Raymond E.

Brown* BIBLIJA 101 PITANJE I ODGOVOR

Izdava: Velika Gorica: Miob naklada, 1999. Uredila i prevela: Mirjana Obuljen Autor pitanja !": #ero Vidovi$ %a&lov izvornika: 'e&pon&e& to 1(1 )ue&tion& on t*e +ible. I,+% 9-./0101/( /, duboko2 za*valno3$u ovu knji4u po&ve$uje2 2no4i2 ljudi2a ija i2ena, na 5alo&t, nikad ni&a2 znao ili &a2 i* zaboravio, ali ija lica i nazono&t prepoznaje2 & 2no4i* predavanja koja &a2 dr5ao u razliito vrije2e i e&to na razliiti2 2je&ti2a. %ji*ova ljubav pre2a ,veto2 pi&2u bila je za 2ene uvijek novi izvor o*rabrenja. Ova je knji4a nji*ova jer je na&tala za*valjuju$i nji*ovo2 zani2anju i pitanji2a. UVOD 6raje2 19-(/i* zavr3io &a2 3kolovanje potrebno za pouavanje +iblije. %akon 4odine koju &a2 proveo u 7eruzale2u za*valjuju$i &tipendiji za rad na neobjavljeni2 ,vici2a & Mrtvo4 2ora u 7eruzale2u, vratio &a2 &e i poeo predavati u &je2eni3tu ,v. Marije u +alti2oru. Godine 190(. odr5ao &a2 prvu ljetnu 3kolu o +ibliji i ka&niji* &a2 4odina, vjeruje2, uz &voj redoviti po&ao, ti&u$u puta 4ovorio razni2 &kupina2a koje &u 5eljele bolje upoznati +ibliju. One ukljuuju bi&kupe, &ve$en&tvo katoliki* bi&kupija, &ve$enike iz dru4i* crkava, a&ne &e&tre, razne in&titute te kon4re&e i kon8erencije. 9ijeko2 4odina &*vatio &a2 kako &u &e e&to, bez obzira na to o e2u &a2 predavao, pitanja koja bi u&lijedila po&lije predavanja uvijek odno&ila na i&te te2e. 9o 2i je ponavljanje, naravno, po2o4lo ne &a2o da &azna2 3to ljude zani2a ne4o i da oblikuje2 od4ovore onako kako $e bolje od4ovoriti na nji*ove potrebe. :judi &u 2i e&to 4ovorili kako je vrije2e odre;eno za po&tavljanja pitanja po&lije predavanja jednako va5no za nji*ovo bolje razu2ijevanje +iblije kao i &a2o predavanje. ,to4a &a2 odluio poku3ati nainiti popi& naje3$e po&tavljani* pitanja i od4ovoriti na nji* u pi&2eno2 obliku. %a4la&io bi* kako je rije o pitanji2a koja &u po&tavljana 2eni. #retpo&tavlja2 da bi 2no4a od nji* bila po&tavljena i dru4i2 predavai2a o +ibliji< no neizbje5no je da &a2 pi&ao o ono2e 3to &a2 &=2 do5ivio. #oku3ao &a2 pitanja &a&taviti pre2a &je$anju. %eka &e pitanja uvijek po&tavljaju &a zani2anje2 ili znati5eljo2. U dru4i2a &e o&je$a obra2beni &tav jer veo2a e&to te2a pitanja 2ui ono4a koji 4a po&tavlja. 6atkad &u oni koji pitaju do&ta uporni. >uli &u od4ovor, ali i* on nije zadovoljio. 9aj &a2 ton poku3ao &auvati. 'az2i3ljao &a2 o du5ini od4ovora u ovoj knjizi. 7e li bolje dati vrlo du4ake od4ovore na 2alo pitanja ili pak kra$e koji $e potaknuti daljnja pitanja kako bi &e poja&nilo ono 3to nije do kraja reeno? %a kraju &a2 &e odluio za dru4o rje3enje jer je bilo vi3e u &kladu & 2oji2 i&ku&tvo2 predavaa. :judi kao od4ovor na &voje pitanje ne 5ele jo3 jedno predavanje. Oni 5ele priliku da poja&ne od4ovore koji i* ni&u zadovoljili. Ipak, neka &u pitanja &lo5ena i pod aktualni2 okolno&ti2a oni od katedre @udvo&truene u ovoj knjiziA tra5e detaljnije od4ovore. 9ako $e &e itatelji u&koro 2o$i uvjeriti kako je du5ina od4ovora razliita. 9rudio &a2 &e da jezik ove knji4e ne bude odvi3e 8or2alan, ne4o da &e doi2a kao raz4ovor u e2u, &i4uran &a2, ni&a2 uvijek u&pio. 6atkad &u pitanja po&tavljana na nain da &u 2i o&tala u
Otac 'aC2ond D. +roEn, ,.,. @19 F!199FA bio je po&taljen za lana #onti8ikalne biblij&ke ko2i&ije od pape #avla VI. i pape Ivana #avla II. ! vidi *ttp:GGEEE.a2ericancat*olic.or4G%eE&G'aC+roEnG . !1!
B

&je$anju iako 2o5da o&obno ti2 naino2 ni&a2 bio zadovoljan. U ti2 &a2 &luajevi2a odluio u &voji2 od4ovori2a na4la&iti za3to 2i &e ne &vi;a nain na koji je pitanje po&tavljeno jer razlika u nainu na koji &e pitanje po&tavlja e&to &adr5i dio proble2 o koje2 &e 4ovori. #oku3avaju$i 3to vjernije ponoviti pitanja, po &je$anju, koja &u 2i ljudi po&tavljali i&todobno priznaje2 kako &u 2i nez4odno 8or2ulirana pitanja po2o4la da bude2 i&kren. Hnan&tvenici op$enito vi3e vole 2anje pole2ian nain obra;ivanja te2e. %a pri2jer, ja bi* uvijek o #etru u %ovo2 zavjetu 4ovorio ukazuju$i na razliite ulo4e koje &u on ili &lika o nje2u i2ali. 6ada to uini2, uvijek &e na;e netko tko $e &e vratiti na te2u i po&taviti IbitnoI pitanje: je li bio papa? 7a taj naziv ne$u ni &po2enuti, ali &lu3atelji 5ele da &e te2a prevede na nji2a razu2ljiv jezik. Od4ovoriti i&kreno i izravno na tako nez4odno 8or2ulirana pitanja i prito2 ne upa&ti u za2ku anakroniza2a dio je u2ije$a dobro4 od4ovora. 9ijeko2 ono4 dijela predavanja koje je po&ve$eno po&tavljanju pitanja iz i&ku&tva 2o4u re$i kako jedno pitanje e&to izaziva dru4a te &e tako &tvara &lijed koji razvija te2u. Odluio &a2 to i&kori&ti u ovoj knjizi pa &a2, u2je&to da 101 pitanje &lo5i2 bez neko4 po&ebno4 reda ili po nji*ovoj ue&talo&ti, pitanja &lo5io po te2a2a @vidi Analitiku tabelu &adr5ajaA. %e tvrdi2 da &a2 u bilo koje2 pitanju/od4ovoru po&ti4ao potpuni &lijed odre;ene te2e, ali e&to &a2 u to2e u&pijevao. I vi3e, u 8or2ulaciji &a2i* pitanja izrazio &a2 neke neobine &ljedove koji* &e &je$a2. %a pri2jer, e&to pitanje o to2e vjeruje2 li u ;avla nikad nije do3lo bez razlo4a< 4otovo je uvijek u&lijedilo nakon ra&prave o I&u&ovi2 ude&i2a i i&tjerivanju de2ona. 7o3 e3$e pitanje o po&tojanju an;ela nije u&lijedilo nakon neke &tarozavjetne te2e, ne4o nakon izvje3taja o navje3tenju kada &u an;eli 4ovorili Mariji i 7o&ipu. 9o je i&ku&tvo odredilo 2je&to te2e o de2on&ko2 i an;eo&ko2. Jru4i2 rijei2a, iako je ova knji4a &lo5ena po te2a2a, ona nije po&ve &u&tavna< te2e izra5avaju nain 2i3ljenja koji je ljude potaknuo da pitanje po&tave. Izbor pitanja nije odredila 2oja procjena o to2e koja &u najva5nija pitanja biblij&ko4a &tudija. On je prije rezultat zani2anja &lu3atelja tijeko2 4odina. Upozorio bi* itatelje da je ovo knji4a za obine ljude, a ne prven&tveno znan&tvena. %a pri2jer, za razu2ijevanje rane Krkve o&obno &2atra2 veo2a va5ni2 kratak prizor iz Jj 0,1/0 koji je prva ra&prava unutar kr3$an&ke Krkve o kojoj ta knji4a izvje3tava ukljuuju$i do2a$e Lidove i Lidove 4rko4 jezika. %o ljudi 2e nikad ne pitaju za Lidove 4rko4 jezika @*eleni&teA o&i2 ako ni&a2 odr5ao predavanje upravo o toj te2u iz Jjela apo&tol&ki*. , dru4e &trane, bez obzira na 3to &e odno&i predavanje o %ovo2 zavjetu, netko $e u&tati i pitati o I&u&ovoj bra$i. 9a te2a o to2e je&u li I&u&ova bra$a bila Marijina djeca jedva da je va5na za prouavanje %ovo4a zavjeta, ali to je pitanje u vezi & +iblijo2 & koji2 &e 2no4i &u&re$u u &vo2 5ivotu i jedna je od &tvari koje i* zbunjuju. Ja &u pitanja iz ove knji4e po&tavljali &tvarni &lu3atelji, dokaz je injenica da &adr5i te2e koje bi znan&tvenici 2o4li &2atrati neva5ni2a, ali i te2a koje bi radije izbje4li. Uvijek &e na&2ije3i2 kad 2udri ljudi &u4eriraju da je o&jetljivu te2u poput djevian&ko4a zae$a bolje izbje$i u javnoj ra&pravi jer uzne2iruje ljude @iako &u jako popularni a&opi&i i 5en&ke novine ra3irili &enzacionali&tika liberalna &tajali3ta o to2eA. 9akva o&jetljivo&t nije luk&uz koji ovjek 2o5e &ebi dopu&titi za katedro2 jer &lu3atelji i2aju in&tinkt za neu4odne i o&jetljive te2e. 'ekao &a2 ve$ kako otvoren nain na koji &e pitanja po&tavljaju 4ovorniku 2o5e one2o4u$iti da &e lako IizvueI. 7ednako tako i 4ovornik naui da ne2a neza2i&livi* pitanja. %etko $e i* &e ve$ &jetiti. +udu$i da &a2 katoliki &ve$enik, i 2oji &u &lu3atelji e3$e katolici ne4o prote&tanti ili Lidovi, neizbje5no je da $e 2no4i od4ovori biti katoliki u&2jereni. Ipak, to 3to &a2 du4o 4odina predavao u prote&tant&ki2 3kola2a ukazalo 2i je na injenicu da 2no4i proble2i iako 8or2ulirani na katoliki nain, zani2anju i dru4e upravo zato 3to 5ive & katolici2a. Gore &a2 &po2enuo pitanje o to2e je li Marija o&tala djevica ili je i2ala jo3 djece. #rote&tanti 2i e&to po&tavljaju to pitanje jer 5ele uti kako katolici koji &e &2atraju bibliari2a 2o4u o Mariji 2i&liti na nain koji oni &2atraju tako nebiblij&ki2. U od4ovoru na pitanja iz ove knji4e vjeruje2 da $e biti ja&no kako ja pri*va$a2 nauk &voje Krkve< ipak, vjeruje2 da $e biti i&to tako ja&no kako &a2 poku3ao iznijeti biblij&ke dokaze koliko je 4od bilo 2o4u$e objektivno i poja&nio 4dje pre&taje biblij&ki dokaz, a 4dje je tu2aenju +iblije 5ivot Krkve tijeko2 &tolje$a dao nove uvide. Ako je biblij&ki dokaz &a2 po &ebi dvo&2i&len, po 2oje2 bi &udu to &vi trebali znati. %e vidi2 razlo4a za3to &e kr3$ani razni* deno2inacija ne
! !

2o4u &lo5iti u ono2e 3to je biblij&ki dokaz i 3to &u autori koji &u napi&ali ,veto pi&2o 2i&lili @u onoj 2jeri u kojoj to znano&t 2o5e odreditiA. Oni &e neizbje5no ne$e &lo5iti u pitanji2a koja &e odno&e na znaenja +iblije u razni2 vidovi2a 5ivota Krkve, ali &redi3te ne&la4anja tada po&taje ja&nije. Veo2a $e e&to ra&pravljati o nee2u 3to nije ja&no u ,veto2 pi&2u, ali o e2u &e tijeko2 vre2ena razvilo odre;eno 2i3ljenje. 9o po2a5e da &e iz 2e;ukr3$an&ki* ra&prava otkloni optu5ba kako je jedna &trana nebiblij&ka< veo2a &e e&to i&ti biblij&ki tek&t tu2ai na razliite naine, a obje &u &trane odane +ibliji. Jru4i, koji &u 5ivot proveli prouavaju$i +ibliju, 2o5da bi na ova pitanja od4ovorili drukije. Moji &u od4ovori &a2o 2oji i rezultat &u 5elje da budu razu2ljivi. ,*vatio &a2 da odvi3e pa2etan ili du*ovit od4ovor koji 5eli izazvati &2ije* e&to vrije;a i zatvara u2 &lu3atelja za ono 3to &e doi&ta 5eli re$i. 'adije ka5e2 3to 2i&li2 ne4o da izlo5i2 poruzi dru4i tip od4ovora, 2a kako 2i&lio da je &2ije3an. Upozorava2 itatelje da $e u od4ovori2a na$i 2alo bli&tavi* zapa5anja. +it $u zadovoljan ako i* budu &2atrali dovoljno in8or2ativni2. %o o to2e $e odluiti itatelji. P. 1. Koj j! B"#$"j naj#o$j! %"&a&"' O najprikladnije2 prijevodu +iblije treba &uditi pre2a prilici u kojoj &e ita. 7avno itanje u nedjelju ili pri4odo2 neke dru4e zajednike &lu5be i2a &veaniji karakter te toj &vr&i ne od4ovaraju odvi3e &lobodni prijevodi. , dru4e &trane, za o&obno itanje, u cilju du*ovno4 obo4a$enja i okrepe, katkad $e najbolje po&lu5iti &lobodniji prijevod. %o o&obno itanje 2o5e biti i u cilju prouavanja. 9ada je bolje uzeti do&lovniji prijevod koji uva te3ko$e i dvo&2i&leno&ti ori4inala. Mo5da $u va2 dati najbolji od4ovor ako ka5e2 kako u ori4inalni2 *ebrej&ki2, ara2ej&ki2 i 4rki2 tek&tovi2a biblij&ki* knji4a i2a izriaja koje je te3ko razu2jeti ili &u neja&ni. 6atkad &e autori ni&u ja&no izra5avali. #revoditelji tada 2oraju po4a;ati znaenje. Moraju &e odluiti *o$e li prevoditi do&lovno te &auvati neja&no$u ori4inala ili $e prevoditi &lobodno i rje3avati neja&no$e ori4inala. Jo&lovan prijevod trebaju pratiti bilje3ke ili ko2entari koji na4ovje3$uju 2o4u$a rje3enja neja&ni* dijelova zadr5ani* u prijevodu. ,lobodan prijevod ve$ nudi izbor prevoditelja o to2e 3to oni 2i&le da neja&an odjeljak znai. U to2 je &luaju ko2entar ve$ na neki nain dan u prevedeno2 tek&tu. Hato &e &lobodan prijevod lak3e ita, ali te5e 2o5e po&lu5iti za te2eljitije prouavanje. P. (. Koj" #"#$"j)*" +r"j!,od +r!+or % j!&!' Otkad &e 190F. pojavila Biblija u izdanju za4rebake I,tvarno&tiI, uporaba biblij&ki* prijevoda koji &u dotad bili na ra&pola4anju *rvat&ko2 itatelj&tvu po&tala je zane2ariva. 9ada je prvi put u Mrvat&koj &uradnjo2 bibliara i lin4vi&ta pripre2ljen cjelovit biblij&ki tek&t. ,truna @biblij&ka i lin4vi&tikaA kritika pri2ila je novu *rvat&ku +ibliju op$enito veo2a dobro. %jezina brojna izdanja dokaz &u kako je 2e;u itatelj&tvo2 dobro pri2ljena. Lelja da &e poprave neki nedo&taci Ha4rebake +iblije, kako ponekad nazivaju +ibliju I,tvarno&tiI, ponukala je jedno4 od njeni* prevoditelja ,. Grubi3i$a da izda u K*ica4u 191.!19F". &voj cjelovit prijevod ,taro4 zavjeta, tzv. Hrvatsku Bibliju. U Mrvat&koj pak Ha4rebaka +iblija 199". dobiva novo lice i obo4a$enje. U2je&to dotada3nje4 tek&ta %ovo4a zavjeta u&vojen je novozavjetni prijevod +. Jude i 7. Nu$aka koji &e ve$ 4odina2a rabio u litur4iji i do5ivio tako;er ve$i broj izdanja. %aziv ovo4 izdanja +iblije Jeruzalemska Biblija i podna&lov Stari i Novi zavjet s uvodima i biljekama iz "La Bible de Jrusalem" pod&je$aju na to da je biblij&ki tek&t popra$en *rvat&ki2 prijevodo2 uvoda i bilje5aka iz poznate 8rancu&ke +iblije i&to4 i2ena. 9i2e je itatelji2a znatno olak3ano razu2ijevanje biblij&ko4 tek&ta. Oto &e tie &a2e Ha4rebake +iblije ona &e, i nakon pojave 7eruzale2&ke +iblije, i dalje objavljuje. 6ad je, dakle, rije o cijeloj +ibliji o&obno bi*, zbo4 uvodni* tek&tova i bo4ati* bilje5aka u prvo2 redu, preporuio itatelju Jeruzalemsku Bibliju. %a 5alo&t, tu +ibliju zbo4 previ&oke cijene za *rvat&ke prilike 2no4i zaintere&irani itatelji ne 2o4u nabaviti. Ve$ &po2enuti novozavjetni tek&t koji &u preveli +. Juda i 7. Nu$ak pojavio &e 199 . & uvodi2a i bilje3ka2a 8rancu&ko4 eku2en&ko4 biblij&ko4 prijevoda @Tradu tion oe umni!ue da la BibleA pod
!.!

na&lovo2 Novi zavjet s uvodima i biljekama ekumensko" prijevoda Biblije . Uz ovo obo4a$eno eku2en&ko izdanje %ovo4 zavjeta, zati2 uz nekoliko novozavjetni* knji4a koje je preveo jeziko&lovac 9. :adan, *rvat&ko2 &u itatelju na ra&pola4anju jo3 dva 2e;u&obno &rodna novozavjetna prijevoda, G. 'a&pudi$a i :7. 'upi$a. #rijevod :7. 'upi$a novozavjetni je tek&t za4rebake +iblije, ali &e pojavio i &a2o&talno u vi3e izdanja, od koji* je po&ljednje, uva5avaju$i pri2jedbe &trune kritike i jo3 vi3e zbo4 vla&titi* uvi;aja, revidirao &a2 prevoditelj. Oba ova novozavjetna prijevoda popra$ena &u bilje3ka2a. P. -. Ka*,o j! Va.! m".$j!nj! o +o+ $arn"m +r"j!,od"ma' Po)&oj" $" n!.&o n! ),"/a' nj"ma .&o Vam )!

Opravdana je te5nja &vako4 itatelja da +ibliju 3to bolje razu2ije. #revoditelj pak &2atra &voji2 zadatko2 da vjerno prene&e na &uvre2eni jezik 2i&ao koja &e nalazi u izvorno2 biblij&ko2 tek&tu na *ebrej&ko2, ara2ej&ko2 ili 4rko2. Ovi&no o &vr&i biblij&ko4 prijevoda, tj. o to2e je li na2ijenjen prven&tveno &tudiju ili 2o5da litur4iji ili eventualno la4anije2 itanju, i prevedeni $e biblij&ki tek&t i2ati za &vaki navedeni &luaj &voje o&obito&ti. Ve$ $e &a2i2 rijei2a biti blizak &vo2 izvorniku ili $e i2ati ne3to &veaniji litur4ij&ki ton ili $e naino2 izriaja biti &lobodnije oblikovan. Kilj popularni* prijevoda upravo je da prevo;enje2 +iblije na jezik &vakodnevnice & do&ta para8raziranja uine biblij&ki tek&t do&tupni2 3iroko2 itatelj&tvu razliite izobrazbe. 9akva je 5elja po&ve opravdana. %a 4ovoru &vakodnevnice u Mrvat&koj ne po&toji nijedan prijevod cijele +iblije. #o&toje &a2o poku3aji koji &u, ini 2i &e, do&ta neu&pjeli. Ilu&trirani tek&t #arko$ %van&elje po #arku u suvremenom prijevodu *tio bi biti jedan takav popularni prijevod. Ve$ du5e vrije2e *rvat&ko2 je itatelj&tvu do&tupan i *ar2onizirani oblik evan;elja, tzv. 'nji"a (ivota. 9a knji5ica, koja pretendira &adr5ajno pred&tavljati cjelovit evan;eo&ki izvje3taj, &lo5ena je od ulo2aka iz &va etiri evan;elja. Ako i o&tavi2 po &trani injenicu da &e &2i&ao biblij&ko4 tek&ta 2o5e pravo razu2jeti prven&tveno u nje4ovu vla&tito2 kontek&tu, & ti2 djelo2 ne 2o4u biti zadovoljan. 9a *ar2onizacija novozavjetni* tek&tova kao i &rodno izdanje pojedino4 evan;elja i2ali &u kao uzor T)e Livin" Bibles *nternational, te &u tako u&vojili i lo3a &voj&tva to4 biblij&ko4 izdanja. Ha2jerka toj +ibliji nije para8raziranje, ne4o 2ijenjanje tek&ta onako kako bi 4a aktualiziralo odre;eno kon8e&ionalno u&2jerenje. #roble2atino&t takva Iprevo;enjaI 2o5e &e na&lutiti pri2jerice iz naina kako je preveden poetak Ivanova evan;elja. U 'njizi (ivota na to2 2je&tu ita2o: I#rije &ve4a po&toje$e4, bio je 6ri&t & +o4o2I. 9u bi Ivanov izvorni 4rki tek&t @u prijevoduA 4la&io: IU poetku bija3e 'ije i 'ije bija3e u +o4aI. +udu$i da je I6ri&tI po&tao na&lov tek za utjelovljenu 'ije, &2atra2 da je nez4rapno &taviti 'rist u navedeno2 tek&tu u2je&to +ije,. O 'ristu &e 2o5e 4ovoriti nakon 3to je +ije, po&tala tijelo2. 9akvi2 naino2 para8raziranja pretvara &e prevo;enje tek&ta u nje4ovo neopravdano 2ijenjanje. P. 0. 1+om!n $" )&! ran"j! !* m!n)*! +r"j!,od! B"#$"j!. 2ar n"j! *a&o$"3"ma 4a#ranj!no %"&a&" +ro&!)&an&)*! B"#$"j!' 9reba razlikovati ranije i novije katoliko &tajali3te. +iblija je bila pred2eto2 5e&toke ra&prave iz2e;u re8or2atora i teolo4a 9rident&ko4 &abora. 6atolici &u &2atrali kako &u narodni prijevodi, to je&t prijevodi na nacionalne jezike koje &u radili prote&tanti, e&to bili nainjeni tako da &u i3li u prilo4 prote&tant&ki2 &tajali3ti2a. ,to4a je 9rident&ki &abor tra5io da &e, kao i &tolje$i2a dotad, u javni2 itanji2a, propovijedi2a i tu2aenji2a u crkva2a i dalje upotrebljava latin&ki prijevod. 9o je praktiki znailo da &u &e katoliki prijevodi +iblije o&nivali na latin&ko2 prijevodu @Vul4atiA dok &u prote&tanti +ibliju prevodili & ori4inalni* jezika @*ebrej&ko4a, ara2ej&ko4 i 4rko4A. I vi3e, 6atolika je crkva tra5ila da popratne bilje3ke budu u &kladu & njezini2 nauko2 & obziro2 na vjeru i 2oral te tu2aenji2a crkveni* otaca. @#rote&tant&ki prijevod iz 1-((. 4odine, -enevska Biblija, &adr5avao je ja&ne protukatolike napo2ene, dok prijevod 'in" James .ersion nije i2ao bilje3ke.A 9ako &e katolici2a preporuivalo da ne itaju prote&tant&ke +iblije kako ne bi pali pod
!"!

utjecaj prote&tantiz2a. , dru4e &trane, ni prote&tanti ni&u itali katolike +iblije, djelo2ice zato 3to &u i* &2atrali netoni2a, ali i zato 3to &u &2atrali kako &adr5e prikriven crkveni nauk. ,ve &e to iz2ijenilo. Od polovice ovo4a &tolje$a katoliki &e biblij&ki prijevodi, ak i oni koji &lu5e za litur4ij&ka itanja i navje3taj, prire;uju & izvorni* jezika. 'anije &po2enuta @p. A /a"reba,ka Biblija i *rvat&ko izdanje Jeruzalemske Biblije prevedene &u & biblij&ki* izvorni* jezika. Oto &e tie ,taro4a zavjeta, ve$ je Ha4rebaka +iblija u Mrvat&koj bila eku2en&ki pri*va$ena. +udu$i da je prijevod %ovo4 zavjeta +. Jude i 7. Nu$aka pripravljen po eku2en&ki2 naeli2a, cjelovit tek&t *rvat&ke Jeruzalemske Biblije dobio je eku2en&ko znaenje. *lustrirana Biblija mladi) prevladala je i jezine i kon8e&ionalne 4ranice. +iblija ne &lu5i vi3e kao oru5je u &uprot&tavljanju iz2e;u katolika i prote&tanata. U novije vrije2e doku2ent #apin&ke biblij&ke ko2i&ije Tuma,enje Biblije u 0rkvi @Ha4reb, 199-.A preporuuje Ieku2en&ke prijevodeI i i&tie da Ipo&tojanje zajedniko4 tek&ta, doi&ta, po2a5e zajedniko itanje i razu2ijevanjeI. I pored injenice 3to &u *rvat&ki vjernici prete5no katolici, a prote&tant&ke &u zajednice 2alobrojne, u Mrvat&koj je objeruke pri*va$en Novi zavjet s uvodima i biljekama ekumensko" prijevoda Biblije u koje2 &u brojna &truna obja3njenja na&tala zajedniki2 2aro2 katoliki* i prote&tant&ki* bibliara. ,vr*u to4a eku2en&ko4 biblij&ko4 pot*vata u&vojila je u izvorno2 izdanju i pravo&lavna teolo3ka ko2i&ija. P. 5. N! ra4$"* j $" )! *a&o$"%*! " +ro&!)&an&)*! B"#$"j! ) o#4"rom na )adr6aj' Oto &e tie %ovo4a zavjeta, i katolici i prote&tanti i2aju i&ti broj knji4a @ 1A u i&to2 redo&lijedu. @9o nije bio &luaj & rani2 izdanji2a :ut*erova prijevoda %ovo4a zavjeta, ali :ut*erova iz2jena redo&lijeda knji4a je&t bilje3ka povije&ti.A 'azlike &e odno&e na ,tari zavjet. 7edno&tavno reeno 5idov&ki i prote&tant&ki ,tari zavjet &adr5i .9 knji4a dok katoliki &adr5i "0 knji4a. 6a5e2 Ijedno&tavnoI zato 3to &tajali3te Dn4le&ke ili Dpi&kopalne crkve nije i&tovjetno @a 2o4lo bi &e i ra&pravljati o to2e pripada li An4likan&ka crkva prote&tant&ko2 taboruA. Mno4e prote&tant&ke crkve nikad &e ni&u &lu5beno izja&nile o broju knji4a ,taro4a zavjeta. Jru4i je proble2 u to2e 3to &u #ravo&lavna i dru4e i&tone crkve povre2eno pri*va$ale ve$i kanon, kakav i2aju katolici, ili &u predla4ale ak jo3 ve$i. Ali ako &tvari pojedno&tavni2o i 4ovori2o o &tajali3tu prote&tanata i katolika, &eda2 knji4a koje &adr5i katoliki ,tari zavjet, a nedo&taju u prote&tant&ko2 ,taro2 zavjetu, katolici nazivaju deuterokanon&ki2 knji4a2a. #rote&tanti i* e&to nazivaju apokri8i2a. 9o &u 9obija, 7udita, #rva i Jru4a knji4a o Makabejci2a, 6nji4a 2udro&ti @,alo2onovaA, ,ira* @Dccle&ia&ticu&, KrkvenicaA i +aru* @ukljuuju$i i 7ere2ijino pi&2oA< to2e treba dodati i dijelove D&tere i Janiela. #itanje je do&ta &lo5eno, ali u4lavno2 bi&2o 2o4li re$i da &u te knji4e &auvane na 4rko2, a ne na *ebrej&ko2 ili ara2ej&ko2. @%eke &u od nji* prvobitno napi&ane na *ebrej&ko2 ili ara2ej&ko2 ! &ada &u na;eni veliki dijelovi ,ira*a na *ebrej&ko2 ! ali na ti2 jezici2a ni&u &auvane.A 6r3$ani &u i* upoznali preko ,eptua4inte, tj. preko 4rko4a prijevoda koji &u nainili Lidovi prije 6ri&ta i koji je po&tao op$enito pri*va$ena +iblija rane Krkve. Lele$i prevoditi & ori4inalni* jezika prote&tanti &u & veliko2 &u2njo2 4ledali na one knji4e koji* nije bilo na *ebrej&ko2 ili ara2ej&ko2 i ve$i2 &u i* dijelo2 odbacili. ,tvar je po&tala jo3 &lo5enija jer &u katoliki teolozi po&ezali upravo za ti2 knji4a2a u dokazivanju nauka koji &u prote&tanti odbacivali. 9ako &e na pri2jer 2olitva 7ude Makabejca i nje4ovi* ljudi u Mak 1 ," /"0 za po4inule vojnike, da i2 &e opro&te 4rije&i zbo4 koji* bi i2 bilo u&kra$eno u&kr&nu$e, upotrebljavala kao dokaz za i&tili3te. 'e8or2acija je od4ovorila tako da je te knji4e odbacila kao dio ,veto4a pi&2a. P. 7. 8o9! $" )! "*ad +o)&"9" ) :$a)no)& o *nj":ama 1&aro:a 4a,j!&a *oj! +ro&!)&an&" n! +r";,a9aj ' %e vjeruje2 da $e u do4lednoj budu$no&ti neka prote&tant&ka crkva &lu5beno izjaviti kako &ada pri*va$a &eda2 &porni* knji4a ,taro4a zavjeta kao kanon&ko ,veto pi&2o. Ve$ina prote&tant&ki*
!-!

crkvi te3ko bi &e &lo5ila & autoriteto2 koji bi dao takvu izjavu. Otkad je pak 'i2okatolika crkva na 9rident&ko2 &aboru te knji4e pri*vatila kao ,veto pi&2o, ne2a nikakvi* iz4leda za iz2jenu katoliko4 &tajali3ta. %o nakon ove lo3e vije&ti dopu&tite da ka5e2 i dobru. 6ao i kad je rije o 2no4i2 o3tri2 &ukobi2a iz 10. &tolje$a, 2i e&to nalazi2o naina da izbje4ne2o izravnu kon8rontaciju. Mno4e +iblije izdane pod pokrovitelj&tvo2 prote&tanata &ada &adr5e &eda2 knji4a @uz dijelove D&tere i JanielaA pod nazivo2 Apokri8i< na pri2jer T)e +evised Standard .ersion i T)e Ne1 %n"lis) Bible objavljene &u kao Icjelovite biblijeI koje &adr5e i te knji4e. Op$enito, one ni&u zajedno & knji4a2a koje &vi &2atraju kanon&ki2, kao 3to &u to u katoliki2 biblija2a, ne4o &e nalaze kao u2etak iz2e;u dva Havjeta @bolji izborA ili na kraju, nakon %ovo4a zavjeta. 9akvo ukljuivanje ne znai i nji*ovo priznavanje za kanon&ko #i&2o, ne4o priznavanje dviju eku2en&ki* injenica. #rva je da prote&tant&ke biblije &ada itaju i katolici koji 5ele ono 3to &2atraju cjelovito2 +iblijo2. Jru4a je da katolici i prote&tanti zajedno prouavaju +ibliju, a te &u knji4e izvanredno va5ne za razu2ijevanje rano4a judaiz2a @judaiz2a koji poinje nakon iz4nan&tva u +abilon od -F1!-.9 p. 6r.A i %ovo4a zavjeta. %a&tale &u u vrije2e bli5e I&u&ovu ne4o 2no4e op$enito pri*va$ene knji4e ,taro4a zavjeta te &adr5e ideje i pri2jere koje je on pri*va$ao. @%a pri2jer obje 6nji4e o Makabejci2a i 6nji4a 2udro&ti &vjedoe o vjerovanju u 5ivot po&lije &2rti.A ,to4a &u te knji4e potrebne za prouavanje ,veto4a pi&2a. %a taj &e nain prote&tanti upoznaju & deuterokanon&ki2 &pi&i2a pa &e neke od &tari* &u2nji 4ube te i* oni vi3e ne &2atraju oru5je2 u ruka2a protivnika. Hani2ljivo je napo2enuti da &u crkveni oci, uz #&al2e, od &vi* knji4a ,taro4a zavjeta najvi3e upotrebljavali ,ira*a @KrkvenicuA jer &u u nje2u na3li rudnik etiki* pouka koje &u 2o4le po&lu5iti kr3$an&ko2 od4oju. P. <. Ka6!&! da )! +ro&!)&an&" " *a&o$"3" )$a6 *ad j! r"j!% o *nj":ama No,o:a 4a,j!&a. =&o j! ) a+o*r">n"m !,an/!$j"ma' Va3e 2e pitanje pod&jetilo na injenicu da po&toje dva znaenja u koji2a &e rije Iapokri8I upotrebljava. #rote&tanti je upotrebljavaju da bi oznaili &eda2 deuterokanon&ki* knji4a o koji2 &a2 upravo 4ovorio ! knji4e ,taro4a zavjeta koje katolici pri*va$aju, a prote&tanti ne. @#onovno na4la3ava2 da je to pojedno&tavljeno obja3njenje.A Ali rije &e 2no4o vi3e pri2jenjuje na 5idov&ke i kr3$an&ke knji4e koje ni prote&tanti ni katolici ne &2atraju ,veti2 pi&2o2. IApokri8i2aI &e &2atraju 5idov&ke knji4e poput %no)a, 'nji"e jubileja i *. %zre koje ni&u op$enito pri*va$ene kao na2a poznato kanon&ko ,veto pi&2o iako je neke pri*vatila Dtiop&ka crkva. 'ije Iapokri8I pri2jenjuje &e i na kr3$an&ke &pi&e, ukljuuju$i evan;elja koja ni&u pri*va$ena u kanon. %eki &u od nji* &auvani. 9u prije &ve4a 2i&li2 na Jakovljevo evan&elje koje je vrlo va5no za razu2ijevanje kr3$an&ko4a &tajali3ta o I&u&ovu djetinj&tvu @vidi p. 1(, 01, 0FA. %eka &u od apokri8ni* evan;elja, iako poznata u &taro vrije2e, bila iz4ubljena i otkrivena &u tek nedavno. >uven je dio 2etrova evan&elja koje je 2a3tovita pripovije&t o I&u&ovoj 2uci. 6raje2 19"(/i* u D4iptu, u %a4 Ma22adiju ili 6enobo&kionu, otkriveni &u &pi&i @u4lavno2 4no&tikiA koji &u &e op$enito, ali netono nazivali 4no&tiki2 evan;elji2a. Me;u nji2a i2a i evan;elja od koji* je najpoznatije Tomino evan&elje. P. ?. Po)&oj" $" mo: 9no)& da )! a+o*r">" No,o:a 4a,j!&a j!dno: dana +r"4naj *ao 1,!&o +")mo' %a to 2ora2 od4ovoriti pitanje2. 6ako Krkva priznaje &pi&e kao ,veto pi&2o? #o&toji li u Krkvi neki autoritet koji to ini? #re2a koje2 naelu? ,a2 u&troj 2no4i* prote&tant&ki* crkvi one2o4u$uje 2jerodavnu izjavu o priznavanju novo4a #i&2a. 'i2okatolika crkva i2a priznati autoritet koji bi to 2o4ao uiniti, ali katoliko naelo za priznavanje ,veto4a pi&2a to zabranjuje. %a 9rident&ko2 &aboru o&novno naelo za priznavanje kanon&ko4a ,veto4 pi&2a bilo je du4a i &veop$a upotreba knji4a u Krkvi za javno itanje. #re2a to2e, da &e i otkrije neka &tara iz4ubljena knji4a, kao na pri2jer po&lanica koju je doi&ta napi&ao #avao, &a2a injenica da knji4a nije itana u crkva2a
!0!

znaila bi da &e ne 2o5e pri*vatiti kao kanon&ka. Ako ,veto pi&2o &*vati2o kao zbroj knji4a na iji &e autoritet Krkva obvezala jer je u nji2a prepoznala nada*nutu 'ije +o5ju, tada novona;ena knji4a koja nikad prije nije upotrebljavana ne bi od4ovarala kriteriji2a. P. @. Ko$"*o ) ,r"j!dna a+o*r">na !,an/!$ja' 6atkad znan&tvenici koji rade na otkrivanje takvi* iz4ubljeni* radova ili na nji*ovo2 objavljivanju daju &enzacionali&tike izjave, a ti&ak, naravno, i bez nji*ove &uradnje, u5iva u objavljivanju &enzacija. Ako &e &2ije2 izraziti po2alo ciniki, itatelje koje ne zani2a da o I&u&u naue preko evan;elja, ini &e, odu3evljava &vako novo djelo koje daje na&lutiti da je I&u& &i3ao & kri5a, o5enio &e Marijo2 Ma4daleno2 i oti3ao u Indiju 4dje je &retno 5ivio &ve dok nije u2roP Iznijet $u va2 &voj &ud o nedavno otkriveni2 apokri8ni2 evan;elji2a. @9aj je &ud vr&t i boji2 &e da $e 4a neki &2atrati u&ko4rudni2, ali 2i&li2 da 4a 2o4u obraniti.A %ijedno novootkriveno evan;elje ne dono&i neku bio4ra8&ku, povije&nu injenicu o I&u&ovu 5ivotu koju ve$ ni&2o znali. 6atkad na2 takvo evan;elje @o&obito Tomino evan&eljeA 2o5e dati oblik I&u&ovi* rijei iz ranije4 razdoblja od ono4a koji je &auvan u kanon&ki2 evan;elji2a. Vrlo rijetko na2 novootkriveno evan;elje daje autentinu I&u&ovu rije koja nije &auvana u kanon&ki2 evan;elji2a. Ha2i&ao da na2 novootkrivena evan;elja 4ovore o to2e kakvi &u bili prvi kr3$ani @.(!1(. 4A ili 3to &u 2i&lili te da, na&uprot to2e, kanon&ka evan;elja pred&tavljaju jako cenzuriranu i patrijar*alnu verziju kr3$an&tva koje o4raniava &lobodu prvi* kr3$an&ki* pokreta, nije tona. Apokri8na evan;elja doi&ta na2 4ovore o to2e 3to &u kr3$ani iz dru4o4a &tolje$a @pa i ka&nijeA 2i&lili o I&u&u, kako &u matovito pojedino&ti2a i&punjavali nje4ov 5ivot ondje 4dje kanon&ka evan;elja o&tavljaju praznine te kako &u 4a oni uinili pred&tavniko2 &voje teolo4ije. %eka od ti* evan;elja ine to na nain koji &u crkveni oci &2atrali pravovjerni2, dok &u dru4a &2atrali *eretiki2. %a va3e pitanje i2aju li novootkrivena apokri8na evan;elja neku vrijedno&t od4ovorio bi* potvrdno ! nji*ova je vrijedno&t u to2e 3to na2 po2a5u da razu2ije2o 2no4oznane kr3$an&ke &kupine iz dru4o4, tre$e4 i etvrto4 &tolje$a. %o ne2aju nikakve praktine vrijedno&ti u &2i&lu dono3enja povije&ni* in8or2acija o I&u&u ili o kr3$an&tvu prije &2rti #etra i #avla 0(/i* 4odina. P. 10. A o )am da ) n!*a a+o*r">na !,an/!$ja "ma$a ,!$"* &j!3aj na *a&o$"%* m")ao. J! $" &o ")&"na' Mo5da &e &je$ate kako &a2 u od4ovoru o apokri8i2a %ovo4a zavjeta @p. 1A nainio razliku iz2e;u oni* poznati* i prepi&ivani* od &tarine i nedavno otkriveni* 4no&tiki* djela. U prvoj &a2 &kupini &po2enuo Jakovljevo evan&elje, vjerojatno iz &redine dru4o4a &tolje$a, koje je prepi&ivano i &tolje$i2a itano u crkva2a. 9o je djelo i2alo velik utjecaj na kr3$an&ki opi& Marije jer na2 2a3tovito pripovijeda o njezinu 5ivotu prije Gabrielova navje3tenja. Otud zna2o i i2ena Marijini* roditelja 7oaki2a i Ane. Otud je i pripovije&t o Marijinu prikazanju u Mra2u u ranoj dobi ! prikazanje koje je po&talo bla4dan u 6atolikoj crkvi i nada*nu$e 2no4i* u2jetnika ije &like kra&e u2jetnike 4alerije. Otud je i opi& 7o&ipa kao &tarije4 ovjeka koji no&i ljiljan jer je, ka5u, nje4ov 3tap procvao u znak da je on taj koji je zavrijedio dobiti Mariju za 5enu. ,po2eni2o i da na2 Marijino prikazanje u Mra2u nudi priliku da raz2i&li2o o vrijedno&ti takvi* popularni* apokri8ni* evan;elja. Len&ko dijete poput Marije ne bi bilo 2o4u$e dove&ti veliko2 &ve$eniku da 5ivi u Mra2u do puberteta, kako to izno&i Jakovljevo evan&elje. Ipak, to je 2a3tovit nain i&ticanja i&tine koju je ve$ :uka dao u kanon&ko2 evan;elju. An;eo Gabriel obra$a &e Mariji @:k 1, F. .(A kao onoj koju je +o4 ve$ IizabraoI @pro3lo vrije2eA< Marija o &ebi 4ovori kao o &lu5benici +o5joj @1,.F. "FA. I kada je +o4 podario Mariju &vojo2 najve$o2 2ilo3$u da je zaela ,ina +o5je4a, podario je 5enu na kojoj je ve$ +o5ja 2ilo&t bila na djelu. Ha3to? 7er je ona &ebe ve$ prikazala +o4u kao &lu5benica. Marija nije prvi put, bare2 u &vo2 &rcu, kod %avje3tenja rekla: IDvo &lu5benice Go&podnje, neka 2i bude po rijei tvojojI @:k 1,.FA. Jakovljevo evan&elje na4la&ilo je tu injenicu opi&uju$i Mariju kao o&obu koja je bila od najranije4 djetinj&tva po&ve$ena +o4u. 9a je
!1!

dra2atizacija na popularnoj razini bila 2no4o uinkovitija od teolo3ke ra&prave o ono2e 3to podrazu2ijeva pro3lo vrije2e 4rko4 4la4ola Ibiti 2ilo&ti punaI. P. 11. Vra&"mo )! B"#$"j" *oj )," +r";,a9amo. =&o +r!+or % j!&! $j d"ma *oj" +o%"nj o4#"$jno %"&a&" B"#$"j ' Tr!#aj $" +o%!&" od Knj":! +o)&an*a " %"&a&" ),! do O&*r",!nja "$" j! #o$j! da +o%n ) n!*"m odr!/!n"m *nj":ama' Va3e pitanje upozorava na &tvarni proble2 i ni&a2 &i4uran da po&toji jedan od4ovor za &ve. Jijelo2 od4ovor 2o5e ovi&iti o naravi, podrijetlu i &po&obno&ti2a itatelja. Mno4o je pria o ljudi2a koji &u odu3evljeno odluili itati +ibliju i zapleli &e u rodo&lovlji2a ili zakoni2a o 5rtvovanju iz prvi* pet knji4a i nikad &e ni&u 2akli dalje. #retpo&tavi2o da &e Va3e pitanje odno&i na one &a &rednji2 ili vi3i2 obrazovanje2 koji &labo poznaju +ibliju. @%a 5alo&t, jo3 je 2o4u$e zavr3iti 8akultet bez dobro4 uvoda u +ibliju.A U to2 je &luaju 2o5da bolje itati biblij&ke knji4e koje &u po &vojoj naravi privlanije i ja&nije ne4o &e u prvo2 poku3aju probijati kroz &vaku &tranicu +iblije. Mo4u za2i&liti itatelje koji 2o4u & u&pje*o2 krenuti od 6nji4e po&tanka do prvo4 dijela 6nji4e izla&ka, zati2 preko dijelova ,udaca, ,a2uela i 6raljeva, i tako &te$i doja2 o povije&ti kraljev&tva. 9ada 2o5da po5ele &aznati na&tavak pripovije&ti & kraja 6nji4e o kraljevi2a preko dijelova Dzre i %e*e2ije do #rve knji4e o Makabejci2a, kako bi vidjeli 3to &e do4odilo nakon propa&ti kraljev&tva i povratka Lidova iz pro4on&tva. Jijelovi proroka i Mudre izreke daju &liku reli4iozne 2i&li Izraela kako &u je opi&ali njezini najve$i 4ovornici. #&al2i, te velian&tvene 2olitve koje &u plod razni* 5ivotni* i&ku&tava, razu2ljivi &u i potre&ni i bez poznavanja izrael&ke povije&ti. U %ovo2 zavjetu itatelji 2o4u poeti & Markovi2 i Ivanovi2 evan;elji2a, poto2 Jjeli2a apo&tol&ki2, neki2 #avlovi2 po&lanica2a @npr. #rva po&lanica 6orin$ani2a i #o&lanica Nilipljani2aA te #rvo2 #etrovo2 po&lanico2 kako bi o&jetili du* rane Krkve. 9akav brzi pre4led 2anje te3ki* dijelova +iblije 2o5e bolje pripre2iti za itanje cijele. Ali ponovno na4la3ava2 kako ni&a2 &i4uran 3to bi 2o4lo privu$i itatelje razni* naravi. Mo5da je najbolji &avjet da ovjek poku3a i &a2 vidi 3to 2u najvi3e od4ovara. P. 1(. Ko$"*o +oma6 #"$j!.*! " *om!n&ar"' 9o je te3ko pitanje jer i2a doi&ta 2no4o biblij&ki* po2a4ala. O&obno &2atra2 kako je bolje itati +ibliju & napo2ena2a koje rje3avaju te3ko$e koje &e pojavljuju zbo4 neja&no$a u tek&tu ili iz potrebe za poznavanje2 prilika. Oto &e ko2entara tie, 2o5e2o i* razlikovati bare2 etiri vr&te. 9o &u prije &ve4a jedno&tavni i kratki ko2entari. 6od neki* je tek&t na jednoj &tranici ili na vr*u &tranice, a kratak ko2entar na dru4oj ili ni5e. 9ako ko2entar od 1-!1(( &tranica pokriva cijelu biblij&ku knji4u. Mo5e biti od velike po2o$i i dovoljan je za ve$inu itatelja +iblije. Ha one koji 5ele ozbiljniju po2o$ po&toje prikladni ko2entari o pojedini2 ve$i2 biblij&ki2 knji4a2a. Oni obino i2aju ((!.(( &tranica. Ha one koji &e 5ele po&vetiti ozbiljno2 prouavanju +iblije na ra&pola4anju &u veliki komentari koji objanjavaju svaki redak te 2o4u i2ati i do 1-(( &tranica po biblij&koj knjizi. 7a &a2 u&pio napi&ati ko2entar od F(( &tranica o relativno kratki2 Ivanovi2 po&lanica2a. %i&a2 &i4uran &vjedoi li to o 2ojoj erudiciji ili op3irno&ti. %o treba &po2enuti i op3irne ko2entare u jednoj knjizi o cijeloj +ibliji. 6od ri2okatolika najpopularniji je bio T)e Jerome Bibli al 0ommentar3 ili &ada T)e Ne1 Jerome Bibli al 0ommentar3 u izdanju #rentice Malla @uredili '.D. +roEn, 7.A. Nitz2Cer, '.D. Murp*CA koji je dijelo2 preveden i na *rvat&ki @'omentar evan&elja i 4jela apostolski), ,arajevo 1991A. %o 2ora2 na4la&iti da je taj ko2entar za ozbiljniji rad. %ajbolje je poeti & kratki2 ko2entari2a.

!F!

P. 1-. No )$ 6!9" )! #"$j!.*ama " *om!n&ar"ma n! do#",amo $" ,!9 :o&o,a m".$j!nja o B"#$"j"' Boramo $" o,")"&" o 4nan)&,!n"3"ma da #")mo ra4 mj!$" B"#$"j ' %a Va3e $u pitanje 2o5da najbolje od4ovoriti ako izne&e2 nekoliko pri2jedbi. >e&to &e do4a;a da oni koji 5ele itati +ibliju ne 5ele uti kako &a2o znan&tvenici i2aju klju za +ibliju te ako to i &a2i ni&u &pre2ni po&tati, ne 2o4u itati +ibliju. , ti2 &e potpuno &la5e2. I2a dijelova +iblije koji &u jedno&tavniji i pru5aju du*ovnu po2o$ bez te*nike znan&tvene po2o$i. +o4 2o5e 4ovoriti itatelju bez dopu3tenja znan&tvenika. Ipak, kad itatelj o koje2 &a2 4ovorio ! itatelj &a zavr3eno2 &rednjo2 3kolo2 ili 8akulteto2 ! pri;e +ibliji, e&to poinje po&tavljati pitanja koja nu5no proizlaze iz nje4ova obrazovanja. %e3to je nauio o znano&ti pa &e &to4a, itaju$i 6nji4u po&tanka, pone pitati je li &vijet doi&ta bio &tvoren za 3e&t dana ili je to bio du4 evolucij&ki proce&. ,toji li &unce doi&ta nepo2ino kako je to opi&ano u 7u3ui 1(,1.? 9o pitanje proizlazi iz injenice da je takav itatelj nauio kako ,unce ne kru5i oko He2lje, ne4o He2lja kru5i oko ,unca te da &e ,unce kre$e unutar ,uneva &u&tava. Ja bi &e od4ovorilo na pitanja koja proizlaze iz op$e4 obrazovanja neke o&obe, potrebna je i u&poredna edukacija o to2e kako itati +ibliju. Ja bi na3ao du*ovnu *ranu, ovjek ne treba po2o$ znan&tvenika, ali 2u ona 2o5e biti potrebna da bi dobio od4ovore na &lo5enija pitanja ak i na popularnoj razini. P. 10. Ra4 m"j!m +o&r!# 4a n!*"m "n>orma3"jama *oj! daj 4nan)&,!n"3"C a$" n! ,"d"m 4a.&o #" nam &r!#a$o r!9" da o,")"mo o $j d)*om & ma%!nj Bo6j! R"j!%". 2a.&o ) +o&r!#n" $j d)*" +o)r!dn"3"' ,vaku je rije u +ibliji napi&ao ovjek pa &u tako i ljud&ki poku3aji da &e +iblija razu2ije po&ve prirodni. #o2o$ ljud&ki* po&rednika po 2o2 je &udu va5na za judeo/kr3$an&ko poi2anje +o5je4 djelovanja. Jio proble2a kod takvi* pitanja je&t &poznaja da znan&tvenici 2ijenjaju 2i3ljenja te itatelj ne 2o5e biti &i4uran u ono 3to nalazi u bilje3ka2a i ko2entari2a. 9o je dio ovjekova &tanja. , ti2 u vezi &vakako &e treba kloniti uvjerenja da &u &tari ko2entari pouzdani, a &uvre2eni podlo5ni pro2jena2a. ,tarija tu2aenja +iblije znan&tvena &u 2i3ljenja vre2ena u koji2a &u na&tala< &uvre2ene &u pak 2i3ljenja ovo4a &tolje$a ! nijedno nije povla3teno niti nepro2jenljivo. >itateljeva je od4ovorno&t &a2o u to2e da tra5i najbolje. Ako 1. ili . &tolje$e done&u bolje ideje, neka itatelji iz budu$no&ti o nji2a brinu. I ako &e pitate: I7e&u li 2oji kr3$an&ki preci bili lo3e obavije3teni kad &u itali +ibliju & ko2entari2a &vo4a vre2ena?I od4ovor je da &u inili najbolje 3to &u znali & in8or2acija2a koje &u tada i2ali na ra&pola4anju te &u tako i&punili &voju od4ovorno&t. Ako & in8or2acija2a koje i2a2o uini2o najbolje 3to zna2o, tada 2o5e2o bez krivnje &tati pred +o5je prije&tolje. P. 15. 1,! )! o,o do"m$j! *ao o)o#no & ma%!nj! B"#$"j!. B")$"o )am da )! *a&o$"3" d"%! &"m! .&o n! moraj o,")"&" o o)o#nom & ma%!nj C n!:o "maj Dr*, *oja "m *a6! .&o B"#$"ja 4na%". 9akvo je &*va$anje jako pojedno&tavljeno. 'i2okatolika crkva @a to vrijedi i za i&tone crkveA &tavlja veliki na4la&ak na vrijedno&t tradicionalne vjere potvr;ene kroz vjekove. 'azlo4 to2e je&t vjerovanje da 6ri&t preko Ju*a ,veto4a vodi Krkvu te joj ne$e dopu&titi da ozbiljno po4rije3i u ono2e 3to tra5i od &voji* vjernika u pitanji2a vjere i 2oralne obveze. ,to4a kada u i2e o&obno4 tu2aenja +iblije netko ka5e: I,ve u 3to &te vjerovali tijeko2 pet ili de&et &tolje$a po4re3no je< 2orate &e to4a odre$i jer ja interpretira2 +ibliju ovakoI, 6atolika crkva &e to2e odupire. Vr&ta o&obno4a tu2aenja u koju 6atolika crkva ne2a povjerenja odno&i &e na &tavove koji bi &e te2eljili na tu2aenji2a +iblije, a u &uprotno&ti &u & vjero2 Krkve ili njeni2 &lu5beni2 izjava2a.
!9!

, dru4e &trane, 6atolika crkva nije propi&ala &voja &vetopi&a2&ka tu2aenja koja bi &e razlikovala od oni* 3to i* daju ve$ina &uvre2eni* ko2entara. Obino ko2entator poku3ava razluiti 3to je autor biblij&ke knji4e *tio re$i kada je pi&ao neki odjeljak i kako &u 4a razu2jeli autorovi &uvre2enici. 6o2entator obino ne poku3ava utvrditi crkveni nauk koji bi obvezivao dana3nje itatelje. , obziro2 na ono 3to bi&2o 2o4li nazvati do&lovni2 &2i&lo2 ,veto4a pi&2a, to je&t 3to je redak znaio u vrije2e kad je napi&an, 2alo je vjerojatno da je 6atolika crkva ikada de8inirala znaenje neko4 retka. Krkva je de8inirala da neka njezina nauavanja proizlaze iz biblij&ki* odjeljaka, ali ne i da &u bila na u2u oni* koji &u taj tek&t pi&ali. ,to4a &e &ukob iz2e;u o&obno4 tu2aenja i crkveno4a nauka koji &e o&niva na ,veto2 pi&2u ne tie nikako biblij&ko4 po2a4ala kao 3to je ko2entar +iblije, o e2u &a2 4ovorio. , tu4o2 &e &je$a2 pri2jedbe jedno4 kritiara veliko4 ko2entara koji &a2 ja napi&ao. Izjavio je kako je za*valan 3to &e nije 2orao o&vrtati na 2oja 2i3ljenja ili na 2i3ljenja dru4i* budu$i da je propovijedao &a2o ono 3to je o nekoj knjizi 6atolika crkva uila. 6ako Krkva nikad nije interpretirala do&lovno znaenje neko4 retka te knji4e, pita2 &e 3to je zapravo propovijedao. Vjeruje2 da je *tio re$i kako je izno&io 2i3ljenja o knjizi kako &u 4a nauili u &je2eni3tu i nije &e *tio potruditi da &azna pred&tavljaju li ta 2i3ljenja jo3 uvijek &tajali3ta ve$ine &uvre2eni* znan&tvenika. P. 17. J!)&! $" "*ad do.$" ) *o# 4#o: n!%!:a .&o Ka&o$"%*a 3r*,a na %a,a na o)no," 1,!&o:a +")ma " ,a.!: & ma%!nja #"#$"j)*o: &!*)&a' %i&a2. I to ka5e2 ne &a2o zato 3to &e, kako &a2 ve$ rekao, 6atolika crkva u &voji2 &lu5beni2 oitovanji2a nikad nije bavila do&lovni2 &2i&lo2 ,veto4a pi&2a @u &2i&lu u koje2 &a2 obja&nio rije Ido&lovanIA, ne4o iz dublji* razlo4a. 2rvo, treba biti vrlo oprezan kad je rije o ono2e 3to &adr5i crkveni nauk. :judi e&to &2atraju &lu5beni2 crkveni2 nauko2 &ve 3to ue na &atovi2a vjeronauka u 3koli. %o to je katkad &poj nauka uitelj&tva, 2i3ljenja i pobo5ni* vjerovanja. #odruje crkveno4 &lu5beno4 nauavanja prilino je u&ko. 9o $u &vakako poja&niti u od4ovori2a na va3a dru4a pitanja. 4ru"o, ak i ondje 4dje je doi&ta rije o &lu5beno2 izriaju crkveno4 uitelj&tva crkva je e&to tek uz po2o$ znano&ti izdvojila ono 3to je njezin &lu5beni nauk od ono4a 3to je jedno&tavno bio prikladan nain nje4ova izra5avanja. %a pri2jer, crkveni je nauk da je +o4 &tvorio &vijet. ,tolje$i2a &u to neki tu2aili, a 2o5da i vjerovali kako taj &tav znai da je +o4 &tvorio &vijet upravo onako kako je opi&ano u prvi2 po4lavlji2a 6nji4e po&tanka. #od utjecaje2 &uvre2ene znano&ti o 6njizi po&tanka 6atolika crkva &ada vrlo ja&no izrie kako njezin nauk o +o5je2 &tvaranju &vijeta ne ukljuuje i nain na koji 4a je On &tvorio. ,to4a &vatko 2o5e &lobodno &2atrati da ta prva po4lavlja 6nji4e po&tanka ni&u povije&ni prikaz &tvaranja te pri*vatiti nauku o evoluciji. Tre5e, upravo zato 3to zna2 kako &u znan&tvenici jedno4 &tolje$a &2atrali potpuno krivi2 ne3to 3to je bilo veo2a ja&no znan&tvenici2a neko4 dru4o4 &tolje$a, ne2a2 preveliko povjerenje u nepo4re3ivo&t vla&tito4a znan&tveno4 djela. I zato 3to je znano&t od4ovorila na o4ranien broj pitanja te zbo4 2alobrojni* 8or2ulacija 6atolike crkve doi&ta ne vidi2 da bi trebalo do$i do &ukoba iz2e;u ono4a 3to &a2 otkrio kao literarni &2i&ao ,veto4a pi&2a i ono4a 3to Krkva nauava u &voj&tvu vla&tito4 uitelj&tva, a te2elji &e na ,veto2 pi&2u. Ali ako bi netko dokazao da &ukob po&toji, 2oje bi &tajali3te bilo &lino ono2e koje &e pripi&uje M.:. Manckenu kad je dobio ljutito pi&2o itatelja koji &e ni&u & nji2 &la4ali. Jao je ti&kati po&jetnicu na kojoj je pi&alo: IJra4i 4o&podine ili 4o&po;o, 2o5da vi i2ate pravo.IMenckenov je ton bio &arka&tian, 2oj je i&kren. Mo5da doi&ta ne2a2 pravo. Ipak, kad ono 3to bi netko izjavio ne bi bio &lu5beni crkveni &tav, ne4o njezino tu2aenje to4a &tava, tada ja @ili bilo koji dru4i znan&tvenikA i2a2 pravo tra5iti znan&tvene dokaze koji bi pokazali tko i2a pravo. Jru4i2 rijei2a, rijetko dolazi do &ukoba iz2e;u biblij&ke znano&ti koja je &vje&na 4ranica vla&tito4 i&tra5ivanja i &tvarno4 crkveno4 nauavanja. +ez obzira na to kako &e &ukob ini, naje3$e &e javlja iz2e;u dvije znan&tvene interpretacije od koji* &e jedna po&tavlja kao da je autentini nauk Krkve. %a &re$u, u &vo2 5ivotu te novije2 i&ku&tvu 6atolike
! 1( !

crkve op$enito, na podruju biblij&ke znano&ti nije bilo proturjeja iz2e;u znano&ti i &lu5beno4 crkveno4 uitelj&tva. 9o &e ne 2o5e re$i za dru4a podruja teolo3ki* pre4nu$a. P. 1<. B")$"o )am da j! #"$o do)&a ) *o#a "4m!/ #"#$"%ara " )$ 6#!no: 3r*,!no: %"&!$j)&,a. Od4ovor ovi&i o razdoblju na koje 2i&lite: bilo je &ukoba u prvo2 dijelu ovo4a &tolje$a. Ali od vre2ena pape #ije QII. 19"(/i* i Jru4o4a Vatikan&ko4a &abora poetko2 190(/i*, iz2e;u bibliara i &lu5beni* crkveni* uitelja po&toji znakoviti &klad. @Mo5da bi* trebao na4la&iti rije I&lu5beni*I< po&toji 2anja &kupina ultrakonzervativni* katolika koji &voju interpretaciju crkveno4a nauka &2atraju &lu5beno2, a &ebe crkveni2 uitelj&tvo2 koji 2o5e &uditi znano&ti ! tu &kupinu e&to naziva2 tre$i2 crkveni2 uitelj&tvo2< ona &e &a&toji od &a2ozvani* uvara koji ne2aju nikakav &tvarni &tatu& da 4ovore u i2e Krkve.A Vrlo dobru &liku &ukoba koji je po&tojao prije Jru4o4a vatikan&ko4 &abora i trajao 2no4o 4odina 2o5ete na$i u djelu Geralda #. No4artCa 6meri,ka katoli,ka biblijska znanost @,an Nranci&co: MarperR'oE, 19F9.A. %ajva5niji i2benik za pro2jenu &like bila je pozitivna potpora koju je &uvre2enoj biblij&koj znano&ti dao papa #io QII. pa &u od 190(. bibliari poeli papu, a na kraju i ri2&ke in&titucije poput #apin&ke biblij&ke ko2i&ije &2atrati prijatelji2a, a ne kritiki2 protivnici2a. Ha po&ljednji* dvade&et pet 4odina potpora je bila obo&trana te iz2e;u bibliara i &lu5beni* crkveni* uitelja ne2a &ukoba. O&obno &a2 e&to izra5avao &voju za*valno&t na potpori koju &a2 dobio od bi&kupa 'i2okatolike crkve u ,jedinjeni2 Jr5ava2a te na vi3e &lu5bi koje &a2 obna3ao u papin&ki2 i ri2&ki2 ko2i&ija2a. %e tu2ai2 to kao potporu &voji2 o&obni2 &tajali3ti2a niti je to potvrda da i2a2 uvijek pravo, ne4o kao priznanje da &e katoliki znan&tvenici, kad dobro poznaju &uvre2enu biblij&ku kritiku, &2atraju &kupino2 pozitivno4 doprino&a u crkvenoj zada$i 3irenja evan;elja. P. 1?. =&o #")&! na,!$" *ao naj,a6n"j" ra4$o: 4a %"&anj! B"#$"j!' Mo5da bi* trebao odvojiti teolo3ki od4ovor od praktino4a. 9eolo3ki, oiti od4ovor je&t da je +iblija 'ije +o5ja na nain koji je jedin&tven u odno&u na &vako dru4o ljud&ko djelo. 6atolike &u e&to optu5ivali da &labo cijene +ibliju, no Jru4i vatikan&ki &abor potvrdio je da Krkva nije iznad +o5je 'ijei, ne4o joj &lu5i te da +o5joj 'ijei iz ,veto4 pi&2a du4uje2o jednako 3tovanje koje i2a2o za 'ije +o5ju utjelovljenu u eu*ari&tiji. 9akvo teolo3ko raz2atranje 2o5da $e &e 2no4i2 uiniti po2alo &lo5eni2 pa $u iznijeti praktian i o&obni razlo4 koji je za 2ene najva5niji za itanje +iblije. 6ao kr3$anin ja tra5i2 +o5je u&2jerenje za &voj 5ivot u &ituacija2a & koji2a &e &uoava2. 6ao &ve$enik takvo +o5je u&2jerenje tra5i2 za Krkvu. +iblija nudi tako 3irok ra&pon i&ku&tava +o5ji* ljudi koji tra5e +o5ju volju u razni2 &ituacija2a da i ja u njoj 2o4u na$i &ituaciju koja je &lina 2ojoj ili crkvenoj. U 2no4i2 du*ovni2 knji4a2a &po2inju &e veze neke o&obite du3e & +o4o2. U biblij&ki2 knji4a2a nalazi2o 4otovo dvije ti&u$e 4odina ko2unikacije & +o4o2 u veo2a razliiti2 &ituacija2a, o&obni2 i zajedniki2. 6od itanja +iblije veliki izazov i privlano&t za ljude koji je IotkrivajuI je&t u prepoznavanju biblij&ke &ituacije &line vla&titoj. Od4ovor koji je +o4 tra5io u pro3li2 vre2eni2a tra5i i dana&. P. 1@. O+") B"#$"j! *ao R"j!%" Bo6j! n"j! o)o#"&o ja)an. Imam $" *r",o a*o m")$"m da ER"j!% Bo6jaE ra4$"%"&"m $j d"ma 4na%" ra4$"%"&! )&,ar"' %e, ne 2i&li2 da i2ate krivo. U upotrebi to4 izriaja i2a dvo&2i&leno&ti. Mo4u Va2 &a2o re$i kako ja razu2ije2 i upotrebljava2 taj izriaj uvjeren da bi &e &a 2no2 &lo5ili i 2no4i dru4i koji &e bave prouavanje2 +iblije. Analiziraju$i I'ije +o5juI zapoeo bi* & dru4i2 dijelo2 to4a izriaja: I+o4I. 6a5e &e da to djelo dolazi od +o4a ili je u vezi & +o4o2 na jedin&tveni nain. +o4 pouava na 2no4o naina, na pri2jer preko Krkve, njeno4 &lu5beno4 uenja, obitelji. I, naravno, On to ne ini &a2o u kr3$an&koj vjeri, ne4o i u judaiz2u i dru4i2 reli4ija2a. +o4 nikad ne 3uti pred oni2a u dobroj vjeri koji 4a
! 11 !

tra5e. Ali u judeo/kr3$an&koj tradiciji o +ibliji +o4 daje jedin&tvenu pouku u &auvano2 pi&2eno2 obliku koji &adr5i zapi& o nje4ovu odno&u & Izraelo2 i rano2 Krkvo2. +iblija je knji(ni a *zraela i knji(ni a rane 0rkve koja uva te2eljno i&ku&tvo koje 2o5e &lu5iti kao pouka ka&nije2 +o5je2 narodu. Jru4i2 dijelo2 izriaja IrijeI u +ibliju uno&i2o ljud&ki ele2ent. Ljudi 4ovore rijei i &tvaraju zvukove koji &e uju i &vaku je rije u +ibliji napi&alo ljud&ko bi$e. :jud&ko bi$e raz2i3lja o biblij&ki2 rijei2a i one odra5avaju znaenje i i&ku&tvo u 5ivotu ljud&ko4a autora. ,to4a, ako 2o4u tako re$i, po&toji vid utjelovljenja ,veto4a pi&2a: +o4 je prenio &voju pouku u ljud&ke rijei i preko nji*. Vjerojatno vidik opi&a IrijeiI izaziva razliito&t pri&tupa ono2e 3to I'ije +o5jaI znai. Jo&lovni pri&tup pretpo&tavlja da je +o4 za2alo diktirao rijei te &u one od +o4a, a ovjek i* je &a2o napi&ao. ,uptilniji oblik to4a bio bi 2entalno +o5je diktiranje. Oto vi3e priznaje2o ljud&ki &a&tav i ljud&ki izbor rijei, to vi3e u ,veto2 pi&2u prepoznaje2o &poj i&tin&ki bo5an&ko4a i i&tin&ki ljud&ko4a. Jo&lovni pri&tup podrazu2ijeva nedo&tatak 4re3ki i cjelokupno&t biblij&ko4a znanja ukljuuju$i znan&tveno i povije&no znanje. ,vaka tvrdnja u +ibliji 2ora biti do&lovce i&tinita i cjelovita. Oto ve$i ljud&ki ele2ent priznaje2o +ibliji, bolje pri*va$a2o o4ranieno&t njezina znanja i katkad 4re3ki. Jru4a $e 2i pitanja &i4urno o2o4u$iti da o to2e ka5e2 ne3to vi3e @vidi p. (! ". 0! 1 i 0" o nezabludivo&ti +iblijeA. P. (0. =&o m")$"&! *ad B"#$"j na4",a&! *nj"6n"3om' >e&to o I+iblijiI 4ovori2o u jednini kao da je rije o jednoj knjizi. 9ako i&kazuje2o 3tovanje bo5an&ko2 podrijetlu. %o +iblija je zbirka od oko 1( knji4a @za ri2okatolike 1.< za prote&tante 00< vidi p. -A. Ali 2oj &e naziv Iknji5nicaI ne odno&i &a2o na broj knji4a. Va5no je &poznati da +iblija &adr5i knji4e razni* knji5evni* 5anrova, da je napi&ana u razliito vrije2e i na razliiti2 2je&ti2a. #rve knji4e ,taro4a zavjeta oblikovane &u vjerojatno oko F(( ili 1(( 4odina prije 6ri&ta, iako &u neke od tradicija koje &u u nji2a &auvane bile napi&ane &totine 4odina prije< po&ljednja knji4a %ovo4a zavjeta napi&ana je vjerojatno poetko2 dru4o4 &tolje$a. Hato &e 4ovori u ti&u$u 4odina pi&2eno4 &a&tavljanja. U to2 &u &e vre2en&ko2 ra&ponu biblij&ki autori &u&retali & razni2 proble2i2a i pred&tavljali &u razne &tadije teolo3ko4 poi2anja koji $e uvjetovati nain nji*ova izvje3tavanja o +o5joj objavi. %e &2ije2o 2i&liti da je ljud&ki autor vidio cijelu &liku. Jio &like koju je vidio, oblikovao je tako da bude od po2o$i nje4ovi2 &uvre2enici2a. Ha2i&ao da +o4 4ovori preko ljud&ko4a autora ne otklanja to o4ranienje jer +o4 uvijek pri*va$a ljude kakvi je&u i po3tuje nji*ovu ljud&ko&t. P. (1. Ka*a, j! +ra*&"%n" r!4 $&a& +o"manja B"#$"j! *ao 4#"r*! *nj":a j!dn! *nj":!' *nj"6n"3"C a n! )amo

U ovo2 &luaju ter2inolo4ija i2a veliko praktino znaenje. 6ad 2i netko ka5e: I9o ka5e +iblijaI, 2oj je prvi poriv da od4ovori2: I6oja knji4a +iblije?I O i&toj te2i biblij&ki autori 2o4u 4ovoriti na vrlo razliite naine. I vi3e, pri&tup +ibliji kao knji5nici utjee na oekivanja itatelja kad otvaraju &tranice neko4 autora. U 2odernoj knji5nici knji4e &u &lo5ene na polica2a ovi&no o te2i koju obra;uju: na odjelu za povije&t, bio4ra8ije, ro2ane, dra2e, pje&ni3tvo itd. 6ad netko u;e u knji5nicu, knji5niar $e 4a prvo upitati: I6akvu knji4u 5elite?I 9o je vrlo va5no pitanje i za itanje +iblije. %ajve$e po4re3ke u biblij&ko2 tu2aenju proizlaze iz pretpo&tavke, po&ve neopravdane, da &u &ve biblij&ke knji4e povije&t. Jana& knji4e no&e oznaku 5anra koje2u pripadaju i itatelji &e, u &vjetlu te in8or2acije, auto2at&ki pripre2aju na ono 3to $e dobiti. %itko ne uzi2a ,*erlocka Mol2e&a i oekuje kako $e proitati tonu povije&t karaktera koji je 5ivio u :ondonu kraje2 19. &tolje$a. +iblij&ke knji4e ni&u oznaene i va5na je ulo4a znano&ti da ponudi uvod u &vaku knji4u koji $e po2o$i njezinoj identi8ikaciji. :judi &u 4ubili vrije2e 2jere$i riblje jednjake da bi dokazali povije&nu tono&t 6nji4e o 7oni. Uvod koji itatelju ka5e da je rije o paraboli, a ne povije&ti, pri3tedjet $e zbrku.
!1 !

P. ((. 2ar ,".! n! ,j!r j!mo

nada;n 9! B"#$"j!'

7a &vakako vjeruje2. I koliko zna2, ve$ina u2jereni* bibliara ne bi odbacila tu ter2inolo4iju ako &e njezine i2plikacije i&pravno &*va$aju. ,a2a injenica da je to pitanje po&tavljeno nakon 3to &a2 obja&nio kako po&toje knji4e razliiti* vr&ta ili 5anrova u +ibliji pokazuje da pitanje nada*nu$a nije ja&no. >e&to &e 2i&li da nada*nu$e ja2i povije&nu i&tinu. 9o nije tono. %ada*nute 2o4u biti poezija, dra2a, le4enda, 8ikcija itd. Ako je 6nji4a o 7oni parabola, a ne povije&na injenica, tada je +o5je nada*nu$e ini nada*nuto2 parabolo2. I&tinu koju i&kazuje o +o5joj 5elji da &ve narode obrati da vjeruju u %je4a te o 2oralno2 nainu 5ivota koji $e i2 donijeti &re$u, 2o5e2o pri*vatiti kao +o5ju nada*nutu rije za na&. %ada*nu$e ne znai da 2ora2o vjerovati kako je povije&ni lik i2eno2 7ona pro4utala velika riba. 9o vrijedi i za prva po4lavlja 6nji4e po&tanka. Iako &e ne nalaze u odjelu knji5nice pod nazivo2 znano&t, ne4o u odjelu za reli4iju ili le4ende, 2i $e2o ipak pri*vatiti kao nada*nutu i&tinu da je +o4 &tvorio &vijet koju na2 ta po4lavlja nude. 9o znai da ne 2ora2o pri*vatiti opi& iz 6nji4e po&tanka kao znan&tveni opi& na&tanka &vijeta. Autor je taj izvje3taj 2o4ao &aznati preko le4endi &vo4a i dru4i* naroda te 4a je upotrijebio kako bi prenio i&tinu koja 4a je doi&ta zani2ala, a to je da je +o4 vladar &ve4a i &tvoritelj &vijeta. Jakle, ne2a nikakva proturjeja u pri*va$anju nada*nu$a i pri*va$anju razni* knji5evni* 5anrova ili oblika odno&no &tilova u +ibliji. P. (-. Lj d! ,j!roja&no )a#$a6nja,a *ad % j da )! ),! .&o +".! B"#$"j" n"j! do")&a " do:od"$o'

%i&a2 &i4uran koliko je to op$enito tono budu$i da na3e &lu3atelj&tvo biva &ve obrazovanije, bare2 u ovo2 dijelu &vijeta. #retpo&tavlja2 da &u 2no4i, za*valjuju$i obrazovanju dobiveno2 u o&novnoj i vi3i2 3kola2a, ve$ &*vatili kako dijelovi +iblije ni&u do&lovan povije&ni izvje3taj. ,abla5njava li i* to kad &e ka5e u crkvi, vjerojatno ovi&i o nainu na koji &e ka5e. %ikad ni&a2 &2atrao o&obito pa2etni2 da netko &tane na propovjedaonicu ili za katedru i objavi kako &e ovaj ili onaj biblij&ki izvje3taj nikad nije do4odio. Moj o2iljeli pri2jer lo3e4 uku&a, lo3e peda4o4ije i 2o5da lo3e teolo4ije je&t kad netko u crkvi objavi: IMudraca nije biloI. Jobro zna2 da po&toje valjani razlozi za &u2nju u autentino&t povije&ne i&tine o dola&ku 2udraca u Matejevu izvje3$u o I&u&ovu djetinj&tvu @vidi p. -"!-1A. Ipak, izjaviti & ap&olutno2 &i4urno3$u da 2udraca nije bilo prelazi okvire ono4a 3to biblij&ka znano&t 2o5e dokazati. 7ako je te3ko dokazati takvu ap&olutnu ne4aciju i to nitko, pa ni na znan&tvenoj o&novi, ne bi &2io izjaviti. #eda4o3ki ne vidi2 kako takva ne4ativna izjava 2o5e biti od du*ovne po2o$i &lu3atelji2a, a &vr*a 4ovora u crkvi trebala bi biti po2o$ ljudi2a u poznavanju +o4a. 6ako $e &e pribli5iti +o4u znaju$i da nije bilo 2udraca? 9eolo3ki takva ne4ativna izjava &kre$e pozorno&t od pravo4 znaenja izvje3taja te o&tavlja doja2 kako &u & nji2 u vezi najva5nije injenice. #o 2o2 &udu, propovijedati ili pouavati o 2udraci2a u reli4ij&ko2 okru5ju znai upoznati &lu3atelje & prekra&no2 pozadino2 iz ,taro4a zavjeta o 2udraci2a koji dolaze & I&toka dono&e$i +o5ju objavu o Izraelu. @%e$u ulaziti u pojedino&ti te pozadine, ali ona je u &redi3tu izvje3taja o +alaa2u u 6njizi brojeva.A 9ako &lu3atelji 2o4u razu2jeti Matejevu poruku o ti2 ne5idovi2a koji &u &e, o&lanjaju$i &e na znanje koji2 &u ra&pola4ali, a to je itanje zvijezda, do3li pokloniti +o4u ak i ako i2 je jo3 bila potrebna po2o$ *ebrej&ko4a ,veto4 pi&2a da bi na3li 2je&to 4dje je ro;en kralj 5idov&ki. 6ad ovjek obja&ni &lu3atelji2a do koje 2jere Matejev izvje3taj o I&u&ovu djetinj&tvu &i2boliki prepriava &tarozavjetne do4a;aje, tada i2 2o5e re$i kako izvje3taj o 2udraci2a nije povije&ni do4a;aj. 9ako nije na4la3eno kako izvje3taj nije povije&na i&tina i ne odvra$a &e pozorno&t od teolo3ke vrijedno&ti izvje3taja. Od4ovaraju$i na va3e pitanje rekao bi* kako vjeruje2 da ne2a nie4a &abla5njivo4 u propovijedanju ili pouavanju o &vakoj biblij&koj knjizi u njezinu vla&tito2 knji5evno2 5anru ! povije&t kao povije&t, u&poredba kao u&poredba ! kada propovjednik ili uitelj pravilno razu2iju &vr*u knji4e i cilj &vo4a izla4anja. Jopu&tite 2i da na4la&i2 3to to znai iako to 2o5da va3e pitanje ne tra5i. 6atkad $e neki, zbo4 &tra*a od &ablazni, re$i kako je bolje nepovije&ne izvje3taje obra;ivati kao povije&t i tako ne &tvarati proble2e. 9o je vrlo opa&no po4re3no &*va$anje. +o5joj i&tini treba &lu5iti &a2o najbolje ljud&ko
! 1. !

znanje i 2i dovodi2o u opa&no&t pri*va$anje bo5an&ke i&tine kad pouava2o ne3to o e2u na& na3a najve$a znan&tvena po&ti4nu$a ue da je la5no. #rije ili po&lije, oni koji uju da propovjednik o 7oni 4ovori kao o povije&no2 liku ili prva po4lavlja 6nji4e po&tanka pro4la3ava znano3$u, &*vatit $e la5no&t to4 izla4anja 3to 2o5e i2ati za po&ljedicu odbacivanje nada*nute bo5an&ke i&tine koju ta po4lavlja &adr5e. U tu2aenju bilo koje4 po4lavlja ,veto4a pi&2a nije potrebno i&ticati proble2e koje &lu3atelji ne 2o4u razu2jeti, ali di&kretna 3utnja o izuzetno &lo5eni2 te2a2a nije i&to 3to i pouavanje ili propovijedanje nee4a 3to &e &2atra la5ni2. 6ad propovijeda2 o I&u&ovu djetinj&tvu @za razliku od predavanja na &veuili3tuA ja ne ulazi2 u &lo5eno&ti povije&ni* i&tina o do4a;aji2a. Ali ne tvrdi2 ni da &u &vi do4a;aji iz izvje3taja povije&na i&tina te da i2 &e 2ora vjerovati. Mi vjerojatno 2ora2o biti oprezni kako ne bi&2o podcijenili obrazovanje &lu3atelja. 6ad bi netko uenici2a o&novne 3kole priao o zvijezdi koja &e pojavila na i&toku i kretala &e pre2a 7eruzale2u te &ti4la i zau&tavila &e iznad +etle*e2a, pita2 &e ne bi li ve$ tako 2ala djeca zapitala je li &e to &ve doi&ta do4odilo ili je to I&a2o priaI. Mod po crti iz2e;u to4a da potvrdi kako &e &ve to doi&ta do4odilo i na4ovje3taja da je rije &a2o o prii izazov je za uitelja ili propovjednika. 9o je pripovije&t u kojoj na2 &e objavljuje +o5ja nada*nuta i&tina. P. (0. A$" *a*o da$!*o &r!#a "9" &om! da #"#$"j)*! "4,j!.&aj! n! );,a9amo do)$o,no' O)o#no n!mam +ro#$!ma )a )&,aranj!m ),"j!&a 4a .!)& dana " !,o$ 3"jomC a$" .&o j! ) Adamom " E,om' Boj 6 +n"* &,rd" *a*o moramo ,j!ro,a&" da ) &o #"$" )&,arn" $"*o,". 6atkad bi* rado natjerao 5upnike da poja&ne &voje tvrdnje. Mo5da je va3 5upnik doi&ta to rekao. %o dok &a2 bio u &je2eni3tu, uili &u 2e vrlo do&lovno2 pri&tupu u vezi & po&tojanje2 Ada2a i Dve. Jjelo2ice je to bilo zbo4 izjave ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije na poetku &tolje$a kojo2 &e tra5ilo da neke dijelove izvje3taja iz 6nji4e po&tanka treba uzeti do&lovno, ukljuuju$i i pojavu ;avla u obliku z2ije. 'eeno na2 je kako 2ora2o pri*vatiti kao injenicu da je prva 5ena oblikovana od prvo4a ovjeka te da po&toji jedin&tvo ljud&ke ra&e u &2i&lu da &u &va ljud&ka bi$a poto2ci ti* prvi* roditelja. Ako &e va3 5upnik 3kolovao prije 19--., vjerojatno &u 4a to2e uili. Ali 19--. 4odine tajnik ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije objavio je kako & obziro2 na dotadanje uenje te ko2i&ije &ada katolici i2aju Ipunu &loboduI o&i2 kad je rije o vjeri i 2oralu. 9o je znailo ve$u &lobodu u razu2ijevanju izvje3taja iz 6nji4e po&tanka. Oto &e pak tie Ada2a i Dve, enciklika pape #ije QII. Humani "eneris &ituaciju je uinila jo3 &lo5enijo2. On je &po2enuo teoriju poli4eniz2a, to je&t da je bilo vi3e od jedno4 para roditelja od4ovorni* za ljud&ka bi$a koja &ada po&toje na ze2lji i rekao: Ida nikako nije ja&no kako &e takvo 2i3ljenje 2o5e po2iritiI & uenje2 o prvobitno2 4rije*u. %eki &u to tu2aili kao o&udu poli4eniz2a, ali on to nije rekao. Mno4i &u teolozi &2atrali kako &e vi3e roditelja 2o5e po2iriti & prvobitni2 4rije*o2 pa ak i & #avlovi2 opi&o2 4rije*a koji na &vijet dolazi preko jedno4 ovjeka u #o&lanici 'i2ljani2a -. @%e$u ulaziti u e4ze4et&ke razlo4e koji &toje iza takvo4 raz2i3ljanja.A Haudo, znan&tvena &e &ituacija pro2ijenila. Jok &u 19-(/i* 2no4i znan&tvenici 4ovorili u kori&t poli4eniz2a, nakon najnoviji* 4enet&ki* otkri$a ini &e da &u &kloniji pretpo&tavki o ljud&ki2 bi$i2a kao poto2ci2a jedno4 para roditelja. Mo5da bi&2o 2o4li re$i &ljede$e. #itanje o to2e koliko je bilo roditelja djelo2ice &pada u do2enu znano&ti. 6ad o to2e 4ovori2o &a &tajali3ta reli4ije, 2ora2o paziti da &e previ3e ne prikloni2o nijednoj &trani jer nijedno znan&tveno &tajali3te nije dokazano. +ez obzira na to koliko je bilo roditelja, izvje3taj o Ada2u i Dvi kazuje da i* je &ve &tvorio +o4 u &2i&lu da je +o4 u nji* uda*nuo 5ivu du3u. I vi3e, &tvoreni &u dobri, a ne zli, kao 3to &2o 2i &tvoreni dobri, a ne zli. U&prko& to2e, u ljud&ki2 bi$i2a po&toji te2eljna &klono&t 4rije*u koja nadilazi o&obni 4rije* 3to 4a 2o5e2o poiniti. I ta &klono&t zlu dio je izopaeno&ti koju &u ljud&ka bi$a donijela na &vijet, to nije dar od +o4a. ,to4a bi&2o 2o4li &auvati bit poj2a Ii&kon&ko4 4rije*aI @iako ta ter2inolo4ija nije te*niki biblij&ka, ne4o prije odra5ava 2i&ao &v. Au4u&tina i dru4i* crkveni* otacaA. 9ako;er 2o5e2o priznati kako je dobro vje3ta biblij&ka pripovije&t o Ada2u i Dvi prenijela ideju o 4rije*u i nje4ovu podrijetlu. 9e3ko bi&2o na3li bolju &uvre2enu za2jenu za tu pripovije&t. Iz2e;u ono4a 3to
! 1" !

&te uli od va3e4 5upnika koji tvrdi da je izvje3taj o Ada2a i Dvi povije&na injenica i de&truktivne i netone tvrdnje da IAda2a i Dve ni&u po&tojaliI po&toji i &rednji put. P. (5. B!4 o#4"ra na &o 4m!&! $" "4,j!.&aj o Adam " E," do)$o,no "$" n!C n"j! $" on .&!&an j!r j! +on"6a,aj 9" 4a 6!n ' %i&a2 lud da juri2 ona2o 4dje &e i an;eli boje &tupiti. #oku3at $u od4ovoriti na pitanje, ali ne 5eli2 &e upu3tati u proble2e 8e2iniz2a koji izlaze iz okvira 2oje ko2petencije i kao bibliara i kao ovjeka. Ako &e dobro razu2ije, 2i&li2 da izvje3taj iz 6nji4e po&tanka nije poni5avaju$i za 5ene iako priznaje2 da neki dijelovi +iblije to 2o4u biti jer izra5avaju neke od predra&uda vre2ena u koje2 &u napi&ani. ,tvaranje 5ene od ovjekova rebra opi&ano u #o&t , 1 nije i2alo za cilj prikazati 5enu kao dru4orazredno bi$e koja je na&talo od 2u3karca ili koje je 2anje vrijedno od nje4a. Joi&ta, nakon 3to je u4ledao 5enu u #o&t , ., Ada2 je rekao: IGle, evo ko&ti od 2oji* ko&tiju, 2e&a od 2e&a 2oje4aPI, dru4i2 rijei2a 4ovori o neko2e tko je jednak nje2u ! ne o 5ivotinji ili neko2 ni5e2 &tvorenju. 9a je pripovije&t dokaz protiv teze da je 5ena tek pokretna i2ovina 2u3karca. Izvje3taj iz 6nji4e po&tanka @1, 1A da je, &tvaraju$i ljud&ki rod, +o4 &tvorio 2u3ko i 5en&ko na &liku +o5ju potvrda je jednako&ti obaju &polova pred +o4o2. Oni odr5avaju +o4a na ko2ple2entaran nain. #otrebno je pone3to znati o ni5e2 polo5aju 5ena, ne &a2o u &u&jedni2 ze2lja2a, ne4o katkad i u tada3njoj prak&i Izraela, da bi &e razu2jelo kako autor 6nji4e po&tanka zapravo i&pravlja nejednako&t i teolo4iju o 2anjoj vrijedno&ti 5ene. ,to4a izvje3taj iz 6nji4e po&tanka nudi dobro2 propovjedniku ili uitelju priliku da poui o neki2 o&novni2 vrijedno&ti2a o do&tojan&tvu oba &pola. P. (7. Da n! d $j"mo o +r"+o,"j!)&" o Adam " E,". A*o j! );,a&"mo )"m#o$"%no "$" *ao +ara#o$ C *amo 9! na) &o od,!)&"' J!) $" +o)&oja$" A#ra;amC Boj)"j!C Da,"d "$" J!r!m"ja' Uda$j",." )! od do)$o,n! +o,"j!)&" B"#$"j! %"n" )! da )&! +a$" 4m"j)*o :n"j!4do' %edvojbeno je da je do&lovan pri&tup jedno&tavniji, ali u 5ivotu &e &vi &u&re$e2o &a z2ij&ki2 4nijezdi2a pa jedno&tavan od4ovor e&to nije do&tatan. Jopu&tite da izne&e2 jedno &vakodnevno i&ku&tvo: unato to2e 3to &u po2no proitali prirunike o upotrebi, ljudi koji poku3avaju popraviti vodovodne in&talacije ili &truju katkad &e na;u po&ve be&po2o$ni te ipak 2oraju pozvati &trunjaka. 6ad te*niaru ili elektriaru obja&ne 3to &u inili i 5ale &e na neu&pje* u&prko& injenici da &u &lijedili upute iz prirunika, e&to uju od4ovor: I9o je &lo5enije zbo4 i2benika koje ni&te uzeli u obzir.I %ekako 2o5e2o pri*vatiti da vodovodne in&talacije, &truja i ti&u$e dru4i* vidova 5ivota 2o4u biti &lo5eni, ali &tra3no na& &2eta 3to &u &lo5eni odno&i iz2e;u +o4a i ljud&ko4a roda. 6ad bi* va& upitao 2i&lite li doi&ta da je Sa&*in4ton po&jekao tre3nju ili je bacio novi$ preko rijeke #oto2ac ili je &pavao u &vi2 ku$a2a u koji2a &e &2atra da je boravio, 2o4li bi&te od4ovoriti: I#a... 2i&li2 da je ne3to od to4a le4enda.I Oto bi&te od4ovorili kad bi* va& zapitao: IAko &te poeli &u2njati u to 3to &e 4ovori o Sa&*in4tonu, kako znate da je :incoln vodio Uniju u pobjedu protiv 6on8ederacije ili da je 9eddC 'oo&evelt pred&jedavao iz4radnjo2 #ana2&ko4 kanala?I Ubrzo bi&te 2orali priznati kako po&toje razni dokazi za razne tvrdnje te da prie o neki2 ljudi2a katkad obavija ozraje le4ende dok &u o dru4i2a &a2o injenice bez ukra3avanja. 9ako je i & izvje3taji2a o veliki2 biblij&ki2 likovi2a. 6ralj Art*ur, kralj Sillia2 O&vaja @Dn4le&ku o&vajaju %or2aniA i kraljica Dlizabeta II 2onar&i &u iz en4le&ke povije&ti, ali ono 3to zna2o o nji2a prote5e &e lje&tvico2 od ale4orije & poneki2 povije&ni2 detalje2 kad je rije o Art*uru, do op$e, ali e&to neodre;ene povije&ti u &luaju Sillia2a O&vajaa i na kraju do 2o4u$no&ti da izvije&ti2o o 4otovo &vi2 djelatno&ti2a Dlizabete II. 9ako i izvje3taji koji &e odno&e na Abra*a2a i2aju op$epovije&no ozraje, ali on je pred&tavljen i kao otac dvaju naroda, Izraela i 7i32aela @ArapiA 3to i2 daje ale4orij&ki karakter. #ripovije&t o Moj&iju dio je nacionalno4 epa u koje2 &e i&prepli$u po&ti4nu$a pojedinca i povije&ti naroda. Jio izvje3taja o Javidu vjerojatno potjee od dvor&ko4a bio4ra8a koji je 5ivio u to2 povije&no2 razdoblju i napi&an je do&ta vjerno. U &va tri prikaza i2a povije&ti, ali u
! 1- !

razliiti2 koliina2a i pojedino&ti2a. 9o 2o5da je&t z2ij&ko 4nijezdo, ali ne razlikuje &e 2no4o od povije&ti A2erike ili +ritanije ili bilo koje dru4e povije&ti. Mora2o pri*vatiti ne2ilu injenicu da +o4 nije po3tedio povije&t Izraela neki* do4a;aja koje &u 2uile povije&ti dru4i* naroda. P. (<. =&o j! ) ar;!o$o.*"m o&*r"9"ma' N! +o&,r/ j $" on" +o,"j!)n ")&"n ,!$"*o: d"j!$a B"#$"j!' Ar*eolo4ija daje vi3eznanu &liku. Ar*eolo3ka &u otkri$a &vakako bacila do&ta &vjetla na biblij&ke obiaje, dru3tvena &tanja i 8iziko okru5je. ,vjedoci &2o otkrivanja 4radova i ku$a u koji2a &u 5ivjeli Izraelci iz biblij&ki* vre2ena. >ak i kad je rije o %ovo2 zavjetu ar*eolo3ka &u otkri$a o&vijetlila obiaje kao 3to &u razapinjanje na kri5 i pokop te pokazala ulice 7eruzale2a koji2a je I&u& vjerojatno *odao. Unato to2e, kad treba tono potvrditi povije&nu pouzdano&t biblij&ki* do4a;aja, ar*eolo3ki nalazi ne2aju jedin&tveni uinak. %a pri2jer, tijeko2 poetni* i&kopavanja 7eri*ona otkri$e te3ko o3te$eni* zidina za 2no4e je znailo potvrdu 7o3uina razaranja. %o noviji2 je te*nika2a utvr;eno kako &u te zidine razorene 2no4o prije 7o3uina vre2ena te da 7eri*on u 7o3uino doba nije uop$e bio okupiran. %eka 2je&ta koja &e u biblij&ki2 izvje3taji2a &po2inju u vezi & izrael&ki2 o&vajanje2 #ale&tine nakon i&kopavanja otkrila &u znakove razaranja upravo u razdoblju u koje bi 2no4i znan&tvenici &2je&tili izvje3taj iz 6nji4a izla&ka< dru4a pak, kao u &luaju 7eri*ona, ni&u dala dokaza o o&vajanju u to vrije2e. Ha2i&ao da ar*eolo4ija dokazuje kako je +iblija u pravu netona je i varljiva. +iblij&ka kritika ka5e da neki izvje3taji za koje &u &e i&tra5ivai nadali da $e i* i&kopavanja potvrditi, vjerojatno uop$e ni&u povije&ni do4a;aji te ne iznena;uje 3to i* ar*eolo4ija nije potvrdila. P. (?. Pr"mj!9 j!m da ," " dr :" %!)&o +o&r!#$ja,a&! "4ra4 E#"#$"j)*a *r"&"*aE. =&o &aj na4", +odra4 m"j!,a' %a neki nain taj naziv nije dobar. 'ije IkritikaI ukljuuje ne4ativan &ud, a ovdje &vakako nije rije o ne4ativno2 &tajali3tu pre2a +ibliji. U 3ire2 &2i&lu kritika ukljuuje i po2no itanje i analizu djela. %a pri2jer, novine i2aju 8il2&ke i knji5evne kritiare. %ji*ov &ud o neko2 8il2u ili knjizi e&to 2o5e biti povoljan, ali to je &truan &ud koji ukljuuje razne vidove ono4a 3to &e IkritiziraI. 6ad je rije o +ibliji, po&toje razni oblici biblij&ke kritike. 7edna ocjenjuje +ibliju kao knji5evno djelo te uzi2a u obzir razne te*nike koji2a &u &e biblij&ki autori &lu5ili da bi o&tvarili &voj nau2. 7e&u li bili dobri pi&ci? Ako &u pripovijedali priu, kojo2 &u &e te*niko2 &lu5ili da bi je uinili zani2ljivijo2? Ako &u 4ovorili u pri&podoba2a, je&u li likovi u nji2a uvjerljivi? Jru4i je oblik biblij&ke kritike kanon&ka kritika ili kanon&ki pri&tup. ,vako pojedino djelo iz biblij&ke knji5nice dio je kanona, to je&t 3ire zbirke koju Krkva &2atra bo4odu*o2, a koja obu*va$a i ,tari i %ovi zavjet. 6ako &e ono 3to je autor pi&ao u 0. &tolje$u pr. 6r. nadovezuje na dru4e knji4e napi&ane prije i po&lije? U kakvo2 je odno&u pre2a %ovo2 zavjetu koji objavljuje vjeru u I&u&a 6ri&ta? Unutar i&to4 dijela kanona, koliko #avlove &udove 2ijenja injenica da &e oni pojavljuju u dru4i2 djeli2a koja izno&e drukije &udove o i&toj te2i? %a pri2jer, #avao je uven zbo4 na4la3avanja va5no&ti vjere nad djeli2a @to je&t, djeli2a koje tra5i 5idov&ki Hakon< 'i2 ., FA. ,lino2 ter2inolo4ijo2 7akov na4la3ava vrijedno&t dobro4a djela i zazire od vjere koja je &a2a &ebi &vr*o2 @7ak , ", 0A. 6ako &e ta dva &uda 2e;u&obno odre;uju kad kr3$anin ita +ibliju? Od 2no4i* vr&ta biblij&ke kritike &po2enuo &a2 &a2o dvije. Ali kad znan&tvenik 4ovori o biblij&koj kritici naje3$e 2i&li na povije&no/kritiku 2etodu @kad ja 4ovori2 o kritici, obino 2i&li2 na njuA. Ona ukljuuje i&tra5ivanja o autoru @podrijetlo, o&obni 5ivot, ciljeviA, o okolno&ti2a u koji2a je pi&ao @& kakvi2 &e proble2i2a &uoavao?A te o itatelji2a ili &lu3atelji2a koji2a je djelo na2ijenio @4dje &u bili? kakve &u proble2e i2ali? kako &u oni do5ivljavali djelo?A. Ukljuuje i &ud o naravi &pi&a ! odre;ivanje knji4e & obziro2 na pripadno&t odre;eno2 dijelu knji5nice kako &a2 to ve$ opi&ao @p. (A. Jru4i2 rijei2a, u vezi & biblij&ko2 knji4o2 povije&no/kritika 2etoda po&tavlja i&ta pitanja koja bi po&tavljala u vezi & bilo kojo2 dru4o2 knji4o2 kad bi poku3avala otkriti poruku djela. Oto je
! 10 !

autor doi&ta *tio re$i oni2a za koje je pi&ao? Iza &ve4a to4a &toji vr&to uvjerenje da bo5an&ko nada*nu$e ,veto4a pi&2a ne u2anjuje &tajali3te i kontek&t ljud&ko4a autora. Jok +o4 zna &ve &tvari, ljud&ki autor ne zna. ,to4a rijei biblij&ko4 autora ne odra5avaju od4ovor na &va pitanja. P. (@. Una&o% &a*,"m E*r"&"%*"mE m!&odama *oj"ma )! #"#$"%ar" *or")&! %"n" m" )! da B"#$"ja )adr6" n!*! ,r$o &!.*! *nj":! " d"j!$o,!. Koj #"#$"j)* *nj": )ma&ra&! naj&!6om' Moje 4lavno podruje rada je&t %ovi zavjet pa $u pitanje 2alo pro2ijeniti: I6oja je najte5a knji4a %ovo4a zavjeta?I te dodati: IMi&lite li na &tajali3te znan&tvenika ili obina itatelja?I %o 4ovori2o o itatelju jer &te vi taj koji pita. #retpo&tavlja2 da je najte5a knji4a %ovo4a zavjeta za itatelja Otkrivenje ili Apokalip&a. 6ao znan&tvenik ne &2atra2 je o&obito te3ko2 jer znan&tvenik ita i dru4e knji4e te vr&te ! 5idov&ke apokalip&e i&punjene 5ivi2 i2a4inarije2 &i2bola o dobru i zlu. ,to4a je znan&tvenik ve$ upozoren na to da i2a4inarij Otkrivenja ne &*va$a do&lovno, ne4o da tu knji4u ita kao 3to bi je itali Lidovi koji2a je takva knji5evno&t bila bli&ka u vrije2e kad je napi&ana. Jana& rije IapokaliptikiI upotrebljava2o za zlo&lutne do4a;aje i kata&tro8e, dok apokaliptini knji5evni 5anr u biblij&ko2 &tilu nije knji5evni oblik blizak &uvre2eno2 pi&anju. ,to4a dana3nji itatelj uzi2a knji4u poput Ivanova Otkrivenja ili Apokalip&e i do&lovno &*va$a razne nu2erike &*e2e i predvi;anja bli&ko4a kraja. 9o &tvara &tra3nu zbrku. , to4 bi* &tajali3ta rekao da je Otkrivenje 2o5da najte5a knji4a. 9ijeko2 4odina preporuivao &a2 kra$e djelo koje je objavila izdavaka ku$a 'ni")ts o7 0olumbus pod na&lovo2 8tkrivenje. Iako ne no&i autorovo i2e, napi&ao ju je odlian bibliar otac +ruce VaEter i ona je od velike po2o$i u razu2ijevanju poruke Otkrivenja. P. -0. U ),j!&$ &o: od:o,ora *oja j! +or *a O&*r",!nja "$" A+o*a$"+)!' Jra4o 2i je 3to pitanje &adr5i dva i2ena pod koji2a je ta knji4a poznata. Mo5da bi* trebao kazati tri i2ena jer 2e 2no4i pitaju za 6nji4u otkrivenja, u pluralu, 3to je netono i 2o5e krivo u&2jeriti jer pretpo&tavlja &kupinu objava autoru. I2e IApokalip&aI 4otovo je tran&literacija 4rke rijei apokal3psis i znai otkrivanje. %aziv IOtkrivenjeI je do&lovan prijevod i&te 4rke rijei apokal3psis @ili latin&ke revelatioA koja i2a i&to znaenje. 9ako rije pretpo&tavlja znanje o nee2u 3to je bio &kriveno ili prikriveno. #itate 2e za poruku. #rvo bi* rekao 3to to nije. %e &2ije2o pretpo&taviti kako je autor i2ao ili od +o4a dobio znanje o dalekoj budu$no&ti. Jakle, be&kori&na &u &va na4a;anja o to2e koliko $e He2lja 5ivjeti ili kada $e &e 6ri&t vratiti ili kada $e do$i kraj &vijeta ! na4a;anja koja &e te2elje na 6njizi otkrivenja ili na Janielovoj knjizi koja je tako;er zbirka apokaliptiki* vi;enja. %o ta na4a;anja 2ue ljude ve$ .((( 4odina jer &u tijeko2 &tolje$a 2no4i pojedinci 2a*ali 6nji4o2 otkrivenja u ruci i objavljivali kako razu2iju njezinu nu2eriku poruku te da je kraj &vijeta blizu. Jo&ad &u &e &ve takve interpretacije pokazale po4re3ni2a< &vijet je jo3 tu. O&novna poruka Apokalip&e je&t nada u vrije2e pro4ona. Upotrebljavaju$i &i2bolini jezik ! 4ole2e zvijeri, z2ajeve, potope, po5are itd., autor opi&uje &voje vrije2e kao vrije2e te3ki* ne&re$a i patnji uzrokovani* zlo2. ,voji2 itatelji2a on 5eli poruiti kako unato &ve2u +o4 nadzire &ve &tvari te otud &likovit 4ovor o nebe&koj knjizi u kojoj je &ve zapi&ano ili o o4ranieno2 vre2enu trajanja takvo4a &tanja, o an;eli2a koji 2o4u pobijediti &ile zla ili ak o dobri2 zvijeri2a koje pobje;uju zle. On pro4onjeni2a i oni2a koji trpe ka5e da ne oajavaju jer $e +o4 to2e uiniti kraj i pobijediti. ,pa&it $e one koji &u 2u o&tali vjerni i uni3titi &ile zla. 6ada $e &e to do4oditi? U&koro. >ovjek 2o5e re$i Iu&koroI bilo da pi3e -(( 4odina prije 6ri&ta @DzekielA ili -( 4odina prije 6ri&ta @JanielA ili na kraju prvo4a kr3$an&ko4a &tolje$a @Otkrivenje i 5idov&ki &pi&i poput *. %zreA. IU&koroI je &a &tajali3ta +o5je4a, a 2i 2ora2o vr&to vjerovati kako +o4 ne$e dopu&titi da nje4ov narod bude neo4ranieno 4a5en i pro4anjan. 6nji4a i2a i 2no4o dublju poruku na koju $u &e o&vrnuti &a2o kratko. #o&toji uvjerenje kako je ono 3to &e na He2lji do4a;a u &2i&lu ratova, pro4ona i kata&tro8a &a2o blijedi i beznaajan dio
! 11 !

ukupne &tvarno&ti. Mno4o je va5nije ono 3to &e do4a;a na nebu 4dje an;eli i &veci &lave +o4a te +o5ja pobjeda nad nadnaravni2 &ila2a zla @na pri2jer Mi*ael protiv ,otoneA. Apokaliptiki pi&ac e&to bo5an&ko vidi i&todobno kao ze2alj&ko te itatelji2a nudi &2i&ao &tvarno&ti 3ire od koz2ike. Velian&tvene nebe&ke litur4ije dio &u &tvarno&ti ako i2a2o oi vjere da bi&2o i* vidjeli. ,to4a i na ze2lji 2ora2o &udjelovati u nebe&ko2e, a ne &a2o u&redotoiti &e na ono 3to 2o5e2o vidjeti i dotaknuti na3i2 o&jetili2a. Mi&tino, ono&trano, nebe&ko ! &ve je to dio apokaliptiko4a dara 3iroj &lici kr3$an&ke vjere i razu2ijevanja. Hato o&je$a2 veliku odbojno&t pre2a 8unda2enatali&tiki2 &tajali3ti2a koji u djeli2a poput Otkrivenja prije &ve4a tra5e klju za &ada3nju lokalnu povije&t. >e&to i2 iz2ie 4lavna znaajka 2i&tine di2enzije. P. -1. Od:o,araj 9" na +"&anj! o Knj"4" o&*r",!nja +o&r"j!#"$" )&! "4ra4 > ndam!n&a$")&". To m! 4an"ma 4a&o .&o m" )!C mom dr 6!nj ) $j d"ma *oj! 4an"ma B"#$"jaC %"n" *a*o j! &o ),! ,!9" +ro#$!m. I da )r!&n!m &! *oj! na4",aj > ndam!n&a$")&"maC n"j! m" +o),! ja)no .&o &aj "4ra4 4na%". I2ate pravo kad ka5ete kako 8unda2entaliza2 po&taje &ve ve$i proble2 i, rekao bi*, novi proble2, o&obito za ri2okatolike. Vrati2o &e 2alo u pro3lo&t. 6oliko zna2, izraz I8unda2entaliza2I pojavio &e poetko2 ovo4a &tolje$a, od2a* po&lije 191(. U to vrije2e, pod utjecaje2 biblij&ke kritike ! a rekao &a2 Va2 da ona naje3$e oznaava povije&no/kritiku 2etodu ! do3lo je do znakovito4 4ubitka vjere u nadnaravno u ,veto2 pi&2u. 6ad netko biblij&ki2 knji4a2a pone po&tavljati i&ta pitanja koja po&tavlja dru4i2 knji4a2a, ele2ent +o5je rijei 2o5e biti za&jenjen o&obito ako ne2a vr&te vjere u njezino bo5an&ko podrijetlo. U takvoj &u &ituaciji dvojica bo4ati* 6ali8ornijaca &ponzorirali &eriju napi&a koji2a je bio cilj da brane o&nove kr3$an&ke vjere, o&obito djevian&ko zae$e, I&u&ova ude&a, u&kr&nu$e, 6ri&tovo bo5an&tvo, po&tojanje pakla te protudarvini&tiko &tajali3te u vezi &a &tvaranje2. Ovo po&ljednje &po2inje2 kao upozorenje. Jok 2i kao katolici dijeli2o bri4u prvobitni* 8unda2entali&ta o bitni2 znaajka2a kr3$an&ke vjere, 2i razlikuje2o iz2e;u crkveno4 nauka o &tvaranju i &tajali3ta o &tvaranju koje odbacuje evoluciju. Ovo po&ljednje ne &2atra &e bitno2 znaajko2 kr3$an&ke vjere. %o, kako je ta reakcija na&tala u kru4ovi2a prote&tantiz2a, nije bilo 2o4u$e za obranu &tajali3ta pozivati &e pri2jerice na crkveni nauk ili tradiciju 3to bi ri2okatolici 2o4li uiniti. Hato je itav napor bio u&2jeren na to da &e doka5e vjer&ki nauk iz +iblije & uvjerenje2 kako je uvanje do&lovno4 znaenje +iblije jedini nain na koji &e to 2o5e uiniti. #oelo &e dr5ati da &vaki po2ak od do&lovne povije&no&ti &vi* dijelova +iblije otvara vrata 4ubitku vjere u njeni2 te2elji2a. %a2jeravao &a2 na to pitanje od4ovoriti kratko i zato ne 5eli2 ulaziti u izno3enje razlika iz2e;u 8unda2entali&ta i evan4elika. Ja bude2o praktini, ono 3to Va3e pitanje pretpo&tavlja i na 3to ja treba2 od4ovoriti je&t &ljede$e: potreba doslovno" ,itanja Biblije kao potpora kr5anskom nauku. ,la5e2 &e & neki2 na4la&ci2a 8unda2entali&ta, ali &e nikako ne &la5e2 & nji*ovi2 2etoda2a. #o 2o2 &udu do&lovno &e itanje +iblije intelektualno ne 2o5e obraniti i po&ve je nepotrebno za obranu te2eljno4a kr3$an&ko4 nauavanja. P. -(. 2a.&o > ndam!n&a$")&" )ada +o)&aj ),! ,!9" +ro#$!m' A"n" m" )! da ) &a*,"m $j d"ma n"*ad +r"j! n")mo "ma$" +o)$a. Mi&li2 da je &uvre2eni 8unda2entaliza2 &*va$en kao obrana do&lovno4 razu2ijevanja +iblije ve$i2 dijelo2 a2eriki 8eno2en. Hna2 da &e pro3irio u dru4e ze2lje, ali ,jedinjene Jr5ave ! o&obito nji*ov ju5ni dio, 4lavno &u podruje iz koje4a dobiva &na4u. #rije 190(. u toj &u ze2lji ri2okatolici 5ivjeli u veliki2 4radovi2a &jevera 4dje &u e&to bili u ve$ini. Oni ni&u po&je$ivali prote&tant&ke crkve da bi &lu3ali prote&tant&ke propovijedi. ,to4a ni 4eo4ra8&ki ni e4zi&tencijalno ni&u bili pod utjecaje2 prote&tant&ko4 8unda2entaliz2a. %akon 190(., zbo4 veliki* 2i4racija u
! 1F !

I&unani poja&I, katolici &u 2a&ovno krenuli na ju4, ju4ozapad te na zapadnu obalu. I ondje &u &e &reli & 8unda2entaliz2o2. O&i2 to4a, to je bio i trenutak veliko4a 2edij&ko4 razvoja te &u, i ne ulaze$i u prote&tant&ke crkve, 2o4li ukljuiti radio ili televiziju u podruju &unano4 poja&a i uti kako 8unda2entali&ti obja3njavaju +ibliju. >ini 2i &e da je prije nekoliko 4odina vi3e od ti&u$u radiopo&taja i neki* 0-!1( 9V po&taja na ju4u bilo u ruka2a biblij&ki* 8unda2entali&ta. 9o je bilo i vrije2e ula&ka katolika u a2eriki javni 5ivot. #rije 190(., u izolirano&ti koja je znaila 4otovo vjer&ki 4eto, katolici &u 2o4li razvijati du*ovno&t koja &e o&nivala na 5ivoti2a &vetaca, Nasljeduj 'rista te pobo5ni2 &pi&i2a Nranje ,ale3ko4a i 9ereze iz :i&ieuTa @pre2a e2u 4aji2 najve$e po3tovanjeA. Ali za ve$in&ku A2eriku +iblija je jedina lin"ua 7ran a reli4ije ! jedini nain na koji &u vjera, nauk i du*ovno&t tradicionalno izra5eni. 6ao na&lije;e elizabetan&ke i puritan&ke Dn4le&ke 2i &2o ipak bili prote&tant&ka republika u kojoj &u katolici bili i2i4ranti ili &tranci. %o treba &po2enuti i kako po2no izla4anje +ibliji nije bio 4lavni 8or2ativni ele2ent katoliko4a vjer&ko4 5ivota. Hna2 da je od obnove litur4ije lekcionara koje upotrebljava2o nedjeljo2 &tavljen ve$i na4la&ak u navije3tanju na ,veto pi&2o, ali rekao bi* da propovijedanje i kate*et&ko pouavanje jo3 nije prete5no biblij&ko. A ipak, +iblija je zani2ljiva. 6ad je uju, ona ljude oarava i o&vaja. I tako, kad &u katolici, poetko2 190(/i* na 8unda2entali&tiki2 2ediji2a &lu3ali tu2aenje +iblije, pa ak i kad je ona bila do&lovna, to je privuklo nji*ovu pozorno&t. #oeli &u &e pitati: IHa3to to nikad prije ni&a2 uo?I * to je va(no pitanje s kojim se trebamo pozabaviti9 >injenica da &u nji*ovi &u&jedi na ju4u katkad po&je$ivali teajeve +iblije ili &u u &voji2 do2ovi2a odr5avali itanja +iblije tako;er i* je privlaila o&obito ako &u te5ili dobro&u&jed&ki2 odno&i2a. %o 4dje je ve$ina puan&tva 8unda2entali&tiki u&2jerena, i biblij&ka itanja bit $e 8unda2entali&tika. Ja bi &e &uprot&tavili takvo2 &na5no2 utjecaju, na ra&pola4anju i2a2o vrlo 2alo &red&tava. 9o vrijedi i za ve$inu prote&tant&ki* crkava koje &u, u kori&t 8unda2entali&tiki* &kupina, iz4ubile 4ole2i broj vjernika. U podruju &unano4a poja&a 6atolika je crkva e&to u 2anjini< &ve$en&tvo i uitelji ni&u biblij&ki dovoljno obrazovani< ne2a jae4 katoliko4 na4la&ka u pred&tavljanju +iblije u 2ediji2a. @Mi prikazuje2o 2i&e na televiziji, ali inteli4entno, &uvre2eno pred&tavljanje +iblije & pa&toralni2 cilje2 doi&ta nedo&taje. %e 2i&li2 tu na pobo5ne ko2entare pojedini* dijelova +iblije.A U &ve to &vakako &u ukljueni i dru4i initelji dru3tvene pa ak i politike naravi, ali bare2 &a2 poku3ao obja&niti za3to je zani2anje za biblij&ke 8unda2entali&te iznenada po&talo va5an i2benik katoliko4a 5ivota. P. --. Ka*o #")&! )! ) +ro&)&a,"$" #"#$"j)*om > ndam!n&a$"4m ' 9o je jako velika te2a. Mo4u &a2o iznijeti neke &u4e&tije. 1. %e 4ubite vrije2e &va;aju$i &e & 8unda2entali&ti2a oko neki* biblij&ki* tek&tova. I2a 2no4o va5niji* pitanja koja &e tiu vjer&ki* &tajali3ta, kr3$an&tva te &a2e naravi +iblije. . %e napadajte 8unda2entali&te kao da &u 4lupani ili neznalice. +iblij&ki je literaliza2 e&to vid &a2oobrane, ak i kod veo2a inteli4entni* ljudi koji &u &e na3li u za2ci. Oni 5ele &auvati vjeru u +o4a i to i2 &e ini jedini2 naino2. %apad na &ebe &2atraju napado2 na &voju vjeru. I2a 8unda2entali&ta koji vrlo dobro poznaju biblij&ku ar*eolo4iju i jezike. Oni $e protiv &vako4 &tajali3ta koje je &uprotno nji*ovo2 ponuditi &na5ne apolo4et&ke ar4u2ente. %a pri2jer, tko je protiv evolucije, 2o5e tvrditi kako je +o4 &tvorio &vijet & ve$ 4otovi2 8o&ili2a pa &u tako 8o&ili dokaz da &e evolucija 2o5e odbacitiP .. Ako &u&retnete uvjereno4 8unda2entali&ta, ne poku3avajte 4a obratiti previ3e na4lo. 'ezultat ne 2ora biti nje4ovo pri&tajanje uz u2jerenije kr3$an&ko &tajali3te, ne4o potpuni 4ubitak vjere. %ajva5niji cilj nije uni3titi 8unda2entali&te, ne4o ponuditi oni2a koje 8unda2entaliza2 jo3 nije potpuno obuzeo bo4atiju vjeru i inteli4entniji prikaz +iblije. ". #o&ljednja opa&ka vodi 2e do najva5nije4 koraka koji treba2o poduzeti. +ibliju treba pred&tavljati inteli4entno i na nedo&lovan nain u 2ediji2a, crkva2a, na teajevi2a +iblije itd. Ako &e ljudi 5ele bolje upoznati & +iblijo2, a jedini koji i2 za to nude priliku je&u 8unda2entali&ti, oti$i
! 19 !

$e k nji2a. #o 2o2 2i3ljenju koliko je 4od litur4ija bo4ata, koliko je dobar katekiza2, kako &u velian&tveni pri2jeri o&obne pobo5no&ti ! ako je +iblija izo&tavljena, &tanje je opa&no. O&obito je to opa&no u A2erici 4dje je, kako &a2 ve$ rekao, +iblija lin"ua 7ran a reli4ije. Ovdje, ako ne znate 4ovoriti biblij&ki, ne 2o5ete 4ovoriti reli4ij&ki. 9o je opa&no na o&obnoj razini jer je privlano&t +iblije tako velika da &e ne 2o5e, a i ne &2ije zapo&tavljati niti bilo i2 nado2je3tati. -. 6atoliki* je &ve$enika 2alo i 2no4i od nji* ne znaju dobro izla4ati +ibliju. I&todobno, 2e;u laici2a po&toji veliko zani2anje te bi tu du5no&t trebalo nji2a povjeriti. %o nji* treba in8or2irati i ta zada$a tra5i obrazovane ljude koji $e ponuditi o&novni nauk. Ako kao Krkva priznaje2o da je to veliki proble2, tada bi&2o 2orali 2obilizirati &voje &na4e kako bi&2o katolici2a ponudili inteli4entan biblij&ki nauk. 9ako &e ne$e okretati 8unda2entaliz2u. Mi&li2 da to kao Krkva ni&2o uinili. Veo2a &e &vje&no na&toji2o po&taviti pre2a izazovu pretjerano4 liberaliz2a i &ekularizacije. Je&niar&ku opa&no&t ne vidi2o dovoljno. 0. 9a &e opa&no&t ne odno&i &a2o na ri2okatolike. %e2a razlo4a da &e 4lavne prote&tant&ke crkve i ri2okatolika ne udru5e u zajedniko2 cilju inteli4entno4a pred&tavljanja +iblije. %eke &u prote&tant&ke crkve ve$ razvile odlina po2o$na &red&tva za itanje +iblije. ,tra* od 4ubitka ri2okatoliko4 nauka u &luaju &uradnje & prote&tanti2a pretjerano je na4la3en. 6ad bi 2edij&ku &uradnju &ponzorirali razni crkveni vo;e, vjeruje2 da bi &vi &*vatili kako je najva5niji proble2 prenijeti te2eljni inteli4entan pri&tup +ibliji koji po3tuje kr3$an&ki nauk 3to 4a &vi priznaje2o. 1. Nunda2entaliza2 prate i neki o&obito privlani ele2enti. Nunda2entali&ti e&to i2aju &na5an o&je$aj zajednice i & ljubavlju &e brinu za lanove &voji* crkvi ili &kupina. Mora2o biti &vje&ni da u na3i2 veliki2 ri2okatoliki2 5upa2a, koje nedjeljo2 okupe katkad i vi3e ti&u$a vjernika, ne2a2o i&ti o&je$aj zajednice. Mo5da bi te 5upe trebalo or4anizirati u 2anje &kupine. 9o 2o5da nije toliko potrebno u crkva2a veliki* 4radova u koji2a je nain 5ivota prilino anoni2an na &vi2 razina2a. Ali u 2anji2 2je&ti2a ne$e2o u&pjeti ako ne 2o4ne2o ponuditi i&to 3to i 8unda2entali&ti. Hajednica je&t vrijedno&t. Mo5da to od nji* 2o5e2o nauiti. F. Nunda2entaliza2 e&to obznanjuje 5ivu ljubav za I&u&a. I ri2okatolici &u to nekad inili u na3i2 puki2 pobo5no&ti2a. Mo5da &2o iz4ubili pone3to od to4a du*a u *valevrijedno2 razvoju litur4ij&ko4a jezika koji je 2anje e2ocionalan. Ipak, ljubav pre2a I&u&u znai 4ole2u privlano&t unutar kr3$an&tva. 6ada &e ljudi & njo2 &u&retnu, ona i* e2ocionalno pro5i2a, potpuno i* obuzi2a. %e2a nikakva razlo4a da &e ljubav pre2a I&u&u jednako2 &na4o2 ne obznanjuje u 4lavni2 crkva2a. I&u& je #etru, a ne 8unda2entali&tu, triput po&tavio pitanje: IVoli3 li 2e?I @Iv 1A Ako bi&2o 2i i&to za*tijevali za re;enje ili za navije3tanje, kao 3to je to I&u& uinio prije ne4o je &voje ovce povjerio #etru, 2o5da bi&2o, & jednako2 u&pje*o2 kao i 8unda2entali&ti, 2o4li ljude uvjeriti kako bez ljubavi za I&u&a niti djela niti vjera ne pred&tavljaju cjelovitu &liku kr3$an&tva. @Vidjeti na kraju ove knji4e Jodatak o katolikoj vjeri i 8unda2entaliz2uA. P. -0. Do)ad )&! od:o,ara$" na +"&anja o B"#$"j" o+9!n"&oC no ) na:$a)*om na 1&arom 4a,j!& . N"j! $" No," 4a,j!& dr *%"j"' On n"j! na+")an )&o&"n! :od"na na*on do:a/aja *oj! o+") j!C n!:o :o&o,o ")&odo#no. Pr!&+o)&a,$jam da nj!:o, +o,"j!)n ")&"n mo6!mo ,j!ro,a&". Va3e 2e pitanje pod&je$a na pro8e&ora koji je nekad predavao u &je2eni3tu u koje2 &a2 uio. On je uvijek 4ovorio kako &e kritiko i&tra5ivanje oblik= 2o5e pri2ijeniti na ,tari zavjet, ali ne i na %ovi. Vjeruje2 da je kritiko i&tra5ivanje oblika &*va$ao kao u2anjivanje povije&no4 znaenja dok ono, naravno, znai odre;ivanje knji5evne o&obito&ti ili 5anra neke knji4e ! pri&tup Iknji5niceI o koje2 &a2 ve$ 4ovorio @vidi p. (A. 6ao ,tari zavjet i %ovi je zavjet knji5nica, o&obito knji5nica rane Krkve. 6ad ka5ete da &vakako 2o5e2o vjerovati u nje4ovu povije&nu i&tinu, to bi 2o4lo znaiti da je &vi* dvade&et &eda2 knji4a povije&t 3to one, naravno, ni&u. 9e3ko &e o povije&ti 2o5e 4ovoriti u vezi &a &i2boliki2 vi;enji2a 6nji4e otkrivenja, o e2u &a2 ve$ 4ovorio @p. (!.(A. Mno4e &u knji4e %ovo4a zavjeta po&lanice ili pi&2a. 9ra5iti u nji2a povije&nu i&tinu nije lako. #od pretpo&tavko2, naravno, da pi&ac pi&2a ne iz2i3lja &ituaciju o kojoj 4ovori. Ali pri ocjeni
! (!

po&lanice 2no4o je va5nije ocijeniti valjano&t nje4ove poruke ne4o njezinu povije&nu vrijedno&t. Oto &e tie i&tovre2eno&ti po&lanice i do4a;aja koje opi&uju, 2ora2o pri*vatiti injenicu da dok &u neke po&lanice koje &e pripi&uju #avlu, on nedvojbeno i napi&ao, dru4e &u vjerojatno napi&ali nje4ovi uenici u nje4ovo i2e, ak i po&lije nje4ove &2rti. ,lian proble2 po&toji i kad je rije o dru4i2 novozavjetni2 po&lanica2a koje &e pripi&uju #avlu, 7akovu i 7udi. U vezi & %ovi2 zavjeto2 2o5da ne po&toje &vi oni proble2i oko povije&no&ti kao kad je rije o ,taro2 zavjetu, ali ni on nije bez proble2a. P. -5. Ka*o onaj *oj" ,j!r j! nada;n 9! mo6! +o)&a,"&" +ro#$!m a &!n&"%no)&" Pa,$o,"; +o)$an"3a' No," 4a,j!& *a6! da "; j! +")ao Pa,ao. Mo5da bi* trebao zapoeti tako da odijeli2 ono 3to %ovi zavjet ka5e i ono 3to ne ka5e. >uo &a2 kako itai iz lekcionara u crkvi zapoinju odjeljak pred&tavljaju$i 4a kao I#o&lanicu &v. #avla Mebreji2aI. Ako po4ledate u %ovi zavjet, vidjet $ete kako ni4dje nije ja&no reeno da je #o&lanicu Mebreji2a pi&ao &v. #avao< u tek&tu &e tako;er ne &po2inju IMebrejiI. #repoznavanje te po&lanice kao Ipo&lanice Mebreji2aI iz dru4o4 je &tolje$a @ne u &a2o2 biblij&ko2 tek&tuA, a odre;ivanje #avla kao autora jo3 je ka&nije4a datu2a, i to za neko vrije2e &a2o u neki2 crkva2a. 'i2okatolika crkva nije taj &pi& od2a* pri*vatila kao #avlov. 9o vrijedi i za tri Ivanova po&lanice. U ti2 &e po&lanica2a Ivan ni4dje ne &po2inje. I ta pretpo&tavka potjee iz dru4o4a &tolje$a, a ne iz %ovo4 zavjeta. %o i2ate pravo kad je rije o dru4i2 po&lanica2a u koji2a &e autor &po2inje. U %ovo2 je zavjetu trinae&t po&lanica koje &adr5e u tek&tu #avlovo i2e. Od ti* trinae&t ve$ina znan&tvenika &a2o2e #avlu pripi&uje &eda2: ,olunjani2a @prvaA, Gala$ani2a, obje 6orin$ani2a, Nilipljani2a, Nile2onu i 'i2ljani2a. Oko 9(U znan&tvene kritike &2atra kako #avao nije napi&ao pa&toralne po&lanice @dvije 9i2oteju i 9ituA< oko F(U bi &e 2o5da &lo5ilo da nije napi&ao ni #o&lanicu D8e5ani2a< oko 0(U da nije napi&ao #o&lanicu 6olo3ani2a< ne3to vi3e od -(U da nije napi&ao . po&lanicu ,olunjani2a. 9e podatke izno&i2 da bi* na4la&io kako nije rije o &vi2 znan&tvenici2a, ali 4ovori2 o 2i3ljenju 2no4i*. ,lino je i & katoliki2 po&lanica2a. Oko 9-U bi &e &lo5ilo da #etar nije napi&ao . #etrovu< oko 1-U da 7uda nije napi&ao 7udinu ili 7akov 7akovljevu po&lanicu< do&ta bi ra&prave 2e;u znan&tvenici2a izazvalo pitanje je li #etar napi&ao 1. #etrovu po&lanicu. Har nada*nu$e ne ja2i da je po&lanicu napi&ala o&oba ije i2e no&i? %ikakoP %e vi3e ne4o 3to ja2i da je Moj&ije doi&ta napi&ao #etoknji5je zato 3to &e tako ka5e. #o&toji obiaj da &e djela pripi&uju veliko2 autoritetu. Moj&ija poznaje2o kao ono4a koji je pri2io Hakon te &e &ve 3to je & nji2 u vezi pripi&ivalo Moj&iju kao autoru. ,alo2on je bio poznat kao 2udar ovjek pa je &av 2udro&ni 2aterijal pripi&an nje2u. Javid je bio poznat kao pjeva p&al2a pa &e 2o5e 4ovoriti o Javidovu p&altiru iako &e za neke p&al2e iz nje4a izriito ka5e da i2 Javid nije autor. 9ako &u i nakon #avlove &2rti nje4ovi uenici, 5ele$i ljude pouavati o ono2e 3to bi #avao 2i&lio o nekoj &tvari, &2atrali da 2o4u pi&ati pod nje4ovi2 i2eno2. A kako &a2 ve$ na4la&io, pi&anje je ljud&ka djelatno&t< bo5an&ko nada*nu$e po3tuje pravila te djelatno&ti. Ja bi* va2 obja&nio kako &e katolika znano&t u to2 &2i&lu razvijala, dopu&tite da &e o&vrne2 na Jeruzalemsku Bibliju koju &a2 &po2enuo u od4ovoru na dru4o pitanje. U ori4inalno2 en4le&ko2 obliku Jeruzalemske Biblije 2o5ete proitati: I%eki &u kritiari zakljuili kako pa&toralne po&lanice nije napi&ao #avao, ne4o krivotvoritelj koji je u nji* unio neke pojedino&ti da bi iz4ledale kao autentino pavlov&ke.I 6o2entiraju$i tu +ibliju jako &a2 &e u&protivio pri&trano&ti takve pri2jedbe koja nije vodila rauna o obiaju pi&anja u tu;e i2e @npr. p&eudoni2iA. U Novoj Jeruzalemskoj Bibliji &a zadovolj&tvo2 &a2 proitao: IMo5da je najbolje obja3njenje da &u pa&toralne po&lanice pi&2a koja &u napi&ali #avlovi &ljedbenici &vje&ni da &u na&lijedili nje4ov o4rta, a poku3avaju$i dati &avjet i upute za vo;enje lokalni* crkava. #o&lu5iti &e 3tovani2 i2eno2 u takvi2 okolno&ti2a bio je knji5evni obiaj to4a vre2ena.I #o 2oje2 2i3ljenju to je pri2jer razvoja katolike kritike znano&ti od 19-(/i* do 19F(/i*.
! 1!

P. -7. Pr!ma ,a.!m )! od:o,or mo6! 4a*$j %"&" *a*o n"j! o)o#"&o ,a6no j! $" n!* +o)$an"3 na+")ao )am Pa,ao "$" n!*" nj!:o, %!n"*. 2a.&o onda 4nan)&,!n"3" : #! ,r"j!m! ra)+ra,ama o &om! j! $" Pa,ao na+")ao n!* +o)$an"3 "$" n"j!' 7a ni&a2 *tio re$i kako je &vejedno je li po&lanicu napi&ao #avao ili nije. Od4ovorio &a2 &a2o na pitanje bi li na2 teorija o nada*nu$u dopu&tila da ka5e2o kako #avao nije napi&ao pi&2o koje poinje rijei2a: IOd #avla, pozvana +o5ji2 voljo2 za apo&tola 6ri&ta I&u&a...I i 2oj je od4ovor bio potvrdan. %a&uprot ono2e 3to &te vi zakljuili, ja 2i&li2 da po&toji velika razlika u to2e je li po&lanicu napi&ao #avao ili nije. Odluka o autor&tvu 2o4la bi uvelike utjecati na na3u &liku o razvoju rane Krkve. Ako je pa&toralne po&lanice napi&ao #avao tijeko2 &vo4a 5ivota, to znai da &u velika bri4a za crkvenu &trukturu, za izbor prezbitera bi&kupa te nadzor nad pouavanje2 bili va5ni i2benici ve$ rani* 0(/i*. Ako velika ve$ina znan&tvenika i2a pravo i #avao tu po&lanicu nije napi&ao, ti &u &e proble2i pojavili upravo zato 3to je ne&talo apo&tol&ke 4eneracije iji je #avao bio pred&tavnik pa je trebalo odluiti tko $e biti od4ovoran za vod&tvo i nauk kr3$an&ki* crkvi. Ako je po&lanicu 6olo3ani2a i D8e5ani2a napi&ao #avao tijeko2 &vo4a 5ivota, nje4ova &e teolo4ija znakovito po2aknula u &2i&lu na4la3avanja ekleziolo4ije koja je kri&tolo4iju 4otovo &tavila u dru4i plan. 9e dvije po&lanice odno&e &e na Krkvu kao tijelo 6ri&tovo za koju je on dao &ebe. Jok u &voji2 pravi2 po&lanica2a #avao kr3$ani2a na4la3ava kako &u &vi oni udovi 6ri&tova tijela, kolektivno poi2anje crkve ! 4otovo kao kraj i cilj 6ri&tova djela ! nije na4la3eno kao 3to je to &luaj u po&lanica2a 6olo3ani2a i D8e5ani2a. 9ada &e pita2o 4dje u putanji rano4a razvoja kr3$an&tva ekleziolo4ija poinje dolaziti u &redi3te pozorno&ti. Mo4ao bi* nave&ti jo3 2no4o pri2jera za va5no&t autor&tva. P. -<. A*o Pa,ao n"j! na+")ao &! +o)$an"3!C "a*o ) nada;n &!C "maj $" &ada manj" a &or"&!&' 9o bi* odluno zanijekao iako zna2 da 2no4i znan&tvenici, ukljuuju$i i katolike, pi3u u to2 &2i&lu. ,po2enuo &a2 da &u pred2et pa&toralne po&lanice proble2i crkvene &trukture te o&obito potreba za prezbiteri2a bi&kupi2a. Oni koji 5ele rekon&truirati dana3nju crkvu bez eklezijalno4 autoriteta ili & 2anji2 autoriteto2, ili 5ele unijeti velike pro2jene u vezi & naravi to4a autoriteta, dokazuju da te po&lanice nije pi&ao #avao te da &to4a ni&u va5ne. #itate je&u li po&lanice nada)nute iako i* nije pi&ao #avao< znai li to da &u i2ale i&ti autoritet kao i nje4ove vla&tite po&lanice. Moj &e pozitivan od4ovor ne odno&i &a2o na nada*nu$e ne4o i na prirodu kanona. #ri*va$aju$i te po&lanice u kanon kr3$an&ka &e zajednica obvezala da 5ivi po nji2a i nji*ovu autoritetu. %ada2 &e da &a2 obja&nio kako 2oje poi2anje Otkrivenja ili autoriteta +iblije nije 8unda2entali&tiko, ali vidi2 dru4i tip 8unda2entaliz2a kod oni* koji jedno&tavno odbacuju kanon&ka djela ili nji*ovu va5no&t na &u2njivo2 te2elju autor&tva. Krkvina obveza ,veto2 pi&2u kao te2eljnoj nor2i njezina 5ivota va5nija je od to4a koji je autor u ranoj Krkvi napi&ao koje djelo. Ako u&traje2o na apo&tol&ko2 autor&tvu @3to znai prije 0(/i*A velik bi dio %ovo4a zavjeta iz4ubio autoritet. Autor pa&toralni* po&lanica &uoavao &e &a &tanje2 & koji2 &e #avao za 5ivota nije &uoio. %je4ov od4ovor na to &tanje u #avlovo i2e za&lu5uje 2no4o ve$e po3tovanje ne4o &uvre2ene 2a3tovite rekon&trukcije ono4a 3to je #avao 2i&lio za 5ivota ! rekon&trukcije koje &e ne o&nivaju na vr&ti2 podaci2a i obino &u odraz ono4a 3to bi znan&tvenik *tio da je #avao 2i&lio. P. -?. Na +"&anj! o +o,"j!)noj ")&"n" No,o:a 4a,j!&a od:o,or"$" )&! :$a,nom ) o#4"rom na Pa,$o,! +o)$an"3!. =&o j! ) !,an/!$j"ma' Ko$"*o j! +o 4dan nj";o, o+") I) )a' >e&t je od4ovor na to pitanje da evan;elja ni&u bio4ra8ija i to je u4lavno2 tono. +io4ra8ova je na2jera prije &ve4a da opi3e cijeli 5ivot o&obe bilje5e$i &ve 3to o njoj zna2o. Jva evan;elja @Markovo i IvanovoA ni3ta na2 ne ka5u o I&u&ovu podrijetlu, ro;enju ili rano2 5ivotu prije nje4ova &u&reta & Ivano2 6r&titelje2. Marko nikad ne &po2inje i2e I&u&ova zakonito4a oca @7o&ipaA, a Ivan
! !

ne &po2inje i2e nje4ove 2ajke @Marije ! on 4ovori o II&u&ovoj 2ajciI, ali nikad na2 ne ka5e njezino i2e< da i2a2o &a2o Ivana, ne bi&2o znali Marijino i2eA. 9e &u praznine pri2jer kako u evan;elji2a nedo&taje veliki dio bio4ra8&ko4a 2aterijala koji bi trebala &adr5avati da &u evan;eli&ti pi&ali I&u&ove bio4ra8ije. Ipak, *tio bi* na4la&iti kako, iako evan;elja ni&u bio4ra8ije, :ukino evan;elje ! jer je povezano & Jjeli2a apo&tol&ki2 koja pripovijedaju u obliku povije&ti o rani2 kr3$ani2a ! &adr5i izvje3taj o I&u&ovu zae$u i ro;enju te 2lado&ti i tako vi3e &lii bio4ra8iji od dru4i* evan;elja. Iako na2 nijedno evan;elje ne daje potpun ili neutralan izvje3taj o I&u&ovu 5ivotu, &va na2 evan;elja daju neke povije&ne podatke o okolno&ti2a nje4ova 5ivota, nje4ovi* rijei i djela. ,to4a tvrdnja da evan;elja ni&u bio4ra8ije nikako ne i&kljuuje injenicu da evan;eo&ki opi&i &a2o teolo3ke procjene ! oni &u interpretacije &tvarno4a 5ivota, &tvarni* rijei i &tvarni* djela. P. -@. Odra)&ao )am %"&aj 9" Kr")&o,! 6",o&o+")! .*o$" " na d ;o,n"m ,j!6#ama. U+ra,o )&! )+om!n $" da j! on 6","o )&,arn"m 6",o&om. No %"n" m" )! da dana) ,"d"mo ,r$o ma$o Kr")&o,"; 6",o&o+")a. Kada )! &aj +r")& + +rom"j!n"o' Va3e pitanje i&pravno pretpo&tavlja vezu iz2e;u pri&tupa evan;elji2a kao bio4ra8ija2a i pi&anja 6ri&tovi* 5ivotopi&a. Ja evan;elja ne &2atra2o bio4ra8ija2a ili jedno&tavno povije3$u, 2anje bi&2o te5ili da ono 3to zna2o o I&u&u &akupi2o u I5ivotopi&I jer $e znan&tvenici priznati da praznine u podaci2a o2etaju taj cilj. Ako zauz2e2o 2anje bio4ra8&ki pri&tup i 2anje 2i&li2o na 6ri&tove 5ivotopi&e, od4ovor u odre;enoj 2jeri ovi&i o to2e tko &2o to I2iI. #ro2jena pri&tupa evan;elji2a rezultat je &uvre2ene biblij&ke kritike. I&taknuti prote&tant&ki znan&tvenici ve$ &u u pro3lo2 &tolje$u pri2jenjivali kritiki pri&tup evan;elji2a. @Mi3ljenje o biblij&koj kritici u od4ovoru p. F.A 'i2okatolici &u ka&nije pri*vatili 2oderni kritiki pri&tup %ovo2 zavjetu i evan;elji2a. %o kako je e&to &luaj kad 2i katolici, nakon podu5e4 oklijevanja, pri*vati2o novi pri&tup, Krkva o to2e daje &lu5benu izjavu. #rote&tanti &u &e ti2 2etoda2a &lu5ili 2no4o prije ne4o &u i* katolici pri*vatili, ali &e prote&tant&ke crkve ni&u o to2e &lu5beno izja&nile kao 3to je to uinila 6atolika crkva. O&obito nepo&redno prije Jru4o4a vatikan&ko4 &abora i tijeko2 ,abora u &lu5beni2 katoliki2 kru4ovi2a vodila &e 5iva i ak o4orena ra&prava o evan;elji2a i nji*ovoj povije&noj pouzdano&ti. 9o je do&ti4lo vr*unac 190". kad je #apin&ka biblij&ka ko2i&ija @u to vrije2e &lu5beni or4an crkveno4a nauka iji autoritet obvezuje kad 4a odobri papaA izdala doku2ent o I#ovije&noj i&tini evan;eljaI. @+itni dio to4a tek&ta 2o5e &e na$i u 2ojoj knjizi Biblijska razmiljanja o krizi s kojom se suo,ava 0rkva @%eE Vork: #auli&t #re&&, 191-., &tr. 111!11-.A Hnan&tvenici koji &u radili na doku2entu poku3ali &u iznijeti u2jereni pri&tup, &lu5e$i &e prote&tant&ki2 i katoliki2 izvori2a. Jali &u &liku razvoja evan;elja koja navodi na zakljuak da evan;elja ni&u do&lovan izvje3taj o I&u&ovu djelovanju niti o nje2u izvje3tavaju &a2o zato da bi po&lu5ili za &je$anje. Meni &e taj izriaj jako &vi;a, a 2i&li2 da je to &luaj i & dru4i2 znan&tvenici2a koji &e bave %ovi2 zavjeto2. P. 00. Bo6!&! $" #"&" odr!/!n"j"' A*o *a6!&! da !,an/!$ja n") do)$o,an "4,j!.&aj o I) )o, dj!$o,anj " n") #"o:ra>"j!C .&o ) onda' Ka*o "; &r!#amo ra4 mj!&"' %e krije2 Va2 da bi znan&tvenici na to 2o4li od4ovoriti na razne naine. Ali 2oj $e od4ovor biti u &kladu & doku2ento2 ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije koji &a2 ve$ &po2enuo. 9o $e va2 o2o4u$iti da vidite kako je cijeli odbor znan&tvenika pri3ao to2 pitanju te da je 2oj od4ovor u &kladu &a &lu5beni2 &tajali3te2 'i2okatolike crkve. Od4ovor $e biti podu5i, ali vjeruje2 da $ete 4a 2o$i pratiti ako od2a* napo2ene2 kako u razvoju tradicije o I&u&u po&toje tri &tadija koja &u dovela do na&tanka evan;elja. U #'VOM ,9AJI7U proce& je poeo I&u&ovi2 javni2 5ivoto2: razdoblje djelovanja u Galileji i okolici 4dje je propovijedao i ozdravljao. #re2a to2 pri&tupu tvrdi &e kako je I&u& inio va5na djela te da je u&2eno objavljivao &voju poruku tako da &u &ljedbenici @o&obito oni koji &u & nji2 putovali, a od koji* $e neki po&lije po&tati poznati kao apo&toliA uli i vidjeli 3to je 4ovorio i inio. Vrlo je va5no
! .!

na4la&iti da je 4ovorio i djelovao kao 4alilej&ki Lidov iz prve tre$ine prvo4a &tolje$a< nje4ov nain 4ovora, proble2i & koji2a &e &uoavao, nje4ov rjenik i &vjetonazor pripadali &u 4alilej&ko2 Lidovu to4a vre2ena. Mno4o propali* poku3aja da &e I&u& razu2ije i po4re3ni* pri2jena nje4ovi* 2i&li proizlazi iz injenice da &u 4a ljudi izdvojili iz pro&tora i vre2ena za2i3ljaju$i 4a kako &e &uoavao & proble2i2a & koji2a &e nikad nije &u&reo. J'UGI ,9AJI7 u razvoju tradicije o I&u&u iji &u rezultat evan;elja &a&toji &e od razdoblja propovijedanja koje je na&tupilo nakon I&u&ove &2rti i u&kr&nu$a. Ako te &tadije 5eli2o kronolo3ki &2je&titi, ve$ &a2 rekao da &e prvi odno&i na prvu tre$inu prvo4a &tolje$a, a dru4i na dru4u tre$inu prvo4a &tolje$a @oko 0-.A Ha one koji &u I&u&a &lu3ali, vidjeli i pri*vatili nje4ovo je u&kr&nu$e tu vjeru potvrdilo i oni &u vjeru u nje4a i&kazivali razni2 na&lovi2a @Me&ijaG6ri&t, Go&podin, ,pa&itelj, ,in +o5ji itd.A. %avije3taju$i 4a jo3 &u vi3e razvili izvje3taj o ono2e 3to &u uli i vidjeli pod utjecaje2 vjere koju &u &ada i2ali i koja je bacala dru4o &vjetlo na znaenje pro3li* do4a;aja. #re2a to2e, o ono2e 3to je I&u& 4ovorio i inio nije &e poku3avalo izvije&titi u jedno&tavni2, neutralni2 injenica2a. Izvje3taj je bio pro5et vjero2 koju &u propovjednici 5eljeli podijeliti & dru4i2a. Jru4i, koji I&u&a ni&u ni uli ni vidjeli, neizbje5no &u &e pridru5ili to2 navije3tanju, koje je ovi&ilo o ono2e 3to &u pri2ili od prvi* &vjedoka pa je propovijedanje bilo &pajanje izvje3taja oevidaca i oni* koji to ni&u bili. Mi to ne po4a;a2o: u 1 6or 1- #avao, nakon 3to je iznio niz 8or2ula koje pripadaju tradiciji o I&u&u u vezi &a &2r$u, pokopo2, u&kr&nu$e2 i ukazanje2 @1-,./-A &po2inje 6e8u @#etraA i dvanae&toricu @koji bi trebali biti oeviciA te &po2inje i &ebe @a on nije bio oevidac I&u&ova javno4 djelovanjaA. 9ada ka5e itatelji2a &vo4a pi&2a: IIli dakle ja ili oni: tako propovijeda2o, tako vjerujete.I Jru4i i2benik, o&i2 obo4a$enja koje je pru5ala vjera i pojava propovjednika koji ni&u bili oevici, bila je prila4odba propovijedanja potrebna za novo &lu3atelj&tvo. Jok je I&u& bio 4alilej&ki Lidov iz prve tre$ine prvo4a &tolje$a, evan;elje &e propovijedalo u 4radovi2a urbani2 Lidovi2a i po4ani2a< na kraju &e propovijedalo na 4rko2 jeziku koji2 I&u& nije 4ovorio u Galileji @ako 4a je uop$e poznavaoA. ,ve je to znailo 2no4o prevo;enja u naj3ire2 &2i&lu rijei i to prevo;enje, koje2u je cilj bio da poruku uini i&todobno razu2ljivo2 i 5ivo2 za novo &lu3atelj&tvo, bio je dio razvoja evan;eo&ke tradicije. 9'DWI ,9AJI7 znaio je pi&anje evan;elja kako i* dana& poznaje2o. 9aj je &tadij iz po&ljednje tre$ine prvo4a &tolje$a< Marko oko 1(., Matej i :uka u razdoblju od F(/9(. i Ivan 9(/i* ! &ve &u te 4odine pribli5ne i 2o4u &e uzeti u trajanju od oko de&etak 4odina ranije ili ka&nije. Jijelovi tradicije o I&u&u vjerojatno &u ve$ bili napi&ani prije ne4o 3to &u evan;eli&ti &a&tavljali &voja evan;elja, ali nijedan od ti* pred/evan;eo&ki* zapi&a nije &auvan. 6lju za razu2ijevanje tre$e4a &tadija je&t injenica da vjerojatno nijedan od evan;eli&ta nije &a2 bio oevidac I&u&ova djelovanja. ,vi &u bili ono 3to bi&2o 2o4li nazvati dru4o2 4eneracijo2 kr3$ana< o I&u&u &u &lu3ali od dru4i* i or4anizirali tradiciju koju &u pri2ili u pi&ana evan;elja. 9akav na2 uvi;aj pri3te;uje niz proble2a koji &u zbunjivali raniju 4eneraciju ko2entatora 3to &u vjerovali da &u neki od evan;eli&ta &a2i vidjeli ono o e2u &u izvje3tavali. U takvu pri&tupu Ivanov izvje3taj o i3$enju Mra2a na poetku djelovanja u . po4lavlju i Matejev, koji o to2e izvje3tava na kraju I&u&ova djelovanja u 1. po4lavlju, trebalo je u&kladiti zakljuko2 da &e i3$enje do4odilo dvaput te da je evan;eli&t odluio izvije&titi &a2o o jedno2 od ta dva do4a;aja. U pri&tupu koji ja predla5e2, a u koje2 nijedan pi&ac nije bio oevidac, &vaki je pri2io izvje3taj o i3$enju Mra2a iz tradicije o I&u&u. %ijedan nije 2o4ao znati kada &e to doi&ta do4odilo budu$i da nije bio nazoan, ali je &vaki to ukljuio u pi&ano evan;elje na 2je&tu na koje2 je najbolje &lu5ilo planu evan;elja. Mo4ao bi* nave&ti de&etak dru4i* pri2jera 4dje za2i&ao da &u evan;eli&ti bili oevici pri2orava da &e dopu&ti 2o4u$no&t ponavljanja i dru4i* nevjerojatni* obja3njenja, dok za2i&ao da ni&u bili oevici nudi &a&vi2 jedno&tavno rje3enje jer obja3njava evan;elja koja e&to &adr5e i&ti 2aterijal, ali je on i&to tako e&to &lo5en na potpuno drukiji nain. 6rajnji rezultat to4a je&t zakljuak da &u evan;elja &a&tavljena po lo4ino2, a ne kronolo3ko2 redu. ,vaki je evan;eli&t &redio 2aterijal & obziro2 na nain na koji je &a2 razu2io I&u&a te pre2a &vojoj 5elji da 4a prika5e onako kako $e od4ovarati du*ovni2 potreba2a zajednice kojoj je evan;elje na2ijenio. 9ako &u pojedini evan;eli&ti autori evan;elja u puno2 &2i&lu rijei, koji &u oblikovali, razvijali, dotjerivali tradiciju te je, kao pravi teolozi, u&2jeravali pre2a odre;eno2 cilju.
! "!

,to4a bi*, od4ovaraju$i na pitanje o to2e 3to &u evan;elja, rekao da &u to djela proiza3la iz tradicije o I&u&u ukljuuju$i nje4ove rijei, djela, 2uku, &2rt i u&kr&nu$e. 9u je tradiciju evan;eli&t uredio, obradio i oblikovao u po&ljednjoj tre$ini prvo4a &tolje$a kako bi od4ovorio na du*ovne potrebe kr3$an&ki* itatelja na koje je 2i&lio. Hato doku2ent ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije iz koje4a &a2 uzeo ovaj pre4led o tri &tadija, 2o5e ocijeniti evan;elja kao povije&na, ali ne i kao tono &je$anje ili do&lovan izvje3taj. P. 01. Ka*a, j! +ra*&"%n" %"na* ) ,r!m!no: +r")& +a !,an/!$j"ma *ao +ro"4,oda ra4,ojn! &rad"3"j! 4a na. d ;o,n +o&r!# !,an/!$ja' Od4ovorit $u va2 pri2jero2. 9reba &a2o po4ledati nedjeljni lekcionar @zbirka itanja iz ,taro4a i %ovo4 zavjeta koja &e ita u crkvi tijeko2 litur4ijeA, koji &u &ada u naj3ire2 &2i&lu pri*vatile 2no4e kr3$an&ke crkve. U 'i2okatolikoj crkvi, prije uvo;enja &ada3nje4 lekcionara, &lu3ala &u &e tijeko2 &vi* nedjelja &vake 4odine i&ta - odjeljka. 9i &u odlo2ci bili odabrani bez reda iz evan;elja tako da &u jedne nedjelje 5upljani 2o4li &lu3ati odjeljak iz Mateja, a dru4e nedjelje iz :uke, ali rijetko iz Marka. Iz &voje4a i&ku&tva kao &ve$enika zna2 kako &e e&to 2o4lo propovijedati na te2u pri&podobe o &ijau, a da &e prito2 nikad ne na4la&i iz koje4a je evan;elja. 9o je bilo zato 3to &u i propovjednik i &lu3atelji i2ali doja2 da pozadina pojedino4 evan;elja ne 2ijenja razliku u znaenju odjeljka ! I&u& je 4ovorio u pri&podoba2a, a evan;eli&ti &u bili &a2o izvje&titelji. U novo2 tro4odi3nje2 lekcionaru itanja evan;elja prve 4odine &u iz Mateja, dru4e iz Marka, a tre$e iz :uke. >itanja iz Ivanova evan;elja odre;ena &u za po&ebne prilike kao 3to &u 6oriz2a i U&kr&. 9akva or4anizacija priznaje veliku va5no&t odre;ivanju neke perikope @to je&t odjeljka evan;elja za taj danA u evan;elju iz koje4a je uzeta jer joj kontek&t cijelo4 evan;elja daje znaenje. %a pri2jer, izvje3taj o u2na5anju kru*a nalazi2o u &va etiri evan;elja, ali on 2o5e i2ati razliito znaenje ovi&no o lo4ici evan;eli&ta. Mo5da &vi propovjednici ni&u to4a &vje&ni, ali i* or4anizacija lekcionara &ili da to po&tanu. P. 0(. Ka6!&! da !,an/!$")&" n") #"$" o%!,"3". U%"$" ) na) da ) !,an/!$ja na+")a$" Ba&!j " I,anC a on" ) ),a*a*o #"$" o%!,"3" I) )o,a dj!$o,anja. 9akvu reakciju e&to &u&re$e2 kod katolika i ona je po&ve razu2ljiva jer &2o i 2i &a2i tako uili bare2 do 190(. #oetko2 (. &tolje$a ri2&ka #apin&ka biblij&ka ko2i&ija izdala je &lu5bene od4ovore na brojna pitanja koja je potaknuo razvoj znan&tvenokritiko4 pri&tupa +ibliji, o&obito 2e;u prote&tanti2a. U nji2a &e i&tie kako je va5no da je prvo evan;elje %ovo4a zavjeta djelo @2o5da prijevodA Mateja, jedno4a od dvanae&torice, a etvrto evan;elje djelo Ivana, jedno4a od dvanae&torice. @Jana &u i rje3enja za pitanja koja &u &e ticala ,taro4a zavjeta: Moj&ije je napi&ao #etoknji5je, Izaija jednu knji4u, Janijel je napi&an u 0. &tolje$u pr. 6r.A 6ako &a2 ve$ &po2enuo @p. "A, &redino2 19-(/i* tajnik te i&te ri2&ke #apin&ke ko2i&ije objavio je kako &ada katolici i2aju punu &lobodu & obziro2 na takve propi&e o&i2 ako &e oni ne tiu vjere ili 2orala @a to4a &e doi&ta ne dotiuA. 9o znai da dok je ranije katoliko nauavanje o identitetu evan;eli&ta ovi&ilo o &lu5beno2 crkveno2 od4ovoru, to vi3e nije &luaj. 6atolici dana& 2o4u, kao i &vi dru4i, &lobodno izno&iti &voja 2i3ljenja o identitetu evan;eli&ta. U&put reeno, ta po2alo neu4odna javna pro2jena 2i3ljenja o &tro4o odre;eno2 &tajali3tu na4la3ava opa&no&t od pozivanja crkveni* autoriteta da daju od4ovor na ono 3to je u o&novi znan&tveno pitanje ! pitanja ne o nauku, ne4o o autor&tvu, datu2u i &adr5aju. Vjera i 2oral o4ranieni &u na podruje u koji2a Ju* ,veti vodi Krkvu. Oko 9-U &uvre2ene znan&tvene kritike za&tupa &tajali3te da evan;eli&ti ni&u &a2i bili oevici javno4 I&u&ova djelovanja. Godine 190". dekret ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije @p. "(A nije odre;ivao identitet evan;eli&ta iako je vrlo ja&no rekao da &e razlikuju od oni* koji &u propovijedali u dru4o2 &tadiju te &e tako i2plicitno po&tavila razlika iz2e;u evan;eli&ta i navje&titelja od koji* &u neki bili I&u&ovi pratioci. Ali ja bi* va& upozorio kako je Krkva u opi&ivanju autora evan;elja
! -!

na&tavila i vjerojatno $e na&taviti upotrebljavati &taru oznaku Iapo&toli i apo&tol&ka tradicijaI ne ue$i da je rije o &vjedoci2a ne4o da bi na4la&ila vezu iz2e;u nji*ova djela i apo&tol&ki* oevidaca. 7o3 bi* dodao kako &u oznake koje nalazite u %ovo2 zavjetu, poput IDvan;elje po MatejuI @obratite pozorno&t da je naj&tariji oznaka IpoI, a ne IodIA, rezultat znan&tveni* &poznaja ka&no4a dru4o4 &tolje$a koje je poku3avalo odrediti autore djela koja ni&u no&ila nikakav naziv. %ijedan evan;eli&t nije naznaio tko je. %ajbli5e 3to o to2e i2a2o u evan;elji2a je&t oznaka u etvrto2 evan;elju da je oevidac, Iuenik koje4a je I&u& ljubioI, bio izvor za ono 3to je u evan;elju napi&ano @Ivan 1, "A, ali ni to evan;elje ni4dje ne ka5e tko je taj uenik koje4a je I&u& volio. Ako &e u prvo2 &tolje$u po&tavilo pitanja: I>ije je ovo evan;elje?I, klju bi 2o5da 2o4ao biti ono 3to je napi&ano na poetku evan;elja koje dana& poznaje2o kao evan;elje po Marku. 9aj je evan;eli&t napi&ao: I#oetak Dvan;elja I&u&a 6ri&taI. P. 0-. O+")a$" )&! +r")& + *oj!m )! &rad"3"ja o I) ) m"j!nja$a " ra4,"ja$a )&ad"j"ma +r"j! !,an/!$ja. N"j! $" r"j!% ")&oj ,r)&" ra4,oja *ada !,an/!$ja +r"mj!nj j!mo na na.! ,r"j!m!' %a to 2ora2 od4ovoriti & oprezo2. 9ri &tadija razvoja koja &a2 opi&ao @p. "(A, a iji &u vr*unac bila pi&ana evan;elja, &tvorila &u knji4e koje je +o4 u &vojoj providno&ti dao kao pouku kr3$ani2a &vi* vre2ena ! u kratki2, nada*nuti2 knji4a2a. 6ad &u te knji4e ,veto4a pi&2a bile napi&ane, one &u znaile po&ljednji &tadij tradicije o I&u&u, po&ljednji u &2i&lu da $e i* &vi ka&niji nara3taji upotrebljavati kao klju za ono 3to je I&u& 4ovorio i inio te $e tako pred&tavljati nor2u za kr3$an&ku vjeru. %e2a &u2nje da &vaki novi nara3taj kr3$ana 2ora na&taviti proce& prevo;enja, prila4odbe i o5ivotvorenja I&u&ove poruke za nova vre2ena. Ali 2i to ini2o raz2i3ljaju$i o napi&ani2 evan;elji2a ili %ovo2 zavjetu @ili +iblijiA< 2i ne &tvara2o nova evan;elja. Mi, naravno, pi3e2o nove knji4e @ak i Krkva daje nove izjaveA u koji2a izno&i2o &ada3nje tu2aenje I&u&a u &vjetlu novi* pitanja, ali nijedna ne$e &te$i vrijedno&t koju i2aju evan;elja iz prvo4a &tolje$a. One &e ne$e &2atrati nada*nuti2a od +o4a na nain na koji &u to evan;elja. 9ako i dana& vidi2 na djelu &lian proce& 2i&li, raz2i3ljanja i razvoja, ali taj je po&tevan;eo&ki proce& na jedin&tven nain odre;en pi&ani2 evan;elji2a kao nor2o2 i vodie2. Ipak, va3e pitanje doi&ta za*va$a neke od i2plikacija na3e4a &ada3nje4 pri&tupa evan;elji2a. Hani2ljivo je raz2i&liti o dvo2a pri&tupi2a evan;elji2a koje &a2 &po2enuo i kakav tip kr3$an&tva 2o4u &tvoriti. U bio4ra8&ko2 pri&tupu, u koje2 &e evan;elja in verbatim podudaraju & oni2 3to je I&u& inio i 4ovorio, kao da nije bilo nikakva razvoja iz2e;u nje4ova vre2ena i vre2ena evan;eli&ta, ja&na @i &tvarno jedinaA 8unkcija propovijedanja i objave je&t ouvanje: uzeti ono 3to je I&u& 4ovorio i inio i ponoviti to bez dodavanja, oduzi2anja i neki* dru4i* pro2jena u &vako2 de&etlje$u. U pri&tupu o koje2 &a2 4ovorio, a koji priznaje pro2jene, odabire itd., &vaki je &tadij dao &voj doprino&. 6r3$ani koji to razu2iju znaju da 2oraju dati doprino& &vo4a vre2ena objavi, razu2ijevanju i razvoju poruke o I&u&u @ali u &uodno&u & pi&ani2 evan;elji2a, kao 3to &a2 rekaoA. 9a dva pri&tupa daju razliit 2odel kr3$an&tva: jedan je jedno&tavno, nepro2ijenjeno ouvanje ! dru4i je &talan ra&t i pri2jena u ouvanju. Ha one koji pri*va$aju prvi 2odel pro2jena znai veliku opa&no&t jer 2o5e po4ubno utjecati na ouvanje te pro2ijeniti razu2ijevanje tradicije. Oni koji pri*va$aju dru4i 2odel vjerojatno $e u pro2jeni vidjeti nove 2o4u$no&ti tu2aenja i razu2ijevanja I&u&ove poruke i njezina znaenja. Oito je da ja 2i&li2 kako je dru4i pri&tup vjerniji izvanrednoj novo&ti koju je &a2 I&u& nainio. 6ao ilu&traciju rado pripovijeda2 do4a;aj koji &e zbio tijeko2 2o4 po&jeta bi&kupiji koja je po&vetila jednu cijelu 4odinu pouavanju kr3$an&ko4 nauka, evan4elizaciji i dru4i2 vidovi2a 3irenja kr3$an&ke poruke. Ja bi to bolje obja&nili, nainili &u &tije4 koji je izra5avao nji*ov cilj. 6oliko &e &je$a2, na &tije4u &u bile dvije pru5ene ruke iz oblaka te dvije ljud&ke ruke pru5ene pre2a 4ore. %atpi& je 4la&io: I#rene&i dru4i2a ono 3to &i pri2ioI. %etko 2e pitao 3to 2i&li2 o &tije4u i ja &a2 rekao kako 2i &e &vi;a, ali da bi* pokraj ovo4a 5elio jo3 jedan &tije4 & natpi&o2: I#rije ne4o prene&e3, daj &voj doprino&I. ,vakako treba na4la&iti potrebu da &vaki nara3taj d= &voj doprino&
! 0!

razvoju razu2ijevanja I&u&a. I&u& je to naznaio u pri&podobi o ovjeku koji je bio &retan 3to 2o5e predati ono 3to je pri2io< za2otao je i zakopao novac koji 2u je dao 4o&podar kako &e ni3ta ne bi iz4ubilo. ,ud o to2 ovjeku dobro je poznat< &2atra &e bezvrijedni2 &lu4o2 jer nije ni3ta pridodao, ni3ta &tekao na ono 3to je pri2io. Jodavanje i ra&t tradicije o I&u&u tijeko2 &tadija u na&tajanju evan;elja po 2o2 &u 2i3ljenju poput pri&podobe za o&novnu kr3$an&ku du5no&t u navije3tanju I&u&a. P. 00. A$" 4ar &a*a, +r")& + !,an/!$j"ma *oj" *$j % j! ra4,oj &rad"3"j! n! 4na%" n! &r!#a )ma&ra&" +o,"j!)nom ")&"nom' o)no," da ";

%e. 9vrdi2 da &u povije&na u &2i&lu da proizlaze iz tradicije kojoj je te2eljni &adr5aj ono 3to je I&u& inio i 4ovorio tijeko2 &vo4a 5ivota. Ipak, ona ni&u doslovan izvje3taj o ono2e 3to je I&u& inio i 4ovorio, iako &u povije&na. Ona ni&u izvje3taj kakav bi &e dana& nainio uz po2o$ 2a4neto8ona ili novinara koji zapi&uju bilje3ke te &e onda prepi&uje za objavljivanje idu$i dan. Hani2ljivo je da je upravo pod na&lovo2 Ipovije&na i&tina evan;eljaI ri2&ka #apin&ka biblij&ka ko2i&ija 190". tu2aila taj pri&tup. %a kraju ra&prave o tri2a &tadiji2a razvoja @p. "(A ko2i&ija je iznijela &tajali3te o odno&u iz2e;u povije&ti i takve razvojne tradicije te je utvrdila kako na i&tinito&t izvje3taja ne utjee injenica da &u evan;eli&ti izlo5ili rijei i djela Go&podinova u razliito2 redo&lijedu te da nje4ove rijei ne dono&e do&lovno iako &u i2 &auvali &2i&ao. 'azlo4 da to ne utjee na i&tinu je&t u to2e 3to &e o I&u&ovu 5ivotu i nauku ne izvje3tava &a2o zbo4 &je$anja na nji* ne4o &e oni propovijedaju kako bi Krkvi ponudili te2elj vjere i 2oralne prak&e. Ukratko, to navije3tanje evan;elja na&talo4 iz I&u&ova djelovanja ne2a bio4ra8&ku na2jeru niti 2u je cilj do&lovno ouvanje< cilj 2u je prila4odba potreba2a 5ivo4a &lu3atelj&tva pa &e u okviru to4a 2o5e nazvati povije&ni2. P. 05. 1,! &o $"j!+o 4, %"C a$" j! +r!,".! o+9!n"&o. Ka*o mo6!mo #"&" )": rn" da ) &o do")&a r"j!%" *oj! j! I) ) :o,or"o 4a ),o:a 6",o&a' Mo5e2o biti &i4urni 3to &e tie ono4a 3to &u napi&ali Marko, Matej, :uka i Ivan. 9o je ono 3to je nada*nuo Ju* ,veti i 3to na2 je +o4 dao. 6ad &e poku3a2o vratiti unazad, prije ti* pi&ani* evan;elja, da bi&2o rekon&truirali ranije &tadije, pri2jenjuje2o potpuno razu2ljivu 2odernu radoznalo&t. Mora2o 2e;uti2 pri to2 priznati da na2 +o4 u &vojoj providno&ti nije dao te ranije &tadije. 9akve $e na3e rekon&trukcije uvijek trpjeti od o4ranienja na3i* znan&tveni* po2a4ala. U neki2 &luajevi2a, uzi2aju$i neki izriaj i nje4ove varijacije u dva, tri ili etiri evan;elja, 2o5e2o & veliko2 &i4urno3$u utvrditi oblik u koje2 je I&u& dao taj izriaj, a po nainu obja3njenja 2o5e2o odrediti kojoj tradiciji razvoja pripada. U dru4i2a pak ne 2o5e2o po&ti$i takvu &i4urno&t te &e jedno&tavno 2ora2o po2iriti & dva2a razliiti2 oblici2a jedno4 te i&to4 I&u&ova izriaja. %aravno, nije ne2o4u$e da je I&u& ne3to rekao na dva razliita naina, ali takvo obja3njenje ne &2ije po&tati pravilo. %or2alno bi obja3njenje bilo da &u u tride&et do pede&et 4odina u&2eno4a navije3tanja izriaji do5ivjeli pro2jene. Ako uz2ete vla&tito i&ku&tvo, bit $e va2 ja&no da &e takav razvoj 2o5e oekivati kod u&2ene predaje. Ipak, iznijet $u i dvije pozitivne pri2jedbe, inae $ete biti razoarani od4ovoro2 koji na4la3ava o4ranienja 3to &a2 i* upravo iznio ! o4ranienja za koja ne treba kriviti bibliare jer evan;elja ni&2o pi&ali 2i. 'azlike i varijacije u I&u&ovo2 rijei2a objektivno &u pred na2a u etiri2a evan;elji2a. +ibliari &a2o poku3avaju obja&niti razila5enja koja &u u nji2a ve$ devetnae&t &tolje$a. #rva pozitivna pri2jedba je&t da razlike koje nalazi2o u evan;elji2a & obziro2 na neki I&u&ov izriaj pokazuju vi3e&truku vrijedno&t nauka, a taj &e nauk razvio na razliite naine upravo zato 3to u &ebi &adr5i 2o4u$no&t pri2ijene u razliiti2 &ituacija2a & razliiti2 nijan&a2a. 9e razlike koje nalazi2o u etiri2a evan;elji2a ja u&pore;uje2 & dija2anto2 ili dra4i2 ka2eno2 u 2uzej&ko2 pro&toru. Jija2ant je zatvoren u &takleno2 kavezu i o&vijetljen &a &vi* &trana. 6ad ovjek u;e, 2o5e vidjeti jednu nje4ovu &tranu i diviti &e njezinoj ljepoti, ali tek kad obi;e &ve etiri &trane 2o5e vidjeti cijeli
! 1!

ka2en i &vu nje4ovu ljepotu. 'azlike koje &u evan;eli&ti &auvali ili ak &a2i pro2aknuli razliita &u vi;enja i&to4a I&u&ova nauka. Jru4a pozitivna pri2jedba pod&je$a na& na injenicu da I&u&a 2no4i ni&u razu2jeli i ni&u 2u vjerovali. 6ad bi netko i2ao tonu &ni2ku nje4ovi* rijei, dobio bi poruku koju e&to ni&u razu2jeli. 9radicija koja je &adr5ana u etiri2a evan;elji2a daje na2 poruku koja proizlazi iz vjere i prila4o;ena je tako da pobudi vjeru kod &lu3atelja koji razu2iju. 9o 2o5da 2o5e obja&niti za3to Ju* ,veti, u +o5joj providno&ti, nije nada*nuo a verbatim do&lovan izvje3taj o I&u&ovi2 rijei2a i djeli2a, ne4o rezultat tradicije koja &e razvila. #onavljanje ne 2ora nu5no pobuditi vjeru. Hada$a evan;eli&ta bila je da &auvaju, prila4ode, obja&ne i &rede ono 3to od evan;elja ini I'ado&nu vije&tI. P. 07. Bo6!&! $" nam na,!)&" +o)&o3"ma *o$"*o j! I) )o,"; "4r"%aja a *o$"*o "; )! ra4$"* j!' !,an/!$j"ma o)&a$o ")&oC

I&kreno, ne 2o4u. 6ad bi* to i poku3ao uiniti, 2orao bi* Va& upozoriti na to da bi dru4i znan&tvenici dali po&ve razliit od4ovor. Mno4o ovi&i o kriteriji2a koji2a &e &lu5i2o u odre;ivanju autentino&ti i &2atra2 da neki znan&tvenici, u 5elji da budu ap&olutno toni, i2aju 2ini2ali&tiki pri&tup u vezi & autentino3$u. 7a &a2 u to2e konzervativniji i &2atra2 da &e &peci8ini razvoji koji bi na&tali 2i2o I&u&ovi* autentini* rijei 2oraju dokazati ili pokazati pouzdani2, a ne &a2o pretpo&taviti. 'adikalniji znan&tvenici polaze & dru4o4a kraja i tvrde kako treba pretpo&taviti &tvaralaku aktivno&t &a2e crkve, o&i2 ako &e 2o5e dokazati da ne3to potjee od I&u&a. 7e li lo4ino da one koji &u navije3tali I&u&a nije zapravo zani2alo ono 3to je on rekao, ne4o &a2o nji*ova vla&tita &tvaralaka percepcija znaenja koje &u 2o4li & nji2 povezati? Kilj ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije u izjavi o I#ovije&noj i&tini evan;eljaI @p. "(A je&t na4la&iti kontinuitet od I&u&a do evan;elja i ja &e & ti2 &la5e2. P. 0<. Do)ada.nja +"&anja " ,a." od:o,or" #"$" ) ,!4" ) on"m .&o j! I) ) :o,or"o. B")$"m da j! jo. ,!9" +ro#$!m ,!4" ) on"m .&o j! I) ) %"n"o. Ko$"*o ) a &!n&"%na I) )o,a % d!)a' %eke, o&obito radikalnije &truje u &uvre2enoj biblij&koj znano&ti uno&e jo3 jedan i2benik kad je rije o ude&i2a. %itko ne &u2nja da &e o nji2a 2o5e 4ovoriti, ali neki u &uvre2eno2 &vijetu &u2njaju u po&tojanje ude&a. @%e$u ulaziti u de8iniciju ude&a u &2i&lu kr3enja &vi* zakona prirode itd. %e 5eli2 &e &krivati iza jezini* 8ine&a. ,vi 2i zna2o o e2u je rije: o ozdravljenju bole&ni*, &2irivanju oluja itd.A >uveni nje2aki znan&tvenik 'udol8 +ult2ann ocijenio je ude&a u evan;elji2a kao nepovije&na na o&novi op$e4a 8ilozo8&ko4 naela da &uvre2eni ovjek ne vjeruje u ude&a. 7a, kao ni 2no4i dru4i, ne 5eli2 dopu&titi da takvi 8ilozo8&ki od4ovori upravljaju povije&ni2 pitanji2a. ,uvre2eno 8ilozo8&ko poi2anje &tvarno&ti ne treba pri*vatiti kao potpuno i&pravno i kao nor2ativu za ono 3to je 2o4lo biti. %iti je doi&ta &i4urno da &uvre2eni ovjek ne vjeruje u ude&a. 6ad bi netko odluio brojiti, &i4uran &a2 da bi broj oni* koji vjeruju u ude&a bio ve$i od ono4 koji ne vjeruju. #o 2o2 2i3ljenu, o ude&i2a treba &uditi na i&ti nain kao i kad je rije o I&u&ovi2 rijei2a. Ako krene2o od evan;elja @a evan;eli&ti &u &i4urno vjerovali da je I&u& inio ude&aA do ranije tradicije, 2o5e2o zakljuiti kako je dokaz o I&u&u i&cjelitelju jednako &tar koliko i dokaz o nje2u kao ovjeku koji je 4ovorio u pri&podoba2a. 9ako & obziro2 na &taro&t kr3$an&ke tradicije ja ne vidi2 razlo4a za odbacivanje ude&a iz I&u&ova djelovanja. Mo5da je naj&tarije &je$anje na nje4a to 3to je inio ude&na djela ! &je$anje koje je 2o4lo kru5iti ne &a2o 2e;u vjernici2a ne4o i 2e;u oni2a koji ni&u vjerovali. Lidov&ki povje&niar 7o&ip Nlavije dono&i onaj uveni odjeljak o I&u&u iji &e bare2 dio ini autentini2. 9(/i* 4odina pi&ao je @-idovske starine 1F...., X0.A: I>inio je ude&na djela, bio je uitelj ljudi2a koji &u i&tinu pri2ali &a zadovolj&tvo2.I ,to4a &2atra2 da &u oba ta ele2enta, tvorac i uitelj, dio autentine tradicije.

! F!

P. 0?. Bo6!&! $" #"&" odr!/!n"j"' Ka6!&! da j! +o ,a.!m m".$j!nj o+9a &rad"3"ja o I) )o,"m % d!)"ma ,j!rno +o,"j!)no )j!9anj! I) ) j! %"n"o % d!)na dj!$a o4dra,$jaj 9" "&d. a$" mo6!mo $" 4na&" j! $" I) ) na%"n"o n!*o odr!/!no % do' #onavlja2, kad netko 5eli i$i izvan izvje3taja iz evan;elja do &tadija prije evan;elja, 2ora va4ati uvi;aje. Govorite li o udu koje &e &po2inje u &vi2 tradicija2a evan;elja, npr. u2na5anju kru*a, ili 4ovorite o udu koje je &auvano &a2o u jedno2 evan;elju? Ako 2i&lite na &a2o jedno evan;elje to ne znai da 4a je iz2i&lio evan;eli&t ili nje4ova tradicija, ne4o dopu3ta ve$u 2o4u$no&t da je izvje3taj o udu iz ka&nije &poznaje o I&u&u. 6ad razne tradicije &po2inju i&to udo, to je oit dokaz da pripada ranijoj tradiciji. Iz pri2jera koji $u va2 nave&ti 2o$i $ete vidjeti & kakvi2 &e proble2i2a &uoava2o. U Marku 11,1" ita2o kako je I&u& prokleo &2okvino &tablo< u 11, ( ita2o kako &u dru4i dan uenici vidjeli da &e &2okva o&u3ila. U Mt 1,19 ka5e na2 &e da je I&u& prokleo &2okvu te &e ona od2a* o&u3ila. Oto 2i&lite koji od ta dva izvje3taja pripada &tarijoj, 2anje razvijenoj tradiciji? Ve$ina znan&tvenika od2a* bi izabrala Markov izvje3taj jer u&poredna analiza pokazuje kako je Matej obiavao ude&a prikazivati dra2atinije i &na5nije. 6od :uke pak ne2a izvje3taja o &2okvi, ali u 1.,0/9 nalazi2o prispodobu o &2okvinu &tablu pre2a kojoj je ovjek, ne nalaze$i na njoj ploda, 5eli po&je$i. Vino4radar 2u ka5e da prieka 4odinu dana dok je okopa i po4noji, pa ako jo3 ne bude davala ploda, neka je po&ijee. 7e&u li to odjeci i&to4a do4a;aja u I&u&ovu 5ivotu? Ako je tako, koje je izvornije: udo kad &e drvo prokune i &a&u3i ili pri&podoba o na2jeri da &e drvo po&ijee ako ne dono&i ploda? Onaj tko ne vjeruje u ude&a od2a* bi zakljuio da je :ukina pri&podoba izvornija. Jru4i pak, koji poznaju :ukinu &klono&t da ubla5i &ve 3to &e odno&i na I&u&ovu ljutnju, 2o4u zakljuiti kako je I&u&ova ljutita reakcija prevedena u parabolinu re8lek&iju. %a to 2i&li2 kad ka5e2 kako prije dono3enja &uda o povije&noj pouzdano&ti pojedino4 uda izvje3taje o ude&i2a treba prouavati &vako za&ebno i2aju$i u vidu tradiciju ili tradicije te u&2jerenje tradicija koje o nji2a izvje3tavaju. ,olidna kon&tatacija da je tradicija o udu autentina ne tra5i da &e pri*vati do&lovna povije&na pouzdano&t &vako4 uda u evan;elji2a. Ipak, odluno &a2 protiv odvi3e &lobodno4a 2oderno4 tu2aenja ude&a, npr. da &e u2na5anje kru*a tu2ai kao I&u&ovu 5elja da 4ane nazone te i* tako potakne da otvore &voje torbe i izvade &krivenu *ranu. 9o je obina be&2i&lica. Dvan;elja to ne ka5u. 9o je prije poku3aj da &e izbje4ne va5no&t ono4a o e2u je izvije3teno. Jru4i je pri2jer obja3njenje nje4ova *odanja po vodi koje &e tu2ai injenico2 da je voda bila plitka. Obja3njenje je plitko, a ne voda. P. 0@. V"d"m ra4$"* "4m!/ I) )o,"; r"j!%" " % d!)a. Nj!:o,! r"j!%" "maj &rajn ,r"j!dno)&C a$" od *a*,o: j! 4na%!nja 4a na) da 4namo j!) $" I) )o,a o4dra,$j!na +o,"j!)na' Dana) &a*o n! mo6!mo $"j!%"&". %e 5eli2 ulaziti u proble2 udotvorno4 lijeenja dana&. %aravno, 2no4o je ude&a citirano kod kanonizacije &vetaca i ja pri*va$a2 ozbiljno&t i&tra5ivanja takvi* 8eno2ena. #ravi je proble2 3iri, to je&t, ako &e uda dana& i do4a;aju, ona ni&u uobiajeni nain lijeenja. Ipak, o&taje pitanje o to2e kako I&u&ovo djelovanje i&punjeno ude&ni2 ozdravljenji2a po2a5e na2a dana& u na3e2 odno&u & +o4o2 i na3e2 razu2ijevanju ljud&ki* potreba. Mi&li2 da tu 2o5e2o biti po&ve &i4urni ako i&pravno analizira2o 3to je u pitanju kod ta dva razliita &vjetonazora. Ako vidi2o djeaka koji iznenada padne i iz u&tiju 2u pone izlaziti pjena, iako ni&2o &trunjaci, od2a* $e2o po&u2njati u epileptini napad te djeaka odve&ti lijeniku koji $e, ako potvrdi da je rije o epilep&iji, pri2ijeniti od4ovaraju$u terapiju. %a pa2et na2 ne bi palo da iz djeaka i&tjeruje2o de2one, a I&u& upravo to ini u Marku 9,1"/ 1. 7a o&obno ne vjeruje2 da je I&u& po&jedovao dana3nje 2oderne znan&tvene &poznaje ili da bi dana3nji lijenik, da &e nekako prene&e u to davno vrije2e, 2orao re$i kako je rije o de2on&koj op&jednuto&ti, a ne epilep&iji. 9o &u dva razliita &vjetonazora, od koji* jedan ukljuuje znano&t, a dru4i na proble2 4leda teolo3ki. %ije od4ovor da &uvre2ena 2edicina ne2a pravo ili da 2i 2ora2o vjerovati kako &ve &luajeve
! 9!

de2on&ke op&jednuto&ti @ukljuuju$i i ku$e i &vinjeA u evan;elji2a treba pri*vatiti kao injenini povije&ni izvje3taj. Jjeluju$i unutar &vjetonazora &vo4a vre2ena I&u&, u &vo2 nainu lijeenja, i&tjeruju$i de2one pokazuje kako bole&t nije &a2o tjele&na boljka ne4o i 2ani8e&tacija zli* &ila u &vijetu. %e vidi2 za3to bi i naj2oderniji kr3$anin & ti2 trebao i2ati proble2a. Ako vjeruje2o da $e &e, kad +o4 i&puni &voj plan, ne &a2o o&tvariti I&pa&enje du3aI, ne4o bla4o&lov za cijeli univerzu2 pa $e zlo ne&tati i vi3e ne$e biti patnji, &uza, ne&re$a i &2rti, tada bi&2o trebali priznati kako &u te patnje, &uze, ne&re$e i &2rt znakovi otu;enja od +o4a te pred&tavljaju zlo. %e 2i&li2 ti2e re$i kako je o&oba koja i2 je podle4nula zla ili je poinila zlo, ne4o da &a2o po&tojanje ti* i2benika ukazuje na nepotpuno&t +o5je4a plana. :ijeenje2 bole&ti i &2irivanje2 prirodni* kata&tro8a poput oluja kao &uprotno&ti kraljev&tvu @ili vladaviniA +o4a I&u& dra2atizira o&novno biblij&ko razu2ijevanje +o4a i &vijeta. ,uvre2ena 2edicina poela je 2no4o vi3e priznavati kako dija4noza bole&ti u znan&tveni2 ter2ini2a ne i&kljuuje pitanje dobra i zla odno&no od4ovorno&ti. Ako lijenik utvrdi da 2lada 5ena, 2ajka vi3e djece, boluje od neizljeiva karcino2a te da $e u&koro u2rijeti, tje&koba koja $e obuzeti &rce takve 2ajke i o&je$aji obitelji ne$e biti upravljeni protiv karcino2a. #itanje puno prijekora 4la&it $e: IHa3to na2 je Bo" to uinio?I :ijenici &ve vi3e &*va$aju da cjelokupno lijeenje pacijenata, uz 2edicin&ko, 2ora ukljuivati i p&i*oterapiju i vjer&ku potporu. Ako oluja ovjeku uni3ti do2 i obitelj, on &e ne$e naljutiti na ni&ki ili vi&oki tlak, ne4o $e po&u2njati u +o5ju providno&t. +ole&t, kata&tro8e i &2rt ljudi oduvijek povezuju prije & dobro2 i zlo2 ne4o & prirodni2 uzroci2a. I&u&, koji je rijei2a i djelo2 navije3tao da dolazak kraljev&tva nebe&ko4a znai kraj zala kao 3to &u bole&t, prirodne kata&tro8e i &2rt, daje va5nu poruku 2oderno2 &vijetu u koje2 2i 2o5da bolje poznaje2o znan&tvene i2benike koji uzrokuju takve pojave, ali &2o zato &iro2a3niji u nainu pri*va$anja nji*ovi* p&i*olo3ki* i du*ovni* vidova. Ovo 3to &a2 rekao dru4i je nain 4ledanja na pitanje o koje2 &a2 ve$ 4ovorio @p. "(A u vezi & prvi2 &tadije2 na&tanka evan;elja. I&u& &e pre2a nje2u odno&i kao Lidov iz prve tre$ine prvo4a &tolje$a< no on ipak daje +o5ji od4ovor na pitanje. U &vo2 od4ovoru 2i ne bi&2o &2jeli poku3ati pri*vatiti 5idov&ki po4led iz prvo4a &tolje$a @3to p&i*olo3ki jedva 2o5e2o poj2iti, a povije&no bi znailo i&krivljenjeA, ne4o pri*vatiti 3to je I&u& navije3tao i to prevoditi u jezik naroda dvade&eto4a, a u&koro i dvade&et prvo4a &tolje$a. P. 50. F!$"&! $" r!9" da n!ma o+)j!dn &o)&" d!mon"ma "$" #ar!m da "; dana) n!ma' %ikako. , koji2 bi* pravo2 tvrdio da poznaje2 o4ranienja 2i&terija zla? #riznaje2, kao 3to bi to vjerojatno uinila ve$ina &uvre2eni* znan&tvenika, da ovjek ne 2o5e lako pri*vatiti povije&nu pouzdano&t pojedini* novozavjetni* izvje3taja o op&jednuto&ti de2oni2a. %a pri2jer, treba &po2enuti da Ivan ne &po2inje op&jednuto&ti de2oni2a. Ipak tvrdi2 kako ti izvje3taji i2aju dublje znaenje koje ne treba za&jeniti zakljuak da neki od ti* izvje3taja o de2oni2a izra5avaju dru4i &vjetonazor. Vi ne morate pri*vatiti kao povije&nu injenicu &tanje iz I&u&ova paraboliko4 izriaja o de2onu koji izlazi iz o&obe i luta pu&ti2 2je&ti2a tra5e$i &pokoj @:k 11, "A ! to nije daleko od ideje o ukleti2 &eo&ki2 ku$a2a. Ali ako odluite vjerovati kako &u u I&u&ovo vrije2e de2oni doi&ta boravili na takvi2 2je&ti2a, ne2ate nikakvo pravo na2etati to uvjerenje dru4i2a u i2e nepo4re3ivo&ti evan;elja. I&to vrijedi i za de2one koji napu3taju op&jednuta ovjeka i ulaze u &vinje @Mk -,1 A. >ovjek 2ora pri*vatiti da je po&tojao drukiji &vjetonazor u prvo2 &tolje$u u koje2 &u 5ivjeli I&u& i evan;eli&ti. Ipak, ako &te 2e;u oni2a koji te pojedino&ti ne &2atraju povije&ni2 injenica2a, ne &2ijete odbaciti reli4ij&ku va5no&t izvje3taja. 9akvo odbacivanje znaenja nije znak napretka, ne4o povr3no&ti.

! .( !

P. 51. Vj!r j!&! $"

/a,$a'

%ikad ni&a2 razu2io za3to je ljudi2a tako va5no 2oje o&obno 2i3ljenje iako o to2e 2o4u &lobodno 4ovoriti. Od4ovor je: vjeruje2. %o pretpo&tavlja2 da &e va3e pitanje vi3e odno&i na dokaz o po&tojanju ;avla, o&obito na biblij&ki dokaz. Ma 3to &e vjerovalo u razdoblju prije e4zila ! razdoblju prije pro4ona u +abilon od -F1 do -.9 pr. 6r. ! biblij&ki tek&tovi napi&ani prije to4a razdoblja ne daju 2no4o znakova za vjerovanje u ;avola u uobiajeno2 &2i&lu rijei. %apa&nik opi&an kao z2ija u 6njizi po&tanka ne zove &e ;avao @iako &e to do4a;a po&lije, u Otkrivenju 1 ,9A. I ,otona iz 6nji4e o 7obu vi3e je nebe&ki &te4ovni &lu5benik ne4o naelo zla. U poe4zil&ko2 razdoblju, a &vakako pod veliki2 perzij&ki2 utjecaje2, judaiza2 poinje izra5avati vjerovanje u 4lavne &ile zla @;avao, ,otona, +elial itd.A te u 2no3tvo de2ona od koji* neki op&jedaju ljude. 7a&no je da &u novozavjetni autori dijelili &tajali3te judaiz2a &vo4a vre2ena o &tvarno&ti de2ona pa je tako i kr3$an&ka teolo4ija &ve do na3e4a vre2ena &2atrala to vjerovanje ozbiljni2 i nor2ativni2. Uvijek &u 2e zani2ali ljudi koji &a &i4urno3$u tvrde da ne2a ;avola jer 2i nije ja&no kako to znaju< no po&tojanje univerzalne ne4ativno&ti najte5e je dokazati. Oto &e tie oni* koji vjeruju u po&tojanje vr*ovno4 inteli4entno4 naela dobra, to je&t u +o4a, nikako 2i nije ja&no za3to &e &2atraju obvezni2 da nijeu po&tojanje najvi3e4 @i&pod +o4aA inteli4entno4 naela zla. Har novija &vjet&ka povije&t 2o5e kod neko4a dopu&titi &u2nju u po&tojanje takvi* &ila zla? Joi&ta, & obziro2 na noviju povije&t pe&i2i&ti bi trebali lak3e vjerovati u ;avla ne4o u +o4a. Oto &e pak tie crkveno4 nauka, 2i&li2 @iako uvijek na4la3ava2 da ni&a2 &trunjak za do42at&ku teolo4ijuA da &e po&tojanje ;avola obino &2atra dijelo2 nepo4re3ivo4a katoliko4 nauka. 9o je vrlo &kro2an nauk< ne na&toji opi&ati ;avola ili naznaiti nji*ovu 2no5inu ili bilo koji od naina na koji 2no4i za2i3ljaju i opi&uju ;avola. 'ekao bi* da je 4otovo ne2o4u$e razu2jeti I&u&ovo navije3tanje, u rijei2a i djeli2a, o dola&ku kraljev&tva +o5je4a, a da &e i&todobno ne razu2ije &uprotno&t koja proizlazi iz kraljev&tva zla koje je ve$ u&po&tavljeno na ovo2 &vijetu. O&i2 to4a, ne nalazi2 2no4o to4a u na3e2 &uvre2eno2 i&ku&tvu &talno4 navije3tanja kraljev&tva +o5je4a 3to bi 2e navelo da po2i&li2 kako je na2jerni otpor zla ne3to 3to pripada &a2o &vjetonazoru prvo4a &tolje$a. 9o &e veo2a razlikuje od pripi&ivanja 4otovo &vake bole&ti ;avlu. P. 5(. P"&a$" ) ,a) o +o,"j!)noj &o%no)&" mno:"; ,"do,a !,an/!$jaG I) )o,"; r"j!%"C nj!:o,"; % d!)aC /a,o$a. A$" .&o j! ) naj,a6n"j"m do:a/aj!m !,an/!$j"ma' A o )am od :$!dn"; &!o$o:aC *$j % j 9" " *a&o$"%*!C *a*o *a6 da )! nj";o,a ,j!ra n! #" +rom"j!n"$a " a*o #" )! I) )o,o &"j!$o o&*r"$o Pa$!)&"n". Kao #"#$"%ar m")$"&! $" da &r!#a ,j!ro,a&" >"4"%*o )*r)n 9!' Va3e pitanje obu*va$a veliku te2u, ali 2i&li2 da 4a ne 2o5e2o izbje$i ili na nje4a ne od4ovoriti precizno. Mno4o &a2 puta, u&2eno i pi&2eno, izjavio kako je tvrdnja Ida 2oja vjera ne bi bila 2anja ako bi &e u #ale&tini na3lo I&u&ovo tijeloI po&ve neva5na. Od na& &e ne tra5i da vjeruje2o u 6ri&tovo u&kr&nu$e na o&novi autoriteta neko4 &uvre2eno4 teolo4a. Ali &e tra5i da vjeruje2o u u&kr&nu$e na o&novi autoriteta apo&tol&ki* oevidaca. ,to4a pitanje treba 4la&iti: +i li vjera #etra i #avla bila poljuljana da &u u #ale&tini na3li I&u&ovo tijelo? ,2atra2 da biblij&ki dokaz ukazuje na injenicu da &u #etar i #avao propovijedali o u&kr&nulo2 I&u&u ije tijelo nije trunulo u 4robu. : Novom zavjetu nema apsolutno nikakva dokaza da bilo koji kr5anin misli kako *susovo tijelo jo trune u "robu9 ,to4a vjeruje2 da biblij&ki dokaz uvelike 4ovori u prilo4 I&u&ova tjele&no4a u&kr&nu$a. Vjerojatno &te pri2ijetili kako &te u pitanju upotrijebili izraz 8iziko u&kr&nu$e, a ja od4ovara2 u &2i&lu tjele&no4 u&kr&nu$a. #itanje 8iziko4a u&kr&nu$a zadire u prirodu u&kr&nulo4 tijela i o to2e &e 2o5e ra&pravljati. 9e2eljni proble2 je&t tjele&no u&kr&nu$e. 7e li tijelo koje je &tavljeno u 4rob u petak u&kr&nulo u &lavi i vi3e nije o&talo u 4robu da i&trune u ze2lji? %a to pitanje, a pre2a biblij&ki2 dokazi2a, ja od4ovara2 potvrdno.
! .1 !

%akon 3to &a2 to poja&nio, dopu&tite da izne&e2 neke i2benike koji 2o4u obja&niti 3to je izazvalo pri2jedbe ili za3to teolozi o tijelu u&kr&nulo4a I&u&a 4ovore onako kako to katkad ine. U &2i&lu novozavjetni* dokaza izvje3taji o nala5enju prazno4a 4roba iz &va etiri evan;elja e&to &e &2atraju ka&ni2. 'azlo4 to2u je&t i injenicu da #avao, dok propovijeda o u&kr&nulo2 I&u&u, nikad ne &po2inje izvje3taj o nala5enju prazno4a 4roba niti &a2 I&u&ov 4rob. O&obno 2e ta 3utnja ne uzne2iruje jer #avao praktiki ne &po2inje nikakve pojedino&ti o I&u&ovu djelovanju. >ak i dana& &e 2o5e propovijedati o u&kr&nu$u, a da &e ne &po2ene nala5enje prazno4a 4roba. Jru4i i2benik koji znan&tvenike navodi na zakljuak da &u izvje3taji ka&nije4 datu2a je&t razliito&t pojedino&ti u nji2a: jedan an;eo ili dva an;ela &toje ili &jede, 4rob je ve$ otvoren ili 4a je otvorio an;eo koji &ilazi, 3to an;eo ka5e. 9e bi* razlike u evan;elji2a &*vatio kao izraz u&2ene razvojne tradicije. %o unato &vi2 ti2 razlika2a &va etiri evan;elja izno&e vr&to potvr;enu tradiciju da je 4rob na u&kr&no jutro bio prazan. Ha 2ene je va5na autentino&t te tradicije, a ne vrije2e na&tanka razni* izvje3taja koji je &adr5e. ,a2a injenica da je Marija Ma4dalena &po2enuta u evan;elji2a @a ona je 4lavni &vjedok u vezi & 4robo2A ide u prilo4 tvrdnji da je rije o povije&no2 kr3$an&ko2 &je$anju. I vi3e, kako &e e&to na4la3ava, da je bilo koji 5idov&ki nevjernik oti3ao i pokazao I&u&ovo tijelo u 4robu, kr3$an&ko navije3tanje o u&kr&nu$u bilo bi ne2o4u$e. %e vidi2 razlo4a za3to bi* tada 2i&lio kako prazan I&u&ov 4rob nije povije&na injenica. 7a&no 2i je, naravno, da je 4rob 2o4ao biti prazan iz razni* razlo4a. 9ako ka5u i evan;eli&ti: u Ivanu @ (. po4lavljeA prva 2i&ao Marije Ma4dalene o to2e za3to je 4rob prazan je&t da je netko uzeo tijelo. Mt F,1./1- izvje3tava o 5idov&koj tvrdnji da &u tijelo ukrali I&u&ovi uenici tijeko2 no$i. #razan 4rob ne dokazuje u&kr&nu$e. %aprotiv, u&kr&nu$e je po&talo uobiajeno obja3njenje za prazan 4rob. 9a 2e po&ljednja injenica navodi na po2i&ao da je kr3$an&ko navijetanje o u&kr&nu$u podrazu2ijevalo kako je ne2o4u$e na$i I&u&ovo tijelo 3to je opet podrazu2ijevalo tjele&ni a&pekt I&u&ova u&kr&nu$a. Jru4i i2benik koji ri2okatolici 2oraju uzeti u obzir je&t crkveno uenje. #o 2oje2 2i3ljenju I&u&ovo tjele&no u&kr&nu$e pred&tavlja uenje redovito4 crkveno4 uitelj&tva na nain da &pada u rubriku nepo4re3ivo4 nauka. @%e tvrdi2 da je to nauk izvanredno4 crkveno4 uitelj&tva izreen u 8or2ula2a vjerovanja, koncil&ki2 ili papin&ki2 de8inicija2a, ne4o da je dio &veop$e4 nauka i razu2ijevanja Krkve tijeko2 &tolje$a.A Vrlo od4ovorni do42at&ki teolozi i&tra5ivali &u to tvrde$i da precizno odre;enje tjelesno nije dokazivi dio nepo4re3ivo4 nauka. Oni i2aju pravo na &voje 2i3ljenje, ali ja na4la3ava2 kako je u novije vrije2e, kad &e dovodilo u pitanje tjele&no u&kr&nu$e, reakcija Krkve bila brza i odluna tako da bare2 crkveni ured za nauk vjere ne 4leda na netjele&no u&kr&nu$e kao na alternativu koja bi &e uila u katoliki2 kru4ovi2a. 7a &2atra2 tjele&no u&kr&nu$e nepo4re3ivi2 nauko2 i ne oklijeva2 re$i za3to u to vjeruje2 ! ne protiv biblij&ko4 dokaza, ne4o u &kladu & biblij&ki2 dokazo2. @%ikad crkveni autoritet ni&a2 do5ivljavao &a2o kao vanj&ki i2benik< Krkva autoritativno ui o ti2 &tvari2a jer je 5ivjela & +iblijo2 i navije3tala je &tolje$i2a, a u tu2aenju +iblije vo;ena je Ju*o2 ,veti2.A Ipak, ova dva i2benika koja &a2 &po2enuo, to je&t teoriju neki* bibliara da izvje3taj o prazno2 4robu pripada ka&nijoj novozavjetnoj tradiciji te ne&la4anje neki* znan&tvenika & obziro2 na precizno&t crkveno4a nauka, treba i2ati na u2u u vezi & razu2ijevanje2 injenice da je do3lo do ra&prave o tjele&no2 u&kr&nu$u. U obranu bi &e 2o4lo re$i kako ve$ina bibliara u2jerenije &truje priznaje da je u&kr&nu$e tijela ono o e2u &u 4ovorili novozavjetni pi&ci i navje&titelji, a ve$ina teolo4a u2jerene &truje &2atra kako je tjele&no u&kr&nu$e dio nepo4re3ivo4a katoliko4 nauka. Ha one koji ni&u katolici to po&ljednje pitanje 2o5da i nije va5no< ipak, 2no4i $e &2atrati kako je tjele&no u&kr&nu$e dio nezabludivo&ti ,veto4a pi&2a. P. 5-. O#ja)n"$" )&! +"&anj! &j!$!)no:a )*r)n 9aC a$" ,ra&"mo )! na E>"4"%*oE )*r)n 9!. 2a.&o "4#j!:a,a&! & r"j!%' Izbje4ava2 tu rije iz vi3e biblij&ki* razlo4a. U 1 6or 1-," /-( #avao 4ovori o u&kr&nu$u tijela. %e zaboravite da je on vidio u&kr&nulo4 I&u&a. ,to4a pretpo&tavlja2 da je nje4ov opi& u&kr&nu$a
!. !

kr3$ana bio pod utjecaje2 nje4ova i&ku&tva & u&kr&nuli2 I&u&o2. On tvrdi kako $e u&kr&nulo tijelo biti du*ovno, a ne ps3 )ikos, 3to 2no4i prevode kao I8izikoI. O to2e je li to najbolji prijevod 2o4lo bi &e ra&pravljati, ali ne2a &u2nje da #avao &2atra kako je ono 3to je polo5eno u 4rob, u&kr&nulo & veo2a razliiti2 o&obina2a. Jo3lo je do veliki* tjele&ni* pro2jena tako da on 2o5e re$i kako Itijelo i krv ne 2o4u ba3tiniti 6raljev&tva +o5je4aI @1 6or 1-,-(A. #avao 2i&li na tjele&no u&kr&nu$e, ali pro2jena na koju ukazuju nje4ove rijei ini &e da u&kr&nulo tijelo &tavlja izvan 8izike &tvarno&ti u du*ovnu. I&to tako i evan;elja, dok ja&no opi&uju pojavu u&kr&nulo4a I&u&a kao tjele&nu, pripi&uju 2u o&obine koje ne ulaze u okvir 8iziko4a tijela kako 4a 2i poznaje2o: ula5enje kroz zatvorena vrata, kretanje & jedno4a 2je&ta na dru4o nevjerojatno2 brzino2 i iznenadno pojavljivanje. %o 5elio bi* predu*itriti jednu pri2jedbu. 7edan novozavjetni autor opi&uje 8izike o&obine u&kr&nulo4a tijela. 9o je :k ","/" 4dje opi&uje I&u&a kako jede. @9o pre2a3uje tvrdnju o identitetu pre2a kojoj I&u&ovo u&kr&nulo tijelo no&i znakove kri5a, a koju ne nalazi2o &a2o u :uke ne4o i u Ivana.A 7e li u&kr&nuli I&u& 2o4ao je&ti? Hani2ljivo je da upravo prije ti* redaka :uka u ",.9 4ovori o 2e&u i ko&ti2a u&kr&nulo4 I&u&a, dok #avao ka5e da u&kr&nulo tijelo nije krv i 2e&o, ne4o da je du*ovno. 6oje je &tajali3te i&pravno ako tono uoava2o va5nu razliku iz2e;u ta dva &tajali3ta? #avao je vidio u&kr&nulo4 I&u&a< ni4dje &e ne ka5e da 4a je vidio i :uka. Ja bi na4la&io tjele&no&t u&kr&nulo4 I&u&a @koju, kako &a2 ve$ na4la&io, pri*va$aju 2no4i biblij&ki pi&ciA, je li :uka pretjerao u opi&u nje4ove 8izino&ti? 6ao i 2no4i znan&tvenici i ja &a2 &klon to2e da pri*vati2 #avlovo &tajali3te te 2i&li2 kako :ukin 5ivopi&an opi& doi&ta znai &a2o na4la&ak na pravu tjele&no&t. 6oliko 2o4u vidjeti, o&obine u&kr&nulo4a tijela otvoreno &u pitanje i rekao bi* da je tako ak i u nauku 6atolike crkve. Jok 2i&li2 da je Krkva pro4la&ila nepo4re3ivi2 uenje o tjele&no2 u&kr&nu$u, ne2a2 nikakva dokaza da je pro4la&ila nepo4re3ivi2 uenje2 i pojedino&ti o o&obina2a u&kr&nulo4a I&u&ova tijela i nje4ovoj 8izino&ti. ,to4a predla5e2 da &e izbje4ava naziv 8iziki i upotrebljava tjele&ni. On je, u &vako2 &luaju, bli5i pravo2 &tanju. ,ve &e to 2o5e izraziti na4la3avaju$i dva i2benika u u&kr&nu$u: kontinuitet i pro2jenu. 6ontinuitet je takav da je I&u&ovo tijelo koje je pokopano u 4rob doi&ta u&kr&nulo. #ro2jena je takva da je u&kr&nulo tijelo 4otovo neopi&ivo drukije od 8iziko4 tijela koje je *odalo He2ljo2. ,to4a kad netko 4ovori o Itjele&no2 u&kr&nu$uI, protivnici to4a &tajali3ta ne bi 2u &e &2jeli ru4ati kao da ono auto2at&ki ukljuuje potpuno 8iziko razu2ijevanje ak do te 2jere da bi &e u&kr&nu$e 2o4lo preno&iti pute2 televizije. Govore$i o tjele&no2 u&kr&nu$u #avao je bio 2no4o &uptilniji pa bi&2o to i 2i 2o4li biti. P. 50. U od:o,or"ma na +"&anja o +o,"j!)noj ")&"n" I) )o,a 6",o&a +r"m"j!&"o )am da n")&! :o,or"$" o nj!:o, ro/!nj . V" " dr :" ,j!roja&no )ma&ra&! *a*o "4,j!.&aj" o ro/!nj n") +o,"j!)na %"nj!n"3a. 9o nikada ni&a2 tvrdio. 7a rijetko daje2 ap&olutno ne4ativne tvrdnje o povije&noj i&tini jer je takve tvrdnje veo2a te3ko dokazati. 7a &a2 po&tavio proble2 na &ljede$i nain: i2a razlo4a za 2i3ljenje kako izvje3taji o ro;enju koje nalazi2o u prva dva po4lavlja Mateja i prva dva po4lavlja :uke ni&u povije&ni u neki2 ili ak u 2no4i2 pojedino&ti2a. U vezi & takvi2 &tajali3te2 treba i2ati na u2u dva i2benika. 'i2okatolici katkad pretpo&tavljaju da $e onaj koji i&tra5uje povije&nu i&tinu izvje3taja o I&u&ovu ro;enju i$i protiv crkveno4a nauka. 9o nije tono. Krkva nikad nije &lu5beno izjavila da &u izvje3taji o ro;enju do&lovno povije&ni. Joi&ta, &tajali3te ri2&ke #apin&ke biblij&ke ko2i&ije o I#ovije&noj i&tini evan;eljaI @p. "(A vrlo &e ja&no odno&i na ono 3to &u uenici uli i vidjeli o I&u&u tijekom nje"ova javno" djelovanja i ne bavi &e izvje3taji2a o nje4ovu ro;enju. +ilo je poku3aja da 6o2i&ija da izjavu o povije&noj i&tini izvje3taja o ro;enju, ali to je kraje2 190(/i* napu3teno jer bi takva izjava bila previ3e &lo5ena i 2orala bi 2o5da i2ati previ3e razja3njenja. Jru4i i2benik ukljuuje pitanje za3to i2a2o tradiciju o ono2e 3to je I&u& inio i 4ovorio. 9o je zato 3to &u ljudi koji &u bili & nji2 2o4li izvije&titi o nje4ovi2 rijei2a. 9o &u po&ebno odno&i na
! .. !

uenike, o&obito na dvanae&toricu. %o budu$i da nitko od ti* uenika nije bio nazoan pri I&u&ovu ro;enju, ne 2o5e2o tvrditi kako i2a2o apo&tol&ke &vjedoke nje4ova ro;enja. P. 55. 2ar n!mamo ),j!do%!nj! Bar"j! " Jo)"+a 4a ono .&o )! do:a/a$o +r" ro/!nj ' Mo5da, ali to u %ovo2 zavjetu ni4dje nije reeno. 6ako &e 7o&ip nikad ne pojavljuje tijeko2 I&u&ova djelovanja, zakljuuje2o da je bio 2rtav u vrije2e kad je I&u& kr3ten. Marija je jo3 5ivjela u vrije2e I&u&ova javno4a djelovanja, ali ni4dje nije reeno da je pratila I&u&a na nje4ovi2 putovanji2a na koji2a je propovijedao i ozdravljao. Mi ne zna2o kakav je odno& bio iz2e;u Marije i apo&tol&ki* propovjednika koji &u uvali tradiciju. %eki za2i3ljaju Mariju kako i2 pripovijeda o I&u&ovu ro;enju, ali o to2e u %ovo2 zavjetu ne2a ni rijei kao ni tijeko2 prvi* &tolje$a. ,tvarni izazov teoriji da &u pripovije&ti o ro;enju jedno&tavno Marijina &je$anja je&t injenica da &u dva izvje3taja u Mateju i :uki tako potpuno razliita da je vrlo te3ko za2i&liti kako potjeu od i&te o&obe. 'o2antiniji znan&tvenici katkad &u navodili kako je kod Mateja izvor izvje3taja bio 7o&ip, a Marija izvor izvje3taja kod :uke, ali bi od4ovor, po2alo 3aljiv, bio da Marija i 7o&ip oito nikad ni&u raz4ovarali jedno & dru4i2 jer &u nji*ova &je$anja na i&ti do4a;aj bila tako razliita. P. 57. =&o )ma&ra&! naj,a6n"j"m ra4$"*ama d,a "4,j!.&aja o ro/!nj "4 !,an/!$ja'

U Matejevu izvje3taju 7o&ip i Marija 5ive u +etle*e2u i ondje i2aju ku$u @ ,11A. O&taju u +etle*e2u &ve do djetetove dru4e 4odine @ ,10A i jedini razlo4 zbo4 koje4a &e ne 2o4u vratiti nakon bije4a u D4ipat je&t nji*ov &tra* od Merodova &ina. ,to4a odlaze u 4rad zvan %azaret, a ja&no je da ondje prije ni&u bili @ , / .A. #re2a :uki Marija i 7o&ip 5ive u %azaretu i odlaze u +etle*e2 &a2o zbo4 popi&a puan&tva @1, 0< ,"A. %akon ro;enja djeteta i u&putno4 zau&tavljanja u 7eruzale2u brzo &e vra$aju u %azaret i ondje o&taju @ ,.9A. :uka ni4dje ne &po2inje boravak obitelji u +etle*e2u koji je trajao 4otovo dvije 4odine po&lije ro;enja, dolazak 2udraca u 7eruzale2 i +etle*e2 &a &vo2 po2po2 koje je takav do4a;aj 2orao proizve&ti, ne &po2inje uboj&tvo djece u +etle*e2u niti bije4 u D4ipat. I doi&ta, &vo2 pripovijedanju o 2irno2 povratku iz +etle*e2a, preko 7eruzale2a, u %azaret :uka nije na3ao 2je&ta za tako &tra3ne do4a;aje i bije4 u D4ipat. U Matejevu izvje3taju ne &po2inje &e popi& puan&tva i u4o;aj cijelo4 izvje3taja po&ve je razliit od :ukina. %o 2ora2o priznati da &vaki izvje3taj na &voj nain povezuje i2benike koji &u 8unkcionalno jednako vrijedni. %a pri2jer, Matej 4ovori o navje3taju 7o&ipu, :uka 4ovori o navje3tenju Mariji i &vaki taj do4a;aj i2a 8unkciju identi8ikacije djeteta koje $e &e roditi & Me&ijo2, & I+o4o2 & na2aI ili ,ino2 +o5ji2. Matej izvje3tava o 2udraci2a koji dolaze nakon ro;enja da &e poklone djetetu, dok :uka pripovijeda o pa&tiri2a koji &e dolaze pokloniti djetetu. ,vr*a obaju prizora je&t da poka5u kako $e &e na +o5ju objavu u I&u&u od4ovoriti vjero2 i &lavo2, kod Mateja od &trane ne5idova, a kod :uke od &trane Lidova. P. 5<. A*o ) d,a "4,j!.&aja o ro/!nj &a*o ra4$"%"&a 4a.&o n! mo6!mo +r!&+o)&a,"&" da j! j!dan +o,"j!)no &o%anC a dr :" )"m#o$"%an' 2a.&o ) na)&a$! ) mnj! +o,"j!)n ,r"j!dno)& o#aj ' %a razlike u izvje3taji2a o ro;enju neki znan&tvenici od4ovaraju upravo izboro2 puta koji vi &po2injete. 6od ri2okatoliki* znan&tvenika po&ebno taj izbor ide u prilo4 :ukina izvje3taja. 6od :uke je 4lavni &ubjekt Marija te &e pretpo&tavlja da je bila izvor to4 izvje3taja. 7a 2i&li2 da rje3enje ne 2o5e biti tako jedno&tavno jer kriteriji povije&ne i&tine ukazuju na proble2e u vezi & do4a;aji2a koje &u opi&ali i :uka i Matej. Jat $u va2 nekoliko pri2jera za to. I Matej i :uka opi&uju do4a;aje koji bi &i4urno o&tavili neko4 tra4a u javno&ti. Matej opi&uje neobini a&trono2&ki 8eno2en: zvijezdu koje &e pojavila na i&toku i, ini &e, dovela 2udrace u 7eruzale2, da bi &e ponovno pojavila i zau&tavila iznad 2je&ta na koje2 &e I&u& rodio u +etle*e2u @ , .9A. U &vojoj knjizi +o&enje #esije i&tra5io &a2 &ve podatke iz
! ." !

a&trono2&ki* zabilje5bi iz vre2ena I&u&ova ro;enja: ko2ete, konjunkciju planeta i &upernove. 'ezultat to4a bila je &poznaja da ne po&toje nikakvi a&trono2&ki zapi&i o ono2e 3to je zapi&ano u Mateju @unato povre2eni* ti&kovni* vije&ti koje dokazuju &uprotnoA. :ukin izvje3taj o popi&u puan&tva cijelo4a &vijeta koji je naredio Kezar Au4u&t u vrije2e kad je 6virinije bio na2je&nik ,irije @ ,1/ A, popi&u koji &e trebao &prove&ti za vladavine Meroda Veliko4, po&tavlja &lian proble2. U knjizi +o&enje #esije i&tra5io &a2 &ve povije&ne zapi&e o 6virinijevu na2je&ni3tvu u ,iriji te o popi&u koji je naredio Au4u&t. 9ijeko2 nje4ove vladavine nije bilo nikakva popi&a puan&tva u &vijetu koji2 je vladao, a popi& puan&tva @7udeje, ne ukljuuju$i %azaretPA &proveden tijeko2 6virinijeva na2je&ni3tva do4odio &e de&et 4odina po&lije &2rti Meroda Veliko4 pa pre2a to2e i nakon I&u&ova ro;enja. 9o navodi na po2i&ao da nijedan evan;eli&t nije precizan kad je rije o javni2 do4a;aji2a. Vjerojatno &e post 7a tum @nakon u&kr&nu$aA I&u&ovo ro;enje povezalo &a &labi2 &je$anje2 na 8eno2ene koji &u &e zbili de&et 4odina prije ili po&lije nje4ova ro;enja. Jopu&tite da pri2ijeni2 jo3 jedan kriterij povije&ne tono&ti. Oekivalo bi &e da &e ono 3to je zapi&ano u izvje3taji2a o djetinj&tvu &la5e & oni2 3to je zapi&ano u cijelo2e evan;elju. #re2a Mat , kad &u 2udraci do3li k Merodu Veliko2 te &u tako on i nje4ovi &ve$enici i pi&2oznanci &aznali za ro;enje 5idov&ko4 kralja, cijeli je 7eruzale2 bio uzne2iren ti2 do4a;aje2. Ipak, kad &e I&u& pojavio u javno&ti, o nje2u kao da nitko nije znao 2no4o @Mt 1.,-"/-0A. O&obito Merodov &in Merod Antipa ne zna ni3ta o I&u&u @:k 9,1/9A. #re2a :uki 2ajka Ivana 6r&titelja Dlizabeta bila je ro;akinja Marije, 2ajke I&u&ove, te je tako dvoje djece bilo u rodu. %o tijeko2 javno4a djelovanja ni4dje &e ne &po2inje da je Ivan 6r&titelj I&u&ov ro;ak. A u Iv 1,.. Ivan 6r&titelj po&ve odre;eno ka5e: I%i&a2 4a poznavao.I Ovo ni&u &vi proble2i koji pobu;uju &u2nje u povije&nu tono&t izvje3taja o I&u&ovu djetinj&tvu< npr. I&u&ovo rodo&lovlje kod Mateja ne &la5e &e & I&u&ovi2 rodo&lovlje2 kod :uke i oba dono&e velike proble2e. ,to4a nitko tko ka5e kako nije lako jedan izvje3taj odrediti kao povije&ni, a dru4i kao &i2bolian nije &keptian bez dobri* razlo4a. O&obito je to &luaj u vezi & teorijo2 da :uka preno&i Marijino &je$anje do4a;aja. 9ada nije &a2o rije o op$e2 proble2u povije&ne tono&ti @ve$ &po2enuto pitanje popi&a puan&tvaA, ne4o i netono2 opi&u obiaja i Marijina pona3anja kad dono&i dijete u 7eruzale2. #re2a :k , i dalje 5idov&ki zakon o pred&tavljanju prvoro;enca te i3$enje 2ajke opi&ani &u zbrkano te je, ini &e, izne&ena netona pretpo&tavka o to2e kako i* je vi3e, a ne &a2o Marija, trebalo i3$enje @Inji*ovo i3$enjeIA. 9o ne 4ovori u prilo4 tono2 obitelj&ko2 &je$anju. P. 5?. A*o "4,j!.&aj" o ro/!nj n") +o,"j!)no &o%n"C *a*, onda "maj ,r"j!dno)&' 2ar ) n!.&o ,".! o narodn"; +r"%a' Opro&tite 2i 3to po2alo 4rubo tra5i2 da obratite pozorno&t na ono 3to &a2 rekao. Ja nisam rekao da izvje3taji o ro;enju ni&u povije&ni. Iznio &a2 razlo4e zbo4 koji* znan&tvenici 2i&le da neki do4a;aji opi&ani u ti2 izvje3taji2a 2o4u ne biti povije&no toni. Vjeruje2 da u izvje3taji2a i2a povije&no toni* pojedino&ti iako ni Matejev ni :ukin izvje3taj ni&u potpuno povije&no toni. Uvijek na4la3ava2 da &e, o&i2 ne&la4anja u pojedini2 toka2a, dvojica evan;eli&ta &la5u u vezi & oni2 3to bi&2o 2o4li &2atrati najva5niji2 toka2a. Obojica &adr5e navje3tenje o budu$oj veliini djeteta prije djetetova ro;enja. 9o znai da &e obojica &la5u o providno&noj bo5an&koj pripravi i o objavi. Obojica &e &la5u u to2e da je dijete zaeto bez ljud&ko4a oca ! zbunjuju$a tvrdnja o djevian&ko2 zae$u. Obojica &e &la5u da dijete pripada ku$i Javidovoj preko 7o&ipova davidov&ko4a na&lije;a i obojica &e &la5u u to2e da &e ro;enje zbilo u +etle*e2u. Obojica &e &la5u da &e obitelj na kraju pre&elila u %azaret. 9o &u vrlo va5ne podudarno&ti pa bi* rekao da &e iz to4a 2o5e ocijeniti povije&na tono&t takvi* pojedino&ti. %o rekao bi* i da pretjerana bri4a za povije&nu tono&t 2o5e o&lijepiti ljude u odno&u na veliku vrijedno&t ti* izvje3taja. Matejev izvje3taj o djetinj&tvu pa5ljivo je nainjen Ikatekiza2I te2eljne poruke ,veto4a pi&2a Izraela, to je&t ono4a 3to 2i zove2o ,tari2 zavjeto2. U rodo&lovlju je povije&t patrijar*a i kraljeva izne&ena jedno&tavno, &po2injanje2 i2ena, tako da na& pod&je$a kako
! .- !

je I&u& na&ljednik vrlina koje &e povezuju & Abra*a2o2, Izako2, 7akovo2, Javido2 i ,alo2ono2 itd. U propovijedi na koju &a2 veo2a pono&an @objavljenoj u 6 0omin" 0)rist in 6dvent ! :itur4ical #re&&, 19FF., &tr. 10! 0A na4la&io &a2 koliko je va5no &po2injanje ak i nepoznati* i2ena poput oni* koje nalazi2o u po&ljednje2 dijelu Matejeva rodo&lovlja, kao dio poruke koja &e odno&i na Me&iju koji $e propovijedati oni2a koje &vjetovni &tandardi ne &2atraju va5ni2a. %a4la&io &a2 proroki dio u Matejevo2 izvje3taju o I&u&ovu ro;enju kao poku3aj da &e u poruku o I&u&ovu ro;enju ukljue &vjedoan&tva Izaije, 7ere2ije, Mo3ee itd. Matejev izvje3taj o 7o&ipu &a &novi2a i putovanje2 u D4ipat pod&je$a na &tarozavjetnu pripovije&t o 7o&ipu dok zao kralj Merod koji ubija djecu pod&je$a na e4ipat&ko4 8araona koji poku3ava uni3titi Moj&ija. Ukratko, Matej prepriava povije&t Izraela jer je to va5an uvod u &a2o evan;elje koje poinje u trenutku kada Ivan 6r&titelj kr&ti I&u&a. ,linu poruku nalazi2 i u :ukinu izvje3taju o I&u&ovu djetinj&tvu koje je dano & jo3 i&tananiji2 u2jetniki2 u&kla;ivanje2 pojedino&ti. 9u je paralela iz2e;u najave ro;enja Ivana 6r&titelja i navje3tenja I&u&ova ro;enja iji je vr*unac &a&tanak dviju 2ajki. Iza to4a &lijedi pri&podoba iz2e;u ro;enja i obrezanja 6r&titelja koje je pra$eno *valo&pjevo2 te I&u&ova ro;enja, obrezanja i prikazanja tako;er pra$eno4 *valo&pjevo2. ,tarozavjetni &u 2otivi kod :uke jo3 &uptilniji ne4o kod Mateja< npr. &a2o onaj tko poznaje +ibliju prepoznat $e da je &ituacija Ha*arije i Dlizabete i&ta kao Abra*a2ova i ,arina @nerotkinja i pre&tara da bi i2ala dijeteA. U :uki 1,1F Ha*arija iz4ovara i&te rijei koje Abra*a2 iz4ovara u #o&t 1-,F. #rikazanje I&u&a u Mra2u pred o&tarjeli2 Oi2uno2 jako pod&je$a na ,a2uelovo prikazanje u Mra2u pred o&tarjeli2 Dlije2< pa ak i Marijin *valo&pjev @Ma4ni8icatA jako pod&je$a na *valo&pjev ,a2uelove 2ajke Ane @1 ,a2 ,1/1(A. 9o2 nad4radnjo2 obojica evan;eli&ta upoznaju na& &a &tarozavjetni2 prizori2a i likovi2a koji &u pripre2a za I&u&a. 9ako;er bi* na4la&io kako je &vaki izvje3taj o I&u&ovu djetinj&tvu anticipacija evan;elja i nje4ova objava. U &vako2 je od nji* te2eljna an;elova poruka da je I&u& ,in +o5ji, 3to pred&tavlja kri&tolo3ki identitet Me&ije. U &vako2 &e ta poruka pri2a po&lu3no< 7o&ip kod Mateja i Marija kod :uke. 6od obojice &e netko dolazi pokloniti @2udraci kod Mateja, pa&tiri kod :ukeA u znak da $e evan;elje biti pri*va$eno. U &vako2e nalazi2o i odbacivanje @Merod, &ve$enici i pi&2oznanci kod Mateja te upozorenje u :uki ,.": IOvaj je po&tavljen na propa&t i uzdi4nu$e 2no4i2a u Izraelu IA. Izvje3taji o I&u&ovu djetinj&tvu pravilno &u &*va$eni tek onda kad i2 na4la&i2o &adr5aj, to je&t &tarozavjetnu pozadinu te I&u&ov te2eljni kri&tolo3ki identitet ukljuuju$i i injenicu da nje4ov dolazak potie na odluke, &tavljanje &ebe u pitanje pa ak i @kod neki*A neprijatelj&tvo. ,to4a &uvre2eni pri&tup izbje4ava ele2ent bajke &po2enut u pitanju te pretjerano &enti2entaliziranje &like djeteta. P. 5@. U od:o,or )+om"nj!&! an/!o)* +or * Jo)"+ " Bar"j". Ko$"*o o4#"$jno 4"mamo an/!$!' Po)&oj! $" an/!$"' #ret*odna &u pitanja pokazala zani2anje za de2on&ko i za ;avla @p. -(!-1A pa pretpo&tavlja2 kako je pravo da i an;eli dobiju &voj dio pozorno&ti. Upravo kao kad je rije o ;avli2a tako i kod an;ela treba razlikovati dvoje: evidenciju o nji2a u izrael&koj 2i&li prije iz4ona u +abilon @-F1!-.9 pr. 6rA i poe4zilnoj 2i&li. Jok rana izrael&ka 2i&ao za2i3lja +o4a koji &tanuje u nebe&ko2 dvoru okru5en bi$i2a koja &u zvali I&inovi2a +o5ji2I, a koji bi bili &lini an;eli2a, najva5niji je na4la&ak na Ian;elu Go&podnje2I. 9o nije &tvarno odvojeno bi$e, ne4o ze2alj&ka i, op$enito, vidljiva prezentacija &a2e +o5je nazono&ti. 9ako kod va5no4 &u&reta iz2e;u Moj&ija i +o4a na ,inaju @MorebA u 6njizi Izla&ka ., prvo &aznaje2o kako &e Moj&iju ukazao an;eo Go&podnji u 4oru$e2 4r2u, no poto2 &e vrlo brzo pojavljuje +o4 i 4ovori. %akon babilon&ko4 &u5anj&tva an;eo&ka &e 2i&ao razvila i an;eli &u po&tali odvojena bi$a te &u ak dobili i2ena. U ,taro2 zavjetu &e &po2inju Mi*ael, 'a8ael i Gabriel. Hani2ljivo je vidjeti odjek te pripovije&ti u oba izvje3taja o I&u&ovu djetinj&tvu. 6od Mateja &e an;eo Go&podnji javlja u 7o&ipovu &nu u vi3e pri4oda i preno&i 2u +o5ju poruku. Matej za bo5an&ku objavu upotrebljava jezik ,taro4a zavjeta iako ! 2o5e2o pretpo&taviti ! on u to vrije2e prije 2i&li na &tvarno4a an;ela ne4o na Ian;ela Go&podnje4aI da bi opi&ao +o5ju nazono&t. , dru4e &trane,
! .0 !

:uka 4ovori o an;elu koji &e zove Gabriel kao bo5an&ko2 4la&niku i ne2a nikakve &u2nje da :uka 2i&li na odre;eno4 an;ela. +udu$i da je Gabriel an;eo objave u Janielovoj knjizi koji opi&uje veliko vi;enje o &vr3etku vre2ena, nje4ova nazono&t u :ukinu izvje3taju o djetinj&tvu znak je da $e &e Janielovo proroan&tvo obi&tiniti ! zavr3nica vre2ena je blizu u zae$u i ro;enju I&u&a. #itate 2e i2a li an;ela. Moj je od4ovor &lian ono2e koji &a2 dao na pitanje i2a li ;avola. Ukratko, ne2a naina da &e doka5e kako i* ne2a< I&u& i novozavjetni autori vjerovali &u da i* i2a, a to je otad uvijek bilo i &tajali3te Krkve. Op$enito &e 2i&li da Krkva i2a nepo4re3ivi nauk o po&tojanju an;ela i o nji*ovoj ulozi uvara te na lje&tvici bi$a, od &ve2o4u$e4a +o4a do nje4ova najbeznaajnije4a &tvorenja, an;eli pouzdano 2o4u na$i 2je&to iz2e;u +o4a i ljud&ki* bi$a. 9o je za 2ene vrlo dobar razlo4 da vjeruje2 kako an;eli po&toje i ne vidi2 razlo4a da nijee2 nji*ovo po&tojanja. P. 70. U ,!4" ) +r,"m +o:$a,$j"ma Ba&!ja " L *! :o,or"&! o "4,j!.&aj"ma o dj!&"nj)&, " ro/!nj . No *od L *! na$a4"mo " "4,j!.&aj o I) ) do#" od 1( :od"na. =&o 4namo o I) )o,oj m$ado)&"' I&kreno, vrlo 2alo. %e 5eli2 ulaziti u &lo5enu analizu to4 izvje3taja u :uki, ali ako 4a pa5ljivo raz2otrite, vidjet $ete da je 4otovo neovi&an od &ve4a 3to 2u pret*odi. Marijina reakcija na ono 3to I&u& ka5e i njezino u;enje te3ko &e 2o5e razu2jeti nakon &ve4a 3to joj je prije otkriveno, ali bi bilo lako razu2ljivo ako je pripovije&t o I&u&u u dobi od dvanae&t 4odina jedno2 bila neovi&na. %o da va& ne zbunjuje2 & previ3e in8or2acija, u&redotoit $u &e na ulo4u :ukina izvje3taja. U prvo2 :ukinu po4lavlju an&eo ka5e Mariji i itatelju da je I&u& ,in +o5ji. U tre$e2 :ukinu po4lavlju "las Bo(ji na kr3tenju ka5e itatelju da je I&u& ,in +o5ji. U dru4o2 po4lavlju, upravo u to2 izvje3taju o I&u&u & dvanae&t 4odina ! prvi put I&u& 4ovori u evan;elju ! *sus sam identi8icira +o4a kao &vo4a oca: I%i&te li znali da 2i je biti u ono2e 3to je Oca 2oje4a?I ,to4a je 8unkcija kri&tolo3ka: I&u& javno4 djelovanja, koji 4ovori i djeluje kao ,in +o5ji, ve$ je 4ovorio i djelovao kao ,in +o5ji od trenutka kad &e pojavio na &ceni. ,lino je u apokri8ni2 evan;elji2a koja &e odno&e na I&u&ovu 2lado&t, u koji2a po&toji retrojekcija djela, 2o$i i izriaja iz I&u&ova javno4a djelovanja koja odra5avaju nje4ovu &a2o&vje&no&t. U &kladu & ti2 o&novna je 5elja da &e poka5e kontinuitet cijelo4a I&u&ova 5ivota. Ve$ je u krilu &voje obitelji po&jedovao i&to znanje i 2o$ koje je pokazao za vrije2e &vo4a javno4 djelovanja. ,u&retao &e u &tvari & neki2 od i&tovjetni* protivljenja. Mo5da &te uli za izvje3taj iz 9o2ina evan;elja o I&u&ovu djetinj&tvu o to2e kako je I&u& kao djeak izra;ivao ptice od 4line koje &u letjele. 6od te &e prie e&to zaboravlja kako &e neki Lidov koji je to vidio 5alio 7o&ipu da I&u& radi & 4lino2 u &ubotu ! & takvi2 &e pro&vjedo2 I&u& e&to &u&retao tijeko2 &vo4a javno4 djelovanja. ,to4a je 8unkcija ti* nekoliko izvje3taja o I&u&ovu djetinj&tvu koje i2a2o vi3e teolo3ka ne4o povije&na. P. 71. U "4,j!.&aj"ma o I) )o, ro/!nj " dj!%a.&, :o,or" )! o Bar"j". Ko$"*o j! Bar"ja ,a6na B"#$"j"' %a to &e pitanje 2ora od4ovoriti tako da &e naini razlika u evan;elji2a. Marija &e &po2inje u &va etiri evan;elja i na poetku Jjela apo&tol&ki*. U MA'6OVU evan;elju, koje4a ve$ina znan&tvenika &2atra najraniji2, Marija &e &u&re$e &a2o jedanput tijeko2 I&u&ova javno4a djelovanja. U Mk .,.1/.-, 3to znai do&ta rano u Markovu evan;elju, ona 4a & I&u&ovo2 bra$o2 tra5i, ini &e zato da 4a vrate ku$i jer &u zau;eni zbo4 5e&tina nje4ovo4a novo4 naina 5ivota i propovijedanja @vidi ., 1A. %ji*ov dolazak po&taje povodo2 I&u&u da upita &voje uenike tko je nje4ova obitelj ! to je&t nje4ova obitelj u odno&u na djelo navije3tanja kraljev&tva +o5je4a. I&u& tada vrlo odre;eno ka5e kako je &vaki onaj koji vr3i volju +o5ju nje4ov brat i &e&tra i 2ajka< dru4i2 rijei2a, to nije auto2at&ki prirodna obitelj po ro;enju, ne4o obitelj &a&tavljena od uenika. 9o je najva5nije od &ve4a 3to je u %ovo2 zavjetu reeno o I&u&ovoj 2ajci @i bra$iA.
! .1 !

#rizor iz Marka ponavlja &e kod MA9D7A, ali Matejev je opi& Marije ubla5en nje4ovi2 izvje3taje2 u prvo2 po4lavlju o to2e kako je Marija zaela I&u&a po Ju*u ,veto2u, a ne & ljud&ki2 oce2. 9ako ne2a &u2nje da Matej itatelju o&tavlja pozitivan doja2 o Mariji iako tu &liku nikad nije do kraja obradio. :U6A Marijinoj ulozi pridaje veliku va5no&t. Jok je kod Mateja ona &a2o lik iz pozadine, kod :uke i2a 4lavnu ulo4u. I :uka rje3ava napeto&t u odno&i2a iz2e;u obitelji koja &e &a&toji od uenika i prirodne I&u&ove obitelji po ro;enju. On to ini u izvje3taju o navje3tenju kada Marija od an;ela uje rije +o5ju i ka5e. IDvo &lu5benice Go&podnjeI @:k 1,.FA. ,to4a ako ueniko2 po&taje onaj koji uje rije +o5ju i vr3i je, Marija je po&tala prva kr3$an&ka uenica jer je prva ula rije +o5ju i &pre2no je po&lu3ala. :uka ide i dalje< ona ve$ u *valo&pjevu Ma4ni8icat poinje objavljivati 'ado&nu vije&t @:k 1,"0/--A. :uka ja&no ka5e da je Marija pri2ila o&obitu 2ilo&t +o5ju te da je bla4o&lovljena 2e;u 5ena2a. 'eci ,19.-1 izvje3tavaju na& kako ona, u vezi & tajan&tveni2 +o5ji2 plano2 za njezina &ina, &ve uva u &vo2 &rcu ! i taj na& opi& pripre2a za Marijinu ulo4u u daljnje2 I&u&ovo2 5ivotu. :uka je zadr5ao 4lavne Markove izvje3taje o 2ajci i bra$i koji tra5e I&u&a, ali on iz nji* uklanja &vaki &ukob iz2e;u prirodne obitelji i obitelji uenika @9,19/ 1A. 9o otklanjanje &ukoba u &kladu je &a &tajali3te2 da :uka I&u&ovu prirodnu obitelj ve$ ubraja u uenike. 9o obja3njava i za3to na poetku Jjela apo&tol&ki* on &po2inje Mariju i I&u&ovu bra$u zajedno & Jvanae&torico2 i 5ena2a u &kupini koja &e okupila u 7eruzale2u ekaju$i &ilazak Ju*a ,veto4a na #ede&eticu. U :ukino2 izvje3taju Marija je od poetka do kraja po&lu3na uenica. IVA%OV izvje3taj, iako &adr5i 2aterijal razliit od :ukina, u &lino2 je tonu. 6od Ivana I&u&ova &e 2ajka pojavljuje u dva prizora. %a poetku djelovanja u 6ani, njezina 2olba I&u&u koja u izvje3taju podrazu2ijeva da do2a$in vi3e ne2a vina, najprije je doekana & odbijanje2 koje itatelja pod&je$a na injenicu da I&u&ovi2 djelovanje2 ne upravljaju obitelj&ke potrebe ne4o a& koji je odredio nje4ov Otac @I7o3 nije do3ao 2oj a&PI Iv ,"A. Ipak, kad &e I&u&ova 2ajka poka5e da i &a2a &toji I&u&u na ra&pola4anju @IOto 4od va2 rekne, uinitePIA, tada I&u& ini znak koji2 vodu pretvara u vino, znak koji &e uklapa u zada$u koju 2u je dao Otac da une&e novu bo5an&ku &tvarno&t u &vijet. Jru4i je prizor u koje2 &e pojavljuje I&u&ova 2ajka i&pod kri5a. ,a2o Ivan izvje3tava o nazono&ti I&u&ovi* prijatelja i&pod kri5a te &e u&redotouje na dva lika ija i2ena ne &po2inje, to je&t na ljubljeno4 uenika i I&u&ovu 2ajku. 9a dva lika u etvrto2 evan;elju i2aju &i2bolinu va5no&t. I&u&ov ljubljeni uenik idealni je uenik koji je o&tao vjeran ak i I&u&u na kri5u i taj je uenik predan I&u&ovoj 2ajci za &ina. 9ako je ponovo javlja te2a obitelji. #rava I&u&ova obitelj koju on o&tavlja pred kri5e2 i kojoj u2iru$i predaje Ju*, &a&toji &e od nje4ove 2ajke @prirodna obiteljA i ljubljeno4a uenika @obitelj uenikaA. 9ako obje po&taju jedna obitelj jer uenik po&taje I&u&ov brat, a I&u&ova 2ajka po&taje uenikova 2ajka. ,to4a, iako je 4ra;a evan;elja o4raniena, ka&nija evan;elja vrlo ja&no ka5u kako je na kraju prvo4a &tolje$a, u razni2 dijelovi2a rane Krkve, 2e;u kr3$an&ki2 uenici2a znaajna ulo4a pripi&ana I&u&ovoj 2ajci. U eku2en&koj knjizi koju &u zajedno priredili kr3$an&ki i prote&tant&ki znan&tvenici #arija u Novom zavjetu @%eE Vork: #auli&t #re&&, 191FA 4ovorili &2o jeziko2 krivulje. #utanja Marijine ulo4e u kronolo3ki zadnji2 dijelovi2a %ovo4a zavjeta ra&la je i taj &e ra&t na&tavlja po&lije u Krkvi &ve dok nije pro4la3ena naj&avr3enijo2 od &vi* kr3$ana. Mo5da dio na3e prote&tant&ke bra$e i &e&tara ne 2o4u lako pri*vatiti ka&niji razvoj 2ariolo4ije, ali ovaj prikaz po2o$u krivulje pokazuje kako taj ka&niji razvoj je&t u vezi & %ovi2 zavjeto2. P. 7(. Ka)n"j" ra4,oj mar"o$o:"j! *oj" )&! +ra,o )+om!n $" )adr6" " B!4:rj!.no 4a%!9! " U4n!)!nj!. Bo6!&! $" " &o +o,!4a&" ) No,"m 4a,j!&om' 7a vjeruje2 da &e taj nauk 2o5e povezati & %ovi2 zavjeto2, ali nain nije jedno&tavan. #o 2o2 2i3ljenju nije potrebno da je u prvo2 &tolje$u bilo tko 2o4ao izre$i ideju kako je Marija zaeta bez 4rije*a. %iti ja 2o4u znati bi li ljudi u prvo2 &tolje$u 2o4li &*vatiti injenicu da je Marija uzeta tjele&no u nebo @vjerojatno nakon &voje &2rtiA. Ipak, pri&tup krivulje 2o5e pokazati vezu iz2e;u ti*
! .F !

tu2aenja o Marijinu povla3teno2 &tatu&u te ulozi uenice koju je u dijelovi2a %ovo4a zavjeta tako oito dobila. Jopu&tite da to poka5e2 u oba navedena nauavanja. %auk o +ez4rje3no2 zae$u pripi&uje Mariji prven&tvo u dobivanju povla&tice koju dobivaju &vi I&u&ovi uenici. U kr3$an&koj vjeri kr3tenje na& o&loba;a i&kon&ko4a 4rije*a. @O i&kon&ko2 4rije*u pre2a +ibliji, vidi p. "A. Mi ri2okatolici vjeruje2o kako je Marija zaeta &lobodna od i&kon&ko4 4rije*a ! +o5ja pripre2a za bez4rje3no&t I&u&a koji $e &e utjeloviti u njezinoj utrobi. Ako :uka opi&uje Mariju kao prvu uenicu, +ez4rje3no zae$e ka5e kako je 2ilo&t 6ri&tova otkupljenja najprije dana Mariji, ve$ od trenutka kada je zaeta. Ona prva pri2a plodove otkupljenja. Jar &lobode od i&kon&ko4a 4rije*a dan je &vi2 uenici2a, ali prva kr3$an&ka uenica pri2ila 4a je prva. Oto &e tie Uzne&enja, ako &e vjeruje da je Marija tjele&no uzne&ena u nebo nakon &voje &2rti, tada je Marija ponovno prva koja je dobila tu povla&ticu, a koju $e na kraju dobiti &vi kr3$ani. ,vi koji vjeruju u 6ri&ta, u&kr&nut $e od 2rtvi* i tjele&no biti uzne&eni na nebo< to o&lobo;enje od &2rti plod je otkupljenja dano4 I&u&ovi2 uenici2a. Jotad je taj dar pri2ila &a2o Marija, prva kr3$an&ka uenica, ali $e 4a na kraju dobiti &vi uenici. 9o 3to &a2 rekao ne i&crpljuje &ve Marijine povla&tice niti &ve 3to je povezano & +ez4rje3ni2 Hae$e2 i Uzne&enje2, ali &2je3ta ta dva nauavanja ja&no u krivulju ueni3tva. Vjeruje2 da je to i2a eku2en&ko znaenje jer pokazuje da, iako je Marija pri2ila bo5an&ki dar, taj dar ne izlazi iz okvira ueni3tva i otkupljenja u I&u&u. Ja pojedno&tavni2o, to ubla5ava &tra* prote&tanata da, po nji*ovoj procjeni, katolici diviniziraju Mariju. Mi priznaje2o 2ilo&t koju je +o4 ukazao uenici2a ,vo4a ,ina, 2e;u koji2a je Marija prvi pri2jer. 9akav pri&tup tako;er pokazuje kako o Mariji raz2i3lja2o na biblij&ki nain kao o o&obito bla4o&lovljenoj 2e;u 5ena2a koja je prva rekla: I%eka 2i bude po tvojoj rijeiPI. P. 7-. Bar"j"n! +o,$a)&"3! o *oj"ma )&! +ra,o :o,or"$"C n! )+om"nj )! ja)no 1,!&om +")m . =&o j! ) +o,$a)&"3om o *ojoj L *a " Ba&!j ja)no :o,or!C a &o j! dj!,"%an)*o ro/!nj!' I ovo pitanje kao i ono o u&kr&nu$u @p. - A &2atra2 vrlo va5ni2 i na nje4a treba od4ovoriti pa5ljivo i op3irnije. %ajprije bi* rekao kako &a2 uvijek radije 4ovorio o to2 biblij&ko2 do4a;aju kao o djevi,anskom za,e5u ne4o kao o djevian&ko2 ro;enju. ,veto #i&2o ka5e da je Marija zaela I&u&a bez ljud&ko4a oca. #o&lije je u kr3$an&koj 2i&li @dru4o &tolje$eA dodano 4ledi3te kako je Marija rodila I&u&a na ude&an nain i tako &auvala inte4ritet &voji* tjele&ni* or4ana. Ja bi &e & ti2 u vezi izbje4la zabuna kad 4ovori2 o djevian&ko2 zae$u 5eli2 biti precizan. 6atkad, kad 2e pitaju za 2i3ljenje o djevian&ko2 zae$u, ine to po2alo zbunjeni te ak dodaju: I%eki ka5u da vi ne vjerujete u djevian&ko zae$e.I ,to4a u od4ovoru na bilo koje pitanje o to2 biblij&ko2 do4a;aju voli2 na4la&iti kako &e od prvo4 trenutka otkad &a2 o toj te2i predavao poetko2 191(/i* i 2no4o o to2e pi&ao, ukljuuju$i tu i knji4e, 2oje &tajali3te nije pro2ijenio te ja&no izjavljuje2: pri*va$a2 djevian&ko zae$e, ali ini2 to prven&tveno zato 3to ono pripada crkveno2 nauku. Mno4i znan&tvenici, prote&tanti i poneki ri2okatolik, nijeu djevian&ko zae$e na biblij&koj o&novi< ne &la5e2 &e & nji2a jer tvrdi2 da biblij&ka evidencija ne pobija povije&no&t djevian&ko4a zae$a. Ipak, priznaje2 kako na o&novu biblij&ki* i&kaza nije 2o4u$e dokazati djevian&ko zae$e te &e zato utjee2 crkveno2 nauku da rije3i dvo&2i&leno&t koju o&tavljaju biblij&ki izvje3taji. %akon 3to &a2 to izjavio, dopu&tite 2i da obja&ni2 3to je izazvalo takvu podjelu 2e;u znan&tvenici2a. Hae$e djeteta I&u&a &po2inje &e jedino u Mateju i :uki i ondje ne2a &u2nji kako za nji* zae$e po Ju*u ,veto2u u utrobi djevice Marije i2a teolo3ku va5no&t koja podrazu2ijeva +o5ju &tvaralaku 2o$ i o&obito&t trenutka u koje2 je po&lan Me&ija. %o izvan to4a po&tavlja &e i povije&no pitanje: je li dijete bilo zaeto bez &udjelovanja ljud&ko4a oca? %eki koji nijeu povije&no&t djevian&ko4a zae$a, na to pitanje od4ovaraju ne4ativno i ine to zato 3to &2atraju kako je bo5an&ko i ude&no be&2i&lica. Jru4i koji nijeu povije&nu i&tinu o djevian&ko2 zae$u vjeruju u +o4a i ude&a, ali 2i&le kako u ovo2 &luaju izvje3taj i2a po&ve &i2bolino znaenje: I'o;en od
! .9 !

djeviceI za nji* ne znai da je ro;en bez ljud&ko4a oca, ne4o uz po2o$ +o5an&ko4a oca. U dijalo4u & to2 &kupino2 znan&tvenika po&ebno bi* na4la&io kako &u i Matej i :uka &*vatili i opi&ali djevian&ko zae$e kao injenino @i teolo3koA, a ne &a2o &i2bolino. 9ako bi*, kao dio od4ovora na va3e pitanje, potvrdio kako &u dvojica evan;eli&ta koji &u o djevian&ko2 zae$u pi&ali, 2i&lili to do&lovno iako &u u to2e vidjeli veliko teolo3ko znaenje. #itanje je&t je li nji*ov povije&ni &ud bio i&pravan. P. 70. Ka*a, )! do*a4 mo6! +on d"&" 4a n!.&o &a*o % d!)no *ao .&o j! dj!,"%an)*o 4a%!9!' 7edna je vr&ta dokaza teolo3ke naravi. Mno4i kr3$ani vjeruju kako biblij&ko nada*nu$e znai da je &ve 3to je autor rekao bilo nada*nuto od +o4a i nezabludivo. ,to4a kad ka5e2 da &u i Matej i :uka 2i&lili na do&lovno djevian&ko zae$e, oni 2i od4ovaraju kako ne2a nikakve &u2nje da &e takvo zae$e do4odilo jer je +o4 vodio evan;eli&te u &vakoj poruci koju &u na2 predali. #o 2o2 2i3ljenju katolici ne dijele tako jedno&tavno &tajali3te o biblij&koj nezabludivo&ti. +iblija ui vjerno i bez zablude i&tinu koju je +o4 *tio radi na3e4a &pa&enja, ka5e Jru4i Vatikan&ki &abor @Jo42at&ka kon&titucija o bo(anskoj objavi .,11A. Ha 2ene to znai da u pro&udbi nezabludivo&ti ne 2o5e2o jedno&tavno pitati 3to je autor *tio re$i< 2ora2o pitati u kojoj je&t 2jeri to 3to je autor rekao za na3e &pa&enje. Ha ri2okatolike bi, dakle, teolo3ki i2benik za pro&udbu povije&ne vrijedno&ti o djevian&ko2 zae$u bio ne toliko nezabludivo&t ,veto4a #i&2a koliko crkveni nauk. U vjerovanju, u koncil&koj ili papin&koj izjavi Krkva nikad nije 8or2alno izjavila da je do&lovna povije&no&t djevian&ko4 zae$a bo5an&ki objavljena te 2ora biti pri*va$ena kao &tvar vjere. Ipak, u &vo2 redovito2 uenju, koje je jo3 jedan vodi za pitanje vjere, 2i&li2 da je Krkva i2plicitno inzi&tirala na do&lovnoj povije&no&ti djevian&ko4a zae$a. +udu$i da kao ri2okatolik &2atra2 nor2ativno uenje &voje Krkve koje &e te2elji na ,veto2 pi&2u kao po&ebnu po2o$ u &luaju kada je ,veto pi&2o neja&no ili neodluno, ja pri*va$a2 djevian&ko zae$e. Ipak, uvijek upozorava2 da &e neki katoliki do42at&ki teolozi ne &la5u & 2ojo2 interpretacijo2 djevian&ko4a zae$a koje nauava crkveno redovito uitelj&tvo< oni &2atraju da &a2 u to2e &uvi3e konzervativan. Ipak, kao i kad je rije o tjele&no2 u&kr&nu$u @p. - A tijeko2 po&ljednji* dvade&et 4odina &lu5beni uredi 6atolike crkve za nauk rea4irali &u vrlo o3tro protiv teolo4a koji &u javno zanijekali povije&no&t djevian&ko4 zae$a 3to ja&no 4ovori da Krkva &2atra kako nije rije &a2o o &i2bolino2 opi&u. 9u je i dru4a vr&ta dokaza koje trebaju raz2otriti ak i oni koji ne pri*va$aju &tav o nazabludivo&ti +iblije niti crkveno uenje. Mi&li2 na injenino&t koja &e nalazi u &a2o2 biblij&ko2 tek&tu. Ve$ina znan&tvenika &la5e &e da u %ovo2 zavjetu, o&i2 u Mt 1 i :k 1, ne2a &po2ena o djevian&ko2 zae$u. Ipak, neovi&no jedan od dru4o4a ta &e dvojica evan;eli&ta u to2e &la5u unato to2e 3to &u izvje3taje &2je&tili u vrlo razliite kontek&te ! to je znak da je rije o ideji koja pret*odi obojicu. ,to4a je ne 2o5e2o jedno&tavno odbaciti kao ka&niju iz2i3ljotinu. U +o&enju #esije @%V: JoubledaC, 1911.A 4ovorio &a2 o ar4u2enti2a protiv povije&no&ti djevian&ko4 zae$a u &2i&lu ono4a 3to je 2o4lo ljude nave&ti na tu ideju, npr. utjecaj po4an&ki* pripovije&ti o odno&i2a iz2e;u bo4ova i 5ena ili 2editacija u Izaiji 1,1" koja predvi;a da $e 2lada 5ena roditi dijete i dati 2u i2e D2anuel @proroan&tvo koje je na 4rki prevedeno & na4la&ko2 na djevian&tvo 2lade 5eneA. %e$u ovdje ulaziti u te proble2e, ali zakljuio &a2 kako nitko od nji* nije obja&nio 4enezu ideje o djevian&ko2 zae$u. 9o ini povije&no obja3njenje pouzdanije od bilo koje4a dru4o4 ! 2no4o pouzdanije, ali nedokazano. %eke taj zakljuak ne zadovoljava. ,2eta i* 3to unato nedo&tatno&ti biblij&ke evidencije potvr;uje2 &voju vjeru u djevian&ko zae$e dopu3taju$i da 2oji2 &udo2 upravlja crkveno uenje. @9o, ini &e, &2eta i oni2a koji nijeu djevian&ko zae$e i oni2a koji 4a pri*va$aju.A 7a &e zbo4 to4a ne o&je$a2 neu4odno. Ako +iblija ja&no ka5e jednu &tvar, a Krkva ui ne3to po&ve dru4o, pri*vatiti oboje bilo bi 3izo8renino. Ali kako &u oba Havjeta proizvod zajednica vjernika, ne vidi2 nikakva proturjeja u to2e da 2i 5ivot ti* zajednica &lu5i kao interpretativni ele2ent koji baca
! "( !

&vjetlo&t na neja&no$e biblij&ki* zapi&a. 9o ini2 2no4o radije, ne4o da ini2 na&ilje nad biblij&ki2 &adr5aje2 tvrde$i kako je po&ve ja&an i da dovoljno dokazuje, ili pak da ne dokazuje kad &e najvi3e 2o5e re$i da je neja&an. P. 75. Pr"m"j!&"o )am *a*o o+")",anj Bar"j"n! $o:! maj3" " E#ra9"E. N"j! $" &o +ro&!)&an&)*" j!4"*' !,an/!$j"ma :o,or"&! o I) )o,oj

U raz4ovoru o izrazu Ibra$aI 2o5da bi po2o4lo da pone2o & oni2a koje taj izraz obu*va$a, a 2e;u nji2a daleko je najpoznatiji ovjek koji &e zvao 7akov. U %ovo2 zavjetu i2a vi3e 7akova. %a popi&i2a Jvanae&torice koje je I&u&u izabrao nalazi &e jedan 7akov, brat Ivanov koji je Hebedejev &in, kao i 7akov Al8ejev @vjerojatno &in Al8ejevA. %o 7akov o koje2u je rije nije lan Jvanae&torice, ne4o onaj koje4a #avao &po2inje kao IGo&podinova brataI @Gal 1,19A. Mk 0,. i Mt 1.,-- &po2inju 4a uz etiri IbrataI I&u&ova: 7akova, 7o&ipa, Oi2una i 7udu. 6ao vo;a jeruzale2&ki* kr3$ana taj je 7akov bio jedan od najva5niji* lino&ti u ranoj Krkvi. %je2u &e pripi&uju novozavjetna I7akovljeva po&lanicaI. #retpo&tavlja2 da bi* trebao &po2enuti kako &u kr3$ani ka&niji* vre2ena dvojicu Ibra$eI, 7akova i 7udu, pojedno&tavljeno poi&tovjetili & dvojico2 apo&tola iz Jvanae&torice koji &u no&ili ta i2ena. 9o je po4re3no. Jjela apo&tol&ka 1,1./1" ja&no razlikuju Ibra$uI i Jvanae&toricu. 9ako vi3e novozavjetni* pi&aca 4ovori o Ibratu @bra$iAI Go&podina @I&u&aA upotrebljavaju$i uobiajenu 4rku rije za brata, a MarkoGMatej u reci2a koje &a2 upravo &po2enuo 4ovore i o I&u&ovi2 I&e&tra2aI. Mora2o &e dr5ati 4rke ter2inolo4ije i ne poku3avati proi3$avati tek&t niti 4a 2ijenjati zato 3to izaziva pitanja. ,to4a je od4ovor na va3e pitanje da izraz II&u&ova bra$aI ne pripada prote&tant&ko2 jeziku ne4o biblij&ko2. P. 77. =&o j! ) *a&o$"%*"m %!nj!m da j! Bar"ja o)&a$a dj!,"3a' 9o je e&to opi&ano kao IkatolikoI uenje, ali poja2 je 3iri. #ravo&lavna i i&tone crkve te 2no4e u4ledni an4likanciGepi&kopalci, &2atraju da je Marija o&tala djevica. Unato to2e 3to prote&tanti naje3$e 2i&le kako &u bra$a i &e&tre &po2enute u %ovo2 zavjetu Marijina djeca te tako nije o&tala djevica, to za 'e8or2aciju nije bio ve$i proble2. #od&je$a2 da &u :ut*er, Kalvin i HEin4li upotrebljavali izraz Ivazda JjevicaI @&tari Marijin opi&A bez pri2jedbi. Oito je 2oderna ra&prava o to2e proizi3la ka&nije kao rezultat do&lovno4 itanja +iblije. %o treba &po2enuti jo3 ne3to. Oito ako &u oni koje %ovi zavjet naziva I&u&ovo2 bra$o2 i &e&tra2a bili nje4ova krvna bra$a i &e&tre tada Marija nije o&tala djevica. 9rajno Marijino djevian&tvo je&t ne3to 3to izlazi iz okvira doku2entirani* potvrda koji2a ra&pola5e2o te pred&tavlja &lavljenje Marije koje proizlazi iz na3e vjere. Mi ri2okatolici to &2atra2o crkveni2 nauko2, ali to ne 2ora znaiti da je Marija neko2e rekla kako je uvijek o&tala djevica. Mi taj nauk o Mariji Ivazda JjeviciI ne pri*va$a2o na o&novu biblij&ko4a tek&ta, ne4o iz kr3$an&ko4a raz2i3ljanja o Marijinoj &veto&ti i nainu na koji je ta &veto&t bila izra5ena u njezinu 5ivotu. P. 7<. N! ra4 m"j!m. Ka6!&! *a*o j! +r!ma *a&o$"%*om na * Bar"ja o)&a$a dj!,"3aC a$" ")&odo#no *a6!&! *a*o No," 4a,j!& :o,or" o I) )o,oj E#ra9" " )!)&ramaE. 2a.&o "; No," 4a,j!& &a*o 4o,!' #itanje je &lo5eno pa $e i od4ovor biti prilino &lo5en. Jok %ovi zavjet upotrebljava izraz I&u&ova Ibra$a i &e&treI, ni4dje &e izriito ne ka5e da &u to bila Marijina djeca. I&tina, bra$a &e e&to povezuju & Marijo2 @npr. Mk .,. < 0,.< Iv ,1 < Jj 1,1"A. 9o povezivanje uz upotrebu 4rke rijei koja oznaava krvnu bra$u, 2o4lo bi doi&ta nave&ti na zakljuak kako &u to bila Marijina djeca kad ne bi bilo dokaza za &uprotno. 6ad bi* rekao kako &a2 dana& vidio va3u 2ajku i bra$u, ne bi li oni koji 2e uju po2i&lili da 4ovori2 o djeci koju je rodila va3a 2ajka. Ipak, na poetku dru4o4a &tolje$a, kako 2o5e2o vidjeti iz apokri8no4a Jakovljeva evan&elja @vidi p. 1(A, ve$ je kru5ila tradicija da to ni&u bila Marijina djeca. U &lo5enoj pripovije&ti i&prianoj u
! "1 !

to2 evan;elju kad &e vjenava & Marijo2, 7o&ip je &tar ovjek i udovac & djeco2. ,to4a &u, kad je Marija rodila I&u&a, 7o&ipova djeca po&tala nje4ova bra$a i &e&tre. 9o je vje3to rje3enje jer obja3njava ne &a2o izraz Ibra$a i &e&treI, ne4o i za3to &u povezani & Marijo2 ! 7o&ip je vjerojatno u2ro prije I&u&ova javno4a djelovanja te je Marija tu djecu od4ojila kao &voju. 9o tako;er obja3njava Marijino djevian&tvo iako je bila udana za 7o&ipa. Mora2o biti po3teni i priznati kako bi &e Jakovljevo evan&elje @obratite pozorno&t na autora koje2u &e pripi&uje: rije je o I&u&ovu IbratuI koji je trebao poznavati obitelj&ku povije&tA jedva 2o4lo nazvati pouzdani2 povije&ni2 izvoro2. Unato to2e, ono na2 daje dokaz o tradiciji koja je u kru5ila u to vrlo rano vrije2e. U &a2o2 %ovo2 zavjetu i2a o&kudni* dokaza da Ibra$aI ni&u bila I&u&ova krvna bra$a. U izvje3taju razapinjanja na kri5 u Mk 1-,"( i Mt 1,-0 &po2inje &e 5ena koja izdaleka 4leda, a pred&tavljena je kao IMarija, 2ajka 7akova @Mla;e4aA i 7o&ipaI. 9o &u i2ena dvojice od I&u&ove bra$e i u to2 prizoru 4otovo da uje2o kako &u to djeca neke dru4e 5ene koja &e zvala Marija. @,vakako I2ajka 7akova i 7o&ipaI nije nain na koji bi Marko i Matej nor2alno &po2injali Mariju, I&u&ovu 2ajku.A 9a bi in8or2acija 2o4la potvrditi po&tbiblij&ku tradiciju Jakovljeva evan&elja da Ibra$a i &e&treI ni&u bili djeca Jjevice Marije. Ha3to ter2inolo4ija Ibra$a i &e&treI? Ve$ &a2 rekao kako &e 4rka rije odno&i na krvnu bra$u i &e&tre. Ipak, ako i2a2o razlo4a za &u2nju kako to ni&u bila krvna bra$a i &e&tre @i &a2o pod ti2 okolno&ti2aA, 2o5e2o &e pozvati na &e2it&ku ter2inolo4iju koja je 2o4la pret*oditi 4rkoj. , dru4e &trane, dok 4rki jezik i2a za&ebne izraze za Iro;akeI, Ipolubra$uI itd., te &u rijei u 4rko2, upotrebljene u evan;elji2a, 2o4le biti pod utjecaje2 ranokr3$an&ki* aluzija na I&u&ovu obitelj koje &u bile na ara2ej&ko2 ili *ebrej&ko2. Ha razliku od 4rko4a, &e2it&ki jezici u I&u&ovo vrije2e ni&u i2ali precizan rjenik za 3ire obitelj&ke veze. Oni &u odra5avali ple2en&ko podrijetlo 4dje &u lanovi i&to4a ple2ena, klana ili obitelji bili &2atrani bra$o2 i &e&tra2a bez obzira na nji*ov &tvarni odno&. 6la&ian pri2jer za to je&t upotreba rijei Ibra$aI u #o&t 1.,F kada &e opi&uje odno& iz2e;u :ota i Abra*a2a, dok je :ot zapravo Abra*a2ov ne$ak. #olaze$i otud 2o4lo bi &e dokazivati kako &u 2u3karci i 5ene koji &u zvani I&u&ovo2 Ibra$o2 i &e&tra2aI tako nazivani pre2a &lobodnoj &e2it&koj ple2en&koj ter2inolo4iji, a bili &u zapravo daleki ro;aci, a ne Marijina djeca. #onovo na4la3ava2 kako ne bi&2o i3li ti2 puto2 kad bi bilo ja&no da nije rije o krvnoj bra$i i &e&tra2a. P. 7?. N") $" *a&o$"3" ,"j!* %"$" *a*o ) I) )o,a #ra9a #"$" nj!:o," ro/a3"' 6atolici &u tako uili, ali ne IuvijekI. U Hapadnoj crkvi &v. 7eroni2 po&tao je za4ovaratelj drukije4 rje3enja od ono4a koje nudi Jakovljevo evan&elje. 7eroni2a nije zani2alo &a2o Marijino djevian&tvo, ne4o i 7o&ipovo djevian&tvo kao &i2bol koji2 bi potakao na 2ona3ki 5ivot, za celibat. #re2a to2e, nije 2u &e &vi;alo tu2aenje iz Jakovljeva evan&elja pre2a koje2u je 7o&ip i2ao djecu iz pret*odno4 braka. Jru4o je tu2aenje bilo da &u to bila djeca 7o&ipova brata ili Marijine &e&tre. %e 5eli2 va& zbunjivati &lo5eni2 ar4u2enti2a za te teorije. U &vako2 &luaju, pri&tup koji bi od I&u&ove Ibra$e i &e&taraI nainio nje4ove ro;ake, po&tao je 4otovo &veop$e &tajali3te u Hapadnoj crkvi i zato je bli&ko ri2okatolici2a. Ipak treba na4la&iti da crkveni nauk o Marijanu djevian&tvu nikad nije obja&nio tko &u bila bra$a. Mo5ete &e 2irno upitati: IHa3to je po&talo tako va5no je li Marija i2ala jo3 djece?I %etko radikalniji 2o4ao bi re$i i: I6o4a bri4a?I %o to je bio razlo4 podjele ve$ u &taro doba jer je protiv Jakovljeva evan&elja u&tao i&taknuti teolo4 9ertulijan koji je Ibra$uI identi8icirao kao djecu koju je rodila Marija, ali 7eroni2 je 4njevno pi&ao protiv oni* koji &u tako 2i&lili. Oto &e tie &ada3nje va5no&ti to4a pitanja, za&tupanje teze da je Marija i2ala dru4u djecu kojoj je otac bio 7o&ip pojavilo &e poslije prote&tant&ke re8or2acije. Ono je 4ovorilo u prilo4 &tajali3tu da %ovi zavjet treba itati onako kako pi3e @4dje &u &po2enuti Ibra$a i &e&treIA bez utjecaja ka&niji* tradicija bez obzira je li rije o Jakovljevu evan&elju koji 4ovori o 7o&ipovoj djeci iz pret*odno4 braka ili o crkveni2 oci2a poput 7eroni2a koji 4ovore o I&u&ovi2 ro;aci2a. %o iza do&lovno4 pri&tupa %ovo2 zavjetu krio &e jo3 jedan proble2, a to je borba oko vrijedno&ti brano4a 5ivota i celibata. Mno4i prote&tanti koji &2atraju da je Marija i2ala djece i2plicitno kritiziraju katolike
!" !

&ve$enike 3to &e ne 5ene i ne2aju obitelj. Mno4i na katolikoj &trani koji za&tupaju djevian&tvo Marije na taj nain brane celibat kao evan;eo&ku vrlinu te *vale celibat &ve$enika i a&ni* &e&tara. 6o2entiraju$i tu po&ljednju toku na4la&io bi* kako 2i kr3$ani, koji &2o o&tali vjerni tradiciji Jjevice Marije, ne &2ije2o 4ovoriti protiv braka i obitelji. Mora na2 biti ja&no da bi, ako je po&lije I&u&ova ro;enja Marija nor2alno zaela i rodila dru4u djecu, to bio &veti in koji je +o4 bla4o&lovio kao 3to bi to bila i njezina odluka da o&tane djevica ! odluka koji podrazu2ijeva na&lov Ivazda JjevicaI. Oto &e pak tie dana3nji* ra&prava 2o5da na2 2o5e po2o$i eku2en&ka knji4a koju &u &a&tavili bibliari pripadnici razni* crkvi #arija u Novom zavjetu @iz. '.D. +roEn i dr.< %eE Vork: #auli&t #re&&, 191F.A, &tr. 0-!1 . Autori te knji4e &la5u &e da pitanje o to2e da li je Marija i2ala dru4u djecu & 7o&ipo2 ne potje,e izravno iz Novo"a zavjeta niti on na nje4a ja&no od4ovara. Hbo4 razu2ljivi* razlo4a, ovi&no o to2e kako su upotrebljavali kasniju rkvenu misao, kr3$ani &u dali drukije od4ovore. Mi ri2okatolici od4ovara2o na pitanje u &vjetlu na3e4a crkveno4 nauka da je Marija o&tala djevica 3to, kako &2atra2o, obja3njava neja&no$u koja proizlazi iz ,veto4a #i&2a. %o ne treba2o &2atrati nekr3$ani2a one koji interpretiraju %ovi zavjet drukije< oni pak ne bi trebali na2a pri4ovarati da 4ovore$i o Jjevici Mariji ni&2o vjerni +ibliji. 'azlika u vjerovanju nije izravno u vezi & +iblijo2< ona &e veliki2 dijelo2 odno&i na autoritet tradicije i crkveno4a nauavanja. P. 7@. No o)&a,"mo Bar"j " Jo)"+a. Bno:o :o,or"&! o "4,j!.&aj"ma !,an/!$ja o I) ) C nj";o,oj ,a6no)&" " &o%no)&C "&d. A$" .&o mo6!mo )": rno 4na&" o I) ) ' Vjeruje2 da ne 2i&lite na 2ate2atiku &i4urno&t ili &i4urno&t koju nude e4zaktne znano&ti, ne4o na razu2nu &i4urno&t ili veliku pouzdano&t koje od4ovaraju ljud&ki2 2o4u$no&ti2a ! na pri2jer, vr&tu &i4urno&ti koju bi* i2ao u vezi &a 5ivoto2 i djelovanje2 neko4a ko4a dobro poznaje2. %eki bi va2 znan&tvenici &keptino od4ovorili kako o I&u&u 2o5e2o znati veo2a 2alo. Iako &a2 opti2i&t & obziro2 na znanje koje i2a2o o I&u&u, ne$u va2 ni poku3ati dati i&crpni opi& nje4ova 5ivota, npr. kako je ro;en u +etle*e2u, odra&tao u %azaretu, kako 4a je kr&tio Ivan 6r&titelj te kako je konano poeo &voje javno djelovanje propovijedaju$i u pri&podoba2a, ozdravljuju$i, itd. #retpo&tavlja2 da 5elite vi3e pojedino&ti ne4o i* je 2o4u$e iznijeti u ovako jedno&tavno2 obliku pitanja i od4ovora, &to4a va2 preporuuje2 lanak II&u&I u Ne1 Jerome Bibli al 0ommentar3 @Dn4leEook Kli88&, %7: #rentice Mall, 199(, 99 1 10!1. FA od 7.#. Meiera. On je izvr&tan znan&tvenik i dao je dobar pre4led & detaljni2 izvje3taje2 o povije&no2 I&u&u. Ako i2ate neka odre;ena pitanja, rado $u od4ovoriti najbolje 3to zna2. P. <0. F!$"o #"; 4na&" .&o j! I) ) m")$"o o )!#". J! $" 4nao da j! Bo:' Ovo je jedna od rijetki* prilika kada $u od &u4ovornika tra5iti da po&tavi pitanje na dru4i nain jer je na ovako oblikovano pitanje 4otovo ne2o4u$e dati razu2ljiv od4ovor. %e voli2 &e i4rati rijei2a te kao 2no4i dru4i o&je$a2 nepovjerenje kad netko ka5e: IOto &i ti2e 2i&lio re$i?I. %o 2ora2 va& pitati 3to &te 2i&lili & rijeju I+o4I. #itanje &e odno&i na I&u&a, 4alilej&ko4 Lidova iz prve tre$ine prvo4a &tolje$a za koje4a je rije I+o4I bila odre;ena nje4ovi2 podrijetlo2 i teolo3ki2 rjeniko2 ono4a vre2ena. Ja bi* pojedno&tavnio @2o5da i previ3eA re$i $u kako 2i&li2 da bi za Lidova to4a vre2ena rije I+o4I podrazu2ijevala Ono4a koji boravi na nebu ! uz 2no4o dru4i* atributa. ,to4a ako bi &e I&u&u na ze2lji po&tavilo pitanje: IMi&li3 li da &i +o4?I to bi znailo da je 2i&lio kako je on Onaj koji boravi na nebu. I &a2i vidite kako bi to bilo neu2je&no pitanje jer je I&u& vidljivo bio na ze2lji. I nje2u to pitanje nikad nije po&tavljeno< najvi3e 3to &u 4a pitali bilo je o nje4ovu odno&u & +o4o2. 7ezinu o&obito&t i proble2 2o5e &e zapaziti u prizoru kod Marka 19,11/ 1F. >ovjek &e obra$a I&u&u kao Idobro2 uiteljuI i I&u& 2u od4ovora: IHa3to 2e zove3 dobri2? ,a2o je +o4 dobar.I 9u 2o5ete za2ijetiti da &e &tavlja razlika iz2e;u I&u&a i rijei I+o4I.
! ". !

%o & pravo2 2o5ete re$i kako je u jedno2 dru4o2 evan;elju 9o2a po*valjen jer &e I&u&u obratio & IGo&podin 2oj i +o4 2ojPI @Iv (, FA. 6lju razu2ijevanja to4a izraza je&t u injenici da &e nalazi u etvrto2 evan;elju koje je napi&ano u po&ljednji2 4odina2a prvo4a &tolje$a. 'ekao bi* da &u u to vrije2e, u na&tojanju da razu2iju I&u&a, kr3$ani na neki nain pro3irili znaenje rijei I+o4I. Ha nji* &e ona vi3e nije odno&ila &a2o na Oca na nebu< odno&ila &e i na ,ina na ze2lji. ,*vatili &u da je I&u& bio tako inti2no povezan & +o4o2, toliko i&punjen +o5jo2 nazono3$u da &e naziv +o4 na nje4a 2o4ao pri2ijeniti kao i na Oca nebe&ko4a. %o *tio bi* na4la&iti da to ne ukljuujte pro2jenu u I&u&u< to &e odno&i na pro2jenu i razvoj kr3$an&ko4 poi2anja ono4a tko je on bio. 'azvoj &e na&tavio tako da &u na %icej&ko2 &aboru u ". &tolje$u kr3$ani opi&ali ,ina +o5je4a kao Ipravo4a +o4a od pravo4a +o4aPI I&u&ov utjecaj i raz2i3ljanje koje je uzrokovao pro2ijenili &u, za one koje &u u nje4a vjerovali, itav teolo3ki jezik ukljuuju$i i naziv I+o4I. ,ada, kad &a2 poja&nio @nada2 &eA jezine te3ko$e, preoblikovao bi* va3e pitanje onako kako vjeruje2 da &te 4a na2i&lili, pa $u onda poku3ati na nje4a od4ovoriti. Ako pri*vati2o da &e naziv I+o4I razvijao tako da je za kr3$ane pred&tavljao i&tin&ki uvid u I&u&ov identitet, va3e bi pitanje, vjeruje2, 2o4lo 4la&iti ovako: I7e li I&u& znao da je i2ao identitet koji &u nje4ovi &ljedbenici ka&nije prepoznali kao +o5ji? Ako je bio +o4 @a ve$ina &e kr3$ana u to2e &la5eA je li on znao tko je? Mi&li2 da je na to najjedno&tavniji potvrdan od4ovor. 9akav &e do4ovor, naravno, ne 2o5e dokazati jer ne2a2o tek&tova koji opi&uju itav nje4ov 5ivot. Ipak, u evan;elji2a je uvijek pri&utna I&u&ova &vije&t o nje4ovo2 po&ebno2 odno&u & +o4o2 koji 2u je o2o4u$avao da 4ovori & tako veliki2 autoriteto2. %i4dje u evan;elji2a ne nalazi2o prizora u koje2 bi on o &ebi otkrio ne3to 3to ve$ nije znao. 7a&no 2i je da je ovo 3to &a2 rekao u &uprotno&ti & neki2 popularni2 &tajali3ti2a pre2a koji2a je I&u& &voj identitet otkrio na kr3tenju ili u nekoj dru4oj prilici, ali za takva &tajali3ta ne2a dokaza. 6r3tenje je opi&ano tako da itatelji2a ka5e tko je I&u&, a ne da nje2u ka5e tko je. P. <1. A$" j! $" odra)&ao ) &om )+o4najom' B" $" #"o %o,j!* da j! 4nao &*o j! &"j!*om %"&a,o:a ),o: 6",o&a' #oeo bi* & dru4i2 dijelo2 pitanja. Vi i ja &2o ljud&ka bi$a. U koje2 &2o trenutku na3e4a po&tojanja &poznali da &2o ljud&ka bi$a i 3to to znai? Har na neki nain ne zna2o da &2o ljud&ka bi$a od trenutka kad pone2o 2i&liti? U to2 trenutku 2o5da ne zna2o &ve 3to proizlazi iz injenice da &2o ljud&ka bi$a i &i4urno ne2a2o rjenik koji2 bi&2o izrazili 3to znai biti ljud&ko bi$e. Joi&ta, odrediti de8iniciju ono4a 3to znai biti ljud&ko bi$e vrlo je te5ak proce&. #a ipak, 2i zna2o da &2o ljud&ka bi$a. I&to tako, 2o5e li &e ne3to &lino pri2ijeniti i na I&u&a za koje4a vjeruje2o da je doi&ta bio bo5an&ki i ljud&ki? Ha3to kr3$ani ne bi 2i&lili da je on znao tko je od trenutka kad je nje4ov ljud&ki u2 poeo 8unkcionirati? 9o ne 2ora znaiti da je 2o4ao na ljud&ki nain izraziti 3to znai biti bo5an&ki ! i zato &a2 u pret*odno2 od4ovoru bilo tako oprezan & obziro2 na ter2inolo4iju. Mi 2o5e2o znati da &2o ljud&ka bi$a i prito2 to ne 2ora2o znati izraziti< I&u& je 2o4ao znati da je bo5an&ko bi$e, a da za to nije i2ao izriaje ljud&ko4 jezika. Vjeruje2 da to obja3njava za3to je kri&tolo4ija u prva tri evan;elja uvelike i2plicitna, to je&t nije kri&tolo4ija u kojoj bi na2 nazivi 4ovorili tko je I&u&, ne4o je kri&tolo4ija u kojoj &poznaje2o tko je on &lu3aju$i 3to je 4ovorio i kako je to 4ovorio i pro2atraju$i 3to je inio i & kakvo2 je 2o$i i autoriteto2 to inio. %o da &e vrati2 na prvi dio va3e4a pitanja o to2e je li bio ljud&ko bi$e i tako po&tepeno ra&tao u &poznaji. Ako je I&u& znao tko je tijeko2 itavo4a &vo4 5ivota, za3to bi 4a znanje o nje4ovu bo5an&ko2 identitetu prijeilo da ra&te u razu2ijevanju kako je taj identitet u korelaciji & nje4ovi2 ljud&ki2 5ivoto2 koje2u &u ra&t, i&ku&tvo, do4a;aji iz nje4ova javno4 djelovanja te nje4ova &2rt, donijeli &ve ve$e razu2ijevanje ljud&ke &ituacije? #o&tojanje takvo4a ra&ta 2o5e &e pretpo&taviti iz borbe koja &e pre2a Mk vidi iz prizora u Get&e2an&ko2 vrtu kada I&u&, koji je prije to4a izazvao &voje uenike @1(,.FA da piju a3u koju $e &a2 i&piti, &ada, &uoen &a &2r$u, tra5i od Oca da 4a, ako je 2o4u$e, ta a3a 2i2oi;e. Mo4lo bi &e re$i kako to ukljuuje unutarnju borbu u kojoj &e ,in +o5ji &uoava & ljud&ki2 i&ku&tvo2 patnje i &2rti. Ali to je &a2o na3a pretpo&tavka 4dje polazi2o od
! "" !

analo4ije vla&tito4a ljud&ko4 i&ku&tva. %itko ne poznaje tajan&tvene dubine utjelovljenja i nje4ove uinke na I&u&ovu nutrinu. Dvan;elja &u napi&ana da na2 ka5u 3to 2i treba2o znati o I&u&u, a ne 3to je on znao o &ebi. P. <(. N! ra4 m"j!m. Ka6!&! *a*o ,j!r j!&! da j! I) ) #"o Bo:. Bo: 4na ),!. Ka*o onda mo6! #"&" ) mnj! o &om! .&o j! I) ) 4nao "$" o ra)& )+o4naj"' %a to $u pitanje 2orati od4ovoriti 4otovo 8ilozo8&ki2 jeziko2. #re2a &kola&tikoj 8ilozo8iji, a po&ebno 8ilozo8iji 9o2e Akvin&ko4a, +o5ja &poznaja nije kao na3a &poznaja. Mi &poznaje2o po2o$u poj2ova i &udova< dru4i2 rijei2a, 2i 2i&li2o. #re2a &kola&tikoj 8ilozo8iji +o5ja je &poznaja nepo&redna: On ne2a ideja< On poznaje &tvari nepo&redno< On ne treba 2i&liti u &2i&lu povezivanja poj2ova i dono3enja &udova. ,to4a bo5an&ka &poznaja koju je I&u& po&jedovao kao dru4a o&oba 9roj&tva @ako 2o4u upotrijebiti jezik koji &e vi3e kr3$an&ki* &tolje$a nije razvijaoA ne bi 2o4la 8unkcionirati u ljud&ko2 u2u. U uveno2 odjeljku iz Summa T)eolo"iae @.,Y.9,a. ad1A 9o2a Akvin&ki ka5e: IAko u 6ri&tovoj du3i nije bilo neke dru4e &poznaje o&i2 nje4ove bo5an&ke, ona ni3ta ne bi znala. +o5an&ka &poznaja ne 2o5e biti in ljud&ke 6ri&tove du3e< to pripada dru4oj naravi.I 6ako vidite, nije lako tvrditi I+o4 zna &ve pa je i I&u& znao &ve.I 9a i&ta &kola&tika 8ilozo8ija priznaje da i ljud&ko bi$e katkad po&jeduje nepo&rednu &poznaju, ne3to poput naina na koji +o4 zna< i o&novni pri2jer za takvu nepo&rednu &poznaju ! ne preko poj2ova i ap&trakcija ! je&t na3a &poznaja o &ebi &a2i2a. Mi zna2o tko &2o zato 3to &2o to 3to je&2o, a ne &a2o zato 3to 2i&li2o da to je&2o. I upravo na to2 naelu, od4ovaraju$i na pitanje: I7e li I&u& znao tko jeI, ja &a2 lako od4ovorio da je znao. 6arl 'a*ner je to izrekao u &2i&lu *ipo&tat&ko4 jedin&tva, to je&t jedin&tva iz2e;u +o5an&ke O&obe i ljud&ke naravi. %e 5ele$i &e priklanjati teolo4iji bilo koje4a autora ili &e upu3tati u jo3 ap&traktnije izra5aje do42at&ke teolo4ije, 2i&li2 da je po3teno re$i: 9i2e da je bio tko je bio, I&u& je znao tko je bio. P. <-. F!$"&! $" &"m! r!9" da I) ) n"j! 4nao ,".! od na)' %e. 6ako &a2 ve$ rekao, nje4ova nepo&redna znanje o nje4ovu identitetu, nje4ovo znanje o to2e tko je&t znai da je i2ao duboku i inti2nu &poznaju o +o5joj volji. +io je potpuno predan +o5joj volji i tako uvijek u &kladu & +o5jo2 voljo2< %ovi zavjet opi&uje 4a bez 4rije*a. Hato je 2o4ao 4ovoriti & bo5an&ki2 autoriteto2 o ono2e 3to +o4 *o$e od na&< to &e vidi u nje4ovi2 izjava2a koje i2aju IA2enI, 4dje je ta rije, u2je&to da je upotrebljena kao od4ovor koji2 &e pri*va$a i&tinito&t izriaja, pret*odi I&u&ovu izriaju i tako tra5i na3e pri*va$anje. %ovozavjetni opi& u;enja ljudi zbo4 I&u&ova autoritativno4 naina 4ovora, koji nije bio &voj&tven dru4i2 uitelji2a, ponovo je priznavanje jedin&tvene &poznaje o +o5joj volji. ,poznaje koja je potekla iz I&u&ove &a2o&vije&ti o nje4ovoj i&tovjetno&ti & +o4o2 tijeko2 ljud&ko4a 5ivota &tvorila je kod kr3$ana vjeru da po nje2u &ti4la konana +o5ja objava. IVi3e puta i na vi3e naina +o4 neko$ 4ovora3e oci2a po proroci2a< konano, u ove dane, pro4ovori na2a u ,inu.I @Meb 1,1/ A. P. <0. A$" .&o j! )a )&,arn"m 4nanj!m' 2ar I) ) n"j! 4nao )&,ar" *oj! nad"$a4! o#"%no $j d)*o 4nanj!' 6oliko &e &je$a2, 3panjol&ki &kola&tiki teolo4 &a ,veuili3ta u ,ala2anci tvrdio je kako je I&u& po&jedovao izvanredno 3iroko polje znanja: bio je &avr3eni vojnik, znan&tvenik, u2jetnik, pje&nik, itd. 7a za to ne nalazi2 dokaza u %ovo2 zavjetu. :judi &u bili zadivljeni zbo4 autoritativno4 naina na koji je pouavao, a ne zbo4 niza injenica. Govorio je ara2ej&ki i vjerojatno *ebrej&ki< 2o5da je znao neke 4rke rijei i izriaje zbo4 tr4ovaki* putova koji &u prolazili kroz 6a8arnau2< 2o5da &u pale&tin&ki Lidovi znali i poneku latin&ku rije zbo4 nazono&ti ri2&ke uprave i vojni* vje5bi. Ali ja ne vidi2 nikakva razlo4a za3to bi* 2i&lio kako je poznavao neki dru4i jezik o&i2 oni* koje je nauio, a nauio i* je od roditelja. 6akvu 4od 2anualnu vje3tinu po&jedovao, pretpo&tavlja2 da je i to nauio
! "- !

od roditelja. %ije potrebno previ3e razla4ati :ukinu tvrdnju da &e &*vati kako ovaj evan;eli&t, koji I&u&a pred&tavlja kao bo5an&ki zaetno4, bez proble2a za nje4a upotrebljava biblij&ki opi& o ra&tu u 2udro&ti @:k ,"(, - A. P. <5. U)r!do&o%"mo )! na 4nanj! o )&,ar"ma +o&r!#n"m 4a nj!:o, m")"j . Na +r"mj!rC j! $" 4nao da 9! mr"j!&"' 9o 2i &e pitanje uvijek ini neobini2. 6oliko zna2, ne4dje oko pete 4odine ili po&lije, &vaki pripadnik ljud&ke ra&e &pozna da $e u2rijeti, &to4a &poznaja o vla&titoj &2rti nije neobino znanje. Ali pretpo&tavlja2 da pitanje zapravo znai je li I&u& znao kako i kada $e u2rijeti. 7e li znao da $e biti ra&pet na kri5? ,inoptika evan;elja daju na2 tri uvena I&u&ova predvi;anja o &2rti ,ina >ovjeje4a @Mk F,.1, 9,.1< 1(,../."A. %o u ocjeni ti* izjava u obzir treba uzeti dvije injenice. #rvo, zapi&ane &u u evan;elji2a tride&et do pede&et 4odina po&lije do4a;aja na Gol4oti ili 6alvariji i &to4a je veo2a te3ko utvrditi do koje &u 2jere te tvrdnje, u proce&u razvoja evan;elja, bile obojene kr3$an&ki2 &aznanji2a o ono2e 3to &e &tvarno do4odilo. Jru4o, kako je I&u& nailazio na &ve ve$e neprijatelj&tvo vjer&ki* vla&ti, &i4urno je bio &vje&tan 2o4u$no&ti na&ilne &2rti. I2ao je pri2jer proroka koje &u vjer&ke i politike vla&ti pro4anjale pa ak i ubijale. Live$i u #ale&tini i poznavaju$i obiaje i zakone ri2&ki* upravitelja koja &u vladali ze2ljo2, 2o4ao je znati ili predvidjeti kako $e na&ilna &2rt znaiti razapinjanje na kri5, koje je u to vrije2e uobiajena ri2&ka kazna. ,to4a neko znanje o nainu na koji $e u2rijeti nije 2oralo nu5no biti nadnaravne prirode. P. <7. A$" .&o j! )a )a4nanj!m *oj! #" ),a*a*o &ra6"$o nadnara,n +omo9. J! $" I) ) +o4na,ao # d 9no)& +oj!d"no)&"ma' J! $" 4nao da 9! )*r)n &" od mr&,";' #oku3at $u na to pitanje od4ovoriti 3to razu2ljivije, ali opet na4la3ava2 razliku iz2e;u uvjerenja da $e 4a +o4 uiniti pobjedono&ni2 @to ne &a2o da je potvr;eno u %ovo2 zavjetu, ne4o je potpuno u &kladu & vjero2 i povjerenje2 &tarozavjetni* p&al2i&ta u trenuci2a naj4ori* ne&re$aA i tono4 znanja o to2e kako $e &e to do4oditi. A to je ono 3to va& zani2a. I&u& je tijeko2 &vo4a djelovanja u &voji2 izjava2a predvi;ao u&kr&nu$e ,ina >ovjeje4a. Ovdje treba &po2enuti ne&la4anje 2e;u kr3$an&ki2 teolozi2a. 6ako &a2 na4la&io u &voj knjizi *sus; Bo" i ,ovjek @%eE Vork: Mac2illan, 191-., ori4inal 1901.A u kojoj &a2 &e 2uio & pitanje2 o to2e koliko je I&u& znao, crkveni &u oci iz prvi* &tolje$a bili ti koji ni&u oklijevali priznati I&u&ovo neznanje kao dio nje4ove ljud&ko&ti. @I%eznanjeI u znaenju po2anjkanja znanja ! bez ie4a pejorativno4a 3to bi neznanje 2o4lo ukljuivatiA. 9o je bilo u &kladu & oni2 3to je reeno u #o&lanici Mebreji2a @",1-A kako je bio &tavljan na ku3nju u &ve2u kao i 2i, a ipak bez 4rije*a ! taj na2 odjeljak ne daje nikakvi* naznaka da, & obziro2 na nedo&tatak znanja, nije bio poput na&. Ipak, po&tojala je jo3 jedna &truja u kr3$an&koj 2i&li koja je na4la3avala I&u&ovu &avr3eno&t u &ve2u u uvjerenju da nedo&tatak znanja znai ne&avr3eno&t. O to2e &e 2o5e ra&pravljati: rijetko &e divi2o ljudi2a koji &ve znaju jer je o4ranieno znanje ljud&ko &tanje, a ne nedo&tatak &avr3en&tva. U &vako2 &luaju, u &rednjovjekovnoj &kola&tici, o&obito u djeli2a 9o2e Akvin&ko4a, nalazi2o tezu da je I&u& pri2io po&ebne oblike znanja. Jio razlo4a za tu tvrdnju je&t 9o2ina ideja @p. 1 A o nepreno&ivo&ti bo5an&ke &poznaje na ljud&ki u2 koji 2i&li u poj2ovi2a. ,to4a &e pretpo&tavlja kako je I&u& dobio znanje kori&no za ljud&ki u2. @>ak ni tada 9o2a ne pretpo&tavlja da je ljud&ki I&u& &ve znao.A 9o2a je 4ovorio o uliveno2 znanju i znanju koje dano I&u&ovoj du3i preko bla5eni* vi;enja tijeko2 itava nje4ova 5ivota. Mno4i &uvre2eni teolozi doveli &u u pitanje takvu nadnaravnu po2o$. O&obito &e to odno&i na 6arla 'a*nera, 7o&ep*a 'atzin4era i 7eana Galota @koji pred&tavljaju 3iroki &pektar razliiti* teolo3ki* pri&tupaA koji &u &2atrali da nije potrebno tvrditi kako je I&u& i2ao bla5ena vi;enja kako &e tradicionalno &2atralo. %a razliite naine oni kao polaznu toku uzi2aju nepo&redno +o5je i&ku&tvo @p. 1 A, ali ne in&i&tiraju na prijeno&u znanja pute2 bla5eni* vi;enja kao 3to je tvrdio 9o2a.
! "0 !

,ve ove teolo3ke pretpo&tavke prelaze okvire novozavjetni* izvje3taja, ali teolozi koji dopu3taju neznanje ili ne polaze od po&ebni* oblika bo5an&ke &poznaje, &la5u &e &a &tajali3te2 velike ve$ine biblij&ki* e4ze4eta da je I&u& dijelio 2no4e vjer&ke po4lede &vo4a vre2ena ! po4lede koje &u odra5avali opipljive 4ranice znanja & koji2a &e &uvre2eni itatelj ne bi 2orao &lo5iti. %a pri2jer, ini &e da je I&u& doi&ta vjerovao kako je 7ona boravio tri dana i tri no$i u utrobi ribe @Mt 1 ,"(A, dok 2i 6nji4u o 7oni &2atra2o parabolo2. U Mk 1 ,.0/.1 I&u& ka5e kako je Javid autor prvi* redaka #&al2a 11( I'ije 7a*vina Go&podinu 2oje2uI uz pretpo&tavku da je Javid 2i&lio na budu$e4a Me&iju. Malo bi &uvre2eni* znan&tvenika interpretiralo znaenje to4a p&al2a na takav nain. U knjizi *sus; Bo" i ,ovjek navodi2 dru4e pri2jere u koji2a I&u&, ini &e, dijeli o4raniene po4lede &voje4a doba u odno&u na op$enito reli4iozna pitanja. 9ako netko 2o5e tvrditi kako &e biblij&ki i teolo3ki 2o5e braniti &tajali3te o I&u&ovu o4ranieno2 znanju. Vrijedi na4la&iti kako je nijekati puno I&u&ovo ovje3tvo jednako ozbiljno kao i zanijekati 2u puno bo5an&tvo, a 2o5e &e &lobodno re$i kako je i&tin&ka ljud&ka znaajka biti o4ranien i vre2en&ki uvjetovan u &poznaji. 9ako u I&u&u 2o5e2o na$i neobian &poj ap&olutne &i4urno&ti u ono 3to +o4 5eli od na& da bi do3lo kraljev&tvo +o5je i ljud&ki o4ranieno4 naina izricanje te poruke. P. <<. A*o +r";,a&"mo o:ran"%!no $j d)*o 4nanj! *od I) )aC .&o j! ) nj!:o,"m +r"+r!mama 4a # d 9no)&' N!.&o od &o:a odno)" )! na +o)&ojanj! Dr*,!. 9o je o&jetljiva toka i jedan od razlo4a za3to &a2 uvijek tvrdio kako &u i&pravno uravnote5ena ocjena objavitelj&ko4a karaktera I&u&ova djelovanja i nje4ova o4ranieno4 ljud&ko4 znanje tako va5ni za kr3$an&tvo. Ako po;e2o od objave, a zane2ari2o o4ranieno&t ljud&ke &poznaje, vidi2o I&u&a koji je predvidio &ve 3to $e &e do4oditi ukljuuju$i i budu$no&t Krkve, kako $e &e razvijati, 4dje $e &e 3iriti, te razne pojedino&ti iz njezine litur4ije i 5ivota. Ukratko, vidi2o I&u&a koji na2 je dao plan za Krkvu 3to je e&to veo2a blizu nainu na koji &e u pro3lo&ti &*va$alo o&nivanje Krkve. %a takve teorije bibliar 2ora rea4irati: Gdje &u u evan;elji2a I&u&ove rijei koji2a &e takav plan izrie ili bare2 podrazu2ijeva? U etiri evan;elja rije IcrkvaI I&u& iz4ovara &a2o dvaput. 6ako &e u Mt 1F,11 rije ja&no odno&i na lokalnu zajednicu, 2o5e2o re$i da je I&u& u evan;elji2a &a2o jedanput 4ovorio o Krkvi u 3ire2 &2i&lu i to u Mt 10,1F: I%a toj &tijeni &a4radit $u Krkvu &voju.I, a tu izjavu 2no4i &2atraju po&tu&kr&no2. 9o znai da doi&ta ne2a nijedno4 tek&ta u evan;elji2a o detaljno2 planiranju za ili o Krkvi te je teret dokaza na oni2a koji tvrde da je I&u& o &ve2u to2e 2i&lio. P. <?. 2ar ,"C #"#$"%ar"C &,rd"&! da I) ) n"j! o)no,ao Dr*, ' 7a ne tvrdi2a da nije. U &vojoj knjizi Biblijska e"ze"eza i rkvena do"ma @%eE Vork: #auli&t #re&&, 19F-.A &tr. 0(, odluno za&tupaju$i &tajali3te kako &e biblij&ki 2o5e obraniti da je 6ri&t o&novao Krkvu, poziva2 &e na ra&pravu iz2e;u 6arla 'a*nera i Man&a 6Zn4a u kojoj je 'a*ner branio &tajali3te da je I&u& o&novao Krkvu, dok je 6Zn4 to &2atrao netoni2. 6Zn4 2o5da bolje poznaje biblij&ki 2aterijal od 'a*nera, ali ja 2i&li2 da je 'a*nerov in&tinkt bio i&pravan. Ja je 6ri&t o&novao Krkvu te2eljni je dio kr3$an&ko4 &a2orazu2ijevanja. Ali o&nivanje Krkve ne 2ora znaiti da je I&u& tono znao kako $e ona iz4ledati ili da je nainio plan njezina o&nivanja. 9e2eljni dio I&u&ova djelovanja bilo je okupljanje &ljedbenika i nji*ovo ukljuivanje u nje4ovu 2i&iju. I u&kr&nuli I&u& izlio je na nji* Ju*a ,veto4a tako da 2o4u na&taviti nje4ov rad. Oni pred&tavljaju kontinuitet iz2e;u I&u&a i Krkve koji je proizi3ao iz nji*ovo4a propovijedanja. Krkva nije &a2o ljud&ka in&titucija niti je njezino o&nivanje &a2o rezultat &tvaralake na2i&li dijela I&u&ovi* &ljedbenika. Oni &u razu2jeli da je okupljanje vjernika u zajednice izravni na&tavak I&u&ove 2i&ije kad i* je pozivao i &lao da na&tave nje4ovo djelo. I to je razlo4 zbo4 koje4a ja inzi&tira2 na zadr5avanju ideje pre2a kojoj je 6ri&t o&novao Krkvu.

! "1 !

P. <@. =&o j! )a )a*ram!n&"ma' Ka*o m" ra4 m"j!mo )a*ram!n&!C nj"; j! )&ano,"o Kr")&. Upotrijebili &te i&pravan ter2in: I6ri&t.I #ret*odno pitanje odno&ilo &e na *susovo o&nivanje Krkve i ja &e ni&a2 bunio jer vjeruje2 da po&toji kontinuitet iz2e;u ono4a 3to je I&u& inio za &vo4a 5ivota i Krkve koja je rezultat to4a. Ipak, kla&ina 8or2ulacija povezivanja Krkve i I&u&a iz %azareta proizi3la je od 'rista. Krkveni uitelji koji &u to 8or2ulirali, ni&u 2i&lili &a2o na I&u&a iz razdoblja nje4ova javno4 djelovanja, to je&t 3to je tono rekao i znao prije ne4o je razapet na kri5. Mi&lili &u na itavo novozavjetno pred&tavljanje I&u&a kao 6ri&ta, Me&ije & po&tu&kr&ni2 uvido2. U od4ovoru na p. "( na4la&io &a2 do koje je 2jere u propovjednikoj 8azi, to je&t u razdoblju prije ne4o &u evan;elja napi&ana, vjera u u&kr&nu$e o&vijetlila ono 3to prije nije bilo &*va$eno. ,to4a u ra&pravi o u&tanovljenju &akra2enta nije 2jerilo &a2o 3to je I&u& 4ovorio (/i* 4odina u #ale&tini, ne4o evidencija za te &akra2ente u itavo2 %ovo2 zavjetu. 9vrdnja da je 6ri&t u&tanovio znai da &u djelovanja koja zove2o &akra2enti2a &peci8ikacije i pri2jene 2o$i koju je tijeko2 &vo4a djelovanja i nakon u&kr&nu$a I&u& 6ri&t dao Krkvi u i preko apo&tola ! 2o$ koja &adr5i ono 3to je potrebno da +o5ja vladavina ili kraljev&tvo triju28iraju nad zlo2 po&ve$uju$i 5ivote ljudi od ro;enja do &2rti. ,akra2enti, rekli &2o, ni&u izu2 Krkve, ne4o &u dio 6ri&tova plana. %e vidi2 tu nikakva &ukoba iz2e;u &uvre2eno4a biblij&ko4 pri&tupa i tako &*va$eno4 Iu&tanovljenja po 6ri&tuI. P. ?0. B d"&! odr!/!n"j"G J! $" I) ) &!m!$j"o )a*ram!n& ! ;ar")&"j! na Po)$j!dnjoj ,!%!r"' Uobiajeno kr3$an&ko uenje bilo je da je eu*ari&tiju ute2eljio 6ri&t @obratite pozorno&t na injenicu da &e vra$a2 kla&inoj ter2inolo4iji, na&lovu I6ri&tIA na #o&ljednjoj veeri, a za ri2okatolike to je potvrdio 9rident&ki &abor. %o ponavlja2, ne treba 2i&liti da je na #o&ljednjoj veeri I&u& predvidio &ve 3to $e &e razviti iz nje4ovi* izriaja o kru*u i vinu kad je izjavio kako &u to nje4ovo tijelo i krv. %e treba 2i&liti da je predvidio litur4ij&ki razvoj, itavu prak&u eu*ari&tije u kr3$an&tvu ili da je 2o4ao 4ovoriti o tran&&up&tancijaciji. Hani2ljivo je pri2ijetiti da je u dva od etiri izvje3taja o eu*ari&tij&ki2 rijei2a na #o&ljednjoj veeri reeno: IOvo inite 2eni na &po2en.I @:k ,19< 1 6or 11, ". -A dok ti* rijei ne2a kod Marka niti kod Mateja. Otovan i oprezan znan&tvenik kao 3to je do2inikanac #. +enoit po&tavio je pitanje je&u li to ili ni&u 2o4le biti litur4ij&ke &2jernice koje &u &e pojavile u litur4iji poznatoj :uki i #avlu, izra5avaju$i 2i3ljenje da je ta eu*ari&tija bila vjerna ono2e 3to je I&u& 2i&lio. U takvoj interpretaciji IOvo inite 2eni na &po2enI pripadalo bi razvoju evan;eo&ke poruke iz Jru4o4a &tadija o koje2 &a2 4ovorio u od4ovoru na p. "(. >ak i bez pozivanja na tu teoriju ja vidi2 &lino&t iz2e;u u&tanove &akra2enata i o&nivanja Krkve. ,2atrati te dvije &tvari 6ri&tovi2 djelo2 potpuno je i&pravno, ali to ne 2ora znaiti da je I&u& znao kako $e &e one razviti. %ji*ov je razvoj vodio Ju* ,veti i pokazao 3to je bilo vjerno I&u&ovo2 nau2u. P. ?1. N"j! $" I) ) dao jo. odr!/!n"j nar!d# o *r.&!nj *oja #" +o*a4a$a da j! 4nao .&o 9! )! do:od"&"' #retpo&tavlja2 da 4ovorite o po&ljednji2 rijei2a u Mateju @ F,19A kada u&kr&nuli Go&podin ka5e: I#o;ite dakle i uinite 2oji2 uenici2a &ve narode kr&te$i i* u i2e Oca i ,ina i Ju*a ,veto4aI. Ali &a2 taj tek&t dokazuje potrebu za oprezo2. Ako je to reeno od2a* po&lije u&kr&nu$a i upravo ti2 rijei2a, Jjela apo&tol&ka po&tala bi 4otovo nerazu2ljiva jer tada kod I&u&ovi* &ljedbenika ne bi bilo razlo4a za &u2nju da je *tio uenike 2e;u ne/Lidovi2a. %o ra&prava o pri*va$anju po4ana vodila &e prvi* dvade&et 4odina kr3$an&tva. I&to je i ako je, kako na4ovije3ta Matejev izvje3taj, takav razvijeni oblik kr3enja Iu i2e Oca i ,ina i Ju*a ,veto4aI bio poznat ve$ prvi* dana nakon u&kr&nu$a, veo2a te3ko razu2jeti uobiajeni izriaj o kr3tenju u i2e I&u&ovo koji nalazi2o dru4dje u %ovo2 zavjetu. #rije bi* rekao da po&ljednje rijei u&kr&nulo4a Go&podina koje
! "F !

na2 daje Matej pokazuju kako je znaenje Go&podinove 2i&ije nje4ovi2 uenici2a po&talo ja&no tek nakon 2no4o 4odina borbe oko obra$enja po4ana i nakon 3to je raz2i3ljanje pokazalo 3irinu zajedni3tva Oca i ,ina i Ju*a ,veto4a tako da je kr3tenje u I&u&ovo i2e 2oralo ukljuivati i djelo Oca i Ju*a ,veto4a. Jodao bi* i ne3to o e2u ovdje ne$u op3irno 4ovoriti. 9e &u rijei pripi&ane uskrsnulom I&u&u, a tvrdnje koje &e pripi&uju u&kr&nulo2 I&u&u u razni2 evan;elji2a jo3 &e vi3e razlikuju od I&u&ovi* rijei iz razdoblja nje4ova javno4 djelovanja. U od4ovoru na p. -. na4la&io &a2 kako &e &i4urno u&kr&nuli I&u& ukazao tjele&no, no do3lo je do izvanredne preobrazbe pa 2i doi&ta ne 2o5e2o &tvarno znati na koji je nain u&kr&nuli I&u& iz4ovarao rijei, to je&t je&u li to bili razu2ljivi zvukovi koji &u & uli. 'azlike u izjava2a koje 2u &e pripi&uju 2o4u znaiti da je otkrio &voju volju, ali da &u je rijei2a i&kazali oni koji &u je pri2ili. %o to je &a2o 2oje raz2i3ljanje pa to ne bi* na4la3avao. P. ?(. Ka*o ) )! *r.9an" +o%!$" *r)&"&" #!4 "4r"%"&! I) )o,! )mj!rn"3! na &o +o&a*n $o' &om )m")$ ' =&o "; j!

Ja bude2 i&kren, to na2 nije &a&vi2 poznato. U prva &e tri evan;elja ni4dje ne ka5e da je I&u& neko4a kr&tio< u Ivanu ., ka5e &e da je kr&tio, ali to je od2a* zanijekano u Iv ", . %o nje"a je kr&tio Ivan 6r&titelj i taj je pri2jer 2o4ao nave&ti nje4ove &ljedbenike, 2e;u koji2a je bilo i uenika Ivana 6r&titelja, na po2i&ao da, ako je I&u& kr&tiv3i &e pokazao kako pri*va$a Ivanov navje3taj, tako $e i oni koji &u povjerovali u I&u&a kr3tenje2 pokazati da pri*va$aju I&u&ov navje3taj. I, naravno, tu je i izriaj Ivana 6r&titelja koji ka5e da on kr&ti vodo2, no do$i $e onaj koji $e kr&titi Ju*o2 ,veti2 @i vatro2A. 9ako je kr3tenje povezano & daro2 Ju*a ,veto4a 2o5da bilo u&a;eno u oekivanja I&u&ovi* &ljedbenika. Ipak, iako ne zna2o &ve i2benike koji &u i* potaknuli na po2i&ao da $e kr3tenje2 izraziti vjerno&t I&u&ovoj 2i&li, neki obiaji i izriaji ine takvu prak&u razu2ljivo2. 9o bi bilo jo3 razu2ljivije ako je po&tojao 5idov&ki obred pranja za obra$enike. I&povije&t vjere u I&u&a tada bi &e 2o4lo &*vatiti kao vr&ta obra$enja koja takvu inicijaciju tra5i od &vi*. %o i u ovo2 &luaju rije je &a2o o pretpo&tavka2a. Hani2ljiva je brzina kojo2 &e kr3tenje pro3irilo 2e;u oni2a koji &u vjerovali u I&u&a. %ovi zavjet daje &a2o jedan pri2jer kada vjernici iz razdoblja po&lije u&kr&nu$a ni&u bili kr3teni i to u Jjeli2a apo&tol&ki2 1F, "/19,1. U D8ezu &u Apolon i jo3 neki uenici pri2ili &a2o Ivanovo kr3tenje. 7e&u li to bili ljudi koji &u poeli vjerovati u I&u&a tijeko2 nje4ova djelovanja, ali ni&u nai3li na kr3$an&ke zajednice iz razdoblja po&lije u&kr&nu$a? @Apolona &u 2o5da na vjeru u I&u&a obratili takvi ljudiA. Inae, u &vi2 na3i2 izvori2a kr3tenje &e ini oekivano2 i pri*va$eno2 prak&o2. P. ?-. =&o j! *r.&!nj! 4na%"$o 4a +r,! *r.9an!' %a3a kr3$an&ka teolo4ija kr3tenja zapravo je &poj razliiti* vidova kr3tenja &po2enuti* u %ovo2 zavjetu. ,to4a bi* 2orao re$i kako je pre2a pokazatelji2a kr3enje znailo, bare2 u &2i&lu ono4a 3to &e na4la3avalo, razliite &tvari za razliite kr3$ane. U relativno ka&no2 novozavjetno2 djelu kao 3to je Ivanovo evan;elje tvrdnje: biti ro;en od +o4a ili biti ro;en odoz4o, povezane &u & vodo2 i Ju*o2. 9o znai da &e kr3tenje &2atralo trenutko2 ro;enja kr3$anina, ne ro;enja od ljud&ke 2ajke, ne4o od &a2o4a +o4a, ro;enja koje vjerniku daje &a2 +o5ji 5ivot. Ha #avla je na4la&ak na kr3tenju u &2rt Go&podnju. 9ako kr3tenje po&taje na3 nain &udjelovanja u &pa&enj&ko4 &2rti 6ri&tovoj i izlazak iz kr&ne vode na neki &e nain 2o5e u&porediti & I&u&ovi2 izla&ko2 iz &2rti. 'jeniko2 kr3tenja u 1 #t &e 4ovori o po4ani2a da &ada po&taju izabrani narod tako da kr3tenje na neki nain po&taje pri2anje u narod +o5ji. Ako netko pita o rani2 kr3$ani2a, Jj opi&uju obvezu kr3tenja za kr3$ane u povezano&ti & #etrovo2 propovijedi na #ede&etnicu. 6ad je rije o izvje3taji2a iz Jjela apo&tol&ki* uvijek 2ora2o i2ati na u2u da &u pi&ana 3ezde&etak 4odina po&lije do4a;aja i tu2aena u &vjetlu ka&nije teolo4ije. Ipak je zani2ljivo da taj za*tjev, koji &e odno&i na one koji & odobravanje2 &lu3aju apo&tol&ko
! "9 !

propovijedanje pre2a Jj , ukljuuje metanoju @pro2jena u2a, &rca i 5ivota 3to je povezano & I&u&ovi2 navje3taje2 kraljev&tva +o5je4aA te obvezu kr3tenja @ ,.FA. Jru4i2 rijei2a, propovjednici ponavljaju ne3to 3to je I&u& tra5io te poto2 na2e$u jo3 jednu obvezu za koju ni4dje nije zabilje5eno da ju je on tra5io od &ljedbenika tijeko2 &vo4 javno4 djelovanja. 9aj dodatni za*tjev za kr3tenje2 i2a zani2ljiv uinak: vjera u I&u&a &ada ukljuuje vidljiv korak. 9ijeko2 I&u&ova 5ivota ljudi &u 4a 2o4li &lu3ati, biti i2pre&ionirani oni2 3to &u vidjeli i uli, ali 2o4li &u i oti$i bez vidljiva znaka da &u poeli vjerovati u nje4ov navje3taj o 6raljev&ku +o5je2. I to tra5enje vidljivo4a znaka od &trane propovjednika, koje i2a neki povije&ni &adr5aj jer kr3tenje inae ne bi po&talo tako ra3ireno, u odre;eno2 je &2i&lu prvi korak pre2a or4aniziranju vjernika u vidljivu zajednicu. Vjerovati u I&u&a za nje4ova 5ivota nije bio 8or2alan in< rani &u kr3$ani 5eljeli 8or2alnu obvezu koja $e i2ati uinak za vjernikov identitet i povezati 4a & dru4i2 vjernici2a. Jru4i2 rijei2a, 2o5da je jedna od prvi* znaajki kr3tenja bio tvorbeni korak u o&nivanju zajednice. %e 2i&li2 da &a2 iznio &ve novozavjetne vidove kr3tenja, tek nekoliko. P. ?0. =&o j! ) ! ;ar")&"jom' Ka*o ) *r.9an" +o%!$" )$a,"&" ! ;ar")&"j)*" o#j!d " .&o j! 4a nj"; &aj o#j!d 4na%"o' #onavlja2, novozavjetni &pi&i &adr5e razne vidove eu*ari&tije. U od4ovoru na p. F( &po2enuo &a2 tradicionalan kr3$an&ki nauk o u&tanovljenju eu*ari&tije na #o&ljednjoj veeri, to je&t da je eu*ari&tija bitno povezana &a znaenje2 koje je I&u& dao kru*u i vinu na toj veeri kao &voje2 tijelu i krvi. I to je &vakako 2oralo biti ranokr3$an&ko &*va$anje jer u 1 6or 11, . #avao &po2inje eu*ari&tiju @i &a2o je taj put &po2injeA upravo u vezi & no$u u kojoj je I&u& predan ili izdan te pod&je$a na in koji evan;elja povezuju & #o&ljednjo2 veero2. #re2a #avlovu &*va$anju, &vaki put kad &e &lavi eu*ari&tija kr3$ani &e &je$aju &2rti Go&podnje dok on ne do;e. I to nije &a2o &je$anje ili obnavljanje Go&podinove &2rti @ne3to 3to je pro3lo i u e2u na2 je dano da &udjeluje2o< za #avla je i kr3tenje Iu &2rt Go&podnjuIA ne4o anticipacija nee4a 3to pripada budu$no&ti. Vid budu$e4 Go&podinova dola&ka 2o4ao je biti vrlo rano na4la3en u eu*ari&tiji. 6ad &e I&u& vrati, kr3$ani $e &udjelovati u nebe&koj 4ozbi. I doi&ta, oni &u 2o5da vjerovali da $e &e 6ri&t konano vratiti u eu*ari&tiji. U ku2ran&koj &e zajednici, na &i2bolinoj 4ozbi, o&tavljalo prazno 2je&to za Me&iju u &luaju da 4a +o4 po3alje tijeko2 objeda. Obratite pozorno&t na injenicu da je vid budu$no&ti u eu*ari&tiji ponovno uveden u ri2okatoliku 2i&u kao dio objave otaj&tva vjere nakon po&ve$enja jer tri od etiri od4ovora &po2inju budu$i dolazak Go&podnji. P. ?5. =&o j! ) I,ano,"m !,an/!$j!m' Ondj! )! na Po)$j!dnjoj ,!%!r" n! )+om"nj! ! ;ar")&"ja. I2ate pravoP I to je na neki nain neobino jer je Ivanov opi& #o&ljednje veer najdu5i. U &vjetlu injenice da #avao &2atra poznato2 tradicijo2 da je I&u& izveo eu*ari&tij&ki in u no$i prije &voje &2rti, Ivan je eu*ari&tiju 2o5da na2jerno izo&tavio 5ele$i je povezati & neki2 dru4i2 dijelo2 I&u&ova 5ivota ! ne nijeu$i joj nu5no vezu & #o&ljednjo2 veero2 ne4o vide$i 2o4u$no&ti u neko2 ranije2 inu. 6ad 4leda2o na eu*ari&tiju &a2o u &vjetlu #o&ljednje veere, ona po&taje ne3to 3to I&u& ini upravo prije ne4o 3to u2ire, na kraju &vo4a 5ivota. 9ako je to u &uprotno&ti & nje4ovi2 uobiajeni2 naino2 propovijedanja i ude&ni2 znakovi2a koji2a po2a5e i ozdravlja ljude. Ali Ivan ide u &uprotno2 pravcu te ne povezuje eu*ari&tij&ke rijei & neuobiajeni2 i u&a2ljeni2 ino2 na kraju I&u&ova 5ivota, ne4o & u2na5anje2 kru*a, znako2 koji je I&u& uinio tijeko2 &vo4a djelovanja. I&u& je *ranio 2no3tvo & kru*o2< i na*ranio ju je. Ako je 4o2ila razu2jela, ta *rana, iako je bila 8izika, nije prven&tveno podrazu2ijevala 8iziko znaenje. 6ru* je bio znak du*ovne *rane koja je *ranila bo5an&ki 5ivot dobiven kr3tenje2. U 3e&to2 po4lavlju Ivanova evan;elja, nakon 3to i&tie vrijedno&t objave kao *rane, koja je kru* & neba, I&u& na4la3ava da &u *rana nje4ovo tijelo i krv, 3to je pak
! -( !

Ivanov eu*ari&tij&ki jezik. 9ako 2i Ivanu du4uje2o prven&tveno na4la&ak na eu*ari&tiji kao *rani: *rani vjeno4a 5ivota. I dok &a2 jo3 kod te2e o o&obito&ti2a eu*ari&tije izvan #o&ljednje veere, vjerojatno u neki2 novozavjetni2 tek&tovi2a po&toji veza iz2e;u eu*ari&tiko4 lo2ljenja kru*a i pojave u&kr&nulo4a I&u&a pri objedu kada je lo2io kru*. 9o &e &vakako ini tako kod :uke ",.- kada dvojica uenika na putu u D2au& prepoznaju I&u&a dok je lo2io kru*. 9akva je povezano&t 2o4la biti put koji2 &e *tjela i&taknuti &tvarna I&u&ova nazono&t. %ajzad, pre2a kr3$an&koj teolo4iji, u eu*ari&tiji je nazoan u&kr&nuli I&u& kao 3to je u&kr&nuli I&u& bio nazoan kad &u uenici lo2ili kru*. %e ka5e2 da &u ti pou&kr&ni objedi bili eu*ari&tij&ki< ka5e2 da &u, raz2i3ljaju$i o nazono&ti I&u&a na takvi2 objedi2a, kr3$ani 2o5da &*vatili veo2a va5an vid eu*ari&tij&ke teolo4ije. 9ako $e &va tri objeda @#o&ljednja veera, u2na5anje kru*a i pou&kr&ni objediA o&taviti tra4a na kr3$an&koj 2i&li o eu*ari&tiji. 9e3ko je re$i koji je tra4 bio najraniji. U&put reeno, nada2 &e da vidite kako &u 2oji od4ovori u vezi & kr3tenje2 i eu*ari&tijo2 povezani & 2oji2 pri&tupo2 neplanirano4 podrijetla crkve. Od2a* nakon u&kr&nu$a kr3$ani ni&u i2ali potpuni pre4led &vi* vidova kr3tenja ili eu*ari&tije bez obzira kako &u rano te inove poeli obavljati. 9ek nakon odre;eno4 vre2ena, po djelovanju Ju*a &veto4a, &*vatili &u razliita bo4at&tva u ono2e 3to &u &2atrali 6ri&tovi2 darovi2a. P. ?7. Ka*a, j! #"o odno) +r","; *r.9ana )a F"do,"ma' 7a&no je da &u &vi prvi kr3$ani bili Lidovi. Lidov&tvo I&u&a i oni* koji &u prvi u nje4a povjerovali 2o5e obja&niti nedo&tatak plana za Krkvu. %ije bilo potrebno u&po&tavljati nove &trukture jer je judaiza2 i2ao vla&tite &trukture< i2ao je &voje &ve$en&tvo, 5rtve, litur4iju, bla4dane i upravu. I&u& nije 2orao 2i&liti o to2e &ve dok &u one pri*va$ale re8or2u du*a koju je tra5io navje3taj kraljev&tva. Jjela apo&tol&ka @.,1< -,1 A izvje3tavaju da &u #etar, Ivan i dru4i lanovi Jvanae&torice, ukratko &ve va5ne lino&ti iz ti* prvi* dana, odlazili u Mra2 u vrije2e 2olitve. Iz izvje3taja proizlazi kako &e nji*ova vjera u I&u&a nije &ukobljavala & po*a;anje2 Mra2a. >itatelji Marka 1 , 9 &aznaju kako I&u& pouava da je va5an dio u pri*va$anju kraljev&tva 2olitva <ema *srael: I,lu3aj, IzraeleP Go&podin +o4 na3 Go&podin je jediniPI, 3to je najva5nija 5idov&ka 2olitva. Mi2an kao 3to je Benedi tus @:k 1,0F/19A po obliku i &tilu pripada 5idov&ki2 *i2ni2a novozavjetno4 razdoblja, o&i2 u &2i&lu i&punjenja bo5an&ko4 za*vata za koji &u kr3$ani vjerovali da &e do4odio u I&u&u. Mo4lo bi &e nave&ti jo3 puno 5idov&ki* pri2jera u rano2 kr3$an&tvu. P. ?<. =&o j! "4a4,a$o od,ajanj! *r.9ana od F"do,a' %a to pitanje nije lako od4ovoriti djelo2ice zato 3to uje2o &a2o jednu &ukobljenu &tranu. %e2a 5idov&ke knji5evno&ti iz to4a razdoblja koja bi na2 rekla kako &u Lidovi koji ni&u vjerovali u I&u&a rea4irali na one koji je&u. >ak i ka&niji 5idov&ki izvori, vjerojatno iz dru4o4a i tre$e4 &tolje$a, o to2 pitanju izvje3tavaju &labo i neizravno. Ako uz2e2o kr3$an&ke izvore i pove5e2o i* &a zdravi2 razu2o2, najbolji od4ovor koji $e2o dobiti je&t da &e razdvajanje kr3$an&tva i judaiz2a do4odilo na razliiti2 2je&ti2a u razliito vrije2e & razliiti2 tonovi2a i zbo4 razliiti* razlo4a. U to2 je razdvajanju &vakako va5nu ulo4u i2ao broj kr3$ana iz po4an&tva koji &u 5ivjeli zajedno &a 5idov&ki2 kr3$ani2a na odre;eni2 podruji2a. ,ina4o4e koji2a &u pripadali u4lavno2 Lidovi koji ni&u vjerovali u I&u&a o&je$ali bi &e jako nela4odno ako bi &e 2e;u nji2a pojavili po4ani koji tvrde da pripadaju Izraelu jer vjeruju u I&u&a. Mo5da &u na dru4i2 2je&ti2a i u dru4o vrije2e &vi pripadnici neke &ina4o4e poeli vjerovati u I&u&a ili &u oni koji &u po&tali kr3$ani 2o5da o&nivali vla&tite &ina4o4e. %ekr3$an&ke &e &ina4o4e 2o5da ni&u o&je$ale ponukane ili ni&u ni3ta 2o4le uiniti u vezi & takvi2 kr3$an&ki2 &ina4o4a2a. 9o je 2o4lo znaiti da &u neke kr3$an&ke &ina4o4e do&ta du4o vjerovale kako i* 5idov&tvo nije 8or2alno odbacilo.
! -1 !

Va5nu je ulo4u 2o4ao i2ati i intenzitet 3irenja evan;eo&ko4 navije3tanja. 7e&u li Lidovi koji &u poeli vjerovati u I&u&a a4re&ivno evan4elizirali Lidove koji ni&u? 9o je 2o4lo izazvati podjelu u &ina4o4i i odbacivanje. 7edan od i2benika 2o4ao biti nain na koji &u kr3$ani izra5avali &voju ocjenu o I&u&u, to je&t nji*ov kri&tolo3ki jezik. U 2ojoj interpretaciji etvrto4a evan;elja, u trenutku kada &u kr3$ani priznali I&u&a za +o4a @Iv 9, FA, vla&ti &ina4o4e &u protiv kr3$an&ki* vjernika, ini &e, rea4irali brzo i o3tro. Ivanovi &u kr3$ani bili a4re&ivni u izno3enju ar4u2enata, a Lidovi &u &2atrali da obino4a ovjeka izjednauju & +o4o2 @-,1F< 1(,..A. Iako 5idov&tvo nije bilo &tro4a reli4ija kreda, jedva da je 2o4lo u &ina4o4i podno&iti one koji &u &lavili dva +o4a< navje3taj ivanov&ki* kr3$ana o 'ijei kao +o4u &*va$en je kao dvobo3tvo. ,vakako je bilo i dru4i* i2benika, ali ovi koje &a2 naveo 2o4li &u na neki2 podruji2a ubrzati odvajanje kr3$ana od 5idov&tva i izbacivanje iz &ina4o4a @Iv 9, .."< 10, A, dok &u na dru4i2 podruji2a 4dje je dru3tveno &tanje bilo 2irnije, Lidovi kr3$ani 2o4li i dalje po&je$ivati &ina4o4u bez ve$i* &ukoba. Od -(/i* pa &ve do ka&ni* 1 -/1-(/i* na&tavio &e proce& razdvajanja &ve dok kr3$ani i Lidovi ni&u &a2i uvidjeli kako pred&tavljaju razliite reli4ije. P. ??. J!) $" F"do," +ro:anja$" *r.9an!' #onavlja2 da iz razni* razlo4a ra&pola5e2o &a2o & kr3$an&ko2 knji5evno&ti. %ije neza2i&livo da je ono 3to je jedna &trana do5ivljavala kao pro4on, dru4a pak &2atrala peda4o3ko2 korekcijo2. #avao u Gal 1,1./1" ka5e da je pro4anjao kr3$ane i da je to bilo rani* .(/i* u 7eruzale2u i oko Ja2a&ka. U evan;elji2a nalazi2o najavu o to2e kako $e one koji vjeruju u I&u&a izvoditi pred vla&ti &ina4o4e i 3ibati @Mt 1(,11< .,."< :k 1 ,11A i to &e 2o4lo &2atrati pro4ono2. Ivan opi&uje ne &a2o izbacivanje kr3$ana iz &ina4o4a, ne4o i ubijanje kr3$ana od &trane Lidova 3to &e tu2ailo kao &lu5enje +o4u @10, /.A. Hnai li to 8iziko uni3tenje od &trane 5idov&ki* vla&ti? @U 6or 11, " #avao ka5e kako &u 2u Lidovi zadali .9 udaraca, 3to je bila kazna &ina4o4e.A Ili to znai da &u 5idov&ke vla&ti kr3$ane prijavljivali ri2&ki2 vla&ti2a koje &u onda izvr3avale kaznu? Od4ovor na to vjerojatno je djelo2ice ovi&io i o to2e kako &u vla&ti &ina4o4e identi8icirale one koje &u odbacile kao da vi3e ni&u Lidovi. 9ada bi &e 'i2 zaintere&irao za to odbaenu &kupinu kako bi &aznao je&u li atei&ti i opa&ni ljudi ! tako odbaeni, nakon 3to i2 je oduzet 3tit 5idov&ko4a identiteta, bili &u podlo5ni ri2&koj kazni. #o 2oje2 2i3ljenju, vjerojatno je da &u vla&ti &ina4o4e, izravno ili neizravno, kr3$ane u neki2 podruji2a jako pro4onile, ali ne u dru4i2a. P. ?@. Ka*,a j! $o:a D,ana!)& a+o)&o$a ranoj Dr*,"'

Ja bi* od4ovorio na to pitanje, 2ora2 najprije nainiti razliku iz2e;u Jvanae&torice i apo&tola. %aziv IJvanae&t apo&tolaI koji &te upotrijebili pojavljuje &e u neki2 ka&niji2 novozavjetni2 &pi&i2a i daje netoan opi& o&oba koje &u i2ale dvije razliite ulo4e. 'ani je naziv bio IJvanae&toricaI. Odno&io &e na &kupinu 2u3karaca koje je I&u& izabrao tijeko2 &vo4a 5ivota kako bi &i2bolizirali obnovu Izraela. U vezi &a &i2boliz2o2 Jvanea&torice I&u& je &a2o izjavio da $e &je&ti na @dvanae&tA prije&tolja i &uditi dvanae&t ple2ena Izraelovi* @Mt 19, F< :k ,.(A. %a poetku Izraela u biblij&ko2 izvje3taju bilo je dvanae&t patrijar*a od iji* je poto2aka o&novano dvanae&t ple2ena. U to2 va5no2 trenutku obnove Izraela ti* je dvanae&t 2u3karaca I&u& izabrao da &i2boliziraju dvanae&t ple2ena obnovljeno4a Izraela. Oni &u e&*atolo3ki likovi ! jedno2 zauvijek ! kako pokazuje nji*ova ulo4a &udaca na nebe&ki2 prije&tolji2a. #avao zna za nji* ve$ od vre2ena u&kr&ni* ukazanja jer i* &po2inje u 1 6or 1-,-. %ji*ovo djelovanje &po2inje &e u najraniji2 opi&i2a crkve u 7eruzale2u @Jj 0, A. Joi&ta, ini &e, da &u prven&tveno bili povezani & 7eruzale2o2 3to ne iznena;uje. Ako &u trebali biti dio &uda, Jj 1,11/1 @i Ha* 1","/-A 2o5da je to znailo kako &e oekivao I&u&ov povratak da bi &udio na Ma&lin&koj 4ori u 7eruzale2u. #re2a Jjeli2a apo&tol&ki2 jedini od Jvanae&torice za koje &e ka5e da &u djelovali izvan 7eruzale2a je&u #etar i Ivan. 9o je djelo2ice potvrdio i #avao koji &po2inje #etra @6e8aA kao lik koji je do3ao u Antio*iju @Gal ,1A te bio dobro poznat u korint&koj zajednici 2o5da kao netko tko je po&jetio 4rad @1 6or 1,1 < 9,-A.
!- !

Ako &e vrati2o od IJvanae&toriceI k Iapo&toli2aI, vidjet $e2o kako %ovi zavjet daje razliita znaenja za Iapo&toleI te oni &vakako pred&tavljaju 3iru &kupinu od Jvanae&torice. Obratite pozorno&t na 1 6or 1-,- i 1 4dje &u I&vi apo&toliI 3ira &kupina od IJvanea&toriceI. Ha #avla, bare2 u naje3$e upotrebljavano2 izrazu, apo&toli &u oni koji &u vidjeli u&kr&nulo4 Go&podina i koji &u po&lani da 4a objavljuju &vjedoe$i o nje2u na razni2 2je&ti2a rijei2a i trpljenje2. #avao oito 2i&li na #etra, jedno4a od Jvanae&torice, apo&tola po to2 kriteriju @Gal ,1A. %i&2o &i4urni je li on pre2a to2 2jerilu 2i&lio na &vu Jvanae&toricu kao na apo&tole, ali ka&niji novozavjetni &pi&i 4ovore o Jvanae&torici kao o apo&toli2a. 7o3 ka&nija tradicija poinje pripi&ivati Jvanae&torici 3iroko djelovanje u razni2 dijelovi2a &vijeta, ali 2o5e2o pretpo&tavljati da to pripada le4endi. P. @0. U,"j!* )am 4am".$jao da j! d,ana!)& a+o)&o$a ,od"$o 3"j!$ 3r*, . A*o n") C *a*o )! or:an"4"ra$a rana Dr*,a' T*o j j! ,od"o' 6ao 3to &a2 ve$ rekao u pret*odno2 od4ovoru, ja vjeruje2 da &u Jvanae&torica i2ala &i2bolinu va5no&t za obnovljeni Izrael, a ranu Krkvu &2atra2 o&tvarenje2 obnovljeno4a Izraela. 'ana crkva nije o &ebi 2i&lila kao o odvojeno2 entitetu od Izraela. ,to4a je ulo4a Jvanae&torice vrlo va5na za jedin&tvo rani* kr3$an&ki* zajednica. Ipak, nji* ne opi&uju kao vo;e zajednica. Odbijanje po&lu5ivanja kod &tola u Jj 0, nain je na koji &u izrazili &voju 5elju da budu ukljueni u lokalnu upravu kr3$an&ki* &kupina. %iti kao cjelina niti kao pojedinci Jvanae&torica ni&u opi&ani kao vo;e lokalni* crkava. O to2e kako &e razvijala uprava lokalni* kr3$an&ki* &kupina obavije3teni &2o &a2o djelo2ice. %ijedan novozavjetni &pi& to ne poku3ava opi&ati< zato ovi&i2o o &luajni2 naznaka2a. Iz Jj 0,zakljuuje2o kako je Krkva *eleni&tiku kr3$an&ku zajednicu povjerila &ed2orici vo;a. 9i &u kr3$an&ki Lidovi i2ali vjerojatno radikalnije &tajali3te pre2a Mra2u od dru4i* &kupina kr3$an&ki* Lidova koji &u nazivani Mebreji2a. I dok to po4lavlje ne ka5e tono tko &u bili upravitelji *ebrej&ke kr3$an&ke zajednice, u ka&nije2 odjeljku &po2inje &e @Jj 1 ,11< 1-,".1.< 1,1FA 7akov, Go&podinov brat i &tarje3ine koji &u bili vo;e jeruzale2&ke Krkve. U 1 ,ol -,1 #avao 4ovori o neki2a koji &u iznad dru4i* Iu Go&podinuI u rani2 zajednica2a u ,olunu, otprilike -(/i* 4odina. U ne3to ka&nije2 pi&2u, 1 6or 1 , F #avao &po2inje odre;eni broj kariz2i ili +o5ji* darova koji &u utjecali na vod&tvo zajednice u 6orintu< #re2a to2 nje4ovo2 popi&u Ineke po&tavi +o4 u Krkvi: prvo za apo&tole, dru4o za proroke, tre$e za uitelje< onda ude&a, onda dari lijeenja< zbrinjavanja, upravljanja, razni jeziciI. %i&2o &i4urni 3to bi IupraviteljiI radili u takvoj zajednici 4dje je bilo i proroka i uitelja< oito #avao Apo&tol i2a autoritet nad &vi2. U uvodu #o&lanice Nilipljani2a @1,1A #avao &po2inje bi&kupe @nad4lednikeA i ;akone u toj crkvi, ali 2i ni3ta ne zna2o o to2e 3to &u oni radili. Iz #a&toralni* po&lanica @1 9i2, 9itA &aznaje2o za poku3aj, od2a* po&lije #avlova vre2ena, da &e u &vako2 4radu uz ;akone po&tave prezbiteri/bi&kupi. 9i &u prezbiteri/bi&kupi @&vi? ili ve$ina?A pouavali, upravljali dobri2a zajednice, nad4ledali nauk pojedini* lanova i nji*ovo 2oralno pona3anje, itd. 4ida)e 1-,1 @ranokr3$an&ki &pi&, vjerojatno na&tao od2a* nakon 1((. 4odineA 4leda na po&tavljanje bi&kupa i ;akona kao na za2jenu za kariz2atine &lu5be proroka i uitelja. U vrije2e I4nacija Antio*ij&ko4a @cca 11(.A na neki2 &e podruji2a 2aloazij&ke i 4rke Krkve ve$ razvio &u&tav jedno4 bi&kupa koji nad4leda cijelu 2je&nu crkvu & prezbiteri2a i ;akoni2a i&pod nje4a. 9o je po&tala uobiajena crkvena prak&a do kraja dru4o4a &tolje$a. #odrobniji opi& to4a na$i $ete u 2ojoj knjizi Sve5enik i biskup. P. @1. =&o j! ) na *om da ) #")* +" na)$j!dn"3" a+o)&o$a' I2ate pravo. 9o je katoliki nauk. %e vidi2 razlo4a za3to novozavjetni dokaz treba tu2aiti u &2i&lu u4ro5avanja to4 nauka ako je &*va$en na i&pravan nain i pod uvjeto2 da &e nazivi Iapo&tolI i Ibi&kupI tono upotrebljavaju. %a4la&io &a2 @p. F9A da po&toji razlika iz2e;u ulo4e Jvanae&torice i ulo4e apo&tola iako &u neki od nji* no&ili Ioba 3e3iraI. %auk ne tvrdi da &u bi&kupi na&ljednici
! -. !

Jvanae&torice. I doi&ta, kako je &a2o dvanae&t prije&tolja za &u;enje dvanae&t ple2ena Izraelovi*, ne 2o5e i* biti vi3e. U ranoj Krkvi nikad nije &po2enuto da &e nakon &2rti za2ijeni ijedan lan Jvanae&torice. @7uda je za2ijenjen zato 3to &e odrekao &voje ulo4e 2e;u Jvanae&torico2, a za poetak obnove Izraela trebalo i* je biti dvanae&t jer je &tari Izrael i2ao dvanae&t patrijar*a.A , dru4e &trane, ulo4a apo&tola bila je da odlaze u &vijet i navje3$uju evan;elje te o&nivaju zajednice vjernika. %o netko je 2orao preuzeti pa&toralnu bri4u nad zajednica2a koje &u apo&toli o&novali. 6ako &a2 rekao, u po&ljednjoj tre$ini prvo4a &tolje$a, a 2o5da ne3to ranije, naziv Ibi&kupI upotrebljava &e za one koji &u upravljali zajednica2a. U ranije2 &tadiju u pojedini2 je zajednica2a bilo vi3e bi&kupa ili nad4lednika< ka&nije je u&tanovljen obiaj da jedna zajednica i2a &a2o jedno4a bi&kupa. 9ako &e 2o5e re$i da &u bi&kupi preuzeli pa&toralnu bri4u nad zajednica2a koje &u o&novane apo&tol&ko2 evan4elizacijo2 te &u u to2 &2i&lu bili na&ljednici apo&tola. Apo&tol&ko na&ljed&tvo odno&i &e na injenicu da &u na kraju bi&kupi preuzeli pa&toralnu ulo4u apo&tola< to ne2a veze & na,inom na koji &u rani bi&kupi birani ili po&tavljani. O to2e zna2o 2alo, ni&2o ak &i4urni ni da li &e radilo o 8or2alno2 po&tavljanju. #re2a analo4iji &a 5idov&ki2 obiaje2 i na o&novu #avlova opi&a o po&tavljanju 9i2oteja u #a&toralni2 po&lanica2a @ 9i2 1,0A neki &u 2i&lili da &e to inilo pola4anje2 ruku. %o 9i2otej nije bio po&tavljen za bi&kupa u &2i&lu upravitelja lokalne zajednice. %je4ova je zada$a bila da &e pobrine za prezbitere/bi&kupe @pluralA u zajednica2a pa je rije poluapo&tol&koj zada$i. ,to4a je 2o4u$e da je on bio po&tavljen za apo&tol&ko4 iza&lanika pola4anje2 ruku. 1 9i2 -, opi&uje 9i2oteja kako pola5e ruke na dru4e, ali nije ja&no je li rije o crkveni2 upravitelji2a. Jru4a in8or2acija u Jj 1", . ka5e da &u #avao i +arnaba @vjerojatno "(/i*A po&tavljali &tarje3ine &vi* crkvi u 2aloazij&ki2 4radovi2a. Mi ne zna2o je li taj opi& u Jjeli2a povije&no toan za #avlova 5ivota, ali &vakako &e ne bi ondje na3ao da ve$ F(/i* 4odina nije po&tojala tradicija takvo4a apo&tol&ko4 po&tavljanja bi&kupa. 9a &e tradicija &po2inje i u #a&toralni2 po&lanica2a u koji2a &e ka5e da je #avao po&tavio apo&tol&ke iza&lanike 9i2oteja i 9ita koji &u po&lije i &a2i po&tavljali bi&kupe. 9u je tradiciju ka&ni* 9(/i* potvrdila i 1 6le2entova " ," pre2a kojoj &u apo&toli koje je 6ri&t izabrao putovali od 4rada do 4rada po&tavljaju$i prve obra$ene bi&kupe i ;akone. 9o, naravno, ne znai da &u &ve prezbitere/bi&kupe rane Krkve po&tavili apo&toli, ali neke vjerojatno je&u. , dru4e &trane, oko 1((. 4odine 4ida)e 1-,1 ka5e kr3$ani2a da sebi postave biskupe i &akone. 9ako 2o5e2o pretpo&taviti kako &u po&tojali i dru4i naini po&tavljanja bi&kupa. %a pri2jer, kako &u prezbiteri/bi&kupi bili o5enjeni 2u3karci, 2o4li &u odrediti da i* na&lijede nji*ova djeca. O to2e ne2a2o dovoljno in8or2acija. %a kraju je, naravno, Krkva razvila naine za izbor i re;enje bi&kupa 3to je od tre$e4a &tolje$a bilo op$enito pri*va$eno. P. @(. Ka*o j! &a*a, ra4,oj #"ranja #")* +a &j!3ao na &,rdnj da j! 4ar!/!nj! )a*ram!n& *oj" j! )&ano,"o I) )' Od4ovaraju$i na pitanje 19 na4la&io &a2 kako Iu&tanovljeno po 6ri&tuI ne znai nu5no da je I&u& za &voje4a 5ivota po2no razradio &akra2entalni &u&tav ili da je predvidio tono raz4ranienje iz2e;u razliiti* &akra2enta 3to &e tie 2o$i po&ve$ivanja koje je dao Krkvi u i preko apo&tola. Ono 3to je uinio tijeko2 #o&ljednje veere bio je korijen ne &a2o &akra2enta eu*ari&tije, ne4o i &akra2enta re;enja. Uenje 'i2okatolike i dru4i* crkava koje Ivi&okoI cijene re;enje podrazu2ijeva pa&toralnu 2o$ po&ve$ivanja bi&kup&ke, prezbiter&ke i ;akon&ke &lu5be koja vodi do 6ri&ta, ali ne i &ve vidove di&cipline koja &e razvila. %a pri2jer, I&u&ove rijei na #o&ljednjoj veeri ni3ta ne ka5u o to2e tko je taj koji $e Izare;ivatiI dru4e ili na koji nain. %i e&t za2i3ljaj da je 6ri&t &a2 zaredio Jvanae&toricu na #o&ljednjoj veeri, 2a koliko pojedno&tavljeno, ne ka5e da je u&tao i i3ao oko &tola pola5u$i ruke na &vako4a od nji*. Oni koje je Krkva priznala za &voje bi&kupe, prezbitere i ;akone dijelili &u pa&toralnu &lu5bu koju je &a2 I&u& vr3io pre2a oni2a koji &u 4a &lijedili i apo&tola pre2a prvi2 vjernici2a. %ije Krkva jedno&tavno u&tanovila &lu5bu re;enja polaze$i od vla&tito4 autoriteta. #o&tojanje re;enja zapravo je va5an dio kontinuiteta &lu5be I&u&a 6ri&ta i po2a5e da Krkva bude to
! -" !

3to je&t. 9o je potvrdio nauk koji re;enje opi&uje kao &akra2ent koji je u&tanovio 6ri&t ! ne naine izbora, od ko4a i kako. %ji* je odredila reli4iozna prak&a. P. @-. Go,or!9" o $o4" +r!4#"&!raH#")* +a n! )+om"nj!&! ! ;ar")&"j . 2a.&o' U4lavno2 &a2 poku3ao opi&ati ulo4u prezbitera/bi&kupa u %ovo2 zavjetu i u nje2u &e ni4dje ne ka5e da oni &lave eu*ari&tiju. %ajbli5e litur4ij&ko2 inu koji &e pripi&uje prezbiteri2a nalazi2o u 7ak -,1"/1- 4dje ka5e da bi crkvene prezbitere trebalo pozivati da po2azuju i 2ole &e za bole&ne. %a poetku dru4o4a &tolje$u, kako vidi2o iz pi&a2a I4nacija Antio*ij&ko4a, u trodjelnoj &trukturi koju on za&tupa, a koja &e &a&toji od jedno4a bi&kupa, vi3e prezbitera i vi3e ;akona, &lavljenje eu*ari&tije kao i kr3tenje dodjeljuju &e &a2o bi&kupu. U &vojoj od&utno&ti on za to 2o5e odrediti dru4e. %o za ranije, novozavjetno razdoblje, i2a2o vrlo 2alo in8or2acija o to2e tko je &lavio eu*ari&tiju. +udu$i da je na #o&ljednjoj veeri u dva izvje3taja @:uka i #avaoA I&u& rekao nazoni2a, koji &u bili ili &u ukljuivali Jvanae&toricu: IOvo inite 2eni na &po2enI, pretpo&tavljalo &e da &u &e &je$ali Jvanae&torice kao oni* koji &u predvodili eu*ari&tiju. Ali oni jedva da &u 2o4li biti nazoni na &vi2 eu*ari&tija2a prvo4a &tolje$a i 2i ne zna2o je li netko bio redovito po&ebno odre;en za tu zada$u i ako je&t, tko je to bio. @Ovo 2ora2 na4la&iti jer razni &uvre2eni autori katkad & prilino2 &i4urno3$u tvrde kako je eu*ari&tiju &lavila 4lava obitelji. %o to je tek pretpo&tavka jer ne2a2o nijedan novozavjetni tek&t koji bi to potvrdio.A U &pi&u 4ida)e 1(,1 pi3e kako &e, unato &u2nji, lutaju$e proroke ne 2o5e &prijeiti da Iobavljaju eu*ari&tijuI. Ako to znai I&laviti eu*ari&tijuI, a ne &a2o Iizre$i *valuI tada &u u neki2 2je&ti2a proroci 2o4li i2ati eu*ari&tij&ku ulo4u u litur4iji @vidi Jj 1.,1/ A. Krkva je, naravno, na kraju uredila i propi&ala &lavljenje eu*ari&tije i, da bi zajednice 2o4le redovito pri2ati kru* 5ivota, takav je razvoj bio neizbje5an. %i&u 2o4le ovi&iti o &luajni2 prilika2a. P. @0. A*o o)o#a *oja )$a," ! ;ar")&"j n"j! odr!/!na na +ro+")an na%"n no,o4a,j!&no do#aC n! 4na%" $" &o da #")mo dana) mo:$" )$o#odn"j! #"ra&" on! *oj" )$a,! ! ;ar")&"j ' #od&je$a2 va& kako &a2 na4la&io na3e neznanje o novozavjetno2 razdoblju. %a3i na2 doku2enti ni3ta ne ka5u o to2e je li onaj koji je &lavio eu*ari&tiju bio odre;ivan pre2a &tro4i2 pravili2a, ali ni&a2 rekao da takva pravila ni&u po&tojala. %o pretpo&tavi2o da i2ate pravo i da nije bilo &tro4i* pravila u &vi2 crkva2a o to2e tko $e &laviti eu*ari&tiju. Ali 2orala je po&tojati neka vr&ta crkveno4a priznanja< oni koji &u dolazili na eu*ari&tij&ki obred 2orali &u na neki nain pri*vatiti da jedna o&oba iz4ovara rijei Go&podnje. @>ak i kad je rije o to2e, iako na2 i evan;elja i 1 6or 11, ./ 0 ka5u u da &u rijei Go&podnje bile iz4ovarane navo;enje2, ni&2o po&ve &i4urni kako &e eu*ari&tija &lavila u novozavjetno doba.A Ha 2ene to znai da je crkveno priznavanje va5no za izbor ono4a koji &lavi eu*ari&tiju pa je zato crkva in&i&tirala na re;enju i ono je po&talo njezin nain javno4a priznavanja oni* koji 2o4u i trebaju &laviti eu*ari&tiju. 6ako &a2 ve$ rekao, Krkva je propi&ala nain zare;ivanja i ti propi&i obvezuju jer znae crkveno priznavanje. Ako 2e pitate 2o5e li Krkva priznati neki dru4i nain odre;ivanja ono4a koji &lavi eu*ari&tiju, 2oj o&obni od4ovor @i i2a &a2o vrijedno&t o&obno4 2i3ljenjaA je&t da to Krkva 2o5e uiniti. Ali u IKrkvuI bi* &vakako ukljuio &lu5bene crkvene autoritete ! kod ri2okatolika &u to papa i bi&kupi. Mi&li2 da tako &*va$ena Krkva 2o5e odrediti dru4i nain priznavanja ono4a koji &lavi eu*ari&tiju o&i2 8or2alno4 ina pola4anju ruku bi&kupa iako 2i&li2 kako je 2alo vjerojatno da $e to Krkva uiniti. %edopu&tivi2 &2atra2 da netko po&tavlja &a2 &ebe @2u3ko ili 5en&koA kao &lavljenika eu*ari&tije ili da neka 2ala &kupina za tu &vr*u odredi vla&tite lanove odvojeno od 3ire Krkve. #ropi&i &u &e razvili upravo da bi &e to &prijeilo. #riznanje da &e Krkva u novozavjetno2 razdoblju razvijala ne znai da &u rezultati to4a razvoja opozivi ili neobavezni te da &e 2o5e i bez nji*. Ju* ,veti djeluje u Krkvi i nakon prvo4 &tolje$a te &e ka&nije pro2jene 2o4u &*vatiti kao djelo
! -- !

Ju*a ,veto4a koji vodi Krkvu u ono2e 3to treba initi. 6ad bi Krkva taj obiaj *tjela pro2ijeniti, za to bi bilo potrebno vod&tvo Ju*a ,veto4a i tu bi odluku trebalo izraziti na javni i univerzalni nain. P. @5. Do)ad n")&! )+om!n $" na4", ),!9!n".&,o. 2a.&o' U&redotoio &a2 &e u4lavno2 na novozavjetnu &liku i nepo&redno po&lije nje. U &voj toj knji5evno&ti izraz I&ve$enikI nikad nije pri2ijenjen na kr3$an&ko4 &lu5benika. 6ad 2e pitaju 3to je I&u& 2i&lio o &ve$enici2a, 2oj uobiajeni od4ovor je&t da &e u tek&tovi2a koji &e odno&e na I&u&ovo &tajali3te o &ve$enici2a, 4ovori o oni2a koji &u djelovali u 5idov&ko2 Mra2u i prino&ili 5rtve. %e2a nikakvi* naznaka da je I&u& upotrebljavao izraz I&ve$enikI u vezi &a &voji2 &ljedbenici2a ili &lu5benici2a budu$i* zajednica. #onavlja2, to ne znai da &lu5bu budu$i* zajednica nije u&tanovio 6ri&t. ,lu5ba proizlazi iz I&u&ova djelovanja i budu$i da je kr3$an&ko 2ini&terijalno &ve$eni3tvo u&ko povezano & eu*ari&tijo2, ono proizlazi iz ono4a 3to je on inio na #o&ljednjoj veeri. Ali terminolo"ija &ve$eni3tva odr5avala bi I&u&ovo i&ku&tvo kao Lidova, a 5idov&ki &u &ve$enici ve$ po&tojali. U ka&nije2 novozavjetno2 razdoblju itav &e kr3$an&ki narod koji je I+o4 &tekaoI naziva Ikraljev&ko &ve$eni3tvoI @1 #t ,9A. Iz to4a na&taje ono 3to &e po4re3no nazivalo I&ve$eni3tvo laikaI< to je prije &ve$eni3tvo &ve4a +o5je4 naroda, koje ne treba u2anjiti ka&nijo2 podjelo2 na &ve$en&tvo i laike ! &ve$eni3tvo u koje2 je ponu;ena 5rtva dobrota 5ivota koja &lavi +o4a @1 #t ,1 i ,-A. I I&u&a &e &po2inje kao &ve$enika, izriito u #o&lanici Mebreji2a. %o i ta #o&lanica pokazuje &vije&t o 2no4o e3$oj upotrebi izraza za 5idov&ko levit&ko &ve$eni3tvo jer 2ora obja&niti da I&u& nije levit&ki &ve$enik, ne4o &ve$enik po redu Melki&edekovu, &ve$eniku/kralju jeruzale2&ko2 koji nije bio :evit i ije &ve$eni3tvo nije ovi&ilo o nje4ovo2 podrijetlu. 6oliko zna2, tek &e oko ((. naziv I&ve$enikI poeo pri2jenjivati na bi&kupe i jo3 ka&nije na prezbitere. Ova napo2ena obja3njava za3to neke prote&tant&ke Krkve koje na4la3avaju upotrebu novozavjetno4a jezika, odbijaju &voje &lu5benike zvati &ve$enici2a. Oni to ne &2atraju novozavjetno2 ter2inolo4ijo2. 6ad &e u po&tnovozavjetno2 razdoblju jezik &ve$eni3tva poeo pri2jenjivati na bi&kupe i prezbitere, unio je u to odre;enu &tarozavjetnu pozadinu levit&ko4a &ve$eni3tva koje je prino&ilo 5rtve. Uvo;enje takvo4a jezika bio je lo4iki povezano & razvoje2 jezika eu*ari&tije kao 5rtve. @Obratite pozorno&t na injenicu ponovno da 4ovori2 o razvoju jezika. Mi&li2 da rano &*va$anje eu*ari&tije podrazu2ijeva vidove 5rtvovanja, ali ne2a2 dokaza da &e eu*ari&tija nazivala 5rtvo2 prije poetka dru4o4a &tolje$a.A 6ada &e eu*ari&tiju poelo &2atrati 5rtvo2, o&obu odre;enu da &lavi eu*ari&tiju @bi&kup ili po&lije prezbiterA u&koro &e poelo zvati &ve$eniko2, jer &e &ve$enici obino povezuju &a 5rtvovanje2. P. @7. 2na%" $" &o da j! E),!9!n"*E )amo doda&n" na4", 4a E#")* +aE " E+r!4#"&!raE' %e, ne bi* rekao. 'azvoj takve ter2inolo4ije odra5ava razvoj u poi2anju &tvarno&ti te po2a5e u odre;ivanju njezini* vidova. Opi& prezbiter/bi&kup u #a&toralni2 po&lanica2a u &2i&lu pa&tir&ke &lu5be i uprave odno&i &e na va5an dio kr3$an&ke &lu5be. Ali podrijetlo te &lu5be u &a2o2 I&u&u 6ri&tu nije ja&no u #a&toralni2 po&lanica2a. 6ada &lu5benika ponu zvati &ve$eniko2 tada, pre2a #o&lanici Mebreji2a, odno& iz2e;u prezbiterijata i &ve$eni3tva I&u&a 6ri&ta koje &e pokazalo u nje4ovoj 5rtvenoj &2rti, po&taje ja&nije. #rezbiter je vi3e od pa&tira i upravitelja. #rezbiter &udjeluje u veliko2 po&redniko2 inu I&u&a 6ri&ta kao 3to eu*ari&tija ponazouje Go&podinovu &2rt dok on ne do;e. ,po2enuo &a2 da neke prote&tant&ke crkve &voje &lu5benike ne nazivaju &ve$enici2a te pretpo&tavlja2 da praktine razlike u &tajali3ti2a koje dijele katolike i prote&tante u vezi &a &lu5bo2 2o5da odra5avaju razliiti idealiza2 koji od4ovara ter2inolo4iji &lu5be i &ve$eni3tva. ,lu5ba
! -0 !

prezbitera/bi&kupa iz #a&toralni* po&lanica treba biti idealan 2odel za kr3$an&ku zajednicu ne &a2o po vrlina2a, ne4o i po 5ivotnoj &vakodnevnici. %ji* &u birali jer &u znali voditi obitelji, biti &u dobri 2u5evi i dobri oevi. ,udjelovanje takvi* prezbitera/bi&kupa u obino2 5ivotu &2atralo &e 4otovo2 injenico2. %a&uprot to2e, kad je &tarozavjetni levit&ki &ve$enik prino&io 5rtvu, 2orao &e po&ve odvojiti od &ve4a &vjetovno4a. Morao &e po&ebno prati, obu$i po&ebnu odje$u i odvojiti &e od zajednice jer je ulazio u dodir & +o4o2, #re&veti2. ,2atra2 neizbje5ni2 da &u, kad &e naziv &ve$eni3tvo poeo pri2jenjivati na kr3$an&ke bi&kupe i prezbitere, neki od ti* za*tjeva za odvajanje2 od &vjetovno4a i za po&ebno2 &veto3$u koja 4a razdvaja od uobiajeni* 5ivotni* tokova, 2orali po&tati dio kr3$an&ko4a ideala za prezbitere/bi&kupe. U &vojoj knjizi Sve5enik i biskup @%eE Vork, #auli&t #re&&, 191(.A na4la&io &a2 kako je to &tvorilo odre;ene za*tjeve katolika u odno&u na nji*ove &ve$enike. 6ao &lu5benici koji trebaju biti ukljueni u 5ivote oni* iji &u pa&tiri, oni 2oraju dijeliti nji*ovu &vakodnevnicu i proble2e, ali kao &ve$enici koju &u pozvani da pred&tavljaju zajednicu na o&obit nain pred +o5jo2 &veto&ti, od nji* &e oekuje i da na neki nain budu odvojeni i &a2o po&ve$eni +o4u. Ako dobro razu2ije2 &tajali3te Man&a 6Zn4a, on &2atra uvo;enje &tarozavjetni* levit&ki* &ve$eniki* ideja u kr3$an&ku &lu5bu kao aberaciju i to odbacuje. 7a pak 2i&li2 kako je to, u +o5joj providno&ti, bio nain ouvanja jedin&tvene vrijedno&ti Izraela te da je takvo &tanje napeto&ti, iako te3ko, zdravo. %o uo&talo2, itav 2oj pri&tup Krkvi u &2i&lu ouvanju napeto&ti o&niva &e na 2oje2 &*va$anju utjelovljenja koje zadr5ava napeto&t bo5an&ko4a i ljud&ko4a u I&u&u. ,vje&tan &a2 da bi dana& 2no4i radije rije3ili &tanje napeto&ti iz2e;u ta dva oekivanja odbacuju$i jedno od nji*. Ha 2ene bi to znailo o&iro2a3enje kr3$an&tva. Iz 2oji* od4ovora 2o5ete zakljuiti kako ja o&je$a2 da kr3$an&tvo, koje potjee iz utjelovljenja, 2ora &auvati &tajali3ta koja &u u napeto&ti ! utjelovljenje koje ukljuuje puno bo5an&ku i puno ljud&ko u I&u&u ! o&novna je napeto&t. ,veto pi&2o kao djelo koje je napi&alo ljud&ko bi$e, a ipak na jedin&tven nain proizlazi od +o4a, ukljuuje napeto&t. Krkva i &akra2enti koje je u&tanovio 6ri&t, a koji &u ipak izvan bilo kakvo4a plana koje4a je I&u& dao, ukljuuju napeto&t. 9o je &luaj i &a &lu5bo2 koja &e poi&tovje$uje &a zajednico2 iz koje &lu5benik potjee, a ipak je odvojen za &lu5bu u nazono&ti +o5joj i pred&tavljaju$i 6ri&ta &ve$enika. P. @<. N".&a n")&! r!*$" o P!&ro,oj $o4" :$a,om Dr*,!' ,o/!nj 3r*,!I j!) $" :a ran" *r.9an" )ma&ra$"

#rije ne4o od4ovori2 na to pitanje, 2ora2 va& upozoriti na oprez kad je rije o nazivu I4lava KrkveI. U novozavjetno2 jeziku taj &e naziv upotrebljava &a2o za 6ri&ta, o&obito u #o&lanici 6olo3ani2a i D8e5ani2a. Krkva je tijelo, a 6ri&t je 4lava. Uz &ve po3tovanje koje i2a2o pre2a papi kao #etrovu na&ljedniku u &kladu & ri2okatoliki2 nauko2, uvijek bi&2o trebali poja&niti kako papina ulo4a vo;e ne 2ijenja na3 zajedniki &tav & op$o2 kr3$an&ko2 vjero2 da je 6ri&t jedina 4lava crkve. 6ri&t to &voje vr*ovni3tvo djelo2ice i&kazuje preko pape tako da papa nije 6ri&tov &uparnik. %o vrati2o &e na va3e pitanje. %a nje4a 2ora2 od4ovoriti na dvije razine: prvo na razini ono4a 3to #etar ini tijeko2 I&u&ova 5ivota i dru4o na razini &i2boliz2a u izriaji2a o #etru. Na razini nje"ova (ivota u &va etiri evan;elja #etar je prikazan kao najva5niji I&u&ov uenik u &2i&lu da &e naje3$e &po2inje i on naje3$e 4ovori. U &va etiri evan;elja on e&to 4ovori u i2e Jvanae&torice i nepo&redni* I&u&ovi* &ljedbenika. U &ada3nje2 pri&tupu evan;elji2a 2i zna2o da po&toji o&novni &adr5aj koji potjee iz I&u&ova vre2ena te razvoj to4 &adr5aja tijeko2 kr3$an&ko4a navije3tanja. @Vidi od4ovor na p. "(A. ,to4a ne zna2o je li opi& #etrove ulo4e tijeko2 I&u&ova javno4 djelovanja povije&tan u &2i&lu da je za vrije2e I&u&ova 5ivota doi&ta bio tako va5an ili je ona pojedno&tavljeno na&tajala kr3$an&ki2 navije3tanje2. %o i u dru4o2 &luaju &aznaje2o o #etrovoj va5no&ti za nje4ova 5ivota jer &e dobar dio evan;eo&ke tradicije razvio tijeko2 4odina iz2e;u I&u&ova razapinjanja na kri5 poetko2 .(/i* 4odina i #etrove &2rti &redino2 0(/i*. #etrova va5no&t & obziro2 na nje4ovo djelovanja nakon u&kr&nu$a opi&ana je u Jjeli2a apo&tol&ki2 i ako Jjeli2a pri&tupi2o na &uvre2en nain kao &pi&u na&talo2 F(/i* 4odina, &aznat
! -1 !

$e2o bare2 da je F(/i* 4odina #etar pa2$en kao najaktivniji od Jvanae&torice u 7eruzale2u i izvan nje4a tijeko2 prvi* 4odina kr3$an&ko4a pokreta. 9o neizravno potvr;uju i #avlove #o&lanice. #avao propovijeda u crkva2a u Galaciji i kad pi3e Gala$ani2a &po2inju$i nje4ovu nazono&t u pro3lo&ti u 7eruzale2u i Antio*iji on jedno&tavno pretpo&tavlja da oni poznaju 6e8u @#etraA. ,lino u 1 6orin$ani2a, kad 4ovori o povla&tica2a apo&tola, &po2inje 6e8u i nje4ovu 5enu @1 6or 9,.A. Mo5e &e pretpo&taviti kako je po&vuda u kr3$an&ki2 zajednica2a 0(/i* 4odina #etrovo i2e bilo poznato te je &2atran va5no2 o&obo2. @9a &e #etrova va5no&t nekako 2ijenja & obziro2 na to je li po&jetio to podruje ili ne.A I2a2o razlo4a vjerovati da &u 4a &2atrali najva5niji2 od Jvanae&torice te da je &udjelovao u dono3enju najva5niji* kr3$an&ki* odluka u vezi &a 3irino2 2i&ije navije3tanja evan;elja. %a razini simbolizma, #etar je vjerojatno ve$ tijeko2 &vo4a 5ivota, a &vakako u doku2enti2a koji &u kru5ili po&lije nje4ova 5ivota, po&tao &i2bol pa&toralno4 vo;e na razni2 podruji2a. %a4la&io bi* da &u Matejevo, :ukino i Ivanovo evan;elje vjerojatno napi&ani po&lije #etrove &2rti te &u tako tek&tovi koji &e odno&e na #etra va5ni za otkrivanje 2i3ljenja o nje2u u po&ljednjoj tre$ini prvo4a &tolje$a. U Mt 10,10/1F nalazi2o uveni odjeljak u koje2 2u I&u& ka5e: I+la4o tebi, Oi2une, &ine 7onin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, ne4o Otac 2oj, koji je na nebe&i2a. A ja tebi ka5e2: 9i &i #etar/,tijena i na toj &tijeni &a4radit $u Krkvu &voju i vrata paklena ne$e je nadvladati.I 9o2 je izjavo2 #etar uzdi4nut na 2je&to ono4a koji pri2a bo5an&ku objavu koja 2u o2o4u$uje da navije3ta I&u&a 6ri&ta, ,ina +o4a 5ivo4a. Hbo4 te je objave i navije3tanja on nazvan &tijeno2 na kojoj $e &e 4raditi Krkva. Ovo &vakako znai da &u &e #etra &je$ali kao veliko4 propovjednika, ovjeka koji je izrazio i&pravno razu2ijevanje I&u&ova identiteta &adr5ano u evan;elji2a i koji je zbo4 &voje4a propovijedanja i vjere bio te2elj Krkve kakvu je Matej poznavao. U :k ,.1/.", dok &e I&u& na #o&ljednjoj veeri &uoava &e & 2o4u$o2 &2r$u, on ka5e da $e 4a #etar zanijekati prije ne4o &e pijetao javi. Ali prije to4a I&u& iz4ovara po&ebnu 2olitvu za #etra: IOi2une, Oi2une, evo ,otona zai&ka da va& prore3eta kao p3enicu. Ali ja &a2 2olio za tebe da ne 2alak3e tvoja vjera. #a kad k &ebi do;e3, uvr&ti &voju bra$u.I 9e &u rijei za kr3$ane po&ljednje tre$ine prvo4a &tolje$a znaile da je I&u& u #etru vidio po&ebno oru5je za jaanje vjere dru4i* nje4ovi* &ljedbenika te da $e u krizi koju $e izazvati I&u&ovo razapinjanje na kri5 i u&kr&nu$e, po&ebna 2olitva o2o4u$iti #etru da pre5ivi i odi4ra &voju tako znaajnu ulo4u za poetak i trajno&t Krkve. U Ivanu 1,11/19 u&kr&nuli I&u& obra$a &e Oi2unu #etru &tavljaju$i na ku3nju nje4ovu ljubav te 2u poto2 dodjeljuje ulo4u ono4a koji $e *raniti ovce. 9o je veo2a va5an odjeljak u evan;elju koje je ve$ potvrdilo jedin&tveno I&u&ovo prven&tvo kao Jobro4a #a&tira. Gotovo kao 2ilo&t, zbo4 nje4ove ljubavi pre2a I&u&u #etru &e dopu3ta da uva &tado koje o&taje I&u&ovo vla&ni3tvo. ,va tri odjeljka napi&ana za razliite zajednice potvr;uju &talni &i2boliza2 #etra kao utjelovljenje vjere, navije3tanja, pa&toralne bri4e i &talne potpore u Krkvi. P. @?. No 4ar )! Pa,ao n! od +"r! P!&r ' Pr"4naj! $" on P!&ro,o +r,!n)&,o' 6ad &a2 4ovorio o #etru, ni&a2 rekao da je bio jedini vo;a u Krkvi. 'ekao &a2 kako &u &e tijeko2 nje4ova 5ivota &vi &la4ali u to2e da je bio naji&taknutiji od Jvanae&torice te da je nakon &2rti nje4ov lik i2ao 4ole2u &i2bolinu va5no&t za o&nivanje i op$u pa&toralnu &krb Krkve. %o na dru4i2 je podruji2a #etrova ulo4a bila o4raniena. %a pri2jer, evan;elja ne daju dokaza da je #etar bio upravitelj lokalne crkve bilo u 7eruzale2u, Antio*iji ili 'i2u ! upravitelj koji &e po&lije zvao bi&kup. O&i2 #etra u Krkvi &u i dru4i i2ali va5ne ulo4e. Ako &e, na pri2jer, o&vrne2o na &tanje u 7eruzale2u oko "9. 4odine ! u vrije2e takozvano4 7eruzale2&ko4a &abora ! 2ora2o priznati kako &u i dru4i, 2anje ili vi3e va5ni ljudi, &udjelovali u ra&pravi o obra$enju po4ana, a da &e prito2 od nji* ne tra5i da prvo po&tanu Lidovi @to je&t, da &e 2u3karci ne 2oraju obrezatiA. #etrova je va5no&t jedin&tvena kao naji&taknutije4 lana Jvanae&torice< 7akov je bio jednako va5an zbo4 &rod&tva & I&u&o2 i bio je vo;a jeruzale2&ke zajednice< #avao je bio va5an kao onaj koji je 3irio evan;elje 2e;u po4ani2a i ija je apo&tol&ka &lu5ba poja&nila proble2e oko obra$enja po4ana. ,vaki od ti* lino&ti 2o4ao je izraziti &voje 2i3ljenje i 2o5da &e ni&u &la4ali u pri&tupu proble2u.
! -F !

,re$o2, &vi &u &e &la4ali u ono2e 3to &2atra2o najva5niji2, a to je pri*va$anje po4ana bez obrezivanja. #itate nije li &e #avao opirao #etru. 7e&t, zna2o da je to uinio u dvije prilike. 9ijeko2 &abora u 7eruzale2u, o e2u &a2 upravo 4ovorio. #avao je do3ao u 7eruzale2 uvjeren da je navije3tao jedino pravo evan;elje o 2ilo&ti I&u&a 6ri&ta za obra$enje &vi* i iz nje4ovi* rijei zakljuuje2o da bez obzira na to 3to ka5u #etar, 7akov ili bilo koje dru4o ljud&ko bi$e @pa ak i an;eoA, #avao &voje evan;elje ne$e pro2ijeniti. %o 2orao &e &uoiti & #etro2 i 7akovo2 i jeruzale2&ki2 autoriteti2a. On i* & preziro2 naziva takozvani2 &tupovi2a Krkve @Gal ,9A, ali i ta prezirna pri2jedba ne i&kljuuje #etrovu va5no&t. Oito je bilo ljudi koji &u 4a &2atrali I&tupo2 KrkveI i #avao je, iako nije dijelio to divljenje, 2orao i$i u 7eruzale2 i raz4ovarati & #etro2 zbo4 va5no&ti jeruzale2&ki* autoriteta. Oni &u i2ali 2o$ da prekinu koinonia ili zajedni3tvo & #avlo2 3to bi znailo ru3enje #avlova djela i podjelu 6ri&tovi* &ljedbenika. %o &re$o2, kako &a2 rekao, koinonia je u 7eruzale2u &auvana @Gal ,9A. Jru4i put &e #avao 2orao &ukobiti & #etro2 u Antio*iji oko dru4o4 pitanja @Gal ,11/1"A. 7e li te po4an&ke obra$enike koji &u pri2ljeni bez obrezivanja obvezivao 5idov&ki zakon o *rani? 9ako &e bare2 ini da treba2o &*vatiti ra&pravu o #etru koji je jeo & neobrezani2a te po&lije, pod priti&ko2 7akovljevi* ljudi, pro2ijenio 2i3ljenje. 6ada &e #etar priklonio oni2a koji &u branili zajednike objede & po4an&ki2 kr3$ani2a, #avao je &2atrao da je #etar izdao evan;elje. 9o je oito bio te5ak trenutak i znaio je ozbiljno ne&la4anje dvojice kr3$an&ki* vo;a ili ak trojice. 7a bi* rekao da je #avao &2atrao kako po4ane ne obvezuje zakon o *rani. 7akov i nje4ovi tvrdili &u &uprotno, a #etar je &2atrao kako to treba biti &lobodan izbor no po&lije &e priklonio 7akovljevi2 pri&ta3a2a da ne bi podijelio zajednicu. Ha 2ene je to oit dokaz da #avao nije 2orao pri*va$ati &va #etrova &tajali3ta niti je #etar 2orao pri*va$ati #avlova. 9ako;er &2atra2 kako je vrlo va5no u kr3$an&tvu da dana& priznaje2o da 2o5e do$i do opravdani* ra&prava 2e;u kr3$an&ki2 teolozi2a pa ak i 2e;u kr3$an&ki2 vo;a2a. Oto &e tie odno&a #etra i #avla veo2a je va5no da kad je bila rije o te2eljni2 pitanji2a vjere u 6ri&ta u 1 6or 1- ! reci u koji2a #avao 4ovori o &2rti i u&kr&nu$u te I&u&ovi2 ukazanji2a ! #avao prvo &po2inje ukazanje 6e8i @#etruA, a poto2 7akovu i na kraju &ebe. U vezi & ti2 #avao je rekao: I9o 2i propovijeda2o, to &te vi vjero2 pri4rlili.I #riznavao je da &u, kad je rije o bitno2 u navije3tanju 6ri&ta, on i #etar i 7akov propovijedali i&tu te2eljnu poruku i kr3$ani &u joj 2orali povjerovati. I dana& u kr3$an&tvu treba priznati opravdane razlike, ali i jedin&tvo u bitno2. ,to4a vjeruje2 da ne&la4anje iz2e;u #etra i #avla ne u2anjuje #etrovu va5no&t u &tvari2a koje &a2 &po2enuo. P. @@. Ka6!&! da No," 4a,j!& P!&ra n! na4",a #")* +om. B")$"o )am da j! P!&ar #"o +r," r"m)*" #")* +. #opi&e bi&kupa ve$i* 4radova poinje2o dobivati od kraja dru4o4a &tolje$a. %a popi&u ri2&ki* bi&kupa koji na2 je o&tavio Irenej, #etrovo &e i2e nalazi na prvo2 2je&tu. %o ipak &e treba zapitati 3to to znai. 9ijeko2 dru4o4a &tolje$a @vjerojatno &redino2A 'i2&ka crkva razvila je &trukturu jedno4a bi&kupa i vi3e prezbitera upravo kada &u takvu &trukturu razvijale i dru4e crkve. Otad &e prezbiter izabran za vo;u 'i2&ke crkve, o&obito u odno&i2a & dru4i2 crkva2a, zove bi&kup. #rije &u&tava od jedno4 bi&kupa, razne je po&love u 'i2u, ini &e, obavljala &kupina prezbitera, ali u takvoj &e &kupini neizbje5no i&ticao jedan pojedinac kao prirodni i priznati vo;a za odre;enu &vr*u. %a pri2jer, na o&novu ka&niji* in8or2acija 2o5e2o utvrditi kako je pi&2o upozorenja koje je 'i2&ka crkva po&lala 6orint&koj kraje2 prvo4a &tolje$a, napi&ao 6le2ent, prezbiter 'i2&ke crkve. Malo je vjerojatno da &u 6le2enta zvali ri2&ki2 bi&kupo2. %je4ova je ulo4a vjerojatno bila bli5a onoj koju bi&2o dana& nazvali crkveni2 izvr3ni2 tajniko2. Unato to2e, nje4ovo &e i2e na3lo na popi&u ri2&ki* bi&kupa jer je zapa2$en kao jedan od naji&taknutiji* prezbitera &vo4a vre2ena. I&to bi* tako rekao da je 0(/i* 4odina, kada je #etar do3ao u 'i2, taj prvi 2e;u Jvanae&torico2 bio naji&taknutija lino&t u 'i2&koj crkvi. %a nainu 4ovora & kraja dru4o4a &tolje$a to bi 4a &tavilo na popi& bi&kupa 'i2&ke crkve iako 4a &uvre2enici 2o5da ni&u tako nazivali. 9i2e 5eli2 na4la&iti
! -9 !

kako &u na2 ti popi&i bi&kupa &auvali i2ena naji&taknutiji* lino&ti u povije&ti neke crkve ak i prije ne4o je na&lov bi&kup u3ao u upotrebu. 6ad ukazuje2 na injenicu da 4a je po4re3no &2atrati lokalni2 bi&kupo2, ja nikako ne u2anjuje2 #etrovu va5no&t ili va5no&t nje4ova boravka u 'i2u. +udu$i da je ulo4a bi&kupa bila da upravlja 2alo2 &kupino2 i 5ivi & njo2, rekao bi* da je #etrova va5no&t bila daleko iznad to4a. 6ao prvi od dvanae&torice on je pred&tavljao cjelokupno&t obnove Izraela i &uca itavo4a kr3$an&ko4 +o5je4a naroda. P. 100. Naj,a6n"j! +"&anj!G B" $" no,o4a,j!&n" *r.9an" P!&ra )ma&ra$" +a+om' #onovno 2ora2 na4la&iti kako je za razvoj ter2inolo4ije potrebno vrije2e, da ter2inolo4ija ka&nije Krkve nije na&tala u prvo2 &tolje$u i kad &e ta ka&nija ter2inolo4ija razvila, njezine &u i2plikacije bile 2no4o odre;enije pa i* 2o5da kr3$ani prvo4a &tolje$a ne bi razu2jeli. %a pri2jer, kada &e poeo upotrebljavati na&lov papa, on je znaio va5an korak u povije&ti ri2&ko4 bi&kupa. 'i2 je bio prije&tolnica Kar&tva pa je &to4a 'i2&ka crkva preuzela ulo4u crkve najva5nije4a 4rada na &vijetu. U 'i2u &u #etar i #avao po&tali 2uenici te je tako na veo2a &tvaran nain 'i2&ka bi&kupija po&tala apostolska bi&kupija ba3tiniv3i o&tatke i na&lije;e dvojice najva5niji* apo&tola u povije&ti kr3$an&tva. O&obito u dru4o2 &tolje$u ri2&ki &u prezbiteri i2ali va5nu ulo4u u otporu *eretiki2 ideja2a i uvanju i&to$e kr3$an&ke vjere tako da je ri2&ka bi&kupija po&tala &i2bol tradicije koja je &auvana u &vojoj i&to$i. ,vi ovi i2benici utjecali &u na opi& ri2&ko4a bi&kupa kao pape jer &u pridonijeli da &e ,veta &tolica pri*vati kao ona koja i2a od4ovorno&t pre2a i za ra3trkane Krkve po Kar&tvu te za uvanje pravovjerno&ti. I &ada, kada kao ovjek (. &tolje$a pitate bi li #etra &2atrali papo2, pitate to & jo3 bo4atijo2 tradicijo2 koja &toji iza naziva IpapaI. #o&ebice, u &uvre2enoj pozadini je&t deklaracija #rvo4a Vatikan&ko4 &abora pre2a kojoj papa i2a juri&dikciju nad &vaki2 kr3$anino2. 6r3$ani prvo4a &tolje$a &i4urno ne bi raz2i3ljali u &2i&lu juri&dikcije ili 2no4i* dru4i* &tvari koje &u &e & tijeko2 &tolje$a povezivale & papin&tvo2. %iti bi kr3$ani iz #etrova vre2ena #etra tako potpuno povezali & +imom jer je ondje vjerojatno proveo &a2o po&ljednje 4odine &vo4a 5ivota. %iti bi nji*ovo 3tovanje Krkve u 'i2u bilo obojeno 2ueni3tvo2 #etra i #avla ili ka&nijo2 povije&ti 'i2&ke crkve & obziro2 na ouvanje vjere protiv *ereze. Mo5da bi vi3e od4ovaralo 0(/i2 4odina2a kad bi &e pitanje po&tavilo ovako: I+i li kr3$ani to4a vre2ena &2atrali da $e #etar uvelike pridonijeti razvoju ulo4e papin&tva u ka&nijoj Krkvi?I. Mi&li2 da je od4ovor potvrdan & obziro2 na ono 3to &a2 poku3ao obja&niti u pret*odni2 od4ovori2a kada &a2 na4la3avao ulo4e koje je #etar i2ao za &vo4a 5ivota i &i2boliza2 koji 2u je pripi&ivan ak i po&lije &2rti. #o 2o2 2i3ljenju, to je i2alo 4ole2u ulo4u u vi;enju ri2&ko4a bi&kupa, bi&kupa 4rada u koje2 je #etar u2ro i u koje2 je #avao &vjedoio i&tinu o 6ri&tu, ri2&ko4 bi&kupa kao #etrova na&ljednika u brizi za op$u Krkvu. U eku2en&koj knjizi koju &u napi&ali znan&tvenici razni* kr3$an&ki* crkvi, 2etar u Novom zavjetu @izd. '.D. +roEn i dr.< %eE Vork, #auli&t #re&&, 191.A, upotrijebili &2o izraz petrov&ka putanja. Mi&li2 da je to dobar izraz jer daje &liku du4o4a razvoja koji poinje za #etrova 5ivota i na&tavlja &e do ka&nije Krkve. 7a vidi2 papin&tvo na liniji razvoja od #etra. Hani2ljivo je da evan;elja opi&uju #etrove neu&pje*e jednako kao 3to potvr;uju nje4ov autoritet. %ije zaboravljeno da 4a je I&u& prekorio jer nije razu2io @Mk F,.1/..A i da je zanijekao I&u&a. 9o na2a, ri2okatolici2a koji vr&to vjeruje2o u papu kao #etrova na2je&nika u provo;enju 6ri&tove bri4e za Krkvu, 2o5e biti od velike po2o$i. Iako je #etar katkad pokleknuo, pokleknuli &u i 2no4i dru4i pape, pa ak i izazivali &ablazan. %o to ne u2anjuje o&novni &i2boliza2 #etrove &lu5be, &i2boliza2 jaanja vjere i te2eljne &tijene koja o2o4u$uje Krkvi da &toji protiv &ila zla te &i2boliza2 pa&tira koji je, nakon 3to je pro3ao ku3nju za*tjevo2 ljubavi za 6ri&ta, po&tavljen da &e brine za 6ri&tovo &tado.

! 0( !

P. 101. I4 ),!:a .&o )&! r!*$" mo6!mo 4a*$j %"&" *a*o )! Dr*,a "4 no,o4a,j!&no:a do#a ,!$"*! ra4$"*o,a$a od dana.nj!. U 2no4oe2u to je&t tako. #rivatne ku$e u koji2a &u &e ti rani kr3$ani &a&tajali &vakako &u &e veo2a razlikovale od na3i* crkvi i na3i* &a&tanaka i ono 3to zove2o litur4ijo2 &i4urno je bilo drukije unato *i2ni2a i 2olitva2a. 6ako &a2 ve$ &po2enuo, i2ali &u kr3tenje i eu*ari&tiju. %o na3a je teolo4ija kr3tenja i teolo4ija eu*ari&tije &poj ideja koje &u u novozavjetno vrije2e bile odvojene jer nijedna zajednica nije i2ala &ve to zajedno. 'ani &u kr3$ani i2ali drukije oblike crkveno4a vod&tva koje &e pre2a kraju prvo4a &tolje$a jako brzo razvijalo. Hani2ljivo je pri2ijetiti kako &u neke crkve ve$ 4ovorile o bi&kupi2a, ali ti &u &e bi&kupi u 2no4oe2u razlikovali od bi&kupa veliki* bi&kupija koje dana& poznaje2o. #retpo&tavlja2 da i2a 2no4o dru4i* razlika o koji2a bi &e 2o4lo 4ovoriti. %ajzad, Krkva je &a&tavljena od ljud&ki* bi$a koji 5ive u &vo2 vre2enu i, iako joj 6ri&t daje identitet, ona &e tijeko2 &tolje$a 2ijenjala pre2a potreba2a i nainu 5ivota pojedinaca koji je &ainjavaju. U #o&lanici Mebreji2a 1.,F ka5e &e: II&u& 6ri&t juer i dana& i&ti je ! i uvijeke.I %ijedna novozavjetna knji4a ne tvrdi da je crkva i&ta juer, dana& i zauvijek. %o na4la&io bi* kako ono 3to 2e &e najvi3e doi2lje nije pro2jena, ne4o kontinuitet koji po&toji iz2e;u te prve Krkve i Krkve dana&. Mi vjeruje2o da i&ti Ju* koje4a je u&kr&nuli 6ri&t dao &voji2 uenici2a i dana& uda*njuje 5ivot Krkvi. O&novni &akra2ent kr3tenja daje na2 +o5ji 5ivot i ini na& djeco2 +o5jo2 jednako kao i prve kr3$ane. I&to eu*ari&tij&ko tijelo i krv *rane taj 5ivot kao 3to je *ranilo 5ivot prvi* kr3$ana. %ain uprave i i2ena koja &2o dali oni2a koji obavljaju pa&toralnu &lu5bu 2o5da &u &e pro2ijenili, ali i&ti autoritet za 3irenje +o5je4a kraljev&tva i vladavine u &vijetu, koji je 6ri&t predao Krkvi preko &voji* apo&tola, i dana& djeluje u Krkvi. Mo5da to &ve 2o4u obja&niti bolje. %aj&tariji &auvani kr3$an&ki doku2ent je #rva #avlova #o&lanica ,olunjani2a. %api&ana je oko -(. 4odine. Izvanredno je u4odan o&je$aj kad &e zapita2o: #retpo&tavi2o da &e 2i, kr3$ani dvade&eto4a &tolje$a, vrati2o u vrije2e i do;e2o na &a&tanak oni* koje je #avao obratio u ,olunu kad i2 je to pi&2o itano prvi put. 6ad bi&2o 4a uli, bi&2o li znali da &e nalazi2o 2e;u kr3$ani2a koji &u i&te vjere kao i 2i? Ja li bi&2o znali da ni&2o u 5idov&koj &ina4o4i ili po4an&ko2 &veti3tu, ne4o u pravoj kr3$an&koj crkvi? 9o4a bi&2o po&tali &vje&ni ve$ nakon nekoliko 2inuta jer &e u prvi* pet redaka naj&tarije4a &auvano4 doku2enta koji je napi&ao neki kr3$anin &po2inje +o4 Otac, Go&podin I&u& i Ju* ,veti. Ve$ &u &po2enuti djelotvorna vjera, po5rtvovna ljubav i po&tojana nada. Va3e pitanje odno&i &e na razlike u Krkvi iz novozavjetno4 vre2ena i Krkve dana&. %ajva5nija je &lino&t, to 3to 2i dana& navije3ta2o i&to4a Oca, i&to4a I&u&a 6ri&ta i i&to4a Ju*a ,veto4a i da iznad &ve4a &tavlja2o vjeru, u8anje i ljubav. DODATAK KAKO I2REJI KATOLIAKU VJERU DA JE BIBLIJ1KI KUNDABENTALI1TI KRIVO NE RA2UBIJU' U od4ovori2a na pitanja .1!.. iz ove knji4e 4ovori2 o biblij&ko2 8unda2entaliz2u, o nje4ovu podrijetlu te za3to &e ri2okatolici dana& & nji2 &u&re$u i izno&i2 naine na koji 2u &e treba pri&tupiti. U po&ljednje &u 2i vrije2e na predavanji2a e&to po&tavljali pitanja o 8unda2entaliz2u 3to je znak da proble2 po&taje &ve ozbiljniji. O&obito 2e &e doj2ila injenica da &u 2i, nakon raz4ovora o 8unda2entaliz2u, prilazili 2no4i katolici da bi 2i rekli kako neki lanovi nji*ovi* obitelji vi3e ne po&je$uju crkvu ne4o &u &e pridru5ili neki2 8unda2entali&tiki2 &kupina2a. O&i2 ono4a 3to &a2 naveo u od4ovori2a tu je i po2o$ o kojoj &e ne 2o5e 4ovoriti na nain pitanja i od4ovora te je ni&a2 &po2injao u od4ovori2a, ne4o u predavanji2a o 8unda2entaliz2u. 'i2okatolike e&to zbunjuje kad biblij&ki 8unda2entali&ti dovode u &u2nju nauk nji*ove vjere i ine to katkad pole2iki, ali e3$e u obino2 raz4ovoru. Mno4i2 &u katolici2a pitanja nji*ove vjere poput 2i&e, &akra2enata, pape, Marije i &vetaca tu2aena katekiza2&ki, ali ni3ta i* u to2 od4oju nije pripre2ilo na pri2jedbe da ta vjerovanja ni&u biblij&ka. %a takve pri2jedbe oni 2o4u najprije rea4irati tako da izne&u crkveno uenje ! a takva reakcija &a2o potvr;uje 2i3ljenje 8unda2entali&ta
! 01 !

kako &u katolika vjerovanja potpuno &trana +ibliji. Mo5da bi bilo bolje kad bi katolici o ti2 pitanji2a 2o4li 4ovoriti biblij&ki2 jeziko2 koji bi 8unda2entali&ti 2o5da lak3e razu2jeli. U ... pitanju upozorio &a2 protiv ra&prave & 8unda2entali&ti2a oko neki* biblij&ki* tek&tova te napadaja na nji* i poku3aja da i* &e iznenada obrati, ali to je dru4o pitanje. 6atolici bi &e o&je$ali 2no4o &i4urnije kad bi razu2jeli povezano&t +iblije & nauavanje2 koje je dovedeno u &u2nju i ako bi &e to uenje razu2ljivo izlo5ilo u biblij&ko2 ozraju, a biblij&ki bi 8unda2entali&ti 2o5da tada &*vatili kako je nji*ovo poi2anje katoliko4a uenja jako pojedno&tavljeno. Hato &a2 ni5e napi&ao de&et &tavaka koji &e odno&e na pitanja crkveno4 nauka koji 8unda2entali&ti naje3$e pobijaju i obja3njava2 kako &e katoliko &*va$anje u vezi & biblij&ko2 vjero2 2o5e najbolje opi&ati. %a poetku &vako4a &tavka 2a&ni2 &lovi2a napi&ao &a2 3to 8unda2entali&ti &2atraju da trebaju braniti i unutar i&te za4rade oznaeno & Ina&uprotI iznio &a2 ono 3to u katolikoj vjeri &2eta 8unda2entali&ti2a na nain na koji oni to &*va$aju. %a4la3ava2 kako je to obja3njenje &a2o 2oj o&obni poku3aj da izrazi2 biblij&ki katoliku vjeru o ti2 pitanji2a. Iako &a2 o to2e raz4ovarao & dru4i2a kako bi* bio &i4uran da ni&a2 krivo &*vatio katoliki nauk, &i4uran &a2 da &e to 2o5e re$i i bolje. %ada2 &e da $e 2oj poku3aj o*rabriti dru4e da krenu u i&to2 &2jeru. 6ako &a2 rekao, ja ni na koji nain ne izno&i2 cjelinu katolike vjere o te2a2a o koji2a 4ovori2. +avi2 &e &a2o oni2 vidovi2a ti* te2a koje najvi3e &2etaju biblij&ki2 8unda2entali&ti2a. 1. @Do)&a&no)& B"#$"j! na&uprot crkveno2 uenjuA 'i2okatolika crkva &ebe &2atra biblij&ko2 Krkvo2 u &2i&lu priznavanja i navije3tanja +iblije kao +o5je rijei. #reko uenja Moj&ija i proroka te I&u&ova uenja koje &u navije3tali apo&toli, a o ,emu Sveto 2ismo svjedo,i, 6atolika crkva i&povijeda da &e +o4 objavio ovjean&tvu na jedin&tveni nain. Ona priznaje do&tatno&t takve objave po&vjedoene u +ibliji u &2i&lu da nijedan novi objavitelj niti nova objava ni&u potrebni 2u3karci2a i 5ena2a da bi na3li +o5ju volju i 2ilo&t &pa&enja. Ako je u ri2okatoliciz2u velika pozorno&t po&ve$ena crkveno2 uenju, ono ne znai novu objavu, ne4o je rezultat &talne zada$e Krkve da navije3ta biblij&ku objavu u &vjetlu novi* proble2a novi2 nara3taji2a. U provo;enju te zada$e Krkva &ebe &2atra &red&tvo2 #arakleta ! Ju* I&tine koje4a je 6ri&t obe$ao, koji $e uzeti ono 3to je on dao i voditi budu$e kr3$ane pute2 i&tine @Iv 10,1.A. . @Kr")& j!d"n" +o)r!dn"* " ,j!ra nj!:a na&uprot dobri2 djeli2a i 2olitva2a upu$eni2 &veci2aA. 6atolika crkva objavljuje &voje2u narodu da &u opravdanje i otkupljenje rezultat +o5je 2ilo&ti u I&u&ovoj &2rti i u&kr&nu$u. :jud&ka bi$a ne 2o4u &te$i otkupljenje ili &pa&enje niti je to 2o4u$e po&ti$i dobri2 djeli2a. Jobra &e djela ine po +o5joj 2ilo&ti kao od4ovor na +o5je otkupitelj&ko djelo u 6ri&tu. #re2a to2e 6ri&t je jedini po&rednik iz2e;u +o4a i ljudi. Ako je 'i2okatolika crkva priznala za4ovor &vetaca, uinila je to u &vjetlu &vo4a razu2ijevanja biblij&ko4a naputka o to2e da 2ora2o 2oliti jedni za dru4e i da to I2iI ukljuuje ne &a2o vjernike na ze2lji, ne4o i one koji &u, kao &veci, oti3li prije na& u +o5ju nazono&t na nebu. 9akav je za4ovor kori&tan i zdrav, ali ni na koji nain nu5an u &2i&lu u koje2 je potrebno po&redni3tvo I&u&a 6ri&ta. Ha4ovor &vetaca +o4 pri*va$a i pridru5uje vr*ovno2 po&redni3tvu veliko4a &ve$enika I&u&a 6ri&ta. %e2a dru4o4a i2ena po koje2u &e 2o5e2o &pa&iti, kao 3to to potvr;uju Jjela apo&tol&ka ",1 . .. @I) ) Kr")&C o)o#n" )+a)"&!$j na&uprot &pa&enju po pripadno&ti KrkviA 6atolika crkva objavljuje do&tatno&t otkupitelj&ke &2rti i u&kr&nu$a I&u&a 6ri&ta te &2atra da kr3$ani 2oraju od4ovoriti vjero2 i djelo2 6ri&tu tako da i* +o5ja otkupitelj&ka 2ilo&t 2o5e preobraziti u djecu +o5ju. ,to4a je &u&re&ti 6ri&ta i vjerovati u nje4a na o&oban nain dio ri2okatolike 2i&li. I&u& 6ri&t otkupio je ljude i zato 2i pripada2o Krkvi, a dio to4a naroda po&taje &e vjero2 u 6ri&ta. 6r3tenje djece koji2 po&taju dio +o5je kr3$an&ke obitelji nije ni na koji nain za2jena za ka&niju o&obnu odluku koja je va5an kr3$an&ki za*tjev. U punini kr3$an&ko4a 5ivota kr3tenje i o&obna obveza 2oraju i$i zajedno. ". @Kr")&o,a 6r&,a na *r"6 j!dnom " 4a ,"j!* na&uprot katoliki2 2i&a2a kao 5rtva2a koje prino&e &ve$eniciA ,lu3aju$i I&u&ovu zapovijed iz %ovo4a zavjeta I>inite ovo 2eni na &po2enI katolika crkva u &vojoj litur4iji redovito lo2i kru* koje je tijelo 6ri&tovo i nudi a3u koji je zajedni3tvo u nje4ovoj krvi. Ona potpuno pri*va$a uenje iz #o&lanice Mebreji2a da je 5rtva I&u&a 6ri&ta na kri5u jedno2 i zauvijek< dru4e 5rtve ni&u potrebne. :itur4ija #o&ljednje veere koju
!0 !

zove2o 2i&o2 5rtva je u &2i&lu da kr3$ani2a &vako4 vre2ena i pro&tora o2o4u$uje udioni3tvo u tijelu i krvi 6ri&tovoj kao &po2en na nje4a objavljuju$i &2rt Go&podinovu dok on ne do;e. Mi&a nikako nije odvojena 5rtva od 5rtve na kri5u< ona nije nova 5rtva koja za2jenjuje 5rtvu kri5a ili joj dodaje ne3to kao da ta 5rtva nije bila dovoljna. 6atolika crkva &2atra da je I&u& Veliki &ve$enik novo4a &aveza. Mi katolici &voj kler naziva2o &ve$enici2a i taj naziv znai da kr3$anin, koji je zare;en i predvodi eu*ari&tiju koja je &po2en na Go&podinovu &2rt dok on ne do;e, pred&tavlja I&u&a veliko4a &ve$enika, a ne &a2o zajednicu. %a3e uenje o 2i&i kao ponovno2 prino3enju I&u&ove &ve$enike 5rtve po na3e2 je &udu potpuno biblij&ko. -. @Kr")& *ao )+a)"&!$j na&uprot Krkvi i njezini2 &pa&ono&ni2 &akra2enti2aA 6ri&t &pa3ava kr3$ane u i preko Krkve. Krkva, koja je tijelo 6ri&tovo za koju je on dao &ebe, i2a veliko do&tojan&tvo i va5no&t, ali ne &pa3ava. Mi vjeruje2o da 6ri&t djeluje u crkveni2 &akra2enti2a te da je 6ri&t taj koji daje 2ilo&t koja dira 5ivote. 6atoliko uenje o to2e da &akra2enti djeluju e= opere operato ne treba &*vatiti da znai kako je &a2 &akra2ent uinkovit neovi&no o 6ri&tu. 9a 8or2ula znai da uinkovito&t &akra2enata ne ovi&i o &ve$eniku ili ono2e koji dijeli &akra2ente, ne4o da u nji2a djeluje 6ri&t za one koji &u &pre2ni pri2iti nje4ovu 2ilo&t. 0. @Kr")& *ao :$a,a Dr*,! na&uprot papiA 'i2okatolici vjeruju da je I&u& 4lava tijela koje je Krkva. %ijedno ljud&ko bi$e ne 2o5e zauzeti nje4ovo 2je&to, preuzeti nje4ovo vod&tvo. #apa ne2a autoritet izvan 6ri&ta niti 2u je &uparnik. %ovi zavjet 4ovori o nad4lednici2a ili bi&kupi2a koji $e voditi pojedine crkve, a papa je nad4lednik preko koje4a I&u& vodi Krkvu u i&tini evan;elja. 1. @Po&r!#a o&* +$j!nja ),"; $j d)*"; #"9a na&uprot &lavljenju MarijeA #re2a uenju 6atoliku crkve Marija, kao i &vi poto2ci Ada2a, 2ora biti otkupljena po 6ri&tu. Mi je po&ebno 3tuje2o zbo4 dvaju biblij&ki* razlo4a: aA ona je 2ajka I&u&a koji je Go&podin i +o4< bA pre2a :k 1, 0/.F ona je prva ula 'ado&nu vije&t o I&u&ovu identitetu i rekla: I%eka 2i bude po rijei tvojojI ! po&tav3i tako prva uenica koja $e od4ovoriti na I&u&ov za*tjev &lu3anje2 i vr3enje2 rijei +o5je. Mi vjeruje2o da joj je +o4 dao o&obito povla&ticu, ali to je povezano & 2ilo&ti2a ueni3tva dobiveni2a po 6ri&tu i nikako je ne ini2o bo5ico2. ,vi koji vjeruju u 6ri&ta nje4ovo2 &u 2ilo3$u o&lobo;eni Ada2ova 4rije*a< &vi koji vjeruju u 6ri&ta tjele&no $e u&kr&nuti od 2rtvi*. 6atolici vjeruju da je Marija, prva koja je izrazila vjeru u 6ri&ta kako joj je an;eo objavio, po 6ri&tovoj 2ilo&ti bila potpuno &lobodna od Ada2ova 4rije*a @zaeta bez 4rije*aA i prva tjele&no u&kri3ena @uzeta na neboA. Mi priznaje2o kako &e uenje o +ez4rje3no2 zae$u i Marijinu uzne&enju ne nalazi u %ovo2 zavjetu, no &2atra2o 4a u &kladu &a &liko2 koju je :uka dao o Mariji kao onoj koja je prva povjerovala i & Ivanovi2 izvje3taje2 pre2a koje2u je I&u&ovoj 2ajci bila i&kazana o&obita a&t dok je I&u& vi&io na kri5u. F. @Dr :" Kr")&o, do$a4a* na&uprot ljud&ki2 dobri2 djeli2a koji2a &e u&po&tavlja +o5je kraljev&tvoA Mi katolici vjeruje2o u dru4i 6ri&tov dolazak. Ha na& to znai da +o4 tek treba u punini u&po&taviti &voje kraljev&tvo i &uditi &vijetu. ,ve $e &e to i&puniti po 6ri&tu i ne 2o5e &e po&ti$i ljud&ki2 na&tojanji2a. O to2e kada $e, 6ri&tovi2 dola&ko2, +o4 u&po&taviti &voje kraljev&tvo, 2i vjeruje2o u I&u&ovo uenje iz Jj 1,1: I%ije va3e znati vre2ena i z4ode koje je Otac podredio &vojoj vla&ti.I ,va ljud&ka na4a;anja o dru4o2 dola&ku 2oraju biti u &kladu & ti2 biblij&ki2 uenje2. 9. @O)o#no & ma%!nj! 1,!&o:a P")ma na&uprot crkveno2 nadzoruA Mi katolici ne na4la3ava2o pretjerano naelo da je Krkva tu2a +iblije. 'i2okatolika crkva je rijetko, ako ikad, odre;ivala 3to je tek&t znaio o&obi koja 4a je pi&ala. Krkva *rabri tu2ae +iblije da otkriju &a &vi2 ra&polo5ivi2 znan&tveni2 2etoda2a 3to &u pojedini odjeljci znaili kada &u napi&ani i *rabri &ve &voje lanove da itaju +ibliju kao du*ovnu *ranu. Krkveno tu2aenje za katolike prven&tveno &e odno&i na ono 3to +iblija znai za 5ivot kr3$an&ke zajednice ka&niji* razdoblja, a ne 3to je biblij&ki tek&t znaio kada je napi&an. 6ad je rije o bitni2 pitanji2a ona &2atra kako Ju* ,veti koji je nada*nuo ,veto #i&2o ne$e dopu&titi da itava zajednica vjernika bude zavedena u pitanji2a vjere i 2oralno4 pona3anja. >itaju$i +ibliju pojedinci 2o4u donijeti radikalne zakljuke< neki &u ak zanijekali 6ri&tovo bo5an&tvo, u&kr&nu$e, &tvaranje i de&et zapovijedi. U vezi & takvi2 biblij&ki2 te2a2a 6atolika &e crkva o&lanja na du4u tradiciju kr3$an&ko4a nauka koji proizlazi iz raz2i3ljanja o +ibliji.
! 0. !

1(. @Do)$o,na n!4a#$ d",o)& B"#$"j! na&uprot nezabludivo&ti koja &e odno&i &a2o na &pa&enjeA 'i2okatolika crkva ui da +iblija preno&i bez po4re3ke onu i&tinu koju je +o4 na2ijenio za na3e &pa&enje. #otvr;uju$i biblij&ku nezabludivo&t u to2 &2i&lu, ona &e tako;er protivi &uvre2eni2 poku3aji2a da &e od +iblije tra5e od4ovori na pitanja o koji2a biblij&ki autori nikad ni&u 2i&lili. Opire &e poku3aji2a da &e biblij&ki tek&t koji je na&tao iz po&ve dru4e &ituacije pri2jenjuje jedno&tavno na &ituaciju iz na3e4a vre2ena. %eka ne&la4anja iz2e;u naina po&tupanja u 'i2okatolikoj crkvi i Ido&lovno4I tu2aenja +iblije na&tala &u upravo & ti2 u vezi. 'i2okatolika crkva vjeruje kako nijedno njezino &tajali3te nije u &ukobu & do&lovni2 tu2aenje2 ,veto4a pi&2a kad Ido&lovnoI znai ono 3to je autor na nain &vo4a vre2ena na2jeravao kazati o i&tini koju je +o4 *tio za na3e &pa&enje. Ona &e opire upotrebi biblij&ko4a tu2aenja kao potpori za znan&tvene ili povije&ne tvrdnje za koje ni&u 2jerodavni biblij&ki autori koji pi3u na nain &vo4a vre2ena.

! 0" !