Srpske narodne pripovijetke

Skupio ih i na svijet izdao

Vuk Stef. Karadzi.
Delovi koje ne sadrzi izdanje: "Srpske narodne
e. U Be pripovijetk u, 1853"]
Drugo umnozeno izdanje.
u Beu
u nakladi Ane udovice V. S. Karadzia
1870.

1. Bas elik.
2. ela.
3. Gvozden ovjek.
4. Kum riba.
5. Cariina snaha ovca.
6. Vilina gora.
7. Tica djevojka.
8. Car htio ker da uzme.
9. Tri prstena.
10. Opet zla svekrva.
11. U lazi su kratke noge.
12. Jarac zivoderac.
13. Dobra djela ne propadaju.
14. Careva ki i svinjare.
15. Sunareva majka.
16. Lijek od maija.
17. Bibere.
18. Carev zet i krilata baba.
19. Sveti Sava i avo.
Saljive prie
20. Pijesak i sveti Petar.
21. Ko je to? - Nikola!
22. Moj je prednjak.
23. Zet i punica.
24. Za sto su prostaci siromasi.
1
25. Pop i parohijani.
26. Oklad sta je najbjelje
27. Ljenivi slijepac.
28. Zet u punicama.
29. Seljanin i gospodar.
30. Seljani kupuju pamet
31. Krepao kotao
32. Vina mijeh i njegova pjesma.
33. Ciganin i vlastelin.
34. Kafa i njezino crnilo.
35. Kudrov i kusov.
36. Kad se ari nek se ari
37. Zea i vino.
38. Utopio se pop sto nije ruku dao
39. Zla zena sauvala muza.
40. Za sto se sveti Ignjatije zove Bogonosac.
41. Bonik i bolest.
42. Grjesnik i ludi ispovjednik.
43. Kum i njegova prasica.
44. Kapa i svat.
45. Slovo ize, ali sirca nize.
46. avolska slanina.
47. Ero s onoga svijeta.
48. Sta je najgore na svijetu, ili Pijan Srbin i gladan
Turin.
49. Ero i Turin.
50. Ero i kadija.
51. Hoe vodeniar u vojsku.
52. Bekri-Mujo.
53. Cigane, pa cigane!
54. Nesretniku se ne moze pomoi.
55. Mlada i Ciganin.
56. Kako se Kraljevi Marko junastvu nauio.
57. Ko nije dobro svezao?
58. Kako se medvjed prevario.
59. A sta ti je?
60. Kako Ciganin naui konja gladovati.


1.
Bas elik.
2
Bijase jedan car, i imaase tri sina i tri erke. Kad ga ve starost obuzme, doe vrijeme da
umre. Na smrti dozove sinove i seri svoje, pa sinovima preporui da svoje sestre dadu za
onoga koji prvi doe i zaprosi ih. "Podajte" ree "tako ne bili prokleti." Potom car umre.
Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu no stane neko na vratima
lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra
oko dvora sipa. U dvoru se poplasise i stanu od straha drktati. Na jedan put neko
progovori "otvorite, carevii, vrata". Na to veli najstariji sin carev: "Ne otvarajte!"
Srednji ree: "Ne otvarajte niposto." Ali najmlai ree: "Ja u da otvorim vrata" pa skoi
i vrata otvori. Kako vrata otvori, nesto ue u dvor od ega nijesu mogli vieti drugo nista
osim vatre da sipa, pa progovara: "Ja sam dosao da vam prosim sestru najstariju, i to sad
ovaj as da je vodim, jer ja ne ekam, niti u vise doi da je prosim, pa mi sad odgovor
dajte, ili je date ili ne date, hou da znam." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam. Kako u je
dati, kad ne znam sta si i od kuda si noas dosao, hoes odmah da je vodis, pa ne znam ni
e bi isao sestri u pohode." Srednji veli: "Ja ne dam sestre noas da se vodi." Ali najmlai
veli: "Ja je dam, ako je vi ne date; zar ne znate sto je nas otac kazao?" pa sestru uvati za
ruku i dajui je ree: "Neka ti je sretna i estita!" Kad im sestra preko praga pree, svi u
dvoru padnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se dvor stane ljuljati, no to
proe, i sjutra osvane dan. Kako svane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga god
traga, kud je ona sila isla od dvora carskog, ali se nista znati ne more; nigdje nikakoga
traga ni glasa. Druge noi u isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska oko dvora
carskog, i neko pone na vratima govoriti: "Otvor', carevii, vrata." Oni se prepanu i
otvore vrata i neke sile strahovite ponu govoriti: "Dajte evojku srednju sestru, mi smo
dosli da je prosimo." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam." Srednji veli: "Ja ne dam sestre
nase." Ali najmlai veli: "Ja je dam; zar ne znate vise sto je otac nas rekao?" pa uzme
sestru za ruku i dajui je ree: "Na, neka vam je sretna i estita!" I ona sila s evojkom
otide. Sjutra dan kako svane, otidu braa oko dvora i dalje, pa traze traga da l' se stogo
znati moze, kud je ona sila otisla, ali nista na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da
nije ni dolazila. Tree noi u ono isto doba opet se zatrese iz temelja dvor od velike sile i
tutnjave, i neki glas povie: "Otvori vrata!" Carevi sinovi skoe i otvore vrata, ue neka
sila pa povie: "Doosmo da prosimo vasu najmlau sestru." Stariji i srednji brat poviu:
"Ne damo je ove tree ponoi, zaista moramo bar za ovu najmlau sestru znati, kud je
dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi kao sestru svoju." Na to ree brat
najmlai: "Ja je dajem, ako je vi ne date; zar ste zaboravili sta je otac na smrti nama
preporuio, to nije davno bilo." Pa evojku za ruku, govorei: "Na, vodi je, pa neka ti je
sretna i vesela!" a ona sila onog asa otide s velikom hukom. Kad sjutra dan svane, braa
se vrlo zabrinu sto se uini s njihovijem sestrama. Posto proe dosta vremena, stanu se
braa jedan put meu sobom razgovarati: "Mili Boze, da uda velikoga? sta se uini s
nasijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa, kud odose i za koga se udadose.
Najposlije jedan drugome ree: "Da idemo sestre nase potraziti." I odmah stanu se
opremati sva tri brata, uzmu novaca za puta, pa pou traziti sestre svoje. Tako putujui
zaiu u jednu planinu i cijeli dan putovase. Kad se mrak uvati, oni se dogovore da im
treba vodu imati e budu zakonaili, pa to i uine; dou jednom jezeru pa tu konak uine
i sedu veerati. Kad ponu lijegati da spavaju, onda ree najstariji brat: "Vi spavajte, a ja
u strazu uvati." Tako oni dva mlai brata zaspe a najstariji ostane strazu uvati. Kad
bude neko doba noi, zaljulja se jezero, on se jako prepane, kad vidi da nesto od sredine
ide upravo njemu: to je bila azdaha strahovita sa dvije usi, pa juris na njeg uini, no on
3
potegne noz i udari je i glavu joj odsijee, pa usi obadvije odsijee i k sebi ih u dzep
ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane; ali braa joste spavaju, nista
nijesu znali sta je najstariji brat uinio. On ih probudi a ne kaze im nista, otale se podignu
i stanu putovati dalje. Kad se mrak pone priblizavati, stanu oni jednako govoriti da treba
ego blizu vode zanoiti, i sami se uplase, jer su zaisli u neke opake planine; dou
jednome malom jezeru, tu reku noiti; naloze vatru i sto su imali veeraju, potom ponu
da legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte, ja u noas uvati strazu." Oni
dva zaspe a on ostane da uva strazu. Ujedanput brak udari iz jezera, kad imas sta i
vieti! azdaha sa dvije glave, pa juris, da ih sva tri prozdere; ali on skoi i povadi noz,
doeka azdahu i odsijee joj glave obadvije; potom odsijee usi i sebi ih u dzep ostavi, a
ostalo baci u jezero. No braa za to nista ne znaju, jer oba spavase do bijele zore. Kad se
svane, onda srednji brat povie: "Ustajte, brao! svanulo se" a oni odmah skoe, opreme
se i pou dalje putovati, ama nijesu znali ni e su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih
popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da bi se pusta
sela, varosi oli ma koga vieti moglo, jer ve trei dan vrljase po istoj pustinji i nigdje
kraja ni konca vieti ne mogose. Najposlije dou porano opet kod jednog velikog jezera, i
dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoe, "jer" vele "moze biti, ako
dalje odemo, da vode ne naemo e bi mogli zanoiti" pa tako tu i ostanu. Naloze vatru
veliku, veeraju i spreme se da legnu spavati. Onda najmlai brat ree: "Spavajte vas
dvoje, noas u ja strazu uvati", te takoj ono dvojica legnu i zaspe, a najmlai najbolje
gledase oko sebe i esto na jezero oi obraase: proe neko doba noi, dok se sve jezero
stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je polovinu, on potegne sablju pa
stane do same vatre, al' eto se pomoli azdaha sa tri glave, pa na brau jurisi, da ih sva tri
prozdere. No najmlai brat bude junaka srca, ne budi brau svoju, nego srete azdahu pa
je udari triput i sve tri joj glave odsijee, potom odmah usi odsijee i ostavi ih sebi u
dzep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to inio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila
sa svijem. Onda on ne imajui im vatru zazei a brau ae hotei buditi, poe malo u
pustinju, ne bi l' stogo vieti mogao, ali nigdje nista. Najposlije popne se na jedno drvo
visoko, pa kad izae u vrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' stogo vieti mogao;
gledajui tako dugo opazi vatru da se sjaji, pa mu se uini to blizu, skine se sa drveta, pa
poe da vatru donese i kod brae nalozi. Tako je dugo isao, sve mu se inilo blizu, kad na
jedanput doe u jednu peinu, u peini gori velika vatra i tu ima devet divova, pa natakli
dva oeka te ih peku uz vatru, jednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri
stoji jedna oranija velika puna isjeenijeh ljudi. Kad to carev sin vie, jako se prepane, bi
se vratio, ama se ne moze, nema se kud kamo. Onda povie: "Dobar veer, moja druzino,
ja vas trazim odavno." Oni ga dobro doekaju i reku mu: "Bog ti pomogao, kad si nam
drug." On odgovori: "Vas dovijeka ostajem i za vas u moj zivot dati." "He" vele "kad ti
mislis nas drug da budes, hoes li ti ljude jesti, i s nama u etu ii?" Odgovori carevi:
"Hou, stogo vi radite, to u i ja raditi." "E vala, dobro kad je tako, sjedi" pa svi
posjedaju oko vatre, skinu onu oraniju, povade onda meso pa ponu jesti. Snjima i
carevi jede, ama im oi zavaraje pa baca meso preko sebe, tako i peenje pojedu sve; pa
onda rekose: "Hajde da idemo u lov, jer sjutra treba jesti." Otale pou svi devet i carevi
deseti. "Hajde" vele mu "ovdje ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi ranimo ve
ima tome vise godina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz
zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dou do grada, jednu jelu prislone uz bedem i
poviu careviu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu drugu jelu dodamo, pa
4
je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a vrh joj zadrzi: kod sebe, da se skinem o niz nju dole u
grad." On se popenje pa onda ree njima: "Ja ne znam sto u, nijesam ovdje uvjezbao ovo
mjesto, ne umijem je preturiti, no hodite koji od vas da mi pokazete kako u je preturiti."
Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele i preturi je u grad a vrh joj zadrzi kod
sebe. Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu
odsjee glavu, a div pane u grad unutra, onda on ree: "E sad hajte po jedan redom da vas
ja ovamo spustim." Oni ne znajui sto je sa onijem gore na bedemu bilo, pou jedan po
jedan, a carevi nji sve po vratu, dok sve devet posijee pa se skine niz jelu, i polako sie
dole u grad, onda poe po gradu unakrst, ali nikog ziva da uje, sve pusto! Sam u sebi
pomisli: bas su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumarajui,
nae jednu kulu zdravo visoku, i vidi e u jednoj sobi svijea gori, on otvori vrata pa uz
kulu te u sobu. Kad tamo al' ima sta i vieti! soba ukrasena zlatom i svilom i kadiIom, u
njoj nema nikoga do jedne evojke, a ta evojka lezi na jednom krevetu pa spava. im
carevi ue u sobu, otmu mu se oi gledati evojku, kaka je vrlo lijepa. U isto vrijeme
smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pruzila da joj je glava vise glave
evojine bila blizu pa se izdigne i u jedan put evojku u elo meu oi da ujede; onda on
pritri pa povadi mali noz, i pribode zmiju u elo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da
Bog da da se ovaj moj nozi neda nikom izvaditi bez moje ruke," pa onda pohita da se
natrag vrati. Pree preko bedema, uz jelu se ispenje i niz jelu sie na zemlju; kad doe u
peinu e su divovi bili, uzme vatre pa potri i doe brai e ih jos zastane da spavaju.
On vatru nalozi, a sunce ograne i svane se, onda on brau izbudi te ustanu i tako pou
dalje. Istog dana naiu na put koji vodi tome gradu. U tome je gradu zivljeo jedan silan
car koji je svakoga jutra isetao u grad i tuzno suze proljevao, sto mu narod u gradu od
divova strada i pojeden bi, pa se sve bojao da mu i erka jednom ne bude pojedena, zato
porani istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, ve je malo i naroda jos
ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele
onako itave iz zemlje izvaene pa uz bedem prislonjene, a kad doe blize, ima udo i
vieti: devet divova bas onijeh krvnika gradskijeh a njima svijema glave posjeene. Kad
car to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane moliti za zdravlje onoga koji ih
je posjekao. U isto vrijeme doose i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kako je sela
zmija da njegovu erku ujede. Kako to car uje, odmah otide u dvor pa upravo u onu
sobu svojoj seri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa sase sam noz da izvadi iz
duvara, ama nije mogao.
Onda car uini zapovijest na sve strane po njegovom carstvu i oglasi: ko je divove pobio i
zmiju pribo, neka doe da ga car obdari velikijem darom i da mu serku za zenu dade; to
se oglasi po cijelome carstvu njegovom i car zapovjedi, da se glavne mehane po velikim
drumovima postave, pa svakoga putnika da pitaju, nije li doznao, ko je divove pogubio,
pa kad koji uje za tog oeka, da caru javi, a taj oek neka brze na mustuluk ode caru, da
ga car obdari. To se tako po carevoj zapovjesti i uini, mehane postave na glavne
drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica
carski sinovi trazei sestre svoje dou u jednu od tijeh mehana da zanoe te uine tu
konak, a poslije veere doe mehandzija i u razgovoru snjima stane se Ialiti, sta je on
junastva poinio, pa onda zapita njih: a jeste li i vi stogo uinili do sad? Onda otpone
najstariji brat govoriti: "Kad sam posao s mojom braom po ovom putu, prvu no kad
smo dosli konaiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braa moja oba
5
spavahu a ja uvah strazu, najedanput azdaha poe iz jezera da nas prozdere, a ja onda
povadim noz i odsijeem joj glavu: ako se ne vjerujete, evo joj uveta od glave", pa
izvadivsi i na sto ih baci. Kad to u onaj srednji brat, i on ree: "Ja sam kad sam uvao
strazu na drugom konaku posjekao azdahu od dvije glave: ako se ne vjerujete, evo uveta
od obje glave", pa izvadi usi i njima ih pokaze. Onaj najmlai uti. Poe ga mehandzija
pitati: "Bogme, mome, tvoja su braa junaci, a da ujemo, jesi li i ti stogo uinio od
junastva?" Onda najmlai otpoe da kaziva: "I ja sam nesto malo uinio kad smo zanoili
onu no kod jezera u pustinji, vi ste, brao, spavali, a ja sam uvao strazu; kad bi neko
doba noi, zaljulja se sve jezero i izae troglava azdaha i sase nas da prozdere, onda ja
povadim sablju i glave joj sve tri odsijeem: ako ne vjerujete, evo sest uveta od azdahe."
Tome se i sama braa zaude, a on nastavi kazivati: "U tome se vatra ugasi, a ja poem
da vatre potrazim. Tumarajui po planini naem u jednoj peini devet divova", i tako im
sve po redu kaze sto je uinio, i svi se tome udu zaudise.
Kad to mehandzija uje, brze potri i caru sve javi, a car mu dade mnogo novaca, pa brze
posalje svoje ljude da sva tri careva sina njemu dovedu. Kad oni iziu pred cara, car
zapita najmlaega carevia: "Jesi li ti sve to udo u ovome gradu poinio, divove isjekao
i ser moju od smrti sauvao?" "Jesam, estiti care." odgovori najmlai carevi. Onda mu
car dade svoju ser za zenu, i dopusti mu da je on prvi do njega u svome carstvu, a onoj
dvojici starije brae ree car: "Ako hoete, i vas hou ozeniti, pa vam dobre dvore
sagraditi", no oni njemu kazu da su ozenjeni obojica, i cijelu mu istinu otkriju, kako su
posli da sestre svoje traze.
Kad car sve to uje, zaustavi samo onog najmlaeg kod sebe kao zeta, a onoj dvojici dade
dvije mazge novaca, i tako oba starija brata vrate se svome dvoru i u svoje carstvo. Onaj
najmlai jednako misljase za svojijem sestrama, i sase da ide da ih trazi, ali mu je opet
bilo i zao ostaviti svoju zenu, a i car mu to ne dase uiniti, i tako on za sestrama svojima
jednako venjase.
Jednom car poe u lov, a njemu kaze: "Ostani ti tu kod dvora i evo ti devet kljueva,
uvaj ih kod sebe; mozes" veli "da otvoris tri etiri odaje, tamo es vieti da imade i
srebra i zlata, oruzja i mnogo drugijeh dragocjenosti, naposljetku mozes otvoriti sve osam
odaja, ama devetu da se nijesi usudio niposto otvoriti, jer" veli "ako to uinis, zlo es
proi." Onda car ode, a zeta ostavi kod kue; ovaj im car otide, otvori jednu pa i drugu
sobu i tako redom sve osam sobe, i vidi u njima svakojakijeh dragocjenosti, naposljetku
kad doe i na vrata od devete sobe, ree u sebi: "Ja sam mnogo uda preturio, a sad da ne
smem otvoriti ovu sobu!" pa i tu sobu otvori, kad ue unutra, ima sta i vieti! U sobi
jedan oek do koljena u gvoze zakovat i ruke do lakata zakovate obje, na etiri strane
imadu etiri direka, a tako od svakoga direka ima po jedan sindzir od gvoza, i tako su
krajeve svoje sastavili pa onamo oeku oko vrata obavili, i tako je tvrdo okovat bio, da se
nije mogao nikako micati. Pred njim je bila jedna esma na zlatnom unku izvirala, i tako
saljeva se pred njim u jedno korito zlatno. Blizu njega stoji jedna mastrava ukrasena
dragijem kamenjem. oek bi htio da vode pije, ama ne moze da dovati. Kad carevi sve
to vidi, on se vema zaudi, pa se trgne malo natrag, a ovaj oek progovori: "Odi unutra
kod mene, zaklinjem te Bogom zivijem." Ovaj ue unutra kod njega, onda mu onaj oek
ree: "Daj uini jedan sevap, te mi daj jednu mastravu vode da popijem, i znaj za cijelo
da es od mene za to dobiti na dar jost jedan zivot." Carevi se promisli: sta ima bolje
6
nego da dobijem dva zivota, pa uzme mastravu, i da mu punu vode, te ovaj popije. Onda
ga carev sin pita, kako se ti zoves, bogati; po imenu?" Ovaj odgovori: "Ja se zovem Bas
elik." Carevi poe ka vratima a ovaj ga stane moliti. "Daj mi i drugu mastravu vode,
pa u ti pokloniti i drugi zivot." Carevi pomisli: "Sad dva zivota da mi pokloni, a trei
imam, to je udo veliko," pa uzme mastravu te mu dade; a ovaj popije. Carevi poe pa
pone da vrata zatvori, a Bas elik ree: "O junae, povrati se kod mene, kad si ve dva
dobra uinio, uini i tree, dau ti i trei zivot. Uzmi ovu mastravu, natoi je pa mi uspi
na glavu, a ja u ti za to sto mi vodu uspes na glavu dati i trei zivot te zivi." Kad carevi
to uje, povrati se natrag, uzme mastravu pa natoi vode i uspe mu na glavu. Kako mu
voda pospe glavu, u onaj mah prsnuse alke oko vrata, i sve gvoze koje je Bas elika
drzalo. A Bas elik skoi kao munja, pa rasiri krila, poleti, i u isto vrijeme uzme pod
krilo carevu erku, zenu njegova izbavitelja, i tako na jedanput isezne iz oiju. Sad da
vidis uda; prepane se carev sin od cara! u tom kad car doe iz lova, kaze mu zet njegov
sve po redu, car se vema u brigu dade, pa mu ree: "Za sto tako uini? jesam li ti kazao
da ne otvoris devetu sobu?" Carevi mu odgovori: "Nemoj se srditi na mene, ja u da
idem da Bas elika trazim i da povratim moju zenu." Oni car ga stane od toga odvraati:
"Nemoj" veli "da ides ni posto! ti ne znas ko je Bas elik, mene je mnogo vojske i
novaca propalo dok sam Bas elika uvatio, nego ostani kod mene, ja u ti isprositi drugu
evojku, i ne boj se, ja te opet milujem kao sina svoga." Ali carev sin nije htio nikako
slusati, nego uzme novaca za puta, uzjase svoga konja pa poe u svijet traziti Bas elika.
Putujui ovako zadugo doe u jednu varos, kako ue gleda tamo amo, dok na jedan put
povie jedna evojka s ardaka: "E careviu, odjas, konja pa odi u avliju." Kad carevi
doe u avliju i onda ga srete evojka a on pogleda i poznade svoju sestru najstariju: ruke
sire, u lice se ljube, a sestra njemu govori: "Hajde, brate, sa mnom na ardak." Kad iziu
na ardak, onda carevi stane pitati sestru svoju, ko je njen oek za koga se ona udala, a
ona mu odgovori: "Ja sam se" veli "udala za cara zmajskog, i moj je oek zmaj, nego,
brate, da te dobro sakrijem, jer moj oek veli da bi svoje sure isjekao kad bi ih samo
vieti mogao; ja u njega najprije kusati, ako ti nista ne ene uiniti, ja u mu kazati za
tebe. Pa tako i uini: brata i konja mu sakrije. Kad vee doe, zmaju zgotove veeru pa ga
ekaju, kad eto ti zmajskog cara! Kako dolee u dvor, sav se dvor zasvetli i zablista!
Kako ue, odmah zove svoju zenu: "Zeno" veli "ovdje oeja kost mirise, koji imade?
kazuj odmah." Ona mu ree: "Nema nikoga." a on veli: "To ne moze biti." Onda mu zena
odgovori: "Boga ti, sto te pitam da mi pravo kazes: bi li ti stogo mojoj brai da sad koji
od njih ovamo doe?" A zmajski car odgovori: "Onog najstarijeg i srednjeg bi zaklao pa
ih pekao, a najmlaem ne bi nista." Onda ona veli: "Dosao je moj najmlai brat a tvoj
surak." Kad car uje, on povie: "Dajte ga." Kad suraka sestra dovede pred cara, car
skoi, ruke sire, u lica se ljube: "Dobro dosao, surae." "Bolje tebe nasao, zete!" "Gdje
si?" "Evo me." Pa mu pria od kraja do konca. Onda mu car ree zmajski: "Ta kud ides,
Boga ti, prekojue Bas elik proe i pronese tvoju zenu, ja ga doekam sa sedam hiljada
zmajeva, pa mu ne mogoh nista uiniti, proi se avola, molim te, da ti dam novaca
koliko hoes, pa idi kui." No carevi nije htio nikako da ga slusa, nego sjutra dan
naumio da poe, a kad car vidi da ga ne moze da zaustavi i s puta da ga odvrati, onda mu
izvadi jedno pero pa mu ga da u ruke, i ovako mu ree: "Dobro slusaj sta ti kazem, i evo
ti ovo moje perce, pa kad ti bude velika nuzda i Bas elika naes, a ti zapali ovo pero
moje, ja u onda u isto vrijeme da doletim sa svom mojom silom tebi u pomo." Carevi
uzme pero te poe. Putujui opet po svijetu doe u drugu veliku varos i idui kroz varos
7
povie opet jedna evojka sa ardaka: "E ti, careviu, odjasi konja pa hodi u avliju."
Carevi ue s konjem u avliju, kad tamo a sestra srednja srete ga u avliji, ruke sire, pa se
u lica ljube; vodi brata na kulu. Posto sestra odvede konja u jarove a brata na kulu, pita
brata kako je dosao, a on njojzi sve po redu kaze, pa je pita: "Za koga si se" veli "udala?"
a ona mu odgovori: "Ja sam se udala za cara sokolovskog, i on e do vee doi; nego da
te dobro ego sakrijem, jer on brai mojoj preti." Tako i uini i brata sakrije. Kad dugo
ne proe al' eto ti cara sokolovskog! Kako dolee, sva se kula zaljulja od velike sile.
Odmah mu postave veeru, no on kako doe, progovori svojoj zeni: "Ove ima oveja
kost." Zena govori: "Nema, oee", pa po dugom razgovoru ona mu veli: "Bi li ti mojoj
brai stogo, kad bi koji dosao?" Car veli: "Ja bi najstarijeg i srednjeg mnogo muio, a
najmlaem ne bi nista." Onda mu ona za brata kaze. On brzo naredi da ga dovedu, a kad
ga car vidi, skoi na noge, ruke sire pa se u lica ljube. "Dobro dosao, surae." veli
sokolovski car. "Bolje tebe nasao, zete!" odgovori njemu carevi, pa odmah sednu
veerati. Poslije veere pita car suru svoga kud je posao, a ovaj mu odgovori, da trazi Bas
elika, i sve mu redom pria. Ali car ga stane sjetovati: "Nemoj" veli "dalje da ides, ja u
ti za Bas elika kazati: onog istog dana kad je tvoju zenu ugrabio, ja sam ga doekao sa
pet hiljada sokolova, pa strasno smo se pobili snjime, krv pade do koljena, i nista mu
uiniti ne mogosmo! a ti da njemu jedan nesto uinis! Zato te sjetujem ja da se vratis
kui, i evo ti blaga, uzmi i ponesi koliko go hoes." Ali carev sin veli: "Hvala ta na
svemu, ali se vratiti neu nikako, nego hou Bas elika da trazim", a sam u sebi misli:
zasto ne bi, kad imam jos tri zivota! Kad sokolovski car ve vidi da ga nikako odvratiti ne
moze, izvadi jedno perce pa mu ga dade govorei: "Na ti" veli "to moje pero, pa kad ti
bude velika nevolja, a ti iskresi vatru pa ga zapali, a ja u ti onda doi s mojom silom u
pomo." Onda carevi uzme perce pa poe traziti Bas elika. Putujui tako za dugo po
svijetu doe u treu varos, kako ue u varos, al' eto ti evojke pa povie sa ardaka:
"Odjasi konja pa hodi u avliju." Carevi svrata konja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo
ti njegove sestre najmlae, ruke sire, pa se u lica ljube, vodi brata na kulu a konja u arove.
Brat je pita: "Za koga si se, sestro, ti udala, koji je tvoj oek?" Ona mu odgovori: "Moj je
oek car orlujski za njega sam se udala." Kad car doe u vee kui, zena ga doeka a on
ni rei, nego veli: "Ko je ovdje u dvor od ljudi dosao, kazuj odmah!" Ona mu odgovori:
"Nije niko", pa ponu veerati. Onda mu zena veli: "Da li bi ti stogo mojoj brai uinio,
da odkud dou?" Car joj ree: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a najmlaeg ne
bi; njemu bi i u pomo svakad pritekao, kad bi mogao." Onda ona caru kaze: "Evo onaj
moj najmlai brat a tvoj surak dosao da me vidi." Onda car zapovjedi da ga predanj
dovedu, doeka ga na noge pa se snjime poljubi i ree mu: "Dobro dosao, suro!" A taj
njemu odgovori: "Bolje tebe nasao, zete!" Pa odmah sjednu veerati. Za veerom se
razgovaraju o svaemu, i naposljetku carevi kaze da ide Bas elika da trazi. Kad to zau
car orlujski, stane ga odvraati govorei mu: "Proi se ti, suro, toga avoljeg vraga, i ne
idi tijem putem, nego ostani ovdje kod mene, bies svega zadovoljan." Ali carev sin to ne
slusa, nego sjutra dan kako svane opremi se i poe dalje traziti Bas elika. Onda car
orlujski kad vidi da ga odvratiti ne moze, izvadi jedno perce pa ga dade suri, "na" veli
"suro, kad ti bude nevolja, ti ukresi vatru pa ga zapali, ja u ti onda s mojijem orlovima
odmah u pomo doi." Carevi uzme perce i poe traziti Bas elika. Putujui po svijetu
od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nae svoju zenu u jednoj peini. Zena
kako ga vidi, zaudi se pa mu ree: "Za Boga, oje, od kud ti ovdje?" A on joj sve po
istini kaze, i veli: "Bjezi, zeno, da bjezimo!" No ona mu na to odgovori: "Kud es, kad e
8
nas Bas elik stii odmah, pa e" veli "tebe pogubiti a mene vratiti. Carevi znajui da
ima jos "tri vjekova da zivi, nagovori zenu da bjeze, pa tako i uine. No kad oni ponu
bjegati, Bas elik to dozna pa brze potri i carevia stigne pa povie: "E careviu, zar ti
ukrade zenu", pa mu zenu otme i kaze: "Ja ti sad zivot prastam, jer znam da sam ti kazao,
da u ti dati tri zivota, pa sad idi, ama vise za zenu nemoj da se vraas, jer es poginuti."
Posto to ree Bas elik, odvede zenu sa sobom, a carevi opet ostane sam ne znajui sto
e. Najposlije se rijesi da na novo ide za zenu svoju. Kad doe blizu one peine, ului
priliku kad Bas elik bude otisao, pa zenu opet povede sa sobom da bjeze. No Bas elik
odmah to dozna, pa potri i carevia stigne pa povadi strijelu i povie: "Volis li" veli "da
te ustrijelim ili da te sabljom posijeem?" Carevi stane se moliti, i Bas elik mu ree:
"Ja ti sad i drugi zivot poklanjam, no ti kazem da se vise ne usudis da se za zenu vratas,
jer neu vise da poklanjam zivot, no u te na mjestu pogubiti." Posto to ree, uzme zenu
pa je odvede, a carevi opet ostane sam mislei sve jednako, kako bi zenu svoju izbavio.
Najposlije sam sebi kaze: "A sto bi se Bas-elika bojao, kad jos imam dva zivota, jedan
sto mi je on poklonio, a jedan moj?" pa zakljui da se sjutra zeni povrati, kad Bas elika
nije bilo kod nje: "Hajde" veli "da idemo bjezati." Ona ga razbijase da im nije vajde
bjezati, jer e ih stii, no oek njen primora je, pa ponu bjezati, a Bas elik brzo ih
stigne pa povie: "ekaj, ja ti vise ne prastam!" Carevi se prepane i pone ga moliti da
mu oprosti, ali Bas elik ree mu: "Znas li da sam ti kazao da u ti pokloniti tri vijeka?
eto sad ti trei poklanjam, i vise zivota od mene nemas, nego idi kui, i nemoj zivot svoj
sto ti ga je Bog dao da izgubis." Carevi videi da protiv ove sile ne moze nista, poe
kui, no jednako misljase kako bi zenu svoju Bas eliku oteo, dok mu na jedanput padne
na um, sto su mu zetovi kazali, kad mu je svaki od njih po jedno perce dao. Onda ree
sam sebi: "Hou bas i etvrti put da se vratim da zenu moju povratim, pa ako mi bude do
nevolje, onda u pera da zapalim da mi zetovi u pomo dou," pa se odmah digne i opet
se vrati onoj peini, e Bas elik drzase zenu njegovu, i kad iz daleka vidi da Bas elik
nekud ode, javi se zeni, a ona se zaudi i prepane pa mu ree: "Boga ti, zar ti je tako
omrznulo zivljeti, te si se vratio po mene!" No on joj kaze za zetove kako su mu dali
svaki po jedno perce, pa kako edu mu doi u pomo, ako mu bude do nevolje, "pa za to
sam" veli "jos jedared dosao po tebe; hajde odmah da bjezimo" i tako i uine i ponu
bjezati, ali Bas elik to odmah dozna pa iz daleka povie: "Stani, careviu, nijesi
utekao!" A carevi kad vidi Bas elika, povadi ona sva tri pera i kresivo, pa stane kresati
dok malo vatru prizeze pa zapali sva tri pera, ali dok je zapalio Bas elik ga stigne,
potegne sablju i carevia na dvije pole rasjee. U isti as eto ti uda! Doleti car zmajski sa
svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s orlovima, pa se s Bas
elikom strasno pobiju i mnogo se krvi prolije, ali Bas elik opet ugrabi zenu i utee.
Onda tri cara stanu svoga mrtva sura gledati i zakljue da mu zivot povrate, pa onda
zapitaju najbrza tri zmaja koji moze najbrze s Jordana vode donijeti. Jedan veli: "Ja mogu
za po sahata;" drugi veli: "Ja mogu za jedan etvrt sahata;" trei veli: "Ja mogu za devet
trenutaka." Onda carevi poviu ovome: "A sad ti, zmaje, brze pohitaj", ovaj rasiri silu
vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu vodu, pospu
vodom po onijem ranama, kud je carevi rasjeen bio, kad pospu, rane se sastave, i
carevi skoi na noge te ozivi.
Onda ga carevi sjetuju: "Idi sad kui, kad si se smrti izbavio." Carevi njima veli da e
jost jedanput da ide sreu pokusati i zenu ma na koj nain ukrasti. Carevi, zetovi njegovi,
vele mu: "Nemoj, poginues zaista sad ako odes, jer zivota ti drugog nema osim onoga
9
tvoga od Boga. Ali carevi nee za to da uje. Onda mu carevi reku: "E kad ve hoes
silom da ides, a ti nemoj odmah zenu da vodis, nego joj kazi da pita Bas elika, e mu je
junastvo, pa onda doi da nam kazes, mi emo ti pomoi da ga osvojimo." Onda carevi
ode krisom i doe zeni, pa je naui da kusa Bas elika e mu je junastvo, pa se vrati
natrag. Kad Bas elik kui doe, zena ga stane pitati: "Boga ti, e je to tvoje junastvo?"
Bas elik joj ree: "Moja zeno, moje je junastvo u sablji mojoj." Onda se zena stane
moliti spram sablje Bogu. Bas elik kad to vidi, udari u smjeh pa ree: "O luda zeno! nije
moje junastvo u sablji, nego je u mojoj strijeli" a ona se onda okrene Bogu moliti spram
strijele, a Bas elik joj ree: "O zeno, dobro li te neki ui da me kusas, e je moje
junastvo! ja bi rekao da je ziv tvoj oek, pa on te ui." a ona se pone kleti da je niko ne
ui, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana doe joj oek, ona mu sve kaze kako jos nije
mogla doznati od Bas elika, e mu je junastvo, a oek joj odgovori: "Kusaj ga opet" pa
ode.
Kad Bas elik doe, zena ga stane opet pitati, e mu je junastvo. Onda joj Bas elik
odgovori: "Kad ti moje junastvo tako postujes, ja u ti istinu da kazem, e je moje
junastvo," pa onda stane kazivati: "Daleko odavdje ima jedna visoka planina, u onoj
planini jedna lisica, u lisici srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junastvo, ama se ona
lisica neda lako uhvatiti: ona se moze pretvorsi u razne naine." Sjutra dan kad Bas elik
ode, carevi opet doe zeni svojoj da uje sta je doznala, a zena mu sve kaze. Onda
carevi otide upravo zetovima, a oni ga jedva doekaju da uju, e je Bas elikovo
junastvo, pa se odmah dignu i sa careviem otidu. Kad tamo dou u onu planinu, puste
orlove da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo u sred one planine, i
pretvori se u utvu sestokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odandje je izagnaju, onda ona
poleti u oblake pa pone bjezati, a zmajevi za njom! Ona brze onda pretvori se opet u
lisicu i stane po zemlji bjezati, ali tu je orlovi doekaju i ostala vojska, pa je salete i
uhvate. Onda carevi zapovede te se lisica raspori i srce izvadi pa naloze vatru, srce
raspore, iz srca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori Bas elik pogine. Carevi onda
uzme svoju zenu pa ode snjome kui

2
ela.
Bio jedan car pa imao tri keri. Dve starije uda za carske sinove, a na najmlaoj naumi da
ostavi carstvo, jer je bila najlepsa. U toga cara bio je jedan sluga kojega su zvali ela, jer
je bio elav. Taj sluga nista drugo nije radio, nego samo po basi sto je trebalo, ali mu je
basa tako bila uraena kao da je u njoj radilo deset ljudi, i svi su se tome udili. Careva
je ki esto gledala s pendzera u basu i govorila u sebi: "Boze moj, kakva je to lepa
basa i kako je uraena, a radi je samo jedan ovek, pa jos da je kakav, nego mali kao
susica!" Jedno jutro careva ki gledajui tako s pendzera i udei se, opazi elu u basi
pa mu progovori: "Za Boga, elo, kako mozes ti sam toliku basu tako lepo raditi i
drzati?" A on joj odgovori: "Gospoo devojko! ako si rada znati, porani pobolje pa es
videti." Drugo jutro careva ki urani vrlo rano, i stane da gleda u basu nejavljajui ni
ocu ni materi, kad ali eli dosao zmajevit konj i doneo mu gosposko odelo i oruzje, i
doveo uza se troje etvoro eljadi te rade basu, a ela se obukao u ono odelo, te postao
10
sa svim drugi: nije vise ni elav nego lep momak sto moze biti, pa uzjahao na onoga
konja, te se see po basi, a konj da se pomami pod njim: sve mu varnice iz nozdrva
sevaju. Ona kako vidi elu, zagleda se u njega, ali nije htela za dugo nikome kazati. Kad
mnogi prosci stanu dolaziti i prositi je, ona najposle kaze da ne e ni za koga nego za
elu. Car i carica kad to uju, stanu je ruziti i huliti: "Kako bi ti za slugu posla, pa jos da
je kakav, nego ela. Hoes da nam sramotis carstvo." Ali ona to ne htedne ni slusati,
nego ree: "Ili za njega ili ni za koga." Kad otac vidi da nista ne pomaze, obue je u
prostako odelo i naini je kao puku prostakinju, te je uda za elu, pa im da iza grada
malo zemlje, a ela onde naini basu i u njoj kolebu, i stane ziveti s carevom keri kao
svaki basovan, nosei zelen u grad i tako po stogod zasluzujui. Ali kad je god hteo,
mogao se pretvoriti u najlepsega oveka, samo je trebalo da zvizne, pa bi odmah dotrao
zmajevit konj i doneo gosposko odelo i oruzje. Tako je trajalo za neko vreme, ali na jedan
put udare neprijatelji na elinoga tasta sa dve strane, da nije znao kuda pre. Onda ree u
sebi car: "One dve keri sto sam udao za carske sinove, imam sad od njih pomo, a ovu
od koje sam se najvise nadao, dadoh za ru." I tako car u velikoj brizi izda zapovest, da
svako ide na vojsku stogod moze sablju pasati. Isle su vojske sve jedna za drugom pred
neprijatelja, a glasovi caru jednako nesretni dolaze da vojska propada. Najposle podigne
se car sam sobom da vidi, kako je tamo. Za njim poe i malo i veliko, a s njim i ela na
jednom konjiku. Svi su se eli podsmevali govorei: "Sad e dobro biti, ide ela, on e
neprijatelja potrti i umiriti." Kad dou tamo, stanu u logor, a i ela za sebe sator naini, i
ostanu onde tri dana na miru. A etvrti dan zapone se boj. Sad ela zvizne, a konj
zmajeviti obri se pred njim. ela odmah obue one gosposke haljine sto mu je konj
doneo, pripase sablju pa usedne na konja i odmah uleti u boj. Kako on uleti u boj, sva se
neprijateljska vojska uzbuni: ne zna se ili vise on see ili mu vise konj tlai. I tako za tili
as vojska neprijateljska prsne i razbegne se kud koje. Odmah doe glas caru pod sator da
je u njegovoj vojsci bio junak koji je neprijatelja pobio i da neprijatelj iste mir. Car
odmah zapovedi da taj junak doe predanj i da iste sto hoe da ga daruje. Ovi prvi
glasnici jos i ne odu da traze onoga junaka, a to dou drugi i kazu da je to njegov ela.
Car se udivi kad to uje, i nije hteo verovati: "Kad bi on bio, on bi dosao k meni."

A ela
mu porui: "Kad poemo kui, napored u s njim jahati." Kad se posle toga uini mir i
pou natrag. ela savije svoj sator i ono malo prtljaga, i metne na svoga konjika, pa
onda zvizne a konj se zmajevit obri pred njim. On obue gosposko odelo i usedne na
zmajevita konja pa poe s carem napored da ga svi vide da je on. Kad car vidi da je on,
od radosti se zaplae i tako u radosti dou kui i onde car jos za zivota svoga preda eli
carstvo, te ela postane car.

3
Gvozden ovjek.
Bio jedan car, pa imao tri sina. Kad mu sinovi dorastu do zenidbe, onda im on zapovedi
da se popne svaki na kulu, pa da s kule zastreli: gde koga padne strela, odande e mu
dovesti devojku. Sinovi poslusaju oca, pa kad zastrele starija dvojica, strele im padnu u
dva grada; a kad najmlai zastreli, njegova se strela izgubi, pa je stanu traziti ma sve
strane, i nikako da je nau; najposle nagaze na nekaku bunarinu, kad tamo u bunarini
11
jedna velika zaba, i kod zabe strela najmlaega careva sina. Brze bolje jave caru kako su
nasli strelu, a car, kad uje, odmah dovede devojke iz ona dva grada za dva starija sina, a
za najmlaega donese onu zabu, pa ih vena i uini veliko veselje. Kad bude vreme,
svedu mladence, starija dva brata svedu s njihovim devojkama. a najmlaega sa zabom.
Posto ih svedu, ali iz one zabe izie krasna devojka, sto je nigde u carstvu nema, samo
zablja koza ostane na zemlji, a kad bude ujutru, devojka opet ue u zablju kozu, i tako
sve danjom zaba a noom devojka. Posle nekoliko dana zapita ga mati: "Za Boga, sinko,
kako ti je s onim gadom?" A on joj kaze: "E moja mati, da ti vidis kakva je to lepota,
izvue se iz one kosuljice, pa je onda devojka sto je nigde pod nebom nema." Onda mu
ree mati: "Za Boga sine, pa da je oprostimo. Dovee ukradi kosuljicu pa metni na
pendzer, a ja u je polako uzeti s pendzera pa u je baciti u pe neka izgori." On poslusa
mater; kad bude u vee, i od zabe izie devojka, on joj ukrade kosuljicu, pa metne na
pendzer, a mati doe pa je uzme i baci u pe, te izgori. Kad pred zoru ustane devojka pa
stane traziti kosuljicu da se pretvori zaba, ali kosuljice nema, i tako ona ostane devojka.
Kad ujutru svane, izie ona na polje, kad je vide, svi se zaude: ne mogu da se naglede
take lepote.
Kad doe prva nedelja, otide carica sa svojim snahama u crkvu; kad iziu iz crkve, sav
narod stao pa gledi kakva je to lepota; za caricu niko ni mukaet. Onda pone zlobiti
carica najmlaoj snasi svojoj, pa kako otide u dvor, odmah ree caru: "Ja ne u s tobom
hleba jesti, ako toga najmlaega sina ne isteras iz dvora." Car je stane blaziti, i jedva je
malo umiri. Kad doe nedelja, opet carica otide sa svojim snahama u crkvu; pa kad izie
iz crkve, sav narod stao pa gleda najmlau carevu snahu, i udi se takoj lepoti. Onda
carica kako otide kui, odmah na cara: "Ili on iz dvora, ili ja. Kad car vidi da se nema kud
ni kamo, dozove najmlaega sina, pa mu ree: "Sinko! ja ujem da se ti hvalis da mozes
jednim rupnjakom proje sto bravaca nahraniti." On se siromah stane krstiti govorei, da
on to nije nikad ni pomislio. Ali car ni pet ni devet nego: "Ako to ne uradis, na tebi nema
glave." Onda on siromah otide plaui k zeni svojoj, a ona ga zapita sto plae, a on joj
kaze sve sta je i kako je. Onda mu ona ree: "Ne boj se nista, idi na onu bunarinu, gde ste
mene nasli, pa se nadnesi nad nju pa vii: "Sura, sura." On e se odazvati pa e te pitati
sta es, a ti mu kazi sve sta ti je otac kazao." On poslusa zenu svoju, otide na bunarinu pa
stane vikati: "Sura, sura." A sura se odzove iz bunarine: "Sta es?" a on mu se potuzi
kako hoe otac da ga pogubi, ako jednim rupnjakom proje sto bravaca ne nahrani. Onda
mu sura ree: "Poekaj malo," pa mu izbaci jednoga svinjara pa mu ree: "Ti samo jedan
rupnjak izvadi iz ambara, pa se onda ne staraj, svinjar e vui koliko god ustreba, a niko
ga ne e videti." Carev sin uzme svinjara, pa s njim kui. Kad doe kui, a svinje gladne
cie po dvoru, ekaju da im se da jesti, i sav dvor izisao da vidi sta e biti. Onda najmlai
carev sin otvori ambar pa iznese jedan rupnjak proje, te uspe svinjama; svinje jedu a onaj
svinjar jednako dosipa, a niko ga ne vidi. Car ostane udei se, gde se nasitise sto bravaca
od jednoga rupnjaka proje. Onaj svinjar posle otide svojim putem.
Posle nekog vremena opet car dozove najmlaega svojeg sina, pa mu ree: "Ja ujem,
gde se ti hvalis da mozes napojiti sto volova jednim kablom vode." On se siromah
upropasti i stane se odgovarati, da to nije nikad ni pomislio. Ali mu se car ne dadne
mnogo odgovarati, nego mu ree: "Ako to ne uradis, na tebi nema glave." Onda on
siromah otide kui plaui, a zena kad ga vidi gde plae, zapita ga sto plae, a on joj
pripovedi kako ga na novo otac bedi. Onda mu ona ree: "Idi opet na onu bunarinu pa
12
vii: "Sura, sura," a on e se srditi i rei e ti: "Aratos ti i takoga zeta," a ti mu kazi:
"Nevolja me tera," pa mu pripovedi sve sta je i kako. On poslusa zenu svoju, otide na
bunarinu, i stane vikati: "Sura, sura!" a sura mu se srdito odzove: "Aratos ti i takoga zeta,
sta es opet?" A on mu odgovori: "Sura, nevolja me tera, otac mi zapovedio da jednim
kablom vode sto volova napojim " Onda mu sura ree: "Poekaj malo." Te mu izbaci
jednoga govedara, pa mu ree: "Ti samo jedan kabao izvuci iz bunara, pa uspi u valov,
posle nemaj brige, ovaj e govedar vui koliko god ustreba, a niko ga ne e videti." On
zahvali suri, pa uzme govedara, pa s njim kui; kad tamo, a volovi drezde oko valova,
ekaju da im se da voda, i sav dvor izisao da vidi sta e biti. Onda najmlai carev sin
izvue kabao vode, pa uspe volovima u valov: volovi piju, a onaj govedar jednako doliva,
a niko ga ne vidi. Car ostane udei se, gde se napoji sto volova od jednoga kabla vode.
Onaj govedar posle otide sam svojim putem.
Posle nekoga vremena opet dozove car najmlaega sina, pa mu ree: "Ja ujem da se ti
hvalis da mozes dovesti gvozdena oveka." On se siromah stane odgovarati, da to nije
nikad ni pomislio, ali car: "Ni rei vise; nego ako to ne uradis, na tebi nema glave." Onda
on siromah otide k zeni svojoj plaui, a zena kad vidi gde plae, pita ga: "Sto plaes?" A
on joj kaze sta je i kako. Onda mu ona ree: "Idi opet na bunar, pa vii: "Sura, sura," on
e se odazvati i srdie se pa e ti rei: "Aratos i takoga zeta." Ali ti mu kazi: "Za Boga!
nevolja me tera!" pa mu pripovedi sve redom." On poslusa zenu, otide na bunar, pa stane
vikati: "Sura, sura!" On se srdito odzove: "Aratos i takoga zeta, sta es opet?" A on mu
odgovori: "Za Boga, sura, nevolja me tera; iste otac da mu donesem gvozdena oveka, da
se s njime razgovara." Onda mu sura odgovori: "Poekaj malo; sad u ja izai, ali se
nemoj prepadati ni straviti." Kad malo as, ali eto ti gvozdena oveka. Veliki je, strasan
je! vue budzu za sobom, sve ore zemlju, ide za njim brazda kao da osam volova ore.
Kad car izdaleka ugleda gde ide gvozden ovek, on se poplasi, te zatvori dvorove, pa
pobegne na gornje ardake, i zatvori se. Kad doe gvozden ovek, stane lepo na vratima
lupati da mu otvore, a kad vidi da niko ne otvora, on bubne pesnicom u vrata, a vrata se
odmah na dvoje raspadnu, tako otvori redom sva vrata i doe pred cara. Kad doe pred
cara, zapita ga: "Sta si me zvao?" A car uti kao nem. "Ta sta ti imas sa mnom." ree
gvozden ovek, pa ga zvrcne u elo, a car odmah dusu ispusti. Onda gvozden ovek uzme
zeta svoga pa ga postavi za cara, i tako je najmlai sin sa svojom zenom carovao do
svoga veka.

4.
Kum riba.
Nekakvome oeku umirahu eca: neka jedva krst doekaju a neka ni petnaest dana.
Svuda je na proroice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali nista Iajdisalo nije, dok
nekakva proroica sjetuje ovoga oeka i dade mu nekakav zapis govorei: " Uzmi ovi
zapis i stavi ga tvojoj zeni da ga nosi o grlu, ma nemoj da snjime izvan kue izae. Ona
e ti ostanuti teska, i kada doe vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi
nego mene." oek uzme zapis i da ga zeni da ga nosi kazavsi joj, kako mu je proroica
rekla, te ona te iste godine ostane teska. Ali nesreom ispred samoga roenja poe nege
13
izvan kue i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, nego joj doe
nekakva muka u drob, te ona tri doma i teke doe, izbi dijete musko mrtvo i lakom
glavom ne dade. Dosjeti se siromasica zena, ali svrh svijeh jada ne kazuje muzu da ne
bude vise trlabuke. Kad uje muz za nesreu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo,
pa odmah opet k onoj proroici, a ona kada doe, sjeti se sto je, ali nista muzu nese
kazivati, nego opet zenu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom zena
malo je kad izvan kue i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet
ostane teska; i kada doe vrijeme od roenja, poslju za ovu proroicu da dijete babi. Kad
li evo rodi sina u krvavoj kosuljici. Kad proroica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa
sutuke radi iznese dijete na dvor od kue i zavika iza svega glasa: "uj pue i narode!
rodi vuica vuka, svemu svijetu na znanje a etetu na zdravlje." Obeseli se otac i hoase
u put da se dijete krsti bojei se smrti, ali mu ne dade proroica govorei: "Ne, ja znam
sto u initi, ako zelis da ti dijete zdravo ostane i dugo zivi." Na to uzme dijete, povije ga,
i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listi karte zapise: "Primi kume Boga i svetog
Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen
doma u onoj ga oeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko
onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci zauje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu
nabrblje ono dijete, i teke sto zinula bjese da ga prozdere, zasja se oni dragi kamen, te ona
da vidi sta je, kad li vidi i oni zapis etetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete
u eljusti te snjime oinoj kui. Oni kod kue opaze izdaleka ribu, e dijete u zubima
nosi, i e riba vriskom tri, a dijete pisti i cii, te svi u pla i u vrisku, a proroica ih stane
tesiti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen eteta, i iztri na susret ribi i dijete primi. Po
tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svrsi pop
krstenje, krenu svi doma da piju i na estito, a kuma riba nese, nego uze oni dragi
kamen, i otolen kao najbrza tica polee i ostani se u sinje more, i nista ne ree drugo,
nego: "S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izisao, tadar i ti umro!." Ovo je dijete
zivljelo Bog zna koliko i dokle, i kad je ve pod starost htio da umre, pokaze mu se opet
ona ista riba, i tek sto se snjime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu
namjerio, ne vie ku se ede i sto se od nje uini.

5
Cariina snaha ovca.
Bijase nekakva zla carica, koja mnoge ljude i zene s ovoga svijeta smicase da se nikada
nije niko mogao dosjetiti, i nemase drugo nikoga nego jednoga jediktoga sina kojega
misljase nakom sebe za cara ostaviti. Kad doe vrijeme da carica zeni sina, ree mu: "Ja
sam nasla za tebe evojku sjenovitu, koja e ti krilate junake raati, i ako ovu ne uzmes
sto sam ti ja nasla, pazi se sto e ti se dogoditi." Sin joj na to odgovori da joj zahvaljuje
na svima evojkama od svijeta i na svima krilatijem sinovima, jer je ve nasao evojku, i
da e je na sramotu materinu vjenati, ve nijednu, makar se nikada i ne ozenio. Posto
carica ovo u razljuti se i zaprijeti mu govorei: "Ela, ako ti basta." Carev sin materi za
inat ozeni se i zovne vilu za kuma i zmaja za staroga svata, te s evojkom doma, govorei
svojoj zeni da se od njegove matere uva i krije, da je nenadno udo ne snae "jer je'' veli
"ona nekaka zena udesne ruke tako da su moja sva braa i sestre pa i sam otac na preac
14
pomrli, ili ih je ona potrovala ili zamaijala." Proe nekoliko vremena i carica ne vidi
svoje snahe, i koliko je go nastajala da je vidi, nista nije mogla uiniti, dok jedno jutro
nesreom poe joj muz u lov, i zaludu zatvori vrata od kamare e mu je nevjesta spavala;
jer carica obazna da je on otisao u lov, te nekakijem stapom takne u vratnice te vrata
jedanak bupise na tle. Prepade se sirota nevjesta, skoi u susret svekrvi, i pane pred njom
na gola koljena kao da joj se umoli i oprostenje iste. A ona je podize govorei: "Ne boj
se, moj sinko, ja nijesam za drugo dosla nego da te darujem kao poprav svoje dijete."
Ovo izrekavsi izvadi jedan prsten i uhvati snahu za ruku, pak meui joj ovi prsten na
prst pronjunjori nekoliko rijei, a ona nju u ruku po zakonu poljubi i zahvali na prstenu.
Carica otide s te stope, a snaha joj gledajui i premeui oni prsten, kakoga jos u svome
vijeku nije viela, tako je bio lijep, malo za tijem pretvori se u ovcu i tam amo kroz
kamaru stane blejati. Carica je imala nege potajno nekaku veliku azdaju, i kad bi koga
oarala ovijem prstenom, i posto bi se prometnuo u ovcu, povela bi ovoj nesitoj azdaji i
teke se vraase da uhvati i povede snahu, prispije u toliko i njen sin iz lova te jedanak se
nau na vratima od kamare. Kad ga zalosna zena vidi, pone okolo njega i uzanj skakati i
blejati da se i sam cariin sin zaudi, i ne mogase da progovori rijei, krstei se od uda, i
najposlije mater zapita: "Otkud ova ovca oven?" "Kamo mi zena?" Ona se smete ne
znajui mu sta odgovoriti, nego to toliko da nista ne zna, i zakune se nje prokletom
dusom. Videi carev sin da mu zene nema, a ova ovca mimo ikake ovce e neprestano
njega u oi gleda, okolo noga mu se uvija i neprestano bleji, stavi se da je zamaijana, te
on od zalosti da sam sebe ubije i trazei noz kroz kamaru, vidi oni udesni prsten u
kamari, i pruzi ruku da ga uzme, a ovca na njega skoi i ne da mu ga uzeti, nego na njega
nasre da mu oba oka izbije. Sjeti se on zlu, te uzme ovcu, pa s njom u goru trazei i
zovui kumu vilu, dok je nekako dozove, pa kad se sastanu, kaze joj on sve kako je i sto
je, a vila mu odgovori: "Ona ti je zatravljena i zamaijana, ma ja prije nego se dogovorim
sa svojijem bratimom zmajem, ni sta ti ne umijem rei." Onda ti vila nekuda polee i
dovede zmaja. Kad se svi sastadose i zmaju kazase sve potanko, cie zmaj da se sva gora
ustrese, i ree carevu sinu: "Ako zelis da opet tvoja zena ostane kaka je i bila, treba da
dvije duse izgubimo." "Koje?" upita carev sin. "Tvoju i moju majku", odgovori zmaj, a
zmajeva majka bila je ona azdaja u carice. Carev sin na to pristane, ali vila ree im: "Ne
tako, ako su vam majke dusu izgubile, nemojte vi; nego hajde ti zmaju zakumi mater
azdaju, da vise ne prozdire Bozjih dusa, a ja u kumu caricu, da se ve okani zloiniti." I
tako pou svi doma, zakume u tri puta azdaju, a tri puta caricu, i one im se zakunu da ne
e, te carica izvadi drugi prsten, dade ovci, a ovca provrze se opet kakva je i bila. I Bog
mi te veselio!

6
Vilina gora.
Imao Nekakav bogati ovjek jedinka sina, pa othranivsi ga do oruzja poslje ga po svijetu
da tee, ali ne tee da aspri stee nego da stee pameti, i da vidi idui po svijetu kako se
trudio zivi i kako se valja muiti da se ovoga kratkoga. vijeka posteno zivi, i dade mu
nekoliko aspri sto e mu dosta za put biti. Kad ga opremi, mnoge mu stvari preporui a
najvise da uva novac, pak ga s blagoslovom otpusti. Idui ovaj mladi po svijetu doe u
15
nekakav grad gdje vidi da jednoga ovjeka vode na vjesalo. On se zaudi pak pritravsi
zapita sta je skrivio ovi siromah ovjek te ga na smrt osudise, a neki mu odgovori: "Ovi
je ovjek duzan mnozinji, i ne imajui otkuda da sve svakome isplati, po zakonima ovoga
mjesta zasluzio je smrt." On uvsi ovo zapita sudnike: "Gospodo! jeli mogue da ja toga
ovjeka od smrti otkupim, i da platim sto je duzan?" Oni mu odgovore: "Za sto ne! plati
toliko i toliko pa evo ti ovjeka da od njega inis sto hoes." On izvadi sve ono novaca
sto imase pa najposlije sve haljine do kosulje, i kad namiri koliko je trebalo, sudnici mu
dadose ovjeka, te on s njim po svijetu prosei od vrata do vrata. Jednu veer lezei
zajedno ova dvojica, ree otkupljenik: "Meni se dodijalo ve ovako zivjeti, a jos mi je
zalost visa tebe gledajui e s mene stradas, nego hajdemo u vilinu goru, tamo emo nai
jednu moju posestrimu i ona e nam kazati nain kako emo obojica obogatiti." Mladi
pristane na ovo i upute se k vilinoj gori sve stranputicama nekijem, kalauzei otkupljenik
a mladi sustopice za njim, dok tako dou u nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca doticase,
a listovi joj zlatni bjehu a stabla srebrna, a usred nje viase se veliki plam i dim od ognja.
Mladi videi to prepadne se i upita svoga druga: "Sta je ovo? kakovo je ovo udo." A on
mu odgovori: "Ne boj se, ovo je sve moje posestrime i njezine matere, pa i nase, samo
teke znadi da se mi dvojica ne mozemo njima na jedan put iznenada javiti, nego ja otidoh
k njima da im se javim i da im kazem da smo dosli k njima da s njima zivimo, a ti me
priekaj oven pod ono drijevo, te je od suhoga zlata a perja su mu biserna; ma pazi, bez
velikoga svoga uda nemoj pisnuti rijei jedne doklen se vratim opet k tebe, jer je ovo
drvo sviju vila, ispod njega se kupe ljeti te na ereve vezu, pak ako kakva mladia opaze
u ovu goru u oni as oima ga zatrave i u kaku go hoe zivinu obrnu." Ovo izrekavsi
nestade ga kao da ga zemlja prozdrije. Mladi stojei one dosadi mu se ekati te pone
tam amo kroz goru setati se dok nabasa na nekakvo kolo krilatijeh evojaka, pa se prikri
da ih gleda i slusa kako pjevaju, ali njegovom nesreom opazi ga kolovoica te ga oima
zatravi i u oni as ostade nijem i slijep. Tada se prepade te od straha i velike zalosti stade
vikati i plakati, dok evo ti odnekud dolee na krilima predanj oni ovjek, uhvati ga za
ruku i ree: "Ne boj se, sto ti je?" A on mu rukama pokaze da je oslijepio i onijemio.
Tada oni ovjek kad to vie, izvadi iza pasa nekaku malu zlatnu sviralicu, pa se pripe na
jedno drvo i poe u nju zvizeti, dok evo ti sa sviju strana vila i vilenika, ovoga ovjeka
brae i sestara, pobratima i posestrima, toliko da im broja ne bjese, te poese po gori
brata nekake ljekovite trave, pa dadose mladiu da pije, a drugom mu opet namazase oi,
te u oni isti as stee vid oinji i razgovor deset puta ljepsi i bolji nego li je prijed imao.
Po tom ga primise u svoje drustvo, i ozenise ga, te stee silno blago i ima lijep porod. Ali
kad ve ostari, pokaja se gospodu Bogu, povrati se svome domu, i jedva ziva zatee
svoga roditelja, te se s njim oprosti i ukopa ga, te do a smrti zivje kao pravi hrisanin, ali
opet doklen je go zivio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s druzinom
sastajao i pozdravljao.

7.
Tica djevojka.
Imao nekakav kralj jedinka sina. Kad mu ve za zenidbu prispije, otpravi ga po svijetu da
trazi za sebe evojku. Kraljev sin poe, i cijeli svijet obisavsi ne moze nai za sebe
16
evojke. Posto vie da ne moze nai nakom toliko silnoga troska i vremena naumi da sam
sebe ubije, i mislei kako krene uz jedno brdo da se s njega baci strmoglav da mu se ni
strva ne bi znalo. Kad izie na brdo, popne se na jedan veliki stanac kamen, i tek da se
baci nizanj, zauje jedan glas e mu govori: "Ne, ne, ovjee! za trista sezdeset i pet koji
su u godini!" On se ustegne i ne videi nikoga upita: "Koji si ti sto sa mnom zboris? da se
vidimo, pak kad ujes jade moje. ne es mi smetati da sebe ne samodavim." Na to mu se
ukaze nekakav ovjek vas sijed kao ovca, i ree mu: "Ja znam sto je tebe, nego me uj:
vidis li ono onamo (pokazujui prstom) veliko brdo?" On mu odgovori: "Vidim." "A
vidis li ono silno mramorje povrh njega?" "Vidim." "E dobro" ree starac; "navrh onoga
brda ima jedna baba zlatnijeh kosa e dan i no na jednom mjestu sjedi i u skutu drzi
jednu ticu; ko je ovu ticu kadar dobaviti, on e najsretniji ovjek na ovom svijetu biti;
nego pazi dobro; ti treba ovu babu, ako ti basta, prvo nego te vidi za kose da uhvatis, a
ako ona tebe prvo vidi nego ti nju za kose uhvatis, okamenies se na ono mjesto i u oni
as, kao sto se dogodilo od svijeh onijeh mladia sto vidis onamo dupke okamenjene,
rekao bi ovjek da je mramorje." ujui ove rijei kraljev sin ree u sebi: "Meni je sve
jedno, idem onamo, pa ako mi reusi da je za kose uhvatim, dobro sam; ako li ne,
svakojako sam naumio zivotu svome kidisati." Te on onamo na ono drugo brdo. Dosavsi
ve blizu babe poe joj s plei te sumke put nje, i njegovom sreom baba se s onom
ticom igrase i prema suncu biskase, a on polako te babu za kose. Vrisne baba da se sve
brdo od jakote pone drmati kao kad je najvei potres, ali kraljev sin drzi i ne pusta.
Ondar mu baba ree: "Sta hoes od mene?" On joj odgovori: "Da mi das tu ticu sa skuta i
da povrnes sve ove hrisanske duse." Ona na to pristane, da mu ticu i pusti iz usta
nekakav vjetar plavetan i zadunu put onijeh okamenjenijeh ljudi, te svi na jedanak
ozivjese. Kraljev sin dohvativsi ove se tice pone da je ljubi od miline, i ljubei je
prometnu mu se najljepsa evojka. A ovo je bila jedna evojka koju je baba zamaijala
bila i u ticu prometnula pa mamila mladie njome. Kad kraljev sin sagleda evojku,
omilje mu i krenu s njome svojoj kui, i na polasku ona mu dade jedan stap govorei mu,
da stogo se ree ovome stapu, ono uini. Bogme kraljev sin najprie kucnu njim u jedan
kamen, a to se izrui iz njega rpa ruspija zlatnijeh, pak se nagrnuse koliko im je dosta za
put. Putujui dou na nekaku veliku rijeku i ne mogu prijei, tae stapom a rijeka se
razdvoji, i pasase. Idui naprijed nastupe na gomilu vukova, te vuci napanu na njega i na
vjerenicu mu da ih rastrgnu; ali kako koji nasrtase tako ga on stapom doekivase, i kako
kojega udari, vuk se preokrene u mravinjak. Najpotlje putujui stignu zdravo i veselo
doma i vjenaju se.

8.
Car htio ker da uzme.
Bio jedan car i carica. Ova carica imase zvezdu na elu pa rodi i ker sa zvezdom na elu.
Kad ki bude na udaju, umre carica i na smrti zakune cara, kad se stane zeniti da ne uzme
druge ve koja ima zvezdu na elu Kad poe car da se zeni, raspise po svemu svetu, ima
li gde devojka ili udovica sa zvezdom na elu. Kad mu od sviju strana otpisu da nema
take ni devojke ni udovice, on onda sta e, ve da uzme svoju ker, pa sazove sve
ministre da mu kazu moze li to biti; ministri kazu da moze, a on onda otide svojoj keri, i
17
ree joj: "erko! Nije drukije, valja za mene da poes, mati je tako zaklela, a druge u
svetu nema sa zvezdom na elu." Ona stane plakati i moliti se: "Jaoj tata, kako bih ja za
oca posla!" A car je onda izvede na sud pred ministre, i oni jos jednom reku da moze otac
uzeti ker svoju. Onda ona otide jednoj babi i potuzi joj se, a baba joj ree da iste da joj
otac naini od svile haljine da mogu stati u orahovu ljusku, pa e onda poi za njega. Ona
to kaze ocu, ali sta car ne bi mogao uiniti? naini on njoj onake haljine, a ona opet otide
babi: "Sto u, baba? nainio." A baba joj ree: "Sad isti od srebra haljine, pa da stanu u
orahovu ljusku. To valja da ne e moi nainiti. Otide ona opet ocu i kaze mu da joj
naini od srebra haljine pa da stanu u orahovu ljusku. Ali car naini i to. Opet ona otide
babi, a baba joj kaze da iste od zlata haljine, pa da stanu u orahovu ljusku. Kad joj otac
naini i take haljine, ona doe babi plaui: "Jao, baba, sta u? nainio i od zlata haljine."
A baba joj ree: "Sad ti neznam drugo, ve isti od same misje koze, to bas nee moi
nainiti. Kad ona i to od oca zaiste, on odma izda zapovest da svaki ovek donese po
toliko i toliko koza od miseva, i tako za nekolika dana dobije ki careva haljine od same
misje koze. Pa odmah car skupi svatove da se sutradan vena sa svojom keri. Ali nju
baba naui sta e raditi, te u vee uoi svadbe zaiste kadu vode i dve bele patke, "da se"
veli "okupam, tako valja." Car zapovedi te joj se odnese u sobu kada vode i dve bele
patke, a ona zakljua vrata, i pusti patke u kadu, pa obue one haljine od misje koze, a od
svile, od srebra i od zlata u orahovim ljuskama metne u nedra pa kroz pendzer pobegne.
Videi car gde je nema zadugo da doe me goste, poslje jednoga slugu da slusa na
vratima, kupa li se jos. Sluga otide i stane slusati, pa kad uje gde se patke leprsaju po
vodi, on pomisli da je ona, pak se vrati i kaze caru da se jos kupa. Kad bi ujutru, ve svi
gotovi da idu na venanje, a nje jos nema, onda car naredi te obiju vrata, kad tamo vidi
kako ga je prevarila, te odmah poslje poteru za njom, i ona je trazila i trazila, i ne nasavsi
je vrati se, i car najposle misljase da su je gde rastrgli zverovi. Ali ona idui za dugo doe
u drugo carstvo u jednu sumu; ne znajui ni sta e ni kako e, zavue se u jedno suplje
drvo. U to doba carev sin lovio u sumi, pa nekako psi naiu na ono drvo, i stanu lajati,
onda lovci potri onamo mislei da je kaka zver u drvetu, a vide devojku u onoj misjoj
haljini, pou da pucaju na nju, ali carski sin ne dade: "Nemojte" ree, "ve da je vodimo
dvoru, da imamo sto niko nema." Kad je izvedu iz drveta na polje, zapitaju je: "Ko si?" A
ona odgovori: "Ne znam." A oni je opet zapitaju: "Jesi li zivotinja ili si oveje stvorenje,
ili si avetinja?" Ona opet: "Ne znam." "Znas, ne znas', ree carski sin, "ti moras s nama."
Kad je odvedu dvoru carskome, odrede je da uva guske, i sluge je prozovu pepeljugom.
Kad proe neko vreme, carski sin uini veliku ast i sazove mnogo gospode i gospoa i
gospodskih devojaka i svoje i iz tuih carevina. Onda ona u svojoj sobici svue haljine od
misje koze, pa obue one od svile, pa otide meu gospodu. Svi se zaude njezinoj lepoti a
osobito zvezdi na elu. Carski sin uzme je, te igrase s njom, pa je zapita od kuda je, a ona
odgovori: "Iz izme grada." Po tom se ukrade i otide u svoju sobu, svue svilene haljine,
pak obue opet one od misje koze, a gospoda kad opazise da je nema, stadose pitati:
"Kud je ta lepota?" a najvise carev sin. Kad se sva gospoda raziu, raspise! carski sin po
svemu svetu za izmu grad da mu jave gde je. Ali sa sviju strana otpisu da toga grada
nema. Po tom on naini opet ast, ne bi li i ona dosla. A ona ondar kad se veselje pone,
obue srebrne haljine, pa otide meu gospodu. Kako ona tamo, svi polete pred nju, a
carski sin uzme je za ruku, pa joj stane govoriti: "Gde ste za Boga? ja poludih za vama, a
izme grada nigde nema." "Gospodine!" odgovori ona, "sad u vam pravo kazati; ja sam
iz Legen grada." Posto carev sin malo poigra s njome, opet se ona nekako ukrade, pa
18
otisavsi u svoju sobu svue srebrne haljine, a obue one od misje koze. Po tom carev sin
raspise za Legen grad gde je, i od svuda otpisu, da toga grada nema. Onda on i trei put
da ast, i ona u zlatnim haljinama doe. Carev sin obraduje se i stane je moliti, da mu
kaze pravo od kuda je, jer, veli, da ni Legen grada nije mogao nigde nai. "E sad u vam"
ree ona "pravo kazati: ja sam iz Sablje grada." Posto carev sin poigra s njom, skine
prsten s ruke i da joj a ona se po tom opet nekako ukrade. Onda carev sin raspise za
Sablju grad, oni mu opet otpisu, da toga grada nema. Onda se on razboli, i bolujui dugo
vremena, padne mu na um na mleko, pa da se udrobi hleba. Odmah kazu kuvaru, da
izvadi mleka, a ona devojka u misjoj kozi stane ga moliti da ona udrobi. "Idi bez traga!"
prodere se on na nju, "da upadne kakva dlaka s tebe, pa da platim glavom." "Ne e,
kuvare," ree mu ona, "ja sam noas snila da e odmah ozdraviti, ako iz moje ruke sto
izjede." Na to joj kuvar dopusti, a ona drobei u mleko spusti onaj prsten u njega. Kad
caru odnesu mleko, i on ga promesa kasikom, nae prsten, te ipi odmah i povie: "Dajte
ovamo kuvara!" Kuvar se siromah prepadne, da nije od pepeljuge dlaka upala, pa kao
mrtav doe pred carskoga sina. "Ko je drobio u ovo mleko"" zapita ga carski sin, a kuvar
drkui odgovori: "Ja sam, gospodine." "Nisi ti, ve kazuj ko je, ili es poginuti." Onda
kuvar stane plakati i kazivati, kako ga je pepeljuga prevarila, da je snila, da e gospodar
ozdraviti, ako sto izjede iz njene ruke. Kad carski sin uje za pepeljugu, ipi pa otri k
njojzi, razdere na njoj misje haljine i natera je da obue one zlatne, pa je odvede ocu i
materi, te se lepo vena s njome. Kad se venaju, pripovedi ona njima sve, kako je i za
sto je od oca pobegla, i kad proe godina dana, rodi ona ker i sina zajedno, ker sa
zvezdom na elu kao i u nje. Kad deca malo odjaaju, sedne ona s muzem i s decom na
intov, pa ode svome ocu. Kad doe, a otac bas njojzi za dusu daje, pa kad je vidi, Boze!
te radosti i toga veselja, sto je inio. A onu babu sto je nju uila, sto je ona i njen muz
obdari, to otac trojinom a one ministre, sto su kazali da moze otac ker uzeti, sve pogubi.

9.
Tri prstena.
Nekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja ser, i poslje mu knjigu istui
evojku i uz knjigu obiljezje na evojku. Kad kralju knjiga doe i vidi sta mu pise, on
ree poslaniku: "Ja ti, prijatelju, ne mogu nista odgovoriti, dok ne pitam evojke." Po tom
otisavsi k svojoj keri kaze joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za
obiljezje, "nego" veli "sta u mu odgovoriti?" A ona ree ocu: "Odgovori mu: ako mi ne
donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od mjeseca a trei od sunca, ja ga ne u." Kralj
kaze sve ovo poslaniku i pristavi: "Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na
pitanju i moli ga, da mu ne bude zao na odgovor moje samosione sere, ele joj ne mogu
nista." Poslanik se vrati i kaze svojemu kralju, sta je i kako, a kralj se razljuti i stane
misliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko mu
dobavi ova tri prstena, da e mu dati polovinu kraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali
sve zaIajdu. Najposlije kraljev sin padne u veliku zalost, i ve sase od jada da se ubije,
kad tumarivsi onako zae u nekaku planinu i nabasa na jednu babu, e ukraj puta sjedi.
On joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretnji pa sretnji i
presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo u, on se zaudi i upita je, sta e ovo rei, a ona
19
odgovori: "Ti si bio propao, ali si naisao na ljekara, koji e te ako Bog da od te muke
izbaviti." Tada on poe da joj kazuje, sta mu je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta,
dosta, ja znam sto ti je, nego uzmi ovu travu sto mi je u njedrima, te je u svoja njedra
stavi; rasesljaj mi kose i pusti mi polovicu sprijed a polovicu niz plei, pak do dovee
ostani oven kod mene." On je poslusa: uzme joj travu iz njedara i stavi u svoja njedra,
pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva crna kao ugalj, samo ee koja sijeda. A kad
bi ispred veera, ree baba kraljevu sinu: "Prvu zvijezdu kad ugledas, izvadi tu travu iz
njedara i reci: daj mi Boze prsten." On tako i uini, i tek sto izree sto mu je rekla,
zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njemu ona ista zvijezda. Po tom ree mu
baba, da pazi kad izie iza gore mjesec, pa da isto uini. I on uini, i prsten mu pade i u
njemu mjesec. A kad bi u jutru prije sunca, ree mu baba: "Pazi dobro, kad uspomalja
sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem izie, i tri puta reci:
"Pretvori mi Boze od ove kose prsten kao sunce!" Te on tako uini, i tek sto trei put
zavika, provrze mu se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce. Posto kraljev sin ovako
dobavi sva tri prstena, upita babu: "Sta sam ti duzan?" A ona mu odgovori: "Nista drugo,
nego doklen si ziv, da se za moju dusu Bogu molis, jer u ja do malo dana umrijeti, i da
ne kazujes nikome." Potom joj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i
dosavsi doma kaze sve svojemu ocu, a on s onijem prstenima posalje k evojci, i ona
poe zanj i s njime se po zakonu vjena.

10
Zla svekrva

Nekakoga cara sin setajui se jednom naide na jedno mjesto, e se bijahu evojke skupile
na igru, te se one malo zaustavi da gleda evojke i igru. Sve evojke koje one bijahu,
pristajahu u igru osim tri mnogo lijepe, koje pa strani sjeahu i kao stidno igru gledahu.
Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga bi koja najradija.
Jedna odgovori, da bi za mlinara, jer on ima dosta kruha; druga za obana, jer ima dosta
mlijeka; a trea uzdahnuvsi ree: "Ah, da carev sin zna sta bih mu ja rodila, sjutra bi me
vjenao." "Sta?" upita je carev siv, a ona mu odgovori: "Dva sina zlatnijeh ruka i ser sa
zlatnom zvijezdom na elu od prve ujedno." Carev sin kad to uje, on odmah snjome, te
doma, pa u crkvu, vjena se i do malo vremena ona ostane etinja. Ovi carev sin nije
imao oca nego majku preko mjere zlu zenu, koja je mrzjela sina svojega osobito sad sto
je s reda evojku vjenao, i stane svojoj snasi a njegovoj zeni o glavi raditi. Oni isti dan
kad je mlada parica sela roditi, poe joj muz u lov, i u tome ona rodi dva sina zlatnijeh
ruka i treu evojku zlatne zvijezde na elu. A kad joj svekrva to vidi, podstavi troje
maadi, a ono troje ece zatvori u jedan sanduk, pak naredi sluzi, da ga baci u najblizu
rijeku. U vee u samu mrklicu kad se carev sin doma vrati, istri mu mater i javi, da mu
je zena rodila troje maadi. On odmah zapovjedi, da je u isti as ponesu nasred onoga
careva grada, i da kazu svakome koje pored nje proe, sta je rodila, i da je car zapovjedio
da svako na nju pljune, a ko ne pljune, odmah da ga pogube. Sluge ovako uine, i jadna
carica koje od stida koje od bolesti i od zime do malo dana umre. Oni sandui s ono
troje eice plovei rijekom nanese ga srea ispred jednoga velikoga dvora i dzardina
20
nekakoga prebogatoga oeka, koji bas sjease pokraj rijeke pred svojijem domom
odmora radi. Kad ugleda sandui, on brze zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu
ga. Otvorivsi ga i vievsi ovo troje eice u njemu, obraduje se i zaudi, dobavi dojilju i
pohrani ih do oruzja brau a sestru do udaje. Jedan dan dozove ovi oek cara na objed, i
po objedu izidu gledati graevine i dzardine, da take ljepote i darila Bozjega nije bilo ni u
jednoga cara ili kralja. Car se zaudi ovo gledajui, a osobito onoj eci, ali ih ne
poznavase, koliko ni oni njega, pa ree: "Hvala Bogu ljepote! nista ne manka oe do
samo tri stvari: Tica sto zbori, drvo sto pjeva i voda zelena." Ovo bi zao jednome od ova
dva brata i ree: "Odoh traziti ove tri stvari, da bas nista ne manka." I tako krene. Putujui
nae blizu nekaka jezera usred planine jednoga starca, e sjedi vas sijed kao ovca, koji ga
upita, e ide, a on mu sve kaze. Tada mu starac ree: "Ja u ti kazati, e es sve ovo nai.
Hajde onamo, e se ja bacim ovom balotom gvozdenom, one es sve tri stvari nai,
nego znadi: kad uzides: onamo, stanue vika i graja okolo tebe velika od hiljadu ljudi, a
nikoga ne es vieti, i niko te ne e ni prstom taknuti, a kamo li ubiti, ali nemoj da se
obazres za sobom bez svoga uda, jer es se na ono mjesto okameniti." Kad to u ovi
mladi, otra put onoga mjesta, e mu je starac balotu bacio, dok na jedan put rekao bi
pade nebo na zemlju, zavikase s hiljadu strana, on se obrne da vidi ko je, kad ne vidi
nikoga, pa se prepade i okameni se. Sjutri dan brat mu ne videi brata da se vre, poe i
on za njim, srete starca, i starac mu ree kao i prvome. On mu zahvali i trke otide
onamo, kad nasred puta vidi brata okamenjena, te pone plakati i ljubiti ga, a u toliko
zau onu uku i vrisku od hiljadu razliitijeh glasova, pak se prepade i poe da natrag
bjezi, ali teke se obrnu, okameni se i on blizu brata. Sestra njihova ne videi ih natrag,
sjutradan u samu zoru ustane te tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, i on joj
sve kaze, kako je i sto je, i stane je odvraati da onamo ne ide "jer se niko odonuda", ree,
"nije vratio, pa kad se ljudi oruzani prepanu, kako ne e evojka kao sto si ti?" Ali ona ni
najmanje za to, nego ubere nekake trave te dobro usi zatisne i ruicama suvise, pa ree
starcu: "Baci ti meni balotu, da onamo idem e ona pane, samo mi kazi, hou li nai sve
tri stvari kako sam ti kazala, i hou li nai brau okamenjenu." Starac joj odgovori:
"Hoes", pa u toliko odbaci balotu, a ona poteci onamo sto je najbrze mogla. Dosavsi do
oba brata okamenjena, pozna ih i stade da ih plae, jer joj zivo srce pue; i u to vrijeme
zau nekoliko, ma ne bas onoliko uke, nego ona potkrijepi sebe, te onamo e je pala
balota. Kad doe, upazi jednu veliku peinu i u njoj vidi ticu, koja joj u oni isti as dolee
na desno rame, i ree: "Hvala da je Bogu! koliko ima vremena da te ekam", i ree joj
suvise: "Hajde u ono jezero onamo, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta sto pjeva
granicu oebrsni, i kad doemo do tvoje brae, namazi ih da ozive." Ona to uini, pak
krenuvsi natrag kad doe do brae, namaze ih, i u oni isti as ozive, te svi doma. Kad
dou, obraduje im se oni gospodar, a jos vise kad vidi one tri stvari, koje je rekao car da
ih nema, pak odmah uini veliki objed i dozove cara. Onda ree ova tica: "Kad bude na
trpezu, gospodaru, nemoj iznositi ni ozice ni pantarula ni noza, nego onako neka car jede
rukama." Poslusa je ovi oek, i kad doe car, kaze mu, kako je dobavio one tri stvari, i
tako da ve nista ne manka, pa otolen za trpezu gotovu. Car kad vidi da na trpezi nema
ozice ni noza ni pantarula, ree ijetko: "Sta je ovo? kako e se ovo jesti?" "Lijepo"
odgovori tica, "s mukom kao sto su se do sada muili ova tvoja dva sina i ser, i pokaj se,
sto si na veliku Bozju pravdu smakao svoju zenu a njihovu mater: ovo su tvoja eca, a na
mjesto njih tvoja prokleta mater, podmetnula troje maadi." Car se obraduje, pritri k
21
eci, a oni k njemu, tu se izljube i izgrle, pa otolen doma, i u oni isti as smakne mater, a
oba sina ozeni i ser uda u jedan isti dan.

11
Opet zla svekrva.
Bile su dvije sirote bez oca i matere. Stojei jedan dan na prozoru vide, e ispred njihove
kue proe carev sin, pa e rei mlaa: "Ah lijep li je oni carev sin! da me hoe uzeti za
zenu, rodila bih mu sina i ser na jedan put sa zlatnijema zvijezdama na elu". Ovo
nekako douje carev sin, pa oni as otide i ovu evojku vjena, pa snjome doma. On nije
imao oca, nego samo mater, vrlo opaku i zloga srca, koja kad sagleda sina i nevjestu,
naijedi se zestoko i stane koriti sina, zasto je vjenao evojku, koja nije njemu prilika; ali
joj ukor bi zaIajdu, nego pone misliti, kako e snasi svojoj kradimice do glave doi, ali
ni to od sina ne mogase. I tako ova mlada carica zatrudni, te njezin muz dobavi od
nekuda jednu proroicu i upita je, da mu kaze, sta e mu zena roditi, a ona mu odgovori:
"Rodie ti zajedno sina i ser sa zlatnijema zvijezdama na elu, nego pazi dobro, da ti se
od nje i od dvoje ece sto ne dogodi." Prie nego mu se zena porodi, doe nekaka presa
ovome carevu sinu da ide na vojsku, pa bojei se zeni i eci dozove svoju opaku mater i
ree joj: "Zaklinjem te nebom i zemljom i svijem sto je na svijetu: uvaj mi zenu i ono
sto rodi, doklen se ja vratim." On otide, i malo po tom rodi mu zena najedanak sina i ser
sa zlatnijema zvijezdama na elima, ali mater njegova na mjesto ovo dvoje ece
podmetne dvoje malo stenadi a ecu od matere sakrije, zatvori ih u jedan kovezi i
dobro zapeativsi da ih jednoj sluzi govorei: "Hajde s ovijem koveziem te ga zakopaj
u zemlju u kakoj pustinji ili utopi u rijeku kaku; i ako to ne uinis sto ti govorim, ne
dolazi mi ve na oi bez svoga nenadnoga uda." Sluga nosei kovezi pustinjom u, e
plau eca, te polako otvori zaklop, kad vidi ovo dvoje eice kao dvije zlatne jabuke i na
elima zvijezde, razali joj se, te ih ne sedne zakopati u zemlju, nego ih baci u jednu jazu
od mlina, pa se vrati doma i kaze staroj carici, da je zakopala u zemlju u jednoj dubravi, i
ona joj vjeruje. Onu istu veer zatisne se okno od jaze i zaustave se kola od mlina
brasnenoga, a mlinar istri da vidi sta je, kad nae oni kovezi, i otvorivsi ga vidi jadnu
eicu, ali kad vidi zvijezde im na elima, jos se vise zaudi, pa dozove zenu svoju, a ona
ecu podoji i stane ih paziti kao i svoju roenu. Carev sin dosavsi s vojske odmah upita
mater, e mu je zena i sta mu je rodila, a ona mu odgovori: "Zlo i naopako za tebe, sinko!
Ona ti je rodila dvoje stenadi, i ja ih nijesam smjela od tebe ubiti ili baciti, nego nagnala
sam tvoju zenu da ih doji, doklen ti does; i eno je zatvorene u tamnici u gvozu, i kod
nje su stenad, pak ti sad ini od nje sto hoes." Kad ovo u carev sin, smrtni ga znoj
dopade od velike tuge i zalosti, te poleti s nozem u tamnicu, da zakolje i zenu i stenad. A
kad dize ruku nad njom da je posijee, razrika se zalosna mu zena: "Ah za Boga! ne ubij
me! nista ti kriva nijesam, nego me tvoja mati evo ovoliko vremena oven u tamnici
zakovala, i podmetnula dvoje stenadi, a moju lijepu ecu nege obestrvila; nego se smiluj
na mene!" Carev sin kad to u, razmisli i sazali se na nju, pa stane ispitivati i mater i sve
dvorane, ali ne mogase nista razabrati, nego svi mu kazu ono, sto mu je pasja mati
nalagala, i ve ne znadijase, sta e da radi, ili svoju zenu da zakolje ili da ide po svijetu
traziti svoju ecu. Ono dvoje ece igrajui se jedan dan po jednoj livadi prikaze im se
22
jedan mladi u bijelijem haljinama sa zlatnijem krilima a ovo je bio aneo Bozji i
ree im: "Hajte doma; evo vam ovi stap, pak njime stogo vam bude potreba, kucnite
njime te ete imati. Tako ete doi u jedan grad, te uljezite unutra, i e najvisi dvor vidite,
kucnite ovijem stapom u vrata, te e vi se vrata sama otvoriti, pa zaviite: Ah, e si
zalosna majko nasa? e si? izai i doi da nas izgrlis a mi tebe; ve je vrijeme." Brat i
sestra poslusase i uzevsi stap otolen hajde hajde hajde, doklen ih oni stap do same oine
kue dovede, te kako ih je nauio oni aneo, tako i uinise: zakucnuse i zavikase, i na
njihov glas otvorise se vrata, i oni uljegose u kuu. Ali ih u taj mah opazi stara carica i
poznavsi ih prepade se, te brze bolje smae s prsta od ruke jedan prsten i natae ga na oni
stap, koji imase u rukama carev sini, te on u oni as zanijemlje, ali sestra mu kad to
vie, uze oni stap i strese s njega prsten, pa udari staru povikavsi: "Ti zanijemi; a ti, brate
moj, progovori." Te stara ostade nijema, a brat joj opet poe govoriti. Ovo sve gledase
otac njihov, pak kad ih zauen upita, ko su, oni sve kazu, kako je i sto je bilo, te on
odmah izvadi im majku iz tamnice i uze je opet za svoju zenu zajedno sa sinovima, a
slugama zapovjedi, te mater njegovu zatvore u jednu bavu katramom oblivenu i zazde je
nasred grada.

12
U lazi su kratke noge.
Bio jedan car pa imao tri sina, i tako je bio star, da ve nije ni uo ni video. U tolikoj
starosti zivei, usni jednu no, da ima negde u svetu nekaki grad, i u tome gradu da ima
jedan studenac, pa da mu je vode iz onoga studenca da se okupa i umije, da bi se
pomladio i da bi opet uo i video. Kad se iza toga sna probudi i dan svane, a on dozove
sinove svoje i pripovedi im, kakav je san usnio, pa im ree: "Deco moja, ne zalite truda ni
blaga, nego potrazite tu vodu; ako da Bog te je naete, to bi voleo nego sve carstvo
svoje." Onda najstariji sin ree ocu: "Daj mi blaga jednu galiju i nekoliko momaka, pa ja
idem da trazim tu vodu, da ako je naem." Otac mu da sve to i opravi ga u ime Bozije, i
on se naveze na more i poe morem putovati. Putujui tako za dugo, doe pod jedan
grad, u kome je bio car. Kako on doe pod grad i galija stane u kraj, odma car posalje
ljude, da mu dozovu gospodara od galije. Ljudi otisavsi kazu carevome sinu, da ga zove
njihov car, i on odmah otide. Posto izie pred cara, zapita ga car, ko je, od kuda je i kuda
ide. A on se osee na cara govorei, da je on carev sin, i da niko nema vlasti pitati ga, ko
je, od kuda je i kuda ide. Car se na to jako rasrdi i zapovedi, te ga odmah okuju i bace u
tamnicu; tako pozatvara i njegove ljude, a galiju mu uzme u begluk. Posle toga proe
godina dana, a u dvoru ovoga careva sina zanj ni glasa ni traga. Onda pristupi drugi sin k
ocu pa mu ree: "Kad brat moj toliko nedolazi, daj i meni blaga i galiju i nekoliko
momaka, pa idem ja da trazim taj grad i tu vodu." Otac mu da sve kao i prvome sinu, i
opravi ga u ime Bozije, i sin se naveze na more i poe morem putovati. Putujui tako
dugo vreme doe i on pod onaj isti grad, gde mu je brat zatvoren. Kako on doe pod grad
i galija stane u kraj, car onoga grada poslje i po njega ljude, da ga zovu predanj. Posto
izie pred cara, i posto car i njega zapita, ko je i od kuda je i kuda ide, i on nepokorno
odgovori kao i njegov brat, da je on carev sin, i da niko nema vlasti pitati ga, ko je i od
kuda je i kuda ide. Car se strasno rasrdi, okuje ga i baci u tamnicu. Posle toga proe opet
23
godina dana, i ni zanj ni glasa ni traga u dvoru oca njegova. Najposle izie i najmlai sin
pred oca, pa mu ree: "Sta emo raditi? Ni jedan od moje brae ne dolazi natrag. Daj i
meni blaga i galiju i nekoliko momaka, da idem i ja da trazim vodu. Moze Bog dati te u
nai i brau i vodu." Otac i njega opravi kao i prvu dvojicu, a on se naveze na more i
poe morem putovati. I tako putujui doe i on pod onaj isti grad, gde su mu dva brata
zatvorena. Kako on stane pod grad i galija stane u kraj, car od onoga grada poslje ljude i
po njega; i on odmah otide pred cara, i posto ga car zapita, ko je i od kuda je i kuda ide,
stane smerno i zalostivo kazivati sve po redu, kako ima oca stara i slepa i gluha, i kako
mu je otac usnio da ima negde u nekom gradu studenac, i da bi se pomladio, i da bi opet
uo i video da mu je vode iz njega, da se okupa i umije; i kako je imao dva brata, i kako
su obadvojica jedan za drugim otisli morem da traze onaj grad i vodu, pa kad se ni jedan
nije vratio natrag, da je on sad posao da trazi to. Car kad ga saslusa, rekne mu: "Kad je
tako, sinko, srean ti put! Kad se vratis, nemoj proi, da mi se ne javis, jer i meni ima
dosta godina, pak ako bi dao Bog te bi nasao tu vodu, mogao bi se i ja okupati, ne bi li se
pomladio." I tako ga lepo otpusti, i carev sin poe dalje putovati. Putujui tako za dugo,
doe pod jednu veliku goru. Onde priteraju galiju u kraj, i carev sin usedne na konja pa
poe suvim da putuje, a ljude na galiji ostavi da ga ekaju. Idui tako, nae u gori
jednoga staroga pustinika, i nazvavsi mu Boga, zapita ga, ne zna li on, da ima gdegod taki
i taki grad. Pustinik mu odgovori da ne zna, "nego" veli idi na onu veliku goru: onde ima
jedan lovac, koji se zna s ticama razgovarati, moze biti, da je on od tica uo da ima
gdegod taki grad." Onda se on uputi kroz onu planinu i nae lovca, i nazvavsi mu Boga,
zapita ga: "Brate, uo sam da se ti znas s ticama razgovarati, a one lete svuda; eda li si
uo kad od koje, da ima taki i taki grad?" Lovac mu odgovori, da nije nikad uo, "nego
emo ih," veli "sad pitati." Pa onda sazove sve tice te ih zapita: "Jeste li kad koja videle
taki i taki grad?" Sve tice odgovore, da nisu videle, "nego" vele "ima jedan stari orao, koji
ne moze da leti, pa je ostao u sumi: moze biti da bi on znao kazati za taj grad." Onda
lovac i carski sin otidu k orlu, pa ga zapita lovac, jeli kad video taki i taki grad, a orao
odgovori: "Samo sam jedan put u svome veku preleteo preko njega. Tamo je vrlo tesko
doi: treba pripraviti dvanaest ovnova peenih i dve metle i jedno uze. Jer kad se doe u
grad, na kapiji stoje dvanaest lavova i uvaju grad: ko se god prikui odmah ga rastrgnu,
za to im treba dati dvanaest ovnova, svakome lavu po jednoga, pa e se zabaviti; kad se
ve ue u grad, imaju dve devojke, sto iste sav grad svojim rukama, te bi oveku odmah
oi iskopale, za to im treba dati po metlu, pa e se smiriti; malo dalje od tih devojaka ima
jos jedna, koja poleva sav grad sama i vue vodu na svojoj kosi: njojzi treba dati uze, pa
e se okaniti. Ali jos treba udesiti upravo u podne da je ovek onamo, jer u to doba carica
svagda spava i nista ne zna za sebe. Onda treba raditi sto se moze brze, pa bezi!" Kad to
saslusa carev sin, uzme orla na konja, pa snjim u galiju, te se opet krenu putovati. On je
orla dobro hranio, da bi se sto oporavio. I tako iziu opet pod jednu goru. Onda orao ree:
"Ja sam treba da idem onamo da vidim kako je", pa se digne u oblake i nadleti se nad
onaj grad i sve vidi, kako je onamo, pa se opet vrati u galiju, pa im ree, da im se valja
sutra rano krenuti, kako e moi do podne prispeti u grad. Sutradan kako zora zabeli, oni
poustaju i stanu putovati, i putujui jednako upravo u podne stignu pred grad. Odmah
carev sin da slugama da nose sto treba, pa poe pred njima u grad. Kako oni na gradska
vrata, a dvanaest strasnih lavova skoe da ih sve rastrzu. Oni im brze bace dvanaest
peenih ovnova, a lavovi se zabave. Kad uu u grad, a to dve devojke iste grad svojim
rukama, pa kako ih opaze, polete na njih. Oni im brze bace dve metle, a devojke se smire.
24
Posavsi malo u napred, a to bunar, i na bunaru devojka, vue vodu sve na svojoj kosi.
Kako ih devojka opazi, ostavi vodu, pa polete na njih. Oni joj bace uze, a ona ih se okani.
Onda momci sto brze zahvate vode iz bunara, pa odnesu na galiju, a carev sin otide u
dvor da vidi caricu. Kad ue u cariinu sobu, ima sta i videti: carica legla na lea, pa
spava. Onda carev sin pristupi polako, te je obljubi, pa joj skine prsten s desne ruke, i s
leve noge arapu, i na koljenu ostavi joj belegu. Pa onda otide u galiju, te je brze bolje
krenu, pa bezi! Kad budu ve podaleko od grada, carica se probudi, i oseti odma, sta je,
pa skoi iz sobe i stane vikati na onu devojku, sto grad poleva: "Tamo ona ovakvica i
onakvica! ti me toliko godina sluzi verno, a sad me izneveri." Devojka se stane
odgovarati: "Ja te sluzim toliko godina, pa mi nikad nisi dala uzeta, a on kako doe, odma
mi uze dade." Onda carica otide k onim devojkama, sto iste grad, i stane vikati na njih:
"Tamo one ovakvice i onakvice! toliko me godina sluziste verno, a sad me izneveriste."
A devojke joj se stanu pravdati: "Mi toliko godina tebe verno sluzimo, pa nam nikad nisi
dala metle, a on kako doe, dade nam svakoj po metlu." Najposle otide k lavovima, pa i
njima stane govoriti: "Tamo oni ovaki i onaki! Sta uiniste? Toliko me godina verno
sluziste, a sad me izneveriste." A oni se stanu odgovarati: "Mi toliko godina u tebe
sluzimo, pa nas nikad nisi niim site nahranila, a on kako doe, dade nam svakom po
peena ovna." Onda ona uuti i pomisli u sebi da je sama kriva. Carev sin dugo vreme
morem putujui, doe opet pod onaj grad, gde su mu braa zatvorena. Kako uje car od
onoga grada za njega, izie mu na susret i lepo ga doeka, pa ga zapita: "Eda sto, sine?
Nije li Bog dao da si nasao sto si trazio?" A carev mu sin odgovori: "Hvala Bogu! nasao
sam." Car se vrlo obraduje pa mu ree: "Daj da vidimo, je li ta voda taka." Posto se car
okupa u onoj vodi, postane zdrav i mlad kao da mu je to dvadeset godina. Onda on u
radosti i udu ree carskome sinu: "Kad si ti mene ovako obradovao, i ja u tebe
obradovati: ona tvoja obadva brata kod mene su u zivotu, oni se nisu umeli vladati tako
mudro kao ti, nego su bili poeli na me osecati se, za to sam ih zadrzao, ali ih sad tebi
poklanjam obojicu." Pa mu ih onda izvede i dade. Sad se carev sin na novo obraduje, sto
je i brau nasao. Car im dade njihove obe galije i sve ljude; jos ih suvise obdari i spremi
im na put sto je god bilo od potrebe. Onda oni posedaju svaki na svoju galiju te pou
kui. Putujui tako stanu se dogovarati dva starija brata, kako bi uzeli vodu od svoga
najmlaega brata, da se ocu umile kao da su je oni nasli, i dogovore se ovako: da podmite
njegove momke da izliju vodu u njihove sudove, a u njegov sud da naliju mora. Tako i
urade. Kad dou kui, otac ih jedva doeka: "Dobro dosli, deco! Eda je Bog dao da ste
nasli vodu?" A stariji sinovi odmah prihvate: "Hvala Bogu! nasli smo. Eto brat nas
najmlai neka daje najpre svoju vodu pa emo onda mi svoju." Momci odmah izliju
vodu, iz suda brata najmlaega i dadu caru da se okupa. On se okupa i nista mu ne
pomoze, pa ree drugoj dvojici: "Dajte vi da vidim sta vi imate." Oni odmah iznesu vodu,
car se okupa, i onaj as se pomladi, te vidi i uje kao mladi. Onda car ree najmlaemu
sinu: "Ti nisi nista nasao, nego si mi doneo morsku vodu; sad idi kud te oi vode i noge
nose, kad si me tako teo da prevaris." Pa ga otera iz dvora, a on siromah onda otide u
svet, i pribije se u jednoga kneza da mu uva ovce.
Carica ona sto je imala vodu, ostane trudna od careva sina, i kad bude na tom doba, ona
rodi musko dete. Kad detetu bude godina dana, ono pone govoriti materi svojoj: "Mati,
gde je nas otac?" Ona mu odgovori: "Sinko, hoemo ga traziti." Iza toga spremi se i sedne
s detetom na galiju pa poe morem, i posle dugoga putovanja po svetu kad doe blizu
25
grada, odakle je bio onaj carev sin, ona pritera galiju ka kraju malo podalje od grada, pa
izie na breg i razapne sator, pa onda napise caru knjigu: "Poslji mi onoga oveka koji je
odneo vodu od mene." Car odmah opravi najstarijega sina. On sedne na konja, pa upravo
k njojzi pod sator. Kad doe k carici, ona ga lepo doeka, pa ga zapita: "Jesi li ti odneo
vodu od mene?" A on joj odgovori: "Jesam." Onda ga carica zapita: "Sta si jos?" A on
odgovori: "Nisam nista." Onda carica izmahne sakom te njega po obrazu. Kako ga je lako
udarila, odmah su mu dva zuba ispala, pa ga opravi ocu i ree mu: "Idi, kazi svome ocu,
neka poslje oveka koji je vodu odneo." Kad on otide kui i kaze ocu sta bi, otac brze
poslje drugoga sina. Ovaj kako doe k carici, ona i njega lepo doeka, pa ga zapita: "Jesi
li ti odneo vodu od mene?" On odgovori: "Jesam." Carica ga zapita. "Sta si jos?" A on
odgovori: "Nisam nista." Ona i njega sakom po obrazu, i odmah mu iskoe dva zuba, pa
mu onda ree: Znas li sto je? Ovako es pozdraviti svoga oca: Ako mi ne poslje onoga
oveka koji je odneo vodu od mene, sve u mu carstvo razoriti; nego stani da ti dam po
emu ete nai toga oveka." Pa onda sedne te prepone lice svoga sina na svilenu
maramu, pa onda ree carevome sinu: "Evo, kakvo je ovo dete, onaki je i onaj ovek." On
otide s onom maramom ocu i kaze mu sve po redu. Car kako vidi lice na marami, odmah
ree da je iti njegov najmlai sin, pa poslje maramu po svemu carstvu da ide od grada do
grada i od sela do sela, da mu traze sina. Kad tako doe marama u ono selo gde je carev
sin u kneza sluzio, najpre je donesu knezu. Kad knez razvije maramu i stane gledati lice
na njoj, iti sluga njegov; onda ree sluzi: "More, slugo, ovo si ti." On se ne htedne
odmah pokazati, ali kad ga salete da se kaze, jer valja pred cara da ide, on ne imadne kud,
nego im pripovedi sve sta je bilo, pa se digne i otide k ocu. Kad izie pred oca, zagrli ga
otac, pa mu ree: "Za Boga, sinko, gde si? propade carstvo!" A on odgovori: "Ko je tome
kriv? Nego daj mi konja i sta treba da idem toj carici." Otac ga odmah spremi i poslje
carici. Kako ga carica ugleda, odmah ga pozna, pa jos i dete ga pozna i stane ga vika:
"Evo oca! evo oca!" Kako on doe pod sator, carica i njega zapita: "Jesi li ti odneo vodu
od mene?" On odgovori: "Jesam." Ona ga zapita: "Sta si jos?" A on izvadi prsten i arapu
pa joj ree: "Eto to; i jos imas belegu na koljenu." Ona to sve prizna, pa se zagrle i
poljube. Posle otidu u grad pa se venaju, i otac jos za zivota svoga preda mu carstvo, a
druga dva starija sina otera, i tako najmlai sin ostane car u obadva carstva.

13
1arac zivoderac.
Bio starac i baba, pa imali dva sina i dvije snahe. Oni su bili vrlo siromasni i nijesu nista
imali do jednoga jarca. Jedan dan poslje starac mlau snahu da vodi jarca u sumu, da mu
nakrese da ne bi krepao od gladi. Ona po zapovijesti otide s jarcem, ali malo as, eto ti
jarca kui, pa se stane drekenjati oko kue: "Mehehe!" Starac izie i zapita ga sta mu je i
sta je dosao kui." A on odgovori: "Poslao si snahu da mi krese da brstim, a ona mi
natakla guzvu na gubicu, pa ne mogu." Onda starac poslje drugu snahu; ali jarac onako
uradi i kod nje. Poslje starac sina mlaega, ali jarac onako uradi i njemu; poslje starijega,
i starijemu uini jarac onako. Sad poe baka, uzme u rukavicu osjevina, i stane prosipati
za sobom, vabei jarca: "Jac, jaco, jac, jaco!" Jarac iase za babom, dokle tecijase iz
njezine rukavice osjevina, a kad nestade, on se onda vrati kui po svome obiaju i stane
26
ga dreka oko kue: "Mehehe!" Opet ga starac zapita, sto mu je, a on odgovori: "Poslao si
baburinu da mi krese da brstim, a ona mi natakla guzvu na gubicu, pa ne mogu."
Starac mislei da je istina, sto jarac govori, poe sam s njime; a jarac isto onako uradi i
njemu. Tada se starac razljuti, i kako doe kui, odmah jarca zakolje, odere ga, osoli,
natakne na razanj i pripee ga k vatri, a moj ti jarac skoi s raznja, pa bjezi! bjezi! te u
lisiiju jamu, a lisice ne bjese kod kue. Kad lisica doe, uje da ima netko u njezinoj
kui, i ne smjedne uljei unutra, nego poe do svoje kue nevesela i zalosna. Idui tako
eto ti pred nju zeca, pa je zapita, sta trazi tuda tako nevesela. A ona mu kaze da se netko
uvukao u njezinu kuu, pak sad ne smije unutra. Onda zec ree: "Hajdemo nas dvoje, da
vidimo, tko bi to bio." I tako pou. Kad dou pred jamu, povie zec: "Tko je u tetinoj
jami?" A jarac iznutra odgovori: "Ja sam jarac zivoderac, ziv klan ne doklan, ziv soljen
ne dosoljen, ziv peen ne dopeen! zubi su mi kao kolac, pregrisu te kao konac." Kad to
uju zec i lisica, poplase se pa pobjegnu bez obzira. Bjezei tako naiu na vuka, meeda i
lava, pa ih ovi zapitaju, sta im je, sto bjeze. Kad lisica i zec vide ovako drustvo, oni se
zaustave pa im pripovjede, sta je i kako je. Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli
tetu u njezinu kuu; ali im zalud bjese muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
Hodajui tako neveseli po polju i brinui se tetom, sretvu jeza, i on ih zapita, sta rade u
drustvu toliki, a oni mu kazu sve sta je i kako je. Onda ree jez: "Hajde da i ja sreu
pokusam, da vidim tko je to." Kad dou pred jamu, povie jez: "Tko je to u tetinoj kui?"
Jarac odgovori: "Ja sam jarac zivoderac, ziv klan, ne doklan, ziv soljen nedosoljen, ziv
peen ne dopeen! zubi su mi kao kolac, pregrisu te kao konac." Na to mu jez ree: "Ja
sam jez, svemu selu knez, saviu se u trubicu, ubosu te u g... .u" A moj ti jarac bjezi!

14
Dobra djela ne propadaju.
Bio je muz i zena, i imali su jednoga sina. Kad im sin poodraste, dadu ga na nauku, koja
e mu u neko vrijeme i pomoi. On je bio dobar i miran, i za najvise pun straha Bozijega.
Posto svrsi nauku, otac mu da brod i u njemu trgovinu, da kroz prostrani svijet ide i da se
trudi, ne bi li u starost roditeljima svojijema od pomoi bio. On se s brodom naveze, i
plovei po moru, sretne brod Turski i uje, gdje u njemu veliki pla stoji, te zapita
mornare na Turskome brodu: "Molim vas, sta se ta pla u brodu vasem uje?" A oni mu
odgovore: "Vozimo roblje, sto smo kroz svijet zarobili, i to oni vezani plau." Onda on
ree: "Molim vas, brao, upitajte kapetana vaseg, bi li ih na otkupe za gotove novce dao."
Oni ga odmah veselo poslusaju, potre i zovnu kapetana. Kapetan izie, i oni se odmah
pogode, on kapetanu brod i trgovinu a kapetan njemu vezane robove. On ih prizove k
sebi i pone ih pitati, oklen je koji, pa svakome ree da ide na svoju postojbinu, i tako
redom jedno po jedno, dok najposlije doe do jedne starice, koja je drzala do sebe
prekrasnu evojku. Kad njih zapita, otkuda su, baba mu plaui odgovori: "Ja sam
izdaleka, babica od dvora careva; a ova evojica, ovo je jedina ser careva, koju sam ja
iz malena gojila; pa po nesrei svojoj otide u basu, podaleko od dvora. Prokleti Turci
opaze je i uhvate, ona pone vikati, a ja opet po nesrei svojoj namjerim se blizu, pritrim
na glas, a oni uhvate i mene, i povedu obadvoje na brod." Potom one ne umijui ku
hoditi, a i nemajui su sto traziti kue svoje, zamole se njemu, da ih on uzme sobom. On
27
ih uzme, evojku vjena sebi za zenu, i ode natrag svojoj kui. Kad doe kui, otac ga
zapita, e mu je brod i trgovina. A on mu pripovjedi sve sta je bilo, kako je otkupio roblje
i otpustao kuama, "a ova" ree "evojka jest ser careva, a ova starica, ovo je careva
kutnja babica; one ne umijui kud, a i nemajui su sta traziti svoje kue, ostadose u mene,
i ja uzeh sebi evojku ovu za zenu." Otac mu se na to razljuti: "Nesretni sine, sto uini!
Za sto li izgubi moje blago bez i kake nesree i bez i kake napasti?" pa ga isera od sebe.
On potom sa svojom zenom i s ovom staricom zivljase dugo vremena u istome selu, ali u
tuoj kui, preporuujui se materi svojoj i ostalim prijateljima, ne bi li kakogod oca
sklonili da ga jopet k sebi primi, i da mu druga brod napravi, obeavajui se da e
unaprijed bolju pamet imati. Poslije toliko vremena otac mu se smiluje i primi ga k sebi
sa zenom i s onom starcem, i dade mu drugi brod visi i ljepsi od prvoga, pun trgovine
svake, da ide jopet trgovati. On otplovi, a zena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh
roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gdje vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u
tamnicu meu. On ih zapita: "Za sto to inite, brao? te siromas u tamnicu meete?" A
oni mu odgovore: "Za to, za sto nijesu carevine caru platili." Onda on poe k vlasniku i
zapita: "Koliko, molim te, ima oni narod pohvatani carevine da plati?" Vlasnik mu ree
koliko i toliko. Onda on opet proda svoj brod i trgovinu, i otkupi sve pohvatane seljake,
pa se opet vrati kui bez nista, i padnuvsi ocu pod noge kaze sve sta mu se dogodilo, i
plaui pone ga moliti za oprostenje. Otac mu se jos vise razljuti, i oera ga jopet od
sebe. Kako e sad nesretni sin, na koju li e stranu? kod bogatijeh roditelja sad prosi?
Dok nakon toliko vremena opet prijatelji okolo njegova oca nagovarajui, da ga opet k
sebi primi, obeavajui mu se oni, da vise ne e biti onakov kakov i do sad, ve da ga je
nevolja na bolju pamet nauila. Ve na sve duge jade otac mu se opet skloni, primi ga k
sebi i dade mu brod jos vislji i jos ljepsi od prvijeh. On ispise na krmu od broda iznutra
svoju zenu a na provu onu staricu: pozdravi se s ocem i s materom, sa zenom i sa svima u
kui, i otisne se ploviti. Plovei tako doe pod jedan veliki grad, u kom je car zivio,
ispustivsi svoja sidra stane grad topovima pozdravljati. Svi se graani zaude, a i sam car,
ne znajui ko je i sto je. Kad bude pred no, poslje car k njemu svoga ministra da vidi, ko
je i sto je, i da mu ree, da e sjutra na devet ura ujutru car doi na njegov brod. Ministar
poe, gdje e vieti uda? ugleda na krmi od ovoga broda ispisanu njegovu vjerenicu a
carevu ser, koju mu je car jos iz malena obeao bio, a na provu dvora careva babicu,
koju su zajedno s njom Turci zarobili bili, ali od radosti nije mogao sam sebi vjerovati,
niti je i kome za to sto kazivao. Dok sjutradan, devet ura zazvoni, evo cara sa svojim
ministrima na brod, pone se razgovarati, ko je i oklen je, i setajui se s prove na krmu
upazi evojku ispisanu na krmi i staricu jednu na provu od broda, i on pozna svoju jedinu
ser i nje babicu, sto su im Turci zarobili, ali ni on od velike radosti nije se mogao
uvjeriti, ve pozove kapetana dvije ure poslijed podne, da poe u njegov dvor da ga
iskusa, jeli istinito sto mu srce kaze. Po tom se pozdravi s njim i otide. Kad su dvije
zazvonile, kapetan otide na zapovijest carsku. Car ga pone ispitivati poizdaleka, sto mu
dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi! Spazi se on
odmah, da je ovo zene njegove roditelj, i pone mu sve zitije svoje redom kazivati, kako
je plovei po moru srio Turski brod, pun robova, i kako ih je svijeh otkupio, i svakoga
domu otpustio, "a ova evojka" ree, "i s njom ona starica, ne umijui ku hoditi a i
neimajui su sto traziti svoje postojbine, jer im je daleko bilo, ostanu u mene, i ja evojku
vjenam za svoju zenu." Kad par to uje, povikne: "To je moja jedina ser, koju su
prokleti Turci zarobili; a ta starica, to je od moga dvora babica, koja je nju jos izmalena
28
gojila i uvala; a ti ti es biti krune moje nasljednik, ve tri natrag svojoj kui, i dovedi
mi ser moju, a zenu tvoju, da je viu jos jednom prijed nego li umrem, i dovedi oca
svoga i mater svoju i svu Iamilju svoju, i prodaj sve imanje svoje; tvoj otac bie moj brat,
a tvoja mati moja sestra, a ti es biti moj sin i krune moje nasljednik, i svi emo zivljeti u
jednome dvoru." Potom zovne zenu svoju caricu i sve ministre i kaze im, sto se zbilo sa
seri njegovom. Onda se ponu svi radovati i veliko veselje initi. Potom car mu da svoj
veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi one, ali ree caru: "Svijetla kruno! ne e mene
kod doma mog vjerovati, ako mi ne das jednoga od svojijeh ministara." Car mu da
ministra, bas onoga kom je ser svoju obeao bio. I tako se oni otisnu i stanu ploviti. Kad
doma doe, otac mu se zaudi, oklen tako ubrzo doma se vrati, i brod ljepsi i visi dobavi.
On mu kaze sve sta je i kako, i materi svojoj i zeni i onoj starici objavi radosni glas, i
"evo" veli, "ako ne vjerujete, evo vam carskog ministra, koga je car sa mnom poslao da
se bolje uvjerite." Kad zena njegova ugleda ministra, povikne od radosti svekru svome i
svekrvi: "Jest istina, dragi oe, ovo je ministar oca moga, a moj nesueni zarunik." Oni
onda prodadu sve svoje imanje, i otisnu se ploviti. Ministar ovi gledao je svakojako
mladog nasljednika careva a vjerenice svoje muza da ubije, ne bi li se on s njome
vjenao, kako mu je od nje roditelja obeano bilo, da bi onda on nasljednik carski ostao.
Kad su ve bili na neki dio puta, zovne on njega notnjo, kad su svi pospali, da izie na
kuvijertu da se s njim nesto dogovori. On prave misli bez i kakvog straha izie gore, a ovi
ga onda uhvati i preko broda u more baci. Brod je jedrio, i on se ve nije mogao njega
uhvatiti. Onda ministar otide opet spavati. Mladoga nasljednika carskog iznese srea na
jednu seku podaleko od kraja, ali pod jednu pustinju, e nikome tuda prolazak ne bijase,
da bi ga izbavio. Kad ujutru svane, vide oni u brodu da njega nema, pa ponu plakati i
jaukati sudei, da se notnjo sam nehotice utopio, i nikako se nijesu mogli utjesiti i za
najvise njegova zena, jer su se premnogo pazili. Kad dou kod cara, jave mu nesreu,
koja im se u putu dogodila. Tada nastane tuga i pla u carskom dvoru za mnogo, i nigda
se utjesiti nijesu mogli. Njegove roditelje car primi i kod sebe ih uzdrzi kao sto je obeao
bio. Nesretni zet carev sjedei na ploi morskoj zivljase o travici, koja bjese pri ploi
prirasla, vas bjese ve pocrnio, aljine na njemu izagnjile, da se ne mogase poznati i ni od
kuda zive duse, koja bi ga izbavila, dok sreom njegovom poslije petnaest dana i petnaest
noi eto ti jednog starca na stapu pokraj mora e ribu lovi. On ga odmah stane vikati i
moliti, da ga na suho prenese. Starac mu se obea: "Hou" ree "ali da mi platis." ""Od
kud u ti platiti" odgovori mu on, "kad ni haljine na sebi nemam."" "Nista za to" starac
odgovori; "evo ja imam pri sebi kalamar i pero, ako umijes pisati da mi se potpises, od
svega svoga, sto bi i gda imao, da es mi polovicu dati." On na to pristane sa svim srcem.
Starac onda zagazi i doe do njega, on mu se potpise, a starac njega na suho prenese.
Onda on od kue do kue, od sela do sela, go, bos, crn i gladan, dade mu neko gae a
neko kosulju, samo sto tijelo pokrije. Nakom trideset dana donese ga srea u carev grad i
pred carev dvor, te sjedne sa stapom u ruci pokraj vrata od dvora, a prsten vjenani s
imenom njegovijem i njegove zene a careve sere jos mu je na ruci stajao. U vee sluge
careve prime ga u dvor i dadu mu sto je iza njih ostalo da jede. Sjutridan poe i sjedne
ukraj vrata od carske base; ali doe basovan te ga otole oera govorei mu, da e sad
car tuda proi sa svojom Iamiljom. On se otole makne i opet sjedne u jedan kraj od base,
dok evo ti cara gdje seta s njegovom materom, a otac njegov sa caricom, a zena njegova s
krvnikom njegovim, ministrom. Onim se jos nije hotio otkriti, ve oni setajui prou
pokraj njega i dadu mu nekoliko novaca; ali na onoj ruci kojom je novce prihvatao, prsten
29
je stajao, zena ga njegova ugleda, i ne mogui ni pomisliti daje on nje muz, ree mu: "Nu,
daj mi ruku, da viu prsten taj kakav je." Ministar, koji je do nje stajao, malo se ka i
prepane i ree joj: "Odmakni se" veli "kako bi s ovom odrpanicom govorila?" Ali ga ona
ne edne ni slusati, ve uzme prsten i pozna ime nje i nje muza. Kako se njoj tada uinilo,
kako li se srce bilo okamenilo, kad prsten ovaj vie; ali se opet ustrpi i premui. Kad
dou u dvor, kaze ona ocu svom, kako je prsten nje pokojnog muza poznala u prosjaka
onoga sto u basi sjease, "nego poslji" ree "neka ga zovnu, da ga ispitamo, od kud je
prsten oni u ruke njegove dosao." Car odmah poslje sluge, te prosjaka dovedu. Onda ga
car pone ispitivati, od kud je, i kako se zove, i kako je prsten taj u ruke njegove dosao.
On se vise ne mogase uzdrzavati da im se ne otkrije, ve pone im redom kazivati, kako
ga je ministar oni kad su bili u putu, preko broda u more bacio, i kako ga je srea na
jednu plou blizu kraja nanijela, na kojoj je petnaest dana i petnaest noi zivio o travi,
koja je pri ploi prirasla bila, i nakom ovoliko dana kako ga je starac jedan otlen izbavio,
"i evo" ree "Bog i moja pravica donese me opet mojim roditeljima i mojoj ljubi." Oni
kad ovo use, onijeme od radosti, a posto se malo razabrase, skoi car i zovne oca
njegova i mater i kaze im, sto se dogodilo od sina njihovoga. Ko bi sad mogao iskazati
radost ovu, koja ih obuze, kad su se poznali, kako li veselje u tome dvoru postade!
Odmah mu donesose svijetlo i novo oelo, izmise ga p obukose. Za toliko dana trajala je
radost i veselje ne samo u njihovom dvoru, ve po cijelom gradu, pjevalo se i veselilo, i
njega za mladog cara okrunise. Car odmah zapovjedi, te onoga ministra uhvate i da ga
zetu na volju da mu sudi. On mu sve oprosti, ne dade ga ni ubiti ni objesiti, ve samo
oera ga izvan njihovog carstva, da vise pod vlast njihovu ne pripada. Novi car pone
carovati, kad nakom malo dana njegova vladanja, evo ti mu onoga starca, koji ga je iz
mora izbavio, nosi oni potpis sto mu je potpisao, da e mu kad god bi sto imao, od svega
polovinu dati. Dosavsi starac u dvor, zamoli sluge da ga pred cara puste. Sluge uljezu k
caru i kazu mu, da jedan starac zeli k njemu uljesti. Car dopusti, i starac uljezavsi pokloni
mu se i poljubi mu ruku i metne mu kartu na koljeno. Car uzme i proativsi je ree mu:
"Dobro, stare moj, sjedi, ja sam danas car, ali da sam i prosjak, ja u rije moju i potpis
moj potvrditi; ve priekaj, da ponemo dijeliti. Car iznese knjigu i ponu prvo gradove
dijeliti: "Ovaj" ree "meni, ovaj tebi" pisui sve na kartu, doklen sve podijele od
najvisega grada do najmanje kuerice. Starac uzme svoju polovinu zapisanu svu u karti, i
pokloni je opet caru govorei: "Na, nijesam ja starac, oek zemaljski; ve sam ja aneo
Bozij, kojino sam poslan bio od Boga, da tebe iz mora izbavim za tvoja dobra ela, koja
si do sad pred Bogom uinio. Ve caruj i uzivaj, da ti bude dugovjeno." Anela nestane,
a on ostane sretno vladajui.

15
Careva ki i svinjare.
Bio jedan car pa imao ker, koja je imala na sebi tri belege: na elu kao zvezdu, na
prsima kao sunce, na kolenu kao mesec. Kad doraste do udaje, rekne ocu, da ne e ni za
koga poi koji njene belege ne pogodi, a koji pogodi, za onoga e poi, da bi bio najvei
siromah ili prosjak. Kad se to razglasi po svetu, stanu je prositi mnogi carevi i kraljevi, ali
ona nije htela poi ni za jednoga, jer ni jedan nije mogao pogoditi njezinih belega.
30
Jednom ona izie s dvorkinjama u setnju, i naie u polju na jednoga siromaska deka gde
uva jednu krmau i troje prasia, koji su u isti mah krmau sisali. Kad careva ki vidi
prasie, vrlo joj omile, pa se otisne od drugih devojaka i otide k svinjaretu, koje je malo
dalje od krmae stajalo, i zapita ga: "Hoes li mi da ti jedno prasence ispod svoje
krmae?" A svinjare odgovori: "Hou, gospoo." Ona ga upita: "Po sto?" A on
odgovori: "Ne istem nista, samo da otkrijes lice da te vidim." Careva ki onda otkrije
svoje lice i ne seajui se belege, a on joj opazi belegu na elu, pa onda uhvati jedno
prase i da joj, ona uzme prase i radosna otide kui s ostalim devojkama. Kad u vee dete
otera kui krmau i dvoje prasaca, otac napadne nanj i stane ga karati: "Gde ti je prase,
ubio tamo njega Bog! Ja gledam da zapatim, a ti raserdavas." Dete nije htelo kazati,
kome je prase dalo, nego ree, da je zaspalo, te praseta nestalo. Careva ki otisavsi kui,
odmah pokaze prase ocu i materi, i ono njima obadvoma omili, jer je bilo vrlo lepo, pa
reknu keri, da bi dobro bilo, kad bi mogla dobiti jos jedno, a ona mu odgovori, da ima
jos dvoje. Te tako sutradan digne se opet s dvorkinjama, i otide k svinjaretu, i zaiste u
njega jos jedno prase. A svinjare joj kaze, da e joj dati prase, ali da mu da da joj vidi
grudi. Ona odmah razdrlji prsi, a on kad joj vidi na prsima belegu, da joj i drugo prase.
Careva ki uzme prase pa vesela otide kui, a svinjare s krmaom i jednim prasetom
opet svojoj, i otac ga za drugo prase jos vema iskara Trei dan doe careva ki na ono
isto mesto, i zaiste od svinjareta i tree prase. On joj obea dati, samo da se otkrije do
kolena, da joj vidi kolena. Ona se otkrije, a on kad opazi na kolenu belegu, da joj i tree
prase. Onda careva ki otie i s treim prasetom svojoj kui, a svinjare sa samom
krmaom opet svojoj, i sad se i otac i mati jos vema rasrde, i tako ga iskaraju i izruze, da
jedva bez boja ostane. Posle nekoga vremena ree svinjare materi, da mu umesi jednu
pogau i ispee jedno pile i da mu natoi uturu vina i da struk bosiljka. Mati mu to sve
pripravi i spremi u torbu. On uzme torbu na rame pa poe i na polasku ree materi "Idem,
majko, da i ja pogaam carevoj devojci belege; ne bi li Bog dao da pogodim!" Mati mu
na to odgovori: "Jaoj, moj sinko, nema te sree u nas." A on joj opet ree: "Ja se nadam
majko, ako Bog da." I tako se digne i doe u carev dvor, kad tamo, a to dosao i jedan
Turin da pogaa. Kad ih izvedu k devojci da pogaaju, ree Turin svinjaretu: "Ded
sinove ti prvi govori, a ja znam sta u govoriti " Onda svinjare zane govoriti:
"Devojko, jeli ti na elu zvezda?" Tek sto on to izusti, a Turin mu u re: "Valaj bas smo
u jednoj misli." Devojka se otkrije pa ree deku: "E, to si pogodio; sad kazuj sta imam
na grudima." Deko odgovori: "Imas sunce." A Turin se odmah utakne: "Valaj i bila,
bas sam to hteo da izreknem." Careva devojka otkrije i grudi pa ree deku: "I to si
pogodio; kazuj jos sta imam na kolenu. ' Deko odgovori: "Imas mesec." A Turin:
"Moje mi vjere, sinove, sta emo nas dvojica sad? Ja sam to sve znao." Onda se svi
uzbune sta e initi: devojka je volela za Turina, jer je bio lep momak i gosposki
odeven, a svinjare u siromaskim haljinama. Najposle narede da obojica prenoe s
devojkom, pa kome nau ujutru devojku okrenutu, onoga da bude. Kad nastane no i oni
legnu spavati, a devojka se okrene Turinu. Onda deko ustane pa izie na polje, a
devojka zapovedi Turinu: "Idi brze i ti za njim, pa stogod on uzradi, ono radi i ti."
Deko izisavsi na polje, une u mraku, pa izvadi iz torbe pogau i peeno pile i uturu s
vinom pa stane jesti i piti. Turinu se kroz pomrinu uini da deko radi onaj posao koji
cara s konja stera, pa i on une i jedva se s velikim natezanjem oneredi. U tom ujui
Turin da dete nesto jede i mljeste, pomisli da ono jede svoju neist, pa stane i on jesti
svoju. Svinjare kad se najede i napije, uzme onaj struk bosiljka, pa se stane trti njime po
31
licu, a Turin pomisli da se ono maze svojom neisu pa uzme i on od svoje sto jos nije
bio pojeo, te se dobro umaze po obrazu. Posle uu obojica k devojci, i legnu uza nju,
jedan s jedne, drugi s druge strane. Devojka se opet okrene Turinu, ali od smrada i gada
nije mogla trpeti, nego se odmah okrene svinjaretu koje je mirisalo na bosiljak, i tako
ujutru nau devojku okrenutu k svinjaretu. Svinjare posle ostane onde kao carski zet, i
dovede k sebi oca i mater, te su ziveli sretno do svoga veka.

16
Sunareva majka.
Bijase brea jedna zena, pa usni da svake neelje po jedan dan ima jednoniiti doklen
rodi: ako li to ne usini, da e se u njoj provri dijete u sto drugo. Ona ovo poslusa, ali
nehotice zaboravi jedan dan jednoniiti, nego nesto malo izjede, te kad doe vrijeme do
roenja, rodi struk bosioka mnogo lijep i preko mjere mirisan. Ova je zena gojila ovi
struk bosilja, i oglasi se zanj po cijelom svijetu, dok nege u svijetu uje sin nekakvoga
cara, pa poe u kuu one zene. Kad carev sin vie ovi struk bosioka, omilje mu vrlo i
zamoli mater njegovu da mu ga daruje ili za dobru platu proda; ali ova ne sedne nikako
govorei: "Da mi das polovinu oine carevine zanj, ne bih ti ga dala." ujui ovo carev
sluga, prisapti svome gospodaru, carevu sinu, da nista ne zbori, da e joj ga on ukrasti, te
tako i bude: nekako ga ukrade i carevu sinu odnese a ovi njega dobro daruje i obeseli se,
pa zatvori struk bosioka u kamaru, a sjutradan uita veliki objed i sazove mnoge svoje
prijatelje na pir da im pokaze ovi struk bosioka. Kad objed bude gotov, pou sluge te jave
gospodaru da je sve gotovo, ali kad se vrate, nau sve peenje i varivo iskotrljano kroz
kuzinu i sve prosuto tamo amo. Kad sluge to vide, jave brze carevu sinu, a on videi zlu i
goru, porui gostima da ne dolaze, nego ih pozove kao sjutra, te tako i bude. Sutradan kad
bude sve spravno, i sluge pou da jave gospodaru, opet nesto sve rasprsa u kuzini, prospe
jela zgotovljena i polomi sudove. Zaude se sluge pa i sami carev sin, te naredi da se trei
dan trei objed pripravi, i postavi straze da vide kroz vrata ko to radi. Posto objed bude
gotov, izidu svi iz kamare i stanu virjeti ko e doi; kad li tamo sta je! evojka zlatnijeh
kosa, te oni uvaduri jednak skoe i u kuzinu utre te je uhvate i dozovu careva sina. Kad
je carev sin vidi, zaudi se i obraduje, pa je zapita otkuda ona u kuzinu, a ona se prepade i
ispovie mu na tajno da je ona oni struk bosioka sto ga on goji i u kamari mirise, pa da je
misljela da se on pripravljajui one objede zeni i da joj je zao bilo, jer se nadala da ne e
druge nego nju vjenati. Car ujui to i videi prekolijepu evojku obraduje se i obea joj
da e je vjenati, samo ako se po zakonu Hristovu pokrsti, i ona mu se obea da hoe. U
toliko doe nekaka potreba da carev sin ide na vojsku, i ne mogase mu se ionako nego da
ide. Na polasku prizove svoju milu pa joj ree: "Ja idem na vojsku, i tebe s velikom
ranom na srcu ostavljam, nego ti se molim da se ti opet prometnes u struk bosioka dok se
ja vratim, i da se nikome ne pokazes, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo oven
ovo malo zvonce, kad se ja, ako bo! da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se
provrzi kakva si danas." On poe, i tek sto se s njom poljubi, prometnu se ona u bosiok.
Dvije careva sina ljubaznice, videi da je carev sin prestao k njima dolaziti, dosjete se
jadu, da je kakvu drugu evojku k sebi dobavio a njih zaboravio, pa se dogovore da
navalice pou u kamaru e carev sin lezi. Kad uljezu, nista drugo ne vide nego haljine,
32
postelju i jos sto sto careva sina kroz kamaru i ovi struk bosioka; ali se nista ne dosjete.
Obijajui kroz kamaru tamo amo, eda se nije kakva evojka e sakrila, ugledaju i ono
malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradike u ruke uzme, te zvonce zazvoni. Zalosna
zlatnokosa mislei da je ono carev sin sto zakuca, na jedan put se prometnu evojkom i
meu one dvije iznenada stade. Posto ih vie, a ove dvije nju, zaudise se, i ove potonje
dvije dosjete se, te spopanu jadnicu i zakolju, pa je mrtvu u goru ponesu. U veer sluga
careva sina nosei veeru evojci, ne nae struk bosioka, nego po kamari strasnu krv;
dosjeti se svome zlu i bojei se, da ga carev sin ne smakne, pobjeze iz grada onoga.
Prolazei jedna baba onom gorom naie na evojku bez glave a glava kod nje, pa joj se
razali videi onaku mladicu, te stane brati nekakovijeh trava i ozivi je. A ova je baba bila
sunareva majka. Kad ona sirota ozivlje i vie da je u gori, zagrli babu i nikada se od nje
odvojiti ne hoase. Ali joj baba ree: "Ti, serce moja, hajde s Bogom kuda znas, ja
nijesam kadra ni sama sebe hraniti, ja sam siromasna bez nige nikoga, a ti si mlada i
zelena, pa kako ti Bog da." Odgovori joj ona: "Ne, za Boga tako! ti si mene ozivljela, i ja
sam tebe duzna do smrti ljubiti, a lasno emo zivljeti: ja u prodavati moje zlatne kose pa
i sebe i tebe hraniti, a kad sve kose prodam, ondar u travu po gori brati pa tebe hraniti."
Na ovo baba pristane, te sjutradan ova evojka odreze bi kose zlatne i poslje babu na
pazar, govorei da ga ne da za manje od sto zlatnijeh cekina. Poe baba u oni isti grad e
je carev sin bio, koji se ve s vojske vratio i vas grad u korotu stavio za smrt svoje
ljubavnice. Baba tamo amo hodajui, srea je nanese na careva sina, pa ga upita, hoe li
kupiti ovi bi zlatne kose. Kad carev sin vidi, vas umre od uda, dosjeti se da je ovo kosa
njegove drage, pak uhvati babu i upita, otkuda joj ova zlatna kosa. Baba se prepane i kaze
sve. Ondar on brze bolje uzjase na konja a na drugoga uzjase babu, te s njom u ono selo
e baba zivi. Kad tamo, upazi evojku e plae i narie svoga dragoga. On pritri k njoj
te se tu izljube, pa ondar s njom i s babom doma. Posto je car upita, i ona pripovjedi sve
sta joj se dogodilo, on naredi te one dvije proklete evojke pogube, a snjome se po
zakonu vjena, i babu do smrti kao svoju mater drzi i po smrti carski ukopa.

17
Lijek od maija.
Imase nekakav car jedinka sina, koji mu ve do oruzja dorastao bjese, pa setajui jedan
dan nastupi na maije, oboli i klijenit ostane savrtijeh noga i ruka. Car koji svoga sina
milovase vise nego svoju dusu, ego je bio koji ljekar u svijetu, nanj je dovodio i
obeavao polovinu carstva, ako ga koji izlijei, ali sve zaIajdu; dok jednu no u snu doe
mu nekaka evojka i ree mu: "Ti, estiti care, zaludu sve trosis okolo svoga sina, i
zaIajdu si obeavao polovinu carstva svojega ko ti ga izlijei, moja ti ga je majka
zamaijala, nego dobavi oi od zmaja, srce od azdahe i zmiju krilaticu uhvaenu izmeu
gospoa, pa svari u jednome loncu neomrenu a u vodi nenaetoj, od evojke samohrane
a na vatru samotvoru, pa neka za tri jutra popije na ste srca iz molitvene ase, ondar e ti
ozdraviti i mene vjenati." Prene se iza sna car i jedva ekase, doklen mu dan doe, ali ne
nae nikoga ko e mu sve ovo dobaviti, i ako je zaludu obeavao po carstva svojega ko
mu sve ovo donese. Najposlije jedan mladi obea mu se ako mu da ser za ljubovcu, i
car mu bez odgovora obea. Ovi mladi imase udotvorni prsten, te s njime kroza svijet,
33
nae azdaju, pa kad se viese, ona put njega da ga prozdere, a on put nje da je uIati. Kad
se sastadose, izvadi on oni prsten (a no bijase), zasja se jezero i planina od njega te joj
zaslijepi oi, izvadi andzar, zakla je i srce iz nje izvadi. Sad na udu kako e nai zmaja,
ali u da ih ima u najvisoijim gorama i da lete ispod oblaka, pa kad sunce zapadne, i oni
slete i poinu po vrhovima planina, te on tamo i ekase kad e se sunce smiriti, dok evo ti
jedan zmaj dolee i leze u jednu sumu, te ovi mladi sumke prikui mu se i pusta oganj
plavetan iz prstena te mu sazeze krila i oi zaslijepi, pa brze bolje malom skopicom
izvadi mu oi. Poslije toga poe da trazi zmiju krilaticu, i kazu mu da je nju lako uIatiti,
ma samo u oni trem kad se sunce pomoli iza planina, jer ona u sunce pogleda, i doklen
sunce dobro koplje ne oskoi, slijepa stoji. Tako on prezi kad e sunce izai, i sreom
nabasa na jednu, uIati je i prikolje i snjom u torbicu pa put za usi te k caru. Car se obeseli,
i dobavi lonac neomren, vode nenaete i evojku samohranu, no nema ognja samotvora.
Ali ovi mladi okrene okolo ognjista s prstenom tri puta i iznie oganj, te svarise u loncu
oi od zmaja, srce od azdaje i zmaju krilaticu i dadose da pije carev sin za tri jutra iz
molitvene ase, te prebolje i ozdravi. Car dade onomu mladiu svoju ker za zenu, i u
jedan dan ozeni sina onom evojkom koja mu je na san dolazila i odmah mu se javila,
kako mu je sin ozdravio, i udade ser, te tako stee sina, nevjestu i zeta hvalei Gospoda
Boga, koji moze kad hoe.

18.
Bibere.
Bila zena nerotkinja, pa molila Boga da joj da da rodi, makar bilo dete kao biberovo zrno.
Bog joj dade po zelji, te rodi musko dete kao biberovo zrno. Iz poetka u radosti nije
marila sto je tolisno dete rodila, ali posle doe joj na zao gledajui drugu decu koja su se
s njezinim rodila gde narastose na zenidbu i udadbu, a njezino ostalo kao biberovo zrno.
Onda okrene u pla i jauk svaki dan. Jedan put doe joj u san neko i kaze da ne plae
vise, bie njen sin veliki kao jablan. Iza toga sna ostane vesela, ali ne zadugo, jer malo po
tom doe joj sin i ree da mora ii kud mu je u snu reeno; i tako on ode a mati ostane
plaui. Isavsi on zadugo doe u jedan carski dvor pa ue u basu, kad tamo carska ki
sedi pod jednim drvetom i plae. On joj nazove pomoz Bog i zapita je, za sto plae, a ona
mu odgovori da je to drvo pod kojim sease, rodilo tri zlatne jabuke, da joj je otac
zapovedio da uva, ali doe ala ispod zemlje te za tri jutra odnese sve tri jabuke jednu po
jednu, te sad nesme ocu da kaze, a otac sazvao sutra silne goste da im pokaze sta mu je
Bog dao. On joj kaze da uuti, on e joj sve tri jabuke od ale doneti, samo da mu da dve
svoje sluge da idu s njim. Po tom on kupi jednu ovcu i zaklavsi je sva etiri erega metne
u torbu a ostalo baci pa ponesavsi i jedno uze ode sa slugama iza grada na jezero, i onde
digne jedan kamen pa ree slugama, da ga na uzetu spuste dole, pa kad zadrma uze, da ga
vuku gore. Tako ga sluge spuste, kad tamo lepa basa i kua, kad ue u kuu, a to ala
sedi kod vatre i u velikom kazanu nesto vari. Ala kako ga ugleda, skoi nanj, a on joj brze
baci jedan ereg mesa; dok se ona sagnu i uze meso, on ukrade jednu jabuku; ala opet na
njega nasrne, a on joj baci drugi ereg pa uzme i drugu jabuku, kad ala onaj ereg
proguta, ona opet na njega nasrne, a on joj baci trei pa uzme i treu jabuku; kad ala
etvrtom na njega nasrnu, on joj baci i etvrti ereg, pa bjezi natrag, i tek da se uhvati za
34
uze, a ala ispadne na polje, a on brze odsee od svoje noge mesa pa joj baci i zadrma za
uze, te ga izvuku gore. Potom preda carskoj keri jabuke pa ode. Malo vreme zatim
proe, a ala pone svaki dan gore izlaziti, te je svaki dan jela po jednu devojku koju su joj
morali iz grada slati redom, tako doe red i na carevu ker, koja je bila isprosena. Otac i
mati i sva gospoda isprate je do jezera, i onde izgrlivsi se s njom i izljubivsi otac i mati
vrate se kukajui, a ona ostane sama da eka alu. ekajui tako stane se moliti Bogu, da
joj poslje Bibere, koje joj jabuke od ale donelo, da je sad izbavi. U tom Bibere doe u
grad, a grad sav u crno zavijen. Kad on zapita sto je, i oni mu kazu, on brze na jezero i
nae carevu ker gde sedi i plae, pa je zapita, hoe li poi za njega, ako je od ale izbavi.
Ona ree: "Hou, ali ti me ne mozes izbaviti; jedan je samo koji bi mogao, ali toga
nema." "A koji je taj?" zapita on, a ona odgovori: "Istina da je mali kao biberovo zrno, al'
on bi mene izbavio." Bibere se nasmeje i ree joj da je Bibere sad veliki momak, i da je
dosao da je izbavi. Ona se zaudi i kad vidi prsten sto mu je dala onda kad joj je doneo
jabuke, osvedoi se da je on bas. Onda joj on kaze da ga malo pobiste, i ako zaspi da ga
probudi, kad se jezero zadrma. On legne njoj na krilo i ona ga pone biskati, te on zaspi,
kad u jedan put jezero se zanjiha, a ona pone plakati, i suza kane njemu na obraz, a on se
trgne, uzme ma i stane da eka alu. U tom eto ti ale sa devet glava, on je doeka i odsee
joj jednu glavu, a ala juris na njega, a on joj odsee i drugu, i tako svih devet. Po tom
zaiste od devojke maramu pa povadi svih jezika devet i veze u maramu, a devojci kaze da
nikom ne kazuje ko je je izbavio, on e ve doi kad bude vreme, pa onda ode. Kad i
devojka poe kui, srete je njen mladozenja i kaze joj: ako ne e kazati da je je on
izbavio, da e je ubiti, pa joj je sve jedno. Ona se razmisli, i opominjui se sta joj je
Bibere kazalo, da e doi kad bude vreme, obea da e kazati da je je on izbavio.
Mladozenja se vrati te ponese za svedoanstvo svih devet oseeni glava. Kad ona doe s
njim svome ocu i materi, nije se moglo znati koga vema grle i ljube, nju ili njega, i
naume, odmah da ih venaju, ali se ona naini bolesna. Kad proa nekoliko dana, eto ti
Bibereta, i kaze da je on izbavio devojku. Sad car kome e da veruje? devojka ne sme da
kaze, onaj preti da e je ubiti; te car naredi da im sud sudi. Kad iziu na sud, sud ree: ko
ima svedoanstvo, onoga je devojka. Kad onaj iznese glave a ovaj jezike, opet sud ne
zna, kome e da veruje, jer onaj kaze da nije glave odmah posekao nego potrao s
devojkom k ocu, a kad ovaj iznese devojaku maramu, on kaze da je devojka maramu od
straha izgubila. Onda car ree, da u jutru idu oba u crkvu na molitvu, tamo e biti i
devojka, pa ko pre doe, njegova je. Bibere nije htelo ii, dok ne zazvoni, a onaj se
digne u ponoi, ali im korai u crkvu, provali se pod njim zemlja i sav se isee na
nozeve. Onda devojka upali sveu i sedne kod jame da eka suenoga. Kad udari zvono,
eto ti Bibereta. Onda car vidi ko je prav, i vena svoju ker za Bibere. Po tom Bibere
## svojoj materi da vidi da je on veliki.

19.
Carev zet i krilata baba.
Otac i majka imali sina, pa ovaj usnio da je postao carev zet. U jutru kad se razbudi, kaze
ocu i majci daje nesto vrlo lijepo usnio. Otac i majka zapitaju ga sta je usnio, a on im
odgovori: "Vala neu da vam kazem." Onda ga otac i majka dobro izsibaju i nazovu ga
35
inatom pa ga oteraju. Ovaj siroma sto e, kud e, te na drum. Na ovom je drumu zadugo
stajao i plakao, dok evo ti carskog tatarina pa mu kaze: "Pomozi Bog, dijete!" A ovaj mu
odgovori: "Bog ti pomogao! kako si? sta radis?" "Fala Bogu, zdravo, kako si ti? a sta ti je
te plaes?" a ovaj mu odgovori: "E moj brate, usnio sam jedan san pa me terase otac i
majka da im kazem, a ja neseh, zato me izbise i kazase mi da sam inat, pa me oerase."
"E dobro", ree tatarin, "kad nisi seo njima kazati, a ti kazi meni, ja sam carski ovek, pa
u caru kazati, i ako bude sto dobro moze i za tebe lijepo biti." A ovaj mu odgovori:
"Makar da si i sam car, ja ti kazati neu." Tatarin otide, no im caru doe, odmah mu sve
kaze, kako je jednog deka na putu nasao i sto je s njim razgovarao. Onda car posalje
drugog svog oveka, te ovog junosu nae i pred cara dovede. Sad ga upita car, sta je
usnio, a ovaj mu odgovori: "Neu da ti kazem." A car mu ree: "Znas li ti, ko sam ja, i da
sam ja car, pa ako meni ne kazes, ja u te objesiti!" A junosa mu odgovori: "Vala ako si
bas i car, ja ti opet neu kazati." Sad ga car zatvori u jednu sobu do koje je bila jedna
velika soba, gdje je bila carska ker u kavezu. Ovaj je siroma poslije domisljao se, sto e i
kako e, kad u vee, moj brate! ali negdje zveckaju viljuske i kasike, junosa usamljen
razgledase, gdje je duvar slab, da ga kako prokopa i vidi, sta je u drugoj sobi i sto se u
njoj uje. Kad li, moj brate, prokopa, ali tamo carska ker zaspala pa joj vise glave gori
svijea sarena a nize nogu bijela, okolo nje spavaju sluskinje a na astalu svega dosta.
Ovaj se onda polagano provue kroz duvar i prikrade ka astalu, pa na ovom sta nae, sve
pojede i popije, pa onda onu sarenu svijeu iznad glave promijeni pod noge a onu bijelu
ispod nogu metne vise glave, pa onda otide na svoje mjesto a onu provalu tako zazida, da
se nikako nije moglo znati da je duvar kvaren. Kad se u jutru carska ker razbudi, vidi
svijee promijenjene a astal u svemu prazan, onda stane vikati na sluskinje govorei, da
su to one uinile. One se klese, da to nijesu uinile, ali carska ker to ne vjerova. Sad
carska ker poslje ocu svom prosenije, da u dvoranu nou sve neko dolazi i s astala pite i
sve ostalo pojede i popije, i da sluskinjama zapovijedi, da se ne usude vise svijee
mijenjati. Car joj uini po molbi, ali pri svem tom carska ker opet podozrijevase na
sluskinje. Da bi dakle i u snu viela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije
svijee joj mijenja, uvatila, namaze oi nekakvom travom, koja i u snu daje vid, pa onda
zaspi poslije veere. Posto proe dva tri sahata noi, a junosa opet provali zid i ue u
sobu te sve sa astala pojede i popije, pa onda uzme sarenu svijeu iznad glave, te je metne
pod noge, a ovu bijelu ispod nogu vise glave, pa poe da ide. U tome mahu uvati ga
carska ker za ruku, no kad vidi, kakvi je prekrasan mladi, onda ga ispita, ko je i sta je i
odkuda je u ovu apsanu doveden i zasto, pa potom mu kaze, nek se opet u svoju sobu
vrati. U jutru kad svane, porui carska ker ocu, da jos toliko jela i pia posalje
dokazujui mu, kako su joj sluskinje gladne. Car i to uini, i tako se od sad ranjase i
zadovoljavase junosa sa ovom ljepotom djevojkom dotle, dok carski Ierman ne izide, da
je ker njegova punoljetna i da e je udati. Kad ovo dozna carska ker, onda ona pise
svom ocu i kaze mu, da ona ni za koga drugog vee poi no za onog junaka, koji dzilitom
bedeme njinog grada prebaci. Razumjevsi ovo car pozove sve svoje velikase, vezire i
pase i zapovjedi im, da svaki svog sina povede u prvi petak. Kad ovi dou i svoje sinove
dovedu, onda car izvede svoju ker i sa njom iznese dzilit, pa onda po zelji svoje keri
zapovjedi, da koji misli i zeli biti carev zet, baca dzilit i bedeme grada prebacuje. U ovom
junastvu svi su se nadmetali, ali badava ni jedan ne moze ni na pola dobaciti. Kad to vidi
carska ker, onda zamoli svog oca, da onog roba, kojeg je prije tri godina dao zatvoriti i
kojega ona kroz duvar opaza kako dise i duvarove kree, izvede, i da ogleda njegovo
36
junastvo. uvsi ovo car mnogo se udivi i kaze, da je taj rob jost prije tri godine tu
zatvoren i da je on za njega i zaboravio, i misli, da je on davno istrunuo. Potom dade
istog roba izvesti i zaudi se vrlo, kad ga ugleda, kako je krasan mladi, te mu se odmah
vrlo dopadne i omili. Sad mu daje dzilit i zapovjedi, da ogleda, moze li bedeme prebaciti.
Ostala pak velika gospoda i njini sinovi smijahu se i potprdivahu govorei: "Ho! ho!
jadan ti je, da on prebaci bedeme gradske, kad sinovi Muhamedovi ne mogu." No ovo
njino smijanje preokrene se u zalost, kad viese, da ovaj junosa trideset arsina preko svih
bedema dalje prebaci dzilit i do polovine ga zaera u jedan veliki kamen. Sad car videi
ovakovog dobrog junaka i nemarei, sto je on rob bio i od niskog roda, pozdravi ga linom
musirom i potom dade mu svoju ljubaznu i prekrasnu ker za zenu a uz nju mnogo dara i
blaga mu pokloni. Kad vide ovo vezirski sinovi, jako im bude krivo i vrlo mu pozavide, i
da bi na koji nain od ovog junose carsku ker oduzeti mogli, naume snjime se opkladiti,
da vezirski sinovi u prvi idui petak spreme veeru za hiljadu ljudi a da carski zet povede
svoju zenu i hiljadu ljudi na zijaIet, pa ako sve ovo sto vezirski sinovi budu spremili, ljudi
ne pojedu, da carski zet njima ustupi svoju zenu i svu pratnju. Na ovo obje strane pristanu
i jos se pismeno obvezu. Kad prispije vrijeme, u koje je trebalo poi, onda carski zet
pozove druzinu, no ne doe mu vise nego devet stotina devedeset i pet ljudi. Sad carski
zet uzme ovijeh devet stotina i devedeset i pet ljudi i svoju zenu, pa se krene na put. Idui
tako nae jednog oeka koji se bijase sagnuo uvom k zemlji, i tako stajase. Sad mu carski
zet ree: "Pomozi Bog, brate!" a on mu odgovori: "Bog ti pomogao!" "A sta tu
radis?""Vala nista ,tek besposlen, pa slusam kako trava raste." Kad ovo u carski zet a on
mu ree: "Bi li ti, brate, posao sa mnom u druzinu? mene zovu vezirski sinovi na zijaIet,
pa bi i tebi bilo lijepo." A ovaj mu odgovori, da hoe, i tako carski zet dobije devet
stotina i devedeset i sest ljudi. Idui dalje nae drugog oeka, koji ukoen na putu stojase
i na sve se strane obzirase. Upita ga carski zet, sta on ovdje radi i sta isekuje, i ovaj mu
odgovori, da se je opkladio sa ticom da ona leti a on da tri "pa evo" ree, "tri sahata kako
sam ovdje zaisao, a tice jost nema." Zaudi se carski zet ovakovoj brzini, pa ga upita: "A
bi li ti, brate, posao sa linom u druzinu? mene vezirski sinovi zovu na zijaIet, pa e i tebi
biti lijepo "Ovaj se obea i poe, i tako carski zet dobi devet stotina devedeset i sedam
ljudi. Idui jos dalje opazi treeg oeka, koji u nebo gledase, i upita ga, sto u nebo gleda i
sta od tuda izgleda, a ovaj mu kaze, da je bacio dzilit u nebo, "i evo" ree, "tri sahata ga
ekam da pane, pa ga ne ima." Carski zet pozove i ovog, te i taj snjim poe, i tako dobije
devet stotina i devedeset i osam druga. Idui sa drustvom dalje jedan sahat, opazi opet
jednog oeka na putu, koji bijase zakuvao kazan od trista oka kaamaka, i za doruak mu
ne bilo dosta, te uzeo kuplau pa po kazanu loit strugue, nazove mu pomozi Bog, a ovaj
mu odgovori: "Bog ti pomogao!" "A sta tu radis?" "Vala," ree "nista, bijah napravio
malo za doruak, pa da bijase jost, mogase te poariti." Ponudi i ovog da snjim poe, a
ovaj rado pristane, i tako carski zet dobije devet stotina i devedeset i devet druga. Sa
ovom druzinom idui dalje nae petog oeka, ovaj bijase popio jedno veliko jezero vode,
pa stao na sredini te seiri, kako se ribe praakaju. Nazove mu pomozi Bog, a ovaj mu
odgovori: "Bog ti pomogao!""A sta tu radis?" ree mu carski zet: "Vala nista, jutros malo
podorukovah, pa se ovdje svratih na ovu vodicu, te malo pijnuh i gledam kako se ovi
crvii sickaju bez vode. "Ponudi i ovog, da s njim poe, a ovaj jedva doeka, i tako carski
zet dobije hiljadu drugara, pa snjima u mjesto. Kad tamo dou, onda odsjednu konje, pa
se malo odmore, a vezirski sinovi spremili veeru i svega dosta jela i pia, da i etiri
hiljade ljudi pojelo i popilo ne bi. Sad carski zet posalje onog sto je trista oka kaamaka
37
pojeo za doruak pa mu ne bilo dosta, i kaze mu da ogleda jelo i pie i vidi kako je. Ovaj
otide tamo pa uzme kuplau te od oranije do kazana, od kazana do oranije, ondale kusni,
ondale srkni, dok sve ostavi prazno, pa poslije i sve pie popije i doe carskom zetu pa
mu kaze, da je on sam veeru svu pojeo i da mu jos nije dosta. Kad ovo vidi carski zet,
onda pozove vezirske sinove i poiste njine zene da mu dadu. Ovi ga stanu moliti, da im
po ugovoru prvom ne uzima zene, ve da jost njemu opkladu uine, pa ako carski zet i
ovu dobije, onda da mu dadu svoje tri zene i sve imanje. Na ovo carski zet pristane i tako
se opklade, da oni uzare pe sto bolje mogu, a carski zet da nae jednog oeka od svoje
pratnje i u onako zazarenu pe bace, pa ako ne izgori, da mu dadu svoje tri zene i sve
imanje: ako li sagori, onda da carski zet njima dade svoju zenu i svu pratnju. Kad ovi
zazare pe, onda carski zet ree ovome sto je popio jezero vode, da ide i skoi u pe, a
ovaj odmah uskoi u pe pa bljune iz sebe silnu vodu i zar pogasi, pa onda stane pevati:
"U careva zeta sad e da bude etiri zene: nasa je opklada! nasa je pobjeda!" Videi
vezirski sinovi da i ovom opkladom ne mogose nista dobiti, uplase se zestoko pa umole
carskog zeta, te im odobri jos jednu opkladu, pa mu onda rekose da oni imaju krilatu
babu, a carski zet nek nae u svojoj druzini jednog brzog oeka, pa neka on tri nogama,
a baba neka leti, i koje prije sa izvorca ispod te i te planine vode donese, onoga da je
opklada. Onda carski zet povie: "Dajte mi iz druzine onog oeka koji se bio sa ticom
opkladio, da on tri, a tica da leti, pa tri sahata prije tice doe." Kad ovaj oek doe, onda
mu vezirski sinovi dadu jednu testiju a krilatoj babi tikvicu. Baba poleti, a ova poteci, dok
pre babe doe te vodu natoi. Taman natoi testiju, a baba doleti pa ga prevari te mu
uzme punu testiju a uklepa u ruke praznu tikvicu, pa poleti sto brze moze natrag, dok ovaj
tikvicu natoi, baba daleko izmakla: ali onaj sto uje kako trava raste, odmah opazi sum
babinijeh krila pa dotri i kaze carskom zetu: "Baba prevarila naseg oeka, uzela mu
punu testiju a uklepala praznu tikvicu, i dok ovaj natoio tikvicu, evo baba e je izmakla i
sad e biti tu: ja ujem ve kako leti." Onda carski zet pozove onog sto je bacio dzilit u
nebo i tri sahata ekao da padne pa ga jos nema, te ovaj ugleda babu pa potegne dzilitom
u oblake te babu u prsi, baba mrtva na zemlju padne, a oek stize i donese vodu. Sad
carski zet uzme tri zene vezirskijeh sinova i sve njino blago, pa sa svojom zenom
vezirskim snahama i pratnjom doe zdravo i veselo svom dvoru, gdje pozivi zadovoljno
do svoga vijeka.

20
Sveti Sava i avo.
Posao sveti Sava preko jedne planine pa srete avola. Kad ga avo ugleda, uplasi se i
sedne da pobjegne, ali ne mogne, pa se sada sretnu na putu. Sveti Sava rekne avolu:
"Pomozi Bog!" a ovaj odgovori: "Nije ti za tim stalo." "Kako si?" ree sveti Sava, a avo
mu odgovori: "Sta je tebi briga kako sam?" "Kuda hoes?" upita ga sveti Sava, a ovaj
odgovori: "Ni za tim ti nije stalo." "Sta bi radio?" ree sveti Sava; a ovaj mu odgovori:
"Radio bi bastovanluk, kad bi imao mrsave zemlje i takog ortaka." Onda sveta Sava kaze
avolu: "ujes, pobratime, bas ako hoes da radis bastovanluk, evo sam ti ja ortak, no da
se dogovorimo, kako emo i sta najprije raditi i sijati i ko e sjeme nabavljati." A avo
mu odgovori: "Vala, ako me i mrzi s tobom raditi i opet ti se pokoriti neu, ali samo hou
38
da nainim ugovor pa da otponemo raditi." Sad se dogovore da posade najprije mrki luk;
ovo i uine. Kad luk pone da raste, dosao bi avo pa gledao kako su lijepa i dobra perja
u luka, a ne gledase sta je u zemlji. Kad luk u najveoj snazi bude, onda sveti Sava
pozove avola, te doose. E ree sad sveti Sava avolu: "Pola je moje a pola tvoje, pa
biraj sam koje volis." Videi avo silna pera u luka prevari se i uzme ono sto je na zemlji,
a sveti Sava uzme ono sto je u zemlji. Kad luk stane zreti, dolazase avo poesto da ga
obie, ali mu ne bijase milo kad vidi da pera trunu i suse se. Luk sazri, pera sva uvenu, a
sveti Sava povadi luk i odnese ga. Ovo avola vrlo ozalosti pa se rijesi te jost jedan
ugovor sa svetijem Savom uini, da posiju i posade kupus, pa avo ree: "Ja u ono sto je
u zemlji, a ti ono sto je na zemlji" i tako bude. Kupus, moj brate, posade i ovaj sve
rastijase vise i razvijase svoj list, dok se i glavice ukazu. Videi ovo avo misljase: kad je
ovolika vonta na zemlji, to kolika mora biti u zemlji, pa se vrlo radovase. Kad u jesen
bude, sveti Sava doe te kupus posijee a avolu ostavi korenje. Malo za tijem evo ti i
avola! Tu su gajde, tu su svirale, huka, buka, pjesma i arata velika. Pa im jedan koren
izvadi i vidi, da nema nista, prenemogne se od muke pa onda umoli svetoga Savu, te jost
jedan ugovor naine, da posiju krompire, pa onda sto je u zemlji to neka bude svetoga
Save, a sto je na zemlji to da njemu ostane. Ovako i uine. Posiju krompire. Krompiri
izniknu, ukaze se najprije cimina, pa onda cvijet a za ovijem bobe. Videi ovo avo stane
se smijati i svetom Savi prkositi. No kad bude u jesen, onda cimina opadne i istrune, a
sveti Sava povadi krompire pa u trap. Nadimase se avo da pukne od zla videi ovako
sebe prevarena, kajase se sto je sa popom imao posla, pa opet umoli svetoga Savu, te
posiju senicu i ugovore: sto je na zemlji neka bude svetog Save, a sto je u zemlji to da
bude avolu. Kad senica poraste i uklasa, a avo doe nad ogradu pa gledase koliko je
izrasla, i govorase: "Iz malog zrna naraste ovolika stabljika." Kad bude u jesen, onda
sveti Sava pozove zeteoce, te senicu poznje, a avolu strn. Sad avo stane plakati pa od
ljutine ree: "Vala, pope, bas hou jos s tobom da posadim vinograd, pa sta bude, i ako
me jos i ove prevaris, onda od nasega ortakluka nema nista. I tako posade vinograd. Kad
vinograd tree godine rodi i pokaze se vrlo lijepo groze, onda se sastanu da opet biraju
sta koji voli. Sad sveti Sava upita avola: "Sto volis, ortae, ili orbu ili gustizu?" a avo
odgovori: "Vala ja u gustizu, a tebi dzaba orba." Kad vinograd sazri, onda sveti Sava
obere groze, metne u kacu pa posle istoi vino, a avolu ostane dzibra. Sad se, moj
brate, domisli avo te u dzibru naspe vodu, naini kazan i prepee rakiju, a sveti Sava tek
njemu, pa mu ree: "Sta je to, ortae?" a ovaj mu odgovori: "Peem rakiju, pobratime!"
Onda sveti Sava rekne: "Dajde, ortae, da vidim, valja li." A ovaj mu natoi u asu. Sad
sveti Sava srkne jednom, drugom, pa trei put blagoslovi i prekrsti se, a avo pobegne i
ree: "Vala, bas to je staru lijek a mladome bijes!" pa tako isezne, i vise ga nikako nema
tamo gdje uje da je pop.

Saljive prie
1
Pijesak i sveti Petar.
39
Doe jedan gradski lovac u selo da lovi. Okolo podna ue u kuu jednoga seljanina
poznanika da sto rua; posto sjede, pogleda okolo sebe i vidi vrlo malo zemlje u ono selo,
ve sve gola litica i silne gomile natrpane mali i veliki kamenja. Zauen upita seljanina,
koji o ruku raase: ,Boga, radi, pobratime, kako vi ove u ovome selu bez zemlje
mozete zivljeti, i od kuda ove silne gomile i rpe od kamenja?" "Zlo i naopako." odgovori
seljanin. "Priaju, gospodaru, nasi stari da su uli od svojijeh praedova, kad je Hristos
po zemlji hodao, da je hodio za njim sveti Petar i nosio vreu sitnoga pijeska, te gospod
e je htio da bude brdo, uzeo bi zrno pijeska i rekao bi: "Da umnozit sja" te su zato svuda
velika i visoka brda; a kad je dosao u nase selo, provali se svetom Petru vrea i vise
polovinu prospe."

2
Ko je to? - Nikola!
Jednoga seljanina vrlo pone progoniti brat, kojemu je ime bilo Nikola, i ne samo sto ga
je svaki dan progonio bio i glau morio, nego i svu oevinu proordisao, dok ga
najposlije nagna nevolja da odbjegne od brata go i bos, t.j. bez nige nista, i od toga asa
nijednoga ovjeka na ovome svijetu, kojemu je bilo ime Nikola, nije mogao na oi vieti
ni ime uti. Jednu veer kucne mu neko na vrata, i on poslje domaicu, svoju zenu, da
vidi ko je, a ona kad vidi, javi, da je siromah i da milostinju trazi. On kad uje, ree joj:
"Pusti ga unutra." Tek sto siromah sase da po obiaju pristupi da mu ruku cjeliva, zapita
ga seljanin: "Kako ti je ime?" "Nikola" odgovori mu siromah. "Nadvor, nadvor, iz kue."
dok jadni prosjak onako uplasen pobjeze bez obzira govorei: "Za sto, brate, ako Boga
znas?" "Kako zasto" odgovori seljanin, "dali ne znas da mi je s mojega brata Nikole i
sveti Nikola omrznuo, a kamo li nijesi ti!"

3
Moj je prednjak.
Bio jedan ovek pa imao zenu koja je htela svakad da je njena re starija, a siromah muz
morao joj davati za pravo. Jedan put kad su sedili pred kuom, proleti onuda veliko jato
zdralova, a jedan zdral pred svima izmakao pozdravo. Gledajui zena zdralove ree
muzu: "Vida, ovee, kako onaj zdral napred leti, ono je bas moj!" "Nije, zeno", rekne
ovek, "ono je prednjak i staresina onih drugih zdralova, a ja sam tvoj staresina, daklen je
moj prednjak." "Nije tvoj, nego moj", odgovori zena, i tako nije tvoj nego moj, oni se
posvaaju, te najposlije zena rekne oveku: "ovee, ako ne e biti moj prednjak, ja u
umreti." "Pa umri", odgovori joj ovek, "jedan put nek je i moja starija." Zena legne pak
se naini da je umrla. Lezei tako celu no, kad bude u jutru, rekne joj muz: "Ustaj, ili u
sad ii da zovem zene da te okupaju i nameste." "A jeli moj prednjak?" progovori ona, a
on joj odgovori: "Nije." A ona ree: "Kad nije, neka me kupaju." Po tom otide muz i
dozove zene, te je okupaju i nameste. Onda ovek kao nariui oko nje prisape joj:
"Ustaj, ili idem da te oglase." "A jeli moj prednjak?" zapita ga ona, a kad joj on opet
40
odgovori da nije, ona mu ree: "Kad nije, neka me glase." Kad ve doe vreme da se
sahranjuje, opet joj muz prisape: "Ustaj, sad e doi pop i aci da te prate u groblje." "A
jeli moj prednjak?" Zapita zena, a kad joj on opet odgovori da nije, ona ree: "Kad nije,
neka me prate." U tome doe i pop i aci i svet se iskupi, te je iznesu na avliju te
svestenik oita poslednju molitvu, a ovek kao plaui nad njom prisape joj: "Ustaj,
nesrenico! zar ne vidas da te hoe u raku da te nose?" "A jeli moj prednjak?" upita ona,
a kad joj on opet ree da nije, ona odgovori: "E kad nije, neka me u raku nose." Po tom
odnesu je u groblje, i kad je spuste u raku, svestenik po obiaju baci na nju zemlje pa ode
prvi. Onda muz rekne svetu: "Idite, brao, polagano kui mojoj, eto odmah i mene, samo
hou da je ja sam zemljom pokrijem tako sam joj se zaverio." Onda svet ko ode ko ne
ode, a muz se spusti u raku, pa vikne zeni kroz zaklopac: "Ustaj, prokletnico! Eto hoe
zemljom da te zatrpaju." "A jeli moj prednjak?" Zapita ona opet, a kad joj muz odgovori
da nije, ona mu ree: "Kad nije, ovee, a ti idi kui, podaj svetu neka jede i pije za moju
dusu, a mene neka zatrpaju." Kad muz vidi da nista ne pomaze, on digne zaklopac i ree:
"Ustaj! tvoj je prednjak, neka te avo nosi!" Onda zena ipi onako s pokrovom, pa stade
trati za svetom i vikati: "Stante, narode, moj je prednjak! moj je prednjak!" A svet kad
vidi, pomisli da se povampirila, pa bezi! a kad u pop gde ona vie: "Moj je prednjak!"
pomisli da ona misli njega, pa bezi koliko igda moze, a zena sve pretrala pa juri za njim
viui: "Stani, popo, moj je prednjak!" A kad pop vidi da e ga stii, padne od straha a
ona proe viui: "Moj je prednjak!" i tako otide kui.

4
Zet i punica.
Nekakav zet doe u punice, i sjedei kod vatre vidi e dvije zene dobro posole jedan
lonac, pa pomisli u sebi da ono sto se u loncu kuva, ve nije za jelo, i kao sto su zetovi u
punicama saljivi i bezobrazni, namisli da ga i on jost tako presoli, da se ni u usta uzeti ne
moze, pa onda ostavsi sam u kui, zavue obje ruke u slanicu i zagrabi pune pregrsti soli.
Slanica je bila od drveta i imala okruglu jamu, na koju se so unutra sipala i napolje
vadila. Na onu jamu on ruke uvue lasno u slanicu, ali ih zajedno, jos pune soli, ni po sto
nije mogao napolje izvui, i tako muei se oko toga i natezui, ruke podbunu da
najposlije ni jedne ni prazne nije mogao izvui. Kad u tom neko rupi na vrata, on brze
bolje sjedne, pa slanicu s rukama metne meu noge, da se ne bi vielo sta mu se
dogodilo. Kad potom sjednu za veeru, on od sramote ne smjedne kazati sta mu se
dogodilo, nego ree da je sit i da ne moze veerati nista. I tako poslije mnogoga nuenja i
moljenja, on na udo i zalost sviju kuana ne edne ni sjesti za soIru niti i sta okusiti. Kad
se po veeri eljad raziu iz kue, on ustane i nosei slanicu na rukama izie na polje, pa
ugledavsi za kuom kroz mrak svoju punicu e stoji, pomisli da je panj nekakav, pa
razmanuvsi slanicom udari je po pleima koliko igda moze, govorei tamo njoj mater:
"Ti meni ne dade veerati." Punica se na to trgne, i odgovori mu: "Ana te temate bilo!
Kako ti nijesam dala veerati? Ta nijesam li te zvala i nudila vise od deset puta!"

41
5
Za sto su prostaci siromasi.
Kad su narodi dijelili sreu ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i ponu dijeliti
dobra njegova, pa da bruskete meu, i koga sto dopane na sreu, neka ga nosi. Risani ne
znajui, sta bi oni odabrali za se najbolje, ne pristanu na bruskete, nego reku da svaki za
sebe izabira po svojoj volji, i da u isto vrijeme vide ko sto misli. Reku najprije Latini:
"Mi emo mudrost;" Inglezi: "A mi emo more;" Turci: "Mi emo polje;" Rusi: "A mi
emo gore i rudu;" Francuzi: "Mi emo aspre i rat;" "A vi Srbi, sta ete vi?" "Dok se
dogovorimo." reku, pak ni danas jost se ne dogovorise, te tako svaki svoje ponese.

6
Pop i parohijani.
Bude jedne godine silna susa, za to sastanu se seljani pred crkvom po leturiji, i ukore
popa kako mu nijesu prijatne molitve k Bogu, a u toliko je puta zalud molio za kisu. Pop
se nasao mudar i ree im: "Znadite, brao, da su mi juer poruili ozgor s neba da se s
vama dogovorim, u koji ete dan da vam poslje i koliko kise. Sad mi odgovorite." Ree
glavar od sela: "Eto sjutra u poneelnik." Odgovori pop: "Sjutra ne, za sto sam najmio
mobu, da mi okopavaju Irmentin." "A ono u utornik" ree glavar, a drugi odgovori: "A
zar nijesi vidio da mi je toliko zito prostrto na guvno da se susi?" "A mi hajdemo u
srijedu" ree glavar, a trei odgovori: "Ne u srijedu, mene je krsno ime, pak ako mi se
zvanice skvase, ondar kud u ja?" "A mi elajmo u etvrtak" ree glavar, a etvrti
odgovori: "Kako u etvrtak? da li ja ta dan ne zenim sina?" "Ajdemo dakle u petak" ree
glavar, a peti opet skoi: "Ne u petak, ljudi govore da nikaka srea u petak nije
probitana." "A vi, brao, ajdemo u subotu;" "Bogme ja ne u" odgovori sesta, "dognae
mi jedan ortak dva vola, ako se pogodismo, pak valja mi ih obidovati." Tadar ree pop:
"A vi, moji ljudi, ove druge neelje, dogovorite se, pak mi odgovorite." A seljaci se ni
druge neelje ne mogose dogovoriti, pa ni do danas.

7
Oklad sta je najbjelje
Dadu se u razgovor dva prijatelja, seljanina, sta je najbjelje na ovom svijetu. Jedan od
njih ree: "Mlijeko", a drugi da nije, nego jedna druga stvar, te se tako opklade. Ovi
potonji dakle zazovne na veeru onoga sto govori i oe da je mlijeko najbjelje, pak po
veeri spravi ga u svoju postelju da leze, te posto leze, odnese svijeu iz sobe u kojoj mu
je prijatelj lezao, i posto zaspi, prinese mu punan skip umuzenoga mlijeka pri postelji.
Notnjo digne se gost za svoje potrebe, te posred mlijeka, a iz mlijeka nasred kue
strmoglav, pa povie onako trapovijesan iza sna domaina. Skoi domain znajui, sta se
dogodilo, pak prinese svijeu, i ree mu: "Zao mi te, ali mi je milo e sam oklad dobio,
jer je dan bjelji od mlijeka."
42

8
Ljenivi slijepac.
Srete jedan lijenstina na putu slijepca e u jednu torbu nosi punu kruva a u drugu gusle,
pak sjede pred kuom jednom i uzme slijepac gusle te uza njih mnogo lijepu i krasnu
pjesnu ispjeva. Slusajui ga ljenivac, stane mu zaviditi govorei, da niko na svijetu lasnije
od slijepca ne zivi, a za to sto mukte jede a uz gusle pjeva bez najmanje brige, te pone
moliti Boga da oslijepi. Bog kao Bog, vala njemu, oduzme mu vid oinji, te ondar on
veseo. Kupi od njekuda gusle i pone se uiti pojati, te dobavi vou te s njime po svijetu
krenu sljepaki i svake pjesme pojui. Jedan dan zar su mu se bile gusle nesto pokvarile,
kako li, ele nikako ne mogase zapoeti da s njima napreduje, pak pred skupljenijema
nasmija se i ree: "Vala, gospodo, kad mi gusli lijepo ne isleisu, ne mili mi se ni da sam
oslijepio."

9
Zet u punicama.
Vjeri se jedan vrlo mrsavi i u licu blijedi mladi, a pri tom i vrlo Ialisa. Imao je jednoga
slugu kojega je nauio, da kad go bi se on sto pred kim Ialio o emu, da on vazda
pomaze mu polagivati, i ree vise nego sto je on rekao. Poe jedan put u punice i povede
sobom polazicu, kad tamo dou, doeka ih punica, i po veeri pone joj se zet Ialiti, kako
on umije dobro nasku knjigu, a sluga mu doda: "Umije nebore i Latinsku, te da znate
kako!" Dalje stane se zet Ialiti, kako ima vise od deset krava i volova, a sluga ree: "Ima
vaistinu i dvadeset." Dalje ree, kako moze na godinu od osam krastavaca dobiti trideset
cekina, a sluga potvrdi: "Moze, i preko sezdeset, duse mi i obraza." Najposlije ree, da
moze najvisega konja preskoiti, a sluga ree: "Moze, postenja mi moga, i dva jedan uz
drugoga." Slusala punica to i diila se, pa zapita zeta: "Za Boga, sto si tako blijed i zut u
obrazu?" A zet odgovori: "Ovo mi se samo u ljeto dogodi", a sluga potvrdi: "Jest, vjere
mi moje, i u ljeto i u zimu vazda jednak." Na to se vjerenik razljuti, pak mu ree: "Mui,
niij sine, ako si sve dosad istinu govorio, tu si najpotonju slagao."

10
Seljanin i gospodar.
Opotrebi jedan seljanin, koji posto je sve svoje oinstvo rasprosuo, skloni se da ide kod
kojega bogatasa sluzbu traziti, i nae jednoga bogata no pri tom prostaka, a zamoli ga, da
bi ga na sluzbu primio, i bogati odgovori mu: "Ja ou, no kakav zanat umijes?" Seljanin
odgovori: "Ja kuvati, ja pei na toliko naina." Bogatas ga na to zapita: "A da koliko bi
mi uzeo na godinu plate?" Seljanin odgovori: "Dvanaest cekina na godinu i da me ranis i
obukujes." Bogatasu se vrlo cijene uini, pa na to pristane i primi ga u svoju kuu.
43
Sjutradan u jutru digle se sve ostale sluge, eljad od kue, pa i sami gospodar, a novoga
naseg najamnika nema, dok okolo samoga podna ide gospodar rasren da ga zove, kucne
mu na vrata e je spavati posao, i on mu otvori. Kad ga nae da se digao iz postelje i
onako gola e sjedi, zaudi se pak mu ree: "Tako li se sluzi?" A on mu odgovori:
"Gospodine! ja te od jutrosnjega jutra sve ovako ekam, kako smo se i pogodili." "A kako
smo se pogodili?" ree gospodar, "da me ranis i obukujes", odgovori sluga "pak sam te
ekao, kad es doi da me obues."

11
Seljani kupuju pamet
Sastanu se jedan dan na obino mjesto starjesine i glavar od jednoga mjesta koji je na
moru skolj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne moze biti mudar kao sto
u druga mjesta ima mudrijeh ljudi. "Znate li, brao" ree jedan ponajmudriji "do esa je
to? Sve bez puste pameti, nego ajdemo skupiti pedeset talijera pa da posljemo u Mletke
trojicu od nas da kupe, jer su Mleii, uo sam, najmudriji i da toliko pameti imaju, da i
prodavati mogu pa i cijene." Svi na to pristanu, te skupe reene novce i oprave trojicu, te
u Mletke. Kad tamo dou, ponu pripitivati e bi je kupili i po sto oka. Tako se namjere
na nekakva majstora hitra u rugi i podsmijehu, koji im ree: "Ja u vam prodati ne oku no
litru, a dvije neka mi ostanu za te aspre." Oni pristanu, a on od nekuda dobavi jednoga
misa, te ziva zatvori u jednoj skatuljici, i ree im: "Evo vam pamet ove, nego odmah
bjezite doma, i ne otvorajte, prie no doma doete." Seljani se vrate veseli u isti brod, s
kojim su i dosli, pa kad dou blizu svojega mjesta, ree jedan od njih: "Vaistinu nije
pravo da pamet podijelimo svakome jednako, nego uzmimo mi trojica polovicu a
polovica neka svemu selu." Ostala dvojica pristanu odmah na to, pa kad otvore skatuljicu,
a mis kao mis pobjegne te se nege u brod zavue. Sad seljaci nanu kukati i lelekati a
jedan odgovori: "Sto vam je? evo je u brodu, nige nije pobjegla." Kad dou, doekaju ih
braa zeljno i radosno, no kad uju zli glas, ozlovolje se, pa se najposlije dogovore te
brod izvuku na suho i stanu ga redom uvati sve po jedan od sela, pa kad go bi sto seli
da komu mudro otpisu ili odgovore, vazda bi u brod otisli, da najprie pameti napune.

12
Krepao kotao
Izmisli jedan prosti seljanin, kako bi prevario nekog kamatnika trgovca u varosi, koji mu
je dosta krivice uradio, i poe jedan dan u trgovca molei ga: "Gospodaru, molim te,
uzajmi mi kotao rakijnski, da nesto rakije ispeem, a do danasnjega dana donijeu ti ga i
dobiti nanj talijer." Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan poe k
trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotli rakijnski govorei: "Znas, sta je,
gospodaru?" "Sta?" zapita trgovac. "Bogme se okotio tvoj kotao" odgovori seljanin, "i
evo sam ti zdrijebe od njega donio, jer je u mene zdrijeban i dosao, aja tvojega ne u."
"Bravo! bravo!" odgovori trgovac, "po tome se vidi, da si ovjek posten, Iala ti!" "Nego
44
molim te, gospodaru" pridoda seljanin, "neka jos koji dan u mene postoji kotao, jer ga
onako bolesna ne mogu spraviti." "Dobro dakle" odgovori mu trgovac. Poslije desetak
dana dotri uplasen seljanin k trgovcu, pa mu ree: "Gospodaru, ne znas nesree?"
"Koje?" zapita trgovac. "Krepao kotao." "Kako krepao, niiji sine!" prodere se trgovac,
"kako moze kotao krepati?" "Eto kako" prihvati seljanin, ,stogo se koti, valja i da
krepa." I na ovaj nain, kad trgovac potjera seljanina na sud, seljanin i u sudu dobije
razlog, i uzme veliki kotao za mali*.

13
Vina mijeh i njegova pjesma.
Krene seljanin u jednu varos na dva tri dni pred krsno ime da donese dva mijeha vina, te
kupujui onako zeljan kao i ostali seljanin napije se po zakonu, i nane po varosi kao kod
kue pjevati, pa i kad vino natovari, jednako pone kroz varos onako pjan pjevati i svijem
putem doma idui. Kad doe na jednu vodu, rastovari konja da mu poine i da malo
pospava, jer ga je san bio predobio i vino. Kad rastovari, sjede pokraj jednoga mijeha
punana vina i stane mahati glavom put njega udei se, kako vino onako veselje ovjeku
u glavu i u srce ulije, pak onda nane ga biti sto je najbolje mogao sakom govorei:
"Pivaj i ti, greben ti sviu! kad si u mijeh, ne oes pivati, a kad u me ues, koliko da trista
vrazi u me uu."

14
Ciganin i vlastelin.
Uputa se nekakva silna a pri tom bogata delija sam u koiji na setnju, i udalji se u daleke
planine kud ga je put nosio. Nagazi sluajno na tri etiri Ciganina, koji kad ga vide sama i
valjana dva konja, slakome se i namisle, kako bi mu ih najbolje i najpostenije ukrali.
Iskoe svi na put, i tek sto im delija pomoz Bog nazove, svi poskidaju kape i pred kolima
na gola koljena kleknu, i jedan od njih poe mu govoriti: "Blago nama, gospodine, kad
smo te doekali i da mozemo odvratiti jedan dio od onoga velikoga dobra sto je bio nama
tvoj pokojni otac uinio, ali ne znamo drugoga naina, nego emo svi tvoja kola i tebe u
njima vui." I tako odrijesi jedan od njih dva konja, a oni se podupregnu u kola i stanu ga
vui. Zauen mladi od take i tolike poasti, a i onako dian, pusti se da ga vuku. Kad
na jedan put prestanu Cigani, i tek sto reknu: "Jeli ve dosta, gospodine?" odbjegnu svaki
na svoju stranu, a vlastelin pogleda, kad li nije ni oinijeh mu prijatelja ni konja, i ne
znajui, sta li e kako li e, ostavi koiju nasred puta te pjesice natrag u grad. Kad doma
doe, upita ga mater: "Kamo ti kola i konji?" A on joj odgovori: "Tesko svuda bez
prijatelja, moja majko! ostavio sam ih prijateljima tvoga muza i moga pokojnog oca."

45
15
Kafa i njezino crnilo.
Kad poe jednom kum knez u kuma popa u varos na krsno ime, najprie iznesu mu kaIu.
Knez pomisli da je kaIa najvisa ast, i naumi kad se krsno ime sluzi, te kupi malo kaIe.
Kad doe kui, ree kneginji: "Spremi ovo kave tamo kad doe kum pop, da mu svaris."
Kneginja nije nikad kaIu ni viela a kamoli pila ali varila, i nakom nekoliko doba proe
pop pokraj njihove kue, a knez ga svrati u kuu molei ga, da prieka dok mu kavu
uine. Pone se pop izgovarati da nema vremena a da se no primie, ali zaludu. Uljeze
pop, a knez zeni: "Odmah kavu pristavi da se vari." Kneginja nastavi po pinjate vode i
svu kavu u vodu, onako ne poprzenu. eka pop kad e ta kava doi, kad kava nikad
varena, te pop zaprasi molei, da ga bez kave puste. Potri knez do ognja i zapita
kneginju: "Jeli ve varena? Jeli pustila crnilo?" pa kad vidi da nije, vrati se stidan
govorei: "Oprosti, kume pope, Boga radi! prevario me u vasu varosu jedan Lacman i
Lacmanski sin, te mi prodao nekakve kave koja ne pustava crnilo." Pop se nasmije, te
poe doma bez kave.

16
Kudrov i kusov.
Poturi se jedan obijesan Vlah, a pone vema jade Hrisanima zadavati no doklen je bio
u svoju prvu pravu vjeru. Nakom neko doba srete se na putu odza i pop, i dadu se u
razgovor. Odza da bi se potsmijao popu e mu se parohijanin poturio, kao rugajui se i
silei se ree mu: "Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra nasu
Tursku vjeru, i Turske mi vjere, takoga junaka u nase selo danas nema, niti je od kad ja
znam bilo." Nasmije se pop namjesto da se postidi, pa odgovori odzi: "Mi u nas zovemo
psa kad nema repa kusov, a onoga sto cijele usi nema kudrov, a pas te pas vazda."

17
Kad se ari nek se ari
Prispije na ruak kum u kuma tvrdice iznenada i kum mu se ni malo ne obraduje, ali mu
je za nevolju moralo biti da ga s veselim srcem doeka i predusrete, govorei mu: "Milo
mi je sto si prispio, ali mi je vrlo zao sto mi se estito nije namjerilo nego krtole na bistru
vodu." "Ostav' se, kume, duse ti!" odgovori gost, "samo kad je volja dobra, a uo sam da
je gladnu ovjeku namjerna najbolja." Po sto nas tvrdica to uje, poe u kuvarnicu, i tek
sto uljeze, zveknu se sakom po glavi, pak uzevsi soli baci u pinjatu govorei: "Eh moga
iskopanja!" No razmislivsi da sama so ne e osmoiti krtolu i povoljiti gosta, uzme i dvije
crljene paprike, te posto i njih vrh krtole vrze, ree: "Kad se ari, nek se ari."

46
18
Zea i vino.
Spopane teska zea jednoga seljaka posto je bio na poklade mesne objedovao, a ne
imajui od kuda da kupi, sreom vidi jednoga svoga susjeda e nosi punanu bocu vina iz
jedne krme doma za veeru, a seljanin zedan i zeljan vina, poe za njim, dokle ga
pristigne, pak mu otkrije da je zeljan vina i da je vrlo ozednjao tako da bi cijelu bocu da
ne predusi oblike popio. "Valaj ne es" odgovori mu susjed. Tadar ree mu zednji
seljanin: "A ti ovako: ajde peri mi ako svu ne popijem, a ti mi pljuni u brke." "Ou" ree
susjed i dade mu bocu vina punu u ruke, a seljanin pritegne onako zeljan i zedan i
svojski: odvali vise od pole, pak posto se dobro napije, odagne i ree: "Sad da ti je prosto,
pljuni mi u brke, kad si me ovako napojio." "Valaj nije pravo ja tebe nego ti mene, kad
sam ovaki magarac," odgovori susjed, i su po boce vina krene uzdisui svojoj kui.

19
Utopio se pop sto nije ruku dao
Ukrcaju se u jedan un pet sest prostaka i jedan pop da se prevezu preko jedne rijeke iliti
blata, dok ta jedan mah puhne zestoki vjetar i izvrne se un te svi u blato. Po srei svi su
znali plivati do samoga popa, dok nanu se topiti, te se svaki od njih uhvati za un i
prepliju na drugu stranu. Kad se vrate kui, kazu i popadiji sve kako je bilo, i da se pop
bez pameti i bez potrebe utopio. Stane u sav pla popadija kukati kao kome je nevolja,
pak ih zapita: "Kako se utopi?" A oni joj odgovore: "Kad se izvrnu un, i mi svi u vodu
panusmo, svi jednogrlice zavikasmo: "Daj pope ruku! daj pope ruku!" i on mogase lasno
dati tek da hoase, ma ne dade i u toliko se utopi. "Znam ja kukava kukavica" ree
popadija "da je tako, ma da ste mu zavikali: "Na, pope, ruku, hoase skapulati, jer je
vazda (tesko mene!) nauio uzimati, a ne davati."

20
Zla zena sauvala muza.
Zapanula bijahu dva brata na kraj puta da ekaju krvnika koji im je ponedavno oca ubio, i
koji se ta dan s pazara vraao. Kad ga upaze na jedan puskomet, priprave se da ga ubiju,
ali on imadijase jos jednoga druga koji mu ree: "Brzaj, ako Boga znas, mre; ne emo
noas nikad kui doi," a krvnik mu odgovori: ,.Meni se, brate, duse mi! ne mili u pustu
kuu uljesti za to sto imam nesretnu zenu, i prosta Turska sablja ma ne njezin jezik, i ko
bi me ubio, dusu bi stekao." Ovo ujui dva brata, ree stariji: "Vaistinu, kad ovako zlu
zenu ima, bolje bismo mu uinili da ga ubijemo, nego ajde da ga ostavimo." I tako ga
puste i ve mu o glavi nijesu radili.

47
21
Za sto se sveti Ignjatije zove Bogonosac.
Sveti Ignjatije jedan dan orase, i o pasu mu visase tikva iz koje prisrkivase vodu kad
ozedni. Proe putem Hristos i vidi ga, pa ga zovne: "O Ignjatije!" a on mu se odzove:
"Sto veljase! ko me zove?" Onda Hristos ree: "Pomaga ti Bog!" "Dobra ti srea,"
odgovori Ignjatije, a Hristos opet ree: "Oli mi dati malo vode da pijem?" "Ou, oe, a
za sto ne" odgovori Ignjatije, "nego doi ovamo." A Hristos mu ree: "Dosao bih, nego
preko ove rijeke ne mogu pregaziti." U to ostavi Ignjatije volove, izuje se i prijee s onu
stranu rijeke, kad li tamo, ne vidi nikoga i uzalud zove, te se on opet uputi natrag. Razali
se Hristu (Iala njemu) da se mui, pa mu ree: "Priekaj me malo, eto me!" Kad k njemu
doe, uzme ga sv. Ignjatije na plea. Kad budu nasred rijeke, ree Hristos Ignjatiju:
"Ignjatije!" A on se odzove: "Sto veljase?" "Jesam li ti tezak?" zapita Hristos, a Ignjatije
odgovori: "Bogme jesi, kao sva sila vasiljena." "Bogme si pogodio, i jesam bas sva sila
vasiljena," ree mu Hristos, i nestade ga.

22
Bonik i bolest.
Razboli se jedan bogati no prosti ovjek tako da je u dvije tri godine dana sve ljekare nad
sobom izmijenio bez svake pomoi. Najposlije mu dosadi te stane moliti Boga da umre.
U tome doe k njemu od nekuda nekakav kaluer, i tek sta ga vidi, ree mu: "Blago tebi,
moj bolesnie i Hrisanine, kad toliko bolujes!" Bolesnik mu ree: "Kakvo blago? Ovako
blago Bog tebi dao pak da se nasitis!" "Ja sam itao" ree kaluer, "e stoji napisano: A
sta gospod ljubit kogo, togo nakazujet." "A sta e to rei, oe", zapita bolesnik, a kaluer
mu odgovori: "Bogme rei e, da koga Bog ljubi, togaj se i opominje, pa tako se
opominje i tebe, nego mu zaIali." "Ou" odgovori bolesnik, "ali bih mu vise zaIalio da
me zaboravi do pet sest godina; a ovo bih dobro, ako si ti oe kail, tebe darovao."

23
Grjesnik i ludi ispovjednik.
Otide nekakav grjesnik Hrisanin k ispovjedniku na veliki poneelnik da se ispovjedi, te
izmeu ostalijeh grijehova kaze da se je pet puta uz asne poste omrsio. Kad uje
ispovjednik, sav u trepetno udo ostane, i zavie: "Bjez', grjesnie! ja te ne mogu
odrijesiti od grijeha prvo nego pitam vladike, nego doi sjutra." Kad po tom ispovjednik
otide k vladici i zamoli ga da on odrijesi grjesnika od grijeha, vladika se stane u cijeli
grohot smijati, pak mu se naruga kako on ne zna za ovaki mali grijeh pokoru iznai, pa
mu ree: "Neka oita tri oe nasa i etiri bogorodice djevo, pak odmah neka se priesti."
Sjutradan evo ti grjesnika da primi pokoru, i posto mu ispovjednik kaze sta je vladika
naredio, ree grjesniku: "Moli Boga, sto je nas vladika dobar a znao bi mi kazati kako se
mrsi uz asne poste." Tek sto ispovjednik otpusti onoga, evo mu drugoga na ispovijest,
48
koji mu ree da je tri puta mesa uz poste jio. Sad se nae u udu nas ispovjednik ne
znajui, koliku e prema grijehu pokoru izmjeriti, pa posto vie da ne moze na kraj izii
po pokori koju je vladika malo prie kazao, ree grjesniku: "Jos dva put jei mesa, to jest
sjutra i prekosjutra, pa oitaj tri oenasa i etiri bogorodice djevo, pa u etvrtak pristupi
sa strahom da se priestis."

24
Kum i njegova prasica.
Jedan seljanin zamoli nekakva drugoga bogatijega od sebe u istome selu da mu kupi
jedno malo prase, jer sam nije imao od kuda da ga kupi, pa kad uzraste da ga podijele; i
ovi mu ga kupi. Kad doe vrijeme da se prase ubije, pomisli u sebi onaj siromasan seljak
da nije pravo da mu uprav polovicu od njega da, pa neznajui, kako bi uradio ili da mu od
njega vista ne da a da posten ostane, poe k svome kumu da se svjetuje. Kum mu ree:
"Ti prase ubij pred veer i javi ortaku da sjutradan doe u jutro, da ga s tobom podijeli,
pa kad doe u jutro, poni kukati i plakati i reci mu, da su prosle noi ukrali, a prase
mrtvo objesi o prozoru da visi." Seljanin se obraduje, kako e cijelo njemu ostati, i uini
onako, kako ga je kum svjetovao. Kad seljanin prasca zakolje i objesi, kum se privui po
noi i prase ukrade. Kad u jutru seljanin vidi da zbilja prasca nema, on brze bolje
kukajui ka kumu, i kaze mu: "Kume ah za Boga! Meni ukradose noas prasca." "Tako,
tako, kume, vazda govori", ree mu kum, a on mu opet ree: "Ma zbilja ti govorim,
kume, tako mi svetoga Jovana koji je meu nama." A kum opet: "Tako, tako, samo,
kume, vazda govori." "Ali se ne salim, ujes? nego su mi ga ukrali" ree opet seljak, a
kum jednako: "Tako, tako kume", te ortacima ne dopadne nijednome ni dijel.

25
Kapa i svat.
Zovne pobratim pobratima u svatove. Ovaj je imao sve pripravno od haljina, jere se
svadbi nadao, ali samo kape nije imao, ili je nije imao od kuda kupiti ili nije mogao
dobaviti, te se tako nae na udo, i nevolja ga naera, te poe u jednoga susjeda i zamoli
ga da mu uzajmi kapu, doklen se iz svatova vrati, i ovi mu je uzajmi i kaze, da mu je uva
kao svoje oi u glavi, jer je i on ne nosi no samo od sveca do sveca. I tako pobratim poe
u svatove, ali njegov susjed koji mu je kapu uzajmio, ekao je zgodu kad su svatovi s
evojkom dosli u crkvu, tek sto mu susjed ue u crkvu, a on mu onako pred cijelim
narodom povie: "ujes! uvaj mi kapu".

26
Slovo ize, ali sirca nize.
49
Zapisao kaluer na sircu (e se reze) ize (i), da bi poznao, ako ak osijee malo od sirca.
Kad kaluer izie iz sobe, onda ak uzme sirac, da osijee malo, a kad vidi na sircu ize,
onda osijee poveliku krisku, pa zapise opet onako ize, kao sto je i bilo. Kad doe
kaluer, pogleda sirac i uzme u ruke: "Va istinu slovo ize, ali sirca nize."

27
avolska slanina.
Nekakav kradljivac zamotri danju u oveka slaninu na tavanu, pa poe u vee, posto ljudi
pospe, te se sastrag popne na somi, i uvue se na tavan. Posto skine slaninu i uprti na
lea, poe gredom da se vrati natrag, pa se nekako omakne, te padne na sred kue, e je
spavao ovek sa zenom i s ecom. Kad ovaj bubne sa slaninom meu njih a ovek skoi
onako u mraku, pa stane vikati: "Ko je to?" A kradljivac odgovori: "Ja sam avo." A
ovek krstei se povie: "Pa sta es ove, anate te mate bilo?" A kradljivac odgovori:
"uti, evo sam ti donio jednu slaninu." A ovek, jos vema uplasen, povie: "Idi bez
traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!" A kradljivac onda ree: "E dobro, kad ne es, a ti
mi pridigni slaninu da idem." ovek mu dragovoljno pridigne slaninu, samo da mu se
avo kine iz kue; i on uprti slaninu na lea, i odnese kao svoju. Kad u jutru svane, onda
ovek vidi, da je avolu pridigao svoju slaninu.

28
Ero s onoga svijeta.
Kopao Turin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turin da prepne i da napoji.
konja, a Turkinja ostane odmarajui se u ladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog
kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" "Ja sam, kado! s onoga
svijeta." "Je li Boga ti! a nijesi li vieo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko
mjeseci?" "O! kako ga ne bi vieo! on je moj prvi komsija." "Pa kako je, Boga ti!
Kako zivi?" "Vala Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta mui bez asluka: nema zasto da
kupi duvana, niti ima im da plati kavu u drustvu." "A oes li ti opet natrag? ne bi li mu
mogao ponijeti, da mu posljem malo asluka?" "Bi, zasto ne bi, ja idem sad upravo
tamo." Onda Turkinja otri tamo, e joj se muz bio skinuo od vruine, te uzme kesu s
novcima, i stogo bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa
metne u njedra, pa bjezi uz potok. Tek sto Ero zamakne uz potok, al eto ti Turina e
vodi konja da napoji, a Turkinja te predanjga: "Da vidis, moj ovee! tuda sad proe
jedan kmet s onoga svijeta, pa kaze za nasega Muju, da se mui bez asluka: nema za sto
da kupi duvana, niti ima im da plati kavu u drustvu; te sam mu ja dala ono novaca, sto je
bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu zena
kaze, da je otisao uz potok, onda on brze bolje skoi na gola konja, pa poeraj uz potok!
Kad se obazre Ero i vidi Turina, e tri za njim, a on onda bjezi! Kad doe pod brdom u
jednu vodenicu, a on utri unutra, pa povie vodeniaru: "Bjezi, jadna ti majka! Eto
Turina, da te posijee; ve daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjezi uz brdo tuda
50
oko vodenice." Vodeniar, videi Turina e tri na konju, poplasi se, i, neimajui kad
pitati, zasto e i kroz sto da ga posijee, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa
iznad vodenice bjezi uz brdo! Ero metne vodeniarevu kapu na glavu, pa jos uzme malo
brasna, te se pospe, i naini se pravi vodeniar. U tom i Turin dotri pred vodenicu, pa
sjase s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i taki ovek, sto je sad tu usao u
vodenicu?" A Ero mu kaze: "Eno ga vidis, e utee uz brdo." Onda Turin: "Drzi mi
more konja, drzi mi konja." Ero uzme konja, a Turin uz brdo za vodeniarom, ovamo
onamo po bukviku. Kad ga ve stigne i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, sto si prevario
moju zenu, te uzeo da poneses Muji na oni svijet?" Vodeniar se stane krstiti i snebivati
"Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vieo tvoje zene, ni Muje, ni novaca." I tako im
proe itavo po sata, dok se osvijeste, i vide, sta je. Onda Turin potri, na vrat na nos k
vodenici; kad tamo, ali oes! Ero uzjao konja, pa otisao bez traga, a Turin savije sipke,
pa pjesice k zeni. Kad ga zena opazi bez konja, a ona povie: "Kamo, ovee! sta uradi?"
Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu
poslao i konja, da ne ide pjesice."

29.
Sta je najgore na svijetu, ili Pijan Srbin i gladan Turin.
Razgovarali se Turci u kavani: Sta je najgore na ovom svijetu. Jedan veli: Zla zena; drugi
veli: Zla godina; trei veli: Zla ud i t. d. Dok jedan povie iz budzaka: "Turske mi vjere!
vi ne znate nijedan sta je najgore na ovome svijetu; nema nista gorega od pijana Vlaha i
od gladna Turina. Jedan put ja mrtav gladan doem pred jednu vlasku kuu, a Vlah pred
kuom tese drzalicu za budak. Kako ja sjasem s konja, a ja poviem na Vlaha: drzi more
konja, pa vii Vlahinju, neka mijesi pogau, i kuva cicvaru i pee kokos; pa onda otidem
u kuu. U kui sjedi, sjedi; ekaj, nema nista! ni Vlaha ni Vlahinje; nit' se sta pee ni vari.
Onda ja skoim, pa iziem na polje, a to moj konj stoji, e sam ga i sjao, a Vlah jednako
tese i elja drzalicu. Onda ja ne znajui, da je krmak pijan, svrnem lulu, pa njega
kamisem preko lea, a on se ispravi, pa ni pet ni devet, nego raspali drzalicom mene iza
vrata, a ja bacim ibuk, pa poem rukom za noz, a on jos jednom, aja te na ruke. I Turske
mi vjere! da ne doleese zene, adijahu biti govana i od mene i od njega."

30.
Ero i Turin.
Orao Turin ralicom po strani iznad nekake uprije, a Ero putem erao nekoliko konja
natovarenih. Kad se Ero prikui blizu, onda Turin stane vikati: "a saronja, a! i ti imas
pamet, a Ero je nema." U tom Ero doe na upriju, pa naera konje preko uprije, a njega
stane pomaganja: "Jaog mene do Boga miloga! Sto u sad?" A Turin, kad to uje, brze
bolje ustavi volove, pa stri k njemu: "Sta je more Ero? Sta je?" "Og mene do Boga
miloga! eto odose mi konji, a ja ostadoh za vodom." "Ajde more i ti za konjma." "Ne
smijem, gospodaru! Bog a Bozja vjera, ja tuda za zivot prei." "Be ajde more ne luduj,
51
kako ne smijes prei preko uprije, kuda ide svijet i konji natovareni prelaze." Ajja! Ero
ne e niposto, nego jednako jaue i lelee. Onda Turin: "Ajde more sta es dati, da te
prenesem ja na leima?" "A sto istes, gospodaru?" "Daes mi dvanaest perpera."
"Ajde de!" Uprti Turin Eru, te prenese preko uprije, a kad ga spusti na onoj strani,
onda se Ero stane pipati po njedrima: "Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Bozja
vjera!" A Turin: "Kako nemas, bre, ana seni sitim! Zasto lazes? Odi opet na lea." Ero
uzjase opet Turina, te ga jos jednom prejase preko uprije; pa ga onda zbaci Turin na
zemlju: "Eto, kurvo! crkni tu, kad nemas im da platis," pa onda otide svojim volovima i
pone opet orati; a Ero onda skoi pa preko uprije: "Ej Turine! gledaj kako i tvoj
saronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaha dvaput preko uprije."

31
Ero i kadija.
uvao Ero kadijna goveda, pa imao i svoju jednu kravu, te isla s kadijnim govedima.
Jedan put se dogodi, te se pobode kadijna krava s Erinom, pa Erina krava ubode kadijnu
na mjesto. Onda Ero brze bolje otri kadiji: "estati eIendija! tvoja krava ubola moju
kravu." "Pa ko je kriv, more! jeli je ko naerao?" "Nije niko, nego se pobole same."
E vala, more! marvi nema suda. Onda Ero: "Ama ujes li ti, eIendija! sto ja kazem:
moja krava ubola tvoju kravu." "A a! more! stani dok pogledam u itap;" pa se segne
rukom, da dovati itap, a Ero te za ruku: "Ne es, Bog i Bozja vjera! kad nijesi gledao
mojoj u itap, lje ne es ni tvojoj."

32.
Hoe vodeniar u vojsku.
Jednome vrlo bogatu trgovcu doe red da ide na vojsku, on se spremi sto se ljevse moze,
obue na se stojee haljine, pripase svijetlo oruzje i odjene svoga hata vrlo lijepo pa poe
na vojsku. Idui putem naie pored jedne vodenice u kojoj bijase vodeniar, koji imaase
etiri isla kamena, i bijase vrlo bogat, a vodeniar kako ga opazi, otri pred vodenicu.
Trgovac mu ree: "Pomozi Bog", a vodeniar odgovori: "Bog ti pomogao!" pa ree: "A
kud Bog da gazda?" a ovaj mu odgovori: "Hou, brate, u ime Boga na vojsku." E veli,
moj brate, ree vodeniar: "Lako ti je ii na vojsku; da ja imam takoga konja, tako oruzje
i take haljine, i ja bih isao." Kad ovo, moj brate, u trgovac, a on ree vodeniaru: "E
dobro, brate, ako samo hoes, a ti hajde, evo ti i oruzje i konj i moje haljine, a ja u
uvati, vodenicu dok se ti vratis." Seljak kad ovo uje, odmah svue sa sebe vodeniarske
haljine, te na trgovca, a trgovake haljine na sebe, oruzje pripase i konja uzjase, pa ode na
vojsku, a trgovac u vodenicu pa umjesi opornicu i popree u vatru pa eka, dok se ispee,
te rua i osta uvati vodenicu. Kad seljak doe na vojsku, odmah se pobiju, i nekako u
prvi mah nadvlada neprijatelj, a ovaj pone bjegati. Videi jedan neprijateljski vojnik da
ovaj bjega, naturi se za njim te ove te one da ga posijee, dok ga stigne pa ne pogodi
po vratu, ve mu odsijee sabljom temenjau i ugleda mu se mozak. Kad ovo vidi drugi
52
vojnik a on povie: "Ojoj! eno u onoga se vidi, brate, mozak." A ovaj mu nesretni
odgovori; "Nije ovo, brate, mozak nego g... a da je ovo mozak, on bi uvao svoju
vodenicu, ono, brate, mozga gdje ostade u vodenicu."

33.
Bekri-Mujo.
Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav Turin, Bekri Mujo (Mujo pijanica),
kome je iza oca ostalo nebrojeno blago, pa on propivsi se sve popio i proerdao, tako, da
nikakih drugih haljina nije imao, osim jednoga ebeta, kojim je ogrnut po sokaku isao, i
nekake stare kapetine, kroz koju mu je perin bio propao. Jedan put srete ga Turski car na
sokaku pijana, i stane ga karati, sto je toliko blago propio i do takoga sramotnog stanja
dotjerao; no on se okorno osijee na cara, govorei mu: "Sto je tebi stalo, sto ja pijem?
Ako pijem, za svoje novce pijem; a ti ako mislis, da ja nemam novaca, posto es mi dati
Stambol?" Car prem da je znao, da on nema ni pare, opet pomisli u sebi, da ga nije
podgovorio ko drugi, ko ima novaca, pa posto se obree, ne moze se natrag udariti, i zato
mu odgovori: "Ne dam ti, Mujo, cijeloga Stambola ni posto, nego u ti pola dati po to i
po to, pa onda za nevolju mozemo u njemu oba carovati." Mujo mu na to odgovori:
"Dobro! Sutra u ti u jutru donijeti novce." I tako se rastanu. Kad sutradan Mujo ne doe
u odreeno vrijeme s novcima, car posalje, te ga dovedu; no sad Mujo trijezan prizna, da
nema ni pare a kamo li da kupi Carigrad ili polovinu njega. Onda car odmah zapovjedi,
da ga posijeku, sto je tako lagao i s carem sprdnju zbijao. Mujo se iznajprije stane moliti
za oprostenje, a kad vidi, da mu nista ne pomaze, onda rekne caru: "Kad si naumio, lasno
es me pogubiti; nego te molim, da uinis jednu milost prije nego me pogubis; da naes u
tvome carstvu tri ovjeka: jednoga siromaha, koji nista na svijetu nema; jednoga slijepa,
koji nista ne vidi i jednoga bogalja, koji nema ni jedne noge, nego samo trup; pa da ih
dovedes ovdje i da ih lijepo nahranis i napojis, a nas emo dvojica gledati, sta e oni
raditi." Car na to pristane, i odmah zapovjedi, te se taka tri ovjeka nau i dovedu, i
posadivsi jednoga do drugog, donese im se jelo i pie, i stanu se astiti. Kad se podobro
najedu i napiju, onda slijepac progovori: "Hvala Bogu i estitome caru, koji nas je
nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina!" A bogalj ni pet ni devet, nego na
njega: "Kurvo orava! kako ti znas, da je hljeb bijel i vino da je crveno, kad ne vidis? Sad
u te nogom u zadnjicu!" Uz to siromah povie: "Udri ga u moj odgovor ja u ga platiti."
Onda Bekri Mujo progovori caru: "Vidis, estiti care, sto ini pie! Niti slijepac ima
oiju, ni bogalj nogu, ni siromah novaca; a kad se napise, i slijepac stee oi, i bogalj
noge, i siromah novce; tako sam i ja jue bio stekao novce, da kupim od tebe Stambol."
Vidjevsi car i saslusavsi to sve, oprosti Bekri Muju, i pokloni mu zivot. Poslije toga
udei se car, kako vino taku silu ima, i gledajui, kako pijanice za njim ginu, namisli, da
ga jednom i on ogleda; i tako zapovjedi, te mu jedno vee donesu najljepsega morskog
vina, pa se dobro napije. Kad bude drugi dan u jutru, car bolestan, boli ga glava, ne moze
da je podigne s uzglavlja. Kako se to razglasi po dvoru, skupe se brze bolje svi ljekari, da
lijee cara; no car kaze, da od te njegove bolesti zna bolje lijeiti Bekri Mujo, nego svi
ljekari, ve njega odmah da mu dozovu. Kad Bekri Mujo doe, car mu kaze, kako je
bolestan i oda sta, i zapita ga, sta e sad initi; a on mu odgovori, opet da pije ono, sto je i
53
sino pio, pak e ga odmah glava proi. Car ga onda zapita: "Pa sta u initi, ako me
poslije, kad se otrijeznim, opet glava uzboli" A Mujo mu odgovori: "Opet pij nanovo."-
"Pa dokle e tako trajati?" zapita car.- "Dok ne ogrnes ebe, ovako kao i ja," odgovori mu
Mujo.

34.
Cigane, pa cigane!
Bio jedan car pa imao caricu koja mu je raala sve zensku ecu. Kad jednom carica
zatrudni, ree joj car da e je oerati, ako mu sad ne rodi musko dijete. Kad se carica
porodi i rodi opet zensko dijete, ona se brze bolje dogovori s nekakom Cigankom u
susjedstvu koja je u isto vrijeme bila rodila musko dijete, te ecu promijene i po tom jave
caru, da mu je carica rodila sina. Car se tome vrlo obraduje i uini se veliko veselje. Kad
ovaj carev sin poodraste veliki, i stane sa slugama i dvoranima po sumi ii u lov, on bi
esto govorio: "Da lijepih drva za grebenista!" ili: "Da lijepijeh drva za ugalj!" i tako se
po tome dozna da on nije carski sin nego Ciganski.

35.
Nesretniku se ne moze pomoi.
Za nekakoga oeka govorilo se da je nesrean i da mu se nikako ne moze pomoi. Jedan
bogat oek namisli ogledati, dali je to istina, pa uzme jednu kesu novaca te metne na
brvinu preko koje je malo po tom valjalo da pree onaj nesretnik. Kad nesretnik doe
blizu k brvini, on rekne u sebi: "Dosta sam puta preko ove brvine prelazio, hajde sad da
ogledam, dali mogu zmurei preko nje prei," i tako zazmurivsi pree preko brvine i
prekorai kesu s novcima.

36.
Mlada i Ciganin.
Nekakva mlada rekne Ciganinu koji joj je bio dosao kui radi prosnje, da bi joj skovao
pletie igle, pa e mu dati sinik prosa. Ciganin joj odgovori: "To je dobro, snaso, sto ti
meni obries, ali nema gvoza; nego ne znas li od vasijeh etia kakav skopak od motike
ili od ega drugoga." Mlada se onda popne na tavan i nae lemes, te ga zbaci dolje, i
zapita Ciganina, da li e to dosta biti, a on joj odgovori da e on dodati jos od svoga
gvoza malo sto ne bude dosta, i odnesavsi lemes pod svoju ergu, donese mladi odmah
pletie igle i uzme za njih sinik prosa.

54
37.
Kako se Kraljevi Marko junastvu nauio.
Pitali Kraljevia Marka, kako je postao junak, a on odgovorio, da se junastvu nauio od
pasa i od ece: kako jedno pseto makar bilo najvee i najjae pobjegne, onda sva ostala
pasad i najmanja i najslabija tre za njim; tako isto i dijete kad pobjegne, eca tre za
njim. A kad se kako pseto ili dijete, makar bilo najmanje i najslabije, isprijei i stane da
se brani, onda slabo ko smije nanj udariti.

38
Ko nije dobro svezao?
Kad je nekakav oek polazio u vodenicu, sveze mu zena vreu sa zitom. Kad bude u
putu, odrijesi mu se vrea i on je do vodenice vezao deset puta, pa kad se vratio kui,
opet htjeo zenu da bije, sto mu je nije dobro svezala.

39
Kako se medvjed prevario.
Izisavsi medvjed rano u proljee iz svoje jame ugleda drijen e je ucvatio, a ostala drveta
jos i ne misle da cvate, pa pomisli da e drijen tako i sazreti prije sviju ostalijeh drveta,
pak se izvali podanj da eka. I tako lezei one i ekajui da drenjine sazre, ostalo sve
voe sazri i proe.

40
A sta ti je?
Jedan oek kojega je boljeo zub, srete drugoga oeka e jaue iza glasa, pa ga zapita, sta
mu je, a kad mu onaj odgovori da ga je ujela zmija, on mu ree: "E ja misljah, tebe zub
boli!"

41.
Kako Ciganin naui konja gladovati.
Nekakome Ciganinu uini se tesko hraniti konja, za to namisli da ga naui gladovati, i
tako mu prestane davati i sto za jelo. Kad konj poslije nekoliko dana crkne od gladi,
Ciganin rekne: "Hej nesree moje! taman kad ga nauih gladovati, onda cre."
55
56