Titiz i domet

Ono ti je bio titiz i domet, pa pou zajedno putovati po svijetu. Od novaca su imali svega pedeset groa, i to u dometa eterest a u titiza deset groa. Onda rekne domet titizu: - Hoemo li mojih eterest groa prije troiti? - Titiz mu odgovori: Pa de, vala! - Putujudi tako nekoliko vremena potroe dometovih svih eterest groa. Onda rekne domet titizu: - Hoemo li sada tvojijeh deset groa troiti, dok ispane kakav krsmet? Na to titiz odgovori: - Kako smo potroili tvojijeh eterest groa, mojijeh emo deset jo lake. Nego ti sebi gledaj krsmeta, a ja u sebi. - Idui tako dojdu do jednog raskra i tu se rastanu. Domet ode na desnu a titiz na lijcvu stranu puta. Domet idui tako putov'o je cijeli dan. Pred vee stigne blizu jedne varoi. Ne edne ulaziti u varo, nego se zamisli i ree: - to u ja u ova doba u varoi, a u kesi ni prebjene pare nemam. - Blizu te varoi bili su nekakvi stari mlini. On se svrati u jedan od tih mlinova da prenoi. Prije eterest godina ti su mlini usahnuli. Domet unie unutra. Ne imajui gdje lei, spusti se za mlinske kamenice i tu se skupi. Kad je bio tako oko pola noi, outi se pjevanje i svirka. To su bili avoli. Kad su bili blizu onijeh mlinova, svrate se u onaj isti mlin gdje je domet bio. Kad su doli u mlin, stanu igrati i pjevati. Kad su se tako naigrali i napjevali, onda najstariji meu njima rekne: - Stanite, dosta je bilo igranja i pjevanja, - de da pripovijedamo togod od starina. - On poe prvi: - Prije eterest godina ovuda je rijeka tekla i ovi mlini mljeli. - Onda rekne najmlai: - Da zna svijet da se otisla peina, pa vodi ustavila vrelo, a to je na ariji, i na raskru. - Na to trei od njihova drutva rekne: - A znadete li vi onoga berbera fukaraa to bude u onoj kahvici blizu raskra kod damije? Da znate u njegovoj kahvi ima sedam kazana dukata. Ti su dukati bili negoka cara. Da zna onaj berber pa da podigne samo jednu plou, dukati bi se ukazali. Onda se berber ne bi 'nako patio. - Tako su se oni tude razgovarali do pred zoru. Kad se zora ukazala drutvo se otalen izgubi. im su oni otalen otili, izajde i domet iz mlina i ode u onu varo, unie u jednu kahvu, pa stane pitati: - Ljudi, to se vi patite 'vako za vodu? - Ljudi mu na to odgovore: - Evo ima eterest godina kako 'vako deveramo. - Domet im na to rekne: - Da mi hoete dati jedno eterest momaka, ja bih vam s Bojom pomoi mog'o nai i prokopati vrelo. - Oni im to uju, odu i prijave veziru. Vezir ga dozove sebi i dadne mu sto momaka. Jo mu rekne vezir: Ako pronae vrelo, dobro u te obdariti. - On ode otalen i doe na ono raskre. Tude se najpre raskorai i zakopa. Onda zapovjedi onim momcima da kopaju. Oni ponu kopati: kopaj, kopaj, dok dokopaju do jedne stijene. Momci reknu: - Nema vode, nije fajde kopati! - a domet povie: - Ha, tu je voda! - Opet ponu kopati i opkopaju oko stijene. Kad podignu stijenu a voda pokulja na sve strane. Svjetina se obraduje, iskupi se i ponu i oni kopati. Voda protee onim istim putem kud je i prije tekla. im je prokop'o i na'o vrelo, zovne ga vezir preda se da ga obdari. Kad je domet do'o pred vezira, vezir ga zapita: - Koliko hoe da te obdarim i im hoe? - Na to mu domet odgovori: - estiti veziru, nita ti ja ne traim drugo, samo ako hoe uzmi mi od onoga berbera onu kahvicu. - Vezir zapovjedi da se dozove odmah onaj berber. Kad je berber do'o upita ga vezir: - Bili li ti prod'o onu tvoju kahvu? - Berber rekne: - Bih za dobre pare! - Vezir uzme dometu kahvu i jo ga obdari. Domet im izae iz vezirova konaka uputi se u onu kahvicu. Odmah zastre dobro pendere, zapali svijeu i pone kopati one dukate. Nije malo kop'o, ukae se kazan pun dukata. Onda on kopaj, kopaj, te iskopa i ostalijeh est kazana. Uzme nekoliko sanduka i izrui u njih one dukate pa ih onda zakuje. Poslije toga domet naini kuu i oeni se, pokupuje nekoliko duana, pa se zatrgovi. Jedno jutro sjedei u duanu ugleda jednoga siromaha, sav odrpan i poderan. im ga vidi, odmah ga pozna. To je bio titiz, njegov drug. Svrati ga na duan i ponudi ga da sjedne. Uvee ga povede sa sobom kui da prenoi i tude mu ukae svoje blago. Titiz se ukoio od uda gledajui toliko blago, pa ga upita: - Pa Bogu, brate, otkuda ti toliko blago? - Na to mu domet rekne: - Jesam li ja tebi kaz'o da e biti krsmeta! - i sve mu iskae kako je u mlinu uo. Onda titiz rekne

dometu: - Daba ti tvoji dukati, samo me odvedi u onaj isti mlin e si i ti prenoio. - Domet ga odvede u mlin i pokae mu ono isto mjesto e je i on leao kad je u mlinu noio. Titiz legne tude. Kad je bilo oko po noi zauju se oni isti svirai. Kad su doli u mlin, stadoe opet igrati i pjevati. Kad su se tako naigrali i napjevali, ustade najstariji meu njima i rekne: - Dosta je bilo igranja i pjevanja, te da pripovijedamo togod od starina. - Na to najmlai rekne: - A ta bi ti pripovijed'o, kad eno prije smo pripovijedali, pa protee voda i naoe se dukati. To mora da je neko uo kad smo pripovijedali. - Na to de srednji od njihova drutva rei: - Hajdemno najprije obii i vidjeti da nema koga od ljudi. - Onda ustadoe, potraie i naoe titiza, pa ga svega istrgae. Tako titiz svri svoj titiski ivot, a domet osta u potenju i bogastvu ivei sretno do duboke starosti. (Bonjaka narodna pria)