Drutvene promjene predavanja na Fakultetu politikih nauka Sarajevo, predmetSociologija drutvenih promjena 2012/13. Prof.dr.

Delal Ibrakovi Znaajna Promjena Drutvena promjena se odnosi na bilo koju znaajanu promjene nastalu tokom vremena u obrascima ponaanja i primjeni kulturnih vrijednosti i normi. Pod "znaajne" promjene, sociolozi podrazumijevaju promjene koje donose duboke drutvene posljedice. Primjeri znaajnih drutvenih promjena sa dugoronim uinkom su: neolitska revolucija, poslanike misije (objavljeni vjerski tekstovi moteistikih religija) industrijske revolucije, ukidanje ropstva i feministiki pokret, ekoloki pokret, komunikacijsko. informatika revolucija. Evolucija se od poetka nametnula kao objanjavajua paradigma Enciklopedia Britanica pak kae: u sociologiji, izmjena mehanizama unutar drutvene strukture , karakteriziraju promjene u kulturnim simbolima, pravilima ponaanja, drutvenih organizacija, ili promjene sistema vrijednosti. Kroz povijesni razvoj svoje discipline, sociolozi su posuivali modele drutvenih promjena iz drugih akademskih podruja. U kasnom 19. stoljeu, kada je evolucija je postao dominantnim modelom za razumijevanje biolokih promjena, ideje drutvene promjene su najee dobivale evolucijski karakter, odnosno evolucija je postavljena kao temeljni princip. Ostali socioloki modeli stvorio analogije izmeu drutvenih promjena i Zapadnog tehnolokog napretka . Revolucija Revolucija je, radikalna promjena druvenih odnosa. U politikom, oznaava korenjitu promjenu drutvenog ureenja. Rije revolucija znai preobrat. U nekim revolucijama uestvuje veliki broj ljudi, ili ak veina neke socijalne grupacije ili naroda, dok neke revolucije vodi samo mala grupa revolucionara. Politike revolucije esto prati nasilje, i velike promjene u strukturama moi koje esto rezultiraju novim institucionalizovanim nasiljem, kao to je bio sluaj sa ruskim i francuskim revolucijama (koje su pratile "istke" i "Teror"). Politika revolucija je nasilna zamjena jednog skupa vladara drugim (kao to se dogodilo u Francuskoj i Rusiji), dok je socijalna revolucija fundamentalna promjena u socijalnoj strukturi drutva, kao to su bile Protestantska reformacija ili Renesansa. Meutim, ovo razgranienje je rijetko jasno, jer veina politikih revolucija tei da iznese i socijalne revolucije, i imaju osnovne filozofske ili socijalne motive koji ih predvode. Najpoznatije revolucije sa ovakvim motivima u modernom svetu su bile liberalne revolucije i komunistike revolucije, kao i povremene nacionalistike revolucije. Za razliku od revolucija, puevi esto ne tee promenama izuzev promjene trenutnog voe. Razliiti pristupi revolucijama Neki politiki filozofi smatraju revolucije sredstvima za postizanje svojih ciljeva. Veina anarhista se zalae za socijalnu revoluciju kao sredstvo slamanja struktura vlasti, i zamjenjivanja ih ne-hijerarhijskim institucijama. Socijalne i socijalno-politike revolucije esto spadaju u najradikalnije socijalne pokrete. One utjeu na sve drutvene komponente, uvode novi socijalni poredak i(li) tee da unite sve ili skoro sve starije strukture. Meu marksistikim komunistima postoji podjela na one koji su podravali Sovjetski Savez i ostale takozvane komunistike drave, i na one koji su kritiki nastrojeni prema ovim dravama (neki ih ak odbacujui kao ne-komunistike), na primer trockisti i ortodoksni marksisti. Socijalne i politike revolucije esto bivaju "institucionalizirane" kada ideje, slogani, i linosti koje uestvuju u revolucijama nastave igrati vanu ulogu u drutvu, dugo nakon to je revolucija okonana. Komunistike drave su esto institucionalizirale svoje revolucije kako bi dale legitimitet svojim vladama. Neke ne-komunistike drave, kao to su SAD, Francuska ili Meksiko su takoer institucionalizirale revolucije, i nastavljaju slaviti sjeanje na svoje revolucionarne prolosti kroz praznike, pjesme, i na druge naine.

Vrste revolucija Kulturne, intelektualne i filozofske revolucije Renesansa Protestantska revolucija Nauna revolucija Seksualna revolucija Tiha revolucija Nenasilna revolucija Kulturna revolucija Tehnoloke revolucije Tehnoloke revolucije obino dovode do transformacija u drutvu, kulturi i filozofiji. Poljoprivredna revolucija Digitalna revolucija Neolitska revolucija Revolucija cijena Industrijska revolucija Druga industrijska revolucija Informatika revolucija Sociologija i promjene Dananji sociolozi spremno priznaju vanu ulogu koju je drutveni pokreti igraju u inspiraciji nezadovoljnih lanova drutva koji tee ka drutvenim promjenama. Nastoje da razumiju prirodu dugoronih drutvenih promjena, ukljuujui se u potragu za uzrocima. Prevadavaju, kao i na samom poetku socioloka tumaenja koja bi mogli podijeliti u: evolucijski, funkcionalistiko, i teorije sukoba. Sve teorije drutvene promjene i priznaju mogunost otpora promjenama, posebice kada se ljudi osjeaju uznemirena i time postaju realna prijetnja potencijalnim promjenama. U svojoj potrazi za objanjenje drutvenih promjena, sociolozi ponekad nliziraju i povijesne podatke za bolje razumijevanje trenutnih promjena i pokreta. Oni se takoer i tu, kroz tumaenje, oslanjaju na tri osnovne teorije drutvenih promjena: evolucijski, funkcionalistikih, i teorije sukoba . Protivljenje drutvenim promjenama Neki se ljudi opiru drutvenim promjenama. Usred kontinuiranih tehnolokih otkria, neki ljudi nemaju interesa za promjene (financijskog ili na drugi nain) nego se bore svim snagama za odravanje statusa quo. Ti ljudi gube neto zbog ostvarenih drutvenih promjeae. Ostali ljudi imaju osjeaj nesigurnosti u pokuajima da se talno prilagoavaju promijenama drutva. Intenzivne drutvene promjene i BiH esto su ekonomski faktori taj ograniavajui elemenat i razlog za otpor promjenama. Teorije sukoba upravo naglaavaju da kapitalistiki sistem podstie vlasnike n otpor promjenama kako bi zatitili svoju imovinu na raun radnika. Zatita svoje imovinu moe znaiti ignoriranje sigurnosnih standarda ili pravljenje pritisaka na dravne dunosnike da smanje regulaciju i ogranienja kroz dravne propise. Kulturni faktori takoer igraju sredinju ulogu u otpornosti na drutvene promjene. Kada je tehnologija interes drutva, nematerijalna kultura mora odgovoriti na promjene u materijalnoj kulturi.Kulturno zaostajanje refers u vremenu proizvodi neuspostavljanje klime da se "uhvati korak" za kulturno prilagoavanje. Na primjer, odreene vjerske skupine, kao to su Rimokatolika crkva, propagiraju velike obitelji i u vezi metoda kontracepcije smatraju taj in nemoralnim. Drugim rijeima, raskorak postoji izmeu aspekta nematerijalne kulture (religijskih vjerovanja) i materijalne kulture (reproduktivne tehnologije). Tehnologija i drutvene promjene Tehnologija je primjena znanstvenih spoznaja u izradi alata za rjeavanje konkretnih problema. Tehnoloki napredak kao to su automobili, avioni, radio, televizija, mobiteli,

raunala, sateliti, modemi, internet sa ureajima koji su ih pratili ( i prate i dalje) su donijeli veliki napredak i promjene u svijetu. Doista, tehnologija 20. stoljea je u potpunosti i nepovratno-promijenilo nain na koji se ljudi sastaju meusobno, uite, radie, igratju se, putuju, vjeruju i posluju. Tehnoloki informacija se poveava eksponencijalno: cijela baza podataka znanstvenih spoznaja se udvostruuje svakih nekoliko godina. Ova "tehnoloka eksplozija" je dijelom i zbog "eksplozije informacija", kao i napredak u arhiviranju, te irokom pristupu i dohvatu i komunikacijskih podataka. Drugim rijeima, dogaa se ciklus : Poboljanja u tehnologiji dovode do poveanja znanja i informacija, a time znai na otkrivanje i proizvoenju boljih tehnologija. Prema tome u nesumnjivom tehnolokom drutvu, u kojem mi ivimo, sociolozi se bave analizom kako e se drutva prilagoditi esto prisilnim drutvenim promjenama koje e poboljanja u tehnologiji i dalje donositi. Evolucijska teorija Sociolozi u 19. stoljeu e primijeniti rad Charlesa Darwina (1809-1882), iz bioloke evoluciji u teorijama drutvene promjene. Prema teoriji evolucije, drutvo se kree u odreenim smjerovima. Dakle, rani socijalni evolucionisti vidjeli drutvo kako napreduje sve prema viim i viim razinama. Kao rezultat toga, oni su zakljuili da su vlastiti kulturni stavovi i ponaanja naprednije od onih ranijih drutava. Identificiran kao "otac sociologije", Auguste Comte e kroz svoj Kratki kurs pozitivistike filozofije ovjeriti teoriju drutvene evolucije. On je vidio ljudska drutava kao napreduju u znanstvenim metodama.Isto tako, Emile Durkheim, jedan od osnivaa funkcionalizma, vidio da se drutvo kree od jednostavnih do sloenih drutvenih struktura. Herbert Spencer je poredio drutva sa ivim organizmom sa meusobno povezanm dijelovima kree prema zajednikom kraju. Ukratko, Comte, Durkheim, Spencer su predloili jednolinearne evolucijske teorije, koji tvrde da sva drutva prolaze kroz isti slijed faza evolucije dijelei istu sudbinu. Suvremeni drutveni evolucionisti kao Gerhard Lenski, Jr., meutim, u pogledu drutvene promjene zagovaraju litilinearnost. Ova teorija evolucije dri da se promjena moe dogoditi na nekoliko naina, a ne da neminovno vodi u istom smjeru. Multilinearni teoretiari su primijetiti da su se ljudska drutva razvila uz razliitih linija razvoja. Funkcionalistika teorija Funktionalistiki sociolozi naglaavaju ono to odrava drutva, a ne ono to se mijenja. Iako se za funktionalisti moe na prvi pogled rei da imaju malo za rei o drutvenim promjenama, sociolog Talcott Parsons dri drugaije. Parsons (1902-1979), jedan od vodeih funkcionalistikih teoretiara, vidio je drutvo u svom prirodnom stanju kao stabilno i uravnoteeno. To je, naravno, drutvo se kree prema stanju homeostaze. Za Parsons, znaajne socijalne probleme, kao to su trajkovi sindikata, predstavljaju nita drugo nego privremenu pukotinu u drutvenom poredku. Prema njegovim teorijama ravnotee, promjene u jednom aspektu drutva zahtijevaju prilagodbe u drugim aspektima. Kada se te prilagodbe se ne dogode, ravnotea nestaje, prijetei opstanku drutvenog poretka. Parsonsova teorija ravnotee ukljuuje evolucijski koncept nastavka napredka, ali prevladava tema stabilnosti i ravnotee. Kritiari tvrde da funktionalistsi minimiziraju uinke promjene, jer svi aspekti drutva doprinose na neki nain u zdravlju u cjelokupnom drutvu. Oni takoer tvrde da functionalists ignorirati uporabu sile od strane drutva koja moe biti snana da zadri privid stabilnosti i integracije. Teorija sukoba teoretiari teorije sukoba tvrde da, skupine bogatih i monih nastoje osigurati status quo u kojem su drutvene prakse i institucije povoljne da za njih, a promjene, pak, za druge klase igraju vanu ulogu u otklanjanju socijalnih nejednakosti i nepravde.

Iako je Karl Marx prihvatio evolucijski argument da se drutva razvijaju uz odreenom smjeru, on ne slae da je svaki sljedei stadij predstavlja napredak u odnosu na prethodne faze. Marx je istaknuo da se povijest odvija u fazama u kojima bogati uvijek iskoritavaju siromane i slabe kao niu klasu ljudi. Robovi u starom Rimu, a radnika klasa danas dijele iste osnovne eksploatacije. Samo socijalistikoj revoluciji pod vodstvom proletarijata (radnika klasa), objasnio je Marx u svojoj 1867. napisanoj kljunoj knjizi Kapital e svako drutvo preseliti u svoju zavrnu fazu razvoja: besplatno, besklasnom, i komunistiko drutvo. Marxov pogled na drutvene promjene je proaktivan, to se ne oslanja na ljude koji imaju pasivni odgovor na eksploataciji ili druge problema u materijalnoj kulturi. Umjesto toga, ona predstavlja alate za pojedince koji ele da preuzmu kontrolu i ponovno steknui svoju slobodu. Za razliku od funkcionalizma i naglaskom na stabilnost, Marx smatra da je sukob poeljno i potrebno stanje koje e pokrenuti drutvene promjene i rijeiti drutvenu nejednakosti. 20. stoljee kao granino moe rei da je pretea 20. stoljea kao graninog stoljea u povijesti ljudskog roda, bila ustvari velika ideja prosvjetiteljstva (humanizma i renesanse). Ono je pobralo sve pozitivne (ali i negativne) rezultate prosvjetiteljske paradigme upravo razloene na ove sastavne dijelove. ovjeanstvo je posebno nakon objavljivanja teorije evolucije Ch. Darwina i veeg broja radova koji su sakralizirali i analitikom sudu dostupnim uinili i ovjeka i njegovo drutveno djelovanje, te oznaili prijela iz teoloke paradigme rasuivanja, nakon magijske i totemske u kojima je saglasnost ovjela sa prirodom bila i na drutvenoj i individualnoj ravni evidentna. Ta saglasnost se ogleda i u modelima line vlasti koja bi se za prvu fazu razvoja ovjeka i drutva (uslovno govorei magijsku i totemsku) vezivala za autoritet podloan kriteriju prizivanja kie, odnosno lijeenja, da bi se u teolokoj fazi pretvorilo u namjesnitvo i linu vlast na osnovu dinastijskih principa, te irokog spektra raspolaganja sa materijalnim dobrima i u okruenju tumaa vjere (na istoku se u islamskim despotijama esto poistovjeivala vjerska i dravna uloga u doslovnom smislu, mada takvih vrsta poistovjeivanja i direktne kontrole nad vladarima Rima, odnosno drugih carstava je bila u direktnoj vezi sa vjerskim najviim autoritetima. Stari nain organizacije postaje prepreka Jasno je da rodovski i plemenski nain ivljenja nije mogao zadovoljiti sve vee univerzalne i globalizirajue potrebe (irenja vjere, ali i irenja uticaja velikih dinastija Britanije, panije. Portugala, Holandije, Francuske, Njemake...). Ali i sama injenica irenja prema drugim prostranstvima morala je da razrijei unutarnju rascjepkanost, pa je preduvjet za globalizacijsku ideju bio stvaranje nacionalnih drava, podstrekaki motiv kroz naciju kao zamjenu za religiju, pa sve do stvaranja ideologija i vrsta vlasti koje trae sponu magijskog, boanskog, to je razvijalo kult linosti sistema od faraona do modernih faraona firerovske i i vjeno predsjendikovske vlasti socijalistikih drava. ire o tome Kulji, Todor (2009), Oblici line vlasti, Beograd: Slubeni glasnik TEHNOLOKA I NAUNA INOVACIJA Izlazak iz teoloke paradigme u 20, stoljeu se fokusirao na tehnoloku i naunu inovaciju. Prepodstavke za takvo ta su se zbile ranije u ljudskoj povijesti to je dovelo do razvoja znanosti, velikih naunih otkria, tehniko- tehnolokih unaprijeenja koja su za razliku od inovativnih tehnologija nerazvijenog saobraaja prethodnih doba, imala sve vie globalizirajui znaaj i nisu se zaustavljala na granicama plemena, naroda, nacija ili drava. Dakle, taj prijelaz je ostvaren u jednom, samo naizgled, zgusnutom vremenskom okviru koji se nastavlja i poetkom XXI stoljea. Tek je intenzivna saradnja zemalja, koja najee i nije bila dobrovoljna (ratna osvajanja, migracije, istraivaka i obavjetajna putovanja, avanturizam itd.), donijela jendu pravu eksploziju inovativnih rjeenja. Ta rjeenja su se ogledala prije svega u energetskoj revoluciji. Od puke ljudske radne snage kao najeeg izvora proizvodnje u ljudskoj povijesti, preko koritenja snage pripitomljenih ivotinja (neolitska revolucija).

Mezolit (srednje kameno doba) kultura Natufa Natufijanska kultura (12.500 do 10.200 god. p.n.e.) postojala je u mediteranskom dijelu Levanta (u Palestini). Natufi su epipaleolitska kultura koja je pravila trajna stanita prije pojave zemljoradnje. Nastanjivali su se na mjestima gdje je bilo najvie divljih itarica i tamo gdje su postojali stalni izvori vode. Natufi se smatraju precima prve neolitske kulture koja je pronadjena na tim prostorima. Neolit kasno kameno doba poetak geolokog perioda holocen Neolitska revolucija, geoloki period holocen zaeci naselja oko 8.500 godine p.n.e otkriveni u Jerihonu u Palestini Poetak post-glacijalne ere Prelazak sa lovako-skupljakog naina ivota na pripitomljavanje ivotinja i gajenje poljoprivrijednih kultura = organizovana poljoprivreda Osvit civilizacije Poljoprivreda i gajenje stoke: kontrola vegetacije pripitomljavanje ivotinja: stabilan izvor mesa, mlijeka i vune Porodica: dodatna pomo u gajenju i razvoju Nastanak veih naselja: neolitska poljoprivrijedna naselja naputaju nomadski nain ivota Poetak civilizacije Izgradnja kua za zatitu od vremenskih nepogoda Razvoj trgovine Specijalizacija ljudi za pojedine poslove zanatlije = razvoj vjetine Podjela rada Prefinjenija orua Mukarci zauzimaju dominantnu ulogu Poetak civilizacije Kultura kao nain ivljenja, nain interakcije sa zajednicom Odjea Aktivnosti (religiozne, aktivnosti u zajednici, vlast) Prve revolucije u proizvodnji hrane Neolitska poljoprivrijedna revolucija se pojavila u oblasti tzv. Plodnog polumjeseca (kolijevci civilizacije), u predjelima sa izrazito povoljnom geografskom irinom i duinom, najpovoljnijm klimatskim prilikama u dolinama rijeka Tigar, Eufrat i Nil, gdje je obilje obradive zemlje i vode za navodnjavanje. Korienjem sjemena divljih biljaka, dugotrajno i mukotrpno, lovci-sakupljai su dobili pitomo sjeme pripitomljenih-udomaenih biljaka i poeli da uzgajaju neke biljke ije su plodove ranije sakupljali u prirodi. Tako su ljudi prvi put poeli sa obradom zemlje, to je dovelo do zamjene divljih izvora hrane proizvodnjom hrane. Arheoloka iskopavanja su pokazala da se radi o osam prvih domesticiranih udomaenih biljaka: jeam, penica, graak, soivo, slanutak (slani pasulj), leblebija, lee i lan. Naravno, progres u zemljoradnji je pratio i napredak u stoarstvu - prvo domesticiranje (pripitomljavanje) divljih ivotinja. Istraivanja pokazuju da je prvo pripitomljen pas, a kasnije koza, ovca, govedo, konj, magarac i dr. Tranzicija sa nomadskolovako-sakupljake privrede na ivot u stalnim naseljima i prvi poeci agrikulture i stoarstva znaajno je uveala raspoloive koliine hrane i bitno uticala na napredak ljudske vrste. ovjek je poeo da koristi snagu ivotinja za oranje, transport, vuu i sl. veoma rano (snagu volova oko 5.500 godina p.n.e., a konja oko 3.500 godina p.n.e.). Tako je nekadanji nomad, lovac, sakuplja plodova postao stalnosedelac, ratar, stoar, zanatlija. Takoe, nekadanje metode klesanja i ljutenja kamena i kremena su zamijenile efikasnije metode

obrade u vidu glaanja i poliranja. Sve navedeno je bio ogroman tehnoloki napredak i s pravom se moe rei prava tehnoloka revolucija. Drutvene promjene i historijski tipovi drutva Dinaminost vana odlika savremenog drutva Drutvena promjena razlika izmeu dva stanja drutvene strukture Teorije drutvenih promjena: Teorije sistemske promjene Teorije promjene unutar postojeeg sistema ne menjaju se temelji drutvenog poretka (evolutivne ili adaptivne promjene) Teorije promjene sistema korenita promjena drutva kao celine (revolucionarne promjene): Marksistiko poimanje sukob proizvodnih snaga i odnosa Psiholoke teorije psiholoko nezadovoljstvo ljudi Teorije disfunkcionalnosti sistema prestanak funkcionisanja jednog dijela sistema Teorije promjene prema optem pravcu kretanja historije U pravcu entropije drutva U pravcu nazadovanja drutva U pravcu novog napretka

inioci drutvenih promjena: prirodni uslovi + ekonomija, tehnologija i organizacija + harizmatine voe + drutveni slojevi, klase, elite moi i drutveni pokreti + politika + kultura + meunarodni faktori
ovjek je danas suoen sa ozbiljnim izazovima kojih nije bilo od industrijske revolucije. U situaciji je da preispituje sve kulturne i epistemoloke vrijedosti osmiljene za doba teke proizvoake i mehanike industrije, te ostaje pomalo zbunjen i zateen ulaskom u svijet visoke tehnologije, pokretljive radne snage, raznovrsnih obrazovnih mogunosti, smanjenog administrativnog aparata, iscrpljenih resursa. Ovo je praeno brojnim kontraverzama, od kojih je najvea ona prema kojoj se vjeruje u neogranienu mo progresa kao ljudskog proizvoda. Vera u progres i napredak, priljubljeni u svijest ovjeka, oteavaju mu sposobnost shvatanja sadanjeg trenutka. rije je o periodu u kojem su iezle velike naracije, sveobuhvatno prianje pria. Iza nas je period Fajerabendovog sve je doputeno, period koji sve smjeta u historiju, a ovjeka definie kao bie koje ima odreenu prolost i predvidljivu budunost. Novo, danas aktuelno gledite, usmjerava ovjeka ka pluralizmu heterogenih pozivanja na znanje u kojem nauka nema privilegovano mjesto. Slikovito, Karl Poper priznaje da cjelokupna nauka poiva na ivom pijesku ,te da u njoj nita nije izvijesno i nita ne moe da se dokae. Za nae razmatranje jo znaajnija jeste injenica da je ovjek izgubio svoje privilegovano mjesto, i u jednom trenutku civilizacijskog kretanja naao se u dezorganizaciji i dezorijentaciji. U vremenu superraunara, efikasne kominikacijske mree, genetskog inenjeringa, on, umesto da slavi, tehniki napredak i poduhvate esto doivljava kao prijetnju. Paradoks promjene Ljudska historija nema oblik jednosmjernog, glatkog razvoja, tako da sam pojam diskontinuiteta nije nov i nije otkrie savremenih uslova ovjekovog ivljenja. Ipak, dananji ovjek jo uvijek nije promislio neke momente civilizacijskih kretanja i to mu oteava snalaenje i prihvatanje ubrzanih promjena. U njegovoj svijesti snano je prisutan paradoks promjene i kontinuiteta koji ga inhibira. Ovaj paradoks svoje utemeljenje nalazi u shvatanju da je veliki dio dosadanje ljudske historije (posebno institucionalne) odreen vie kontinuitetom nego promjenom. To uljuljkuje ovjeka u lanom uvjerenju da je civilizacijsko i historijsko kretanje pravolinijsko i da e se ono to je poelo u prolosti nastaviti u budunosti. Ovaj nain razmiljanja ini ivot predvidljivim, stabilnim, ugodnim. Meutim, ovjek ivi u vremenu paradoksa drutvenih sila koje utiu na njegov ivot, podstiu ga, ali se istovremeno dogaa i to da snanija orijentacija

prema budunosti izaziva veu nostalgiju za prolou. Ovim se ovjekovi ivotni sadraji uslonjavaju, komplikuju, a svojom protivrijenou izazivaju ironiju i sumnju. ivljenje u postmodernom vremenu Diskontinuitet je danas izuzetan u brzini promjena. Iako je najoiglednija u tehnologiji, ova brzina proima i sve druge oblasti. Diskontinuitet se ogleda i u irini promjena. U meri u kojoj razliita podruja zemaljske kugle ulaze u meusobne odnose, talasi drutvenog preobraaja zapljuskuju praktino cjellu povrinu planete. mijenja se unutranja priroda modernih institucija (drava, proizvodnja, rad...). promjena drutvenih snaga prisiljava zapadnjaka drutva da se upuste u izazove informatikog doba. Drucker tvrdi da ''sredstva za proizvodnju'' vie nisu kapital, ni prirodni resursi, ni radna snaga, nego znanje ( a tako e biti i u budunosti). Danas vrijedost stvaraju '' produktivnost'' i ''inovacije'', primena znanja u radu. Ako pogledamo industrije za koje mnogi smatraju da e biti pokretaka snaga XXI stoljea mikroelektronika, biotehnologija, industrije novih materijala, civilna avijacija, roboti, kompjuteri i programska podrka, dakle, sve industrije znanja postaje nam jasnije na emu se zasniva Druckerova tvrdnja. rije je o ivljenju u postmodernom svetu. Obrasci rada i ivota moraju se promjeniti i hoe! Na primer radna snaga sa visokom kolskom spremom moe raditi kod kue kao to su to radili ljudi pre industrijalizacije. Iz javnog i privatnog sektora uklonie se slojevi birokratije jer vie nisu potrebni da bi osiguravali poslunost i kontrolisali znanje. U ovakvoj organizaciji je visokoobrazovana elita radnika znanja okruena ostalim listovima djeteline uslunim djelatnostima angaovanim na osnovu ugovora o radu i honorarnim radnicima koji e se zapoljavati prema potrebi, kada doe do poveanja obima posla. Umjesto doivotnog zaposlenja u nekoj organizaciji, ovjek e morati ovladati doivotnim obrazovanjem, nizom znanja i sposobnosti kako bi mogao da se uklopi u fleksibilan, dinamiki sistem. promjene e obuhvatiti porodicu, obrasce roditeljstva, ponaanje, obrazovanje. UBRZAVANJE Najkrupnije promjene danas dolaze iz sfere tehnike i tehnologije, a zahvaljujui medijima i obrazovanju one su iroko poznate. To su promjene u informatikim tehnologijama, u mikrobiologiji, genetskom inenjerstvu, u stvaranju i upotrebi novih materijala, promjene u metodama i tehnikama upravljanja preduzeima itd. promjene u sferi materijalne proizvodnje izazivaju promjene u drutvenoj sferi, svakodnevnom ivotu, sposobnosti upravljanja. Podjela zemalja na Istok i Zapad, razvijene i nerazvijene posledica je odreenog mentalnog modela, ali i sposobnosti pojedinih zemalja, pre svega izazivanja, a zatim prihvatanja promjena. Sve ubrzaniji tehnoloki razvoj bio je do polovine ovog stoljea odluujui faktor drutvenog razvoja u svetu. Od polovine ovog stoljea pored procesa automatizacije sredstava rada i razvoja informatikih tehnologija dolazi do naglog razvoja nauke o upravljanju preduzeima (menadment), to omoguava jo bri drutveni razvoj. To govori istovremeno i o procesu ubrzavanja tehnolokog razvoja. Uslovno, moemo izdvojiti tri temeljna i dalekosena inioca rasta koji su korjenito i trajno promjenili kontekst ekonomske djelatnosti i nain na koji djeluju dananja drutva u cjellini, pa i nae. To su: 1. pojava informatikog drutva, 2. nauno-tehnoloki napredak, 3. internacionalizacija ekonomije i trgovine. Vrste drutvenih promjena To su termini rasporeeni po kriterijumu: 1.odreenog kontinuiteta promjene (proces) 2.u pogledu specifinog pravca i s obzirom na vrstu (akumulacija,rast..) 3. kvantiteta i s obzirom na strukturalnu ili funkcionalnu diferencijaciju(evolucija, razvitak, regresija..) 4. kvaliteta s obzirom na odgovarajue standardne vrijedosti.(progres, opadanje, raspadanje..) 5. svi ovi kriterijumi uzeti u smislu nekog drugog objekta ili sistema(adaptacija, akomodacija,asimilacija..) Prema oblastima, drutvene promjene mogu se odrediti: osnovne vrste drutvena promjena (kulturne,politike,ekonomske) i njihove podvrste, promjene saznanja, idejne, religiozne

 lokacije u jo uem smislu. Prema tom kriterijumu se mogu odrediti i granice drutvena promjena i nain tj.osobenosti koje su evidentne i znaajne za pojedine vrste. Negelovo (sociolog Kasper Negel) gledite je da se oblici drutvenih promjena ustanovljuju prema sredstvima pomou kojih se promjena ostvaruje (demonstracije,trajkovi...) Oblici drutvenih promjena se isto tako mogu ustanoviti i s obzirom na rezultate koji iz ovih slijede, kao i vremena koje je potrebno za ostvarenje datih promjena. Jedno stanovite o dr.determinizmu predstavlja epistemolokui metodoloku osnovu teorije drutvene promjene i histori.razvitka, te kao takvo ima prioritet i presudan znaaj. Po tome su npr. H.Gert i R.Mils razlikovali dva osnovna tipa teorije drutveno historijskih promjena monistike i pluralistike Ima pokuaja da se obnovi ideja o grupisanju inilaca promjene prema glavnim podrujima drutva , psiholoki nivo, geografski, politiki, ekonomski... Koncepcija drutvenog sistema inila bi takoe analitiki okvir. Radi se o tipovima integracije koji su odreeni kao principi i imperativi povezivanja dijelova u cjeline. esta razmatranja su oendogenom iegzogenom modelu. ENDOGENI I EGOGENI INIOCI PROMJENA ENDOGENI podrazumijeva da su inioci promjene prvenstveno unutar drutvenog sistema, pa se pomou njih rezimira vie pitanja u sklopu teze u unutranjoj determinaciji drutvene promjene. EGZOGENI model favorizuje socioloki difuzionizam, tj. znaaj spoljanjih inilaca. Smit dodaje model promjena tipa meudejstva. U pitanju je, dakle, itava grupa analitikih okvira za komparativne analiize. Historija se posveuje pojedinacnim dogadjajima koji su bili cinioci ili sami predstavljali dr promjene. Sociologija polazi od inilaca da bi objasnila dr promjene kao odgovarajuce posljedice, obrnuto od historije. Antropologija dr pr omjene razmatra u sferi ljudsih potreba i svojstava (promjena je fundamentana ljudska potreba). Antropoloski pristup se dopunjava sa socioloskim jer pitanje koja se hijerarhija ljudskih potreba prihvata kao dr. vazeca zavisi od dr. inilaca. Adaptacija, akomodacija nisu promjene Termin adaptacija se obino uzima kao promjena koja se posmatra u relaciji dva objekta, tj kao neki odnos koji tek nastaje ili se mijenja, a s kojim jedan predmet ini izvestan sistem. Slini su i drugi termini akumulacija, akomodacija, socijalno usklaivanje Razlike u tretiranju inilaca dr promjena (bioloski, demografski, ekonomski...) pokazuju se u naglasavanju primarnosti jedne vrste (historijski materijalizam Marksov, kulturalizam...) ili u drugoj krajnosti pluralisticki princip ekvivalencije (od teorija to su npr. dijalekticki hiperempirizam, ili izrazito empirijdeskripivna orjentacija). Drutveni procesi/drutvene promjene se mogu diferencirati s obzirom na: 1. oblik procesa 2. rezultate dr.procesa 3. svijest o drutvena promjenama 4. uzronost 5. podjelu dr.procesa po nivou promjena Promjene mogu biti i reaktivne i adaptibilne. Ovi uzroci zavise od granice sistema. Sa promjenama granica uzroci se mijenjaju, bivaju endogeni ili egzogeni Prema rezultatima i obliku 1. Klasifikacija dr.procesa po rezultatima: - prostoj reprodukciji - povraaj prvobitnog stanja- proirenoj reprodukciji kvantitativ promjena sistema (sistem je isti, a obim dr.proiz. je vei)- suena reprodukcijatransformacija-kvalitativna promjena sistema- morfogeneza-stvaranje potpuno novog sistema 2. Klasifikacija drutvena promjena prema obliku: usmjerene i neusmjerene drutvene promjene Usmjerene drutvene promjene su:

nepovratne i kumulativne (dr.razvoj). Mogu biti:- Ravnolinijske (linearne), jednolinearne, svi elementi prolaze kroz isti stadijum- Vielinearne, elementi prolaze kroz vie stadijuma Neusmjerene promjene: - Sluajne (npr.jkretanje gomile)- Oscilatorne (spiralnog karaktera), uvijek se odvijaju na isti nain- Spiralne (ritam je isti, ali se uvijek ide na vii nivo, npr,kola) Jo kvalifikacija 3. Klasifikacija promjena po svijesti aktera: - latentne: nesvjesne i nenamjerne- manifestne: svjesne i namjeravane- svjesne sa neoekivanim posledicama 4. Klasifikacija drutvena promjena sa stanovita uzronosti : a.endogene b. egzogene: adaptacija na okolinu i reaktivne promjene 5. Klasifikacija promjena po vanosti uzroka: - materijalne (historijski materijalizam) - duhovne (elitisti,Veber..) - tehnoloke 5. Klasifikacija po nivou promjena: - makropromjene (ovjeanstvo,drutvo,drava) - mezoprocesi (vojska, preduzea) - mikroprocesi (porodica) Drutvena promjena je iri pojam od razvoja. Promjena je razlika izmeu jedininihstanja sistema u razliitim jedinicama vremena. Promjena se moe odnositi na: - pojedinane elemente unutar sistema, promjene u sastavu (npr.drava je sistem, dravljani se sele ili umru, ali ona ostaje) historijski razvoj posmatrao kroz tri faze: teoloku, metafiziku i pozitivnu. Progresom su se bavili i Spenser, Marx, Dirkem, Veber. Nema sumnje da je 19. stoljee era progresa, evolucionizma. Progres je esto u soc. teoriji razumijevan kao nepovratan proces koji ukljuuje linearno vrijeme - svi elementi vremena (sadanjost, prolost, budunost) su kontinuirano povezani. Putanja progresa se sastoji iz niza faza koje prolazi svako drutvo a sve te faze su usmjerene ka jednom odreenom cilju koji je neizbijean. Taj krajnji cilj je vrijednosno odreen, a to cjelokupno kretanje je podstaknuto nekim endogenim uzrocima. Ti uzroci su se dijelili na: prirodne (genetska svojstva ovjeka)i humane (ljudska djelatnost, individualna ili kolektivna). U XX stoljeu, tj.u prvoj polovini (Frojd) poinje da se sumnja u ideju progresa,a ova sumnja je obogaena pojavom faizma i boljevizma. Nakon II sv.rata ideja o progresu ima polet, ali ve krajem 6o-tih se ponovo otro napada. Sumnja u progres Rijetko ko od savremenih teoretiara iz 60.ih i 70.ih prihvata ideje progresa:- jedni sumnjaju u progres pozivajui se na faizam i nacizam- drugi govore o opasnostima od teh.razvoja:ekoloka ugroenost, naoruanje- trei se pozivaju na krizu koju zapada potroako drutvo. Prema Roderu Bejkonu, nesumnjiv znak dr.progresa je razvoj ljudskog znanja. Nizbet smatra da su materijalistike komponente progresa bila velika otkria u 15.stoljeu koja su doprinijela uveavanju heterogenosti ljudi i uzdizanja sopstvene civilizacije. Pojam progresa je obiljeio poetak XX stoljea, a kraj obijleavaju pojmovi krize i sumnje. Drutveni rast: je kvantitativni pojam tj.kvantitativno uveanje broja elemenata u sistemima posmatranih kao cjeline. esto koristi kao ek onomski pojam. Npr. rast bruto nacionalnog dohotka je mjera dr. rasta. (GDP) Ideja napretka je stara kao i historija

TA JE NAPREDAK?
Ideja o napretku je jedna od najstarijih i najjaih i univerzalna ideja nastalih u okrilju ljudskog drutva.Pojam napretka nuno je povezana s vitlanou, ime se ovaj pojam svrstava u oblast socijalne dinamike. To ima smisla samo ukoliko uzmemo da povijest, kao proces, ima odreenu unutarnju logiku. Inae bi se tumaila samo kao pravilan slijed uzastopnih promjena. Ali ne moe se svaki proces opisati kao progresivni. Teko je povezati ovaj koncept s takvim procesima, koji se

svakodnevno ponavljaju, cikliki, koje vode samo igri, reprodukciji, kakav je drutveni razvoj u svom sadanjem obliku. Napredak podrazumijeva usmjerenosti procesa, to jest, promjene dovode do sve vie i vie drugih novih sastavnih elemenata drutva, tranje, ali i stazu, pribliavanja odreenoj idealnom stanju. To je taj savren napredak. Napredak podrazumijeva i to da kao proces proizvodi neto bolje, poboljava, kroz poboljanje da ima za cilj ostvarivanje ideala. Na taj nain se ideja napretka temelji na tri uvjeta: procesnost, usmjerenost i optimizam. U svjetlu ovog jednostavnog, ope definicije napretka bi mogla glasiti ovako: napredak je stalano, konstantano, i tono kretanje ovjeanstva prema sve savrenijim oblicima drutvenog ivota. Iz take gledita zdravog razuma, ideja napretka ini se da je oita i vrlo poeljna, elja za napretkom - jedna je od onih koji uzimamo zdravo za gotovo, jer je rairena, a njegova sutina je jasna. Ideja napretka je evoluirala tijekom stoljea, postupno obogauje svoj sadraj prije nego to je dobila moderan kompleks znaenje. Intelektualne porijeklo pojma "napretka" nalazi se u dalekoj prolosti najvjerovatnije u antici. Christopher Dawson zove ideju napretka "radnoom vjerom nae civilizacije", a prema Robert Nisbet, u 3000 godina zapadne civilizacije, nema vanije ideja od ideje o napretku . Vjerojatno objanjenje za ovaj fenomen lei u sutinskim karakteristikama ljudskog bia koje eli da premosti jaz izmeu stvarnosti i elje, ivota i snova. Izmeu stalne napetosti - izmeu onoga to ljudi imaju i to bi eljeli imati izmeu ko su oni zapravo, i onog to bi eljeli biti, a klju za uspjeh ljudskog roda, jeste njegova glad za novim, vjeno nezadovoljstvo s postojeim, stalna potraga i tenja za neim? Pojam napretka ublaava ovu egzistencijalnu napetost, projektirajui nadu u bolji svijet u budunosti, sa jakim uvjerenjem da je njegov dolazak zajamen, ili barem mogu. U tom smislu, ova ideja napretka zadovoljava univerzalnu ljudsku potrebu i, unato svim sumnjama vjerojatno e uvijek ostati s nama. Prema Sidney Pollard, svijet i danas vjeruje u tu ideju, jer jedina alternativa bi mogao biti univerzalni oaj. Ideja o napretku prvo moemo nai u grkoj antici. Grci su vjerovali da je svijet u procesu rasta, stalno otkrivajui potencijale inherentnosti u njemu, da prolazi kroz fiksne faze (doba) naprijed, kroz poboljanje stvarnosti. Platon (427-347 p.n.e. u Zakonima je govorio o drutvenoj organizaciji, koja napreduje iz embrija u naprednije oblike. Aristotel (384-322 p.n.e.), u svojoj "Politici" prati evoluciju politikog stanja obitelji i primitivne zajednice grkog grada-drava (polis), koja se vidi kao idealnog politikog sustava. Protagora je (481-411 p.n.e.) dao detaljnu rekonstrukciju napretka u kulturi, iz barbarskih plemena, a zavrava s razvojem civilizacije. Meutim, u sva tri od tih autora postoji snana privrenost ideji daljnjeg poboljanja svijeta, ukljuujui i njegove drutvene, politike i kulturne aspekte. Drugi izvor ideje o napretku je ukorijenjena u idovskoj vjerskoj tradiciji. Kod biblijskih proroka oekivanja odraavaju sliku povijesti kao svete, boanske volje, kojom upravlja Providnosti, i stoga, je to unaprijed zadan, trajni i nuan proces. Povijest ovjeanstva je otkrila kroz procese, "svjetovnim" dogaajima, i tako smo se doli do vrhunca u budunost - "zlatnog doba", "vjenog kraljevstva" raja. Povijest usmjerava svoj kurs i odabire put kroz upute od "gore", i ima progresivni toktako to se postupno i kontinuirano pribliava posljednjoj inkarnaciju. Proroci, vjerski voe koji imaju karizmu, obdareni su sposobnostima da itaju ove boanske povijesne znakove i pomou njih predvidjaju tok i ishod zemaljskih dogaaja. Oba ova pravca razmiljanja - grka i idovska se afirmiraju u idovsko-kranskoj tradiciji, koja se nalazi u samoj sri zapadne kulture formulirane nakon vie desetina stoljea. Ona je sadrana u jedinstvenoj fuziji oba ova pravca u djelu svetog Augustina (354-430). Ideja o napretku kakvog mi danas poznajemo, prema iroko prihvaenom tumaenju, je sekularizirana verzija kranske ideje u Prosvjetljenje . (Providenca) U srednjem vijeku pojam napretka je dobio neke nove elemente. Roger Bacon (1214 - 1292) primjenjuje ovaj koncept na podruje ideja. Po njemu, tokom vremena ljudsko se znanje akumulira, postupno obogauje i usavrava. Usporedba sa patuljcima koji stojie na ramenima divova pripada Bernardu iz Chartresa, a nju je kasnije popularizirao Isaac Newton, mislei na moderne mislioce koji mogu vidjeti bolje i dalje, preko akumulirane mudrosti njihovih prethodnika.

KO JE TO I TA TO GURA NAPRIJED?
Ova opa definicija odmah se postavlja tri pitanja. Prvo, tko je autor toga i takvog pokreta, ko je taj koji gura naprijed proces? Drugo, nain i staze odnosno mehanizmi toka?

I tree, u kojem smjeru, prema kome i emu se ide (to je pitanje kriterija napretka)? Odgovori na ova tri pitanja su vrlo razliito u povijesti. Uz cjelokupna pojednostavljenja moe se razlikovati tri vrste odgovora, tri konkretizacija i interpretacije opeg pojma napretka - tri vizije napretka. Vjerska i mehanika vizija Prva vizija prvi moe se nazvati vjerskom. To podrazumijeva da je autor i kreator Bog koji je odredio program napredovanja i uspinjanja u visine prema programu Provienja, Sudbine (Providence), kao nezaobilaznom odreditu, sa pogledom prema Kraljevstvu Boijem (tisuljea), koje je, kako kae Evanelje, na primjer, "nije od ovoga svijeta" ime se locira vrlo daleka u vremenu i nalazi se izvan stvarnosti zemaljskog ivota. Druga vizija drugi moe biti nazvana mehanika. Sekularizacija ideje napretka napredak situira pokretaa u linosti "drutvenog organizma" ili "drutveng sistema", koji sve mijenja i razvija pod vlastitim unutarnjim tenjama, gotovo automatski, ispravno i neizbjeno. Ideja o sebi, ili se odnosi na metafore samo- dinamike organskog rasta, dok se u tijelu neoploeno jaje razvija se automatski ispravno u nuno zrelu osobu. Slino toj analogiji, tijelo zavisi od smjera, kriterija napretka, poveanja sloenosti, distribucije i raznolikosti funkcija (Npr. vea podjelu rada). Cilj je donijeti napredak na zemlju, zavisno od udaljenosti u vremenu i realizacije veliki se ideali i umanjuju. Razne drutvene utopije opisuju oblike idealnog drutva lociranog "izvan ovoga svijeta" i najaviljuju njegov dolazak koji e donijeti ideju napretka, i napredak sam Trea vizija se moe nazvati humanistikom. Kao kreator i autor povijesti je proglaena osoba - ovjek. Veina njih nisu sami, nego zajedno s drugima, u nekim zajednicama. Takav kolektivni subjekat mogu biti ponekad nacije, ili neki drutveni sloj tijekom vremena (npr. Marxov proletarijat), drutveni pokreti, ponekad i dravne, pa ak i politike stranke. Ali tu se takoer priznaje i uloga pojedinaca - Izvanrednih karizmatskih voa, politiara, proroka, heroja, generala, obinih ljudi i na kraju, svaki od kojih je, dodue u manjoj mjeri, ali u masi je ve stepen ve, pretvara vae dnevne aktivnosti po mjeri drutva u kojem ivite. Mehanizam procesa ovdje postaje zbrajanje aktivnosti i akumulacija njihovih uinaka, tako da se zapravo formira odreeni povijesni kontinuitet dogaa se drutvo. A ciljevi, kriteriji napretka? U tom konceptu se najpoznatiji pojavljuju kroz zahtjev za provedbe njihove sveobuhvatne, utopijsku viziju idealnog drutva, ali i kao postupno poboljanje znaajnih dimenzija ljudskog ivota - emancipacija skupina prevazilaenje uzroka otuenja, poveanje slobode, autonomije, prosperiteta. Osnovna ideja ovpg koncepta je mjesto kriterijske mjere progresivnosti ne u nekoj imaginarnoj budunosti nego u stvarnoj sadanjosti, u onom to je trenutno. To znai da se ide u potragu za svojstvima takve organizacije koje zapravo ve postoje, ovdje i sada, koji e ih prepoznati kao napedne ili nazadne. I takoer traiti takve znaajke ljudi koji e ih podsticati na progresivnu i likonzervativnu akciju. Kreativna transformacija Drutvo se sastoji od ljudi motiviranih za kreativne aktivnosti te su u mogunosti da ue, da se socijaliziraju. Zahvaljujui tekuim ljudskih aktivnostima, dolazi do njihove stalne transformacije. Pa, ta sposobnost drutva i pojedinaca za kreativne transformacije pomjera vlastite granice, prevladava barijere, vri samo-poboljanja i to je njihova progresivnost. Gubitak, pak ili smanjenje tih sposobnosti ojaava sposobnost za stagnacije ili retrogradne procese. Drutvo koje ima sposobnost da samopoboljanja je ve progresivno, to se moe definirati kao aktivno drutvo, a u kojem ta sposobnost nestaje - kao pasivno drutvo. Ali od ega to ovisi, koji ofaktori dreuju ta temeljna svojstva, koja se pokazuje da se djelatnost drutva dovodi do kreativne transformacije? Razlozi za to, su u etiri vrste faktora koji bi mogli biti i odlike aktivnih drutava. Prvi je skup odlika pojedinaca, dominantne tipske osobine. Aktivno drutvo se mora sastojati od osoba koje su kreativne, inovativne, ka uspjehu orijentirane, osposobljene sa znaajnim znanjima, matom ali i smislom za realnost, sa razvijenim osjeajem za autonomiju, integritet i neovisnost.

Druga skupina faktora su svojstva drutvene strukture, uvjeti u kojima ljudi poduzmaju akciju. Aktivno drutvo mora otvoriti najire polje za slobodne, kreativne aktivnosti. To znai da je strukturirano pluralistiki, heterogeno, otvoreno, fleksibilno, tolerantno prema raznolikost i originalnosti. Treu skupinu predstavlja dominantan odnos u drutvu prema tradiciji i prolosti. Aktivnost drutva je ukorijenjena u prolosti, povijesni kontinuitet crpi snagu i sredstva za daljnji razvoj i tretira izvornu tradiciju kao predmet posebnog ponosa i lojalnosti svojih lanova. etvrta skupina faktora ine vizije eljene budunosti. U aktivnom drutvu su optimizam i nada, osjeaj moi, uvjerenje da budunost ovisi o ljudskom djelovanju, a ne samo o providnosti , da su potrebni aktivna razmiljanja i otvaranje stratekih perspektiva, predvianja i planiranja za dugoroni period. Pasivna drutva Nasuprot tome pasivna drutva, jesu stajaa drutva, ije karakteristike je lako konstruirati prema suprotnim osobinama od onih nabrojanih za aktivno drutvo. Izmeu krajnosti ove dvije vrste idealno - drutvo jeste i aktivno i pasivno - unutar postojeih stvarnih povijesnih drutava. Kroz aktivno deginiranje progresivizma drutva, to izaziva reagiranje kako skeptika tako i i real pesimista. Progresivnost se ne moe odrediti kao apsolutna dostignuta mjera, ve kao postignuti nivo dostignua, ali vizija postavljena u potencijalu jednog drutva, koja se nastoji postii. U tom smislu: ak i ljudi siromani, na niskom stupnju razvoja, mogu biti progresivni, ako pokazuju visok stupanj socijalne mobilizacije, univerzalne kreativne aktivnosti. A bogata drutva, vrlo razvijena, mogu da budu regresivna, ustajala, i to onda kada socijalne mobilizacije nestaje, kada je napetost stvaralatva veoma izraena. Sudbina ili aktivnost- i jedno i drugo predvianje budunosti? (utopije) Ta ideja da svaka nova generacija koristi i unaprijeuje znanje prethodnih ak i ako taj rast i nije veliki, znai stalnu akumulaciju znanja i napredak. Pretpostavlja se da je znanje stalno i postupno se razvija i poboljava. U srednjem vijeku, prvi razvoj "drutvenih utopija" - idealiziranja, generaliziranje slike o zemaljskom raju, zamiljanje idealnog drutva, koje e tek doi u budunosti. Opisi Roger Bacon, Joachim Fiorskim i drugih mislilaca postali su vrlo esti u iduem stoljeu, drutvene utopije odreuju smjer u kojem se treba kretati ovjeanstvo. Oni su kritizirali sadanjost preko sjajne pozadine idealnog, preko utopijskije slika, te su u tom smislu, zapoeli i proces mjerenja napretka. Utopija- oblikovanje nove realnosti Utopijski nain miljenja, nije nastao s Thomasom Moreom i njegovom Utopijom. Zaeci tih vizija sve se vie povezuju sa zapadnom kulturom te njezinim antikim i kranskim korijenima iji su pripadnici esto zamiljali svoje oblike zlatnoga doba ili raja gdje e ljudi biti osloboeni boli, patnje, nepravde i neimatine te uivati u beskonanoj srei i blagostanju. Utopiju odvaja od puke fantazije osebujna logika veza izmeu stvarnih pojava, uzroka, stanja i zakonitosti i njihove hipotetike nadogradnje. Tako utopijski projekt nije proizvoljna kombinacija iskustva i mate ve sistemsko uopavanje danih elemenata ovjeje duhovne i drutvene zbilje radi oblikovanja i postuliranja nove realnosti (Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb) Utopija (gr. ou=ne, tpos=mjesto), zemlja koja nigdje ne postoji, fantazijsko doaravanje nekoga idealnog neostvarenog i neostvarljivog stanja u ljudskom ivotu, ponajvie s tendencijom da se time potkrijepe stanovite koncepcije o poboljanju drutvenog i dravnog ureenja, odgojnog postupanja i moralnog ivota. Utopije su donekle srodne fikcijama (izmiljotina, svjesno zamiljanje neke situacije uz pretpostavku da doista postoji, iako je oita njena nestvarnost, a ponekad ak i nemogunost i proturjenost). Antiki uzor kasnijim utopijama je Platonova Drava. Izraz utopija prvi je upotrijebio Thomas Morus u svojem romanu Utopija (1516). Meu ostalim utopistima mogu se spomenuti Francis Bacon (Nova Atlantida), Tommaso Campanella (Civitas solis) i dr. irei svoju vjeru nitko ne smije drugoga odvraati od njegove, vrijeati tue vjersko uvjerenje, niti se sluiti ikakvom primjenom sile. Tko pokae nesnoljivost u vjerskim raspravama, kanjava se

progonstvom ili ropstvom Utopljanin je ovim mjerama teio odrati mir, jer je iz iskustva znao da ga stalne vjerske borbe i vjerska nesnoljivost potpuno sputavaju". "Utopljanin je cijelo pitanje vjere ostavio otvorenim i dao je slobodu da svatko vjeruje u to hoe. Jedino je zabranio uenje da dua propada zajedno s tijelom i da svijetom upravlja sluaj, a ne providnost To je razlog to Utopljani vjeruju da poslije ovozemaljskog ivota postoje muke kao kazna za zla, a uivanje kao nagrada za dobra djela u ovome ivotu. (T. More, Utopija) Uvijek je na kraju (na vrhu) Zapadna civilizacija Zanimljivi obrat ideji napretka doivjeli tijekom razdoblja Prosvjetiteljstva, kada je postalo jasno da je ljudsko drutvo, kultura, politiki i ekonomski sistemi ne ine jednu cjelinu. Postalo je jasno da postoji veliki izbor drutvenih obrazaca u razliitim dijelovima svijeta. Meutim, radi jedinstva ovjeanstva i sve su ee tvrdnje o varijabilnosti razliitih stupnjeva razvoja, ime je omogueno poreenje drutava. Na tom polju su se razvijale teze o manje ili vie primitivnim ili manje ili vie civliziranim drutvima, poredei stepene razvoja drutava i opet ih smjetajui i jedinstven proces koji prolazi kroz razlilte faze razvoja. I opet je tu ideja na pretka: sva drutva se kreu, ne istim tempom, ali sva drutva se kreu. To je omoguilo usporedbu: vrh je jedan, ali se na njega stie razliitim brzinama i razliitim stupnjevima uspjeha, ali svi su na istoj ljestvici, ali na razliitim razinama. Na kraju puta (ili vrhu ljestvice) su najnapredniji - civilizirano zapadno drutvo. Ova slika je rezultat pokuaja da se konceptualiziraju raznolikosti ihomogenosti kako bi se odredila i potvrdila ideja napretka svih naroda u svijetu - od najnerazvijenih do najnaprednijih, pod kojima su se ljudi zapadne Europe, naravno, sami kandidirali. To nije sluajno, jer je na taj nain (preko Prosvjetiteljstva, a time i industrijske revolucije) poela duga povijest ETNOCENTRINIH predrasuda tipinih za veine teorija drutvene promjene, ili vie specifinih zapadnocentrizmu Europocentrizmu i Amerikanocentrizmu. Prosvjetiteljstvo je napravilo nekoliko novih demenata kojima je objasnilo daljnji razvoj i ime je obogatilo koncept napretka. Jacques Buse (1627-1704) uveo ideju univerzalne povijesti i univerzalnog uzorka ime je uinio neovisnim razumijevanje povijesti bez obzira to se radi o razliitim kontinentima, regijama i zemljama. On je stvorio prvu veliku sliku sa razdobljima svjetske povijesti, s naglaskom na dvanaest velikih epoha, od kojih svaki pokazuje stalan napredak drutva, a posebno na nastavak napretka religije. Condorcet (1743-1794) razvio koncept povijesti sa alternativnim razdobljima od deset stupnjeva s vie razliitih mehanizama napretka, a smisao svemu daje stalno unapreenje znanja i znanosti. Giambattista Vico (1668-1744) proglasio je roenje nove znanosti, a konano, Immanuel Kant (17241804) je predloio sljedee kriterij napretka: znaenje i smjer povijesti definirani su rastom individualne slobode u kombinaciji s razvojem moralnosti, koja ograniava slobodu pojedinca, ako to ugroava slobodu drugih. Konano, dolazimo do XIX stoljea .. koje neki nazivaju "eru napretka", drugi - "trijumfom ideje o napretku". Ideja napretka postaje obavezni termin koji se iz filozofije premjeta u knjievnost, umjetnost i znanost. Romantini duh optimizma popraena je vjerom u mudrosti i snagu ovjeka. ini se da su znanost i tehnologija u mogunosti kako bi se osiguralo stalno poboljanje. Ta intelektualna atmosfera se ogleda u pojavi nove discipline - sociologija, koja je razvila vlastitu verziju napretka. Saint-Simon (1760-1825) i Auguste Comte su fokusirani na utvrivanje razloga koji dovode do napretka. Tvrdili su da su tipini stilovi razmiljanja, mijenjanje, prolaze kroz tri faze: teoloki, metafiziki i pozitivni. Posljednja faza, u stvari, je faza znanosti - empirijska, a na temelju injenica znanja, u stanju je objasniti, predvidjeti, i dati praktine savjete. "Pozitivnu" znanost je vidio kao krunski dostignua ljudske misli. Prema hipotezi Herbert Spencer, napredak u prirodi, kao i u zajednici, deava se putem sveopeg naela evolucije. Od njegove take gledita, koncept promjena se tumai i kroz podruja i naela strukturna i funkcionalna diferencijacija (poveanje sloenosti unutranjoj organizaciji i funkcioniranju). Karl Marx propagira stvaranje komunistike utopije u budunosti, koji, prema njegovom miljenju, je ostvariv jedino kroz oslobodilake borbe eksploatiranih klasa, koritenje mogunosti koje prua rast proizvodnih snaga (tehnologije). Kretanje prema besklasnom, komunistikom drutvu moraju proi kroz niz socijalnih revolucija.

Max Weber (1864-1920) skrenuo pozornost na tendenciju da racionaliziraju sfere javnog ivota i drutvene organizacije (kalukacijama, uzimajui u obzir sredstva koristiti, uinkovitost , prioritet, odbacivanje sjene emocija i tradicije, neosobnost birokracije). On vjeruje da je to glavni smjer u kojem se drutvo kree. Emile Durkheim (1858-1917) ukazao na rastuu podjelu rada i prati ovaj proces integracije drutva kroz "organsku solidarnost", koja se temelji na obostrano koristnom, komplementarnom doprinosu svih lanova drutva. Preko Roberta Mertona do Robert Nisbet, napredak se sve definira kao ideja da je ovjeanst vo polahko, postupno i dugo prelazilo iz poetnih uvjeta straha, nedostatka kulture, neznanje, podiui se sve vie ka viim razinama civilizacije. Takvo kretanje e se nastaviti u sadanjosti i budunosti, unato sluajnih odstupanja. DRUTVENE PROMJENE I HISTORIJSKI TIPOVI DRUTVA Osnovna podjela teorija drutvenih promjena: 1. Teorije sistemske promjene 2. Teorije promjena prema optem pravcu kretanja historije Dvije vrste sistemski promjena: 1. promjene unutar sistema predstavljaju promjene koje ne mijenjaju temelje vladajueg poretka i oni u sutini ostaju isti. Ove promjene su uglavnom evolutivne i adaptacione. 2. promjene sistema predstavljaju revolucionarne promjene sistema kao celine. inioci drutvenih promjena: prirodni uslovi + ekonomija, tehnologija i organizacija + harizmatine voe + drutveni slojevi, klase, elite moi i drutveni pokreti + politika + kultura + meunarodni faktori Klasifikacija historijskih tipova drutva : Po stupnju intelktualnog razvoja - O. Kont: a) teoloki, b) metafiziki i v) naunopozitivistiki Po nainu privreivanja L. Morgan: a) divljatvo, b) varvarstvo i v) civilizacija Po nastanku, razvoju i nastanku civilizacija A. Tojnbi: 26 civilizacija (16 je propalo, a 10 jo uvijek ivi) Po razvoju drutva kroz smjenu drutveno-ekonomskih formacija K. Marks i F. Engels: a) prvobitna zajednica, b) robovlasniko drutvo, v) feudalizam, g) kapitalizam i d) komunnizam Po dostignutom stupnju materijalne kulture E. Gidins: Predmoderna drutva: a) lovaka i sakupljaka, b) poljoprivrijedna, v) stoarska, g) neindustrijske civilizacije Industrijska drutva: a) drutva Prvog svjeta, b) drutva Drugog svjeta, v) drutva Treeg svjeta i g) novoindustrijalizovane zemlje Sa stanovita globalnih drutvenih promjena: a) arhaino drutvo, b) tradicionalno, v) moderno i g) postmoderno drutvo Drutvene promjene i historijski tipovi drutva Dinaminost vana odlika savremenog drutva Drutvena promjena razlika izmeu dva stanja drutvene strukture Teorije drutvenih promjena: Teorije sistemske promjene Teorije promjene unutar postojeeg sistema ne menjaju se temelji drutvenog poretka (evolutivne ili adaptivne promjene) Teorije promjene sistema korjenita promjena drutva kao celine (revolucionarne promjene): Marksistiko poimanje sukob proizvodnih snaga i odnosa Psiholoke teorije psiholoko nezadovoljstvo ljudi Teorije disfunkcionalnosti sistema prestanak funkcionisanja jednog dijela sistema Teorije promjene prema optem pravcu kretanja historije U pravcu entropije drutva U pravcu nazadovanja drutva U pravcu novog napretka

1. 2. 3. 4. 5.

6. 1.

2.

1.

Francuski filozof i sociolog Ogist Kont (1798 1857) 1. Izmislio rije sociologija u poetku je koristio izraz drutvena fizika 2. Sociologija kao pozitivna nauka (bavi se samo injenicama koje su podlone posmatranju i poznate su direktno iz iskustva) Empirijski dokazi osnov za proizvodnju znanja , dolazi se do njih posmatranjem, poreenjem i eksperimentisanjem 3. Tri stupnja u razvoju drutva (teoloki, metafiziki i pozitivni) 4. Zalagao se za moralni konsensus u drutvu (zbog velike socijalne nejednakosti)

Je li napredak nuan Ako ove vladajue poglede na napredak razloimo na komponente kao to su : 1) Koncept nepovratnog vremena, pojavljuje nam se linearna koncepcija koja bi trebala osigurati kontinuitet prolosti, sadanjosti i budunosti. Napredak je, po ovom shvatanju pozitivno je ocijenjena razliku izmeu prolosti i sadanjosti (napredak) ili izmeu sadanjosti i budunosti (oekivani napredak), i 2) konceptu smjera kretanja, u kojem nema faza ponavljanja, i svaka sljedea je blia krajnjem stanju nego bilo ranije, i 3) ideja kumulativnog procesa koji se dogaa ili poveanjem, korak po korak, bilo kroz revoluciju, kroz povremene kvalitete "skokova", i 4) Razlika izmeu tipinih i "nunih" koraka (faze, epohe), koji je u procesu, i 5) naglaeno "endogeni" (interna, imanentna) uzrokuje proces automatske dinaminosti tj. otkrivajui nam unutarnje resurse drutvu u kojem postoji promjena, i 6) priznavanje neizbjenosti, neophodnosti, pa samim time i prirodnosti karaktera procesa, koji ne moe biti zaustavljena ili odbijen, i 7) Koncept napredak, progres, poboljanja koja odraava injenicu da je svaki uzastopni bolje od prethodne faze. Oekuje se da e vrhunac u zavrnoj fazi biti puno ostvarenje vrijednosti sree, obilja, slobode, pravde, jednakosti, itd. 1 Drutvena pokretljivost Drutvena pokretljivost = promjene u drutvenoj strukturi koje nastaju pomeranjem pojedinaca i drutvenih grupa Vana odlika savremenog drutva Uzroci drutvene pokretljivosti: Globalni: nastanak industrijske proizvodnje + nauno-tehnoloka revolucija + urbanizacija + kolonizacija + jaanje vojnog kompleksa + liberalna demokratija + masovno obrazovanje i kultura + drutveni konflikti Pojedinane potrebe ljudi Pokretljivost drutva zavisi od drutvene strukture konkretnog historijskog drutva i obrnuto Mehanizmi (kanali) drutvene pokretljivosti: Obrazovanje Bavljenje politikom Brak Posjedovanje specifinih osobina (talenat, harizma, hrabrost, vizija ...) Krize dovode do blokiranja drutvene pokretljivosti razni oblici diskriminacije (rasna, verska, polna, etnika i sl.) Razliiti oblici drutvene pokretljivosti: Horizontalna pomjeranje pojedinca ili grupe iz jedne drutvene uloge u drugu / pokretljivost sa stanovita uea u drutvenoj podjeli rada: promjena mjesta u raspodeli rada, ali ne i mjesta u socijalnoj strukturi drutva Vertikalna prelazak na viu ili niu poziciju u okviru ljestivice drutvene stratifikacije Prostorna fizika pokretljivost u geografskom prostoru / migracije koje mogu biti:

U ovim predavanjima uglavnom je koritena knjiga Petr tompka: Sociologija drutvenih promjena (Piotr Sztompka: Sociology of socijal change) rusko izdanje 1996. (prijevod na ruski engleskog izdanja iz 1994.)

a) dobrovoljne i prinudne; b) interne i eksterne; c) zbog politike, rjeavanja ekonomskih problema, obrazovanja ili zbog kombinacije vie faktora; d) migracija na relaciji selo grad; e) lokalne, regionalne, dravne i meudravne migracije Drutvena pokretljivost moe se posmatrati i iz drugaije perspektive: Da li je u pitanju individualna ili grupna Unutagrupna i meugrupna pokretljivost Unutargeneracijska ili meugeneracijska pokretljivost Drutvena pokretljivost se ne javlja u istom obliku ona je odraz vie faktora i manifestuje se u razliitim oblicima koji su sadrani jedni u drugima Negativni aspekt drutvene pokretljivosti: Slabi se kohezija grupa i drutva Stvaranje mogunosti za izbijanje konflikata Slabljenje ili kidanje primarnih veza (porodine veze) Porast kriminala i drutvene patologije Mentalna napetost, neuroze i nastanak drugih mentalnih bolesti Povrnost u odnosima meu ljudima ... Pozitivni aspekt drutvene pokretljivosti: Mijeanje kulturnih sistema i vrijednosti Mijenjanje percepcije svijeta Otvaranje lokalnih kultura Slabljenje etnocentrizama i nacionalizama Porast drutvene tolerancije Razbijanje tabua, dogmi, lanih vrijednosti i autoriteta ... U velikoj ponudi razliitih varijacija drutvenih vrijednosti treba pronai sebe - sidro koje e izbalansirati sve ono to je dobro u tradiciji i ono to e ostati svevremeno iz modernog doba Promjene u savremenom svijetu Bitni faktori promjena u savremenom drutvu: Nauno-tehnoloka revolucija promjene u politikoj strukturi promjene u kulturi savremenog drutva 1. Nauno-tehnolka revolucija Dovodi do promjena: u strukturi sredstava za rad + predmeta d + iskljuivnje ovjeka iz neposredne proizvodnj + nauka postaje odluujui inilac razvoj drutva Tu su tri (najbitnije) nauno-tehnoloke promjene u modernm drutvu: 1. Prva otkrie parne maine 2. Druga otkrie elktrine nrgije 3. Trea otkri atomske enrgije, raunara i definisanje torije komunikacje upravljanja Drutvene implikacije nauno-tehnoloke revolucije ogledaju se u promjeni: Naina proizvodnje sve manje ivog rada + drastino osnaivanje tercijalnog sektora + dominacija znanja i inovativnosti + promjena u strukturi zaposlenih + skraenje radnog dana + koncentracija, centralizacija i internacionalizacija kapitala + promjena u strukturi vlasnitva Klasne strukture razvodnjavanje socijalne strukture, ojaanje srednje klase i stvaranje novih slojeva (inteligencija + tehnokratija + birokratija) Socijalne dinamike diktirana znanjem i naukom + evolutivni preobraaji Pored pozitivnih odlika, treba imati u vidu i negativne posljedice nauno-tehnoloke revolucije

2. Promjen u politikoj strukturi Uticaj nauno-tehnoloke revolucije na kretanja u politikoj sferi drutva:

U vrijeme Prve industrijske revolucije pad monarhije, razvoj demokratije i liberalizma, stvaranje nacionalnih drava, kolonizacija, liberalni kapitalizam... U vrijeme Druge industrijske revolucije monopolski, pa, dravni kapitalizam - jaanje drave, jaanje politikih ideologija i stranki, nastanak komunizma i faizma, internacionalizacija kapitala, borba z trite i resurse, voenje svjetskih ratova... U vrijeme Tre industrijske revolucije atomska bomba, period hladnog rata, oslobaanje kolonija, li i nastnak neoklonijanizma, biva socijalistika drutva ulaze u tranziciju, voenje ratova koji imaju lokalni karakter (bilo po nacionalnom, bilo po vjerskom snovu) Oblici ponaanja pojedinca Openito ih moemo podijeliti na: Drutveno korisno i Drutveno nekorisno ponaanje; Funkcionalno ih moemo podijeliti na: Prirodno ponaanje (prehrana, odjea); Kulturno ponaanje (navike, ciljevi); Drutveno ponaanje (motivira druge lanove); Drutvenom pojavom nazivamo ponaanje ne jednog ili manjeg broja pojedinaca, ve veeg broja lanova nekog drutva.

ovjek i priroda ovjek je ambijentalno bie (bie koje se nalazi u prostoru, ali i vremenu); Kao drutveno bie, ovjek je nuno upuen na interakciju s prirodom koja ga okruuje; Prema biblijskoj paradigmi, ovjek je bie uzeto od zemlje (zemljanin) koji se u zemlju i vraa; Odnos prema zemlji i prirodi, dakle, odreuje i odnos samoga ovjeka prema sebi i ovjeanstvu. 3. Promjene u kulturi savremenog drutva promjene u kulturi savremenog drutva odvijaju se kroz: Kulturne procese akulturacija, asimilacija, multikulturalizacija i kulturni pluralizam promjene u sistemu kulturnih vrijednosti avangardizam (antiteza postojeih vrijednosti vesnitvo novog vremena) i postmodernizam (sve prolazi, sve je doputeno raznolikost i kulturni relativizam) Uticaj tehnologije medijsko i informativno umreavanje svijeta Poveanje fonda slobodnog vremena razliit izbor sadraja za savremenog ovjeka od kojih se najvie preferira sport, lahka zabava, razonoda... / na alost, ovjek je sve vie pasivan i nekreativan u toj ulozi Nove pojave u kulturi biznis u kulturi: sponzorstvo, marketing i menadment Traganje za novim stilovima ivota uloga masovne kulture i neprestano traganje za novim koje se kree ili u sferi potronje ili kao oponaanje/imitacija u sferi kulture (moda, snobizam, malograantina, narcizam...)

Nauno tehnoloki progres (NTP) Obuhvata razvoj nauke i tehnologije, proizvodnje i novih ljudskih potreba

Posebnosti savremene etape NTP: - Intenziviranje proizvodnje, izazvanih ulaganjem kapitala u NTP, i poveavanje efikasnosti sve ireg nauno- tehnolokog potencijala. - Resursna ogranienja, smanjenje materijalnog potencijala u okoliu

- Personalizacija NTP Izrastanje veeg broja naunika zbog neophodnosti izrade novih rjeenja, pridavanje znaaja, potreba saradnje i otvorenost. - Protivrijenosti progresa i ekolokih problema: - Povezanost ovjeka i okolia - Sposobnost razrijeavanja nastalih problema - Kulturalizacija NTP razvitak nauke i tehnike postaje sve vie elemenat kultrne cijene pojedinca. - Urbanizacija NTP velike migracije seoskog stanovnitva prema gradovima doprinose razvoju urbanizacije pojedinaca - Tehnoloki viak konkretnog rada, stalni razvoj automatizacije i mehanicizacije dopsinosi smanjenju direktnog ljudskog rada.