EKONOMSKI FAKULTET

EKONOIMIJA I POSLOVANJE

SEMINARSKI RAD
IZ MATEMATIKE

INTEGRALI

Ime i prezime profesora: Ime i prezime studenta:

Marinko Markić Miroslav Laketić

Broj indeksa: EP-059/14

Banja Luka, (decembar, 2014.)

 SADRŽAJ

1. Uvod………………………………………………………………………2
2. INTEGRALI……………………………………....………………………3
2.1. Primitivna funkcija ………………………………...…………..…….4
2.2. Neodredjeni integrali i njihova svojstva……………...……………....5
2.3. Metod smjene promjenljivih…………………………...………...…...8
2.4 Metod parcijalne integracije……………………….……...…………...8
2.5 Definicija određenog integral….…………………………...…………9
2.5.1 Izračunavanje određenog integral……………………….………..12
2.5.2 Svojstva određenog integral…………………………...………….13
3. Zakljucak ……………………………………………………………….…14
4. Literatura…………………………………………………..……………....15
 1. Uvod

U ovom radu bavićemo se integralima i njegovim vrstama. U prvom dijelu rada bavićemo
se primitivnom funkciom i onim što obuhvata njen pojam i definiciju. Tu ćemo prikazati način
na koji se dobija formula primitivne funkcije a to ćemo potkrijepiti i primjerima. Dalje ćemo
nastaviti sa objašnjenjem neodređenog integrala kao jedne od vrsta interala. Tu ćemo objasniti
svojstva neodređenog integrala i izvesti formulu. Takođe daćemo pregled integrala kroz tabelu
osnovnih integrala i pokazati njihovu primjenu kroz primjere. Dva naredna dijela rada baviće se
sa dvije metode. Prvo ćemo prikazati metod smjene promjenljivih, pokazati princip po kojem se
izvodi izračunavanje i zatim to pokazati na primjerima.Poslije toga ćemo se baviti metodom
parcijalne integracije a princip prikaza će biti isti kao i sa predhodnom metodom. Naredno
poglavlje biće posvećeno drugoj vrsti integrala, određenom integralu. Ovdje ćemo dati njegovu
definiciju, objasniti njegovu upotrebu i izvesti formulu. Nakon toga ćemo to pokazati i na
primjerima. Nastavićemo sa pobližim objašnjavanjem kako se izračunava određeni integral i
uraditi još primjera. Poslednji dio rada baviće se svojstvima određenog integrala. U zaključnom
dijelu rada ćemo sumirati urađeno.
1. Integrali
1.1. Primitivna funkcija
U matematici uzajamno obratnim operacijama pridružuju se, u konkretnim slučajevima, razliciti
nazivi. Na primer kvadriranju (x²) – nalazenje kvadratnog korijena (√x), sinusu (sin x) – arkus
sinus (arcsin x) itd.
Operacija nalazenja izvoda po zadatoj funkciji nazivamo diferenciranje, a obrnutu operaciju:
nalazenje funkcije po zadatomi izvodu nazivamo integraljenje.
Dakle, integraljenje se sastoji u tome da se za datu funkciju 𝑦 = ƒ(𝑥) zadatu na nekom intervali I
odredi funkcija 𝑦 = 𝐹(𝑥) definisana na intervalu I takva da je:
𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑡𝑗. 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥

U vezi sa operacijom integraljenja postavljaju se tri pitanja:

1. Da li svaka funkcija može biti izvod neke druge funkcije?
2. Ako za datu funkciju ƒ postoji funkcija F takva da važi 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥, da li je
tada funkcija F jedinstvena?
3. Ako za datu funkciju ƒ postoji funkcija F takva da vazi 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥, kakose
nalazi funkcija F?

Za svaku funkciju ƒ neprekidnu na intervalu I postoji funkcija F definisana na intervalu I za koju

vazi 𝐹 ′ (𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥.

Funkciju F nazivamo primitivnom funkcijom za funkciju ƒ na zadatom intervalu I ako je za

svako 𝑥𝜖𝐼: 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥).
Svaka neprekidna funkcija na intervalu I ima na tom intervalu primitivnu funkciju.

Primer 1.
𝑥² 𝑥²
Funkcija 𝐹(𝑥) = je primitivn funkcija ƒ(𝑥) = 𝑥 na intervalu (−∞, +∞), jer je ( 2 ) ′ = x.
2
𝑥²
𝐹′(𝑥) = ( 2 ) ′ = 𝑥 = ƒ(𝑥) za svako 𝑥𝜖(ɑ, 𝑏).
𝑥² 𝑥²
I funkcija 𝑦 = + 5 je primitivna za funkciju 𝑦 = 𝑥, jer je ( 2 + 5) ′ = x za svako xϵ(−∞, +∞).
2
𝑥² 𝑥²
Umjesto konstante 5 u funkciju 𝑦 = + 5 može stajati proizvoljna konstanta C, ( 2 + 𝐶) ′ = 𝑥.
2
𝑥2
Funkcija 𝐹(𝑥) = + 𝐶 je primitivna funkcija za funkciju ƒ(𝑥) = 𝑥 na intervalu (−∞, +∞).
2

Ako je F(x) jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ(x) na intervalu I, tada je i funkcija F(x) + C
primitivna za funkciju ƒ(x) na intervalu I.
(𝐹(𝑥) + 𝐶)′ = 𝐹′(𝑥) + 𝐶′ = 𝐹′(𝑥) + 0 = ƒ(𝑥).

Ako je F jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ, tada se proizvljna primitivna funkcija za

funkciju ƒ na intervalu I zadaje formulom
Ф(𝑥) = 𝐹(𝑥) + 𝐶
Postoje dva osnovna pravila za nalaženje primitivnih finkcija.
1. Ako je F primitivna funkcija za funkciju ƒ, a G primitivna funkcija za funkciju g, tada je F+G
primitivna funkcija za funkciju ƒ+g.
Kako je F'= ƒ i G'= g, to je saglasno pravilu izracunavanja izvoda zbira funkcija:
(𝐹 + 𝐺)′ = 𝐹′ + 𝐺′ = ƒ + 𝑔.

Primer 2.
Nadjimo sve primitivne funkcije za funkciju 𝑦 = 𝑥² + 𝑠𝑖𝑛𝑥.
𝑥³
Kako je 𝑦 = jedina primitivna funkcija za 𝑦 = 𝑥², a funkcija 𝑦 = −𝑐𝑜𝑠𝑥 jedina primitivna
3
𝑥³
funkcija za funkciju sinx, to je saglasno, prethodnom pravilu, 𝑦 = − 𝑐𝑜𝑠𝑥 jedina primitivna
3
funkcija za 𝑦 = 𝑥² + 𝑠𝑖𝑛𝑥.
𝑥³
𝐹(𝑥) = – 𝑐𝑜𝑠𝑥 + 𝐶.
3

2. Ako je F primitivna funkcija za funkciju ƒ, a k konstanta, tada je kF primitivna funkcija

funkcije kƒ.
(𝑘𝐹)′ = 𝑘𝐹′ = 𝑘ƒ

Primer 3.
Nađimo jednu primitivnu funkciju za funkciju ƒ(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥
Kako je 𝑦 = 𝑠𝑖𝑛𝑥 jedina primitivna funkcija za funkciju 𝑦 = 𝑐𝑜𝑠𝑥, to je saglasno prethodnom
pravilu
𝐹(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥.
jedina primitivna funkcija za funkciju 𝐹(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥

1.2. Neodređeni integrali i njihova svojstva

Skup prmitivnih funkcija za funkciju ƒ na interval I nazivamo neodređenim integralom funkcije
ƒ i oznacavamo je
∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥
Funkcija ƒ je podintegralna funkcija, izraz ƒ(𝑥)𝑑𝑥 podintegralni izraz, x-promjenljiva integracije,
∫-znak integral (predstavlja stilizovano slovo S-suma)
Ako je F jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ i C proizvoljna konstanta, tada je
∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶.
Naci ∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥 znači naći sve funkcije F za koje je 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥).

Primer 1.
Dokazimo da je:
𝑥2
a) ∫ 𝑥𝑑𝑥 = + 𝐶
2
b) ∫ 3𝑥²𝑑𝑥 = 𝑥³ + 𝐶
c) ∫ 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 = − cos 𝑥 + 𝐶
Za nalaženje integrala koriste se tablice sa integralima. Slijedi tablica osnovnih integrala.

Tablica 1.2.1: Osnovni integrali.

Osnovna pravila nalaženja integrala slijede iz osnovnih pravila nalaženja primitivnih funkcija.

1. Izvod od integrala jednak je podintegralnoj funkcij, tj.

(∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥)′ = ƒ(𝑥)
(∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥)′ = (𝐹(𝑥) + 𝐶)′ = ƒ(𝑥)

Primer 2.
𝑠𝑖𝑛2𝑥 𝑠𝑖𝑛2𝑥
a) (∫ 1+𝑥² 𝑑𝑥) ′ = , b) (∫ 2𝑥²+𝑥+1 𝑥𝑑𝑥)′ = 2𝑥²+𝑥+1 𝑥.
1+𝑥²

2. Integral od izvoda neke funkcije jednak je toj funkciji plus proizvoljna konstanta, tj.
∫ 𝐹′(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶
ƒ(𝑥) = 𝐹′(𝑥), ∫ 𝐹′(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶.

Primer 3.
′
√𝑥 √𝑥 𝑠𝑖𝑛𝑥 ′ 𝑠𝑖𝑛𝑥
a) ∫ (𝑠𝑖𝑛3𝑥+2) 𝑑𝑥 = + 𝐶, b) ∫ ( ) 𝑑𝑥 = + 𝐶
𝑠𝑖𝑛3𝑥+2 𝑥 𝑥

3. Konstanta k (k≠0) koja množi podintegralnu funkciju može se napisati ispred znaka integrala.
∫ 𝑘𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑘∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥), (𝑘𝐹(𝑥))′ = 𝑘𝐹′(𝑥) = 𝑘𝑓(𝑥).
∫ 𝑘𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫ (𝑘𝐹(𝑥))′𝑑𝑥 = 𝑘𝐹(𝑥) + 𝐶 = 𝑘 (𝑓(𝑥) + 𝐶 1 ) = 𝑘∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥

Primer 4.
2+6𝑥 1+3𝑥
a) ∫ 5cos 3xdx = 5∫cos3xdx, b) ∫ 𝑑𝑥 = 2∫ 𝑑𝑥.
8+𝑥 ³ 8+𝑥³

4. Integral od algebarskog zbira konačnog broja funkcija jednak je algebarskom zbiru integrala
od sabiraka, tj.
∫ (∑𝑚 𝑚
𝑖=1 𝐴𝑖 𝑓𝑖 (𝑥))𝑑𝑥 = ∑𝑖=1 𝐴𝑖 ∫ 𝑓𝑖 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶 , gdje su 𝐴𝑖 (i=1,2,......,m) konstante.

Izvodimo za n=2,
∫ (𝐴1 𝑓1 (𝑥) + 𝐴2 𝑓2 (𝑥))𝑑𝑥 = 𝐴1 ∫ 𝑓1 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2 ∫ 𝑓2 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶
Saglasno definiciji integrala lijeva strana je neka primitivna funkcija za funkciju
𝐴1 𝑓1 (𝑥) + 𝑓2 (𝑥)
Kako, saglasno pravilo 1, važi jednakost
(𝐴1 ∫ 𝑓1 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2 ∫ 𝑓2 (𝑥)𝑑𝑥)′ = 𝐴1 𝑓1 (𝑥) + 𝐴2 𝑓2 (𝑥),
𝐴1 𝑓1 (𝑥) + 𝐴2 𝑓2 (𝑥)
𝐴1 ∫ 𝑓1 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2 ∫ 𝑓2 (𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶

Primer 5,
a)∫ (3 − 2𝑥 + 6𝑥 2 )𝑑𝑥 = 3∫ 𝑑𝑥 − 2∫ 𝑥𝑑𝑥 + 6∫ 𝑥 2 𝑑𝑥 = 3𝑥 − 𝑥 2 + 2𝑥 3 + 𝐶,
2 𝑑𝑥 2𝑥
b)∫ (1+𝑥 2 + 4𝑠𝑖𝑛𝑥 + 2𝑥 ) 𝑑𝑥 = 2∫ + 4∫ 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 + ∫ 2𝑥 𝑑𝑥 = 2𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 + 𝑙𝑛2 + 𝐶
1+𝑥 2
1.3. Metod smjene promjenljivih
Pri izračunavanju integrala, koji se nalaze u osnovnoj tablici integrala, može biti koristan metod
smjene promjenljivih. Smjenu promjenljivih u integral treba uvesti tako da se dobije tablicni
integral ili integral koji znamo naći.
Primer 1.
Naći ∫ 𝑐𝑜𝑠2 𝑥𝑑𝑥.
Ovog integrala nema u osnovnoj tablici integrala, ali ima integral ∫ cos 𝑥𝑑𝑥.
𝑡 𝑑𝑡
Uvodimo smjenu 𝑡 = 2𝑥, tj. 𝑡 = 2. Tada je 𝑑𝑥 = 2 , pa se dati integral transformise u obicni
1
integral 2 ∫ cos 𝑡𝑑𝑡.
∫ cos 𝑡𝑑𝑡 = sin 𝑡 + 𝐶,
1 1 1
∫ cos 2𝑥𝑑𝑥 = 2 ∫ cos 𝑡𝑑𝑡 = 2 sin 𝑡 + 𝐶 = 2 sin 2𝑥 + 𝐶.
1
(2 sin 2𝑥 + 𝐶) ′ = cos 2𝑥.
Primer 2.
𝑑𝑥 𝑑𝑥
Naći a) ∫ 𝑥𝑙𝑛2 𝑥, b) ∫ 𝑥(1+𝑙𝑛2 𝑥)
𝑑𝑥
a) Uvođenjem smjene 𝑡 = ln 𝑥, tj. 𝑑𝑡 = , dobijamo da je
𝑥
𝑑𝑥 𝑑𝑡 1 1
∫ 𝑥𝑙𝑛2 𝑥 = ∫ 𝑡 2 = − 𝑡 + 𝐶 = − 𝑙𝑛𝑥 + 𝐶.
b) Smjenom 𝑡 = ln 𝑥 dobijamo da je
𝑑𝑥 𝑑𝑡
∫ 𝑥(1+𝑙𝑛2 𝑥) = ∫ 1+𝑡 2 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 𝑡 + 𝐶 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔(𝑙𝑛𝑥) + 𝐶.

1.4. Metod parcijalne integracije

Pored metoda smjene promjenljivih u nalaženju integrala koristi se i metod parcijalne integracije.
Neka su funkcije u i v diferencijabilne na intervalu I. Tada je na I:
(𝑢𝑣)′ = 𝑢′𝑣 + 𝑢𝑣′, 𝑑(𝑢𝑣) = 𝑣𝑑𝑢 + 𝑢𝑑𝑣
𝑢𝑑𝑣 = 𝑑(𝑢𝑣) − 𝑣𝑑,
∫ 𝑢𝑑𝑣 = ∫ 𝑑(𝑢𝑣) − ∫ 𝑣𝑑𝑢,
∫ 𝑑(𝑢𝑣) = ∫ (𝑢𝑣)′𝑑𝑥 = 𝑢𝑣 + 𝐶,
∫ 𝑢𝑑𝑣 = 𝑢𝑣 − ∫ 𝑣𝑑𝑢 + 𝐶,....(1)
Ako želimo istaci da su u i v funkcije od x, tada jednakost zapisujemo u obliku,
∫ 𝑢(𝑥)𝑑𝑣(𝑥) = 𝑢(𝑥)𝑣(𝑥) − ∫ 𝑣(𝑥)𝑑𝑢(𝑥) + 𝐶,....(2)
Formule (1) i (2), nazivamo formulom parcijalne integracije.
Ako je 𝑢(𝑥) = 𝑓(𝑥) i 𝑣(𝑥) = 𝑥, tada iz formule (1) dobijamo
∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑥𝑓(𝑥) − ∫ 𝑥𝑓′(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶,....(3).
Formula (3) je podesna ako je nalaženje integral funkcije 𝑥𝑓′(𝑥) jednostavnije nalaženja
integrala od funkcije 𝑓(𝑥).

Primer 1.
Primijenimo formulu (3) za nalaženje ∫ 𝑙𝑛𝑥𝑑𝑥. Ovdje je 𝑓(𝑥) = 𝑙𝑛𝑥 pa je:
1
∫ ln 𝑥𝑑𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − ∫ (𝑥 ∙ 𝑥) 𝑑𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − 𝑥 + 𝐶 .
1.5. Definicija određenog integrala
Neka je funkcija 𝑓: [𝑎, 𝑏] → 𝑅 negativna i neprekidna. Grafik jedne takve funkcije je dat na slici
1.5.1. Figuru koju ograničava kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥), 𝑂𝑥 osa i prave 𝑥 = 𝑎 i 𝑦 = 𝑏 nazivamo
krivoliniskim trapezom.

Slika 1.5.1: Krivolinijski trapez

Kako izracunati povrsinu krivolinijskog trapeza? Prirodno je da podjelimo odsjećčak [𝑎, 𝑏] na 𝑛

djelova tačkama:
𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <. . < 𝑥𝑛 = 𝑏 , . . . . (1)
zatim u svakom od odsječaka [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ], (𝑖 = 1,2, … , 𝑛) izaberemo tačke 𝑐𝑖 i sastavimo zbir
𝑆𝑛 = 𝑓(𝑐1 )∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2 )∆𝑥2 +, … + 𝑓(𝑐𝑛 )∆𝑥𝑛 , gdje je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1.

Zbir 𝑆𝑛 nazivamo integralnim zbirom funkcije 𝑓 na odsječku [𝑎, 𝑏]. Ovaj zbir je, očigledno,
jednak zbiru površina pravougaonika prikazanih na 1.5.1. Zbir 𝑆𝑛 predstavlja približnu vrijednost
tražene površine. Zbir 𝑆𝑛 zavisi od dijeljenja (1) odsječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka 𝑐𝑖 ∈ [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ].
Označimo sa max ∆𝑥𝑖 najveći od brojeva ∆𝑥1 , ∆𝑥2 , … , ∆𝑥𝑛 . Uočimo da ako max ∆𝑥𝑖 → 0, tada
𝑛 → +∞. Ako za max ∆𝑥𝑖 → 0 zbirovi 𝑆𝑛 imaju istu graničnu vrijednost S nezavisno od
dijeljenja (1) odječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka 𝑐𝑖 u odsječcima [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ], tada broj S nazivamo
površinom (datog) krivolinijskog trapeza.
Dakle,
𝑆 = lim (𝑓(𝑐1 )∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2 )∆𝑥2 +, … , +𝑓(𝑐𝑛 )∆𝑥𝑛 ).
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0

Do površine S krivolinijskog trapeza možem doći i na sljedeći način. Kako je funkcija 𝑓

neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏] to je ona neprekidna i na svakom od odsječaka [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ]. Saglasno
svojstvima neprekidnih funkcija na odsječku (Vajerštrasova teorema) ,za svako 𝑖 = 1,2,3, . . . , 𝑛
postoje brojevi 𝑚1 , 𝑀𝑖 takvi da je za svako 𝑥 ∈ [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ]: 𝑚𝑖 ≤ 𝑓(𝑥) ≤ 𝑀𝑖 . Na slici 1.5.1 dat je
krivolinijski trapez čija je jedna osnovica odsječak [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ] i njemu pripadajući upisani i opisani
pravougaonici. Površina pravougaonika je 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 a opisanog 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖 .
Kako je
𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 ≤ 𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 ≤ 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖 .
Za svako 𝑖 = 1,2,3, . . . , 𝑛, to je
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖 ,
Gdje je 𝑆𝑛 = ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐1 )∆𝑥𝑖 .
Očigledno važe nejednakosti
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖
Razmotrimo nizove 𝑎𝑛 i 𝐴𝑛 čiji su opšti članovi, redom,
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 𝑖 ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖 .
Niz (𝑎𝑛 ) je monotono rastući i ograničen s gornje strane brojem S.
Niz (𝐴𝑛 ) je monotono opadajući i ograničen s donje strane brojem S.
Slijedi, nizovi (𝑎𝑛 ) i (𝐴𝑛 ) konvergiraju. Ako su njihove granične vrijednosti jednake, tj.ako je
lim ∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖
𝑛→+∞ 𝑛→+∞
tada ,primjenom teoreme o uklještenju za nizove dobijamo da je
𝑆 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ∆𝑥𝑖 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖 ∆𝑥𝑖 . . . . . . . . .(2)
𝑛→+∞ 𝑛→+∞

Primjer 1.
Nađimo površinu koju ograničava prava 𝑦 = 𝑥, 𝑂𝑥 osa i prave 𝑥 = 𝑎 , 𝑥 = 𝑏
Ovdje se radi o površini trapeza koja se računa po formuli
(𝑏−𝑎)(𝑏+𝑎) 𝑏 2 −𝑎2
𝑆= = 2 .
2
Istu ovu površinu ćemo naći koristeći formulu (1), odnosno (2). Podjelimo na n jednakih djelova
pdsječak 𝑛 tačkama
𝑏−𝑎
𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <, … , < 𝑥𝑛 = 𝑏: 𝑥𝑖 = 𝑎 + 𝑖∆𝑥 , gdje je ∆𝑥 = 𝑛 .
Neka je 𝑐𝑖 proizvoljna tačka intervala (𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ). Tada je 𝑥𝑖−1 < 𝑐𝑖 < 𝑥𝑖 odnosno 𝑥𝑖−1 ∆𝑥 <
𝑐𝑖 ∆𝑥 < 𝑥𝑖 ∆𝑥 tj.
∑𝑛𝑖=1 𝑥𝑖−1 ∆𝑥 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑥𝑖 ∆𝑥,
𝑏−𝑎
𝑆𝑛 = ∑𝑛𝑖=1 𝑐𝑖 ∆𝑥𝑖 = 𝑛 ∑𝑛𝑖=1 𝑐𝑖 .
Slijedi,
𝑏−𝑎 𝑛 𝑏−𝑎 𝑛
∑𝑖=1 𝑥𝑖−1 < 𝑆𝑛 < ∑𝑖=1 𝑥𝑖 ,
𝑛 𝑛
odnosno
𝑏−𝑎 𝑛 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎
∑𝑖=1 (𝑎 + (𝑖 − 1) ) < 𝑆𝑛 < 𝑛 ∑𝑛𝑖=1 (𝑎 + 𝑖 𝑛 ),
𝑛 𝑛
𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎
𝑛
(𝑛𝑎 + 𝑛 ∑𝑛𝑖=1(𝑖 − 1)) < 𝑆𝑛 < 𝑛
(𝑛𝑎 + 𝑛
∑𝑛𝑖=1 𝑖 ).
Kako je
𝑛(𝑛−1)
∑𝑛𝑖=1(𝑖 − 1) = i
2
𝑛(𝑛+1)
∑𝑛𝑖=1 𝑖 = ,
2
to je
𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛(𝑛−1) 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛(𝑛+1)
(𝑛𝑎 + 𝑛 ∙ 2 ) < 𝑆𝑛 < 𝑛 (𝑛𝑎 + 𝑛 ∙ 2 ),
𝑛
(𝑏−𝑎)2 𝑛−1 (𝑏−𝑎)2 𝑛+1
(𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ < 𝑆𝑛 < (𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ .
2 𝑛 2 𝑛
Dalje je
(𝑏−𝑎)2 𝑛−1 𝑏 2 −𝑎2
lim ((𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ )= i
𝑛→+∞ 2 𝑛 2

(𝑏−𝑎)2 𝑛+1 𝑏 2 −𝑎2

lim ((𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ )=
𝑛→+∞ 2 𝑛 2
 𝑏 2 −𝑎2
𝑆 = lim 𝑆𝑛 = (povrsina trapeza)
𝑛→+∞ 2
Razmotrimo proizvoljnu neprekidnu funkciju 𝑓 na odsječku [𝑎, 𝑏]. (Ova funkcija može biti
pozitivna, negativna ili mijenjati znak na odsječku [𝑎, 𝑏]).
Podjelimo odsječak [𝑎, 𝑏] tačkama 𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <, … , < 𝑥𝑛 = 𝑏 na 𝑛 dijelova, i u svakom
od odječaka [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ] izaberimo proizvoljno tačku 𝑐𝑖 ∈ [𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ]. Neka je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1. Sada
formirajmo zbir (sumu)
𝑆𝑛 = 𝑓(𝑐1 )∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2 )∆𝑥2 +, … , +𝑓(𝑐𝑛 )∆𝑥𝑛 .

Ako za svaku podjelu odsječka [𝑎, 𝑏] takvu da je max ∆𝑥𝑖 → 0 i za svaki izbor tačaka 𝑐𝑖 ∈
[𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ] nis (𝑆𝑛 ) teži istom broju 𝐼, tada broj 𝐼 nazivamo odredjenim integralom funkcije 𝑓 na
odsječku [𝑎, 𝑏] i označavamo sa
𝑏
∫𝑎 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥.

Dakle,
𝑏
𝐼= lim ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐1 ) ∆𝑥𝑖 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑚𝑎𝑥∆𝑥1 →0

Broj 𝑎 nazivamo donja ,a broj 𝑏 gornja granica integrala. Odsječak [𝑎, 𝑏] nazivamo odsječak
integracije, slovo 𝑥 promjenljiva integracija.
𝑏
Za svaku funkciju 𝑓 kažemo da je integrabilna na odsječku [𝑎, 𝑏] ako postoji ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
U matematičkoj analizi se dokazuje tvrđenje da je svaka neprekidna funkcija na odsječku [𝑎, 𝑏]
integrabilna na odsječku [𝑎, 𝑏]. Korist od ovog tvrđenja je očigledna. Kada dokažemo da je
funkcija 𝑓 neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏], tada znamo da postoji
𝐼 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐1 ) ∆𝑥𝑖
𝑚𝑎𝑥∆𝑥1 →0
nezavisno od pdojele odsječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka u podionim odsječcima. U praksi mi
biramo jednu podjeli ( koja nam je najpodesnija) i odrešeni izbor tačaka (opet za nas
najpodesniji), formiramo integralni zbir 𝑆𝑛 i nalazimo graničnu vrijednost lim 𝑆𝑛 . Tako
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
određujemo
𝑏
∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.

Geometrijski smisao određoenog integrala je u sledećem.

Ako je funkcija 𝑓 neprekidna i nenegativna na odsječku [𝑎, 𝑏] tada je površina 𝑆 krivolinijskog
𝑏
trapeza kojeg ograničava kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥) osa apscisa i prave 𝑥 = 𝑎 i 𝑥 = 𝑏 jednaka ∫𝑎 (𝑥)𝑑𝑥.
Ako je 𝑓(𝑥) ≤ 0 na odsječku [𝑎, 𝑏] tada je površina krivolinijskog trapeza kojeg ograničava
𝑏
kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥), osa apscisa i prave 𝑥 = 𝑎 𝑖 𝑥 = 𝑏 jednaka − ∫𝑎 (𝑥)𝑑𝑥.

Primer 2
3
Izračunati ∫−3 √9 − 𝑥 2 𝑑𝑥 koristeći geometrijski smisao određenog integrala.
Razmatramo funkciju 𝑦 = √9 − 𝑥 2 definisane na odsječku [−3, 3]
3
Određeni integral ∫−3 √9 − 𝑥 2 𝑑𝑥 jednak je površini poluprečnika 3.
Dakle:
 3 9𝜋
∫−3 √9 − 𝑥 2 𝑑𝑥 = 2
.

1.5.1. Izračunavanje određenog integrala

Izračunavanje određenog integrala pomoću definicije u praksi je skoro nemoguće, jer dovodi do
1
glomaznih integralnih zbirova (suma). Na primer, kod ∫0 𝑥 2 𝑑𝑥 bilo je potrebno naći zbir
kvadrata prvih n prirodnih brojeva. Pokazaćemo da postoji formula kojom se izračunavanje
određenog integrala svodi na izračunavanje neodređenog integrala. Tu su formula, nezavisno
jedan od drugog, dokazali Njutn i Lajbnic, i poznata je pod nazivom Njutn-Lajbnicova formula.

Ako je funkcija 𝑓 neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏], tada je

𝑏
∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎), . . . . . . . . (1)
Gdje je 𝐹 primitivna funkcija 𝑓 na interval (𝑎, 𝑏).

Dokaz. Kako je 𝑓 neprekidna funkcija na odsječku [𝑎, 𝑏] , to na (𝑎, 𝑏) postoji primitivna funkcija
𝐹(𝑥) za funkciju 𝑓(𝑥), tj. 𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥). Izvrsimo podjelu odsječka [𝑎, 𝑏] tačkama 𝑎 = 𝑥0 <
𝑥1 < 𝑥2 <, … < 𝑥𝑛 . Tako je
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = 𝐹(𝑥𝑛 ) − 𝐹(𝑥0 ) = (𝐹(𝑥𝑛 ) − 𝐹(𝑥𝑛−1 )) + (𝐹(𝑥𝑛−1 ) − 𝐹(𝑥𝑛−2 ))+, … +
𝐹(𝑥1 ) − 𝐹(𝑥0 ) = ∑𝑛𝑖=1(𝐹(𝑥𝑖 ) − 𝐹(𝑥𝑖−1 )).

Kako je funkcija 𝐹(𝑥) diferencijabilna na intervalu (𝑎, 𝑏), to je diferencijabila i na svakom od

interval (𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ). Saglasno Lagranzeovoj teoremi
𝐹(𝑥 )−𝐹(𝑥𝑖−1 )
∃𝑐𝑖 ∈ (𝑥𝑖−1 , 𝑥𝑖 ): 𝑖 = 𝐹′(𝑐𝑖 ).
𝑥𝑖 −𝑥𝑖−1
Neka je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1. Kako je 𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥), to dobijamo
𝐹(𝑥𝑖 ) − 𝐹(𝑥𝑖−1 ) = 𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 .
Dalje je
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 ,
lim (𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎)) = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖 ) ∆𝑥𝑖 ,
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
𝑛 𝑏
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = lim ∑𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖 ) ∆𝑥𝑖 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
Desna strana formule (1) često se piše u obliku [𝐹(𝑥)]𝑏𝑎 ili 𝐹(𝑥)|𝑏𝑎 , a sama formula (1) u obliku
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥)|𝑏𝑎 ili ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = [𝐹(𝑥)]𝑏𝑎 .

Primer 1.

3 𝑥2 3 32 12
a) ∫1 𝑥𝑑𝑥 = |1 = − = 4,
2 2 2
2 𝑥 3 2 3 03 8
b) ∫0 𝑥 2 𝑑𝑥 = 3 |20 = 3 − 3 = 3,
1 𝑥4 14 (−1)4
c) ∫−1 𝑥 3 𝑑𝑥 = 4 |1−1 = 4 − 4 = 0,
2 𝑑𝑥
d)∫1 𝑥 = ln|𝑥||12 = ln 2,
 𝜋 𝜋
𝜋
e)∫02 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 = −𝑐𝑜𝑠𝑥 |02 = −𝑐𝑜𝑠 2 − (−𝑐𝑜𝑠0) = 1.

1.5.2. Svojstva određenog integrala

Pri dokazu osnovnih svojstava određenog itegrala. Neka su funkcije 𝑓 i 𝑔 neprekidne na
𝑏 𝑏
odsjecku [𝑎, 𝑏] (𝑎, 𝑏). Tada postoje integrali ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 i ∫𝑎 𝑔(𝑥)𝑑𝑥.

Svojstvo 1.
Ako je 𝐴 konstanta, tada je
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝐴𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
tj. kostantni množilac se može zapisati ispred znaka integral.
Dokaz
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝐴𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝐴𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 = 𝐴 ∙ lim ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 = 𝐴 ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
Iz svojstva 1 slijedi (za 𝐴 = −1) da je
𝑏 𝑏
∫𝑎 (−𝑓(𝑥))𝑑𝑥 = − ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.

Svojstvo 2.
Integral konstante jednak je proizvodu te konstante i dužine odsjecka integracije, tj.
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝐴𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑎 𝑑𝑥 = 𝐴(𝑎 − 𝑏)
Dokaz
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝐴𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑎 𝑑𝑥 = 𝐴 lim ∑𝑛𝑖=1 ∆𝑥𝑖 = 𝐴 lim (𝑏 − 𝑎) = 𝐴(𝑏 − 𝑎).
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
Ako je 𝐴 = 0, tada je integral od nule jednak nuli.

Svojstvo 3.
𝑏 𝑏 𝑏
∫𝑎 (𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥))𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑎 𝑔(𝑥)𝑑𝑥,
tj. integral zbira dvije funkcije jednak je zbiru integrala pojedinih sabiraka.
Dokaz
𝑏
∫𝑎 (𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥))𝑑𝑥 = lim ∑𝑛𝑖=1(𝑓(𝑐𝑖 ) + 𝑔(𝑐𝑖 ))∆𝑥𝑖 = lim ∑𝑛𝑖=1(𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 +
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0
𝑛 𝑛 𝑏 𝑏
𝑔(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 ) = lim ∑𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 + lim ∑𝑖=1 𝑔(𝑐𝑖 )∆𝑥𝑖 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑎 𝑔(𝑥)𝑑
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖 →0

Iz svojstva 1. i 3. Slijedi svojstvo linearnosti određenog integrala:

𝑏 𝑏 𝑏
∫𝑎 (𝐴𝑓(𝑥) + 𝐵𝑔(𝑥))𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐵 ∫𝑎 𝑔(𝑥)𝑑𝑥,
gdje su A i B konstante.
Kao kod poslednjeg svojstva dokazuje se da je određeni integral od algebarskog zbira funkcija
jednak zbiru određenih integrala od tih funkcija, tj.
𝑏 𝑏
∫𝑎 (∑𝑛𝑖=1 𝐴𝑖 𝑓𝑖 (𝑥))𝑑𝑥 = ∑𝑛𝑖=1 𝐴𝑖 ∫𝑎 𝑓𝑖 (𝑥)𝑑𝑥,
gdje su 𝐴1 , 𝐴2 , … . . 𝐴𝑛 konstante.
Ovde se predpostavlja da su funkcije 𝑓1 , 𝑓2 , … . . 𝑓𝑛 neprekidne na odsječku [𝑎, 𝑏].
 Zaključak

U ovom radu bavili smo se jednom od najznačajnijih tema matematičke analize,

integralima. Vidjeli smo šta je to primitivna funkcija, koja su njena svojstva i prikazali to na
primjerima. Takođe smo napravili podjelu integrala na neodređeni integral i određeni integral.
Vidjeli smo kako se izvodi formula neodređenog integrala ,prikazali njegova svojstva i prikazali
to na primjerima. Takođe smo dali prikaz osnovne tablice integrala. U okviru ove teme vidjeli
smo i dvije metode koje se koriste za izračunavanje integral, metode smjene promjenljivih i
metode parcijalne integracije. Tu smo vidjeli na koji način se izvodi izračunavanje integralom
upotrebom jedne a na koji način upotrebom druge metode. Osim neodređenim integralom bavili
smo se i određenim integralom, njegovom formulom i definiciom. Takođe smo vidjeli kako se
izračunava određeni integral i vidjeli njegova svojstva.
 Literatura

1. Perović, Miodrag: Osnovi matematičke analize, Nikšić, 1990.

2. Šćepanović, R., Stamatović, S., Delić, S.: Matematika 4, Podgorica, 2009.