INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

EKONOMSKI FAKULTET
Dodiplomski studij
Smjer: Poslovna ekonomija

BILANS STANJA

SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA

EKONOMIKA PREDUZEĆA

Mentori:
doc. dr. Vinko Jakic Student: Dino Leko
Prof.dr. Ibrahim Jusufranić Broj indexa: E-34/16

Travnik, juli, 2017.

SADRŽAJ

SADRŽAJ .................................................................................................................................. 0
1. UVOD .................................................................................................................................... 2
2. OSNOVNI ELEMENTI FINASIJSKIH IZVJEŠTAJA ........................................................ 3
3. BILANS STANJA.................................................................................................................. 5
3.1. Imovina ............................................................................................................................ 5
3.2. Obveze i kapital ............................................................................................................... 7
3.3. Procjena u bilansu stanja ............................................................................................... 10
4. PROMJENE BILANSA STANJA ....................................................................................... 12
5. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 17
LITERATURA ......................................................................................................................... 18

1
1. UVOD

Bilans je dvostrani, brojčani, finansijski iskaz o svemu čime preduzeće (društvo)

raspolaže; sve što je rukovodstvo ostvarilo i sve što se vlasniku-cima stavlja na raspolaganje.
U formalnom smislu bilans se uvijek iskazuje u obliku pregleda u kome se iskazuje
stanje neke pojave posmatrane sa dva različita aspekta, odnosno obilježja. Prema tome,
treba imati u vidu da bilans kao rezultat pojave postoji uvijek, postoji i onda kada to nije
iskazano u formalnom bilansnom smislu. Osim toga, iskazivanje stanja i rezultata pojave
u formalnom smislu ne znači da je dejstvo pojave prestalo, da su njen razvoj i dinamika
konačni, pa da se nakon toga iskazuje stanje i rezultat pojave u bilansu. Naprotiv,
najčešće se radi o formalnom iskazivanju stanja i rezultata pojave u određenom
trenutku, na određen dan, kada je pojava neprekinuta, dakle, još uveku razvoju.

U računovodstvu, bilans se koristi kada se iskazuje stanje i rezultat preduzeća, posmatrano

preko novčanih jedinica kao opšteg svodnog mjerila računovodstvenog iskazivanja
poslovnog događaja, stanja i rezultata preduzeća. Računovodstvo tradicionalno koristi
bilans stanja i bilans uspjeha. U osnovi, bilans uspjeha vuče korjen iz bilansa stanja,
dakle, on je samo izvod bilansa stanja, pa se upravo zato često u literaturi i praksi kaže
samo bilans pri čemu se misli na bilans stanja. Bilans uspjeha je u osnovi analitički
račun sopstvenog kapitala preduzeća u kome se iskazuje povećanje (prihodi) i smanjenje
(rashodi) sopstvenog kapitala.

Finansijski izveštaji, strukturno posmatrano predstavljaju finansijsku poziciju i

finansijske rezultate. Cilj finansijskih izvještaja je da se obezbjede informacije o
finansijskoj poziciji. Finansijski izvještaji takođe pokazuju rezultate koje je ostvarilo
rukovodstvo u upravljanju resursima koji su mu povjereni. Finansijski izveštaj
predstavlja najpotpuniji sistem sveobuhvatnog saopštavanja i interpretacije poslovno-
finansijskih aktivnosti i svih performansi od značaja za sistem finansijskog izvještavanja
i analizu finansijskih izvještaja.

2
2. OSNOVNI ELEMENTI FINASIJSKIH IZVJEŠTAJA

Proces financijskog izvješćivanja koji uključuje sastavljanje i objavljivanje financijskih

izvješća odvija se unutar računovodstva. Prikupljanje podataka, pretvaranje u kvalitetne
informacije te njihova distribucija računovodstvo su „izdigli“ na puno više mjesto u
redoslijedu značenja poslovnih funkcija nego što je to bilo nekad. Naime, od nekad isključivo
evidencijske uloge koju je imalo, u suvremenom gospodarstvu računovodstvo se izdiglo na
ključno mjesto gdje se stvaraju informacije za poslovno odlučivanje.1

Računovodstvene informacije se danas koriste i izvan okvira poduzeća pružajući

informacijske osnove za uspješno obavljanje granama, oblastima i ukupnom privredom. Inače
ekonomska teorija posljednjih desetljeća povećava svoj utjecaj na računovodstvo, a naročito
na onaj dio informacija koje služe kao podloga za upravljanje i rukovođenje u poduzeću
odnosno poslovnim sustavima.2
Financijsko računovodstvo je pretežno sintetičko računovodstvo i može se opisati kao
računovodstvo koje osigurava kvantitativne informacije koje su potrebne prilikom sastavljanja
financijskih izvješća za eksterne korisnike (vlasnike, kreditore, vladu, kupce itd.) Nasuprot
tome upravljačko računovodstvo je računovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne
informacije za menadžere koje su im potrebne u procesu planiranja i kontrole računovodstva
troškova. Obuhvaća dio upravljačkog računovodstva i dio financijskog računovodstva i u tom
kontekstu ono predstavlja računovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne informacije
menadžerima za planiranje i kontrolu.3

Financijsko računovodstvo itekako generira izvješća i daje ih vanjskim donositeljima odluka

kako bi oni mogli procijeniti da li je neko poduzeće postiglo zacrtane poslovne ciljeve. Ta
izvješća namijenjena vanjskim korisnicima se nazivaju financijska izvješća. Vanjski korisnici
su i vlasnici poduzeća, banke, kreditori kao i državni organi. U nevedenom su kontekstu
financijska izvješća završna faza računovodstvenog procesiranja podataka i pojavljuju se kao
nositelji računovodstvenih informacija.

Financijska izvješća su završna faza računovodstvenog obuhvaćanja podataka i pojavljuju se

kao nositelji računovodstvenih informacija. Cilj financijskog izvješćivanja je informiranje

1
Vukoja Božo, „Korporativno izvješćivanje, revizija i analiza“, Grude, 2016. god., str. 440.
2
https://www.scribd.com/doc/147072275/Zadaci-i-Vrste-Redovnih-i-Specijalnih-Bilansa
3
Kumalić Jusuf; Vujnović – Gligorić Bogdana, „Teorija i analiza bilansa“, Banjaluka, 2010. god., str.67.

3
zainteresiranih korisnika o financijskom položaju poduzeća, kao i o uspješnosti poslovanja.
Te informacije su sadržane u nizu financijskih izvješća od kojih su najvažniji:4

 bilans stanja,
 bilans uspjeha,
 izvješća o novčanom toku i
 izvješća o promjeni na kapitalu.

Sva ova izvješća međusobno su povezana i upućuju jedni na druge. Promatrani zajedno, u
međusobnoj interakciji, govore o „zdravstvenom stanju“ nekog poduzeća, a utvrditi i
razumjeti to stanje znači imati mogućnost za donošenje primjerenih i racionalnih poslovnih
odluka. Klasifikacija financijskih izvješća prikazana na ovoj slici uobičajena je i moglo bi se
istaknuti da je gotovo svuda u svijetu opće prihvaćena. Međutim, prema našem zakonu pod
osnovnim financijskim izvješćima podrazumijevaju se: bilanca stanja, bilanca uspjeha,
izvještaj o novčanim tokovima, izvješće o promjenama na kapitalu, statistički aneks i bilješke
uz financijska izvješća.5

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Izvještaj o Izvještaj o
Bilanca stanja Bilanca uspjeha promjenama na novčanim tokovima
kapitalu

Ostali financijski izvještaji

Slika4.: Financijska izvješća

4
Omerhodžić Sead, „Analiza finansijskih izvještaja“, 2010. god., str. 43.
5
Vukoja Božo, „Korporativno izvješćivanje, revizija i analiza“, Grude, 2016. god., str. 458.

4
3. BILANS STANJA

Pod bilansom stanja se podrazumijeva sistematizirani pregled stanja imovine, obveza i

kapitala na određeni dan. Iz tog određenja proizlaze osnovni elementi bilansa, a to su:6

 imovina,
 obveze i
 kapital.

U razmatranju financijskog izvješća posebno važnu ulogu imaju veze i međuodnosi koji
postoje između osnovnih elemenata bilansa. Pri tome je posebno važna struktura imovine,
obveza i kapitala, kao i međusobna povezanost pojedinih dijelova imovine i izvora imovine.

3.1. Imovina

U bilansu promatramo dvije strane: aktivu i pasivu. U aktivi su evidentirana sva imovina koju
neko poduzeće posjeduje i gubitak koji ostvari tijekom svog poslovanja. Pozicije aktive se
uvijek sistematiziraju prema principu likvidnosti, tj. brzini konverzije imovine u visoko
likvidna sredstva, kao što su novac i novčani ekvivalenti. Pozicije aktive se mogu
sistematizirati na dva osnovna načina:7

1. prema principu rastuće likvidnosti, gdje se prvo navodi imovina koja je najmanje
likvidna (npr. objekti, postrojenja, zgrade, patenti i sl.), tj. stalna sredstva i
nematerijalna ulaganja, a potom se navode sve likvidniji i likvidniji oblici imovine
(npr. zalihe, potraživanja, gotovina i sl.), tj. obrtna sredstva zaključno s novcem i
novčanim ekvivalentima
2 prema principu opadajuće likvidnosti, gdje se prvo navode pozicije najlikvidnije
imovine (gotovina i novčani ekvivalenti), a na kraju se navode najmanje likvidni oblici
imovine, kao što su stalna sredstva i sl.
Imovina čini ekonomske resurse od kojih poduzeće može ostvariti određene ekonomske
koristi. Suglasno potrebama za detaljnim informacijama, imovina se obično dijeli i u izvješću

6
Omerhodžić Sead, „Analiza finansijskih izvještaja“, 2010. god., str. 44.
7
Ibidem, str. 50.

5
prikazuje prema pojavnom obliku (stvari, prava i novac) i prema funkciji koju obavlja u
poslovnom procesu, odnosno vremenu moguće transformacije u novčani oblik. Imovina se
dijeli u dvije osnovne grupe, a to su:8

 kratkotrajna imovina (tekuća ili obrtna) i

 dugotrajna imovina (stalna ili fiksna).

Razgraničenje imovine na dugotrajnu i kratkotrajnu vrši se prema vremenskom kriteriju u

kojem se očekuje da će se neki oblik imovine pretvoriti u novac, odnosno po funkciji koju ima
u poduzeću, a to je uobičajeno jedna godina. Kod poduzeća gdje proizvodni ciklus traje duže
od jedne godine, taj kriterij se korigira s dužinom proizvodnog ciklusa.

Kratkotrajnu imovinu čini onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se pretvoriti u
novčani oblik u razdoblju kraćem od jedne godine, ali pri njenom definiranju treba uzeti u
obzir i kriterij normalnog trajanja poslovnog procesa.

Dugotrajna imovina je onaj dio ukupne imovine poduzeća koji ostaje duže vezan u
postojećem obliku i koji se postepeno pretvara u novac u tijeku više obračunskih razdoblja, tj.
u razdoblju dužem od godinu dana.

Međutim, za potrebe poslovnog odlučivanja, podjela imovine na dugotrajnu i kratkotrajnu je

nužna, ali ne i dovoljna. Zato se ti osnovni oblici dalje sistematiziraju na nekoliko osnovnih
podoblika:9

 Novac (u banci, u blagajni, vrijednosni papiri),

 Potraživanja (od kupaca, zaposlenih, države i ostala potraživanja, dani
kratkoročni krediti, dani depoziti i kaucije i ostala kratkoročna ulaganja),
 Zalihe (materijala i sirovina, proizvodnje, gotovih proizvoda, trgovačke robe).

Novac je uvijek tekuća ili kratkotrajna imovina. U tu grupu ubrajaju se još gotovina u
blagajni, novac na žiroračunu, na deviznom računu, izdvojena novčana sredstva za isplatu
čekova i akreditiva i tome slično.

Dugotrajna imovina je onaj dio imovine koji se pretvara u novčani oblik u razdoblju dužem
od jedne godine.

8
Ibidem, str. 51.
9
Ibidem, str. 54.

6
Ona se dijeli na:10

1. Materijalnu (zemljišta, šume, zgrade, postrojenja i opreme, alati, poslovni inventar, vozila
itd.)

2. Nematerijalnu (osnivačka ulaganja, ulaganja u istraživanja i razvoj, patenti, licence,

koncesije, goodwill i sl.)

3. Financijsku (dani krediti, depoziti i kaucije, vrijednosni papiri, dugoročni depoziti kod
banaka i ostala dugoročna ulaganja)

Izvan poslovna sredstva mogu biti sredstva zajedničke potrošnje i ostala izvan poslovna
sredstva.

3.2. Obveze i kapital

Pasivu u bilansu stanja promatramo prvenstveno sa stajališta izvora financiranja imovine u

aktivi i ročnosti tih izvora. Tako možemo reći da u pasivi promatramo kapital i obveze. Pod
kapitalom prvenstveno podrazumijevamo vlastiti kapital, tj. vlastite izvore financiranja, dok
pod obvezama podrazumijevamo pozajmljeni kapital, tj. pozajmljene izvore financiranja.11

Sva imovina kojom neko poduzeće raspolaže i koju kontrolira ima svoje porijeklo, izvore iz
kojih je nabavljena. Izvori imovine su fizičke i pravne osobe koja ulažu u poduzeće. To su,
prije svega, vlasnici, poduzeća-dobavljači, banke i druge financijske institucije, građani itd.
Računovodstvo bilježi putove i načine pribavljanja imovine poduzeća, odnosno bilježi
imovinsko – pravne odnose prema onima čija je imovina. Nabavljanjem imovine iz određenih
izvora stvaraju se određene obveze prema vlasnicima te imovine. One se uglavnom sastoje u
davanju novčane protuvrijednosti ili uvećanju vrijednosti uložene imovine.

Za potrebe što realnijeg sagledavanja financijskog položaja, odnosno za potrebe poslovnog

odlučivanja, izvore imovine klasificiramo prema određenim kriterijima. Ovisno od toga tko je

10
Ibidem, str. 56.
11
Meigs Robert F.; Meigs Walter B., „Temelj poslovnog odlučivanja“, Mate d.o.o., 1990. god., str. 18.

7
uložio imovinu u poduzeće sam vlasnik ili neki drugi privredni subjekt-izvore imovine prema
vlasništvu dijelimo na:12

 vlastite (kapital ili glavnica) i

 tuđe ili pozajmljene izvore (obveze).

Prema roku dospijeća razlikujemo:13

 kratkoročne izvore (kratkoročne obveze)

 dugoročne izvore (dugoročne obveze) i
 trajne izvore (kapital ili glavnica).

Bilanca stanja iskazuje posljedice rezultata poslovanja na promjene visine:14

- sredstva preduzeća,i
- izvor sedstava preduzeća.
Ako preduzeće posluje uspješno i sa dobiti,sredstva preduzeća će na kraju obračunskog
razdoblja biti veća nego na početku obračunskog razdoblja i obrtno,ako preduzeće posluje s
gubitkom,doći će do smanjenja sredstava preduzeća.

Bilanca stanja je zakonom propisani obrazac koji sadrži strukturu svih preduzeća i strukturu
svih izvora sredstava. Bilanca stanja,kao i bilanca uspjeha,sadrži podatke tekuće godine,za
koju se pravi obračun,i podatke za isto razdoblje predhodne godine,čime se olakšava
uspoređivanje uspješnosti poslovanja i njegov utjecaj na promjenu visine sredstava i izvora
sredstava,u odnosu na predhodno razdoblje.

Bilanca stanja sadrži svu aktivu preduzeća iskazanu kroz sredstva i njihove pojavne oblike:
stvar,prava i novac i izvore sredstava koji ukazuju na pojavne oblike,izvore,odnosno
vlasništva sredstava kao i pasive poduzeća. Između aktive i pasive mora uvijek postojati
bilanca ravnoteža,jer svako sredstvo mora imati izvor financiranja,odnosno biti nečije
vlasništvo.

12
Ibidem, str.19.
13
Ibidem, str.19.
14
Ibidem, str.54.

8
Bilanca stanja sadrži:

Aktiva:

A. Stalna sredstva (I+II+III):

I. Nematerijalna ulaganja,
II. Materijalna ulaganja,
III. Dugoročna financijska ulaganja.
B. Obrtna sredstva (I+II+III+IV+V):
I. Zalihe
II. Kratkoročna potraživanja iz poslovanja,
III. Kratkoročna financijska ulaganja,
IV. Ostala kratkoročna potraživanja,
V. Papire od vrijednosti i novčana sredstva
C. Aktivna vremenska razgraničenja,
D. Poslovna sredstva (A+B+C),
E. Gubitak,
F. Poslovna aktiva (D+E),
G. Izvanposlovna aktiva (I+II+III):
I. Sredstva zajedničke potrošnje za potrebe stanovanja,
II. Sredstva zajedničke potrošnje za druge potrebe,
III. Ostala izvanposlovna sredstva,
H. Ukupna aktiva (F+G)
Pasiva:
A.Trajni kapital(trajni izvori sredstava) (I+II),
I. Nominirani kapital,
II. Nenominirani kapital,
B. Dugoročna rezervacija,
C. Dugoročna obaveza,
D Kratkoročna obaveza,
I. Kratrko ročne obaveze iz poslovanja,

9
II. Kratkoročne financijske obaveze,
III. Ostale kratkoročne obaveze,
E. Pasivna vremenska razgraničenja,
F. Neraspoređena dobit iz tekuće godine,
G. Poslovna pasiva (A+B+C+D+E+F),
H. Izvanposlovna pasiva (I+II+III),
I. Izvori zajedničke potrošnje za potrebe stanovanja,
II. Izvori zajedničke potrošnje za druge potrebe,
III. Izvori ostalih izvanposlovnih sredstava
I. Ukupna pasiva (G+H)

3.3. Procjena u bilansu stanja

Bilans stanja je finasijski izvještaj o onome što preduzeće posjeduje i obavezama koje ima u
datom trenutku, a razlika između te dvije veličine čini akcijski kapital preduzeća.

Knjigovodstvena vrijednost akcijskog kapitala je jednaka ukupnom kapitalu uplaćenom od

strane acionara uvećanom za ostvarenu dobit od početka poslovanja i umanjenom za iznos
gubitaka i isplaćene dividende. Na tržištu akcijski kapital vrijedi onoliko, koliko je kupac
voljan da plati za njega.

Cilj poslovanja kopanije je uglavnom povećanje profitabilnosti ili akcijskog kapitala. Bez
obzira na to kojem cilju se daje prioritet, ne treba izgubiti iz vida da su ciljevi na neki način
povezani. Dobit iz bilansa uspjeha utiče na povećanje akcijskog kapitala i obrnuto. Povećanje
akcijskog kapitala se prikazuje kroz stavku neraspoređene dobiti. Ukoliko preduzeće ostvari
gubitak, doći će do pada akcijskog kapitala.

Većina menađera finasija smatra bilans uspjeha glavnim finasijskim izvještajem, obzirom na
njihovu pojedinačnu odgovornost za pojedine vrste dobiti. Međutim, bankari veću važnost
pridaju bilansu uspjeha, a razlog je u slijedećem:15

15
Kapić Reuf; Radović Rajko;Piljić Jozo, „Analiza i razumijevanje financijskih izvještaja“, Tuzla, 2007. god Ibidem,
str. 27.

10
-Bilans uspjeha se budžetira ( kratoročno planira) i pretpostavka je da će menadžmet uložiti
napore da ispuni zahtjeve budžeta. Pozicije bilansa stanja se predviđaju u budžetu, ali se
manje pažnje pridaje njihovom ostvarenju.

-Bilnas uspjeha pruža više mogućnosti za manipulacije, što može zavarati korisnike.

-Upravljanje bilansom stanja podrazumjeva šire poznavanje postupaka bilansiranja,

međusobni odnosa različitih kategorija, uticaja promjena u bilansu stanja na druge finasijske
izvještaje i obrnuto.Mora se priznati da oba finasijska izvještaja ne predstavljaju samo
obračun, nego i procjenu koja može da poprimi subjektivni karakter.

Za menadžere je najvažnije, da se fokusiraju na razumjevanje tehnika mjerenja finasijskih

rezultata, kako bi mogli preuzti mjere za poboljšanje rezultata.Za korisnike bilansa stanja je
prioritetno da utvrde finasijsku vrijednost preduzeća, odnosno njegovu neto vrijednost. Neto
vrijednost preduzeća se utvrđuje na sijedeći način:16

Neto vrijednost preduzeća=aktiva-obaveze

Aktivu preduzeća čine nematerijalna ulaganja, osnovna sredstva, dugoročni finasijski

plasmani, ulaganja u nekretnine, zalihe, kratkoročna potraživanj i plasmani, gotovina i
gotovinski ekvivalenti.

Svaka od navedeni kategorija aktive ( izuzev gotovine) podliježe procjeni, odnosno na dan
bilansiranja se mora utvrditi koliko bi preduzeće moglo dobiti, ukoliko bi danas prodavalo
određeni dio aktive. Već tu je vidljivo, koliko dolazi do izražaja umjeće procjene. Određene
procjene iz bilansa uspjeha ( amortizacija, rezervisanja, raspodjela i sl.) se kroz dobit ugrađuju
u bilans stanja.

Za razliku od bilansa uspjeha koji se razlaže po profitnim centrima, bilans stanja se uglavnom
pravi za preduzeće kao cjelinu. Bilansi stanja su poznati po svojim napomenama ( notama,
odnosno fusnotama), koje u većim evropskim kompanjama broje i po 30-ak stranica. Ukoliko
se pojedinim stavkama iz bilansa stanja ne bi davalo neophodno objašnjenje, onda bi one
mogle da zavaraju korisnika ili ga obavežu da za njihovo tumačenje angažuju finasijske
stručnjake.17

16
Ibidem, str.28.
17
Ibidem, str.29.

11
4. PROMJENE BILANSA STANJA

Kod preduzeća koje radi imamo stalne promjene iznosa u bilansu stanja tj. promjene u
iznosima sredstava, obaveza i kapitala. Iako su te promjene stalne, osnovna jednačina mora
zadržavati svoju jednakost. Pomoću tipičnih poslovnih promjena ili transakcija, demonstirat
ćemo osnovni način njihovog evidentiranja i uticanja na bilans.

Događaji koji su imali uticaj na bilans stanja iz prikaza transakcija, u nastavku, vidjet će se da
je situacija veoma pojednostavljena npr. nema poreza na promet, nema poreza na dobit, nema
plata i sl. Osnovni cilj ovog dijela rada je da pokaže suštinu računovodstvenog procesa i da
kroz analizu poslovni promjena objasni njihov uticaj na bilans, kao i primjenu određenih
načela i računovodstvenih standarda. Sve poslovne promjene bit će sisematizovane u vidu t-
konta koja pokazuje je li zadovoljena osnovna jednakost bilansa.

Pretpostavimo da je preduzeće „XY“ d.o.o. tek registrovano s početnim kapitalom od

13.875,00 KM. Nabavilo je opreme za 8.047,50 KM koja je plaćena sa žiro- računa i zaliha u
iznosu od 4.625,00 KM koje su nabavljene od dobavljača na odgođeno plaćanje. Prema tome
u nastavku će biti analizirano kakav uticaj na bilans imaju transakcije osnivanja društva kao i
transakcije koje će preduzeće imati bavljenjem svoje djelatnosti s kojima je dovoljno da se
objasni suština računovodstvenog sistema i pokaže uticaj na bilans stanja i bilans uspjeha.

1. Uplata osnivačkog uloga vlasnika

Vlasnik preduzeća je uplatio 13.875,00 KM prilikom registracije preduzeća, jer je planirao

pravni oblik d.o.o.- društvo ogranićene odgovornosti za koje je neophodan početni kapital od
10.000,00 KM i što je odmah želio kupiti opremu i početne zalihe robe. Novac koji je uplatio
povečao je stanje novčanih sredstava i stanje kapitala na strani izvora sredstava, dakle, na
strani pasive.

S obzirom da su novčana sredstva na strani aktive, tj.sredstava, a uplaćeni kapital na strani

izvora sredstava ili pasive, to znači da je bilansna jednakost zadovoljena a bilans stanja
izgleda ovako:

12
 AKTIVA PASIVA
1.Sredstva 1.Obaveze i kapital
13.875,00 Inokosni kapital 13.875,00
Novac
Ukupno 13.875,00 Ukupno 13.875,00

2. Kupovina opreme za 8.325,00 KM s žiro računa

Pošto je kupovina izvršena sa žiro računa, došlo je do smanjenja novca na žiro računi, ali je
evidentirano povećanje na poziciji opreme za isti iznos. Vidimo da je ova transakcija imala
koncentrično djelovanje na bilnas, tj došlo je do kvalitativne promjene strukture sredstava,
odnosno do mijenjanja pojavnog oblika kative, što nema uticaja na ravnotežu osnovne
jednačine bilansa stanja. Nabavljena oprema spada u stalna sredstva i ona će se koristiti duži
vremenaski period, ali će se trošak amortizacija prikazivati tek u idućoj godini, jer otpis stalni
sredstava u obliku stvari počinje najkasnije prvog dana narednog mjeseca od stavljanja u
upotrebu.

Vidimo da su efekti transakcije na istoj strani, na strani aktive, nije bilo nikakvi promjena na
strani obaveza i kapitala odnosno na strani pasive.

AKTIVA PASIVA
1.Sredstva 1.Obaveze i kapital
5.550,00 Inokosni kapital 13.875,00
Novac 13.875,00
Oprema 8.325,00
Ukupno 13.875,00 Ukupno 13.875,00
3. Kupovina zaliha za 4.625,00 KM od dobavljača na odgođeno plaćanje

Osnova ove transakcije nabavka obrtnih sredstava ( zaliha) koje su kupljene od dobavljača uz
dogovor uz odgođeno plaćanje. S obzirom da nije izvršeno plaćanje stvorena je obaveza koja
se naziva obaveze prema dobavljačima.

Efekti ovih transakcija nisu promjenili osnove u bilansnoj jednakosti, samo su i aktiva i pasiva
veće za taj iznos 4.625.00 KM.

AKTIVA PASIVA
1.Sredstva 1.Obaveze i kapital
Novac 5.550,00 Obav. prema dob. 4.625,00
Zalihe 4.625,00 Inokosni kapital 13.875,00
Oprema 8.325,00
Ukupno 18.500,00 Ukupno 18.500,00

13
Sa ovom transakcijom preduzeće je nabavilo zalihe bez smanjenja stanja na žiro računu, ali je
u pasivi došlo do povećanja obaveza prema dobavljačima. Ova kategorija transakcija ima
cenripetalno djelovanje na bilans, jer je posljedica ulaska sredstava u preduzeće što povećava
akrivu i pasivu, kao i ukupno stanje bilansa.

Zalihe se evidentiraju na sredstvima sve dok se ne prodaju, kada predstavljaju troškove i

putem troškova, odnosno rashoda prebacuju se na bilans uspjeha. Iz ovog proizilazi da ova
transakcija nema uticaja na bilans uspjeha. Isto tako, ova transakcija ne utiče ni na novčane
tokove, jer nije bilo plaćanja novcem. To će se desiti tek kad preduzeće plati dobavljaču.
Svaka od prikazani transakcija je evidentirana na odgovarajući račun, ali nije došlo do
promjene osnovne jednačine.

4. Preduzeće je prodalo na odgođeno plaćanje robe sa zaliha u iznosu od 4.625,00

KM i u tom iznosu ima potraživanja od kupca

U osnovi ove transakcije je promjena strukture aktive, jer je došlo do smanjenja zaliha, a u
okviru aktive javljaju se potraživanja od kupaca, tako da bilansna jednakost nije narušena.
Zalihe mogu biti razne, na primjer, zalihe robe u trgovini, zalihe materijala ili zalihe gotovih
proizvoda u proizvodnji i slično, a u ovom slučaju radi se o zalihama robe u trgovini.

Prodaja robe se može vršiti na razne načine. Obično se roba prodaje za novac, ali ima i drugih
mogućnosti. Jedna od najčešćih je prodaja na odgođeno plaćanje i u tom slučaju se javlja
potraživanje od kupaca, sve dok se roba ne plati.

Inače, kad se roba prodaje, na izlaznoj fakturi se zbog ove povezanosti odmah kontiraju dva
stava: (1) potraživanje od kupaca/prihod, odnosno vrijednost prodane robe i (2) rashodi,
odnosno nabavna vrijednost prodate robe/roba na skladištu. Iz predhodnog se vidi da u prvom
stavu imamo ulaz sredstava, a u drugom izlaz. Kod ulaza se povećavanju potraživanja od
kupaca i povećavaju se prihodi, a kod izlaza smanjuju se zalihe i pojavljuju se rahodi robe
koja se prodala. Ako je ulaz veći od izlaza tada preduzeće ostvaruje profit i obrnuto, ako ulaz
manji od izlaza tada preduzeće ima gubitak. Prema tome, za transakciju prodaje robe vezano
je ostvarivanje prihoda od prodaje i ostvarivanje rashoda, tako da ovdje imamo transakcije na
bilans stanja i bilans uspjeha što ćemo prikazati nakon analize predhodne transakcije.

Osnovna informacija transakcije je ukupna cijena prodate robe iznosi 4.625,00 KM, dakle,
prihodi od prodaje i potraživanja od kupaca su porasla za 4.625,00 KM.

14
Istovremena povećanja ovih pozicija su moguća zato što prema osnovnim pravilima knjiženja
sredstava ( u ovom slučaju potraživanje od kupaca) se povećavaju na dugovnoj strani, dok se
nastankom prihoda povećava potražna strana. Tako je postignuta bilansna jednakost i zato ova
transakcija predstavlja ulaz, jer povećava i aktivu i pasivu.

Razumjevanje ove transakcije je veoma važno za izradu finansijskihi zvještaja, ali i za

donošenje poslovnih odluka. Kao prvo, ova transakcija pokazuje i objašnjava dvije osnove
računovodstva, novčanu i obračunsku osnovu ili osnovu priznavanja ekonomskih promjena u
trenutku nastanka. Ovo načelo se u literaturi naziva kriterijum priznavanja prihoda ili princip,
odnosno načelo realizacije. Prema ovom principu prihodi se priznaju kada su zarađeni, kada
su nastali, a ne kada je novac naplaćen. Zbog tog se potraživanja od kupaca tretiraju kao
prihod iako novac još nije naplaćen.

Ako se koristi novčana osnova, tj, kada su prihodi naplaćeni, prihodi po ovoj transakciji nebi
bili priznati, tako da nema ni efekta na bilans, sve dok se novac nebi naplatio. Pošto se načelo
ne koristi, onda ova transakcija nema uticaja na novčane tokove.

Drugi apekt obračunske osnove računovodstva je sučeljavanje prihoda i rashoda i vezan je za

utrđivanje poslovanja za određeni vremenski period.

5. Naplaćeno je od kupca 4.070,00 KM

Kod ove ekonomske promjene došlo je do povećanja novca i do smanjivanja potraživanja od

kupaca za plaćeni iznos.

Sva preduzeća po svojoj prirodi prodaju proizvode ili usluge. Nekad se ta prodaja vrši za
novac, ali najveći dio se odnosi na prodaju koja podrazumjeva kredit. Karakteristično je za
tipična preduzeća da imaju oko 25% sredstava u potraživanjima od kupaca. Ako su ova
potraživanja dugoročna i pismeno ugovorena, u tom slučaju je uobičajeno da se plaća kamata.
Međutim potraživanja od kupaca su najvećim dijelom kratkoročnog karaktera i nije tipično da
se plaća kamata. Za ovu transakciju je jos karakteristično da ima odraz na novčane tokove i to
na novčane tokove operativnih (poslovnih) aktivnosti, ali nema na bilans upjeha.

15
 AKTIVA PASIVA
1.Sredstva 1.Obaveze i kapital
Novac 9.620,00 Obav. prema dob 8.510,00
(4.525,00-4.070,00) 5.550,00
Potraživanja od 555,00
kupaca 4.625,00
(1.295,00 – 3.885,00) Inokosni kapital 13.875,00
Zalihe 5.180,00 Nenominirani kapital 1,295,00
Oprema 8.325,00
Ukupno 23.680,00 Ukupno 23.680,00

6. Plaćene obaveze prema dobavljačima u iznosu od 4.995,00 KM

Plaćanje je izvršeno sa žiro-računa, a to znači da se novac smanjio, ali su smanjene i obaveze

prema dobavljačima.

Kod ove transakcije postoji novčani tok operativnih (poslovnih) aktivnosti, ali nema uticaja
na bilans uspjeha, pošto je to prikazano vezano za izvornu prodaju.

AKTIVA PASIVA
1.Sredstva 1.Obaveze i kapital
4.625,00 3.515,00
Novac 9.620,00 Obav. prema dob 8.510,00
Potraživanja od 555,00
kupaca
Zalihe 5.180,00 Inokosni kapital 13.875,00
Oprema 8.325,00 Nenominirani kapital 1,295,00
Ukupno 23.680,00 Ukupno 23.680,00
18.685,00 18.685,00

16
5. ZAKLJUČAK

Jednakost aktive (imovine) i pasive (kapitala i obaveza) znači da je svaka obaveza

preduzeća prema povjeriocima, pokrivena imovinom iskazanom na strani aktive.
Međutim, to ne znači da se pojedinačne obaveze preduzeća mogu vezivati za pojedinačne
imovinske dijelove, već da se ukupne obaveze preduzeća pokrivaju ukupnom imovinom
preduzeća. Budući da je aktiva jednaka pasivi, ukupne obaveze preduzeća nisu
pokrivene imovinom jedino ako je na strani aktive iskazan gubitak veći od sopstvenog
kapitala, jer je u tom slučaju imovina manja od obaveza. Okolnost da se pojedinačne
obaveze preduzeća ne mogu vezivati za pojedine imovinske dijelove preduzeća dolazi otuda
što se u procesu reprodukcije sredstva neprestano kreću prelazeći iz jednog u drugi oblik.

Mada bilans stanja iskazuje imovinu, kapital i obaveze na određeni dan, na dan bilansiranja,
bilansna imovina ne može se uvijek izjednačiti sa imovinom preduzeća niti se bilansni
kapital i obaveze mogu izjednačiti sa sopstvenim i pozajmljenim kapitalom.

Iz svega što je rečeno može se zaključiti da bilans stanja predstavlja pregled sučeljenih
i u vrijednosnom izrazu izravnatih, bilansa imovine (aktive) i bilansnog kapitala i
obaveza (pasive).

Bitne razlike kod shvatanja bilansa koje se odražavaju na materijalnu sadržinu bilansa
stanja – u prvom slučaju (statičko shvatanje) to je imovinski bilans, bilans koji teži
iskazivanju imovine preduzeća, u drugom slučaju (dinamičko shvatanje) to je račun
izravnavanja razlike između tekućih i budućih rashoda i tekućih i budućih prihoda pri
čemu se teži da se budući rashodi procjene a budući prihodi potcjene, što ima za
posljedicu procjenjivanje tekućih rashoda na gore, a tekućih prihoda na dole, i s tim u
vezi iskazivanje manjeg periodičnog finansijskog rezultata. I upravo takvo procjenjivanje
dovodi do latentnih rezervi i samim tim udaljuje bilans stanja od imovinskog bilansa, tj. od
bilansa koji iskazuje imovinu preduzeća.

17
LITERATURA

1. Kapić Reuf; Radović Rajko;Piljić Jozo, „Analiza i razumijevanje financijskih

izvještaja“, Tuzla, 2007. god.
2. Kumalić Jusuf; Vujnović – Gligorić Bogdana, „Teorija i analiza bilansa“, Banjaluka,
2010. god.
3. Meigs Robert F.; Meigs Walter B., „Temelj poslovnog odlučivanja“, Mate d.o.o.,
1990. god.
4. Omerhodžić Sead, „Analiza finansijskih izvještaja“, 2010. god.
5. Vukoja Božo, „Korporativno izvješćivanje, revizija i analiza“, Grude, 2016. god.

Ostali izvori

https://www.scribd.com/doc/147072275/Zadaci-i-Vrste-Redovnih-i-Specijalnih-Bilansa

18