1

9. KATODNA ZATITA OSNOVNI PRINCIPI

9.1. UVOD


U tehnikoj praksi veliki broj podzemnih instalacija izrauje se od metala koji su u
dodiru sa vodom ili zemljom podloni koroziji. Od posebnog praktinog znaaja su
cjevovodi i rezervoari raznih namjena. Prema savremenoj praksi, najefikasnija zatita od
korozije ostvaruje se primjenom pasivne zatite (izolacija) zajedno sa komplementarnom
aktivnom elektrohemijskom zatitom katodnom zatitom.

Katodna zatita podzemnog izoliranog metalnog objekta podrazumijeva skup
aktivnosti preko kojih se uspostavlja negativniji potencijal u svakoj taki objekta u od-
nosu na ve utvrene minimalne vrijednosti. Naprimjer, za eline cjevovode, minimalna
zatitna vrijednost potencijala u odnosu na referentnu bakar/bakar-sulfatnu elektrodu je
0,85 (V). Drugim rijeima, katodna zatita je polariziranje izolirane metalne povrine.
Polariziranje ustvari predstavlja pomjeranje potencijala metala na negativnu stranu u
odnosu na njegov prirodni (korozioni) potencijal.

Katodna zatita se moe primijeniti na sve metalne podzemne i podvodne objekte, a
prema propisima, preporuuje se njena primjena gdje je:
- specifini otpor tla manji od 50 Om,
- pH vrijednost tla manja od 5 (mjereno na dubini objekta),
- registrirano prisustvo lutajuih struja,
- mogue dokazati sulfatnu redukciju.

Katodna zatita se principijelno primjenjuje na izolirane metalne konstrukcije, ali isto
tako moe se primijeniti i na neizolirane objekte, uz neto vee trokove.

U praksi se susreu slijedee vrste katodne zatite:
- protektorska zatita,
- zatita sa nametnutom strujom,
- zatita od lutajuih struja.

Osnovni elementi katodne zatite su: stanica katodne zatite (ako se radi o sistemu s
nametnutom strujom) ili protektor (ako se radi o protektorskoj zatiti), anodno uzemljenje
i kabelska instalacija.

U ovisnosti od karakteristika okolnog elektrolita, stanja izolacije, kao i udaljenosti
anodnog uzemljenja od izoliranog cjevovoda, nivo polarizacije se mijenja du povrine
cjevovoda koji se titi katodnom zatitom. Intenzitet slabi s veom udaljenou od
anodnog uzemljenja kao takastog strujnog izvora, to znai da je polarizacija slabija na
veim udaljenostima od take drenae, tj. od take spajanja negativnog pola s objektom
zatite.

2
Duina zone zatite objekta, na kojoj su potencijali koji zadovoljavaju kriterije katodne
zatite (minimalni zatitni potencijal), predstavlja osnovni podatak koji je rezultat
prorauna kod dimezioniranja sistema katodne zatite. Duina zone zatite, koju je
mogue osigurati s jednim sistemom katodne zatite, predstavlja kako tehniki interes u
smislu osiguranja pouzdanosti rada objekta, tako i ekonomski interes u smislu realizacije
zatite to due zone sa istim sistemom. Faktori, koji utiu na veliinu duine zone zatite
su:
- kvaliteta izolacije na predmetnoj duini, tj. vrijednost specifinog polarizacijskog
otpora;
- udaljenost anodnog uzemljenja i njegov poloaj u odnosu na geometriju cje-
vovoda;
- specifini otpor okolnog elektrolita (zemlje).


9.2. OBJEKTI KOJI SU PREDMETOM KATODNE ZATITE
9.2.1.Tehniki podaci o objektu

Prije izrade projektne dokumentacije katodne zatite podzemnih metalnih objekata,
neophodno je raspolagati sa pouzdanim tehnikim podacima od interesa za izbor i
dimezioniranje katodne zatite. Ovi se podaci obino daju u projektnoj dokumentaciji pod
naslovom Opis objekta, i bitno je imati to vie relevantnih podataka i detalja. Oni, po
pravilu, predstavljaju skraeni izvod iz hidromainskih ili odgovarajuih slinih projekata
objekta s opisom elemenata interesantnih s aspekta katodne zatite. Ovaj opis je
neophodan zbog toga to svaki objekt, koji podlijee katodnoj zatiti, ima svoje odreene
tehnoloke specifinosti, koje u datim uvjetima mogu biti presudne za izbor vrste katodne
zatite i njeno dimenzioniranje. Isto tako, treba naglasiti kako bi projektanti podzemnih
metalnih objekata (tehnoloke, graevinske, mainske, elektro ili neke druge
specijalnosti) trebali znati osnovne preduvjete primjene katodne zatite kako bi je naj-
jednostavnije primijenili sa aspekta tehno-ekonomskih preduvjeta, kao i sa aspekta efi-
kasnosti djelovanja. To znai, da je u svim fazama instaliranja objekta, neophodna
odgovarajua koordinacija specijalista radi ostvarenja optimalnih uvjeta u realizaciji
sistema katodne zatite.


9.3. CJEVOVOD

U principu, cijevi mogu biti izraene od razliitih materijala. Ipak, u praksi se najee
koriste eline cijevi. Pritom, ovo se moe konstatirati i za ostale podzemne metalne
objekte. eline cijevi se, prema nainu proizvodnje, dijele na avne i beavne cijevi.
Beavne cijevi se proizvode od elinih limova bez uzdunog vara. Mogu biti razliitog
prenika, ali se kao najekonominiji smatraju prenici 600-800 (mm). Cijevi prenika do
10 (mm) proizvode se hladnim valjanjem, dok se cijevi veih prenika proizvode
izvlaenjem.
3
avne eline cijevi izrauju se savijanjem traka sa uzdunim ili spiralnim varovima.
Osnovni materijal je toplo valjana traka u kvalitetu niskougljinih i niskolegiranih elika.
Ovim postupkom se izrauju cijevi bilo kog prenika, ali je gornja granica uvjetovana
mogunostima transporta. Zbog ekonominije proizvodnje i primjene, uvedena je
standardizacija cijevi prema preniku i debljini stjenke. U sluaju veoma skupih
materijala, moe ak biti i odstupanja od standardnih dimenzija. Tako, naprimjer,
cjevovodi koji ne rade pod pritiskom, prave se s posebno tankom stijenkom. Treba imati
na umu da ne treba biti manji odnos debljine stijenke i prenika cijevi od 0,01 jer bi se, u
protivnom, cijevi deformirale i u transportu i u montai.

Drugi vaan podatak u proizvodnji cijevi je normalni pritisak za koji se prave. Ovaj
podatak direktno utie na debljinu stijenke cijevi. Sa druge strane, u ovisnosti od vrste
materijala, mogu se za isti pritisak praviti cijevi razliitih debljina stijenke.

Kratki cjevovodi s cijevima od nelegiranih elika, prije svega, proraunavaju se na
osnovu eksperimentalnih podataka. Prenik cijevi za dugake cjevovode ili cjevovode
visokog pritiska od legiranog elika odreuje se na osnovi prorauna ekonomskih
parametara, tj. uvjeta da optimalni prenik cijevi omoguava minimalne eksploatacijske
trokove. Kod pravljenja tanih prorauna treba uzimati u obzir i vijek trajanja
cjevovoda. Isto tako, obavezno treba imati u vidu i srednju i maksimalno oekivanu
koliinu medija za transport.

Po hemijskom sastavu elici (za cjevovode) se mogu podijeliti u dvije grupe: ugljini i
legirani. Granica izmeu ugljinih i legiranih elika odreuje se prema procentu sadraja
elemenata, tabela 9.1.
Tabela 9.1.
Legirajui
elementi
Granini
procenat (po
masi) %
Legirajui
elementi
Granini
procenat (po
masi) %
Aluminij (Al) 0,10 Molibden (Mb) 0,08
Bor (B) 0,0008 Nikal (Ni) 0,30
Hrom (Cr) 0,30 Niobij (Nb) 0,05
Kobalt (Co) 0,10 Olovo (Pb) 0,40
Bakar (Cu) 0,40 Selen (Se) 0,10
Lantanidi 0,05 Silicij (Si) 0,50
Mangan (Mn) 1,60 Titan (Ti) 0,10


Ugljinim ili nelegiranim elicima smatraju se oni elici koji ne sadre nijedan od
navedenih elemenata u visini graninog procenta.

Antikoroziona stabilnost nelegiranih i niskolegiranih elika u zemlji ovisi, prije svega,
od intenziteta takaste korozije, tj. od vrijednosti specifinog otpora tla.

Za razliku od prethodne dvije vrste elika, cijevi se prave i od hemijski otpornih elika.
Ovi elici imaju vei procent hroma (13% i vie). Hemijski otporni elici (nehrajui i
4
visoko-legirani) otporni su na koroziju zbog pojave veoma tankog, pasivizirajueg sloja
oksida.

Izbor vrste elika stvar je naruioca i ovisi od radnih uvjeta cijevi. elici, koji se
koriste za proizvodnju cijevi, normirani su standardima (API, DIN, itd.). U ovim
standardima obuhvaena je sva problematika izrade cijevi. U vezi s tim, oni tretiraju
specijalne elike za visoka optereenja cjevovoda, koji uz veliku vrstou imaju dobru
ilavost i naroito dobre osobine zavarivanja.

Zatita od korozije, posebno je znaajna kada se eline cijevi koriste za plinovode,
vodovode i naftovode. Korozija na cjevovodu, ne samo da uzrokuje gubitak gasa, vode,
nafte i dr. nego moe imati i druge teke poslijedice kao to su trovanje, obustava
eksploatacije nafte, zastoji u snabdijevanju industrijskih postrojenja vodom i slino.
Cijevi su, po pravilu, izloene dvjema bitno razliitim vrstama korozije: spoljnoj i
unutarnjoj. Spoljna korozija ovisi od prirode okoline u kojoj je cijev postavljena, a
unutarnja od vrste fluida koji se transportira.

Da bi se ulo u odgovarajue ininjerske proraune svih relevantnih parametara kod
dimenzioniranja sistema katodne zatite, neophodno je poznavati elektrine karakteristike
podzemnih metalnih objekata. U ovom dijelu e biti date samo osnovne elektrine
karakteristike materijala za cjevovode i njihove izolacije, i to na nivou interesa
projektiranja katodne zatite.
9.3.1. Elektrini parametri cjevovoda

Osnovni parametri podzemnih metalnih cjevovoda su poduni i prijelazni otpori.

9.3.1.1. Poduni otpor cjevovoda

Poduni elektrini otpor cjevovoda R
CJ
(elektrini otpor cjevovoda duine 1 m) rauna se
prema slijedeoj formuli:

( ) o to
= =
r
R
s
R
R
CJ CJ
CJ
2
' '
, (9.1.)
gdje su:
R
CJ
otpor cjevovoda po jedinici duine (O/m);
R'
CJ
specifini elektrini otpor metala cjevovoda (O/mm
2
/m);
o debljina zida cjevovoda (mm);
r 2 prenik cjevovoda (mm).

Najee su za proizvodnju cijevi u upotrebi sve vrste elika i liveno eljezo. Osim toga,
korisno je dati i specifine elektrine otpore metala koji se koriste kao platevi u
kabelskoj industriji, zbog toga to se katodna zatita koristi i kao metoda zatite kabela od
korozije.



5
Tabela 9.2.
Objekt
m
(Om)
elini cjevovodi (13-14) 10
8

Cjevovodi od livenog
eljeza
(23-25) 10
8

Olovni plat kabela 221 10
8

Aluminijski plat
kabela
29 10
8


Za eline cjevovode normalne proizvodnje, prosjena vrijednost specifinog elektrinog
otpora je 13,5 10
8
(Om).

9.3.1.2. Prijelazni otpor cjevovoda

Prijelazni otpor izolacije cjevovoda duine 1 (m) rauna se prema slijedeoj formuli:

t
=
2
1000
' '
r
R R
P
, (9.2.)
gdje su:
R' elektrini otpor izolacije cjevovoda duine 1 m (O/m);
R'
P
elektrini otpor izolacije cjevovoda povrine 1 m
2
(O/m
2
).

Izolacija objekta ima ulogu smanjivanja uticaja korozije okolnog elektrolita na metalnu
povrinu podzemnog objekta. Gustoa zatitne struje katodne zatite direktno ovisi o
kvaliteti i vrsti izolacije objekta.

U idealnom sluaju, izolacija bi trebala imati visok specifini otpor i biti bez vidljivih
oteenja. Objekt bi trebao biti bez neizoliranih povrina. Sa druge strane, izolacija bi
trebala biti otporna na hemijsko ili bakterioloko djelovanje, kao i na sve temperaturne
promjene. Izolacija ne smije biti nehomogena (mjehurii) i mora idealno prianjati na
povrinu metala objekta. Osim toga, treba da traje dovoljno dugo s nepromijenjenim
dobrim osobinama mehanike i elektrine vrstoe.

Objekt se moe izolirati, u ovisnosti o vanosti, namjeni i njegovoj vrsti, bojama i
lakovima, katranom ili bitumenom koji je ojaan staklenim vlaknima ili polietilenom.
Kod odabiranja najbolje vrste izolacije obavezno treba voditi rauna o vrsti objekta i o
agresivnosti okolnog elektrolita. Isto tako, ne treba zanemariti ni ekonomske faktore,
kao to su cijena tienog objekta i poetne i tekue trokove zatite. Posebna panja
mora se posvetiti duini trajanja eksploatacije objekta i trokovima popravke izolacije.
Izuzetno vanu funkciju izolacija ima kod ukopanih objekata u reduciranju polja
(gradijenta potencijala) u okolnom elektrolitu, kako bi se smanjila interakcija sa
susjednim objektima.

Prema tome, osnovni zahtjevi koji se postavljaju pred izolaciju, u smislu dugotrajne
zatite od korozije, svode se na:
- visok elektrini otpor i nakon dugotrajne eksploatacije u koroziono agresivnim
sredinama;
6
- visoku mehaniku otpornost, otpornost na starenje, kao i otpornost na hemijske
agense;
- nisku propustljivost za kisik i vodenu paru;
- otpornost na znaajne periodine promjene radnih temperatura.

Ne ulazei u detaljniju analizu svih nabrojanih zahtjeva, ovdje e biti dati samo neki
pokazatelji potrebni za izradu projektne dokumentacije katodne zatite. Ovi pokazatelji se
odnose na elektrine osobine izolacije zbog direktne funkcionalne ovisnosti ukupne struje
katodne zatite od vrijednosti specifinog elektrinog otpora izolacije. Osim toga,
specifini elektrini otpor izolacije ovisi o broju i veliini oteenja (greaka) u izolaciji.

9.3.2. Korozione osobine elika

Da bi se mogla odrediti vrsta, tip katodne zatite koja je primjenjiva, njen intenzitet i
sl., treba poznavati i osnovne korozione osobine elika koji se koristi kao materijal za
izradu cijevi.

Nelegirani i niskolegirani elici korodiraju u vlanoj atmosferi, kao i u vodi. Le-
giranjem metala mogu se poboljati neke od njihovih osobina sa aspekta korozije.
Legiranje metala obavlja se legiranjem osnovnog elementa primjesama (bakar, fosfor i
sl.).

Nelegirani i niskolegirani elici nisu otporni na koroziju. Veoma opasna korozija za
ove elike je, prije svega, takasta korozija, iji intenzitet ovisi i od specifinog otpora
okolnog elektrolita. Isto tako, ova vrsta elika sklona je i meukristalnoj koroziji u
odreenim rastvorima elektrolita kod pojave sile naprezanja. Ti rastvori mogu biti,
naprimjer, vrui rastvori nitrata, bikarbonati i karbonati, koji mogu dovesti do
meukristalne korozije ve i kod relativno niskih temperatura. Za razliku od prethodnih,
rastvori agresivnih baza izazivaju korozionu opasnost samo pri povienim temperaturama.
Poviene temperature mogue je oekivati samo u toplovodima, gasovodima
kompresorskih stanica visokih pritisaka, itd.

Meukristalnu koroziju mogue je smanjiti dodavanjem aluminija, hroma i titana u
elik s poveanim procentom ugljika (vie od 0,24% ugljika).

Otpornost elika na koroziono djelovanje okoline openito se poveava ako u eliku
ima vie od 13% hroma. Kod takvog procenta hroma elici imaju pozitivniji potencijal.
Hemijski otporni elici (nehrajui i visokolegirani) otporniji su na koroziju zbog
stvaranja veoma tankog pasivizirajueg sloja oksida. I pored toga, u odreenim
intervalima potencijala, u nekim elektrolitima moe biti prisutna ili takasta ili
meukristalna korozija.

7

9.3.3. Karakteristike i osnovni parametri cjevovoda

Prilikom projektiranja neophodno je znati neke od osnovnih elektrinih karakteristika
cjevovoda. Prenici trenutno koritenih cjevovoda, koji se montiraju, kreu se u granicama
od nekoliko desetaka milimetara pa do 1000 (mm) ili ak i vie. Radni pritisci rastu sve
vie, tako da idu do 100 (bara) ili ak i preko ove vrijednosti, jer je sve prisutnija
tendencija transporta velikih koliina materijala. Glavne elektrine karakterisitike
ovakvih cjevovoda su veoma mali poduni (omski) otpori. Da bi se sprijeila korozija,
elini cjevovodi se obavezno oblau izolacijom debljine do 7 (mm). U novije vrijeme,
vanjski sloj se izrauje od sintetikog materijala debljine 3-4 (mm). Vrlo je vano da, u
oba sluaja, vanjski sloj ima vrlo veliki specifini otpor reda veliine 10
10
(Om), tako da
sloj debljine o = 4 (mm) ima specifini omski otpor 4 10
7
(Om
2
).

Meutim, mnogobrojna mjerenja antikorozione zatite, pokazuju da je ovaj otpor
mnogo manji od navedenog iznosa, tj. 5 10
4
10
13
(Om
2
) za bitumenski zatitni sloj ili
0,6 10
6
4 10
14
(Om
2
) za zatitni sloj od sintetike. Prema tome, u stvarnosti se moe
raunati sa slijedeim iznosima specifinog omskog otpora za dvije vrste slojeva:
-10
4
(Om
2
) bitumenska izolacija,
-10
5
(Om
2
) polietilenska izolacija.

Ova usporedba oekivanih i mjerenih vrijednosti specifinog elektrinog otpora
izolirajueg sloja govori da ukopani cjevovodi imaju prijelazni otpor uzemljenja, koji je za
nekoliko redova veliine manji od oekivanog. Promjena otpora je poslijedica pojave
mikroskopski sitnih oteenja u izolaciji, koje je u proizvodnji, transportu i polaganju
nemogue izbjei. Kada se cijev nalazi u zemlji, u ova oteenja ulazi zemlja ili voda,
tako da stvarni otpor izolacije ovisi i od specifinog otpora zemlje i vode. Naravno da se
ova oteenja nastoje eliminirati prije zatrpavanja cijevi. Tako se, naprimjer, prilikom
montiranja cjevovoda ispituje kvaliteta njegove izolacije visokonaponskim ispitivaem
(na elektrinu probojnost). Ovim ispitivanjem utvruje se lokacija oteene izolacije. Me-
utim, injenica je da se ne mogu otkriti sva oteenja.

Znai, osnovne elektrine karakteristike cjevovoda, koje je neophodno znati radi
prorauna katodne zatite, su uzduni otpor cjevovoda i prijelazni otpor cjevovoda. Ova
dva otpora se raunaju prema formulama (9.1.) i (9.2.).

Izvedena elektrina karakteristika cjevovoda je tzv. koeficijent priguenja (atenuacije)
o, koji se moe izraunati iz formule:

' R
R
CJ
= o |
.
|

\
|
m
1
. (9.3.)
Pomou koeficijenta priguenja odreuje se duina zatitne zone katodne zatite.

8
9.3.4. Elektrini kontinuitet cjevovoda

Pored naznaenih neophodnih pretpostavki, na novim ili ve postojeim cjevovodima
moraju biti ispunjeni slijedei uvjeti:
-dionica zatite, koju titi jedna stanica katodne zatite ili protektor, ne smije imati
elektrini izolirane sekcije, tj. mora postojati elektrini kontinuitet cjevovoda;
-cjevovod ne smije imati elektrini spoj sa uzemljenim objektima ili drugim nezatienim
objektima;
-izolacija cjevovoda treba da ima zadovoljavajue vrijednosti.

Meutim, kod poloenih cjevovoda ove uvjete nije uvijek mogue ostvariti. Osim
sluaja kada je izolacija pri kraju svog radnog vijeka, vrlo esto se susreu sluajevi da
nisu uope ugraene izolirajue prirubnice, tj. cjevovod elektrino nije odvojen od
uzemljenih objekata (rezervoari, pumpe, razni ventili itd.). Ako treba realizirati katodnu
zatitu na ovakvim objektima, rjeenje treba traiti u slijedea dva smjera: naknadna
ugradnja izolirajuih elemenata na spojevima sa uzemljenim elementima ili
prilagoavanje sistema katodne zatite realnom stanju objekta (vea zatitna struja sa
posebno paljivim odabiranjem lokacije anodnog uzemljenja). Koje rjeenje treba odabrati
ovisi i od ekonomskih faktora.

Ve je ranije reeno da elini cjevovodi imaju dobru podunu vodljivost. Ukoliko se
du cjevovoda, to je najei sluaj, nalaze razliite armature (zrani i muljni ispusti,
ventili, kompenzatori i sl.), radi poboljanja podune vodljivosti, korisno je sve
prirubnike spojeve premostiti kabelskim vezama dovoljnog presjeka. Ovo je
neophodno napraviti zato to vremenom zavrtnji prirubnikih spojeva korodiraju, to
izaziva poveanje prijelaznog otpora samog spoja. Presjek kabela za premotavanje treba
biti reda 10-50 (mm
2
) u ovisnosti od potrebne zatitne struje katodne zatite. Spajanje
kabela za cijev, sa obje strane prirubnikog spoja, obavezno se vri aluminotermijskim
zavarivanjem (CADWELD postupak), sa kvalitetnim izoliranjem tih mjesta.

Na krajevima zatitnih zona cjevovoda ili na mjestima povezivanja s drugim objektima
(drugi cjevovodi, pumpne stanice, rezervoari i sl.), koji su uzemljeni, obavezno treba
ugraivati izolirajue spojeve. Te spojeve, po pravilu, trebalo bi ugraivati nadzemno (u
ahtove) radi lakeg odravanja i kontrole. Ukoliko je izolirajui spoj kvalitetno ostvaren,
mogue ga je ugraditi i direktno u zemlju (monoblokovi).

Radi zatite izolirajuih spojeva od prenapona, treba ih premostiti iskritima ili
polarizacionim elijama. U prijemnoregulacionim stanicama za plin ili prostorijama koje
su eksploziono ugroene, treba izbjegavati postavljanje izolirajuih spojeva. Ako je to
nemogue, onda izolirajue spojeve treba premostiti eksploziono zatienim iskritima ili
polarizacionim elijama. Ove elemente treba ugraivati paralelno sa izolirajuim
elementima u njihovoj neposrednoj blizini.

Posebna panja u fazi projektiranja, a naroito kod montae, odnosi se na prolaz
cijevi kroz temelj objekta. U takvim sluajevima, na cijev treba zavariti elini prsten
radi vodonepropusnosti i horizontalnih i vertikalnih oscilacija. Na tim mjestima
9
pojavljuje se opasnost od kontakta cjevovoda sa armaturom u betonu. Eventualni
kontakt ne samo da ograniava mogunost primjene katodne zatite nego i stvara
opasnost od mjestimine (lokalne) korozije zbog toga to se moe stvoriti galvanski
element kod veih odnosa povrine elika i betona. Da bi se eliminirale ove pojave,
prolaz cjevovoda kroz zid objekta treba paljivo izolirati. U pojedinim sluajevima,
pogotovo ako se radi o cjevovodima manjih ili srednjih prenika, poeljno je ugraditi
izolirajue distantne prstenove.

Kod prolaza elinih cijevi ispod komunikacija (pruge, putovi i sl.), radi mehanike
zatite osnovne cijevi, ona se ugrauje kroz tzv. zatitnu cijev. Izmeu ove dvije cijevi
ugrauju se distantni prstenovi, koji moraju biti elektrini izolatori i mehaniki dovoljno
izdrljivi da nose teinu osnovne cijevi. O ovome treba posebno voditi rauna, jer su
naknadne intervencije veoma skupe i tehniki sloene. Na poetku i na kraju ovakvog
prolaza cijev kroz cijev treba hermetiki zatvoriti slobodan prolaz, kako ne bi u ovaj
prostor uli voda, zemlja i slino.

Prilikom projektiranja novog cjevovoda, da se izbjegne eventualni kontakt sa su-
sjednim objektima, treba voditi rauna o dovoljnom meusobnom rastojanju, a posebno
na mjestima ukrtanja. Ovo rastojanje ne bi trebalo da bude manje od 0,5 (m), a u
izuzetnim sluajevima i od 0,2 (m). Na svim mjestima ukrtanja treba biti ojaana osnovna
izolacija oba objekta.

9.3.5. Cjevovodi, lokacije stanica, vrste armatura itd.

U toku izrade projektne dokumentacije za katodnu zatitu, neophodno je imati
kompletnu situaciju, naprimjer, cjevovoda, s podacima koji se odnose na: uzduni profil,
ukrtanje sa komunikacijama, lokacije i vrste armatura (ahtovi za muljne i zrane ispuste),
lokacije za pumpne stanice, dubina ukopavanja itd. Svi ovi podaci slue kao polazni
osnov za definiranje kvalitetnog projektnog rjeenja zatite. Nije dovoljno imati samo
situaciju uzdunog profila cjevovoda zato to je potrebno, na osnovu poznate i odreene
dispozicije, pravilno odrediti ekonomsko-tehniko rjeenje anodnih uzemljenja ili,
naprimjer, samounitavajuih elektroda.

U principu, za izradu projektnog rjeenja katodne zatite koriste se situacije iz
hidrotehnike projektne dokumentacije. Na osnovu tih situacija, moe se odabrati vrsta
katodne zatite, oprema i izraditi specifikacija.

9.3.6. Poloaj susjednih objekata i njihov utjecaj na sistem katodne zatite

Kod definiranja utjecaja dispozicije ostalih podzemnih i nadzemnih susjednih objekata,
problem treba analizirati s dva aspekta:
- utjecaj sistema katodne zatite na susjedne objekte, a to se oituje kroz inte-
rakciju, jer se u ovom sluaju sistem katodne zatite pojavljuje kao izvor lutajuih
struja;
10
- utjecaj susjednih objekata na rad sistema katodne zatite.

Kod prvog utjecaja, sistem katodne zatite koristi istosmjernu struju, koja zatvara
strujno kolo kroz zemlju i koja ima svoj izvor u anodnom uzemljenju. Zbog toga se ti
sistemi pojavljuju kao izvori lutajuih struja, koji mogu prouzrokovati koroziju na drugim
podzemnim, metalnim objektima. Struja katodne zatite stvara naponski lijevak (gradijent
potencijala) u oblasti anodnih uzemljenja. Pritom, potencijal zemlje oko anodnog
uzemljenja postaje vii u odnosu na daleku (referentnu) zemlju. Takoer, i iznad mjesta
oteenja izolacije objekta, zatitna struja stvara katodni naponski lijevak. Ovdje je
potencijal zemlje nii od potencijala daleke zemlje. Ako se u zoni djelovanja anodnog
uzemljenja nalaze drugi podzemni metalni objekti, struja zatite e na jednom mjestu ui
u taj strani objekt (katodno mjesto), a na drugom mjestu e napustiti taj objekt
(anodno mjesto). Anodna korozija je prisutna na mjestu gdje struja naputa objekt.
Takav utjecaj moe se ocijeniti postupkom ukljuivanja i iskljuivanja stanice katodne
zatite (On i Off potencijali) i mjerenja promjene potencijala na drugom objektu ili po
obliku gradijenta potencijala u zemlji. Prema DIN 57150, VDE 0150, postoji mogunost
korozije na susjednom objektu, koji se katodno ne titi, ako mu se mijenja potencijal za
vie od 100 (mV) na pozitivnu stranu, kao rezultat ukljuenja katodne zatite. Ova
promjena potencijala poredi se sa potencijalom koji se ima bez katodne zatite. Prema
britanskom standardu BSI 7361: Part 1:1991. (Cathodic Protection), dozvoljeno je
pomjeranje potencijala na pozitivnu stranu od svega 20 (mV). Ovo se isto odnosi na
vicarski standard katodne zatite. U nekim drugim evropskim zemljama dozvoljena je
promjena potencijala, bez eliminiranja omske komponente (IR free), od 50 (mV).
Ukoliko se potencijal pomjera na negativnu stranu, nema opasnosti od anodne korozije.

U principu, kod analize ovog utjecaja treba razlikovati dva sluaja:
- cjevovod koji je podloan utjecaju, ima veoma veliku duinu i nalazi se daleko od
anodnog uzemljenja. Pritom, struja koja dolazi na taj cjevovod naputa ga na
udaljenim mjestima i veoma malo mu pomjera vlastiti potencijal na pozitivnu
stranu;
- cjevovod koji je podloan utjecaju, ima konanu duinu i nalazi se u neposrednoj
blizini anodnog uzemljenja ili je i na poetku i na kraju izoliran izolirajuim
spojevima. U neposrednoj blizini anodnog uzemljenja struja ulazi na toj strani
cjevovoda, pomjera mu potencijal na negativnu stranu, dok na krajevima
cjevovoda struja naputa cjevovod i pomjera mu potencijal na pozitivnu stranu.
Pritom, na krajevima se stvara anodno koroziono mjesto.

Negativan utjecaj deava se i na mjestima oteenja izolacije cjevovoda koji se katodno
titi. U tom sluaju se stvara katodni gradijent potencijala, koji je proporcionalan veliini
oteenja.

Eliminacija negativnog utjecaja anodnog uzemljenja na susjedne podzemne objekte
ostvaruje se elektrinom vezom oba objekta (izjednaavaju se njihovi potencijali). U spojni
kabel se obino ugrauje regulacioni otpornik reda 0,5-5 (O), radi ogranienja jaine struje
izjednaenja. Ovaj regulacioni otpornik treba podesiti nakon ukljuenja sistema katodne
zatite. Isto tako, eliminacija utjecaja gradijenta potencijala moe se realizirati i izborom
11
lokacije anodnog uzemljenja, odnosno, njegovim izmjetanjem, to znai poveanje
odgovarajue udaljenosti.

Kod analize utjecaja drugih objekata na rad sistema katodne zatite, prije svega, treba
imati u vidu visokonaponsku prijenosnu mreu. U oblastima, koje su gusto naseljene,
esto dolazi do ukrtanja trasa podzemnih cjevovoda i elektroenergetskih
visokonaponskih vodova. Isto tako, trase cjevovoda i prijenosnih vodova mogu biti
paralelne. Utjecaj visokonaponskih zranih vodova na cjevovode, a samim tim i na sistem
katodne zatite, u osnovi je vrlo sloen problem. Visokonaponski vodovi stvaraju snano
elektromagnetno polje i kapacitivnom spregom ostvaruju utjecaj na cjevovode. Isto tako,
mogua je i konduktivna sprega sa cjevovodom. Ukoliko su ostvarena rastojanja vodova i
cjevovoda mala, znaajni su utjecaji elektromagnetne indukcije, odnosno, vrijednosti
indukovanih napona, ija veliina moe znatno utjecati na rad katodne zatite.

U naznaenoj problematici prisutan je i negativan utjecaj sistema katodne zatite na
instalacije visokonaponskih vodova, koji se posebno manifestira kod utjecaja anodnog
uzemljenja na sistem uzemljenja dalekovodnih stupova.

9.4. MJERENJA U FAZI IZRADE PROJEKTA

Da bi se realizirala ekonomski i tehniki opravdana rjeenja katodne zatite, za
projektiranje je neophodno obaviti itav niz mjerenja. Prije projektiranja i instaliranja
katodne zatite, potrebno je napraviti analizu vode ili zemlje u ovisnosti od toga o kojoj
vrsti okolnog elektrolita se radi. Meutim, u fazi odravanja i eksploatacije sistema
katodne zatite neophodno je osigurati stalnu kontrolu jaine struje i stanja anoda, odnosno
vrijednosti zatitnog potencijala. Kod obavljanja mjerenja, a samim tim i pravljenja
analize tih mjerenja, treba imati u vidu godinje doba kada se obavljaju mjerenja poto
vlanost zemlje i temperatura jako utjeu na vrijednost meritornih koeficijenata. Intenzitet
korozije objekta, koji je instaliran u zemlji, bitno ovisi od elektrine vodljivosti zemlje.
Specifini elektrini otpor zemlje odreuje se radi ocjene vjerovatnoe korozije i mora
biti ukljuen u prethodni proraun. Ovisnost izmeu intenziteta korozije i specifinog
elektrinog otpora zemlje prikazuje se tabelarno.

Ispitivanjima i praktinim mjerenjem dokazano je da je zatitni potencijal za elik
850 (mV), za olovo 550 (mV), za bakar 100 (mV), mjereno u odnosu na
bakar/bakarsulfatnu elektrodu. Prilikom polarizacije elika do 850 (mV), korozione
struje e biti kompenzirane i elik je katodno zatien. Ali, kod praktine realizacije
katodne zatite, u veini sluajeva, potencijal elika treba da je vii od 900 (mV) kako
bi postojala izvjesna rezerva.

Ukoliko je objekt ve instaliran, vri se mjerenje vlastitog potencijala bez katodne
zatite. Ova mjerenja se vre radi snimanja dijagrama potencijala, na osnovi ega se moe
konstatirati, koja su mjesta najugroenija, gledano sa aspekta korozije. Analizirajui
dobijene dijagrame potencijala, moe se konstatirati da su mjesta sa negativnijim
potencijalom ugroenija. Ukoliko nisu instalirana mjerna mjesta, mjerenje treba vriti na
12
mjestima gdje je mogue doi do cjevovoda, kao to su ahtovi sa armaturama, krajevi
cjevovoda i sl.

Ukoliko objekt nije instaliran, za izradu projektne dokumentacije katodne zatite
dovoljno je koristiti teoretske i vlastite vrijednosti slinih objekata.

Principijelno, najkvalitetnija dokumentacija moe se ostvariti ukoliko je objekt ve
instaliran i ako se sprovede mjerenje potencijala poslije improvizirano prikljuene
katodne zatite. To probno napajanje podrazumijeva prikljuenje laboratorijske stanice
katodne zatite sa probnom nivelacijom potencijala du objekta.
Isto tako, mjerenjem potencijala mogue je otkriti lokaciju mjesta oteenja izolacije ili
kontakta sa drugim uzemljenim objektom.

Stepen korozione aktivnosti zemlje ovisi od karaktera i koliine rastvorenih materija u
vodi. Dio zemlje koji nije rastvoren u vodi, nema direktan utjecaj na korozioni proces. Na
brzinu procesa korozije znaajan utjecaj imaju ioni koji se nalaze u zemlji, i to:

Cl ,

3
NO ,

4
SO ,

3
HCO ,
+ +
Ca ,
+ +
Mg ,
+
K ,
+
Na .

Organska jedinjenja, posebno fenoli i organske kiseline, koji se nastaju u zemlji
zbog prisustva bakterija, pojaavaju proces korozije. Zato je, za ocjenu stepena korozione
opasnosti, veoma vano uraditi analizu kiselosti elektrolita. Veoma kisela zemlja (pH <
3) izaziva veoma veliku koroziju.

Vrijednost pH faktora utjee na:
- vrijednost potencijala objekta;
- reakcijsku sposobnost soli eljeza i kalcija, koje mijenjaju elektrohemijske uvjete
korozije;
- otpornost na koroziju s obzirom na stvaranje zatitnih opni na metalnoj povrini (to
je vea vrijednost pH faktora, to je slabija mogunost korozije).

Korozioni utjecaj zemlje je minimalan za:
-eljezo, ako je pH = 10-14;
-aluminij, ako je pH = 6-7 ;
-olovo, ako je pH = 7-8 ;
-cink, ako je pH = 11-11,5;
-kalaj, ako je pH = 10-11.

Zbog toga to zrak nema ravnomjeran pristup do metalne konstrukcije koja se nalazi u
zemlji, dijelovi metalne konstrukcije postaju anodna mjesta.

Gledano sa aspekta korozije, na stvaranje karakteristika elektrolita, najvei utijecaj ima
sastav podzemnih voda. Voda, koja se nalazi u zemlji, moe biti u tri agregatna stanja:
vrstom (led), tenom i gasovitom. Sadraj vode u tlu podloan je estim i znaajnim
promjenama, koje ovise o sezoni i vremenu uzimanja uzoraka, o padavinama,
temperaturi, propusnosti tla, poroznosti itd. Da bi se uradila korektna projektna
dokumentacija katodne zatite, treba poznavati i podatak o vlanosti tla. Kao faktor
13
podzemne korozije, vlanost zemlje bitno utjee na korozioni proces. Sa rastom procenta
vlage u zemlji smanjuje se pristup kisiku do povrine koja korodira. Propustljivost kisika
kroz sloj zemlje ovisi od karakteristika zemlje i moe se mijenjati u irokim granicama.
Zbog tog razloga karakter korozije i posebno kontrola korozionog procesa, mogu biti
veoma razliiti. Utvreno je da se primjetno usporava katodni proces elika kod
vlanosti elektrolita 30-40 %. Pri tome, porast vlanosti u zemlji do 10% i vie obino do-
vodi do monotonog porasta brzine anodnog procesa. Pri tome, esto se oekuje neka
kritina vlanost zemlje kod koje je korozija maksimalna. Vrijednost kritine vlanosti u
osnovi ovisi od tipa, strukture i granulometrijskog sastava zemlje. Kod dostizanja kritine
vlanosti osigurana je znatna, ali ne i maksimalna zasienost zemlje vlagom.

Mineralizacija je poslijedica rastvaranja zemlje podzemnim vodama. Ukupna
mineralizacija podzemnih voda je ukupan sastav materija rastvorenih u vodi, koje se
mogu mijenjati u veoma irokom intervalu od 10-349 (mg/l). Kod mineralizacije do 1
(g/l) soli (do 0,1%) govori se o sirovim vodama. Ukupna koliina Cl

i SO
4

vea od
300 (mg/l) govori o veoma velikoj korozionoj aktivnosti zemlje. Isto tako, sadraj iona
Cl

vie od 0,1% ak uvjetuje veoma veliku korozionu aktivnost zemlje. Ioni NO

3

i
NO
2

neznatno utjeu na proces korozije elika. Oni mogu imati depolarizaciono ili
inhibirajue djelovanje. Prisustvo sumpora vie od 0,3% uvjetuje visoku korozionu
aktivnost zemlje i podzemnih voda u odnosu na elik. Kisik iz atmosfere dolazi do
povrine metala kroz pore zemlje i podzemnu vlagu. Zato, dovoenje kisika do povrine
metala u zemlji, ovisi od strukture i granulometrijskog sastava zemlje, njene vlanosti i
slino. Dio objekta kod kojega je otean pristup kisika, dobija negativniji potencijal i
postaje anodno mjesto. Dijelovi objekta gdje je mogu pristup kisika, postaju katodna
mjesta.

Podatak o prisustvu lutajuih struja je veoma vaan sa aspekta odabiranja i definiranja
vrste katodne zatite. Ukoliko se mjerenjem utvrdi da se radi o podruju gdje ima lutajuih
struja, treba:
- utvrditi intenzitet i smjer struje;
- snimiti dijagram potencijala za dui vremenski period;
- locirati izvor lutajuih struja.

Sa ovim podacima pristupa se definiranju vrste zatite. Ponekad je sasvim dovoljno
izvesti jednostavna mjerenja potencijala podzemnog metalnog objekta u jednom
vremenskom intervalu. Ukoliko mjerenja pokazuju da se potencijal u toku mjerenja
mijenja, tj. da oscilira, nesumnjivo se radi o prisustvu lutajuih struja. Evidentiranje
prisustva lutajuih struja u jednom reonu uvjetuje zatitu od lutajuih struja, tzv.
elektrodrenanu zatitu i eliminira mogunost primjene protektorske zatite.
Ukoliko je objekt instaliran u reonu gdje ima evidentiran izvor lutajuih struja,
neophodno je ostvariti i mjerenja jaine struje u objektu. Ovo mjerenje obavlja se preko
mjerenja potencijala na dvije ili vie taaka, odnosno rauna se jaina struje preko pada
napona. Ovaj podatak korisno moe posluiti kod dimenzioniranja intenziteta sistema
zatite od lutajuih struja (parametri stanice katodne zatite, presjeci kabela itd.).
14
U projektnoj dokumentaciji katodne zatite obavezno je navesti sva prethodno obavljena
mjerenja sa rezultatima. Isto tako, treba dati i komentar tih rezultata, jer je to osnov za
izradu tehnikog rjeenja.


9.5. ELEKTROHEMIJSKA TEORIJA ZATITE OD KOROZIJE
9.5.1. Pojam korozije

Veina metala u zemljinoj kori se pojavljuje u obliku oksidnih i sulfatnih ruda u kojima
se oni nalaze u viem oksidacijskom stupnju. Ova pojava je rezultat fizikalno-hemijskih
uvjeta na povrini i u gornjim slojevima zemljine kore. Metali se iz rude dobijaju
ekstrakcijom i pri tome im se poveava Gibbsova energija. Openito se promjena
Gibbsove energije G A u nekom hemijskom procesu definira sa:

R P
G G G = A , (9.4.)
gdje su
P
G Gibbsova energija produkata reakcije, a
R
G Gibbsova energija reaktanata u
reakciji.

Kako se pri postupku dobijanja metala mora utroiti energija koja se dovodi iz
vanjskog izvora,
R P
G G > i razlika Gibbsove energije u tom procesu je pozitivna
veliina:
0 > AG (9.5.)

metal dobijen iz rude predstavlja metastabilno stanje tako da e nastojati gubiti viak
energije dobijen ekstrakcijom iz rude pa e na taj nain prelaziti opet u stabilni oblik.
Promjena Gibbsove energije u tom procesu bie negativna veliina,

0 < AG (9.6.)

jer je sada
R P
G G > a hemijski proces odvijae se spontano: metal e u kontaktu sa
okolinom korodirati i prelaziti u stabilni oblik korozijske produkte.

Destrukcija i transformacija metala poinje na njegovoj povrini. Ako je povrina
metala stabilna, stabilna je i njegova unutranjost, a sva dogaanja na povrini imae u
veoj ili maljoj mjeri , prije ili kasnije odluujui utjecaj na svojstva metalnog materijala
u unutranjosti.

9.5.2. Elektrohemijska teorija korozije

Savremena nauka opisuje atom kao masivno pozitivno naelektrisano jezgro okrueno
oblakom naelektrisanih elektrona. Elektronski oblak je rasporeen u niz ljuski, unutarnje
se pune bre od vanjskih . Kada elektroni popune ljuske, bez da je ostao viak elektrona,
element je stabilan.
15

Obino atom ima ili nekoliko elektrona vika kada popuni zadnju ljusku, ili mu fali
nekoliko da je popuni. Atom nastoji da postigne oblak potpuno ispunjenih ljuski,
uzimajui ili dajui elektrone. Ova tendencija ka davanju ili primanju elektrona odreuje
hemijsku osobinu elementa.

Na taj nain metali i nemetali stupaju u hemijske reakcije pri emu jedni daju elektrone
a drugi ih preuzimaju. Molekula nastala na nain koji ima dva ili vie izmjenjenih atoma
koji imaju potpuno ispunjenu ljusku nazivaju se ioni.

Korozija komada metala moe se opisati formulom:

+
+
ne M M
n
(9.7.)

metal pozitivno naelektrisan + negativno naelektrisani
metalni ion elektroni

U sluaju eljeza atom eljeza gubi dva elektrona i formira ion eljeza:
Fe Fe
++
+2e (9.8.)

Ako se stavi komad eljeza u vodu, na osnovi gornje formule vidi se da je stvaranje
iona praeno tokom elektrona, tj. promjena metala u ion unutar elektrolita je jednaka toku
struje iz metala u elektrolit.

Metalna elektroda kroz koju struja(ioni) tee iz metala u elektrolit naziva se anoda a
metalna elektroda prema kojoj struja tee iz elektrolita se naziva katoda. U elektrolitu
ioni idu sa anode ka katodi dok u metalnom elektrinom kolu elektroni idu od anode ka
katodi. Dvije elektrode, anoda i katoda zajedno sa elektrolitom tvore eliju.
Na slici 9.1. prikazana je jednostavna elija gdje su dati smjerovi struja.

16


Slika 9.1.

U jednostavnoj eliji na slici anodna reakcija bi bila:

Metal Metalni ion + elektroni

Uobiajeno, anodni metal e korodirati razlaganjem u pozitivni metralni ion.
Analogno e biti i za katodnu reakciju:

Metalni ion + elektroni Metal

U elektrolitima sa velikom koncentracijom metalnih iona doi e do formiranja metala.

U elektrolitima koji imaju rastvorenu znaajnu koliinu kiseonika ili drugih
oksidirajuih supstanci, dolazie do formiranja hodroksilnih jona (OH)
-
.

U eliji u kojoj se izmeu elektroda nalazi vodeni rastvor kuhinjske soli, reakcija koje
su prisutne na anodi odnosno na katodi su:

- na anodi Fe Fe
++
+2e (9.9.)

-na katodi, doi e ili do nastanka vodika:
2e + 2H
+

2HH
2
(9.10.)

ili e dostupni kisik pospjeiti stvaranje hidroksilnih iona:
H
2
O +2e
-
+1/2O
2
2(OH)
-
(9.11.)

17
Ako se dva razliita metala, npr. eljezo i bakar, urone u rastvor koji sadri ione oba
metala izmeu njih e postojati potencijalna razlika te ako se poveu galvanski, izmeu
njih e potei struja.

Negativno naelektrisan metal (sa manje negativnim prirodnim potencijalom) e
privui pozitivno naelektrisane ione te e na taj nain smanjiti tendenciju ka daljoj
sopstvenoj koroziji .




Slika 9.2.

Metalna elektroda u slanom rastvoru se naziva poluelija, a dva komada metala o
kojima je bilo rije zajedno sa svojim elektrolitom formiraju eliju. Poluelije formirane
pomou metala i njihovog elektrolita nazivaju se standardne poluelije. Poluelije se
mogu formirati stavljanjem bilo kojeg metala u bilo kakav rastvor soli ili elektrolit.

9.5.3. Polarizacija

Elektrohemijska korozija poslijedica je odigravanja elektrohemijskih reakcija i
podlijee zakonitostima elektrohemijske kinetike. Bitan uvjet njene pojave je dodir
metala sa drugom fazom koja ima osobine elektrolita pri emu na metalu dolazi do
stvaranja tankog sloja sa osobinama elektrinog dvojnog sloja.

Da bi se objasnio mehanizam polarizacije treba analizirati obrazovanje tzv.
mjeovitog potencijala na metalnoj elektrodi pri istovremenom odigravanju dva suprotna
elektrohemijska procesa (anodni i katodni).

18
Procesi, koji predstavljaju fizikalni mehanizam korozije,relativno su prosti, pri
ravnotenim uvjetima (kada elektrodi spolja nije dovedena struja) odigrava se samo
elektrohemijska reakcija. Meutim, najvei broj elektrodnih reakcija mnogo je sloeniji
poto se na elektrodama odigrava vie istovremenih elektrohemijskih reakcija. U ovom
sluaju elektrodu treba posmatrati kao jedan vieelektrodni sistem sainjen od onoliko
komponenata koliko se elektrohemijskih reakcija u sistemu istovremeno odigrava. U tom
sluaju, zbir struja svih parcijalnih katodnih i anodnih reakcija mora biti jednak nuli
odnosno zbir svih katodnih struja mora biti jednak zbiru svih anodnih struja.



Slika 9.3.

Potencijal, koji se uspostavlja na svakoj elektrodi, koja nije polarizovana strujom iz
spoljnjeg izvora, uvjetovan je ovom zakonitou i zove se mjeoviti potencijal.

Znai, kod odreenog potencijala metalne elektrode uspostavlja se takav odnos brzina
parcijalnih procesa anodnog i katodnog smijera, koji odgovara potrebnom uvjetu
stacionarnosti (stabilnosti) potencijala

i
A1
+i
A2
=i
K1
+i
K2
(9.12.)

Na slici 9.3. dat je proces rastvaranja i taloenja nekog elektriki negativnijeg metala sa
odgovarajuom strujom izmjene (krive i
A1
i i
K1
) i
KOR.A
i proces izdvajanja i ionizacije
hidrogena na ovom metalu sa odgovarajuom strujom izmjene (krive i
A2
i i
K2
) i
KOR.K
. Sa
dijagrama se vidi da katodna kriva (izdvajanje hidrogena) i anodna kriva (rastvaranje
metala) meusobno se sijeku u jednoj taki. Upravo, pri potencijalu koji odgovara ovom
presjeku ispunjen je uvjet jednakosti katodne i anodne struje, pa je ovaj potencijal
predhodno definirani mjeoviti potencijal, koji se na elektrodi uspostavlja sam od sebe
(spontano) i zove se korozioni potencijal ili stacionarni potencijal kod vieelektrodnih
19
sistema. Anodna struja rastvaranja metala, koja odgovara ovom potencjalu naziva se
koroziona struja i ona je direkto mjerilo brzine korozije.

Na korozione procese moe se djelovati polarizovanjem elektrode uz pomo vanjskog
izvora ili takvom izmjenom sastava elektrolita koji utie na parametre bila katodnog bilo
anodnog procesa.

U kratkom vremenu poslije uspostavljanja kontakta metal/koroziona sredina, na
elektrodi se uspostavlja korozioni potencijal, a metal korodira odreenom korozionom
strujom.

Ovakva elektroda, moe se katodno polarizovati razliitim gustoama struja, bilo da se
povee sa pogodnim izvorom struje, koristei pri tome i anodno uzemljenje u elektrolitu,
bilo da se jednostavo povee sa drugom elektrodom koja u istom elektrolitu ima
negativniji potencijal. Ako se odreuju potencijali elektrode pri razliitim gustoama
struje u vanjskom kolu dobie se polarizaciona kriva izvuena punom linijom na slici 9.3.

Ako se katodno polarizuje ovakva elektroda odreenom gustoom struje uspostavie
se odreeni elektrodni potencijal V i u tom sluaju katodna polarizacija je:

V
POL
=V
M
-V
ST
(9.13.)

gdje su V
M
i V
ST
odreene vrijednosti potencijala u odnosu na okolni elektrolit.

Pri ovoj vrijednosti katodne polarizacije vanjska struja je:
i i i
KOR
A + =
(9.14.)

Neposredno slijedi da e brzina izdvajanja vodonika biti vea nego pri korozionom
potencijalu (stacionarni potecijal), a brzina rastvaranja metala manja je nego pri
korozionom potencijalu. Iz ovog slijede tri vana zakljuka:
- pri katodnoj polarizaciji elektrode koja korodira, sve do potencijala koji odgovara
stacionarnom potencijalu V
ST.A
metala jedini proces (katodni) na elektrodi je
izdvajanje vodonika,
- katodno taloenje metala nastupa tek pri potencijalima koji su negativniji od
ravnotenog potencijala metala,
- katodnom polarizacijom smanjuje se anodna struja rastvaranja metala i
A1
a time i
brzina korozije metala.

Ovaj fenomen je osnova katodne zatite metala.







20
9.5.3.1. Stacionarni potencijal

Poces rastvaranja metala pri elektrohemijskoj koroziji kao i definicija stacionarnog
potencijala mogu se pojasniti preko anodnih i katodnih polarizacionih dijagrama slika
9.4.

U elektrohemijskom sistemu (korozionom-galvanskom elementu) mjesto koje ima
negativniji potencijal je anodno. Ukoliko nema nikakve elektrine struje na kontaktu tog
mjesta sa elektrolitom uspostavlja se spontano ravnoteni potencijal
a
r
V .

Analogno tome, uspostavlja se spontano ravnoteni potencijal na katodnom mjestu
k
r
V . Poveanjem anodne struje (o >0) potencijal anodnog mjesta postaje manje
negativan. Funkcionalna ovisnost ) (o f V
a
= data je na slici 9.4. preko anodnog
polarizacionog dijagrama.



Slika 9.4.

Poveanjem katodne struje potencijal katodnog mjesta postaje negativniji.
Funkcionalna ovisnost ) (o f V
k
= data je na slici 9.4. preko katodnog polarizacionog
dijagrama.

Katodna struja je struja suprotnog smijera u odnosu na anodnu struju. To je razlog to
se uzima apsolutna vrijednost gustoe struje kod objedinjenog prikazivanja u
zajednikom koordinatnom sistemu anodnog i katodnog polarizacionog dijagrama.

U realnom uvjetu postojanja korozionog elementa, potencijali anodnog i katodnog mjesta
razlikuju se od njihovih ravnotenih potencijala. Razlog za ovo je postojanje struje
21
izmjene u kolu anoda-elektrolit-katoda-metal. Ova struja ima tendenciju izjednaavanja
potencijala anodnog i katodnog mjesta. Potencijali e biti izjednaeni ako izmeu anode
i katode nema otpora. Taj izjednaeni potencijal dobija se i kao presjek anodnog i
katodnog polarizacionog dijagrama. Ovaj potencijal se definie kao stacionarni
potencijal. Njegovoj vrijednost odgovara koroziona struja
max
kor
o .

Kod odvijanja elektrohemijske korozije, postoji konana vrijednost otpora izmeu
anode i katode. Zbog toga e se potencijali i anodnog i katodnog mjesta razlikovati od
stacionarnog potencijala. Na anodnom mjestu se uspostavlja neto manje negativan
potencijal od stacionarne vrijednosti
a
kor
V . Analogno tome na katodnom mjestu se
uspostavlja neto vie negativan potencijal
k
kor
V . Njihova razlika direktno definie
gustou struje korozije.

Da bi se definisala polarizacija metala u realnim uvjetima treba posmatrati zatvoreni
elektrohemijski sistem, tj. treba posmatrati sistem kada anodna zona nije izolovana od
katodne. Tako stvoren sistem ima svoju struju izmjene koja je jednaka struji korozije. U
realnom sluaju, parcijalne polarizacione dijagrame (anodni i katodni) treba prikazati
objedinjeno u zajednikom koordinatnom sistemu (slika 9.4.)

U realnim uvjetima elektrohemijske korozije postoji anodno mjesto sa potencijalom
A
kor
V , i katodno mjesto sa potencijalom
K
kor
V . Razlika potencijala ova dva mjesta kao i
konana vrijednost otpora elektrolita uvjet su za nastajanje tzv. struje korozije
kor
o .
Analitiki se anodna i katodna polarizacija mogu predstaviti za sluaj odvojenog
posmatranja anodnog i katodnog mjesta kao:

) (
. EL M
A
R A POL
V V V V =
(9.15.)


K
R EL M K POL
V V V V = ) (
.

(9.16.)

a za sluaj realnog sistema, polarizacija bilo koje take definie se kao pomjeraj
potencijala od vrijednosti stacionarnog potencijala


S EL M POL
V V V V = ) ( . (9.17.)




22



9.5.3.2. Polarizacija kod katodne zatite sa galvanskim anodama

Katodna zatita sa galvanskim anodama data je na slijedeoj slici.


Zn
DP
I
e
-

Slika 9.5. Osnovni principi katodne zatite sa galvanskim (rtvovanim) anodama

Slika 9.5. prikazuje katodnu zatitu s galvanskom (rtvovanom) anodom. Metoda se
bazira na direktnom elektrinom kontaktu dva razliita metala (ili njihove legure), koji
imaju razliite stacionarne-ravnotene potencijalekoja je uronjena u isti rastvor
elektrolita kao korozionog medija. Ovaj je sistem sa elektrohemijskog stajalita analogan
korozionom lanku u kojem se anodna i katodna reakcija odvijaju na prostorno
razmaknutim odvojenim povrinama. Po svojim vrijednostima se razlikuju potencijali
(ravnoteni ili korozioni potencijali) anodne i katodne povrine kada se posmatra
otvoreno kolo korozionog elementa. Ti potencijali , u stvari , predstavljaju korozione
potencijale anodne (E
kor,A
) odnosno katodne povrine (E
kor,K
), kada su vlastite parcijalne
(anodna i katodna) struje i na anodnoj i na katodnoj povrini jednake ali suprotnih
predznaka. Npr., na slici 9.5. kada se analizira katodna povrina, struja koja predstavlja
(odraava) parcijalnu anodnu reakciju na katodi i koja se moe zanemariti oznaena je
kao I
1,k
; struja koja predstavlja (odraava) parcijalnu katodnu reakciju na katodi i koja je
dominantna oznaena je I
2,k
; struja koja predstavlja parcijalnu katodnu reakciju na katodi
sa ravnotenim potencijalom E
3,k
. Rezultat ovih parcijalnih struja (pogotovo prve dvije)
je uspostavljanje korozionog potencijala katodne povrine E
kor,K
. Treba naglasiti da ,
ukoliko je ovaj ravnoteni potencijal parcijalne katodne reakcije na katodi E
3,k
negativniji
od ravnotenog potencijala anodne reakcije na katodi- E
1,k
onda ova komponenta struje
na katodnoj povrini moe se zanemariti i ova komponenta ne utie na ukupnu struju u
podruju zatitnih potencijala (-850 mV prema CuCuSO
4
) . To znai , da se kod zatitnih
potencijala odvija samo reakcija redukcije kisika tj. I
u,k
=I
2,k
=I
g,O2
. Moe se zakljuiti da
je doprinos struje I
3,k
kod metala poloenih u zemlju zanemarivo je mali.
23
Na anodi je, radi jednostavnosti, prikazana samo ukupna struja I
u,A
, koja odgovara
reakciji (
+
+ e 4 2Mg 2Mg
2
) sa korozionim potencijalom galvanske anode
A kor;
E .

Ako se elektrode (anodna i katodna povrina ) galvanski spoje , zbog korozionih
potencijala elektroda, koji se medjusobno razlikuju
A kor;
E i
K kor;
E , u vanjskom strujnom
kolu tee elektronska struja
e
I , a u elektrolitu ionska struja
i
I . U rastvoru elektrolita ne
postoje slobodni elektroni nego samo pozitivni i negativni ioni. Inae su rastvori
elektrolita ionski vodii elektrine struje. Pozitivni metalni ioni (sa anodne povrine),
rastvorom elektrolita idu na katodnu povrinu. Smjer elektrona je suprotan. Struja kroz
elektrolit jednaka je struji u vanjskom strujnom kolu.

Metal, iji je vlastiti korozioni odnosno standardni potencijal negativniji, ima ulogu
anode, a metal iji je vlastiti korozioni odnosno standardni potencijal pozitivniji ima
ulogu katode. Korozija ili rastvaranje-otapanje metala je karakteristina za anodnu
povrinu.

Znai, struja
K 1;
I odgovara parcijalnoj anodnoj reakciji (
+
+ e 4 F 2 2F
2
e e
) na katodi s
ravnotenim potencijalom
K 1;
E ; struja
K 2;
I odgovara parcijalnoj katodnoj reakciji
(

+ + OH 4 e 4 O H 2 O
2 2
) na katodi s ravnotenim potencijalom
K 2;
E , a struja
K 3;
I
parcijalnoj katodnoj reakciji (
2
H e 2 2H +
+
) na katodi s ravnotenim potencijalom
K 3;
E .

Prema Wagner-Traudovoj teoriji korozije parcijalne struje na elektrodnoj povrini
zadovoljavaju princip aditivnosti pa je ukupna struja na katodi:


( ) ( )
K ; 3 K ; 2 K ; 1 K ; 3 K ; 2 K ; 1 K u;
I I I I I I I = + + = (9.18.)

i to na korozionom potencijalu
K kor;
E , na kojem je
kor K 2; K 1;
I I I = = i 0 I I I
K 2; K 1; K u;
= = . Pri
sabiranju struja mora se voditi rauna da katodne struje
K 2;
I i
K 3;
I imaju (dogovorno)
negativni predznak. Shodno tome, ukupna struja za pozitivnije potencijale od
K kor;
E ima
pozitvni predznak, tj.
K u;
I + jer je
K 2; K 1;
I I > , a za negativnije potencijale od
K kor;
E ona ima
negativni predznak
K u;
I jer je
K 2; K 1;
I I < .

24
6
4
2
0
-2
-4
-1500 -1250 -1000 -750 -500 -250 0
E (mV) prema Cu/CuSO
4
I
kor I
u;K
I
1;K
E
kor;K
I
2;K
E
3;K
I
3;K
E
kor;A
I
kor
I
u;A
E
2;K
E
1;K
I
z
E
z
I = 0
u;K
I
g;O
2
O
= I x R
AK el g
I
u;K
Galvanska anoda Katoda
(10 A)
-6
-I
+I (10 A)
-6
Ig:O
2
I
z
E
z
I
kor;z
I
1;K
E
1;K
I = I
z G
E
I
E

Slika 9.6. Polarizacijske krive u sistemu katodne zatite sa galvanskom anodom

Na anodi je radi jednostavnosti prikazana samo ukupna struja I
u,A
koja odgovara
reakciji (
+
+ e 4 2Mg 2Mg
2
) s pripadajuim korozionim potencijalom E
kor,A
.

Stavljanjem katodne zatite u funkciju tj. galvanskim povezivanjem anode i tiene
konstrukcije (kabelskim spajanjem) elektromotorna sila stvorenog korozionog lanka
(pogonski napon) EMS =E
kor,A
E
kor,K
stvara tok struje kroz kabel od elektropozitivnijeg
eljeza kao katode ( E
kor,K
=-550 mV) prema elektronegativnijem magneziju kao anode
( E
kor,A
=1550 mV). Struja katodne zatite dovodi do slijedeih promjena:
Potencijal katode se mijenja od E
kor,K
(I
u,K
) na E (I
u,K
) u skladu sa promjenom ukupne
struje tj. E =E
kor,K
I
u,K
R
P
. U prethodnoj jednaini ,
p
R je polarizacioni otpor.
Ukupna struja I
u,K
raste od I
u,K
=0 pri E
kor,K
prema negativnijim vrijednostima, a
istovremeno se u njoj smanjuje udio anodne struje reakcije otapanja I
1,K
te poveava
udio katodne struje reakcije redukcije I
2,K
. Potencijal na kojem struja I
1,K
postigne takvu
vrijednost da predstavlja neznatnu vrijednost otapanja eljeza I
1,K
=I
kor,z
naziva se
zatitni potencijal E
z
, kome odgovara zatitna struja I
z
.

Ukoliko je vodljivost korozionog elektrolita mala ili ako se anoda nalazi daleko od
tiene konstrukcije, tada se izmeu anode i konstrukcije javlja znaajan omski pad
potencijala
AK
=I
G
R
el
. Struja
G
I predstavlja maksimalnu galvansku struju koja tee
izmeu anode i katode i moe biti manja od granine struje redukcije kiseonika. U tom
25
sluaju katodna zatita nema potrebnu efikasnost. Na slici 3.6. razmatra se sluaj efikasne
katodne zatite, kada je vodljivost elektrolita relativno velika, tako da je
Z G
I I = .

Ako elektrolit ima veliku vodljivost tada e omski pad potencijala u elektrolitu biti
zanemariv, a kod jednakih povrina anode i katode uspostavie se na njima srednja
vrijednost potencijala ( ) ( ) ( ) V 1 2 / 0,55 - 1,55 - E = + >= < . Struja koja tee kroz sistem katodne
zatite na > < E predstavlja maksimalnu vrijednost struje tj. struju kratkog spoja
*
I
(vrijednost
*
I je izvan podruja na slici 9.6.).

Na potencijalu
*
A
E (pozitivnijem od E
kor,A
) anoda je anodno polarizirana tako da se ona
troi (korodira) prema jednaini (
+
+ e 4 2Mg 2Mg
2
), a brzina potronje anode
proporcionalna je ukupnoj struji I
u,A
=I
z
na tom potencijalu. Anoda je dakle rtvovana za
zatitu eljeza.

Ako se posmatra galvanski spreg (npr cink/elik) u elektrolitu, korozioni potencijal ,
koji se uspostavi u ravnotenom stanju je cca -0.5 V (u odnosu na SHE elektrodu).

Ravnoteni potencijal elika kao katodne povrine je cca E
0,Fe
=-0.2 V (u odnosu na
SHE elektrodu) sa gustoom struje izmjene i
0,Fe
=10
-1
(A/cm
2
) dok je ravnoteni
potencijal cinka E
0,Zn
=-0.8 V (u odnosu na SHE elektrodu) sa gustoom struje izmjene
i
0,Zn
=1.0 (A/cm
2
).

Elektroda, koja ima negativniji ravnoteni potencijal (cink) postaje pozitivno
polarizirana za 0.3 V i na njoj se odvija anodna reakcija (otapanje metala), a elektroda iji
je ravnoteni potencijal pozitivniji (elik) postaje negativno polarizirana za -0.3 V i na
njoj se odvija katodna reakcija ( redukcija kisika ili razvijanje vodika).

Npr, ako se eli polarizirati katoda za 0.3 V onda treba polarizirati anodu za razliku
izmedju -0.8 V i -0.5 V to ini 0.3 V. Prema sljedeoj slici se vidi da se i anodna i
katodna povrina polariziraju ( samo suprotnih predznaka) za istu vrijednost , tj 0.3 V.


a
=
a
log
|
|
.
|

\
|
c
kor
i
i
=0.15 log
|
|
.
|

\
|
o
10
10
2
=0.3 V za
a
=150 mV (9.19. )


k
= |
.
|

\
|
=
|
|
.
|

\
|

1 . 0
100
log log
k
c
kor
k
i
i
| | =-0.13 =-0.3 V (9.20. )

Ako se posmatra Tafelov dijagram za katodnu polarizaciju dobije se




26
10
0
10 10
3
10
4
10
5
10
6
10
-1
10
-2
10
1
0
-0.2
-0.4
-0.6
-0.8
-1.0
E (V)
kor
i
kor
i (fiksno)
p
i
c-a
i
c-b
i
c-c
Zn + 2e = Zn
+2
-
M = M + 2e
+2
-
= 0.15 V
a
a
a
= 0.10 V
= 0.05 V
2
log(i) (10 A/cm )
-6

Slika 9.7.

Za konstantnu gustou polarizacione struje (i
p
) moe se napisati funkcionalna ovisnost
E
a
=f(i
kor
) od Tafelovog nagiba
a



a
=
a
log
|
|
.
|

\
|
c
kor
i
i
(9.21. )

Prema slici 9.7. se dobije se:

= =
|
|
.
|

\
|

c
a
i
100
log |

=
=
=
V za
V za
V za
a
a
a
15 . 0 30 . 0
10 . 0 20 . 0
05 . 0 10 . 0
|
|
|
(9.22. )

E =-0.50- =

=
=
=
V Vza
V Vza
V Vza
30 . 0 80 . 0
20 . 0 70 . 0
10 . 0 60 . 0
q
q
q
(9.23. )

ili u opem obliku, moe se pisati:
27


|
|
.
|

\
|
=
kor
a
a a
i
i
log | q (9.24. )

|
|
.
|

\
|
=
kor
kat
kat kat
i
i
log | q (9.25. )

Mogu se pisati i slijedee jednaine:


(

=
a
kor
E E
kor a
e i i
|
) ( 303 . 2
(9.26. )


(

kat
kor
kat
E E
e i
|
) ( 303 . 2
(9.27. )
ili

=
(

kat
kor
a
kor
E E E E
kor
e e i i
| |
) ( 303 . 2 ) ( 303 . 2
(9.28.)

U sluaju, koji se analizira, moe se napisati:



(

=

+

1 . 0
) 5 . 0 8 . 0 ( 303 . 2
15 . 0
) 5 . 0 8 . 0 ( 303 . 2
100 e e i =100x100 (A/cm
2
)


Poslijednja relacija predstavlja struju zatite koja je potrebna da se dobije pogonski
napon ili promjena potencijala za 0.3 V. Drugim rijeima, ako se za uspostavljeni
korozioni potencijal sprega cink/elik koji je jednak -0.5 V,a za koga treba obezbjediti
zatitu, struja katodne zatite e biti i do 100 puta vea (u suprotnom smjeru) od struje
korozije, kako bi se obezbjedila potpuna zatita.

Treba naglasiti, da je i u sluaju korozionog elementa cink/elik, obezbjeena
koroziona zatita i kod uspostavljenog spontanog korozionog potencijala koji je jednak -
0.5 V jer je tada anoda ta koja korodira a potencijal katode postaje negativniji u odnosu
na sopstveni potencijal za npr 0.3 V.

Definitivno se moe pisati jednaina polarizacijske krive za povrinu metala, koji
korodira:


(

=
q
o
q
o
RT
F
RT
F
kor
K A
e e i i , (3.29.)
28
gdje je:

kor
E E = q (3.30.)

U ovoj jednaini su
A
i
K
anodni i katodni koeficijenti prelaza. Predhodna jednaina
se moe pisati i na slijedei nain ( iz dva dijela)


(

=
RT
zF
e i i
a
kor a
q o
za i
a
i
c
,
a

c
, i (3.31.)


(

=
RT
zF
e i i
c
kor c
q o) 1 (
za i
c
i
a
,
c

a
(3.32.)
Vae slijedei odnosi:


|
|
.
|

\
|
=
kor
a
a a
i
i
log | q i
|
|
.
|

\
|
=
kor
c
c c
i
i
log | q , odnosno (3.33. )


o
| o
o
|
c
a
zF
RT ) 1 ( 303 . 2
=

= i
) 1 ( ) 1 (
303 . 2
o
o|
o
|

=
a
c
zF
RT
(3.34. )
Za =0.5 slijedi da je
a
=
c
.

Treba jo znati da je koeficijent
|
.
|

\
|
F
RT
pri temperaturi od 25
o
C jednak 26 (mV).
Ova jednaina je po obliku jednaka Butler-Volmerovoj jednaini elektrodne kinetike.
U literaturi se najee susree slijedei oblik jednaine:



(
(

K A
e e i i
kor
|
q
|
q 303 . 2 303 . 2
, (3.35.)


gdje su
A
| i
kat
| Tafelovi nagibi . Drugaije se moe rei:
A
| i
kat
| su anodne i katodne
polarizacione konstante . Za velike pozitivne vrijednosti polarizacije tj. za q >+100(mV)
jednaina poprima oblik


A
e i i i
kor A
|
q
= =
303 . 2
, (3.36.)

a za velike negativne vrijednosti polarizacije tj. za q <-100(mV) jednaina poprima oblik:

K
e i i i
kor K
|
q

= =
303 . 2
(3.37.)

29
9.6. OSNOVNI PRINCIPI KATODNE ZATITE

Katodna zatita podzemnih metalnih instalacija moe se realizirati kao zatita nametnutom
strujom ili kao zatita samounitavajuim elektrodama (protektorima). Katodna zatita od
prirodne korozije nametnutom strujom je ekonominija i dugotrajnija vrsta zatite.
Prednost ove vrste zatite je to je primjenljiva u sluaju zatite vrlo dugakih dionica,
odnosno, velike metalne konstrukcije koju treba tititi. Ovo zbog toga to je u ovom
sluaju potrebna vea zatitna struja. Nedostatak ove vrste zatite je njena ovisnost o
elektrodistributivnoj mrei, kao i odreeni problemi oko odabiranja lokacije anodnog
uzemljenja. Vrijednost specifinog otpora okolnog elektrolita ne utjee bitno na
primjenjivost ove vrste zatite.

Katodna zatita sa samounitavajuim elektrodama (protektorima) primjenjuje se kada je
potrebna relativno mala zatitna struja, tj. kada treba tititi krae dionice cjevovoda,
manje rezervoare itd. Ova vrsta zatite ima svoju primjenu i kada ne postoji mogunost
koritenja elektrine energije. Uslovljenost primjene protektorske zatite vezana je za
vrijednost specifinog otpora okolnog elektrolita. Ova zatita je efikasna samo ako se radi
o vrijednostima specifinih otpora ispod 50 (Om), kao i u podrujima gdje nema lutajuih
struja.

9.6.1. Protektorska zatita

Principijelna shema protektorske zatite data je na slici 9.8.

Slika 9.8.


Katodna zatita sa samounitavajuim elektrodama (protektorska zatita) bazira se na
kaskadi elektrodnih potencijala metala. Kao protektori koriste se legure metala koje imaju
negativniji prirodni potencijal u odnosu na metal koji treba tititi. Ta razlika potencijala
Zavrna obrada
terena
Referentna
elektroda
mV
I
ZA
Cjevovod
Protektor
30
predstavlja elektromotornu pogonsku silu galvanskog elementa, iji su elementi protektor
kao anoda i cjevovod kao katoda. Da bi ovakav elektrohemijski sistem bio zatvoren,
njegovi elementi su povezani kabelskom instalacijom.

Kao to se vidi sa slike 9.8., osnovni elementi katodne zatite sa samounitavajuim
elektrodama su protektor, spojni kabeli, kontrolno-mjerna mjesta i cjevovod. Kontrolno-
mjerno mjesto ujedno ima i svrhu povezivanja samounitavajue elektrode sa cjevovodom.

Protektori mogu biti legure aluminija, cinka i magnezija. Prema svojim karak-
teristikama i uvjetima objekta koji se titi, odabire se tip anode koji e se primjenjivati.
Faktori koji utjeu na odabiranje legure protektora su:
- vrijednost potrebnog pogonskog napona izmeu protektora i cjevovoda;
- kapacitet protektora, koji je meritoran za odreivanje duine trajanja zatite;
- specifini otpor okolnog elektrolita.

U toku eksploatacije galvanske anode mora se raunati s tim da se stvara povrinski
sloj produkta korozije sa relativno velikim otporom, koji direktno utie na smanjenje
struje protektora.

Magnezijeve elektrode, u odnosu na eline objekte, imaju negativniji potencijal i do
1 (V). Ova vrijednost ovisi od karakteristika elektrolita. S obzirom na to da se radi o
zatvorenom elektrohemijskom sistemu, negativniji potencijal protektora se vrlo brzo
priblii potencijalu elinog objekta. Zbog toga, radna (pogonska) potencijalna razlika za
sluaj protektorske zatite kree se oko 0,5 (V). Magnezijeve elektrode imaju primjenu
kod vrijednosti specifinih elektrinih otpora elektrolita do 100 (Om).

Cinkove elektrode predstavljaju gotovo isti ili sasvim ist cink sa vrlo malim
procentom primjesa. Legure koje se koriste kao cinkove elektrode, treba da sadre 99,9 %
cinka. Pojava neistoa u cinku ubrzava njegovo troenje u tlu i vodi. Cinkove elektrode
imaju pogonski napon oko 0,2 (V). Upravo zbog ovog podatka ove su elektrode
dugotrajnije. Primjenjuju se za zatitu brodova, kao i cjevovoda gdje je mala vrijednost
specifinog otpora elektrolita (< 20 (Om)).

Aluminijske legure koje se koriste su legure aluminija sa relativno visokim procentom
magnezija i cinka. Potencijali legura aluminija se kreu od 0,75 do 1,3 (V). Polariziranost
ovih legura je veoma mala.

Kao i katodna zatita sa nametnutom strujom, tako i katodna zatita sa
samounitavajuim elektrodama ima oblasti svoje primjene koje su uvjetovane karakte-
ristikama i elektroda i elektrolita. Na efikasnost primjene ove vrste zatite utjeu:
-karakteristike podzemnog objekta;
-karakteristike izolacije;
-vrijednost specifinog otpora elektrolita;
-geometrija objekta;
-prisustvo lutajuih struja;
-karakteristike anode sa punilom;
31
-nain montae anode, itd.
U sluajevima kada se radi o objektima velikih dimenzija, ova vrsta zatite moe biti
efikasna, ali ne i ekonomina.

to se tie vrijednosti specifinog otpora zemlje, on je jedan od limitirajuih faktora
efikasne primjene ove zatite. Veoma vaan preduvjet za primjenu ove zatite je mali
prijelazni otpor elektrode da bi se postigao to vei pogonski napon.
Katodna zatita sa samounitavajuim elektrodama nije preporuljiva u podrujima
gdje ima lutajuih struja jer je neefikasna.
Raspodjela zatitnih potencijala na cjevovodu sa lokacijom instaliranja elektrode data je
na slici 9.9.

Slika 9.9.
Katodna zatita sa samounitavajuim elektrodama primjenjuje se kada je potrebna
mala zatitna struja, tj. u sluajevima kada je dobra izolacija cjevovoda, a mala vrijednost
specifinog otpora elektrolita.

U pojedinim sluajevima, kada se koristi katodna zatita sa nametnutom strujom,
protektori mogu sluiti kao pojaana zatita pojedinih, posebno ugroenih taaka. Ako se
radi o instaliranom cjevovodu u podruju gdje ima mnogo drugih instalacija, tu je vrlo
teko realizirati adekvatnu zatitu, a da se ne pojavi tetna interferencija na susjedne
objekte. U ovakvim sluajevima neuporedivo je pogodnija zatita protektorima. Ova vrsta
zatite je nezamjenjiva i u podrujima gdje nema mogunosti koritenja elektrine
energije.




x

V

1. Z
A

V

x

0

32
9.6.1.1. Projektiranje protektorske zatite

Primjena protektora (galvanskih anoda), za razliku od sistema sa nametnutom strujom,
ograniena je njihovim hemijskim osobinama. Stacionarni potencijal materijala
protektora u elektrolitu bi trebao biti dovoljno negativan u odnosu na zatitni potencijal
objekta koji se titi. Ovo je potrebno zbog ostvarivanja dovoljno visokog pogonskog
napona, odnosno ostvarenja dovoljno velike zatitne struje.
Kriteriji za upotrebu metala i legura kao protektora su:
-dovoljno visok negativni stacionarni potencijal u datoj sredini,
-ravnomjernost troenja,
-minimalna polarizacija,
-neznatno samorastvaranje, te visok strujni kapacitet.

Izbor vrste protektorske zatite - Protektori od cinka se primjenjuju za zatitu elinih
objekata u morskoj vodi i tlu. Otpornost tla ne bi trebala da prelazi 20 (Om). Ako se ovi
protektori primjenjuju u slanoj vodi, naroito na povienim temperaturama, postoji
opasnost da cink i elik spontano promijene polaritet. Prednosti protektora od cinka su
visok koeficijent korisnog djelovanja, niska cijena i odsustvo varnienja pri udaru o elik.
Ovo posljednje je od velikog znaaja pri protektorskoj zatiti u naftnoj industriji.
Nedostatak im je mali pogonski napon u odnosu na elik, koji iznosi svega oko 0,25 (V).

Tabela 9.3.
Pokazatelji
Osnovni metal protektora
cink magnezij aluminij
standardni potencijal osnovnog metala
(V)
0,76 2,38 1,66
stacionarni potencijal protektora u
odnosu na bakar/bakar-sulfatnu
elektrodu (V)
0,9 do 1,1 1,4 do 1,6 0,9 do 1,2
elektromotorna sila sprege elik-protektor
(V)
0,35-0,55 0,85-1,20 0,35-0,65
teoretski kapacitet (As/kg) 295

10
4
792

10
4
1072

10
4

stvarni kapacitet (As/kg)
(280

290)

10
4
(395

430)

10
4

(540

870)

10
4

stepen korisnog djelovanja protektora
(%)
do 95 50-55 50-80
stvarni kapacitet (mg/As) 0,38 0,25 0,11-0,18

Magnezij ima veliki teoretski strujni kapacitet, ali je jako izraeno samora-
stvaranje, naroito sa primjesama eljeza, nikla, bakra, silicija, olova i kalaja. Tada mu je
koeficijent korisnog djelovanja samo oko 25 %. Protektori od legura magnezija
primjenjuju se za zatitu metalnih objekata u morskoj i slatkoj vodi i u tlu sa specifinim
elektrinim otporom ispod 100 (Om). Prednosti ovih protektora su veliki pogonski napon
u odnosu na elik (do 0,5 (V)) i mogunost zatite aluminija, naprimjer, na trupovima
brodova. Glavni nedostaci su mali koeficijent korisnog djelovanja i opasnost varnienja
pri udaru o elik.

33
isti aluminij se lahko anodno polarizira i pasivizira. Zato se za protektore koriste
iskljuivo legure aluminija.
Radi orijentacijskih uporednih karakteristika, kod projektiranja se mogu koristiti
podaci iz tabele 9.3.

Duina zone zatite - Bez ulaenja u analitike izraze kod odreivanja zone zatite
protektora, ovdje e biti dat postupak odreivanja broja protektora u funkciji duine koju
moe tititi jedan protektor.

Pogonski napon protektora (razlike potencijala protektora i cjevovoda u realnim
uvjetima primjene katodne zatite) i prijelazni otpor protektora, definiraju zatitnu struju
koju moe dati protektor. Duina zatitne zone moe se odrediti na dva pouzdana naina:
- na bazi pouzdanih podataka o dimenzijama cjevovoda, specifinom prijelaznom
otporu izolacije i ukupne struje jednog protektora moe se odrediti ukupna
povrina objekta koja se moe tititi jednim protektorom;
- na bazi pogonskog napona protektora i koeficijenta atenuacije cjevovoda, ana-
logno kao kod katodne zatite sa nametnutom strujom, moe se odrediti zona
zatite.

Na osnovu odreene zone zatite jednog protektora jednostavno je odrediti ukupan broj
potrebnih protektora za zatitu itave duine cjevovoda.

Lokacija protektora - Izbor lokacije i dispozicija protektora izvodi se na osnovu slijedeih
kriterija:
- ukoliko se protektor locira na srednjem dijelu cjevovoda, njegov koeficijent
korisnog djelovanja je cca dva puta vei u odnosu na lokacije na krajevima
objekta. Dva simetrino rasporeena protektora imaju cca 1,6 puta vei
koeficijent korisnog djelovanja u odnosu na pojedinani protektor. Upotreba
poveanog broja anoda poveava koeficijent korisnog djelovanja protektora, ali
smanjuje potrebnu vrijednost ukupne struje;
- treba izbjegavati primjenu nesrazmjerno malog broja protektora s visokim ka-
pacitetom (relativno slaba raspodjela koeficijenta korisnog djelovanja dovodi do
poveanja zahtjeva u odnosu na struju);
- treba izbjegavati razmjetaj protektora u grupama koje su meusobno blizu
pozicionirane;
- protektori se mogu primjenjivati i za zatitu najvanijih elemenata objekata koji se
nalaze u veoma korozivnim sredinama i pored toga to je primijenjen neki drugi
princip zatite.

Dimenzioniranje protektora - U fazi izrade projektne dokumentacije protektorske zatite
veoma je vaan princip kako doi do odluke koji tip i koja teina protektora odgovara
objektu.

Ako se radi o novim cjevovodima s novom izolacijom, neophodno je, kao ulazni
parametar, znati vrijednost prijelaznog otpora izolacije, a samim tim i gustinu zatitne
struje. Na bazi poznate vrijednosti specifine gustine struje i na osnovu kapaciteta anoda
34
moe se odrediti duina objekta, koja se moe tititi predmetnim protektorom. Nakon
toga, u odnosu na vremenski period za koji se planira djelovanje zatite, pristupa se
proraunu mase protektora. Ostali detalji su dati kod opisa protektorske zatite.

Pri ostvarivanju protektorske zatite esto je korisno instalirati protektore u punilu.
Takav protektor, naprimjer, mase 14,5 (kg) skuplji je za 20% od protektora bez punila.
Razlika u cijeni moe biti ekonomina na raun utede rada za postavljanje protektora
tamo gdje je punilo neophodno. Dimenzije i oblik protektora od magnezija ili cinka ovise
od veliine potrebne zatitne struje, a, takoer, i od specifinog otpora tla i prorauna
produenja roka trajanja protektora. Oblik i dimenzije protektora imaju bitnu ulogu u
uslovima protektorske zatite. Jedna od bitnih njihovih karakteristika je odnos povrine
protektora i njegovog oblika. to je vea povrina protektora, to je jaa struja i, prema
tome, krai vijek trajanja protektora. Isto tako, potrebno je da protektori nemaju otrih
ivica, jer se one najbre razaraju. Ukoliko lokacija posjeduje visok specifini elektrini
otpor, uputno je koristiti trakaste protektore.

9.6.2. Katodna zatita nametnutom strujom

Ova vrsta zatite ima veoma iroku primjenu zbog svojih prednosti nad ostalim vrstama
zatite. Principijelna shema katodne zatite od prirodne korozije nametnutom strujom, tj.
pomou vanjskog strujnog izvora stanice katodne zatite, data je na slici 9.10.

Istosmjerni napon, koji je potreban za katodnu polarizaciju cjevovoda, dobija se na izlazu
stanice katodne zatite. Izlazni napon, odnosno struju mogue je regulirati u samoj stanici u
ovisnosti od toga koliki je potreban intenzitet polarizacije. Regulacija moe biti runa i
automatska.

35

Slika 9.10.

Iz principijelne sheme sistema katodne zatite vidi se da su osnovni elementi ove vrste
zatite: stanica katodne zatite, spojni kabeli, anodna uzemljenja i kontrolno-mjerna
mjesto. Pozitivan pol na izlazu iz stanice katodne zatite spaja se sa anodnim uzemljenjem,
a negativni sa cjevovodom preko take drenae.

Na slici 9.11. je data ekvivalentna shema sistema katodne zatite sa nametnutom strujom.
Sa slike se vidi da u ekvivalentnoj shemi nema otpora zemlje, mada i on ini sastavni dio
sistema katodne zatite. Zanemaruje se, jer je vrlo mali u poreenju sa ostalim otporima.
U funkcioniranju katodne zatite najvaniju ulogu, sa stanovita analize otpora, ima otpor
anodnog uzemljenja, jer je i najvei.


Slika 9.11. Ekvivalentna shema katodne zatite:
I izvor istosmjerne struje,
R
1
i R
5
otpori spojnih vodia, R
2
poduni otpor cjevovoda,
R
3
otpor izolacije cjevovoda, R
4
otpor anodnog uzemljenja.


Zavrna obrada
terena
Taka drenae
Cjevovod
Anodno uzemljenje
220 V
R
1
R
2
R
5
R
3
R
4
I

+
36


Efikasnost djelovanja katodne zatite, kod zatite od korozije, moe se ocijeniti preko
koeficijenta zatitnog djelovanja:


o
A A
=
1 0
m m
kz , (9.38.)

gdje su:
Am
0
gubitak mase metala u korozivnoj sredini, ako se ne primjenjuje katodna
zatita (g/m
2
),
Am
1
gubitak mase metala u korozivnoj sredini, ako se primjenjuje katodna
zatita (g/m
2
),
o gustina struje katodne zatite (A/m
2
).

U tabeli 4.2. date su orijentacijske vrijednosti gustina zatitne struje. Ove orijentacijske
vrijednosti je korisno znati zbog odreivanja reda veliine ukupne struje. Ukupno
potrebna zatitna struja uvjetuje izbor vrste zatite, jainu izvora polarizacijske struje, itd.

Tabela 9.4.
Tip izolacije
Koroziona
sredina
Zatitna gustina
struje (mA/m
2
)
polietilenska izolacija zemlja 0,005-0,10
bitumen, armiran sa staklenim
vlaknima
zemlja 0,03-0,1
bitumen za hidroizolaciju zemlja 0,2-10
bez izolacije zemlja 10-50
boja sirova voda 0,03-0,6
boja na pokretnim posudama morska voda 3-50



9.6.2.1. Elementi katodne zatite sa nametnutom strujom

Ve je reeno da su osnovni elementi sistema katodne zatite: stanica katodne zatite,
anodno uzemljenje, spojni kabeli i kontrolno-mjerna mjesta.

Anodna uzemljenja su jedan od najvanijih elemenata sistema katodne zatite. Poto
anodno uzemljenje uglavnom predstavlja najvei otpor u sistemu katodne zatite sa
nametnutom strujom, veoma je vana njegova pravilna lokacija s obzirom na vrijednost
specifinog otpora zemlje. Osim toga, otpor anodnog uzemljenja treba biti mali i zbog pada
napona na njemu, jer je izlaz stanice katodne zatite ogranien na 60 (V).

Funkcija anodnog uzemljenja je permanentno otputanje zatitne struje katodne zatite
tokom eksploatacije. S obzirom na funkciju koju ima, anodno uzemljenje moe biti od
bilo kojeg materijala koji se koristi u elektrotehnici kao uzemljenje. Meutim, zbog
37
cijene, kao i elektrohemijskog ekvivalenta samog materijala, najee su u upotrebi staro
eljezo, grafit i ferosilicij. Od svih nabrojanih materijala najvie je u upotrebi ferosilicij.

Elektrode od ferosilicija su, ustvari, legure eljeza sa visokim procentom silicija (14-15
%). Elektrohemijski ekvivalent ovih elektroda je i do deset puta manji u poreenju sa
grafitom, to znai da toliko puta treba manje mase za anodno uzemljenje iste jaine
izlazne zatitne struje.

U ovisnosti od toga kakav je geometrijski oblik cjevovoda koji se titi, vrijednost
specifinog otpora zemlje itd., najee sretani tipovi anodnih uzemljenja su horizontalno
i vertikalno instaliranje elektroda.

Proraun anodnog uzemljenja potreban je kod dimenzioniranja svih parametara ve
odabranog tipa katodne zatite. U polazne parametre, koji su neophodni za ovaj proraun,
ubrajaju se vrijednost specifinog otpora zemlje, duina trajanja katodne zatite, teina
svih elektroda, materijal elektroda, potrebna zatitna struja, itd.

Lokacija anodnog uzemljenja je od izuzetne vanosti zato to sistem katodne zatite
ujedno predstavlja i izvor lutajuih istosmjernih struja. Upravo zbog prirode katodne
zatite svi metalni podzemni objekti, koji se nalaze u neposrednoj okolini anodnog
uzemljenja, ugroeni su jer dolazi do elektrolitike korozije. Ovo je pitanje posebno
prisutno u urbanim sredinama.

Kada je u pogonu sistem katodne zatite, za podruje anodnog uzemljenja, ka-
rakteristian je naponski lijevak s najveim potencijalom na povrini zemlje neposredno
iznad anodnog uzemljenja. Sa udaljavanjem od centra anodnog uzemljenja potencijal
zemlje (u odnosu na daleku referentnu zemlju) opada po slijedeem zakonu:


r
I
E
Z
r
t

=
2
, (9.39.)
gdje su:

Z
specifini otpor zemlje,
r udaljenost od anodnog uzemljenja.
Ukoliko se radi o podzemnim elinim objektima lociranim u zoni djelovanja zatitne
struje, provjera nivoa uticaja struje katodne zatite na njih vri se mjerenjem vlastitog
potencijala prije i poslije ukljuivanja struje katodne zatite.

Stanice katodne zatite predstavljaju element katodne zatite preko kojeg se najlake
vidi funkcioniranje zatite. Instalira se u blizini elektrodistributivne mree, zato to je
stanica ovisna od napajanja elektrinom energijom.

to se tie odabiranja lokacije stanice katodne zatite, ne postoji uvijek mogunost za
tehniki optimalno rjeenje zbog potrebe da se zadovolje odreeni kriteriji, koji se
meusobno iskljuuju. Tako, naprimjer, stanica katodne zatite mora biti instalirana tano
na odreenu lokaciju, na osnovu prorauna raspodjele potencijala, s obzirom na vrijednost
38
minimalnog zatitnog potencijala. Sa druge strane, stanicu katodne zatite nije mogue
instalirati ako nema mogunosti prikljuka na elektrodistributivnu mreu.

Da bi se odredila optimalna lokacija stanice katodne zatite kao napojnog ureaja,
treba voditi rauna o slijedeem:
-mogunost prikljuka na elektrodistributivnu mreu,
-mogunost instaliranja anodnog uzemljenja s obzirom na vrijednost prijelaznog
otpora,
-lokacija, koja se dobije proraunom,
-povezanost sa komunikacijama, zbog kontrole i odravanja,
-prisustvo ostalih objekata u blizini anodnog uzemljenja, a posebno dalekovodnih
stupova, trafostanica, itd.,
-najmanja udaljenost anodnog uzemljenja je cca 100 (m) normalno od ose cjevovoda.

Prilikom predlaganja optimalne lokacije stanice katodne zatite, treba uzeti u obzir sve
naprijed nabrojane faktore i usvojiti kompromisno, tehniki najopravdanije, rjeenje.
Mogunost prikljuka na elektrodistributivnu mreu je osnovni uslov, jer svako drugo
rjeenje napajanja stanice katodne zatite elektrinom energijom moe biti vrlo skupo.
Optimalno rjeenje je prilagoavanje lokacije zahtjevima elektrodistribucije zbog manjih
trokova osiguranja prikljuka. Lokacija stanice katodne zatite mora odgovarati
vrijednostima duina zatitnih zona dobijenih proraunom, jer se ne smije desiti da neki
dio cjevovoda, izmeu dvije susjedne stanice, ostane bez zatite zato to se nije moglo
nai pogodno mjesto za stanicu katodne zatite.

Anodno uzemljenje se postavlja tamo gdje je vrijednost specifinog otpora zemlje
ispod 50 (Om). Ono treba da bude udaljeno od cjevovoda najmanje 100 (m) zbog pravilnije
raspodjele zatitne struje.

9.6.2.2. Uvjeti primjene katodne zatite sa nametnutom strujom

Oko podzemnog metalnog cjevovoda, koji se katodno titi, mora biti elektrolit koji
omoguava prolaz istosmjerne zatitne struje. Znai, katodna zatita moe biti
primijenjena na bilo koju instalaciju ili objekt, koji su u kontaktu s tlom ili vodom.
tieni objekt mora biti elektrino neprekidan na dionici koju titi jedna stanica katodne
zatite. U tom sluaju katodne zatite nametnutom strujom svrsishodno je ponekad i
poboljavati veze izmeu razliitih dijelova objekta, pa ak i ako postoje metalne veze, a
sve zbog smanjivanja ukupnog otpora.

Meutim, ekonomski aspekti ponekad ograniavaju mogunost njene primjene. Tako,
naprimjer, moe biti neekonomino tititi izvjesne tipove postojeih objekata zbog visoke
cijene njihovog prilagoavanja za katodnu zatitu.

Objekt, po pravilu, treba biti izoliran, jer je u tom sluaju mogue bitno smanjiti
zahtjevanu gustinu zatitne struje. Izolacija bi u idealnom sluaju trebala imati veliki
specifini elektrini otpor i biti otporna na bilo koje hemijsko ili bakterioloko
djelovanje. U sluaju ukopanih objekata vrlo vana uloga izolacije je da reducira gradijent
39
potencijala u okolnom tlu i na taj nain smanjuje uzajamno djelovanje s oblinjim
objektima, jer dolazi do neravnomjerne raspodjele zatitne struje u sluajevima ako ta
izoliranost ne postoji.

9.6.2.3. Projektiranje sistema sa nametnutom strujom

Za projektiranje stanice katodne zatite potrebni su slijedea dokumentacija i slijedei
tehniki podaci: situacija cjevovoda sa lokacijom rasporeda armatura, filter-stanica,
pumpnih stanica i regulacionih stanica, prijelaza mostova, izolirajuih elemenata,
kompenzacija, dimenzijama svih cijevi i kvaliteta njihove izolacije, podacima o blizini ili
paralelnom poloaju ili ukrtavanju s visokonaponskim zranim linijama, eljeznikim
prugama na istosmjernu ili izmjeninu struju, o rasporedu njihovih napojnih stanica i
takama odvoda lutajuih struja, kao i podacima korozivnih oteenja drugih susjednih
cjevovoda itd.

Na izbor naina zatite mogu uticati duina i unutranji prenik cjevovoda, gustina i
ukupna vrijednost zatitne struje, planirani prikljuni cjevovodi, specifini elektrini
otpor zemlje, mogunost napajanja elektrinom energijom, mogunost tetnog uticaja
(interferencija) na druge objekte ili uticaj drugih objekata na rad projektiranog sistema
katodne zatite.

U podrujima sa velikim specifinim otporima tla, a gdje je u neposrednoj blizini
cjevovoda relativno velika elektrina vodljivost, mogu se projektirati trakasti anodni
uzemljivai paralelno sa cjevovodom. Protektori imaju primjenu kod male gustine
zatitne struje i kod malog specifinog elektrinog otpora, ali glavni razlog zbog ega se
oni negdje primjenjuju jeste nepostojanje elektrodistributivne mree.

Faktori koji odreuju izlaznu anodnu struju, vijek trajanja i efikasnost, mogu se
sagledati na bazi slijedeih injenica:
- razliite vrste materijala, koje se koriste za proizvodnju anoda, imaju razliit
stepen potronje u procesu otputanja struje katodne zatite odreene gustine s
povrine anode u elektrolit; zbog toga e, za datu veliinu izlazne struje, vijek
trajanja anode ovisiti od materijala od kojega je anoda izraena, od mase anode i od
broja anoda koje se koriste u sistemu katodne zatite;
- podaci o dimenzijama, dubini, konfiguraciji anoda, kao i podaci o otpornosti
elektrolita mogu se iskoristiti za izraunavanje prijelaznog otpora anodnog
uzemljenja;
- broj anoda se moe smanjiti nasipanjem specijalnog materijala oko anoda; naj-
ee se koristi ugljeni koks male granulacije (do 10 (mm));
- kod projektiranja anodnog uzemljenja mora se posebno voditi rauna o padu napona
u kabelu koji spaja anodno uzemljenje sa stanicom katodne zatite.




40
Duina zone zatite - U dijapazonu zone zatite stanice katodne zatite gustina zatitne
struje o
S
smatra se konstantnom. Pretpostavka za to je da nema izdvajanja vodika po re-
akciji:
2 2
H 2OH 2 O 2H + = +

e ,
odnosno da se polarizacijski dijagrami smatraju linearnim na cijeloj duini zatitne
zone.

Mada su analitiki modeli prorauna zatite posebno odreeni, ovdje su date samo
osnovne relacije neophodne za proraun duine zone zatite.

Ako se ukupna duina zone zatite rauna po kriteriju gustine zatitne struje, onda je
formula za njeno izraunavanje:


S CJ S CJ
R
E
R d
E
L
o
o A
=
o t
A
=
'
8 8
2 , (9.40.)
gdje su:
2L ukupna duina zone zatite (km);
AE minimalna zatitna polarizacija (0,3 V);
o debljina zida cijevi (mm);
o
S
gustina zatitne struje (mA/m
2
);
d prenik cijevi (m);
R
CJ
poduni otpor cijevi (O/m);
R'
CJ
specifini elektrini otpor metala cjevovoda (Omm
2
/m).

Uz pretpostavku da je gustina zatitne struje konstantna, te da je AE = 0,3 (V), dobije se:


S CJ S CJ
R R d
L
o
o
=
o
=
'
49
1
874 2 . (9.41.)

Na osnovu dobijene ukupne duine zone zatite moe se izraunati ukupna struja
zatite:

S
d L I o t = 2
0
. (9.42.)

Ako se ukupna duina zone zatite rauna na osnovu elektrinih parametara cjevovoda,
onda treba koristiti predhodne formule da bi se dobio koeficijent priguenja:


' R
R
CJ
= o (9.42.)

i karakteristina impedansa:

' R R Z
CJ C
= . (9.43.)

U tom sluaju je ukupna polarizacija u taki drenae:
41

C
Z
YZ
E
E
t

+
A
= A
2
1
0
, (9.44.)

gdje su:

Z
specifini otpor zemlje (Om),
Y udaljenost anodnog uzemljenja od cjevovoda (m),
te se poluduina tiene zone L rauna iz uslova:


2 2
0
0
2 L Y
I
e E E
Z L
+ t

+ A = A
o
. (9.45.)

Vrijednost zatitne struje se rauna prema:


C
Z
E
I
0
0
A
= (A). (9.46.)

Formule (9.45.) i (4.46.) odnose se na sluaj kada cjevovod nije elektrino izoliran na
svojim krajevima izolirajuim prirubnicama. Svi ostali sluajevi dati su u posebnom
analitikom modelu prorauna katodne zatite.

Anodno uzemljenje, kao bitan element u sistemu katodne zatite, prije svega, treba
proraunati prema vrijednosti prijelaznog otpora, zato to je veliina struje u stanici
katodne zatite, a samim tim i jaina stanice, u direktnoj ovisnosti od otpora uzemljenja.
Za vertikalno projektiranje anodnog uzemljenja prijelazni otpor jedne anode rauna se
kao:
l t
d
l
l
R
Z
A
>>
t

= ,
2
ln
2
, (9.47.)
gdje su:
l duina anode,
d prenik anode,
t dubina ukopavanja.

Drugi sluaj je kada je dubina ukopavanja anode puno vea od njenog prenika:

l d d t
l t
l t
d
l
l
R
Z
A
<< >>
|
|
.
|

\
|
+
+
t

= , ,
4
3 4 2
ln
2
. (9.48.)

Za horizontalno projektiranje anodnog uzemljenja, prijelazni otpor jedne anode rauna
se kao:

l d l t
td
l
l
R
Z
A
<< <<
t

= , , ln
2
2
, (9.49.)

42
ili:

l t
d
l
l
R
Z
A
>>
t

= ,
2
ln
2
. (9.50.)

Poto se obino radi o veem broju anoda u anodnom uzemljenju, onda se ukupni
otpor anodnog uzemljenja rauna kao ekvivalentna vrijednost paralelnih otpornika sa
uzimanjem u obzir odreenog koeficijenta. Ovaj koeficijent definira meusobnu
udaljenost anoda, njihov meusobni uticaj, uticaj zamrzavanja gornjih povrina zemlje
itd.

Snaga stanice katodne zatite rauna se prema relaciji:
UI P = (VA). (9.51.)

Primjer:

Proraunati parametre sistema katodne zatite nametnutom strujom za metalni gasovod
poloen u zemlju uz poznate slijedee parametre:
-duina cjevovoda L = 15,9 (km),
-spoljni prenik cjevovoda D = 324 (mm),
-debljina stijenke cijevi o = 7,1 (mm),
-specifini elektrini otpor elika R'

= 0,135 (Omm
2
/m),
-srednja vrijednost (dobijena na osnovu mjerenja) specifinog otpora tla
Z
= 50 (Om),
-usvojeni specifini otpor polietilenske izolacije R'
P
= 10 000 (Om
2
),
-usvojeni koeficijent rezerve za grafitne elektrode k = 1,3,
-elektrohemijski ekvivalent grafitnih elektroda g = 1 (kg/Agod.),
-vrijeme trajanja zatite t = 25 (godina).
Poduni otpor cjevovoda je:
( ) ( )
5
10 9 , 1
10 , 7 10 , 7 324
135 , 0

'

=
t
=
o o t
=
D
R
R
CJ
CJ
|
.
|

\
| O
m
;
Prijelazni otpor izolacije po jedinici duine je:
9829
324
10000 1000 ' 1000
' =
t

=
t
=
D
R
R
P
( ) m O ;
Koeficijent priguenja je:
2
5
'
10 40 , 4
9829
10 9 , 1

= = o
R
R
CJ
|
.
|

\
|
km
1
;
Karakteristina impedansa je:
3 5 '
10 216 9829 10 9 , 1
2
1
2
1

= = = R R Z
CJ
(O);
Polarizacija u taki drenae je:
60 , 0 3 , 0
9 , 15 10 40 , 4
0
2
= = A = A
o

e e E E
L
Z
(V);
Struja katodne zatite je:


43
34 , 2
200 2
50
216 , 0
60 , 0
2

0
0
=

+
=
+
A
=
y
Z
E
I
Z
(A);
Prijelazni otpor anodnog uzemljenja se odreuje prema slijedeoj formuli:
3 , 3 1
1 , 0
75 , 0 4
ln
75 , 0 10 2
50 3 , 1
1
4
ln
2
3 , 1
=
|
|
.
|

\
|

= |
.
|

\
|


=
r
l
l n
R
Z
A
(O);
Ukupna potrebna masa elektroda:
50 , 58 34 , 2 1 25
0
= = t = I g G ( ) kg ;
Da bi se osigurala odreena rezerva anodnog uzemljenja, usvojena je vrijednost za n = 10
grafitnih elektroda ukupne mase 200 (kg).
Izlazni napon stanice katodne zatite iznosi:
23 , 8 ) 3 , 3 10 216 ( 34 , 2 ) (
3
0
= + = + =

A
R Z I U (V);
Snaga stanice katodne zatite je:
26 , 19 34 , 2 23 , 8
0
= = = I U P ( ) VA .





Slika 9.12. Sistem katodne zatite nametnutom strujom

Lokacija stanice katodne zatite i anodnog uzemljenja - Izbor lokacije i prostornog
razmjetaja stanice katodne zatite u principu ovisi od:
- broja stanica du trase u ovisnosti od maksimalne duine zone zatite,
- vrijednosti specifinog elektrinog otpora (potrebna mala vrijednost) zemlje u
rejonu gdje se projektira anodno uzemljenje,
- blizine elektrodistributivne mree 220 V / 50 Hz za napajanje stanica katodne
zatite,
- mogunosti dovoljnog udaljavanja anodnih uzemljenja od stranih cjevovoda
(najmanje rastojanje u metrima treba biti vee od dvostrukog napona na anodnom
uzemljenju),
44
- polaganja, odnosno, ukrtanja kabela anodnog uzemljenja sa eljeznikim pru-
gama, rijekama, autoputovima itd.,
- mogunosti koritenja graevinskih maina za polaganje kabela i anodnog
uzemljenja,
- rjeavanja imovinsko-pravnih odnosa,
- prisustva lutajuih struja,
- u rejonu anodnih uzemljenja ne smije biti stup visokonaponskog voda,
- u urbanim sredinama potrebno je usaglaavanje sa vlasnicima drugih cjevovoda
da bi se sprijeili tetni meusobni uticaji (interakcije),
- anodno uzemljenje se postavlja na udaljenosti od objekta preko 100 (m) i ova
udaljenost bitno poveava zonu zatite i poboljava raspodjelu zatitne struje.

Principijelna shema sistema katodne zatite nametnutom strujom uz razmjetaj
osnovnih elemenata data je na slici 9.12.

Elementi sistema katodne zatite sa slike 9.11. principijelno slijede primjer ini-
njerskog pristupa tehnikoj realizaciji sistema katodne zatite nametnutom strujom.
Izvedenim tehnikim rjeenjem zadovoljeni su ranije dati geometrijski detalji

Probno napajanje stanice katodne zatite - Kod izgradnje novih cjevovoda sa
visokokvalitetnom izolacijom, gustina struje zatite moe se odrediti eksperimentalnim
putem. Pritom, ovakva ocjena nije pouzdana za cjevovode starije izvedbe.

Za probno napajanje zatitnom strujom korisno je odabrati mjesto gdje je planirana
stanica katodne zatite. Spajanje kabela s cjevovodom realizira se na otkopanom dijelu
cjevovoda, na armaturi ili preko instaliranog mjernog mjesta. Kao anode koriste se
privremeni uzemljivai, koji obino imaju mnogo vei prijelazni otpor u poreenju sa
prijelaznim otporom anodnog uzemljenja sistema katodne zatite. Zato treba voditi
rauna, u fazi projektiranja, da je napon u reimu probnog napajanja sistema katodne
zatite po pravilu vei.

Nakon prikljuka probnog napajanja, du cjevovoda se mjeri potencijal i prije i poslije
ukljuenja. Dobijene potencijale treba prikazati dijagramima (dijagrami slobodne korozije
i minimalnog zatitnog potencijala). Na osnovu poreenja ovih dijagrama dobija se gustina
zatitne struje.











45
LITERATURA

1. W.von Baeckman, W.Schwenk, Handbook of Cathodic Protection, Portcullis Press
Ltd, Redhill Surrey, 1975
2. L.Lazzari, P.Pedeferri , Cathodic Protection, Polipress 2006-Politechniko di
Milano, 2006
3. A.W.Peabody, Control of Pipeline Corrosion, second edition, NACE International,
The Corrosion Society, 2001
4. J.Morgan , Cathodic Protection , second edition, NACE International, Houston,
1993
5. A.Muharemovi, I. Turkovi, Mjere zatite i metode mjerenja u elektrinim
mreama niskog napona, ETF Sarajevo, 2002
6. RP0169-96 Control of External Corrosion on Underground or Submerged Metallic
Piping Systems-Item No. 21001, NACE Standards
7. RP0572 -95 Design, Installation, Operation, and Maintenance of Impressed
Current Deep Groundbeds-Item No. 21007, NACE Standards
8. BSI , Cathodic Protection , Part 1. Code of practice for land and marine applications
1991
9. Parker M.E., Pipeline Corrosion and Cathodic Protection, 3rd edition, Gulf
Publishing, 1984