Matematika Višestruki Integrali

MATEMATIKA
Nermin Okii
Vedad Pai
MATEMATIKA II
2014
MATEMATIKA
Sadraj
3 Viestruki integrali
3.1 Integralne sume . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2 Denicija viestrukog integrala . . . . . . . . . . . . . . . .
3.3 Osobine integrabilnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . .
3.4 Dvojni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.4.1 Dvojni integral po pravougaonoj oblasti . . . . . . .
3.4.2 Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . .
3.5 Trojni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.5.1 Trojni integral po oblasti pravouglog paralelepipeda
3.5.2 Trojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . . .
3.6 Jacobijeva determinanta . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.7 Smjena promjenljivih u dvojnom integralu . . . . . . . . .
3.8 Smjena promjenljivih u trojnom integralu . . . . . . . . . .
3.9 Primjena viestrukih integrala . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
83
83
86
88
90
90
93
97
97
100
102
105
109
114
Poglavlje 3
Viestruki integrali
3.1
Integralne sume . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
83
3.2
Definicija viestrukog integrala . . . . . . . . . .
86
3.3
Osobine integrabilnih funkcija . . . . . . . . . . .
88
3.4
Dvojni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
90
3.5
3.4.1
Dvojni integral po pravougaonoj oblasti . . . . . . 90
3.4.2
Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . . 93
Trojni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
97
3.5.1
Trojni integral po oblasti pravouglog paralelepipeda 97
3.5.2
Trojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . . 100
3.6
Jacobijeva determinanta . . . . . . . . . . . . . .
102
3.7
Smjena promjenljivih u dvojnom integralu . . .
105
3.8
Smjena promjenljivih u trojnom integralu
. . .
109
3.9
Primjena viestrukih integrala . . . . . . . . . . .
114
U ovoj glavi bavit emo se konceptom odreenog integrala za funkcije

vie varijabli i to uglavnom za funkcije dvije i tri varijable. Funkciju jedne
varijable smo integrirali du nekog segmenta, dok e integracija funkcije dvije
varijable biti nad oblau u 2D prostoru, a integracija funkcije tri varijable e
biti nad nekom zapreminom u 3D prostoru. Pored tehnika izraunavanja ovih
integrala, prezentovaemo i primjene ovih integrala za raunanje povrina
ravnih likova, zapremina, kao i neke zikalne interpretacije.
3.1
Integralne sume
Posmatrajmo proizvoljnu zatvorenu oblast D, n-dimenzionalnog euklidskog

prostora. Sa mes(D) emo oznaavati mjerni broj veliine oblasti D (u sluaju dvodimenzionalne oblasti to je povrina, za trodimenzionalnu oblast to
je zapremina).
83
3.1. Integralne sume
Denicija 3.1.1
Podjelu oblasti D nazivamo pravilnom ako se sastoji od dijelova (elija)
te oblasti koji zadovoljavaju sljedee osobine:
1. svaka elija je ograniena i ima ogranienu veliinu,
2. Dvije razliite elije nemaju zajednikih unutranjih taaka. Zajednike take dviju razliitih elija mogu biti samo granine take
tih elija,
3. svaka taka oblasti D pripada bar jednoj eliji,
4. svaka ograniena gura koja sa svojom granicom lei u oblasti D
moe se sastojati iz konanog broja elija.
elija podjele
(a) Pravilna podjela
(b) -elija pravilne podjele
Denicija 3.1.2
eliju jedne podjele nazivamo -elijom ako oko nje moemo opisati sferu
prenika . Pravilna podjela se naziva -podjelom ako je svaka njena
elija -elija.
Jasno je da su u jednoj -eliji bilo koje dvije take na rastojanju manjem
ili jednakom . Podjele emo ozanaavati uobiajeno sa . Razliite podjele
iste oblasti mogu se porediti ili biti neuporedive.
84
Denicija 3.1.3
Podjela 2 je produenje podjele 1 ako pri prelazu na podjelu 2 svaka
elija podjele 1 ostaje nepromjenjena ili se dijeli novom pravilnom podjelom. Takoe kaemo u tom sluaju da je podjela 2 nija od podjele
1 .
y
(c) Podjela 1
(d) Finija podjela 2
Slika 3.1: Prelaz iz jedne podjele u niju podjelu.

Denicija 3.1.4
Neka je D proizvoljna zatvorena oblast i neka njena pravilna podjela.
Neka je funkcija f (X) ograniena na D. Integralnom sumom funkcije f
u oblasti D nazivamo svaku sumu oblika
S=
n
X
f (Xi )mes(i ) ,
i=1
gdje su i (i = 1, ..., n) elije podjele , Xi i (i = 1, 2, ..., n) proizvoljne take.

Uporedo sa integralnim sumama funkcije f posmatrat emo i tzv. gornje
i donje integralne sume:
S=
n
X
i=1
gdje su
mi mes(i ) i S =
n
X
i=1
Mi mes(i ) ,
mi = inf f (X) , Mi = sup f (X) , (i = 1, 2, ..., n) .

Xi
Xi
Ove sume nazivamo takoe i gornja, odnosno donja Darbouxova suma.

Za integralne sume vrijede sljedea tvrenja:
85
Teorem 3.1.1
Pri produenju podjele oblasti gornja suma ne raste, a donja suma ne
opada.
Teorem 3.1.2
Donja suma je manja ili jednaka od gornje sume za proizvoljnu podjelu
oblast.
Teorem 3.1.3
Za integralne sume vrijedi
m mes(D) S S S Mmes(D) ,
gdje je m = inf XD f (X) , M = supXD f (X).
z
f (x, y)
z
f (x, y)
f (x, y)
(a)
Gornja Darbouxova suma
(b)
Donja Darbouxova suma
(c)
Integralna suma
Primjer 3.1. Za funkciju dvije promjenljive integralna suma je oblika

S=
n
X
f (i, i )mes(i ) ,
i=1
gdje je Xi (i , i ) i (i = 1, 2, ..., n).
86
3.2. Denicija viestrukog integrala
z
f (x, y)
y
D
Slika 3.2: Formiranje integralne sume funkcije f (x, y) nad oblau D.
3.2
Denicija viestrukog integrala
Neka je S = ni=1 f (Xi )mes(i ), integralna suma funkcije f (X) nas zatvorenom oblasti D pri podjeli .
P
Denicija 3.2.1
Broj I nazivamo viestrukim integralom funkcije f ili n-integralom nad
oblau D ako za svako > 0, postoji = () > 0 takav da vai
|S I| < ,
za proizvoljnu pravilnu -podjelu oblasti D.
Vidimo da je broj I izraen kao granini proces tojest, kao granina vrijednost
integralnih suma,
I=
lim
S.
max diam(i )0
Denicija 3.2.2
Ako postoji jedinstvena i konana granina vrijednost integralnih suma
nkcije f (X), kaemo da je funkcija integrabilna u datoj oblasti.
Jasno je da e maksimalan dijametar elija podjele teiti ka 0 ako pravimo
sve sitniju i sitniju podjelu oblasti (tj. ako broj elija podjele raste). Tako
87
3.3. Osobine integrabilnih funkcija

onda imamo
I =
=
=
lim
max diam(i )0
Z Z
...
S = n
lim
n
X
f (Xi )mes(i )
i=1
f (x1 , x2 , ..., xn )dx1 dx2 ...dxn
f (X)d .
Za funkciju dvije promjenljive z = f (x, y), integrabilnu u oblasti D,

imamo
lim
n
X
f (k , k )mes(k ) =
k=1
f (X)d =
ZZ
f (x, y)dxdy ,
pri emu injenica da n je ekvivalentna da max diam(k ) 0. Ovaj

integral nazivamo dvojni integral funkcije f (x, y) nad zatvorenom oblasti D.
Za funkciju tri promjenljive f (x, y, z) koja je integrabilna u zatvorenoj
oblasti D, po deniciji imamo
lim
n
X
f (k , k , k )mes(k ) =
k=1
f (X)d =
ZZZ
f (x, y, z)dxdydz ,
i ovaj viestruki integral nazivamo trojni integral funkcije f (x, y, z) nad zatvorenom oblasti D.
Od kriterijuma za integrabilnost funkcije vie promjenljivih navedimo,
Teorem 3.2.1
Funkcija f (x1 , x2 , ..., xn ) neprekidna u zatvorenoj oblasti D integrabilna
je u datoj oblasti.
3.3
Osobine integrabilnih funkcija
Sljedee teoreme navodimo bez dokaza, iako se njihovo dokazivanje lahko

izvodi koristei deniciju viestrukog integrala, potpuno analogno odgovarajuim teoremama za funkciju jedne promjenljive.
88
3.3. Osobine integrabilnih funkcija
Teorem 3.3.1: Aditivnost integrala po podintegralnoj funkciji

Neka su f i fi (i = 1, 2, ..., n) integrabilne funkcije u zatvorenoj oblasti
D i neka je C R proizvoljna konstanta. Tada vrijedi:
1.
2.
D (f1 (X)
... fn (X))d =
Cf (X)d = C
f (X)d.
f1 (X)d ...
fn (X)d.
Teorem 3.3.2: Aditivnost po oblasti integracije

Za proizvoljnu podjelu oblasti integracije D na disjunktne parcijalne
oblasti D1 , D2 ,...Dn , vai
Z
f (X)d =
D1
f (X)d +
D2
f (X)d + ... +
Dn
f (X)d ,
pri emu je funkcija f (X) integrabilna u svakom dijelu Di (i = 1, 2, ..., n)

ukoliko je ona integrabilna u D i obrnuto.
Teorem 3.3.3
Ako sa m i M oznaimo inmum i supremum integrabilne funkcije f (X)
u D, tada vrijedi procjena
mes(D)m
f (X)d mes(D)M .
Teorem 3.3.4
Ako u zatvorenoj oblasti vrijedi f (X) 0 (f (X) 0), tada vrijedi
Z
f (X)d 0
Z
f (X)d) 0
Za primjenu viestruke integracije posebno je vaan sljedei teorem.
89
3.4. Dvojni integral
Teorem 3.3.5
Ako je f (X) = 1 za svako X D, tada je
Z
f (X)d =
d = mes(D) .
U sluaju dvojnog integrala gdje je oblast integracije iz dvodimenzionalnog

RR
euklidskog prostora, ovo znai da dvojni integral RRR
Ddxdy predstavlja povrinu oblasti D, a u sluaju trojnog integrala izraz D dxdydz predstavlja
zapreminu oblasti D.
3.4
3.4.1
Dvojni integral
Dvojni integral po pravougaonoj oblasti
Posmatrat emo prvo najidealniju varijantu integracije, po pravougaonoj

oblasti. Neka je funkcija f (x, y) denisana u zatvorenom pravougaoniku
D: axb ,
y
cyd.
d
D
c
a
Slika 3.3: Pravougaona oblast.

Denicija 3.4.1
Neka je funkcija
1 (x) =
f (x, y)dy
integrabilna za svako x [a, b], tada integral

Z
1 (x)dx =
dx
90
f (x, y)dy

nazivamo dvostrukim integralom funkcije f (x, y) u zatvorenoj pravougaonoj oblasti D pri sukcesivnoj integraciji prvo po promjenljivoj y, a
zatim po promjenljivoj x.
Takoe, moemo posmatrati funkciju
b
2 (y) =
f (x, y)dx
za koju zahtjevamo da je integrabilna za svako y [c, d], onda integral

d
2 (y)dy =
dy
f (x, y)dx
nazivamo dvostruki integral funkcije f (x, y) u oblasti D pri sukcesivnoj integraciji prvo po x, a zatim po y.
Teorem 3.4.1
Neka je funkcija f (x, y) integrabilna u zatvorenoj pravougaonoj oblasti
D (tj. neka postoji dvojni integral funkcije f ) i neka za proizvoljno
R
x [a, b] postoji integral cd f (x, y)dy. Tada postoji dvostruki integral
Z
dx
f (x, y)dy
i pri tome vrijedi

ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
a
f (x, y)dy .
Na slian nain pod odgovarajuim uslovima, vai

ZZ
f (x, y)dxdy =
dy
f (x, y)dx .
Teorem 3.4.1 nam u stvari daje tehniku za izraunavanje dvojnog integrala

nad pravougaonom oblasti. Ona se kako vidimo, svodi na prelazak iz dvojnog
u dvostruki integral ije su granice u sluaju pravougaone oblasti, konstantne.
Kao posljedicu Teorema 3.4.1 i napomene iza nje, imamo
Posljedica 1. Ako je funkcija f (x, y) integrabilna u zatvorenom pravougaoniku D i ako postoje dvostruki integrali
Z
dx
f (x, y)dy i
91
dy
c
f (x, y)dx ,

tada vrijedi
ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
f (x, y)dy =
dy
f (x, y)dx .
Ovo nam u stvari govori da redoslijed integracije ne utie na vrijednost

dvojnog integrala.
Primjer 3.2. Izraunati integral I =
RR
cos(x + y)dxdy, gdje je D kvadrat
, 0y .
2
2
0x
Dvojni integral I svodimo na dvostruki, tj.

I =
=
dx
cos(x + y)dy =

Primjer 3.3. Izraunati: I =

[1, 2].
2
dx(sin(x + y) |02
sin x dx = cos x +
sin x +
2
2

Z Z
6xy dxdy =
RR
Z
2
1
6xy dy dx =
6x
y dy dx
(16x 2x) dx = 14
4
x2
= 14 = 84
2 2
|02 + cos x |02 = 0 .
6xy 2 dxdy, gdje je D pravougaonik [2, 4]

Z 4
3 2
y
6x dx
3
2
xdx
Primjetimo u gornjem primjeru da je podintegralna funkcija f (x, y) =

6xy 2 oblika f (x, y) = g(x)h(y). Kod dvojnog integrala sa konstantnim granicama to moemo iskoristiti na sljedei nain
ZZ
f (x, y)dxdy =
ZZ
g(x)h(y)dxdy =
g(x)dx
h(y)dy .
Tako bi u posljednjem primjeru imali

ZZ
6xy = 6
xdx
2
1
x2 y 3
y dy = 6 = 84
2 2 3 1
92
3.4.2
Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti
U integraciji po proizvoljnoj oblasti mogu nastupiti dva sluaja prikazana na

slici 3.4. Na slici lijevo imamo situaciju kada se x nalazi izmeu konstantnih
granica a i b, a y je izmeu krivih y1 (x) i y2 (x). Na desnoj slici imamo obrat,
tj. c y d i x1 (y) x x2 (y).
y2 (x)
D
x2 (y)
y1 (x)
a
x2 (y)
c
b
Slika 3.4: Proizvoljna oblast integracije.

Razmotrimo situaciju prestavljenu lijevom slikom, a na potpuno analogan
nain se razmatra i druga mogunost. Neka su funkcije y1 i y2 takve da za
svako x [a, b] vrijedi y1 (x) y2 (x). Posmatrajmo oblast zadatu sa
d
y2 (x)
D: axb ,
y1 (x) y y2(x)
y1 (x)
c
a
Neka su c i d ksirani realni brojevi takvi da je c y1 (x) y2 (x) d.

Tada je sistemom
D :
axb ,
cyd,
zadana pravougaona oblast , za koju uoavamo da je sastavljena od tri odvojene oblasti:

D1 : a x b , c y y1 (x)
D : a x b , y1 (x) y y( x)
D2 : a x b , y2 (x) y d .
Pomou funkcije f (x, y) denisane u oblast D, konstruiimo novu funkciju.
(
f (x, y) ;
(x, y) D
f (x, y) =
0
; (x, y) D1 D2
93

Funkcija f je integrabilna u oblasti pravougaonika jer je konstantna na
D1 D2 , a poklapa se sa integrabilnom funkcijom f na D.
Prema prethodnoj sekciji sada imamo
ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
f (x, y)dy .
(3.4.1)
Posmatrajmo sada lijevu stranu u jednakosti (3.4.1). Na osnovu aditivnosti

viestrukog integrala po oblasti integracije, imamo
ZZ
ZZ
f (x, y)dxdy =
f (x, y)dxdy+
D1
ZZ
f (x, y)dxdy+
ZZ
D2
f (x, y)dxdy .
(3.4.2)
Na osnovu denicije funkcije f je

ZZ
D1
ZZ
f (x, y)dxdy =
f (x, y)dxdy = 0
D2
ZZ
f (x, y)dxdy =
ZZ
ZZ
f (x, y)dxdy =
ZZ
Sada iz (3.4.2) imamo

D
f (x, y)dxdy .
f (x, y)dxdy .
(3.4.3)
Posmatrajmo sada unutranji integral na desnoj strani u (3.4.1). Zbog aditivnosti odreenog integrala vai
Z
f (x, y)dy =
y1 (x)
f (x, y)dy +
y2 (x)
y1 (x)
f (x, y)dy +
y2 (x)
f (x, y)dy
(3.4.4)
Opet na osnovu denicije funkcije f vrijedi

Z
y1 (x)
f (x, y)dy =
y2 (x)
f (x, y)dy = 0 ,
pa jednakost (3.4.4) postaje

Z
d
c
f (x, y)dy =
y2 (x)
y1 (x)
f (x, y)dy .
(3.4.5)
Koristei (3.4.3) i (3.4.5), jednakost (3.4.1) postaje

ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
94
y2 (x)
y1 (x)
f (x, y)dy .
(3.4.6)

Ako je oblast integracije data sistemom (desna slika)
D:
x1 (y) x x2 (y) ,
cyd,
slino gornjem rezonovanju bi dobili

ZZ
f (x, y)dxdy =
dy
x2 (y)
x1 (y)
f (x, y)dx .
(3.4.7)
Formule (3.4.6) i (3.4.7) nam daju nain izraunavanja dvojnog integrala

za proizvoljnu oblast integracije. Dakle, dvojni integral rjeavamo pomou
dvostrukog integrala u kome su granice unutranje integracije eventualno
ovisne o jednoj promjenljivoj dok su granice spoljanje integracije obavezno
konstantne (po promjenljivima integracije).
to se tie pravila za izraunavanje dvojnih integrala, ona su:
1. Aditivnost po podintegralnoj funkciji:
ZZ
ZZ
(f (x, y) g(x, y))dxdy =
f (x, y)dxdy
ZZ
g(x, y)dxdy .
2. Izvlaenje konstante:
ZZ
cf (x, y)dxdy = c
ZZ
f (x, y)dxdy .
3. Aditivnost po granici integracije:

ZZ
D=D1 D2
f (x, y)dxdy =
ZZ
D1
f (x, y)dxdy +
ZZ
D2
f (x, y)dxdy .
Primjer 3.4. Izvriti prelaz iz dvojnog u dvostruki integral funkcije f (x, y)

nad oblau D, ako je
D:
y = x , y = 2x , x = 1 .
Oblast integracije je rarani dio na slici.

y = 2x
y=x
2
b
1
b
Odluimo se za redoslijed integracije prvo (unutranja) po y, a zatim (spoljanja) po x. To nam

onda diktira da granice za x moraju biti konstante,
dok za y one mogu ovisiti o varijabli x. Projektujui oblast D na x-osu, dobijamo da su granice za
x od 0 do 1. Birajui proizvoljan x [0, 1] i posmatrajui vertikalu u toj taki, konstatujemo da
se najmanja vrijednost y postie na liniji y = x, a
najvea na liniji y = 2x.
95

To nam upravo predstavlja granice integracije.
ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
2x
f (x, y)dy =
Z
2x
x
f (x, y)dy dx .
Ako bi zamjenili redoslijed integracije treba primjetiti da datu oblast moramo

podijeliti na dvije disjunktne oblasti.
Naime, ako se odluimo za redoslijed integracije
prvo (unutranja) po x, a zatim (spoljanja) po y,
to nam onda diktira da granice za y moraju biti
konstante, dok za x one mogu ovisiti o varijabli
y. Meutim, birajui da je 0 y 1, vidimo da
se tada vrijednost x-a mijenja od prave x = y2 do
prave x = y, a ako biramo 1 y 2, onda se x
mijenja od prave x = y2 do prave x = 1.
y = 2x
y=x
D2 b
1
y
b
D1
Zbog toga oblast integracije D razbijamo na dvije oblasti,

D1 : 0 y 1 , y2 x y (tamnosiva) i D2 : 1 y 2 , y2 x 1
(svijetlosiva). Koristei aditivnost dvojnog integrala po granici integracije
sada imamo,
ZZ
f (x, y)dxdy =
=
ZZ
D1
1
f (x, y)dxdy +
dy
y
y
2
ZZ
D2
Z 2
f (x, y)dx +
f (x, y)dxdy
Z
dy
1
y
2
f (x, y)dx .
Primjer 3.5. Izvriti prelaz iz dvojnog

u dvostruki integral funkcije f (x, y)
nad oblau D : y = x , y = x.
Oblast integracije je rarani dio na slici.
imamo
ZZ
f (x, y)dxdy =
dx
Sada
f (x, y)dy
!
f (x, y)dy dx .
Primjetimo da u ovom sluaju imamo jednostavnu zamjenu redoslijeda

integracije, tj.
ZZ
Z 1
Z y
f (x, y)dxdy =
dy
f (x, y)dx ,
D
to u prvom primjeru nije bio sluaj.

96
y2
3.5. Trojni integral
3.5
3.5.1
Trojni integral
Trojni integral po oblasti pravouglog paralelepipeda
Neka je sada funkcija f (x, y, z) denisana i integrabilna u zatvorenoj oblasti

V :
a1 x a2 , b1 y b2 , c1 z c2 .
z
c2
Vyz
c1
Vxz
b1
b2
a1
a2
Vxy
Slika 3.5: Trojni integral po pravougloj oblasti

Na slici su sa Vxy , Vxz i Vyz oznaene redom projekcije paralelepipeda V
na xOy, xOz i yOz ravan.
Denicija 3.5.1
Neka je funkcija
1 (x) =
b2
dy
b1
c2
c1
f (x, y, z)dz
integrabilna na segmentu [a1 , a2 ]. Tada integral

Z
a2
a1
1 (x)dx =
a2
a1
dx
b2
b1
dy
c2
c1
f (x, y, z)dz
nazivamo trostrukim integralom funkcije f (x, y, z) u zatvorenom paralelepipedu pri emu se integracija vri prvo po promjenljivoj z zatim po
promjenljivoj y i na kraju po promjenljivoj x.
97
Denicija 3.5.2
Neka je funkcija
2 (z) =
ZZ
f (x, y, z)dxdy
Vxy
integrabilna na segmentu [c1 , c2 ]. Integral

Z
c2
c1
2 (z)dz =
c2
dz
c1
ZZ
Vxy
f (x, y, z)dxdy
nazivamo trostrukim integralom funkcije f (x, y, z) po oblasti zatvorenog

paralelepipeda, pri sukcesivnoj integraciji prvo unutranja integracija po
projekciji paralelepipeda u xOy ravan (dvojni integral), a zatim spoljna
integracija po promjenljivoj z.
Denicija 3.5.3
Neka je funkcija
3 (x, y) =
c2
c1
f (x, y, z)dz
integrabilna u oblasti Vxy . Integral

ZZ
Vxy
3 (x, y)dxdy =
ZZ
Vxy
dxdy
c2
c1
f (x, y, z)dz
nazivamo trostruki integral funkcije f (x, y, z) po oblasti paralelepipeda,

pri sukcesivnoj integraciji prvo po promjenljivoj z (unutranja integracija), a zatim po oblasti Vxy (spoljanja integracija).
Ne izazivajui zabunu, oigledno da sve tri gornje denicije deniu isti
pojam trostrukog integrala. Razlika je u tome to se na desnim stranama
jednakosti pojavljuju razliiti redoslijedi integracije. Potpuno ravnopravno
smo mogli posmatrati i bilo koju drugu varijantu redoslijeda integracija na
desnim stranama jednakosti tih denicija, naprimjer prvo po x, zatim po
y i na kraju po z. To nam je omogueno time to je oblast integracije
oblast pravouglog paralelepipeda koja je "idealna" u smislu jednostavnosti
integracije. Ovo potvrujemo narednim tvrenjem, a koji nam ujedno daje
i tehniku rjeavanja trojnog integrala po oblasti pravouglog paralelepipeda.
98
Teorem 3.5.1
Neka je funkcija f (x, y, z) integrabilna u zatvorenom
paralelepipedu V
R c2
i neka za proizvoljno (x, y) Vxy postoji integral c1 f (x, y, z)dz , tada
postoji i integral
ZZ
Z c2
f (x, y, z)dz
dxdy
Vxy
c1
i vrijedi jednakost
ZZZ
ZZ
f (x, y, z)dxdydz =
=
Primjer 3.6. Izraunati
RRR
dxdy
Vxy
a2
c2
c1
dx
a1
b2
dy
b1
f (x, y, z)dz
c2
c1
f (x, y, z)dz .
xyzdxdydz , gdje je oblast V zadata sa:
0x1, 0y1, 0z1.

Dakle, u pitanju je integracija po paralelepipedu, zato vrijedi
ZZZ
xyzdxdydz =
=
=
=
=
dx
dy
xyzdz
z2
dx
dy xy
2
0
0
Z 1
Z 1
xy
dx
dy
0
0 2
!
1
Z 1
x y2
dx
2 2 0
0
Z 1
x
1
dx = .
8
0 4
!1
0
Primjetimo i ovdje da ako je podintegralna funkcija funkcija razdvojenih

promjenljivih tojest, f (x, y, z) = f1 (x) f2 (y) f3 (z), da se izraunavanje
trojnog integrala po pravougaonoj oblasti V svodi na
ZZZ
f (x, y, z)dxdydz =
a2
a1
f1 (x)dx
99
b2
b1
f2 (y)dy
c2
c1
f3 (z)dz .
3.5.2
Trojni integral po proizvoljnoj oblasti
Neka je u trodimenzionalnom euklidskom prostoru zadata oblast

V :
a1 x a2 , y1 (x) y y2 (x) , z1 (x, y) z z2 (x, y) .

z
z2 (x, y)
b
z1 (x, y)
b
a1
y2 (x)
a2
b
b
y1 (x)
Slika 3.6: Trojni integral po proizvoljnoj oblasti

Neka je funkcija f (x, y, z) integrabilna u oblasti V . Slino rezonovanju
kod dvojnog integrala i ovdje bi smo oko oblasti V opisali paralelepiped, pa
bi smo dijelei taj paralelepiped na disjunktne oblasti doli do jednakosti
ZZZ
f (x, y, z)dxdydz =
a2
dx
y2 (x)
dy
y1 (x)
a1
z2 (x,y)
z1 (x,y)
f (x, y, z)dz ,
koja nam daje jedan od naina rjeavanja trojnog integrala.

Pravila u radu sa trojnim integralima su:
1. Aditivnost po podintegralnoj funkciji:
ZZZ
(f (x, y, z)g(x, y, z))dxdydz =
ZZZ
ZZZ
f (x, y, z)dxdyz
g(x, y, z)dxdyz .
2. Izvlaenje konstante:
ZZZ
cf (x, y, z)dxdyz = c
ZZ
f (x, y, z)dxdyz .
3. Aditivnost po granici integracije:

ZZZ
V =V1 V2
f (x, y, z)dxdydz =
ZZZ
V1
100
f (x, y, z)dxdydz+
ZZZ
V2
f (x, y, z)dxdydz .

Primjer 3.7. Izraunati
RRR
xyzdxdydz , gdje je oblast V zadata sa
x 0 , y 0 , z 0 , x2 + y 2 + z 2 1 .
Sada imamo integraciju po dijelu lopte centra (0, 0, 0), poluprenika 1, koji
se nalazi u prvom oktantu. Neka prva integracija bude po z, druga po y i
trea po x. To znai da su granice za x konstantne, pa zato projektujmo
tijelo V u xOy ravan (slika 3.7, desno) iz koje vidimo granice
0 x 1 , 0 y 1 x2 .
Granice za z odreujemo na slian nain kao za y: u oblasti projekcije izaberemo proizvoljnu taku i iz nje vuemo vertikalu. Na toj vertikali odreujemo
najmanju i najveu vrijednost za z, odnosno na kojim povrima se nalaze te
vrijednosti. Na slici 3.7 lijevo, vidimo da je najmanja
vrijednost za z u ravni
z = 0, a najvea se uvijek nalazi na povri z = 1 x2 y 2.

z
1
y
1
b
y=
1 x2
1
y
b
Slika 3.7: Dio centralne lopte poluprenika 1 u prvom oktantu (lijevo) i njegova
projekcija u xOy ravan (desno)
Ovo nam sada daje prelaz iz trojnog u trostruki integral
ZZZ
Z
Z
Z
V
xyzdxdydz =
1x2
xdx
Ostaje jo "raunski" dio zadatka.
101
ydy
1x2 y 2
zdz .
3.6. Jacobijeva determinanta
ZZZ
xyzdxdydz =
xdx
1x2
ydy
xdx
1
=
2
1x2
dx
1x2 y 2
1x2 y2
z 2
ydy
2 0
1x2
y(1 x2 y 2)dy
1
y
y
dx
(1 x2 )
2 0
2
4
Z 1
1
1
=
x(1 x2 )2 dx =
8 0
48
=
zdz
!1x2

0
3.6
Jacobijeva determinanta
U linearnoj algebri smo vidjeli da matrice nisu nita drugo do preslikavanja

vektorskog prostora. Pri tome smo se upoznali sa matricama prelaza i vidjeli
da je dovoljno znati u ta se preslikavaju vektori baze. Tako na primjer
matrica
"
#
1 1
A=
,
1 1
predstavlja rotaciju ravni, odnosno R2 prostora (slika 3.8).
45o
A i T =
"
A j T =
"
1
1
1
1
= i T
= j T
Slika 3.8: Rotacija realne ravni.

Sada proizvoljnu taku (x, y) sistema {~i, ~j} preslikavamo u taku (x , y )
sitema {~i , j~ }, sistemom jednaina
x = x + y
y = x + y
102

koji je odreen matricom A (matrica sistema).
Ako sada posmatramo proizvoljan algebarski sistem linearnih jednaina
y1 = a11 x1 + a12 x2 + ... + a1n xn
y2 = a21 x1 + a22 x2 + ... + a2n xn
.................................................
yn = an1 x1 + an2 x2 + ... + ann xn
moemo ga zapisati u matrinom obliku
Y = AX
pa on dakle predstavlja neko preslikavanje A : Rn Rn . Ukoliko postoji
inverzno preslikavanje datog preslikavanja, takvo preslikavanje nazivamo regularnim. U gornjem sluaju to e biti ako postoji A1 , tj. ako je matrica A
regularna matrica.
Posmatrajmo sada opti sluaj preslikavanja
y1
y2
.....
yn
= f1 (x1 , x2 , ..., xn )
= f2 (x1 , x2 , ..., xn )
... .............................
= fn (x1 , x2 , ..., xn )
(3.6.1)
Na osnovu ovog sistema moemo formirati funkcionalnu determinantu

f1
... x
n
f2
... x
n
J=
...... ... ......
fn
fn
... x
x1
n
f1
x1
f2
x1
Denicija 3.6.1
Za preslikavanje (3.6.1) kaemo da je regularno u oblasti D ako vrijedi
1. funkcije f1 , ..., fn imaju neprekidne parcijalne izvode po svakoj promjenljivoj,
2. J 6= 0.
Determinantu J nazivamo Jacobijeva determinanta ili jakobijan preslikavanja
(3.6.1).
103

U literaturi se esto za jakobijan preslikavanja (3.6.1) koristi oznaka
J=
D(f1 , f2 , ..., fn )
.
D(x1 , x2 , ..., xn )
Ako je dato preslikavanje (3.6.1) i preslikavanje

=
g1 (t1 , t2 , ..., tn )
=
g2 (t1 , t2 , ..., tn )
... .............................
= gn (t1 , t2 , ..., tn ) ,
x1
x2
.....
xn
(3.6.2)
nije teko pokazati da za jakobijane ovih preslikavanja vai

D(f1 , f2 , ..., fn )
D(f1 , f2 , ..., fn ) D(g1 , g2 , ..., gn )
=
.
D(x1 , x2 , ..., xn ) D(t1 , t2 , ..., tn )
D(t1 , t2 , ..., tn )
Iz ovoga onda proizilazi vana osobina jakobijana:
D(y1 , y2 , ..., yn ) D(x1 , x2 , ..., xn )
=1,
D(x1 , x2 , ..., xn ) D(y1 , y2 , ..., yn )
(3.6.3)
naravno pod pretpostavkom postojanja inverznih preslikavanja yi1 (i =

1, 2, ..., n).
Primjer 3.8. Zadato je preslikavanje ravni u xy ravan sa
x = x(, ) = cos
y = y(, ) = sin
Odrediti jakobijan preslikavanja.

D(x, y)
J=
=
D(, )
cos sin
=
sin cos
Raunanjem iz zadatog sistema dobijamo
=.
2 cos2 + 2 sin2 = 2 = x2 + y 2 ,
odakle je =
je
x2 + y 2. Koristei se jednakou (3.6.3) lagano dobijamo da

D(, )
1
1
= = 2
.
D(x, y)
x + y2
104
3.7. Smjena promjenljivih u dvojnom integralu
3.7
Smjena promjenljivih u dvojnom integralu
Izraunavanje integrala, kao to smo to vidjeli kod obinog jednostrukog

Riemanovog integrala, esto je olakano uvoenjem povoljne smjene. Ista je
situacija i kod n-integrala, tj. pogodnom smjenom uproava se raunanje
n-integrala. Neka je zadat sistem
x = x(u, v) , y = y(u, v)
(3.7.1)
Dati sistem predstavlja transformaciju uv-ravni u xy-ravan, tj. svakoj taki

P (u, v) iz uv-ravni odgovara taka P (x, y) iz xy-ravni. Ako taki P D
odgovara jedinstvena taka P D i obratno, tada je gornjom transformacijom uspostavljeno bijektivno preslikavanje oblasti D na D. Gornjom transformacijom se prava u = u0 oblasti D , koja se nalazi u uv-ravni, preslikava
na krivu u-liniju u xy-ravni
x = x(u0 , v) , y = y(u0, v) .
Analogno, prava v = v0 oblasti D iz uv-ravni se preslikava u krivu v-liniju
u xy-ravni
x = x(u, v0 ) , y = y(u, v0) .
y
P (u0 , v0 )
P (x, y)
D
v = v0
u = u0
D
v = v0
u = u0
u
Slika 3.9: Transformacija nekih linija prilikom smjene.

Ukoliko je oblast D podjeljena mreom pravih u = u0 , v = v0 , na
pravolinijske elije-pravougaonike i , transformacijom (3.7.1) se ta podjela
preslikava u krivolinijske elije i u xy-ravni.
Pri tome se pokazuje da vrijedi
mes(i ) D(x, y)
lim
=
= |J(xi , yi )| ,
D(u, v)
diami 0 mes(i )

u nekoj taki (xi , yi ) i . Ovo nam daje princip promjene oblasti integracije
prilikom uvoenja smjena.
105
Slika 3.10: Transformacija oblasti sa podjelom.

Teorem 3.7.1
Ako se sistemom funkcija
x = x(u, v) , y = y(u, v)
realizuje bijektivno preslikavanje oblasti D u oblast D i ako je funkcija
f (x, y) integrabilna u oblasti D, tada je
ZZ
f (x, y)dxdy =
ZZ
f (x(u, v), y(u, v))|J(u, v)|dudv .
Kao specijalnu smjenu kod dvojnih integrala navodimo ovdje polarne koordinate, tj. transformaciju
x = cos , y = sin ,
(3.7.2)
pri emu su prirodne granice novih varijabli date sa

0 < + , 0 2 .
(x, y)
Geometrijski, predstavlja udaljenost

take od koordinatnog poetka, a je
ugao izmeu pozitivnog dijela x-ose i
dui , te odatle proizilaze prirodne
granice za ove veliine.
Slika 3.11: Polarne koordinate.
106
0x
Naravno, sada se postavlja pitanje da li postoje razliite take u xy-ravni

kojima bi odgovarale iste veliine i ?
tg
Ako posmatramo neko ksno 0 , koristei

smjene 3.7.2, zakljuujemo da sve take na
krunici x2 + y 2 = 20 imaju istu udaljenost od koordinatnog poetka. Analogno,
ako ksiramo neki ugao 0 , ponovo koristei smjene (3.7.2) dobijamo da sve take
na polupravoj y = tg0 x imaju isti ugao
prema pozitivnom dijelu x-ose.
(x0 , y0)
x
x2 + y 2 = 20
Slika 3.12: Koordinatne linije polarnih koordinata.

Iz ovoga zakljuujemo da polarne koordinate (0 , 0 ) odreuju tano
jednu taku u xy-ravni, to je i odgovor na postavljeno pitanje. Osim toga, iz
gornjeg razmatranja se vidi da se linije = 0 iz polarnog sistema preslikavaju u poluprave u xy-sistemu, a da se linije = 0 preslikavaju u krunice.
y
2
D
D
2
1
Slika 3.13: Preslikavanje koordinatnih linija polarnim koordinatama.

Dakle, slika preslikavanjem (3.7.2) oblasti D iz polarnog sistema, je
oblast D u pravouglom koordinatnom sistemu. Kako je jakobijan ovog preslikavanja dat sa J = , to na osnovu Teoreme 3.7.1 imamo
ZZ
f (x, y)dxdy =
Primjer 3.9. Izraunati:

y 2 = 1.
RR
ex
ZZ
2 y 2
f ( cos , sin ))dd .
dxdy, gdje je oblast integracije D : x2 +
107

Uvedimo polarne koordinate: x = cos , y = sin . Ubacujui ove
smjene u jednainu krunice, koja predstavlja oblast integracije, dobijamo
da je = 1. Kako nemamo nikakav uslov na ugao , to je nova oblast
integracije data sa
D : 0 1 , 0 2 .
Sada imamo
ZZ
x2 y 2
ZZ
dxdy =
e dd
e d
= (1 e1 ) .
ZZ
D (x2
1
dxdy, gdje je oblast zadata sa
+ y 2 )2
D : (k1 ) x2 + y 2 = 2x , (k2 ) x2 + y 2 = 4x , (l1 ) y =
Uvedimo polarne koordinate
l2
x = cos , y = sin , J = .
l1
2
1
k2
k1
1
1
x
, (l2 ) y = 2x .
2
Ubacujui smjene u jednaine krunice k1

i k2 , dobijamo redom
= 2 cos , = 4 cos .
(3.7.3)
Jednaine linija l1 i l2 daju nam veze
1
, tg = 2 .
(3.7.4)
2
Veze (3.7.3) i (3.7.4) nam daju upravo donju i gornju granicu novih varijabli, tj. novodobijena oblast je
tg =
D : 2 cos , 4 cos , arctg
108
1
arctg2 .
2
3.8. Smjena promjenljivih u trojnom integralu

Sada je prelaz u dvostruki integral dat sa
ZZ
1
dxdy =
2
(x + y 2 )2
ZZ
1
dd
4
1
d
arctg 21
2 cos 3
!
Z
1 arctg2
1
1
=
d
2 arctg 12 16 cos2 4 cos2

Z
arctg2
3
9
3 arctg2 1

=
d = tg arctg 1 =
.
2
1
2
32 arctg 2 cos
32
64
=
arctg2
4cos
Optija smjena od gornje smjene su tzv. uoptene polarne koordinate, tj.

x = a cos , y = b sin ,
2
gdje su a i b pozitivni realni brojevi. Ovom smjenom se elipsa xa2 + yb2 = 1

u xy-ravni, prevodi u jedininu krunicu = 1 u -ravni. Jakobijan ovog
preslikavanja je J = ab.
Napomenimo jo i to da ako elimo jednainu opte elipse
(x p)2 (y q)2
+
=1,
a2
b2
prevesti u jedininu krunicu u -ravni, to emo postii smjenama
x = a cos + p , y = b sin + q ,
sa jakobijanom J = ab.
3.8
Smjena promjenljivih u trojnom integralu
Neka je dat sistem

x = x(u, v, w) , y = y(u, v, w) , z = z(u, v, w) ,
(3.8.1)
kojim je denisano bijektivno preslikavanje taaka P (u, v, w) uvw-prostora,

u take P (x, y, z) iz xyz-prostora. Ako je J jakobijan preslikavanja (3.8.1)
tada vrijedi
ZZZ
f (x, y, z)dxdydz =
ZZZ
f (x(u, v, w), y(u, v, w), z(u, v, w))|J|dudvdw ,

109

gdje je V oblast u uvw-prostoru nastala preslikavanjem (3.8.1) oblasti V u
xyz-prostoru.
Kako smo se ve ranije upoznali sa cilindrinim i sfernim koordinatnim
sistemom, ovdje emo specijalno pokazati ove dvije vrste smjena u trojnom
integralu.
Dakle, ako pravougli descartesov koordinatni sistem zamjenimo cilindrinim koordinatnim sistemom, to ostvarujemo sistemom
x = cos , y = sin , z = z ,
jakobijan kojeg je J =
ZZZ
D(x,y,z)
D(,,z)
= , tada imamo
f (x, y, z)dxdydz =
ZZZ
f ( cos , sin , z)dddz .
Geometrijska interpretacija cilindrinih koordinata je ta da svakoj taki (x, y, z)

iz xyz-prostora, pridruimo njen poloaj na z-osi, udaljenost projekcije te
take u xy-ravni od koordinatnog poetka, , i ugao izmeu potega i pozitivnog dijela x-ose, . Pri tome su prirodne granice novih varijabli
0 < + ; 0 2 ; < z < + .
z
x2 + y 2 = 20
z = z0
(x, y, z)
b
(x, y, z)
b
x
x
y = tg0 x
Slika 3.14: Cilindrine koordinate. Koordinatne povri cilindrinih koordinata

(desno).
Drei po jednu od cilindrinih koordinata konstantnom, dobijamo takozvane koordinatne povri u xyz-prostoru. Ako je = 0 , dobijamo koordinatnu povr x2 + y 2 = 20 (cilindar). Ako je = 0 , odgovarajua povr je
data sa y = tg0 x, a to je poluravan u prostoru koja sadri z-osu. Na kraju,
ako z drimo ksnim, tj. z = z0 , odgovarajua povr je ravan z = z0 .
110

ZZ
z
dxdy, gdje je oblast zadata sa
(x2 + y 2)2
D : (k1 ) x2 + y 2 = x , (k2 ) x2 + y 2 = 2x , 0 z 4 .
Uvoenjem cilindrinih koordinata
x = cos , y = sin , z = z ,
oblast D se transformie u oblast
D : cos 2 cos ,
, 0z4.
2
2
Sada imamo
ZZZ
zx
dxdydz =
(x2 + y 2 )2
=
=
z cos
dddz
(2 cos2 + 2 sin2 )2
ZZZ
ZZZ
z cos dddz
= 8
= 8
cos d
2 cos
cos
cos d
zdz
2 cos
cos
cos2 d = 4
.
2
Sferni koordinatni sistem ima za ideju orijentaciju na sfernoj povrini.

Sferu dijelimo "paralelnim" krunicama, meu kojima je i ekvatorijalna, koje
nazivamo paralelama, i "velikim" krunicama koje sve prolaze kroz polove
sfere, koje nazivamo meridijanima. U takvoj podjeli sfere, pokazuje se boljim opis poloaja take u smislu koliko smo daleko (u stepenima) od nekog
ksnog meridijana i koliko smo daleko (u stepenima) od neke ksne paralele,
od uobiajenih koordinata, duine, irine i visine. Naravno, ukoliko sferu
"naduvavamo", trea bitna stvar o poloaju je i udaljenost posmatrane take
od koordinatnog poetka. Postoje dva pristupa sfernim koordinatama, u
zavisnosti od toga koju paralelu biramo za ksnu.
Posmatrajmo gornju sliku desno. Uzimamo da je udaljenost take M od
koordinatnog poetka, je udaljenost od meridijana, tj. ugao izmeu potega
OM , gdje je M projekcija take M u Oxy ravni i pozitivnog dijela x-ose i
je ugao izmeu i Oxy ravni, tj. udaljenost take M od ekvatorijalne ravni
111

z
(x, y, z)
M(x, y, z)
y
M (x, y, 0)
Slika 3.15: Dva pristupa sfernim koordinatama.

(izraeno uglom). Uoimo trougao OM M. To je pravougli trougao, pa iz
njega oitavamo
OM
MM
cos =
, sin =
,
OM
OM
odnosno
OM = cos , MM = z = sin .
(3.8.2)
Iz pravouglog trougla OAM oitavamo
cos =
OA
AM
,
sin
=
,
OM
OM
tj.
x
y
, OM =
.
(3.8.3)
cos
sin
Kombinujui (3.8.2) i (3.8.3) dobijamo sferne koordinate za sluaj kada ugao
mjerimo od ekvatorijalne ravni.
OM =
x = cos cos , y = sin cos , z = sin .

Prirodne granice su
,
2
2
jer su od "ekvatora" najudaljeniji polovi i to sjeverni 90 , a juni 90 . Jakobijan za ovakve smjene je J = 2 cos , tako sada smjena u trojnom integralu
izgleda
0 < + , 0 2 ,
ZZZ
f (x, y, z)dxdydz =
ZZZ
f ( cos cos , sin cos , sin )2 cos ddd .

112

1
dxdydz, gdje je V oblast izmeu
+ y2 + z2
lopte x2 + y 2 + z 2 = R2 i dijela konusa z 2 = x2 + y 2 , z 0.
z
Primjer 3.12. Rijeiti
ZZZ
V x2
Konus: x2 + y 2 = z 2
Sfera: x2 + y 2 + z 2 = 1
Slika 3.16: Presjek sfere i konusa.

Uvedimo sferne koordinate
x = cos cos , y = sin cos , z = sin ,
za koje je jakobijan J = 2 cos .
Stavljajui ove smjene u jednainu konusa (vodei rauna da radimo sa
unutranjim dijelom konusa, z 2 x2 + y 2), dobijamo relaciju 2 sin2
2
2
2 cos
i huslov itan 1. Ovaj uslov je ekvivalentan injenici da je
h , tj.
5 7
3
4 , 4 4 , 4 , a zbog uslova z 0, tj. sin 0, takoe imamo da
mora biti [0, ], to zajedno sa prirodnim granicama ovog ugla daje uslov
.
4
2
(3.8.4)
Stavljajui sferne koordinate u jednainu sfere, dobijamo uslov 2 R2 , a

zbog prirodnih granica za ovo daje uslov
0R.
(3.8.5)
Kako drugih uslova vie nemamo, granice ugla su prirodne, tj.

0 2 .
113
(3.8.6)
3.9. Primjena viestrukih integrala

Uslovi (3.8.4), (3.8.6) i (3.8.5) nam odreuju oblast V , pa sada imamo
ZZZ
ZZZ
1 2
1
dxdydz
=
cos ddd
2
2
2
x +y +z
V 2
Z
cos d
!
2
= 2R sin | = 2R 1
.
2
Uvodei sferni koordinatni sistem, mjerei ugao od sjevernog pola (Slika

3.15, lijevo), rezonujui slino kao u prvom sluaju, sistem glasi
x = cos sin , y = sin sin , z = cos ,
gdje su prirodne granice novih koordinata
0 < + , 0 2 , 0 .
Sada je najudaljenija taka od sjevernog pola, juni pol i to 180 . Jakobijan
je J = 2 sin , i smjena u trojnom integralu izgleda ovako
ZZZ
3.9
f (x, y, z)dxdydz =
ZZZ
f ( cos sin , sin sin , cos )2 sin ddd .
Primjena viestrukih integrala
Izraunavanje zapremine
Neka je z = f (x, y), (x, y) D R2 , z 0, povr u prostoru xyz. Sa l
oznaimo granicu oblasti D. Cilindrina povr sa vodiljom l i izvodnicama
paralelnim osi Oz, sijee povr f (x, y) po krivoj l. Sa V oznaimo zapreminu
tijela ogranienog sa pomenutom cilindarskom povri (sa strane), oblau D
(odozdo) i povri f (x, y) (odozgo).
Tada je
ZZ
V =
f (x, y)dxdy .
(3.9.1)
D
Zaista, iz same denicije trojnog integrala jesno je da vrijedi

V =
ZZZ
dxdydz ,
a ovo na osnovu Denicije 3.5.3, moemo zapisati kao

V =
ZZ
dxdy
f (x,y)
dz =
114
ZZ
f (x, y)dxdy .
f (x, y)
V
y
D
Slika 3.17: Zapremina V ispod povri f (x, y), nad oblau D.

U sluaju da je f (x, y) 0, jasno je da vrijedi
V =
ZZ
f (x, y)dxdy .
Primjer 3.13. Izraunati zapreminu tijela ogranienog paraboloidom z =

x2 + y 2 , cilindarskim povrima x2 + y 2 = x, x2 + y 2 = 2x i sa ravni Oxy.
Ako sa D oznaimo oblast u Oxy ravni, omeenu krugovima x2 + y 2 = x
2
i x + y 2 = 2x, traena zapremina je
V =
ZZ
(x2 + y 2)dxdy .
Uvedimo polarne koordinate: x = cos , y = sin . Jednaine krugova u

polarnim koordinatama su = cos i = 2 cos . Sada imamo
y
V
D
2 cos
cos
3 d
15 Z 2
cos4 d
4 2
45
=
.
32
=
x
Izraunavanje povrine ravnih likova

Posmatrajmo funkciju y = f (x) 0 denisanu na razmaku [a, b]. Neka je
D oblast ograniena sa gornje strane krivom f (x) sa donje strane razmakom
[a, b] i sa strana pravama x = a i x = b.
115

f (x)
D
a
b x
Slika 3.18: Povrina oblasti D ispod krive f (x), nad segmentom [a, b].
Iz ranijeg izuavanja znamo da je povrina oblasti D data sa
b
mes(D) =
f (x)dx .
Meutim, gornji izraz se moe zapisati i sa

mes(D) =
f (x)dx =
dx
f (x)
dy =
ZZ
dxdy ,
to daje formulu za izraunavanje povrine ravnog lika D.

Primjer 3.14. Izraunati povrinu kruga poluprenika r.
U pitanju je proizvoljan krug, pa emo izabrati centralni krug poluprenika
r. Sada je traena povrina
P =
ZZ
dxdy , D : x2 + y 2 = r 2 .
Uvedemo li polarne koordinate, tj. smjene x = cos , y = sin , imamo

P =
d = r 2 .
Izraunavanje mase tijela

Posmatrajmo tijelo mase m u dijelu V prostora R3 u pravouglom koorm
dinatnom sistemu Oxyz. Kolinik mes(V
, naziva se srednja gustina datog
)
tijela. Ako sada uoimo proizvoljnu taku A(x, y, z) V i proizvoljnu kuglu
K(A, ) oko te take koja lei u tijelu V , gustinu tijela u taki A, u oznaci
(A) po deniciji raunamo sa
mK
(A) = (x, y, z) = lim
,
0 mes(K(A, ))
gdje je mK masa lopte K(A, ). Ako je (A) = const, za tijelo kaemo da je
homogeno i u tom sluaju veza izmeu gustine i zapremine mes(V ), data
je poznatom nam formulom m = mes(V ).
116

Pretpostavimo zato da tijelo nije homogeno i da mu je gustina (x, y, z),
(x, y, z) V , poznata. Izvrimo podjelu tijela V na podoblasti Vi , i =
1, 2, ..., n, kojih je dijametar proizvoljno malen i u kojima onda moemo smatrati da je gustina konstantna i jednaka (xi , yi, zi ) za neku taku (xi , yi, zi )
Vi . Jasno je tada da vrijedi
mi = (xi , yi , zi )mes(Vi ) , i = 1, 2, ..., n ,
pa ako izvrimo sumiranje svih ovih masa, dobijamo priblinu masu tijela.
Prelaskom na limes
lim
max mes(Vi )0
n
X
(xi , yi, zi )mes(Vi ) ,
i=1
dobija se masa tijela, tj.

m=
ZZZ
(x, y, z)dxdydz .
Primjer 3.15. Izraunati masu krunog cilindra visine H i poluprenika osnove R kod koga je gustina u svakoj taki direktno proporcionalna rastojanju
te take od baze cilindra.
z
y=
(a)
y = R2 x2
R2 x2
Kruzni cilindar visine H i poluprecnika osnove R
(b)
Projekcija cilindra u xOy ravan
Kako je gustina posmatranog tijela u taki proporcionalna rastojanju te

take od baze u xOy ravni, to je (x, y, z) = kz, gdje je k konstanta propor-
117

cionalnosti. Prema gornjem razmatranju sada imamo
m=
ZZZ
(x, y, z)dxdydz =
=k
R
R
= kH
R2 x2
R2 x2
Z R2 x2
R
R
kzdz dy dx
1 2
H dy dx
2
!
R2 x2
R2 x2 dx
1
= kH 2 R2 .
2
Moment inercije
Pod momentom inercije materijalne take u odnosu na pravu podrazumijeva se proizvod mase take i kvadrata rastojanja te take od prave. Moment
inercije konanog skupa materijalnih taaka jednak je zbiru momenata pojedinanih taaka. U cilju denisanja i izraunavanja momenta inercije tijela,
postupam na sljedei nain.
Pretpostavimo da tijelo V u prostoru Oxyz ima gustinu (x, y, z), (x, y, z)
V . Podijelimo V na manje oblsti Vi , i = 1, 2, ..., n, i izaberimo istaknute
take (xi , yi, zi ) u svakoj od podoblasti Vi . Smatrat emo da je momenat
inercije Ii dijela tijela Vi u odnosu na osu Oz ima vrijednost
Ii = (x2i + yi2 )(xi , yi , zi )mes(Vi ) .
Sumirajui i prelazei na limes, dobija se po deniciji moment unercije I
datog tijela
I=
lim
max mes(Vi )0
n
X
(x2i +yi2)(xi , yi, zi )mes(Vi ) =
i=1
118
ZZZ
(x2 +y 2 )(x, y, z)dxdydz .

Matematika Višestruki Integrali

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika Višestruki Integrali

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATIKA

Definicija viestrukog integrala . . . . . . . . . .

Osobine integrabilnih funkcija . . . . . . . . . . .

Dvojni integral po pravougaonoj oblasti . . . . . . 90

Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . . 93

Trojni integral po oblasti pravouglog paralelepipeda 97

Trojni integral po proizvoljnoj oblasti . . . . . . . 100

Smjena promjenljivih u dvojnom integralu . . .

Smjena promjenljivih u trojnom integralu

Primjena viestrukih integrala . . . . . . . . . . .

U ovoj glavi bavit emo se konceptom odreenog integrala za funkcije

Posmatrajmo proizvoljnu zatvorenu oblast D, n-dimenzionalnog euklidskog

3.1. Integralne sume

(a) Pravilna podjela

(b) -elija pravilne podjele

3.1. Integralne sume

(d) Finija podjela 2

Slika 3.1: Prelaz iz jedne podjele u niju podjelu.

gdje su i (i = 1, ..., n) elije podjele , Xi i (i = 1, 2, ..., n) proizvoljne take.

mi = inf f (X) , Mi = sup f (X) , (i = 1, 2, ..., n) .

Ove sume nazivamo takoe i gornja, odnosno donja Darbouxova suma.

3.1. Integralne sume

Gornja Darbouxova suma

Donja Darbouxova suma

Primjer 3.1. Za funkciju dvije promjenljive integralna suma je oblika

gdje je Xi (i , i ) i (i = 1, 2, ..., n).

3.2. Denicija viestrukog integrala

Slika 3.2: Formiranje integralne sume funkcije f (x, y) nad oblau D.

Denicija viestrukog integrala

3.3. Osobine integrabilnih funkcija

f (x1 , x2 , ..., xn )dx1 dx2 ...dxn

Za funkciju dvije promjenljive z = f (x, y), integrabilnu u oblasti D,

pri emu injenica da n je ekvivalentna da max diam(k ) 0. Ovaj

Osobine integrabilnih funkcija

Sljedee teoreme navodimo bez dokaza, iako se njihovo dokazivanje lahko

3.3. Osobine integrabilnih funkcija

Teorem 3.3.1: Aditivnost integrala po podintegralnoj funkciji

Teorem 3.3.2: Aditivnost po oblasti integracije

pri emu je funkcija f (X) integrabilna u svakom dijelu Di (i = 1, 2, ..., n)

Za primjenu viestruke integracije posebno je vaan sljedei teorem.

3.4. Dvojni integral

U sluaju dvojnog integrala gdje je oblast integracije iz dvodimenzionalnog

Posmatrat emo prvo najidealniju varijantu integracije, po pravougaonoj

Slika 3.3: Pravougaona oblast.

integrabilna za svako x [a, b], tada integral

3.4. Dvojni integral

za koju zahtjevamo da je integrabilna za svako y [c, d], onda integral

i pri tome vrijedi

Na slian nain pod odgovarajuim uslovima, vai

Teorem 3.4.1 nam u stvari daje tehniku za izraunavanje dvojnog integrala

3.4. Dvojni integral

Ovo nam u stvari govori da redoslijed integracije ne utie na vrijednost

cos(x + y)dxdy, gdje je D kvadrat

Dvojni integral I svodimo na dvostruki, tj.

Primjer 3.3. Izraunati: I =

|02 + cos x |02 = 0 .

6xy 2 dxdy, gdje je D pravougaonik [2, 4]

Primjetimo u gornjem primjeru da je podintegralna funkcija f (x, y) =

Tako bi u posljednjem primjeru imali

3.4. Dvojni integral

Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti

U integraciji po proizvoljnoj oblasti mogu nastupiti dva sluaja prikazana na

Slika 3.4: Proizvoljna oblast integracije.