Fakultet informacijskih tehnologija

ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba

Datum: 3.1.2019.

Diferencijalne jednačine

Definicija: Jednačina oblika 𝐹(𝑥, 𝑦, 𝑦 ′ , … , 𝑦 (𝑛) ) = 0, gdje je 𝐹 realna funkcija sa 𝑛 + 2 varijable

(tj. 𝐹: ℝ𝑛+2 → ℝ ) i gdje je y nepoznata funkcija koja se traži, naziva se običnom
diferencijabilnom jednačinom n-tog reda.

Ter,on „ obična“ se koristi zbog činjenice da postoje i tzv. parcijalne diferencijalne

jednačine, odnosno jednačine s nepoznatom funkcijom više od jedne varijable i s njenim
parcijalnim izvodima. Mi ćemo raditi samo obične diferencijalne jednačine i ubuduće ćemo
izostavljati riječ „ obična „.

Definicija: Svaka funkcija oblika y= y(x) koja zadovoljava jednačinu 𝐹(𝑥, 𝑦, 𝑦 ′ , … , 𝑦 (𝑛) ) = 0,
tj. da je

𝐹(𝑥, 𝑦(𝑥), 𝑦 ′ (𝑥), … , 𝑦 (𝑛) (𝑥)) = 0,

naziva se rješenjem ili integralom te diferencijalne jednačine.

Budući da u diferencijalnoj jednačini n-tog reda treba izvršiti n puta integriranje, dobijeno
rješenje će ovisiti ne samo o neovisnoj varijabli, nego i o n konstanti, 𝐶1 , 𝐶2 , … , 𝐶𝑛 , tj. bit će
funkcija oblika 𝑦 = 𝜑(𝑥, 𝐶1 , 𝐶2 , … , 𝐶𝑛 ). Takvo rješenje nazivamo općim rješenjem
diferencijalne jednačine. Dodijelimo li svim tim konstanatama određene vrijednosti, dobit
ćemo jedno posebno rješenje diferencijalne jednačine, koje nazivamo partikularnim
rješenjem ili partikularnim integralom te jednačine.

Ako iz dobijenog općeg rješenja želimo odrediti partikularno rješenje, neophodno je

jednačini pridodati uslove:

𝑦(𝑥0 ) = 𝑦0 , 𝑦 ′ (𝑥0 ) = 𝑦0 ′ , … , 𝑦 (𝑛) (𝑥0 ) = 𝑦0 (𝑛) ,

Pri čemu brojevi 𝑦0 , 𝑦0 ′ , … , 𝑦0 (𝑛) nazivamo početnim uslovima.

Ovdje će biti predstavljena samo dva tipa diferencijalne jednačine prvog reda:
diferencijalna jednačina u kojoj je moguće izvršiti razdvajanje varijabli i linearna
diferencijalna jednačina.

Metoda razdvajanja varijabli

Ova metoda podrazumjeva da se u datoj diferencijalnoj jednačini, ako je to uopće moguće

izvesti, varijable x i y i njihovi diferencijali odvoje i to tako, što je najlakše, da jedna
varijabla i njen diferencijal egzistiraju ( recimo ) na lijevoj strani znaka jednakosti a druga
varijabla i njen diferencijal samo na desnoj strani.

Zadatak 1: Data je diferencijalna jednačina

(𝑥 − 2)𝑦𝑑𝑥 − 3𝑥 2 (𝑦 + 2)𝑑𝑦 = 0.

a) Odredi opće rješenje ove jednačine.

b) Naći ono rješenje date jednačine za koje je 𝑦(1) = 1.

Inženjerska matematika::Vježbe
1
https://www.fit.ba/student
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba

Rješenje:

a) Datu jednačinu ćemo napisati u obliku

(𝑥 − 2)𝑦𝑑𝑥 = 3𝑥 2 (𝑦 + 2)𝑑𝑦

Sada ćemo sve što sadrži 𝑥 prebaciti na lijevu stranu, a što sadrži 𝑦 na desnu. Pa
imamo,

(𝑥 − 2) 3(𝑦 + 2)
2
𝑑𝑥 = 𝑑𝑦 (𝑥 ≠ 0, 𝑦 ≠ 0 ).
𝑥 𝑦

Integrirajmo obje strane posljednje jednakosti

(𝑥 − 2) 3(𝑦 + 2)
∫ 𝑑𝑥 = ∫ 𝑑𝑦.
𝑥2 𝑦

Izračunavanjem integrala, imamo

2
ln |𝑥| + = 3𝑦 + 6 ln |𝑦| + 𝐶,
𝑥

odnosno

2
ln |𝑥| − 6 ln|𝑦| = 3𝑦 − +𝐶
𝑥

|𝑥| 2
ln 6
= 3𝑦 − + 𝐶
𝑦 𝑥
2
Ili drugačije zapisano, 𝑥 = 𝐶1 𝑦 6 𝑒 3𝑦−𝑥 , gdje je 𝐶1 = 𝑒 𝐶 .

b) Zamjenom 𝑥 = 1 𝑖 𝑦 = 1 u općem rješenju dobije se 𝐶1 = 𝑒 −1 , te je traženo

2
partikularno rješenje 𝑥 = 𝑦 6 𝑒 3𝑦−𝑥−1 .

Zadatak 2: Naći ono rješenje diferencijalne jednačine

(1 − 𝑥 2 )𝑦 ′ + 𝑦√1 − 𝑥 2 − 𝑥𝑦 = 0

za koje je 𝑦(0) = 1.

𝑑𝑦
Rješenje: Umjesto 𝑦 ′ pisemo i datu jednaćinu pomožimo sa 𝑑𝑥 pa imamo
𝑑𝑥

(1 − 𝑥 2 )𝑑𝑦 + 𝑦√1 − 𝑥 2 𝑑𝑥 − 𝑥𝑦𝑑𝑥 = 0

Nakon razdvajanja varijabli dobijemo

(1 − 𝑥 2 )𝑑𝑦 = 𝑦 (𝑥 − √1 − 𝑥 2 ) 𝑑𝑥

odnosno

𝑑𝑦 (𝑥 − √1 − 𝑥 2 )𝑑𝑥
= .
𝑦 (1 − 𝑥 2 )

Odavde je

Inženjerska matematika::Vježbe
2
https://www.fit.ba/student
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba

𝑑𝑦 (𝑥 − √1 − 𝑥 2 )𝑑𝑥
∫ =∫ ,
𝑦 (1 − 𝑥 2 )

a nakon izračunavanja integrala imamo

1
ln |𝑦| = ln|1 − 𝑥 2 | − arcsin 𝑥 + 𝐶,
2

odnosno

𝑦√1 − 𝑥 2 = 𝐶𝑒 − arcsin 𝑥

je opće rješenje date jednačine za 𝑥 ∈ (−1,1). Zamjenom 𝑥 = 0 i 𝑦 = 1 u općem rješenju,

dobije se 𝐶 = 1, pa je traženo partikularno rješenje

1
𝑦= .
𝑒 − arcsin 𝑥 √1 − 𝑥 2

Linearna diferencijalna jednačina prvog reda

Linearna diferencijalna jednačina prvog reda je jednačina oblika

𝑦 ′ + 𝑓(𝑥)𝑦 = 𝑔(𝑥).

Opće rješenje u eksplicitnom obliku navedene jednačine dato je formulom

𝑦 = 𝑒 − ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 [∫ 𝑔(𝑥)𝑒 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 𝑑𝑥 + 𝐶].

Zadatak: Naći opće rješenje diferencijalne jednačine

𝑥
𝑦′ − 𝑦 = 𝑥 + 1.
𝑥2 +1

Rješenje: Ovo je linearna diferencijalna jednačina. Iz navedene jednačine vidimo da

je
𝑥
𝑓(𝑥) = − 2
𝑥 +1

𝑔(𝑥) = 𝑥 + 1

Da bismo iskoristili gore navedenu formulu, izračunajmo odgovarajuće integrale.

𝑥 1 2𝑥 1 2 2 −
1
∫ 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥 = − ∫ 𝑑𝑥 = − ∫ 𝑑𝑥 = − ln(𝑥 + 1) = ln(𝑥 + 1) 2.
𝑥2 + 1 2 𝑥2 + 1 2

Odavde je
1
2 +1)−2 1 1
𝑒 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑒 ln(𝑥 = (𝑥 2 + 1)−2 =
√𝑥 2 +1
i

Inženjerska matematika::Vježbe
3
https://www.fit.ba/student
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba
1
2 +1)2 1
𝑒 − ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑒 ln(𝑥 = (𝑥 2 + 1)2 = √𝑥 2 + 1.

Sada je

1 1 2𝑥 1
∫ 𝑔(𝑥)𝑒 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 𝑑𝑥 = ∫(𝑥 + 1) ∙ ∫ 𝑑𝑥 = 𝑑𝑥 + ∫ 𝑑𝑥
√𝑥 2 + 1 2 √𝑥 2 + 1 √𝑥 2 + 1
= √𝑥 2 + 1 + ln (𝑥 + √𝑥 2 + 1) ,

pa je opće rješenje date jednačine

𝑦 = √𝑥 2 + 1 [√𝑥 2 + 1 + ln (𝑥 + √𝑥 2 + 1) + 𝐶].

Primjena diferencijalnih jendačina u ekonomimji

Ovdje ćemo pokazati kako se metoda razdvaljanja varijabli u diferencijalnoj jednačini prvog
reda može primjeniti u ekonomiji. U ekonomiji je poznato da mjera sposobnosti ekonomske
veličine 𝑦 reagira na promjenu druge ekonomske veličine 𝑥 iskazana koeficijentom
elastičnosti 𝐸𝑦,𝑥 . No, često nam je potrebno riješiti obrnut problem, tj. kad je poznat
keficijent elastičnosti 𝐸𝑦,𝑥 (𝑥) = 𝑓(𝑥) neke funkcije 𝑦 = 𝑦(𝑥), treba odrediti tu funkciju.
Koristeći Marshallovu formulu

𝑥 𝑑𝑦
𝐸𝑦,𝑥 = ∙ ,
𝑦 𝑑𝑥

imamo

𝑥 𝑑𝑦
∙ = 𝑓(𝑥),
𝑦 𝑑𝑥

što je diferencijalna jednačina prvog reda u kojoj je moguće razdvojiti varijable na sljedeći
način

𝑑𝑦 𝑓(𝑥)
= 𝑑𝑥.
𝑦 𝑥

Primjenom integrala na obje strane zadnje jednakosti, dobijemo

𝑑𝑦 𝑓(𝑥)
∫ =∫ 𝑑𝑥,
𝑦 𝑥

odakle je

𝑓(𝑥)
ln |𝑦| = ∫ 𝑑𝑥 + ln|𝐶|.
𝑥

Pa je

𝑦 𝑓(𝑥)
ln | | = ∫ 𝑑𝑥,
𝐶 𝑥

odnosno

Inženjerska matematika::Vježbe
4
https://www.fit.ba/student
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba
𝑓(𝑥)
𝑑𝑥
𝑦 = 𝐶𝑒 ∫ 𝑥 .

Ovako smo dobili eksplicitni oblik tražene funkcije 𝑦.

Zadatak 1: Odrediti funkciju potražnje 𝑄 = 𝑄(𝑝) ako je uz jediničnu cijenu potražnja

jednaka 28 i vrijedi

2𝑝2 + 𝑝
𝐸𝑄,𝑝 = .
𝑝2 + 𝑝 − 30

Rješenje: Prema Marshallovoj formuli, u ovom slučaju imamo

𝑝 𝑑𝑄 2𝑝2 + 𝑝
∙ = 2 ,
𝑄 𝑑𝑝 𝑝 + 𝑝 − 30

nakon skraćivanja jednakosti sa 𝑝 dobijemo

1 𝑑𝑄 2𝑝 + 1
∙ = ,
𝑄 𝑑𝑝 𝑝2 + 𝑝 − 30

što je diferencijalna jednačina prvog reda. Nakon razdvajanja varijabli, dobije se

𝑑𝑄 2𝑝 + 1
= 2 𝑑𝑝,
𝑄 𝑝 + 𝑝 − 30

pa imamo

𝑑𝑄 2𝑝 + 1
∫ =∫ 2 𝑑𝑝
𝑄 𝑝 + 𝑝 − 30

Računanjem navedenih integrala dobijemo

ln |𝑄| = ln|(𝑝2 + 𝑝 − 30)𝐶| ,

tj. opće rješenje diferencijalne jednačine je

𝑄 = (𝑝2 + 𝑝 − 30)𝐶.

Iz uslova zadatka je 𝑄(1) = 28, na osnovu čega iz općeg rješenja ( za 𝑝 = 1 i 𝑄 = 28 ),

dobijemo

28 = −28𝐶 => 𝐶 = −1,

pa je tražena funkcija potražnje

𝑄(𝑝) = −𝑝2 − 𝑝 + 30.

Zadatak 2: Odrediti funkciju ukupnih troškova kao funkciju proizvodnje Q ako je

Q
ET,̅Q = ,
2(Q + 8)

gdje je T
̅prosječni trošak, a uz jediničnu proizvodnju ukupni troškovi iznose 3.

Inženjerska matematika::Vježbe
5
https://www.fit.ba/student
 Fakultet informacijskih tehnologija
ProgramiranjeI_sylabus.doc nbijedic@fit.ba erna@edu.fit.ba

Rješenje: Prema datim podacima, koristeći Marsallovu formulu, imamo diferencijalnu

jednačinu

𝑄 𝑑𝑇̅ 𝑄
∙ = ,
𝑇̅ 𝑑𝑄 2(𝑄 + 8)

iz koje, nakon razdvajanja varijabli, dobijemo

𝑑𝑇̅ 1
= 𝑑𝑄,
̅
𝑇 2(𝑄 + 8)

pa je

𝑑𝑇̅ 1 1
∫ = ∫ 𝑑𝑄,
𝑇̅ 2 (𝑄 + 8)

odnosno

1
ln 𝑇̅ = ln(𝑄 + 8) + ln 𝐶,
2

tj.

𝑇̅ = 𝐶√𝑄 + 8.

Ukupni troškovi su dati sa

𝑇(𝑄) = 𝑄𝑇̅(𝑄) = 𝑄𝐶√𝑄 + 8 ,

odakle se, zamjenom 𝑄 = 1 i 𝑇(1) = 3, dobije

3 = 𝐶√9 => 𝐶 = 1,

pa je tražena funkcija ukupnih troškova

𝑇(𝑄) = 𝑄√𝑄 + 8.

Inženjerska matematika::Vježbe
6
https://www.fit.ba/student