Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Odsjek za imame, hatibe i muallime

Četvrti semestar, Prvi ciklus

Šerijatsko porodično pravo

2018/19.

Uvjeti valjanosti šerijatskog braka (šurutu sihhati-z-zewadž)

(Seminarski rad)

Sarajevo, mart 2019. godine

Sadržaj
Uvod .................................................................................................. Error! Bookmark not defined.
Islamski pogled na brak .............................................................................................................. 3
Uvjeti valjanosti šerijatskog ugovora .......................................................................................... 4
Materijalni uvjeti za sklapanje šerijatskog braka .................................................................... 4
Formalni uvjeti za sklapanje braka ......................................................................................... 5
Zaključak .................................................................................................................................... 7
Literatura ................................................................................................................................... 8

1
Uvod

U ovom radu dato mi je za cilj da predstavim i detaljnije obradim temu „Uvjeti

valjanosti šerijatskog bračnog ugovora (šurutu sihhati-z-zewadž)“. Moj zadatak u ovom radu
jeste da navedem i objasnim uvjete koji se odnose na valjanost šerijatskog bračnog ugovora.
Kako bih to svrsishodno uradio potrebno je da prezentujem i samu instituciju braka u
šerijatskom pravu, te kako islam gleda na brak. Pored toga potrebno je navest i formalne i
materijalne uvjete za sklapanje šerijatskog braka. Mislim kako je ova tema jako bitna za
muslimana, pogotovo u Europi i Zapadu zbog same pomješanosti muslimana i pripadnika
ostalih religijskih uvjerenja kao i ateista i ostalih nereligijskih ideja. Bitno je da se spozna
međukulturološka granica kako bi se očuvala islamska kultura i tradicija među muslimanima
Europe i Zapada, a također i muslimana, kao zajednice, u cjelini.

2
Islamski pogled na brak

Na samom početku nužno je kazati da se u islamu brak spominje kroz dva pojma, a to
su: „zevadž“ i „nikah“. Što se tiče pojma „zevadž“ u filološkom smislu ovaj pojam označava
spajanje ili udruživanje, dok ovaj pojam u terminološkom značenju označava ugovor kojim se
stiče pravo spolnog odnosa.1

Kada je riječ o pojmu „nikah“ čije filološko značenje označava spolni odnos, ali se
također upotrebljava i u značenju bračnog ugovora, a u terminologiji se koristi u oba slučaja,
tj. ako se u izvorima šerijata spominje sa dodatnim idikacijama onda označava bračni ugovor,
ali ako se spominje bez dodatnih indikacija onda ovaj pojam označava spolni odnos.2

Institucija braka u islamu je sveta, te kao takva je jako važna u islamu. Na mnogim
mjestima u izvorima islama (Kur'anu i Sunnetu) se iskazuje njena važnost i u velikoj mjeri se
potencira na brak. Jedan od tih primjera jesu i riječi Uzvišenog Boga:“ Udavajte neudate i
ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja
Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“3 Ove riječi jasno upućuju na važnost braka,
a iz poruka ovih riječi možemo razumjeti da je sami brak blagodat koju Uzvišeni Bog pruža
vjernicima.

Imajući u vidu da je Muhammed a.s., Božije najdraže biće samim tim i najbolji čovjek
koji je koračao zemljom, stupao u instituciju braka da se razumjeti da je brak dobar po
čovjeka, te kao takav uljepšava i upotpunjuje čovjekov život. Također i Muhammed a.s., je
podsticao na brak:“ O mladići! Ko od vas ima mogućnosti za brak, neka se oženi, jer on
(brak) najbolje čuva pogled (oči od barama) i spolni organ (od bluda). A onaj ko ne bude u
mogućnosti neka posti jer mu je on zaštita!“4

Sve šerijatske pravne škole, kada je riječ o braku, se slažu da je brak ugovor iz kojeg
proizilazi dozvoljenost seksualnog odnosa. Klasični hanefijski pravnici brak su definirali
sljedećim riječima:“Brak je ugovor sklopljen u cilju bračnog odnosa sa suprugom.“5

1
Vidi: Abdullhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“, prijevod: Muhamed Mehanović i Haris Grabus, II tom,
Sarajevo, 2003. str. 10
2
Ibid
3
Kur'an, sura En-Nur, 32. ajet, prijevod: Besim Korkut, str 354.
4
Abdullhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“, prijevod: Muhamed Mehanović i Haris Grabus, II tom,
Sarajevo, 2003. str. 30.
5
Mustafa Hasani, „Tumačenje i primjena šerijatskog prava o mješovitim brakovima u Bosni i Hercegovini u
periodu od 1930. do 1940. godine“, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i El-Kalem, Sarajevo, 2014. g, str. 17.

3
Savremeni šerijatski pravnici nadopunjuju ovu definiciju, pa tako o braku dr. Mehmed
Begović kaže:“Islamski se brak može definisati kao ugovor o zajednici života između dva lica
suprotnog spola koji se zaključuje u naročitoj formi, a cilj mu je: moralno upotpunjavanje i
usavršavanje supružnika i rađanje potomstva.“6

Uvjeti valjanosti šerijatskog ugovora

Iz gore navedenih definicija klasičnih, a i savremenih šerijatskih pravnika može se

zaključiti da se ove definicije slažu oko jedne stvari, a to je da je brak ugovor. Kako svaki
ugovor ima svoje uvjete tako i šerijatski brak da bi bio valjan mora ispunjavati određene
uvjete.

Kada se govori o uvjetima valjanosti bračnog ugovora, govori se o uvjetima prije

stupanja u šerijatski brak i uvjetima koji se zahtjevaju pri samom stupanju u brak. „U
islamskom pravu razlikuju se uvjeti prije sklapanja braka (šurutu-n-nikah) i uvjeti koji su
neophodni pri samom aktu vjenčanja(erkanu-n-nikah).“7

Materijalni uvjeti za sklapanje šerijatskog braka

Materijalni uvjeti ili uvjeti prije stupanja u šerijatski brak su uvjeti koji važe pri odluci
na brak, dakle ukoliko osobe ispunjavaju materijalne uslove dozvoljeno im je pristupiti aktu
vjenčanja. Mehmed Begović kada govori o materijalnim uvjetima kaže sljedeće:“Brak je
ugovor naročite vrste i za njegovu valjanost traže se posebni uvjeti koji se mogu svrstati u ove
tri grupe: nepostojanje bračnih smetnji, pristanak bračnih drugova, sposobnost i volja bračnih
drugova da se ispuni cilj braka.“8

Šerijatski pravnici kada govore o bračnim smetnjama, govore o dvije vrste, a to su:
apsolutne i relativne bračne smetnje. Apsolutne smetnje onemogućavaju sklapanje šerijatskog
trajno ili privremeno, dok relativne bračne smetnje imaju karakter zabrane.

Uvjet pristanka bračnih drugova podrazumjeva dva uvjeta, a to su sposobnost stranaka

za stupanje u brak tj. iskazivanja volje i saglasnost stranaka. Ovaj uvjet će biti ispunjen onda

6
Mehmed Begović, „Šerijatsko bračno pravo“, Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon. A.D., Beograd,
1936. god., str. 27.
7
Ibrahim Džananović, „Primjena šerijatskog porodičnog prava kroz praksu vrhovnog šerijatskog suda 1914. –
1946., Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str. 52.
8
Mehmed Begović, „Šerijatsko bračno pravo“, Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon. A.D., Beograd,
1936. god., str.45.

4
kada stranke budu u mogućnosti da izjave svoje volje, te da se po pitanju braka usaglase.
Prema tome maloljetno dijete ili osobe sa posebnim potrebama koje još uvijek grade svoje
mišljenje i svoju volju, po hanefijskim pravnicima, nemaju mogućnost stupanja u brak,
međutim ostali šerijatski pravnici smatraju da staratelj ima pravo sklopiti brak. Što se tiče
saglasnosti stranaka, potrebno je da se čuju izjave volja obje strane, te da se obje strane
međusobno čuju ili razumiju.

Sposobnost i volja bračnih drugova je uvjet koji brani bračni ugovor od izigravanja i
iznevjeravanja dužnosti stranaka. Stanovište islamskih pravnika jeste da je cilj brak da se
stranke moralno usavršavaju i produžuju ljudski rod. Uvjet sposobnosti i volje bračnih
drugova štiti ove svete vrijednosti braka. Zbog izostanka ovih vrijednosti braka zabranjen je
privremeni brak (mu'ta brak). „U islamu također, nije validan mut'a - brak a to je vremenski
ograničeni brak koji se sklapa riječima: etemeta'u ili estemti'u (uživam). Ovakvim brakom ne
žele se uobičajeni ciljevi braka a to su rađanje djece, njihovo čuvanje i odgajanje, nego se
njime želi samo zadovoljavanje strasti.“9

Formalni uvjeti za sklapanje braka

Pod pojmom formalnih uvjeta za sklapanje braka misli se na one uvjete koji se
zahtjevaju pri samom aktu vjenčanja, tj. uvjeti koji su sastavni dio braka i uz ispunjenje ovih
uvjeta brak postaje pravno valjan. Prema klasičnim hanefijskim učenjacima postoji samo
jedan formalni uvjet, a to je ponuda i prihvatanje. Međutim, druge šerijatske pravne škole
navode, pored forme ponude i prihvatanja, i supruga, suprug i staratelj. Savremeni hanefijski
pravnici o formalnim uvjetima za sklapanje braka kažu sljedeće:“Za ispravnost braka traže se
dva formalna uslova: izjava volje bračnih drugova i prisustvo svjedoka pri izjavi. Izjava volje
zasniva se ponudom jednog i prvatanju drugog bračnog druga.“10 Dakle, prema hanefijskim
pravnicima forma braka se zasniva na ponudi jedne i prihvatanju druge strane, te prisustvom
svjedoka.

Što se tiče forme ponude, hanefijski pravnici smatraju da može doći sa bilo koje strane
tj. nije bitno da li je izriče muškarac ili žena. Iz ovoga proizilazi da formu prihvatanja isto
tako mogu učiniti i muškarac i žena stim da je uvjet forme prihvatanja da prihvatanje
odgovara ponudi i da bude učinjen dok ponuda važi, te da prihvatanje ponude bude na istom

9
Abdullhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“, prijevod: Muhamed Mehanović i Haris Grabus, II tom,
Sarajevo, 2003. str. 81.
10
Mehmed Begović, „Šerijatsko bračno pravo“, Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon. A.D., Beograd,
1936. god., str. 64.

5
mjestu i u isto vrijeme. Još jedan od uvjeta forme ponude i prihvatanja jeste da se izreknu u
formi sadašnjosti. „Ponuda i prihvat se mogu učiniti riječima, činom, gestom ili pismom.“ 11

Po pitanju svjedočenja šerijatski pravnici kažu:“ Za ispravnost bračnog ugovora

uvjetuje se da budu prisutna dva punoljetna pametna muslimana kao svjedoci. Po mišljenju
većine učenjaka, brak se ne može sklopiti bez prisustva svjedoka kako bi se zaštitila prava i
potvrdio ugovor.“12 Dakle, prema većini šerijatskih pravnika bračni ugovor neće biti validan
bez prisustva svjedoka. Kada je u pitanju vrijeme svjedočenja, šerijatski pravnici smatraju
nužnim svjedočenje u trenutku sklapanja braka kako bi svjedoci čuli ponudu i prihvatanje.

Kako bi svjedočenje bilo ispravno, a samim tim i bračni ugovor, svjedoci moraju
ispunjavati određene uslove. Svi šerijatski pravnici se slažu da svjedočenje mora biti
koncipirano od najmanje dva muška svjedoka. Prema većini šerijatskih pravnika samo
muškarci mogu biti svjedoci. Hanefijski pravnici se ne slažu sa ovim i kažu da će svjedočenje
biti ispravo ukoliko bi se jedan muški svjedok zamjenio sa dva ženska svjedoka. Uvjet
svjedocima je i sloboda, osim kod hanbelija.“ Ebu Hanifa i Eš-Šafi uvjetuju da svjedok mora
biti slobodan čovjek. Ahmed ne postavlja taj uvjet i smatra da je svjedočenje dva roba
dovoljno da bi brak bio ispravan, kao što je to ispravno i kod svjedočenja za druge vrste
ugovora.“13 Također, svjedočenje uvjetuje uračunjlivost, tj. mentalno zdravlje i fizičko
punoljetstvo kako bi se dala dosljednost tom bračnom ugovoru, te kako bi se izvršio cilj
svjedočenja, tj. obznana braka.

Ispunjenjem svih materijalnih i formalnih uvjeta za pravno valjan šerijatski brak

bračni ugovor postaje obavezujući. Ugovorene strane iz ovakvog braka mogu izaći samo
rastavom braka ili smrću.“ Kada se to ispuni, onda ni jedna strana nema pravo prekinuti taj
ugovor niti ga poništiti, i samo ga razvod braka ili smrt može prekinuti...“14

Međutim, ukoliko bi došlo do pronevjere oštećena strana ima pravo tražiti poništenje
tog braka. „Bračni je ugovor neobavezujući ako se ispostavi da je muž obmanuo ženu ili da je
ona prevarila njega.“15

11
Ibrahim Džananović, „Primjena šerijatskog porodičnog prava kroz praksu vrhovnog šerijatskog suda 1914. –
1946., Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str. 53.
12
Abdullhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“, prijevod: Muhamed Mehanović i Dr. Haris Grabus, II tom,
Sarajevo, 2003. str. 65.
13
Es-Sejjid Sabik, „Fikhu-s-sunne“, preveo: Fahrudin Smajlović i Zijad Dervić, Bookline d.o.o., Sarajevo, 2007.
str. 204.
14
Ibid, str. 206.
15
Ibid, str. 206.

6
Zaključak

Iz gore navedenog možemo zaključiti važnost braka u religiji islama, te koliku važnost
braku pridaju sami šerijatski učenjaci kako bi očuvali bračni ugovor od manipulacija i
pronevjere. Da se zaključiti, također, da su svi uvjeti, koji su postavljeni, postavljeni kako bi
se bračne strane zaštitile od prevare. Samim tim dokazuje se ozbiljnost i uzvišeno mjesto
bračnog ugovora u šerijatskom pravu. Da se primjetiti napor šerijatskih pravnika kako bi
islamsko zaključivanje braka bilo jasno i precizno, te njihov trud i briga o svim elemenitima i
uvjetima bračnog ugovora, kako bi šeriajtski brak ispunio svoje svete i uzvišene ciljeve.

7
Literatura

Dr. Mehmed Begović, „Šerijatsko porodično pravo“, Izdavačko i književno preduzeće Geca
Kon. A. D., Beograd, 1936. godina.

Abdullhamid Mahmud Tuhmaz „Hanefijski fikh“, prijevod: Muhamed Mehanović i Dr. Haris
Grabus, II tom, Sarajevo, 2003. godina.

Es-Sejjid Sabik, „Fikhu-s-sunne“, preveo: Fahrudin Smajlović i Zijad Dervić, Bookline d.o.o.,
Sarajevo, 2007. godina.

Dr. Ibrahim Džananović,“Primjena šerijatskog porodičnog prava kroz praksu vrhovnog

šerijatskog suda 1914-1946. godine“, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004.
godina.

Dr. Mustafa Hasani, „Tumačenje i primjena šerijatskog prava o mješovitim brakovima u

Bosni i Hercegovini u periodu od 1930. do 1940. godine, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
i El-Kalem, Sarajevo, 2014. godine.