Toner transfer metoda

1. UVOD tampana plocica (PCB - printed circuit board) moe da se uradi rucno ili mainski. Ovde ce biti opisane verzije rucne izrade za amaterske potrebe. Prvo je potrebno izabrati odgovarajuci materijal za izradu, pa pristupiti izradi PCB-a, koja se sastoji iz nekoliko faza. Faze u izradi su sledece: isecanje plocice, cicenje bakarne povrine, zatita povrina koje elimo da imamo na PCB-u, nagrizanje nepotrebnih bakarnih povrina (ecovanje), skidanje zatite sa bakra, buenje, zatita gotove plocice, kalajisanje, finalna obrada. U zavisnosti od nacina izrade i potreba, redosled moe da bude i drugaciji, a neke faze da se izostave. 2. MATERIJAL ZA IZRADU Za izradu PCB-a koriste se pertinaks i vitroplast koji mogu da budu jednostrani i dvostrani, tj. da imaju bakar nanet sa jedne ili obe strane. Pertinaks se uglavnom koristi za prototipove i hobi potrebe, dok se za izradu visokokvalitetnih plocica koristi iskljucivo vitroplast, mada moe da se koristi i za hobi potrebe, ali je neto skuplji od pertinaksa. Jednostrani pertinaks cete vrlo lako prepoznati "na oko" po boji koja je se krece od svetlo do tamno braon i nije providan. Dodue, ni vitroplast nije providan dok se ne ukloni bakar, ali se vrlo lako razlikuje od pertinaksa. Dvostrani pertinaks je malo tee razlikovati "na oko" od vitroplasta jer su obe povrine prekrivene bakrom, pa je potrebno malo iskustva. 3. ISECANJE S obzirom da je pertinaks vrlo krt materijal, treba biti paljiv pri isecanju da plocica ne pukne tamo gde ne treba. Jedan od sigurnijih nacina je koricenje skalpera; zasecite sa obe strane skalperom nekoliko puta i jednostavno odlomite po liniji. Moguce ga je iseci i necim drugim, npr. makazama za lim, ali se u tom slucaju ivice iskrzaju pa je potrebna dodatna obrada. Da napomenemo i secenje malim modelarskim cirkularom, ali u tom slucaju treba uzeti u obzir da rez ima odredjenu debljinu, pa treba voditi o tome racuna pri obeleavanju linije za secenje. Vitroplast se ne moe iseci skalperom jer je vrlo tvrd, ali se zato on odlicno sece makazama za lim, kako rucnim tako i stolnim, a takodje se moe seci modelarskim cirkularom, ali ce se nekvalitetna testera brzo istupiti zbog njegove velike tvrdoce . Ako je potrebno, nakon isecanja treba "oboriti" ivice mirglom ili turpijom. 4. IENJE BAKARNE POVRINE Ako je bakar oksidirao ili je zamacen zbog pipanja prstima, treba ga ocistiti kako bi se materijal

za zatitu dobro prihvatio za bakar. Za skidanje oksidacije moe da se upotrebi fina mirgla ili neki drugi abrazivni materijal, a za odmacivanje je najbolje upotrebiti neki deterdent za sudove ili slicno sredstvo. 5. ZATITA POVRINA KOJE SU NAM POTREBNE Za zatitu bakarnih povrina koje su nam potrebne i koje predstavljaju vodove, lemne tacke i ostale povrine koje elimo da imamo na PCB-u, postoji puno metoda, a ovde ce biti opisan veci deo. FLOMASTER - ovo je jedan od najbrih nacina kada Vam nije bitan izgled, jer linije i lemne tacke ne izgledaju estetski. Ako hocete, moete da upotrebite lenjir za povlacenje linija, kako bi plocica izgledala neto lepe. Potrebno je koristiti neki flomaster koji je otporan na nagrizanje; najcece su to tzv. alkoholni flomasteri, ali nisu svi podjednako otporni na hemikaliju. Ako je to jedina tehnika kojom radite plocice, preporucujem da nabavite flomastere iz serije "EDDING" (postoje i drugi kvalitetni flomasteri) koje moete naci u CONRAD-u; jeste da su neto skuplji, ali je kvalitet vrhunski, a ima ih sa nekoliko debljina vrha. LAK ZA NOKTE - pretpostavljam da se poneko i nasmeje pri samom pomenu ove tehnike, ali se ta tehnika vrlo uspeno koristila jer nije bilo moguce naci kvalitetan flomaster, a koristi se i danas u manjoj meri. Iako daje rezultate loije od flomastera (gledano sa estetske strane), lak je otporniji na hemikalije, pa ako ste ostali bez flomastera ili nemate kvalitetan flomaster, ovo moe da bude odlicna zamena. Ako se razredi, moguce ga je sipati u rapidograf sa debljim vrhom. RAPIDOGRAF - ako imate rapidograf, moete u njega da sipate tecnost otpornu na nagrizanje (npr. lak za nokte, mastilo za alkoholne flomastere) i njime da crtate PCB. Ako smatrate da jedan prolaz nije dovoljan, uradite i drugi, ali tada nemojte da vucete po vec postojecoj liniji, nego "tackajte" po njoj, kako ne bi ste izgulili prethodni sloj. Ovom tehnikom mogu da se dobiju vrlo tanke linije (ako imate rapidograf sa tankim vrhom) koje su potrebne ako provlacite linije izmedju noica nekog IC-a. PAZITE da Vam se tecnost u rapidografu ne osui jer moe da se desi da rapidograf postane trajno neupotrebljiv. SELOTEJP - jo jedna "smena" tehnika, ali je ona odigrala veliku ulogu u "kamenom dobu" izrade PCB-a. Sastoji se u lepljenju selotejp trake na bakar i isecanju skalperom i uklanjanju nepotrebnih parcica. Vano je da se zalepljeni selotejp dobro pritisne, kako se hemikalija ne bi podvukla pod neku ivicu i odlepila ga. Danas ta tehnika moe da se koristi ako na PCB-u imate debele linije i velike kvadratne povrine. LETRASET - to je, u stvari, set preslikaca prilogodjenih za izradu PCB-a. Postoje linije raznih debljina kao i lemne tacke raznih velicina i oblika. Nanosi se kao i svaki preslikac, postavljanjem na bakar i prelaskom tupim vrhom preko njega (npr. standardnom grafitnom olovkom). Iako

izrada ovim nacinom zahteva malo vie vremena, rezultati mogu da budu odlicni. Sve do sada navedene tehnike zahtevaju da se prvo obelee tacke koje predstavljaju lemna mesta, kako bi se znalo kuda treba vuci linije. Jedna od tehnika kojom to moete da uradite sastoji se u sledecem: odtampajte na papir izgled PCB-a i to gledano sa strane bakra, zatim taj papir pricvrstite za pertinaks ili vitroplast i tackaem (kirnerom) obeleite lemna mesta, skinite papir i crtajte. Ako Vam tako odgovara, pre crtanja moete da izbuite rupice. Opisanim tehnikama podjedanko se rade jednostrane i dvostrane plocice, s tim to je za izradu dvostranih neophodno izbuiti rupice pre crtanja vodova. Sledi opis tehnika kod kojih ne samo da ne treba obeleiti lemna mesta tackaem, vec to nije preporucljivo, jer moe doci do nepoklapanja izmedju obeleenih i stvarnih lemnih mesta. Jedino je kod izrade dvostranih PCB-a potrebno izbuiti nekoliko referentnih rupica radi poklapanja gornje i donje strane. TRANSFER FOLIJA - ova tehnika se sastoji u tampanju izgleda PCB-a laserom na specijalnoj foliji (mada mogu da se koriste i standardne, ali tada treba uzeti kvalitetnije) i termickom prenosu tonera na bakar. Za prenos je najbolje postaviti plocicu na blago zagrejanu ringlu tako da se bakar nalazi sa gornje strane, staviti foliju preko bakra i gumenim valjkom pritiskati preko sve dok toner ne predje na bakar. Iako ova tehnika deluje kao savrena, moe da donese mnogo nerviranja jer je potrebno ostvariti idelane uslove za dobar kvalitet; potrebna je dobra folija, kvalitetan otisak na laseru, ravna bakarna povrina na plocici, dobro podeena temperatura. Sve u svemu, tehnika je pogodna samo za prototipove. FOTO POSTUPAK - ova tehnika je pogodna kako za izradu jednog komada, tako i za manje serije, a dobijeni rezultati mogu da budu ravni profesionalnim. Iako mogu da se kupe plocice vec oslojene foto lakom, ako cesto radite plocice, jeftinije je da kupite foto lak, POZITIV 20, koji moe da se nadje u bocicama spreja zapremine 100 i 200 ml (cuvanjem spreja pod odgovarajucim uslovima, vek trajanja moe da bude i dve godine). Kompletan opis postupka procitajte ovde. SITO TAMPA - tehnika izrade PCB-a sito tampom ista je kao i za standradno tampanje sitom. Ova tehnika se koristi za izradu vece kolicine PCB-a, jer je prilicno skupa za izradu jednog komada; rezultati dobijeni ovom tehnikom su odlicni, pa se koristi kako za amaterske, tako i za profesionalne potrebe. Pre stavljanja plocice pod sito OBAVEZNO proverite da nema otrih ivica na njoj, jer u protivnom moe da dodje do trajnog otecenja, tj. cepanja sita. Ako je nekom od poslednje tri opisane tehnike potrebno uraditi dvostrani PCB, potrebno je prvo izbuiti nekoliko referentnih rupica, kako bi mogle da se poklope gornja i donja strana. Vrlo je vano da se pri buenju tih rupica builica dri pod uglom od 90 stepeni u odnosu na PCB, jer u suprotnom nece biti moguce dobro poklopiti obe strane.

6. NAGRIZANJE (ECOVANJE) Nakon zatite bakarnih povrina koje elimo da ostanu na PCB-u, potrebno je ukloniti bakar koji nam nije potreban. Taj postupak se naziva nagrizanje ili ecovanje i najcesce se radi pomocu jedne od dve hemikalije. Prva se zove ferihlorid (FeCl3 - gvodje III hlorid) i moe da se kupi u specijalizovanim prodavnicama i to u dva oblika, tecnom i kristalnom. Ako kupite tecnost, odmah u nju moete da ubacite plocicu, a ako kupite kristale, potrebno ih je prema priloenom uputstvu rastvoriti u vodi. Isti rastvor moe da se koristi vie puta, sve dok nagriza bakar. Bolje je da sipate u posudu samo onoliko rastvora koliko Vam je potrebno, i da taj upotrebljeni rastvor cuvate u posebnoj posudi; kada taj rastvor prestane da nagriza, uzmite neupotrebljeni i to opet onoliko koliko Vam je potrebno. Vreme potrebno da se ukloni suvian bakar zavisi od koncentracije i temeprature rastvora, kao i od zasicenosti vec koricenog rastvora. Druga hemikalija koja se koristi za nagrizanje pravi se od vode, sone kiseline (HCl) i hidrogena (H2O2); sonu kiselinu moete naci u svakoj samousluzi, a hidrogen u apoteci ili frizerskom salonu. Jedan od recepata za pravljenje rastvora za nagrizanje, koji se nalazi u uputstvu koje stie uz foto lak, glasi ovako: za 1 litar rastvora potrebno Vam je 770 ml vode, 200 ml 35% sone kiseline i 30 ml 30% hidrogena. Poto je malo tee naci 35% kiselinu, moete da smanjite kolicinu vode, a povecate kolicinu kiseline. Licno ne koristim taj recept, poto koristim kiselinu 18% i hidrogen 30%, i to bez vode. Kolicinu hidrogena odredjujem prema reakciji; ako posle desetak sekundi rastvor ne pocne da menja boju u zelenu, dodam jo hidrogena, a ako je rekacija previe burna, tj. razvija se velika kolicina mehurica, dodam malo kiseline. Obratite panju da je ovaj rastvor jako isparljiv i OTROVAN, pa se ne preporucuje njegovo koricenje u zatvorenim prostorijama. Vreme potrebno za nagrizanje zavisi najvie od odnosa kiseline i hidrogena, ali i od temperature. Ne preporucuje se ponovno koricenje jednom upotrebljnog rastvora, pa sipajte u posudu samo onoliko rastvora koliko je potrebno. Nakon to je sav nepotreban bakar uklonjen, plocicu je potrebno dobro isprati vodom. 7. SKIDANJE ZATITE SA BAKRA Nakon to je sav nepotreban bakar uklonjen, treba skinuti sloj kojim smo zatili bakarne povrine koje su nam potrebne. Za skidanje flomastera, najbolje je upotrebiti medicinski alkohol; za skidanje laka za nokte, aceton; za skidanje selotejpa treba trljati pod mlazom vode ili premazati nitro razredjivacem i kada se sve skine, ponovo dobro ocistiti nitro razredjivacem kako bi se uklonio preostali lepak. Letraset se moe ukloniti alkoholom ili nitro razredjivacem; foto lak i sloj tonera takodje nitro razredjivacem, a farba naneta sito tampom se uklanja sredstvom predvidjenim za tu farbu. Svaku od ovih zatita (sem salotejpa) moete da uklonite i finom mirglom, ali to treba izbegavati, jer je bakarni sloj ionako tanak, pa ga ne treba dodatno tanjiti.

8. BUENJE Najlake je izbuiti plocicu pomocu male modelarske builice. Najcece ce Vam trebati burgije precnika od 0,7mm do 1,2 mm, mada je poeljno imati i burgije od 1,5 mm, 2 i 3 mm. Postoje standardne i specijalne burgije; standardne burgije ce Vam biti dovoljne za buenje pertinaksa, dok ce Vam, ako cesto koristite vitroplast, biti neophodne specijalne burgije, jer se standardne istupe posle par desetina izbuenih rupica (ako ste veti, moete da ih naotrite). Iako su specijalne burgijice skupe, za veliki broj rupica u vitroplastu prakticno su neophodne, ali je potrebno paljivo rukovati sa njima jer su krte i vrlo lako pucaju. Za one koji nemaju dovoljno iskustva, za njihovo koricenje preporucuje se nabavka stalka za builicu. Ako je ne slomite, moci cete, verovali ili ne, sa jednom burgijicom da izbuite nekoliko desetina hiljada rupica ! 9. ZATITA GOTOVE PLOCICE Zatita se vri da bi se bakar zatitio od oksidacije i time se produio vek plocici. Za amaterske potrebe najjednostavnije je plocicu premazati rastvorom alkohola i kalafonijuma, ili nitrorazredjivaca i kalafonijuma. Time se pored zatite ostvaruje i lake lemljenje, pa je to vrlo poularan metod. Za profesionalnu primenu, plocice se zaticuju posebnim tzv. lot-stop lakom koji se nanosi sito tampom, a "maska" je takva da se lakom pokriva sve sem lemnih tacaka, cime se omogucava nesmetano lemljenje. 10. KALAJISANJE Kalajisanje moe da se vri rucno ili mainski. Najceca rucna metoda se sastoji u prethodnom premazivanju plocice rastvorom kalafonijuma u alkoholu ili nitro razredjivacu, kako bi se olakalo nanoenje kalaja na bakar. Zatim se lemilicom sa adekvatno oblikovanim vrhom nanosi kalaj u tankom sloju po vodovima i lemnim tackama. U tom slucaju, to je ujedno i zatita plocice, pa se posle kalajisanja moe (ali ne mora) skinuti sasueni premaz rastvora sa plocice nitro razredjivacem. Ako je plocica zaticena lot-stop lakom, kalajiu se, logicno, samo lemne tacke. 11. FINALNA OBRADA U finalnu obradu spada sve to je potrebno uraditi na plocici pre samog lemljenja, a to moe da bude isravljanje uocenih nedostataka (npr. izbuiti preskocenu rupicu), obrada ivica plocice ili tampanje rasporeda i oznaka elemenata. Nakon toga, plocica je spremna za lemljenje. Poto poslednje tri faze nisu neophodne, moete ih preskociti sve ili samo neku od njih.

Izrada tampanih ploica: FOTO postupak

ta je foto postupak? Foto postupak je postupak zatite bakarnih vodova na ploici koji nam trebaju radi povezivanja elektronskih elemenata u funkcionalnu cjelinu. Sastoji se od 3 faze: oslojavanja foto lakom, osvjetljavanja i razvijanja. U prvoj fazi se na itavu povrinu ploice nanosi tanak sloj fotoosjetljivog laka. U drugoj fazi se taj sloj laka osvjetljava ultraljubiastom svjetlou kroz predloak ploice uraen na grafikom filmu ili pausu, tako da bakarne veze ostaju neosvjetljene (ovo je uobiajena situacija, kada koristimo foto pozitiv lak, kao to je Positiv 20). I u treoj fazi, fazi razvijanja, hemijskim putem se odstranjuje osvijetljeni lak, tako da na bakru ostaju potrebne veze - zatiene lakom. Nakon toga se nastavlja standardna procedura nagrizanja u kiselini, gdje e viak bakra biti uklonjen, a nae veze ostati na ploici inei tako tampanu ploicu. Foto oslojene ploice U amaterskim uslovima se esto koriste gotove foto oslojene ploice. Ako nemate iskustva sa foto postupkom svakako preporuujemo da krenete sa ovim, fabriki oslojenim ploicama. One su, naravno, skuplje od obinih ploa pertinaksa ili vitroplasta, ali su oslojene mainom to znai da je sloj laka tanak, ravnomjerane debljine i iskoristiv sve do ruba ploice, a bez oteenja od praine sl. Na ovaj nain ete najlake doi do kvalitetnog krajnjeg rezultata. Positiv 20 i runo oslojavanje Ako ipak elite probati sami da oslojavate ploice sa foto lakom, potrebno je nabaviti foto lak Positiv 20. Prodaje se u dozama od 100 i 200 ml, i moete ih kupiti i kod nas. Temeljno ienje ploice je prvi korak. Mi koristimo fini brusni papir i radimo to pod laganim mlazom vode, izbjegavajui na taj nain podizanje praine. Praina i ostale neistoe u vazduhu su vam veliki neprijatelj u ovom poslu, to ete primjetiti tek kada se lak osui. Nakon ienja ploice treba je osuiti a zatim u malo zatamnjenoj prostoriji, ravnomjerno prskati foto lak tako da tanko prekrije povrinu ploice. Ovdje je najvei problem stei iskustvo u odmjeravanju potrebne doze. Previe debeo sloj laka e biti teko ili nemogue pravilno osvijetliti, a pretanak nee kvalitetno pokriti povrinu. Ako Vam ne ide sa sprejom, moete pokuati i etkom razvui sloj laka tako a ravnomjerno pokrije povrinu. Vrlo je vano i da ploica ne bude topla, pa ak i da temperatura okoline ne bude previsoka, to se ljeti lako moe desiti. U tom sluaju se lak prebrzo sui i ne stie se razliti po povrini ploice, a ponekad se ak ne formira glatka povrina nego se lak smreura. U tom sluaju ga morate odstraniti i prskati ponovo u hladnijem prostoru. Nakon nanoenja laka ostavite je na ravnoj podlozi bar 5 min. i vidjeete kako se lak ravnomjerno razlio. Ako se viak laka skuplja na rubovima, to je siguran znak da ste pretjerali sa koliinom laka. U tom sluaju morate produiti vrijeme osvjetljavanja! Za suenje na sobnoj temperaturi potrebno je 24 sata. Ako vam se uri, moete proces ubrzati

stavljanjem ploice 30 minuta na temperaturu od 70C, to u praksi najee znai u rerni. :) Osvjetljavanje Uz foto lak dobijate i uputstvo kako se koristi, a saetak tog teksta bi bio sljedee: - Preporuena lampa: Philips HPR 125W ili sun-lamps 300W - Trajanje osvjetljavanja: od 60 do 120 sek. sa 25-30 cm. - Osjetljivost laka je u spektru od 360 i 410 nm. - Razvijanje u otopnini kaustine sode (NaOH) 7 grama u litri hladne vode. - Razvijanje minimum 2 minuta. - Nagrizanje u otopni Ferohlorida ev. sa grijanjem do 45 stepeni celzijusa, ili sa hlorovodoninom kiselinom. Na foto oslojenu ploicu postavlja se predloak ploice uraen na grafikom filmu (najkvalitetnije rjeenje) ili u amaterskim uslovima uobiajeno, tampan na pausu. Podrazumijeva se tampanje na laserskom printeru, mada ima onih koji uspijeno koriste i InkJet printere, sobzirom da i oni imaju vrlo dobro zacrnjenje. Predloak se postavlja tako da toner dolazi do foto laka, da ne bi dolo do "podvlaenja" svijetlosti ispod tankih linija. Iz istih razloga se predloak pritisna sa kristalnim staklom jer ono ima malu apsorbciju altraljubiaste svjetlosti, a u praksi je to najee obino staklo. Pozeljno je da bude malo deblje, bar 5mm ili vie. Samo osvjetljavanje se moe raditi na vie naina. Jedan od najjednostavnijih je koritenje sunca. Po sunanom danu dovoljno je iznijeti pripremljenu ploicu na sunce. Duina osvjetljavanja uvijek zavisi od vie faktora, a najvaniji su debljina oslojenog sloja i jaina svjetlosti, odnosno koliina UV zraenje u izvoru svjetlosti. Osvjetljavanje na suncu traje obino oko 2-3 min. Drugi, esto koriteni metod, je osvjetljavanje sa ivinom sijalicom. Moe se koristiti sijalica od 125W ili 250W, a neki koriste i 500W. Razbijanjem vanjskog balona sijalice mogue je pojaati zraenje u UV dijelu spektra, pa se i EPROM-i se mogu tada brisati sa tom sijalicom. Ipak, sobzirom da u tom sluaju dolazi do snane jonizacije prostora koja nije zdrava, to morate raditi u dobro provjetrenom prostoru. Bolje je da ne razbijate vanjski balon, jer razlika u efektu sijalice nije drastina. Sasvim fino moe posluiti i itava sijalica postavljena na udaljenosti 30-40cm od ploice. Najbolja varijanta je koritenje specijalnih sijalica za osvjetljavanje. Postoje sijalice sa klasinim grlom koje su namijenjene za ovaj posao, ali i specijalne neonske cijevi. Gotov ureaj za osvjetljavanje u koji su ugraene ovakve neonske cijevi i tajmer prodaje se u Njemakoj po cijeni od 188 eura, za pl. do 160x250mm, ili neto vei model, za pl. do 240x365mm kota ak 223 eura. Samogradnja osvjetljivaa za foto postupak Kako nama treba kvalitetan osvjetljiva, a nismo bili raspoloeni za "bacanje" novca na gotov

ureaj, odluili smo se na samogradnju. Nabavili smo specijalne neonske cijevi i ugradili ih u kuite starog HP ScanJet4p skenera. Kuita starih skenera su idealna za samogradnju osvjetljivaa, jer dobijete sve to trabate, od mrenog prekidaa preko staklene povrine pa do poklopca. Ostaje samo da se napravi kvalitetan digitalni tajmer, kako bi se posao mogao potpuno automatizovati. Bacili smo se na posao i za par dana je bio napravljen i projekat digitalnog tajmera, i napisan softver u C-u za PIC. Tajmer ima 4 displeja i 2 tastera. Moe se setovati vrijeme od 1s do 100 minuta. U svakom trenutku moete zaustaviti osvjetljavanje, promijeniti vrijeme i nastaviti. U sluaju nestanka el. energije bie zapameno proteklo vrijeme, i nakon ponovnog uspostavljanja napajanja tajmer e nastaviti da osvjetljava do zadatog vremena! Zadnje podeeno vrijeme se pamti i ono je automatski setovana vrijednost pri sljedecem ukljucivanju ureaja. Vie o samogradnji ovog osvjetljivaa kao i detalje o projektu tajmera, moete nai u sekciji sajta posveenoj projektima. Razvijanje Nakon osvjetljavanja ploica se stavlja u razvija i za nekoliko minuta sav osvijetljeni foto lak e biti odstranjen, a neosvijetljeni koji je bio ispod crnih povrina ostaje na bakarnoj povrini ploice. Razvija je najbolje da kupite u obliku praha, mada se moe i praviti stavljanjen 7-10gr kaustine sode (NaOH) u litar vode. Nakon razvijanja ploica se pere u vodi i odmah je spremna za nagrizanje u kiselini, gdje e skidanjem nezatienih povrina biti odstranjen viak bakarne folije, a nae veze e ostati na laminatu inei tako gotovu tampanu plou. Ostaje samo jo buenje potrebnih rupa i otvora...