Lektorica: DRAENA OLA VRBANEK, profesor

KRONOLOGIJA MOGA ZAVIAJA GRAANA RODOSLOVNO STABLO MOJE OBITELJI BELI I KOS BUJAN I TRNEVI IZ GRAANA U ZAGREBU, REPUBLIKA HRVATSKA, EUROPA

Urednik: Dario Kraljevi, dipl. ing.

Autorica: URICA BELI, UDANA HARAMIJA, magistra ekonomskih znanosti (mr. sc. oec.)

Zagreb, travanj 2007.

Sadraj:
1. UVOD ......................................................................................................................................................1 2. OPIS ZEMLJOPISNOG POLOAJA I ZNAMENITOSTI GRAANA U ZAGREBU.........................3 2.1. GRAANSKI POTOCI ....................................................................................................................7 2.2. POTOCI U SRCU ZAGREBA........................................................................................................10 3. GRAANI NA POETKU KSAVERSKE DOLINE............................................................................28 4. UKRATKO O MEDVEDNICI ..............................................................................................................33 5. MEDVEDGRAD NA MEDVEDNICI...................................................................................................37 6. KRATKI OPIS POVIJESTI GRAANA ..............................................................................................39 6.1. DRUTVENA KRETANJA U POSLJEDNJIH 80 GODINA.......................................................39 (od 1918. do 2006.) ................................................................................................................................39 6.2. DALJNJA POVIJEST GRAANA NA GRADSKOJ ZEMLJI .....................................................54 6.3. REMETE ISTONI SUSJEDI GRAANA ...................................................................................59 6.4. KRALJEVEC ESTINE DEDII ZAPADNI SUSJEDI GRAANA ..................................62 6.5. MARKUEVEC SJEVEROZAPADNI SUSJEDI.......................................................................64 7. OPENITO O MOJOJ OBITELJI .........................................................................................................66 7.1 OBITELJ BELI ..............................................................................................................................70 7.2. DRAGUTIN BELI (moj otac) ......................................................................................................70 7.3. KATARINA BELI, roena BUJAN plemenita JABRANI (moja majka) ...............................78 7.4. ZDRAVKO BELI (moj brat) ........................................................................................................84 7.5. URICA HARAMIJA, roena BELI (autorica ovog obiteljskog stabla)..................................89 7.6. STANKO HARAMIJA (moj suprug)..............................................................................................96 7.7. KATARINA KRALJEVI, roena HARAMIJA, po majci BELI (moja ker)..........................100 7.8. DARIO KRALJEVI (suprug moje keri KATARINE) ..............................................................104 7.9. LADISLAV BELI (moj djed po ocu Dragutinu) ........................................................................110 7.10. ELIZABETA JALA BELI, roena KOS (moja baka po ocu Dragutinu) ...............................117 7.11. JAKOV BELI i njegova druga ena MAGDA BELI, roena MIHOLI-ZLODI (moj pradjed i moja prabaka po ocu Dragutinu), i njegova prva ena MAGDA BELI, roena HARAMIJA...........119 7.12. JOSIP i BARBARA BELI-KLAK, roena JELAI (ukundjed i ukunbaka po ocu Dragutinu Beliu) ..................................................................................................................................................121 7.13. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI BELI (pet generacija prema usmenoj predaji i mojemu znanju jer neki lanovi ive danas)....................................................................................122 8. OBITELJ BUJAN plemenita JABRANI .........................................................................................130 8.1. PAVAO BUJAN pl. JABRANI (moj djed po majci KATARINI)...........................................137 8.2. ELIZABETA JALA BUJAN pl. JABRANI, roena TRNEVI (moja baka po majci)......140 8.3. JELENA RADI PUNTIJAR, roena BUJAN pl. JABRANI (starija sestra moje majke KATARINE) ........................................................................................................................................145 8.3.1. NADA RUI, roena RADI PUNTIJAR (po majci Jeleni Bujan pl. Jabrani)...............146 8.4. IVANA GJURAK (urak), roena BUJAN plemenita JABRANI (mlaa sestra moje majke KATARINE) ........................................................................................................................................149 8.4.1. ZLATKO GJURAK ( po majci Ivani Bujan pl. Jabrani) ....................................................153 8.4.2. Gospoa MAJA SANSOVINI, roena GJURAK (po majci Ivani Bujan pl. Jabrani) ........155 8.5. URO BUJAN pl. JABRANI (moj pradjed po majci Katarini) ..............................................156 8.5.1. DORA BUJAN pl. JABRANI, roena TRNEVI (moja prabaka po majci Katarini) ...160 8.6. MATO BUJAN pl. JABRANI I NJEGOVA OBITELJ (mlai brat mojega djeda Pavla) .......162 8.7. JALA BUJAN pl. JABRANI (starija sestra mojega djeda Pavla) .........................................163 8.8. JURAJ LUKA BUJAN pl. JABRANI i supruga KATA BUJAN pl. JABRANI, roena BEI (ukundjed i ukunbaka po majci Katarini)..............................................................................164 8.9. STJEPAN BUJAN pl. JABRANI i njegova supruga KATA BUJAN pl. JABRANI, roena PUNTIJAR (moj ukunukundjed i moja ukunukunbaka po majci Katarini) ..................................164 8.10. SHEMA OBITELJSKOG STABLA OBITELJI Pl. BUJAN-JABRANI (po mojoj majci Katarini) ...............................................................................................................................................165 8.12. NAE DIREKTNO STABLO.....................................................................................................169 9. OBITELJ KOS .....................................................................................................................................174 9.1. SHEMA OBITELJSKOG RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI KOS (po baki ELIZABETI JALI KOS, udanoj BELI), prema Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u Remetama od 1790. do 1945. godine (podaci izvaeni u svibnju 2006.)..............................................................................179 10. OBITELJ TRNEVI .......................................................................................................................189

11. DODATAK BROJ 1...........................................................................................................................205 11.1. OBITELJ HARAMIJA................................................................................................................205 11.2. STANKO HARAMIJA ...............................................................................................................205 11.3. IVAN HARAMIJA (stariji).........................................................................................................205 11.4. KATARINA HARAMIJA, roena BONIR ..............................................................................207 11.5. IVAN HARAMIJA (mlai).........................................................................................................208 11.6. DRAGICA HARAMIJA (Dada), udana JELI ..........................................................................210 11.7. PAVAO HARAMIJA I MAGDALENA BANI .......................................................................212 11.8. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI HARAMIJA (po ocu STANKA, IVANA I DRAGICE HARAMIJA) .....................................................................................................................214 12. OBITELJI BONIR (po majci STANKA HARAMIJE)...................................................................216 12.1. MIRKO i DORA BONIR, ROENA MIHALI ZLODI ........................................................216 12.2. VALENT I DRAGA BONIR, ROENA SEKULA.................................................................217 12.3. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI BONIR (po majci Stanka Haramije)........219 13 ZAKLJUAK .....................................................................................................................................221 14. POPIS SLIKA ....................................................................................................................................223 15 LITERATURA....................................................................................................................................227 Prilozi .......................................................................................................................................................228

II

1. UVOD Obiteljsko stablo je prikaz rodbinskih odnosa u obitelji. Ono prikazuje vezu sa ivim lanovima obitelji i naim umrlim precima. Svakome od nas pripada jedna grana u obiteljskom stablu. Cilj prikaza mojega obiteljskog stabla je elja da svojim potomcima sauvam zanimljive podatke o svojoj obitelji i njezinim lanovima, kako ne bi zaboravili svoje podrijetlo. Takoer elim naim buduim naratajima prikazati sve ono to je vrijeme utiskivalo u moj zaviaj Graane u Zagrebu, gdje su brojne obitelji ivjele i radile stoljeima, kao i njihove obiaje, navike, zanimanja, kulturu i povijest. Ja, urica, roena Beli 4. travnja 1953. godine u Zagrebu, Graanska cesta 14 E, udana Haramija, autor sam ovog obiteljskog stabla prema vlastitim znanjima, podacima i usmenim informacijama koje sam dobila od svoje majke Katarine, roene Bujan plemenite Jabrani, udane Beli, mojega oca Dragutina Belia, djedova i baka, tete Ivane, roene Bujan plemenite Jabrani, udane Gjurak (urak), i pisanim dokumentima imovinsko-pravnog karaktera, crkvenim knjigama iz upe Majke Boje Remetske, arhivskim dokumentima, te usmenim kazivanjima rodbine i susjeda iz Graana. U samostanu i crkvi Majke Boje Remetske u Remetama nalazi se crkvena knjiga koja obuhvaa razdoblje od 1790. do 1945. godine. U njoj su i podaci o rodoslovlju moje obitelji i svih graanskih obitelji, jer je u to vrijeme to bila upna crkva Graana, Remeta, Bukovca, a prema odluci biskupa Maksimilijana Vrhovca. Poslije 1945. godine Graani su potpali pod upu Svetog Franje Ksaverskog na Mihaljevcu, sve do 1983. godine, kada je osnovana upa Svetog Mihaela (nekad Mihalja) Graani. Izvor podataka za opis daljnje povijest Graana (od 12. do 18. stoljea) posebno je izdanje zbornika: knjiga dr. Ljelja Dobroni Stari vijenac sela oko Zagreba, izdanje Muzeja grada Zagreba, 2003. g., Povijest grada Zagreba Nade Klai i Povijest Remeta Janka Barlea, Povijest Graana, kronologija Mirka Baneka iz 1994. g., starosjedioca iz Graana, rtve komunistikih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945., autora dipl. ing. Milana Maruia, izdanje Hrvatskog rtvoslovnog drutva, Zagreb, 2001. i Potok u srcu Zagreba, autorica Nada Premel, izdanje Muzej grada Zagreba, 90. godina Puke kole Graani 1904.-1994. g., izdanje Osnovne kole Graani. Mjesto Graani esto je mijenjalo upe od 18. do 20. stoljea. U shematizaciji zagrebakog Kaptola iz 1903. godine pie da su se matine knjige za Graane vodile od 1663. godine; knjige vjenanih i umrlih od 1739. godine, i to u upi Svete Marije na Dolcu u Zagrebu. Od 1776. godine do 1812. godine matice vjenanih i umrlih za Graane vodile su se u upi estine. Knjige se sada nalaze u Arhivu Hrvatske. Od 1790. godine matine knjige za Graane, Dolje, Zveaj i Bliznec vode se u tada novoosnovanoj upi Remete sve do 1945. godine. Te se knjige sada nalaze u Opini Maksimir. Jedna matina knjiga roenih, krtenih, vjenanih i umrlih za razdoblje od 1790. do 1945. godine za Graane, Graansko Dolje, Zveaj, Bliznec, Remete, Gornji i Donji Bukovac, koju nisu oteli i unitili partizani-komunisti upadom u remetski samostan 1945. i kasnijih godina, nalazi se u upi Majke Boje Remetske. Iz nje su preuzeti podatci o rodoslovlju mojih obitelji prezentiranih u ovom radu. Moju najuu ivuu obitelj danas ine moja majka Katarina Beli, roena Bujan plemenita Jabrani, Zdravko Beli, moj brat, Stanko Haramija, moj suprug, Katarina Haramija, udana Kraljevi, moja ki, i Dario Kraljevi, moj zet. Ranije su u mojoj uoj obitelj ivjeli s nama Dragutin Beli, moj otac (preminuo 1999. g.), i Elizabeta Beli, roena Kos, moja baka po ocu (preminula 1977. g.). Moj djed po ocu Ladislav Beli preminuo je 1952., godinu prije mojega roenja. Takoer moju uu ivuu obitelj ine moje tete po majci Jelena Radi Puntijar, roena Bujan plemenita Jabrani, i Ivana Gjurak, roena Bujan plemenita Jabrani, i njihove obitelji. Moji djed po majci Pavao Bujan plemeniti Jabrani (preminuo 1977.) i baka po majci Elizabeta-Jala Bujan plemenita Jabrani, roena Trnevi (preminula 1971. g.), kao i ostali lanovi obitelji Bujan plemeniti Jabrani i Trnevi, lanovi su ue obitelji, iako nismo stanovali u istoj kui u Graanima. Obitelji Beli - Haramija - Kraljevi danas stanuju na Graanskoj cesti 14 E i 16, u dvije lijepe nove obiteljske kue katnice s dvoritem i pomonim objektima u Zagrebu, jo od 1953. godine, a ranije je obitelj Beli ivjela (oko 200 godina neto sjevernije) na Graanskoj cesti, oko broja 70, nasuprot Majcenovog puta, gdje i danas posjedujemo lijep vonjak, a to je stoljeima zemlja ire obitelji Beli i naih predaka. Zanimljivo je spomenuti da moje obitelji Beli i Kos po ocu i obitelji Bujan plemenita Jabrani i Trnevi po majci potjeu iz Graana. Sada je to gradska etvrt Podsljeme Zagreb, a prije 60 godina bilo je to prigradsko naselje uz sjeverni rub grada Zagreba, ispod Parka prirode Medvednica, iz kojeg su svakodnevno moji djedovi, pradjedovi i prapradjedovi pjeaili oko 40 minuta hoda do glavnoga gradskog Trga bana Josipa Jelaia i natrag u Graane radi posla, trgovine, nabave i slino. Osim to su pjeaili, Graanci su se vozili u sredite grada Zagreba zaprenim kolima s konjima, koijama, a od 1910. godine i konjskim tramvajem (ukoliko su imali novca za kartu), koji je vozio od glavnoga gradskog trga Jelai placa do 300 metara juno od Mihaljevca. Danas se elektrinim tramvajem istom trasom stie u sredite grada za 20 minuta, a autom za 5 do 10 minuta. Opis Graana te injenice vezane uz moju obitelj i njihovo rodoslovno stablo zapoinjem sa sadanjou i niem injenice i dogaaje prema prolosti, sve dok mogu prikupiti informacije i podatke. To je za mjesto Graane vrijeme koje obuhvaa razdoblje od oko 1200. do 2007. godine, a za lanove moje obitelji od 1790. do moje keri Katarine Haramija, roene 1977. godine u Zagrebu, dakle oko 200. godina unazad, za to imam pisane dokumente i usmenu predaju pojedinih lanova obitelji. Takoer neki podaci potjeu jo iz davne 1352. ili 1615. i 1691. godine. Na kraju ovog rada priloeno je nekoliko fotografija kroz pet generacija lanova mojih obitelji iz Graana, njihovih svjedodbi, diploma i drugih znaajnijih starih dokumenata i razglednica Graana, Zagreba i zemljopisne karte Republike Hrvatske.

zatien kao park prirode, zelena oaza mira i plua grada Zagreba i Graana. Medvednica se jo naziva i Zagrebaka gora od sredine 19. stoljea. Glavna i najdua ulica u Graanima je Graanska cesta, duine od oko 4 kilometara. Protese od juga prema sjeveru, od zavretka Ksaverske ceste s najljepim breuljkom Okrugljak na Mihaljevcu do jednosmjerne Sljemenske ceste u Bliznecu, a koja je najkrai cestovni pravac za uspon na vrh Sljeme. Put za silazak s ovog vrha automobilom je silazna cesta zapadno od tornja kroz Kraljiin zdenac u estinama i Mlinovima, koja izlazi ponovno na Mihaljevac i Ksaversku ulicu. Autopromet je na ovaj nain uspostavljen zadnjih trideset godina, dok je ranije Sljemenska cesta bila dvosmjerna. Pjeakih planinarskih staza kroz Graane ima nekoliko, a najpoznatiji i najkrai (oko 2 sata hoda) je Leusticov put, koji polazi iz Ulice Graec i vodi do podnoja vrha Sljeme, odnosno izlazi kod Doma "eljezniar" ispod inovnike livade. Graani imaju svoju tramvajsku prugu s pet tramvajskih stanica, od Mihaljevca do Graanskog Dolja, koja je sagraena radnim komunistikim akcijama 1950. godine, u okviru tadanjeg projekta povezivanja Zagreba i Zagorja s 15 tunela. Ovaj projekt nikad nije zapoet, osim tramvajske linije i prvog u nizu tunela na Graanskom Dolju. Sline ideje u gradskim dokumentima postoje i danas, ali nikad nita nije bilo realizirano jer gradski proraun nikad nema novca za Zagreb s obzirom da razliite antigradske uprave ve nekoliko desetljea troe novac poreznih obveznika grada Zagreba u druge svrhe, esto i za izgradnju infrastrukture u selima iz kojih su praznih ruku doli u Zagreb. Izmeu tramvajske pruge niz je privatnih kua i vila s dvoritima, a zatim glavna i najdua, lijepa Graanska cesta, iroka ulica s dva kolna traka i dva betonirana nogostupa s desne i s lijeve strane, uz koju dijelom tee otvoreni ureeni graanski potok nazvan Graanec. Privatne kue i vile, okruene dvoritima i zelenilom, takoer su lijevo i desno uz Graansku cestu, kao i uz tramvajsku prugu tramvaja broj 15. Tramvajska pruga ide kroz sredite Graana paralelno s Graanskom cestom, ali oko 100 metara vie. Praktiki je pruga presjekla urbanu i prometnu cjelinu Graana na dva dijela. Na vrhu breuljka Okrugljak sagraena je stoljetna vila dvorac na 50 000 m2 zemljita s vonjakom u vlasnitvu lijeniko-pravnike obitelji Engesvelt-Omikus. U vrijeme komunizma to je imanje bilo 50 godina nacionalizirano, a nakon osloboenja Hrvatske, oko 1994. godine, imanje je od nasljednika kupio novi hercegovaki tajkun Luka Raji za 2,5 milijuna EUR, koje je, kao i najveu mljekaru "Dukat" u Zagrebu te druge tvrtke, stekao pod sumnjivim okolnostima. Tek da se zna, prije toga bio je nekolovani voza u istoimenoj tvornici. Graani, kao i grad Zagreb, ima izvanredan zemljopisni poloaj i ugodnu kontinentalnu klimu. Na sjeveru ga od vjetrova i zima titi Medvednica, koja je poumljena bukovom umom, jedinstvenom u Europi, ali i grabom i kestenom te crnogoricom prema vrhu Sljemena. Na jugu Graane omeuje Ksaverska dolina i breuljak Okrugljak, koji je dobio ime po okruglom obliku. Stoga Graani imaju uvijek svje brdski zrak i obilje vode, a zimi dosta snijega, to pogoduje razvoju zimskih sportova i planinarenju.

Slika 1. Graani s okolicom

2. OPIS ZEMLJOPISNOG POLOAJA I ZNAMENITOSTI GRAANA U ZAGREBU Graani su smjeteni u prekrasnom prirodnom brdovitom okruenju Parka prirode Medvednica, uz samo podnoje Zagrebake gore ili Medvednice na sjeveru Zagreba. Na jugu Graana je Mihaljevac i najljepa Ksaverska dolina, opisana u knjigama najboljeg hrvatskoga i zagrebakog knjievnika Augusta enoe. Graani se proteu u pravcu sjever-jug u duini od oko 8 kilometara od Blizneca i rne Vode do Mihaljevca, a u irini od oko 5 kilometara od Remeta - Kvintrike ulice i Remetskog kamenjaka na istoku pa do unjevca, Isca i potoka Ribnjak, koji je prirodna mea sa estinama i Mlinovima na zapadu. Mjesto je dolina plato oko 200 metara uzdignut nad Zagrebom. Na Mihaljevcu, gdje poinju Graani, irina je mjesta oko 2 kilometra, a prema sjeveru se poloaj krukoliko iri izmeu breuljaka na irinu od oko 5 kilometara. Park prirode Medvednica (naziv Medvednica potjee jo iz 12. stoljea), iji se vrh popularno naziva Sljeme (visok 1.033 metara), unazad petnaest godina zakonski je

Samo je mjesto oduvijek bilo bogato vinogradima, vonjacima, livadama, vrtovima i park-umama i naseljeno Graancima-Zagrepanima jo i prije 12. stoljea, od kada postoje pisani dokumenti u arhivima Zagreba i Kaptola.

U administrativnom pogledu Graani su bili pod Opinom Remete sve do 1945. godine, kada postaju samostalna opina do ukinua 1955. godine. Prvi naelnik Opine Graani bio je Mirko Matko, a zadnji Stjepan egelj. Od 1956. godine Graani postaju administrativna jedinica pod nazivom Narodni odbor Opine Graani. Taj naziv je 1957. g. promijenjen u Mjesna zajednica Graani - Opina Medveak, koji se odrao sve do ukinua 31. 12. 1993. g. Zadnji predsjednik Opine Graani bio je Miroslav Bei. Od tada su Graani bili pod Uredom gradske etvrti Medveak sve do 2000. godine, kada je formirana nova gradska etvrt Podsljeme, kojoj pripadaju i Graani. Sve su ulice u Graanima asfaltirane, a glavna je Graanska cesta, koja se, u duini od oko 4 kilometra, protee od sjevera od Ulice Bliznec ispod Tunela na Graanskom Dolju do juga na Mihaljevcu. Najstarije sredinje ulice su: Isce i Graansko Dolje, Graec, Pustodol, Zveaj, Beici, Bliznec, Nadvina, unjevac i Markuevaka cesta. I te su ulice takoer asfaltirane kao i niz manjih ulica i putova: Majcenov put, urkov, put, Graansko etalite, Sovinec, Graanske stube, Trneviev put, Ribnjak, Graanski Mihaljevac, Kvintika ulica i druge. Znaajan je problem nedostatnost prometnih zaobilaznih cesta za Zagreb i Podsljeme. Naime, poveanje broja automobila i doseljenika stvara guve na Ksaverskoj cesti na ulasku u sredite grada. Druge zaobilaznice za sjever Zagreba nisu izgraene jer su njihovu izgradnju u ovoj zoni sustavno zanemarivali i zaputali komunisti, ak u toj mjeri da nisu niti ule u gradske planove za budunost. To se pravdalo zatitom uma na Medvednici, ali glavni je razlog bio poticanje raseljavanja domaih katolika, hrvatskih itelja, na nain da im se uvjeti za ivot uine nemoguima.

Slika 2. Vila Okrugljak

Zanimanja stanovnika Graana dijelom su se promijenila poslije Drugog svjetskog rata, od 1946. godine, kada se u Zagreb, iz politikih razloga, naglo useljava bive seljake pretvorene u tvornike radnike iz svih krajeva Hrvatske, ali i Jugoslavije, koji su bili prisiljeni napustiti zemljoradnju u svojim selima. Tada se naputa obrt, poljoprivreda, vinogradarstvo i voarstvo kao djelatnost u Graanima, a domai stanovnici zapoljavaju se kao radnici i slubenici u poduzeima grada Zagreba. No neke se obitelji i dalje bave ugostiteljstvom, trgovinom i obrtom. Gotovo svi mladi novih generacija zavravaju srednje kole, gimnazije i obrte, a mnogi i fakultete, te se zapoljavaju u dravnim tvrtkama i bankama radei za plau. Graani danas imaju izmeu 8.000 i 10.000 stanovnika, od Mihaljevca na jugu do Blizneca i rne vode na sjeveroistoku i Remeta te Remetskog kamenjaka na istoku te Ribnjaka na zapadu. To su uglavnom Hrvati, 99 %, a cijela gradska etvrt Podsljeme ima preko 20.000 stanovnika i obuhvaa zagrebaka naselja Graane, estine, Mlinove, Markuevec. Ovu novu administrativnu podjelu sainile su gradske vlasti prije etiri godine, dok su ranije Graani, i to vie od 50 godina (od 1946. do 2000.), pripadali opini Medveak, sa sjeditem u Drakovievoj ulici, a mjesto je u to vrijeme imalo oko 3.500 stanovnika.

Starosjedioci govore zagrebako kajkavsko narjeje i standardni hrvatski jezik, svi su rimokatolike vjere ve generacijama i stoljeima (preko 800 godina pisane povijesti Graana), od kada ovdje ive. Novodoseljeni stanovnici govore narjejima krajeva iz kojih su doli i pokuavaju svladati zagrebaki kajkavski govor, to im u prvoj generaciji ne uspijeva pa ih je lako razlikovati. Od 1946. godine poinje veliki val doseljavanja u Graane Hrvata iz Zagorja, Podravine, Dalmacije i Hercegovine, Slavonije i drugih krajeva bive Jugoslavije, naroito Bosne i Hercegovine, to je rezultiralo gubljenjem autohtonoga, stoljetnog karaktera i duha Graanaca. Drugi veliki val naseljavanja Graana zapoeo je poetkom rata 1990. godine na prostoru bive Jugoslavije i nastavio se nakon osloboenja Republike Hrvatske. Iz ruralnih brdskih i panonsko-posavskih sredina doseljavali su se u Graane uglavnom Hrvati protjerani iz Bosne i Hercegovine, tako da se to atraktivno naselje, uz jo nekoliko susjednih naselja, naglo iri i izgrauje, vjerojatno najbre u gradu Zagrebu. U mjestu postoji nekoliko trgovina mjeovitom robom, a od osamostaljena 1990. g. Graani imaju cjelokupnu komunalnu infrastrukturu struju, vodu plin, kanalizaciju telefon i gotovo su zasebna urbana sredina koju ine privatne vile i kue te u zadnje vrijeme manje stambene zgrade, odnosno imaju obiljeja manjega gradia usko povezanoga sa sreditem glavnoga grada u Republici Hrvatskoj.

Graani danas nemaju potu niti banku, to je problem. Do prije jedne decenije godinama je postojala pota, ali je zatvorena. U mjestu je samo nekoliko bankomata, a prva poslovnica je Privredne banke Zagreb na Ksaverskoj cesti. Ukoliko se izbjeglice iz Bosne, ilegalno useljene tijekom rata, isele iz gradske zgrade na Graecu, Hrvatska pota otvorit e poslovnicu, a postupak je na sudu. Mjesto nema zatvorenog bazena. U doba komunizma i bive Jugoslavije Graani nisu imali cjelokupnu infrastrukturu vie od 40 godina, jer je hrvatsko stanovnitvo bilo sustavno politiki zapostavljano, iako su se samodoprinosi sakupljali od mjetana i po 10 godina za plin, kanalizaciju ili telefon. Istodobno su se plaali porezi i doprinosi gradu Zagrebu, koji je infrastrukturu gradio doseljenicima u Novom Zagrebu i u komunistikim stambenim zonama, kakva je napravljena na Radievu etalitu i u naselju Ksaver na Gupevoj zvijezdi, za podobne partijske doseljenike iz razliitih krajeva bive komunistike drave Jugoslavije, a koji su stanove i infrastrukturu dobivali besplatno od Komunistike partije, dok su starosjedioci Graana i Zagreba sve to plaali stostruko. Dananji doseljenici u Graane takoer se jeftino prikljuuju na postojeu infrastrukturu, koju je domae stanovnitvo mukotrpno otplaivalo cijelo stoljee. Graani su imali struju i vodovod sagraene vlastitim sredstvima i radom uz pomo sredstava Opine Graani i grada jo davne 1930. godine. Prigorski kraj zagrebakog Prigorja od davnina je naziv za sva naselja danas gradske etvrti Podsljeme, koja obuhvaa Graane, estine, Mlinove, Markuevac, a koja se nalaze podno i uz Zagrebaku goru, okrenuta prema sreditu Zagreba. Zagrebako Prigorje je stari naziv i ima ire znaenje koje obuhvaa sva naselja od istoka Zagreba prema zapadu uz podnoje Zagrebake gore ili Medvednice u duini veoj od sto kilometara (zrane linije oko 50 kilometara, kao i Medvednica), tako da zagrebakom Prigorju pripada i Zelinski kraj, Markuevaka trnava, Bidrovec, Vidovec, dio Gornje Dubrave na istoku, Graani, Remete, estine, estinski Kraljevac, Mikulii, Bijenik, Dedii, Medvedgrad u sreditu Prigorja, te Vrape, Podsused, Gajnice, Brdovec na zapadu, uz jo neka naselja, sve do Zapreia, Samobora i Jaske. Druenje i bogat kulturni i drutveni ivot te prijateljski odnos u dui je starih i mladih Graanaca prema svim navedenim stanovnicima Prigorja i Zagreba, a osobito prema najbliim susjedima. Inae, starosjedioci Graana vole svoje mjesto, grad Zagreb i Sljeme, a potuju sva ostala mjesta lijepe nae domovine. Ovo pojanjenje pojma zagrebako Prigorje veoma je vano jer doseljenici ili dotepenci u Graane i Zagreb ne razumiju pojmove i nazive Prigorje, Zagreb, Podsljeme, Zagorje i drugo, jer ih nitko nije nauio, a sami ne poznaju zemljopisna i druga obiljeja Zagreba i okolice. 2.1. GRAANSKI POTOCI Od ukupno petnaest potoka koji se s Medvednice slijevaju prema Zagrebu, kroz Graane teku etiri potoka. To je potok Graanac, koji tee otvorenim ureenim koritom uz Graansku cestu od Zveaja do Mihaljevca, a nastaje spajanjem u gornjem toku potoka Pustodola i potoka Lonjina, koji izviru na Medvednici, teku kroz Ulicu Lojnina i Pustodol u Graanima. Ova dva potoka spajaju se u jedan potok, u Graanac

kod raskrija Ulice Graec i Graanske ceste, a koji tee dalje uz Graansku cestu do Mihaljevca, gdje se spaja s potokom Graanski Ribnjak i estinskim potokom. estinski potok izvire ispod Medvedgrada kod Kraljiinog zdenca, tee kroz estine i kod Ulice Graice u Mlinovima spaja se s potokom Graanski Ribnjak, te oba potoka teku kao jedan do Mihaljevca pod nazivom estinski potok. Nakon spajanja voda iz Graanskog i estinskog potoka ispod Okrugljaka na Mihaljevcu, potok se u svom donjem toku kroz Ksaversku dolinu prema gradu naziva Medveak. Medveak (nekad pod zajednikim imenom Cirkvenik) od Mihaljevca zajednikim koritom putuje dalje prema sreditu grada Zagreba kroz Mlinarsku ulicu, Tkalievu ulicu, na Krvavi most do rijeke Save. Potok Medveak prvi se put spominje kao Circuniza 1201. g. u ispravi kralja Emerika u kojoj se potvruju mee biskupskog Kaptola. Potok se spominje i u Zlatnoj buli kralja Bele IV. godine 1242. Nekada su na potoku Cirkveniku ili Medveaku i potoku Graanski Ribnjak, koji dijeli Graane od Mlinova, Kaptolani i Griani imali velik broj svojih mlinova. Kako je u sunim periodima vode nestajalo, tako su se meusobno svaali oko potoka i vlasnitva nad njim. Jedini izlaz bio je razdvajanje ovih potoka. Razdvajanje su zapoeli s radovima poetkom 13. stoljea, a nastali umjetni vodni kanal nazivali su Prekopa ili Pretoka. Tako je ispod Okrugljaka odvojen Graanac od Medveaka; za njega je iskopano korito preko Ksaverske ceste, dananje Mlinarske ulice, do Vogelovog mlina na dananjoj Zvijezdi, pa dalje dananjom Medvedgradskom i Tkalievom ulicom sve do Krvavog mosta, gdje su se ponovno spojili prirodni Medveak i voda iz Prekope. Prekopa, zvana jo i Melinski potok, danas je jo jedino vidljiva kod bive gostionice Mlinarica, gdje je nekad postojao mlin iznad Mihaljevca pod crkvom Svetog Franje Ksaverskog. Prekopa je tekla paralelno s Medveakom od Okrugljaka do Zvijezde, uz njegovu zapadnu stranu, dalje prelazi na istonu stranu matinog potoka, da bi negdje na polovici Medvedgradske ulice, kod Gliptoteke, ponovno prela zapadno od potoka Medveaka, nastavljajui put Koarskom ulicom do Krvavog mosta, ispod kojega se ulijevala u potok Medveak. Potok Medveak, gorski bujini potok, tekao je, nakon sjedinjena s Graancem kod Okrugljaka, kroz Ksaversku dolinu, pa dananjom Medvedgradskom ulicom, zapadnom stanom ulice Potok, koja se od 1913. zove Ulica Ivana Krstitelja Tkalia (sveenika i najboljeg istraivaa-povjesniara Zagreba) i Ulicom Pod zidom, iza niza kua sjeverne strane Jelaieva trga. Nastavljajui prema istoku, prelazio je Bakaevu ulicu te tekao izmeu kua u gornjoj Vlakoj ulici do dananje Juriieve. Tekao je sjevernom stranom Juriieve ulice te izmeu dananje Palmotieve i Drakovieve ulice skretao prema jugoistoku kroz Sajmite i dananju Ulicu Franje Rakoga preko Kreimirovog trga i Drieve ulice do dananje Radnike ceste, nastavljajui svoj put ravnicom izmeu polja i vrtova do ulijevanja u Savu na dananjem itnjaku. Na Medveaku je bila locirana prva zagrebaka manufaktura, suknara Franje Kuevia, kod crkve Sv. Ksavera (1750.), jedna od najveih manufaktura tekstila u tadanjoj sjevernoj Hrvatskoj. Kaptolska manufaktura papira u Novoj Vesi ubraja se meu najstarije. itni mlin bio je pretvoren u mlin za stare krpe, papirana je okonala

proizvodnju 1825. godine, a isti je mlin iskoriten za mljevenje gline u manufakturi kamenine. Tradicija koarstva uz potok potakla je izgradnju tvornice koe (1869.), koja se irila do veleindustrijskog pogona u Zagrebu, a zadnjih 60 godina u tim je objektima Gliptoteka HAZU. Posebnu atrakciju i zanimanje posjetitelja izazivalo je mondeno kupalite Mrzlice, koje je nekad bilo na Ksaveru na vodama potoka Medveaka, zbog zdravstvene i higijenske kulture graana. U junom toku prema Tkalievoj ulici bilo je nekoliko kupalita, pa i bludilite, kao gradska koncesija. Kao prirodna mea izmeu Graana i estina tee znameniti potok Graanski Ribnjak, koji se neko zvao Topliica, jer je nekad po zimi imao toplu vodu zbog vulkanskog podrijetla Medvednice, koja je u svome sreditu i danas uarena. Ovaj je potok potpuno prirodan i otvoren u gornjem toku u sklopu zemljita rezerviranog prije 30 godina za budui botaniki vrt, (danas naalost prenamijenjeno u planu Grada za sportsko stambene objekte velikih investitora), a u donjem toku kod Mihaljevca zatvoren kanalima. Na tom su potoku poetkom 19. i 20. stoljea ene iz Graana i estina prale svoje rublje, a neke siromanije obitelji bez zemlje iz estina i rublje imunijih obitelji iz sredita Zagreba za novac. Na Graanskom Ribnjaku jo se uvijek nalazi stari mlin iz 1771. godine, koji je zatien kao spomenik kulture i za koji postoje dokumenti o vlasnitvu, vlasnik je obitelj Rudolfa Bana, koji i dalje radi. Ovaj je mlin nekada radio za grofove Kulmere i mjetane estina i Graana. Takoer jo uvijek postoji stari mlin obitelji Gospodari na junom dijelu potoka Graanski ribnjak koji je pod zatitom spomenika kulture. Sjeam se da sam kao sedmogodinja djevojica gledala kako je moj otac Dragutin Beli ponekad nosio ili vozio vreu kukuruza na mljevenje kod Gospodaria, kako bi dobio fino mljeveno kukuruzno miriljavo brano, koje su majka i baka upotrebljavale za kuhanje ganaca ili pravljenje zlijevke, kolaa od kukuruznog brana u sredini premazanog domaim pekmezom od ljiva ili marelica. Oko 1958./1960. godine, kada se u duanu nije moglo kupiti gotovo kukuruzno brano, otac me je vodio da vidim pravi mlin kod obitelji Gospodari. Ili smo pjeice i sjeam se da su me boljele noge, jer to je bilo oko 4 kilometara hoda tamo i nazad iz Graanske ceste u Mlinove. Znaajno je istai da se u Graanskom Ribnjaku uzgajaju u bazenima, ali i u potoku, slatkovodne ribe (pastrva, aran, som i druge). Prije 50-ak godina tu je napravljeno ribogojilite slatkovodne ribe, koje je sada u privatnom vlasnitvu strunjaka iz Instituta Ruer Bokovi, a na potoku, uz sam stari mlin, pastrve uzgaja gospodin Rudolf Bani. Ove ribe prodaju se u ribarnicama i trgovinama u Zagrebu. Bliznecom tee otvoren potok istog imena, od Pilane prema istoku kroz Jazbinu i prema Dubravi, koji je nedavno u gornjem toku uz Sljemensku cestu poploen i lijepo ureen; ima invalidsku stazu i postaje Krinog puta. Potok Bliznec, koji izvire podno vrha Sljeme, ispod inovnike livade, u gornjem se toku naziva Mrzljak zbog obilja hladne, studene, gorske svjee vode. To je bujini potok koji u podnoju Medvednice tee uz Ulicu Bliznec, pa se u donjem toku naziva potok Bliznec. U svim graansko-sljemenskim potocima prije pedeset godina ivjela je slatkovodna riba, abe i drugi ivotinjski i biljni svijet, jer je potona voda bila ista, bistra i u nekim

potocima topla, ali su zbog zagaenja ribe i druge ivotinje nestale. Graanski su potoci zadnjih petnaestak godina veim dijelom zatvoreni kanalima, a uz rub cijele Medvednice napravljeno je vie brana (retencija) zbog obrane od bujica i poplava naselja i grada, pa je koliina vode u potocima znatno smanjena, a neki su presuili ili su postali ponornice. Potok Graanac, koji tee uz Graansku cestu do Mihaljevca, uredno je poploen i ureen 1998. godine, te je ostao otvorenog tipa kao ekoloki ukras. Retencijska brana u Graanima, za obranu od poplave Graana i Zagreba, nalazi se u Pustodolu na istoimenom potoku, koji je nakon izgradnje brane ljeti presuio i postao ponornica. Na rubu ume nekada su bili prirodni rezervoari pitke vode kod vile Rebar u Ulici Nadvina, koji su stoljeima napajali Graane i prvi vodovod grada Zagreba iz 1770. g. I danas postoje iz toga doba veliki izvori s bunarima u Pustodolu kod Bania, a kasnije s javnim pumpama na Ulici Isce dvije, Trevievu putu, Dolju, urkovu putu, Majcenovu putu, u Bliznecu, kod Beia i drugdje. Neke od ovih pumpi postoje i danas, a druge su zatvorene zbog provoenja vodovoda kroz sve ulice u zadnjih 50 godina. Voda u ovim potocima, bunarima i pumpama bila je ista, svjea, hladna izvorska sljemenska voda, veoma dobrog okusa i kvalitete. Prvi vodovod Graani su gradili 1934. godine, i to magistralni vod uz glavnu Graansku ulicu, dobrovoljnim radom mjetana i novanom pomoi Opine Graani i grada Zagreba. U tim je radovima sudjelovao i moj otac Dragutin Beli, o emu svjedoi fotografija iz toga doba. Elektifikacija Graana, Graanskog Dolja, Blizneca i Zveaja provedena je krajem 1933. godine. Zbog velikog doseljavanja stanovnitva u Zagreb i Graane poslije Drugog svjetskog rata prolog stoljea ovi prirodni rezervoari i izvori sa Sljemena spojeni su na crpilite Blato i pomijeani sa savskom vodom, koja nije tako istoga i dobrog okusa, za im starosjedioci uvijek ale. 2.2. POTOCI U SRCU ZAGREBA Oranice i panjaci u Savskoj nizini ispod utvrenoga dvojnoga grada, slobodnoga i kraljevskoga grada Gradeca ili Gria i biskupskog kaptolskog Zagreba bili su presijecani brojnim neobuzdanim potocima koji su se s Medvednice sputali i vijugali ravnicom. Na zapadnom rubu naselja teku potoci Kustoija i rnomerec, a dijelili su gradsku opinu od posjeda susedgradske vlastele. Prema istoku nizali su se potoci Kuhniak (Kuniak), Jelenovac, Kalinovica, Serbeica, Srnjak, Tiica, Topliica i Tukanac, prozvan jo Zazidnjak, jer je tekao iza gradskoga obrambenog zida. Slijedi Medveak, u koji utjee Graanec nastao od Pustodola i Lojniine, estinski Kraljevec, Graanski Ribnjak, Graanski Bliznec, tefanovec, Miroevec, u koji utjeu Vidovec, Bidrovec i Trnava. Zagreb je mogao biti grad na vodi da su potoci uredno odravani i da se prije sto ili pedeset godina na taj nain razmiljalo o ekologiji.
U uem sreditu grada izvirao je ispod Rokova perivoja potoi Ilica, po kojemu je dananja zagrebaka najpopularnija trgovaka ulica dobila ime, a sam je ve davno nestao. Svakako najznaajniji meu njima bio je potok Medveak, neko zvan Cirkvenitza, Cirkuniza, Cirkvenik ili Medvednica. Kao stoljetna

10

granica razdvajao je dva susjedna grada: graanski Gradec i biskupski Zagreb i ujedno bio razlog uestalih razmirica.

2.3. KAPELA SVETOG MIHALJA I KULTURNE USTANOVE

Vano je istaknuti da u najstarijoj Ulici Isce u Graanima (nekoliko je kua pod zatitom spomenika kulture starije od 200. godina) postoji obnovljena stara kapela Svetog Mihalja, sagraena poetkom 17. stoljea u dananjem obliku, danas upna crkva Sv. Mihaela Graani. Nepobitno je da je i ranije na istom mjestu postojala kapela, jer je na malom kriu (pacificale), koji postoji i danas, zabiljeena 1518. godina. Prema nekim dokumentima, prva kapela postojala je jo u 13. stoljeu, od kada postoje pisani dokumenti o Graanima.

Slika 3. Kapela Svetog Mihalja nekad, danas upna crkva Svetog Mihaela Graani, Ulica Isce

11

12

Prema predaji, kapelu je dao sagraditi grof Prosenko, koji je u Graanima imao svoj dvorac s imanjem, i to u dananjoj Ulici Graec, pa se vrtovi i vonjaci u gruntovnim knjigama i danas zovu "prosenka". U dvoritu obitelji Puntijar-Bonir-Pavi u sreditu Ulice Graec zapadno prema Pustodolu kod iskopa temelja za kue navedenih obitelji naeni su iroki temelji, stari predmeti srednjovjekovnog dvorca grofa Prosenka, koji nikad nisu istraeni, a znaajni su za tijek razvoja Graana. Na nekadanjem grofovskom posjedu "prosenka" nalazi se i kua moje tete Jelene Radi-Puntijar i sestrine Vesne Radi, udane Haramija, i njezine obitelji. U tome sredinjem dijelu Graeca jo davne 1937. godine otkopane su cigle i temelji graevina, te crijepovi koji pripadaju rimskoj arhitekturi, to svjedoi da su Graani zbog svog izvanrednog zemljopisnog poloaja ve bili nastanjeni u romanikom razdoblju, u rimskoj provinciji, a to bi trebali istraiti geolozi i povjesniari. Kapela Svetog Mihalja bila je zavjetna kapela protiv kuge. Poznato je da je 1610. godine u okolici harala kuga od koje su poumirali svi remetski Pavlini i stanovnici okolnih naselja: Graana, Remeta i drugih. Nepobitno stoji da je kapela sagraena te iste godine, ali je nije sagradio grof Prosenko, ve grof Ivan Erdo'dy zajedno s kanonikom, uvarom zagrebakoga Kaptola, Gaparom Vrbanoviem. Kapela Svetog Mihalja bila je zidana od temelja i nadsvoena, poploena cementom, a krov je imala od hrastovih daica. I sakristija je takoer bila zidana i nadsvoena. Nad glavnim vratima bio je zidani krov, a nad njim drveni zvonik s dva zvona. U kapelici su bila tri oltara. Iznad najveega bila je slika svetog Mihaela, koja tu stoji jo i danas. Stari drveni zvonik zamijenjen je novim, koji je sazidan 1750. godine. Brigu o izgradnji preuzeo je Felicijan Beli, orgulja crkve Svetog Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, kojemu je Mirko Trnevi za novoizgraeni zvonik isplatio 283 forinta. U viziti iz 1705. godine spominje se da je upnik Svete Marije na Dolcu sluio u kapelici dvanaest puta na godinu. Odravala se ovdje polnoka i slavilo Uskrsnue. Godine 1882. maknuto je iz kapele staro pjevalite i postavljeno novo, kako svjedoi natpis ispred pjevalita. "Ovaj 'koru' sazidan je 1882. godine milodarima zagrebakih graana 326 forinti i domaih mjetana 77 forinti, sabranih po ekutoru Ivanu uku i Imbri Kosu." Taj je natpis prebojen i ne postoji vie. Na koru su stare pastoralne orgulje s etiri registra. Velika dobroiniteljica kapele bila je Marija Gjurak iz Graana, koja je 1891. godine za 363 forinti nabavila veliki drveni rtvenik, koje je izradio, ali dosta loe, stolar Franjo Bai iz Zagreba. Godine 1899. sagraena je nova vea sakristija. Pokraj je upni dvor i groblje, gdje se i danas ukopavaju obitelji starosjedilaca. Prvo staro groblje bilo je uza samu crkvu, ali kako vie nije bilo grobnih mjesta, kupljeno je 1892. godine od Ivana uka zemljite za novo groblje, koje se nalazi nedaleko od crkve. To su zemljite zajedniki kupila sela Graani, Dolje, Bliznec i Zveaj za 745 forinti i 34 novia. Novo groblje blagoslovio je 2. listopada 1892. godine upnik remetski Gustv Lepui. Prva je na novom groblju ukopana Magda (stara jedan dan), ki Pavla i Kate Gran, roene Kritof. Gradsko naselje Graani od nastanka pa do 1776. godine pripadalo je upi Svete Marije na Dolcu u Zagrebu. Od 1776. do 1812. godine Graani pripadaju upi estine, kada je biskup Vrhovec odredio da naselja Graani, Zveaj i Dolje pripadnu novoosnovanoj upi Remete, zajedno s Remetama i Bukovcem. Novom reorganizacijom 1942. godine Graani su pripali upi Svetog Franje Ksaverskog, a s njima i kapela Svetog Mihalja, te kapela Svetog Jakova na Medvednici.

Godine 1983. Graani zajedno s Doljem i Zveajem formiraju zajedniku novu upu Svetog Mihaela Graani, te je kapela Svetog Mihalja postala upna crkva koju vode franjevci treoredci, kao i upu Svetog Franje Ksaverskog. Pripala joj je i kapela Svetog Jakova na Sljemenu, koju danas vodi na sposobni i dobri upnik fra Mirko Kralj. U upi postoji upno vijee, te mjeoviti pjevaki zbor. Uz obnovljenu crkvu sagraen je prije 25 godina upni dvor i vjeronauna dvorana, i to na mjestu stare klijeti. Izmeu staroga i novoga groblja i crkve sagraena je 1966./1967. godine mrtvanica. Crkveni prostor i danas ukraavaju stare, ogromne lipe, drvo koje je simbol hrvatskih domova. Prvi upnik nove upe po dekretu zagrebakog nadbiskupa, kardinala Franje Kuharia, bio je fra Stanko Turi (1983.-1984.), drugi upnik bio je fra Nikola Barun (1984.1989.), trei upnik bio je fra Mirko Kralj (1989.-1993.) dananji upnik, etvrti upnik bio je fra Anto Gari (1993.-1997.), peti upnik bio je fra Niko ori (1997.2001.), esti upnik je fra Mirko Kralj 2.9.2001.), najbolji upnik. Na novom groblju vie nema mjesta za ukop doseljenika, pa se oni ukapaju na drugim zagrebakim grobljima. Planira se i proirenje graanskoga groblja, koje je unazad 20 godina u sastavu groblja Mirogoj, no nema dovoljno slobodnog prostora.

Slika 4. Mrtvanica ispred groblja Graani - Ulica Isce

Vano je istai da od pamtivijeka stara kapelica Svetog Jakova na zapadnom dijelu Sljemena, pripada upnoj crkvi iz Graana, a jednom godinje, 25. srpnja, tu je veliko protenje za planinare i putnike iz Graana, ali i cijelog Zagreba i Zagorja, posebno Jakovlja i Bistre.

13

14

Crkveni je odbor 2003. godine donio odluku o kupnji zemljita i izgradnji nove crkve u Graanima na Grabeaku. U tijeku je prikupljanje novca od stanovnika Graana za isplatu zemljita povrine 3.000 m (cijena 180.000 EUR) obitelji pokojne Barbare Kranjec-Ponjak. Prilazni e put dijelom biti i na zemljitu moje obitelji Bujan pl. Jabrani. Zemljite se dijelom nadovezuje na kompleks do postojee crkve, groblja i kue asnih sestara, a odobrenje za gradnju dala je Zagrebaka nadbiskupija na elu s nadbiskupom dr. Josipom Bozaniem, koji je tom prilikom posjetio upu Graane s pravnicima i drugim strunjacima. Takoer je u tijeku pravni postupak za dobivanje graevinske dozvole za crkvu i pratee objekte. Do crkve je imanje i kua asnih sestara reda urulinki (dolaze iz Varadina), koje dre i djeji vrti ve preko 30 godina (od l972.). Tu je ujedno i njihovo glavno administrativno sjedite za Hrvatsku, dok im je matica u Rimu. Obavljaju katehizaciju, dre predavanja, bave se glazbom, a takoer odravaju i ureuju kapelu Sv. Mihalja. Na istoku Graani granie s naseljem Remete, s kojim su prije Drugog svjetskog rata oko 140 godina inili upu Majke Boje Remetske (advocata Croata), poznato zagrebako i nacionalno marijansko svetite, i to od 1812. godine, kada je biskup Vrhovac svojim dekretom formirao ovu upu, pa sve do 1942. godine. Od 1942. godine Graani pripadaju upi Svetog Franje Ksaverskog na Mihaljevcu. Godine 1983. sveano je otvorena nova upa Svetog Mihaela Graani, kada je naselje imalo oko 3.500 stanovnika. Prilian broj ljudi iz Graana izabrao je duhovno zvanje kao svoj ivotni put: - Stanislav Haramija (21. 2. 1935.), prvi sin Slavice i Miroslava Haramije. Najprije je zavrio Filozofski, a zatim Teoloki fakultet na Institutu Drube Isusove na Jordanovcu u Zagrebu. Zareen je za sveenika 26. 6. 1966., a mladu misu proslavio je u srpnju iste godine u upnoj crkvi Ksaver. Kao isusovac krhkog zdravlja sluio je kao upnik u Osijeku, akovu, Baranji, Sibinju kod Slavonskog Broda, gdje obnavlja stare barokne crkve i gradi nove te podie duhovni ivot u upama svojega poslanja, a vodio je i bogoslovni vokalno-instrumentalni sastav "eteoci". - Mijo Tomainec (26. 3. 1915. 5. 11. 1989.), krsnim imenom Ivan, najstariji je sin Mije i Elizabete Tomainec, roene Sekula, s Graanske ceste 62. Gimnaziju je zavrio na Krku, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 4. 7. 1943. Sveeniki red prima iz ruku blaenog kardinala Alozija Stepinca. Sveeniki ivot zapoeo je kao kapelan i orgulja na Ksaveru, a zatim je u samostanu u Zadru i Splitu pouavao glazbu i komponiranje te vodio zborove, umnaajui tako svoj glazbeni talent. Od 1971. bio je u Coburgu u Njemajoj kao duhovnik, a od 1976. ponovno dolazi na Krk, gdje djeluje kao kapelan sestara benediktinki. Tu je i preminuo. Pokopan je u grobnici franjevaca treoredaca na Glavotoku na Krku. - Gjuro Gjurak (31. 3. 1883. 4. 2. 1946.) sin je Ivana i Bare Gjurak, roene Haramini, koja je roena na Iscu u Graanima, gdje je Gjuro polazio puku kolu. Mladu misu sluio je u Remetama 22. 7. 1906. u vrijeme upnika Gustava Lepuia. Bio je upnik u Lasinji, a 1939. kao umirovljeni sveenik sluio je kao duhovnik Bolnice sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je 6. 2. 1946. na Mirogoju.

- Juraj Bani (pater Stanislav), (lat. pater otac, naslov katolikog sveenika, obino isusovakog i franjevakog reda), (1. 4. 1917. 4. 6. 2004.), roen je kao sedmo dijete Vida i Doroteje Bani, roene Prekupec. Od djetinjstva se spremao za sveenika, a uz pomo remetskog upnika Leopolda Rusana odlazi u Kolegij sv. Antuna u Varadinu, gdje zavrava Franjevaku klasinu gimnaziju. Godine 1941. zareen je za sveenika Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda na Kaptolu. Zaredio ga je zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. Prvu svetu misu odrao je 10. 8. 1941. u Graanima. U poetku slube ostaje u Zagrebu, gdje je bio i urednik mjesenika "Glasnik sv. Franje". Kasnije je bio gvardijan i pastoralni upravitelj u Vukovaru i Cerniku. Od 1972. do 1978. provincijal je Hrvatske franjevake provincije Sv. irila i Metoda, kad dovrava crkvu i samostan Svetog Kria u Sigetu u Novom Zagrebu. Zatim je bio upnik u Karlovcu, a od 1980. upnik novoosnovane upe Sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, gdje administrativno i duhovno podie upu na visoku razinu. Godine 2001. slavi dijamantnu misu u crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, na kojoj je sudjelovalo vie od 70 sveenika i mnotvo graana iz Bjelovara, Zagreba i drugih mjesta u kojima je vrio slubu. Za svojega je ivota dobio priznanja Hrvatskoga Caritasa, Hrvatskog katolikog radija, odlije grada Bjelovara, plaketu Bjelovarsko-bilogorske upanije, a 1996. godine predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Po uglednom i omiljenom sveeniku jedna je ulica u Bjelovaru nazvana Ulicom patera Stanka Bania. - Branko Bani (pater Anzelmo) (1913. - 1989.) drugo je od troje djece Ane i ure Bani. Poetkom 1914., kada je izbio I. svjetski rat, njegova oca uru odvode na ratite gdje mu se gubi svaki trag. Majka Ana, tada trudna, rodila je treeg sina, koji nikada nije upoznao oca. Sama odgaja djecu i odlazi redovito u crkvu Majke Boje Remetske, gdje je preasni gosp. Rusan usadio Branku ljubav prema sveenikom pozivu. On odlazi u samostan Sv. Franje na Kaptolu, zareen je za sveenika i dobiva ime Anzelmo. Kao sveenik djelovao je po upama cijele Hrvatske i Vojvodine. Svoje zadnje godine proveo je u svetitu Majke Boje Trsatske, gdje je umro 1989. Pokopan je na trsatskom groblju u zajednikoj sveenikoj grobnici. - Viktor Gjurak (pater Gabrijel) (7. 12. 1913. - 7. 4. 1974.) sin je Stjepana i Barbare Gjurak, roene egelj. Osnovnu kolu najprije polazi u Graanima, zatim uz podrku upnika Leopolda Rusana odlazi u Malo sjemenite i upisuje gimnaziju u Zagrebu. Kao jako dobar uenik nastavlja kolovanje u Varadinu, gdje zavrava klasinu gimnaziju, a novicijat sv. irila i Metoda na Trsatu 5. 8. 1929. te uzima ime Gabrijel. Bogoslovni fakultet zavrava u Schwartzu u Tirolu, a za franjevca je zareen 8. 8. 1936. Imao je razvijen dar za pisanje, jezike i glazbu (svirao je harmonij i orgulje i osnovao je i vodio crkvene zborove). Suraivao je i ureivao djeji asopis "Aneo uvar", a osnovao je i bio prvi glavni urednik "Malog koncila", lan urednitva "Glasa koncila", te asopisa "Betanija" sve do svoje smrti. Napisao je "Mali molitvenik" i monografiju "Marijo, Majko naeg Trsata". Za vrijeme rata bio je upravitelj franjevake dvorane na Kaptolu (dananje kazalite Komedija), a kao upnik i gvardijan djelovao je u akovcu, na Trsatu, u Zagrebu na Kaptolu, u Iloku, Vukovaru i Samoboru. Pamte ga kao vedru osobu, privrenu rodnim Graanima. Pokopan je na Mirogoju u franjevakoj grobnici.

15

16

- Barbara (Barica) Cvetko, asna sestra Maurina (1922. - 1970.), ki je Mije i Marije Cvetko, roene Trnevi. Polazi na odgoj i obrazovanje asnim sestrama milosrdnicama u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, gdje zavrava gimnaziju i studij prirodoslovnih znanosti tijekom II. svjetskog rata. Nakon rata zbog progona, siromatva i gladi obolijeva od tuberkuloze plua i lijei se sve do smrti. Imala je zadau poduavati novakinje, jer im redovito pohaanje kole nije bilo doputeno u doba komunizma. Stoga boravi i poduava u starom dvorcu Lunica, koji je kua sestara kod Zapreia. Umire tijekom operacije bubrega u Tubingenu u Njemakoj 1970. iscrpljena boleu i razliitim lijekovima koje je morala uzimati tijekom mukotrpnog ivota. Pokopana je na groblju asnih sestara na Mirogoju. Maurina je bila sestrina moje majke Katarine Beli, roene Bujan pl. Jabrani, a po baki Elizabeti Jali iz obitelji Trnevi. Detaljan opis ivota asne sestre Maurine dan je pod obitelji Trnevi. - Josipa Banek, asna sestra Maria Benedikta (2. 8. 1911. - 8. 5. 1999.), ki je Josipa i Ane Banek, roene Gran, Graansko Dolje 68. Krtena je u Remetama imenom Josipa. U ranoj mladosti uz potporu roditelja i upnika Leopolda Rusana opredijelila se za duhovni ivot u samostanu. To je podrazumijevalo veliku rtvu, jer po ondanjim pravilima samostanske klauzule vie nikad ne bi mogla vidjeti svoje roditelje i brau. Red u koji je ula zvao se Sestre od Kria, sa sjeditem u gradu Liegeu u Belgiji. Dobila je novo ime: Maria Benedikta. Red Sestara od Kria obiavao je slati svoje lanice kao misionarke u belgijski Kongo da pouavaju i prenose tamonjem stanovnitvu istinu o vjeri i kranskom ivotu. No zbog svog slabanog zdravlja sestra Benedikta nije otila iz Belgije. Od 1970. godine dolo je do nekih promjena u ivotu reda, tako da su sestre mogle posjeivati roditelje i brau, no, naalost, njezini roditelji tada vie nisu bili ivi. U lipnju 1983. godine sestra Maria Benedikta slavila je 50. godinjicu svog redovnitva u crkvi Svetog Mihaela u Graanima, uz nazonost rodbine i upljana. Umrla je u 88. godini ivota. Pokopana je 8. 5. 1999. u gradu Liegelu u Belgiji.

Slika 5. Puka kola Graani u Ulici Isce, stara preko sto godina (sagraena 1904. g.), do nje ureeno otvoreno kolsko igralite koje koriste dananji aci

Crkva i danas sustavno poziva mlade da se opredijele za zvanja sveenika i asnih sestara, no neki od mladih iz Graana koji se odlue za duhovno zvanje, radije izabiru zvanje vjerouitelja laika. U Graanima takoer postoji i stara Puka kola iz 1904. godine. Kako je bila u ruevnom stanju, grad Zagreb ju je na inicijativu Graanaca restaurirao 2005./2006. g. u Muzej Graana i Podsljemena i drutvene prostorije, a pokraj je otvoreno kolsko igralite i ureen mali park. Pohaalo se etiri razreda, a peti je bio takozvana opetovnica. U prvu kolsku godinu bilo je upisano 110 djece oba spola, i to iz Graana, Dolja, Blizneca i Zveaja. Prvi uitelj bio je Josip Lu. Ranije su aci iz Graana kolu polazili u estinama ili Remetama. Zbog veeg priliva stanovnitva u Graane 1959. godine izgraen je novi kolski montani objekt. Kako je s vremenom postao premalen, tik do njega izgraena je vea i vra zgrada za osnovnu kolu. Prvi ravnatelj te kole bio je uitelj Zvonimir Has. Nakon nekog vremena u istom je kompleksu izgraena lijepa i velika sportska dvorana. Danas kolu pohaa oko 600 uenika, a ravnatelj je ing. Slavko poljari. U vrijeme komunizma ova kola zvala se Osnovna kola "Ivan Gonjak", po partizankom oficiru JNA, a danas se zove Osnovna kola "Graani". Godine 2005. kola je slavila stogodinjicu postojanja sveanom Akademijom i prigodnim programima u kojima su sudjelovala sadanji i bivi uenici ove kole pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske.

17

18

Pokraj kole je i djeji vrti "Graani", sagraen prije 30 godina na kupljenoj zemlji mojih djedova Bujan plemenitih Jabrani, a pokraj vrtia je obiteljska kua moje majke Katarine Bujan plemenite Jabrani, udane Beli, u kojoj ivi moja teta Ivana Bujan plemenita Jabrani, udana Gjurak, a brati Zlatko Gjurak u njoj vodi obiteljski ugostiteljski posao (kafi "Aurora"). Preko puta je najstarija gostionica u Graanima "Puntijar Rudolf", koja postoji vie od 150 godina, i imanje ove obitelji koja se ve nekoliko generacija bavi ugostiteljstvom preteno restoranskog tipa s dobrom domaom hranom. Danas postoje ve tri restorana starosjedioca lanova obitelji "Puntijar" u Graanima, a i planinarska kua "Puntijarka" na vrhu je Sljemena. U Graanima je 1907. godine osnovano Hrvatsko seljako pjevako drutvo "Podgorac", u ijem je sklopu djelovao muki pjevaki zbor. Prvi predsjednik tog drutva bio je Ladislav egelj, a prvi zborovoa Vladimir Stahuljak. Godine 2007. "Podgorac" slavi 100 godina svoga djelovanja brojnim koncertima. Veliki drutveni dom Hrvatskog seljakog pjevakog drutva (HSPD) "Podgorac" Graani sagraen je 1927. godine i dobro je odravan. U njemu djeluje vie sekcija, a pjevaki zbor njeguje narodnu domau glazbu i sviranje na nacionalnim hrvatskim instrumentima - tamburicama. Dana 10. srpnja 1927. godine posveen je kamen temeljac za novi dom drutva, a ve idue godine 10. lipnja u njemu je odrana prva godinja skuptina.

Slika 6. Osnovna kola Graani iz 1960. godine (montana gradnja za vrijeme komunizma).

Slika 7. Nova Osnovna kola Graani, graena oko 1980. g. iza montane kole na Graecu, sa zatvorenom kolskom dvoranom

Slika 8. Dom HSPD "Podgorac" graen izmeu 1907. - 1927. godine

19

20

Osim malih prekida tijekom Drugog svjetskog rata, drutvo konstantno radi sve do dananjih dana. Godine 1950. godine osnovan je enski pjevaki zbor pod ravnateljstvom zborovoe prof. Mirka Cajnera, a 1963. godine tamburaka i folklorna sekcija. Drutvo njeguje prigorsku te crkvenu muziku i pjesme. Folklorna i tamburaka sekcija bave se, izmeu ostaloga, poduavanjem djece i mladih sviranju tradicionalnoga hrvatskog instrumenta tamburice, ali i drugih glazbala. Gostuju u zemlji i inozemstvu, a broje oko 60 aktivnih lanova i mnogo onih koji ih podupiru. Sadanji predsjednik je Rudolf Bani. Posebno se uvaju prekrasne graanske narodne nonje koje su gotovo identine sa estinskim, markuevekim i remetskim nonjama (razlika je samo u nekoliko ukrasnih detalja), koje su nekada runo tkali i vezli lanovi starosjedilakih obitelji, posebno kolovani za izradu narodne nonje, obue i kiobrana u bijelo-crvenoj boji hrvatskoga grba, koja je kao i na hrvatskom barjaku i grbu (ahovnica). Ova prekrasna graanska nonja je simbol Zagreba. U tijeku je priprema za otvorenje novog Muzeja Podsljemena u novoureenim prostorijama stogodinje Puke kole "Graani" sredstvima grada Zagreba i lokalne uprave. Organizaciju muzejske zbirke vodi hrvatski intelektualac i rodoljub Mirko Banek (zvan tibera). Sa svojih 87 godina on je danas najstariji Graanac. Gospodina Mirka u doba komunizma proganjala je JUGO UDBA zbog rodoljublja, pa je deset godina morao ivjeti u progonstvu radei po selima Slavonije. Za jedan 1. maj oko 1950. godine objesio je gosp. Mirko hrvatski barjak visoko na stablo iznad Graeca. On je ve niz godina kolekcionar slika, starih dokumenata i zapisa o ivotu u Graanima i Zagrebu, te posjeduje lijepu zbirku starih dokumenata, a prouavao je i zapisivao injenice iz dokumenata i knjiga u Arhivu Zagreba. Mirko je dugogodinji lan HSPD "Podgorac" i poznati planinar. Nekad je radio kao slubenik u Institutu "Ruer Bokovi", a danas je poduzetni umirovljenik. Njegov umjetniki dar nastavili su i njegovi sinovi: dipl. oec. Kreimir Banek i dr. Berislav Banek, te unuk dipl. ing. Mislav Banek. Drutvo "Podgorac" ve gotovo 100 godina (od 1907.) javno djeluje i nastupa u zemlji i inozemstvu. Brojne je generacije mladih Granaca odgojilo u nacionalnom duhu, a treba istaknuti da su mladi Graanci uglavnom nadareni za muziku, pjevanje i ples. Mnogi su od njih zavrili nie ili vie muzike kole ili akademije i bave se muzikom. Sviraju u razliitim ansamblima i sastavima, primjerice: u nacionalnom folklornom ansamblu "Lado", "I. G. Kovai", u sastavima "Baruni", "Gazde", a neki sviraju u "Zagrebakoj filharmoniji", u kazalinom orkestru "Komedija" i drugdje.
Slika 9. Spomenik ispred "Podgorca" lanovima drutva podignut povodom 50. obljetnice u rujnu 1957. godine

dan, koji se obiljeava svake godine krajem listopada. Tom prilikom pjevaki zbor "Podgorac" nastupa zajedno s drugim drutvima iz podsljemenskih naselja ("Prigorac" iz Markuevca, "Frankopan" iz Remeta, "Sljeme" iz estina, "Bosiljak" iz uerja i drugih drutava). Ovo je tradicionalni oblik kulture ivljenja ovih krajeva zagrebakog Prigorja ve preko sto godina. Dom "Podgorac" proteklih je 10 godina u najmu specijalne privatne osnovne kole za zdravu djecu i djecu s oboljelim ekstremitetima. Posebno je sveano u Graanima na Dan svetog Mihaela arkanela, zatitnika upe Graani, 29. rujna, kada se, to je uobiajeno ve stoljeima, odrava i protenje na koje dolaze i vjernici iz susjednih upa: Remeta, estina, Markuevca, Bijenika i ostalih dijelova grada. Obino se organizira sveana jutarnja misa na kojoj pjevaju lanovi HSPD "Podgorac" odjeveni u narodne nonje i uz pratnju tamburaa, a u domu "Podgorac" odrava se kulturno-umjetniki program te prigodne izlobe. Proslava zavrava plesom i pukom zabavom. Kako je sveti Mihael nebeski zatitnik hrvatske policije, ve vie od desetak godina i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova (dunosnici i pitomci) prisustvuju ovom slavlju na koje su pozvani i poaeni kao dragi gosti. Takoer se vee sveanosti upriliuju za Uskrs, prvu svetu priest i na Duhove, kada je krizma, te na Boi na misi polnoki i na Dan mrtvih.

Slika 10. Narodna nonja Graana, odnosno Zagrebakog Prigorja. Umjetnika slika pod nazivom "Peenjari", Tomerlin, ulje na platnu

Pjevaki zbor "Podgorac" nastupa i prilikom ukopa svojih lanova na zahtjev pokojnikove obitelji, prilikom proslava i godinjica samoga drutva kao i na Prigorski

Narodna nonja Graana, odnosno Zagrebakog prigorja, jednaka i u estinama, Remetama i Markuevcu, u crveno je bijeloj boji kao i hrvatski grb. Ova odjea nosila se stoljeima do II. svjetskog rata, kada su se Graanci preodjenuli u civilnu industrijsku garderobu, koju su zvali "prnjki", jer su ponosno i s potovanjem nosili svoju lijepu runo izraenu narodnu nonju od prirodnog vlakna pamuka, lana i konoplje. Ta je odjea danas simbol Zagreba, kao i glasoviti crveni kiobran koji je uz nju pristajao. Ova narodna nonja nikad nije smrdjela po ljudskom znoju, jer je tkana od prirodnog

21

22

vlakna koje je bilo prozrano i dobro je upijalo znoj, mada su ljudi radili i mnogo vie pjeaili u toj odjei, koja se odlino prala i kvalitetno dugo nosila. Ve vie od 50 godina, tonije od 18. listopada 1945. godine u Graanima djeluje Lovako drutvo, iji se lanovi, njih oko 45, okupljaju u prostorijama drutva u sklopu ureene Pilane i gostionice "Bliznec", koja se nalazi na sjeveru mjesta uz sam rub ume u Ulici Bliznec, koja je povezana sa Sljemenskom cestom. Prvi predsjednik drutva bio je Ferdo Negro, a danas je to Rudolf Puntijar. lanovi Lovakog drutva okupljaju se na pukim sveanostima kao i u vrijeme lova, koji je sada uglavnom zabranjen u Parku prirode Medvednica, koji obiluje mnogim vrstama ptica i drugim umskim ivotinjama. Tu je zadnjih godina ureena pjeaka staza za invalide s postajama Krinog puta uz potok Bliznec u okviru ume, a na putu prema iari uz Sljemensku cestu. U posebnoj lovaki ureenoj kui smjetena je gradska uprava Parka prirode Medvednica. U Graanima od 11. listopada 1945. godine postoji Dobrovoljno vatrogasno drutvo "Graani", koje ima svoje prostorije u zgradi Maldinovac na Graanskom Mihaljevcu. Drutvo raspolae vatrogasnom opremom i njegovi lanovi, kako mlai tako i stariji, aktivno sudjeluju u gaenju poara u Zagrebu i Hrvatskoj. Prvi predsjednik ovog drutva bio je Franjo Ljubi, tajnik je bio August Malnar, a zapovjednik Ivo Jelai. Danas drutvo broji oko 25 aktivnih vatrogasaca, te oko 50-ak onih koji ih podupiru. DVD "Graani" surauje s Vatrogasnim centrom za Hrvatsku u Ksaverskoj ulici. U Ulici Isce sagraena je 1960. godine moderna ambulanta primarne medicinske i zubne zatite, koja je, s obzirom da se primjereno ne odrava, danas u loem stanju. Prvi lijenik bio je dr. Bogoljub Kljai. Ambulanta prua medicinske i zubarske usluge za podruja Graana i ire, a danas pripada pod Dom zdravlja Centar u Runjaninovoj ulici (ranije Medveak u Martievoj ulici). U Graanima postoje i privatni zubni laboratoriji i ljekarna. U mjestu ima vie privatnih restorana s kvalitetnom ponudom hrane, kao i kafia, mesnica, privatna djeja igraonica, frizerskih i kozmetikih salona, salona za masau, teniskih igralita, videoteka i drugih usluga. U Graanima je odrastao i ivi velik broj visokoobrazovanih intelektualaca, lanova moje ue i ire obitelji s majine i oeve strane: oec. Zdravko Beli, po majci Katarini Bujan pl. Jabrani; i njegova sestra mr. sc. oec. urica Haramija, roena Beli, po majci Katarini Bujan pl. Jabrani, te moj suprug Stanko Haramija, elektrotehniar, i naa ki dipl. oec. Katarina Haramija, udana Kraljevi, po majci Beli, i njezin suprug dipl. ing. zrakoplovstva Dario Kraljevi; Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, trgovac; dipl. ing. kemije Ivan Haramija i njegova supruga Vesna Haramija, ekonomski tehniar, po majci Jeli Bujan pl. Jabrani; njihova djeca dipl. oec. Marko Haramija; i dipl. oec. Ivana Haramija; kemijski tehniar Nada Radi Puntrijar, udana Rui, po majci Jeli Bujan pl. Jabrani, suprug programer Branko Rui, i njihova djeca dipl. ing. strojarstva Zoran Rui, po majci Nadi Radi-Puntijar, po baki Jeli Bujan pl. Jabrani; dipl. dizajner Nataa Rui, udana Odak, po majci Nadi Radi-Puntijar, po baki Jeli Bujan pl. Jabrani, dipl. oec. Mladen Rui, po majci Nadi Radi-Puntijar, po baki Jeli Bujan pl. Jabrani, Jela Radi-Puntijar, roena Bujan pl. Jabrani, Graanska kola; prof. kuharstva Zlatko urak, po majci Ivani Bujan pl. Jabrani, i njegova djeca: studentica Petra Gjurak, po baki Ivani Bujan pl. Jabrani, i uenik Matija Gjurak, po

baki Ivani Bujan pl. Jabrani, Ivana Gjurak, roena Bujan pl. Jabrani, Klasina gimnazija, Maja Sansovini, roena Gjurak, po majci Ivani Bujan pl. Jabrani, Jezina gimnazija, i njezin suprug kemijski strunjak za istraivanje nafte Paolo Sansovini, te njihov sin uenik Marco Sansovini, po baki Ivani Bujna pl. Jabrani; dr. sc. kemije Josip Bei (docent na Kemijsko-tehnolokom fakultetu), po majci Jeleni Cvetko, a po baki Mariji Trnevi, i njegova supruga dipl. ing. kemije Zdravka Bei i njihovo troje djece: prof. Ana Bei (udana Suboti), dipl. ing. strojarstva Domagoj Bei, prof. glazbe Tajana Bei; dr. medicine-ginekolog Berislav Kos, sin Mirka Kosa, dr. medicine Berislav Banek i njegov brat dipl. oec. Kreimir Banek, po baki Dragici Bani roenoj Jelai (iz koje obitelji je potjecala prabaka Magda Kos roena Jelai); prof. glazbe Dubravka Bonir, udana Pavi, po baki Jeli Trnevi, te njezin suprug Ante Pavi dipl. ing. strojarstva, i njihova tri sina: dipl. ing. graevine Slavko Pavi, po majci Bonir, po prabaki Trnevi, dipl. oec. Marin Pavi, po majci Bonir, po prabaki Trnevi, student Kristijan Pavi; dipl. ing. biologije Vesna Grah, udana Drvar, po majci Slavici Kos, i njezin sin student Zvonimir Drvar, po baki Slavici Kos; bankovni slubenici Marijan i Jagoda Kos i njihovo troje djece: prof. psihologije Petra Kos, studentica dizajna Ana Marija Kos, student ekonomije Ivan Kos; mr. sc. oec. Zlatko i supruga Dijana Kranjec po majci Slavici Trnevi, po baki Dragi Kos i njihovo dvoje djece: student prava Zvonimir Kranjec i gimnazijalka Nikolina Kranjec, po oevoj baki Dragici Kos i po oevoj majci Slavici Trnevi; dipl. oec. Zlatko Spudi, po majci Magdaleni Cvetko, po baki Mariji Trnevi; i njegova sestra dipl. ing. kemije Biserka Spudi; i njegova druga sestra vii zdravstveni djelatnik Vinja Spudi, udana Konji; via odgajateljica, Dubravka Cvetko, udana za graevinskog poduzetnika Krunoslava Patalen, po prabaki Mariji Trnevi, i njihovo troje djece: studentica filozofije Nikolina Patalen, student elektrotehnike Ivan Patalen, i uenik Jurica Patalen, po prabaki Mariji Trnevi, te njezina sestra ekonomski tehniar-agent za nekretnine Mirjana Cvetko udana za bankovnog slubenika eljka Kosec, po prabaki Mariji Trnevi, i njezino troje djece: ekonomist Mihael Kosec, vii terapeut Gabrijela Kosec i uenica Rafaela Kosec, po prabaki Trnevi; mr. sc. oec Danijela Poturica-Kritof, po baki Dori Kos; upravni pravnik Dragica Jeli, roena Haramija, i njezina djeca: prof. teologije Ana Jeli i elektotehniar Vjekoslav Jeli, po majci Dragici Haramija, po baki Katarini Bonir; dipl. ing. kemije Morana Pernjek, po majci Vinji i djedu Dragutinu Kos, po baki Ani Trnevi; via odgajateljica Janja Pernjek, po majci Vinji i djedu Dragutinu Kos, po baki Ani Trnevi, Kristina Pernjek, udana Beli, gimnazija, po majci Vinji i djedu Dragutinu Kos, po baki Ani Trnevi, Martina Pernjek, udana Bei, po majci Vinji i djedu Dragutinu Kos, po baki Ani Trnevi; student Zdravko Kos, sin pok. dipl. ing. elektrotehnike Branimira Kosa, po baki Ani Trnevi, po djedu Dragutinu Kos; obrtnik Branko i sin Marko Kosec, po baki Ruici Kos; Miroslava Bei, dipl. pravnica, po prabaki Kati Bujna pl. Jabrani; te mnogi drugi domai i novodoseljeni intelektualci koji su prienjeni lanovi moje ue obitelji.

23

24

Slika 11. Obiteljska fotografija iz 2005. godine dijela lanova ue obitelji: Sjede slijeva: Zdravko Beli, urica Haramija ro. Beli, Stanko Haramija, Maja Gjurak, udana Sansovini, Marco Sansovini, Paolo Sansovini. Stoje slijeva: Vesna Haramija, ro. Radi Puntijar, Zlatko Gjurak, Alemka Kulenovi, Dario Kraljevi, Katarina Kraljevi, ro. Haramija, Ivan Haramija, Nada Rui, ro. Radi Puntijar

Slika 12. Obiteljska fotografija iz 2005. godine dijela mlaih lanova obitelji Kraljevi, Haramija, Pavi-Bonir. Sjede slijeva: Ana Marija Pavi, Marin Pavi, Slavko Pavi, Martina Pavi, Ivana Haramija i njezin deko Vieslav. Stoje slijeva: Lidija (Markova djevojka), Dario Kraljevi, Katarina Kraljevi i Marko Haramija

Poetkom XX. stoljea Graani su bili poznati po obrtnicima i majstorima starih zanata: Juraj Kos mesar i krmar (pradjed po Elizabeti Kos, udanoj Beli, majci Dragutina Belia), Jakov Beli, krmar (pradjed po Ladislavu Beli, ocu Dragutina Belia), Mirko Kos, Mato Haramija, Josip Jelai, Mirko Matko, Matija Kos mesari; Josip Trnevi, slaninar (pradjed po majci Katarini Beli, roenoj Bujan plemenita Jabrani); Slavko Bujan, Rudolf uran, Ivan Jelai, Valent Bani tkalci; Juraj Mihalini, Josip Banek i tefan Kos krojai narodnih nonji; Franjo Klenkar, Marko Bonir, Pero Radi, Ivan elendi, Slavko Bonir, Mirko Vincek postolari, poznati po izradi narodnih izama, i opanari; Petar Kranjec, Bla Sekula, Zvonko Bani (pan), K. Ponjak krznari; Jakob Kranjec, Stjepan Bakmez, Jakob obar, Rudolf Banek, Josip Miholi, Valent Miholi, Bla Kos stolari (jo 1920. godine Rudolf Banek osnovao je umjetniku stolariju barok, secesija koja radi i danas, a vodi je Rudolf Banek mlai, unuk); Ivan Kos kamenoklesar; Slavko Bani, Valent Bani, Mirko Miholi bavari; Stanko Gran, Branko Gran, Franjo Grah, Viktor Kos, Slavko Kosec glazbari; Dragica Bani, Franca Haramija, Zora Mihalini, Kata Miholi krojaice narodnih nonji.

Poznati gostioniari (birtai) bili su lanovi nekoliko generacija obitelji Puntijar i nae obitelji Kos. Braa Stjepan i Mirko Kos imali su poznatu gostionicu "Kos" na Graanskoj cesti, s velikom terasom u bai, a uz ivu glazbu gosti su uivali u dobrom ranju i rotilju te u domaim vinima. Gostionicu su naslijedili od svojega oca Stjepana Kosa, a poslije njihove smrti gostionicu je vodio Ivan uk, ugovorno dohranivi Stjepana ml. Kosa. Gostionica je i danas u najmu obitelji uk, pod drugim imenima ve gotovo 150 godina. Na pradjed Juraj Kos i drugi brat mu Mijo (Miko) Kos, kao i spomenuti trei brat Stjepan Kos takoer su jedan do drugoga imali gostionice i duane uz Graansku cestu. Jakob Beli pradjed po Dragutinu Beli takoer je imao krmu o emu svjedoi Obrtna dozvola Jakobu Beliu od 18. veljae 1888. godine, uz nekad vani put sa Isca na Graansku ulicu koji je prolazio pokraj vrha naeg dananjeg vonjaka obitelji Beli, koji je oko 1950. godine presjeen tramvajskom prugom, bez kolnog prijelaza, jer su komunisti loe neplanski gradili, te je ovaj najkrai put za grad izgubio na vanosti. Rudolf Puntijar stariji takoer je vodio gostionicu "Izletite Puntijar" jo prije 150 godina, a zatim sin mu Rudolf i Barbara Puntijar. "Izletite Puntijar" bilo je poznato po dobroj domaoj kuhinji, rotilju i rado su ga posjeivali bolje stojei graani. Ono postoji i danas, ali je zatvoreno nakon smrti vlasnika 2005. godine. Novootvoreni restorani koje vode neaci i drugi dalji lanovi obitelji Puntijar su: "Stari Puntijar" (vlasnik Zlatko Puntijar, predsjednik Udruge ugostitelja Zagreba), poznat po gastronomskim lovakim specijalitetima i prvoklasnim arhivskim vinima; restoran "Puntijarka" (vlasnici Kreimir i Karmen Puntijar); gostionice obitelji Bonir; kafi "Aurora" Zlatka uraka (mojega bratia); restoran obitelji Zvonka Miholia. To

25

26

su i sada kao i nekad omiljena izletita Zagrepana i planinara na Medvednicu, osobito vikendom. lanovi obitelji Kos, Trnevi, Bujan i Beli prije tri-etiri generacije imali su obrtnika i majstorska zanimanja. Tako je moj pradjed po ocu Juraj Kos bio krmar na Graanskoj cesti 35 i obrtnik mesar na trnici Dolac, a moj pradjed po ocu Jakov Beli bio je krmar na svom posjedu na vrhu dananjeg vonjaka prema Iscu. Moj pradjed po majci Josip Trnevi bio je slaninar obrtnik na trnici Dolac, a moj pradjed uro Bujan plemeniti Jabrani bio je poduzetnik, prijevoznik i zemljoposjednik. Drugi pak Graanci koji su zavrili graanske kole ili gimnazije radili su po dravnim administrativnim slubama, kolama, bolnicama, bankama i na slinim mjestima. Meu poznatim obiteljima velikih poduzetnika i zemljoposjednika toga vremena (od 1880. do 1945.) bila je naa obitelj ure Bujana pl. Jabrania i njegovih sinova Pavla i Mate Bujan pl. Jabrani, naa obitelj Josipa Trnevia, obitelj Bei, obitelj Gjure Puntijara, obitelj Gran, obitelj Matko i nekoliko drugih.

3. GRAANI NA POETKU KSAVERSKE DOLINE Ksaverska dolina je podruje koje se prostire izmeu poetka Graanske ceste, Mlinova i breuljka Okrugljak na sjeveru, do vrha brda Cmrok na zapadu, te do Mirogoja, krematorija i Mirogojske ceste na istoku. Na jugu se Ksaverska dolina protee do Gupeve zvijezde i Radievog etalita uz istoimenu ulicu - Ksaversku cestu (u doba komunizma ulica se 50 godina zvala po komunistu Moi Pijade). To je prostrana, zelena, pitoma, urbanizirana, iroka i dugaka udolina koja je i s lijeve i s desne strane omeena blagim breuljcima, koji su poumljeni park-umama, vonjacima i dijelom nastanjeni. U Ksaverskoj dolini ima vie ulica i uliica. Duina ovog podruja sjeverjug je oko 3 kilometra, a oko 3 kilometra je i irina. Glavna i najdua ulica je Ksaverska cesta, kojom vozi tramvaj broj 14 (tramvajska pruga potjee jo iz 1908. g.), a uz prugu je razliito raslinje meu kojim se istiu stabla divljeg kestena. Lijevo i desno je autocesta, a iza irokih asfaltiranih plonika niz je privatnih kua i vila s vrtovima i zelenjem. To je gotovo najljepa urbana ulica u Zagrebu.

Slika 13. Brdo Okrugljak s vilom obitelji Omikus Engelsvelt na sjeveru Ksaverske doline (od 1995. vlasnitvo tajkuna Luke Raia)

Na brdacu na sjeverozapadu doline dominira gotika crkva i samostan Svetog Franje Ksaverskog i samostan uenih franjevaca treoredaca jo iz 12 stoljea. Uz crkvu i samostan nalazi se u otvorenom parku Krini put s betonskim postajama na kojima su upisani najvaniji datumi hrvatske povijesti, a gdje se u vrijeme korizme est tjedana prije Uskrsa ve cijelo stoljee obavljaju pobonosti Krinog puta za vjernike grada Zagreba, Graana i ovoga kraja. Ovaj Krini put je ureen 1925. godine uz pomo drutva "Hrvatska ena", na prijedlog gospoe Marije Kumii. Pokraj crkve je uprava kua Drube sestara sluavki Malog Isusa. Na Orlovcu u parku, koji granii s najstarijim gradskim parkom Cmrok, je Odgojna ustanova s domom za retardiranu djecu, a prije 20 godina u toj zgradi je bila 50 godina Osnovna kola "Orlovac". Ovu su kolu polazila i graanska djeca prije 1959. g. (od petog do osmog razreda), dakle u vrijeme kada jo nije bila sagraena prva nova montana osnovna kola, a Puka kola je bila premala.

27

28

Ova kua i imanje na Ksaveru ranije je pripadalo plemikoj i gradonaelnikoj obitelji Malinov, koja je oko 1995. g. darovala dio svog imanja s kuom i prateim objektima asnim sestrama. Dio imanja koje je 50 godina bilo nacionalizirano, oko 1970. godine oduzele su komunistike vlasti obitelji Malinov i u jednom od najljepih perivoja s rijetkim zatienim stoljetnim drveem javora, tise, jasena, lipe, sekvoje i drugog raslinja, koja su dijelom posjekli, sagradili su Dom boraca za partizane i komuniste s poliklinikom i bazenom zatvorenog tipa. Danas je to Dom "Ksaver" otvorenog tipa za stare i nemone osobe, a poliklinika je pod udnim okolnostima privatizacije 2003. g. prodana Osiguranju "Zagreb", dok su zgrade i dalje u vlasnitvu grada Zagreba, koji je bio investitor tih objekata. Na Mihaljevcu je smjeten i novi veliki djeji vrti, s posebnim sportskim vrtiem za razvoj kulture sporta, a u njemu borave djeca iz Graana i okolnih naselja: Mlinova, estina, Mihaljevca, Ksavera i drugih. Juno, oko 300 metara nie uz Ksaversku ulicu sagraena je 1994. g. Apostolska nuncijatura, to jest diplomatsko predstavnitvo Svete stolice iz Rima, koju je posjetio papa Ivan Pavao II. prilikom svojega prvog posjeta Hrvatskoj te godine. U Hrvatskoj je on omiljeni i ljubljeni papa, koji je pomagao osamostaljenje Republike Hrvatske 1990./1991. godine. Vatikan je 1991. g. prvi priznao samostalnu Republiku Hrvatsku, dakle gotovo na poetku Domovinskog rata (1990.-1995.), koji je voen protiv Jugoslavenske narodne armije sastavljene od srboetnika. Ispod Apostolske nuncijature sagraen je u istom parku prije osam godina Vojni ordinarijat Republike Hrvatske za duobrinitvo hrvatske vojske, a koji od poetka uspjeno vodi dr. Juraj Jezerinac.

Slika 14. upna crkva i samostan Svetog Franje Ksaverskog u Ksaverskoj dolini, Jandrieva ulica

Slika 16. Vojni ordinarij RH u Ksaverskoj dolini

Pokraj nuncijature i Vojnog ordinarija RH, u park-kompleks Ksaver, planira se sagraditi i novo zdanje Biskupske konferencije Hrvatske, na zemlji koja je danas ponovno vlasnitvo Kaptola, a bila je 50 godina nacionalizirana i oduzeta Crkvi. Uz navedene rezidencijalne objekte Rimokatolike crkve ureuje se park velikana rimokatolikog duha, pa su ve prije tri godine postavljene biste hrvatskih kipara u ast i zahvalu Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., koji je uvelike doprinio stvaranju samostalne Republike Hrvatske, njezinu osloboenju od komunizma i srboetnikog ugnjetavanja, kao i ruenju komunizma u Europi 1990. godine. Ivan Pavao II., koji je odlino

Slika 15. upna crkva i samostan Svetog Franje Ksaverskog u Ksaverskoj dolini, Jandrieva ulica

29

30

poznavao povijest Bijelih Hrvata, kojoj je i sam pripadao, potjee iz Bijele Hrvatske, (bijela boja je kod azijskih naroda oznaka zapada), koja je bila na prostoru dananje Poljske, Slovake i eke, iz okolice lijepoga povijesnoga umjetnikoga poljskoga grada Krakova, gdje i danas u nekoliko sela ive Bijeli Hrvati, oni koji se nisu doselili u 6. i 7. stoljeu u ove nae dananje krajeve ve su formirali prvu Bijelu banovinu Hrvatsku dravu u 7. stoljeu. Na Dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2006. godine postavljeni su radovi akademskog kipara dr. Kuzme Kovaia najzaslunijim Hrvatima, velikanima duha. Tom je prilikom postavljena bista dr. Alojziju Stepincu, nadbiskupu zagrebakom od (1934.) i kardinalu od (1952.), kojeg su komunisti osudili na 16 godina strogog zatvora u Lepoglavi, a potom, pod pritiskom svjetske javnosti, na kuni pritvor u upnom dvoru u Kraiu, gdje su, nakon deset godina zatoenitva, 1957. godine, otrovali tog pravednika, vjernika i branitelja samostalne drave Hrvatske i rimokatolike vjere. Glavni izvritelji zloina i lanog suena bili su komunisti Jakov Blaevi tuitelj, Vladimir Bakari komunist-partizan, Josip Manoli ef OZNE, kasnije zloglasne tajne slube UDBE, Marko Belini komunist i drugi, a svi sudski nekanjeni za svoja zlodjela. Istom prigodom je postavljena bista dr. Franji Kuhariu, najzaslunijem i najdraem zagrebakom nadbiskupu, koji je u suradnji sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. i prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tumanom bio utemeljitelj i borac za samostalnu Republiku Hrvatsku u ratnim vremenima od 1990. do 1997. g., odnosno do svoje smrti 2002. godine. Cijeli kompleks crkvenih i diplomatskih zdanja Rimokatolike crkve, koji je smjeten u prostranom parku i zelenilu Ksaverske doline i granii s Mihaljevcem i poetkom Graanske ceste, naziva se hrvatski mali Vatikan.

(zarazna i pluna na Zelenom brijegu), Imunoloki zavod, Institut za javno zdravstvo, kola narodnog zdravlja "Andrija tampar" i druge zdravstvene ustanove u Rockefellerovoj ulici, Zavod za ispitivanje lijekova, srednje i vie zdravstvene kole i osnovna kola u Mlinarskoj ulici. Sto metara sjeverno od Gupeve zvijezde nalazi se ukopan u brijegu izmeu Cmroka i Ksaverske ceste kompleks novih zgrada izgraenih 1970- ih godina, a u kojima uglavnom stanuje biva komunistika elita Hrvatske iz doba pedesetogodinje vladavine Komunistike partije Jugoslavije, koja je dodjeljivala ove stanove svojim liderima, funkcionarima i direktorima. Ovi objekti bez due, stila i arhitekture nisu prilagoeni ovom lijepom dijelu Zagreba, ve su zbir ukusa i stila komunizma u Hrvatskoj, s nizom graevinskih i arhitektonskih promaaja i vidljivog neznanja. U tome kompleksu zgrada nalazi se nekoliko poslovnih tvrtki i banaka (Ministarstvo zdravstva RH, Privredna banka Zagreb, INA Commerce). Nasuprot ovih zgrada je Radievo etalite na kojem su takoer oko 1960. godine sagraene montane kockaste zgrade za partijske funkcionare, a jedan dio je lijepi park-travnjak.

Slika 17. Apostolska nuncijatura Svete stolice iz Rima na uzvisini iza Vojnog ordinarija na Ksaveru

Uz Ksaversku cestu ispod Mihaljevca nalazi se kompleks zgrada Hrvatskog vatrogasnog saveza sa srednjom kolom i akim domom za vatrogasce za cijelu Republiku Hrvatsku, a koji sada pripadaju Ministarstvu unutarnjih poslova. U Ksaverskoj dolini, koja na sjeveru poinje od breuljka Okrugljak na Mihaljevcu, a na jugu zavrava na Gupevoj zvijezdi, veliko je Radievo etalite. Tu su dvije bolnice

31

32

4. UKRATKO O MEDVEDNICI Medvednica ili Zagrebaka gora omiljeno je izletite i rekreativna zona brojnim planinarima i sportaima grada Zagreba i Graana. Ona je prirodna mea na sjeveru Zagreba izmeu Zagorja, Zagrebakog prigorja i grada Zagreba, koja titi grad i okolicu od klimatskih utjecaja s Alpa i sjeverozapadne Europe. Medvednica je dugaka 42 kilometra i iroka 9 kilometara u najirem dijelu, a njezinih 240 kilometara kvadratnih pokriveno je umom, koja je, ovisno o nadmorskoj visini, prilino raznovrsna: od hrasta kitnjaka, graba, i pitomog kestena preko bukve do jele i ostale crnogorice. Tu raste i posebno zatien kompleks grabove ume, bioloki jedinstven u Europi. Osim umskoga, na Medvednici se takoer moe nai i ostali bujni biljni pokrov: tisa, alpski jaglac, irokolisna veprica, lovorasti bikovac, boikovina, planinski bour, pucalina, kavkaski divokozjak, afran, umarica, visibaba, vrijesak, jaglac, ciklama... ivotinjski svijet je takoer raznolik. Na planini ive srne, jeleni, vjeverice, lasice, kune, zeevi, jazavci, zmije (bjelica, poskok, bjelouka), a od ptica fazan, trke, prepelice, ljuke, orlovi, sokolovi, sjenice, une. Zbog svega nabrojenog Medvednica je ljepotica svih 365 dana u godini, te privlai izletnike svake dobi u svako godinje doba. Posjetitelji i izletnici ume danas beru gljive, kesten, umske bobice, te umsko cvijee. Nekad se brao ir za hranu svinjama i sakupljalo suho lie za stoku, te granje za potpalu pei.

Kako je dio ove ume u stoljetnom vlasnitvu domaeg stanovnitva iz Graana i susjednih naselja, stoljeima su imunije obitelji iz Graana imale pravo na godinju kvotu drva za ogrjev zimi, a temeljem odobrenja umarije Zagreb. Kako se proteklih trideset godine prelo na loenje naftnim derivatima, a od 1996. godine Graani imaju plinsku mreu, domae stanovnitvo vie ne koriste drva iz vlastitih uma za ogrjev i grau. Iz Graana se kroz Tunel sagraen 1950. godine moe stii na vrh Sljemena iarom, koja se poela graditi 1960., a putena je u pogon 27. srpnja 1963. godine. Danas je zastarjela, stoga se planira tijekom idue dvije godine sagraditi nova polazna stanica za iaru i nova moderna iara za Sljeme pokraj Tunela na Graanskom Dolju, urediti tramvajsko okretite, lanac trgovina lokala, parkiralite za automobile. Ureene su skijake staze na vrhu Sljemena za I. ensko svjetsko skijako prvenstvo 2005. godine sredstvima grada Zagreba, a zahvaljujui cijenjenoj obitelji Ante, Janice, Ivice i Marice Kosteli, koji su unazad nekoliko godina postali stanovnici Graana kupivi lijepu vilu u Kvintikoj ulici iznad Graanskih duica. Ova je obitelj godinama na Sljemenu trenirala skijanje i voli ovaj gorski kraj. Znaajno je istai da se ime Medvednica spominje 1242. godine u Zlatnoj buli Bele IV., a usporedno s tim imenom poeo se u drugoj polovici XIX. stoljea upotrebljavati naziv Zagrebaka gora. Ime najvieg vrha Medvednice Sljemena (1033 m) prvi put se spominje krajem XVIII. stoljea, kao puki naziv za itavo gorsko brdo. Prvi planinarski objekt u povijesti hrvatskog planinarstva bila je drvena piramida podignuta na Medvednici na vrhu Sljemena 1870., a prvi planinarski dom sagraen je pod vrhom 1878. godine. Prva skijaka dionica na Sljemenu izgraena je davne 1894. godine, i to su bili prvi poetci razvoja skijakog sporta u Zagrebu i Hrvatskoj, a prva skijaka iara izgraena je na Sljemenu 1952. godine. Ureena i dobro odravana skijalita na Medvednici su: Crveni spust (staza prikladna za skijaka natjecanja i opskrbljena svom potrebnom opremom), Zeleni spust (uglavnom za rekreativce), Plavi i Bijeli spust (za poetnike) i Panjevina (strma padina za klupsko treniranje i natjecanje). Ukupna je duljina staza otprilike 3500 metara, a mogu se koristiti dvije vunice (Bijeli i Zeleni spust) i trosjedna iara (Crveni spust). Taj je spust opremljen sustavom za umjetno zasnjeivanje ( 40 topova) i rasvjetom za nono skijanje. Stari i mladi Graanci i Zagrepani veoma su voljeli skijake sportove i planinarenje Medvednicom, te su generacije i generacije provodile vikende i blagdane na ovoj gori i njezinu podnoju, u Graanima i drugim podsljemenskim mjestima, pojedinano, obiteljski, ali i organizirano u sklopu planinarskih, skijakih i drugih rekreativnih udruga (zeleni, gljivari, speleolozi, gorska sluba spaavanja i drugi).

Slika 18. Medvedgrad u oblacima Zagrebaka gora ili Medvednica granii s gradskim etvrtima grada Zagreba i Zagorskom upanijom te mea na vrhu dijeli Zagreb od Hrvatskoga zagorja. Dio uma je u privatnom vlasnitvu dijela starosjedioca Graana, a dio u vlasnitvu grada Zagreba. Medvednica i podnoje koje granii s Graanima i gradskom etvrti Podsljeme proglaeni su i zatieni 1981. godine kao Park prirode Medvednica.

Na Sljemenu ima vie planinarskih domova i novoureenih hotela, primjerice: Tomislavov dom, ocijenjen s pet zvjezdica i dobro opremljen (ima bazen i razliite sadraje), Dom obrtnika grada Zagreba "Hunjka", Dom-hotel "Medved", Dom Crvenog kria, Risnjak, Puntijarka i drugi. Neki su domovi izgorjeli, a meu njima je i Adolfovac, koji je na pola puta do Sljemena, a koji je izgorio 1993 godine, vila Rebar iznad Graana izgorjela je 1979., te veliki Dom eljezniara ispod inovnike livade na

33

34

Sljemenu (livada je ime dobila po inovnicima dravnim slubenicima eljeznice). inovnika je livada ve vie od sto godina omiljeno sanjkalite djeci i njihovim roditeljima iz Zagreba i Graana. Iznad blage padine inovnike livade je prekrasna crkva Majke Boje Sljemenske Kraljice Hrvata, zatitnice Hrvata i Zagrepana, izvedena 1931.-1932. godine prema projektu Jurja Denzlera, a koju odravaju isusovci iz Palmotieve ulice u Zagrebu. U crkvi Majke Boje Sljemenske Kraljice Hrvata svake se nedjelje slue dvije mise za planinare, a slui se i polnoka na Boi. Ovu crkvu svakodnevno posjeuju planinari i posjetitelji vrha Sljeme na 1001 metru nadmorske visine. Podno inovnike livade napravljene su umarske boine jaslice, koje je izradila umarija po nacrtu dipl. ing. Kaupfhofera, koje su 2004. godine prikazane na svjetskoj izlobi u Italiji, a kao jedne od najveih i najljepih jaslica predstavljene su i Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., te su dobile prvu nagradu.

narodna armija u nekoliko navrata i znatno ga otetila, ali je sada potpuno obnovljen zagrebakim novcem. Bila su to strana vremena ispunjena svakodnevnim pucanjem, granatiranjem i razaranjem Zagreba, Sljemena i blie okolice. Jugoslavenska narodna armija i vojska iz Vojne krajine, paradravne tvorevine nastale u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata na podrujima s preteno srpskim stanovnitvom u Hrvatskoj, htjeli su okupirati Zagreb, a u vie je navrata na direktnu inicijativu iz Beograda bombardirano samo sredite grada Zagreba i Banski dvori na Gornjem gradu, gdje je radio Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske i prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman. Prema srboetnikom planu stvaranja velike Srbije na teritoriju Hrvatske, starom vie od 150 godina, i jugokomunistikom planu, starom preko 50 godina, eljelo se likvidirati hrvatski narod i Republiku Hrvatsku kao i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tumana i vladajuu stranku Hrvatsku demokratsku zajednicu, kako bi se ponovno nametnula jugoslavenska, odnosno srpska komunistika vlast diktatura i pljaka hrvatske imovine i novca. Svesrdnu pomo ovom zloinakom starom programu "SANU" iz Beograda davala je tijekom cijelog 20. stoljea kolonijalna masonska vlast Velike Britanije, idovska masonska loa iz Nizozemske i SAD-a, Francuska, i skandinavske zemlje, ponajprije vedska.

Slika 19. Svetite Majke Boje Sljemenske Kraljice Hrvata sagraeno 1931./32. godine

Na zapadnoj strani Sljemena je i kapela Svetog Filipa i Jakova, koja pripada upi Graani, a u koju na blagdan spomenutih svetaca, 25. srpnja, rado dolaze Zagrepani, Graanci, stanovnici okolnih mjesta, zagrebakog Prigorja i Hrvatskog zagorja, osobito stanovnici Bistre, kada je tu misa i cjelodnevno protenje. Uz samu najviu toku Sljemena izgraen je 1973. godine novi veliki radiotelevizijski toranj, s telekomunikacijskom opremom i za druge namjene, koji se vidi iz bili kojeg dijela Zagreba i okolice, ali i sa zagorske strane Sljemena, a koji pokriva televizijsku mreu sredinje, sjeverozapadne i istone Hrvatske. Nakon Drugog svjetskog rata postojao je manji toranj, koji sada slui u vojne svrhe. Novi toranj je tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.) bombardirala Jugoslavenska

35

36

5. MEDVEDGRAD NA MEDVEDNICI Sredinom XIII. stoljea, deset godina nakon izdavanja Zlatne bule i dodjele kraljevskog zemljita od vrha Medvednice do Save novoproglaenom kraljevskom gradu na brdu Gradecu zagrebakom, na istaknutom medvednikom izdanku otvorenoga pogleda prema nizini, u gustim mirnim umama Medvednice gradio se od 1249. do 1254. godine utvreni grad Medved (Medvedgrad). Papa Inocent IV. je na uvodnom zasjedanju Prvoga lyonskog koncila 28. lipnja 1245. meu pet tadanjih problema kao etvrti naveo upad Tatara u Europu i pustoenja to su ih poinili bezboni Tatari u Poljskoj, Rusiji, Ugarskoj i u drugim kranskim zemljama. I zato se na poticaj svetoga sabora poticalo i opominjalo da se na putu kojim bi Tatari mogli ui u Hrvatsku naprave utvrde, jarci, bedemi ili zamci kako bi im se sprijeio ulazak. Kako se razabire iz papinih rijei, on je odluio izravno svojim sredstvima kao i sredstvima kranskih zemalja sudjelovati u gradnji obrambenih objekata, tako da se sprijei ponovni upad Tatara, koji su ve jednom opustoili Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Blizu Zagreba jo nije bilo utvrenoga grada koji bi mogao posluiti za pohranu crkvenog blaga i kao mjesto gdje bi se mogli skloniti ljudi. Utvreni grad tek je trebalo podii. Utvrdu Medvedgrad na junim padinama Medvednice, na 593 metara nadmorske visine, vjerojatno je izgradio zagrebaki biskup Filip sredstvima biskupije na kraljevskom zemljitu, za to mu je kralj Bela IV. izdao darovnicu. Utvrda Medvedgrad imala je veliko strateko znaenje jer je strah od provale Tatara jo uvijek bio prisutan. Medvedgrad je najistaknutiji i najvredniji spomenik hrvatske kulture i prolosti u vijencu oko Zagreba. Njegovi graditelji ostavili su nam jedinstvenu romaniko-gotiku kulu, jedinstvenu romaniko-gotiku kapelu, gotike palae i zdenac s bistrom vodom koji je omoguavao ivot u utvrenom gradu. Njegovi moni gospodari i upravitelji (katelani), koji su se prema politikim prilikama izmjenjivali, bili su strah i trepet stanovnicima medvednikih sela, ukljuujui i Graane, te su im zadavali mnogo jada, a u sukobu su bili i sa zagrebakim graanima, o emu pie August enoa u svom najljepem romanu "Zlatarovo zlato".

Slika 20. Medvedgrad nad Zagrebom

37

38

6. KRATKI OPIS POVIJESTI GRAANA* 6.1. DRUTVENA KRETANJA U POSLJEDNJIH 80 GODINA (od 1918. do 2006.) Gradska etvrt Podsljeme danas je jedna od 12 gradskih etvrti grada Zagreba koja ima preko 20.000 tisue stanovnika. Grad Zagreb danas ima preko 800.000 stanovnika, a Zagrebaka upanija oko milijun dvjesto tisua stanovnika s gradovima u prvom gradskom vijencu kao to su Velika Gorica, Samobor, Zaprei, Sesvete, Ivani Grad, Dugo Selo i drugi manji gradii, od kojih su neki nastali odvajanjem od Zagreba u zadnjih 20 godina. Gradska etvrt Podsljeme u ovom je obliku nastala tijekom 2000. godine, prema administrativnoj organizaciji grada Zagreba, a obuhvaa gradska naselja: Graane, Mlinove, estine i Markuevec. Samo naselje Graani imalo je oko 2006. godine preko osam tisua stanovnika. Sredinja Hrvatska, odnosno drugi krug zagrebakog vijenca ili prstena gradova oko Zagreba na udaljenosti od 20 do 80 kilometara (oko jedan sat vonje autom) danas broji 2.300.000 stanovnika, to je oko 53 % od ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj. Prema popisu stanovnitva iz 2000. godine, Republika Hrvatska ima oko 4.300.000 stanovnika, uglavnom oko 90 % Hrvata rimokatolika, a ostatak ini nehrvatsko puanstvo (Talijani, Srbi, Maari, esi, muslimani i ostale nacionalnosti). Zagrebaka upanija s okolnim gradovima i naseljima ini preko 40 % gospodarstva RH, koje puni dravni proraun RH porezima, prirezima, carinama preko 55%. Zagrebaka upanija najvanije je gospodarsko, obrazovno, kulturno, povijesno i duhovno najnaprednije sredinje podruje RH u zadnjih 200 godina. Iz sredstava grada Zagreba, Zagrebake upanije i sredinje RH politiari obilato financiraju i pomau june i istone krajeve Hrvatske, koji stalno "galame" da nemaju sredstava za pokretanje razliitih projekata, a kada dobiju sredstva iz Zagreba, prebace ih na svoje privatne tvrtke i u vlastite depove. Po istom scenariju njihova lokalna uprava i administracija zahtijeva nova sredstva, a lokalna zajednica i stanovnici nemaju znaajnijih pomaka u razvoju. U vie od 50 % gradova i upanija RH od ukupno 523 lokalne jedinice svake se godine stvaraju gubici koje pokriva zagrebako gospodarstvo, jer taj silni nepotrebni administrativni aparat nema vlastitih prihoda. Veinom i ne plaaju poreze u proraun RH jer nemaju gospodarske djelatnosti, a ni veeg broja radno sposobnog obrazovanog stanovnitva, ve se opinski aparat napaja proraunskim sredstvima koja kroz poreze i namete plaa Zagreb sa irom okolicom, kojem se neopravdano i nezakonito uzimaju politikim nasiljem velika novana sredstva u proteklih 60 godina, a sam se grad osiromauje i zaputa. Sredstva grada Zagreba i ire okolice ne troi se namjenski za njegov razvoj, ve se odlijevaju u druge sredine, ak i u druge drave, kao to je sluaj s Bosnom i Hercegovinom. Vei gradovi izvan Zagrebake upanije, ali veoma blizu Zagreba su: Jastrebarsko, Karlovac, Varadin, Sisak, Petrinja, Topusko, Glina, Kutina, Ivani Grad, Krievci, Bjelovar, Krapina, Ozalj, Zabok, Donja Stubica, Marija Bistrica, Sveti Ivan Zelina,
*

Stubike toplice, Krapinske toplice, Zlatar Bistrica, Zlatar, Bedekovina, Bistra, Veliko Trgovite Hrvatska Kostajnica i drugi. Ti gradovi gravitiraju prema Zagrebu, a mnogi njihovi stanovnici rade ili trguju u Zagrebu ili se u njemu opskrbljuju. Nekad su Graani bili veliko gradsko selo ves (zemljite) koje je vrlo staro, a ime Graani (Grachan) prvi se put spominje 1334. godine u Statutu Zagrebakog stolnog kaptola, a ime sela Graani oznauje pripadnost njegovih stanovnika gradu, tj. Gradecu, najstarijoj jezgri Zagreba, dananjem Gornjem gradu ili Griu, gdje su graani starog Zagreba imali svoje kue, klijeti, vonjake, vinograde, ume i panjake. Graani su uvijek bili gradsko zemljite i nikad nisu pripadali feudalnom posjedu, kuriji ili dvorcu, kao na primjer estine (sub. Szesztine), koje su na kraju bile u posjedu feudalne porodice grofa Miroslava Kulmera kao feudalni posjed, a prije toga u posjedu plemikih obitelji Zrinskih, ikulina i Sermagea, vlasnicima velikih dobara. Nakon zavretka Prvog svjetskog rata 1918. godine i definitivnog sloma AustroUgarske Carevine, Hrvatska je, po politikom scenariju Britanije i Francuske, krae vrijeme bila samostalna autonomna Banovina Hrvatska (1867.-1918.), ali je ubrzo, dijelom i zaslugom svojih politiara dr. Ante Trumbia (Split) i Frana Supila (Dubrovnik), koji su potpisali sporazum za 12.000 franaka kao politiari slavenskoga juga sa srpskim politiarom Paiem o ujedinjenu, ugurana u novu tvorevinu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, sastavljenu od slavenskih naroda pod parolom jednakopravnosti, to se vrlo brzo izjalovilo, te je zavladala velikosrpska diktatura kralja Aleksandra Karaorevia nad hrvatskim pukom. Kasnije je ime drave promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija kako bi se zatro identitet hrvatskoga i drugih naroda u toj dravi. Krajem 19. stoljea intelektualci (pisci, povjesniari, pjesnici) zvani ilirci i biskup Josip Juraj Strossmayer poeli su propagirati ideju o ujedinjenju svih junoslavenskih naroda, jer su znali da e propasti Austro-Ugarsko Carstvo koje je inilo i podruje Hrvatske oko 750 godina, tj. od 1102. do 1918., u razliitim sporazumima s tadanjim susjednim velesilama Austrijom, Ugarskom, Francima, Venecijom i Turskom. Istini za volju, Hrvatima nije uvijek bilo lako pod tuim carevima i kraljevima, ali bilo je razdoblja kada su dobro ivjeli i napredovali, primjerice za vrijeme austrougarskog cara Franca Jozefa II. (Franje Josipa II.), sina Marije Terezije, velikog reformatora i sposobnog radoholika, koji je ukinuo feudalizam u cijeloj Carevini i Banovini Hrvatskoj. Po kazivanju mojega djeda Pavla Bujana plemenitog Jabrania, za vrijeme vladanja Franca Jozefa Hrvati su u Hrvatskoj lijepo ivjeli i moglo se dobro zaraditi i investirati, to su on i moj pradjed uro uinili. Ove reforme zapoela je ve carica Marija Terezija, a nastavio njezin sin nakon niza ustanka i buna na podruju Hrvatske krajem XVII. stoljea i ranije, od kojih su najpoznatije Posavska buna i Seljaka buna pod vodstvom Matije Gupca. Hrvatski su se domobrani suprotstavili pripojenju Hrvatske u zajedniku novu dravu junoslavenskih naroda zvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i javno su protestirali na Trgu bana Josipa Jelaia 5. prosinca 1918. godine, ali su ih srpski andari dijelom poubijali, a dijelom ranili pucajui s balkona Gradske kavane u Zagrebu. Prosinake rtve bio je naziv za tridesetak poginulih pitomaca slavne Domobranske 105. pukovnije i stotinjak ranjenih hrvatskih mladia. Zloin je izvrio Aranelovi, kraljevski asnik Karaorevieve srpske vojske (lan stranke ORIJUNA

Izvor za sve navedeno u poglavlju 6 preuzeto je iz knjige dr. Ljelje Dobroni "Stari vijenac sela oko Zagreba", izdanje Muzeja grada Zagreba, 2003., poznate zagrebake i crkvene povjesniarke.

39

40

 Organizacije jugoslavenskih naroda formirane u Dalmaciji s ciljem prikljuenja Hrvatske velikoj Srbiji ili Jugoslaviji), djed dananje politiarke Hrvatske narodne stranke Vesne Pusi i brata joj Zorana Pusia, koja i danas vodi antihrvatsku politiku u suradnji s amerikom tajnom slubom i srpskom Udbom, a surauje i s ruskom zloglasnom tajnom slubom. Izmeu Prvoga i Drugog svjetskog rata (1918.-1940.) vladala je velika diktatura srpske andarmerije kralja Aleksandra, tako da su hrvatski ljudi lako gubili ivote i imovinu ili bi bez suenja zavravali u zatvorima. U Graanima je diktaturu kao jedini lan Jugovike srpske stranke kralja Karaorevia i njegove andarmerije provodio Gjuro Puntijar zvan Juri, zemljoposjednik i poduzetnik, koji je na silu otimao zemlju mjetanima, a ako se tko pobunio, pretukli su ga plaeni andari u Jurievu podrumu. Zbog imovine je naredio andarima da zatuku mladog Pavla Pavlia, koji mu je bio u rodu, a za to ubojstvo nije sudski odgovarao jer je potplaeni sud i andarmerija sve zatakala. Juria su svi Graanci mrzili i proklinjali jer je na silu najsiromanijima preorao njive na Golai, dok nije prisvojio cijelo brdo iznad kue oko dva hektara zemlje. Na prijevaru je zadobio veliko lijepo zemljite na Mihaljevcu od plemike obitelji Malinov (jedan Malinov bio je gradonaelnik Zagreba), za koje nije platio niti krune, a jugoslavenski andari su ga u tome prljavome poslu titili i nitko se pravnim putem nije mogao pomoi. Stoga su pokuana dva atentata na zloglasnog Juria. Jednom je naveer pucano na njega s tramvajske pruge (stranja strana kue), ali su ga promaili. Navodno je mladi Miko Kos s Isca pokuao likvidirati starog tiranina. Drugi put ga je ustrijelio navodno Matija Radi Humi, no to nikad nije dokazano. Imovina koju je oteo stari Juri ljudima u Graanima bila je prokleta, pa je njegova djeca, sin Vid Puntijar i dvije keri Slavica Puntijar i Barbara Puntijar, udana Radi, nisu uivali jer su im komunisti sve oduzeli. Manji dio imovine obitelj Puntijar prodala je kako bi preivjeli poslije 1950. godine. "Kako dolo tako prolo", govore Graanci. U nekoliko generacija ova obitelj nije imala mira i sree, a njihova prva ki Slavica otrovala se kao djevojka radi ljubav. Tek trea generacija Jurievih kolovanih unuka ivi od svoga rada i znanja, na starom ognjitu u novim kuama. Ovu obitelj se smatralo politiki izdajnikom hrvatskom obitelji, jedinom u Graanima, budui da je provodila teror prve srpske jugoslavenske neprijateljske kraljevske vlasti nad domaim hrvatskim puanstvom. U to su se vrijeme Hrvati masovno okupljali u novoformiranoj Hrvatskoj pukoj seljakoj stranci (HSS), kasnije Hrvatskoj seljakoj stranci, pod vodstvom Stjepana Radia, ubijenog 1928. godine u Skuptini u Beogradu. Stjepan Radi, kao i njegov brat Antun Radi, te Stjepan Basariek, saborski zastupnici, zastupali su interese Hrvatske. Ovaj srpski zloin ubojstvo Stjepana Radia jo je vie povezao hrvatski narod u elji za osamostaljenjem od Kraljevine Jugoslavije. Godine 1939. u Hrvatskoj je ivjelo oko 80 % puanstva na selu i bavilo se poljodjelstvom. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije osnovana je 10. 4. 1941. Nezavisna Drava Hrvatska na elu s poglavnikom dr. Antom Paveliem nakon viestoljetnih tenji naroda. Njezinom uspostavom dolo je do velikih organizacijskih i drutvenih promjena u Graanima. Dana 20. rujna 1942. godine sveano je uspostavljena upa Svetog Franje Ksaverskog, kojoj su pripojeni i Graani. Novu upu posvetio je nadbiskup dr. Alojzije

Stepinac, a tom su ga prigodom pozdravili Ivan Banek, naelnik opine Remere i otac Josip Dujmovi, fratar treoredac. Dana 28. veljae 1943. godine osnovana je u Graanima opina u prisutnosti poglavnika dr. Ante Paveloa i njegove pratnje, koji je ivio s obitelji u vili Rebar iznad Graana, a danju radio na Gradecu u dravnim zgradama. Nakon izbora je poglavnik opinskim vijenicima imenovao; Mirka Kosa (prastrica), Mirka Matka, Josipa Trnevia (pradjeda), Matu Haramiju, Mirka Prekupca, Josipa Beia, Gjuru Grana i njihove zamjenike. Opinski vijenici izabrali su Mirka Matka za naelnika-obrtnika i poduzetnika, Ivana Baneka za prvog donaelnika, a Mirka Prekupca za drugog donaelnika. Dana 17. prosinca 1943. godine njemaka je vojska zauzela kolu zbog ega se nastava neredovito odravla u zgradi Maldinovac u prostorijama dananjeg vatrogasnog drutva i kui Mirka Kosa na Graanskoj ulici. I tako malo pomalo, uz ljudske i materijalne rtve, pribliio se svretak rata i stradanja 9. svibnja 1945. godine. Procjenjuje se da je tijekom rata poginulo 55 do 60 milijuna ljudi uz 35 milijuna ranjenih. Uinjene su i strahovite materijalne tete Neposredni ratni izdaci svih zaraenih strana procjenjuju se na 1,117 milijardi dolara. Razaranjem i pustoenjem samo u Europi nainjena je teta od 277,7 milijardi dolara prema cijenama iz 1938. godine. Dana 10. travnja 1945. njemaki vojnici su napustili kolu i Graane, a mjetanima su ostali u dobrom sjeanju po korektnom vojnikom vladanju, bez ikakvih razaranja mjesta. Dana 6. i 10. svibnja na prostoru Graana vodile su se estoke bitke hrvatske i njemake vojske u povlaenju, te partizanskih jedinica VI like proleterske divizije sastavljene od likih srboetnika kod ulaska u sredite Zagreba. Nakon raspada Nezavisne Drave Hrvatske u svibnju 1945. godine, Hrvatska je po dogovoru velesila-pobjednica u Drugom svjetskom ratu (Velika Britanija, SAD, i SSSR) na Jaltskoj (Krimskoj) konferenciji, odranoj 4.-11. 2. 1945., potpala pod komunistiki srboetniki jaram, to je potrajalo iduih 50 godina. Hrvate nitko nije nita ni pitao, a srboetnici i komunisti likvidirali su hrvatsko vodstvo i inteligenciju po kratkom postupku. Dio hrvatskog naroda je emigrirao kako bi spasili glavu od nove komunistike vlasti. Tako je formirana komunistika SFR Jugoslavija na elu s Josipom Brozom Titom. Dotini je vladao od 1946. do smrti 1980. godine. Za hrvatski narod vrijeme pod komunistikom izmom bilo je ustvari tamnovanje i silno materijalno, kulturno, i gospodarsko nazadovanje, osim za one koji su uli u redove Komunistike partije Jugoslavije, gdje su bili povlatena kasta. Hrvati su prvih trideset godina nakon rata masovno proganjani, raseljavani, zatvarani pa i ubijani ukoliko su se suprotstavili pljaki svoje imovine. Prema povijesnim podacima, preko 350.000 Hrvata, to civila, to vojnika, sav intelektualni sloj obrazovanih graana, likvidirali su jugokomunistisrboetnici po kratkom postupku, bez suda i krivnje, nakon zavretka Drugog svjetskog rata 1945. godine. Raseljeno je preko milijun Hrvata po cijelom svijetu, a sveukupno u ratu i porau ubijeno je preko 500.000 Hrvata, bez suda i pravde. Ubili su ih jugokomunisti, partizani, a koji su ustvari bili preodjeveni srboetnici pod vodstvom Tita i Aleksandra Rankovia efa OZNE, zloglasne tajne slube. Bilo je to oko 40 % cjelokupnog hrvatskog stanovnitva. Za ove zloine komunisti nikad nisu odgovarali pred sudom niti u zemlji, niti u inozemstvu. Jednostavno su zatakali svoje zloine, u emu im i danas pomau njihovi saveznici u zemlji i inozemstvu. Hrvatske kosti pobacane u tisue jama nikad nisu smjele biti obiljeene bilo kakvim spomenikom do danas jer urota (savez utnje koji e trajati sve dok ne poumru komunistiki zloinci na

41

42

podruju bive Jugoslavije) jo traje i trajat e sve dok je i jedan komunistiki zloinac na vlasti u Republici Hrvatskoj. Naime, to je razlog zbog kojega nove vlasti poslije 1990. godine nisu donijele lustracijski zakon u Hrvatskoj, kojim bi se zabranio politiki rad svim komunistima i njihovim tajnim slubama, kao zloglasnoj UDBI, a to je napravljeno u veini komunistikih drava Istone Europe (npr. Maarska, Poljska, Slovaka, Istona Njemaka). Tako su stari neprijatelji komunisti i njihova djeca zatieni ostali na vlasti ili su ak napredovali u politikoj karijeri zauzevi brojne kljune pozicije u politici i gospodarstvu samostalne Republike Hrvatske. Oni su Hrvatsku stalno pljakali, uruavali je i destabilizirali, proganjali su i uhiivali Hrvate, branitelje i stvaratelje samostalne drave i optuivali ih lano u suradnji s britanskim, srpskim i drugim zapadnim tajnim slubama, iji su dounici postali domai politiari i komunisti poslije 2000. godine, nakon povratka komunista na vlast u RH. Izmeu dva rata Graanci su imali jak ogranak HSS-a, koji su vodili strievi mojega oca Dragutina, i to braa Stjepan i Mirko Kos, koji su promicali nacionalne vrijednosti i govorili za Hrvatsku. Bili su veoma daroviti govornici i sposobni trgovci i gostioniari (birtai) iz imunijih obitelji. Zbog toga su im 1946. g. komunisti uzeli imovinu njihove trgovine i gostionice i poslali ih na robiju u Staru Gradiku. Gospodin Mirko Kos osuen je na 15 godina robije za izgovorenu hrvatsku rije 1946. godine, a odsluio je 10 godina i kao bolesnik obolio na smrt od tuberkuloze puten je 1957. godine iz zatvora. Tada je tek otkriven penicilin, koji je u to vrijeme bio jako skup, ali su ga obitelj (ogorica, dr. Jelica Prekupec i sveenici s Ksavera) nabavili iz vicarske i tako ga zalijeili, pa je Mirko bolujui doivio preko 80 godina, zahvaljujui do kraja svojega ivota s cijelom obitelji Bogu na daru ivota. Znaajno je iznijeti da su Graanci masovno podravali politiku HSS pod vodstvom Stjepana Radia, ali i pravaku politiku Ante Starevia, kao staro domae hrvatsko katoliko stanovnitvo, jednako kao i stanovnici iz estina, Remeta, izmeu I. i II. svjetskog rata 1918.-1945. godine i kasnije, dok je u Markuevcu, Vidovcu, Bidrovcu bilo dosta partizana komunista koji su imali privilegirane poloaje, kao i ta naselja tijekom komunizma. Neki su domai jugo udbai iz Markuevca hapsili i cinkarili imunije hrvate iz Graana, estina, Remeta i drugih okolnih mjesta, kao na primjer vodei Stjepan Topolovec zvan ZEBA iz Markuevake ceste koji je ivio u tuoj konfisciranoj vili i vodio restoran preko 50 godina. ZEBA je bio glavni partizan koji je kao primitivni bahati oficir JNA ujahao sa Sljemena u Zagreb na bijelom konju i kao dounik UDBE tijekom 50 godina dao je uhapsiti mnoge nae ljude, a zatvorio je i moje strieve Mirka i Stjepana Kosa zbog nekoliko izreenih hrvatskih rijei. Markuevani su bili siromano naselje Hrvata katolika, daleko od grada, te su poneki najnazadniji otili u partizane u umu, te kao lanovi komunistike partije bili na vlasti, dok su Graani, estine, Remete i neka druga okolna zagrebaka naselja bila napredna i bogata, pa su ih komunisti zaputali u razvoju, posebno infrastrukturu, prometnice i obrtnitvo, a pojedine su stanovnike i proganjali. Od 1945. do osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. godine Graani su pripadali Opini Medveak sa sjeditem u Drakovievoj 15, te je imalo lokalnu Mjesnu zajednicu Graani, kojom su 45 godina upravljali stranci srboetnici, komunisti i partizani: Joso Popovi i oko Marjanovi i nekoliko domaih komunista. Ova lokalna uprava bila je rezultat promiljanja Komunistike partije s ciljem da se domae hrvatsko puanstvo nadzire preko srpskih sekretara Komunistike partije Opine Medveak, na

iji je prostor masovno naseljavano srpsko, crnogorsko, dalmatinsko i bosansko partijsko lanstvo, i to u stare nacionalizirane zgrade Zagrepana u cijelom sreditu grada (Martieva, Drakovieva, Vlaka, Moa Pijade) ili u novoizgraene stambene zgrade na Gupevoj zvijezdi i Ksaveru. Bilo je to ekonomski veoma teko razdoblje za ivot domaeg stanovnitva, jer je mnogim obiteljima iz Graana nacionalizirana i eksproprirana zemlja, kue i druga imovina u Graanima i na podruju grada Zagreba, pa su morali mijenjati stoljetna obrtnika, trgovaka, ugostiteljska i poljoprivredna zanimanja i navike kako bi preivjeli. Stoga su se masovno zapoljavali u socijalistikim poduzeima, a mlai su se kolovali za razliita nova zanimanja. Bila je zakonski provedena prva velika pljaka privatne imovine (nacionalizacija, eksproprijacija...) imunijih graana u Graanima i gradu Zagrebu, koja nije vraena nasljednicima ni do danas. Za tisue kvadrata svoje zemlje dobivali su tijekom nacionalizacije minimalnu naknadu za koju su mogli kupiti jedne gumene Borovo izme. Bila je to komunistika pljaka stoljea, jer se djedovina u Graanima i Zagrebu stjecala radom nekoliko generacija Graanaca i Zagrepana. Tako su starosjedioci Graana iz srednje bogatih obitelji, koji su posjedovali prvoklasna zemljita u gradu Zagrebu na Trenjevci, Trnju, Remetincu, itnjaku, Peenici, u Graanima i na Medvednici, te trgovine i lokale, mesnice, obrtnike radnje, kue za najam u gradu i Graanima, preko noi postali siromani, bez imovine ili s obezvrijeenom drutvenom imovinom. lanovi graanskih obitelji bili su prisiljeni zaposliti se kao radnici u socijalistikim poduzeima i uredima u skladu s komunistikom politikom preseljenja seljaka i sirotinje u grad na rad u tvornice, i devastacije poljoprivrednih posjeda i tradicionalnih seoskih bogatih obitelji. Zakonom nacionalizirana zemlja i druga imovina u razdoblju od 1958. do 1975. godine nikad nije vraena starim vlasnicima Graancima i Zagrepanima, iako su to obeale vladajue stranke i politiari na vlasti poslije 1990. godine, svih vrsta i boja. Za kvadrat prvoklasnoga zemljita domai ljudi Graanci i Zagrepani dobivali su 11 kuna, koliko je cijena dvije alice crne kave, a rije je o tisue kvadrata prvoklasnog zemljita (namjenski privedenog zemljita). Sve to hrvatska drava plaa u obveznicama tijekom buduih 20 godina. Nadoknada rente ili zatezne kamate za 50 godina besplatnog koritenja nacionalizirane imovine privatnih vlasnika nikada nije provedena. Nau otetu zemlju grad i drava prodala je skupo stranim trgovakim lancima poslije rata 1995. godine po cijeni od 500 do 2.000 EUR za 1 metar 2. Od stvaranja samostalne Republike Hrvatske, tj. poslije 1990. godine provedena je druga velika zakonska pljaka dravne imovine u korist skupine fizikih osoba, takozvanih tajkuna, uglavnom doseljenih u Zagreb iz Bosne i Hercegovine i kamenjara Dalmacije u posljednjih 60 godina ili tijekom Domovinskog rata. Stjegonoe ove tajkunske privatizacije bili su uglavnom bivi partijski sekretari i udbai i njihova djeca. Narod je govorio to su ukrali po komunistikim zakonima eksproprijacije i nacionalizacije od hrvatskih ljudi od 1945. do 1990. godine, kao drutveno ili dravno, to su uknjiili na svoje ime, kroz zakonit model privatizacije i tajkunizacije poslije 1991. godine do danas. Zagreb i Zagrebaka upanija je prola najgore, prvi i drugi puta jer je imala najvrijednije nekretnine i razvijeno gospodarstvo kao i sjeverna Hrvatska.

43

44

Radinih i kulturnih Zagrepana, Slavonaca, Podravaca, Meimuraca, Liana, Primoraca (radin i obrazovan hrvatski narod nekadanje Austro-Ugarske) u tom kriminalnom drutvu uglavnom nije bilo, a u poduzeima su uglavnom izgubili radna mjesta, ostali bez posla i zavrili na burzi. Privatna imovina njihova djedovina oteta je i podravljena prije 50 godina i nije im vraena. Vei dio privatizacije dravne imovine bive Jugoslavije proveden je tijekom rata (1990.-1997.), kada su Zagrepani i ostali poteni Hrvati ginuli na bojinicama od sjevera do juga branei i oslobaajui hrvatsku nam domovinu. Osiromaeni Zagrepani i nakon sedamnaest godina od osamostaljenja RH nezaposleni su i na burzi rada (oko 400.000 nezaposlenih Hrvata) ili ive s minimalnim mirovinama od 100 do 200 EUR (700 do 1500 kuna) i sakupljaju plastine boce po smeu te ih prodaju za 0,05 EUR po komadu ili 50 lipa. Graani kriju i mnoge tajne grobnice s kraja Drugog svjetskog rata. Naime, od 10. svibnja 1945. godine, nakon objave kapitulacije Njemake, partizani-komunisti, uglavnom srboetnici, ulaze u Zagreb sa Sljemena kao "osloboditelji". Bili su to pripadnici VI. like partizanske jedinice pod zapovjednitvom Koe Popovia i drugih komunista (uglavnom likih Srba oke Jovania, Rade Basta...), koji su pjeke ili kroz Graane u Zagreb, ali su se utaborili oko 215 dana, od 10. svibnja 1945. godine, u Graanima i bez suda i pravde uinili masovne pokolje vojnika i civila koji su se povlaili, prema Austriji, a zatekli se sa kamionima i zaprenim kolima s konjima sa cijelom obitelji, imovinom u pinklecima, te kantama masti i peka, unke, hrani za put. Bili su to hrvatski domobrani, njemaka vojska, ustae, zagrebaki vojnici i civili koji su se povlaili s razliitih ratita bive Jugoslavije (Bosne, Makedonije i dijelova Hrvatske) prema Austriji nakon kapitulacije. O tome detaljno pie sudionik toga zloina gospodin Milan Marui, geodet, u svojoj knjizi "Zagrebake i graanske rtve poslije svibnja 1945. godine". Partizani komunisti i srboetnici masovno su ubijali i civile, imunije graane grada Zagreba, kojima su partizani "osloboditelji", uglavnom srboetnici - oficiri oduzimali stanove, lokale i tvornice. I oni su likvidirani po kratkom postupku i bez suda. Nou su partizanski komesari dovodili civile i ake zagrebake gimnazije iz Savske ceste, koju su drale asne sestre, u svoj novoformirani tab u kui obitelji pokojnog Dragutina i Jelene Bei u sreditu Graana, u Ulici Graec. Tu su ih tukli drvenim cjepanicama, muili i ispitivali. Pred zoru su ih strijeljali uz sam rub ume Medvednice, a Graanci su ih morali po nalogu partizanskih komesara pokapati (zatrpavati) u umske klance iznad mjesta, uz rub ume. Nastrijeljeni gimnazijalci iz Gimnazije asnih sestara u Savskoj ulici danima su jaukali i zapomagali vapei za smru, jer ih partizani iz mrnje nisu do kraja ubili kako bi poveali patnje, a bila su to neduna djeca od 16 ili 17 godina, kriva samo zato to su polazila gimnaziju koju je drala Crkva. Sve bolesnike koji su se zatekli na lijeenju u ljeilitu za plune bolesnike Brestovac, koje se nalazilo ispod vrha Sljeme, poklali su u bolesnikim krevetima ili su ih strijeljali u umi partizanski komunistiki zloinci 1945., nakon kapitulacije Nezavisne Drave Hrvatske i Njemake. U Brestovcu je ubijeno preko 500 bolesnika civila. Takoer su masovno poubijani bolesnici u bolnikim krevetima u KBC Rebro, bolnici Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici i drugim bolnicama. Doslovno su ih zaklali u krevetima partizani komunisti, koji nikad nisu sudski i javno odgovarali za ove pokolje i genocide nad Hrvatima.

Prema pisanim dokumentima, nedunih civila iz Zagreba i samih Graana te vojnika zateenih u povlaenju nakon zavretka rata ubijeno je i baeno u jame u Graanima oko 1.307, o emu svjedoe dokumenti Miroslava Haramije, svjedoka iz Graana, kojega su kao sanitarnog inspektora angairale tadanje vlasti za dezinfekciju i ukop ubijenih u nekoliko masovnih grobova, koje do danas hrvatske vlasti nisu dale istraiti i prigodno obiljeiti. Dokumenti o preciznim lokacijama i broju rtava u Graanima pohranjeni su u Arhivu grada Zagreba, a djelomini podaci mogu se pronai u knjizi o zagrebakim i graanskim rtvama geodeta Milana Maruia, sudionika tih dogaaja. Svi ubijeni, i civili i vojnici, zakopani su potpuno goli, jer su svi njihovi dokumenti i odjea bili baeni na jednu hrpu i zapaljeni kako bi se sakrili ovi monstruozni partizanski zloini i oteala identifikacija, to je uspjelo komunistima u proteklih 60 godina. Mnogi Graanci bili su po nalogu partizana ubojica zadueni za prikupljanje i odvoz na rub ume mrtvih tijela, te ukop u jame podno Sljemena u Graanima i drugim naseljima o emu su cijeli ivot usmeno svjedoili. O tome je esto priao moj djed pok. Pavao Bujan pl. Jabrani koji je i sam morao ukapati mrtve i svojim zaprenim kolima voziti ih u grobnice na Graecu i drugim grobitima u Graanima. Prije toga bi partizani ubojice skinuli ubijenima odjeu i zajedno s dokumentima bacili na hrpu i zapalili, to su uinili i s dokumentima na ogromnoj hrpi za nekoliko zaprenih kola na dvoritu moga djeda Pavla, da prikriju tragove zloina i identifikaciju rtava, te ukrali zlatninu. Mnogi Graanci su pola stoljea prepriavali taj pokolj civila Zagrepana i zateenih vojnika iz razliitih krajeva Hrvatske i prve Jugoslavije, koji su se povlaili prema Bleiburgu u Austriji, nakon kapitulacije Njemake, da se predaju saveznicima (Britanci, Amerikanci i Rusi) u skladu s politikim dogovorom saveznika-masona i jugoslavenskih partizana na elu s drugom Titom (ruski - Staljinov general Lebedejev koji je sudjelovao u komunistikim borbama u panjolskoj podmetnut kao zagorski Broz, koji je poginuo na Sutjesci 1943. godine). Prevarili su ih britanski asnici (Lord Toby), razoruali i postrijeljali jugoslavenski partizani u dolini navedenog gradia uz austrijsku granicu ili su zavrili na krinom putu gonjeni gladni, goli i bosi kao poraena vojska i mnogi civili kroz Sloveniju, Hrvatsku sve do Srbije. Istraga i identifikacija tih Hrvatskih i Njemakih rtava zabranjena je sve do danas. Bio je tu tadanji intelektualni dio Zagreba i Hrvatske. Jedini javni znak koji podsjea na ove nevine graanske i zagrebake rtve je kri pokraj mrtvanice u Graanima, postavljen poetkom 1991. godine, s malom mramornom spomen-ploom nejasnog natpisa, te drveni kri u najveoj masovnoj grobnici na Graecu uz rub ume. U grobnicama u Graanima zakopane su dvije skupine hrvatskih rtava koje su ubili partizani nakon zavretka II. svjetskog rata. Prvu skupinu sainjavali su vojnici i civili koji su se zatekli u borbama prilikom ulaska partizana sa Sljemena kroz Graane u Zagreb, a to su bili zadnji dani prije kapitulacije i zavretka rata i prvi mjeseci nakon kapitulacije, a mnogi su se povlaili kolima i kamionima s cijelim obiteljima (ene, djeca, starci, imovina) iz Zagreba, Slavonije, Bosne i Hercegovine sve do Makedonije. Drugu veliku skupinu inile su iskljuivo civilne rtve, imuni i obrazovani Zagrepani i Graanci, kojima su partizani otimali stanove, trgovine, zgrade, zemlju, i koji su po partizanskom prijekom sudu uhieni uveer, mueni preko noi i ujutro postrijeljani u Graanima i zakopani uz rub ume. Neki su bili namjerno samo nastrijeljeni pa su danima jaukali i molili za smrt, to se ulo u cijelim Graanima, a uvali su ih partizanski straari i nitko nije smio prii grobitima. U Graanima su tako partizani

45

46

ubili 1307 ljudi, od toga 23 civila iz Graana, a u Zagrebu je bilo preko 65.000 civilnih rtava koje su sahranjene na vie lokacija u Zagrebu. Isti je sluaj sa rtvama iz Zagreba i okolice koje su baene u razliite jame na podruju grada Zagreba (krematorij, Bolnica Rebro, Bolnica Brestovac za plune bolesnike ispod Sljemena i druge bolnice, Savska cesta, du ruba Medvednice, od rnomerca do Dubrave, na kanalu itnjak i drugdje). U tom krvavom piru komunista-partizana u 215 dana stradalo je u Graanima i dvadeset troje Graanaca ija se imena znaju. Ovdje nisu ukljuene graanske rtve poginule na bojinicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ova smaknua civila i vojnika u Zagrebu strogo su prikrivana tijekom 60 godina, a po razmjerima su odmah iza zloina nad Hrvatima koje su ubili Titovi partizani-komunisti u isto vrijeme i po istom scenariju u Bleiburgu, pokraj Dravograda, Maribora i u nekoliko mjesta u Sloveniji te u Hrvatskoj na cijelom krinom putu, kada su kolone hrvatskih muenika pjeke svladavali put od austrijske granice kroz Slavoniju do pojedinih mjesta u Srbiji, Makedoniji i drugdje da bi ih tako iznemogle, bosonoge, gladne i edne partizani putem ubijali. Bilo je to vrijeme masovnih smaknua hrvatskih vojnika i civila koji su zavravali u Jazovki i stotinama slinih jama, vrijeme protjerivanja Zagrepana i svih Hrvata iz njihove tisuljetne domovine. Bili su to zastraujui ratni zloini partizana-komunista za koje oni do danas nisu sudski odgovarali. Graanci i Zagrepani kao i svi Hrvati koji nisu bili u Komunistikoj partiji ivjeli su u strahu od komunistikog terora. Vjerojatno e doi vrijeme kada e se istraiti ti zloini i javno obznaniti sve rtve iz Zagreba i okolice, to bi se moglo dogoditi kada umru poinitelji srboetnici i Hrvatikomunisti, koji se danas kriju pod lanim nazivom "antifaisti", a koji su pedeset godina kao boljevike sluge Moskve i Beograda ocrnjivali i zabranjivali zapadnu kulturu i rimokatoliku vjeru, proganjali i ubijali. No sve do danas posebno su predano protjerivali i ubijali sveenike, asne sestre i zabranjivali 50 godina rimokatoliku vjeru u Hrvatskoj, djelovali protiv Boga jer njihov bog je bila Komunistika partija Jugoslavije i komunizam Marxa, Engelsa, Staljina, Lenjina i Tita i slinih diktatora-zloinaca. Prema procjenama iz tog doba, broj Hrvata koje su ubili partizani-komunisti prelazi 350.000, a meu njima povelik je broj hrvatskih intelektualaca, koji su ili ubijeni ili protjerani iz zemlje. Broj ubijenih Zagrepana prelazi 65.000, a od toga broja u graanskim obiljeenom jamama lei oko 1.307 rtava Zagrepana i Graanaca. Meutim, nakon objave knjige dipl. ing. Maruia, javljaju se novi svjedoci s podacima o ubijenim nedunim hrvatskim rtvama u Graanima, tako da se sada govori o preko 2.500 rtava ubijenih Zagrepana civila i zateenih vojnika. Nakon zavretka rata ubili su ih partizani komunisti i bacili u jame i umske klance Medvednice kao i u masovne grobnice u Graanima. Prema amerikim rang listama najveih komunistikih ratnih zloinaca i krvnika Josip Broz Tito zauzima 10. mjesto svijetske povijesti, a svoja zlodjela radio je uglavnom nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima, te politikim protivnicima u bivoj Jugoslaviji. U Sovjetskom Savezu i komunistikim logorima i kazamatima u prolom stoljeu ubijeno je preko 100.000.000 protivnika komunizma, to predstavlja najvei broj rtava i najvei zloin u cijeloj povijesti ovjeanstva. Ove podatke objavili su francuski povjesniari 50 godina nakon rata kada su otvoreni arhivi. U cijeloj Istonoj Europi

ubijeno je najmanje jo sto milijuna ljudi, tako da su komunistiki zloini u 80 godina vladanja u Istonoj Europi i Sovjetskom Savezu premaili 200.000.000 ljudskih rtava. Tome jo nisu pribrojene rtve azijskog komunizma (Kina, Indokina, Koreja, Kuba...). Osim toga, uz njih se vezuju i nemjerljiva unitenja materijalnih i duhovnih dobara. Na poetku rata za samostalnu Hrvatsku 1990. godine mnogi su Srbi iz Hrvatske (oko 8% stanovnitva inili su Srbi u Hrvatskoj 1990. godine ili oko 400.000 ljudi), dobrovoljno otili u srboetnike formacije Srpske Autonomne Oblasti (SAO Krajine) i pokazali se kao neprijatelji Hrvata i Hrvatske. Napustili su Graane, Zagreb i Hrvatsku i kao i vie puta tijekom povijesti klali Hrvate. U petogodinjem ratu unitili su treinu hrvatskih gradova i sela i imovine te prouzrokovali materijalne tete u vrijednosti vioj od dvadeset milijardi eura, koje do danas nisu platili Republici Hrvatskoj i njezinim graanima, a nai politiari sluge stranih obavjetajnih slubi, Velike Britanije, Francuske, Rusije, SAD-a i drugih nisu se usudili nakon rata 1997. godine do danas pitati za ratne tete, a kamoli pokrenuti meunarodne sudske sporove za odtetu hrvatske imovine. S ponovnim dolaskom komunista na vlast 2000. godine, na elu s drugovima Ivicom Raanom i Stjepanom Mesiem, predsjednikom, pod pritiskom zapadnih zemalja i SAD-a, Srbi su totalno zatieni i amnestirani za ratne zloine uinjene u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.) i u drugim dravama nastalim raspadom Jugoslavije. Srbi se vraaju u Hrvatsku i trae povrat imovine u zemlji ija su dobra devedesetih godina sruili i zapalili, a ucijenjena i nesposobna hrvatska vlast daje ratnim zloincima etnicima ponovo novac, kue, stanove, radna mjesta, koje plaaju Hrvati iz svojih depova, a sve pod ucjenom i pritiskom zapadnih zemalja, ponajprije Engleske, vedske, Nizozemske, te brojnih i po cijelom svijetu razasutih masonskih loa. Srboetnike ratne zloince danas titi ak i Meunarodni sud u Haagu, tako da su glavne voe (Karadi i Mladi) i niz drugih koji su poinili genocid nad Hrvatima i Muslimanima u RH i BiH zatieni i na slobodi. Optunice piu srboetniki zloinci, kao to je Savo trbac, a veliki voa Slobodan Miloevi odgovarao je na Hakom sudu i tijekom suenja navodno umro od srca. Postoje glasine da je sklonjen pod lanim identitetom u Rusiju pod okrilje tajne slube zloglasnog komunistikog KGB-a, a na temelju dogovora ruskog predsjednika Putina ( uenik tajne slube) i hake tuiteljice Carle del Ponte (koja radi po nalogu amerike CIA), veoma naklonjene srboetnicima, i na temelju naloga drugih zapadnih zemalja na elu s Britanijom, koje su cijelu povijest nesklone Hrvatskoj. Domaa izdajnika vlast i meunarodna zajednica popljuvali su i ponizili sve Hrvate, hrvatske generale i branitelje, a mnogima se sudi u Hagu i na domaim sudovima samo zato to su goloruki branili pravo na goli ivot i stoljetna ognjita. Zanimljivo je da se hrvatski generali mogu podijeliti u dvije skupine, oni koji idu u Hag na sasluanje, potom se vrate u Hrvatsku i o njima se vie ne govori, a to su bivi komunisti generali JNA koji su ranih devedesetih preli u Hrvatsku vojsku. Njih Haki sud titi. Naprotiv, hrvatski generali, pravi rodoljubi proizili iz Domovinskog rata, zatvaraju se u hake tamnice. Oito je posrijedi dogovor aktualnog predsjednika i vlasti da generale komuniste iz JNA zatiti Haki sud, a generale Hrvate, katolike, sudi. Domovinski rat bio je krvavi petogodinji rat (1990.-1995.), a idue dvije godine, do 1997., tihi rat za mirnu integraciju okupirane istone Slavonije i Baranje. Bio je to

47

48

obrambeni rat Hrvata protiv komunistike Jugoslavije i njezine Jugoslavenske narodne armije, koju su inili uglavnom srboetnici komunisti, pogani. Hrvati su platili samostalnost Republike Hrvatske s oko 50.000 mrtvih mladih vojnika i civila, i preko 200.000 invalida. Hrvatska je tijekom pet godina rata hranila i zbrinula preko 700 tisua izbjeglica (Hrvata i muslimana) iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to je bio ogroman troak i teret za novu, malu, osiromaenu dravu, a posebno za Zagreb koji je sve financirao, zbrinjavao i hranio stotine tisua izbjeglica ih Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Hrvate iz Srbije. Nakon rata broj poginulih je politiki umanjen na 15.000 hrvatskih rtava u Hrvatskoj i 7.000 hrvatskih rtava u Bosni i Hercegovini, sveukupno 22.000 ubijenih Hrvata. Povijest e dati konanu istinu o broju ubijenih Hrvata. U Bosansku Posavinu, stoljetnu domovinu Hrvata, gotovo se nitko nije vratio od prognanih bosanskih Hrvata. Taj teritorij, kao i pola Bosne, politiki je dodijeljen novoformiranoj etnikoj dravi Republici Srpskoj, nastaloj na zloinu, a Hrvati su sustavno protjerivani do danas iz te drave uz znanje meunarodne zajednice. Radovana Karadia i Mladia i niz drugih srpskih ratnih zloinaca Meunarodne mirovne snage UN, nikada nisu uhitile; oni su na temelju dogovora i plana s Rusijom, Britanijom, Srbijom, Crnom Gorom i drugim zemljama zatieni i dobro zbrinuti ve 16 godina. Gotovo svi zdravi domai deki iz Graana bili su u oslobodilakim akcijama Domovinskog rata, u obrani Hrvatske od jugoslavenskog agresora, godinama su bili u vojnim i policijskim postrojbama Hrvatske vojske i policije u obrani ireg podruja grada Zagreba i na bojitima istone Slavonije i Dalmacije. Neki su iz rata izili kao invalidi, a nekolicina ih je poginula i nose poasne titule hrvatskih branitelja. Taj krvavi rat jo i danas uzima svoj danak u hrvatskim obiteljima. Naime, mnogi su hrvatski branitelji psihiki oboljeli, a jugoudbai i stari komunisti koji su ponovno na vlasti u Republici Hrvatskoj podcjenjuju ih, proganjaju i ubijaju lijekovima psihoticima i drogama. Oni sustavno ne zapoljavaju i ne zbrinjavaju branitelje, kleveu njih i njihove obitelji, nazivaju ih lanim invalidima i zajedno s istonim srboetnikim saveznicima i pojedinim zapadnim saveznicima, masoni progone hrvatske branitelje i generale osloboditelje pobjednike Hrvatske vojske na politiki sud u Hag i sudove u Hrvatskoj s ciljem da istrijebi sve to misli i die za svoju nacionalnu domovinu, kako bi ponovno stvorili novu treu Balkanoslaviju. Ta nova regionalna drava bila bi sastavljena od pravoslavnih zemalja bive Jugoslavije i nekoliko susjednih drava, a u nju ele ucjenama ponovno pripojiti i na taj nain unititi samostalnu i katoliku Republiku Hrvatsku. Ovu veleizdaju od 2000. g., nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana, predvodi i organizira drugi predsjednik Republike Hrvatske, zadojen jugokomunistikom ideologijom, Stjepan Mesi, potom stari jugokomunist Ivica Raan, i predsjednik Vlade RH, Dalmatinac iz zalea Splita, Ivo Sanader, te niz aktualnih politiara rasporeenih u gotovo sve politike stranke bivih komunista suradnika UDBE. U tom im izdajnikom inu svesrdno pomau domae izdajice uglavnom stari komunistiki agenti s vrha vlasti u bivoj i sadanjoj dravi, mnogi od njih lanovi masonskih loa. Prema slubenim podacima od 7. 4. 2005. godine, nakon rata i osloboenja Republike Hrvatske, tj. od 1995. godine, 1.370 hrvatskih branitelja i rodoljuba izvrilo je samoubojstvo na razliite naine (vjeanje, metak, samozapaljenje). Uinili su to jer su

bili ponieni, obespravljeni, bez socijalnih i zdravstvenih prava, plaa i mirovina, marginalizirani, uinili su to zato to ih je popljuvala hrvatska vlast, i to nakon tolikih rtava i stradanja iz osjeaja rodoljublja za hrvatski narod i samostalnu Republiku Hrvatsku. Prema glasinama, ubilo se vie od 2.500 branitelja, to je sramni in i veleizdaja novih hrvatskih vlasti, onih koji su doli na vlast nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana (1999. g.), politike pomirbe i oprosta srboetnicima i komunistima, ubojicama, pljakaima i ratnim zloincima u Hrvatskoj, to provodi aktualna vlast koja je u studenom 2005. godine izruila nevine generale branitelje i osnivae Republike Hrvatske monstruozno montiranom, protuhrvatskom sudu u Haagu, i to generale Hrvatske vojske; Antu Gotovinu, Mladena Markaa, Ivana ermaka, a prije tri godine i druge generale, Ademija, Stipetia, Norca i niz bosanskohercegovakih generala i hrvatskih politiara, primjerice Blakia, Praljka, Kordia i druge. Bio je to program izjednaavanja krivnje i unitenja Hrvata i srboetnika radi stvaranja tree zajednike regionalne drave Balkanoslavije. Ovaj politiki program provodile su nove vlasti nakon izbora 2000. godine na elu sa starim Titovim komunistom Ivicom Raanom, Dalmatincem, masonom Ivom Sanaderom i s predsjednikom Republike Hrvatske u ak dva mandata, Stjepanom Mesiem, koji je sve dokumente o Domovinskom ratu dostavio stranim tajnim slubama i politikom sudu u Hagu, a po nalogu zapadnih zemalja i masonskih loa, kako bi desetljeima optuivali hrvatske generale, branitelje i cijeli hrvatski narod, koji se usudio osloboditi komunistikog srboetnikog vodstva bive Jugoslavije, kako bi umanjili i prikrili srpske zloine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te izjednaili krivnju i stvorili etniki istu Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, protjeravi Hrvate i muslimane s tisuljetnih ognjita. Ovakav politiki program, progon i ekonomska pljaka bio je provoen nad Hrvatima tijekom dugih 50 godina, za vrijeme komunistike Jugoslavije, a predvodile su ga gotovo iste zemlje i iste politike grupacije starih izdajica komunista jugoslavenske UDBE, srboetnika koji su se ponovno vratili u hrvatsku vlast nakon 2000. godine. Ovakav zloin prema hrvatskim vojnicima, policajcima i braniteljima jo nije vien ni u jednom narodu, a rezultat je komunistiko-udbakog dijela graana starog jugokomunistikog reima i staljinistikog i titoistikog reima koji je jo uvijek na vlasti u Republici Hrvatskoj iako je ona samostalna ve gotovo 15 godina. Oni se danas kriju pod lanim nazivom "antifaisti" kako bi zatrli svoju zloinaku komunistiku prolost i proli bez kazne, a njihova djeca su koristila ili preprodavala pokradenu imovinu (stanove, dionice tvrtki i banaka, graevinska zemljita i drugo) i dobivala privilegirane poloaje na svim nivoima i u diplomaciji, dok su poteni Hrvati ginuli na bojinicama. Veoma je vano napomenuti da su graanski sinovi i u Prvom svjetskom ratu (1914.1918.) i u Drugom svjetskom ratu (1940.-1945.) bili i vojnici i zapovjednici u hrvatskoj vojsci, i to kao hrvatski domobrani, a u Domovinskom ratu (1990.- 1995.), sve do mirne reintegracije 1997. godine istone Slavonije, bili su hrvatski dragovoljci i vojnici u postrojbama hrvatske policije i hrvatskim gardijskim i drugim brigadama, osobito "Tigrovima", "Gromovima", 101 brigadi i drugim zagrebakim brigadama, i to na svim ratitima, od Kupe, Pokupskog do Vukovara, Slavonsko Broda, Petrinje, Zadra i Dubrovnika.

49

50

Posebno je vano istaknuti da su svi zdravi i sposobni graanski mukarci bili mobilizirani i sudjelovali su u oslobaajuoj akciji Republike Hrvatske "Oluja" 1995. godine od jugoslavenske i srboetnike okupacije Hrvatske i Jugoslavenske narodne armije. Osim toga, u Graanima je bilo preko crkvenog "Caritasa" i privatno tijekom sedam godina zbrinuto mnogo izbjeglica Hrvata iz svih ratom zahvaenih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Izbjeglicama se zduno pomagalo na razliite naine tako da domae obitelji pod kraj rata vie nisu ni same imale sredstava i potreptina za ivot i jedva su ivotarile od Caritasove pomoi iz inozemstva. Graanci su oduvijek veinom podravali domae hrvatske politike programe i stranke, kao to je bio nekadanji HSS (Hrvatske seljaka stranka Stjepana Radia izmeu dva svjetska rata dvadesetog stoljea), potom HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana, te druge demokranske stranke, ali nikad svoj glas podrke nisu dali destruktivnoj komunistikoj opciji s poganskim naelima protiv Boga. Neki novi stari stanovnici ali i "srboetnici" kupuju stanove u Graanima, u novoizgraenim stambenih vilama, pa se znaajno drugi put mijenja identitet gradske etvrti Podsljeme, Graana i cijeloga Zagreba i Hrvatske. Poslije osamostaljena Republike Hrvatske i zavretka rata 1995. godine ponovno dolazi teko vrijeme za stanovnike Graana jer su mnogi izgubili posao u poduzeima koja su unitena i propala, a u kojima su desetljeima radili. U procesu pretvorbe i privatizacije iz dravnog socijalistikog u privatno vlasnitvo, odnosno povrata dravne socijalistike imovine u privatnu imovinu, osmiljen je i ozakonjen lo projekt u korist male skupine od nekoliko stotina ljudi, uglavnom bivih suradnika tajne zloglasne slube UDBE i komunista koji su vjeto protuzakonito pokrali imovinu i djelatnost tvrtki, zemljita i drutvene stanove. Mali broj podobnih socijalistikih direktora preko noi je postao na kriminalan nain dioniarima i vlasnicima kapitala. To je omoguila tajna sluba svojim vjernim dounicima nekadanjim partijskim sekretarima u zadnjih 50 godina, a dio vrijedne imovine (banke, hoteli, bolja farmaceutska i industrijska poduzea) prodan je strancima u bescjenje. Prije prodaje je dravni proraun isplatio desetine milijardi dolara za otpis nenaplativih dugova, a zatim jeftino prodao strancima, primjerice banke i svu financijsku industriju. Bila je to druga zakonita velika pljaka i prijevara privatnih vlasnika, a koju su proveli novi tajkuni, gazde i dioniari jugokomunista u proteklih 60 godina. Ovaj model prenoenja drutvenog dravnog vlasnitva u privatne ruke podobnih kadrova napravljen je uz pomo meunarodnih financijskih savjetnika i tajnih slubi, a prednjaio je MMF (Meunarodni monetarni fond) i WB (Svjetska banka), u kojima je glasove i vlast drala mona skupina vlasnika globalnog kapitala (Amerikanaca, Amerikih idova, Engleza). Tako je i drava osiromaena, silno zaduena u inozemstvu, a domae stanovnitvo je ostalo bez posla, plaa i mirovina. Graanci su dijelili sudbinu drugih, a za

preivljavanje su morali prodavati ostatke zemlje kojoj je sada vrijednost znatno porasla zbog irenja grada Zagreba i novog vala doseljavanja stanovnitva iz provincije. Graanci i Zagrepani nisu sudjelovali u pljaki zvanoj privatizacija, jer su bili moralni, obrazovani i kulturni graani s radnim navikama i vjerskim odgojem, a ne kao pojedini jugo-komunistiki dounici koji su u pljaki prednjaili, ali i novodoseljenici iz Bosne i Hercegovine, te zalea Dalmacije koji su postali vlasnici veine zagrebakih tvrtki. Budui da nisu imali veze s novim vlasnicima svojih tvrtki iz Bosne i Hercegovine, Graanci i Zagrepani teko su se zapoljavali pa su mladi kolovani ljudi i deset godine nakon rata bili bez posla i stjecali poroke, dok su se po roakim vezama masovno upoljavali nekolovani kadrovi, bez radnih navika i znanja, uglavnom iz ruralnih krajeva, i doseljavali u Zagreb i Graane. Takva kadrovska i ekonomska politika vukla je Zagreb i okolicu, nekad najnaprednije gospodarstvo Hrvatske, u propast jer je suvremeni trend traio mislee, obrazovane, strune, asne i profesionalne ljude Hrvate koji bi stvarali i unapreivali suvremena trino gospodarstvo. Meutim, cijela gospodarsko-ekonomska situacija pogoravala se, nezaposlenost je rasla tijekom svih 10 godina poslije oslobodilakog rata, a zbog nametnutih pogrenih provincijskih privatnih interesa kao glavne strategije drave, to je plaao dravni proraun, grad i Zagrebaka upanija, nazadovalo se. Posebno je zanimljivo da su u Graane dolazila na objede i rekreaciju etiri predsjednika aktualnih drava, a neki su i ivjeli u Graanima, jer ih je privlailo to prelijepo mjesto podno Medvednice sa svojom osebujnom prirodom i gorskim potocima, a smjeteno gotovo u srcu grada Zagreb, svega 4,5 kilometra od Jelai placa. Tijekom drugog svjetskog rata, od 1940. do 1945. godine iznad Graana u vili Rebar radio je i ivo s obitelji (supruga, sin, dvije keri i pratnja) tadanji predsjednik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli. Tu je bio zatien od bombardiranja Zagreba, a bilo je mogue organizirati adekvatno osiguranje u Pavelievoj rezidenciji koja se nazivala Vuji brlog. Meutim, godine 1979. jedna poludjela ena koja je bila zaposlena kao kuharica u vili Rebar koja je bila preureena u restoran-hotel visoke kategorije, a na terasi, na svjeem sljemenskom zraku, organizirane su plesne veeri uz pratnju ive muzike zapalila je namjerno cijeli vilu, koja ni do dananjeg dana nije obnovljena. Mi Zagrepani naueni smo obnavljati i shvatili smo da ivot ne prestaje i ne poinje jednom generacijom. Postoji miljenje da je vilu Rebar zapalila zloglasna jugoudba. Nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. do 1960. godine, sve do izgradnje nove predsjednike vile na Pantovaku u vili Rebar odsjedao je tadanji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito s pratnjom kad god bi posjetio Zagreb. Dva dana prije njegova dolaska, mi Graanci gledali smo policijske strae postrojene du cijele Graanske ulice, od Mihaljevca do Blizneca, (na svakih deset metara bio je uniformirani policajac tijekom 24 sata). Josip Broz Tito uvijek se vozio u raskonoj crnoj limuzini, a propagirao je radniko siromatvo i blagostanje za lanove Komunistike partije. Od osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. pa do svoje smrti 1999. u Graane je nekoliko puta na objed bio pozvan prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman s pratnjom, i to kod obitelji Zlatka Puntijara, ugostitelja.

51

52

6.2. DALJNJA POVIJEST GRAANA NA GRADSKOJ ZEMLJI Obrtnika i poduzetnika obitelj Josipa starijeg, eljka elendia poetkom 1990. godine besplatno je obnovila spomenik velikog bana Josipa Jelaia i uz sveanu povorku isti dostavila na njegovo staro mjesto Trg bana Josipa Jelaia, gdje je bio sve do zavretka Drugog svjetskog rata, kada su ga jugokomunisti uklonili i dijelom unitili. Drugi predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi veoma esto, i po nekoliko puta tjedno, boravi u Graanima radi rekreacije i prijateljsko-poslovnog druenja kod obitelji eljka elendia. Predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader posjeuje restoran "Graanka", koji danas vodi njegov zemljak Kaminjo iz Splita, a unazad trideset godina vodio ga je Milan Tran i pokojni "Debeli Martin", Milanov stric, poznati ugostitelj, a u mladosti Titov brodski kuhar. Opis daljnje povijesti Graana veim je dijelom preuzet iz knjige dr. Ljelje Dobroni "Stari vijenac sela oko Zagreba", s posebnim osvrtom na Graane i druga sela oko grada u razdoblju od 12. do 19. stoljea. Gradska etvrt Podsljeme formirana je u ovom obliku 2000. godine u sklopu reorganizacije opina, a obuhvaa Graane, Mlinove, estine i Markuevec, i ima preko dvadeset tisua stanovnika. Sama gradska etvrt Graani imala je 2005. godine oko deset tisua stanovnika. Preko 800 godina pisane povijesti Graana pohranjeno je u Arhivu grada Zagreba i dijelom objavljeno u nekoliko knjiga. Ovo naselje bilo je uvijek autohtono hrvatsko naselje, tu je ivjelo stopostotno hrvatsko puanstvo rimokatolike vjere koje govori kajkavskim zagrebakim, odnosno tokavskim narjejem. U XIII. stoljeu ugarsko-hrvatski kraljevi dijelili su svoje kraljevske zemlje na Medvednici. Nije to uinio samo Andrija II., ustupivi Kaptolu posjede oko Svetog imuna Markuevca, ve je i Bela IV. izdao 1242. godine ispravu zagrebakom Gradecu, poznatu pod imenom Zlatna bula u kojoj se ita kraljeva namjera. Poslije provale Turaka Beli IV. bilo je potrebno i vano da mala naseobina na breuljku Gradecu ojaa, da gradnjom bedema i kula postane tvrava i funkcionira kao slobodan i kraljevski grad. Da bi to sve mogla, Bela IV. darovao joj je velik pojas zemlje nejednake irine od Sljemena na vrhu Medvednice do rijeke Save. Bilo je to promiljeno kako bi se omoguio ivot graanske zajednice: iz Save su imali ribe i iblje, u savskoj ravnici i nizini ispod grada mogli su obraivati polja, uzgajati povre i voe i na livadama napasati stoku, a ume Medvednice obilovale su drvom za gradnju kua i ogrjev, te irom za tov ("irenje") svinja. Iz sjevernog umskog dijela novosteenoga gradskog teritorija dotjecali su u nizinu bistri gorski potoci i bilo je vie izvora. Zlatnom bulom, ispravom hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., izdanoj 16. studenog 1242. godine, zagrebaki Gradec uzvien je u slobodni i kraljevski grad. U Zlatnoj buli postoji i propis o sudovanju gradskog suca koji se odnosi na "kmetove" iz sela (ves) koja pripadaju Gradecu, a nalaze se uz podruje samog grada. Prema tome se mora zakljuiti da su, u asu kad je Bela IV. zemlju darovao tada ustanovljenom slobodnom i kraljevskom gradu Zagrebu, na njoj ve ivjeli seljaci koji su tad automatski postali gradskim kmetovima. Imena sela nisu navedena. U prigorskom dijelu gradskog teritorija razvilo se tek selo Graani. Jesu li njegovi stanovnici ivjeli na tom mjestu ve prije godine 1242., dok je pripadalo kralju, pa su ime Graani dobili nakon to su pripali gradu, ili su se naselili kad je to ve bilo gradsko podruje, nemogue je znati. Svakako je selo vrlo staro, a ime Graani susree se prvi put 1334. godine u Statutima kaptola zagrebakoga. Ime Graani oznauje pripadnost stanovnika gradu Zagrebu, slobodnom i kraljevskom. U Graanima su ivjeli zagrebaki graani obrtnici koji su tu imali mlinove, vinograde i kleti, ali i podanici Gria ili gradski seljaci ili kmeti.

53

54

U to doba Graani su morali biti ves s relativno velikim brojem stanovnika. Zakljuuje se to po razmjerno brojnim Graancima koji su zbog razliitih razloga dolazili pred gradskog suca. Taj je bio gradonaelnik i ujedno sudac ne samo graana slobodnog i kraljevskog Gradeca ve i seljaka gradskih kmetova grada, gradske opine kao feudalnoga gospodara, a ne nekog pojedinca feudalca. Zapisani su kao tuitelji 1355. Jakob iz Graana i Ivec iz Graana, Matej iz Graana 1362. i 1363. kao tueni zbog tunjave., Kus (kasnije Kos) iz Graana tuen zbog nekog vinograda 1376.; 1382. "Katarina, udovica Benedikta iz Graana, ostavila je i proglasila Endreja, sina Ivankova, neoptereenim za ubojstvo ili smrt njezina mua, u naem sudskom sjeditu pred nama"; 1382., Marko sin Mikecov iz Graana mora dokazati vlasnitvo nekog vinograda.
Slika 21. upna crkva Svetog Mihaela (nekad kapela Svetog Mihalja) u Ulici Isce

trgu. Oni su bili podanici i vlasnitvo zagrebakog Gradeca. U toj su zajednici bili sve do ukinua kmetstva, tj. do godine 1848. od Hrvatskog bana Josipa Jelaia. U borbama izmeu Kaptola i graana Gradeca godine 1396. nastradalo je i selo Graani. Kaptolski ljudi poruili su sve gradske mlinove u gradskom podruju, te opljakali gradska sela Graane, Dedie i rnomerec. U XV. stoljeu selo Graani stradalo je od medvedgradskih gospodara, nasilnih celjskih grofova. Ivan Krstitelj Tkali, prvi i najugledniji zagrebaki povjesniar, o tome pie u duhu svog vremena 1894. godine. "Godine 1436. oko Miholja ote medvedgradski kastelan Vilim Niemac jednom seljaku u Graanih dvie krave, te ih odagna u Medvedgrad i upotriebi za svoju korist. Sliedee godine 1437. provali isti Vilim sa svojom etom u Graane i ote silovito 10 volovah, 8 kravah, 40 svinjah, 50 slanine, 5 kabanica, 11 konicah pelskih, 5 enskih opleah, 10 rubaah, pobere on sve lopate, sjekire i lee, i zarobivi mnoge Graance odvede ih u Medvedgrad i ucieni svakoga kmeta na 3 forinte. Kada su tu svotu isplatili ili obrekli da e ju isplatiti, tada ih je istom pustio na slobodu(MCZ.II,p.145 doc.116). Iste godine 18. decembra u etvrtak provali opet Vilim u Graane, gdje otme Bartolu Tataru etiti vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jedan haljinac i petnaest motikah, drugomu opet ovjeku uzme pet i pol pensah bekih dinarah, ma s remenom, luk sa strelicama, haljinu i krljak, a graane Gradeca, koje je ondje po njihovih klijetih naao, pohvata, teko izmui i svezane odprati u Medvedgrad, a drao ih je ondje u zatvoru sve do polovice januara godine 1438., doim je nekoje samo, poto ih ucienio za veliku svotu novacah, pusti na slobodu. U to isto doba (sredinom januara 1438. g.) navali kastelan Vilim sa svojom etom u nono doba na Graane, gdje pozaspale graane, njihove ene i djecu digne s leaja i zarobivi ih odvede u Medvedgrad. Siromanim Graancima bilo bi bolje pod Turcima, nego uz ovako silovitog susjeda. ini se, da su medvedgradski gospodari poslije tih nasilja poeli Graane svojatati za sebe. Godine 1506. dopustila je tadanja vlasnica Medvedgradska Beatrica Frankopanka, udova Ivana Korvina, na molbu remetskog vikara Marka pavlinima da smiju svoje ovce i ostalu stoku pasti po lozama i livadama njezina vlastelstva oko remetskog samostana, kao i u podruju Medvedgrada i Graana. U dotinoj listini izrijekom je reeno, da su Graani njezino selo. Graani su morali davati neke poreze gospodaru Medvedgrada Stjepanu Gregorijancu, kao i njihovim prethodnicima, ali on godine 1585. nije traio nita vie negoli je bio utvrdio ugovorom, s graanima slobodnog kraljevskog grada Gradeca." Potres koji se dogodio 1590. godine toliko je otetio Medvedgrad da se u njemu vie nije moglo stanovati. U Arhivu grada Zagreba u dokumentima pod brojem XII/DOC.419 stoji da je 1596. godine u Graanima evidentiran samo jedan dim. Kamo su nestali ljudi? Izgleda da su se odselili na Gri, gdje su takoer imali kue zbog straha od Turaka ili od kuge. To je bio razlog da tadanja gradska uprava dopusti izbjeglicama iz Bihaa (reorganizacija granice "Vojne Krajine" od Austro-Ugarsko-Hrvatske drave), da nasele njihove prazne posjede. Dana 15. III. 1599. godine gradski sudac je s njima sklopio ugovor: bili su osloboeni od tlake, ali su bili podloni obvezi. Biani (vjerojatno krajinici - graniari i vojnici) se uselie na podruje Graana, to se moe utvrditi u dokumentima i po njihovim imenima.

Kupoprodaje se vie puta spominju, a provode se takoer pred gradskim sucem 1387. godine, kad su Ivan, sin Mihalja iz Graana, i njegov sin Petar kupili vinograd od Stjepana, sina Gordoeva, i iste godine kad je Andrija, sin Antunov iz Graana, kupio neko zemljite Nikole, sina urnea. Vinogradi su Graancima bili vani: Kriko iz Graana kupio je 1394. dio vinograda od Leonarda, sina Sebastijanova, a 1396. "Elena, udovica Oronikovi, dala je Martinu, sinu Vukom iz Graana, polovinu svojeg vinograda" ista Elena prodala je ondje drugom Martinu, sinu Marenievu iz Graana, svoj vinograd. Graanci su bili poduzetni ljudi, a kako su upravo bili vezani uz zagrebaki Gradec, nabavljali su nekretnine na uem gradskom teritoriju, u samom gradu. Primjera ima vie. Matej iz Graana bio je godine 1368. vlasnik kue "in vio Teutonicorum" (u njemakoj ili otarskoj vesi, otprilike na sjevernoj strani dananjeg Trga bana Jelaia), a godine 1399. Andrija iz Graana kupio je zemljite "in vico lutifigulorum" od Stjepana Turcjela (u lonarskoj vesi, na poetku dananje Ilice). Uglavnom izmeu Zagrebakog kaptola i slobodnog i kraljevskog grada na brdu Gradecu zagrebakom od 12. svibnja 1392. Graanci su, uz jo neke gradske podanike, bili osloboeni Kaptolu plaati porez, koji se puki zove "filarina". Po toj trnoj pristojbi moe se zakljuiti da su Graanci prodavali svoje proizvode na kaptolskom

55

56

Ipak su Graani bili "gradsko selo", tj. na podruju i pod upravom slobodnoga i kraljevskoga grada, pa je gradska uprava vodila evidenciju o tamonjim stanovnicima i njihovoj imovini. Prvi takav pregled sauvan je iz godine 1615., a naslov mu glasi "Urbar" ("Urbarium Civitatis regiae liberate Montis Grecesis Zagrabiensis"). Poslije pedeset godina, tj. 1665., slian popis je pregled novane "kmetske pristojbe". Treba istaknuti da se Graani redovito slubeno zovu Graan-Grachan (od Gri ili Gradec, Grian, Graan). Oni su po broju stanovnika najvee selo-opina na gradskom teritoriju, pa su se u Urbaru nali na prvome mjestu.
Slika 22. upna crkva i karmelianski samostan Majke Boje Remetske

Prema podacima iz 1691. godine, u Graanima se kao vlasnici kua spominju: Andrija Glazina, Matija Klak, Jelena Haramija, Mijo Kopljar, Pavao Novak, Jakob Hrvat, Marija Hrvat, Nikola Jelai, Tomo Mei, Ambrozije Cvetkovi, Juraj Trnevi, Matija Zori, Juraj Lovrekovi, Tomo Trnevi, Matija Bai, Nikola Hamak, Ivan Haramija, Tomo Vrban, Jakob Cvetkovi, Jelena Veljkovi, Ivan i Juraj Kranjec, Mijo Mihokovi, Juraj Novak, Franjo anji, Luka i Mijo Fuek, Ambrozije Pernar, Ivo Banti I., Ivan Pei, Pavao Pavli, Tomo Pui i Ivo Banti II. Godine 1742. spominju se obitelji: Haramija, Keglevi, Sekula, Banek, Radi, Demi Klops, Bunjevi, Abrani ili Jabrani (danas Bujan), Novak, Puntijar, Bani, Prekupec, Trnevi, Krivi, Jelai, Kovai, Cvetko, Lovrekovi, Beli, Glazina, Kos, Pavliek i Horvat. U jednom spisu iz 1729. godine spominju se Graani kao grad, a to je vjerojatno bio, kako ga zovu stariji mjetani, "Beiev grad" stara velika zidana kua debelih zidova koja postoji jo i danas (u dananjoj Ulici Lonjina). Posljednji vlasnici toga grada bili su Pavao i Ana Bei iz imune obitelji Bei. Oni su ga prodali 1937. godine Ferdi Negri, poznatom trgovcu i proizvoau cipela. Graani su u starini pripadali najstarijoj gradskoj upi Sv. Marije na Kaptolu Dolac (in area capitulari) u Zagrebu. Kapela sv. Mihalja u Graanima sagraena je poetkom XVII. stoljea, a spomenuta je prvi put godine 1622. u prvoj sauvanoj vizitaciji. Nakon reorganizacije upa cara i kralja Josipa II. i zagrebakog biskupa Maksimilijana Vrhovca, Graani s okolnim selima uli su u sastav upe u estinama. Naposljetku su odlukom biskupa Vrhovca potpali pod upu u Remetama, kad je 1812. godine upa tamo osnovana. Novom reorganizacijom 1942. Graani su pripadali upi Sv. Franje Ksaverskog, a od 1983. godine su samostalna upa Sv. Mihaela Graani. Podaci o Graanima godine 1865. glase: Graani, selo, 42 kue, 416 stanovnika, rk. Remete. Sudija (opina) Graani ima podruna mjesta: Dedii, Kraljevec estinski, Mlinovi, estine, 89 kua, 947 stanovnika.

Urbar je godine 1615. sastavljen tako da su kuanstva ili gospodarstva navedena po imenu i prezimenu glave obitelji, a zatim je za svako kuanstvo nabrojena imovina, nepokretna i pokretna. Na elu sela (villaves) je villicus (vesnik), i on je prvi na popisu: Stjepan Lovrekovi. Osim njegove obitelji, u Graanima su ivjele ove obitelji: Franjo Haramija, Nikola Novak, Mirko Cvetkovi, Toma Hamak, Gregorius Beni (Bei), Gregorius tefkovi, imun, Cvetkovi, Petar Terupevo (Trnevi), Jo, Mihael Martini, Kranjec ili ombukovi, Gregorius Krupi, Golob, Laurencije Fabijani, Stjepan Glazina, Matija Novak, Novosel, Grgur Horvat, Nikola Cvetkovi i Stjepan Horvat, ukupno 21 kua. Nisu to bili svi stanovnici Graana, ve samo oni koji su zabiljeeni u spisima, jer su imali neki sudski spor ili su s gradskim magistratom zakljuili kakav kupoprodajni ugovor. U to vrijeme nisu postojale gruntovne knjige, ve samo spisi koji su se vodili na magistratu, a potpisivali su ih gradski biljenik notar i stranka. Neki su imali vinograde "na podruju brae eremita", to znai u Remetama ili u Bukovcu. U Graanima je veina domainstava gojila krave i svinje, a mnoga i koze. Neke obitelji drale su i konje. Veina graanskih gradskih kmetova imala je na raspolaganju od polovice do jednog jutra ume, koje su bile vane za drvenu grau za kue i gospodarske zgrade, kolje za vinograde i prehranu svinja irom. Godine 1665., osim nabrojenih obitelji, u Graanima su ivjeli: Kopiar, Dolovak i Keglevi ili Jakovi. Selo ima svog lugara Petra Novaka zvanog Gibanek, takoer gradskog kmeta. Te godine spominje se njihova imovina. Imali su 55 jutara zemlje, 24 kopaa vinograda (kopa je povrina koju iskopa jedan ovjek na dan), 34 vola, 28 krava, 20 teladi, 4 konja, 50 koza i 200 svinja. Rauna se da je tu ivjelo 210 dua.

57

58

6.3. REMETE ISTONI SUSJEDI GRAANA U XII. i XIII. stoljeu pustinjaci (eremitae) bili su u "modi" po mnogim europskim zemljama, a ivjeli su pojedinano ili ee u skupinama. Papa Inocent IV. godine 1243. i 1254., te papa Aleksandar IV. godine 1255. poduzeli su korake da se skupine pustinjaka organiziraju u redovnike zajednice. Nekako u tim previranjima oko XIII. stoljea nastao je i Red svetog Pavla Pustinjaka, navodno u Ugarskoj, o emu ima razliitih miljenja. Ti "eremiti", kasnije u Hrvatskoj prozvani "pavlini" po zatitniku svetom Pavlu, prvom pustinjaku, dali su ime Remetama. Svakako su eremiti pavlini u drugoj polovini XII. stoljea (1288. g.) u Remetama imali samostan, a (1319. g.) postoji ve i crkva Blaene Djevice Marije, to govori da su doselili znatno ranije. Narodna predaja govori da su prvi pustinjaci doselili i ivjeli u peinama na Medvednici, a kasnije se preselili u Remete. Isprava kralja Emerika 1201. godine potvruje da sveukupne zemljine posjede Zagrebake biskupije ini biskupova zemlja sjeverno od Kaptola, istono od potoka Medveaka i Graana. Mea je sjeverno od sela Dolje prelazila na potok Bliznec (i dalje na potok tefanovec i po potoku Trnavi stizala do Save). Podruje Remeta nalazilo se, prema tome, unutar posjeda zagrebakog biskupa, pa je jedino on mogao dati zemlju remetskim pavlinima ili im dopustiti naseljavanje. O nekadanjem biskupovu vlasnitvu svjedoi i danas ime ulice Bikupec Breg na breuljku, sjeverno od remetske crkve. Godine 1288. samostan Blaene Djevice Marije u Remetama blizu Zagreba vodila su braa prior Firmin i upravitelj Petar, o emu svjedoi darovnica od 30. rujna 1288. Stolnog Kaptola zagrebakoga, kojom se potvruje da su ova braa i dva predstavnika Kaptola posjetili Miroslava, sina Heruka, bolesna ali pri pameti, koji je pred svojim sinom Mikulom i Jelenom, sinom Uroa, "tada elnikom vesi greke" (Gradeca), darovao "esticu svoje naslijeene oranice na Blizini", zvanu Kratki dol, i drugu esticu do nje s juga. Crkva Majke Boje Remetske postala je zavjetno mjesto i cilj hodoaa stanovnika medvednikog prigorja i mnogih Zagrepana, posebno otkako je 1440. godine postavljen oltar s kipom Blaene Djevice Marije kojemu se pripisuju mnoga udesna uslianja. Kao i danas, i u davnini okupljalo se mnogo ljudi oko remetske Majke Boje, prekrasnoga gotikog kipa okruenoga s etiri manja kipa svetaca, o emu svjedoi dokument iz 1504. godine. Opisuje ga Beatrica Frankopanska, supruga Ivania Korvina, sina kralja Matije Korvina, "knjeginja i banica kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije", vlasnica Medvedgrada u kojemu je boravila. Ona svojim pismom od 17. kolovoza 1504. iz Medvedgrada objavljuje da je veleasni redovnik otac Marko, vikar samostana Blaene Djevice Marije ispod nae utvrde Medveda, s fratrima svojega samostana dao na znanje teke optube, kako su na blagdan Uznesenja i Roenja Djevice Marije neki ljudi, zanemarivi strah Boji, unutar samostana ujutro prije mise prodavali vino na veliko, tako da su vrtovi i vonjaci samostana uniteni, a plemeniti muevi pretvaraju se u pijance u puku i stvaraju svae i razdore, ranjavanja i ubojstva, stoga otac vikar trai zatitu samostana.

U povijesti Remeta zapisano je da su 1484., 1557. i 1591. Crkva i samostan opustoili i spalili Turci, a godine 1591. oteli su i objesili 12 redovnika pavlina na lipi kod Vugrovca. Godine 1646. crkva i samostan opet su obnovljeni.

Slika 23. upna crkva Majke Boje Remetske i samostan u Remetama

Pavlini su tijekom dugih stoljea gradili samostan i crkvu u Remetama, opremali osobito vrijednim freskama pavlinskog slikara Ivana Rangera, i u ovoj se crkvi pokapali. Oni su u 16., 17. i 18. stoljeu bili veoma uen i imuan red pa su pronosili pismenost, kulturu i umjetnost cijelim podsljemenskim krajem i Zagrebom, Kraljevinom i Europom.

59

60

Car Josip II. ukinuo je pavlinski red 1786./1787. godine u cijeloj svojoj carevini te im oduzeo umjetnine i imovinu i prognao redovnike iz ovog samostana i svih pavlinskih samostana svoje carevine. Majci Bojoj Remetskoj do danas hodoaste stanovnici Zagreba i ire okolice i odravaju procesije i duhovne obnove, posebno za blagdan Velike Gospe (15. kolovoza) i Male Gospe (8. rujna), kada se slije nekoliko tisua vjernika na misu i protenje, te mole za zagovor Majku Boju Remetsku. Godine 1880. crkva je teko stradala od jakog potresa, a 1882. godine opet je obnovljena. Biskup Maksimilijan Vrhovec utemeljio je 1812. godine upu Remete sa sjeditem u bivoj pavlinskoj crkvi, kojoj je pripalo i mjesto Graani, a 1959. godine u samostan i upu ulazi novi red bosonogih karmeliana. Od 1963. godine oci karmeliani preuzimaju upravu upe Remete. Remete su bile malo selo, nekad vlasnitvo Zagrebake biskupije (prije Remeina), selo ima biljenitvo Dubrava, sudija u mjestu, 41 kua, 313 stanovnika, rk. s crkvom BDM u mjestu. Sudija Remete ima podruje mjesta Bukovec Donji i Gornji, Dolje, Jurja Ves, Zveaj, 131 kua, 901 stanovnik. Rimokatolika upa Graani i itava mjesna sudija ima 1.317 stanovnika. Remete danas pripadaju gradskoj etvrti Maksimir. Danas naselje tvore privatne kue i vile razbacane po breuljcima, ima preko 6.000 stanovnika i svu komunalnu infrastrukturu. U Remetama i danas dominira upna crkva i samostan Majke Boje Remetske.

6.4. KRALJEVEC ESTINE DEDII ZAPADNI SUSJEDI GRAANA "Pod Medvedgradom u XIII. stoljeu dogaale su se promjene. Kralj Ladislav IV., unuk Bele IV., koji je Medvedgrad vratio Zagrebakoj crkvi, na molbu zagrebakog biskupa Timoteja i nagraujui njegove zasluge, svojom pismenom odlukom oduzeo je zemlju Fayz zagrebakom Gradecu i predao je biskupu Timoteju 1275. godine, vjerojatno zajedno s povratom Medvedgrada. Ves Fayt, nekad nerazumljivo ime, sad se puki zove Kraljevec estinski, prelo je iz upravne i sudske vlasti slobodnoga kraljevskoga grada na brdu Gradec, kojemu je takoer kralj bio vrhovna sudska vlast, u ruke zagrebakog biskupa. Ipak je Kraljevec, kao i gradska sela Graani i Dedii, godine 1392. ugovorom izmeu Kaptola i Gradeca bio osloboen od plaanja Kaptolu poreza zvanog "filarina". Kraljevec je i danas gradsko naselje ispod Zagrebake gore u upi estine, a prvobitno se zvao Fayz (fahejiz = drvene kore miris), bijae drvosjek ve posavskohrvatskog kralja Alma, tj. spadae pod krunska dobra. Naselie s vremenom selo prozvavi ga Kraljevska ves ili Kraljevec. Ve 1334. bio je Kraljevec ponovno u gradskim rukama, borbom koja je nastala za ugarsko prijestolje, kada bje i Medvedgrad, nevjerom Gardunovom, predan u krunsko vlasnitvo, gradska opina prisvoji selo Kraljevec. Zbog toga je nastala grozna mrnja meu Kaptolom i Gradecom, zbog jurisdikcije, a otud nastadoe u drugoj polovini XIV. stoljea progonstva i krvoprolia, u kojih su nastradali i Kraljevani. Pripovijeda se da je mjeseca studenog 1381. godine, i to na kaptolsku zapovijed, provalio oruanom rukom njegov inovnik Ladislav u selo Kraljevec, te ga poplienio, izranivi na smrt dva Kraljevana, a dva opet zarobio, za koje se nije doznalo jesu li ivi ili mrtvi, te je tom provalom naneseno gradskoj opini tete kakovih 500 forinti." Tako je 1889. godine stari ugledni istraiva zagrebake prolosti Ivan Krstitelj Tkali stilom i pravopisom svojega vremena prikazao prilike i stanje u Kraljevcu. Kraljevec (estinski) ve svojim imenom govori o kralju (ugarsko-hrvatskom) kao gospodaru uma na Medvednici prije negoli ih je dodijelio Zlatnom bulom slobodnom i kraljevskom gradu na brdu Gradecu, zagrebakom biskupu za gradnju Medvedgrada, a zagrebakom Kaptolu "brege" od Markuevca do uerja. Kad je uprava Gradeca godine 1777. raspravljala o vodovodu za grad s dovodom vode iz medvednikih izvora, projekt su izradili geometri Ivan Vetter i Ivan Stipanovi. Na nacrtu su dva lokaliteta koji spominju kralja. Brdo nasuprot Medvedgradu, slubeno se vodilo kao Kraljevo brdo (Mons. regius), iako je ono ve od 1242. bilo na gradskom podruju. Kralja spominje i Kraljev izvor. Iz tog izvora istjee potok Kraljevec, jo jedan spomen na kralja, koji tee sredinjom dolinom izmeu medvedgradskog brda na zapadu i "kraljevskoga" na istoku, te uz selo Kraljevec, Graicu i Mlinove zavrava spojivi se s Graancem kod Mihaljevca. Nije poznato kada je osnovana upna crkva, ali se spominje na sinodi u Zagrebu 1574. godine, u kojoj je sudjelovao i sveenik Luka, upnik crkve Svetog Emerika (Mirka) pod Medvedgradom, to je prvi spomen estinske upe. Crkva je ve tada bila zidana, a godine 1677. poveana i pregraena tako da je sva bila nadsvoena. Imala je tri oltara. Toj upnoj crkvi pripadala su sela Mikulii, Bijenik, Dedii i Kraljevec. Pripadala joj je i drvena kapela Sv. Fabijana i Sebastijana na vrhu brda Medved, u kojoj je bila slika sv. Jakova, po kojemu je kapela kasnije promijenila titulara. Druga kapela, kapela Svetog Roka, koja je bila drvena, nalazila se pod

61

62

estinama. Godine 1677. prvi put se spominje ime lokaliteta estine. Ipak se ne zna kad je podignuta crkva estine, odnosno kad je osnovana upa koja se spominje prvi put 1574. g. Situacija se promijenila potkraj XVI. stoljea, kada je Stjepan Gregorijanec, gospodar Medvedgrada, sagradio ispod planine Medvednice plemenitaki dvor estine. Sagradio ga je 1585. godine, a u njemu je i boravio, jer mu je bilo to udobnije nego se penjati na strmi medvedgradski brijeg. Gregorijanev dvorac (curia) zvao se estine, a vjerojatno je dobio ime po estini vina koju su obraivai vinograda bili duni davati vlasniku. Najamnina (census) od vinograda koji su se iznajmljivali za obraivae najee je iznosila "svaki esti kabao" mota ili vina, "esti dio", tj. estinu uroda. U doba feudalizma seljaci su bili duni "ii na tlaku", tj. gospotiji besplatno raditi jedan dan u tjednu. Prema staroj predaji, ovdje su govorili "ii na estinu", tj. odraditi esti dio radnog tjedna, jedan dan. Poznato je da je Medvedgrad bio znatno oteen u potresu godine 1590. i otada je bio manje upotrebljiv. Tada je, tj. 1661. godine, grof Nikola Zrinski dao dograditi kuriju ili plemiki dvorac estine, to dokazuje kamena ploa u dvoru i grb Zrinskih. Godine 1699. vlasnici dvorca estine i imanja su gospoda ikulini, a posljednji vlasnici bili su grofovi Kulmer. Miroslav Kulmer povukao se iz asnike slube, nastanio 1850. u estinama i vodio veliko gospodarstvo. Godine 1865. podaci o dvama medvedgradskim selima glase: Kraljevec estinski, selo sudija Graan, 22 kue, 297 stanovnika, rimokatolika upa estine. estine (Zakutek), selo sudija Graan, 10 kua, 139 stanovnika, rimokatolika upa Sv. Emerika u mjestu. U upi podruna mjesta: Bienik, Dedii, Kraljevec, Lukii, Mikulii, Mlinovi, 4.250 stanovnika. Dvorac estine, zvan Kulmerov dvorac, uniten je u poaru u veljai godine 1945., opljakan je i zatim razgraen s dolaskom partizana komunista na vlast. Vlasnici su sauvali jedino kamenu plou s grbom Zrinskih i slikom Bogorodice s Djetetom iz dvorske kapelice. Do danas imanje nije vraeno nasljednicima obitelji Kulmer, iako oni trae povrat imovine sudskim putem ve 15 godine, nego je dio imanja prodan novom komunistikom tajkunu Ivici Todoriu (podrijetlom iz Imotskog), koji je po starim nacrtima izgradio dvorac na istom mjestu gdje ivi i vodi tvrtke koje je stekao u posljednjih deset godina sumnjivom pretvorbom dravne socijalistiki nacionalizirane imovne u privatnu imovinu novih tajkuna, a bivih komunista. Iako su vei dio daljnje povijesti estine bile feudalni posjed, a jo ranije gradski, odnosno kraljevski posjed, danas su estine i Kraljevec suvremeno gradsko naselje s preko osam tisua stanovnika u gradskoj etvrti Podsljeme, istoni susjedi Graana, s kojima su stoljeima zajedno ivjeli u dobrosusjedskim odnosima. Selo Dedii (danas ulica u estinama), koje se spominje ve u XIII. stoljeu, nalazi se i danas na podnoju Zagrebake gore u estinskoj upi. Nekad je zemlja Dedii zajedno s vinogradima pripadala teritoriju zagrebakog Gradeca, jer ih je gradska opina kupila. Samo ime i pojam Dedia oznaava batinski posjed, opinsku batinu, jer rije dedi u staroj sloventini oznauje batinika.

Godine 1865. podaci o Dediima su sljedei: Dedii, selo sudija Graan, 3 kue, 24 stanovnika, rimokatolika upa estine. Danas su estine koje obuhvaaju i estinski Kraljevec (nekoliko ulica), kao i Mlinovi suvremeno gradsko naselje u gradskoj etvrti Podsljeme, s vie od 8.000 stanovnika. Tu se grade suvremene stambene privatne vile i kue, a u zadnjih deset godina velik je broj novodoseljenih stanovnika. Ova gradska etvrt ima kompletnu komunalnu infrastrukturu i veoma je skupa i atraktivna zona za stanovanje i ivot. 6.5. MARKUEVEC SJEVEROZAPADNI SUSJEDI Godine 1221. ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. ustupio je Stolnom Kaptolu zagrebakom posjede nedaleko od Zagreba, da bi u zamjenu dobio zemlju u podkalnikom kraju. Ti posjedi obiljeeni su imenima njihovih prethodnih vlasnika, a nadovezivali su se sjeverozapadno na kaptolsku zemlju oko Oporovca, ime je znatno povean kaptolski kompleks, koji je time dobio vrlo potrebne i korisne ume. Nita nije poznato o brdsko-umskom pojasu izmeu gornjeg toka potoka uerja i potoka Blizneca, koji su kanonici dobili od kralja u ve spomenutu zamjenu. O stanovnicima "pod bregima" i umama ve je 1334. razlagao ueni Ivan, arhiakon goriki, sastavlja Statuta Kaptola zagrebakoga. Svakako je rije o vrlo starom stanovnitvu, posebnoga statusa, koji nije izgubio ni kad je Kaptol dobio "selo pod bregima", a ije podrijetlo nije znao ni ueni kaptolski pravnik Ivan, ve se oni nazivaju "kraljevi slubenici" (podlonici) "servi", koji su ivjeli na kraljevoj zemlji i njemu sluili, a spominju se u vie mjesta: (uerje 1201. godine, Trnava na potoku blizu crkve Blaene Djevice u Oporovcu 1334. godine, selo Baun blizu Markuevca koje je podijeljeno na pet kanonikih dijelova). Godine 1328. kralj Karlo potvrdio je Zagrebakoj biskupiji i Kaptolu sve zemljine posjede izmeu Save i Medvednice: selo Baun, selo Sveti imun, selo zvano Selo Crnog tefana (danas tefanovec), i Krikanovec, Deevec, Trnava, obadva Bidraga (danas Bidrovec),Vidovec. U nizu ovih sela svakako je bilo najvanije selo Sveti imun i Juda Tadej apostol "pod bregovima", jer je ve 1328. postojala crkva Svetog imuna ili Markuevec, koju je vjerojatno podigao Kaptol na svojoj zemlji. Mala romanika crkva ve je 1476. bila poveana gradnjom gotikog svetita pod vodstvom stolnog kaptola, gdje i spada drveni kip Majke Boje s malim Isusom na lijevoj ruci i grozdom u desnoj (otud naziv Majka Boja Vinska), koji je prvotno stajao u markuevekoj crkvi, a tek kasnije u XVIII. stoljeu smjeten u posebnu kapelu. Postoji pisana vijest da je "upnik crkve Sv. imuna i Jude pod bregima" sudjelovao 1501. godine na sinodi Zagrebake biskupije, ali mu nije zapisano ime, a 1574. upnik je bio Mihael Jagodi. U crkvi su bila tri oltara; na glavnom oltaru u sredini stajao je kip Blaene Djevice Marije s Djetetom, postrance kipovi sv. imuna i sv. Jude Tadeja. Znatan graevinski zahvat bila je gradnja kapele Majke Boje nedaleko od upne crkve, nad ravanjem prilaznih cesta. Sagraena je 1754. godine, iznutra oslikana, opremljena

63

64

oltarom i propovjedaonicom. Nakon svega, 1783. godine podignut je jednokatni upni dvor. Svi ovi sakralni objekti, veoma lijepo odravani, postoje i danas u sreditu Markuevca. Stanje Markuevca i okolnih sela, nekad u vlasnitvu Zagrebake biskupije, prikazano je godine 1865. Markuevec (Sveti Simon pod gorom), 50 kua, 653 stanovnika, upna crkva Sv. Simon u mjestu, uionica, 1 uitelj, 53 muke djece, 42 enske djece. Sudija ima podruna mjesta: Baun, Bidrovec, Deevec, Dubrava markueveka, Popovec, tefanovec, Ternava markueveka, 140 kua, 1.963 stanovnika. Baun, sudija i rimokatolika upa Markuevec, 15 kua, 220 stanovnika. Bidrovec (Bidruec), sudija i rimokatolika upa Markuevec, 11 kua, 174 stanovnika. Iako je nekad Markuevec bio zemljite i naselje Zagrebake biskupije, danas je to gradsko naselje s preko 8.000 stanovnika u gradskoj etvrti Podsljeme, koje granii s Graanima, s kojima ima tradicionalno dobre odnose. Uglavnom su tu privatne kue ili vikendice uz rub Medvednice, koje imaju svu komunalnu infrastrukturu (ceste, vodu, struju, plin, kanalizaciju, telefon, kolu, vrtie...).

7. OPENITO O MOJOJ OBITELJI Moje najue obitelji, iji u ivotopis opisati u ovom rodoslovlju (ivotnom stablu), jesu: 1.) Obitelj Beli Klak po ocu Dragutinu Beli i njegovim precima; 2.) obitelj Bujan plemenita Jabrani po majci Katarini Beli, roenoj Bujan Jabrani; 3.) obitelj Kos baki po ocu Elizabeti Beli, roenoj Kos; 4.) obitelj Trnevi - baki po majci Elizabeti (Jali) Bujan plemenitoj Jabrani, roenoj Trnevi. Veoma vano je spomenuti da moje obitelji Beli, Bujan - pl. Jabrani i Trnevi (nekad Terupevo) ive u Graanima preko 300 godina prema zapisima u crkvenim knjigama, a obitelj Kos (nekad Kus ili Koch) kao i Haramija preko 700 godina. Svi lanovi obitelji bili su Hrvati, rimokatolici po vjeri i svi iz Graana u Zagrebu unazad pet-est generacija, koliko sam mogla poimence rekonstruirati podatke o njima iz pisanih dokumenata. Zanimanja lanova mojih obitelji tijekom stoljea bila su sljedea: zemljoposjednici ratari i rentijeri na podruju grada Zagreba i Graana, obrtnike graanske obitelji, poduzetnici, a posljednjih 60 godina, tj. u doba komunizma, slubenici i radnici u gradskom poduzeima, sa zavrenom srednjom kolom ili zanatom, a mnogi lanovi obitelji i s visokom strunom spremom, posebno u posljednjih dvadeset-trideset godina. Nakon osamostaljena Republike Hrvatske 1990., gotovo svi mladi narataji imaju visoko fakultetsko obrazovanje, govore jedan ili dva strana jezika, rade u stranim ili malobrojnim domaim tvrtkama, preteno financijskim institucijama (bankama i osiguranjima), ili vode vlastiti posao u svojim tvrtkama i ugostiteljskim objektima. Vano je istai da su, prema zapisima u remetskoj knjizi iz 1790. godine, mnogi lanovi, a posebno enski obitelji Beli, Trnevi i Kos u nekoliko generacija nosili sveti kapular. Prema tumaenju Crkve, kapular je znak saveza i uzajamnog zajednitva izmeu Djevice Marije i vjernika. I danas ga nose karmeliani i cisterciti, a nose ga i mnogi vjernici. To je plat zatite vjernika koji je u 13. stoljeu darovala Majka Boja svetom Iliji za zatitu. Podatak je to iz Apostolskog pisma Ivana Pavla II., 25. oujka 2001. To znai da su moje obitelji bile vjerne, potene i pravine rimokatolike obitelji tijekom nekoliko stoljea i da su vjerovale u savez, zatitu i pomo Blaene Djevice Marije, posebno tovane Majke Boje Remetske iz tada njihove upe. Tako je i danas. Tako se obiteljsko prezime Kus, ili danas Kos, spominje pred gradskim sucem 1376. i 1382. godine, dakle prije 640 godina, zbog nekog vinograda. To staro prezime stanovnika gradske opine Gradeca poznato je po svojim "gospodskim" lanovima, kako su u Graanima zvali graanske obitelji iz Zagreba, koji su uglavnom imali obrtnika zanimanja u 19. i 20. stoljeu i bili posjednici vonjaka, vinograda i parkuma na poetku Graanske ceste i u Graanima. Iz djecom bogate obitelji Kos potjecala je moja baka po ocu Elizabeta Beli roena Kos, tu ivi moja sadanja obitelj, a u susjedstvu ivi naa rodbina, lanovi obitelji Kos, kojih je ostalo malo (nekoliko obitelji).

65

66

U evidenciji gradske uprave slobodnoga i kraljevskoga grada "Zagrabiensis" iz 1615., u prvom sauvanom dokumentu iz 1615. godine, koji se zvao "Urbar", spominje se meu stanovnicima najveeg sela na gradskom zemljitu obitelj Petra Terupevoa kao vlasnika kue u Graanima, danas prezime Trnevi, koja je imala obradivu zemlju (1-3 jutra), i to dijelom u Graanima, dijelom u nizini ispod (Gornji grad) Zagreba. Iz obitelji Trnevi potjecala je moja baka po majci Elizabeta-Jala Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi. Baka Elizabeta u nekim spisima se zove Jala (maarski Elizabeta). Bila je to napredna obitelj koja je posjedovala dosta (vie od 10 hektara) kvalitetne obradive zemlje, a stanovali su u kuama usred Graana na Trnevievom putu, gdje ive malobrojni potomci ove obitelji (pet-est obitelji) sve do danas (dakle oko 400 godina). U istom dokumentu spominje se i obitelj Franje Haramija, kao vlasnike kua u Graanima. U popisu stanovnika Graana iz 1742. godine nalaze se prezimena Beli, po mojemu ocu Dragutinu Beliu. Iz predaje se zna da su u Graane tih godina doselila etiri brata Beli i da su imali lijepe posjede, vonjake i vinograde uz Graansku cestu nasuprot Majcenovog puta, u sreditu mjesta, koji su se protezali do Isca. Odakle su doselili, nisam uspjela saznati, ali neki njihovi potomci ive tu i danas, iako je ta obitelj u izumiranju, i danas ima svega nekoliko obitelji tog prezimena. Obitelj Klak spominje se u dokumentu Urbar 1691. godine, i to Matija Klak kao vlasnik kue u Graanima, a ova obitelj, koja je bila povezana s Beliima oko 150 godina, izumrla je oko 1942. godine. U remetskoj knjizi su lanovi obitelji Beli zapisani pod prezime Beli-Klak. Takoer u istom dokumentu kao vlasnike kua u Graanima spominju se pojedinano Juraj Trnevi i Tomo Trnevi, te Jelena Haramija i Ivan Haramija. Prezime Bujan plemeniti Jabrani (Abrani), po mojoj majci Katarini Beli, roenoj Bujan plemenita Jabrani, pojavljuje se u evidenciji gradske uprave u dokumentu Urbar iz 1742. godine, i u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih od 1790. do 1945. godine. Bila je to velika zadruna obitelj usred Graana s najvie zemlje i s najboljom zemljom u samom sreditu mjesta. Bila je to plemika prigradska obitelj, prema predaji njezinih lanova, s dva prezimena Bujan plemeniti Jabrani (Abrani) koja je kasnije odbacila prezime Jabrani (iz nepoznatih razloga) i zadrala do danas samo prezime Bujan. U istom dokumentu navodi se kao vlasnike kua u Graanima obitelj Kos i obitelj Haramija. Obitelj Bujan je kroz etiri generacije bila poduzetnika, najimunija, napredna i radina obitelj u Graanima i podsljemenskoj zoni grada, s najvie kvalitetnih zemljinih posjeda u sredinjem dijelu Graana, ali i u gradu Zagrebu u ravnici (u vlasnitvu vie od 10 hektara zemljita), opina Trenjevka, Trnje, itnjak, Savska cesta, Remetinec i drugim gradskim opinama, ali i velike ume na Medvednici. Takoer je posjedovala stambenu kuu za najam u Palmotievoj ulici 47, u sreditu grada, ispod crkve Srca Isusova u Palmotievoj ulici. Ova obitelj je u izumiranju jer nije imala mukih potomaka, a pojedini njezini lanovi ive i danas u sreditu Graana. Graanci su se stoljeima enili meusobno kako bi sauvali lozu, ime, vjeru, nacionalnost i imetak, pa je vei dio tih domaih obitelji u bliem ili daljnjem srodstvu. Potpuno su uspjeli sauvati nacionalni identitet, vjeru i imanja sve do danas, osim to su

im za vrijeme jugoslavenskog komunizma opljakali imetak, zvanja i imanja, pa su to vrijeme (1945.-1990.) veoma teko i siromano ivjeli, posebno prvih 30 godina nakon Drugog svjetskog rata, dok nisu nove generacije promijenile zanimanja i nain ivota, te zavrile srednje kole i fakultete. Obitelji Beli, Bujan, Kos i Trnevi posjeduju vlastite grobove na starom i novom groblju kod upne crkve Sv. Mihaela Graani, u koje su sahranjeni svi preminuli lanovi ovih mojih obitelji. Godine 1999. ja i moj brat Zdravko Beli kupujemo od novca dobivenog prodajom majine parcele Okvai na Mihaljevcu novi grob 29 polje idovsko, na najljepem zagrebakom groblju Mirogoj, i tu ukapamo prvo svog preminulog oca Dragutina Belia. Razlog je bio prenapuenost starih grobova u Graanima i neadekvatan pristup. Postoji mogunost daljnjih ukopa u grob obitelji Beli u Graanima, kao i u grob obitelji Bujan i Haramija, gdje bi imali pravo na dio grobnih mjesta.

Slika 24. Obitelj Beli ispred crkve Svetog F. Ksaverskog 1962. godine; slijeva: Dragutin i Katarina Beli, Branko Kosec, Nada Radi Puntijar, Zdravko Beli, urica Beli na prvoj priesti, Vesna Radi Puntijar

Slika 25. Prije dvjesto-tristo godina moji djedovi i bake te pradjedovi i prabake, ukundjedovi i ukunbake bili su uglavnom zemljoposjednici i ratari, vlasnici kua, vonjaka, vinograda i oranica, zatim su bili poduzetnici, rentijeri zemlje i stanova, a potom su se bavili obrtnikim graanskim samostalnim zanimanjima (trgovci, gostioniari-krmari, mesari-obrtnici, prijevoznici, vozai konjskog tramvaja). Naime, zbog blizine grada muki lanovi obitelji obino su radili u Zagrebu, a enski lanovi obitelji vodili su domainstvo, uzgajali perad, svinje i stoku, te obraivali vrtove, vinograde i vonjake. U tim poslovima u popodnevnim satima pomagali su djedovi i pradjedovi, a ujutro su se bavili svojim obrtnikim poslovima u Zagrebu. Djeca su uglavnom ila u Puku kolu "Graani", kasnije na zanat ili u srednju kolu i pomagala su kod kue u razliitim

67

68

poslovima. Prije sedamdeset godina zanimanja su bila obrtnika, zatim slubenika i zanatska sa srednjom kolom, a zadnje dvije-tri generacije imaju fakultetsko ili srednje kolsko obrazovanje i svi su zaposleni u bankarstvu, trgovini, ugostiteljstvu ili obrazovanju i drugim uslunim djelatnostima. Cilj je ovoga ireg uvoda opis Graana, njegova izgleda, sadraja i poloaja u gradu Zagrebu, te njegovih stanovnika, Graanaca, starosjedilaca i novodoseljenih stanovnika, kako bi se bolje razumio poloaj moje obitelji, zadnjih 5-6 generacija, u tom okruenju. Naalost, zadnjih ezdeset godina gotovo su sve domae obitelji u Graanima u izumiranju. Naime, to zbog nemogue tekih uvjeta ivota u vrijeme komunizma, koji nisu nikad prihvatili, to zbog komoditeta ivljenja, imali su veoma malo djece (zadnje tri generacije imale su po jedno ili dvoje djece). Osim toga, u zadnjih trideset godine enili su se s novodoseljenicima u Graane, Zagreb ili Hrvatsku, pa su izgubili autohtone domae korijene, a neki su napustili Graane i odselili u druge dijelove Zagreba. Malobrojni muki potomci ovih etiriju obitelji i enski potomci, koji su udajom promijenili prezimena, jo i danas ive u Graanima na starim ognjitima i uz Graansku cestu, gdje su roeni njihovi pradjedovi i ukundjedovi jo davne 1780. godine prema zapisima u remetskim knjigama, a vjerojatno i ranije prema nekim spisima iz Arhiva grada i crkvenim knjigama upe Sv. Mirka, estine, koje su prije 1812. godine biljeile i stanovnike Graana jer su bili ista upa. Nije mi poznato jesu li te knjige do danas sauvane.

7.1 OBITELJ BELI 7.2. DRAGUTIN BELI (moj otac)

Slika 26. Moj otac Dragutin Beli u dobi od oko 35 godina

Dragutin Beli (12. 11. 1926. - 6. 9. 1999.), moj otac, rodio se u Graanima, a sahranjen je u obiteljski grob na Mirogiju u Zagrebu. Bio je sin jedinac oca Ladislava Belia i majke Elizabete Beli, roene Kos. To su graanske domae obitelji koje u Graanima ive stoljeima, kako je prethodno opisano. Moj otac je imao starijeg brata Ivana Belia, koji je naglo preminuo u estoj godini ivota zbog bolesti (prehlada i visoka temperatura kao posljedica kupanja u svibnju na otvorenom) pa ga otac nikada nije upoznao. Moj je otac zavrio Puku kolu u Graanima, a zatim je polazio tri godine elektrotehniki zanat, jer je jo kao dijete pokazivao interes za tada potpuno nove tehnike stvari, a posebno za radio, telefon, a kasnije i automobile. Radio je od svoje 27. do 60. godine (oko 30 godina) u nekoliko dravnih poduzea u gradu Zagrebu, a najdue u Znanstvenoj knjiari na Cvjetnom trgu i Elektrotehnikom poduzeu "V. etkovi" u Drakovievoj ulici, danas privatizirano i preimenovano u Zagrebako elektrotehniko poduzee, odakle je u ezdesetoj godini otiao u mirovinu. Obavljao je poslove prodaje, nabave i osiguranja. Bio je obrazovan ovjek, pisao je krasopisom, cijeli je ivot rado itao dnevni tisak te znanstvene knjige i beletristiku. Bio je veoma ugodne, dobre i blage naravi, kulturan, gotovo "mekan mukarac", koji je naroito volio svoju obitelj i nas, svoju djecu: mene, uricu, svoju ljubimicu, i sina Zdravka. Bio je lijep, uglaen i uredan ovjek srednje visine (178 cm), tamnosmee guste kose i zelenih oiju. Volio se lijepo odjenuti, a o tome je brinula moja majka Katarina u skladu s mogunostima toga vremena. Volio je samou i povuen obiteljski ivot, a bio je u tome i pomalo sebian, kao i veina jedinaca. Naroito je potivao svoju majku Elizabetu, koja mu je svojim autoritetom nametala stavove cijeli ivot i za nju se brinuo do smrti. Bio je vjernik rimokatolik cijeli svoj ivot i predano je obavljao svoje dunosti katolikog oca, a tako je zahtijevao i od obitelji. Uvijek se u obitelji slavilo Boi, Uskrs i ostale katolike svetkovine, a u nedjelju se ilo na svetu misu, iako se vjera proganjala u doba komunizma. Svi lanovi obitelji bili su krteni, redovito su ili na vjeronauk, obavili su prvu priest, potvrdu, crkveno su vjenani i sahranjeni po pravilima Rimokatolike crkve. U vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske bio je kao sedamnaestogodinji mladi mobiliziran tijekom Drugog svjetskog rata, od 1943. do 1945, i kao hrvatski domobran

69

70

sluio je vojsku u telekomunikacijama i vezama na zagrebakom aerodromu Luko. Bio je i mjesni povjerenik mladei, te je, s obzirom na svoju pismenost, vodio evidencije i druge administrativne vojne poslove. Kako su noni napadi njemakih bombardera na aerodrom Luko bili esti, on je noi provodio u vojnoj slubi u zaklonu, leei na hladnoj zemlji, te je obolio od podrebrice i utice, jedva preivio tu teku bolest i nosio cijeli ivot posljedice (malo ua koa lica i oiju, loiji rad ui i bubrega). Nakon toga rata jo je nekoliko mjeseci morao dosluivati vojni rok u Slavonskoj Poegi u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, jedinici za veze, tako da je ukupno bio u vojsci preko tri godine. Iako sam bila jako mala, sjeam se velike slike s muzikom kutijom na zidu spavae sobe dr. Stjepana Radia i ispisanih stihova molitve na okviru ispod te slike: "Boe, uvaj i prosvijetli seljaki na rod i dom, tvojim Duhom da poleti k novom dobu ovjenom. Naim majkam, enam, djeci Ti slobodu pravu steci. Svemogui Boe, daj svakom ratu nek je kraj." Ovu molitvu pratila je iz muzike kutije i odreena melodija. Kasnije se automat pokvario, pa je ovu sliku majka prodala nekom putujuem torbaru, skupljau starina. Ona govori o potovanju obitelji prema ovom hrvatskom voi i politiaru kojeg su 1928. godine u Skuptini u Beogradu ubile etnike Karaorevieve jugoslavenske kraljevske vlasti.

jo od 1930. godine imala struju i vodu (kada je proveden glavni vod uz Graansku cestu), ali i obiteljski zdenac pitke vode usred vonjaka, jer Graani su uvijek obilovali svjeom vodom i svjeim zrakom. Meutim, s dolaskom partizana-komunista na vlast u Zagreb 1945. godine, obitelj je doivjela veliki ok i nepravdu. Kada je vidio ulazak divljih, uljivih, gladnih, golih i bosih, pijanih partizana VI. like, sastavljene od kordunskih Srba-etnika pod vodstvom Srbina Koe Popovia, koji su ulazili sa Sljemena kroz Graansku cestu u sredite Zagreba, moj djed Ladislav bio je zgranut. Govorio je: "Sinek, ovi e nas divljaci na vlasti pojesti i pobiti i sve unititi. Kaj to ide u Zagreb?" Tako je i bilo. U iduih nekoliko mjeseci dogaala su se smaknua domaeg stanovnitva, Graanaca i Zagrepana, i otimalo se njihovu imovinu, stanove, duane, radnje, poduzee, a od 1958. uslijedila je konfiskacija i nacionalizacija vrijednih zemljita, koja su partizanikomunisti dijelili meu sobom pod nadzorom Komunistike partije i UDBE zloglasne tajne slube. Kroz Believ stoljetni vonjak, svega dvadeset metara iznad nove kue, poela je po nalogu Komunistike partije 1948. godine izgradnja tramvajske pruge Mihaljevac Dolje. Trasa pruge podijelila je imanje i dvorite obitelji Beli na dva dijela. U tim omladinskim radnim akcijama izgraen je visoki nasip od svjee iskopane zemlje, ali bez sustava za odvodnju prirodnih voda. U jesen su pale obilne kie i nastali su veliki bazeni vode s gornje strane tramvajskog nasipa, koji je stoga pritiskao kuu i pomone objekte obitelji Beli. Kua je poela pucati i kliziti, tako da je u roku dvije-tri godine bila opasna za ivot i stanovanje.

Slika 27. Sruena obiteljska kua obitelji Beli na Graanskoj cesti broj 50 zbog gradnje tramvajske pruge oko 1950. Ova fotografija snimljena je oko 1935. godine, te prikazuje Dragutina Belia u dobi od oko 14 godina i susjede na dobrovoljnom kopanju kanala za magistralni vodovod uz Graansku ulicu koji je financirao grad, a u pozadini na brijegu je stari dom obitelji Beli.

Slika 28. Prijatelji moga oca Dragutina Belia s Graanske ceste (graanski deki); slijeva: Ladislav Kosec - brati, Dragutin Beli - moj otac, Ladislav Klenkar, Miro Bujan i Miroslav Kranjec - polubrati, u dobi od oko 25 godina, ispred uline table Graani.

Od roenja 1927. godine otac Dragutin stanovao je u velikoj, tada novoj obiteljskoj kui iznad Graanske ceste, kod dananjeg broja 50, kod Majcenovog puta, - fotografija priloena. Bilo je tu staro imanje obitelji Beli: oko 1 hektar vonjaka, kua i dvije pomone zgrade (1 hektar je mjera za zemlju = 10.000 m). Ovu novu kuu na temeljima starije tijekom ivota sagradili su djed Ladislav i baka Elizabeta Beli. Ona je

Stoga su inspekcije Zagrebakog elektrinog tramvaja (dalje ZET) odredile da se kua mora preseliti na drugu lokaciju. Obitelj Beli razmiljala je o lokaciji na Majcenovu putu, gdje su imali jo 2 hektara zemlje, vinograd i umu, ali je konanu odluku donijela baka Elizabeta koja je htjela stanovati blizu svojega obiteljskog doma Kos, meu svojom braom na poetku Graanske ceste. Tako je grad Zagreb ugovorom prodao/zamijenio oko 400 hvati gradske zemlje na dananjoj adresi Graanska cesta 16, a ZET sagradio novu kuu i pomonu zgradu u vrijednosti stare, a dio graevinskog

71

72

materijala prevezen je sa sruene stare kue za gradnju nove. Oko ovog velikog posla brigu je vodio djed Ladislav Beli, koji nije mogao preivjeti udarac preseljena s tri stoljea stare djedovine na novu adresu, kao i dolazak komunistike vlasti u Zagreb i upropatenje svega hrvatskog, tako da je umro mlad od sranog udara u snu 1952. godine, prije preseljenja u novi dom. Otac Dragutin, tada veoma mlad (25 godina), morao je preuzeti sve poslove i preseljenje obitelji (samo on i baka Elizabeta), to mu je bilo teko.
Slika 29. Dragutin i Katarina Beli poslije svadbe u svibnju 1952. u graanskoj narodnoj nonji. U to se vrijeme vjenavalo u naoj narodnoj nonji, a ona se sve do danas oblai u posebno sveanim prilikama: za slavlja, godinjice, koncerte, sveane mise i protenja i slino.

velikim podrumom. Na dvoritu pokraj kue bila je nova velika zidana pomona zgrada s prikljucima za vodu i struju. Kasnije, oko 1965. godine, otac i majka uredili su stan u prizemlju (nekad podrumu) ove kue, a godine 1970. prigradili su sa stranje strane kue jo jednu veliku sobu povrine 30 m, tako da je obitelj stanovala u komfornom etverosobnom stanu na katu i jednosobnom stanu u prizemlju s dvije kupaonice i dva toaleta (preko 180 m stambenog prostora). Od 1997. godine uvedena je i kanalizacija (dotad su sve kue imale vlastite septike jame), zatim je proirena telefonska mrea pa se lake mogao dobiti fiksni telefon, a od 1995. godine poelo se s uvoenjem plina u Graane, te je Believ dom uz skupu investiciju dobio plinsko grijanje i postao objekt visokog standarda.

Kao dvadesetestogodinjak oenio se (10. svibnja 1952. godine) u upi Svetog Franje Ksaverskog, kamo su tada Graani pripadali, prelijepom djevojkom Katarinom Bujan pl. Jabrani, iz ugledne imune graanske obitelji, i imao dvoje djece: mene, uricu, roenu 1953., i sina Zdravka, roenog 1954. godine. Obitelj je u razdoblju od 1953. do 1976. godine imala pet lanova (baka Elizabeta, otac Dragutin, majka Katarina, ki urica i sin Zdravko). Godine 1976. ja sam se udala za Stanka Haramiju iz Graana, pa se obitelj poveala za jednog lana. Osim Belia, sad je obitelj imala i Haramije. Ve idue 1977. godine u proljee umrla je baka Elizabeta u dobi od 83. godine (stara i bolesna), a ujesen iste godine rodila se Katarina Haramija mlaa, pa se broj lanova obitelji poveao na est osoba (tri lana obitelji Beli i tri obitelji Haramija). Tako je bilo sve do 1999. godine, kada je umro otac Dragutin u dobi od 73. godine, veoma bolestan. Broj lanova obitelji Beli tada je pao na dva lana i tri lana obitelji Haramija, kako je i ostalo sve do 2005. godine. Na Staru godinu 31. 12. 2005. g. udaje se moja jedina i najdraa ki Katarina Haramija za svog odabranika Daria Kraljevia iz Velike Gorice. Mladi suprunici odluili su stanovati u obiteljskoj kui Haramija na Graanskoj cesti 14 E. Od 2006. godine u dvije obiteljske kue stanuju tri obitelji i to: u prvoj kui obitelji Beli stanuju Katarina i Zdravko Beli (oko 180 m stambenog prostora), a u drugoj kui, katnici graenoj od 1976. do 2000. godine, ive u prizemlju dva lana obitelji Haramija, ja i moj suprug Stanko, i dva lana mlade obitelji Kraljevi, Katarina i Dario. Nova lijepa kua katnica obitelji Beli sagraena 1952. godine na Graanskoj cesti 16, dobivena u zamjenu za srueni stari dom u vonjaku Believih, bila je potpuno sirova i svjeih mokrih zidova, neureenog dvorita i mosta preko potoka Graanca, pa je njezino ureenje za prikladno stanovanje trajalo jo desetljee, jer je nakon Drugog svjetskog rata bilo malo novca. Imala je lijep dvosobni stan s kupaonicom i kuhinjom i

Slika 30. Dom obitelji Dragutina i Katarine Beli, sagraen 1952. godine, danas pripada Zdravku Beliu, na Graanskoj cesti 16.

Kako su plae bile male, otac i majka su u vrijeme mojega i bratova kolovanja i proirenja stambenog prostora i garaa (1965. - 1990. g.) prodali dio zemlje (nekoliko gradilita, i to po tada niskoj cijeni, jer je privatna zemlja bila nacionalizirana, podravljena i gradnja zabranjena) na Majcenovu putu i dio zemlje majke Katarine dobivene od obitelji Bujan na Pijesku u Graecu. Potrebne projekte, graevinske dozvole i pravnu dokumentaciju vodio je otac Dragutin, a ponekad je angairao i pravnike. S dijelom tog novca od prodaje zemlje irila se i dovravala nova kuu na Graanskoj cesti 16, gdje i danas ivimo. Uz proirenje i dovrenje kue te pomone zgrade, roditelji su sagradili novi veliki prizemni objekt za garae i pomone prostorije u dvoritu uz kuu (kasnije dograen u katnicu obitelji Haramija) i kupili gradilite za vikendicu te nekoliko auta.

73

74

Otac, majka i ja kupili smo 1984. godine gradilite (oko 200 m) na moru kod Zadra, otok Vir, sa zapoetom gradnjom prizemlja vikendice, gdje smo tijekom iduih 20 godina vlastitim radom i sredstvima sagradili vikendicu povrine 80 m, koja ima prizemlje i kat i udaljena je od mora oko 100 metara. Ta je vikendica uglavnom dovrena oko 2000. godine. Zemlju su u vrijeme komunizma vlasti masovno zakonski otimale naim obiteljima. Do nae su zemlje komunisti dolazili u bescjenje, tzv. nacionalizacijom i eksproprijacijom, tijekom 20-30 godina, poevi od 1958., pa su obitelji radije jeftino prodale novodoseljenima ostatke zemlje, jer su se bojali da e im komunisti sve oteti bez novia nadoknade, to se i dogodilo s mnogim parcelama u gradu Zagrebu. Bilo je opasno neto posjedovati, jer su samo lumpenproleteri bili na vlasti. Kako nita nisu imali i nita nisu znali, Komunistika partija sve im je besplatno davala kako bi joj vjerno sluili do smrti kao posluni psi na lancu. Svi obrazovaniji, pametniji, radiniji ili sposobniji bili su proglaeni opasnim neprijateljima komunistikog reima, pa su ih progonili, pljakali i zatvarali.

kruaka, jabuka i drugog voa djed Ladislav Beli, a tradiciju uzgoja, njege i podmlaivanja vonjaka nastavio je moj otac Dragutin, a djelomino i brat Zdravko. Voarstvo je bilo obiteljsko zanimanje kroz nekoliko generacija Beli. Stari kvalitetni nasadi davali su zdrav rod oko 50 godina, bez ikakve kemijske zatite, a danas nove sorte voa slabo rode bolesne plodove jedva deset godina, i potrebna je zatita od nametnika pesticidima. Iz vlastitog vinograda, koji je ili sam obraivao ili uz pomo najamnih radnika, koje je esto angairao i za konju i ienje vonjaka, pravio je domae vino za svoje godinje potrebe. U to se vrijeme nikakvi napitci nisu kupovali u trgovini, a nije ih niti bilo. Zagaenosti zraka, zemlje i vode nije bilo u Graanima ni Zagrebu, kao to je sluaj posljednjih dvadeset godina, kada je uzgoj voa i bilja postao bezuspjean.

Slika 32. Vikendica obitelji Beli i Haramija na otoku Viru

Slika 31. Vikendica na otoku Viru. Ispred vikendice stoje urica Haramija, ro. Beli, Dario i Katarina Kraljevi.

Otac Dragutin naslijedio je od obitelji Beli lijepo imanje uz Graansku cestu, vonjak od jednog hektara (10.000 m), livadu i umu od dva hektara na Majcenovom putu, (ukupno 3 hektara ili 30.000 m), pa je cijeli ivot uzgajao kultivirano voe i bavio se vinogradarstvom uz pomo supruge i nas djece, uz posao koji je obavljao u poduzeu. Prodaja oko est tona razliitog voa donosila je lijep dodatni prihod obitelji tijekom ljeta, od svibnja do listopada, u visini jedne godinje zarade na bolje plaenom radnom mjestu u poduzeu. Bile su to prvorazredne kraljevske sorte kruki (kaiserbier), sortne jabuke, ljive, trenje, marelice, dunje, orasi i drugi nasadi. Ovaj mladi vonjak s oko 150 stabala voaka zasadio je i cijepio s prvorazrednim starim sortama kraljevskih

Otac i majka voljeli su nove tehnike stvari, a u tome je otac bio dobro obuen pa je meu prvima kupio automobil u Graanima, "Borgwart Hansa", njemaki model, 1958. godine, prethodnika dananjeg BMW-a. Bila je to velika lijepa siva limuzina, veoma udoban auto s kojim smo ili na izlete u zagrebaku okolicu i na more, a osobito esto kao obitelj u Stubike i Krapinske toplice na kupanje, na izlete u Samobor ili Hrvatsko zagorje, na hodoae u Mariju Bistricu. Auto nije bio nov, pa ga je esto morao popravljati njegov kolega iz poduzea, voza i mehaniar Too, koji je bio komunist i voza glavnog direktora poduzea, a mi djeca smo rado prali i glancali auto kako bi se mogli voziti. Otac je imao poloen vozaki ispit za sve kategorije vozila: auto, kamion, traktor, autobus. Do kraja ivota promijenio je desetak auta i nikad nismo bili bez auta. Uglavnom su to bile njemake, talijanske, britanske i francuske marke: NSU Princ, koda, Fiat Uno, Fiat 6oo-Zastava, Citroen, Opel, Mini-Moris i druge. To se tada smatralo visokim standardom jer u razdoblju od 1950. do 1980. godine veoma mali broj obitelji u Hrvatskoj mogao si je priutiti auto, i to najjeftinije varijante, Fiata ili Fiu, dok je moj otac vozio najbolje marke auta u to vrijeme. Otac Dragutin bio je staloen i dobar voza, volio je aute i imao ih je sve do smrti, o njima je dosta znao i nikad u trideset godina vozakog staa nije imao saobraajnu nesreu. Kada smo navrili 18 godina, bratu Zdravku i meni, urici, otac je platio vozaku kolu i kupio zajedno s majkom prvi britanski auto Mini Moris. Bio je to engleski

75

76

sportski mali auto za mlade kojim smo se uivali voziti jo davnih l970-ih godina. Vozili smo se na kavu do Ljubljane, na more ili u okolicu Zagreba. Otac nas je veoma volio. Imao je dobar, skladan i moralan katoliki brak s mojom majkom Katarinom Beli Bujan pl. Jabrani, s kojom je ivio 48 godina u braku, sve do svoje smrti 1999. godine. Iako su u mladosti povremeno veoma teko ivjeli, jer su se kuili u komunizmu nakon rata, a imovina koju su stjecale generacije prije njih bila je upropatena, ivjeli su pristojnim standardom toga vremena. Mi djeca veoma smo zahvalni ocu Dragutinu i majci Katarini Beli to su bili dobri, brini, skrbni i razumni roditelji, koji su nas voljeli cijeli svoj ivot i koje smo mi voljeli i koje volimo i nakon to su umrli. Zahvalni smo im to su nas ispravno odgojili, kolovali i materijalno pristojno zbrinuli. U starosti su ivjeli od oeve mirovine, koja je bila premala za ivot, tako da su dio trokova namirivali iz uteevine od prodane zemlje, a i brat Zdravko ih je financijski pomagao.

7.3. KATARINA BELI, roena BUJAN plemenita JABRANI (moja majka)

Slika 34. Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, u dobi od oko 40 godina

Katarina Beli, roena Bujan pl. JABRANI, moja majka, roena je 8. rujna 1930. godine, na Malu Gospu, u Zagrebu Graani Graec 29, dakle u kui, kao srednja ki svojega oca i mojega djeda Pavla Bujana pl. Jabrania i svoje majke, a moje bake Elizabete Jale Bujan pl. Jabrani, roene Trnevi. Od roenja je bila zdravo i lijepo dijete i vrlo rano se pokazala kao samostalno i veoma spretno dijete. Bila je najsposobnije dijete obitelji Bujan, te su roditelji odluili da mora pomoi u radu i voenju poslova na velikom imanju obitelji Bujan Jabrani, a kojih je bilo "od jutra do sutra". Cijeli ivot je alila to je roditelji nisu vie kolovali (to ovoj obitelji nije bio financijski problem), kao to su njezine sestre: Jelenu, koja je zavrila srednju graansku kolu, i Ivanu, koja je zavrila klasinu gimnaziju u Zagrebu. Bilo joj je ao to su je odmah usmjerili u trgovaki posao, iako je bila odlina uenica. Stoga je morala mnogo raditi i muiti se cijeli ivot. Moja majka Katarina bila je veoma lijepa, s prekrasnim plavim oima, bijelom puti. Bila je rumena u licu i imala je plavu, a kasnije svijetlokestenjastu kosu s uvojcima. Bila je srednje visine (166 cm), dobro graena i jae konstitucije. Gotovo itav ivot bila je veoma zdrava i jaka, sve do 72. godine ivota kada je doivjela teki modani udar, zatim emboliju plua i niz bolesti poslije toga. Teko je patila leei nepokretna u krevetu preko etiri godine. Na kraju je dobila karcinom desne dojke na oduzetoj desnoj strani tijela. Majka je bila veoma sposobna i poduzetna osoba, vjeiti kreator novih poslovnih poteza u obitelji, posebno graevinskih, koje je esto i sama obavljala (bojanje zidova ili stolarije, unutarnja dekoracija stana i drugo). Bila je stroga, autoritativna osoba, pravedna i njena majka. Voljela je nas djecu, a posebno sina Zdravka, i posvetila nam je veliki dio svojega ivota i rada. Kasnije, kao baka, najvie je voljela svoju jedinu unuku Katarinu, koja je po njoj dobila obiteljsko ime.

Slika 33. Zdravko i urica Beli, udana Haramija, u dobi od 18 godina, kao mladi vozai pokraj oeva auta NSU-Prinz.

Tijekom ivota tata Dragutin patio je od bolova u kraljenici (spondeloza, reuma i drugo), naroito u starosti, a s etrdeset pet godina teko je obolio od karcinoma debelog crijeva, bio je operiran u Centru za tumore. Iako se u prvo vrijeme mislilo da e umrijeti, kasnije se dobro oporavio i uz manje potekoe doivio 73 godine. Zadnjih pet godina proveo je nepokretan u krevetu zbog dva puta lomljenog kuka. Nakon prvog loma uspjeno je operiran i hodao je sa takom, no kad je nakon dvije godine ponovno slomio kuk, vie nije mogao ii na operaciju zbog slaboga srca pa je ostao prikovan uz krevet, na to su dole i druge bolesti, posebno skleroza i zatajenje jetre i bubrega, od ega je umro u dobi od 73 godine. Njegovala ga je cijelo vrijeme bolesti (oko pet godina) supruga Katarina, a pomagali smo im i moj brat Zdravko i ja. Kad je otac umro 1999. godine, sahranili smo ga na groblju Mirogoj u novokupljeni grob.

77

78

Slika 35. Moja majka Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, sveano odjevena u graansku narodnu nonju za krizmu u dobi od oko 10 godina.

Kako je potjecala iz iznimno imune obitelji, koja je obilovala materijalnim dobrima ali i duhovnim vrijednostima, nastavila je slijediti svoju obitelj i umnoavala obiteljska materijalna dobra i ujedno bila duhovni stup cijele obitelji, sve lanove je okupljala oko sebe, savjetovala ih i pravilno usmjerava. Bila je inteligentna, itala je uvijek kada je imala slobodnog vremena, puno je i dobro govorila, a najvie radila. Puku kolu u Graanima zavrila je s odlunim uspjehom, i odmah je kao djevojica s 14 godina uila i pomagala u trgovini, koju je izvrsno nauila raditi od bake Elizabete, tako da je do svojih 6567 godina odlino trgovala i zaraivala novac za svoju obitelj.
Slika 36. Moja majka Katarina Beli u dobi od 14 godina

Tri generacije obitelji Bujan pl. Jabrani imale su velike, prvoklasno opremljene vrtove i rasadnike. U prvoj polovici 20. stoljea zemljite su navodnjavali iz vlastitog bunara pomou pumpe. Uzgajali su povre i sadnice bilja na imanju Graec u sreditu Graana, gdje i danas stoji stara obiteljska kua. U to su doba rasadnici ili staklenici bili rijetkost u Graanima i Zagrebu, a gradsko trite gotovo bez konkurencije. Povre i sadnice bilja prodavali su na trnici Dolac na veliko i na malo, ali i kod kue na imanju. U to se vrijeme gradsko stanovnitvo nije opskrbljivalo iz drugih dijelova Hrvatske, jer nije bilo jeftinog prijevoza iz udaljenih krajeva s malo stanovnika, ve vlastitim uzgojem iz okolice grada, a taj posao donosio je solidnu zaradu. Obitelj Bujan pl. Jabrani je kroz tri generacije, pogotovo izmeu dva svjetska rata (1918. 1945./60.), ali i ranije, krajem 19. i poetkom dvadesetog stoljea, dobro zaraivala na povrtlarstvu ali i na drugim poslovima, a novac je ulagala u kupnju prvoklasnog zemljita i izgradnju stambene zgrade za najam (oko 1910.) u Palmotievoj ulici 47 u sreditu Zagreba. itavu svoju mladost, od etrnaeste godine ivota i nakon udaje, moja majka Katarina uglavnom je uz baku Elizabetu i sestru Jelenu obavljala trgovake poslove s povrem, a kasnije, nakon udaje za mojega oca Dragutina, i s voem obitelji Beli, i tako zaraivala pristojan novac za ivot obitelji. Osim trgovakim poslovima, koje je obavljala ujutro, vei dio ivota svakodnevno je mnogo radila domainske poslove u vrtu, i izvrsno je poznavala i voljela razliito bilje, cvijee i zemlju.
Slika 37. Moja majka Katarina Beli u dobi od 16 godina

Moja majka Katarina imala je i umjetniki dar za vezenje, a bila je kreativna u slaganju boja, izradi cvjetnih aranmana i sl. Polazila je i zavrila teajeve krojenja i ivanja, imala je vlastitu ivau mainu pa je odjeu, posteljinu, zavjese i sve to joj je bilo potrebno sama krojila i ila za svoju obitelj i prijatelje. U srednjoj ivotnoj dobi, izmeu 40. i 55. godine, izraivala je goblene i tako svojom rukom izvezla preko 20 umjetnikih djela poznatih majstora goblena Willer i dala ih uokviriti. Danas oni ukraavaju zidove u domu Beli i Haramija. Nadasve je voljela bilje i cvijee, a posebno rue. Uzgojila je u vrtu ispred kue za svoju duu i ukras doma prekrasan cvjetnjak koji je cvao cijelo ljeto. Cvijeem se bavila potkraj ivota, izmeu svoje 50. i 70. godine, za svoju duu, kada smo mi djeca ve bili odrasli ljudi, zaposleni i samostalni.

Moja se majka Katarina udala iz ljubavi u 21. godini za mojega oca Dragutina Belia u svibnju 1952. godine i preselila se u njegovu novu kuu na Graanskoj cesti 16. Nakon otprilike godinu dana iz tog sam se uspjenog braka rodila ja. Bilo je to 4. travnja 1953. godine u Zagrebu, u Bolnici "Merkur", Zajeeva ulica. Trinaest mjeseci kasnije, odnosno 24. srpnja 1954., rodio se moj brat Zadravko. Imala je samo dvoje djece i jednu unuku, moju ker Katarinu Haramija, udanu Kraljevi. Moji su roditelji imali dobar i tradicionalan brak, a mi smo bili slona, zdrava i napredna sretna obitelj. Tako je bilo sve do starosti mojih roditelja. Naime, pod starost su i moj otac i moja majka dugi niz godina bili jako bolesni i nepokretni, svaki oko pet godina. To je bilo veoma teko razdoblje njihovih i naih ivota.

79

80

Majka je odlino vodila domainstvo, izvrsno je i svakodnevno kuhala, pekla je kolae, a nadasve je prala jer je bila veoma ista i uredna osoba. U prvih deset godina braka majka i otac uzgajali su pilie, patke, svinje i imali su jednu kravu za vlastite potrebe, tako da je domae hrane, mlijeka, mesa, svjeeg sira, voa i povra uvijek bilo u kui u izobilju. U svojoj srednjoj i starijoj ivotnoj dobi te u starosti, kada su materijalno ve bili dobro zbrinuti, moji roditelji vie nisu uzgajali hranu, osim voa i vinograda, a i to uglavnom za vlastite potrebe. Iz mladog vonjaka obitelji Beli svako ljeto ubralo se oko est tona raznovrsnog voa, koje se prodalo i zaradio pristojan novac, a majka Katarina je radila taj posao uz pomo ostalih lanova obitelji. Moja je majka vodila i organizirala s ocem Dragutinom cijeli niz graevinskih zahvata na proirenju, dogradnji i adaptaciji nae kue, garae, vikendice, gospodarske zgrade, mosta, ograda, infrastrukturne mree, to je ovisilo o financijskoj moi u pojedinim fazama ivota. Bila je veoma racionalna s novcem, oprezna i nadasve tedljiva (ak ponekad i krta, ali samo prema sebi). Meni i mojemu bratu Zdravku majka je u dogovoru s naim ocem Dragutinom omoguila neometano kolovanje, pa smo oboje stekli fakultetsku naobrazbu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a taj put je slijedila i moja ker Katarina. Zavrili smo Ekonomski fakultet u Zagrebu, i to financijskog i vanjsko-trgovakog smjera. Odgojila nas je u katolikom poimanju ivota i katolikom nauku. Majka je mene i mojega brata redovito slala na vjeronauk, i to sve do studentskih dana, unato tome to je u doba komunizma to bilo zabranjeno kao i odlazak na svete mise. Osim toga, svi katoliki blagdani su se sveano obiljeavali i slavili u obitelji. Moju majku Katarinu i cijelu njezinu obitelj sestre, djeda i baku Bujan pl. Jabrani i obitelj Trnevi teko je pogodila nepravda, odnosno komunistika pljaka njihove imovine u Zagrebu i Graanima nakon 1946. godine, kada su ostali bez imanja i prihoda, ali i bez mirovina pod starost. Moja je majka uvijek s mukom o tome pripovijedala nama djeci, i smatrala je da nitko od nas ne bi trebao raditi da je kojim sluajem imanje koje su nam komunisti oduzeli bilo rasprodano po trinim cijenama kroz dvije generacije. Svi lanovi ovih obitelji danonono su radili uz najamne radnike, a komunisti su im oduzeli oko 10 hektara prvoklasnih poljoprivrednih i graevinskih parcela u gradu (100.000 m) i kuu u sreditu grada u Palmotievoj ulici s 12 stanova (jednosobnih i dvosobnih), to po dananjoj trinoj vrijednosti nekretnina iznosi preko 15 milijuna EUR-a. Proces oduzimanja imovine tekao je s donoenjem zakona od 1958. do 1970. g., a i kasnije za potrebe izgradnje razliitih objekata grada i dravnih poduzea, cesta, plinovoda. Imovina nam nikad nije vraena, a niti pravino nadoknaena sve do danas. U dobi od 50 godina moja majka Katarina operirala je titnjau (eutiroza - cijela titnjaa je bila ostanjena), pa je ostatak ivota morala piti svaki dan umjetni hormon titnjae, to joj je remetilo zdravlje i ivot. Osim artroze koljena, povienog tlaka i fibrilacije atrija srca oko sedamdesete godine ivota, drugih bolesti nije imala. Gotovo cijeli ivot bila je zdrava osoba. U sedamdeset drugoj godini ivota doivjela je naglo teak modani udar zbog bolesti "fibrilacije atrija na srcu nepravilno titranje", gdje su nastajali ugruci krvi od kojih je jedan kobno zavrio u mozgu i zaepio glavnu krvnu ilu tako da je veliki dio mozga

ostao bez kisika i umro. Na intenzivnoj njezi neurologije KBC "Rebo" dobila je u prvih petnaest dana nakon modanog udara i emboliju plua i ponovni inzult mozga od lijekova tijekom lijeenja prvih mjesec dana, pa je nekoliko puta gotovo umrla. Boji dar bio je produetak njezina ivota unato tekom stanju njezina organizma, za to smo se i moj brat i ja molili i dali sluiti stotine svetih misa. Naa je majka ostala iva, ali joj je oduzeta desna strana tijela, a posebno desna ruka i noga te sposobnost govora. Unato godini dana lijeenja u bolnicama, toplicama, kao i u stacionaru u Domu za stare i nemone na Gornjem Bukovcu (prvih pet mjeseci) i kod kue (preko etiri godine), pomaci nabolje bili su uistinu neznatni: majka je bila inkontinentna, slabo je govorila i pamtila, nije se mogla najesti svojom rukom, nije mogla stati na noge, kao niti samostalno sjesti u krevetu, ali je uglavnom sve ula i razumjela. Usto je imala stalne bolove u oduzetom tijelu i dui. Bio je to njezin i na, tj. Zdravkov, moj i moje keri Katarine najtei dio ivota. Dane i noi provodila je uglavnom u krevetu ili invalidskim kolicima uz pomo medicinske sestre i danononu dvadesetetverosatnu pomo. U toj stranoj patnji i na nivou "dobre duice malog djeteta" ivi i danas, dakle ve vie od etiri godine nakon modanog udara. Imala je obiteljsku mirovinu i uteevinu (u to vrijeme mirovine su bile veoma male, 80 % umirovljenika primalo je 200-300 EUR mjeseno, to je bilo nedovoljno za preivljavanje). Majina mirovina i uteda potroene su na lijeenje i cjelodnevnu njegu, a brat i ja dodatno smo plaali, lijekove, preglede, opremu i druge mjesene potrebe oko 5.000,00 kuna (oko 650 EUR mjeseno), to je bio veliki troak.

Slika 38. Obiteljska fotografija: moja majka Katarina Beli u invalidskim kolicima nakon modanog udara u dobi od 75 godina; slijeva: Katarina Haramija, udana Kraljevi - unuka, urica Haramija - ki i Zdravko Beli - sin. Snimljeno u stanu Beli za Boi 2005. godine.

Dio trokova podmirivao se iz naplate kupona obveznica RH za oduzetu imovinu u doba komunizma, a koje je isposlovao moj brat Zdravko za majinu oduzetu djedovinu.

81

82

U toj nevienoj patnji nae majke Katarine i nas djece bila nam je draga majka i jako strpljiva "novoroena duica malog djeteta", to je postala u pretekoj bolesti od stroge, autoritativne i sposobne ene, a to je bilo veliko Boje udo nad njom i cijelom obitelji Beli Haramija, koje su takoer jako patile i rtvovale se da olakaju dane teke bolesti majci Katarini. Osobito smo moj brat Zdravko i ja brinuli za svoju majku, i to 24 sata vie od etiri godine, uz teke psihofizike napore. Bolest srca i krvnih ila bila ja dijelom i nasljedna po lozi njezine majke Elizabete-Jale Trnevi, koja je i sama naglo umrla od sranog infarkta, a bolest srca i bolesti titnjae imali su pojedini lanovi obitelji Trmevi s majine strane, primjerice njezine sestre, sestrine ili neakinje. Po obitelji Bujan pl. Jabrani nasljedna bolest je bila rak, (prabaka Dora Bujan umrla je od raka eluca, djed Pavao od raka plua, brat mu Mato od raka eluca).

7.4. ZDRAVKO BELI (moj brat)

Slika 39. Moj brat Zdravko Beli u dobi od pet godina. Snimljeno 1959.

Zdravko Beli, moj jedini brat, rodio se 24. srpnja 1954. godine u Zagrebu, Bolnica "Merkur", Zajeeva ulica, kao drugo dijete Dragutina i Katarine Beli. Od roenja je bio veoma zdravo i napredno dijete kroz itavo djetinjstvo. Bio je lijep mukarac srednje visine (oko 178 cm), plavih oiju i bijele puti, svijetlosmee kose, veoma slian fiziki i duhovno majci (kao klonirana majka), to se posebno isticalo u srednjoj i starijoj ivotnoj dobi. Cijeli ivot oslanjao se na majku, a ona se o njemu brinula u svim domainskim potrebama 50 godina, sve do svoje teke bolesti u 72. godini ivota. Zdravko je smirena, racionalna, povuena, razumna, potena osoba, pomalo tvrdoglav, veoma stabilan. Voli tradicionalan, udoban, organiziran i sreen ivot. Nije imao prevelike ambicije u karijeri, vie je volio samostalan posao i povuen, miran, samotan i komotan obiteljski ivot, kao i na otac Dragutin. Nije bio astohlepan i nije se ni s kim nikad svaao niti je kome zavidio. Rukovoenje i svaki oblik diktature nije podnosio, naroito vojne ili policijske. Moj brat Zdravko je slobodan intelektualac dobrog srca, dobro ekonomsko-financijski i pravno obrazovan za komercijalne poslove uvoza i prodaje tehnikih proizvoda. S obzirom da je pomalo strog prema sebi i prema drugima u ivotnim stavovima, mogao je izabrati zanimanje sveenika.
Slika 40. Zdravko Beli kao mladi u dobi od 18 godina

Zdravko je veoma poten i vjeran Bogu poboan, uen i u vjeri odgojen katolik. Cijeli je ivot mnogo itao razliitu literaturu: strune knjige, vjerske i povijesne knjige te drugo. Od najranijeg djetinjstva do dana dananjega redovito izvrava svoje vjerske dunosti, redovito ide na svetu misu, slavi sve propisane blagdane i provodi hrvatske obiaje.

83

84

Svakodnevno svjedoei obiteljskim svaama i rastavama brakova svojih kolega, koje su este u naem drutvu u posljednje dvije generacije i razlog velikih trauma osobito u male djece, nije htio zasnovati vlastitu obitelj. Budui da se nikad nije oenio, nije imao djece i ivio je s roditeljima do njihove smrti u obiteljskoj kui Beli na Graanskoj cesti 16, koju su mu roditelji darovali darovnim ugovorom pod kraj svojega ivota, a po dogovoru o raspodjeli imovine sa mnom. Osim to je iznimno volio nau majku, volio je i mene, svoju sestru. Cijeli smo ivot bili srodne due i uvijek smo se konzultirali oko vanih stvar. Moj brat Zdravko bio je moja duhovna i materijalna potpora, osobito u treoj dekadi mojega ivota. Ne trebam ni spominjati koliko voli moju ker, a svoju jedinu neakinju Katarinu. Za oba roditelja brinuo se duhovno, financijski i materijalno do kraja njihova ivota. Ljubav izmeu Zdravka i majke Katarine bila je osobita, gotovo neraskidiva duhovna veza izmeu majke i sina, osobito u majinoj pretekoj bolesti, nakon modanog udara, kada je trebala dvadesetetverosatnu njegu i pomo obitelji. Vie od tri godine (od 2003. do 2007.) moj brat Zdravko i ja smo nakon svojih radnih obaveza u banci i tvrtci i kod kue, jo 16 sati njegovali svoju majku, danju i nou, uz to je bio nemogu normalan ivot, bez odmora i pod stalnim psihikim stresom i umorom. Medicinska sestra Nikolina Ladii, koju smo plaali, njegovala je majku osam sati dnevno dok smo mi radili, a pomagao je suprug Stanko i unuka Katarina. Osim toga, dok je bio bolestan na otac Dragutin, koji je takoer bio nepokretan posljednjih pet godina svojega ivota zbog dva prijeloma kuka (od 1994. do 1999.), moj brat Zdravko pomagao je naoj majci Katarini i meni njegovati bolesnog oca. Otac i majka u starosti su bili teko bolesni, svaki oko pet godina, a zajedno vie od devet godina, to je bio teak psihiki i fiziki teret za nas djecu i cijelu obitelj, jer su i otac i majka trebali cjelodnevnu i nonu njegu, a posebno majka Katarina.
Slika 41. Moj brat Zdravko Beli daruje neakinju Katarinu HaramijaKraljevi na svadbi 31. prosinca 2005. godine.

u Zagrebu, gdje je diplomirao 1982. godine i stekao zvanje ekonomist vanjskotrgovinskog smjera. Govori engleski jezik. Cijeli radni vijek obavljao je komercijalne poslove inozemnog zastupnika trgovakih tvrtki (uvoza, prodaje, konsignacije) tehnikih proizvoda u trgovakom poduzeu "Rudar" Zagreb, gdje je dobro zaraivao, a nakon to je to poduzee unitio privatizacijom 1991./1992. godine tajkun Guci, radio je u vlastitoj trgovakoj tvrtci "Transtek" na slinim poslovima (prodaja transportne tehnologije dizalica i opreme), koju je osnovao s nekoliko kolega i gdje je bio lan uprave, ali i komercijalist preko deset godina. U tom je periodu zbog potpuno nesreenih ekonomskih uvjeta samostalne Hrvatske moj brat Zdravko teko i mukotrpno radio. Veoma voli prirodu, posebno zelenilo Medvednice i Graana, ume, voe, cvijee, zemlju, potoke i vode. Nikada nije bio osobito aktivan i nije volio previe putovati i izbivati izvan vlastitog doma. Ali je u mladosti, kada je obavljao komercijalne poslove, dosta putovao po Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Hrvatskoj, a bio je i u inozemstvu u vedskoj, Italiji, Engleskoj i drugdje.

Kada su roditelji ve bili bolesni, stariji, moj brat Zdravko izveo je kompletnu rekonstrukciju i adaptaciju obiteljske kue, uredio, te opremio lijep, komforan stan povrine 250 m na dvije etae, u kojem je ostao ivjeti sam. kolovao se u Zagrebu. Najprije je polazio prve etiri godine Osnovnu kolu "Graani", a zatim druge etiri godine Osnovnu eksperimentalnu kolu u Mlinarskoj ulici na Zvijezdi (koja se u to vrijeme zvala po komunistima "7. Sekretara SKOJ-a"), jednako kao i ja. Srednju Ekonomsko-komercijalnu kolu u Zagrebu na Trgu J. F. Kennedyja zavrio je s vrlo dobrim uspjehom, a potom nastavio izvanredni studij na Fakultetu vanjske trgovine

Slika 42. Obiteljska fotografija s Katarinine svadbe 31.12.2005. godine: Zdravko Beli, urica Haramija, ro. Beli, i Stanko Haramija.

Jo od djetinjstva hobi su mu automobili, o kojima je kao i otac puno znao i itao. itav je ivot vozio dobre i kvalitetne automobile, prvo s ocem, a kasnije je imao vlastita vozila marke Mini Moris, Opel, Citroen, Volvo. U 25. godini doivio je veoma teku saobraajnu nesreu na Sljemenskoj cesti. Sletio je u pretjecanju u veliku strminu kod planinarskog doma Grafiar i teko stradao, ali je ostao iv s trajnim oteenjima kraljenice. Novi automobil marke Mini-Moris bio je potpuno zdrobljen, a moj brat Zdravko udom Bojim ispao je iz automobila na pola puta do strme provalije duboke

85

86

vie od 500 metara i ostao iv. Ostatak ivota vozio je oprezno, pozorno i nije vie, na svu sreu, imao saobraajnih nesrea. U mladosti je posjeivao automobilistike utrke. Kako je mirne naravi, ne voli nasilje, rat i osuivao je zloine i krvoprolia kojih je u to vrijeme bilo na sve strane. Vojni rok je morao odsluiti u bivoj JNA na Kosovu u Gnjilanima, i to zbog osvete jednog opinskog slubenika, nakon studija u 27. godini ivota. Bilo je to strano zaostalo, zaputeno, zamazano, siromano mjesto s albanskim stanovnitvom u SFR Jugoslaviji, koje su ve te 1983./1984. zlostavljali srboetnici i njihovi oficiri, to je devedesetih buknulo u rat za osloboenje Kosova ispod srpskog jarma. Zbog oteenja kraljenice nije sudjelovao u Domovinskom ratu.

generacije. Veina imovine naih obitelji nije trino procijenjena niti vraena, ve je po drugi put zakonskim smicalicama samo dio imovine vraen uz prosjenu vrijednost od 5 % u odnosu na trinu vrijednost u obveznicama Republike Hrvatske tijekom 20 godina. Procjenjujemo da nam je sveukupno bilo oduzeto ili nacionalizirano oko 10 hektara ili 100.000 m uglavnom graevnog zemljita na podruju grada Zagreba i dio u Graanima i stambena kua u Palmotievoj 47 s dvanaest jednosobnih i dvosobnih stanova za najam. Trina cijena 1 m danas iznosi oko 150 do 200 i vie EUR, pa vrijednost oduzete graevinske zemlje iznosi preko 15,000.000. EUR ili 115,000.000. kuna (100 kn = 7,5 EUR), to bi bilo dovoljno lanovima nekoliko generacija da ive bez rada uz dobro upravljanje imovinom i novcem. Obiteljska kua katnica s dvanaest stanova u najmu u sreditu Zagreba u Palmotievoj ulici 47 nije nam vraena, ve ju je drava prodala za 20 % vrijednosti na kredit podstanarima komunistima, a na temelju diskriminirajuih zakona, dok su za dva-tri stana obitelji dane obveznice koje su trebale obetetiti vlasnike u visini od 5 do 10 % od trine vrijednosti. Bila je to druga velika pljaka privatnog vlasnitva izvrena nad nama Zagrepanima i imunijim Hrvatima. Moj brat Zdravko uporno se i tvrdokorno borio preko deset godine da pravno pribavi minimalnu naknadu u obveznicama na 20 godina ili naturalni povrat, u emu je djelomino uspio, i povrat jedne vee parcele obitelji Bujan na Selskoj ulici na Trenjevci (Kazalite Trenja autoput) u naturi (oko 2.500 m), koja nije bila privredne namjene, kao i dio parcele obitelji Josipa Trnevia darovanoj baki Elizabeti (oko 6.000 m) na Slavonskoj aveniji. U tom projektu povrata pomagao mu je moj ogor Ivan Haramija. Na povratu imovine obitelji Bujan pl. Jabrani, Trnevi i Beli Zdravko radi i danas, uz redovit komercijalni posao u vlastitoj tvrtci i brigu o majci Katarini.

Slika 43. Auto vedske marke Volvo, vlasnitvo Zdravka Belia, okien za mladence Kraljevi
2005. g.

Vie od deset godina vodio je pravne, ekonomske i administrativne poslove s gradskom upravom grada Zagreba i drugim nadlenim gradskim tijelima, privatnim pravnicima, advokatima i biljenicima za zakonit povrat i obeteenje oduzete imovine djedovine obitelji Bujan pl. Jabrani, Trnevi i Beli, koju su nam oduzeli jugokomunisti. Posjedovao je veoma sreenu imovinsko-pravnu dokumentaciju o oduzetoj imovini i uz mukotrpan rad, borbu, upornost i velike trokove uspio je vratiti dio imovine, zemlje u naravi, a za dio izborio pravnim putem rjeenja o nadoknadi u obveznicama, to ovisi o dravnim zakonima o povratu imovine. Tim velikim i tekim poslom povratio je dio imovine ili dobio obveznice za zemljita obitelji Bujan, Trnevi, Beli, i to s posebnom dobiti, jer je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske vrijednost imovine u Zagrebu mnogostruko porasla u odnosu na vrijednost nacionalizirane imovine u doba komunizma. Bila je to njegova bitka iz "inata" za nepravdu koju je uinio komunistiki reim naoj obitelji u tri-etiri

87

88

7.5. URICA HARAMIJA, roena BELI (autorica ovog obiteljskog stabla)

Slika 44. urica Beli, udana Haramija, u dobi od est godina. Slika potjee iz 1959. godine.

Udruzi hrvatski raunovoa i revizora ili na seminarima koje su organizirale strune izdavake kue kao to su TEB Tehniko ekonomski biro Zagreb ili RRIF Raunovodstvo, revizija i financije Zagreb. Suraivala sam s mnogim urednicima u navedenim i drugim asopisima.

Roena sam 4. travnja 1953. godine u Zagrebu kao prvo dijete Katarine i Dragutina Belia. Odrasla sam u obiteljskoj kui na Graanskoj cesti 16, u skladnoj, radinoj i dobroj obitelji Beli. Prema rijeima roditelja, bila sam napredno i dobro dijete, ali veoma osjetljiva na bolesti. Fiziki veoma sliim ocu Dragutinu, s kojim sam bila srodna dua. Imam gustu smeu kosu, zelene oi i veoma svijetlu bijelu put, visoka sam oko 165 cm. Obrazovana sam, ambiciozna, sposobna i duhovno veoma jaka osoba, kao to su to bile moja majka Katarina i baka Elizabeta Beli. Jo sam kao djevojka bila fiziki razvijena i njegovana. Uvijek sam smatrala da su mi "duh i dua zarobljeni u preslabom tijelu", jer sam se duhovno i intelektualno osjeala jakom i superiornom cijeli ivot, a fiziki sam bila u znatno slabijoj kondiciji. Stroge sam naravi, inteligentna, pravedna i potena, ali veoma emotivna osoba. Volim ulogu pokretaa, voe, to sam i bila cijeli ivot u svojoj obitelji i na radnim mjestima u bankama. Volim ekonomiju financije, bankarstvo, raunovodstvo, ali i umjetnost, ponajprije knjievna djela, muziku, pjevanje, povijest, staru arhitekturu. Volim i struna djela, gradski ivot i drugo. Veoma sam dobro uila, pamtila i govorila s lakoom, pa sam imala natprosjene rezultate u koli i u radu. Tijekom kolovanja eljela sam postati pisac, za to sam imala volju i talent, no kasnije sam se odluila za profitabilnije ekonomsko zanimanje, jer obitelj nije u to vrijeme imala mnogo novca. kolovana sam u dobrim kolama u gradu Zagrebu, koje sam sve zavrila s odlinim uspjehom. Prve etiri godine polazila sam osnovnu kolu u Graanima, a druge etiri godine u Mlinarskoj eksperimentalnoj koli s kabinetskom nastavom. Zatim sam zavrila srednju Ekonomsku kolu u Klaievoj ulici u Zagrebu. Nakon mature 1972. godine, zaposlila sam se u dravnoj Privrednoj banci Zagreb i odmah nastavila studij Vanjske trgovine (prvi stupanj) i diplomirala 1976. godine, a potom na Ekonomskom fakultetu (druge dvije godine), gdje sam diplomirala 1979. godine. Zatim sam upisala postdiplomski studij iz bankarstva i financija 1985. godine, magistrirala 1989. godine i stekla zvanje magistre ekonomskih znanosti smjer financije i raunovodstvo. Govorim i piem engleski jezik. Tijekom radnog vijeka polazila sam stotine seminara i specijalistikih teajeva iz struke u zemlji i inozemstvu, a na nekima sam i sama predavala, primjerice na teajevima za ovlatenog raunovou i ovlatenog revizora pri

Slika 45. urica Beli kao mlada vozaica prvog auta marke "Mini Moris" oko 1972. godine.

Tijekom ivota proitala sam mnogo knjiga, a posjedujem i malu vlastitu biblioteku. Volim pisati strune lanke i radove (napisala sam preko 50 strunih radova), koji su objavljivani u asopisima. Odgojena sam u rimokatolikoj vjeri i od prvog razreda polazila sam vjeronauk, itav sam ivot pobona, to mi je kao svjesnoj Hrvatici tetilo u karijeri gotovo cijeli radni vijek. Vjera u Boga pomogla mi je u svim najteim trenucima u ivotu i uinila me vrstom i stabilnom osobom. Radila sam poteno, struno i zakonito i uila 35 godina u bankama grada Zagreba (Privredna banka Zagreb, Udruena banka Hrvatske, koju je inio sustav od 27 poslovnih banaka, Zagrebaka banka Zagreb, Agro-obrtnika banka, Hrvatska narodna banka). Bila sam ambiciozna u poslu tako da sam radom napredovala i preko 24 godine bila na visokim rukovodeim direktorskim pozicijama razliitih direkcija i sektora u pet banaka s podruja financija, riznice, raunovodstva, trezora, platnog prometa, deviznih poslova, revizije i drugoga. Nikad nisam kanjavana, a na kraju radne karijere zavrila sam kao savjetnik guvernera u sredinjoj Hrvatskoj narodnoj banci. Godinama sam bila poznat i cijenjen bankarski strunjak, osobito za financije i raunovodstvo banaka u Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Proputovala sam uglavnom slubeno u desetak drava i tridesetak velikih gradova u Europi, a jednom sam boravila tjedan dana u New Yorku na strunom skupu Federalnih rezervi, sredinjoj najmonijoj banci SAD-a i svijeta.

89

90

okolicom. Iako sam vidjela mnoge gradove, Zagreb uistinu smatram najljepe smjetenim gradom. Neusporediv je njegov poloaj ispod Medvednice na sjeveru i rijekom Savom na jugu, s puno svjeeg zraka i pitke vode, s prekrasnim breuljcima oko grada i ugodnom kontinentalnom klimom bez vjetrova.
Slika 47. urica Beli, udana Haramija, s keri Katarinom Haramija, udanom Kraljevi, na dan vjenanja 31.12. 2005.

Slika 46. Magistarska diploma Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dodijeljena urici Haramija, magistri ekonomije, podruje financija i raunovodstva 1979. godine

alosti me vjeito zaputanje grada Zagreba, nebriga gradskih vlasti i otimanje gradskog novca bez kontrole, koji se troio za druge krajeve, posebno tijekom komunizma, kada su bile potpuno zaputene lijepe austrougarske fasade u sreditu grada, neodgovarajue reguliran promet i parkiranje u gradu, kad nije bilo dovoljno bazena i kupalita, kad je grad bio pun prljavtine i primitivizma s istoka. To se vidjelo u naputanju gradske kulture Zagreba, u muzici, obrazovanju, ponaanju primitivaca novih graana, u neistoi ljudi, ulica, grada, jer su Zagrebom uglavnom vladali neurbani ljudi iz primitivnih sredina koji ga nisu voljeli. "Dotepenci", kako su ih domai graani zvali, doli ga uruiti i opljakati njegovu privredu i obrtnitvo, a posebno gradski proraun od 1 milijarde dolara godinje. Porezni novac Zagrepana rastakao se protuzakonito po svim selendrama bive Jugoslavije, pa i hrvatskom kamenjaru, a graani Zagreba plaali su uvijek najvee poreze i prireze gradu i punili i do 50 % republikog prorauna porezima u posljednjih 100 godina. Promjenu stanja onemoguavala je okorjela komunistika birokracija doseljena s juga i istoka, koja je ostala na vlasti u gradu Zagrebu jo nekoliko desetljea nakon osamostaljenja Republike Hrvatske.
Slika 48. urica Beli, udana Haramija, i Stanko Haramija na dan vjenanja 4. rujna 1976. godine

Volim plivanje i gimnastiku, a posebno bazene i more, svjei zrak i nebesko plavetnilo. Od ivotinja najvie volim ptice nebeske i uvijek eznem k nebu, pa sam vjerojatno stoga voljela letove avionom i pogled odozgo na predivnu zemlju. Takoer volim ume, cvijee, bilje i Zagrebaku goru Medvednicu, Zagreb i Graane sa irom

91

92

Nikad se nisam posebno bavila politikom, no oduvijek sam bila protiv komunistikog reima, jer je on unazadio moju obitelj, moj Zagreb i hrvatski narod. Diktatorski jugoslavenski reim bio je zao, protiv Boga i ljudi, Hrvate je ubijao, poniavao, proganjao i unazadio, pa su postali kao pogansko pleme u duhovnom kulturnom i materijalnom pogledu u razdoblju poslije 1945. godine, nakon prisilnog pripajanja Hrvatske u Jugoslaviju i uvoenja komunistikog reima, koji su diktirali srboetnici, Rusi, Englezi, Francuzi i drugi koji su tradicionalno bili protiv slobodne Hrvatske drave.

EUR i kupila garsonijeru povrine 34 m na Graanskom etalitu 6. Navedene nekretnine velike vrijednosti (danas trina vrijednost preko 800.000 EUR) uglavnom sam kupila na bankarske kredite. Cijeli radni vijek, dakle 35 godina investirala sam zaradu u materijalna dobra tako da sam imala malo lagodnog ivota uz tako esto teke kreditne obveze. Svojim tehnikim znanjem i radom moj mu Stanko takoer je pomagao u izgradnji obiteljske kue kako bismo smanjili trokovi za majstore i obrtnike. Nakon smrti svog oca Dragutina i bolesti majke Katarine, naslijedila sam polovicu lijepog vonjaka i drugih vrijednih parcela gradilita u Graanima. Osim toga, stigao je i povrat manjeg dijela vrijednoga graevinskog zemljita u gradu Zagrebu, koja su bila nacionalizirana i eksproprirana 50 godina za vrijeme komunistike vladavine, te dio male novane nadoknade koju je izborio pravnim putem moj brat Zdravko. S obzirom da sam gotovo itav ivot uila i radila danonono, to se odrazilo na moje zdravlje u srednjoj ivotnoj dobi, osobito poslije etrdesete godine ivota, posebno na kimu, kukove i koljena, pa sam potkraj radnog vijeka stalno morala biti na fizikalnoj terapiji i rekreaciji. Bila sam ak etiri puta operirana pod narkozom i dva-tri puta pod lokalnom anestezijom, to mi je oslabilo organizam pa sam bila osjetljiva i slabija poslije pedesete godine ivota. ak sam tri puta bila operirana na trbuhu: slijepo crijevo, izvanmaterina trudnoa, karcinom debelog crijeva, te dobroudni tumor na titnjai, nos, oni kapak zbog unutarnjih upala. Veoma volim svoju obitelj Beli i itav sam ivot svakodnevno kontaktirala s oba roditelja, za koje sam se brinula u njihovoj starosti i bolesti do kraja ivota, osobito za majku koju sam njegovala dan i no vie od etiri godine nakon modanog udara, to mi je bilo jako naporno i teko, gotovo najtee razdoblje ivota. Sa svojim bratom Zdravkom oduvijek sam bila u dobrim odnosima, s njim sam, uostalom, srodna dua. Oboje smo mirni, sabrani i organizirani ljudi, racionalni u ivotu i radu, skromni, bez ovisnosti i poroka, dobri gospodari nad steenom i naslijeenom imovinom, o emu smo zajedniki vodili brigu nakon smrti naih roditelja i dogovarali se to i kako.
Slika 50. Kolegica Jadranka Grani i kolega Slavko Teija, uprava "DORE", prijatelji i direktori u HNB-u.

Slika 49. Obiteljska kua na Graanskoj cesti 14E urice i Stanka Haramije koja je graena od 1976. do 2000. godine bankovnim novanim kreditima, koje je otplaivala urica vlastitim sredstvima i sredstvima isplaenim iz rodne kue obitelji Beli.

Udala sam se 4. rujna 1976. godine za Stanka Haramiju iz Graana, i rodila ker jedinicu Katarinu Haramija 1977. godine. Suprug Stanko ivio je u manjoj kui na Iscu, potjecao je od stare graanske obitelji Haramija, a nakon sklapanja braka doao je ivjeti na Graansku cestu 16, gdje smo imali svoju novoureenu sobu povrine 30 m, a ostatak stana koristili smo zajedno s ostalim lanovima obitelji Beli prvih 4-5 godina. Na zemlji koju mi je darovao otac Dragutin i baka Elizabeta Beli, vie od dvadeset godina gradili smo novu kuu na kat povrine oko 250 m stambenog prostora na tri etae, te kasnije veliku garau povrine 60 m i pola vikend objekta na otoku Viru povrine oko 40 m. Ove investicije financirala sam dijelom iz zarade, jer sam uvijek imala dobru i redovitu plau, veim dijelom iz bankarskih kredita koje sam otplaivala sa suprugom cijeli radni vijek (35 godina), a dijelom od novca koji mi je kao i gradilite za kuu s garaom darovao otac i majka kao isplatu iz njihove obiteljske kue koja je dogovorno pripala bratu Zdravku. U kasnijoj sam dobi podigla kredit u visini 50.000

Vie od deset godina (od 1995. do 2005.) volontirala sam za Humanitarnu udrugu "DORA", pri Matici iseljenika Hrvatske, koja je brinula o siromanoj djeci, kolovala ih i pomagala im tijekom rata i poslije rata iz humanitarnih pomoi donatora iz zemlje i hrvatskog iseljenitva u inozemstvu. Bila sam lan uprave zaduena za financije i raunovodstvo, a kojoj je

93

94

predsjedavala dobra kolegica iz banke ga Jadranka Grani, dipl. oec., a nadzirao kolega Slavko Teija, mr. sc. oec. koji su radili kao direktori u Hrvatskoj narodnoj banci. Najvie volim svoju jedinu, dobru ker Katarinu, koju sam odgojila s ljubavlju i uz pomo supruga i bake Katarine i djeda Dragutina. Katarina je od poetka bila vrhunski dobra i radina uenica i studentica. Nakon to se Katarina udala 31. 12. 2005. godine za Daria Kraljevia, darovali smo mladoj obitelji svoj stan od 100 m na prvom katu obiteljske kue, a sa suprugom Stankom preselila sam u adaptirano prizemlje kue na Graanskoj cesti 14 E. Zajedniki objedi i razgovori tradicionalan su oblik druenja i suradnje obitelji Haramija, Kraljevi i Beli.

7.6. STANKO HARAMIJA (moj suprug) Stanko Haramija roen je 5. kolovoza 1952. godine u Zagrebu, u Bolnici "Merkur", Zajeeva ulica, kao tree dijete oca Ivana Haramije i majke Katarine Haramije, roene Bonir. Oba roditelja bili su starosjedioci u Graanima. Bio je zdravo dijete, lijepih plavih oiju i crne kose, a kao mladi lijepog stasa i visine (182 cm). Stanko je vesele i nagle, brzoplete, naravi, voli lagodan ivot. Od petnaeste godine pa gotovo cijeli ivot mnogo je puio (40 cigareta dnevno), te je bio ovisnik o cigaretama, a to mu je u kasnijoj ivotnoj dobi remetilo zdravlje dinih puteva (grla i plua) i stvaralo neurozu. Moj suprug Stanko ima starijeg brata Ivana Haramiju i stariju sestru Dragicu Jeli. "Hara" kako su nazivali dipl. ing. kemije Ivana Haramiju, roen l947. godine u Zagrebu, oenio je moju sestrinu Vesnu Haramija, roenu Radi-Puntijar, bankarsku slubenicu. Stankova sestra Dragica Jeli, roena Haramija, upravni pravnik, koja je roena 1949. godine i udala se za Stanka Jelia magistra prava iz Hercegovine, koji je ivio i radio u Zagrebu. Cijeli ivot su braa i sestra bili u dobrim odnosima.
Slika 51. Stanko Haramija s keri Katarinom na dan vjenanja 31.12.2005. godine

Osnovnu kolu zavrio je u Graanima, a zatim se kolovao u Srednjoj elektrotehnikoj koli u Zagrebu na Selskoj ulici, gdje je zavrio za elektrotehniara jake struje, a tijekom rada interno se kvalificirao kao visokokvalificirani strunjak za jaku struju primijenjenu na razliitu ugostiteljsku opremu, dizala, protupoarnu opremu. Tijekom kolovanja uio je njemaki jezik. Nije volio sjediti uz knjigu, bio je hiperaktivan i pokretan jo kao dijete. Prirodno je veoma lako i brzo uio, posebno praktine stvari koje je trebalo raditi rukama, ali je cijeli ivot bio nediscipliniran i sve je moralo biti gotovo na brzinu. U mladosti je dosta itao knjige i romane, uglavnom trilere. Volio je gledati filmove: akcijske, ratne, policijske, znanstvenofantastine. Odlino je plesao i kao mladi bio je lan folklorne skupine u lokalnom HSP Podgorac, s kojim je javno nastupao u zemlji, posebno ljeti na moru. Cijelo djetinjstvo i mladost polazio je rimokatoliki vjeronauk i ministrirao tijekom Svete mise u crkvi Svetog Franje Ksaverskog i Svetog Mihaela, te je bio odgojen u vjeri, koju je laiki ivio. Sluao je jedino savjete svoje majke Katarine, koji su ga podravali u loim navikama koje je

95

96

stekao vrlo mlad. Volio je popiti u mukom drutvo u kojem se odlino osjeao, a to je remetilo brak. U 22. godini ivota morao je odsluiti vojni rok (15 mjeseci) u tadanjoj zloglasnoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji u Banja Luci i Beogradu, gdje je bio u elitnim tenkovskim postrojbama. Kao mlad bavio se sportovima, nogometom, skijanjem i vonjom motora, koje je posebno volio. Gotovo sve je znao o motorima i o automobilima, koje je vjeno prouavao, rastavljao i sastavljao, jer su mu oni bili hobi. U mladosti nije imao novca, pa je kupovao stara vozila, koja je morao esto popravljati jo kao kolarac. Gotovo itav ivot proveo je na kotaima motora ili automobila jo od 15. godine ivota, dok nije ni imao vozaku dozvolu, pa do starosti, kada je imao problema s kretanjem zbog bolesti "nekroze kuka" i operacije kuka 1993. godine tijekom Domovinskog rata. Imao je nekoliko saobraajnih nesrea s motorima i autima, a nekoliko je puta lake stradao (slomljena kljuna kost, natueno koljeno i glava). Nije volio ii pjeke ili se voziti gradskim prijevoznim sredstvima.
Slika 52. Vjenanje Stanka Haramije i urice Beli 4. rujna 1976. godine. Lijevo su vjenani kumovi Zdravko Klenkar i Ivka Bani, udana Kramari - Stankova sestrina. Desno su vjenani kumovi Dragica Haramija, udana Jeli - Stankova sestra - i njezin suprug Stanko Jeli.

nam se jedina ker Katarina, na koju je bio ponosan i koju je volio. No unato svemu, brigu o keri je radije prepustio meni i punici Katarini. Godine 1991., kada je bio najei Domovinski rat za samostalnu Republiku Hrvatsku, protiv srpskih etnikih agresora bive Jugoslavije, bio je mobiliziran s 40 godina ivota u tenkovske jedinice Hrvatske vojske Druga zagrebaka gardijska brigada "Gromovi", (kasnije preseljena po zavretku rata u Petrinju). U vojsci je obolio 1992. godine od nekroze kuka (raspadanja kuka) zbog stresa i straha. Operirao je neuspjeno lijevi kuk 1993. godine u tijeku rata na KBC Ortopedija alata u Zagrebu. Operaciju je neuspjeno izveo dr. I. iak. Posljedica je bila 2-3 cm kraa noga i nesrastanje kosti kuka, pa je bio gotovo nepokretan prve dvije godine nakon operacije. Bila su to veoma teka vremena za njega i za nau cijelu obitelj, uz veliku materijalnu oskudicu, jer Stanko je bio oko pet godina na bolovanju s veoma malim primanjima, te sam morala sama plaati lijeenja i otplaivati stambene kredite za kuu. U vrijeme rata i deset godina poslije rata plae i mirovine bile su veoma niske u Hrvatskoj i vladala je velika nezaposlenost. U to vrijeme oboljela mi je titnjaa zbog stresa i napornog rada, s dijagnozom tumor titnjae (adenom), te sam 1994. g. bila operirana. Odstranjena mi je polovina titne lijezde, jer je tijekom operacije utvreno da je tumor bio dobroudan. Ova dijagnoza bila je veliki ok za mene, a uz Stankovu teku bolest kuka, sve mi je to jako oslabilo zdravstveno stanje.
Slika 53. Spomenicom Domovinskog rata 1990. -1995. prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman odlikovao je branitelja Stanka Haramiju kao sudionika u obrani samostalne Republike Hrvatske, tenkistu II. slavne gardijske brigade "Gromovi" iz Zagreba. Domovnica mu je uruena 1996. godine u vojarni u Petrinji, gdje je nakon rata preseljena ova slavna zagrebaka brigada.

Imao je neobian Boji dar sposobnost i znanje konstruiranja tehnikih aparata i motora. Bio je veoma vjet i mogao je osmisliti i rukama izraditi ili popraviti bilo kakav aparat, stroj, kunu mainu, motor, auto. Veoma ga je interesirala tehnika, automobili, motori, ali i kuharstvo i pekarstvo, odnosno ugostiteljstvo openito. Sudjelovao je i pomagao u graenju i ureenju nae stambene kue i vikendice uglavnom svojim radom. Radio je dvadeset dvije godine u najelitnijim zagrebakim hotelima, u Operi (nekad Sheraton) i Esplanadi, i to na tehnikim poslovima elektropostrojenja i sustava tih hotela. Bio je veoma struna osoba u elektrotehnikim poslovima, a nije elio raditi na rukovodeim radnim mjestima, jer nije podnosio disciplinu i organizaciju. Jedno je vrijeme morao deurati nou, to mu je odgovaralo. Stanko Haramija oenio se u dvadeset etvrtoj godini ivota sa mnom, uricom Beli, 4. rujna 1976. godine u upnoj crkvi Sv. Mihaela na Iscu u Graanima, po pravilima rimokatolike vjere, u kojoj smo bili odgojeni. U tome braku godinu dana kasnije rodila

Slubena medicina je digla ruke od mojega supruga i nije mu vie mogla a niti htjela pomoi. No zahvaljujui bilju koje mu je preporuio bioenergetiar gospodin Milan Bai uspio je sanirati rane na kuku. Po bolnicama i toplicama te bioenergijom moj se suprug lijeio etiri godine. Potom je umirovljen kao ratni vojni invalid Domovinskog rata hrvatski branitelj u 46. godina ivota. Trpio je strane bolove prije i poslije operacije, te bez jakih lijekova protiv bolova nije mogao ivjeti. Postao je slabo pokretan i uglavnom se prvih pet godina kretao pomou taka, a kasnije pomou automobila. Izgubio je dosta ivaca tijekom bolesti i u vojsci tijekom rata pa je bio esto nervozan i depresivan. Bolovao je od psihikih poremeaja i depresije, pio mnogo lijekova, a zdravlje mu se pogoravalo. ivio je od mirovine, ali

97

98

mu je nedostajalo novca za osobne potrebe, kao i za bilo kakve investicije u zajedniko domainstvo. Nakon Domovinskog rata (1990.-1995.), poela je politika hajka nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana na branitelje i hrvatske generale koje su zatvarali, progonili i lano sudili i optuivali vie od 10 godina nakon rata. Nove hrvatske vlasti na elu sa starim jugokomunistima S. Mesiem i I. Raanom, Bilandiem, Sanaderom i drugima i meunarodne masonske loe iz Haaga na elu s britanskim, amerikim, francuskim i idovskim sucima i politiarima, nakon 2000. godine eljele su na silu protiv volje Hrvata ponovno stvoriti treu Balkanoslaviju i osuditi Republiku Hrvatsku lanim ucjenama kako bi je opljakali i razvlastili. U tome lairanju hrvatske povijesti zduno su pomagale domae izdajice Hrvati s vrha vlasti, koji su dostavljali britanskim, nizozemskim, amerikim i etnikim masonskim loama razliite dravne dokumente i tajne, u emu su prednjaili bivi jugoudbai komunisti i srboetnici u Hrvatskoj iz susjednih drava. Nakon bolesti i umirovljenja 1996. godine kao hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata, moj suprug Stanko kao mlad ovjek ostao je kod kue i preuzeo poslove oko domainstva i kue za cijelu obitelj Haramija, dok sam ja morala nastaviti raditi jer su trokovi ivota bili su visoki, a plae i mirovine niske. Kao gardistu Hrvatske vojske II. gardijske brigade "Gromovi" iz Zagreba odlikovao ga je Spomenicom Domovinskog rata prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman 1995. godine, na to je bio ponosan. Stanko je gurman i voli dobro pojesti i popiti, ali i odlino kuha za cijelu obitelj. Od 2003. godine, nakon modanog udara moje majke Katarine, kuha za obitelj Beli, a od 2006., nakon udaje nae keri Katarine, i za obitelj Kraljevi, dakle za ukupno est lanova triju obitelji i jo za medicinsku sestru Nikolinu Ladii. Kuhanje objeda za obitelj bio mu je gotovo glavni posao uz povremeno koenje trave u vrtu ljeti ili sitnih tehnikih popravaka u kui. Poslije pedesete godine ivota esto je patio od jakih bolova u kuku i bolova u kraljenici, koja se zbog krae noge deformirala i pritiskala ivce u spinalnom kanalu. Lijeio se bolniki i u toplicama kao ratni vojni invalid, osobito zimi kada se bolest pogoravala i bacala ga u krevet. Ljeto je provodio mjesec-dva na moru u vikendici na Viru, gdje se sunao, radio oko vikendice i gdje se bolje osjeao.

7.7. KATARINA KRALJEVI, roena HARAMIJA, po majci BELI (moja ker) Katarina Haramija roena je 7. prosinca 1977. godine u Zagrebu, Bolnica "Merkur", Zajeeva ulica, kao prvo i jedino moje i Stankovo dijete. Bila je zdravo, lijepo i dobro dijete. Kao djevojica imala je plavu kosu s uvojcima, lijepe plave oi i njenu bijelu put, a kao djevojka imala je gustu, zdravu, dugu smeu kosu. Srednje je visine (165 cm), lijepe grae tijela, vesele naravi, vedra duha i veoma inteligentna, te je radina i organizirana osoba.
Slika 54. Katarina Haramija u dobi od etiri godine u graanskoj narodnoj nonji s lutkama. Snimljeno 1981. godine.

kolovala se u Zagrebu u najboljim kolama i svi su joj rezultati bili odlini tijekom cijelog kolovanja. Najprije je zavrila osnovnu kolu u Graanima, sve razrede s odlinim uspjehom. Zatim je polazila V. gimnaziju matematikog smjera u Klaievoj ulici, koju je zavrila s odlinim uspjehom, kao jednu od najteih gimnazija toga vremena u Zagrebu i Hrvatskoj, iji su uenici mogli bez problema zavriti bilo koji fakultet. Potom je u roku zavrila Ekonomski fakultet u Zagrebu smjer financije, s prosjekom ocjena tijekom studija 4,6 i stekla zvanje diplomirani ekonomist (dipl. oec.). Kao odlian student dobila je zadnje dvije godine studija stipendiju grada Zagreba za najbolje studente. Godine 2005. upisala je postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu smjer financije, ime se trenutano bavi, a kad zavri postdiplomski studij stei e zvanje magistre znanosti ekonomije. kolarinu za ovaj studij platilo je Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske kao odlinoj dodiplomskoj studentici i kao djetetu hrvatskog branitelja. Visina kolarine studija iznosila je 6.000 EUR. Od sedme godine ivota polazila je vjeronauk u upi Sv. Mihaela, Graani, i u koli zatim je ila na prvu priest, krizmana je i odgojena u rimokatolikoj vjeri, koju ivi i potuje. U koli stranih jezika u Varavskoj ulici u Zagrebu uila je engleski jezik od sedme godine ivota, kao i tijekom cijelog kolovanja i studija. Engleski govori i pie odlino te je stekla meunarodni certifikat diplomu Oxfordskog sveuilita. Takoer je u gimnaziji i tijekom studija uila njemaki jezik, kao i u koli stranih jezika te privatno. Dobro govori i pie njemaki jezik.

99

100

personalnom kompjutoru u razliitim programskim jezicima. Veoma je ambiciozna i ozbiljna u radu na bankarskim poslovima.

Slika 56. Obiteljska fotografija u restoranu "Graanka", proslava dodjele diplome Katarini Hramija 2001. godine. Slijeva sjede: Katarina Beli - baka, Dragica Jeli - teta, Ana Kosec teta. Slijeva stoje: Katarina Haramija, urica Haramija, Ivana Gjurak - teta, Vesna Haramija strina, Zdravko Beli - ujak, Stanko Haramija, Zlatko Gjurak - brati.

Katarina voli automobile, te je vozaku dozvolu stekla s 18 godina, od kada i vozi. Najprije je vozila staru japansku Hondu, koju joj je kupila baka Katarina Beli od ujaka Zdravka, a potom novu njemaku Opel Astru, koju sam joj ja dijelom novca nakon diplome pomogla kupiti. Katarina je solidna vozaica. Uzajamna ljubav, razumijevanje i potovanje bilo je uvijek izmeu moje keri Katarine i moje majke Katarine, koja je moju ker uvala dok je bila mala pa sve dok nije krenula u kolu i brinula se za nju u prvim godina kolovanja zajedno s djedom Dragutinom dok smo ja i moj suprug radili. Katarina je bila omiljena, ljubimica cijele obitelji Beli i Haramija, i zbrinuto dijete. Voljela je svoju obitelj. Katarina voli itati knjige, tako da naprosto guta stotine knjiga na hrvatskom, engleskom i njemakom jeziku, ba kao i ja. Rekreativno se bavi sportovima, skijanjem zimi, te plivanjem, rolanjem, gimnastikom i vonjom bicikla ljeti. Jo kao etverogodinjakinja nauila je skijati u slovenskim Alpama, gdje smo je moj suprug i ja odveli, a kasnije je svaku zimu provodila tjedan dana na skijalitima u Austriji, Italiji, Francuskoj i na Sljemenu. Veoma voli zimu i skijanje. Dok je bila kolarka, ljeti je po mjesec ili dva provodila na moru u vikendici na otoku Viru pokraj Zadra ili gdje drugdje na Jadranu, prvo s djedom i bakom, a kasnije s mojim suprugom i sa mnom i s dekom Dariom, koji je takoer tu imao vikendicu. Voli more, odlina je plivaica tako da zimi odlazi na bazene u Zagrebu ili u toplice u Hrvatsko zagorje.

Slika 55. Diploma koju je Katarina Haramija stekla na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer financije, 2001. godine

Katarina je odmah po zavretku Ekonomskog fakulteta poela raditi kao pripravnik u HVB-u austrijskoj banci u Zagrebu, a potom u Centar banci, na kreditiranju poduzea i graana, i drugim poslovima, a potom u Erste banci, austrijskoj banci u Zagrebu, kao "risk menager" na ocjeni i odobravanju kredita tvrtkama i obrtnicima. Poznaje i rad na

101

102

Katarina je u 28. godini imala ve ozbiljnu petogodinju vezu s Dariom Kraljeviem iz Velike Gorice, mladiem koji je diplomirao 2004. g. na Strojarskom fakultetu u Zagrebu kao dipl. ing. zrakoplovstva. Upoznali su se u vrijeme ljetovanja na otoku Viru. Dario je roen 1977. godine u poduzetnoj hrvatskoj turopoljskoj domaoj katolikoj obitelji, te se mladi par vjenao 31. prosinca 2005. godine u crkvi Svetog Franje Ksaverskog na Ksaveru. Na svadbi je bilo oko 200 uzvanika (rodbine i prijatelja), a slavilo se u restoranu "Park" u sreditu Velike Gorice. Mladenci stanuju u obiteljskoj kui Haramija na Graanskoj cesti 14 E, u stanu na prvom katu obiteljske kue, koji smo im darovali moj suprug Stanko i ja. Mladi su stan lijepo namjestili, a dio novca uloio je u namjetaj i opremu zet Dario, koji je dobio od svojih roditelja, te ele osnovati obitelj. Imaju lijepu biblioteku od nekoliko stotina knjiga, personalni kompjutor s internetskim i drugim vezama. Katarina vozi vlastiti auto Opel Astru, a Dario Opel Vectru, koju je dobio od svojih roditelja. esto putuju u inozemstvo kao turisti. 7.8. DARIO KRALJEVI (suprug moje keri KATARINE)
Slika 59. Dario Kraljevi u dobi od 18 godina

Slika 57. Katarina Haramija i Dario Kraljevi kao mladi i djevojka 9. 3. 2002. godine

Dario Kraljevi roen je u Velikoj Gorici 9. oujka 1977. godine u Zagrebakoj upaniji, kao prvo dijete Ankice Kraljevi, roene Fabei, i Milana Kraljevia. Odrastao je u obiteljskoj kui u Velikoj Gorici, Josipovieva ulica 24, a kao dijete odgajala ga je uz roditelje i baka po majci Jela Fabei, roena Zubec, i djed Ivan Fabei kada su roditelji radili. Obitelji Kraljevi, Fabei i Zubec starosjedilake su, plemenitake turopoljske rimokatolike obitelji. Darijev djed Ivan Fabei i baka Jela Fabei (danas stara 84 godine), roena Zubec, rodom su iz Kurilovca, naselja na junom ulazu u grad Veliku Goricu, koji danas broji oko 60.000 stanovnika i esti je po veliini grad u Hrvatskoj. Djed je bio prijevoznik, a uz to su djed i baka obraivali vlastito imanje. Bili su imuna obitelj. Imali su tri keri, prvo Mirjanu Fabei koja je umrla kao malo dijete, zatim Mariju Fabei, udanu Lovrekovi u Zagreb, i Ankicu Fabei, udanu Kraljevi. Obje keri su kolovali, a Ankica je zavrila srednju kolu za zdravstvene tehniare, ime se bavila prvih dvadeset godina. Marija Lovrekovi, krojaica, umrla je u 39. godini ivota od karcinoma dojke, a u braku s Pajom Lovrekoviem rodila je jednog sina Mladena Lovrekovia. Danas Mladen sa suprugom Gordanom Lovrekovi ima osnovnokolca sina Vedrana i gimnazijalku ker Zrinku, a bave se vlastitim trgovakim poslom metalnom galanterijom. Imaju trgovinu u vlastitoj kui na rnomercu u Zagrebu, koju vodi Gordana koja je zavrila gimnaziju. Osim toga, Mladen, inenjer elektrotehnike, zaposlen je kao komercijalni direktor u privatnoj trgovakoj tvrtci koja se bavi uvozom i preradom furnira. Moja ki Katarina

Slika 58. Katarina Haramija i Dario Kraljevi na dan vjenanja 31.12.2005. godine u upnoj crkvi Svetog Franje Ksaverskog s roditeljima; lijevo: urica i Stanko Hramija; desno: Ankica i Milan Kraljevi.

103

104

Kraljevi bila je krizmana kuma Zrinki Lovrekovi 2006. godine u crkvi Svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Obitelj Milana Kraljevia potjee iz Pokupskog, koje se nalazi oko 35 kilometara juno od Velike Gorice prema Kupi. Gospodin Milan ima brata Stjepana i sestru Slavicu Kraljevi, udanu Zaluki. Veoma mladi ostali su bez oba roditelja. Gospodin Stjepan Kraljevi stariji sa suprugom cijeli radni vijek (37 godina) radi i ivi u Njemakoj. Darijev stric Stjepan stariji i strina Maca imaju sina jedinca Stjepana mlaeg, rukovoditelja autoservisa "Mazda" u Velikoj Gorici. Stjepan Kraljevi mlai oenjen je Andreom i ima dvoje lijepe osnovnokolske djece: ker Valentinu i sina Ivicu. ive na Pokupskom u novoj kui na starom ognjitu Kraljevievih. Kako je djed Stjepan kupio novu nedovrenu kuu u Velikoj Gorici, planiraju preseljenje kada dovre kuu i unuci krenu u srednju kolu. Gospodin Milan Kraljevi ima stariju sestru Slavicu Kraljevi, udanu za Matu Zalukog u Pokupskom, koja nema djece, te esto alje domau hranu (jaja, patke, kestene, povre) mladoj obitelji Darija i Katarine Kraljevi. Gospoa Slavica pomogla je othraniti i kolovati brata Milana, jer su im roditelji rano umrli, a ona je bila najstarija i udana mlada ena. Darijev otac Milan Kraljevi nakon enidbe s Ankicom Fabei preselio se iz Pokupskog u dom Fabei u Veliku Goricu, gdje je sa suprugom sagradio novu veliku obiteljsku katnicu s nizom pomonih prostorija, gdje vode veliki obiteljski obrt od 1990. g. (trgovinu s uredom, skladitima). Obitelj Kraljevi ima dva sina: starijeg Darija (1977.) i mlaeg Damira (1979.), koje su kolovali. Kao mlad otac Milan je radio u velikom poduzeu "Jedinstvo" kao mehaniar, a majka Ankica radila je dvadeset godina u struci kao zdravstveni tehniar u laboratoriju Doma zdravlja rnomerec.

Slika 60. Obitelj Kraljevi, Lovrekovi i Beli u crkvi na Ksaveru na dan vjenanja Katarine i Darija. Slijeva: Zrinka, Vedran, Gordana i Mladen Lovrekovi, Katarina i Dario Kraljevi, Damir Kraljevi i Zdravko Beli.

Slika 61. Obitelj Kraljevi i Fabei iz Velike Gorice. Slijeva: Milan Kraljevi - otac, Ana Kraljevi - majka, Dario Kraljevi - zet, Jela Fabei, roena Zubec - baka, Damir Kraljevi Darijev brat i njegova supruga Matina Kraljevi, roena ilec.

Slika 62. Nova obiteljska kua Kraljevi u Velikoj Gorici, Josipovieva 24

105

106

Poetkom Domovinskog rata 1990. gospodin Milan je izgubio posao jer je poduzee propalo, a kako su plae tada u zdravstvu bile male, ga Ankica i gosp. Milan u vlastitom su dvoritu zapoeli posao trgovine plinom (za domainstva i industriju), a potom ukljuuju niz od oko tri tisue drugih poljoprivrednih i tehnikih artikala, tako da su tijekom petnaest godina mukotrpnog danononog rada razvili veliki trgovaki obrt, koji zapoljava oko osam osoba, ukljuujui i lanove obitelji Kraljevi. Posao ide solidno, te planiraju proirenje za sina Daria i Damira investicijom u novu plinsku stanicu.
Slika 63. Dario Kraljevi ide po mladenku Katarinu Haramija 2005. godine sa svojim vjenanim kumom i dobrim prijateljem sa studija Domagojem Mlaenoviem.

vicarskoj granici, a dio medenog mjeseca u lipnju 2006. g. proveli su na turistikom putovanju u SAD zapadna obala Kalifornije. Planiraju poveanje i obitelji i obiteljskog posla. Nastanili su se u udobnom i namjetenom stanu povrine 100 m na prvom katu obiteljske kue Haramija na Graanskoj cesti 14 E. esto odlaze na izlete, zimi na skijanje, ljeti na more i okolicu, te organiziraju druenja s kolegama sa studija i putovanja u inozemstvo.

Zet Dario je lijep, visok oko 190 cm, jak mukarac smeih oiju i kose, smiren, razuman, radin, kulturan te obrazovan. Ima dvije godine mlaeg brata Damira Kraljevia, strojarskog tehniara, koji radi u obiteljskoj firmi kao i supruga mu Martina, roena ilec, takoer iz Velike Gorice. Damir i Martina Kraljevi dobili su u treoj godini braka svoje prvo dijete, sina Filipa. Dario se kolovao u osnovnoj koli u Velikoj Gorici, a zatim je zavrio srednju Elektrotehniku kolu u Zagrebu. Studirao je na Strojarskom fakultetu u Zagrebu, smjer zrakoplovstvo. Na ovom veoma tekom studiju, koji traje pet i pol godina, diplomirao je 2004. godine i stekao zvanje diplomirani inenjer zrakoplovstva. Zaposlio se u tvrtci Konar motori i generatori u tehnikom uredu. Tijekom studija kao i tijekom rada u Konaru u struci, radio je u obiteljskoj tvrtci "Plam" kod kue, vodei financijske, komercijalne i programske poslove na PC-u, za to je primao plau. Dario vozi vlastiti auto Opel Vectru, nauio je dobro skijati uz Katarinu, dobro pliva i igra nogomet. Najvea strast su mu kompjutori, na kojima voli raditi i igrati se te ih odlino poznaje. Govori i pie na engleskom jeziku. Dario i Katarina upoznali su se kao studenti na ljetovanju na otoku Viru pokraj Zadra, gdje obje obitelji imaju vikendice. Nakon petogodinje ljubavi vjenali su se 31. prosinca 2005. g. na Staru godinu, u crkvi Svetog Franje Ksaverskog, a svadbena veera na kojoj je bilo oko dvjestotinjak uzvanika (rodbine i prijatelja), odrana je u restoranu Park u Velikoj Gorici. Darijevi roditelji su kupili trosobni stan u Zagrebu na dar sinu Dariu, koji je u najmu. Bila je to vesela, dobro organizirana svadba s odlinom hranom i muzikom. Mladenci Katarina i Dario bili su u sijenju 2006. g. na branom putovanju, koje im je poklonila vjenana kuma Ana Gudelj (Katarinina kolska kolegica), na skijanju na austrijsko-

Slika 64. Diploma Darija Kraljevia

107

108

7.9. LADISLAV BELI (moj djed po ocu Dragutinu)

Slika 67. Djed Ladislav Beli u srednjoj ivotnoj dobi, oko 1940. godine

Slika 65. Dario i Karatina Kraljevi s vjenanim kumovima. Lijevo: kuma Ana Gudelj, dipl. oec., Katarinina dobra prijateljica, njezin suprug Goran Mak, dipl.oec.; desno: Darijev kum i dobar prijatelj Domagoj Mlaenovi, dipl. ing. zrakoplovstva, sa suprugom Danijelom Martinis, dipl. oec.

Moj djed po ocu Ladislav Beli (22. 12. 1891.-1952.) roen je u Graanima u drugom braku oca Jakova Belia-Klaka i majke Magde Beli-Klak, roene Mihali-Zlodi. Stanovao je u novoj obiteljskoj kui na stoljetnom imanju obitelji Beli, koju su djed i baka sagradili nakon vjenanja na temeljima stare kue iznad Graanske ceste oko broja 70, a nasuprot Majcenovog puta, gdje obitelj i danas ima lijep vonjak od oko 6.000 m koji presijeca tramvajska pruga. Ladislav, jedini sin Jakova Belia, naslijedio je cijelo imanje iza svoga oca, iako je imao sestru i polusestru. Polusestra Kata Beli-Klak, iz prvog braka Jakova i Magde Haramija, bila je udana za Mika Baneka-Novaka, no umrla je mlada i bez potomstva pa nije naslijedila imanje. Druga sestra Bara Beli-Klak, udana Lovrekovi ostar, takoer nije naslijedila imanje iz nepoznatih razloga. Pretpostavlja se da je prilikom udaje bila isplaena, a budui da je imala brojnu djecu, brat Ladislav joj je pomagao materijalno i novano, prema rijeima moje majke Katarine Beli, koja se uvijek pitala zato prateta Bara nije naslijedila nita od imanja Believih. Pohaao je puku kolu u Graanima, a potom je zavrio specijalnu obuku za vozaa tramvaja pri gradskom poduzeu Zagrebaki tramvaj. Djed Ladislav je bio muzikalna osoba, tako da je u tamburakom orkestru nauio svirati tradicionalni hrvatski instrument tamburicu bisernicu koju je svirao s kolegama tamburaima iz Graana cijeli ivot, i to kao prim tamburicu ili prvi vodei u orkestru. Djed je svirao na razliitim mjesnim zabavama, svadbama i u ZET-ovu orkestru. Prema rijeima bake Elizabete, bio je smirena, drutvena i vesela, veoma radina osoba.

Slika 66. Darijevi prijatelji iz kole i sa studija te Katarinini roaci na svadbi u Velikoj Gorici u hotelu "Park", 31. prosinca 2005. godine.

109

110

Slika 69. Domovnica Ladislava Belia iz 1921. godine Slika 68. Krsni list Ladislava Belia koji je 6. veljae 1921. godine izdala Zagrebaka nadbiskupija katolike upe Blaene Djevice Marije u Remetama. U opasci stoji da je Ladislav sin Jakova Belia, zemljovlasnika, i Magde, roene Zlodi, s prebivalitem Graanima l, te da je sklopio brak s Elizabetom Kos u Remetama 2. studenog 1919. godine.

Obitelj posjeduje Domovnicu broj 4 koju je izdala Opina Graani dne. 22. sijenja 1921. godine, a u kojoj pie: "Hrvatska i Slavonija - Domovnica broj 4, priznaje se ovime da Ladislav Beli, roen 1891. u rodnom mjestu Graani, od roditelja Jakova i Magde Beli, u mjestu Graani, Opina Graani, Kotar Zagreb, upanija Zagreb, IMA ZAVIAJNO PRAVO. Poglavarstvo upravne opine u Graanima, dne. 22. sijenja

111

112

1921. vlastoruni potpis i biljenik." Iz navedenog dravnog dokumenta vidljivo je da se djedu Ladislavu Beliu priznavalo zaviajno pravo jo prije sto godina. Taj je dokument gotovo identian domovnicama kakve se izdaju Hrvatima nakon osloboenja Republike Hrvatske poslije 1990. godine. U vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) i nekoliko godina poslije, radio je u dravnoj slubi u Zagrebakom tramvaju (danas ZET), tada s konjskom zapregom, kao voza. U vrijeme Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) dravni slubenici nisu morali ii na ratite ili frontu pa je izbjegao ratite, a zaraivao je pristojnu plau. Morao je ustajati veoma rano, odmah iza pola noi, kako bi do etiri sata ujutro pjeke ili na biciklu stigao na radno mjesto u ZET na Remizi - Trenjevka, to mu je bilo naroito teko po snjenim i hladnim zimama. Bio je aktivan lan sindikata i ceha ZET, o emu ima fotografiju u lijepoj tramvajskoj uniformi s kolegama s posla. Oenio se nakon Prvog svjetskog rata 1919. g. bakom Elizabetom Beli, roenom Kos, iz Graanske ceste 35. U braku s Elizabetom rodio se prvo sin Ivan 1922. godine, koji je umro kao dijete u petoj godini ivota od jake prehlade koju je dobio kupajui se na dvoritu u lipnju u nedovoljno toploj vodi. Godine 1927. rodio se drugi sin Dragutin (moj otac koji je ime dobio po bakinom bratu Dragutinu Kosu). Djed Ladislav bio je razuman, marljiv, radin i vrijedan ovjek, tako da je uzgojio i oplemenio na svojemu imanju pokraj stare kue Believih na Graanskoj cesti 70 lijep mladi vonjak, s puno prvoklasnih stabala voaka koja su donosila rod kroz godinu od lipnja do listopada (trenje, marelice, kruke, ljive, jabuke vie od sto pedeset stabala). Prodajom oko est tona voa obitelj je ostvarivala lijep prihod tijekom godine. Takoer je uzgajao vinograd na Majcenovom putu, na zemlji koju je kupio na poetku braka novcem koji je donijela u miraz baka Elizabeta. Naime, prema kazivanju bake Elizabete (zvane una), ona je dobila od svoga oca Juraja Kosa isplatu od kue u zlatnim dukatima, s kojima je sa suprugom Ladislavom kupila 2 rala zemlje i ume (1 ral=1.600hv, a 1hv=3,60m2), na Majcenovom putu (oko 12.000 m) od barunice Marije plemenite Jelai roene Rauch, o emu obitelj Beli ima danas, pisani ugovor od 27. srpnja 1922. godine. Kasnije je bilo jo kupovina zemlje o emu ne posjedujemo ugovore, ve samo upisni dokument za gruntovnu. U mladosti djed Ladislav i baka Elizabeta dali su posjei umu, iskriti i pretvoriti u plodnu zemlju, a dio toga posla obavili su sami. Kasnije su tu sijali kukuruz, sadili krumpir, grah imali vrt, zasadili vinograd za vlastite potrebe jer to je bilo na suprotnom brijegu od njihova doma. Sagradili su novu kuu u dvoritu Beli na temeljima stare i dvije pomone zgrade, gdje su vodili gospodarstvo.

Slika 70. Dokument pod nazivom Odluka broj 3128/Z od 7. jula 1923. godine koji je izdao Kraljevski sudbeni stol kao gruntovna oblast za upis kupljenog zemljita pri Gradu Zagrebuopina Nova Ves estice br. 711/11, povrine 1020 h.hv., i estice broj 711/11b, povrine 1020 h.hv.1020 na Majcenovom putu (oko 7.500 m) po ugovoru iz 1922. godine. Ova molba je po zahtjevu Marije pl. Jelai, ro. barunica Rauch, iz Zagreba - Pivarska ulica broj 22, proti Ladislavu Beli iz Graana kbr. 8 za otpis navedenih estica broj 711/11, a iz gruntovnog uloka broj 97 i temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. srpnja 1922.

113

114

Plemika i vladarska obitelj bana Josipa Jelaia bila je vlasnik preko desetak hektara zemlje, uma, livada i vinograda, od Ksaverske ceste desno sve do Mirogoja, te uz cijelu desnu stranu Graanske ceste do krematorija i Remetskog kamenjaka, od Mihaljevca sve do Majcenovog puta. Obitelj Jelai (banica Marija plemenita Jelai, roena Rauch - supruga bana Josipa Jelaia) prodala je dio zemlje uz Graansku cestu u nepovoljnim vremenima poslije I. svjetskog rata 1922. godine, i kasnije, djedu Ladislavu i baki Elizabeti Beli na Majcenovom putu, te neke estice obitelji Ivana Kos Elizabetina brata) na desnoj strani uz Graansku cestu, pa su obitelji Beli i Kos vezane zemljom s vladarskom plemikom i vojnikom obitelji potovanog i slavnog hrvatskog bana Josipa Jelaia. Drugi veliki kompleks imanja uz Ksaversku cestu i juni dio Graanske na Mihaljevcu obitelji Jelai oteli su komunisti eksproprijacijom i nacionalizacijom oko 1958. godine i potpuno zapustili nekad lijepo ureene vinograde, vonjake i umu, a njihovim nasljednicima koji ive u Austriji do danas nisu nita vratili. Oko 1950. godine komunisti su radnim akcijama gradili tramvajsku prugu kroz Graane, Mihaljevac - Dolje, koja je presjekla imanje obitelji Beli, a svjei nasip uz prugu klizio je na kuu i dvije pomone zgrade. Zbog toga je kua popucala i uruavala se, tako da je vrlo brzo postala opasna za stanovanje, te je obitelji Beli naloeno da se preseli na novu lokaciju. Gradsko poduzee ZET obvezalo se ugovorom napraviti novu kuu u vrijednosti stare. Nova lokacija, prema izboru bake Elizabete (blizu rodnog doma i svoje brae), bila je Graanska cesta 16 (oko 500 metara nie), gdje obitelj Beli ivi i danas. To gradsko zemljite takoer je nekad pripadalo plemikoj obitelji Jelai, a koje je ugovorom dodijeljeno za gradnju zamjenske kue i prateih objekata u istoj vrijednosti obitelji Ladislava i Elizabete Beli. Na zamjenskoj parceli ZET je sagradio novu sadanju kuu i pomonu zgradu 1952. godine, koristei dio grae iz sruene kue u rohbau stilu, tako da je obitelj trebala jo puno ulagati do zavretka i opremanja za stanovanje. Djed Ladislav umro je relativno mlad od sranog infarkta 1952. godine, naglo i u snu, prije moga i bratovog roenja, razoaran izgubljenim domom i imovinom po dolasku komunista na vlast u Zagrebu. Nije mogao prihvatiti preseljenje sa stoljetnog imanja obitelji Beli na novu lokaciju 500 metara nie uz Graansku cestu 16, te se u novi dom uselio samo sin Dragutin i supruga Elizabeta 1952. godine.

Slika 71. Dokument kica kupljenog zemljita

115

116

7.10. ELIZABETA JALA BELI, roena KOS (moja baka po ocu Dragutinu)
Slika 72. Moja baka po ocu Elizabeta Beli, roena Kos (1894.-1977.), u dobi od 17 godina, roena je na poetku Graanske ceste broj 35 od oca Juraja Kosa i majke Magde Kos, roene Jelai. Obitelj je imala osmero ive djece, tako da je baka Elizabeta imala jo dvije sestre i petero brae.

Slika 73. Elizabeta Kos, udana Beli, i Ladislav Beli, djed i baka, fotografirani u graanskoj narodnoj nonji za Ladislavovo, na djedov imendan, 27. lipnja 1920. godine. Fotografirao: "Brauner", Zagreb, Frankopanska 11

Bila je lijepa ena srednje visine, s lijepim plavim oima, crnom kovravom kosom i bijelom puti. Uvijek je drala do sebe, pa se uredno odijevala u skladu s tim vremenom i pazila na frizuru. Bila je stroga po naravi, ali organizirana osoba i veoma autoritativna prema suprugu i sinu. Bila je pomalo krta, osim za sebe. Elizabeta je bila pobona, te je redovito polazila na misu u crkvu na Ksaver (veernju misu i svibanjske pobonosti s nekoliko susjeda i sestrom Ruom s kojima je usput razgovarala). Nekad je vodila i mene kao malu djevojicu. Prema rijeima moje majke Katarine, nerado je uvala mene i brata Zdravka kad smo bili mali, jer je voljela svoju slobodu. Otac Dragutin nikad se nije usudio suprotstaviti baki Elizabeti, tako ga je strogo odgojila s potovanjem prema roditeljima, i za nju se brinuo do smrti. Obitelj Kos ivjela je u veoj obiteljskoj kui s drvenim trijemom i vrtom u kojemu je pradjed Juraj vodio krmu "Kos". Obitelj Kos bila je obrtnika i graanskog podrijetla. Preselili su iz Nove Vesi na svoje posjede uz Graansku cestu, lijevo i desno od potoka imali su veliko imanje na brijegu od nekoliko hektara (oko 2-3 hektara), vonjake, livade i ume, a imanje je graniilo desno s Remetskim Kamenjakom i lijevo s vrhom brda Okrugljak. Dio zemlje obitelj Kos kupila je oko 1923. godine od Marije pl. Jellachich, roene barunice Rauch iz Zagreba, Pivarska ulica br. 22, o emu svjedoe gruntovni ugovori i dokumenti za upis vlasnitva u Opini Zagreb Nova Ves. Banica Marija pl. Jellachich, roena Rauch, bila je supruga potovanog i slavnog hrvatskog bana Josipa Jelaia, iji spomenik stoji vjekovima na glavnom Zagrebakom trgu bana Josipa Jelaia, pa navedeni dokumenti povezuju obitelj Kos i obitelj Beli sa slavnom banskom, plemikom i vojnikom obitelji Jelai, kao i zemlje u Graanima koje su kupili od te obitelji, a gdje mi i danas ivimo. Osim toga, obitelj Kos imala je u savskoj ravnici (itnjak) velika polja, nekoliko hektara plodne zemlje gdje su sijali ito, kukuruz i drugo, kao i veina imunijih graanskih obitelji.

Pradjed Juraj Kos bio je veoma poduzetna i radina osoba, koji je svu djecu zbrinuo i svoj mukoj djeci omoguio obrtnika zanimanja, a kad su odrasli svakome je darovao vei komad zemlje uz Graansku cestu i dio brijega, gdje su imali vonjake, vinograde, umu ili vrt. Tu su jedan do drugoga braa sagradila nove kue. Pradjed Juraj po zanimanju je bio mesar. Na Dolcu je imao svoj tand mesnicu, a kod kue je jo vodio gostionicu "Krma Kos", gdje je sluio domau hranu (sir i vrhnje, unku, domae vino i rakiju), u emu su mu pomagala djeca. U toj je gostionici baka Elizabeta dvorila muterije cijelu mladost i zaradila pristojan "tringelt". Taj novac, tj. zlatnike ponijela je u miraz kada se udala za mojega djeda Ladislava Belia, i njime kupila oko dva hektara zemlje i ume na Majcenovu putu. Baka Elizabeta je tijekom branog ivota s mojim djedom Ladislavom bila domaica, ali je obraivala vrt i vonjak oko kue, te gajila kokoi, svinje i krave za vlastitu hranu. Ujesen je ila i na plac Dolac prodavati voe, to je donosilo prihod. U starijoj dobi baka Elizabeta jako je patila od reumatskih bolova u nogama i kukovima, pa je redovito jednom godinje ila dva tjedna u Varadinske toplice na lijeenje i oporavak. To je bilo obvezno bez obzira na financijsko stanje obitelji. Bila je uporna i borbena, pa je kasnije epala i hodala sa tapom, ali je na vlastitim nogama ostala gotovo do pred smrt, ak je i puzala po stanu uz veoma jake bolove. Umrla je u dobi od 84 godine od starosti i skleroze. Osim to je bila sklerotina, posljednjih sedam godina bila je slabo pokretna zbog reumatskih bolova u nogama (kukovi i koljena), od ega je bolovala vie od 20 godina. Baku je sve do smrti 1977. godine njegovala moja majka Katarina Beli, iako u mladosti svekrva i snaha nisu bile u najboljim odnosima. Pomagao je i otac Dragutin, koji je kao jedinac posebno volio i potovao majku Elizabetu.

117

118

7.11. JAKOV BELI i njegova druga ena MAGDA BELI, roena MIHOLIZLODI (moj pradjed i moja prabaka po ocu Dragutinu), i njegova prva ena MAGDA BELI, roena HARAMIJA Pradjed Jakov Beli (1850.-1930.) i prabaka Magda Beli, roena Miholi Zlodi (1860.1937.), roeni u Graanima, ivjeli su na imanju obitelji Beli uz Graansku cestu oko broja 70. Bavili su se poljoprivredom i vodili su gostionicu. Pradjed Jakov je na svom imanju danas na vrhu vonjaka Beli gdje je bio vaan put s Isca na Graansku cestu i Zagreb (koji je oko 1950. godine presjeen tramvajskom prugom bez prijelaza) uspjeno vodio gostionicu, te je obraivao vonjak koji je naslijedio od svoga oca Josipa Belia (1819.-1873.) i majke Barbare Jelai (1818.-1868). Pradjed Jakov je imao etiri brata: Marka, prienjenog kod Klaka, Gjuru, Stjepana i Josipa, prienjenog kod Pavlieka, te sestru Anu, udanu za Ivana Klaka. Zbog toga su, to pretpostavljam, pradjed Jakov Beli-Klak i ukundjed Josip Beli-Klak upisani u crkvenim knjigama u Remetama s dva prezimena Beli-Klak, jer su ove dvije obitelji bile u rodbinskim vezama vjerojatno enidbenim putem. Prema kazivanju starijih lanova obitelji, ukundjed Josip Beli (moda i predak prije njega) doselio se u Graane poetkom 18. stoljea (oko 1740. godine), nije poznato odakle. Kupio je veliki posjed uz Graansku cestu kod Majcenova puta, koji se protee od Graanske ceste oko broja 70 pa sve do vrha Isca kod crkve Sv. Mihalja. Tu stoljeima (preko 270 godina) ivi nekoliko generacija Beli. Jakov Beli imao je tri iva brata i dvije sestre i svi lanovi obitelji oslovljavali su se strievima i strinama, a njihovi malobrojni potomci ive na toj lokaciji jo i danas. Pradjed Jakov Beli enio se dva puta. Prvo je oenio Magdu Haramija 1874. godine, koja je umrla nakon osam godina braka. S njom je imao jednu ker, Katu Beli, udanu za Mika Baneka Novaka, koja je mlada poginula kad je pala s drveta kruke. Ona nije imala djece. Nakon smrti prve ene, Jakov Beli oenio se ponovno. Ovaj put njegova je odabranica bila Magda Miholi-Zlodi sa Zveaja, s kojom je imao jednu ker, Baru Beli, udanu za Gjuru Lovrekovia-ostara. Baka Elizabeta Beli uvijek je govorila kod Jusa, na Graanskom Mihaljevcu. Bara je imala mnogo djece i bila je siromana, pa joj je obitelj Beli pomagala na razliite naine, to baki nije bilo po volji. Potom su Jakov i Magda Miholi-Zlodi imali sina Ladislava (22. 12. 1891.-1952.), mojega djeda. Dakle, pradjed Jakov imao je troje djece, dvije keri i sina, s time da je prva ker Kata Beli, udana Banek-Novak, bila iz prvog braka, a druga ker Bara Beli, udana Lovrekovi-ostar, i Ladislav Beli iz drugog braka. ukunbaka Magda je iz obitelji Mihali Zlodi, iz koje je potjecala Dora Mihali Zlodi (1868.-1887.), baka moje svekrve Katarine Haramija, roene Bonir. Naime, Dora Mihali Zlodi bila je udana za Mirka Bonira (1863.-1915.), oca Valenta Bonira (djeda mojega supruga Stanka Haramije. Moj suprug Stanko, po svojoj majci Katarini Haramija, ro. Bonir, i ja, urica, po ocu Dragutinu Beliu, odnosno po prabaki Magdi Beli, roenoj Mihali Zlodi, bili smo, dakle, po prabakama Bonir i Beli daljnji rod u etvrtom koljenu, jer su dvije sestre-prabake iz obitelji Mihali Zlodi bile

udane; Magda Mihali Zlodi bila je udana za Jakova Belia, a Dora Mihali Zlodi za Mirka Bonira.

Slika 74. Obrtna dozvola izdana Jakobu Beli, Graani broj 1, za obavljanje krmarskoga obrta od Kotarske oblasti Zagreb 18. veljae 1888. godine

119

120

Svi lanovi obitelji Beli: Ladislav, Elizabeta, Ivan, Jakov, Magda, a vjerojatno i Josip i Barbara, sahranjeni su u obiteljski grob Beli na mjesnom groblju u Graanima, a otac Dragutin sahranjen je u novokupljeni grob na zagrebakom groblju Mirogoj zbog nedostatka pristupa i mjesta na groblju u Graanima. 7.12. JOSIP i BARBARA BELI-KLAK, roena JELAI (ukundjed i ukunbaka po ocu Dragutinu Beliu) Prema zapisima u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih u Remetama, prvi lan obitelji Beli upisan u knjige bio je ukundjed Josip Beli-Klak (1819.-1873.) i njegova supruga Barbara, roena Jelai (1818.-1868.). Imali su osmero djece, od kojih je troje umrlo malo. Njihov sin bio je i moj pradjed Jakov Beli-Klak (1850. -1930.), a iz te loze potjeemo ja, moj brat Zdravko Beli i moja ki Katarina Haramija, po majci Beli, udana Kraljevi. Svi upisani lanovi obitelji, poevi od 1819. g. s Josipom, a zavrivi s mojim ocem Dragutinom, upisni su pod prezime Beli-Klak u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih u Remetama, te oba obiteljska prezimena nisu nikad mijenjanja tijekom 130 godina. U spisu "URBAR" iz 1691. navedeno je da je MATIJA KLAK vlasnik kue u Graanima i stanovnik Graana. Prezime Klak izumrlo je oko 1942. godine u Graanima. Takoer je u spisu "URBAR" iz 1742. godine zapisano da su lanovi obitelji BELI vlasnici kue u Graanima i stanovnici Graana, te su obje obitelji morale plaati novanu naknadu na kue gradu Zagrebu. Stablo obitelji Beli-Klak trebalo bi istraiti prije 1819. godine u crkvenim knjigama Sv. Mirka-Emerika iz estina, kamo je ranije pripadala upa Graani, i u Arhivu grada Zagreba. To je mogue do oko 1600. godine, od kada se vode crkvene knjige roenih, vjenanih i umrlih Zagrepana, a za razdoblje prije 1600. godine postoje samo sudski spisi. Prema kazivanju mojega oca Dragutina, bila su etiri brata Beli, i to je vidljivo iz obiteljskog stabla. Bili su to: Marko, Gjuro, Stjepan i pradjed Jakov Beli, sinovi Josipa Belia-Klaka i Barbare Jelai. Ja, urica Haramija, roena Beli, moj brat Zdravko Beli i moja ki Katarina Haramija, po majci Beli, udana Kraljevi direktni smo ivui potomci Jakova Belia i Magde Beli, roene Miholi Zlodi. Prezime Beli je u izumiranju u Graanima, a prezime Klak ve je izumrlo 20. 1.1944., prema zapisu u knjizi u Remetama. Obitelj Klak imala je dom iza crkve Svetog Mihalja i vonjake koji su se sputali prema Graanskoj cesti i spajali se s imanjem Believih. Ove obitelji bili su prvi susjedi. Jedan sin Josipa i Barbare Beli Marko Beli (Jakovljev brat) prienio se kod Klaka na Isce te imao s Marijom brojnu djecu (osmero djece svi navedeni u stablu), iji potomci ive na istoj adresi na Iscu i danas kao obitelj Boidara Belia, koji ima jednog ili dva muka nasljednika u djejoj dobi, koji su nai daljnji prastrievi i roaci. Njegov brat Branko Beli, roen 1952. godine, poginuo je kao dvanaestogodinji djeak kada je

u igri na njega pao kameni spomenik na groblju u Graanima, to je bila velika tragedija ove obitelji. Takoer su Nada Bonir, udana Igrec, i njezin sin direktni praroaci po enskoj lozi strine Barbare Beli Klak, udane za Mirka Bonira, a ije dvije nove kue (Nade Igrec koja ivi na Bukovcu u uglednoj obrtnikoj postolarskoj i trgovakoj obitelji Igrec) stoje na temeljima starog doma obitelji Klak-Beli na Iscu, nasuprot crkvi Sv. Mihalja i kriu. Vjerojatno su rodbinske veze obitelji Beli-Klak postojale i prije braka Marka Belia kod Klaka. O Josipu Beliu, petom bratu Jakovljevu, koji se prienio kod Pavlieka, nema podataka i nije dijelio imanje Beli s ostalom braom. Potomci iza Gjure Belia-Klaka i Stjepana Belia-Klaka ive uz Graansku cestu nasuprot Majcenovu putu kao i prije 270 i vie godina. Sada ivui daljnji roaci iz te loze u petom koljenu su: Vlado Beli i sin mu Robert Beli, koji ima ensko dijete, zatim Branko Beli, koji nije oenjen i nema potomstvo, te po enskoj liniji: djeca pokojne Ivke Beli, udane Raich, i to dva sina i ker potjeu od Stjepana Belia. Zlatko Bani i njegova dva sina Krunoslav i Tomislav Bani po enskoj lozi Katarine Beli, udane za Slavka Bania, i prastrica Vida i Milke Beli direktni su potomci pradjeda Gjure Belia-Klaka iz loze Josipa i Barbare Beli-Klak, roene Jelai. Ovi potomci obitelji Beli stanuju na starom imanju Beli jedni do drugih. Prema predaji, Rudolf Beli, koji ima sina i s obitelji ivi na Graanskom Dolju, takoer je daljnji roak obitelji Beli. Po enskoj lozi ima dosta ivih potomaka obitelji Beli, iji lanovi nose druga prezimena i ive u Graanima i u Zagrebu, a poneki potomak i u estinama ili Remetama, kao to je to sluaj s obitelj Nade Igrec, odnosno s njezinim sinom i unucima. Zakljuno, Zdravko Beli, moj brat, koji nije oenjen i nema potomstvo, i ja, urica Beli, udana Haramija, i moja ki Katarina Haramija, udana Kraljevi, direktni smo potomci po mukoj lozi obitelji Beli Klak. Redoslijed je sljedei: 1.) Josip Beli (1819.-1873.); 2.) Jakov Beli (1850.-1930.); 3.) Ladislav Beli (1891.-1952.); 4.) Dragutin Beli (1926.-1999.); 5.) Zdravko Beli (1954.); urica Beli (1953.), udana Haramija; 6.) Katarina Haramija (1977.), po majci Beli, udana Kraljevi, iz Graana u Zagrebu. Naom se smru muka loza iza Josipa i Jakova, Ladislava, Dragutina i Zdravka Belia-Klaka prekida, a enska bi se loza po mojoj keri Katarini Haramija Beli, udanoj Kraljevi, uz Boju pomo mogla nastaviti. 7.13. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI BELI (pet generacija prema usmenoj predaji i mojemu znanju jer neki lanovi ive danas) 1. ZDRAVKO BELI (24. 7. 1954.), ekonomist, neoenjen; 2. URICA BELI, udana HARAMIJA (4. 4. 1953.), magistra ekonomskih znanosti, majka keri jedinice - Katarine; 3. KATARINA BELI, roena BUJAN plemenita Jabrani (8. 9. 1930.), trgovkinja, domaica, majka dvoje djece, Zdravka i urice; 4. DRAGUTIN BELI (12. 11. 1926. - 6. 9. 1999.), slubenik, voar, otac dvoje djece, Zdravka i urice, suprug Katarine Bujan plemenite Jabrani;

121

122

5. STANKO HARAMIJA (5. 8. 1952.), elektrotehniar, moj suprug i otac nae keri Katarine; 6. KATARINA HARAMIJA (7. 12. 1977.), po majci BELI, udana KRALJEVI, diplomirana ekonomistica, moja i Stankova ker; 7. LADISLAV BELI (1891.-1952.), voza tramvaja, voar, otac dvoje djece, Dragutina i Ivana (pokojnoga), suprug Elizabete Kos, sin Jakova i Magde, roene Miholi Zlodi; 8. KATA BELI, udana za Mika Baneka Novaka, Ladislavova polusestra, ki Jakova i Magde Haramija, nije imala djece, mlada pala s drveta i umrla; 9. BARA BELI, udana Lovrekovi ostar, Ladislavova sestra, ki Jakova i Magde Mihali-Zlodi; 10. ELIZABETA BELI, roena KOS (1894.-1977.), domaica, u mladosti konobarica, majka dva sina, Dragutina i Ivana (pokojnoga), Ladislavova supruga; 11. JAKOB BELI (1850.-1930.), ratar, krmar, Ladislavov i Magdin otac, imao dvije ene: Magdu Haramija, potom Magdu Mihali Zlodi; 12. MAGDA BELI, roena Haramija (1860.-1936), domaica, majka Kate Beli, prva Jakovljeva supruga; 13. MAGDA BELI, roena MIHALI ZLODI (1860.-1937.), domaica, majka Bare i Ladislava Belia, druga Jakovljeva supruga; 14. JAKOV BELI (1850.-1930.) imao je etiri brata (Gjuru, Stjepana, Marka i Josipa), svi su ivjeli na imanju uz Graansku cestu nasuprot Majcenovu putu, kao i njihovi malobrojni ivi muki potomci: otac i sin Vlado i Robert Beli ima ensko dijete, Branko Beli bez potomstva, Zdravko Beli bez potomstva i ja, urica Beli, udana Haramija moja ki Katarina Haramija, udana Kraljevi. Tri sestre Jakova Belia takoer su bile udane u Graanima i njihovi potomci vjerojatno ive pod drugim prezimenima. Zanimljivo je da je u Remetama upisan jo jedan brat: Josip Beli roen 19. 3. 1858. godine, koji se prienio kod Pavlieka, takoer na Isce, kao i Marko koji se prienio kod Klaka, i o njemu nema drugih podataka, a nije dijelio niti imanje Beli sa svojom braom moda je rano umro ili su ga isplatili od doma. OBITELJSKO STABLO OBITELJI BELI KLAK OD 1790. DO 1945. GODINE SAUVANO U KNJIZI ROENIH, KRIZMANIH, VJENANIH, I UMRLIH OD 1790. DO 1945. GODINE U CRKVI I SAMOSTANU MAJKE BOJE REMETSKE U REMETAMA (podaci izvaeni 17. svibnja 2006. godine) U Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih, staroj 215 godina, koja je sauvana u crkvi i samostanu Majke Boje Remetske u Remetama, u vremenu od 1812. do 1945. godine, u upnoj crkvi Graana s Graanskim Doljem i Zveajem, te Remetama, Gornjim i Donjim Bukovcem, sauvani su podaci o svim starosjediocima upljanima te velike upe, kao i o mojim precima iz Graana u Zagrebu. To je jedina preostala knjiga toga doba u Remetama, prema rijeima sadanjeg veoma uljudnoga i ljubaznog upnika fra. Ante Kneevia, intelektualca, podrijetlom iz Bosanske Posavine, koji se kolovao i ivi u Zagrebu ve 40. godina, i provincijala, pjesnika i izvrsnog domaeg sveenika, intelektualca, humanista Vjenceslava Miheteca iz Remeta.

Komunistike vlasti su sve druge crkvene knjige odnijeli 1945. godine prilikom pretresa samostana i nikada ih nisu vratili. Te su knjige vjerojatno unitene. Poslije 1945. godine u najstariju knjigu u Remetama upisivani su podaci za starosjedioce upe roene do 1945. ili podaci o vjenanju i smrti ukoliko su roeni u toj upi, i to samo do 1960. godine. Za novoformiranu upu Majke Boje Remetske od 1946. godine otvorene su nove knjige roenih, vjenanih i umrlih u Remetama, Gornjem i Donjem Bukovcu, velikim novim naseljima u Zagrebu, koje se vode sve do danas za starosjedioce i veliki broj novodoseljenih stanovnika posebno iz Hercegovine i Bosne. Nakon 1942. godine od nekadanje upe Majke Boje Remetske odvajaju se zagrebaka naselja Graani s Graanskim Doljem i Zveajem u novu upu Svetog Franje Ksaverskog na Ksaveru, odnosno Mihaljevcu, gdje se vode nove knjige roenih, vjenanih i umrlih od 1945. godine do osnivanja upe Svetog Mihaela u Graanima 1983. godine. Od tada se ti podaci vode u novim knjigama za Graane s Doljem i Zveajem. Dio naselja koji geopolitiki pripada Graanima, zvan Bliznec-Beii, uz Markuevaku cestu do rne vode, formirao je s novodoseljenim brojnim Hercegovcima jo jednu novu manju upu. Rije je o upi Svetog Petra i Pavla u Beiima. Danas veoma esto upljani trae podatke o svojim predcima u Remetama, a posebno prilikom sreivanja imovinsko-pravnih poslova ili povrata imovine koju su im oduzeli komunisti, pa ih opinske vlasti upuuju na jedino preostale crkvene knjige i evidencije njihovih prethodnika u Remetama. Dio podataka iz otetih crkvenih knjiga komunisti su upisali u opinske knjige u opini Maksimir. Crkva u Hrvata trai povrat otetih knjiga matice, ukoliko jo postoje. Iz te krasopisom uredno voene knjige vidljivo je da su nae obitelji prije 150 do 200 godina imale mnogo djece, od etvero do desetero, da su ene rano umirale (vjerojatno su zbog estih poroda i tekih uvjeta ivota bile iscrpljene i obolijevale su u srednjoj dobi), a muevi udovci gotovo su se redovito dva puta enili i imali djecu u oba braka. Pretpostavljamo da je zbog brojne djece enska ruka bila prijeko potrebna u svakom domainstvu. Stoga su se muevi srednje i starije dobi odmah po smrti prve ene drugi put enili, djevojkom ili udovicom, to je bio sluaj i u mojoj obitelji. Znaajno je istai da je mnogo starosjedilakih obitelji u Graanima imalo dva prezimena. Moja obitelj Beli, prema crkvenim knjigama, nosi i prezime Klak (Beli Klak), a obitelj Bujan nosi prezime pl. Jabrani (Bujan pl. Jabrani) u razdoblju od 1790. do 1916. godine. Oba prezimena koristila su se paralelno, a drugo je prezime vjerojatno steeno enidbom, to je vjerojatno bilo po propisima toga doba mogue kako bi se sauvala zajednika imanja i rodoslovlje. Zato je nakon 150 godina koritenja odbaeno drugo prezime Klak i prezime pl. Jabrani, nije istraeno i poznato. U obitelji Beli vidljivo je da se jedan lan, Marko Beli, roen 20. 4. 1856., prienio kod Klaka, njegova sestra Ana Beli, roena 5. 5. 1846., udala se za Ivana Klaka u Zagreb, oboje djeca Josipa Belia i Barbare roene Jelai. Pretpostavljamo da zbog viestrukih enidbenih i rodbinskih veza u nekoliko generacija obitelj Beli nosi i prezime Klak u crkvenim knjigama.

123

124

Graanske obitelji upisne pod dva prezimena u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih u Remetama su: Jabrani-Ivko, Radi-Humi, Radi-Puntijar, Gibanek-Horvat, ukplait, Banek-Novosel, Lovrekovi-Keber, Krivi-Pavliek, Bunjak-Pajdek, PrekopecBenek (danas Prekupec). Za prezime Gibanek zapisano je u Remetama da je nestalo 1945. godine sa smru Gjure Gibaneka, roenog 26. 8. 1875. godine. Takoer su izumrla graanska prezimena Klak, Keber, plait, Pavliek, Horvat, Novosel i druga. URBAR iz 1691. godine zapisuje da je MATIJA KLAK vlasnik kue u Graanima i stanovnik Graana. URBAR iz 1742. godine zapisuje prezime BELI kao obitelj iji su lanovi vlasnici kue u Graanima i stanovnici Graana. I. JOSIP BELI, roen 11. 5. 1819., vjenan 22. 11. 1840., umro 9. 2. 1873. smrznuo se u grabi; Njegova supruga: BARBARA JELAI, 31. 3. 1818., vjenana 22. 11. 1840., umrla 28. 4. 1868.; Njihova djeca: 1. MARKO BELI, roen 20. 4. 1856., prienio se u obitelj KLAK (vidi stablo pod Klak); 2. ANA BELI, roena 5. 5. 1846., vjenana 24. 2. 1869., udana za IVANA KLAKA u Zagreb; 3. GJURO BELI, roen 10. 8. 1847., vjenan 9. 5. 1894., umro 6.11.1931.; 4. JAKOV BELI (pradjed), roen 1850., vjenan 2. 2. 1874. (prvi put), 26. 3. 1882. (drugi put), umro 29. 1. 1930.; 5. KATA BELI, roena 1853., umrla 10. 3. 1860.; 6. IVAN BELI, roen 20. 2. 1860., umro 14. 9. 1860.; 7. STJEPAN BELI, roen 8. 10. 1841. (vjenan / , umro / ); 8. JOSIP BELI, roen 19. 3. 1858., prienio se u obitelj PAVLIEK; 1.2. JAKOV BELI (moj pradjed), roen 1850., prvi put vjenan 2. 2. 1874., drugi put vjenan 26. 3. 1882., umro 29. 1. 1930.; Njegove supruge: MAGDA HARAMIJA, prva supruga, roena 16. 2. 1850., vjenana 2. 2. 1874., umrla 1. 5. 1880.; MAGDA MIHOLI ZLODI, druga supruga, roena 6. 2. 1860., vjenana 26. 3. 1882., umrla 3. 1. 1936. iz Zveaja; Djeca: 2.1. KATA, roena 6. 8. 1875., vjenana 15. 2. 1896., udana za MIKA BANEKA NOVAKA, dijete iz prvog braka Jakova Belia i Magde Haramija, umrla mlada u Bolnici milosrdnih sestara (danas Klinika bolnica "Sestre Milosrdnice", Vinogradska ulica), (pala s drveta kruke i sva se razbila), bez djece. Njezin suprug: Miko Banek Novak, roen 23. 1. 1866., vjenan 15. 11. 1896., umro 1. 4. 1930., nosio sv. kapular (medaljica); 2.2 BARA, roena 2. 12. 1888., vjenana 12. 2. 1907., udana za GJURU LOVREKOVIA OTARA (dijete iz drugog braka Jakova Belia i Magde Miholi Zlodi), imala puno djece, kod Lovrekovia danas Jus na Graanskom Mihaljevcu;

2.3. LADISLAV (moj djed), roen 21. 12. 1891., vjenan 2. 12. 1919., umro 1952. (dijete iz drugog braka Jakova Belia i Magde Miholi Zlodi); 2.3.1. LADISLAV BELI (moj djed), roen 21. 12. 1891., vjenan 2. 12. 1919., umro 1952.; Njegova supruga: ELIZABETA JALA* KOS, roena 30. 12. 1894., vjenana 2. 12. 1919., umrla 10. 5. 1977.; Njihova djeca: 2.3.1.1. IVAN BELI, roen 29. 10. 1922., umro 1925.; 2.3.1.2. DRAGUTIN BELI (moj otac), roen 12. 11. 1926., vjenan 11. 5. 1952., umro 6. 9. 1999.; Njegova supruga: KATARINA BUJAN pl. JABRANI (moja majka), roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952.; Njihova djeca: 2.3.1.2.1. URICA BELI, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976.; 2.3.1.2.2. ZDRAVKO BELI, roen 24. 7. 1954., neoenjen Zdravkovom smru bit e prekinuta loza Jakova Belia po mukoj liniji, a nastavit e se po enskoj liniji urice Beli, udane Haramija, pod drugim prezimenima, tj. Katarine Kraljevi, roene Haramija, po majci Beli. 2.3.1.2.1. URICA BELI, udana HARAMIJA, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976.; Moj suprug: STANKO HARAMIJA, roen 24. 7. 1952., vjenan 4. 9. 1976.; Nae dijete: 2.3.1.2.1. KATARINA HARAMIJA, udana KRALJEVI, roena 7. 12. 1977., vjenana 31. 12. 2005.; Suprug KATARINE HARAMIJA, po majci BELI: DARIO KRALJEVI, roen 9. 3. 1977., vjenan 31. 12. 2005.; II. 3. GJURO BELI (brat Jakovljev), roen 10. 8. 1847., vjenan 17. 4. 1872. (prvi put), 9. 5. 1894. (drugi put), umro 6. 9. 1931. Supruge GJURE BELIA: ANA KRANJEC (prva supruga), roena 18. 8. 1857., vjenana 17. 4. 1872.; KATA BENEK, udova BANEK, roena 16. 1. 1870., vjenana 9. 5. 1894.; Djeca: 1. IVAN (dijete iz prvog braka), roen 15. 1. 1877., umro 20. 1. 1896. (ubilo ga drvo u umi), lan Bratstva sv. kapulara 2. MAGDA (dijete iz prvog braka Gjure i Ane Beli), roena 13. 5. 1885., vjenana 12. 2. 1905., kolovana; udana za Gjuru Mihalia;
* ensko ime Elizabeta u crkvenim knjigama upisano je kao Jala ili Jala Elizabeta, to je isto ime. Jala je na maarskom jeziku Elizabeta ili u naem una, pa su sva enska djeca roena u Zagrebu krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea zbog jakog politikog utjecaja ugarsko-hrvatskog kralja i maarizacije Hrvata upisivana kao Jala ili Jalebet, tj. Elizabeta, koja je bila ugarsko-hrvatska kraljica, svetica. Tako je i za moju baku prilikom krtenja u Remetama upisno Jala, roena Trnevi, udana Bujan Jabrani, za pratetu Jala Bujan, te baku po ocu Jala, roena Kos, udana Beli, iako se u govoru i u nekim spisima koristilo ime Elizabeta ili una.

125

126

3. MIKO (dijete iz prvog braka Gjure i Ane Beli), roen 23. 8. 1874., umro 30. 8.1874.; 4. MARA BANEK, pastorka, (ki Mare Benek, udove Banek, iz prvog braka, kod Baneka), roena 29. 7. 1891., vjenana 8. 5. 1910., udana za Jakova uka; 5. MIRKO (dijete iz drugog braka Gjure i Kate Beli), roen 1. 7. 1895., umro 1. 9. 1895.; 6. ANA (dijete iz drugog braka Gjure i Kate Beli), roena 18. 1. 1897., umrla 20. 2. 1899.; 7. JELICA (dijete iz drugog braka Gjure i Kate Beli), roena 27. 12. 1905., vjenana 13. 11. 1927.; 8. VID (moj stric, sin Gjure i Kate Benek drugi brak), roen 27. 5. 1901., vjenan 20. 9. 1927., umro 15. 10. 1963.; Njegova supruga: MILKA TOMAINEC (moja strina); roena 2. 6. 1905., vjenana 20. 9. 1927., umrla 1988.; Njihova djeca: 8.1. KATARINA BELI, roena 8. 5. 1932., vjenana 5. 2. 1956., umrla 2001.; Suprug KATARINE BELI: LADISLAV BANI, roen 1933., vjenan 5. 2. 1956., umro 2002.; Njihova djeca: 8.1.1. ZLATKO BANI, roen 1957., vjenan 1981.; Supruga ZLATKA BANIA: GORDANA, roena 1962., vjenana 1981.; Njihova djeca: 8.1.1.1. KRUNOSLAV BANI, roen 1982.; 8.1.1.2. TOMISLAV BANI, roen 1988.; 8.2. IVAN BELI, roen 28. 12. 1938., vjenan 14. 1. 1967., umro 1974.; Supruga IVANA BELIA: BARBARA TRNEVI (brak bez djece); III. 7. STJEPAN BELI (brat Jakovljev), roen 14. 1. 1844., vjenan 19. 2. 1871. (prvi brak), 7. 5. 1901. (drugi brak), umro 15. 10. 1918.; Supruge STJEPANA BELIA: BARA NOVAK FILETIN (prva supruga), roena 22. 1. 1849., vjenana 19. 2. 1871., umrla 9. 4. 1900.; KATA KONTEK (druga supruga), roena 27. 1. 1867., vjenana 7. 5. 1901.; Djeca: 1. ANA (dijete iz Stjepanova prvog braka), roena 27. 11. 1874., vjenana 10. 4. 1895., udana za Ivana Tomainca 2. MIO (dijete iz Stjepanova prvog braka), roen 6. 3. 1884., vjenan 4. 5. 1920., umro 1926. (kolovan, umro na cesti kod Gospodaria kakav ivot takva smrt, njegov je sin bio Ivan Beli (1923.-2003.) i snaha Josipa Beli, koja je jo iva na Iscu); Unuci: - BRANKO Beli (1952.-1966.), poginuo u igri na groblju Graani - na njega se sruio spomenik; - BOIDAR Beli (1968.), s obitelji ivi na Iscu, iza crkve Sv. Mihaela, u novoj kui sa suprugom i dvoje male djece. To su jedini ivi potomci po mukoj lozi iza Stjepana Belia koji stanuju u Ulici Isce, Graani. 3. STJEPAN (dijete iz Stjepanova prvog braka), roen 20. 9. 1887. (otiao od kue u vojsku; 4. MIKO (dijete iz prvog braka), roen 6. 5. 1879., umro 3. 1. 1883.; 5. BARA (dijete iz prvog braka), roena 15. 9. 1872., umrla 29. 5. 1874.;

6. DORA (dijete iz drugog braka), roena 27. 11. 1902., umrla 25. 7. 1904.; Ovo je moje obiteljsko stablo Beli Klak, prema podacima iz Knjige roenih, vjenanih i umrlih iz remetske crkve, iako ima jo podataka o lanovima obitelji koje nisam preuzela jer su rodbina po strievima, a neki su podaci nejasni. Obiteljsko stablo JOSIPA BELIA (etvrtog Jakovljeva brata), prienjenog kod Pavlieka, nisam pronala u remetskoj knjizi. U nastavku elim prikazati obiteljsko stablo za prezime KLAK BELI, prema istoj Knjizi roenih, vjenanih i umrlih iz remetske crkve, iz kojeg je takoer vidljiva enidbena i rodbinska veza tih obitelji prije 150 godina. Ovo je samo dio stabla Klak Beli. OBITELJSKO STABLO KLAK BELI PREMA KNJIZI ROENIH, VJENANIH I UMRLIH U REMETAMA (podaci djelomino izvaeni 24. 5. 2006.) I. GJURO KLAK, roen 1800., vjenan 5. 2. 1832., umro 24. 3. 1883.; Njegova supruga: BARBARA BONIR, roena 17. 4. 1811., vjenana 5. 2. 1832., (podaci o smrti nalaze se u Novoj Vesi); Njihova djeca: 1. IVAN KLAK, roen 19. 7. 1839., vjenan 24. 2. 1869. (preselio sa enom i djecom u Zagreb); Njegova supruga: ANA BELI (sestra Jakova Belia, mojega pradjeda), roena 5. 5. 1846., vjenana 25. 2. 1869., umrla 23. 2. 1882.; Njihova djeca: 1.1. JOSIP KLAK, roen 2. 6. 1846., vjenan 25. 1. 1874., umro 23. 2. 1882.; II. MARKO BELI (brat Jakova Belia), roen 20. 4. 1856., umro 17. 3. 1912., (prienjen u obitelj Klak), kolovan; Njegova supruga: MARIJA KLAK, roena 16. 6. 1855., umrla 11. 8. 1933.; Njihova djeca: 1. JOSIP, roen 6. 3. 1836., umro 2. 1. 1885.; 2. ANA, roena 21. 5. 1880., umrla 8. 4. 1882.; 3. GJURO, roen 14. 12. 1874., vjenan 13. 11. 1904., umro 20. 1. 1944., sl. list 12. 12. 1951.; 4. MIRKO, roen 22. 3. 1878., vjenan 1922., umro 26. 2. 1926. (kolovan); 5. MIO, roen 15. 9. 1883., vjenan 3. 8. 1913. (kolovan); 6. STJEPAN, roen 13. 12. 1885., vjenan 1. 2. 1914., umro 1966. (kolovan); 7. KATA, roena 28. 4. 1889., vjenana 23. 1. 1915., umrla 1960., udana za Stjepana Vdovia u estinama; 8. ANA, roena 25. 11. 1891., vjenana 23. 1. 1915., udana za Ivana Kritofa; Na grobu u Graanima pod obitelj Beli-Bonir stoje zapisani podaci: Mirko Bonir, roen 1913., umro 1990., i supruga Barbara Bonir, roena Klak Beli, roena 1914., umrla 1995. To su bili nai daljnji stric i strina, kojih se Zdravko i ja sjeamo jo od djetinjstva, jer su imali vonjak i vinograd do naega na imanju Beli iznad Graanske ceste br. 70. Nai su vonjaci bili odijeljeni samo meom, a potjeu od pradjedova Beli, brae Jakova i Marka. Stric Mirko i Barbara veoma su nas kao djecu voljeli i potovali cijelu obitelj Beli kao "veliku familiju", te ih se rado prisjeam kao

127

128

dobrih, marljivih i radinih ljudi, koji su nas uvijek zvali ljeti da si naberemo stolnog groa u njihovu vinogradu. Imali su samo jednu ker, Nadu Bonir, udanu Igrec u Gornji Bukovec, bankarsku slubenicu u mirovini, koja ima jednog sina i dvoje unuadi te prekrasne kue i imanje u staroj postolarskoj obrtnikoj obitelji Igrec, koja ve nekoliko generacija vodi ekskluzivnu trgovinu i radnje muke obue u Juriievoj ulici pokraj pote u Zagrebu. Iz prikaza stabla Marka Belia, koji se oenivi Mariju prienio u obitelj Klak, vidljivo je da obiteljsko stablo obiluje djecom osmero ive djece koja su uglavnom ila u kolu pa se pretpostavlja da je obitelj Klak bila imuna. Naveden je samo manji dio loze KLAK BELI koji je povezan s BELIIMA. U Knjizi roenih, vjenanih i umrlih crkve u Remetama zapisano je nekad brojno stablo obitelji uz koju stoji napomena da je prezime KLAK izumrlo po mukoj lozi 20. 1. 1944. godine. Ovaj dio stabla direktno je vezan uz prastrica MARKA BELIA, roenog 20. 4. 1856. godine, vjenanjem s Marijom Klak prienjenog u obitelj KLAK. Takoer je njegova sestra, prastrina ANA BELI, roena 5. 5. 1846. godine, bila udana za IVANA KLAKA. Pretpostavljamo da su zbog jakih rodbinski veza zadrana oba prezimena u crkvenim knjigama i gradskim spisima BELI KLAK i KLAK BELI preko 150 godina. Tek nakon smrti posljednjeg lana obitelji Klak Beli 1944. godine, ugasilo se prezime Klak i ostalo prezime Beli s danas malobrojnim mukim potomcima obitelji Beli iz Graana. Svi lanovi obitelji Beli bili su rimokatolici, roeni, krteni, vjenani, krizmani i umrli u svojoj stoljetnoj vjeri. Tako je sve do danas. Niti jedna lan obitelji Beli nije bio komunist niti ateist, ve su sauvali kransku rimokatoliku duu i vjeru te svoju hrvatsku narodnost. Nitko nije bio osuivan niti kanjavan, nitko nije krao, ubijao niti inio bilo koje zlo protiv Boga ili ljudi. Belii su bili radini, samozatajni, gotovo skromni ljudi, u posljednjih sto godina kolovani, nisu bili astohlepni niti vlastohlepni, materijalna dobra stjecali su svojim radom i znanjem u zakonski doputenim granicama i prema mjerilima vremena u kojemu su ivjeli. No danas su malobrojni i obiteljsko stablo po mukoj lozi Beli je pred izumiranjem, posebno u posljednjih 60 godina, emu je osobito pridonio dolazak komunizma u Hrvatsku, to nisu mogli preivjeti. Dio stabla Beli po enskoj lozi se nastavlja, ali pod drugim prezimenima, koja je teko identificirati. 3.) U knjizi u Rametama zapisno je da su mnogi lanovi u tri generacije obitelji Beli nosili sveti kapular, to je bila ast, a biti lan Bratstva sv. kapulara u vremenu od oko 1800. do 1945. godine ali i do danas znak je velike pobonosti. Prema rijeima upnika fra Ante Kneevia, to nije mogao biti svaki ovjek, ve poboan i zasluan, poten i vjeran rimokatolik.

8. OBITELJ BUJAN plemenita JABRANI Moja obitelj Bujan plemenita (dalje: pl.) Jabrani po majci Katarini Beli, roenoj Bujan pl. Jabrani, bila je plemikog podrijetla u lozi Jabrani. Ova obitelj imala je prvo jedno prezime pl. Jabrani, zatim dva prezimena pl. Jabrani i Bujan, te je iz danas nepoznatih razloga u 20. stoljeu nakon smrti pradjeda ure pl. Jabrani Bujan odbacila prezime pl. Jabrani u dokumentima te zadrala samo prezime Bujan. U dokumentu Izvjestnica od 13. prosinca 1886. godine, koji je izdala upa Remete, kamo su Graani tada pripadali, koristi se kao prvo prezime Jabrani, a zatim Bujan. Podatke o plemstvu obitelji Jabrani Bujan nisam nala u crkvenim knjigama. Prema rijeima moje majke Katarine Bujan pl. Jabrani, udane Beli, teta Jala Bujan pl. Jabrani (Pavlova sestra) kao djevojici joj je uvijek kazivala i ponavljala drei je na krilu: "Ti si lijepa plava plemenita naa Jabanika", a Jabrani je bila plemika obitelj iz Graana. Pretpostavljam da su enidbenim vezama zadrali prezime Jabrani i Bujan, to je od oko 1790. do 1918. bilo uobiajeno. Takoer su i djed Pavao i baka Elizabeta govorili da su Jabranii bili plemenitai. Prezime Jabrani (Abrani), danas Bujan, zapisano je u gradskom spisu Urbar jo davne 1742. godine, koji je sadravao popis vlasnika kua u Graanima. Majka je doista plemikog izgleda, bijele puti, blijedoplavih velikih oiju, rumena lica, kovrave smee kose, punijeg stasa i srednje visine, oko 166 centimetara. Takve su i njezine sestre Jela i Ivana, kao sa starinskih plemikih slika, a tako lijep ovjek bio je i djed Pavao i pradjed uro. U remetskoj crkvenoj Knjizi roenih, vjenanih i umrlih zapisano je veliko obiteljsko stablo obitelji Bujan pl. Jabrani od 1795.; prvi je upisan Stjepan Bujan pl. Jabrani, a zadnje upisane su moja majka Katarina, tete Jela i Ivana Bujan pl. Jabrani, koje su moja loza i posljednji lanovi direktnih potomaka loze Bujan pl. Jabrani. Udajom su one promijenile prezimena poslije 1948. godine i tada nestaju direktni potomci loze Bujan pl. Jabrani, jer mukih potomaka nije bilo. U crkvenim knjigama prezime Bujan pl. Jabrani nikad nije mijenjano tijekom 150 godina, niti je izbrisano do danas. Godine 1942. Graani su pripali novoj upi Sv. Franje Ksaverskog, od kada se vode nove knjige za nae obitelji. Postoji zapisano u Remetama jo jedno stabalo Ivko Jabrani koje je izumrlo i koje nije direktan rod, ali svjedoi o lozi pl. Jabrani, koje vie nema u Graanima.

129

130

Slika 75. Dokument IZVJESTNICA koji je izdala upa Majke Boje Remetske dne. 19. prosinca 1886. g., a iz kojeg je vidljivo rodoslovlje od pradjeda Juraja-Luke pl. Jabrani Bujan i lanova njegove obitelji. Ovaj se dokument izdavao od 1886. do 1891. godine svake dvije godina vjerojatno zbog prikaza broja lanova obitelji i plaanja nekog poreza gradu.

131

132

Posljednje etiri generacije ivjele su u velikoj novoj obiteljskoj kui u sreditu Graana nasuprot Osnovnoj koli "Graani", koju je sagradio pradjed uro i prabaka Dora Bujan Jabrani, preselivi se iz starog doma u Ulici Lojnina oko 300 metara nie, gdje je kupio dva hektara prvoklasne zemlje, sagradio novu obiteljsku katnicu i veliku gospodarsku zidanu zgradu. Pradjed je posjedovao koiju i dvoja radna kola te stoku (konje, krave, svinje perad). Uzgojio je s obitelji veliki kultivirani vrt (rasadnik), u kojem se uzgajalo povre i sadnice povra tijekom cijele godine. Obitelj se sluila s nekoliko zaprenih kola u radne svrhe i sveanom koijom za blagdane ili poslove u Zagrebu. Pradjed uro investirao je novac u kupnju zemljita pa je ukupno posjedovao oko 10 hektara uglavnom prvoklasne zemlje, uglavnom u Zagrebakoj nizini i Graanima. Kao poduzetnik i prijevoznik koji je u suradnji s Gradskom upravom Zagreb i privatnim zagrebakim investitorima dvadesetak godina gradio ceste u gradu i okolici i organizirao prijevoz ljunka i pijeska sa esnaest konjskih zaprenih kola koja su prevozila za njega (etiri do pet zaprenih kola bila su njegovo vlasnitvo) zaradio je veliki novac koji je uloio u trajna dobra zemlju i ume na podruju Zagreba i Graana.
Slika 77. Spomenik lanovima obitelji Bujan pl. Jabrani od talijanskog mramora ispred crkve Svetog Mihalja, koji je izradio pradjed URO BUJAN pl. JABRANI. Slika 76. Obiteljska kua Bujan pl. Jabrani danas je adaptirana i u vlasnitvu tete Ivane Gjurak, roene Bujan pl. Jabrani. U prizemlju ove kue brati Zlatko Gjurak vodi kafi "Aurora", u Ulici Graec 29, u sreditu Graana.

Starosjedilaka obitelj pl. Jabrani Bujan ivi oko 300 godina u Graanima, o emu postoje pisani dokumenti. Moda na tom prostoru ive jo due, no o tome nisam nala pisanih podataka. Nekoliko generacija nekad velike obitelji ivjelo je u imunoj zadruzi u dananjoj Ulici Lojnina na Graecu u sreditu Graana u velikoj zidanoj kui koju su nazivali Bujanov grad. lanovi te obitelji bili su marljivi zemljoposjednici, poduzetnici, rentijeri, vrtlari i dobri gospodari kroz nekoliko generacija. Pradjed pl. uro Jabrani Bujan bio je sposoban i radin poduzetnik, prijevoznik i zemljoposjednik, te je tijekom svojega ivota mnogostruko poveao imanje i kue investirajui svoju zaradu u prvoklasna zemljita u Zagrebu i Graanima. Imao je u vlasnitvu oko 10 hektara ili 100.000 metara kvadratnih prvoklasne zemlje u Graanima i na najboljim lokacijama u gradu Zagrebu: dvokatnu kuu za najam u Palmotievoj ulici 47, velike parcele-Trenjevka-gimnazija, Selska cesta danas kazalite Trenja i autocesta za Ljubljanu, itnjak Hladnjaa, Slavonska Avenija Radnika cesta, danas autocesta petlja INA, Remetinec, Vukovarska zgrada MUP-A i park, graevinsko zemljite greevinskog poduzea "GORTAN" Peenica, zemljite stambenog naselja Ferenica, i Potkopanjak na itnjaku, Graani sredite mjesta od osnovne kole do trgovine "Roman" na Graanskoj cesti oko dva hektra ili 20.000 metra kvadratnih prvoklasne zemlje u jednom komadu i jo nekoliko komada na drugim lokacijama, potom ume na Medvednici kod stanice stare iare za Sljeme i predjelu zvanom Mrzljak na osmom kilometru Sljemenske ceste i drugo.

Obitelj Bujan pl. Jabrani stjecala je i odravala imanja, zgrade, stoku, ume (nekretnine i pokretnine) kroz tri etiri generacije poduzetnitvom, radom i kupnjom, od 1800. do 1945. godine. Imala je stalno zaposleno dvoje-troje radnika, najee siromanih mladia iz Bistre i drugih mjesta Hrvatskog zagorja, koji su pjeke preli goru Medvednicu u potrazi za poslom. Ti mladii su esto radili i po nekoliko godina u vrtu, oko stoke, u vonjacima i na livadama. Prvu obuu kone izme i odjeu u svom ivotu zaradili su kod pradjeda ure i djeda Pavla, koji su ih plaali, ali i hranili i oblaili, najee do vojske u koju su morali ii poslije navrene osamnaeste godine ivota te je sluiti tri godine. Nakon odsluenja vojske zagorski mladii su se enili iz svojih mjesta pa najee vie nisu dolazili raditi na imanje obitelji Bujan Jabrani ili bi to inili samo povremeno u ljetnoj sezoni. Nakon zavretku Drugog svjetskog rata (1940. - 1945.), poevi od 1958. godine, zakonitim i prisilnim procesom nacionalizacije i eksproprijacije ova je obitelj opljakana, jer su jugoslavenski komunisti-srboetnici oko 70 % sve imovine nacionalizirali, obezvrijedili ili oduzeli po svojim zakonima, a manji dio je prodan za preivljavanje. Ova nekad najimunija i najnaprednija obitelj pl. Jabrani Bujan iz Graana od tada do gotovo 1990. godine bila je gotovo unitena i traumatizirana. Kako

133

134

obitelj nije bila politiki ili vojno angairana, razlog ovog komunistikog zloina bila je ista pljaka imovine nas Zagrepana i unitenje hrvatskog rimokatolikog roda. Osim toga, nakon zavretka Drugo svjetskog rata 8. svibnja 1945. s ulaskom partizana komunista u Zagreb jo su mjesecima voene velike borbe i istke Zagrepana i otimana njihova imovina, stanovi, trgovine, lokali, a kasnije poduzea i zemljita. Tko je, po partizanskim mjerilima, izgovorio pogrenu rije ili im se suprotstavio bio je odmah strijeljan bez suda i pravde. Djed Pavao Bujan pl. Jabrani s obitelji leao je tih dana svibnja i lipnja 1945., nakon proglaenja zavretka rata, pod stolom u velikoj kuhinji. Metci i granate prtale su na sve strane kroz prozore kua u cijelim Graanima, gdje su voene borbe izmeu uljivih, bosih, gladnih i poluludih partizana, koji su sa Sljemena u kolonama ulazili pjeke u Zagreb, i domobrana, ustaa, divizija njemake i hrvatske vojske te brojnih civila, ena i djece koji su se povlaila nakon kapitulacije Njemake prema zapadu: Austriji, Mariboru i Bleiburgu. Partizani su uli u djedovu kuu i pozdravili sa: "Zdravo, drue!" Djed im nije odmah odzdravio, a oni su ga izveli na dvorite pred kuni ulaz i formirali streljaki partizanski vod da ga ustrijele. Za njim je potrala baka Elizabeta i djeca viui i plaui, mislili su da je gotovo. No zahvaljujui Bojoj pomoi jedan je partizanski oficir zapovjedio da ga puste, jer ima malu djecu, pa je tako izbjegao smrt, to mnogi drugi Zagrepani nisu te do danas njihove kosti lee razbacane u Graanima pod Medvednicom i po Zagrebu. Prema procjeni, vie od 65.000 Zagrepana, civila i zateenih vojnika ubili su partizanikomunisti-srboetnici i oteli njihovu imovinu tijekom nekoliko mjeseci od zavretka rata 1945., i to bez suda i bilo kakve dokazane krivnje. Nikad ovaj zloin nije istraen niti je itko za taj zloinaki in sudski odgovarao. Ove zagrebake komunistike rtve sadanje vlasti (komunisti Udbai i njihovi potomci na kljunim pozicijama u Hrvatskoj) do danas nisu dali istraiti, popisati i obiljeiti grobita i jame svojih rtava u Zagrebu. Bio je to partizanski komunistiki zloin jednak onom bleiburkom, potpuno prikriven ve 60 godina. U Graanima lee kosti uz rub Medvednice preko 1.135 Zagrepana civila, djece i vojnika na nekoliko poznatih lokacija, a meu njima i stotinjak Graanaca. U posljednje vrijeme svjedoci iz Graana otkrivaju nove masovne grobnice iz toga vremena pa se javno govori 2.500 nevinih zagrebakih rtava ubijenih nakon rata u Graanima i baenih u umske jame i klance. U naravi, komunistika pljaka moje zagrebake obitelji Bujan pl. Jabrani predstavljala je otimainu preko 50.000 kvadratnih metara zemlje x 200 EUR, to po dananjoj trnoj vrijednosti iznosi 10,000.000 EUR x 7.5 kuna = 75,000.000 kuna, to su koristili besplatno 60 godina. Nikad nisu nikome pa ni obitelji Bujan pl. Jabrani platili kamatu ili rentu i do danas gotovo nisu nita vratili, osim to su hrvatske vlasti poslije 1990. godine donijele nove nepravedne zakonske propise o dodjeli obveznica s dvadesetogodinjim isplatama anuiteta bez kamate. Prema legalnim formulama za obraun vrijednosti graevinskog zemljita u gradu Zagrebu, neka zemljita "privedena svrsi" plaena su po 50 do 100 kuna po metru kvadratnom (oko 10 EUR umjesto trinih 300 ili vie EUR po metru kvadratnom). Tako da je starim vlasnicima Graancima i Zagrepanima zakonskom prijevarom nadoknaena vrijednost tek 5 do 10 % od trine vrijednosti u obveznicama s dospijeem 20 g. bez kamate, te su ponovno bili prevareni i opljakani, no ovaj put opljakale su ih hrvatske vlasti, i to unato politikim obeanjima da e im imovina biti vraena ili realno isplaena. Tu istu imovinu starim su vlasnicima po drugi put oteli bivi i sadanji komunisti, masoni i udbai i uknjiili je u gruntovne knjige pod sumnjivim okolnostima na tajkune stare komuniste udbae i njihovu djecu. Prvi put (od 1945. do 1970.) imovina je oteta iz privatnih ruku i pripojena dravnom ili drutvenom vlasnitvu, a drugi put je iz dravnih

ruku otimainom prela u privatne ruke (od 1991. do 2007. i dalje), uvijek s izvriteljima komunistima na elu u njihovu korist. Osim toga, 12 stanova (tri dvosobna stana i devet jednosobnih stanova) u dvokatnici u Palmotievoj ulici 47, koju je gradio djed Pavao Bujan pl. Jabrani za najam radnicima eljeznice, nikad nisu vraeni obitelji Bujan pl. Jabrani. Tijekom 50 godina komunizma zatieni stanari, uglavnom komunisti, plaali su stanarinu za est stanova 50 EUR godinje, za to se nisu mogle kupiti potene cipele. Ostalih est stanova bilo je oteto obitelji i predano u vlasnitvo dravi bespovratno i bez novia naknade. Vrijednost ove zgrade procjenjuje se na 600 metara kvadratnih stambenoga prostora, to pomnoeno s 1.000 EUR iznosi najmanje 600.000 EUR ili 4.500.000 kuna (1 EUR = 7,5 kuna). Dakle, ukupno opljakana imovina obitelji Pavla i Elizabete, Jale i Mate Bujan pl. Jabrani vrijedi danas preko 15,000.000 EUR ili 113,000.000 kuna, to je uz pametno investiranje dovoljno za ugodan ivot pet generacija. Ova kalkulacija raena je po srednjim cijenama, a kako cijene zemljita i zgrada u Zagrebu vrtoglavo rastu nakon osloboenja od etnike komunistike ex Jugoslavije, pljaka je jo i veih razmjera. U ovaj izraun nije ukljuena oteta imovina obitelji Trnevi, koja je pripala baki Elizabeti Jali Bujan pl. Jabrani, roenoj Trnevi, koju je ona dobila u miraz i u naslijee od svojega oca i majke Josipa i Kate Trnevi, kao niti oteta imovina mojega oca Dragutina Belia, to iznosi jo otprilike jedan do dva milijuna EUR. Zloin komunistike pljake nad zagrebakim graanskim obiteljima bio je planski ciljan radi unitenja njihove imovine, sredstava za ivot i ugroavanje ivota i egzistencije kako moje obitelji Bujan pl. Jabrani tako i tisue drugih hrvatskih obitelji, a sve kako bi nas istrijebili s ovih prostora. Dodjela prava vlasnitva nad imovinom Zagrepana partizanskim i komunistikim pljakaima, najee srboetnicima-oficirima Jugoslavenske narodne armije, suradnicima zloglasnih tajnih slubi (OZNE, KOS-a, UDBE) i totalnim neradnicima, probisvijetima, primitivnim, nekolovanim i nepismenim ubojicama i bezvjercima, koji su bili lanovi tadanje Komunistike partije iz koristoljublja, unitila je moju obitelj Bujan pl. Jabrani i desetine tisua drugih marljivih, inteligentnih, kolovanih i radinih zagrebakih obitelji, a Zagrebom su zavladali zadnji ljudi, primitivci, pijanci iz Bosne i Srbije i s istoka ex Jugoslavije. Naalost, njihovi sinovi i unuci i danas pljakaju i vladaju Zagrebom i nisu vratili opljakanu imovinu Zagrepanima, ve donose nove zakone i rade novu pljaku pod parolom prijenosa dravne imovine u privatnu, ali ne povrata vlasnitva starim vlasnicima ve novodoseljenim gramzljivim kamenjarima (uglavnom Hercegovcima, Dalmatincima i strancima), suradnicima bive Komunistike partije (danas socijaldemokratskih i liberalnih masonskih partija i stranih globalistikih idovskih udruga, MMF-a i Svjetske banke). Lustracijski zakoni nisu dogovorom politiara nikad donijeti, kojim bi se komunisti iskljuili iz politike vlasti, kao to je to sluaj u Poljskoj, Maarskoj i drugim ex komunistikim istonoeuropskim zemljama, tako da su stari prekaljeni, provjereni komunistiki kadrovi i suradnici jugoudbe i njihova djeca i dalje na vlasti u Zagrebu i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. godine. Moja je obitelj Bujan pl. Jabrani spletom tih zlodjela izumrla, opljakana, prevarena, bolesna i traumatizirana kroz etiri generacije njezinih daljnjih potomaka, koji do danas nisu zaboravili navedene komunistiko-partizanske i srboetnike zloine.

135

136

8.1. PAVAO BUJAN pl. JABRANI (moj djed po majci KATARINI) Moj djed Pavao Bujan pl. JABRANI (1898.-1967.), roen je u Graanima, gdje je ivio cijeli ivot, a sahranjen je u obiteljski grob na mjesnom groblju pred crkvom Svetog Mihaela. Bio je prvi sin ure i Dore Bujan pl. Jabrani, roene Trnevi, veoma lijep mladi i naoit ovjek, visok preko 185 cm, lijepo graen, plavih oiju, bijelo-rumene puti, tamnosmee, malo kovrave kose. Imao je stariju sestru Jalu Bujan (1894.1972.) i mlaeg brata Matu Bujana (1902.-1961.).
Slika 78. Djed Pavao Bujan pl. Jabrani u srednjoj ivotnoj dobi, oko 45 godina Slika 79. Pavao Bujan pl. Jabrani kao mladi u graanskoj narodnoj nonji

Bio je kolovan, to je u ono vrijeme bila rijetkost. Zavrio je Puku kolu u Graanima, a zatim najstariju Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu i Hrvatskoj. Sluio se njemakim jezikom. Redovito je itao novine i sluao radio, koji je obitelj ve imala oko 1930 godine. Bio je pismen, pa je sam i s odvjetnicima vodio mnoge pravne obiteljske imovinske i trgovake poslove, osobito vezane uz imanje i imovinsku raspodjelu s bratom i sestrom, te obeteenje za ono to su mu komunisti oteli, u emu nije imao mnogo uspjeha za svojega ivota, kao to je sluaj s veinom Zagrepana. Bio je astan, poten i povuen ovjek, ivio je strogo obiteljski ivot, nije imao poroka, bio je tvrdih stavova i ivio je tradicionalne katolike vrijednosti, kao i veina hrvatskih obitelji. Vojsku je sluio kao mlad u Rudolfovim kasarnama na rnomercu, nazvanim po austrougarskom caru Rudolfu koji ih je dao izgraditi (danas u Ulici Republike Austrije jo postoji nekoliko zgrada u kojima su dravni uredi). Kao mladi pjeke je do Graana trao preko Gornjeg grada iz Rudolfovih kasarni, kada je vikendom bio puten kui, i navodno je stigao za jedan sat. Dva puta se enio. Prvi put s Jagicom Radi Puntijar. No Jagica je ve nakon godine dana umrla od ospica ili arlaha, koji je dobila prilikom posjeta svojoj obitelji u kojoj je bilo male djece, njezine brae, koja su je zarazila. Bolest se naglo razvila i za Jagicu je kao odraslu osobu bila smrtonosna visoka temperatura. S njom nije imao djece. Nakon nekoliko godina ponovno se oenio, no ovaj put dogovorno. Oenio je moju baku Elizabetu Jalu Trnevi, koja je imala samo 17 godina i prije braka nije poznavala djeda Pavla, koji je od nje bio desetak godina stariji. Pavao i Elizabeta vjenali su se u Remetama, gdje su bili krteni i krizmani, a pokopani su u Graanima.

Naime, Pavlova majka Dora bila je iz obitelji Trnevi, pa je uputila sina Pavla da uzme za enu jednu njihovu ker, to je on posluao. Bio je to skladan i uspjean brak do starosti, u kojemu su roene etiri keri. Prvo se rodila Dorica 1926. godine, koja je umrla u drugoj godini ivota; imala je uroenu manu krvnih ila na elu. Zatim se rodila Jelena Bujan pl. Jabrani (1928.), tree dijete bila je moja majka, Katarina Bujan pl. Jabrani (1930.), a njihovo etvrto i najmlae dijete bila je Ivana Bujan pl. Jabrani (1937.). ivjeli su u polovici velike obiteljske zidane kue, u sreditu Graana, koju je sagradio pradjed uro Bujan pl. Jabrani. U drugoj polovici ivo je s obitelji Pavlov brat Mato, a u dvoritu u maloj kuici (zvanoj sukanica ili ljetna kuhinja) sestra Jala Bujan pl. Jabrani. Na dvoritu je bila ogromna zidna tala i druge pomone prostorije, a okolo dva hektara prvoklasne zemlje, gdje se uzgajalo uglavnom povre. Djed Pavao imao je i staklenike za klijanje mladih biljaka i navodnjavanje vrta s pumpama iz velikog vrtnog zdenca, to je bila rijetkost u to vrijeme. Stotinjak metara od kue uz Ulicu Graec djed je imao lijep vinograd. Cijeli ivot djed je dogovarao podjelu imanja s bratom Matom, u emu nije uspio jer ovaj se nikad nije htio odijeliti, tako da djed Pavao, koji je uvijek bio popustljiv prema bratu, iako je imao novca nije mogao izgraditi novu kuu jer je za svaku parcelu gramzljivi brat Mato govorio da je vrednija i njegova. Pavao se cijeli ivot brinuo za brata Matu, koji nije bio dovoljno sposoban, kao i za njegovu obitelj. Bio je poduzetnik, sposoban, tako da je ve kao mladi veoma dobro upravljao cijelim ogromnim imanjem, jer mu je otac uro Bujan pl. Jabrni rano umro. Osim toga, djed je cijeli ivot mnogo i sam radio, to je zahtijevao i od svoje ene i triju keri. Tako je bilo sve do pred starost, kada su mu komunisti oteli djedovinu i praktiki ga bacili u bolest i na prosjaki tab. Bio je to najvei i najgori ok i slom za obitelj BujanJabrani i djeda Pavla, a kako je imao samo ensku djecu, obitelj je u izumiranju. Dio zemlje na jugu Zagreba bio je u najmu domaih i bugarskih vrtlara, koji su gajili povre za potrebe grada Zagreba i prodavali ga na veliko i malo na placu Dolac i drugdje. Drugi dio zemlje bio je pod itom i kukuruzom, budui da je u Graanima brdovita zemlja vie pogodna za voarstvo, povre i vinogradarstvo.

137

138

Stambena kua u Palmotievoj ulici, koju su djed Pavao i pradjed uro sagradili jo poetkom dvadesetog stoljea u suradnji s bugarskim pravnikom i poduzetnikom gospodinom Petkom, koji je takoer pokraj djedove kue gradio sebi kuu, bila je u najmu i nosila je lijep mjeseni prihod obitelji Bujan pl. Jabrani sve do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine. Gotovo je svake nedjelje djed Pavao odjeven u sveano odijelo iao na desetu misu u crkvu Presvetog Srca Isusova u Palmotievoj ulici, a usput nadgledao iznajmljenu kuu, koja je bila neto nie niz ulicu, te bi naplatio zaostalu stanarinu. Volio je kao duhovnu hranu sluati isusovake uene propovijedi. Bio je to poboan ovjek. Isusovaki red bio je sastavljen od veoma uenih sveenika, prvi su osnovali gimnazije i Zagrebako sveuilite (pravni, teoloki, filozofski, tehniko-matematiki fakultet) jo davne 1600. godine radi obrazovanja i prosvjeenja Zagrepana i hrvatskog naroda. esto je na svetu misu vodio i svoje male keri, moju majku Katarinu i Jelenu, a potom bi ih vodio u najstariju zagrebaku slastiarnicu u Radievoj ulici "da se do grla najedu kremnita i ampita", a ove kolae je kupovao i nosio doma, ega se majka Katarina s radou sjeala i esto o tome nama djeci priala. Bio je brian i dobar, ali strog i nepopustljiv otac u moralnom odgoju svojih keri. Inae je prieljkivao sina. Djed je imao lijepu koiju kojom se vozio u Zagreb kada je obavljao razliite administrativne poslove ili kad bi iao na crkvene svetkovine, posebno u Mariju Bistricu jednom godinje s obitelji, ali i dvoja-troja zaprena radna kola kojima se vozila roba i ostalo to je trebalo. Oko svoje pedesete godine elio je kupiti auto, koji je tada bio novo tehniko otkrie, i poloiti vozaki ispit, jer auti su u to vrijeme bili velika rijetkost i skupocjenost i bilo ih je svega nekoliko u Zagrebu. Primjerice, auto je imao grof Kulmer, koji se svakodnevno ujutro oko 10 sati vozio s Gornjeg grada na imanje u estine, a djed ga je kao djeak iz Graana iao saekati i gledati grofov auto, a posebno je volio uti kako trubi. Auti su oko 1910. godina ili sporo, oko 20-30 kilometara na sat, tako da je djed Pavao kao djeak uo zvuk trube u Graanima jer je tada u prirodi vladala savrena tiina kada je grof Kulmer zatrubio na Mihaljevcu. Potom bi, trei kroz Ribnjak u Mlinove, to je oko tri kilometra, stigao vidjeti grofov auto. S obzirom da je nakon rata bio opljakan, nije doivio ostvarenje tog svog sna, nije, dakle, kupio auto, o emu je uvijek s mojim ocem Dragutinom razgovarao, koji je takoer bio zaljubljenik u aute. Novca je obitelj Bujan uvijek zaraivala dovoljno, tako da dio uteevine u kunama nisu uspjeli zamijeniti (kune u jugoslavenske dinare kod slubene zamjene 1945.), jer su komunisti ograniili koliinu koja se maksimalno smjela zamijeniti, a tko bi imao vie novca, bio bi proglaen sumnjivim i strijeljan kao imuni kulak (neprijatelj komunista). Tada su dio kuna, koje su tijekom rata bile zakopane u zemlji u "banjama za mast", nakon rata spalili ili dali sirotinji koja nije imala to zamijeniti, a to je isto bilo opasno po ivot ukoliko bi ih netko odao. Obitelj Bujan pl. Jabrani uvijek je imala zaposlene najamne radnike, jednog ili dvojicu za stalno, a sezonski je zapoljavala i po deset radnika kada je imala vie posla u vinogradu ili na polju sa itom, kukuruzom ili krumpirom. Osim toga, svi lanovi obitelji morali su raditi, pa i djeca. Bili su to uglavnom mladi ljudi iz Bistre i drugih sela Hrvatskog zagorja, deki i cure iz brojnih zagorskih obitelji u dobi od 14 do 25 godina, koje njihove obitelji, koje su imale etrnaestero ili vie djece, nisu mogle prehraniti.

Mnogima je djed Pavao bio i krizmani kum, te im kupio prvi sat i prve kone izme i odijelo u ivotu, jer su oni vei dio djetinjstva proveli bosi. Dolazili su preko Sljemena pjeke u Graane - Zagreb i molili za posao, stan i hranu. Posao im se plaao tjedno. Poslije odsluenja vojske Zagorci su se rano enili, ali su neki i kasnije sezonski dolazili raditi. Obitelj Bujan pl. Jabrani imala je najmanje dva konja, esto i vie, etiri-pet krava, desetak svinja, stotinjak kokoi, patki, guski, pse i make. Sve te ivotinje radnici su hranili i istili, te su radili u vrtu. Vrt se kultivirao s nasadima povra (salate, rajice, paprike, krastavci, luk, mrkva, perin, celer, cikla i drugo), koje se prvo sijalo u staklenike rano u proljee (posebno izraene ograene gredice pokrivene staklom koje je privlailo toplinu sunca i svjetlost), a kasnije su se mlade biljke presaivane u pripremljenu zemlju. Domainske poslove vodila je dijelom baka Elizabeta Jala, a dijelom teta Jala (Pavlova sestra), koja nije bila udana, te je cijeli ivot pomagala u kuanskim poslovima i odgoju neakinja i bila veoma dobroduna i radina ena, pa ju je moja majka doivljavala kao drugu mamu jer je za svoje neakinje uvijek imala vie vremena od njihove prave majke. Svoje keri djed Pavao je kolovao, prvo najstariju Jelenu u Pukoj koli "Graani" i Srednjoj graanskoj koli, zatim moju majku Katarinu u Pukoj koli "Graani", i najmlau Ivanu u Pukoj koli "Graani" i Klasinoj gimnaziji u Zagrebu. Sestre moje majke udane su, i to teta Jelena u obitelj pokojnog Josipa Radia Puntijara, a teta Ivana u obitelj pokojnog Matije Gjuraka (urak) iz Graana. Moja majka Katarina udala se za pokojnog Dragutina Belia. Djed Pavao umro je kod kue u 71. godini ivota od raka plua. Kratko je bolovao, svega nekoliko mjeseci. Te zime 1967. godine dobio je prvo jaku gripu, koja se pretvorila u upalu plua, a potom u se razvio rak plua, te lijenici djedu nisu mogli pomoi. Bio je pua tijekom ivota, a sahranjen je u obiteljskom grobu Bujan ispred crkve Svetog Mihaela. 8.2. ELIZABETA JALA BUJAN pl. JABRANI, roena TRNEVI (moja baka po majci) Baka Elizabeta (Jala maarski Elizabeta) Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi (1904.1971.), rodila se u Graanima na Trnevievom putu. Bila je ker imunoga Josipa Trnevia i Kate Trnevi, roene Bei. Puku kolu zavrila je s odlinim uspjehom u Graanima. Bila je lijepa i tamnoputa ena, srednje visine, oko 165 centimetara, tamnosmeih oiju i kose. Radila je dan i no. U sedamnaestoj godini udala se za Pavla Bujana pl. Jabrania i doselila u njegov dom u sredite Graeca. Bila je dobre i mirne naravi, a ivjela je uspjean i dobar brak s djedom Pavlom. Baka Elizabeta Jala bila je veoma marljiva i radina, a u velikoj obitelji i na velikom imanju obitelji Bujan-Jabrani imala je mnogo zadataka i poslova. Voljela je itati i gledati televiziju kada je imala vremena.

139

140

Bila je pobona, nedjeljom je redovito ila na misu na Kaptol ili u Graane, sve keri je odgojila strogo u rimokatolikoj vjeri. Imala je tri sestre: Jelu Trnevi, udanu Puntijar, Barbaru Trnevi, udanu Haramija, i Mariju (Maricu) Trnevi, udanu Cvetko. Sve su bile posebno nadarene za uenje, a posebno Marija Cvetko, za koju je uitelj traio dravnu stipendiju za daljnje kolovanje, to i danas pamte Graanci jer je u ono vrijeme traenje stipendije za ensku djecu bilo pravo udo.
Slika 80. Baka Elizabeta Jala Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi, kao mlada djevojka

Od Mihaljevca do sredita Graana baka Elizabeta ila je, kao i svi stanovnici Graana, pjeice, esto nosei i teret na glavi ili u rukama. Kad bi dola doma, objedovala bi, jer je ruak najee skuhala teta Jala ili koja slukinja, koje su uvijek ostajale kod kue. Sat-dva se odmarala i zatim bi ila u vrt raditi oko sadnje, berbe i pranja povra, dok je samu obradu zemlje i pripremu vrta obino radio sluga nadniar. Naveer je baka Elizabeta pripremala robu-povre za plac za idui dan, a kasnije, kad su poodrasle, u tome su joj pomagale keri Jelena i Katarina. Osim toga, pripremila bi veeru za obitelj i najee pomuzla krave, napravila domai sir i vrhnje, pripremila mlijeko narueno i ugovoreno mjeseno za prodaju obiteljima i dnevnu isporuku (za na konto kako su govorili Graanci) za idui dan na Ksaveru, Novoj Vesi i drugim zagrebakim ulicama. Mlijeko je obino ve kao djevojica raznosila u est sati ujutro moja majka Katarina i njezine sestre Jelena i Ivana. Ujutro je i teta Ivana na putu do Klasine gimnazije u Krianievoj ulici morala prije kole podijeliti mlijeko. To isto su prije kole morale uiniti i njezine sestre. Naplata isporuenog mlijeka ili sira bila je mjesena. Jednom tjedno bio je odreen dan za pranje rublja, koje se prvo namakalo u veliku kacu u luini, to je bio poseban postupak. Narodna nonja, a kasnije i bijelo i areno rublje moralo se dugo namakati, jer je odjea bila znojna i zamazana od rada, a deterdenata nije bilo. Bilo je samo obinog sapuna, luine i pepela. Zatim se rublje trljalo rukama i "grohalo", tj. tuklo u koritu, a potom ispiralo na potoku Ribnjaku, a kad je kasnije proveden javni vodovod, rublje se ispiralo u zidanoj kadi u dvoritu. Bio je to velik posao, jer je bilo mnogo lanova obitelji i mnogo kaca rublja. Kada se rublje ispralo, suilo se po dvoritu (na ici ili na kakvoj ogradi), a potom se peglalo, odnosno ranije valjalo na velikom drvenom stolu u kuhinji. Taj je posao esto obavljala teta Jala, ili neka slukinja, a ponekad i baka, a dok su keri bile male, one su kod valjanja rublja sjedile u koritu kao teret umjesto kamena, kako bi se rublje bolje izravnalo. To ljuljanje u koritu djeci se jako svialo. Kasnije je koritena pegla na ar, to je bilo jednostavnije i lake. Subotom su baka Elizabeta i teta Jala pekle i mijesile kukuruzni kruh ili raeni mirisni kruh za cijeli tjedan i pekle u domaoj krunoj pei u posebnoj prostoriji sazidanoj uz ljetnu kuhinju na dvoritu. Obino se peklo po deset velikih hljebova kruha i jo nekoliko trudli ili gibanica, s jabukama, pekmezom, sirom, ili "tenkih gibanica" za nedjelju. Za blagdane ili za imendane pekle su se orahnjae i makovnjae, a i neki sitni kolai. Baka Elizabeta uzgajala je perad i svinje, bilo je puno unki i kobasica, peka, a jednom do dva puta tijekom tjedna, kada se obino kuhalo domae povre (varivo od graha, kelja, poriluka, krumpir na razliite naine i slino), dodavalo se meso. Meso su uz povre obino jeli mukarci, jer im je samo varivo bilo preslaba hrana, budui da su fiziki radili, a djeca su obino jela varivo s kruhom, pokoje kuhano ili peeno jaje, domai sir, vrhnje ili gibanicu ako je preostala od nedjelje. Kupovao se u duanu i bijeli kruh za djeda Pavla, koji je pazio na eludac te je jeo laku hranu (jer su mu majka i brat umrli od raka eluca). Baka i teta takoer su zajedno pravile razliite sireve od slatkog i kiselog mlijeka, te druga jela od sira, kao kuhane ili peene trukle, jer je obitelj imala mnogo krava i mlijeka, te se dio mlijeka i sira prodavao.

U braku s djedom Pavlom rodila je etiri keri: Doricu, koja je umrla, Jelenu, Katarinu i Ivanu, koje je kolovala i dobro zbrinula. Bila je sposobna, vodila je veliko domainstvo, radila u kui i u vrtu i trgovala cijeli ivot. Bila je tedljiva, a prilikom udaje dobila je od svojega oca Josipa na dar kvalitetan namjetaj od punog drva i dobru Singer ivau mainu, pa je za svoju obitelj ivala. Takoer joj je otac darovao nekoliko vrijednih parcela u Graanima i na podruju Zagreba (oranice i livade na Trenjevci, Selska cesta, na itnjaku) kako bi imala od ega ivjeti. Bila je odlina domaica, dobro je kuhala, a znala je pei prekrasne fine dizane gibanice od oraha, maka, jabuka. Naime, obitelj Bujan pl. Jabrani imala je vlastite hrane napretek i na tome se nije tedjelo. Sve domainske poslove odlino je nauila raditi svoje keri. Radni dan bake Elizabete poinjao je oko pet sati ujutro, kada je prvo skuhala bijelu kavu i aj, zatim otila pomusti krave u staju, a nakon toga je dala doruak kerima i obitelji. Nekad je doruak spremala teta Jala. Oko sedam sati ujutro spremila je trgovaku robu (uglavnom povre iz vlastitog vrta) na kola koja su vukli konji i odvezla se na trnicu Dolac, gdje je prodavala robu do popodne (do otprilike trinaest sati), a potom se kolima, tramvajem ili pjeke uputila doma u Graane. Prijevoz robe je najee obavljao jedan zadueni prijevoznik Vladimir Bani (zvani Vladek), neoenjeni, malo defektni ovjek, kojem su ene iz Graana koje su gotovo svaki dan trgovale na Dolcu plaale prijevoz. Nekad je prijevoz robe obavljalo djed Pavao, osobito ako je imao i drugih poslova u gradu. Na povratku s placa baka je uvijek nosila hranu i druge kune potreptine koje je obitelj trebala. Tramvajem je putovala od Trga Josipa bana Jelaia do Mihaljevca, ili jednu stanicu nie, to je ovisilo o vremenskom razdoblju, do kuda je bila izgraena tramvajska pruga.

141

142

Prema dogovorenim narudbama u centru Zagreba, na Ksaveru, u Novoj Vesi rano ujutro se svjee podojeno mlijeko odnosilo na trite ili "na konto" (za raun), kako su govorili Graanci, uz mjesenu naplatu. U svim kuanskim poslovima baki Elizabeti pomagala je radina ogorica Jala Pavlova sestra, u poetku braka i svekrva Dora, koja je u srednjim godinama pobolijevala i umrla od raka eluca. U kunim poslovima pranja i ienja te u poslovima na vrtu (oko trgovine) pomagale su djevojke (slukinje) iz Bistre - Hrvatskog zagorja. Redovito je u mladosti i srednjoj dobi nekoliko puta tjedno ila s punim kolima robe na plac Dolac, gdje je prodavala povre i zaraivala velik novac. Bila je odlian trgovac i tome zvanju pouila je svoje dvije starije keri, Jelenu i Katarinu. Kao mlada djevojka baka je trgovala na trnici na dananjem Trgu bana Josipa Jelaia, a priala je da se sjea da je kao djevojica sa svojom majkom Katom Trnevi ila na sajmite koje je bilo na dananjem Trgu hrvatskih velikana (nekad Trg burze) i na poetku Zvonimirove ulice, gdje se prodavala odjea, tekstil u balama, obua, razliite kune potreptine i tehnika roba. Dok je bila jo dijete i u vrijeme njezina djevojatva, u obitelji Trnevi najee se ova vrsta robe kupovala u jesen ili sezonski. Elizabeta se rado toga sjeala jer se godinama tu odravao veliki sajam, gdje se peklo, kuhalo, dobro jelo i pilo uz tandove. Kasnije se iz tog sajma razvio Zagrebaki velesajam, najvea gospodarska smotra u ovom dijelu Europe ve vie od 100 godina. Kada je imala vremena, baka Elizabeta ila je ili prepravljala odjeu na odlinom ivaem stroju njemake marke Singer. Tom zanatu nauila je i svoje keri, pa je moja majka Katarina znala odlino iti i vesti, a polazila je i teajeve za ovo zanimanje. Detaljan opis radnog dana bake Elizabete dan je s namjerom da prikaem koliko su ene u Graanima radile za svoje obitelji, i on uglavnom odgovara opisu radnih obveza mojih baka i prabaka, ali i majke Katarine i njezinih sestara, pogotovo u djetinjstvu i mladosti. Nae siromanije obitelji ivjele su tee i nije bilo toliko hrane, a niti robe za trgovanje. Pod starost je Elizabeta uvala unuke, posebno Zlatka i Maju, djecu najmlae keri Ivane dok su im roditelji radili. Ja sam je jako voljela i nosim je u lijepom sjeanju. Uvijek je imala lijepu rije za unuke. Kad bismo gladni iz kole navratili baki Elizabeti, redovito bi nas doekala s gibanicama ili bi nam ila narezati unke i skuhati jaja, ili bi nam skuhala bijelu kavu. Svake godine na djedov imendan na Pavlovo 25. sijenja, pripremala je veliku sveanu veeru za svu familiju. Pozivala je keri, zetove i svu unuad, pa se astilo peenim kokoima, purama, gibanicama i obiteljski slavilo cijelo nedjeljno popodne i veer, a mi djeca smo dobivali darove. Tako je jednom djed Pavao kupio bratu Zdravku i meni romobil s gumenim velikim kotaima, to je bila zadnja rije tehnike toga vremena. Imali smo oko est godina, i ponosno se vozili Graanskom cestom. Samo smo mi jedini imali takav romobil, ostala su djeca imala drvene ili nikakve romobile na "kuglagere", to su bili mali kotai koji su zapinjali u svakoj grabi. Susjedna djeca su nas ljubomorno gledala i molila brata Zdravka za jednu "rundu", tj. krug na novom romobilu. Za taj dar doivotno smo bili zahvalni djedu i baki Bujan. Zdravko je drugom prilikom, kao prvo muko dijete keri Katarine, dobio od djeda Pavla pravu konu nogometnu loptu. Danima smo igrali nogomet i druge igre na livadi pokraj nae kue, i to sva djeca iz susjedstava na Graanskoj cesti, sve dok nam jednom netko od djece nije

ukrao ovu konu skupu loptu zbog ega smo alili mjesecima poslije. Ostala djeca su imala plastine ili krpene lopte, a neka ih nisu uope imala, pa je ova naa kona bila znamenitost ezdesetih godina prolog stoljea. Baka Elizabeta i djed Pavao teko su ivjeli u starosti kada su imovinu obitelji Bujan pl. Jabrani opljakali i upropastili komunisti, a takoer i imovinu Elizabetina oca Josipa Trnevia, koja nije bila mala, a djed i baka nisu vie mogli raditi i graditi iz poetka.
Slika 81. Baka Elizabeta Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi, u starosti - oko 67 godina

Majka Katarina uvijek je govorila da je obitelj Bujan pl. Jabrani i Trnevi kojim sluajem prodavala po 100 metara kvadratnih svoje zemlje, koliko su obino doseljenici u grad Zagreb kupovali, niti jedan lan tri generacije obitelji ne bi trebao nita raditi, a sve su im to oteli i obezvrijedili uljivi, goli i bosi komunisti s dolaskom na vlast i u Zagreb 1945. godine. Meutim, sve Bujanove keri, zetovi i svi unuci i praunuci podigli su nove i jo ljepe kue i kupili stanove u Graanima, svojim radom, znanjem i potenjem, a nitko od njih nije dobio nita besplatno od Komunistike partije. Dotepenci koji su sve dobili besplatno od Komunistike partije opet danas nita nemaju jer su lijenine, neradnici i neznalice. Baka Elizabeta umrla je naglo, u roku dva sata od sranog udara, u 67. godini ivota. Toga jutra nikoga od odraslih ukuana nije bilo kod kue, iako je ve tada obitelj Ivane Gjurak stanovala kod bake. Najmlaa sestrina, estogodinja Maja Gjurak, koju je baka uvala, uspjela je telefonski obavijestiti svoju majku Ivanu, koja je radila u Privrednoj banci Zagreb, da je baki zlo. Dok su se keri sakupile, baka je umrla. itav ivot je radila za svoju obitelj i obitelji svojih keri, posebno je puno pomagala najstarijoj Jeleni i Ivani, a njoj nije trebala niija pomo niti jedan dan. Operirala je titnjau i bruh tijekom ivota, inae je bila zdrava ena koja nikad u ivotu nije dulje bolovala.

143

144

8.3. JELENA RADI PUNTIJAR, roena BUJAN pl. JABRANI (starija sestra moje majke KATARINE) Jelena Radi Puntijar (1928.), roena BUJAN pl. JABRANI, roena je u Graanima, gdje ivi cijeli ivot. Bila je lijepa, kulturna djevojka i ena, velikih zelenih oiju, bijele puti, visoka stasa, jae grae, slina djedu Pavlu, mirna, povuena i obrazovana. Roditelji su Jelenu kolovali, prvo u Pukoj koli u Graanima, a zatim je zavrila Graansku kolu, koju su vodile asne sestre. Cijeli je ivot provela radei na uzgoju i trgovini povra, te vodei domainstvo za svoju obitelj. Teta Jelena je moja krsna kuma. Ona je krtena, krizmana i vjenana u Remetama.
Slika 82. Dvije sestre Katarina i Jelena Bujan pl. Jabrani u dobi od oko 17 godina

pokretna i osuena na leanje u krevetu. Mogla je s pomou taka iz sobe do toaleta, njegovao ju je suprug Josip, a poslije njegove smrti mlaa ki Vesna. Brak izmeu Jelene i Josipa bio je strogo tradicionalan, katoliki hrvatski brak, u kojem je glavnu rije imao strogi i tedljivi Jelenin suprug Josip, koji je cijeli radni vijek radio u farmaceutskoj tvrtki Pliva, odakle je otiao u mirovinu u ezdesetoj godini ivota. U popodnevnim satima Josip je pomagao Jeleni raditi u vrtu i obraivao je veliki lijepi vinograd te proizvodio domae vino, koje je prodavao. ivio je po vlastitim pravilima, puno je radio, malo je jeo domau kuhanu hranu. Cijeli je ivot bio zdrav preko 80 godina. Umro je od starake leukemije koju je lijeio, u roku od dvije godine dana, u 85. godini ivota. Svu imovinu i novac koji je teta Jelena dobila tijekom ivota kao nasljedstvo svoje obitelji Bujan pl. Jabrani darovala je kerima Vesni i Nadi. Prema dogovoru izmeu obje sestrine, brigu o roditeljima vodila je mlaa sestrina Vesna i njezin suprug Ivan Haramija, koji su zbog toga batinili obiteljsku kuu Radi Puntijar, a starija sestrina Nada isplaena je novcem i drugom imovinom. Josip je imao tri brata i tri sestre. S obzirom da ih je bilo ukupno sedmero ive brae i sestara, veliki se obiteljski imetak obitelji Radi Puntijar lako podijelio, a dio zemlje u gradu Zagrebu nacionalizirali su komunisti. Vei broj lanova obitelji Radi-Puntijar ivi i danas sa svojim obiteljima u Graanima, Ulica Graec, a nekoliko njih u novim kuama na obiteljskim parcelama uz stari dom. Josipova braa su: Ivan, pokojni Slavko, te Vid Radi Puntijar, a njegove sestre su: pokojna Katarina, udana Mihalini, pokojna Slavica, udana Jelai, pokojna Ana, udana Bei.

Udala se mlada 18.1.1948. godine za Josipa Radia Puntijara (susjeda), i u braku s njim je ivjela preko 50 godina. Prvih nekoliko godina stanovali su u jednoj sobi velike obiteljske kue brojne obitelji Radi Puntijar na Graecu. Potom su na darovanoj obiteljskoj parceli supruga Josipa, koja se nalazila tek stotinjak metara nie, poeli graditi veliku novu kuu. Gradnju, koja je trajala nekoliko godina, vodio je i financijski pomagao djed Pavao i baka Elizabeta Bujan pl. Jabrani, koji su tada jo bili dobrostojei ljudi srednjih godina, jer otimaina njihove imovine zapoela je 1958. godine kada su komunisti donijeli prve zakone. Njihova prva ki, moja teta Jelena, bila je njihova ljubimica, koju su tijekom ivota pomagali. esto su baka Elizabeta i teta Jala Bujan pl Jabrani uvale prvu unuku Nadu Radi Puntijar, ker tete Jelene, dok su roditelji radili, a kasnije povremeno i nas druge unuke. U braku tete Jelene i Josipa Radi Puntijar roene su dvije keri (moje sestrine): starija Nada (1948.) i mlaa Vesna (1954.). Teta Jelena je odgajala i kolovala svoje lijepe keri, a u srednjoj ivotnoj dobi uvala je i odgajala svoje unuke Marka i Ivanu Haramija, djecu mlae keri Vesne. Jelena se cijeli ivot bavila trgovinom, ponajprije povra, koje je sama uzgajala uz pomo supruga. Bila je veoma marljiva, tiha, radina ena, majka i baka koja je odlino vodila zajedniko domainstvo, kuhala, prala i pomagala kerima. U etrdesetoj je doivjela srani udar, ali je nakon oporavka nastavila puno raditi. Poslije 70. godine ivota bila jako bolesna i izraena, pognute kraljenice, doivjela je lagani modani udar, lom kuka, pa je nakon operacije bila slabo

8.3.1. NADA RUI, roena RADI PUNTIJAR (po majci Jeleni Bujan pl. Jabrani) NADA RUI, roena RADI PUNTIJAR (1948.), moja starija sestrina, bila je lijepa mlada djevojka zelenih oiju, smee kose, srednje visine, stroga, tedljiva i radina. Ima troje djece, i to ker Natau Rui (1972.), dipl. dizajnericu, sina Zorana Ruia (1976.), dipl. ing. strojarstva, sina Mladena Ruia (1982.), dipl. ekonomista, svi mladi i zaposleni. Nada je po zavretku osnovne kole u Graanima i Srednje kemijske kole u Zagrebu, cijeli radni vijek radila kao rukovoditeljica proizvodnje kozmetikih proizvoda u Plivi, a danas je u mirovini. Bila je tradicionalno odgojena u rimokatolikoj vjeri svojih roditelja. Udala se mlada iz ljubavi za kolegu iz razreda, Branka Ruia, jedinca iz mijeanog braka.

145

146

pripadala obitelji Bujan pl. Jabrani), na kojoj je ona sagradila novu veliku kuu s tri etana stana za svoju obitelj. Tijekom gradnje Nada je prodala stan ali taj novac nije bio dovoljan za gradnju velike kue, pa je teta Jelena pomagala gradnju novcem dobivenim prodajom imovine naslijeene od obitelji Bujan pl. Jabrani. Nadin suprug Branko Rui radi kao strunjak za programiranje, projektiranje i odravanje softwarea u tvrtkama u Zagrebu, ali i u Sloveniji. Cijeli radni vijek je dobro zaraivao na tome poslu. Nadina ki, dipl dizajnerica Nataa Rui, udana je 2006. godine za dipl. ing. rudarstva Danijela Odaka, te imaju sina Jakova i ive u kupljenom stanu u Zagrebu, koji je Nataa dobila u miraz od majke Nade i bake Jelene. Nadin sin dipl. ing. Zoran Rui oenjen je 2006. s dipl. oec. Martinom s kojom je hodao niz godina i stanuje u novoj obiteljskoj kui Rui u Graanima, a dipl. oec. Mladen Rui zaposlen je mladi koji ivi s roditeljima. 8.3.2. VESNA HARAMIJA, roena RADI PUNTIJAR (po majci Jeleni Bujan pl. Jabrani) VESNA HARAMIJA, roena RADI PUNTIJAR (1954.), moja sestrina, u mladosti je bila veoma lijepa djevojka, svijetlih zelenih oiju, visoka i jaka ena, bijele puti, slina majci Jeleni, stroga, radina i dobra domaica. Zavrila je osnovnu kolu u Graanima, a zatim Srednju ekonomsku kolu u Zagrebu, te se potom zaposlila u Privrednoj banci Zagreb, gdje radi ve preko 30 godina. U mladosti je bila aktivna lanica folklornih skupina, te je odlino plesala i pjevala, te javno nastupala u plesu s nekoliko folklornih drutava, kao to su Podgorac Graani, Ivan Goran Kovai i Koledo iz Zagreba. Udala se u dvadeset drugoj godini, svibnja 1976. g. za Ivana Haramiju dipl. ing. kemije, koji cijeli radni vijek radi kao direktor u kemijskoj industriji, a posljednja tvrtka u kojoj je radio je Pliva Zagreb. U braku Vesne i Ivana je roeno dvoje lijepe djece: Marko Haramija dipl. ekonomista (1977.) i Ivana Haramija dipl. ekonomistica (1979.), oboje kolovani mladi i zaposleni. Neaci Marko i Ivana su krteni, krizmani i odgojeni u rimokatolikoj vjeri, koju ive i potuju kao i njihovi roditelji , te baka i djed. U obitelji se sveano slave rimokatoliki blagdani, a nedjeljom cijela obitelj pohaa svetu misu. Marko radi u osiguravajuem drutvu kao osiguravatelj, a Ivana u revizorskoj tvrtki kao revizor. Neak Marko uspjeno studira na postdiplomski studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. ive u zajednikom domainstvu u velikoj obiteljskoj kui na Graecu. Vole muziku i ples, vonju automobilima (posebno Marko voli brze sportske aute), izlete i putovanja. Marko ima djevojku, a Ivana deka Vieslava, dipl. novinara iz Zagreba, koji je takoer bio na postdiplomskom studiju iz novinarstva u Italiji. Vesna sa suprugom i djecom ivi itav ivot u zajednikom domainstvu u velikoj obiteljskoj kui svojih roditelja na Grecu. Teta Jelena je u srednjoj dobi i starosti dok je mogla vodila domainstvo, kuhala, pekla kolae, odravala stan i uvala unuke Marka i Ivanu, dok su roditelji radili. Kasnije je domainstvo preuzela sestrina Vesna, a pomagao joj je i suprug Ivo.

Slika 83. Obiteljska fotografija: Katarina Beli, Josip i Jelena Radi Puntijar u dobi od oko 45 godina

Cijeli ivot sestrina Nada slabo je kontaktirala sa svojom irom obitelji. Dok je bila mlada udana, kontaktirala je samo s ocem i s majkom, koji su joj materijalno i financijski pomagali, a kasnije s obitelji mlae sestre Vesne. Teta Jelena joj je niz godina nosila domau hranu u stan na Trenjevku. Ruii su prvo stanovali u jednoj sobi obiteljske kue s Nadinim roditeljima u Graanima, pa u stanu Brankovih roditelja u Petrovoj ulici, a na kraju su kupili stan na kredit na Remizi Trenjevka, gdje su ivjeli vie od petnaest godina.
Slika 84. Sestrine Nada i Vesna Radi Puntijar kao djevojice, fotografirane oko 1958. godine

Mukotrpno su radili, tedjeli i brinuli se za djecu koju su visoko obrazovali. Teta Jelena je keri Nadi darovala lijepo gradilite - parcelu na Zveaju (nekad

147

148

oiju, a u srednjoj dobi jaka na baku Elizabetu, kao i njezine sestre. Teta Ivana bila je mirne naravi i veoma dobra i kulturna intelektualka.

Slika 85. Vjenanje Vesne Radi Puntijar, udane za Ivana Haramiju 1976. godine. Slijeva sjede: Branko pik - vjenani kum, Vesna Haramija i Ivan Haramija, ura pik - vjenana kuma. Stoje: Stanko Haramija, Marijan Bani, Zdravko Klenkar, Zdravko Beli, Miljenko Mihalini i Zlatko Gjurak.

Vesna je sa suprugom Ivanom na naslijeenoj roditeljskoj kui katnici (graena oko 1954. godine i kasnije) dogradila jedan kat i uredila tavanski stan za djecu, te adaptirala prizemlje i kat u kojem stanuje sa suprugom i tetom Jelenom. Takoer je sagradila garau i pomone objekte na obiteljskom dvoritu. itav radni vijek Vesna radi kao savjesna bankarska slubenica u Privrednoj banci Zagreb, vodi uzorno domainstvo uz pomo majke i sadi povre u vrtu oko kue za potrebe domainstva. Vesna dobro vozi auto, a itav ivot lijepo se odijeva u skupu modernu odjeu, kao i ostali lanovi njezine obitelji. U raspodjeli obiteljske imovine Vesna je dobila cijelu obiteljsku kuu, povrine oko 300 m stambenog prostora, i pomone zgrade s garaom, veliko dvorite, vrt preostala zemljita. Sestri Nadi isplatila je novanu nadoknadu za dio obiteljske kue u Graanima. Obje moje sestrine Nada i Vesna participiraju u vlasnitvu naslijeenog velikog i vrijednog zemljita svoje majke Jelene Bujan pl. Jabrani. 8.4. IVANA GJURAK (urak), roena BUJAN plemenita JABRANI (mlaa sestra moje majke KATARINE) Teta IVANA GJURAK (urak), roena BUJAN pl. JABRANI (12. 1. 1937.), mlaa sestra moje majke Katarine, roena je u Graanima na broju 29. Tu je provela cijeli ivot. Kao najmlae dijete i slabana djevojica bila je miljenica obitelji Bujan. U mladosti je bila lijepa i bjeloputa djevojka, visoka oko 170 centimetara, smee kose i

Slika 86. Teta Ivana Bujan pl. Jabrani i Matija Gjurak kao mladi i djevojka oko 1955. godine

Slika 87. Obitelj Gjurak, Cvetko, Beli, Bei i Radi Puntijar. Fotografirano na krizmi bratia Zlatka Gjuraka oko 1967. godine. Slijeva: Matija Gjurak, Ivana Gjurak, Maja Gjurak - dijete, Josip Cvetko - Zlatkov krizmani kum, Nada Radi Puntijar, udana Rui, Dragutin Beli, dr. Josip Bei, Zlatko Gjurak - krizmanik i Zdravko Beli.

149

150

Nakon zavrene Puke kole u Graanima, zavrila je Klasinu gimnaziju u Krianievoj ulici u Zagrebu. Radila je od mladosti kao bankarska slubenica cijeli radni vijek, trideset pet godina u dravnim bankama a najdue u Privrednoj banci Zagreb na deviznim poslovima. Kao kontrolor deviznih poslova Ivana je umirovljena oko 1992. g. Teta Ivana je naitana i obrazovana ena, hrvatska intelektualka i brina majka. Vie je drala do duhovnih i intelektualnih vrijednosti, manje do materijalnih stvari, uzela je srednju liniju rada u ivotu, a tako je usmjerila svoju djecu. Ivana je vjernica, a tako je odgojila i svoju djecu. Udala se iz ljubavi jako mlada, odmah nakon mature, za Matiju Gjuraka (23. 8. 1931. 27. 11. 1990.), tehniara za medicinske kirurke instrumente. Rodila je dvoje djece: sina Zlatka Gjuraka (25. 4. 1957.), koji je ugostiteljski obrtnik, i ker Maju Gjurak (13. 10. 1962.), bankarsku slubenicu i domaicu. Suprug Matija potjecao je iz stare graanske obitelji s Isca (prezime Gjurak navodno je maarskog podrijetla pa se pretpostavlja da se neki maarski vojnik u vrijeme AustroUgarske Carevine nastanio ili oenio u Graanima prije 300 godina). Matija je bio nagle, srdite naravi i nije volio raditi. Bio je zaposlen u poduzeu, volio je popiti, pa teti Ivani nije bilo lako, a niti lijepo u braku s njim, jer se ljubav brzo otopila. Ve u srednjoj dobi Matija je bio jako bolestan i umirovljen, a umro je od sranog infarkta u ezdesetim godinama. Matija je bio aktivni lan HSPD "Podgorac". Cijeli svoj ivot pjevao je u mukom zboru i javno nastupao s naim drutvom.

Radi Puntijar, koja je preminula 20. 11. 1975. Matija je kao osmogodinjak ostao bez oca, a brojnu Josipovu obitelj pomagao je i kolovao njegov brat Miko Gjurak, koji je stanovao u obiteljskoj kui na Iscu do Matijine i imao dvije keri: Katarinu Gjurak, udanu Gran, i Ljerku Gjurak, udanu emlji, koje je kolovao i koje su radile cijeli radni vijeka kao bankarske slubenice. Miko Gjurak kao kolovani mehaniar i profesionalni voza i komunist radio je na dobro plaenom radnom mjestu mehaniara i vozaa partijskih dunosnika u Zagrebu, pa je imao potrebne veze i materijalne mogunosti za kolovanje te zaposlenje bratove djece. Matija Gjurak imao je dva brata: Josipa, koji je bio kroja, i Mirka, koji je bio strojarski tehniar, te dvije sestre: Slavicu, domaicu, udanu iko, i Elizabetu, koja je umrla kao djevojka od bolesti u ratu 1943. godine (od svraba koji je dobila perui rublje na potoku). Obitelj Gjurak imala je lijepo imanje (dvorite i vonjak), s dvije kue u Ulici Isce s pomonim zgradama, to danas pripada teti Ivani i njezinoj djeci. Kada je umro djed Pavao Bujan pl. Jabrani 1967. godine, a baka Elizabeta ostala sama u velikoj kui obitelji Bujan pl. Jabrani, teta Ivana se s obitelji vratila u oev dom, gdje ivi danas i koji je dogovorom i raspodjelom imovine izmeu sestara pripao njoj. U to je vrijeme ona radila u banci pa je baka Elizabeta uvala njezinu malu djecu, Zlatka i Maju. Teta Ivana je tijekom ivota adaptirala obiteljsku kuu Bujan pl. Jabrani, te u dvoritu sagradila novu kuu u kojoj danas ivi njezin sin Zlatko Gjurak s obitelji. Dio novca dobila je od grada Zagreba kada joj je oko 1980. oduzeto dvorite obitelji Bujan pl. Jabrani za izgradnju djejeg vrtia "Graani", te je taj novac uloila u novu kuu koju koristi sin Zlatko Gjurak.

Slika 88. Teta Ivana Gjurak, mladenka Katarina Haramija, udana Kraljevi, na dan vjenana 31. prosinca 2005., i teta Ana Kosec

Nakon vjenanja teta Ivana preselila se u suprugovu kuu na Iscu, gdje su koristili veliku sobu, kuhinju i kupaonicu, koju su dijelili s Matijinim bratom Mirkom. Matija Gjurak bio je sin Josipa Gjuraka, koji je preminuo 27. 3. 1943., i Slave Gjurak roene

151

152

8.4.1. ZLATKO GJURAK ( po majci Ivani Bujan pl. Jabrani) Moj je brati Zlatko Gjurak (25. 4. 1957., lijep mladi, smeokos i jak, srednje visine, mirne i zatvorene naravi. Zavrio je osnovnu kolu u Graanima i srednju i viu ugostiteljsku kolu u Zagrebu. Radio je u ugostiteljstvu, predavao strukovne predmete kao profesor kuharstva u Srednjoj ugostiteljskoj koli u Frankopanskoj ulici, a danas vodi vlastiti obrt - kafi "Aurora" - u prizemlju kue Bujan pl. Jabrani Gjurak. Zlatko voli sport jo od djetinjstva, te je kao djeak igrao stolni tenis, nogomet, ime se i danas redovito bavi, a zimi skija na Sljemenu i austrijskim skijalitima.

Slika 90. Brati Zlatko Gjurak radi kao ugostitelj u svom Kafii "Aurora", Marco Sansovini Majin i Paolv sin - i Stanko Haramija, fotografirano oko 2002. godine.

Slika 89. Obiteljska fotografija: Zlatko Gjurak, Maja Gjurak, udana Sansovini, i dr. Alemka Kulenovi

Moj brati Zlatko veoma je teko obolio na srce u etrdesetoj godini, neuspjeno je operiran u privatnoj Bolnici "Magdalena" u Krapinskim toplicama (operaciju neuspjeno izveo poznati kardiokirurg prof. dr. Orli, koji radi i u vicarskoj klinici), i ivi pod lijekovima za srce i u strahu zbog estih napada i guenja srca. Bolest je nastala kao posljedica sukoba sa suprugom Nevenkom nakon 15 godina braka i velikih stresova u braku. Nakon pet godina skupih lijeenja zdravstveno mu se stanje stabiliziralo pa vodi normalan ivot. U tijeku smrtne bolesti pomagala ga je majka Ivana, dok su ga djeca i ena potpuno ignorirali zbog svae. Sada ivi u vezi s lijepom doktoricom psihijatricom Alemkom Kulenovi.

Oenio je 29. 11. 1986. godine profesoricu gimnastike Nevenku Lisak (1963.), u mladosti poznatu klizaicu, iz Graanskog Dolja. U braku je roeno dvoje djece, i to lijepa, tamnoputa, smeokosa i smeooka ker Petra Gjurak (11.5.1988.), danas osamnaestogodinja gimnazijalka (veoma slinu teti Ivani), i plavookog sina Matiju (16.2.1994.), osnovnokolca. Odlina uenica Petra od ranih dana pohaa muziku kolu i kolu tenisa (na natjecanjima ima veoma zapaena rezultate), to financira otac joj Zlatko. Petra je maturantica 2007. godine u II. opoj gimnaziji u Krianievoj ulici i ui strane jezike. Planira upisati studij prava. Zlatkov sin Matija pohaa sedmi razred Osnovne kole Graani i voli skijanje, a naroito nogomet, koji trenira i igra u mjesnom sportskom klubu osnovanom u restauriranoj Pukoj koli Graani.

153

154

8.4.2. Gospoa MAJA SANSOVINI, roena GJURAK (po majci Ivani Bujan pl. Jabrani) Moja sestrina MAJA SANSOVINI, roena GJURAK (13. 10. 1962.), plava je, njena i kulturna djevojka vesele i mirne naravi, bez previe ambicija. Zavrila je osnovnu kolu u Graanima, a zatim Jezinu gimnaziju u Zagrebu, studirala ekonomiju. Dobro govori i pie talijanski i engleski jezik.
Slika 91. Sestrina Maja Gjurak Sansovini i Paolo Sansovini na dan vjenanja u Pescari, Italia, 1995. godine

itavu mladost bila je aktivna lanica folklorne skupine pri HSPD "Podgorac", javno i esto nastupala i putovala po Hrvatskoj i inozemstvu, odlino pjevala i plesala domae hrvatske narodne pjesme i plesove. Radila je kao slubenica u Zagrebakoj banci, i nakon tridesete godine zaljubila se u dobrog i marljivog Talijana Paola Sansovinija iz Pescare, strunjaka za istraivanje nafte i plina, koji radi za amerike i talijanske kompanije u Sredozemlju. Upoznali su se na plai Jadranskog mora tijekom godinjeg odmora i nakon tri godine ljubavi Maja se udala za Paola, preselila u Italiju, u gradi Pescara na obali Jadrana. Stanuje u novom stanu koji su supruzi zajedno kupili na kredit, ima sina Marca, sada uenika osnovne kole. S preseljenjem u Italiju Maja naputa bankarski posao i prekida radni odnos, te postaje domaica, jer suprug Paolo stalno radi na terenu, uglavnom na istraivanju nafte i plina u Jadranu i Sredozemnom moru. Dva puta godinje dolazi kui u Graane, po mjesec dana k majci Ivani i bratu Zlatku, te na godinji odmor na nae more. Ima sreen i miran, dobro zbrinut brani ivot, a povremeno putuje s obitelji po Italiji i drugdje. Planiraju privremeni rad i ivot u Tripoliju Alir, gdje Paolo ima dobro plaen rukovodei posao za ameriku tvrtku, te kuu za stanovanje i druge pogodnosti. Majin suprug Paolo Sansovini (1961.) potjee iz stare talijanske katolike obitelji. Otac mu je bio Mario Sansovini, obrtnik - soboslikar, danas u mirovini, koji je upoljavao mnoge strane radnike, naroito iz Alira, koji je nekad bio Talijanska kolonija. Paolo ima brata i tri sestre i svi su u braku, osim najstarije sestre Line. Paolova majka odgojila je petoro marljive djece i cijeli ivot radila je u vlastitom salonu-duanu kao krojaica. Danas ima, kao i njezin suprug, oko sedamdesetak godina. Paolova braa i sestre su Lina, David, Debora i Paula Sansovini. Obitelj Sansovini lijepo je primila sestrinu Maju i pomogla joj na poetku braka, jer su uobiajeno radili i ivjeli sa strancima.

Slika 92. Obitelji Gjurak i Beli na kupanju u Stubikim toplicama, gdje ih je vozio Dragutin Beli (sjedi na stolcu), oko 1965. godine. Slijeva: Maja Gjurak, Zlatko Gjurak, Zdravko Beli, urica Beli.

8.5. URO BUJAN pl. JABRANI (moj pradjed po majci Katarini) Moj pradjed uro, roen kao plemeniti Jabrani Bujan (1867.-1916.), rodio se i ivio u Graanima. Bio je jedini sin oca Juraja Luke Jabrania pl. Bujana i majke Kate roene Bei. Pohaao je puku kolu. Pokopan je na mjesnom groblju u grob Bujan pred crkvom Svetog Mihalja, koji je sagradio za ivota od crnog mramora koji je uvezao iz Italije. Imao je samo jednu ivu sestru, Katu Bujan pl. Jabrani (ro. 1874.), udanu prvo za Ivana Trnevia, a zatim za uru Jelaia, dok su ostala dva brata i jedna sestra umrli kao djeca. Prema kazivanju starijih, uro je bio miljenik roditelja, budui da su mu braa pomrla kao djeca.
Slika 93. Pradjed uro Bujan pl. Jabrani slika sa spomenika ispred crkve Svetog Mihaela Graani

Prema dokumentu koji je izdalo Kraljevsko ugarsko-zagrebako 81. puko-ustako kotarsko zapovjednitvo u

155

156

Zagrebu 31. prosinca 1901.: "KONANA OTPUSTNICA GJURO JABRANI BUJAN, roenom godine 1869 u obini estine kotar Zagreb, upanija Zagreb, u Hrvatskoj - rimokatolik, sluio je u zajednikoj vojsci, i to 53. pjeakoj pukovniji deset godina i tri mjeseca, a u domobranskoj pjeakoj pukovniji dvije godine, UKUPNO 12 GODINA i 3 MJESECA kao DOKNADNI PRIUVNIK. Poto je svojoj zakonitoj slubovnoj i puko ustakoj obvezanosti podpuno udovoljio, to se iz sveze oruane sile ovime odputa, te mu se ova izprava izdaje u smislu stavka 52. zakonskoga lanka VI. od god. 1889. o obranbenoj sili, kao to i u smislu stavka 2. zakonskoga lanka XX. od god 1886. o pukom ustanku. Konanu otpustnicu potpisao je 31. prosinca 1901. Kolomon Paveranovi."

ker Jala Bujan-Jabrani (1894.-1972.), drugi sin Pavao Bujan Jabrani (1898.1967.) i trei sin Mato Bujan pl. Jabrani (1902.-1961.) Djecu je uobiajeno kolovao u pukoj koli u Graanima, a sina Pavla u najstarijoj Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, jer je bio sposoban i dobar uenik. Svu djecu odgojio je strogo u poduzetnikom duhu i rimokatolikoj vjeri. Pradjed uro bio je veoma sposoban poduzetnik, pokreta razliitih aktivnosti, veoma je mnogo radio i veoma se obogatio. Kao mlad je za isplatu od velike i imune plemenitake zadruge Jabrani pl. Bujan iz Graeca-Lonjina kupio najprije manji komad najbolje zemlje u sreditu Graana broj 29, gdje je i danas obiteljska kua i ostatak imanja Bujan pl. Jabrani. Najprije je sagradio manju obiteljsku kuu, a zatim novu, zidanu, veu kuu katnicu s prekrasnom kovanom ogradom oko dvorita i imanja, te jo veu zidanu talu i druge pomone prostorije. Kasnije je kupio jo oko dva hektra prvoklasne zemlje u sreditu Graana ispod nove kue, koja se sputala sve do Graanske ceste. Prilikom izgradnje tramvajske pruge 1950. godine ovo imanje je presjeeno prugom na dva dijela i dio oko pruge je nacionaliziran i oduzet obitelji Bujan-Jabrani. Na ime obiteljske isplate, adaptirao je i proirio treu zidanu kuu na Trnevievu putu u Graanima svojoj jedinoj sestri Kati Bujan pl. Jabrani (1874.-1955.), koja se najprije udala za Ivana Trnevia, a nakon njegove smrti, udala se za uru Jelaia (1878.-1946.), lijepog austrougarskog vojnika. Gradio je i etvrtu dvokatnu kuu u Palmotievoj ulici broj 47, s dvanaest jednosobnih i dvosobnih stanova za najam, a u toj mu je gradnji pomagao njegov sin, moj djed Pavao, i njegova supruga Dora. Kua u Palmotievoj gradila se u suradnji s obiteljskim poslovnim prijateljem Bugarinom, gospodinom Petkom Petkovim, diplomiranim pravnikom poduzetnikom i rentijerom koji je takoer gradio kuu za sebe do pradjedove, na livadi gdje je rasla kukuruza poetkom dvadesetog stoljea, tj. oko 1910. godine. Gospodin Petko imao je u najmu nekoliko hektara Bujanove zemlje na itnjaku, gdje je uzgajao povre te ga prodavao na trnicama u Gradu. Polja su obraivali najamni radnici iz okolice Zagreba za nadnicu. Oni su tu najee i stanovali u barakama. U to vrijeme mnogi su Bugari imali u zakupu zemlju oko Zagreba, gdje su ureivali vrtove, sadili povre i distribuirali ga u Zagrebu. Politiki i gospodarski odnosi Hrvatske i Bugarske bili su tada na prijateljskoj razini, a prema prianjima moje majke i bake, Bugari su bili odlini vrtlari.

Slika 94. Dokument "Konana otpusnica" izdan pradjedu uri Bujanu pl. Jabraniu 1901. godine prilikom otpusta iz vojne slube.

Ovaj dokument posjeduje obitelj Beli i Gjurak, a iz njega je vidljivo da je pradjed uro sluio zajedniku kraljevsku ugarsko-hrvatsku vojsku 12 godina i 3 mjeseca kao doknadni priuvnik, ali iz ovog dokumenta nije vidljivo u kojem vremenskom razdoblju. Kao dugogodinji profesionalni vojnik u mladosti, pradjed uro vjerojatno je uspostavio dobre poslovne veze s tadanjim gradskim vlastima i privatnim poduzetnicima idovima te je dobivao dobre poslove na izgradnji cesta i ulica u Zagrebu, to mu je omoguilo velik ekonomski napredak. Oenio je 22. 1. 1888. godine, u dvadeset prvoj godini (vjerojatno je dio vojske sluio oenjen), prabaku Doru Bujan pl. Jabrani, roenu Trnevi (1876.-1926.), i u braku se rodilo etvero djece. Prvo sin Stjepan (1892.), koji je umro nakon mjesec dana, zatim

U prvom braku s Ivanom Trneviem pradjedova sestra Kata imala je jednog sina Ivana Trnevia (1899.-1966.), koji je od roenja imao deformiranu kraljenicu. Umro je neoenjen. Nakon to joj je mlad umro prvi suprug, od suice ili tuberkuloze plua, udala se drugi put i rodila ker jedinicu Dragicu Jelai (1909.-1988.), udanu za Miroslava Beia (1900.-1972.), koji su stanovali u velikoj kui na imanju uz Graansku cestu. Dragica je u braku s Miroslavom Beiem starijim rodila dva sina: Milana (1931.-1975.) i Miroslava mlaeg Beia (1929.-2001.), koji su nam daljnji rod. Milan je rano umro neoenjen, a Miroslav, diplomirani ekonomist, oenio se u kasnim godinama nakon etrdeset pete godine ivota. Oenio je strankinju i u braku s njom imao ker jedinicu Miroslavu Bei (1976.), diplomiranu pravnicu. Miroslava je nakon oeve smrti stanovala s majkom na prekrasnom velikom imanju obitelji Bei, na raskriju Graanske ceste i Ulice Graec, u novoadaptiranoj starinskoj velikoj kui koja je imala pomone zgrade. No kuu je odjednom prodala 2005.

157

158

investitorima za gradnju urbanih vila i nastavila ivjeti u zamjenskom stanu u tim vilama. Kua obitelji Bei bila je graena na zemlji koju je pradjed uro darovao svojoj sestri Kati Bujan pl. Jabrani, drugi put udanoj Jelai, a prateta Kata je rubno imanje Bujan Jabrani darovala svojoj jedinoj keri Dragici Jelai, udanoj Bei, gdje je obitelj Bei (takoer veoma imuna graanska obitelj) sagradila ogromnu i lijepu kuu i pomone zgrade svome sinu Miroslavu i snahi Dragici. Jedan od predaka iz obitelji Bei, zvan Reko, otac Dragiina supruga Miroslava, imuni gostioniar, bio je i bankar-lihvar. Naime, on je za kamatu posuivao novac ljudima pa je imao dosta novca koji je uloio u lijepu katnicu za sina Miroslava mlaega. Tako je nestao rubni dio imanja Bujan pl. Jabrani Bei iz posjeda potomaka obitelji Bujan Jabrani po enskoj lozi, jer Miroslava Bei, po prabaki Kati Bujan pl. Jabrani, i njezina majka nisu znale cijeniti vrijednost toga naslijeenog dobra. Pradjed uro se kao poduzetnik u mlaoj ivotnoj dobi bavio prijevoznikim poslom. Uposlio je esnaest prijevoznih kola s konjskom zaprekom i plaao foringae kirijae, koji su za njega oko 20 godina prevozili kamen, pijesak i ljunak za gradnju cesta u Zagrebu. Posao je ugovorio u suradnji s gradskim idovskim poduzetnicima i gradskim slubama. Nabavljao je i dostavljao kamen i pijesak iz zakupljenog kamenoloma na Medvednici u Markuevcu. Imao je uposlena etvora vlastita zeprena kola, a ostalih dvanaest kola je unajmio. Posjedovao je i sveanu koiju koju je koristio kada je ugovaro i vodio poslove u Gradu s poduzetnicima. Pretpostavljamo da mu je dugogodinja vojna sluba vjerojatno pomogla u dobivanju gradskih poslova. Dobro je zaraivao, a novac je stalno ulagao u kupnju najbolje locirane zemlje u Graanima i na podruju Zagreba, te tako irio posjed. Kupovao je i umu na Medvednici. Procjenjuje se da je ukupno kupio oko 10 hektara prvoklasnog zemljita. U srednjoj dobi poeo je graditi kuu za najam u Palmotievoj 47 u emu mu je pomagao stariji sin Pavao. Ustvari je stalno investirao u trajna materijalna dobra u sreditu Graana i na jugu grada Zagreba. Dobar dio zemlje davao je u najam, a dio je dao na obradu najamnim radnicima i svojoj obitelji. Uredio je ogromni vrt oko kue u Graanima, gdje se uzgajalo razliito povre, kojim se trgovalo, a uzgojio je i vinograd u Graecu za vlastite potrebe. Doma su imali vie krava, svinja i mnogo peradi. Zapoljavali su i sluge koji su radili oko stoke i na imanju razne poslove. Organizirao je i druge poslove koje je ugovarao, vodio i naplaivao. Pradjed uro umro je naglo u etrdeset devetoj godini ivota, jer je jednom prilikom ljeti veoma vru nakon rada legao i zaspao na hladnoj pokoenoj travi, to mu je trenutano godilo, ali se prehladio i naglo umro od upale plua i zapaljenja krvi, kako se tada govorilo. Pradjed uro bio je veoma izraen. Ipak su na njegovu tijelu ostavili traga mnogi poslovi koje je obavljao tijekom svog poduzetnikog ivota.

8.5.1. DORA BUJAN pl. JABRANI, roena TRNEVI (moja prabaka po majci Katarini) Prabaka Dora Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi ((1869.- 1926.), bila je ki Pavla Trnevia s Trnevieva puta. Roena je u staroj kui (kod zavoja), koja je kasnije pripala Katarini Bonir, udanoj Puntijar, i Barbari Bonir, udanoj Kosec, a danas je prodana strancima i adaptirana. Prabaka Dora udala se mlada za uru Bujana pl. Jabrania i dola u njegov dom u Graec broj 29 s Trnevieva puta. Prema rijeima starijih, bila je sposobna i marljiva ena, radila je dan i no i unapreivala domainstvo, vrt i obitelj Bujan pl. Jabrani. Rodila je etvero djece: ker Jalu i sinove Pavla i Matu, dok je prvi sin Stjepan umro kao dijete 1892. u dobi od jednog mjeseca. Prabaka Dora Trnevi imala je dvije sestre. Jedna je bila Magda Trnevi (1866.1937.), udana za Miju - Mika Kosa (zvana Kosica) s Graanske ceste 33. Magda Kos je bila majka Marije (Marue) Kos, udane za Vida Kranjeca, i Drage Kos, udane za Nikolu Kranjeca, naih dananjih prvih susjeda preko Graanske ceste. Njihovi su potomci: Dragin sin jedinac Miroslav Kranjec; njegova djeca Zlatko i Ljerka Kranjec; unuci Zvonimir i Nikolina Kranjec. Takoer su unuci Marije Kos, udane Kranjec, eljko Kranjec i sestra Mirjana Kranjec Matko, udana Puntijar, i Nelica Kranjec i ukununuci (vidi obiteljsko stablo Mije Mika Kosa). Magda Trnevi, udana za Miju Kosa, imala je jo keri Magdu, Katu i Baricu te sina Viktora, koji je mlad umro. Vidljivo je da je moja obitelj Kos bila u enidbenom srodstvu vie puta s obiteljima Trnevi, ali i s obitelji Bujan pl. Jabrani. Druga sestra prabake Dore Trnevi, udane Bujan pl. Jabrani, bila je udana u obitelj Bei, u Beiev mlin na potoku Mrzljaku, danas raskrije Graanske ulice, Markueveke ceste i poetka Ulice Bliznec. S pradjedom urom dobro se slagala, sudjelovala je u gradnji nove obiteljske kue i drugih kua koje je pradjed gradio, vodila je ogromno domainstvo i radila na imanju, gdje joj je pomagala uposlena pomona radna snaga. U srednjoj dobi oboljela je na eludac pa vie nije mogla toliko raditi, a pradjed uro je imao mnogo posla i novca, te je tada volio ostajati na poslovnim rucima, astiti poslovne suradnike, u gradu ali i u susjedstvu u Graanima u stoljetnoj gostionici kod Puntijara, to prabaki Dori nije bilo po volji, pa je dolazilo do trzavica. U srednjoj ivotnoj dobi bolovala je od raka eluca vie od pet godina, od ega je i umrla 1926. godine, prije roenja moje majke Katarine, njezine tree unuke. Veoma je voljela svojega starijega, sposobnog sina Pavla i snahu, moju baku Elizabetu-Jalu. S Pavlom je nakon nagle suprugove smrti oko deset godina vodila posao i imanje iako je pred kraj ivota nekoliko godina leala u krevetu. Djed Pavao je bio tada veoma mlad, imao je samo osamnaest godina kada je s majkom Dorom nastavio voditi imanje i velike poslove iza smrti svojega oca ure. Dora je svoju drugu snahu Elizabetu-Jalu Trnevi dobro prihvatila, ali je jo kratko vrijeme ivjela, tako da je unuke nisu upoznale jer je umrla prije njihova roenja. Sahranjena je u obiteljski mjesni grob Bujan ispred crkve Sv. Mihalja.

159

160

Iz obiteljskog stabla vidljivo je da je kroz nekoliko generacija postojala enidbena veza obitelji Bujan pl. Jabrani i obitelji Trnevi. Naime, prabaka Dora Trnevi bila je udana u obitelj Bujan pl. Jabrani za pradjeda uru (Gjuru), a Kata Bujan pl. Jabrani (sestra urina) bila je udana u obitelj Trnevi za Ivana. U iduoj generaciji je baka Elizabeta Jala Trnevi bila udana za djeda Pavla Bujana pl. Jabrania (urina sina). Odnosi su izmeu obitelji Bujan Jabrani i obitelji Trnevi bili puni potovanja. esto su se okupljali, a posebno na velike crkvene blagdane, kao to je Boi, ili na imendane, koji su se naveliko slavili. U to vrijeme roendani se nisu slavili u Graanima i Zagrebu kao danas. Najee bi se okupila sva djeca, keri, zetovi, unuci na bogati objed ili veeru, i to nedjeljom kada se nije radilo. ene su pripremale fini domai ruak koji se sastojao od juhe s domaim krpicama ili rezancima, peene kokoi ili pohanih pilia ili svinjskoga peenja, ako se slavilo zimi, potom dizane gibanice od oraha, maka ili trudle od jabuka, bazlamae od kukuruznog brana s pekmezom i tijenke gibanice od svjeeg domae kravljeg sira zalivenog vrhnjem, te domaeg kruha iz krune pei. Djeca su se meusobno igrala, najee na dvoritu, na travi. Muka su se djeca najee igrala lovice ili su naganjala krpenu loptu, a djevojice s bebama. Zimi su se sanjkali. Tada su zime obilovale snijegom. Moja majka Katarina Beli s radou je priala o djetinjstvu te o igrama i druenju sa sestrinama kod obitelji Trnevi, iz koje je potjecala njezina mati Elizabeta-Jala, a gdje je imala baku i djeda Katu i Josipa Trnevia. Iz naslijeene zemlje u Graanima i Zagrebu i danas su u gruntovnim knjigama i drugim spisima vidljive obiteljske veze u vlasnitvu i nasljeivanju lanova ovih dviju obitelji.

8.6. MATO BUJAN pl. JABRANI I NJEGOVA OBITELJ (mlai brat mojega djeda Pavla) Mato Bujan pl. Jabrani (1902.-1961.), mlai brat mojega djeda Pavla, dogovorno se oenio s Ivkom Bujan, roenom Bei (1910.-1993.), svojom sestrinom iz veoma ugledne i imune obitelji Bei, kako bi proirio imanje. Naime, Matina baka Kata Bujan pl. Jabrani, ena Juraja Luke, bila je roena Bei iz iste obitelji iz koje je potjecala Ivka. Stoga su Mato i Ivka bili brati i sestrina. Takoer je Matina sestrina Dragica Jelai (ki Kate Bujan pl. Jabrani, prvo udana Trnevi, a zatim Jelai, sestra mojega pradjeda ure) bila udana drugi puta za Miroslava Beia starijega, pa su enidbene veze obitelji Bujan pl. Jabrani s obitelji Bei bile viestruke, kao i s obitelji Trnevi. Mato je bio lijep jak mukarac, ali nagle naravi, a sa suprugom Ivkom se nije dobro slagao, te je u braku bio nesretan. Kada je popio, maltretirao je cijeli dan svoju i Pavlovu obitelj.
Slika 95. Prastric Mato Bujan pl. Jabrani fotografija sa spomenika na groblju Graani

Nije bio poduzetan za voenje imanja Bujan pl. Jabrani, ali je volio mnogo raditi, naroito u vrtu i druge domainske poslove. Mato je imao samo jednu ker, Nadu Bujan pl. Jabrani, koja se zbog krvne veze bratia i sestrine rodila s malo kraom nogom i koju je jako volio, ali se stidio njezine uroene mane. Ivka Bujan pl. Jabrani, roena Bei, potjecala je iz imune obitelji Bei i bila je Matina sestrina. Udala se mlada po dogovoru svojega oca Reka Beia i obitelji Bujan pl. Jabrani kako bi okupili to vee imanje. Nije bila dobre naravi, voljela je ogovarati, a u mladosti esto bjeala svome ocu kada bi Mato ludovao, a drugi dan bi se vratila suprugu Mati. Voljela je svoju jedinu ker Nadu i unuku Branku i za njih se mnogo brinula. Cijeli ivot je radila sa suprugom Matom na uzgoju povra i bilja s kojim je trgovala. Nada Bujan pl. Jabrani (1931.) bila je mirne naravi, pobona i veoma radina ena. Udala se za Vida Radia Puntijara (brat Josipa Radia Puntijara, supruga tete Jelene), rodila jedinicu ker Branku Radi Puntijar, po majci Bujan pl. Jabrani, udanu za pokojnog Darka Bania. Nada je kao i njezini roditelji itav ivot radila na uzgoju bilja i povra na vlastitom imanju, a kojim je i trgovala. Branka Bani, kemijska tehniarka, radila je kroz radni vijek u laboratoriju kemijske tvrtke, u braku je rodila jednu ker, Mariju Bani, danas odlinu studenticu hrvatskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

161

162

Mato Bujan pl. Jabrani je oko 1960. godine sagradio novu kuu na obiteljskom imanju Bujan, a stari dom je prepustio starijem bratu Pavlu, a sve Pavlove i Elizabetine keri ve su tada bile udane u druge obitelji. Tada su konano braa Pavao, Mato i sestra Jala ugovorno razdijelili svu zemlju i imovinu, a to Mato nije htio uiniti gotovo cijeli ivot. Naime, djed Pavao je elio pravnim putem podijeliti cjelokupnu imovinu Bujan pl. Jabrani s bratom i sestrom, kako bi se znalo to je ije i kako bi imao parcele za gradnju novih kua za svoje tri keri. No kad god bi se dogovorili i napravili diobne ugovore, Mato je redovito odustajao s obrazloenjem da su neke Pavlove parcele vrednije. Po prianju moje majke Katarine, drugi put su zamijenili parcele sjeverne za june ili obratno, ali Mati opet nije bilo po volji tako da se do starosti braa nisu mogla dogovoriti o podjeli imanja i nekretnina. Stoga moj djed Pavao nije tijekom cijelog svog ivota mogao sagraditi sebi i svojim kerima nove kue, iako je imao dovoljno novca, jer nije imao vlastite zemlje pokraj tolikih hektara, ve je niz godina ivio u istoj obiteljskoj kue s bratom Matom, koju je sagradio jo pradjed uro. Djed Pavao je bio veoma popustljiv i brian prema bratu Mati. Mato je u starosti obolio od raka eludca, kao i njegova majka Dora, bio je operiran oko 1959. godine i jo je kratko vrijeme ivio. Umro je 1961. godine. Njegova supruga Ivka doivjela je duboku starost. ivjela je oko 85 godina, ali je potkraj ivota imala jaku osteoporozu kostiju i esto su joj pucale kosti ruku i nogu, pa je morala nositi gips i mirovati. Njena ki Nada Radi Puntijar u starosti takoer ima problema sa zglobovima i kostima koljena pa je nekoliko puta operirana i veoma je slabo pokretna. O njoj brine ker Branka, suprug Vid i unuka Marija. 8.7. JALA BUJAN pl. JABRANI (starija sestra mojega djeda Pavla) Jala Bujan (1894.-1972.), ker ure i Dore Bujan pl. Jabrani, najstarije dijete, bila je veoma radina, dobra i potena ena. Puku kolu zavrila je u estinama. Nije se udavala. Kao dijete preboljela je teki upalu vrata i grla, koju je dobila zimi kada je polazila kolu i gazila snijeg do koljena, pa je imala manje posljedice. Stoga su braa smatrala da nije sposobna imati obitelj, a lakomi Mato nije dao dijeliti imanje. Teta Jala je zbog toga bila alosna, a otac uro je ve tada umro pa je nije imao tko zatititi. Naime, teta je nama kao djeci priala da je nju otac uro silno volio i sve joj dao, a majka Dora je iznimno voljela sina Pavla. Teta je govorila da je obitelj Jabrani pl. Bujan iz Graana bila plemenitaka velika imuna obitelj kroz nekoliko generacija. Ona je imala vie vremena pa je s djecom neakinjama i praneacima puno razgovarala, a bila je dobroduna ena. Teta Jala je bila pobona katolkinja, koja je redovito odlazila na misu u Remete i tovala sve katolike blagdane i svece. Radila je domainske poslove i u vrtu. Cijeli ivot pomagala je brai Pavlu i Mati i njihovim obiteljima, uvala je neakinje, majku Katarinu i tete Jelenu i Ivanu, u djetinjstvu. Voljela je matati i priati nama djeci, koje je takoer rado uvala, razliite starinske prie, to smo sluali otvorenih usta. Oduvijek je bila veoma skromna. Umrla je u starosti, a svu svoju imovinu ostavila je bratovoj djeci. Sahranjena je u obiteljski

grob Bujan na mjesnom groblju Graani. ivjela je pobono, skromno i poteno, te su je svi lanovi obitelji voljeli. 8.8. JURAJ LUKA BUJAN pl. JABRANI i supruga KATA BUJAN pl. JABRANI, roena BEI (ukundjed i ukunbaka po majci Katarini) ukundjed Juraj Luka pl. Jabrani Bujan roen je 18. 10. 1832., a umro 22. 2. 1891., a prema dokumentu "Izvjestnica od upe Remete" od 13. prosinca 1886., s potpisom upnika Pavleca i s peatom upe, koji obitelj Bujan uva, a koji je dopunjavan nekoliko puta sve do 31. prosinca 1891. godine, kada ga je potpisao Gustav Lepui, tadanji upnik. "Izvjestnica od upe Remete" oito je bila propisani dokument s podacima o promjenama statusa lanova obitelji, moda radi poreza ili slino. U ovom dokumentu za ukundjeda Juraja Luku pie da je bio rimokatolik i da se bavio ratarstvom, a iz predaje lanova obitelji znano je da je potjecao iz plemike mone zadrune obitelji Jabrani-Bujan, koja je u Ulici Lojnina-Graec imala veliku zidanu kuu zvanu "Bujanov grad". Tada su obiteljske kue bile male, od prua i blata ili drvene. Prema kazivanju obitelji, Juraj Luka je bio strog ovjek, govorilo se zloest ovjek. ukundjed Juraj Luka pl. Jabrani Bujan vjenao se 25. 1. 1857. s Katom Bei (1837.1912.) i u braku je roeno petoro djece, i to: Bara (9. 8. 1862., umrla kao dijete 6. 3. 1873.), Stepan prvi (16. 12. 1865., umro kao dijete za tri dana, tj. 19. 12. 1865.), moj pradjed uro (11. 4. 1867. - 28. 7. 1916.), Stepan drugi (20. 1. 1870., umro kao dijete s tri godine, tj. 3. 3. 1873.), Kata, sestra pradjeda ure, udana prvo Trnevi, zatim Jelai (4. 3. 1874. - 1955.). Od petoro djece Juraja Luke i Kate Jabrani pl. Bujan ivjelo je samo dvoje, i to moj pradjed uro Jabrani pl. Bujan i sestra mu Kata Jabrani-Bujan, udana prvi put Trnevi, drugi put Jelai. Kata je u prvom braku imala sina Ivana Trnevia, koji se nije enio, a u drugom braku ker Dragicu Jelai, koja se udala za Miroslava Beia. Dragica je u braku s Miroslavom Beiem rodila dva sina: pokojne Milana i Miroslava Beia. Njezina jedina ukununuka je Mirslava Bei, dipl. pravnica. 8.9. STJEPAN BUJAN pl. JABRANI i njegova supruga KATA BUJAN pl. JABRANI, roena PUNTIJAR (moj ukunukundjed i moja ukunukunbaka po majci Katarini) U Knjizi roenih, vjenanih, krizmanih i umrlih u Remetama iz 1790. godine prvi upisani potomak loze Bujan pl. Jabrani bio je Stjepan Bujan pl. Jabrani (1795.1872.), rimokatolik, ratar, i njegova supruga Kata Bujan-Jabrani, roena Puntijar (1801.-1881.), koji su vjenani 24. 1. 1819. godine. U tome braku je roeno troje djece, i to: Juraj-Luka pl. Bujan-Jabrani (1832.-1891.), na ukundjed iz koje loze mi potjeemo, i braa njegova Ivan (1826.-1904.) i Jakov (1841.-1903.), koji su imali obitelji u starom domu na Lojnini-Graec i ivjeli u velikoj zidanoj kui zvanoj "Bujanov grad". Obiteljsko stablo brae Juraja-Luke, Ivana i Jakova Bujana Jabrania zapisano je u remetskoj knjizi. Njihovi malobrojni potomci ive jo i danas, neki na starom ognjitu, kao Zlatko Bujan i Branko i Marijan Bujan.

163

164

Stablo Juraja-Luke ovdje je detaljno zapisano, i to na temelju remetskih knjiga i drugih dokumenta te na osnovi usmene predaje. Vjerojatno postoji zapisano rodoslovno stablo i prije Stjepana plemenitog Bujana Jabrania, ali u knjigama koje su voene u estinama u crkvi Sv. Emerika-Mirka, u koju su upu prije 1800. godine pripadali Graani. No zasad ne znamo gdje su pohranjene ove knjige i postoje li jo uvijek. 8.10. SHEMA OBITELJSKOG STABLA OBITELJI Pl. BUJAN-JABRANI (po mojoj majci Katarini) 1. BUJAN pl. JABRANI KATARINA, udana BELI, moja majka (8. 9. 1930.), trgovkinja, domaica, vrtlarica, i njezina djeca, urica i Zdravko, i unuka Katarina: 1.1. URICA BELI, udana HARAMIJA, ki KATARINA (4. 4. 1953.), magistra ekonomskih znanosti, bankar; 1.2. ZDRAVKO BELI, neoenjen, sin KATARINE (24. 7. 1954.), ekonomist, zastupnik ino firmi, vlasnik vlastite trgovake tvrtke; 1.3. KATARINA HARAMIJA, po baki BUJAN pl. JABRANI, unuka (7. 12. 1977.), diplomirani ekonomist, bankar, udata za Daria Kraljevia, dipl. ing. zarakoplovstva 31.12.2005. 2. JELENA BUJAN pl. JABRANI, udana RADI-PUNTIJAR, teta (1928.), graanska kola, trgovkinja, domaica; njezine keri Nada i Vesna, i unuci Nataa, Zoran, Mladen, Marko i Ivana; 2.1. NADA RADI PUNTIJAR, udana RUI, po majci BUJAN pl. JABRANI, sestrina (1948.) kemijski tehniar, i njezina djeca: 2.1.1. NATAA RUI (1974.), dipl. dizajner; 2.1.2. ZORAN RUI (1976.), dipl. ing. strojarstva; 2.1.3. MLADEN RUI (1982.), dipl. ekonomist; 2.2. VESNA HARAMIJA, po majci BUJAN pl. JABRANI, sestrina (1954.), ekonomski tehniar, bankar, i njezina djeca: 2.2.1. MARKO HARAMIJA (1977.), dipl. ekonomist; 2.2.2. IVANA HARAMIJA (1979.), dipl. ekonomist; 3. IVANA BUJAN pl. JABRANI, udana GJURAK (urak), teta (1937.), klasina gimnazija, bankarski slubenik, i njezina djeca Zlatko i Maja, i unuci Petra, Matija, Marco; 3.1. ZLATKO GJURAK, po majci BUJAN pl. JABRANI, brati (1957.), profesor ugostiteljstva, ugostitelj; 3.1.1. PETRA GJURAK, Zlatkova ki (1988.), maturantica u II gimnaziji, sportaica-tenisaica; 3.1.2. MATIJA GJURAK, Zlatkov sin (1993.), polazi osnovnu kolu; 3.2. MAJA GJURAK SANSOVINI, po majci BUJAN pl. JABRANI, sestrina (1962.), jezina gimnazija, bankarski slubenik, domaica; 3.2.1. MARCO SANSOVINI, po majci BUJAN pl. JABRANI, Majin sin (1999.), polazi prvi razred osnovne kole u Italiji; 4. PAVAO BUJAN pl. JABRANI, djed (1898.-1967.), Gornjogradska gimnazija, poduzetnik, rentijer, zemljoposjednik;

5. ELIZABETA-JALA BUJAN pl. JABRANI, roena TRNEVI, baka (1904.1971.), trgovkinja, domaica, zemljoposjednica; 6. JALA BUJAN pl. JABRANI, neudana sestra Pavla i Mate, teta (1894.-1972.), domaica, zemljoposjednica; 7. MATO BUJAN pl. JABRANI, djedov brat, stric (1902.-1961.), zemljoposjednik, rentijer; 8. IVKA BUJAN, roena BEI, Matina supruga, strina (1910.-1993.), domaica, zemljoposjednica; 9.1. NADA BUJAN pl. JABRANI, udana RADI PUNTIJAR, majina sestrina (1931.), ki MATE i IVKE, trgovkinja, domaica, zemljoposjednica; 9.1.1. BRANKA RADI-PUNTIJAR, po majci BUJAN pl. JABRANI, udana BANI, polusestrina (1953.), kemijski tehniar, zemljoposjednica; 9.1.1.1. MARIJA BANI (1985.), po majci BRANKI i baki NADI BUJAN pl. JABRANI, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu; 10. URO pl. JABRANI BUJAN, pradjed (1867.-1916.), poduzetnik (prijevoznik), zemljoposjednik, rentijer; 11. DORA BUJAN pl. JABRANI roena TRNEVI, prabaka (1869.-1926.), trgovkinja, domaica, vrtlarica; 12. KATA BUJAN pl. JABRANI (1874.-1955.), udana najprije za IVANA TRNEVIA, potom za URU JELAIA (1878.-1946.), sestra pradjeda ure, zemljoposjednica, domaica; 12.1. IVAN TRNEVI (1899.-1966.), sin Ivana Trnevia i Kate Bujan Jabrani, neoenjen; 12.2. DRAGICA JELAI (1909.-1988.), ki ure Jelaia i Kate Bujan Jabrani, udana za Miroslava Beia (1900.-1972.), djeca Milan (1931.-1975.) i Miroslav Bei (1929.-2001.), diplomirani ekonomist, i unuka Miroslava Bei (1976.), diplomirana pravnica; 13. JURAJ LUKA PLEMENITI JABRANI pl. BUJAN, ukundjed (1832.-1891.), zemljoposjednik, ratar; 14. KATA PLEMENITA JABRANI pl. BUJAN, roena BEI, ukunbaka (1837.1912.), domaica, zemljoposjednica; Djeca Juraja Luke i Kate pl. Jabrani Bujan: 14.1. BARA (9. 8. 1862. 6. 3. 1873.), umrla kao djevojica; 14.2. STEPAN prvi (16. 12. 1865. 19. 12. 1865.), umro nakon tri dana ivota; 14.3. URO (11. 4. 1867. 28. 7. 1916.), pradjed, ivio i imao obitelj; 14.4. STEPAN drugi (20. 1. 1870. 3. 3. 1873.), umro s tri godine; 14.5. KATA (4. 3. 1874. datum smrti nepoznat) prastrina, ivjela do starosti, udana Trnevi, zatim Jelai; Izvor: Izvjestnica upe Remete od 19. prosinca 1886. godine izdana Juraju-Luki Jabrani Bujan, mjesto Graani kua br. 5o u opini Sesvete. Isto stablo postoji u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih u Remetama iz 1790. godine. Obitelji Pavla Bujana pl. Jabrania i Mate Bujana pl. Jabrania nisu imale mukog nasljednika, a njihove keri udale su se u druge obitelji oko 1948./1957. g. i ive jo i danas, iako ve bolesne i starije: Katarina Beli (moja majka), Jelena Radi Puntijar

165

166

(moja teta), Ivana Gjurak (moja teta) i njihova sestrina Nada Radi Puntijar. Njihova djeca i unuci danas nose druga prezimena, njih oko 17 lanova. Mladi su, lijepi, fakultetski obrazovani i zaposleni. Uglavnom svi ive u Graanima u vlastitim obiteljskim kuama. Iako je prezime Bujan pl. Jabrani u izumiranju, potomci te napredne i sposobne graanske obitelji ive i dalje s istim obiljejima pod drugim prezimenima svojih oeva u sreditu Graana kod Osnovne kole "Graani", te iznad kole u Ulici Lojnina na vlastitoj djedovini i uz Graansku cestu na krianju s Ulicom Graec kod trgovine "Roman". Direktni potomci obitelji Bujan Jabrani su i naa najua rodbina po stablu: Urbar iz 1742. obitelj pl. Jabrani danas Bujan, Stjepana Bujana pl. Jabrania (1795.-1872.), Juraja-Luke Bujana pl. Jabrania (1832.-1891.), ure Bujana pl. Jabrania (1867.1916.), Pavla Bujana pl. Jabrania (1898.-1967.) i njegove tri keri: majka Katarina Bujan plemenita Jabrani(1930.), udana Beli, i njezine sestre Jelena (1928.) i Ivana (1937.) Bujan pl. Jabrani. Katarinina djeca Zdravko (1954.) i urica (1953.) Beli, udana Haramija, i unuka Katarina Haramija (1977.), udana Kraljevi, kao i nai bratii i sestrine po majci Katarini takoer su direktni ivui potomci loze Bujan pl. Jabrani, i to; teta Ivana Bujan pl. Jabrani, udana Gjurak, i njezina djeca Zlatko (1957.) i Maja Gjurak (1962.), udana Sansovini, i njezini unuci Petra (1988.), Matija (1993.) Gjurak i Marco Sansovini (1999.). Zatim teta Jela Bujan pl. Jabrani, udana Radi Puntijar, i njezine keri Nada (1948.) Radi Puntijar, udana Rui, i Vesna ( 1954.) Radi Puntijar, udana Haramija, i Jelenini unuci: Nataa (1974.), Zoran (1976.), Mladen (1982.) Rui, te Marko (1977.) i Ivana (1979.) Haramija. 8.11 SHEMA OBITELJSKOG STABLA PLEMENITIH OBITELJI BUJAN JABRANI PREMA KNJIZI ROENIH, KRIZMANIH, VJENANIH I UMRLIH OD 1790. DO 1945. g. u CRKVI I SAMOSTANU MAJKE BOJE REMETSKE (podaci izvaeni 14. svibnja 2006.) "URBAR" iz 1742. godine spominje obitelj Jabrani ili puki Abrani (danas Bujan) kao vlasnike kue u Graanima i stanovnike Graana, radi plaanja novane naknadegradskog poreza na kue. I. STJEPAN BUJAN pl. JABRANI, roen 1795., vjenan 24. 1. 1819., umro 20. 7. 1872., rimokatolik; Supruga STJEPANA BUJANA pl. JABRANIA: KATA PUNTIJAR, roena 1801., vjenana 24. 1. 1819., umrla 20. 11. 1881., rimokatolkinja; Njihova djeca: 1. JURAJ LUKA (ukundjed), roen 18. 10. 1832., vjenan 25. 1. 1857., umro 22. 2. 1891., rimokatolik; 2. IVAN, roen 31. 3. 1826., vjenan 21. 1. 1841., umro 22. 6. 1904.; 3. JAKOV, roen 8. 5. 1841., vjenan 1867., umro 24. 5. 1903.; 1.1. JURAJ LUKA BUJAN pl. JABRANI, roen 18. 10. 1832., vjenan 25. 1. 1857., umro 22. 2. 1891.; Supruga JURAJA LUKE BUJANA pl. JABRANIA: KATA BEI, roena 19. 2. 1837., vjenana 25. 1. 1857., umrla 28. 1. 1912.;

Njihova djeca: 1.1.1. BARA, roena 9. 8. 1862., vjenana (/), umrla 6. 3. 1873. (umrla kao jedanaestogodinja djevojica); 1.1.2. STJEPAN prvi, roen 16. 2. 1865., vjenan (/), umro 19. 12. 1865. (umro nakon tri dana ivota); 1.1.3. URO (moj pradjed), roen 11. 4. 1867., vjenan 22. 1. 1888., umro 28. 7. 1916. (umro mlad u 49. godini ivota); 1.1.4. STJEPAN drugi, roen 20. 1. 1870., vjenan (/)., umro 3. 3. 1873. (umro kao trogodinje dijete); 1.1.5. KATA, roena 4. 3. 1874., vjenana 31. 1. 1892., prvi se put udala za IVANA TRNEVIA, drugi put za URU JELAIA; II. 1.1.6. IVAN BUJAN pl. JABRANI (brat mojega ukundjeda Juraja Luke), roen 31. 3. 1826., vjenan 21. 1. 1841., umro 22. 6. 1904.; 1.1.7. Supruga IVANA BUJANA pl. JABRANIA: MARA TKALI, roena 1827., vjenana 21. 1. 1841., umrla 12. 3. 1900.; Njihova djeca: 1.2.1. JOSIP, roen 28. 12. 1846., vjenan 10. 2. 1878., umro 19. 9. 1922.; Njegova supruga: MAGDA MIHALINI, roena 7. 5. 1855., vjenana 10. 2. 1878., umrla 25. 3. 1912.; 1.2.2. IVAN, roen 15. 4. 1849., vjenan 31. 1. 1875., umro 27. 9. 1916.; Njegova supruga: MARIJA RADI, roena 1855., vjenana 31. 1. 1875., umrla 2. 11. 1934.; 1.2.3. KATA, roena 10. 7. 1845.; III. 1.3. JAKOV BUJAN pl. JABRANI (brat mojega ukundjeda Juraja Luke), roen 8. 5. 1841., vjenan 1867., umro 24. 5. 1903.; Njegova supruga: KATA HARAMINI, roena 18. 4. 1848., vjenana 1867., umrla 19. 9. 1931.; Njihova djeca: 1.3.1. ANA, roena 22. 6. 1876., vjenana 10. 11. 1895. (vjenana za Jakova Grana), umrla (/); 1.3.2. KATA, roena 7. 10. 1879., vjenana 20. 11. 1904. (vjenana za Mika Kranjeca), umrla (/); 1.3.3. MIKO, roen 22. 8. 1883., vjenan 18. 2.1906., umro (/), (bio u koli); 1.3.4. BARA, roena 20. 5. 1886., vjenana 26. 2. 1905., umrla (/), (vjenana za Mirka Haramiju); 1.3.5. ANA, roena 8. 9. 1869., umrla 4. 5. 1874. (umrla kao petogodinje dijete); 1.3.6. STJEPAN, roen 25. 8. 1873., umro 19. 11. 1878 (umro kao petogodinje dijete); Napomena: Braa Juraja-Luke Bujana pl. Jabrania bili su: Ivan i Jakov Bujan pl. Jabrani.

167

168

Potomci Ivana i Mare Bujan Jabrani ive jo i danas na starom ognjitu u Ulici Graec -Lojnina u sreditu Graana. To su djeca Zlatka Bujana (od oca Ivana i majke Barbare, roene Banek), koji ima sina i ker, i njegove sestre Ivke Bujan, udane Kranjec, koja ima dva sina i dvije keri. Zatim Marijan Bujan i njegova dva sina, koji ive u tefanovcu, te njegov brat Branko Bujan, koji je neoenjen. Takoer na raskriju Graanske ceste i Ulice Grabeak stanuje dio obitelji loze Mika-Mije Bujana (1883.1963.), sin Slavko Bujan i unuk Zorislav Bujan, sin pokojnog Slavka Bujana, koji stanuje na broju 68, te ima malog sina. Osim toga, sinovi Branke ukovi, roene Bujan, po enskoj lozi, i to: Roman, Mario i Kreimir ukovi daljnji su rod iz loze Bujan po ukundjedu Miku (1883.) i djedu Rudolfu Bujanu (1915.-1997.). Miroslava Bei po pokojnom ocu Miroslavu Beiu, po prabaki Kati Bujan (1874.), takoer je daljnji ivui rod obitelji Bujan. Jakov Bujan pl Jabrani i njegova supruga Kata Haramini imali su samo jedno ivo muko dijete Mika-Miju Bujana, a ostalo su bila samo enska djeca, koje su se udale u druge obitelji pa se stablo prekida. 8.12. NAE DIREKTNO STABLO 1.1.3. URO (GJURO) BUJAN pl. JABRANI (moj pradjed sin Juraja Luke i Kate Bei), roen 11. 4. 1867., vjenan 22. 1. 1888., umro 28. 7. 1916., rimokatolik, poduzetnik, zemljoposjednik; Njegova supruga: DORA TRNEVI, roena 1877., vjenana 22. 1. 1869., umrla 2. 3. 1926., domaica; Njihova djeca: 1.1.3.1. STJEPAN, roen 11. 1. 1892., umro 28. 1. 1892. (umro u dobi od jednog mjeseca); 1.1.3.2. JALA, roena 25. 5. 1894., neudana, umrla 1972.; 1.1.3.3. PAVAO (moj djed), roen 7. 2. 1898., vjenan prvi put 6. 2. 1921. s Jagicom Radi Puntijar, koja je umrla mlada, i to nakon dvije godine braka, bez djece, vjenan drugi put 31. 1. 1926. s Elizabetom Jalom Trnevi, (mojom bakom); 1.1.3.4. MATO, roen 12. 9. 1902., vjenan 12. 2. 1928. s Ivkom Bei (svojom sestrinom), umro 1961.; 1.1.3.3. PAVAO BUJAN pl. JABRANI (sin ure i Dore Trnevi), roen 7. 2. 1898., vjenan 31. 1. 1926., umro 1967., Gornjogradska gimnazija, zemljoposjednik, rentijer, vrtlar; Njegova supruga: ELIZABETA-JALA TRNEVI, roena 1904., vjenana 13. 1. 1926., umrla 1971., zemljoposjednica, vrtlarica, trgovkinja, domaica; Njihova djeca: 1.1.3.3.1. DORICA, roena 30. 10. 1926., umrla 17. 1. 1928. (umrla u dobi od dvije godine od uroene bolesti); 1.1.3.3.2. JELENA, roena 9. 5. 1928., vjenana 18. 1. 1948. s Josipom Radiem Puntijarom (Vidov brat), graanska kola, trgovkinja, domaica; 1.1.3.3.3. KATARINA (moja majka), roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952. s Dragutinom Beliem, puka kola, trgovkinja, domaica;

1.1.3.3.4. IVANA, roena 12. 1. 1937., vjenana 1. 12. 1956 s Matijom Gjurakom, klasina gimnazija, bankarska slubenica, domaica; 1.1.3.3.3. KATARINA BUJAN pl. JABRANI, udana BELI (moja majka), roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952., puka kola, trgovkinja, vrtlarica, domaica; Njezin suprug (moj otac): DRAGUTIN BELI, roen 12. 11. 1926., vjenan 11. 5. 1952., umro 6. 9. 1999., puka kola, elektrotehnika kola, slubenik, voar; Njihova djeca: 1.1.3.3.3.1. URICA BELI, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976. sa Stankom Haramijom, magistra znanosti za ekonomiju i financije, bankar, domaica; 1.1.3.3.3.2. ZDRAVKO BELI, roen 24. 7. 1954., vjenan (/), ekonomist, komercijalni poslovi ino-zastupanja, vlasnik tvrtke i lan uprave "Transtek" d.o.o Zagreb; 1.1.3.3.3.1. URICA BELI, UDANA HARAMIJA (ki Dragutina i Katarine), roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976., magistra znanosti ekonomije, bankarski rukovoditelj; Njezin suprug: STANKO HARAMIJA, roen 5. 8. 1952., vjenan 4. 9. 1976., elektrotehnika kola, elektro-tehniki poslovi; Njihova djeca: 1.1.3.3.3.1.1. KATARINA HARAMIJA, roena 7. 12. 1977., vjenana 31. 12. 2005., dipl. ekonomist, bankar; Njezin suprug: DARIO KRALJEVI, roen 8. 3. 1977., vjenan 31. 12. 2005., iz Velike Gorice, diplomirani ing. zrakoplovstva-strojarstva, projektni poslovi "Konar", Zagreb; 1.1.3.3.3.2. ZDRAVKO BELI, roen 24. 7. 1954., neoenjen, ekonomist, komercijalni poslovi ino-zastupanja, vlasnik tvrtke i lan uprave; 1.1.3.3.2. JELENA BUJAN pl. JABRANI, udana RADI PUNTIJAR, roena 9. 5. 1928., vjenana 18. 1. 1948., graanska kola, trgovkinja, vrtlarica, domaica; Njezin suprug: JOSIP RADI PUNTIJAR, roen 18. 3. 1922., vjenan 18. 1. 1948., umro 18. 8. 2002., rukovoditelj skladita; Njihova djeca: 1.1.3.3.2.1. NADA, roena 1949., vjenana 1971., kemijski tehniar, rukovoditeljica kozmetike proizvodnje; 1.1.3.3.2.2. VESNA, roena 21. 3. 1954., vjenana 10. 5. 1976.; ekonomska tehniarka, bankarska slubenica; 1.1.3.3.2.1. NADA RADI PUNTIJAR, udana RUI, roena 1949., vjenana 1971., kemijska tehniarka, rukovoditeljica kozmetike proizvodnje; Njezin suprug: BRANKO RUI, roen 1949., vjenan 1971., kemijski tehniar i programer softwarea; Njihova djeca: 1.1.3.3.2.1.1. NATAA RUI, roena 1974., dipl. dizajnerica;

169

170

Njen suprug: DANIJEL ODAK, dipl ing. sin JAKOV ODAK; 1.1.3.3.2.1.2. ZORAN RUI, roen 1976., vjenan 27. 5. 2005., dipl. ing. strojarstva; Njegova supruga: MARTINA, dipl. ekonomist; 1.1.3.3.2.1.3. MLADEN r. 1982. dipl. ekonomist; 1.1.3.3.2.2. VESNA RADI PUNTIJAR, udana HARAMIJA, ekonomska tehniarka bankarska slubenica; Njezin suprug: IVAN HARAMIJA, roen 1949., vjenan 15. 5. 1976., dipl. ing. kemije, direktor u kemijskoj industriji; Njihova djeca: 1.1.3.3.2.2.1. MARKO, roen 20. 9. 1977., dipl. ekonomist, poslovi osiguranja; 1.1.3.3.2.2.2. IVANA, roena 1979., dipl. ekonomistica, revizorski poslovi; 1.1.3.3.4. IVANA BUJAN pl. JABRANI UDANA GJURAK (etvrta ki Pavla i Elizabete), roena 12. 1. 1937., vjenana 1. 12. 1956., klasina gimnazija, bankarska slubenica; Njezin suprug: MATIJA GJURAK, roen 23. 8. 1931., vjenan 1. 12. 1956., umro 17. 11. 1990., tehniar medicinske opreme; Njihova djeca: 1.1.3.3.4.1. ZLATKO GJURAK, roen 25. 4. 1957., vjenan 29. 11. 1986., prof. ugostiteljstva, ugostiteljski obrtnik; 1.1.3.3.4.2. MAJA GJURAK, roena 13. 10. 1962., vjenana 1995., jezina gimnazija, bankarska slubenica; 1.1.3.3.4.1. ZLATKO GJURAK (sin Ivane i Matije), roen 25. 4. 1957., vjenan 29. 11. 1986., prof. ugostiteljstva, ugostiteljski obrtnik; Njegova biva supruga: NEVENKA LISAK, roena 1963., vjenana 29. 11. 1986., prof. fizike kulture; Njihova djeca: 1.1.3.3.4.1.1. PETRA GJURAK, roena 11. 5. 1988., gimnazija; 1.1.3.3.4.1.2. MATIJA GJURAK, roen 16. 2. 1993., uenik; 1.1.3.3.4.2. MAJA GJURAK, udana SANSOVINI, u Italiji, Pescara, roena 1962., vjenana 1995., jezina gimnazija, bankarska slubenica, domaica; Njezin suprug: PAOLO SANSOVINI, roen 1961., vjenan 1995., kemijski tehniar, strunjak za vaenje nafte i plina; Njihova djeca: 1.1.3.3.4.2.1. MARCO, roen 1999., uenik; 1.1.3.4. MATO BUJAN pl. JABRANI (Pavlov brat, moj stric), roen 12. 9. 1902., vjenan 12. 2. 1928., umro 1961., zemljoposjednik, rentijer, vrtlar; Njegova supruga: IVKA BEI, roena 10. 4. 1910., vjenana 12. 2. 1928., umrla 1993., zemljoposjednica, vrtlarica, domaica; Njihova djeca:

1.1.3.4.1. NADA, roena 4. 9. 1932., vjenana 23. 11. 1952., udana RADI PUNTIJAR, trgovkinja, vrtlarica, domaica; Njezin suprug: VID RADI PUNTIJAR (Josipov brat), vjenan 23. 11. 1952., pomoni slubenik, vrtlar; Njihova djeca: 1.1.3.4.1.1. BRANKA RADI PUNTIJAR, roena 1953., udana BANI, kemijska tehniarka, domaica; Njezin suprug: DARKO BANI, roen 1952., vjenan (/), umro 2000., trgovac; Njihova djeca: 1.1.3.4.1.1.1. MARIJA BANI, roena 1983., studentica na Filozofskom fakultetu; Napomene: Iz Remetske knjige vidljivo je da je nekad brojna obitelj Bujan pl. Jabranii imala mnogo djece, od kojih su se mnogi kolovali prije vie od 210 godina, a mnogi su lanovi ove obitelji nosili sveti kapular, to je bio znak pobonosti. Osim toga, biti lan Bratstva sv. kapulara bila je posebna ast. Prvi lan obitelji Bujan Jabrani koji je upisan u Knjizi roenih, vjenanih i umrlih je Stjepan, koji je roen 1795., a umro 1872. godine. Bio je rimokatolik, a po zanimanju ratar. Njegova supruga Kata Puntijar roena je 1801., a umrla 1881. godine. Iz te loze potjee moje i bratovo obiteljsko stablo po majci Katarini Bujan pl. Jabrani, udanoj Beli. Moji pradjedovi i ukundjedovi po majci Katarini bili su: Stjepan Bujan pl. Jabrani (1795.-1872.), Juraj-Luka Bujan pl. Jabrani (moj ukundjed, 1832.-1891.), uro Bujan pl. Jabrani (moj pradjed, 1867.1916.), Pavao Bujan pl. Jabrani (moj djed, 1898.-1967.), Katarina Bujan pl. Jabrani (moja majka 1930.), udana Beli, urica Beli, (tj. ja, 1953.), po majci Bujan pl. Jabrani, udana Haramija, Zdravko Beli (moj brat, 1954.), po majci Bujan pl. Jabrani, Katarina Haramija (moja ki, 1977.), po majci Beli-Bujan pl. Jabrani (1977.), udana Kraljevi. 2.) Vjenanjem Katarine Bujan pl. Jabrani, udane Beli, i njezinih sestara Jelene Bujan pl. Jabrani, udane Radi Puntijar, i Ivane Bujan pl. Jabrani, udane Gjurak, prekinuta je i izumrla muka loza Bujan pl. Jabrani od 1948. do 1956. godine. To su bile keri Pavla Bujana pl. Jabrania i Elizabete Jale Trnevi, koji nisu imali muko potomstvo. Takoer vjenanjem Nade Bujan pl. Jabrani, udane Radi Puntijar, prekinuta je loza iza Mate Bujana pl. Jabrania (Pavlova brata) i Ivke Bei. Njihova sestra Jala Bujan pl. Jabrani nije bila udana i nije imala nasljednika. Po enskoj lozi postoji vie ivih lanova nasljednika loze Bujan pl. Jabrani pod drugim prezimenima, uglavnom u Graanima. 3.) Pradjed uro Bujan pl. Jabrani mlad se odselio iz rodnog doma, kupovao je zemljita junije, u sreditu Graana, prema Graanskoj cesti lijevo i desno od Ulice Graec, ispod Osnovne kole "Graec" oko 2-3 hektara zemlje, koja je nakon 1945. g. nacinonalizirana, a dio su djed Pavao i majka Katarina prodali u doba komunizma kako bi mogli preivjeti. Jo i danas potomci obitelji Bujan pl. Jabrani po enskoj lozi stanuju u adaptiranoj kui u dvoritu koju je sagradio pradjed uro i prabaka Dora. Teta Ivana Gjurak, roena Bujan pl. Jabrani, i njezin sin Zlatko, te njihova djeca Petra i Matija Gjurak, ive na starom ognjitu koje su naslijedili raspodjelom imovine. Nakon

171

172

udaje u Italiju, Maja vie ne stanuje s Gjurakima ve dolazi u posjet dvaput godinje. Takoer Nada Radi Puntijar, roena Bujan Jabrni, i njezina ker Branka Bani i unuka Marija Bani imaju kuu s velikim vrtom i jednom parcelom ispod tramvajske pruge na starom ognjitu ure Bujana pl. Jabrania i njegovih sinova Pavla i Mate. 4.) Svi lanovi obitelji Bujan pl. Jabrani bili su od pamtivijeka do danas rimokatolici i Hrvati i svi su krteni, vjenani i umrli u svojoj vjeri. Do 1945. svete sakramente primali su u Remetama, poslije 1945. na Ksaveru, a od 1983. u novoj upi Sv. Mihaela, Graani. Mahom su to poboni marljivi i radini ljudi. Potomci ure i Pavla Bujana pl. Jabrania u zadnje tri-etiri generacije uglavnom su kolovani, i svi su bili odlini uenici i studenti. Niti jedan lan nije bio komunist, iako im je zbog toga bilo teko u doba komunizma. Svi su oenjeni Hrvaticama, osim dva sluaja enidbenih veza poslije 1945. godine. Moja sestrina Maja Gjurak, udana Sansovini, udala se za rimokatolika Talijana Paola, s kojim ivi u Pescaru u Italiji. Njezin sin Marco Sansovini krten je u rimokatolikoj vjeri. 5.) Nitko od lanova obitelji Bujan pl. Jabrani nikad nije bio osuivan, zatvaran, ubijen, nitko nije krao. Ova obitelj, poevi od mojega ukundjeda Stjepana, Juraja Luke pa do mojega pradjeda ure i djeda Pavla Bujana Jabrania stekla je veliki imetak, ogromna zemljita na podruju Graana i grada Zagreba oko, 10 hektara, tj. preko 100.000 m, kue u Graanima, viekatnu kue u Palmotievoj ulici u Zagrebu, ume na Sljemenu. Veinu toga ovoj obitelji oduzeli su komunisti u razdoblju nacionalizacije, poevi od 1958. do 1970./80. godine, kada su na temelju vlastitih propisa otimali zemljita i u ime komunistike izgradnje dolazili u bescjenje do kvalitetnih terena. Naalost, do danas obitelji gotovo nita nije vraeno niti plaeno po trinim cijenama. 6.) Moje obiteljsko stablo po mukoj lozi obitelji Bujan pl. Jabrani je sljedee: 1.) "Urbar" 1742. godine zapisuje da su lanovi obitelji Jabrani (danas Bujan) vlasnici kue u Graanima i stanovnici Graana, te da plaaju porez gradu Zagrebu; 2.) Stjepan Bujan pl. Jabrani (1795.-1872.); 3.) Juraj-Luka Bujan pl. Jabrani (1832.-1891.); 4.) uro Bujan pl. Jabrani (1867.-1916.); 5.) Pavao Bujan pl. Jabrani (1898.-1967.); 6.) tri Pavlove keri: Katarina Bujan pl. Jabrani, udana Beli (1930.), Jelena Bujan pl. Jabrani, udana Radi Puntijar (1928.), i Ivana Bujan pl. Jabrani, udana Gjurak (1937.); 7.) Zdravko Beli, po majci Katarini Bujan pl. Jabrani (1954.) i ja, njegova sestra, urica Beli, po majci Bujan pl. Jabrani, udana Haramija (1953.); 8.) Katarina Haramija, po majci i baki Bujan pl. Jabrani, udana Kraljevi (1977.). ----------------------------6. a) Potomci Jelene Bujan pl. Jabrani, udane Radi Puntijar su: 1.) Vesna Radi Puntijar, udana Haramija (1954.); 2.) Nada Radi Puntijar, udana Rui (1949.). Unuci Jele Bujan pl. Jabrani su: 7.) Marko Haramija (1977.), Ivana Haramija (1979.), Zoran Rui (1976.), Nataa Rui (1974.) i Mladen Rui (1983.) i praunuk Jakov Odak (2006.). 6. b) Potomci Ivane Bujan pl. Jabrani, udane Gjurak (urak) su: Zlatko Gjurak (1957.) i Maja Gjurak, udana Sansovini (1962.). Unuci Ivane Bujan pl. Jabrani su: 7.) Petra Gjurak (1988.), Matija Gjurak (1994.), Marco Sansovini (1998.).

9. OBITELJ KOS Obitelj KOS iz koje je potjecala moja baka (po ocu Dragutinu) ELIZABETA JALA KOS, udana BELI (1894.-1977.), bila je graanska, obrtnika i poduzetnika zagrebaka obitelj s brojnom djecom u bakinoj generaciji. Baka Elizabeta Jala Kos bila je ki Juraja Kosa i Magde Kos, roene Jelai, a imala je petero brae i dvije sestre. Ukupno je, dakle, bilo osmero ive djece, a dvoje brae umrli su kao djeca. Prezime obitelji Kos (nekad se pisalo Kus ili Koch) vjerojatno je njemakoga ili maarskoga graanskog podrijetla. Kos je gotovo najstarije zapisano prezime u sudskim spisima. Spominje se 1376. godine, te ponovo 1382. godine. Potomstvo obitelji Kos odralo se od 14. do 21. stoljea u Graanima. Godine 1376. u gradskim sudskim spisima stoji da je tueni Kus (kasnije Kos) iz Graana tuen zbog nekog vinograda, to svjedoi da su Kosovi starosjedioci i posjednici vinograda u Graanima ve vie od 700 godina. U Graanima su lanove obitelji Kos zvali "gospodom" zbog njihovih obrtnikih zanimanja i kulturnog ponaanja i naina ivljenja. Prema kazivanju moje bake Elizabete i oca Dragutina, preselili su iz Nove Vesi ili Gradeca, sredinje stare jezgre Zagreba, u Graane, koji su tada bili prigradsko naselje u vlasnitvu grada, na svoje imanje (vonjake, vinograde i ume), koje su posjedovali jo od 14. stoljea, a moda i ranije. Bilo je i drugih zagrebakih obitelji koje su posjedovale imanja u Graanima, za uzgoj voa, groa, ali i za odmor i izlete, te su u Graanima imali kleti ili, kako se to danas kae, vikendice. Kada su im kue u najstarijoj jezgri Gradecu ili Griu ili Novoj Vesi bile pretijesne, potomci su se esto preseljavali na posjede u Graane, gdje su sagradili nove domove kao i obitelj Kos. Obitelj Kos imala je veliku kuu na kat s drvenim trijemom i vrtom na poetku Graanske ceste, oko broja 35. Danas u tom dvoritu stoje domovi obitelji polubratia Ladislava i Ane Kosec, njihova sina Branka i unuka Marka, te obitelji Peo Zori, a nalaze se gotovo nasuprot mojih obiteljskih kua Beli i Haramija. U prizemlju kue moj je pradjed Juraj Kos vodio prije 140 godina gostionicu "Kos", koja je imala veliku ljetnu terasu, o emu imamo obiteljsku fotografiju. Poduzetni i sposobni pradjed Juraj Kos vodio je i vlastitu mesnicu na trnici Dolac, jer je po zanimanju bio obrtnik mesar, tako da obitelj Kos nije bila siromana po tadanjim kriterijima, ve je to bila obrtnika graanska obitelj koja je znatno bolje i lake ivjela od obitelji koje su ivjele od obrade zemlje ili nadniarenja. U gostionici pradjeda Juraja Kosa nudila se domaa hrana i vino izletnicima Zagrepanima koji su pjeaili vikendom na svjei zrak u Graane ili na Sljeme. Nekad, kao i danas, rado su ljeti sjedili pod kronjama lipa i divljih kestenova s obiteljima, jeli, pili, pjevali i plesali. Bili su to lijepi obiteljski izlasci iz sredita grada i druenja cijela popodneva i veeri, naroito subotom i nedjeljom. O tome je esto priala baka Elizabeta Jala, koja je kao mlada djevojka ocu pomagala u tom ugostiteljskom poslu. Dvorila je goste i zaraivala pristojan "tringert", koji je kao uteevinu donijela u miraz. Osim ove gostionice, bile su jo dvije ili tri gostionice "Kos" kao i duani-trgovine mjeovitom robom, koje su u vlastitim velikim zidanim

173

174

kuama s vrtnim terasama vodila braa Kos, i to: pradjed Juraj Kos (1865.-1930.), i prastrievi Stjepan Kos (1861.-1940.) i Mijo (Miko) Kos (1857.-1916.), tako da su na poetku Graanske ceste sav "biznis", ili trgovako-ugostiteljski obrt, vodila tri brata obitelji Kos (Juraj, Stjepan i Mijo-Miko), svi sinovi pokojnog Stjepana Kosa, na svojoj djedovini i u vlastitim obiteljskim kuama katnicama. Oko doma Kosovi su posjedovali bregovite vonjake, vinograde, ume i livade na poetku Graanske ceste u duini 500 metara od graanskog potoka desno do Remetskog kamenjaka i lijevo do Okrugljaka prema Mlinovima. Ukupno su posjedovali oko tri-etiri hektra (40.000 m) vonjaka, vinograda i vrtova, koje su obraivali. Muki lanovi obitelji vodili su svoje trgovine, gostionice i mesnice uz Graansku cestu, na Dolcu, u staroj Vlakoj u Zagrebu. ene su vodile domainstva, neke su i trgovale, ali su sve zajedno sa supruzima obraivale vonjake i vinograde, uzgajale perad i svinje, uglavnom za prehrambene potrebe vlastite obitelji. Prema prianju tete Barbare Kos, obitelj Kos imala je i velika polja na jugu Zagreba, gdje su sijali ito i drugo. No ta su zemljita poslije 1958. godine nacionalizirali i oduzeli komunisti. O tome nemamo mnogo podataka. etvorica od pet brae moje bake Elizabete Jale imala su obrtnika zanimanja i radila su kao obrtnici i poduzetnici. Praujaci po baki Elizabeti Kos, udanoj Beli, bili su: Ivan Kos, klesar (tamicar), Petar Kos, gostioniar u staroj Vlakoj (danas restoran "Daara"), Mato Kos, mesar na Dolcu, Dragutin Kos, radio u gradskom Paromlinu. Peti brat, Stanko Kos, bio je bolestan od roenja. Bakina starija sestra bila je Dora Kos, udana za Vida Kritof, mesara obrtnika koji je bio povjerenik Hrvatske seljake stranke za Graane, udala se na Graansko Dolje, i Rua Kos, udana Kosec, koja se prvo udala na Isce kod Kosca, ali se vratila i na obiteljskoj parceli Kos uz Graansku cestu broj 37 sagradila kuu sa suprugom Vidom gdje i danas ive njihovi potomci. Pradjed Juraj Kos i prabaka Magda Kos, roena Jelai (1873.-1935.), bili su napredni ljudi svoga vremena, tako da su sva njihova muka djeca stekla obrtnika zanimanja, a enska su zavrila puku kolu. Kada su djeca odrasla, pradjed Juraj ugovorno je darovao svakom djetetu veliku parcelu uz Graansku cestu prema Remetskom kamenjaku ili prema Okrugljaku, tako da je raspodijelio sve imanje. Svi su njegovi sinovi jedan do drugog zajedno sa svojom sestrom Ruom Kos, udanoj Kosec, izgradili nove kue (podrum i kat) za svoje obitelji te su ivjeli u slozi i pomagali se meusobno do kraja ivota. Samo se najstarija ker pradjeda Juraja, Dora Kos, udala u Graansko Dolje u obitelj Kritofa Vida, gdje je ostala ivjeti do kraja ivota. Moja baka po ocu Elizabeta Jala Kos, udana Beli, prvo se nakon udaje 1919. g. preselila ivjeti u dom supruga Ladislava Belia na Graanskoj cesti oko broja 70 (dananji vonjak Believih). Kada se 1950. godine kua Believih poela uruavati zbog pritiska svjeeg nasipa i podzemnih voda uz novu tramvajsku prugu, baka je izabrala parcelu na gradskom zemljitu (tada uma uz potok), koju im je ponudio u zamjenu Zagrebaki elektrini tramvaj (investitor), pokraj imanja svojega oca Juraja, majke Magde Kos i brae, te se nakon 30 godina braka (1952.) vratila kako bi ivjela u novom sadanjem domu Beli uz Graansku cestu 16 i 14 E.

Danas lanovi obitelji Kos ive ve moda i desetu generaciju na poetku Graanske ceste, lijevo i desno, ali u manjem broju u vlastitim kuama na oko 700 godina starom imanju obitelji Kos. Opis osobina i naina ivota moje bake po ocu Elizabete Jale Kos, udane Beli, dan je pod tokom 7.1.8. u okviru opisa obitelji Beli. Znaajno je istaknuti da je ena Juraja Kosa, Magda Jelai, rodila u braku desetoro djece, od kojih je osmero ostalo ivo. Potjecala je iz obitelji Jelai, koji stanuju dvjesto metara vie od obitelji Kos uz Graansku cestu. Magda je bila majka moje bake Elizabete Jale, a baka je uvijek s potovanjem govorila o obitelji Jelai, posebno o svom bratiu Mirku Jelaiu, s kojim je bila u kumstvu vie puta. Mirko Jelai (oko 1920.), bio je neak prabake Magde Jelai, udane Kos. Imao je dvije sestre, i to: Dragu, udanu Bani, na Graanskoj cesti 47, i Magdu, udanu Filetin, udanu na Isce. Mirko Jelai i njegova supruga Rua, roena Bei, bili su dobrostojei. Imali su lijepu kuu i dvorite. U braku su im roene dvije keri: Dragicu (1937.), udanu egelj, majku troje djece, i Branku (1940.), udanu Trak, majku dvoje djece. Njihove obitelji i danas stanuju u novim kuama sagraenim na starim temeljima obitelji Jelai, ali pod drugim prezimenima. Sada tu ive unuci pokojnog Mirka Jelaia s obiteljima: Franjo Trak (1975.) i Tamara Pucari (1966.). Franjo Trak ima sina Antonia (2007.). Mirkova sestra Draga Bani, roena Jelai, imala je ker jedinicu Nadu (slubenicu), udanu za Mirka Baneka (slubenika), danas najstarijeg ivueg Graanca (Mirko ima 87 godina, ali je unato godinama veoma bistar, intelektualac, pokretan, planinar i ljubitelj umjetnosti), a oboje ive u kui sagraenoj na Jelaievom dvoritu uz Graansku cestu. Mirko i Nada Banek imaju dva sina: dr. Berislava Baneka (1951.) i dipl oec. Kreimira Baneka (1957.). Berislav Banek prienjen je u obitelj Sunane Gran, gdje i stanuje u novoj obiteljskoj kui Gran, te s njom ima etvero djece: sina Mislava dipl. ing. informatike, i tri keri, Tajanu, Martu, Klaru koje su srednjokolke ili studentice. Kreimir Banek oenio se u kasnijoj ivotnoj dobi, nema potomstva i ivi s roditeljima. Druga sestra Mirka Jelaia, Barbara Jelai, udana za Ivana Filetina (bankarskog slubenika i direktora), ima jednog sina, Slavka Filetina (umirovljenog stolara), i ker Nadu Filetin (umirovljenu bankarsku slubenicu), udanu za ing. graevine Rudolfa Bania, radi na Graevinskom fakultetu u Zagrebu. Stanuju u obiteljskoj kui uz stari zatieni mlin obitelji Bani u Graanskom Ribnjaku. Imaju dvoje djece: oenjenog sina Davora Bania (gardista Hrvatske vojske), koji ima dvoje muke djece i neudanu ker Ivanicu Bani. Prabaka Magda Kos bila je, prema prianju njezine djece i unuka, dobra i vrijedna ena koja je obavljala kuanske poslove za brojnu obitelj dok je pradjed Juraj vodio obrtnike poslove i zaraivao za ivot. lanovi obitelji Kos bili su sposobni, inteligentni trgovci i poduzetnici, dobri govornici, tako da su neaci pradjeda Juraja Kosa, a djeca Jurajeva brata Stjepana (starijeg) Stjepan Kos (mlai, zvan pepo) i Mirko Kos bili aktivisti i povjerenici Hrvatske seljake stranke (HSS) izmeu 1920. i 1945. godine. Veoma su dobro vodili hrvatsku politiku, ali i vlastiti posao. Sva tri brata Kos i njihova djeca bili su dobri gospodari,

175

176

kolovani trgovci i ugostitelji prije i poslije Prvog svjetskog rata (od oko 1880. do 1945.), imuni graani koji su imali svoje kue, lokale, trgovine i imanje na poetku Graanske ceste, kao i pradjed Juraj Kos. Nakon dolaska jugokomunizma u Zagreb i Graane poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine, imovina im je bila oduzeta kao i posao, a stric Mirko Kos i njegov brat Stjepan Kos mlai zvan pepo bili su "zbog nekoliko hrvatski rijei" nevini osueni na 15 godina robije u Staroj Gradiki zbog "verbalnog delikta miljenja" ili miljenja koje je bilo drukije od miljenja komunista-partizana. Stric Mirko robijao je deset godina (od 1946. do 1957.), u samicama, gladan kao politiki zatvorenik, moio se u vodi, fekalijama i jeo smrdljivu slamu. Kod kue mu je ostala supruga Slavica, roena Prekupec, s dva mala sina, Zvonimirom i Berislavom, bez prihoda i posla. Svako jutro u est sati cijeli ivot ila je na ranu misu u upnu crkvu sv. Franje Ksaverskog i molila Boga za supruga Mirka i obitelj, koju je odgojila u strogo katolikoj vjeri, iji potomci su i danas poboni ljudi. Prastric Stjepan (Mirkov brat) takoer je bio pod komunistikom istragom i u zatvoru oko dvije godine. Kao napredni povjerenici Hrvatske seljake stranke Stjepana Radia, zvani "Radievci", i Hrvati pobornici samostalne hrvatske drave bili su smatrani opasnim neprijateljima jugokomunistapartizana na vlasti, koji su od 1945. godine proganjali, zatvarali ili likvidirali sve haesesovce i druge politike neistomiljenike Hrvate, a posebno Zagrepane, dok su njihovu vrijednu imovinu otimali i dodjeljivali svojim komunistima, srboetnicima, neobrazovanim, nepismenim ogranienim, partizanima pridolima u Zagreb. Strieve Mirka i Stjepana Kos prijavio je za "delikt hrvatskog miljena " poznati domai komunist i partizan iz Markuevca Stjepan Topolovec Zeba, koji je ujahao na bijelom konju u Markuevac i Graane, te u Zagreb 1945. godine kao partizanski oficir. Kao partizanskom osloboditelju, odmah mu je dodijeljena nacionalizirana vila s parkom i ribnjakom na Markuevakoj cesti, gdje je do smrti vodio restoran "Kod Zebe". Udba Topolovec imao je vie od trideset godina svu vlast u naim krajevima, uvijek se ujutro oko 10 sati vozio velikom crnom limuzinom u grad, koju mu je platila jugoudba, dok su drugi ljudi jedva ivotarili i pjeaili na posao. Uhiivao je i zatvarao domae ljude iz Markuevca i Graana, prokazivao ih jugoudbi, organizirao pljaku njihove imovine, bio je ivi komunistiki sotona i protuhrvatski pokvareni izdajica. U kasnijim je godinama svojega ivota poludio od uinjenih zlodjela i tukao svoju obitelj, kurvao se s konobaricama i inio zlodjela do smrti. Imao je psihiki bolesnu ker Bebu i sina Franca Topolovca. Franc Topolovec je 1990. godine pobjegao iz Markuevake ceste, napustio nacionaliziranu vilu i restoran kako bi sakrio zlodjela svojega oca, pa ivi na otoku ilu pokraj Krka, gdje je krvarinom izgradio hotel koji iznajmljuje. Stric Mirko Kos bio je puten iz zatvora nakon deset godine robijanja, pred smrt (1957. g.), s tekom tuberkulozom plua, jer su komunisti mislili da e brzo umrijeti. Meutim, Bojom je providnou 1956. godine, kada je bio bolestan puten iz zatvora, pronaen u vicarskoj prvi penicilin, koji je obitelj uz pomo Crkve kupila, jer nisu imali novca, a niti hrane i odjee. Nakon Drugog svjetskog rata vladalo je veliko siromatvo vie od 25 godina. Stric Mirko uspio je zalijeiti tuberkulozu uz Boju pomo, te je doivio vie od 80 godina. Mirko Kos i njegova supruga Slavica, roena Prekupec, te sinovi Zvonimir i Berislav, ta cijela pobona katolika obitelj uvijek je zahvaljivala Bogu na pomoi i daru koji se ogledao u novom Mirkovu ivotu. Bio je to neopisiv dar i udo ozdravljenja

u to vrijeme, a u emu je mnogo pomogla i ogorica lijenica dr. Jelica Prekupec za plune bolesti. Bilo je to veoma teko i muno razdoblje ivota obitelji Kos, a posebno za Slavicu i njezinu malu djecu, koji su ostali bez hranitelja obitelji i bez trgovine i lokala koji su prije dolaska komunizma nosili prihod za ivot obitelji. Ovu traumu obitelj Mirka Kosa nosi i danas u treoj generaciji. Iduih 45 godina obitelj je danonono bila pod prismotrom UDBE i terorizirana. Kada su sinovi Zvonimir i dr. Berislav trebali krenuti u srednje kole, za njih nije bilo mjesta za upis u gimnazije ili tehnike kole, jer su prednost pri upisu imala partizanska komunistika djeca, a djeca hrvatskih rodoljuba nisu se smjela kolovati. Mirkov mlai sin, doktor Berislav Kos (ginekolog-kirurg), upravo je zato po zavretku Medicinskog fakulteta u Zagrebu otiao raditi kao lijenik emigrant u SAD, u dravnu bolnicu u Chicagu. Cijeli radni vijek ivio je s obitelji i suprugom lijenicom i djecom (sin Mislav Kos, dipl. ing. informatike, ker Maja, profesorica francuskog jezika, i ker dr. Liborka, lijenica dermatolog, svi visokoobrazovani i svi su ostali ivjeti u SAD-u). Budui da se nije smio upisati u kolu jer su djeca komunista imala prednost, stariji sin Zvonimir potajno je zahvaljujui prijateljskim vezama zavrio zanat za staklopuhaa, te je takoer vei dio ivota radio u inozemstvu u vicarskoj, a u zreloj se dobi vratio doma i vodi vlastiti obrt na Graanskoj cesti 29. Zvonimir ima dva sina: Damira (1970.) i Hrvoja (1974.) i etvero unuadi. Obitelj strica Mirka Kosa iz Graanske ceste 29 primjer je kako je komunistiki reim unitavao i protjerivao Hrvate katolike, iako stric nije nikada bio niti u jednoj vojsci, no bio je osuen za "delikt miljenja", to je bilo uobiajeno u to vrijeme. Osim toga, bio je to nain da se komunistike vlasti domognu imovine. Ovo je jedan primjer stradanja hrvatske obitelji od stotine tisua u vrijeme SFRJ Jugoslavije. No komunisti-partizani i srboetnici, koji su gurnuli tisue hrvatskih obitelji u tragedije, ni do danas nisu sudski odgovarali za svoje zloine, a mnogi su ve pomrli bez osude. Zanimljivo je navesti kako se povijest i sudbina hrvatskih obitelji ponavlja svakih pedeset godina. Tijekom Domovinskog rata za samostalnu Republiku Hrvatsku unuk strica Mirka, Damir Kos, bio je mobiliziran kao hrvatski branitelj u 101. zagrebakoj brigadi. U akciji obrane Zagreba na Kupi kod Sunje - Sisak pao je u srboetniko zarobljenitvo 1992. g., kao i vei dio njegove brigade, pretuen je i odveden u prvi tajni ratni logor Jugoslavenske narodne armije na Manjai. Drugi dio 101. brigade utopio se u Kupi selo iinac kraj Lekenika, tijekom borbe u prosincu s etnicima. Bili su to zagrebaki mladii u prosjeku stari dvadesetak godina. Logor Manjaa srboetnici su otvorili jo 1992. godine iznad Banja Luke u Bosni i Hercegovini, gdje je JNA imala velike vojne baze. Tu su muili, tukli i izgladnjivali hrvatske branitelje i civile koje su zarobili u Hrvatskoj. Obitelj Zvonimira i supruge Ivke Kos, roene Bani, nije tri mjeseca znala je li njihov sin Damir iv, a za srpske logore u Hrvatskoj se jo nije znalo. Tek nakon etiri mjeseca zarobljenitva Damir Kos i njegovi suborci razmijenjeni su, ali on je zbog srboetnikih tortura i muenja ostao oteena zdravlja i ne govori mnogo, ba kao i njegov djed Mirko Kos. Na sreu, Damir ima svoju obitelj. Ima tri mala sina, Domagoja, Filipa i Ivana, te brata Hrvoja, koji ima ker Leu Kos, te ova sustavno unitavana obitelj ima ivot i potomstvo dano po Bogu.

177

178

9.1. SHEMA OBITELJSKOG RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI KOS (po baki ELIZABETI JALI KOS, udanoj BELI), prema Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u Remetama od 1790. do 1945. godine (podaci izvaeni u svibnju 2006.) Podaci iz Remetske knjige dopunjeni su potomcima ire obitelji KOS, koji danas ive uglavnom u najbliem susjedstvu, kao i prema kazivanju moje bake Elizabete Jale i mojega oca Dragutina. Prvi upisani u Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih iz 1790. godine u Remetama iz obitelji KOS su na pradjed JURAJ KOS (1865.-1922.) i njegova starija braa STJEPAN KOS (1861.-1940.) i MIKO MIO KOS (1857.-1916.), sva trojica sinovi pokojnog STJEPANA KOSA, iz Graana. U nastavku u prikazati sva tri rodoslovna stabla s cjelokupnim potomstvom KOS do danas, iako za neke ive daljnje lanove nisu dostupni podatci o roenju, jer ive u inozemstvu ili u drugim obiteljima, pa su njihovi podaci u knjigama razliitih upnih zajednica. Kus ili Kos iz Graana, prema gradskom sudskom spisu iz 1376. i 1382. godine, tuen je zbog nekog vinograda. U to se vrijeme sve do 16. stoljea nisu vodile knjige roenih, vjenanih ili umrlih ve samo sudski spisi koji postoje u Arhivu grada Zagreba. Zatim se u "Urbaru" iz 1742. spominje obitelj KOS kao vlasnik kue u Graanima, iji su lanovi stanovnici Graana. To je jedno od najstarijih zapisanih prezimena u Graanima, iji direktni muki potomci ive i danas. I. JURAJ KOS, roen 12. 3. 1865., vjenan 17. 11. 1889., umro 23. 6. 1922., moj pradjed, sin pokojnog STJEPANA, kolovan; II. STJEPAN KOS, roen 8. 5. 1861., vjenan 1885., umro 28. 5. 1940., Jurajev brat, sin pokojnog STJEPANA, kolovan, nosio sv. kapular; III MIKO-MIO KOS, roen 8. 2. 1857., vjenan 19. 1. 1883., umro 1. 5. 1916., Jurjev brat, sin pokojnog STJEPANA, kolovan, nosio sv. kapular; I. OBITELJ JURAJA KOSA, sina pokojnoga STJEPANA starijega 1. JURAJ KOS, pradjed, sin pokojnog Stjepana, roen 12. 3. 1865., vjenan 17. 11. 1889., umro 23. 6. 1930., obrtnik mesar i gostioniar; Njegova supruga: MAGDA JELAI, roena 28. 4. 1873., vjenana 17. 11. 1889., umrla 19. 1. 1935., domaica; Njihova djeca: 1.1. IVAN, roen 5. 12. 1890., vjenan 4. 2. 1923., umro 1955., vojska, klesar (tamicar); 1.2. PETAR, roen 17. 5. 1892., vjenan 30. 5. 1920., umro 197x. u Zagrebu, vojska, gostioniar; 1.3. ELIZABETA JALA (moja baka), roena 30. 12. 1894., vjenana 2. 12. 1919., umrla 1977., udana za Ladislava Belia, trgovkinja, domaica, mlada radila u obiteljskoj gostionici; 1.3. SLAVICA, roena 27. 8. 1896., umrla 1896.;

1.4. MATIJA, roen 29. 1. 2. 1900., vjenan (prvi put 21.12.1926. s Terezijom Haramija, drugi put 16. 11. 1963. s Elizabetom unom iljak, obrtnik-mesar; 1.5. DORA, roena 24. 1. 1902., vjenana 22. 2. 1925., udana za obrtnika-mesara Vida Kritof, domaica, trgovkinja; 1.6. RUICA, roena 4. 3. 1900., vjenana 15. 2. 1920, udana za Vida Koseca, domaica, trgovkinja; 1.7. DRAGUTIN, roen 28. 10. 1906., vjenan 23. 2. 1936., umro 1985., radnik; 1.8. FRANJO, roen 9. 2. 1909., umro 6. 3. 1936.; 1.9. STANISLAV, roen bolestan 19. 7. 1911., umro 18. 8. 1950.; 1.10. MARIJA, roena 15. 8. 1896., umrla 26. 10. 1950.; 1.1. IVAN KOS, roen 5. 12. 1890., vjenan 4. 2. 1923., umro (/), vojska, klesar (tamicar), brat moje bake Elizabete Jale; Njegova supruga: MARIJA PIEK, roena 15. 8. 1897., vjenana 4. 2. 1923., umrla 27. 10. 1950., domaica; Njihova djeca: 1.1.1. SLAVICA, roena 22. 1. 1924., domaica, udana za Franju Graha glazbalara; 1.1.2. BARBARA, roena 1. 10. 1926., neudana, umirovljenica; 1.1.3. VIKTOR, roen 3. 12. 1934., vjenan 13. 6. 1952., umro 1996., glazbalar, graevinski rukovoditelj; 1.1.4. IVAN, roen 27. 5. 1939., neoenjen, slubenik grafiar; 1.1.1. SLAVICA KOS (1924.), domaica; Njezin suprug: FRANJO GRAH, glazbalar, stolar; Njihova djeca: 1.1.1.1. VESNA GRAH, dipl. ing. biologije, supruga pokojnog prof. povijesti DINKA DRVARA iz Dubrovnika; 1.1.1.1.1. ZVONIMIR DRVAR (1989.), gimnazijalac, sin Vesne i Dinka; 1.1.2. BARBARA KOS (1926.), u mirovini, neudana; 1.1.3. VIKTOR KOS (1927.-1996.), glazbalar, rukovoditelj gradilita; Njegova supruga: Marija (Marica) Rihter (1931.-2006.), umirovljena, iz Luke-Bistra; Njihova djeca: 1.1.3.1. MARIJAN KOS (1953.), supruga JAGODA, oboje bankarski slubenici (imaju troje djece): 1.1.3.1.1. PETRA (1982.), dipl. psiholog; 1.1.3.1.2. ANA MARIJA (1984.), dipl. dizajnerica; 1.1.3.1.3. IVAN (1988.), student ekonomije; 1.1.4. IVAN IVO KOS (1939.), slubenik, grafiar, u mirovini, neoenjen; 1.2. PETAR (brat bake Elizabete Jale), roen 17. 5. 1892., vjenan 30. 5. 1920.; umro u Zagrebu, vojska, gostioniar u Staroj Vlakoj br. 9 u Zagrebu; Njegova supruga: DRAGA UK, roena 26. 10. 1897., vjenana 30. 5. 1920., preselili u Zagreb, domaica; Njihova djeca: DRAGA BRANKA, roena 25. 7. 1924., umrla 23. 12. 1924.;

179

180

1.3. ELIZABETA JALA KOS (moja baka po ocu Dragutinu), roena 30. 12. 1894., vjenana 2. 12. 1919., umrla 10. 5. 1977., domaica, trgovkinja, u mladosti radila u obiteljskoj gostionici Njezin suprug: LADISLAV BELI, zemljoposjednik, voar, voza tramvaja; Njihova djeca: 1.3.1. IVAN BELI, po majci KOS, roen 1921., umro 1925.; 1.3.2. DRAGUTIN BELI, po majci KOS, moj otac, roen 12. 11. 1926., vjenan 11. 5. 1952., umro 6. 9. 1999., zemljoposjednik, slubenik, voar, otac dvoje djece; Njegova supruga (moja majka): KATARINA BELI, roena BUJAN-JABRANI, roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952., trgovkinja, vrtlarica, domaica; Njihova djeca: 1.3.2.1. URICA BELI, udana HARAMIJA, po baki KOS, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976., magistra znanosti ekonomije, bankar, udana za Stanka Haramiju; 1.3.2.2. ZDRAVKO BELI, po baki KOS, roen 24.7.1954., ekonomist, vlasnik tvrtke na poslovima ino-zastupanja, neoenjen; Praunuka: (ki urice i Stanka Haramija) 1.3.2.1.1. KATARINA HARAMIJA (ki urice i Stanka Haramije), po djedu i prabaki KOS, roena 7. 12. 1977., vjenana 31. 12. 2005., dipl. ekonomist, bankar, udana za DARIA KRALJEVIA, dipl. ing. zrakoplovstva-strojarstva; 1.4. MATIJA KOS (brat moje bake Elizabete Jale), roen 29. 12. 1900., vjenan prvi put 21. 12. 1926. za TEREZIJU HARAMIJA, vjenan drugi put 16. 11. 1963. za ELIZABETU UNU ILJAK, obrtnik-mesar; Djeca: ensko mrtvoroene u prvom braku; Prva supruga TEREZIJA, roena HARAMIJA, 25 godina zbog artritisa svih kostiju nepokretna u krevetu, trebala je dvadesetetverosatnu njegu, koju joj je pruala siromana dvanaestogodinja djevojica ELIZABETA UNA ILJAK, koja je dola na dvorbu iz Bistre (Hrvatsko zagorje). Nakon Terezijine smrti postala je druga supruga Matije Kosa u njegovim kasnim godinama. Tereziju je takoer niz godina njegovao suprug Matija. Ona je navodno zimi prala rublje svojeg supruga Matije koje je bilo uprljano od mesarskog posla u zaleenom potoku pokraj kue uz Graansku cestu 24 i jako prehladila kosti ruku, a bolest se kasnije proirila na sve kosti tijela, te je trpjela strane bolove leei nepokretna u krevetu. Lijenici je nisu mogli izlijeiti. 1.5. DORA KOS (1902.-1982.), starija sestra bake Elizabete Jale, domaica, trgovkinja; Njezin suprug: VID KRITOF, obrtnik-mesar povjerenik HSS za Graane, (1901.1940.); Njihova djeca: 1.5.1. LADOSLAV KRITOF, po majci KOS (1925.-1974.), strojar, oenjen Katarinom Kos (1928.-1995.), keri Rudolfa Kosa (Pitucia) (1908.-1984.) i Rue Haramija, udane Kos (1907.-1974.); Majka Rudolfa Kos je bila sestra brae Kos sa Graanske ceste. 1.5.1.1. VINJA KRITOF, po baki KOS (1953.), frizerski obrtnik, udana za pokojnog Blaenka Poturicu, slubenika u banci; 1.5..1.2. JASNA KRITOF, po baki KOS (1958.), slubenica, neudana; 1.5.1.1.1. DANIJELA POTURICA (1976.), po majci Vinji KRITOF KOS, udana STANKOVI, magistra ekonomskih znanosti;

1.6. RUICA KOS (1903.-1972.), mlaa sestra bake Elizabete, domaica, trgovkinja; Njezin suprug: VID KOSEC (1899.-1968.), radio razliite poslove na velikom imanju Puntijar; Njihova djeca: 1.6.1. LADISLAV KOSEC (18. 5. 1927. - 8. 6. 2000.), sin RUICE KOS, obrtnikprijevoznik, oenjen ANOM, roenom ZUBAK (1928.); Njihova djeca: 1.6.1.1. BRANKO KOSEC (1952.), unuk RUICE KOS, obrtnik-taksist; 1.6.1.1.1. MARKO KOSEC (1995.), praunuk po prabaki KOS, automehaniar; 1.6.2. SLAVICA KOSEC (1924.-1994.), ki RUICE KOS, udana za IVANA BANIA, Ladislavova sestra; 1.6.2.1. IVKA BANI (1943.), unuka RUICE KOS, ekonomist, rukovoditeljica raunovodstva, udana za ZVONIMIRA KOSA, obrtnika-staklopuhaa, imaju dva sina: 1.6.2.1.1. DAMIR KOS (1970.), drvni tehniar, po prabaki RUICI KOS, supruga Ana (imaju tri sina); 1.6.2.1.1.1. DOMAGOJ KOS (1999.), uenik, ukununuk RUICE KOS, udane Kosec; 1.6.2.1.1.2. FILIP KOS (2000.), ukununuk RUICE KOS, udane Kosec; 1.6.2.1.1.3. IVAN KOS (2006.); 1.6.2.1.2. HRVOJE KOS, gimnazija, obrtnik, po prabaki RUICI KOS, supruga Marija, roena KOS iz druge obitelji (ima ker ); 1.6.2.1.2.1. LEA KOS (2001.), ukununuka po RUICI KOS; 1.7. DRAGUTIN KOS (1906.-1981.), radnik, brat bake Elizabete-Jale, supruga ANA, roena TRNEVI (1911.-1992); Njihova djeca: 1.7.1. BRANIMIR KOS (1939.-1995.), dipl. ing. elektrotehnike, supruga x, lijenica, psihijatrica na Rebru; 1.7.1.1. ZDRAVKO KOS (1985.), sin Branimira i lijenice x, student u Zagrebu; 1.7.2. VINJA KOS (1944.-1984.), ekonomski tehniar, udana za IVANA PERNJEKA (1942.-2006.), strojarskog inenjera, obrtnika; umrla mlada u 38. godini, iza nje ostala malodobna djeca: najmlaa Janja imala je pet godina, a najstarija Morana 17 godina; Njihova djeca: 1.7.2.1. MORANA PERNJEK KOS, dipl. ing. kemije, udana za Ivana Radia Puntijara, majka dvojice sinova: Tomislava i Ivana Radi-Puntijar, uenici; 1.7.2.2. KRISTINA PERNJEK KOS, gimnazija, slubenica, udana za Davora Belia, majka sina Damjana i keri Katje Beli; 1.7.2.3. MARTINA PERNJEK KOS, udana BEI, trgovkinja, majka sina Jurice Bei; 1.7.2.4. JANJA PERNJEK KOS, via odgajateljica;

II. OBITELJ STJEPANA KOSA, sina pokojnog Stjepana, brata JURAJA KOSA

181

182

2. STJEPAN KOS, sin pokojnog Stjepana, roen 8. 5. 1861., vjenan 1885., umro 28. 5. 1940., kolovan, nosio sveti kapular, gostioniar, trgovac; Njegova supruga: ANA EGEL, roena 2. 2. 1867., vjenana 22. 1. 1885., umrla 13. 5. 1927.; Njihova djeca: 2.1. STJEPAN, roen 1. 8. 1887., vjenan 7. 7. 1912., kolovan, vojska, bio u komunistikom logoru 1949. jer je bio cijenjeni HSS povjerenik i govornik; 2.2. JELICA, roena 15. 4. 1895., vjenana 9. 2. 1919., kolovana, nosila sveti kapular; 2.3. MIROSLAV, roen 29. 3. 1902., trgovaki pomonik u Zagrebu; 2.4. MIRKO, roen 23. 7. 1906., vjenan 1. 2. 1931. (moj stric), bio u komunistikom logoru Stara Gradika; 2.1. STJEPAN KOS, Mirkov brat, roen 1. 8. 1887., vjenan 7. 7. 1912., bio u komunistikom logoru 1949., trgovac, ugostitelj; Njegova supruga: MARA JELAI, roena 30. 9. 1892., vjenana 7. 7. 1912., umrla 15. 6. 1954.; Njihova djeca: 2.1.1. STANISLAV, roen 25. 11. 1913., umro 3. 3. 1917.; 2.1.2. VLADIMIR, roen 25. 11. 1914., umro 10. 12. 1914.; 2.1.3. VALENT, roen 9. 2. 1915., umro 5. 4. 1917.; 2.1.4. ZVONIMIR, roen 6. 10. 1921., umro 21. 8. 1923.; etiri sina strica Stjepana Kosa pepe i Mare Jelai umrla su kao djeca tijekom Prvog svjetskog rata (1914.-1919.), vjerojatno od bolesti. 2.4. MIRKO KOS, Stjepanov brat, roen 23. 7. 1906., vjenan 1. 2. 1931., umro 1989., trgovac, ugostitelj povjerenik HSS bio u komunistikom logoru Stara Gradika 10. godina (osuen na 15 godina), zbog nekoliko hrvatskih rijei izgovorenih nakon dolaska komunista na vlast u Zagrebu 1946.g.; Njegova supruga: SLAVA PREKUPEC, roena 1. 11. 1913., vjenana 1. 2. 1931., umrla 1993., trgovkinja, domaica; Njihova djeca: ZVONIMIR JOSIP i dr. BERISLAV MIRKO KOS; 2.4.1. Mrtvoroene ensko, roeno 26. 11. 1933.; 2.4.2. ZVONIMIR JOSIP, roen 17. 10. 1935., vjenan 1970., obrtnik, prvi Mirkov sin, oenjen Ivkom Bani, ima dva unuka: Damira i Hrvoja; Zvonimirova i Ivkina djeca: 2.4.2.1. DAMIR (1970.), Mirkov unuk, hrvatski branitelj (bio u srboetnikom logoru nekoliko mjeseci 1991. g. na Manjai iznad Banja Luke), ratni vojni invalid, obrtnik, oenjen Anom, trgovkinjom (imaju tri mala sina); 2.4.2.2. HRVOJE (1972.), Mirkov unuk, gimnazija, obrtnik, oenjen Marijom krojaica, (imaju jednu ker); Djeca Damira i Ane Kos: 2.4.2.1.1. DOMAGOJ, roen 1999., Mirkov praunuk, uenik; 2.4.2.1.2. FILIP, roen 2000., Mirkov praunuk; 2.4.2.1.3. IVAN, roen 29. 6. 2006., Mirkov praunuk; Djeca Hrvoja i Marije Kos: 2.4.2.1.2.1. LEA KOS (2001.);

Napomena: DAMIR i HRVOJE KOS po ocu ZVONIMIRU, djedu MIRKU i pradjedu STJEPANU KOSU direktni su muki potomci obitelji KOS, ali i po svojoj majci Ivki Kos, roenoj Bani, unuci Ruice Kos, udane Kosec. Oni po majci Ivki Bani, udanoj Kos, i baki Slavici Kosec Kos, udanoj Bani, i prabaki Ruici Kos, udanoj Kosec, keri JURJA KOSA (Stjepanov brat) pripadaju istoj lozi KOS. Znai da je njihova prabaka po majci Ivki bila RUICA KOS, ker JURJA KOSA, koji je bio brat STJEPANA KOSA, oca MIRKOVA. Stric MIRKO je otac ZVONIMIRA i BERISLAVA KOSA. ZVONIMIR je Damirov i Hrvojev otac i djed Domagoja, Filipa, Ivana i Lee Kos. Znai Damir i Hrvoje Kos su praunuci Jurja Kosa po majci Ivki i prabaki Ruici i praunuci Stjepana Kosa (Jurjeva brata) po ocu Zvonimiru i djedu Mirku, pa su po oba roditelja pripadnici iste loze Kos, kao i njihova djeca Domagoj, Filip, Ivan i Lea Kos. Takoer je Hrvojeva supruga Marija Kos, roena Kos (ki Stanka i Nade Kos), iz druge loze Kos, iz Ulice Isce u Graanima, i nije rod. 2.4.3. Dr. BERILSAV KOS, drugi Mirkov sin, roen 22. 2. 1941., doktor ginekologije, supruga doktorica Jasminka; Njihova djeca: 2.4.3.1. Dr. LIBORKA, roena oko 1970., lijenica, ivi u SAD-u; 2.4.3.2. MISLAV, roen oko 1972., dipl. ing. elektronike, ivi u SAD-u; 2.4.3.3. MAJA, roena oko 1976., profesorica francuskog jezika, ivi u SAD-u, udana i ima dijete; Cijela obitelj Berislava Kosa ivi u SAD-u, gdje su djeca roena i kolovana, a ponekad navraaju u Hrvatsku na godinji odmor. Oko desetak godina djeca su ivjela u Zagrebu, u stanu u Ilici i na Graanskoj cesti, kod djeda Mirka i bake Slavice Kos, koji su ih uvali. Mislav Kos, dipl. ing., koji takoer ivi u SAD-u, sin je dr. Berislava i takoer direktan potomak loze Kos, a obitelji Damira i Hrvoja Kosa stanuje na starom pradjedovskom ognjitu na Graanskoj cesti 29 u novim obiteljskim kuama. III. OBITELJ MIKA MIJE KOSA, sina pokojnog Stjepana, brata JURAJA KOSA 3. MIKO KOS, sin pokojnog STJEPANA, JURAJEV brat, prastric, roen 8. 2. 1857., vjenan 19. 1. 1883., umro 1. 5. 1910., gostioniar, otac vie djece; Njegova supruga: MAGDA TRNEVI, roena 10. 8. 1866., vjenana 19. 1. 1883., umrla 21. 5. 1937., nosila sveti kapular; Njihova djeca: 3.1. MAGDA, roena 4. 2. 1866., vjenana 26. 1. 1902., kolovana, udana za LACKA EGELA; 3.2. KATA, roena 20. 8. 1887., vjenana 26. 1. 1902., kolovana, udana za MIKA KOSCA; 3.3. BARICA, roena 14. 5. 1890., vjenana 12. 2. 1911., udana za IVANA GJURAKA; 3.4. VIKTOR, roen 24. 3. 1896., umro u 22. godini 21. 5. 1918.; 3.5. MARIJA (MARUA), roena 27. 1. 1899., vjenana 9. 2. 1919. za VIDA KRANJCA (Vid umro mlad od suice), umrla 14. 8. 1979.;

183

184

3.6. DRAGICA, roena 6. 12. 1905., vjenana 25. 11. 1923. za NIKOLU KRANJCA, umrla 1986.; 3.5. MARIJA KOS, udana KRANJEC (zvana Marua), ki Mika Kosa, roena 27. 1. 1899., vjenana 9. 2. 1919., umrla 14. 8. 1979., domaica; Njezin suprug: VID KRANJEC, Nikolin brat, roen 5. 8. 1895., vjenan 9. 2. 1919., umro 25. 2. 1924.; Njihova djeca: 3.5.1. KATARINA KRANJEC, roena 3. 10. 1919., umrla 20. 6. 1920.; 3.5.2. IVAN KRANJEC, roen 1. 12. 1921., vjenan 12. 10. 1941., umro 25. 5. 1973., gimnazija, slubenik; Njegova prva supruga: BARBARA MIHOLI-MATKO, roena 3. 10. 1921., umrla 1983., prva rastava u Graanima oko 1950. godine; Njegova druga supruga: ANTONIJA TONKA X, roena 1930., gimnazija, slubenica; Djeca: Ivana i Barbara iz prvog braka; 3.5.2.1. ELJKO KRANJEC, roen 1943., bravar (supruga Barica); Djeca eljka i Barice Kranjec: 3.5.2.1.1. SUZANA KRANJEC udata adei, roena 1963., po prabaki MARIJI KOS, kolovana u Njemakoj, ivi i radi u Njemakoj banci, suprug Josip i sin Dominik adei, po majci Kranjec Kos; 3.5.2.1.2. MIHAELA KRANJEC udata Barei, roena 1967., po prabaki MARIJI KOS, roena, kolovana, ivi i radi u Njemakoj, udana za Ivicu Bariia; Djeca Mihaele Kranjec Kos i Ivice Bariia: 3.5.2.1.1. VALENTINA BARII ro. po ocu KRANJEC KOS, roena 1998., studentica; 3.5.2.1.2. KRISTIJAN BARII ro. po ocu KRANJEC KOS, roen 1990., uenik; Cijela obitelj eljka Kranjca, po baki Mariji Kos, ivi i radi u Mnchenu, u Njemakoj, vie od 30 godina. Unuci, praunuci i ukununuci Marije Kos u Hrvatsku dolaze smo povremeno, u posjet i na odmor. Njihova nova kua, koju je eljko Kranjec sagradio nasuprot naoj, stoji na temeljima starog doma Mika Kosa na Graanskoj cesti 33.

Slika 96. Obiteljska kua eljka Kranjca na temeljima starog doma Mika Kranjca, Graanska cesta 33, nasuprot obiteljskih kua Beli i Haramija

3.5.2.2. MIRJANA BARBARA KRANJEC MATKO, roena 4. 5. 1942., udana za RUDOLFA PUNTIJARA, obrtnika-mesara, ki Ivana Kranjca i unuka Marije KOS iz prvog braka s Barbarom Miholi Matko; Djeca Mirjane i Rudolfa Puntijara: urica i Kreimir; 3.5.2.2.1. URICA PUNTIJAR (1957.), po prabaki MARIJI KOS KRANJEC, udana za MIRKA LUKAA, Hercegovca, bankarska slubenica, ivi u novoj kui u Remetama; Djeca urice i Mirka: 3.5.2.2.1.1. LUKA LUKA (1985.), student elektrotehnike; 3.5.2.2.1.2. TOMISLAV LUKA(1989.) srednjokolac; 3.5.2.2.2. KREIMIR PUNTIJAR, roen 1962., po prabaki Mariji KOS KRANJEC, elektrotehniar, vlastita tvrtka za poslove s kompjutorima (supruga Karmela, roena Benek, roena 1962., ekonomistica, vodi ugostiteljski obrt; Djeca Kreimira i Karmele Puntijar: 3.5.2.2.2.1. PETAR, uenik srednje kole; 3.5.2.2.2.2. MARTA, uenica srednje kole; 3.5.2.2.2.3. MIRTA, specijalna kola za bolesnu djecu; 3.5.2.2.2.4. PAULA, uenica osnovne kole; 3.5.2.2.2.5. RUDOLF, vrti; Djeca obitelji Puntijar, po baki Mirjani, prabaki Barbari Kranjec KOS, a ukunbaki Mariji (Marui) KOS, udanoj Kranjec, aci i studenti, ive u obiteljskoj kui na Iscu u Graanima, iza crkve Sv. Mihaela.

185

186

3.5.1.3. NELICA KRANJEC, roena 1953., gimnazija, Ivanova ki iz drugog braka s TONKOM, ivi u Parizu sa suprugom medicinarom Arapinom, Palestincem, rodila tri sina koji su danas studenti medicine. 3.6. DRAGICA KOS, roena 6. 12. 1905., vjenana 25. 11. 1923., vlasnica gostionice i trgovine na starom domu svojega oca Mika Mije Kosa na Graanskoj cesti 27, sestra Marije (Marue) Kos; Njezin suprug: NIKOLA KRANJEC, roen 10. 6. 1902., umro 26. 3.1972., VIDOV brat, obrtnik, trgovac i gostioniar; Djeca Dragice i Nikole: 3.6.1. MIROSLAV KRANJEC, roen 1927., umro 1994., po majci Dragici KOS gimnazija, studij nuklearne medicine, rukovoditelj odjela u Bolnici Rebro; Njegova supruga: SLAVICA, roena TRNEVI, roena 1928., gimnazija, duevno bolesna; Djeca Miroslava i Slavice Kranjec: 3.6.1.1. ZLATKO KRANJEC, roen 1953., po baki DRAGICI KOS, magistar ekonomije, bankar; 3.6.1.2. LJERKA KRANJEC, roena 1958., po baki DRAGICI KOS, gimnazija, duevno bolesna, neudana; 3.6.1.1. ZLATKO KRANJEC, roen 1953., po baki DRAGICI KOS, magistar ekonomije, supruga Dijana x, gimnazija, bankarska slubenica; Djeca Zlatka i Dijane Kranjec: 3.1.1.2.1. ZVONIMIR, roen 1980., praunuk, po prabaki DRAGICI KOS, student prava, oenjen, radi u ugostiteljstvu; 3.1.1.2.2. NIKOLINA KRANJEC, roena 1990., praunuka, po prabaki KOS, gimnazijalka. Obitelj pokojnog Nikole, pokojnog Miroslava, Zlatka, Zvonimira i Nikoline Kranjec su nai su prvi susjedi, preko puta obitelji Beli Haramija na stoljetnom posjedu obitelji KOS na Graanskoj cesti 27. Obitelj Kos ima muko potomstvo koje i danas ivi na Graanskoj cesti, ali neki lanovi i u drugim dijelovima Zagreba. Iako vie nije tako brojna kao prije tri-etiri generacije, ona ne odumire ve 700 godina. Danas ivi direktni muki potomci pokojnog Juraja Kosa i njegova pok. sina Viktora Kosa (1927.), unuk Marijan Kos (1953.) i praunuk Ivan Kos ml. (1980.), Petra (1982.), Ana Marija(1984.), te Ivan Ivo-Kos (1939.). ivi potomci Stjepana Kosa (Jurjeva brata) su Zvonimir Josip (1935.) i dr. Berislav-Mirko Kos (1941.), te njihovi sinovi Damir (1968.), Hrvoje (1972.) i Mislav (1972.), dr. Liborka (1970.), Maja (1976.) Kos, te Damirovi sinovi Domagoj (1999.), Filip (2001.) i Ivan Kos (2006.), te Lea Kos (2001.). Svi lanovi obitelji Kos roeni su i umrli u svojoj rimokatolikoj vjeri, komunista nije bilo u obitelji. To je ve stoljeima kolovana, radina, potena obitelj srednjeg graanskog stalea iji potomci i danas stanuju u novoizgraenim kuama na poetku Graanske ceste, lijevo i desno, na viestoljetnim ognjitima. Neki lanovi obitelji Mika Mije Kosa ive u Njemakoj i Francuskoj, a Stjepana Kosa i njegova sina Mirka u SAD-u.

Sinovi Stjepana Kosa, stric Mirko Kos i brat mu Stjepan Kos, robijali su zbog rodoljublja prema Hrvatskoj kao povjerenici i tajnici HSS-a u Staroj Gradiki pod jugokomunistikom diktaturom. Oni su zbog nekoliko hrvatskih rijei kao civili bili zatvoreni. Mirko je osuen na 15 godina robije, a odleao je 10 godina, od 1947. do 1957. godine. Stjepan Kos bio je zatvoren oko dvije godine, od 1949. godine, a sva im je imovina nacionalizirana. Njihova unuka Damira Kosa, pripadnika 101. zagrebake brigade, tijekom Domovinskog rata za samostalnu Republiku Hrvatsku zarobili su 1992. godine srboetnici i zatvorili u jugokomunistiki logor na Manjai iznad Banja Luke, gdje je ostao etiri mjeseca. Naa (moja i mojega brata Zdravka Belia) direktna loza po baki Elizabeti Jali Kos, udanoj za Ladislava Belia (oevoj majci), potjee od obitelji Kus ili Kos iz Graana, koja je prema gradskim spisima iz 1376. i 1382. godine spomenuta u sudskoj tubi zbog nekog vinograda, u vrijeme kada se nisu jo vodile knjige roenih, vjenani i umrlih, ve samo sudski spisi za kupoprodaje, tube i druge sudske postupke. U "Urbaru" iz 1742. godine spominje se obitelj Kos kao vlasnik kue u Graanima, a njezini lanovi kao stanovnici Graana, i to je najstarije prezime zapisano u Graanima jo u 14. stoljeu. Muko rodoslovno stablo nae loze Kos glasi: 1.) Stjepan Kos (1833.); 2.) Juraj Kos (1865.-1930.), sin pokojnog Stjepana; 3) Elizabeta-Jala Kos, udana Beli (1894.1977.); 4.) Dragutin Beli, po majci Kos (1926.-1999.); 5.) Zdravko Beli (1954.), po baki Elizabeti Jali Kos, i ja, urica Beli (1953.), po baki Elizabeti Jali Kos, udana Haramija; 6.) Katarina Haramija (1977.), moja ki, po meni, djedu Dragutinu Beliu i prabaki Elizabeti Jali Kos, udana Kraljevi. Obiteljsko stablo obitelji KOS, zapisano u Remetama, brojno je i u cijelosti ovdje prikazano i dopunjeno ivim lanovima obitelji.

187

188

10. OBITELJ TRNEVI (po baki ELIZABETI JALI TRNEVI, udanoj BUJAN pl. JABRANI) Obitelj TRNEVI, iz koje je potjecala moja baka po majci JALA ELIZABETA TRNEVI (1904.-1971.), udana za PAVLA BUJANA pl. JABRANIA, takoer je starosjedilaka graanska obitelj preko 400 godina, a njihovi se domovi i danas nalaze u sreditu Graana na Trnevievom putu, prema Graanskom Ribnjaku, unutar Parka prirode Medvednica. Prezime Trnevi prvi put je naeno zapisano u gradskom dokumentu "Urbar" 1615. godine, i to PETAR TERUPEVO (kasnije Trnevi), kao vlasnik kue u Graanima. Prezime TRNEVI nekad se pisalo TERUPEVO. Kasniji "Urbar" iz 1691. godine, koji je popisivao vlasnike kua radi plaanja novane naknade na kuu (gradskog poreza na imovinu), kao vlasnike kua u Graanima i stanovnike Graana navodi svakog posebno: JURAJA TRNEVIA i TOMU TRNEVIA iz Graana. Nekad brojni lanovi obitelji Trnevi bili su zemljoposjednici i ratari prije dvjesto i vie godina, u Graanima i Zagrebu, a kasnije trgovci i obrtnici, dok su unazad osamdeset godina uglavnom bili kolovani slubenici i obrtnici-radnici, a danas su mnogi urbani katoliki intelektualci s fakultetskom naobrazbom i akademskim titulama. Prvi upisani u Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u Remetama iz 1790. godine bio je ukundjed MIRKO TRNEVI (1818.-1899.) i njegove dvije ene. Prva Mirkova ena bila je MARA BANI (1822.-1860.), s kojom je imao dvije keri: KATU TRNEVI, roenu 1856. godine, udanu za Mirka Prekopca, i BARU TRNEVI, roenu 1851. godine, udanu za Pavla Rosa.
Slika 97. Pradjed Josip Trnevi u dobi od 70 godina, slaninarski obrtnik i poduzetnik

Moj pradjed Josip Trnevi, (1870.-1961.), sin Mirka i Kate Trnevi, roene Beli, bio je lijep, vitak, mrav ovjek bistrih oiju i dugih sijedih brkova. ivio je preko 91 godinu. Sjeam se kao osmogodinja djevojica da je nedjeljom dolazio u posjet i na razgovor svojoj keri Elizabeti Jali Bujan Jabrani (mojoj baki), odjeven u bijelu koulju i odijelo. Rodio se u velikoj zidanoj obiteljskoj prizemnici s dvoritem na Trnevievu putu, u sreditu Graana, u Parku prirode Medvednica. Po zanimanju je bio slaninarski obrtnik, o emu svjedoi "Naukovna svjedoba Obrtnog sabora u slobodnom i kraljevskom glavnom gradu Zagrebu" izdana Josipu Trneviu 30. svibnja 1906. U toj svjedodbi stoji da je pradjed Josip Trnevi polazio slaninarski zanat kod Imbre Miholia u Zagrebu od 28. studenog 1905. do 28. svibnja 1906. kao naunik, i da je pokazao veoma dobar napredak u slaninarskom zanatu i postao slaninarski obrtnik, o emu obitelj ima svjedodbu iz 1906. godine, staru sto godina.
Slika 98. Prabaka Kata Trnevi, roena Bei, snana i razumna ena

Josip je imao dva iva brata, Tomu i Ivana, dvije polusestre, Katu i Baru, i jednu sestru, Katu. Tomo i Ivan imali su takoer velike zidane kue s okunicom jedan pokraj drugog na obiteljskom imanju na Trnevievu putu (po obiteljskom prezimenu ulica je dobila ime u Graanima), dok su njihove polusestre i sestra bile udane u druge obitelji. Bili su napredni zemljoposjednici, dobri gospodari i rentijeri zemlje na jugu Zagreba. Pradjed JOSIP TRNEVI oenio se 1894. godine KATOM BEI (1874.1938.), iz "Bei grada", a tako se nazivala velika zidana kua imune obitelji Bei u Ulici Graec-Lojnina, koja se nalazila iza kue obitelji Dubravke Gran, udane za dr. Tukara, do kue tvorniara cipela "Negre" i obitelji Kranjec. Obitelj Bei bila je napredna i mona obitelj u svoje vrijeme, dobri gospodari, vlasnici i rentijeri velikih polja na jugu Zagreba. Prabaka Kata bila je lijepa, snana i inteligentna ena, koja je brinula o obitelji, tj. o svojim kerima i unucima, te ih itav ivot pomagala novano i materijalno, kao i pradjed Josip, a naroito obitelj keri Marije Cvetko, koja je bila brojna i skromna. Sauvanu fotografiju prabake Kate Trnevi, roene Bei, u mlaoj ivotnoj dobi prilaem ovom djelu. U braku pradjeda Josipa i Kate Trnevi roene su etiri keri, i to: MARIJA (Marica) TRNEVI (1894.-1952.), udana za Miju Cvetka (1897.-1950.), JELICA TRNEVI (1907.-1955.), udana za Jakova Puntijara, JALA ELIZABETA TRNEVI (1904.-

Nakon smrti prve ene, Mirko Trnevi oenio se drugi put, to je bilo uobiajeno u to vrijeme. Oenio je Katu Pavliek (1842.-1889.). U tom drugom braku s Katom Trnevi roenom Pavliek, Mirko je imao tri sina i jednu ker. To su bili moj pradjed JOSIP TRNEVI (1870.-1961.) i njegova braa TOMO TRNEVI (1863.1927), IVAN TRNEVI (1866.-1899.), STJEPAN TRNEVI (1862.-1863.), koji je umro kao jednogodinje dijete, te sestra KATA TRNEVI (1870.), udana za Stjepana Pavlia. Tomo, Ivan i Kata Trnevi bili su kolovani.

189

190

1971.), moja baka, udata za mojega djeda PAVLA BUJANA pl. JABRNIA (1898.1967.), BARA TRNEVI (1901.-1968.), udana za Josipa Haramiju.

nadareno ensko dijete za dravnu stipendiju radi daljnjeg kolovanja, to je bila prava rijetkost u to doba, posebno za ensku djecu. Pradjed Josip Trnevi, bio je slaninar-mesar po struci, veoma radin, tedljiv i marljiv ovjek, bistar, inteligentan i poduzetan, koji je radio dan i no. Nazivali su ga "krti Joa", zbog velike tedljivosti, a sav je novac ulagao i kupnju zemljita, tako da je pod kraj ivota posjedovao deset hektara prvoklasne zemlje u gradu Zagrebu (Slavonska avenija, Trenjevka, Ulica Hrvatske bratske zajednice Trnje, nekoliko tisua kvadrata zemlje s kuom za najam i drugo), te lijepe vonjake i vinograde u Graanima, koji dijelom i danas pripadaju nama unucima, praunucima i ukununucima. Bio je veoma uspjean i dobar gospodar, dao je obraivati zemlju u zakupu te dobivao rentu, a on je sam danonono zajedno s obitelji radio, tako da je uz naslijeeno imanje kupio mnogo zemlje u Zagrebu, odnosno, svu je ivotnu zaradu uspjeno investirao. Kao mlad radio je kao slaninar-mesar na trnici Dolac, uza sve ostale poduzetnike i ratarske poslove kod kue. Jo i danas ukununuci govore da je pradjed Josip bio "OBITELJSKA LEGENDA". Moja majka Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, koja je po baki Kati Trnevi dobila ime, esto je priala da se rado svakodnevno kao dijete igrala u kui i na dvoritu kod svoje bake Kate sa svojim bratiima i sestrinama. Uvijek je bilo kolaa, gibanice, jabuka, oraha, to im je nakon skakanja i igre dobrodolo, a o emu je brinula baka Kata i djed Josip Trnevi. Posebno sveano je bilo kod prabake Kate i pradjeda Josipa Trnevia za njihove imendane: na Katarinje 25. studenog i za Josipovo 19. oujka, kada su sve keri, zetovi i unuad bili pozvani na obiteljski objed i obiteljsko druenje, gdje su se dogovarali poslovi i iznosile novosti od proteklog susreta. Bili su to radosni trenuci za djecu i odrasle. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata 1945. godine pa nadalje, veina zemlje u gradu Zagrebu bila je oduzeta ili nacionalizirana pradjedu Josipu i njegovim kerima, tako da je bio gorko razoaran i opljakan u starosti, i to nakon cijelog ivota provedenog u potenom radu. Borio se pravnim putem za povrat imovine, ali kod jugokomunista nije bilo pravde i prava, pa je umro osiromaen. Istu sudbinu doivjela su velika imanja njegove brae Tome i Ivana Trnevia i njihovih obitelji. Cijeli ivot obiteljski odnosi izmeu roditelja i etiriju keri te njihovih obitelji bili su veoma skladni, dobri i brini, tako da su pradjed Josip i prabaka Kata Trnevi uvijek pomagali materijalno, novano i duhovno svojim kerima i unucima. Pradjed Josip je nakon udaje svakoj keri pismeno darovao lijepe parcele u Graanima i Zagrebu, kako bi imale od ega ivjeti, a koje dijelom i mi praunuci batinimo. Pradjed Josip i prabaka Kata Trnevi i njihove etiri keri bili su veoma poboni rimokatolici. Tako je u remetskim crkvenim knjigama zapisano da je prabaka Kata nosila sveti kapular. Mnogi lanovi obitelji jo su prije dvjesto godina bili kolovani. U obitelji Trnevi odrasle su i dane na kolovanje dvije keri koje su postale asne sestre, i to: Slavica, ker Bare Haramini Trnevi (1910.-1934.), asna sestra u crkvi NotreDame, kako je zapisano u remetskim knjigama, o kojoj nemamo podataka, te Barbara Barica Cvetko, po majci Mariji Trnevi (unuka Josipa Trnevia), asna sestra Maurina.

Slika 99. Dokument "Naukovna svjedoba" iz 1906. godine izdana pradjedu Josipu Trneviu, slaninarskom obrtniku

Sve keri bile su udane i imale su vlastite obitelji u Graanima, a s ocem Josipom Trneviem, koji je doivio devedeset jednu godinu, ivjela je ker Barbara (Bara), udana Haramija, sa suprugom Josipom i njezina jedina ker, profesorica biologije Magda Haramija (sestrina moje majke Katarine). Magda Haramija nije se udala i nije imala djece, radila je do umirovljena u bolnici na alati, ali ne u struci, jer kao katolkinja za vrijeme komunizma nije mogla dobiti posao u svome zvanju. U mladosti je kao profesorica biologije radila u nekoj koli na Kordunu iza Karlovca, gdje je svakodnevno mukotrpno putovala vlakom, jer kao zagrebaka intelektualka nije smjela dobiti posao u Zagrebu, budui da je bila kolovana kod asnih sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici. Bila je to jedna od komunistikih kazni Hrvatima Zagrepanima katolicima. Nakon Magdine nagle smrti umrla je od sranog udara u dobi od oko 60 godina dio imanja pradjeda Josipa i njegove keri Bare Trnevi, udane Haramija, i keri joj, profesorice Magde Haramija, sudski je pripao daljnjim nasljednicima iz loze Haramija, a manji dio nasljednicima iz loze Trnevi. Profesorica Magda nije ostavila oporuku, a razmiljala je da li da imovinu ostavi asnim sestrama s kojima je itav ivot bila prijateljica. Pradjed Josip prema predaji nauio je sam itati i pisati, a braa i sestra ili su u kolu, ali je zato svoje keri kolovao u pukoj koli. Sve su bile odlikaice, a posebno Marija Trnevi, udana Cvetko, koju su uitelj i upnik iz Remeta predloili kao izvanredno

191

192

Nekoliko rijei o asnoj sestri Maurini Barici Cvetko, sestrini moje majke Katarine Beli. Barica Cvetko je ki Mije i Marije Cvetko, roene Trnevi. Rodila se 1922. godine u Graanima, Ulica Isce 18, u skromnoj, brojnoj i pobonoj obitelji, koja Baricu daje na odgoj i na kolovanje asnim sestrama milosrdnicama u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Djevojica je zavrila kod sestara gimnaziju, kao i sestrine joj Magda Haramija i Jela Bujan pl. Jabrani, a potom je upisala Fakultet prirodnih znanosti, koji je praktiki zavrila s odlinim uspjehom poloivi sve ispite (bila je veoma inteligentna uenica kao i njezina majka Marija Trnevi ), no diplomirati nije stigla zbog pojave bolesti tuberkuloze plua, to je tada znailo smrt, i zbog stranih ratnih uvjeta. Kraj rata i teak samostanski ivot, materijalna bijeda i glad, politiki pritisci na cijelu Rimokatoliku crkvu. Nadbiskup Stepinac dao je odrjeenje od vjenih zavjeta onima koji su to eljeli, no ona to nije prihvatila. Uskoro Stepinca sude i zatvaraju. Maurina je morala u bolnicu, u Vinogradsku i u Varadin zbog terapije. Jedan redovnik s Ksavera, otac Ljudevit Gregov, spaava joj ivot poklonivi joj za cijelu terapiju novopronaeni lijek streptomicin (takoer poklon iz Amerike). Kada se malo oporavila, omoguen joj je boravak u starom dvorcu Lunica, u kui sestara pokraj Zapreia. Tu su je niz godina posjeivali svi iz obitelji (braa Miroslav i Josip Cvetko i sestre Jela Bei i Magda Spudi, ogorice, tete, neaci, pa i moja baka Elizabeta Jala Bujan pl. Jabrani. Svake godine dolazila je na odmor u svoju rodnu kuu, koja jo i sada postoji. Neaci i ostala rodbina rado su je doekivali, a djeca su cijele dane sluala njezine prie kojih je uvijek imala napretek. Maurina je imala zadau u dvorcu Lunica poduavati novakinje, pripremati ih za polaganje razrednih ispita u Osnovnoj koli "Brdovec" (Zaprei), jer im redovito pohaanje kole nije bilo doputeno. Te su djevojice bile najbolji aci u koli (prema izjavi tadanjeg upravitelja civilne kole). S godinama joj se zdravlje nije bitno popravilo. ak su naile i druge bolesti, posebno bubrega i srca. Godine 1970. sestre iz Tbingena u Njemakoj, koje su radile u tamonjoj sveuilinoj bolnici, nagovorile su je da ih posjeti i vidi kako je lijepa jesen u tom dijelu Njemake. Prvi put u ivotu sestra Maurina ide izvan Hrvatske, s velikim strahom i brigom u srcu, to su samo lanovi obitelji vidjeli na njoj. Tamo je podvrgnuta temeljitim pregledima i lijenici su utvrdili da joj je potrebna operacija bubrega (mi kod kue nismo nita znali o tome). Tijekom operacije zatajilo joj je tako bolesno i izmueno srce. Tako je sestra Maurina otila u jesen 1970. godine svojemu Ocu, kojemu je predavala sav svoj patniki ivot pun trpljenja, ali i strpljivosti i predanja Bojoj volji. Tijelo sestre Maurine obitelj je vratila u Zagreb te je pokopana na groblju asnih sestara na Mirogoju. Ovaj ivotopis sestre Maurine dijelom je preuzet iz Glasila upe "Mihael" Graani broj 3 (57/2006. godina XXIII., a sastavio ga je moj polubrati, neak sestre Maurine, dr. Josip Bei i neakinja Mirjana Kosec, roena Cvetko. Danas se moj brat Zdravko Beli, praunuk Josipa Trnevia, pravno bori za povrat ostataka imovine Josipa i Kate Trnevi i bake Jale Elizabete Trnevi, udane Bujan pl. Jabrani, u emu ima ograniene, ali srcu drage rezultate, to je uspjeh tek u

etvrtoj-petoj generaciji od loze pradjeda Josipa, to Bog vidi s neba i, vjerujemo, nagrauje i daruje nas potomke i pomae nam. Prema dogovoru svojega oca Josipa Trnevia i mladog udovca Pavla Bujana pl. Jabrania, moja se baka Elizabeta Jala Trnevi udala u sedamnaestoj godini za Pavla i preselila ivjeti u njegov dom u sreditu Graana broj 9. Kada bi se u starijoj dobi naljutila na mua, govorila je u ali: "Nisam ja njega odabrala, ve je on sam mene uzeo." Prva ena djeda Pavla Bujana pl. Jabrania bila je Jagica Radi Puntijar, koja je umrla ve u prvoj-drugoj godini braka od upale plua, pa je djed Pavao Bujan ostao mlad, lijep i imuan udovac bez djece. Po preporuci svoje majke Dore Bujan pl. Jabrani, roene Trnevi, a moje prabake, drugi put oenio se iz njezine obitelji Trnevi. Unato tome Elizabeta Jala i Pavao imali su dobar i uspjean brak, to je opisano pod obitelji Bujan pl. Jabrani. Baka Elizabeta-Jala bila je dobra supruga i majka, a napose marljiva i radina ena. Radila je u domainstvu, bila je odlina vrtlarica, ali i trgovkinja koja je znala dobro unoviti svoje proizvode iz vrta na trnici Dolac, odnosno ranije jo i na placu Josipa bana Jelaia. Ona se sjeala da je trgovala i kupovala robu (odjeu, tekstil, kune potreptine) jo na jesenskom sajmu na dananjem Trgu burze ili Trgu hrvatskih velikana, a ranije sa svojom majkom i ocem na sajmu u Heinzelovoj ulici, iz kojeg je kasnije nastao Zagrebaki velesajam, koji je tijekom 50 godina bio najvei gospodarski sajam u Hrvatskoj i bivoj Jugoslaviji te u ovom dijelu Europe. Najdraa moja baka Elizabeta Jala rodila je u dobrom i slonom braku s Pavlom Bujanom pl. Jabraniem etiri keri, u ekonomski veoma naprednoj i imunoj obitelji strogo katolikoga, moralnoga i potenog odgoja. Prvo je rodila ker DORICU BUJAN pl. JABRANI (1926.-1928.), koja je umrla zbog uroene mane na glavi u drugoj godini ivota. Zatim su se rodile moja starija teta JELA BUJAN pl. JABRANI (1928.), udana za Josipa Radia Puntijara (1928.-2002.) i moja najmlaa teta IVANA BUJAN pl. JABRANI (1937.), udana za MATIJU GJURAKA (urak) (1935.1994.). Moja majka KATARINA BUJAN pl. JABRANI (1930.), udana za DRAGUTINA BELIA (1926.-1999.) bila je srednja ki. U generaciji moje majke Katarine i njezinih sestara obitelj je ve odbacila prezime pl. Jabrani iz nepoznatih razloga, iako je prema bakinim i djedovim rijeima te prema kazivanju tete Jale Bujan pl. Jabrani ono bilo plemiko, jer je obitelj Jabrani bila plemika. I u "Urbaru" je obitelj zapisana kao pl. Jabrani jo davne 1740. godine, kada prezime Bujan i nije postojalo zapisano u Granima. Do Drugog svjetskog rata obitelj Bujan pl. Jabrani stalno je napredovala pod dobrim vodstvom djeda Pavla, koji je bio sposoban, kolovan, strog, pametan, i bake Elizabeta Jale Bujan pl. Jabrani, roene Trnevi, a ranije pod vodstvom pradjeda ure i prabake Dore Bujan pl. Jabrani, roene Trnevi. U toj obitelji znaajan doprinos u radu, ljubavi, slozi i organizaciji posla i raanju te odgoju potomstva dale su dvije ene iz obitelji Trnevi: prabaka DORA TRNEVI, udana za pradjeda uru Bujana pl. Jabrania, te baka JALA ELIZABETA TRNEVI, udana za urina sina Pavla Bujana pl. Jabrania. Svekrva Dora i snaha Jala Elizabeta dobro su se slagale. Meutim, kako je svekrva Dora bolovala od raka eluca nije dugo poivjela nakon to je

193

194

1926. snaha dola u obitelj Bujan pl. Jabrani. Nakon to je nekoliko godina bolovala, umrla je u tekim mukama. Baka Jala Elizabeta bila je zdrava i sposobna ena i radila je do posljednjeg dana ivota. Naime, njezina je smrt bila gotovo trenutana. Jednog jutra se sruila i umrla od sranog udara u roku dva sata. Bilo je to 1971. godine. Umrla je u dobi od 67 godina. Nikoga od keri ili rodbine nije bilo kod kue, svi su radili. U kui je bila samo mala petogodinja sestrina Maja Gjurak, koju je baka uvala. Detaljan ivotopis moje bake Jale Elizabete Trnevi opisan je pod tokom 8.2. obitelji Bujan Jabrani, u koju je ona bila udana, a opis moje majke Katarine Bujan pl. Jabrani pod tokom 7.3. obitelji Beli, u koju se moja majka udala. 10.1. SHEMA OBITELJSKOG RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI TRNEVI prema Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u Remetama od 1790. do 1945. godine i "Urbaru" iz 1615. i 1691. godine (podaci izvaeni u svibnju 2006.). "Urbar" iz 1615. godine: PETAR TERUPEVO, (kasnije Trnevi), vlasnik kue u Graanima i stanovnik Graana. "Urbar" iz 1691. godine: JURAJ TRNEVI I TOMO TRNEVI, svaki od njih bio je vlasnik kua u Graanima i stanovnik Graana. Podaci iz remetske knjige dopunjeni su potomcima ire obitelji TRNEVI (prije 400 i vie godina pisano TERUPEVO), koji danas ive uglavnom na Trnevievu putu i u sreditu Graana te na Ribnjaku, kao i prema kazivanju moje bake Elizabete Jale i moje majke Katarine. Prvi upisani u Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih iz 1790. godine u Remetama iz obitelji TRNEVI su moj ukundjed MIRKO TRNEVI (1818.-1899) i moj pradjed JOSIP TRNEVI (1870.-1961.), te njegova braa STJEPAN TRNEVI (1862.-1863.), TOMO TRNEVI (1863.-1927.) i IVAN TRNEVI (1866.-1899) iz Graana. U nastavku u prikazati sva tri rodoslovna stabla s cjelokupnim potomstvom po mukoj lozi TRNEVI do danas, iako za neke ive daljnje lanove nisu dostupni podatci o roenju, jer ive u inozemstvu ili drugim obiteljima, pa su njihovi podaci u knjigama razliitih upnih zajednica, a enski lanovi su udani i ive pod drugim prezimenima. 1. MIRKO TRNEVI, roen 31. 12. 1818., vjenan drugi put 27. 1. 1861., umro 14. 7. 1899.; Njegova prva supruga: MARA BANI, roena 1822., vjenana (/), umrla 22. 2. 1860.: Njegova druga supruga: KATA PAVLIEK, roena 1842., vjenana 27. 1. 1861., umrla 22. 6. 1889.; Djeca iz Mirkova prvog braka: 1.1. KATA, roena 9. 3. 1856., udana za MIRKA PREKOPCA; 1.2. BARA, roena 1851., udana za PAVLA ROSA;

Djeca iz Mirkova drugog braka: 1.3. STJEPAN, roen 27. 6. 1862., umro 31. 1. 1863.; 1.4. TOMO, roen 20. 12. 1863., vjenan 29. 1. 1888., umro 21. 9. 1927., kolovan (djed Slavice Taice, udane za Miroslava Kranjeca na Graanskoj cesti 27); 1.5. IVAN, roen 11. 9. 1866., vjenan 31. 1. 1892., umro 7. 4. 1899., supruga Kata Bujan pl. Jabrani, sestra pradjeda ure. Ivan Trnevi umro je u 33. godini ivota od tuberkuloze-suice; 1.6. JOSIP (moj pradjed po majci), roen 6. 1. 1870., vjenan 28. 1. 1894., umro 5. 11. 1961., supruga Kata Bei (obiteljsko stablo pod I.); 1.7. KATA, roena 12. 12. 1870., vjenana 28. 1. 1894., umrla 23. 7. 1938., kolovana, udana za Stjepana Pavlia; I. OBITELJ JOSIPA TRNEVIA pradjed po mojoj majci Katarini Bujan pl. Jabrani, udanoj Beli 1.6. JOSIP TRNEVI, moj pradjed, roen 6. 1. 1870., vjenan 28. 1. 1894., umro 5. 11. 1961., obrtnik slaninar, zemljoposjednik, ratar, rentijer, otac etiriju keri; Njegova supruga: KATA BEI, roena 21. 9. 1874., vjenana 28. 1. 1894., umrla 23. 7. 1938., nosila sv. kapular, domaica, trgovkinja, vrtlarica, majka etiriju keri; Djeca Josipa i Kate Trnevi: 1.6.1. MARIJA, roena 10. 11. 1894., vjenana 16. 2. 1919., umrla 1952., udana za MIJU CVETKA, nosila sv kapular; 1.6.2. JELICA, roena 9. 8. 1907., vjenana 17. 5. 1925., umrla 1951., udana za JAKOVA PUNTIJARA; 1.6.3. JALA ELIZABETA (moja baka), roena 14. 3. 1904., vjenana 31. 1. 1926., umrla 1971., udana za PAVLA BUJANA pl. JABRANIA; 1.6. 4. BARA, roena 13. 4. 1901., vjenana 19. 2. 1922., umrla 1968., udana za JOSIPA HARAMIJU; 1.6.3. JALA ELIZABETA TRNEVI, moja baka po majci, roena 14. 3. 1904., vjenana 31. 1. 1926., umrla 1971., trgovkinja, vrtlarica, domaica, majka etiriju keri; Njezin suprug: PAVAO plemeniti BUJAN pl. JABRANI, roen 1898., vjenan 31. 1. 1926., umro 1967., zemljoposjednik, rentijer; Djeca Jale Elizabete i Pavla Bujana pl. Jabrania: 1.6.3.1. DORA, roena 30. 10. 1926., umrla. 17. 1. 1928; 1.6.3.2. JELA, roena 9. 5. 1928., vjenana 18. 1. 1948. za JOSIPA RADIA PUNTIJARA; 1.6.3.3. KATARINA (moja majka), roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952. za DRAGUTINA BELIA; 1.6.3.4. IVANA, roena 12. 1. 1937., vjenana 1. 12. 1956. za MATIJU GJURAKA; 1.6.3.3. KATARINA BUJAN pl. JABRANI, udana BELI, roena 8. 9. 1930., vjenana 11. 5. 1952., po majci JALI-ELIZABETI TRNEVI, trgovkinja, domaica, zemljoposjednica; Njezin suprug: DRAGUTIN BELI, roen 12. 11. 1926., vjenan 11. 5. 1952., umro 6. 9. 1999., slubenik, voar; Djeca Katarine i Dragutina Belia: 1.6.3.3.1. URICA BELI, roena 1953., mr. sc. Ekonomije, bankar, po baki Jali Elizabeti TRNEVI, udana za STANKA HARAMIJU;

195

196

1.6.3.3.2. ZDRAVKO BELI, roen 1954., ekonomist, vlasnik ino-zastupnike tvrtke, po baki JALI ELIZABETI TRNEVI, neoenjen; Djeca urice i Stanka Haramije: 1.6.3.3.1.1. KATARINA HARAMIJA, roena 1977., dipl. ekonomistica, udana za DARIA KRALJEVIA, roen 1976., dipl. ing. zrakoplovstva-strojarstva; 1.6.3.2. JELA pl. BUJAN JABRANI, roena 9. 5. 1928., vjenana 18. 1. 1948., graanska kola, trgovkinja, domaica, po svojoj majci Jali Elizabeti TRNEVI; Njezin suprug: JOSIP RADI PUNTIJAR, skladini djelatnik; Djeca Jele i Josipa Radia Puntijara: 1.6.3.2.1. NADA, roena 1948., praunuka Josipa Trnevia, udana za Branka Ruia, kemijska tehniarka, po baki Jali Elizabeti TRNEVI; Djeca Nade i Branka Ruia: 1.6.3.2.1.1. NATAA, roena 1974., dipl. dizajnerica; 1.6.3.2.1.2. ZORAN, roen 1976., dipl. ing. strojarstva; 1.6.3.2.1.3. MLADEN, roen 1982., dipl. ekonomist; 1.6.3.2.2. VESNA, roena 1954., Srednja ekonomska kola, bankarska slubenica, praunuka Josipa Trnevia, udana za IVANA HARAMIJU, dipl. ing. kemije, po baki Jali Elizabeti TRNEVI; Djeca Vesne i Ivana Haramije: 1.6.3.2.2.1. MARKO, roen 1977., dipl. ekonomist; 1.6.3.2.2.2. IVANA, roena 1979., dipl. ekonomistica; 1.6.3.4. IVANA plemenita BUJAN JABRANI, roena 1937., klasina gimnazija, bankarska slubenica, po svojoj majci Jali Elizabeti TRNEVI; Njezin suprug: MATIJA GJURAK (1932.-1994.), tehniar; Djeca Ivane i Matije Gjuraka: 1.6.3.4.1. ZLATKO, roen 1957., vjenan 1986., prof. ugostiteljstva, po baki Jali Elizabeti TRNEVI, Njegova biva supruga: Nevenka Lisak, prof. fizike kulture; Djeca Zlatka i Nevenke Gjurak: 1.6.3.4.1.1. PETRA GJURAK, roena 1988., gimnazija; 1.6.3.4.1.1. MATIJA GJURAK, roen 1994., uenik; 1.6.3.4.2. MAJA GJURAK, roena 1962., vjenana 1995., jezina gimnazija, bankarska slubenica, domaica, po baki Jali Elizabeti TRNEVI; Njezin suprug: PAOLO SANSOVINI, Talijan, kemijski strunjak za istraivanje nafte; Djeca Maje i Marca Sansovinija: 1.6.3.4.2.1. MARCO SANSOVINI, roen 1999., uenik, ivi u Pescari, Italija;

1.6.1.2. JOSIP CVETKO (1931.-2005.), grafiar, suprug Ivane Kovai (1943.); 1.6.1.3. MAGDA CVETKO (1930.-1985.), udana Spudi u Remete, domaica, cvjear; 1.6.1.4. BARBARA CVETKO (1922.-1970.) asna sestra Maurina; 1.6.1.5. JELENA CVETKO (1923.-1980.), udana za Dragutina Beia, trgovkinja, domaica, izvrila samoubojstvo vjeanjem u starosti zbog bolesti i slabih ivaca. U mladosti u kui obitelji Bei nakon zavretka II. svjetskog rata 15. svibnja 1945. g. bio je formiran partizanski tab, gdje su partizani, komunisti, osloboditelji muili i dovodili civile iz Zagreba svake veeri nekoliko mjeseci nakon rata, a potom ih strijeljali bez suda i pravde uz rub ume na Graecu gdje i danas lei neistraena masovna grobnica s preko tisuu kostura Zagrepana. Prema kazivanju starijih mjetana, najgore su bile partizanke, koje su cjepanicama drva za ogrjev tukle civile Zagrepane po glavi i tijelu, vezane icom. To su bili uglavnom trgovci, intelektualci, studenti i aci koji su bili protivnici komunizma, a trebalo je oteti njihovu vrijednu imovinu (stanove, trgovine, lokale, zemljita u Zagrebu). Ovaj ratni zloin ostavio je teke posljedice na ivce ge Jelice. Bilo je jo nekoliko djece obitelji Cvetko koja su mala preminula. Marija je bolovala od krvne bolesti i iscrpljenosti zbog brojnih raanja, slabe ishranjenosti. Njezin suprug Mijo volio je piti. 1.6.1.1. MIROSLAV CVETKO (1928.-1997.), medicinski tehniar-bolniar, supruga Ana Bei; Djeca Miroslava i Ane Cvetko: 1.6.1.1.1. MIRJANA CVETKO, roena 1957., ekonomska tehniarka, udana za eljka Koseca (1949.), gimnazija, bankovni slubenik; Djeca Mirjanje i eljka Koseca: 1.6.1.1.1.1. MIHAEL, roen 1980., ekonomist; 1.6.1.1.1.2. GABRIJELA, roena 1983., vii fizioterapeut; 1.6.1.1.1.3. RAFAELA, roena 1992., uenica; 1.6.1.1.2. DUBRAVKA CVETKO, roena 1962., via odgajateljica, udana za Krunoslava Patalena (1960.), graevinskog poduzetnika iz Markuevca; Djeca Dubravke i Krunoslava Patalena: 1.6.1.1.2.1. NIKOLINA, roena 1983., studentica filozofije; 1.6.1.1.2.2. IVAN, roen 1985., student elektrotehnike; 1.6.1.1.2.3. JURICA, roen 1999., uenik; 1.6.1.2. JOSIP CVETKO (1931.-2005.), grafiar, radio u Hrvatskom grafikom zavodu, osumnjien za tiskanje prvog broja Glasa Koncila pokrenutog preko upe Svetog Franje Ksaverskog davne 1965. godine; Njegova supruga: IVANA KOVAI (1943.) gimnazija, bankarska slubenica u mirovini, bez djece, oenjeni u kasnoj ivotnoj dobi; 1.6.1.3. MAGDA CVETKO, udana SPUDI u Remete, Studeni brijeg 7, trgovkinja; Njezin suprug: Spudi x, obrtnik-pear; Djeca Magde i gosp. Spudia: 1.6.1.3.1. BISERKA SPUDI (1952.), udana KUTLEA, dipl. ing. kemije, radi kao prof. u srednjoj koli, majka dviju keri studentica; suprug Kutlea, dipl. ing. strojarstva, radi u brodogradilitu, ive u Rijeci;

1.6.1. MARIJA (Marica) TRNEVI (1894.-1952.), udana za MIJU CVETKA (1897.1950.), zemljoposjednika, ki Josipova, sestra bake Jale-Elizabete, domaica, majka brojne djece; Djeca Marije i Mije Cvetka: 1.6.1.1. MIROSLAV CVETKO (1928.-1997.), medicinski tehniar-bolniar, suprug Ane Bei (1932.);

197

198

1.6.1.3.2. ZLATKO SPUDI (1953.), dipl. ekonomist, direktor tvrtke, otac dvoje djece (sin i ker) studenata; 1.6.1.3.3. VJEKOSLAV SPUDI (1957.), tehniar za telekomunikacije, supruga Anica Beli, optiarka. Vjekoslav je umro u 27. godini ivota od leukemije, otac dviju keri; Djeca Vjekoslava i Anice Spudi: 1.6.1.3.3.1. INES SPUDI (1980.), studentica ekonomije; 1.6.1.3.3.2. MATEA SPUDI (1984.), studentica; 1.6.1.3.3.3. VINJA SPUDI, udana KONJI (1962.), vii zdravstveni tehniar, radi u javnom zdravstvu grada Zagreba, udana u kasnijoj dobi, bez djece; 1.6.1.4. BARBARA CVETKO (1922.-1970.), asna sestra Maurina, zavrila studij biologije, preminula u srednjoj dobi od tuberkuloze i drugih bolesti, sahranjena na Mirogoju zajednikoj grobnici asnih sestara milosrdnica iz Frankopanske ulice, sestrina moje majke Katarine; 1.6.1.5. JELENA CVETKO (1928.-1975.), trgovkinja, domaica, udana za Dragutina Beia, prijevoznika. Jelenu su kao djevojicu uzeli u svoj dom pradjed i baka, Josip i Kata Trnevi, i othranili je budui da je Marija Trnevi Cvetko imala mnogo djece i teko ih je prehranjivala. Djeca Jelene i Dragutina Beia: 1.6.1.5.1. Dr. JOSIP BEI, dipl. ing. kemije, docent na Kemijsko-tehnolokom fakultetu, ravnatelj Zavoda za ispitivanje lijekova, rukovoditelj diplomatskih odnosa s inozemstvom u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP) 1990.-1999., hrvatski intelektualac, pokreta katolikog glasila Glas Koncila kod sv. Franje Ksaverskog oko 1965. godine. Bio u policijskom istranom postupku i zatvoru zbog toga. Njegova supruga: Zdravka Bei, dipl. ing. kemije, rukovoditeljica laboratorija u Tvornici boja i lakova "Karbon", Zaprei, aktivna katolkinja. Djeca Josipa i Zdravke Bei: 1.6.1.5.1.1. ANA BEI (1972.), prof. jezika i komunikacije, studij zavrila u Belgiji, udana za Milolarda Subotia, dipl. ing. umarstva, iz Nijemaca kod Vinkovaca, inspektor u MUP-u; 1.6.1.5.1.2. TAJANA BEI (1974.), prof. glazbe, violonelistica u Zagrebakoj filharmoniji, udana za prof. muzike, majka keri Urule (2005.); 1.6.1.5.1.3. DOMAGOJ BEI, dipl. ing. strojarstva, inspektor za protupoarne ureaje pri MUP-u; 1.6.1.5.1.1. ANA BEI (1972.), prof. jezika i komunikacije, radi u Uredu predsjednika RH na poslovima odnosa s javnou; Njezin suprug: Milolard Suboti, dipl. ing umarstva, inspektor u MUP-u; Djeca Ane i Milolarda Subotia: 1.6.1.5.1.1.1. DORA (1996.), uenica; 1.6.1.5.1.1.2. PETRA (1999.), uenica; 1.6.1.5.1.1.3. JOSIPA (1999.), uenica; (Petra i Josipa su blizanke.) 1.6.1.5.1.3. DOMAGOJ BEI, dipl. ing. strojarstva, inspektor za protupoarne ureaje, bavi se osiguranjem;

Njegova supruga: NATAA, prof. kroatistike, radi u koli; Djeca Domagoja i Natae Bei: 1.6.1.5.1.3.1. IVAN (2005.); 1.6.2. JELICA TRNEVI (1907.-1951.), udana za JAKOVA PUNTIJARA (1903.1937.), ki Josipa i Kate Trnevi, sestra bake Jale-Elizabete; Djeca Jelice i Jakova Puntijara: 1.6.2.1. IVKA PUNTIJAR (1932.), udana za SLAVKA BONIRA (1924.), ekonomista, sestrina i prijateljica moje majke Katarine; Djeca Ivke i Slavka Bonira: 1.6.2.1.1. BRANKO PUNTIJAR (1950.), umro kao dijete u prvoj godini ivota od gripe; 1.6.2.1.2. DUBRAVKA PUNTIJAR (1952.), prof. glazbe; Njezin suprug: ANTE PAVI, dipl. ing. strojarstva, iz Dalmacije, direktor u Tvornici elektrinih proizvoda; Djeca Dubravke i Ante Pavia: 1.6.2.1.2.1. MARIN PAVI (1977.), dipl. ekonomist, oenjen 2006., oenio Anu Mariju Kasuni, prof. umjetnosti, podrijetlom iz Slavonskog Broda; 1.6.2.1.2.2. SLAVKO PAVI (1977.), dipl. ing. graevine, oenjen 2006., oenio Martinu Tkalac, odgajateljicu; (Braa Marin i Slavko su blizanci.) 1.6.2.1.2.3. KRISTIJAN PAVI (1988.), gimnazija; 1.6.4. BARBARA TRNEVI (1901.-1965.), domaica, sestra bake Jale Elizabete, Njezin suprug: Josip Haramija, obrtnik-mesar; Djeca Barbare i Josipa Haramije: 1.6.3.1. MAGDA (1928.-1970.), prof. biologije, radila u bolnici na alati, a ranije kao profesor u koli, neudana i bez djece. Prof. Magda i prateta Barbara naglo su umrle u snu od infarkta srca. Baka Jala Elizabeta Bujan Jabrani takoer je naglo, u roku dva sata, umrla od infarkta srca, pa je ta bolest oito slabost i nasljedna bolest pojedinih lanova obitelji Trnevi. Naime, moja majka Katarina Beli ima bolesno srce, te je zbog titranja srca (fibrilacije atria), imala teki modani udar sa stranim posljedicama invaliditeta, a njezina sestra Jela Radi Puntijar imala je infarkt srca i nekoliko manjih modanih udara s tekim invaliditetom. Osim slabosti i bolesti srca, pojedini enski lanovi obitelji Trnevi imaju ve kroz tri generacije razliite bolesti i poremeaje titne lijezde. Prof. Magda Haramija sestrina je moje majke Katarine i prijateljica igrala kod Trnevia, jer Magda je sa svojom majkom Barbarom stanovala u pradjedovoj kui na Trnevievu putu. Ker Barbara dohranile su pradjeda Josipa, a prema dogovoru i raspodjeli imovine izmeu etiri sestre s kojom se esto i ocem Josipom i unuka Magda Josipa Trnevia

Nae direktno obiteljsko rodoslovlje obitelji TRNEVI prema "Urbaru" iz 1615. godine glasi: PETAR TERUPEVI (kasnije promijenjeno u TRNEVI), vlasnik kue u Graanima i stanovnik Graana.

199

200

"Urbar" iz 1691. godine kao vlasnike kua u Graanima i stanovnike Graana navodi pojedinano: 1.) JURAJ TRNEVI 2.) TOMO TRNEVI (Oba iz Graana.) REMETSKA KNJIGA: 1.) ukundjed MIRKO TRNEVI (1818.-1899.); 2.) pradjed JOSIP TRNEVI (1870.-1961.); 3.) baka JALA ELIZABETA TRNEVI, udana BUJAN pl. JABRANI (1904.-1971.); 4.) moja majka KATARINA BUJAN pl. JABRANI, udana BELI (1930.); 5.) Njezina djeca: ZDRAVKO BELI (1954.) i URICA BELI, udana HARAMIJA (1953.); 6.) Njezina unuka: KATARINA HARAMIJA, udana KRALJEVI (1977.) ki urice i Stanka Haramije. 4. a) Teta JELENA BUJAN pl. JABRANI, udana RADI PUNTIJAR (1928.); 5. a) Njezina djeca: VESNA RADI PUNTIJAR, udana HARAMIJA (1954.), NADA RADI PUNTIJAR, udana RUI (1949.); 6 a) Njezini unuci: MARKO HARAMIJA, IVANA HARAMIJA, NATAA RUI udana ODAK, ZORAN RUI, MLADEN RUI, 7.) Praunuk; JAKOV ODAK (2005.) sina Natae i Danijela Odaka. 4 b) Teta IVANA BUJAN pl. JABRANI, udana GJURAK (URAK) (1937.); 5. b) Njezina djeca: ZLATKO GJURAK (1957.), MAJA GJURAK, udana SANSOVINI (1962.); 6 b) Njezini unuci: PETRA GJURAK (1988.), MATIJA GJURAK (1994.), MARCO SANSOVINI (1999.). Iz prikazanog stabla obitelji TRNEVI vidljivo je da ona nije u izumiranju po enskoj liniji. Meutim, zbog etvero enske djece pradjeda JOSIPA i prabake KATE TRNEVI, roene BEI, koje su udane u druge obitelji, brojni kolovani potomci ove nae obitelji imaju druga prezimena, tj. prezimena svojih oeva. Pradjed Josip Trnevi imao je dva brata, Ivana i Tomu, dvije polusestre i jednu sestru (te brata Stjepana koji je umro kao dijete), iji malobrojni potomci i danas ive u Graanima na Trnevievu putu u Graanima, ali i drugdje. II. OBITELJSKO STABLO TOME TRNEVIA (brata mojega pradjeda JOSIPA TRNEVIA) 1.4. TOMO , roen 20. 12. 1863., vjenan 29. 1. 1888., umro 21. 9. 1927., kolovan; Njegova supruga: ANA RADI, roena 30. 9. 1865., vjenana 29. 1. 1888., umrla 8. 6. 1911., kolovana, nosila sv. kapular; Djeca Tome i Ane Trnevi: 1.4.1. MIRKO, roen 14. 10. 1903., vjenan 22. 11. 1925., umro 1993., zemljoposjednik, rentijer, poljoprivrednik; Njegova supruga: ANASTAZIJA BANI (Taa), nasljedno duevno bolesna po ocu, koji je dobio sifilis u Prvom svjetskom ratu u Bosni spolnu zaraznu bolest za koju tada nije bilo lijeka, a koja razara neuroloki sustav i prenosi se do osmog koljena na

pojedine lanove. Osim toga, i danas se pria u Graanima da su komunisti oduzeli prastricu Tomi Trneviu, kao i njegovoj brai Josipu i Ivanu, veoma vrijedne zemlje u Zagrebu od deset tisua kvadratnih metara svakom, za koju su dobili minimalnu naknadu u jugoslavenskim dinarima iz Beograda za koju su mogli kupiti jedva jedan sobni namjetaj. Prastric Tomo nije nikad za svoga ivota htio primiti taj novac na ime pljake i nepravine naknade za vrijedne parcele, ve ga je vratio na raun dravne banke u Beograd, a to je utjecalo na ivot i pogoranje zdravstvenog stanja Anastazije, Tome i Slavice Trnevi, te cijele ire obitelji. Djeca Mirka i Anastazije: 1.4.1.1. SLAVICA TRNEVI, roena 1928., vjenana 1952., gimnazija, domaica, trgovkinja, nasljedno duevno bolesna po majci; Njezin suprug: MIROSLAV KRANJEC (1927.-1994.), gimnazija, visoka medicinska kola (zraenja protiv raka), radio kao rukovoditelj nuklearne medicine u Bolnici "Rebro"; Djeca Slavice i Miroslava Kranjeca: 1.4.1.1.1. ZLATKO (1953.), mr. sc ekonomije, bankar, oenjen Dijanom, bankarskom slubenicom; 1.4.1.1.2. LJERKA (1957.), gimnazija, nasljedno duevno bolesna po majci i baki; Djeca Zlatka i Dijane Kranjec: 1.4.1.1.1.1. ZVONIMIR KRANJEC (1979.), gimnazija, studirao pravo, radi u ugostiteljstvu, oenjen (2004.); 1.4.1.1.1.2. NIKOLINA KRNJEC (1990.), gimnazija; III. OBITELJ IVANA TRNEVIA (brata mojega pradjeda JOSIPA TRNEVIA) 1.5. IVAN TRNEVI, roen 11. 9. 1866., vjenan 31. 1. 1892., umro 7.4.1899.; Njegova supruga: KATA BUJAN pl. JABRANI, roena 4. 3. 1874., vjenana 31. 1. 1892., umrla 1955., sestra URE BUJANA pl. JABRANIA, pradjeda po mojoj majci Katarini). Ivan je umro u 33. godini ivota od suice, pa je Kata ostala mlada udovica kod Trnevia. Kata Trnevi udala se drugi put za Gjuru Jelaia, lijepog visokog gardista austrougarske vojske, koji dolazi ivjeti k njoj u Trneviev dom, dom njezina prvog pokojnog mua Ivana (Gjuro se prieno Kati). Djeca iz prvog Katina braka, tj. djeca Kate i Ivana Trnevia: 1.5.1. JAKOV, roen 19. 6. 1895., umro 3. 9. 1896.; 1.5.2. BARA, roena 14. 6. 1894. vjenana (/), umrla (/); 1.5.3. IVAN, roen 22. 5. 1899., imao krivu kraljenicu (pogrbljen), neoenjen, umro 1966.; Za pratetu Katu Bujan pl. Jabrani, udanu Trnevi, pie u remetskoj Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih iz 1790. godine da se drugi put vjenala s GJUROM JELAIEM, roen 5. 8. 1878., vjenan 19. 2. 1905., lijepi, visoki austrougarski vojnik-gardist; Djeca iz drugog Katina braka, tj. djeca Kate i Gjure Jelaia: 1.5.4. DRAGICA JELAI, roena 14. 3. 1909., vjenana 31. 1. 1926., umrla 1978., udana za MIROSLAVA BEIA (1900.-1972.), domaica, zemljoposjednica; Djeca Dragice i Miroslava Beia: 1.5.4.1. MILAN BEI (1931.-1975.), umro u srednjoj dobi, volio piti, neoenjen, bez djece;

201

202

1.5.4.2. MIROSLAV BEI (1929.-2001.), dipl. ekonomist, oenio se u srednjoj dobi (45. godini) sa strankinjom, imao jednu ker, Miroslavu; Djeca Miroslava i njegove supruge: 1.5.4.2.1. MIROSLAVA BEI (1976.), dipl. pravnica. U Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih u Remetama iz 1790. godine zapisano je jo nekoliko lanove obitelji Trnevi za koje nije mogue utvrditi s kime su u srodstvu. Iz te obitelji potjeu ak dvije asne sestre, i to: SLAVICA, asna sestra u crkvi "Notre-Dame", roena 10. 11. 1910., umrla 1934., ki Bare Haramini. Barica ili Barbara Cvetko (1935.-1979), ki Marije, roene Trnevi, udane Cvetko, i Miroslava Cvetka takoer je bila asna sestra, sestra MAURINA. asna sestra Maurina je sestrina moje majke Katarine. Rano je otila u samostan na kolovanje i studij kod "asnih sestara milosrdnica" iz Frankopanske ulice u Zagrebu. Oboljela je od suice i umrla je u srednjoj dobi. Sahranjena je u zajedniku grobnicu asnih sestara na Mirogoju. Zanimljivo je navesti da je u isto vrijeme i moja teta Jelena Bujan Jabrani, udana Radi Puntijar, ki Jale Elizabete Trnevi, udane Bujan Jabrani, bila u koli istih asnih sestara kao i sestrina joj Barbara Cvetko. No teta Jela je zavrila graansku kolu. Njihova trea sestrina, Magda Haramija, ki Barbare (Bare) Trnevi, udane Haramija, takoer je ila u srednju kolu kod istih asnih sestara, ali je kasnije zavrila studij i bila profesor biologije. Sve tri sestrine bile su unuke Josipa Trnevia, odnosno djeca njegovih keri Marije Cvetko, Jale Elizabete Bujan Jabrani i Bare Haramija, koje su bile pobone, moralne i radine hrvatske ene. One su se, prema rijeima moje majke Katarine, dogovarale o kolovanju svojih keri. Takoer je svaki tjedan jedna od njih nosila od kue hranu iz Graana u samostan u Zagrebu, jer je vrijeme poslije 1945. godine bilo teko poratno vrijeme. Komunisti su proganjali Hrvate i vjernike . Kako je u to vrijeme vladala glad, asne sestre nisu imale dovoljno hrane za svoje ake, a komunisti su ih stalno proganjali. Stoga su baka i njezine sestre nosile tajno hranu svojoj djeci i asnim sestrama. Nosile su sve to su imale: graha, krumpira, sira, vrhnja, kukuruznog kruha, unke, peka, jaja i ostalo. Obitelj Trnevi bila je potena i radina katolika obitelj, iji su se lanovi kroz nekoliko generacija isticali izvrsnim uenjem, pa su mnogi u zadnje tri-etiri generacija zavrili razliite kole i studije, magisterije i doktorate s lakoom. Nitko iz ove obitelji nije nikad bio kanjavan, niti osuivan, a od pradjeda Josipa i brae Tome i Ivana obitelji su imali lijepe velike posjede u Graanima te u junom dijelu Zagreba plodna polja koja su obraivali i davali drugima u zakup, a koja su poslije 1945. nacionalizirali, oteli i obezvrijedili komunisti. Vano je napomenuti da su mnogi lanovi obitelji Trnevi jo prije dvjesto godina nosili sveti kapular, kako pie u remetskoj Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih. Prema tumaenju Crkve, sveti kapular je znak saveza i uzajamnog zajednitva izmeu Djevice Marije i vjernika (iz Apostolskog pisma od 25. oujka 2001. Ivana Pavla II.).

Znaajno je istai da su u vrijeme komunistikog reima (1945.-1990.) dva ivua lana po majinoj lozi iz obitelji Trnevi bili pod istragom oko 1965. godine i zatvoreni u istranom zatvoru, jer ih se sumnjiilo da su pomogli u objavljivanju prvih brojeva vjerskoga glasila, iz kojega su se kasnije razvile glavne vjerske novine dananji tjednik "Glas Koncila". Komunisti i UDBA to su smatrali protudravnom djelatnou. Naime, oko 1965. godine u naoj tadanjoj upi Svetog Franje Ksaverskog tiskano je prvo vjersko glasilo nakon to su jugoslavenske komunistike vlasti gotovo dvadeset godine proganjali, zatvarali, ubijali i osuivali rimokatolike, sveenike, asne sestre i Hrvate. Tada su komunisti upali u samostan Svetog Franje Ksaverskog i uhitili sve sveenike, upnika i vjernike koji su bili u bliskim odnosima sa sveenicima nae upe. Tako je pokojni Josip Cvetko (sin Marije Trnevi, udane Cvetko, i Mije Cvetka, unuk Josipa Trnevia) bio uhien i pod istragom je proveo mjesec dana u zatvoru. Bio je osumnjien za tiskanje prvog broja tog vjerskoga glasila. Josip je bio grafiar po struci i radio je u Hrvatskom grafikom zavodu. Krivnja mu nije dokazana pa je puten na slobodu, ali uz praenje komunistikih tajnih slubi. Dr. Josip Bei, dipl. ing. kemije (sin Jelene Cvetko, udane Bei, unuk Marije Cvetko, roene Trnevi, i praunuk Josipa Trnevia) bio je uhien i pod istragom zbog sudjelovanja u urednitvu tih prvih brojeva vjerskoga glasila, dananjeg Glasa Koncila. Nakon jednomjesene istrage puten je na slobodu bez dokazane krivnje. Godinama je bio pod prismotrom komunistikih tajnih slubi. Neki sveenici iz nae upe Svetog Franje Ksaverskog dobili su tada tri i vie godina zatvora zbog izdavanja vjerskog tiska, odleali su i izgubili graanska prava i dokumente.

203

204

11. DODATAK BROJ 1. OBITELJI PRIDRUENE ENIDBOM NAEM OBITELJSKOM STABLU U ZADNJOJ GENERACIJI 11.1. OBITELJ HARAMIJA U ovome dodatku broj 1. elim kratko prikazati obiteljsko stablo po ocu i majci mojega supruga Stanka Haramije, odnosno obitelji HARAMIJA, starosjedioca iz Graana, Ulica Isce 37, pokraj crkve Svetog Mihaela, i obitelji BONIR iz Ulice Graansko Dolje 23. Stankov ivotopis opisan je detaljno pod tokom 7. 6. u opisu obitelji Haramija: urice, Stanka i Katarine, udane Kraljevi, koji danas ive u novoj obiteljskoj kui na Graanskoj cesti 14 E. 11.2. STANKO HARAMIJA Stanko Haramija odrastao je u Ulici Isce 37 u Graanima, u maloj novoj obiteljskoj kui svojih roditelja, oca Ivana Haramije (1919. - l983.) i majke Katarine Haramija, roene Bonir (1923. - 1996.), oboje starosjedioci u Graanima, gdje su ivjeli itav ivot, a sahranjeni su u obiteljskom grobu na mjesnom groblju Graani. Obitelj Ivana i Katarine Haramija imala je etvero djece iako su ivjeli u veoma skromnim materijalnim uvjetima. Stanko je bio tree dijete u obitelji, imao je starijeg brata Ivana i stariju sestru Dragicu, te mlaeg brata eljka, koji je umro od gripe u prvoj godini ivota. Bili su hrvatska, rimokatolika, tradicionalna obitelj iz ovog dijela Zagreba. 11.3. IVAN HARAMIJA (stariji) Obitelj Haramija jedna je od najstarijih obitelji koja ivi u Graanima, u staroj Ulici Isce, a prezime je zapisano u "Urbaru" jo davne 1615. godine. Tu se spominje tadanja glava obitelji - Franjo Haramija - vlasnik kue iz toga doba, a radi plaanja novane naknade na imovinu gradu Zagrebu. Ponovo u Urbaru iz 1691. godine pojedinano se spominju Jelena Haramija i Ivan Haramija kao vlasnici kua u Graanima, te obitelj Haramija u Urbaru iz 1742. godine. Vjerojatno je ova obitelj jo mnogo ranije ivjela u Graanima, to bi trebalo istraiti u gradskim sudskim spisima, jer se knjige roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih i porezne knjige vode tek od 16. stoljea u Zagrebu, a sudski zapisi od 12. stoljea. Stankov otac Ivan Haramija (stariji 1919.-1984.) bio je sin jedinac Pavla (1865.-1923.) i Magde Haramija, roene Bani (1885.), takoer iz Graana. Ivan Haramija bio je veoma radin i poten, dobroudan ovjek koji je ivot proveo u radu od jutra do noi, zaraujui za brojnu obitelj. Mjetani su ga nazivali "starina" zbog starinskih tradicionalnih potenih shvaanja ivotnih vrijednosti. Bio je srednje visine, smeih oiju i kose, jake fizike grae, zdrav itav ivot. Ivan je bio utljiv i skroman ovjek, i nije mnogo govorio. Ivan Haramija umro je u 64. godini ivota, naglo, u roku mjesec

dana, od posljedica modanog udara i laganog krvarenja u mozgu koji je zadobio zbog visokog tlaka pri padu u kupaonici, udarivi glavom u umivaonik.

Slika 100. Deki iz Graana u narodnoj nonji, generacija i klapa s "Isca". Drugi zdesna stoji Ivan Haramija - stariji. Slijeva sjede: Mirko Gjurak - Matijin brat, Slavko Trnevi - s harmonikom, Ivan Kos - otac dr. Ivana Kosa (Koseka - ubijen na kraju II. svjetskog rata). Slijeva stoje: Ivan Filetin, Mirko Banek - zvan tibera, Ivan Haramija - stariji, Josip Gjurak Matijin i Mirkov brat.

Puku kolu zavrio je u Graanima. itav je ivot radio kao djelatnik osiguranja u nekoliko poduzea. Zadnje njegovo radno mjesto bilo je u "Stanoinvestu", Zagreb, odakle je umirovljen u 60. godini ivota. U popodnevnim satima obraivao je vlastiti vonjak, vrt i vinograd, koji je naslijedio od oca i djeda (oko 1/2 hektara). U srednjoj ivotnoj dobi dodatno je radio i na mjesnom groblju, za vrijeme kolovanja djece. Djecu je odgajao u tradicionalnom katolikom duhu, u uenju, radu i potenju. Sve to je zaradio davao je na raspolaganje supruzi Katarini i djeci koju je volio. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941.-1945.), nekoliko je godina bio vojnik hrvatske vojske. Vojsku je sluio na Zrinjevcu, u vojnom zapovjednitvu. O svom je ratnom putu rado pripovijedao djeci. Nakon zavretka rata krenuo je s hrvatskom vojskom koja se povlaila na Krini put prema Mariboru i Blaiburgu, ali se vratio i sakrio negdje u Mikuliima. Vjerojatno je zahvaljujui tome preivio partizansko strijeljane i pokolj u ovom dijelu Zagreba. Tjednima je bio ukopan u zemlji ispod gnoja, pokraj neke staje u Mikuliima, gdje mu je pomogla neka domaa ena koja ga je prehranjivala i pojila vodom kroz trsku ili slamu, dok partizanska smaknua nisu prestala u podsljemenskom kraju. Ivan se rodio u staroj roditeljskoj kui, nasuprot crkvi Svetog Mihalja na Iscu, a u braku je sa suprugom Katarinom izgradio novu manju kuu nasuprot domu "Podgorac", takoer na Iscu, stotinjak metara nie od rodne kue. Danas je ova kua raspodjelom pripala Stankovoj sestri Dragici Haramija, udanoj Jeli. Ona je 2006. sruila obiteljsku prizemnicu svojih roditelja i na istim temeljima gradi novu i veu kuu.

205

206

Svekar Ivan volio je planinariti pa je pod starost i u mirovini s mukim drutvom svaki vikend planinario na Medvednicu, koju je poznavao kao vlastiti dep. Cijeli je ivot bio aktivni lan HSPD "Podgorac". Takoer je cijeli ivot rado hodoastio pjeice na Mariju Bistricu, svake godine 13. srpnja sa upljanima iz Graana. 11.4. KATARINA HARAMIJA, roena BONIR Stankova majka Katarina Haramija, roena Bonir (1923. -1996.), roena je na Graanskom Dolju 23, u obitelji Bonir. Bila je drugo dijete Valenta Bonira-starijeg (1899.-1963.) i Dragice Bonir, roene Sekula (1903.-1985.). Imala je starijeg brata Valenta-mlaeg i mlau sestru Dragicu. Udala se nakon zavretka Drugog svjetskog rata (1947.) za Ivana Haramiju i dola ivjeti u njegov stari dom na Isce. Bila je nia ena plavih oiju i crne kose, vjeta, lukava, govorljiva, koja je cijeli ivot rado itala knjige i romane, naroito povijesne i ljubavne. Bila je naitana osoba i cijenila je obrazovanje. Puku kolu zavrila je u Graanima, a kasnije je radila u poduzeu "Stanoinvest" u Zagrebu na pomonim poslovima, gdje je zaradila mirovinu. U braku Katarine i Ivana Haramije rodilo se etvero djece, i to: 1.) Ivan mlai (1947.), 2.) Dragica (1949.), 3.) Stanko ( l952.) i 4.) eljko (1955.), koji je umro kao dijete. Dakle, svake tree godine Katarina Haramija raala je dijete. Osim to je radila u poduzeu, pomagala je suprugu u vrtu i vonjaku, gdje su privreivali hranu (povre i voe) za brojnu obitelj. Viak povra i voa ponekad je prodavala na placu. Naslijedila je manji dio zemlje (okunice) svojih roditelja Bonir, koju je sa sestrom Dragicom Bani obraivala kao vrt. Obitelj Haramija je svu svoju djecu kolovala, iako su ivjeli u tekim materijalnim uvjetima. Katarina je proraunato i dobro svoju djecu udala i oenila u druge imune obitelji, jer je znala kako je teko ivjeti u neimatini. Starost je provela bezbrino sa svojom mirovinom, sve dok joj se ki Dragica Jeli nakon 15 godina naoko skladnog braka nije vratila s dvoje malodobne unuadi (Anom i Vjekoslavom Jeli) kui i napustila bolesnog supruga Stanka Jelia. Tada su za Katarinu poeli teki i mukotrpni dani u oskudici, jer je stalno pomagala keri Dragici i unucima, pa se razboljela od raka. Operirana je dva puta u pet godina, prvo od karcinoma maternice, a zatim se bolest proirila na eludac. Umrla je u tekim mukama. U bolesti se za nju brinula ki Dragica, koja je s njom tada ivjela, ali i sinovi Ivan i Stanko. Katarina je itav ivot najvie brinula samo o keri Dragici i njezinoj djeci, dok su sinovi Ivan i Stanko morali pomagati novano i materijalno majku, sestru i njezinu djecu. Katarina je voljela spletkariti u brakovima svoje djece i drugim obiteljima, a to je najee bilo na tetu vlastite djece, koju je uzdizala neobjektivno, a druge obitelji podcjenjivala. Pred kraj ivota Katarina je uzela na skrb svoju staru tetu Ivku Sekula udanu Bani, (sestru svoje majke Dragice Sekula, udane Bonir), to je oko sedam godina bio veliki teret i briga za zahtjevnu i nemirnu staricu. Gospoa Ivka imala je pristojnu mirovinu, a darovala je Katarini i njezinoj sestri Dragici Bonir svoju imovinu (malu staru kuu i dvorite u Pustodolu kod Bania i jo dva komada zemljita kod Beia i u apljincu) na ime dohrane.

Desetak godina nakon smrti Katarine Haramija, njezina ki Dragica Jeli je nakon petnaest godina besplatnog koritenja obiteljskog doma otkupila obiteljsku kuu i dvorite na Iscu 37, te isplatila svoja dva brata Ivana i Stanka. Na toj lokaciji gradi novu kuu za sebe i sina Vjekoslava Jelia, budui da je posljednjih dvadeset godina obiteljska kua bila derutna i zaputena, od kada su se djeca prienila u druge obitelji, a vrijedni otac Ivan umro. Gospoa Katarina Haramija imala je starijeg brata Valenta Bonira (1927.-1963.), koji je zavrio gimnaziju i cijeli radni vijek radio kao bankarski slubenik u Slubi drutvenog knjigovodstva u Juriievoj ulici. Bio je oenjen Magdalenom Bonir, roenom Bani, nije imao potomstvo i umro je u srednjoj dobi od neizljeive bolesti. Katarina je imala mlau sestru Dragicu Bonir (1928.), udanu Bani, koja ivi na Graanskoj cesti 76 sa suprugom Slavkom Baniem (umirovljenik, radio u izdavakom poduzeu cijeli radni vijek), s kojim ima dvije keri: Ivku Bani, udanu Kramari (1954.), i Vesnu Bani, udanu aban (1957.). Obje su zavrile srednju kolu u Zagrebu, gdje i rade. Stankova sestrina Ivka veoma je sposobna i marljiva, kao i njezin suprug Zlatko Kramari. Sagradili su novu veliku kuu na temeljima stare na Graansko cesti. Imaju dva kolovana sina: Vanju Kramaria, ing. elektronike, i Igora Kramaria, studenta prava. Stankova sestrina Vesna Bani veoma je mlada otila u mirovinu jer nije htjela raditi slastiarski posao za koji je kolovana. Ima dvije keri: eljku i Vesnu aban, studentice i sportaice (plivaice) sa suprugom eljkom abanom, trnim inspektorom. ive u malom stanu na Jarunu u Zagrebu.

11.5. IVAN HARAMIJA (mlai) Ivan Haramija (1947.) est je godina stariji Stankov brat. ivio je s roditeljima na Iscu do enidbe, kada se u tridesetoj godini ivota oenio i preselio u obiteljsku kuu supruge Vesne Radi Puntijar, udane Haramija, u Ulicu Graec. Ivo je veoma marljiv, sposoban, obrazovan, kulturan i poten ovjek. Po naravi je bio slian svojemu ocu Ivanu (starijem). Imao je smee oi i kosu, bez koje je rano ostao, uljudno lice i ponaanje, bio je vrste tjelesne grae, nii rastom (oko 170 cm), ali veoma zdrav i jak cijeli ivot. Ivo je vedre naravi, veoma marljiv, dobar, savjestan i poduzetan ovjek. Bio je lan HSPD "Podgorac", dobro je plesao i pjevao, te je u mladosti javno nastupao s ovim drutvom. Veoma je drutven i komunikativan. Volio je prirodu i podsljemenski kraj i obiaje. Mlad je igrao nogomet, vozi automobil. Prve etiri godine osnovne kole polazio je u Graanima, a druge etiri godine na Orlovcu (Ksaver), potom je zavrio gimnaziju u Zagrebu. Studirao je kemiju na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu i postigao zvanje dipl. ing. kemije. Radi cijeli radni vijek kao direktor proizvodnje i zaliha roba u kemijskoj industriji "Pliva", "Karbon" u Zagrebu te kemijskoj tvrtci za proizvodnju koe u Poznanovcu u Hrvatskom zagorju. Prvih deset godina putovao je na posao veoma rano, ak u pet sati

207

208

ujutro, jer kao roeni, dobro obrazovani Zagrepanin i Hrvat nije mogao dobiti radno mjesto u Zagrebu. Ivan Haramija oenio je Vesnu, roenu Radi Puntijar (1954.), moju sestrinu po majci, koja radi kao bankovna slubenica u Privrednoj banci Zagreb cijeli radni vijek (35 godina). Zanimljivo je da su dva brata Haramija, Stanko i Ivan, oenili dvije sestrine po majci. Stanko je oenio mene, uricu Beli, ker Katarine, roene Bujan pl. Jabrani, a Ivan je oenio Vesnu Radi Puntijar, ker Jelene Bujan pl. Jabrani. U braku Ivana i Vesne Haramije roeno je dvoje djece: Marko (1977.) i Ivana (1979.). Oboje su danas kolovani mladi ljudi koji su zavrili Ekonomski fakultet u Zagrebu i stekli zvanje dipl oec. Oboje su zaposleni, Marko u osiguravajuem drutvu, a Ivana u revizorskoj tvrtci. Oboje su bili veoma dobri uenici tijekom cijelog kolovanja, govore engleski jezik, oboje su vozai, a Marko naroito voli brzo voziti automobile. Vole putovati, ljeto provode na Jadranskoj obali, a Marko voli zimi skijati na Sljemenu i inozemstvu.
Slika 101. Dipl. ing. Ivan Haramija mlai, fotografiran 2005. godine

vrtove, vonjake i vinograde koje su naslijedili od djedova, a taj posao nosio im je ekonomsku korist. Svi lanovi ove obitelji Haramija odgojeni su i obrazovani u strogo rimokatolikom duhu, koji ive i potuju. Svi su vjernici, krteni, prieeni, krizmani, svi su polazili vjeronauk i nedjeljne svete mise, te su slavili katolike blagdane, kao i Vesnini roditelji Josip i Jelena Radi Puntijar, s kojima su ivjeli u istoj obiteljskoj kui. 11.6. DRAGICA HARAMIJA (Dada), udana JELI Gospoa Dragica (Dada) Haramija, udana Jeli (1949.), starija sestra mojega supruga Stanka, po zanimanju je upravna pravnica. Rodila se u roditeljskoj kui na Iscu, gdje je i ivjela do udaje u 25. godini ivota. Udala se za Stanka Jelia, magistra prava. Suprug Stanko Jeli (1927.-2001.) bio je 25 godina stariji od Dragice. Stanko Jeli bio je obrazovan i sposoban Hercegovac (dijete siromanih roditelja s etiri sestre), koji je nakon Drugog svjetskog rata 1946. godine s prijateljem iz vojske Valentom Bonirom (Katarinin brat) doao u Graane i Zagreb i stanovao desetak godina kod obitelji Bonir. kolovao se u irokobrijekoj franjevakoj gimnaziji u Hercegovini, a zatim je radio u Zagrebu i studirao pravo, koje je diplomirao i magistrirao. Niz godina radio je kao direktor pravnih poslova u tvrtci "Rade Konar" u Zagrebu. Kasnije, iako je jo bilo doba komunizma, otvorio je privatno osiguravajue drutvu "Agos", gdje je zapoljavao i do 20 pravnika, te ekskluzivno vodio poslove osiguranja robe u transportu za "Konar", a kao lan Komunistike partije bio je veoma povlaten u dobivanju poslova te velike politike tvrtke, te je mnogo zaraivao.
Slika 102. Neakinja Ana Jeli i suprug Sempa iz Indije

Ivan Haramija bio je dobar govornik i veoma drutven i politiki aktivan u prvih deset godina od osamostaljenja Republika Hrvatske 1990. godine, tako da je obavljao razliite dunosti na lokalnoj razini u Graanima i podsljemenskoj etvrti, ali je bio i vijenik Grada Zagreba u jednom mandatu ispred HDZ-a, kao hrvatski orijentiran intelektualac i politiar. Pomogao je u svom mandatu izgraditi potrebnu komunalnu infrastrukturu (plinifikaciju, kanalizaciju i drugo), u Graanima, ali i okolnim naseljima gradske etvrti Podsljeme, najee u novim naseljima koja su se naglo irila poslije 1990. godine. Ivo je u vie mandata bio lan upnog vijea svetog Mihaela, kao katoliki intelektualac (kao dijete ministrant), i pomae u projektu izgradnje nove crkve u Graanima. Obitelj Ivana i Vesne Haramija ivi u novoj velikoj obiteljskoj kui Radi Puntijar na Graecu, koju su sagradili Vesnini roditelji Jelena i Josip. Tijekom ivota dogradili su jednu etau kue i uredili suvremeni stan djeci, te obnovili naslijeeni dio kue i sagradili garae. Vodili su sreen i uredan ivot, materijalno su bili dobro zbrinuti, a u popodnevnim satima nakon poslovnih obveza u banci i poduzeu, rado su obraivali

Stanko je sagradio lijepu, dobro opremljenu kuu na Zelengaju, Tukanac, vikendicu u Kruevu (Obrovac), gdje je kao partijski podobnik dobio jeftino gradilite. Bio je neoenjen do 50. godine ivota, kada se civilno vjenao u matinom uredu (jer nije bio vjernik) s Dragicom Haramija. U braku su ivjeli zajedno 15 godina. Imali su dvoje lijepe djece: ker Anu Jeli (1978.) i sina Vjekoslava Jelia (1982.). Svojoj je obitelji pruio udoban ivot, no nakon 15 godina braka obitelj se razilazi zbog njegove bolesti (miastemia gravis - oduzimanje miia i ivaca u tijelu, od ega je bolovao do kraja ivota, oko 20 godina). Stanko Jeli umro je u 73. godini, sam, naputen od obitelji. O njemu su se

209

210

brinuli sestra Ivka i ogor Anelko Leko, koji su sagradili obiteljsku kuu do njegove u Zelengaju pokraj Pantovaka kao dvojni objekt. Katarina Haramija (Dadina majka) poznavala je Stanka jo dok je bila djevojka kod Bonira, gdje je on bio niz godina podstanar i prijatelj s Valentom Bonirom mlaim, te je odobrila ovaj brak. Nakon smrti mr. sc. Stanka Jelia (preminuo je 2001. godine od bolesti na KBC Rebro nakon operativnog zahvata u trbunoj upljini), Dada Jeli i njezina djeca naslijedili su lijepu kuu koju su prodali Stankovoj sestri Ivki i ogoru Anelku Leki na Zelengaju u Tukancu. Za svoj dio naslijea njegova ki Ana Jeli kupila je novi stan u Graanskoj cesti, gdje ivi sa suprugom Sempom, budistom, Kinezom iz Tibeta u Indiji. Ostavinom dobivenom iza supruga Stanka Jelia, Dragica je isplatila brau Ivana i Stanka Haramiju iz roditeljske kue na Iscu 37, koju je dala sruiti, te na starom ognjitu gradi novi dom za sebe i sina Vjekoslava. Vikend objekt u Kruevu pripao je djeci kao i dva gradilita na Jadranu kod Drvenika i obiteljska zemljita u Hercegovini, pokraj Ljubukog. Obitelj Ivke i Anelka Leke takoer je niz godina bila u podstanarstvu. Kad su iz Hercegovine doli bez iega u Zagreb, stanovali su niz godina u ljetnoj kuhinji na dvoritu Dragice Bonir, udane Bani (Katarinine sestre). Oni su danas vlasnici svih pet hotela i lanca od pedeset restorana u Zagrebu, ali i nekretnina na Jadranu, to su "stekli u pretvorbi" tijekom Domovinskog rata. Gospodin Anelko Leko je kao visokoobrazovani ugostitelj cijeli ivot bio partijski rukovoditelj i glavni direktor hotela "Sport" (danas "Panorama") u Zagrebu. Obitelj Leko tipian je primjer brzog bogaenja, tzv. "tajkunizacije", odnosno prijenosa drutvenoga ili dravnoga komunistikog vlasnitva u privatne ruke tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.) partijskog dunosnika s hercegovakog kamena, dok su poteni Hrvati ginuli na bojinici i ostali bez radnih mjesta, te u bolesti, neimatini i poniavanjima inili samoubojstva. Dragica je radila kao upravni pravnik na kadrovskim poslovima u poduzeu "Stanoinvest" Zagreb, a kasnije u Sveuilinoj bolnici "Blato" u izgradnji i Bolnici "Rebro". Dok je bila u braku sa Stankom, jedno vrijeme nije radila jer je bila dobro zbrinuta. Bila je blage naravi, a voljela je udoban, zbrinut i lagan ivot: prvo kod majke, zatim kod supruga, a kasnije opet kod majke. Tijekom lijeenja Stanka Jelia (kroz 20 godina) njegova se supruga Dragica s djecom Anom i Vjekoslavom vratila u roditeljski dom na Isce, te ostala kod majke Katarine Haramija do kraja ivota. ivjela je s majkom i tetom Ivkom Bani, jer je otac Ivan ve tada umro, a kasnije sama s djecom u tekim materijalnim uvjetima. Obje su joj starice pomagale svojim mirovinama, a bila je i zaposlena u KBC "Rebro", a od supruga Stanka, htjela je ishoditi to vie novca i imovine. Ana Jeli (1978.), moja neakinja, dobro je obrazovana mlada ena. Zavrila je gimnaziju, govori i pie engleski i njemaki jezik, i pred zavretkom je Teolokog fakulteta u Zagrebu smjer filozofija i kranska religija, nakon ega e stei zvanje profesorice. Ima neobine stavove o vjeri. Tijekom 2003. godine nekoliko je mjeseci boravila na studijskom putovanju u Indiju, gdje je upoznala supruga Indijca Sempu i odmah se, bez suglasnosti i znanja rodbine, udala za budistu s Tibeta. Nakon to se udala u Indiji, Ana je dovela supruga Sempu u svoj stan na Graanskoj cesti, koji je kupila od novca dobivenog ostavinom iza svoga oca mr. sc. Stanka Jelia. Bavi se poduavanjem aka i studenata engleskog jezika, koji odlino govori i pie, budui da

joj je otac Stanko plaao od djetinjstva satove engleskog i njemakog jezika u najboljim privatnim kolama. Tako zarauje za ivot, planira otvoriti privatnu kolu za engleski jezik. Anin suprug Sempa, nakon to je dijelom nauio hrvatski jezik, zaposlio se u ugostiteljstvu Mac Donalds, gdje marljivo radi. Vjekoslav Jeli (1982.) zavrio je srednju elektroniku kolu "Ruer Bokovi" u Zagrebu, dobro govori i pie engleski jezik, poznaje rad na personalnim kompjuterima, vozi auto, studirao je umarstvo, ali kao slab uenik nije zavrio fakultet. Zaposlio se na poslovima elektroniara za elektroaparate u privatnoj tvrtci i upisao Viu ekonomsku kolu. Voli lagodan ivot bez obaveza, kako je nauio. 11.7. PAVAO HARAMIJA I MAGDALENA BANI Pavao Haramija (1865.-1923.), Stankov djed po ocu Ivanu, sin Stjepana Haramije (1836.-1916.) i Ane Vincek (1838.), roen je na Iscu, u srcu Graana. Zavrio je policijske kole, bio je policijski slubenik-orunik. Graanci su ga zvali "tandar oramijov" ili andar. Vei dio ivota slubovao je u austrougarskoj policiji u Bosni kao policajac, te zaradio dravnu mirovinu. Bio je lijep, visok, naoit mukarac, crne kose, veoma strog. Izgledom mu je slian moj suprug Stanko.

Slika 103. Dokument "Krsni list Pavla Haramije" na latinskom izdan u upi Blaene Djevice Marije u Remetama

Stankov djed Pavao enio se dva puta, prvo u mladosti za suprugu XX. U tom braku nije bilo djece jer je supruga XX brzo umrla. Nakon povratka iz policijske slube u Bosni, kao udovac oenio se drugi put, ovaj put oenio je Magdalenu Bani (1885.). Vjenali su se u Rematama 5.veljae 1905. godine. Magdalena Bani, udana Haramija, bila je ki Pavla Bani i Bare, roene Filetin, iz Graana. U tom braku u srednjoj ivotnoj dobi Pavao je dobio sina jedinca, Ivana Haramiju (1919.-1984. Stankova oca). Kada je bio u mirovini, vodio je gostionicu i duan u obiteljskoj kui ispred crkve

211

212

Svetog Mihalja. Pavao je bio aktivan lan mukog pjevakog zbora "Podgorac" i drutva. Djed Pavao je imao neto okunice za vrt i vonjak koji je obraivao sa suprugom Magdalenom. Bila je to domaa graanska obitelj. Baka Magdalena Bani, udana Haramija, majka jedinca Pavla, potjecala je takoer iz starosjedilake obitelji Bani iz Graana, a vie detalja o njoj nije poznato.

U matinoj knjizi u Remetama prvi upisani je Ivan Haramija (1811.-1870.) i njegova supruga Marija Kreli (1822.-1874.), a oni imali etiri keri i jednog sina Stjepana Haramiju, oca Pavla Haramije, a djeda Ivana Haramije starijeg. Rodoslovno stablo stare graanske obitelji Haramija po mukoj lozi glasi: 1.) URBAR Porezna knjiga iz 1615. Franjo Haramija, 2.) Ivan Hramija (1811.-1870.), 3.) Stjepan Haramija (1836.-1916.), 4.) Pavao Haramija (1865.-1923.), 5.) Ivan Haramija-stariji (1919.-1984.), 6.) Ivan Haramija-mlai (1947.) i Stanko Haramija (1952.), 7.) Marko Haramija (1977.), Ivana Haramija (1979.) i Katarina Haramija (1977.), udana Kraljevi. 11.8. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI HARAMIJA (po ocu STANKA, IVANA I DRAGICE HARAMIJA) URBAR iz 1615 godine popisuje FRANU HARAMIJA kao vlasnika kue i stanovnika Graana. URBAR iz 1691. godine popisuje IVANA HARAMIJU i JELENU HARAMIJA pojedinano kao vlasnike kua i stanovnike Graana. URBAR iz 1742. godine navodi obitelji HARAMIJA kao stanovnike Graana. Obiteljsko stablo Haramija prema Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u tadanjoj upi Majke Boje Remetske u Remetama od 1790. do 1945. godine, kamo su Graani tada pripadali. 1. IVAN HARAMIJA, roen 1811., vjenan 2. 2. 1834., umro 13. 9. 1870.; Njegova supruga: MARIJA KRELI, roena 1822., umrla 9. 5. 1874.; Djeca Ivana i Marije: ANA, roena 1835., vjenana 1863.; KATA, roena 1839., vjenana 1865.; MAGDA, roena 30. 4. 1850., umrla 31. 8. 1861.; MARA, roena 14. 6. 1854., vjenana 1874.; STJEPAN, roen 12. 12. 1836., vjenan 7. 2. 1864., umro 23. 2. 1916.; Njegova supruga: Ana Vincek;

1.5. STJEPAN HARAMIJA (Pavlov brat), roen 12. 12. 1836., vjenan 7. 2. 1864., umro 23. 2. 1916.; Njegova supruga: ANA VINCEK , roena 1838., vjenana 1864., umrla 1931., Djeca Stjepana i Ane Haramija: 1.5.1. PAVAO, (Stankov djed), roen 28.02.1865., vjenan 05.02.1905., umro 08.06.1923. 1.5.2. MAGDA, roena 5.5.1870., vjenana 24.11.1889., udana za Imbru Zubaka Novaka;

Slika 104. Dokument "Smrtovnica Pavla Haramije" izdan u upnoj crkvi Majke Boje Remetske 20. lipnja 1923. godine

213

214

1.5.3. MIKO, roen 8.12.1865., vjenan 20.11.1903., umro 25.10.1923., oenjen; 1.5.4. GJURO, roen 8.12.1867., vjenan 23.11.1890., umro 25.10.1941., kolovan; 1.5.1. PAVAO HARAMIJA (Stankov djed), roen 28.02. 1865., vjenan 05.02. 1905., umro 08. 06. 1923., orunik-policajac-andar; Njegova prva supruga XX, druga MAGDALENA BANI roena 27.12.1885., domaica; Djeca Pavla i Magdalene Haramija: 1.5.1.1. IVAN HARAMIJA stariji (Stankov otac), roen 1919., vjenan 1947., umro 1984., djelatnik osiguranja, vrtlar; Njegova supruga: KATARINA BONIR, roena 1923., vjenana 1947., umrla 1996., trgovkinja, domaica, vrtlarica; Djeca Ivana i Katarine Haramija: 1.5.1.1.1. IVAN mlai, roen 1947., vjenan 1976., dipl. ing. kemije, direktor; 1.5.1.1.2. DRAGICA, roena 1949., vjenana 1973., upravna pravnica; 1.5.1.1.3. STANKO (moj suprug), roen 1952., vjenan 1976., elektrotehniar; 1.5.1.1.4. ELJKO, roen 1955., umro 1956.; 1.5.1.1.1. IVAN HARAMIJA mlai, roen 1947., vjenan 1976., dipl. ing. kemije, direktor; Njegova supruga: VESNA RADI PUNTIJAR, roena 1954., vjenana 1976., ekonomska tehniarka, bankarska slubenica; Djeca Ivana i Vesne Haramija: 1.5.1.1.1.1. MARKO, roen 1977., dipl. ekonomist, osiguranje; 1.5.1.1.1.2. IVANA, roena 1979., dipl. ekonomistica, revizija; 1.5.1.1.2. DRAGICA, roena 1949., vjenana 1973., upravna pravnica, kadrovik; Njezin suprug: STANKO JELI, roen 1927., vjenan 1973., umro 2001., iz Hercegovine, magistar prava, direktor; Djeca Dragice i Stanka Jelia: 1.5.1.1.2.1. ANA, roena 1978., vjenana 2004., studentica teologije i filozofije; Njezin suprug: Indijac-Kinez SEMPA, budist; 1.5.1.1.2.2. VJEKOSLAV, roen 1982., elektrotehniar, student ekonomije; 1.5.1.1.3. STANKO HARAMIJA, roen 5. 8. 1952., vjenan 4. 9. 1976., elektrotehniar; Njegova supruga: URICA BELI, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976., mr. sc. ekonomije, bankar; Djeca Stanka i urice Haramija: 1.5.1.1.3.1. KATARINA HARAMIJA, roena 7. 12. 1977., vjenana 31. 12. 2005., dipl. ekonomistica, bankar; Njezin suprug: DARIO KRALJEVI, roen 9. 3. 1977., vjenan 31. 12. 2005., dipl. ing. zrakoplovstva-strojarstva, iz Velike Gorice, Zagrebaka upanija;

12. OBITELJI BONIR (po majci STANKA HARAMIJE) U nastavku u dati krai opis rodoslovnog stabla obitelji Bonir iz Graanskog Dolja 23 (stara adresa: Graani117), u kojoj je roena i odrasla majka mojega supruga Stanka Haramije, Katarina Bonir, udana Haramija. Obitelj Bonir, nekad veoma brojna, takoer je starosjedilaka obitelj iz Graana, iz razdoblja od 1868. godine. Tada su upisani u remetske knjige ukundjed Mirko Bonir i njegova ena Dora Mihali Zlodi iz Zveaja.

Slika 105. Obiteljska fotografija mladih lanova obitelji Bonir, Jeli, aban, Kramari i Kraljevi. Stoje (slijeva): eljka aban, Dario i Katarina Kraljevi na svadbi, Vesna aban, Igor i Vanja Kramari, Ana Jeli i suprug Sempa. Sjede (slijeva): Vjekoslav Jeli i Dragica Bani roena Bonir.

12.1. MIRKO i DORA BONIR, ROENA MIHALI ZLODI U Knjizi roenih, krtenih, krizmanih i umrlih u Remetama iz 1790. godine prvi upisani lan obitelji Bonir je ukundjed Mirko Bonir (1863.-1915.) i njegova ena Dora Bonir (1868.), roena Mihali Zlodi, iz Zveaja. Mirko Bonir ivio je u obiteljskoj kui na Graanskom Dolju 23, a ukunbaka Dora udajom se 1887. godine preselila u njegov dom iz Zveaja, gdje je odrasla (danas obitelj Miholi). Dora je bila sestra Magde Mihali Zlodi, druge supruge mojega pradjeda Jakova Belia. Prabaka Magda je bila majka mojega djeda Ladislava Belia po ocu Dragutinu Beliu. Stoga je obitelj Bonir Haramija uvijek govorila da smo u daljnjem enidbenim srodstvu moj suprug Stanko Haramija, po majci Bonir, i ja, urica Beli, udana Haramija, jer su nae dvije prabake, Dora i Magda Mihali Zlodi, bile sestre, i to jedna udana za Stankova pradjeda po majci Mirka Bonira, a druga za mojega pradjeda po ocu Jakova Belia.

215

216

U braku Mirka i Dore Bonir roeno je etvero djece, i to; 1.) Marija (1892.), udana za Franju Klenkara; 2.) Valent (1899.-1963.), Stankov djed; 3.) Magda (1889.), udana za Josipa Filetina; 4.) Martin (1897.-1939.). Mirko Bonir bio je kolovan i nosio je sveti kapular, pie u remetskoj Knjizi roenih, krizmanih, vjenanih i umrlih. Drugi su podaci o lanovima obitelji Bonir u toj generaciji nepoznati. 12.2. VALENT I DRAGA BONIR, ROENA SEKULA Stankov djed po majci Katarini Bonir, udanoj Haramija, zvao se Valent Bonir stariji (1899.-1963.). Roen je na Graanskom Dolju 23, radio je u koli cijeli radni vijek i tu zaradio mirovinu. Rastom je bio nii ovjek, jak, smeokos, njemu slii prvi unuk Ivan Haramija. Odlino je svirao tamburicu bisernicu u domaem tamburakom orkestru u HSPD "Podgorac", ali i po zabavama te na svadbama, to je bila dodatna zarada. Bio je drutven i vesele naravi. Oenio se 1922. godine Dragom Sekula (1903.- 1983.) keri Ivana Sekule i Kate Radi-Ivanec iz Graana, s kojom je imao troje djece: Katarinu (1924.), Valenta mlaeg (1926.) i Dragu (1928.). Sina Valenta Bonira mlaeg kolovao je u zagrebakoj gimnaziji, te je on cijeli radni vijek radio kao bankovni slubenik u banci u Juriievoj ulici. Njegove keri Katarina i Draga Bonir zavrile su puku kolu u Graanima. Stankov djed Valent Bonir stariji imao je neto zemlje okunice koju su obraivali kao vrt, vonjak ili vinograd (oko 1/2 hektra). Ovu zemlju je u 1/6 dijela naslijedio Stanko Haramija, njegov brat Ivan i sestra Dragica, te teta Dragica Bonir, udana Bani, i njezine keri. Bila je to skromna graanska obitelj. Baka Dragica Sekula, udana Bonir, potjecala je iz starosjedilake obitelji Sekula iz Graeca. Imala je dvije sestre: Ivku Sekula, udanu Bani, koja nije imala djece, te Josipu (Pepa) Sekula, udanu Miholi (kod Huteka), koja je imala troje djece: Ivana, Slavka i Janu Miholi. Gospodin Ivan Miholi ima jednu ker, Miru Miholi, udanu Horvat, i troje odrasle unuadi: Tajanu, udanu u Italiju, te blizance Marka i Martinu. Gospodin Slavko Miholi ima jednu ker iz prvog braka sa suprugom Ljubicom i jednu unuku. Gospoa Jana (starija) Miholi, udana Puntari, ima dvije keri: Janu (mlau) Puntari i uru Puntari. Jana Puntari (mlaa) dvaput se udavala i nema potomstvo. ura Puntri, udana Sebastijan, ima jednu ker Jasnu i jednu unuku. Sve ove obitelji stanuju na poetku Markuevake ceste u novim obiteljskim kuama. Detaljan opis ive djece obitelji Katarine Bonir Haramija i Ivana Haramije prikazan je pod obitelji Haramija ili pod obitelji u koje su oni prienjeni, to jest Beli, Radi Puntijar i Jeli.

Slika 106. Dokument "Vjenani list Valent i Dragica Bonir" izdan u upnoj crkvi Majke Boje Remetske 20. lipnja 1923. godine

217

218

12.3. SHEMA RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI BONIR (po majci Stanka Haramije) 1. MIRKO BONIR, roen 18. 5. 1863., vjenan 1887., umro 1915., kolovan, nosio sveti kapular; Njegova supruga: DORA MIHALI ZLODI, roena 21. 4. 1868., vjenana 1887., umrla(/). Djeca Mirka i Dore Bonir: 1.1. MARIJA, roena 23. 4. 1892., vjenana 5. 2. 1911., udana za Franju Klenkara; 1.2. VALENT stariji (Stankov djed), roen 22. 9. 1899., vjenan 12. 11. 1922., umro 1963. supruga Draga Sekula; 1.3. MAGDA, roena 1889., vjenana 1913., udana za Josipa Filetina; 1.4. MARTIN, roen 1897., vjenan 1920., umro 1939.; 1.2. VALENT BONIR stariji, roen 22. 9. 1899., vjenan 12. 11. 1922., umro 1963., vojnik, radio u koli; Njegova supruga: DRAGA SEKULA starija roena 05. 06. 1903. vjenana 12. 11. 1922. umrla 30. 07. 1983., domaica; Djeca Valenta i Drage Bonir: 1.2.1. VALENT mlai, roen 1926., vjenan, umro 1961., gimnazija, bankarski slubenik; 1.2.2. KATARINA, roena 1924., vjenana 1947., umrla 1996., radnica, trgovkinja; 2.2.3. DRAGA, mlaa roena 01.04.1928., vjenana 1952., trgovkinja, domaica; 1.2.1. VALENT BONIR mlai, roen 1926., umro 1961., gimnazija, bankarski slubenik; Njegova supruga: MAGDALENA BANI, roena 1931., vjenana (/), umrla 2005., trgovkinja; brak bez djece zbog Valentove bolesti dobivene u Drugom svjetskom ratu. 1.2.2. KATARINA BONIR, roena 1924., vjenana 1947., umrla 1996., trgovkinja, domaica; Njezin suprug: IVAN HARAMIJA stariji, roen 1919., vjenan 1947., umro 1983., radnik, vrtlar; Djeca Katarine i Ivana Haramije: 1.2.2.1. IVAN mlai, roen 1947., vjenan 1976., dipl. ing. kemije, direktor; 1.2.2.2. DRAGICA, roena 12. 09. 1949., vjenana 1974., upravna pravnica, kadrovik; 1.2.2.3. STANKO, roen 5. 8. 1952., vjenan 4. 9. 1976., umirovljeni elektrotehniar; 1.2.2.4. ELJKO, roen 1955., umro 1956.; 1.2.2.1. IVAN HARAMIJA mlai, roen 1947., vjenan 1976., dipl. ing. kemije, direktor; Njegova supruga VESNA RADI PUNTIJAR, roena 1954., vjenana 1976., ekonomski tehniar, bankarski slubenik; Djeca Ivana i Vesne Haramija:

1.2.2.1.1. MARKO, roen 1977., dipl. ekonomist, osiguranje; 1.2.2.1.2. IVANA, roena 1979., dipl. ekonomist, revizija; 1.2.2.2. DRAGICA (Dada) HARAMIJA, roena 1949., vjenana 1974.; Njezin suprug: STANKO JELI, mr. sc. prava, roen 1927., vjenan 1974., umro 2001.; Djeca Dragice i Stanka Jelia: 1.2.2.2.1. ANA, roena 1978., vjenana 2004., studentica teologije i filozofije, udana za Indijca-Kineza Sempu, budista; 1.2.2.2.2. VJEKOSLAV, roen 1982., elektrotehniar, student ekonomije; 1.2.2.3. STANKO HARAMIJA, roen 5. 8. 1952., vjenan 4. 9. 1976., elektrotehniar, ratni vojni invalid Domovinskog rata 1990. -1995., umirovljen; Njegova supruga: URICA BELI, roena 4. 4. 1953., vjenana 4. 9. 1976., mr. sc. ekonomije, bankar; Djeca Stanka i urice Haramija: 1.2.2.3.1. KATARINA HARAMIJA, roena 7. 12. 1977., vjenana 31. 12. 2005., dipl. ekonomistica, bankar; Njezin suprug: DARIO KRALJEVI, roen 9. 3. 1977., vjenan 31. 12. 2005., dipl. ing. zrakoplovstva-strojarstva, iz Velike Gorice; 1.2.3. DRAGA BONIR, roena 1928., vjenana 1952., trgovkinja, domaica; Njezin suprug: LADISLAV BANI, roen 1926., vjenan 1952., knjiar; Djeca Ladislava i Dragice Bani: 1.2.3.1. IVKA, roena 24. 7. 1954., vjenana 1980., ekonomski tehniar, rukovoditeljica raunovodstva; 1.2.3.2. VESNA, roena 1957., vjenana 1984., ugostiteljska kola slastiar; 1.2.3.1.IVKA BANI, roena 24. 7. 1954., vjenana 1980., ekonomski tehniar, rukovoditeljica raunovodstva; Njezin suprug: ZLATKO KRAMARI, roen 1953., vjenan 1980., elektrostrojar; Djeca Ivke i Zlatka Kramaria: 1.2.3.1.1. VANJA, roena 1981., ing. elektronike; 1.2.3.1.2. IGOR, roen 1985., student prava; 1.2.3.2. VESNA BANI, roena 1957., vjenana 1983., ugostiteljska kola slastiar; Njezin suprug: ELJKO ABAN, roen 1953., vjenan 1984., ing. zatite - trini inspektor; Djeca Vesne i eljka abana: 1.2.3.2.1. ELJKA, roena 1985., studentica fizike kulture; 1.2.3.2.1. VESNA, roena 1989., studentica;

219

220

13 ZAKLJUAK Zajednika karakteristika obitelji Beli Klak i Bujan pl. Jabrani kao i Kos i Trnevi jest da su to bile i ostale poduzetnike, napredne, potene, obrazovane, radine, vjernike, rimokatolike hrvatske obitelji, koje su potovale ljude, svoju obitelj, svoj hrvatski narod, svaka generacija u svom vremenu i okruenju. Obitelj Bujan pl. Jabrani bila je najnaprednija i najimunija obitelj u Graanima kroz dvije-tri generacija, u vrijeme djeda Pavla i pradjeda ure, a i ranije, kao zadruga obitelji Bujan pl. Jabrani, u cijelom podsljemenskom kraju naselja oko Zagreba. Obitelji Beli Klak i Bujan pl. Jabrani, Kos i Trnevi bile su generacijama vjerne tradiciji, rimokatolikoj vjeri, braku, obiajima hrvatskog naroda, kao i veina graanskih domaih obitelji. Moje obitelji su ivjele od potena rada i potivale druge ljude oko sebe. I danas su direktni potomci tih obitelji meu intelektualno naprednijim i materijalno imunijim graanima Graana, iako su tijekom 50 godina komunizma materijalno i duhovno veoma stradali i poinjali gotovo iz poetka. Nikad nitko od lanova ovih obitelji nije bio sudski kanjavan, nitko nije krao, ubijao ili pljakao u svim generacijama. Sve su to injenice na temelju pisanih dokumenata o ivotu ovih obitelji u Graanima u Zagrebu, a koji od 1355. godine postoje za obitelj Kos, od 1615. godine za obitelj Trnevi, od 1742. godine za obitelj Bujan pl. Jabrani, od 1742. za obitelj Beli, od 1691. godine za obitelj Klak, a od 1615. godine za obitelj Haramija. Ove su obitelji tijekom vie od dvjesto godina stalno ekonomski i obrazovno napredovale, a to im je omoguavala djelatnost kojom su se bavili u gradu Zagrebu, Graanima, ali i znanje i obrazovanje, te zdravi rimokatoliki nain ivota. Ove moje obitelji su ekonomski, ali i duhovno poele propadati nakon 1946. godine, s dolaskom jugoslavensko-komunistikog reima (koji su inili uglavnom srboetnici i hrvatski komunisti-partizani, njihovi sluge i izdajice Hrvata), kada su bile opljakane i onemoguene u stvaranju i posjedovanju, to je bilo protiv njihove tradicije i orijentacije prema radu, odgoju i razmiljanju. Bio je to gotovo protuprirodni drutveni poredak, protiv Boga, a za zlo, lai, proganjanja, ucjene, nemoral i lana obeanja. Iako su zbog duevne vrstine i vjere tijekom komunizma moje obitelji nale nain za proivljavanje, nisu vie ekonomski znaajno mogle napredovati, ve su stagnirale, a esto u "crnim vremenima" jeftino rasprodavale imetak stjecan generacijama. Nakon osamostaljena Republike Hrvatske 1990. godine, "ostatke ostataka otete i razasute imovine" dobili su natrag, dodue ne po stvarnoj trinoj vrijednosti, no ipak su ove obitelji uz Boju pomo i providnost neto nadoknadile od izgubljenih materijalnih vrijednosti. lanovi obitelji uglavnom se nisu posebno bavili politikom osim, pojedinih lanova obitelji Kos, Beli i u najnovije vrijeme Haramija i Bei, ali su svi uvijek podravali hrvatsku liniju samostalne hrvatske drave usmjerene rimokatolianstvu i Zapadnoj Europi. Muki lanovi obitelji redovito su odsluili propisane vojne obveze u hrvatskim vojnim postrojbama. Obitelji su kolovale svoju djecu prvo u Graanima, a zatim u Zagrebu (ranije generacije u obrtnikim kolama), i to u najboljim kolama svojega vremena, posebno u posljednje dvije-tri generacije. U predzadnjoj generaciji svi su lanovi obitelji imali srednjokolsko obrazovanje ili zavrenu gimnaziju s maturom, a neki i fakultetsko obrazovanje. U zadnjoj generaciji gotovo sva djeca (95 %) iz obitelji Beli, Bujan,

Trnevi, Kos, i njima enidbom pridruenih obitelji, njih preko 20, zavrilo je najbolje zagrebake kole i steklo fakultetsku diplomu, uglavnom ekonomsko-gospodarskog i financijsko-trgovakog usmjerenja ili pak strojarskog, elektrotehnikog i profesorskog usmjerenja. Uglavnom su svi i zaposleni u bankarskoj, financijskoj, trgovakoj, osiguravajuoj djelatnosti ili u drugim tehnikim industrijama u gradu Zagrebu u domaim ili stranim tvrtkama. Uz hrvatski jezik govore i piu engleski ili njemaki jezik ili oba jezika neki francuski i talijanski jezik. Neki od njih imali su poduzetniki duh i vodili vlastite poslove, trgovake, ugostiteljske i obrtnike tvrtke, kao i nai daljnji predci. U generaciji mojih pradjedova i prabaka, te djedova i baka obitelji su se bavile obrtnikom djelatnou, ratarstvom, trgovinom, rentijerstvom, najmom. Nakon Drugog svjetskog rata godine 1946., dakle u vrijeme komunizma dolazi do promjena zanimanja u generaciji mojih roditelja i u naoj generaciji, te lanovi obitelji, uglavnom kolovani, rade u poduzeima, bankama, trgovini, obrazovanju, ugostiteljstvu, poneki malo obrauju okunicu ili vonjak za vlastite potrebe, ali kako se Zagreb naglo izgraivao i irio na sjever, danas vie nema zdravog slobodnog zemljita za sadnju vonjaka ili vrta u Graanima. lanovi ovih obitelji bili su potovani u Graanima, u okolnim naseljima, u Zagrebu i u njihovim radnim i boravinim sredinama. Potovali su crkvene institucije i institucije legalne vlasti, iako s komunistima nisu bili suglasni. Broj djece roene u ovim obiteljima stalno je u padu, to je sluaj s cijelom Hrvatskom, to je vidljivo iz prikazanih rodoslovnih stabala, tako da im prijeti izumiranje, jer su uvjeti ivota i rada za ovakve ljude u posljednjih 60 godina bili nemogue teki u Zagrebu i Hrvatskoj. Zadnjih petnaestak godina, nakon tekog i krvavog Domovinskog rata 1990.-1995., moje mjesto Graani u Zagrebu postalo je suvremeno naselje urbanih vila i kua u gradskoj etvrti Podsljeme u Zagrebu, gdje je domae stanovnitvo stalno u opadanju, a u nove stanove useljavaju doseljenici iz Hercegovine, Bosanske Posavine, Dalmacije. Procjenjujem da e se ovaj trend nastaviti i ubudue, tako da e prelijepi graanskoprigorski-zagrebaki obiaji, kultura ivljenja i rada nestati, a bit e nametnuti ruralni obiaji doseljenika, uglavnom iz junih kamenjarskih krajeva Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, te inozemni protunacionalni trgovako-profitni mentalitet rasprodaje i prodaje svega i svaega, a sve to radi profita male skupine monih i bogatih Hrvata i stranaca, vlasnika kapitala.

221

222

14. POPIS SLIKA

Slika 1. Graani s okolicom .........................................................................................................................3 Slika 2. Vila Okrugljak ................................................................................................................................5 Slika 3. Kapela Svetog Mihalja nekad, danas upna crkva Svetog Mihaela Graani, Ulica Isce ..............12 Slika 4. Mrtvanica ispred groblja Graani - Ulica Isce ............................................................................14 Slika 5. Puka kola Graani u Ulici Isce, stara preko sto godina (sagraena 1904. g.), do nje ureeno otvoreno kolsko igralite koje koriste dananji aci .........................................................................18 Slika 6. Osnovna kola Graani iz 1960. godine (montana gradnja za vrijeme komunizma). .................19 Slika 7. Nova Osnovna kola Graani, graena oko 1980. g. iza montane kole na Graecu, sa zatvorenom kolskom dvoranom........................................................................................................19 Slika 8. Dom HSPD "Podgorac" graen izmeu 1907. - 1927. godine .....................................................20 Slika 9. Spomenik ispred "Podgorca" lanovima drutva podignut povodom 50. obljetnice u rujnu 1957. godine .................................................................................................................................................21 Slika 10. Narodna nonja Graana, odnosno Zagrebakog Prigorja. Umjetnika slika pod nazivom "Peenjari", Tomerlin, ulje na platnu .................................................................................................22 Slika 11. Obiteljska fotografija iz 2005. godine dijela lanova ue obitelji: Sjede slijeva: Zdravko Beli, urica Haramija ro. Beli, Stanko Haramija, Maja Gjurak, udana Sansovini, Marco Sansovini, Paolo Sansovini. Stoje slijeva: Vesna Haramija, ro. Radi Puntijar, Zlatko Gjurak, Alemka Kulenovi, Dario Kraljevi, Katarina Kraljevi, ro. Haramija, Ivan Haramija, Nada Rui, ro. Radi Puntijar .....................................................................................................................................25 Slika 12. Obiteljska fotografija iz 2005. godine dijela mlaih lanova obitelji Kraljevi, Haramija, PaviBonir. Sjede slijeva: Ana Marija Pavi, Marin Pavi, Slavko Pavi, Martina Pavi, Ivana Haramija i njezin deko Vieslav. Stoje slijeva: Lidija (Markova djevojka), Dario Kraljevi, Katarina Kraljevi i Marko Haramija .................................................................................................................................26 Slika 13. Brdo Okrugljak s vilom obitelji Omikus Engelsvelt na sjeveru Ksaverske doline (od 1995. vlasnitvo tajkuna Luke Raia)...........................................................................................................28 Slika 14. upna crkva i samostan Svetog Franje Ksaverskog u Ksaverskoj dolini, Jandrieva ulica........29 Slika 15. upna crkva i samostan Svetog Franje Ksaverskog u Ksaverskoj dolini, Jandrieva ulica........29 Slika 16. Vojni ordinarij RH u Ksaverskoj dolini......................................................................................30 Slika 17. Apostolska nuncijatura Svete stolice iz Rima na uzvisini iza Vojnog ordinarija na Ksaveru.....31 Slika 18. Medvedgrad u oblacima..............................................................................................................33 Slika 19. Svetite Majke Boje Sljemenske Kraljice Hrvata sagraeno 1931./32. godine.........................35 Slika 20. Medvedgrad nad Zagrebom ........................................................................................................37 Slika 21. upna crkva Svetog Mihaela (nekad kapela Svetog Mihalja) u Ulici Isce .................................55 Slika 22. upna crkva i karmelianski samostan Majke Boje Remetske .................................................57 Slika 23. upna crkva Majke Boje Remetske i samostan u Remetama ...................................................60 Slika 24. Obitelj Beli ispred crkve Svetog F. Ksaverskog 1962. godine; slijeva: Dragutin i Katarina Beli, Branko Kosec, Nada Radi Puntijar, Zdravko Beli, urica Beli na prvoj priesti, Vesna Radi Puntijar .....................................................................................................................................68 Slika 25. .....................................................................................................................................................68 Slika 26. Moj otac Dragutin Beli u dobi od oko 35 godina......................................................................70 Slika 27. Sruena obiteljska kua obitelji Beli na Graanskoj cesti broj 50 zbog gradnje tramvajske pruge oko 1950. Ova fotografija snimljena je oko 1935. godine, te prikazuje Dragutina Belia u dobi od oko 14 godina i susjede na dobrovoljnom kopanju kanala za magistralni vodovod uz Graansku ulicu koji je financirao grad, a u pozadini na brijegu je stari dom obitelji Beli. ...............................71 Slika 28. Prijatelji moga oca Dragutina Belia s Graanske ceste (graanski deki); slijeva: Ladislav Kosec - brati, Dragutin Beli - moj otac, Ladislav Klenkar, Miro Bujan i Miroslav Kranjec polubrati, u dobi od oko 25 godina, ispred uline table Graani. .....................................................72 Slika 29. Dragutin i Katarina Beli poslije svadbe u svibnju 1952. u graanskoj narodnoj nonji. U to se vrijeme vjenavalo u naoj narodnoj nonji, a ona se sve do danas oblai u posebno sveanim prilikama: za slavlja, godinjice, koncerte, sveane mise i protenja i slino. ...................................73 Slika 30. Dom obitelji Dragutina i Katarine Beli, sagraen 1952. godine, danas pripada Zdravku Beliu, na Graanskoj cesti 16........................................................................................................................74 Slika 31. Vikendica na otoku Viru. Ispred vikendice stoje urica Haramija, ro. Beli, Dario i Katarina Kraljevi. ............................................................................................................................................75 Slika 32. Vikendica obitelji Beli i Haramija na otoku Viru .....................................................................76 Slika 33. Zdravko i urica Beli, udana Haramija, u dobi od 18 godina, kao mladi vozai pokraj oeva auta NSU-Prinz...................................................................................................................................77

Slika 34. Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, u dobi od oko 40 godina ........................................78 Slika 35. Moja majka Katarina Beli, roena Bujan pl. Jabrani, sveano odjevena u graansku narodnu nonju za krizmu u dobi od oko 10 godina.........................................................................................79 Slika 36. Moja majka Katarina Beli u dobi od 14 godina ........................................................................79 Slika 37. Moja majka Katarina Beli u dobi od 16 godina ........................................................................80 Slika 38. Obiteljska fotografija: moja majka Katarina Beli u invalidskim kolicima nakon modanog udara u dobi od 75 godina; slijeva: Katarina Haramija, udana Kraljevi - unuka, urica Haramija ki i Zdravko Beli - sin. Snimljeno u stanu Beli za Boi 2005. godine.........................................82 Slika 39. Moj brat Zdravko Beli u dobi od pet godina. Snimljeno 1959..................................................84 Slika 40. Zdravko Beli kao mladi u dobi od 18 godina ..........................................................................84 Slika 41. Moj brat Zdravko Beli daruje neakinju Katarinu Haramija-Kraljevi na svadbi 31. prosinca 2005. godine. ......................................................................................................................................85 Slika 42. Obiteljska fotografija s Katarinine svadbe 31.12.2005. godine: Zdravko Beli, urica Haramija, ro. Beli, i Stanko Haramija.............................................................................................86 Slika 43. Auto vedske marke Volvo, vlasnitvo Zdravka Belia, okien za mladence Kraljevi 2005. g. ............................................................................................................................................................87 Slika 44. urica Beli, udana Haramija, u dobi od est godina. Slika potjee iz 1959. godine. ..............89 Slika 45. urica Beli kao mlada vozaica prvog auta marke "Mini Moris" oko 1972. godine. .............90 Slika 46. Magistarska diploma Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dodijeljena urici Haramija, magistri ekonomije, podruje financija i raunovodstva 1979. godine ............................................................91 Slika 47. urica Beli, udana Haramija, s keri Katarinom Haramija, udanom Kraljevi, na dan vjenanja 31.12. 2005.........................................................................................................................92 Slika 48. urica Beli, udana Haramija, i Stanko Haramija na dan vjenanja 4. rujna 1976. godine......92 Slika 49. Obiteljska kua na Graanskoj cesti 14E urice i Stanka Haramije koja je graena od 1976. do 2000. godine bankovnim novanim kreditima, koje je otplaivala urica vlastitim sredstvima i sredstvima isplaenim iz rodne kue obitelji Beli. ...........................................................................93 Slika 50. Kolegica Jadranka Grani i kolega Slavko Teija, uprava "DORE", prijatelji i direktori u HNBu..........................................................................................................................................................94 Slika 51. Stanko Haramija s keri Katarinom na dan vjenanja 31.12.2005. godine.................................96 Slika 52. Vjenanje Stanka Haramije i urice Beli 4. rujna 1976. godine. Lijevo su vjenani kumovi Zdravko Klenkar i Ivka Bani, udana Kramari - Stankova sestrina. Desno su vjenani kumovi Dragica Haramija, udana Jeli - Stankova sestra - i njezin suprug Stanko Jeli.................................97 Slika 53. Spomenicom Domovinskog rata 1990. -1995. prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman odlikovao je branitelja Stanka Haramiju kao sudionika u obrani samostalne Republike Hrvatske, tenkistu II. slavne gardijske brigade "Gromovi" iz Zagreba. Domovnica mu je uruena 1996. godine u vojarni u Petrinji, gdje je nakon rata preseljena ova slavna zagrebaka brigada. ............................98 Slika 54. Katarina Haramija u dobi od etiri godine u graanskoj narodnoj nonji s lutkama. Snimljeno 1981. godine. ....................................................................................................................................100 Slika 55. Diploma koju je Katarina Haramija stekla na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer financije, 2001. godine .....................................................................................................................................101 Slika 56. Obiteljska fotografija u restoranu "Graanka", proslava dodjele diplome Katarini Hramija 2001. godine. Slijeva sjede: Katarina Beli - baka, Dragica Jeli - teta, Ana Kosec - teta. Slijeva stoje: Katarina Haramija, urica Haramija, Ivana Gjurak - teta, Vesna Haramija - strina, Zdravko Beli ujak, Stanko Haramija, Zlatko Gjurak - brati..................................................................................102 Slika 57. Katarina Haramija i Dario Kraljevi kao mladi i djevojka 9. 3. 2002. godine ........................103 Slika 58. Katarina Haramija i Dario Kraljevi na dan vjenanja 31.12.2005. godine u upnoj crkvi Svetog Franje Ksaverskog s roditeljima; lijevo: urica i Stanko Hramija; desno: Ankica i Milan Kraljevi. ..........................................................................................................................................................103 Slika 59. Dario Kraljevi u dobi od 18 godina.........................................................................................104 Slika 60. Obitelj Kraljevi, Lovrekovi i Beli u crkvi na Ksaveru na dan vjenanja Katarine i Darija. Slijeva: Zrinka, Vedran, Gordana i Mladen Lovrekovi, Katarina i Dario Kraljevi, Damir Kraljevi i Zdravko Beli. ................................................................................................................................105 Slika 61. Obitelj Kraljevi i Fabei iz Velike Gorice. Slijeva: Milan Kraljevi - otac, Ana Kraljevi majka, Dario Kraljevi - zet, Jela Fabei, roena Zubec - baka, Damir Kraljevi - Darijev brat i njegova supruga Matina Kraljevi, roena ilec..............................................................................105 Slika 62. Nova obiteljska kua Kraljevi u Velikoj Gorici, Josipovieva 24...........................................106 Slika 63. Dario Kraljevi ide po mladenku Katarinu Haramija 2005. godine sa svojim vjenanim kumom i dobrim prijateljem sa studija Domagojem Mlaenoviem.............................................................107 Slika 64. Diploma Darija Kraljevia........................................................................................................108

223

224

Slika 65. Dario i Karatina Kraljevi s vjenanim kumovima. Lijevo: kuma Ana Gudelj, dipl. oec., Katarinina dobra prijateljica, njezin suprug Goran Mak, dipl.oec.; desno: Darijev kum i dobar prijatelj Domagoj Mlaenovi, dipl. ing. zrakoplovstva, sa suprugom Danijelom Martinis, dipl. oec. ..........................................................................................................................................................109 Slika 66. Darijevi prijatelji iz kole i sa studija te Katarinini roaci na svadbi u Velikoj Gorici u hotelu "Park", 31. prosinca 2005. godine. ...................................................................................................109 Slika 67. Djed Ladislav Beli u srednjoj ivotnoj dobi, oko 1940. godine ..............................................110 Slika 68. Krsni list Ladislava Belia koji je 6. veljae 1921. godine izdala Zagrebaka nadbiskupija katolike upe Blaene Djevice Marije u Remetama. U opasci stoji da je Ladislav sin Jakova Belia, zemljovlasnika, i Magde, roene Zlodi, s prebivalitem Graanima l, te da je sklopio brak s Elizabetom Kos u Remetama 2. studenog 1919. godine. .................................................................111 Slika 69. Domovnica Ladislava Belia iz 1921. godine...........................................................................112 Slika 70. Dokument pod nazivom Odluka broj 3128/Z od 7. jula 1923. godine koji je izdao Kraljevski sudbeni stol kao gruntovna oblast za upis kupljenog zemljita pri Gradu Zagrebu- opina Nova Ves estice br. 711/11, povrine 1020 h.hv., i estice broj 711/11b, povrine 1020 h.hv.1020 na Majcenovom putu (oko 7.500 m) po ugovoru iz 1922. godine. Ova molba je po zahtjevu Marije pl. Jelai, ro. barunica Rauch, iz Zagreba - Pivarska ulica broj 22, proti Ladislavu Beli iz Graana kbr. 8 za otpis navedenih estica broj 711/11, a iz gruntovnog uloka broj 97 i temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. srpnja 1922. ...................................................................................114 Slika 71. Dokument kica kupljenog zemljita .......................................................................................115 Slika 72. Moja baka po ocu Elizabeta Beli, roena Kos (1894.-1977.), u dobi od 17 godina, roena je na poetku Graanske ceste broj 35 od oca Juraja Kosa i majke Magde Kos, roene Jelai. Obitelj je imala osmero ive djece, tako da je baka Elizabeta imala jo dvije sestre i petero brae.................117 Slika 73. Elizabeta Kos, udana Beli, i Ladislav Beli, djed i baka, fotografirani u graanskoj narodnoj nonji za Ladislavovo, na djedov imendan, 27. lipnja 1920. godine. Fotografirao: "Brauner", Zagreb, Frankopanska 11...............................................................................................................................118 Slika 74. Obrtna dozvola izdana Jakobu Beli, Graani broj 1, za obavljanje krmarskoga obrta od Kotarske oblasti Zagreb 18. veljae 1888. godine............................................................................120 Slika 75. Dokument IZVJESTNICA koji je izdala upa Majke Boje Remetske dne. 19. prosinca 1886. g., a iz kojeg je vidljivo rodoslovlje od pradjeda Juraja-Luke pl. Jabrani Bujan i lanova njegove obitelji. Ovaj se dokument izdavao od 1886. do 1891. godine svake dvije godina vjerojatno zbog prikaza broja lanova obitelji i plaanja nekog poreza gradu...........................................................132 Slika 76. Obiteljska kua Bujan pl. Jabrani danas je adaptirana i u vlasnitvu tete Ivane Gjurak, roene Bujan pl. Jabrani. U prizemlju ove kue brati Zlatko Gjurak vodi kafi "Aurora", u Ulici Graec 29, u sreditu Graana. .....................................................................................................................133 Slika 77. Spomenik lanovima obitelji Bujan pl. Jabrani od talijanskog mramora ispred crkve Svetog Mihalja, koji je izradio pradjed URO BUJAN pl. JABRANI. .................................................134 Slika 78. Djed Pavao Bujan pl. Jabrani u srednjoj ivotnoj dobi, oko 45 godina.................................137 Slika 79. Pavao Bujan pl. Jabrani kao mladi u graanskoj narodnoj nonji........................................138 Slika 80. Baka Elizabeta Jala Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi, kao mlada djevojka .....................141 Slika 81. Baka Elizabeta Bujan pl. Jabrani, roena Trnevi, u starosti - oko 67 godina ....................144 Slika 82. Dvije sestre Katarina i Jelena Bujan pl. Jabrani u dobi od oko 17 godina.............................145 Slika 83. Obiteljska fotografija: Katarina Beli, Josip i Jelena Radi Puntijar u dobi od oko 45 godina 147 Slika 84. Sestrine Nada i Vesna Radi Puntijar kao djevojice, fotografirane oko 1958. godine ..........147 Slika 85. Vjenanje Vesne Radi Puntijar, udane za Ivana Haramiju 1976. godine. Slijeva sjede: Branko pik - vjenani kum, Vesna Haramija i Ivan Haramija, ura pik - vjenana kuma. Stoje: Stanko Haramija, Marijan Bani, Zdravko Klenkar, Zdravko Beli, Miljenko Mihalini i Zlatko Gjurak.149 Slika 86. Teta Ivana Bujan pl. Jabrani i Matija Gjurak kao mladi i djevojka oko 1955. godine ........150 Slika 87. Obitelj Gjurak, Cvetko, Beli, Bei i Radi Puntijar. Fotografirano na krizmi bratia Zlatka Gjuraka oko 1967. godine. Slijeva: Matija Gjurak, Ivana Gjurak, Maja Gjurak - dijete, Josip Cvetko - Zlatkov krizmani kum, Nada Radi Puntijar, udana Rui, Dragutin Beli, dr. Josip Bei, Zlatko Gjurak - krizmanik i Zdravko Beli..................................................................................................150 Slika 88. Teta Ivana Gjurak, mladenka Katarina Haramija, udana Kraljevi, na dan vjenana 31. prosinca 2005., i teta Ana Kosec.....................................................................................................................151 Slika 89. Obiteljska fotografija: Zlatko Gjurak, Maja Gjurak, udana Sansovini, i dr. Alemka Kulenovi ..........................................................................................................................................................153 Slika 90. Brati Zlatko Gjurak radi kao ugostitelj u svom Kafii "Aurora", Marco Sansovini - Majin i Paolv sin - i Stanko Haramija, fotografirano oko 2002. godine. ......................................................154

Slika 91. Sestrina Maja Gjurak Sansovini i Paolo Sansovini na dan vjenanja u Pescari, Italia, 1995. godine ...............................................................................................................................................155 Slika 92. Obitelji Gjurak i Beli na kupanju u Stubikim toplicama, gdje ih je vozio Dragutin Beli (sjedi na stolcu), oko 1965. godine. Slijeva: Maja Gjurak, Zlatko Gjurak, Zdravko Beli, urica Beli.156 Slika 93. Pradjed uro Bujan pl. Jabrani - slika sa spomenika ispred crkve Svetog Mihaela Graani 156 Slika 94. Dokument "Konana otpusnica" izdan pradjedu uri Bujanu pl. Jabraniu 1901. godine prilikom otpusta iz vojne slube.......................................................................................................157 Slika 95. Prastric Mato Bujan pl. Jabrani - fotografija sa spomenika na groblju Graani ...................162 Slika 96. Obiteljska kua eljka Kranjca na temeljima starog doma Mika Kranjca, Graanska cesta 33, nasuprot obiteljskih kua Beli i Haramija.......................................................................................186 Slika 97. Pradjed Josip Trnevi u dobi od 70 godina, slaninarski obrtnik i poduzetnik.........................189 Slika 98. Prabaka Kata Trnevi, roena Bei, snana i razumna ena .................................................190 Slika 99. Dokument "Naukovna svjedoba" iz 1906. godine izdana pradjedu Josipu Trneviu, slaninarskom obrtniku ......................................................................................................................191 Slika 100. Deki iz Graana u narodnoj nonji, generacija i klapa s "Isca". Drugi zdesna stoji Ivan Haramija - stariji. Slijeva sjede: Mirko Gjurak - Matijin brat, Slavko Trnevi - s harmonikom, Ivan Kos - otac dr. Ivana Kosa (Koseka - ubijen na kraju II. svjetskog rata). Slijeva stoje: Ivan Filetin, Mirko Banek - zvan tibera, Ivan Haramija - stariji, Josip Gjurak - Matijin i Mirkov brat. ............206 Slika 101. Dipl. ing. Ivan Haramija mlai, fotografiran 2005. godine.....................................................209 Slika 102. Neakinja Ana Jeli i suprug Sempa iz Indije ........................................................................210 Slika 103. Dokument "Krsni list Pavla Haramije" na latinskom izdan u upi Blaene Djevice Marije u Remetama.........................................................................................................................................212 Slika 104. Dokument "Smrtovnica Pavla Haramije" izdan u upnoj crkvi Majke Boje Remetske 20. lipnja 1923. godine ...........................................................................................................................213 Slika 105. Obiteljska fotografija mladih lanova obitelji Bonir, Jeli, aban, Kramari i Kraljevi. Stoje (slijeva): eljka aban, Dario i Katarina Kraljevi na svadbi, Vesna aban, Igor i Vanja Kramari, Ana Jeli i suprug Sempa. Sjede (slijeva): Vjekoslav Jeli i Dragica Bani roena Bonir.............216 Slika 106. Dokument "Vjenani list Valent i Dragica Bonir" izdan u upnoj crkvi Majke Boje Remetske 20. lipnja 1923. godine ....................................................................................................218

225

226

15 LITERATURA 1. "Povijest grada Zagreba", Nada Klari. 2. "Stari vijenac sela oko Zagreba", dr. Ljelja Dobroni, izdanje Muzej grada Zagreba, 2003. 3. "URBAR" (URBARIUM CIVITATIS REGIALE LIBERATE MARITIS GRECESIS ZAGRABIENSIS) iz 1615. i 1691. godine, ili Popis novanih pristojbi (poreza na imovinu-kue) za Grachan-Graane, kao najvee selo toga vremena u Zagrebu 4. Arhiv grada Zagreba, sudski dokumenti (kupoprodajni ugovori, tube i slino) od 1283. do 1596. godine 5. Knjiga roenih, krtenih, krizmanih, vjenanih i umrlih u razdoblju od 1790. do 1945. godine iz upe i samostana Majke Boje Remetske u Remetama, Zagreb. 6. "Povijest Graana", kronologija, Mirko Banek, 1994. 7. "Povijest Remeta", Janko Barle 8. "Potok u srcu Zagreba", Nada Premel, izdanje Muzej grada Zagreba, 2005. 9. "90 godina Puke kole Graani 1904.-1994., izdanje Osnovne kole Graani, 1994. 10. Obiteljski dokumenti iz sudskih gruntovnih knjiga i katastarskih knjiga grada Zagreba i Graana, sudska rjeenja o ostavinskim raspravama 11. Obiteljske svjedodbe, diplome, fotografije lanova obitelji, karte i fotografije Zagreba i Graana 12. Obiteljska sjeanja i usmena predaja roditelja Katarine i Dragutina Belia, tete Ivane Gjurak, djedova i baka Jale Elizabete i Pavla Bujana plemenitih Jabrania, Elizabete Jale Beli te drugih lanova obitelji i susjeda iz Graana

Prilozi Obiteljske fotografije, svjedodbe, diplome, domovnice, geografska karta Graana, Zagreba, Zagrebake upanije i Rep. Hrvatske, stari ugovori i drugi dokumenti. Ovo rodoslovlje mojih obitelji iz Graana u Zagrebu raeno je preko etiri godine uz neke druge svakodnevne poslove, a ponekad i s prekidima. Naime, trebalo je prikupiti dokumente, knjige, fotografije, informacije iz crkvenih knjiga, informacije iz obiteljskih dokumenata, muzejskih knjiga i drugih povijesnih knjiga grada Zagreba, prouiti ih postaviti koncepciju i napisati ovaj rad, a zatim ga lektorirati, korigirati, ubaciti fotografije, dokumente te ugovoriti tiskanje. Zahvaljujem lanovima obitelji koji su pomogli usmenim sugestijama, informacijama i obiteljskim dokumentima i fotografijama u izradi ovog rada, a posebno teti Ivani Gjurak, roenoj Bujan pl. Jabrani, ogoru Ivanu Haramija, dipl. ing., bratu Zdravku Beli, oec., keri Katarini Haramija Kraljevi, dipl. oec., i zetu Dariju Kraljeviu, dipl. ing., na tehnikoj obradi ovog djela i skeniranju fotografija na personalnom kompjuteru. Takoer sam zahvalna svome pokojnom ocu Dragutinu Beliu i majci Katarini Beli, roenoj Bujan pl. Jabrani, koji su mi tijekom ivota prenosili u razgovorima niz podataka o obitelji i dogaajima u mojemu zaviaju Graanima, Zagrebu, Hrvatskoj i Europi. Zahvaljujem naem dobrom, vrijednom, obrazovanom i sposobnom upniku fra Mirku Kralju iz sadanje nae upe Svetog Mihala Graani, kao i sveenicima franjevcima treoredcima iz nae ranije upe Svetog Franje Ksaverskog na elu sa sadanjim upnikom fra Ivanom Martinoviem i provincijalom franjevaca treoredaca fra Ivanom Paponjom, u Jandrievoj ulici na Ksaveru, na dokumentima vezanim uz crkvene i vjerske dogaaje u Graanima i Zagrebu. Kako stanujemo na granici izmeu obje navedene upe, pohaamo obje crkve. Rado se sjeam fra Jerka, mojega prvog vjerouitelja s Ksavera, zatim fra Vice Blekia, pjesnika, povjesniara i prijatelja, autora Krinog puta s Ksavera i drugih pjesama, intelektualca fra. oca Izaka, fra. oca Melkiora (koji me je vjenao u kapelici Svetog Mihaela 1976. godine), fra. oca Sreka, kao i nekadanjeg upnika intelektualca pok. fra. Zdravka Maine, koji su svi sudjelovali u mojem odgoju i obrazovanju i ije sam uene i produhovljene propovijedi esto sluala, kao to i danas rado sluam propovijedi mladih sveenika dobrih propovjednika fra Mladena Pejia, dr. Davora XX. Franjevci treoredci svetog Franje Ksaverskog uvijek su bili vodei ueni intelektualci kao i franjevci s Kaptola u Zagrebu i imaju presudan utjecaj na duhovni i materijalni razvoj Graana, Ksavera, Mlinova, cijele Ksaverske doline, te ire okolice. Ujedno zahvaljujem upniku upe Majke Boje Remetske fra Anti Knjeeviu i drugim sveenicima u Remetama na omoguenom pristupu povijesnoj Knjizi matici roenih, krtenih, vjenanih i umrlih iz razdoblja 1790.-1945. godine, gdje je zapisano moje rodoslovlje tijekom otprilike 150 godina, kada je tu pripadala naa upa Graani. Takoer zahvaljujem ranijem domaem upniku i provincijalu upe iz Remeta, pjesniku, duhovniku i povjesniaru Vjenceslavu Mihetecu iz Bukovca na bezbrojnim lijepim povijesnim propovijedima i kajkavskim pjesmama i rijeima rodnog nam kraja. Remetski karmeliani, a prije njih ueni, umjetniki nadareni i obrazovani, bogati

227

228

Pavlinski red, odgajali su i kolovali moje ukundjedove i ukunbake, pradjedove i prabake, djedove i bake, te moje roditelje. Zahvaljujem lektorici prof. Draeni ola Vrbanek koja je svojim strunim, savjesnim i pedantnim lektoriranjem pomogla u ispravnom iskazivanju dogaaja hrvatskim jezikom.

229