, a koji veli da je Pejgamber rekao:
Kad umre jedan musliman (svakako ako je umro s imanom), ako mu (najmanje) tri saffa
ljudi klanja denazu zasluio je da unie u dennet. (Ebu Davud, Ibni Made i
Tirmizija).
Zabiljeeno je da bi pomenuti Malik, kad bi kao imam stao da klanja neukom umrlom
denazu prvo svrstao ljude u tri saffa, jer je znao od kolike je to moralne koristi za umrlu
osobu, pa bi na to i nai imami trebali upozoravati prisutni demat da se svrsta u najmanje
tri saffa, a nita ne smeta - to bi bilo jo i bolje - ako ima i vie safova.
U sluaju da nema vie od 6 ljudi osim imama tada e se prisutni svrstati tako: u prvi saf
tri, u drugi dva, a u trei jedan ovjek.
Tree - da u nekoliko rijei objasni prisutnim nain klanjanja denaze namaza, jer je
injenica da mnogi ne znaju kako se klanja denaza, a ele da je - kako-tako - klanjaju.
Trebalo bi da imam prisutnim rekne:
a) da se nijjet moe uiniti - i da je to jo i bolje - na svome jeziku i to kako slijedi ili
slino: Euzu billahi... Bismillahir-rahmanir-rahim:
Odluih da u ime Uzvienog Allaha klanjam denazu ovoj umrloj osobi (moe navesti i
ime i prezime) za ovim imamom. Mislim da nije potrebno ni isticati da se nijjet moe
uiniti i samim srcem.
b) da se poslije prvoga tekbira kad se ruke sveu ui: Subbhane kellahumme... koje se
inae ui na prvim rekatima svih namaza;
c) da se poslije drugoga tekbira - ne diui ruku - ue isti salavati, koji se ue u
namazu iza Et-tehijjatu...
Imam bi mogao glasno obnoviti Subhaneke i Salavate.
d) da se (poslije treeg tekbira ui neka dova, kojom emo moliti Uzvienog Allaha za spas
umrle osobe, a najbolje bi bilo da se ui ona diova, koja je ve i uobiajena, a koja u
prevodu glasi:
Boe! Oprosti grijehe naim: ivim i mrtvim, prisutnim i odsutnim, velikim i malim,
mukim i enskim. Boe! Koga od nas poivi - poivi ga u Islamu, a kome dadne smrt -
podaj mu da umre s imanom. Odlikuj ovog umrlog (ovu umrlu) mirom, spokojstvom,
milou, oprostom grijeha i Svojim zadovoljstvom.
Boe! Ako je umrla osoba inila dobra djela i Ti joj pri dodaj jo vie dobroinstva
(sevaba), a ako je bila grijena oprosti joj (Boe). Daj da je doeka sigurnost i radost, poast
i odlikovanje.
O najmilostiviji Milosnie! Uini (sve ovo) Svojom milou. Ako klanjamo denazu
malodobnoj osobi tada emo umjesto treeg i etvrtog pasusa tj. odmah poslije drugog
pasusa nadodati slijedee:
Boe! Uini nam ga predvodnikom. Boe! Uini nam ga uzrokom nagrade i opskrbe.
Boe! Uini nam ga onim koji e se kod Tebe za nas zauzimati i ije e zauzimanje biti
usliano. Ko ne zna uobiajene dove na arapskom jeziku neka bar tri puta rekne:
Allahummagfirli = Boe oprosti mi grijehe, ili jo bolje ako zna neka proui ovaj
ajet:
Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar.
Miljenja sam da bi bilo jo najbolje da prisutni ue dovu na svome jeziku (kao to je gore
navedena), jer bi onda bar znali ta mole Uzvienog Allaha za umrlu osobu, jer je prava
svrha ove dove da se svojski i sa sveg srca zaloimo kod Allaha za umrlog, kao to je i
sam Muhamed a s. rekao:Iza sallejtum alel-mejjiti fe ahlisu lehud-du'ae.
Konano, trebamo znati da je i Pejgamber inio dovu na svome jeziku. I na ovo bi imam
trebao skrenuti panju prisutnim i poduiti ih kako e moliti Allaha za spas due umrle
osobe. Ne bi denaza smjela poprimit obiljeje samo mehanikog rituala.
Mrtvacu, koji je nekiim sluajem ukopan, a da mu nije klanjata denaza moe se klanjati
na kaburu pa makar i ne bio okupan i to sve dotle dok smo jo u uvjerenju da mu se tijelo
nije poelo raspadati. Prema novoroenetu koje je pokazalo znake ivota postupa se
kao i s odraslim kad umre. Meutim, ako se novoroene rodilo mrtvo, u tom sluaju
emo mu nadjeti ime, okupati ga, zamotati ga u neto pa zakopati bez klanjanja denaze.
Prema erijatskim propisima nismo duni klanjati denazu niti e biti izvren koji drugi
vjerski obred:
1. odmetniku i razbojniku kad pogiine na licu mjesta;
2. onome koji ini umorstvo davljenjem, ali ako pogine u asu toga ina;
3. onome koji pogine u borbi iz plemenskih i stranakih zadjevica i razmirica;
4. onome koji je hotimino ubio svoga oca ili majku, pa ma ne znam poslije toga
koliko ivio i inio dobrih djela;
Samoubici - iako je veliki gnijenik - klanjaemo denazu. Pravo klanjanja denaze namaza -
kao imam - pripada mahalskom imamu (imami hajju). Ako imam ne bi htio ili ne bi bio
prisutan, a nije odredio sebi zamjenu, tek onda pripada pravo da kao imam klanja denazu
velija tj. najblii roak umrle osobe, koja se u prvom redu i brine oko sahrane umrle
osobe.
Ako je umrla osoba pismenim vasijjetom ili pred valjanim svjedocima usmeno oporuila da
joj neko drugi osim imama klanja denazu, toj se elji moe udovoljiti samo uz pristanak
dotinog imama. Inae, oporuka bez pristanka imama ne moe biti izvrena.
Za klanjanje denaze namaza nije precizirano vrijeme. Moe se klanjati u svako doba
dana i noi. Jedino ne bi bilo lijepo bez nude (mekruh je) da se klanja kad sunce izlazi, kad
je na sredini neba i kad zalazi.
Zabiljeeno je da je Muhamed a. s. klanjao denazu nekom ovjeku u noi, koji je inae bio
poznat po tome, to bi preko noi i to na glas - mnogo Allaha d. . slavio (i zikir Ga
inio).
Hazreti Alija je sahranio hazreti Fatimu u noi.
Prvi halifa Ebu Bekir-Siddik, trei halifa hazreti Osman ibn Affan, hazreti Aia i Ibni Mes'ud
sahranjeni su takoe po noi.
I sam Boiji poslanik Muhamed a. s. koji je preminuo u ponedeljak prije podne pokopan
je u noi uoi srijede.
Mi iz praktinih razloga klanjamo denazu preko dana i to u odreeno vrijeme da se
iskupi to vie svijeta.
O tome bi zaista trebalo voditi rauna, kako bi se denaza klanjala u ono vrijeme kada e
biti na okupu najvie onih koji e umrlom klanjati denazu, a ne samo koji e ga pratiti.
Trebalo bi praktikovati - bar ondje gdje postoje uslovi - da se denaza namaz klanja pred
damijom i to poslije podne ili jo bolje poslije ikindije namaza, pa da se tek onda nosi na
groblje, jer bi u tom sluaju bio vei broj onih, koji bi umrlom kjlanjali denazu, jer su
doli da klanjaju redovni namaz.

DUNOST NAM JE UMRLOM MUSLIMANU KLANJATI DENAZU

Jedna od naih dunosti,kao to smo to ve ranije istakli, prema umrlom muslimanu jest i
ta, da mu, kad umre, klanjamo denazu. Ta dunost spada u podruje naih vjerskih
obaveza, koje su struno nazvane farzi kifaje.
Da nas uistinu vjera dui da umrlom muslimanu klanjamo denazu vidimo iz slijedeih
hadisa.
Ashab Ebu Hurejre pripovijeda da je Muhamed a. s. rekao:
Musliman je u obavezi prema drugom muslimanu est stvari i to:
1. kad ga sretne da ga pozdravi (rijeima: es-selamu alejkum);
2. kad ga pozove na svadbu (ili na neko drugo kuno veselje) da mu ode (ali samo ako
nee biti alkoholnih pia ili neeg slino to vjera zabranjuje);
3. ako ga zamoli za neki savjet ili uputstvo, da ga nasavjetuje;
4. kada kihne da rekne: El-hamdu lillah da mu nazdravi rijeima: Jerhamukellah
= Bog ti se smilovao (ili bar da mu rekne: nazdravlje);
5. kad se razboli da ga obie;
6. kad umre da mu klanja denazu i da ga otprati do groba. (Muslim, Tirmizija, Nesaija
i Ibni Made). (...)
Dakle, Muhamed a. s. nam preporuuje da klanjamo denazu, a ne samo da pratimo umrlu
osobu, kao to se kod nas danas u najvie sluajeva praktikuje. Morali bismo ovoj dunosti
posvetit malo vie panje, a prije svega trebali bismo upoznati i nae mlae sa ovim
vjerskim imperativom, ali ih uz to prethodno i pouiti kako se klanja denaza, jer ih je
mnogo koji o tome nemaju ni pojma, a mi smo za to odgovorni pred Uzvienim Allahom.
Ako svoje mlae ne uputimo u ovu vjersku dunost - moemo doi u situaciju da nam ne
imadne ko klanjati denazu i kad umremo.

POELJNO JE DA TO VEl BROJ MUSLIMANA UMRLOJ OSOBI KLANJA

DENAZU
U cijelom islamskom svijetu, a naroito u gradovima, uobiajeno je da se umrla osoba snese
pred centralnu ili neku veu damiju da joj se tu poslije podne ili ikindije namaza klanja
denaze namaz. To je raeno i za vrijeme Alejhisselama, jer su ashabi snosili svoje umrle
pred njegovu damiju da im on lino kao imam klanja denazu. U Mekki i za vrijeme
hada, kad je najvea tiska, donose umrle kod Bejtullaha da im se tu klanja denaza. To ima
svoje opravdanje i veliku svrhu, jer e pred damijom sigurno biti vei broj onih, koji e
umrloj osobi klanjati denazu, a koji inae ne bi naroito doli da joj klanjaju de nazu,
ako tu ne bi bila donesena.
Iz nekoliko hadisa, koje emo navesti vidjeemo da je od velike koristi po umrlu osobu,
samo ako je umrla s imanom, ako joj klanja denazu to vei broj muslimana, ali ako se oni
u svojoj dovi budu iskreno obratili Uzvienom Allahu za njen spas i oprost njenih grijeha,
koje je poinila prema Uzvienom Allahu.
Pejgamberova ena hazreti Aia pripovijeda da je Alejhisselam rekao: Kojem umrlom
muslimanu klanja denazu stotinu muslimana, ali ako se budu (u svojoj dovi zauzeli kod
Allaha d. .) da ga On spasi (i da mu oprosti grijehe) njihovo e zauzimanje (kod Allaha)
biti primljeno.(Muslim, Nesaija i Tirmizija). (...)
Buharija i Muslim zabiljeili su sluaj Sehl ibni Hanifa i Kajs ibni Sada, koji su sjedili
na Kadisijji. Pokraj njih je naila denaza, a oni su ustali na noge. Neko im je rekao: To je
nemusliman a oni su na to odgovorili: Pokraj Boijeg (poslanika naila je denaza, a on
je ustao. Kad mu je neko rekao: Umrla je Jevrejka on je na to odgovorio: A zar i ona
nije ovjek, koja je nosila duu?
Ne znam da li je gornjim hadisima potrebno jo ikakvo objanjenje? Zar nam jasno ne
govore kako se Muhamed a. s. odnosio ne samo prema ivim nego i prema mrtvim
nemuslimanima! Zar to nije znak najvee tolerancije i najvie irokogrudnosti.
IZBOR MJESTA ZA KABUR, SPUTANJE U KABUR I ZAKOPAVANJE
UMRLE OSOBE
a) Izbor mjesta
Nije ba svejedno kao to mnogi misle i govore gdje emo i pokraj koga emo biti
ukopani. Kao to i za ivota od loeg komije moemo biti uznemireni, tako i kad umremo,
ako budemo pokopani pokraj ovjeka, koji se u svome ivotu loe ponaao moemo biti
uznemireni, ako ni na koji drugi nain, a ono sluajui i gledajui njegovo iskuenje
izvjesne kazne. Zato nam je Muhamed a. s. i preporuio da svoje umrle kopamo pokraj
dobrih i pobonih ljudi. On veli:
Sahranjujte svoje umrle pokraj dobrih (i pobonih ljudi), jer e umrli biti uznemiren (ako ga
ukopate) uz loa ovjeka, kao to moe biti uznemiren i od loa susjeda (na ovome svijetu).
Ova preporuka Boijeg poslanika ima i odgojnu stranu. Naime, onaj, koji se u svom ivotu
udaljio od propisa Islama treba da vidi da ni mrtav nije dostojan onima koji se kao
muslimani valjano vladaju potujui Uzvienog Allaha i Njegova Resula. To je konano i
zakon ivota na ovome svijetu, jer onima koji kre red i mir, koji treba da vlada meu
ljudima, nema mjesta u drutvu potenih i estitih graana.
Lijepo bi bilo (mustehab je) pokopavati rodbinu na jedno mjesto. To je zapravo red kojeg
je uveo Alejhisselam, pa ne bismo trebali odstupati od tog reda, ako samo za to postoji
mogunost.
Ashab Muttalib, sin Veda'a pripovijeda da je Alejhisselam, kad je pokopavao Osman ibni
Maz'una, prvog muhadira koji je umro u Medini, donio jedan povei kamen i stavio ga iznad
glave pokopanog i tom prilikom rekao: S ovim u obiljeiti grob svoga brata i kraj njega
kopati ko umre od moje porodice.
Osman ibni Maz'un umro je polovicom tree godine po Hidri i ukopan je u groblju Bekija.
Bio je Alejhisselamov roak po mlijeku, pa ga je s toga nazvao svojim bratom.
b) Sputanje u kabur
Kod nas je obiaj da umrlog spuste u kabur familija, najblii roaci ili poznanici. Nita ne
smeta ako to uradi i neko drugi, samo bi bilo najbolje da umrlu osobu spuste u kabur
najpoboniji ljudi. To saznajemo iz jednog hadisa, kojeg je pribiljeio Buharija od ashaba
Enesa, koji veli da je Muhamed a. s. prilikom sahrane svoje kerke Ummi Gjulsume, ene
Osman ibni Affana, traio da je spusti u kabur ko je prethodne veeri najvie bio u ibadetu.
Javio se ashab Ebu Talha, kojem je Muhamed a. s. rekao:
Spusti je u kabur to je on i uinio.
Sunnet je da bar jedan od onih koji sputaju umrlu osobu u kabur rekne: Bismillahi ve ala
milleti Resulillah = U ime Allaha, a na (putu) vjere njegova poslanika. Boe! Otvori nebeska
vrata dui umrle osobe. Lijepo je primi. Rasprostrani joj mjesto u kaburu. (Ebu Davud,
Tirmizija i Ibni Made od ashaba Abdullah Ibni Omera).
Nema nikakve zamjerke ako umrlu osobu spustimo u kabur na uetima, prije svega ako je
previe teka ili je u kaburu voda ili blato.
Sunnet je ako za to postoji mogunost da se prilikom sputanja umrle osobe u kabur prvo
spuste noge, pa onda glava.
Isto tako sunnet je da lice umrle osobe bude to vie okrenuto prema Kibli. Zato i stavljamo
pod lijevo rame komad tvrde zemlje ili jo bolje kamen kako bi lice prema Kibli bilo to vie
okrenuto.
Iz higijenskih i estetskih razloga bilo bi bolje da i mukarce sputamo u kabur zajedno s
tabutom, kao to to inimo kod enskih osoba. To se uglavnom sada poslije rata poelo u
mnogim mjestima i praktikovati, a naroito u gradovima.
c) Zakopavanje umrle osobe
Kod nas je lijep obiaj da uglavnom svi prisutni sudjeluju u zakopavanju umrle osobe
odnosno da skoro svako od prisutnih baci bar po nekoliko lopata zemlje. To je zapravo i
sunnet, jer je tako radio i na Pejgamber. Ibni Made je zabiljeio hadis iz kojeg vidimo da je
nekom prilikom Muhamed a. s. klanjao denazu nekome ovjeku, a zatim kad je doao na
kabur da je proao od strane glave umrle osobe i bacio tri ake zemlje.
Neki su islamski uenjaci miljenja da bi bilo lijepo da pri prvom bacanju zemlje izgovorimo:
Minha haleknakum, pri drugome: Ve fiha nu'idukum, a pri treem: Ve minha
nuhridukum tareten uhra. Ovo je 55. ajet sure Taha, a u prevodu glasi:
Mi smo vas od zemlje stvorili, u nju emo vas povratiti i iz nje emo vas izvaditi drugi put.
Veli se da je Muhamed a. s. uio gornji ajet prilikom ukopavanja svoje keri Ummi
Gjulsume.

UENJE NA KABURU POSLIJE ZAKOPAVANJA UMRLE OSOBE

Kod nas je lijep obiaj da poslije zakopavanja umrle osobe "sjede" kraj kabura mahalski
imam, a ponekad i jo koji od imama pa proue:
posljednja dva ajeta iz sure Bekare (Amener-resulu,..);
tri puta: Kul Huvallahu ehad ...;
po jedanput: Kul euzu bi Rabbil-felek... i Kul euzu bi Rabinnasi.
Poslije svakog prouenog sureta, u mnogim naim mjestima, ue se tekbiri i to naglas, koje i
prisutni prate. Mislim da bi bilo lijepo i mnogo sveanije ako bi se to uvelo i ondje gdje se to
sada ne praktikuje.
Poslije navedenih sureta proui se: Fatiha i Elif Lam Mim ...
Ako ima vie uaa nita ne smeta ako se prije uenja Ihlasa proui jo neko krae aere ili
sure.
Poslije prouenog aereta i sureta ui se dova i to prema uvedenom obiaju na arapskom
jeziku, koju prisutni mu'mini i muslimi prate sa Amin!
Sunnet je kad umrlog zakopamo initi dovu i moliti Uzvienog Allaha za njegov spas, jer je
to preporuio sam Muhamed a. s. To vidimo iz hadisa, kojeg nam prenosi trei halifa Osman
ibni Affan. On veli: "Boiji poslanik bi poslije zakopavanja umrle osobe stao vie kabura i
rekao: Molite Allaha da oprosti grijehe vaem bratu. Molite Ga, da mu dadne smirenost i
postojanost, jer je on sada na ispitu". (Ebu Davud).
Donosimo tekst dove na arapskom jeziku, a ujedno i njen prevod. Miljenja sam da ne bi bilo
loe, a moda bi bilo i mnogo vie interesovanja kod prisutnih, ako bi uili dovu i na
naem jeziku i to naglas, jer bi prisutni u tom sluaju znali ta mole Allaha za umrlu osobu
pa bi i njihove misli u tom pravcu bile usmjerene, a ne bi samo tek tako, kao to to mnogi
ine, iz navike vikali Amin = usliaj Boe!
Ukoliko bi neko mislio da nema smisla uiti dovu na naem jeziku - ja odmah napominjem
da je i sam Muhamed a. s. kao i svi njegovi ashabi - upuivao sve svoje dove Uzvienom
Allahu na svome jeziku, kojeg su prisutni, razumjeli, a nisu to inili na nekom - njima
nepoznatom jeziku.
 RAZNE DOVE37

DOVA KADA SE KRENE U DAMIJU RADI OBAVLJANJA NAMAZA

Nakon to se ovako uzme abdest, treba mirno i dostojanstveno krenuti u damiju radi
zajednikog obavljanja namaza, jer, prema hanefijskom mezhebu, obavljanje farz namaza u
dematu (osim dume) spada u pritvreni sunnet. Muhammed, alejhi ve alihisselam, je
rekao: Namaz obavljen u dematu vrjedniji je od pojedinanog za dvadeset i sedam
stepeni, a u drugoj predaji: za dvadest i pet stepeni.
U jednom hadisu, koji biljei Buhari, spominje se da je Poslanik, izlazei iz kue radi
obavljanja namaza u damiji, uio:


.
Gospodaru moj, neka moje srce bude nurli i moj jezik nurli, neka moj sluh i moj vid budu nurli.
Neka iza mene i ispred mene bude nur (svjetlo). Neka iznad mene i ispod mene bude nur. Allahu
moj, podari mi nur.

DOVA PRILIKOM ULASKA U DAMIJU

Kada se dolazi u damiju treba paziti da na obui ne bude kakve neistoe. Pri ulasku u
damiju treba zakoraiti desnom nogom. U jednom hadisu, koji biljei Muslim, spominje se
da je Muhammed, alejhi ve alihisselam, rekao: Kada neko od vas ue u damiju neka
nazove selam Poslaniku, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, a potom, neka proui:
.


Gospodaru moj, otvori mi vrata Tvoje milosti.

DOVA POSLIJE EZANA

Onaj koji uje ezan, lijepo je da tiho ponavlja rijei ezana, a nakon toga da proui:



.
Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar; da mi je Muhammed, sallellahu alejhi ve alihi ve
sellem, poslanik; da mi je islam vjera.
Nakon toga lijepo je prouiti ovu dovu:




.
Gospodaru moj, Gospodaru ovoga potpunog poziva i namaza obavljenoga, podari
Muhammedu visok i astan poloaj i proivi ga na hvaljenom mjestu koje si obeao.
Buhari je zabiljeio hadis u kojem Poslanik, alejhi ve alihisselam, kae da e onaj, ko poslije
ezana proui ovu dovu, imati pravo na njegov efaat na Sudnjemu danu.
Izmeu ezana i ikameta lijepo je uputiti dovu Allahu za bilo koji murad. U jednom hadisu
koji biljee Tirmizi, Ebu Davud i Nesai, Poslanik je rekao: Dova upuena Allahu, d..
izmeu ezana i ikameta, nee biti odbijena.
37 Izbor iz djela: Zahid Mujkanovi, Velika zbirka dova sa uputstvima zaobavljanje islamskih propisa, Zahid Mujkanovi, Sarajevo, 1425./2005.
DOVE POSLIJE NAMAZA
U jednom hadisu koji biljei Buhari, spominje se da je Allahov Poslanik, alejhi ve
alihisselam, poslije svakog namaza uio ovu dovu:



.

Gospodaru moj, od Tebe traim zatitu od krtosti i kukaviluka; od Tebe traim zatitu od
duboke starosti i kaburskog azaba.
U drugom hadisu koji biljei Ebu Davud i Nesai, Poslanik, alejhi ve alihis-selam, preporuio
je Muazu da poslije svakog namaza proui ovo:

.

Gospodaru moj, pomozi mi u mom nastojanju da Te spominjem, da ti zahvalu izraavam i da
ti ibadet, na najljepi nain, iskazujem.

KUNUT DOVA


.
.
Gospodaru na! Od Tebe pomo, oprost i uputu traimo. U Tebe vjerujemo i Tebi pokajanje
izraavamo. U Tebe se uzdamo i hvalu Ti, svakim dobrom, izraavamo. Na blagodatima Ti
zahvaljujemo, a ne skrivamo ih. Odbacujemo i naputamo svakoga onog ko se Tebi protivi.
Gospodaru na! Samo Tebe oboavamo, Tebi klanjamo i seddu Tebi inimo. Tebi teimo i
naglimo, nadajui se Tvojoj milosti i bojei se Tvoje kazne. Uistinu, Tvoja kazna e stii
nevjernike.

DOVA POSLIJE BILO KOJEG NAMAZA

Poto ima vie razliitih namaskih dova, ovdje emo navesti jednu dovu koja se moe uiti
poslije bilo kojeg namaza, obaveznog ili dobrovoljnog:
.


. .
.

. .
( ).
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala
pripada Allahu, Gospodaru svjetova, a salavat i selam najboljem stvorenju, Muhammedu,
njegovom potomku i svim njegovim ashabima. Gospodaru na! Primi od nas ovaj na
namaz kao to si ga primio od Tvojih dobrih robova! Gospodaru na! Daj nam dobro na
ovome i na buduem svijetu i zatiti nas od dehennemske kazne. Gospodaru na! Oprosti
nama, naim roditeljima, naim uiteljima, naim ejhovima i svim vjernicima i
vjernicama, muslimanima i muslimankama - ivima od njih, a i onima koji su preselili na
Ahiret. Gospodaru moj, uini mene i moj potomak od onih koji namaz obavljaju i primi
dovu. Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga
predstavljaju oni, i mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

DOVA POSLIJE TERAVIH-NAMAZA

.



.

.
.

.
( ).
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala
pripada Allahu, Gospodaru svjetova, a salavat i selam najboljem stvorenju, Muhammedu,
njegovom potomku i svim njegovim ashabima. Gospodaru na! Primi od nas teravih-
namaz tako Ti svetosti ramazanske i odlinosti Tvoga poslanika Muhammeda, i posebnog
mjesta koje imaju Tevrat, Zebur, Indil i Kuran! U ramazanu je blagoslov, oprost i spas
od vatre kiptee i estoke, i spas od drugih zala raznovrsnih! O Premilostivi,
Dobroinitelju, Ti koji nagrauje i kanjava, Uzvieni i Svemoni! Dobrodolicu ti
izraavamo, o ramazanu! Allahu na, primi od nas teravih-namaz i dovu i ne odbaci nam
ih kao manjkave, tako Ti Tvoje neizmjerne milosti, o najmilostiviji Milosnie!
Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju
oni, i mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

BOLESNIK I POSJETA BOLESNIKU

Jedan od naina da se prisjetimo smrti je i posjeta bolesniku. U tome je veliki sevap. Postoji
mnogo hadisa koji istiu vrijednost te posjete. Mi ih ovdje neemo nabrajati, nego emo se
zadrati na pravilima lijepog ponaanja bolesnika i onoga koji ga posjeuje.
Prije svega, lijepo je raspitivati se za stanje brata muslimana, bez obzira bio on bolestan ili
ne. Na taj nain stvara se jaka veza meu lanovima muslimanske zajednice. A to je ono to
nam danas toliko nedostaje.
Sunnet je posjetiti bolesnika. Postoji mnogo hadisa koji govore o tome i o nagradi koja slijedi
za onoga ko ga posjeti. Kada se ue kod bolesnika ne treba se dugo zadravati. Lijepo je
staviti ruku na njegovo elo ili ruku, upitati ga za njegovo stanje i sa njim o lijepom govoriti i
nastojati oraspoloiti ga. Lijepo je rei mu da lijepo izgleda, pa makar i ne bilo tako. Ne
treba u blizini bolesnika priati o bolesti ili o smrti. Lijepo je da posjetilac proui fatihu i kul-
euzeta (felek i nas) i uputi Allahu dovu za ozdravljenje bolesnika.

DOVA KOJA SE UI KOD BOLESNIKA

U vjerodostojnoj predaji Tirmizi je zabiljeio da je Poslanik, sallellahu alejhi ve alihi ve
sellem, rekao da posjetilac kod bolesnika sedam puta proui ovu dovu:


.
Allaha Uzvienog, Gospodara Prijestolja velikog molim da te izlijei.
Poslanik je, takoer, prilikom posjete bolesniku, uio ovu dovu:



.
Da Allah izlijei (njegovo ime) tvoju boljku i da ti oprosti grijehe, da sauva tvoju vjeru i
tvoje tijelo do odreenog ti roka.
Buhari i Muslim zabiljeili su u svojim sahihima da je Poslanik svojim ukuanima, kada su
bili bolesni, uio kul-euzeta, a potom, desnom rukom potirao bolno mjesto uei ovu dovu:



.

Allahu moj, Gospodaru ljudi, odstrani bolest i izlijei ga. Ti si onaj Koji lijei. Nema pravog
izljeenja do Tvoga. Izlijei ga tako da u njemu ne ostane bolesti.
Istu dovu Poslanik je uio kada bi posjeivao bolesnika, kao i onda kada bi njemu dovodili
bolesnike.

DOVA PRILIKOM SKLAPANJA BRAKA

.


.
.
.
.

.

.

.
. .
.
.
.
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Hvala Allahu Koji spaja due po slinosti, Koji je ozakonio brak, a zabranio vanbranu
zajednicu i razvrat. Salavat i selam naem Poslaniku, Tvome Vjerovjesniku,
Muhammedu, koji je objasnio ta je zabranjeno, a ta je dozvoljeno. Salavat i selam
Poslanikovoj Porodici i njegovim ashabima koji namaz obavljaju i dobro rade. Uzvieni
Allah je rekao: I udajite i enite svoje neudate i neoenjene, i estite robove i robinje
svoje! Ako budu siromasi, Allah e ih obogatiti iz dobrote Svoje. Allah je beskrajni
dobroinitelj i zna sve. Allahov Poslanik, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao:
Ko od vas bude u mogunosti da nae i izdrava enu za brak, neka se oeni. Jer, to
uva oi od harama i titi ovjeka od zinaluka. U ime Allaha i slijedei put Njegovog
Poslanika. Allahu na, okupili smo se ovdje radi sklapanja braka izmeu Tvojih robova
. i . pa, uini ovo sklapanje braka sretnim i blagoslovljenim, a meu mladence
usadi ljubav, bliskost i stabilnost. Neka meu njima ne bude odbojnosti, smutnje i
netrpeljivosti. Allahu na, zblii ih onako kako si zbliio Adema i Havu, kako si zbliio
Muhammeda, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, i Hatidu, kako si zbliio Aliju i
Fatimu. Allahu na, podari im hairli djecu, dug ivot i lijepu nafaku. Primi njihovo
djelovanje na putu sticanja Tvoga zadovoljstva. Allahu na, budi uz njih, a nemoj biti
protiv njih! Uini ih od onih za koje nee biti straha i koji nee biti alosni. Allahu na,
u enama naim i potomstvu naem Ti nam radost podari i nas predvodnicima za
bogobojazne Ti uini! Allahu na, daj nam dobro na ovome i na buduem svijetu i
sauvaj nas dehennemske vatre! Gospodaru moj, uini me od onih koji namaz klanjaju,
a i one od potomstva moga. Allahu na, Ti ovu dovu usliaj! Gospodaru na, oprosti
meni, i roditeljima mojim, i vjernicima na Dan polaganja rauna! Velianstven je
Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni, i mir
poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

ESTITKA MLADENCIMA
Poslanik, sallellahu 'alejhi ve alihi ve sellem, preporuio je da se mladencima estita brak
ovim rijeima:
.

Allah vam blagoslovio brak, na vas blagoslov spustio i sastavio vas u dobru.

DOVA PRILIKOM NADIJEVANJA IMENA DJETETU

.
.



. .
.
.
.
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala
Allahu, Gospodaru svjetova, a salavat i selam najboljem stvorenju, Muhammedu, njegovoj
Porodici i njegovim ashabima. Allahu na, uini ovo dijete dobrim, bogobojaznim! Uini ga
od onih koji vide, sluaju i pokoravaju se Tebi i Tvojim dobrim robovima! Uini ga od onih
koji preziru Tvoje neprijatelje i njima se suprotstavljaju. Neka ovo dijete u islamu odraste,
onako kako se najbolje odrasti moe. Allahu na! Zdravim uini cijelo njegovo tijelo, a
ispravnom njegovu vjeru i moral. Allahu na, zatiti ga od prokletog ejtana i sauvaj ga
onako kako uva Tvoje dobre robove. Allahu na, daj mu dug ivot, lijepu opskrbu (nafaku) i
nauku od koje e koristi imati. Uini ga slugom Tvoje vjere islama, o Gospodaru svjetova!
Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni, i mir
poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

DOVA NA POETKU JELA

Prije sjedanja za sofru potrebno je dobro oprati ruke. Na poetku jela, sunnet je rei
bismillah, a sa drugim zalogajem, prouiti bismillahir-rahmanir-rahim. Lijepo je prouiti i
ovu dovu:
.
Allahu na, daj nam beriet u onome ime si nas opskrbio i opskrbi nas ljepim od toga!

DOVA PO ZAVRETKU JELA

Na kraju jela treba rei el-hamdu lillah, a lijepo je prouiti ovu dovu:

.
.
.

.

.
..
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana. U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu
Koji je, u Kuranu, rekao: Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Zaista Allah ne voli one koji
pretjeruju. Salavat i selam Poslaniku, koji voli dareljive i Allahu pokorne. Salavat i selam
Poslanikovoj porodici i njegovim prijateljima, koji vole siromane i gostoljubive. Hvala
Allahu, Koji nas je nahranio, napojio i uinio muslimanima. Allahu na, blagoslovi nam ono
ime si nas opskrbio i opskrbi nas ljepim od toga. Allahu na, hranom si od nas otklonio
glad, osigurao nas od straha, dao nam utoite od neimatine, na pravi put nas uputio i
dovoljno nam za izdravanje dao. Pa, neka ti je, Allahu na, velika hvala, onako kako Ti to i
zasluuje. Allahu na, kako si nas lijepo nahranio, tako u dobre svrhe upotrijebi nae tijelo.
Allahu na, uini nam ovu hranu potporom na Tvome putu i ne daj nam da se njome
pomognemo na putu grijeenja. Allahu na, smiluj nam se, daj nam beriet, nahrani nas
dennetskom hranom i napoj nas piem iz Kevsera. Allahu na, poveaj nau nafaku, a nemoj
je umanjivati, svetou naeg Poslanika Muhammeda. Neka je hvala Allahu, Gospodaru
svjetova.
 DOVE VEZANE ZA DENAZU I SALLA38

DOVA KOJA SE UI KOD BOLESNIKA

U vjerodostojnoj predaji Tirmizi je zabiljeio da je Poslanik, sallellahu alejhi ve alihi ve
sellem, rekao da posjetilac kod bolesnika sedam puta proui ovu dovu:

.
Allaha Uzvienog, Gospodara Prijestolja velikog molim da te izlijei.
Poslanik je, takoer, prilikom posjete bolesniku, uio ovu dovu:
.
Da Allah izlijei tvoju boljku i da ti oprosti grijehe, da sauva tvoju vjeru i tvoje tijelo do
odreenog ti roka.
Buhari i Muslim zabiljeili su u svojim sahihima da je Poslanik svojim ukuanima, kada su
bili bolesni, uio kul-euzeta, a potom, desnom rukom potirao bolno mjesto uei ovu dovu:
.

Allahu moj, Gospodaru ljudi, odstrani bolest i izlijei ga. Ti si onaj Koji lijei. Nema pravog
izljeenja do Tvoga. Izlijei ga tako da u njemu ne ostane bolesti.
Istu dovu Poslanik je uio kada bi posjeivao bolesnika, kao i onda kada bi njemu dovodili
bolesnike.

SALLA

.
.
.
.


.
.
.
.



.
Merhum i onaj koji treba Allahovu milost. One koji, kada ih kakva nevolja zadesi,
samo kau: 'Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!' Svaki narod ima svoj kraj, i
kad doe njegov kraj, nee ga moi ni za tren jedan ni odloiti ni ubrzati. Svako ivo
bie e smrt okusiti, i Nama ete se poslije vratiti. Sve to je na Zemlji prolazno je,
ostaje samo Gospodar tvoj, Velianstveni i Plemeniti.

38 Izbor iz djela: Zahid Mujkanovi, Velika zbirka dova sa uputstvima zaobavljanje islamskih propisa, Zahid Mujkanovi, Sarajevo, 1425./2005.
Pourite sa obavljanjem namaza prije nego vas smrt stigne, i oprost od Gospodara
traite, prije nego bude kasno. Smrt je pie koje e svako okusiti. Denaza je povorka
u kojoj e svako uestvovati. efini su odijelo koje e svako obui. Kabur je mjesto u
koje e svako ui. Salavat I selam naem Poslaniku Muhammedu, a svaka hvala
pripada Allahu, Gospodaru svjetova.

KAKO SE KLANJA DENAZA NAMAZ?

Denaza namaz ima dva rukna (sastavna dijela): etiri tekbira i stajanje.
Prvo se zanijeti39:


) ( .
Kada se klanja denaza odraslom mukarcu ue se samo podvuene rijei prije zagrade, a ako
je denaza odrasloj enskoj osobi onda se umjesto podvuenih rijei ue rijei u zagradi.
Ako je denaza djetetu, onda se zanijeti ovako:


(
) .
Nakon nijeta dignu se ruke, kao i kod ostalih namaza, a onda se ui:




.
Nakon ovoga, izgovara se drugi tekbir (Allahu ekber), ne diui ruke. Potom, ui se salavat
na Poslanika, isti salavat koji se ui na sjedenju u ostalim namazima. Moe se uiti i ovaj
salavat:




.
Nakon salavata, izgovara se trei tekbir, ne diui ruke. Poslije toga ui se dova, u kojoj od
Allaha traimo oprost za umrlog i za sve muslimane. Ne postoji strogo odreena dova, ali
Muslim je zabiljeio u svom Sahihu da je Poslanik, alejhi ve alihisselam, uio ovu dovu:



.
Allahu na, oprosti mu grijehe i smiluj mu se! Podaj mu spas i pomiluj ga! Mjesto gdje se
smjestio uini mu dobrim i prostranim. Potpuno ga oisti od grijeha, kao to se bijela odjea
oisti od prljavtine! Zamijeni mu kuu boljom od njegove, obitelj boljom od njegove, branog
druga boljim od njegovog. Uvedi ga u dennet i sauvaj ga kaburskog i dehennemskog azaba!
Kod nas je uobiajena ova dova, takoer zabiljeena u vjerodostojnim predajama, ali u malo
izmijenjenom obliku (Muslim i suneni etverice muhaddisa):


) (

39
Kada se klanja denaza odraslom mukarcu ue se samo podvuene rijei prije zagrade, a ako je
denaza odrasloj enskoj osobi onda se umjesto podvuenih rijei ue rijei u zagradi.
 ( ) (
) .
( ) ( ) ( )
.
Allahu na, oprosti ivima naim i mrtvima, prisutnima i odsutnima, malima i velikima,
mukarcima i enskima. Allahu na, koga od nas poivi, poivi ga u islamu, a kome od nas
ivot oduzme, oduzmi mu ga a da je on s imanom. Ovoga mrtvog (ovu mrtvu)40 obaspi
spokojstvom, smirenou, milou, oprostom i Tvojim zadovoljstvom. Allahu, ako je dobro
radio (radila), Ti mu (joj) poveaj dobra djela, a ako je loe radio (radila) Ti mu (joj) oprosti
i podari mu (joj) sigurnost, radost, poast i Tvoju blizinu, o Najmilostiviji Milosnie!
Ako je denaza djetetu ui se ova dova:
) ( ) (
) ( )( )( )(

.

DOVA PRILIKOM SPUTANJA MEJJITA U KABUR

.

Gospodaru moj! Uini mu ovaj mezar jednom od bata dennetskih, a nemoj mu ga uiniti
dehennemskom rupom.

DOVA PRILIKOM ZAGRTANJA MEZARA

Rekli smo da je sunnet baciti tri pregrti zemlje u kabur. Tom prilikom, lijepo je prouiti ovaj
kuranski ajet, na ovaj nain:
Kada se baci prva aka zemlje, ui se: minha halaknakum.
Kada se baci druga aka zemlje, ui se: ve fiha nuidukum.
Kada se baci trea aka zemlje, ui se: ve minha nuhridukum tareten uhra.

Takoer, lijepo je da oni, koji zagru mezar, ue ovu dovu:

.
Zaista smo mi Allahovi i zaista se Njemu vraamo. Ovo je ono to nam je obeao
Allah i Njegov Poslanik. Istinito je obeanje Allaha i Njegovog Poslanika. Allahu na,
poveaj na iman i nau pokornost.

UENJE NA MEZARU NAKON UKOPA

Nakon to se zavri zagrtanje mezara, lijepo je sjesti. Od Poslanika, alejhi ve alihisselam,
prenosi se da je, jednom prilikom, nakon ukopa, stao kod mezara i rekao: Traite oprost i
postojanost od Allaha za vaeg brata, jer on je sada na ispitivanju (Ebu Davud).
Muslim prenosi u svome Sahihu da je Amr b. El-As, r.a., rekao: Kada me ukopate, ostanite oko
moga mezara (onoliko vremena) koliko se moe zaklati deva i isjei njeno meso, da se s vama
druim dok vidim ta u odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara.
40
Kada se klanja denaza odraslom mukarcu ue se samo podvuene rijei prije zagrade, a ako je
denaza odrasloj enskoj osobi onda se umjesto podvuenih rijei ue rijei u zagradi.
Prema tome, lijepo je zadrati se na mezaru nakon ukopa. Tom prilikom, lijepo je da se ui
Kuran, proui dova za mejjita i prisutni ukratko podsjete na smrti i ahiret. Moe se prouiti i
cijeli Kuran. U vjerodostojnoj predaji koju biljei Bejheki u svome Sunenu, spominje se da je
Ibn Omer smatrao da je lijepo, nakon ukopa, prouiti na mezaru poetak i kraj sure El-Bekare.
Kod nas je praksa da se proui: lillahi (tri zadnja ajeta sure El-Bekare), kulhuvallah, kul-
euzeta, fatiha i elif lam mim, a nakon toga ui se ova dova:

:

.





( .. )( )
) ( ) ( )(
) ( ( ) . )(
)( ) ( )(
)( )( . ) (
)( . )(
. ) (
) ( ) ( )( ) (
)( )( )( )( )(
( )( . ) )(
)(
.



.

.
. ) ( ) (

.
) .(
Hvala Allahu, Koji je u Kuranu rekao: Svako ivo bie smrt e okusiti, a potom, nama ete
biti vraeni. Salavat i selam naem Poslaniku, Muhammedu, za koga je u Kuranu
objavljeno: Uistinu, ti si mejjit, a i oni su mejjiti. Salavat i selam njegovoj porodici,
njegovim ashabima, koji, kada ih tekoa zadesi, kau: Zaista smo mi Allahovi i Njemu se
vraamo. Gospodaru na! Uistinu, mi smo Tvoji robovi i sinovi robova Tvojih. Tvoja
pravedna odredba odvija se meu nama. Molimo Te, Allahu na, svakim imenom Tvojim, kojim
si Sebe nazvao, ili ga poduio nekoga od Tvojih stvorenja, ili ga objavio u Tvojim knjigama, ili
koje si za Sebe zadrao, molimo Te da prenese sevape od onoga to smo prouili, kao poklon
za duu naeg Poslanika, njegove porodice, njegovih ena, njegovih ashaba, njegovih
sljedbenika i njegovog potomka, te za due svih vjernika i vjernica, muslimana i muslimanki -
ivima od njih a i mrtvima, kao i za due onih koji su ovdje ukopani, Allahova milost svima
njima. A posebno prenesi sevape za duu Tvoga roba, merhuma (ime umrlog) koji je kod Tebe
doao, a Ti si najbolji kome se moe doi. Ukloni zemlju s obje njegove strane, a njegovoj dui
otvori vrata Neba. Primi ga kod Tebe najljepim prijemom i podari mu Tvoje zadovoljstvo.
Gospodaru na! Mi znamo samo dobro o ovome Tvome robu, a Ti bolje zna od nas, pa smiluj
mu se i pridrui ga naem Vjerovjesniku Muhammedu, alejhi ve alihissalatu vesselam. Ne
dozvoli da zalutamo poslije njega i ne uskrati nam njegovu nagradu. Allahu na! Uini mu ovaj
mezar jednom od bata dennetskih, a nemoj mu ga uiniti dehennemskom rupom. Gospodaru
na! Oprosti mu grijehe, primi njegova dobra djela i prikrij sramote njegove! Boe! Uini
veselom njegovu duu, oprosti mu grijehe, primi njegova dobra djela i ispuni njegov mezar
nurom. Knjigu njegovih djela daj mu u desnu ruku njegovu i olakaj mu polaganje rauna! Ne
daj mu knjigu djela njegovih u lijevu ruku, niti iza lea, i ne oteaj mu polaganje rauna!
Obraduj ga olakanjem, rahatlukom, imanom, mezarom, oprostom, zadovoljstvom i dennetom,
o najmilostiviji Milosnie!
Allahu na smiluj nam se na dan kada se elo znojem orosi, kada za nama voljeni zaplau i
kada ljekari ruke od nas dignu! Smiluj nam se kada nas zemlja poklopi, kada nas voljeni
isprate, kada nas uivanje napusti! Smiluj nam se kada naa imena budu zaboravljena, tijela
istruhla, mezari nestali i spomen na nas iezao! Smiluj nam se na dan kada se u rog puhne, i
to je u mezarima, proivljeno bude i kada na vidjelo izie ono to je u srcima bilo! Smiluj nam
se na dan kada savjesti budu ispitivane i javno pokazivane, kada bude razastrto ono to je
zapisano i kada Mizani budu postavljeni, o ivi, o Ti, Koji sve odrava, pomo u Tvojoj
milosti traimo!
Allahu na, uini da nam Kuran bude drug na ovome svijetu i u kaburu, a zagovara na
Sudnjem danu, svjetlo na Siratu, suputnik u Dennetu i zatita od Vatre. Boe! Kako si nas
okupio na ovome mjestu, tako nas okupi u kui mira, a oprosti onome, koji lei u ovome
mezaru. Allahu na! Podari mu svako dobro! Uini ga od onih koji e prei Sirat, koji e
Vjerovjesniku Tvome na Havd doi i koji e zasluiti njegov efaat. Neka Allah nagradi
Poslanika onim to on zasluuje. Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od
onoga kako ga predstavljaju oni, i mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

TELKIN NAKON UKOPA

Prema hanbelijskom i afijskom mezhebu lijepo je prouiti telkin nakon ukopa.
Meutim, izgleda da to nije bila praksa Poslanika, ve praksa ashaba. Prema
hanefijskom mezhebu, lijepo je bolesnika na samrti nagovarati da proui ehadet, o
emu smo ve govorili. Ipak, praksa uenja telkina nakon ukopa, uzela je maha u svim
dijelovima muslimanskog svijeta, pa i kod nas. Praksa je da se stane kod glave mejjita i
ui telkin:





( ) .
)( ( )
) ( )( )( )( )(
: ) ( )(

)( .
)(


. .
Robe Boiji, sine robinje Allahove (moe i ime umrlog i ime njegove majke) prisjeti se onoga
na emu si napustio (napustila) ovaj svijet: ehadeta tj. da nema boga osim Allaha, a
Muhammed je Njegov Poslanik, da je Dennet istina, da je Dehennem istina, da je
proivljenje poslije smrti istina, da e as suenja zasigurno doi, da e Allah proiviti sve
one koji su u mezarima; da si zadovoljan (zadovoljna) time da je Allah tvoj Gospodar, da je
islam tvoja vjera, da je Muhammed, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, tvoj vjerovjesnik, da
je Kuran tvoj voa, da je Kaba tvoja kibla, da su mumini tvoja braa. Zato, kada ti dou
dva meleka od Milostivog da te pitaju o Tvome Gospodaru, tvome vjerovjesniku, tvojoj vjeri,
o tvome imamu i o tvojoj kibli, nemoj ih se plaiti, niti alostiti, nego im jasno reci: Allah je
moj Gospodar, Muhammed je moj vjerovjesnik, islam je moja vjera, Kaba je moja kibla,
namaz je moja obaveza, vjernici su moja braa. Moj Gospodar je Allah, nema drugog boga
osim Njega. Na njega se oslanjam, a On je Gospodar Ara. Robe Boiji, sine robinje
Allahove (moe i ime umrlog i ime njegova majke) reci: Nema drugog boga osim Allaha, a
Muhammed je Njegov Poslanik. Robe Boiji, sine robinje Allahove (moe i ime umrlog i ime
njegova majke) reci: Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, moj vjerovjesnik je
Muhammed, alejhi ve alihissalatu vesselam. Allahu moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini
vjean.

DOVA KADA SE UE U MEZARJE

Kada se ulazi u mezarje, lijepo je da posjetilac nazove selam i proui ovu dovu:


.
Mir vama, stanovnici ovih kua vjernicima i muslimanima. I mi emo se, ako Bog da, vama pridruiti.
Od Allaha traim oprost nama i vama.

SAUEE
Lijepo je nai se pri ruci bratu muslimanu, a posebno ako ga je zadesilo neto teko. Smrt
blieg je, svakako, neto to teko pada svakom ovjeku. Zato ga je lijepo utjeiti i sauee
mu izraziti. Najbolje je izraziti sauee dok je ovjeku najtee, a to je vrijeme odmah nakon
smrti i tri dana nakon ukopa. Meutim, to se moe uraditi i poslije toga, kada se ukae
pogodna prilika. Prilikom posjete radi izraavanja sauea, ne smije se dugo zadravati.
Rijei sauea nisu strogo odreene. Dakle, bilo koje rijei koje izraavaju utjehu, mogu
zadovoljiti. Kod nas su uobiajene ove rijei: Baun sagolsun, a onaj kome su upuene ove
rijei odgovara: Dostum sagolsun.
Meutim, Allahov Poslanik, kako je zabiljeio Buhari u svome Sahihu, izrazio je sauee
svojoj kerki Fatimi ovim rijeima:


Allahu pripada ono to je uzeo, a Njegovo je i ono to daje. Sve je kod Njega do odreenog
roka.
 TEVHID41

UVOD
Ono to se kod nas naziva tevhidom je, u stvari, zikrullah, tj. uenje odreenih kuranskih
ajeta, reenica koje je Poslanik uio, a kojima traimo Allahov oprost, pravi put, izraavamo
nae svjedoenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik itd.
Kod nas je praksa da se sevab od tog uenja pokloni mrtvima.

ZIKRULLAH
Zikrullah je ibadet srca i due. To je najbolji i najasniji ibadet. On predstavlja najvie
derede dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni
hadisi, a sve to potvruje i praksa Poslanika islama, njegovih ashaba, tabiina i mnogih
muslimana poslije njih sve do naih dana. Uzvieni Allah kae: Sjeajte se Mene (zikr
mi inite), pa u se i Ja vas sjeati (Bekare 152). Ovim ajetom Allah nam govori:
Sjeajte se Mene u srcima vaim onim to sam vam propisao i onim, ime sam vam
blagodat upotpunio, aljui vam Poslanika. Nemojte zaboraviti da sam Ja va Gospodar,
da sam Ja Taj, Koji vam je dao sve blagodati. Ako se vi Mene budete sjeali, onda u se i
Ja vas sjeati, tako to u vam ostaviti i oduljiti te blagodati. Bit u vam na pomoi i
omoguit u vam ono to sreu i spas donosi na ovome i buduem svijetu. Spominjite me
i jezicima vaim, tako to ete izgovarati i ponavljati Moja lijepa imena, govoriti o Mojim
neizmjernim blagodatima i zahvaljivati Mi na tome, i tajno i javno, tako to ete govoriti
samo ono to je lijepo i dozvoljeno. Zauzvrat, Ja u se sjeati vas i spominjati vas, tako
to u biti zadovoljan vama i biti u vaoj blizini, titei vas od zla i belaja. (...)
U jednom hadisi kudsiji, Uzvieni Allah kae: Ja sam prema Svome robu onako kako on
misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti (dok mi zikr ini). Ako Me
se sjea i Ja se njega sjeam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj
skupini. Ako se Meni priblii koliko pedalj, Ja se njemu pribliavam arin. Ako se Meni
priblii koliko arin, Ja se njemu pribliavam toliko kao kad se obje ruke raire. Ako Meni
dolazi hodom, Ja se njemu odazivam urei (Buhari). (...)
Islamska ulema navodi etiri vrste ljudi koji ine zikr:
1. Odabrani i iskreni Allahovi robovi, koji zikr ine srcem i umom, tj. sjeaju se Allaha
uz promiljanje znakova koji ukazuju na Njegovo postojanje, Njegovu Jednost i Njegovu
veliinu.
2. Ulema, koja ini zikr jezikom, uz budnost srca i razumijevanje onoga to jezikom
izgovaraju. Takvi djeluju u skladu sa svojim znanjem.
3. Ljudi, koji jezikom ine zikr, ali srce im je zaokupljeno dunjalukom, to je rezultat
djelovanja razliitih dunjalukih poticaja. Zikrullah budi takvo srce i vraa ga Allahu.
4. Licemjeri, koji malo ine zikr, elei se prikazati okolini kao dobri muslimani. Oni
lau i sebe i druge, ali Allaha ne mogu prevariti. Na takve zikr ne ostavlja nikakvog traga.
Oni se ne odazivaju na Allahove pozive, ili, ako se odazivaju, ine to teko i lijeno.

41 Izbor iz djela: Zahid Mujkanovi, Velika zbirka dova sa uputstvima zaobavljanje islamskih propisa, Zahid Mujkanovi, Sarajevo, 1425./2005.
Najbolji zikr je onaj, koji ukljuuje jezik i potpunu budnost srca i due.
Sva stvorenja ine zikr Allaha, veliajui Ga i izraavajui Mu svoju pokornost i
potinjenost: trava, grmljavina, meleci, planine, ptice i cijeli Kosmos sa svim to u sebi nosi
ono to nam je dostupno i ono to nam nije poznato. Uzvieni Allah o tome govori: Njega
veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i ono to na njima je, nita ne postoji a da Ga ne velia,
Njemu zahvaljujui, ali velianje njihovo vi ne razabirete. Doista je On blag i prata mnogo
(El-Isra, 44).
Oni, koji zaborave na Allaha i zaborave ili zanemare Njegove znakove, On im obeava
kaznu: A ko se okrene od sjeanja na Mene, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na
Sudnjem danu proivjet emo ga slijepa (Taha, 124). (...)
Prema tome, uenje tevhida za nae umrle, ne kosi se sa islamskim naelima. To je
dobro djelo iji sevab aljemo naim najdraim. Meutim, drugo je pitanje njegove
efikasnosti. injenica je da mi danas moemo uraditi i vrjednija djela i sevab od toga
pokloniti naim umrlim, kao na primjer, da dijete ivi ivotom istinskog muslimana, a od
toga e i roditelji imati sevab sve do Sudnjega dana, kako to stoji u jednom
vjerodostojnom hadisu. Na tom planu treba mnogo raditi, pa da tevhid zamijenimo
drugim efikasnijim i sevabnijim djelima
Mi emo ovdje navesti kako se moe uiti tevhid, i ta se tom prilikom moe
uiti. Sve to je navedeno, uzeto je iz vjerodostojnih hadisa, u kojima i Poslanik
podstie muslimane da to ue, istiui veliku vrijednost toga. Zato, tevhid ne mora biti
samo mrtvima. Moemo ga i sami uiti u svojim kuama, sami ili sa svojim ukuanima.
Jer, mi moramo posvetiti vie panje i brige nama ivima, uz duno potivanje i naih
umrlih. Moramo uloiti maksimalan napor na planu naeg samoizgraivanja u
kompletnu islamsku linost. U tom smislu vidim i uenje tevhida, odnosno zikrullaha,
kojim emo oistiti svoje due od svake prljavtine i iz svojih srca izbaciti mrnju,
zavidnost i ovisnost o ovome svijetu.

NAIN UENJA TEVHIDA

Ne postoji strogo utvren nain uenja tevhida. Mi emo ovdje navesti jedan od moguih naina
njegova uenja.
Prije svega, treba uzeti abdest i poeti sa uenjem Kurana. Moe to biti aere: kuli-d-ullahe,
poslije kojeg bi se tri puta prouio tekbir. Nakon toga, bilo bi lijepo prouiti sura: Jasin,
Tebareke, a moe i Amme.
Uenje se moe nastaviti sa ovim kuranskim ajetom:

.
(Allah ih nije kaznio, jer si ti meu njima bio. Allah ih nee kazniti sve dok meu njima ima
i onih koji od Allaha oprost trae.)
Nakon ovoga lijepo je od Allaha zatraiti oprost ovim rijeima:
ili

ili

Od Allaha oprost traim / Od Allaha oprost traim i Njemu se kajem. Zabranio sam
svome srcu sve osim Allaha. / Od Allaha oprost traim i Njemu se kajem.
Nakon toga obnovi se ehadet i iman ovim rijeima:


.
Potom, moe se prouiti neto iz Kurana (ajetu-l-kursi, elem nerah leke, el-haku ili druga sura),
a zatim zatraiti od Allaha oprost i uiti sejjidu-l-istigfar:




.
Allahu moj, Ti si moj Gospodar! Nema drugog boga osim Tebe. Ti si me stvorio kao Tvoga
roba. Drim se Tvoga Ugovora i Tvoga obeanja u granicama mogunosti mojih. Tebi se
utjeem od zlih djela koje sam poinio. Priznajem i pridravam se Tvoje blagodati koju si
mi podario, a priznajem i svoje grijehe. Zato, od Tebe traim oprost, jer, samo Ti grijehe
prata (Buhari).
Nakon toga, mogu se ponavljati sljedee reenice ili neke od njih, shodno vremenu
koje moete odvojiti za to, a lijepo bi bilo nabrajati i Allahova imena.

:
Znaj da je On Istina, nema drugog boga osim Alaha.

Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik.


Slava i hvala pripadaju Allahu. Nema boga osim Allaha. On je najvei.



Nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog. On nema druga. Njemu pripada vlast i hvala. On
sve moe.



Allah je, zaista, najvei. Mnogo hvala Allahu. Slavljen neka je on jutrom i veerom.
Slavljen neka je Allah

Hvala Allahu
Allah je najvei
Slava i hvala pripadaju Allahu.

Slava i hvala pripadaju Allahu.
 Slavljen je Gospodar moj i hvaljen.

Od Allaha oprost traim i Njemu se kajem.

Nema moi ni snage do u Allaha. 1.

Nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog. Allah je, zaista, najvei. Njemu pripada velika
hvala. Slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova. Nema snage ni moi do u Allaha, Snanog i
Mudrog.

!Allahu moj, oprosti mi! Smiluj mi se, na pravi put me naputi i opskrbi me
Slava, veliina i hvala pripadaju Allahu.

. Nema boga osim Allaha, Uzvienog i Velianstvenog.

Nema boga osim Allaha, Blagog i Plemenitog.

Nema boga osim Allaha. Slavljen neka je Allah,
Gospodar Ara.


Nema boga osim Allaha. Allah je najvei.
Nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog.

Nema boga osim Allaha. On nema druga.

Nema boga osim Allaha. Njemu pripada vlast i hvala.

2.


Nema boga osim Allaha. Nema moi ni snage do u Allaha.




Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se, zaista, ogrijeio prema sebi, a ti si
najmilostiviji Milosnik.
)1
Nema boga osim Allaha, Uzvienog i Blagog.




Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje, Gospodara Ara velikog.

Dovoljan mi je moj Gospodar. U mom srcu nema mjesta osim za Allaha. Nema boga osim
Allaha.

!Smiluj mi se Uzvieni Allahu! Oprosti moje grijehe



Ti si Upuivana pravi put! Ti si Istina! Niko na pravi put ne upuuje osim Tebe.


.

Umjesto ovoga, moe se uiti salavat koji uimo na sjedenju u namazima.
Na kraju bi se moglo prouiti zadnja dva ajeta sure El-Bekare i poslije toga dovu.
DOVA NAKON PROUENOG TEVHIDA


.
.

.


. .
.
.
.
. .
.
. .
.

.




. .




.

.

.
.
.
.
.
.

.







( ).

Kod Allaha zatitu traim od prokletog ejtana. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana
sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo! Uputi nas na pravi put, na put
onih kojma si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti
onih koji su zalutali! Salavat i selam najboljem stvorenju, Muhammedu, njegovom
Potomku i svim onima koji slijede njegov put sve do Sudnjega dana. Poslanik vjeruje
u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha,
i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog
od poslanika Njegovih. I oni govore: Sluamo i pokoravamo se; oprosti nam,
Gospodaru na; Tebi emo se vratiti. Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti
njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi.
Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru
na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na,
ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii grijehe nae i oprosti
nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda
nevjernikog! Allahu na! Povjerovali smo u Tebe, pa grijehe nae nam oprosti i
sauvaj nas vatre dehennemske. Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu,
kada si nam ve na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj
koji mnogo daruje! Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou i uvrsti korake nae i
pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje! Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji
poziva u vjeru: Vjerujte u Gospodara vaeg! i mi smo mu se odazvali. Gospodaru
na, oprosti nam grijehe nae i prei preko hravih postupaka naih, i uini da
poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me
meu one koji su dobri. Gospodaru na, mi u ono to Ti objavljuje vjerujemo i mi
Poslanika slijedimo, zato nas upii meu vjernike! Gospodaru na, sami smo sebi
krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni.
Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kada se
bude polagao raun! Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja
ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od njihova prisustva zatiti!
Gospodaru na, potedi nas patnje u Dehennemu, jer je patnja u njemu, doista,
propast neminovna, on je runo prebivalite i boravite. Gospodaru na, podari nam
u enama naim i djeci naoj radost i uini da se estiti na nas ugledaju! Gospodaru
moj, podari mi znanje i uvrsti me meu one koji su dobri i uini da me po lijepom
spominju oni to e poslije mene doi, i uini me jednim od onih kojima e
dennetske blagodati darovati, - i ne osramoti me na Dan kad e ljudi oivljeni biti,
na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo e onaj, koji
Allahu srca ista doe, spasen biti. Gospodaru moj, sauvaj mene i porodicu moju
kazne za ono to oni rade! Gospodaru moj, omogui mi da budem zahvalan na
blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim
dobra djela kojima e zadovoljan biti, i uini dobrim potomke moje; ja se, zaista,
kajem i odan sam Tebi. Gospodaru moj, uistinu, sam sebi sam nepravdu uinio, pa,
oprosti mi! Gospodaru moj, dobro koje si mi podario, zaista mi je potrebno! Pa,
hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete. Njemu neka je pohvala i
na nebesima i na Zemlji i predveer i u podne! On iz neivog stvara ivo i pretvara
u neivo. On oivljava zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako ete i vi biti
oivljeni. Gospodaru moj, omogui mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju
si ukazao meni i roditeljima mojim, i da inim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i
uvedi me, milou Svojom, meu dobre robove Svoje! Gospodaru moj, oprosti meni, i
roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj ue, i vjernicima i
vjernicama. Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i
ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti
si, zaista, dobar i milostiv! Gospodaru na, uini potpunim svjetlo nae i oprosti
nam jer Ti, doista, sve moe. Gospodaru moj, Tebi se ja utjeem da Te nikad ne
zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen.
Gospodaru moj, daj da ja, a i potomci moji, obavljamo namaz. Allahu na, primi
dovu moju! Allahu na, nakon to od nas primi ovo uenje, uini ga poklonom dui
naeg Poslanika, Muhammeda, sallellahu alejhi ve alihi ve sellem, duama njegova
Potomka, njegovih prijatelja i njegovih sljedbenika, neka je Allah zadovoljan svima
njima. Takoer, uenje poklanjamo i duama naih oeva, majki, brae, sestara,
djece, roaka, prijatelja, uitelja i svih vjernika i vjernica, muslimana i muslimanki
- ivima meu njima, kao i onima koji su preselili na Ahiret. A posebno prenesi
sevape za duu (ime kome se poklanja). Plemeniti Boe, oprosti nam i primi nau
dovu Tvojom neogranienom milou, jer Ti si najmilostiviji Milosnik. Velianstven
je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni, i mir
poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
POGOVOR

Na sastanku Kolegija za izradu hrestomatija imamskog smjera Fakulteta islamskih nauaka,

odranog 29. 6. 2007. godine, potvrena je ranija odluka da mr. Mustafa Hasani i mr. Ferid
Dautovi urade nastavni plan i program, a zatim i hrestomatiju za nastavni predmet Imamet.
Shvatajui koliko je postavljeni zadatak odgovoran i znaajan za Islamsku zajednicu, a
takoer i kompleksan budui je nuno uzeti u obzir trenutak u kojem ivimo i vrijeme i
prostor za koje spremamo budue imame, prireivai ove Hrestomatije su eljeli da ideje o
svojim prijedlozima vezanim za nastavni plan i program i hrestomatiju za Imamet podijele sa
ljudima za koje su smatrali da mogu pomoi i ije su pozicije, znanja i iskustva neposredno
vani za temu sastanka: muftije, glavni imami, slubenici Rijaseta, profesori i drugi.
Zbog kratkoe vremena i neophodnih priprema za poetak nove akademske godine
organizatori su sainili jedan krae selektvini spisak pozvanih.Pozivu su se odazvali i u radu
sastanka uestvovali: Muharem Hasanbegovi, predsjednik Udrenja ilmijje, Muhamed
Salki, generalni sekretar Rijaseta IZ, Zijad Ljevakovi, direktor GHb medrese, Devad
Hodi, predava na FIN-u, Vehid Arnaut, glavni imama Medlisa IZ Bugojno, Amir Kari,
glavni imama Medlisa IZ Tuzla. Sastanak je odran 12. 7. 2007. godine na Fakuletu
islamskih nauka. U radu sastanka uestvovao je i hfz. dr. Fadil Fazli, ef Katedre za
imamet, hatabet, vaz i retoriku, a sastanak je organiziran uz punu podrku dekana Fakulteta
prof. dr. Enesa Karia.
Nakon plodnih diskusija na sastanku su prihvaeni openiti prijedlozi nastavnog plana i
prograna za Imamet kojeg su predloili mr. Mustafa Hasani i mr. Ferid Dautovi. Na osnovu
ovih prijedloga i uvaavajui sugestije sa spomenutog satanka prireivai ove hrestomatije su
sainili nastavni plan i program za predmet Imamet koji je prihvaen, a na osnovu njega
uraena je i ova hrestomatije.
SADRAJ

UVOD

PROPISI O IMAMU, DEMATU I DAMIJI

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, KO JE NAJPREI DA BUDE IMAM
Ibrahim Dananovi, O IMAMU l DEMAATU
Nedim Begovi, ERIJATSKI PROPISI O DAMIJAMA

VOSTVO U ISLAMU
I. DEFINICIJA VOSTVA
II EFIKASNO VOSTVO
III. OSOBINE ISLAMSKOG VOE
IV. OSNOVNI OPERATIVNI PRINCIPI ISLAMSKOG VOSTVA
V. VOSTVO U PRAKSI
VI. KO SU POTENCIJALNE VOE?

BITI IMAM
Vehid Arnaut, IMAM U PRIGRADSKOM DEMATU
Mustafa Klanco, BITI IMAM U DIJASPORI
Mensur Karada, IMAM U STRUKTURI ISLAMSKE ZAJEDNICE

POSEBNOSTI IMAMSKOG POZIVA

Demal Salispahi, METOD I STIL RADA
Demal Salispahi, MORALNI LIK
Demal Salispahi, POSEBNE IMAMOVE KRJEPOSTI
Demal Salispahi, SARADNJA SA DEMATLIJAMA
Demal Salispahi, DOKUMENTACIJA

Nijaz M. ukri, MANIFESTACIJE ISLAMSKOG IVOTA U BiH

Imam Delaluddin Es-Sujuti, UPOTREBA TESPIHA
Imam Delaluddin Es-Sujuti, OBILJEAVANJE MEVLUDA
Imam Delaluddin Es-Sujuti, IMAJU LI MRTVI KORISTI OD UENJA SEDMINE?

H. hfz. Sinanuddin Sokolovi, TA TREBA INITI KAD VIDIMO DA JE NEKO NA

SAMRTI?
H. hfz. Sinanuddin Sokolovi, KLANJANJE DENAZE NAMAZA

RAZNE DOVE
DOVE VEZANE ZA DENAZU I SALLA
TEVHID
Pogovor

Vjenanje???
Izvjetaj???
Plan rada???
Pravilnik