NAJBOLJI NACIN TUMACENJA KUR*ANA

Ahmed Adilovic | Novi Horizonti br/str. 48

Dr. Jusuf el-Kardavi: 'Kejfe nete'amelu me'al-Kur'anil-azim'

U 38. broju Novih horizonata objavljen je prvi dio odgovora dr.

Jusuf el-Kardavija na pitanje koji je najbolji nacin tumacenja
Kur'ana. Dr. Kardavi govorio je tom prilikom o spoju
tradicionalnog i racionalnog metoda, kao prvoj karakteristici
najispravnijeg nacina komentarisanja Allahove, dž.š, rijeci. U
ovom dijelu ovaj uvaženi alim govori o drugoj i trecoj
karakteristici, tj. o tumacenju Kur'ana Kur'anom i sunnetom, što
je preuzeto iz njegovog djela: 'Kejfe nete'amelu me'al-Kur'anil-
azim?'

2. Tumacenje Kur'ana Kur'anom

Druga karakteristika najispravnijeg nacina tumacenja Kur'ana

jeste tumacenje Kur'ana Kur'anom. Naime, kur'anski ajeti
potvrduju i tumace jedni druge, jer: 'Da je on od nekog drugog, a
ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti.' (En-
Nisa', 82.)
Ono što je koncizno navedeno na jednom, detaljno je izloženo na
drugom mjestu u Kur'anu, ono što je nejasno na jednom,
objašnjeno je na drugom mjestu, ono što je bez ogranicenja
receno u jednoj suri ili ajetu ograniceno je u drugoj, ono što je
navedeno uopceno u jednom, specificirano je u drugom
kontekstu. Zato je neophodno povezivati odredene kur'anske
ajete i tekstove, kako bi se u potpunosti razumio kur'anski tekst i
kako bi se razjasnilo ono što se njime hoce reci.
Prvi koji je tako tumacio Kur'an i koji nas je tome poducio jeste
Allahov Poslanik, s.a.v.s. Naprimjer, nakon što su ashabi proucili
rijeci Uzvišenog: 'Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje
svoje s nepravdom ne miješaju; oni ce biti na pravom putu.' (El-
En'am, 82.), oni su se uznemirili i pobojali za sebe. Naime, forma
navedenog ajeta ukazuje na to da nece biti sigurni i upuceni oni
koji ucine bilo kakvu nepravdu (zulm), što podrazumijeva bilo
koji grijeh, cak i mali. Zato su oni upitali: 'Allahov Poslanice, zar
ima iko od nas da nije prema samom sebi nepravdu ucinio?' Na to
im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: 'Niste dobro razumjeli,
ovdje se radi o mnogoboštvu. Zar niste proucili rijeci Allahovog
dobrog roba: 'Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.'?' (Lukman,
13.)

U drugom slucaju, Vjerovjesnik, s.a.v.s., žestoko je ukorio grupu

ashaba koje je zatekao kako polemišu o sudbini, pri cemu su se
jedni pozivali na odredene ajete, a drugi im oponirali navodeci
druge ajete. On ih je ljutito ukorio, rekavši: 'Je li to ono što vam
je naredeno?! Jeste li radi toga stvoreni?! Vi suprotstavljate neke
dijelove Allahove knjige drugim njenim dijelovima, a Allah je
objavio Svoju knjigu tako da njeni dijelovi potvrduju jedni
druge!'
Najbolji mufessir je onaj koji slijedi Poslanikov, s.a.v.s, put u
tumacenju Kur'ana Kur'anom. Tako je, naprimjer, radio cuveni
Ibn Kesir, buduci da je on prilikom tumacenja odredenog ajeta
navodio druge ajete koji su mu slicni, koji potvrduju njegovo
znacenje ili ga pojašnjavaju, te koji ga ogranicavaju ili
specificiraju. Tako bi trebalo da rade svi tumaci Kur'ana.
Pogledajmo, naprimjer, prvu suru u Kur'anu i procitajmo: 'Tebe,
Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo.' Ovdje nije navedeno po
cemu je Allah gospodar, ali je to objašnjeno slijedecim ajetima:
'Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg, koji sve stvara i cini
skladnim, i koji sve s mjerom odreduje i nadahnjuje...' (El-A'la, 1-
3.) Tako je, na osnovu tih ajeta, postalo jasno da je On gospodar
zato što sve stvara, što sve cini skladnim i što sve s mjerom
odreduje i upucuje. Isto tako, u Fatihi nije pojašnjeno na šta se
misli pod pojmom 'svjetovi', ali se na to ukazuje u suri Eš-Šu'ara',
u dijalogu Musaa i faraona: ''A ko je Gospodar svjetova?' – upita
faraon. 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmedu njih, ako
vjerujete' – odgovori on.' (Eš-Šu'ara', 23, 24.) Dakle, te rijeci
ukazuju na to da se pod pojmom 'svjetovi' misli na nebesa,
Zemlju i sve ono što je izmedu njih.
Procitajmo u Fatihi, takoder: 'Vladara Dana sudnjeg', a onda
procitajmo tumacenje tih rijeci u suri El-Infitar: 'A znaš li ti šta je
Sudnji dan, i još jednom: znaš li ti šta je Sudnji dan? Dan kada
niko nikome nece moci nimalo pomoci, toga dana ce vlast jedino
Allah imati.' (El-Infitar, 17-19.)
Isto tako, u Fatihi se kaže: '... na put onih kojima si milost Svoju
darovao', bez preciziranja ko su oni kojima je milost data, što je
pojašnjeno rijecima Uzvišenog: 'Oni koji su poslušni Allahu i
Poslaniku bit ce u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i
dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako ce oni
divni drugovi biti!' (En-Nisa', 69.)

Cuveni imam i mudžtehid Muhammed ibn Ibrahim el-Jemeni,

poznat kao Ibnu-l-Vezir, u svome izuzetno vrijednom djelu:
Isarul-Hakk 'alel-halk daje jednu od najbitnijih odrednica u vezi s
tumacenjem Kur'ana Kur'anom:
'Tumacenje Kur'ana Kur'anom moguce je u slucaju kada se nešto
spominje na više mjesta u Kur'anu, pri cemu pojedini ajeti o tome
govore jasnije i opširnije. U tome smislu napisan je jedan zaseban
tefsir o kojem govori šejh Tekijjuddin – tj. Ibn Dekik el-'Id – u
svome djelu Šerhul-'umde... Mufessiri ponekad navode pojedine
dijelove toga tefsira.
Primjer tumacenja Kur'ana Kur'anom jeste objašnjenje da rijeci u
suri El-Mu'min: '... a ako govori istinu, onda ce vas stici bar nešto
od onoga cime vam prijeti.' (Gafir, 28.) ukazuju na ovosvjetsku,
brzu kaznu, zato što Uzvišeni pred kraj te sure kaže: 'Bilo da ti
pokažemo dio onoga cime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život
oduzmemo, Nama ce se oni vratiti.' (Gafir, 77.) Rijeci slicne
navedenim ponavljaju se na nekoliko mjesta u Kur'anu.
Slijedeci primjer jeste tumacenje da se rijeci: '... a oni koji se za
strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete.'
(En-Nisa', 27.) odnose na ehli-kitabije – što je stav i cuvenog
Mudžahida – jer Uzvišeni na drugom mjestu kaže: 'Zar ne vidiš
kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu
i žele da i vi s pravog puta skrenete?' (En-Nisa', 44.) U prilog tome
stavu ide i cinjenica da cak ni neposlušni muslimani ne žele da
zalutaju oni koji su dobri, a u navedenom ajetu oni koji to žele
spomenuti su u trecem licu, dok su oni koje se želi skrenuti
spomenuti u drugom licu.
U tumacenje Kur'ana Kur'anom spada i dovodenje rijeci: 'Onaj ko
radi zlo bit ce kažnjen za to.' (En-Nisa', 123.) u vezu sa rijecima:
'Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste
zaradili, a On mnoge i oprosti.' (Eš-Šura, 30.) Dakle, rijeci: 'a On
mnoge i oprosti' specificiraju i ogranicavaju opcenito znacenje
rijeci: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.', pa kao da je u tome
ajetu receno: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to, osim ako On
oprosti.', na što ukazuje drugi ajet. Isto tako, znacenje toga ajeta
ograniceno je ajetima o tevbi, pa kao da je u tome ajetu receno:
'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to, osim ako se pokaje.' Na to
ukazuju ajeti koji govore o pokajanju, te konsenzus islamskih
ucenjaka u vezi s tim pitanjem.

Navedeni ajet dokaz je da ce covjek biti kažnjen za loše djelo

ako mu to ne bude oprošteno, te da i nevolje koje muslimane
zadese na ovom svijetu spadaju u spomenutu prijetnju i kaznu.
Na to upucuje i hadis koji prenosi Alija, r.a, prilikom tumacenja
ovoga ajeta, te hadis koji prenosi Ebu Bekr prlikom tumacenja
ajeta: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.' Taj hadis ima više
verzija a postoje i brojni drugi hadisi koji potvrduju njegovo
znacenje. U prilog tome ide i hadis u kojem se kaže da je Allah
rekao: 'Za dobro djelo cu nagraditi deset puta, pa i više, a za loše
djelo cu kazniti samo jednom, ili cu ga oprostiti.' Taj hadis ima
više vjerodostojnih verzija.
U tu vrstu tefsira spada i ogranicavanje i specificiranje opcenitog
kur'anskog teksta. Naprimjer, u nekim ajetima generalno se
negira postojanje prijateljstva i zauzimanja na Sudnjem danu, ali
se zato iskreni vjernici izuzimaju od opceg pravila da nece biti
prijateljstva, rijecima Uzvišenog: 'Tog Dana ce oni koji su jedni
drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni
koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.' (Ez-Zuhruf, 67.), te se
pravi izuzetak u vezi s pravom zauzimanja za drugoga, slijedecim
Njegovim rijecima: '... cije posredovanje nikome nece biti od
koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoce i u korist
onog kojim je zadovoljan.' (En-Nedžm, 26.)

Tu, takoder, spada i usaglašavanje onoga što na prvi pogled

izgleda razlicito. Naprimjer, u suri El-Kehf stoji da je covjek
stvoren od zemlje (turab), a na nekoliko drugih mjesta da je
stvoren od ilovace (tin), što je zemlja nakvašena vodom. Time se
dodatno pojašnjava izraz opcenitog znacenja: zemlja. Uz to, na
nekoliko mjesta u Kur'anu stoji da je covjek stvoren od sasušene
ilovace (salsal), cime se daje najprecizniji opis, jer je to vrsta
ilovace.
U tu vrstu tefsira ubraja se i davanje prednosti onome što je
receno (mentuk) u odnosu na ono što se dodatno razumije
(mefhum), te, što je još prece, davanje prednosti detaljnom
izlaganju onoga što je receno u odnosu na ono što se uopceno
razumije. Pošto se posebnom daje prednost nad opcenito
izrecenim tekstom, kako mu se nece dati prednost nad onim što
se razumije uopceno?'

3. Tumacenje Kur'ana vjerodostojnim Sunnetom

Šejhul-Islam Ibn Tejmije u uvodu svoga djela Usulut-tefsir

(Osnove tefsira) kaže: 'Najvjerodostojniji vid tefsira jeste
tumacenje Kur'ana Kur'anom, jer ono što je nejasno na jednom,
pojašnjeno je na drugom mjestu i ono što je ukratko navedeno na
jednom, opširno je izloženo na drugom mjestu u Kur'anu.
Ako ti to ne bude dovoljno, onda se obrati na sunnet, jer on
tumaci i pojašnjava Kur'an. Štaviše, imam Šafija rekao je da je
Allahov poslanik, s.a.v.s., svaku presudu donio na osnovu onoga
što je razumio iz Kur'ana, jer Uzvišeni kaže: 'Mi tebi objavljujemo
Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah
objavljuje. I ne budi branilac varalicama.' (En-Nisa', 105.).
Uzvišeni takode, kaže: 'Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im
objasnio ono u cemu se razilaze, i da bude vjernicima uputa i
milost.' (En-Nahl, 64.)
Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista je meni dat Kur'an i uz
njega još toliko.' , misleci na sunnet. Sunnet je njemu objavljivan
kao i Kur'an, s tom razlikom što mu nije recitiran kao Kur'an (zato
se naziva objavom koja mu nije recitirana). Imam Šafija i drugi
istaknuti islamski ucenjaci za to navode brojne dokaze.
U svakom slucaju, tumacenje Kur'ana traži u samom Kur'anu, pa
ako ne nadeš, onda u sunnetu, shodno slucaju kada je Poslanik,
s.a.v.s., slao Muaza u Jemen. Upitao ga je: 'Po cemu ceš suditi?' a
on je odgovorio: 'Po Kur'anu.' Zatim ga je upitao: 'A ako ne nadeš
u njoj?', pa je on odgovorio: 'Po sunnetu Allahovog poslanika.'
Ponovo ga je upitao: 'A ako ne nadeš ni tu?', a on je odgovorio:
'Trudit cu se da dodem do rješenja vlastitim mišljenjem.' Tada ga
je Poslanik, s.a.v.s., potapšao po grudima i rekao: 'Hvala Allahu,
koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa cime ce
Allahov poslanik biti zadovoljan.' Ovaj hadis naveden je u
hadiskim zbirkama: musnedima i sunenima, sa dobrim lancem
prenosilaca. '

Hafiz Ibn Kesir uvrstio je te rijeci svoga ucitelja Ibn Tejmije u

uvodu u svoj tefsir, pa su mnogi razumjeli da se radi o njegovim
rijecima, a, ustvari, to je citat njegovog šejha.
Imam Zerkeši u djelu El-Burhan fi 'ulumil-Kur'an kaže: 'Medutim, u
slucaju ove vrste tefsira nužno je cuvati se slabih i patvorenih
predaja, jer ih ima puno... El-Mejmuni kaže da je cuo kako je
Ahmed ibn Hanbel rekao: 'Za tri stvari nema osnova: price o
borbama, junacki epovi i tefsir.' Islamski ucenjaci bliski njemu
kažu da je on htio da kaže da vecina tih predaja nema
vjerodostojne i spojene lance prenosilaca, a inace mnoge od tih
predaja su vjerodostojne.'
Cuveni ucenjak Sujuti u djelu El-Itkan fi 'ulumil-Kur'an kaže: 'Vrlo
je malo vjerodostojnih predaja kojima se tumace ajeti, a onih ciji
lanac prenosilaca seže do samog Poslanika, s.a.v.s., još je manje.
Pri kraju ovoga djela navest cu ih sve, inša-Allah.'
I zaista, sve ih je i naveo u svome djelu, ukljucujuci i one koji se
mogu i one koji se ne mogu prihvatiti, te predaje spojenog i
predaje prekinutog lanca prenosilaca, što je zauzelo cetrdeset i
cetiri stranice (214-257.)
Imam Ibnul-Kajjim u djelu I'lamul-muvekki'in, govoreci o vrstama
Poslanikovih, s.a.v.s., objašnjenja navodi odredeni broj hadisa
kojima se tumaci Kur'an, koji su preneseni prihvatljivim lancem
prenosilaca, medu kojima su:
1. Poslanik, s.a.v.s., pojasnio je da nepravda u rijecima
Uzvišenog: 'Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne
miješaju...' (El-En'am, 82.) znaci: mnogoboštvo.
2. On je takoder pojasnio da lahko polaganje racuna u rijecima:
'Lahko ce racun položiti.' (El-Inšikak, 8.) znaci da ce mu njegova
djela biti samo izložena (bez rasprave o njima – nap. prev.)
3. Bijela i crna nit, spomenute u Kur'anu, oznacavaju bjelinu dana
i tamu noci.
4. 'On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa' (En-Nedžm,
13, 14.) – vidio je Džibrila.
5. On je pojasnio da rijeci: '... ili neki predznaci od Gospodara
tvoga?' (El-En'am, 158.) ukazuju na izlazak Sunca sa zapada.

6. On je, takoder, pojasnio da se u rijecima 'lijepa rijec kao

lijepo drvo' (Ibrahim, 24.) misli na palmu.
7. On je takoder pojasnio da se rijeci: 'Allah ce vjernike
postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu'
(Ibrahim, 27.) odnose na ispitivanje u kaburu, kada covjek bude
upitan ko mu je Gospodar, koja mu je vjera, itd.
8. Zatim, kur'anske rijeci da su ehli-kitabije svoje svecenike i
rabine uzeli za gospodare mimo Allaha, on je objasnio time što su
od njih prihvatili haram koji su im dozvolili i što su smatrali
zabranjenim halal koji su im oni zabranili.
9. Rijeci Uzvišenog: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.' (En-
Nisa', 123.) on je protumacio da se odnose i na umor, brige, strah
i probleme kojima covjek biva kažnjen na ovome svijetu.
10. Za rijeci: 'One koji cine dobra djela ceka nagrada, i više od
toga!' (Junus, 26.) on je protumacio da se izraz 'i više od toga'
odnosi na gledanje Allahova casnog lica.
11. Prilikom tumacenja rijeci: 'Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite
Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati!'' (Gafir, 60.) on je rekao da
poziv i molba ovdje znace ibadet.
12. Za rijeci rijeci: 'I nocu Ga velicaj i kad se zvijezde gube.' (Et-
Tur, 49.) on je protumacio da se izrazom 'i kad se zvijezde gube'
misli na dva rekata sabahskih sunneta.
13. Za rijeci rijeci: 'I velicaj Ga nocu i poslije obavljanja sedždi'
(Kaf, 40) on je protumacio da se izrazom 'poslije obavljanja
sedždi' misli na na dva rekata akšamskih sunneta. Slicnih
slucajeva ima još.
Imam Ibnu-l-Vezir u djelu Isarul-Hakk 'alel-halk, govoreci o ovoj
temi, kaže:
'Treca vrsta jeste tumacenje Kur'ana sunnetom, što je
ustanovljeno kur'ansko-sunnetskim tekstom i prihvaceno
konsenzusom islamskih ucenjaka. Naime, Uzvišeni Allah kaže:
'Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani
ostavite.' (El-Hašr, 7.) On takoder kaže: 'A tebi objavljujemo
Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje...' (En-
Nahl, 44.)

Pored toga, u jednom hadisu stoji: 'Zaista ce se pojaviti jedan

covjek koji ce živjeti u izobilju i koji ce, naslonjen na svoj divan,
reci: - Ja znam samo za ovaj Kur'an, pa za šta se u njemu kaže da
je dozvoljeno i ja cu smatrati dozvoljenim a za šta se u njemu
kaže da je zabranjeno i ja cu ga smatrati zabranjenim. Zaista je
meni dat Kur'an i uz njega još toliko. Zaista je Allah zabranio sve
derace životinje i ptice koje imaju kandže.'
U prilog tome ide i konsenzus islamskih ucenjaka da je oporuka
nasljednicima derogirana hadisom: 'Nema oporuke za
nasljednika.' Taj hadis je ocijenjen kao dobar (hasen). Dakle,
kada je nužno prihvatiti to u slucaju derogacije obaveze
propisane kur'anskim tekstom, kako je onda tek sa ostalim
Poslanikovim tumacenjem i ogranicavanjem kur'anskog teksta? A
cijeli ummet se slaže i prihvata derogaciju oporuke sunnetom.
Ta vrsta tumacenja Kur'ana prikupljena je i navedena, hvala
Allahu, u raznim hadiskim djelima: sahihima, sunenima i
musnedima. A ja sam iz te oblasti sabrao ono što je navedeno u
slijedecim djelima: Džami'ul-usul, Medžme'uz-zeva'id i Mustedrek
Hakima Ebu Abdullaha.
U tu vrstu tefsira ubraja se i disciplina poznavanja povoda
objave. O njoj su Vahidi i neki drugi ucenjaci napisali zasebna
djela. Ta disciplina veoma je važna, jer nema jedinstvenog stava
o pitanju da li se opceniti kur'anski tekst koji je objavljen
odredenim povodom odnosi i na tekstove objavljene bez povoda.
To je punovažan tekst u odnosu na situaciju povodom koje je
objavljen, a nije obavezujuci u drugim situacijama. Ponekad se
takav tekst odnosi samo na ono povodom cega je objavljen, o
cemu je postignut konsenzus islamskih ucenjaka. Takav je npr.
slucaj u tumacenju rijeci Uzvišenog kojim kori 'one koje veseli
ono što rade...' (Alu Imran, 188.) Naime, vjerodostojnom
predajom od Ibn Abbasa se prenosi da su povod za objavu tih
rijeci jevreji i njihova radosti zbog toga što su poricali Istinu. Da
nije te predaje, bilo bi vrlo teško shvatiti te rijeci, jer bi se one,
u tom slucaju, odnosile i na one koji se vesele svojim dobrim
djelima. A poznato je da je vjernik onaj koga veseli njegovo
dobro i brine njegovo loše djelo. Radovati se onome što je dobro i
pokornost Allahu spada u osnovne karakteristike ljudske prirode i
uma.

Primjer za tu disciplinu jeste i tumacenje rijeci Uzvišenog: 'A

nered je gori od ubijanja!' (El-Bekare, 191.) pomocu povoda
objave tih rijeci, a to je slucaj onoga ko primi islam pa se poslije
vrati mnogoboštvu. Da nije te discipline, dešavale bi se velike
greške u tumacenju mnogih ku'ranskih ajeta.
Tom vrstom tefsira ogranicava se opceniti kur'anski tekst, kao što
je zabrana ženi da klanja dok ima menstruaciju, te ostali propisi
u vezi s namazom, zekatom, postom, hadždžom, odredivanje
uvjeta da bi mogla biti izvršena kazna odsijecanja ruke, itd.
Medutim, nije uobicajeno da se to detaljno izlaže u tefsirskim
djelima.
Tom vrstom tefsira data je prednost, prilikom podjele
nasljedstva, onima ciji je dio Kur'anom precizno odreden u
odnosu na ostalu rodbinu; zabranjeno je da se musliman i
nemusliman nasljeduju, bliži rodak uklanja daljeg iz nasljedstva,
kao i onaj koji ima jacu krvnu vezu onoga ko ima slabiju.
Tom vrstom tefsira pojašnjen je izraz kelala u dva ajeta, jer se u
prvom slucaju odnosi na bracu i sestre po majci a u drugom na
ostale mogucnosti nasljedstva izmedu brace i sestara, kada nema
drugih nasljednika. Ima još takvih nužnih i neophodnih
pojašnjenja sunnetom u vezi s kojima nema nikakvog razilaženja.
Tom vrstom tefsira dodatno su pojašnjeni odredeni propisi, kao
npr. propisi o namazu u stanju opasnosti. U vezi s tim pitanjima
postignut je konsenzus islamskih ucenjaka, a Begavi puno koristi
tu vrstu tefsira. Taj tefsir ujedno je i dokaz protiv onih koji uvode
novotarije, s obzirom na to da oni ne dozvoljavaju tumacenje
Kur'ana sunnetom.'

http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2296