Praktini rad na terenu (2) Od uspjeha do neuspjeha samo je jedan korak.

Od neuspjeha do uspjeha vodi dugaak put (idovska poslovica) Nakon ljetne pauze i godinjeg odmora, slijedi 4. nastavak iz moje knjige Radiestezija zrnce Bojeg dara u kojemu e biti objanjen daljnji rad na terenu u traenju i podzemnih voda i odreivanju mjesta za eventualna buenja. Opet u ponoviti: ne znai kako je ovo jedini i pravi nain rada, ali jest onaj koji ja primjenjujem u svome radu. Uostalom, nije nain toliko ni bitan koliko su bitni rezultati koje postiete u svome djelovanju. Ili, to bi rekao recenzent moje knjige, poznati fitoterapeut Rade Marui: Nije bitno kakve je boje maka, vano je da ona lovi mieve!

5. Odreivanje dubine do vode

Kada sam odredio i obiljeio mjesto gdje se po mojemu miljenju nalazi podzemni vodeni tok, pristupam odreivanju dubine do njega. Dubinu odreujem na dva naina: traenjem tzv. etvrtoga bonog signala spiralnim, "V" raljama ili "L" antenama i pomou viska, brojanjem metara do vode.

Odreivanje dubine pomou bonog signala

Dubinu do vode na ovaj nain traimo tako da se od mjesta gdje smo na nekome mjesto otkrili protok i odredili smjer podzemne ile kreemo u suprotnome smjeru, okomito na ilu. Mentalni "dogovor" s raljama je da reagiraju kada naiemo na etvrti boni signal dubinu do vode. Naime, jo je Jurdana u svojoj knjizi govorio o etvrtom i sedmom bonom signalu, a poznati francuski radiestezist (nazvan Princom istraivaa izvora) Abb Mermet (1866. 1937.) te signale naziva malom i velikom paralelom. Kako voda svoje prisustvo u podzemlju nagovijeta ljevkastim zraenjem, za nas je u ovome sluaju zanimljiv etvrti signal, odnosno njezino zraenje iz dubine pod kutom od oko 45 stupnjeva. Kada se ralje pokrenu, a njihovim dizanjem i sputanjem utvrdim da sam na bonom signalu (odnosno kada se kraci "L" antena rastavljaju jedan od drugoga), obiljeim to mjesto i metrom izmjerim udaljenost od toga mjesta do mjesta gdje sam zabiljeio podzemni vodeni tok. Ta udaljenost priblino je jednaka dubini do podzemnog vodenog toka.

Kako je ovo na nekim terenima gotovo nemogue izvesti, meni je omiljeniji nain odreivanja dubine do vode pomou viska.

Odreivanje dubine i intenziteta viskom

Za ovaj nain odreivanja dubine do podzemnoga vodenog toka koristim se viskom, uz mentalni dogovor da se zaustavi kada brojanjem metara prijeem dubinu do vode. Okreem visak u svojoj desnoj ruci dok je lijeva sputena prema zemlji, na ve obiljeenome mjestu i poinjem brojati od jedan pa nadalje. Ako se visak ne zaustavi do broja 15, tada poinjem brojanje iz poetka, ali sada brojim po pet: 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35 metara do vode. Visak okreem sve do onoga broja na kojemu mi se zaustavi i ne da se dalje okretati (koi moju ruku). Ako je to, npr. 55 metara, tada se vraam unazad, npr. 45 metara i ponovno brojim ali sada po jedan: 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53 (visak poinje "zapinjati", 54 (visak se zaustavlja), 55 (visak potpuno staje i ne da se dalje okretati). Dakle, dubina je 54 metra. Meutim iskren da budem, nikada ne kaem tonu dubinu, ve bih u ovome sluaju kazao kako oekujem vodu na dubini izmeu 55 65 metara, s time da se do vode moe doi koji metar plie ili koji metar dublje. Ovaj nain traenja dubine do vode iziskuje vrlo veliku koncentraciju, kao i uvjebanost da se "osjete" signali viska koje nam daje. Ponovim postupak, ali sada brojanjem metara po deset: 10, 20, 30, 40, 50, 60 (visak naglo staje). Dakle, dubina je tu negdje prije 60 metara. Vremenom se ovo korigira, ali u veini sluajeva dubina koju sam predvidio bila je za koji metar manja, ili se, pak, vodena ila nalazila koji metar dublje, ovisno od sastava terena na kojemu se bui. Na ovakav nain odreujem i intenzitet protoka vodene ile, odnosno izdanost izvora. Poinjem brojanjem s decilitrima u minuti, pa ako je vie od 60 dl/min, tada poinjem s brojanjem litara u minuti. Ako je vie od 60 l/min, tada prelazim na brojanje litara u sekundi od 1 nadalje. Kada se visak zaustavi, kapacitet vodene ile je priblino jednak vrijednosti koju je visak pokazao. Ovo provjerim i spiralnim raljama tako to ponovno krenem prema obiljeenome mjestu i kada se ralje ponu okretati, brojim okretaje, s time da je mentalni "dogovor" da svaki okretaj kazuje protok litara u sekundi. Iskusni raljari upravo po intenzitetu okretanja raalja znaju kakva ih voda dolje oekuje, ali je i ovdje vrlo bitna koncentracija. Viskom jo jednom prekontroliram teren na kojemu e se buiti i pokuam ustanoviti hoe li se prigodom buenja naii na "propadanja", odnosno na upljine u tlu ili na neke meke slojeve. U veini sluajeva dogodi se ono to sam predvidio svojim viskom, a to mogu potvrditi i buai s kojima sam radio.

6. Zavrna faza
Zavravajui istrane radnje na odreivanju buotine, saopavam naruitelju dobivene rezultate i ako se odlui za buenje, preciziram tono mjesto zabijanjem vrstoga drvenoga ili eljeznog klina. To inim na taj nain to ponovno u ruke uzimam "L" antene, idem naprijed s pomisli da mi se prekrie kada budem tono na sredini toka, odnosno na mjestu koje je najpogodnije za buenje. Kada "L" antene reagiraju na taj nain, obiljeim ga, jo jednom provjerim pomou viska i ekam dok naruitelj ba tu zabije klin. Nakon toga naruitelju

kaem kako treba postupiti u sluaju da se pronae podzemni vodeni tok. Savjetujem mu koliko metara treba izbuiti plastine cijevi (perforirati ih) i njima obloiti buotinu. To je potrebno radi toga da se buotina ne bi zaruavala, poglavito ako teren u kojemu je bueno nije bio kamenit od poetka do dna, ve je bilo proslojaka gline, pijeska ili upljina u tlu. Cijevi treba izbuiti od dna barem 5 10 metara iznad mjesta gdje je "probila" voda. Dakle, ako je vrelo pronaeno na 40 m, a bueno je do 45 m, a voda se popela na 20 m ispod povrine zemlje, najbolje je cijevi izbuiti barem oko 20 metara duljine od dna prema tlu. Nakon svega ovoga treba pristupiti pranjenju svoga organizma od tetnih zraenja koja smo "pokupili" prigodom rada. Postoji nekoliko naina da se iz organizma odstrane ta tetna zraenja, a meni je najdrae tuiranje pod vodom s ponavljanjem reenice: "Neka sva tetna zraenja iz mojega organizma odu s vodom u zemlju". U nemogunosti tuiranja moe se postupiti i po prijedlogu nekih raljara na taj nain da se u jednoj (obino desnoj) ruci dri visak dok se na lijevu nadlanicu pusti lagani mlaz vode i ponavlja se ista reenica sve dok se visak u ruci ne umiri. Ovo je vrlo vano provesti kako se tetna zraenja ne bi zadravala u naem organizmu kada odlazimo na poinak, a preporuljiv je takoer i odlazak u prirodu, posebice etnja po jutarnjoj rosi na travi bosih nogu (naravno, kada je lijepo vrijeme i ugodna vanjska temperatura).

7. Centriranje builice
Ako je to ikako mogue, nastojim biti nazoan kada buai dovedu strojeve i pomno pazim da se svrdla postave strogo okomiti na tlo, kako ne bi dolo do odstupanja pri buenju (o emu je ve bilo rijei). Obvezatno upozorim buae da cijevi i svrdla moraju postaviti strogo okomito,"pod liverom", odnosno da ne smije biti niti najmanjeg odstupanja u okomici na zemlju. to se stroj preciznije postavi, manja je mogunost da e se buenjem proi pokraj vodene ile. Smail Dubravi u ve spomenutoj skripti pie kako kod odreivanja dubine do vode ponekada dolazi do pogreaka koje se ne mogu izbjei. On navodi primjer s dva toka. Npr., ako imamo dva toka jedan ispod drugoga, zna se dogoditi da podatak o dubini dobijemo od toka bliega povrini, s malom koliinom vode, ili ak sa slojem vlanoga pijeska, a koliinu vode od donjega mnogo jaega toka. 1 Iskusnome radiestezisti vrlo se teko moe dogoditi ovakav promaaj, poglavito ako se koristi viskom u odreivanju dubine do vode. Ve sam spominjao svoja iskustva u slinim situacijama, u istraivakim radovima na podruju Dubrava, u stolakoj opini. Naalost, ponekada ljudi nisu spremni buiti dublje do izdanijega vodenog toka tako da ostane vjena nepoznanica to se krilo dublje u zemlji. A nekada je dovoljno izbuiti samo nekoliko metara, pa ak i metar dublje, da se doe do vrlo snanoga vodenoga toka. Uz ve spomenuto iskustvo, navest u jo jedan primjer iz mjesta Grab, u ljubukoj opini. Locirao sam buotinu i odredio dubinu izmeu 30 35 metara, gdje sam oekivao dosta izdaan protok. Bua je na 26 metru pronaao vodu, ali protok nije bio ni priblian onome kako sam oekivao. Upravo sam doao prekontrolirati tu buotinu, kada me bua, inae moj prijatelj, doekao s rijeima kako nije ba zadovoljan naenom koliinom vode, a da se vlasnik jo nije odluio hoe li buiti dublje. Kada sam ga upitao koliko je ve izbueno, kazao mi je da su na 26. metru "probili" vodu, a da je izbueno 27 metara. Podsjetio sam ih kako to nije dubina koju sam predvidio, ali su mi rekli da ih je strah riskirati, a da nisu niti sigurni ima li dublje jaa voda. Kazao sam da ni ja ne mogu jamiti za to, ali ipak bi trebalo izbuiti do dubine koju sam odredio. Vlasnik je pristao i dogodilo se udo: na 32. metru nali su takvu vodu koju nije mogla ispumpati nikakva pumpa. Eto, to mi se moglo dogoditi zbog nekoliko metara za koje sam se premiljao treba li dalje buiti.
1

Smail Dubravi, Radiestezija prirunik za rad s raljama i viskom (skripta), Zagreb, str. 45

 Istina, priznat u kako sam oekivao slabiju vodu oko 25 metara dubine, ali ono to me zanimalo bila je dubina izmeu 30 i 35 metara. Zato sam i inzistirao da se bui do te dubine jer sam i sebe htio provjeriti. Uostalom, i Bog pomae hrabre. Veselju nije bilo kraja, jer takvu vodu na tome terenu malo tko je pronaao. Ovo sam naveo samo kao primjer da ono to je napisao u svojoj skripti Smail Dubravi, ipak, ne treba biti tono. Istina, moe se i to dogoditi, jer sam i ja dva-tri puta nasjeo na slabiju vodenu ilu i veliku koliinu blata. Moda je prava vodena ila bila znatno dublje, to e ostati tajnom jer se dublje zbog debeloga sloja blata nije isplatilo buiti.

Voda u ljutome klobukom kamenjaru

Dok je ova knjiga bila u rukopisu, preda mnom je bio jo jedan test u uspjenosti traganja za podzemnom vodom. Ovaj put trebalo je nai vodu za 10-ak ljudi koji su bili spremni zajedniki uloiti u pokusnu buotinu, a mjesto gdje sam trebao odrediti lokaciju bilo je u gornjem Klobuku, tonije kod Petrovia kua blizu ceste koja prolazi od Ljubukoga prema Tihaljini. Prije moga dolaska na taj teren, ve su kolale prie kako bi tu trebala biti voda, ali nitko od onih koji su dolaziti nije preporuivao buenje. Govorili su, istina, kako bi vode trebalo biti, ali da je koliina mala i da se buenje ne isplati. Prvi put sam na taj teren doao 1999. godine na Radovanov poziv, ali sam ga zamolio, kako inae radim, da mi nita ne kazuje o tome je li tko dolazio prije mene i to je rekao. To mi moe kazati tek kada zavrim s istranim radovima. Takoer sam ga upozorio da za jedan ovakav posao treba vie vremena nego kada vodu traim samo za jednoga ovjeka. Pretraili smo teren i ustanovio sam kako ima protonih voda, ali sam mu predloio da ispitivanja ponovimo kratko vrijeme prije nego se odlue na pokusno buenje. Prole su dvije godine od tada i ponovno sam dobio poziv u ljeto 2001. da idemo provjeriti ima li nade za vodu jer su mjetani odluili obaviti pokusno buenje. Sada je uz Radovana i mene tu bio i Luka koji je bio glavni organizator u svemu ovome. Predloio sam im da ne inimo kao prethodni put ve da sada odemo na vrelo Klokun, udaljeno nekih tri kilometra od njihovih kua, i pratimo tok uzvodno da vidimo gdje e nas odvesti, jer prema prvome istraivanju nekoliko ila koje sam "napipao" teklo je upravo u smjeru Klokuna vrlo snanog izvora u Hercegovini. Ustanovio sam da se Klokun napaja s tri strane jedna vrlo jaka ila dolazila je iz smjera sjeveroistoka (prema klobukoj koli), druga malo sjevernije i trea upravo iz smjera Petrovia kua. Pratei tu ilu doli smo do mjesta gdje sam i prvi put odredio lokaciju za buenje. Ipak, ovaj sam put postupio malo drukije. Kako sam ustanovio da imaju dva toka, pokuao sam odrediti njihovo sjecite i na tome mjestu odredio lokaciju za buenje. Nakon toga sastali su se zainteresirani, i jo neki drugi kojima sam morao izloiti svoja razmiljanja kako bi oni odluili hoe li ili ne krenuti u tu "avanturu". Postupio sam kao inae, kazavi kako im ne mogu jamiti sto posto, ali prema onome to sam utvrdio i prema mojim dosadanjim rezultatima (toga ljeta 25 odreenih lokacija za buenje 22 pozitivne od toga s buaem s kojim inae radim i koji ima najbolji stroj, a kojega sam i njima preporuio, od 20 odreenih svih 20 pozitivnih) drim kako tu ima dosta dobar podzemni vodeni tok. Namjerno sam im rekao veu dubinu (od 80 do 90 metara), premda sam prije toga Luki i Radovanu kazao kako prvu vodu oekujem izmeu 65 i 75 metara, meutim kako ipak nisam siguran je li to stalni protok te da e se do prave ile najvjerojatnije trebati buiti oko 80 90 metara. Buenje je krenulo koncem prosinca 2001., ali zbog velikih hladnoa i vrlo tvrdog terena (s puno kvarca i kremena) zavreno je tek poetkom veljae 2002. godine. Sve je praeno s puno nevjerice i podsmjeha i malo je bilo onih koji su vjerovali u pozitivan ishod. ini mi se kako smo samo nas trojica (Radovan, Luka i ja) bili najuvjereniji, iako je i Luka kazao: Kada zavrimo buenje, bilo vode ne bilo, napravit emo pravu fetu. Ako je bude, imat emo razloga za slavlje, a ako je i ne bude, opet e biti feta jer vie neemo, kao nai

stari, ivjeti u dilemi ima-nema vode. Godinama o tome sluamo razne prie i sada emo konano znati na emu smo. Ma, ne budalite, tko e dati vodu u ovome ljutom kamenjaru. Okanite se orava posla upozoravali su "dobronamjerni". Ipak, kako rekoh, odluka je pala i buenje se sve vie bliilo kraju. Kada mi je bua javio da su na 59. metru nali malo vode, rekao sam u sebi: "Tu smo". Kazao sam mu kako se teren mijenja nakon ezdeset metara, to se i potvrdilo, jer je slijedea vijest bila da voda pod tlakom zraka izbija vie od pet metara u visinu, a na 61. metru eki je "propao" oko metar dubine. Bueno je do 64. metra i onda se, na moj prijedlog, odustalo kako bi se ispitao kapacitet vode. Iako sam elio da se bui bar do 80 metara dubine, predloio sam da ispitamo kakvu smo vodu nali, tim vie to je vodeni stup iznosio 14 metara voda se u buotini popela sa 64. na 50. metar. Donijeli smo pumpu kapaciteta 1l/s i spustili je na 51 metar dubine. Voda je stalno tekla, to je bio oit dokaz da imamo toliki, ali vjerojatno i jai dotok. Nakon mjesec dana od zavretka buenja, vodeni stup je iznosio 20 metara visine. Trebat e uslijediti nova ispitivanja izdanosti toga vodenog toka kako bi se utvrdilo koliki je kapacitet, a za to e biti potrebna jaa pumpa koju trenutano nismo uspjeli nai. Od svega je najbitnije da su ljudi zadovoljni, da se voda nala i da su skeptici uutkani. Kod mene je ostala jedino dvojba: koji smo protok uhvatili (donji ili gornji jai ili slabiji) i jesmo li pronali stalni protok, to e se vjerojatno ustanoviti daljnjim ispitivanjima. Kako je bilo i planirano, nakon zavretka buenja odrano je slavlje i svi su bili sretni i zadovoljni, a o tom uspjehu 19. veljae 2002. izvijestila je i zagrebaka "Arena" pod naslovom: Poznati hercegovaki raljar, knjievnik i novinar Zdravko Niki Pronaao vodu u ljutom kamenjaru", dok je "Veernji list BiH" donio tekst s naslovom "Umjesto vina pronaao vodu" (jer je bueno u vinogradu). Ono to sam pretpostavljao da bi se moglo dogoditi s ovim vodenim tokom ipak se nije pokazalo tonim. Naime, dok je knjiga bila jo u pripremi, zbilo se neto to je zapanjilo tamonje ljude. Vodenog toka je jednostavno nestalo. Nazvao me koncem lipnja Radovan i saopio kako u buotini nema ni malo vode. Kako sam prolazio prema rodnom selu Ruiima, vidio sam da je presuila i Matica u Bekijskome polju. A po mojoj pretpostavci upravo je ona bila jedna od veza s Klokunom. Dakle, zakljuio sam, im je ponor Veliki kolovrat prestao gutati vodu, nje je nestalo u buotini kod Petrovia kua. Razmiljao sam da je glavni protok dublje i trebat e buiti prema mojim prvim procjenama, kako sam i govorio Radovanu, oko 80 90 metara kako bi se ulo u podruje veze izmeu Grudskog vrila i Klokuna. Dogovoreno je da se buotina produbi do te dubine kada se obere groe u vinogradu, dakle koncem rujna ili u listopadu. Meutim, nakon nekoliko dana uslijedio je ponovni Radovanov poziv i kazao mi je kako u buotini ipak ima vode. Upitao sam ga ima li vode u Matici na to je on odgovorio da nema. I Luka me nazvao i kazao kako vode, zapravo, nikada nije ni nestalo ve je netko ubacio kamen koji se zaustavio na 50. metru i nije doputao da svezana boca koju smo sputali u buotini dopre do vode. Kada su probili to mjesto, u buotini je bilo vode kao i prije. Ipak, uvjeren sam kako emo produbljivanjem buotine, za to smo se na koncu odluili, doi do jo jae vodene ile koja je jedna od veza s Klokunom. Koncem sijenja 2003. godine builica je ponovno postavljena na istu lokaciju i nastavljeno je buenje alatom promjera 120 mm. Kada smo popodne Luka i ja doli do toga mjesta, voda je izbijala u mlazovima iz buotine, a Zdravko nam je kazao kako je na 50. metru probio kamen koji je netko namjerno bio ubacio u buotinu. Dok smo tu priali, svrdlo je prodiralo sve dublje u zemlju i nakon 76. metra dolo je do ponovnog propadanja, a voda je sada pod tlakom izbijala vie od sedam metara uvis. Dotok se strano poveao, to je bio oit dokaz da smo doprli do one jae ile. Buenje je nastavljeno i sutradan, a voda je stalno izbijala istom snagom. Sada je dubina buotine bila 82 metra i odlueno je kako ne treba buiti dublje. Kada je izmjeren, vodeni stup je bio oko 45 metara. Po prosudbi svih nazonih protok je iznosio vie od 10 l/s, ali njegov pravi intenzitet odredit e se tek kada budu velike

sue i kada presui Matica u Grudskom polju. Svi smo zajedno konstatirali kako novo buenje nije bilo uzaludno i da e sada svi zainteresirani (njih devet) imati dovoljno vode, a na vodovodnim je strunjacima odrediti hoe li se praviti bazen ili e se voda eksploatirati na neki drugi nain.