1.

POGLAVLJE
DRUŠTVENE SNAGE U RAZVOJU SOCIOLOGIJSKE TEORIJE

Uvjeti u 19. i ranom 20. stoljeću najvažniji za razvoj sociologije.

Političke revolucije

Francuska revolucija 1789. osnovni i neposredni činilac u razvoju sociologijskog teoretiziranja. Mnogi teoretičari
osvrću se na negativne konzekvence takvih promjena. Interes za socijalni red postoji sve do današnjeg dana kao jedna
od osnovnih preokupacija mnogih sociologa.

Industrijska revoloucija i rast kapitalizma

Važan činilac za formiranje sociologijske teorije. To je mnoštvo međusobno povezanih događaja.

Rast socijalizma

Rezultat promjena usmjerenih borbi protiv industrijskog sistema i kapitalizma.

Urbanizacija

Iz ruralnih dijelova u urbanizirana područja. Većinom uvjetovano zaposlenjem. Urbana područja postaju prenapučena,
zagađena, bučna i puna prometom.

Religijska promjena

Većina sociologa se bavila temom religije na koju su utjecali prethodni faktori.

Rast znanosti

Porastao interes za znanost i ona prodire u svakodnevni život. Prirodne imaju privilegiju.

INTELEKTUALNE SNAGE I RAST SOCIOLOGIJSKE TEORIJE

Prosvjetiteljstvo i osnivanje sociologije u Francuskoj

Intelektualni razvoj, nove ideje i vjerovanja o društvenom životu. Najznčajniji mislioci: Montesquieu, Rousseau.
Period prosvjetiteljstva odlikovao je vjerom da ljudi mogu razumjeti i kontrolirati univerzum stvarnosti sredstvima
razuma i empirijskog istraživanja.

Sociologija se javlja kao reakcija na prosvjetiteljstvo.

Konzervativna reakcija na prosvjetiteljstvo

Francuska sociologija je na koncu postala racionalna, empirijski orijentirana, znanstvena i usmjerena promjenama.
Zato što je predstavljala mještavinu ideja prosvjetiteljstva i ideja suprotstavljenih prosvjetiteljstvu. De Bonald i
Maistre su kritizirali prosvjetiteljstvo i Francusku revoluciju. Konzervativci su naglašavali veliko značenje socijalnog
poretka, nisu voljeli promjene. Naglašavali su društvo i druge globalne fenomene za razliku od prosvjetiteljstva koji
naglašava pojedinca. U društvu je bitna međusobna povezanost dijelova, naglašavaju se manje jedince društva
(obitelj) i podržava se hijerarhija.

Claude Saint-Simone

1
Pridavao značaj i za konzervativne sociologijske teorije i marksističku teoriju. Želio je sačuvati društvo onakvim
kakvo je bilo, ali nije želio povratak na oblike iz srednjeg vijeka.

Bio je pozitivist.

Auguste Comte

Prvi upotrijebio termin sociologija. Vjerovao da sociologijsko proučavanje mora biti znanstveno. Takav pogled razvio
je kao pozitivnu filozofiju u borbi protiv negativne filozofije, odnosno prosvjetiteljstva. Razvio je i socijalnu fiziku
koju kasnije naziva sociologijom. Proučava socijalnu statitku i dinamiku.

Comte se nije zalagao za revolucionaranu promjenu jer je smatrao da će prirodna evolucija društva sama učiniti stvari
boljima. Zakon o tri stadija – teorija evolucije kroz koje je društvo u svojoj povijesti prolazilo. Teološka, metafizička i
pozitivistička faza. Društveni poremećaji proizlaze iz prijašnjih društvenih sistema, a nestat će kada pozitivistička faza
preuzme potpunu kontrolu.

Konzervativan, reformist i scijentist, evolucionist. Nije proučavao pojedinca već šire jedinice. Proučava socijalnu
strukturu što kasnije utječe na druge perspektive. Od velike važnosti u društvu je konsenzus. Zalaže se za korištenje
eksperimenta i komparativno-historijske analize. Odbijao je čitati radove drugih autora.

Post-pozitivizam – odbija ideju postojanja racionalne, objektivne znanosti.

Emile Durkheim

Nasljednik konzervativne tradicije. Najviše je proučavao socijalni nered u Francuskom društvu njegova vremena.
Smatrao je da se socijalni neredi mogu umanjiti socijalnim reformama. U knjizi Pravila sociološke metode navodi da
sociologija treba proučavati društvene činjenice. One su za pojedinca izvanjske i prinudne. Razlikovao je materijalne i
nematerijelne. Proučavao je i samoubojstvo koje se može povezati sa društvenim uzrocima.

U djelu Podjela društvenog rada ističe pojam kolektivne svijesti. Nije smatrao da revolucija može riješiti patologije u
društvu, već reforme koje mogu održati sistem funkcionirajućim.

Bavio se religijom u djelu Elementarni oblici društvenog života. Identificira društvo s religijiom.

Karl Marx i razvoj njemačke sociologije

Traje od Karla Marxa sve do Maxa Webera i Georga Simmela.

Korijeni marksističke teorije

Najznačajniji utjecaj na Marxa imao je Hegel. Marx je školovan u hegelijanskoj tradiciji te prihvaća značaj dijalektike.
Hegelov dijelektički pristup prikazuje razvoj kontradikcije između onoga što su ljudi bili i što su osjećali da mogu biti.
Shvaćanjem ovog pristupa pridonosi razvoju individualne osviještenosti o osobnom položaju u duhu društva.

Drugi utjecajan lik na Marxa bio je Feuerbach koji je bio kritičan prema Hegelu i njegovom naglašavanju samosvjesti
duha društva. Feuerbach prihvaća materijalističku filozofiju. Prikazao je svoje stajalište kroz primjer religije i
alienacije ljudi od božanstva kao nečeg savršenog i svetog.

Marx je utemeljio svoju dijalektiku u materijalnoj osnovi – dijalektički materijalizam. Proučava rad kao uzrok svega u
kapitalističkom društvu. Imao je potrebu za radikalnim promjenama kapitalizma, odnosno preobrazbe kapitalizma u
socijalizam.

2
Karl Marx

Nije bio sociolog. Negativne reakcije drugih na njegov rad jer su ga smatrali ideologom i ekonomistom. Za razliku od
konzervativaca bio je na strani revolucije sistema. Osnovne filozofske razlike izvor su negativne reakcije ranih
sociologa na Marxovu teoriju.

Iznjeo teoriju kapitalističkog društva. Više je bio okupiran idejom rušenja kapitalističkog sustava nego promišljao
kako bi izgledala utopijska socijalistička država.

Izvori njemačke sociologije

Utjecaj Marxove teorije vidljiv je i kod Webera. Iako je on smatrao Marxa i marksiste ekonomskim deterministima.
Weber je imao stav da su ideje samo odrazi materijalnog interase, odnosno da materijalni interesi determiniraju
ideologiju (obrnuti redoslijed od Marxa). Weber veliku pažnju posvećuje proučavanju ideja. Tako je proučavao
religijske ideje protestantizma u djelu Protestantska etika i duh kapitalizma. Njegov rad prikazuje da ne samo
materijalni činioci utječu na ideje, već da i ideje utječu na materijalne strukture. Kao i Marx, Weber je proučavao
društvenu stratifikaciju, ali uključio i druge činioce važne za njenu pojavu.

Kod Webera je vidljiv utjecaj Kanta i Nietzschea što predstavlja drugačije filozofske korijene za razliku od
marksizma, a oba pristupa imaju veliki značaj za njemačku sociologiju.

Njemačka sociologija proistekla je iz mješavine Marxove teorije i nekih drugih intelektualnih tokova. Najznačajniji
predstavnici rane njemačke sociologije bili su Max Weber i Georg Simmel.

Max Weber

Proučavao racionalnost u institucijama zapadnog svijeta. Bavio se birokracijom i njenim karakteristikama. Razlikovao
je tipove sustava autoriteta.

Pokušao je razumjeti zašto se kapitalizam razvio baš na Zapadu, za razliku od nekih drugih dijelova svijeta. Zbog toga
se bavio religijama svijeta.

Kritizirao je kapitalističko društvo, ali nije davao nikakva radikalna rješenja. Weberov akademski stil učinio ga je
mnogo prihvatljivijim kasnijim sociolozima.

Georg Simmel

Njegov rad potpomogao je razvoju Sveučilišta u Chicagu kao i njegova glavna teorija – simbolički interakcionizam.
Utjecao je na američku sociologiju i putem Smalla i Parka koji su usvojili njegove ideje u Berlinu te ih prenjeli na
Sveučilište.

Poznat po mikrosociologijskim analizama (interakcijama). Simmel je vjerovao da je u stanju izolirati ograničen broj
oblika interakcije koji mogu biti registrirani u većem broju socijalnih situacija.

Makropristup ima u nekim svojim esejima (Filozofija novca).

Smatrao je da širenje kulture u modernom svijetu dovodi do umanjivanja značenja pojedinca.

Porijeklo britanske sociologije

3
Politička ekonomija, ameliorizam i socijalna evolucija

Britanska sociologija oblikovana sukobom triju utjecaja navedenih pod naslovom. Postojale su snažne razlike u
definiranju sociologije.

Britanski sociolozi vidjeli su tržište kao pozitivnu snagu, kao izvor reda, harmonije i integracije u društvu. Prihvatili
su ideje Adama Smitha o postojanju „nevidljive ruke“ koja oblikuje tržište za rad i proizvode. Kada su istraživali
globalne strukture razmatrali su podatke na individualnoj razini. Umjesto teoretiziranja bavili su se više prikupljanjem
podataka i njihovom komparacijom. Kasnije su sami uvidjeli probleme takvog pristupa.

Sociolozi su imali želju da se socijalni problemi riješe reformiranjem pojedinca. Vjerovali su u društvo i htijeli ga
očuvati. Amelioristima je nedostajala teorija o socijalno strukturi, teorija o socijalnim uzrocima određenih problema.

Herbert Spencer

Iako ga se svrstava zajedno sa Comteom, ipak je imao liberalne poglede na svijet. Bio je socijalni darvinist te smatrao
da se svijet postupno razvija i treba ga ostaviti na miru jer bi vanjski utjecaji mogli samo pokvariti situaciju.

Prihvatio Darwinovo stajalište da se proces prirodne selekcije odvija i u socijalnom svijetu. Društvo proučava kao
organizam. Razvijao evolucijski koncept historijskog razvoja. U prvoj teoriji smatra da socijalna evolucija vodi
progresivno k idealnoj socijalno državi. Druga teorija pretpostavlja da se društvo razvija prema prpogresivnoj
diferencijaci različitih varijeteta struktura koje zadovoljavaju razne funkcionalne zahtjeve društva. U trećoj teoriji
izjednačio je socijalnu evoluciju s porastom stupnja podjele rada.

Njegovo stajalište je bilo da najprilagođenija društva preživljavaju, što u dugoročnoj perspektivi vodi do postupnog
unapređivanja svijeta kao cjeline.

Reakcija na Spencera u Britaniji

Njegova ideja evolucije suprotstavljala se ameliorizmu.

Italijanska sociologija: Pareto i Mosca

Pareto i Mosca u svoje vrijeme su bili utjecajni, ali za suvremeno značenje ne.

Pareto je odbacivao i Marxa i dio filozofije prosvjetiteljstva. Govorio o ljudskom instinktu nasuprot racionalnosti.
Stvorio teoriju elita za razliku od uloge masa. Socijalna se promjena događa kada elita počinje degenerirati i kada ju
zamijenjuje nova elita – ciklička teorija socijalne promjene. Razvio je i sistematičnu koncepciju društva. Time je
utjecao na Parsonsa.

Mosca također odbacuje ideje prosvjetiteljstva i marksizma.

Razvoj europskog marksizma na prijelazu stoljeća

Prihvaćali su marksizam kao znanstveni i ekonomski determinizam.

Najvažniji predstavnik Friedrich Engels.

Kasnije se razvija i hegelijanski marksizam koji prihvaćaju ideje Hegela i determinističke interese za ekonomske
strukture društva. Najznačajniji predstavnik bio je Gyorgy Lukacs.

4
DRUGO POGLAVLJE

RANA AMERIČKA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA:

- vrlo je teško odrediti točan datum osnivanja sociologije u SAD-u
- 1880-ih počinju se pojavljivati prvi programi predavanja s nazivom ''sociologija''
- prvi odjel sa sociologijom osnovan je na Sveučilištu Kansas 1889.
- 1892. Albion Small osniva novi odjel za sociologiju na Sveučilištu u Chicagu koji postaje prvi važniji
centar za američku sociologiju uopće
POLITIKA RANE AMERIČKE SOCIOLOGIJE
- politiku rane am. soc. može se opisati kao politički liberalnu, a ne kao konzervativno orijentalnu (kako je
bio slučaj s većinom europskih teoretičara)
- taj liberalizam se sastojao od 2 elementa:
1) funkcionirao je polazeći od uvjerenja o blagostanju i slobodi pojedinca
2) mnogi sociolozi prihvatili su evolucionistički pogled na socijalni napredak
- međutim, došlo je do razdora u mišljenju kako ostvariti taj napredak, jedni su zagovarali ideju doktrine
laissez-faire, dok su drugi vjerovali da vlada mora organizirati mjere socijalne reforme
- oba ova stajališta ipak vode do zajedničkog stajališta koje podržava vjeru u sistem kao cjelinu, nema
mnogo kritike sistema kao cjeline što znači da se karakter kapitalizma rijetko dovodio u pitanje
- umjesto klasne borbe, rani am. sociolozi sagledavali budućnost kao klasnu harmoniju i klasnu kooperaciju
 rana am. sociologija pomogla je u opravdavanju eksploatacije, kapitalizma i nejednakosti, što dovodi do
zaključka da je taj liberalizam imao zapravo ogromne konzervativne implikacije
RAZLOZI NASTANKA RANIH AMERIČKIH SOCIOLOGIJSKIH TEORIJA:
1) bitne društvene promjene nakon građanskog rata  industrijalizacija i urbanizacija  sociolozi su
uviđali pozitivne učinke industrijalizacije, ali također i njene opasnosti, i iako su ih privlačile ideje o tome
kako postupati s tim opasnostima što ih stvarali radnički pokret i socijalističke grupe, nisu bili pristalice
radikalne izmjene društva
2) utjecaj kršćanstva  rani am. sociolozi su svoja objašnjenja svijeta temeljili na protestantskom interesu
za spašavanjem svijeta i uglavnom su zamjenjivali jedan jezik znanosti, drugim jezikom religije
3) istodobno širenje akademskih profesija i suvremenog sveučilišnog sistema u kasnim 1880-im u SAD-u 
u Europi je, nasuprot Americi, sveučilišni sistem bio utemeljen prije širenja sociologije, a Amerikanci su se
oslanjali na osnove već tada postojeće europske sociologijske teorije i za njih su najveći mislioci bili
Spencer i Comte  utjecaj Durkheima, Webera i Marxa gotova da nije ni postojao
UTJECAJ HERBERTA SPENCERA NA AMERIČKU SOCIOLOGIJU
Razlozi:
- pisao na engleskom jeziku i nije pisao previše stručno i time je svoj rad približio širokoj javnosti
- izgradio je razumljivu teoriju za koju se činilo da objašnjava cjelokupnu povijest ljudi
- njegova teorija je bila dosta široka, stoga je sadržavala mnogo različitih stvari za različite ljude
- najvažnije: njegova teorija bila je obećavajuća za društvo koje se nalazilo pod negativnim učincima
industrijalizacije, jer se po njegovoj teoriji društvo kretalo k sve većem progresu
- no, 1930-ih Spencer postaje gotovo zaboravljen i njegov soc. darvinizam i laissez-faire ideje činile su se
smiješnima u svjetlu velikih soc. problema 1. svjetskog rata i ekonomske depresije

5
Spencer je utjecao na ove rane am. sociologe:
1) WILLIAM SUMNER
- bio prva osoba u SAD-u koja je držala tečaj koji bi se mogao nazvati sociologijom, te je tvrdio kako je
zapravo on započeo predavati sociologiju
- bio je jedan od glavnih zastupnika socijalnog darvinizma u SAD-u, iako je kasnije promijenio svoje
stavove
- imao je ''liberalni'' pogled na potrebu za individualnom slobodom i stav protiv vladinog miješanja u
društveni život, tj. pomaganju onih koji nisu uspjeli jer bi po njemu na ta intervencija bila usmjerena protiv
prirodne selekcije
- od Spencera je prihvatio doktrinu o preživljavanju najprilagođenijih u društvenom svijetu i na taj način
podržavao ljudsku agresivnost i kompetitivnost
- ovaj teorijski sistem vrlo dobro se uklapa u razvoj kapitalizma jer osigurava legitimitet za postojanje
velikih razlika u bogatstvu i moći
2) LESTER WARD
- također bio pod Spencerovim utjecajem, prihvaćao ideju da su se ljudi razvili od od nižih oblika do
sadašnjeg stanja
- vjerovao da je rano društvo bilo jednostavno i moralno siromašno, a da je moderno društvo kompleksno,
sret1nije i osigurava veći stupanj slobode
- dijelio sociologiju na:
1. čistu sociologiju čiji zadatak je proučavanje osnovnih zakona socijalne promjene i strukture
2. primijenjenu sociologiju (praktična strana sociologije) koja svjesno primjenjuje znanstvena saznanja za
boljitak društva
- u tom smislu, nije bio ekstremni soc. darvinist jer je vjerovao u potrebu i značaj soc. reforme
- Ward u konačnici nema nikakvo veće značenje za sociologijsku teoriju

ČIKAŠKA ŠKOLA
- utemeljitelj je Albion Small 1892., Sveučilište u Chicagu
- sudjelovao je u izradi prvog udžbenika iz sociologije u SAD-u , utemeljio Američki časopis za sociologiju
koji je dod danas dominantan u toj disciplini

Karakteristike i značajni pripadnici Čikaškog odjela za sociologiju:

- bio je čvrsto povezan s religijom (mnogi članovi svećenici), Small je vjerovao da najviši cilj sociologije
mora biti kršćanski
- to je bilo povezano s idejom da sociologija mora biti zainteresirana za soc. reforme, što je povezano s
idejom da mora biti znanstvena (taj koncept znanosti u Čikaškoj školi postaje ''mekan'' za pozitiviste koji
kasnije preuzimaju dominaciju u sociologiji)
- Thomas je naglašavao potrebe izrade znanstvenih istraživanja o sociologijskim problemima, poznatim ga
je učinilo makrosociološko djelo The Polish Peasant in Europe and America u kojemu je bitna
metodologija: proučavanje autobiografskih materijala, analize novina i raznih dokumenata…
- kasnije Thomas naginje sve više mikroskopskoj socijalno-psihologijskoj perspektivi koja je u kontrastu s
Marxom, Weberom i Durkheimom ( makroskopska persp.) i upravo ta Thomasova perspektiva postaje
glavna odlika ostvarenja čikaške škole – simboličkog interakcionizma
- Park je studirao kod Simmela čije ideje i fokus na akciju i interakciju su pomogle u razvoju teorijske
6
orijentacije čikaške škole
- uvidio značaj urbanih problema i potrebu da se podaci prikupljaju primjenom tehnike osobnog promatranja
na terenu, kasnio razvio interes za proučavanje rasnih odnosa
- Cooley držao teorijsku poziciju koja je bila u skladu s teorijom simboličkog interakcionizma, koja će
postati najvažnijom orijentacijom čikaške sociologije
- najviše poznat po svojim uvidima u socio-psihološke aspekte društvenog života: interesirao se za svijest
koju je odbijao odvojiti od socijalnog konteksta (kao i Mead)
- razvio koncept the looking-glass self (ja u ogledalu) kroz koji je shvaćao da ljudi posjeduju svijest koja se
oblikuje kroz stalne procese socijalne interakcije, te koncept primarne grupe , intimne, licem-u-lice grupe
koja ima glavnu ulogu u povezivanju aktera u šire društvo jer se u okviru ovog koncepta zapravo razvija
koncept ja u ogledalu
- odbacuje (skupa s Meadom) bihevioristički pogled na ljude koji tvrdi da samo slijepo i nesvjesno
odgovaramo na vanjske stimulanse
- poticao na uporabu metode suosjećajne introspekcije, odnosno stavljanje sebe kao sociologa na mjesto
aktera kojeg se proučava
- G. H. MEAD najvažniji za Čikašku školu i teoriju simboličkog interakcionizma, i njegove ideje se moraju
proučavati u kontekstu psihologijskog biheviorizma
- prihvatio orijentaciju na aktera i njegovo ponašanje, a smetalo ga je što je biheviorizam isključivao svijest
iz ozbiljnijeg razmatranja
- stoga on proširuje visoko znanstvene metode psihologijskog biheviorizma kako bi proučavao svijest
- na ovaj način se simbolički interakcionizam razvija iz Simmelovih interesa za akciju i interakciju, i
Meadovih interesa za svijest, koji su teška opreka primarnim soc. teorijama razvijenih od strane Marxa,
Webera i Durkheima

Opadanje značaja Čikaške škole:

- dostiže svoj vrhunac 1920-ih, no u 1930-im počinje gubiti najznačajniji položaj u am. soc.
RAZLOZI:
1) sociologija se kao disciplina ubrzano razvija s naglaskom na znanstvenost, koristeći složene metode i
statističke analize, dok je Čikaška škola bila bliža deskriptivnim etnografskim proučavanjima – Park je čak
postupno odbacio statistiku
2) sve je više pojedinaca izvan Chicaga dobivalo značajan utjecaj i u Američkom sociološkom udruženju i u
časopisu što je omogućilo porast značaja drugih centara  počinje prevlast STRUKTURALNOG
FUNKIONALIZMA

SOCIOLOGIJSKA TEORIJA DO POLOVICE STOLJEĆA:

RAZVOJ SVEUČILIŠTA HARVARD, IVY LIGE I STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM
- važnost sociologije na Harvardu raste dolaskom Pitirima Sorokina 1930. kada je formiran odjel za
sociologiju čiji je bio pročelnik
PITIRIM SOROKIN
- objavio djelo Socijalna i kulturna dinamika u kojemu razvija opću teoriju socijalne i kulturne promjene

7
nasuprot evolucionističkim teoretičarima socijalne promjene
- razvija cikličku teoriju od 3 tipa mentaliteta:
1) osjećajni – ovakva društva naglašavaju ulogu čuvstva u razumijevanju stvarnosti
2) ideacioni – društva u kojima prevladava transcendentalno i krajnje religiozno razumijevanje
stvarnosti
3) idealistički – društva koja predstavljaju prijelazni tip s obilježjima osjećajnog i ideacionog
mentaliteta u istoj količini
- osnovni pokretač socijalne promjene se nalazi u unutarnjoj logici ovih sistema, tj. Ovi sistemi su pod
stalnim unutarnjim pritiskom da prošire svoj način razmišljanja do njegovih logičkih granica i tada društvo
postaje preosjećajno ili prereligiozno kada se događa prijelaz s jednog mentaliteta na drugi, dakle osjećajni
 ideacioni  idealistički, pa ciklus kreće iz početka
TALCOT PARSONS:
- njegov glavni doprinos bio je utjecaj na brojne doktorande sociologije, najznačajniji među njima bio je R.
Merton
- Davis i Moore objavljuju jedan od osnovnih radova strukturalno-funkcionalističke teorije
- Parsons objavljuje Strukturu socijalne akcije bitnu zbog toga što je upoznala američku javnost s europskim
intelektualnim nasljeđem, posvećuje pažnju Durkheimu, Weberu i Paretu, a zanemaruje Marxa
- nadalje, knjiga je bila primjer sociološkog teoretiziranja kao legitimnog oblika sociološke aktivnosti i
njegov kasniji rad sve više liči na strukt.-funkc. teorije koje proučavaju komplekse socijalne i kulturne
sisteme i objašnjava odnos između soc. struktura i institucija
- još važnije djelo je Socijalni sistem u kojem se fokusira na strukture društva i njihove veze
- te strukture shvaća kao uzajamno ovisne i podržavajuće, usmjerenje postizanju dinamičke ravnoteže, i
naglasak je stavljen na proučavanje održavanja reda među različitim elementima društva
- promjenu u društvu stvara normalnim procesom i prihvaća neoevolucionistički pogled na socijalnu
promjenu
- interesirao se i za odnose soc. sistema s drugim sistemima akcije kao što su sistem ličnosti i kulturni sistem
 smatrao da različite soc. strukture izvode veliki broj pozitivnih funkcija jedne na druge
- manjkavosti Parsonsove teorije:
1) interpretacija europskih sociologa koju je ponudio je zapravo bila odraz njegovih osobnih teorijskih
orijentacija
2) uvelike ignorirao Marxa
3) sama njegova teorija pati od niza slabosti

Opadanje značenja Čikaške sociološke škole:

- glavni lik u sociologiji Čikaške škole za vrijeme rasta strukt.-funkc. bio je BLUMER
- pripadao orijentaciji koja se razvila iz radova Meada, Parka, Simmela i dr., te je smislio naziv simbolički
interakcionizam pri čijem utjecaju ostaju sociolozi sveučilišta na Srednjem Zapadu

Oblici razvoja u marksističkoj teoriji:

- od 1900-ih do 1930-ih neovisno o sociologijskoj teoriji, razvijala se i marksistička teorija (Marcuse,
Adorno, Horkheimer, Habermas)
- djelomičan izuzetak bio je nastanak kritičke teorije , tj. Frankfurtske škole koja je potekla iz ranijeg
hegelijanskog marksizma
- Horkheimer seli institut u New York zbog nacista pri početku 2. svjetskog rata, te ju vraća u Njemačku
nakon kraja rata
8
 - u ranim djelovanjima Instituta pretežno tradicionalni marksisti veći dio svog rada posvećivali su
problemima ekonomske sfere
- no, 1930-ih skreću pažnju na kulturalni sistem koji počinju smatrati glavnom snagom suvremenog
kapitalističkog društva
- trud da se kombiniraju radovi Marxa i Webera daje školi specifičan karakter, a bitno je i to da su koristili
rigorozne znanstvene tehnike pri istraživanju fenomena bitnim za marksiste
- također, pokušali su integrirati frojdističku teoriju s uvidom Marxa i Webera o socijetalnim i kulturnim
nivoima, što su drugi smatrali stimulativnim

RADIKALNA SOCIOLOGIJA U AMERICI : C. WRIGHT MILLS

Premda je marksistička teorija bila uglavnom ignorirana ili nepoznata većini američkih sociologa postojali su
izuzeti od kojih je najznačajniji C. W. Mills
On je najpoznatiji po svojim gotovo osamljenim naporima da očuva marksističku tradiciju živom u okvirima
sociologijske teorije
Mills nije bio marksist i sam nije čitao Marxa sve do polovice 1950-ih godina

 Objavio je dva značajna rada koja su održavala njegovu radikalnu politiku.

 Prvi radio knjiga THE WHITE COLLAR iz 1951. godine (Bijeli ovratnik) koja predstavlja žestoku kritiku
položaja sve brojnije profesionalne kategorije radnika s bijelim ovratnicima. Druga knjiga je THE POWER
ELITE iz 1956. godine (Elita moći) koja je trebala pokazati kako Amerikom upravljaju male grupe
poslovnih ljudi političara i vojnih stručnjaka.

Bio je pod velikim utjecajem HANSA GERTHA koji je i sam bio prilično zainteresiran teoriji
1950-ih godina
 njegov interes usmjerava se sve više prema marksizmu i problemima zemalja Trećeg svijeta. Taj je interes
dobio od objavljivanja knjige u komunističkoj revoluciji u Kubi pod naslovom LISTEN YANKEE: THE
REVOLUTION IN CUBA 1960. i u knjizi THE MARXISTS 1962.

Postao je oštar kritičar sociologije, a kritički stav najviše kulminirao u knjizi SOCIOLOŠKA
IMAGINACIJA 1959.
Mills je umro kao prognanik iz sociologija

Razvoj konfliktne teorije

Razvoj konfliktne teorije kao alternativ strukturalnom funkcionalizamu bio je drugi predznak ujedinjenja
marksizma i sociologijske teorije.
 Strukturalni funkcionalizam istodobno je postigao vodeću poziciju u sociologijskoj teoriji, sam je bio sve
više i više napada.

Strukturalni funkcionalizam je bio optužen da je politički konzervativan, nesposoban da raspravi o problemu

9
 socijalne promjene, jer je orijentiran na statičke strukture te da nije u stanju adekvatno analizirati socijalni
konflikt

 Rezultati ovakve kritike bio je pokušaj grupe sociologa da prevladaju problem strukturalnog funkcionalizma
objedinjavajući interes za strukturu s interesom za konflikt.
To je dovelo do razvoja konfliktne teorije.
Ta teorija je bila zrcalna slika strukturalnog funkcionalizma s vrlo malo vlastite intelektualne cjelovitosti.

Prvi značajniji napor koji valja zabilježiti učinio je LEWIS COSER koji je 1956. godine objavio knjigu o
funkcijama društveno konflikta. Taj radi jasno razmatra socijalni konflikt u okviru strukturalno funkcionalnog
pogleda na svijet

Neki su drugi sociolozi pokušali pomiriti razlike između strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije
(COLEMAN, HIMES, VAN DEN BERGHE)

- Najznačajniji problem konfliktne teorije je to da joj nedostaje ono što je najpotrebnije- solidno utemeljenje u
marksističkoj teoriji.
- Marksistička je teorija konačno bila vrlo dobro razvijena izvan sociologije i mogla je pružiti osnovu na kojoj
bi se razvila profinjenija sociologijska teorija konflikta.
- Jedini izuzetak u navedenom smislu je dijelo RALPHA DAHRENDORFA.

- Dahrendorf je europski znanstvenik dobro upućen u marksističko u teoriju. Njegova teorija na koncu liči na
zrcalnu sliku strukturalnog funkcionalizma, a ne na marksističko u teoriju konflikta.
Njegov glavni rad KLASA I KLASNI SUKOB U INDUSTRIJSKOM DRUŠTVU svakako je najznačajnije
djelo ostvarenu u okviru konfliktne teorije.

- On priznaje da iako se aspekti socijalnog sistema mogu dosta glatko zajedno uklopiti, među njima postoji
također značajan konflikt i napetost
Konfliktna teorija nije dovoljno čvrsto slijedila pravac marksističke teorije.

- Potrebno je naglasiti nešto novih doprinosa konfliktnoj teoriji RANDALLA COLLINSA. On uspijeva
naglasiti jednu drugu slabost konfliktne tradicija.
- Osnovni problem leži u tome što se konfliktna teorija općenito usredotočuje na socijalne strukture, ona može
vrlo malo ili ne može gotovo ništa reći o akterima njihovim mislima i akcijama.
Pokušao je razviti konfliktnu teoriju u spomenutom smislu.

Nastanak teorije razmjene

- započeo je u pedesetim godinama ovog stoljeća

- Predstavnik tog razvoja bio je GEORGE HOMANS.
- Skinnerov biheviorizam je osnovni izvor HOMANSOVE teorije razmjene, ali sociologijske teorije
razmjene općenito.

- Nezadovoljan Parsonsovom deduktivnom strategijom razvoja teorije on uspostavlja osnovu za izradu

upotrebljive alternativa i za korištenje induktivne sociologijske teorije

10
 - Želio se udaljiti od strukturalnog i kulturnog usredištenja Parsonsove teorije te se protivno tome usmjeriti
na proučavanje ljudi i njihovog ponašanja
Homans uviđa da je Skinnerov biheviorizam upotrebljiv i da može postati teorijskom alternativom
strukturalno funkcionalizmu Parsonsovog stila.

Homansova osnovna pretpostavka tvrdi da sociologija treba proučavati individualno ponašanje i interakciju.
- On se nije interesirao za svijest ili za različite tipove globalnih struktura, te je njegov osnovni interes bio
više usredotočen na proučavanju obrazaca potkrepljivanje na povijest nagrada i troškova koji usmjeravaju
ljude da rade ono što rade

Homans smatra da ljudi nastavljaju činiti ono za što su u prošlosti bili nagrađeni. Ljudi više ne rade ono što
se u prošlosti pokazalo skupim. Da bi se razumjelo ponašanje potrebno je shvatiti individualno povijest
nagrada i troškova.
- Interes sociologije mora biti analiza obrazaca potkrepljivanje ponašanja.
Teorija razmjene, ne interesira se samo za individualno ponašanje nego i za interakciju između ljudi koji su
uključeni u razmjenu nagrada i troškova.

Ondje gdje je Homans zadovoljan s tim da proučava uglavnom elementarne oblike društvenog ponašanja
Blau želi integrirati te oblik razmjene sa onima na kulturnim i strukturalnim nivoima započinjući s
razmjenama među akterima, no brzo se prebacujući na šire strukture koje proistječu iz navedene razmjene

Dramaturška analiza rad Ervinga Goffmana

Za njega se često kaže da predstavlja posljednjeg predstavnika sociologije koja je povezana s izvornom
Čikaška školom
Uskoro počinje razvijati nešto što bismo mogli nazvati centrom simboličkog interakcionizma

Između 1950 ih i 1970-ih godina Goffman je objavio niz knjiga i eseja koje su predstavljali utemeljenje
dramaturška analize kao varijante simboličkog interakcionizma.
Iako je Goffman u kasnijim godinama izmijenio svoje interese ostao je najpoznatiji po svojoj dramaturškoj
teoriji

Goffmanovo najpoznatije djelo o dramaturškoj teoriji knjiga predstavljanje osobe u svakodnevnom životu
1959. godina
Stupanj sličnosti između glume u kazalištu i raznih oblika djelovanja koji svi ljudi u svojim dnevnim
akcijama i ponašanjima poduzimaju

Interakcija je vrlo osjetljiva

U svojoj je analogiji između pozornice i socijalne interakcije otišao veoma daleko. U svim društvenim
interakcijama postoji prednji plan koji se može usporediti s prednjim prostorom na kazališnoj pozornici.
Akteri na pozornici i u društvenom životu slični su zbog toga što su zainteresirani za svoje uloge, imaju
različite kostimi i osobine. I u društvenom životu i u kazalištu postoji i zadnji plan odnosno prostor u koji se
glumci povlače da bi se pripremili za izvedbu. U prostoru iza pozornice kazališnom terminologijom rečeno
izvan pozornice glumci prikrivaju svoje uloge i postaju ono što zapravo jesu

11
Dramaturška je analiza sasvim jasno usklađena sa svojim simboličko interakcijskim porijeklom. Ona je
usredotočena na aktere akciju i interakciju.
Djelujući u području iste arene kao i u tradicionalni simbolički interakcionizam, Goffman pronalazi
briljantno metaforu u kazalištu da bi osvijetlio nove obrasce socijalnih procesa malih dimenzija

Razvoj kreativnih sociologija

Tijekom 1960-ih i 1970ih godina bili smo svjedoci vrlo brzog razvoja nekoliko teorijskih pravaca koji je
MONIKA MORRIS objedinjava pod nazivom kreativna sociologija. Taj naziv uključuje fenomenologijsku
sociologiju, etnometodologija i egzistencijalistički sociologiju

Fenomenologijska sociologija

Pokušaj razvijanja sociologijske varijante fenomenologije može se povezati s izdavanjem knjige ALFREDA
SCHUTZA, FENOMENOLOGIJA SOCIJALNOG SVIJETA u Njemačkoj 1932. godine

Njegova teorija i fenomenologija općenito su krajnje apstraktne komplicirane i katkada interno

nekonzistentne. Schutz je razvio i teoriju svijesti i teoriju akcije kao i teoriju koja se usredotočuje na
kulturna ograničenja osobnih misli i akcije.
Na individualnoj razini on raspravlja o svijesti aktera, o načinu na koji ljudi konstruiraju socijalnu stvarnost i
njenom odnosu s individualnom mišlju i akcijom

Etnometodologija

Prema shvaćanju mnogih etnometodologiju je teško razlikovati od fenomenologije. Etnometodologija je bila

prva distinktivna teorijska disciplina razvijena na zapadnoj obali koja je to ostala do danas.

Etnometodologija je počela stjecati široku publiku nakon objavljivanja Garfinkelove knjige

ETNOMETODOLOŠKE STUDIJE 1967. godine. Iako je pisana teškim i nejasnim stilom knjiga je pobudila
veliki interes. Budući da se pojavila istodobno sa prijevodom Schutzove knjige FENOMENOLOGIJA
SOCIJALNOG SVIJETA i s izdavanjem knjige Bergera i Lukmanna SOCIJALNA KONSTRUKCIJA
ZBILJE 1992. činilo se da vrijeme subjektivne ili kreativne sociologije upravo dolazi

Etnometodologija je proučavanje cjeline uobičajenog znanja i dosega procedura i razmatranje uz pomoć

kojih obični članovi društva stvaraju smisao i nalaze svoj put djelujući u uvjetima u kojima se nalaze

Njih navedene strukture ne interesiraju kao fenomen iza sebe

Egzistencijalistička sociologija

Ona ima bar u ovom trenu najmanju važnost. S drugim pristupima ona dijeli interes za proučavanje aktera,
njihovih misli i akcija. Usredotočuje se na kompleksnosti individualnog života i načina na koje akteri
pokušavaju tretirati te kompleksnosti. Posebno se zanima za individualne osjećaje uspomene i ličnosti
12
Podrijetlo egzistencijalističke sociologije među mnogim izvorima treba potražiti u radovima Sartrea

Razvoj i pad sistemske teorije

Jedan od najsretnijih oblika razvoja u sociologiji bio je meteorski rast i isto takav meteorski pad sistemske
teorije
Sistemska teorija je praktički buknula na sceni u 1960. godinama kulminirajući se publiciranje knjige
SOCIOLOGIJA I MODERNA SISTEMSKA TEORIJA 1967.

Sistemska teorija vidi društvo kao ogroman sistem sastavljen od velikog broja među povezanih dijelova
Da bi se taj sistem mogao proučavati važno je studirati odnose između dijelova kao i odnose između tog
sistema i drugih socijalnih sistema

Sistemska teorija činila se sociolozima atraktivnom u 1960im godinama. Strukturalni funkcionalizam bio je
napadnut, a sistemska teorija činila se njegovim vjerojatnim nasljednikom

Napredovanje marksističke sociologije

Kasni 1960-ih godina marksistička teorija konačno počinje značajnije utjecati na američku sociologijska
teoriju

Prvo dominantna teorija bila je napadnuta iz više razloga uključujući i pretjeranu konzervativnost. Drugo
Millsova radikalna sociologija i konfliktna perspektiva u sociologiji iako nisu predstavljale sofisticiranu
marksističku teoriju položile su temelje za izgradnju američke teorije koja će biti na tragu istinite
marksističke tradicije.
Treće 1960-ih su bile godine crnačkog protesta, ponovnog buđenja ženskog pokreta, studentskih pokreta i
protu ratnog antivijetnamskog pokreta
Ona je bila korisna dok je trajala, ali je bila slabo utemeljena u marksističkoj teoriji

Američke su teoretičare posebno privukli radovi Kritičke škole naročito zbog fuzije Marxova i Weber ove
teorije. Mnogi od tih radova prevedeni su na engleski, a brojni američki sociolozi sami su gradili karijere
obnavljajući knjige o kritičkoj školi za američku javnost. Zajedno s porastom interesa za navedene aspekte
razvila se i institucionalna podrška takvoj orijentaciji.
Ključna točka koju želimo istaći je to da je u 1980im godinama marksistička sociologija stigla u Ameriku

Izazov feminističke teorije

Najnovijom vrstom radikalnog društvenog mišljenja postaju suvremena feministička teorija

U Americi 1920ih godina taj pokret konačno ostvaruje ženama pravo na glasovanje, dakle 55 godina od
kako je to pravo bilo ustavno zagarantirano crnim muškarcima. Američki ženski pokret u sljedećih 30
godina slabi i širinom i intenzitetom, da bi se potpuno obnovljen ponovno vratio u život u 60-im godinama

Tri su činioca pomogla formiranju novog vala feminističkog aktivizma, opća klima kritičkog razmišljanja,
koja oblikuje taj period srdžba ženskih aktivistkinja koje se okupljaju u proturatnom pokretu, u pokretu za
13
ostvarivanje građanskih prava i studentskom pokretu da bi utjecale na seksističke težnje liberalnih i
radikalnih muškaraca u tim pokretima, a također i žensko iskustvo o predrasudama i diskriminaciji kada
žene počinju intenzivnije kretati u plaćene poslove i u više obrazovanje

Drugoj fazi nastavlja širiti 1970-ih i 1980-ih godina iako je aktivizam mnogih drugih pokreta iz 1960-ih
godina

Feministička teorija promatra svijet s povlaštenom polazišta do tada nepriznate i nevidljive manjine žena
otkrivajući važne, no nepriznate načine kojima je aktivnosti manjine pomogla stvoriti naš svijet. Ovo
gledište dramatično dovodi u pitanje naše razumijevanje većine stvari uključujući i društveni život
Treba se također podsjetiti da je bilo potrebno dosta vremena da bi marksistička teorija stigla u sociologiju i
da je značajno područje eksplicitno teorijskog feminističkog pisanja tek odnedavno prisutno u akademskom
životu

Strukturalizam i post strukturalizam

Najčešće povezan s Francuskom i francuskim strukturalizma, strukturalizam je danas postao internacionalni

fenomen
Problem leži u tome što je strukturalizam u sociologiji još toliko nerazvijen da je teško potpuno precizno
definirati njegovo mjesto u sociologiji

Ovdje ćemo naznačiti samo preliminarne elemente strukturalizma ograničavajući se na iznošenje temeljnih
razlika koje postoje između onih što podržava orijentaciju u sociologiji
Neki se autori koncentriraju na nešto što nazivaju dubokim strukturama svijesti

Zatim postoje i struktura listi koji se usredotočuje na nevidljive duboke strukture društva koje vide kao
determinante ljudskih akcija pa i društvo uopće

Druga grupa pak donosi strukture kao modele koji konstruiraju socijalni svijet konačno neki struktura listi
proučavaju dijalektički odnose među pojedincima i socijalnim strukturama, oni pronalaze veze između
struktura svijesti i struktura društva
Dok se strukturalizam unutar sociologije postupno razvija izvan sociologije raste pokret koji nadilazi rane
premise strukturalizma: post strukturalizam

Neofunkcionalizam
Naša prethodna rasprava o strukturalnom funkcionalizmu pokazala je pad njegova utjecaja u 1960im
godinama koji je potrajao u 1970-ima i ranih 1980-im
Međutim sredinom 1980-ih godina poduzimaju se vrlo određeni napori da se strukturalni funkcionalizam ili
neofunkcionalizam kako će kasnije biti nazvan oživi

Dio ovog ponovnog oživljavanja predstavlja obnavljanje interesa za dijelo Parsonsa. Taj obnovljeni interes
najprimjetljiviji je u njemačkoj sociologiji posebno u radovima kritičkog teoretičara HABERMASA

Povezivanje makro i mikro teorija

Vidjeli smo da u 1980im godinama makro teorije postaju ili snažnije ili pokazuje znakove ponovnog
oživljavanja kao i da različite mikro teorije postaju jače no ikada
14
Makro i mikro teorije najvjerojatnije ostati i nadalje snažne postoji vjerojatnost da će u sociologiji jedno od
sve važnijih područja zauzeti teorije koje će na razne načine u integriranim smislu raditi na proučavanju
odnosa mikro i makro pristupa nivoima socijalne stvarnosti

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM
Mnogi vjeruju kako je strukturalni funkcionalizim bila dominantna sociološka teorija
Robert Nisbet: da je funk.najvažniji
Kingsley Davis: da je funk. Bio sinonim za sociologiju
Alvin Gouldner
Iako je struk.funk. u određenom razdbolju bio jako dominantan, njegov značaj polako pada  Wilbert
Moore koji ga je zastupao također je bio svjestan njegova opadanja.
Nicholas Demerath i Richard Peterson zastupaju nešto pozitivniji stav u vezi struk.funk. tvrdeći da to nije
prolazna moda, no ipak i oni priznaju da će se on najvjerojatnije razviti u neku drugu sociološku teoriju kao
što se i sam razvio iz organicizma.
U strukturalnom funkcionalizmu pojmovi strukturalnog i funkcionalnog NE moraju se upotrijebiti zajedno,
iako se u većini slučajeva upravo to i radi.
Mark Abrahamson: TRI TIPA STRUK.FUNK:
1.individualistički: pažnja usmjerena potrebama aktera i različitim globalnim institucijama ( socijalnim
institucijama, kultulnim vrijednostima) koji proistječu kao funkcionalni odgovor na spomenute potrebe ....
B.Malinowski glavni predstavnik
2.interpersonalni funkcionalizam: glavni predstavnik: A.B.Radcliffe-Brown.... pažnja je usredotočena na
društvene odnose, a posebno na mehanizme akomodacije sukoba koji postoje u tim odnosima
3.socijetalni funkcionalizam: usmjeren na globalne društvene strukture i institucije društva, njihove
međusobne odnose i ograničavajuće učinke koje imaju na aktere

E.Durkheim i biografska skica  84.strana

HISTORIJSKI KORJENI
A.Comte, H.Spencer i E.Durkheim  imaju najveći utjecaj na suvremenu sociološku teoriju
1.Comte
Razvio je normativni koncept ''dobrog'' društva što je vodilo ispitivanju načina na koje bilo koji socijalni
fenomen doprinosi ostvarenju takvog pita društva
On razvija također i ideju ravnoteže u društvu
Socijalni sistemi su organicistički sitetmi koji funkcioniraju na vrlo sličan način kao i biološki organizam.
2.Herbert Spencer
15
Također prihvaća organicizam (utjecajan je u razvitku strukturalnog funkcionalizma), ali je on u njegovoj
sociologiji slabo koegzistirao s utilitarnom filozofijom.
Uviđao je razlike između socijalnih i individualnih organizama:
a) I jedni i drugi rastu i razvijaju se
b) Rastu povećavajući stupanj svoje kompleksnosti i diferencijacije
c) Progresivna diferencijacija struktura u biološkom i socijalnom svijetu obično je praćena
progresivnom diferencijacijom funkcija
d) Dijelovi organizma i u biološkom i u socijalnom svijetu su zavisni
e) Svaki dio i društva i indivitualnih entiteta može biti shvaćena kao organizam za sebe

3.E.Durkheim
Njegov interes za društvene činjenice reflektira interes za dijelove drugih organizama i njihove međusobne
odnose, kao i njihov utjecaj na društvo kao cjelinu
Najvažnije je njegovo odvajanje SOCIJALNOG UZROKA I SOCIJALNE FUNKCIJE.
Soc.UZROK: pokušava se dobiti odgovor na pitanje zašto jedna struktura postoji i zašto ima određen oblik
Soc.FUNKCIJA: koje potrebe širih sistema mogu biti zadovoljene datom strukturom
Struk.funkc. proučava odnos jednog dijela sistema s drugim
Smatra se da se dijelovi sistema, kao i sistem u cjelini nalaze u stanju ravnoteže.
Strukturalni funkc. Prihvaća koncept socijalne ravnoteže, ne radi se nužno o statičkom pogledu na stvarnost.
FUNKCIONALNA TEORIJA STRATIFIKACIJE I NJENI KRITIČARI
Kingsley Davis i Wilbert Moore su jasno naveli da socijalnu stratifikaciju proučavaju kao univerzalnu i
nužnu  stratifikacija je prema njihovu mišljenju FUNKCIONALNA NUŽNOST
Ovi autori proučavaju sistem stratifikacije kao posebnu strukturu, naglašavajući da se ona odnosi na sistem
uloga unutar sistema, a ne na pojedince unutar stratifikacijskog sistema prestiža, a ne kako osobe zauzimaju
odgovarajuće stavove.
Najvažniji funkcionalni problem: kako društvo motivira i raspoređuje osobe u njihove ''prave'' uloge u
sistemu stratifikacije.
Davis i Moore su izrekli da je stratifikacija ''nesvjesno nastalo sredstvo''  to je sredstvo koje svako društvo
posjeduje i mora ga razvijati da bi preživjelo.
Sistem nagrađivanja za najviša mjesta u socijalnom sistemu
Teorija stratifikacije postala je mnogostrana kritika od publiciranja 1945.
Prigovor potiču one na privilegiranom položaju  želi se da se buduća društva organiziraju na
nestratificiran način

FUNKCIONALNE PRETPOSTAVKE DRUŠTVA

D.F.Aberle: i njegovi suradnici raspravljaju osnovne uvjete koji bi – prestanu li postojati – doveli do
nestajanja društva
16
Razlozi nestanka društva:
1.karakteristike stanovništva u društvu  nestanak ili disperzija stanovništva sasvim bi jasno doveli u
pitanje postojanje stanovništva
2.apatično stanovništvo
3.''rat sviju protiv svih''
4.apsorbiranje u neko drugo društvo procesom prisvajanja
U društvu treba postojati red da bi preživjelo  mora izvući hranu, gorivo, sirovine, a da ne uništi resurse
Najvažniji oblik diferencijacije je STRATIFIKACIJA  bitna je za preživljavanje + komunikacija je bitna
Strukturalni funkcionalisti tvrde da u društvu mora postojati i zajednički sistem vrijednosti i na individualnoj
razini.
Stablino društvo moguće je zbog toga pto njegovi učesnici djeluju u okvirima zajedničke orjentacije.
Strukturalni funkcionalisti smatraju da je društvu potrebno postojanje zajedničkih ciljeva  ako ljudi teže
ispunjenju mnoštva međusovnih nepovezanih ciljeva, kaos koji bi rezultirao iz te situacije učinio bi društvo
nemogućim.
Zajednički ciljevi povećavaju stupanj kohezije u društvu.
Društvo mora kontrolirati čuvstveno izražavanje da ne bi nastao kaos + zahtijeva kontrolu nad devijantnim
oblicima

Talcott Parsons
AGIL SHEMA – funkcija: kompleks aktivnosti usmjerenih prema zadovoljavanju potrebe ili potreba
Sistema.
4 funkcionalna imperativa nužna za sve sisteme:
A (adaptacija) sistem mora uspješno svladavati vanjske situacijske pritiske. Mora se adaptirati svojoj
okolini, a nju prilagoditi svojim potrebama.
G ( postizanje cilja) sistem mora definirati i ostvariti svoje osnovne ciljeve.
I (integracija) -sistem mora regulirati međuodnose svojih komponenata. On također mora upravljati
odnosima između ostala tri funkcionalna imperativa (A, G i L).
L (latencija- održavanje obrasca) - sistem mora osigurati, održati i obnoviti motivaciju pojedinaca
kao i kulturne obrasce koji stvaraju tu motivaciju.
Ovi imperativi povezani s 4 sistema akcije:
o Bihevioralni organizam je sistem akcije koji rukovodi funkcijom prilagodbe (adaptacije),
prilagođavajući i transformirajući vanjski svijet.
o Sistem ličnosti osigurava funkciju postizanja cilja definirajući sisteme ciljeva i mobilizirajući
resurse uz pomoć kojih se oni postižu.
o Socijalni sistem ima funkciju integracije kontrolirajući njene komponentne dijelove.
o Kulturni sistem osigurava funkciju latencije, opskrbljujući aktere socijalnog sistema s normama i
vrijednostima koje ih motiviraju na akciju.
17
 Svaki od nižih nivoa osigurava uvjete (energiju) potrebnu za više nivoe. Viši nivoi kontroliraju one koji su
hijerarhijski ispod njih
4 sistema akcije ne postoje u stvarnom svijetu, nego predstavljaju konceptualna sredstva za analizu stvarnog
svijeta!

Strukturalni funkcionalizam djeluje na temelju sljedećih pretpostavki:

1. Sistemi imaju svojstva reda i međuovisnosti dijelova.
2. Sistemi tendiraju samoodržanju reda ili stanju ravnoteže.
3. Sistemi mogu biti statični ili uključeni u redovit proces promjene.
4. Priroda jednog dijela sistema ima utjecaja na oblik koji drugi dijelovi mogu imati.
5. Sistemi održavaju granice sa svojom okolinom.
6. Alokacija i integracija su dva fundamentalna procesa za stanje ravnoteže sistema.
7. Sistemi teže samoodržanju, što uključuje održavanje granica i odnosa dijelova i cjeline, kontrolu
promjena u okolini i tendencija izmjene sistema iznutra.
KRITIKA: ignorira pitanje socijalne promjene, prema mišljenju mnogih, čak je i njegov rad ο socijalnoj
promjeni bio krajnje statičan i krut.

SOCIJALNI SISTEM - ego i alter-ego : najelementarnije oblici socijalnog sistema.

Sastoji se od:
 množine individualnih aktera koji interaktiraju jedan s drugim u situaciji koja mora imati najmanje
fizički ili okolišni aspekt
 aktera koji su motivirani u smislu postizanja optimalizacije zadovoljenja
 odnos prema situacijama određuju kroz sistem kulturno strukturiranih zajedničkih simbola
Osnovna jedinica sistema: kompleks status – uloga.
Status se odnosi na strukturalni položaj unutar socijalnog sistema, a uloga je ono što akter radi u položaju
određenom njenim funkcionalnim značenjem za širi sistem. Akter se ne proučava kroz pojmove misli i
akcija, nego samo kao skup statusa i uloga.
Pretpostavke socijalnog sistema:
1.mora biti tako strukturiran da može sukladno kooperirati s drugim sistemima.
2. mora imati podršku drugih sistema.
3. mora zadovoljiti veći dio potreba svojih članova.
4. mora poticati adekvatnu participaciju svojih članova.
5. mora imati makar minimalnu kontrolu nad potencijalnim razornim ponašanjem.
6. ukoliko konflikt postane razoran, mora biti stavljen pod kontrolu.
7.treba jezik da bi preživio.

18
Za integraciju sistema su bitni procesi internalizacije i socijalizacije. U uspješnom procesu socijalizacije
norme i vrijednosti se internaliziraju; one postaju dio akterove "svijesti". Zadovoljavajući svoje osobne
interese, akteri zapravo služe interesima sistema kao cjeline.
Socijalizacija = proces u kojem potrebe dispozicije vežu djecu uz socijalni sistem, a time se osiguravaju
načini pomoću kojih će potrebe-dispozicije biti zadovoljene.
Socijalna kontrola je druga linija obrane sistema, a sistem najbolje funkcionira kada se ona koristi samo
povremeno. S druge strane, sistem također mora biti u stanju tolerirati određene varijacije, neku
devijantnost. Fleksibilni socijalni sistem jači je od krutog koji ne prihvaća nikakvo skretanje. Sistem mora
osigurati široku lepezu mogućnosti zauzimanja uloga što će različitim pojedincima pružiti mogućnost
izražavanja, a da pri tome ne dovedu u pitanje integritet sistema. Socijalizacija i socijalna kontrola su
glavni mehanizmi koji omogućavaju socijalnom sistemu održavanje stanja ravnoteže.
Parsonsov osnovni interes je cjelina sistema, a ne akter u sistemu, odnosno kako sistem kontrolira aktera, a
ne kako akter stvara i održava sistem.
Posebno značajan socijalni sistem je društvo - relativno samodovoljan kolektivitet čiji su članovi u stanju
zadovoljiti sve svoje individualne i kolektivne potrebe i živjeti u potpunosti unutar njegovog okvira.

Parsons razlikuje 4 strukture u društvu u smislu njihovih funkcija (AGIL).

 Privreda je podsistem koji za društvo izvodi funkciju prilagodbe okolini kroz rad, proizvodnju i raspodjelu.
Takvom aktivnošću privreda adaptira okolinu potrebama društva i pomaže mu da se adaptira vanjskim
stvarnostima.
 Politika ima funkciju postizanja cilja stvarajući socijetalne ciljeve i mobilizirajući aktere i resurse prema
željenim ciljevima.
 Sistem obrazovanja ( škole, obitelj), brine se ο funkciji latencije prenoseći kulturu (norme i vrijednosti)
akterima i osiguravajući njihovu internalizaciju.
 Integracijsku funkciju izvodi socijetalna zajednica (na primjer, zakon) koja koordinira različite komponente
društva.
KULTURNI SISTEM - najvažniji Parsonsu! Kulturu vidi kao glavnu snagu koja povezuje razne elemente
socijalnog svijeta.
- Ona posreduje interakciju medu akterima i integrira ličnost i socijalni sistem.
- Ima posebnu sposobnost da postane - barem djelomično - komponenta drugih sistema.
- U socijalnom sistemu kultura ugrađena u norme i vrijednosti, a u sistemu ličnosti, nju je internalizirao
akter.
-On nije samo jednostavan dio drugih sistema; on također postoji kao posebna cjelina socijalnog nasljeđa,
znanja, simbola i ideja.
- predstavlja obrazac, uređeni sistem simbola koji su predmet orijentiranja aktera, internalizirajućih aspekata
sistema ličnosti, ali i institucionaliziranih obrazaca socijalnog sistema.
-najčešće simbolička i subjektivna
- lako se prenosi od jednog na drugi sistem. To joj omogućava kretanje iz jednog u drugi socijalni sistem
difuzijom i iz jednog u drugi sistem ličnosti kroz proces učenja i socijalizacije.
SISTEM LIČNOSTI - Kontrolira ga ne samo kulturni, nego i socijalni sistem!
19
Ličnost : organizirani sistem orijentacije i motivacije akcije individualnog aktera.
Osnovna komponenta ličnosti je potreba-dispozicija( najznačajniju jedinicu motivacije akcije) Potrebe-
dispozicije su "one iste tendencije koje nisu urođene nego su usvojene kroz proces same akcije"
Potrebe-dispozicije potiču aktere da prihvaćaju ili odbacuju predmete koji postoje u njihovoj okolini ili da
teže k novim predmetima, ukoliko oni koji im stoje na raspolaganju ne zadovoljavaju njihove potrebe-
dispozicije.
Parsons razlikuje tri osnovna tipa potreba-dispozicija:
1 nagoni aktere da teže ljubavi, priznanju itd. od svoje sredine.
2. uključuje internalizirane vrijednosti koje usmjeravaju aktere da se osvrću na različite kulturne standarde.
3.očekivanja uloga usmjeravaju aktere da daju i primaju odgovarajuće odgovore. Ovo daje vrlo pasivnu
sliku aktera. Oni su oblikovani su kombinacijom nagona i kulture.
BIHEVIORALNI ORGANIZAM

Iako se osniva na genetskim osobinama, njegova je organizacija pod utjecajem procesa uvjetovanja i učenja
koji se odvijaju tijekom cijelog života pojedinca.

Evolucijska teorija
Gleda socijalne promjene i razvija "paradigmu evolucione promjene". Prva komponenta te paradigme je
proces diferencijacije. Parsons pretpostavlja da se svako društvo sastoji od serija podsistema koji se
razlikuju i po svojoj strukturi i po funkcionalnom značenju za globalno društvo. S razvojem društva, novi se
podsistemi diferenciraju. To, međutim, nije dovoljno; oni također moraju biti specijaliziraniji i prilagodljiviji
nego raniji sistemi. To dovodi Parsonsa do bitnog elementa njegove evolucione paradigme - do ideje
povećanja sposobnosti prilagodbe.

- pretpostavlja da s razvitkom društva postupno raste i njegova sposobnost suočavanja s problemima.

- proces diferencijacije vodi prema novoj cjelini problema integracije društva. Kako se pojedini
podsistemi razvijaju i specijaliziraju, društvo se konfrontira s novim problemima koordinacije
funkcioniranja navedenih jedinica.
- vrijednosni sistem društva kao cjelina mora također proći kroz promjene socijalne strukture i
funkcija koje postaju sve diferenciranije
- diferenciranije društvo zahtijeva vrijednosni sistem koji je smješten na višem nivou općenitosti kako
bi mogao legitimirati široku raznolikost ciljeva i funkcija svojih podsistema

Parsons razlikuje tri najšire evolucione faze - primitivnu, prijelaznu i modernu. Karakteristično je da
diferenciranje među pojedinim etapama izvodi na osnovi kulturnih dimenzija. Najhitniji razvoj u tranziciji
od primitivne k prijelaznoj fazi je razvoj jezika, i to prvenstveno pisanog jezika. Ključni razvoj u pomaku
prijelaznih prema modernim društvima čine "institucionalizirani kodovi normativnog poretka" ili zakon.

Robert Merton
Merton kritizira tri osnovna postulata funkcionalne analize.

20
 I.postulat ο funkcionalnoj cjelovitosti društva. On drži da su sva standardizirana socijalna i kulturna
vjerovanja i prakse funkcionalne. Merton smatra da poopćavanje ne možemo primjeniti na
globlanija, mnogo kompleksnija društva.
II. Univerzalni funkcionalizam je drugi postulat. Sadrži tvrdnju da sve standardizirane socijalne i
kulturne forme i strukture imaju pozitivne funkcije. Merton smatra da je to u kontradikciji s onim što
nalazimo u stvarnom svijetu. Nije istina da svaka struktura, običaj, vjerovanje, ideja itd. imaju
pozitivne funkcije. Npr. ekstremni nacionalizam
III. Treći je postulat nužnosti. Smatra se da svi standardizirani aspekti društva nemaju samo pozitivne
funkcije, nego također reprezentiraju i nužne dijelove cjeline. Ovaj postulat vodi do ideje da su sve
strukture i funkcije funkcionalno nužne za društvo. Nikakve druge strukture i funkcije ne mogu
raditi tako dobro kao one koje već postoje u društvu. Merton priznaje da u društvu postoje različite
strukturalne i funkcionalne alternative.
Merton vjeruje da su empirijska testiranja važnija od teorije!
Merton razvija ideju disfunkcije - kao što strukture ili funkcije mogu doprinositi održavanju drugih
dijelova socijalnog sistema, one za njega mogu također imati i negativne konzekvence.
 Merton također određuje i ideju nefunkcija -konzekvence koje su jednostavno irelevantne za sistem
koji se proučava (u prošlosti imali pozitivne ili negativne posljedice, sad nemaju nikakve).
 Merton naglašava da se funkcionalna analiza također može provesti i na organizacijama,
institucijama i grupama, ne samo na globalnom društvu.
 Merton također uvodi koncepte manifestnih i latentnih funkcija.
 Manifestne funkcije su one koje su intendirane, dok su latentne funkcije neintendirane.
 Akcije imaju i intendirane i neintendirane konzekvence. Sociologijskim je istraživanjem potrebno
otkriti neintendirane.
Neanticipirane konzekvence =/ latentne funkcije
Latentna funkcija je jedan tip neanticipirane konzekvence koja je za određeni sistem funkcionalna.
Međutim, postoje i druga dva tipa neanticipiranih konzekvenci: "one koje su disfunkcionalne za određeni
sistem i koje uključuju latentne disfunkcije" i "one koje su irelevantne za sistem jer na njega ne utječu ni
funkcionalno ni disfunkcionalno i to su nefunkcionalne konzekvence.
Merton naglašava da struktura može biti disfunkcionalna za sistem kao cjelinu, a ipak može nastaviti
postojati. Sve strukture nekog socijalnog sistema nisu podjednako nezamjenjive za njegovo funkcioniranje.
Neki dijelovi našeg socijalnog sistema mogu biti uklonjeni. Funkcionalizam onda otvara put prema
društvenoj promjeni.

Osnovne kritike
-od kasnih 1930-ih pa sve do 1960-ih strukturalni funkcionalizam bio neupitna dominantna sociologijska
teorija u SAD-u
-posljednjih godina kritike ove teorije rapidno rastu i danas prevladavaju nad pohvalama
-upoznat ćemo se s najvažnijim kritikama strukturalno funkcionalizma: prvo s glavnim, bitnim kritikama, a
zatim logičke i metodološke probleme povezane s ovom teorijom
NAJBITNIJA KRITIKA

 STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM ne tretira adekvatno povijest, tj. ahistorijski je

21
-Zapravo, strukturalni funkcionalizam, razvio se, makar djelomično kao reakcija na historijsko-
evolucionistički pristup nekih antropologa
-mnogi rani antropolozi bili su shvaćeni kao opisivači različitih stupnjeva evolucije određenih društava ili
društva uopće; često su opisivali rane faze društva krajnje spekulativno
-rani teoretičari strukturalnogmo funkcionalizma željeli su prevladati spekulativne etnocentričke predrasude
ovih radova
-u vrlo ranim godinama, strukturalni funkcionalisti otišli su predaleko u kritiziranju evolucionističke teorije,
usredotočujući se samo na suvremena ili apstraktna društva ipak, strukturalni funkcionalizam NE
MORA BITI AHISTORIČAN
-Iako mnogi praktičari funkcionalizma koriste funkcionalizam u ahistorijskom smislu, u samoj teoriji ih
ništa ne sprječava da se bave i historijskim pručavanjima Parsonsov rad o socijalnoj promjeni reflektira
sposobnost strukturalnih funkcionalista da raspravljaju o promjeni ako to žele

 SF-isti također su bili napadnuti zbog nesposobnosti da efektivno razmotre proces socijalne promjene
-ova kritika naglašava njegovu nemogućnost da na adekvatan način razmotri suvremeni proces socijalne
promjene lakše će SF npr. razmotriti statičke strukture nego procese promjene
=> Percy Cohen (1968.) smatra: PROBLEM leži u strukturalno-funkcionalnoj teoriji u kojoj se svi
elementi društva objašnjavaju kao da učvršćuju jedni druge pa i sistem u cjelini zbog toga je veoma teško
vidjeti kako navedeni elementi mogu doprinositi socijalnoj promjeni
Cohen vs. Turner i Maryanski o PROBLEMU
Problem inherentan samoj problem leži u praktičarima, a
teoriji NE u samoj teoriji

 Turner i Maryanski smatraju da SF-isti često ne proučavaju aspekte promjene- a kada to čine, radije ju
objašnjavaju u razvojnim, a NE u revolucionarnim pojmovima (a, realno ne postoji razlog zašto SF-isti
ne bi mogli raspravljati o socijalnoj promjeni)
 Činjenica je da glavni doprinosi SF-a leže u proučavanju statističkih, a NE promjenjivih socijalnih
struktura
 Možda je najčešće izrečena kritika SF-a : ova teorija NIJE u stanju efektivno raspraviti problem
konflikta
-ova se kritika javlja u mnogim oblicima:

 Alvin Gouldner smatra: Parsons kao glavni predstavnik SF-a prenaglašava harmonične odnose
 Irving Louis Horowitz smatra: strukturalni funkcionalisti vide konflikt nužno destruktivnim tj. kao nešto
što se događa izvan okvira društva
 Abrahamson smatra: strukturalni funkcionalizam prenaglašava socijetalni konsenzus, stabilnost i
integraciju, a umanjuje značaj konflikta, nereda i promjene
=bez obzira o čijoj se poziciji radilo, jasno je da strukturalni funkcionalizam može vrlo malo ponuditi u
objašnjenju socijalnog konflikta
=sveopća kritika SF-a koja naglašava njegovu nesposobnost da se s uspjehom pozabavi problemima
povijesnog, promjene i konflikta, mnoge su autore navele da konstatiraju kako SF ima konzervativne
predrasude  Gouldnerova kritika: „Parsons uporno vidi djelomično napunjenju čašu vode kao polu-
22
napunjenu, a ne kao polu-ispražnjenu“ (vidi pozitivne aspekte situacije)- konzervativni strukturalni
funkcionalist naglasit će ekonomske prednosti života u našem društvu,a ne njegove probleme
-SF je svakako usmjeren proučavanju kulture, normi i vrijednosti
 David Lockwood (1956.) kritizira Parsonsa zbog njegove opsjednutosti normativnim poretkom društva
 Cohen smatra da je SF usmjeren na normativne elemente, iako to samoj teoriji nije svojstveno
 u orijentaciji strukturalnog funkcionalizma na proučavanje socijetalnih i kulturnih činilaca vrlo je bitno to
što je individualni karakter stavljen u potpuno pasivnu ulogu (što vodi konzervativnoj orijentaciji ove
teorije)
METODOLOŠKA I LOGIČKA KRITIKA
-jedna od vrlo često izrečenih kritika tvrdi da je SF u biti nejasan, neodređen i neprecizan (npr. Što je to
zapravo struktura?; Funkcija?; Socijalni sistem?Kako su dijelovi soc. sistema povezani jedan s drugim i
globalnim socijalnim sistemom?)
=> ove nejasnoće moguće povezati s načinom rada strukturalnih funkcionalista: oni se bave apstraktnim
socijalnim sistemima umjesto sa stvarnim društvom
-sličan tip kritike je i sljedeći primjer: iako se nijedna velika shema nikada nije mogla koristiti za analizu
svih društava kroz povijest, SF-isti vjerovali su da postoji jedna teorija ili grupa konceptualnih kategorija
pomoću kojih je to moguće učiniti
mnogi kritičari smatraju ovu teoriju iluzijom, ističući da je ono čemu se sociologija najviše može nadati je
razvoj historijski specifičnog pristupa teorija „srednjeg dometa“
-među drugim specifičnim kritikama je i pitanje postoji li zapravo adekvatne metode za istraživanje
problema kojima se bave strukturalni funkcionalisti
-Cohen: pita se koja se sredstva mogu koristiti da bi se proučio doprinos jednog dijela sistema njegovoj
cjelini
-druga metodološka kritika: strukturalni funkcionalizam čini komparativnu analizu teškom
Npr. (Cohen se pita: Ukoliko englesku obitelj ima smisla proučavati samo u kontekstu eng. društva, kako ju
je moguće komparitati s francuskom obitelji?)
TELEOLOGIJA I TAUTOLOGIJA
- Cohen, Turner i Maryanski drže da su teleologija i tautologija dva najvažnija logička problema SF-a
-neki nastoje vidjeti teleologiju kao inherentan problem, ali autor ove knjige (Ritzer) vjeruje da su Turner i
Maryanski u pravu kada tvrde da osnovni problem SF-a nije teleologija per se, nego nelegitimna teleologija
(1)
 u tom smislu telelogija se definira kao stajalište koje smatra da društvo (ili druge socijalne strukture)
imaju vlastite namjere ili ciljeve.  da bi dostiglo navedene ciljeve, društvo stvara ili uzrokuje stvaranje
specifičnih socijalnih struktura i socijalnih institucija
 problem leži u tome, smatraju Turner i Maryanski, što se teleologija širi do neprihvatljivih razmjera

23
nelegitimna teleologija je ona koja pretpostavlja da namjere ili postignuća upravljaju ljudskim
ponašanjem i onda kada to nije slučaj (npr. nelegitimno je pretpostaviti da društvo, budući da treba
prokreaciju i socijalizaciju, stvara zbog toga instituciju obitelji)
 jedna legitimna teleologija morala bi biti u stanju definirati-i empirijski i teorijski pokazati-veze
između društvenih ciljeva i različitih substruktura koje postoje unutar društva
 nelegitimna teleologija će se zadovoljiti slijepom prosudbom da veza između socijetalne i specifične
substrukture moja postojati- Turner i Maryanski priznaju da je funkcionalizam često kriv za upotrebu
nelegitimnih teleologija
-druga osnovna kritika logike SF-a tvrdi da je on tautologijski (2)
 u tautologijskom argumentu zaključak se uglavnom izvodi eksplicitno na osnovi implicitnog u premisi ili
pak samo predstavlja ponavljanje premise
= u SF-u ovo cirkuralno razmišljanje često puta dobiva oblik cjeline u pojmovima njenih sastavnih dijelova,
a definiranje dijelova u pojmovima cjeline
 SF je bio vrlo pogodan za tautologije, iako, naravno, ostaje pitanje o tome da li je ta osobina inherentna
samoj teoriji ili jednostavno karakteristična načina na koji je većina strukturalnih funkcionalista koristila ili
zloupotrebljavala samu teoriju
NEOFUNKCIONALIZAM
-pod snažnom vatrom kritika koje smo upravo ocrtali, značenje SF-a opada od sredine 1960-ih sve do ranih
1980-ih
-međutim, sredinom 1980-ih uočavaju se nastojanja da se ta teorija ponovno oživi, ali sada pod nazivom
NEOFUNKCIONALIZAM-njegov pojam se koristi da bi se naglasio kontinuitet sa SF-om, međutim, on
također označava i napor da se SF proširi i da se prevladaju njegove osnovne poteškoće
- Jeffrey Alexander i Paul Colomy definiraju neofunkcionalizam kao „samokritičku orijentaciju u
funkcionalnoj teoriji koja teži proširivanju funkcionalističkog intelektualnog dosega, uz istodobno
zadržavanje njegove teorijske jezgre.“

 Jeffrey Alexander naglašava neke od osnovnih orijentacija neofunkcionalizma:

1) Preuzima deskriptivni model društva za koji smatra da je sastavljen od elemenata koji,
interaktirajući jedni s drugima, oblikuju obrazac -> obrazac omogućava sistemu da se diferencira od
svoje okoline
 prema tome, neofunkcionalizam odbacuje bilo kakav tip monouzročnog determinizma te je,
prema tome otvoren i pluralističan
2) Smatra da neofunkcionalizam posvećuje približno podjednaku pažnju akciji i poretku
 na taj način on izbjegava tendenciju SF-a koji se usredotočio gotovo isključivo na
makrostrukturalne izvore poretka u socijalnoj strukturi i kulturi, dok neofunkcionalizam posvećuje
više pažnje akcijskim obrascima na mikro nivoima
3) Neofunkcionalizam zadržava strukturalno-funkcionalni interes za integraciju, međutim ne kao
postignutu činjenicu, nego kao socijalnu mogućnost
4) Neofunkcionalizam prihvaća tradicionalni Parsonsovski naglasak na ličnost, kulturu i socijalni
sistem.
5) Neofunkcionalizam se koncentrira na socijalnu promjenu u procesima diferencijacije unutar
socijalnih i kulturnih sistema te sistema ličnosti
24
  promjena nije proizvod sklada i harmonije nego rezultat „individuacijskih i institucionalnih
poticaja“
6) Trudi se oblikovati tip neofunkcionalizma koji nadilazi mnoge probleme povezane sa SF-om,
kao npr. : antiindividualizam, protivljenje promjeni, konzervativizam, idealizam i antiempirička
predrasuda

 Paul Colomy raspravlja puno specifičnije o revidiranoj strukturalno-funkcionalnoj teoriji promjene

smatra da strukturalno-funkcionalna teorija promjene („teorija diferencijacije“) potječe iz Parsonsove
teorije i ima tri osnovne slabosti: 1) ona je krajnje apstraktna; 2) ne posvećuje dovoljno pažnje
konkretnim grupama i socijalnim procesima ili problemima moći i koflikta ; 3) prenaglašava integraciju
kao proizvod strukturalne promjene
 Strukturalno-funkcionalna teorija je zbog navedenih kritika doživjela nekoliko revizija
1) Izvorni, glavni trend razvoja (progresivna diferencijacija) nadopunjen je analizom primjera
devijacija od osnovnog trenda
2) Revizionisti su također proširili teoriju diferencijacije zanimajući se za proučavanje kako
promjena utječe na konkretne grupe te kako na promjenu djeluju moć, konflikt i slučajnost
3) Rana teorija diferencijacije usredotočila se na stupanj efikasnosti i reintegracije kao glavnih
učinaka procesa diferencijacije

ALTERNATIVA KONFLIKTNE TEORIJE

-premisa ovog poglavlja je da konfliktnu teoriju možemo promatrati kao razvoj koji se, makar
djelomično odvijao kao reakcija na SF i kao rezultat mnogobrojnih kritika
-jedan od glavnih doprinosa konfliktne teorije bio je u tome što je postavila osnove za teorije mnogo
vjernije originalnom Marxovom radu koje će privući veliku pažnju u sociologiji
-osnovni problem s konfliktnom teorijom: nikada se nije uspjela dovoljno efikasno odvojiti od svojih
strukturalno-funkcionalnih korijena
Djelo Ralpha Dahrendorfa
-poput funkcionalista, konfliktni teoretičari proučavaju socijalne strukture i institucije
-kod Dahrendorfa su elementi konfliktne funkcionalne teorije na sasvim suprotstavljenim stranama –kod
njega se svako društvo u svakom trenutku nalazi u procesu promjene
-Dahrendorf je glavni predstavnik gledišta da društvo ima dva lika (konfliktni i konsenzualni) i da stoga
sociologijska teorija mora biti podijeljena u dva dijela- u konfliktnu teoriju i konsenzualnu teoriju
 teoretičari konsenzusa: trebali bi se baviti proučavanjem vrijednosne integracije u društvu
teoretičari konflikta: ispitivati sukobe interesa i prisilu koja održava dr. sistem na okupu, obzirom na
postojeće sukobe
AUTORITET
-centralno mjesto u Dahrendorfovoj tezu zauzima ideja da različiti položaji unutar društva imaju različite
količine autoriteta – on ne boravi u pojedincima nego u položajima
-autoritet koji je povezan sa statusima, ključni je element u Dahrendorfovoj analizi i autoritet uvijek
implicira i podređenost i nadređenost
-budući da je autoritet legitiman, sankcije se mogu primjenjivati protiv svih onih koji mu se ne
pokoravaju
-prema Dahrendorfu društvo se sastoji od množine jedinica koje naziva imperativno koordiniranim
asocijacijama-> one mogu biti shvaćene kao udruženja osoba koje su hijerarhijski kontrolirane od strane
autoriteta

25
  autoritet je u okviru svake asocijacije dihotoman; stoga je unutar jedne asocijacije moguće formirati samo dvije
konfliktne grupe- grupe koje posjeduju autoritet i one koje su u subordiniranom položaju imaju različite interese
koji su „kontradiktorni u biti i u usmjerenju“
ovdje se susrećemo s drugim ključnim pojmovima u Dahrendorfovoj teoriji konflikta, s interesima
–grupe na vrhu i na dnu definirane su pomoću zajedničkih interesa
 u okviru svake asocijacije, oni koji zauzimaju dominirajuće položaje trude se održati status quo,
dok se oni koji su podređeni trude izmijeniti situaciju
 Dahrendorf nadalje razlikuje 3 najšira tipa grupa: 1) quasi grupe-agregati osoba s identičnim interesima
uloga ; 2) interesne grupe
-iz mnogih tipova interesnih grupa proistječu i 3) konfliktne grupe-one koje se aktivno uključuju u grupne
konflikte
-Jonathan Turner je pokušao reformulirati konfliktnu teoriju naglašava 3 osnovna problema konfliktne
teorije kakvu je razvio Dahrendorf ,1) ovoj teoriji nedostaje jasna definicija konflikta koja bi razgraničila
ono što jeste od onoga što nije; 2) konfliktna je teorija neodređena, prvenstveno što se ne može specificirati
nivo analize na kojoj netko radi; 3) u konfliktnoj teoriji postoji funkcionalizam koji je odvlači daleko od
njenih marksističkih korijena

POKUŠAJI POMIRENJA STRUKTURALNOG FUNKCIONALIZMA I

KONFLIKTNE TEORIJE

sličnosti strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije (van den Berghe):

1) obje perspektive su holističke; proučavaju društva kao sklopove međusobno povezanih dijelova te
međusobnih odnosa dijelova
2) teoretičari koriste samo varijable koje proistječu iz njihove teorije, ignorirajući varijable suprotne
orijentacije (zanemaruju da npr. konflikt može doprinijeti integraciji, kao što i integracija može uzrokovati
konflikt itd..)
3) obje teorije prihvaćaju evolucionistički pogled na društvenu promjenu
4) van den Berghe smatra obje teorije teorijama ravnoteže

Lewis Coser i Joseph Himes- proučavaju funkcije socijalnog konflikta (to vodi prema integriranju
konfliktne i strukturalno-funkcionalne teorije)

Georg Simmel- među prvima napisao važan rad o funkcijama socijalnog konflikta, a njegove je teze
proširio Coser. Coser je smatrao da konflikt može poslužiti utvrđivanju slabije integriranih grupa. (u grupi
koja se nalazi u dezintegraciji, konflikt s nekom drugom grupom može dovesti do integracije te grupe)

Učinci konflikta:
- dovodi do integracije grupe (npr., konflikt s Arapima doveo je do sklapanja saveza između SAD i Izraela.
Smanjivanje konflikta između Izraela i Arapa moglo bi oslabiti veze između Izraela i SAD.)
- može dovesti do aktiviranja običnih, izoliranih pojedinaca
- ima i komunikacijsku ulogu (položaji i granice među grupama obično se razjasne)
- omogućava grupama uključenim u sukob stjecanje jasnije ideje o njihovoj relativnoj snazi

26
*(konflikt ima mnoge funkcije, ali i disfunkcije)

Himes- bavi se proučavanjem funkcija rasnog konflikta

- posebno su ga zanimale mirotvorne akcije u okviru sistema; njegova analiza isključuje nasilne akcije
(pobune i linč)
- smatra da rasni konflikti imaju strukturalnu i komunikacijsku funkciju, te funkcije solidarnosti i identiteta
- strukturalna funkcija- konflikt može izmijeniti ravnotežu moći između Crnaca i dominantne bijele većine
-komunikacijska funkcija- može povećati osjetljivost za rasna pitanja, pojačavajući njihovu prisutnost u
medijima, i tako zaustaviti „etiketu rasnih odnosa“
-funkcija solidarnosti- može ujediniti Crnce i uspostaviti odnose među rasama
-funkcija identiteta- omogućava Crncima spoznaju o tome tko su, a i dovodi do razbistrivanja granica grupa

*(ovo su sad bili primjeri na nekoj široj socijetalnoj razini)

PREMA INTEGRIRANIJOJ KONFLIKTNOJ TEORIJI: RAD RANDALLA

COLLINSA

-pristupa konfliktu s individualističkog stajališta

-korijeni njegove teorije leže u fenomenologiji i etnometodologiji
-iako se priklanja individualnoj razini, smatra da sociologija ne može biti uspješna samo na mikro nivou
-socijalne strukture smatra neodvojivim od aktera koji ih konstruiraju i čiji su obrasci interakcije njihova
suština (socijalne strukture smatra interaktivnim obrascima, a ne vanjskim i prinudnim entitetima)
-marksističku teoriju smatra polaznom točkom konfliktne teorije, ali kao njezine nedostatke navodi da je
previše ideologična i orijentirana na ekonomsku sferu (on je zapravo više pod utjecajem Webera i
Durkheima, nego Marxa)
-usredotočava se na područje socijalne stratifikacije
-prema njegovom stajalištu, socijalna se stratifikacija može ograničiti na osobe koje se u svom
svakodnevnom životu susreću u različitim standardiziranim formama

-konfliktni pristup stratifikaciji može se reducirati na 3 principa:

a) ljudi žive u svojim subjektivnim svjetovima koje su sami izgradili

b) različiti ljudi mogu imati moć da utječu na osobno iskusno pojedinca ili da ga čak kontroliraju
c) ljudi često pokušavaju kontrolirati pojedinca koji im se suprotstavlja (najvjerojatniji rezultat je međusobni
konflikt)

- pet principa konfliktne analize koje Collins primjenjuje na socijalnu stratifikaciju

1.)konfliktna teorija mora se usredotočiti na stvarni život, a ne na apstraktne formulacije

2.)konflikta teorija stratifikacije mora ispitivati materijalne uvjete koji utječu na interakciju
3.)u situaciji nejednakosti, grupe koje kontroliraju resurse će se truditi eksploatirati one koji ih nemaju
4.)konfliktni teoretičari trebaju proučavati kulturne fenomene (npr. vjerovanja i ideali) sa stajališta interesa,
resursa i moći

27
5.) Sociolozi ne smiju samo teoretizirati ο stratifikaciji, nego je moraju proučavati empirijski i, ukoliko je
moguće, na komparativan način

PREMA MARKSISTIČKOJ I KONFLIKTNOJ TEORIJI

Andre Gunder Frank

-kritizira van den Berghea (odbija njegove tvrdnje o pomirenju konfliktne i strukturalno-funkcionalističke
teorije)
-smatra da je konfliktna teorija tip neadekvatne marksističke teorije

-njegove kritike upućene prema van den Bergheu su:

-smatra da istinski marksisti proučavaju cjelinu, dok strukturalni funkcionalisti većinu vremena troše na
proučavanje dijelova socijalnih sistema
-marksistički mislioci proučavaju stvarne socijalne cjeline, dok strukturalni funkcionalisti (i neki konfliktni
teoretičari) proučavaju apstraktne cjeline
-strukturalni funkcionalisti uzimaju postojeći socijalni sistem kao dat i ne pitaju se ο njegovom legitimitetu,
a marksistički znanstvenici ispituju postojeće društvo, podvrgavajući ga intenzivnoj analizi i kritici
-SF usmjereni samo prema identifikaciji društva, a marksisti prema razumijevanju budućeg društva

- Van den Berghe također smatra kako je teorija da obje teorije ignoriraju varijable druge teorije netočna

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE TEORIJE

EKONOMSKI DETERMINIZAM

Marx se na mnogo mjesta u svojim radovima oglašavao kao ekonomski determinist; činilo se da smatra
ekonomski sistem izvanredno značajnim i da on determinira sve druge sektore u društvu - politiku, religiju,
sisteme ideja itd.

...iako je M. uviđao da je ekonomski sektor stvarno najbitniji, barem u kapit. društvu...kao dijalektičar nije
mogao imati u potpunosti deterministički stav, jer je dijalektika shvaćanje koje tvrdi da postoji kontinuirani
povratni tijek i uzajamna interakcija između različitih sektora društva....

..politika, religija i sl. fenomeni ne mogu se reducirati samo na epifenomene koje determinira
ekonomija...budući da oni utječu i na ekonomiju, kao što i ona utječe na njih...

...prihvatiti stav da je M. determinist...značilo bi ignorirati ukupnu dijalektičku snagu njegove teorije....

Agger smatra da je ekonomski determinizam dostigao svoj vrhunac kao interpretacija marksističke teorije
za vrijeme Druge komunističke internacionale, između 1889. i 1914. godine. Taj povijesni period često se
doživljavao kao vrhunac ranog tržišnog kapitalizma i njegovi su uspjesi i učinci naveli mnoge da
pretpostave njegov skori kraj.

28
Marksisti koji su vjerovali u ekonomski determinizam, smatrali su propast kapitalizma neizbježnom ...prema
njihovom stajalištu..marksizam je mogao stvoriti znanstvenu teoriju o propasti kapitalizma..te ekonomski
deterministi samo trebaju otkriti na koji način....

...takvu interpretaciju marxističke teorije predvodio je Engels (1820-1895) ...a također i Kautsky i Eduard
Bernstein.....

...kratki osvrt...ekonom. deter. smatrajući da je individualna akcija i misao beznačajna...jer u samom

kapitalizmu su ugrađene serije procesa koje će dovesti do njegova pada....u suprotnosti je sa Marxovom
idejom ...o revoluciji..odnosno perspektiva koja izbjegava akciju, reducirajući se na beznačajnost, nije u
tradiciji njegova razmišljanja....

HEGELIJANSKI MARKSIZAM

Jedna grupa marksista u potrazi za subjektivnim orijentacijama vraća se hegelijanskim korijenima Marxove
teorije, želeći nadopuniti snagu ranih marksista s objektivnim, materijalnim nivoom.

Rani hegelijanski marksisti težili su obnavljanju dijalektike između subjektivnih i objektivnih aspekata
društvenog života...njihov interes za subjektivne činioce postavio je osnovicu za kasniji razvoj kritičke
teorije koja se gotovo u potpunosti usmjerila na subjektivne činioce.....

Takav tip.... hegelijanskog marksizma razmotrit ćemo kroz djela :

Györgya Lukäcsa i Antonija Gramscija

GYÖRGY LUKÄCS

Osnovni doprinos Lukäcsa marksističkoj teoriji leži u razvijanju dviju osnovnih ideja - ideje reifikacije i
ideje ο klasnoj svijesti.
[reifikacija.. stanje i proces činjenja čega stvarnim, predmetnim; opredmećivanje, reificiranje]

Roba je u osnovi odnos među ljudima koji postupno počinju vjerovati da ona postaje stvar koja
ima objektivnu vrijednost....132. str...

Marxov koncept fetišizma roba postaje osnova Lukäcsevog koncepta reifikacije.

Osnovna razlika između fetišizma robe i reifikacije je u širini dvaju koncepata. Dok se prvi koncept
ograničava na ekonomske institucije, drugi koncept Lukäcs primjenjuje na sve nivoe društva - na državu,
zakon i na ekonomsko područje.

Drugi bitni Lukäcsev doprinos je njegov rad ο klasnoj svijesti, koja predstavlja sisteme vjerovanja što ih
dijele oni koji zauzimaju iste klasne položaje u društvu.

Klasna svijest prema Lukäcsu ne predstavlja ni zbroj ni prosjek individualnih svijesti; ona je osobina ljudi
koji u proizvodnom sistemu zauzimaju isto mjesto.

29
...u povijesnoj mijeni, većina socijalnih klasa nije bila u stanju prevladati lažnu svijest i postići stupanj
klasne svijesti...strukturalni položaj proleterijata unutar kapitalizma daje mogućnost da postigne klasnu
svijest...

...kada klasna svijest postaje svijest....društvo se pretvara u bojno polje...kako se sukob produbljava,
proleterijat se kreće iz položaja "klase po sebi"...strukturalno kreirana cjelina...uprema položaju "klase za
sebe"....odnosno, klase svjesne svog položaja i misije

ANTONIO GRAMSCI

Gramsci kritizira marksiste tvrdeći da su "deterministi, fatalisti i mehanisti"

...odbacio ideju automatskog i neizbježnog djelovanja historijskih pravilnosti...mase se moraju aktivno

angažirati ukoliko žele ostvariti soc. revoluciju...a prethodno moraju biti svjesni situacije i prirode sistema u
kojem žive....moraju razviti revoluc. ideologiju, a to ne mogu same...intelektualci trebaju generirati te idej...

Osnovni Gramscijev koncept koji reflektira njegov hegelijanizam je koncept hegemonije.

[hegemonija (grč. ἡγεμονία: predvođenje, zapovjedništvo), u politici, općenito prevlast, nadmoćnost, civilno i vojno
vodstvo, politička dominacija.]

Gramsci definira hegemoniju kao kulturno vodstvo koje vrši klasa na vlasti. On razlikuje hegemoniju od
prisile koja predstavlja "primjenu zakonodavne ili izvršne vlasti ili policijsku intervenciju"
Ekonomistički marksisti prenaglašavali su ekonomiju i prisilne aspekte državne dominacije.

Nasuprot njima, Gramsci naglašava "'hegemoniju' i kulturno vodstvo" . Analizirajući kapitalizam, Gramsci
želi pokazati kako neki intelektualci, radeći za dobrobit kapitalista, postižu kulturno vodstvo i pristanak
masa.

[ - kritička teorija je nastala iz rada hegelijanskih marksista (npr. lukacsa i Gramscija) i otišla je još dalje od
tradicionalnih marksističkih korijena ekonomskog determinizma]

KRITIČKA TEORIJA

Kritička teorija je proizvod grupe njemačkih neomarksista nezadovoljnih marksističkom teorijom, posebno
njenom naklonošću prema ekonomskom determinizmu.

Škola je službeno osnovana u Frankfurtu, 23. veljače 1923. godine, a najvažniji rad ostvaren je djelovanjem
predstavnika druge generacije kritičkih mislilaca koji su djelovali u Njemačkoj.

Kritička ili Frankfurtska škola koja je ranohegelijansku kritiku preokrenula u potpunu reviziju
marksističke teorije.

Kritička teorija danas je uglavnom europska orijentacija, iako njen utjecaj u američkoj sociologiji također
raste.

Kritička teorija sastoji se od kritike različitih aspekata socijalnog i intelektualnog života.

Ona se inspirira Marxovim radom koji je i sam u prvo vrijeme bio oblikovan kritičkom analizom filozofskih
ideja, a kasnije kritikom prirode kapitalističkog sistema. Kritičku školu konstituira kritika društva i različitih
sistema znanja u društvu .
30
KRITIKA MARKSISTIČKE TEORIJE

Kritička teor. predstavlja varijantu marksističke teorije koja kao svoje polazište uzima kritiku marksističkih
teorija.

...neki kritiziraju determinizam koji je implicitan u dijelovima Marxovog orginalnog rada..no, većina
usredotočuje svoju kritiku na neomarksiste, ...jer da su previše mehanički interpretirali Marxov rad ...

KRITIKA POZITIVIZMA

Pozitivizam prihvaća ideju da jedinstvena znanstvena metoda može bitiprimjenjena na sva područja
istraživanja, smatrajući fiziku standardom sigurnosti i točnosti svih disciplina.

Pozitivisti vjeruju da je znanje u biti neutralno...uvjereni su da ljudske vrijednosti mogu odvojiti od svog
rada...što vodi stajalištu da znanost ne zastupa nikakav specifičan oblik društvene akcije...dakle, pozit. gubi
iz vida ljudske aktere...reducirajući ih na pasivne entitete koji su determinirani prirodnim silama......a što se
na slaže sa uvjerenjem kritički teoretičara o posebnosti aktera...

Kritika pozitivizma povezana je, barem djelomično, s kritikom ekonomskog determinizma, jer su neki bivši
deterministi djelomično ili u potpunosti prihvatili pozitivističku teoriju znanja.

Neki marksisti priklonili su se pozitivizmu, a i sam je Marx često bio optuživan kao pozitivist.

KRITIKA SOCIOLOGIJE

Sociologija je napadnuta zbog njenog "scijentizma", odnosno zbog toga što je od znanstvene metode učinila
cilj sam za sebe....te da prihvaća status quo

Kritička škola drži da sociologija nedovoljno ozbiljno kritizira društvo, i da ne pokušava transcendirati
suvremenu društvenu strukturu. Sociologija je, smatraju predstavnici kritičke škole, odustala od obaveze
pomaganja ljudima koji su u suvremenom društvu u podređenom položaju.

Zoltan Tar ... sociologija je postala "integralni dio postojećeg društva, umjesto da je postala sredstvo kritike
i plodno tlo obnove"

KRITIKA MODERNOG DRUŠTVA

..kritička škola se okreće kulturnoj razini jer je drži stvarnošću modernog kapitalističkog društva....to znači
da se centar dominacije modernog svijeta pomaknuo sa ekonomije na kulturno područje...

....interes krit. škole je područje dominacije, a u modernom svijetu radi se o dominaciji kulturnih, a ne
ekonomskih elemenata....

...teži proučavanju kulturne represije nad pojedincem u modernom društvu....

Mislioci kritičke škole nisu bili samo pod utjecajem marksističke teorije, nego i Weberove teorije, što je
vidljivo iz njihovog usredotočenja na racionalnost kao dominantan tip razvoja u modernom svijetu.

...formalna i supstantivna racionalnost ...137/138 ...

31
Usprkos prividne racionalnosti modernog života, kritička škola doživljava moderni svijet kao veoma
iracionalan. To se može nazvati "iracionalnost racionalnog" ili specifičnije, iracionalnost formalne
racionalnosti.

Herbert Marcuse tvrdi da je, iako nam se suvremeni svijet čini racionalno organiziranim, "ovo društvo
iracionalno je kao cjelina"

...krit. škola se usredotočila , posebno, na jedan vid formalne racionalnosti - na modernu tehnologiju...

...Marcuse ..primjerom televizije...zaključuje...ideja da je moderna tehnologija neutralna je zabluda...vidi je

kao sredstvo porobljavanja , dominacije nad ljudima...rezultat tih procesa je po Marcuseu
"jednodimenzionalno društvo"...

KRITIKA KULTURE

"kulturna industrija" kao predmet kritike...Franfur. škole.....odnosno racionaliziranim, birokratiziranim

strukturama (npr. tv) koje kontroliraju modernu kulturu...

...kulturna industrija proizvodi ono što se naziva"masovnom kulturom" .... definiraju je kao "upravljana, ...
nespontana, reificirana, lažna kultura, a ne stvarno događanje" ...

...kritičke mislioce zabrinjava:

1) njena lažnost

2) njeni pacificirajući, represivni i zaglupljujući učinci

...krit. ško. također kritizira i "industriju znanja" .....koji su postali represivne strukture zaimnteresirane za
širenje svog utjecaja u društvu....

Glavni doprinosi:
SUBJEKTIVNOST

- pokušaj preusmjeravanja marksističke teorije u subjektivnom pravcu bio je velik doprinos kritičke
škole
- Iako takva orijentacija sadrži kritiku Marxovog materijalizma i njegovog usredotočenja na
ekonomske strukture, ona je i snažan doprinos našem razumijevanju subjektivnih elemenata
društvenog života
- Doprinos i kritičke škole odnose se i na osobni i na kulturni nivo
- Hegelijanski korijeni marksističke teorije osnovni su izvor interesa za subjektivnost
- Preusmjerujući tradicionalni marksistički interes, kritička škola se usredotočila na "superstrukturu", a
ne na ekonomsku "bazu"
- Jedan od razloga takvog pomaka bio je u tome što je kritička škola smatrala da su marksisti
prenaglasili značenje ekonomskih struktura, a to je dovelo do zanemarivanja interesa za ostale oblasti
socijalne stvarnosti, posebno kulture
- takvu promjenu interesa potaknule su mnogobrojne vanjske promjene društva
-> Prosperitet nastao poslije II. svjetskog rata posebno je, činilo se stvorio dojam da općenito
nestaju unutarnje ekonomske suprotnosti, a osobito klasni sukob. Činilo se da je lažna svijest

32
 univerzalna, te da su i sve socijalne klase, uključujući i radničku klasu, izgleda postale korisnici i
snažni podržavatelji kapitalističkog sistema
- Interesi Frankfurtske škole( racionalnost, industrija kulture, industrija znanja) prošireni su i s nekim
drugim cjelinama interesa, od kojih je najvažnija zanimanje za ideologiju.

-> Ideologiju definiraju kao sisteme ideja, često lažne i zbunjujuće, koje stvaraju socijetalne elite

- Jedan od aspekata interesa kritičke škole u području kulture je legitimacija

- Sistemi legitimacija "mistificiraju" politički sistem, čineći nejasnim o no što se zapravo zbiva
- također sistemi ideja legitimiraju status quo
- Osim na ovakve interese za kulturu, kritička se škola također usredotočila na aktere i njihovu svijest
te na promjene koje su im se desile u modernom svijetu
- Svijest masa sve se više kontrolira pomoću vanjskih sila, zbog toga mase nisu u stanju razviti
revolucionarnu svijest
- vrijedan i pokušaj kritičkih teoretičara, osobito Marcusea, da integriraju Freudove koncepte
svijesnog (i nesvjesnog) u kritičko-teorijsku interpretaciju kulture
- Friedman smatra da su kritički teoretičari iz Freudovog rada preuzeli tri osnovna elementa:
1) psihologijsku strukturu koju su ugradili u svoje teorije
2) ideju psihopatologije koja im je omogućila lakše razumijevanje i negativnog utjecaja modernog
društva i neuspjeha revolucionarne svijesti
3) mogućnosti psihičkog oslobođenja
- Jedna je od prednosti interesa za individualnu svijest to što je uvela korisnu korekciju pesimizmu
kritičke škole i njenoj orijentaciji na kulturna ograničenja

DIJALEKTIKA

- Drugi osnovni pozitivni interes kritičke teorije predstavlja proučavanje dijalektike

- dijalektički pristup označava usredotočenje na socijalni totalitet
- Paul Connerton dobro opisuje kritički pristup socijalnom totalitetu: "Niti jedan parcijalni aspekt
socijalnog života, kao ni bilo koji izolirani fenomen, ne mogu se u potpunosti shvatiti ukoliko nisu
povezani s historijskom cjelinom i socijalnom strukturom shvaćenom kao cjelina
-> To obuhvaća odbacivanje usredotočenja na bilo koji specifičan aspekt društvenog života,
posebno na ekonomski sistem, izvan njegovog šireg konteksta
- Dijalektika se temelji i na metodološkom receptu: jedna komponenta socijalnog života ne može se
proučavati izolirano od drugih
- Navedena ideja ima i dijakronijske i sinkronijske komponente
-> Sinkronijski pogled usmjerava nas na proučavanje međusobnih povezanosti komponenata
društva u okviru suvremene cjeline
-> Dijakronijski pogled odnosi se na proučavanje historijskih korijena današnjeg društva, kao i
mogućih trendova njegovog razvoja u budućnosti
- kritički teoretičari zanimali se za međusobno djelovanje i međusobne odnose teorije i prakse
- Stajalište je Frankfurtske škole da su te dvije dimenzije u kapitalističkom društvu striktno razdvojene
->Cilj je postizanje ujedinjavanja teorije i prakse i ponovno uspostavljanje međusobnih veza
- Unatoč ovim ciljevima, kritička teorija nije u većoj mjeri uspjela ujediniti teoriju i praksu
-> pisana na način koji je potpuno nedostupan najširim slojevima, njeno proučavanje kulture i
superstrukture odvelo ju je prema vrlo ezoteričnim pitanjima
33
 - Jedan od najpoznatijih dijalektičara kritičke škole je Jürgen Habermas
- Prema Habermasu, znanje postoji na objektivnom nivou, a ljudski su interesi više subjektivni
fenomeni
- Habermas razlikuje 3 sistema znanja i njima korespondirajuće interese:
1) analitička znanost ili klasični pozitivistički znanstveni sistem
-> prikriveni interes tog sistema znanja je tehnička kontrola koja može biti primijenjena na okolinu,
druga društva ili ljude u društvu. Analitička znanost sama sebe vrlo lako usmjerava prema jačanju
represivne kontrole.
2) humanističko znanj
-> njegov interes je razumijevanje svijeta. On pretpostavlja da razumijevanje prošlosti obično
pomaže razumjevanju današnjice. Praktični interes takvog sistem znanja je u zajedničkom shvaćanju
i samorazumijevanju. Takav sistem znanja nije ni represivan ni oslobađajući.
3) kritičko znanje
->interes vezan uz navedeni tip znanja je ljudska emancipacija

Kritika kritičke teorije

- bila je optužena da je ahistorična, da se bavi raznolikim događajima bez mnogo pažnje na njihove
historijske i komparativne kontekste
- gotovo u potpunosti zanemarila ekonomiju
- smatrali su da je radnička klasa nestala kao revolucionarna snaga, što je u potpunoj suprotnosti s
klasičnom marksističkom analizom.

Ideje Jürgena Habermasa

- preuzima Marxovo polazište (ljudski potencijal, ideju čovjeka kao svjesnog bića, "svrsishodnu
ljudsku djelatnost") kao svoje osobno polazište
- smatra da Marx nije uspio uvidjeti razliku između dviju analitičkih distinktivnih komponenata ideje
ο čovjeku kao ο rodnom biću - između rada (odnosno djelatnosti, svrhovito-racionalnog djelovanja) i
društvene (ili simboličke) interakcije (ili komunikativnog djelovanja).
- Marx je zanemario komunikativno djelovanje, smatra Habermas , i sve je reducirao na rad.
- Problem u Marxo - vom radu leži u "redukciji samogenerativnog čina ljudske vrste prema radu"
->Zbog toga Habermas izjavljuje: "Kao svoje polazište, uzimam fundamentalnu distinkciju
između rada i interakcije"
- U cjelokupnom svom radu Habermas razmatra ovu distinkciju, iako najčešće koristi pojmove
"svrhovito-racionalno djelovanje" (rad) i "komunikacijsko djelovanje" (interakcija)
- U okviru svrhovito-racionalnog djelovanja razlikuje instrumentalno i strategijsko djelovanje
Instrumentalno djelovanje odnosi se na jednog aktera koji racionalno kalkulira upotrebu
najboljih sredstava za postizanje određenog cilja
Strategijsko djelovanje uključuje dvije ili više osoba koje koordiniraju svrhovito-racionalnu
akciju za postizanje cilja
 Cilj obaju tipova djelovanja je instrumentalno postignuće
- Te komunikacijsko djelovanje gdje se "... djelovanja uključenih agenata ne koordiniraju pomoću
egocentričke kalkulacije za postizanje uspjeha, nego pomoću akcije postizanja razumijevanja. U
34
 komunikacijskoj akciji učesnici se ne orijentiraju primarno na svoje osobne uspjehe; svoje osobne
ciljeve postižu u uvjetima u kojima mogu uskladiti svoje planove akcija na bazi zajedničkih
definicija situacije
- Najvažnija točka razlikovanja Habermasa i Marx a je u tome da komunikacijsko djelovanje, a ne
svrhovito-racionalno djelovanje (rad) predstavlja najdistinktivniji i najprodorniji ljudski fenomen
Takvo djelovanje, (a ne rad) temelj je cjelokupnog socio-kulturnog života kao i svih humanističkih
znanosti
- Habermasova polazišna točka je neiskrivljena komunikacija, komunikacija bez prinude
- Obojica postavljaju političke ciljeve
Za Marx a je cilj komunističko društvo u kojem će oslobođeni rad (rodno biće) prvi put postojati.
Teži eliminaciji (kapitalističkih) barijera koje sprječavaju oslobođenje rada
Habermasov politički cilj je društvo s neiskrivljenom komunikacijom (komunikativno djelovanje.
Želi ukloniti barijere koje ometaju slobodnu komunikaciju.
- Za Habermasa, kao i za Marxa , temelj idealnog budućeg društva postoji u suvremenom svijetu.
- Za Marx a se elementi ideje ο rodnom biću nalaze u radu u kapitalističkom društvu. Za Habermasa,
pak, elementi neiskrivljene komunikacije mogu se pronaći u svakom činu suvremene komunikacije
- U svom radu ο racionalizaciji pod utjecajem je Marxa i Webera
- rješenje problema racionalizacije svrhovito-racionalnog djelovanja leži u racionalizaciji
komunikacijskog djelovanja
Racionalizacija komunikativnog djelovanja vodi ka komunikaciji oslobođenoj od dominacije, k
slobodnom i otvorenom komuniciranju
- racionalizacija vodi prema novom, manje deformirajućem normativnom sistemu
- Habermas razlikuje ranije komunikacijsko djelovanje i razgovor
- Dok se komunikacijsko djelovanje odvija svakodnevno, razgovor je: "..takav oblik komunikacije koji
je izdvojen iz konteksta iskustva i djelovanja i čije nas strukture uvjeravaju: da su vrijednosti
zahtjeva prosudbi, preporuka ili upozorenja, ekskluzivni predmet rasprave; da učesnici u raspravi,
teme i doprinosi nisu ničim drugim ograničeni, osim u odnosu na cilj testiranja vrijednosti zahtjeva u
raspravi; da se ne smije koristiti nikakva sila osim snage boljeg argumenta; te da su isključeni svi
motivi osim kooperativne potrage za istinom"
- U teorijskom svijetu razgovora, ali također prikrivena u podlozi svijeta komunikacijskog djelovanja,
nalazi se "idealna situacija razgovora" u kojoj nikakva snaga ili moć ne određuje čiji će argument
pobijediti; bolji argument postaje pobjedničkim
- Argument koji proistječe iz takvog razgovora (i ο čemu se učesnici slažu ili ne slažu) je istina
- Na taj način Habermas prihvaća konsenzualnu teoriju istine
- Konsenzus se teorijski pojavljuje u razgovoru kada četiri tipa zahtjeva za pravovaljanošću postave i
prihvate oni koji interaktiraju:
1) govornikovo izlaganje mora biti razumljivo i jasno
2) prijedlozi koje govornik iznosi su istiniti
3) govornik izlaže istinu, predlažući svoje prijedloge; govorniku se može vjerovati
4) govornik ima pravo, a to se od njega i očekuje, da iznese navedene prijedloge;
- Konsenzus se javlja onda kada su sva navedena četiri uvjeta pravovaljanosti postavljena i
prihvaćena, a ruši se kada se jedan ili više uvjeta dovedu u pitanje

STRUKTURALNI MARKSIZAM

35
 - Strukturalni marksizam se najčešće povezuje s grupom francuskih marksista (na primjer, Louis
Althusser, Nicos Poulantzas i Maurice Godelier) pa se stoga često naziva francuskim
strukturalizmom
- predstavlja spajanje dviju škola - marksizma i strukturalizma.
- Strukturalizam proučava skrivene, dubinske strukture društvenog života

Kritika drugih marksističkih teorija

- strukturalni marksisti sami sebe vide kao najiskrenije nastavljače Marxovog rada, osobito njegovih
kasnijih radova
- kritiziraju tendenciju mnogih marksista koji u svojim analizama prenaglašavaju značaj empirijskih
podataka.
- odbacuju sklonost mnogih marksista prema historijskim istraživanjima, budući da historicizam
također doživljavaju kao pravac previše osnovan na empirijskim podacima, čime se negiraju
skrivene strukture
- Također, oni odbacuju historicizam jer vjeruju da je primarni zadatak marksizma izučavanje
suvremene strukture
- kritiziraju redukcionistički ekonomski determinizam koji je karakterističan za neke marksističke
teorije
- kritiziraju tendenciju većeg broja drugih marksista (posebno kritičkih teoretičara) koji
subjektiviziraju i humaniziraju područje
- Za strukturaliste, centar pažnje mora biti usredotočen na objektivne strukture društva - ekonomiju,
politiku, ideologiju - a ne na aktere u tim strukturama

Principi strukturalnog marksizma

- proučavaju dubinske, nevidljive strukture kapitalističkog društva

- Iako njihov osnovni interes nisu "stvarne" strukture, oni vjeruju da u svijetu postoje stvarne strukture
koje ograničavaju ili određuju što akteri misle i čine
- prihvaćaju značaj ekonomije, no također uvažavaju i druge strukture, naročito političke i ideologijske
- akteri samo popunjavaju mjesta u navedenim strukturama; odnosno, njih te strukture ograničavaju.
- više naglašavaju značenje teorijskog negoli empirijskog istraživanja
Budući da su strukture nevidljive, pretpostavlja se da su objašnjive jedino teorijski; stoga ih
nikakav tip empirijskog istraživanja ne može otkrit
- vjeruju da prioritet moraju imati proučavanja statičkih struktura, a ne historijskih procesa; historija se
može spoznati tek onda kada dobro poznajemo suvremenu strukturu

Ponovna analiza Marxa: rad Louisa Althussera

-njegov rad u najvećoj mjeri definiran prirodom njegovog interesa za Marxov rad

36
-Althusser smatra da većina marksista nije na pravi način interpretirala Marxov rad
-težio razriješiti navedeni problem, razvijao je ono za što je smatrao da je korektno čitanje Marxovog rada
-Althusserov rad najbolje ispitan može biti u kontekstu rasprava i debata koje okružuju Marxov rad
-u spomenutoj debati jedna od spornih točaka je pitanje je li Marx imao konzistentan intelektualni stav
tijekom cijelog života -> pitanje je li bio strukturalistički i deterministički ili humanistički i dijalektički
mislilac
-oni koji ga smatraju strukturalistom usredotočuju se na kasnije radove, posebno Kapital, a oni koji ga
smatraju humanističkim misliocem naglašavaju postojanje kontinuiteta između Kapitala i Ekonomskih i
filozofskih rukopisa
-postoji nogo dokumentacije koja može podržati i jednu i drugu interpretaciju
-za one koji tvrde da je Marx bio strukturalni ili ekonomski determinist najuvjerljivije mjesto u njegovom
radu predstavlja predgovor Kritici političke ekonomije
-najraniji i najopćenitiji odgovor bio je da je Marx smatran ekonomskim deterministom, no najnovije
interpretacije koje su izradili kritički teoretičari, ali i drugi negiraju bio ili mogao biti ekonomski determinist
-može se tvrditi da je Marxovo usredotočenje na ekonomiju specifično za kapitalizam zbog ogromnog
socijalnog značenja koje ekonomija ima u tom socijalnom sistemu
-kad Marx piše o proizvodnoj aktivnosti ne ograničava se samo na rad ili privrednu proizvodnju
-proizvodna aktivnost može uključivati i proizvodnju religijskih ideja, razvoj Ustava ili komponiranj glazbe
-ukupan pojam ekonomskog determinizma u kontradikciji je s dijalektičkom metodom koja se nalazi u
osnovi Marxovog razmišljanja
-budući da je Marx pisao na dijalektički način ne možemo uvijek pretpostaviti kako je mislio na istu stvar
-vjerovanje u Marxa kao ekonomskog determinista održalo se i nakon što se Engels direktno suprotstavio
spomenutoj kvalifikaciji
-prema Althusseru Rukopisi iz 1844. napisani su dok je Marx još bio pod utjecajem Hegela, filozofije i
humanizma te zainteresiran za devastirajuće učinke alijenirajućih uvjeta kapitalizma na pojedinca
-filozofske, humanističke i historijske osnove Marxovog ranog rada vodile su ga usmjerenju na aktivnog,
kreativnog i slobodnog aktera
-Althusser je vjerovao da središte marksističke teorije leži u strukturi društva i u zakonima koji upravljaju
djelovanjem tih struktura, a ne u slobodnim akterima -> takav naglasak sasvim jasno postoji u Kapitalu.
-Althusser Marxov rad dijeli na onaj koji je nastao prije i poslije 1845. ->do te godine bio je iglavnom
filozofski humanist, poslije 1845. kreće prema svom znanstvenom periodu
-u toj promjeni razlikuje tri glavna elementa:
1. Marx razvija velik broj novih koncepata koji su zamijenili ideju otuđenja, ideju o rodnom biću i
druge humanističke koncepte s novom cjelinom znanstvenih strukturalnih koncepata kao što su društvena
formacija, superstruktura, odnosi proizvodnje i proizvodne snage
2. Marx svoju teorijsku kritiku proširuje na sve oblasti filozofskog humanizma

37
 3. Marx definira humanizam kao oblik ideologije – kao elitistički i iskrivljeni sistem ideja
-Althusserovo stajalište predstavlja izvjestan povratak na ekonomističke i mehanicističke stavove koji su bili
dominantni među komunističkim teoretičarima sve do ruske revolucije 1917.
- Ollman ne smatra da su Marxove ideje bile oduvijek iste nego tvrdi da se dogodila evolucija ideja koje su
već prisutne u njegovim ranim radovima -> to stajalište prihvatio velik broj marksističkih mislilaca, no neki
ga još vide kao strukturalnog determinista (Althusser)
- usprkos osnovnoj važnosti ekonomije i druge strukturalne komponente kapitalističkog društva imaju
veliku, ako ne i najveću važnost
- Althusser shvaća kapitalističko društvo kao socijalnu formaciju, konkretan i kompleksan totalitet u
specifičnoj točki historijskog razvoja -> ahistorijska koncepcija društva
- za Althussera nadgradnja kapitalističkog društva ne održava u potpunosti ekonomsku osnovicu društva ->
relativna autonomija, može dominirati u bilo kojem trenutku
- prema njemu, socijalna se formacija sastoji od tri osnovna elementa: ekonomije, politike i ideologije
-> njihova interakcija predstavlja socijalnu cjelinu
- naddeterminacija znači da se u socijalnoj formaciji bilo koja kontradikcija ne može sama razriješiti zbog
postojanja drugih kontradikcija koje vrše utjecaj u društvu
- vodi ga ideji da se društva ne razvijaju uniformno; uvijek postoji nejednak razvoj
- akteri prije svega determinirani strukturama , no zbog nejednakog razvoja socijalne formacije nisu u
potpunosti determinirane
- razvoj društva ne može biti protumačen jednim uzročnikom
- Althusser kritizira ekonomske deterministe koji tvrde da ekonomski činioci uvijek zauzimaju osnovne
pozicije, a politika i ekonomija sekundarne

Nicos Poulantzas: ekonomija, politika i ideologija

- još jedan važan suvremeni strukturalni marksist
- usredotočuje se više na analizu stvarnog svijeta i aspekata kakvi su, npr. društvene klase, fašizam i
diktatura
- odbacuje ekonomizam ranijih marksista
- odbacuje ne samo ekonomistički marksizam nego i onaj hegelijanski i kritičku školu koji naglašavaju
subjektivne činioce
- srž njegovog rada, ali i strukturalnog marksizma uopće je stajalište da se suvremeni kapitalizam sastoji od
tri najvažnija elementa: države, ideologije i ekonomije
- prihvaća realistički pogled na spomenute strukture i analizira ih koristeći se velikom empirijskom
preciznošću

38
- jedna od njegovih ključnih teorijskih ideja je ideja relativne autonomije, odnosno ideja da različite
strukture kapitalističkog društva posjeduju relativnu neovisnost jedna od drugih
- smatra da je kapitalistička država određena relativnom odvojenošću ekonomije od politike, kao i
relativnom autonomijom države od utjecaja dominantnih klasa
- isto se može reći i za politiku i ideologiju
- sve strukturalne komponente kapitalističkog društva vidi međusobno povezanima, ali naglašava da je svaka
od njih relativno autonomna
- bio je nesklon shvaćati strukture kao jedinstvene totalitete nego ih je promatrao kao cjeline sastavljene od
mnogih substruktura
- njegova najpoznatija ideja -> ideja frakcija društvenih klasa
- tvrdi da društvena klasa nije jedinstveni totalitet nego se sastoji od mnogobrojnih jedinica
- u okviru političkih i ideologijskih struktura postoje jedinice koje naziva kategorijama -> birokracija
- također razlikuje različite substrukture u okviru države (aparati) čija se glavna funkcija sastoji u političkom
i ideologijskom održavanju socijalne kohezije
- osnovni teorijski interes leži u proučavanju međuovisnosti triju glavnih komponenti kapitalističkog društva
- povezuje državu i ideologiju zastupajući stajalište da država nikad ne može dugoročno ispunjavati svoju
funkciju dominacije oslanjajući se samo na ugnjetavanje
- najvažnija uloga ideologije realizira se procesom socijalizacije, osposobljavanjem ljudi za zauzimanje
različitih položaja i zanimanja u okviru ekonomskog sektora
- kapitalističko društvo mora proizvoditi položaje koje će ljudi popunjavati
- u monopolističkom kapitalizmu država krajnje važna
- inzistirao je da su društvene klase strukturalno determinirane, postoje objektivno, neovisno o volji i svijesti
članova klase
- klase nisu u potpunosti determinirane ekonomskim strukturama nego i političkim i ideologijskim činiocima
- smatra da su socijalne klase determinirane jedino kontinuiranim procesom klasne borbe, koja se i sama
dijeli na ekonomske, političke i ideologijske borbe
- u svakom trenutku historije, klase ili frakcije klasa mog zauzeti položaj koji ne mora biti u skladu s
njihovim općim strukturalnim položajem -> npr.radnička aristokracija može se identificirati s buržoazijom;
članovi srednje klase mogu zauzeti položaj koji se inače pripisuje proleterijatu

Kritičke reakcije na strukturalni marksizam

- strukturalizam je kritiziran kao ahistoričan
- Thompson najpoznatiji po empirijskom, historijskom marksističkom istraživanju -> Althusser doveo u
pitanje
- Thompson tvrdi da se Althusserov rad čini privlačnim zbog pseudoprofinjenosti i zbog toga što
priklanjanje njegovim idejama ne zahtijeva od njih suočavanje sa stvarnim svijetom klasne borbe

39
- Val Burris dokazuje da su strukturalni marksisti izgubili iz vida činjenicu kako je za Marxa analiza
strukture specifična datoj historijskoj epohi
- strukturalne marksiste napadali i zbog njihove slijepe podrške scijentizmu
- postoji gledište da strukturalizam vodi elitističkoj orijentaciji
- napadan jer je izgubio iz vida aktera i njegovu svijest
- kritizirani jer nisu posvećivali dovoljno pažnje empirijskom istraživanju
- kritiziran i zbog svog determinizma
- prema nekim mišljenjima strukturalizam povezan i sa sociologijskim teorijama koje je najveći dio
marksista anatemizirao - sa strukturalnim funkcionalizmom i konfliktnom teorijom
- prijateljska kritika Jessopa nalazi implicitni funkcionalizam
Strukturalni marksizam svakako je jedan od najkontroverznijih oblika razvoja u neomarksističkoj teoriji –
uključuje specifičnu kritiku drugih varijanti marksističke teorije, a bio je i kritiziran od marksista drugih
teorijskih usmjerenja.

NEOMARKSISTIČKA EKONOMSKA SOCIOLOGIJA

- slabo osvrtanje neomarksista na ekonomske institucije

MONOPOLISTIČKI KAPITALIZAM

- Marxovi radovi = analiza kapitalizma njegovog vremena

- kapitalističke industrije relativno male

-Marx = pretpostavka da je kapitalizam kompetitivan sistem, predvidio nastanak budućih monopola
- Baran i Sweezy (1966.) - kritika marksističke društvene nauke zbog njenog ponavljanja poznatih
formulacija te zbog izostajanja objašnjena značajnih suvremenih oblika razvoja u kapitalističkom društvu
- protiv Marxove teorije stagnacije (postojanja kompetitivne privrede)
- bave se određivanjem točne prirode monopolnog kapitalizma

- kompetitivni kapitalizam - natjecanje u odnosu na cijene

- progresivna racionalizacija: PREOKRET OD NATJECANJA U CIJENAMA PREMA NATJECANJU U

PRODAJI

- MONOPOLISTIČKI KAPITALIZAM - dovodi do porasta broja ogromnih korporacija

OSNOVNI ASPEKT MK: sposobnost sistema da proizvodi i koristi ekonomski višak
EKONOMSKI VIŠAK = razlika između vrijednosti koje društvo proizvodi i cijene same te proizvodnje
- moderni kapitalistički menadžeri nastoje smanjiti cijene
- RASPODJELA VIŠKA: visoke plaće menadžerima i njihov luksuz

40
 unapređenje tehnologije, zajedničko investiranje

RAD I MONOPOLISTIČKI KAPITAL

- Harry Braverman : Srž Marxove teorije = proces rada i eksploatacije radnika

"Rad i monopolistički kapital"

- teži osuvremeniti Marxov interes za manualne radnike, ispitivanje položaja radnika bijelih ovratnika i
radnika uslužnog sektora

- kritizira način korištenja znanosti i tehnologije - smatra to uzrokom stvaranja jaza među klasama

-nastoji proširiti Marxove analize položaja radnika plavog ovratnika prema radnicima bijelog ovratnika i
radnika uslužnih sektora

- izraz "radnička klasa" = izraz procesa kupovanja i prodavanja radne snage

- oblici života moraju se sami održavati u svom prirodnom okolišu (moraju prisvajati prirodu za svoje
vlastite potrebe)
- rad = proces u kojem se priroda mijenja u cilju proširivanja njene upotrebljivosti

- LJUDSKI RAD: jedinstvo koncepcije ( misao ) i egzekucije (akcija) - razbijanje jedinstva - krivac
kapitalizam (prodaja u kupovina radne snage)

- zanimanja bijelog ovratnika = PROLETARIZIRANA

MENADŽERSKA KONTROLA

Braverman: uprava = "radni proces upravljan potrebama kontrole u korporaciji"

- osnovni interes : upotreba specijalizacije za kontroliranje radnika

- specijalizacija = razoran učinak usitnjavanja ljudskih sposobnosti

-podjela rada: obogaćivanje pojedinaca

SPECIJALIZACIJA RADNOG MJESTA = kontinuirana podjela i potpodjela radnih zadataka =>
menadžerima omogućeno lakše kontroliranje radnika, povećanje produktivnosti...
ZNANSTVENA TEHNIKA = pokušaj primjene znanosti za kontrolu rada a za potrebe uprave
ZNANSTVENI MENADŽMENT = razine: okupljanjem većeg broja radnika, određivanjem dužine radnog
vremena..
BRAVERMAN: STROJEVI = sredstva kontrole radnika
- stavlja naglasak na kontrolu

- smatra da se zanimanja uslužnog sektora i bijelog ovratnika nalaze pod utjecajem istih procesa kontrola
koji su se koristili u kontroli manualnog rada u prošlom stoljeću

KRITIKE BRAVERMANU = precijenio stupanj sličnosti manualnog i činovničkog rada

NOVIJI PRIMJERI MARKSISTIČKE EKONOMSKE SOCIOLOIJE

41
Richard Edwards :
-kontrola osnovna točka transformacije radnog mjesta u 20. stoljeću

- radno mjesto = područje klasnog konflikta

- kontrola modernog radnika = pomoću tehnologije, mnogobrojna bezlična pravila birokracije

MICHAEL BURAWOY
- sfera zanimanja - zašto radnici u kapitalističkom rade tako puno?

- metode poticanja aktivne kooperacije i zadovoljstva efektivnije u pridobivanju radnika da surađuje u

ostvarivanju profita nego prinuda
- ispituje birokratizaciju i tehnološko napredovanje američke industrije => problem ne leži u prirodi
birokracije i tehnologije, nego u načinu na koji su primijenjene u kapitalističkom društvu
- rad degradiran jer kapitalisti koriste birokraciju i tehnologiju da bi kontrolirali radni proces

HISTORIJSKI USMJEREN MARKSIZAM

- strukturalni markizam => historijske analize - podržavanje Marxova interesa za povijesnu dimenziju

MODERNI SVJETSKI SISTEM

Immanuel Wallerstein:

- PREDMET: široke ekonomske cjeline u kojima podjela rada nije ograničena političkim ili kulturnim
granicama
- ideja SVJETSKOG SISTEMA = kompletan socijalan sistem koji ne traje vječno, sastoji se od brojnih
socijalnih struktura

- najavljuje MOGUĆNOST POSTOJANJA I TREĆEG SVJETSKOG SISTEMA- socijalističke svjetske

vlade

- ekonomija = efikasnije sredstvo za postizanje dominacije nego politika

- ističe tri elementa nužna za rast kapitalističke svjetske ekonomije: 1) geografska ekspanzija 2) razvoj
različitih metoda kontrole rada 3) razvoj snažnih država

SVJETSKA PODJELA RADA

- kapitalizam zamijenio državni centralizam

- različiti dijelovi kapitalističkog svjetskog sistema specijalizirali se za posebne funkcije: stvaranje radne
snage, proizvodnju rane, pribavljanje sirovina, organiziranje industrije

42
RAZVOJ CENTRALNIH DRŽAVA

- europske države jačale su svoj položaj tijekom 16 . stoljeća, između ostalog razvijajući i proširujući
birokratske sisteme, stvarajući monopolističke sile u društvu prvenstveno razvijanjem vojske i
legitimiranjem njene djelatnosti, čime se osiguravala unutarnja stabilnost država

- Wallerstein predočuje značajne historijske detalje

ο raznim europskim državama i njihovim ulogama u razvoju svjetske privrede.

- Wallerstein (1980.) - usredotočuje se na proces konsolidiranja svjetske ekonomije između 1600 . i 1750 .
godine

- raspravlja ο rastu i brzom padu u centralnom području - u Nizozemskoj

- proučava konflikt između dviju centralnih država - Engleske i Francuske - kao i konačnu englesku pobjedu

- Marksisti su kritizirali ideju svjetskog sistema zbog nemogućnosti adekvatnog tumačenja odnosa među
socijalnim klasama - osnovno pitanje nije međunarodna podjela rada na relaciji centar - periferija, nego su to
klasni odnosi unutar postojećih društava

DRŽAVE I SOCIJALNE REVOLUCIJE

DRUGI PRIMJER HISTORIJSKOG ISTRAŽIVANJA:

Thede Skocpol: " States and Social Revolutions"

- optužuje Wallersteina da je "ekonomski redukcionist"- smatra da nije neophodno "prihvatiti argumente da
su nacionalni ekonomski razvoji u biti determinirani ukupnom strukturom i tržišnom dinamikom

'svjetskog kapitalističkog sistema'"

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE TEORIJE

- - "Marksizam nije uspio predvidjeti ili adekvatno objasniti autonomnu moć države - dobru ili zlu - kao
administrativne i prinudne mašinerije koja je ugrađena u militarizirani međunarodni sistem država" = kritika

- cilj = razviti objašnjenje socijalnih revolucija koje su bile historijski osnovane i čiji se značaj može
generalizirati

- osnovni interes: socijalne revolucije ( brzu transformaciju stanja društva)

43
- odbacuje voluntarističku sliku socijalnih revolucija

- izdvaja državu kao predmet posebne pažnje

- tvrdi da je država "struktura s logikom i interesima za sebe, koji nisu nužno ekvivalentni ili pomiješani s
interesima dominantne klase u društvu ili s ukupnom cjelinom članova grupa u politici"

- zalaže se za objašnjavanje socijalnih revolucija sa stajališta države, a ne sa stajališta ekonomije

NAJNOVIJI OBLICI RAZVOJA:

MARKSISTIČKA TEORIJA IGARA

- neomarksitička teorija danas vrlo živa

- "teorija igara" = započinje s pretpostavkom da se akteri ponašaju racionalno, težeći maksimirati svoje
dobitke dozvoljava analitičaru da pode dalje od samo racionalnih izborajednog aktera i da raspravlja ο
meduuvjetovanostima odluka i akcija većeg broja učesnika.

5. POGLAVLJE – SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

 osnovna inicijativa – G.H.Mead, C.H.Cooley, W.I.Thomas

 tradicionalni simbolički interakcioniam – ideje Herberta Blumera
 znanstveniji pristup – Manford Kuhn
 dramaturški pristup - Erving Goffman
 etnometodologija i fenomenologija (odvojene orijentacije)

Osnovni historijski korijeni

 Mead – tzv. „usmena tradicija“ simboličkog interkacionizma (predavao na Sveučilištu u Chicagu);

doktorandi sociologije prikupili predavanja i prenijeli u pisanu tradiciju  glavno djelo „Svijest,
osoba i društvo“
 najznačajniji utjecaji na Meada: filozofija pragmatizma i psihologijski biheviorizam

44
Pragmatizam

 istina (stvarnost) se aktivno stvara našim djelovanjem u svijetu

 ljudi pamte znanja o svijetu na onome što se za njih pokazalo korisnim
 ljudi definiraju socijalne i psihičke „predmete“ sa kojima se susreću, u odnosu na njihovu korisnost
 ukoliko želimo razumijeti aktere, moramo to razumijevanje temeljiti na tome što oni zaista rade u
svijetu
 za simbolički interakcionizam najvažnije 3 točke: 1.usredočenje na interakciju između aktera i
svijeta, 2.razumijevanje i aktera i svijeta kao dinamičkih procesa, 3.pripisanje velikog značenja
sposobnostima aktera da interpretiraju socijalni svijet (najočiglednija u djelu pragmatičnog filozofa
Johna Deweya – nije shvaćao svijest kao stvar ili strukturu, nego kao proces mišljenja koji sadži niz
stadija  ti stadiji uključuju definiranje predmeta socijalnom svijetu, pretpostavljanje mogućih
načina ponašanja, zamišljanje posljedica alternativnih načina ponašanja eliminiranje manje
vjerojatnih mogućnosti i, konačno,
odabiranje optimalnog načina poduzimanja akcije )  ovo usmjerenje na proces razmišljanja bilo je
od ogromnog značenja za razvoj simboličkog
interakcionizma
 David Lewis i Richard Smith smatraju da je za razvoj simboličkog interakcionizma Dewey (s
Williamom Jamesom) bio značajniji negoli Mead ("Meadov rad imao periferni značaj u
osnovnom tijeku razvoja rane Čikaške sociologije")  oni razlikuju dva tipa pragmatizma –
1."filozofijski realizam"(povezan s Meadom) i 2. "nominalistički pragmatizam" (povezan s
Deweyem i Jamesom); po njihovom mišljenju simbolički interakcionizam je bio pod većim
utjecajem nominalističkog pristupa (nekonzistentan s filozofijskim realizmom)
 Nominalistička pozicija - iako fenomeni na makro razini nesumnjivo postoje,oni nemaju "neovisan i
determinirajući učinak na svijest i ponašanje osoba" +"osobe same sebe
shvaćaju kao bitno slobodne aktere koji prihvaćaju, odbacuju, modificiraju ili na neki drugi način
'definiraju' norme zajednice, uloge, vjerovanja itd., u odnosu na svoje osobne interese i planove
trenutka"
 Nasuprot tome - socijalni realisti - naglasak na društvo i na procese kojima ono kontrolira osobne
duhovne procese- spoznaju pojedinca i ponašanje kontrolira šira zajednica
 Mead se bolje prilagođuje realističkom taboru – njegov rad ne uklapa se dobro nominalistički pravac
 Herbert Blumer – bliži nominalističkoj poziciji
 Razlika Blumera i Meada prema Lewisu i Smithu: Blumer usmjeren potpuno na duhovni
interakcionizam (značenja simbola nisu univerzalna i objektivna; nego individualizirana subjektivna
- 'pridodata' simbolima primaoca u odnosu na to kako on njih interpretira

Biheviorizam

 Mead pod utjecajem psihologijskog biheviorizma - Mead je svoje vlastite interese nazivao
socijalnim biheviorizmom da bi se razlikovao od radikalnog biheviorizma Johna B. Watsona
 Radikalni bihevioristi - proučavanje opažljivog ponašanja ljudi; usredotočeni na stimulans koji
djeluje na reakcije ili ponašanja, nijekali mentalne procese koji su se odvijali u onom vremenu koje
je prošlo od primjene stimulansa do pojave prve reakcije  Mead uvažavao značaj opažljivog
ponašanja, no također je držao da postoje i prikriveni aspekti ponašanja
 Mead - nije želio previše filozofirati ο prikrivenim fenomenima- želio proširiti empirijsku znanost
biheviorizma - proučiti što se dešava između primjene stimulansa i pojave reakcije

45
  Bernard Meltezer o Meadovoj poziciji: jedinica analiza za Meada je 'djelovanje' koje obuhvaća i
otvorene i zatvorene aspekte ljudske akcije
 stavovi ο vezama između ljudskog i životinjskog ponašanja; radikalni bihevioristi - ne postoji
nikakva razlika između životinja i ljudi; Mead - postoji bitna, kvalitativna razlika  točka
razlikovanja = duhovne sposobnostii ljudi koje im omogućuju da koriste jezik i - između poticaja i
reakcije - odluče kako odgovoriti na stimulans
 Mead demonstrirao svoj dug Watsonovom biheviorizmu, ali i pokazao da se od njega odvaja rekavši
da "će pristupiti ovom području [socijalne psihologije] s biheviorističkog stajališta". S druge strane,
kritizira Watsonovo stajalište kada kaže: "Biheviorizam koji ćemo koristiti, mnogo je adekvatniji
negoli onaj koji koristi Watson"
 Charles Morris - uvod „Mind, Self and Society“  tri osnovne razlike između Meada i Watsona: 1.
Mead optužuje Watsona zbog izdvajanja ponašanja iz šireg konteksta jer je on želio proučiti
ponašanje kao manje važan dio šireg socijalnog svijeta, 2. Mead optužuje Watsona zbog
nespremnosti da proširi biheviorizam na duhovne procese - Watson ne pokazuje nikakvo
razumijevanje za svijest aktera i njegove duhovne procese  svoj zadatak Mead vidi u proširivanju
Watsono vih principa biheviorizma uključivanjem duhovnih procesa, 3. Watson odbacio svijest
Mead smatra da ima pasivnu sliku ο akteru kao ο pukoj lutki-vjeruje u dinamičku i kreativnu
snagu aktera
Pragmatizam i biheviorizam preneseni pomoću teorija Deweya i Meada mnogim studentima sa
Sveučilišta u Chicagu( 1920-im )-ti su studenti, a među njima i Herbert Blumer, utemeljili simbolički
interakcionizam - mnogi drugi teoretičari utjecali na studente a, medu ostalim najznačajniji Georg Simmel
( interes za oblike akcije i interakcije bio je sukladan i proširio Meadovu teoriju )
ključni utjecaji za simbolički interkacionizam: pragmatizam, radikalni biheviorizam i Simmelova teorija

Između redukcionizma i sociologizma

 Blumer stvorio pojam simbolički interakcionizam - Mead težio razlikovati simbolički

interakcionizam od biheviorizma-
 Blumer simbolički interakcionizam smatrao raspoređenim na redukcionistički biheviorizam - i
biheviorizam i strukturalni funkcionalizam usredotočuju se na činioce koji uzrokuju ljudsko
ponašanje, obadvije teorije ignoriraju bitan proces uz čiju pomoć akteri prihvaćaju sile koje djeluju
na njih utječući na njihovo ponašanje kojem pridaju značenje  bihevioristi- naglašavali utjecaj
vanjskih podražaja na ponašanje ličnosti, po njemu bili psihologijski redukcionisti
 Blumer kritizira one koji pokušavaju objasniti ljudsku akciju, oslanjajući se na konvencionalne
pojmove i koncept "stava" – smatra da stavivi ne potiču akcije
 Blumerova kritika onih koji se usredotočuju na svjesne i nesvjesne motive  smetaju mu stajališta
da su akteri poticani neovisnim, duhovnim impulsima nad kojima navodno nemaju nikakvu kontrolu
Freudova teorija koja smatra da aktere potiču takve sile kakve su id ili libido, primjer je
psihologijske teorije kojoj se Blumer suprotstavlja
 Blumer se protivi svakoj psihologijskoj teoriji koja ignorira proces pomoću kojeg akteri izgrađuju
značenje, odnosno činjenicu da akteri imaju svoje ja i međusobne odnose. Blumerova opća kritika

46
 veoma je slična Meadovoj , no on je proširuje preko granica biheviorizma obuhvaćajući i druge
oblike psihologijskog redukcionizma
 Blumer se također protivi sociologijskim teorijama koje smatraju da je individualno determinirano
širim vanjskim silama. U takvu kategoriju Blumer uključuje teorije koje se usmjeravaju na socijalne
strukturalne i kulturne činioce kao što su '"socijalni sistem', 'socijalna struktura', 'kultura', 'statusni
položaj'

MEAD: Mind, Seifand Society

 polazi od radikalne biheviorističke pretpostavke Watsona da socijalna psihologija započinje s
proučavanjem opažljivih aktivnosti- socijalnom akcijom i interakcijom
 za razliku od Watsona i tradicionalnijih biheviorista proširuje biheviorizam u dva smjera - u
područje svijesti i u područje društva
 dva tipa biheviorizma: 1. povezan s Watsonom- tradicionalni psihologijski, redukcionistički
ili "radikalni" biheviorizam, 2. socijalni biheviorizam (Mead)
 Mead smatra da psihologijski biheviorizam (animalna psihologija) ignorira i unutarnje
(duhovne) i vanjske (socijetalne) dimenzije - animalni psiholozi ne mogu stvarno "razumjeti"
svijest štakora, no sociolozi mogu shvatiti ljudske duhovne procese, također sumnja da
životinje mogu ostvariti društvo u onom smislu u kojem to mogu ljudi
 Mead nije bio zadovoljan da samo postulira društvo; bio je spreman potražiti primarnu
uzročnost nastanka društva unutar svog sistema: "Mi pokušavamno objasniti ponašanje osobe
koristeći se pojmovima organiziranog ponašanja socijalne grupe, a ne računamo na
organizirano ponašanje socijalne grupe pomoću ponašanja odvojenih osoba koje pripadaju
društvu"
 Meadova se argumentacija razvija kroz tri osnovne komponente , kroz svijest, osobu i
društvo – teorija osnovana na biheviorizmu

Svijest
 ne shvaća kao stvar, kao entitet - prvenstveno kao socijalni proces
 ljudska je svijest kvalitativno različita od svijesti nižih životinja – ilustracija: borbu pasa, na primjer,
opisuje samo kao konverzaciju pokreta - akcija jednog psa potiče reakciju drugog psa- nikakav
namjerni mentalni proces ne intervenira između dviju faza
 neki oblici ljudskog ponašanja odvijaju na opisani način, većina ljudskih akcija uključuje
intervenciju namjernih mentalnih procesa koji se odvijaju između stimulansa i odgovora – u ljudskoj
borbi, podignuta pesnica prema protivniku ne predstavlja samo pokret, nego i značajan simbol; za
sve nas ona ima određeno značenje- budući da isti simboli mogu imati veliki broj značenja koja ovise
ο kontekstu, potrebne su nam duhovne sposobnosti da interpretiramo značenja
 značajni simboli mogu imati oblik fizičkih simbola ili lingvističkih formi - sposobnost stvaranja,
taloženja i korištenja jezika konačno svrstava ljude daleko od drugih životinja - Jezik nam
omogućava da odgovorimo ne samo na fizičke simbole, nego i na riječi. Riječ sladoled, prema tome,
može stimulirati slične reakcije ljudi kao i stvarna prisutnost sladoleda. Ljudski jezik je osnovna
pretpostavka za postojanje ogromne kvalitativne razlike između ljudske svijesti i oblika svijesti koje
imaju životinje

47
  postojanje jezika koji je socijalni proizvod – omogućava postojanje svijesti  može biti određena
kao unutarnji razgovor sa samim sobom uz upotrebu značajnih simbola - u ovom namjernom procesu
sposobnost preuzimanja uloga drugoga u procesu interakcije krucijalno za Meada
 stavljajući sebe na mjesto drugoga, možemo lakše razumjeti značenje govorenja ili djelovanja druge
osobe - primjer borbe, možemo shvatiti značenje podignute pesnice stavljajući sebe u položaj aktera
 razgovor koji imamo sami sa sobom ο značenju takve geste = bit ljudske svijesti
 za postojanje društvenog života bitno da se akteri koriste zajedničkim simbolima  značajni simboli
imaju zapravo isto značenje za sve, potičući iste reakcije kod ljudi koji ih koriste kao i kod onih koji
na njih reagiraju
 pridaje velik značaj fleksibilnosti svijesti - omogućava da dođe do interakcije čak i u situacijama u
kojima dati stimulans nema identično značenje za sve uključene; ljudi imaju duhovne mogućnosti da
se stalno prilagođavaju jedni drugima i različitim situacijama, i da tako pronađu značenje posebnog
simbola
 Meadu važan značajni verbalni simbol - sami sebe možemo stalno čuti, iako nismo u stanju vidjeti
vlastite fizičke pokrete - što kažemo utječe i na nas, kao i na one s kojima komuniciramo  dok
govorimo, i prije negoli nam druga osoba može odgovoriti, možemo odlučiti da li će ono što
govorimo možda izmamiti željenu reakciju
 koncept značenja  onašanje je smišljeno onda kada koristimo našu svijest da bismo se stavili na
mjesta drugih i tako bili u stanju interpretirati njihove misli i akcije - značenja ne nastaju originalno
iz svijesti, nego iz socijalne situacije - značenje postoji u socijalnom djelovanju prije pojave svijest ο
njemu - radnja je značajna ukoliko pokret ukazuje jednom akteru rezultat ponašanja drugog aktera -
značenje ne mora biti svjesno
 prije negoli su ljudi stvorili značajne simbole, značenje nije bilo svjesno- sada kada imamo takve
simbole, značenje posjeduje potencijal da postane svjestan fenomen
 sve naše akcije nisu nam svjesno objašnjive - nesvjesno motivirana akcija( stimulans )- refleksna
reakcija koja uključuje neznačajne simbole - spada u ovu kategoriju
 kritični moment u procesu razmišljanja = mogućnost privremenog inhibiranja akcija - i pokraj
djelovanja stimulansa, ljudi ne moraju nužno dati željeni odgovor pojedinci odlučuju ο tome što
žele, svjesno ispitujući cjeline alternativa prije negoli započnu reagirati u konkretnoj situaciji -
cjelina alternativa "osigurava nam da isprobamo inteligentan ili refleksivan izbor u prihvaćanju
jednog od ovih mogućih odgovora" - sposobnost organiziranja i kontroliranja akcije  niže životinje
mogu samo pokušavati i griješiti, mogu reagirati jedino trenutačno, odmah, no ljudi svoje reakcije
mogu odgoditi, a takve "odgođene reakcije su nužne za inteligentno ponašanje"
 inteligencija, prema Meadu, uključuje mnoge sposobnosti, kao što su, na primjer, pamćenje,
predviđanje, odgađanje, organiziranje i selektiranje
 proces razmišljanja predstavlja dio socijalnog svijeta, a ne nešto što se odvija samo u glavi Mead
vjerovao da mentalne procese treba proučavati u socijalnom svijetu, a ne kao stvari koje se odvijaju
isključivo u glavi učesnika- svijest može biti shvaćena kao odnos između aktera i situacije
posredovane cjelinom simbola
 odbacuje ideje introspekcije i odvojene svijesti  kao biheviorist, Mead izbjegava prihvatiti
introspekciju kao znanstvenu metodu, a ni svijest ne vidi kao cjelinu koja može biti znanstveno
proučavana - isključuje značajan dio socijalnog života iz ozbiljne znanstvene analize

Osoba

48
  refleksivnost, odnosno sposobnost da se odgovori samom sebi kao i drugima "je bitan uvjet, unutar
socijalnog procesa, za razvoj svijesti" zato osoba, kao svijest, nije predmet, nego svjestan proces koji
uključuje nekoliko dimenzija;
1. Sposobnost da se odgovori samome sebi, kao što mu i drugi odgovaraju
2. Sposobnost da se odgovori samom sebi, kao što mu i kolektivitet, odnosno, generalizirani drugi,
odgovaraju
3. Sposobnost da se uključimo u nečiji razgovor s drugima
4. Sposobnost svjesnog praćenja onoga što netko govori, i upotreba te sposobnosti da bi se utvrdilo
što će netko učiniti kao svoj sljedeći korak
 ovaj proces nije u potpunosti svjestan, a sposobnosti za uključenje u njega socijalno su
stečenenajveća važnost je jezik, pomoću kojeg koristimo i interpretiramo verbalne značajne
simbole
 ljudi moraju naučiti mnogo više od samog jezika da bi ostvarili svoje osobnosti  u stadiju igre
dijete uči preuzimati uloge posebno važnih ljudi( otac, majka, sestra - omogućava stvaranje zasebnog
osjećaja ο socijalnoj stvarnosti  preuzimaju nizove zasebnih uloga, razvijaju osjećaje ο samima
sebi  sebe mogu vidjeti na različite načine, kao što ih različiti ljudi različito doživljavaju -
nedostaje koherentan ili integriran osjećaj osobnosti
 Da bi se ostvario koherentniji osjećaj osobnosti, djeca moraju prijeći na sljedeći stadij = stadij igranja
u kojem razvijaju sposobnost preuzimanja mnogo općenitijeg pogleda na situacije i na same sebe 
ulogu "generaliziranog drugog- primjer igranja bejzbola- u stadiju igranja, dijete je u mogućnosti
preuzimati alternativne uloge menadžera, klupskog navijača, hvatača lopte, distributera, igrača s
palicom itd- no ove zasebne slike ne daju djetetu u potpunosti koherentan osjećaj ο tome što zapravo
predstavlja igra bejzbola; u stadiju igranja počinje ostvarivati ukupnu sliku koja se odnosi ne samo
na sportsku igru, nego i na socijalni svijet uopće – prednost socijalnim uzrocima- da bi se osobnost
razvila, grupa već mora postojati
 glavne komponente osobe u pojmovima ja i mene - ne radi ο stvarima, nego ο procesima unutar
osobe
 Mene predstavlja dio ličnosti koje je akter svjestan i koja predstavlja internalizaciju organiziranih
stavova drugih, odnosno generaliziranog drugog. Generalizirani drugi predstavlja snage konformiteta
i socijalne kontrole.
 Ja predstavlja dio ličnosti ο kojem je akter nesvjestan; njega smo svjesni tek onda kada je neka
situacija završila.
 Osoba je proizvod odnosa između ja i mene. '"Mene' predstavlja odgovor osobe na organizirane
stavove zajednice u onom smislu u kojem se oni pojavljuju u njenom osobnom iskustvu. Njen
odgovor na te organizirane stavove mijenja je"

Društvo
 slaba koncepcija društva
 kada Mead raspravlja ο društvu, on ima mali ili gotovo nikakav osjećaj za šire strukture koje su
toliko zanimale Marxa , Webera ili Durkheima
 društvo predstavlja samo socijalnu organizaciju u kojoj svijest i osoba nastaju - rezidualna je
kategorija
 društvo shvaća kao obrazac interakcije: "Društvo kojem pripadamo predstavlja organiziranu cjelinu
odgovora na određene situacije u koje je osoba uključena"

49
  institucija = jednostavno cjelina uobičajenih odgovora  nije razvio sociologiju koja bi raspravljala
ο širim socijalnim strukturama
 društvo postoji prije osobe, a mentalni odnosi proizlaze iz društva

Grupe i društva

 simbolički interakcionizam interesirao se za međuodnose osobnih misli i akcije, što mu je

dalo posebnu perspektivu u proučavanju širih socijalnih struktura
BLUMER O ŠIRIM SOCIJALNIM STRUKTURAMA

 simbolički interakcionisti kritiziraju proučavanje makrostruktura

 Blumer kritičan prema sociološkom determinizmu ( socijalna akcija ljudi kao izraz sila koje
upravljaju čovjekom ), djelovanja koja ljudi ostvaruju svojim interpretacijama situacija u
koje su stavljeni
 tradicionalni sociolozi = ljude reduciraju na bezumne socijalne robote na socijalnoj razini
 simbolički interakcionisti= akteri aktivno definiraju svoje situacije
 Prema Blumeru društvo se ne sastoji od makrostruktura( BIT društva je u akterima i u
akciji)1
 Ljudsko društvo= djelovanje; grupni život= kompleks tekućih aktivnosti, međutim društvo
NIJE množina izoliranih akcija
 Zajednička akcija je ono što ne čini društvo množinom izoliranih akcija
 Blumer šire strukture potječu iz mikroprocesa; zajednička akcija najširi tip akcije- ona ima svoj
karakter
 Zajednička akcija nije izvanjska, niti prinudna za aktere i njihove akcije
 Zajednička akcija je fleksibilna; ona je područje sociologijskih istraživanja
 Zajednička akcija je rukovođena sistemom kao što su kultura i socijalni poredak
 Šire strukture ograničavaju ljudsku akciju, no one oblikuju situaciju, osiguravaju čvrste cjeline
simbola
 Postoje unaprijed propisana područja ponašanja, no ona nisu determinirana(odnosno na akterima je
to hoće li to prihvatiti ili ne te su akteri oni koji će davati manje ili veće značenje )
 Blumer kulturi ne želi dodijeliti prinudan i neovisan status; takav status ne želi dati proširenim
vezama grupnog života, odnosno SOCIJALNOJ STRUKTURI(npr. Podjela rada)
METODOLOGIJSKI PRINCIPI

 interakcionisti razvili važne metodologijske principe

BLUMER O METODAMA

KRITIKA 1- Bezuman scijentizam u sociologiji ( ne odbacuje kvantitativne metode, no ne smatra ih

najznačnijima

KRITIKA 2- krizitira tedenciju da se kompleksnost socijalnog života svede na znanstvene varijable( zbog
ignoriranja interpretativnog procesa koji je važan za socijalni život)

 Umjesto tradicionalnih koncepata -> senzitirajući koncepti( oni sugeriraju što i gdje da promatramo)

1
Ljudsko društvo treba promatrati kao da se sastoji od djelatnih osoba, a život društva kao da se sastoji od njihovog
djelovanja(Blumer)
50
  Nadalje, Blumer predlaže korištenje SIMPATIČKE INTROSPEKCIJE za proučavanje socijalnog
života ( odnosno u proučavanju treba se staviti u kožu, odnosno u položaj aktera kako bi razumjeli
situacije koje se promatraju)

BLUMER PROTIV KUHNA O METODAMA

 Blumer i Kuhn iako obojica simb. Interakcionisti razlikuju se po pitanjima metodologijske naravi
 Blumer se zalaže za metodu koja nije generalizirajuća
 Kuhn naglašava da sva znanstvena područja, uključujući i sociologiju, moraju težiti zakonima i
generalizaciji
 Kuhn i Blumer slažu se po jednom bitnom predmetu- „što se događa“ unutar ljudskih glava
 Blumer= simpatička introspekcija, kroz akterove oči – time proučavamo svijet; sociolozi trebaju
koristiti vlastitu intuiciju
 Kuhn se zalaže za iste empirijske feomene, tvrdi da odbacuju neznanstvene metode te da koriste
otvorene bihevioralne indikatore
 Tamo gdje Blumer vidi mnogo elemenata nepredvidljivosti ljudskih akcija, Kuhn vidi to kao
socijalno determinirano

BLUMEROVA INTERPRETACIJA MEADA

Je li Blumer iskren prema meadovskim korijenima kako sam tvrdi da je?

 Rexroat i McPhail kritiziraju Blumerovo naturalističko shvaćanje, odnosno on se time udaljava od

Meada; Blumer tvrdi da su Rexroat i McPhail krivo interpretirali njegove poglede o soc. Stvarnosti
i naturalističko proučavanje
 Blumer kritiziran da ne citira relevantne odlomke Meadovog rada te da Blumer drži do toga da je
jedino njegova interpetacija Meada ona ispravna
 McPhail i Rexroat okrenuti prema „tvrdim“ znanostima i eksperimentalnom pristupu, za razliku od
Blumera

KRITIKA

Kritika simboličkog interakcionizma:

1. Metode, odnosno simb. Interakcionizam odustaje od znanstvenih tehnika ( Tanur, Weinstein)

2. Kritiziraju nejasnoću osnovnih Meadovih koncepata kao što su SVIJEST, OSOBA, JA I
MENE; osnovni simbolički- interakcionistički koncepti su konfuzni, nemogući su da se
koriste kao osnovica teorije i istraživanja te su ti koncepti neprecizni(Kuhn)
3. Ignorira šire socijalne strukture
4. Nije dovoljno mikro usmjerena, odnosno ignorira emocije i nesvjesno( Meltzer, Peras,
Reynolds)
5. Ignorira potrebe, motive, intencije i aspiracije, ignoriraju psihološke činilaca koji utječu da
akter djeluje ; simbolički interakcionisti po 4. I 5. Kritici od svakodnevnog života prave fetiš
OSNOVNA KRITIKA SIMBOLIČKOG INTERAKCIONIZMA= IGNORIRANJE ŠIRIH
SOCIJALNIH STRUKTURA

51
PREMA ADEKVATNIJEM SIMBOLIČKOM INTERAKCIONIZMU

 Simbolički interakcionizam se mora orijentirati na proučavanje manjih, ali i širih socijalnih

fenomena
 Sheldon Stryker težio proširiti simbolički interakcionizam na socijetalnu razinu, prvenstveno kroz
upotrebu teorije uloga
 Stryker razvija svoju orijentaciju u osam osnovnih principa:
1. Ljudska akcija ovisi o poznatom i uređenom svijetu u kojem imena i klasifikacija imaju značenje za
aktere

2. Među najvažnijim stvarima koj ljudi nauče jesu SIMBOLI koji se upotrebljavaju da bi označili socijalne
položaje pojedinca

3. tretira socijalnu strukturu samo kao „okvir“ u kojem ljudi djeluju( u okviru tih struktura ljudi imenuju
jedni druge, prepoznaju jedni druge( tako se ponašajući= ljudi izazivaju recipročna očekivanja)

4.ljudi imenuju sami sebe; oni primjenjuju statusna određenja sami na sebe

5.ljudi definiraju situaciju imenujući druge učesnike, sami sebe, kao i posebne aspekte situacije

6.socijalno ponašanje nije determinirano socijalnim značenjem, ali je njime ograničeno; ideja STVARANJA
ULOGA ( ljudi aktivni u svojim ulogama)

7. socijalne strukture ograničuju stupanj do kojeg su neke uloge proizvodne , a koje su uloge jednostavno
zauzete

8.Mogućnost stvaranja uloga čine mogućim različite soc. Promjene( one moguće u simbolima, imenima..)

 Strykerov prijedlog pun ograničenja; on vrlo malo govori o širim socijalnim strukturama

SAŽETAK

 ->Simbolički interakcionizam u oštrom kontrastu s sociologijskom redukcionizmu,biheviorizmu i

makroorijentiranim soc. Teorijama
 Najznačajniji rad: Mind, Self, and Society( Mead)

Suvremeni simbolički interakcionizam

Osnovni principi teorije: 1. ljudska bića, za razliku od nižih životinja, obdarena su sposobnošću razmišljanja.
2. sposobnost razmišljanja oblikovana je socijalnom interakcijom
3. u socijalnim interakcijama ljudi upoznavaju značenja i simbole što im omogućuje korištenje samo njima
svojstvene sposobnosti razmišljanja
4. značenja i simboli omogućuju ljudima ostvarivanje svojstvene ljudske akcije i interakcije

52
5. ljudi mogu izmijeniti ili modificirati značenje i simbole koje koriste u akciji i interakciji na osnovi njihove
interpretacije situacije
6. ljudi mogu izvesti spomenute modifikacije i promjene djelomično i zbog sposobnosti da interaktiraju sami
sa sobom što im omogućuje ispitivanje potencijalnih tokova akcije, procjenjivanje njihovih relativnih
prednosti i manjkavosti te odabir jedne od njih.
7. grupe i društva nastaju pomoću procesa međuovisnih obrazaca akcija i interakcija
Sposobnost razmišljanja
Pretpostavka o ljudskoj sposobnosti razmišljanja predstavlja jedan od najvažnijih doprinosa ranih
simboličkih interakcionista kakvi su, na primjer, James, Dewey, Cooley i, naravno, Mead: „ osobe u
ljudskom društvu ne shvaćaju se kao da ih motiviraju vanjske ili unutarnje sile izvan njihove kontrole ili da
su podređene ograničenjima više ili manje čvrste strukture. Naprotiv osobe su shvaćene kao refleksivne ili
interaktirajuće jedinice koje čine socijetalne cjeline“

Ljudsku svijest razlikuju od fiziološkog mozga. Da bi razvili svijest ljudi moraju imati mozak no iz njega ne
slijedi neizbježno svijest, kao što je to jasno u slučaju nižih životinja.

Mišljenje i interakcija
Ljudi posjeduju samo opću sposobnost razmišljanja. Ona se mora oblikovati i oplemeniti tijekom procesa
socijalne interakcije.  socijalizacija. Socijalizacija nije jednosmjeran proces u kojem akter samo prima
informacije nego je dinamičan proces u kojem akter oblikuje i adaptira informacije svojim potrebama.
Interakcija je proces u kojem se sposobnost mišljenja i razvija i izražava. Sve interakcije ne uključuju
mišljenje. Blumer uočava bitnu razliku između dva oblika socijalne interakcije koji su relevetani i za nas.
Prvi, nazvan nesimboličkom interakcijom, zapravo Meadova konverzacija pokreta, ne uključuje
razmišljanje. Drugi oblik, simbolička interkcija, uključuje mentalne procese.

Akcija i interakcija
Značenja i simboli omogućuju ljudskoj socijalnoj akciji (koja uključuje jednog aktera) i socijalnoj interakciji
(koja uključuje dva ili više aktera angažiranih u međusobnoj socijalnoj akciji) distinktivne karakteristike.
Socijalna akcija je akcija (no shit) u kojoj pojedinci „djeluju s drugima u mislima“. Drugim riječima,
poduzimajući akciju, ljudi istodobno nastoje procijeniti svoj učinak na druge aktere uključene u akciju.

Djelo Ervinga Goffmana ,,The Presentation of Self in Everyday Life“

Goffmanova koncepcija o osobi duboko je povezana s Meadovim idejama, osobito njegova rasprava o
tenziji koja postoji između ja, spontane osobe, i mene, odnosno različitih socijalnih ograničenja unutar
osobe. Goffman to naziva socijalizirane karakteristike. Ta tenzija postoji zbog razlike između onoga što
ljudi očekuju da ćemo učiniti i onoga što bi mi možda spontano učinili. Da bi održali stabilnu sliku o sebi,
ljudi često izvode uloge za svoju društvenu publiku. Zbog svog interesa za proučavanje ove izvedbe,
Goffman se usredotočuje na dramaturgiju, odnosno mišljenje koje smatra da je društveni život zapravo
serija dramskih izvedbi sličnih onima koje se odvijaju na pozornici.
53
Goffman pretpostavlja da u situaciji interaktiranja više osoba, svi akteri žele predočiti odgovarajuću sliku o
osobi za koju žele da bude prihvaćena od drugih. Međutim, čak i onda kad predstavljaju osobu, akteri su
svjesni da publika može poremetiti njihovu izvedbu. Zbog toga se prilagođuju potrebi da kontroliraju
publiku, naročito one njene elemente koji mogu biti izvorom poremećaja. Akteri se nadaju da će se publika
ponašati onako kako to oni žele. Taj centralni interes Goffman naziva ,,upravljanje impresijama“. To
obuhvaća tehnike koje akteri koriste da održe odgovarajuću impresiju, probleme s kojima će se
najvjerojatnije susresti kao i metode da se tim problemima suprotstave.

Šesto poglavlje: Fenomenologija i etnometodologija

Sličnosti i razlike
Suvremeni praktičari fenomenologijske sociologije i etnometodologije svoje intelektualne korijene vezuju
uz filozofski rad Edmunda Husserla (1859-1938).
Alfred Schutz preuzima H. filozofiju i transformira je u sociologiju, a H. filozofija leži i u osnovici FS i E
Suvremena FS gotovo je izravno vezana uz Schutzov rad.
...u slučaju E, H. utjecaj je manje izravan ... naime ... Harold Garfinkel, osnivač E, studirao je sa S., a
Garfinkelova adaptacija S. ideja predstavlja glavni temelj etnometodologije
Zajedničko za obadvije teorije:
... na sličan se način interesiraju za soc. svijet
... usredotočuju se na socijalne definicije - na to kako akteri definiraju socijalne situacije i kako se ponašaju
u odnosu na te definicije
... su kreativne sociologije, što znači da akteri nisu pasivni primaoci, nego aktivni kreatori soc. scene u kojoj
djeluju
... imaju mikro pogled na soc. svakodnevnog života
Dakle: socijalne definicije, kreativnost i mikroorijentacija ... područja koja se preklapaju
FS: ... praktičari FS, usredotočuju se na njene teorijske i filozofijske osnovice
.. izrađujući konceptualne radove i izvodeći misaone eksperimente
..relativno malo se bave empirijskim istraživanjem
E:.. krajnje empirijski usmjerena
Ključna razlika između dviju teorija leži u području metodologije.

54
.. pojam "fenomenologijski" nije primjeren kao opća karakterizacija metode, oruđa i problemskih okvira
E ..... između ostalog, i zato što "zamućuje distinkciju između naslijeđa i intelektualnog sadržaja"
.. E je oplemenila F s drugim izvorima .. obzirom da se E , osim pod utjecajem F, razvijala i pod utjecajem
lingvistike i antropologije
E:... osim "standardnih" metoda soc. istraživanja ...E je razvila i neke elemente posebne metodologije
... jedna od najpoznatijih su tzv. breaching eksperiimenti (eksperimenti prekida) ...koje je razvio
Garfinkel ...istraživač se uključuje u odgovarajuću socijalnu situaciju, krši (ili prekida) njena pravila, i zatim
proučava kako će se ljudi ponašati poslije prekida
... drugi primjer posebne metodologije razvijene u okviru E je precizna analiza audio ili video vrpca ...
F: ... se najviše interesiraju za svijest
... jedan od najznačajnijih problema u povijesti cijele soc. je pronalaženje načina kako empirijski proučavati
svijest ... ni F. nisu taj problem riješili na adekvatan način ... zbog toga je njihova najvažnija aktivnost
filozofiranje i teoretiziranje ili komentiranje razmišljanja o načinu kako svijest funkcionira i kako se tvore
značenja
E: ... prihvaćaju osnovni značaj svijesti u društvenom životu ... međutim, usmjeravaju se više na empirijske
fenomene socijalnih aktivnosti

Fenomenologijska sociologija
... je onaj tip sociologije koji djeluje na osnovama filozofijske fenomenologije... ona pokušava primjeniti, a
da pri tom ne učini previše štete originalu, principe filozofijske fenomenologije na socijologijska pitanja.
.. u tom se smislu oslanja na Husserla, kao i na Henri Bergsona, Franza Brentana i Maurice Marleau-Pontyja
... a u izravnom smislu na rad Alfreda Schutza
... što je fenomenologija općenito, a što je fenomenologijska sociologija posebno
... što je fenomenologija općenito... M. Rogers, kaže: da su "stvarno sve fenomenologije usmjerene na
proučavanje ljudske svijesti ... usredotočivši se na ... značenja, iskustvo, konstituciju osobe."
Sociologija fenomenologijske orijentacije kao svoj predmet interesa uzima opis opće strukture subjektivnih
orijentacija.
... iz toga priostječe stajalište fenomenologijske sociologije da objektivne situacije u društvu počivaju na
toj univerzalnoj subjektivnoj osnovi

Ideje Edmunda Husserla (1859 – 1938)

... pođimo od H. opće orijentacije :
... opća teza "prirodnog stajališta" ili "prirodne sklonosti" .... ljudi nisu svjesni(uglavnom) da proces
uređivanja svijeta zaista provode oni sami ... odnosno, ne ispituju sam proces uređivanja ... za aktere je,
dakle socijalni svijet uređen prirodno, a ne od njih samih ..
... prirodno stajalište ili prirodnu sklonost H. drži smetnjomotkrivanju fenomenologijskih procesa ... ove
osnovne komponenteskrivene su akterima i ostaju skrivene i fenomenolozima ako ne uzmognu svoje
vlastite prirodne sklonosti prema svijetu ...

55
... filozofi moraju biti u stanju ostaviti po strani ("zagrada") (u zagradi) prirodnu sklonost tako da uzmognu
pristupiti najosnovnijim aspektima svijesti ...
... prema H. , za fenomenologiju je prirodna sklonost izvor predrasuda i iskrivljavanja
... jedna od ključnih orijentacija u H. radu bilo je znanstveno proučavanje osnovnih struktura svijesti ...
... kako ...prodiranjem u različite slojeve svijesti koje akteri konstruiraju u stvarnom svijetu da bi se stiglo
do osnovne strukture svijesti ... da bi to uspio ... fenomenolog mora "iskopčati" prirodnu sklonost ...kada je
prirodna sklonostu "zagradi" , fenomenolog može početi ispitivati stabilne karakteristike svijesti koje
upravljaju ljudima...
... H. konačni cilj je vidjeti preko svih slojeva da bi ustanovio osnovne kvalitete "transcendentalnog ega" u
njegovoj čistoći ... vidjeti čiste oblike svijesti s kojih su skinuti svi empirijski sadržaji
... za H. svijest nije stvar ili mjesto, nego proces ... svijest ne treba tražiti u glavi aktera, nego u odnosu
aktera i predmeta u svijetu ... H. taj odnos izražava pojmom intencionalnosti ... svijest je za njega uvijek
svijest o nečemu, o nekom predmetu ... svijest se mora naći u navedenom odnosu ... svijest akteru nije
unutarnja ... ona je relaciona ...
... značenje se ne nalazi u predmetima, nego je u odnosu aktera prema objektima..
Ta koncepcija o svijesti kao procesu koji daje značenje objektima leži u jezgri suvremene
fenomenologijske sociologije.
interpretacije H. ideja preskačem ....218/219

Teorije Alfreda Schutza

interpretacije S. rada ...str. 219/220 preskačem ... interpreti se sa njimslažu ili ga kritiziraju ..

Znanost i socijalni svijet

... S. razlikuje i pokušava povezati one aspekte socijalnog svijeta koji mogu biti filozofski analizirani, kao i
one koji mogu biti podvrgnuti znanstvenoj sociologijskoj analizi ...
...dosta je filozofirao o onome što možemo označiti pojmom "svijesti", kao i o djelovanjima koji proistječu
iz svjesnih procesa ...
... socijalni akteri konstruiraju socijalni svijet svojom svjesnom aktivnošću .. te konstrukcije zatim
ograničavaju daljnju kreativnost ...to je jedna dijalektička slika stvarnosti ...
..no, na koncu S. zaključuje da socijalni svijet nije moguće znanstveno analizirati ... svijest i socijalna
konstrukcija stvarnosti previše su prolazni i svojstveni fenomeni da bi mogli bili predmet rigoroznih
zahtjeva objektivne znanosti
... našao se, na određen način, u paradoksalnoj situaciji
Schutz se pita: Kako je sistemom objektivnog znanja moguće uhvatiti strukture subjektivnog značenja.

Područja socijalnog svijeta

... Schutz identificira četiri područja socijalne stvarnosti ... svako od njih predstavlja apstrakciju socijalnog
svijeta ...razlikuju se u stupnju neposrednosti (stupanj u kojem se situacije nalaze unutar dosega aktera) kao
i stupnju determiniranosti (stupanj u kojem situaciju mogu kontrolirati akteri)..
56
FOLGEWELT: područje nasljednika i VORWELT: područje prethodnika
..od perifernog su značenja za Schutza ... prošlost je determinirana, već je "napisana", a budućnost je
nedeterminirana odnosno neodređena .. mogu se proučavati i promišljati ... no,nisu od primarnog značenja
za Schutza
UMWELT: područje direktno proživljene socijalne stvarnosti
.. u području djelovanja aktera u okviru neposredne socijalne stvarnosti nalazi se velik prostor slobode i
kreativnosti ... Schutz smatra da se slobodan , svjestan i nepredvidljiv akter nalazi izvan prostora znanstvene
sociologije
... Schutz .. isključuje stvarne aktere i njihovu svijest, kao i cjelokupno područje umwelta iz svoje koncepcije
znanosti
MITWELT: područje indirektno proživljene socijalne stvarnosti
... predstavlja onaj aspekt socijalnog svijeta u kojem se ljudi obično susreću i sa širim socijalnim
strukturama, ali ne sa stvarnim ljudima, ne sa realnim osobama , nego sa tipovima .... budući da akteri
održavaju odnose s tipovima, a ne sa stvarnim osobama, njihovo poznavanje ljudi nije predmetom stalne
revizije na osnovi interakcije licem-u-lice.... relativno konstantno znanje o tipovima subjektivnog iskustva,
može biti znanstveno proučavano i može baciti više svjetla na opći proces pomoću kojeg ljudi funkcioniraju
u socijalnom
...mitwelt je slojevit svijet s različitim stupnjevima anonimnosti .. što je viši nivo anonimnosti između ljudi,
pristupačniji su znanstvenom proučavanju ...
...pročitati str. 225 ... stupnjevi anonimnosti
... povećanjem stupnja anonimnosti odnosi sa ljudima su sve impersonalniji ... daleko su od odbnosa licem-
u-lice ... ljudi ne mogu znatišto se krije u tuđim glavama ...njihovo je znanje ograničeno na "opće tipove
subjektivnog iskustva" ..
Tipizacije možemo definirati kao recepte za djelovanje u kulturi kao cjelini ...tijekom procesa socijalizacije
ljudi uče o tim receptima kao o tipičnim akcijama za tipične situacije ...u bilo kojoj situaciji, djelovanje je
određeno "tipom ponašanja koji je izgrađen na ranijim iskustvima"
..znanje o suvremenicima ne odnosi se na specifičnu osobu, nego na tip osobe ..
... iako su kulturne tipizacije suvremenika stalne ... npr. poštar ... naše osobne tipizacije mogu se revidirati,
no, kulturna tipizacija ostaje stalna
... svjestan sposobnosti aktera da revidiraju tipizacije u stvarnom svijetu ... Schutz ipak stvara znanstveni
svijet u kome akterima nedostaje taj tip (stupanj) slobode ...
...humuncul - znanstveno konstruiran socijalni akter ...
... humunkulusu nedostaje sposobnost improvizacije ... te S. isključuje kreativnost iz svoje definicije idealnih
tipova ljudskih djelovanja ... S. je svjestan da to predstavlja nerealan način proučavanja socijalnog
ponašanja, no, ipak svoja istraživanja zasniva na tipizacijama

Znanstvene procedure
... problemsko pitanje koje postavlja S. : Kako je moguća znanost o subjektivnom značenju?

57
.. navedeni paradoka S. rjršava koristeći uobičajene konstrukte (tipizacije) koje oblikuju područje indirektno
proživljene socijalne stvarnosti (mitwelt) kao osnovu na kojoj gradi znanstvene koncepte ...
..drugim riječima, S. je zainteresiran za "tipične", a ne za "stvarne" aktere ...
... tehnika koja se upotrebljava uključuje zamjenjivanje stvarnih ljudskih bića s lutkama (homunkuli) koje
stvara soc. znanstvenik ....... humunkulusi su u potpunosti određeni tipizacijama ...na taj nači, konstruirajući
idealne tipove socijalnog djelovanja , društveni znanstvenik može svoju pažnjui usmjeriti prema tipičnim
aspektima ljudskog života ...
Kriteriji/postulati koje moraju poštovati idealni tipovi:
1) relevantnosti, 2) adekvatnosti, 3) logičke konzistentnosti, 4) kompatibilnosti i 5) subjektivne interpretacije
...str. 227. pročitati objašnjenja

Svijet života
Koncept svijeta života obuhvaća za Schutza kulturni, svakodnevni i neupitni okvir društvenog života i
njegov učinak na misli i djelovanja aktera.
... najviše se interesirao za kulturno propisane i socijalno nasljeđene obrasce vjerovanja i ponašanja
...kulturne komponente svijeta života prethode nam i nasljeđuju nas u vremenu
..taj okvir , nametnut nam izvana .. ne predstavlja individualnu konstrukciju stvarnosti ... on služi
ograničavanju aktera ... postavljanju granica u njegovom svakidašnjem ponašanju
.... akteri su opskrbljeni s unaprijed pripremljenim smjerovima djelovanja , rješenjima problema,
interpretacijama soc. svijeta ...no, akteri će se sretati i sa problematičnim situacijama te će imati potrebu
preispitivanja pripremljenih kulturnih okvira ... pogotovo u okviru umwelta ( situacije licem-u-lice) ... iako
se posebne tipizacije mogu dovoditi u pitanje , šire strukture tipizacija obično nisu upitne
... tipičan akter uzima svijet kao dat; svijet je jednostavno tu ..
...S. osnovni interes ... proučavanje prinudnih učinaka kulturnih struktura na aktere

Komponente svijeta života

... tri rutinska elementa znanja .. dijelovi socijalne cjeline znanja ...koji dovode do više ili manje
uobičajenog djelovanja
Znanje umijeća: ...npr. umijeće hodanja ..
Korisno znanje: npr. upravljanje automobilom ...predstavlja rješenje za problem koji je nekad bio
problematičan
Znanje recepata: u nekim slučajevima, recepti se rabe kao standardni načini rješavanja problema ...
No, po S., zaliha znanja ima privatnu komponentu ... budući se osobna iskustva razlikuju
... privatne zalihe znanja nisu dijelovi svijeta života .. no, ipak su značajne komponente svakidašnjeg života
stvarnih aktera

Mi i oni odnosi
mi-odnosi .. određeni individualnim svjesnim procesima ... odnosi licem-u-lice .. str. 230-231
58
oni-odnosi .. određeni kulturnim snagama i mogu se znanstveno proučavati ..znanstvena tipizacija moguća
je u oni-odnosima ...231-232

Svijest
... ovdje nailazimo na jednu paradoksalnu situaciju u kojij najpoznatiji sociolog na području fenomenologije
sam za sebe tvrdi da napušta predmet po kojem je najpoznatiji ....
...S. vjeruje da u svakodnevnom životu, sve dok se stvari odvijaju glatko i u skladu sa receptima, akteri vrlo
malo pažnje posvećuju tome što se događa u glavama drugih ..
... S. tvrdi da je proučavanje svijesti znanstveno nemoguće i premda se želio usredotočiti na proučavanje
kulturnih tipizacija , ipak priznaje da napušta striktno fenomenologijsku metodu koja je tradicionalno
usmjerena na mentalne procese ...
... uprkos priklanjanju znanosti, Schutz nudi i mnogo filozofskih spoznaja o svijesti
...naglašava proces samointerpretacije u procesima uspostavljanja značenja i razumjevanja koji se odvija u
osobama
...povezuju ga sa Weberom ..možda pročitati zadnja dva pasusa na 232/233

Značenja i motivi
...Schutz razlikuje značenja od motiva
Značenja: načini na koje akteri determiniraju važne aspekte socijalnog svijeta.
Motivi: obuhvaćaju razloge koji stimuliraju aktere da rade upravo to što rade.
subjektivno značenje konteksta ...definiramo neke određene komponente stvarnosti kao značajne kroz
našu osobnu mentalnu konstrukciju
objektivno značenje konteksta ... značenja koja u kulturi postoje kao cjelina i koja s drugima dijelimo s
kolektivitetima aktera ... cjeline značenja su zajedničkea, a ne svojstvena i kao takva objektivno
postoje ...pristupačna su proučavanju
"zbog motivi" su razlozizbog kojih akter poduzima određene akcije da bi potaknuo neka buduća događanja
... vidljivi su samo ako se akcija doista i dogodi ... predstavljaju duboki dio svijesti ... i kao takvi su
nepristupačni proučavanju
"jer motivi" retrospektivni pogledi svih činilaca što su potaknuli individue da se ponašaju na način na koji
su to i učinile
.. no, oba tipa motiva su previše subjektivni te je Schutz bio malo sklon njihovu proučavanju

Socijalna akcija i problematične situacije

djelovanje se osniva na unaprijed postavljenom planu .. sa stajališta socijalnog aktera djelovanje se čini
smišljenim zbog plana ili projekta ... bez plana, ponašanje može postati uglavnom nesvjesni čin ... ukoliko
plan uključuje i nekog drugog aktera, tada to postaje socijalno djelovanje ... sve djelovanje uključuje odabir
između različitih projekata ...

59
 ..mojim riječima .... kada se akter, u nastaloj situaciji, ne može osloniti na primjenu recepata tipično
definiranih situacija ... on je u problematičnoj situaciji ... mora se priladoditi i tako nastaju nova iskustva ...
proširuje se postojeća zaliha znanja
... kada su problematične situacije društvene , djelovanje predstavlja socijalnu akciju, odnosno djelovanje
koje je usmjereno prema drugom akteru ...
...dinamika svijesti koja upravlja socijalno djelovanje (nastajanje "problema", započinjanje alternativnih
tijekova ponašanja, konačni izbor i primjena projekta) su temelji na kojima se osnivaju "mi-odnosi" ... u
"mi-odnosima" subjektivna se svijest jednog aktera orijentira prema svijesti drugog aktera ... oni dakle,
pretpostavljaju socijalnu akciju
.... to dovodi do novih tipova i proširuje se zaliha znanja

Primjeri fenomenologijske sociologije

prvi primjer
potječe od Georga Psathasa i Frances C. Waksler : LICEM-U-LICE INTERAKCIJA
..započinju s pretpostavkom da licem-u-lice interakcija predstavlja osnovicu mnogo kompleksnijih, širih
socijalnih fenomena ...no, ipak se opredjeljuju posebno za analizu svijesti
ELEMENTARNE INTERAKCIJE LICEM-U-LICE ... dijele u tri osnovne grupe:
1. ODLIKE AKTERA
... i Ego i Drugi su svijesni i jasno im je da posjeduju svijest
... P i W počinju svoju analizu interakcija l-u-l analizom svijesti
... ne usredotočuju se na akciju, nego izravno na svijest
... svijest konceptualiziraju kao intencionalnu
... za interakciju l-u-l obadvije strane moraju biti osviještene o tome da su svijesne
- Ego i Drugi stvorili su osobu ... da bi došlo do interakcije i jedna i druga strana moraju imati osjećaj
osebi ... moraju se doživjeti kao jedinstvena bića, koja samosvjesno djeluju u svijetu ...
- Ego i Drugi usvojili su i koriste se zalihom znanja i sistemom relevantnih značenja ..da bi došlo do
interakcije koju će oba aktera razumjeti ... cjeline znanja kao i sheme za interpretiranje znanja i informacija
koje su akteri usvojili, tijekom socijalizacije, moraju se preklapati ...biti zajednički ... barem u nekom dijelu
inače nema interakcije
... obje strane moraju komunicirati jedna s drugom , koristeći se signalima i simbolima na način kako je to
zamišljao Mead
signali su : fizički pokreti koji imaju izravno značenje
simboli su: i fizički i verbalni fenomeni koji mogu imati različita značenja
simbolički sistemi značenja služe dvjema važnim funkcijama
1. omogućuju postupnost interakcijskog procesa
60
2. omogućuju "unutarnju konverzaciju pomoću koje osoba interpretira značenje svojih iskustava"
... "tjelesno govor" je važan za interakciju ... da bi saobraćali jedni s drugima, akteri moraju biti u stanju
"čitati" značenja izraza lica, tjelesne napetosti i tjelesnog kretanja ... svi mi obraćamo veliku pažnju tim
fenomenima

2. ODLIKE ODNOSA MEĐU AKTERIMA

... Ego i Drugi postoje ... potrebna je fizička prisutnost, blizina, koja omogućuje povezivanje osjećaja
... svaka strana mora biti svjesna prisutnosti drugoga .. kao tjelesne tako i o prisutnosti svijesti drugoga
3. ODLIKE AKCIJE
... Ego i Drugi usmjeravaju akciju planiranu da se odnosi na druge
... Egov "zbog motiv" uvjetuje određeni tip svjesnog iskustva za Drugoga
... Ego i Drugi razvijaju neki čin na osnovu svoga plana akcije
... Ego djeluje ... jedna strana djeluje (pomićemo se sa psiholoških pretpostavki) .. no do interakcije još nije
došlo ... Drugi mora interpretirati djelovanje Ega kao smišljeno ... Drugi djeluje ...Ego je svjestan djelovanja
Drugoga kao nečega što proistječe iz njegovog ili njenog projekta akcije
... da bi došlo do interakcije .. moramo imati ne samo zajedničku akciju ... nego i obostranu osviještenost o
svjesnosti svake strane u kontaktu
IZ OVE ANALIZE IZVLAĆIMO NEKOLIKO GENERALIZACIJA:
1: ZAOKUPLJENOST FENOMENOLOGA SA INDIVIDUALNOIM RAZINOM ANALIZE

2: VIŠE IH ZANIMA SVIJEST NEGOLI AKCIJA I INTERAKCIJA

3: NJIHOVA ANALIZA NIJE EMPIRIJSKA ... TO REFLEKTIRA ČINJENICU DA JE FENOM. SOCIOLOGIJA VRHUNSKI
DESKRIPTIVNA, TEORIJSKA I FILOZOFSKA DISCIPLINA

SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ZBILJE

... ZAOKUPLJENOST INDIVIDUALNIM MISLIMA I DJELOVANJEM bila je jedan od razloga nastajanja knjige Bergera i
Luckmanna ( Socijalna konstrukcija zbilje ) u kojoj su autori pokušali proširiti interes FS i na socijalne
strukture i institucije
... vrlo jasno ističu da na integrirani način žele razmotriti"dvostruki karakter društva u pojmovima
objektivnog fakticiteta i subjektivnog značenja ..
"Društvo je ljudski proizvod. Društvo je objektivna stvarnost. Čovjek je socijalni proizvod."
... podnaslov knjige - Rasprava o sociologiji znanja - predstavlja kluč analize
... sociologija znanja se, prema autorima, zanima za socijalnu konstrukciju stvarnosti

SVAKODNEVNI ŽIVOT

61
B i L počinju svoju analizu na individualnoj razini života, u svijetu zdravorazumskog znanja
... posebno se interesiraju za fenomenološku tendenciju ljudi da subjektivne procese doživljavaju kao
objektivnu stvarnost ... odnosno, socijalna stvarnost se akteru čini neovisnom od toga kako je on poima ...
ona se pojavljuje već objektivirana i čini se kao da je nametnuta akteru ..
... najznačajnije sredstvo u tendenciji ka objektivizaciji je jezik
... stvarnost svakodnevnog života uzimamo kao datu ..iako se o njoj možemo pitati, zatomljujemo takve
misli da bismo u njoj ugodno živjeli
... jezik predstavlja sistem glasovnih simbola .. najvažniji je sistem simbola u društvu .... on može biti
odvojen od "ovdje i sada ", od interakcije l-u-l i može prenositi značenja koja nisu neposredni sadržaji
subjektivnosti
- B i L .. smatraju jezik specifičnom formom procesa "označivanja" , podtipom objektivacije
Socijalne strukture definiraju kao "ukupan zbroj onih tipizacija i povratnih obrazaca interakcije koji su uz
njihovu pomoć uspostavljeni"
... jezik je u njihovu sistemu najvažnija socijalna struktura
... "Jezik susrećem kao stvarnost izvan mene, koja na mene djeluje prisilno"

Objektivne komponente društva

.. zanimaju se za proces kojim je svijet, onakav kakav jest, proizveden, te kao je stvoren osjećaj o njegovoj
objektivnosti .. također podsjećaju ...ma kakvu god objektivnu stvarnost možemo "stvarno" naći "tamo
vani", taj osjećaj predstavlja ljudski proizvodnost

Institucionalizacija
... str. 240/241 pročitati

[ eksternalizacija (prema lat. externus: vanjski), mentalni procesi kod kojih osoba pridodaje unutar. pojave
vanjskoj stvarnosti. Suprotnost je internalizaciji. Eksternalizacija je aperceptivni proces na predsvjesnoj
razini s tendencijom da postane svjesnim.
kontrola, društvena, sposobnost društvenih grupa i društva u cjelini da uređuju odnose među svojim
članovima i osiguraju harmoniju i jedinstvo društvenog života. Tim putem koordinira se i održava društveno
djelovanje i omogućuje društveni poredak. Osobito se izražava u sprječavanju, otkrivanju i redukciji
devijantnog i anti-društvenog ponašanja, odn. u poticanju prihvaćanja društvenih vrijednosti i normi te u
suglasnosti članova društva s njome. Mehanizmi društvene kontrole mogu djelovati preko zakona, običaja,
ćudoređa i navika.
Razlikuju se tri osnovne skupine procesa i mehanizama preko kojih društvo oblikuje i kontrolira ponašanje
svojih članova.
Prvoj je skupini svrha pounutrenje (internalizacija) normativnih očekivanja društva posredstvom
specifičnih obrazaca socijalizacije svojih članova, preko kojih pojedinci prihvaćaju društveno
odobrene načine mišljenja, osjećanja, vrjednovanja i djelovanja.
U djetinjstvu se izvanjska kontrola društveno prihvatljivoga ponašanja pojavljuje u liku roditelja, skrbnika ili
učitelja. Tijekom sazrijevanja djetetovim ponašanjem sve više upravljaju unutrašnji autoriteti, tj. pounutreni

62
društveni standardi ponašanja. Oni se često prihvaćaju kao samorazumljivi i neupitni te postaju dijelom
osobnog identiteta, čime se društvena kontrola preobražava u samokontrolu. Druga skupina mehanizama
društvene kontrole oblikuje društveno iskustvo preko društvenih institucija. One određuju poimanje zbilje u
skladu s prevladavajućim socio-kulturnim i političkim poretkom društva. Treću skupinu mehanizama
društvene kontrole čine različite kazne. Od najranijih dana članovi društva uče da kršenje normi rezultira
kaznama, a ponašanje u skladu s normama nagradama. Kazne mogu biti neformalne, kao što su prijekor,
neodobravanje, kritika, ogovaranje i izolacija, ili formalne, kao što su zakonom regulirano novčano
kažnjavanje, prisilna hospitalizacija te zatvorska ili smrtna ]
... institucionalizacija se dešava kada ljudi razvijaju tipizacije o onome što će najvjerojatnije drugi učiniti
u datoj situaciji ... B i L definiraju instituciju kao vrstu recipročnog procesa tipizacije
... B i L .. iako institucije nisu globalni fenomen, one su ipak neovisne, izvanjske i prinudne ... oni drže da
institucije "kontroliraju ljudsko ponašanje propisujući unaprijed definirane obrasce ponašanja"
... tijek povijesti omogućava tim institucijama postizanje objektivnosti .. .. "institucije se sada doživljavaju
tako da posjeduju vlastitu stvarnost koja se pojedincu suprotstavlja kao vanjska, prisilna činjenica"

Uloge
... za njih, uloge su tipizacije onoga što se od aktera može očekivati u datim socijalnim situacijama
..uloga je za BiL vrlo važna jer predstavlja posrednika ili vezu između širih i užih svjetova .. u njihovim
rukama ona služi kao posrednik između kulture i svijesti

Postvarenje
definiraju postvarenje isključivo kao subjektivni fenomen: "prihvaćanje ljudskih pojava kao stvari, dakle u
odrednicama neljudskog ili možda nadljudskog"
..postvarenje je, dakle, tendencija shvaćanja ljudskih proizvoda kao da su oni nešto drugo - "prirodne
činjenice, rezultati kozmičkih zakona ili manifestacija božanske volje"

Legitimacija
slijedeći tendenciju ignoriranja objektivnih struktura, BiL široko raspravljaju o legitimiranjima ili
objašnjenjima i opravdanjima institucionalnog sistema ... ne raspravljaju o samim strukturama, nego o
znanju koje se koristi da podrži postojanje struktura ...

Kritika
str. 241/242 ...pročitati

ETONOMETODOLOGIJA
... predstavlja proučavanje cjeline uobičajenog znanja i dosega procedura i razmatranja pomoću kojih obični
član društva stvara smisao, nalazi svoju orjentaciju i djeluje u okviru okolnosti u kojima se i sam nalazi ...
... osnivač: HAROLD GARFINKEL u 1940-im godinama
... obuhvaća velik broj više ili manje odvojenih, često puta nesukladnih pravaca istraživanja

63
... osnovica etnometodologije leži u tim specifičnim proučavanjima, a ne u općimteorijskim ili
programatskim postavkama
.. za etnometodologe "istraživanje i teoretiziranje mora biti izvedeno tako da je teoretiziranje povezano
uzmaterijal dobiven istraživanjem"
... ipak, E je i zajednička cjelina ideja
GLAVNA PODGRANA ETNOMETODOLOGIJE JE KONVERZACIJSKA ANALIZA
... ili "opis i objašnjenje kompetencija koje govornici upotrebljavaju i na nju se oslanjaju participirajući u
smišljeno socijalno organiziranoj interakciji" ... odnosno ..
...procedure uz pomoću kojih učesnici u konverzaciji izgrađuju svoje vlastito ponašanje, razumiju ga ,
shvaćajući i ponašanje drugih ...
KONVERZACIJSKA ANALIZA UTVRĐUJE RED I PRAVILNOSTI NASTALE I PRONAĐENE U
KONVERZACIJI LJUDI
ETNOMETODOLOZI SE U OPĆENITOM SMISLU BAVE PONAŠANJEM, A KONVERZACIJSKI SE
ANALITIČARI USREDOTOČUJU NA SPECIFIČNA PONAŠANJA - KONVERZACIJU
PRIMJERI IZ ETNOMETODOLOGIJE
HODANJE ("Izvođenje" hodanja)
A. Lincoln Ryave i James N. Schenkein (1974)
... proučavaju hodanje ne samo da bi razumjeli taj specifičan čin, nego da bi shvatili ukupan raspon takvih
fenomena (u skladu s kretanjem drugih ljudi, koji hodaju s nama, prema nama ili pokraj nas)
... analizirali su seriju video traka ljudi koji hodaju
... njihov najvažniji interes usmjerio se na proučavanje načina na koji ljudi "navigaju" i izbjegavaju sudare
... da bi se hodanje uspješno odvijalo, ljudi moraju prepoznati što drugi rade i sami proizvesti adekvatnu
strategiju hodanja
... uspješno zajedničko hodanje ... da bi se ostvarilo šetači moraju poštovati zajednički obrazac ..npr. biti
odgovarajuće blizu jedan drugome ... ako jedan učesnik žuri ili zaostaje , on se mora angažirati u
"popravnom radu" da bi se zajedničko hodanje ponovo uspostavilo .... šetač mora požuriti ili usporiti ili pak
objasniti (odmah ili kasnije) zašto su on ili ona izvan ritma zajedničkog hodanja .... inače nastaje značajna
opasnost za stvarnost zajedničkog hodanja
... usamljeni šetač ... pojedinačno kretanje kao socijalno postignuće ...
TELEFONSKI RAZGOVORI: IDENTIFIKACIJA I PREPOZNAVANJE
... konverzacijska analiza proučava odnose između izgovorenih fraza, a ne odnose između govornika i
slušača
... EMANUEL A. SCHEGLOFF (1979)
... njegovo istraživanje otpočinjanja telefonskih razgovora

64
otpočinjanja telefonskih razgovora definira kao mjesto u kojem se određeni tip konverzacije otvara i koji
može biti jasno prihvaćen, usvojen, odbijen, modificiran - ukratko, razgovor u početku konstituiraju strane
koje u njemu učestvuju
... za razliku od razgovora licem-u-lice, ovdje nedostaje vizualni kontakt ... Schegloff se usredotočuje na ...
sekvencu u kojoj strane koje nemaju nikakvav vizualni kontakt identificiraju i prepoznaju jedna drugu
IZAZIVANJE SMIJEHA
GAIL JEFFERSON (1979) proučava kako je netko svjestan trenutka u kojem se od njega tijekom razgovora
očekuje da se nasmije
... laičko mišljenje najčešće smatra da je smijeh potpuno slobodan, spontan događaj koji se pojavljuje
tijekom razgovora ili interakcije ....
.. međutim, G. utvrđuje postojanje nekoliko strukturalnih karakteristika izgovorenih riječi koje su smišljene
da izazovu sugovornika na smijeh ..
... stavljanje smiješnog na kraj rečenice
... smijeh unutra razgovora, npr. unutar rečenice
... iz navedenih primjera G. zaključuje da je pojava smijeha organiziranija negoli to mislimo
... ... otklanjanje poziva za smijeh ..utvrđuje da tišina poslije nekog poziva na smijeh nije dovoljna ..
potreban je jači signal ... jasan signal ... npr. odmah nakon početka govornikova smijeha započeti ozbiljnu
raspravu ...
POTICANJE APLAUZA
JOHN HERITAGE I DAVID GREATBATCH
proučavali retoriku britanskih političkih govora i otkrili osnovna sredstva pomoću kojih govornici potiču
aplauz kod publike
... 247. str.
INTERAKTIVNO POJAVLJIVANJE REČENICA
... Charles Goodwin (1979) ...smatra da rečenica nastaje u razgovoru ... .. da govornik može rekonstruirati
sadržaj rečenice dok je izgovara da bi zadržao njenu prikladnost onima kojima je upućuje ... ... rečenica
nastaje kao proizvod zajedničkog procesa ...
FORMULACIJE
Heritage i Watson .. ih definiraji, kao dio konverzacije a koje se koriste da bi se opisala ta ista konverzacija
... akter teži "odrediti stanje stvari koja je već opisana i dogovorena (djelomično ili u cjelini) u prethodnom
razgovoru ... daju primjer..str. 248. samoubojstvo ..pogledati primjer
INTEGRACIJA GOVORA I NEVERBALNIH AKTIVNOSTI
... konverzacijski analitičari usredotočili su se na govor, a drugi etnometodolozi na neverbalne komunikacije
... str. 249. ..opis dva primjera ...položaj tijela i uporan pogled

65
...položaj tijela i uporan pogled samo su dva primjera mnogobrojnih neverbalnih aktivnosti prisno vezanih s
verbalnim aktivnostima
ORIJENTACIONE KARTE
... George Psathas ... proučavanje pisanog materijala ...i oni sadrže metode praktičnog rezoniranja
... proučavao orijentacione karte koje ponekad crtamo da bi ljudima pomogli doći do željenog odredišta
( Praktično rezoniranje ... za etnometodologe označava logiku koju ljudi koriste u svakodnevnom životu,
a ne formalnu logiku.) .... 250. str.
POSTIZANJE RODA
.. čini se potpuno neupitnim da je rod - miški ili ženski - biološki osnovan
.. ljudi se jednostavno doživljavaju putem manifestiranja svoje spolnosti kao proizvoda bioloških temelja
.. o ljudima se gotovo nikad ne misli kao da moraju postići svoj rod
.. suprotno od toga ... "seksi" izgled predstavlja specifično postignuće ... osobe se moraju ponašati i govoriti
na određeni način da bi ih se doživljavalo kao "seksi" ...
.. primjer ..Garfinkel susreće Agnes ... 250. str.
.. mi nismo rođeni kao muškarci ili žene ... svi mi moramo naučiti rutinski upotrebljavati uobičajene
postupke koji nas definiraju kao muškarce ili žene
... jedino takvim ponašanjem postajemo, u sociološkom smislu, muškarcem ili ženom
EKSPERIMENTI PREKIDA
.. u tim demonstracijama .. socijalna stvarnost "se prekida" da bi se pokazali osnovni principi neprekidnog
tijeka konstruiranja stvarnosti
.. pretpostavka je da se socijalno konstruiranje stvarnosti neprekidno odvija, ali i to da akteri toga u
najvećem broju slučajeva nisu svjesni
.. cilj eksperimenta prekida je izazivanje poremetnje normalnih procedura tako da se može promatrati
proces kroz koji se stvarnost konstruira ili rekonstruira
..pokus sa "podstanarima" str. 251/252 pročitati
...ovi eksperimenti otkrivaju osjetljivu strukturu socijalne stvarnosti i uobičajene načine na koje ljudi
pokušavaju razumjeti i zaliječiti prekide
KRITIKA TRADICIONALNE SOCIOLOGIJE
... za etnometodologiju je ideja refleksivnosti ključna ... to znači, da su s jedne strane, akteri u svojim
aktivnostima samosvjesne ličnosti .. s druge strane, etnometodolozi vjeruju, kako bi sociolozi trebali biti
samosvjesni i samokritični i prema svojim osobnim aktivnostima...
... JEDNA OD ETNOMETODOLOGIJSKIH OSNOVNIH KRITIKA JEST DA SOCIOLOGIJA NIJE
DOVOLJNO SAMOKRITIČNA
... Mehan i Wood:

66
... E. KRITIZIRAJU TRADICIONALNE SOCIOLOGE ZBOG NAMETANJA NJIHOVOG OSJEĆAJA
SOCIJALNE STVARNOSTI SOCIJALNOM SVIJETU
... zaljubljeni u svoj vlastiti pogled na socijalni svijet, sociolozi ne dijele istu socijalnu stvarnost s onima
koje proučavaju
.. iskrivljuju socijalni svijet ... zbog koncepta koji koriste .. a i statistika je sporna ... ne može prenijeti svu
eleganciju i finoću stvarnog svijeta
... sociolozi nude apstrakcije socijalnog svijeta koji se sve više otklanja od stvarnosti svakodnevnog života
... Zimmerman i Pollner:
... smatraju da konvencionalna sociologija brka predmet i resurs
... svakodnevni socijalni svijet je je resurs za najvažnije predmete istraživanje sociologije, no vrlo je rijetko
sam za sebe osnovni predmet ispitivanje
... 253. str. ... primjeri govora, socijalizacije, birokracije ...
Sociologija ... vidi aktere kao entitete ograničene vanjskim silama, koji nisu u stanju neovisno prosuđivati
ili otpočinjati neovisne akcije.
Etnometodologija ... prihvaća da akteri mogu izvoditi veoma značajna prosuđivanja i tu činjenicu stavlja u
središte proučavanja.
ETNOMETODOLOGIJA: OSNOVNI PROGRAM
Mehan i Wood (1975) ... njihov osnovni program:
"Netko započinje aktivnost u prostoru omeđenom granicama, zatim djeluje, i kroz to djelovanje mijenja
granice. Nove granice čine materijal nekog drugog kreativnog čina i tako se proces nastavlja ad infinitum"
[ ad infinitum [~ infi:ni:'~] (lat.: u beskonačno), u beskraj, u nedogled, bez kraja. ]
... vrlo jasan stav o odnosu između ljudi i struktura koje oni stvaraju
... oni prihvaćaju značaj konstruiranja značenja, no ne zastupaju stajalište da objektivna stvarnost
jednostavno ne postoji: "Ljudi stvaraju značenja, no svijet im se daje neovisno o njihovim interpretativnim
aktivnostima"
... odbacuju ideju da se etnometodologija mora usmjeriti na proučavanje mentalnih aktivnosti ... umjesto
toga, svu svoju pažnju posvećuju akciji i interakciji što proističe iz mentalnih aktivnosti
... još jednom se susrećemo sa odbijanjem sociologa, ali i etnometodologa da proučavaju mentalne aktivnosti
...što bi za etnometodologe - kako pretpostavljamo - trebalo biti važno
Mehan i Wood-ovo težište programa sadržano je u stavu da etnometodologija doživljava socijalnu stvarnost
kao:
" ovisnu o neprekinutoj refleksivnoj upotrebicjelina socijalnog znanja u interakciji.
Kako ovaj refleksivni interakcijski proces oformljuje stvarnost, ona bez njega ne bi mogla opstati.
Stoga je svaka stvarnost osjetljiva.

67
Sve dotle dok ljudi iskustveno mogu doživjeti više od jedne stvarnosti, za stvarnosti se može reći da su
permeabilne"
Ovakav stav uključuje pet osnovnih pogleda na prirodu socijalne stvarnosti:
1) Stvarnost kao refleksivna djelatnost
2) Stvarnost kao koherentna cjelina znanja
3) Stvarnost kao interaktivna djelatnost
4) Fragilnost stvarnosti
5) Permeabilnost stvarnosti
..objašnjenje 255/256
[ permeabilnost (prema kasnolat. permeabilis: koji propušta), propusnost, propustljivost (npr. membrana).
fragilan (lat. fragilis), lomljiv, krhak (predmet); nježan, loman, krhak, slab, neotporan, osjetljiv, ranjiv
(fragilan cvijet, fragilan ekološki sustav).
koherentan (lat. cohaerens, genitiv cohaerentis: povezan, spojen), međusobno usklađen, suvisao; logički
povezan, jasno izrečen; dosljedan, bez protuslovlja u osjećaju, mišljenju ili djelovanju.
Interaktivnost (iz latinskog inter Agere = naizmjence ili u odnosu na neku drugu) označava u socijalnoj
psihologiji uzastopno ponašanje dviju ili više osoba vezano s ciljem komunikacije ili rasprave.
refleksija (kasnolat. reflexio: odbijanje).
2. U filozofiji, uspoređujuće, provjeravajuće naknadno promišljanje izravno zamijećenoga osjetilnoga
sadržaja. U užem smislu refleksija je povratak duha samomu sebi nakon čina spoznaje, čime se omogućuje
prihvaćanje spoznatoga, i to tako što spoznavajuće i spoznato stoje u odnosu međusobnoga impliciranja: dok
u prvom činu zamjedbe, koji je izravno osjetilno zamjećivanje, spoznavajući duh izlazi van iz sebe, u
drugom činu spoznaje, refleksiji, duh se vraća natrag samomu sebi skupa s pohranjenim osjetilnim
materijalom koji u obliku predodžbe postaje »predmetom« mišljenja i onim što suuvjetuje mišljenje kao
takvo. ]
Mehan i Wood tvrde da su etnometodolozi razvili zanimljive i neobične koncepte.
Neki su: ... pročitati objašnjenja ..str256/257
Prikazi:
... prikazivanje je proces kojim ljudi stvaraju smisao o svijetu
...načini na koji akteri uobličuju svijet, opisuju ga, analiziraju, tipiziraju, kritiziraju i idealiziraju specifične
situacije ...
Indeksnost:
Princip "i tako dalje":
Dokumentarna metoda:
Prirodni jezik: nije indentičan lingvističkim kategorijama; on se odnosi na osnovne strukture interakcije
govornik - slušalac

68
69