KULTURA I CIVILIZACIJA UKRAJINE

Općenito
Ukrajina je najveća europska zemlja smještena u jugozapadnom predjelu istočne
Europe. Površina joj je 604 000 km2. Ima 47 milijuna stanovnika te graniči na
sjeveru s Bjelorusijom, istoku Rusijom te EU na zapadu. Zbog Crnog i
Azovskog mora ubraja se u primorske zemlje. Kroz nju protiće treća največa
rijeka u Europi Dnipro. Glavni grad je Kijev s 4 mil. stanovnika. 95% zemlje
čine ravnice, velika stepa te 5% planine (Karpati i Krim). Tlo čini crnica i
smatra se da je ¼ crnice cijelog svijeta smješteno u Ukrajini. Nije bogata
vodom no zato je bogata mineralima i žitaricama. Agrarno i industrijski je
razvijena. Ukrajina je podjeljena na 24 oblasti te autonomiju Krim. Pretpostavlja
se da u Ukrajini živi 5-6 milijuna Rusa. Po vjeroispovjesti su kršćani istočne
vjere (krajem 16.st ist. Ukrajina stvara uniju pravoslavaca s katoličanstvom –
grkokatolicima (napad Tatara je rezultirao unijom s papom)). Neke od
vjeroispovjesti i crkvi su pravoslavna crkva kijevske patrijarhije, pravoslavna
crkva moskovske patrijarhije, pravoslavna autokefalna, grkokatolička (priznaje
papu), katolička zatim muslimani itd. Ukrajina je parlamentarna zemlja
(parlament se naziva Verhovna radnja (Vrhovni savjet)). 1991. priznaje
neovisnost. Upravo je Ukrajina prva republika članica UN-a koja je priznala
Hrvatsku. Trenutni predsjednik i premijerka su Viktor Yushcenko i Yulia
Tymoshenko. Ukrajinska valuta se naziva rivnja.

IKor -1-
19. stoljeće
Ukrajina je podjeljena između dva imperija – Austrougarske i Ruskog imperija.
Rusija provodi antiukrajinsku politiku te pretvara Ukrajinu u „kasarnu“. Najteža
zabrana je zabrana jezika te se stoga formira otpor. 1844. u Kijevu se osniva
prvo političko društvo „Društvo Sv. Ćirila i Metodija“ s idejom jednakosti
Slavena. Nasuprot tome Rusi smatraju da su svi Slaveni Rusi. Član toga društva
je i istaknuti pjesnik i slikar Taras Ševčenko, porijeklom iz naroda, smatran
bogomdanim pjesnikom. Nakon obrazovanja 1847. se vraća u Ukrajinu i piše
poemu „San“ gdje kao Nostradamus predviđa propast Ruskog imperija. Njegova
sva djela su sabrana u zbirci „Kobzar“. To su prekrasne vizije Ukrajine zbog
kojih je uhapšen (te kao član Društva) i protjeran u Kazahstan na 10 godina. On
je upravo zaslužan što su ukrajinski jezik i književnost zauzeli dostojno mjesto
između svjetskih literatura. Značajan je također i spjev Eneida Ivana
Kotljarevskog s početka 19.st. To je travestija na Ukrajinskom – prvo djelo na
narodnom jeziku. Tokom druge polovice 19.st. Rusija je vršila oštre represije
nad Ukrajinom. 1863. je ministar žandarnelije Valujev svojim ukazom zabranio
jezik. 1864. provodi se povećanje plaća ruskim činovnicima što dovodi do
rusifikacije prezimena s –o na –ov. 1876. Emskim ukazom se zabranjuje uvoz
knjiga na ukrajinskom. Nadalje 1881. zabranjen je jezik u crkvi. 1888. zabranjen
je jezik u službenim ustanovama te krštenje ukrajinskim imenima. 1895. su
zabranjene dječje knjige na ukrajinskom te naposlijetku 1899. zabrana jezika u
Kongresu u Kijevu. U to doba se centar Ukrajine prebacuje u Galiciju gdje se
1864. javlja himna Pavla Čubinskog „Šče ni merla Ukrajina“. Sva djela nastala
na istoku zemlje tamo se izdaju i tamo se javlja nacionalni pokret te otpor
ruskom carizmu. Zapadna Ukrajina i dalje se naziva Rutenia, Rus. Etnički nazivi
se koriste iz razloga što Austrougarska nije imala potrebu zabranjivanja imena.
Upravo se u Galiciji javlja Ivan Franko koji započinje pisanje 1870. i značajna je
karika u nacionalnom preporodu ukrajinske književnosti.

IKor -2-
20. stoljeće

Do II. svj. rata

Na samom početku 20. stoljeća 1905.g. u doba prve ruske buržoaske revolucije
prvi puta nakon 1659. je dozvoljen Ukrajinski jezik što traje do 1907.godine. U
književnosti 1905. se javlja eksplozija ukrajinske ideje s nacionalnom „Povijesti
Ukrajine Rus“ Gruševskog. 1914. započinje I. svj. rat gdje Ukrajinci s dvije
fronte ratuju za tuđe interese. Na zapadni front u Galiciju dolazi ruska vojska te
provodi antiukrajinsku politiku. 1918 završava rat. 1917. propada Ruski imperij
i Ukrajina proglašava Ukrajinsku narodnu republiku koja postoji do 1922. i to
razdoblje „nacionalna renesansa“. U sukobu carista i boljševika obje strane u
međusobnom sukobu uništavaju Ukrajinu. Tada se javlja anarhist Nestor Mahno
kao vođa borbe i protiv boljševika s Lenjinom na čelu i protiv carista. 1922. se
osniva SSSR. U kulturi do 30-tih godina vlada secesijski stil sa stiliziranim
građevinama (barok, rezbarene). U umjetnosti se pojavljuje ukrajinska
avangarda iako se smatrala seljačkom zemljom. Nakon zabrane 20-30-tih
nadalje prvi puta je imala veliku europsku izložbu 1990. u Zagrebu. To je
slikarstvo kakvo svijet nije vidio zabranjeno 1920. za razliku od soc. i seljačkog
realizma (Arhipenko, Malievič, Buljug itd.). Upravo iz Ukrajine potječe najveće
ime eur. nijemog filma u modernističkoj tehnici Dovženko („Zemlja“,
„Arsenal“) no prisilno je odveden u Moskvu. Iz zap. Ukr. je teatar Berezilj Lesja
Kurbasa. To ekspresionističko kazalište je oduševilo Brechta. Postojala je i
Sveukrajinska Akademija znanosti s Mihajlom Gruševskim na čelu te
Ukrajinska autokefalna crkva (do 30-tih). Nakon 1917. u velikom nac.
preporodu javljaju se predstavnici – Tičina (simbolist), Riljski (neoklasicist),
Bažan (konstruktivist). Započet je ali ne i završen ukr.-rus. rječnik koji je bio
dokaz razlike naroda. Postojale su također i narodne pjesme protiv boljševizma.
Također i humoristična proza te apokaliptična protiv boljševizma. Proletersku
kulturu uvode boljševici 20-tih godina.

Nakon Lenjinove smrti s osnutkom SSSR na vlast dolazi Staljin koji u Kremlju
nastavlja antiukrajinsku politiku. Provodi strašne represije na selu i u gradu.
1932-33. provodi ideju pomora glađu „Golodomor“. Oduzeli su seljacima svu
hranu te opkolili sela da ne bi seljaci prebjegli u grad. U tom genosicu
pretpostavlja se da je od gladi umrlo 7-10 mil. seljaka no Rusi su uništili Institut
za demografiju da bi prikrili točnu brojku pomora. Nakon 1933. na sela su
naseljavali rusku radnu snagu. U gradu se provodi „streljana renesansa“ (naziv
je nastao u emigraciji). Rusija nije mogla podnjeti ideju samostalne
socijalističke Ukrajine te su strašnim represijama i ubojstvima intelektualaca u
gradu ubili Ukrajinsku nadu u spas u socijalizmu. Uništavali su akademije,
znanstvene institucije, hapsili i deportirali pisce u logore te zabranili i minirali
crkve kao neprijatelje naroda. 1939. zapadna Ukrajina je pripojena SSSR-u gdje

IKor -3-
Rusi odmah provode represije. Nakon streljane renesanse Rusi su ostavili na
životu samo neke koji su morali pisati o partiji. Uvodi se socrealizam, a sve
ostalo je zabranjeno kao i mnoge političke i erotske pjesme te proza.

IKor -4-
II. svj. rat
Ukrajina okružena totalitarnim državama. S istoka sovjetska, sa zapada
nacistička. Obje imaju srodan stav prema Ukrajini – pokoriti je. 1939. dolazi
sovjetska vojska u zap. Ukrajinu koja ubrzo shvaća da su protiv Ukrajinaca te
traže pomoć zapada. No Europa s druge strane zbog nacizma traži spas u
socijalizmu čije je negativne strane Ukr. iskusila kroz likvidiranje nacionalnih
ustanova, proganjanje intelektualaca itd. Stoga da bi se suprostavili isprva
Rusima, a zatim i Njemcima formira se Ukrajinska ustanička armija (UPA) sa
Stepanom Banderom na čelu. Ukrajina je 2. svj. rat dočekala nespremna.
Spaljena je i pod pritiskom okupatorskog režima (Njemačka) koji uništava
kulturu, gospodarstvo te deportira stanovništvo kao radnu snagu u Njemačku.
Tada shvaćaju da im Njemačka ne pomaže. Na zap. se bore protiv Njemačke, a
na istoku formiraju partizanske odrede. 1942. Staljin novom taktikom kojom
dopušta patriotizam dobiva Ukrajince na svoju stranu. Javljaju se pjesnici
Tičina, Sosjura („Volite Ukrajinu“). Ujedno se 43. formiraju četiri ukrajinske
fronte kojima je doprinjela slomu fašizma (što Rusi kasnije niječu). 9.5.1945.
Njemačka je kapitulirala i taj dan se slavi kao dan pobjede nad fašizmom. Staljin
proglašava pobjedu Ruskog naroda, a ostale naziva izdajicama te provodi novi
val represija protiv Ukrajine i drugih naroda. 1947. se javlja poslijeratna glad. I
dalje se ističe dogma socrealizma. Naglašava se kič simbola bratskih naroda u
koljevci Kijevske Rusi. 1948. nastaje „željezna zavjesa“ s kojom i jača
totalitarni režim SSSR-a. Ukrajina je u ratu izgubila 8 mil. ljudi, a 2,3 mil. je
deportirano u Njemačku.

IKor -5-
50-te pa do kraja 20.st.
U kulturi je do 60-tih godina postojao samo socijalistički realizam koji je slavio
partiju kao ideološku dogmu. Poslije II. svj. rata tokom hladnog rata formira se
željezna zavjesa i sve je bilo usmjereno na Moskvu koja se slavila. Svaki
kontakt sa zapadom bio je zabranjen. U književnosti je sve pok kontrolom
partije. 1953. umire Staljin i pokušava se povratiti ljudskosti. Tada se pojavljuje
Hruščov koji javno optužuje Staljina i pobuđuje nadu intelektualaca u
preobrazbu kulture. To razdoblje se naziva „zatopljenje“. 60-tih se javlja cijela
generacija mladih pisaca – šezdesetnici (Kostenko, Simonenko, Drač, Olijnik,
Pavličko) koji nisu sudjelovali u socrealizmu nego su pokušali modernizirati
književnost te se pokušali vratiti ponovno zabranjenoj nacionalnoj temi, zatim
erotici itd. 70-tih pada Hruščov i na vlast dolazi Brežnjev kao antiukrajinski
ideolog. Zabranjuje modernizaciju, provodi cenzuru, dolazi KGB te se sa ukraj.
idejom pojavljuju disidenti (sudski procesi protiv njih). Ovo razdoblje je
prozvano „zastoj“. 80-tih dolazi do propasti socijalizma zajedno sa smrću Tita,
Brežnjeva. Dolazi Gorbačov koji ruši Berlinski zid. Ovo je razdoblje potpune
propasti – perestrojka (preobrazba). 1986. uoci 1.5. nuklearni reaktor u
Čornobilju je eksplodirao što je Moskva prvo tajila no nakon što su Šveđani
izmjerili radijaciju, napokon je priznala. SSSR je propao. 1989. osniva se
masovni pokret RUH. 16.7.1990. primljena je deklaracija o neovisnosti
Ukrajine. 26.8.1991. Ukrajina je proglašena neovisnom što je i potvrdio
referendum 1.12.1991. te su utvrđeni himna, grb i zastava.90-tih godina se javlja
problem tranzicije te ekonomski problemi i problemi s vojnim potencijalom
uključujući nuklearne glave koji pritišće narod. Ukrajina je sada suvremena
parlamentsko-prezidentska država s problemima obnove ukrajinskog jezika,
književnosti, problemima globalizacije te integracije u EU i priključivanju
NATO-u. Važno je istaknuti i pomarančevu revoluciju 2005.

IKor -6-