www.sajt.com.

hr

Bruno Bettelheim: Prikaz djela Smisao i znaenje bajki

www.sajt.com.hr

Bajka je osobita knjievna vrsta kod koje se udesno i nadnaravno ispreplie sa zbiljskim na takav nain da izmeu prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmiljenog nema pravih suprotnosti. Prisutno je odsustvo psiholoke karakterizacije gdje su likovi ustaljeni, prisutan je polaritet dobra i zla te nesputana mo mate i elje nad stvarnou. U svijetu su najslavnije bajke brae Grimm, Hansa Christiana Andersena i Oscara Wildea, a u Hrvatskoj su su one Ivane Brli-Maurani. Prema definiciji bajka je pria uglavnom namijenjena djeci koja se esto bavi nepostojeim i izmiljenim radnjama i likovima kao to su vile i vilenjaci, arobnjaci, patuljci, vjetice i sl. U zadnje vrijeme pojavljuje se i nova "generacija" fantastinih stvorenja poput goblina, trolova, orka i drugih stvorenja koja su plod mate novog narataja knjievnih, ali i filmskih umjetnika. Najpoznatiji likovi te novije generacije su hobiti koji su svoju svjetsku slavu stekli zahvaljujui J.R.R. Tolkienu i njegovim "Gospodarima prstenova". Bajke su esto rezultat narodne predaje i posljedica narodnih obiaja i kazivanja, a neki su se autori potrudili to i zapisati uz eventualne dorade u fabuli i likovima (primjer su braa Grimm). Bajke su jedinstvene ne samo kao knjievni oblik, ve i kao umjetnika djela djetetu potpuno pojmljiva, kako to nijedan drugi vid umjetnosti. Prava bajka obraa se djetetovom nesvjesnom, koristei arhetipske slike i simbole. Na tragu djeje egzistecijalne situacije na putu odrastanja, bajka oslikava posljedice ovog ili onog oblika ponaanja, ohrabruje odlazak iz obiteljskog doma i kretanje na put u nepoznato, podstie na borbu protiv zla i na izvravanje tekih zadaa, navodi na put vrline, a da se nikada ne poslui rijeju mora. Da bi dijete shvatilo problem, da bi se moglo identificirati s junakom mora imati jasnu i jednostavnu sliku o onome to se zbiva. Tehnika bajke je crno-bijela. Junak ili junakinja su dobri, vjetice i maehe zli. Sivoga nema. Da bi pria zadrala djetetovu panju, mora ga zabavljati i pobuivati radoznalost. No, da bi mu obogatila ivot, mora poticati matu; pomoi mu razviti um i razbistriti osjeaje; mora biti prilagoena njegovim brigama i tenjama; mora u potpunosti priznati njegove tekoe, a istodobno ukazivati na rjeenja problema koji ga zbunjuju. U isti as pria mora biti povezana sa svim vidovima djetetove osobnosti i to bez ikakva omalovaavanja, priznavajui svu ozbiljnsot njegovih neprilika i istovremeno podravajui njegovo pouzdanje u budunost i samog sebe. Bajkama je svojstveno saeto i naglaeno postavljanje izvjesne ivotne dvoumice. To djetetu omoguuje da se dohvati s problemom u njegovom najbitnije obliku, a sloenija bi mu radnja sve zamrsila. Bajka pojednostavljuje sve situacije.

www.sajt.com.hr

Likovi u bajkama nisu ambivalentni nisu istodobno i dobri i zli, kao to smo svi mi u prirodi. Linost je ili dobra ili zla, sredine nema. Jedan je brat glup, a drugi pametan. Jedna je sestra kreposna i marljiva, a druga podla i lijena. Jedna je lijepa, a druge su rune. Jedan roditelj u svemu je dobar, drugi zao. Usporedba suprotnih karaktera nema svrhu naglasiti ispravno ponaanje. Prikazivanje karakternih oprenosti djetetu omoguuje lako shvatiti razlike, to ne bi moglo kada bi likovi bili ocrtani ivotnije, sa svim sloenostima koje krase stvarne ljude. im se dijete pone kretati i istraivati, poinje razmiljati o problemu svog identiteta. Dijete koje je iz bajki nauilo vjerovati kako se ono to je isprva izgledalo kao odbojna, prijetea spodoba, moe udom pretvoriti u najkorisnijeg prijatelja. Junak bajke ima tijelo koje moe izvoditi nadnaravna djela. Poistovjeujui se s njime, svako dijete moe u mati, i preko identifikacije kompenzirati sve manjkavosti, stvarne ili umiljene, svoga tijela. Moe zamiljati kako je i ono, poput junaka, kadro popeti se na nebo, pobijediti divove, mijenjati izglde, postati najmonija ili najljepa osoba ukratko, kako njegovo tijelo jest i ini sve to bi dijete moglo poeljeti. Bajka poinje ondje gdje se dijete nalazi u to doba ivota, i gdje bi, bez pomoi prie, ostalo zaglibljeno i osjealo se zanemareno, odbaeno, ponieno. Normalno dijete zapoinje svoje matanje nekim vie ili manje ispravno uoenim isjekom stvarnosti, koji u njemu moe izazvati tako snane potrebe ili strepnje da ga ponesu. Dijete dobro upoznato s bajkama shvaa da mu se one obraaju jezikom simbola, a ne jezikom svagdanje stvarnosti. Bajka od poetka, svojim zapletom i krajem, priopuju kako ono o emu nam pria nisu opipljive injenice ili stvarne osobe i mjesta. to se tie samog djeteta, stvarni dogaaji postaju vani preko simbolinog znaenja koje im ono pridaje ili ga u njima nalazi. Kad bi djeji snovi bili zamreni kao snovi normalnih, inteligentnih punoljetnika, gdje je skriveni sadraj vrlo razraen, tada djetetova potreba za bajkama ne bi bila tako velika. S druge strane, ako odrasla osoba nije kao dijete bila izloena bajkama, njezini snovi mogu biti manje bogati sadrajem znaenja, i stoga e joj loije sluiti u uspostavljanju sposobnosti da ovlada svijetom. Negdje nakon pete godine kada bajke postaju doista smislene nema normalna djeteta koje bi ih prihvaalo kao vjerne izvanjskoj stvarnosti. Predodba o zloj maehi odrava sliku dobre majke, bajka isto tako pomae djetetu da ga ne satre spoznaja majke kao zle. Mnoge bajke poinju majinom ili oevom smru, u tim priama roditeljeva smrt stvara najmunije probleme to smrt (ili strah od nje) i ini u stvarnom ivotu.

www.sajt.com.hr

Bajka poinje junakom koji je preputen na milost i nemilost onih koji malo cijene njega i njegove sposobnosti, koji ga zlostavljaju i ak mu ugroavaju ivot. Kako se pria odvija, junak je esto prisiljen zavisiti od prijateljskih pomagaa. Na kraju prie, junak je svladao sva iskuenja, i usprkos njima ostao vjeran sebi i ostvario svoju samosvojnost. Postao je svoj vladar. Garantirajui sretan zavretak bajka ohrabruje dijete da se upozna i nosi sa svojim emocijama, pokazujui u emu je smisao borbe za postizanje samoostvarenja na putu odrastanja. U usporedbi s mitom, bajka umirujue djeluje na procese formiranja osobe i nastajanja ega, dok mit pak nudi izvrsne uzore za formiranje superega. Bajka je, puno prije spoznaje o psihoanalizi, uspjeno rjeavala probleme oko suparnitva i posesivnosti u odnosu djece i roditelja, zle maehe i Edipovog kompleksa, fiksacije na oralnu fazu, incestih pomisli, suparnitva meu braom i sestrama. U tom smislu bajke pouavaju i odrasle kako da pomau svom djetetu. Psihoanaliza je stvorena zato da bi ovjeku omoguila prihvaanje problematine prirode ivota, a da ga to ne porazi ili da se ne prepusti bijegu. Bajke nisu samo za djecu. Tako Edipov kompleks, podsjeaju nas bajke, ne mora obvezno muiti samo djecu. On mui i odrasle, njihove roditelje, ukoliko nisu sami proli kroz proces odrastanja. Od etvrte godine do puberteta, djetetu je najpotrebnije dati simboline predodbe koje ga uvjeravaju kako postoji sretno rjeenje za njegove edipovske probleme iako mu moe biti teko u to povjerovati - pod uvjetom da ih se samo pomalo osloboa. Meutim, umirenje glede sretnog ishoda mora doi kao prvo, jer dijete e jedino tada imati hrabrosti i samouvjereno se potruditi da se izvue iz edipovskog kripca. Djeja opredjeljenja ne zasnivaju se na odnosu ispravnoga i neispravnoga, koliko na tome tko pobuuje djetetovu simpatiju, a tko antipatiju. to je lik jednostavniji i otvoreniji, to e se dijete bre poistovjetiti s njim, a lo lik odbaciti. Dijete se s dobrim junakom ne poistovjeuje zbog njegove dobrote, v zato to ga junakov poloaj duboko pozitivno privlai. Jedino odlaskom u svijet junak moe pronai sebe, a kad to uini, nai e i nekoga s kim e dovijeka sretno ivjeti. Bajka je okrenuta budunosti i upuuje dijete nainom koji moe shvatiti i svjesnim i podsvjesnim umom da se ostavi infatilnih elja za ovisnou, te ostvari nezavisan ivot koji e mu bolje odgovarati. Bajka dijete zabavlja, govori mu o njemu samom, i potpomae mu razvoj osobnosti. Bajka nudi znaenje na toliko razliitih razina i obogauje djetinje postojanje na nekoliko naina, da nikakva knjiga ne moe dolino obraditi mnoinu i raznolikost doprinosa takvuih pria djetetovu ivotu.

www.sajt.com.hr

Danas, kao i neko, um se u kreativne i prosjene djece pomou bajki moe otvoriti za razumijevanje svega viega u ivotu, i otud mogu lako prijei na uivanje u najveim djelima knjievnosti i umjetnosti. No glavni znaaj bajki za pojedinca koji raste, lei izvan pouka o ispravnim nainima ponaanja u ovom svijetu. Bajka se iznosi na jednostavan, priprost nain; sluatelju se ne postavljaju nikakvi zahtjevi. To onemoguuje da se ak i najmanje dijete osjeti prinueno postupati na odreene naine, i nikad se ne osjea da se dijete osjea manje vrijedno. Bajka i mit Platon koji je moda bolje shvaao to oblikuje ovjekov um nego neki nai suvremenici, koji svoju djecu eli izloiti samo stvarnim ljudima i svakodnevnim zbivanjima znao je koja to intelektualna iskustva doprinose istinskoj ljudskosti. Suvremeni mislioci ukazuju da su mitovi i bajke izvedeni iz obreda posveivanja ili drugih rites de passage (obreda prijelaza) kao to je metaforina smrt staroga, nepodobnoga jastva zato da bi se ponovno rodilo na vioj razini postojanja. Postoji opa suglasnost da nam mitovi i bajke govore jezikom simbola koji predstavljaju podsvjesni sadraj. Oni se obraaju istodobno i naem svjesnom i naem nesvjesnom umu, svima trima njegovim vidovima idu, egu i superegu. Ne postoje samo bitne slinosti izmeu mitova i bajki, postoje i bitne razlike. Premda se u mitovima i bajkama nalaze isti tipini likovi i situacije, i premda se u oboma zbivaju podjednako udesni dogaaji, postoji presudna razlika u nainu na koji se priopavaju. Prevladavajui osjeaj koji mit prenosi jest: ovo je apsolutno jedinstveno, to se nije moglo dogoditi nijednoj drugoj osobi, ni u kojoj drugoj sredini; takva su zbivanja velianstvena, pobuuju strahopotovanje, i vjerojatno se ne bi moglo dogoditi obinim smrtnicima poput vas i mene. Mit je pesimistian, a bajka optimistina, bez obzira na to koliko neke pojedinosti prie bile zastraujui ozbiljne. Pesimizam mitova divno je olien onim paradigmatskim mitom psihoanalize, Edipovom tragedijom. Bajka jasno pokazuje kako govori o svakome, o ljudima jako slinima nama, dok mit ima svog odreenog povijesnog junaka Tezeja, Herkula ili Brunhilde. Mitski junaci su nadljudskih dimenzija, to je izgled koji pomae da te prie budu djetetu prihvatljive. Dijete bi inae bilo preoptereeno zahtjevom, koji se podrazumijeva, da junaka oponaa u vlastitom ivotu. Mitovi su korisni za oblikovanje superega, a ne cjelokupne linosti. Dijete zna da ne moe dosegnuti vrlinu junaka niti ponoviti njegova junaka djela; sve to se od djeteta moe

www.sajt.com.hr

oekivati jest da u nekoj mjeri oponaa junaka, tako da se ne osjeti poraeno neskladom izmeu toga ideala i svoje majunosti. Mitovi projiciraju idealnu osobnost koja postupa po zahtjevima superega, dok bajke prikazuju integraciju ega koja omoguuje primjereno zadovoljavanje elja itd. Ova razlika objanjava suprotnost izmeu prodornog pesimizma mitova i blagog optimizma bajki. Za razliku u mitovima, u bajkama pobjeda nije pobjeda nad drugima, ve jedino nad samim sobom i nad pokvarenou.