-23-

III

MATRICE

Definicije: 1. Neka je Nk= {1,2, .,., k} N, kN, tada svako preslikavanje A: N mxN n K, (n, m N), (1) gdje je K obi no neko polje, nazivamo matricom A formata (ili tipa) (m, n) iz polja K. Tu injenicu zapisujemo kra e sa: AMm,n (K), tj. Mm,n (K) je skup svih matrica (istog) formata (m,n) iz polja K. Kaemo da je matrica A realna (ili kompleksna) ve prema tome da li je K=R (ili je K=C). 2. Matrica se obino zadaje kao pravougaona ema svojih vrijednosti:

( i = 1,m; j = 1,n )
a11 a A = 21 M am1

A(i,j) = aij , tj.

a11 a12 L a1n a a 22 L a 2n , ili A = 21 M M M am2 L amn am1

a12 a 22 M

L a1n L a 2n M

am2 L amn

ili krae: A = (ai})m,n ili A=||aij||m,n, gdje je aij elemenat matrice A, koji lei u i-toj vrsti(redu) i j-toj koloni (stupcu). Dakle, uobiajeno je da se matrice oznaavaju sa velikim slovima a njihovi elementi istim malim slovima latinice. Tako a11= (A)11 znai da je a11 elemenat matrice A koji lei u prvoj vrsti i prvoj koloni. Openito

(AMm,n (K)) i = 1,m; j = 1,n

ai,j = (A)ij.

3. Ako je m n kaemo da je matrica pravugaona.

Za m = n kaemo da je matrica A = (ai})n,n kvadratna matrica reda n ili krae da AMn (K). Elemente: a11, a22, ..., ann sainjavaju glavnu dijagonalu matrice AMn (K); tragom matrice nazivamo zbir dijagonalnih elemenata trA = a ii ; elementi: a1n, a2,n-1, ...,an1 lee na sporednoj dijagonali.
i=1 n

4. Transponovanu matricu matrice A oznaavamo sa AT ili A . Transponovanje matrice je unarna

operacija koja se definie na slijedei nain:

(AMm,n (K)) (!BMn,m(K)) B= A

tj. i-ta vrsta u A je i-ta kolona u AT.

df

( i = 1,m; j = 1,n ) bji = aij,

Vjeba. Zapisati matrice A i AT ako je AMm,n.

5. Vektor matrice su matrice koje imaju samo jednu vrstu [x1 x2 xn] ili krae X=[xi]1,n , te matrica kolona koja im samo jednu kolonu, napr. Y=[yk]n,1.

Sem toga, ako je Y matrica kolona onda je njena transponovana matrica YT matrica vrsta (i obrnuto). Tako je naprimjer vektor [1 - 4 2 0]T ustvari vektor kolona formata (4, 1).

Neka je A = (aij)m,n , tada se matrica A moe zapisati kao:

(ii) matrica kolona: A= (A1. A2. Am.) , gdje je Ai .= (ai1 ai2 ain)

i-ta vrsta matrice A,

(ii) matrica vrsta: A=(A.1 A.2A.n), gdje je A.k= (a1k a2k amk)T k-ta kolona matrice A.

6. Navodimo nekoliko matrica posebnog oblika:

Nula matrica, oznaavamo je sa O (Mm,n (K)), je matrica iji su svi elementi nula, tj O= (0)m,n; Dijagonalna matrica je kvadratna matrica kojoj su svi elementi van dijagonale jednaki nuli; ona se

-24zapisuje u obliku
d1 0 0 d1 ili O dn ili diag ( d ,d ,L ,d ) 1 2 n O dn

d2

d2

ili krae [di ij]n,n , gdje je ij Kroneckerov delta simbol definisan sa: ij =

i = j, {1, 0, i j.

Jedinina matrica je dijagonalna matrica iji su dijaginalni elementi jednaki 1, tj. matrica diag(1,,1). Oznaavamo je sa E, ili En kad elimo da istaknemo da je njen red n.
Dakle, En= [ ij]n,n .Umjesto E u upotrebi je i oznaka I.

Trougaone matrice (donja trouagona, tj. gornja trougaona) su kvadratne matrice:

a 22 an2 0 , ili a ij n,n O ann a11 aij = 0, i > j ; tj. 0 a12 L a1n a 22 a 2n , ili a ij n,n O ann

a11 a 21 M an1

( aij = 0, i < j) .

7. Neka su A = (aij)m,n, B = (bij)p,q , C = (cij)r,s tri matrice nad poljem K i neka je K. Tada vrijede
slijedee definicije: 0 df 1 ( m,n ) = ( p,q ) , (i) A = B 0 2 i = 1,m; j = 1,n a ij = b ij ,

tj. matrice su jednake akko su jednakog formata i imaju jednake odgovarajue elemente. (Dokazati da je = relacija ekvivalencije u skupu Mm,n (K)).
0 def 1 ( m,n ) = ( p,q ) = ( r,s ) , A + B = C 0 2 i = 1,m; j = 1,n a ij + b ij = cij , tj. matrice se mogu sabirati akko su matrice sabirci istog formata; tada je i njihov zbir istog formata, a elementi zbira se dobiju sabiranjem odgovarajuih elemenata matrica sabiraka. 0 df 1 ( m,n ) = ( p,q ) , ( iii ) A = B 20 i = 1,m; j = 1,n a = b , ij ij ili matrica se mnoi skalarom tako da joj se svaki element pomnoi skalarom;

( ii )

( iv )

10 n = p, ( r,s ) = ( m,q ) , n AB = C 0 2 i 1,m; j 1,q c a ik bkj , = = = ij k =1

df

tj. proizvod AB dvije matrice postoji akko su matrice ulanene , tj. akko je broj n kolona prvog faktora A jednak broju p vrsta drugog faktora B, tj. broj elemenata u vrsti matrice A mora biti jednak broju elemenata u koloni druge matrice B. Sem toga, elementi matrice proizvoda dobiju se prema:

b1j n cij = A i .B . j = a a : L M = in i1 a ik bkj b k =1 nj

-25gdje je uzeto, po definiciji, da je dobijeni rezultat skalar a ne matrica formata (1, 1).

8.

Osobine operacija sa matricama (matrice kao algebarske strukture).

Koristei prethodne definicije lako se dokazuju stavovi:

1. Algebarska struktura (Mm,n (K), +) je Abelova grupa. (Ovdje je Mm,n (K) familija matrica istog formata (m,n) nad poljem K (= C ili R) ,a sabiranje matrica je definisano sa 7.(ii); nula matrica je O Mm,n (K), tj. O= (0)m,n je neutralni element za sabiranje, dok je matrica - A = (- aij)m,n suprotan elemenat matrici A u odnosu na sabiranje. 2. Mm,n (K) je vekiorski prostor nad poljem K, (gdje je mnoenje matrice skalarom dato sa 7.(iii)) . Dimenzija tog prostora dim(Mm,n (K)) = mn. Primjedba. Kako sve matrice tipa n x n ine vektorski prostor, to e vektorski prostor initi i sve dijagonalne matrice, sve gornje ili donje trougaone matrice itd., jer je linearna kombinacija dvije takve matrice ponovo matrica istoga oblika (viditi stav 2.1.). 3. Mnoenje matrica, definisano sa 7. (iv), ima slijedee osobine: (i) (AMm,n (K); BMn,p(K)); CMp,r (K)) A(BC) = (AB)C, (ii) (AMm,n (K); B,CMn,p(K)) A(B + C) = AB + AC, (iii) (A, BMm,n (K); CMn,p(K)) (A + B)C = AC + BC (iv) (AMm,n (K)) A En = A = Em A, (v) (AMm,n (K); BMn,m(K)) (AB)T = BT AT. Dokaz (desne jednakost u (iv)). Neka je X= Em A , tada je na osnovu definicije mnoenja matrica: X = (xij) m,n= Em A i = 1,m; j = 1,n xij =
odakle na osnovu jednakosti matrica izlazi da je Em A=A.

k =1

ik akj = iiaij = aij ,

VJEBE. a) Dokazati da je A En = A. b) Za dokaze ostalih tvrdnji (i) (v) iz stava 3. (kao i stavova 1. i 2.)
vidjeti str. 74-2-prep.

Primjedbe: a) Lako se provjerava da mnoenje matrica u optem sluaju nije komutativno, tj. i kad postoje oba rezultata AB i BA, oni ili nisu istog formata, istog su formata akko su obe matrice kvadratne istog reda, ali i u tom sluaju te dvije matrice ne moraju biti jednake. Napr.
1 0 0 0 A= , B = , te je 0 0 1 0 0 0 0 0 AB = = BA 0 0 1 0

b) Iz (iv) slijedi da u skupu praugaonih matrica Mm,n postoje lijevi Em i desni En neutralni element koji su razliiti, tj. da samo u skupu kvadratnih matrica Mn,n postoji neutralni element En=Em= E= ||ij||n,n za mnoenje matrica. c) Poto samo kvadratne matrice imaju neutralni element za mnoenje, to je samo grupoid (Mn,n , ) potencijalno grupa. Potrebno je istraiti pitanje egzistencije inverznih elemenata u tom grupoidu. Dakle, promatraemo samo kvadratne matrice (istog reda) radi toga to se samo u tom skupu definisane sve tri prije uvedene operacije:sabiranje matrica, mnoenje skalara i matrice te mnoenje matrica.

9. Determinanta matrice
Svakoj kvadratnoj matrici AMn,n (K) pridruen je skalar njena determinanta, (engl, detertninant, njem. Determinante, fr. dterminant, rus. opredelitelj od lat. determinare -odredili. Taj skalar oznaavamo sa det A ili |A| ili D. Pri raunanju determinanti koristit emo zapis

-26 a11 a det 21 M an1 a12 L a1n a11 a 22 L a 2n a ili 21 M M M an2 L ann a n1 a12 M L a1n M a 22 L a 2n an2 L ann

Oznaku | | uveo je 1841. Cayley. Kako je ovaj zapis slian onome kod matrica, govorit emo, kao i kod matrica , o elementima aij determinante, njenoj vrsti ili koloni, iako je ona (kad se izrauna) tek jedan skalar iz K. Determinante emo definsaati induktivno. Slijedi jednostavna ali neuobiajeno duga definicija determinante.

9.1. Definicija determinante

i. Za n = 1 i matricu A = [a11] definicija je:

detA = |A| = |a11| = a11. Ovdje |A| ili |a11| oznaava determinantu, a ne apsolutnu vrijednost. To nas ne treba brinuti, jer kasnije nikad neemo pisali determinantu matrice prvoga reda. Takoe, zapis determinante |A| ne treba dovoditi u vezu s apsolutnom vrijednou matrice koja nije niti e biti definisana. ii. Za n = 2, determinanta matrice drugoga reda, tj. determinanta drugog reda define se ovako: a a D = 11 12 := a11a 22 a12a 21 . (1) a 21 a 22

Naprimjer:

a 2 = ab + 2. 1 b

Primjedba. to je motivisalo ovakvu definiciju determinante? Interesantno je spomenuti da je pojam determinante istorijski prethodio pojmu matrice, a javio se je pri rjeavanju sistema linearnih jednaina. Zapiimo najjednostavniji sistem linearnih jednaina: ax + by = e, cx + dy=f. Njega moemo lako rijeiti bilo kojom od elementarnih metoda. Napr. metodom suprotnih koeficijenata: pomnoimo prvu jednainu brojem d, drugu brojem b i saberimo rezultate. Dobiemo ekvivalentnu jednainu: ed bf . (ad bc)x = ed bf x = ad bc Slino, dobijemo da za drugu nepoznanicu vrijedi af ce . (ad bc)y = af ce y = ad bc Brojnik i nazivnik u ovim izrazima su determinante, tj. e b a e f d c f ed bf af ce (2) x= , y= . = = ad bc a b ad bc a b c d c d Ova veza linearnih sistema i determinanti je utoliko vanija poto analogne formule vrijede i za sistema viega reda. to emo moi dokazati koristei determinante.

iii. Za n=3, determinanta (matrica) treega reda definie sa (pomou determinante drugog reda):
a11 a12 D = a 21 a 22 a 31 a 32 a13 a a 23 := a11 22 a 32 a 33 a 23 a a a a a12 21 23 + a13 21 22 a 33 a 31 a 33 a 31 a 32 (3).

Raunanje determinante moe se nastaviti raunanjem determinanti 2-gog reda: D = a11(a 22a 33 a 23 a 32 ) a12 (a 21a 33 a 23 a 31 ) + a13 (a 21a 32 a 22 a 31 ) = a11a 22a 33 a11a 23 a 32 a12 a 21a 33 + a12 a 23 a 31 + a13 a 21a 32 a13 a 22 a 31

Primjedba. Za izra unavanje determinante drugog i tre eg reda moe se koristiti takozvano
Sarusovo pravilo (Sarrus, 1798-1861).Ono je predstavljeno slijede om emom:

-27+ 2

a11 a12 a21 a 22

= a11a 22 a12 a 21 ,

/ tj. slino za determinantu treeg reda, poslije dopisivanja sdesna njene prve dvije kolone, prema priloenoj emi izlazi:

2 +2 + 2 a11 a12 a13 a11 a21 a22

a12

a 23 a 21 a 22 = a11a 22 a 33 +a12 a 23 a 31 + a13 a 21a 32 a13 a 22 a 31 a11a 23 a 32 a12 a 21a 33

a31 a32 a33 a31 a32 / / /

I u ovom sluaju elementi sa istim prvim i drugim indeksom obrazuju glavnu dijagonalu ( a11,a 22 ,a 33 ). Nazivamo je jo i lijeva dijagonala. Elementi a13 , a 22 , a 31 obrazuju sporednu dijagonalu ili desnu dijagonalu. Nazovimo nepotpunom lijevom dijagonalom du koja spaja elemente a 12 i a 23 i du koja spaja elemente a 21 i a 32 . Sli no elementi a 12 i a 21 obrazuju nepotpunu desnu dijagonalu kao ielementi a 23 i a 32 . Lako je vidjeti da proizvod elemenata glavne dijagonale a11 , a 22 , a33 ulazi u determinantu sa znakom + (plus) a proizvod elemenata sporedne dijagonale sa znakom - (minus). Svaki od ostalih etiri sabiraka determinante je: proizvod od dva elementa sa nepotpune dijagonale i treeg elementa iz suprotnog ugla. Proizvodi se uzimaju sa znakom plus ako se radi o lijevoj nepotpunoj dijagonali i sa znakom minus ako se radi o desnoj nepotpunoj dijagonali. Naprimjer za dijagonalu a 12 i a 23 suprotni elemenat iz ugla je a33, pa se proizvod ovih elemenata a12a 21a33 mora uzeti sa znakom minus.

(i) Minor (ili subdeterminanta) matrice AMn (K) elementa aij naziva se determinanta (n - 1)-og reda koja se iz determinante detA n-tog reda dobije brisanjem i-te vrste i j-te kolone i oznaava se s Mij . (ii) Kofaktor (ili algebarske komplemente) elementa aij definie se pomou minora pridruujui mu predznake + ili - prema slijedeoj formuli: M ij , za i + j parno, i+ j A ij = (1) M ij = M , za i + j neparno. ij Uz ove oznake, definicija (3) determinante treeg reda glasi:
D = detA = a11M11 - a12Ml2 + a13M13. (4)

iv. Definiciju determinante uiniemo jednostavnijom uvodei nove pojmove:

Ista formula, zapisana preko minora, glasi D = detA = a11A11 + a12Al2 + a13A13. (5) gdje je a21 a23 a a22 a a12 , M13 := 21 , M12 := , tj. M11 := 11 a31 a33 a31 a32 a21 a22
A11 := +M11, A12 := -M12, A13 := +M13. Ovakav nain raunanja determinante nazivamo razvoj determinante po elementima prve vrste. Primjer. Razvoj determinante po prvoj vrsti:
2 0 3 1 0 3 0 3 1 0 +3 = 2 (1 (3) 0) 0 + 3 (3 2 1 (1)) = 15 3 1 0 =2 1 3 1 2 2 3 1 2 3

-28Pokuajmo sad poopiti ovaj zapis. v. Tvrdimo da vrijedi formula analogna sa (4) za razvoj po po bilo kojoj vrsti:

(i = 1, 3)

D = det A = a ijA ij = (1)

j=1 j=1

i+ j

a ijM ij

(6)

ili ak i za razvoj po bilo kojoj koloni:

(j = 1, 3)
a11 a12 a13 a 33

D = det A = a ijA ij = (1)

i=1 i=1

i+ j

a ijM ij .

(7)

Na primjer, za j = 2, razvijajui determinantu treeg reda po drugoj koloni, dobiemo:

D= a 21 a 22 a 23 = a12 A12 + a 22 A 22 + a 32 A32 = -a12

a 31 a 32

a 21 a 23 a 31 a 33

+ a 22

a11

a13

a 31 a 33

a 32

a11

a13

a 21 a 33

Raunanje determinante moe se nastaviti raunanjem determinanti 2-gog reda. Dobije se D = a11a 22 a 33 a11a 23 a 32 a12 a 21a 33 + a12 a 23 a 31 + a13 a 21a 32 a13 a 22 a 31 . to se podudara s determinantom raunatom u (3).
Vjeba. Provjeriti da e se ista vrijednost za D dobiti razvojem determinante treeg reda po po bilo kojoj vrsti ili koloni. vi. Determinanta matrice n-toga reda - Laplaceov razvoj. U opem sluaju, determinanta matrice define se razvojem po bilo kojoj vrsti, odnosno bilo kojoj koloni, ba kao u formulama (6) i (7). Takav se razvoj naziva Laplaceov razvoj determinante. Neka je Mij minor, a Aij kofaktor elementa aij. Tad se determinanta matrice A reda n definie na nain:

(i = 1,n)
(j = 1,n)

D = det A = aij A ij = (1)

j=1
n

i+ j

aijM ij

(8),

j=1
n

kao razvoj po bilo kojoj i-toj vrsti, tj. kao razvoj po bilo kojoj j-toj koloni:

D = det A = aij A ij = (1)

i=1 i=1

i+ j

aijM ij .

(9)

Primjedba. Bilo bi korektnije definisati determinantu razvojem samo po prvoj vrsti, a zatim dokazati da se taj razvoj podudara s razvojima po oslalim vrstama ili kolonama. Meutim dokaz ovoga stava (kojega srno provjerili za delerminante treega reda) je sloen, te ga neemo navoditi. Preporuujemo dokaze u citiranoj literaturi ili kompletiranje dokaza indukcijom. Za definiciju determinante najvee zasluge pripadaju Laplasu (Pierre Simon Laplace (1749-1827), francuski matematiar, fiziar i astronom). Moe se dokazati da je definicija determinante n-tog reda (8), tj. (9) ekvivalentna sa: (10) D = det A = a1j a2 j "anj
1 2 n

gdje se sumiranje vri po svim permutacijama ( j1 j2, ...jn ) skupa indeksa {1, 2, ..., n}, a sabirci

a1j1 a2 j2 "anjn su produkt od n elemenata matrice A , od kojih bilo koja dva nisu ni iz iste vrsti ni iz
iste kolone.Predznak + ili - ovisi o permutaciji ( j1 j2, ...jn ) drugih indeksa, ve prema tome da li je permutacija parna ili neparna: + dolazi uz parne, a - uz neparne permutacije, kojih ima podjednako mnogo. Detalje o permutacijama i ovakvoj definiciji determinante studenti mogu potraiti u literaturi.

Je li raunanje determinante jednostavan posao ili nije? Kod determinariata vieg reda nastupaju potekoe
kod njihovog efektivnog raunanja. Naime, iako je teorijski mogue izraunati svaku determinantu sluei se njezinom definicijom, to je esto praktino nemogue, jer broj osnovnih sabiraka raste astronomski s redom determinante. Tako nap. determinanta desetog reda ima 10! == 3.6 milijuna sabiraka, pa bi samo za popisivanje

-29tih sabiraka trebalo 36 knjiga, s 1000 stranica svaka. Tu, dakako, danas pomau raunari, ali se raun moe znatno pojednostavniti koriste li se neka svojstva determinanti. Eksplicitna formula (10) izgieda da daje jednostavan algoritam, ako ne za runo a ono barem pomou raunara. Medutim, takva je pomisao daleko od istine. Da bismo odredili determinantu koristei formulu (10) potrebno je uiniti, za zasvaki od n! sabiraka(toliko ima permutacija od n elemenata), tocno n - 1 mnoenje i na kraju n! - 1 sabiranje, to ukupno daje n . n! - 1 operacija. Taj je broj strahovito velik poto faktorijeli rastu vrlo brzo (ak bre od eksponencijalnih funkcija kao sto je recimo 10n). Raunajui determinante primjenom definicije, pomocu rekurzivnih formula, dobemo tek neznatnu utedu, potreban broj operacija ponasa se kao e. n!. Uz prctpostavku da raunar izvri 106 operacija u jednoj sekundi, dobiemo sljedea vremena koja su potrebna za izracun determinanti, uz ne ba preveliki broj n: N BROJ OPERACIJA VRIJEME RAUNANJA 5 324 3.2 . 10-4 sekunda 10 9 864 099 9.8 sekunda 25 4.2 . 1025 1.3 . 1018 godina 100 2.5 . 10158 8 . 10150 godina Matrice reda 100 i raunanje njihovih determinanti este su u praksi to mora znaiti da se velike determinante ne raunaju primjenom gornjih formula. Dakako, postoje razliite formule ,a neke meu njima efikasnije su od drugih. Moe se pokazati da je za izraunavanje determinanti prethodnim svoenjem na trougaonu formu potrebno uiniti, za determinantu n-tog reda, priblino 2n3/3 operacija. Za 18 matricu reda 25 potrebno vrijeme, raunajui na taj nain, iznosi 0.01 sekundu, to je prema gornjih 10 godina ogromna uteda u vremenu. Da bismo doli do takvog algoritma, potrebno je izuiti svojstva determinanti. Navest emo sada osnovna svojstva determinanti.

9.2. Svojstva determinanti n-tog reda

Naveemo nekoliko najvanijih svojstava. Pri tom emo zapravo ukazati na algoritam pomou kojega se determinante mogu jednostavno raunati. S obzirom da je naa definicija determinanti bila induktivna, determinanta je definisana pomou determinanti niega reda , metoda matematike indukcije bila bi osnova pri dokazivanju. Slijedee tvrdnje bit e iskazane za vrste ili kolone determinanti. Napomenimo da potpuno identine tvrdnje vrijede i ako rije vrsta zamijenimo sa kolona i obratno. Navodimo najvanija svojstva determinanti. Dokazi nekih tvrdnji dati su u obliku uputa ili naznaka ili u vrlo saetom obliku. Pri torn emo koristiti zapis u kojem kolone matrice (determinante) prikazujemo u obliku vektora.
Dl. Determinanta trougaone (i dijagonalne) matrice jednaka je proizvodu elemenata na dijagonali. Ako je A napr. gornja trougaona matrica, tada svi proizvodi u (10), osim a11a22...ann imaju barem jedan element iz donjeg trougla pa su jednaki nula. Na primjer, za jedinicnu rnatricu vrijedi detE = 1. D2. det A = det A T . Jednakost vrijedi zbog formula (8) i (9). Iz ovog svojstva izlazi da svako svojstva koja vrijedi za vrste vrijedi i za kolone determinante (i obratno). D3. Zamjenom dviju vrste (kolona) determinanta mijenja predznak. Za n=2 osobina se jednostavno provjerava: D1 =

a 21 a 22 = (a11a 22 a12a21 ) = D , te za a11 a12

kompletiranje dokaza indukcijom ostaje da se dokae da svojstvo vai i za n+1 ako vai za n.

-30D4. Ako u A imamo dvije jednake vrste (kolone) onda je determinanta detA=0. Svojstvo slijedi stoga to po svojstvu D3 zamjenom dvije vrste determinanta mijenja predznak, a kako smo zamijenili iste vrste determinanta se ne mijenja. Dakle D= - D odakle slijedi D=0. D5. Determinanta je multilinearna funkcija svojih kolona, tj. ako je (samo jedna) napr. j-ta ) kolona matrice AMn linearna kombinacija A . j = A (. 1 + A (. j2 ) onda je j

detA= detA(1) + detA(2) ,

) (2) gdje je j-ta kolona: A (. 1 u matrice A(1) i A . j u matrici A(2) (ostale kolone su iste kao u matrici A). j

Ovo svojstvo slijedi direktno iz formule (9) za razvoj po j-toj koloni:

1) (2) (1) ( 2) det A = (a(kj + akj Akj + akj Akj =detA(1) + detA( 2). )Akj = akj k =1 k =1 k =1 n n n

Primjedba. Iskazati, tj zapisati princip superpozicije, kako se naziva osobina D5. za ==1. D6. (i) Neka je A1 matrica koja se dobije tako to se svi elementi neke od kolone matrice AMn pomnoze s brojem . Tada vrijedi detA1= detA, tj. determinanta se mnoi brojem tako da joj se neka (ali samo jedna kolona) pomnoi tim brojem. (ii) Ako matrica A ima vrstu sastavljen od samih nula, ondaje detA = 0. Ovo su direktne posljedice svojstva D5. Svojstvo (ii) mogue je provjeriti direktno razvojem determinante po 0-vrsti. D7. Vrijede generalizacije formula (8) i (9):

(i = 1,n;s = 1,n) asjAij = (1)i+j asjM ij = Dsi = {0 D

n n j=1 j=1

za i s, za i = t;

(8!),

(j = 1,n;t = 1,n) ai t Aij = (1)i+j ait Mij = Dtj = {0 D

n n i=1 i=1

za j t, . za j = t.

(9!)

Formule (8 !) dobiju se na osnovu D4. kao razvoj po i-toj vrsti kad umjesto i-te ponovo stoji s-ta vrsta tako da D ima dvije jednake vrste (za i s); formule (9 !) dobiju se na osnovu D4. kao razvoj po j-toj koloni kad umjesto j-te ponovo stoji t-ta kolona, tako da D ima dvije jednake kolone(za j t). D8. Determinanta se ne mijenja ako jednoj koloni dodamo neku drugu kolonu pomnoenu sa nekim brojem. Neka smo matricu A1 dobili iz matrice A tako to smo j-toj koloni A.j dodali t-tu kolonu A. t pomnoenu sa , tada je prema formuli (9) i svojstvu D5:

det A1 = (aij + ai t )A ij = aij A ij + a it A ij = det A ,

i =1 i =1 i =1

poto je

a
i =1

it

A ij = 0 prema (9 !) u D7, jer je to razvoj determinante po j-toj koloni, koja ima dvije

jednake kolone j-tu i t-tu.

D9. Ako je jedna kolona (ili vrsta) matrice A linearna kombinacija preostalih kolona (ili vrsta) onda je detA=0. Slijedi uzastopnom primjenom osobina D5 i D4.

Primjedba. Kasnije emo dokazati da je ovaj uslov i potreban, tj. detA=0 akko su njene vrste (kolone) linearno zavisne.

-31-

D10. (Binet -Cauchyjev stav; J. P. M. Binet (1786-1856), francuski malematiar). Determinanta proizvoda dviju matrica jednaka je proizvoda determinanti: ( A, B Mn)
Dokaz neemo izvoditi.

det(AB) =detAdetB.

Vjeba. Uzeti dvije proizvoljne matrice reda 2 ili 3 i provjeriti da je za njih ta tvirdnja tana. Primjer 1. Koristei svojstva determinante i Laplasov razvoj imamo:
2 8 8 4 1 3 12 15 3 1 = 237 7 28 14 14 1 3 8 4 3 3 4 4 2 II + I 4 5 1 III + I 4 2 2 IV + 3 I 8 4 3

1 4 4 2 8 9 3 0 8 9 3 1+1 = 42 = 42(1)(1) 8 2 0 = 4032. 0 8 2 0 20 16 3 0 20 16 3

Ovaj primjer pokazuje da raunanje determinanti moe biti ak i za determinante malenoga reda mukotrpan posao; da je 'runo' raunanje determinanti umjetnost sama po sebi: razliite osobe estoe razliitim pristupom doi do (istog!?) konanog rezultata. Osnovna ideja sastoji se u tome da se determinanta svodi na determinantu trougaone matrice, meutim izbor transformacija ostaje pri tome poprilino slobodan. Pri runome raunanju nastojimo izbjei raun s razlomcima koliko je god to mogue. S druge strane, algoritam prilagoen raunaru jednoznano je odreen i ne uzima toliko sloboda pri izboru transformacija. Mi emo taj (Gaussov) algoritam detaljno opisati pri rjeavanju sustema linearnih jednaina.

Primjer 2. (Vandermondeova determinanta.) Provjerimo sljedei rezultat: 1 1 " 1 x1 x2 " xn = ( x j x i ). # i< j n 1 n 1 n 1 x1 x2 " xn
Oznaka oznaava proizvod po svim moguim izborima indeksa za koje je i < j. Ukupan broj faktora u umnoku na desnoj strani jednakosti je n(n 1)\2. Oznaimo traenu determinantu s V(x1,..., xn). Da izraunamo njezinu vrijednost, nainit emo sljedee transformacije pretposljednji, n 1 -vi red pomnoiti s x1 i dodati posljednjem; n2 -gi red pomnoiti s x1 i dodati n-l-vom, itd..., prvi red pomnoiti s x1 i dodati drugom. Nakon toga se determinanta moe rastaviti po prvoj koloni i iz svih transformiranih vrsta izvui zajedniki faktor. Dobije se: 1 1 1 "

V(x1 ,...,x n ) =

0 x 2 x1 x n x1 " # n 2 2 0 x2 ( x 2 x1 ) " x n ( x n x1 ) n

= ( x 2 x1 )"( x n x1 ) V(x 2 ,...,x n ) Dobili smo determinantu identinu prvotnoj, ali reda n - 1. Tako smo dobili rekurzivnu relaciju: V ( x 1 , x 2 , . . , x n ) = (xn x1)... (x2 x1)V(x2,..., xn). Isto razmiljanje moemo primjeniti i na novu, umanjenu determinantu: V ( x 2 , . . , x n ) = (xn x2)... (x3 x2)V(x3,..., xn). i nastaviti postupak sve dok ne stignemo do posljednjih jednadbi: V(x n-2,xn-1,xn ) = (xn -xn- 2) (x n -xn- 1)

-321 1 = x n x n1. x n1 x n Uvrtavanjem svih ovih vrijednosti dobije se traeni rezultat..

V(xn-1, xn) =

ZADACI
0 1 0 i 1 0 , B= , C= i = 1, imaginarna jedinica 1 0 0 1 i 0 zadovoljavajujednakosti: 10A2=B2=C2=E;20BC=CB=iA,CA=AC=iB,AB=BA=iC, ProvjeritidalizamatriceA,B,Ctakoevaejednakosti: [B, C] = . 2iA, [C, A]= . 2iB, [A, B]= . iC, [A,A2+B2+C2]=[B,A2+B2+C2]=[C,A2+B2+C2]=O, gde je =1 ili = 1 i gde je [A, B]=ABBA. Primjedba.MatriceA,B,Csesre uukvantnojmehaniciizovuse Paulieve matri. 2. DokazatijednakostA(a)A(b)=A(a+b),gdeje cos a sin a A (a) = . sin a cos a 3. Neka je: cos a sin a 0 tgt A (a) = , B = . sin a cos a tgt 0 Provjeriti da li je: (E+B)=A(2t)(E B). 4. Dokazati da je 5 0 0 0 0 0

1. Dokazatidamatrice A =

4 0 0 0 0 0 3 0 0 0 = O. 0 0 2 0 0 0 0 0 1 0

5. Data je matrica A (a) =

2-a a-1 ,(a R ) . 2(1-a ) 2a-1

Odrediti:1 A(a)A(b);2A (a)2 iA(a)n (nN). 6. Date su kvadratne matrice A, B Mnredan2,gdjeje n 2 . aij=1(ij),aii=0;bij=aij n 1 Provjeriti jednakost AB =E. 7.
a 11 a 12 a + a 22 1 0 a + a 21 0 i a a 21 0 1 a a 22 i 0 = 11 i 12 + 12 + i 11 , a 21 a 22 i 0 1 0 0 1 0 i 2 2 2 2

Provjeriti sljede u reprezentaciju matrice drugog reda

gde je i imaginarna jedinica.

-33-

8. Date su matrice:
A1 = 1 0 i 0 0 1 , A2 = , A3 = , 0 1 0 i 0 0

0 i 0 0 0 0 A4 = , A5 = , A6 = , 0 0 1 0 i 0

gde je i imaginarna jedinica. Ako je [X, Y]= XY YX, provjeriti: [A 1 , A 3 ]=2A 3 , [A 1 , A 4 ]=2A 4 , [A 2 , A 3 ]=2A 3 , [A 1 , A 5 ]= 2A 5 , [A 1 , A 6 ]= 2A 6 , [A 2 , A 5 ]= 2A 6 , [A 3 , A 5 ]=A 1 , [A 3 , A 6 ]=A 2 , [A 4 , A 5 ]=A 2 , [A 2 , A 4 ]= 2A 3 , [A 2 , A 6 ]=2A 5 , [A 4 , A 6 ]= A 1 , [A 1 , A 2 ]= O, [A 3 , A 4 ]= O, [A 5 , A 6 ]= O. Odrediti sve matrice koje su komutativne sa jednom od matrica A i ( i = 1, 6 ).

9. Odreditiaibtakodamatrice
cos a sin a 0 1 0 0 A = sin a cos a 0 , B = 0 cos b sin b 0 0 sin b cos b 0 1
budukomutativne. 10. AkosuAiBkvadratnematricedrugogreda,dokazatidaje AB+BA=AtrB+BtrA+E(tr(AB)(trA)(trB)). Primjedba.Da liova jednakost vai ako suA iB matriceredavecegod dva? 1 0 , dokazati da je: A n = E +n(A E). 11. Ako je n prirodan broj i A= 1 1

12. Neka je A Mn i neka vai j i a ij =0.

D o k a z a t i d a j e A n = O.

13. NekajeA Mniaij=1 nzasvako iij.Dokazatidaza svaki prirodan b roj k vai A k =A. 14. Ozna imo sa M skup svih kvadratnih matrica reda n koje imaju osobinu
da je zbir elemenata svake vrste jednak 1. Dokazati implikaciju
(A M B M) AB M.

15. Oznacimo sa M skup svih kvadratnih matrica reda n koje imaju osobinu da je zbir elemenata svake vrste i svake kolone jednak 1. Dokazati implikaciju (A M B M) AB M.