prof. dr.

jusuf rami
nai prijevodi kurana
uraeni posredstvom
drugih jezika
S prvim prijevodom Kurana u BiH susreemo se kra-
jem devetnaestog stoljea. Autor ovog prijevoda bio je Mio
Ljubibrati Hercegovac. Ovaj Ljubibratiev prijevod objavljen
je poslije njegove smrti (peatno o troku zadubine Ilije
Milosavljevia Kolarca, Beograd, 1895.).
Na temelju Ljubibratieva prijevoda izvrena su i dva izbora
kuranskih ajeta. Prvi izbor napravio je dr. M. Jovanovi Betut,
profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, pod naslovom ivot
i zdravlje, bolest i smrt u Kuranu. (Izdanje Higijenskog zavoda u
Sarajevu, Dravna tamparija, Sarajevo, 1927. god.).
Drugi izbor napravio je profesor Miodrag Maksimovi pod
naslovom Iz Kurana asnog. Svetu celom opomena. (Izdavako
preduzee Vuk Karadi, Beograd, 1967. god.).
Ljubibrati je, prema nekima, prevodio s ruskog jezika,
a prema drugima on je na na jezik preveo francuski prijevod
Kazimirskog objavljen u Parizu 1840. godine.
1. Ljubibratiev prijevod i prijevod Kazimirskog
uporedna analiza
Uporednom analizom ova dva prijevoda bavio se Dra-
gutin Ili i doao do zakljuka da je Ljubibrati prevodio s
francuskog jezika. Primjeri koje je naveo nedvojbeno ukazuju
da je Ljubibrati grijeio tamo gdje je greke pravio i njegov
prethodnik Kazimirski.
Tako, npr., kad je rije o ajetima: Bog upuuje na Pravi put
koga hoe Wa l-Lahu jehdi men jeau ila siratin musteqim (El-
Bekara, 209); Bog ostavlja u zabludi koga hoe, a na Pravi put
upuuje onoga koga hoe... Inna l-Lahe judillu men jeau we
Str.1062 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
jehdi men jeau... (Fatir, 9), arapski znalci tvrde, istie Dragutin
Ili, da tamo ne stoji koga, nego ko. U prvom sluaju odrena
bi bila apsolutno slobodna volja, a u drugom bi bila apsolutno
priznata. Da je francuski, a po njemu, i srpski prijevod pogrean,
vidimo to i u prijevodu sljedeeg ajeta: Zaista, ovo je Opomena, pa
neka se onaj koji hoe uputi na put svoga Gospodara Inne hazihi
tezkiretun fe men ae t-tehaze ila rabbihi sebilen (El-Muzzemmil,
19), koji je oprean gore navedenim ajetima i prijevodima.
Da su gore navedeni ajeti loe prevedeni, vidi se iz smisla
cijelog Kurana, kojem je svrha da ljude opominje, upuuje
da prihvate pravu vjeru, a prijeti onima koji to nee vjenom
kaznom. Kada bi Bog rukovodio onoga koga hoe, onda bi bila
upitna i Objava i Kuran, istie na kraju Dragutin Ili u djelu
Posljednji prorok.
Uporednom analizom bavio se i Izet Terzi u doktorskoj
disertaciji al-Inajetu bi l-Kurani l-kerimi fi l-Busna munzu fethiha
ila l-an. Disertacija je odbranjena na univerzitetu Zejtuna u
Tunisu, 1998., a tampana na arapskom jeziku u Islamskom
centru u Mostaru, 2003. god.
Tako, npr., ajet: Zar ne zna da Allah s neba sputa vodu
i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta, a ima i
brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih-Elem
tere enne l-Lahe enzele mine s-semai maen fe ahredna bihi
semeratin muhtelifen elvanuha ve mine l-dibali dudedun bidun
ve humrun muhtelifun elvanuha ve garabibu sudun (Fatir, 27)
kod Kazimirskog i Ljubibratia ima isto znaenje: U brdima
ima staza bijelih i crvenih od razliitih boja, a ima i crnije gavrana
(il y a des corbeaux noirs).
Rije girbib pl. garabib uzeta je u oba prijevoda kao gurab
pl. gurb (gavran, vrana), a ne kao intenziv uz aswad: dudedun,
bidun ve humrun... ve garabibu sudun (Bijele, crvene... i sasvim
crne staze).
Muhammed, a.s., je u prijevodu Ljubibratia na jednom
mjestu apostol: Kad meu njih doe apostol We lemma daehum
resulun min indi l-Lahi... (El-Bekara, 101), na drugom mjestu on
je prorok: Zar biste vi traili od vaeg proroka (Muhammeda) ono
to su traili od Mojsija Em turidune en teselu resulekum kema
suile Musa min qablu... (El-Bekara, 108), dok je na treem mjestu
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1063
poslanik: Muhammed je samo poslanik We ma Muhammedun
illa resulun... (Alu Imran, 144).
Muhammed, a.s., nije apostol, prorok, niti je vra. On
je samo Allahov poslanik, kako to stoji u posljednjem ajetu
iz ove grupe ajeta. Iz svega izloenog da se zakljuiti da je
Ljubibrati svoj prijevod pribliavao pravoslavnim Srbima, a
ne muhamedancima srpske narodnosti, kako to neki misle.
Ljubibratiev prijevod doivio je dva izdanja, prvo 1895. god. i
drugo reprint izdanje sarajevske Svjetlosti 1990. god.
2. Karabegov prijevod i prijevod Ljubibratia
uporedna analiza
Drugi prijevod Kurana na naem jeziku jeste prijevod
hadi Ali Rize Karabega. Ovaj prijevod objavljen je 1937.
god. pod naslovom: Kuran, prijevod Hadi Ali Rize Karabega.
(tamparija Prosvjeta J. Kari, Sarajevo, 1937. god.). Karabeg
je uz prijevod napisao i krai predgovor u kojem je, izmeu
ostalog, ukazao na potekoe s kojima je bio suoen prilikom
prevoenja Kurana.
Prva potekoa odnosi se na stil Kurana. Kuran je obja-
vljen na arapskom jeziku koji je tada bio u upotrebi, u stilu koji
je u to vrijeme dominirao meu arapskim narodima. Od tada
pa do danas svugdje u svijetu izmijenio se nain govora i pisa-
nja, pa i meu arapskim narodima.
Druga potekoa vezana je za objavu Kurana. Kuran je
objavljen cijelom ovjeanstvu. U njemu ima potpuno jasnih
(muhkem) i manje jasnih (muteabih) ajeta. O tim jasnim i ma-
nje jasnim ajetima govori i Kuran u suri Alu Imran.
Trea potekoa jeste teoloke naravi. Kuran na opiran
nain opisuje zagrobni ivot. Taj opis je vie puta ponovljen u
Kuranu i on je u kontrastu s kransko-evropskom teologijom,
tako da prevodilac Kurana nikako ne moe nai izraz u tim
jezicima koji bi se potpuno slagao s kuranskim izrazom. Ako
tome dodamo da Kuran u svome Boanskom tekstu, u Svojoj
svetoj odori, u svome Svevinjem ruhu, u nadahnutom svome
stilu ima izvanrednu i neopisivu ljepotu, im se prenese u bilo
koji jezik, gubi ta svoja nadnaravna svojstva...
Str.1064 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
U predgovoru je takoer naveo i neke izvore koje je koristio
prilikom prevoenja Kurana, kao npr. Razin komentar Kurana
at-Tefsiru-l-kebiru i Bejdavin tefsir, poznat pod imenom Anvaru-
t-tenzili, zatim prijevod Kurana od njemakog orijentaliste
Ullmana. Arapski tekst Kurana izostavio je iz razloga to bi
prijevod Kurana tada bio skuplji, a autor eli biti to jeftiniji.
U svome osvrtu na Karabegov prijevod Kurana Mehmed
Handi istie da je to povrna prerada Ljubibratieva prijevo-
da. Usporeujui Karabegov prijevod i prijevod Ljubibratia
lahko je ustanoviti odnos koji postoji meu njima. Tako se npr.
prijevod sure El-Fil u Karabegovom prijevodu razlikuje samo
u dvije rijei od Ljubibratieva prijevoda. Isto je i sa surama
El-Felek i En-Nas. U suri El-Maun ta razlika svodi se samo na
zamjenu jedne rijei drugom. Karabeg je rije oturuje zamijenio
rijeju odgurnuje itd.
Karabeg priznaje da je preradio Ljubibratiev prijevod i
da ta prerada ne umanjuje njegov prijevod Kurana. U arapskoj
knjievnosti, kae on, postoji na hiljade preraenih djela u koji-
ma su se originali skoro izgubili jer su se u preraenim djelima
ispravile njihove greke i nedostaci.
Autor prijevoda ponekad u tekst prijevoda uitava i
pokoju rije bez zagrade, a ponekad ostavlja i neke dijelove ajeta
neprevedenim, kao npr. prvi i drugi ajet iz sure En-Nisa. U prvom
ajetu: On od tog eljadeta stvori njegovu drugaricu... Ve haleqa
minha zevdeha... Karabeg dodaje: min diliha (od njegova rebra),
mada se rebro ne spominje u Kuranu, ve u hadisu Allahova
Poslanika. Kurtubi u Tefsiru (5/6) biljei hadis u kojem stoji:
Oporuujem vam da prema enama budete paljivi, budui da
je ena stvorena od krivog rebra... (Buhari i Muslim). U drugom
ajetu iste sure Karabeg ostavlja posljednji dio ajeta neprevedenim,
a to je dio u kojem stoji: Innehu kane huben kebiren (Zaista je to
veliki grijeh), kao i posljednji dio ajeta u kojem se kae: La havfun
alejhim ve la hum jahzenun Niega se oni nee bojati i ni za im
oni nee tugovati (El-Bekara, 262), zatim dio ajeta: Fahzuruhu...
pa Ga se priuvajte (El-Bekara, 235) itd.
Rijei ilaf i ebter u surama Kurej i El-Kevser Karabeg
je, tvrdi Handi, pogreno preveo. On je prvu rije uzeo u
znaenju obiaja, to je, smatra Handi, potpuno netano, i s
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1065
takvim prijevodom ajet postaje besmislen. Teko je, meutim,
prihvatiti ovu Handievu ocjenu. I sam Karabeg se pita ta
je Handi ovim elio kazati s obzirom da je ova rije tako
protumaena u drugom ajetu ove sure. Mnogo kasnije Besim
Korkut je na isti nain kao i Karabeg preveo ovu rije: Zbog
navike Kurejija, navike njihove da zimi i ljeti putuju... Ova sura
vezana je za suru koja se prije nje nalazi. Allah je unitio vlasnike
slona (ashabu-l-fili) zbog navike, odnosno obiaja Kurejija da
zimi i ljeti putuju. Omer, drugi halifa iz grupe hulefai-raidina,
je ove dvije sure na akam-namazu uio kao jednu suru. Vezu
izmeu ovih sura objasnio je i sam Karabeg u jednoj fusnoti
koja je, kako kae, sluajno isputena.
Rije ebter u suri El-Kevser je, prema Handiu, takoer
pogreno prevedena: kusav, kusorep, bez repa. U svom odgovoru
na ovu primjedbu Karabeg istie da se kusav (maqtuu-z-zenbi)
u rjenicima spominje na prvom mjestu. Meutim, ajet ima
kontekstualno, a ne leksiko znaenje i njega valja posmatrati
u kontekstu s drugim ajetima, kao npr. ajeta u kojem stoji: Zar
grudi tvoje nismo prostranim uinili... i spomen na tebe visoko
uzdigli. (El-Inirah, 1-4).
Poslanik je, prema ovom ajetu, otac svih vjernika: Vere-
fena leke zikreke (I spomen na tebe visoko uzdigli). Na ovo
znaenje ukazao je i Alija ibn. Ebu Talib: Al-ulemau baqune ma
beqije d-dehru ejanuhum mefqudetun ve asaruhum fi l-qulubi
mevdudetun (Ueni ljudi, razumom obdareni, ostat e ivi sve
dok je svijeta i vijeka. Tijela njihova su nestala, ali likovi njihovi
ive u srcima). Ueni ljudi, sljedbenici Muhammeda, a.s., a ta
rei za Poslanika iji je spomen Allah visoko uzdigao i uinio
ga Svojim miljenikom i posljednjim Allahovim poslanikom s
kojim je zavren ciklus Objave.
Idolopoklonici su za onoga koji nema mukog poroda
govorili da je ebter. Kada je Poslaniku umrlo muko dijete,
oni su rekli: Betere Muhammedun. Kuran im se obraa shodno
njihovom uvjerenju pa kae: Zaista e onaj koji tebe mrzi bez
spomena ostati.
Na nekim mjestima u Karabegovom prijevodu isputeni
su i neki ajeti, kao npr, bismilla na poetku sure El-Araf. Na
kraju prijevoda Karabeg je dao spisak tamparskih greaka koje,
Str.1066 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
naalost, nisu ispravljene ni u drugom izdanju ovog prijevoda
(Zagreb, August Cesarec, 1991.). U napomeni urednika drugog
izdanja stoji da je to prvi hrvatski prijevod Kurana s arapskog
izvornika, donijet u pretisku, bez ispravke pogreaka kojih je,
od tiskarskih do inih, bio svjestan i sam prevodilac.
Poslije Handia i odgovora Karabega javio se i Muhamed
Pai i dao svoju ocjenu ovog prijevoda. Karabeg je, smatra on,
skoro sve preuzeo iz Ljubibratieva prijevoda bez ikakve pro-
mjene, ak i osobine nemuslimanskih prevodilaca Kurana kao
npr. rije prorok umjesto pejgamber, Gospod umjesto Bog, glava
umjesto sura, stih umjesto ajet, vaskrsnue (jubasun), Boija
desnica, Boije lice, Prijestolje itd. Autor prijevoda nigdje ne
spominje Ljubibratia, koga je potpuno kopirao, ve njemakog
orijentalistu Ullmana i njegov prijevod Kurana, iako je poznato
da on nije poznavao njemaki jezik niti se njime mogao sluiti.
Karabeg je priznao, kao to smo rekli, da je preradio Lju-
bibratiev prijevod Kurana. Ta ga prerada, prema Izetu Terziu,
ne oslobaa greaka koje je preuzeo od Ljubibratia. Karabeg
nije nita uinio da te greke ispravi.
Uzmimo kuranske ajete: La uqsimu bi jevmi l-Qijameti ve
la uqsimu bi n-nefsi l-levvameh (El-Kijame, 1-2).
(Ja se neu zaklinjati Danom ponovnog oivljenja. Ja se ne-
u zaklinjati duom koja kori sama sebe.)
Ovdje je rije o pogrenom prijevodu preuzetom od Mi-
e Ljubibratia. Radi se o pojaanju zakletve, a ne o njenoj
negaciji: Le uqsimu bi jevmi l-Qijameti ve le uqsimu bi n-nefsi
l-levvameh (Kunem se, doista, Danom ponovnog oivljenja i
kunem se, zaista, duom koja sebe kori). Rije je o mutevatir-
itanju ovjerenom neprekinutim predajnim nizom prenosilaca
(al-iqna, 2/798; Kurtubi, Tefsir, 19/90).
Kad je rije o kuranskom ajetu: Ve iz qale rabbuke li l-
melaiketi inni dailun fi l-erdi halifeten qalu etedalu fiha men
jufsidu ve jesfiku d-dimae... (El-Bekara, 30),
kod Karabega u drugom dijelu ajeta itamo: Zar e
zaposjesti Zemlju rasom, koja e na njoj initi nered i prolijevati
krv... U originalnom tekstu nije navedena rije rasa iako se ona
podrazumijeva. Ovaj bi se prijevod mogao nai u fusnoti, kao
pojanjenje, ali ne i u osnovnom tekstu prijevoda.
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1067
Prijevod: Bog, zaista, ostavlja u tumaranju koga hoe (Fa-
tir, 8) jeste pogrean prijevod preuzet od Ljubibratia. Drugi
dio ajeta je, kao i kod njegovog prethodnika, ostao nepreveden
(Ve jehdi li men jeau).
Pogreno prevoenje prisutno je i u sljedeim primjerima:
O vjernici, propisuje vam se post... Post e trajati nekoliko dana...
(El-Bekara, 183-184) ispravno je: odreeni broj dana, a
ne: nekoliko dana; Jo od poetka bilo vam je zabranjeno da
ih progonite iz njihovih mjesta (Ve huve muharremun alejkum
ihraduhum (El-Bekara, 85) ispravno je: Zabranjeno vam je
da ih izgonite, a ne: Jo od poetka vam je bilo zabranjeno da
ih progonite iz njihovih mjesta; On im ree: O djeco moja, Bog
vam je izabrao vjeru, ne umirite kao nemuslimani (nevjernici)
Fe la temutunne illa ve entum muslimun (El-Bekara, 132)
ispravno je: Umirite samo kao muslimani, a ne: I ne umirite kao
nemuslimani (nevjernici); Za to vrijeme, od svanua do zalaska
sunca, nemojte nikakva saobraaja imati sa svojim enama... (Ve
la tubairuhunne ve entum akifune fi-l-mesadidi... (El-Bekara,
187) ispravno je: Nemojte im prilaziti dok se nalazite u itikafu... a
ne: Za to vrijeme od svanua do zalaska sunca, nemojte nikakvog
saobraaja imati sa svojim enama; Pitae te o mjesecima...
(Jeseluneke ani l-ehilleti... (El-Bekara, 189) ispravno je: Pitaju
te o mlaacima... a ne: o mjesecima; Oni e te takoer pitati ta
treba da dijele. Odgovori im: Dijelite to moete... (Ve jeseluneke
ma za junfiqune quli l-afve... (El-Bekara, 219) ispravno je:
Ono to je viak, a ne: Ono to moete!
Biljeka o Karabegu
Hadi Ali Riza Karabeg (1872-1944) istaknuti je herce-
govaki alim. Njegov otac Mustafa Sidki Karabeg bio je
mostarski muftija. Neposredno pred ulazak austrougarskih
trupa u Mostar 1878. god. pogubljen je jer je odbio izdati fetvu
za borbu protiv spomenutih trupa. Ukopan je kod Hadi-Baline
damije u Brankovcu. Damija je sruena 1950. god., pa je tako
uniten i nian kojim je njegov mezar bio obiljeen.
Muftija je iza sebe ostavio dva sina: hadi Ahmeda Kara-
bega, svrenika Karaoz-begove medrese u Mostaru, i hadi Ali
Rizu Karabega, koji je svoje kolovanje poslije Karaoz-begove
Str.1068 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
medrese nastavio u Carigradu. Po povratku u domovinu jed-
no vrijeme predavao je vjeronauku u mostarskoj gimnaziji, a
onda se povukao i po damijama i drugdje drao predavanja
i radio na prosvjeivanju irokih muslimanskih masa. Pored
toga, bavio se i naunim radom. Suraivao je u naim listovima
Behar i El-Hidaja. Bavio se i prevodilakim radom. Napisao je
i dva manja djela iz oblasti kulturne historije islama:
1. Rasprava o hidabu (pokrivanju) muslimanki. Rad je ob-
javljen u Mostaru 1928. god. On predstavlja odgovor
na napise koje su u to vrijeme o istoj temi pisali reisu-l-
ulema Demaluddin auevi i Ajni Buatli. U radu je
protumaio vie ajeta i Poslanikovih hadisa koji govore o
pokrivanju muslimaki. Djelo nije velikog obima, ali jeste
sadraja;
2. Kratak ivotopis Muhameda, alejhi-s-selam, sa socijalnog
gledita. Djelo je objavljeno u Mostaru 1929. god. i
govori, poslije uvoda, o Isau, alejhi-s-selam, kao Boi-
jem poslaniku, o islamu i ivotu Allahova poslanika
Muhammeda, alejhi-s-selam;
3. Prijevod Kurana je njegovo posljednje i najvee djelo.
Prijevod je objavljen u Mostaru, 1937. god.
O Ali Riza Karabegu imamo podataka u radovima Hifzije
Hasandedia koje je objavio u Glasniku IVZ-e (br. 2-3, 1944.)
i Glasniku VIS-a (br. 9-10, 1975.), te u Analima GHB-e (knjiga
XVII-XVIII/1966.).
Prvi rad objavljen je povodom smrti Ali Riza Karabega i u
njemu Hasandedi istie da je merhuma posjeivao jo za ivota
u njegovom domu i uvijek ga je nalazio okruenog gomilama
knjiga koje je itao i prouavao. Njega je zanimalo sve, kako vje-
ra i vjerski problemi i dileme, tako isto i sva pitanja iz suvreme-
nog ivota. Otuda je merhum posjedovao jednu jaku ne samo
vjersku nego i svjetovnu naobrazbu i bio svestrano obrazovan.
U drugom radu objavljenom takoer u Glasniku pod
naslovom Mostarske muftije prilog kulturnoj povijesti Mostara
Hasandedi govori o hadi Mustafi Sidki Karabegu, ocu Ali
Rize Karabega.
Trei rad, koji je i najopirniji, objavljen je u Analima
GHB-e pod naslovom Karabezi ueni ljudi (ulema), njihov rad
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1069
i djela. U radu Hasandedi govori o hadi Mustafi Sidki ef. i nje-
govim sinovima: Ahmedu i Ali Riza Karabegu. Na kraju rada
istie da su svi alimi ove porodice imali prirune biblioteke u ko-
jima je bilo mnogo knjiga iz islamistike i arabistike. Reeno mi
je, istie Hasandedi, da je veina ovih knjiga odnijeta u Skoplje
za potrebe tamonje medrese. Dio iskljuivo tampanih djela i
danas se nalazi kod pojedinih lanova ove porodice u Mostaru.
Sve drugo to je o ovoj porodici napisano kompilacija je
ve reenog u radovima Hifzije Hasandedia.
3. Panda-aueviev prijevod Kurana
prvo i drugo izdanje
Panda-aueviev prijevod Kurana objavljen je pod
naslovom Kuran asni-prijevod i tuma (Sarajevo, 1937., tam-
parija Vrek i dr.). Drugo izdanje objavljeno je u Zagrebu pod
istim naslovom (Stvarnost, Zagreb, 1969.god.). Ovo zagrebako
izdanje osnova je svim drugim izdanjima i izborima koji su se
pojavili na ovim prostorima kao to je izbor Hifzije Suljkia
objavljen u Zvorniku pod naslovom El-Kuranu-l-kerimu
Boije jedinstvo u Kuranu (Izdava Asim Hodi, Zvornik,
1974.) i katarsko izdanje objavljeno u Dohi 1980., te izdanje u
Dubaiju 1993. Oba izdanja su besplatno distribuirana u Bosni
i Hercegovini.
Prvo izdanje je znaajno zbog kritike Udruenja islamskih
vjerskih slubenika El-Hidaja upuene autorima prijevoda i
odgovora autora na ovu kritiku.
Drugo izdanje je vano zbog kritike Besima Korkuta upu-
ene redaktorima izdanja: Omeru Muiu i Aliji Nametku
objavljene pod naslovom Kuran asni u Glasniku Islamske
vjerske zajednice 1969. god.
1. Prvo izdanje kritika El-Hidaje upuena prevodiocima
Kao osnova Panda-auevievom prijevodu Kurana po-
sluio je engleski prijevod Kurana Muhammeda Alija (The Ho-
ly Quran, Lahore, 1920.). Ovaj engleski prijevod i komentar je
kasnije na turski jezik preveo Omer Riza Dogrul pod naslovom
Kurani kerim terdume ve tefsir (Istanbul, 1934.). auevi i Panda
su na na jezik preveli turski prijevod i tuma Omera Rizaa.
Str.1070 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
a) Umjerena i dobronamjerna kritika
O prijevodu Kurana auevi-Panda Glavni odbor El-
Hidaje je u istoimenom listu napisao prikaz prijevoda. U prikazu
se, izmeu ostalog, kae da je prijevod pun greaka, da su na
nekim mjestima rijei, pa ak i reenice, ostale neprevedene,
da se u prijevodu nalaze i tekstovi suprotni islamskom uenju,
da je jezik slab i nedotjeran i da je prijevod pun kontradikcija i
nedosljednosti.
Radi ilustracije navodimo neke primjere koji ukazuju da
je kritika Glavnog odbora El-Hidaje bila umjesna i dobrona-
mjerna.
Ajet: On ga je na obzorju jasno vidio (Ve leqad reahu bi
l-ufuqi l-mubin, Et-Tekvir, 23) Panda i auevi prevode: On
je sebe vrlo jasno vidio na obzorju prema istoku. Zamjenica koja
se nalazi u ovome ajetu odnosi se, prema nekima, na Di-
brila, a prema drugima (Ibn Mesud) na Uzvienog Allaha,
d.. (Kurtubi, Tefsir, 19/230). Autori u svome odgovoru istiu
da je ova primjedba neosnovana jer je ovo prevedeno prema
prijevodima koji su usvojili ovaj nain prevoenja.
Dio ajeta: Qatelehumu l-Lahu preveden je: Bog ih unitio,
umjesto: Bog ih ubio. Ovaj dio ajeta u turskom prijevodu glasi:
Allah belsini versin. Autori prijevoda smatraju da je to isto i da
je ova primjedba suvina. Meutim, radi se o izjavi i kleveti i
one se, prema Paiu, ne mogu trpati u isti ko.
O pravovjerni! Klonite se mnogog sumnjienja i klevetanja,
jer kleveta i sumnjienje drugih je grijeh... (El-Hudurat, 12),
odnosno: Klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su,
zaista, grijeh...
U prijevodu ovog ajeta vidljivo je dodavanje i oduzimanje
koje je utjecalo i na samo znaenje ajeta.
Kuranski imperativ: Feqau lehu sadidin El-Hidr, 29
(Tada mu seddu uinite) preveden je perfektom: Tada su mu
seddu uinili. Modifikovano to bi izgledalo ovako: Fe veqau
lehu sadidin.
O pravovjerni! Bojte se Boga i pazite (na svoje dunosti
prema Njemu). I vjerujte u Poslanika Njegova. Bog vam daje dva
dijela iz milosti Svoje, a uinio vam je svjetlo da s njime hodite i da
vam oprosti. Bog oprata i milostiv je (El-Hadid, 28), odnosno:
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1071
Bog e vam dati..., a ne: Bog vam daje... uinit e vam... a ne:
...uinio vam je... oprostit e vam... a ne: i da vam oprosti... Radi
se o pogodbenim reenicama.
A onaj ija vaga bude laka, njegova je majka i sklonite
velika provalija. A ta ti moe objasniti, ta je ta provalija? To je
veoma estoka vatra (El-Karia, 8-11), odnosno: A onaj u koga
njegova djela budu lahka Bezdan e njegovo boravite biti. A ta
je to, znade li ti? Pakao uareni!
U prijevodu je prvo uitan isputeni subjekat: To je veoma
estoka vatra, a zatim je umetnut izraz majka kojem ovdje nije
mjesto. Kuran je, istiu autori prikaza, daleko od toga da bi
majku nazvao velikom provalijom. Velika provalija je sklonite
onih koji nemaju dobrih djela, a to je Pakao, estoka vatra.
U svome odgovoru na ovaj prigovor autori prijevoda na-
vode miljenje Muhammeda Abduhua, koji, tumaei sintagmu:
Fe ummuhu havijetun kae: Ej merdiuhu ellezi jevi ilejhi kema
jevi l-veledu ila ummihi. Muhamed Pai smatra da nevede-
ne rijei Muhammeda Abduhua ne dokazuju njihove tvrdnje
da je Pakao majka. Pakao je, prema Muhammedu Abduhuu,
sklonite (merdiun) u koje e se grenici skloniti kao to se
dijete sklanja u krilo svoje majke. Ovdje je prispodoba u radnji,
odnosno sklanjanju (kema jevi) a ne sklonitu (merdiun). Pa,
ako bi prispodoba bila i u samom sklonitu, opet se iz same
prispodobe ne bi mogao izvesti zakljuak da je Pakao majka jer
su ta dva pojma potpuno suprotna. Majka je simbol milosti i
ljubavi, a pakao predstavlja muku i patnju.
Isti smisao u prijevodu ovog ajeta imamo i kod naih prevo-
dilaca koji su izravno prevodili s arapskog jezika. Kod Mlive
je majka havija, dehennemska provalija, a kod Durakovia
Bezdan: A ije breme e tada lagahno biti Bezdan e biti njegova
mati. Za razliku od njih, kod Korkuta i Karia itamo: A onaj u
koga njegova dobra djela budu laka boravite e mu bezdan biti
(Korkut). A onaj u koga terezije lahke budu boravite bezdan
bit e njemu (Kari).
Ajet ima kontekstualno, a ne leksiko znaenje. Ragib el-
Isfahani (Mufredat, 18) istie da znaenja ajeta treba posmatrati
u kontekstu drugih ajeta. Fe ummuhu havijetun nema leksiko
znaenje: Bezdan e biti njegova mati, ve kontekstualno: Bezdan
Str.1072 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
e biti njegovo boravite. Pri tome autor Mufredata ima u vidu
ajet u kojem stoji:
Zato se Danas od vas nikakva otkupnina nee primiti, a ni
od onih koji nisu vjerovali. Pakao e biti vae prebivalite... (El-
Hadid, 15).
Autori prikaza istiu da su na nekim mjestima u prijevodu
ne samo rijei nego i dijelovi ajeta ostali neprevedeni, kao npr.
dio ajeta u kojem stoji: Ve bi l-ahireti hum juqinun El-Bekara,
4 (I oni koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali), a postoje i mnogi
drugi primjeri. U izdanjima koja su kasnije uslijedila otklonjene
su neke od ovih greaka i propusta.
Djela onih koji ne vjeruju u svoga Gospodara slina su pepelu
noenom vjetrom za burnoga dana... (Ibrahim, 18) kod Pande
i auevia itamo: Slina su pijesku... Rije je o poreenju
(tebih). Djela onih koji ne vjeruju porede se s pepelom koji
vihor vjetra raznosi, a ne s pijeskom, kako to stoji u njihovom
prijevodu. Remad je pepeo, a reml je pijesak.
Vremenski veznik kad (iz) svugdje je preveden s gle.
Na taj nain je, smatraju autori prikaza, iskrivljeno znaenje
mnogih ajeta, a kao primjer navode ajet u kojem stoji: Vezkur
eha Adin iz enzere qavmehu... El-Ahkaf, 22 (I spomeni i sjeti
se brata Adova. Gle plaio je i zastraivao svoj narod u mjestu
Ahqaf...), odnosno: I spomeni brata Adova kad je opominjao svoj
narod u mjestu Ahqaf...
b) Uslovne ili pogodbene reenice
Uslovne reenice pokazuju uslov pod kojim se vri ili na-
staje ono to se iznosi u glavnim reenicama od kojih ove zavise.
Reenica koja kazuje uslov zove se uvodnica (protaza), a ree-
nica u kojoj se iznosi ono to se vri ili nastaje pod tim uslovom
jeste zakljunica (apodoza). Uslovne reenice poinju uslovnim
veznicima: da, ako, kad itd. (M. Stevanovi, Gramatika, 318).
Uslovnih reenica ima i u Kuranu. Na njihovu upotrebu u
Kuranu autore su upozorili kritiari prijevoda. Tako oni navode
nekoliko primjera u kojima su Panda i auevi zanemarili
ove reenice prilikom prevoenja Kurana. Evo tih primjera:
Prvi primjer:
A da bi se sa Kuranom brda i planine pokrenule ili se ze-
mlja raspuknula i raskomadala ili se pomou njega mrtvi oivili
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1073
i progovorili (pa ta bi bilo?!) Ve lev enne Quranen sujjiret
bihi l-dibalu ev qutiat bihi l-erdu ev kullime bihi l-mevta... (Er-
Rad, 31).
Ovo je pogodbena reenica u kojoj je odgovor isputen.
Ona bi trebala ovako glasiti: Kada bi bila ikakva knjiga pomou
koje bi se mogla brda maknuti sa svojih mjesta ili... to bi bio
ovaj Kuran. Ovaj prijevod je potpuno u skladu s pravilima
arapskog jezika, dok ono u Panda-auevievom prijevodu
nema nikakva oslonca. U turskom izdanju ovaj prijevod glasi:
Onu bu Kuran japardi. Dakle, i tamo je u pogodbenoj reenici
kondicional: japardi, a ne futur: japacak (To e biti ovaj Kuran),
kako su to pojasnili Panda i auevi u podnonoj napomeni.
Inae, ajet je objavljen, prema Ibn Abbasu, kada su ido-
lopoklonici rekli Poslaniku: Ako hoe da te slijedimo, onda
Kuranom koji ti se objavljuje rasturi ova brda oko Meke i uini
da ovom dolinom poteknu rijeke, a zatim oivi nae mrtve da s
njima malo popriamo.
Drugi primjer:
Kad bi im otvorili jedna vrata nebeska, oni bi se kroz njih
gore uspeli, sigurno bi rekli: povezane su bile oi nae, mi smo
opsjenjeni i zaarani ljudi Ve lev fetahna alejhim baben mine
s-semai fe zallu fihi jarudun le qalu innema sukkiret ebsaruna...
El-Hidr, 14-15.
Ispravan prijevod ajeta glasi: Kad bi im otvorili jedna
nebeska vrata pa kad bi se poeli penjati na nebo sigurno bi
rekli... Zakljunica u ajetu nije: Fe zallu fihi jarudun, ve: Le
qalu innema sukkiret ebsaruna... jer estica le obino dolazi u
pogodbenoj reenici, to su autori prijevoda izgubili iz vida.
Trei primjer:
A kad oni sami sebi nasilje poine i dou tebi, pa od Boga
trae i mole da im oprosti grijehe njihove, i poslanik bude traio i
molio oprotenje za njih, oni e vidjeti da Bog prima pokajanje i
da je milostiv (En-Nisa, 64), odnosno: Oni bi vidjeli da Bog prima
pokajanje... U prijevodu je isputen pogodbeni veznik lev.
etvrti primjer:
Zaista one koji ele da se rairi porok i nevaljalstvo meu
pravovjernima, eka kazna grozna i uasna u zemaljskom ivotu i
u vjenosti. Bog zna, a vi ne znate. Da nije dobrote Boije prema
4 - Glasnik Rijaseta . . .
Str.1074 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
vama i milosti Njegove, (kazna bi se zasigurno ubrzala), a Bog je
dobrostiv i milostiv. (En-Nur, 19-20).
Isputenu zakljunicu Panda i auevi su u prijevodu
stavili u zagradu (Kazna bi se sigurno ubrzala). Korkut je umjesto
toga u prijevodu stavio tri take signalizirajui tako da je u
originalu neto isputeno. Drugi prevodioci nisu nita poduzeli
pa su im i prijevodi ostali nedoreeni.
2. Drugo izdanje kritika Besima Korkuta
upuena redaktorima
Drugo izdanje Panda-auevievog prijevoda prikazao
je Besim Korkut u Glasniku VIS-a (br. 10-12, 1969.). Na isto
izdanje kritiki se osvrnuo i Hasan Kalei u titogradskoj Po-
bjedi. Rad je objavljen pod naslovom Nauka nije muzej epoha
ona je inspiracija nezadovoljstva. Neto kasnije rad je prenijet
i u Glasnik VIS-a (br. 3-4, 1970.).
Pripremajui drugo izdanje Panda-auevievog prije-
voda Kurana izdava iz Zagreba je redakturu povjerio Omeru
Muiu i Aliji Nametku i naloio im da kod redakture u obzir
uzmu i rezultate novijih naunih tumaenja Kurana.
Besim Korkut je, listajui drugo izdanje i uporeujui ga
s prvim izdanjem, konstatovao da su neka mjesta u prijevodu
ispravljena, druga su ostala neispravljena, a neka ispravna ak
i gore prevedena. Sve to je uinjeno, prema Korkutu, nije ui-
njeno shodno rezultatima novijih naunih tumaenja Kurana
kako je to zamiljao izdava.
U novom, drugom, izdanju prijevoda Kurana asnog
ostalo je veoma mnogo pogreno prevedenih, nerazumljivih
i nejasnih mjesta za to ovoga puta djelimino snose krivicu
redaktor i lektor jer su na mnogim mjestima u prijevodu iskrivili
taniji prijevod iz prvog izdanja.
Najee i najbrojnije greke u prijevodu Kurana asnog
koje se ponavljaju gotovo na svakoj stranici nastale su zbog po-
grenog prevoenja arapskih oblika za perfekat i imperfekat.
Redaktori uope nisu vodili rauna o tome, pa su prevodili gla-
golske oblike futurom tamo gdje je to trebalo prevesti perfektom
i obratno, a prezentom su prevodili vrlo rijetko, mada u Kuranu
upotrijebljeni glagolski oblici imaju znaenje naeg prezenta.
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1075
a) Perfekat umjesto prezenta
Ajeti: Inna haleqna l-insane... fe dealnahu semian be-
siren. Inna hedejnahu s-sebile... (El-Insan, 2-3) prevedeni su
perfektom: Mi smo stvorili ovjeka... Mi smo uinili da uje i vidi.
Zaista smo ga Mi uputili na (pravi) put..., a treba prezentom:
Mi stvaramo ovjeka... Mi inimo da uje i vidi... Mi ga uistinu
upuujemo na (pravi) put...
Ostali nai prevodioci su, izuzimajui Korkuta i Karia,
postupili na isti nain te su gore navedene ajete preveli perfe-
ktom umjesto prezentom:
Mi smo stvorili ovjeka... Mi smo mu dali vid i sluh... Mi
smo mu pokazali Pravi put... (Ljubibrati i Karabeg); Mi smo
stvorili ovjeka... Mi smo ga uputili na put... (Panda i auevi);
Uistinu! Mi smo ovjeka stvorili... Uistinu! Mi smo mu pokazali
put... (Mlivo); Zbilja, Mi smo... stvorili ovjeka, na kunju stavili
ga, te da uje i vidi stvorili ga (Durakovi).
Ajet: Inna nahnu nezzelna alejke l-Kurane tenzilen (El-
Insan, 23) preveden je takoer perfektom: Zaista Mi smo tebi
objavili Kuran... a treba prezentom: Zaista Mi tebi objavljujemo
Kuran. Kod Ljubibratia, Karabega i Mlive itamo: Mi smo ti
Poslali Kuran. Meutim, Kuran nije objavljen odjedanput.
Njegovo objavljivanje trajalo je dvadeset i tri godine, trinaest
godina u Meki i deset u Medini. Prijevod ajeta, prema tome,
treba glasiti: Mi ti aljemo Kuran.
b) Futur umjesto perfekta
Dio ajeta: Ve kulle ejin ahsajnahu fi imamin mubinin (Ja-
Sin, 12) preveden je futurom: I svaku stvar Mi emo nabrojiti u
jasnom vodiu (knjizi, Levhi-mahfuzu), a treba perfektom: I sve
smo Mi u knjizi iskonskoj i jasnoj nabrojili.
U tumaenju arabizama autori prijevoda su Levhi-mahfuz
pojasnili rekavi da je to tabla sudbine na kojoj su zapisani
predodreeni dogaaji u ivotu pojedinaca i naroda. Ako je
to tako, a jeste, istie Korkut, onda je trebalo i ovaj dio ajeta
prevesti u skladu s ovim tumaenjem.
U prvom izdanju prijevod je taniji: I svaku stvar Mi smo
zabiljeili u Knjizi posve jasnoj i otvorenoj.
4*
Str.1076 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
I tvoj Gospodar nee unititi naselja dok ne poalje njihovu
narodu (jednog) poslanika koji e im uiti Nae znakove, i Mi
emo unititi gradove samo (onda) kada su njihovi stanovnici
nasilni (El-Kasas, 59).
Prijevod, meutim, treba glasiti:
A Gospodar tvoj nije unitavao naselja dok u njihov glavni
grad nije poslao poslanika da im ita ajete Nae. I Mi smo unitavali
naselja samo onda kada su stanovnici njihovi bili nevjernici.
Muhammed, a.s., bio je posljednji Boiji poslanik, i to su
redaktori prijevoda, istie Korkut, trebali imati na umu, te su
ajet trebali prevesti perfektom, a ne futurom.
c) Nepotrebno umetanje u tekst prijevoda
Redaktor je, istie Besim Korkut, u tekst prijevoda gotovo
kod svih ajeta umetao rijei, ak i itave reenice, mnogo vie
nego to su to inili i sami prevodioci. Nekada se u zagradi
mogu nai i rijei kojima je mjesto u tekstu samog prijevoda. U
primjerima koji slijede da se vidjeti da su sve rijei umetnute u
tekst prijevoda sasvim suvine.
Prvi primjer:
Kada nastupi (neminovan) dogaaj (Sudnji dan), ije obisti-
njene ne moe nitko porei, koji e (nesretne) obarati, a (sretne) di-
zati, kad se (strano) zatrese zemlja, i brda se (sva) prospu, i pretvore
se u razasutu prainu, i kad vi budete tri vrste (skupine na Sudnjem
danu): Pa (jedna je) sretna druina (kojima e s desne strane biti
uruene knjige njihovih djela). Kakva je (to) sretna druina! A (dru-
ga je) nesretna druina (kojima e s lijeve strane biti uruene knjige
njihovih djela). Kakva je (to) nesretna druina! (El-Vakia 1-9).
U prvom izdanju prijevod je taniji. Autori su u tekst pri-
jevoda unijeli samo devet rijei, dok je redaktor drugog izdanja
u tekst prijevoda unio trideset i est rijei. A sve su suvine i
nepotrebne.
Drugi primjer:
ovjek proklinje (sebe i druge) nesreom u (imetku i ivotu
kada se razljuti) kao to (sebi i drugima) moli dobro (od Boga), a
ovjek je (u tome da moli i proklinje vrlo) brz (El-Isra, 11).
Redaktor je u prijevodu ovog ajeta umetnuo dvadeset i
dvije suvine rijei, a u tekstu prijevoda ima ih jedanaest.
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1077
Trei primjer:
Redaktor je esto u zagradu stavljao rijei kojima je
mjesto u tekstu samog prijevoda. Tako je, npr., ajet: Inne alejna
le l-huda (El-Lejl, 12) preveo: Nama pripada ukazivanje, a zatim
je u zagradu stavio rijei (Mi smo duni ukazati na pravi put)
kojima je mjesto u tekstu prijevoda, a ne u zagradama.
etvrti primjer:
I uputili smo ga na dva (visoka) puta (put dobra i put
zla). On nije mogao prijei (ovu) uzbrdicu. A to ti zna, to je
uzbrdica? (To je) oprostiti jednog roba, ili nahraniti (gladnoga)
za vrijeme gladi, (nahraniti) siroe bliskog roda (blieg roaka),
ili (nahraniti) bijednika palog po zemlji (od velikog siromatva,
nevoljnika, beskunika)... To su ljudi sree (sretni ljudi). A oni
koji su nijekali Nae znakove jesu ljudi nesree (nesretni ljudi)...
(El-Beled, 10-19).
U ovih nekoliko ajeta umetnuto je preko dvadeset rije-
i, dok je u prvom izdanju svega tri. Neke od njih sasvim su
nepotrebne, suvine kojima je redaktor pojanjavao ono to je
sasvim jasno kao, npr., bliski roak (blii roak) ili, npr., bijednik
(nevoljnik, beskunik) ili, npr., ljudi sree (sretni ljudi), ljudi
nesree (nesretni ljudi) itd. U prvom izdanju prijevod je jasniji
i s mnogo manje umetnutih rijei.
Ovome treba dodati da je redaktor isputeni subjekat u
drugom ajetu: Vema edrake me l-aqabetu. Fekku rekabetin A
to ti zna, to je uzbrdica? (To je) oprostiti jednog roba (El-Beled,
12-13) stavio u zagradu, dok je u prvom izdanju uitan u tekst
prijevoda bez zagrada.
d) Navoenje i isputanje osnovnih dijelova reenice
Isti tretman su imali i drugi isputeni subjekti. U prvom
izdanju su uitani u prijevod, a u drugom stavljeni u zagradu.
Tako u prvom izdanju itamo: Suretun enzelnaha ve ferednaha...
(En-Nur, 1) Ovo je jedno poglavlje...; Vema edrake ma Siddi-
nun. Kitabun merqumun (El-Mutaffifin, 8-9) A ta ti moe
objasniti, ta je ta tamnica? To je pisana knjiga; Iza tutla alejhi
ajatuna qale esatiru l-evvelin (El-Mutaffifin, 13) Kada mu se
Nai ajeti ue, on kae: To su prie prijanjih naroda; Vema edrake
ma Illijjun. Kitabun merqumun (El-Mutaffifin, 19-20) ta ti
moe objasniti, ta je to uzvieno mjesto? To je pisana knjiga.
Str.1078 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
U drugom izdanju redaktor je sve isputene subjekte
stavio u zagradu, to je svakako bolje rjeenje od njihovog
uitavanja u tekst prijevoda. Tako u drugom izdanju itamo:
(Ovo je) poglavlje... (To je jasno) napisana knjiga... (To su) bajke
prijanjih naroda... (To je) rasplamsala Boija vatra... itd.
Stavljanjem isputenih subjekata u zagradu Alija Nametak
i Omer Mui su svima stavili do znanja da je njihovo uitavanje
u tekst prijevoda u sukobu sa stilskim vrijednostima kuranskog
izraza, a to je, mora se priznati, vaan iskorak u razumijevanju
kuranskog teksta, bez obzira na kritiku koja to vidi kao mahanu
njihovog redaktorskog zahvata.
A oni na desnoj strani ko su ti zdesna? meu lotosima
koji bodlji nemaju, i bananama to se pod plodovima slamaju...
A oni na lijevoj strani ko su ti slijeva? U vatri uarenoj i vodi
kljualoj... (Ve ashabu l-jemini ma ashabu l-jemini fi sadrin
mahdudin ve talhin mendudin... Ve ashabu -imali ma ashabu
-imali fi semumin ve hamimin... El-Vakia, 27-29, 41-43).
Subjekat se u gore navedenim ajetima trebao nai na
mjestu odgovora: Hum fi sadrin mahdudin... (Oni su meu
lotosima...). Hum fi semumin ve hamimin... (Oni su u vatri
uarenoj...). Meutim, on je isputen, a njegovo isputanje ima
stilsku vrijednost koja kod naih prevodilaca, ak i kod onih
koji na tome insistiraju, nema nikakve vrijednosti. Tako kod
Besima Korkuta itamo:
A oni sreni ko su sreni? Bie meu lotosovim drveem...
A oni nesreni ko su nesreni? Oni e biti u vatri uarenoj... kod
Enesa Karia: A Drugovi slijeva ko su Drugovi slijeva? Oni e
biti u vatri usplamtjeloj... kod Mlive: A drugovi lijeve strane ta
su drugovi lijeve strane? U preem vjetru i vruoj vodi e biti...
a kod Esada Durakovia: A oni na lijevoj ko su ti na lijevoj
strani? U oganj i vodu kljualu bit e stavljeni...
Isto itamo i kod onih koji su prevodili posredstvom dru-
gih jezika, kao to su Ljubibrati i Karabeg, Panda i auevi.
Kod Ljubibratia i Karabega stoji:
Ljudi s desne strane (Kako e biti sreni ljudi s desne
strane!). Stanovae meu lotosovim dubovima bez bodljika, meu
bananama (Ademovim smokvama) plodom obremenjenijem od
vrha do dolje... A ljudi s lijeva (Oh! Ljudi s lijeva!). Bie u sredini
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1079
kunoga vjetra i kljuale vode... Kod Pande i auevia pie: A
drugovi desne strane... ko su oni... Oni su pod plodnim drvetom
lotosovim... A nesretnici... ko su oni... Oni e biti u uarenom
ognju i u kljualoj vodi...
Jedino su redaktori drugog izdanja Panda-auevievog
prijevoda Kurana Omer Mui i Alija Nametak isputene
subjekte stavili u zagradu. Evo jo nekih primjera u kojima su u
originalu isputeni subjekti:
Prvi primjer:
A ko je Gospodar svjetova? upita faraon.
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, ako
vjerujete odgovori Musa.
ujete li? ree faraon onima oko sebe.
Gospodar va i Gospodar vaih davnih predaka ree
Musa.
Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud ree faraon.
Gospodar istoka i zapada i onoga to je izmeu njih, ako
pameti imate ree Musa.
(Qale firavnu ve ma rabbu l-alemin. Qale rabbu s-semavati
ve l-erdi ve ma bejnehuma... Qale rabbu l-mariqi ve l-magribi ve
ma bejnehuma in kuntum taqilun... E-uara, 23-28).
Subjekat je u gore navedenim ajetima isputen na tri
mjesta: On je Gospodar nebesa i Zemlje... Allah je va Gospo-
dar... Allah je Gospodar istoka i zapada... U naim prijevo-
dima koji su uraeni posredstvom drugih jezika subjekat je
uitan. Tako kod Ljubibratia, Karabega, Pande i auevia
itamo: To je Gospodar nebesa i Zemlje... To je Gospodar isto-
ka i zapada... Mui i Nametak su isputeni subjekat stavili u
zagradu.
Drugi primjer:
I pojavi se njegova ena viui i po licu udarajui se, govorei:
Starica nerotkinja!... Fe aqbelet imreetuhu fi sarretin fe sekket
vedheha ve qalet aduzun aqimun (Ez-Zarijat, 29).
Subjekat je isputen jer se naao poslije rijei qavlun.
Meutim, u naim prijevodima Kurana, izuzimajui neke od
njih, on je uitan. Tako u prijevodima Ljubibratia i Karabega
itamo: Zar ja, stara i nerodna ena!, a u prijevodu Pande i
auevia stoji: Ja sam starica nerotkinja! Korkut je takoer
Str.1080 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
naveo isputeni subjekat. Njegov prijevod glasi: Zar ja, stara,
nerotkinja?!, dok su Mui i Nametak to stavili u zagradu.
I u sljedeem ajetu je iz istih razloga isputen subjekat:
Kazat e: Trojica, a njihov pas je etvrti. Neki e rei: Peterica,
a njihov pas je esti, nagaajui o onome to nepoznato im je.
Drugi e opet rei: Sedmerica, a njihov pas je osmi... Se jequlune
selasetun rabiuhum kelbuhum ve jequlune hamsetun sadisuhum
kelbuhum redmen bi l-gajbi ve jequlune sebatun ve saminuhum
kelbuhum (El-Kehf, 22).
Isputeni subjekat je, izuzimajui Mlivu, kod svih prevodi-
laca unijet u prijevod. Tako u prijevodu Ljubibratia i Karabega
itamo:
Bie prepiranja o njihovom broju. Neki e rei: Bijahu
trojica, njihov pas bijae etvrti. Drugi e rei: Bijahu petorica,
njihov pas bijae esti... kod Pande i auevia: Oni e govoriti:
Bilo ih je (drugova iz peine) trojica, a etvrti im je bio pas.
Govorie: Bilo ih je pet, a esti im je bio pas..., a kod redaktora
drugog izdanja Panda-auevievog prijevoda Kurana stoji:
Oni e govoriti: (Njih su) trojica, (a) etvrti im je pas. (A drugi
e) govoriti: (Njih su) petorica, (a) esti im je pas... Redaktori
Omer Mui i Alija Nametak su, vidljivo je, isputene subjekte
stavili u zagrade.
Kod prevodilaca koji su izravno prevodili s arapskog
jezika isputeni subjekti su uitani u prijevod. Tako kod Besima
Korkuta itamo: Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti, a neki e
govoriti: Bila su petorica, pas njihov je bio esti, nagaajui ono
to ne znaju... S istim uitavanjem susreemo se i u prijevodima
Karia i Durakovia: Neki e rei: Bila su trojica, a njihov pas
etvrti bijae... Bila su peterica, a njihov pas esti bijae...
Durakovievo uitavanje isputenih subjekata vidljivo je i
u sljedeim primjerima:
I ne recite za one koji su poginuli na Allahovu putu: Mrtvi
su! Naprotiv, ivi su, ali vi ne osjeate (Ve la tequlu li men juqtelu
fi sebili l-Lahi emvatun bel ahjaun ve lakin la teurun, El-Bekara,
154). Ispravno je: ivi su, ali vi ne osjeate, a ne: Oni su ivi, ali
vi to ne osjeate.
Nikako ne smatraj mrtvim one koji su poginuli na Allahovu
Putu! Naprotiv, ivi su... (Ve la tahsebenne l-lezine qutilu fi sebili
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1081
l-Lahi emvaten bel ahjaun..., Alu Imran, 169). Ispravno je: ivi
su..., a ne: Oni su ivi...
Meu njima ima i onih koji vrijeaju Poslanika, govorei:
Sav se u uho pretvorio! Reci: Uho za vae dobro... (Ve minhumu
l-lezine juzune n-nebijje ve jequlune huve uzunun. Qul uzunu
hajrin lekum... Et-Tevba, 61). Ispravno je: Uho za vae dobro... a
ne: To je uho za vae dobro...
Rekoe: Komarni snovi, a mi ne umijemo tumaiti snove
(Qalu adgasu ahlamin ve ma nahnu bi tevili l-ahlami bi alimin,
Jusuf, 44). Ispravno je: Komarni snovi..., a ne: To su komarni
snovi...
Ne boj se rekli su dva parniara, jedan drugom smo
naao uinili, pa nam po pravdi presudi... (Qalu la tehaf hasmani
bega baduna ala bad fahkum bejnena bi l-haqqi..., Sad, 22).
Ispravno je: Dva parniara..., a ne: Mi smo dva parniara...
I faraonova ena ree: Radost i meni i tebi... (Ve qaleti
mreetu firavne qurretu ajnin li ve leke..., El-Kasas, 9). Ispravno
je: Radost i meni i tebi..., a ne: To je radost...
Neka te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju
svijetom hode: kratko uivanje, a poslije-Dehennem... (Ve la
jegurrenneke teqallubu l-lezine keferu fi l-biladi mutaun qalilun
summe mevahum dehennem..., Alu Imran, 196-197). Ispravno
je: Kratko uivanje..., a ne: To je zakratko uivanje...
A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju nita ne
stvaraju... Mrtvi su, nisu ivi i ne znaju kada e biti proivljeni
(Ve l-lezine jedune min duni l-Lahi la jahluqune ejen... emvatun
gajru ahjain ve ma jeurune ejjane jubasun, En-Nahl, 20-21).
Ispravno je: Mrtvi su..., a ne: Oni su mrtvi...
U svim gore navedenim primjerima subjekat je ispu-
ten. Kod Durakovia je uitan. U manjoj mjeri i kod ostalih
prevodilaca. Njegovo uitavanje u sukobu je sa stilskim vrije-
dnostima kuranskog izraza, a isputeni subjekat je sadran u
predikatu koji je preuzeo i njegovu ulogu. (Abdulaziz Atiq,
Ilmu l-meani, 124; Abdulhalik Udajma, Dirasat, 8/292).
Trei primjer:
I navedite dva svjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema
dvojice mukaraca, onda jednog mukarca i dvije ene... Vestehidu
ehidejni min ridalikum fe in lem jekuna redulejni fe redulun
Str.1082 Prof. dr. Jusuf Rami Br.11-12
vemreetani... (El-Bekara, 282) ispravno je: Onda jednog mu-
karca i dvije ene, a ne: Onda je svjedok jedan mukarac i dvije
ene...; A ako ga snae kakvo zlo i nevolja, gubi nadu i oajava...
Ve in messehu -erru fe jeusun qanut (Fussilet, 49) ispravno
je: Gubi nadu i oajava, a ne: On gubi nadu i oajava (Panda-
auevi i redaktori drugog izdanja); Ali ako se oni budu pokajali
i namaz obavljali i zekat davali, pa braa su vaa po vjeri... Fe in
tabu ve eqamu s-salate ve atevu z-zekate fe ihvanukum fi d-dini...
(Et-Tevba, 11) ispravno je: Pa braa su vaa po vjeri, a ne: Oni
su braa vaa po vjeri (Ljubibrati, Karabeg i Durakovi); A ako
budete s njima zajedno ivjeli, ta braa su vaa... Ve in tuhalituhum
fe ihvanukum... (El-Bekara, 220) ispravno je: Ta braa su vaa,
a ne: Oni su braa vaa (Korkut, Panda-auevi i redaktori
drugog izdanja); Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha
ispravnije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa braa su
vaa po vjeri... Uduhum li abaihim huve aqsatu inde l-Lahi fe
in lem talemu abaehum fe ihvanukum fi d-dini... (El-Ahzab, 5)
ispravno je: Pa braa su vaa po vjeri, a ne: Oni su braa vaa
po vjeri (Kari i Durakovi).
Subjekat je u svim gore navedenim primjerima isputen
jer se naao poslije estice, fau l-dezai, spojene sa zakljunom
reenicom (Fe jeusun qanutun, a ne: Fe huve jeusun qanutun;
Fe ihvanukum, a ne: Fe hum ihvanukum; Fe ihvanukum fi d-dini,
a ne: Fe hum ihvanukum fi d-dini itd.). Meutim, prevodioci
su ovo pravilo zanemarili pa su u svojim prijevodima uitavali
ono to je u originalu isputeno i tako se sukobili sa stilskim
vrijednostima kuranskog izraza.
Razloga za isputanje i navoenje pojedinih rijei, reenica
itd. ima vie. U Kuranu je to sasvim vidljivo. U ajetu: Feaalun
li ma jurid, El-Burud, 16 (ini ta je Njemu volja) isputen je
subjekat, a predikat je preuzeo njegovu ulogu jer initi prilii
samo Allahu. Nai prevodioci su bez izuzetka unijeli isputeni
subjekat mada je njegovo isputanje vezano za stilske vrijednosti
kuranskog izraza.
A kada im se kae: ta to va Gospodar objavljuje?,
odgovaraju: Prie naroda drevnih! (En-Nahl, 12). I ovdje je
subjekat isputen, a kod Ljubibratia i Karabega uitan: To su
prie naroda drevnih.
Br.11-12 Nai prijevodi Kurana... Str.1083
Summun bukmun umjun fe hum la jerdiun (El-Bekara, 18).
Gluhi su, nijemi i slijepi. Nikako da se povrate.
U ajetu se govori o munaficima (licemjerima) jasno i
nedvosmisleno. Na to ukazuju ajeti koji se prije ovoga nalaze,
a u kojima stoji:
Oni su umjesto Upute kupili zabludu. Njihova trgovina
im nije donijela nikakvu dobit, jer oni nisu na pravom putu.
Slini su onima koji potpale vatru, i kada ona osvijetli njihovu
okolinu, Allah im oduzme svjetlo i oni se nau u mraku... (El-
Bekara, 16-18).
Ponavljanje subjekta, svejedno bio on vidljiva imenica
(munafiqun) ili zamjenica (ulaike), nije neophodno u rijei-
ma: Summun, bukmun, umjun. On je vidljiv i shvatljiv, ak
se u njegovom isputanju vidi jedna vrsta estetske vrijednosti
kojom je obogaeno znaenje ajeta kuenje i poniavanje
licemjera. Predikat se u ovoj formi slae sa subjektom, on ga
oslobaa navoenja.
Meutim, Panda i auevi su i pored toga uitali subje-
kat. Njihov prijevod gore navedenog ajeta glasi: Oni su gluhi,
nijemi i slijepi. Redaktori drugog izdanja su isputeni subjekat
stavili u zagradu.
A ta je to u tvojoj desnoj ruci, o Musa? Ovo je moj tap
odgovori on... Vema tilke bi jeminike ja Musa. Qale hije asaje...
(Ta-Ha, 17-18). Bilo bi sasvim dovoljno na nekome drugom
mjestu da je rekao tap. Meutim, on je naveo i subjekat hije
a sa time i elju da produi razgovor s Gospodarom. Otuda
je razgovor dopunio i ovim rijeima: Kojim se potapam i
kojim lie ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe.
Subjekat je mogao biti isputen jer kontekst na njega ukazuje,
odnosno govorna situacija. Meutim, naveden je samo zbog
elje da se razgovor produi.
Takvi su na pravome Putu svoga Gospodara i takvi e si-
gurno uspjeti Ulaike ala huden min rabbihim ve ulaike humu
l-muflihune (El-Bekara, 5). Subjekat je u ovome ajetu dva puta
naveden zbog pojanjenja i uvjerenja da se takvi izdvajaju nad
drugim, kako na ovome, tako i na drugome svijetu, ahiretu.