Crvenkapica

Jacob i Wilhelm Grimm

Jednom davno ivjela je dobra mala djevojica koju su voljeli svi koji su je poznavali, a najvie njezina baka, i nije bilo nieg na svijetu to ona ne bi uinila za svoju dragu unuku. Jednom joj je poklonila prekrasnu kapicu od crvenog plia, koja joj je tako dobro pristajala da ju djevojica vie uope nije htjela skinuti, pa su je nakon toga prozvali Crvenkapica. Jednog dana majka je rekla Crvenkapici: "Draga moja, ovdje je kola koji sam ispekla i boca vina; odnesi to svojoj baki jer je bolesna i slaba i to e joj pomoi da ozdravi. Otii odmah, dok jo nije prevrue i hodaj pa ljivo i polako i nikako nemoj skretati sa puta. Kada doe kod bake nemoj zaboraviti rei 'Dobro jutro' i nemoj zaviriti u svaki kutak prije nego to to ka e." "Biti u pa ljiva i neu skretati s puta" sveano obea Crvenkapica.

Bakina kua nalazila se u umi, na kilometar od sela i do nje je vodio umski put. Samo to je Crvenkapica ula u umu, pred nju na stazu iskoi vuk. Crvenkapica nije znala kako opasan mo e biti i nije ga se uope preplaila. "Dobar dan, Crvenkapice", ree on. "Dobar dan i tebi vue." "Kuda si se zaputila tako rano, Crvenkapice?" "Idem kod svoje bake." "to to nosi u koari?" "Kola i vino. Moja baka se ne osjea dobro pa ju elim malo razveseliti." "A gdje ivi tvoja baka, Crvenkapice?" "U umi, na kilometar odavde. Njena kua se nalazi pored tri stara hrasta, ispod stogodinjeg brijesta. Sigurno je poznaje." odgovori Crvenkapica.

Vuk pomisli u sebi: "Kako preslatka mala djevojica, sigurno je izvrsnog okusa, boljeg nego njezina baka. Ali ako budem strpljiv, mogu pojesti obje." Zato je jo neko vrijeme hodao pored Crvenkapice, a zatim ree: "Vidi, Crvenkapice, kako je krasno cvijee koje raste u umi. Zamisli kako bi se baka radovala da joj ubere koji struak mirisnog umskog cvijea." Crvenkapica zastane i zaista ugleda prekrasno cvijee svih boja kako izviruje uz umski put, izmeu drvea i svugdje oko nje. "Sigurna sam da e se baka veseliti. A kako je jo rano, stignem ubrati malo cvijea i stii na vrijeme do bake" ree Crvenkapica i skrene sa staze u umu u potrazi za lijepim cvjetovima. Kako bi ubrala jedan, ugledala bi jo jedan malo dalje i tako je, malo pomalo, ulazila sve dublje u umu. A vuk je za to vrijeme krenuo preicom do bakine kue u umi i malo poslije zakucao je na bakina vrata.

"Tko je?" "Crvenkapica," ree vuk malo promjenjenim glasom. "Donijela sam ti kolaa i vina, otvori mi vrata." "Samo okreni kvaku" dovikne baka, "ja sam preslaba da izaem iz kreveta." Vuk okrene kvaku, otvori vrata i bez ijedne rijei jurne preko sobe, ravno na bakin krevet i proguta baku u jednom zalogaju. Zatim obue njezinu spavaicu, stavi njezinu nonu kapicu na glavu, navue zavjese na prozore i legne u krevet. Crvenkapica je u meuvremenu bila zauzeta branjem cvijea, i tek kada je ubrala toliko cvijea da ga vie nije mogla dr ati u naruju, sjetila se da je vrijeme da poe kod bake.

Bila je malo iznenaena kada je ulazna vrata nala otvorena, a kada je ula u sobu, obuzme ju nekakva udna nelagoda. Onda vikne jo s vratiju: "Dobro jutro", ali ne dobije odgovor. Crvenkapica ode do prozora, razgrne zavjese i zatim ode do kreveta u kojem je le ala baka, kape navuene gotovo do nosa i malo udnog izgleda. "Oh! Bako!", ree, "kako velike ui ima!" "Da te bolje ujem, dijete moje." dobije odgovor. "Ali bako, kako su ti velike oi!", ree ona. "Da te bolje vidim, draga moja." "Ali bako, ima tako velike ruke!" "Da te mogu bolje zagrliti." "Ali, bako! Zato ima tako velika usta?" "Da te bolje pojedem!" zaurla vuk, iskoi iz kreveta i proguta Crvenkapicu. Nakon toga vuk je napokon bio sit, pa legne u krevet, zaspi i u snu pone strano hrkati. Lovac, koji je etao pored kue obilazei lovite, zauje taj zvuk i pomisli: "Kako sirota starica jako hre. Moram pogledati treba li joj neto." On ue u kuu, doe do kreveta i ugleda tamo velikog vuka kako spava. "A tu si," ree lovac, "ti stari lopove. Ve dugo te tra im." Zatim pomisli kako bi mogao ubiti vuka, ali se sjeti da je vuk mo da pojeo baku, pa ode po kare i zare e vuku trbuh. Nakon to je zarezao pet est puta, iskoi Crvenkapica iz vujeg trbuha, a odmah zatim i njena baka.

"Kako je ovo bilo strano, kako je samo mrano u vujem trbuhu", ree Crvenkapica. Crvenkapica zatim ode nakupiti kamenje u dvoritu, kojim zajedno napune vukov trbuh i zaiju ga. Kada se vuk naspavao, digne se iz kreveta i osjeti stranu e pa odvue svoj teki trbuh do bunara da se napije. Ali kad se nagnuo iznad njega, kamenje u trbuhu ga povue preko ruba i on se utopi u bunaru. A baka, Crvenkapica i lovac proslavie uz kola i vino. A Crvenkapica obea sama sebi: "Od sada u uvijek, uvijek raditi onako kako mi ka e majka, i nikada neu skretati s puta."

Biljeka o piscu Braa Grimm, Jacob i Wilhelm roeni su u Hanauu, blizu Frankfurta. Poznati su po tome to su sakupili vie od dvjesto narodnih pria koje su objavili u dvije knjige izmeu 1812. i 1814. godine. Njihova je namjera bila je sauvati njemaku kulturnu batinu.

Prevela i priredila: Mirjana Martan Artmedia, multimedija i izdavatvo 2008.