Internacionalni univerzitet u Travniku

Fakultet politehničkih nauka

Mašinski fakultet
Smjer: Proizvodno mašinstvo

SEMINARSKI RAD

Primitivna funkcija i neodređen integral

Predmet: Matematika II

Student: Amar Halimić

Profesor: Branko Sarić

Travnik, juni 2022.

SADRŽAJ
1. Uvod............................................................................................................2
2. INTEGRALI................................................................................................3
2.1. Primitivna funkcija...............................................................................4
2.2. Neodredjeni integrali i njihova svojstva…...........................................5
2.3. Metod smjene promjenljivih.................................................................8
2.4 Metod parcijalne integracije...................................................................8
2.5 Definicija određenog integral................................................................9
2.5.1 Izračunavanje određenog integral...................................................12
2.5.2 Svojstva određenog integral............................................................13
3. Zakljucak......................................................................................................14
4. Literatura......................................................................................................15
 1. Uvod

U ovom radu bavićemo se integralima i njegovim vrstama. U prvom dijelu rada bavićemo
se primitivnom funkciom i onim što obuhvata njen pojam i definiciju. Tu ćemo prikazati način
na koji se dobija formula primitivne funkcije a to ćemo potkrijepiti i primjerima. Dalje ćemo
nastaviti sa objašnjenjem neodređenog integrala kao jedne od vrsta interala. Tu ćemo objasniti
svojstva neodređenog integrala i izvesti formulu. Takođe daćemo pregled integrala kroz tabelu
osnovnih integrala i pokazati njihovu primjenu kroz primjere. Dva naredna dijela rada baviće se
sa dvije metode. Prvo ćemo prikazati metod smjene promjenljivih, pokazati princip po kojem se
izvodi izračunavanje i zatim to pokazati na primjerima.Poslije toga ćemo se baviti metodom
parcijalne integracije a princip prikaza će biti isti kao i sa predhodnom metodom. Naredno
poglavlje biće posvećeno drugoj vrsti integrala, određenom integralu. Ovdje ćemo dati njegovu
definiciju, objasniti njegovu upotrebu i izvesti formulu. Nakon toga ćemo to pokazati i na
primjerima. Nastavićemo sa pobližim objašnjavanjem kako se izračunava određeni integral i
uraditi još primjera. Poslednji dio rada baviće se svojstvima određenog integrala. U zaključnom
dijelu rada ćemo sumirati urađeno.
1. Integrali
1.1. Primitivna funkcija
U matematici uzajamno obratnim operacijama pridružuju se, u konkretnim slučajevima, razliciti
nazivi. Na primer kvadriranju (x²) – nalazenje kvadratnog korijena (√x), sinusu (sin x) – arkus
sinus (arcsin x) itd.
Operacija nalazenja izvoda po zadatoj funkciji nazivamo diferenciranje, a obrnutu operaciju:
nalazenje funkcije po zadatomi izvodu nazivamo integraljenje.
Dakle, integraljenje se sastoji u tome da se za datu funkciju 𝑦 = ƒ(𝑥) zadatu na nekom intervali I
odredi funkcija 𝑦 = 𝐹(𝑥) definisana na intervalu I takva da je:
𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑡𝑗. 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥

U vezi sa operacijom integraljenja postavljaju se tri pitanja:

1. Da li svaka funkcija može biti izvod neke druge funkcije?
2. Ako za datu funkciju ƒ postoji funkcija F takva da važi 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥, da li je
tada funkcija F jedinstvena?
3. Ako za datu funkciju ƒ postoji funkcija F takva da vazi 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥, kakose
nalazi funkcija F?

Za svaku funkciju ƒ neprekidnu na intervalu I postoji funkcija F definisana na intervalu I za koju

vazi 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥), 𝑑𝐹(𝑥) = ƒ(𝑥)𝑑𝑥.

Funkciju F nazivamo primitivnom funkcijom za funkciju ƒ na zadatom intervalu I ako je za

svako 𝑥𝜖𝐼: 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥).
Svaka neprekidna funkcija na intervalu I ima na tom intervalu primitivnu funkciju.

Primer 1.
𝑥²
Funkcija 𝐹(𝑥) = je primitivn funkcija ƒ(𝑥) = 𝑥 na intervalu (−∞, +∞), jer je 𝑥²
2 ( ) ′ = x.
2
𝑥²
𝐹′(𝑥) = ( ) ′ = 𝑥 = ƒ(𝑥) za svako 𝑥𝜖(𝕚, 𝑏).
2
𝑥² 𝑥²
I funkcija 𝑦 = + 5 je primitivna za funkciju 𝑦 = 𝑥, jer je ( + 5) = x za svako xϵ(−∞, +∞).
2 2
′
𝑥² 𝑥²
Umjesto konstante 5 u funkciju 𝑦 = + 5 može stajati proizvoljna konstanta C, ( + 𝐶) ′ = 𝑥.
2 2
𝑥2
Funkcija 𝐹(𝑥) = + 𝐶 je primitivna funkcija za funkciju ƒ(𝑥) = 𝑥 na intervalu (−∞, +∞).
2

Ako je F(x) jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ(x) na intervalu I, tada je i funkcija F(x) + C
primitivna za funkciju ƒ(x) na intervalu I.
(𝐹(𝑥) + 𝐶)′ = 𝐹′(𝑥) + 𝐶′ = 𝐹′(𝑥) + 0 = ƒ(𝑥).

Ako je F jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ, tada se proizvljna primitivna funkcija za

funkciju ƒ na intervalu I zadaje formulom
Ф(𝑥) = 𝐹(𝑥) + 𝐶
Postoje dva osnovna pravila za nalaženje primitivnih finkcija.
1. Ako je F primitivna funkcija za funkciju ƒ, a G primitivna funkcija za funkciju g, tada je F+G
primitivna funkcija za funkciju ƒ+g.
Kako je F'= ƒ i G'= g, to je saglasno pravilu izracunavanja izvoda zbira funkcija:
(𝐹 + 𝐺)′ = 𝐹′ + 𝐺′ = ƒ + 𝑔.

Primer 2.
Nadjimo sve primitivne funkcije za funkciju 𝑦 = 𝑥² + 𝑠𝑖𝑛𝑥.
𝑥³
Kako je 𝑦 = jedina primitivna funkcija za 𝑦 = 𝑥², a funkcija 𝑦 = −𝑐𝑜𝑠𝑥 jedina primitivna
3
𝑥³
funkcija za funkciju sinx, to je saglasno, prethodnom pravilu, 𝑦 = − 𝑐𝑜𝑠𝑥 jedina primitivna
3
funkcija za 𝑦 = 𝑥² + 𝑠𝑖𝑛𝑥.
𝑥³
𝐹(𝑥) = – 𝑐𝑜𝑠𝑥 + 𝐶.
3

2. Ako je F primitivna funkcija za funkciju ƒ, a k konstanta, tada je kF primitivna funkcija

funkcije kƒ.
(𝑘𝐹)′ = 𝑘𝐹′ = 𝑘ƒ

Primer 3.
Nađimo jednu primitivnu funkciju za funkciju ƒ(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥
Kako je 𝑦 = 𝑠𝑖𝑛𝑥 jedina primitivna funkcija za funkciju 𝑦 = 𝑐𝑜𝑠𝑥, to je saglasno prethodnom
pravilu
𝐹(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥.
jedina primitivna funkcija za funkciju 𝐹(𝑥) = 2𝑠𝑖𝑛𝑥

1.2. Neodređeni integrali i njihova svojstva

Skup prmitivnih funkcija za funkciju ƒ na interval I nazivamo neodređenim integralom funkcije
ƒ i oznacavamo je
∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥
Funkcija ƒ je podintegralna funkcija, izraz ƒ(𝑥)𝑑𝑥 podintegralni izraz, x-promjenljiva integracije,
∫-znak integral (predstavlja stilizovano slovo S-suma)
Ako je F jedina primitivna funkcija za funkciju ƒ i C proizvoljna konstanta, tada je
∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶.
Naci ∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥 znači naći sve funkcije F za koje je 𝐹′(𝑥) = ƒ(𝑥).

Primer 1.
Dokazimo da je:
𝑥2
a) ∫ 𝑥𝑑𝑥 = + 𝐶
2
b) ∫ 3𝑥²𝑑𝑥 = 𝑥³ + 𝐶
c) ∫ 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 = − cos 𝑥 + 𝐶
Za nalaženje integrala koriste se tablice sa integralima. Slijedi tablica osnovnih integrala.

Tablica 1.2.1: Osnovni integrali.

Osnovna pravila nalaženja integrala slijede iz osnovnih pravila nalaženja primitivnih funkcija.

1. Izvod od integrala jednak je podintegralnoj funkcij, tj.

(∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥)′ = ƒ(𝑥)
(∫ ƒ(𝑥)𝑑𝑥)′ = (𝐹(𝑥) + 𝐶)′ = ƒ(𝑥)

Primer𝑠𝑖𝑛2𝑥
2. 𝑠𝑖𝑛2𝑥
a) (∫ 𝑑𝑥) ′ = , b) (∫ 2𝑥²+𝑥+1𝑥𝑑𝑥)′ = 2𝑥²+𝑥+1𝑥.
1+𝑥² 1+𝑥²

2. Integral od izvoda neke funkcije jednak je toj funkciji plus proizvoljna konstanta, tj.
∫ 𝐹′(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶
ƒ(𝑥) = 𝐹′(𝑥), ∫ 𝐹′(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶.

Primer 3. ′
𝑥 ′ 𝑠𝑖𝑛𝑥
a) ∫ ( √ ) 𝑑𝑥 = √𝑥 + 𝐶, b) ∫ (𝑠𝑖𝑛𝑥) 𝑑𝑥 = + 𝐶
𝑠𝑖𝑛3𝑥+2 𝑠𝑖𝑛3𝑥+2 𝑥 𝑥

3. Konstanta k (k≠0) koja množi podintegralnu funkciju može se napisati ispred znaka integrala.
∫ 𝑘𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑘∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥), (𝑘𝐹(𝑥))′ = 𝑘𝐹′(𝑥) = 𝑘𝑓(𝑥).
∫ 𝑘𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫ (𝑘𝐹(𝑥))′𝑑𝑥 = 𝑘𝐹(𝑥) + 𝐶 = 𝑘 (𝑓(𝑥) + 𝐶1) = 𝑘∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥

Primer 4. 2+6𝑥 1+3𝑥

a) ∫ 5cos 3xdx = 5∫cos3xdx, b) ∫ 𝑑𝑥 = 2∫ 𝑑𝑥.
8+𝑥³ 8+𝑥³

4. Integral od algebarskog zbira konačnog broja funkcija jednak je algebarskom zbiru integrala
od sabiraka, tj.
∫ (∑𝑚𝑖=1 𝐴𝑖 𝑓𝑖(𝑥))𝑑𝑥 = 𝑖=1 𝐴𝑖∫ 𝑓𝑖(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶, gdje su 𝐴𝑖 (i=1,2,......,m) konstante.
∑𝑚

Izvodimo za n=2,
∫ (𝐴1𝑓1(𝑥) + 𝐴2𝑓2(𝑥))𝑑𝑥 = 𝐴1∫ 𝑓1(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2∫ 𝑓2(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶
Saglasno definiciji integrala lijeva strana je neka primitivna funkcija za funkciju
𝐴1𝑓1(𝑥) + 𝑓2(𝑥)
Kako, saglasno pravilo 1, važi jednakost
(𝐴1∫ 𝑓1(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2∫ 𝑓2(𝑥)𝑑𝑥)′ = 𝐴1𝑓1(𝑥) + 𝐴2𝑓2(𝑥),
𝐴1𝑓1(𝑥) + 𝐴2𝑓2(𝑥)
𝐴1∫ 𝑓1(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐴2∫ 𝑓2(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶

Primer 5,
a)∫ (3 − 2𝑥 + 6𝑥2)𝑑𝑥 = 3∫ 𝑑𝑥 − 2∫ 𝑥𝑑𝑥 + 6∫ 𝑥2𝑑𝑥 = 3𝑥 − 𝑥2 + 2𝑥3 + 𝐶, 2𝑥
2 𝑑𝑥
b)∫ ( + 4𝑠𝑖𝑛𝑥 + 2𝑥 ) 𝑑𝑥 = 2∫ + 4∫ 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 + ∫ 2𝑥𝑑𝑥 = 2𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 + +𝐶
1+𝑥2 1+𝑥2 𝑙𝑛2
1.3. Metod smjene promjenljivih
Pri izračunavanju integrala, koji se nalaze u osnovnoj tablici integrala, može biti koristan metod
smjene promjenljivih. Smjenu promjenljivih u integral treba uvesti tako da se dobije tablicni
integral ili integral koji znamo naći.
Primer 1.
Naći ∫ 𝑐𝑜𝑠2 𝑥𝑑𝑥.
Ovog integrala nema u osnovnoj tablici
𝑡
integrala, ali𝑑𝑡ima integral ∫ cos 𝑥𝑑𝑥.
Uvodimo smjenu 𝑡 = 2𝑥, tj. 𝑡 = . Tada je 𝑑𝑥 = , pa se dati integral transformise u obicni
2 2
integral 1 ∫ cos 𝑡𝑑𝑡.
2
∫ cos 𝑡𝑑𝑡 = sin1 𝑡 + 𝐶, 1 1
∫ cos 2𝑥𝑑𝑥 ∫ cos 𝑡𝑑𝑡 sin 𝑡 + 𝐶 sin 2𝑥 + 𝐶.
= = = 2
2 2
1
( sin 2𝑥 + 𝐶) ′ = cos 2𝑥.
2
Primer 2.
𝑑𝑥 𝑑𝑥
Naći a) ∫ , b) ∫
𝑥𝑙𝑛2𝑥 𝑥(1+𝑙𝑛2𝑥)
𝑑𝑥
a) Uvođenjem smjene 𝑡 = ln 𝑥, tj. 𝑑𝑡 = , dobijamo da je
𝑑𝑥 𝑑𝑡 1
1
+ 𝐶.𝑥
∫ 2 =∫
𝑥𝑙𝑛 𝑥 =− +𝐶=−
𝑡2 𝑡 𝑙𝑛𝑥
b) Smjenom 𝑡 = ln 𝑥 dobijamo da je
𝑑𝑥 𝑑𝑡 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 𝑡 + 𝐶 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔(𝑙𝑛𝑥) + 𝐶.
∫ ( 2 ) =∫
𝑥 1+𝑙𝑛 𝑥 2 1+𝑡

1.4. Metod parcijalne integracije

Pored metoda smjene promjenljivih u nalaženju integrala koristi se i metod parcijalne integracije.
Neka su funkcije u i v diferencijabilne na intervalu I. Tada je na I:
(𝑢𝑣)′ = 𝑢′𝑣 + 𝑢𝑣′, 𝑑(𝑢𝑣) = 𝑣𝑑𝑢 + 𝑢𝑑𝑣
𝑢𝑑𝑣 = 𝑑(𝑢𝑣) − 𝑣𝑑,
∫ 𝑢𝑑𝑣 = ∫ 𝑑(𝑢𝑣) − ∫ 𝑣𝑑𝑢,
∫ 𝑑(𝑢𝑣) = ∫ (𝑢𝑣)′𝑑𝑥 = 𝑢𝑣 + 𝐶,
∫ 𝑢𝑑𝑣 = 𝑢𝑣 − ∫ 𝑣𝑑𝑢 + 𝐶,....(1)
Ako želimo istaci da su u i v funkcije od x, tada jednakost zapisujemo u obliku,
∫ 𝑢(𝑥)𝑑𝑣(𝑥) = 𝑢(𝑥)𝑣(𝑥) − ∫ 𝑣(𝑥)𝑑𝑢(𝑥) + 𝐶,....(2)
Formule (1) i (2), nazivamo formulom parcijalne integracije.
Ako je 𝑢(𝑥) = 𝑓(𝑥) i 𝑣(𝑥) = 𝑥, tada iz formule (1) dobijamo
∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑥𝑓(𝑥) − ∫ 𝑥𝑓′(𝑥)𝑑𝑥 + 𝐶,....(3).
Formula (3) je podesna ako je nalaženje integral funkcije 𝑥𝑓′(𝑥) jednostavnije nalaženja
integrala od funkcije 𝑓(𝑥).

Primer 1.
Primijenimo formulu (3) za nalaženje ∫ 𝑙𝑛𝑥𝑑𝑥. Ovdje je 𝑓(𝑥) = 𝑙𝑛𝑥 pa je:
1
∫ ln 𝑥𝑑𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − ∫ (𝑥 ) 𝑑𝑥 = 𝑥𝑙𝑛𝑥 − 𝑥 + 𝐶 .
𝑥
∙
1.5. Definicija određenog integrala
Neka je funkcija 𝑓: [𝑎, 𝑏] → 𝑅 negativna i neprekidna. Grafik jedne takve funkcije je dat na slici
1.5.1. Figuru koju ograničava kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥), 𝑂𝑥 osa i prave 𝑥 = 𝑎 i 𝑦 = 𝑏 nazivamo
krivoliniskim trapezom.

Slika 1.5.1: Krivolinijski trapez

Kako izracunati povrsinu krivolinijskog trapeza? Prirodno je da podjelimo odsjećčak [𝑎, 𝑏] na 𝑛

djelova tačkama:
𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <. . < 𝑥𝑛 = 𝑏 , . . . . (1)
zatim u svakom od odsječaka [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖], (𝑖 = 1,2, … , 𝑛) izaberemo tačke 𝑐𝑖 i sastavimo zbir
𝑆𝑛 = 𝑓(𝑐1)∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2)∆𝑥2+, … + 𝑓(𝑐𝑛)∆𝑥𝑛, gdje je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1.

Zbir 𝑆𝑛 nazivamo integralnim zbirom funkcije 𝑓 na odsječku [𝑎, 𝑏]. Ovaj zbir je, očigledno,
jednak zbiru površina pravougaonika prikazanih na 1.5.1. Zbir 𝑆𝑛 predstavlja približnu vrijednost
tražene površine. Zbir 𝑆𝑛 zavisi od dijeljenja (1) odsječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka 𝑐𝑖 ∈ [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖].
Označimo sa max ∆𝑥𝑖 najveći od brojeva ∆𝑥1, ∆𝑥2, … , ∆𝑥𝑛. Uočimo da ako max ∆𝑥𝑖 → 0, tada
𝑛 → +∞. Ako za max ∆𝑥𝑖 → 0 zbirovi 𝑆𝑛 imaju istu graničnu vrijednost S nezavisno od
dijeljenja (1) odječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka 𝑐𝑖 u odsječcima [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖], tada broj S nazivamo
površinom (datog) krivolinijskog trapeza.
Dakle,
𝑆 = lim (𝑓(𝑐1)∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2)∆𝑥2+, … , +𝑓(𝑐𝑛)∆𝑥𝑛).
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0

Do površine S krivolinijskog trapeza možem doći i na sljedeći način. Kako je funkcija 𝑓

neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏] to je ona neprekidna i na svakom od odsječaka [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖]. Saglasno
svojstvima neprekidnih funkcija na odsječku (Vajerštrasova teorema) ,za svako 𝑖 = 1,2,3, . . . , 𝑛
postoje brojevi 𝑚1 , 𝑀𝑖 takvi da je za svako 𝑥 ∈ [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖]: 𝑚𝑖 ≤ 𝑓(𝑥) ≤ 𝑀𝑖 . Na slici 1.5.1 dat je
krivolinijski trapez čija je jedna osnovica odsječak [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖] i njemu pripadajući upisani i opisani
pravougaonici. Površina pravougaonika je 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 a opisanog 𝑀𝑖∆𝑥𝑖.
Kako je
𝑚𝑖∆𝑥𝑖 ≤ 𝑓(𝑐𝑖)∆𝑥𝑖 ≤ 𝑀𝑖∆𝑥𝑖.
Za svako 𝑖 = 1,2,3, . . . , 𝑛, to je
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖∆𝑥𝑖,
Gdje je 𝑆𝑛 = ∑𝑛 𝑓(𝑐1)∆𝑥𝑖.
𝑖=1
Očigledno važe nejednakosti
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖∆𝑥𝑖
Razmotrimo nizove 𝑎𝑛 i 𝐴𝑛 čiji su opšti članovi, redom,
∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 𝑖 ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖∆𝑥𝑖 .
Niz (𝑎𝑛) je monotono rastući i ograničen s gornje strane brojem S.
Niz (𝐴𝑛) je monotono opadajući i ograničen s donje strane brojem S.
Slijedi, nizovi (𝑎𝑛) i (𝐴𝑛) konvergiraju. Ako su njihove granične vrijednosti jednake, tj.ako je
lim ∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖∆𝑥𝑖
𝑛→+∞ 𝑛→+∞
tada ,primjenom teoreme o uklještenju za nizove dobijamo da je
𝑆 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖∆𝑥𝑖 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑀𝑖∆𝑥𝑖 . . . . . . . . .(2)
𝑛→+∞ 𝑛→+∞

Primjer 1.
Nađimo površinu koju ograničava prava 𝑦 = 𝑥, 𝑂𝑥 osa i prave 𝑥 = 𝑎 , 𝑥 = 𝑏
Ovdje se radi o površini trapeza koja se računa po formuli
(𝑏−𝑎)(𝑏+𝑎) 𝑏2−𝑎2
𝑆= 2 = 2 .
Istu ovu površinu ćemo naći koristeći formulu (1), odnosno (2). Podjelimo na n jednakih djelova
pdsječak 𝑛 tačkama
𝑏−𝑎
𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <, … , < = 𝑏: 𝑥𝑖 = 𝑎 + 𝑖∆𝑥 , gdje je ∆𝑥 = .
𝑛
𝑥𝑛
Neka je 𝑐𝑖 proizvoljna tačka intervala (𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖). Tada je 𝑥𝑖−1 < 𝑐𝑖 < 𝑥𝑖 odnosno 𝑥𝑖−1∆𝑥 <
𝑐𝑖∆𝑥 < 𝑥𝑖∆𝑥 tj.
∑𝑛𝑖=1 𝑥𝑖−1∆𝑥 < 𝑆𝑛 < ∑𝑛𝑖=1 𝑥𝑖∆𝑥,
𝑆 = ∑𝑛 𝑐 ∆𝑥 𝑏−𝑎 𝑛 𝑐 .
𝑛 𝑖=1 𝑖 𝑖 = ∑𝑖=1 𝑖
𝑛
Slijedi,
𝑏−𝑎 𝑛 <𝑆 𝑏−𝑎 𝑛 𝑥 ,
∑𝑖=1 𝑥𝑖−1 𝑛 < ∑𝑖=1 𝑖
𝑛 𝑛
odnosno
𝑏−𝑎 𝑏−𝑎
𝑏−𝑎 𝑛 (𝑎 + (𝑖 − 1) )<𝑆 𝑏−𝑎 (𝑎 + 𝑖 ),
∑ < ∑ 𝑛
𝑛 𝑖=1 𝑛 𝑛 𝑛 𝑖=1 𝑛
𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛 (𝑖 − 1)) < 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛 𝑖).
(𝑛𝑎 + ∑ 𝑆 < (𝑛𝑎 + ∑
𝑛 𝑛 𝑖=1 𝑛 𝑛 𝑛 𝑖=1
Kako je 𝑛(𝑛−1)
∑ (𝑖 − 1) = i
𝑛
𝑖=1 2
𝑛
∑𝑖=1 𝑛(𝑛+1)
𝑖= 2 ,
to je
𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛(𝑛−1) 𝑏−𝑎 𝑏−𝑎 𝑛(𝑛+1)
(𝑛𝑎 + ∙ (𝑛𝑎 + ), ∙
𝑛 (𝑛𝑏−𝑎)2 2𝑛−1) < 𝑆𝑛 <
𝑛 𝑛
(𝑏−𝑎)2 2𝑛+1
(𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ < 𝑆 < (𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ .
𝑛
Dalje je 2 𝑛 2 𝑛

lim (𝑏−𝑎)2 𝑛−1

((𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ ) 𝑏2−𝑎2
𝑛→+∞ 2 𝑛 2 i
=
(𝑏−𝑎)2 𝑛+1
lim ((𝑏 − 𝑎)𝑎 + ∙ 𝑏2−𝑎2
2 𝑛
) 2
𝑛→+∞
=
 𝑆 = lim 2 2
𝑛→+∞ 𝑆𝑛 = 𝑏 −𝑎 (povrsina trapeza)
2
Razmotrimo proizvoljnu neprekidnu funkciju 𝑓 na odsječku [𝑎, 𝑏]. (Ova funkcija može biti
pozitivna, negativna ili mijenjati znak na odsječku [𝑎, 𝑏]).
Podjelimo odsječak [𝑎, 𝑏] tačkama 𝑎 = 𝑥0 < 𝑥1 < 𝑥2 <, … , < 𝑥𝑛 = 𝑏 na 𝑛 dijelova, i u svakom
od odječaka [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖] izaberimo proizvoljno tačku 𝑐𝑖 ∈ [𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖]. Neka je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1. Sada
formirajmo zbir (sumu)
𝑆𝑛 = 𝑓(𝑐1)∆𝑥1 + 𝑓(𝑐2)∆𝑥2+, … , +𝑓(𝑐𝑛)∆𝑥𝑛.

Ako za svaku podjelu odsječka [𝑎, 𝑏] takvu da je max ∆𝑥𝑖 → 0 i za svaki izbor tačaka 𝑐𝑖 ∈
[𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖] nis (𝑆𝑛) teži istom broju 𝐼, tada broj 𝐼 nazivamo odredjenim integralom funkcije 𝑓 na
odsječku [𝑎, 𝑏] i označavamo sa
𝑏
∫ 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥 .
𝑎

Dakle, 𝑏
𝐼= lim ∑𝑛 𝑓(𝑐 ) ∆𝑥 = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑚𝑎𝑥∆𝑥1→0 𝑖=1 1 𝑖 𝑎

Broj 𝑎 nazivamo donja ,a broj 𝑏 gornja granica integrala. Odsječak [𝑎, 𝑏] nazivamo odsječak
integracije, slovo 𝑥 promjenljiva integracija.
Za svaku funkciju 𝑓 kažemo da je integrabilna na odsječku [𝑎, 𝑏] ako postoji 𝑏 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
∫𝑎
U matematičkoj analizi se dokazuje tvrđenje da je svaka neprekidna funkcija na odsječku [𝑎, 𝑏]
integrabilna na odsječku [𝑎, 𝑏]. Korist od ovog tvrđenja je očigledna. Kada dokažemo da je
funkcija 𝑓 neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏], tada znamo da postoji
𝐼 = lim ∑𝑛𝑖=1 𝑓(𝑐1) ∆𝑥𝑖
𝑚𝑎𝑥∆𝑥1→0
nezavisno od pdojele odsječka [𝑎, 𝑏] i od izbora tačaka u podionim odsječcima. U praksi mi
biramo jednu podjeli ( koja nam je najpodesnija) i odrešeni izbor tačaka (opet za nas
najpodesniji), formiramo integralni zbir 𝑆𝑛 i nalazimo graničnu vrijednost lim 𝑆𝑛. Tako
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0
određujemo
𝑏
𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
∫𝑎

Geometrijski smisao određoenog integrala je u sledećem.

Ako je funkcija 𝑓 neprekidna i nenegativna na odsječku [𝑎, 𝑏] tada je površina 𝑆 krivolinijskog
trapeza kojeg ograničava kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥) osa apscisa i prave 𝑥 = 𝑎 i 𝑥 = 𝑏 jednaka 𝑏(𝑥)𝑑𝑥.
∫𝑎
Ako je 𝑓(𝑥) ≤ 0 na odsječku [𝑎, 𝑏] tada je površina krivolinijskog trapeza kojeg ograničava
𝑏
kriva 𝑦 = 𝑓(𝑥), osa apscisa i prave 𝑥 = 𝑎 𝑖 𝑥 = 𝑏 jednaka −∫𝑎 (𝑥)𝑑𝑥.

Primer 2
Izračunati 3
∫−3 √9 − 𝑥2𝑑𝑥 koristeći geometrijski smisao određenog integrala.
Razmatramo funkciju 𝑦 = √9 − 𝑥2 definisane na odsječku [−3, 3]
3
Određeni integral
−3
∫ √9 − 𝑥2𝑑𝑥 jednak je površini poluprečnika 3.
Dakle:
 3 9𝜋
∫− √9 − 𝑥2𝑑𝑥 = .
2
3

1.5.1. Izračunavanje određenog integrala

Izračunavanje određenog integrala pomoću definicije u praksi je skoro nemoguće, jer dovodi do
glomaznih integralnih zbirova (suma). Na primer, kod 𝑥 𝑑𝑥 bilo je potrebno naći zbir
1 2
∫0
kvadrata prvih n prirodnih brojeva. Pokazaćemo da postoji formula kojom se izračunavanje
određenog integrala svodi na izračunavanje neodređenog integrala. Tu su formula, nezavisno
jedan od drugog, dokazali Njutn i Lajbnic, i poznata je pod nazivom Njutn-Lajbnicova formula.

Ako je funkcija 𝑓 neprekidna na odsječku [𝑎, 𝑏], tada je

𝑏
𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎), . . . . . . . . (1)
∫𝑎
Gdje je 𝐹 primitivna funkcija 𝑓 na interval (𝑎, 𝑏).

Dokaz. Kako je 𝑓 neprekidna funkcija na odsječku [𝑎, 𝑏] , to na (𝑎, 𝑏) postoji primitivna funkcija
𝐹(𝑥) za funkciju 𝑓(𝑥), tj. 𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥). Izvrsimo podjelu odsječka [𝑎, 𝑏] tačkama 𝑎 = 𝑥0 <
𝑥1 < 𝑥2 <, … < 𝑥𝑛. Tako je
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = 𝐹(𝑥𝑛) − 𝐹(𝑥0) = (𝐹(𝑥𝑛) − 𝐹(𝑥𝑛−1)) + (𝐹(𝑥𝑛−1) − 𝐹(𝑥𝑛−2))+, … +
𝐹(𝑥1) − 𝐹(𝑥0) = ∑𝑛 (𝐹(𝑥𝑖) − 𝐹(𝑥𝑖−1)).
𝑖=1

Kako je funkcija 𝐹(𝑥) diferencijabilna na intervalu (𝑎, 𝑏), to je diferencijabila i na svakom od

interval (𝑥𝑖−1, 𝑥𝑖). Saglasno
𝐹(𝑥 )−𝐹(𝑥Lagranzeovoj
𝑖−1)
teoremi
∃𝑐 ∈ (𝑥 , 𝑥 ): 𝑖 = 𝐹′(𝑐𝑖 ).
𝑖 𝑖−1 𝑖 𝑥𝑖−𝑥𝑖−1
Neka je ∆𝑥𝑖 = 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖−1. Kako je 𝐹′(𝑥) = 𝑓(𝑥), to dobijamo
𝐹(𝑥𝑖) − 𝐹(𝑥𝑖−1) = 𝑓(𝑐𝑖)∆𝑥𝑖.
Dalje je
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = ∑𝑛 𝑖=1 𝑓(𝑐𝑖)∆𝑥𝑖 ,
lim (𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎)) = lim ∑ 𝑓(𝑐𝑖) ∆𝑥𝑖 ,
𝑛
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑖=1
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑏
𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = lim 𝑓(𝑐 ) ∆𝑥 = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
∑
𝑛
𝑚𝑎𝑥∆𝑥 →0 𝑖=1 𝑖 𝑖
Desna strana formule (1)𝑖 često se piše u obliku 𝑎[𝐹(𝑥)]𝑏 ili 𝐹(𝑥)|𝑏, a sama formula (1) u obliku
𝑏 𝑏 𝑎 𝑎
∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥)|𝑏 ili ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = [𝐹(𝑥)]𝑏.
𝑎 𝑎 𝑎 𝑎

Primer 1.
3 𝑥2 32 12
a) ∫ 𝑥𝑑𝑥 = |3 = − = 4,
12 2 𝑥31 2 23 2 03 8
b) ∫ 𝑥2𝑑𝑥 = |2 = − = ,
01 3𝑥 0 31 3 (−1)3
4 4 4
c) ∫ 𝑥3𝑑𝑥 = |1 = − = 0,
−1
2 𝑑𝑥 4 −1 4 4
d)∫ = ln|𝑥||2 = ln 2,
1 𝑥 1
 𝜋 𝜋
e)∫2 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 = −𝑐𝑜𝑠𝑥 |2 = −𝑐𝑜𝑠 𝜋 − (−𝑐𝑜𝑠0) = 1.
0 0 2

1.5.2. Svojstva određenog integrala

Pri dokazu osnovnih svojstava određenog itegrala. Neka su funkcije 𝑓 i 𝑔 neprekidne na
𝑏 𝑏
odsjecku [𝑎, 𝑏] (𝑎, 𝑏). Tada postoje integrali ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 i ∫ 𝑔(𝑥)𝑑𝑥.
𝑎 𝑎

Svojstvo 1.
Ako𝑏je 𝐴 konstanta, tada
𝑏 je
∫ 𝐴𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐴 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑎
tj. kostantni množilac se može zapisati ispred znaka integral.
Dokaz𝑏 𝑏
∫ 𝐴𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = lim ∑ 𝐴𝑓(𝑐 )∆𝑥 = 𝐴 ∙ lim ∑ 𝑓(𝑐 )∆𝑥 = 𝐴 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑛 𝑛
𝑎 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑖=1 𝑖 𝑖 𝑖=1 𝑖 𝑖 𝑎
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0
Iz svojstva
𝑏 1 slijedi (za 𝐴
𝑏 = −1) da je
∫ (−𝑓(𝑥))𝑑𝑥 = − ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥.
𝑎 𝑎

Svojstvo 2.
Integral konstante jednak je proizvodu te konstante i dužine odsjecka integracije, tj.
𝑏 𝑏
∫𝑎 𝐴𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑎 𝑑𝑥 = 𝐴(𝑎 − 𝑏)
Dokaz
∫𝑏 𝐴𝑑𝑥 = 𝐴 ∫𝑏 𝑑𝑥 = 𝐴 lim ∑ ∆𝑥 = 𝐴 lim (𝑏 − 𝑎) = 𝐴(𝑏 − 𝑎).
𝑛
𝑎 𝑎 𝑖=1 𝑖
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0
Ako je 𝐴 = 0, tada je integral od nule jednak nuli.

Svojstvo
𝑏 3. 𝑏 𝑏
∫ (𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥))𝑑𝑥 = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑔(𝑥)𝑑𝑥,
𝑎 𝑎 𝑎
tj. integral zbira dvije funkcije jednak je zbiru integrala pojedinih sabiraka.
Dokaz 𝑏
∫ (𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥))𝑑𝑥 = lim ∑𝑛 (𝑓(𝑐 ) + 𝑔(𝑐 ))∆𝑥 = lim ∑𝑛 (𝑓(𝑐 )∆𝑥 +
𝑎 𝑖=1
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑖 𝑖 𝑖 𝑖=1 𝑖 𝑖
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑏𝑖→0 𝑏
𝑔(𝑐 )∆𝑥 ) = lim 𝑓(𝑐 )∆𝑥 + lim 𝑛 𝑔(𝑐 )∆𝑥 = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑔(𝑥)𝑑
∑
𝑛 ∑
𝑖 𝑖 𝑖=1 𝑖 𝑖 𝑖=1 𝑖 𝑖 𝑎 𝑎
𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0 𝑚𝑎𝑥∆𝑥𝑖→0

Iz svojstva
𝑏 1. i 3. Slijedi svojstvo𝑏linearnosti određenog
𝑏 integrala:
∫ (𝐴𝑓 ( 𝑥 ) + 𝐵𝑔 ( 𝑥 ) )𝑑𝑥 = 𝐴 ∫ 𝑓 ( 𝑥 ) 𝑑𝑥 + 𝐵 ∫ 𝑔( 𝑥) 𝑑𝑥,
𝑎 𝑎 𝑎
gdje su A i B konstante.
Kao kod poslednjeg svojstva dokazuje se da je određeni integral od algebarskog zbira funkcija
jednak
𝑏 zbiru određenih integrala od𝑏tih funkcija, tj.
∫ (∑𝑛 𝐴 𝑓 (𝑥))𝑑𝑥 = ∑𝑛 𝐴 ∫ 𝑓 (𝑥)𝑑𝑥,
𝑎 𝑖=1 𝑖 𝑖 𝑖=1 𝑖 𝑎 𝑖
gdje su 𝐴1, 𝐴2, … . . 𝐴𝑛 konstante.
Ovde se predpostavlja da su funkcije 𝑓1, 𝑓2, … . . 𝑓𝑛 neprekidne na odsječku [𝑎, 𝑏].
 Zaključak

U ovom radu bavili smo se jednom od najznačajnijih tema matematičke analize,

integralima. Vidjeli smo šta je to primitivna funkcija, koja su njena svojstva i prikazali to na
primjerima. Takođe smo napravili podjelu integrala na neodređeni integral i određeni integral.
Vidjeli smo kako se izvodi formula neodređenog integrala ,prikazali njegova svojstva i prikazali
to na primjerima. Takođe smo dali prikaz osnovne tablice integrala. U okviru ove teme vidjeli
smo i dvije metode koje se koriste za izračunavanje integral, metode smjene promjenljivih i
metode parcijalne integracije. Tu smo vidjeli na koji način se izvodi izračunavanje integralom
upotrebom jedne a na koji način upotrebom druge metode. Osim neodređenim integralom bavili
smo se i određenim integralom, njegovom formulom i definiciom. Takođe smo vidjeli kako se
izračunava određeni integral i vidjeli njegova svojstva.
 Literatura

1. Perović, Miodrag: Osnovi matematičke analize, Nikšić, 1990.

2. Šćepanović, R., Stamatović, S., Delić, S.: Matematika 4, Podgorica, 2009.