Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

1.
Neodreeni integral
1.1. Definicija i osnovne osobine neodreenog integrala
Neka su funkcije f i F definisane na nekom intervalu ( a, b ) . Ukoliko je funkcija F diferencijabilna na tom intervalu i ukoliko za sve x ( a, b ) vrijedi F ( x ) = f ( x ) tada je funkcija F primitivna funkcija funkcije f . Imajui u vidu da je, za neku konstantu C vidimo da je i funkcija F ( x ) + C takoer primitivna funkcija funkcije f . Skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a, b) zovemo neodreenim integralom funkcije f i u ovom sluaju piemo:
( F ( x ) + C ) = F ( x ) = f ( x )
f ( x)dx = F ( x) + C ,
gdje je C proizvoljna konstanta iz skupa realnih brojeva. 1.1.1. Osnovne osobine neodreenog integrala 1. d 2. 3. 4.
d ( f ( x)) = f ( x) + C ; a f ( x)dx = a f ( x)dx , a je konstanta; [ f ( x) g ( x)]dx = f ( x)dx g ( x)dx . dx = x + C ;

n
[ f ( x)dx] = f ( x)dx ;
1.1.2. Tablice osnovnih integrala 1.
xn +1 + C , n 1 ; 2. x dx = n+1 dx 3. = ln x + C ; x 4. e x dx = e x + C ;
1
ax +C ; a >0 ln a 6. sin xdx = cos x + C ;

5.
x a dx =
7. 8. 9. 10.
cos xdx = sin x + C ;
sin
dx
2
x x
= ctgx + C ; = tgx + C ;
cos
dx
2
1 x2 dx 11. = arctgx + C ; 1 + x2 dx 12. 2 = ln x + x 2 1 + C x 1
dx
arcsin x + C1 ; arccos x + C2
1.1.3. Rjeavanje integrala neposredno koristei tablice i osnovna svojstva neodreenog integrala (direktna integracija) Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral
Rjeenje. Koristei tablicu integrala, stavljajui n = 7 , imamo x 7 +1 x8 7 x dx = + C = +C. 7 +1 8 2. Izraunati integral
x dx .
7
xdx .
Rjeenje. Podintegralnu funkciju 1 integrala ( n = ) imamo 2

1 +1 3
x moemo napisati kao
x = x 2 , pa primjenjujui tablicu
x2 x2 2 3 xdx = +C = + C = x2 + C . 1 3 3 +1 2 2
3. Izraunati integral
2 3
x 3 x dx .
2 3 2 +1 5 5
Rjeenje. U ovom sluaju podintegralna funkcija je oblika
x3 x3 3 +C = + C = x3 + C . x 3 x = 6 x3 x = x , pa imamo x 3 x dx = x dx = 2 5 5 +1 3 3 3 x + 2 x +1 dx . 4. Izraunati integral x Rjeenje. U ovom sluaju podintegralnu funkciju napisat emo kao zbir tri funkcije. Zatim 1 1 1 1 3 1 x 3 2 6 = x 2 i dobiti =x =x i emo iskoristiti injenicu da je x x
5
3 x + 23 x +1 x dx x6 x2 dx = dx + 2 dx + = x+2 + +C = 5 1 x x x 6 2 12 = x + 6 x5 + 2 x + C. 5
dx . x Rjeenje. Nakon kvadriranja izraza u brojniku, integral moemo napisati u obliku sume tri tablina integrala. Imamo:
( x + 1)
( x + 1)
x
dx =
x2 + 2x + 1 1 x2 dx = xdx + 2dx + dx = + 2 x + ln x + C. 2 x x
x2 1 + x2 dx . Rjeenje. U ovom integralu emo dodati i oduzeti broj 1 u brojniku podintegralne funkcije, a zatim integral rastaviti na sumu dva tablina integrala na sljedei nain: x 2 + 1) 1 ( x2 dx 1 + x 2 dx = 1 + x 2 dx = dx x 2 + 1 = x arctgx + C .
x2 + 3 7. Izraunati integral 2 dx . x +1
3
Rjeenje. Ovaj integral je slian prethodnom, pa emo i njega na analogan nain rastaviti na zbir dva integrala. Imamo: x 2 + 1) + 2 ( x2 + 3 2dx x2 + 1dx = x2 + 1 dx = dx + x2 + 1 = x + 2arctgx + C .
Rjeenje. Ovaj integral jednak je zbiru dva tablina integrala ( a = 7 i a = 2 ), pa imamo 7x 2x x x ( 7 + 2 ) dx = ln 7 + ln 2 + C .

(7
+ 2 x ) dx .
3 x dx .
Rjeenje. Analogno kao u prethodnom zadatku je x 2 x 2x 3 2 x x +C = x . dx = 2 3 dx = 3 ( ln 2 ln 3) 2 3 ln 3
dx . a xb x Rjeenje. Kvadriranjem izraza u brojniku, rastavljanjem na sumu tri integrala, a zatim dijeljenjem svakog izraza u brojniku sa nazivnikom dobijamo sumu tri tablina integrala:
(a
bx )
(a
bx )
a xb x ax
a 2 x 2a x b x + b 2 x ax bx dx = dx = x dx 2 dx + x dx = a xb x b a bx
x 1 x 1
a a a b 2x + + C = ln + ln 2 x + C. a b b b b a b x ln a x ln b a
dx 3 3x 2
Rjeenje. Kako je 3 3x 2 = 3(1 x 2 ) , to je
1 3 3x 2
1 3 (1 x 2 )
1 3
(1 x 2 )
, pa imamo
dx 3 3x
2
1 dx 1 = arcsin x + C . 2 3 1 x 3

3
e3 x 1 e x 1 dx . Rjeenje. Brojnik podintegralne funkcije moemo rastaviti kao razliku kubova na sljedei nain: e3 x 1 = ( e x ) 1 = ( e x 1)( e2 x + e x + 1) , pa je e x 1)( e 2 x + e x + 1) ( e3 x 1 1 dx = ( e 2 x + e x + 1) dx = e2 x + e x + x + C . x e x 1 dx = e 1 2
dx . x sin 2 x Rjeenje. U brojniku podintegralne funkcije nalazi se broj 1. Kako je sin 2 x + cos 2 x = 1 , dati integral moemo napisati kao sumu dva integrala koji, nakon dijeljenja brojnika sa nazivnikom postaju tablini integrali. Dakle, dx sin 2 x + cos 2 x dx dx = cos2 x sin 2 x cos2 x sin 2 x dx = cos2 x + sin 2 x = tgx ctgx + C .
cos
1 + cos 2 x 14. Izraunati integral dx . 1 + cos 2 x Rjeenje. U ovom integralu iskoristit emo trigonometrijski identitet 1 + cos 2 x = 2 cos 2 x , a zatim dobijeni integral napisati kao sumu dva integrala. Imamo 1 + cos 2 x 1 + cos 2 x 1 cos 2 x dx = dx = dx + 1 + cos 2 x 2 cos2 x 2 cos2 x 2 cos2 x dx = 1 1 1 1 1 = dx + dx = tgx + x + C. 2 2 cos x 2 2 2
cos
x dx . 2
x 1 Rjeenje. Koristei trigonometrijski identitet cos 2 = (1 + cos x ) , rastavljanjem integrala 2 2 na sumu dva integrala dobijamo 1 1 1 2 x dx = (1 + cos x )dx = x + sin x + C . cos 2 2 2 2
5
x dx . 2 Rjeenje. Analogno kao u prethodnom primjeru imamo 1 1 1 2 x sin 2 dx = 2 (1 cos x )dx = 2 x 2 sin x + C
sin
17. Izraunati integral (sin
x x + cos ) 2 dx . 2 2 x x x x x x Rjeenje. Kako je (sin + cos ) 2 = sin 2 + 2sin cos + cos 2 = 1 + sin x , to je 2 2 2 2 2 2 x x 2 (sin 2 + cos 2 ) dx = (1 + sinx)dx = x cos x + C .
1.1.4. Zadaci za samostalan rad
(Ove zadatke radite transformiui podintegralne funkcije tako da dobijete tabline integrale. Rijeiti sljedee integrale:
1. 3. 5.
x x x x dx ;
1 x x dx ; 2
2. 4. 6. 8. 10. 12. 14. b)

6
1+ x
1 x2 x x dx ; 3 cos 2 x 2 sin 2 x 7. dx ; cos 2 x sin 2 x

9.
(a
b x ) dx ;
2
e2 x 1 11. x dx ; e +1 x2 3 13. dx ; 1 + x2 15. a) ctg 2 xdx ;
x xe x + 2 x 3 dx ; x x4 1 + x 2 dx ; 3 1 x 2 dx ; 3x + 5x 15x dx ; e x x e ( 2 )dx ; x3 x3 + x 2 1 + x 2 dx ; x2 + 1 x 1 dx ; 2 tg xdx ;
1.2.
Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije)
Ukoliko primitivnu funkciju funkcije f ne moemo nai direktnom integracijom moemo pokuati metodom smjene tj. uvoenjem nove promjenljive. Nakon uvoenja nove promjenljive moramo i diferencijal stare promjenjive izraziti preko diferencijala te nove promjenljive. Vano je zapamtiti da stara promjenljiva ne moe ni u kom obliku biti pod integralom. Kada naemo traenu primitivnu funkciju trebamo se vratiti na staru promjenljivu. Uz pretpostavku diferencijabilnosti funkcije , openito vrijedi : x = (t ) f ( x)dx = dx = (t )dt = f ( (t )) (t )dt . U ovom sluaju kaemo da smo promjenljivu x zamijenili nekom funkcijom ( t ) nove promjenljive t .
Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral ( 3 2 x ) dx .
9
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t = 3 2 x . Sada je potrebno da dx izrazimo preko dt. To emo uiniti tako to emo diferencirati jednakost t = 3 2 x , pa je dt = 2dx , 1 odakle je dx = dt . Cio opisani postupak uvoenja smjene je uraen izmeu dvije uspravne 2 crte pored integrala. To emo initi i u ostalim zadacima, zato posebno obratite panju na postupak unutar dvije uspravne crte.
3 2x = t 1 9 1 t10 1 9 x dx = dx = dt = t dt = + C = (3 2 x)10 + C . 3 2 2 ) ( 2 2 10 20 1 dx = dt 2
1 x 2 dx .
Rjeenje. U ovom integralu bi bilo zgodno uvesti smjenu 1 x 2 = t . Kako bi mogli uvesti tu smjenu, moramo biti u mogunosti izraziti i ostatak podintegralne funkcije kao funkciju od 1 nove promjenljive t i dt . To je mogue, jer je dt = d (1 x 2 ) = 2 xdx , pa je xdx = dt . 2 Dakle, imamo
1 1 t2 1 2 1 x x dx = = tdt = + C = (1 x 2 ) 1 x 2 + C. 2 2 3 3 1 2 xdx = dt 2 Umjesto smjene 1 x 2 = t , meutim mogli smo uvesti i smjenu 1 x 2 = t 2 (pokuajte sami uraditi zadatak pomou ove smjene).
1 x2 = t 2 xdx = dt
(2 5 x) Rjeenje. U ovom zadatku je najbolje uvesti smjenu t = 2 5 x , a zatim postupati analogno kao u prvom zadatku ovog paragrafa. Postupak smjene objanjen je izmeu dvije uspravne crte: 2 5x = t 3 3 5dx = dt dx 1 dt 1 t 2 2 2 C x (2 5 ) +C ; = = = + = 5 5 5 3 1 5 15 2 2 dx = dt t (2 5 x) 2 5 1 Napomenimo da smo konstantu izvukli pred integral, a zatim koristili injenicu da je 5 5 1 =t 2. 5 t2
xdx . 2x + 5 Rjeenje. U ovom integralu postupamo analogno kao u prethodnom. Kako je izraz 2 x + 5 ispod korijena, uvest emo smjenu t 2 = 2 x + 5 . Kako u brojniku podintegralne funkcije imamo x , to je potrebno i x i dx izraziti kao funkcije od t . Nakon smjene, integral moemo rastaviti na sumu dva tablina integrala i dobiti: 2x + 5 = t2 2dx = 2tdt xdx (t 2 5)tdt t 3 5 1 5 3 2 x + 5 = dx =2 tdt = 2t = 6 2 t + C = 6 ( 2 x + 5) 2 2 x + 5 + C. t 5 x= 2
dx
5 2
x2 1 4 x + 5 dx . Rjeenje. U ovom integralu je najpogodnije uvesti smjenu x + 5 = t 4 , a zatim izraziti x 2 i dx kao funkcije od t , to je i uinjeno izmeu dvije uspravne crte. Zatim je potrebno, nakon dijeljenja sa t napisati dobijeni integral kao sumu etiri tablina integrala. Na kraju, moramo se vratiti na staru promjenljivu, imajui u vidu da je t = 4 x + 5 . Dakle, imamo:
2 x + 5 = t4 t 4 5) 1 3 ( x2 1 3 4t dt = 4 (t 8 10t 4 + 25 1)t 2 dt = dx = dx = 4t dt = 4 t x+5 x = t4 5
4 11 40 7 100 3 4 3 4 40 4 11 7 3 t t + t t + C = 4 ( x + 5) ( x + 5 ) + 32 4 ( x + 5) + C . 11 7 3 3 11 7
. x Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x = t 2 , a zatim izraziti x i dx preko t . Nakon toga, dobit emo tablini integral. Imamo: x =t dx 2tdt dt = t2 = = 2 = 2arctgt + C = 2arctg x + C . (1 + x) x = dxx= 2 (1 + t ) t 1 + t 2 2tdt dx . x 1 x 2 Rjeenje. S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije razlika dva korijena, kao prvo, x 1 + x 2 . U tom racionalisat emo nazivnik mnoenjem podintegralne funkcije sa x 1 + x 2 sluaju, nazivnik postaje jednak 1 , pa imamo dx dx x 1 + x 2 x 1 x 2 = x 1 x 2 x 1 + x 2 = (1)
(1 + x)
dx
x 1 + x 2 dx.
Integral (1) rastavljamo na dva integrala, koja rjeavamo uvoenjem smjene. Imamo: 3 2 2 I1 = x 1dx = x 1 = t = 2t 2 dt = ( x 1) 2 ; dx = 2tdt 3 3 2 2 I 2 = x 2dx = x 2 = t = 2t 2 dt = ( x 2 ) 2 dx = 2tdt 3
9
Sabirajui ova dva integrala 3 3 2 2 2 ( 1) ( 2) x + x +C . 3

vidimo
da
je
rjeenje
naeg
zadatka
jednako
dx . + a2 Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x = at , jer je u tom sluaju x 2 + a 2 = a 2 ( t 2 + 1) , pa imamo
x = at dx adt 1 dt 1 1 x = = adt = 2 = = arctgt + C = arctg + C. dx x2 + a2 2 2 a a a (1 + t ) a (1 + t ) a x t= a

Zapamtite kao tablini integral: dx 1 x x 2 + a 2 = a arcrg a + C . 9. Izraunati integral
2x
dx . 2 +1
2
Rjeenje. Ovaj integral ima podintegralnu funkciju oblika
1 b , za > 0 . Svodimo ga na a ax + b tablini integral tako to prvo izvuemo koeficijent uz x 2 , odnosno napiemo 2 b 2 b 2 2 ax + b = a x + = a x + a , a potom primijenimo tablini integral koji smo izveli a u prethodnom zadatku. x 1 1 2 dx dx arctg x 2 + C. +C = 2 x2 + 1 = 2 2 = 1 arctg 1 2 1 2 x2 + 2 2 2
dx x2 4
10
Rjeenje. U ovom integralu je nazivnik podintegralne funkcije oblika x 2 a 2 , a > 0 . Kod integrala ovog tipa emo uvesti smjenu x = at , dx = adt . U ovom konkretnom sluaju je a = 2 , pa smjenu uvodimo onako kako je naznaeno unutar dvije uspravne crte. Nakon izvlaenja konstante i skraivanja dobijamo tablini integral. Imamo:
x = 2t dt dt = dx = 2dt = 2 = = ln t + t 2 1 + C = 2 2 2 x 4 4(t 1) t 1 x t= 2 dx
2
1 x x x2 4 x = ln + 1 + C = ln + + C = ln x + x 2 4 + C. 2 2 4 2 2 Imajui u vidu da je ln
1 x + x 2 4 + C = ln x + x 2 4 ln 2 + C , kao i injenicu da je 2 C ln 2 takoer realna konstanta, dobijamo dx 2 x 2 4 = ln x + x 4 + C . Analogno bi postupali i u sluaju kada bi u nazivniku imali sabiranje pod korijenom.
Zapamtite kao tablini integral: dx 2 2 x 2 a 2 = ln x + x a + C . 11. Izraunati integral
dx 5 x2
Rjeenje. U ovom sluaju nazivnik podintegralne funkcije je oblika a 2 x 2 , pa emo uvesti smjenu x = at , analogno kao u prethodnom zadatku. U naem konkretnom sluaju je a 2 = 5 , pa je a = 5 . Imamo: x = 5t 5dt x 5 x 2 = dx = x5dt = 5 5t 2 = arcsin t + C = arcsin 5 + C . t= 5 Zapamtite kao tablini integral: dx
11
dx a x
2 2
= arcsin
x +C . a
dx 3 4x2
Rjeenje. Nazivnik podintegralne funkcije u datom integralu je oblika b ax 2 , pri emu su brojevi a i b pozitivni. Zbog toga emo, analogno kao u primjeru 9. prvo izluiti koeficijent
b b uz x da dobijemo b ax = a x 2 = a x 2 , a potom primijenimo tablini a a integral koji smo izveli u prethodnom zadatku. Dakle, 1 1 2x dx dx dx + C. = arcsin 3 4x2 = 3 2 = 2 2 2 3 3 2 4 x x 4 4
2
x3 1 + x 4 dx . Rjeenje. U datom integralu u nazivniku je funkcija 1 + x 4 , pa je prirodno prvo pokuati uvesti smjenu 1 + x 4 = t . Ovu smjenu je mogue uvesti samo ukoliko smo u mogunosti ostatak 1 podintegralne funkcije izraziti preko t i dt . Kako je dt = 4 x 3 dx , to je x3 dx = dt , pa je 4 mogue uvesti ovu smjenu. Imamo:
1 + x4 = t x3 1 dt 1 1 3 dt = = ln t + C = ln(1 + x 4 ) + C . 1 + x 4 dx = 4 x dx =dt 4 t 4 4 x3 dx = 4 Napomenimo, na kraju da ukoliko bismo u brojniku razlomka pod integralom imali funkciju x 2 ili naprimjer x , ovakva smjena ne bi imala smisla, jer ne bismo mogli nai naina da ostatak podintegralne funkcije izrazimo kao funkciju od t i dt i da pri takvoj smjeni dobijemo integral ije rjeavanje je jednostavnije od rjeavanja polaznog integrala.
2x + 5 dx . + 5 x + 29 Rjeenje. U ovom integralu je brojnik podintegralne funkcije diferencijal od nazivnika, pa je smjena t = x 2 + 5 x + 29 oigledna. Imamo:
12
2x + 5 t = x 2 + 5 x + 29 = dt = ln t + C = ln( x 2 + 5 x + 29) + C. dx = x 2 + 5 x + 29 dt = (2 x + 5)dx t
Ukoliko nam je dat integral kod kojeg je brojnik podintegralne funkcije diferencijal nazivnika, taj integral uvijek rjeavamo tako to uvedemo smjenu t = f ( x) , gdje je f ( x ) nazivnik podintegralne funkcije.
Openito vrijedi: f ( x) f ( x) dx = ln f ( x) + C 15. Izraunati integral
(2)
x +1
dx . x2 + 2 x 9 Rjeenje. Kako je d ( x 2 + 2 x 9) = (2 x + 2)dx = 2( x + 1)dx , to je dva puta vee od brojnika podintegralne funkcije, to u naem integralu moemo uvesti smjenu x 2 + 2 x 9 = t 2 . Postupak uvoenja smjene dat je izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
tdt dx = x 2 + 2 x 9 = t 2 = = t + C = x 2 + 2 x 9 + C. t x + 2x 9 2( x + 1)dx = 2tdt

2
x +1
x2 + 2 x 9 = t
dx . ex + 1 Rjeenje. U ovom zadatku moemo postupiti analogno kao u prethodnom, jer je d (e x + 1) = e x dx , pa je mogue uvesti smjenu t 2 = e x + 1 . Imamo:
ex
2tdt dx = t = e x + 1 = = 2t + C = 2 e x + 1 + C. t e +1 e x dx = 2tdt e
x x
ex + 1 = t 2
x2 + 1 17. Izraunati integral 4 dx . x +1 Rjeenje. Ovaj zadatak je mnogo sloeniji od zadatka 13. ovog paragrafa, iako imamo istu funkciju u nazivniku. Ideja ovog zadatka jeste da se brojnik i nazivnik podintegralne funkcije 1 1 podijele sa x 2 , a zatim da se primijeti da je 1 + 2 izvod funkcije x , te da je x x
13
1 1 1 2 x = x 2 + 2 . Zbog toga, ukoliko stavimo x = t , brojnik e biti jednak dt , a x x x 2 nazivnik jednak t + 2 . Navedeni postupak smjene dat je izmeu uspravnih crta, pa je 1 x =t x 1 1 1+ 2 1 + 2 dx = dt x2 + 1 dt t 1 x2 1 1 x x arctg arctg +C = 2 = +C = x 4 + 1dx = 2 1 dx = 2 1 t +2 2 2 2 x 2 x + 2 x 2 + 2 = t2 x x 1 2 x + 2 = t2 + 2 x
xe
x2
dx .
Rjeenje. U ovom integralu je prirodno pokuati uvesti smjenu t = x 2 , to je mogue jer imamo xdx . Imamo:
xe
x2
x2 = t 1 1 2 dx = 2 xdx = dt = et dt = e x + C . 2 2 1 xdx = dt 2
2
Napomenimo da nas, naprimjer pri rjeavanju integrala e x dx smjena t = x 2 ne vodi rjeenju. Ovaj neodreeni integral uopte nije mogue izraziti preko elementarnih funkcija.
19. Izraunati integral tgxdx .
Rjeenje. Kada napiemo tangens kao kolinik sinusa i kosinusa vidimo da je brojnik podintegralne funkcije izvod od nazivnika, pa moemo primijeniti formulu (2) i dobiti sin x d (cos x) tgxdx = cos xdx = cos x dx = ln cos x + C .
20. Izraunati integral cos3 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu, kao i u prethodnom iskoristit emo injenicu da je cos xdx = d (sin x) , za uvoenje smjene t = sin x , kao to je i uinjeno izmeu dvije uspravne crte. Kako bi podintegralnu funkciju izrazili preko t , moramo i cos 2 x napisati preko t = sin x , to je mogue na osnovu poznatog trigonometrijskog identiteta ( cos 2 x = 1 sin 2 x ). Imamo:
14
3 2 cos xdx = cos x cos xdx =
t3 sin 3 x sin x = t = (1 t 2 ) dt = t + C = sin x + C. cos xdx = dt 3 3
21. Izraunati integral tg 3 xdx .
sin 3 xdx sin 2 x sin xdx Rjeenje. Kako je tg xdx = , te sin xdx = d (cos x ) , koristei = cos3 x cos3 x osnovni trigonometrijski identitet (sada u obliku sin 2 x = 1 cos 2 x ), moemo uvesti smjenu t = cos x i dobiti 1 cos 2 x ) sin x ( (1 t 2 )dt cos x = t 3 tg xdx dx = = = cos3 x t3 = sin xdx = dt
3
dt dt 1 1 + = t 2 + ln t + C = + ln cos x + C 3 t t 2 2 cos 2 x
Rijeiti integrale primjenom metode smjene: 16.
3 2x
xdx
17. x 3 3 1 + x 2 dx ;
18. 20. 22. 24. 26.
xdx ; 5 + x4
33
1 x ;
4
2
1 x
ln
1+ x dx ; 1 x
dx ;
ln( x + 1 + x 2 ) 1+ x2
x+2 2x 3 21. 2 dx ; x 3 x + 10 dx 23. ; x ln 4 x 1 1 25. 2 sin dx ; x x

3
19.
x2 1
dx = x + 2 = t 3 ;
1 x ln x dx 28. ; sin x 30. sin 5 x cos xdx ;

2
dx
27.
( 3x
3
2 ) dx
x3 2 x + 1
29. ctg xdx ; 31.
sin
15
sin 2 x dx ; 2 x+5
32.
3 + cos x cos xdx 34. ; 3 sin 2 x
sin xdx
33. 35.
sin x cos x dx ; sin 4 x + cos 4 x
arctg 3 x 1+ x2 ;
1.3.
Metoda parcijalne integracije
Neka su nam date dvije funkcije u i v , koje su diferencijabilne i iji izvodi su integrabilne funkcije. Diferencijal proizvoda funkcija u=u(x) i v=v(x) je: d (u v ) = vdu + udv , a integral diferencijala ovog proizvoda je: d (u v) = vdu + udv . Iz ove jednakosti dobijemo formulu koja glasi: udv = u v vdu . Na ovoj formuli se zasniva metod parcijalne integracije, koji ima dva koraka. Prvi korak se sastoji u tome da funkciju f ( x ) dx u integralu f ( x)dx napiemo u obliku u ( x) dv ( x ) , pri emu smo funkcije u i v pogodno odabrali. Tada se izraunavanje integrala na izraunavanje integrala integral
v( x)du ( x) jednostavniji za izraunavanje od polaznog integrala, kao i to da iz datih
v( x)du ( x) . Izraz pogodno odabrane funkcije u
f ( x)dx
svodi
i v znai da je
uslova moemo egzaktno odrediti funkciju v , jer u suprotnom metoda parcijalne integracije nema smisla. Postoje neka okvirna pravila ta odabrati za funkciju u a ta za funkciju v , pri emu ta pravila nisu strogo matematika jer imaju i svoje izuzetke. Mi emo ih, ipak navesti. Ukoliko je funkcija f proizvod logaritamske funkcije, ili inverzne trigonometrijske funkcije i neke druge funkcije, treba pokuati rijeiti taj integral uzimajui da je u jednako toj logaritamskoj funkciji ili toj inverznoj trigonometrijskoj funkciji, a za dv uzimajui ostatak. Ukoliko je funkcija f proizvod neke eksponencijalne funkcije i neke druge funkcije, treba pokuati rijeiti integral uzimajui za dv da je jednako proizvodu te eksponencijalne funkcije sa dx , a za u uzimajui ostatak. Ukoliko je funkcija f proizvod funkcije sin ili cos i neke druge funkcije, tada uzimamo da je dv = sin xdx ili dv = cos xdx , a ostatak uzimamo za u . Jo jednom napominjemo da ova pravila imaju i svoje izuzetke, te da ih treba uzimati samo kao putokaz pri rjeavanju datog problema.
16
Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral
Rjeenje. U ovom integralu je podintegralna funkcija ln x , pa emo staviti u = ln x . Ostatak pod integralom je dx , pa stavljamo dv = dx , odakle je oigledno da je v = x . To emo, kao i u sluaju smjene promjenljive zapisivati izmeu dvije uspravne crte. Imamo: u = ln x dv = dx dx ln xdx = du = dx = u v vdu = ln x x x x = x(ln x 1) + C . x v=x
ln xdx .
Rjeenje. Dati integral je slian prethodnom, pa stavljamo u = ln x . Ostatak je xdx , pa uzimamo da je dv = xdx . Iz ove jednakosti trebamo izraunati jednu funkciju v koja zadovoljava jednakost. To emo uiniti integraljenjem: 1 v = xdx = x 2 (ovdje ne dodajemo konstantu). Skraeni postupak parcijalne integracije dat 2 je izmeu dvije uspravne crte. Dakle, u = ln x dv = xdx dx x 2 1 2 dx = du = = = ln ln x xdx u v vdu x x = x 2 2 x x2 v= 2 2 x 1 x2 = ln x x 2 + C = (2 ln x 1) + C. 2 4 4
x ln xdx .
3 2
x ln 2 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu emo staviti u = ln 2 x , pa je dv = xdx . Odavde je

3 x 2 2 v = xdx = x dx = = x . 3 3 2 Imamo, nakon skraivanja u integralu na desnoj strani: 1 2
17
u = ln 2 x 1 du = 2 ln x dx 2 3 4 x 2 = = x xdx x 2 ln 2 x x ln xdx. ln dv = xdx 3 3 2 3 v = x2 3 Sada je potrebno izraunati x ln xdx. U ovom integralu emo ponovo primijeniti metod
2 3 parcijalne integracije, stavljajui sada u = ln x i dv = xdx , odakle je v = x 2 . Imamo: 3 u = ln x dx du = 3 3 2 3 2 1 2 2 2 2 x 2 2 x xdx = = x x x dx = x x x ln ln ( ln ) + C. dv = xdx 3 3 3 3 2 3 v = x2 3 Uvrtavajui ovo u polazni integral dobijamo 2 3 4 2 3 2 3 2 2 2 2 x ln xdx = 3 x ln x 3 ( 3 ( x ln x 3 x 2 ) + C ) = 2 3 4 8 = x 2 ln 2 x ln x + + C , 3 3 9 4 pri emu smo konstantu C zamijenili novom konstantom koju smo takoer oznaili sa C . 3
x ln( x
1) dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo, kao i u prethodnim primjerima staviti u = ln( x 2 1) , 1 xdx = dv , odakle je v = x 2 . Imamo: 2 u = ln( x 2 1) 2x du = 2 dx x 2 x3 2 2 1 x x ln( x 1)dx = dv = xdx = 2 ln( x 1) x2 1dx. x2 v= 2 Kako bi izraunali posljednji integral, podijelit emo (sa ostatkom) x3 sa x 2 1 . Dobijamo:
18
x3 : ( x 2 1) = x 3 ( x x) x To znai da je kolinik pri dijeljenju jednak x , kao i da je ostatak upravo x . Sada podintegralnu funkciju moemo napisati u obliku: x3 x = x + 2 , odakle je 2 x 1 x 1 3 x x x 1 2 x 2 1dx = xdx + x2 1 dx = 2 x + x2 1 dx . 1 Posljednji integral emo izraunati uvoenjem smjene t = x 2 1 , jer je tad xdx = dt , pa je 2 x 1 dt 1 1 2 x 2 1 dx = 2 t = 2 ln t = 2 ln x 1 + C . Sada smo izraunali sve integrale, pa se moemo vratiti unazad. Imamo: x2 x2 1 x2 1 x2 2 2 2 2 ln( 1) ln( 1) ln( 1) ln( 1) x x dx = x x + C = x + C. 2 2 2 2 2
x e
2 x
dx .
Rjeenje. U datom integralu imamo eksponencijalnu funkciju, pa emo uzeti dv = e x dx , u = x 2 . Odavde je v = e x dx = e x , pa imamo: u = x2 du = 2 xdx 2 x 2 x x x e dx = dv = e x dx = x e + 2 xe dx. v = e x U integralu na desnoj strani emo ponovo primijeniti parcijalnu integraciju, stavljajui dv = e x dx i u = x . Imamo: u=x du = dx x x x x x xe dx = dv = e x dx = xe + e dx = xe e + C. v = e x Uvrtavajui ovo u polazni integral dobijamo 2 x 2 x x x 2 x x e dx = x e + 2( xe e + C ) = ( x + 2 x + 2)e + C .
sin 2 xdx .
19
Rjeenje. Podintegralna funkcija je proizvod polinoma i funkcije sin 2 x , pa emo uzeti 1 dv = sin 2 xdx , odakle je v = sin 2 xdx = cos 2 x , to smo jednostavno izraunali uvodei 2 smjenu t = 2 x . Sada imamo: u = x2 du = 2 xdx x2 2 sin 2 cos 2 x + x cos 2 xdx. x xdx = = sin 2 dv = xdx 2 1 v = cos 2 x 2 U integralu na desnoj strani ponovo emo primijeniti parcijalnu integraciju. Dobijamo: u=x du = dx 1 1 1 1 cos 2 xdx = x sin 2 x sin 2 xdx = x sin 2 x + cos 2 x + C. x cos 2 xdx = dv = 1 2 2 2 4 v = sin 2 x 2 Sada kada smo izraunali sve integrale moemo pisati: x2 1 1 1 2x2 1 2 x sin 2 xdx = 2 cos 2 x + 2 x sin 2 x + 4 cos 2 x + C = 4 cos 2 x + 2 x sin 2 x.
Rjeenje. U ovom integralu nema svrhe uzimati dv = sin(ln x) dx , jer je u tom sluaju samo odreivanje funkcije v jednako izraunavanju datog integrala. Zbog toga emo staviti u = ln ( sin x ) i dv = dx . Pri rjeavanju integrala koji sadre trigonometrijske funkcije esto se dva puta parcijalno integrali i koristi osobina da je d (d (sin x )) = sin xdx , kako bismo se "vratili" na polazni integral i dobili jednainu koju zadovoljava taj integral. Iz te jednaine je mogue izraunati integral (kojeg oznaimo sa I ). Nakon to jednom parcijalno integralimo dobijamo u = sin(ln x) 1 du = cos(ln x) dx I = sin(ln x)dx = = x sin(ln x) cos(ln x)dx. x dv = dx v=x Sada emo parcijalno integraliti u integralu na desnoj strani (tj. drugi puta parcijalno integraliti). Imamo:
sin(ln x)dx .
20
u = cos(ln x) du = sin(ln x)dx = x cos(ln x) sin(ln x) dx . cos(ln x)dx = dv = dx I v=x Sada imamo: I = x sin(ln x) x cos(ln x) I , odnosno
2 I = 2 sin(ln x ) dx = x sin(ln x) x cos(ln x).
Sada dijeljenjem sa 2 moemo izraunati integral I . Dakle: x x x I = sin(ln x) cos(ln x) + C = ( sin(ln x) cos(ln x) ) + C . 2 2 2
ax
cos bxdx .
Rjeenje. U rjeavanju ovog integrala postupit emo analogno kao u prethodnom zadatku. Stavit emo I = e ax cos bxdx i dva puta parcijalno integraliti. Nakon prve parcijalne integracije imamo: u = cos bx du = b sin bx 1 b I = eax cos bxdx = dv = e ax dx = eax cos bx + eax sin bxdx. a a 1 v = eax a Sada emo primijeniti parcijalnu integraciju na integral na desnoj strani. Imamo: u = sin bx du = b cos bxdx 1 ax b ax ax ax e sin bxdx = dv = e dx = a e sin bx a e cos bxdx . 1 I v = eax a Sada je 1 ax b 1 ax b ax I = e cos bx + e sin bx e cos bxdx , odnosno a aa a I
I= 1 ax b1 b e cos bx + e ax sin bx I , odakle je a aa a
b2 1 ax b ax 1 + 2 I = e cos bx + 2 e sin bx + C1 , a a a
21
1 a2 dobijamo konaan rezultat = b2 a 2 + b2 1+ 2 a ax + e ( a cos bx b sin bx ) I = eax cos bxdx = +C . 2 2 a +b
pa nakon mnoenja jednakosti sa
arcsin xdx .
Rjeenje. U ovom integralu javlja se inverzna trigonometrijska funkcija, pa emo staviti u = arcsin x , i uzeti dv = dx . Imamo: u = arcsin x dx du = xdx . U integralu na desnoj strani uvest emo 1 x 2 = x arcsin x arcsin xdx = 1 x2 dv = dx v=x smjenu t 2 = 1 x 2 , odakle je 2tdt = 2 xdx , odnosno xdx = tdt , pa imamo 1 x2 = t 2 xdx tdt xdx = 2tdtdt = = t = 1 x 2 + C . 1 x 2 = 2xdx t = tdt Uvrtavanjem u polazni integral dobijamo
arcsin xdx = x arcsin x +
1 x 2 + C.
Napomenimo da smo pri rjeavanju ovog zadatka koristili i parcijalnu integraciju i metodu smjene.
a 2 x 2 dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo postupati analogno kao u zadacima 7. i 8. ovog paragrafa. Kao prvo, primijenit emo metodu parcijalne integracije stavljajui u = a 2 x 2 . Imamo:
u = a2 x2 x x2 2 2 I = a 2 x 2 dx = du = 2 2 = x a x + a 2 x 2 dx. a x dv = dx v=x U integralu na desnoj strani emo podintegralnu funkciju napisati u obliku x2 a2 x2 a2 a2 = + = a2 x2 + . a2 x2 a2 x2 a2 x2 a2 x2
22
Sada imamo:
I = x a 2 x 2 a 2 x 2 dx + a 2
I
x = x a 2 x 2 I + a 2 arcsin . a a x
2 2
dx
Odavde je
2 I = x a 2 x 2 + a 2 arcsin x + C1 , a
odakle zakljuujemo da je x x 2 a2 2 2 2 a x dx = a x + arcsin + C . 2 2 a Primijetimo na kraju da je dati integral mogue rijeiti pomou smjene x x = a sin t ; t = arcsin . Pokuajte sami izraunati ovaj integral koristei navedenu smjenu. a
(x
3 x + 2)e 2 x dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo primijeniti metod parcijalne integracije, analogno kao u zadatku 5. ovog paragrafa, pri emu emo taj metod koristiti dva puta s obzirom da je polinom s kojim je pomnoena funkcija e 2 x stepena 2. Imamo: u = x 2 3x + 2 du = ( 2 x 3) dx 1 2x 2 2x 2 + = ( x 3 x 2) e dx dv = e 2 x dx = ( x 3 x + 2 ) e 2 1 v = e2 x 2 u = 2x 3 du = 2dx 1 2x 1 2x 2 1 2x e ( 2 x 3) dx = e ( x 3 x + 2 ) (2 x 3)e dx = dv = e 2 x dx = 2 2 2 1 v = e2 x 2 1 1 1 1 1 = e2 x ( x 2 3 x + 2 ) ( e 2 x (2 x 3) 2 e 2 x dx = e2 x ( x 2 4 x + 4) + C. 2 2 2 2 2
U ovom zadatku, kao i u primjeru 5. ovog paragrafa kao podintegralnu funkciju imali smo funkciju oblika Pn ( x)e ax dx , gdje je Pn ( x ) polinom stepena n (u naim konkretnim primjerima stepena 2). Mogli smo primijetiti i to da smo kao rezultat integracije dobili funkciju oblika Qn ( x )e ax , gdje je Q takoer neki polinom istog stepena kao polinom P . Moe se pokazati da ovo vrijedi i u optem sluaju. Zbog toga moemo pretpostaviti da se
23
nakon integracije dobije funkcija oblika Qn ( x )e ax , gdje su koeficijenti polinoma Q nepoznati, a zatim diferenciranjem jednakosti odreivati koeficijente polinoma Q . Ova metoda integracije zove se metoda neodreenih koeficijenata. U naem konkretnom sluaju imamo polinom drugog stepena, pa emo pretpostaviti da je 2 2x 2 2x ( x 3x + 2)e dx = ( ax + bx + c ) e + C . Nakon diferenciranja gornje jednakosti i dijeljenja sa e 2 x dobit emo: x 2 3 x + 2 = 2(ax 2 + bx + c) + 2ax + b. Sada emo koristiti injenicu da su dva polinoma istog stepena jednaka ako i samo ako su im jednaki koeficijenti uz sve stepene. Zbog toga emo u polinomu na desnoj strani grupisati koeficijente uz odgovarajue stepene i dobiti: x 2 3x + 2 = 2ax 2 + 2(a + b) x + b + 2c. uz x 2 : 2a = 1 Izjednaavanjem koeficijenata imamo: uz x : 2(a + b) = 3 (3) sl. l. b + 2c = 2 1 Rjeenje sistema (3) je: a = , b = 2; c = 2 .Konano je: 2 1 2 2 2x x 2 x + 2 e 2 x + C , to se slae sa naim rjeenjem dobijenim ( x 3x + 2)e dx = 2 parcijalnom integracijom. Na isti nain smo mogli rijeiti primjer 8. ovog paragrafa. Naime, u ovom primjeru podintegralna funkcija je oblika Pn ( sin x, cos x ) e ax dx , gdje smo sa
Pn ( sin x, cos x ) oznaili polinom sa promjenljivim sin x i cos x . U tom sluaju se rjeenje
trai takoer u obliku Qn ( sin x, cos x ) eax , pri emu je Q nepoznati polinom, a zatim diferenciranjem i izjednaavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odreujemo koeficijente polinoma Q . Specijalno, u primjeru 8. bi stavili ax ax e cos bxdx = e ( A cos bx + B sin bx ) , gdje su A i B nepoznati koeficijenti. Nakon diferenciranja i dijeljenja sa eax dobijamo a cos bx b sin bx = ( aA + Bb ) cos bx + (aB bA) sin bx . Sada izjednaimo koeficijente i rijeimo dobijeni sistem jednaina po A i B . Dobijemo a b , a time i rjeenje isto kao u primjeru 8. A= 2 ;B = 2 2 a +b a + b2
24
Rijeiti integrale primjenom metode parcijalne integracije: 36.
x ln xdx ; 38. (x + x )ln xdx ;

3 2
37.
ln( x 1) x 2 dx ; ln x 42. 3 dx ; x 44. x 2 e 2 x dx ;
40.
x ln xdx ; 1 x 39. x ln dx ; 1+ x 41. x ln xdx ;

3 2 3
43. 45.
x ln
2 x + 1dx ;
46. e x sin xdx ; 48. 50.
x e
x 2
3 x2
dx ;
47. e cos xdx ; 49.
cos xdx ;
sin x dx ; 52.a) x sin x dx ; b) sin x

3 3
x cos x
sin x ; 51. arctgxdx ;

2
xdx
53.
arcsin x dx ; x2
cos x dx ; 56. e cos 3 xdx ; 58. a) e sin xdx ;

54.
2 2x
ln(sin x)
55. arctg x dx ; 57. e ax cos bxdx ; 59.
ax
arcsin x
b) 3 x cos xdx
(1 x )
2 3
dx .
(prvo izvriti smjenu promjenjivih pa onda primijeniti metod parcijalne integracije)
25
1.4.
Rekurentne formule
Kod rjeavanja nekih integrala koristimo tzv. rekurentne (rekurzivne) formule. One se sastoje u tome da integral I n (koji zavisi on nekog prirodnog broja n ) prikaemo kao sumu neke funkcije i integrala I n 1 (koji se dobije kad u integralu I n umjesto n stoji n 1 ), zatim integral I n 1 koristei istu metodu prikaemo kao sumu neke druge funkcije i integrala I n 2 , nastavljajui taj postupak dalje sve dok ne doemo do tablinog integrala. Najee koritena metoda za odreivanje veze izmeu integrala I n i I n 1 jest metoda parcijalne integracije. Moe se pokazati da vrijede sljedee rekurentne formule:
1.
2. 3. 4. 5.
cos x sin n 1 x n 1 I n = sin xdx = + sin n 2 xdx ili n n n 1 cos x sin x n 1 In = + I n 2 , (n 2, n N ) ; n n n2 1 cos x dx In = = + I n 2 , (n 2, n N ) ; n n 1 n 1 sin x n 1 sin x sin x cos n 1 x n 1 I n = cos n xdx = + I n 2 , (n 2, n N ) ; n n n2 1 sin x dx In = = + I n 2 , (n 2, n N ) ; n n 1 cos x n 1 cos x n 1 dx x 2n 3 In = = + I n 1 , (n 2, n N ) . n n 2 1 2(n 1)h 2(n 1)h( x + h) x2 + h
n
Rjeenje. Koristei rekurentnu formulu 1. u kojoj je n = 3 , dobijamo cos x sin 2 x 2 cos x sin 2 x 2 3 sin sin xdx = + xdx = cos x + C . 3 3 3 3
sin xdx .
3
Rjeenje. U ovom zadatku koristimo istu rekurentnu formulu kao u prvom zadatku za n = 5 , a zatim rjeenje prvog zadatka. Imamo:
sin xdx .
5
26
5 sin xdx =
cos x sin 4 x 4 cos x sin 4 x + sin 3 xdx = + 5 5 5 4 cos x sin 2 x 2 + cos x + C. 5 3 3
. x Rjeenje. U ovom zadatku emo koristiti rekurentnu formulu 4. u kojoj je n = 4 . Dobijamo: dx 1 sin x 2 dx 1 sin x 2 cos4 x = 3 cos3 x + 3 cos 2 x = 3 cos3 x + 3 tgx + C .
4
cos
dx
cos xdx .
4
Rjeenje. Pri rjeavanju ovog zadatka koristit emo rekurentnu formulu 3. u kojoj smo uzeli n = 4 i dobijamo: sin x cos3 x 3 4 2 cos xdx = 4 + 4 cos xdx. Integral na desnoj strani moemo izraunati na dva naina. Prvi nain jeste da ponovo primijenimo rekurentnu formulu 3. za n = 2 i dobijemo 1 1 1 1 2 cos xdx = 2 sin x cos x + 2 dx = 4 sin 2 x + 2 x + C , odakle je sin x cos3 x 3 3 4 cos xdx = 4 + 16 sin 2 x + 8 x + C . Ovaj integral mogli smo izraunati i tako to bismo primijenili trigonometrijski identitet 1 cos 2 x = (1 + cos 2 x) , pa bi dobili 2 x 1 1 + cos 2 x 2 cos xdx = 2 dx = 2 + 4 sin 2 x + C , to se slae sa ve dobijenim rezultatom.
(x
dx
2
+ 1)
Rjeenje. Primijenimo rekurentnu formulu 5. u kojoj je n = 3 . Imamo: dx x 3 dx x 2 + 1 3 = 2 2( x 2 + 1)2 + 2 2 x 2 + 1 2 . ( ) ( ) Na integral na desnoj strani primijenit emo opet formulu 5. (sa n = 2 ) i dobiti:
27
(x
dx
2
+ 1)
2( x + 1)
2
1 dx x 1 = + arctgx + C . 2 2 2 x + 1 2( x + 1) 2
Na kraju, imamo: dx x 3 x 1 + arctgx + C . 2 x 2 + 1 n = 4( x 2 + 1)2 + 4 2( x + 1) 2 ( )

Pomou rekurentnih formula rijei sljedee integrale: 60. sin 4 xdx ; 61. cos 5 xdx ;
63.
62. 65.
sin
dx x dx
3
cos
dx
3
64.
(2 + x )
dx
2 2
(x
+3
1.5.
Integracija racionalnih funkcija
Pn ( x) , gdje su Pn ( x ) i Qm ( x) neki polinomi Qm ( x) stepena n i m respektivno. Ukoliko je n m , tada polinom Pn ( x) moemo podijeliti
Racionalna funkcija je funkcija oblika
polinomom Qm ( x) i dobiti neki kolinik i ostatak iji stepen je manji od n . Zbog toga moemo smatrati da kada govorimo o racionalnoj funkciji govorimo o funkciji koja je kolinik dva polinoma pri emu je stepen polinoma u brojniku manji od stepena polinoma u nazivniku ( n < m ). Poznato je da svaku takvu racionalnu funkciju moemo napisati u obliku zbira prostih (parcijalnih) razlomaka, odnosno racionalnih funkcija koje imaju sljedea dva oblika: A , gdje je k neki prirodan broj, a A i a su neke realne konstante i a) k ( x a) b)
(x
+ px + q )
Ax + B
, gdje je m neki prirodan broj, gdje su A , B , p i q neke realne konstante,
pri emu pretpostavljamo da trinom x2+px+q nema realnih nula (jer u suprotnom bismo racionalnu funkciju ovog oblika mogli napisati kao sumu funkcija oblika a)). Ranije smo vidjeli kako metodom smjene ( t = x a ) izraunati integrale oblika a). Podsjetimo se,
28
za k = 1 je za k 2 je
x a dx = A ln x a + C ,
( xa)
dx =
A (x a)1m +C . 1m
1.5.1. Integral oblika
Ax + B dx x + px + q
2
Integral ovog oblika se rjeava u sljedeih nekoliko koraka: 1. Izraunamo izvod nazivnika podintegralne funkcije, tj. x 2 + px + q = 2 x + p
2. Odredimo konstante M i N takve da vrijedi Ax + B = M ( 2 x + p ) + N . 3. Integral rastavimo na sumu dva integrala: Ax + B 2x + p dx x 2 + px + qdx = M x 2 + px + q dx + N x 2 + px + q = MI1 + NI 2 . U integralu I1 funkcija u brojniku je izvod od nazivnika i njega izraunavamo kao u paragrafu 1.3. Objasnimo kako izraunati integral I 2 . Kao prvo, nazivnik podintegralne funkcija emo svesti na kanonski oblik:
p p2 , x + px + q = x + + q 2 4 p p a potom uvesti smjenu x + = t , x = t , dx = dt i dobiti 2 2 dx dt . I2 = 2 = x + px + q p2 2 t +q 4
2 2
p2 pozitivan ili 4 negativan. Dakle, polazni integral se svodi na integrale koji su tablini ili ih rjeavamo metodom smjene. Ukoliko trinom x 2 + px + q ima realne nule, odnosno vrijedi: Ax + B Ax + B , = 2 x + px + q ( x x1 )( x x2 )
Integral na desnoj strani je tablini integral, u kojem je izraz q
29
ovaj razlomak moemo rastaviti na zbir prostih razlomaka oblika, Ax + B A B1 = 1 + . (x x1 )(x x2 ) x x1 x x2

Rijeeni primjeri
Na prva dva primjera emo pokazati kako se izraunavaju integrali kod kojih je A=0, iako emo se s takvim integralima sretati i kasnije.
dx . x+2 Rjeenje. Jedini problem sa kojim se susreemo pri rjeavanju ovog integrala jeste kako napisati trinom x 2 x + 2 u kanonskom obliku. Posmatramo koeficijent uz x , koji je jednak
1 1 , pa e puni kvadrat koji se javlja u kanonskom prikazu biti jednak x . Da bi dobili 2

1 jednakost sa polaznim izrazom potrebno je jo oduzeti drugi lan na kvadrat, tj. . Dakle, 2 1 1 1 7 x x + 2 = x + 2 = x + . Sada uvodimo smjenu na nain kako smo 2 4 2 4 objasnili gore. Imamo: 1 dx dx dt x =t = = = 2 x 2 x + 2 1 2 7 2 7= dx = dt t + x + 4 2 4 1 t 2 2x 1 + C. = arctg +C = arctg 7 7 7 7 2 2 dt Primijetimo da je integral koji je preostao za izraunavanje zapravo integral tipa 7 2 t + 4 7 7 dt t 2 + a 2 , gdje je a = 4 = 2 , kojeg smo izraunali u 1.3.
2 2 2 2
3x
dx . x +1
30
Rjeenje. S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije oblika 3 x 2 x + 1 , trebamo prvo 1 1 izluiti faktor uz x 2 , tj. broj 3 . Nakon izluivanja dobijemo 3 x 2 x + 1 = 3 x 2 x + . 3 3 1 1 1 Sada je potrebno trinom x 2 x + svesti na kanonski oblik. Koeficijent uz x je , pa 3 3 3
1 1 1 1 1 1 11 je x 2 x + = x + = x + . 3 3 6 6 3 6 36 Sada imamo:
2 2 2
1 dx dx 1 dx dt t = x = 1 = = = = 6 3x 2 x + 1 2 1 1 3 1 2 11 11 3 2 dx = dt t + 3 x x + x + 36 3 3 6 36 1 1 t 2 6x 1 arctg arctg = +C = + C. 3 11 11 11 11 6 6 Ax + B Pogledajmo sada kako rjeavati integral oblika 2 dx u sluaju kada je A 0. x + px + q
5x + 2 dx . + 2 x + 10 Rjeenje. U ovom integralu emo prvo izraz u brojniku napisati kao sumu dva izraza kao to je navedeno u prva dva koraka. Imamo: 1. x 2 + 2 x + 10 = 2 x + 2 .
2. Trebamo odrediti brojeve M i N tako da vrijedi 5 x + 2 = A(2 x + 2) + B; odnosno 5 x + 2 = 2 Ax + (2 A + B ) . Izjednaavanjem koeficijenata uz x i slobodan lan u posljednjoj jednakosti dobijamo sistem 5 2 A = 5; 2 A + B = 2 , odakle se A = i B = 3 . Dakle, dobili smo da je 2 5 5 x + 2 = (2 x + 2) 3 , pa integral moemo napisati kao sumu dva integrala kao to je 2 objanjeno u koraku 3. Imamo: 5x + 2 5 2x + 2 dx 5 x 2 + 2 x + 10dx = 2 x 2 + 2 x + 10dx 3 x 2 + 2 x + 10 = 2 I1 3I 2 .
31
Integral I1 se rjeava kao u paragrafu 1.3. smjenom t = x 2 + 2 x + 10 pomou koje se dobije I1 = ln( x 2 + 2 x + 10) . Ostaje da se rijei integral I 2 . Integrale ovakvog oblika smo rjeavali u prva dva primjera. Nakon svoenja nazivnika na kanonski oblik i uvoenja smjene imamo: dx dx dt 1 t 1 x +1 t = x +1 + C. I2 = 2 = = = 2 = arctg + C = arctg 2 x + 2 x + 10 t +9 3 3 3 3 ( x + 1) + 9 dx = dt Konano dobijemo: 5x + 2 5 x +1 2 x 2 + 2 x + 10dx = 2 ln( x + 2 x + 10) arctg 3 + C .
xdx . 2x 3 Rjeenje. Pri rjeavanju ovog integrala postupamo kao u prethodnom zadatku. Imamo: x2 2x 3 = 2x 2 .
Sada odreujemo M i N iz uslova x = M ( 2 x 2 ) + N = 2 Mx + ( N 2 M ) . Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo 1 = 2 M i 0 = N 2M , odakle je M =

1 ( 2 x 2 ) + 1 , pa imamo: 2 xdx 1 ( 2 x 2 ) dx dx 1 x 2 2 x 3 = 2 x 2 2 x 3 + x 2 2 x 3 = 2 I1 + I 2 . Lako se uvjeravamo da je I1 = ln x 2 2 x 3 . 1 i N = 1. 2
Dakle, x =
Integral I 2 emo izraunati na uobiajeni nain. Kao prvo, pokaimo kako se dx izraunavaju integrali oblika 2 . x a2 Oigledno je da se funkcija u nazivniku moe rastaviti na faktore, pa imamo 1 A A = 1 + 2 . 2 2 x a xa x+a 1 , Mnoenjem sa ( x a )( x + a ) i izjednaavanjem koeficijenata dobijamo da je A1 = 2a 1 . Sada je A2 = 2a
32
dx 1 dx 1 dx 1 1 xa = = + C. ln x a ln x + a ) + C = ln ( 2 a 2a x a 2a x + a 2a 2a x + a
Ovaj integral moemo zapamtiti kao tablini. Dakle: dx 1 xa x 2 a 2 = 2a ln x + a + C.
Sada moemo nastaviti sa rjeavanjem polaznog integrala. Nakon svoenja na kanonski 2 2 oblik dobijamo x 2 2 x 3 = ( x 1) 1 3 = ( x 1) 4 , pa je:
I2 =
dx dx dt 1 t 2 1 x3 t = x 1 = = = 2 = ln + C = ln + C. 2 4 x +1 x 2x 3 ( x 1) 4 dx = dt t 4 2 2 t + 2
2
Ax + B mx 2 + px + q
dx
Iako integral ovog oblika nije integral racionalne funkcije njega emo razmatrati u okviru ovog paragrafa, jer se rjeava na analogan nain kao integral iz 1.5.1. Naime, prva dva koraka u rjeavanju su ista, nakon kojih dobijamo konstante M i N za koje vrijedi Ax + B = M (2mx + p ) + N . Nakon toga integral svodimo na sumu dva integrala: Ax + B 2mx + p dx mx 2 + px + q dx = M mx 2 + px + q dx + N mx 2 + px + q = MI1 + NI 2 . Integral I1 rjeavamo smjenom t 2 = mx 2 + px + q , dok integral I 2 rjeavamo tako to trinom mx 2 + px + q napiemo u kanonskom obliku, a zatim smjenom svodimo na tablini. Napomenimo da u nazivniku pod korijenom posmatramo trinom u obliku mx 2 + px + q , zbog toga to, ukoliko je broj m naprimjer negativan nije mogue izluiti u tom sluaju m uopte nije realan broj.
Rijeeni primjeri 1. Rijei integral:
m ispred korijena, jer
. 2x2 6x + 5 Rjeenje. U ovom integralu je A = 0 , pa emo odmah trinom 2 x 2 6 x + 5 svesti na kanonski oblik. Imamo:
33
dx
2 2 5 1 9 5 3 1 2 2 x 6 x + 5 = 2 x 3 x + = 2 x + = 2 x + , pa je 2 2 4 2 2 4 2
3 1 2x 6x + 5 = 2 x + . 2 4 Sada imamo:
2
3 1 1 dx dt t = x = = = 2 = 2 2 2 2 1 2x 6x + 5 2 3 1 dt = dx t + x + 4 2 4 dx 1 1 1 3 3 1 ln t + t 2 + + C = ln x + x + + C = 4 2 2 4 2 2 = 1 ln 2 x 3 + 4 x 2 12 x + 10 + C1. 2
2
Napomenimo da smo koristili rezultate dobijene u 1.3. , smatrajui integral
1 4 tablinim integralom, kao i to da smo izraz unutar apsolutne vrijednosti preuredili, 1 1 1 izvlaenjem faktora , tako da smo novu konstantu C1 dobili umjesto izraza C + ln . 2 2 2 t2 +
dt
3x + 1 2 x2 x + 1
dx .
Rjeenje. Kao prvo, odredimo ( 2 x 2 x + 1) = 4 x 1 . Sada emo odrediti konstante M i N takve da vrijedi 3 x + 1 = M (4 x 1) + N . Nakon mnoenja, a zatim izjednaavanja koeficijenata na lijevoj i desnoj strani ove jednakosti 3 7 3 7 dobijamo M = i N = , pa je 3 x + 1 = (4 x 1) + . Sada imamo: 4 4 4 4 3x + 1 3 4x 1 7 dx 3 7 2 x 2 x + 1dx = 4 2 x2 x + 1 dx + 4 2 x 2 x + 1 = 4 I1 + 4 I 2 . U integralu I1 uvodimo smjenu t 2 = 2 x 2 x + 1, 2tdt = ( 4 x 1) dx , nakon koje imamo
34
3 2tdt 3 3 = t +C = 2 x2 x + 1 + C . 4 t 2 2 Integral I 2 rjeavamo kao u prethodnom zadatku. Kao prvo I1 =

2 2 1 1 1 1 7 2 x 1 2 x x + 1 = 2 x + = 2 x + = 2 x + , pa imamo 2 2 4 16 2 4 16 2
I2 =
dx 2x2 x + 1
1 1 dx dt t = x = 1 = = 4 2 2 2 7 2 1 7 dt = dx t + x + 16 4 16
2
1 7 1 1 1 7 ln t + t 2 + ln x + x + = +C = +C = 16 4 4 16 2 2 = Ovdje je C1 = C + 1 ln 4 x 1 + 2 4 x 2 2 x + 2 + C1. 2
1 1 ln . 2 4 Sada se moemo vratiti unazad i dobiti 3x + 1 3 7 2 2 2 x 2 x + 1dx = 2 2 x x + 1 + 4 2 ln 4 x 1 + 16 x 8 x + 8 + C . . 1 3x 2 2 x 4 Rjeenje. Izraz pod korijenom u integralu je bikvadratna funkcija. Zbog toga je prirodno prvo pokuati uvesti smjenu x 2 = t kako bismo pod korijenom dobili kvadratnu funkciju po t . Ovu 1 1 smjenu moemo uvesti jer u brojniku imamo xdx = d ( x 2 ) = dt . Dakle, 2 2 2 x =t 2 xdx = dt 1 xdx dt = 1 3x 2 2 x 4 xdx = 1 dt = 2 1 3t 2t 2 . 2 Sada emo trinom pod korijenom svesti na kanonski oblik. Imamo:
xdx
35
3 2 9 1 2 3 1 2 3 1 1 3t 2t = 2 t t + = 2 t + t + = 2 t + + + = 2 2 2 2 4 16 2
2
17 3 2 = 2 t + . 16 4
Sada je:
dt 1 3t 2t 2
dt 17 3 2 2 t + 16 4
3 dt 1 u =t+ = = 4 2 2 17 3 dt = du t + 16 4
1 du 1 u 1 4t + 3 1 4x2 + 3 = = +C = +C = + C. arcsin arcsin arcsin 2 17 2 17 2 17 2 17 2 u 16 16 Na kraju, dobijamo da je xdx 1 4 x2 + 3 = arcsin + C. 1 3x 2 2 x 4 2 17
1.5.3. Integracija racionalnih funkcija oblika:
(x
+ px + q )
Ax + B
dx
gdje je k prirodan broj k 2 . U ovom integralu emo pretpostaviti da je diskriminanta kvadratne funkcije u nazivniku, tj. broj p 2 4q negativna, jer bi u suprotnom mogli kvadratnu funkciju napisati kao proizvod dva linearna faktora i razlomak prikazati u obliku sume razlomaka iji nazivnici bi bili linearne funkcije (na prirodan stepen), to smo razmatrali na poetku paragrafa 1.5. U integralu ovog oblika provedemo prva dva koraka kao pri rjeavanju integrala u 1.5.1. i 1.5.2. za odreivanje konstanti M i N takvih da vrijedi Ax + B = M (2 x + p ) + N . Zatim integral napiemo kao sumu Ax + B x 2 + px + q k dx = MI1 + NI 2 . ( ) U integralu I1 uvedemo smjenu t = x 2 + px + q nakon koje I1 postaje tablini integral. Integral I 2 rjeavamo na sljedei nain:
36
p p2 Napiemo trinom x 2 + px + q u kanonskom obliku ( x + ) 2 + q i uvedemo smjenu 2 4 p t = x + . Nakon te smjene integral I 2 postaje 2 dt I2 = = I 2, k . k 2 p2 t + (q ) 4 p2 na dobijeni integral moemo primijeniti rekurentnu formulu 5. datu Ako stavimo h = q 4 u paragrafu 1.4.
( x 2 + x + 1)
dx
Rjeenje. U ovom sluaju je A = 0 , pa preskaemo prva dva koraka. Kanonski oblik trinoma 1 3 x 2 + x + 1 je ( x + ) 2 + , pa nakon smjene i primjene rekurentne formule dobijamo 2 4 1 dx dx dt t = x+ = = = = (k = 2) = 2 2 2 x2 + x + 1 2 2 3 ( ) x + 1 + 3 dt = dx t 2 + 4 2 4 t dt 22 3 2t 4 2t arctg +C = = + = + 2 1 3 2 3 3 3 3 3 2 3 2 3 2 1 t + 3 t + 2 1 t + 4 4 4 4 4 2x +1 4 2x + 1 + C. arctg = + 2 3 ( x + x + 1) 3 3 3
(x
x + 1)
xdx
37
Rjeenje. Izvod kvadratnog trinoma u nazivniku je odrediti konstante M i N
(x
x + 1) = 2 x 1 , pa je potrebno
takve da vrijedi x = M (2 x 1) + N . Nakon mnoenja i 1 izjednaavanja koeficijenata dobijamo da je M = N = , pa je 2 2 x 1 dx ) +1 1 xdx 1 ( dx 1 I = = = I1 + I 2 . 3 3 3 2 2 2 ( x x + 1) 2 ( x x + 1) 2 ( x x + 1) 2 2
U integralu I1 uvedimo smjenu t = x 2 x + 1 , dt = (2 x 1) dx . On postaje dt 1 1 I1 = 3 = t 3 dt = t 2 = + C1 . 2 t 2 2 ( x 2 x + 1) Integral I 2 rjeavamo na sljedei nain: 1 dx dt t = x = I2 = = = I 2,3 . 2 3 3 2 3 2 dx = dt 1 3 t + x + 4 2 4 Na integral I 2,3 emo primijeniti rekurentnu formulu 5. iz 1.4. dva puta (prvo za n = 3 , a
zatim za n = 2 ). Imamo:
dt 23 3 22 3 t t t = + = + + I 2,3 = I 31 2 3 3 2,2 3 3 3 2 2 3 2 3 3 22 2 t + 22 t + 3 t 2 + 2 t + 4 4 4 4 4 4 4 4 2t 2 1 t t = + + +C = arctg 2 3 2 3 3 t 2 + 3 3 3 3 t + 4 4 4 4 1 x 2x 1 4 2x 1 2 arctg = + + +C. 2 2 3 3 ( x 2 x + 1) 3 ( x x + 1) 3 3 Sada kada smo izraunali I1 i I 2 , moemo napisati konano rjeenje kao 1 x 1 2 1 4 2 1 1 x x 2 I= arctg + + + + C. 2 2 2 3 4 ( x 2 x + 1) 2 3 ( x 2 x + 1) 3 ( x x + 1) 3 3
38
1.5.4. Integracija sloenijih racionalnih funkcija
Na kraju ovog paragrafa uradimo nekoliko primjera u kojima emo pokazati kako rastavljati racionalnu funkciju na parcijalne razlomke i primjenjivati metode integracije objanjene u specijalnim sluajevima.
x3 + 1 x 2 3x + 2dx . Rjeenje. U podintegralnoj funkciji stepen polinoma u brojniku je vei od stepena polinoma u nazivniku, pa emo prvo podijeliti (sa ostatkom) brojnik i nazivnik. Imamo ( x 3 + 1) : ( x 2 3 x + 2) = x + 3 (oduzmemo) x3 3x 2 + 2 x
3x 2 x + 1 3x 2 9 x + 6
_________________ 2
7x 5 (ostatak) Dakle, kolinik pri dijeljenju je x + 3 , dok je ostatak 7 x 5 , pa imamo 7x 5 x3 + 1 . Sada integral moemo pisati u obliku: = x +3+ 2 2 x 3x + 2 x 3x + 2 7x 5 x2 x3 + 1 3 dx x dx = + + = ( ) x 2 3x + 2 x 2 3x + 2 2 + 3x + I1 . Diskriminanta kvadratnog trinoma u nazivniku je pozitivna, a njegove nule su x1 = 1 i x2 = 3 , pa je x 2 3x + 2 = ( x 1)( x 3) . Sada moemo podintegralnu funkciju u integralu I1 rastaviti na parcijalne razlomke. Imat emo dva parcijalna razlomka iji nazivnici su ( x 1) i ( x 3) : 7x 5 A B . = + ( x 1)( x 2) x 1 x 2 Nakon mnoenja sa ( x 1)( x 2) i grupisanja konstanti dobijamo 7 x 5 = A( x 2) + B ( x 1) = ( A + B ) x (2 A + B ) . Izjednaavanjem koeficijenata uz odgovarajue stepene dobijamo sistem jednaina A+ B = 7 2 A + B = 5 , ije rjeenje je A = 2 i B = 9 .
__________________
__________________
(oduzmemo)
Sada imamo
39
7x 5 2 9 = + , pa je ( x 1)( x 2) x 1 x 2 7x 5 7x 5 dx dx I1 = 2 dx = dx = 2 = + 9 x 3x + 2 ( x 1)( x 2) x 1 x2
( x 2) = 2 ln x 1 + 9 ln x 2 + C = ln 2 ( x 1)
9
+C .
Sada konano rjeenje moemo izraziti u obliku
( x 2) + C . x3 + 1 x2 + 3 x + ln dx = 2 x 2 3x + 2 2 ( x 1)
x3 + 1 2. Rijeiti integral 4 dx . x 8x Rjeenje. Stepen polinoma u brojniku ovog integrala je manji od stepena polinoma u nazivniku, tako da nije potrebno dijeliti. Kako bi odredili na koje parcijalne razlomke emo rastaviti podintegralnu funkciju, potrebno je polinom u nazivniku rastaviti na faktore. Imamo x 4 8 x = x( x 3 23 ) = x( x 2)( x 2 + 2 x + 4). Dakle,
x3 + 1 x3 + 1 = dx x 4 8 x( x 2)( x2 + 2 x + 4)dx. Sada vidimo da e nazivnici parcijalnih razlomaka biti redom x , x 2 i x 2 + 2 x + 4 (ovaj trinom ima negativnu diskriminantu, pa ga ne moemo dalje rastavljati), pa imamo x3 + 1 A B Cx + D = + + 2 . 2 x( x 2)( x + 2 x + 4) x x 2 x + 2 x + 4 Sada trebamo odrediti nepoznate konstante. Kao prvo, pomnoit emo jednakost sa x( x3 8) , pa nakon toga izmnoiti izraze na desnoj strani. Dobijamo x 3 + 1 = A( x3 8) + B( x3 + 2 x 2 + 4 x) + C ( x3 2 x 2 ) + D( x 2 2 x) . Sada je potrebno grupisati koeficijente uz iste stepene promjenljive x : x3 + 1 = x 3 ( A + B + C ) + x 2 (2 B 2C + D) + x(4 B 2 D) 8 A . Nakon izjednaavanja koeficijenata uz iste stepene u polinomima na lijevoj i desnoj strani x3 : A+ B +C =1 2 imamo sistem jednaina: x : 2 B 2C + D = 0 x: 4B 2D = 0 0 x : 8 A = 1 1 3 3 ije rjeenje je: A = ; B = ; C = D = . 8 8 4
40
Dakle,
1 3 3 ( x + 1) x +1 8 8 4 = + + , pa imamo x( x 2)( x 2 + 2 x + 4) x x 2 x2 + 2 x + 4 x3 + 1 1 dx 3 dx 3 x +1 1 3 3 x4 8 xdx = 8 x + 8 x 2 + 4 x 2 + 2 x + 4dx = = 8 ln x + 8 ln x 2 + 4 I1. Integral I1 rjeavamo smjenom t = x 2 + 2 x + 4 , jer je dt = 2( x + 1) dx , 1 I1 = ln ( x 2 + 2 x + 4 ) . Sada je 2 3 1 3 3 3 1 x +1 2 3 x4 8 xdx = 8 ln x + 8 ln x 2 + 8 ln( x + 2 x + 4) + C = 8 ln( x 8) 8 ln x + C.
3
pa
je
dx . + 3x 2 Rjeenje. U ovom integralu emo nazivnik podintegralne funkcije rastaviti na faktore i dobiti x 4 + 3x 2 = x 2 ( x 2 + 3) = x x ( x 2 + 3) , pa emo podintegralnu funkciju rastaviti na tri parcijalna
razlomka iji nazivnici su x , x 2 i ( x 2 + 3) . Imamo 1 A B Cx + D = + 2+ 2 . 2 2 x ( x + 3) x x x +3 Nakon mnoenja sa x 2 ( x 2 + 3) dobijamo 1 = A( x3 + 3x) + B( x 2 + 3) + Cx3 + Dx 2 . Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata dobijemo sistem jednaina: x3 : A + C = 0 x2 : B + D = 0 x1 : 3 A = 0 x 0 : 3B = 1 1 1 ije je rjeenje: A = 0, B = , C = 0, D = , pa je 3 3 1 1 1 3 = + 3 , odakle imamo x 2 ( x 2 + 3) x 2 x 2 + 3 1 1 x 1 dx 1 dx dx x 4 + 3x 2 = 3 x 2 3 x 2 + 3 = 3x 3 3 arctg 3 + C .
41
x8 1 x( x8 + 1) dx . Rjeenje. dati integral emo napisati kao razliku dva integrala: x8 1 x8 dx x7 dx = = dx dx x( x8 + 1) x( x8 + 1) x( x8 + 1) x8 + 1dx x( x8 + 1) = I1 I 2 . Integral I 1 emo jednostavno rijeiti pomou smjene: t = x 8 , dt = 8 x 7 dx ,
I1 =
7 8
pa
je
x 1 dx = ln( x8 + 1) + C1 x +1 8 Imajui u vidu da je dx8 = 8 x 7 dx , u podintegralnoj funkciji integrala I 2 pomnoimo brojnik i nazivnik sa x 7 , nakon ega moemo uvesti smjenu t = x8 + 1 , kao to je uinjeno izmeu dvije uspravne crte. x8 + 1 = t 1 x7 dt . I2 = 8 8 dx = 8 x 7 dx = dt = 8 t (t 1) x ( x + 1) 1 7 x dx = dt 8 Podintegralnu funkciju sada moemo rastaviti na dva parcijalna razlomka: 1 A B = + , t (t 1) t t 1 odakle nakon mnoenja sa t (t 1) i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene dobijamo da je A = 1 i B = 1 . Sada je 1 1 1 = + , pa imamo t (t 1) t t 1 1 dt 1 dt 1 1 1 I2 = + = ln t 1 ln t + C2 = ln x ln x8 + 1 + C2 . 8 t 8 t 1 8 8 8 Na kraju, oduzimajui integrale I1 i I 2 dobijamo:
x8 1 x7 dx 1 8 dx = x( x8 + 1) x8 + 1dx x( x8 + 1) = 4 ln( x + 1) ln x + C .
5. Rijeiti integral
x5 + 2 x3 + 4 x + 4 x4 + 2 x3 + 2 x2 dx Rjeenje. Polinom u brojniku podintegralne funkcije ima vei stepen nego polinom u nazivniku, pa je potrebno podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. Imamo:
42
(x
+ 2 x3 + 4 x + 4 ) : ( x 4 + 2 x3 + 2 x 2 ) = x 2 ,
2
pri
emu
je
ostatak
pri
dijeljenju
x5 + 2 x3 + 4 x + 4 4 x3 + 4 x 2 + 4 x + 4 = x2+ = x 2 + 4 R( x) , 4 x + 4 x + 4 x + 4 , tako da je x 4 + 2 x3 + 2 x 2 x 4 + 2 x3 + 2 x 2 odnosno x5 + 2 x3 + 4 x + 4 I = 4 dx = ( x 2 ) dx + 4 R ( x )dx x + 2 x3 + 2 x 2 Sada je potrebno racionalnu funkciju R ( x ) razloiti na parcijalne razlomke. Kao prvo,
3
rastavimo nazivnik razlomka R ( x ) na proste faktore: x 4 + 2 x 3 + 2 x 2 = x 2 ( x 2 + 2 x + 2 ) . Sada
vidimo da emo pri rastavu na parcijalne razlomke imati tri sabirka iji nazivnici su redom x , x 2 i x 2 + 2 x + 2 . Dakle, x3 + x 2 + x + 1 A B Cx + D = + 2+ 2 . 2 2 x ( x + 2 x + 2) x x x + 2x + 2 x 2 ( x 2 + 2 x + 2) imamo: Odavde, nakon mnoenja sa x3 + x 2 + x + 1 = A( x3 + 2 x 2 + 2 x) + B( x 2 + 2 x + 2) + Cx3 + Dx 2 . Nakon izjednaavanja odgovarajuih koeficijenata dobijamo sistem jednaina: x3 : A + C = 1 , x2 : 2 A + B + D = 1 , x : 2 A + 2B = 1 , x0 : 2B = 1 , 1 ije rjeenje je A = 0 , B = D = , C = 1 , pa je: 2 1 1 x+ x3 + x 2 + x + 1 2 , odakle dobijamo = 2 + x 2 ( x 2 + 2 x + 2) x 2 x 2 + 2 x + 2 1 x+ 1 dx x2 2 dx = I = 2x + 4 2 + 2 2 x + 2x + 2 2 x 1 1 1 x2 d x = 2 x + 4 + ln( x 2 + 2 x + 1) 2 . + + 2 2 2 2 2 2 x x x I1 Integral I1 rjeavamo kao u 1.8.1. svoenjem na kanonski oblik:
43
I1 =
dx dx dt x +1 = t = = = = arctg ( x + 1) + C . 2 dx = dt 1+ t2 x + 2x + 2 ( x + 1) + 1
2
Na kraju imamo: x2 1 1 1 I = 2 x + 4 + ln( x 2 + 2 x + 1) arctg ( x + 1) + C = 2 2 2x 2 2 2 x = 2 x + 2 ln( x 2 + 2 x + 2) 2arctg ( x + 1) + C . x 2 1.5.5. Zadaci za samostalan rad Rijeiti integrale: dx . 66. 2 x + 2x + 5 dx 69. . 3 + x x2 dx . 72. 2 2x 2x + 1 xdx 75. 4 . x 2x 2 1 dx . 78. x x2 x2 81. dx . 2 x 4x + 5 dx . 84. 4x 2 + 4x 3 dx 87. . 1 + 4x x2 x +1 dx . 90. x2 + x +1 2x 1 93. 2 dx . x 3x + 2 7x 1 96. 2 dx . 2 x 3x + 1
67. 70. 73. 76. 79. 82. 85. 88. 91. 94. 97.
xdx . 7 x + 13 3x 2 x 2 4 x + 5dx . 3 2x x 2 2 x + 2dx . (x 1)dx x2 x 1 . 2x 8 1 x x 2 dx . dx 2 x 2 + 3x . dx
68. 71. 74. 77. 80. 83. . 86. 89. 92. 95. 98.
4 x 2 12 x + 10 dx 4 + 2x x 2 . xdx 3 2x x 2 . (x + 1)dx 3x 2 2 x 1 . 3x + 2 2 x 2 + x 3dx .

44
dx . 2x 1 dx 2 x 2 5x + 7 . 2x + 1 1 + 3x 4 x 2 dx . dx 2 + 3x 2 x 2 . xdx 5x 2 2 x + 1 . dx 2x x 2 . dx 2x 2 x + 2 . xdx 5 + x x2 . dx x 2 4x . 2x + 7 x 2 + x 2dx . x4 x 2 5 x + 6dx .
3x
99.
x2 x 2 3x + 2dx . 5x 3 + 2 102. 3 dx . x 5x 2 + 4 x dx . 105. x( x + 1) 2
100. 103. 106. 109. 112.
108.
x5 x 3 + 1dx . ( x + 1) 3 111. 2 dx . x x 5x 8 114. 3 dx . x 4 x 2 + 4 x x2 + x +1 x 5 2 x 4 + x 3 dx .
117.
x2 x + 2 113. 4 dx . x 5x 2 + 4 3x 2 + x + 3 x4 +1 116. dx . 115. 3 ( x 1) 3 ( x 2 + 1)dx . x x2 + x 1 x3 6 x 6 2 x 4 + 3x 3 9 x 2 + 4 dx . 119. dx . 118. 4 x + 6x 2 + 8 x 5 5x 3 + 4x
x2 x 2 6 x + 10dx . x3 1 4 x 3 x dx . x3 x 2dx . 3x 2 + 2 x 3 x 3 x dx . dx x 2 ( x 4 1) .
101.
x 2 5x + 9 x 2 5x + 6dx . x4 104. 4 dx . x 1 x4 107. 2 dx . x +4 2 + 3x 110. dx . (3 x )3
1.6.
Integracija nekih iracionalnih funkcija
r1 r2 s1 ax + b s2 + ax b , 1.6.1. Integral oblika R x, ,...dx cx + d + cx d r1 r2 s1 ax + b s2 ax b + Integral oblika R x, , ,...dx , gdje je R racionalna funkcija, a cx + d cx + d ax + b r1 , s1 , r2 , s 2 ,... su cijeli brojevi, rjeavamo smjenom = t n gdje je n najmanji zajedniki cx + d sadralac brojeva s1 , s2 ,...
Rijeeni primjeri
1 x +1 dx . 3 x +1 Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t 6 = x + 1 , dx = 6t 5 dt , jer je NZS(2,3)=6 (u podintegralnoj funkciji imamo drugi i trei korijen), tako da dobijemo:
1+
45
1 x +1 1 t3 5 t8 t5 6 t dt = 6 dx = 1+ 3 x +1 1+ t2 t 2 + 1 dt = 6 I1 . Sljedei korak je da podijelimo polinome u brojniku i nazivniku racionalne funkcije. Rezultat dijeljenja je polinom: t 6 t 4 t 3 + t 2 + t 1 , ostatak je 1 t tako da integral I1 postaje t 1 I1 = ( t 6 t 4 t 3 + t 2 + t 1)dt 2 dt . t +1 Integral na desnoj strani emo rastaviti na sumu dva integrala: t 1 tdt 1 1 2 t 2 + 1dt = t 2 + 1 t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) arctgt , gdje smo prvi integral rijeili smjenom u = t 2 + 1 , du = 2tdt . Uvrtavajui ovo u integral I1 , a zatim integral I1 u I dobijamo: 1 x +1 t 1 6 4 3 2 dx = 6 ( t t t + + + t t 1) dt 6 dt = 3 t2 +1 x +1 6 6 3 = t 7 + t 5 + t 4 2t 3 3t 2 + 6t + +3ln(1 + t 2 ) 6arctgt + C. 7 5 2 Na kraju je potrebno staviti t = 6 x + 1 .
1+
dx . x + 3 x + 24 x Rjeenje. U integralu se promjenljiva x nalazi pod drugim, treim i etvrtim korijenom, pa kako je NZS (2,3, 4) = 12 , to emo u integralu uvesti smjenu x = t 12 , dx = 12t 11dt . Imamo
dx t11 t8 = 12 = 12 dt x + 3 x + 2 4 x t 6 + t 4 + 2t 3 t 3 + t + 2dt , gdje smo brojnik i nazivnik podijelili sa t 3 . Polinom u brojniku podintegralne funkcije je stepena veeg od polinoma u nazivniku, pa emo podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. Nakon dijeljenja dobijamo t8 3t 2 6t 8 5 3 2 = t t 2t + t + 4 + 3 , pa je t 3 +t+2 t +t+2 3t 2 6t 8 dx 5 3 2 ( t t 2 t + t 4) dt + 12 12 + = t3 + t + 2 d t . x + 3 x + 24 x
I1
Dakle, imamo: dx 6 4 3 2 x + 3 x + 2 4 x = 2t 3t 8t + 6t + 48t + 12I1 .

46
Kako bi izraunali integral I1 potrebno je nazivnik tog integrala rastaviti na proste faktore. Imamo t 3 + t + 2 = t 3 + 1 + t + 1 = (t + 1)(t 2 t + 1) + (t + 1) = (t + 1)(t 2 t + 2) , pri emu kvadratni trinom na desnoj strani nije mogue dalje rastavljati, tako da emo podintegralnu funkciju u integralu I1 rastaviti na dva parcijalna razlomka iji nazivnici su t + 1 i t 2 t + 2 . Dakle, 3t 2 6t 8 A Ct + D , = + 2 2 (t + 1)(t t + 2) t + 1 t t + 2 pa nakon mnoenja sa ( t + 1)(t 2 t + 2) dobijamo 3t 2 6t 8 = A(t 2 t + 2) + C (t 2 + t ) + Dt + D = ( A + C )t 2 + ( A + C + D)t + 2 A + D. Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata nakon mnoenja u prethodnoj jednakosti A+C = 3 dobijamo sljedei sistem jednaina: A + C + D = 6 2 A + D = 8 1 11 17 Rjeenje ovoga sistema je: A = ; C = ; D = . 4 4 2 Sada je 1 11 17 t 3t 2 6t 8 4 + 4 2 , odakle imamo = 2 2 (t + 1)(t t + 2) t + 1 t t + 2 11 17 t 1 dt 2 dt = 1 ln t + 1 + 1 11t 34 dt = 1 ln t + 1 + 1 I . I1 = + 4 2 2 4 t +1 4 4 t2 t + 2 4 4 t t + 2 Integral I2 rjeavamo kao u 1.6.1. Kao prvo, odredimo konstante M i N takve da vrijedi 11t 34 = M (2t 1) + N (jer je (t 2 t + 2) = 2t 1 ). 2 M = 11 Izjednaavanjem odgovarajuih koeficijenata dobijamo sistem jednaina: , N M = 34 11 57 odakle je M = ; N = . 2 2 Iz svega slijedi da je: :
47
1 11 57 dt t = u = 11 ln(t 2 t + 2) 2 I 2 = ln(t t + 2) = 2 2 2 2 1 7 2 dt = du t + 2 4 57 du 11 57 2 2t 1 = ln(t 2 t + 2) arctg + C. 2 u2 + 7 2 2 7 7 4 Sada moemo dati konano rjeenje datog integrala (sjetimo se, t = 12 x ): dx 3 6 12 4 12 x + 3 x + 2 4 x = 2 x 3 x 8 x + 6 x + 48 x + 3ln x + 1 + + 33 ln 2
6
x 12 x + 2
171 212 x 1 + C. arctg 7 7
Pn ( x ) ax 2 + bx + c
dx , gdje je Pn ( x ) polinom n tog stepena rjeavamo metodom ax 2 + bx + c Ostrogradskog, koja se sastoji u sljedeem: 1. Dati integral napiemo u obliku Pn ( x) dx 2 (1) ax 2 + bx + c dx = Qn1 ( x) ax + bx + c + ax 2 + bx + c , gdje je Qn 1 ( x) polinom stepena ( n 1) s neodreenim koeficijentima, a je nepoznati koeficijent. Integral
Pn ( x)
2. Izraz (1) diferenciramo, a zatim pomnoimo sa ax 2 + bx + c . 3. Nakon mnoenja dobit emo jednakost dva polinoma na osnovu koje (izjednaavanjem koeficijenata uz odgovarajue stepene) odredimo neodreene koeficijente polinoma Qn 1 ( x) i koeficijent .
x 2 3x + 1 x2 + x + 1
dx .
48
Rjeenje. U brojniku podintegralne funkcije je polinom drugog stepena, pa emo za polinom s neodreenim koeficijentima uzeti polinom prvog stepena, tj. polinom Qn 1 ( x) = Q21 ( x) = Ax + B . Imamo: . x + x +1 x + x +1 Diferenciramo posljednju jednakost i dobijemo: x 2 3x + 1 2x + 1 = A x2 + x + 1 + ( Ax + B) + . 2 x2 + x + 1 x2 + x + 1 x2 + x + 1
2
2
x 2 3x + 1
dx = ( Ax + B ) x 2 + x + 1 +
dx
Nakon mnoenja jednakosti sa
x 2 + x + 1 , dobijemo:
1 x 2 3 x + 1 = A( x 2 + x + 1) + ( x + )( Ax + B ) + . 2 Sada grupiemo koeficijente na desnoj strani jednaine po stepenima promjenjive x: 1 3 x 2 3 x + 1 = 2 Ax 2 + A + B x + A + B + . 2 2 Izjednaavanjem koeficijenata uz jednake stepene na lijevoj i desnoj strani dobijamo sistem jednaina: 2A = 1 3 A + B = 3 2 1 A+ B + =1 2 1 15 19 Rjeenje ovog sistema je: A = ; B = ; = . 2 4 8 Sada imamo: x 2 3x + 1 dx 15 19 1 x x2 + x + 1 + = x2 + x + 1dx = 4 8 2 x2 + x + 1
1 dx 15 19 1 = x x2 + x + 1 + = x+ 2 =t = 2 4 8 2 1 3 dx = dt x+ + 2 4
= 1 19 ( 2 x 15) x 2 + x + 1 + 4 8 1 ( 2 x 15) 4 dt t2 + 3 4 19 1 x 2 + x + 1 + ln x + + ( x 2 + x + 1) + C. 8 2
49
1 19 3 ( 2 x 15) x 2 + x + 1 + ln t + t 2 + + C = 4 8 4
4 x 2 dx .
Rjeenje. Podintegralnu funkciju emo napisati neto drugaije: 2 2 4 x2 x ( 4 x ) x4 4 x2 = = x2 4 x2 = x2 4 x2 , 4 x2 4 x2 4 x2 pa sad moemo primijeniti metod Ostrogradskog. Dakle, x4 4 x2 I = x 2 4 x 2 dx = dx , 4 x2 gdje je Pn ( x ) = x 4 4 x 2 polinom etvrtog stepena, zbog ega je
Qn 1 ( x ) = Ax 3 + Bx 2 + Cx + D polinom treeg stepena. Sada imamo:
. 4 x2 4 x2 Diferencirajui ovaj izraz dobijamo: x4 4 x2 2x = ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) 4 x 2 ( Ax3 + Bx2 + Cx + D ) + 2 . 2 2 4 x 2 4 x 4 x Nakon mnoenja jednakosti sa 4 x 2 imamo: x 4 4 x 2 = ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) (4 x 2 ) x ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) + . Grupiui faktore na desnoj strani jednakosti sredimo po stepenima promjenljive x dolazimo do jednakosti: x 4 4 x 2 = 4 Ax 4 3Bx3 + (12 A 2C ) x 2 + ( 8 B D ) x + 4C + . Izjednaavajui odgovarajue koeficijente polinoma na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednaina: 4 A = 1 3 B = 0 12 A 2C = 4 8B D = 0 4C + = 0 1 1 Rjeenje ovog sistema je: A = ; B = 0; C = ; D = 0; = 2 . 4 2 Uvrtavanjem dobijenih koeficijenata dobijamo dx x4 4 x2 1 3 1 x + x 4 x 2 2 . 4 x 2 dx = 2 4 4 x2 Integral na desnoj strani je tablini, pa je rjeenje naeg zadatka (nakon mnoenja posljednje jednakosti sa (-1)):
50
x4 4 x2
dx = ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) 4 x 2 +
dx
1 dx 1 x 1 I = x3 x 4 x 2 + 2 = x ( x 2 2 ) 4 x 2 + 2 arcsin + C . 2 2 4 4 x2 4
1.6.3. Integral oblika Integral oblika
ax 2 + bx + cdx
ax 2 + bx + c dx moemo rijeiti metodom Ostrogradskog (1.6.2.) tako
to racionaliemo brojnik u podintegralnoj funkciji. Meutim moemo ga uraditi svoenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma 2 ax + bx + c . Svoenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma integral se svodi na jedan od dva osnovna integrala: x 2 a2 x 1 a 2 x 2 dx = a x 2 + arcsin + C , a > 0 ; 2 2 a 2 x 2 a 2 x 2 + a 2 dx = x + a 2 + ln x + x 2 + a 2 + C . 2 2 Rjeenje integrala 2 dobijemo metodom parcijalne integracije na sljedei nain:
I = u = x2 + a2 x dx = x 2 + a 2 dx = du = x2 + a2 dv = dx v=x x2 + a2 a2 x2 + a2 dx = x x 2 + a 2 x2 + a2 x2 + a2
I
(2)
+ a2 dx x2 + a2
= x x2 + a2
Kada u jednakosti (2) prebacimo I na lijevu stranu i podijelimo sa 2 dobijemo x 2 a2 2 2 2 x + a dx = x + a + ln x + x 2 + a 2 + C . 2 2

2 tj.
4 x 2 2 x + 1dx .
Rjeenje. Podintegralnu funkciju tj. kvadratni trinom pod krojenom svodimo na kanonski oblik i uvedemo smjenu kako smo to radili u paragrafu 1.5.2:
51
2 2 1 1 1 1 1 3 2 1 4x 2x +1 = 4 x x + = 4 x + = 4 x + , 2 4 4 16 4 4 16 2
pa je
2 1 1 3 t = x = 2 t 2 + 3 dt 2 4 2 1 2 x x + dx = x + dx = 4 4 16 16 dx = dt 3 Integral u (3) je uraeni integral 2 kod kojeg je a 2 = . Dakle, 16 3 t 2 3 3 3 2 2 t + 16 dt = 2 t + 16 + 32 ln t + t + 16 + C .
(3)
Vraanjem u jednakost (3) dobijamo 3 3 3 2 2 2 4 x 2 x + 1dx = t t + 16 + 16 ln t + t + 16 + C , kad vratimo smjenu t = x

1 dobijemo: 2
1 1 1 3 1 1 1 4 x 2 2 x + 1dx = x x 2 x + + ln x + x 2 x + + C . 2 2 4 16 2 2 4
2 + x x 2 dx .
Rjeenje. Kada kvadratni trinom u podintegralnoj funkciji svedemo na kanonski oblik 2 2 2 1 1 1 1 9 1 2 2 dobijemo: 2 + x x = 2 ( x x ) = 2 x = 2 x + = x . 2 4 2 4 4 2 Sada imamo:
2 + x x dx =
2
2 2 1 9 1 3 = t x 2 x dx = 2 = 2 t dt. 4 2 dt = dx
(4)
3 , pa imamo: 2
Integral na desnoj strani u (4) je integral tipa 1o u kome je a = 9 2 t 1 9 2 9 2t t 9 2 3 2 4 t + C = arcsin + t +C . t dt = arcsin 3 + t 2 2 4 8 3 2 4 2 2 1 Ako vratimo smjenu t = x u (4) , imamo konano rjeenje naeg zadatka: 2
52
9 2x 1 2x 1 + 2 + x x 2 dx = arcsin 2 + x x2 + C . 8 3 4
Pokuajte sami izraunati ove integrale metodom Ostrogradskog, imajui u vidu da je 4 x2 2 x + 1 dx , odnosno 4 x 2 2 x + 1dx = 4 x2 2 x + 1 2 + x x2 2 + x x 2 dx = dx . 2 + x x2
( x )
dx
n
ax 2 + bx + c
Uvoenjem smjene oblika 1.6.2.

1 =t x
integral
(x )
dx
n
ax 2 + bx + c
se svodi na integral
dx
3
x2 + 1
.
1 1 dt , na osnovu koje je x = i dx = 2 . x t t
Rjeenje. U datom integralu emo uvesti smjenu t =
Nakon uvoenja smjene imamo: 1 1 2 dt = x dx t2 t t I = = = = dt . 2 1 1 x3 x 2 + 1 dx = 1 dt t + 1 +1 t2 t3 t2 Sada smo dobili integral Ostrogradskog kod koga je polinom u brojniku stepena dva. Zbog toga je polinom sa neodreenim koeficijentima na desnoj strani stepena jedan, tj. integral piemo u obliku t2 dt 2 t 2 + 1 dx = ( At + B ) t + 1 + t 2 + 1 . Diferenciranjem ove jednakosti dobijamo: t2 t At + B ) + = A t2 +1 + , ( t2 +1 t2 +1 t2 +1
53
pa nakon mnoenja sa t 2 + 1 i grupisanja koeficijenata imamo: t 2 = A(t 2 + 1) + t ( At + B) + , t 2 = 2 At 2 + Bt + A + . Sada izjednaimo odgovarajue koeficijente i dobijemo sistem jednaina: 2A = 1
B=0 A+ = 0
1 1 Rjeenje sistema je: A = ; B = 0; = . 2 2 Uvrtavanjem dobijenih vrijednosti koeficijenata u polazni izraz imamo: t2 t 2 dt t 2 1 1 2 t 2 + 1 = 2 t + 1 2 t 2 + 1 = 2 t + 1 2 ln t + t + 1 + C . 1 Sada je potrebno vratiti staru promjenljivu t = , i dobiti konano rjeenje u obliku: x I = 1 2x 1 1 1 + 1 + ln + 2 2 x x 1 +1 + C . x2 dx
4
( x 1)
x2 + 2
1 , kao to je reeno u uvodu. Sada je x 1 potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t . Imamo: 1 1 t +1 dt , odakle je dx = 2 . x 1 = , pa je x = + 1 = t t t t Sada je 1 x 1 = t 1 dx t3 I = = dx = 2 dt = dt. 4 t 3t 2 + 2t + 1 ( x 1) x 2 + 2 1 t= x 1 Dobijeni integral je integral kojeg emo rijeiti metodom Ostrogradskog. Polinom u brojniku je stepena tri, pa emo za nepoznati polinom na desnoj strani uzeti polinom stepena dva. Imamo:
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t =
54
t 3 3t 2 + 2t + 1
dt = ( At 2 + Bt + C ) 3t 2 + 2t + 1 +
dt 3t 2 + 2t + 1
Poslije diferenciranja gornje jednakosti i mnoenja sa polinome: t 3 = ( 2 At + B ) ( 3t 2 + 2t + 1) + ( At 2 + Bt + C ) (3t + 1) + .
3t 2 + 2t + 1 dobijemo jednake
Nakon izjednaavanja odgovarajuih koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednaina: 9 A = 1 5 A + 6B = 0 2 A + 3B + 3C = 0 B+C + = 0 Rjeenje ovog sistema je: 1 5 1 4 A= ; B= ; C = ; = . 54 54 54 9 Vrijednosti koeficijenata vratimo u polaznu jednakost. Dobijamo: t 3 dt 1 5 2 2 3t 2 + 2t + 1dt = 54 (6t 5t + 1) 3t + 2t + 1 54 3t 2 + 2t + 1. Integral na desnoj strani rjeavamo svoenjem na kanonski oblik, (kao u 1.5.2.) a zatim uvoenjem odgovarajue smjene. Naime, pa je
2 1 1 2 3t + 2t + 1 = 3 t 2 + t + = 3 t + + , 3 3 3 9
2 2
dt 3t 2 + 2t + 1
1 1 du = u =t+3 = = 2 3 2 2 du = dt 1 2 u + 3 t + + 9 3 9 dt 2 1 1 2 1 1 ln u + u 2 + + C = ln t + + t 2 + t + + C. 3 3 9 3 3 3
= Sada imamo
( x 1)
dx
4
x +2
2
1 5 1 2 1 ln t + + t 2 + t + + C , (6t 2 5t + 1) 3t 2 + 2t + 1 3 3 3 54 54 3
1 . x 1
55
pri emu je jo potrebno umjesto t staviti
1.6.5. Zadaci za samostalan rad Rijeiti integrale: x3 dx . 120. x 1 123. 126. 129. 132. 135. 138. 141. 144. 147.
121. . 124. 127. 130.
dx
(x + 1)
3
1 2
+ ( x + 1) dx .
3 2
122. 125.
x 1 dx . x +1
xdx x +1 + x +1
3
x2 + 1+ x 1+ x
(2 x )
x+
x
2
dx
1 x
dx .
x x
2
x +1 dx . x 1 x +1 +1 dx . x +1 1
x
3
(x + 1)
3
x +1 + 2
x +1
.
dx .
133. 136.
1 x
dx .
dx .
dx . x +1 x+3 128. 2 dx . x 2x + 3 dx 131. . x + 2 +1 x + 2 1 dx 134. . 3 x ( x + 1) 2

2
(x + 1)
x +1 + 2
dx 3x + 1 1
2 x 2 3x x 2 2x + 5 x4
137. 140. 143. 146. 149.
3x 3 x 2 + 4x + 5 3x 2 5 x 3 2x x 2
dx . dx .
x3 x + 1 x 2 + 2x + 2
dx .
139. 142. 145. 148. 151. 154.
x 2 2 x + 2dx . 2 x x 2 dx .
2
dx . x 2 + 4x + 5 x3 dx . 1 + 2x x 2 x5 dx . 2 1 x
x 4 + 2 x 2 1dx . x 2 2 x 1dx .
2
4 x + xdx . dx 150. . (x + 1) x + x + 1
2
1 2 x x 2 dx .
x x x
dx
2
153. 156. 159.
x x x
dx
6
x2 1 dx
. . .
x 2 + 2x 1 x 1
157.
x2 x +1 dx . x2 +1 dx x 2 + 4x 4
x + x + 2dx . dx 152. . (x + 1) x + 2 x
2 2
155. . 158.
(x + 1) (x 1)
dx x 2 + 2x dx
. .
x 2 + 3x + 1
2x 2 2x + 1
56
1.7.
Integral binomnog diferencijala
x (a + bx )
m
n p
dx
Neodreeni integral sljedea tri sluaja:
x (a + bx )
m
n p
dx se moe izraziti preko elementarnih funkcija u

p
a) Ako je p cio pozitivan broj, integral se rjeava neposredno razvijajui binom ( a + bx n )
pomou Njutnovog binomnog obrasca.

q u , n = , (gdje su q i u r v cijeli, a r i v prirodni brojevi), integral je mogue rijeiti uvoenjem smjene x = t s , gdje je s = NZS ( r , v) . m +1 r b) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi), a je cio broj, integral n s se rjeava smjenom a + bx n = t s , gdje je s nazivnik razlomka p . m +1 r c) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi), a + p je cio broj, n s integral se rjeava smjenom ax n + b = t s , gdje je s nazivnik razlomka p .
Ukoliko je p cio negativan broj, a m i n razlomci oblika m =
(1 + x )
3
2
dx .
Rjeenje. Ovaj integral emo napisati u obliku
x (a + bx )
m
n p
dx . Imamo:
(1 + x )
3
1 dx = x 1 + x 3 dx. 1 2
Dakle, m =
1 1 , n = i p = 2 , pa imamo sluaj a) u kojem je p negativan cio broj. Potrebno 2 3 je uvesti smjenu x = t 6 , jer je 6 = NZS (2, 3) . Imamo:
I =
1+ 3 x
dx =
t8 x = t6 = 6 dt. 5 2 dx = 6t dt (1 + t 2 )
(1)
57
Dobili smo integral racionalne funkcije kod koje je stepen polinoma u brojniku (koji je 8) vei od stepena polinoma u nazivniku (koji je 4), pa je potrebno podijeliti polinom u brojniku s polinomom u nazivniku. Imamo: t 8 : (t 4 + 2t 2 + 1) = t 4 2t 2 + 3 t 8 + 2t 6 + t 4 (oduzmemo) 2t 6 t 4 2t 6 4t 4 2t 2 (oduzmemo) 3t 4 + 2t 2 3t 4 + 6t 2 + 3(oduzmemo) 4t 2 3(ostatak ) Dakle, t8 4t 2 + 3
2
( t 2 + 1)
= t 4 2t 2 + 3
( t 2 + 1)
, pa uvrtavajui u (1) dobijamo
4t 2 + 3 t5 t3 6 12 = + 18t 6 I1 . I = 6 ( t 4 2t 2 + 3) dt dt 2 2 5 3 (1 + t ) Integral I1 moemo zgodno napisati koristei injenicu da je 4t 2 + 3 = 4(t 2 + 1) 1 , odakle imamo 4(t 2 + 1) dt dt dt I1 = dt = 4 = 4arctgt I 2 . 2 2 2 2 2 2 2 + t 1 ( ) + t + t + t 1 1 1 ( ) ( ) ( )
Integral I 2 je jednostavno izraunati primjenom rekurentne formule 5. iz paragrafa 1.4. (za n = 2 ) na osnovu koje imamo 1 t dt = 2 + arctgt + C . I2 = 2 (1 + t 2 ) 2(t + 1) 2 Sada moemo integral I 2 uvrstiti u I1 a zatim I1 u I i dobiti:
I =6
t5 t3 t 1 12 + 18t 6(4arctgt 2 arctgt ) + C . 5 3 2(t + 1) 2
Nakon vraanja poetne promjenljive (iz x = t 6 slijedi t = 6 x ) dobijamo konano rjeenje u obliku 66 5 36 x x 6 4 18 dx = x x + x + 21arctg 6 x + C . 3 2 6 5 1 + x 1+ x
Napomenimo da je dati integral mogue rjeavati i kao integral tipa 1.6.1.

58
x3 1 + 2 x2
dx .
r Rjeenje. p = . Ovaj integral emo napisati u obliku: s 1 3 x 1 3 2 2 dx x x dx , iz kojeg vidimo da je m = 3 , n = 2 , p = , to znai da = 1 + 2 ( ) 1 + 2x2 2 m +1 m +1 3 +1 trebamo provjeriti da li je cio broj. Imamo = = 2 , to je cio broj , pa n n 2 uvodimo smjenu t 2 = 1 + 2 x 2 , jer je 2 nazivnik razlomka p . 1 Sada je potrebno izraziti x i dx preko t . Imamo: 2 x 2 = t 2 1 , x 2 = ( t 2 1) , odakle je 2 1 1 1 2 tdt 1 1 2 x= t 1) 2 . Diferenciranjem dobijamo da je dx = ( t 1) 2 2tdt = . ( 2 2 2 2 t 2 1 Uvrtavajui ovu smjenu u integral dobijamo:
x3
(1 + 2 x )
1 2 2
dx =
23
(t
1)
3 2
tdt 1 1 1 1 = ( t 2 1) dt = t 3 t + C = 12 4 2 t 2 1 4
3 1 1 1 2 2 2 2 1 2 1 2 + x + x ( ) 4( ) +C . 12
. x 2 x3 Rjeenje. Dati integral emo napisati u odgovarajuem obliku. Imamo: 1 dx 3 3 3 = x 2 x ) dx , x3 3 2 x3 ( 1 m +1 pa je m = 3 , n = 3 i p = . Pogledajmo sad vrijednost izraza . Imamo 3 n m + 1 3 + 1 2 = = , to nije cijeli broj. Dakle, odbacili smo sluaj b). Ostaje nam jo da n 3 3 m +1 m +1 2 1 provjerimo da li je + p cio broj. Imamo + p = = 1 , to jeste cio broj, pa n n 3 3 emo uvesti smjenu onako kako je navedeno u sluaju c) (vodimo rauna o tome da je a = 2 i b = 1 ).
3 3
dx
59
Stavit emo 2 x 3 1 = t 3 , jer je 3 nazivnik razlomka p . Sada je potrebno izraziti x i dx preko t . Nakon mnoenja sa x3 u naoj smjeni imamo 2 x3 = t 3 x3 , odakle je x3 (t 3 + 1) = 2 ,
1 2 3 3 3 odnosno x = 3 = 2 ( t + 1) 3 . t +1 4 4 1 Odavde je dx = 3 2 (t 3 + 1) 3 3t 2 dt = 3 2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt . 3 1
Uvrtavajui 2 x3 = 2
smjenu
integral,
imajui
vidu
da
je
tada
x3 =
2 t +1
3
2 t3 = 2 , dobijamo t3 +1 t3 +1 = 3 2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt 2 2t 3 t3 +1 t3 +1
2 1 3
dx
33
2 x3
2 t 2 (t 3 + 1) 3 dt
1 3
2 (t 3 + 1) 1 3 2 t (t 3 + 1)
1 tdt = 2
1 1 3 2 x3 = t2 + C = 4 4 x
1
+ C,
jer je
3 2 x3 2 3 t = 3 1 = . x x
. 1 + 8 x3 Rjeenje. Dati integral emo napisati u obliku 1 dx 0 3 3 = x 1 + 8 x ) dx , 3 1 + 8 x3 ( 1 odakle vidimo da je m = 0 , n = 3 i p = . 3 m +1 0 +1 1 Dalje je = = , to nije cio broj. n 3 3 m +1 1 1 1 + = = 0 , to je cio broj, pa imamo sluaj c). U ovom sluaju Meutim, n p 3 3 3 uvodimo smjenu x + 8 = t 3 (jer je a = 1 i b = 8 ), odakle je x 3 = t 3 8 , odnosno
3
dx
60
x = ( t 3 8) 3 . Odavde je dx = ( t 3 8) 3 t 2 dt . Primijetimo da je na osnovu ove smjene

x3 =
1 , pa uvrtavajui smjenu u integral dobijamo t 8

3
8 3 2 3 tdt = 1 + 3 I = t ( t 8 ) 3 dt = 3 . 3 3 t 8 t 8 1 + 8x Integral na desnoj strani je integral racionalne funkcije, koju emo rastaviti na parcijalne razlomke. Kako je t 3 8 = ( x 2)( x 2 + 2 x + 4) , to je t A Bt + C . = + 2 3 t 8 t 2 t + 2t + 4 Odavde, nakon mnoenja sa t 3 8 dobijamo t = At 2 + 2 At + 4 A + Bt 2 2 Bt + Ct 2C , odakle izjednaavanjem koeficijenata uz jednake stepene imamo sistem jednaina A+ B = 0 2 A 2B + C = 1 4 A 2C = 0 1 1 1 Rjeenje sistema je A = , B = i C = , pa imamo 6 6 3 1 dt 1 (t 2)dt 1 11 3 t +1 + 2 = ln t 2 + ln(t 2 + 2t + 4) I = arctg + C. 6 62 6 t 2 6 t + 2t + 4 3 3
dx
Imajui u vidu da je t = 3 x 3 + 8 , konano rjeenje je oblika

1 I = ln 6
3
x 3 + 8 2 +
1 ln( 12
x 3 + 8
+ 2 3 x 3 + 8 + 4)
1 2 3
arctg
x 3 + 8 + 1 + C. 3
1.7.1. Zadaci za samostalan rad Rijeiti integrale: dx . 160. x(1 + 3 x ) 3 163. 166.
x2 1 x2 x3
161. 164. 167.
dx .
162. 165. . 168.
(1 + 2 x )
dx
4
3 2 2
dx .
x 3 (1 + x) dx .
x6 x +1
2
dx
4
dx .
1+ x2 dx
1+ x4
4
23
(x
+2
61
(1 +
1 3
dx;( x = t 4 ) .
169.
dx
3
1+ x
5
1 3
170. 173.
(1 + x ) dx .
4 1 3
171.
x (1 + 3 x ) 4 dx .
3
172. 175.
(1 + x )
x
dx .
5 3 x 1 + x 3 dx .
174.
1 + x3 dx . x2
1 x4 dx . x5
1.8.
Integral oblika
R(x,
ax 2 + bx + c dx
Integral oblika
R(x,
ax 2 + bx + c dx , gdje je R racionalna funkcija promjenljivih
x i ax 2 + bx + c , rjeavamo pomou takozvanih Eulerovih (Ojlerovih) smjena i svodimo ga na integral racionalne funkcije nove promjenjive t .
Imamo tri sluaja:
a) Prva Eulerova smjena: ako je a > 0 , tada uvodimo smjenu ax 2 + bx + c = t x a , (opredjeljujemo se za znak + ili u zavisnosti od izraza pod integralom). b) Druga Eulerova smjena: ako je a < 0 ali c > 0 , tada uvodimo smjenu
ax 2 + bx + c = tx c , (opredjeljujemo se za znak + ili u zavisnosti od izraza pod integralom) c) Trea Eulerova smjena: ako kvadratni trinom ax 2 + bx + c ima realne i razliite krojene i , tada je smjena: a( x ) = ( x )t 2 .
x+
Rjeenje. Poto je
2
. x2 + x + 1 a = 1 > 0 , imamo prvi sluaj, u kome emo uzeti
dx
smjenu
x + x + 1 = t x , jer se na korijen u podintegralnoj funkciji sabira sa x , pa emo na taj nain u nazivniku podintegralne funkcije dobiti samo t . Sada trebamo izraziti x i dx preko nove promjenljive t .
Kvadriranjem jednakosti
x 2 + x + 1 = t x dobijamo :
62
x 2 + x + 1 = x 2 2tx + t 2 , odakle izraunamo

x= t 2 1 t2 + t +1 , dx= 2 dt , i uvrstimo u integral. Imamo: 2 2t + 1 ( 2t + 1)
t2 + t +1 I = dx
= 2 = 2 dt = 2 I1. 2 t x + x2 + x + 1 ( 2t + 1) t Sada smo dobili integral racionalne funkcije. Polinom u nazivniku racionalne funkcije je ve rastavljen na proste faktore, tako da emo u rastavu funkcije na parcijalne razlomke imati 2 tri sabirka, iji su nazivnici t , 2t + 1 i ( 2t + 1) . Imamo:
( 2t + 1)
dt
t2 + t +1
t2 + t +1
( 2t + 1)
A B C . + + t 2t + 1 ( 2t + 1)2
2
Nakon mnoenja sa t ( 2t + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene dobijamo: t 2 + t + 1 = (4 A + 2 B)t 2 + (4 A + B + C )t + A . Izjednaavanje koeficijenata uz iste stepene na lijevoj i desnoj strani nas vodi do sistema jednaina 4 A + 2B = 1 4A + B + C =1 A =1 3 3 odakle je A = 1, B = , C = . 2 2 Sada imamo: dt dt dt I = 2 I1 = 2 3 3 = 2 t 2t + 1 ( 2t + 1)
3 3 1 1 t4 3 1 = 2 ln t ln 2t + 1 + + C = ln + + C. 3 2 2 2t + 1 2 ( 2t + 1) 2 2t + 1
Konano rjeenje zadatka emo dobiti kada u posljednjem izrazu stavimo t = x + x 2 + x + 1 .

. 1 x x2 Rjeenje. Kvadratni trinom pod korijenom ima uz x 2 koeficijent a = 1 < 0 , pa nije mogue uvesti prvu Eulerovu smjenu. Meutim, c = 1 > 0 , pa moemo uvesti drugu Eulerovu smjenu.
1+
dx
63
Odabrat emo, kao u prethodnom primjeru znak minus, kako bi se se u nazivniku podintegralne funkcije sabira sa korijenom. Dakle, uvodimo smjenu:
c = 1 ponitilo sa 1 koje
1 x x 2 = tx 1 ,
odakle kvadriranjem jednakosti i izvlaenjem x dobijemo x = dx = 2 1+ t t2
2t 1 , odakle je t2 +1
( t 2 + 1)
dx
dt . Sada smjenu uvrstimo u integral i dobijemo:

1+ t t2
2t 1 t2 +1 Integral I1 je integral racionalne funkcije koju rastavljamo na parcijalne razlomke: 1 + 1 x x2 t
I =
/ =2
(1 + t )
/ 2 2
dt = 2 1+ t t2 dt = 2 I1. t (2t 1)(t 2 + 1)
1+ t t2 A B Ct + D + 2 = + . 2 t (2t 1)(t + 1) t 2t 1 t + 1 Nakon mnoenja sa t (2t 1)(t 2 + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene imamo: 1 + 2t t 2 = ( 2 A + B + 2C ) t 3 + (2 D A C )t 2 + (2 A + B D)t A .
Sada dobijamo sistem jednaina: 2 A + B + 2C = 0 A C + 2 D = 1 2A + B D =1 A = 1 odakle je A = 1, B = 2, C = 0, D = 1 . Uvrtavanjem u integral I1 imamo: dt dt dt 2t 1 I = 2 I1 = 2 + 4 2 = 2 ln 2arctgt + C. 2 t t 2t 1 1+ t Konano rjeenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu, stavljajui t =
1 + 1 2 x x2 . x
dx . x 2 + 3x + 2 Rjeenje. Kvadratni trinom x 2 + 3 x + 2 ima realne nule x1 = 1 i x2 = 2 ,

64
x+
x x 2 + 3x + 2
pa je x 2 + 3x + 2 = ( x + 1)( x + 2) . To znai da moemo primijeniti treu Eulerovu smjenu:
x +1 . x+2 Sada je potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t . 1 2t 2 , odakle diferenciranjem dobijamo Iz izraza x + 1 = ( x + 2)t 2 dobijemo x = 2 t 1 1 2t 2 2t 2 2 2 x + 3 x + 2 = x + 2 t = t x + 2 = t + 2 . Dalje je dx = dt ( ) ( ) . 2 2 t 1 ( t 2 1)
x + 1 = ( x + 2)t 2 , odakle je t = Sada smjenu uvrstimo u integral: 1 2t 2 1 2t 2 t 2 + 2 2 2 2 t 1 x x + 3x + 2 t 1 dt = 2t t 1dt = I . = dx x + x 2 + 3x + 2 1 2t 2 1 2t 2 2t 2 + t 1 +t 2 + 2 t 2 1 t 1 Stepeni polinoma u brojniku i nazivniku posljednjeg integrala su jednaki, pa te polinome moemo podijeliti. Kolinik pri dijeljenju je 1, a ostatak je 2t . Nakon dijeljenja imamo: 2t 2 t 1 2t 1 = 1 2 , pa, imajui u vidu da je 2t 2 + t 1 = 2 t ( t + 1) (jer trinom ima 2 2t + t 1 2t + t 1 2 1 nule t1 = i t2 = 1 ), dobijamo: 2 t t t I = dt 2 2 dt = dt 2 dt = t 2 dt = t 2 I1. 2t + t 1 2t 1)( t + 1) 1 ( 2 t ( t + 1) 2 Podintegralnu funkciju na desnoj strani emo rastaviti na parcijalne razlomke: t A B = + , ( 2t 1)( t + 1) t + 1 2t 1 odakle mnoenjem sa (t + 1)(2t 1) i izjednaavanjem koeficijenata uz jednake stepene na obje strane jednakosti dobijamo sistem jednaina 2A + B = 1 B A=0 1 1 iz kojeg je A = , B = . Vraajui se u integral dobijamo: 3 3 1 dt 1 dt 1 1 I1 = + = ln t + 1 + ln 2t 1 + C 3 t + 1 3 2t 1 3 6 Sada je
65
2 1 1 I = t ln (t + 1) ln 2t 1 + C = t ln (t + 1) 2 ( 2t 1) + C . 3 3 3
Konano rjeenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu, stavljajui t = 1.8.1. Zadaci za samostalan rad Rijeiti integrale: dx . 176. x x2 1 dx . 178. x + x 2 + 2x + 2 180. 182.
x +1 . x+2
(3 + x )
(x
3x + 2) x 4 x + 3
2
3+ x dx . 3 x x
. 1 2x x 2 dx 179. . x 1+ x x2 dx 181. . (x 2) x 2 + 4 x 3 dx . 183.
177.
x+
dx
1 2x
1 + 2x dx . 1 2x
1.9.
Integracija nekih trigonometrijskih funkcija
1.9.1. Integral oblika Integral oblika
R(sin ax, cos ax)dx ,

pri emu je podintegralna funkcija R racionalna
R(sin ax, cos ax)dx ,
funkcija iji argumenti su trigonometrijske funkcije, rjeavamo uvodei smjenu: 2dt 2 ax ax . tg =t, = arctgt , x = arctgt odakle je dx = a(1 + t 2 ) a 2 2 ax ax 2tg 1 tg 2 2t 1 t2 2 2 , cos ax = , pa je: sin ax = , cos ax = . Znamo da je: sin ax = ax ax 1+ t2 1+ t2 1 + tg 2 1 + tg 2 2 2 Kad uvedemo ovu smjenu dobit emo integral racionalne funkcije po t . Ako vrijedi identitet R ( sin ax, cos ax) R (sin ax, cos ax ) (tj. ukoliko je racionalna funkcija R parna kao funkcija svojih argumenata sin ax i cos ax , tada se integral oblika R(sin ax, cos ax)dx moe rjeavati uvoenjem smjene:
66
tgax = t , sin ax = x=
t 1 + tg t
2
, cos ax =
1 1 + tg 2t
1 dt . arctgt ; dx = a a(1 + t 2 )
sin x + cos x dx . sin 2 x x . Postupak uvoenja smjene opisan je 2
Rjeenje. Ovaj integral rjeavamo smjenom t = tg
izmeu dvije uspravne crte. Imamo: x tg = t 2 2t 1 t 2 2dt 2dt + 2 dx = 2 1+ t2 1+ t 1+ t2 t 2 2t 1 sin x + cos x + 1 t dx = = = 2sin x cos x 2t (1 t 2 ) dt. 2t 2t 1 t 2 sin x = 2 2 1+ t2 1+ t2 1+ t 2 1 t cos x = 2 1+ t Poslije uvoenja smjene dobili smo integral racionalne funkcije koju rastavljamo na zbir elementarnih razlomaka i dobijemo nama poznate integrale. Imamo: t 2 2t 1 A B C = + + . t (1 t )(1 + t ) t 1 t 1 + t Nakon mnoenja sa t (1 t 2 ) i izjednaavanja koeficijenata dobijamo sistem jednaina A+ B C =1 B + C = 2, A = 1 odakle je A = 1, B = 1, C = 1 . Vraajui se u polazni integral, kojeg smo oznaili sa I dobijamo: x x 1 x 1 dt 1 dt 1 dt 1 I= + + = ln tg 1 + tg ln 1 tg + C = 2 t 2 1 t 2 1+ t 2 2 2 2 2
x x tg 1 + tg x 1 1 1 2 2 x = ln + C = ln tg + ln tg + + C. x 2 2 2 2 2 4 1 tg 2
67
sin 3x cos 3x + 1dx .
sin 3 x
Rjeenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je racionalna funkcija promjenljivih sin 3x 3x i cos 3x , (u oznakama iz uvodnog dijela a = 3 ), pa emo uvesti smjenu t = tg . Cio 2 postupak uvoenja smjene obrazloen je izmeu dvije uspravne crte. Imamo: 3x =t 2 dt 2 dt 2 2 sin 3x = = I1. dx = 2 2 sin 3x cos 3x + 1dx = 3 ( t + 1) (t + 1) 3 3 1+ t 2t 1 t2 sin 3 x = , cos 3x = 1+ t2 1+ t2 Podintegralnu funkciju u integralu I1 rastavimo na parcijalne razlomke: 1 A Bt + C = + . 2 ( t + 1) (t + 1) t + 1 t 2 + 1 Nakon mnoenja i izjednaavanja koeficijenata dobijamo sistem jednaina A+ B = 0 B+C = 0 A+C =1 1 1 1 ije rjeenje je A = , B = , C = . Vraajui se u polazni integral I imamo: 2 2 2 2 1 dt 1 t 1 1 1 1 I= dt = ln t + 1 ln(t 2 + 1) + arctgt + C = 2 3 2 t +1 2 t +1 3 6 3 tg
1 3x 1 3x x = ln tg + 1 ln tg 2 + 1 + + C. 3 2 6 2 2 Napomenimo na kraju da smo integral t 1 t 1 1 2 t 2 + 1 dt razdvojili na dva integrala: t 2 + 1dt t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) arctgx , pri emu smo prvi rijeili smjenom u = t 2 + 1 , dok je drugi integral tablini.
sin 2 x 4 + cos2 xdx . Rjeenje. Podintegralna funkcija u datom integralu je oigledno parna funkcija promjenljivih sin x i cos x (jer se obje promjenljive javljaju na paran stepen), pa emo uvesti smjenu t = tgx . Cio postupak uvoenja smjene opisan je izmeu dvije uspravne crte. Imamo:
68
tgx = t , dx = sin 2 x 4 + cos2 xdx = sin x = cos x =
dt 1+ t2 t
1+ t2 1
t dt 2 2 t2 dt . = 1+ t 1+ t = 2 2 1 t t 1 + 5 + 4 ( )( ) 4+ 1+ t2
(1)
1+ t2 Integral na desnoj strani (1) je nama poznati integral racionalne funkcije. Podintegralnu t2 At + B Ct + D funkciju rastavimo na zbir parcijalnih razlomaka: = . + 2 2 (1 + t )( 5 + 4t ) 1 + t 2 5 + 4t 2
Kada se oslobodimo razlomka i izjednaimo odgovarajue koeficijente jednakih polinoma dobijemo sistem jednaina ije rjeenje je : A = 0 , B = 1 , C = 0 , D = 5 , pa integral (1) postaje : dt t2 dt 5 dt (1 + t 2 ) ( 5 + 4t 2 ) dt = 1 + t 2 + 5 5 + 4t 2 = arctgt + 4 5 2 = +t 4 5 5 2 2 arctg tgx + C = x + arctg tgx + C. arctg (tgx) + 2 2 5 5
U pojedinim zadacima je potrebno prije uvoenja smjene na pogodan nain transformisati podintegralnu funkciju. Uradimo dva takva primjera. sin 2 xdx sin 4 x sin x cos3 x . Rjeenje. U datom integralu podintegralna funkcija je parna po promjenljivim sin x i cos x , jer se u funkciji javljaju izrazi sin 2 x , sin 4 x (koji su parnog stepena) i izraz sin x cos3 x koji je stepena 4, jer se stepen proizvoda dvije promjenljive rauna sabiranjem stepena faktora u proizvodu. Meutim, da bismo mogli uvesti smjenu t = tgx potrebno je transformisati podintegralnu funkciju, tako to emo i brojnik i nazivnik podijeliti sa cos 4 x (jer je 4 najvei dx stepen koji se javlja). Nakon transformacije, uvedemo smjenu t = tgx , dt = i opet cos 2 x dobijemo integral racionalne funkcije. Imamo: sin 2 x dx dx tg 2 x 4 2 sin 2 xdx cos x = = 4 cos x . I = 4 4 3 3 sin x sin x cos x sin x sin x cos x tg x tgx 4 4 cos x cos x
69
Sada moemo uvesti smjenu, poslije koje dobijamo: t 2 dt tdt I = 3 = . t ( t 1) ( t 1) (t 2 + t + 1) Dobili smo integral racionalne funkcije, koju rastavljamo na parcijalne razlomke: t A Bt + C = + 2 . 2 ( t 1) (t + t + 1) t 1 t + t + 1 Nakon mnoenja sa (t 3 1) i izjednaavanja koeficijenata, dobit emo sistem jednaina ije 1 1 1 rjeenje je A = , B = , C = . Sada imamo 3 3 3 1 dt 1 t 1 1 1 3 dt = I= dt = ln t 1 ln(t 2 + t + 1) + 2 2 2 1 2 3 3 t 1 3 t + t +1 3 t + + 2 4 tgx 1 1 2tgx + 1 = ln + C. + 3arctg 3 3 tg 2 x + tgx + 1 U ovom zadatku nismo detaljno objanjavali izraunavanje integrala racionalne funkcije.
( sin x + cos x )
dx
Rjeenje. Podintegralna funkcija u ovom integralu je takoer parna funkcija od sin x i cos x , 2 2 jer je ( sin x + cos x ) = ( sin x cos x ) . Najvei stepen sin x ili cos x koji se javlja u integralu je 2 , pa emo brojnik i nazivnik integrala podijeliti sa cos 2 x . Imamo dx dx dx 2 2 dx cos x cos x cos 2 x . = = = I = 2 2 2 2 ( sin x + cos x ) ( sin x + cos x ) sin x + cos x (1 + tgx ) cos x cos 2 x dx , nakon koje dobijamo Sada uvodimo smjenu t = tgx , dt = cos 2 x dt 1 1 I = = +C = +C . 2 1+ t 1 + tgx (1 + t )
tg
5 xdx .
Rjeenje. Ovakav oblik integrala rjeavamo koristei formulu:

70
1 1 . cos 2 ax U ovom integralu emo podintegralnu funkciju transformisati na sljedei nain: 1 tg 3 5 x = tg 5 x tg 2 5 x = tg 5 x 1 . 2 cos 5 x Odatle imamo: 1 I = tg 3 5 xdx = tg 5 x dx tg 5 xdx = I1 I 2 . cos 2 5 x 5dx . Imamo: U integralu I1 emo uvesti smjenu t = tg 5 x , jer je dt = cos 2 5 x t = tg 5 x 1 1 1 dx = tdt = t 2 + C1 = tg 2 5 x + C1. I1 = dt = 5 10 10 5 cos 2 5 x tg 2 ax = 1 Integral I 2 emo takoer rijeiti smjenom, ovaj put t = cos 5 x , jer je sin 5 xdx = dt , pa 5 imamo: sin 5 x 1 dt 1 1 I2 = dx = = ln t + C2 = ln cos 5 x + C2 . cos 5 x 5 t 5 5 Konano rjeenje naeg zadatka moemo pisati u obliku 1 2 1 3 tg 5 xdx = 10 tg 5 x + 5 ln cos 5 x + C .
ctg
xdx .
Rjeenje. Ovakav oblik integrala rjeavamo koristei formulu: 1 ctg 2 ax = 1 . sin 2 ax Podintegralnu funkciju u ovom zadatku emo transformisati koristei formule za parne stepene funkcija sin i cos koje slijede iz navedenih formula. Imamo: 1 ctg 2 x 1 2 cos x = = . , sin 2 x = tg 2 x 1 1 ctg 2 x ctg 2 x 1 Sada je:
ctg 2 x 1 ctg 2 x dx cos 4 x ctg 4 x 4 ctg xdx = dx = d (ctgx) . = 1 sin 4 x sin 2 x 1 ctg 2 x ctg 2 x 1 Sada je mogue u integralu uvesti smjenu t = ctgx , nakon koje dobijamo:
71
2
t 4 dt . t 2 1 Dobijeni integral je integral racionalne funkcije. Nakon dijeljenja polinoma u brojniku s polinomom u nazivniku imamo: t4 1 , pa je = t2 +1+ 2 2 t 1 t 1 dt t3 1 t 1 2 I = (t + 1)dt + 2 = + t + ln +C . t 1 3 2 t +1 Vraajui staru promjenljivu dobijamo: ctg 3 x 1 ctgx 1 I= + ctgx + ln +C . 3 2 ctgx + 1 I = ctg 4 xdx = 1.9.2. Integral oblika sin m x cos n xdx Integral oblika
sin
x cos n xdx , gdje su m i n cijeli brojevi Pri rjeavanju ovog integrala
moe nastupiti vie razliitih sluajeva, od kojih emo mi posmatrati sljedea dva: a) Ako je m = 2k + 1 neparan pozitivan broj, tada izraz sin m xdx piemo u obliku sin m xdx = sin 2 k x sin xdx = sin 2 k x (d (cos x)) , te primijenimo identitet sin 2 k x = (1 cos 2 x) k i u integralu uvedemo smjenu t = cos x . Dakle, imamo:
sin
x cos n xdx = 1 cos 2 x cos n xd (cos x) = (1 t 2 ) k t n dt .

k
Posljednji integral je lako izraunati jer se razvojem binoma (1 t 2 ) k svodi na sumu tablinih integrala. Analogno bi postupili u sluaju n = 2k + 1 , za neki nenegativan cio broj k , s tim to je tada cos n xdx = cos 2 k x cos xdx = cos 2 k x (d (sin x)) = (1 sin 2 x)k d (sin x) , to nam omoguava uvoenje smjene t = sin x . b) Ukoliko su m i n parni pozitivni brojevi onda se podintegralna funkcija u integralu m n sin x cos xdx transformie pomou trigonometrijskih identiteta:
1 1 cos 2ax 1 + cos 2ax , sin ax cos ax = sin 2ax; sin 2 ax = ; cos 2 ax = 2 2 2 pomou kojih sniavamo stepene m i n .
72
Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral sin 9 x cos 4 xdx .
Rjeenje. U ovom integralu je funkcija sin x data na neparan stepen, pa postupamo kao u sluaju a). Imamo:
I = sin 9 x cos 4 xdx = (sin 8 x cos 4 x) sin xdx = sin 8 x cos 4 xd (cos x) =
4 4
= (1 cos 2 x ) cos 4 xd (cos x) = t = cos x = (1 t 2 ) t 4 dt.
Sada razvijemo binom (1 t 2 ) 4 i dobijemo (1 t 2 ) 4 = 1 4t 2 + 6t 4 4t 6 + t 8 . Uvrtavanjem u integral imamo, nakon vraanja na staru promjenljivu: 1 4 2 4 1 I = (1 4t 2 + 6t 4 4t 6 + t 8 ) t 4 dt = cos5 x + cos 7 x cos9 x + cos11 x cos13 x + C. 5 7 3 11 13
2. Izraunati integral sin 4 x cos 3 xdx .
Rjeenje. U datom integralu je funkcija cos x data na neparan stepen, pa postupamo kao u sluaju a) (drugi dio). Postupak uvoenja smjene obrazloen je izmeu dvije uspravne crte. Imamo: I = sin 4 x cos3 xdx = (sin 2 x cos 2 x ) cos xdx = sin 4 x cos 2 xd (sin x ) =
= sin 4 x(1 sin 2 x) cos xdx =
1 1 t = sin x = t 4 (1 t 2 )dt = sin 5 x sin 7 x + C. dt = cos xdx 7 5
3. Izraunati integral sin 2 x cos 4 xdx .
Rjeenje. U datom integralu su funkcije sin x i cos x date na paran stepen, pa imamo sluaj b). Kao prvo, transformisat emo podintegralnu funkciju na sljedei nain: 1 2 sin 2 x cos 4 x = ( sin x cos x ) cos 2 x . Sada emo primijeniti identitete sin x cos x = sin 2 x i 2 + 1 cos 2 x 1 , odakle imamo sin 2 x cos 2 x = sin 2 2 x . Uvrtavajui to u integral cos 2 x = 2 4 dobijamo: 1 1 + cos 2 x I = (sin 2 x cos 2 x ) cos 2 xdx = sin 2 2 x dx = 4 2 1 1 1 1 = sin 2 2 xdx + sin 2 2 x cos 2 xdx = I1 + I 2 . 8 8 8 8
73
U integralu I1 funkcija sin 2 x je stepenovana parnim stepenom, pa emo koristiti 1 trigonometrijski identitet sin 2 2 x = (1 cos 4 x) , na osnovu kojeg dobijamo 2 1 1 1 1 1 I1 = (1 cos 4 x) dx = dx cos 4 xdx = x sin 4 x + C , 2 2 2 2 8 pri emu smo drugi integral izraunali pomou smjene t = 4 x . U integralu I 2 funkcija cos 2 x se nalazi na neparan stepen, pa postupamo kao u sluaju a). Imamo: 1 t3 sin 3 2 x t = sin 2 x I 2 = sin 2 2 x cos 2 xdx = = t 2 dt = + C = +C. dt = 2 cos 2 xdx 2 6 6 Konano rjeenje je: 11 1 1 1 1 1 1 I = x sin 4 x + C + sin 3 2 x + C = x sin 4 x + sin 3 2 x + C. 8 2 8 8 16 64 48 48 1.9.3. Integrali oblika: sin mx cos nxdx,
sin mx sin nxdx, cos mx cos nxdx
Integrale ovog oblika rjeavamo koristei trigonometrijske identitete: 1 sin mx cos nx = [sin(m + n) x + sin(m n) x ] , 2 1 sin mx sin nx = [ cos(m n) x cos(m + n) x ] , 2 1 cos mx cos nx = [ cos(m n) x + cos(m + n) x ] . 2
sin 3x cos 5 xdx .
Rjeenje. Primijenit emo prvi identitet i dobiti: 1 sin 3 x cos 5 x = (sin 8 x sin 2 x) . 2 Uvrtavajui to u integral imamo 1 1 cos8 x 1 sin 3x cos 5 xdx = 2 ( sin 8 xdx sin 2 xdx) = 2 8 + 4 cos 2 x + C = 1 1 = cos8 x + cos 2 x + C. 16 4 Posljednja dva integrala smo izraunali pomou smjena t = 8 x , odnosno t = 2 x .
74
cos x cos 2 x cos 3xdx .
Rjeenje. U datom integralu emo prvo transformisati podintegralnu funkciju. Kako je podintegralna funkcija proizvod tri trigonometrijske funkcije, morat emo transformacije vriti dva puta. Imamo: 1 1 1 cos x cos 2 x cos 3 x = ( cos x + cos 3x ) cos 3 x = cos x cos 3x + cos 2 3x = 2 2 2 1 1 1 + cos 6 x . = ( cos 2 x + cos 4 x ) + 4 2 2 Sada imamo 1 1 1 cos x cos 2 x cos 3xdx = 4 cos 2 xdx + 4 cos 4 xdx + 4 (1 + cos 6 x)dx = 1 1 1 1 = sin 2 x + sin 4 x + x + sin 6 x + C. 8 16 4 24 1.9.4. Zadaci za samostalan rad Rijeiti integrale: sin x 184. dx . sin x + cos x dx 187. . 5 4 sin x + 3 cos x sin x 190. dx (1 cos x )3 sin x + 2 cos x 3 193. dx . sin x 2 cos x + 3 dx 196. 4 . sin x + cos 4 x cos x 199. 2 dx . sin x 6 sin x + 5 dx 202. . 1 + a cos x cos x 205. dx . 1 + cos x 208. cos 5 2 x sin 2 xdx .
cos x dx . x cos 3 x dx 7 cos x 4 sin x + 8 . dx 3 sin 2 x + 5 cos 2 x . cos x 1 + cos x dx . sin 2 x 1 + sin 2 x dx .
185. 188. 191. 194. 197. 200. 203.
2 sin x cos x + 3 . 2 sin x + cos x + 3 .

cos 2 x dx . x + sin 4 x sin x cos x sin x + 2 cos x dx . sin 2 x cos 2 x sin 4 x + cos 4 xdx . 1 + tgx sin 2 x dx . sin x cos x 1 + sin 4 x dx . dx
dx
186. 189. 192. 195. 198. 201.
sin
cos
sin 2 x dx 204. . cos x + cos
(sin x cos x )2 dx .
206. sin 2 x cos 4 xdx . 209. sin 2 x cos 2 3 xdx .

75
207. sin 5 x cos 5 xdx . 210. sin 2 x cos 3 xdx .
x x cos 5 dx . 2 2 x x 214. tg 3 + tg 4 dx . 2 4
211. sin 3
212. sin 2 x cos 2 xdx . 215. tg 5 xdx . 218. cos x cos 3 x cos 5 xdx .
x x 221. cos cos dx . 2 3
213. ctg 3 xdx . 216. ctg 6 xdx .

x x 219. sin x sin sin dx . 2 3 x 2x 222. sin cos dx . 3 3 sin x + cos x dx . 225. sin 2 x
217. sin 5 x cos 3 xdx . 220. sin 3 x cos 5 xdx . 223. cos x cos 2 3 xdx .
224. sin 2 2 x cos 3 xdx .
76
2. Odreeni integral
2.1. Definicija odreenog integrala
Neka je ograniena funkcija f definisana u zatvorenom intervalu [a, b] . Podijelimo interval [a, b] takama x0 , x1 ,...x n tako da je a = x0 < x1 < ... < x n = b. (1) Uzmimo proizvoljno k ( x k 1 , x k ); (k = 1,2..., n) i posmatrajmo sumu
f (
k =1
) x k , gdje je xk = xk xk 1 , k 1 .
n
Ova suma zove se integralna suma. Ako postoji lim f ( k )x k i ako je konaan, za ma kakvu podjelu intervala [a, b] na
n k =1
podintervale oblika (1), zvat emo ga odreenim integralom u Riemannovom smislu funkcije f u granicama a do b i pisati:
f ( x) dx = lim f ( k )xk .
n k =1
Brojevi a i b su granice integrala, a zovemo donjom granicom, a b gornjom granicom. U ovom sluaju kaemo da je funkcija f integrabilna na odsjeku [a, b] . Moe se pokazati da, ukoliko je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] , ona je na tom segmentu i integrabilna. Mi se neemo mnogo baviti izraunavanjem odreenog integrala na osnovu njegove definicije, jer postoje mnogo jednostavnije metode za izraunavanje odreenog integrala pomou neodreenog. Zbog toga emo uraditi samo jedan primjer izraunavanja odreenog integrala putem definicije, kako bismo tu definiciju neto bolje ilustrovali.
1. Izraunati po definiciji odreeni integral
xdx .
1
Rjeenje. Funkcija f ( x) = x je neprekidna na segmentu [1,4] pa je i integrabilna na segmentu [1,4] . Granina vrijednost integrabilnih suma u tom sluaju ne zavisi od podjele segmenta [1,4] i izbora taaka k , pa emo zbog toga podjelu segmenta [1,4] i izbor taaka k izvriti tako da nam je to lake nai graninu vrijednost integralnih suma. Zbog linearnosti funkcije
77
f ( x) = x , zgodno je, pri proizvoljnoj podjeli (1) segmenta [1,4] uzeti za k sredine intervala
podjele, tj. staviti k =
x k + x k 1 . Tada imamo: 2 2 2 2 2 n n n xk xk 1 xn x0 xk + xk 1 . S= f ( k )xk = = ( xk xk 1 ) = 2 2 2 k =1 k =1 k =1 Poto je xn = 4 i x0 = 1 prema definiciji odreenog
integrala
imamo:
xdx = lim
1
x n x0 15 1 = =7 . 2 2 2
2.2.
Osobine odreenog integrala. Newton-Leibnizova formula
1 Ukoliko se donja i gornja granica integracije podudaraju, odreeni integral je jednak nuli,
f ( x)dx = 0 .
a
2 U odreenom integralu moemo zamijeniti granice, ali uz izluivanje minusa ispred integrala,
f ( x)dx = f ( x)dx .
a b
3 Ukoliko odaberemo taku c takvu da je a < c < b , tada je
f ( x)dx = f ( x)dx + f ( x)dx

a a c
4 Ako je funkcija f parna, tj. vrijedi f ( x ) = f ( x) , onda je
f ( x)dx = 2 f ( x)dx .
0
5 Ako je funkcija f neparna, tj. f ( x ) = f ( x ) , onda je
6 Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] , onda na tom odsjeku postoji neodreeni integral funkcije f , neka funkcija F , tj. vrijedi
f ( x)dx = 0
f ( x)dx = F ( x) + C .
78
Veza izmeu odreenog i neodreenog integrala funkcije f na [a, b] data je NewtonLeibnizovom formulom: Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral
b a
f ( x ) dx = F ( x ) a = F (b) F ( a ) .
(1 x ) dx .
2 1 3
Rjeenje. Ovaj integral emo izraunati primjenom Newton-Leibnizove formule. Imamo: 33 1 x3 2 1 x dx = x = 1 = 6 . ( ) 3 3 3 3 1 3 1

3 2
3+ x
0
dx
Rjeenje. Primjenom Newton-Leibnizove formule dobijamo: dx 1 x 1 1 1 1 = = . arctg arctg arctg 0 = 2 3 6 + x 3 3 3 3 3 3 0 0 1 1 = , jer je tg = . Napomenimo da je arctg 6 3 6 3
1 1
/4
tgxdx .
0
Rjeenje. Neodreeni integral podintegralne funkcije smo ranije odredili, tako da imamo: /4 2 4 = (ln(cos tgxdx x ) ln(cos 0)) = l n = = ln 2 . ln cos 0 4 2 0
/2
/2
sin 3 xdx .
Rjeenje. Funkcija sin je neparna funkcija, pa je sin 3 ( x) = (sin( x))3 = ( sin x)3 = sin 3 x , to znai da je podintegralna funkcija neparna. Zbog toga je, na osnovu osobine 5
/2
/2
sin 3 xdx = 0 .
79
Izraunati integrale: 1 dx ; 226. 1+ x 0 229.
227.
dx ;
228.
sin x ;
dx
(
8 0
2 x + 3 x dx ;
230.
dx ; 2 x 3 x + 2 3
231.
2 2
dx 1 x2
2.3.
Metode integracije u odreenom integralu
2.3.1. Metoda smjene
Neka je funkcija f neprekidna u intervalu [a, b] i x = (t ) takoer neprekidna funkcija od t u intervalu [ , ] . Pretpostavimo jo i da je izvod ' funkcije neprekidna funkcija u intervalu [ , ] , gdje je a = ( ) i b = ( ) , te da je funkcija f ( (t )) neprekidna u intervalu [ , ] . Tada vrijedi :
f ( x)dx = f ( (t )) '(t )dt .

a
Kaemo da smo nezavisno promjenljivu x zamijenili nezavisno promjenljivom t . Moe se primijetiti da je smjena promjenljive u odreenom integralu analogna smjeni promjenljive u neodreenom integralu, s tim to kod odreenog integrala nije dovoljno funkciju f ( x ) i dx izraziti preko nove promjenljive t , nego je potrebno promijeniti i granice integracije.
1 2 4
2 x + 1dx .
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t 2 = 2 x + 1 , t 0 . Tada je 2tdt = 2dx , t2 1 . odnosno dx = tdt . Takoer je x = 2 1 Potrebno je jo promijeniti granice integracije. Za x = je t 2 = 0 , pa je nova donja 2 granica jednaka 0 . Za x = 4 je t 2 = 2 4 + 1 = 9 , odakle je t = 3 , pa imamo:
80
t 2 = 2x + 1 t2 1 2 1 t dt = ( t 4 t 2 ) dt = 1 x 2 x + 1dx = x = 1 t = 0 = 2 20 0 2 2 x=4t =3
4
dx = tdt
1 t5 t3 1 35 33 4 = = = 19 . 2 5 3 0 2 5 3 5
ex e x + e x
dx .
x
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu t = e x = e 2 . Tada je dt =

x x x 2
1 2 e dx , odakle je 2
e dx = 2dt . Takoer je e = e = t 1 . Ostalo je jo da promijenimo granice integracije. Za x = 0 je t = e 0 = 1 , dok za x = 1

1
imamo t = e 2 = e . Sada je:
ex e x + e x
dx =
2dt = t + t 1
29 3
t
1
e 2tdt e +1 . = ln(t 2 + 1) = ln(e + 1) ln 2 = ln 2 1 2 +1
( x 2)
3
2 2
3+
( x 2)
dx .
3
Rjeenje. U ovom integralu emo uvesti smjenu x 2 = t 3 , odakle je
( x 2)
= t 2 , te
dx = 3t 2 dt . Sada je potrebno promijeniti granice integracije. Za x = 3 imamo t 3 = 1 , odakle je t = 1 . Za x = 29 je t 3 = 27 , pa je t = 3 . Sada imamo: x 2 = t3 2 29 3 2 3 3 ( x 2) t 3t 2 t4 dx = 3t 2 dt = = 3 I= dx = dt dt = 3I1 . 2 2 2 x = 3, t = 1 1 3+t 3 3 + 3 ( x 2) 1 3+t x = 29, t = 3
U integralu I1 emo podijeliti brojnik sa nazivnikom i dobiti

81
t4 9 = t2 3 + . Sada je 2 3+t 3 + t2 t3 dt 27 t 3 3 I = 3 ( t 3) dt + 27 3 a rctg = = 8+ . 3t + 2 3 2 + 3 t 3 3 1 1 1 1

3 3 2
5
x9 dx
(1 + x5 )
Rjeenje. Kako je x 9 dx = x 5 x 4 dx , to u datom integralu moemo uvesti smjenu t = x 5 + 1 , jer 1 je tada x 5 = t 1 , dt = 5 x 4 dx , pa je x 9 dx = (t 1) dt . 5 Sada emo promijeniti granice integracije. Za x = 0 je t = 05 + 1 = 1 . Za x = 5 2 je t = 2 + 1 = 3 , pa imamo: 1 + x5 = t; x5 = t 1
5
x dx
5 x 4 dx = dt = x = 0, t = 1 x = 5 2, t = 3
3
(1 + x )
5 3
1 t 1 1 dt 1 dt = 3 dt = 2 3 = 51t 51t 51 t
1 1 1 1 1 2 1 = + = + + = . 2 15 5 90 10 45 5t 10t 1
2 2
dx x
8 3
(x
2)
5
Rjeenje. Dati integral emo napisati u obliku:

2 2
dx x
2 2 5
8 3
(x
2)
x 1 ( x 2 2 ) 2 dx .
8 3
m +1 5 Ovo je integral binomnog diferencijala u kome je m = 1 , n = 2 i p = , pa je = 0, 2 n to je cio broj. Zbog toga emo uvesti smjenu kao u 1.10. b). Imamo: x 2 2 = t 2 , t 0 , dx xdx tdt . odakle je t = x 2 2 , te = 2 = 2 x x t +2
82
Sada emo promijeniti granice. Za x = t = 6 . Imamo:

2 2
8 2 je t = , dok je za x = 2 2 odgovarajue 3 3
dx x
8 3
(x
2)
tdt = 5 2 = 2 t (t + 2)
3
t (t
4 2 3
dt . 2 + 2)
Ovo je integral racionalne funkcije koju emo rastaviti na zbir elementarnih (parcijalnih) razlomaka: 1 A B C D Et + F . = + 2+ 3+ 4+ 2 4 2 t t t +2 t (t + 2) t t Nakon mnoenja sa t 4 (t 2 + 2) i izjednaavanja koeficijenata u jednakim polinomima na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednaina: A+ E = 0 B+F =0 2A + C = 0 2B + D = 0 2C = 0 2D = 1 1 1 1 ije je rjeenje: A = C = E = 0 , D = , B = , F = . Sada imamo: 4 2 4
2 2
dx x
8 3
(x
2)
1 1 1 t 1 1 1 arctg = 2+ 4+ 2 dt = 3 + 4t 2t 4(t + 2) 2 4t 6t 4 2 2
6 3
=
2 3
6 1 + . 27 24 2
/2
dx . 2 cos x + 3
Rjeenje. Prema izloenom u paragrafu 1.9.1. uvodimo smjenu x 2dt 1 t2 tg = t , ( x < ); dx = ; cos x = , 2 1+ t2 1+ t2 na osnovu koje imamo: za x = 0 je t = 0 , a za x = je t = tg = 1 . Sada je: 2 4 2dt 1 1 1 2 2 2 dx dt t 2 1 1 t + arctg = arctg . = = 2 2 = 2 2 cos x + 3 0 1 t 5 50 5 5 0 0 t +5 2 +3 1+ t2
83
2.3.2. Metoda parcijalne integracije
Metoda parcijalne integracije kod odreenog integrala, kao i kod neodreenog zasniva se na formuli d (uv) = udv + vdu , koja sigurno vrijedi u sluaju da su funkcije u i v neprekidno diferencijabilne. Primjenom ove formule i Newton-Leibnizove formule dolazimo do sljedeeg zakljuka: ako funkcije u(x) i v(x) imaju neprekidne izvode u intervalu [a, b] tada je:
udv = uv a vdu .
b a a
Nain odabira funkcija u i v je isti kao u sluaju neodreenog integrala.

Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral arcsin xdx .
0 1 2
Rjeenje. U ovom integralu emo uzeti u = arcsin x i dv = dx , pa je du = Sada imamo:

u = arcsin x 1 dx 2 1 du = x 1 2 2 arcsin xdx = = x arcsin x dx = + 1 x 2 1 + x 0 2 2 6 1 x 0 0 dv = dx v=x
1 2 1 2 0
dx
1 x
2
, v = x.
==
12
3 1. 2
Napomenimo da je arcsin
1 1 = , jer je sin = , te da vrijedi 2 6 6 2

2 2
x
1 x
2
dx = 1 x 2 , u
to se lako moemo uvjeriti smjenom t = 1 x , tdt = xdx .
cos
0
x
2
dx .
dx , to je zgodno uzeti za dv , jer je u tom sluaju ctg 2 x
Rjeenje. U datom integralu imamo

v= dx = tgx . Sada imamo: cos 2 x
84
x dx = 2 dv = 0 cos x
u=x du = dx
dx = xtgx tgxdx = + ln cos x 4 0 cos 2 x v = tgx
4 0
4 0
+ ln
2 , 2
jer je cos
2 i tg = 1 . 4 2
x sin x cos xdx .

0
Rjeenje. Kao prvo, transformisat emo podintegralnu funkciju, koristei identitet 2sin x cos x = sin 2 x , na osnovu kojeg imamo

12 x sin 2 xdx . 2 0 0 Sada emo primijeniti parcijalnu integraciju, stavljajui u = x i dv = sin 2 xdx (cio postupak je dat izmeu dvije uspravne crte). Imamo: u=x du = dx 2 2 1 1 12 x sin 2 xdx = dv = sin 2 xdx = x cos 2 x + cos 2 xdx = 2 4 40 0 0 1 v = cos 2 x 2 I= x sin x cos xdx =
2 1 = cos + sin 2 x = . 8 8 8 0
1
4. Izraunati integral arctg xdx .

0
Rjeenje. Da bismo izraunali dati integral, prvo emo primijeniti metodu parcijalne 1 1 dx i integracije, stavljajui u = arctg x , dv = dx , odakle imamo dx = 2 x 2 1+ x
( )
v = x . Sada je:
85
u = arctg x dx 1 1 1 du = xdx 1 1 = I1 . I = arctg xdx = = xarct g x ( ) 2 x (1 + x) 0 2 0 x ( x + 1) 4 2 0 dv = dx v=x
U integralu I1 emo uvesti smjenu x = t 2 ; odakle je dx = 2tdt . Sada emo promijeniti granice integracije. Za x = 0 je t = 0, za x = 1 je t = 1 , pa je:
1 1 1 2t 2 1+ t2 1 dt dt 2 dt 2 dt = = = 2 2 2 t + + + 1 t 1 t 1 x ( x 1) + 0 0 0 0 0 1 = 2 2arctgt 0 = 2 2 ( 0) = 2 . 4 2 Uvrtavanjem I1 u I dobijamo konano rjeenje zadatka u obliku: 1 I = (2 ) = 1 + = 1. 4 2 2 4 4 2
I1 =
xdx
x ln( x
0
+ 1)dx .
Rjeenje. S obzirom da se u podintegralnoj funkciji javlja funkcija ln , stavit emo 1 1 u = ln (1 + x 2 ) , pa nam preostaje dv = xdx . Odavde je du = 2 xdx i v = x 2 , pa 2 2 1+ x imamo:
x2 x3 1 I = x ln( x + 1) dx = ln( x 2 + 1) dx = ln 2 0 I1 . 2 2 2 0 0 1+ x 0
2 1 1 1
Pri izraunavanju integrala I1 podijelimo brojnik i nazivnik da dobijemo x3 x = x , odakle imamo 2 1+ x 1 + x2 1 1 1 1 x 1 2 1 1 1 1 1 2 I1 = xdx dx = x ln(1 + x ) = 0 (ln 2 ln1) = ln 2. 2 1+ x 2 0 2 2 2 2 2 0 0 0 Sada je 1 1 1 1 I = ln 2 ( ln 2) = ln 2 . 2 2 2 2
86
2.3.3. Zadaci za samostalni rad
Rijeiti odreene integrale smjenom promjenjivih: 1 1 xdx x dx ; ; 233. 232. 1+ x x 0 1+ 0 235. 238.
234. 237. 240.
3 2
x x +1
dx ;
e x dx e x +e x
2
236. 239. 242.
(1 + x )
0 2
x2
dx ; 3
1
2 1
x2 1 dx ; x
x +1
x
dx 241. x ; x 0 e +e
ln 5
1 1
1+ x dx ; x2
ln 2
1 e 2 x dx ;
ex 1 e 1
x
x(1 + xe
2 0
dx ;
ln 4
ln 2
dx ;
243. sin x(1 + cos 2 x)dx ;
244.
ex 1 dx ; 1 + 3e x
245.
x
0
e
x dx ; + 2x3 + 1
Odreene integrale rijeiti metodom parcijalne integracije:

e 1
246.
ln( x + 1)dx ;
0
247. ln xdx ;
3 1
248. 251. 254.
xe
0
a
dx ;
249. 252.
x cos xdx ;
0
a 7
250. e cos xdx ;

2x 0
a 2 x 2 dx ;
x dx ; sin 2 x /4
x3
3
a2 + x2
dx ;
253.
x ln xdx ;
1
2 0
/3
255. arcsin xdx ;

0
256. e x sin xdx ;

0
ln 3
257. sin 4 xdx ; 260.
/2
258. 261.
cos x sin 5 xdx ;
259.
ln 2
x 2 xe dx ;
2
(x + 2)
0
x 2e x
dx ;
xe arctgx
(1 + x )
3 2 2
dx ;
87
Rijeiti odreene integrale:
x 2003 + 1 dx ; 262. 2 cos x

4 4
ln 5
x 3 dx 263. 2 ; 0 x 3x + 2
1 2
264.
x2 a +x
2 2
dx ;
265.
2 x + x 2 dx ;
266.
ex ex 1 dx ; ex + 3
x sin x dx ; 267. 3 0 cos x
/2
268.
dx ; 2 cos x + 3
269.
x
1
dx x + 5x + 1
2
2.4.
Primjena odreenog integrala
[ a, b ] .
Neka je data funkcija y = f ( x ) , pri emu je f integrabilna, nenegativna funkcija na Tada je povrina krivolinijskog trapeza ogranienog sa: lukom krive y = f ( x) ,
pravama x = a i x = b i odsjekom [ a, b] (vidi sliku1.) data formulom:

b
f ( x)dx .
a
Ukoliko funkcija f nije nenegativna, povrina omeena lukom krive y = f ( x) , x -osom i pravim x = a i x = b jednaka je
f ( x) dx .
Slika 1.
Odreeni integral moemo koristiti i za izraunavanje povrine izmeu krivih y = f ( x) i y = g ( x ) koja se nalazi izmeu pravaca x = a i y = b . Ta povrina (slika 2.) jednaka je
f ( x) g ( x) dx .
Slika 2.
88
Rijeeni primjeri 1. Izraunati povrinu lika ogranienog lukom krive y = x 2 + x + 1 , i pravama: x = 1 , x = 1 i y = 0 . Rjeenje. Traena povrina je prikazana na slici 3. Na osnovu formule date gore, imamo da je
x3 x 2 x + x + 1 dx = ( + + x) = ( ) 3 2 1 1
2
1 1 1 1 2 = + + 1 ( + 1) = 2 . 3 2 3 3 2
Slika 3.
2. Izraunati povrinu oblasti ograniene krivom y = x 4 x + 3 i pravama y = 0 , x = 0 i x = 2. Rjeenje. Traena povrina je data na slici 4. Vidimo da u ovom sluaju data funkcija nije nenegativna na posmatranom intervalu. Kako je funkcija na segmentu [0,1] pozitivna, a na segmentu [1,2] negativna, to je
2
x 2 4 x + 3, za x [ 0,1] y = 2 . ( x 4 x + 3), za x [1, 2] Sada je

P = x 4 x + 3 dx = ( x 4 x + 3) dx ( x 2 4 x + 3) dx =
2 2 0 0 1 1 1 2
x3 x3 = 2 x 2 + 3x 2 x 2 + 3x = 2. 3 0 3 1 Dakle, traena povrina je 2.
Slika 4.
3. Izraunati povrinu ogranienu krunicom x 2 + y 2 = 16 i parabolom y 2 = 6 x za x [0,4] . Rjeenje. Traena povrina je simetrina pa je P = 2 P1 , vidi sliku 5.
89
Naimo sada presjenu taku A krunice i parabole. To emo uiniti tako to emo rijeiti x 2 + y 2 = 16 sistem jednaina : 2 . y = 6x Uvrtavanjem y 2 iz druge jednaine u prvu, dobijamo kvadratnu jednainu x 2 + 6 x 16 = 0 , ija rjeenja su x1 = 2 i x2 = 8 . Nas zanimaju samo pozitivne vrijednosti nepoznate x (jer je y 2 = 6 x 0 ), pa je rjeenje x = 2 . Sada je oigledno da se povrina P 1 sastoji iz dva dijela: povrine izmeu krive y = 6 x , prave x = 2 i x -ose (za 0 x 2 ) i povrine izmeu krive y = 4 x 2 , prave x = 2 i x -ose (za 2 x 4 ). Imamo:
2 P 1 = 6 xdx + 16 x dx = I1 + I 2 . 0 2 2 4
Sada je
3 2 6 2 8 3 . I1 = 6 x dx = x = 3 3 0 0 2 1 2 2
Slika 5.
U integralu I 2 emo iskoristiti formulu datu u 1.9.3. (gdje je a = 4 ), pa imamo: 16 x 1 x P2 = 16 x dx = 16 x 2 + arcsin = ( 0 + 8arcsin1) 12 + 8arcsin = 2 42 2 2 2 8 = 8 12 8 = 2 3. 2 6 3 8 3 8 16 4 3 Sada je P = 2 + 2 3 = 3 + 3 . 3 3
2 4 4
4. Izraunati povrinu figure ograniene parabolom y 2 = 2 x + 1 i pravom x y 1 = 0 . Rjeenje. Traena povrina P je sastavljena iz dva dijela (vidi sliku 6.). Prvi dio je povrina izmeu parabole y 2 = 2 x + 1 i y -ose, koja je zbog simetrije jednaka 2 P 1.
Drugi dio je povrina izmeu "gornjeg dijela parabole", tj. krive y = 2 x + 1 i prave y = x 1 , i to izmeu y ose i presjene take ove dvije krive. Dakle, P = 2 P 1+P 2.
90
Kao prvo, nai emo presjene take parabole i prave, rjeavanjem sistema jednaina y = x 1 . y2 = 2x + 1 Ovaj sistem se, nakon uvrtavanja nepoznate y iz prve jednaine u drugu svodi na kvadratnu jednainu
( x 1)
= 2 x + 1 , ija
rjeenja su x1 = 0 i x2 = 4 .
1 Tjeme parabole nalazi se u taki x = , pa je 2
P 1 =
1 2
3 1 2 x + 1dx = (2 x + 1) 2 3
1 2
1 . 3
S druge strane, povrina P2 je povrina izmeu dvije krive, za 0 x 4 , pa je

P2 =
0 4
2 x + 1 ( x 1) dx .
2 x + 1 ( x 1)
4 4
Kako za 0 x 4 vrijedi (to se vidi i sa slike 5.), to je

4 4
3 x2 1 2 P2 = 2 x + 1dx ( x 1)dx = (2 x + 1) x = 3 2 0 0 0 0 1 26 14 = (27 1) (8 4) = 4= . 3 3 3
Slika 6.
1 14 1 Sada je P = 2 + = 5 . 3 3 3 5. Izraunati povrinu ogranienu linijama: y = 2 x2 i y = x .
Rjeenje. Prikaimo date funkcije na slici 7. Kako su te dvije funkcije parne, vidimo da je traena povrina simetrina, pa je P = 2 P 1 , gdje je P 1 povrina izmeu datih krivih i y -ose. Kao prvo, nai emo presjenu taku krivih, rjeavanjem sistema jednaina y = 2 x2 ; y = x ,
91
pri emu moemo pretpostaviti da je x > 0 , jer traimo presjenu taku u kojoj je x > 0 .
Slika 7.
U ovom sluaju je x = x , pa se sistem svodi na kvadratnu jednainu x = 2 x 2 , ija rjeenja su x = 1 i x = 2 , pa je traeno rjeenje x = 1 (zbog uslova x > 0 ). Sada je x3 x 2 1 1 7 = 2 x 2 2 P x dx = x x dx = x = 2 = . ( ) 1 3 2 0 3 2 6 0 0 7 7 Odavde odmah slijedi da je traena povrina P = 2 = . 6 3
1 1 2 2 1
6. Izraunati povrinu izmeu parabole y 2 + y + x = 6 i y -ose. Rjeenje. U ovom primjeru je zgodno izraziti promjenljivu x kao funkciju od y , tj.
zamijeniti mjesta zavisno i nezavisno promjenljive, sada smatrajui da je x = f ( y ) . Naime, u tom sluaju je povrina izmeu krive x = f ( y ) , y -ose i pravih y = a i y = b jednaka
f ( y ) dy .
a
Dakle, stavit emo x = f ( y ) = ( y 2 + y 6) , odrediti i presjene take ove funkcije i y -ose, rjeavanjem jednaine y 2 + y 6 = 0 . Rjeenja su y = 3 i y = 2 , kao to je prikazano na slici 8. Za 3 y 2 je ( y 2 + y 6 ) 0 pa je
f ( y ) = ( y 2 + y 6 ) , to znai da je
2 2 2
traena povrina y3 y 2 125 . P = ( y + y 6)dy = + 6 y = 2 6 3 3 3

7. Izraunati povrinu koju zatvara kriva y =
Slika 8.
ln x i prave y = 0 i x = e . x
92
Rjeenje. Povrina omeena datom krivom, x -osom i pravom x = e je data na slici 9. Kako kriva sijee x -osu u taki (1, 0) , traena povrina je povrina izmeu krive, x -ose i pravih x = 1 i x = e . Imamo: t = ln x 1 1 e dx ln x t2 1 dt = P= = = tdt = = . x 20 2 x 1 x =1 t = 0 0 x = e t =1
8. U takama presjeka prave y = 2 i parabole y = 3 x 2 povuene su tangente na parabolu. Izraunati povrinu omeenu parabolom i Slika 9. tangentama. Rjeenje. Odredimo take presjeka parabole i prave. To su take za koje je y = 2 i y = 3 x 2 , odakle, izjednaavanjem, dobijamo x1 = 1 i x2 = 1 . Dakle, take presjeka su A(1, 2) i B = (1, 2) , kao to je prikazano na slici 10.
Jednaina tangente na parabolu y = 3 x 2 u taki M = ( x1 , y1 ) te parabole je oblika y y1 = y '( x1 )( x x1 ) , gdje je y '( x1 ) izvod funkcije y u x1 (poznato je da je izvod funkcije u nekoj taki, (ukoliko postoji) jednak upravo koeficijentu pravca tangente (povuene na krivu koja je grafik te funkcije) u toj taki). Kako je y '( x ) = 2 x , to je jednaina tangente u taki A oblika y 2 = 2 ( 1) ( x (1)) , tj. y = 2 x + 4 , jednaina tangente u taki B oblika y = 2 x + 4 . Kada skiciramo naene tangente (slika 10.) vidimo da je traena povrina jednaka 2 P 1 , gdje je P 1 povrina izmeu prave y = 2 x + 4 i
Slika 10.
1 1 2 2
parabole y = 3 x 2 , za 0 x 1 . Dakle,
1
2 1 P = 2 ( 2 x + 4 ) ( 3 x ) dx = 2 ( x 2 x + 1) = 2 x3 x 2 + x = . 3 0 3 0 0
93
Napomenimo da za 0 x 1 vrijedi ( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) , pa je
( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) = ( 2 x + 4 ) ( 3 x 2 ) ,
to smo koristili pri izraunavanju integrala. 9. U takama presjeka parabole y = x 2 + x + 1 i prave y = x + 2 povuene su tangente na tu parabolu. Nai povrinu lika omeenog parabolom i tangentama. 2 Rjeenje. Presjene take prave i parabole su rjeenja sistema jednaina y = x + x + 1 . y = x+2 To su take A(1,1) i B (1,3) (prikazane na slici 11.). Kako za y ( x) = x 2 + x + 1 imamo y '( x) = 2 x + 1 , jednaina tangente na parabolu u taki A(1,1) je data sa y 1 = (2 ( 1) + 1)( x + 1) , odnosno y = x . Analogno zakljuujemo da je jednaina tangente na parabolu u taki B data sa y = 7 x 4 . Tangente i traenu povrinu smo skicirali na slici 11. Ovdje smo sa C oznaili presjenu 1 1 taku pravih y = x i y = 7 x 4 , tj. taku C , . 2 2 Traenu povrinu najjednostavnije emo izraunati kao razliku povrina trougla ABC i povrine izmeu parabole i prave y = x + 2 (neosjeneni dio na slici 11.). Duine dui AB , AC i BC su redom: AB = 2 2 , 3 5 AC = 2 i BC = 2 , poluobim trougla ABC je 2 2
Slika 11.
3 2 , pa je povrina trougla ABC

5 3 2 3 2 2 2 = 3. P 3 2 3 2 2 3 2 1 = 2 2 Povrina izmeu prave y = x + 2 i parabole y = x 2 + x + 1 , za 1 x 1 je
1 4 P2 = x + 2 ( x + x + 1) dx = (1 x )dx = x x3 = . 3 1 3 1 1 Dakle, traena povrina je 4 5 P=P = . 1P 2 = 3 3 3
2 2 1 1 1
10. U presjenim takama parabole y = 4 x 2 i x -ose povuene su normale na tu parabolu. Nai povrinu lika omeenog parabolom i normalama.
94
Rjeenje. Presjene take parabole y = 4 x 2 i x -ose su, oigledno, A(2, 0) i B (2, 0) (slika 12.). Openito, koeficijent pravca normale (ukoliko postoji) na krivu y = f ( x) u taki ( x0 , f ( x0 )) 1 te krive jednak je (jer je koeficijent pravca tangente jednak f '( x0 ) ), pa je, zbog f '( x0 ) 1 ( x (2)) , y '( x ) = 2 x jednaina normale na parabolu u taki A oblika y 0 = 2 (2) x 1 odnosno y = . 4 2 Analogno, jednaina normale na parabolu u taki x 1 B je y = (slika 12.). Presjena taka ove 4 2 1 dvije normale je C 0, . 2 Zbog simetrinosti, oigledno je da je traena x 1 x 1 povrina jednaka 2 P 1 , gdje je P 1 povrina izmeu y= + y= P 1 4 2 4 2 x 1 parabole y = 4 x 2 i prave y = , za 4 2 0 x 2 . Dakle, 2 x 1 P = 2 4 x 2 dx = 4 2 0
Slika 12.
35 9 x = 2 x 2 dx = . 2 4 3 0
270. Izraunati povrinu ogranienu parabolom y = 2 x x 2 i pravom y = x 1 . 271. Izraunati povrinu odsjeka koji odsjeca pravac y = 3 2 x na paraboli y = x 2 . x2 1 i parabolom y = . 2 1+ x2 273. Izraunati kako se odnose povrine dijelova na koje parabola y 2 = 2 x dijeli krug 272. Izraunati povrinu omeenu krivom y = x 2 + y 2 = 8. 274. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: x 2 + y 2 = 16 i x 2 = 12( y 1) .
95
275. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: y = 4
x2 2 2 . x i y= 3 3 276. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: y = 2 x 2 + 1 i y = x 2 + 10 .
277. Izraunati povrinu koju zatvaraju krive: x 2 y 2 = 16 i y 2 = 6 x . 278. Nai povrinu oblasti ograniene linijama: y = x 2 + 1 , y = 0 i x = 1 . 279. Izraunati povrinu ogranienu lukom krive y=tgx, pravom x = i x -osom. 4 2 280. Izraunaj povrinu ogranienu krivom y = 3 2 x x i pravom y = 0 . 281. Izraunaj povrinu ogranienu krivim y = sin x , y = cos x i odsjekom 0, x - ose. 2 2 282. U takama presjeka prave x y + 1 = 0 i parabole y = x 4 x + 5 povuene su tangente na parabolu. Izraunati povrinu ogranienu parabolom i tangentama. 283. Izraunati povrinu ogranienu linijama: x = y 2 2 y + 2 , x = 0 , y = 0 i 2 x + y = 9 . 3 3 284. Izraunati povrinu ogranienu linijama: y = x 2 + 4 x 3 i y = x 2 x 3 . 2 2 1 285. Nai povrinu ogranienu lukom krive y = x 4 ln i pravim y = 0 i y = b , gdje je b x ordinata u taki ekstrema date krive. ex 286. Nai povrinu ogranienu linijama: y = , y = 0 , x = 0 i x = 1. 1 + e2x x2 y2 4 287. Nai jednu od povrina ogranienih krivim: + = 1, y = . 20 5 x 2 288. Nai povrinu koju ograniava kriva y = ln (1 x 2 x ) sa x - osom. 289. Nai povrinu ogranienu krivom y = 6 x 2 3x 3 , y osom i tangentom krive povuenom u taki M (3, y ) . 3 290. Iz take M ,0 povui tangente na hiperbolu x 2 y 2 = 1 . Nai povrinu ogranienu 5 tim tangentama i lukom hiperbole izmeu dodirnih taaka. 2 291. Izraunati povrinu ravne figure ograniene linijama: y = cos x, y = tgx i x = 0 . 3 x 292. Nai povrinu ogranienu grafikom funkcije y = e , y -osom, i tangentom funkcije u taki sa apscisom x = 1 .
96
293.Nai povrinu koju zatvaraju grafik funkcije y = x 3 3x 2 + 2 x , tangenta te funkcije u 1 3 taki A , i prava x = 0 . 2 8 294. Nai veliinu povrine ograniene parabolom y = x 2 + 4 x 3 , x-osom i tangentom parabole okomitom na pravu y = x .
3. Nesvojstveni (uopteni) integrali

Pri definisanju odreenog integrala (
f ( x ) dx ) neke funkcije
a
f pretpostavili smo da je
interval na kome se posmatra integral konaan, kao i to da je funkcija f ograniena na tom intervalu. Vidjeli smo da je u sluaju da je f nenegativna funkcija, integral predstavlja povrinu izmeu krive y = f ( x ) , x ose i pravih x = a i x = b . Prirodno se postavlja pitanje odreivanja povrine izmeu krive y = f ( x ) i x ose ili povrine izmeu krive
y = f ( x ) , x ose i prave x = a , odnosno pitanje ta se deava kada granice integracije

(jedna ili obje) postaju beskonane? Na taj nain dolazimo do jedne vrste nesvojstvenog integrala to je integral sa beskonanim granicama. Druga mogunost jeste da imamo funkciju koja nije nuno ograniena na posmatranom intervalu [ a, b] , pri emu posmatrana funkcija ne mora uopte biti definisana u nekoj taki unutar intervala [ a, b] ili na krajevima. U ovom sluaju je takoer mogue definisati pojam integrala te funkcije na [ a, b] (pod odreenim uvjetima). To je druga vrsta nesvojstvenog integrala integral neograniene funkcije. Mi emo se u daljem baviti nainom odreivanja nesvojstvenih integrala prve i druge vrste, ukoliko oni postoje, kao i metodama kojima je mogue ustanoviti njihovu egzistenciju..
3.1.
Integrali sa beskonanim granicama
Neka je data funkcija f na
[ a, ) ,
koja je ograniena na
b b
[ a, )
i takva da postoji
f ( x ) dx za sve b > a . Ukoliko postoji i konaan je lim f ( x ) dx tada kaemo da

a
nesvojstveni integral
97
f ( x ) dx (1)
a b b
konvergira i u tom sluaju je
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx .
a a
U suprotnom (to jest ukoliko limes ne postoji ili je beskonaan) kaemo da integral (1) divergira. Na analogan nain definiemo konvergenciju integrala U sluaju konvergencije je:

b b
f ( x ) dx i f ( x ) dx .
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx i
a
f ( x ) dx = lim
f ( x ) dx + lim f ( x ) dx ,
b d
ukoliko su za neko fiksno d oba limesa na desnoj strani konana. Za nesvojstveni integral (1) kaemo da je apsolutno konvergentan ukoliko je
konvergentan integral
b
f ( x ) dx .Analogno se definie apsolutna konvergencija integrala

a
f ( x ) dx i f ( x ) dx .
Iz apsolutne konvergencije integrala slijedi njegova konvergencija, dok obratno ne mora vrijediti. U nekim sluajevima nam nije bitno kolika je tana vrijednost nesvojstvenog integrala, nego nas zanima samo da li taj integral konvergira ili divergira. U tom sluaju je korisno uporediti podintegralnu funkciju sa nekom funkcijom za iji nesvojstveni integral je jednostavnije odrediti da li konvergira ili ne. U tom sluaju: a) ako je 0 f ( x ) g ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral b) ako je 0 u ( x ) v ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral funkcije u divergira, divergira i nesvojstveni integral funkcije v . Tvrdnje a) i b) zovemo jo i kriteriji uporeivanja, jer o konvergenciji ili divergenciji integrala neke funkcije zakljuujemo na osnovu uporeivanja te funkcije i neke druge, jednostavnije funkcije. Rijeeni primjeri funkcije g konvergira, konvergira i nesvojstveni integral funkcije f ;
98
1. Izraunati
x
2
dx , ukoliko ovaj integral konvergira. +4
Rjeenje. Fiksirajmo proizvoljan broj b > 2 i izraunajmo odreeni integral
x
2
dx . Imamo: +4
x
2
dx 1 x 1 b b 1 = arctg = arctg arctg1 = arctg . +4 2 22 2 2 2 4 2

b
Kako je
1 b lim arctg = b 2 2 4
1 = (jer arctgx kad x ), 2 2 2 4 8
to nesvojstveni integral konvergira i
dx dx = lim 2 = . 2 x + 4 b2 2 x + 4 8 2
dx ukoliko konvergira. + x +1
Rjeenje. Za a < 1 odredimo
x
a
dx . Imamo: + x +1
dx dx dt 1 x 2 + x + 1 = 1 2 3 = 2 , za t = x + 2 . Dakle, 3 t2 + x+ + 2 4 2 dx 2 2x +1 2 3 2a + 1 2 2a + 1 = = arctg arctg arctg = arctg , 2 x + x +1 3 3 3 3 3 3 3 3 a a jer je tg = 3 , pa je arctg 3 = . Prelaskom na limes dobijamo: (zbog lim arctgx = ) x 3 3 2 1 dx 2 2 5 5 . lim = = 3 2 = a x 2 + x + 1 6 3 3 3 3 a
1 1
Dakle, dati integral konvergira i
dx 5 = . + x +1 3 3
+
3. Ispitati konvergenciju nesvojstvenog integrala
ln x dx . x2
99
Rjeenje. Fiksirajmo realan broj a > 1 i posmatrajmo integral metodom parcijalne integracije. Imamo:
ln x dx . Njega emo izraunati x2 1
u = ln x du = x a a a ln x 1 dx 1 dx ln dx = = x + = (ln a + 1) + 1. dv = 2 2 2 x a x x 1 1 x 1 1 v = x
Sada je
1 ln x ln a + 1 1 lim 2 dx = lim (ln a + 1) + 1 = 1 lim = 1 lim a = 1 , a + a + a + a + 1 x a a 1

a
pri emu smo graninu vrijednost nali pomou L'Hopitalova pravila. Dakle, integral je konvergentan i njegova vrijednost jednaka je 1 .
x i x ose. 4. Izraunati povrinu izmeu krive y = xe
2
2
x x 1 2 x 2 , pa funkcija Rjeenje. Skicirajmo datu krivu. Funkcija y = xe je neparna, y = e
ima minimum za x =
1 1 , a maksimum za x = . Njen grafik je dat na slici 1. Kako je 2 2
funkcija neparna, to je traena povrina jednaka dvostrukoj povrini izmeu krive i pozitivnog dijela x ose. Dakle, P = 2 xe x dx . Izraunajmo nesvojstveni integral na desnoj
0
strani. Imamo, nakon smjene t = x 2 , xdx =
1 dt : 2
1 t 1 1 2 e dt = e t = e x , pa je za b > 0 2 2 2 b 2 2 2 1 1 xe x dx = e b e0 = 1 e b . 2 2 0
xe
x2
dx =
) (
Kako e x 0 kada x + , putajui da b + dobijamo:

b +
lim xe x dx =
2
2 1 1 1 lim e b = . b 2 2
Zbog
toga
je
traena
povrina
100
P = 2
1 = 1. 2
Slika 1.
Rjeenje. Kako je lim ( x 2 + 1) e x = 0 , to je (desna) horizontalna asimptota posmatrane krive

x +
5. Izraunati povrinu izmeu krive y = x 2 + 1 e x , njene horizontalne asimptote i prave x =0.
upravo x -osa, a zbog lim ( x 2 + 1) e x = + kriva nema lijevu

x
horizontalnu asimptotu. Dakle, potrebno je nai povrinu izmeu krive y = (x 2 + 1)e x i pozitivnog dijela x -ose (slika 1.). Kako je naa funkcija nenegativna, to je traena povrina jednaka nesvojstvenom integralu
P = ( x 2 + 1)e x dx ,
0
ukoliko postoji. Neka je a > 0 fiksno. Za izraunavanje integrala

Slika 2.
(x
0
+ 1)e x dx koristit emo se
metodom parcijalne integracije:
(x
0
+ 1)e dx =
u = x2 + 1 du = 2 xdx dv = e dx v = e x
x
= ( x + 1)e
2
x a
0
+ 2 xe x dx = 1 (a 2 + 2a + 1)e a 2e x =
a
0 0
a 2 + 2a + 3 . ea a a 2 + 2a + 3 Kako je lim 3 ( x 2 + 1)e x dx = 3 . = 3 , to je P = alim a a + + e 0 Dakle, traena povrina je 3 . = 3
101
6. Odrediti za koju vrijednost parametra divergira. Rjeenje. Neka je prvo p = 1 . U tom sluaju je
integral
x
1
dx
p
konvergira odnosno
dx
p
dx = ln x , pa je, za b > 1 x
dx b = ln x 1 = ln b ln1 = ln b . x 1 Putajui da b + dobijamo da je b dx lim = lim ln b = + , b + x b+ 1 to znai da u sluaju p = 1 posmatrani integral divergira. dx 1 1 p x , pa je, za b > 1 Za p 1 je p = x p dx = x 1 p
x
1
dx
p
1 ( b1 p 1) . 1 p
b +
Sada se pitanje konvergencije, odnosno divergencije posmatranog integrala svodi na 1 p konaan. Kako je pitanje za koje p 1 je lim b
0, za < 0 0, za 1 p < 0 lim b1 p = lim x = , to je , b + x + + za > 0 + za 1 p > 0 to znai da je za 1 p < 0 , to jest p > 1 vrijedi 1 1 0 1) = , ( b + p 1 1 p 1 dok je za 1 p > 0 , to jest p < 1 , lim
x
b
dx
p
b +
lim
x
1
dx
p
1 lim b1 p 1 = + . 1 p b +
+
Dakle, za p > 1 , nesvojstveni integral
x
1
dx
p
konvergira i njegova vrijednost je
1 , dok je p 1
za p 1 posmatrani integral divergentan.
7. Ispitati da li integral
sin ax dx konvergira ( a 2 + 1 1
je proizvoljna konstanta).
102
Rjeenje. U ovom zadatku se ne trai da izraunamo dati integral nego samo da ustanovimo da li konvergira ili ne. Zbog toga emo posmatrati funkciju
sin ax jer smo vidjeli da ukoliko x2 + 1
integral
sin ax dx konvergira, tada konvergira i polazni integral. x2 + 1 1 sin ax 1 Ovo inimo zbog toga to je sin ax 1 pa je 0 2 . 2 x +1 x +1 dx konvergira, na osnovu svojstva a) kriterija uporeivanja, Ukoliko integral 2 x + 1 1
konvergirat e i integral
b
sin ax dx , a time i polazni integral. Imamo: x2 + 1
dx dx = lim 2 = lim ( arctgb arctg1) = = , 2 2 4 4 x + 1 b 1 x + 1 b 1
to znai da integral konvergira. Na osnovu svega reenog zakljuujemo da je i integral
sin ax dx konvergentan. 2 +1 1
ne moemo nita zakljuiti po
Napomenimo da iz konvergencije integrala
f ( x ) dx
a
pitanju konvergencije integrala
f ( x ) dx .
a
8. Ispitati konvergenciju integrala
sin xarctgx dx . 1 + x2 0 Rjeenje. Kako je sin x 1 , i arctgx , za nau podintegralnu funkciju vrijedi nejednakost 2 sin xarctgx 1 . 2 1+ x 2 1 + x2
S druge strane,
dx 2 a , dx = lim = lim arctgx 0 = lim ( arctga arctg 0 ) = = 2 a + 1 + x 2 a + a + x 2(1 + ) 2 2 2 2 2 4 0 0

a +
pa posmatrani integral konvergira. To znai da je i integral
sin xarctgx dx konvergentan, na osnovu kriterija uporeivanja. 1 + x2

103
2
3
dx
3
x + x +1
2
Rjeenje. U ovom sluaju, kao i u prethodnom zadatku, neemo izraunavati integral, jer je to izuzetno sloeno. Stavimo f ( x ) =
1 x + x +1
2
. Oigledno je f ( x ) 0 . Polinom x 2 + x + 1 ,
kad x , se ponaa kao njegov vodei lan x 2 , tako da se je f ( x )
1
3
x , gdje nam oznaka " " govori o priblinom ponaanju funkcije. dx dx Vidjeli smo da integral p (a time i p ) divergira za p < 1 , to znai da bi, neformalno x x 1 2
gledajui, na integral trebao divergirati. Da bismo to pokazali trebamo nai neku funkciju
1 x2/3
, kad
g ( x ) za koju je
nejednakosti).
f ( x) g ( x) 0 i
3
g ( x ) dx
2
divergira (obratite panju na znake
To je jednostavno uiniti jer je
f ( x) =
Kako je
1
3
x2 + x + 1
b
x 2 + x + 1 3 x 2 + 2 x + 1 za x 2 , pa je 1 1 = = g ( x) . 2/3 x 2 + 2 x + 1 ( x + 1)
g ( x ) dx = lim ( x + 1)
2
b
2/3
( x + 1) dx = lim
b
1/ 3 b
1/ 3
= lim 3 3 b + 1 3 3 2 + 1 = ,
b
to integral
g ( x ) dx
2
divergira, pa divergira i integral
dx
3
x + x +1
2
, na osnovu kriterija b)
uporeivanja. 10. Izraunati povrinu izmeu krive y = Rjeenje. Skicirajmo datu krivu y =
1 i x ose. x + 4x + 5
2 2
( x + 2)
+1
. Oigledno je funkcija pozitivna za sve realne
x osu kao svoju horizontalnu asimptotu, te maksimum jednak 1 za x = 2 . Skica x , kriva ima
krive je data na slici 3.
104
Dakle, traena povrina je P =
( x + 2)
dx
+1
, ukoliko taj integral konvergira. Neka je
a < 0 < b . Tada je

Slika 3.
b
( x + 2)
a b a b a
dx
+1 dx
= arctg ( x + 2 ) a = arctg ( b + 2 ) arctg ( a + 2 ) . Sada je

b
lim
( x + 2)
+1
= lim ( arctg ( b + 2 ) arctg ( a + 2 ) ) =

a b
= , 2 2
pa integral
( x + 2)
dx
+1
konvergira i njegova je vrijednost . Samim tim je traena
povrina P = .
11. Ispitati konvergenciju integrala Rjeenje. Fiksirajmo d

d
xdx . 2 +2
. Posmatrani integral e konvergirati ukoliko konvergiraju
xdx xdx i . Izraunajmo prvi od njih. Imamo 2 x + 2 d x2 + 2 xdx 1 2 x 2 + 2 = 2 ln ( x + 2 ) , 1 to je jednostavno dobiti, nakon smjene t = x 2 + 2 , xdx = dt . Sada je 2 d d xdx xdx 1 1 = lim 2 = lim ln ( d 2 + 2 ) ln ( a 2 + 2 ) = ln ( d 2 + 2 ) = , 2 a a x +2 x +2 2 2 a
integrali
to znai da ovaj integral divergira, pa divergira i polazni integral.
Uoimo da integral oba integrala
f ( x ) dx
d
konvergira ako i samo ako konvergiraju, za neko d
f ( x ) dx i
f ( x ) dx .

Mogue je, meutim, konvergenciju integrala
f ( x ) dx definisati i na neto drugaiji nain.
105
Odaberimo a > 0 i posmatrajmo integral
f ( x ) dx . Ukoliko postoji lim f ( x ) dx i

a a
konaan je, tada kaemo da integral piemo:
f ( x ) dx
konvergira u smislu glavne vrijednosti i
V.P.
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx .
a a
Ukoliko integral
f ( x ) dx
konvergira (u klasinom smislu), tad on konvergira i u
smislu glavne vrijednosti i ti integrali su jednaki, dok obrnuto ne vai, u to se moemo uvjeriti na osnovu zadatka 11. i sljedeeg zadatka.
12. Izraunati V.P.
Rjeenje. Neka je a > 0 fiksno. Imamo:
xdx , ukoliko postoji. 2 +2
xdx 1 2 = ln ( a 2 + 2 ) ln ( a ) + 2 = 0 , 2 +2 2 a pa putajui da a + dobijamo da je xdx = 0, V.P. 2 x +2
))
to jest ovaj integral konvergira u smislu glavne vrijednosti iako ne konvergira u klasinom smislu (na osnovu zadatka 11.).
13. Izraunati V.P.
x cos xdx , ukoliko postoji.

x cos xdx , metodom parcijalne integracije
Rjeenje. Izraunajmo prvo neodreeni integral ( u = x , dv = cos xdx , pa je v = sin x ). Dobijamo:

a
x cos xdx = x sin x + cos x , pa je x cos xdx = ( a sin a + cos a ) ( a sin ( a ) + cos ( a ) ) = a sin a + cos a a sin a cos a = 0 .

Putajui da a dobijamo da je V.P.
x cos xdx = 0 .
106
Primijetimo da su podintegralne funkcije u zadacima 12. i 13. neparne, te da su obje glavne vrijednosti integrala jednake nuli. To nije sluajno, jer je openito za neparnu funkciju
f ( x ) integral
f ( x ) dx uvijek konvergentan u smislu glavne vrijednosti i vrijedi
V.P.
f ( x ) dx = 0 .
14. Dokazati da integral Rjeenje. Fiksirajmo d

a
x cos xdx divergira.
i posmatrajmo integral
x cos xdx . Za a > d

d
je
x cos xdx = ( a sin a + cos a ) ( d sin d + cos d ) .

d
Meutim, lim cos x ne postoji, jer naprimjer za x = 2n i x = 2n +

x
imamo da x
kada n . S druge strane, cos 2n = 1 , dok je cos 2n +
= 0 , to znai da ukoliko bi 2 postojala granina vrijednost, ona ne bi bila jedinstvena, to je nemogue. Dakle, lim cos x ne
x a
postoji. Zbog toga ne postoji ni lim x cos xdx , to znai da integral

d
x cos xdx
d
divergira, a
time divergira i integral
x cos xdx .

Izraunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju:
+
295. 297.
x xe dx .
0
296. 298.
(x
0
+ 1)e x dx .
xe
0
x2
dx .
ln
1
x +1 dx . x
107
299. 301. 303. 305.
arctgx dx . 2 + 1 x 0
300. 302. 304. 306. 308.
x
0
2
dx . +1
(1 + x ) dx .
1 2 2
x ln x
cos xdx .
dx x2 + a2
.
ax
sin bxdx .
.
x
1
( x 1)
2
dx
2
3
dx
3
x4 dx
2
. .
dx 307. 2 . x x +1 xdx 309. 4 x + x2 + 1

arctgxdx 311. . x2 + 1 0
x ln
2
x 2 dx 310. 6 . x + 2 x3 + 1
312. 314. 316.
1+
0
dx x
x
313. 315.
(e
0
ex
x
+ 1)
dx . 2
0
1
x
2
dx .
x sin xdx .
0
dx . ( x + 1)
U zadacima 317. 325. ispitati konvergenciju integrala u klasinom smislu i u smislu glavne vrijednosti (ukoliko je u pitanju integral sa obje beskonane granice).
317.
xdx . 2 x + sin x 1
318.
sin xdx x3 + x + 1
319.
1 + cos x dx . 3 x
320. 323. 326.
x sin 2 xdx . 2 + x2
321.
+
x cos xdx . 1 + x2
322.
+
cos xdx . 2 + x2
dx dx x sin xdx . 324. 2 325. 2 . dx . x + 3x + 2 x + 2x + 2 1 Izraunati povrinu izmeu krive y = i pozitivnog dijela x ose. 3 ( x + 1)
108
327. 328. 329.
x i x ose. x +1 x2 i x ose. Izraunati povrinu izmeu krive y = x e 1 Izraunati povrinu izmeu krive y = i negativnog dijela x ose. 4 3 ( x 1)
Izraunati povrinu izmeu krive y =
4
330. Izraunati povrinu izmeu krive y = e x , x ose i normale na datu krivu u taki sa apscisom jednakom nula.
3.2.
Integral neograniene funkcije
U ovom sluaju pretpostavit emo da je funkcija f neograniena na segmentu [ a, b ] .
[ a, b] , naprimjer u okolini take b . Neka je > 0 neki proizvoljan mali broj. Pretpostavimo da je funkcija f integrabilna na segmentu [ a, b ] za sve, dovoljno male, > 0 . Ukoliko
b
Kao prvo, pretpostavimo da je funkcija f neograniena u okolini krajnje take segmenta
postoji i konaan je lim

0
b b
f ( x ) dx , tada kaemo da integral
f ( x ) dx konvergira i piemo
a
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx .
a 0 a
Analogno, ukoliko je funkcija f neograniena u okolini take a i postoji sve dovoljno male > 0 , tada ukoliko postoji i konaan je lim
0
b
a +
f ( x ) dx
za
a +
f ( x ) dx ,
za integral
f ( x ) dx kaemo da konvergira i piemo
f ( x ) dx = lim
0
a +
f ( x ) dx .
f ( x ) dx
a b
b 2
Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini obje take a i b , tada integral

c
konvergira ukoliko postoje konane granine vrijednosti lim

1 0
a + 1
f ( x ) dx i lim f ( x ) dx , za
2 0
neko c ( a, b ) . U tom sluaju je
f ( x ) dx = lim f ( x ) dx + lim f ( x ) dx .
a
1 0
b 2
a+
2 0
109
Napomenimo da je u ovom sluaju nuno da oba limesa na desnoj strani postoje i konana su. Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini neke take d ( a, b ) (nije nuno da f bude definisana u d ), tada nesvojstveni integral konvergiraju integrali
f ( x ) dx
a
konvergira ako i samo ako
a b
f ( x ) dx i
f ( x ) dx
d
(ovo su integrali kod kojih je podintegralna
funkcija neograniena u okolini donje ili gornje granice integracije) i u tom sluaju je
f ( x ) dx = f ( x ) dx + f ( x ) dx .
a a d
Rijeeni primjeri
dx i ukoliko konvergira izraunati ga. x 0 1 postaje neograniena u okolini nule. Zbog toga, Rjeenje. Podintegralna funkcija f ( x ) = x 1 1 dx odaberimo > 0 i izraunajmo = 2 x = 2 2 . x
Putajui da 0 vidimo da dati integral konvergira i vrijedi
dx = lim 2 2 = 2 . x 0
dx , ukoliko konvergira. x(1 + x)
Rjeenje. Podintegralna funkcija je neograniena u nuli, pa je
dx dx = lim , ukoliko ovaj limes postoji i konaan je. x(1 + x) 0+ x(1 + x) 0 dx U odreenom integralu uvodimo smjenu x = t , odakle je = 2dt , pa je x
110
dx = x(1 + x)
dx x 1+
2
( x) = 2 ln ( 2 + 3 ) 2 ln (
2
=2
dt 1+ t2
= 2 ln t + 1 + t 2
+ 1+ .
Oigledno je sada
dx dx = lim = 2 ln 0 + x(1 + x) x (1 + x )
(
1
2 + 3 2 ln ( 0 + 1) = 2 ln
2+ 3 .
3. Ispitati konvergenciju integrala Rjeenje. Podintegralna funkcija
x 1 i ukoliko konvergira izraunati ga.
dx
1 postaje neograniena u okolini take 1. x 1 1 1 dx = ln x 1 1 = ln ln 2 . Odaberimo > 0 i posmatrajmo integral x 1 1 f ( x) =

Meutim, lim ln = , pa je lim
0
0
2
1 1
dx = to znai da dati integral divergira. x 1
2 3
dx
( x 1)
1
3
i ukoliko konvergira izraunati ga. je neograniena u okolini take x = 1 koja
Rjeenje. Podintegralna funkcija f ( x ) =
( x 1)
je unutar intervala ( 2, 2 ) , pa emo posebno posmatrati integrale Za > 0 je:

1
2 3
dx
( x 1)
dx
1 3
( x 1)
lim
0
2 2
( x 1) ( x 1)
dx
dx
2/3
= lim 3 ( x 1)
0
1/ 3 1 2
= lim 3 3 + 3 3 = 3 3 3 .
0
( (
lim
0
2/3
= lim 3 ( x 1)
0
1/ 3 2 1+
= lim 3 1 3 = 3 .
0
1+
111
S obzirom na to da su oba integrala
2 3
dx
( x 1)
dx
1 3
( x 1)
konvergentna, to je
konvergentan i integral
2 3
dx
( x 1)
i njegova vrijednost je 3 3 3 + 3 .
2 xdx
Rjeenje. Podintegralna funkcija nije definisana u 1 [0,3] pa emo posebno posmatrati integrale
1
(x
1)
2 3
i ukoliko konvergira izraunati ga.
0
2 3
2 xdx
(x
1)
2 3
2 xdx
(x
1)
2 3
. Za > 0 je:
1 1 3 0
2 xdx
(x
1)
= lim
0+
2 xdx
(x
1)
2 3
= lim 3 ( x 1)
2
0+
= 3,
2 xdx
(x
1)
2 3
= lim
0+
1+
2 xdx
(x
1)
2 3
= lim 3 ( x 1)
2
1 3 3 1+
0+
= 6,
pa je posmatrani integral konvergentan i njegova vrijednost je 3 + 6 = 9 . 6. Izraunati povrinu izmeu i krive
y=
x
3
x 1
2
x ose
vertikalnih
asimptota ove krive. Rjeenje. Kako je x 2 1 = 0 za x = 1 , to naa funkcija nije definisana za x = 1 . Lako se moe provjeriti da su prave x = 1 i x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije. Zbog y =
3 3
1 x 3 , funkcija 3 3 x2 1 4 ( )
2
ima
maksimum
taki
3 MAX i minimum u taki 3, 3 2

Slika 4
112
3 3, MIN . Grafik je skiciran na slici 4, a traena povrina je oznaena crticama. Vodei 3 2 rauna o znaku funkcije y vidimo da je traena povrina jednaka: P =
0
xdx
3
x 1
2
+
0
xdx
3
x2 1
Posmatrani integrali su nesvojstveni integrali jer je podintegralna funkcija neograniena u okolini taaka x = 1 i x = 1 . Izraunajmo prvi integral. Imamo:
xdx
3
x2 1
xdx
t = x2 1 dt = 2 xdx
2 3 2 3 2 1 dt 1 31 3 t dt t x 1 = = = ( )3 . 4 2 3t 2 4
Dakle, za 1 > 0 imamo
1+
2 3 2 = ( x 1) 3 2 x 1 4
=
1+1
3 1 ( 21 + 12 ) . 4
3 . Analogno, 4
Putajui da 1 0 dobijamo da je prvi integral na desnoj strani jednak zakljuujemo da je i drugi integral jednak
1
3 3 3 , pa je P = 2 = . 4 2 4
xdx i ukoliko konvergira izraunati ga. 2 1 1 Rjeenje. Podintegralna funkcija je neograniena u okolini taaka x = 1 i x = 1 . Zbog toga d 1 xdx xdx i 2 . Kako emo uzeti proizvoljno d ( 1,1) i ispitati konvergenciju integrala 2 x 1 d x 1 1
je
d
xdx 1 = ln (1 x 2 ) , za x ( 1,1) , to je, za > 0 , 2 2 1
1+
xdx 1 1 = ln (1 d 2 ) + ln ( 2 2 ) . 2 1 2 2
Meutim, kada 0 , tada ln 2 2 pa posmatrani integral divergira, a time divergira i integral
xdx . 2 1
U prethodnom zadatku mogli smo pogreno zakljuivati na sljedei nain:
113
Odaberemo > 0 i posmatramo kad 0 vrijedi

1
1+
xdx 1 1 = ln ( 2 2 ) + ln ( 2 2 ) = 0 , to znai da 2 1 2 2
1+
xdx = 0 (to jest dati integral konvergira i vrijednost mu je nula). 2 1
Ovo je u suprotnosti sa definicijom konvergencije nesvojstvenog integrala neograniene funkcije, ali nas navodi na to da, analogno kao u sluaju integrala s obje beskonane granice definiemo pojam konvergencije ovakvog integrala u smislu glavne vrijednosti. Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini taaka a i b i ukoliko postoji i konaan je
b
lim
0
a +
f ( x ) dx ,
a b
kaemo da integral
b
f ( x ) dx
a
konvergira u smislu glavne vrijednosti i
piemo: V.P.
f ( x ) dx = lim
0
a +
f ( x ) dx .
Iz prethodnog zadatka vidimo da konvergencija integrala u smislu glavne vrijednosti ne povlai konvergenciju tog integrala, dok obrnuto vrijedi (analogno kao u sluaju integrala sa obje beskonane granice). Ukoliko je funkcija f neograniena u okolini take c ( a, b ) tada kaemo da integral
f ( x ) dx konvergira u smislu glavne vrijednosti ukoliko postoji konaan limes

a
b c lim f ( x ) dx + f ( x ) dx . Tada piemo 0 c + a b c b V.P. f ( x ) dx = lim f ( x ) dx + f ( x ) dx . 0 a c + a

1
dx u klasinom smislu i u smislu glavne vrijednosti. x 1
Rjeenje. Integral konvergira u klasinom smislu ukoliko konvergiraju integrali (jer je podintegralna funkcija neograniena u okolini take
0 ( 1,1) ).
dx i x 1
dx x 1
Ali,
dx 1 = ln x = ln1 ln kad 0 pa posmatrani integral divergira u klasinom smislu. x
114
Meutim, lim 0
dx
1
dx = lim ( ln ln ) = 0 , pa posmatrani integral konvergira u x 0

5
smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je nula. 9. Ispitati konvergenciju integrala vrijednosti. Rjeenje. Izraunajmo prvo neodreeni integral
( x 3)( 5 x )
3
dx
u klasinom smislu i u smislu glavne
( x 3)( 5 x ) =
4
dx
dx
( x 2 8 x + 15 )
5
dx
1 ( x 4)
= arcsin ( x 4 ) , x ( 3,5) .
Podintegralna funkcija je neograniena u okolini taaka x = 3 i x = 5 pa emo posebno posmatrati

4
( x 3)( 5 x ) ( x 3)( 5 x ) . Imamo:

i
3 4
dx
dx
lim
0
3+
( arcsin 0 arcsin ( 1) ) = arcsin ( 1) = 2 ; ( x 3)( 5 x ) = lim

dx
0
lim
0
( arcsin (1 ) arcsin 0) = arcsin1 = 2 . ( x 3)( 5 x ) = lim

dx
4
0
S obzirom na to da oba integrala konvergiraju, to integral klasinom smislu) i njegova vrijednost je
( x 3)( 5 x )
3
dx
konvergira (u
= .
Zbog toga, dati integral konvergira i u smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je takoer . 10. Izraunati povrinu izmeu krive y = Rjeenje. Skicirajmo funkciju y =
1 , x ose i njenih vertikalnih asimptota. x ln x
je vidjeti da su x = 0 i x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije. Taka lokalnog maksimuma je MAX , e a skica funkcije je data na slici 5, na kojoj je naznaena i traena povrina. (Napomenimo da grafik nije nacrtan u razmjeri nego je data skica). Dakle, traena povrina
1 . Njena oblast definisanosti je x ( 0,1) (1, + ) . Lako x ln x
1 e
115
je P =
x ln x
0
dx
(jer je podintegralna funkcija negativna za x ( 0,1) ). Podintegralna funkcija

1
je neograniena u okolini taaka x = 0 i x = 1 , pa je

1/ 2
P = lim
0
dx dx + lim , x ln x 0 1/ 2 x ln x
ukoliko oba limesa na desnoj stani postoje i konani su. Imamo:
t = ln x dx dt = x ln x dt = dx = t = ln t = ln ( ln x ) , za x ( 0,1) . x (tada je ln x = ln x jer je ln x < 0 ).

1/ 2
Sada je
dx 1 = ln ln ln ( ln ) . x ln x 2
Kada 0 ln , pa dati integral tei u , to jest Slika 5. divergira. To znai da je traena povrina beskonana. Napomenimo da pri izraunavanju povrine pomou nesvojstvenog integrala moemo povrinu izraunavati samo u klasinom smislu, ne i u smislu glavne vrijednosti. Tako je
1 povrina izmeu pravih x = 1 , x = 1 , krive y = i x ose beskonana (jer je x

divergentan), iako integral
dx x 1
dx konvergira u smislu glavne vrijednosti. x 1

Izraunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju: 331.
1
dx ; 2 x 5 x 0
3
332. 334. 336. 338.
333. 335.
ctgxdx ;
x ln xdx ;
0
0 1
0
1 4
dx ; ln x
0 1
xdx . 4 x
dx
2
1 x
1
1
x +1 dx ; 337. 5 3 x 1
(2 x)
+ 2 1 x2 dx
1 x2
116
339.
3x 2 + 2
3
x2
dx .
340.
x 2 dx . ( x 3)(5 x)
Ustanoviti konvergenciju integrala u klasinom smislu i u smislu glavne vrijednosti: 341. 343.
1
1
ln 2 + 3 x dx
3
342.

1 1
( x 1) dx dx .
3
x4
dx . x (1 x ) 0
344.
ln x dx . x 1
345.
xdx . ( x 2)(3 x)
346.
dx . 1
347. Izraunati povrinu izmeu krive y = 348. Izraunati povrinu izmeu krive y = te krive. 349. Izraunati povrinu izmeu krive y = te krive. 350. Izraunati povrinu izmeu krive y =
x , x ose i njenih vertikalnih asimptota. x 4 1

2
x 1
, koordinatnih osa i vertikalne asimptote
x , koordinatnih osa i vertikalne asimptote x2
x i pravih y = 0 , x = 1 i x = 1 . x +1 1
117
4. Diferencijalne jednaine prvog reda

Neka je F x, y , y ' ,..., y (n ) funkcija koja zavisi od promjenljivih x, y, y ' ,..., y (n ) . Posmatrajmo sljedei problem: trai se funkcija y = y (x ) definisana na nekom intervalu I , koja na tom intervalu ima sve izvode do reda n zakljuno i takva je da na tom intervalu identiki vrijedi: F x, y, y ' ,..., y (n ) = 0 . Ovaj problem nazivamo obinom diferencijalnom jednainom. Za funkciju y = y (x ) koja na I identiki zadovoljava datu jednainu kaemo da je opte rjeenje integral ili integralna kriva te jednaine. Rijeiti diferencijalnu jednainu znai nai sva njena rjeenja. Za diferencijalnu jednainu kaemo da je n tog reda ako je n red najvieg izvoda koji figurie u jednaini. Na primjer, jednaina oblika F x, y, y ' = 0 je jednaina prvog reda, jednaina oblika
' ' zadovoljava uslov y ' (x 0 ) = y 0 , tada iz uslova (x 0 , C1 , C 2 ) = y 0 i ' ( x 0 , C1 , C 2 ) = y 0 moemo odrediti konstante C1 , C 2 . To znai da je sa dva navedena uslova odreeno partikularno rjeenje jednaine drugog reda. Mi emo se ograniiti na rjeavanje specijalnih oblika jednaina prvog i drugog reda.
F x, y , y , y = 0 je drugog reda, itd. Ukoliko je diferencijalna jednaina n -tog reda tada e njeno opte rjeenje biti oblika y = (x, C1 , C 2 ,..., C n ) gdje su C1 , C 2 ,..., C n proizvoljne realne konstante. Dakle, opte rjeenje jednaine n -tog reda je neka familija krivih koja zavisi od parametara C1 , C 2 ,..., C n . Partikularno rjeenje diferencijalne jednaine dobijamo kada parametrima C1 , C 2 ,..., C n pridruimo neku odreenu brojevnu vrijednost. Specijalno, ukoliko je diferencijalna jednaina prvog reda tada je njeno opte rjeenje dato u obliku y = ( x, C ) , gdje je C proizvoljna konstanta. Vidimo da to rjeenje predstavlja jednoparametarsku familiju krivih. Ukoliko traimo krivu koja e prolaziti kroz neku odreenu taku, (x 0 , y 0 ) , tada iz uslova y 0 = (x 0 , C ) moemo odrediti vrijednost parametra C . Na taj nain odreujemo partikularno rjeenje jednaine koje prolazi kroz taku (x 0 , y 0 ) . Napomenimo da se ovaj uslov naziva jo i poetni uslov. Ukoliko je diferencijalna jednaina drugog reda, njeno opte rjeenje je dato u obliku y = (x, C1 , C 2 ) , gdje su C1 , C 2 proizvoljne realne konstante. Ovo rjeenje je dvoparametarska familija krivih. Ukoliko traimo krivu koja prolazi kroz taku (x 0 , y 0 ) i iji izvod u toj taki
'
''
118
4.1.
Diferencijalne jednaine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim
Diferencijalnu jednainu prvog reda nazivamo jednainom sa razdvojenim promjenljivim ukoliko se ona moe napisati u obliku y ' = f (x )g ( y ) . (1) Pretpostavimo da je g ( y ) 0 . Tada jednainu sa razdvojenim promjenljivim moemo napisati u obliku dy = f (x )dx . (2) g(y) dy i F (x ) = f (x )dx , tada je opte rjeenje diferencijalne Ukoliko postoje integrali G ( y ) = g(y) jednaine (2) dato sa (3) G ( y ) = F (x ) + C . Napomenimo da je svako rjeenje jednaine (2), napisano u obliku (3) ujedno rjeenje jednaine (1). Meutim, ukoliko je g (a ) = 0 za neko realno a , tada je y = a rjeenje jednaine (1), koje ne moemo dobiti iz (3).
Rijeeni primjeri 1. Nai onu integralnu krivu jednaine 4 x + xy 2 dx + y + x 2 y dy = 0 koja prolazi kroz taku (1,2) . Rjeenje. Datu jednainu moemo napisati u obliku: x 4 + y 2 dx + y 1 + x 2 dy = 0 , pa nakon dijeljenja sa x 4 + y 2 dy 0 dobijamo:
( ) ( y (1 + x ) dx = . dy x (4 + y )
2 2
Sada je oigledno da je data jednaina jednaina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti, pa nakon razdvajanja imamo: y x dx = dy . 2 1+ x 4 + y2 Kada integralimo obje strane jednakosti dobijamo: 1 1 1 ln 1 + x 2 = ln 4 + y 2 + ln C , gdje je C konstanta, C > 0 . Transformacijom dobijene 2 2 2 jednakosti, opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku: 1+ x2 4 + y2 = C . Kao to vidimo, opte rjeenje jednaine zavisi od jednog parametra, jer je jednaina prvog reda.
)(
119
(1 + x )(4 + y ) = 16 .
2 2
Naimo sada partikularno rjeenje koje prolazi kroz taku (1,2 ) . Uvrtavanjem vrijednosti x = 1 i y = 2 u opte rjeenje dobijamo da je C = 16 , pa je traeno rjeenje dato sa
prolazi kroz taku ,1 . 2 Rjeenje. Posmatrajmo prvo sluaj kada je y ln y = 0 . Kako je funkcija ln y definisana samo za y > 0 , to je y ln y = 0 samo u sluaju ln y = 0 , odnosno y = 1. Tada je y ' = 0 , pa je identiki zadovoljena jednakost
y' 2. Rijeiti diferencijalnu jednainu = y ln y , a zatim odrediti onu integralnu krivu koja sin x
Neka je sada y ln y 0 . Tada jednainu moemo napisati u obliku: dy = sin xdx . y ln y Integracijom lijeve i desne strane jednaine dobijamo dy cos x + C = . y ln y
y' = y ln y . Dakle, y = 1 je jedno rjeenje nae jednaine. sin x
Integral na desnoj strani moemo izraunati uvoenjem smjene t = ln y, dt = dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku: cos x + C = ln ln y .
dy , pa y
Naimo sada partikularno rjeenje koje prolazi kroz taku ,1 . Kako je y = 1 , to je traeno 2 partikularno rjeenje ono koje smo nali u prvom sluaju, odnosno prava y = 1.
3. Nai opte rjeenje jednaine y ' = cos(2 x y ) . Rjeenje. Uvedimo novu funkciju z = z (x ) stavljajui z = 2 x y . Sada je y = 2 x z , y ' = 2 z ' , pa data jednaina ima oblik: dz = 2 cos z . z ' = 2 cos z , odnosno dx Data jednaina je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Kako za sve z vrijedi 2 cos z 0 , nakon dijeljenja sa 2 cos z imamo: dz dx = . Nakon integraljenja dobijamo: 2 cos z
120
x+C =
2 cos z .
na desnoj strani posljednje
dz
Integral
jednakosti moemo izraunati uvoenjem 1 t2 z 2dt cos z = , pa integral postaje trigonometrijske smjene t = tg . Tada je dz = , 2 1+ t2 1+ t2
2dt 2 2 3 z = arctg t 3 = arctg 3tg . 2 +1 3 2 3 Imajui u vidu da je z = 2 x y , dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku
3t
( )
x+C =
2x y 2 3 arctg 3tg , gdje je C proizvoljna realna konstanta. 3 2
1+ y2 . xy 1 + x 2 Rjeenje. Data jednaina je definisana za y 0 i x 0 . ydx 0 moemo je napisati u obliku sa razdvojenim Mnoenjem jednaine sa 1+ y2 promjenljivim: ydy dx = . 2 1+ y x 1 + x2 Nakon integracije lijeve i desne strane imamo: ydy dx = . 2 1+ y x 1 + x2
4. Nai opte rjeenje jednaine y ' =
) (
) (
Integral na lijevoj strani jednakosti moemo izraunati uvoenjem smjene t = 1 + y 2 , 1 ydy = dt . Dobijamo: 2 ydy 1 = ln 1 + y 2 2 2 1+ y
Integral na desnoj strani moemo izraunati koristei se rastavom funkcije parcijalne razlomke u obliku: 1 A Bx + C = + . 2 x 1+ x2 x 1+ x
1 x 1+ x2
na
Nakon mnoenja sa x 1 + x 2 i izjednaavanja dobijenih polinoma na lijevoj i desnoj strani dobijamo da je A = 1 , B = 1 i C = 0 . Uvrtavanjem u integral imamo:
121
(1 + y )(1 + x ) = Cx
2 2
dx xdx 1 x2 1 1 dx 2 . ln x x C C ln 1 ln ln = = + + = x 2 2 2 1+ x2 1+ x2 x 1+ x2 Vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa: 1 1 x2 , C > 0 , odnosno ln 1 + y 2 = ln C 2 2 1+ x2
)
)
, C >0.
5. Rijeiti jednainu: x 1 y 2 dx + y 1 x 2 dy = 0 . Rjeenje. Jednainu moemo napisati u obliku: dy y 1 x2 = x 1 y 2 . dx dy = 0 , pa je jednaina identiki zadovoljena. Dakle, y = 1 je Ukoliko je y = 1 , tada je dx jedno rjeenje jednaine. Ukoliko je x < 1 i y < 1 jednainu moemo napisati u obliku ydy
1 y
xdx
1 x2
Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednaine dobijamo: ydy xdx . = 1 y2 1 x2
U integralu na lijevoj strani posljednje jednakosti uvedimo smjenu 1 y 2 = t , Integral na desnoj strani se nalazi na isti nain. Nakon integracije opte rjeenje za sluaj x < 1 i y < 1 je oblika
1 ydy = dt . 2
1 y 2 = 1 x 2 C , odnosno: 1 y 2 + 1 x 2 = C , gdje je C realna konstanta, C 0 .

6. Rijeiti jednainu xy ' = y (1 x sin x ) . Rjeenje. Jednainu moemo napisati u obliku: dx dy x = y (1 x sin x ) , pa ukoliko je y 0 i x 0 mnoenjem sa jednaina postaje xy dx dy (1 x sin x ) = dx . y x Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednaine, nakon razdvajanja integrala na desnoj strani na razliku dva integrala dobijamo:
122
dy dx = sin xdx y x pa je opte rjeenje jednaine dato u obliku: ln y = ln x + ln C + cos x , C 0 , odnosno
y = Cxe cos x , C 0 . Ukoliko je y = 0 , tada je takoer rjeenje jednaine. 7. Nai opte rjeenje jednaine y ' = 2 x + 2 y . Rjeenje. Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = x + 2 y . Tada je 1 1 y = (z x ) , te y ' = z ' 1 . 2 2 Sada naa jednaina postaje: dz 1 ' z 1 = 2 z , odnosno = 1 + 2 z +1 . dx 2 Razdvajanjem promjenljivih i integracijom dobijamo: dz = dx , pa nakon integracije desne strane imamo: 1 + 2 z +1 dz x+C = . 1 + 2 z +1
dy = 0 , pa je jednaina identiki zadovoljena. Dakle, y = 0 je dx
U integralu na desnoj strani uvedimo smjenu sa t = 2 z +1 . Sada je z = 1 + log 2 t , dz =
dt , pa t ln 2
je integral oblika: 1 dt 1 dt dt t t = ln = log 2 . = t (1 + t ) ln 2 ln 2 t t + 1 ln 2 t + 1 t +1 Nakon vraanja na staru funkciju opte rjeenje jednaine dobijamo u obliku 2 z +1 x + C = log 2 1 + 2 z +1 , pa kako je z = x + 2 y , to je opte rjeenje jednaine oblika x + 2 y +1 2 x + C = log 2 1 + 2 x + 2 y +1 , odnosno, x + C = x + 2 y + 1 log 2 1 + 2 x + 2 y +1 . dakle, opte rjeenje jednaine je oblika C 1 = C 0 = 2 y log 2 1 + 2 x + 2 y +1 , C 0 je realna konstanta. (4) Napomenimo da smo do rjeenja nae jednaine mogli doi i bez uvoenja nove funkcije. Naime, ako jednainu napiemo u obliku
123
dy = 2 x 22y dx vidimo da promjenljive moemo razdvojiti i dobiti jednakost oblika dy = 2 x dx . 22y Integracijom lijeve i desne strane jednaine dobijamo opte rjeenje u obliku 1 2 2 y = 2 x + C , odnosno u obliku 2 x + 2 y +1 2 + 1 + C 2 2 y +1 = 0 . (5) Primijetimo da se transformacijom izraza (4) moe doi do izraza u obliku (5), s tim to treba uzeti drugi oblik za konstantu C u (5).

U zadacima 1.-6. nai opte rjeenje datih jednaina: 1 y ' = sin (x 2 y ) . 352. 351. 2 353. 355. y ' = 10 x + y . 354.
(xy
+ x dx + y x 2 y dy = 0 .
dy e y 1 + = 1 . dx
x+ y x y = sin . 2 2 356. Nai partikularno rjeenje jednaine y ' + sin
y ' sin x = y ln y
koje zadovoljava poetni
uslov y = e . 2
357. 358. Nai onu integralnu krivu jednaine y ' = Nai onu integralnu krivu jednaine
1+ y2 koja prolazi kroz taku (0,1) . 1+ x2 sin y cos xdy = cos y sin xdx koja prolazi kroz
taku 0, . 4 359. Nai partikularno rjeenje jednaine y xy ' = b 1 + x 2 y ' , gdje je b realan parametar, koje zadovoljava poetni uslov y (1) = 1 .
124
4.2.
Homogene diferencijalne jednaine prvog reda
Diferencijalna jednaina prvog reda je homogena ukoliko se moe napisati u obliku y y' = f . x Homogene diferencijalne jednaine svodimo na diferencijalne jednaine sa razdvojenim promjenljivim uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa y z = , y = zx , y ' = z ' x + z . x Neke diferencijalne jednaine koje nisu homogene se podesnom smjenom mogu dovesti na homogene, a zatim ih kao takve rjeavati. Neke od njih su oblika: a1 x + b1 y + c1 y' = f (1) . a x+b y+c 2 2 2 Da bismo jednainu oblika (1) sveli na homogenu, odnosno na jednainu koja razdvaja promjenljive potrebno je rijeiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate a i b oblika: a1 a + b1b + c1 = 0 (2) . a 2 a + b2 b + c 2 = 0 Sada moemo posmatrati dva sluaja: a) Determinanta D = a1b2 a 2 b1 sistema (2) je razliita od nule. Tada sistem ima jedinstveno rjeenje (a , b ) , pa u jednaini (1) uvodimo smjenu:
x = u + a , y = v + b , gdje su u i v dvije nove promjenljive i vrijedi v = v(u ) , te y ' = v ' =

Nakon uvoenja ove smjene jednaina (1) postaje homogena po u i v . b) Determinanta D = a1b2 a 2 b1 sistema (2) je jednaka nuli. Sada trebamo razlikovati nekoliko podsluajeva: b1) Ako je a 2 = b2 = 0 , mora biti c 2 0 pa imamo diferencijalnu jednainu oblika y ' = f (ax + by + c ) . Ukoliko je b = 0 jednaina (3) je jednaina sa razdvojenim promjenljivim.
dv . du
(3)
z' a . Sada b
Ukoliko je b 0 , uvodimo novu funkciju z (x ) = ax + by + c , tako da je y ' =
jednaina (3) postaje jednaina sa razdvojenim promjenljivim. b2) Ako je bar jedan od koeficijenata a 2 ili b2 razliit od nule, onda iz a1b2 a 2 b1 = 0 slijedi da za neko realno vrijedi a1 = a 2 i b1 = b2 . Sada jednaina (1) ima oblik:
125
(a 2 x + b2 y ) + c1 y' = f a x+b y+c . 2 2 2 Ukoliko je b2 = 0 jednaina (4) je jednaina sa razdvojenim promjenljivim.

Ukoliko je b2 0 uvodimo novu funkciju z = a 2 x + b2 y , tako da je y ' =
(4)
z ' a2 . Nakon ovoga b2 jednaina (4) se svodi na jednainu u kojoj moemo razdvojiti promjenljive.
Rijeeni primjeri
y y + xy ' cos = 0 . x x Rjeenje. Nakon dijeljenja sa x 0 jednaina postaje: y y y y 1 cos + y ' cos = 0 , odnosno, nakon dijeljenja sa cos 0 , x x x x y 1 y' = . y x cos x y Desna strana jednakosti je funkcija od pa vidimo da je jednaina homogena. x y Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = , y ' = z ' x + z . Jednaina sada postaje: x 1 z'x + z = z , odnosno cos z dz 1 x= . cos z dx Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo: sin z = ln C ln x , za neko realno C 0 .
1. Nai opte rjeenje jednaine x y cos Stavljajui z =
sin C =e x . x
y , vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa : x
2. Nai ono partikularno rjeenje jednaine xy ' y = x 2 + y 2 koje prolazi kroz taku (1,1) . Rjeenje. Posmatrat emo samo sluaj x > 0 , jer nas interesuje ona integralna kriva koja prolazi kroz taku (1,1) . Nakon dijeljenja jednaine sa x > 0 ona postaje:
126
y y y = + 1+ . x x
'
Kako je desna strana jednaine funkcija od

z = z (x ) , z =
y , to je jednaina homogena, pa uvodimo smjenu x
y , y ' = z ' x + z . Jednaina je sada oblika: x
z ' x + z = z + 1 + z 2 , odnosno dz x = 1+ z2 . dx Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo
ln z + 1 + z 2 = ln ( C x ) , za neko realno C , odnosno

y y + 1 + = C x . Mnoenjem sa x dobijamo opte rjeenje za sluaj x > 0 u obliku: x x
y + x2 + y2 = C x2 . Uvrtavanjem vrijednosti x = 1 i y = 1 dobijamo da je partikularno rjeenje: y + x2 + y2 = 1+ 2 x2 . 3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine 3x 2 y y 3 y ' = 3xy 2 x 3 . Rjeenje. Dijeljenjem date jednaine sa x 0 moemo je napisati u obliku: 3 2 y y ' 3 y y = 3 1 , odnosno x x x
y 3 1 x . y' = y y 3 3 x x
2
3
C = 1 + 2 , pa je traeno
Vidimo da je desna strana jednaine funkcija od smjenu z =
y , pa je jednaina homogena. Uvodimo x
y , y ' = z ' x + z . Jednaina postaje: x 3z 2 1 z'x + z = . 3z z 3

127
Dobijena jednaina je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon sreivanja izraza, razdvajanja promjenljivih i integraljenja jednainu moemo napisati u obliku: 3z z 3 dx = dz . x z4 1 Da bismo izraunali integral na desnoj strani podintegralnu funkciju trebamo razloiti na parcijalne razlomke: 3z z 3 3z z 3 A B Cz + D . = = + + 2 4 2 z 1 (z 1)(z + 1) z + 1 z 1 z + 1 z + 1
Nakon mnoenja posljednje jednakosti sa (z 1)(z + 1) z 2 + 1 i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene od z na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijamo sistem od etiri linearne jednaine sa etiri nepoznate oblika: A + B + C = 1 A B+ D=0 . A+ BC =3 A B D=0 Sabiranjem prve i tree, te druge i etvrte jednaine sistema dobijamo: 2 A + 2 B = 2 . 2 A 2B = 0
1 , pa je C = 2 i D = 0 . Sada je: 2 3z z 3 1 dz 1 dz zdz 1 1 dz = + 2 2 = ln z 1 + ln z + 1 ln z 2 + 1 . 4 2 z +1 2 z 1 2 z +1 2 z 1 Rjeenje jednaine je:

Sada je A = B =
2 ln Cx = ln
(z 1) (z + 1)
2 2
2
, odnosno, zbog z =
y : x
C 2x2 =
y 1 x y 2 + 1 x
2
4. Nai onu integralnu krivu jednaine xy ' = y (1 + ln y ln x ) koja prolazi kroz taku (e,1) . Rjeenje. Jednaina je definisana za y > 0 i x > 0 , pa moemo dijeliti sa x . Dobijamo jednainu y y y ' = 1 + ln , koja je homogena. x x
128
y , y ' = z ' x + z jednaina postaje: x z ' x + z = z (1 + ln z ) , pa nakon sreivanja, razdvajanja promjenljivih i integraljenja dobijamo: dx dz = . x z ln z Integral na desnoj strani se moe rijeiti uvoenjem smjene t = ln z . Nakon rjeavanja integrala na obje strane posljednje jednakosti dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku: y ln Cx = ln ln z , odnosno, zbog z = x y Cx = ln . x Uvrtavajui vrijednosti x = e i y = 1 u opte rjeenje jednaine dobijamo da je 1 1 C e = ln = 1 , odnosno C = . Dakle, traeno partikularno rjeenje jednaine je e e x y 1 e x = ln , odnosno, y = xe , x > 0 . e x
Uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z =
5. Nai onu integralnu krivu jednaine y = x ln xy ' y koja prolazi kroz taku ( 1,1) . Rjeenje. Jednainu moemo napisati u obliku:
y x
xy y = e .
Uvoenjem smjene z =
'
y , y ' = z ' x + z jednaina postaje: x ' z x z x + z zx = e , odnosno z ' x 2 = e z .
Sada, razdvajajui promjenljive dobijamo: dx e z dz = 2 . x Nakon izraunavanja integrala, imajui u vidu da je z =
y imamo: x
1 +C . x Opte rjeenje jednaine sada moemo napisati u obliku: 1 y = x ln + C . x Uvrtavanjem poetnih uslova dobijamo: 1 1 = 1 ln 1 + C , pa je 1 + C = e 1 , odnosno C = + 1 . e e =
y x
129
Traeno partikularno rjeenje je dato sa: 1 1 y = x ln + + 1 . x e 6. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine: (2 x y + 4 )dy = (2 y x 5)dx . Rjeenje. Datu jednainu moemo napisati u obliku: x + 2y 5 y' = . 2x y + 4 Da bismo uveli odgovarajuu smjenu promjenljivih rijeimo sistem jednaina: a + 2b 5 = 0 , sa nepoznatim a i b . 2a b + 4 = 0 Determinanta ovog sistema je razliita od nule, pa on ima jedinstveno rjeenje: a = 1 i b = 2 . Sada uvedimo smjenu promjenljivih sa: ' ' x = u 1, y = v + 2 , pri emu smatramo da je v = v(u ) , te y x = vu . Jednaina postaje: u + 2v v' = , pa nakon dijeljenja brojnika i nazivnika sa u dobijamo: 2u v v 1+ 2 u . v' = v 2 u v dobijena jednaina je homogena, pa je rjeavamo smjenom z = , z = z (u ) , v ' = z ' u + z . u Imamo: 1 + 2z z 'u + z = , odnosno, nakon transformacije jednaine i razdvajanja promjenljivih 2z du 2 z dz. = 2 u z 1 Integracijom lijeve i desne strane imamo:
ln 3 1 z 1 u 1 , odnosno = ln z 1 ln z + 1 = ln 2 2 (z + 1)3 C 2
u2 = C2
(z + 1)3
z 1
. v = y 2, z =
Imajui u vidu da je u = x + 1 ,
1) (x + 1)2 = C 2 ( y x 3)(x + 3 ( y + x 1)
2
v y2 = , dobijamo opte rjeenje jednaine: u x +1
, odnosno
( y + x 1)3 = C 2 ( y x 3) .
130
y+2 7. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine: y = 2 x + y 1 . a1 x + b1 y + c1 Rjeenje. Vidimo da je data jednaina oblika y ' = f a x+b y+c 2 2 2
'
. Zbog toga emo prvo
Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u + 3 , y = v 2 , v = v(u ) , y ' = v ' . Jednaina postaje:

v v ' = 2 , odnosno u +v
2
rijeiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate: b+2=0 . a + b 1 = 0 Determinanta ovog sistema je razliita od nule, pa on ima jedinstveno rjeenje: a = 3, b = 2 .
v v ' = 2 u v 1 + u
Oigledno je dobijena jednaina homogena, pa se smjenom z =
v , z = z (u ) , v ' = z ' u + z svodi u
na jednainu sa razdvojenim promjenljivim: 2z 2 z 'u + z = . (1 + z )2 Nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo: du z 2 + 2z + 1 = dz . u z 1+ z2 Kako bismo izraunali integral na desnoj strani jednakosti podintegralnu funkciju je potrebno rastaviti na parcijalne razlomke: z 2 + 2 z + 1 A Bz + C . = + z 1+ z2 z 1+ z2
Nakon mnoenja jednakosti sa z 1 + z 2 i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene polinoma na desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo A = 1 , B = 0 i C = 2 . Rjeenje jednaine sada moemo pisati u obliku: ln u + C = (ln z + 2arctgz ) , odnosno, vraajui se na polazne funkcije:
y+2 y + 2 ln x 3 + C = ln x 3 + 2arctg x 3 .
8. Nai opte rjeenje jednaine: (x + 2 y + 1) y ' = (2 x + 4 y + 3) . Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku:
131
2x + 4 y + 3 . x + 2y +1 Formirajmo sljedei sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate a i b : 2a + 4b + 3 = 0 . a + 2b + 1 = 0 Determinanta ovog sistema je jednaka nuli, pa kako je 2 x + 4 y = 2(x + 2 y ) , datu jednainu emo rjeavati uvoenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z = x + 2 y . Sada je 1 1 y = (z x ) , y ' = z ' 1 , pa jednaina postaje sljedea jednaina u kojoj se promjenljive 2 2 mogu razdvojiti: 1 ' 2z + 3 1 z = + 2 z +1 2 Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo: z +1 dz . dx = 5z + 7 Integracijom lijeve i desne strane dobijamo: 7 1 2 x+C = z ln z + , pa nakon vraanja na polazne promjenljive dobijamo opte rjeenje 5 5 25 jednaine u obliku: 7 2 1 x + C = (x + 2 y ) ln x + 2 y + . 5 25 5
y' =
9. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine
xy ' y = (x + y ) ln
kroz taku (1,1) . Rjeenje. Datu jednainu moemo, nakon dijeljenja sa x 0 napisati u sljedeem obliku: y y y y ' = 1 + ln1 + . x x x y Vidimo da je data jednaina homogena pa je smjenom z = , y ' = z ' x + z svodimo na x jednainu u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti oblika: z ' x = (1 + z ) ln(1 + z ) , odnosno, nakon razdvajanja promjenljivih i integracije: dx dz . = (1 + z ) ln(1 + z ) x Integral na desnoj strani jednakosti moemo izraunati uvoenjem smjene t = ln (1 + z ) , dz dt = . Sada imamo: 1+ z
x+ y koje prolazi x
132
ln Cx = ln ln (1 + z ) , pa je opte rjeenje jednaine dato sa:
y Cx = ln1 + . x Odredimo sada partikularno rjeenje. Uvrtavanjem x = 1 i y = 1 u opte rjeenje imamo: C = ln 2 , pa je partikularno rjeenje dato sa: y x ln 2 = ln1 + . x
10. Odrediti partikularno rjeenje jednaine
( 2,3) .
+x y+x (y + 1)ln y = x+3 x+3

'
koje prolazi kroz taku
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku: y+x y' = x + 3 1. y+x ln x+3 a1 x + b1 y + c1 Vidimo da je data jednaina oblika y ' = f , pa emo postaviti sistem od dvije a x+b y+c 2 2 2 jednaine sa dvije nepoznate oblika: a + b = 0 . a + 3 = 0 Dati sistem ima jedinstveno rjeenje a = 3 , b = 3 . Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u 3 , y = v + 3 , v = v(u ) , y ' = v ' . Naa jednaina postaje: u+v u+v v ' + 1 ln = , odnosno, nakon dijeljenja sa u : u u v v v ' + 1 ln1 + = 1 + . u u v Dobijena jednaina je homogena, pa je smjenom z (u ) = , v ' = z ' u + z svodimo na jednainu u u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti: 1+ z , odnosno, nakon transformacije, razdvajanja promjenljivih i integracije: z 'u + z + 1 = ln (1 + z ) du ln (1 + z ) = dz . (1 + z )(1 ln(1 + z )) u dz svodi na integral Integral na desnoj strani gornje jednakosti se smjenom t = ln (1 + z ) , dt = 1+ z
133
1 t = t ln t 1 .
Sada imamo:
tdt
ln Cu = ln (1 + z ) + ln ln (1 + z ) 1 = ln (1 + z ) ln (1 + z ) 1 .
Sada, vraajui se na stare promjenljive u = x + 3 , z =
y3 dobijamo opte rjeenje jednaine x+3
u obliku: y 3 y 3 1 = 1 + ln1 + 1 . C (x + 3) x + 3 x + 3 Uvrtavajui x = 2 , y = 3 imamo: 1 = 1 , pa je C = 1 . Dakle, traeno partikularno rjeenje je: C
y 3 y 3 1 = 1 + ln1 + 1 . (x + 3) x + 3 x + 3

U zadacima 1.-10. nai opta rjeenje datih jednaina: 2 xy 1. y ' = 2 . x y2 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
(3 y
y 2 + x 2 y ' = xyy ' . y xy ' = y ln . x y x y' = + . y x

2
+ 3 xy + x 2 dx = x 2 + 2 xy dy . x 3y y' = . 2x + y
(x 3 y + 4)2 dx + (x + 3 y + 2)2 dy = 0 .
y' =
x+ y+3 . 2x + 2 y 2 x 2y =1. 9. y ' 2x 4 y + 1 10. ( y x 2 )dx (2 y x 5)dy = 0 U zadacima 11.-15. nai partikularna rjeenja datih jednaina koja prolaze kroz date take:
134
11. xy ' y arctg 12.

2
( (y
y = 0 , taka (1,0 ) . x 3x 2 dy + xydx = 0 , taka (0,1) .
13. y ' =
y 2 2 xy x 2 , taka ( 1,1) . y 2 + 2 xy x 2
2
dy dy 14. y + 2 x y = 0 , taka 0, 5 . dx dx
Uputa: Datu jednainu prvo rijeiti kao kvadratnu po nepoznatoj y ' = 15. (x 2 y + 1)dx + (2 x + y + 2 )dy = 0 , taka (0,1) .
dy . dx
4.3.
Linearne diferencijalne jednaine prvog reda
Diferencijalna jednaina prvog reda y ' = f (x, y ) je linearna ukoliko je ona linearna posmatrana kao funkcija od y i y ' . Linearnu jednainu prvog reda moemo napisati u obliku: (1) y ' + P(x ) y = Q(x ) , gdje su P (x ) i Q (x ) neprekidne funkcije definisane na nekom intervalu. Opte rjeenje linearne jednaine napisane u obliku (1) je dato sa: P ( x )dx P ( x )dx y=e dx + C . (2) Q(x )e
Rijeeni primjeri 1. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine y '
taku (0,1) . Rjeenje. Oigledno je da je data jednaina linearna po y i y ' . Napiimo je u obliku: y y' =1+ x . 1 x2 Ovako napisana jednaina je oblika (1), gdje je 1 P(x ) = , Q(x ) = 1 + x , 1 x2 pa je njeno rjeenje dato sa (2).
y 1 x = 0 koje prolazi kroz 1 x2
135
Odredimo prvo integrale koji se javljaju u (2). Imamo:
P ( x )dx = 1 x
P ( x )dx Q(x )e dx =
dx
dx 1 1 x . = ln x 1 2 x + 1
2
1 x dx = 1 x 2 dx . 1+ x Nas zanima ona integralna kriva jednaine koja prolazi kroz taku (0,1) pa emo smatrati da
(x + 1)e
ln
1 x 1+ x
dx =
(x + 1)
je 1 x 2 = 1 x 2 . Sada je
Q(x )e
P ( x )dx
dx =
1 x 2 dx =
1 x2 1 x2
dx . Ovaj integral emo napisati u obliku:
. 1 x2 1 x2 Nakon diferenciranja imamo: 1 x2 2x = A 1 x 2 + ( Ax + B ) + . 2 2 1 x 2 1 x 1 x2

1 x 2 , a zatim izjednaavanjem dobijenih polinoma drugog stepena na 1 1 desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo da je A = , B = 0 i = . Dakle, 2 2 ( ) P x dx 1 1 Q(x )e dx = x 1 x 2 + arcsin x . 2 2 Uvrtavanjem izraunatih integrala u opte rjeenje dato sa (2) imamo: 1+ x 1 1 2 y= C + x 1 x + arcsin x . 1 x 2 2 Ukoliko u opte rjeenje uvrstimo x = 0 i y = 1 Dobit emo C = 1 , pa je traeno partikularno rjeenje: 1+ x 1 1 2 y= 1 + x 1 x + arcsin x . 1 x 2 2
1 x2
dx = ( Ax + B ) 1 x 2 +
dx
Mnoenjem sa
x2 1 ' 2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine: x y = y + 5. ' Rjeenje. Oigledno je data jednaina linearna po y i y , pa emo je napisati u obliku (1). x 5x y' 2 y= 2 . Sada je x 1 x 1 x 5x P(x ) = 2 , Q(x ) = 2 . x 1 x 1 136
Odredimo integrale koji se javljaju u (2): x 1 1 . P (x )dx = 2 dx = ln x 2 1 = ln 2 x 1 x2 1
Q(x )e
Q(x )e
y=e
P ( x )dx
dx =
5x e 1
ln
x 2 1
dx =
(x
5 xdx
2
1 x2 1
Posljednji integral moemo izraunati uvoenjem smjene t = x 2 1 , xdx =
1 dt . Sada imamo: 2
P ( x )dx dx =
C
5 x 1
2
, pa opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku:
1 ln x 2 1 2
, odnosno 2 x 1 5
y = 5 + C x 2 1 .
3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine xy ' + y x sin x = 0 . Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' . Napiimo je u obliku (1): 1 y ' + y = sin x . x 1 Sada je P(x ) = , Q (x ) = sin x . Imamo: x dx P(x )dx = = ln x . x
Q(x )e
P ( x )dx
dx = sin xe ln x dx = x sin xdx .

dv = sin xdx ,
Integral na desnoj strani rijeit emo parcijalnom integracijom, stavljajui v = cos x te u = x , du = dx . Sada je
x sin xdx = x cos x + cos xdx = x cos x + sin x .

Uvrtavajui dobijene integrale u (1) dobijamo opte rjeenje jednaine: 1 y = (C x cos x + sin x ) . x 4. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine 1 + x 2 y ' 2 xy = 1 + x 2 .
Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' pa emo je, dijeljenjem sa 1 + x 2 0 napisati u obliku (1):
137
2x y =1 + x2 . 2 1+ x 2x Sada je P(x ) = , Q(x ) = 1 + x 2 pa je 1 + x2 2 xdx 1 P(x )dx = , = ln 1 + x 2 = ln 2 1+ x 1 + x2 y'
P ( x )dx 2 (1+ x 2 ) Q(x)e dx = (1 + x )e dx = dx = x .

ln
Uvrtavajui dobijene integrale u (2) dobijamo opte rjeenje jednaine u obliku: y = 1 + x 2 (C + x ) .
5. Odrediti integralnu krivu jednaine xy ' 3 y = x 4 e x koja prolazi kroz taku (1, e ) . Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y ' . Dijeljenjem sa x 0 napiimo je u obliku (1): 3 y ' y = x 3e x . x 3 Sada je P(x ) = , Q(x ) = x 3 e x , pa imamo: x 3 1 P (x )dx = dx = 3 ln x = ln 3 , x x
Q (x )e
P ( x )dx
dx = x 3 e x e
ln
x3
dx = e x dx = e x .
Vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa: y = x3 C + e x . Uvrtavajui x = 1 , y = e dobijamo da je C = 0 , pa je traena integralna kriva jednaine:
y = x 3e x .
6. Odrediti partikularno rjeenje jednaine y ' sin x y cos x = 1 , uz uslov y = 1 . 2 ' Rjeenje. Data jednaina je linearna po y i y , pa je, dijeljenjem sa sin x 0 , moemo napisati u obliku (1): cos x 1 y' y= . sin x sin x cos x 1 Sada je P(x ) = , Q(x ) = pa imamo: sin x sin x cos x P(x )dx = dx . sin x Ovaj integral moemo rijeiti uvoenjem smjene t = sin x , dt = cos xdx , nakon ega dobijamo
138
P(x )dx = ln sin x = ln sin x .

P ( x )dx Q(x )e dx =
Dalje, imamo:
dx 1 ln sin x e dx = = ctgx . sin x sin 2 x sada moemo dati opte rjeenje jednaine u obliku: y = sin x(C ctgx ) = C sin x cos x .
Uvrtavajui x =
i y = 1 dobijamo da je C = 1 , pa je traeno partikularno rjeenje:
y = sin x cos x .
7. Nai partikularno rjeenje diferencijalne jednaine y ' = uvjet y (2 ) = 1 .
y koje zadovoljava 2 y ln y + y x
Rjeenje. Data jednaina nije linearna po y i y ' , ali jeste po x . Poto moemo smatrati da je dy 1 = ' , moemo je napisati u obliku y ' (x ) = dx x ( y )
y 1 . = ' 2 ln + yx y y x
Ova jednaina je linearna po x i x ' , pa emo smatrati da je x = x( y ) i jednainu emo rjeavati kao linearnu jednainu u kojoj ulogu nezavisno promjenljive igra y . Na taj nain e vrijediti formula (2), uz izmjenu uloga zavisno i nezavisno promjenljive. Datu jednainu emo transformisati kako bi je napisali u obliku koji je analogan obliku (1): 1 x ' + x = 2 ln y + 1 . y
1 i Q( y ) = 2 ln y + 1 . y Na osnovu ranijih razmatranja vidimo da je opte rjeenje jednaine dato sa P ( y )dy P ( y )dy x=e dy . C + Q( y )e Odgovarajui integrali su: dy P( y )dy = = ln y , y P ( y )dy 1 ln y Q( y )e dy = (2 ln y + 1)e dy = 2 y ln y dy + y 2 . 2
Stavimo P( y ) =
139
Posljednji integral moemo izraunati metodom parcijalne integracije stavljajui u = ln y ,
dy 1 , dv = ydy , v = y 2 . Imamo: y 2 1 1 2 dy 1 2 1 y ln y dy = y 2 ln y y = y ln y y 2 . 2 2 4 y 2 Sada je du =
Q( y )e
P ( y )dy
dy = y 2 ln y .
Uvrtavajui izraunate integrale u opte rjeenje jednaine imamo: 1 C x = C + y 2 ln y = + y ln y . y y Da bi izraunali partikularno rjeenje, stavimo u opte rjeenje x = 2 i y = 1 . Dobijamo da je C = 2 , pa je traeno partikularno rjeenje dato sa: 2 x = + y ln y . y Napomenimo da je na ovaj nain implicitno dato y kao funkcija od x .

U zadacima 375.-386. nai opte rjeenje date jednaine: 1. y ' + 2 y = 4 x . 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
y ' + y = cos x .
y ' + 2 xy = xe x .
2
x y' y = 1+ x2 ex . y + y cos x = 0,5 sin 2 x . 1 2x y' + y = 1. x2 y ' = e 2x e x y . 1 y' = . x cos y + sin 2 y

'
) (
2 ydx + y 2 6 x dy = 0 . 1 10. y ' = . 2x y 2
11.
( x + 1) y ' 4 y = e x ( x + 1)
12. ydx = y 3 x dy .
140
U zadacima 387.-393. nai onu krivu diferencijalne jednaine koja prolazi datom takom: 13. 1 x 2 y ' + xy 1 = 0 , taka (0,1) . 14. xy ' + y e x = 0 , taka (a, b ) , gdje su a i b proizvoljni realni brojevi. 1 , taka (0,0 ) . 15. y ' ytgx = cos x y = x , taka (1,0 ) . 16. xy ' x +1 17. x 1 + x 2 dy = y + yx 2 x 2 dx , taka 1, . 4 y 18. y ' = 1 + x , taka (0,1) . 1 x2 19. y ' = 3x 2 y + x 5 + x 2 , taka (0,1) .
4.4.
Diferencijalne jednaine koje se svode na linearne diferencijalne jednaine
Mi emo posmatrati tri tipa diferencijalnih jednaina koje se svode na linearne jednaine. To su Bernoullieva, Cleroova i Lagrangeova jednaina.
4.4.1. Bernoullieva diferencijalna jednaina

Jednainu oblika y + P(x ) y = Q(x ) y n , n , n 0 , n 1 (1) gdje su P (x ) i Q (x ) date funkcije neprekidne na nekom intervalu, nazivamo Bernoulli-evom diferencijalnom jednainom. Ukoliko je n = 0 jednaina postaje linearna, dok za n = 1 postaje jednaina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti. Datu jednainu oblika (1) podijelimo sa y n . Dobijamo jednainu
'
y ' P(x ) (2) + = Q(x ) y n y n 1 Datu jednainu moemo svesti na linearnu uvoenjem smjene 1 1 n y' z' z = z (x ) = n 1 . Sada je z ' = n y ' , pa je n = . 1 n y y y Dobijena linearna jednaina je oblika: z' + P (x )z = Q( x ) . 1 n
141
Rijeeni primjeri 1. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine xy ' + y = xy 2 ln x . Rjeenje. Datu jednainu podijelimo sa x 0 . Ona postaje: 1 y ' + y = ln x y 2 , pa vidimo da je ona Bernoullieva, pri emu je n = 2 . x Podijelimo jednainu sa y 2 0 :
y' 1 1 + = ln x . y2 x y
Uvedimo smjenu z =
1 , y
y' z' = = z ' . Data jednaina postaje linearna: 2 1 2 y
1 z = ln x . x Nakon mnoenja sa rjeavanje: 1 z ' z = ln x . x z' +
( 1)
dobijenu linearni jednainu svodimo na oblik pogodan za
P ( x )dx P ( x )dx dx , gdje je Opte rjeenje je dato sa z = e C + Q( x )e dx 1 P( x )dx = = ln x = ln , jer je jednaina definisana samo za x > 0 . Dalje je x x
P ( x )dx dx = ln xe ln x dx = ln x dx = 1 ln 2 x , ( ) Q x e
x 2
to se jednostavno dobije uvoenjem smjene t = ln x , dt =
dx u posljednjem integralu. x
Opte rjeenje nae linearne jednaine je: 1 1 z = e ln x C ln 2 x = x C ln 2 x , 2 2 1 pa kako je z = , to je opte rjeenje polazne jednaine dato sa: y
1 1 = x C ln 2 x . y 2
2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine x 2 y 2 y ' + xy 3 = 1 , kao i ono partikularno rjeenje koje prolazi kroz taku (3,1) . Rjeenje. Dijeljenjem date jednaine sa x 2 y 2 0 imamo:
142
1 1 y = 2 y 2 . x x Vidimo da je data jednaina Bernoullieva, sa n = 2 . Pomnoimo je sa y 2 . Imamo: 1 1 y' y2 + y3 = 2 . x x 1 1 z' Uvedimo smjenu promjenljivih sa z = 21 = 3 = y 3 , z ' = 3 y 2 y ' , pa je y ' y 2 = . Jednaina 3 y y se svodi na sljedeu linearnu jednainu: z' 1 1 3 3 + z = 2 , odnosno z ' + z = 2 . 3 x x x x P ( x )dx P ( x )dx dx , gdje je Opte rjeenje ove jednaine je dato sa z = e C + Q( x )e dx = 3 ln x = ln x 3 , P(x )dx = 3 x P ( x )dx x3 3 3 ln x 3 Q(x )e dx = e dx 3 = dx = x 2 . 2 2 2 x x Opte rjeenje linearne jednaine je: 1 3 z = 3 C + x 2 . Kako je z = y 3 , to je opte rjeenje date jednaine 2 x y' +
1 3 2 1 3 2 C + x , odnosno y = 3 C + x . 3 2 x 2 x Naimo sada partikularno rjeenje. Uvrstimo x = 3 i y = 1 u opte rjeenje. Imamo: y3 =
27 27 13 3 C + 9 , odnosno 27 = C + , odakle vidimo da je C = . 2 2 3 2 Dakle, partikularno rjeenje je

1= y= 1 27 3 2 3 + x . x 2 2
3
1 ' xy + y = y 2 ln x . 3. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine 2 3 3 Rjeenje. Data jednaina je Bernoullieva, za n = . Podijelimo je sa xy 2 . Imamo: 2 1 ' y 1 ln x + y 2 = . 3 x x 2y 2
143
Uvedimo smjenu sa z =
1
3 1 2 y
=y
1 2
, z' =
y' 1 y' . Dakle, = z ' , pa jednaina postaje: 3 2 3 y2 2y 2
z' +
1 ln x 1 ln x , odnosno z ' = . z= x x x x
Data jednaina je linearna po z i x pa emo izraunati odgovarajue integrale: dx P( x )dx = = ln x , x P ( x )dx ln x ln x ln x Q(x )e dx = e dx = dx . x x2 Integral na desnoj strani emo izraunati metodom parcijalne integracije: dx 1 dx , dv = 2 , v = . Imamo: Stavimo u = ln x , du = x x x ln x ln x dx ln x 1 I = dx = = + . Dakle, x x x x2 x2 P ( x )dx ln x 1 Q( x )e dx = + . Sada je rjeenje linearne jednaine x x ln x + 1 z = x C + = Cx + ln x + 1 , pa je opte rjeenje Bernoullieve jednaine dato sa x 1 y = z 2 = . (Cx + ln x + 1)2
4. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine
rjeenje koje prolazi kroz taku (1,1) . Rjeenje. Datu jednainu podijelimo sa xdx 0 . Imamo: 1 1 1 1 y ' + y y 3 = 0 , odnosno y ' + y = y 3 . 2 x 2 x Vidimo da je data jednaina Bernoullieva sa n = 3 . Podijelimo je sa y 3 . Imamo:
y' 1 1 1 + = . y3 x y2 2
1 xdy + y y 3 x dx = 0 , i ono partikularno 2
Uvedimo smjenu z =
1 y' y' 1 ' , , pa je 2 = z ' . Dobijamo linearnu jednainu: z = 31 2 3 3 2 y y y y 1 1 1 2 z ' + z = , odnosno, nakon mnoenja sa ( 2 ) z ' z = 1 . x 2 2 x Rijeimo odgovarajue integrale: 1 =
144
P(x )dx =
Q(x )e
P ( x )dx
2dx = 2 ln x , x
1 . x Opte rjeenje linearne jednaine je dato sa: 1 z = x 2 C + , pa je opte rjeenje polazne jednaine dato sa x 1 1 = x2 C + . 2 x y Da bi nali traeno partikularno rjeenje uvrstimo x = 1 i y = 1 u opte rjeenje. Imamo: 1 = 1(C + 1) , odakle dobijamo da je C = 0 . Dakle, partikularno rjeenje koje prolazi kroz (1,1) je 1 1 = x , odnosno y 2 = . 2 x y dx = 1 e ln x dx =
dx
2
5. Nai opte rjeenje jednaine y ' +
2 y 2y = . x cos 2 x
Rjeenje. Data jednaina je Bernoullieva, sa n =
1 . Podijelimo je sa y 2 . Imamo: 2
y'
1 y2
2 2 2 y = . x cos 2 x 1
1
Uvedimo smjenu z =
y' 1 y' , pa je = 2z ' . 1 1 2 1 1 y2 y2 y2 Dobijamo sljedeu linearnu jednainu: 1 1 2 2 2z ' + z = , odnosno, nakon dijeljenja sa 2 , z ' + z = . 2 x x cos x cos 2 x Izraunajmo odgovarajue integrale: dx P(x )dx = = ln x , x P ( x )dx 1 xdx Q(x )e dx = e ln x dx = . 2 cos x cos 2 x Posljednji integral moemo rijeiti metodom parcijalne integracije, stavljajui u = x , du = dx , dx dv = , v = tgx . Imamo: cos 2 x xdx = xtgx tgxdx = xtgx + ln cos x . Dakle, cos 2 x
= y 2 , z' =
145
Q(x )e
P ( x )dx
dx = xtgx + ln cos x , pa je opte rjeenje linearne jednaine
1 (C + xtgx + ln cos x ) . x Sada vidimo da je opte rjeenje polazne jednaine dato sa

z=
1 y2
1 1 = (C + xtgx + ln cos x ) , odnosno y = (C + xtgx + ln cos x ) . x x
4.4.2. Cleroova diferencijalna jednaina

Diferencijalna jednaina oblika y = xy ' + f y '
( )
(1)
naziva se Cleroova diferencijalna jednaina. Ova jednaina nije rijeena po izvodu y ' . Da bismo je rijeili po izvodu u (1) emo diferencirati po x , pretpostavljajui da svi izvodi koji se u daljem javljaju postoje. Diferenciranjem dobijamo: y ' = xy '' + y ' + f y' ' y ' y '' , odakle je
(x + f (y ))y
' y' '
( )
''
=0.
'
Da bi posljednja jednaina bila zadovoljena potrebno je da je y '' = 0 ili x + f ' y ' = 0 . Prva jednaina je zadovoljena ako je y = C . Uvrtavajui to u jednainu (1) dobijamo njeno opte rjeenje u obliku (2) y = Cx + f (C ) . Ukoliko je mogue iz sistema jednaina y = Cx + f (C ) (3) x + f ' (C ) = 0 eliminacijom parametra C dobiti funkcionalnu zavisnost izmeu x i y , ta funkcija nam je takoer rjeenje jednaine koje predstavlja obvojnicu familije pravih datih sa (2). To rjeenje nazivamo singularno rjeenje jednaine (1). Dakle, Cleroova jednaina moe, osim opteg rjeenja imati i singularno rjeenje. Rijeeni primjeri 1. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' +
( )
a , gdje je a realan parametar. y'
Rjeenje. Data jednaina je Cleroova, pa uvrtavanjem y ' = C u polaznu jednainu dobijamo a njeno opte rjeenje u obliku y = Cx + . C
146
Odredimo singularno rjeenje. Posmatrajmo sistem jednaina oblika (3): a y = Cx + C . a x + 2 = 0 C Iz druge jednaine sistema imamo da je xC 2 = a , a iz prve jednaine je Cy = C 2 x + a . Sada imamo: Cy = 2C 2 x , odnosno C 2 y 2 = 4 C 2 pa je singularno rjeenje dato sa y 2 = 4ax . 2. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' ln y ' . Rjeenje. Data jednaina je Cleroova, pa uvrtavanjem y ' = C u polaznu jednainu dobijamo njeno opte rjeenje u obliku y = Cx ln C . Odredimo sada singularno rjeenje date jednaine. Posmatrajmo sljedei sistem jednaina: y = Cx ln C 1 . x =0 C 1 Iz druge jednaine sistema dobijamo da je C = , pa uvrtavanjem u prvu jednainu odmah x 1 dobijamo singularno rjeenje u obliku: y = 1 ln , odnosno y = 1 + ln x . x 3. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy ' + 1 + y '
( )x
2
, pa kako je C 2 =
a a a2 , to je y 2 = 4 2 x 2 , x x x
( )
Rjeenje. Data jednaina je Cleroova, pa uvrtavanjem y ' = C u polaznu jednainu dobijamo njeno opte rjeenje u obliku y = Cx + 1 + C 2 . Da bismo odredili singularno rjeenje jednaine eliminiimo C iz sistema oblika (3): y = Cx + 1 + C 2 . C x+ =0 2 1+ C C2 C 2 x = Iz druge jednaine dobijamo x = , odnosno, nakon kvadriranja . 1+ C2 1+ C2 Uvrstimo u prvu jednainu 1 + C 2 =
C (ovo se dobije iz druge jednaine). Imamo: x
147
C2 C C , odnosno xy = C x 2 1 = C . 1 = 2 x 1+ C2 1+ C 1 C C C , to sada imamo: , odakle je y 2 = . Kako je x = y= 2 2 2 1+ C2 1+ C 1+ C 1+ C
y = Cx
Na kraju dobijamo: C2 1 x2 + y2 = + = 1. 2 1+ C 1+ C2 Dakle, singularno rjeenje jednaine je x 2 + y 2 = 1 .
4.4.3. Lagrangeova diferencijalna jednaina

Jednainu oblika y = xg y ' + f y ' (1) nazivamo Lagrangeovom diferencijalnom jednainom. Integralne krive Lagrangeove jednaine trait emo u parametarskom obliku, uzevi da je ' y = p . Dobit emo dvije jednaine (2) y = xg ( p ) + f ( p ) , dy = pdx iz kojih treba odrediti x i y kao funkcije od p . Zapravo je dovoljno nai x kao funkciju od p , a zatim to rjeenje uvrstiti u prvu jednainu u (2). Diferenciranjem prve jednaine u (2), smatrajui da je p funkcija od x dobijamo:
( ) ( )
dy = g ( p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp . Imajui u vidu drugu jednainu u (2) dobijamo: (g ( p ) p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp = 0 . (3) Sada emo razlikovati dva sluaja: a) Ukoliko je g ( p ) p 0 tada u (3) moemo podijeliti sa g ( p ) p i dobit emo linearnu jednainu sa nepoznatom funkcijom x = x( p ) koju znamo rijeiti. Uvrtavajui ovako dobijeno x u prvu jednainu u (2) dobijamo opte rjeenje Lagrangeove diferencijalne jednaine u parametarskom obliku. b) Ukoliko je g ( p ) p = 0 , tada za g ( p ) p imamo Cleroovu jednainu. Ako to nije sluaj i
ako se jednaina g ( p ) p = 0 moe rijeiti po p , i to rjeenje je npr. p = k , tada je y ' = k , pa je mogue rjeenje i y = kx + C , gdje smo stavili C = f (k ) . Ovakve prave ne moraju biti sadrane u rjeenjima diferencijalne jednaine (3), pa ih moramo posebno izraunavati. Ovako dobivena rjeenja se nazivaju singularnim rjeenjima. Rijeeni primjeri
148
1. Nai opte i singularno rjeenje diferencijalne jednaine 2 y y ' + 1 = x y ' . Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku y = Lagarangeova. Stavimo y ' = p . Imamo da je:
p2 x. 2( p + 1) Uzimajui diferencijal na lijevoj i desnoj strani posljednje jednakosti imamo: p2 + 2p p2 dy = + xdp dx , odnosno, zbog dy = pdx 2 2( p + 1) 2( p + 1)
' 2 '
(y ) x . Sada vidimo da je data jednaina 2(y + 1)

(4)
) ( )
dy = pdx , y =
pdx =
2( p + 1)
p2 + 2 p
2
xdp +
p2 dx . Razdvajajui diferencijale dobijamo: 2( p + 1)
p2 p2 + 2p p dx = xdp . 2 2( p + 1) 2( p + 1) Sada emo posmatrati dva sluaja: p2 a) Ukoliko je p 0 dijeljenjem sa tim izrazom, a zatim skraivanjem dobijamo 2( p + 1) jednainu sa razdvojenim promjenljivim oblika: dp dx = , odakle integracijom lijeve i desne strane dobijamo da je ln x = ln C ( p + 1) , x p +1 odnosno x = C ( p + 1) . Uvrtavanjem u jednainu za y dobijamo rjeenje jednaine u parametarskom obliku:
p2 Cp 2 . C ( p + 1) = 2( p + 1) 2 Rjeenje se moe ostaviti u parametarskom obliku, a moemo i pokuati eliminisati parametar p , poto je to u ovom sluaju relativno jednostavno. Naime, iz jednaine za x x imamo p = 1 , pa je opte rjeenje dato sa C 2 ( x C )2 . Cx y = 1 = 2 C 2C
x = C ( p + 1) , y =
p2 = 0 , tada je p = 0 ili p = 2 . 2( p + 1) Uvrtavajui to u drugu jednainu u (4) dobijamo, za p = 0 y = 0 , te za p = 2 To su singularna rjeenja date jednaine.
b) Ukoliko je p
y = 2 x .
149
2. Nai opte i singularno rjeenje diferencijalne jednaine y 3 y ' Rjeenje. Datu jednainu emo napisati u obliku:
( )
= x y' .
( )
y = x y'
( )
+ 3 y' .
( )
Vidimo da je data jednaina Lagrangeova. Stavimo y ' = p . Dobijamo sljedee dvije jednaine: (5) y = xp 2 + 3 p 3 , dy = pdx . Diferencijalimo prvu jednakost u (5). Imamo, imajui u vidu da je y ' = p :
a) Ukoliko je p p 2 = p(1 p ) 0 dijeljenjem sa p p 2 posljednja jednaina postaje linearna jednaina oblika: 9p 2 x= x' . 1 p 1 p Izraunajmo odgovarajue integrale za ovu linearnu jednainu (vodimo rauna o tome da je sada p varijabla a x nepoznata funkcija): dp dp P( p )dp = 2 =2 = 2 ln p 1 . 1 p p 1 P ( p )dp p ln ( p 1)2 p (1 p )2 dp = 9 p(1 p ) = 9 p 2 3 p 3 . dp = 9 Q( p )e e dp = 9 1 p 1 p 2 Opte rjeenje nae linearne jednaine je: 9 2 1 9 2 2 ln p 1 3 3 x=e C + p 3p = C + p 3p . 2 2 2 ( p 1) Uvrtavajui dobijeno x u prvu jednainu u (5) vidimo da je rjeenje nae jednaine u parametarskom obliku dato sa: 1 9 2 3 x= C + p 3p , 2 ( p 1) 2
( (
pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 9 p 2 dp , odnosno, grupiui faktore uz odgovarajue diferencijale. dx p p 2 dx = 2 px + 9 p 2 dp . Nakon dijeljenja sa dp , stavljajui x 'p = x ' = dobijamo: dx p p 2 x ' 2 px = 9 p 2 . Posmatrat emo dva sluaja:
) )
9 2 3 3 C + p 3p + 3p , ( p 1) 2 pri emu smatramo da je p (1 p ) 0 , odnosno p 0 i p 1 . b) Ukoliko je p = 0 ili p = 1 , uvrtavajui ove vrijednosti u prvu jednainu u (5) dobijamo y = 0 , odnosno y = x + 3 . To su dva singularna rjeenja nae jednaine. y=
2
p2
3. Nai opte i singularno rjeenje jednaine y = y '
( ) (x + 1) .
2
150
Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku: y = x y '
( ) + (y ) . Vidimo da je ona Lagrangeova.

2 ' 2
Uvedimo smjenu y ' = p . Tada dobijamo sljedee dvije jednaine: (6) y = xp 2 + p 2 , dy = pdx . Diferencijalimo u prvoj jednaini u (6), imajui u vidu drugu jednainu. Imamo da vrijedi: pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 2 pdp , odnosno p p 2 dx = (2 px + 2 p )dp . Sada emo posmatrati dva sluaja: a) Ukoliko je p p 2 = p(1 p ) 0 tada u posljednjoj jednaini moemo podijeliti sa dx : p (1 p )dp 0 . Jednaina postaje, imajui u vidu da je x ' = dp 2 2 x' x= . 1 p 1 p Ova jednaina je linearna jednaina po p i x . Naimo odgovarajue integrale: dp dp 2 P( p )dp = 2 =2 = 2 ln p 1 = ln ( p 1) , 1 p p 1 P ( p )dp dp ln (1 p )2 dp (1 p )2 = 2 (1 p )dp = 2 p p 2 . Q( p )e dp = 2 e =2 1 p 1 p Sada moemo dati rjeenje linearne jednaine u obliku: 2 C + 2 p p2 x = e ln ( p 1) C + 2 p p 2 = . ( p 1)2 Uvrtavajui ovo rjeenje u prvu jednainu u (6) dobijamo opte rjeenje jednaine u parametarskom obliku: C + 2 p p2 x= ( p 1)2
y= p
C + 2p p 2
( p 1)
+ p 2 , uz uvjet p 0 i p 1 .
b) Posmatrajmo sada sluaj kada je p = 0 ili p = 1 . U sluaju da je p = 0 , uvrtavanjem u prvu jednainu u (6) dobijamo da je y 0 , to je jedno singularno rjeenje jednaine. Ukoliko je p = 1 uvrtavanjem u prvu jednainu u (6) dobijamo da je y = x + 1 , to je drugo singularno rjeenje nae jednaine. 4. Rijeiti diferencijalnu jednainu y = x (1 + y ) + ( y ) .
2
Rjeenje. Data jednaina je Lagrangeova. Stavimo y = p . Dobijamo sljedei sistem:
y = x(1 + p ) + p 2 , dy = pdx . Diferencijalimo prvu jednainu u (7), imajui u vidu drugu jednainu. Imamo: 151
(7)
pdx = (1 + p )dx + xdp + 2 pdp , odnosno nakon grupisanja dx = (x + 2 p )dp . Dijeljenjem posljednje jednaine sa dp dobijamo sljedeu linearnu jednainu po p i x : x + x = 2 p . Da bismo nali rjeenje ove jednaine izraunajmo odgovarajue integrale:
to se lako dobije primjenom parcijalne integracije na posljednji integral. Sada imamo:
P( p )dp = dp = p . ( ) dp = 2 pe Q ( p) e
P p dp
dp = 2e p ( p 1) ,
x = e p ( C + 2e p ( p 1) ) = Ce p + 2 ( p 1) .
Uvrtavanjem u prvu jednainu u (7) dobijamo opte rjeenje u obliku: x = Ce p + 2 ( p 1) ,
y = ( Ce p + 2 ( p 1) ) ( p + 1) + p 2 .
Singularnih rjeenja nema, jer smo diferencijalnu jednainu po p i x mogli rijeiti za sve vrijednosti parametra p .

U zadacima 394.-403. nai opte rjeenje datih jednaina y ' + 2 xy = 2 x 3 y 3 . 394. 395. 396. 398. 400. 402.
xy ' + y = y 2 ln x .
2y' y3 + y4 = x .
xy ' 4 y x 2 y = 0 .
397. 399. 401. 403.
y ' ytgx + y 2 cos x = 0 . y y' + + y2 = 0. x +1 y ' y + y 2 cos x = 0 .
y' = x y +
xy . x 1
2
1 '3 y y + y3 y = x 2 . 2 U zadacima 404.-407. nai opte rjeenje jednaina koje zadovoljavaju dati poetni uslov:
y ' y cos x = y 2 cos x(1 sin x ) .
404. xdx = 406.
x2 y 3 dy , za x = 1 y = 1 . y
405. 407.
y = xy 3 y , za x = 0 y = 1 .
2 y = y ( x x 3 sin y ) , za
y =
1 x2 + y , za x = 0 y = 1 . y
x =1
y=
152
U zadacima 408.-418. nai opte i singularno rjeenje datih jednaina: 408. 410. 412. 414. 416. 418.
y = xy ( y ) .
2
409. 411. 413. 415.

2
y = xy ' + sin y ' . 2 yy '

' 2
y = xy ' 3 y ' . y = y y'
( )
( )
( ) = x (y ) + 4 . ( )
3
+ 2 xy ' .
y = xy ' + 23 1 y ' y ' = ln xy ' y . y = 2 xy ' + ln y ' .
1 1 x = y ' . ' y y
y = y ( x + 1) + ( y ) .
x y= 1 ' y 9
417.
( )
( )
8 ' 3 y . 27
( )
4.5.
Ortogonalne trajektorije
(1)
( x, y , C ) = 0 .
Neka je data jednoparametarska familija krivih u ravni jednainom:
Ortogonalne trajektorije familije krivih (1) su krive koje sijeku svaku od krivih iz date familije pod pravim uglom. Jednainu ortogonalnih trajektorija odredit emo na sljedei nain: Eliminiemo parametar C iz jednaine (1) i iz jednaine: ( (x, y, C ))'x = + y ' = 0 . x y Dobit emo diferencijalnu jednainu prvog reda oblika F x, y , y ' = 0 . (2)
Stavljajui
1 umjesto y u diferencijalnoj jednaini (2) dobit emo jednainu oblika: y

(3)
1 F x, y , y ' = 0 ijim rjeavanjem dobijamo familiju ortogonalnih trajektorija familije (1).

Rijeeni primjeri 1. Odrediti ortogonalne trajektorije familije parabola y = ax 2 . Rjeenje. Data familija parabola ima jednainu oblika y ax 2 = 0 . Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina:
153
y ax 2 = 0 . y ' 2ax = 0
Iz druge jednaine u sistemu imamo da je a = dobijamo jednainu oblika (2): 1 y' 2 y x = 0 , odnosno y xy ' = 0 . 2 2x
y' . Uvrtavanjem u prvu jednainu sistema 2x
1 umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednainu za ' y ortogonalne trajektorije date familije parabola: x y + ' =0. 2y
Stavljajui u posljednjoj jednaini Ukoliko datu jednainu rijeimo po y ' imamo: x y' = . 2y Data jednaina je oigledno jednaina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo: 2 ydy = xdx , odnosno, nakon integraljenja:
1 y 2 = x2 + C . 2
Dakle, familija ortogonalnih trajektorija je data sa:
1 2 x + y2 = C , 2
pa vidimo da je to familija elipsi oblika x 2 + 2 y 2 = A 2 , gdje smo stavili A2 = 2C . 2. Odrediti ortogonalne trajektorije familije hiperbola x 2 y 2 = a 2 . Rjeenje. Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina: x2 y2 = a2 . 2 x 2 yy ' = 0 Poto druga jednaina u sistemu ne sadri a to je ona jednaina oblika (2). Stavimo u 1 ovoj jednaini ' umjesto y ' . Dobijamo diferencijalnu jednainu ortogonalne familije y trajektorija u obliku: 1 y x + y ' = 0 , odnosno y ' = . x y Vidimo da je dobijena jednaina sa razdvojenim promjenljivim, pa imamo:
154
dy dx = , odnosno, nakon integraljenja: y x ln y = ln x + ln C . Rjeenje jednaine ortogonalnih trajektorija je dato sa ln ( xy ) = ln C ,

odnosno xy = C . 3. Nai ortogonalne trajektorije familije krugova x 2 + y 2 = 2ax . Rjeenje. Eliminiimo parametar a iz sistema jednaina: x 2 + y 2 = 2ax . 2 x + 2 yy ' = 2a Iz druge jednaine u sistemu imamo da je a = x + yy ' , pa uvrtavanjem u prvu jednainu dobijamo diferencijalnu jednainu oblika (2): x 2 + y 2 = 2 x x + yy ' , odnosno jednainu y 2 2 xyy ' x 2 = 0 . 1 Stavljajui u posljednjoj jednaini ' umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednainu y ortogonalnih trajektorija date familije krugova u obliku: 2 xy 1 y 2 + 2 xy ' x 2 = 0 , odnosno y ' = 2 . x y2 y Dobijena jednaina je oigledno homogena, stepena homogenosti 2 . U to se uvjeravamo nakon to je, dijeljenjem brojnika i nazivnika sa x 2 napiemo u obliku: y 2 x . y' = 2 y 1 x y Uvedimo smjenu z = , y ' = z ' x + z . Imamo: x z + z3 2z ' = z x z'x + z = , odnosno . Nakon razdvajanja promjenljivih i integraljenja 1 z2 1 z2 imamo: dx 1 z 2 dz . = x z 1+ z2 Integral na desnoj strani emo izraunati tako to emo podintegralnu funkciju rastaviti na parcijalne razlomke: 1 z2 A Bz + C . Nakon mnoenja sa z 1 + z 2 imamo: = + 2 z 1+ z2 z 1+ z
( ) ( )
)
1 z 2 = A + Az 2 + Bz 2 +Cz , odakle dobijamo da je A = 1 , B = 2 , C = 0 . Sada imamo:
155
z . 1+ z2 Uvrtavanjem ovog integrala u rjeenje jednaine imamo da je z ln Cx = ln , 1+ z2 y odnosno, zbog z = traena familija ortogonalnih trajektorija je x y xy =C. , odnosno 2 Cx = 2 2 x + y2 x +y
2 2
(1 z )dz dz 2 zdz z (1 + z ) = z 1 + z
2
= ln z ln 1 + z 2 = ln

U zadacima 419.-423. nai ortogonalne trajektorije datih familija krivih: 419. Familije ay 2 = x 3 . 420. Familije elipsi sa zajednikom velikom osom 2a . 421. Familije parabola y 2 = 4(x a ) . 422. 423. Familije cisoida (2a x ) y 2 = x 3 . Familije hiperbola x 2 2 y 2 = a 2 .
4.6.
Jednaine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator
Jednaina oblika (1) P (x, y )dx + Q (x, y )dy = 0 naziva se jednaina sa potpunim ili totalnim diferencijalom ukoliko je lijeva strana te jednaine potpuni diferencijal neke funkcije F (x, y ) . Moe se pokazati da je to ispunjeno ako i samo ako je ispunjena jednakost
P Q = , y x
pri emu smatramo da su
(2)
P Q i neprekidne funkcije u nekoj oblasti. y x Ukoliko je u jednaini (1) ispunjen uslov (2) tada je moemo pisati u obliku dF (x, y ) = 0 pa je njeno opte rjeenje dato sa F (x, y ) = C . F = P ( x, y ) , Funkciju F (x, y ) emo odrediti na sljedei nain: poimo od jednakosti x integralimo je po x , smatrajui y konstantom. Dobit emo
156
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
(3)
F y = Q (x, y ) . Nju emo
Funkciju ( y ) trebamo odrediti tako da bude zadovoljen uslov odrediti tako da u (3) diferenciramo po y , izrazimo emo:
, a zatim integralimo po y . Imat y
(4) Napomenimo jo da je podintegralna funkcija u (4) funkcija samo od y , zbog uslova (2). Uvrtavanjem funkcije ( y ) iz (4) u (3) dobijamo funkciju F (x, y ) pomou koje je dato opte rjeenje jednaine. Posmatrajmo sada opti sluaj jednaine (1), kada nije ispunjen uslov (2). U tom sluaju uvijek postoji funkcija = (x, y ) takva da kada njome pomnoimo jednainu (1) ona postaje jednaina sa totalnim diferencijalom. Takvu funkciju (x, y ) nazivamo Euler-ovim multiplikatorom. Dakle, ako je Eulerov multiplikator, tada je jednaina
P ( x, y ) (x, y )dx + Q (x, y ) (x, y )dy = 0
(y) = Q ( x, y )
P(x, y )dx dy . y
(5)
jednaina sa totalnim diferencijalom, i kao takvu je rjeavamo. Primijetimo da data jednaina i jednaina dobijena mnoenjem sa Eulerovim multiplikatorom imaju isto rjeenje. To znai da rjeavanje jednaine (1) svodimo na rjeavanje jednaine (5) koja je jednaina sa totalnim diferencijalom. Moe se pokazati da svaku funkciju koja zadovoljava jednainu
Q P P + =0 x y x y
moemo uzeti kao Eulerov multiplikator. 1 Q P Ukoliko je funkcija samo od x , tada je i Eulerov multiplikator funkcija Q x y samo od x pa je jednaina za traenje Eulerovog multiplikatora oblika
1 d 1 Q P = . dx Q x y
Analogno tome, ukoliko je
1 Q P funkcija samo od P x y
y tada je Eulerov
multiplikator takoer funkcija samo od y i jednaina koju zadovoljava Eulerov multiplikator je
157
1 d 1 Q P = . dy P x y
Rijeeni primjeri 1. Rijeiti diferencijalnu jednainu: Rjeenje. Stavimo P(x ) =
y 2 3x 2 2x dx + dy = 0 . y3 y4
2x y 2 3x 2 , ( ) . Imamo: Q x = y3 y4
Q y 2 3 x 2 6x 6x P 2 x = = = ; . = 3 4 4 y y y x x y y y4 P Q = Kako je , to je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. y x Odredimo sad funkciju F (x, y ) iji je to totalni diferencijal. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
P (x, y )dx =
2 y3
xdx =
x2 . y3
Sada je
x2 = F ( x, y ) 3 y y y y
3x 2 1 = Q ( x, y ) + = 2 , odakle dobijamo: 4 y y
1 . y y Dakle, traena funkcija F (x, y ) je oblika:
(y) =
dy
2
F ( x, y ) =
x2 1 x2 1 , pa je rjeenje jedna ine dato sa =C. y3 y y3 y
2. Rijeiti jednainu: y 3x 2 dx (4 y x )dy = 0 . Rjeenje. Stavimo P (x, y ) = y 3 x 2 , Q (x, y ) = 4 y + x . Imamo: P Q P Q = y 3x 2 = 1 , = = ( 4 y + x ) = 1 , pa je . y y y x x x Dakle, data jednaina je jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo sada funkciju F (x, y ) . Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
158
P(x, y )dx = (y 3x )dx = xy x . Dalje je (y) = Q(x, y ) y (xy x ) dy = ( 4 y + x x )dy = 2 y

2 3
3
Vidimo da je rjeenje jednaine dato sa: F (x, y ) = xy x 3 2 y 2 = C .

2
xdy y = 1 2 2 2 dx . x +y x +y y x Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku: x 2 + y 2 1dx x 2 + y 2 dy = 0 . y x 1 , Q ( x, y ) = 2 . Imamo: Stavimo P(x, y ) = 2 x + y2 x + y2
3. Nai opte rjeenje jednaine
y x2 y2 x2 y2 Q P x = = = 1 = ; . 2 2 2 2 2 2 y y x x x + y x2 + y2 x2 + y2 x + y P Q = Vidimo da je , pa je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Naimo y x funkciju F (x, y ) iji je to diferencijal. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y 1 x x 1 dx = y arctg x = arctg x . 2 y y y +y x x x (y) = Q (x, y ) y arctg y x dy = x 2 + y 2 + x 2 + y 2 dy = 0 .
P(x, y )dx = x
Rjeenje jednaine je dato sa F ( x, y ) = arctg 4. Rijeiti diferencijalnu jednainu:
x x=C. y
2
xdx + ydy x +y
2
ydx xdy . x2
y y 1 x Rjeenje. Datu jednainu napiimo u obliku 2 dx + + dy = 0 . 2 2 2 2 x x x +y x +y y y 1 x Stavimo P ( x, y ) = 2 , Q ( x, y ) = + . Imamo: 2 2 2 2 x x x +y x +y
159
P ( x, y ) = y Q(x, y ) = x
2y 2 x2 + y2 x +y
2 2
1 = x2
xy
(x
+y
2 3
1 ; x2
2x 2 x2 + y2
2 2
x +y
1 = x2
xy
P(x, y ) Q(x, y ) = , pa je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. y x Odredimo funkciju F (x, y ) iji totalni diferencijal je izraz na lijevoj strani date jednaine.Imamo:
Vidimo da je
(x
+ y2
1 . x2
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y y x P(x, y )dx = 2 dx = x 2 + y 2 + . 2 2 x x x +y
Sada imamo:
y y 1 1 + dy = 0 . 2 2 x x2 + y2 x x +y y Dakle, rjeenje date jednaine je F (x, y ) = x 2 + y 2 + = C . x 2 5. Rijeiti diferencijalnu jednainu x + y dx xdy = 0 . Rjeenje. Ispitajmo da li je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Stavimo P (x, y ) = x 2 + y , Q (x, y ) = x . Kako je P(x, y ) Q(x, y ) = 1 1 = , x y to jednaina nije jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo integracioni faktor date jednaine. Ispitajmo da li je integracioni faktor 1 P (x, y ) Q(x, y ) funkcija samo od x . Da bi to bilo ispunjeno potrebno je da izraz x Q ( x, y ) y
(y) = Q ( x, y )
y 2 2 dy = x + y + x y
bude funkcija samo od x . Kako je 1 P( x, y ) Q(x, y ) 1 2 = (1 + 1) = , ( ) Q x, y y x x x to je integracioni faktor zaista funkcija samo od x . Odredit emo ga iz jednaine:
160
1 d 2 = . Ovo je jednaina sa razdvojenim promjenljivim koju moemo pisati u obliku: (x ) dx x d dx 1 1 = 2 , odakle dobijamo jedno rjeenje u obliku ln = ln 2 , odnosno, ( x ) = 2 . x x x Pomnoimo nau jednainu ovim integracionim faktorom. Dobit emo jednainu sa totalnim diferencijalom oblika: y 1 1 + 2 dx dy = 0 . x x Odredimo funkciju F (x, y ) iji je totalni diferencijal funkcija na desnoj strani posljednje jednaine. Imamo: F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y y dx = x ; 2 x y 1 1 (y) = Q(x, y ) y x x dy = x + x dy = 0 . y Dakle, opte rjeenje jednaine je x = C , x 0 . x 6. Rijeiti diferencijalnu jednainu y (1 + xy )dx xdy = 0 . Rjeenje. Ispitajmo da li je data jednaina jednaina sa totalnim diferencijalom. Stavimo P(x, y ) Q(x, y ) = 1 + 2 xy 1 = P (x, y ) = y + xy 2 , Q (x, y ) = x . Kako je , to jednaina nije x y jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo njen integracioni faktor. Ispitajmo prvo da li je integracioni faktor funkcija samo od x . U tom cilju posmatrajmo 1 P (x, y ) Q(x, y ) . Imamo: izraz Q ( x, y ) x y 1+ P(x, y )dx = x
2 + 2 xy 1 P(x, y ) Q(x, y ) 1 = (1 + 2 xy + 1) = , to nije funkcija samo od x . Q(x, y ) y x x x 1 Q(x, y ) P( x, y ) . Imamo: P ( x, y ) y x
Dakle, integracioni faktor nije funkcija samo od x . Ispitajmo da li je funkcija samo od y. U tom cilju posmatrajmo izraz
1 1 Q(x, y ) P(x, y ) ( 1 2 xy 1) = 2(1 + xy ) = 2 , = y y (1 + xy ) P(x, y ) x y (1 + xy ) y

to jeste funkcija samo od y . Dakle, integracioni faktor je funkcija samo od y i moemo ga dobiti rjeavanjem jednaine
161
1 2 1 d = , odakle je ( y ) = 2 . ( y ) dy y y Mnoei datu jednainu dobijenim integracionim faktorom dobijamo jednainu sa totalnim diferencijalom oblika: 1 x y + x dx y 2 dy = 0 . Odredimo funkciju F (x, y ) iji totalni diferencijal je lijeva strana jednaine. Imamo:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) .
y + x dx = y + 2 x P(x, y )dx = x
Q ( x, y ) (y) =
.
y x + x y2
dy = 0 . x 1 2 + x =C. Dakle, opte rjeenje jednaine je dato sa y 2

2
x 1 2 + x dy = y y 2
7. Rijeiti diferencijalnu jednainu x 2 + y 2 + 2 x dx + 2 ydy = 0 . P(x, y ) Q(x, y ) = 2y 0 = Rjeenje. Stavimo P(x, y ) = x 2 + y 2 + 2 x , Q (x, y ) = 2 y . Kako je , to y x data jednaina nije jednaina sa totalnim diferencijalom. Odredimo sada integracioni faktor jednaine. Da bismo ispitali da li je integracioni faktor 1 P(x, y ) Q(x, y ) . Imamo: jednaine funkcija samo od x posmatrajmo izraz Q ( x, y ) x y
1 P (x, y ) Q(x, y ) 1 = (2 y ) = 1 . Q ( x, y ) x 2y y
Kako je desna strana konstantna, to moemo smatrati da je ona funkcija samo od x pa je integracioni faktor zaista funkcija samo od x Odredit emo ga iz jednaine: d 1 d = dx , pa je (x ) = e x . = 1 , odakle je (x ) dx Mnoenjem date jednaine sa integracionim faktorom dobijamo sljedeu jednainu sa totalnim diferencijalom: x 2 + y 2 + 2 x e x dx + 2 ye x dy = 0 . Rjeenje jednaine je dato sa F (x, y ) = C , pri emu funkciju F ( x, y ) odreujemo na sljedei nain:
F (x, y ) = P(x, y )dx + ( y ) ;
162
P(x, y )dx = (x + y + 2 x )e dx = y e + x e = (x + y )e . (y) = 2 ye y ((x + y )e ) = 0.

2 2
2 x
2 x
+ 2 xe x dx = y 2 e x + x 2 e x 2 xe x dx + 2 xe x dx
Dakle, opte rjeenje date jednaine je x 2 + y 2 e x = C .

U zadacima 424.-431. nai opte rjeenje jednaine 424. 426. 428. 430. 432.
y2 y 4 2 dx + 2 dy = 0 . x x
e y dx + ( xe y 2 y ) dy = 0 .
425. 427. 429. 431.
(2x
xy 2 ) dx + ( 2 y 3 x 2 y ) dy = 0 .
2 x 1 x 2 y dx x 2 y dy = 0 .
( x + y ) dx xdy = 0 . ( xy y ) dx + (1 xy ) dy = 0 .
4 2 3 2
y (1 + xy ) dx xdy = 0 .
Nai opte rjeenje jednaine
(x
+ y 2 ) ( xdy ydx ) = ( 2 + x ) x 4 dx , a zatim odrediti
( 2 xy
y ) dx + ( y 2 + x + y ) dy = 0 .
onu integralnu krivu te jednaine koja prolazi kroz taku ( 1,1) . 433. Nai partikularno rjeenje jednaine y ( 2 x y + 2 ) dx + 2 ( x y ) dy = 0 koje ispunjava uslov y (1) = 1 .
163
5. Diferencijalne jednaine drugog reda

5.1. Diferencijalne jednaine drugog reda koje ne sadre y (ili x)
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda koja ne sadri y jeste F ( y, y, x ) = 0 . Ova jednaina se svodi na diferencijalnu jednainu prvog reda smjenom y = p , y = p . Rijeeni primjeri 1. Odrediti opte rjeenje jednaine y x 2 + 1 = 2 xy , kao i ono partikularno rjeenje koje ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 i y ( 0 ) = 1 . to je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Imamo: Rjeenje. Smjenom y = p ( x ) , y = p ( x ) , jednaina se svodi na jednainu p x 2 + 1 = 2 xp ,
dp ( x 2 + 1) = 2 x p , dx
odnosno nakon mnoenja sa
dx p ( x 2 + 1)
dp 2x = 2 dx . p x +1
Integralei lijevu i desnu stranu dobijamo, nakon smjene t = x 2 + 1 , dt = 2 xdx
ln p = ln ( x 2 + 1) + ln C1 , odnosno
p = C1 ( x 2 + 1) .
Imajui u vidu da je y = p =
dy , posljednji izraz takoer predstavlja diferencijalnu dx
jednainu prvog reda (s razdvojenim promjenljivim)
dy = C1 ( x 2 + 1) , odnosno dx dy = C1 ( x 2 + 1) dx .
Integralei, imamo y + C2 = C1 x 3 + x , pa je opte rjeenje dato sa y = C1 x 3 + x C2 . Odredimo partikularno rjeenje. Imamo:
1 3
1 3
164
y ( 0 ) = C2 = 1 , odakle je C2 = 1 .
y ( x ) = C1 ( x 2 + 1) , pa je y ( 0 ) = C1 = 1 .
Dakle, partikularno rjeenje je kriva y =
1 3 x + x + 1. 3
Rjeenje. Uvedimo smjenu y = p , y = p , p = p ( x ) . Data jednaina se svodi na jednainu
2. Nai opte rjeenje diferencijalne jednaine x 2 y + xy = 1 , x > 0 .
x 2 p + xp = 1 . Nakon dijeljenja sa x 2 , data jednaina postaje 1 1 p + p = 2 , x x 1 1 to je linearna jednaina. Stavimo P ( x ) = , Q ( x ) = 2 i izraunajmo odgovarajue x x
integrale. Imamo:
P ( x ) dx = x dx = ln x ; Q ( x ) e
p = e ln x ( C1 + ln x ) = C1 + ln x . x dy C1 + ln x , odnosno jednainu = dx x C ln x dy = 1 + dx x x y + C2 = C1 dx ln xdx . + x x
P( x )dx = 1 eln x dx = x dx = ln x . Dakle, x2 x2
Sada imamo diferencijalnu jednainu prvog reda
koja nakon integraljenja postaje
Uvoenjem smjene t = ln x , dt = rjeenje u obliku
dx u drugom integralu na desnoj strani, dobijamo opte x
1 y = C1 ln x + ln 2 x C2 . 2
3. Nai opte rjeenje jednaine xy = y ln ispunjava uslove y ( 0 ) = 1 , y (1) = 1 .
y , x > 0 kao i ono partikularno rjeenje koje x
Rjeenje. Uvedimo smjenu y = p , y = p , p = p ( x ) . Naa jednaina postaje
165
x p = p ln z = z ( x) =
p p p , odnosno p = ln . x x x
Dobijena jednaina je homogena jednaina (po p i x ). Zbog toga emo uvesti novu smjenu
p , p = z x , p = z x + z . Imamo: x zx + z = ln z , odnosno dz x = z ( ln z 1) . dx
Ovo je jednaina sa razdvojenim promjenljivim (x i z). Nakon razdvajanja promjenljivih dobijamo
dx dz = . x z ( ln z 1)
Integralimo jednainu, uvodei smjenu t = ln z 1 , dt =
dz u drugom integralu. Imamo: z ln C1 + ln x = ln ln z 1 , odakle je C1 x = ln z 1 , odnosno z = eC1 x +1 . Sada imamo:
p dy = eC1x +1 , odnosno = xeC1x +1 . dx x Mnoenjem sa dx i integraljenjem dobijamo: C x +1 dy = xe 1 dx .

Drugi integral rjeavamo metodom parcijalne integracije, stavljajui u = x , dv = eC1 x +1dx , odakle je du = dx , a v =
1 C1x +1 . Dakle, opte rjeenje jednaine je dato sa e C1
y + C2 =
C12 ( y + C2 ) = ( C1 x 1) eC1x +1 . C (1 + C2 ) = e .
2 1
x C1x +1 1 C1x +1 , odnosno 2e e C1 C1
Odredimo partikularno rjeenje. Uvrtavanjem x = 0 i y = 1 u opte rjeenje imamo:

C1 +1
Iz injenice da je p = y = xeC1x +1 , imamo da je y (1) = e odnosno C1 = 1 . Uvrtavajui to u prvu jednainu imamo:
= 1 , odakle je C1 + 1 = 0 ,
( 1) (1 + C2 ) = e , odnosno C2 = e 1 . Dakle partikularno rjeenje je y e 1 = ( x 1) e x +1 .

2
166
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda koja ne sadri x je F ( y, y, y ) = 0 .
Ovakva jednaina se takoer rjeava smjenom y x = p , s tim to je sad y =
dy 1 = (dakle dx x y
x smatramo funkcijom od
y = dp dp dy = = p p . dx dy dx
y) i
p = p ( y ) , pa je
p =
dp . U ovom sluaju je dy
4. Nai opte rjeenje jednaine y y 3 = 1 .
Rjeenje. Ova jednaina, oigledno ne sadri x , pa emo uvesti smjenu y = p , p = p ( y ) . Tada je y = p p , pa jednaina postaje p p y 3 = 1 , odnosno promjenljivih dobijamo
dp p y 3 = 1 . Razdvajanjem dy
pdp = y
dy
3
, odakle je
1 2 2 p C1 = 2 . y 2
4 + 2C1 , odnosno y 2 p 2 = 4 + 2C1 y 2 . S 2 y 2 obzirom da je lijeva strana jednakosti nenegativna, to mora biti 2C1 y 2 4 , odnosno y 2 C1 i C1 > 0 . Sada je
Izraunajmo
p preko y . Imamo p 2 =
yp = 2C1 y 2 4 ,
odakle dobijamo jednainu (prvog reda sa razdvojenim promjenljivim y i x ):
dy = 2C1 y 2 4 . dx
Imamo, nakon razdvajanja,
ydy 2C1 y 2 4
= dx .
2
U prvom integralu uvedimo smjenu t 2 = 2C1 y 2 4 , 2 tdt = 4 C1 ydy. Dobijamo:
1 tdt = x + C2 , odnosno, 2C1 ( x + C2 ) = t = 2C1 y 2 4 . 2C1 t

Sada opte rjeenje jednaine moemo napisati u obliku 2C12 ( x + C2 ) = C1 y 2 2 .
2
5. Nai opte rjeenje jednaine y + 2 y ( y ) = 0 .

3
167
Rjeenje. Data jednaina ne sadri x , pa emo uvesti smjenu y = p , p = p ( y ) , y = p p . Imamo:
p p + 2 y p 3 = 0 , odnosno p ( p + 2 yp 2 ) =0.
Ukoliko je p = 0 , to jest
dy = 0 , y = C , jednaina je zadovoljena pa je y = C jedno dx
rjeenje jednaine. Ukoliko je p 0 jednaina postaje:
p = 2 yp 2 , odnosno
dp = 2 p 2 y , dy
to je jednaina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:
1 dp = 2 ydy , odnosno = y 2 + C1 . 2 p p dy Dakle, jednaina se (zbog p = ) svodi na jednainu: dx dx 1 = y 2 + C1 , ije je rjeenje x + C2 = y 3 + C1 y . dy 3

2 2 6. Nai opte rjeenje jednaine yy y = y ln y
kao i ono partikularno rjeenje te
jednaine koje ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 , y ( 0 ) = 1 . Rjeenje. Data jednaina ne sadri x pa uvedimo smjenu kao u prethodnom zadatku. Imamo: y p p p 2 = y 2 ln y . Dijeljenjem sa yp 0 (zbog uslova zadatka) jednaina postaje:
1 p = y ln y p 1 , y z = p 2 , to jest p = z1/ 2 , z = z ( y ) ,
to je Bernoullieva jednaina. Uvedimo smjenu
1 1/ 2 z z . Sada jednaina postaje 2 1 1/ 2 1 z z z1/ 2 = ( y ln y ) z 1/ 2 . 2 y Mnoenjem sa 2 z1/ 2 , jednaina se svodi na linearnu jednainu: 2 z z = 2 y ln y . y p =
168
f ( y ) dy f ( y ) dy 2 C1 + g ( y ) e dy , za f ( y ) = i Opte rjeenje ove linearne jednaine je z = e
g ( y ) = 2 y ln y . Imamo:
f ( y ) dy = 2
2ln y
dy = 2 ln y ; y
g ( y)e
f ( y ) dy
dy = 2 y ln y e
2ln y
dy = 2
ln y dy = ln 2 y . y
Dakle, rjeenje je oblika

2 2 2 2 C1 + ln y =y C1 + ln y , C1 > 0 jer C1 + ln y mora biti vee od nule. Imajui u vidu da je p = z1/ 2 imamo
z=e
2 2 p = y2 C1 + ln y = y C1 + ln y . dy , nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo: Zbog p = dx dy y C + ln 2 y = dx . 1
Integral na lijevoj strani raunamo uvodei smjenu t = ln y , dt = se svodi na:
dy . Nakon smjene integral y
dt C1 + t
2
= ln t + C1 + t 2 .
Dakle, rjeenje je
ln ln y + C1 + ln 2 y = x + C2 , odnosno ln y + C1 + ln 2 y = e x +C2 .
Odredimo jo partikularno rjeenje. Uvrstimo prvo taku ( 0,1) . Imamo:
ln 1 + C1 + ln 2 1 = eC2 , odnosno
S druge strane, y ( x ) = p = y
C1 = eC2 , to jest C1 = e 2C2 .

C1 + ln 2 y pa zbog y ( 0 ) = 1 imamo 1 = 1 C1 + ln 2 1 = C1 .
Dakle, C1 = 1 , pa je e 2 C2 = 1 , to jest C2 = 0 . Time smo nali partikularno rjeenje: ln y + 1 + ln 2 y = e x .

U zadacima 434.-439. nai opte rjeenje datih jednaina: 434.
yy + 2 y = 2 ( y ) .
2
435.
2 yy 3 ( y ) 4 y 2 = 0 .
2
169
436. 438. 440. 441.
y + y tgx = sin 2 x .
437. 439.
xy + y = x ( y ) +
2
2 yy + ( y ) + ( y ) = 0 .
2 4
xy y = x sin
y . x
4 . x
zadovoljava uvjete y (1) = 1 i y (1) = 1 .
Nai opte rjeenje jednaine e y + y = x , kao i ono partikularno rjeenje koje
Nai onu integralnu krivu jednaine y + e x + 1 y = 0 koja prolazi kroz taku (1,1) i Nai opte rjeenje jednaine y 2e y = ( y ) , kao i onu integralnu krivu koja prolazi
2
ispunjava uslov y (1) = 0 . 442. kroz taku ( 0, 0 ) i ispunjava uslov y ( 0 ) = 1 . 443. Nai opte rjeenje jednaine y sin y = 2 ( y ) cos y , kao i ono partikularno rjeenje
2
koje ispunjava uslove y ( 0 ) =
i y ( 0 ) = 1 .
5.2.
Diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima je ay + by + cy = f ( x ) , gdje su a, b, c neki realni brojevi a f neka funkcija od x . Ukoliko je f ( x ) 0 tada jednainu zovemo homogenom. U suprotnom je nehomogena. Opte rjeenje homogene jednaine
ay + by + cy = 0
(1)
drugog reda sa konstantnim koeficijentima se jednostavno odreuje. Kao prvo, odredimo rjeenja (realna ili konjugovano kompleksna) kvadratne jednaine (2) ar + br + c = 0 koju jo zovemo i karakteristinom jednainom jednaine (1). U zavisnosti od diskriminante D jednaine (2), imamo tri mogunosti.
2
1. Ukoliko je D > 0 , karakteristina jednaina (2) ima dva realna i razliita rjeenja r1 i r2 . U tom sluaju opte rjeenje jednaine (1) je dato sa y = C1e r1x + C2 er2 x , gdje su C1 , C2 neke konstante. 2. Ukoliko je D = 0 , karakteristina jednaina (2) ima takozvano dvostruko rjeenje, odnosno u ovom sluaju je r1 = r2 , a opte rjeenje jednaine (1) je dato sa
170
y = C1e r1x + C2 xer1x .

3. Za D < 0 karakteristina jednaina ima konjugovano-kompleksna rjeenja r1 = i i
r2 = + i . U tom sluaju, opte rjeenje jednaine (1) je y = e x ( C1 cos x + C2 sin x ) .
Nehomogenu diferencijalnu jednainu rjeavamo tako to naemo rjeenje yh homogene diferencijabilne jednaine, a zatim jedno partikularno rjeenje y p nehomogene jednaine. Opte rjeenje nehomogene jednaine
ay + by + cy = f ( x )
(3)
je suma rjeenja yh homogene jednaine i partikularnog rjeenja y p . Dakle, y = yh + y p . U nekim sluajevima funkcija f ( x ) se moe napisati kao suma nekoliko funkcija,
f ( x ) = f1 ( x ) + ... + f k ( x ) koje su jednostavnijeg oblika. U tom sluaju opte rjeenje

jednaine (3) je oblika y = yh + y p1 + ... + y pk , gdje je y p1 partikularno rjeenje jednaine
ay + by + cy = f1 ( x ) , ..., y pk je partikularno rjeenje jednaine ay + by + cy = f k ( x ) .
Mi emo pokazati kako se rjeavaju nehomogene jednaine (3) u nekim specijalnim sluajevima. Openito, parcijalno rjeenje jednaine (3) je mogue odrediti takozvanom Lagrangeovom metodom varijacije konstanti. Mi se ovim metodom neemo baviti. Kao to vidimo, rjeavanje homogene jednaine (1) svodi se na rjeavanje karakteristine jednaine, to je izuzetno jednostavno. Zbog toga je osnovni problem koji se javlja pri rjeavanju nehomogene jednaine (3) taj kako odrediti jedno partikularno rjeenje te jednaine.
Mi emo posmatrati tri osnovna sluaja. 1o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je polinom Pn ( x ) , n tog stepena. U ovom sluaju, partikularno rjeenje y p jednaine (3) je oblika y p ( x ) = x k Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati
n n 1 polinom stepena n , to jest Qn ( x ) = An x + An 1 x + ... + A1 x + A0 , a k je jednako 1 ukoliko je
broj 0 krojen (ili rjeenje) karakteristine jednaine (2), a 0 ukoliko broj 0 nije krojen jednaine (2). Nepoznate koeficijente An , An 1 ,..., A0 polinoma Qn odreujemo iz jednaine
ay p + by p + cy p = P n ( x) ,
koja u ovom sluaju predstavlja jednakost izmeu dva polinoma, to nam omoguava da izjednaimo koeficijente uz odgovarajue stepene.
171
x 2o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika e Pn ( x ) , gdje je neki realan broj, a Pn

P P
polinom n tog stepena. U ovom sluaju je y p = x k e x Qn ( x ) , gdje je Qn ( x ) nepoznati polinom stepena n , a broj k je jednak 0 ukoliko nije rjeenje karakteristine jednaine (2); k = 1 ukoliko je takozvani jednostruki krojen karakteristine jednaine (2) (diskriminanta jednaine (2) je vea od nule i jedno rjeenje jednaine (2) je upravo ); k = 2 ukoliko je dvostruki krojen karakteristine jednaine (2) ( D = 0 , i je rjeenje jednaine (2)). Nepoznate koeficijente polinoma Qn odreujemo iz jednaine
x ay p + by p + cy p = e P n ( x) ,
koja se nakon dijeljenja sa e x svodi na jednakost izmeu dva polinoma. 3o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika e x Tn ( x ) cos x + Sm ( x ) sin x , gdje su i
P P
realni brojevi a Tn ( x ) i Sm ( x ) su polinomi stepena n i m (napomenimo da Tn ili Sm

mogu biti identiki jednaki nuli, kao i to da moe biti = 0 , to jest e x = 1 ). U ovom sluaju partikularno rjeenje je oblika y p = xt e x Ps ( x ) cos x + Qs ( x ) sin x , gdje je s onaj od brojeva n ili m koji je vei; Ps ( x ) i Qs ( x ) su nepoznati polinomi stepena
s ; broj t je jednak 0 ukoliko i nije krojen karakteristine jednaine (2), odnosno t = 1 , ukoliko je i rjeenje jednaine (2). Koeficijente nepoznatih polinoma Ps ( x ) i Qs ( x ) odreujemo iz jednaine
x ay p + by p + cy p = e ( Tn ( x ) cos x + S m ( x ) sin x ) ,
tako to, nakon dijeljenja sa e x , izjednaimo polinome koji stoji uz cos x , odnosno sin x , na lijevoj i desnoj strani jednakosti.
Rijeeni primjeri 1. Nai opte rjeenje jednaine y 4 y = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1 . Rjeenje. Naimo prvo rjeenje homogene jednaine
2
y 4 y = 0 .
Odgovarajua
karakteristina jednaina je r 4r = 0 . Rjeenja karakteristine jednaine su r1 = 0 i r2 = 4 , pa je opte rjeenje homogene jednaine oblika yh = C1e0 x + C2 e 4 x = C1 + C2 e 4 x . Naimo sad partikularno rjeenje. U ovom sluaju je funkcija na desnoj strani
172
f ( x ) = x3 + 3x 2 + 2 x + 1 = P3 ( x ) polinom treeg stepena. Zbog toga je partikularno rjeenje

oblika y p = x k Q3 ( x ) , gdje je Q3 ( x ) = A3 x3 + A2 x 2 + A1 x + A0 , a k = 1 , jer je broj 0 rjeenje karakteristine jednaine. Dakle,
y p = x ( A3 x 3 + A2 x 2 + A1 x + A0 ) = A3 x 4 + A2 x 3 + A1 x 2 + A0 x .
2 y p = 12 A3 x + 6 A2 x + 2 A 1
3 2 Sada je y p = 4 A3 x + 3 A2 x + 2 A 1 x + A0 ;
3 2 Uvrstimo y p i y p u jednainu y p 4 y p = x + 3 x + 2 x + 1 Imamo:
12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1 16 A3 x 3 12 A2 x 2 8 A1 x 4 A0 = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1
Izjednaimo odgovarajue koeficijente: 16 A3 = 1 ; x3 :
x 2 : 12 A3 12 A2 = 3 ;
6 A2 8 A1 = 2 ; x: x 0 : 2 A1 4 A0 = 1 .
Iz prve jednaine je
A3 = 1/16 .
Sada,
iz
druge
jednaine
dobijamo
1 1 5 31 . Iz tree jednaine je A1 = , dok iz posljednje jednaine 3 + 12 = 64 12 16 16 63 dobijamo A0 = . 128 5 2 31 63 1 Dakle, partikularno rjeenje je y p = x x 3 x x , pa je opte rjeenje 16 64 128 16 x jednaine y = C1 + C2 e 4 x 8 x3 + 40 x 2 + 62 x + 63) . ( 128 A2 =
2. Nai opte rjeenje jednaine y + 4 y = sin 2 x , kao i ono partikularno rjeenje koje ispunjava uslove y
Rjeenje. Karakteristina jednaina koja odgovara homogenoj jednaini y + 4 y = 0 je
= 1 , y = 0 . 4 4
r 2 + 4 = 0 (primijetimo da je ovdje b = 0 jer nemamo y ). Ona ima dva konjugovanokompleksna rjeenja r1,2 = 0 2i . Zbog toga je opte rjeenje homogene jednaine
yh = e0x ( C1 cos 2 x + C2 sin 2 x ) , to jest

yh = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x .
173
Odredimo
partikularno
rjeenje.
Funkcija
f ( x ) = sin 2 x
je
oblika
f ( x ) = e0x ( 0 cos 2 x + 1 sin 2 x ) . Ovaj oblik funkcije je posmatran u sluaju 3. Tu je = 0 ; Tn ( x ) 0 ; Sm ( x ) 1 - polinom Sm ( x ) je konstanta pa je stepena nula. Dakle, s = 0
(koristimo se oznakama sluaja 3). Polinom stepena nula je konstanta, pa su Ps ( x ) i Qs ( x ) zapravo neke nepoznate konstante, A i B . Oigledno je = 2 , = 0 , pa je ostalo da odredimo t . Vrijedit e t = 1 , jer je r = 0 2i krojen karakteristine jednaine. To znai da je traeno partikularno rjeenje oblika y p = x e0 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = Ax cos 2 x + Bx sin 2 x . Sada je y p = A cos 2 x 2 Ax sin 2 x + B sin 2 x + 2 Bx cos 2 x ;
y p = 4 A sin 2 x 4 B cos 2 x 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) .

Uvrstimo y p , y p i y p u jednainu y p + 4 y p = sin 2 x . Imamo:
4 A sin 2 x 4 B cos 2 x 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) + 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = sin 2 x .

Izjednaavanjem koeficijenata uz sin 2 x i cos 2 x dobijamo: sin 2 x : 4 A = 1 ; cos 2 x : 4 B = 0 , odakle je A = 1/ 4 , B = 0 . Time smo odredili partikularno rjeenje: y p = Naimo sada ono partikularno rjeenje
1 x cos 2 x . 4
koje ispunjava date uvjete. Imamo:
1 y = C1 cos 2 + C2 sin 2 cos 2 = 1 . 4 4 4 4 4 4

Zbog cos
= 0 , sin
= 1 , odavde imamo C2 = 1 . Dalje je
1 1 x sin 2 x cos 2 x , pa je 2 4 1 1 y = 2C1 sin + 2C2 cos + sin cos = 0 , odakle imamo 2 2 2 4 2 4 2 4 y ( x ) = 2C1 sin 2 x + 2C2 cos 2 x + 2C1 +
= 0 , odnosno C1 =
16
Traeno partikularno rjeenje je y =
16
cos 2 x + sin 2 x
1 x cos 2 x . 4
3. Nai opte rjeenje jednaine y + 2 y + y = xe x + x 2 .
174
Rjeenje. Odredimo opte rjeenje homogene jednaine y + 2 y + y = 0 . Odgovarajua karakteristina jednaina je r 2 + 2r + 1 = 0 , koja ima dvostruko rjeenje r1 = r2 = 1 ( D = 0 ), pa je rjeenje homogene jednaine yh = C1e x + xC2 e x . Partikularno rjeenje emo odrediti kao sumu dva partikularna rjeenja, jer je funkcija na x 2 x je oblika desnoj strani jednaine f ( x ) = xe + x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) . Funkcija f1 ( x ) = xe
e1x P 1 ( x ) = x je polinom prvog stepena), pa je prvo partikularno rjeenje oblika 1 ( x) ( P y p1 = xl e1 x Q1 ( x ) (sluaj 2.), gdje je Q1 ( x ) = A1 x + A0 nepoznati polinom prvog stepena, a
l = 2 jer je r = 1 dvostruko rjeenje karakteristine jednaine. Dakle, y p1 = x 2 e x ( A1 x + A0 ) = e x ( A1 x 3 + A0 x 2 ) . Sada je

yp1 = e x ( 3 A1 x 2 + 2 A0 x A1 x3 A0 x 2 ) ,
x y ( 6 A1 x + 2 A0 6 A1 x 2 4 A0 x + A1 x3 + A0 x 2 ) . p1 = e
e x ( 6 A1 x + 2 A0 6 A1 x 2 4 A0 x + A1 x3 + A0 x 2 +
x . Imamo: Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine y p1 + 2 y p1 + y p1 = xe
+6 A1 x 2 + 4 A0 x 2 A1 x 3 2 A0 x 2 + A1 x3 + A0 x 2 ) = e x x .
Mnoenjem sa e x i izjednaavanjem koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani dobijamo: x: 6 A1 = 1
x 0 : 2 A0 = 0 , odakle je A1 =
y p2 = x k ( A2 x 2 + A1 x + A0 ) , gdje je k = 0 , jer broj 0 nije rjeenje karakteristine jednaine.

Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine: 2 y p2 + 2 y p2 + y p2 = x . Imamo:
Funkcija f 2 ( x ) = x 2 je polinom drugog stepena pa je
1 1 , pa je y p1 = x 3e x . 6 6
2 A2 + 2 ( 2 A2 x + A1 ) + A2 x 2 + A1 x + A0 = x 2 .
Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo: x 2 : A2 = 1 ;
y p2 = 2 A2 x + A1 ; y p2 = 2 A2 , pa je
4 A2 + A1 = 0 ; x: 0 x : 2 A2 + 2 A1 + A0 = 0 , odakle je A2 = 1 , A1 = 4 , A0 = 6 .
2 Znai, y p2 = x 4 x + 6 .
175
Sada moemo dati opte rjeenje jednaine. Ono je oblika:
y = yh + y p1 + y p2 = C1e x + C2 xe x +
1 3 x x e + x2 4 x + 6 . 6
4. Nai opte rjeenje jednaine y 2 y 3 y = x 1 + e3 x , kao i ono partikularno rjeenje koje ispunjava uslov y ( 0 ) =
11 , y ( 0 ) = 3 . 9
Rjeenje. Karakteristina jednaina date jednaine je r 2 2r 3 = 0 . Njena rjeenja su r1 = 1 ,
r2 = 3 , pa je opte rjeenje odgovarajue homogene jednaine oblika yh = C1e x + C2 e3 x .

Kako bismo odredili partikularno rjeenje, funkciju na desnoj strani emo napisati kao sumu dvije funkcije:
f ( x ) = x (1 + e3 x ) = x + xe3 x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) ,
pa e partikularno rjeenje biti suma dva partikularna rjeenja. Kako je f1 ( x ) = x polinom stepena 1, to je y p1 = x k ( A1 x + A0 ) , pri emu je k = 0 jer 0 nije rjeenje karakteristine jednaine. Imamo: yp1 = A1 , y p1 = 0 , pa je
y p1 2 y p1 3 = 0 2 A 1 3( A 1 x + A0 ) = x .
Izjednaavanjem koeficijenata dobijamo:
x: 3 A1 = 1 0 x : 2 A1 3 A0 = 0 , odakle je
A1 =
1 2 1 2 , A0 = . Znai y p1 = x + . 3 9 3 9 3x Kako je f 2 ( x ) = e x , to je oblik drugog partikularnog rjeenja
y p2 = xl e3 x ( A1 x + A0 ) , gdje je l = 1 jer je r = 3 jedan od krojena karakteristine jednaine.

Dakle,
y p2 = e3 x ( A1 x 2 + A0 x ) ;
y p2 = e3 x ( 3 A1 x 2 + 3 A0 x + 2 A1 x + A0 ) ;
3x 2 y p2 = e ( 9 A 1 x + 9 A0 x + 12 A 1 x + 6 A0 + 2 A 1).
3x Odredimo nepoznate koeficijente iz jednaine y p2 + 2 y p2 + y p2 = xe . Imamo:
e3 x 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 4 A1 x
2 A0 6 A1 x 2 6 A0 x 3 A1 x 2 3 A0 x ) = e3 x x .
176
Nakon mnoenja sa e 3 x i izjednaavanja koeficijenata uz odgovarajue stepene imamo: x: 8 A1 = 1 ;
x 0 : 4 A0 + 2 A1 = 0 , odakle je A1 =
1 1 , A0 = , pa je 8 16
1 x 1 y p2 = xe3 x x = e3 x ( 2 x 1) . 16 16 8
Opte rjeenje date jednaine je y = C1e x + C2 e3 x
1 2 x x + + e3 x ( 2 x 1) . 3 9 16
Odredimo partikularno rjeenje koje ispunjava date uslove. Imamo:
2 11 = , odakle je C1 + C2 = 1 . 9 9 1 1 y ( x ) = C1e x + 3C2 e3 x + e3 x ( 4 x 1 + 6 x 2 3 x ) , pa je 3 16 1 1 y ( 0 ) = C1 + 3C2 = 3 . 3 16 C1 + C2 = 1 211 19 163 , iz kojeg izraunavamo C2 = Dobili smo sistem jednaina: , C1 = , C1 + 3C2 = 192 192 48 y ( 0 ) = C1 + C2 +
pa je traeno partikularno rjeenje
y=
19 x 211 3 x 1 2 x e + e x + + e3 x ( 2 x 1) . 192 192 3 9 16
5. Nai opte rjeenje jednaine y + y + y = e x sin x . Rjeenje. Karakteristina jednaina koja odgovara datoj jednaini je r 2 + r + 1 = 0 . Njena rjeenja su r1,2 =
pri emu su P0 ( x ) i Q0 ( x ) polinomi stepena nula, to jest konstante, dok je s = 0 jer broj
1 i 3 1 3 . Dakle, rjeenje homogene jednaine je = i 2 2 2 x 3 3 2 yh = e C1 cos 2 x + C2 sin 2 x . Odredimo partikularno rjeenje. Ono je oblika y p = x s e x ( P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x ) ,
1 i nije krojen karakteristine jednaine. Imamo: y p = e x ( A cos x + B sin x ) , pa je

yp = e x ( A cos x B sin x A sin x + B cos x ) ;
177
x y ( A cos x + B sin x + A sin x B cos x + A sin x B cos x A cos x B sin x ) = p =e
= e x ( 2 A sin x 2 B cos x ) .
Uvrtavanjem u jednainu dobijamo
x y ( 2 A sin x 2 B cos x A cos x B sin x p + yp + yp = e
A sin x + B cos x + A cos x + B sin x ) = e x sin x, odnosno, A sin x B cos x = sin x . Izjednaavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odmah dobijamo da je A = 1 i B = 0 , pa je y p = e x cos x .
Dakle, opte rjeenje jednaine je
x 3 3 x + y=e 2 C x C x cos sin 1 2 + e cos x . 2 2
6. Nai opte rjeenje jednaine y 2 y + 2 y = 2e x cos x , kao i ono partikularno rjeenje koje ispunjava uslove y ( ) = 0 , y ( ) = 0 . Naimo rjeenje homogene
2
Rjeenje.
jednaine
y 2 y + 2 y = 0 .
Odgovarajua
karakteristina jednaina je r 2 r + 2 = 0 . Rjeenja te jednaine su r1,2 = 1 i , pa je
yh = e1x ( C1 cos1 x + C2 sin1 x ) (koeficijent uz i je 1).
Opti oblik partikularnog rjeenja je y p = x s e x P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x , (jer je uz
cos x broj 2 to jest polinom stepena nula). U ovom sluaju je s = 1 jer je 1 1 i krojen
karakteristine jednaine. Dakle, y p = x e x ( A cos x + B sin x ) , pa je
yp = e x ( A cos x + B sin x + Ax cos x + Bx sin x Ax sin x + Bx cos x ) ;

x y ( 2 A cos x 2 A sin x + 2 B sin x + 2 B cos x p =e
2 Ax sin x Ax cos x + 2 Bx cos x Bx sin x ) .

Nakon uvrtavanja u polaznu jednainu imamo:
x x y p 2 y p + 2 y p = e ( 2 A sin x + 2 B cos x ) = 2e cos x , odnosno
2 A sin x + 2 B cos x = 2cos x , odakle, izjednaavanjem koeficijenata uz cos x i sin x dobijamo A = 0 i B = 1 . Znai, y p = xe x sin x , pa je opte rjeenje jednaine
y = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x ) .
Odredimo traeno partikularno rjeenje. Imamo: y ( ) = e C1 ( 1) + C2 0 + 0 = 0 , pa je C1e = 0 , odakle je C1 = 0 .
178
y ( x ) = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x C1 sin x + C2 cos x + sin x + x cos x ) ,

pa je (imajui u vidu da je C1 = 0 , sin = 0 , cos = 1 ):
y ( ) = C2 = 0 , pa je C2 = .
Dakle, traeno rjeenje je y = e x sin x ( x ) .

U zadacima 444.-455. nai opte rjeenje jednaina: y + 4 y = x 2 cos 2 x . 444. 445. 446. 447. 448. 449. 450. 451. 452. 453. 454. 455. 456.
y + 4 y + 4 y = ( x + 1) e2 x + cos 2 x .
y 3 y + 2 y = e3 x ( x 2 + x ) .
Nai ono rjeenje jednaine y y = x 2 + 1 koje prolazi kroz taku ( 0,1) i u toj taki
y + 4 y = sin 2 x + xe x . y + y = x 2 + sin x . y 2 y + y = e x cos x . y 3 y + 2 y = e x + 6e x . y + y = xe x cos x . y 4 y + 4 y = e2 x + x 2 . y 3 y + 2 y = ( x + 1) e2 x . y + 4 y = 2 x sin 2 x + 3cos 2 x . y 2 y + 2 y = 4e x sin x .
ima koeficijent pravca jednak 1. 457. Nai opte rjeenje jednaine y + y = sin x , kao i ono partikularno rjeenje koje
= 1 , y = 0 . 2 2 458. Nai ono rjeenje jednaine y 2 y + y = e 2 x koje prolazi takom ( 0, 0 ) i u toj taki ima tangentu paralelnu sa x osom.
ispunjava uslove y
179
Rjeenja
31 16 16 2 1. x +C . 2. 2 x e x + x 3 + C . 31 3 2 2 x 4. x + arctgx + C . 5. x x +C. 3 x 3 5 x 3 x 8. C . 7. 3ctgx 2tgx + C . ln 5 ln 3 1 10. 2e x + 2 + C . 11. e x x + C . 2x x +1 13. x 4arctgx + C . 14. x + ln +C. x 1
4 8 3. x 4 + x 8 + C . 7 3
6.
3 arcsin x + C .
ln b +C. 2b 2 x
9. 2(ab) x ln (ab ) +
x2 12. 2arctgx + C . 2
15.a) x ctgx + C . b) tgx x + C.
7 4 3 3 x2 5 1 2 3 2 3 2 1 + x 1 + x + C . 18. 16. ln 3 2 x + C . 17. arctg +C 4 14 8 10 5 8 5 2 4 3 12 9 3 19. ( x + 2 )3 ( x + 2 )3 + ( x + 2 )3 + C . 20. 3 1 x 4 + C . 8 5 2 16 1 1 1+ x 21. ln( x 2 3x + 10) + C . 22. ln 2 23. +C . +C. 4 1 x 3 ln 3 x 2 + x2 x3 1 2 1 x + arccos x + C . 25. cos + C . 24. 9 3 x 2 3 x 1 27. ( x3 2 x + 1) 3 28. ln tg + C . 26. +C . 1 2 2 ln x 1 29. ln sin x + C . 30. sin 6 x + C . 31. ln ( sin 2 x + 5 ) + C . 6 1 33. arctg ( tg 2 x ) + C . 34. 33 sin x + C . 32. -2 3 + cos x + C . 2 x2 3 3 3 3 x2 (arctgx )4 + C . 35. 36. ln x ln 2 x + x 2 ln x +C. 2 4 4 4 2 4 x3 x 2 x3 x 2 x4 x2 + ln x +C. 37. ln x +C . 38. 3 4 8 2 9 4
180
1 1 x3 1 x +C. 39. x 2 ln 1 x 2 + ln 3 3 3 1+ x
3
40.
ln x 1
x
+ ln
x 1 +C . x
41.
2 2 2 ln x + 1 42. +C. x (9 ln 3 x + 18 ln 2 x 24 ln x + 16 ) + C . 27 4x2 4x2 1 x2 x e2 x x2 + 1 x2 ln 2 x + 1 43. +C. 44. 2 x 2 2 x + 1 + C . 45. e +C. 8 4 2 4
46.
e (sin x + cos x) + C . 2 (x 2 2)sin x + 2 x cos x + C .
47.
2e (cos x + 2 sin ) + C . 5
x 2
48.
49. xctgx + ln sin x + C .
1 1 x 50. 2 + ctgx + C . 51. xarctgx ln(1 + x 2 ) + C . 2 2 sin x
52. a) -2 x 3 cos x + 6 x sin x + 12 x cos x 12 sin x + C . b) 3 2 3 x 2 cos 3 x + 2 3 x sin 3 54. tgx ln sin x x + C .
2 cos 3 x + 3 sin 3 x 2 x e . 13 e ax 58. a) a 2 sin 2 x 2a sin x cos x + 2 + C 2 a(a + 4)
x +C .
53.
arcsin x 1 + 1 x2 ln +C. x x
55. x + (1 + x )arctg x .
a cos bx + b sin bx ax e +C . a 2 + b2 3x (sin x + cos x ln 3) b) +C. 1 + ln 2 3
56.
57.
59.
x arcsin x
1 x sin x cos4 x 4 1 + sin x sin 3 x + C . 61. 5 5 3
1 + ln 1 x 2 + C . 2
3x 3 cos x sin 3 x 60. sin 2 x +C. 8 16 4

62. 64.
cos x 1 x + ln tg + C . 2 2 sin x 2 2
2
sin x 1 x + ln tg + + C . 2 2 cos x 2 2 4 x x x 1 arctg 65. + + +C. 2 2 2 3 12(x + 3) 24(x + 3) 6 3 1 7 2x 7 67. ln (x 2 7 x + 13) + arctg +C . 2 3 3
63. 69.
13 2 x + 13 1 ln +C. 13 2 x + 13 + 1
x 1 x + arctg +C. 4( x + 2) 4 2 2 1 x +1 66. arctg +C . 2 2
68.
1 x 1 ln +C. 4 3x + 1
70.
181
3 ln (x 2 4 x + 5) + 4arctg ( x 2) + C . 2
71.
2 4x 5 arctg +C. 13 31
73. ln( x 2 2 x + 2) + arctg ( x 1) + C . 75. 77.
2 4x 1 arctg +C. 7 7 1 7 1 + 4x 74. ln 1 + 3 x 4 x 2 + ln +C. 4 20 4(1 x)

72. 76.
1 1 2x 1 5 ln x 2 x 1 ln +C. 2 2 5 2x 1 + 5
1 4 2
ln
x2 2 1 +C. x2 + 2 + 1
4x 3 1 arcsin +C. 5 2
78. arcsin( 2 x 1) + C .
2x + 1 +C. 5 1 5x + 1 1 80. 5x2 2 x + 1 + ln + 5x2 2 x + 1 + C . 5 5 5 5

79. 2 1 x x 2 9arc 81.
x2 4x + 5 + C .
82. 84. 86.
1 4x + 3 3x ln + x2 + +C . 4 2 2
83. arcsin( x 1) + C . 85.

1 ln 2 x 3 + 4 x 2 12 x + 10 + C . 2
4x2 + 4x 3 1 2x + 1 ln + +C. 2 4 2 1 4x 1 2x2 x + 2 ln + + C; 4 2 2
x2 87. arcsin +C. 5 1 2x 1 . 89. C 5 + x x 2 + arcsin 2 21 x +1 91. C 3 2 x x 2 arcsin . 2

3 ( x 2) 93. ln
2 + 4 + 2x x2 88. C 2arctg . x 1 1 90. x 2 + x + 1 + ln x + + x 2 + x + 1 + C . 2 2 1 x4 92. ln +C. 4 x

3 ( x 1) 95. ln
x 1
+C.
x 1 1 94. ln 3 +C. 2 3x + 1
97. ln ( x 1) 2 x + 3 + C
x+2
+C.
96. ln
(x 1)6 (2 x 1)5
+C .
2 ( x 2) +C. 98. ln
x 3
99. x ln
( x 2) 4 + +C . 100. x + 3 ln( x 2 6 x + 10) + 8arctg ( x 3) . x 1

182
x 1 x3 + 28 ln x 4 + C . 102. 5 x + ln +C. 2 ( x 1)7 x2 1 1 103. x + ln x ln(2 x 1) 7 (2 x + 1)9 + C . 4 16 1 x 1 1 1 x 104. x + ln 105. arctgx + C . + ln +C. 4 x +1 2 1+ x x +1 x3 x3 x 106. + x 2 + 4 x + 8 ln x 2 + C . 107. 4 x + 8arctg + C . 3 3 2
101. x + 3 ln 108.
x3 1 ln x 3 + 1 + C . 3 3
8
109. ln
x3 x 1
3
(x + 1)2
+C .
110.
6x 7 +C . 2( x 3) 2
(x 1) + C . x2 + 4 x + ln 111. x 2
2 1 x + 1 x 2 113. ln +C . 3 x + 2 x 1
112.
1 1 x 1 1 + ln + arctgx + C . x 4 x +1 2 x 1 1 +C. x x2
114. 2 ln
115.
(x + 1)2 + ln
2
x 1 x2 + 1
arctgx + C . 116.
x2 + 1 1 7 + arctgx +C. ln 2 x 4 1 ( ) 1 x
x2 + 4 3 x 3 2 x 2 + arctg arctg +C . 2 2 2 x2 + 2 2
117. C 6 ln 119. 120. 122. 123. 124.
x 1 12 x 2 5 x 1 . x 2( x 3 x 2 )
118. ln
x( x 2) ( x 1)( x + 1)3 x2 + ln +C. x+2 2

( x 1)3 3( x 1) 2 2 x 1 + + x + C . 121. 2arctg x + 1 + C . 5 7 6 6 6 3 x x 6 x 5 3 x 2 + 2 x 33 x 66 x 3 ln 1 + 3 x + 6arcg 6 x + C . 7 5 2 5 2 3 4 7 2 (x + 1)2 3 (x + 1)3 + 6 (x + 1)6 ( x + 1) + 6 ( x + 1) 6 3 ( x + 1) 3 + C . 3 4 7 5 2 2 1 + x) 1 + x 1+ x 1 2 ( 63 (1 + x ) + + +C. 5 7 4 16
183
2 2 x +1 +1 x +1 1 arctg +C. 125. ln x + 2 + x +1 3 3

127.
x +1 1 t2 + t +1 2 2t + 1 2t . arctg + + 3 + C; t = 3 ln 2 t 1 x 1 3 (t 1) 3 3
126. 2arctg 1 x + C . 128.

2x + 3 +C . x
x3 2 x 2 x x 2 2 x x 129. + + x 2 x + 2 ln(1 + x ) + C . 3 5 2
130. x + 4 x + 1 + 4 ln x + 1 1 + C . 132.
131. 4
x + 2 1 2 2arctg
2 ln(2 z + 1 + 2 z 2 + z + 1); z 2 = x + 1 . z + z +1 3 6 x 1 6 6 133. C 66 x 2 x 6 x 5 6 x 7 3 ln 6 +C. 5 7 x +1

2
(z 1)2
x + 2 1 +C. 2
134.
3z + 3arctg ; z 6 = x . 2 z +1
135.
(3x + 1)2
2
+ 3 3 x + 1 + ln 3 3 x + 1 1 + C .
136. x x 2 2 x + 5 5 ln x 1 + x 2 2 x + 5 + C . 137. ( x 2 5 x + 20) x 2 + 4 x + 5 15 ln x + 2 + x 2 + 4 x + 5 + C .

1 5 2 x 2 5 x + 1 x 2 + 2 x + 2 + ln x + 1 + x 2 + 2 x + 2 + C . 6 2 1 7 95 145 35 2 2 139. x 3 x 2 + x x + 4 x + 5 + ln x + 2 + x + 4 x + 5 + C . 6 24 12 8 4 1 x +1 140. C (3 x 19) 3 2 x x 2 + 14 arcsin . 2 2 1 1 1 ( z 1)3 + ( z 1) 3 + + 141. ( z 1) 2 + ( z 1) 2 ( z 1) + ( z 1)1 + ln z 1 + C ; 8 3 2
138.
z = x + x 2 x + 2;
142.
1 x 2 x 2 + 5 x + 19 1 + 2 x x 2 4 arcsin +C . 6 12 x2 + 1 4 1 x + 2 x 2 1 ln x 2 + 1 + x 4 + 2 x 2 1 + C . 143. 2 4
184
144. 146. 147. 148. 149.
8 + 4 x 2 + 3x 4 2x + 1 9 2x + 1 145. C 1 x2 . 2 x x 2 + arcsin +C. 4 8 15 3 1 ( x 1) x 2 2 x 1 ln x 1 + x 2 2 x 1 + C . 2 1 1 (8 x + 1) 4 x 2 + x ln 8 x + 1 + 4 4 x 2 + x + C . 2 8 x +1 x +1 1 2 x x 2 + arcsin +C. 2 2 2x + 1 2 7 2x + 1 x + x + 2 + ln + x2 + x + 2 + C . 4 2 2 2 +2 x 2 + x + 1 . x +1

151.
150. C ln
2
1 x2 x + 1 x + 1 ln +C. 2 2 2 2 x x + 1 x 1 x x +1 x 1
x2 x + 1 x + 2
x + 2x +C . x +1 1 1 1 + x2 + 1 2 154. C 2 x + 1 + ln . 2x 2 x x 1 156. arcsin +C. x 2

152. 158. 159.
1 5 2 3 x2 1 z z + z + C; z = . x 5 3 1 1 1 155. x 2 + 2 x arcsin +C. 2 2 x +1 2( x + 1) 1 2 x 157. arccos +C. 2 x 2

153.
3x 5 20( x 1) 2
x 2 + 3x + 1
( x + 1) 5 + 2 x 2 + 3x + 1 11 ln +C . x 1 40 5
3 x 23 x + 3 160. 3ln + +C. 2 3 3 + x + x 1 2 ( 1 )
2 x2 2 x + 1 +C . x
2 1 1 x2 + C . 162. 1 + x 161. C x 1 x 2 arcctg +C . 2 x 2 + x 2 1 2 3 1 1 + 2 x 1 163. (x 2 + x ) 8 x 2 + x + 8 ln( x + 1 + x ) + C . 3 2x2 1 1 + x2 1 4 x 4 + 1 + 1 1 +C. arctg 4 x 4 + 1 + C . 164. 165. ln 3 4 4 3x 4 x +1 1 2 5 3 1 2 5 1 166. x 5 x + x x + 1 ln( x + x 2 + 1) + C . 24 3 16 6
185
167. C
4 + 3x 3 8 x(2 + x )
2 3 3
12 x13 312 x 10 312 x 7 12 x 4 +C. + 168. 12 13 10 7 4
1 z 1 3 1 + 2z ln + arctg + C , z = 3 1 + x5 . 2 5 3 z + z +1 5 3 170. (4 x + 4 x 3) 1 + 4 x + C . 7 2 24 6 5 36 2 6 8 6 171. x x + x x + x x + x 2 x + x 2 6 x5 + C . 3 11 13 5 17 z 1 2z + 1 172. 6 z + 2 ln 2 3arctg + C; z = 3 1 + x5 . 2 3 z + z +1 8 5 1 1 173. 3 1 + x 3 3 1 + x 3 + C . 8 5 3 t 1 1 + x3 1 3 2t + 1 174. C ln . + arctg t . t = 3 x 3 t2 + t +1 3
169.
175. 177.
1 1 x4 + 1 1 + +C. ln 8 1 1 x4 2x4
176.
x 1 x + x 2 1 ln x + x 2 1 + C 2 2
1 t 2 +1 3 3 +2+t 1 2x x 2 1 ln 2 + ln + arctgt + C ; t = 2 t + 4t + 1 6 x 3 2t 1 t2 + C; t = x 2 + 2 x + 2 x . 178. t + ln 2 t 1 1+ x x 2 1 179. ln . + arctgt + C ; t = x (t 1) t 2 + 1 2t 1
180. C
1 3 x . 3 3+ x
181. ln
x 1 3 x +C . x 1 + 3 x
x2 4x + 3 1 2 arcsin ; x < 1 x > 3 . 182. C x 1 x2 x 1 184. ln sin x + cos x + C . 2 2 3 tgx 1 3 2tgx + 1 186. ln arctg +C. 2 6 3 tg x + tgx + 1 3
186
183.
1 + 2x 1 + 2x arctg +C. 1 2x 1 2x x 185. arctg (2tg + 1) + C . 2 1 187. +C. x 2 tg 2
x 188. arctg 1 + tg + C . 2
x 5 +C. 189. ln 2 x tg 3 2 tg
190. C
1 . 2(1 cos x) 2
191.
1 2 2
ln
2 + sin 2 x +C. 2 sin 2 x 5tg
192.
1 3tgx arctg +C. 15 5
x +1 4 3x 5 2 193. ln sin x 3 cos+ 3 arctg +C. 5 5 6 2 tg 2 x 1 x 195. x tg + C . 196. arctg +C. 2 2 2

198. ln(1 + sin 2 x) + C . 199.
1 5 sin x ln +C. 4 1 sin x
194. C
x 3 ln sin x + 2 cos x . 5 5 1 2 sin 2 x 197. ln +C. 2 2 2 + sin 2 x
200.
1 (tgx + ln tgx ) + C . 2
201.
203.
205. 207. 209. 210. 213. 215.
a cos x + a 2 1sin x ln +C 1 + a cos x a 2 1 1 202. . ln tgx x + C . 2 2 1 a x arctg 2 0 < a < 1: tg +C 2 1 a 1+ a 2 x cos 1 1 2 + C , sin 0 . ln 204. arctg (2tg 2 x + 1) + C . sin cos x + 2 2 x sin 4 x sin 3 2 x x 206. + +C. x tg + C . 16 64 48 2 1 cos 2 x cos 3 2 x cos 5 2 x C + . 208. C cos 6 2 x . 64 96 320 12 1 1 1 1 1 x sin 2 x sin 4 x + sin 6 x sin 8 x + C . 4 8 32 24 64 3 5 sin x sin x 1 x 1 x x sin 4 x +C . 211. cos8 cos 6 + C . 212. +C. 3 5 4 2 3 2 8 32 ctg 2 x x 3 x x x C ln sin x + C . 214. C 3tg + tg 2 + tg 3 + 3 ln cos + x . 2 3 2 3 3 3 2 2 5 3 tg x tg x ctg x ctg x ln cos x + C . 216. C x + ctgx . 4 2 5 3 1 a > 1: 1
187
1 1 1 1 1 (cos 8 x + 4 cos 2 x ) . 218. sin x + sin 3 x + sin 7 x + sin 9 x + C . 16 4 12 28 36 3 x 3 5x 3 7x 3 11x 219. cos cos cos + cos +C. 2 6 10 6 14 6 22 6 3 cos 2 x cos 8 x 5x x 220. 221. sin + 3 sin + C . +C. 5 4 16 6 6 3 x 1 sin x sin 5 x sin 7 x 223. 222. cos cos x + C . + +C. 2 3 2 2 20 28 3 3 1 3 1 224. C cos 2 x + cos 4 x + cos 6 x cos8 x + cos12 x . 16 64 48 128 192 225. arccos 2 sin x + C . 226. ln2. 227. e 2 e 2 . 4 4 100 228. 0. 229. . 230. ln . 231. . 3 4 3
217. C
5 232. 2 ln 2 ; 3
233. 2 237.
234. ; 238.
32 ; 3
235. ln
e + 1 + e2 ; 1+ 2
236. 239.
32
2 + ln(2 3 ) ; 2 4 243. ; 3
240. 1 + ln 244. 4
2(e + 1) ; 2e 2 + 1
246. 1; 250.
247. 6 2e ;
e 2 ; 251. 5 1 3 254. 9 4 3 + ln ; 36 2 2 3 257. ; 258. 16
a 2
4
2+ 3 2 ; + ln 1+ 2 3 241. arctge ; 242. 2 3 1 ; 12 4 1 1 + ln 2 . 245. 6 9 3 9 2 248. 1 ; 249. 1 ; e 2 33 141a a 3 252. ; 253. 2 ln 2 ; 20 4 1 255. 1 ; 256. (e 2 + 1) ; 2 2 2
259. 1; 260. 1;
1 ; 6
1 261. ; 2
262.
x 2003 dx = 0 , zbog neparnosti podintegralne funkcije, pa je cos 2 x
rjeenje 2.
188
263. 8 ln 3 15 ln 2 + 266. 4 ;
7+2 7 . 9 1 272. ; 2 3
13 ; 264. 8
a2
2 ln( 2 + 1) ;
265.
267.
1 ; 2
1 3 ln(2 + 3 ) ; 2 2 1 268. ; arctg 5 5 2 271. 10 ; 3 16 4 3 32 4 3 274. i ; + 3 3 3 3
269. ln
1 270. 4 ; 2 4 4 273. 2 + : 6 ; 3 3
275. 278.
32 ; 3 2 + ln(1 + 2 ) ; 2
276. 36; 279. ln 2 ; 282.

31 ; 4 1 1 9 e 25 4
5 4
2 3 277. 16 + ln(2 + 3 ) ; 3 32 280. ; 3
281. 2 2 :
2167 ; 375
283. ( y 2 2 y + 2)dy +
0 2
5 2
9 2
9 y 697 dy = ; 2 48 5
284.
285.
286. arctge 289. 292.

e 1; 2 2597 ; 20
3 287. 5 arcsin 4 ln 2 ; 5 8 290. ln 3 ; 9 7 294. . 96
288. 2(1 + ln 2) 291.

1 3 ; + ln 3 2
295. 1 ; 299. 303. 306. 310.
296. 3; ; 300.
298. divergira; 302. divergira; 305. 309. 1.
2
8
2
b ,a > 0 ; a + b2
33 2 .
Divergira.
2 ; 3 3 1 304. ln(a + a 2 + 1) , a 0 ; a 2 1 307. . 308. . ln 2 3

311.
5 ; 64 1 297. ; 2 1 301. ln 2 ; 4
293.
. 6 3 Divergira. 313. 1
2
8
312. 316. 1 ln 2 ;
314. 2 .
189
315. divergira;
317. Divergira. 318. Divergira. 319. Konvergira. 320. Divergira klasino i V.P. 321. Divergira klasino, konvergira u smislu V.P. 322. Konvergira u klasinom smislu a samim tim konvergira i u smislu V.P. 323. Divergira klasino, konvergira u smislu V.P. 324. 0; 325 . 326. 2. 327. . 2 1 1 3 328. . 329. 3 . 330. P = + 1 = . 331. divergira; ln 2 2 2 32 1 ; 335. ; 332. 2, 333. divergira; 334. 4 3 10 4 336. ; 337. ; 338. ; 339. 14 ; 7 7 3 3 3 33 9 340. 341. 6 ln 3 u klasinom i V.P. smislu. 2 2 342. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu. 343. Divergira u klasinom smislu, divergira i u V.P. smislu. 344. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka nuli u V.P. smislu. 5 345. u klasinom i V.P. smislu. 2 346. Divergira u klasinom smislu, konvergira ka 1 u V.P. smislu. 3 347. Povrina je beskonana. 348. . 2 4 2 +1 349. Povrina je beskonana. 350. P = . 3 2 351. x + C = . 352. C ( x 2 1) = y 2 + 1 . 353. 10 x + 10 y = C . x 2y 1 tg 2 e y 1 x y x 355. ln tg = 2sin + C . 356. ln y = C tg , C = 1 . 354. ln y = x + C . e 2 4 2 357. arctgy = arctgx + C , C = . 358. cos y = C cos x, C = 2 . 4 y x 359. C 360. 2 =C. = y b, C = 1 b 2 . y + x2 xb + 1 361. e = Cy .
y x
362. y = x + xeCx .
190
363. y 2 = 2 x 2 ( ln x + C ) .
x+ y x 1 y 2 + 5 xy x 2 1 2 y + 5 29 x 364. 2 ln + = ln x + C . 365. ln ln = ln x + C . x x+ y x2 2 2 2 y + 5 + 29 x 1 y 1 3. 366. z + ln (1 + 9 z 2 ) = 2 ln x + 3 + C , z = 3 x+3 2 8 1 367. y ln 3 x + 3 y + 1 = x + C . 3 9 3 2 2 369. 2 ( y 3) 2 ( y 3)( x 1) + ( x 1) = C .
( (
) )
4 2 2 x y ln 3 x 6 y + 2 = C . 3 3 9 370. y1 = 0, y2 = Cx, C = 1 .
368.
y 2 + x2 3 1 1 y 1 y = C , C = 1 . 371. ln x + ln 2 ln 2 + = ln x + C , C = ln 3 . 372. y+x 4 12 12 x 12 x

373. 1. rjeenje y + y 2 + x 2 = C ; 2. rjeenje y + y 2 + x 2 = x 2C , C = 1 + 2 . 374.
1 y 1 y = ln x + 1 + C , C = ln 2 + . ln + 1 + 2arctg 2 x +1 2 2 x +1
2
375. y = Ce2 x + 2 x 1 .
1 378. y = e x C + ln x + x 2 . 2 x x 381. y = Ce + e 1 .
3
376. y = Ce x +
2 1 2 1 ( cos x + sin x ) . 377. y = e x C + x . 2 2
379. y = Ce sin x + sin x 1 .
380. y = x 2 ( Ce1/ x + 1) .
382. x = Cesin y 2 (1 + sin y ) - linearna po x . 384. x = Ce 2 y +

1 2 y 2 + 2 y + 1) - linearna po ( 4
y2 383. x = Cy + - linearna po x . 2 x.
385. y = ( C + e x ) (1 + x ) .
4
386. y 4 = 4 xy + C - linearna po x . 388. y = ( b 1) e a x + 1 . 389. y =

x . cos x
387. y = x + 1 x 2 , x [ 1,1] . 390. y =
x +1 ( ln 2 1 + x ln x + 1 ) . 391. y = xarctgx . x 1 x +1 2 + x 1 x 2 + arcsin x , x [ 1,1] . 392. y = 2 1 x 2 1 1 1 394. 2 = Ce2 x + x 2 + . 395. y = . Cx + 1 + ln x 2 y
5 3 1 393. y = e x ( 2 + x 3 ) . 3 3
396. 4 y 4 = Ce2 x + 4 x 2 .
191
397. y cos x ( C + x ) = 1 .
398. y =
x4 2 ln Cx . 4
399.
y=
1 . ( x + 1) ( C + ln x + 1 )
401. y = 403.
3 4
400. 3 y = C 4 x 2 1 + x 2 1 .
2e x . C + e x ( cos x + sin x )
8 x 3
404. x 2 = y 2 ( 2 y 2 ) - Bernoullieva po x.
2 . e + 2x +1 3 1 406. y 2 = e 2 x + x 2 + x . 2 2 y2 =
2x
sin x + 1 402. y = . cos x ( C + sin x )
y = Ce
3 9 + x2 x + . 4 32
405.
407. y = x 2 cos y - Bernoullieva po x. 2 2 x - singularno rjeenje. 408. y = Cx C 2 - opte rjeenje, y = 4
409. y = Cx + sin C - opte rjeenje, y = 1 x 2 x arccos x + x , x [ 1,1] - singularno rj.. 410. y = Cx 3C 3 - opte rjeenje, 81y 2 = 4 x3 - singularno rjeenje. 411.
(x + C) + 4 y = x 2( x + C)
2
- opte rjeenje, y = 2 x i y = 2 x - singularna rjeenja.
p2 p3 412. x = C 2 , y = 2C , p 1 - opte rjeenje, y = 0 - singularno rjeenje. p +1 1 p4

413. y = Cx + 2 (1 C 3 ) 3 - opte rjeenje, 414. x = C
1
y 3 x 3 = 2 2 - singularno rjeenje.
y C - opte rjeenje, y = 4 x - singularno rjeenje. y 415. y = Cx eC - opte rjeenje, y = x ln x x - singularno rjeenje.

416. y = Cx + C + C - opte rjeenje,
2
( x + 1) y=
4
- singularno rjeenje.
417. x =
2 (C p ) C p + ln p , p > 0 - opte rjeenje. , y= 2 p p
192
4 2 2 2 1 8 3 2 2 p + p + ln p 1 + C , y = p 2 p + p + ln p 1 + C , p 1 - opte 9 3 3 3 27 3 3 5 rjeenje, y = x + - singularno rjeenje. 27 x 3 2 2 2 2 2 2 420. y + x = 2a ln Cx . 421. y = Ce . 419. x + y = C . 2 2 C 422. ( x 2 + y 2 ) = C ( y 2 + 2 x 2 ) . 423. y = 2 . x 2 y 424. 4 x + =C. 425. x 4 x 2 y 2 + y 4 = C . 426. xe y y 2 = C . x 3 2x 2 427. x 2 + 428. x 2 y = 3C . 429. x 2 + =C. x2 y ) = C . ( 3 y
418. x =
x2 1 xy = C . 431. x 2 y x + y 2 + y ln y = Cy . 2 y 432. Opte rjeenje: 6 x 2 y + 2 y 3 12 x 4 3x5 = Cx3 . Partikularno rjeenje: 6 x 2 y + 2 y 3 12 x 4 3 x5 = x3 . 1 434. x + C2 = arctg y C1 , za C1 > 0 . C1
430.
y = x + C2 ,
x + C2 =
435. y =
za C1 = 0 .
1 C1 y 1 ln , C1 < 0 . 2 C1 1 + C1 y
1 436. y = C1 sin x x sin 2 x + C2 . 2
C1 . cos ( x + C2 )
2
439. C12 y = ( C12 x 2 + 1) arctgC1 x C1 x + C2 .
437. y = ln cos 2 ( ln x + C1 ) + C2 .
438. 2 ( C1 y 1)
3/ 2
= 3C1 x + C2 .
440. Opte rjeenje u parametarskom obliku je x ( t ) = et + t ,
t2 t3 t 3 y ( t ) = e2t + 1 + C1 et + + C1t + C2 . 6 2 4 2 Partikularno rjeenje se odreuje tako to uoimo da za t = 0 je x = 1 , pa uvrtavanjem t = 0 u izraz za y dobijamo y (1) = 3 / 4 + C1 1 + C2 = 1 , to jest
C1 + C2 = 11 dy dy dt 1 . y ( x ) = = = yt , pa je 4 dx dt dx xt
193
1 1 1 = ( C1 1) = ( C1 1) = 1 . C1 = 3 , Odavde je 1+1 2 xt ( 0 ) 11 1 C2 = 3 = . Partikularno rjeenje je dato u parametarskom obliku sa: 4 4 t2 t3 1 t 3 x = x ( t ) = et + t , y = y ( t ) = e2t + + 2 et + + 2t . 6 4 2 4 2 y (1) = yt ( 0 )
441. Opte rjeenje je y = C1 x C1e x + C2 , integralna kriva je y = 1 .
3 1 442. Opte rjeenje je e + C1 = ( x + C2 ) , partikularno e = x + . 4 2 443. Opte rjeenje je y = arctg ( C1 x + C2 ) , partikularno y = arctg ( 2 x + 1) .
y
2 2
pa
je
444. y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x + 445. 446. 447. 448. 449. 451. 452. 454. 455. 457.
1 2 1 1 x sin 2 x . 4 8 4 1 1 1 y = C1e 2 x + C2 xe 2 x + x + x 2 e 2 x + cos 2 x . 2 8 6 1 y = C1e x + C2 e 2 x + ( x 2 2 x + 2 ) e3 x . 2 1 1 y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x x cos 2 x + ( 5 x + 2 ) e x . 4 25 x y = C1 cos x + C2 sin x + x 2 2 cos x . 2 x x x y = C1e + C2 xe e cos x . 450. y = C1e x + C2 e2 x + e x xe x . 1 y = C1 cos x + C2 sin x + e x ( ( 5 x 2 ) cos x + (10 x 14 ) sin x ) . 25 1 1 453. y = C1e x + C2 e 2 x + x 2 e 2 x . y = C1e 2 x + C2 xe 2 x + x 2 e 2 x . 2 2 1 7 y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x x 2 cos 2 x + x sin 2 x . 4 8 5 3 y = e x ( C1 cos x + C2 sin x 2 x cos x ) . 456. y = e x e x + x 2 3 . 2 2 x 458. y = e2 x e x xe x . y = cos x + sin x cos x . 4 2
194
LITERATURA
(1) Blagota Lui, Matematika, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1998. (2) Momilo Uumli, Pavle Milii, Zbirka zadataka iz vie matematike I, Nauna knjiga,Beograd, 1984. (3) G. N. Berman, Zbirka zadataka iz matematike analize, prevedeno sa petnaestog sovjetskog izdanja, Nauna knjiga, Beograd, 1967. (4) G. S. Baranenkov, B. P. Demidovi, V. A. Jefimenko, S. M. Kogan, G. L. Lunc, E. F. Porneva, E. P. Syeva, S.V. Frolov, R. J. ostak, A. R. Janpoljskij, Zadaci i rijeeni primjeri iz vie matematike s primjenom na tehnike fakultete. Prevedeno sa sovjetskog izdanja, Tehnika knjiga, Zagreb, 1968. (5) M. Ivovi, B. Borii, D. Azdejkovi, I. Spasi, Matematika kroz primjere i zadatke sa elementima teorije, Ekononski fakultet,Beograd, 1996. (6) Dr Rade Daci, Via matematika, Nauna knjiga, Beograd, 1972. (7) Boko ego, Matematika za ekonomiste, Potecon d.o.o., Zagreb, 2000. (8) Minorskij B. M., Sbornik zada po visej matematike, Nauka, Moskva, 1969.
195
SADRAJ
1.
TU UT TU
Neodreeni integral .......................................................................................................... 1 1.1. Definicija i osnovne osobine neodreenog integrala ................................................. 1 1.1.1. Osnovne osobine neodreenog integrala ........................................................... 1 1.1.2. Tablice osnovnih integrala ................................................................................. 1 1.1.3. Rjeavanje integrala neposredno koristei tablice i osnovna svojstva neodreenog integrala (direktna integracija) ...................................................................... 2 1.1.4. Zadaci za samostalan rad.................................................................................... 6 1.2. Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije) ................................................. 7 1.2.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 15 1.3. Metoda parcijalne integracije ................................................................................... 16 1.3.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 25 1.4. Rekurentne formule .................................................................................................. 26 1.4.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 28 1.5. Integracija racionalnih funkcija................................................................................ 28 Ax + B dx ......................................................................... 29 1.5.1. Integral oblika 2 x + px + q Ax + B 1.5.2. Integral oblika dx .................................................................. 33 mx 2 + px + q Ax + B 1.5.3. Integracija racionalnih funkcija oblika: dx ............................ 36 k 2 + + x px q ( )
TU UT UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT
1.5.4. Integracija sloenijih racionalnih funkcija ....................................................... 39 1.5.5. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 44 1.6. Integracija nekih iracionalnih funkcija..................................................................... 45 r1 r2 s1 ax + b s2 + ax b , 1.6.1. Integral oblika R x, ,...dx ......................................... 45 cx + d + cx d Pn ( x ) 1.6.2. Integral oblika ........................................................................ 48 ax 2 + bx + c
TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT
1.6.3.
TU UT TU TU
Integral oblika
ax + bx + cdx ..................................................................... 51
2
UT
( x )
dx
n
ax 2 + bx + c
UT
................................................................. 53
196
1.6.5.
TU UT TU
Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 56

UT
1.7.
TU UT TU TU
Integral binomnog diferencijala

UT TU
x (a + bx )
m
n p
dx .................................................. 57
UT
1.7.1. 1.8.
TU UT TU TU TU UT TU
Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 61
Integral oblika
UT TU
R(x,
UT
ax 2 + bx + c dx ................................................................... 62
UT UT UT
1.8.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 66 1.9. Integracija nekih trigonometrijskih funkcija ............................................................ 66 1.9.1. Integral oblika R (sin ax, cos ax ) dx , ............................................................... 66
TU UT TU UT
1.9.2.
TU UT TU
Integral oblika sin m x cos n xdx ...................................................................... 72 Integrali oblika: sin mx cos nxdx,
TU TU UT UT UT UT
1.9.3.
TU UT TU UT
sin mx sin nxdx, cos mx cos nxdx ......... 74
1.9.4. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 75 2. Odreeni integral ............................................................................................................ 77 2.1. Definicija odreenog integrala ................................................................................. 77 2.2. Osobine odreenog integrala. Newton-Leibnizova formula .................................... 78 2.2.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 80 2.3. Metode integracije u odreenom integralu .............................................................. 80 2.3.1. Metoda smjene ................................................................................................. 80 2.3.2. Metoda parcijalne integracije ........................................................................... 84 2.3.3. Zadaci za samostalni rad .................................................................................. 87 2.4. Primjena odreenog integrala .................................................................................. 88 2.4.1. Zadaci za samostalan rad.................................................................................. 95 3. Nesvojstveni (uopteni) integrali ................................................................................... 97 3.1. Integrali sa beskonanim granicama ........................................................................ 97 3.1.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 107 3.2. Integral neograniene funkcije ............................................................................... 109 3.2.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 116 4. Diferencijalne jednaine prvog reda ........................................................................... 118 4.1. Diferencijalne jednaine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim ..................... 119 4.1.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 124 4.2. Homogene diferencijalne jednaine prvog reda ..................................................... 125 4.2.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 134 4.3. Linearne diferencijalne jednaine prvog reda ........................................................ 135 4.3.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 140 4.4. Diferencijalne jednaine koje se svode na linearne diferencijalne jednaine ........ 141 4.4.1. Bernoullieva diferencijalna jednaina ............................................................ 141 4.4.2. Cleroova diferencijalna jednaina .................................................................. 146 4.4.3. Lagrangeova diferencijalna jednaina............................................................ 148 4.4.4. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 152
TU UT TU TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT
197
4.5. Ortogonalne trajektorije ......................................................................................... 153 4.5.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 156 4.6. Jednaine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator .............................. 156 4.6.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 163 5. Diferencijalne jednaine drugog reda ......................................................................... 164 5.1. Diferencijalne jednaine drugog reda koje ne sadre y (ili x) ................................ 164 5.1.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 169 5.2. Diferencijalne jednaine drugog reda sa konstantnim koeficijentima ................... 170 5.2.1. Zadaci za samostalan rad................................................................................ 179 Rjeenja ................................................................................................................................. 180 LITERATURA ..................................................................................................................... 195
TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT
198

Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka Zadataka Iz Matematike II Dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

d ( f ( x)) = f ( x) + C ; a f ( x)dx = a f ( x)dx , a je konstanta; [ f ( x) g ( x)]dx = f ( x)dx g ( x)dx . dx = x + C ;

1.1.2. Tablice osnovnih integrala 1.

ax +C ; a >0 ln a 6. sin xdx = cos x + C ;

cos xdx = sin x + C ;

1 x2 dx 11. = arctgx + C ; 1 + x2 dx 12. 2 = ln x + x 2 1 + C x 1

Rjeenje. Koristei tablicu integrala, stavljajui n = 7 , imamo x 7 +1 x8 7 x dx = + C = +C. 7 +1 8 2. Izraunati integral

Rjeenje. Podintegralnu funkciju 1 integrala ( n = ) imamo 2

x moemo napisati kao

Rjeenje. U ovom sluaju podintegralna funkcija je oblika

Rjeenje. Ovaj integral jednak je zbiru dva tablina integrala ( a = 7 i a = 2 ), pa imamo 7x 2x x x ( 7 + 2 ) dx = ln 7 + ln 2 + C .

Rjeenje. Analogno kao u prethodnom zadatku je x 2 x 2x 3 2 x x +C = x . dx = 2 3 dx = 3 ( ln 2 ln 3) 2 3 ln 3

10. Izraunati integral

Rjeenje. Kako je 3 3x 2 = 3(1 x 2 ) , to je

12. Izraunati integral

13. Izraunati integral

16. Izraunati integral

17. Izraunati integral (sin

1.1.4. Zadaci za samostalan rad

2. 4. 6. 8. 10. 12. 14. b)

1 x2 x x dx ; 3 cos 2 x 2 sin 2 x 7. dx ; cos 2 x sin 2 x

e2 x 1 11. x dx ; e +1 x2 3 13. dx ; 1 + x2 15. a) ctg 2 xdx ;

x xe x + 2 x 3 dx ; x x4 1 + x 2 dx ; 3 1 x 2 dx ; 3x + 5x 15x dx ; e x x e ( 2 )dx ; x3 x3 + x 2 1 + x 2 dx ; x2 + 1 x 1 dx ; 2 tg xdx ;

Rjeavanje integrala metodom smjene (supstitucije)

2 x + 5 = t4 t 4 5) 1 3 ( x2 1 3 4t dt = 4 (t 8 10t 4 + 25 1)t 2 dt = dx = dx = 4t dt = 4 t x+5 x = t4 5

Sabirajui ova dva integrala 3 3 2 2 2 ( 1) ( 2) x + x +C . 3

x = at dx adt 1 dt 1 1 x = = adt = 2 = = arctgt + C = arctg + C. dx x2 + a2 2 2 a a a (1 + t ) a (1 + t ) a x t= a

Rjeenje. Ovaj integral ima podintegralnu funkciju oblika

10. Izraunati integral

Zapamtite kao tablini integral: dx 2 2 x 2 a 2 = ln x + x a + C . 11. Izraunati integral

12. Izraunati integral

2x + 5 t = x 2 + 5 x + 29 = dt = ln t + C = ln( x 2 + 5 x + 29) + C. dx = x 2 + 5 x + 29 dt = (2 x + 5)dx t

tdt dx = x 2 + 2 x 9 = t 2 = = t + C = x 2 + 2 x 9 + C. t x + 2x 9 2( x + 1)dx = 2tdt

16. Izraunati integral

18. Izraunati integral

3 2 cos xdx = cos x cos xdx =

t3 sin 3 x sin x = t = (1 t 2 ) dt = t + C = sin x + C. cos xdx = dt 3 3

21. Izraunati integral tg 3 xdx .

1.2.1. Zadaci za samostalan rad

Rijeiti integrale primjenom metode smjene: 16.

18. 20. 22. 24. 26.

x+2 2x 3 21. 2 dx ; x 3 x + 10 dx 23. ; x ln 4 x 1 1 25. 2 sin dx ; x x

1 x ln x dx 28. ; sin x 30. sin 5 x cos xdx ;

29. ctg xdx ; 31.

3 + cos x cos xdx 34. ; 3 sin 2 x

sin x cos x dx ; sin 4 x + cos 4 x

Metoda parcijalne integracije

v( x)du ( x) jednostavniji za izraunavanje od polaznog integrala, kao i to da iz datih

v( x)du ( x) . Izraz pogodno odabrane funkcije u

Rijeeni primjeri 1. Izraunati integral

Rjeenje. U ovom integralu emo staviti u = ln 2 x , pa je dv = xdx . Odavde je

1 a2 dobijamo konaan rezultat = b2 a 2 + b2 1+ 2 a ax + e ( a cos bx b sin bx ) I = eax cos bxdx = +C . 2 2 a +b

pa nakon mnoenja jednakosti sa

arcsin xdx = x arcsin x +

1.3.1. Zadaci za samostalan rad

Rijeiti integrale primjenom metode parcijalne integracije: 36.

x ln xdx ; 38. (x + x )ln xdx ;

ln( x 1) x 2 dx ; ln x 42. 3 dx ; x 44. x 2 e 2 x dx ;

x ln xdx ; 1 x 39. x ln dx ; 1+ x 41. x ln xdx ;

46. e x sin xdx ; 48. 50.

47. e cos xdx ; 49.

sin x dx ; 52.a) x sin x dx ; b) sin x

sin x ; 51. arctgxdx ;

cos x dx ; 56. e cos 3 xdx ; 58. a) e sin xdx ;