UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

ARHITEKTURA

PRIMJENA NEODREĐENIH I ODREĐENIH INTEGRALA

MATEMATIKA II

Seminarski rad

Student: Biser Iman

Broj indeksa: I-1386/22 Mentor: Doc.dr. Omerović Maid

Travnik, april 2023.

SADRŽAJ

1.UVOD...........................................................................................................................................3

2. NEODREĐENI INTEGRALI.....................................................................................................4

2.2. Tablični integrali...................................................................................................................5

2.3.Osobine neodređenog integrala..............................................................................................6

2.4. Osnovne metode integriranja................................................................................................6

2.4.1. Neposredna integracija...................................................................................................6

2.4.2. Metoda zamjene (supstitucije)........................................................................................7

2.4.3. Metoda parcijalne integracije.........................................................................................7

2.4.4. Integracija racionalnih funkcija......................................................................................8

2.4.5. Integracija iracionalnih funkcija.....................................................................................8

2.4.6. Integracija trigonometrijskih funkcija............................................................................9

3.ODREĐENI INTEGRALI..........................................................................................................10

3.1.Osobine određenog integrala...............................................................................................11

3.2.1.Izračunavanje površine ravne figure.............................................................................12

3.2.3. Zapremina rotacionog tijela..........................................................................................13

3.2.4. Dužina luka krive.........................................................................................................13

4. ZADACI (PRIMJENA ODREĐENOG INTEGRALA)...........................................................13

ZAKLJUČAK................................................................................................................................19

LITERATURA..............................................................................................................................20

2
1.UVOD

Simbol integrala uveden je od 1675. godine, a pitanja integralnog računa se bave od 1696.
godine. Ideju integriranja oblikovali su u kasnom 17om stoljeću Isaac Newton i Gottfried
Wilhelm Leibniz. Skupa s konceptom derivacije, integral je postao osnovni alat u računanju, s
brojnim primjenama u nauci i inženjerstvu. Integriranje i deriviranje su povezani osnovnom
stavkom integralnog računa. Za integriranje kažemo da je invertna operacija od deriviranja zbog
toga se rezultat integriranja uvijek može provjeriti obrnutim računom, a to je deriviranje. Pod
pojmom “integral” podrazumijevaju se dva, u matematici bitno različita pojma – određeni i
neodređeni integral. Integralni račun je dio infinitezimalnog računa u kojem se proučavaju
metode izračunavanja vrijednosti integrala. To je specifična grana matematike koja se razvila iz
potrebe da se izrazi iznos, stepen ili jačina fizikalnih objekata ili događaja.Kroz ovaj seminarski
rad u prvom dijelu će se spomenuti definicija određenog i neodređenog integrala, te njihove
osnovne osobine. Glavna tri pravila za integriranje su direktna integracija, metoda supstitucije
koja se koristi i u današnje doba te parcijalna integracija, također obrađene su i integracija
racionalnih, iracionalnih, te trigonometrijskih funkcija koje se vrše na osnovu tri glavne metode
integriranja. Određeni integral ima veliku primjenu u geometriji za izračunavanje dijelova
površina različitih oblika, zapremina tijela, površina omotača i dužina luka krive. Osim
matematike integrali imaju široku primjenu i u drugim tehničkim naukama.

3
2. NEODREĐENI INTEGRALI

Pojam neodređenog integrala u uskoj je vezi sa izvodima i diferenciranjem funkcije. Postupak

integriranja (nalaženja neodređenog integrala funkcije) je obrnut postupku diferenciranja
funkcije. Anti-derivacija zadane funkcije je funkcija čija je derivacija jednaka zadanoj funkciji.
Na primjer, kako je (sinx)’= cosx  , to je anti-derivacija funkcije cosx  jednaka sinx . Međutim,
kako je derivacija konstante jednaka nuli, to je i funkcija sin x + C također anti-derivacija
funkcije cosx  za svaku konstantu C . Integral zadane funkcije je skup svih njenih anti-derivacija,
što zapisujemo kao

∫ cosx dx = sinx+C

Definicija 1: Primitivna funkcija ili prvobitna funkcija funkcije f (x) je funkcija F (x ) sa

osobinom

F’ (x )= f (x)

Tada se piše i:

∫ f (x)dx = F(x) +C,

gdje je C proizvoljna konstanta. Izraz ∫ f (x)dx zovemo je neodređeni integral funkcije f (x)
Kažemo da je tada f (x) podintegralna funkcija, a f (x)dx je podintegralni izraz.

2.2. Tablični integrali

4
2.3.Osobine neodređenog integrala

Za neodređeni integral vrijede sljedeće osobine:

5
Pomoću ove dvije osobine lako se dokaže opštija tvrdnja:

Teorem 1: Ako su funkcije f 1(x), f 2 ( x ) , … , f n ( x) definisane na istom intervalu [a,b] i na tom

intervalu svaka od njih ima svoju primitivnu funkciju, tada je

2.4. Osnovne metode integriranja

2.4.1. Neposredna integracija

Neposredna integracija sastoji se u direktnoj primjeni navedenih osobina neodređenog integrala i

tablice integrala.

ZADACI

( 1 1
) 1 1 −1
x 1
1.∫ − ∫ ∫ ∫ −2
dx = dx−¿ ¿dx = x dx-ln|x|= -ln|x|+C = - - ln|x|+C
x x
2
x 2
x −1 x

2 2
cos 2 x ( cosx−sinx)(cosx+ sinx)
2.∫
cosx −sinx
dx = ∫ cos x−sin x
cosx−sinx
dx = ∫ cosx−sinx
dx=

∫ ( cosx+ sinx ) dx =∫ cos xdx+ ¿∫ sin xdx ¿=sin│x- cosx+C

e 2 x +1
3.∫ x dx =∫
e dx- ∫ e dx=e x +e− x+ C.
x −x

2.4.2. Metoda zamjene (supstitucije)

Ako je moguće, uvodi se supstitucija x =φ(t) gdje je t nova varijabla i φ(t) neprekidna
diferencijabilna funkcija tako da je

∫ f (x)dx = ∫ f [ φ(t) ] φ’(t) dt .

Na ovaj način se pomoću takve supstitucije zadani integral svodi na elementarni tablični integral.

6
ZADACI

1.∫
dx
=
x−3 dx=dt |
x−3=t dt
|
= ∫ = ln|t |+C = ln|x−3| + C.
t

2.∫ sin x cosxdx =

3
| sinx=t
cosxdx =dt | t4 1
= ∫ t dt = + C = sin 4x + C.
3

4 4

2.4.3. Metoda parcijalne integracije

Ako su u = f (x) i v = g(x) diferencijabilne funkcije od x, tada je

∫udv = uv - ∫vdu.

Izbor funkcije u = f (x) i diferencijala dv funkcije v = g(x) mora biti takav da se integral ∫vdu
može jednostavno riješiti. Ovaj metod rješavanja integrala zove se metod parcijalne integracije.

ZADACI

| |
−x
u=x , dv=e dx
1.∫ x e dx = − x = -xe +∫ e dx = -xe -e +C.
−x −x −x −x −x
du=dx , v=∫ e dx=−e
−x

| |
dx
u=lnx , dv=
lnx −lnx 1 1
x
3
−lnx 1
2.∫ 3 dx= = 2 + ∫ 3
dx = 2 - +C.
x 1 1 −1
du= dx , v=∫ 3 dx= 2 2x 2 x 2x 4 x2
x x 2x

2.4.4. Integracija racionalnih funkcija

Nepravi razlomak funkcija moguće je dijeljenjem dovesti do cijele racionalne funkcije i ostatka.
Prvi dio se može jednostavno integrirati a drugi dio je slučaj razlomljene racionalne funkcije
P( x )
oblika , pri čemu je P(x) polinom nižeg stepena od polinoma Q(x).
Q( x)

ZADACI
8 x −31 8 x−31
1.∫ 2 dx=∫ dx
x −9 x+ 14 ( x −7)( x−2)
8 x−31 A B
2 = + /∙ ( x 2−9 x +14 ¿
x −9 x+14 x−7 x−2

7
8x-31=Ax-2A+Bx-7B⇨A+B=8, -2A-7B= -31
Rješavanjem posljednjeg sistema dobijamo: A=5, B=3
Sada imamo:
8 x −31 5 3
∫ x 2−9 x+ 14 dx=∫ x−7 dx+ ∫
x−2
dx= 5ln|x−7|+3ln|x−2|+C

xdx
2.I=∫ 2
( x −2)(x −1)
x a b c
Iz 2 = + + slijedi
( x−2)(x −1) ( x−2) x−1 x+1
x= a(x-1)(x+1)+b(x-2)(x+1)+c(x-2)(x-1)
Ako u ovu jednakost redom uvrstimo x=1, x= -1, x=2, dobija se
1
1=b∙(-1)∙2⇨b= - ;
2
1
-1=c∙(-3) ∙(-2)⇨ c=- ;
6
2
2=a∙1∙3⇨ a= ;
3
2 1 1
I= ln|x−2|- ln|x−1|- ln|x +1|+ C.
3 2 6

2.4.5. Integracija iracionalnih funkcija

( ( ) ( ) ( ) )dx.
m1 m2 ms
ax +b ax +b ax +b
Integrali oblika ∫R x , n1 , n2 ,…, ns
cx +d cx +d cx +d

Neka je integral dat u slijedećem obliku

( ( ) ( ) ( ) )dx.
m1 m2 ms
ax +b ax +b ax +b
∫R x , n1 , n2 ,…, ns
cx +d cx +d cx +d

ax+ b k
Supstitucijom =t ,gdje je k= NZS{ n 1, n2 ,… , n s } , integral se svodi na integral racionalne
cx +d
funkcije argumenta t.

ZADATAK

8
 dx
1.A=∫
x √ 2 x+1

t 2−1
Rješenje: Koristićemo smjenu 2x+1= t 2. Tada je x= i dx= tdt
2

tdt
∫
A= t 2−1
2
∙t
= 2∫ 2
dt
t −1
1
=2∙ ln
2 | |
t−1
t+ 1
+C= ln |√√ 2 x +1−1
2 x +1+1|+C

2.4.6. Integracija trigonometrijskih funkcija

a) Integrali oblika
∫R(sin x,cos x)dx ,
gdje je R racionalna funkcija od sin x i cos x , svode se na integraciju racionalnih funkcija
argumenta t supstitucijom
x
tg =t,(-π<x<π)
2
2t 1−t 2 2 dt
sinx= 2 ,cosx= 2 , dx= 2 .
1+ t 1+t 1+ t
Nekada su pogodne slijedeće supstitucije za rješavanje gornjeg integrala:
cos x = t , ako je R(-sin x,cos x) = -R(sin x,cos x) ,
sin x = t , ako je R(sin x,-cos x) = -R(sin x,cos x) ,
tgx = t , ako je R(-sin x,-cos x) = R(sin x,cos x) .
Za integrale oblika ∫R(sin 2x, cos 2x)dx ili ∫R(sin2 x, cos 2x,sin x cos x)dx pogodno je uzeti smjenu:

tg x = t, pri čemu je dx=

dt
1+ t
2
2 , cos x =
1
1+ t
2
2 , sin x,
dt
1+ t √
2 , i sin x cos x=
t2
∙
1
1+t 1+t 1+ t
2 2
=
t
2

b) Kod integrala oblika

∫sinα xsinβ xdx, ∫sinα x cosβ xdx ,
∫cosα x cosβ xdx , (a, b realni brojevi, a ≠ b )
podintegralna funkcija se transformira pomoću slijedećih formula:

9
 1
sinα xsin βx= [cos(α - β)x - cos(α + β)x]
2
1
sinα xcos βx= [sin(α - β)x + sin(α + β)x]
2
1
cosα xcos βx= [cos(α - β)x + cos(α + β)x]
2

c) Kod integrala oblika

∫sinm x, cos n xdx , m,n ϵ Z ,
primjenit ćemo slijedeće supstitucije:
cos x = t , ako je m neparan pozitivan broj →sin xdx = -dt ,
sin x = t , ako je n neparan pozitivan broj →cos xdx = dt ,
dx
tgx = t , ako je m+n paran negativan broj→ =dt
cos2 x
Ako su oba eksponenta parni brojevi onda se podintegralna funkcija transformiše pomoću
formula:
1 2 1−cos 2 x 2 1+ cos 2 x
sin x cosx = sin 2 x , sin x ¿ , cos x= .
2 2 2

ZADACI
5 1 3 1
1.∫ cos xdx=
6 3
x + sin 2 x + sin 4 x− sin 2 x +C
16 4 64 48
1 1 1 −1 1
2. ∫ sin 5 x cos 3 xdx =∫ 2 (sin8x+ sin 2x )dx =
2 ∫ sin 8 x dx+ 2 ∫ sin 2 xdx= 16 cos8x-
4
cos2x+C

3.ODREĐENI INTEGRALI

n
Ako pri beskonačnom profinjavanju segmenta [a,b] ( λ → 0) integralna suma Ϭ = ∑ f (ζi)∆ xi
1=1

teži beskonačnom broju J, nezavisno od podjele P i izbora tačaka

ζi , onda je J određeni integral funkcije f na segmentu [a,b] i označavamo ga ovako:

10
 n b

J=lim
λ→ 0
Ϭ =lim ¿
λ→ 0 ∑ f (ζi)∆ xi=∫ f ( x ) dx ,
1=1 a

Gdje je broj a donja granica integrala, a broj b gornja granica integrala.

U tom slučaju kažemo da je funkcija integrabilna na segmentu [a,b].

Dovoljni uvjeti da funkcija bude integrabilna:

1.Ako je funkcija neprekidna na segmentu [a,b], onda je ona i integrabilna na segmentu [a,b] to
b
jest postoji J=∫ f ( x ) dx
a

2.Ako je funkcija ograničena i monotna na segmentu [a,b], onda je ona i integrabilna na

segmentu [a,b].

Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a,b] i ima na tom intervalu primitivnu fuknciju F
(funkciju takvu da je F’=f), onda je:

∫ f ( x ) dx=F ( b )−F ( a )=F ( x)│ba → Njutn−Lajbnicova formula

a

3.1.Osobine određenog integrala

1. ∫ f ( x ) dx =0;
a

b b

2. ∫ f ( x ) dx =-∫ f ( x ) dx , ( a<b ) ;
a a

b b

3. ∫ c ∙ f ( x ) dx =c∫ f ( x ) dx , c=konst .;
a a

b b b

4. ∫ [f ( x ) ± g(x)]dx =∫ f ( x ) dx ±∫ g ( x ) dx ;
a a a

11
 b c b

5. ∫ f ( x ) dx =∫ f ( x ) dx +∫ f ( x ) dx ,cϵ(a,b);
a a c

b
6.(f(x)≥ 0 ⋀ a<b)⇨ ∫ f ( x ) dx ≥ 0 ;
a

b b

7. ∫ f ( x ) dx ≤∫ g ( x ) dx , ako je f(x) ≤ g(x),(a<b)

a a

| |
b b
8. ∫ f ( x ) dx ≤ ∫|f ( x )| dx.
a a

3.2.Primjena određenog integrala

Postoje 4 osnovne geometrijske primjene određenog integrala:

•Izračunavanje površine ravne figure

•Izračunavanje površine omotača rotacione površi

•Izračunavanje zapremine rotacionih tijela

•Izračunavanje dužine luka krive

3.2.1.Izračunavanje površine ravne figure

Neka je zadana neprekidna funkcija y = f (x) ( f (x) ≥ 0) . Površina lika omeđenog grafom te
funkcije, pravcima x = a, x = b i odsječkom a ≤ x ≤ b apscisne ose data je integralom

P=∫ f ( x ) dx
a

Ako je f (x) ≤ 0 na [a,b] , onda je i određeni integral ∫ f ( x ) dx ≤0 . Tada je površina data sa

a

|∫ |
b

P= f ( x ) dx
a

12
Neka su zadane neprekidne funkcije y = f (x) i y = g(x) i neka je f (x) ≥ g(x) . Površina lika
omeđenog grafovima zadanih funkcija i pravcima x = a, x = b data je integralom

P = ∫ [ f ( x ) −g (x) ] dx
a

3.2.2. Računanje površine omotača rotacione površi

Kada rotaciona površ nastaje rotacijom oko x – ose lika krivulje zadane jednačinom y = f (x) ,
onda je površina dobivene površine data integralom

P = 2π ∫ y √ 1+ y dx
'2

gdje su a i b vrijednosti varijable integracije u početnoj odnosno krajnjoj tački luka. Za rotaciju
oko y – ose, analogno prethodnom, površina je data integralom

P = 2π ∫ x √ 1+ x dy
'2

3.2.3. Zapremina rotacionog tijela

Zapremina tijela koje nastaje rotacijom oko x – ose pseudotrapeza omeđenog grafom krive y = f
(x) , osom x, pravim x = a, x = b data je integralom

b
V =π ∫ y dx
2

Zapremina tijela koje nastaje rotacijom oko y – ose, analogno prethodnom, data je integralom

V =π ∫ x dy
2

3.2.4. Dužina luka krive

Neka je zadata kriva jednačinom y = f (x) . Dužina luka krive između tačaka s apscisama x = a i
x= b data je integralom

a
√
s =∫ 1+ [ f ' (x) ] dx
2

13
Ako je funkcija y = f (x) data u parametarskom obliku { x =x ( t )
y= y (t )
, dužina luka krive između tačaka

t = t 1 i t =t 2 računa se po formuli

t2
˙ 2 +( y˙ )2 dt pri čemu je ẋ= dx , ẏ= dy .
l =∫ √( x)
t1
dt dt

4. ZADACI (PRIMJENA ODREĐENOG INTEGRALA)

Površina ravnih figura

2
x
1. Krug x2 + y2 ≤ 8 je podijeljen parabolom y = na dva dijela. Izračunati površine tih dijelova.
2
2
x
Rješenje: Prvo riješimo sistem jednačina: x2 + y2 = 8 , y = da nađemo presječne tačke
2
kružnice i parabole. Iz druge jednačine sistema je x 2 = 2y pa uvrštavanjem u jednačinu slijedi:

2 2
y + 2y – 8 = 0. Rješenja posljednje jednačine su y1 = 2 i y2= − 4 . Sada iz x = 2y slijedi :
2 2 2
x = 4 ili x = -8. Posljednja jednačina nema realnih rješenja tako da je x = 4, tj. x1 = 2,

x2 = −2 . Dakle rješenja polaznog sistema su: (2,2) i (-2, 2).

14
Označimo sa P1 površinu manjeg, a sa P2 površinu većeg dijela datog kruga. Zbog očigledne
simetrije imamo da je

( )
2 2 2 ❑ 2
P1
2
=∫ √8−x 2− x2 dx=∫ √ 8−x dx−
2 1
2
∫ x 2 dx
0 0 0

Da riješimo integral I 1 =∫ √ 8−x dx uzmimo smjenu x = 2√ 2sin t.

2

Tada je dx = = 2 √ 2 costdt i 8 − x 2 = 8 – 8cos 2 t = 8sin 2 t , a nove granice su :

t 1=arcsin 0=0 i t 2=
2
= arcsin
√2 = π
2 √2 2 4

Dakle,

π π π

( )
π
1+ cos 2t dt=4 t + 1 sin 2t │04 =
4 4 4
I 1 =2 2
√ ∫ √ 8 cos2t costdt = 2√ 2∙ √ 8 ∫ cos 2 tdt = 8∫ 2
0 0 0 2

4( π4 + 12 sin 2 ∙ π4 )= 4( π4 + 12 )= π+2. Dalje slijedi:

P1 1 x3 23 2 4
= π+2- ∙ │20= π+2-- = π+- pa je P1= 2π+ .
2 2 3 6 3 3

Površina datog kruga je 8π pa je zato P2=8π- 2 π + ( 4

3)=6π-
4
3

2. Naći površinu figure ograničene linijama a) y = − x 2 i x + y + 2 = 0 .

Rješenje: Iz ) y = − x 2= -x-2 slijedi y = x 2-x-2=0, pa su x1=2 i x2=-1 prve koordinate presječnih

tačaka datih krivih. Sa slike je sada očito tražena površina

15
 ( )
2 2 2 3
x x 9
P=∫ [−x −(−x−2) ]dx=∫ ( x +2−x )=
2 2 2
+2 x− │−1=…=
−1 −1 2 3 2

Površina omotača

3. Izračunati površinu sfere koja nastaje rotacijom polukruga x 2 + y 2 = R2 , y ≥ 0 oko x – ose.

Rješenje:

−x
Iz x 2 + y 2 = R2 i y ≥ 0 slijedi y = √ R2−x 2pa je y’= .
√ R 2−x 2
Sada slijedi da je tražena površina jednaka:

√
R 2 R R
x
P=2π ∫ √ R −x ∙ 1+ dx= 4π∫ √ R −x + x dx=4Rπ∫ dx = 4 R2 π .
2 2 2 2 2
2 2
−R R −x 0 0

4.Naći površinu tijela koje nastaje rotacijom petlje krive 9 y 2= x (3−x )2 oko x – ose .

Rešenje:

16
Jasno je da je y=±
√ 3 (3-x) i lako se dobije da tada je y’= ± 1−x . Sada računamo traženu
3 2√x
površinu:

√
3 2 3 3
1 (1−x) 2π 1+ x π
P=2π∫ (3−x ) √ x 1+ dx= ∫ (3−x ) √ x ∙ dx= ∫ (3+2 x−x )dx =
2

0
3 4x 3 0 2√ x 3 0

( )
3
π x 3 π
3 x + x − │0 = ( 9+9−9 ) = 3π.
2
=
2 3 3

Zapremina rotacionog tijela

x2 y 2
5. Elipsa 2+ 2 =1 rotira oko x – ose. Izračunati zapreminu dobijenog elipsoida.
a b

Rješenje:

( )
2
2 2 x
Iz jednačine elipse slijedi da je y =b 1− , pa je tražena zapremina
a2

( ) ( ) ( )
a 2 3 3
2 2 a 4 ab π
2
x 1 x a a
2π∫ b 1−
2 2 2
dx=2b x x− ∙ │ 0 =2b π a− =2b π = .
0 a
2
a2 3 3 a2 3 3

6. Cikloida x = a (t – sin t), y = a (1– cos t), rotira oko x – ose . Izračunati zapreminu dobijenog
tijela !

Rješenje: Posmatraćemo jedan svod cikloide za 0 ≤ t ≤ 2π . Pošto je x’=a(1-cost), to je

2π 2π

V=π∫ a (1−cost) ∙a(1-cost)dt=a π∫ (1−cost) =

2 2 3 3

0 0

( )
2π 2π 2π 2π

a π ∫ dt−3 ∫ costdt + 3 ∫ cos tdt−∫ cos tdt

3 2 3

0 0 0 0

17
Dalje imamo:

2π
I 1= ∫ dt =2 π ;
0

2π
I 2=∫ costdt =sint│20 π =sin2π-sin0=0;
0

(∫ ) ( )
2π 2π 2π 2π
1 1
I 3=∫ cos tdt = 1 ∫ (1+cos 2t )dt =
2
dt +∫ cos 2 tdt = 2 π + sin 2t │20 π =π
0 20 0 0
2 2

|costdt =du ; t=2 π ⇨ u=0|

2π 2π
I 4=∫ cos3 tdt =∫ cost (1−sin 2 t) dt = sint=u ; t=0 ⇨u=0
=0
0 0

Pa je V=a 3π(2π-3∙0+3∙π-0)=5a 3 π 2

Dužina luka krive

7. Izračunati obim kružnice x 2 + y 2 = R2

Rješenje: Dovoljno je izračunati četvrtinu kružnog luka – obima l date kružnice, koji se nalazi u
prvom kvadrantu. Jednačina kružnice u (prvom kvadrantu) se može lahko prikazati u
parametarskom obliku:

Slijedi da je:

π π
1 2 2
π . Otuda se dobija poznata formula za obim kružnice: l
l= =
4 ∫ √ R sin t+ R cos t dt ∫ Rdt =R 2
2 2 2 2

0 0

= 2Rπ .

2
x lnx
8. Izračunati dužinu luka krive y= - za x∈[1,3].
2 4

18
 1
Rješenje: Pošto je y’=x- , slijedi da je
4x

√ √ √(
3 3 3 3

( ) ) ( )
2 2
1 1 1 1 1
l= ∫ 1+ x− dx=∫ x 2+ + x 2 dx=∫ x+ dx=¿∫ x + ¿dx=
1 4x 1 2 16 1 4x 1 4x

( )
2
x lnx 3
+ │1 =4+ln√4 3
2 4

19
ZAKLJUČAK

Neodređeni integral više je općeniti oblik integracije i može se protumačiti kao anti-derivat
razmatrane funkcije. Određeni integrali su visoko cijenjeni pandani neodređenih integrala gdje
proces integracije zapravo daje konačan broj. Neodređeni integrali i određeni integrali
međusobno su povezani prvim temeljnim teoremom računa, što omogućava izračunavanje
određenog integrala pomoću neodređenih integrala.. Činjenica je da je nemoguće pronaći
njegovo područje pomoću uobičajenih formula s kojima nalazimo područje kvadrata, kruga ili
čak sfere. U tu svrhu razvijen je definitivni integral. Zaključujemo da je glavna razlika između
određenog integrala i neodređenog u njihovim primjenama. Određeni integrali koriste se za
proračun ograničenih parametara, kao što su područje, dužina ili volumen, te neodređeni,
prilikom izračunavanja parametara koji nemaju granice, tj. funkcije. Što se tiče samog
integralnog i derivativnog računa njih često možemo povezati i sa nekim drugim strukama
odnosno prirodnim naukama, kao što su hemija ili fizika. Iako integral proučavaju uglavnom
matematičari, i fizičari su dali doprinos ovoj nauci. Gotovo nijedna formula fizike nije potpuna
bez diferencijalnog i integralnog računa.

20
LITERATURA

[1] Dž. Zečić, A. Huskanović, H. Alajbegović, Matematika I za tehničke fakultete, Univerzitet

u Zenici, Zenica, 2009.

[2] D. S. Mitrinović, D. Mihailović, P. M. Vasić, Linearna algebra, polinomi, analitička

geometrija, Građevinska knjiga, Beograd, 1988.

[3] Dž. Zečić, A. Huskanović, H. Alajbegović, Matematika za ekonomiste, Univerzitet u

Zenici, Zenica, 2009.

[4] B. Lučić, Lj. Pejić, Zbirka zadataka iz Matematike, I dio, Ekonomski fakultet u Sarajevu, I

dio, Sarajevo, 2005.

[5] M. Merkle, Matematička analiza - teorija, Akademska Misao, Beograd, 2001

21