Jestive gljive 3

Proizvodnja gljiva
Uzgoj gljiva

Uzgoj gljiva može biti vrlo unosan, ako se primjenjuju suvremeni postupci u tehnologiji
uzgoja.
U toj proizvodnji mogu se iskoristiti sekundarne sirovine, koje tako služe za intenzivniju
proizvodnju hrane. To se prvenstveno odnosi na biljne i industrijske otpatke, koji ostaju
neiskorišteni.

Pravilnom doradom i obradom te sirovine mogu poslužiti kao odličan supstrat

(podloga) za uzgoj i proizvodnju jestivih gljiva.
 Zašto uzgajati gljive?

Više je činjenica, za proizvodnju gljiva u svijetu i kod nas:

 gljive se uzgajaju na sirovinama inače slabo iskoristivim za druge svrhe;
 niti jedna hrana se ne može proizvoditi cijele godine i u tako kratkom ciklusu proizvodnje
kao neke vrste gljiva;
 u cijelom svijetu nastoji se proizvesti što više hrane za sve veći broj stanovnika;
 gljive se osobito cijene zbog svoje hranjive vrijednosti, pa čak i ljekovitosti.

Uzgoj jestivih gljiva značajan je izvor prihoda za proizvođača, jer su početna ulaganja u
takvu proizvodnju relativno niska, a uložena se sredstva vraćaju vrlo brzo, za dva do tri
mjeseca, ovisno o tome koja se gljiva uzgaja, odnosno, koliko traje jedan proizvodni ciklus
(iznimka je uzgoj shii take na oblicama).
Uzgoj šampinjona

Za uzgoj šampinjona potreban je kompost, koji se može napraviti ili se kupi gotovi
kompost unaprijed zasijan, što je najčešća praksa naših proizvođača.

Gotovi kompost, koji se može nabaviti, je iz uvoza i to najčešće mađarski, nizozemski ili
talijanski, koji se međusobno razlikuju u kvaliteti.

Šampinjoni na supstratu
 Uzgoj šampinjona

Za uzgoj šampinjona potrebno je:

1. prostorija za uzgoj, ili dvije minimalno
2. kompost

Uvjeti za prostorije:
 Mora se i ljeti i zimi omogućiti temperatura od 22-25 °C i vlažnost od 70-90 %.
 Prostorija mora imati sistem za provjetravanje u pojedinim fazama uzgoja.

U svrhu uzgoja mogu se, uz veća ili manja ulaganja, preurediti podrumi ili tuneli, napuštene
štale.
Mogu biti zidani objekti bilo da su nadzemni ili pozemnt
Potrebno je imati barem još jednu prostoriju za jednu za pripremu.
Prostorije za uzgoj šampinjona
Prostorije za uzgoj šampinjona
Prostorije za uzgoj šampinjona
 Prostorije za uzgoj šampinjona
Prostorije moraju biti izolirane od vanjskih utjecaja klime.
U unutrašnjosti mogu biti male varijacije klime –temperature i vlage,
Mora postojati ventilacioni sistem i sistem za grijanje, odnosno hlađenje.

Savremene komore za uzgoj šampinjona: projektraju se od aluminijskih termopanela. Od

njih se izgrađuju i hladnjače, tako se štiti od vanjskih utjecaja klime.
Jedna komora:
Širina komore: 6-7 metara,
Duljina: ovisi o projektiranom kapacitetu.

U svakoj komori se postavljaju dva reda polica koje mogu imati tri i više nivoa, ovisno od
visine gljivare.
Prostorije za uzgoj šampinjona
Širina jedne police za smještaj komposta je između 120 i 140 cm
Police moraju imati slobodan pristup sa svih strana.
Između polica kao i između zida i prostorije ostavlja se prostor od najmanje 100 cm radi
manipulacije.

Police se razdvajaju zbog:

 Održavanja higijene bez poteškoća,
 Provođenja preventivnih mjera u gljivari kako ne bi došlo do pojave bolesti koje se
preventivom mogu spriječiti (princip uzgoja bez puno rizika).
 Da se može izvršiti izolacija bolesnih sala za uzgoj (radi spriječavanja širenja bolesti
šampinjona na na zdrave gljivare).

Mora biti izgrađen sistem za kanalizaciju.

 Prostorije za uzgoj šampinjona
 Za osiguranje uvjeta rasta: temperature i vlažnosti zraka svaka komora je opremljena
je zasebnim sistemom za reguliranje klime.

 U svakoj komori instalirani su senzori koji očitavaju trenutne vrijednosti temperature i

vlažnosti i to u zraku i kompostu, zatim senzori za CO2.
 Prostorije za uzgoj šampinjona
Rasvjeta:
 ne smije se pustiti direktno sunčeva svjetlost na supstrate sa gljivama,
 Najbolja je rasvjeta neonskim cijevima (bijelo-plava kombinacija, naizmjenično),
 Na 2m2 - jedna neonka od 40 W, naizmenicno postavite neonke u boji belo i plavo,
 Gljiva se okreće prema svjetlosti, pa ako rasvjeta nije odgovarajuća mogu se pojaviti
tzv. ‘‘dugi vratovi‘‘,

Provjetravanje
 Protok zraka važan je parametar uzgoja, gljive su veliki potrošači kisika, jer brzo rastu i
troše ga u velikim količinama.
 Pri rastu ispuštaju CO2 koje treba izbaciti iz prostorije za uzgoj,
 Najbolje je prirodno ventilirati prostor, s tim da na prozorima moraju biti mrežice
protiv insekata, inesmije se ventilirati sa obje strane (propuh),
 Paziti da provjetravanje ne bude kontinuirano, to dovodi do isušivanja supstrata,
 Zimi,na niskim temperaturama, bolje je imati drugu prostoriju da izmjenu zraka.
 Uzgoj šampinjona - kompost

Kompost: hranjiva podloga na kojoj rastu šampinjoni.

može biti prirodni umjetni (na bazi slame s dodacima:

(konjski gnoj i dodaci) kokošji gnoj, piljevina, superfosfat i sl.).
 Uzgoj šampinjona – priprema komposta

 Za pripremu komposta za šampinjone potreban je svježi konjski gnoj, sa dosta slame.

 5-7 tona stajnjaka, složenog u hrpu sa mogućnošću zalijevanja vodom = Za oko 100 m2
podloge za uzgoj.

Stajnjak treba odležati kraće vrijeme na manjim hrpama (širine 1,5 m i visine 1,0-1,5 m) i tako
proći fazu u kojoj se odvija kompostiranje (proces nastanka komposta), pri čemu se svakih par
dana hrpe preslaguju i prema potrebi zalijevaju vodom, a može se dodavati i urea, da se
poveća količina dušika, te gips pri kraju kompostiranja.
 Uzgoj šampinjona – priprema komposta

Kompostiranje traje od 7-8 dana, s 2-3 prevrtanja pa sve do 20 dana, s više od 8 prevrtanja.

Dobiveni kompost treba biti ujednačenog sastava, ugodna mirisa i blago alkalne reakcije (pH
7,5-7,8).

Pasterizacija komposta: radi uništavanja nepoželjnih štetnika, uzročnika bolesti kompost se

pasterizira u dobro izoliranoj prostoriji, na temperaturi od 60 °C 1-2 dana, a daljnjih 8 dana
postupno se temperatura snižava na 30 °C.

Prije unošenja komposta potrebno je prostoriju i sve police očistiti, oprati čistom vodom i
dezinficirati. Dezinfekcija se vrši 2-3 % otopinom formalina.
U tabeli se vidi pregled radnji prilikom pripremanja komposta:

-8. dan -4. dan 0. dan 3. dan 6. dan 8. dan 10. dan
Vaganje, Slaganje Slaganje Prvo Drugo Treće Unošenje
dovoz, niske visoke prevrtanje prevrtanje prevrtanje na
polijevanje gomile, gomile gomile, gomile, gomile, pasterizaciju
, prašenje gaženje, 1,8x1,8m, slaže se dodaje dodaje se u
"basudino dodavanje rastresanje bez gips, voda vode, ako prostoriju
m" uree 68kg, grudvica, nabijanja, prema je
dodavanje dodavanje dimenzije potrebi, potrebno
sladnih vode, slaže gomile su gomila je
klica se bez 1,7x1,7m 1,6x1,6m
2437kg nabijanja
 Uzgoj šampinjona – zasijavanje micelija

 Kad se kompost ohladi slijedi zasijavanje micelija, na način da se micelij izmiješa s

površinskim slojem komposta.
 Nakon 15-tak dana prorastanja micelija na temperaturi 20-22 °C i pri relativnoj vlazi zraka
od 90-95 % supstrat se pokriva pokrovnom zemljom u visini 3-5 cm, a kojoj je svrha
zaštititi ga od isušivanja i propadanja.

 Tokom proraštanja micelija u prostoriji može cirkulirati zrak, ali nije dobro uvoditi novi zrak
izvana, jer povećane količine CO2 pospješuju rast micelija. Sadržaj CO2 mora da bude što
veći ( 4.000 – 6.000 ppm).
 Pokrovna zemlja (pokrivka) priprema se sedmicu dana ranije, a za 100 m2 površine
potrebno je:
• 2 m3 treseta,
• 1 m3 riječnog mulja ili fine vrtne zemlje i
• 200-250 kg vapnenca.
 Tu smjesu treba nekoliko dana miješati te na kraju dezinficirati formalinom ili parenjem.
Tek nakon toga može se ravnomjerno rasporediti po površini supstrata.
 Uzgoj šampinjona – kvalitet i uloga pokrivke

 Da dobro upija i zadržava vodu

 Da ima rastresitu strukturu
 Da je vrijednost pH od 7,5 do 7,8
 da je dezinficiana
 da ne sadrži uzročnike bolesti

Pokrivka ima višestruku ulogu:

 Služi kao rezervoar za vodu, znači prilikom zalijevanja treba da prima veliku količinu vode.
 Omogućava evaporaciju (isparavanje), čime se transportiraju hranjive tvari iz komposta do
šampinjona.
 Štiti kompost od vanjskih uticaja.
 Regulira mikroklimu.
 Omogućava bakterijski život koji je potreban za prorastanje micelija kroz pokrivku i
stvaranja gljiva.

 uloga pokrivke jako bitna u uzgoju šampinjona.

 Uzgoj šampinjona – zalijevanje pokrivke vodom

 Šampinjoni sadrže oko 90% vode. Za svaki kg šampinjona potrebno je 2 L vode (1 L da se

nadoknadi isparavanje, a 1L za masu šampinjona).
 Kompost ne može osigurati ovu količinu vode, pa pokrivka u tom smislu igra veoma važnu
ulogu.
 Kod ‘‘kvašenja‘‘ mora se paziti na „dodirni sloj“ – spoj pokrivke i komposta (sloj od 5mm
pokrivke i 5mm komposta). Ukoliko je previše suh dobit će se manja količina gljiva. Ukoliko
je „dodirni sloj“ previše vlažan, uništiće se veza između komposta i pokrivke imanji je
prinos gljiva.
 Ukupna količina vode na pokrivci uvijek zavisi od aktivnosti komposta. Aktivni kompost
treba više vode, više isparava pa se zalivanjem nadoknađuje gubitak vode.
 Manje aktivni kompost treba manje vode,
 Treba uvijek imati činjenicu da se voda i micelij ne podnose najbolje.

Dešavanja sa micelijem i vodom je najbitnije u prvih par dana prorastanja pokrivke.

Poslije 3 do 4 dana u prorastanju pokrivke i pažljivog zalijevanja, može se primjetiti micelij

koji prorasta pokrivku – tada se dodaje vodu. Dodavanjem vode, micelij se mijenja od
finog paučinastog u pahuljasti. Taj pahuljasti micelij je željeni rezultat.
 Uzgoj šampinjona –zaštitna sredstva kroz zalijevanje pokrivke

 Prilikom prvog zalijevanja potrebno je dezinficirati pokrivku sa 2% formalinom i to oko 3,0

– 3,5 dL po briketu ili sa 0,05% otopinom na bazi klora (Chloromax, izosan) radi suzbijanja
bakterijskih, gljivičnih, virusnih oboljenja.

 U drugom zalivanju koristi se 0,1-0,15 % insekticid, oko 3,0-3,5 dL po briketu „Dimilin“ A.T.
(diflubenzuron), to je dozvoljen kontaktni larvacid za suzbijanje larvi mušica u pokrivci, ili
„Actellic 50EC“ je kontaktni i želučani organofosforni insekticid i akaricid izraženog
fumigantnog i rezidualnog djelovanja.

 Dan uoči rahljenja zalijeva se 0,1-0,15 % fungicidom „Sporgon“ A.T. (Prochaloraz

manganes) je preparat širokog spektra i radikalni fungicidi za suzbijanje Verticilium-a,
Mycogene-a, Dactyliuma-a. „Spartak“, „Miraž“ „Galafungin“

 Moguća su i druga sredstva i preparati, što je i preporučljivo u određenom vremenskom

periodu radi stvaranja rezistentnosti.
 Uzgoj šampinjona – rahljenje pokrivke

Kada micelij proraste pokrivku u dubini od 2/3, vrši se rahljenje. Rahljenje:

 Omogućava ravnomerniji razvoj micelija u pokrivcii ravnomernije formiranje šampinjona.
 Utiče na povećanje prinosa.
 Kida se micelij u pokrivci što stimulativno djeluje na razvoj šampinjona.
 Smanjuje se rizik odvajanja pokrivke od komposta i zato je veoma bitno da se rahli do
komposta.

Vrlo je važno da se u fazi rahljenja maksimalno smanje dotoci sviježeg zraka u prostoriji za
uzgoj šampinjona.
U prostoru za uzgoj šampinjona treba se obezbijediti potrebna vlaga i koncentracija CO2.

Temperaturu od 25 0C, vlažnost zraka 95 % i sadržaj CO2 od 4.000-6.000 ppm.

Od završetka rahljenja pa do pojave prvih pupova oblika zrna graška, kompost se više ne
zalijeva.
 Uzgoj šampinjona – formiranja plodonosnih tijela
Kada se utvrdi da je masa komposta proraštena do 2 mm ispod površine pokrovnog sloja,
slijedi plodonošenje. Tada se mijenjaju uvjeti u prostoriji. Temperatura se drži na oko 15-17
°C. Supstrat se povremeno vlaži vodom, ali ne u prevelikim količinama. Najprije od 0,5 do 1 L
/m2, a kako gljive rastu, treba povećavati količinu vode do 3-4 L/m2.
 Uzgoj šampinjona – formiranja plodonosnih tijela
Četiri mikroklimatska faktora, odlučujuća su za formiranje šampinjona:
 Temperatura komposta
 Temperatura zraka
 Vlažnost zraka
 Sadržaj CO2

Temperatura komposta se u ovoj fazi snižava sa 250C na 19-210C. Snižavanje temperature

treba obaviti u periodu od 4-5 dana.

Temperaturu zraka u prostoriji treba sniziti na 16-170C, postepeno također za 4 do 5

dana.Postepenim spuštanjem temperature zraka obezbeđuju se uslovi za dobijanje krupne i
kvalitetne gljive i ravnomjerno raspoređenog vala.

Kada se razvoj micelija zaustavi, dolazi do zadebljanja micelija i formiranja malih čvorića što
ustvari predstavlja buduću gljivu. U tom periodu zadebljani micelij i formirani čvorići su
osetljivi na dehidrataciju, pa je važno da tih 4 do 5 dana vlažnost zraka obavezno bude 95%. U
suprotnom doći će do uginuća formiranih čvorića.

Sadržaj CO2 za 4 do 5 dana od početka hlađenja treba sa 4.000 - 6.000 ppm sniziti na 1.300
ppm jer je to jedan od preduvjeta za formiranje šampinjona. U slučaju visokog sadržaja uginu
formirani čvorići i micelij se ponovo vrati u vegetativnu fazu, tj. I pored odgovarajuće
temperature i vlažnosti zraka neće se formirati gljiva.
 Uzgoj šampinjona – prvi val rasta
U ovom periodu najbitnije je da se posebno obrati pažnja na zalijevanje pokrivke. Pri
tompaziti na:
Gljive moraju imati minimalnu veličinu (zrna graška) ne manju od 5 mm jer prerano
zalijevanje će izazvati stagnaciju.
Prekomjerno zalijevanje takođe može izazvati stagnaciju.

Treba dodati dovoljno vode da bi se osiguralo da pokrivka poslije prvog vala bude dovoljno
meka za izbijanje drugog. Za drugi val treba početi sa zalivanjem sredinom prvog. Time se
izbjegava zalijevanje novoformiranih gljiva iz drugog vala i njihovo uništavanje. Sa zalivanjem
treba prestati na kraju prvog vala i ponovo početi tek kada se formiraju u drugom valu
optimalne veličine.
- Optimalnim režimom zalijevanja izostavlja se mogućnost isušivanja kontaktnog sloja
pokrivka – kompost.

Razvoj budućih gljiva povlači za sobom sve intezivnije oslobađanje CO2, vlage i toplote.

Ventilacionim sistemom treba kontrolirati uvjete u prostoriji: 17-18 oC, relativna vlažnost od
88-90%, i koncentracija CO2 od 1000-1500 ppm.

Da bi se održale navedene vrijednosti treba pojačati količinu zraka. Sporo kretanje zraka
uzrokuje probleme sa evaporacijom što uzrokuje staklaste/glatke mrlje na šampinjonima.
 Uzgoj šampinjona – drugi val rasta
Brzo kretanja zraka uzrokuje nepotreban gubitak aktivnosti komposta. Prekomijerna količina
zraka u spoju sa niskom relativnom vlažnošću dovešće do formiranja ljuspastih gljiva. Ako su
gljive zbijene izvlačenje CO2 i evaporacija će biti blokirani i pored brzog kretanja zraka. To
uzrokuje pojavu tankih dugih stabljika i otvorene gljive. Drugi val će takođe trpiti uticaj
navedenih neadekvatnih parametara u prostoru za uzgoj šampinjona.

Pri kraju prvog vala temperatura komposta raste. Temperatura zraka se obično kontrolira i
dovodi na konstantnu vrijednost od 17-18 oC za vrjeme i poslije izbijanja prvog vala. Razvoj
drugog vala počinje odmah poslije pada temperature u kompostu.

Nivo CO2 i relativne vlažnosti zraka treba održavati na nivou kakav je bio i u prvom valu.

Zbog smanjene aktivnosti komposta može se i smanjiti kretanje zraka i time sačuvati dovoljna
aktivnosti komposta za treći val. U periodu izmedju valova treba podići nivo vlažnosti zraka na
85 – 90 % radi lakšeg formiranja drugog vala. Visok nivo CO2 u periodu formiranja drugog
vala uništava novoformirane gljive. Previsoka vlažnost zraka usporava evaporaciju i time se
smanjuje aktivnost komposta i svi procesi stagniraju i omogućavaju lakšu pojavu patogenih
bolesti.
 Uzgoj šampinjona – treći val rasta
Da bi se odradio treći val neophodno je održati pokrivku dovoljno mekom nakon drugog i
zadržati dovoljnu aktivnost komposta. Aktivnost komposta se ogleda u razlici temperatura
kompost-prostorija. U slučaju da je ova razlika mala može da se izforsira veća aktivnost, na
dva načina i to:

Privremeno podići temperaturu u prostoriji na 22-23 0C da bi se postigla temperatura

komposta na 21 0C a odmah nakon toga vratiti temperaturu u prostoriji na 17-18 0C.

Spustiti temperaturu u prostoriji na 16-17 0C i time napraviti veću razliku. Ovo uraditisamo u
slučaju da kompost održava dovoljnu razliku temperature.

Ostale parametre održavati isto kao i u drugom valu i obratiti veću pažnju na vlažnost
pokrivke.
 Uzgoj šampinjona – berba
Prije branja šampinjona ne treba zalijevati vodom 1-2 dana, jer ako se uberu mokri zbog
djelovanja bakterija mjenjaju boju i postaju smeđi ili dobiju smeđe mrlje po klobuku.

Kada šampinjoni gusto izrastu treba brzo pobrati one veće da bi i ostali dobili prostora za rast.

Sljedi dan se ponovo beru krupniji ostavljajući one najsitnije.

Kod branja treba voditi računa da se šampinjoni uhvate za klobuk nježno pazeći da se ne
ošteti i uvrne u stranu povlačeći prema gore. Pri tome voditi računa da se sa pokrivkom
otkine što je moguće manje zemlje.

Kod branja treba iščupati i korjen i žilice koje su neposredno vezane uz njega, jer ako ostanu u
pokrivci ovi djelovi se ubrzo počinju raspadati i kao takvi postanu izvor zaraze.

Kod branja se treba pridržavati i pravila da se šampinjon samo jednom smije uzeti u ruku.
Znači kad ga uberemo odmah ga stavljamo u ambalažu u kojoj će doći do krajnjeg potrošača.
Svaki sljedeći dodir može da ošteti nježnu opnu šampinjona pa na tome mjestu dolazi do
promjene boje čime se gubi kvalitet.
Odsječene dijelove korijena baciti u posebnu kantu, a zatim iznijeti što dalje od prostorije za
uzgoj jer u protivnom mogu biti opasan izvor zaraze.
Prilikom branja radnik se kreće prema naprijed tako da vidi šta je ispred njega odnosno da
uoči eventualnu bolest, da se dalje ne širi.
Uzgoj šampinjona – berba
Uzgoj bukovača

Bukovača (Pleurotus ostreatus) je dosta raširena jestiva gljiva. Potrebnu energiju za svoj
rast uzima iz raznih materijala, koji su najčešće u stadiju raspadanja, zbog toga što nema
klorofil te ne može sama proizvesti hranu. Većinom rastu u vlažnim i toplim uvjetima.
Samonikle se mogu naći u šumama, na pašnjacima, livadama i sličnim terenima.
Uzgoj bukovača

Bukovača se lako uzgaja, uz dobre uvjete, uzgoj se može obavljati cijelu godinu.

Bukovača se može uzgajati:

na otvorenom, na odrezanim na različitim supstratima (slama,

panjevima, najčešće panjevima sijeno, piljevina, kukuruzovina i sl.), u
bukve ili na oblicama bukve u zatvorenom prostoru.
zatvorenom prostoru.

Bukovače su odličan odabir za početnike uzgajivače, jer micelij brzo raste, agresivno
se natječe s konkurentnim gljivama i daje dobar prinos.
Uzgoj bukovače – na drvu

Bukovača se može uzgajati na svježe odrezanim panjevima raznih biljnih vrsta (bukva,
vrba, hrast, grab, breza, jabuka, šljiva i sl.) ili na svježe odrezanim oblicama.

Važno je da odrezano drvo sadrži dovoljne količine vlažnosti i da nije napadnuto nekim
drugim vrstama gljiva.

To je ekstenzivni uzgoj, jer se dobiju znatno manji prinosi i potrebno je duže vremensko
razdoblje do plodonošenja.
Uzgoj bukovače – na drvu

Micelij bukovače, koji se obično nalazi na zrnu žitarica, ubacuje se u izbušene rupe na
deblu. Rupe su 3-4 cm duboke, a širine svrdla na bušilici obično od 1,5-3 cm. Ovisno o
širini panja, potrebno je izbušiti 5-10 rupa u krug. Rupe se ispune micelijem i zatvaraju se
PE folijom, da se micelij ne osuši, a istovremeno da se spriječi zaraza drugim gljivama.

Usijavanje micelija obično se vrši u jesen ili proljeće. Ako se vrši u jesen, potrebno je
panjeve zaštititi slamom od mogućeg smrzavanja.

Obzirom na tvrdoću drva i vanjske uvjete, prvi rod može se očekivati kroz 3, 6 ili čak 9
mjeseci. Procijenjeni prinos je 15-20 % težine panja, a gljive se beru kroz 3 ili 4 godine.
Uzgoj bukovače – na drvu
Cijepljenje bukovača na drvene oblice je jednostavnije.

Za narezane oblice vrijedi kao i za panjeve, da ne budu prestare, jer vremenom gube
vlažnost i postoji velika mogućnost zaraze konkurentnim gljivama. Oblice trebaju biti
otprilike 50-60 cm dužine i 20-30 cm širine, radi lakšeg rukovanja i boljeg proraštanja
gljiva. Rupe, u koje se stavlja micelij, mogu se napraviti svrdlom i okruglastog su oblika, ili
se mogu praviti zarezivanjem običnom pilom.
 Uzgoj bukovače – na drvu

Nakon stavljanja micelija, sve rupe je potrebno zatvoriti, da se spriječi ispadanje micelija i
njegovo isušivanje. Cijele oblice mogu se staviti u velike vreće, koje se izbuše na nekoliko
mjesta, radi izmjene zraka.

Oblice u vrećama treba staviti u mračnu i toplu prostoriju. Nakon perioda proraštanja, koji,
zbog ujednačenosti temperature, traje otprilike 4-5 mjeseci, oblice se vade i zakapaju na
otvorenom u tlo do dubine 20-30 cm. Oblice se „sade“ na sjenovito mjesto, bez direktnog
utjecaja sunčevih zraka. Također je važno ne dirati oblice (otkapati ili premještati) dok ne
završi berba. Ako duže vrijeme potraje sušno razdoblje, oblice je potrebno zalijevati.
Uzgoj bukovače – na drvu
 Uzgoj bukovače – na substratu

Za intenzivan uzgoj bukovača mogu se koristiti različiti supstrati, koji se mogu naći na
poljoprivrednim gospodarstvima. Potrebno je osigurati prostor za pripremu supstrata i
prostor za plodonošenje (fruktifikaciju).
 Uzgoj bukovače – na substratu

U svrhu uzgoja bukovača moguće je iskoristiti različite prostorije, bez obzira na njihovu
starost i „ljepotu“.
Važno je voditi računa:
 održavati stalnu temperaturu (prosječna temperatura oko 18 °C tokom cijele godine),
 ljeti rashlađivanje uz pomoć ventilacije i ovlaživanja, a u zimi zagrijavanje.
 dostupna struja i voda.
 Moguće je koristiti staklenike, ali tada je teže održavati stalnu temperaturu,
 dobra ventilacija, odnosno izmjena zraka, posebno u prostorijama s većim količinama
uzgojne podloge.
 Na površini supstrata potrebno je osigurati osvjetljenje od 40 do 60 luxa, što se može
postići korištenjem fluorescentnih lampi, pravilno raspoređenih, a vrijeme trajanja
osvjetljenja je 12 sati svaki dan.
 Uzgoj bukovače – priprema substrata

- slama (pšenična slama, slama od zobi ili ječma), livadsko sijeno, otpadak kukuruznog
klipa i drugi celulozni otpad biljaka. Moguće su i kombinacije u raznim omjerima.
slama sa dodacima (mogu povisiti prinos gljive)u kombinaciji:
•80% slama + 20% sijena ili piljevine
•slama + 30-70% kukuruzni oklasci
•slama + 25-50% kukuruzovina

- Materijal treba biti zdrav, obratiti pažnju na zelene plijesni i ako ga ima, zaraženi dio
treba odstraniti.

- Supstrat treba usitniti na otprilike 2-3 cm, potom sterilizirati ili pasterizirati.
- Sterilizacija se može obaviti u posebnim i skupim uređajima na 120 °C,
- Sterilizacija se može se obaviti i kuhanjem. Koriste velike bačve (200 L) u kojima se
zakuha voda, a supstrat se dodaje pakiran u mrežaste vreće (kao za krumpir) te se kuha
najmanje 2 sata. Općenito je za kuhanje supstrata potrebna dvostruka količina vode.

- Nakon prokuhavanja, stavlja se na rešetku da se procijedi i ohladi na temperaturu

ispod 30 °C.

- Vlažnost se procjenjuje stiskanjem šake, odnosno, ako stiskom supstrata u šaci voda ne
curi nego povremeno kapne, može se reći da je vlažnost dobra.
 Uzgoj bukovače – zasijavanje

- Micelij obično dolazi na zrnu žitarica, koje služi kao nosač.

- Količina micelija iznosi 5-7 % u odnosu na težinu vlažnog supstrata. U posebnoj većoj
plastičnoj posudi izmiješa se supstrat s micelijem i puni u plastične vrećice. Promjer
vrećice ne treba biti veći od 30 cm, jer može doći do prekomjernog zagrijavanja
supstrata.
- Pakirane vrećice, kojima se odrežu uglovi da se lakše ocijedi višak vode, slažu se na
police jedna do druge.
- Uvjeti u prostoriji za proraštanje trebaju biti sljedeći: temperatura 18-20 °C, relativna
vlaga zraka 70-80 % i osigurana dobra izmjena zraka.
- Vrećice treba izbušiti na nekoliko mjesta, radi izmjene zraka u njima. Vrijeme
proraštanja traje 20-tak dana, može se i produžiti koji dan, ovisno o uvjetima u
prostoriji.

Plastične vreće slojevito se pune - red supstrata, red

micelija itd. Važno je da je micelij ravnomjerno
raspoređen. Napunjene vreće se zavežu i stave u
prostor za inkubaciju.
Optimalna veličina vreće je promjera
do 30 cm i težine oko 15 kg i takav
„stupić“ je visok oko 80 cm.
 Uzgoj bukovače – zasijavanje

- Kad je micelij u potpunosti prorastao supstrat (supstrat je pobijelio), premješta se u

prostor u kojem se odvija plodonošenje.
- Optimalna temperatura te prostorije je od 8-24 °C, ovisno o soju gljive, kojeg je
proizvođač nabavio. Pri nižoj temperaturi gljive sporije rastu, ali su kvalitetnije.
- Relativna vlaga zraka u početku treba biti visoka, čak 90-98 %, dok se prije same berbe
smanjuje na 75-80 %.
- Ako u prostoriji ima previše CO2, klobuci gljive su mali, savinuti prema gore u obliku
žlice. Zbog toga se preporučuje često provjetravanje prostorije.
- Također je potrebno 12 sati osvjetljenja (dnevnog svjetla ili rasvjete).

Prorastanje micelija bukovača

može se odvijati i u mraku i na
svjetlu.
 Uzgoj bukovače – plodonošenje

Fruktifikacija ili plodonošenje

- Počinje kada se u vreći naziru plodna tijela. Tada se vreće režu bočno na što više mjesta
da bi gljiva ujednačeno probijala. Dužina reza je 3-5 cm. Rast gljiva bukovače se odvija
na svjetlu uz niže temperature - 10-22⁰C i nižu RVZ - 80-90⁰C. Prostorija se redovito
prozračuje (svakih 8 sati). Vreće se mogu objesiti ili staviti na podlogu na razmaku od
nekoliko cm da se ne dodiruju.
 Uzgoj bukovače – berba

- Berba započinje 5-6 dana nakon smještanja u prostoriju za plodonošenje, i otprilike 20-
25 dana od zasijavanja micelijem.
- U prvoj berbi ubere se oko 70 % prinosa, u drugoj berbi 20-25 % te u trećoj 10-15 %.
- Vrijeme između pojedinih berbi je 10-15 dana.
- Gljive se beru tako da se cijeli stručak odvoji od podloge nožem. Pakiraju se u plastične
posudice ili u rinfuzi odvoze na tržište.

Nakon treće berbe zasijani supstrat se više ne koristi, već može poslužiti kao hrana za
stoku ili organsko gnojivo.

Ukupni prinos, ovisno o uvjetima uzgoja i stručnosti proizvođača, može iznositi 15-25 %
ukupne težine vlažnog supstrata.
 Uzgoj bukovače – problemi

Problemi u uzgoju bukovače

Najčešći problemi nastaju kad zadovoljan proizvođač na 100 kg supstrata odluči
proizvoditi „na veliko na 1000 kg supstrata“.
Tada se štedi na miceliju, supstrat nije dovoljno navlažen i dezinficiran, nema
odgovarajućeg ventilatora u prostoriji, ljetna temperatura inkubacije je previsoka, treba
ponekad i grijati. Veća uspješna proizvodnja mora biti kontrolirana i u nju treba više
investirati.
 Uzgoj bukovače – štetnici
Uzroci kod napada gljiva i bakterija
 supstrat nije ili je nedovoljno pasteriziran prije usijavanja micelija bukovače,: razvijaju se paraziti,
većinom gljivične bolesti i neke bakterioze (iz roda Aspergillus, Coprinus, Fusarium, Monilia,
Mucor, Penicillium, Trichoderma).

 temperatura supstrata viša od 35⁰C: oštetiti se micelij bukovače, smanji proraštanje micelija i
dopušta se drugim konkurentskim gljivama da prevladaju. Radi se gljivama roda gnojištarki
Coprinus spp. i Trichoderma viride vidljive kao zelena plijesan.

Glavni bakterijski uzročnik loših bukovača je infekcija supstrata bakterijom Pseudomonas tolaasii koja
uzrokuje štete i kod uzgoja šampinjona. Znakovi bolesti su narančasti klobuk, lomljivi stručak,
skraćeno plodonošenje i smanjen prinos.

Insekti
 nematode i dvokrilci ljeti, i to samo ako supstrat nije dobro termički obrađen. Ličinke nekoliko
vrsta dvokrilaca napada supstrat, nagriza micelij i mlade gljive: mušice šišarke, šampinjonske
mušice i šampinjonska muha (muha komposta).

Micelij bukovača je vrlo osjetljiv na primjenu kemijske zaštite od štetnika. Pravilna termička obrada
supstrata i održavanje higijene u prostoriji naročito kod inkubacije znatno može smanjiti štete.
„Potrošeni“ supstrat što prije iznijeti van i prostoriju dezinficirati insekticidom ili vapnom. Nematode
dolaze na supstrat iz tla pa će betonski pod onemogućiti njihov razvoj. Postaviti mamke-ljepljive ploče
za leteće insekte.
Deformacija plodnih tijela - fizioloških faktori
Uzgoj bukovače – kvalitet
Izgled nekvalitetne bukovače Uzrok Savjet

Uzak, ljevkast klobuk i jako
zadebljan stručak
Taman klobuk, stručak jako
kratak i urastao u supstrat,
jedva se može skinuti
Predugi stručak i mali klobuk Preslabo svjetlo
Ljepljive,mokre gljive
Na rubu klobuka tanka, žuta Preniska vlaga zraka
crta, sušenje cijelog „grozda“
Rub klobuka tamni, stručak
napuhnut, gljive se suše
Bukovača je nalik cvjetači
Nedovoljno svježeg zraka
odn. previše nakupljenog
CO₂
Prejako svjetlo (>500lux)
Previsoka vlažnost zraka
Razna kem. sredstva u
prostoriji (ulje, benzin, loša
dezinfekcija)
Dim, razni štetni plinovi u
zraku
Često prozračivanje i ubacivanje
svježeg zraka
Gljiva za rast treba svjetlo. Na
višoj temp. (20⁰C) treba više
svjetla (oko 400 lux), kod niže
(10⁰C) manje (oko 100-200 lux);
kod manjka svjetla dodati npr.
neonsko svjetlo
Kontrola vlažnosti zraka
higrometrom i održavanje nakon
početka rasta nižom, 80-90%
RVZ. Zrak je za bukovaču suh
kada je RVZ 50-70%i tada treba
raspršiti vodu po zidovima i
podu.
Bukovača je jako osjetljiva na
mirise, prostorija ne smije biti
skladište; pridržavanje higijenskih
mjera
Uzgoj bukovače – kvalitet
Uzgoj shii take gljiva na oblicama ili na supstratu
Shii take ili mirisna aniska (Lentinula edodes) je visoko cijenjena gljiva na Dalekom istoku, a
ime je dobila od japanske riječi shii – hrast i riječi take - drvo.
Druga je po značaju u ukupnoj svjetskoj proizvodnji gljiva, a Japan, Kina i Južna Koreja drže
95 % svjetskog tržišta.
Uzgoj shii take odvija se na drvenim oblicama ili na supstratu u vrećama, odnosno shii take,
kao tipični saprofit, je gljiva koja raste na odrezanom drvu i u vlažnim uvjetima.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama ili na supstratu
Vrlo je tražena zbog velike nutritivne i medicinske vrijednosti.
Sadrži:
 13-14 % bjelančevina,
 1,5-2,5 % masti
 značajne količine esencijalnih aminokiselina.
 B1, B6, B12, A2, C, D, E i K,
 selen, magnezij, željezo, kalij, kalcij, fosfor...
Smanjuje kolesterol u krvi (15 % za sedam dana), povećava otpornost na viruse, a njezin
ekstrakt ima anitikancerogeno djelovanje. Ljekovitost te gljive potiče od polisaharida, od
kojih je najljekovitiji lentinin.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama ili na supstratu
Manja obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, sukladno zahtjevima lokalnog tržišta,
planirati proizvodnju shii take gljiva kao dodatak kućnom budžetu. Proizvodnja može biti na
drvenim oblicama ili na supstratu u vrećicama. Razlika je u tehnologiji proizvodnje.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama
 Prvi korak je odabir vrste drva za proizvodnju.

 Shii take najbolje rastu na tvrdom listopadnom drvu (veća gustoća) i jake, ali ne
predebele, kore. Pretanka kora slabo čuva od isušivanja.

 Najčešće se koriste hrast, grab, bukva, kesten, javor, breza i slično.

 Dobro je eksperimentirati s različitim vrstama drva.
 Važno je da oblice budu zdrave, bez vidljivih znakova propadanja ili bolesti. Režu se u
vrijeme mirovanja vegetacije, od novemnra do februara, jer u to vrijeme stabla imaju
pohranjene najveće količine ugljikohidrata, koje gljiva koristi u svojoj ishrani. Prilikom
rezanja treba paziti da se ne ošteti kora, jer ona sprečava isušivanje.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama
 Debljina oblica trebala bi biti od 8-15 cm, a dužina: nije određena, ovisi o
mogućnostima i potrebama kod slaganja, potapanja i slično.
 Zbog ručnog rukovanja, oblice ne smiju biti preduge, jer će biti znatno teže njima
rukovati - do 1,5 m.
 Ako su oblice deblje, duže vremena treba da ih micelij proraste i obrnuto.
 Starije i deblje oblice su teže za rukovanje, plodna tijela su dobrog kvaliteta, dobiva se
visok prinos i oblice traju više godina.
 Mlade i tanke oblice daju manja plodna tijela s tankim klobukom i traju svega dvije do
tri godine.
 Nacjepljivanje se radi čim prije, a unutar 2 sedmice od rezanja oblica. Ako se to ne
stigne napraviti, oblice, koje čekaju, potrebno je pokriti, da se spriječi preveliki gubitak
vlage.

Oblice se nacjepljuju u proljeće, nedugo nakon rezanja, obično tokom marta, a do kraja
travnja.
Kad su oblice svježe, visoka je vlaga u njima i još se nisu stigle razviti konkurentne
saprofitske gljivice. Vlaga u oblicama treba biti otprilike između 35 i 55 % u vrijeme
nacjepljivanja.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama
Rupe na oblicama rade se bušilicom. Raspored je dijagonalan, a razmaci iznose 5-10 cm u
redu i 15-20 cm između redova, ovisno o debljini oblice. Gušći raspored rupa osigurava
brže proraštanje micelija, istovremeno predstavlja dodatnu investiciju.

Slaganje oblica Metode slaganja oblica:

 Jedna preko druge u obliku kocke i
 Naslonjene na vodoravni nosač.

Tokom proraštanja treba paziti na količinu vlage u drvu (zadržati vlagu

unutar drva na 35-55%), a koru održati suhom.

Početnici trebaju redovno kontrolirati stanje vlage, a iskusni uzgajivači mogu

procijeniti da li je potrebno navodniti.
Za vlaženje se koriste raspršivači ili obične cijevi složene preko hrpe oblica.
Ako nema kiše vlaži se 2 puta mjesečno.
Bolje je vlažiri rijeđe (svakih 15 dana), a duže (6-12 sati), tako kora duže
vremena suha izvana što nepovoljno utječe na razvoj konkurentnih gljivica.

Temperatura je također važan faktor kod proraštanja micelija. Optimalna: 22

i 25 oC. Navodnjavanje može brzo sniziti temperaturu oblica ako je
potrebno, a ako je potrebno zagrijavanje poslože se tako da dobiju više
sunčevog svjetla
Uzgoj shii take gljiva na oblicama - micelij
micelij shii take:
 na žitaricama (pšenica, ječam) ili
 na piljevini
 na čepovima, koji su od komadića drva ili prešane piljevine.

 Rezultati nekih istraživanja pokazali su da micelij na piljevini brže prorasta i daje rod te
je nešto jeftiniji od micelija na čepovima, ali je s čepovima lakše raditi i daju bolji
„primitak“.

Vrsta drva i okoliš znatno utječu na prorastanje micelija. Preporuča se cijepiti nekoliko
tipova micelija, što povećava mogućnost pronalaženja onog tipa, koji najviše odgovara
proizvodnim uvjetima.

na žitaricama na čepovima
Uzgoj shii take gljiva na oblicama - micelij

na čepovima
Uzgoj shii take gljiva na oblicama – odabir sojeva

Prije kretanja u proizvodnju, a temeljem planirane količine roda, potrebno je odabrati

sojeve za nacjepljivanje. Sojevi shii take dijele se na:
 one koji plodonose na 20 °C (proljetni),
 na one koji plodonose između 10 i 15 °C (jesenski) i
 one koji plodonose na 10 °C (zimski).

Ako se želi proizvoditi cijelu godinu, kombiniraju se različiti sojevi shii take. Neki od sojeva
su: Hana Donko, Donko, Kotsubu Donko, Koshin i dr.

Donko je soj, koji za optimalni rast treba

niže temperature, ima debelo meso te je
pogodan za sušenje. Koko je soj, koji je po
karakteristikama između Donko i
Koshin preferira nešto više temperature, Koshin
to je najveći soj s dugim stručkom i otvorenim
klobukom. ,

Kotsubu Donko je najmanji soj -

plodna tijela su im najmanja.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama – odabir sojeva

Napravljene rupe treba što prije ispuniti, da se spriječi unos nepoželjnih gljivica. U rupe se
stavljaju čepići ili se micelij na piljevini ugura u rupe i sve skupa se zatvori vrućim voskom.

Može se koristiti nekoliko tipova voska. Obično se koristi parafin, ponekad s dodatkom
mineralnog ulja ili pčelinji vosak. Nanosi se četkicom. Vosak, koji se nanosi, mora biti jako
vruć da osigura čvrst, ali zatvoren spoj, koji ne propušta zrak. Ako je vosak prehladan, kad
se nanosi, može lako otpasti. Male kućne friteze pogodne su za grijanje voska, no pri tome
je potreban oprez.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama – Proraštanje micelija

Nakon nacjepljivanja slijedi faza proraštanja micelija (inkubacija), koja traje od 6-18
mjeseci, ovisno o tipu nacjepljenog micelija, količini rupa, veličini oblica, sadržaju vlage i
vanjskim temperaturama. Cilj je osigurati najpovoljnije uvjete, da se omogući što brže i
ujednačenije proraštanje micelija. Istovremeno, uvjeti moraju biti što nepovoljniji za
konkurentne gljivice.

Oblice moraju biti smještene na toplo mjesto, zasjenjeno od direktnog sunca, s dobrom
izmjenom zraka, ali zaštićeno od jakih vjetrova. Oblice mogu biti u zasjenjenom šumarku ili
pokrivene tkaninom za zasjenjivanje. Nije dobro da su smještene u potpunom mraku, jer je
ipak nešto svjetla potrebno za rast micelija. Previše svjetla potiče rast konkurentnih gljivica
te može dovesti do zagrijavanja oblica i gubitka vlage.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama – Plodonošenje

Javlja se nakon što je micelij potpuno kolonizirao oblice.

Jedan od znakova je pojava micelija na krajevima oblica. Obično je bijel i baršunast ali može
i posmeđiti ako je izložen djelovanju zraka. Kora i vanjski dio drva na opip je mekan (djeluje
spužvasto), ali najočitiji znak je pojava primordija, začetaka gljiva.

Ako oblice ne diramo, same vremenske prilike u sezoni, izmjene temperature i vlage utjecat
će na pojavu rasta gljiva.
Kontrola pojave gljiva postiže se na način da oblice potopimo u hladnu vodu na 1-3 dana.
Za to su potrebne velike kace ili bazeni većih dimenzija koji su pogodni za primanje većeg
broja oblica. Što je veća temperaturna razlika između temperature zraka i vode koju
koristimo za potapanje, potrebno je kraće vrijeme potapanja.

Tradicionalno oblice daju rod u proljeće i jesen iako se taj period plodonošenja može
produžiti i u zimu ako se oblice stave u grijani zatvoreni prostor sa kontroliranom vlagom.
Mnogi uzgajivači preslože oblice prije plodonošenja tako da su oblice naslonjene na neki
oslonac, a na taj način se oblicama daje nešto više svjetla te je omogućena bolja cirkulacija
zraka, no svejedno trebaju biti zaštićene od direktnog utjecaja sunca. Također suvišna vlaga
smanjuje kvalitetu gljiva, a suhi vjetrovi zaustavljaju proces formiranja gljiva. Kad započne
plodonošenje obično traje nekoliko puta godišnje otprilike do šeste godine.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama – Branje

svakodnevno brati izrasle gljive.

Gljive se beru otprilike 5-7 dana od kad se pojave na oblici, a prije nego joj se klobuk
okrene prema gore.
Bere se na način da se odreže nožićem ili rukom zaokrene pri dnu.
Ubrane gljive treba lagano staviti u kartonske kutije s rupama sa strane i čim je prije
moguće staviti u hladnjak (na otprilike 0-2 °C i s vlagom zraka od 85 %), gdje mogu stajati
do 7 dana.

Shii take se vrlo dobro čuvaju smrznute ili osušene. Manje količine mogu se posušiti i u
pećnici, na najnižoj temperaturi i s otvorenim vratima, ili manjim dehidratorima, koji se
mogu nabaviti u trgovini tehničke robe.

Gljiva je suha kad osušena plodna tijela šuškaju pod prstima i lako se lome. Tako osušena,
može se čuvati u nepropusnim staklenkama do 12 mjeseci.

Također se može čuvati i kao ukiseljena pasterizirana gljiva.

Uzgoj shii take gljiva na oblicama – Branje

Poslije branja (plodonošenja), micelij se odmora 40 dana i tada se akumuliraju hranjiva za

novi ciklus plodonošenja.
Ako se prerano prekine period odmora, smanjuje se produktivnost.
Nakon berbe mora se paziti na količinu vlage u oblicama. Ako se primijeti da su ubrane
gljive izvukle većinu vode iz oblica, potrebno ih je vlažiti.

U prirodnim uvjetima - 2 berbe godišnje (proljeće i jesen), a ako se forsira plodonošenje,

može biti 3-6 ciklusa berbi godišnje.
Broj ciklusa ovisi o vrsti drva, veličini oblica, temperaturi i vlazi.

 Kod uzgoja na otvorenom (nekontrolirani uvjeti) prinosi su najviše do 35 % od težine

oblica, a ta se količina gljiva dobije tijekom 3-4 godine.
 Kod uzgoja u kontroliranim uvjetima može se dobiti i do 50 % prinosa od težine oblica i
to tijekom 2-2,5 godine.

Mnoge bolesti mogu utjecati na rast gljiva, a također i neki insekti i životinje (mravi,
puževi, miševi, potkornjaci i sl.) mogu smanjiti kvalitetu plodova.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Supstrat, koji se najčešće koristi, je piljevina. Razlika između uzgoja shii take na drvu i na
supstratu je što na supstratu gljive brže prorastaju (90-120 dana) i vrijeme plodonošenja je
4-5 mjeseci. Procijenjena učinkovitost iskorištenja supstrata u vrećama je 50-60 %.

nacjepljena podloga Inkubacija plodonošenje

1 vreća = 30,00 kn

Osnovni materijal, koji se koristi, je piljevina drva, a može i slama žitarica, kukuruza, klipovi
kukuruza i slično. Tome se dodaje dušikom bogat dodatak, kao što je zrno žitarica ili mekinje
u iznosu od 10-20 %. Tome se može dodati i 1 % gipsa i 1 % smeđeg šećera. Moguće su
razne kombinacije miješanja supstrata.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Napravljeni supstrat stavlja se u plastične vreće, kakve se koriste za zamrzivače. Dimenzije
vreća su 55-60 cm dužine i 15-16 cm širine. Supstratu se dodaje voda (supstrat : voda = 1,0
: 1,2), da se osigura vlažnost od oko 55 %. Zatim se ostavi 1 do 2 sata da supstrat upije
vodu. Stavljanje u vreće radi se ručno ili pomoću stroja. Ako to radi stroj, vreće su
kompaktnije, a supstrat je sabijeniji. Napunjene vreće vežu se plastičnim vezicama na
krajevima, slažu se na hrpu, pokrivaju plastičnom folijom i zatim slijedi sterilizacija.

Sterilizacija
Metoda: usmjerivanje vruće pare u hrpu vreća. Vreće se tako steriliziraju 8-10 sati na 100
°C. Potrebno je više od 10 sati da se temperatura ispod folije digne na 100 °C i zatim 8-10
sati traje sterilizacija.
Sterilizacija se može obaviti i u autoklavu za 8 sati na 100 °C. Autoklav se otvara sljedećeg
dana, kad mu temperatura padne na 60 °C.

Sterilizirane vreće stavljaju se u sobu za nacjepljivanje i hlade se na sobnu temperaturu.

Soba za nacjepljivanje treba biti dezinficirana prije unošenja vreća, da se spriječi
kontaminacija.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama

Sterilizacija
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama Nacjepljivanje

Postupak nacjepljivanja je sljedeći:

na krajevima vreća naprave se po 3 rupe promjera 1,5 cm i 2
cm dubine. U rupe se rukama stavlja micelij na piljevini.
Mogu se koristiti i čepovi, ali nisu baš popularni kod te
metode.
Rupe se zatvore ljepljivom trakom ili se te vreće stave
unutar još većih vreća, da se spriječi kontaminacija u tim
početnim fazama.

Vanjske vreće skinu se desetak dana kasnije, kad se oko

nacjepljenih mjesta pojavi micelij. Kod nacjepljivanja na
supstrat se dodaje 2-3 % micelija.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama Nacjepljivanje

Nakon nacjepljivanja vrećice idu u sobu za inkubaciju, gdje se slažu na hrpu.

Trajanje: ovisi o debljini vrećica i uvjetima temperature i vlage miceliju treba 90-120 dana
da proraste supstrat.
Povremeno presložiti vrećice da se osigura podjednako akumuliranje temperature i
vlage, odnosno čim ujednačeniji mikro uvjeti za sve vrećice.
Micelij Shii take gljiva za rast treba kisik, stoga je potrebno probušiti vrećice. Kako micelij
raste i pokriva sve veći dio vrećice, na rubovima rasta micelija buše se rupe. Rast micelija
završava kad supstrat u vrećicama pobijeli.

Micelij shii take

prorastao vreću - faza
kad se vreća može
maknuti
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama Nacjepljivanje

Vrećice se tada premještaju u prostor za plodonošenje gdje je više svjetla i dovoljno

vlage.
Stupići se poslože ili po tlu ili po stalažama da se osigura prostor za rast gljiva. Boja
micelija se mijenja u smeđu.

Temperatura: 20-25 C kroz 3-5 dana. i postupno se otvara ventilacija.

Kad površina stupića promijeni boju iz svijetlo smeđe u tamno smeđu, a na površini je
vidljiva žućkasta tekućina koja izlazi iz stupića, vrijeme je za namakanje (ili polijevanje)
stupića hladnom vodom da se potakne rast gljiva.

Neki uzgajivači skidaju vrećice tek nakon posmeđivanja stupića. Također stupiće
možemo prekriti laganom plastičnom folijom da održimo vlagu dovoljno visokom.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Temperatura: 20-25 C kroz 3-5 dana. i postupno se otvara ventilacija.

Kad površina stupića promijeni boju iz svijetlo smeđe u tamno smeđu, a na površini je
vidljiva žućkasta tekućina koja izlazi iz stupića, vrijeme je za namakanje (ili polijevanje)
stupića hladnom vodom da se potakne rast gljiva.

Neki uzgajivači skidaju vrećice tek nakon posmeđivanja stupića. Također stupiće možemo
prekriti laganom plastičnom folijom da održimo vlagu dovoljno visokom.

Otprilike 7 dana nakon polijevanja stupića hladnom vodom počinje

rast gljiva. Tijekom rasta, ako su niže temperature, gljiva raste sporije,
razvija deblje klobuke s kraćim stapkama, odnosno daje visoko kvalitetne
gljive.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Nekad proizvođači ne skidaju vreće sa supstrata, kako bi zadržale više vlage u supstratu i
tako dale kvalitetnije i veće gljive. Međutim, gdje god se pojave začeci gljive, mora se
izrezati plastika, što zahtjeva dodatni trošak u radu i vremenu.

Plodonošenje shii taka kod uzgoja na supstratu

Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Uzgoj shii take rascvjetanog klobuka, koja se smatra najboljom u mnogim zemljama
Azije, zahtjeva visoke temperature i vlagu danju, a niže noću.

Zato se nekad grije prostor vrućom parom, a noću dižu plastičnu foliju sa stupića, da
smanje temperaturu i vlagu. Tako se zbog izmjena vlage i temperature zbog kojih se
javlja nejednak rast klobuka, na površini klobuka stvaraju raspukline, radi kojih je gljiva
cjenjenija na tržištu. Te tehnike primjenjuju se kad je gljiva već narasla 2-3 cm, ne ranije,
jer može doći do propadanja gljiva.
Ako se krene prekasno, ne daje rezultate. Taj način također utječe na smanjenje ukupnog
roda gljiva u svakom ciklusu. Naravno, cijena takvih gljiva nadoknađuje gubitak roda.
Uzgoj shii take gljiva na supstratu u vrećama
Stupići se potapaju u vodu 1-2 dana, da upiju što više tekućine prije faze plodonošenja.

Tokom 10 mjeseci može biti 6-8 ciklusa berbi.

Po stupiću, koji teži 2 kg, dobije s 0,5 – 0,6 kg gljiva. Suha tvar supstrata je oko 1 kg, što
znači biološku učinkovitost 50-60 %.
Berba gljiva se obavlja prije nego se klobuci okrenu prema gore. Beru se pažljivo,
zavrtanjem rukom ili se odrežu nožem pri dnu. Nakon berbe, gljive treba što prije
dostaviti na tržište.
Uzgoj shii take gljiva na oblicama - berba

Stupić pun Shiitake gljiva

Stupić nakon branja gljiva

Stupić nakon 10 dana od branja

Isplativost uzgoja gljiva

Koliko se isplati uzgajti određenu vrstu gljiva ovisi o dosta uvjeta kao što su:
 prostorije za uzgoj i pripremu,
 energija za grijanje - hlađenje, provjetravanje,
 troškovi pripreme supstrata (usitnjavanje, dezinfekcija, pasterizacija),
 troškovi nabave micelija ili komposta,
 troškovi sredstava za zaštitu bilja (insekticidi, fungicidi),
 troškovi berbe i transporta itd.

Uzevši sve ovo u obzir, očito je da se za komercijalni uzgoj gljiva treba dobro i temeljito
pripremiti ako se hoće dobiti pozitivni rezultat.
Isplativost uzgoja gljiva

Najveći trošak u proizvodnji šampinjona je trošak komposta, koji čini 60% ukupnoga troška,
a velika je šteta što je gotovo isključivo uvozan.
Isplativost uzgoja gljiva

U proizvodnji bukovača najskuplji je micelij (63% troška).

UZGOJ GLJIVE BUKOVAČE
(primjenjivo i za ekološka gospodarstva)
Opis modela - Uzgoj gljive bukovače može biti glavna, ali češće dopunska djelatnost
obiteljskih gospodarstava. Model je namijenjen obiteljskim gospodarstvima, i to i
ekološkim i održivim-intenzivnim imanjima.

Minimalna ulaganja i minimalni kapacitet:

Minimalna ulaganja iznose 18.500 €, a minimalni kapacitet je 9.000 kg.

Vrijeme povrata ulaganja i godišnja dobit

Sredstva se vraćaju u tri godine, a dobit od ciklusa proizvodnje iznosi 5.725 €.

 Cjelokupna tržišna ocjena pothvata

 Plasman je ograničen i vezan uz tržište velikih gradova.

Ekonomska opravdanost ulaganja za proizvodnju gljiva shii take (primjer Beograd):

 Ulaganja i troškovi izračunati su za period od godinu dana

 Ukupna ulaganja podrazumjevaju ulaganja u opremu, sirovine i ostali materijal
 Očekivana dobit (zarada) obuhvaća i cjenu ličnog rada – naknadu za rad

Investicije u osnovna i obrtna sredstva za gajenje shii take u plasteniku (200 m2):
1. plastenik (200 m2) -1.714 eura,
2. 40 kom. Konstrukcija za vreće (cjevi 0.20) - 572 eura,
3. 30 spojnica za cjevi (za vreće) - 86 eura,
4. sistem za orošavanje (100 m) - 114 eura,
5. grijanje- 3.000 eura,
6. ulaganja u osnovna sredstva – 5.486 eura,
7. ulaganja u obrtna sredstva - 6.310 eura,

Ukupna ulaganja - 11.796 eura.

Ekonomska opravdanost ulaganja za proizvodnju gljiva shii take (primjer Beograd):

Investicije u osnovna i obrtna sredstva za gajenje shii take u postojećim objektima

(200 m2):
1. 40 kom. Konstrukcija za vreće (cjevi 0.20) - 572 eura,
2. 30 spojnica za cjevi (za vreće) - 86 eura,
3. sistem za orošavanje (100 m) - 114 eura,
4. grijanje- 3.000 eura,
5. ulaganja u osnovna sredstva – 5.486 eura,
6. ulaganja u obrtna sredstva - 6.310 eura,

Ukupna ulaganja - 10.082 eura.

Ekonomska opravdanost ulaganja za proizvodnju gljiva shii take (primjer Beograd):

Vrijednost proizvodnje i očekivana dobit

Plastenik.
 Vrijednost šitake (7.200 kg) - 30.857 eura,
 troškovi sirovina i materijala - 13.062 eura,
 obračun amortizacije - 686 eura,
 troškovi proizvodnje - 13.748 eura,

očekivana dobit - 17.108 eura.

Čvrst objekat.
Vrijednost šitake (10.800 kg) - 46.285 eura,
troškovi sirovina i materijala - 19.594 eura,
obračun amortizacije - 472 eura,
troškovi proizvodnje - 20.066 eura,

očekivana dobit - 26.220 eura.