FIKSNI I VARIJABILNI TROŠKOVI

Seminarski rad iz Teorije troškova

UVOD

Troškovi samo izržavaju konkurencijske skolonosti.

Frank Knight, Risk Uncertainty and Profit 1921.

Pod troškom se po definiciji podrazumijeva novčana vrijednost utrošenih

elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije tokom vremena. Poznavanje
troškova je osnova svakog ekonomskog odlučivanja. S obzirom da se
vrijednost troškova izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina
utrošene:

a.) radne snage

b.) sredstava za rad
c.) troškova predmeta rada.

Svugdje gdje postoji proizvodnja, troškovi za njom idu blizu poput sjenke. U
svijetu oskudnosti, preduzeća moraju plaćati za svoje utroške: čelik, željezo,
sekretarice, računare, telefone, svjetlo i olovke. Profitabilna su preduzeća
vrlo svjesna te jednostavne činjenice kad postavljaju svoje ciljeve
proizvodnje i prodaje, jer svaka marka nepotrebnih troškova smanjuje
profite preduzeća za istu marku.

Suviše velika proizvodnja može biti isto tako opasna kao isuviše mala.
Istorija pokazuje da prekomjerno širenje, povećavajući troškove znatno brže
od prihoda, često može odvesti u stečaj preduzeće koje brzo raste. Međutim,
uloga troškova dostiže znatno iznad uticaja na nivo proizvodnje. Spretna
preduzeća takođe posvećuju veliku važnost svojim troškovima kad donose
svoje poslovne odluke. Da li je jeftinije unajmiti novog radnika ili plaćati
prekovremeni rad? Sagraditi novu tvornicu ili proširiti staru? Preduzeća žele
izabrati onu metodu proizvodnje koja je efikasna, koja proizvodi najviše uz
najniže troškove.1

Potražnja određuje najviši nivo cijene koju preduzeće može zaračunati za

svoj proizvod. Troškovi preduzeća međutim određuju najnižu cijenu.
Preduzeće će nastojati odrediti cijenu koja pokriva troškove proizvodnje,
distribucije i prodaje proizvoda, uključujući i pravedan povrat za uloženi
trud i rizik.2
1
Ekonomija, Paul A. Samuelson, Zagreb 1992., str. 107
2
Upravljanje marketingom, Philip Kotler, Zagreb 1997., str. 500

2
Troškovi se mogu grupisati prema različitim karakteristikama ali s obzirom
na vrijeme troškovi mogu biti kratkoročni i dugoročni. Podjela troškova na
fiksne i varijabilne se odnosi na stepen iskroištenja kapaciteta i vrijedi samo
u kratokom roku, dok su u dugom roku svi troškovi varijabilni. Kratki rok je
kraći u privrednim granama u kojima je mala količina fiksnih ulaza ili ako se
oni mogu lako zamijeniti. Npr. u tekstilnoj industriji kratki rok se izražava u
mjesecima a u industriji čelika godinama.

Troškovi su suština svih poslovnih odluka. Upravo su troškovi ti koji

registruju i utiču na konkurenciju. Iz tog razloga preduzeća moraju pažljivo
da prate troškove, jer svaka dodatni trošak smanjuje profit. Iz tog razloga
analizu troškova ću započeti sa definisanjem fiksnih i varijabilnih troškova.
Da bi jedno preduzeće povećalo profit ono mora da izabere najpovoljniji
nivo outputa. Isto tako, menadžeri preduzeća moraju biti sigurni da plaćaju
najmanji mogući iznos za neophodne materijale, da koriste najsavremeniju
tehniku i da imaju najniže troškove rada a sve u cilju postizanja najnižih
troškova i time povećanju profita.

FIKSNI TROŠKOVI

Fiksni troškovi su oni troškovi koje preduzeće snosi dok posluje bez obzira
na obim proizvodnje tj. konstantni su. Kada je proizvodnja 0 oni i tada
postoje. Kao primjer se mogu navesti plate menadžera i troškovi njihovog
osoblja u kancelarijama.

Fiksni troškovi se dijele na:

a.) apsolutno fiksne troškove i

b.) relativno fiksne troškove

Apsolutno fiksni troškovi nastaju zbog samog postojanja preduzeća,

odnosno bez obzira da li preduzeće radi ili ne.

Apsolutno fiksni troškovi obuhvataju:

• amortizacija obračunata po vremenskom sistemu,

• plate administrativnog osoblja,
• troškove za amortizaciju i popravke zgrade,

3
 • troškovi osiguranja osnovnih sredstava,
• troškovi održavanja i amortizaciju(ako postoji) zemljišta,
• stalni doprinosi,članarine,troškovi administracije.
• troškovi materijala i rada u pripremi buduće proizvodnje

Apsolutno fiksni troškovi mogu biti:

a.) ukupni apsolutno fiksni troškovi

b.) prosječni apsolutno fiksni troškovi

T UKUPNI APSOLUTNO FIKSNI TROŠKOVI

T
100

0 100 200 300 Q

Ukupni apsolutno fiksni troškovi uslovljeni su kapacitetom proizvodne

opreme preduzeća tako da njihova uspostavljena veličina ostaje
nepromijenjena kada se obim proizvodnje kreće u okviru datog kapaciteta.

4
 T
PROSJEČNI APSOLUTNO FIKSNI TROŠKOVI

Q
0 100 200 300
Ponašanje fiksnih troškova po jedinici proizvoda u funkciji dinamike obima
proizvodnje ima karakteristike degresivne hiperbole, što znači da ukoliko su
fiksni troškovi visoki, korištenje kapaciteta trebalo bi biti što niže.

Na sljedećem zadatku možemo i praktično vidjeti kako se izračunavaju

ukupni fiksni troškovi i troškovi po jedinici vremena.

Zadatak 1

Na osnovu podataka iz tabele izračunati i grafički predstaviti ukupne fiksne

troškove (Tf) i fiksne troškove po jedinici proizvoda (Tf/q).

5
 OBIM KORIŠTENJE UKUPNI FIKSNI STOPA
PROIZVODNJE KAPACITETA FIKSNI TROŠKOVI DEGRESIJE-
TROŠKOVI PO JED.PROIZ. OPADANJE
TROŠKOVA
q % Tf Tf/q %
0 0 6000 0 -

10 20 6000 600 -

20 40 6000 300 50%

30 60 6000 200 33,3%

40 80 6000 150 25%

50 100 6000 120 20%

GRAFIČKI PRIKAZ UKUPNIH FIKSNIH TROŠKOVA

Tq

8000-
Tq
6000-

4000-

2000-

20% 40% 60% 80%

Q

6
 GRAFIČKI PRIKAZ FIKSNIH TROŠKOVA PO JEDINICI PROIZVODA (Tf/q)
Tf/q

600
degresivna hiperbola

300

200
150

10 20 30 40 100% Q – obim proizvodnje

RELATIVNO FIKSNI TROŠKOVI

Relativno fiksni troškovi su fiksni u određenim intervalima obima

proizvodnje (zone obima proizvodnje), nakon čega dobijaju varijabilni
karakter

Obuhvataju:
• Troškove materijala na organizacionim radnim mjestima;
• Troškovi rada posrednih rukovodilaca proizvodnje,
• Troškovi rada tehničke kontrole;
• Troškovi rada na organizacionim radnim mjestima
pripremne i završne faze...

7
Nastajanje i kretanje relativno fiksnih troškova je u funkciji organizacione
struktrure korišćenja kapaciteta. Ponašanje relativno fiksnih troškova se
najbolje uočava iz grafičkog prikaza.

Zadatak 2

Na osnovu podataka iz tabele izračunati relativno – fiksne troškove po

jedinici proizvoda i grafički predstaviti ukupne relativno fiksne troškove (Tr)
i relativno fiksne troškove po jedinici (Tr/q).

OBIM UKUPNI RELAT. FIKSNI STOPA

PROIZVODNJE RELATIVNO TROŠKOVI POVEĆ.I SMANJ.
FIKSNI TR. PO JED.PROIZ. REL.FIKSNIH
TROŠKOVA
q Tr Tr/q %
200 150000 750 -

400 150000 375 50%

401 187500 468 12,5%

600 187500 313,5 33,1%

800 187500 234 25,5%

801 234375 293 25,2%

1000 234375 234,5 20%

Grafički prikaz razvoja relativno fiksnih troškova (Tr)

8
 T
(u hiljadama)

300

250

200

150

100

200 400 600 800 1000

Q

Grafički prikaz razvoja relativno fiksnih troškova po jedinici

800

700

600

500

400

300

200

100

200 400 600 800 1000

VARIJABILNI TROŠKOVI

9
Varijabilni troškovi kompanije su u direktnoj proporciji sa količinom
proizvodnje. Dok fiksni troškovi ostaju konstantni u odnosu na proizvodnju,
varijabilni troškovi su u direktnoj funkciji sa obimom proizvodnje
povećavajući se, bilo da se proizvodnja povećava ili smanjuje. Primjeri
najčešćih varijabilnih troškova se odnose na sirovine, pakovanje i rad
radnika uključenih u proces proizvodnje u kompaniji.

Formula za izračunavanje ukupnih varijabilnih troškova je:

UVT = Ukupna količina proizvoda * Varijabilni trošak po jedinici

proizvoda

Primjer

Kompanija XYZ je primila narudžbu za 5,000 km kašika po ukupnoj

prodajnoj cijeni od 5,000 km i želi da odredi bruto dobit koja će se
determinisati po završetku narudžbe. Prvo mora da se odredi varijabilni
trošak po kašiki.

Godišnja proizvodnja kašika- 100,000

Trošak sirovine- 10,000 km
Trošak radne snage - 50,000 km

Iz ovih informacija mi možemo zaključiti da svaka kašika košta 10 feninga

(10,000 km/100,000 kašika) kao sirovina i 50 feninga (50,000 km/100,000
kašika) sa troškom radne snage. Koristeći formulu možemo izračunati da je
varijabilni trošak XYZ kompanije:

5,000 * (0.10 km + 0.50 km) = 3,000 km

Iz ovoga vidimo da kompanija može očekivati razumnu zaradu od 2,000 km

bruto dobiti iz ove narudžbe (5,000 km - 3,000 km).

Razmotrimo još jedan primjer troškova za proizvodnju Laguna vozila iz

kompanije Renault:
10
Ako Renault kupi volane po cijeni od €600 za svako vozilo Laguna, tada će
ukupni troškak za volane iznositi €600 puta broj proizvedenih vozila. Ovo je
jedan od primjera varijabilnog troška, troška koji se mijenja u odnosu na
ukupan broj proizvedenih vozila.3

Zašto su važni varijabilni troškovi

Cilj svakog biznisa je da se napravi profit bilo da se radi o pružanju usluga

ili proizvodnji proizvoda. Razumijevanje troškova je zato važno da bi se
donosile prave odluke u cilju stvaranje profita. U situaciji kada izbrojite 51
gosta, postoje dodatni troškovi u komparativnom smislu za 60 gostiju.
U ovom slučaju korisno je primiti još gostiju čak i po nižim cijenama. U
ovakvim slučajevima dolazi do situacije gdje hoteli nude popuste za dodatne
goste. Ovakve situacije su veoma česte u avio kompanijama, restoranima i
bilo kojima firmama koje se bave sličnim uslužnim djelatnostima gdje
postoji veliki broj varijabilnih troškova.

Dok fiksni troškovi kao što su najamnina ili plate generalno ne utiču na nivo
proizvodnje, varijabilni troškovi su u uzajamnoj vezi sa brojem proizvedenih
proizvoda. Varijabilni troškovi se razlikuju od indistrije do industrije ali
poređenje u okviru jedne industrije je najčešće veoma značajno.

Kada analiziramo izvještaj o prihodu jedne kompanije trebalo bi da

zapamtimo, da povećavanje troškova nije obavezno i loš znak. Kako god se
prodaja povećava tako se mora povećavati i broj proizvedenih proizvoda, što
nam ukazuje na činjenicu i da se varijabilni troškovi moraju povećavati. Na
bazi toga za povećavnje prihoda moraju i troškovi isto tako da se
povećavaju.

Međutim, veoma je važno da zapamtimo da se prihodi povećavaju brže od

troškova.

Varijabilni troškovi u praksi

Jedan od osnovnih komcepata za razumijevanje upravaljanja u biznisu je

razumijevanje fiksnih i varijabilnih troškova i kako oni mogu biti praktično
primjenjeni. Jedan od primjera koji se često koristi je hotel sa 100 soba.

3
Management and Cost Accounting, 4th Edition, by Colin Drury, Thomson Business Press

11
Varijabilni troškovi su ukupni troškovi kako se obim proizvodnje mijenja.
Snabdijevanje soba je standardni varijabilni trošak. Snabdijevanje soba se
direktno odnosi na broj soba koje treba da se popune.
Ako hotel ima 50 gostiju biće iskorišteno 50 sapuna a ako ih je 60 tada će
60 sapuna biti iskorišteno.

Za bolje razumijevanje razlike između fiksnih i varijabilnih troškova

uzećemo kao primjer upravo isti hotel. Troškovi identifikovani kao fiksni su
oni koji se ne mijenjaju kada se mijenja obim proizvodnje. Npr. u toku
noćne smjene na recepciji će biti jedna osoba bez obzira da li će se pojaviti
jedan gost ili njih 100.

Još jedan od primjera varijabilnog troška je supervizor u fabrici. Sve do

jednog nivoa rad supervizora je opravdan. Međutim, ako se aktivnosti u
fabrici povećaju a samim tim i broj zaposlenih biće neophodno zaposliti još
jednog supervizora što će svakako povećati troškove superviziranja u
fabrici.4

Pretvaranje varijabilnih u fiksne troškove

Kada je posao u porastu veoma često je bolje pretvoriti varijabilne troškove

u fiksne. Manji hotel možda plaća za uslugu pranja veša nekom isporučitelju
tih usluga određenu sumu novca. Kako posao raste, možda bi koristilo
donijeti odluku da se kupi nekoliko mašina za veš. Ako se obim smanjuje
onda je bolje da se fiksni troškovi pretvore u variajabilne.

Fiksni i varijabilni troškovi su dvije osnovne komponente u ukupnih režija

kompanije. Fiksni troškovi su oni što ne variraju u proizvodnji ili utiču na
prodaju, kao npr. troškovi najma, osiguranje, održavanje opreme,
reklamiranje itd.

Varijabilni troškovi su oni koji direktno i proporcionalno odgovaraju za

promjene u aktivnostima i obim kao što su sirovine, inventar, usluge,
nabavka kancelarijskog pribora, pakovanje, slanje pošte itd.

Isto tako fiksni troškovi ne variraju sa promjenama u proizvodnji ili obimu

prodaje, mada mogu da se promijene nakon određenog vremena. Kao
rezultat fiksni troškovi se ponekad zovu i periodični troškovi. Neki fiksni
troškovi su nastali po nahođeju menažmenta u kompaniji kao što je

4
Managing financial resources, M. Broadbent & J. Cullen, Butterworth-Heinemann, UK, str.97

12
promocija i reklama, dok drugi to nisu. Važno je zapamtiti da će svi javni
fiksni troškovi pojaviti čak iako proizvodnja ili obim prodaje padne na nulu.

Zatim proizvodnja i obim prodaje su osnovni faktori koi određuju nivo

varijabilnih troškova koji se pojavljuju u kompaniji kao i činjenica da ovi
troškovi variraju u odnosu na druge faktore kao što je promjena cijene
dobavljača ili sezonske promotivne aktivnosti. Neki izdaci mogu imati i
fiksne i varijabilne elemente. Npr. kompanija treba da plati prodavcu
mjesečnu platu (što je fiksni trošak) plus procenat na svaki prodati proizvod
na određenom nivou (što je varijabilni trošak).

Važno je da se razumije ponašanje različitih tipova troškova kada se

proizvodnja ili obim prodaje povećava. Ukupni fiksni troškovi ostaju
nepromijenjeni kada se obim povećava dok fiksni troškovi po jedinici
padaju. Npr. ako proizvodnja bicikla ima ukupne fiksne troškove 1,000 KM
i samo proizvede jedan bicikl, tada će cijelih 1000 KM fiksnih troškova
morati da se primjeni na taj bicikl. Sa druge strane ako se u istom poslu
proizvede 10 bicikla tada će fiksni troškovi po jedinici proizvoda biti
umanjeni za 100 KM.

Varijabilni troškovi se ponašaju drugačije. Ukupni varijabilni troškovi rastu

srazmjerno povećanju obima proizvodnje dok varijabilni trošak po jedinici
proizvoda ostaje nepromijenjen. Npr. ako se u proizvodnji bicikla pojavi
varijabilni trošak od 200 KM po jedinici proizvoda, ukupni varijabilni
troškovi će biti 200 KM samo ako je jedan bicikl proizveden i 2000 KM ako
se proizved 10 bicikla. U svakom slučaju varijabilni troškovi po jedinici
proizvoda će biti 200 KM i za jedan i za 10 bicikla. Ukupni troškovi
kompanije su kombinacija fiksnih i varijabilnih troškova.Ako firma koja
proizvodi bicikle proizvede 10 bicikla njeni ukupni troškovi će biti 1000
KM fiksnih plus 2000 KM varijabilnih troškova što daj ukupno 3000 KM ili
300 KM po jedinici proizvoda.

Podjela varijabilnih troškova

Specifične pojave u ponašanju ukupnih troškova pri promjenama stepena

korištenja kapaciteta, mogu se definisati kao:

♦ Degresija troškova
♦ Progresija troškova
♦ Remanentnost troškova5

5
Teorija i metodologija troškova, Dr Š. Berberović i Dr J. Jovičić, Banja Luka, str.136

13
Degresivni troškovi

Degresivni troškovi su takvi troškovi koji rastu sporije od obima

proizvodnje. Pojavljuju se kod preduzeća koja imaju intenzivna sredstva za
rad kao npr. električne centrale, plinare, rafinerije itd. Troškovi koji
pokazuju degresivne karakteristike, obično se razvrstavaju u pogonsku ili
upravno-prodajnu režiju (kao na pr. ogrjev, pomoćni materijal).

Grafički prikaz degresivnih varijabilnih troškova

Progresivni troškovi

Progresivni troškovi su takvi troškovi gdje troškovi rastu brže od obima

proizvodnje. Progresija varijabilnih troškova uvijek se javlja kao znak
nenormalnih pojava u procesu proizvodnje. Tipičan primjer progresivnih
troškova nastaje uvođenje prekovremenog ili noćnog rada kada primjetno
rastu lični dohoci , troškovi rasvjete, grijanja i sl.

Grafički prikaz ukupnih progresivnih Grafički prikaz progresivnih VT po jedinici proizvoda

varijabilnih troškova

14
 Remanentnost troškova

Remanentnost troškova se javlja prilikom smanjivanja stepena korištenja

kapaciteta. Kada se obim proizvodnje smanjuje iznos ukupnih troškova u
svom opadanju zaostaje za obimom. Osnovni uzrok ovom zaostajanju
ukupnih troškova su relativno fiksni troškovi koji su neotklonjivi. Npr.
radnici (preusmjerenje na drugi posao, edukacija i sl) mašine, krediti i sl.

Troškovi

U vrijeme korištenje novog kapaciteta

Poslije korištenja novog kapac.

kapaciteta
Prvobitni kapacitet
kapaciteta

Zaključak

Preduzeća treba da obrate veliku pažnju na svoje troškove kada donose

poslovne odluke.Upravljati troškovima moguće je na razne načine i
primjenom raznih modela. Da bi se realno moglo očekivati bilo kakav
pozitivan rezultat procesa upravljanja troškovima organizacije potrebno je
detaljno poznavati postojeću strukturu ukupnih troškova organizacije. To bi
trebao biti prvi korak u svakom promišljanju o upravljanju troškovima u
organizaciji. Upravljanje troškovima ne znači "štednju" u njezinom
primitivnom obliku već poseban način upravljanja organizacijom i vođenja
15
poslovanja koji najveću važnost u postizanju organizacijskih ciljeva
poklanja optimizaciji troškova.

Optimizacija troškova je proces uravnoteženja količine utrošaka resursa u

procesu ostvarenja koji osiguravaju postizanje nivoa kvalitete učinaka koja
znači ispunjenje zahtjeva kupca/korisnika, a može se tumačiti kao:
maksimalizacija količine kvalitetnih učinaka uz minimalizaciju ukupnih
troškova. Troškovima se najučinkovitije upravlja kroz upravljanje
poslovnim procesima.

Upravljanje troškovima složen je proces koji zahtijeva primjenu savremenih

metoda. To je naročito važno u tržišno orijentisanim privredama u kojima se
poslovni rezultat ostvaren na kraju obračunskog razdoblja smatra značajnim
i objektivnim mjerilom uspješnosti menadžmenta organizacije.

Potražnja određuje najviši nivo cijene koju preduzeće može zaračunati za

svoj proizvod. Troškovi preduzeća određuju najnižu cijenu. Cilj svakog
preduzeća je odrediti cijenu koja pokriva troškove proizvodnje, distribucije i
prodaje proizvoda uključujući i povrat za uloženi trud i rizik.

Veoma je važno za male proizvođače tj. vlasnike malih biznisa da razumiju

kako se ponašaju različiti troškovi na promjene proizvedenih roba ili usluga.
Presjek troškova koji su u podlozi kompanije određuju rentabilan nivo cijene
za svoje proizvode ili usluge. Mali biznisi mogu koristiti znanja o fiksnim i
varijabilnim troškovima da odrede tačku pokrića i u kreiranju odluka koje se
odnose na formiranje cijena proizvoda i usluga.

IZVORI

Ekonomija, Paul A. Samuelson, Zagreb 1992., str. 107

2
Upravljanje marketingom, Philip Kotler, Zagreb 1997., str. 500

16
3
Management and Cost Accounting, 4th Edition, by Colin Drury, Thomson
Business Press
4
Managing financial resources, M. Broadbent & J. Cullen, Butterworth-
Heinemann, UK, str.97

5Teorija i metodologija troškova, Dr Š. Berberović i Dr J. Jovičić, Banja

Luka, str.136

17