Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str.

1326

13

PETRIEVA INICIJATIVA DEHELENIZIRANJA FILOZOFIJE I KRANSKE TEOLOGIJE*

FRANJO ZENKO Zagreb
UDK 19 Petri Izvorni znanstveni lanak Primljen: 30. 1. 2008. Prihvaen: 29. 4. 2008.

Saetak
Pitanje deheleniziranja filozofije i kranske teologije zaotrava se problematiziranjem identiteta kako pojedinaca tako i zajednica, posebno onih etnikih i nacio nalnih. To se problematiziranje intenzivira slabljenjem uloge nacionalnih drava uslijed globalizacije te se strahuje da e nacionalne kulture ostati bez svog najjaeg zatitinika nacionalne drave. Upravo u Petrievo vrijeme kada se stvaranjem nacionalnih drava nacionaliziraju kulture europskih naroda, a njihove filozofije postaju bitnim formativnim kulturnim identifikacijskim elementom, filozof s Cresa dolazi s provokantnom tezom da zaetak europske filozofije nije u starogrkoj, nego u egipatskoj i kaldejskoj mudrosti. Ta je njegova teza bila i do danas je potiskivana u drugi plan injenicom to se Petria stoljeima stiliziralo kao najborbenijeg renesansnog platoniara i kritiara bezbonog Aristotela i aristotelizma. Analizom Petrievih tekstova ilustrira se njegova dehelenizacijska inicijativa, profilira njegov motiv da se razotkriju korijeni grke filozofije i naglasi crkvena recepcija egipatske i kaldejeske pobone mudrosti za koju se zalae i nagovara papu Grgura XIV. da naredi da se, uz Platonovu filozofiju, uvede na uilita umjesto bezbonog aristote lizma. Na kraju se naznauje suvremeni diskurs o toj Petrievoj inicijativi u izmijenjenom politikom i ideologijskom kontekstu u kojem je najglasniji spor meu afrocentristike teze o europskoj kulturnoj krai i sjevernoafrikom porijeklu filozofije i eurocentristike teze o samoniklosti grke narodne filozofije, kako bi rekao Albert Bazala, koja je zatitni znak identiteta europske filozofije i kulture u cjelini. Kljune rijei: Petri, dehelenizacija, filozofija, kranska teologija
* Tekst je dio uvodnog izlaganja na meunarodnom simpoziju Petri i renesansne filozofske tradicije u okviru 16. Dana Frane Petria, u organizaciji Hrvatskoga filozofskog drutva, odranog u Cresu 2629. rujna 2007. g. Rad je planiran i izraen na projektu Grisogono i Petri dva svijeta renesansne filozofije, voditeljice M. Girardi-Karulin.

14

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

Uvod
Pitanje dehelenizacije poetaka ne samo europske filozofije nego i europske kulture u cjelini zaotrilo se s problematiziranjem identiteta kako pojedinca tako i raznorodnih zajednica, posebno onih etnikih i nacionalnih. Aktualna akcelerirana globalizacija doivljava se izmeu ostaloga i kao prijetnja identitetima, posebno onim narodnokulturnima koji su se izgraivali s nastajanjem nacionalnih drava. Sve intenzivnijom globalizacijom koja oslabljuje funkcije nacionalne drave, u prvom redu one gospodarske, a preko njih i one politike, javlja se bojazan da e nacionalnokulturni identiteti sa slabljenjem nacionalnih drava izgubiti svog jedinog zatitnika i promicatelja. Otkako su se poele stvarati nacionalne drave, bilo novovjekom transformacijom apsolutistikih monarhija bilo njihovim raspadom, nacionalizira se i kultura europskih naroda. Postupno se tako i filozofije tih naroda nacionaliziraju i postaju bitnim formativnim elementom nacionalnih kultura, a time i nacionalnih identiteta. U tome naroito prednjae francuska i njemaka nacionalna kultura s pripadnim filozofijama kao zatitnim znakovima francuskog i njemakog nacionalnog duha. Sve europske nacionalne kulture pozivaju se pak na zajedniko mediteransko starogrko porijeklo kojim se skupno legitimiraju kao europska kultura sa svojom europskom filozofijom kao jednim od bitnih europsko kulturnih formativnih elemenata. Nasuprot toj i takvoj europeistiko centristikoj kulturologijskoj struji, koja se ve afirmira u 16. stoljeu, dolazi Petri sa svojom inicijativom o dehelenizaciji porijekla filozofije.

I.
Frane Petri, renesansni filozof, roen 25. travnja 1529. godine u gradu Cresu na istoimenom otoku, poznat je u prvom redu kao platonik i radikalni kritiar Aristotela i aristotelizma. Poznata je to injenica o kojoj postoji znatna literatura kod nas i u drugim zemljama, posebno u Italiji gdje je najveim dijelom ivio, djelovao i umro. Spomenimo samo to da ga je, prema jednom autobiografskom pismu jednoj uglednoj osobi, na platonizam obratio neki fratar nepoznatog nam imena. To nije bilo naroito teko jer su mu, kako istie u tom pismu, aristotelovska predavanja na sveuilitu u Padovi bila dosadna.
 A. Solerti, Autobiografia dell Patrizi, u: Archivio storico per Trieste, lIstria e il Trentino, sv. 3, facs. 34 (1886), str. 275281.

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

15

Upoznavi se detaljno s Platonovom filozofijom, Petri je naao trajan izvor inspiracije u pisanju svojih eseja, filozofskih djela i uope u izgraivanju svoje filozofije. Pritom se pozivao, naroito kada je raspravljao o stvarima koje se dotiu kranskog nauka i teologije, na platoniki nastrojene crkvene oce. Prije svega na Augustina. ak je smatrao da bi se na sveuilita tada i ubudue u nastavni plan trebala uvesti Platonova filozofija umjesto one Aristotelove koju su na sveuilita uveli skolastici s Tomom Akvinskim na elu kao glavnim promotorom aristotelizma na parikom, a onda i na drugim sveuilitima. Najpoznatija Petrieva inicijativa u tom smjeru jest njegov apel na papu Grgura XIV, koji mu je uputio u posveti svoga glavnoga djela Nova de universis philosophia. U tom apelu Petri kao bitni razlog suzbijanja Aristotelova utjecaja navodi bezbonost sadranu u njegovim djelima. Podsjetimo se toga apela koji glasi: Nekih etiri stotine godina nakon toga (tj. nakon svih starih teologa, koji se nazivaju crkvenim ocima) skolastiki teolozi krenue u suprotnom smjeru. Stadoe se sluiti Aristotelovim bezbonostima kao temeljima vjere. Ispriavamo ih to ne poznajui grki to nisu mogli spoznati kao ni upoznati one spomenute oce. Ali im ne opratamo to su pokuali bezbonou poduprijeti pobonost. Kada se inilo da e se Petrieva inicijativa poeti i konkretno ostvarivati njegovim pozivom da predaje Platonovu filozofiju na sveuilitu Sapienza, odmah nakon njegova nastupnoga predavanja ta je inicijativa bila ugroena. Petri je naime otrim rijeima napao Aristotela, i to pred mnogo brojnim prvacima intelektualnog ivota kao i crkvenih autoriteta u Rimu koji su bili odgojeni u skolastikoj verziji aristotelizma. Posebno je dola do izraaja ugoenost njegove inicijative da se na sveuilita u katolikim zemljama umjesto Aristotela uvedu predavanja o Platonovoj filozofiji kad je papa Klement VIII. dobio zatraeno miljenje od uenog kardinala Bellarmina da li da se u Rimu na javnoj gimnaziji, koja nosi naziv Sapienza, predaje Platonova filozofija. Premda je Bellarmin znao da je papa sklon tome da Petri predaje Platonovu filozofiju, ipak je kardinal mudro odgovorio papi. Izvjesnije je da bi opasnost za studente dolazila od Platona nego od Aristotela, ako bi meu kranskim svijetom Petri imao katedru za Platonovu filozofiju. Ne zato, nastavlja kardinal, to bi pojedina uenja autora bila inficirana zabluda Nova de universis philosophia, Zagreb, 1979. (latinsko-hrvatsko izdanje). Posveta papi Grguru XIV (nepaginirana). Citiram prema prijevodu Tomislava Ladana.

16

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

ma, nego zato to je Platon mnogo bilii katolikoj doktrini nego Aristotel. Stoga se treba pribojavati da duhovi, oarani slinou stvari u kojima se doktrine slau, ne skliznu od neiskvarenih uenja u one iskrivljene. Mada je, kako je reeno, papa Klement VIII. bio sklon Petrievoj inicijativi oko uvoenja Platonove filozofije i platonizma na Sapienzi kao i na drugim visokim europskim uilitima kranskih zemalja, ta Petrieva inicijativa zapravo je doivjela neuspjeh: katedra za Platonovu filozofiju, koja je bila otvorena za Petrievu profesuru na Sapienzi, nije se popunila nakon njega.

II.
No intenzivnim povijesnofilozofskim i filologijskim istraivanjem grke, posebno Platonove i Aristotelove filozofije, rodila se i druga Petrieva inicijativa: inicijativa povratka prastaroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti koju je, paralelno sa studijem grke filozofije, takoer dugo godina istraivao. Od nje naime, prema Petriu, potjee Platonova pa i Aristotelova, svagda pred javnou skrivana i stoga tajna mudrost i ezoteriko uenje. Petriev pokuaj povratka prastare egipatske i kaldejske mudrosti bio je motiviran, osim potragom za izvorima grke filozofije, i ienjem kranske vjere od grkog, prvenstveno aristotelovskog naturalizma i racionalizma. Prisjetimo se: tada, u 16. stoljeu, prvi protagonisti protestantskog reformacijskog pokreta takoer su programatski nastojali oistiti kransku vjeru od njezine tada kolskoteologijske, metafiziki inspirirane sistematizacije, kako bi doli do biblijski ive kranske poruke. Izgraivanje tog teolokog sistema kranske vjere, koji je dostigao svoje savrenstvo u filozofsko-teolokom sustavu Tome Akvinskoga, bilo je posvema pod utjeVIII quadam die Bellarminum consuluerat, an e re communi crederet, si Romae in publico Gymnasio, cui a Sapientia nomen, philosophia Platonis traderetur. At Bellarminus, tametsi Pontificem pronum ad id videret, nihilominus libere affirmavit periculum certius a Platone quam ab Aristotele manare in ingenia posse, si inter Christianos ille cathedram habeat; non quod pronuntiata singula eius auctoris infecta sint erroribus, sed quia doctrinae Catholicae magis affinis Plato quam Aristoteles est; metuendum propterea, ne capti similitudine rerum, in quibus convenit, sensim animi ab incorruptis ad vitiosa descendant. I. Fuligatti, Vita Roberti Bellarmini Plotiani, Antwerpiae, 1631, s. 189. Citirano prema: Elisabeth von Erdmann-Pandi, Einleitung, XXIII. U knjizi: Fraciscus Patricius, Discussiones Peripateticae. Nachdruck der vierbndigen Ausgabe Basel, 1581. Bhlau Verlag Kln Weimar Wien, 1999.
 Clemente

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

17

cajem filozofije, poglavito one Aristotelove. Stoga se, prigovarali su prvi protestantski reformatori, kranska vjera ne pojavljuje vie kao iva povijesna rije, nego je udomljena u jedan filozofski sustav. Stoga protestantska deviza Sola scriptura, u kojoj reformatori vide isti pralik vjere, smjera na to da vjeru treba osloboditi od metafizike. Tu i takvu protestantsku inicijativu teolog Ratzinger, sadanji papa, identificira kao prvi val dehelenizacije kada se izgonila metafizika iz teologije u nastojanju da se vjera oslobodi od okova tradicionalne kolskoteologijske sistematizacije. Izgonom metafizike iz teologije u reformaciji 16. stoljea, inicijatori te ideje s Luterom na elu, suprotstavljaju se, kako to formulira Ratzinger, teologijskoj kolskoj tradiciji sistematiziranja vjere. Protagonisti protestantske inicijative dehelenizacije kranske vjere nisu pritom naravno posizali, kao Petri, ni za platonikom, a kamoli za prastarom egipatskom i kaldejskom mudrou. Petri je naime svojim intenzivnim povijesnofilozofijskim i filologijskim istraivanjem doao do uvjerenja da ne samo Platonova i Aristotelova nego i cjelokupna grka misao ima svoj izvor u prastaroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti. Taj Petriev stav suprotan je veini povjesniara filozofije, koji dre da je grka filozofska misao, kako bi rekao na Albert Bazala, samonikla. Premda poinje svoju Povijest filozofije prikazom filozofije u istonih naroda, a prikaz povijesti narodne grke filozofije tvrdnjom kako ova, tj. grka filozofija nije ni prva ni najstarija, Bazala zastupa i razvija tezu o samoniklosti filozofije grke oslanjajui se pritom na velike, poglavito njemake povjesniare filozofije, u prvom redu na Eduarda Zellera i njegovo djelo Filozofija Grka u njezinom povijesnom razvoju.

 Vidi poblie o tome u Ratzingerovom predavanju koje je odrano na Sveuilitu u Regensburgu 12. rujna 2006. pod naslovom Vjera, um, sveuilite sjeanja i razmiljanja (Glaube, Vernunft, Universitt Erinnerungen und Reflexionen).  Tekstove kao i dokumente o staroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti, koje je godinama skupljao, Petri je objavio u dodatku svog djela Nova de universis philosophia iz 1591. pod naslovom Mystica Aegyptorum et Caldaeorum, a Platone voce tradita. Ab Aristotele excepta, et conscripta Philosopia. Ingens divinae sapientiae thesaurus. Ad Illustrissummum, et reverendissimum S. R. Card. Federicum Borromeum, Ferrariae, 1591. Taj dodatak o staroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti, koji se u literaturi navodi pod skraenim naslovom Thesaurus, nije naalost objavljen u hrvatskom dvojezinom izdanju Petrievog glavnog djela: Frane Petri, Nova sveopa filozofija Franciscus Patritius, Nova de universis philosophia, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1979. Priredio i pogovor napisao Vladimir Filipovi. Prijevod Tomislav Ladan.

18

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

Rezimirajmo dosada reeno. Petrieva inicijativa povratka prastaroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti bila je motivirana dvostruko: s jedne strane potragom za izvorima grke filozofije, drei da cjelokupna grka misao, ukljuujui i Platonovu filozofiju, nije samonikla, kako bi rekao na Albert Bazala, nego da ima svoj izvor u prastaroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti, i s druge strane ienjem kranske vjere od grkog naturalizma i racionalizma, prvenstveno od Aristotelove filozofije.

III.
Tijekom istraivanja Petriu se Hermes Trismegist (grki Hermes Tris megistos /tri puta najvei/, latinski Hermes Trismegistus) nametnuo kao najvei autoritet u prastaroj egipatskoj mudrosti. U svojoj raspravi pod naslovom Hermes Trismegistus, kojom uvodi u Hermesove knjige i fragmente, Petri nairoko raspravlja o povijesnosti linosti Trismegista. Na samom poetku kae da je, kako se stoljeima dri, bio mudrou najvei mu kod Egipana, pobijajui pritom mnoge autore koji nijeu povijesnost Hermeso ve linosti. U istoj toj raspravi Hermes Trismegistus Petri dri da su veliki grki filozofi putovali u Egipat i tamo se izravno u razgovoru sa sveenicima upoznali s tajnom egipatskom mudrou. Uvjeren je da se s podacima do kojih je doao slae s onim to se pria o Orfeju, Solonu, Pitagori, Talesu, Demokritu i Platonu, da su, putovavi u Egipat, uili egipatske znanosti od samih sveenika, a ne sa stupova, to je bilo izloeno svom narodu.
svoje glavno djelo Nova de universis philosophia papi Grguru XIV. Petri kae: I zato se od Aristotelove filozofije predaju samo oni dijelovi koji su uveliko neprijateljski i prema Bogu i prema njegovoj Crkvi, dok se ove pobone pomagaice nimalo ne cijene? I zaista Hermesova knjiica O pobonosti i filozofiji sadrava vie filozofije negoli cjelokupna Aristotelova filozofija, pa bi ovu najpoboniju zadau lako ispunila., F. Petri, Nova sveopa filozofija. Citiram prema Ladanovom prijevodu (posveta papi nije paginirana).  Hermetem Trismegistum, virum apud Aegyptos sapientia maximum fuisse, viri mul ti ac magni, multis iam seculis habuere persuasum., F. Patricius, Hermes Trismegistus, 1.r, u: Mystica Aegyptorum (Dijelovi sadrani u toj zbirci, ukljuujui i Petrieve autorske priloge, kao na primjer studiju Hermes Trismegistus ili Zoroaster, imaju zasebnu paginaciju.)  Huic rei consonat, qoud de Orpheo, Solone, Pythagora, Thalete, Democrito, Platoneque narratur. Eos scilicit in Aegyptum profectos, non a columnis, qae populo omni expositae erant, sed a sacerdotibus disciplinas per colloquia, et sobrietatem et sacra didicisse., isto, 2v.
 Posveujui

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

19

Na temelju svega to je istraio i izloio bit e, kako Petri zakljuuje, jasne dvije stvari. Prvo, da je pobona filozofija sadrana to u Hermesovim knjigama to u fragmentima sukladna dogmama vjere. Drugo, da su sve grke filozofije, Pitagorine, Platonove, posebno gdje se u ovoj govori o boanskim stvarima, Aristotelove, posebno one etike, te stoike o fizici i prvi principi medicine, uzete iz tih njegovih knjiga kao i drugih koje su nestale.10 Stoga bi, dri Petri, bilo u budunosti za krane preporuljivije i korisnije ako bi se jednom u javnim kolama itala Hermesova uenja umjesto onih Aristotelovih.11 Kako bi to olakao, Petri upravo s tom namjerom i redigira i prema sadraju ureuje Hermesove spise, izriit je Petri u svojoj motivaciji.12 Kao drugi izvor iz kojega su, prema Petriu, Grci crpili i oblikovali svoju filozofiju jest Zoroaster. Suprotno raznim miljenjima o njegovu porijeklu, Petri u svojoj raspravi Zoroaster tvrdi da je Kaldejac i da to moe dokazati mnogim dokazima.13 Te dokaze u nastavku taksativno i navodi. Njegove pak izreke koje su, razasute po raznim knjigama raznih autora, onih kranskih kao i poganskih, posebno onih platoniara (sparsa per Platonicorum libros), Petri je skupio, objedinio, preveo na latinski, prema sadraju klasificirao i objavio.14 Poput nekih drugih autora i Petri je te Zoroastrove izreke nazvao Zoroastrova prorotva.15

autem ex hisce Hermetis, tum libellis, tum fragmentis, pia qaedam erga Deum philosophia, fidei dogmatibus, ut plurimum consonat., isto, 3r. 10 Graecas philosophias omnes, Pythagorea, Platonicam in divinis, ac morum dog matibus Aristotelicam autem, et Stoicam in Physicis, et medicinae etiam prima principia, et ex his, et ex aliis, qui peruerunt eius libris fuisse desumptas., isto. 11 Quamobrem, longe satius, et christianis hominibus consultius, et utilius longe futurum esse, si Hermetis dogmata, potius quam Aristotelica. quae ubique, magna scatent impietate, in scholis publicis, et monachorum Aristoteli nimium addictorum coenobiis, aliquando legantur., isto, 3v. 12 Quod ut comodius fieri queat, libellos iuxta materierum, uti diximus sequellam ac seriem, in ordinem redegimus., isto. 13 Sed Chaldeum eum fuisse, ut credam multis adducor argumentis., Zoroaster, 3v, u: Mystica Aegyptorum. 14 Quae omnia in unum collecta, et in ordines quosdam distributa, quae sparsa invenimus ad communem philosophiae sincerioris studiosorum, et latina fecimus, et publicum libentes damus., isto, 4v. 15 Ta je prorotva pod naslovom Zoroastri oracula Petri objavio u ovdje citiranoj njegovoj studiji Zoroaster (8r-11v).

 Apparebit

20

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

Budui da se u literaturi Zoroastra naziva magom, a njegovo uenje magijom, od imena kojega se mnogi jee,16 Petri se, istraujui znaenje tih izraza, priklanja onima koji dre da ime mag znai kod Perzijanaca isto to kod latina mudrac, a kod Grka filozof.17 Isto tako, slijedei i u tome mnoge autore, dri da su magi, tj. mudraci ili filozofi, bili i teolozi koji su tovali Boga prinosei mu molitve i rtve, drei da je njihova prava krepost Boja krepost. Petri vjeruje da se od onog velikog to je Proklo naao u uenju Kaldejaca jedva moe nai vee i odlinije napisano od ma kojeg kranina.18 Petri nalazi u Zoroastrovim prorotvima ak i teologijsko uenje o trinitetu, trojstvu boanskih osoba. Petri naime kae kako se u Zoroastrovim prorotvima nalazi spoznaja Boga Oca i Sina i Duha. Vjeruje da je Zoroaster ovu dogmu o Trojstvu osoba primio od Abrahama ili drugih Bojih miljenika, jer mi, tumai Petri ortodoksno katoliki, ne moemo naravnim svjetlom dostii spoznaju tajne Trojstva. U Zoroastrovim se prorotvima nalazi i vjerovanje u Boga stvoritelja svih stvari i svijeta, priznaju se aneli, propovijeda raj nebeski, besmrtnost dua te uenja o istini, vjeri, nadi. Stoga, zakljuuje Petri, ovaj prvi i najodliniji dio Magije nije nita drugo nego Teologija i religija. Iako ne potpuno prava kao ona koju je kasnije objavio Krist, ipak se od sviju najvie njoj pribliuje.19 Rezimirajmo razloge, ovaj puta prema glavnom djelu Nova sveopa filozofija, zato Petri dovodi Zoroastra u vezu s Abrahamom? Prvo zato to je, kao i Zoroaster, Abraham, prema Bibliji, iz Ura kaldejskog, dakle
nomen hoorent plerique., isto, 4v. nomen hoc Magus, idem esse apud Persas, quod apud Latinos sapiens, et apud Graecos philosophus., isto, 4v. 18 Magi itaque inter alios sapientes maxime Deum sunt venerati: maxime ad Deum praeces et sacrificia porrexerunt. Propriamque eorum virtutem Dei virtutem esse, idest a Deo in se profectam fassi sunt. De qua ad Deum prece, tam magna ea sunt, quae Proclus ex Chaldaeorum dogmatibus subnectit, ut maiora et excellentiora, vix crediderim a quoquam Christiano, scripta reperiri posse., isto, 5r. 19 Est in his Zoroastri oraculis Dei Patris, et Filii, et Spiritus aperta cognitio, (crediderim hoc dogma de Trinitatepersonarum eum habuisse ab Abramo vel ab aliis Deo Charis, quoniam suo luminenaturali non posse nos devenire in cognitionemmisterii Trinitatis.) Factorem rerum omnium, mundi creatorem eum celebrant. Angelos agnoscunt. Paradisum predicant. Animarum immortalitatem docent expresse. De veritate, de Fide, de Spe, de Amore, seu Charitate, () Itaque haec prima, praestantissimaque Magiae pars, non aliud est. quam Theologia, et religio; et si non vera plane, uti postea fuit a Christo revelata, attamen proxime omnium ad eam accedit., isto, 5r.
17 16 Magiae

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

21

Kaldejac. Drugo, to je, prema Petriu, Zoroaster bio suvremenik Abrahama i osobno su se susretali. Tree, to je Abraham izravno razgovarao s Bogom, to se ne moe rei ni za jednog pobonog egipatskog ili kaldejskog mudraca. etvrto, to Abraham nije nita napisao pa nije moglo doi do Grka, za razliku od Zoroastra koji je, prema Petriu, napisao mnotvo knjiga te je tako njegovo uenje moglo doi do Grka.20 Petri detaljno analizira uenja sadrana u Zoroastrovim prorotvima koja se odnose na filozofske sadraje u disciplinama kao to su fizika, psihologija i etika, a koje obrauju razne grke filozofske struje, ukljuujui i Platonovu i Aristotelovu filozofiju. Tu analizu Petri zakljuuje tezom o recepciji tih Zoroastrovih filozofskih uenja kod vodeih grkih filozofa. Dri da su veinu od tih uenja preuzeli Aristotel i Platon, dok su ih Plotin, Porfirije, Jamblih i Proklo u svemu slijedili i ak shvaali kao boanske glasove.21 Razumljivo je stoga da Petri brani openiti sadrajni karakter tih prorotava od vulgarnih tumaenja prema kojima bi se radilo o pretkazivanju nekih buduih stvari. Naprotiv, radi se zapravo, prema Petriu, o genezi svih stvari, odnosno o njihovu stvaranju. tovie, Petri dri da su Zoroastrova prorotva neke objave o boanskim stvarima i boanskim poredcima te o tome kako je Bog stvorio inteligibilna bia, due i svijet.22 Mnogo toga to je ovdje izneseno analizom Petrievih studija Hermes i Zoroaster nalazimo i u njegovu glavnom djelu Nova sveopa filozofija. Podsjeam i ovdje na to da je spomenute studije i ostale materijale o egipatskoj i kaldejskoj mudrosti Petri objavio kao dodatak u spomenutom svom glavnom djelu, to naalost nije objavljeno u hrvatsko-latinskom izdanju toga djela.23 Usporedbom tih materijala i teksta moglo bi se lake ustanoviti koliko su uenja staroegipatskih i kaldejskih mudraca utjecala na Petrievu filozofiju izloenu u njegovu glavnom djelu. Tako bi se moglo vidjeti da se Petri poziva na prastare mudrace, i to najee u prvom dijelu pod naslovom Panaugija. Taj naslov je Petri posudio od Filona koji je najueniji
Nova sveopa filozofija, Panaugia, str. 22. vero dogmatum pleraque, et Aristoteles, et Plato susceperunt. Plotinus vero, et Porphyrius. Et Iamblichus, et Proclus omnia sunt secuti, et ut divinas voces ea sunt amplexati., isto. 22 Sed haec vaticinia, non videntur esse de rebus futuris ullis. Sed revelationes quaedam divinarum rerum et divinorum ordinum, et quomodo Deus, et initeligibilia entia, et animas, et mundum produxerit., isto, 7r. 23 Vidi gore biljeku 4.
21 Horum 20 Usp.

22

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

od idova, a koji svjetlost to isijava iz rijei Boje naziva najprikladnijim imenom Panaugia, to jest: svesvjetlo. () Po tome smo imenu i mi (koji raspravljamo o ukupnoj openitosti svjetala i svjetlosti) dali naslov Panaugia ovim knjigama.24 Osebujnost Petrieve filozofije, koju temelji na poelu svjetla, jest svojevrsna suma staroegipatske, kaldejske, platonovske filozofije svjetla te idovsko-kranske svjetlosne teologije Starog i Novog zavjeta. Naroito to dolazi na vidjelo upravo u Panaugiji, u kojoj afirmira svjetlo kao ontoloki i ontoteologijski princip nasuprot Aristotelovu uenju o gibanju kao filozofijskom i ontoteologijskom eksplikativnom poelu svega to jest. Time Petri legitimira novost svoje filozofije nasuprot one aristotelovske, koja se kao oficijalna ui u katolikim uilitima. Vrijedi stoga citirati zavretak Panaugije gdje spomenuta sinteza dolazi moda do svog najieg izraza. Snanim prizivanjem glavnih mjesta iz Staroga i Novoga zavjeta sve do Apokalipse, gdje se svjetlo dovodi u najuu vezu s Bojom biti, Petri zakljuuje: Cjelokupni zbor apostola pjeva u Vjerovanju o Kristu: Bog od Boga, svjetlost od svjetlosti. Prema svjedoenju svetih starih ljudi i od Boga nadahnutih, i samoga Krista, rijei Boje i sina (kad kae: Ja sam ivot, istina i svjetlo. Ja sam svjetlo svijeta), te onih koji su se s njime druili, pa prema naucima Svete Crkve (kojima se inae bezbono pretpostavlja Aristotelovska ludorija o svjetlosti): i Bog otac i Sin i Duh Sveti jesu ognjevi. Svjetla, svjetlosti. Ali ne oni koje oima vidimo, nego oni koje po boanskom otkrivenju duhom poimamo. A do njih smo se uspeli, kao do najistijih poela svih stvari, dok nam je njihova svjetlost svijetlila, stazom i stubitem svjetlosti i svjetala. To jest: od svjetlosti stvarnoga svijeta do eterskog svjetla i svjetlosti, penjui se zatim od eterskih do empireja, od empireja, do , do panaugije, te do nadsvjetskoga sunca, do svjetla Rijei i Sina i do beskrajnog svjetla Oca.25 Ovaj zakljuak panaugijske Petrieve nove filozofije, inspiriran koliko prastarom egipatskom i kaldejskom pobonom mudrou toliko i panaugijskom biblijskom ontoteologijom trebao je biti legitimacijski peat katolike pravovjernosti Petrieve nove sveope filozofije pred vrhovnim uiteljstvom Katolike crkve. Sve to nije pomoglo da se Nova sveopa filozofija ne nae na indeksu zabranjenih knjiga, dodue s napomenom dok se ne popravi.
24 Nova 25 Isto,

sveopa filozofija, Panaugia, str. 21. str. 23.

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

23

IV.
Istraujui recepciju Zoroastrovih oracula u Crkvi, Petri dri kako su primljena pozitivno, jednako kao to su bila neko recipirana prorotva Sibila (tj. proroica poganske antike, koje su navijestile Krista, te su stoga ule u kransku literaturu i ikonografiju). tovie, Petri se izriito poziva na recepciju Zoroastrovih prorotava unutar Katolike crkve. Prema Petrievu nalazu mnoga meu njima smatrali su stari oci istinitima i pobonima, a Katolika crkva ih je hvalila i odobravala.26 Sukladno tim uvidima o katolikoj recepciji prastare mudrosti Petri se, analogno inicijativi u svezi s Platonovom filozofijom, zalagao za to da se i prastara mudrost uvede u visoka uilita u katolikim zemljama. Vidljivo je to takoer iz posvete njegova glavnog djela Nova sveopa filozofija papi Grguru XIV. Ugradivi u to djelo, naroito u prvi dio pod naslovom Panaugia, mnoge stavove starih mudraca, posebno Zoroastra i Hermesa, od kojih sam mnoge ovdje iznio analizirajui njegove studije o Zoroastru i Hermesu, Petri spominje na samom poetku spomenute posvete papi pet filozofija koje svojom knjigom prinosi papi. U posveti naime stoji: Ovom knjigom prinosim Tebi, o najblaeniji oe Grgure, pet filozofija, to su sve pobone i sve u skladu s vjerom katolikom: nau vlastitu to je nedavno zasnovana, kaldejsku Zoroastrovu, egipatsku Hermesa Trismegista, zatim mistiku egipatsku, te samu Platonovu. A sve sam ih osobno ne malim trudom iz razvalina izbavio, sabrao, objasnio i sredio prema primjerenu znanstvenom poretku. Sve njih Tvojem imenu i milosti, najsvetiji Oe a i svih buduih rimskih papa dajemo, darujemo i posveujemo. Te ih ponizno i odano preporuujemo Vaoj zatiti.27 Kako je vidljivo, od spomenutih pet filozofija tri pripadaju pobonoj egipatskoj i kaldejskoj prastaroj mudrosti. Nita meutim nije pomoglo, pa ni citirana posveta papi, da Petrieva Nova sveopa filozofija ne doe na indeks zabranjenih knjiga, dodue s primjedbom dok se ne popravi, kako sam to ve istaknuo. No ni Petrieva obrana svoga djela Apologia kao ni njegove Declarationes, to jest pojanjenja onih mjesta koja su se cenzorima uinila sumnjivima sa stanovita ortoaliter videntur haec suscipienda, quam fuerint olim, Sybillarum oracula suscepta. Inter quae multa fuerint, quae veteribus patribus, vera, ac pia visa, Catholica Ecclesia maximopere, et laudavit, et comprobavit., isto. 27 Nova sveopa filozofija: Najsvetijem Gospodinu naem, papi Grguru XIV. Posveta je nepaginirana.
26 Neque

24

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

doksne crkvene doktrine, nisu mogli promijeniti sudbinu Petrieva glavnog djela.28 Podsjetimo i ovdje da je u Petrievoj motivaciji deheleniziranja poetka filozofije i kranske teologije, uz obrazloenje da se kae istina o pravim izvorima grke filozofije, poglavito one Platonove i Aristotelove, bio i raz log da se oslobodi kranska vjera i teologija od bezbone Aristotelove filozofije te da se ponu tumaiti prastarom pobonom filozofijom Egipana i Kaldejaca. Ta Petrieva inicijativa o dehelenizaciji kranske vjere bila je dugo zasjenjena injenicom da je filozof s Cresa bio u svoje vrijeme jedan od najistaknutijih pobornika platonizma i kao takav percipiran u literaturi kroz stoljea. Bitno se nije promijenila percepcija Petria ni u najnovije vrijeme kada je intenziviran interes za njega kao za jednog od najznaajnijih renesansnih filozofa. Dananji diskurs o dehelenizaciji poetka europske filozofije posredovana starogrkom filozofijom vodi se u posve drugaijem idejnom i politikom kontekstu. Najglasniji je onaj, sudei prema odjeku to ga ima u literaturi, koji se vodi sa stanovita afrocentrizma i eurocentrizma. S dekolonizacijom koja se ubrzava nakon Drugog svjetskog rata javlja se naime takoer i problem identiteta ne samo naroda koji postiu svoje nezavisne drave nego i kontinenata. Pojava europeizma izazvana je ekspanzijom amerikanizma, te afrikanizma koji su zaeli afriki intelektualci (knjievnici, pjesnici, politiari) koji su studirali na elitnim europskim i amerikim sveuilitima koncem devetnaestog i tijekom dvadesetog stoljea. Ideju afrikanizma razvili su, kako je poznato, u ideju panafrikanizma polazei od ideje da svi afriki narodi imaju neto zajedniko, a prvenstveno cilj da se Afrika politiki i kulturno probudi i oslobodi od kolonijalizma.29 U tom se kontekstu u posljednje vrijeme izmeu ostaloga potee pitanje koje je ve Petri pokrenuo u 16. stoljeu: studiranjem, prikupljanjem i objavljivanjem tekstova o staroj egipatskoj i kaldejskoj mudrosti. Ustvrdio je kako su te pobone mudrosti izvor starogrke, a time i sveeuropske filozofije i kulture. Upravo to pitanje reaktualizira se polemikom izmeu aktu28 Te spise izdao je i popratio komentarima T. Gregory, LApologia e le Declarationes di F. Patrizi, u: Medioevo e Rinascimento. Studi in onore di Bruno Nardi, Firenze, 1955, p. 385424. 29 Instruktivni su u tom pogledu dnevniki zapisi s putovanja po Africi francuskog filozofa i esejiste Emmanuela Mouniera Lveil de lAfrique noire, uvres de Mouniner, tome III. ditions du Seuil, Paris, 1962.

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

25

alne afrikanistike teze, analogne spomenutoj Petrievoj, da Grci nisu autori grke filozofije, nego narod sjeverne Afrike.30 Nije trebalo ekati odgovor, i to estok, na tu tezu s europeistikog stanovita.31 Pri pobijanju afrikanistike teze o europskocentristikoj krai afrike filozofije i kulture u cjelini, inzistira se, kako bi rekao Albert Bazala, na samoniklosti grke narodne filozofije koja je temelj europske filozofije, a time i, s novovjekim nacionaliziranjem kultura nastalih europskih nacionalnih filozofija. Kako je vidljivo, Petrieva inicijativa o dehelenizaciji poetka filozofije ponovno se aktualizira, mada u drukijem idejnom i politikom ozraju.
PETRIS INITIATIVE OF DEHELENIZATION OF PHILOSOPHY AND CHRISTIAN THEOLOGY Summary
The question of dehelenization of philosophy and Christian theology intensifies the consideration of identity as well as of individuals so as of communities, especially the ethnic and national ones. This consideration is being intensified by weakening of the role of national states due to the globalization, thus resulting with fear that national cultures will lose their strongest protector, i.e. the national state. Just in Petris time when through forming of national states the cultures of European nations are being nationalized, and their philosophies become an essential formative cultural and identificational element, appears the philosopher from Cres with the provocative thesis that the origin of European philosophy does not come from Ancient greek but from Egyptian and Chaldeic wisdom. This initiative of his was and still is suppressed to the second plan due to the fact, that Petri has been through centuries presented as the most rigorous renaissance platonist and critic of godless Aristotle and aristotelianism. By analyzing of Petris texts his dehelenization initiative is illustrated, and his intention to reveal the roots of Greek philosophy and stress the positive ecclesiastic reception of Egyptian and Chaldeic pious wisdom is presented. He pleads for these ideas and tries to persuade the pope Gregory XIV. to give the order to introduce the mentioned wisdoms to the universities together
30 Tu tezu zastupa George G. M. James sa svojom knjigom Stolen Legacy: Greek Philosophy Is Stolen Egiptian Philosophy iz 1954. koja je u meuvremenu izala u mnogo izdanja, izmeu ostaloga i u (nakladi Paperback) 2002. 31 Taj virulentni Jamesov napad na krau nije ostao bez odgovora sa stanovita europocentristikog tumaenja europske kulture i civilizacije. Dala ga je Mary Lefkowitz sa svojom knjigom Not Out of Africa: How Afrocentrism Became an Excuse to Teach Myth As History iz 1996.

26

Zenko, F., Petrieva inicijativa deheleniziranja, Prilozi 6768 (2008), str. 1326

with Platos philosophy instead of godless aristoteliansm. At the end the modern discourse about this Petris initiative is being shortly announced. In the changed political and idealogical context as the most loud appears the conflict between the afrocentric thesis on the European cultural and northern african origin of philosophy and eurocentric theses of self springing up of Greek folk philosophy, as Albert Bazala would say. This philosophy is a trade-mark of identity of European philosophy and culture in its entirety. Key words: Petri, dehelenization, philosophy, Christian theology