Roden u Zagrebu u gradanskoj obitelji ni e-srednjega socijalnoga statusa (razdoblj e opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krle a pohada

vojnu kadetsku kolu u Pecuhu, te neposredno uoci 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske integralisticke ideologije bje i u Srbiju. Godine 1913 . prekida vojni studij u pe tanskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjicen je k ao pijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraca se u Austro-Ugarsku i u Zemunu biva uhicen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao dom obran i poslan na boji nicu u istocnoj Europi (Galicija) gdje do ivljuje Brusilovlje vu ofanzivu. Na boji tu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnic ama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve knji evne i novinske tekstove. Po stvaranju Kraljevine SHS Krle a se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijo m, anga ira u komunistickom pokretu novonastale dr ave i razvija sna nu spisateljsku d jelatnost: u to je doba, gotovo do Radiceva ubojstva, pisao srpskom ekavicom kao i niz drugih, jugounitarizmom opijenih hrvatskih pisaca ( imic, Ujevic, Cesarec, Majer, Cesaric, Donadini, Andric..). Vec je potkraj dvadesetih godina pro log stol jeca dominantan lik u knji evnom ivotu jugoslavenske dr ave, a neka od najsna nijih ost varenja na svim poljima (poezija, roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u tridesetima, u vrijeme jacanja desnih i lijevih totalitarizama. Pribli avanjem II. svjetskoga rata Krle ina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelom povezana s averzijom prema kanonima socrealizma koji su postali obvezatn ima u razdoblju zreloga staljinizma, a jo vi e cistkama u kojima je Staljin iskorij enio vecinu stare bolj evicke garde, a i sve Krle ine prijatelje koji su zavr ili kao prognanici u komunistickoj obecanoj zemlji. Zgaden nad svim opcijama koje su bil e na politicko-ideolo kom meniju od liberalno-imperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila Antante, kasnijih geopolitickih manipulatora u Versaillesu, preko nacistickog i fa istickog totalitarizma kojeg j e dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunisticke diktature (poc etni entuzijazam o planiranom dru tvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarno cu realsocijalizma), Krle a je 2. svjetski rat docekao prakticki us amljen i posvaden s prija njim sudruzima iz komunisticke partije, ipak su ga eljeli za potpredsjednika AVNOJ-e.[1] Nakon progla enja NDH Krle a se na ao u Zagrebu. Luigi Salvini, tada nji kulturni ata e ta lijanskog veleposlanstva u Zagrebu[2] mu je bio ponudio propusnicu za Italiju, n o on to odbija kao to odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedeno, kao to je Krle a govorio, hoce li ga Dido (Eugen Dido Kvaternik)[3] ili ido (Milovan ilas)[4] u biti . Ubrzo se pokazalo da mu od vlasti NDH nije prijetila nikakva opasnost bez o bzira to je Krle a u cijelom predratnom periodu nastupao s izrazito ljevicarskih po zicija. Vlasti NDH u cilju svenarodne pomirbe nudile su Krle i razne funkcije, no on ih je sve bio odbio. Poglavnik Ante Pavelic mu je 23. rujna 1943. godine ponu dio mjesto intendanta HNK, nakon toga je odbio mjesto profesora hrvatske knji evno sti na Sveucili tu u Zagrebu te upraviteljstvo u Sveucili noj knji nici.[5] Krle a odbij a suradnju kad ga izricito na to poziva Mile Starcevic, ministar nastave i bogo to vlja.[6] Mile Budak koji se nekoliko puta na ao osobno s Krle om i tijekom cijelog r ata imao prema njemu vi e nego za titnicki stav ponudio mu je uredivanje casopisa Hr vatska da ga ureduje u neutralnom duhu[6] u neutralnoj vicarskoj. Krle a je i ti bi o odbio. Krle a se sklonio nekoliko puta za vrijeme rata kod lijecnika ure Vrane ica[ 7] koji je mucki ubijen u cistkama novog komunistickog re ima i kojega ni Krle a nij e uspio spasiti.[7] Titovom posredniku i kiparu Antunu Augustincicu Krle a je poru cio da ostaje na partijskoj liniji a prijeratno prijateljstvo s Titom poslije ra ta doslovno mu je spasilo ivot.[7] Krle a je pisao i za vrijeme rata i svoje je dne vnicke zapise koncipirao za dramu Aretej. Neko vrijeme na ledu u doba poraca, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i Kominforma, poslijeratne inacice Kominterne. U klimi kakve-takve l iberalizacije pokrece 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, dana nji Leksikogr afski zavod Miroslav Krle a, prakticki jedinu "jugoslavensku" instituciju sa sredi t em u Hrvatskoj, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetnicke slobo

de i oslobadanja od stega socrealizma. 1961. je bio medu utemeljiteljima casopis a Razreda za knji evnost HAZU Foruma.[8] Godine 1967. potpisuje "Deklaraciju o naz ivu i polo aju hrvatskoga knji evnog jezika" (vidi Hrvatski jezik), to je dovelo do n jegove ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunisticke hajke na "nacion alizam" izra en, navodno, u tom dokumentu. U doba Hrvatskoga proljeca simpatizirao je zahtjeve proljecara, no povukao se kad je postalo ocito da je Tito odlucio s lomiti hrvatski nacionalni pokret (jedina Krle ina uspje na intervencija smanjivanje zatvorske kazne Tudmanu). Do kraja ivota djeluje u Leksikografskom zavodu, a zad nje godine provodi naru enoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krle ina iv ota iscrpno prikazano u nekonvencionalnim vi esve canim monografijama njegova Eckerm anna, Enesa Cengica. Miroslav Krle a ivotopis