1

Tiskanje ove publikacije omogueno je financijskom podrkom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva. Sadraj ove publikacije iskljuiva je odgovornost autora i nuno ne izraava stajalite Nacionalne zaklade.

www.zmag.hr info@zmag.hr

1. 2. 3. 4.

Uvod Zato uvati sjeme u vlastitom vrtu Odakle dolazi naa hrana Sjeme otpora, sjeme nade

4 5 6 9 13 13 13 14 15 16 16 18 19 19 21 24 26 27 29 31 33 35 35

5. Zrno po zrno ili kako poeti 5.1. Nabavljanje sjemena 5.2. Koliko treba ekati sjemenke 5.3. Biologija opraivanja i uvanje sortne istoe 5.4. Uzgoj i zatita od bolesti 5.5. Odabiranje najboljih 5.6. ienje 5.7. uvanje 6. Specifinosti naih usjeva 6.1. Lukovi 6.2. Glavoike 6.3. Krstaice 6.4. Lobodnjae 6.5. Mahunarke 6.6. titarke 6.7. Tikvenjae 6.8. Pomonice 6.9. Biljke iz ostalih porodica 7. Razmjena sjemena

Izdava: Zelena mrea aktivistikih grupa (ZMAG) Autorica teksta i ilustracija: Sunana Peak Lektura: Jasenka Peak Grafika obrada: Bruno Motik Tisak: ACT Printlab d.o.o.

Broura je tiskana u sklopu projekta Fine niti lokalnih razvoja koji tijekom 2012.g provodi udruga ZMAG u suradnji sa etiri partnerske udruge iz razliitih upanija: Izvor 2007 Udruga ekolokih proizvoaa Sisako-moslavake upanije, IEP Istarski eko proizvod, mergo (Opatija) i Aris (Zagreb). Projektom elimo pridonijeti podizanju kvalitete ivota stvaranjem zdravijih i pravednijih odnosa na tritu hrane. Premda svako podruje ima svoje lokalne posebnosti i specifinosti, svima nam je zajedniko to ivimo u prostoru istih drutvenih i ekonomskih pravila. Pravila koja ne pridonose razvoju lokalnih zajednica, ve razbijaju niti koje veu ljude i resurse, okolinu i prirodu. Pozivamo vas da zajedniki ponovno povuemo i spojimo te niti!

1. Uvod
Povre, voe i sve ostalo kultivirano bilje kakvo danas poznajemo rezultat je stoljea i stoljea rada. Kultiviranje vrsta pratilo je gotovo sve faze razvoja ovjeanstva od vremena kada su prvi ljudi odluili napustiti nomadski nain ivota i uzgajati svoju hranu pa do dana dananjeg. Svako drutvo selekcioniralo je biljke prema svojim ukusima i potrebama, ime je nastalo golemo bogatstvo njihove genetske raznolikosti. No u vrijeme dok nastaje ova broura u cijeloj Europi vode se sve ee polemike oko toga je li u redu sjeme uzgajati u vlastitom vrtu, jesu li tako uzgojene sorte legalne, je li legalna njihova slobodna razmjena meu susjedima i prijateljima, neto to je od pamtivijeka bila normalna stvar. ivimo u stvarno udnom vremenima! U posljednjih sto godina golem napredak industrije pokretan energijom fosilnih goriva mnogima je donio blagostanje. No umjesto oekivane ravnotee i kvalitetnog ivota doli smo do krajnosti optereenja okolia i konzumacije vee od postojeih resursa na naoj planeti. Ukidanju gladi u svijetu preprijeila se nepravedna raspodjela i gomilanje kapitala u rukama povlatene manjine. Prosvjedi diljem svijeta upuuju na to da neizbjeno ulazimo u krizu na svim podrujima, a predvia se da e se najvei ratovi voditi za osnovne resurse plodno tlo za uzgoj hrane i pitku vodu. Na pitanje to uiniti mnogi nalaze odgovor od globalizacije prema ponovnoj lokalizaciji proizvodnje, potronje i uvanju resursa na lokalnoj razini, a s druge strane u globalnom okupljanju i udruivanju oko zajednikih ciljeva hrana, a ne oruje, hrana kao pravo, a ne roba, hrana kao kulturna batina. Meunarodna organizacija Via Campesina ujedinila je sve te inicijative pod zajednikim nazivnikom borbe za prehrambeni suverenitet. Prehrambeni suverenitet definiran je kao pravo svakog naroda da sam, demokratski odlui o modelima proizvodnje, distribucije i potronje hrane. Prava da ouva osnovne resurse, plodno tlo, pitku vodu, ist zrak, kultivirane krajolike i tradicijska gospodarstva, genetske resurse kultiviranog bilja i pasmina domaih ivotinja kao i nematerijalne resurse prehrambenih navika i obiaja. Prehrambeni suverenitet nemogu je bez sjemenarskog suvereniteta, jer je sjeme osnova uzgoja hrane. Gubitkom batine genetskih resursa mi u stvari gubimo pravo odabira to emo jesti i kakav uzgoj bilja emo izabrati. Kupovinom sjemena od sjemenarskih kompanija, svjesno ili ne, odriemo se toga svog prava i preputamo u ruke korporacija kojima je na prvom mjestu profit, a tek onda nae zdravlje i kvaliteta ivota. Genetski resursi naa su karta za budunost i trebamo ih ouvati kao i sve obiaje njihovog razmnoavanja, unapreivanja i slobodne razmjene! Broura daje kratki pregled zbivanja u podruju sjemenarskog suvereniteta kao i niz praktinih savjeta kako uvati sjeme u vlastitom vrtu, gospodarstvu ili na balkonu. Pojedine vrste oznaene su i latinskim nazivima. Ne trebate ih pamtiti, ali su praktini jer prikazuju srodnost meu vrstama i korisni kad se pokuavate snai u stranoj literaturi ili na Internetu.

2. Zato uvati sjeme u vlastitom vrtu?

Sjeme i sadnice tradicijskih sorata esto je vrlo teko nabaviti. Jo pred pedesetak godina kupovanje sjemena ulo je u modu zajedno sa stavovima da je sve seljako nazadno, a industrija predstavlja napredak. Ljudi su masovno odbacivali svoju batinu (i ne samo sjeme) i teili raznim, esto nepotrebnim novotarijama. No trgovine nude vrlo ogranien broj sorata. Sve one uzgojene su na velikim povrinama i prilagoene kriterijima industrije. Dozrijevaju u isto vrijeme kako bi mogle biti pobrane mehanizacijom, svojstva su im ujednaena kako bi tvrtka mogla jamiti uvijek istu kvalitetu i esto se gube (kod hibrida) ve u iduoj generaciji, pa idue godine ponovno imate izdatak za sjeme. Sve to je vie prepreka nego prednost ako uzgajate u vrtu za vlastite potrebe, ili ako imate malo ekoloko gospodarstvo. uvanje sjemena na vlastitom gospodarstvu nije teko, ali potrebno je neto znanja i dosta predanosti i ljubavi. Ujedno je sjajna prilika za kreativnost i ima niz prednosti. Uzgajajui raznolike sorte koje se siju u razliito vrijeme moi ete postii da vam plodovi dozrijevaju po malo, tono onako kako ih i troite. Raznolikost i arenilo svakoga e razveseliti, a raznolike boje, mirisi, okusi upotpunit e kulinarski uitak. Veina zemalja svijeta, pa tako i Hrvatska ima svoje nacionalne banke gena gdje se u kontroliranim uvjetima uvaju uzorci raznih sorata kultiviranih vrsta. Je li to dovoljno da zatiti nacionalno blago genetskih resursa? Sjeme je mala uspavana biljka koja eka pravi trenutak da izae iz sigurne ljuturice na svjetlo dana. Ni za jednu vrstu koliko god sjeme bilo uvano u idealnim uvjetima to vrijeme mirovanja nije neogranieno. Za neke vrste traje svega nekoliko godina. Zbog toga je sve te uzorke potrebno redovito razmnoavati. to je kolekcija vea razmnoavanje je tee, pokusna polja postaju premala, a broj radnika nedostatan. Kada bi u potpunosti napustili uvanje sjemena na gospodarstvima i prepustili institucijama i kompanijama da odluuju to emo sijati izgubili bismo golem broj sorata. U komercijalnom uzgoju bile bi samo sorte koje su najisplativije po kriterijima industrije, za nae kriterije i vrijednosti nitko nas ne bi pitao. No najvanije, daljnji razvoj genetske batine bio bi vrlo, vrlo usporen jer uz sav potrebni trud da se uzgoji nova sorta, prijavljivanje ili patentiranje poprilino kota, potrebno je potivati pravila zamrene legislative... Tradicijske sorte vaeg podneblja, a posebno one koje sami selektirate iz godine u godinu sve se vie prilagoavaju vrtu u kojem rastu i s vremenom ete dobiti sorte koje su otpornije na bolesti i tetnike. Za ekoloku proizvodnju to je od presudne vanosti. Zanimljiv primjer koji ilustrira sposobnost prilagoavanja usjeva je pria iz Kolumbije gdje su amerike vlasti u svom ratu protiv droga zapraivale nasade koke Glifosfatom koji je patentirala tvrtka Monsanto kao Roundup. Taj totalni herbicid inae se prodaje kao Roundup Redy zajedno s GMO sojom (danas i drugim usjevima) stvorenom da bude otporna na njega. Roundup je jedan od najgorih i najrairenijih otrova dananjice (slinog sastava je kod nas poznatiji totalni herbicid Cidokor). No nekoliko godina kasnije pojavila se koka otporna na Roundup. Vlada SAD-a napravila je genetske analize u vrstom uvjerenju da je nova sorta genetiki modificirana. Testiranja su meutim pokazala da to nije tono. Nova sorta dobivena je iskljuivo tradicijskim metodama zahvaljujui dobroj umreenosti i povezanosti lokalnih seljaka i dilera. im je netko pronaao jednu biljku koke koja je preivjela prskanje reznice su brzo razdijeljene ostalim uzgajivaima. Idue godine ponovno su uzete reznice od najotpornijih biljaka i tako je rat protiv droga izgubljen, jer nikakav genetiki inenjering nije uspio pobijediti metode razvijene pred 10 000 godina.

3. Odakle dolazi naa hrana?

Uzgoj bilja zapoeo je u doba neolita prije oko 10 000 godina u vie dijelova svijeta istodobno. Najvanijima se smatraju Kina i Jugoistona Azija, Srednji istok, Srednja i Juna Amerika i dijelovi Afrike. Poeci agrikulture u vlanim tropskim podrujima Latinske Amerike vezani su za kukuruz, tikve i bilje jestivog gomolja poput krumpira; dok su aridna podruja Srednjeg istoka pradomovina itarica jema i pira (prva kultivirana penica). Iz Kine i Jugoistone Azije potjee ria, a u Africi je kultiviran sirak koji se koristio kao ljudska i stona hrana. U poetku su se samo uzgajale divlje biljke koje su nakon dugog niza godina postale istinski domestificirane tj. pretvorene u novu, kultiviranu vrstu. Do 2000. g.pr.n.e. pripitomljene su gotovo sve vrste koje danas ine glavninu nae prehrane. Udomaivanje jedne divlje vrste nije isto to i domestifikacija. Domestificirane vrste potpuno su promijenile svojstva i vie ne mogu preivjeti u prirodi bez ljudskog utjecaja. Kukuruz na primjer vie ni nema ivuih divljih srodnika. Odabiranje kukuruza ija zrna nisu omotana tvrdim pljevicama, ije stabljike nisu razgranate, a na istom klipu je vie zrna koja sva dozrijevaju u isto vrijeme nije bilo povoljno za preivljavanje divlje vrste, ali pogodovalo je ljudima koji su skupljali hranu. Slino se dogodilo i s penicom gdje su odabirane mutacije biljaka koje nisu imale krhke klasove i lako rastresale sjeme uokolo. Zbog toga su s vremenom potpuno izgubile sposobnost samostalnog razmnoavanja. Ljudi su mijenjali biljke prema svojim potrebama, a na kraju su biljke promijenile ljudska drutva pretvorivi ih iz nomadskih lovaca sakupljaa u trajno naseljene zemljoradnike. Mnoge vrste prije domestifikacije bile su korovi (luk, mrkva, pastrnjak). Promijenile su svojstva odabiranjem najboljih iz generacije u generaciju na slian nain kao u onoj prii o sadnicama koke, oponaajui procese prirodne selekcije. Kod selekcije se teilo prenaglaenim korisnim svojstvima kao na djejim crteima. Najvei, najslai, najljepi plodovi nagraeni su razmnoavanjem u iduoj godini i tako su iz generacije u generaciju postajali sve vei i ljepi. Omiljene su bile i biljke s nekoliko korisnih svojstava. Kad usporedite dananje povre s njegovim divljim srodnicima ono izgleda potpuno rajski epurei se arenim bojama, golemim plodovima, sonim, hrskavim listovima. Glavni ciljevi bili su postizanje stabilnog uroda i odravanje plodnosti tla kako se narod ne bi morao seliti. Otkrie da ostavljanje zemlje na ugaru pomae u popravljanju plodnosti u rimskim vremenima (poznati rimski sustav tropolja) predstavljalo je pravu revoluciju, nita manju nego razvijanje pluga i ostalih alatki za prorahljivanje. U Kini su tome doskoili pravljenjem visokih gredica napunjenih organskim materijalom koji je na proljee zagrijavao tlo, a kasnije daje obilne koliine hranjiva. Takvi sustavi odrali su se do danas u kineskim selima, a razvijanjem permakulture, bio vrtlarstva i biodinamike postaju sve moderniji meu vrtlarima cijelog svijeta. Kamo god ili, na putovanja ili u osvajake pohode, ljudi su sa sobom nosili sjeme kao sastavni dio prtljage i putem ga esto razmjenjivali. Poljoprivredu su tako u Europu donijeli ratnici s istoka negdje iza 3000. g. pr. n.e. Tih davnih dana uzgajala se bijela repa, razne forme kupusa bez glavice, bob, lea i graak. Pastrnjak, celer i komora brali su se kao samonikle vrste. Kelti su znatno unaprijedili koritenje metala u izradi alata za obradu tla, a Grci i Rimljani proirili su luk, enjak, poriluk, rotkve i rotkvice (vrlo omiljene u drevnom Egiptu), dinje, krastavce (koji su se uzgajali i u Mezopotamiji), tikve, i crnookice (jedna posebna vrsta graha sitnog zrna). Mediteran je bio domovina brokuli i korabici, kao i lisnatim salatama, endiviji, perinu, kopru i artiokama. U X. st. Arapi su donijeli crvene i ljubiaste forme mrkve, a ubrzo nastaju i ute. Naranaste su nastale tek u XVI st. Osim mrkve Arapi i idovi izmeu X. i XV. st. irili su patliane, cvjetau,

lubenice, pinat, artioke i bamiju. U XVI. st stigle su kulture iz Amerike rajice, krumpiri, ioka, grah, bundeve i paprike. Naravno bilo je tu i negativnih popratnih efekata irenja invazivnih vrsta, epidemija biljnih bolesti i tetnika. To je vano napomenuti, jer su zbog toga zatvorene granice i sprijeeno slobodno irenje sjemena. Pitanje je koliko je time dobiveno, a koliko izgubljeno. Sve do XVIII. st. nain uzgoja bilja nije se drastino mijenjao. Iduu revoluciju pokrenuo je razvoj kolstva, vana znanstvena otkria i njihova brza popularizacija. Od polovine XVIII. st. prvi put u povijesti u sjemenarstvu se pojavljuju imena zaslunih za selekciju pojedinih sorata. Uglavnom su to imena mukaraca ili obitelji, unato tome to su tijekom povijesti najee ene uvale sjeme. Jedna od prvih je recimo obitelj Vilmorin-Andrieux, meu prvim trgovcima sjemenom i meu prvim uzgajivaima koji su koristili namjerno krianje kako bi dobili nove sorte i metodu pedigrea. Veina dananjih sorata penice nose gene njihovih krianaca. Otvoren je cijeli niz malih obrta za proizvodnju sjemena. Uzgojeno je nekoliko novih kultura no veina ih predstavlja tek forme ve poznatih, primjerice kelj i prokulice kao forme kupusa. Robert Bekewell zaetnik je moderne genetike i oplemenjivanja stoke (slinih ideja bilo je u to vrijeme i kod nas!), a Gregor Mendel objasnio je zakone nasljeivanja bavei se oplemenjivanjem bilja. J. Liebig 1840. donio je teoriju o mineralnoj ishrani biljaka, a Fritz Haber radio je 1905.-1911. pokuse fiksacije duika. To je dovelo do uvoenja leguminoza (djetelina, lucerna...) u plodored i nastanka mineralnih gnojiva. Uvoenjem leguminoza i mineralnih gnojiva naputa se sustav tropolja i zemlja se vie ne ostavlja na ugaru, to poveava proizvodne povrine za treinu. Stoarstvo se intenzivira, pa se na poljima poinje uzgajati krmno bilje, a znatno se mijenjaju i pasmine. Industrijska revolucija ostavila je i ovdje traga. Razvija se mehanizacija pojavljuju se sijaice, drljae... snagu konja i volova zamjenjuje traktor. Prerada proizvoda takoer je industrijska. Uzgoj bilja i stoarstvo se odvajaju, a i unutar svakog od njih pojavljuje se specijalizacija za pojedine vrste. Razvija se promet i mogunosti skladitenja proizvoda smrzavanjem. Za Hrvatsku je to takoer zlatno doba velikog napretka poljoprivrede potpomognutog pokretanjem Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog drutva, poetkom rada Gospodarsko umarskog uilita u Krievcima kao i pokusnih polja u Bojakovini, zakonom o promicanju gospodarstva iz 1896., pokretanjem udruge za selekciju goveda u Sv. Ivanu abnom i dr. Do 1915. godine u Hrvatskoj su tiskane knjige praktino iz svih podruja agronomske znanosti. Prvi zakon o sjemenarstvu donesen je 1869. u Engleskoj, a iste godine u Njemakoj je pokrenut prvi laboratorij za istraivanje sjemena. SAD donosi 1930. US Plant Patent Act kojim doputa ostvarivanje patentnih prava na nove sorte. Brzi napredak za koji ovjeanstvo u cjelini nije bilo spremno doveo je do jednako brzog rasta populacije. Glad je bila prisutna na svakom koraku. U takvom okruenju radio se Nikolaj Ivanovi Vavilov (1887.-1943.), znanstvenik koji je svojim radom zaduio cijelo ovjeanstvo. Dok je bio dijete njegovu domovinu Rusiju poharala je silna glad. U to doba bila je praksa da se dio uroda odvaja za sjetvu idue godine. Nakon to su jedne godine svi usjevi stradali zbog nepovoljnih vremenskih prilika ljudi su sijali zalihe u iduoj godini, no udljivo vrijeme ponovo je odnijelo svu ljetinu i jednostavno nije preostalo vie nita za iduu sjetvu. Suoen s gladi ve u najranijem djetinjstvu Vavilov je posvetio cijeli svoj ivot obilazei svijet i prouavajui raznolikost kultiviranih vrsta, naine na koje se prilagoavaju okoliu, tradicijsku poljoprivredu i metode zatite bilja. elio je skupiti kolekciju raznolikih usjeva koji bi se u sluaju nepogoda lake prilagodili i dali urod ak i kad bi domae kulture podbacile. vrsto je vjerovao da svaka sorta nosi svojstva koja bi u budunosti mogla spasiti ovjeanstvo, prilagoenost ekstremnim klimatskim prilikama,

otpornost na suu, manjak hranjiva, odreene bolesti i tetnike Raznolikost svuda u prirodi znai mogunost izbora, kompeticiju ili meusobno nadopunjavanje i suradnju vrsta, kontrast i dinamiku dok uniformiranost nosi monotoniju, diktaturu, monopolizam, ogranienost i rizik. Na tim putovanjima skupljena je najvea svjetska kolekcija sjemena i sadnica i podatci o nainima njihovog uzgoja. Oko 200 000 uzoraka pohranjeno je u Zavod za primijenjenu botaniku u St. Petrburg, kasnije nazvan Vavilovljev istraivaki institut za biljnu industriju (VIR). Istraivanja u vie od 40 zemalja svijeta pokazala su da je na nekim mjestima raznolikost pojedinih vrsta bitno vea nego bilo gdje drugdje. Vavilov je postavio teoriju o centrima raznolikosti i utvrdio da su oni u vezi (iako ne uvijek) s mjestima gdje su pojedine vrste domestificirane. Definirao je osam centara: Kina, Indija (ukljuujui Burmu i Assam), sredinja Azija (zapadna Indija, Afganistan, Tadikistan, Uzbekistan), Bliski istok (Mala Azija, Iran, visoravni Turkmenistana), Mediteran, Etiopija, Juni Meksiko i Srednja Amerika, Juna Amerika. Kasnije su njegovi nasljednici potvrdili tu teoriju uz neke izmjene. Utvreno je da postoje centri domestifikacije, centri raznolikosti i centri disperzije odakle su se pojedine vrste irile dalje u svijet. Paljivom oku nee promaknuti da je veina tih centara smjetena u zemljama koje danas nazivamo Trei svijet, popritima niza sukoba i mjestima gdje korporacije imaju patente na tradicijske sorte i prisiljavaju lokalne seljake da siju GMO. Svirepa igra povijesti dovela je do toga da je Vavilov umro od pothranjenosti kao politiki zatvorenik u domovini Rusiji, a K.G.B. (tada N.K.V.D.) je 1941. spalio njegov rukopis pod nazivom Svjetska povijest razvoja agronomije. Za vrijeme Hitlerove opsade St. Peterburga preostali zaposlenici Instituta za primijenjenu botaniku takoer su masovno umirali od gladi, no unato tome sauvali su kolekciju sjemena za koju su duboko vjerovali da e predstavljati budunost njihova naroda. Nakon II. sv. rata grupa amerikih znanstvenika koje je predvodio Norman Borlaug (dobitnik Nobelove nagrade 1970.) provodila je istraivanja poveanja prinosa na podruju Meksika takoer s ciljem ukidanja gladi. No za razliku od velikog truda na ouvanju tradicije i razvoja boljih usjeva metodama odabiranja, njihove metode bile su upravo suprotne i promovirale brzinski razvoj. Recept je bio ovakav: - krupna mehanizacija koja zahtijeva velike proizvodne povrine - pojaana kemizacija gnojidba mineralnim gnojivima i kemijska zatita bilja - visokoprinosni kultivari dobiveni tehnikom hibridizacije - melioracije tla uglavnom odvodnja ili navodnjavanje Takozvana zelena revolucija ubrzano se proirila svijetom 60-ih i 70-ih godina. Proizvodnja hrane se udvostruila. No glad nije dokinuta radi neravnomjerne raspodjele i nepravedne organizacije trita. Daljnjim napretkom genetike tonemo sve dublje i dublje u neodrivost. Tvornice oruja i bojnih otrova samo su prenamijenjene u tvornice pesticida, protekao je niz godina do trenutka kada je postavljeno pitanje kakve to posljedice ostavlja na ljudsko zdravlje i stanje okolia. Poast najnovijeg datuma je genetiki inenjering ije je posljedice na zdravlje jo uvijek nemogue sa sigurnou utvrditi, ali ono to je vidljivo su razarajue posljedice za ruralne zajednice, tradicijske sorte, okoli. Namjera koja je u poetku moda i bila dobra potpuno se preokrenula u rukama kapitalizma. Kao to smo

doli do ruba u koritenju fosilnih goriva, tako smo stigli i do ruba odrivosti plodnog tla i do ruba proizvodnje hrane. Privi put u povijesti unitavamo resurse umjesto da ih razvijamo. Traenje alternativnih rjeenja vie nije samo hobi ekscentrika nego jedina mogunost opstanka. Krajnje je vrijeme da spasimo to se jo spasiti da od genetskih resursa kultiviranih vrsta koje smo dobili u nasljedstvo. Ljudi su tisuljeima uvali sjeme na gospodarstvima i tako je i nastala sva raznolikost kultiviranih vrsta. Zato i danas ne bismo nastavili taj rad?!

4. Sjeme otpora, sjeme nade

Kolonizacija je nekada bila vrlo jasna i predvidiva. Vojska nekog naroda krenula bi u osvajanja s ciljem da osvoji teritorij, porobi radnu snagu stekne vlast nad svim resursima koje je neka zemlja imala. Najee ih je doekala obrambena vojska napadnutih i onda tko jai. Danas je sve to mnogo, mnogo perfidnije. Gotovo moemo rei da oko nas bukti etvrti svjetski rat, iako ne vidimo nikakvu vojsku. Resursi nam nisu silom oteti nego smo u nekoliko generacija odgajani i uvjeravani da nam oni uope ne trebaju i mi ih bez borbe i straha jeftino prodajemo, zanemarujemo, preputamo. Teko je uope objasniti tko igra kakvu igru u cijelome tom igrokazu gdje su glavni likovi velike korporacije, politiari, lobisti i s druge strane seljaci, vrtlari i u stvari svi oni koji brinu o tome to jedu. Pokuajmo malo razmotati to klupko. Velik broj manjih sjemenarskih kompanija i gotovo sve tradicijske obiteljske sjemenare kupile su velike korporacije. Dogaa se da ih sve manje ima sve veu kontrolu nad tritem. Tri najvee Monsato, DuPont i Syngenta ve kontroliraju 53 % svjetskog trita sjemenom, a najveih 10 kontrolira 73 %. Uglavnom to ni nisu sjemenarske kompanije nego kemijske kompanije i na tritu nude ne samo sjeme nego i sve ono to je potrebno da bi se te njihove sorte uzgojile, a to su ponajprije agrokemikalije. Prodaja sjemena u stvari je samo udica baena seljacima kako bi se stvorila potreba za svim ostalim proizvodima. Korporacije zapoljavaju i financiraju velik broj znanstvenika ija zadaa je stvoriti nove visokoproduktivne i iroko primjenjive sorte te konzultantske kue ija je uloga opravdati uporabu agrokemikalija u javnosti. Nove sorte ne selekcioniraju se da bi bile nutritivno vrjednije ili zadovoljile raznolike zahtjeve kupaca, nego da bi se to lake i jeftinije proizvele i prodale na to irem tritu, zanemarujui lokalne posebnosti te da bi uinile potroae ovisnima. Tehnika hibridizacije uinkovita je u stvaranju ovisnosti. Hibridi nastaju namjernim krianjem tzv. istih linija, sjemena dobivenog uzastopnom samooplodnjom. Takve biljke su uglavnom krljave i daju manje prinose, a bujnost nastaje tek kombinacijom dvaju genetski razliitih istih linija. Osnovno sjeme osigurava uvijek oplemenjiva i hibride se ne isplati razmnoavati na gospodarstvu jer se brzo izrode. Zbog toga je krajnji kupac primoran svake godine kupiti sjeme od sjemenarske kompanije (prepoznat ete ih po oznaci F1). Mana hibrida je to uzgoj roditeljskih istih linija poskupljuje proizvodnju, a i selekcija sorata vrlo je dugotrajna i mukotrpna. S genetiki modificiranim organizama (GMO) nema tih problema. Svojstvima se manipulira u laboratoriju i to tono prema zahtjevima naruitelja. To su pravi biljni Franckensteini otporni na totalne herbicide, sterilni ili pak vrlo invazivni, ili daju plodove samo ako

10

11

se u tono odreeno vrijeme tretiraju odreenim pesticidom Najveu opasnost predstavljaju invazivne GMO sorte. Procjenjuje se recimo da u svijetu vie ni nema sorata soje koje nisu zagaene GMO genima, no bez opsenih analiza koje naravno nitko nije spreman pokrenuti to su samo pekulacije. Vrlo su ugroene i sorte kukuruza koji se oprauje vjetrom pa polen GMO sorata moe zagaditi tradicijske sorte uzgajane i kilometrima daleko od GMO polja. esti su primjeri da kompanije podiu tube (a esto i dobivaju) protiv uzgajivaa tradicijskih sorata iji su usjevi na taj nain oneieni jer po svojim patentnim pravima zahtijevaju potraivanja na patentirani genetski materijal. Dok se pobjeda iri u Peruu gdje je vlada donijela zakon kojim blokira irenje GMO-a u iduih 10 godina, Monsanto iri svoje djelovanje u Srbiji, Maarskoj i jo nekoliko zemalja u naem neposrednom susjedstvu, za to su nedavno ak traili potporu Europske banke za obnovu i razvoj (novac poreznih obveznika EU-a). No je li vie uope bitno kome zvono zvoni zvoni svima nama! Upitno je koliko je raznolikost novih kultivara stvarno raznolika. Moderna genetika u selekciji koristi sve ui i ui krug roditeljskih sorata. Kao genetski materijal za proizvodnju koristi svega 5-7 % genetskog materijala svake pojedine vrste koji ine ve iskuane i pouzdane roditeljske sorte. Sav preostali genetski materijal pada u zaborav. Na primjer, vie od 90 % sorata penice prodanih u posljednjih 30 godina na tritu Francuske imaju u svom pedigreu bar jednog zajednikog roditelja, svega 9 % su stvarno razliite sorte. U strunim krugovima ova pojava nazvana je genetska erozija. Te nove sorte selekcionirane su za potrebe industrije, stvorene su da opstanu u idealnim uvjetima intenzivne obrade, gnojidbe mineralnim gnojivima, navodnjavanja i primjene agrokemikalija. Jednake sorte prodaju se u cijelom svijetu, one nisu prilagoene regionalnim posebnostima i zbog svega toga nisu prikladne za ekoloku poljoprivredu. S druge strane nitko ne zna koliko sorata svakog trenutka izumire. Podatci su jednostavno nedostupni. Veina tradicijskih sorata nikada nije bila upisana u upisnike, nisu ak imale ni imena, zvale su se jednostavno domae. FAO procjenjuje da ti gubitci u posljednjih 100 godina iznose 90 % tradicijskih sorata i 75% ukupnog genetskog materijala. Idui korak korporacija je prilagoavanje zakona kako ne bi stvarali nepotrebne prepreke irenju novih, naprednih tehnologija. I tu je klupko najzamrenije. Kao to smo ve spomenuli u prolom poglavlju, prvi zakon o patentiranju bilja donesen je u SAD-u 1930. Zahvaljujui trgovinskim sporazumima tvrtke poput Monsanta mogu tako patentirati stare sorte drava treeg svijeta koje nisu upisane u upisnike i sortne liste i naplaivanjem skupih patentnih prava i raznim birokratskim komplikacijama prisiliti lokalne seljake da uzgajaju samo njihove GMO sorte. Na takve primjere u Indiji upozorava znanstvenica i aktivistica dr. Vandana Shiva pozivajui na spas tradicijskih sorata i borbu za prava seljaka da sami odlue to e sijati, da uvaju genetsko naslijee kultiviranih vrsta vlastite zemlje, tj. pravo na sjemenarski suverenitet. Shiva takvo patentiranje sjemena naziva biopiratstvo, a naziv stvarno sve govori. Zatita prava oplemenjivaa trebala je pridonijeti irenju raznolikosti no injenica je da ni jedna vrsta nije domestificirana u novije vrijeme, sve su nastale u dalekoj prolosti. Open source pristup ili slobodno stvaralatvo nije prisutno samo u domeni kompjutorskih programa, sve je vie poklonika takvih stavova i meu sjemenarima. Za nastanak novih sorata potrebno je genetsko naslijee starih. Raznolikost ne moe nastati sama od sebe nego se nadopunjava na ve postojeu. Zbog toga zakon o patentiranju

upravo boli jer nepravedno daje sva prava samo zadnjoj osobi u genetskom lancu, zanemarujui doprinos generacija i generacija koji su domestificirali vrstu tijekom nekoliko tisua godina i stvorili roditeljske sorte. Svako ivo bie je jedinstveno i nosi genetsko naslijee koje se razvijalo tisuljeima. Nepravedno je da netko polae prava kao izumitelj nekog ivog bia! U Europi prava oplemenjivaa definira UPOV konvencija Meunarodna konvencija o zatiti novih biljnih kultivara (Hrvatska je takoer potpisnica) i Meunarodno udruenje za zatitu novih biljnih kultivara (International Union for the Protection of New Varieties of Plants UPOV) sa sjeditem u enevi. Konvencija je revidirana 1978. i 1991. Sa svakim novim revidiranjem prava uzgajivaa sve su slinija patentnim pravima i sve restriktivnija prema ouvanju tradicijskih sorata. Nakon zadnje revizije pravo farmera da za svoje potrebe sam uzgaja sjeme na svom imanju vie nije striktno propisano konvencijom nego je preputeno nacionalnom zakonodavstvu zemalja lanica, a ono kod nas pak ovisi o direktivama EU-a (vidjet emo na koji nain su one restriktivne prema uzgoju tradicijskih sorata). Nakon to plati naknadu patentnom uredu, oplemenjiva obvezno mora dobivati naknadu za svoj rad (to mu mogu platiti jedino vee kompanije) no moe sasvim slobodno i bez naknade koristiti tradicijske sorte kao podlogu za stvaranje novih. Kada bi vi kao mali vrtlar ili obiteljsko gospodarstvo zatraili prava na neku sortu koju vaa obitelj ve nekoliko generacija uzgaja u svom vrtu to bi vas poprilinostajalo. Patentna prava na ive organizme donedavno nisu bila mogua no promjenu je donio WTO 1995. lankom 27 TRIPS propisa koji nalau da svaka zemlja obvezno mora osnovati patentni ured. Malo po malo patentni uredi poeli su izdavati patente na pojedina svojstva nastala oplemenjivanjem, najprije ona nastala genetikim modifikacijama, a kasnije i svojstva nastala konvencionalnim krianjem. U sklopu Zajednike poljoprivredne politike EU je i 12 direktiva vezanih za sjemenarstvo koje zemlje lanice moraju unijeti u svoje zakonodavstvo. Kako bi se sjeme moglo prodavati sorta mora biti jedinstvena, svojstva trebaju biti ujednaena (sve biljke moraju biti gotovo identine) i stabilna (moraju se zadrati iz generacije u generaciju). To su tzv. DUS standardi. Da bi sjeme moglo u prodaju sorta takoer mora biti upisana na sortnu listu drave gdje se proizvodi i zajedniku sortnu listu EU-a. Upis u upisnik i pratea istraivanja naravno kotaju i isplativa su samo za komercijalne sorte. Veina tradicijskih sorata takoer ne moe zadovoljiti spomenute DUS standarde. One su opet u podreenom poloaju i izloene eroziji jer ih ne uzgajaju kompanije nego mali proizvoai i vrtlari koji si ne mogu priutiti skupu papirologiju. Vrlo mali broj tradicijskih sorata nalazi se u upisnicima, a nekoliko puta u povijesti dogodilo se da budu jednostavno izbrisane. Takav primjer je recimo gubitak vie od 1500 sorata 23 vrste povra s popisa EU-a kada je 1980. uspostavljena zajednika sortna lista svih zemalja lanica. Dogodilo se da su razliite drave imale na svojim popisima niz slinih sorata pod razliitim nazivima. Kako bi izbjegli skupe analize to je od toga stvarno razliito, birokrati EU-a traili su od sjemenarskih kompanija da im dostave popise svega to oni smatraju sinonimima na zajednikoj sortnoj listi. To je naravno bilo kao da traite vukove da uvaju janjad i oni su odmah pohrlili izbaciti svu nepoeljnu konkurenciju sorata koje ne pripadaju nikome i mogu se slobodno razmnoavati. Kada su se ukljuile udruge, mali uzgajivai i znanstvene institucije ispostavilo se da su oko 38 % naziva na popisu stvarno bili sinonimi, a vie od 1000 bile su ugroene tradicijske sorte.

12

13

Od 2008. u tijeku je revizija sjemenarskih direktiva koja bi trebala trajati do kraja 2012. Nove direktive propisuju obveznu registraciju i za tradicijske sorte kako bi se sjeme moglo prodavati, a moi e biti razmnoavane samo na mjestima gdje su izvorno nastale. Na tritu ih nee smjeti biti vie od 5 % od ukupnog broja sorata neke vrste u prodaji i vie od 10 % ukupno u odnosu na nove sorte. Time direktive jame kompanijama 90 % kontrole nad tritem i praktiki stavljaju izvan zakona rad niza udruga i nezavisnih sjemenara koje prodaju sjeme tradicijskih sorti kako bi ih ouvale. Nije tajna da kompanije zapoljavaju konzultantske kue koje se bave lobiranjem u EU parlamentu. Hrvatska takoer ima obvezu preuzimanja istih EU direktiva i usklaivanja zakonodavstva, tako da istu priu imamo i kod kue. Specifinost Hrvatske je pak da je domaa proizvodnja povrtnog sjemena gotovo potpuno zamrla i ostavila nas u potpunosti ovisnima o uvozu. Varadinsko zelje vie nije iz Varadina nego u najboljem sluaju iz susjedne Slovenije. Sredinom 2012. donesena je presuda Europskog suda pravde u sluaju tvrtke Graines Baumaux protiv udruge Kokopelli koja se bavi ouvanjem tradicijskih sorata i okuplja oko 6000 lanova. Nakon to je u Francuskoj osuena na kaznu od 10 000 za stvaranje nelojalne konkurencije i prodaju sjemena neregistriranih kultivara, udruga je uloila albu. Na Europskom sudu pravde pokuala je obraniti stajalite da europski zakoni nisu poteni i kre osnovna ljudska prava slobodnog pristupa sjemenu za uzgoj vlastite hrane i da spreavaju ouvanje tradicijskih sorata iako govore o njihovoj ugroenosti. No presuda je bila da je sa zakonima sve u redu. Tradicijske sorte smiju biti na tritu, ali ako su registrirane, pod odreenim pravilima koja ne mogu zadovoljiti i tako u krug... Uz tog Golijata ipak postoji i mali David. U gotovo svakoj dravi postoje udruge koje okupljaju uvare tradicijskih sorti, organiziraju razmjene sjemena i edukaciju. Na razmjenama sjemena koje se tradicionalno organiziraju prve nedjelje u travnju u UK lanovi udruge Seedy Sunday (Zrnata nedjelja) posjetiocima na ruku utisnu ig Outlow (izopenik) ime naglaavaju svoj otpor prema nepravednim zakonima i volju da ustraju u ouvanju tradicijskih sorata. U travnju 2011. meunarodna Sjemenarska kampanja organizirala je velike prosvjede u Bruxellesu uruujui lanovima Europskog parlamenta svoje zahtjeve i potpisanu peticiju. Teimo postizanju sjemenarskog suvereniteta, to znai da bi svaki narod trebao imati slobodan pristup sjemenu za uzgoj hrane. To ukljuuje lokalne drutvene mree koje udruuju poljoprivrednike i vrtlare u ouvanju sorata prilagoenih lokalnim uvjetima, sorata koje se mogu slobodno razmnoavati na poljoprivrednim gospodarstvima, zajednikim urbanim vrtovima, okunicama, balkonima. Istodobno trebamo poljoprivrednu i sjemenarsku politiku koja e promicati takve prakse i dopustiti slobodan pristup sjemenu, razbijajui dominaciju velikih sjemenarskih kompanija, zabranjujui genetiki modificirano sjeme i privatizaciju sjemena. To je ono za to se borimo! Pozvani ste da postanete dio sve veeg svjetskog pokreta za sjeme i sjemenarski suverenitet! *

5. Zrno po zrno ili kako poeti

Vjerojatno ste ve nestrpljivi da napokon stavite ruke u zemlju i posijete sjeme. Ovdje je pregled nekoliko praktinih stvari koje morate znati.

5.1. Nabavka sjemena

U vlastitom vrtu najvie ima smisla uvati tradicijske sorte koje ste naslijedili od bake ili dobili od nekoga tko se bavi njihovim ouvanjem (roaka, susjeda, prijatelja, proizvoaa povra od kojeg redovito kupujete i sl.). U Hrvatskoj ima nekoliko udruga koje se bave ouvanjem genetske raznolikosti bilja i od njih moete prema njihovim pravilima dobiti male koliine sjemena za razmnoavanje. Razmjene sjemena koje organiziraju predstavljaju mjesto susreta sjemenara i tamo ete najee moi nabaviti sjeme i dobiti upute za njegovo uzgajanje. U Hrvatskoj ih na alost jo uvijek nema tako mnogo, a odravaju se najee zimi ili u rano proljee u Zagrebu, Novoj Gradiki, Sisku... Pokuajte sami organizirati razmjenu i okupiti sjemenare iz svojega kraja. Na kraju ove broure pronai ete upute kako to uiniti. Ekoloki poljoprivrednici, posebno biodinamiari esto uvaju sjeme na gospodarstvu, pa ete ga ponekad nai na sajmovima ekoloke poljoprivrede. Sjeme nekih kultura isto je kao plodovi koje koristimo za hranu, pa ako kupujete od provjerenih uzgajivaa koji uzgajaju tradicijske sorte neke plodove moi ete posijati ili uzeti sjeme, samo vodite rauna o tome da su plodovi potpuno zreli. Moete recimo umjesto da sve pojedete, posijati grah, soju, kukuruz kokiar, posaditi enjeve enjaka i ljutike, uzeti sjeme iz neke fine rajice ili jako zrele paprike ili tikve. Neete to moi recimo s krastavcima jer se oni za jelo beru prije nego potpuno dozore isto kao i graak. Ne zaboravite zapisati sve podatke koje ste saznali od uzgajivaa, jer je uz tradicijske sorte vano ouvati i znanja o njihovom uzgoju, tradiciju pripremanja i dr.

5.2. Koliko treba ekati sjemenke

Prema trajanju ivotnog ciklusa biljke dijelimo na jednogodinje, dvogodinje i trajnice. Jednogodinje bilje daje sjeme ve prve godine i lako ga mogu razmnoavati i sjemenarski poetnici. Dvogodinje je potrebno ostaviti da prezimi u vrtu ili skladititi gomolje, zadebljalo korijenje, lukovice i saditi drugo proljee kako bi procvalo i dalo sjeme. U uvjetima blage mediteranske klime veina dvogodinjih vrsta prezimit e u vrtu, a u kontinentalnim dijelovima neke vrste (perin, pastrnjak, kupusnjae, blitvu, matovilac, postrnu repu) moete pred zimu zagrnuti slamom ili sjenom ako ih ostavljate na gredicama. uvanje dvogodinjih vrsta zimi: Optimalne uvjete za uvanje veine vrsta imaju hladni, vlani podrumi. Krumpiru je dovoljno da ga ostavite na takvom mjestu bez dodatne zatite, a mrkvu, ciklu, perin, pastrnjak, repu utrapite u vlani pijesak. Povre se oisti od blata, odreu se listovi oko 1-2 cm iznad korijenovog vrata i slau izmeu slojeva pijeska tako da se meusobno ne dodiruje. Pijesak ne smije biti potpuno suh ali ni previe mokar kako povre ne bi trunulo (moete malo zaliti ako vidite da vam je korijenje malo omekalo i smeuralo se). Tako moe bez problema stajati oko est mjeseci. Na proljee, im vremenski uvjeti dopuste vadi se iz trapa i sadi u vrt. Trapovi se mogu raditi i na otvorenom ili u hladnim klijalitima.

14

15

Trajnice uglavnom daju sjeme godinu ili vie nakon to su posaene, a kasnije se same obnavljaju i ire. Razmnoiti ih moete jednostavnim dijeljenjem busena. Iznimka je luk gdje ciklus traje tri godine: prve godine iz sjemena dobijemo luicu, druge od luice veliku lukovicu i tek tree ponovo dolazimo do sjemena. Najee uzgajane jednogodinje biljke: rajice, paprike, patliani, grah, graak, bob, rotkvice, tikve, dinje, lubenice, krastavci, salata, bamija, kopar, pinat, suncokret, heljda, loboda, amarant, rikola Najee dvogodinje biljke: mrkva, perin, pastrnjak, komora, kupusnjae (kupus, kelj, korabica, brokula, cvjetaa, ratika), repa, koraba, cikla, blitva, poriluk Najee trajnice: rabarbara, vlasac

runo. Izolacija moe biti vremenska, prostorna ili postavljanje razliitih barijera. Krianje moemo smanjiti postavljanjem barijera visokih biljaka. Nekad su ljudi esto biljke za sjeme sadili usred polja kukuruza, suncokreta i sl. Zidovi nisu toliko dobri jer stvaraju turbulencije vjetra. Prostorna izolacija znai da razliite sorte sadimo daleko jednu od druge. Udaljenost ovisi o nainima opraivanja, pa dvije sorte graka mogu biti udaljene i 1m dok je izmeu dvije sorte krastavaca potrebno 150 m razmaka. Zbog toga je u malim vrtovima teko odravati velike kolekcije. Tome moemo doskoiti postavljanjem kaveza od geotekstila ili nekog drugog prozranog materijala koji proputa vodu ali ne i kukce. Kavezi se postavljaju prije cvatnje i zadravaju kukce koji se tamo zateknu dok cvatnja ne zavri, tako da ne mogu oploditi cvijet neke druge sorte. Najsigurnija je ipak metoda vremenske izolacije, a to je kada u isto vrijeme cvate samo jedna sorta koju elimo razmnoiti, recimo jedne godine uzgojimo i razmnoimo jednu sortu, druge godine drugu itd. Tu dolazi do izraaja vanost razmjene sjemena. Ako smo jedne godine u malom vrtu razmnoili kelj onda nismo mogli razmnoavati ostale kupusnjae da se ne kriaju, pa emo na razmjeni razmijeniti vikove za sjeme ostalih vrsta koje nam nedostaju.

5.3. Biologija opraivanja i uvanje sortne istoe

Svi znamo kako to ve ide s opraivanjem polen padne na njuku tuka, cvijet je oploen i razvija se plod. Razlika je jedino u tome kako polen dolazi do tuka. Kod nekih vrsta sve se to odvija na istoj biljci i za njih kaemo da su samooplodne. Takve vrste vrlo je lako uzgojiti da se biljke meusobno ne kriaju, da potomstvo zadri ista svojstva i moe ih uzgojiti svaki poetnik. Ostale vrste zovemo stranooplodne. Za njihovo opraivanje najee su zasluni vjetar i kukci. Vjetar nosi polen vrlo daleko, mogue je opraivanje biljaka koje su ak i kilometar udaljene. Kod kukaca to ovisi o vrsti i njihovom arealu kretanja. Najbolji opraivai meu kukcima su bumbari, pele i drugi njihovi srodnici. Svi kukci koji imaju dlaku na koju se polen lako hvata i tako se prenosi s jedne biljke na drugu. Zbog toga je u vrtu dobro imati konice kao i cvijee koje privlai kukce. Neke samooplodne vrste: grah, graak, rajica, salata Neke stranooplodne vrste koje oprauje vjetar: repa, blitva, cikla, loboda, kukuruz, proso, ra Neke stranooplodne vrste koje oplouju kukci: kupusnjae, perin, celer, mrkva, tikve, krastavci, bosiljak, luk Kod stranooplodnih vrsta puno je vea varijabilnost jer se meusobno kriaju, ponekad ak i sa divljim srodnicima (mrkva s divljom mrkvom, pastrnjak s divljim pastrnjakom). Da bi razumjeli koje biljke se mogu meusobno kriati potrebno je znati malo botanike. U botanici je vrsta definirana kao skup genetski srodnih biljaka koje se mogu kriati i davati plodno potomstvo. Razliite sorte unutar iste vrste mogu se kriati. Recimo sadimo li ljute paprike pokraj slatkih idue godine gotovo sve e biti ljute, ali nee se kriati primjerice mrkva i perin ili kopar i komora. Unutar vrste razlikujemo razliite forme, varijetete i sorte. Bez obzira na to to se nama dvije kulture mogu initi potpuno razliitim, one su ponekad samo forme iste vrste i mogu se kriati. Sve ono to zovemo kupusnjae kupus, kelj, ratika, prokulice, cvjetaa i brokula u stvari su forme vrste latinskog naziva Brassica oleracea. Istoj botanikoj vrsti pripadaju i blitva i cikla, pa e se u vrtu kriati ako ih uzgajate za sjeme iste godine. Krianje ponekad moe dati zanimljive rezultate, ali najee elimo sauvati ista svojstva sorte koju uzgajamo i tada trebamo primijeniti neku od metoda izolacije ili opraivati

5.4. Uzgoj i zatita od bolesti

Biljke za sjeme u pravilu trebaju neto vei razmak kako bi mogle u potpunosti razviti sve karakteristike, razbujati se i dati brojno potomstvo, a bitno je i redovito plijevljenje. Najee ih prorjeujemo odabirui najbujnije, ili se to dogaa spontano tako da sitnije biljke poberemo za hranu, a one ljepe uvamo (na primjer kod salate). Vano je znati i da je za odravanje sorte potrebno bar 10-15 biljaka ili vie od 1 m2 za biljke koje sijemo u masi poput itarica, maka, matovilca ili rikole (u literaturi se mogu nai razliiti podatci, a razlika je i od vrste do vrste). Ako uvamo sjeme od svega nekoliko biljaka moe dogoditi da se ono izrodi tj. da potomstvo ne bude vie tako bujno i ukusno. To je rezultat manjka genetske raznolikosti unutar populacije. Samooplodne vrste manje su osjetljive na veliinu populacije jer prirodno trae manje varijabilnosti. Kod stranooplodnih vrsta varijabilnost unutar jedne sorte znatno je vea i potrebne su vee populacije. Posebno su osjetljivi mrkva (minimalno 30 ali i 50-100 biljaka) i kukuruz (minimalno 100 m2, a sjeme se uzima samo iz sredita polja, ne s rubova). U ekolokoj poljoprivredi prevencija je i vie od pola zdravlja, pa trebamo paziti na higijenu (uklanjanje bolesnog lia ili drugih ostataka) i na pravilnu, umjerenu ishranu bilja kako bi stvorile imunitet. Pomoi e i prevencija ajevima od ljekovitog bilja kao to su preslica, pelin i dr. Bolesti se esto ire sjemenom, pa je vano uzimati sjeme samo sa zdravih biljaka kako se bolesti ne bi irile.

16

17

Zatita sjemena toplom vodom Neke bolesti koje se prenose sjemenom moemo suzbiti tako da ih potapamo u vodu zagrijanu do temperature koja ubija gljivice i bakterije, a ne smanjuje klijavost. To djeluje recimo za suzbijanje suhe trulei i pjegavosti kupusa, sivu pjegavost celera i neke druge bolesti koje se prenose sjemenom. Sjeme se stavlja u platnene vreice, zavee i potapa u vodu kao kad kuhamo aj. Temperatura vode mora biti precizno odreena i razliita je za svaku vrstu, kao i trajanje takvog namakanja. - 15 min na 50 C radi - 20 min na 50 C krastavac, rajica, brokula, cvjetaa, kelj, mrkva - 25 min na 50 C patlian, pinat, kelj pupar, repa - 25 min na 20 C - kupus - 30 min na 48 C salata, celer, paprika Nakon namakanja sjeme rasprostremo na tanjuri i suimo, a kada je potpuno suho spremamo u staklenke.

plahte i objese naopako na prozrano mjesto u sjeni. Tamo se uva dok se potpuno ne osui, a sjemenke koje padnu ranije ne rasipaju se uokolo po vrtu. Nakon suenja da bi lake odvojili sjeme od ostataka ploda moemo vree ili plahte lagano udarati drvenim batom ili gaziti tenisicama te istresti tako usitnjeni sadraj na sito i prosijati. Prosijavanjem se rjeavamo grubih ostataka, a sitnu pljevu moemo ispuhati prebacivanjem sjemena na laganom vjetru ili prebrati runo ako imamo manje koliine. Mokro ienje Mokri postupak ukljuuje vaenje sjemena iz sonih plodova kao to su krastavci, rajice i sl. Tu nam pomae prirodna fermentacija kojom se razgrauje sluz koja obavija sjemenke, a ujedno i titi od nekih bolesti. Soni dio ploda sa sjemenom izdvoji se u staklenku ili alicu i ostavi tjedan dana da fermentira. Moe se pokriti tanjuriem ali ne vrstim poklopcem da ostane dovoljno zraka. Nakon toga se sjeme prebaci na cjediljku i ispire pod mlazom vode, a potom osui.

5.5. Odabiranje najboljih

Oponaajui prirodnu selekciju za sjeme uvijek uvamo sjeme s biljaka koje daju najbolje plodove, imaju najbujniji rast ili neke druge kvalitete. Upravo u tome lei najvei trik ouvanja ljudskog roda i poljoprivrede, a i vanost uvanja vlastitog sjemena. Na taj nain mi sami selektiramo biljke sa svojstvima koja su nama vana, a osim prinosa to je prioritet industrijskog sjemenarstva to moe biti otpornost na bolesti, kvaliteta plodova za pojedine namjene i sl. Ovim metodama od nekadanjih divljih biljaka nastalo je rajsko povre velikog prinosa i lijepog izgleda koje danas poznajemo. Najbolje je ve u vrtu oznaiti (recimo platnenom trakicom arke boje) biljke koje ostaju za sjeme. Tu treba gledati ukupno stanje biljke. Ona mora biti zdrava, bujna, karakteristike sorte trebaju biti dobro izraene. Odabiranjem se moemo i malo igrati i s godinama moemo dobiti sjeme koje je najprilagoenije naim zahtjevima. Na primjer uvanjem sjemena biljaka koje prve dozrijevaju postii emo efekt da nam ta sorta uvijek rodi ranije. Povremenim uzgojem sorata iz drugog podneblja i doputanjem krianja s onim koje trajno uzgajamo moemo dobiti otpornije biljke i druge zanimljive rezultate.

5.6. ienje
Kako bi druge godine sjeme mogli ravnomjerno sijati vano je da ono bude isto. To podrazumijeva micanje svih dijelova usploa bilo ono mesnato ili suho. Upravo po tome razlikujemo suhe i mokre postupke ienja. Suho ienje Velik dio vrsta ima sjeme koje se sui na biljci. Najbolje je pustiti da se postupak suenja odvija u vrtu to je dulje mogue. Sjeme ponekad ranije ispada pa ga je potrebno skupiti i kad nije potpuno zrelo. Tada se vade cijele biljke s korijenom, skupe u snopove, zaveu i stavljaju u papirnate ili platnene vree ili

Mokro ienje paradajza

18

19

5.7. uvanje
Zlatno pravilo je uvanje na to suem i to hladnijem. Kada je sjeme suho moe se due vrijeme uvati na niskim temperaturama, a vano je i da bude u mraku. Kako je sjeme ivo njegova klijavost ne traje vjeno i zato je kolekciju potrebno esto regenerirati. Klijavost ne prestaje odmah nego pomalo opada iz godine u godinu. Nakon godinu-dvije isklijat e sve sjemenke, kasnije sve manji i manji postotak. Sjeme se najbolje uva u staklenkama. S vremena na vrijeme treba pregledati kolekciju i paziti da sjeme ne navue vlagu ili da ga ne napadnu bolesti i tetnici (ici na grahu i sl.). Papirnate vreice nisu tako uinkovite protiv vlage niti tetnika, ali su praktine kada sjeme razmjenjujemo. Neki stavljaju papirnate vreice sa sjemenom u velike staklenke. Vano je da svaki uzorak bude paljivo oznaen s obiljeenom vrstom i sortom, mjestom i godinom skupljanja. Dobro je uvati i druge podatke (biljeke uzgajivaa od kojeg smo ga dobili, kad smo posijali, kad je proklijalo, kad je cvalo, kakvi su bili plodovi) i fotografije.

6. Specifinosti naih usjeva

6.1. Lukovi (Alliaceae)
Niz samoniklih vrsta koje ine porodicu lukova od uvijek su bili privlana hrana, posebno u rano proljee dok jo nema ostalog povra. Uzgoj luka i enjaka poeo je ve prije 6000 godina na podruju sredinje Azije. Obje vrste kao i poriluk bile su omiljene u Egiptu, Grkoj i Rimu, odakle su se proirile cijelom Europom, a danas je teko i zamisliti kuhanje bez luka. Luk (Allium cepa) Luk se tradicijski uzgaja iz luice, male lukovice koju dobivamo sjetvom sjemena, iako ima i kultivara koji nakon sjetve jo iste godine daju veliku lukovicu. Idealni uvjeti za uzgoj su puno kie u proljee, na poetku vegetacije i suho i toplo ljeto kada dozrijeva. Sjeme treba puno vlage za klijanje, a plitkom korijenju smetaju korovi. Sitnu luicu korovi mogu potpuno potisnuti pa je plijevljenje neizbjeno, a maliranjem postiemo i zatitu od korova i dulje zadravanje vode u povrinskom sloju. Luk se okapa i plijevi bar tri puta, a zadnji put polovinom lipnja. Glavne tri forme luka koje se uzgajaju su crveni, uti i srebrenac. Srebrenac je uvijek ozimi i sadi se u kasnu jesen. Neke tradicijske sorte luka su Turopoljski, Dobravski rljeni, Rapski uti pogaar, Istarski ljubiasti, Istarski uti... Sjeme za uzgoj luice u kontinentalnim krajevima sije se od kraja oujka do sredine travnja na dobro pripremljene i sitno obraene gredice. Sjeme se razbaca omake, dosta gusto i plitko ukopa grabljicama ili se sije u redove razmaka 20 cm radi lake obrade. Razlog guste sjetve je to elimo sitnije luice jer se one lake uvaju i manja je vjerojatnost da e u drugoj godini, umjesto da formiraju debele lukovice otii u cvijet. Biljice su jako sitne, nakon dva mjeseca tek dobiju prva tri listia i narastu dvadesetak centimetara, pa ih treba redovito zalijevati i plijeviti. Listovi luka slini su travkama ali razlikovat ete ih po tome to su u presjeku okruglasti i uplji za razliku od trava (isto i enjaka i poriluka) koji imaju plosnate listove. Poetkom kolovoza luice dozrijevaju i treba ih pobrati prije razdoblja kia, ostaviti na gredici da se osue i onda pospremiti. Nae bake drale su preko zime luicu na krunim peima i tako su nesvjesno unitavale micelij plamenjae luka. Luicu od koje elimo dobiti luk za sjeme treba probrati, izdvojiti sve bolesne i oteene, a nakon zime i one koje su proklijale tijekom skladitenja. Za dobivanje lukovica koje jedemo sadimo luice na jesen ili u proljee (bitno je da ih ne posadite naopake). Za sjeme treba odvojiti najmanje dvadesetak najljepih, krupnih lukovica koje emo splesti u vijenac i objesiti na prozrano mjesto gdje su

Vrste ija klijavost traje 1-3 godine: mrkva, luk, perin, kukuruz Vrste ija klijavost traje do 5 godina: bosiljak, kupus, celer, salata, paprika, rajice Vrste koje zadravaju klijavost vie od 5 godina: endivija, blitva, cikla, krastavci, tikve, lubenice, neven

20

21

temperature 2-15 C (podrum). U travnju ih sadimo u gnijezda po etiri zajedno, a gnijezda u redove razmaka 30 cm. Kad biljke porastu trebat e ih nakoliti jer su cvjetne stapke krhke. Luk prekrasno cvate u velikim okruglim glavama i ukras je svakom vrtu. Pazite da su razne sorte udaljene bar 150 m. Sjeme se skuplja jednog sunanog dana poetkom kolovoza (ovisi o klimi) kada je veina tobolaca otvorena i sjeme u njima crno. Odree se cijela glavica, spremi u platnene vree i isti trljanjem, prosijavanjem i ispuhivanjem pljevica. Sjeme zadrava klijavost samo 2-3 godine pa ga je potrebno ee regenerirati. Ljutika (Allium cepa var. aggregatum) Ovo je u stvari varijetet luka s kojim nema toliko problema oko uvanja luica i sjemena. Lukovice rastu okupljene, slino enjaku samo bez zajednike vanjske ljuske. Ljutika se razmnoava vegetativno odjeljivanjem luica koje se sade. Cvate vrlo rijetko. Postoji niz domaih sorata koje je potrebno ouvati. enjak (Allium sativum) Uzgoj enjaka nije zahtjevan, jer se takoer uglavnom razmnoava vegetativno. Postoje ozime i proljetne forme. Proljetni enjak je sitniji, vrstih ljuski i obino ima samo jedan red enjeva. Neke sorte jesenskog enjaka imaju u sredini niz sitnih enjeva okruenih krupnima. Kad ga sadimo odjeljujemo enjeve i sadimo svaki posebno u redove, slino kao luice luka. Kod sorata s dva reda enjeva odvajamo za sadnju samo vanjske, krupnije. Ponekad ljeti enjak tjera cvjetne stabljike, zanimljivog uvijenog oblika. Sitne lukovice koje nastaju nakon cvatnje na vrhu mogu se saditi idue godine ali daju samo sitnu luicu koju treba ponovo posaditi da bi formirala glavicu. Preporuka tradicijskih uzgajivaa je da se jesenski enjak koji sami uvamo svake tri godine tako pomladi. Inae se cvjetovi reu ili povezuju kako se biljka ne bi dodatno iscrpljivala i kako bi stvarala vee glavice. Neke tradicijske sorte su Domai jari, Domai ozimi, Slavonski ozimi,Petrinjski ozimi, Polaki ozimi. Poriluk (Allium ampeloprasum ssp. porrum) Poriluk ima vrlo dug vegetacijski period i dvogodinja je biljka. Najee se uzgaja iz presadnica. Kad se uzgaja za sjeme bolja je kasnija sjetva u travnju ili svibnju, a u lipnju ili srpnju se presauje. Na istom mjestu moe prezimiti na otvorenom pa druge godine cvate. Za razliku od skromnog luka i enjaka, poriluk voli dobro pognojena tla. Biser luk (Allium ampeloprasum) Srodnik poriluka koji se nekad uzgajao u Dalmaciji radi sitne bijele lukovice. Najee se jeo ukiseljen kao zimnica. Stogodinji luk (Allium cepa var. proliferum) Jo jedna rijetka vrsta kod nas, ali vrlo omiljena meu hobi vrtlarima. Na vrhu cvjetne stabljike formiraju se sitne lukovice koje prokliju na istoj biljci pa izgleda kao da raste na kat. Mlade lukovice otpadaju i tako se biljka iri. Zimski luk (Allium fistulosum) Trajna vrsta luka pogodna za sadnju u umske vrtove. Jede se kao mladi luk, a od druge

godine cvate i stvara sjeme. Omiljen je jer je otporan na hladnou i iznikne vrlo rano u proljee. Vlasac (Allium shoenoprasum) Takoer trajnica vrlo aromatinih listova koji se koriste kao zain i krasnih cvjetova. Razmnoava se sjemenom ali i dijeljenjem busena.

6.2. Glavoike (Asteraceae)

Bogata porodica Glavoika poznata je po velikom broju cvjetnih vrsta od divljih maslaaka, tratinica, ivanica i razliaka do cvijea iz bakinog vrta kao to su ljetni zvjezdani, suncokreti, kozmos, slamnato cvijee, jesenice i krizanteme. Tu je takoer i niz ljekovitih biljaka kao to su neven i kamilica, ali i otrovnih poput buhaa i vratia. Od lanova ove porodice kao povre koristimo salate, endivije i radie, ioku, artioke ali i neke manje poznate vrste kao to su crni i bijeli korijen. Salata (Lactuca sativa) Razvijena je od divlje salate (Lactuca serriola) prije oko 2500 god. na podruju Zapadne Azije, Istone Afrike, a posebno omiljena je bila u Egiptu. Divlja salata i danas esto raste u vrtovima kao korov. Sve do 16. st. koristile su se samo lisnate forme i nisu bile poznate salate glavatice. One se prvi put spominju u samostanskim vrtovima, a prve hrskave kristalke nastale su tek u 19 st. Lisnate salate (Lactuca sativa var.crispa) imaju samo rahle lisne rozete, najee izduenih listova zelene, uto-zelene ili smee-crvene boje. Takve ih opisuju i imena domaih sorata: Vuji jezik, Hrastov list, Sabljica... Za jelo se reu cijele rozete oko 5 cm iznad tla kako bi srika ostala netaknuta i nastavila dalje rasti. Zato se u staroj literaturi (Oani, 1938.) naziva loika reznica. Rimske ili dugolisne salate (Lactuca sativa var. romana) takoer imaju izduene listove s izraenim sredinjim rebrom, ali se oni malo preklapaju pa tvore rahle izduene glavice. Omiljene su u mediteranskim zemljama jer bolje podnose visoke temperature i kasnije tjeraju cvjetne stabljike. Vanjski listovi ponekad se veu kako bi se u sreditu razvijali uti mekani listovi. Oani ih zato spominje kao loike vezanice. Salate glavatice (Lactuca sativa var. capitata) formiraju vrste glavice preklapanjem vanjskih listova dok unutarnji nastavljaju rasti tako zatieni od ega postanu uti i blagog okusa. Glavatice mekanih listova ravnog ruba i neto manjih glavica nazivamo puterice ili maslenke, a one naboranih rubova i izraenih ila zovemo kristalke ili ledenke. U svim ovim varijetetima nalazimo ozime i ljetne sorte, a uz dovoljno raznolikosti imat emo salate u vrtu tijekom gotovo cijele godine. Tradicijske sorte su primjerice Dalmatinska ledenka, Kristal ljetna uta i dr. U fazi cvatnje salata je najslinija svojim divljim srodnicima. Salate vrlo vrstih glavica ponekad treba zarezati kako bi se cvjetna stabljika lake probila. Cvatnja traje dugi period, gotovo dva mjeseca ali pojedini cvjetii otvaraju se i zatvaraju u jednom danu. Zbog toga je salata uglavnom samooplodna vrsta pa ete i u malom vrtu moi skupiti lijepu kolekciju sorata. Gredice s razliitim sortama ipak udaljite oko 2 m, a za sjeme ostavite bar 10 najljepih, zdravih biljaka. Svaka biljka bogato e roditi pa ete imati dosta vikova za razmjenjivanje. Sjeme je sitno, duguljasto, zailjenih vrhova, kod nekih sorata bijelo, a kod nekih tamnosmee. Na vrhu ima uperak slian maslaku kao prirodnu prilagodbu na

22

23

irenje sjemena vjetrom. Kao to se cvatnja odvija u dugom periodu tako je i sa dozrijevanjem. Zrelo sjeme se pak vrlo brzo rasipa po vrtu, a kako prezimljuje u tlu idue godine ete imati salate na sve strane ako ga na vrijeme ne pokupite (to isto nije loe ako niste skloni velikoj pedantnosti). Kada je vie od polovine sjemena zrelo upamo cijele biljke s korijenom, zamatamo u papirnate ili platnene vree ili plahte i objesimo naopako na suho i prozrano mjesto u sjeni (potkrovlje, tavan, nadstrenica) da do kraja dozrije (ne zaboravite oznaiti vree da se ne pomijeaju). Kad je suho moemo ga oistiti suhim ienjem (poglavlje 5.6). Sjeme dri klijavost do pet godina. Endivija (Cichorium endivia) Endivije su zimske salate koje se u kontinentalnim krajevima siju sredinom srpnja do poetka kolovoza na zasjenjene gredice i presauju sredinom kolovoza na razmak oko 30 cm kako bi se dobro razvile i kako ne bi stradale od gnjiloe u vrijeme veih oborina. Za jelo se moe brati od rujna sve do prvog snijega, a prezimljuje na otvorenom pod snjenim pokrivaem. Nekad su je ljudi uvali preko zime u podrumima korijena zagrnutog u pijesak ili povezanih listova objeenu naopako. Vanjski listovi se osue ali u sreditu glavice razvija se meka uta srika pa moemo imati salate i usred zime. U mediteranskim krajevima sije se neto kasnije, potkraj kolovoza i u rujnu, a presauje do sredine listopada kako bi ju mogli brati cijelu zimu, sve do travnja. Razlikujemo dva tipa: irokolisna, ravnih rubova koja se jo zove i eskarol i kudrava, duboko urezanih, naboranih listova. Nakon to prezimi odabiremo bar 10-15 najljepih glavica i putamo ih da procvatu u travnju. Isto tako endivija se za sjeme moe uzgajati i tako da se sije rano u proljee pa cvate jo iste godine. Cvjetovi su krasne plave boje, a stabljika je vrlo visoka i ponekad puca pa je dobro osigurati potporanj. Kao i kod salate prevladava samooplodnja, ali kako su cvjetovi due otvoreni mogu se i kriati pa razliite sorte treba udaljiti oko 150 m. Iz vrta je dobro maknuti i divlju cikoriju koja je u vrijeme cvatnje vrlo slina. Sjemenke su sitne i valjkaste s uperkom na vrhu. Dozrijevaju potkraj kolovoza i u rujnu. Zrelo sjeme se pobere po sunanom vremenu i oisti. U Dalmaciji se nekad uzgajala sorta Dalmatinska kopica, a danas je rijetka i ugroena.

Radi (Cichorium intibus var. foliosum) Najee se koriste dva varijeteta. Cichorium intibus var. sativum je domaa cikorija dugog vretenastog korijena koja dolazi u mjeavinama zamjena za kavu. Ponekad se koristi i lie za salatu, a u nekim europskim zemljama priprema se kuhano. Drugi varijetet Cichorium intibus var. foliosum nema tako izduen korijen i koristi se radi lisne rozete posebnog gorkastog okusa. Omiljen je u mediteranskim zemljama, Italiji, junoj Francuskoj, panjolskoj. Kod nas se tradicionalno uzgaja u priobalnom podruju, naziva se i utenica. Talijani razlikuju vie tipova cicoria, radi zelene rozete ili izduenih glavica koji se vie puta ree i jede svje; catalogna, bujni kultivari koji se najee kuhaju; Witloff kod kojeg se koristi korijen za kuhanje; radicchio, tipovi crvenih ili arenih listova; radi parga kod kojeg se jedu mlade cvjetne stabljike. Najee se uzgaja kao dvogodinji jer da bi dao sjeme mlada biljka mora prezimiti na niskim temperaturama (faza jarovizacije). Veina sorata dobro podnosi hladnou, u priobalju prezimljuje na otvorenom. U krajevima hladnijih zima mogu se izvaditi korijeni i zatrapiti u pijesak (kako je opisano u poglavlju 4.1). Radi cvate slino divljoj cikoriji i endiviji lijepim plavim cvjetovima. Dobivanje sjemena je takoer slino, a i kod njega je bitno ukloniti divlje cikorije bare150 m uokolo kao i ostale sorte. ioka (Helianthus tuberosus) Trajnica slatkih gomolja koja ne bira stanita, ali gdje se jednom primi teko ju je iskorijeniti. Zato u vrtu trai stalno mjesto. S razmnoavanjem nema problema. Dovoljan je i sasvim mali gomolj da biljka izraste i da se proiri. Iako predivno cvate utim cvjetovima sjeme se ne koristi. Kod nas su najei udomaeni kultivari bijelih gomolja, ali ima i ljubiastih, ruiastih i ukastih u raznim oblicima. Navie se cijene oni okruglastiji i kompaktniji jer se lake iste. Suncokret (Helianthus annuus) Sve do 19. st. suncokret se uzgajao kao ukrasna biljka, a tek tada dobiva vanost kao uljarica. Veliki cvjetovi na visokim stabljikama bili su neizostavni dijelovi najljepih tradicijskih cvijetnjaka i povrtnjaka. Cvatnja je jako zanimljiva. Svaka suncokretova glava ima i do 2000 sitnih cvjetia skupljenih u cvat. Cvjetovi na rubu su neplodni i imaju ute latice, a oni plodni su spiralno postavljeni, cjevasti i cvatu po zonama oko 10 dana, svaki dan jedna zona. Najee su okrenuti prema istoku jer najintenzivnije cvatu ujutro. Jednogodinja je biljka, a oprauju je kukci. Razliite sorte treba odvojiti bar 250 m, a za kvalitetno razmnoavanje potrebno je bar desetak biljaka. Sjeme dugo dri klijavost. Crni korijen (Scorzonera hispanica) Ljekovita biljka i esti stanovnik naih livada. Kao povre se prvi put poeo uzgajati u 16. st. u panjolskoj, ali kod nas je jo uvijek gotovo nepoznat. Valjkasti korijen duine dvadesetak centimetara izvana je crn, a u sreditu bijeli iako brzo potamni na zraku kad se preree. Kuha se poput cikle, oguli i priprema na salatu, u sloencima, ukiseljen... Crni korijen je trajnica, pa ga za sjeme posadite na stalno mjesto u vrtu. Korijenje se koristi samo u prvoj godini ili eventualno u drugoj ako uklonite cvjetnu stabljiku. Prve godine biljka formira samo rozetu lia, a ute cvjetove i sjeme moete oekivati tek u svibnju idue godine. Dobro podnosi hladnou, pa ju bez brige ostavite u vrtu preko zime. Sjeme je zrelo kada se na vrhu otvore uperci kao kod maslaka i tada ga treba brzo pokupiti da se ne rasipa. Brzo gubi klijavost pa je potrebno svake godine sijati svjee,

24

25

stare zalihe nee vam biti od koristi. Sije se u travnju na razmak redova 40 cm i 15-20 cm izmeu biljaka u redu. Razliite sorte posadite bar 150 m dalje (ako cvatu), a pazite i da u okolici nema divljeg crnog korijena. Bijeli korijen (Tragopogon porrifolius) Po izgledu i nainu uzgoja slian je crnom korijenu. Cvjetnu stabljiku takoer tjera u drugoj godini ali tada vie nije dobar za jelo. Cvjetovi su ruiasti, a sjemenka je klinasta s uperkom. Moe se posijati neto ranije, u oujku. Artioka (Cynara scolymus) Golema bodljikava trajnica dominira svojim dijelom vrta. Za jelo se koriste samo cvjetne glave dok su cvjetovi jo u zametku omiljene jer sadre inulin, gorku tvar cinarin, razliite enzime s antibiotikim djelovanjem, kiseline... Razmnoava se najee reznicama ili sjemenom. Uzgaja se uglavnom u priobalju. Neven (Calendula officinalis) Ovu ljekovitu biljku dobro je imati u vrtu jer odbija nematode, a cvjetovi su i jestivi, moete njima uareniti salatu. Sjemenke su jako zanimljive. Nakon cvatnje ostanu privrene za glavicu i razlikuju se po obliku i veliini. One na rubu budu izduene i nazubljene dok su iznutra puno manje i iroke poput malih latica. Sve imaju jednaku klijavost i sakupljamo ih kad su potpuno suhe.

kukci esto prezime na biljkama kao jaja ili kukuljice. Neke bolesti se prenose sjemenom, pa ako ste tijekom vegetacije uoili zaraene biljke dobro je sjeme namakati u toploj vodi kako je opisano u poglavlju 4.4. Kupusnjae su dvogodinje biljke i zimi prolaze stadij mirovanja. Na podrujima blage klime mogu ostati vani kao i u kontinentalnim krajevima gdje ih se moe zagrnuti slamom. Ako uzgajamo rane sorte koje nisu tako otporne na hladnou ili u planinskim krajevima gdje su zime hladne i dugotrajne, prezimljuju u podrumu, korijena utrapljenog u pijesak. Na proljee, im vremenske prilike dopuste, izdvajaju se najbolje (bar 10-15) i sade natrag u vrt. Druge godine razvija se visoka razgranata stabljika sa utim cvjetovima, slinim uljanoj repici. U toj fazi teko ih je razlikovati pa je vano da gredice dobro oznaimo, a i sjemenke je nemogue razlikovati. Kod kupusa koji ima jako tvrdu i zbijenu glavu, cvjetna stabljika tee se probija pa ju je potrebno zarezati (u kri ali ne do kraja da ne povrijedite sriku). Razliite sorte i varijetete treba udaljiti bar 150 m (u nekoj literaturi navode i 600-2000) ili izolirati na neki drugi nain. Cvatnja traje i do dva mjeseca, a nekim biljkama je potreban potporanj. Komuke treba ostaviti da dozriju na biljci. Ako ih poberemo ranije nee dozoriti i sjeme e biti slabe kvalitete. Kako je dozrijevanje nejednoliko esto e se donje komuke ve otvoriti i rastresti dok gornje jo nee biti ni blizu zrelosti. Moemo ih brati postupno kako dozrijevaju. Naa zemlja ima niz tradicijskih sorata kupusnjaa, danas naalost vrlo rijetkih i ugroenih. Najznaajnije su Varainsko zelje, Ogulinsko zelje, Brgutski kupus, epinki kupus, Cerski kupus, Trogirska rana cvjetaa i cijeli niz lokalnih populacija ratike u primorju. Kineski kupus i kineska ratika (Pak-choi) Iako su u Kini poznate ve 1600 godina kod nas tek dolaze u modu. Vrlo brzo rastu i odlini su za iskoritavanje jesenskih dana nakon to poberemo kulture osjetljive na hladnou. Jesenski uzgoj je sigurniji ako se elimo najesti jer na visokim temperaturama brzo tjeraju cvjetni stabljiku. Za sjeme ih posijete u proljee kako bi stigli dozrijeti. Postrna repa (Brassica rapa var. rapifera) i podzemna koraba (Brassica napus var. napobrassica) Ubrajaju se u najstarije kulture, poznate su na Mediteranu jo od pretkranskog vremena. Mogu se jesti svjee, kuhati kao varivo, a omiljene su ukiseljene. Kako su dvogodinje vrste, moraju proi stadij zimskog mirovanja da bi cvale. Jedna od poznatih tradicijskih sorata postrne repe je Varadinska. Koraba ima dva varijeteta uta koraba i rutabaga. ak i u kontinentalnim krajevima mogu preivjeti zimu na otvorenom (koraba je zbog toga vrlo omiljena u sjevernim krajevima), a u podruju vrlo hladne klime moe se utrapiti u pijesak kao i ostalo korjenasto povre. Treba paziti da se sve razliite sorte repe udalje bar 150 m jedna od druge. Koraba se kria i s uljanom repicom, a i s nekim divljim, korovnim vrstama kao to je poljska repica. eerna i stona repa su izvan kategorije bilja s kojima se kria jer pripadaju sasvim drugoj porodici (lobodnjae) i srodnici su cikle i blitve. Crna rotkva (Raphanus sativus var. niger) Sije se u lipnju ili srpnju i omiljeno je zimsko povre. Kad se temperature spuste do nule zatrapite ju u pijesak, a najljepe posadite u vrt rano na proljee na razmak 40x80 cm. Sjemenke ete ekati do kraja srpnja. S obzirom da komuice ne pucaju moete ih mirno ostaviti da se do kraja osue u vrtu. Udaljite ju najmanje 150 m od drugih sorata i od rotkvica s kojima je srodna.

6.3. Krstaice (Brassicaceae)

Biljke iz ove brojne porodice uzgajaju se od samih poetaka poljoprivrede. Razvijen je cijeli niz vrsta povra, zaina, krmnog bilja, industrijskog bilja, cvijea. Sve imaju karakteristine cvjetove sastavljene od etiri latice kao krii, ute, ruiaste ili bijele. Nakon cvatnje razvijaju se plodovi koji podsjeaju na mahune samo s unutranjom pregradom izmeu dva reda okruglih sjemenki. Zovu se komuke (duge, uske) ili komuice (ire). Veina krstaica koje uzgajamo pripadaju rodu Brassica. Samo unutar vrste Brassica oleracea ima bar sedam najpoznatijih varijeteta to govori o tome da su vrlo srodne. Zovemo ih kupusnjae. Kupusnjae (Brassica oleracea) U kupusnjae pripadaju crveni i bijeli kupus, kelj, prokulice, ratika, korabica, cvjetaa i brokula. Sve su one ista vrsta, dakle mogu se meusobno kriati. Napada ih dosta bolesti i tetnika. Nemojte ostavljati za sjeme bolesne ili jako izgriene biljke i primjenjujte zatitu biljnim preparatima kao to je aj od pelina i preslice. Oteenja od kukaca ne naruavaju genetske potencijale ali smanjuju kvalitetu i kvantitetu sjemena. Isto tako

26

27

Rotkvica (Raphanus sativus var. sativus) Jednogodinja vrsta i vrlo lagana za uzgoj. Posijte ih to ranije u proljee i kad dozore prorijedite, ostavljajui najbolje za sjeme. Vrlo brzo e vas razveseliti ruiastim cvjetovima. Pripremite potporanj jer od teine sjemenki razgranata stabljika esto polegne. Kao ni kod crne rotkve komuice ne pucaju same, to je dobro jer ih moete ostaviti da se potpuno osue u vrtu ali zadat e vam neto vie muke kod ienja. Kad pokupite osueno grmlje zamotajte ga u plahtu i zgnjeite valjkom ili izgazite. Kada se krupni dijelovi odvoje moete sve skupa prosijati, a onda stavite na plitku posudu i lagano ispuite pljevice. Bijela goruica (Sinapis alba) Takoer jednogodinja kultura ije sjeme se koristi za jelo. Posijte ju na proljee i ostavite da sama obavi sve ostalo. Goruica ima jako dubok korijen i odlina je kultura za zelenu gnojidbu. Hren (Atrmoratia rusticana) Razmnoava se vegetativno, korijenovim reznicama. Kasno u jesen kada se hren vadi za potronju izabere se najljepe korijenje i izree na od prilike 20 cm. Ree se gore ravno, dolje koso kako na proljee ne bi sadili naopake. Tako pripremljene trapimo ih u pijesak i sadimo na proljee. Reznice moete napraviti i od hrena kojeg ste kupili za potronju od provjerenog uzgajivaa, pa odreete gornji dio za sadnju, a ostalo pojedete. Rikola (Eruca sativa) Jo jedna skromna jednogodinja krstaica kratke vegetacije. Posijte ju na proljee omake, a kasnije prorijedite na 10 cm razmaka meu biljkama. im zatopli rikola tjera oko pola metra visoku stabljiku s bijelim ili ukastim kriastim cvjetovima s ljubiastim ili smeim ilicama. Sjeme se brzo istresa pa je bitno da ga na vrijeme pokupite. Krea (Lepidium sativum) Jedu se vrlo mlade biljke ili kao klice ili 30 dana nakon sjetve. Vrlo je skromna i uspijevat e i bez posebne gnojidbe. Jednogodinja je i vrlo brzo e stvoriti puno sjemenki.

jedne i druge. Muke biljke odumiru nakon cvatnje, pa se nemojte brinuti ako vam se odjednom dio biljaka osui. Prije cvatnje prorijedite gredicu i ostavite najmanje tridesetak najljepih biljaka. Ako uzgajate dvije ili vie sorata razmaknite ih bar 200 m jer se pinat oprauje vjetrom pa polen moe stii dosta daleko. Blitva (Beta vulgaris ssp. vulgaris var. cicla) Uz obinu blitvu kakvu poznajemo tu je jo i blitva rebraica (Beta vulgaris ssp. vulgaris var. flavescens). Osim lia vrlo je cijenjena zbog sonih lisnih peteljki. Obina blitva ima tanje peteljke, a uzgojene su i sorte gdje su one crvene ili ute. Cvjetne stabljike blitve vidjet ete tek u drugoj godini. Cvatovi i plodovi isti su kao kod blitve, eerne i stone repe pa ete ih teko razlikovati ako vam se sluajno pomijeaju. Sve etiri kulture vrlo su srodne i mogu se meusobno kriati. Vjetar i ovdje ima ulogu opraivaa, pa je meu sortama i varijetetima potreban razmak od bar 300 m. Plodovi blitve izgledaju kvrgavo, nastaju srastanjem svih sjemenki u pazuku listova i u stvari ine klupko s vie sjemenki. Sjeme dugo dri klijavost. Cikla (Beta vulgaris ssp. vulgaris var. conditiva) Predstavlja jo jedan varijetet srodan blitvi, eernoj i stonoj repi s kojima se moe kriati (vjerojatno su ba tako nastale sorte crvenih lisnih peteljki). Ima cijeli niz sorata, ranih, srednje ranih i kasnih, razliitih oblika od okrugle, spljotene do duguljaste. Razvijene su i sorte drugih boja, ute, bijele i arene. Kada elimo sauvati sjeme najljepe biljke trapimo u pijesak da prezime i rano na proljee sadimo u vrt. Tanke, razgranate cvjetne stabljike ponekad polegnu pa trebaju potporanj. Sjemenke se dobro zadravaju na stabljici i poberite ih kada se potpuno osue na biljci. Vrtna loboda (Atriplex hortensis) Osim niza korovnih srodnika ovaj oblik lobode odavno je u uzgoju. Lie ima posebnu aromu, a moe se pripremati kao pinat i jednako je kvalitetno. Bere se ljeti kad pinatu prestane sezona. Ima cijeli niz lokalnih tipova. Najei su oni utog, zelenog ili tamno crvenog lista. Ako elite produiti berbu uklanjajte cvjetne stabljike, a ako elite sjeme neete morati dugo ekati. U uzgoju je i niz vrsta iz roda Chaenopodium, srodnih divljoj lobodi.

6.5. Mahunarke (Fabaceae)

Zbog velikog sadraja proteina u sjemenkama kao i zbog niza drugih dobrih svojstava, mahunarke su pratioci ljudskog drutva od samih njegovih poetaka. Na korijenu imaju kvrine bakterije i ta simbioza pomae im da fiksiraju duik iz zraka, pa nemaju velike zahtjeve za hranjivima, este su pionirske vrste. Graak (Pisum sativum) Uzgajaju se tri varijeteta koja se najjasnije razlikuju po sjemenkama. Graak okruglog, glatkog zrna (P.s. var. vulgare) najee je rani i niski. Otporniji je na hladnou i dozrijeva malo ujednaenije. Onaj naboranog zrna (P.s. var. medulare) treba malo vie temperature

6.4. Lobodnjae (Chenopodiaceae)

U lobodnjae se ubraja tek nekoliko vrsta koje uzgajamo, a sve biljke iz te porodice
vole stanita bogata duikom. Duik esto i nakupljaju u tkivu zajedno s oksalnom kiselinom. pinat (Spinacia oleracea) Nakon faze lisne rozete kad je izvrstan za jelo, pinat tjera stabljike s cvjetovima. Ali stabljike se razlikuju jer cvjetovi mogu biti muki i enski, nemaju i pranike i tuak na istom cvijetu. Neke stabljike imaju samo muke, neke samo enske cvjetove, a neke i

28

29

na poetku vegetacije ali berba due traje. Kasni kultivari uglavnom su srednje visoki i visoki i obino se podupiru granjem kako bi se viticama hvatali za granice. Za razliku od prva dva obina zelena graka, graak eerac ima tamnosmea kvrgava zrna i ne stvara tvrdi sloj unutar mahune. Zbog toga se cijele mahune kuhaju ili jedu sirove. Ovisno o sorti moe se sijati vrlo rano, a najee je visoki. Cvjetovi su mu ruiasti, za razliku od prva dva varijeteta bijelih cvjetova. Graak je samooplodna vrsta pa je dovoljno da razliite sorte udaljite 2 m jednu od druge. Oznaite najbogatije biljke i ostavite ih na gredici sve dok se sjemenke potpuno ne osue. Grahovi Ono to zovemo zajednikim imenom grah u svari su tri srodne vrste: obini grah (Phaseolus vulgaris), lijepocvjetni grah (Phaseolus coccineus) i lima grah (Phaseolus lunatus). Grah je samooplodna, tek ponekad stranooplodna vrsta, pa se uzgaja vrlo velik broj sorata. Gotovo svako selo ima svoje lokalne populacije i varijetete. Mogu biti niski i visoki, zrnai ili mahunari. Meu najee tradicijske sorte ubrajaju se razni oblici trenjevca, zeleneka, putreka, crnog, bijelog, crno-bijelog (dan i no) i cijeli niz arenih oblika. Tradicionalna kombinacija tri sestre kukuruza, graha i tikvi dovela je do nastanka niza sorata posebno dobro prilagoenih da se penju po stabljikama kukuruza i zovemo ih kuruzari. Ljepocvjetni grah ili pali ima krupnija zrna, vrlo je bujan i bogato cvate, gotovo je ukrasna biljka. Rijetko kad se kria s grahom ali nije nemogue. Zato ih odvojite bar 5 m kao i druge sorte. Lima grah je visoki, grozdastih cvjetova najee bijele boje i bijelog zrna, iako ima i arenih sorata. Mahuna je uvijena u obliku polumjeseca pa je po tome vrsta dobila latinski naziv lunatus. Sve grahove kao i graak ostavite da se potpuno osue na biljci i tek tada pokupite za sjeme. Ako imate velike koliine moete ga istiti tako da ga stavite u velike plahte, izgazite da se odvoji ljuska i protresate na blagom vjetru. Bob (Vicia faba) Za razliku od graha koji potjee iz tropskih krajeva i toploljubiva je vrsta, bob je stanovnik Europe jo od pradavnih vremena i otporan je na hladnou. Zato ga moete sijati vrlo rano u proljee im vremenske prilike dopuste. Najee su sorte debelih smeih, ukastih ili ljubiastih zrna, ali ima i crnih okruglastih. Bijeli cvjetovi okupljeni u pazuku listova vrlo su mirisni pa privlae kukce. Zato je, unato tome to je uglavnom samooplodan, mogue i krianje s drugim sortama pa ih za svaki sluaj udaljite 150 m.

Vigne Iako pripadaju najstarijim kulturama Europe, razliite vrste iz roda vigna gotovo su nepoznate jer ih je iz uzgoja nakon otkria Amerike istisnuo grah. Najvanije su nam tri vrste: crnookica (Vigna unguiculata ssp. unguiculata), grah metra (Vigna unguiculata ssp. sesquipedalis) i zeleni ili mugo grah (Vigna mugo). Crnookica ima sitnija zrna, najee s crnom ili smeom tokicom, a prevladavaju visoki oblici. Grah metra postaje sve popularniji meu ljubiteljima egzota radi vrlo dugih mahuna. Te dvije kulture su srodne i mogu se kriati. Mugo grah najee ete sresti u trgovinama zdrave hrane, na alost najee iz uvoza s drugih kontinenata, iako izvrsno uspijeva na naim otocima. Slanutak (Cicer arietinum) Tradicionalno se uzgaja u naim primorskim krajevima jer je otporan na suu, iako moe uspijevati i na kontinentu. Karakteristian je po tome to se u mahuni nalazi uglavnom samo jedno zrno ali na jednoj biljci moe biti i do sto mahuna. Postoji niz lokalnih tipova i sorata. Lea (Lens culinaris) Jo jedna ljubiteljica topline. Kod nas se vrlo rijetko uzgaja iako dobro uspijeva, posebno u primorju. Sjekirica (Lathyrus sativus) U primorskim krajevima esto ete naii na lokalne oblike koje zovu gra ili jari grah. Zrna izgledaju kao kamenii, a biljka ima vrlo male zahtjeve. Soja (Glycine max) Jedna od kultura koje hrane svijet, ali i najea kultura za genetske modifikacije. Zato se isplati uzgajati vlastitu soju i uvati tradicijske sorte kada ih naete. Kikiriki (Arachis hypogea) Kod nas se uzgaja samo iz sporta, ali jako ga je zanimljivo imati u vrtu. Ako na trnici naete neljutena zrna koja nisu preprena i posoljena moete ih pokuati posijati. Lablab (Dolichos lablab) Vrlo dekorativna vrsta krasnih ruiastih cvjetova i ljubiastih mahuna. Zrno ete prepoznati po tome to je crno s karakteristinom bijelom prugom uz klicu.

6.6. titarke (Apiaceae)

Zbog vrlo aromatinog lista i sjemenki u ovu porodicu pripada cijeli niz zainskog bilja, a tu je i nekoliko znaajnih vrsta korjenastog povra. Sve imaju karakteristine titaste cvatove sastavljene od niza sitnih, najee bijelih cvjetia od kojih nastaju rebraste sjemenke. U sjemenkama esto ima dosta ulja pa vrlo sporo klijaju.

30

31

Mrkva (Daucus carota) Prije sjetve mrkvino sjeme dobro je namoiti u vodu preko noi i mokro pomijeati s vlanim pijeskom. Time se znatno ubrza klijanje na koje inae treba ekati i do tri tjedna. U prvoj godini razvije se slatko zadebljalo korijenje koje se uva u zemlji do kasne jeseni. Nakon to prezimi utrapljena u pijesak, mrkvu za sjeme sadimo rano u proljee kako bi formirala titaste cvatove. Cvatnja traje oko mjesec dana i za to je vrijeme vrlo vano paziti da se ne kria s drugim sortama ili s divljom mrkvom koja je jedan od najrasprostranjenijih korova i livadnih biljaka. Zato se u vrtovima najee uzgaja u tunelima od geotekstila i to najmanje 30 pa i do 50 ili 100 primjeraka. Nekada su ljudi uzgajali mrkvu za sjeme u sreditu polja kukuruza kako bi stvorili barijeru od potrebnih 150-300 m. Sjeme vrlo kratko dri klijavost, svega 2-3 godine. Zbog svega toga izgubljen je cijeli niz lokalnih, domaih sorata. Jedna od najugroenijih je domaa uta mrkva. Perin (Petroselinum crispum) Kao i mrkva vrlo teko klije i od sjetve do nicanja jako je vano odrati vlanost povrinskog sloja tla. Zato se ponekad uzgaja iz presadnica. I on je dvogodinja vrsta i za sjeme se uzgaja na slian nain kao i mrkva. Otporan je na hladnou pa moe prezimiti i u vrtu iako ga je dobro pokriti slojem slame, a moe se i trapiti kao i ostalo korjenasto povre. Vrlo rijetko perin se moe kriati s celerom pa ih treba odvojiti. Uzgajaju se dva tipa perin liar koji nema tako razvijen korijen i uzgaja se radi aromatinog lia i perin korijena. Domai liar pripada naim ugroenim sortama. Ako se sjeme ne pokupi na vrijeme ponekad moe prezimiti u vrtu i zasijati se. Pastrnjak (Pastinaca sativa) Jedna je od nepravedno zapostavljenih i rijetkih kultura. Sjemenke su neto ire nego kod perina kao i korijen. Uzgaja se slino kao mrkva i perin i takoer brzo gubi klijavost, pa je najbolje uvijek sijati svjee sjeme. U naoj flori pojavljuje se i divlji pastrnjak s kojim se kria. Celer (Apium graveolens) Slino kao i kod perina uzgajaju se celer lista i celer korjena s tim da postoji i celer rebra ili peteljka kod kojeg su ukusne i zadebljale lisne peteljke. Uglavnom se uzgaja iz presadnica. Liar i peteljka najee ostavljamo da prezime u vrtu pokriveni slamom, a korjena moemo utrapiti. Oprauju ga kukci i ponekad se moe kriati s perinom. Komora (Foeniculum vulgare) U vrtu prestavlja vrlo invazivnu biljku jer se lako sam rasijava ali i odlian zain. Sjemenke imaju dosta ulja koje se takoer koristi, a mogu se i kuhati kao aj. Cvate u drugoj godini, a moe se ostaviti u vrtu i kao trajnica. Osim poludivljeg listaa uzgaja se i slatki komora ukusne zadebljale stabljike. Oba varijeteta se kriaju. Kopar (Anethum graveolens var. hortorum) Za razliku od veine ostalih titarki, jednogodinja je vrsta, a cvate uto. Ima vrlo male

zahtjeve ali mu treba osigurati dovoljno vlage u povrinskom sloju u vrijeme nicanja jer dosta teko i dugo klija. Vegetacija mu je relativno kratka, vrlo brzo procvate i daje puno sjemena. Kim (Carum carvi) Jo jedna dvogodinja biljka koja se uglavnom uzgaja radi ukusnih i ljekovitih sjemenki. Sjeme pokupite kad pone dobivati smeu boju. Ljupac (Levisticum officinale) Izvrstan je zain vrlo aromatinog lia. Uzgojite ga iz presadnica i ostavite u vrtu da raste kao trajnica.

6.7. Tikvenjae (Cucurbitaceae)

Jednogodinje puzavice podrijetlom iz tropa, krasnih trubastih cvjetova s pet latica, velikih listova i raskonih plodova u svim bojama i veliinama. Jedemo tikvaste plodove, nezrele ili u punoj zrelosti, a esto se koriste i za izradu raznih predmeta, spuvi za pranje (lufa), posuda i igraaka (lagenarija). Tikve i tikvice (Cucurbita sp.) Velika sklonost krianju dovela je do nastanka na tisue sorata raznolikih oblika i boja. Vano je znati da ne pripadaju sve istoj botanikoj vrsti, pa se neke lako meusobno kriaju, a druge ne. Kod nas su najee tri vrste: obine tikve (Cucurbita pepo), tikve peenice ili bundeve (Cucurbita maxima) i mukatne tikve (Cucurbita moschata). U obine tikve ubrajaju se recimo nae poznate tikvice koje beremo mlade ili tikve golice (C.p. var. oleifera) koje nemaju tvrdu ljusku oko sjemenki i izvrsne su za grickanje i dobivanje buinog ulja. Tu su i bue, misirae koje jedemo prije nego kora potpuno odrveni, najee naribane u varivima i bunicama. Zatim pationi, bijele spljotene tikvice valovitog ruba i razne druge. Njihovo lie je neto manje i vie urezano. Sjemenke su ovalne, spljotene s izraenim rubom, ponekad malo tamnijim od povrine. Na povrini se mogu zapaziti vodoravni nabori. U bundeve pripada najvei broj sorata i oblika koje uzgajamo od turkinja, hokaido, peenica... Imaju krupne, slabo urezane listove, jako su bujne, a sjemenke su velike i slabo izraenog ruba iste boje kao i povrina.

Cucurbita pepo

Cucurbita maxima

Cucurbita maschata

32

33

Najpoznatije mukatne tikve su Butternut izduenog rasta tj. izduenog vrata bez sjemenki koji je najbolji za jelo. Njihovi listovi nisu urezani, a sjemenke su sitne i rub im je izraen, esto i druge boje. Za razmnoavanje tikava trebat e nam neto vie prostora jer nam treba bar 6-12 biljaka, a razliite sorte unutar pojedine vrste treba odmaknuti bar 250 m. Da ponovimo, pationi, turkinje i butternut ne e se meusobno kriati, ali hokaido i peenice hoe kao i misirae i tikvice. Kako se dosta kriaju opraivanje se esto izvodi runo ako elimo na malo prostora razmnoiti vie sorata. Zato je potrebno znati uoiti razliku izmeu mukih cvjetova na dugim stapkama i enskih s malim zadebljanjem zametka buice ispod utih latica. Takoer treba promatrati cvjetove nekoliko dana za redom i uoiti na koji se nain otvaraju i kako izgledaju pupoljci koji samo to se nisu otvorili. Biljke obilazimo popodne i cvjetove koji e se otvoriti idueg jutra (raspoznaju se po tome to se nazire boja na spojevima latica, a vrh se lagano razdvaja) zalijepimo bijelim flasterom ili nekom drugom ljepljivom trakom otpornijom na vlagu koja se ne rastee (nije dobar obian selotejp ni izolir traka). Idueg jutra cvjetovi su zreli. Najprije uberemo nekoliko mukih cvjetova, odlijepimo ih i odstranimo latice. Zatim otvorimo enski cvijet koji emo opraiti i lagano protrljamo pranike preko tuka i ponovo zalijepimo. Najbolje je opraiti jedan enski cvijet s vie mukih, po mogunosti s razliitih biljaka. Cvjetove s iste biljke kombiniramo jedino ako je sorta jako varijabilna i elimo prenijeti ba odreena svojstva, no time je genetska raznolikost manja. Opraivanje treba obaviti brzo i paziti da nam se kakav kukac ne upetlja u posao. Slina tehnika moe se primijeniti i kod ostalih tikvenjaa jedino kod lagenarije cvjetove veemo u jutro, a opraujemo popodne jer njihovi cvjetovi prirodno cvatu nou.

Sjeme se vadi iz zrelih plodova. Najee je sjemenke dovoljno rasprostrijeti na sjenovitom, prozranom mjestu i osuiti. Sluz oko sjemenke e se naknadno oljutiti i ne smeta. Krastavac (Cucumis sativus) Potjee iz tropske Afrike, a uzgajao se jo 2000 g. pr.n.e. Voli dosta topline, vlage i bogato pognojeno tlo. Ima vrlo osjetljivo povrinsko korijenje i presauje se samo s grudom tla, a najee se sije direktno na gredice. Prostor izmeu biljaka dobro je malirati nekim tvrim slojem kako bi to manje trebalo plijeviti i dirati povrinsko korijenje, a i kako bi se povrinski sloj tla ouvao vlanim. Cvjetovi krastavca su jednospolni ali na istoj biljci rastu i muki i enski. Razlikujemo dva tipa kultivara salatne krastavce i sitne, namijenjene kiseljenju koji se jo zovu kornioni. Krastavci se za jelo beru kada nisu potpuno zreli i zato ne moemo uzimati sjeme iz ploda koji planiramo ruati. Zreli krastavac pouti i smeura se, sredite omeka i postane sluzavo, a sjemenke ovrsnu. Najbolje ih je ostavljati da dozore na biljci, ali ako se i uberu prerano (radi dolaska hladnijeg vremena ili nekog drugog razloga) mogu se ostaviti nekoliko dana na suncu prije nego ih oistimo. Sjeme vadimo zajedno sa sluzi i pustimo da profermentira (mokro ienje, vidi poglavlje 4.6). Kada na vrijei ostavimo jedan ili vie plodova da dozriju do kraja, ta vrijea vie ne rodi pa obino beremo krastavce sve do kraja sezone i onda s najbujnijih i najrodnijih biljaka ostavljamo dio plodova da dozori. Dinja (Cucumis melo) i lubenica (Citrulus lanatus) Dinje i lubenice beremo za jelo potpuno zrele, pa slobodno ostavite sjeme neke koja vam je posebno prijala. Kao i kod krastavaca cvjetovi su jednospolni i prevladavaju muki. Koliko e biti plodova ovisi o bujnosti cijele biljke, pa e tako one bujnije dati vie plodova nego oteene ili krljave. Kao i krastavcima, osigurajte bar 150 m razmaka izmeu razliitih sorata, a da bi sjeme bilo kvalitetno trebat e vam bar 6-12 biljaka. Lufa (Luffa cylindrica) Penjaica vrlo osjetljiva na hladnou. Unutranji dio koji obavija sjemenke je vlaknast i koristi se kao prirodna spuva za kupanje ili pranje posua.

6.8. Pomonice (Solanaceae)

Ova porodica jo je raznolikija od tikvenjaa s jo udnijim oblicima i varijacijama. Okuplja najotrovnije biljke poput velebilja i kunjaka do najdekorativnijih plodova. Veina vrsta voli toplinu i bogata plodna tla. Rajice (Lycopersicon esculentum) Podrijetlom iz Perua, rajica se kod nas poela uzgajati tek poetkom 20. st, a danas ne moemo zamisliti nau kuhinju bez nje. Sorata ima na stotine, od sasvim svijetloutih, arko crvenih do tamnih, gotovo crnih; sitnih, okruglastih, krukolikih, do golemih bubreastih. Meu domaim sortama najee su volovsko srce, razne forme jabuara i ljivara, roze rane, a u vrtovima su este i sitne eri rajice, najotpornije i najmanjih zahtjeva. Razne sorte dovoljno je odmaknuti nekoliko metara jer su uglavnom samooplodne, a trebat e bar 6-12 biljaka. Sjeme se vadi iz potpuno zrelih i zdravih plodova zajedno sa sluzavim sokom i ostavi nekoliko dana da fermentira (mokro ienje, vidi poglavlje 4.6). Najea bolest

Runo opraivanje tikve

34

35

rajice je plamenjaa i ona se prenosi sjemenom kao i neke druge poput koncentrine pjegavosti. Gljivice mogu biti na povrini ili unutar sjemenke. Namakanje u vodu zagrijanu na 50 C kroz 20 min moe suzbiti plamenjau sa sjemenki iako ne e zatititi mlade biljke od naknadne zaraze iz tla. Ipak nastojte uvati sjeme od biljaka koje nisu zaraene, posebno kad ga mijenjate s drugim uzgajivaima. Biljke preventivno tretirajte ajem od preslice. Paprika (Capsicum annuum) Iako je uglavnom samooplodna, paprika je sklona i stranooplodnji i zato ima cijeli niz raznih formi i velik broj sorata. Prvi kultivari bili su sitni, s puno kapsaicina koji daje karakteristinu ljutinu. Kasnije su selekcionirane mesnate, krupne forme bez kapsaicina, tanke koice. Najea forma krupnih paprika su babure, nepravilnog oblika s tri ili etiri vrha i tri ili etiri ile ili pak stoastog oblika i jednim vrhom, obino s tri ile. Drugu skupinu ine paradajz paprike okruglastog oblika, izvrsne za kiseljenje. Zatim roge, poznate i kao ajvarue i zainske paprike selekcionirane da se u procesu dozrijevanja ve na biljci ponu suiti. Najvie sorata zainskih paprika su slatke, a neke su ljute. Kultivare sitnih plodova zovemo feferoni. Sve te forme su varijeteti iste vrste i mogu se kriati. Uzgaja se jo i vrsta sitnih i vrlo ljutih feferona (Capsicum frutescens) ili tabasco papriica. Paprike se mogu jesti i kad nisu potpuno zrele, pa ako elimo sjeme, trebamo znati tone karakteristike pojedine sorte, recimo kakve je boje u punoj zrelosti. Najvei broj sorata prolazi kroz cijeli semafor od zelene preko ute do crvene, ali ima i utih i uto naranastih. Sjeme jednostavno uzmemo iz zrelih plodova i ostavimo nekoliko dana da se prosui. Potrebno je 6-12 biljaka, a sorte treba razmaknuti bar 30 m. Patlian (Solanum melongena) Kao i paprike, patliani su samooplodni ali moe doi i do stranooplodnje pa je za odravanje sorte potrebno bar 100 m razmaka od drugih sorata. Iako su kod nas najei ljubiasti patliani, ima i utih, bijelih i crvenih od okruglastog do izduenog oblika. Jedna od ugroenih tradicijskih sorata je Domai plavi. Jedemo mlade plodove, a sjeme uzimamo 3-4 tjedna kasnije iz potpuno zrelih koji omekaju i dobiju prljavo smeu boju. Potpuno zreli plodovi ostave se nakon berbe desetak dana da potpuno omekaju. Onda se vadi unutranjost i isti mokrim postupkom kao i rajica. Sjeme dugo dri klijavost kao i kod rajice i paprike. Krumpir (Solanum tuberosum) Iako normalno cvate kao i sve druge biljke, krumpir redovito razmnoavamo vegetativno odvajajui dio gomolja za iduu sezonu. Ve u vegetaciji treba odabrati najbujnije, zdrave biljke koje e dati najvie plodova. Od njih se vade gomolji i najee se biraju samo oni sitniji, veliine ljive. Oni jednako dobro klijaju, a manje su interesantni za hranu. Treba paziti da se vade potpuno zreli, kada se cima osui, a koica ovrsne. preko zime ih je dosta ostaviti u vlanom podrumu, trapljenje im ne odgovara. Plamenjaa, najea bolest krumpira prenosi se zaraenim gomoljima, pa ih treba to prije izdvojiti. Prepoznat ete ih po tome to trunu i stravino smrde. Krumpiri na dobro (ali ne previe) pognojenim i maliranim gredicama biti e otporniji na plamenjau.

Peruanska mjehurica (Phisalis peruviana) Kao i druge mjehurice uglavnom je samooplodna vrsta pa nema opasnosti od krianja. Beru se mjehuri sa sjemenkama kada otpadnu s biljke. Bobice se iste tako da se izblendaju u blenderu uz dosta vode, nakon toga se stavljaju u staklenke s jo vie vode i protresaju. Sitne sjemenke padnu na dno, a mesnati dio koji pliva odlijemo. To ponovimo nekoliko puta. Moemo i isprati mlazom vode preko gaze ili cjediljke, ali ako smo sigurni da sitno sjeme ne e proi kroz rupice.

6.9. Biljke iz ostalih porodica

Bamija (Abelmoschus esculentus) Samooplodna je biljka ali dolazi i do stranooplodnje jer su cvjetovi vrlo dragi kukcima. Ako uzgajate nekoliko sorata i elite biti potpuno sigurni da se nisu iskriale moete preko cvjetova staviti papirnatu ili platnenu vreicu veer prije nego se otvore i maknuti ju nakon dva dana. Istu vreicu moete ponovo koristiti tek dva dana kasnije jer polen dugo ostaje vitalan. Tobolci za sjeme trebaju potpuno dozoriti, a tada pucaju i razbacuju sjemenke. Zato ih poberite kad su napola suhi i ostavite na sjenovitom prozranom mjestu da dozore zamotani u papirnatu ili platnenu vreicu ili plahtu. Matovilac (Valerianella locusta) Sije se najesen, a na proljee se pusti da procvate. Ima sitne bijele cvjetie i okruglaste sivo-smee sjemenke. Sjeme brzo ispada i rasijava se pa se bere dok nije potpuno zrelo, zamota u plahtu ili vreicu i ostavi na sjenovitom i prozranom mjestu pod krovom da dozori do kraja i osui se.

7. Razmjene sjemena
Razmjene sjemena vrlo su vane za odravanje navike ouvanja tradicijskih sorti jer pruaju mogunost ivog kontakta meu vrtlarima i jaaju drutvene mree lokalnih zajednica. Onima koji se tek ele okuati u samostalnom uvanju sjemena razmjena moe biti odskona daska da nabave sjeme i dobiju sve potrebne informacije i savjete. Kako organizirati razmjenu? ak i ako nemate puno vlastitog sjemena moete organizirati razmjenu pozivajui sjemenare koje ste upoznali na sajmovima ili razmjenama u drugim gradovima, susjede, prijatelje ili udruge koje se bave ouvanjem tradicijskih sorti. Razmjena sjemena takoer moe biti organizirana u sklopu drugih manifestacija kao jedna od aktivnosti. Osnovna pravila su da se razmjenjuje sjeme koje je ekoloki uzgojeno, nije tretirano pesticidima, sjeme tradicijskih ili udomaenih slobodno opraujuih sorti. Razmjena moe biti i sasvim internog karaktera unutar vae udruge, grupe, u selu. Moe pak biti i prilika za organiziranje cijele manifestacije s raznim drugim sadrajima i programima koji e privui vei broj ljudi. Ovisi o mogunostima, sredstvima, volji sudionika i organizatora da volontiraju ako treba. 1. Najprije vam treba prostor atraktivna je razmjena sjemena i sadnica u vrtu, kao vrtna zabava ali ako je vrijeme loe treba imati alternativu natkrivenog prostora. Prostor

36

37

moete dekorirati prema vlastitim mogunostima i ukusu. Izvrsno se uklapaju svi prirodni materijali, osueni plodovi, granje sa sjemenom, lijepe fotografije, plakati... 2. Od opreme e vam trebati stolovi. Sve drugo ovisi o programu koji ste isplanirali 3. Popratni programi mogu biti: - razmjena znanja predavanja, radionice (ienje sjemena, sjetva ili pikiranje presadnica ili kuglice sjemenki, seed balls su odline putujue radionice) ali i radionice tradicijskih vjetina, rukotvorina, obiaja, pripremanja tradicijskih jela i radionice za djecu - izlobe sjemena, plodova, tradicije vezane uz neke stare sorte - kulturni program nastupi lokalnog folklornog drutva, zborova, bendova, prikazivanje filmova, predstave kazalita pripovijedanja... - ponuda hrane i pia po mogunosti iz tradicijske kuhinje i ostalih ekolokih proizvoda (razmjena moe biti dio sajma ekoloke poljoprivrede) 4. Razmjene su najee interesantne medijima i najee e drage volje objaviti obavijest. Kako sudjelovati na razmjeni? Razliite udruge i grupe imaju svoja pravila razmjene. Zajednice Longo Mai primjerice sjeme ne naplauju jer vjeruju da ono, kao osnovno pravo svakog ovjeka treba biti dostupno i da tradicijske sorte treba iriti to vie. S obzirom na to da za sjeme uvijek trebate ostaviti bar desetak biljaka, a one esto vrlo obilno rode, dogodit e vam se da ete imati dosta vikova. U tom sluaju takva ekonomija poklona ima smisla jer ako inite neto to vama ne teti, a nekom drugom mnogo znai cijela zajednica je na dobitku. Sjeme ionako s vremenom gubi klijavost, pa vam za koju godinu ne e biti od koristi ako ga uvate u podrumu. Mnogi su ipak skeptini prema takvoj slobodnoj razmjeni jer ljudi esto uzimaju i vie nego mogu posijati i nisu motivirani da se trude oko uzgajanja. Neki vrtlari razmjenjivat e sjeme za sjeme samo s poznatim i provjerenim uzgajivaima iz straha da ne dobiju bolesno sjeme ili GMO. Dosta je i onih koji ipak za sjeme trae neku naknadu tj. donaciju za daljnje razmnoavanje tradicijskih sorata. Postoje udruge koje funkcioniraju poput sjemenarskih knjinica i daju sjeme na svojevrsnu posudbu. Sjeme koje ste dobili trebate razmnoiti i kad dozori vratiti bar onoliko koliko ste dobili. To onda stvara bazu sjemenja koje mogu koristiti drugi lanovi. Takav nain alje jasnu poruku da sjeme nije niije vlasnitvo, ali svi imaju jednaku odgovornost da brinu o zajednikoj kolekciji. Udruga Arche Noah iz Austrije odrava vlastitu kolekciju slobodno opraujuih sorti ali isto tako i okuplja druge sjemenare kojima prua platformu za komunikaciju i razmjenu. Jednom godinje udruga tiska katalog sorata i uzgajivaa koji se za njih brinu. Svaki uzgajiva / ica je svojevrsni kum ili pokrovitelj odreenom broju sorata, ovisno o mogunostima. Kada traite sjeme neke interesantne sorte ne trebate kontaktirati s udrugom nego direktno s uzgajivaem koji je preuzeo brigu o ouvanju te sorte. U Hrvatskoj ima relativno malo udruga koje se bave ouvanjem tradicijskih sorti. Eto prilike da ju sami pokrenete! U svakom sluaju, kad idete na razmjenu, pripremite se. Temeljito pregledajte kolekciju sjemena koje ste sami razmnoili (to je ionako dobro napraviti prije proljetne sjetve), izdvojite vikove i zapakirajte ih u papirnate vreice. Vodite rauna da stavite dovoljno sjemena da se zadri dovoljna raznolikost unutar populacije (bar dvadesetak sjemenki za stranooplodne vrste). Na vreicu obavezno napiite naziv vrste i sorte, podrijetlo (mjesto gdje uzgajate sortu) i godinu. Dobro je dodati i kratke upute za uzgoj ili druge bitne informacije, tradiciju vezanu za tu sortu ili neto drugo to e biti vano i zanimljivo buduem uzgajivau.

38

39