Professional Documents
Culture Documents
Viskoznost je karakteristi~na osobina te~nosti koja se javlja pri la- Teorijski princip
minarnom (slojevitom) kretanju te~nosti, kao posledica trenja izme-
|u slojeva. Mo`e se definisati i otporom kojim se te~nost suprot-
stavlja te~enju, odnosno protivi pomeranju susednih slojeva te~nosti.
[to je ve}a otpornost ve}a je i viskoznost.
Prou~avanjem viskoznosti bavi se nauka o proticanju te~nosti –
reologija. Ime poti~e od gr~kih re~i rheo (proticati) i logos (nauka).
Ova nauka bavi se i svim pojavama koje nastaju kao posledica pome-
ranja unutra{njih slojeva pod dejstvom spolja{njih sila. Prema tome,
reologija je nauka koja prou~ava proticanje i deformaciju materije.
Kretanje te~nosti izme|u dve paralelne plo~e od kojih je jedna
pokretna a druga nepokretna, mo`e se slikovito prikazati {pilom
karata (slika 1). Sloj te~nosti uz pokretnu plo~u kreta}e se istom brzi-
nom kao i plo~a, a onaj uz nepokretnu osta}e nepokretan.
Ako se pokretna plo~a kre}e nekom brzinom v (koja zavisi od
primenjene sile F’), obrazova}e se gradijent brzine proticanja sused- Slika1.
nih slojeva na rastojanju x, (dv/dx). Usled ovoga javlja se trenje izme-
|u susednih slojeva te~nosti, tzv. unutra{nje trenje F. Ono ne zavisi
od pritiska, ve} od povr{ine slojeva i njihove relativne brzine. Te~-
nost koja se kre}e kroz cev malog pre~nika, npr. kapilaru, ima razli-
~ite brzine kretanja slojeva. Slojevi u sredini cevi imaju najve}u brzi-
nu, a ka zidovima cevi sve manju, da bi u grani~nom sloju uz sam zid
cevi brzina bila jednaka nuli (slika 2).
Njutn (Newton) je dao matemati~ki izraz za silu unutra{njeg trenja:
F=η.A.
dv Slika 2.
(1) Laminarno kretanje te~nosti
dx kroz cev
gde je:
η – konstanta srazmere, tj koeficijent viskoznosti, koji zavisi od
prirode te~nosti i temperature
A – povr{ina slojeva te~nosti na koju deluje sila unutra{njeg trenja
dv/dx = V – gradijent brzine.
F=η.A.V (2)
F=η
da je:
(3)
η (=)
F N N
(=) (=) (=) N . m–2s (=) Pa . s
A.V m/s 1
m2 . m2 .
m s
Paskal-sekund (Pa.s) je izvedena jedinica, a defini{e dinami~ku
viskoznost homogenog fluida koji laminarno struji i u kome, izme-
|u dva paralelna sloja na rastojanju od 1 m i gradijentom brzine od
1 m/s, nastaje napon smicanja od 1 paskala.
Recipro~na vrednost dinami~ke viskoznosti je fluiditet ϕ. To je
merilo lako}e kojom te~nost mo`e da te~e.
U tablici 1 date su vrednosti za dinami~ku viskoznost nekih te~-
nosti na 20°C.
Tablica 1. Te~nost η (Pa s)
Dinami~ka viskoznost nekih
te~nosti na 20°C Ricinusovo ulje 0,986
Maslinovo ulje 0,084
Sulfatna kiselina 0,025
Salicilna kiselina 2,71×10-3
Glicerol 1,49×10-3
Etanol 1,20×10-3
Voda 1,005×10-3
Ksilol 0,81×10-3
Toluol 0,59×10-3
Benzen 6,52×10-4
Hloroform 5,80×10-4
Etar 2,33×10-4
η
ν=
ρ
(4)
η – η0
vora iznad jedinice, prouzrokovan prisustvom rastvorene materije: unija za ~istu i primenjenu hemiju)
ηsp = = ηr – 1
η0
(6)
ηsp
viskoznosti i koncentracije:
ηred = (7)
c
[η] = K . Mn (9)
Β
na~ine zavisnosti viskoznosti od temperature:
logη= A + (10)
T
gde su A i B – konstante za ispitivanu te~nost.
Μ.η 8
konstitutivnost od na~ina vezivanja atoma. Izraz za reohor glasi:
1
ρt + 2ρp
R= (11)
Metoda kapilarne cevi Ako se koeficijent viskoznosti odre|uje merenjem brzine istica-
nja te~nosti pod dejstvom Zemljine te`e (slika 4), onda je pritisak
stuba te~nosti p jednak sili F1 koja pod uticajem sile zemljine te`e
deluje na povr{inu popre~nog preseka stuba te~nosti S:
F1
p= (12)
S
Kako je:
p=h.g.ρ (13)
gde je:
h – visina stuba te~nosti
g – ubrzanje Zemljine te`e
ρ – gustina te~nosti,
to se iz jedna~ina (12) i (13) dobija izraz za silu F1, koja pod uti-
cajem sile Zemljine te`e vr{i smicanje slojeva:
F1 = h . g . ρ . S (14)
Slika 4. Te~nost po~inje da isti~e kada se sila trenja F (jedna~ina 2), koja
Metoda kapilarne cevi spre~ava kretanje slojeva, izjedna~i sa silom F1, koja pokre}e slojeve:
F = F1 (15)
h.g.ρ.S
viskoznosti:
η= (16)
A.V
Po{to su veli~ine h, S i A – konstante koje zavise od karakteristika
viskozimetra, a g – konstanta Zemljine te`e, to se ova jedna~ina mo-
ρ
`e napisati u slede}em obliku:
η=K (17)
V
Kako gradijent brzine (V = dv/dx) ima dimenzije (1/s), to se mo-
`e zameniti sa 1/t (gde je t – vreme isticanja te~nosti iz viskozimet-
ra), pa jedna~ina (17) dobija slede}i oblik:
η=K.ρ.t (18)
ηx = K . ρx . tx (20)
gde je:
ηx – koeficijent viskoznosti analizirane te~nosti
ηH2O – koeficijent viskoznosti vode
tx – vreme isticanja analizirane te~nosti
tH2O – vreme isticanja vode
ρx – gustina analizirane te~nosti
ρH2O – gustina vode.
F = 6π . η . r . v (22)
gde je:
η – koeficijent viskoznosti te~nosti
F – sila trenja pri kretanju kugle kroz stub te~nosti
r – polupre~nik kugle
v – brzina kretanja kugle (v = l/t, gde je l – du`ina stuba te~nosti,
a t – vreme padanja kugle).
r π g(ρ – ρt)
4 3 .
F1 = (23)
3
gde je:
g – ubrzanje Zemljine te`e
ρ – gustina kugle
ρt – gustina te~nosti.
η= (ρ – ρt)t
2r2g
(24)
9l
Kako su veli~ine u razlomku konstantne, to sledi izraz:
Aparatura i hemikalije
w Kapilarni viskozimetar po Ostvaldu (slika 5)
w Termostat sa me{alicom
w Hronometar
w Analizirana te~nost
Kalibracija viskozimetra
Postupak
t = .......°C
12 Medenica / Male{ev