Professional Documents
Culture Documents
1
ima zadaću da pomiri narode i ostvari humane odnose među ljudima,koji će biti puni radosti.U
konkretizaciji sveslavenske ideje poseže za motivom Kraljevića Marka,te piše istoimeni
epsko-dramski spjev.U 3.fazi piše epske pj.i spjevove s idejom sudbine,spiritističkog-
mističnog.U spjevu Prvi ljudi,1862.,je prikazao evolucijsko kretanje zemlje ka savršenstvu,te
je prisutna ideja razumne mjere,te ljubavi na kojoj sve počiva.U razdoblju apsolutizma na
alegorijski način izražava svoja razočaranja i strahovanja (Car Dušan),a nakon njega postaje
glasnikom oslobodilačkih narodnih težnji.Napisao je niz toplih ljubavnih pjesama niklih iz tuge
i osamljenosti: Mrtva ljubav,Miruj,miruj srce moje.O ljudima,o životu :Smrt,Bogu, Nada.Niz
pjesama prigodom godišnjica smrti :Svojoj prvoj supruzi,Svome prvorođencu,Svojoj kćeri
Jelici.Domoljubne pjesme:Zora puca, Putnik, Dvije ptice.
Porijeklom Grk.U mladosti piše na grčkom jeziku,i sa 16 godina napisao dramu Virginia,te
intimnu liriku.Kasnije se priključuje ilirskom pokretu i piše na hrvatskom.Poznat kao kazališni
čovjek-dramaturg,utemeljitelj Hrvatskog narodnog kazališta,na čiji je i zagovor izvedena u
Sisku Kukuljevićeva drama Juran i Sofija.On je već u početku uočio važnost kazališta u
provođenju ilirske ideje,jer je smatrao kako ono dopire dalje,nego sama knjiga.On sam je
poznat kao pisac prve značajnije povijesne tragedije «Teuta», 1844. s rodoljubnom tematikom
i istaknutom porukom o važnosti sloge.Dramaturška pokušenja I i II, 1838.i 1844. su prerada
Gleđevićevih i Gundulićevih drama.Najuspješnije djelo mu je Grobničko polje 1842.;
napisano u povodu 600.obljetnice bitke na Grobničkom polju,gdje su prema legendi Hrvati
porazili Tatare.Stih je izmjena 10-eteraca. i 12-esteacar.Uz Vukotinovića i Kukuljeića začetnik
je hrvatske novele,gdje ima aktualnih misli,moralnih pogleda. Novele : Ivo i Neda, Otac i sin,
Jednu noć,Vijavica.Napisao je libreta «Ljubav i zloba», (prva hrvatska opera) 1846 i
«Porin»,koje je uglazbio V.Lisinski.Pokrenuo časopise Slavenski jug, Sudslavishe Zeitung i
Hrvatski sokol.
2
Antun Nemčić (1813-1849)
Napisao putopis Pogled u Bosnu ,1842.Po konciznosti jezičnog izraza i stilu to je jedno od
najboljih djela što ih je u ovoj knj.vrsti ostvario ilirizma.Na svjež i originalan način on u toj
knjižici opisuje javni i privatni život Bosne svog vremenaDao je u njemu opise običaja i
svakodnevnog života,slike vezirskih dvorova paša i aga,ali i narodnih meha,razmišljanja o
svakodnevnici života,smrti i ljubavi,te svoje poglede na odnose između Turaka i Bošnjaka,
islama i kršćanstva, i to skladnim narodnim jezikom.Njime se poslužio i njegov brat
I.Mažuranić u pisanju svoga spjeva «Smrt S-age Č.».
3
PREDREALIZAM ili protorealizam
Pripada razdoblju protorealizma.Javlja se u Danici 1847. Kratki opis duga puta ( Pešta-
Bakar) časkajući uzgred o rodoljublju,narodnosti,jeziku.U apsolutizmu pise u «Nevenu».Bio je
prevoditelj, kritičar , kritizirao društvene i kulturne prilike.Poznat je njegov člank Nješto o
kazalištu,Danica,1848,u kojem on traži da se u repertoar naših kazališta uvedu prvenstveno
slavenske drame,a tek potom tal.,fran.i njem.Dalje je pisao putopise : Listovi o Italiji, Put na
Plitvic.Bio je osnivač zagrebačke filološke škole,radio na objedinjavanju 3 narječja u jedan
:jezično jednistvo.Prvi postavio da se naša metrika treba zasnivati na akcentu.Također bio je
novelist,među prvima zaronio u aktualnu problematiku svoga vremena: Nadala
Bakarka,1871.,Avelina Bakranina ljuvene zgode i nezgode, 1855., Zagrepkinj,1855.Prvi je
počeo pisati djela s antiherojem i bez sretnog završetka;nagovještava realistički pristup
književnosti (suvremeno!).U njegovim novelama naglašenije etička,nego rodoljubnja poruka-
prvi znak predrealističkog modela u hrv.knj.
4
Javlja se u književnosti 1841.njemačkom lirikom (Croatia,1841.),a potom i hrv.poezijom
(Danica,1841.)Bio je urednik Nevena i 1853. i zatvaran zbog objavljivanja pjesama
I.Filipovića.Zbirke su mu Ljubice 1844.i Smilje i kovilje1847.,pretežno refleksivnog
karaktera, u kojima se osjeća utjecaj dubrovačkih pjesnika,te Domorodni glasi 1848. u kojim
se javio kao domoljubni pjesnik s tematiziranjem potrebe sloge,ljubavi prema narodu i jeziku,te
otpor prema tuđincu.Nakon apsolutizma piše 4 knjige Vignage I-IV 1861-1878. ,u kojima su
kao i u Strjelicama 1878., anakreontske i satirične teme (vino,zabava,stari/mladi). U novelam
je su pretežno hajdučko-turske teme (kao i Kukuljević,Demetar,Vukotinović) : Hajduk Gojko
,Crnogorska osveta, Krvavi most u Zagrebu, dok je Šilo za ognjilo novela iz suvremenog
života prožeta humorističkim tonom.Od drama napisao je 3 petočine povijesne tragedije u
desetercu prepune figura iz usmene junačke epike,s političkim nabojem i izrazito
protuhabsburških stavova Frankopan 1856.(borbe za hrv,prijestolje i dovoođenje
Habsburgovaca na njega.),Stjepan,posljednji kralj bosanski 1857.,napisana je prema
šekspirovskim tematskim matricama: Machbet.a središnja tema je propast Bosne ne samo zbog
navale Turaka,već zbog unutarnje nesloge.Matija Gubec,kralj seljački ,1859.,na temelju
pov.podataka dramatizira zbivanja iz seljačke bune 1573.,uvodi likove iz puka;oštra granica
između poz.i neg.značajkiUredio poeziju A.Nemčića.Želi očuvati nacionalnu svijest koju su
probudili ilirci,te u članku «Naša knj. u novije doba»,1852.optužuje one koji su napustili knj.u
korist politike,pa je nastalo mrtvilo.Smatra da je knj.narodni borac na svijetlom polju duha i
prosvjete.Njegova literarni rad nema presudnih umjetničkih vrijednosti.
A.P.Kazali ( 1815-1894.)
5
U knj.se javlja u Nevenu 1854.pripovijetkom «Pobratimstvo» ,za koju dobija nagradu za koju
su glasali čitatelji,te 3.kraće pj. i pripovijetkom iz sarajevskog života Dilber Hasan»,a
1861.pripovijesti Bijedna Mara i Petar Bačić 1862. Piše u duhu narodnog preporoda.Svjestan
kobne 1848.i zavedenosti Hrvata,zbog čega je Dalmacija ostala odvojena.Zanesen idejom
slobode,pobratimstva,ravnopravnosti.Ogorčen razjedinjenošću i neslogom.Na Bijednu Mar»
(ljubav Mare i Adela,6.pjevanja.)utjecalo je Marko Kazotijevo djelo Miljenko i Dobrila,te
narodna pj. Zlosretkinja Mare Biteljinka» i s njom Botić tematski prekida tradiciju
hrv.knj.,koja je crno prikazivala sve što je tursko, muslimansko,a bijelo što je kršćansko.Htio je
stvoriti živa čovjeka s obje str.,te afirmirati ideju bratstva,ljubavi.Ima vizionarskih motiva
npr.san pjesnika Bogtulija –autoportret-nositelj bratstva i ljepote.
6
Rikard Jorgovanić (1853-1880)
Juraj Carić
(osnivač hrv.pomorske beletristike)
Nautičar s Hvara,za čije ime čujemo tek u Pomorskoj enciklopediji,1955.,jer ga je
pov.knj.izbjegavala,iako je on dao prvi značajniji zapis o našem čovjeku na moru!Njegova
djela vezana su uz more,otoke,ljude.Karakterističan je njegov opis vjetrova,plima,vreve na
ulici,valova,oluja (realizam).Kao narodnjak zalagao se za slogu Srba i Hrvata «Krvava osveta
u Boki Kotorskoj».Tu su još djela o našim otočanima «S naših ostrva»,»Obitelj
kap.Opovića».Izdaje po narudžbi Matice roman «Kristofor Kolumbo i otkriće
Amerike»,1892.Svoja pomorska iskustva i doživljaje beletristički-putopisno opisao u «Slike iz
pomorskog života»,1884 «Preko Sredozemnog mora,i 1885 Preko Crnog mora i
Atlantika.Jedno od najboljih putopisno-beletrističkih djela.
Franjo Marković (1845-1914)
7
i 5.čina pov.trag. «Zvonimir kralj hrvatski i dalmatinski» ,nastala povodom 800. obljetnice
Z.krunidbe.U «Benko B.»radnja u 13.st.podcrtana klasicist.corneillovom dilemom između
ljubavi i dužnosti,časti i dostojanstva,a u Zvonimiru sukob na opreci kralj-čovjek,dok u
«K.Dračkom» zastupa ideju slobode individualnog duha u sukobu s nametnutim dogmatskim
mišljenjima.Piše i estetsko kritičke rasprave o Gundulići,Demetru,Vrazu,itd.Kao đak
Zimmermana i Herbarta (njem.filozofa i estetičara) u svojoj je estetici «Prilog estetičkoj
nauci o baladi i romanci» 1899. i «Razvoj obćenite estetike» 1903. bio izrazit
formalist,smatrajući formu tijelom kojem se svako umjetničko djelo mora prilagoditi.Zalaže se
za literarne motive,za apsolutnu ljepotu, (umjetnik treba idealizirati,odbacuje realizam),i
nadvremenost umjetničkog djela.
8
razdoblje od 1865-1881,naziva njegovim imenom (Šenoino doba).Zaslužan je za stvaranje
domaće čitateljske publike,za afirmaciju romana.Pisao je standardnim-štokavskim..i
promovirao ga.
REALIZAM
9
Eugen Kumičić (1850-1904)
10
U svojim djelima prikazuje široke i panoramske slike društvenog života i prilika u nas
(hrv.Balzac),te uz temu propadanja plemstva među prvima uvodi proleterijat u hrv.knj.,te je
mnogo pisao o malim ljudima:žandarima,kuharicama,gazdaricama.Motivski opisuje rodni Senj
(Pod Nehajem,Posljednji Stipančić,1899,Pavao Šegota),te je zbog senjskih motiva prozvan
sinjskim Šenoom;opisuje podgorje sa specifičnim svijetom prosjaka i progovara o moralu
(Fiškalova ispovijed,Podgorička pripovijest,1889);te imamo gradske motive kojima crta
građanski i malograđanski svijet,inteligente i poluinteligente,činovnike,birokraciju,i prikazuje
njihov nemoral i ograničene vidike (Dva svijeta,1901;Tito Dorčić,1906-odnos
malograđ.sredine prema umjetniku)Zalazi i u svijet radničke sirotinje-socrealizam (Nezasitnost
i bijeda,U glib,Iz velegradskog podzemlja).U djelima često ima fantastičnih i mističnih
elemenata.Gl.problem njegovih djela je sreća pojedincaU romanu Posljednji Stipančići,slika
društveno-politička zbivanja,te proces osiromašenja senjskog gospodarstva-RI postala glavna
luka,te senjsko patricijsko društvo lagano propada s propadanjem senjske pomorske trgovine.U
romanu su najuspjeliji ženbski likovi Valpruga-majka,te pogotovo kći Lucija-koja je projekcija
djevojke koja je odgojena u izrazito patrijahalnom smislu,lišena osnovnih ljudskih dimenzija,
sukobu sa stvarnošću doživljava psihički šok.
11
dr.Mišića,Kobna ljubav,Ljubav lajtanata Milića.Zadnje djelo mu je političko-žurnalistički
roman Pronevjereni ideali «Hrvat»1925.,kao rezultat obračuna s vl.pol.idejama i
iluzijama.,pogotovo iluzijom jugoslav.Napisao i 2,autobiografije Za moj životopis 1898 i
Rukovet autobiografskih zapisaka,1923.
Javlja se u književnosti po prvi put u bakarskom listu Vragolan 1881.pod pseudonimom Ivša i
Dinčić-Senjčad ljuta.Objavljivao i u «Hrv.vili», Savremeniku, Iskri, Balkanu, Slobodi, Vijencu,
Hrv.kolu,itd.Uz F.Mažuranića najplodniji je hrv.crtičar u doba realizma:Gotovo cijeli njegov
opus crtica (Iskrice,1887.)je monolog pisca sa samim sobom,otkrivanju smisla
života,rješavanja bitnih problema,itd.U nekim pripovijetkama (Crtice iz hrv.života,1884.)
naslućuje se nova tematika koju će potpuno afirmirati Leskovar,a to je riječ o suvišnom
čovjeku,okrenutom prošlosti,tj.fatalnije opterećenog njome,ptoklestvo koje čovejk nosi kao dio
svog karaktera.U nizu crtica i novela obrađuje teme vezane za senjski ambijent (Crtice iz
primorskog malograđanskog života,1893.),a junaci su mali ljudi,oriđinali karakterističnio za
provincijska mjesta.Bogatstvo jez.izraza,osjećaj za sinonime, i neologizme,naglašena dinamika
i ritam reč.neke su on njegovih karakteristika.Pisao je i romane Povijest jednog
12
vjenčanja,1901 ,koji čini najbolji dio njegova opusa..U pripovijesti Nova era piše s očitom
tendencijom izvrgavanju ruglu senjske malograđanske sredine koja se otkrila u trenutku
smjenjivanja vojničke uprave civilno.Tu dolazi do izražaja njegov humor,čak i satira (čime je
prethodnik Kalebovih novela).Predstavio se kao slikar primorskog ambijenta svojeg doba i
tipičnih likova te sredine.
Pripada razdoblju realizma.U književnosti se javalja već kao srednjoškolac,u dječjem časopisu
«Smilje».1877.,da bi se ozbiljnijom književnom suradnjom počeo baviti u središnjem
knj.časopisu Vijenac 1879.Kao đak se oduševljavao pravaškim nacionalnim i političkim
programom,te su mu njegov teperament i sposobnost govora donijeli ranu slavu.Već u 20-
esetim uređuje Hrvatsku vilu,a u 30-etim je doživio pjesnički uspjeh.Postaje popularizator
pravaškog programa i piše po zahtjevima strnke domoljubnu liriku,budnice i davorije ,tako da
imamo zbirku domoljubne lirike Slobodarke,1883.Po tome je bio najviše poznat i cijenjen a s
opadanjem slave stranke prava i sam doživljava neuspjeh pred kraj života.Lakoća baratanja
stihom nerijetko ga je odvodila u puki verbalizam i banalnost.Ciklus pjesama intimno ljubavne
lirike posvećenih ženi,ljubavi i vinu pripadaju zbirkama Tugomilke 1887.,Ružmarinke,i Sitne
pjesme 1884,Nevenke..,koje su uglavnom trenutačnih raspoloženja i kao odjek vanjskih
događaja prije nego refleksija stvarnih unutarnjih doživljaja pjesnika.Pisao je i pj.za djecu
Smilje i kovilje,zbirka pjesama i priča Mali raj 1891.Njegova lirika ima samo knj.-povijesni
značaj,jer je intimnu iskrenost prevladala nacionalna retorika i podređenost trenutku,al je ipak
značajna u razvitku hrv.poezije kao most između Šenoe i Kranjčevića.
S.S.Kranjčević (1865-1908)
13
je prisutan sukob između religioznog i materijalnog i oslobađanje sebe kao ličnosti,tj.rješenje
pronalazi u poistovjećivanju čovjeka s Bogom.U završnoj fazi imamo zbirke Trzaji 1902. i
Pjesme 1908.,u kojima je prisutan pesimizam i sumnje,tj.posustajanje u toj nadljudskoj borbi,te
pj.traži smiraj,predah,te tad nastaje nekoliko inzvanrednih intimnih,ljubavnih pj.Tragika što
struji iz njegove cjelokupne poezije nije rezultat filozof.stavova,već posljedica
K.osobnog,tragičnog doživljaja čovjeka i svijeta.Svojom tematikom,kozmopolitanskom i
vizionarskom približio tokovima tadašnje suvremene europ.literature.
MODERNA
14
razvija asocijacije za razmišljanje i razmatranje posve različitih problema-to je izrazito
impresionsitička crta,gdje krajolik dobiva određenu funkciju...Matoš mu određuje
smisao,udahnjuje mu život,humanizira ga,i obrnuto pejzaž je djelovao na stvaraoca,njegova
emotivana stanja i asocijaceij pomoću kojih pisac izražava svoja raspoloženja.Poezijom se
počeo baviti kasnije,pj.Hrastovački nokturno (kojim obilježava poč.hrv.dijalektalne poezije
20.st.) objavljuje 1900 u okviru pripovijetke «Nekad bilo-sad se spominjalo»,dok se
kontinuirano počinje javljati poezijom tek oko 1906,i do kraja života napisao je oko 80-estak
pj.Na Matoša je utjecao Baudelaire,od kojeg je preuzeo niz formalnih elemenata,tj.formu
soneta,koju je M.doveo do savršenstva,zatim smisao za muzikalnost stiha,osjećaj za
sinesteziju,ritam,te izmjene govorne i pijevne intonacije.Inzistiranje na vanjskim poetskim
efektima zvučnosti stiha (onomatopeja),igrom riječo,vodilo ga je i u čisti artizam.Njegovo djelo
povezuju 2 značajke,iako nije pripadao pokretu mladih,ostvario je neke njihove osnovne
intencije: moderan izraz, nove mogućnosti jezika,dao važnost formi,ali pokazao je da nema
dobre literature bez povezanosti s tradicijom.Kod njega je jak autobiogr.momenat..za njeg je
svaki oblik izražavanja (kritika,poezij,proza) bila umjetnost iz koje izbija osobnost
stvaraoca.osnovne karakteristike poezije: poetske slike,bogatstvo metafora,koje se pretvaraju u
simbole,naglašen ton sjete,melankonije i pesimizma,predosjećaj smrti,i stravični osjećaj nečeg
nedorečenog i tamnog.putopisi ,feljtoni,eseji : «Vidici i putevi»,1907,Naši ljudi i
krajevi,1910.,»Pečalba» 1913.,Oko Lobora 1907.,Od Zg do Bg 1906.,Kod kuće 1907,Iverje
1899,Novo iverje 1900,Umorne priče 1909.
Prve dvije pjesme Lovoru i Putnik domu svome objavljuj kao učenik 6.razreda,1889.u đačkom
listu «Lovor»,,koje su napisane u duhu preporoditeljskih budnica,ali se u njime naziru tematski
pravci kojke ćemo naći u Vidrićevoj zreloj lirici : oživaljavanje povijesti i starine (rimskih i
grčkih) u pj.Lovoru ,te interes za prirodu u dr.pjesmi.Središnju jezgra njegova lirskog opusa od
oko 40-etak pj.čine pj.nastale od 1896.-1907.a objavljene u jedinoj zbirci «Pjesme» 1907.U
njegovoj lirici imamo nekoliko tematsko-motivskih linija.U prvom on tematizira samu poeziju i
pjesnikov status (U oblacima,Plakat).Pjesnika vidi kao posrednika između nebeskih,idealnih
sfera i mučne,vezanosti uz zemlju,patnju,smrt.Ne prevladava tragičan ton,nego duh «silnih
vidika»Drugi tematski krug,koji je i dominantan su pj.s temom starine (grčki,rimski,slavenski
motivi) u kojima in dočarava konkretne povijsno-životne situacije-lirska kamuflaža
sadašnjosti,(Perun,Na Nilu,Pompejska sličica...)Pejsaž se javlja kao najčešći motiv njegove
poezije,kojeg donosi u oštrom kontrastu svjetlost-tama (Pejsaž I,Pejsaž II).Uz Matoša i
Domjanića jedan je od začetnika žanra lirskoga pejsaža u hrv.pjesništvu.Imamo i pj. erotsko-
ljubavne tematike,usredotočene na fenomen ženskog tijela (Dva levita,Romanca,Notturno..)
,zatim trubadurske pj. (Bosket,Adieu,Kipovi),a jedna od najljepših hrv.pj. je pj. «Na Nilu»
,ljubavna situacija iz ženske perspektive,pa pj. tzv. «lirski portreti» ( Gonzaga-
sv.Franju,Perun,itd.).Svojim pjesmama slika,te se vizualno načelo očituje kao kontrastiranje
svjetlosti i tame,tako da su mnoge pj.komponirane tako da svijetli stihovi zamjenjuju
tamne.Vidrić je pjesnik koji uz ograničen vokabular slika,i postiže izvornost pjesama,koje su
jednostavne i koncizne u izrazu,u zbitosti stiha,te nadasve muzikalne,a tu muzikalnost ne
postiže nikakvim formalno-metričkim,slogovnim ili rimovanim načelima,već nizanjem
verbalnih slika ,na kojima gradi ritam i melodiju pjesme.,i njegov stih čini prijelaz od
Matoševog formaliziranog stiha prema modernom slobodnom stihu Šimićeva tipa.
15
Vladimir Nazor (1876-1949)
16
Javlja se u književnosti s 1880.kad mu Šenoa u «Vijencu» objavljuje dužu pripovijest
«Geranium»,izrazito protomodernističkih obilježja i koja je nadahnuta dbk.podneblje,koje će
biti osnovna preokupacija njegova stvaralaštva,njegov lajt motiv .Slijede pripovijetke Perom i
olovkom 1884.,i kraći roman Ksanta 1886.Napisao je i zbirku Lapadski soneti (nastala od
1891-1901.)u kojoj 2.od 7 jedanaesteračkih soneta Prelude 1898. i Na Mihajlu 1892.
uokviruju Dubrovačku trilogiju 1902.Salonska troočina prozna komedija Psyche 1889,negov je
dramski prvjenac(ljubavne intrige,bečki saloni) s temom ženine žrtve za više ideale-
modernistički pristup.Njegova dramska faza može se grupirati u 3 skupine.
U prvi krug spadaju drame iz dubrovačkog života : Ekvinocij 1895., Dbk.trilogija1902.
,Maškarate ispod kuplja.1922.
Drugi krug čine drame kozmopolitanskog,eksperimentalnog karaktera : Psyche 1889.Gospođa
sa suncokretom1912.-lik fartalne žene u mondenim i mletačkim mondenim krugovima.
Treći krug drame s nacionalnopolitičkih koncepcija pisane prema motivima narodne pjesme :
Smrt mjake Jugović1907., Lazarovo Vaskrsenje.1913Uređivao je u Zg. 1909-1910.
«Hrvatsku pozornicu»,prvi kazališni časopis.Vojnovićeva djela obilježena su naturalizmom i
simbloizmom,posebno Suton.A u posljednjem djelu (bez posebnog uspjeha) Prolog
nenapisane drame,uočava se čak i avangardni stilski naglasak-simbolički elementi. U ranim
prozama uočljivi su posebno u opisu čovjekove nutrine,a naročito u pejzažnim slikama koje
obiluju bojama,zvukom,mirisom dbk.podnevlja.Salonskom komedijom Psyche 1890 obilježava
se zaokret hrv.scenske literature od realizma bečkog podrijekla te najvaljuje i u nas salonsko-
konverzacijaksa drama franc.škole-riječ o ženi koja se ubija za više ideale,iz toga vojnović
oblikuje Jelu (Ekvinocij) te Dešu i Pavu (Trilogija).Važan je jezik,dbk.govor,gdje V.jezičnim
diferenciranjem očituje razl.slojeve,npr.govor pučana od govora vlastele-talijanizmi.U
Ekvinociju se isprepliču naturalistički i simblo.elementi (Ibsen),ekvinocij=oluja u jesen,stanje u
duši.Dbk.trilogija je najbolje djelo moderne.Radnja u Dbk. 19 st. I.dio 1806,II.dio pad
Republike 1832.,III.dio 1900.Jednočinka je karakteristična za razdoblje moderne,jer moderna
teži sažeti dramsku kompoziciju.Začetnik je Strinberg,kod nas
Dežman,Nehajev,Tucić,Begović,Ogrizović.U Dbk.trilogiji dramsko vrijeme poklapa se s
kronološkim,dramska radnja traje koliko i njena izvedba na pšozornici.Riječ je o
posljepodnevnim satima,a svaki dio završava zalaskom sunca.I likovi govore o suncu što tone i
zalasku «sunca slobode».Naturalizam je uočljiv u Orsata za kojeg se kaže da je ako majka.U
prvom dijelu Allons enfants (Naprijed sinovi domovine...) stih franc.himne,koji na kraju kao
zvučna kulisa simbolički označava kraj republike,propada država,u..u drugom Suton,propada
ekonomski i s jasnom najavom genetske propasti,propadaju njezini posljednji vlastelini,a u 3.
Na taraci jasno je genetsko uminuće.A pučani sa zdravom logikom uspijevaju.Već u 2.dijelu
pučani su važni likovi,to su bogati Hercegovci,koji kupuju plemićke palače,kako bi je pretvorio
u skladište brašna...itd.,na ove se teme kasnije naslanja MAŠkarata ispod kuplja gdje se kroz
snoviđenja evociraju poetske slike Dbk nakon 1815.,obilježena tragičnim suživotom
posljednjih plemića i njihove na smrt bolesne sluškinje.Najveća je V.zasluga što je u našu
literaturu unio novi stilski izraz i našu dramu digao na visine europskog dramskog
stvaralaštva.Začetnik moderne hrv.drame.
17
Dragutin Domjanić (1875-1933)
18
orjentacija,hedonističko-erotske komponente,uzbrkao je stare i mlade,pa ga stari njegovu liriku
proglašavaju «bolsenom»,dok su je mladi istaknuli kao reprezentativno djelo hrv.moderne..i
upravo zbog larplurlartizma,erotskih opisa,ljubavnih čeznuća,slavljenja ljeptoe uživao je
njihovu simpatiju,ali doživio i napade pseudomoralista.Ostale zbirke
pj.»Gretchen»1893;»Pjesme,1896;»Hrvatske pjesme»,1900;te humanističko-pacifistički
ciklus «Život za cara» 1904.,zbirke «Vrelo»,1912,»Izabrane pjesme»1925,nisu izazvala
burna kritička očitovanja.Dramska kvaliteta najjasnije se očituje u dramama «Pustolov pred
vratima» 1926 (bliska pirandelovskom kazalištu i Freudovom psihonalitičkom
istraživanju.);»Bez trećega»1933;dramatizacija posljednjeg poglavlja romana «Giga
Barićeva»,u kojoj on psihologizira odnos jedina 2 lika Gige i Marka,koji nemoćni da shvate
jedno drugo završavaju tragično zbog njegove slijepe ljubomore.Napisao je i komediju
«Amerikanska jahta u splitskoj luci»1930,»Dva prstena»1935;»Stana Binčić»,1909; »Božji
čovjek»,1924;»I Lela će nositi kapelin»,1941;Niz manjih mladenačkih komada skupljen je u
knjizi «Male komedije»1921;gdje se očituje njegova sklonost erotici,karakterizaciji ženskih
likova.Bio i uspješan kazališni kritičar «Kritike i prikazi» 1943.Prevodio je dosta.Prozni rad
sastoji se od 3 romana,novela,humoreski,pripov.,knjiga putopisa.U lirskom romanu (ljubavna
tematika,opisi vrličkog krajolika i folklora,kratkoća rečenica,,odlomaka i poglavlja.) «Dunja u
kovčegu» 1921. impresionističkim i dramskim sredstvima nastoji protumačiti duhovne i
emocijonalne osobitosti gl.junaka,te narušava uobičajna pravila i kompozicijska
načela.Psihološko-ljubavni roman «Giga Barićeva» se sastoji od niza novela u kojima pisac
poli.,društvene,i socijalne odnose,koristi kao pozadinu za podsvjesni i društveni opis
likova,individua.U romanu «Sablasti u dvorcu»1952,obrađuje propast hrv goofovske obitelji i
njihova posjeda.Značajne zbirke novela «Nasmijano srce» 1923;Kvartet,1936;Puste
želje1942;Umjetnikovi zapisi 1943. Napisao i libreto za operu «Ero s onog svijeta»
(Gotovac).Napisao je i dramu «Hrv.Diogeneš» u povodu srpskog ustanka 1928. (pucanje na
Radića ispred sabora) Putopis « Put po
Italiji»1942.
19
nastavio proces defabularizacije hrv.pripovijedne proze koju je započeo Gjalski.Fabularni tijek
je fragmetiziran,a sve veći prostor zauzimaju junakove refleksije i uspomene,te opisi njegovih
psihičkih stanja.U povijesnom romanu «Vuci»1928.opisani su događaji ključni za Hrv.u
16.st.Osnovna pozornost je usmjernea na portret Krste Frankopana,znači bez velikih
pov.kompozicija,koji je prikazan kao simbol «Vjekovne sudbine hrv.zemlje».I u ovom romanu
je pažnja usmjernea na psihologiziranje likova i njihovih reakcija.,čime je on značajno inovirao
hrv.pov.roman šenoinskog tipa.Napisao je i nekoliko drama : Prijelom 1898.,Svječica
1898;Život,1907;Spasitelj 1910. u kojima imamo dosta nedramatskih dijelova ,meditacija i
dugih monologa.Napisao je i komediju «lakog stila» «Klupa na mjesečini»1928.,gdje
prikazuje kazališni svijet i ljude..Dramatizirao je i Šenoin «Čuvaj se senjske ruke».
20
je surađivao i s dr.književicima.S Zvonimirom Vukelićem piše satirične priče «Trgovina
ideja» 1901. i «Nova trgovina ideja»,1902.S Marijom Kumičić,udovicom E:K.piše povijesnu
dramu «Propast kraljeva hrvatske krvi» 1905; prema Kumičićevu romanu «Kraljica Lepa»,a
s A:Milčinovićem dramu «Prokletstvo» (Savremenik,1906.).
Napisao je i prigodnu «dramsku ilustraciju Bukovčeve zavjese» «Slava njima» 1905;i
jednočinku «Sujet» 1906.,nakon čega postiže uspjeh «Hasanaginicom»,koju piše na
narodnom predlošku,i koja postaje jedna od najizvođenijih drama.To je romantična priča o
prokletim ljubavnicima koji se sjedinjuju tek u smrti,simbolička drama o čežnji za
višim,onostranim iskustvima,zatim društvena drama-u kojoj su sučeljavaju Hasanagičina
aristokratska sustegnutost i Hasanagin plebejski vitalizam i politička drama ,koja je u
Hrv.snažno odjeknula nakon praizvedbe što se vremenski poklopila s vrhuncem aneksijske
krize i Radićevim zagovaranjem hrv.prava na BiH.«Banović Strahinja» 1912,i «Smrt Smail-
age Čengića»1919.ponovno dramatizira epske predloške,koji znatno zaostaju za H.Napisao je i
povijensu dramu o Dioklecijanovom odnosu prem kršćanima i kršćanstvu,koja je bila izvedena
pod 2 naslova «Car Solinjanin» (ST,1913.) i Car Dukljanin (Zg,1913.) a objavljena je kao
knjig apod naslovom «Car Dioklecijan»1944.Piše još snoviđenje u 3 slike «Objavljenje»
1917.,gdje kroz ljubavni trokut problematizira odnos duhovne ljubavi i želje za smrću sa
tjelesnom ljubavi i željom za životom (ima citata iz N:Z).Posljednja velika drama je «Vučina»
1921,u kojoj je dao sliku individualca ,koji nije pokleknuo prd okolinom već je izašao kao
pobjednik,on je utjelovljenje strasti i divlje neuništive snage.(posvetio samome sebi,jer je
konačno stvorio gl.junaka,koji je u borbi protiv okoline prešao preko svih zapreka i ostao
moralni pobjednik-vrhunac piščeva individualizma.Sedam najboljih novela objavljeno je u
knjizi «Tajna vrata» 1917.,tematski povezane traganjem za nekim nedokučivim
idealom,najčešće u ljubavi..Ističe se i esej o Matoševim «Vidicima i putovima» i Krležinom
«Panu».Napisao i «50 god.hrv.kazališta»1910. i «Hrv.opera» 1920.,pisao je i libreta i dječje
igrokaze.
21
Ivan Kozarac (1885-1910)
22
Fran Galović (1887-1914)
Prvom zbirkom pjesama Psovka izazvao je šok.ili najblaže rečeno opću sablazan,kao i
«Ištipanom hartijom»,objavljene iste god.1907.,koja je bila u totalnoj suprotnosti sa svim
pravilima stiha,ritma i poetske motivike.Umjesto poezije sklada i ljepote,to je poezija
bunta,krik čovjeka koji traži potpunu i neograničenu,ničim spitanu slobodu i ličnosti
uopće.Služeći se bibliojskom terminologijom udara po svetim dogmana istog
društva.,propovijedajući suprotrono od Bibilije.Njegova «Pjesma nad pjesmama» he pjesam o
slobodi,strasti,bludu,nezakonitoj ljubavi,preljubu,a slično je i s motivima Mojsija i
Joba.Posvuda izraz bunta,kaotičnosti,nereda,mahnitosti,koja graniči s apsurdom.On svojom
poezijom stvara svojevrsnu antipoeziju,izražavajući svoj neg.odnos prema društvu i njegovim
normama urlikom,negacijom svega tradicionalnog.
Modernost njegove proze u koju je prenio ista obilježaj očituje se u novim strukturalnim i
kompozicijskim zahvatima.Osnovu radnje čine digresije,ubacivanje novih radnji,simultanost
događaja.pripovjedačka tehnika je unutarnji monolog najčešće ili autorov komentar u obliku
napomene.U prvim dramama Tragedija mozgova,Na rođenoj grudi izričito govori o svome
buntu protiv društvenih normi,dok u ostalim Samostanske drame i Mamino srce on ostvaruje
svojevrsni antiteatar.On je pisac-prokletnik,koji je u neprestanoj unutrašnjoj vručici,s
apokaliptičnom vizijom svijeta i života,bez perspektive i naslućivanja budućnosti,i uhvatio se u
koštac sa društvom i literarnom tradicijom,i postao psovač i buntovnik.
23
On bludilište i birtiju ne vidi samo u bordelima i krčmama,nego i u obitelji,u Hrv.Smatrao da je
sve to lažno i da se iste radnje odigravaju i kući: loče se,opija,ubija novorođenčad,
razbijam,otkrivaju incestuozne i homoseksualne želje.
U romanu «Isušena kaljuža» (pisan 1906-09),ptoblematizira egzistencijalno iskustvo
književnika koji u sviijetu koji se sve više otuđuje i u kojem su poljuljane stare
vrijednosti,pokušava uspostaviti zdraviju i novu scenu i života i rada i književnosti.,u svom
suludom i destruktivnom činu.
S njim počinje hrv.knj.avangarda.
A.B.Šimić (1898-1925)
Javlja se u književnosti 1913.u časopisu »Luč».Za života izdaje samo jednu zbirku
pjesama.»Preobraženja» 1920.Ostatak rada mu je razasut po časopisima : eseji,knj.i likovne
kritike,polemike, prozni i dramski fragmenti ,te nedovršeno roman «Dvostruko lice»
Juriš,1919. Najznačajniji je predstavnik ekspresionističke faze hrv.književnosti,a utjecaje i
poticaje je primao preko bečkog časopisa Der Sturm, i negirati će tradiciju i bilo kakvu
povezanost knj.s društvenim problemimaSvoje programatske članke je objavljivao u sojim
časopisima Vijavica 1917-19 i Juriš 1919,još je izdavao časopis Književnik 1924.,te uređivao
Savremenik DHK-a.Smatrao je kako knj. ne može biti angažirana niti tendenciozna ,jer je ona
umjetnikova subjektivna istina,i kako umjetnost teži jedino da bude umjetnost.Unio je
slobodni,nevezani stih,jer pjesnik da bi izrazio svoja emocionalna stanja mora biti slobodan od
svih spona , koje bi ga mogle sputavati u izricanju poetskih vizija ,zato se i suprotstavlja
isključivosti pravilnog stiha i ritma,jer su neadvekatni ekspresivnom izrazi,ali nije u potpunosti
isključivoa mogućnost njihove uporabe, vezanog stiha,rime i impresionističke uporabe boja
(žuta i modra),tj.samo onda kad je to odgovaralo stvarnom doživljaju i nije imalo vizualnu
funkciju.
Osnovni motivi njegove poezije su ljubav i smrt ,tijelo (tipično egzistencijalni m.),s time da na
smrt gleda kao na prirodan fenomen,u kojem ne pronalazi ništa mistično,prekogrobno ili
nadnaravno,već kao što jednostavno postoji život,tako postoji i smrt.Ciklus o siromasima
obuhvaća njegovu posljenju fazu stvaralaštva,tj.izrazito socijalna tema,kojom će progovoriti o
bijednim i siromašnim.Nestajanje tijela siromaha,i osjećanje tog tijela kao tereta Š.je doživio
kao ljudsku i socijalnu nepravdu,kao što je i njegova tragična spoznaja da mu tijelo lagano
nestaje,a duh ostaje zdrav stvorila osjećaj nepravde.
24
Ulderiko Donadini (1894-1924)
25
razmatranjima,s više poetskih,no pravih scenskih rekvizita.,u kojem tematuizira probleme
društva svog vremena i sredine.1924,pokreće Književnu republiku,a novelistički opus
objavljuje u 2 knjige Hrvatski bog Mars-ratni motivi i teme ,psihologija malog čovjeka
(seljaka) i intelektualaca i njihovo snalaženje u ratnom kaosu,1922 i Novele,1923.Roman
Vražji otok,1924,kao i zbirka Novele proširuje tematiku i na zg.malograđansko društvo.
Drugi dramski ciklus Golgota,1922;Galicija (kasnije U logoru),1922 i Vučjak,1923-tematski
su vezana uz rat ili njegove posljedice.
Treći dramski ciklus trilogija Gospoda Glembajevi,1928,U agoniji,1928;Leda,1931.-prelaz
prema prema društveno-psihološkoj drami skandidavskog modela (Ibsen,Strinberg).-dao sliku
uspona i pada Glembaja zadiranjem u predjele ljudske psihe,te naturalističko-psihološkom
metodomCrta tragiku ljudskog pretovreno u animalno i patološko.U ovim dramama se ističe
zagrebačko-agramerski žargon u govoru,te je ostvario autentičnu atmosferu sredine u kojoj je
smijestio junake.
Roman Povratak Filipa Latinovicza,1932. predstvalja uzorak modernog hrv.romana.,prije
svega zbog destrukcije fabularne strukture i naglašenog esejizma.-tematski to je roman
povratka.,kao i roman umjetnika,slikara.Balade Petrice Kerempuha-kajkavski jezik.
1933 izdaje časopis Danas s Milanom Bogdanovićem.,tih godina objavljuje Moj obračun s
njima,1932; knjigu političkih eseja Deset krvavih godina,zbirku pj.Pjesme u timni,1937.,U
romanima Na rubu pameti,1938 i Banket u Blitivi,1939.tematizira svoje političke poglede na
probleme diktature,demokracije,društvenog ustrojstva,te o sudbinama ljudi u takvim
okruženjima.1963.objavljuje posljednju dramu s izrazito esejističkim obilježjima Aretej ili
Legenda o sv.Ancili. Iste godine izlazi i roman-rijeka Zastave-ogromna društvena freska,u
kojoj on promatra i analizira Hrv.putem svojih junaka (Kamilo Emerički),od vremena raspada
turske i sloma Austrije,do rasula Madžarske i stvaranja državne tvorevine SHS.
Pisao je i dnevničke zapise od 1914-1977. Prije trideset godina (1917-1947);Davni dani (1914-
21);Djetinstvo u Agramu (1902-03),1952.Zapisi sa Tržiča,1988;Dnevnik,1977,i dr.
26
Savezu» 1940.Napisao je i dramu jednočinku «Otkriće» 1919,veći dramski tekst «Krčma
Široko grlo»,a najbolje scensko djelo mu je «Sin domovine» gdje opisuje Eugena Kvaternika
tragičnu ličnost hrv.pol.života-kroz kojeg daje simboličnu sliku sudbine hrv.naprednih
intelektualaca.
27
Najbolji dio su zbirke «Ili jesmo-ili nismo» 1933.,te «Mi smo za pravicu» 1936.su najzreliji
dio njegova opusa,i obuhvaćaju naše selo i provinciju. te oblikuje likove,koji pripadaju seoskoj
i malograđanskoj sredini,u vremenu nakon I.sv rata, imamo likove poluinteligenata,malih
karijerista s megalomanskim idejama, laktašima,te kompromiserima-ljudi bez fizionomije, kao
glavnim protagonistima.Tu crta i kajkavsku regiju s tipično kajkavskom dušom i
mentalitetom,te se vješto koristio dijalektom.Antologijska mu je pripovijetka «Breza»,tragična
priča o sudbini nesretne mlade žene u zaostaloj seoskoj sredini.Gl.Janica.-kontrast lik Roža iz
Svoga tela gospodar.
Posljednjoj fazi pripadaju zbirke «Perom i Drljačom»,1938.;Natrag u naftalin 1946;Glavno
da je kapa na glavi 1956 s gradskom tematikom iz vremena rata,ali nema umjetnički
snagu,kao one 2 knjige između dva rata.
Nakon II.sv.rata pisao je i drame Sedmorica u podrumu,Svoga tela gospodar 1995,te filmske
scenarije,te pripovjetke za djecu Na leđima delfina 1953, Jurnjava na motoru 1961..
Jezik,kajkavski iz kojeg proizlazi humor-najbitnije.
Počeo je objavljivati već 1928.U ranom razdolju pisao djeci i mladeži zbirka novela«Mati
čeka»1934. i zbirka pjesama,Sviram u sviralu ,1935.nakon čega se počinje baviti knj.za
odrasle.,suradnik je Hrv.revije ,Savremenika.U knjizi «Lirika» koautor s Dončevićem,
Nizeteom i Žilićem) 1935.objavljuje ciklus pjesama Tuga ljeta.1938.samostalna zbirka Mrtve
oči.-motiv nesulišene ljubavi,samoće,intenzivni erotizam,a slike pejzaža paralelnoe su s
osjećajim lirskog subjekta..-utjecao na pjesništvo krugovaša 50-esetih.
Napisao je romane «Tuđa Žena» 1937. pod dojomom F.Latinovicza-umjetnik koji se vraća u
provinciju,veza s ljubavnicom,provincijska malograđanština preosjetljivog junaka vode u
osamljenost praćenu rezignacijom i depresijom.Važni su socijlmo-kritički komentari u kojima
se analizira opće stanje hrv.društva,te otkrivaju politički stavovi pisca.
Taj spoj socijalno-kritičkog i psihološko-analitičkog izveden je u romanu «Sam
čovjek»1937.,to je tzv.Bildungsromana,gl.junak mladić koji dolazi iz provincije i nastoji se
integrirati u više građanske slojeve,al ne uspjeva i završava kao rastrojeni ubojica (osobnim
slomom završavaju i junaci Kovačića,Novaka,Gjalskog,Nehajeva i dr.)Roman se sastoji od
2.cjeline : Mračna mladost-dječaštvo Valentinovo,te gimnazijsko školovanje u gradu,drugi dio:
Buga plače je nakon gimnazije,posao i nesretni brak s Bugom.Svi događaji su iz Valentinove
perspektive.Najbolji su dijelovi u kojima analizira ljudsku osamljenost i nemogućnost da se
uspostve harmonični odnosi s drugim ljudima pa ni sa ženom.
Zbirka novela «Tihi putovi» 1939. se također bavi hipersenzibilnim junacima.
Njegovi junaci su hipersenziblni ljudi,individualci,uronjeni u same sebe i svoj svijet i svoja
melankolična i crna stanja,koji ne mogu uspostaviti harmoničan odnos sa nemoralnom i
licemjernom provincijskom ili građanskom sredinom,te na kraju propadaju.Kozarčanin-
primarno lirsko-psihološka proza,kojoj je u drugom planu socijalni kontekst života.
28
Javlja se u knj.1919.pjesmom Suton u katoličkom časopisu Luč.Za života objavio je dvije
knj.pjesama Osamljenim stazama ,1924., Kućice u dolu 1926.,a posmrtno Sutoni 1929.
To je poezija u kojoj Sudeta osjećajući svoj odlazak,jer je bolovao od tuberkuloze doživljava
susret sa smrću ne kao Šimićev bunt tijela i duha,već pobožno,kršćanski smireno., (Misao na
smrt,Kada umrem,Ugasio se dan..) ,stihovi odišu nostalgičnošću,sutonskim
atmosferama,seoskim romantičnim idilama, te motivski obnavlja sjećanje na djetinstvo,
spajajući u harmoničnu cjelinu sebe i prirodu.Nastavljač je nekih katoličkih pjesnika
moderne.Svoj odlazak doživljava kao spajanje s vječnošću i prirodom.
Od proze najznačajnija je pripovijest Mor 1930.s autobiografskim obilježjima ,lirizirana i
ritmizirana proza, koja se bavi posljedicama čovjekova raskida s prirodom.Priča u kojoj se
miješaju fantastika i realnost-i kojom se želi naglasiti kako čovjekov sukob s prirodom
neminovno vodi u katastrofut,.težnja za materijalnim probitcima,napredak tehnike i privrede
znači zapravo gubitak izvorne ljudskosti,prirodne sreće i životne harmonije.Mor je himna
prirodi ,čistoći i dobroti.Posmrtno su još izašle dvije knjige izrazito lirske i i autobiografski
intonirane proze.
29
(Ikarov odgovor).Piše dosta soneta:naivna rima,šablona, pokoja glosa,ekologa ili balada i
nekoliko narativnih pjesama (Kip Domovine).
Najznaniji po programatskom uvodu u «Hrv. mladoj lirici», 1914.Jedina zbirka
«Pjesme»,1926.Proučavao Matošev život-uzor.
30
Svojim pisanjem se nastavlja na realističku tradiciju,iako imamo ekspresionističkih psihološko-
analitičkih dijelova,lirskih pasaža i simboličkih detalja.Relist.se očituje u epskoj strukturi,širini
kompozicije,način stvaranja likova realist.postupcima akcije, deskripcije, dijaloga,te jeziku kao
otisku društvene sredine.Tematski je vezan za rodnu Liku i u svojim djelima opisuje njene ljude
koji su izašli iz romatnične i surove prirode,te potekli od škrte zemlje i socijalno ugrožene
egzistencije (život malog čovjeka na prijelazu 19/20st.).Značajan je jezik,lička ikavica koja
prožima njegova djela,pr.zbirka Opanci dida Vidurine,koja je samo preddjelo Budakovom
životnom djelu «Ognjište»,gdje prikazuje ličko selo i mukotrpni život malog čovjeka te
sredine.Nastavak je roman Musinka 1941.Djela s ličkom tematikom su još romansijerska
trilogija Kresojića soj ,sastoji se od: Kresina I,1944;Gospodin Toma
,II,1944;Hajduk,III,1945.
Napisao je i nekoliko romana s gradskom,urbanom tematikom,i dajući kritiku suvremenog
života građ.i malograđ.društva. Rascvjetana trešnja 1939;Direktor Križanić 1938.,a među
najuspjelijim je autobiografska proza Na vulkanima,1941;Ratno roblje ,1941;-opisuje
dramatični «albanski križni put austrougarskih zarobljenih časnika.
Javlja se nakon I.sv.rata,pripada prvoj posljeratnoj generaciji knj.U duhu tradicije i stilskih
značajki Matoševe šk.razvija svoju lirsku intimu,ali ubrzo se okreće vanjskom svijetu i
motivima rodnog grada-URBANIZIRANA poezija,iako u suštini ostaje Matoševac i njegove
evokacije Zg-a i Griča nastaju sjećanjem na Matoša.Prvu pj. «Dan» objavljuje 1919. u Luči ,a
pokreće i knj.revije «Ozoni»,1923,s Cesarićem;»Literatura»,1924;»Antena»,1926,koji su
kratkog vijeka,ali se imena u njima kasnije afirmiraju:Cesarić,Batušić.Živi u beču od 1928-
37,»posrednik» između naše i austrijske književnosti.Opisuje suvremenu periferijsku sirotinju :
tuberkulozni stanovnici,nezaposleni radnici,smetlari,ruševne zgrade,itd.Unosi u knj.tretiranje
novih problema i obradu neuobičajnih motiva;nove metafore (ko mokro tijelo mokrog
psa).Karakterizira ga vizualno zapažanje i snažen asocijacije,bez dubeljg misaonog opsega.U
novelama i romanima piše o svakidašnjim događajima,bez složenijih dramskih
sukoba,psiholoških dimenzija s tipiziranim licima,uz spajanje humora i suosjećanja,iako je
31
njegova spoznaja svijeta tragična crta je s komičnim osobinama i dobroćudno karikira
(nehotice).Kompozicija jednostavna,stil lagan,narativan.Piše i feljtone.
Zbirke:Lirika, Pjesme zabrinutog europejca .Posljeratne : Pjesme, Breza,kanarinci,kiša ;
Otvaram prozore.
Romani: Pepić u prostoru i vremenu,Život puža; Dnevnik Očenašeka ;U utrobi
Zg,gore;Dnevnik malog Perice.
32
autobiografija u stihovima.Tematski je možemo promatrati u 2 razvojne faze: -1.od Lirike
zaključno s Dani djetinstva,koje motivski obuhvaćaju zavičajni krajolik («Visoka žuta
žita»);obitelj u Rastušju («Dugo u noć...»),djetinstvo («Da sam ja učiteljica»),tihe,ljubavne
patnje («Sam»,»Lelija»),selo-grad («Balada o zaklanim ovcama»),socijalna dimenzija urbane
stvarnosti (Daleko su oranice od mene). 2.faza obuhvaća pj.nastale 50-estih god. I zbirke
Prijateljstvo riječi,1981,i Kruh svagdanji,1986,koje su refleksivne i kontemplacijeske i
pj.subjekt se udaljuje od ruralno-zavičajne tematike.Zagovornik je slobodnog stiha,sa strogim
doziranjem stilskih figura.Njegovu poeziju karakterizira izrazita melodičnost i jednostavnost
(jednost.leksik i ravna sintaks),koju postiže kombinacijom zvukovnog,leksičkog i
sintaktičkog,pri čemu se izdvaja načelo ponavljanja,izdvajanja i suprotstavljanja,te pažljivo
pozicioniranje interpunkcija i pauza.Slobodne stihove organizira u disthe,tercete,katrene,u
tzv.gluhe sonete (bez rime).Oslanja se i na stihove narodnog metra-osmerac i
deseterac.Suradnik je poznatih antologija modernog hrv.pjesništva «Hrv.moderna lirika», 1955;
»Četrdesetorica»,1955 i «Antologija hrv.pj.u prozi»,1958.
33
Mate Balota (1898-1963)
Prvu zbirku Bodulskih pisan izdaje 1927. i pisana je jezikom njegova kraja.To je oproštaj od
djetinstva,od pok.majke.U tim pjesmama otkriva novi svijet topline i
svijetlosti,svijeća,ptića,kampanela,a ljudi ga od svog nemira ne primjećuju.Ovom zbirkom je
označen početak moderne čakavske poezije.U drugoj zbirci Na pojih i putih prikazuje dva
svijeta: stari i novi; smjena generacija. Pj. Dva svita,dva vika.
34
Petar Šegedin ( 1909-1998)
Afirmirao se u knj. nakon II.sv.rata.Kritika ga nije dobro prihvatila,ali zato mlađa generacija
književnika jest.Napisao je oko 30-etak novela izdanih u 4 zbirke Olupine na
suncu,1952;Proljeće u Badrovcu,1955;Tu,odmah pored nas, 1956;Fratar sa zelenom
bradom,1959.U jednom dijelu novela obrađuje ruralnu dalmatinsko-primorsku sredinu i njeno
zaleđe (dalmatinska zagora),u središtu je svakodnevnica učmale sredine,banalni događaji,i
sl.Drugi dio novele je psihološko-meditativni.Likovi i događaji nisu konkretno
smješteni,lokalni je kolorit izostao,a dominiraju esejizam i psihološka analiza.Središnji dio
njeova stvaralaštva čine romani Zimsko ljetovanje (na meti socrelističke kritike),1950. i
Proljeće Ivana Galeba,1957.U prvom romanu slika mračne prilike sela u ratnom okruženju.U
to zabito mjesto od bombardiranja se sklanja i grupa građana,te tako imamo psihološku analizu
dva svijeta: seljaka i građana.Drugi roman je moderni roman esej (asocijativno-monološki
roman).Pripovijedač I.Galeb ,umjewtnik,leži u bolnici,piše svoj životopis i retrospektivno se
35
vraća u djetinstvo,mladost,pri čemu važnu ulogu imaju
asocijacije,atmosfere,mirisi,boje..Jednim dijelom je to i roman o umjetniku i umjetnosti
tzv.Kunstlerroman,jer tematizira specifične probleme umjetničkog stvaranja.
Jednia mu je zbirka pjesama Slijepac na žalu 1956.,te jedina drama Ljestve Jakovljeve 1961.
Javio se u knj.još prije II.sv.rata,a za vrijeme kojeg piše drame sa slikama iz partizanskog
života.A nakon njega piše drame u kojima se bavi egzistencijalnim pitanjima ljudi sinjskog
kraja u ratnom vihoru : Most,1927; Povlačenje ,1950; Skretnica,1951),nakon čea mijenja
tematski interes i piše psihološke drame Ljuljačka u tužnoj vrbi,1957; i Svilene papuče
,1960; u kojim slika urbani život,iluzije i razočaranja ljudi u gradu i nezdrave međuljudske
odnose.Najbolje mu je drama Pravednik ili kolo oko fontane,1961.s problemom slobode, (ne)
mogućnosti izbora i moralnog djelovanja pojedinca u kriznim situacijama.Središnji dio njegova
stvaralaštva je «kurlanska trilogija» s romanima Kurlani, 1952; Neisplakani, 1955; te Tijela i
duhovi,1981.To su romani kolektiva, Sinja i Cetinske krajine,satkani od niza individualnih
sudbina i psihoportreta,ističu se ženski likovi (Anđelija,Gara,Perka).U središtu je odnos selo-
grad,analiza mentaliteta,drama čovjeka i bitka za golu egzistenciju.Romani su neobičan spoj
modernog i tradicionalnog.Značajan je i jezik,miješanje drevnog leksika i zavičajnog idioma sa
modernim.
Napisao je još romane Colonnelo,1975;Bomba,1976;Slavuji i šišmiši,1990.,te novele sa
satiričnim elementima Kipić,Djevojka i hrast,Šetnja.
36
materijalno raspadanje imućne patrijahalne obitelji pred naletom kapitalizma,novi odnosi na
selu,odlazak u grad u potragu za boljim životom,nakon rata prerađen i izdan pod naslovom
Životopis bez svršetak 1948.Roman Biser i svinje,1938; je svojevrsni nastavak a tematizira
tamne str.gradskog života,svijet bijede, moralnog posrtanja-prostitucija.Roman Propast
(zemlja,voda,vjetar), 1936.-isto ima oblik obiteljske kronike,izmjenjuju se grubi naturalistički
prizori s psihološkom analizom karaktera.U zbirci novela Bezimeni 1945. prikazuje hrabrost
malih,bezimenih ljudi u ratnom vihoru,i to je jedno od kultnih djela naše partizanske
proze,kasnije je i nekoliko puta proširivana.,tako da je izdanje pod naslovom Cigani i druge
priče o bezimenima ,1951,sadržavalo i 15 novela.
Najveći domet mu je roman Mirotvorci 1956.u kojem opisuje tipičnu malograđansku sredinu
puna mračnih,potisnutih strasti i dao analizu svijsti i uzroke moralne degradacije
hrv.malograđanstva ,prije početka II.sv.rata,te crta tipične likove te sredine: krojače ,
gostioničare, trgovce,žandare..
Zadnji mu je roman Krvoproliće kod Krapine,1968.-problematizira suvremenog čovjeka i
njegove deformacije u potrošačkom društvu.
Kao pjesnik Klonuće 1935,Haganjske priče,1935.
U središtu svih njegovih djela je mali čovjek,bezimeni čovjek.
Pojavio se uoči II.sv.rata zbirkama Na kamenju,1940 i Izvan stvari, 1942 ,u kojima opisuje
svijet i život Dalmatinske zagore,al je metoda realistična,on je inovira,i to potiskivanjem
fabule,koja nikad nije u prvom planu,radnje gotovo i nema, a jezik je zgusnut i
ekspresivan.Realizma je određen psihološko-analitičkim prodiranjem u svijet likova, jer slika
emotivna i psihička stanja i svijest ljudi iz zaostale ruralne sredine, njihovo vegetiranje,
pasivno prihvaćanje života.Njegove su novele psihološke studije, ali i socijološke i socijalne,
jer se radi o ljudima na rubu preživljavanja, koji nemaju neke zahtjeve,već su više vrsta
fiziološkog trajanja.Pisao je i ratnu prozu.zbirka novela Brigada,1947.Romane ratne tematike
Ponižene ulice 1950.kasnije pod naslovom Poniženi grad,1969.,kraći romani Divota
prašine,1954,Bijeli kamen 1954.-u kojima je radnja smještena u Dalmatinskoj zagori.U Divoti
prašine gl.likovi su Goli i Dječak,koji se probijaju kroz divljinu kamenjara kako bi pronašli put
do svoje izgubljene brigade.
U svojim djelima Kaleb kombinira realističkei simboličke elemente,te podiže društvene
probleme na razinu egzistencijalnih čovjekovih pitanja
37
buntovnici,nezadovljnici i asocijalni ljudi koji bježe od ukalupljenosti i društvene odgovornosti
i osporavaju konvencionalne strukture, te afirmiraju kolektivni duh klape.Tu imamo začetke
jeans proze s poč.70-esetih.Djela su mu pisana u maniri američke tzv.»tvrdo kuhane» proze
(Hemingway,Dos Passos)-jednostavne,čitke i stilski dotjerane rečenice,nema
ukrasa,metaforike,kolokvijalna sintaksa.
Romani : Izdajice,1961;Kratki izlet,1965;Luka,1974;Drugi ljudi na Mjesecu ,1978.
Novele:Specijalni izaslanici,1957;Deset kratkih priča za moju generaciju,1966;Obiteljska
večera,1975.
Dramski opus: Devet drama,1970.
Izdvaja se od knj.klime posljeratnih godina bizranim temama i karakterima koji se u tom trenu
nalaze van društvenog interesa.Slijedi tradicionalni,realistički pripovijedni model,izdvaja se
humorom,lirizmom i folklornim elementima.Najbolje djelo romaneskne trilogija Vječno
žalosni smijeh,1965 (Vječno nasmijano nebo,1957;Žalosni gospin vrt,1962;Smijeh
izgubljenih djevojaka,1965.,autobiografski intonirana kronika djetinstva,dječaštva i mladosti.
Osim autobiografskih obilježja unosi i elemente vl.zavičaja-imotske kranjine;u Prosjacima i
sinovima 1971,prati zgode i nezgode stanovnika tog kraja,s velikim br.likova i slika iz
društvenog života,prikazuje psihologiju ljudi koji stvaraju vl.kozmopolitansku, specifičnu
životnu filozofiju u dodiru s gradom.Zbirka «neobičnih priča» Gaudamada,1956 imamo
suvremenu hrv.fantastičnu proz;a u zbirci Izabrat ćeš gore se bavi odnosom spolova i prikaz
bračni odnosa.U dramskom opusu se ističe psihoanalitička drama Dvije kristalne
čaše,1953.,odnos zločinca-žrtve,te tragedija Autodafe mog oca-tema očeve mučeničke smrti.
Prve knjige Volio sam kiše i konjanike,te Korak u stranu izlaze tek 1956.
38
Matko Pejić
39
Plava ruža,1977;Stroj za maglu,1978;Rakova djeca,1988.,te romani koji se bave aktualnom
društvenom problematikom Umjetni orao,1979;Krasopi,1987,Kraj mandata,1984.Koristi
postupke karakteristične za tzv.zabavnu književnost:fabule dinamične,pune neočekivanih
obrat,likovi plošni,izraz jednostavan i komunikativan.
40
Marijan Matković (1915-1985)
41
pustinje ljubavi,1967;Glasine-satira,bez humora.,1969;Vrelo bez prestanka, 1970.Pisao je
pj.s motivima gradova,najviše Parizu,Veneciji,Rimu,Firenci.Piše i političke pj.-prosvjeduje
protiv nepravde i zločina;nemaju poetsku snagu.Pisao i pj.za djecu «Da sam ptica».Čak je i
afirmirani slikar.
42
najsnažnija poruka.Zbirke,osim navedenih : Pijetao na krovu (Tifusari), 1950;Malo kamena i
puno snova,1957;Divlje oko,1978,Pjesme,1982.,Zvjezdana noć,1966.
43
Najdublje opjevao strahove,osamljenosti i nade svoje generacije-refleksivni pjesnik
egzistencijalističke inspiracije.(osjećaj praznine,nemoću,bezizlaznosti,tjeskobe).Javio se
zbirkom Komorna muzika,1954 (12 pjesama), nastavljač Kranjčevićeva pesimizma i potpune
deziluzije.Unatoč «filozofiji negativiteta»,njegov subjekt se ne predaje,nije pasivan sudionik u
životu,tj.njegova lirika fokusira čovjeka,koji mirno,strpljivo,dostojanstveno i uzdignute glave
podnosi svoju nesreću i poraze pretvara u vl.pobjedu.Kasnije,posebno u zbirkama Posljednja
večera,1969;Pohvala praznom džepu,1981;Tihe lomače,1985; motivski se okreće životnoj
konkretnosti,čistoj sadašnjosti,svakodnevnici, malim ljudima, građanima drugog reda.,te tako
unio u liriku više optimizma i svijetlih tonova.Bitan mu je smisao i tema,ali pažnju posvećuje i
formi i pjesničkom jeziku,koji je hermetičan,leksik apstraktan,bez ukrasa,s puno fraza iz
svakodnevnog komuniciranja,a ritam se približava govornom jeziku.Zbirke: Početak
zaborava,1957,Darežljivo progonstvo,1959;Godišnja doba,1961,Iskorak,1987;Zajednička
šuma,1992,itd.
44
Prva zbirka Kiše pjevaju na jablanima,1955,u znaku je doživljaja rodnog kraja,obiteljskog
doma,povratka u svijet djetinstva i pokušaja obnove čistoće prvotnih emocija.Tu imamo
pretežno intimnu pejzažnu liriku, u kojoj dominiraju slike poljičke kranjine (Cetina, Biokovo..).
Doživljaj svijeta je panteistički: divljenje prema prirodi,začuđenost pred njezinim
ljepotama,potpuna stopljenost s njome.Osjećaji tragike,egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnji
očituju se u zbirkama Mladići,1955 i Cvijet izvan sebe,1958.,te se predstavlja kao pjesnik
egzistencijalističkih preokupacija :prevladava osjećaj nemira, sumnje,doživljaj
prolaznosti,opsesija smrću.(Tri moja brata i ja,Oporuka).U zbirkama Ustoličenje,1965 i Moj
križ svejedno gori,1971 naginje se lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom
planu,dok se poetski izraz hermetizira i intelektualizira, s neprozirnim metaforama.Pjesnik
«krugovaškog» naraštaja
Milivoj Slaviček (1929)
Jure Kaštelan ,Vesna Parun i Petar Šegedin suprotstavili su se diktatu politike u književnosti.
45
46