ZBORNIK RADOVA ZNANSTVENE KONFERENCIJE

EKONOMSKO OBRAZOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ - JUER, DANAS, SUTRA

Zagreb, 2013.

SADRAJ

Zbornik radova znanstvene konferencije Ekonomsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj - juer, danas, sutra

SADRAJ

ORGANIZATORI KONFERENCIJE Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci Ekonomski fakultet Sveuilita u Osijeku Sveuilite Jurja Dobrile u Puli Odjel za ekonomiju i turizam dr. Mijo Mirkovi Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju

Urednici Prof. dr. sc. Vladimir avrak Dr. sc. Tomislav Gelo

Programski odbor Prof. dr. sc. Vladimir avrak, koordinator Prof. dr. sc. Marija Katelan Mrak Professor Emeritus Soumitra Sharma Prof. dr. sc. Slavica Singer Prof. dr. sc. Danijela Kriman Pavlovi Prof. dr. sc. Vinko Bari Prof. dr. sc. Petar Filipi Prof. dr. sc. Ivica Pervan Prof. dr. sc. Marinko kare Prof. dr. sc. Ivo Ban Prof. dr. sc. eljko Mrnjavac

Organizacijski odbor Prof. dr. sc. Toni Lazibat Prof. dr. sc. eljko Garaa Prof. dr. sc. eljko Turkalj Prof. dr. sc. Valter Boljuni Prof. dr. sc. Heri Bezi Doc. dr. sc. Ivona Vrdoljak Ragu

II

SADRAJ

ZBORNIK RADOVA ZNANSTVENE KONFERENCIJE

EKONOMSKO OBRAZOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ - JUER, DANAS, SUTRA

III

SADRAJ

IV

SADRAJ

Sadraj
PREDGOVOR ........................................................................................ 1. PLENARNA SJEDNICA....................................................................... OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO Vladimir avrak .................................................................................... KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS Soumitra Sharma ................................................................................... OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU HRVATSKE Petar Filipi ............................................................................................ 2. EKONOMSKA ZNANOST, UPRAVLJANJE I FINANCIRANJE SVEUILITA..................................................................................... ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ Vinko Bari, Alka Obadi ....................................................................... ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA Heri Bezi, Marija Katelan Mrak, Saa ikovi....................................... MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ Vesna Vaiek, Martina Dragija .............................................................. ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA Ivana Drai Lutilsky, Martina Dragija .................................................... IX 1 3 27

39

55

57

87

109

135
V

SADRAJ

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU Danijel Mlinari .....................................................................................

155

3. VREDNOVANJE SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA ..................... SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ Toni Lazibat, Ines Suti, Tomislav Bakovi ............................................. POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA Ivana Drai Lutilsky, Sanja Broz Tominac .............................................. ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU Marija Bei, Perica Vojini, Neboja Stoji .......................................... ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA SMJERA MARKETING Miroslav Mandi, Ana Pavlovi............................................................... KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU Mirna Leko imi, Helena timac ........................................................... STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA eljko Mrnjavac, Josip Bonjak, Lana Kordi ...........................................

173

175

193

219

235

249

263

4. SVEUILITE I EKONOMSKO OBRAZOVANJE ................................. PODUZETNIKO OBRAZOVANJE NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU MULTIDISCIPLINARNOG INTEGRIRANOG SVEUILITA Sunica Oberman Peterka, Slavica SINGER, Mirela ALPEZA ................... ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA Marinko kare, Ozren Rafajac ................................................................
VI

277

279

303

SADRAJ

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU Marinko kare, Sabina Lacmanovi ........................................................

323

5. INFRASTRUKTURA VISOKOKOLSKOG EKONOMSKOG OBRAZOVANJA ................................................................................ RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ Silvije Orsag, Lidija Dedi ........................................................................ ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU Nada Gjuki, Mirna Linir Lumez, Iva Planinek ikara........................... VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE Vinja Golac, Jasenka Kosanovi, Vera Krnajski Hrak............................. EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE Zrinka Udiljak Bugarinovski, Ljiljana Mesarov, Silvana Brozovi...............

347

349

377

409

423

6. TRITE RADA I EKONOMSKO OBRAZOVANJE .............................. OEKIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA eljko Mrnjavac, Amalija Toki............................................................... SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ Zdenka Damjani .................................................................................. RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA EKONOMSKIH FAKULTETA Ljerka Sedlan Knig................................................................................ IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE Josip Mesari, Branimir Duki ................................................................ ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU Marko Kolakovi, Mihaela Miki, Bojan Mori Milovanovi ....................

437

439

461

479

497

519
VII

SADRAJ

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ UVOENJEM SUSTAVA CERTIFICIRANJA RADNIH MJESTA U TURIZMU Oliver Kesar ........................................................................................... ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU KVALITETOM OBRAZOVANJA Marija Martinovi, Katija Vojvodi, Meri uman Toli .............................

529

555

VIII

SADRAJ

Predgovor
Moderno ekonomsko visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj navrava jedno stoljee dugu tradiciju. S obzirom na turbulentne univerzalne globalizacijske procese i njihove duboke posljedice u svim sferama ljudskog ivota, ovo je bio dobar povod da se pomno analizira pitanje pozicije i uloge ekonomskog obrazovanja u razvoju suvremenog hrvatskog drutva. Suoeni s procesima razliitih reformi u sustavu visokog obrazovanja kao i univerzalnim promjenama koje po svojoj biti zahtijevaju novu ulogu znanja kao imbenika i pokretaa razvoja i promjene modernog drutva i gospodarstva, ekonomski fakulteti i ekonomski odjeli hrvatskih sveuilita, odrali su 29. studenog 2012. godine u Zagrebu znanstveni skup na temu: EKONOMSKO OBRAZOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ JUER, DANAS, SUTRA. Konferenciju, koja je odrana na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, otvorio je prof. dr. sc. Toni Lazibat, Dekan Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, a velikom skupu hrvatskih ekonomskih znanstvenika i brojnim gostima, obratili su se prof. dr. sc. Valter Boljuni, predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, doc. dr. sc. eljko Jovanovi, ministar znanosti, obrazovanja i sporta i prof. dr. sc. Branko Gri, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Konferencija je odrana pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske s eljom da se analiziraju problemi i slabosti u podruju modernog ekonomskog obrazovanja te utvrde zajednike strateke aktivnosti radi njegovog poboljanja. Kako je u tijeku izrada dokumenta Strategije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, za oekivati je da radovi s ove konferencije budu temelj za pripremu tog dokumenta bar u dijelovima koji se tiu visokog ekonomskog obrazovanja. Ne samo ekonomsko, nego visoko obrazovanje u cjelini, kao i teorija i praksa sveuilita, proli su dug evolucijski proces od Humboldtove ideje tradicionalnog sveuilita do Bolonjskog procesa, pa do kritike suvremenih europskih reformi visokog obrazovanja. Ova evolucija od prosvjetiteljske ideje znanja i sveuilita pa sve do suvremenih kontroverznih neoliberalnih ideja i iskustava privatizacije i komercijalizacije visokog obrazovanja uvijek je zrcalila drutveno razvojne
IX

PREDGOVOR SADRAJ

konikte i dileme. Sustav i ideja obrazovanja evoluirali su od principa socijalne pravednosti i univerzalnog prava na obrazovanje kao temeljnog ljudskog prava do znanja kao robe. Analiza pozitivnih i negativnih uinaka tih procesa nuna je ne samo zbog akademskih nego i zbog praktinih razloga daljnjeg razvoja sveuiline prakse i posebno budue pozicije ekonomskog obrazovanja i napose posljedica na drutvene procese i promjene. Globalna i lokalna gospodarska kriza, veliki skalni deciti i javni dugovi, potiu javne vlasti da trae rjeenje u privatizaciji visokog obrazovanja (ili njihovih dijelova) ime kane smanjiti javni troak obrazovanja. Taj proces ima veoma razliite, esto neizvjesne drutvene posljedice za sveuilita i fakultete, studente i njihove roditelje, porezne obveznike i graane i openito za gospodarski i drutveni razvoj zajednice. Zadnjih godina, kao reakcija na ove procese, jaaju globalni pokreti i ideje koje se protive utjecaju trenutne gospodarske krize na obrazovne sustave, jaanje utjecaja trita na obrazovanje, smanjenje sredstava za javno obrazovanje, diskriminaciji i iskljuivanju pojedinih socijalnih skupina iz sustava obrazovanja, odnosno koje se zalau za obrazovanje kao ljudsko pravo koje treba biti javno dobro i sluiti javnom interesu te koje mora omoguiti akademske slobode i slobodan izbor znanstvene discipline. Ekonomsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj danas se odvija u okviru nekoliko ekonomskih fakulteta koji su sastavnice hrvatskih sveuilita, u takozvanoj sveuilinoj vertikali, kao javno ekonomsko obrazovanje, te u vie desetaka visokih poslovnih kola, u takozvanoj strunoj vertikali, kao privatno obrazovanje. injenica uvoenja brojnih privatnih poslovnih kola u sustav ekonomskog obrazovanja znatno je promijenila poziciju i ulogu javnih fakulteta. Danas su ekonomski fakulteti gotovo jedine sveuiline sastavnice koje su izravno suoene s tritem i konkurencijom privatnog sektora ekonomskog obrazovanja. To pred ekonomske fakultete stavlja nove dvojbe i izazove. Kako sauvati sveuilinu razinu, kvalitetu i dignitet ekonomske znanosti a u isto vrijeme odgovoriti izazovu trine konkurencije privatnog businessa ekonomskog obrazovanja? Suvremeni sustav ekonomskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, u recentnom razdoblju, doivio je nekoliko radikalnih transformacija: Korjenitu izmjenu nastavnih planova i programa u nekoliko ciklusa (tranzicijski ciklus poetkom devedesetih, uvoenje Bolonjskog procesa) Veliku smjenu generacija nastavnog osoblja Radikalno uvoenje privatnog sustava ekonomskog obrazovanja Promjenu sustava akademskog nazivlja i obrazovnih ishoda (ukidanje magistarskog poslijediplomskog studija, uvoenje neprepoznatljivog binarnog sustava, itd.)
X

PREDGOVOR SADRAJ

Navedene reforme i transformacije, motivirane razliitim razlozima, interesima i potaknute s razliitih razina uglavnom su provoene bez prethodno nunih dubinskih analiza i dokumentiranih nalaza o njihovim pozitivnim i negativnim posljedicama. To je rezultiralo nizom problema, konikata, nerazumijevanja, poveanjem stupnja nesigurnosti i neizvjesnosti unutar sveuiline zajednice, neprepoznatljivosti studijskih programa i diploma, i slino. Kako se ovi procesi nastavljaju, namee se neodgodiva potreba da suvremena ekonomska znanost pokua ponuditi znanstveno utemeljene odgovore na ova i druga strateka pitanja i dileme sadanjosti i budunosti ekonomskog obrazovanja u naoj zemlji. Drimo da nam je to akademska, radna i javna obveza kojom moemo pridonijeti napretku hrvatskog drutva kroz pruanje znanstvene osnove za formuliranje kvalitetnih javnih politika u odnosu na ovaj segment visokog obrazovanja i njegove znanstvene i drutvene uloge. U tom nastojanju prepoznajemo zajedniko polje interesa svih ekonomskih fakulteta i odjela ekonomije hrvatskih sveuilita. Polazei od toga, utvrene su slijedee prioritetne teme: Povijesni razvoj ekonomskih fakulteta i visokih uilita u RH. Dinamika i struktura zavrenih studenata u podruju ekonomije. Struktura nastavnika na visokim uilitima u RH (javnim i privatnim). Da li je ekonomska kriza istovremeno i kriza ekonomske znanosti i ekonomskog obrazovanja? Ekonomski fakulteti i Sveuilite. Da li je sustav visokog obrazovanja u upravljakoj krizi? Globalizacija i moderno ekonomsko obrazovanje. Socijalna i znanstvena mobilnosti studenata i nastavnika. Rezultati i posljedice uvoenja bolonjskog procesa u sustavu visokog ekonomskog obrazovanja. U kojoj mjeri je implementacija bolonjskog procesa znaila napredak/nazadak a u kojoj mjeri je otkrila/sakrila slabosti visokog obrazovanja? Financiranje visokog ekonomskog obrazovanja. kolarine i participacije kolarina na javnim ekonomskim fakultetima i privatnim ekonomskim uilitima u RH. Modeli povezivanja ekonomskih visokih uilita i gospodarstva. Potrebe, mogunosti, pozitivne i negativne posljedice. Ekonomsko obrazovanje izmeu trita i drave. Ekonomsko obrazovanje u RH izmeu javnog i privatnog. Regulacija, deregulacija i kriteriji kvalitete. to je sadraj i koji su oblici privatizacije i komercijalizacije visokog obrazovanja? Moe li se govoriti o prednostima i nedostatcima, odnosno o razumnim granicama privatizacije i komercijalizacije?
XI

PREDGOVOR SADRAJ

Ekonomsko obrazovanje i trite radne snage. Dilema iskoristivih i neiskoristivih znanja? Zapoljivost zavrenih studenata javnih i privatnih ekonomskih uilita. Percepcija razine strunosti i osposobljenosti koju nude ekonomski studiji. Moe li se upisna politika utemeljiti na trenutnom stanju trita radne snage ili na buduim potrebama modernog propulzivnog gospodarstva? Ekonomsko obrazovanje, socijalna pravda i globalna pravedna distribucija prava, resursa i mogunosti. Kakvi nam ekonomisti trebaju? Suradnja ekonomskih fakulteta i lokalnih zajednica kroz osnivanje lokalnih obrazovnih centara. Analiza nastavnih planova ekonomskih fakulteta i visokih uilita. Moderne odrednice i razdjelnice studija ekonomije i poslovne ekonomije. Indikatori i modeli vrednovanja kvalitete ekonomskih fakulteta i visokih uilita (mjerljivost-nemjerljivost). Kriteriji i naini izbora i napredovanja nastavnika na fakultetima i visokim uilitima. Analiza modela i procedure izdavanja dopusnica ekonomskim uilitima, dugorone posljedice na trite radne snage i sustav obrazovanja. Znanstvena produkcija nastavnika na ekonomskim fakultetima i strunim ekonomskim uilitima. Suvremeni modeli uenja i poduavanja u ekonomskoj znanosti. Problem interdisciplinarnosti i ekonomskog imperijalizma. Drutveno angairana ekonomska znanosti. Na znanstvenom skupu prezentirano je 40 znanstvenih radova. Jednodnevni rad bio je organiziran u dvije plenarne sesije (uvodna i zavrna) te pet radnih sesija u kojima su radovi bili grupirani prema slijedeim temama: Ekonomska znanost, upravljanje i nanciranje sveuilita Vrednovanje sustava visokog obrazovanja Sveuilite i ekonomsko obrazovanje Infrastruktura visokokolskog ekonomskog obrazovanja Trite rada i ekonomsko obrazovanje. U ovom Zborniku, objavljuju se radovi koji su bili podvrgnuti strogom recenzentskom postupku te koji su prihvaeni od dva anonimna recenzenta. Radovi nisu posebno lektorirani pa su eventualne jezine pogreke odgovornost samih autora. Odravanje znanstvene konferencije bilo je povod i za odravanje drugih popratnih aktivnosti, za razmjenu miljenja i ideja te za uspostavu bolje i uinkoXII

SADRAJ PREDGOVOR

vitije trajne suradnje izmeu ekonomskih fakulteta i odjela hrvatskih sveuilita. Tijekom konferencije odran je sastanak dekana ekonomskih fakulteta i voditelja ekonomskih odjela hrvatskih sveuilita na kojem su razmatrane strateke teme vane za budunost ekonomskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Takoer je zakljueno da odravanje ovakve znanstvene konferencije postane tradicija a za slijedeeg domaina je odreen Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci. Od vanih popratnih aktivnosti, treba posebno istaknuti i pohvaliti entuzijazam i kreativnost djelatnika knjinica ekonomskih fakulteta i odjela koji su organizirali impresivnu izlobu spomenica fakulteta i odjela te izlobu od preko 1000 knjiga objavljenih od strane profesora zaposlenih na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Osobito je bilo zanimljivo vidjeti ostvarenje kreativne ideje studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji su izradili Boino drvo knjiga. Djelatnicima svih knjinica kao i studentima koji su sudjelovali u pripremi i realizaciji izlobe knjiga EKONlib, pripadaju estitke i posebna zahvala. Programski odbor znanstvene konferencije upuuje zahvalu svim autorima i sudionicima konferencije na aktivnom sudjelovanju, izraavajui zajedniko oekivanje da ova konferencija bude bar mali korak naprijed u promiljanju pozicije i uloge modernog ekonomskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj kao i korak prema veoj drutvenoj ulozi i odgovornosti sustava ekonomskog obrazovanja i svekolikog napretka Republike Hrvatske. Koordinator Programskog odbora: Prof. dr. sc. Vladimir avrak

XIII

1. PLENARNA SJEDNICA

VLADIMIR AVRAK

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Obrazovanje za dobro drutvo

Vladimir AVRAK*

Saetak: Ne samo ekonomsko, nego visoko obrazovanje u cjelini, kao i teorija i praksa sveuilita, proli su dug evolucijski proces od Platonove Akademije do Humboldtove ideje humanistikog sveuilita pa sve do Bolonjskog procesa i njegove suvremene kritike. Ova evolucija od antike i prosvjetiteljske ideje znanja i sveuilita pa sve do suvremenih kontroverznih neoliberalnih ideja i iskustava privatizacije i komercijalizacije visokog obrazovanja uvijek je zrcalila drutveno razvojne konikte i dileme. Sustav i ideja obrazovanja evoluirali su od principa socijalne pravednosti i univerzalnog prava na obrazovanje kao temeljnog ljudskog prava do znanja kao robe i takozvanog poduzetnikog sveuilita iji se rezultati mjere komercijalnim i ekonomskim kategorijama. Analiza pozitivnih i negativnih uinaka tih procesa nuna je ne samo zbog akademskih nego i zbog praktinih razloga daljnjeg razvoja sveuiline prakse i posebno budue pozicije ekonomskog obrazovanja i napose posljedica na drutvene procese i promjene. Globalna i lokalna gospodarska kriza, veliki skalni deciti i javni dugovi, potiu javne vlasti da trae rjeenje u privatizaciji visokog obrazovanja (ili njihovih dijelova) ime ele smanjiti javni troak obrazovanja. Taj proces ima veoma razliite, esto neizvjesne drutvene posljedice za sveuilita i fakultete, studente i njihove roditelje, porezne obveznike i graane i openito na gospodarski i drutveni razvoj zajednice. Zadnjih godina, kao reakcija na ove procese, jaaju globalni pokreti i ideje koje se protive utjecaju trenutne gospodarske krize na obrazovne sustave, jaanje utjecaja trita na obrazovanje, smanjenje sredstava za javno obrazovanje, diskriminaciji i iskljuivanju pojedinih socijalnih skupina iz sustava obrazovanja, odnosno koje
*

Prof. dr. sc. Vladimir avrak, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: vcavrak@efzg.hr

VLADIMIR AVRAK

se zalau za obrazovanje kao ljudsko pravo koje treba biti javno dobro i sluiti javnom interesu te koje mora omoguiti akademske slobode i slobodan izbor znanstvene discipline. Procesi globalizacije, kako god taj pojam bio deniran, unose velike promjene u sve segmente suvremenog drutva i bitstva ovjeka pa tako i u visoko obrazovanje. Globalizacija i liberalizacija rezultirali su redistribucijom bogatstva od siromanih zemalja i pojedinaca ka bogatima. Neoliberalni konsenzus nije omoguio, unato svom obeanju, porast individualnih sloboda nego ih je smanjio uvodei kulturu pobjednici uzimaju sve. Politizacija i ekonomizacija sveuilita sve vie fokus usmjerava na stvari i bogatstvo a ne na ljude. Najee denicije moderne ideje drutva znanja, sveuilite i obrazovanje opasno reduciraju na kategorije ponude i potranje. Znanje na kojem se sve vie inzistira svodi se na prodaju znanja i vjetina bez razumijevanja a to je u svojoj biti smrt znanja i posebno smrt miljenja i razumijevanja. Time se u uvjetima globalizacije i liberalizacije uvruje elitistika pozicija bogatih nasuprot mnotva siromanih, obespravljenih i iskljuenih koji nepovratno gube mogunost ostvarenja boljeg ivota. Ti procesi imaju za rezultat daljnje raslojavanje i porast drutvenih napetosti a na tim se osnovama ne moe graditi dobro drutvo. Nije sporno da obrazovanje i znanost imaju ekonomske funkcije, da obrazovanje pridonosi gospodarskom rastu i razvoju. Ali u dobrom drutvu to nije i ne moe ostati jedina svrha i cilj obrazovanja i znanja. Pored gospodarske funkcije, obrazovanje i znanje u dobrom drutvu imaju i druge funkcije; da ljudima omogue da upravljaju samim sobom te da istinski uivaju u ivotu. Svaki pojedinac ima pravo na ideju ostvarenja svog ivotnog sna, na ideju da sutra ivi bolje i nitko nema pravo da ga u tome sprijei, dapae u drutvu kao kolektivu pojedinaca, obveza je da se meusobno u tome pomau. To je drutvena harmonija. Dakle, obrazovanje poveava sposobnost pojedinca i drutva, odnosno slui obogaivanju ivota i uivanju u njemu. Nezamjenjiva drutvena funkcija obrazovanja jest da omogui demokraciju, to znai kvalitetniju suradnju meu ljudima i narodima. Istinska demokracija nije mogua bez obrazovanih graana. Puno je lake upravljati neobrazovanim graanima kojima je strano miljenje i postavljanje pitanja zato. Zbog toga su totalitarni i nedemokratski sustavi sve inili da se graani ne obrazuju, odnosno da unutar svoje logike razvijaju obrazovanje samo za elitu koja upravlja, odnosno da graanima omogue ideologizirano i sadrajno neslobodno obrazovanje koje je u funkciji apologije vladajueg sustava. Vaan kriterij dobrog drutva je upravo njegova sposobnost da nancira i razvije javni sustav obrazovanja za sve svoje graane, odnosno da se izbori protiv
4

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

najgoreg oblika diskriminacije a to je diskriminacija u ansama za obrazovanje koje ine temelj za napredak pojedinca i drutva. Suvremeno hrvatsko drutvo stoji pred velikim izazovom da se odupre ideji elitizma i nepravde, da se odupre ideji pretvaranja znanja u element funkcije proizvodnje i trine razmjene odnosno da se izbori za znanje kao faktor razvoja ali i irenja ljudske slobode u najirem smislu. To je ujedno put koji vodi razvoju demokracije i razvoju dobrog drutva. Kljune rijei: obrazovanje, dobro drutvo

1. Uvod
Pojmovi: obrazovanje i dobro drutvo, danas se veoma esto koriste. Internetski pretraivai1 pronalaze skoro tri milijarde spominjanja pojma obrazovanje i oko 1,5 milijardi spominjanja pojma dobro drutvo. vrsta veza izmeu ova dva pojma potpuno je razumljiva jer razgovor o obrazovanju uvijek podrazumijeva odgovor na pitanje u kakvom drutvu elimo ivjeti. Transformacija i promjene u obrazovanju uvijek zrcale promjene drutva jer obrazovanje nije samo dio drutva, nego je ono pokreta razvoja i promjene drutva. Zatvorena, nedemokratska drutva nisu sklona razvoju sustava obrazovanja ili ele razviti zatvoren sustav obrazovanja koji je u funkciji odravanja ideolokih obrazaca i reprodukcije zateenih odnosa moi, dok otvorena, demokratska drutva, obrazovanju daju iri poticaj shvaajui njegov potencijal progresa i drutvene preobrazbe. Povijesno gledano, krize obrazovanja i/ili obrazovnih sustava kao i brojne reforme obrazovanja i obrazovne djelatnosti, uvijek su i u pravilu, bile u vezi s drutvenim i gospodarskim krizama i preobrazbama. Isto se dogaa i danas. Suvremeni svijet u cjelini a posebno onaj dio, kojeg nazivamo Zapad, kojem i mi pripadamo, ili bar tako elimo misliti, zahvatila je jedna od najdubljih gospodarskih i drutvenih kriza koja traje ve nekoliko godina. Zasada se jo ne naziru zadovoljavajui odgovori na glavne probleme i pitanja a kriza poprima sve sloenije i kompliciranije oblike, forme i sadraje. Kako je suvremeni svijet globalno integriran i problemi imaju globalan karakter. Takvi problemi oito zahtijevaju globalna rjeenja i globalne odgovore. Potrebna je globalna koordinacija koju je teko ostvariti u uvjetima kada su jo uvijek prisutni sukobi i meusobno bjesomuno natjecanje meu dravama i narodima. Suvremeni svijet je suoen s eljeznim zakonom da se ne smije zaostati. Upravo taj zakon je postao prijetnja ivotu i preivljavanju svih. (Gadamer, 1989). Ovo
1

Google, Yahoo.

VLADIMIR AVRAK

upozorenje slavnog njemakog lozofa, iji rad je obiljeio dvadeseto stoljee, svakako valja imati na umu u razgovoru o promjenama u sferi obrazovanja. Svijet u kojem ivimo sasvim je promijenjen, potpuno je drugaiji i posve razliit od onog koji je postojao do juer!? Bar tako se ini na pojavnoj razini. Meutim, koliko god nam se inilo da se pojavnost mijenja, da imamo na raspolaganju sve vee obilje razliitih roba i usluga, da se koristimo sve monijim tehnologijama da su nam mogunosti sve vee, da su nam dostupnije druge kulture i narodi sa kojima danas bre i lake moemo komunicirati bez obzira u kojem dijelu kugle zemaljske oni obitavali, neka temeljna pitanja egzistencije i bitstva ovjeka su i dalje prijeporna. Da li su ljudi zbog relativno veeg obilja bolji, da li su njihovi meuodnosi kvalitetniji, da li su ravnopravniji, da li vie sudjeluju u proizvodnji svog ivota i na koncu da li vie odluuju o svom ivotu. Sve su to i dalje prijeporna pitanja jer empirijski dokazi ne podupiru naivna oekivanja veine. Distribucija bogatstva u svijetu je nepravedna i sve je vei jaz izmeu bogatih i siromanih, ivotne i sve druge prilike su takoer neravnomjerno distribuirane i sve je vie onih kojima nisu dostupne prilike u kojima uiva manjina. Ako je u razvoju ljudskog drutva jedna od konstanti nejednakost i nepravednost distribucije bogatstva i ivotnih prilika onda je svakako konstanta i nejednak pristup znanju i obrazovanju. Politike i gospodarske elite u svim fazama ljudskog drutva nastojale su znanje i obrazovanje distribuirati veoma paljivo s obzirom na svoje potrebe i ciljeve odravanja moi. ini se da u tom pogledu nema velikog napretka od klasine grke demokracije u kojoj je znanje i upravljanje drutvom rezervirano za lozofe, pa preko srednjeg vijeka u kojem o znanju dominantno brine crkva koja zajedno sa feudalcima upravlja drutvom. U vremenu humanizma i prosvjetiteljstva ojaala je svijest o potrebi promjene takvog poretka ali do danas se u samoj biti nije puno promijenilo. emu na primjer danas slui kategorina ideja da se obrazovanje moe i mora organizirati iskljuivo u skladu s potrebama trita rada. To je najbolji dokaz da se danas obrazovanje eli staviti iskljuivo u funkciju gospodarske i politike elite koja je zainteresirana samo za obrazovanje potrebne radne snage. Prema toj ideji obrazovanje je po svom obuhvatu, sadraju i dostupnosti svedeno samo na faktor proizvodnje. Obrazovati se mogu samo oni kojima je takvo obrazovanje dostupno i koji prihvaaju takvu reduciranu formulu obrazovanja. Dakle, iroki socijalni slojevi dobrodoli su u sustav obrazovanja samo ako i ukoliko prihvaaju biti kvalitetna i produktivna radna snaga, radna snaga koja e moi i znati prihvatiti nove tehnologije, koja eli (ili mora) prihvatiti samoreprodukciju svog osobnog i drutvenog poloaja. To u konanici znai da se u suvremenim uvjetima radna snaga transformira u ljudski kapital i ostaje puki faktor proizvodnje osloboen svoje ljudske i drutvene biti.
6

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Slijedea posljedica ove frekventne ideje jest da su neka znanstvena podruja i uilita (humanistika i drutvena) gotovo nepotrebna jer, toboe ne proizvode upotrebljiva i protabilna znanja. To u konanici znai njihovo ukidanje ili svoenje na minimum jer ionako manjkaju javna sredstva za nanciranje nepotrebnog i neproduktivnog znanstvenog i obrazovnog pogona (opet jedan izraz koji je preivio industrijsku epohu). Stoga se i ovog puta postavlja pitanje mogu li suvremena znanost i obrazovanje biti imbenici koji e promijeniti stanje krize. Moe li obrazovni sustav biti pokreta promjena na bolje? to se, na temelju eljeznog zakona da se ne smije zaostati trai od suvremene znanosti i obrazovanja, posebno ekonomskog? U nae doba, ovo pitanje je denirano putem sintagme drutvo znanja. U pojednostavljenoj shemi povijesnog razvoja, nakon agrarnog, industrijskog i postindustrijskog drutva dolazi drutvo znanja. Ova su imena nastala na nain da se pojedina povijesna razdoblja imenuju prema dominantnom faktoru proizvodnje, pa se tim slijedom u funkciji proizvodnje analiziraju zemlja, rad i kapital a danas se dodaje i etvrti faktor proizvodnje: znanje (koje se samo djelomino posreduje kroz sustave obrazovanja). Valja imati na umu da danas mnogi autori upozoravaju na zablude o sposobnosti obrazovanja da promijeni ljude i drutvo kao i na zablude u pogledu drutva znanja (Liessmann, 2008).

2. Povijest rasprava o ekonomskom obrazovanju

U stogodinjoj povijesti domaeg ekonomskog obrazovanja, bilo je mnogo rasprava i prijepora o razliitim pitanjima obrazovne politike, ustroja obrazovnog sustava kao i odnosa ukupne politike prema razvoju obrazovanja. Takvi skupovi ili rasprave, uvijek su korespondirali s veim drutvenim promjenama ili krizama. Zadnji takav skup odran je prije vie od tri desetljea. Radi se o VII skupu diplomiranih ekonomista u povodu 60-e godinjice Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Skup je odran u Zagrebu, 22.11.1980. godine pod naslovom Poloaj, uloga i potrebe za ekonomistima u naem drutvu. Radovi su objavljeni u posebnom broju asopisa Ekonomski pregled, broj 11-12/1980. Od samog osnutka Ekonomskog fakulteta u Zagrebu2, vode se rasprave i poduzimaju razliite aktivnosti kako bi se ekonomsko obrazovanje unaprijedilo te
2

Prethodnikom dananjeg Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, smatra se Visoka kola za trgovinu i promet u Zagrebu koja je osnovana 17. lipnja 1920. godine. Godine 1925. ova ustanova mijenja ime u Ekonomsko-komercijalna visoka kola i dobiva status visokokolske fakultetske ustanove. Iz te kole 1947. godine nastaje Ekonomski fakultet s kojim se kasnije spajaju Visoka privredna kola (1968.) i Fakultet za vanjsku trgovinu (1982.).

VLADIMIR AVRAK

kako bi ekonomska struka zauzela svoje pravo mjesto u drutvenom i ekonomskom razvoju. Vodi se i briga o drutvenom statusu ekonomista. Broj zavrenih studenata koji su se zaposlili u gospodarstvu i javnim ustanovama toliko je narastao da se sredinom tridesetih godina prolog stoljea ve moglo govoriti o posebnom staleu3. Prva staleka organizacija ekonomista osnovana je u Zagrebu 2. sijenja 1930. godine4, deset godina nakon osnutka prvog visokog ekonomskog uilita. Skupina mladih obrazovanih ekonomista pokrenula je 1935. godine izlaenje asopisa Ekonomist koji je redovito izlazio do 1944. godine da bi 1950. bio ponovo pokrenut, ovaj put pod nazivom Ekonomski pregled (Kuntek, 2005). Pod tim imenom izlazi do dananjih dana. Sredinom 1937. godine u Zagrebu je odran trodnevni I. Kongres ekonomista Kraljevine Jugoslavije koji je imao glavni cilj da se armira stale ekonomista. Posebno je bilo zapaeno uvodno izlaganje tadanjeg rektora Ekonomsko-komercijalne visoke kole, profesora Filipa Lukasa koji je istakao da je ta ustanova osnovana i razvijana po uzoru na njemake visoke ekonomske kole. Iz rijei (Spomenica, 1937) tadanjeg rektora Lukasa, moe se razabrati da je od samog poetka rada ova ustanova bila suoena s nepovjerenjem u pogledu naunog karaktera. On kae i slijedee: Dugo se mislilo, da je trgovcu dovoljna praksa, a da mu nije potrebna teorija, te da se trgovac raa, a ne stvara, tavie, da teorija i nauka djeluju na formiranje trgovake linosti nepovoljno. Potom se poziva na velike promjene koje su se dogaale u njegovo vrijeme (velika otkria u nauci, nove metode rada u industriji i trgovini, mnoenje meunarodnih veza, rast industrijske proizvodnje i rast konkurencije meu dravama, nastanak velikih poduzea). Te promjene uvode potrebu za ljudima s velikim znanjem i dodatno objanjava da treba vjetih sila s ekonomsko-komercijalnim znanjem te upozorava da bi sva tehnika i sva njezina stvaranja ostala mrtva i bez uinka, kad ne bi bilo trgovaki obrazovane osobe, koja razborito odreuje kupnju i prodaju. Na kraju svog izlaganja, rektor Lukas izraava nadu da e taj Kongres prouiti naine kako da ekonomisti sebi osiguraju mjesto u drutvu, u nauci i u gospodarstvu. Aktualna je takoer i njegova misao o imbenicima koji su vani za formiranje inteligencije u trgovakoj obrazovanosti. On navodi tri imbenika: socijalni, etiki i nauni. Pri tome dri da socijalna osnovica treba biti primarna.
Vidi izlaganje Dr. Viktora Ruia na I. Kongresu ekonomista Kraljevine Jugoslavije, odranog u Zagrebu, 19. - 21. lipnja 1937. godine (Spomenica, 1937).
3 4

Pripreme za osnivanje drutva ekonomista u Zagrebu poele su u jesen 1929. godine. Drutvo je za svoje lanove primalo iskljuivo one koji su diplomirali na E.K.V. u Zagrebu ili na slinoj koli fakultetskog ranga u inozemstvu.

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Uenik mora biti upuen u aktivnosti drutva i drutvene promjene. Posebno upozorava na jaanje opreke izmeu kapitala i rada. Takoer upozorava da socijalne nauke ne smiju prei preko etikih vrednota pa dodatno objanjava da je neispravno govoriti: Dobit je dobit, pa se ne smije paziti ni na ta drugo nego na svoje vlastite interese. Ne smije da bude steeno dobro ili dobro, za kojim se ide, glavni cilj ovjeka, ve sam ovjek mora da bude kao poetak i konac u sreditu svega rada, pa da on ravna njime prema etikim principima. Jezgra obrazovanosti stoga mora da se osniva na etici. ovjek visoko obrazovan mora u prvom redu uspostaviti harmoniju izmeu svoga zvanja i etike. (Spomenica, 1937). Veoma rano se uoio problem nedostatka ekonomskih znanja kod irokih narodnih masa te nedostatak pedagokih znanja profesora srednjih trgovakih kola. Kako se profesori srednjih kola regrutiraju s razliitih fakulteta uoeno je da apsolventima lozofskih, tehnikih i pravnih fakulteta fali ekonomsko-komercijalna naobrazba, apsolventima ekonomsko-komercijalne visoke kole, tehnikih i pravnih fakulteta fali pedagogijska naobrazba, a da ne govorimo o gospodarsko pedagogijskoj naobrazbi (Cutvari, 1939).5 Za rjeavanje pitanja nastavnikog kadra na srednjim kolama predlagalo se osnivanje gospodarsko pedagogijskog instituta po uzoru na Visoku trgovaku kolu u Leipzigu a prvi korak ka tome moralo bi biti osnivanje profesorske stolice ili docenture za gospodarsku pedagogiju na ekonomsko-komercijalnim visokim kolama u dravi (Cutvari, 1939). Ekonomsko-komercijalna visoka kola djelovala je u oteanim uvjetima i u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon zavretka rata obavljaju se pripreme za nastavak njenog rada pa se u nastavnoj godini 1945/46 upisuje 1.234 studenata. Veliku ulogu u obnovi rada imao je akademik Mijo Mirkovi koji je bio njezin prvi poslijeratni rektor. Jedno od prvih pitanja bila je izmjena Nastavnog plana i programa. Rasprave o promjenama zapoete su 1946. a promjene su uinjene tek 1947. godine.
Danas se o ekonomskom obrazovanju cjelokupne obrazovane populacije Republike Hrvatske brinu nastavnici u srednjim kolama koji predaju predmet Politika i gospodarstvo. Naalost nema relevantnih istraivanja o tome kako se obavlja nastava gospodarstva i tko ju obavlja te koji su sadraji nastave. Posebno bi valjalo istraiti uee ekonomista u tom procesu jer se na osnovu impresije moe tvrditi da veinu nastavnika ovog predmeta ine profesori bez ekonomske naobrazbe (filozofi, sociolozi, politolozi i slino). to se tie uinaka tog obrazovanja, na razini impresije se moe tvrditi da je ono veoma manjkavo. Uglavnom se trae enciklopedijska znanja bez znanja i sposobnosti razumijevanja i zakljuivanja. To potvruje i opa recepcija i nedovoljno razumijevanje ekonomskih fenomena u hrvatskom drutvu na svim razinama a to svakako opravdava poduzimanje opsenijih istraivanja ove problematike.
5

VLADIMIR AVRAK

Velika pozornost od strane ekonomista poklanjala se i srednjim ekonomskim kolama. Novi nastavni plan i program tih kola donesen je 1950. godine a ve tri godine kasnije razmilja se o potrebi reforme ekonomskih srednjih kola (Bakovi, 1953). Godine 1950. osnovano je Meunarodno udruenje za ekonomske nauke u ijim upravnim tijelima sudjeluju kao lanovi predstavnici Saveza drutava ekonomista Jugoslavije (dr. R. Lang i V. Guzina). To je udruenje ve 1951. godine organiziralo posebnu raspravu o nastavi ekonomskih nauka (Talloires, kolovoz 1951.) u suradnji s UNESCO. Na tom sastanku je prisustvovao dr. R. Uvali. Poloaj ekonomista u gospodarstvu i drutvu vana je tema ve na poetku rada Drutva ekonomista Hrvatske6. Zbog velikog nezadovoljstva njihovim poloajem tijekom 1953. godine napravljena je posebna anketa o kojoj se raspravljalo na sjednici upravnog odbora Drutva ekonomista Hrvatske (17.10.1953.). Bilo je poslano ak 7.000 upitnika a vraeno je popunjenih 1.313. Anketa je obuhvatila 127 poduzea i 1.313 ekonomista zaposlenih u poduzeima i ustanovama iz 14 razliitih mjesta. Anketa je pokazala da veina zaposlenih u ekonomsko-komercijalnoj struci nema odgovarajue ekonomske kvalikacije a ekonomisti se zapoljavaju na sporednim poslovima. Navodi se da svega tri poduzea imaju pravilan odnos prema zapoljavanju ekonomista (Rade Konar, Tvornica parnih kotlova i Tvornica telefonskih ureaja Nikola Tesla). U uvodnom izlaganju na spomenutoj sjednici, koje je podnio Mijo Novak, upozorava se da se ne moe zamisliti normalno funkcioniranje moderne privrede, bez odgovarajueg ekonomskog kadra; ne moe dobro funkcionirati privreda, u kojoj veina kadra nema nikakve ekonomske naobrazbe, te gdje je velik dio rukovodeeg kadra donio iz kole vie znanja iz prirodnih nego iz ekonomskih nauka (DEH, Anketa o poloaju ekonomista u Narodnoj Republici Hrvatskoj, 1953). Poetkom pedesetih godina prolog stoljea, suradnja izmeu ekonomskih fakulteta bila je veoma intenzivna to svjedoi redovito odravanje viednevnih interfakultetskih konferencija poput etvrte konferencije odrane u Skopju (28.05.-03.06. 1953.) o kojoj opirno izvjetava Gjuro Rai7. Te su konferencije bile mjesto razmjene iskustava o znanstvenom i pedagokom radu te mjesta
6

Drutvo ekonomista Hrvatske obnovilo je svoj rad prvih godina poslije Drugog svjetskog rata. Ubrzo se odrava i Prvi kongres ekonomista. Godine 1953. osnovana je podrunica Drutva u Sisku kao osamnaesta pa je nakon toga broj lanova Drutva ekonomista Hrvatske bio 1.803 (1954.).

Prvi doktor ekonomskih znanosti koji je doktorirao na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj koli 7.2.1927. godine s disertacijom na temu: Jugoslavenski valutarni problemi (EFZG, 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1980).
7

10

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

meusobnog upoznavanja i pomaganja u rjeavanju organizacijskih i pitanja nastavnih planova i programa. Zanimljivo je da se u diskusiji navodi podatak da u tadanjoj Narodnoj banci Jugoslavije 30% zaposlenih ima samo osnovnu kolu (1953.) to openito upuuje na velik manjak kadrova s ekonomskim obrazovanjem. Na istom skupu istaknuta je potreba izrade ekonomskog leksikona te potreba da se nastava u srednjim kolama upotpuni s osnovnim elementima ekonomskog znanja (Rai, 1953). Na slijedeoj, V. Interfakultetskoj konferenciji ekonomskih fakulteta (Sarajevo, 26.-29. svibnja 1954.) raspravljalo se i o drugim vanim pitanjima ekonomskog obrazovanja. Postavljeno je pitanje prevelikog broja predmeta, suvie apstraktne nastave, omjera teorijskih i praktinih predmeta, posjeivanja predavanja od strane studenata (u prosjeku 30-45%), dileme da li predavati cjelokupan sadraj predmeta ili samo najvanije dijelove pa da studentima vie vremena ostane za individualni rad, problem nedovoljnog interesa studenata za pisanje seminarskih radova, izostanak diskusije na seminarskoj nastavi, itd. Na istoj konferenciji upozoreno je ak na pitanje potrebe daljnjeg postojanja ekonomskih fakulteta a koje je poteklo od nekih ljudi izvan fakulteta. Prema toj koncepciji trebalo bi ukinuti ekonomske fakultete te formirati neke vrste visoke komercijalne kole, gdje bi se vrila nastava vie u smislu stjecanja komercijalno-tehnikih znanja, dok bi se teoretska nastava obavljala na pravnim i drugim fakultetima. Meu argumentima za ovakvo miljenje ubrojen je i onaj o tome da fakulteti ne daju dovoljno spremne ljude za praksu. Protiv ovakvih prijedloga navedena je argumentacija da bi prihvatajui ovu koncepciju, ustvari onemoguili da se svi ekonomski problemi jedinstveno i cjelovito tretiraju na jednom mjestu i na viem nivou uoavanja i shvaanja meuzavisnosti teorije i prakse, emu upravo tei nastava na ekonomskim fakultetima. Takoer se inzistiralo na veoj povezanosti fakulteta i poduzea time to bi nastavnici i studenti bili neposredno ukljueni u rjeavanje problema u poduzeima (nastavnici kao savjetnici u poduzeima) (K.C., 1954). Od ostalih zanimljivih pitanja, na ovoj konferenciji naglaena je vanost obaveznog uenja stranih jezika na ekonomskim fakultetima i u vezi s time potreba da se popravi i sredi poloaj nastavnika stranih jezika, u skladu i prema potrebi univerzitetske nastave. Od samih poetaka modernog ekonomskog obrazovanja u Hrvatskoj, u sreditu pozornosti jesu pitanja nastave i nastavnih planova te prola diplomiranih ekonomista. Stalno su isticani zahtjevi za promjenama nastavnog plana i programa kao i naina rada na ekonomskim fakultetima. U tom pogledu zanimljiv je i instruktivan rad prof. dr. imuna Babia o nekim problemima fakultetske ekonomske nastave (Babi, 1954) koji je podnesen na II. Kongresu ekonomista
11

VLADIMIR AVRAK

Jugoslavije (13.-15. svibnja 1954. odran u Piranu i Portorou). On se poziva na tadanja miljenja da za etiri godine studija nije mogue svladati svu materiju potrebnu za sticanje ope ekonomske kulture i usto jo postii i specijalizaciju za neku posebnu granu ekonomskog djelovanja, odnosno da je uska specijalizacija mogua tek poslije zavretka 4-godinjeg opeg ekonomskog studija. U istom radu se prikazuje prijedlog novog nastavnog plana i programa. Sa suvremene toke gledita zanimljivo je zapaziti da su studenti tadanjeg Ekonomskog fakulteta (1953/54) morali polagati u etiri godine studija ak 41 predmet (780 sati nastave prosjeno godinje). Prema prijedlogu prof. . Babia nastavni plan bi se trebao promijeniti na nain da se broj predmeta smanji na 28 (700 sati nastave prosjeno godinje). U dijelu teksta u kojem govori o nastavi, zanimljivo je upozorenje da se nastava ne bi smjela primitivizirati prakticizmom, te da je najpodesniji nain za stjecanje praktinih znanja ferijalna praksa koja bi se u poduzeima odvijala u mjesecu srpnju ali uz bolju organizaciju i kontrolu Fakulteta. Takoer istie ideju da bi se nakon zavrenog studija trebalo organizirati sta, odnosno da bi trebalo zakonski regulirati pitanje jednogodinjeg staa za diplomirane ekonomiste. Veoma rano posebna pozornost usmjerila se na odreene predmete u nastavnom planu i programu ekonomskih fakulteta, poput na primjer matematike. Taj je predmet bio dio nastavnog plana od osnutka Ekonomsko-komercijalne visoke kole ali je prolazio razliite faze. Budui da je svrha Ekonomskog fakulteta da studentima prui svestranu ekonomsku naobrazbu danas ekonomista mora da vlada matematskim aparatom a ne treba izgubiti iz vida i ekonometriju, koja se poela razvijati u posljednja dva decenija (Vrani, 1954). Takoer se upozorava da se na ekonomskim srednjim kolama ne ui dovoljno matematike. O (ne)znanju matematike s kojim dolaze uenici iz srednjih kola pisalo se kasnijih godina (Sekuli, 1966). U drugoj polovini pedesetih godina prolog stoljea, uvia se enorman porast razvoja ekonomske znanosti koji rezultira objavljivanjem velikog broja znanstvenih radova. Ekonomska znanost se postupno grana tako da pojedinac vie nije u stanju sveobuhvatno pratiti i poznavati sve ekonomske discipline. To zahtijeva promjene u pristupu izrade nastavnih planova, pristupu formuliranja prola ekonomiste koji postupno postaju ui specijalisti te usklaivanje nastave sprema inozemnim iskustvima (Zadravec, 1956). to se tie poloaja ekonomista, postignut je napredak jer se u meuvremenu taj poloaj znatno popravio te bi se bez pretjerivanja moglo rei da vie i ne postoji kao problem odnosno da su daleko za nama ostale pojave nazadnog, u sutini primitivistikog gledanja na ulogu i mjesto ekonomista u privrednim organizacijama (DEH, VIII. Glavna godinja skuptina Drutva ekonomista Hrvatske, 1956).
12

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Iste je godine (1956.) odrana i II. Godinja skuptina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu o emu je opirno izvijee objavljeno u asopisu Ekonomski pregled (EFZG, II. Godinja skuptina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1956). Posebna zanimljivost tog izvjea je u njegovom sadraju koji transparentno prikazuje ak i podatke o odranim ispitima s ocjenama studenata po predmetima i profesorima te pregled ocjenjivanih seminarskih radova (takoer razvrstanih po predmetima i profesorima). Nakon privrednih reformi poetkom ezdesetih godina ponovo se aktualiziraju pitanja o funkcijama ekonomista, njihovom znanju i studiju. U organizaciji zagrebakog Ekonomskog fakulteta u Opatiji je odrana (23.-34. svibnja 1966.) Interfakultetska konferencija ekonomskih visokokolskih ustanova. Zapaeno izlaganje imao je dr. Franc erne, profesor Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Govorio je o ekonomskom studiju i o prolu ekonomiste. Ekonomist moe strunim, analitikim metodama, koje je stekao visokokolskim studijem, dati ne samo kompletnu analizu, sud i ocjenu o stanju privrede i predvidjeti njezin razvoj nego je i sposoban stvarno prikazati ili ak stvarno organizirati, voditi akciju za bolje funkcioniranje privrednog sistema ili poslovanja poduzea. Glavni prol ekonomiste su ekonomist analitiar-planer i ekonomist organizator. On je upozorio i na miljenja u nekim zapadnim, naroito anglosaksonskim dravama da pravi ekonomist moe biti samo makroekonomista dok se u Njemakoj, Italiji i nekim drugim zemljama uloga ekonomiste interpretira ire, smatrajui da je njegovo mjesto takoer u poduzeima (Buklja, 1966). Profesor F. erne takoer smatra da nije dobro diferencirati ekonomski studij na sveuilitu ve od prve godine na specijalne granske smjerove. Ekonomski studij treba poeti preteno kao jedinstveni studij ekonomije s naroitim akcentom na ekonomsku teoriju i analizu. Tek kasnije se izvodi diferencijacija studija prema funkcionalnom principu u analitiara-planera i organizatora s daljnjim usmjeravanjem.. Poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea rasprave se usmjeravaju na ulogu sveuilita u ekonomskom razvoju. Ove diskusije su posebno vane jer se u to vrijeme javljaju miljenja da na sveuilitu mora dominirati nastava te da nije nuno da se ona razvijaju kao mjesto znanstvenog rada. Na neodrivost (i tetnost) takvih miljenja upozorio je prof. dr. Rikard Lang, sa Ekonomskog instituta Zagreb (Lang, 1970). On kae: Ne postoji dilema treba li sveuilite da se razvija kao znanstvena institucija. Da su stavovi u pogledu nunosti izgradnje sveuilita kao modernog znanstvenog centra u nedavnoj prolosti bili jasniji, bila bi uspjenija politika razvoja visokog kolstva, a sveuilite bi dalo jo vei doprinos razvoju zemlje. Takoer upozorava da su u zemljama na svim razinama razvoja koje ubrzavaju ekonomski rast u posljednjih dvadeset godina poveani izdaci za znanstvena istraivanja.
13

VLADIMIR AVRAK

Godine 1975. odran je VI. susret diplomiranih ekonomista koji je bio tematski posveen reformi Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Radovi sa tog skupa objavljeni su u posebnom zborniku radova (Zbornik EFZG, 1975). Poetkom 1973. godine prihvaen je Koncept daljnje reforme Sveuilita a poetkom idue, 1974. godine, pristupilo se izradi znanstvenog projekta Koncepcija razvoja Ekonomskog fakulteta. Postavljen je cilj da se na osnovama znanstveno-istraivakog rada postave osnovne dugorone smjernice razvoja Fakulteta. To znai da se trai znanstvena podloga za razvoj Ekonomskog fakulteta kao najstarije i najvee znanstvene institucije u SRH za izobrazbu diplomiranih ekonomista, specijalista, magistara ekonomije i doktora ekonomskih nauka, te za istraivanja puta u koncipiranju nastavnog plana i programa nastave, kao i reima studija uzimajui pri tome u obzir razvoj i potrebe drutva8 (Zbornik EFZG, 1975). U to vrijeme u Hrvatskoj postoji ve sedam ekonomskih fakulteta pa se ukazuje potreba za orijentacijom jednog od ekonomskih fakulteta na znatno vii teorijski nivo studija (Zbornik EFZG, 1975, str. 155). Takoer je zanimljiv podatak da je prema popisu stanovnitva u Hrvatskoj 1971. godine bilo ukupno 9.836 stanovnika sa zavrenim ekonomskim fakultetom (diplomirani ekonomisti) od kojih je bilo 8.528 zaposlenih (Miki, 1980). Zbog postojanja ve relativno velikog broja ekonomskih fakulteta u bivoj dravi, u osamdesetim godinama prolog stoljea, biljee se prvi znanstveni pokuaji njihovog rangiranja. Autori istiu da je kvantitativno vrednovanje znanstvenih rezultata problem novijeg datuma kojeg je teko, ako ne i nemogue, izmjeriti po strogo objektivnim kriterijima (Jemri & Bisi, 1987). Ovo je bio prvi takav rad u kojem se vrednovanju ekonomskih fakulteta pristupilo uz pomo kvantitativnih metoda. Konaan redoslijed fakulteta po zajednikom pokazatelju ponderiranom prosjenom postotku uea u ukupnom broju objavljenih lanaka svih fakulteta i ukupnom broju citata bio je slijedei: (1) Beograd; (2) Zagreb; (3) Ljubljana; (4) Sarajevo itd. Autori ovog rangiranja upuuju samokritiki na brojne nerijeene probleme koritene metodologije poput problema kvalitete asopisa u kojima su radovi objavljeni, sustava ponderiranja i dodjeljivanja odreenih pondera i niz drugih. Tijekom osamdesetih godina prolog stoljea, iako se zemlja nalazila u ekonomskoj krizi nisu se vodile znaajnije diskusije o ekonomistima i ekonomskom obrazovanju. Sami ekonomisti su vie pozornosti posveivali diskusiji o programima ekonomske stabilizacije. Slino je bilo i devedesetih godina

Iz izlaganja prof. dr. Aleksandra Bazale, Reforma Ekonomskog fakulteta, Zbornik VI. Susreta diplomiranih ekonomista, Zagreb, 1975. str. 189.

14

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

prolog stoljea ali sa bitnom razlikom da su u tom razdoblju izvrene vee promjene nastavnog plana i programa na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Time je pripremljen teren za promjene koje je kasnije nametnula primjena Bolonjske deklaracije. U zakljuku ovog kratkog i openitog povijesnog pregleda moe se konstatirati da su gotovo svi bitni problemi ekonomskog obrazovanja uoavani i rjeavani od samog formalnog utemeljenja tog obrazovanja. U nekim pitanjima je ubrzo ostvaren napredak ali mnoga od tih pitanja i problema su gotovo jednako aktualna i danas. Da li to znai da su ta pitanja nerjeiva ili je vjerojatnije da se u svakoj fazi razvoja drutva ponovo cikliki pojavljuju u nekoj novoj inaici? Bilo bi korisno obaviti dodatna znanstvena istraivanja kako bi se dobio kvaliciran odgovor na kontinuitet i uporno ponavljanje gotovo istih pitanja i problema u stogodinjoj povijesti ekonomskog obrazovanja. to se tie ekonomista i sveuilinih nastavnika ekonomije od samih poetaka formalnog ekonomskog obrazovanja vidljivo je njihovo nastojanje da unaprjeuju ekonomsku znanost i ekonomsko obrazovanje te da nastoje to vie pridonijeti razvoju drutva i gospodarstva u kojem djeluju.

3. Aktualni problemi obrazovanja i dobro drutvo

Ideja obrazovanja evoluirala je od principa humanizma, socijalne pravednosti i univerzalnog prava na obrazovanje kao temeljnog ljudskog prava do suvremenih kontroverzi privatizacije i komercijalizacije, razvoja ideje znanja kao robe i prakse poduzetnikog sveuilita iji se rezultati mjere komercijalnim i ekonomskim kategorijama. Globalna i lokalna ekonomska kriza, veliki i uporni proraunski deciti i javni dugovi, navode javne vlasti da rjeenja trae u smanjivanju javnog nanciranja visokog obrazovanja. Takav pristup ima neizvjesne drutvene i generacijske posljedice kao i nepovoljne uinke na razvoj znanosti i sustava obrazovanja. Time se dovodi u pitanje ostvarivanje ljudskih prava i sloboda ovjeka i poveava nepravda prema nekim socijalnim skupinama roditelja i studenata. Dugorono se time dovodi u pitanje potencijal budueg gospodarskog i drutvenog razvoja. U dobrom drutvu, sebini i kratkovidni interesi aktualne generacije ne smiju ugroziti perspektive i ivotne anse buduih generacija. Konikt interesa razliitih drutvenih aktera vidljiv je u brojnim raspravama o obrazovanju to dodatno optereuje situaciju i uinkovitost pronalaenja dobrih
15

VLADIMIR AVRAK

rjeenja. Potraga za rjeenjima aktualnih problema suvremenog ekonomskog obrazovanja i obrazovanja openito, zahtijeva suradnju i kulturu povjerenja svih drutvenih aktera. Pri tome se mora voditi rauna o neposrednom kontekstu koji uvjetuje nastanak problema jer ne postoje problemi u obrazovanju ili problemi obrazovanja izvan drutvenog konteksta u kojem se ono odvija. Neposredan kontekst suvremenih problema ekonomskog obrazovanja ine slijedea obiljeja: - Nezadovoljstvo i loa javna percepcija o ekonomskom obrazovanju i ekonomskoj znanosti; - Duboka viegodinja ekonomska kriza; - Prvi vidljivi uinci provoenja bolonjskog procesa; - Strateka promjena dravne regulative i uvoenje privatnog visokog obrazovanja; - Nastavak trenda smanjivanja javnog nanciranja znanosti i obrazovanja; Svako od ovih obiljeja na svoj nain pridonosi tome da se problemi oituju u sve otrijoj formi ili oteavaju i usporavaju njihovo rjeavanje. To pridonosi iskazivanju sve veeg nezadovoljstva. Posebno burno na ove procese reagiraju mladi ljudi irom svijeta. Svjedoci smo reakcije i masovnih prosvjeda studenata i mladih ljudi od Europe, Sjeverne i June Amerike, Kanade pa do nedavnog prosvjeda studenata u Republici Hrvatskoj. Dva su glavna pitanja, odnosno problema, na koja mladi ljudi posebno upozoravaju: 1. Pravo na obrazovanje, i 2. Pravo na zapoljavanje. U velikom broju zemalja udio mladih u broju nezaposlenih prelazi ve 30%, mi u ovome ne zaostajemo. Stoga ne udi sve masovniji odlazak najkvalitetnijih mladih ljudi9, pogotovo najobrazovanijih u zemlje koje su u stanju ponuditi bolje ivotne prilike. Standardni odgovor neoliberalne ortodoksije na ove procese je da se radi o normalnom i oekivanom seljenju ljudskog kapitala kao to se sele robe i usluge i drugi oblici kapitala i u tome se ne vidi problem nego rjeenje. Na djelu je redistribucija svih oblika proizvedenih vrijednosti i bogatstva od siromanih prema bogatima.

Prema nekim procjenama iz Republike Hrvatske je u zadnje tri godine emigriralo oko 30.000 mladih uglavnom obrazovanih osoba. Naalost o tome ne postoje slubeni podaci ali ove procjene (bez obzira na stupanj pogreke) ukazuju na pogubnu tendenciju rasipanja i to najkvalitetnijeg demografskog resursa.

16

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Meutim kad je rije o dugoronom razvoju i opstanku hrvatskog drutva, na odliv ljudskog kapitala ne bi se smjelo gledati na ovakav ortodoksni nain. Kad je rije o opstanku i razvoju naroda i drutava onda nije sporno o kojim faktorima ovisi taj opstanak i razvoj. Meu temeljne faktore moemo ubrojiti; prostor i raspoloive prirodne resurse, materijalna i duhovna proizvedena bogatstva, nancijski kapital, raspoloivu tehnologiju, znanje i sposobnost naroda da produktivno i dugorono odrivo koristi raspoloive resurse, stvorene institucije koje ine okvir meusobnih odnosa koje se utemeljuju na dobrim moralnim vrijednostima, i tako dalje. Dio ovih faktora je zadan, poput prostora i prirodnih resursa a veina ostalih je podlona promjeni i transformaciji. Osnovni imbenik sposobnosti nekog naroda da optimalno i dugorono koristi svoje raspoloive mogunosti primarno ovisi o njegovom znanju. Zbog toga je stvaranje znanja i transfer tog znanja sve veem broju graana od presudne vanosti za opstanak naroda i drutva. A institucionalni segment kojem je namijenjena ta uloga jest znanost i obrazovanje u najirem smislu. Zbog toga sve moderne drave, segmentu znanosti i obrazovanja posveuju najveu pozornost i na razne naine potiu i stimuliranju njihov rast i ekasnost. U tom smislu vana su dva pitanja: (1) kako generirati ekasan i kvalitetan sustav znanosti i obrazovanja i (2) kako zadrati mlade ljude na prostoru vlastite drave (ili drugaije reeno, kako im ponuditi ivotne prilike da ostanu u zemlji a ne emigriraju). Mladi raspolau s aktualnim i aurnim znanjem koje je presudno za razvoj i prihvat novih tehnologija pa njihov odlazak u druge zemlje predstavlja dvostruki troak; gubitak investicijskog kapitala koji je uloen u njihovo obrazovanje i gubitak najvrjednijeg demografskog potencijala koji je presudan za budui gospodarski razvoj. Shvaajui vanost mladih za dugoroni rast, mnoge zemlje imaju veoma razraene imigracijske politike koje su usmjerene na privlaenje mladih, osobito talenata. U isto je vrijeme, Republika Hrvatska, pod pritiskom aktualne gospodarske krize i rasta nezaposlenosti, izloena gubitku najkvalitetnije razvojne supstance (sve masovnija emigracija mladih posebno visokoobrazovanih ljudi). Budunost suvremenih drutava ovisi o uspostavljanju kvalitetnog konsenzusa izmeu svih segmenata drutva; graana, poslovnog i vladinog sektora. Odnosi konkurencije su vani jer potiu izvrsnost i produktivnost, meutim empirijski nalazi upuuju na to da sve vea konkurencija bez odgovarajue regulacije poveava jaz izmeu graana, naroda i uih socijalnih skupina i pojedinaca. Neravnomjerna distribucija rezultata gospodarskog rasta i ivotnih prilika uvjetuje postojanje osjeaja nepravde i nastanak novih i sve veih drutvenih, socijalnih pa i politikih napetosti. Nekoliko desetljea iza nas je na djelu tzv. neoliberalni konsenzus. Meutim, unato poetnim obeanjima o ekasnosti i pravdi, neoliberalni konsen17

VLADIMIR AVRAK

zus nije omoguio porast individualnih sloboda i ljudskih prava, nego se na podlozi prava jaegaostvaruje iskljuivo kroz kulturu pobjednici uzimaju sve. Meutim, problem je u tome da ni teoretski ne mogu svi biti pobjednici jer uvijek e biti siromanijih, nemonih, slabijih, bolesnih pa ak i onih koji se ne mogu takmiiti. To ponovo aktualizira staro pitanje drutvene pravde i drutvene harmonije, odnosno pitanje dobrog drutva. Budunost e zbog toga vjerojatno biti proeta paradoksom da je nuno istovremeno postojanje konkurencije i suradnje, kako izmeu pojedinaca tako i izmeu drava i naroda. Zbog toga nije udno da se u novije vrijeme obnavlja prastara diskusija o dobrom drutvu (Meyer & Rutherford, 2012). Sastavni dio tih diskusija je i diskusija o obrazovanju jer nema dobrog drutva bez dobrog obrazovanja. Obrazovanje je sastavni dio svih modernih pokazatelja kvalitete ivota10 ali je i pretpostavka i temelj izgradnje dobrog drutva. to danas znai sintagma dobro drutvo? Da bi odgovorili na to pitanje potrebno je, kako to kae John Kenneth Galbraith, podvui crtu izmeu onoga to bi moglo biti savreno i onoga to je ostvarivo jer ovdje nije rije o utopijama. Odrediti to je dobro u drutvima u kojima su bogati drutveno i politiki dominantni, nije laka zadaa ali je to svakako naa obveza i odgovornost (Galbraith, 2007). U radu se neu baviti irim aspektima i denicijama dobrog drutva11 ali ne mogu da ne podsjetim na klasine grke izvore. Veza izmeu Dobra i znanja bila je glavno obiljeje grke misli od poetka do kraja. Premda uvijek govori da nita ne zna, Sokrat ne misli da je znanje izvan naeg dohvata. On dri da ovjek grijei zato to ne zna. Da zna, ne bi grijeio. Odatle proizlazi da je neznanje najvaniji uzrok zla (Russell, 2005). Prema tome, znanje je sastavni dio denicije Dobra. Zato se ovdje ograniavam samo na relaciju obrazovanja i dobrog drutva. Dakle, kakva je uloga obrazovanja za dobro drutvo?
Vidi konstrukciju brojnih popularnih indeksa kojima se danas uobiajeno mjeri kvaliteta ivota kao to su na primjer: Canadian indeks of well-being, Stiglitz commission, Human development indeks, zatim globalni indeks konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma itd.
10

Budui da je Europa ve dulje vremena u krizi i na prekretnici, grozniavo se traga za novim putovima izlaska iz krize i kreiranja dobrog drutva. Na tom je tragu i novi projekt europske demokratske ljevice (Building the Good Society) iji elementi su dani slijedeim odreenjem: Nae vrijednosti slobode, jednakosti, solidarnosti i odrivosti obeavaju bolji svijet, bez siromatva, eksploatacije i straha. Imamo viziju dobrog drutva i pravednijeg gospodarstva, to e stvoriti sigurnu, zelena i fer budunost. No, kako bi se to postiglo kapitalizam mora postati odgovoran za demokraciju, a demokracija se mora obnoviti i produbiti, tako da je sposobna obaviti taj zadatak. Dobro drutvo ne moe biti izgraeno odozgo prema dolje, ono moe biti stvoreno samo od ljudi i za ljude. Stvaranje dobrog drutva biti e najvei izazov naeg vremena, a to e oblikovati ivote generacijama koje dolaze. (Meyer & Rutherford, 2012).
11

18

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

Ona je trostruka (Galbraith, 2007): 1. Obrazovanje je imbenik koji pridonosi gospodarskom rastu i razvoju; 2. Obrazovanje treba sluiti ljudima da bolje upravljaju sami sobom i da istinski uivaju u ivotu; 3. Obrazovanje je temeljna pretpostavka demokracije. Najmanje je sporna uloga obrazovanja kao imbenika gospodarskog rasta i razvoja. Ali ono to sve vie postaje sporno, jest zanemarivanje ostale dvije njegove funkcije uz reduciranje ove prve na puku proizvodnu funkciju. Naime, ako su znanje i obrazovanje, samo elementi proizvodne funkcije, onda su oni po svemu jednaki ostalim faktorima proizvodnje; zemlji, radu, zikom i novanom kapitalu. A to znai da se znanjem i obrazovanjem mora moi trgovati kao i svakom drugom vrstom robe, to znai da znanje ima svoju novanu vrijednost i upotrebnu vrijednost, to znai da su sveuilita identina bilo kakvoj tvornici u kojoj rade profesori kao izvoai radova. Studenti su svedeni na konzumente ili investitore koji uz vlastiti rizik investiraju u svoj tzv. ljudski kapital koji im sutra omoguava vee prinose u trinoj konkurenciji s drugim suprotstavljenim ljudskim kapitalom. Ako bi se zadrali iskljuivo na ovoj funkciji obrazovanja (i znanosti) to bi za sveuilita i fakultete znailo da je jedini kriterij uspjenosti trini kriterij. Fakulteti i sveuilita bi nudila ljudski kapital, diplomirane studente. Opstali bi samo fakulteti koji proizvode prole strunjaka koji su trenutno potrebni gospodarstvua oni drugi bi se ukinuli. Svakodnevno smo i od strane nositelja javne vlasti u mogunosti sluati takve ideje i prijedloge. Politiarima u zemlji s gospodarskom krizom na kratki rok se ini prihvatljivim ukinuti sve fakultete koji obrazuju strunjake koji nisu potrebni gospodarstvu i kojih ima na zavodu za zapoljavanje jer bi time mogli smanjiti javne trokove obrazovanja. Dugoronu tetnost takvih razmiljanja nije potrebno ire obrazlagati. U dobrom drutvu ne smiju se zanemariti druge dvije funkcije obrazovanja. Ono mora svim ljudima omoguiti poveanje ivotnih i svih drugih ansi a to znai da svima mora biti dostupno. Svaki pojedinac ima pravo na ideju ostvarenja svog ivotnog sna, na ideju da sutra ivi bolje i nitko nema pravo da ga u tome sprijei, dapae u drutvu kao kolektivu solidarno meuovisnih pojedinaca, obveza je da se meusobno u tome pomau. Nezamjenjiva drutvena funkcija obrazovanja jest da omogui demokraciju, to znai kvalitetniju suradnju meu ljudima i narodima. Istinska demokracija nije mogua bez obrazovanih graana (Nussbaum, 2010). Puno je lake
19

VLADIMIR AVRAK

upravljati neobrazovanim graanima kojima je strano miljenje i postavljanje pitanja zato.12 Zbog navedenog, vaan kriterij dobrog drutva je upravo njegova sposobnost da nancira i razvije javni sustav obrazovanja za sve svoje graane, odnosno da se izbori protiv najgoreg oblika diskriminacije a to je diskriminacija u prilikama za obrazovanje. Suvremeno hrvatsko drutvo stoji pred velikim izazovom da se odupre ideji elitizma i nepravde, da se odupre ideji reduciranja znanja na element funkcije proizvodnje i trine razmjene, odnosno da se izbori za znanje kao faktor razvoja ali i irenja ljudske slobode, demokracije i razvoja dobrog drutva. U tom smislu, vano je analizirati i sagledati i drugu stranu sadanjeg stanja u visokom obrazovanju openito i ekonomskom obrazovanju posebno. Ta se druga strana odnosi na pitanje doprinosa sveuilita i fakulteta gospodarskom razvoju u irem smislu a ne samo kroz proizvodnju strunjaka i ponudu kvalicirane radne snage. Postavlja se pitanje koliko znanstveni potencijal koncentriran na sveuilitima stvarno pridonosi razvoju gospodarstva i drutva kroz svoj istraivaki potencijal, kroz svoje izravne odnose sa poduzeima, koliko su istraivanja u okviru sveuilita usmjerena na konkretne razvojne potrebe hrvatskoga gospodarstva. U javnosti je ak prisutna interpretacija da nije vrijedno istraivati hrvatsko gospodarstvo jer se radi o malom i svjetski nevanom drutvu i gospodarstvu. Takoer iz institucionalnih izvora sve ee dolaze zahtjevi da se u budunosti vrednuje samo objavljivanje znanstvenih radova u prestinim svjetskim publikacijama. Meutim te publikacije u pravilu nisu osobito zainteresirane za objavljivanje istraivanja o malom i nevanom gospodarstvu. Izravna posljedica ovakvih ideja i miljenja jest da se sve manje istrauju lokalni specini gospodarski fenomeni te da imamo sve manje relevantnih spoznaja o domaem gospodarstvu a preplavljeni smo idejama i rjeenjima koja se pokuavaju nekritiki presaditi na tkivo domaeg gospodarstva i naravno ne poluuju ni priblino dobre rezultate kao u zemljama iz koji dolaze (a esto ni tamo ne daju osobito dobre rezultate). Dakle, temeljna pretpostavka razvoja dobrog drutva i dobrog ekonomskog obrazovanja jest postojanje i razvoj domae ekonomske znanosti. Ekonomska znanost openito se danas susree s percepcijom nemoi jer, toboe, nema odgovarajuu prediktivnu mo. To je samo djelomino tono. Neki ekonomisti u svijetu ali i u Republici Hrvatskoj dobro su i na vrijeme predviali nasta-

Pod diktatorskom vladavinom, ljudi ne moraju da misle ne moraju da biraju ne moraju da se opredijele ili da daju svoj pristanak. Jedino to treba da rade jeste da slijede. (Sen, 2002)
12

20

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

nak ekonomske krize. Na vrijeme su upozoravali da se trgovako-uvozni i potroaki tip gospodarstva mora zamijeniti proizvodno-izvoznim i inovativnim gospodarstvom jer ovaj prvi model ima krajnje granice, to se sada potvruje i kod nas i u svijetu. Naalost, hrvatska politika elita i javnost nisu prepoznali taj potencijal. Radije su se priklonili, i jo uvijek se priklanjaju, onima koji su ekonomiku pretvorili u religiju neoliberalizma. Glavni argument te ortodoksije je da naprosto treba vjerovati a rjeenja e se ve pojaviti. Privlanost ove ortodoksije naalost nije u njenoj religioznoj biti nego u njenim rezultatima. A oni se oituju u viestrukom ponavljanju krugova redistribucije nacionalnog bogatstva, od redistribucije drutvenog vlasnitva nad poduzeima, dravnog vlasnitva nad stambenim fondom, privatne devizne tednje graana i vlasnitva banaka, zatim dravnog vlasnitva nad poduzeima, pa redistribucija prirodnih izvora putem koncesija, pa niz krugova redistribucije putem kanala kamata i liberalizirane bilance plaanja. ak i oni bez visokog ekonomskog obrazovanja dobro razumiju da je neoliberalna ortodoksija u redistribuciji postojeeg i zateenog bogatstva veoma ekasna jedino je problem to ne mogu svi biti na strani pobjednika. Naravno da se postavlja pitanje da li je to dobro drutvo ako se samo redistribuira postojee a ne stvara se novo. Ako nam je na umu dobro drutvo, hrvatska ekonomska znanost treba osmisliti nova razvojna rjeenja, zasnovana na modernoj ekonomskoj teoriji i praksi koja je heterodoksna a ne vie ortodoksna. Poperijanska otvorenost prema razliitim idejama i teorijskim konceptima mora biti ne samo obiljeje ekonomske znanosti nego i naeg ekonomskog obrazovanja. Najvea ekonomska kriza, poslije tzv. Velike krize, u koju je danas uvuen gotovo itav svijet, stavlja pred ekonomsku znanost izazove ali i brojna pitanja. Mnogi su danas, bez ikakvih analiza i argumenata, skloni pojednostavljeno zakljuivati o nemoi i nesposobnosti ekonomske znanosti. Pri tome se tradicionalno povlae analogije s prirodnim znanostima13 i esto se eli sugerirati inferiornost ekonomske znanosti jer nema prediktivnu mo, poput nekih prirodnih znanosti. Ne ulazei u teorijske i lozofske rasprave o evidentnoj razlici u pogledu razliitog razvoja drutvenih znanosti pa tako i ekonomije od prirodnih znanosti, ovdje valja jasno upozoriti na samo na problem predmeta promatranja. EkoModerne drutvene znanosti nisu vie orijentirane na ideju izgradnje neke ope teorije koja bi bila slina takvim teorijama u prirodnim znanostima. Mnogi autori dre da je snaga drutvenih znanosti u tome to imaju sposobnost analize vrijednosti i moi koje su supstancijalne za drutveni i gospodarski razvoj drutva. Vidi na primjer (Flyvbjerg, 2001).
13

21

VLADIMIR AVRAK

nomska teorija je jedna od znanosti koje najizravnije utjeu na na svakodnevni ivot. Toliko smo navikli veliati prednosti koje nam prua zika sa svojim laserskim zrakama, atomskim bombama, mikrovalnim penicama i svom onom zadivljujuom i zastraujuom tehnologijom da esto zaboravljamo koliko su u naem ivotu vane drutvene znanosti. Loa reforma i pogreni ekonomski potezi mogu imati pogubne posljedice. Mogu strmoglaviti u nezaposlenost ili bijedu cijele drutvene slojeve (Guala, 2010). Vrlo esto pogrene teorije sugeriraju pogrene reforme, a to su one iste teorije koje se razrauju na ekonomskim odsjecima naih fakulteta. Navikli smo okrivljavati politiare za velike katastrofe u povijesti. To je djelomino ispravno, jer u naelu, odgovornost za ekonomske politike i jest njihova. Ali zaboravljamo da su politiari esto bili pod utjecajem loih znanstvenika (Guala, 2010). Kako u tom pogledu stoje stvari kod nas? Ako paljivo i objektivno proitamo znanstvene i strune radove domaih ekonomista onda emo pronai radove koji su devedesetih godina prolog stoljea upozoravali na pogrean model privatizacije, nai emo upozorenja na prebrzu liberalizaciju, upozorenja na oprezniji pristup prilikom prodaje domaih banaka, upozorenja na strukturne poremeaje domaeg gospodarstva, upozorenja i drugaije pristupe monetarnoj, posebno teajnoj kao i skalnoj politici. Pronai emo radove starije od deset godina koji upozoravaju na sektorske neravnotee, na probleme koji e proizai iz forsiranja trgovako-uvoznog tipa gospodarstva, nai emo i radove koji na vrijeme upozoravaju na eksploziju javnog i inozemnog duga, odnosno na vrijeme sugeriraju promjene ekonomske i razvojne politike, itd. Slijedee pitanje glasi? Ako je domaa ekonomska znanost govorila, pisala i javno istupala na sve ove teme, zato su donositelji odluka, odnosno politiari, uvijek za svoje savjetnike birali ekonomiste koji su apologetski i oportunistiki bili spremni sluiti i podravati opstanak politike garniture na vlasti? U pitanju je i odgovor! Zanimljivo je da se i danas od strane apologeta liberalizma sve druge konkurentske ideje proglaavaju neznanjem i nesposobnou, odnosno sve ideje koje su suprotne interesima njihovih poslodavaca nisu prihvatljive i proglaavaju se neznanstvenima. Od strane tzv. slubenih i mainstream ekonomista dri se smijenim problematizirati pitanja visokih prota banaka, promjene teajne politike, uvoenje poreza na kapitalnu dobit, itd. Sasvim je jasno da se postavljanjem tih pitanja u biti zadire u interese krupnog kapitala a to je za slubene ekonomiste bogohulno i njihov posao jest da se pobrinu da javnost takva pitanja ne postavlja. Odnosno da se ispod stabilnosti moe nastaviti redistribucija vrijednosti i bogatstva. to je glavna i opa pouka? Za razliku od prirodnih znanosti koje imaju za predmet promatranja na primjer molekularnu strukturu materije ili kretanje
22

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

elektrona koji ne mogu subjektivno donositi odluku o svojim putanjama, ekonomska znanost utjee na ivote ivih ljudi iji ekonomski ivot je istovremeno i predmet promatranja ekonomske znanosti. Prirodne znanosti ne vode dijalog sa svojim predmetom promatranja (Giddens, 1982). Za razliku od njih drutvene znanosti, posebno ekonomija, nema mogunost da se izolira od svog predmeta promatranja. Zbog toga se dometi suvremene ekonomske znanosti ne mogu razmatrati izvan konteksta drutva i drutvenih struktura, izvan konteksta interesa i moi, poglavito politike moi. Zbog toga imamo diskrepanciju izmeu potencijala i objektivnih dosega hrvatske ekonomske znanosti i njenog stvarnog utjecaja na pripremu i donoenje politikih i ekonomskih odluka. Dio problema u svezi ekonomskog obrazovanja ne moe se objasniti bez uzimanja u obzir upravo ovog konteksta. to se tie ekonomskog obrazovanja u zadnje vrijeme svjedoci smo sve eeg razmiljanja da nam nisu potrebni ekonomski fakulteti jer ekonomija navodno nije znanost a s druge strane fakulteti se previe bave teorijom a gospodarstvo treba samo upotrebljiva, praktina znanja, vjetine i tehnike. Nije teko zakljuiti da ovaj model razmiljanja u konanici vodi dokidanju teorije i istraivanja odnosno ukidanju bilo kakvog kritikog miljenja pa i miljenja kao takvog. Takoer nije udno da ovaj tip razmiljanja ima sve vie pobornika i meu nositeljima politike vlasti (osobito onih koji primaju naknade za predavanja na privatnim strunim kolama i ne smatraju da su zbog toga u sukobu interesa). Na taj nain sustav visokog obrazovanja umjesto aktivnog imbenika svekolikog razvoja drutva i gospodarstva postaje podsustav ostvarivanja privatnih i protnih interesa. Stalne prijetnje o ukidanju fakulteta, razliiti pritisci na sveuiline nastavnike, prijetnje da se sustav ne moe vie nancirati, pokuaji uvoenja dravne politiko-arbitrarne prakse u upravljanje i vrednovanje rada sustava znanosti i obrazovanja, razliiti pokuaji dokidanja sveuiline autonomije, uvode strah i neizvjesnost te unitavaju kritiki duh sveuilita i sveuilinih nastavnika. U ijem je to interesu? To je prvenstveno u interesu onih subjekata i struktura gospodarske i politike moi koji ele zatiti svoje dobre pozicije i prote.

4. Zakljuak
U ovom radu se analizira povijest rasprava o razliitim problemima ekonomskog obrazovanja kao i suvremeni problemi ekonomskog visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Iz analize je vidljivo da je ekonomsko obrazovanje u svom povijesnom razvoju dostiglo vrlo visoku razinu te da korespondira sa
23

VLADIMIR AVRAK

najsuvremenijim svjetskim praksama. Takoer se moe zakljuiti da je suvremeno hrvatsko ekonomsko obrazovanje stalno suoeno s brojnim problemima i dilemama. Veina problema je ve odavno rijeena i danas smo suoeni s novima a neke dileme koje su se pojavile jo u ranoj fazi razvoja postoje jo i danas. Globalna i lokalna gospodarska kriza, veliki skalni decit i javni dug potiu Vladu i obrazovnu administraciju da poduzimaju razliite programe tednje i racionalizacije. Pri tome se posee i za privatizacijom visokog ekonomskog obrazovanja kao jednim od rjeenja. To rjeenje uvodi u obrazovni prostor nove probleme koji u odsutnosti adekvatne regulacije mogu proizvesti tete. Obrazovanje je dio funkcija i temelj za razvoj dobrog drutva. To podrazumijeva dizajniranje pravinog i ekasnog sustava visokog obrazovanja i znanosti. Glavni kriterij dobrog drutva je njegova sposobnost da nancira i razvije javni sustav obrazovanja za sve svoje graane. Suvremeno hrvatsko drutvo stoji pred izazovom da se odupre ideji pretvaranja znanja u element funkcije proizvodnje i trine razmjene odnosno da se izbori za znanje kao faktor razvoja ali i irenja ljudske slobode u najirem smislu. To je ujedno put koji vodi razvoju demokracije i razvoju dobrog drutva. Ovaj rad, takoer ima za cilj da potakne iru raspravu i nova istraivanja koja e pridonijeti poveanju naeg znanja o ovom vanom segmentu visokog obrazovanja.

5. Literatura
1. Babi, . (1954). O nekim problemima fakultetske ekonomske nastave. Ekonomski pregled, (5) 6, str. 298-313. 2. Bakovi, I. (1953). Reforma ekonomskih srednjih kola. Ekonomski pregled, br. 10, str. 442-447. 3. Buklja, I. (1966). Ekonomisti i ekonomski studij. Ekonomski pregled, br. 10, str. 623-624. 4. Cutvari, D. (1939). Gospodarska pedagogija. Ekonomist, br. 1, str. 26-35. 5. DEH. (1953). Anketa o poloaju ekonomista u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Ekonomski pregled (4), br. 11, str. 461-468. 6. DEH. (1956). VIII. Glavna godinja skuptina Drutva ekonomista Hrvatske. Ekonomski pregled, (7), 7, str. 491-501. 7. EFZG. (1980). 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb. 24

OBRAZOVANJE ZA DOBRO DRUTVO

8. EFZG. (1956). II. Godinja skuptina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ekonomski pregled, (7), 12, str. 1082-1099. 9. Faso, G. (2007). Istorija lozoje prava. Podgorica: UNIVERZITET MEDITERAN, CID Podgorica. 10. Flyvbjerg, B. (2001). Making Social Science Matter. Cambridge University Press. 11. Gadamer, H. (1989). Das Erbe Europas, u prijevodu, Nasljee Europe, Matica Hrvatska 1997. Zagreb. Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag. 12. Galbraith, J. K. (2007). Dobro drutvo, Humani plan. Zagreb: Algoritam. 13. Giddens, A. (1982). Hermeneutics and Social Theory. U Proles and Critiques in Social Theory. Berkley: University of California Press. 14. Guala, F. (2010). Filozoja ekonomije. Zagreb: Politika kultura. 15. Jemri, I., & Bisi, M. (1987). Rangiranje ekonomskih fakulteta u Jugoslaviji. Ekonomski pregled (38), 11-12, str. 575-585. 16. K.C. (1954). Interfakultetska konferencija ekonomskih fakulteta. Ekonomski pregled, (5), 7, str. 380-385. 17. Kuntek, D. (2005). Bibliograja radova objavljenih u Ekonomskom pregledu/Ekonomistu, 1935.-2005. Ekonomski pregled, 56 (10), str. 799-971. 18. Lang, R. (1970). Sveuilite i ekonomski razvoj. Ekonomski pregled, br. 2, str. 77-95. 19. Liessmann, K. (2008). Teorija neobrazovanosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 20. Meyer, H., & Rutherford, J. (2012). The Future of European Social Democracy, Building the Good Society. Palgrave Macmillan. 21. Miki, M. (1980). Drutvena uloga diplomiranih ekonomista i analiza njihova zapoljavanja u SR Hrvatskoj. Ekonomski pregled, br. 11-12, str. 526-535. 22. Nussbaum, M. C. (2010). Not for Prot. Why Democracy Needs the Humanities. Princeton University Press. 23. Rai, G. (1953). IV. Interfakultetska konferencija ekonomskih fakultet FNRJ. Ekonomski pregled, br. 7, str. 257-261. 24. Russell, B. (2005). Mudrost Zapada. Split: Marjan tisak. 25. Sekuli, B. (1966). Prilog diskusiji Nastavnog plana na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ekonomski pregled, (17), 2-3, str. 181-185. 26. Sen, A. (2002). Development as freedom (1999), Razvoj kao sloboda, prijevod. Beograd: Filip Vinji. 27. Spomenica. (1937). Spomenica I. Kongresa ekonomista Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu od 19.-21. juna 1937. Spomenica (str. 290). Zagreb: Drutvo diplomiranih ekonomista i komercijalista u Zagrebu. 25

VLADIMIR AVRAK

28. Vrani, V. (1954). Nastava matematike na Ekonomskom fakultetu. Ekonomski pregled, (5), 3, str. 117-123. 29. Zadravec, A. (1956). Nastava i nauka na ekonomskim fakultetima. Ekonomski pregled,(7), 1-2, str. 118-128. 30. Zbornik EFZG, E. f. (1975). Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. (str. 341). Zagreb: Ekonomski fakultet u Zagrebu.

26

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

Knowledge, science, education and economics

Soumitra SHARMA*

Introduction
Lately, both intellectuals and the politicians, world across, shout loud: let us create a knowledge based society. This century could be the age of knowledge. Science is knowledge a systematized body. Science drives knowledge towards solutions. It is the pursuit of truth based on reason. It is an instrument of advancement of knowledge. As it develops, accumulated and stored, over time, it becomes a stock (fund of accumulated and current knowledge). Therefore, like any other stock it must be treated as an open specic category. Development of science, and thus expansion of knowledge is based on the multidisciplinarity of sciences. Education, in a broad sense, (including training and skills) should be recognized as an integrated activity (better say a process) where the fundamental aim is the development of the people, primarily as individuals. The sole purpose of education process is an advancement of science, the broadening of the knowledge base, and thus to create congenial conditions for the creation of a knowledge based society. Economics denitely has an important role to play in this entire mission for three reasons at least: Firstly, it is a matter of rational allocation of man and material resources, which is a primary concern of Economics. Secondly, no body should doubt any more, as Economics has denitely come to be accepted as a reputed social science based on reason that explores the laws which govern the socio-economic activities of society including knowledge. Economics, being a science, like any other body of knowledge, requires
*

Professor Emeritus Soumitra Sharma, Juraj Dobrila University of Pula (Croatia), email: soumitrakumar.sharma@zg.t-com.hr

27

SOUMITRA SHARMA

that its knowledge is acquired through education. Thirdly, since knowledge and science are stocks, these necessarily are subject to governance by the economic laws and thus must befall in the perimeter of Economics. Accordingly, because of the specic nature of the issues involved, general economic rules must, however, be interpreted differently.

The Issues
Plato famously dened knowledge as justied true belief. However, as Bertrand Russell says no single agreed upon denition of knowledge exists, we need to consider the subject in a broader context. From a common sense point of view, knowledge simply implies a familiarity with someone or something, which can include facts, information, description and skills that could be acquired through education, training and experience. It can refer to the theoretical or practical understanding of a subject. It can be implicit (practical skill or expertise) or explicit (theoretical understanding of a subject) and can be more or less formal or systematic. Knowledge is acquired by cognitive processes i.e. perception, communication, association and reasoning. Naturally, it can be acquired through education, learning being a part of it. Knowledge must be considered from three major aspects: acquisition, preservation and dissemination. As a stock it grows slowly and is addable. It is intangible and is not subject to common laws of returns. Investment in knowledge is heavy and long-term. Although the returns are always increasing, their efciency coefcients might be increasing, constant or decreasing. This is where Economics comes in. Learning is acquiring new, or modifying the existing knowledge, behaviours, skills, values, preferences etc. Learning is contextual. It does not happen all at once, but builds upon and is shaped by what we already know. To that end, it should be considered as a process, rather than a collection of factual and procedural knowledge. Human learning may occur as part of education, self-development, schooling and training etc. Learning may occur with or without conscious awareness. Science refers to the body of reliable knowledge that can be logically and rationally explained. Since ancient times, science as a type of knowledge was considered to be linked to philosophy. By the 17th century, natural philosophy i.e. natural science had come to be considered as a separate branch of knowledge. However, term science has continued to be in circulation in a broad sense
28

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

denoting reliable knowledge about a topic. It is in this sense that we understand and use it today. However, in everyday use, the term more often refers to a way of pursuing knowledge. It is often treated as synonymous with natural and physical science1. Today, as new needs and professions have emerged, multidisciplinarity of sciences has attracted researchers, students, and teachers in an endeavour of connecting and integrating several academic thoughts, professions, or technologies. The concept has its roots in Greek Philosophy and it implies combining of two or more academic elds into one. Greek historians took elements from other realms of knowledge to further understand their own. It involved creating something new by crossing boundaries, and thinking across them. Multidisciplinary programmes usually arise from a shared conviction that traditional disciplines are unable or unwilling to address an important problem. For example, social sciences, such as Economics and Sociology, pay scant attention to the social analysis of technology. But, with the growing interest in the subject, many people have joined such courses that are conducted by scholars coming from varied disciplines. Multidisciplinarity may also arise from new research developments such as nanotechnology, quantum information processing, bio-informatics, molecular biology etc. Lately, in Economics and Business studies, for example, the concept of sustainable development has attracted worldwide attention. Since, the concept deals with the analysis and synthesis across economic, social and environmental spheres, experts from various elds have joined the search for eco-econ solutions. Debate among scholars over the usefulness of multidisciplinarity continues. While some consider it as a remedy to the harmful effects of excessive specialization, others are worried because most participants in multidisciplinary ventures are basically trained in traditional disciplines, and thus they fail to learn to appreciate differing perspectives and methods. The simple argument, in such cases, is that a discipline that places more emphasis on quantitative rigour may produce practitioners who think of their discipline as more scientic than others; in turn, professional in softer subjects, such as Economics for instance, may associate quantitative approaches with an inability to grasp the broader dimensions of a problem. Furthermore, a multidisciplinary programme may not succeed; because the team members remain stuck in their original elds of specialization. The obstacles and challenges faced by multidisciplinary activities today can be
The narrower sense of science was developed by scientists like Kepler, Galileo and Newton began formulating laws of Nature. Over the course of the 19th century, the term became increasingly associated with scientific methods.
1

29

SOUMITRA SHARMA

classied as professional, organizational, and cultural. Supporters and detractors alike, in academic institutions and businesses, are faced with a most common complaint that these programmes lack in synthesis. In academic eld, for example, multi-disciplinary programmes may generally fail, if they are not given sufcient autonomy. Resulting from the above difculties, today many multidisciplinary research areas are strongly motivated to become disciplines by themselves. Examples to cite are: cybernetics, biochemistry, bioengineering, etc. However, let us not forget that when new solutions to problems emerge, much information is fed back to the various disciplines involved. Therefore, multi-disciplinary work may also be considered as complementary. Education as an activity is acclaimed to have its own intrinsic value and is not merely an instrument of socio-economic benets. It is in this spirit that the UN2 and the ILO3 have long back proclaimed education as the basic human need. There is hardly any dispute over the general contention that education does contribute to economic growth and social development. Not surprisingly postwar economists (keeping in mind the growth experience of countries like W. Germany, Japan, S. Korea paid attention to the role of residual factors including education. It is in this context that in Economics we talk about the Cobb-Douglas Production Function4). Furthermore, in the 1960s and early 1970s, some economists offered attractive theories of human capital and investment in man (e.g. T. Balogh, A. Lewis, T. W. Schultz, F. Haribson & C. Meyers, R. Musgrave). Consequently, high hopes were laid upon the educational and manpower policies as the driving force of socio-economic development. The common logic behind was that more money is invested in human capital more shall be the returns. However, development planners seem to have forgotten the laws of depreciation and depletion in this case. For the spread of education, large sums of money were spent by the governments and through the international sources. Spectacular quantitative results were achieved, but at the cost of quality. Consequently, over the last two decades, national education policies have since been constantly under scrutiny and attracted much criticism. Moreover, the dynamics of educational development demands a critical assessment. Sadly enough, the dynamics of world economics has shown little interest
2
3 4

UN (1971), Resolution No. 28.

ILO (1976, 1977)

See, Cobb, C.F. and P. H. Douglas (1928), A Theory of Production, American Economic Review, 18:139-165.

30

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

in the theory of human capital, and if any progress has been achieved, it has been at a very high social cost. In the past sixty ve years, while the growth path of output, capital and technology has chosen one course, little can be noticed of the gains from education and training of the given human potential. Technologies as developed in the past have narrowed down the job opportunities. Education as an activity is acclaimed to have its own intrinsic value and is not merely an instrument of socio-economic benets. It does contribute to economic growth and social development. However, development planners seem to have forgotten the laws of depreciation and depletion apply in this case too. For the spread of education, large sums of money have been spent by national governments and through the international sources. Spectacular quantitative results have been achieved. However, sadly enough, the dynamics of global economics has shown little interest in the theory of human capital. The growth path of output, capital and technology has chosen one, and little can be noticed of the gains from education and training of the given human potential. Thus, as in the words of Dr. Samuel Johnson no story is ever fully true, the story of progress in education has its own sad end also. While it has enabled the modern sector to choose the best and highest qualied, it has also left a large number on the employment row. It has also become a source of economic inequality through wage differentials. Frequently proclaimed principles of equal opportunity and equality in the distribution of incomes, as a result of higher education have been proved to be dream only. The misleading calculations of the policy makers have contributed largely to modern unemployment problem in Europe and elsewhere. Not for a moment anybody thought of the sunk costs and irrecoverable socio-economic losses. Mass education policy bubble has exploded and the governments in developed and developing countries alike have been able to harvest only marginal returns on their investments in human capital. Economics is a complex social science. Since, it aspires to study the socio-economic well-being of mankind based on cause-effect analysis and deprived of laboratory tests, it has to rely on multidisciplinarity of sciences. Some of my views in this context actually stem from a prevalent crisis of condence in the central tenets of the various scientic disciplines and the impact it has aficted simultaneously on the business and intellectual community all over the world. Currently, a universal feeling of frustration and hollowness pervades in most social sciences, particularly in Economics. Economics, as a science, has been branded unreliable and the economists as poor. In this context, I would like to address two questions: First, who are the economists and what are their duties that they need to discharge in the future; and
31

SOUMITRA SHARMA

Second, I want to answer myself as an educationist: what sort of economics and business education is required for economists and managers of the future? Let me remind that during the last three decades, on the one hand, to no ones surprise, the classical teaching of economics has slowly withered away even in the most prestigious universities on one hand; at the same time, on the other hand, in the US, Europe and Asia there had been a strong surge in admissions to the Business Schools at the cost of pure Economics. If we look at the state of Economics and Business studies, sadly enough, these sciences are ailing today. In the 1980s scepticism engulfed the economic forecasting activity. As the doubts in its accuracy grew, the interest of researchers in pure economics declined. Inside the companies, stress was laid down on focused research. Many companies disbanded their forecasting units. Independent forecasting economic consultancies withered away. Naturally, after thirty or more years, we are asking ourselves as to what has happened to Economics. My quest for answer takes me back to the history of philosophical and economic thought. From there we learn that the general technique to study the doctrines and philosophers who develop, apply, and discuss the theory is to rely on the tentative results of contemporary economics and on initial judgments concerning the nature and worth of economic theory and economics as a discipline. Economists, usually, talk about their own work in terms of principles, models, theories, assumptions, and denitions and make use of previous work by epistemologists and philosophers of science. Let us give the economists same benet of doubt as we do to the philosophers of science seeking knowledge. However, economists need to trim, revise, and even invent philosophical categories in trying to make sense of economic theory. Since 1990s, the condence of American, Japanese and West European corporations in the economic forecasts was badly shaken, because even with the help of sophisticated computer models, Economists had failed to foresee the stagation of the 1970s and the cyclical trends of the 1980s. The condence further depleted in the usefulness of Economics as a science for the experts did not accurately predict the consumption pattern of the households or the rms. In the wake of economic shake-up of 1980s and 1990s the reputation of the science has taken the beating. In the mid 1990s some big multinationals in the US started ring their crystal bowl watchers5. The Swedish Academy of Sciences too recognised
5

General Electric, a giant corporation that earned revenue of some 70 billion in 1996 did not employ even a single economist, IBM fired its team of economists in favour of good portfolio and risk managers, because as one spokesperson said, it is much cheaper for us. Soon company experts became more concerned with risk management, watching financial derivates, hedging against price and interest rate fluctuations, inventory management, etc.

32

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

this shifting course in Economics by awarding the 1990 Nobel Prize in Economics to Harvey Markovitz, Merton Miller, and William Sharpe. I should mention here that the macroeconomic models of the 1930s were based on consumption and saving/investment equations. The year following the WWII, were the golden years for such models. For two decades the world recorded high growth rates, but in the 1970s the high hopes were watered down when these models could not foresee the repercussions of the explosive hikes in oil prices. The mainframe computers were fed with known and unknown parameters to produce equations that could be used in justication of proposed growth policies6. These models were designed to simulate faster sustained economic growth of the national economies7. Recession that has aficted the global economy during last ve years, and may even last longer than the mentioned Biblical years, has anew placed Economics in re. During these ve years, economic failures have provoked a lack of condence in the validity of economic theories and business wisdom. It is being said often among the economists themselves that few economic bubbles have burst more spectacularly than the reputation of Economics as a science. While, famous economist, Paul Krugman in 2008, in his LSE lecture, argued that much of the macroeconomics of the past 30 years was spectacularly useless at best and positively harmful at worst; Barry Eichengreen, another renowned economist, went on to say that current economic turmoil has cast in doubt much of what we thought we knew about economics. Nevertheless, I would like to add that the troubles of economic science are purely methodological issues and it is in this context that these should be addressed. We should acknowledge that the discussions of economic issues are often biased and distorted because of their importance to interests of individuals and social groups. Economists can, however, address a broader audience and a wider spectrum of issues if they do not start by taking them as the paradigm for what economics should be. Economics must thus struggle to avoid becoming apologetics for any school of economic thought. History is a witness that, usually, the business cycles have been followed by the reassessments of the economic science. Deep recessions have been followed by negation of the existing orthodoxies giving way to the new. As more than over a
6

Note that using such models in 1974 the Economic Council of the President of the United States enthusiastically overestimated the economic growth for 3 per cent and underestimated inflation by the same percentage. One worthy author of such models Lawrence Klein won a Nobel Prize for his models in 1980.

33

SOUMITRA SHARMA

century ago, as now, economists seemed to feel that the glaring lack of consensus on fundamental principles compromised the scientic status of Economics, and there were strong professional and public pressures to establish new orthodoxies that could speak authoritatively on economic matters. Now let us now redeem who is an economist in practice? What he does? Is he someone a social philosopher like Adam Smith or an analyst and teacher like Alfred Marshall or a dentist of Keyness dream? To me, it seems that modern economist is none of the said sort. He is someone with a little bit of everything a theoretician, observer/researcher, analyst, diagnostician, policy designer and sometimes one who gets involved in policy implementation. Evidently, such a person would have to be an intellectual giant and could exist only in our minds. Keynes in his remark on the role of the future of economists was rather sceptic as he thought that economists could manage to get themselves thought of a humble, complete people, on a level with dentists. If so, he said, that would be splendid! Alas, even after eighty years of this remark that has not happened. Today, economists have either been reduced to pure theorists academics caged in prestigious university campuses, some receiving the Nobel Prize in Economics for their theoretical contributions, or the massive number holding graduate degrees in economics and business working for state or private employers. Except a few, to our regret, the vast majority is neither well averse with real economics nor is able to use the acquired knowledge in appropriate manner. Professional economists have been to their desks doing some routine statistical analyses of little use. Evidently, we have reached nowhere close to Keyness dream. Personally, I would like to see my fellow economists of the future in the role of a mechanic knowledgeable, well-equipped with plenty of analytical tools in his tool-box, capable of xing the defects in the economic system8. I see him well aware of economic doctrine, nance, economic history, mathematics and philosophy. I see him talented in understanding the socio-psychological reactions of the people in face of economic trends, and capable of using appropriate analytical tools. Since, the economic system by nature, like an old car, is prone to frequent breakdowns and cyclical uctuations, his role as constructor and repairer is of utmost priority. For such a role, I visualise an apprenticeship in places where economic policy is evolved. Let me also mention that we do not require an army of economists. Thus, there is no need to enrol a massive number of students in the universities. Educating
Economic system should be understood as a compound of institutional framework including economic legislation, economic structure of the society and economic policy of the state.
8

34

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

an economist9 of the needed type is not going to be an easy task. While the students will have to be gifted, the teachers would have to be highly qualied and competent and curriculum tough. For a moment, let us not be misled by Keyness remark that the study of Economics does not seem to require any specialised gift of an unusually high order10, instead I would like to cite and agree with him when he writes in his essay Alfred Marshall that the master economist must possess a rare combination of gifts11. I see education as a complex process. As a teacher, I am inclined to believe that education is not only acquiring skill or aptitudes, but it is also about acquisition of attitudes. People need to know not only methodology, but also reality and should be problem/solution driven. They should know the scope as well as the limits of techniques they learn. Greek philosophers have long back recognised the importance of education of the people. Modern economics, in pioneering work of Theodore Schultz12 has recognised the signicance of the role that education plays in economic development of a country. Questions are many and open. Should it be general or specialised, scientic or skill-oriented, intermediate or higher, self-paid or state funded, etc? But let us not forget that from a countrys perspective and its future, all types of education facilities need to nd proper place to suit the public choice. But, at all levels and for every science/art there must be the right type of education. This, moreover, depends upon the choice of curriculum, length of study, intensity of learning, quality of teachers and institutional facilities, etc.
9 10

I mean here graduate (master) and postgraduate (doctoral) education of economists only.

Keynes, J. M., Alfred Marshall in his Essays in Biography, London: Macmillan (1972). This remark should be taken in context to the then prevailing widespread feeling among the university students and the public that the study of economics, compared to other sciences or law, does not require any pre-requirements and is easy to complete. Is it not intellectually regarded a very easy subject compared with the higher branches of philosophy and pure science? Yet good or even competent, economists are the rarest of the birds. He further adds, He must reach a high standard in several different directions and must combine talents not often found together. . He must be mathematician, historian, statesman, philosopher in some degree. He must understand symbols and speak in words. He must contemplate the particular in terms of the general, and touch abstract and concrete in the same flight of thought. He must study the present in the light of the past for the purpose of the future. No part of human nature or their institutions must lie entirely outside his regard. He must be purposeful and disinterested in a simultaneous mood; as aloof and incorruptible as an artist, yet sometimes as near the earth as a politician. Ibid.
11 12

See his (1963), The Economic Value of Education, New York: Columbia University Press; (1971), Investment in Human Capital: The Role of Education and of Research, New York: Free Press.

35

SOUMITRA SHARMA

In the 1980s, voices against Economics and the Economists were uttered loudly13 and are reected in an earlier statement of Nobel economist Fredrich August von Hayek that no body can be a great economist who is only an economist..., and (as such he) is likely to become a nuisance if not a positive danger14. In academia, the pressure for jobs, promotion, tenure and publication in American and British universities grew such that the economists had to cultivate ever narrower elds. The slogan became publish or perish. The result was that the economics students were trained to become narrow specialists without understanding the institutions, the economic thought, the economic literature, the handling and evaluation of quantitative and qualitative data, learning to weigh evidence, and without wider visions. Lately, with the reform of the education system within Europe, the so called Bologna Process, Europe has lost its edge. Unfortunately, as against its age-long tradition and culture, it has followed the poor American example, destroying the very foundations of knowledge. Economics requires broader knowledge. Does this broadening not mean that we have to sacrice some education in economics that is all the time becoming more and more technical, specialised, fragmented and professional? I am afraid that unless we lengthen the time of study, evidently, some sacrices in curriculum will have to be made. As far as the question of specialised economics education is concerned, to me it basically relates to business studies. Scholars are saying world-wide that the specialist knows more and more about less and less until he knows everything about nothing. The real question is should a well-trained business economist deal with few areas or spread his investigation widely? I feel that it should be left to individual choice. Since J. M. Keynes published his General Theory of Employment, Interest and Money (1936), Economics education in the Western world, particularly in the US, has moved far away from the tradition. Many distinguished economists in 1990s accepted that in the US Graduate (Master) education tools and theory are preferred at the cost of creativity and problem solving. It was also noted that graduate students who come from other elds can get Ph.D.s with little or no knowledge of economic problems and institutions15. To me, it seems that time has come to reverse the trend. In the light of the above observation, I believe that it would perhaps be right to sacrice some technical aspects of economics (including some of mathematics) in favour of disciplines
13 14 15

F.A. von Hayek (1988), in his The Fatal Conceit. F.A. von Hayek (1967), in his Studies in Philosophy, Politics and Economics. See Krueger, Ann, et. al., JEL, Vol. XXIX, No.3 Sept. 1991, pp 1035-1053.

36

KNOWLEDGE, SCIENCE, EDUCATION AND ECONOMICS

like political science, logic, sociology, philosophy and history. Philosophy consists of logic, epistemology, moral and political philosophy. A sound knowledge of logic and theory of knowledge will make an economist not only good theorist but also teach him to distinguish between, on one hand, tautology and deductions from them, and on the other, empirical facts and their relation. Economics suffers from mistaken validity for truth and the easy transition to falsehood that lies at the alleged rigour and precision of mathematical economics. Conclusion may be valid but untrue. Similarly, a good education in moral and political philosophy would avoid or at least reduce the numerous hidden biases in economic reasoning. The knowledge of political institutions and processes makes the economist aware of the constraints and opportunities for getting policies right. The economists need to take their investigation into the political variables in economic policy, and supplement positive with normative political economy. Further, social, political and economic history is deeply neglected in modern economics education. It hardly needs any argument of defence. Does this broadening not mean that we have to sacrice some education in economics that is all the time becoming more and more technical, specialised, fragmented and professional? I am afraid that unless we lengthen the time of study, evidently, some sacrices in curriculum will have to be made. A widely held criticism of modern American and European education of economics is that it has, unfortunately, become too narrow and too far from reality16. The Economics Departments in universities are awarding degrees to generations of fach idiots - brilliant at esoteric mathematics yet innocent of actual economic life17. I would rather agree with my late friend Professor Paul Streeten and favour being a broad-gauged economist and vaguely right to being precisely wrong18. Economics is not a science in which controlled experiments can be conducted and no economic theory has ever been falsied by an experiment.

Conclusion
As we all know that knowledge is a stock that grows over time, and education is a process of learning and acquiring it. In times of crisis, by nature, human mind looks for new avenues. It is happening now. Scholars and scientists in the
16 Klamer, Arjo and David Colander, (1990), The Making of an Economist, Boulder: Westview Press. 17 18

Kuttner, R (1986), The Poverty of Economics, Atlantic Monthly, February Issue, pp 74-84. Paul Streeten, American Economics Education, Mimeo.

37

SOUMITRA SHARMA

universities, institutes, laboratories; engineers and mechanics in workshops and factories are busy in search for new solutions. Acquisition of interdisciplinary knowledge is an inborn characteristic of human mind, and the scientic progress relies on this very trait. These days, it is not only the natural scientists, engineers, but the economists and business managers too are busy in nding new ways to ride the tide of recovery when it comes. Combined knowledge of different sciences is our future and hope.

38

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

Ocjena mjesta i uloge ekonomskog visokog obrazovanja u visokom obrazovanju Hrvatske

Petar FILIPI*

Studij sluaja: I donja je granica vana, ili, to radi AZVO?

Uvodne napomene: U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo naraslih negativnih tenzija koje u fokus imaju problematina zbivanja na pojedinim (ekonomskim) fakultetima u Hrvatskoj. Ako je po onoj da ako jednom zvoni, zvoni svima nama ima ozbiljnih razloga pozabaviti se ocjenom mjesta i uloge (ekonomskog) visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Prije svega da bi identicirali razloge nastaloj situaciji, a potom da bi iznali putove koji nas vode izvrsnosti, odnosno, koji e nas smjestiti u vii segment srednje klase europskih visokih uilita. U pripremi rada Ocjena mjesta i uloge ekonomskog visokog obrazovanja u visokom obrazovanju Hrvatske uloen je ogroman (statistiki) napor da se identiciraju i prikupe podaci o svim studentima, studijima, programima i visokim uilitima na kojima se studira nekakva ekonomija. A ima je posvuda, etrdeset i jedno visoko uilite obrazuje ekonomske kadrove. Na veleuilitima, visokim kolama, na odjelskim sveuilitima, na fakultetima koji nose imena koja nikako na ekonomiju ne asociraju. Ima je i na ekonomskim fakultetima, naravno. Dakle, analizirana se sva visoka uilita po sljedeim strukturama: privatno javno, veleuilita visoke kole fakulteti sveuilita bez fakulteta akademije, ekonomski studiji ostali. Vrijeme analize: 1995/6, 2006/7 2010/11. Istrailo se etrnaest varijabli, etiri studentske, devet nastavnikih i suradnikih i varijabla
*

Prof. dr. sc. Petar Filipi, Sveuilite u Splitu, Ekonomski fakultet Split, email: filipic@efst.hr

39

PETAR FILIPI

Ukupan prihod. Na toj statistikoj osnovi izraunato je jedanaest koecijenata koji po raznim osnovama slikaju hrvatska visoka uilita. Od sve te bogate statistiko-analitike grae u Studiji sluaja koji slijedi predoeno je tek pet koecijenata, pet omjera student/nastavnik. Naime, spomenuti rad Ocjena mjesta i uloge ekonomskog visokog obrazovanja u visokom obrazovanju Hrvatske opseno je istraivanje (u kojem pored ostalog ima devet studija sluaja) i kao takvo nije pogodno za prezentaciju u Zborniku. Stoga je, u dogovoru s urednicima Zbornika, odlueno da se jedno poglavlje rada prezentiranog na konferenciji Ekonomsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj - juer, danas, sutra izdvoji, tekstualno zaokrui, i objavi. S obeanjem da e se cjeloviti rad predoiti javnosti u za to pogodnoj formi. Izdvajanje dijela iz cjeline u sredite je panje dovelo Agenciju za visoko obrazovanje (AZVO). Bez obzira to se u Studiji sluaja Agencija apostrora, rije je o metafori. Agencija je tek metodoloki oslonac koji slui da se neka vana pitanja hrvatskog visokog kolstva naglase. Autor se nada da e to tako i biti shvaeno. Kljune rijei: (ekonomsko) visoko obrazovanje, AZVO, strategija, revizija

1. AZVO radi!
Denitivno, pozitivno treba ocijeniti napore Agencije za visoko obrazovanje (AZVO) u eliminiranju proboja iznad pedagoki i u svakom pogledu prihvatljive razine broja studenata po jednom nastavniku na naim visokim uilitima. Analiza koja slijedi otkriva da su strelice AZVO-a uperene prema ispravnom cilju. Rije je o javnim visokim uilitima koja obrazuju ekonomske kadrove. U Tablici 1. nisu apostrorana javna visoka uilita koja obrazuju pravnike, ali ekonomska pria i na njih se odnosi. Akreditacijom drava jami razinu kvalikacije koja se stjee zavretkom akreditiranog studijskog programa. Moe se rei da temeljem akreditacije visoko uilite u ime drave dodjeljuje odreenoj osobi nacionalnu kvalikaciju. Pri tom trebaju biti ispunjeni kvantitativni uvjeti: (a) omjer nastavnik/student, (b) veliina prostora za nastavu, i (c) pokrivenost kolegija stalno zaposlenim nastavnim kadrom. U nastavku se posebna panja poklanja uvjetima (a) i (c). Prema Pravilniku o sadraju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvoenje studijskog programa i reakreditaciju visokih uilita (NN 45/09), u daljnjem tekstu Pravilnik, za hrvatska je visoka uilita dozvoljen gornji omjer nastavnik/student 1/30. Prema podacima UNESCO-a svjetski prosjek omjera nastavnik/student je 1/15,7. U tome razvijene ze40

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

mlje Sjeverne Amerike i Zapadna Europa 1/13, a najnii prosjek iskazuju arapske zemlje i sub-saharska Afrika 1/25,1. Poimo redom. U Tablici 1. prikazani su izrauni za pet koecijenata. Svaki od njih na svoj nain osvjetljava hrvatska visoka uilita. Dakle: Ukupno upisani studenti Koecijent (1,5) = -----------------------------------------------------------Nastavnici i suradnici koji sudjeluju u nastavi Koecijent (1,5) je kvantitativni pokazatelj poboljanog studiranja. Uobiajeno se temelji na pretpostavci da manji broj studenata po nastavniku i suradniku znai kvalitetniji studij. Poradi kvalitete pojedina visoka uilita propisuju gornju granicu studenata na nastavi (manja vjebe, via predavanja), a zbog trokova ponekad i donju. Ukupan broj nastavnika i suradnika u nastavi nije broj zikih osoba jer pojedinci rade na vie visokih uilita. Tendencije: (1) Na visokim uilitima u Hrvatskoj smanjuje se broj studenata na jednog nastavnika i suradnika. U 1995/6 bilo ih je 13,87, da bi se 2010/11 taj omjer smanjio na 9,11. Od 1995/6 do danas 34,28%, a u posljednjih pet godina 10,66%. U tome, u posljednjih pet godina, fakulteti su ovaj omjer smanjili (14,23%), dok su veleuilita (7,80%) i visoke kole (3,94%) omjer pogorale. (2) Na javnim visokim uilitima u Hrvatskoj ukupno, te pojedinano na veleuilitima, visokim kolama i fakultetima smanjuje se broj studenata na jednog nastavnika i suradnika. Od 1995/6 do danas 33,64%, a u posljednjih pet godina 11,84% da bi konano, u 2010/11 to iznosilo 9,20 studenta na jednog nastavnika i suradnika. (3) Na privatnim visokim uilitima u Hrvatskoj ukupno, te pojedinano na veleuilitima, visokim kolama i fakultetima poveava se broj studenata na jednog nastavnika i suradnika. U posljednjih pet godina ukupno za 23,59%, to u 2010/11 daje 8,03 studenta po nastavniku i suradniku. (4) Visoka uilita na kojima se studira ekonomija svrstavaju se u dvije (i po tendenciji i po veliini omjera) sasvim razliite skupine. Javni sveuilini studiji ekonomije (fakulteti i sveuilita) su u posljednjih pet godina smanjili broj studenata po nastavniku i suradniku za 23,65%. Svi ostali (veleuilita javna i privatna 14,4%, visoke kole javne i privatne 53,5%, te struni studiji na fakultetima) ovaj su omjer pogorali. Konano, u posljednjih pet akademskih godina, hrvatska visoka uilita na kojima se studira ekonomija promatrana zajedno poboljala su odnos studenata na jednog nastavnika i suradnika za 11,43% to ih ini neto uspjenijim od prosjeka svih visokih uilita u Hrvatskoj (10,66%).
41

PETAR FILIPI

Tendencije su, po ekonomske studije u Hrvatskoj, svakako pozitivne. Na alost rije je o prijelazu iz kategorije vie loe u kategoriju neto manje loe. Promatramo li omjer apsolutno jo uvijek se ekonomski studiji nemaju ime pohvaliti. Ponovimo, sva visoka uilita u Hrvatskoj u 2010/11 imaju 9,11 studenata na jednog nastavnika i suradnika. Visoka uilita na kojima se studira ekonomija 19,60. U tome veleuilita 14,31, visoke kole 8,57, fakulteti i sveuilita 31,02, ekonomski fakulteti (struni i sveuilini) 34,69 i ekonomski fakulteti sveuilini studij 25,77. I dalje, jo uvijek u 19,60, visoka uilita javna 27,08, visoka uilita privatna 8,31. Jedina utjeha javnim visokim uilitima koja obrazuju ekonomske kadrove su (2010/11) pravni studiji (32,15). Na veleuilitima gdje se izuava pravo omjer je 20,07, a na pravnim fakultetima (struni i sveuilini) 34,87. Ovaj nam koecijent otkriva studentski kut gledanja. Ubrojeni su svi nastavnici i suradnici koje oni susreu u dvoranama. Pogled iz MZO-a (nanciranje) i AZVO-a (akreditacija) neto je sasvim drugo. Od preostala etiri, tri koecijenta radno su ovdje nazvana AZVO. Prvi (4,9) znatno smanjuje nazivnik iz Koecijenata (1,5) jer omjer kalkulira samo full time nastavnike. Preostala dva koecijenta, (4,12) i (4,13), su matematike konstrukcije temeljene na prihvaenom (meunarodnom) dogovoru. AZVO1 Koecijent (4,9) = -----------AZVO2 Kvaliteta podatka: Koecijent (4,9) je administrativno dogovorena granica (< 30) (re)akreditacije visokog uilita utvrena u Pravilniku. S pravom bi mogao nositi naziv Koecijent eliminacije. U nazivniku su studenti (redoviti + izvanredni/2), a u brojniku nastavnici (full time). U sutini, koecijent govori o pokrivenosti kolegija stalno zaposlenim nastavnim kadrom. Ovaj koecijent govori da e lijeenje biti dugotrajno. Iako su hrvatska visoka uilita unutar 30 (tonije 22,23), segment ekonomskog u velikim je problemima. Vrijednost koecijenta za sva visoka uilita koja obrazuju ekonomske kadrove je 47,04, za veleuilita u istoj kategoriji 50,41, za javne fakultete i sveuilita koja obrazuju ekonomske kadrove 54,79, za ekonomske fakultete sa strunim studijima 62,26 i za ekonomske fakultete bez strunih studija 49,04. U ovom neveselom mozaiku dobro se (za sada, jer su u proteklih pet godina znaajno poveali broj studenata) dre visoke kole koje obrazuju ekonomske kadrove. Njihov je koecijent 26,93. Striktno pridravanje ovom koecijentu znailo bi zabranu upisa na dui rok ili poveanje broja full time nastavnika.
42

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

Tablica 1. Omjer student/nastavnik na visokim uilitima u Hrvatskoj

43

PETAR FILIPI

Da se to ne bi dogodilo upomo priskau sljedea dva koecijenta: AZVO1 Koecijent (4,12) = -----------AZVO2 Koecijent (4,12) je administrativno dogovorena granica (< 30) (re)akreditacije visokog uilita u sluajevima bitnog odstupanja od Koecijenta (4,9) utvrena u Pravilniku. Naziv bi mu mogao biti Koecijent eliminacije s popustom jer u brojnik ukljuuje i full time suradnike/2 (Izvor: telefonski glas iz AZVO-a). Analiza Koecijenta (4,12) pokazuje da se slika (pomalo) boji svjetlijim tonovima. Visoka uilita koja obrazuju ekonomske kadrove jo su iznad magine granice, ali vidljivo je svjetlo na izlazu iz tunela. Sva visoka uilita koja obrazuju ekonomiste sputaju se na 37,35, a ekonomski fakultetu na 43,67. Ono to daje nadu je podatak za Ekonomske fakultete bez strunog studija. Sputa se na 34,40! AZVO1 Koecijent (4,13) = -----------AZVO2 Koecijent (4,13) je administrativno dogovorena granica (< 30) (re)akreditacije visokog uilita u sluajevima bitnog odstupanja od Koecijenta (4,9) utvrena u Pravilniku. Naziv bi mu mogao biti Koecijent eliminacije s dvostrukim popustom jer ukljuuje sve suradnike (full time + part time) koji sudjeluju u nastavi sukladno Pravilniku o dopusnici lanak 8, stav 5. Svakako, Koecijent (4,13) treba provjeriti, negdje je greka, bilo u Pravilniku ili u njegovom (subjektivnom) tumaenju. Svejedno, evo i Koecijenta (4,13). Ekonomski fakulteti, bez vlastitih strunih studija, kucaju na vrata prolaznosti. Naravno, ovo je prosjek svih est fakulteta. Neki od njih ve su unutra. Koecijenti (1,5), (4,8), (4,9), (4,12) i (4,13), ili svaki od njih pojedinano svakako mogu posluiti i za orijentaciju buduim studentima pri izboru institucije na kojoj e studirati. U tom smislu oni su i Koecijenti izbora studija. Netko bi htio studirati tamo gdje mu se individualno poklanja panja, a drugi bi moda htjeli biti u guvi koja izvrsnost relativizira. Kada se analiziraju visoka uilita koja obrazuju ekonomske kadrove treba jednu vanu injenicu imati u vidu. Ona nije vidljiva iz priloene Tablice 1. Sva ta brojna visoka uilita (njih je ukupno 41) obrazuju studente, u postotku koji je vei od devedeset, na studiju Poslovne ekonomije. Ne ulazei na ovom mjestu u razloge zato je tome tako, navedimo tek, omjeri studenata po nastavniku na studijima Ekonomije vrlo su blizu onima za ostala javna visoka uilita u Hrvatskoj.
44

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

I za kraj ovog odjeljka, mentalna gimnastika, to bi bilo kad bi bilo. Broj studenata po nastavniku i suradniku u javnom sektoru hrvatskog visokog obrazovanja na osnovi full-time ekvivalenta akademske godine 2008/2009 bio je 11,15. Ekonomski fakulteti stre, trebaju omjer smanjiti, govori se o tri godine neupisivanja studenata. Ako bi se to dogodilo sva visoka uilita u Hrvatskoj bez ekonomskih fakulteta omjer bi spustila na 9,68, a za sluaj kada bi se isto postupilo s ekonomskim i pravnim fakultetima omjer bi bio 8,69, odnosno hrvatsko visoko kolstvo bi prema tom indikatoru bilo najbolje na svijetu (vidi sljedei odjeljak)!

2. AZVO vjerojatno radi, ali meni, na moju alost, nije poznato!

Nekako je prirodno da znanstvenici usporeuju sebe s okolinom. Prva je pomisao, pitanje, kako je to u svijetu? OECD ima vrlo bogatu i preglednu web stranicu na kojoj objavljuje godinje istraivanje Education at a Glance. Tamo je i indikator primjeren za usporedbu. Rije je o omjeru studenata i nastavnika izraunatom na osnovi full time ekvivalenta (The ratio of full-time-equivalent students to full-time-equivalent teachers). AZVO1 Koecijent (4,8) = ---------------------------------------------------Nastavnici i suradnici full time ekvivalent Koecijent (4,8) je kvantitativni pokazatelj poboljanog studiranja. Uobiajeno se temelji na pretpostavci da manji broj studenata po nastavniku i suradniku, promatra li se zbroj onih koji rade u punom radnom vremenu i ekvivalentu angairanosti onih s kraim od punog radnog vremena, znai kvalitetniji studij. Mogao bi se nazvati Koecijent dostupnosti nastavnika jer pokazuje koliko studenata (u full time ekvivalentu) dolazi na jednog u punom radnom vremenu potpuno dostupnog nastavnika (pod pretpostavkom da su full time nastavnici i suradnici dostupni u cjelokupnom radnom vremenu). Tendencije: Ovaj je indikator (trei stupac Tablice 1.) sukladan prethodno analiziranom Koecijentu (1,5). Razliku ini (a) brojnik koji je kod Koecijenta (4,8) manji to vrijednost tog koecijenta sniava (ini ga povoljnijim), i (b) nazivnik koji je kod Koecijenta (4,8) manji to vrijednosti tog koecijenta za sve analizirane kategorije visokih uilita podie na viu (nepovoljniju) razinu. Ipak, bez obzira
45

PETAR FILIPI

na navedenu sukladnost u rezultatu postoje razlike. Veleuilita i Visoke kole, u odnosu na Sveuilita i Ekonomske fakultete iskazuju bitno vee, nepovoljnije vrijednosti Koecijenta (4,8) u odnosu na Koecijent (1,5). Razlog je u injenici to Veleuilita i Visoke kole imaju relativno mnogo vie part time nastavnika to pretvoreno u full time ekvivalent njihov nazivnik ini znaajno manjim, nepovoljnijim. Podaci u Tablici 2. smjetaju hrvatski Koecijent (4,8) u razvijeni svjetski (OECD) obrazovni prostor promatrano prema visini BDP-a. Zemlje izabrane za komparativnu analizu nisu tek za vjebu, godi nam misliti kako bi tamo trebali spadati. Broj studenata po nastavniku i suradniku u javnom sektoru visokog obrazovanja na osnovi full-time ekvivalenta u Hrvatskoj je izrazito nizak. Meu izabranim zemljama (sve OECD zemlje koje su 2009. godine objavile podatak) visoko smo plasirani, odmah iza vedske, Norveke, Islanda i panjolske. S obzirom na panjolske gospodarske probleme vjerojatno smo se ve podigli za jedno mjesto. Ako se ovom skupu zemalja pridodaju jo neke (poput Japana i pojedinih zemalja izvan OECD-a), sa sigurnou se moe konstatirati da smo prema ovom omjeru meu najboljih deset zemalja svijeta. Zaista zauujue! Zapravo nije jasno kako to da politiari do sada nisu u svoje pozitivne bilance unosili svjetski rezultat i koristili ga u izborne svrhe. Odgovor na to vodi nas u dva smjera. Prvi, to nisu znali. Iako se eksplicitno to nigdje ne vidi, implicitno se moe zakljuiti da AZVO poznaje taj podatak ali ga u javnosti ne iznosi. Jednom je prilikom ravnateljica Agencije govorila o omjeru1, o onim zemljama koje imaju najpovoljniji omjer i o onima koji su na zaelju, sve to u kontekstu potrebe dostizanja 1/30, ali hrvatski koecijent nije iznijela. Drugi smjer razmiljanja otkriva problematinost podatka iz ega se moe zakljuiti da politiari (i struka) znaju taj podatak ali ga ne ele upotrebljavati da ne izazovu dodatna pitanja i dileme. Naime, kada se taj omjer dovede u vezu s visinom BDP-a (Grakon 1.) i trokovima po studentu (Grakon 3.), te s visinom ulaganja u visoko kolstvo (Grakon 2.) otkriva se bolna istina: ne samo da premalo ulaemo u visoko kolstvo ve to malo to ulaemo troimo na krajnje neracionalan nain.

Havranek, J. (2010) Vrednovanje studijskih programa u RH stanje, nova regulativa i planovi , Konferencija: Reforma visokog obrazovanja: inventura 2010, Varadin.
1

46

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

Tablica 2. Omjer student/nastavnik u izabranim zemljama (OECD, EU27, Croatia, Russian Federation) 2009. godine

Objanjenje podataka u stupcima: 2) Broj studenata po nastavniku i suradniku u javnom sektoru visokog obrazovanja na osnovi full-time ekvivalenta (2009) 3) BDP (PPP) u 2011. per cap., stalne cijene 2005, USD 4) Trokovi po studentu, full-time ekvivalent, na osnovi BDP (PPP) u 2011. stalne cijene 2005, USD

Grakon 1. otkriva da je u odnosu na analizirane visokorazvijene zemlje pozicija Hrvatske krajnje upitna. Odmakli smo se od trend linije na dolje. Premali nam je dohodak za vrlo povoljni omjer student/nastavnik. Jo je jedna zemlja iskoila,
47

PETAR FILIPI

ali na suprotnoj strani trend linije. Visoko razvijena Norveka. Istina to je samo u dohotku koji po stanovniku premauje sedamdeset tisua USD, dok je prema omjeru student/nastavnik zauzela primjereno mjesto. Zapravo, ukoliko bi kriterij bio visina BDP po stanovniku, Hrvatskoj nije mjesto na ovom grakonu. Trebali bi se preseliti u primjerenu graku nieg dohotka kojem onda odgovara nepovoljniji omjer student/nastavnik. Grakon 1. Omjer student/nastavnik i BDP izabranih zemalja (OECD, EU27, Hrvatska, Ruska Federacija) u 2009. godini

Napomena: Objanjenje varijabli kao u Tablici 4.2.

Sve nas vodi analizi brojnika i nazivnika hrvatskog Koecijenta (4,8). Najprije nazivnik. Jasno je da povoljnost Koecijenta (4,8) znai previsoko troenje proraunskih sredstava za dostignutu razinu BDP-a. Prijedlozi rjeenja su javnosti ve poznata. Smanjenje nazivnika uz konstantni (ili vei) brojnik! Ideje, od kojih se neke ve prakticiraju, uznemiruju akademsku zajednicu: svi iznad ezdeset i pet godina u mirovinu, osim odabranih svim znanstvenim novacima otkaz, smanjenje standarda zaposlenih. Sve to vodi poveanju omjera student/nastavnik. Uklapa se i u aktualnu politiku tednje Hrvatske vlade, ali, u sluaju da se ostvari, znailo bi smanjenje dostignute razine standarda studiranja. I novog potonua na svjetskoj ljestvici ulaganja u znanost i visoko kolstvo (Grakon 2.). Racionalnije visoko obrazovanje nam svakako treba. Pitanje je da li utede
48

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

traiti u broju nastavnika i suradnika ili eliminiranjem nevjerojatnih trokova nastalih zbog oportunizma upravljaa. Kada je brojnik u pitanju i tu smo svjedoci aktualnih (i stratekih) zahtjeva: poveati broj akademski obrazovanih graana. Ukidanje kolarina trebalo bi biti vjetar u jedra brojnika. Na alost, ta mjera u isto vrijeme znai (uz zadravanje standarda nastavnika) i poveanje nazivnika. Ali i otvara teme o biolokoj reprodukciji stanovnitva, o kvaliteti osnovnog i srednjokolskog obrazovanja Bitno kvalitetnija opcija odnosa brojnika i nazivnika je u vertikalnom pribliavanju trend liniji razvijenih zemalja. Kada je visoko kolstvo u pitanju mogla bi se izraziti parolom: poveati izvrsnost, smanjiti neracionalnost! Kada je u pitanju hrvatsko drutvo i njegovo gospodarstvo u cjelini, parola dobiva znaenje komande: napravimo strategiju i idemo neto uraditi! Naravno, to se ne rjeava u jedan dan. Potrebno je vrijeme. Tri manje strelice u Grakonu 4.1. znae postupnost, svladavanje prepreka i dostizanje stratekih ciljeva. Grakon 2. Trokovi po studentu i BDP izabranih zemalja (OECD, EU27, Hrvatska, Ruska Federacija) u 2009. godini

Napomena: Objanjenje varijabli kao u Tablici 4.2.

Grakoni 2. i 3. tek dodatno potvruju ve prethodno izneseno. to elimo? Dominaciju radno intenzivnog na niim (sirovinskim) fazama proizvodne i uslune
49

PETAR FILIPI

vertikale? Ili, moda, drutvo znanja, proizvodnju novih tehnologija i proizvoda, ravnomjerno razvijene regije, odrivi okoli? Ako je izvrsnost cilj, kojom strategijom i taktikom to ostvariti? to uistinu ele hrvatski graani? Da li realnu procjenu stanja osloboenu politikantskih nadmudrivanja ili tepanje o zemlji blagostanja na putu prema kojoj nemamo ni viziju, misiju, strategiju, a i s ciljevima smo u decitu. Moe li se bolja budunost ostvariti s etiri tisue USD trokova po studentu. ak i ako eliminiramo brojne neekasnosti u sustavu znanosti i visokog kolstva. Grakon 3. Omjer student/nastavnik i trokovi po studentu izabranih zemalja (OECD, EU27, Hrvatska, Ruska Federacija) u 2009. godini

Napomena: Objanjenje varijabli kao u Tablici 4.2.

Ili da zastanemo, promislimo, zapitamo se, jesu li drave iz prethodnih grafova nae drutvo. Koja je naa ciljna skupina? Zapadni Balkan, Istoni Balkan, Istona Europa? Svejedno, bez obzira gdje se vidimo moramo znati to hoemo. Da za deset godina ne razmiljamo kako ni taj grakon vie nije nae drutvo!

50

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

3. Ako AZVO ne radi, tko radi?

Ukoliko bar dio prethodno iznesenih zapaanja vrijedi, logino se postavlja sljedee pitanje: Tko se brine o veliini sustava? U ekonomiji, a i u drutvu, postoji svojevrsni trade-off izmeu gubitaka u kratkom roku i dobiti u dugom, odnosno, izmeu dobiti u kratkom roku i gubitaka u dugom roku. Stoga, otkako je (ekonomske) politike, prisutna je dvojba treba li ju voditi (a) prema unaprijed dogovorenim pravilima ili (b) diskrecijski. Ukratko, udbenici kau, politika se vodi prema unaprijed dogovorenim pravilima ako voditelji te politike objave kako e reagirati u razliitim drutvenim situacijama i ako se obveu da e tu objavu slijediti (znai na dugi rok), dok diskrecijska politika (na kratki rok) podrazumijeva slobodu nositelja politike (makro upravljaa) da donose mjere koje im se u odreenom trenutku ine odgovarajuima. Diskrecijska politika, po svojoj je naravi eksibilna, ini se nadmona politici koja se vodi prema dogovorenim pravilima. Posebno ako pretpostavimo da moemo vjerovati subjektima politike. Toliko dugo koliko su voditelji te politike pametni i dobrohotni manje je razloga da e eksibilnost zamijeniti nekim drugim uvjetima. U novijoj hrvatskoj povijesti politika se gotovo iskljuivo vodi ad hoc. Vjerojatno je to i razlog nakupljenim problemima u znanosti i visokom obrazovanju. Naime, tamo se problemi ne rjeavaju od danas do sutra, tamo prevladava dugi rok. Danas je Hrvatska premreena programskim dokumentima. Lista stratekih razvojnih dokumenata koji su se odnosili na odreenu drutvenu aktivnost, ali svi redom na ukupni prostor Hrvatske, zaista je duga. Prema Starcu, u razdoblju od 1991 do 2006 izraeno je najmanje 107 stratekih dokumenata od kojih je 27 objavljeno u Narodnim novinama2. Kada mu je javljeno da se radi na ovom tekstu Nenad Starc je dojavio novi skor: 189. Meu njima su i dokumenti koji tretiraju znanost i visoko obrazovanje. Na alost, strategije su uobiajeno izraivane bez adrese izvrioca, projekcije nisu govorile o realizaciji, a niti jedna od njih nije u monitoring fazi bila predmetom rasprave na Saboru. Objanjenje za ovakvo ponaanje (strategije u Sabor, Vlada ad hoc) vrlo je prozaino: ukoliko nema neki od navedenih strateko-programskih dokumenata ne treba ti niti priviriti u zemlje EU jer nikakav novac, ni besplatni ni kreditni, ne moe dobiti. Tko nee dugorone strategije milom, Europa ga tjera silom! lanovi akademske zajednice ne djeluju ni organizirano ni promptno. Okupljaju se prigodno. Meutim, prigovaraju. Veina potiho, tek poneki javno. Smatraju da
2

Starc, N. (2007) Hundred strategies, one stratagem an inquiry into the Croatian aptitude to strategy production, 7th International Conference Enterprise in Transition, Split, Croatia, p. 102.

51

PETAR FILIPI

je znanstvena politika prevana aktivnost da bi bila preputena ad hoc odlukama politiara. Navode da se politiari rado vezuju uz interesne skupine, da politiki proces na povrinu izbaci i arlatane koji predlau tetna rjeenja za sloene probleme, te da je upravljanje znanou i visokim obrazovanjem preozbiljan posao o kojem politiari ne znaju dovoljno. Raireno je miljenje da ministri znanosti i obrazovanja potroe znatan dio svog mandata na upoznavanje sustava kojim bi kvalitetno trebali upravljati od poetka tog mandata. No nisu ni akademski znanstvenici bezgrjeni. Poznati su (i aktualni) sluajevi profesora koji su se, dok su bili izvan politike, zauzimali za unaprijed dogovorenu politiku, a kada su postali dunosnici, sve bi rjeavali od danas do sutra. Oportunizam u prostoru obrazovanja i znanosti narasta kada se politiari koriste politikom znanosti i visokog obrazovanja za vlastite izborne ciljeve. Raunajui na kratko pamenje izbornog tijela, podeavaju politike instrumente i mjere da ba u predizborno vrijeme pokau rezultat koji e donijeti najvie glasova. Manipulacija ekonomijom, visokim kolstvom, zdravstvom, i gotovo svim djelatnostima u izborne svrhe poznata je aktivnost. Prije tridesetak godina, kada je ekonomija u pitanju, poznati ameriki ekonomista William Nordhaus tu je gimnastiku nazvao politikim poslovnim ciklusom i od tada je u aritu interesa struke. Samo je dijelom mogue procijeniti tete koje je voluntarizam u politici openito, a u znanosti i visokom obrazovanju posebno, napravio. U proteklim smo godinama svjedoili brojnim zakonima i jo brojnijim prijedlozima zakona koji osim zbrke nita dobroga nisu donijeli. Kratkorone odluke koje su u nazivniku imale dnevno politiki interes, a u brojniku studente, asistente i profesore nizale su se jedna za drugom. kolarine, smjetaj u studentskim domovima, benecirane kamate, promjene sustava nanciranja znanstvenih projekata, sputanje izbora/reizbora s pet na tri godine, tek su djeli mozaika koji je u konanici vodio neracionalnom sustavu sve nie razine izvrsnosti. A o veliini sustava s obzirom na (a) ekonomski kapacitet drutva, (b) trite rada i njegove potrebe i (c) alokaciju ljudskog kapitala, ni rijei. S obzirom na aktualnu razvojnu situaciju i izuzetno visoku koreliranost znanosti i visokog obrazovanja na jednoj, i ukupnog razvoja drutva na drugoj strani, ovjek bi pomislio da Vlada treba dva dana raspravljati o gospodarstvu a potom jedan dan o znanju u kontekstu sadanjosti i budunosti. I onda ponovo, dva dana Da se ostale djelatnosti ne naljute, ovu posljednju reenicu treba razumjeti kao trenutak u kojem se autor ovog teksta, pripadnik akademske zajednice, naljutio. Briga o sustavu ne iskazuje se samo na makro razini. Tko se, na primjer, brine o nedostatku istinske konkurencije/rivaliteta/mobilnosti unutar sustava. Svi fakulteti unutar jednog znanstvenog polja imaju iste ili sline studijske programe,
52

OCJENA MJESTA I ULOGE EKONOMSKOG VISOKOG OBRAZOVANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU...

a svatko za sebe misli da je najbolji. Nema nacionalnih rang lista, ocjena zadovoljstva studenata, nema pokazatelja koji bi visoka uilita objektivno stavili na uvid javnosti i buduim korisnicima njihovih usluga. Tek AZVO! I novinari! I MZOS ponekad! Informirani parcijalno! A negdje u podtekstu, neujednaenost bolonjskih vertikala smiruje studentsku mobilnost, stambeno betoniranje za lokaciju smiruje asistentsku i nastavniku mobilnost, nagrada za vjernost instituciji, koju MZOS svaki mjesec isplauje, beton armira.

4. ini se
treba mijenjati ponaanje. Paradigmu neoliberalnog koja dominira visokim kolstvom zamijeniti izvrsnou. Svoditi rashode u realne i racionalne okvire, dovoditi ih u sklad s ekonomskom i drutvenom okolinom, a da istovremeno sustav bude ekasniji. Znanost i visoko obrazovanje treba podvrgnuti svekolikoj reviziji. Izuzetno je vano stalno inzistirati da se Vlada legitimira u stratekom smislu. Bez strategije razvoja hrvatskog drutva visoko obrazovanje i znanost tek je Robinson na pustom otoku koji maksimira vlastitu korisnost. ak i da u znanosti i visokom obrazovanju cvjeta tisuu cvjetova, bez strategije, bez pogleda na cjelinu drutva, oni e biti poput kusa koji treba ostaviti dojam. Ako hoemo ostvariti velika oekivanja koja nosi EU prilika je da znanost i visoko obrazovanje propitamo temeljem kriterija koji u toj zajednici naroda vrijede. Na odrivi rok. Od pet do osam godina? U tom (subjektivno pretpostavljenom) vremenu dugorone obnove, dva su zadatka. Prvo, Zakon, promijeniti ono to u kratkom roku moe pridonijeti ekasnijem i donekle izvrsnijem sustavu. Paralelno, raditi na dugoronim rjeenjima koja e stvarno pridonijeti izvrsnosti i plasirati hrvatska visoka uilita na rang liste svjetske znanstvene izvrsnosti. Moglo bi se rei, sve u tekstu izneseno se (uglavnom) ne odnosi na aktualni upravljaki tim MZOS-a. Oni su upali u pripremljenu rupu (zamku) koja je umjesto granjem prekrivena populizmom, kvazi demokracijom i borbom za glasae. I sada, pokuavaju se iz rupe izvui razliitim rjeenjima, ponekad istina nevjerojatnim (npr. stvaranje sukoba mladi-stari, ili najnovije, sukoba meu mladima), pri emu je koliina nevjerojatnog u visokoj korelaciji s nepostojanjem dubinskih znanstvenih analiza koje bi u svom nazivniku imale drutveni odnos, zakon vrijednost ak, promijenjenu razvojnu paradigmu, izvrsnost. Ima jo jedna vana olakavajua okolnost za Ministarstvo koja je istovremeno oteavajua za Vladu. Optimiranje dijelova koje treba voditi optimumu sustava.
53

PETAR FILIPI

Ministarstvo(a) je dobilo smanjeni proraunski okvir. Cilj je jedan jedini: smanjiti decit. Svako ministarstvo toliko i toliko. Cilj nije ukupan razvoj! Jer da je razvoj cilj nacrtala bi Vlada strategiju i onda rezala (ili poveavala) proraune ministarstava u skladu sa strategijom. Na primjer, u sektoru obrazovanja: ako je cilj turizam (njegov radno intenzivan dio), a ne, uzmimo, brodogradnja, onda ne treba (linearno) smanjivati proraun kola koje obrazuju takove kadrove. Ako je pak cilj drava utemeljena na znanju, onda bi segment znanosti i visokog obrazovanja trebao biti drukije tretiran. Imamo trinaest tisua znanstvenika, valjda netko moe Vladi dati ruku!?

5. Literatura
1. Filipi, P. (2009) Financiranje visokog obrazovanja, Case Study: Sveuilite u Splitu proraunska 2007. godina, Ekonomski fakultet Split. 2. Filipi, P. (2009) Neki aspekti nanciranja javnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj Case Study: Ukidanje kolarina, Ekonomski fakultet Split. 3. Filipi, P. (2010) Makroekonomija visokog kolstva, Reforma visokog kolstva Inventura 2010, AZVO, Varadin. 4. Filipi, P. (2012) Otvoreno pismo Premijeru Milanoviu, Forum, Zagreb, Broj 34. 5. Filipi, P. (2012) Paradoks neumitnosti, ili, borba protiv vjetrenjaa, u: Ekonomski paradoksi, Jesenski Turk, Zagreb, str. 281-290. 6. Havranek, J. (2010) Vrednovanje studijskih programa u RH stanje, nova regulativa i planovi , Konferencija: Reforma visokog obrazovanja: inventura 2010, Varadin. 7. OECD (2011) Education at a Glance, www.oecd.org/edu/eag2011.htm 8. Starc, N. (2007) Hundred strategies, one stratagem an inquiry into the Croatian aptitude to strategy production, 7th International Conference Enterprise in Transition, Split, Croatia, p. 102.

54

2. EKONOMSKA ZNANOST, UPRAVLJANJE I FINANCIRANJE SVEUILITA

VINKO BARI, ALKA OBADI

56

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

Odnos javnih i privatnih ekonomskih uilita svjetski trendovi i praksa u Hrvatskoj

Vinko BARI* Alka OBADI**

Saetak: Pristup obrazovanju kao procesu i djelatnosti mogu je s razliitih aspekata. Obrazovanje se openito smatra temeljnim inputom gospodarskog i socijalnog razvoja. Bilo kroz rastui broj obrazovanih pojedinaca, bilo kroz efekte koje obrazovanje generira na razini pojedinca i drutva. Obrazovanje kao javno dobro ima sve atribute dobara kao to su nedjeljivost u koritenju, nemogunost primjene principa trine ekskluzije, slaba podobnost za namirivanje posredovanjem privatnog trita, i slino. U uvjetima jaanja socijalnih prava stanovnitva ovim obiljejima se dodaje i princip jednakosti ansi koji obrazovanje promovira kao mjeru pravednosti u usvajanju obrazovnog kapitala. Obrazovanju kao javnom dobru kao pandan se javlja privatno (komercijalno) trite. U prolim desetljeima o trinoj valorizaciji obrazovne djelatnosti govorilo se na razini svojevrsne kontroverze. Uvaavao se dualni pristup, javni i privatni, uz isticanje ogranienja komercijalizacije u podruju obrazovanja. Danas, kada trite ulazi u sve pore javnoga sektora, znanstvena i struna javnost bavi se istraivanjima stvarnih dometa komercijalizacije obrazovanja. Rastui problemi u gospodarstvu i nekonzistentan razvoj javnog i privatnog obrazovanja u Hrvatskoj otvaraju niz pitanja koja nisu nuno iz podruja obrazovanja. Dapae,
Prof. dr. sc. Vinko Bari, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: vbaric@efzg.hr Prof. dr. sc. Alka Obadi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: aobadic@ efzg.hr
* **

57

VINKO BARI, ALKA OBADI

nameu se pitanja iz podruja sustava nanciranja obrazovanja, suradnje obrazovanja i gospodarstva, trita rada,odnosno zapoljivost zavrenih studenata i slino. Obrazovni prol nezaposlenih jedan je od znaajnijih indikatora komplementarnosti obrazovanja i drutva (gospodarstva). On, s jedne strane, pokazuje nesklad izmeu ponude i potranje zanimanja, a s druge strane odraava stanje gospodarstva i njegovu apsorpcijsku mo glede novog zapoljavanja. Zbog toga analiza zapoljivosti zavrenih studenata javnih i privatnih ekonomskih uilita u Hrvatskoj treba pokazati stvarno stanje visokoga obrazovanja u zemlji. Obzirom da za upis na poslovne kole ne postoje strogi kriteriji, posljedino, na njima ekspanzivno raste broj upisanih studenata, te se jedan dio studenata odreenih prola kontinuirano susree s potekoama u zapoljavanju. Signali s trita rada govore o potrebi preispitivanja ovakvog naina funkcioniranja. U istraivakom dijelu rada analiziraju tse nezaposleni i zaposleni diplomanti sveuilinih i strunih ekonomskih fakulteta. Na tragu navedenog temeljna pitanja u radu odnose se na upisnu politiku na visokim uilitima u zemlji, sustav nanciranja, problem upoljivosti zavrenih studenata, uspjenost studiranja, i slino. Kljune rijei: javno, privatno, ekonomska uilita, zapoljivost studenta

1. Uvod
Rastui problemi gospodarskog i socijalnog razvoja aktualizirali su pitanje pronalaenja rjeenja koja su dugorono odriva. Moebitna rjeenja imaju vremensku dimenziju: kratkorone mikroekonomske i makroekonomske odluke trebaju biti na tragu budue oekivane ekonomske i socijalne stabilnosti. U sudbonosnim vremenima znanost se obraa onim segmentima sloene drutvene podjele rada koja imaju infrastrukturni karakter. Obrazovanje se openito smatra infrastrukturnim dobrom koje se javlja kao opi input svekolikog razvoja. Bilo kroz rastui broj obrazovanih pojedinaca, bilo kroz efekte koje obrazovanje generira na razini pojedinca i drutva. Obzirom na efekte koje generira, znanstvenici su skloni obrazovanju dati obiljeja onih dobara koja nazivamo zajednikim imenom javnoga dobra. Tako shvaen sadraj obrazovanja podrazumijeva i njegova temeljna obiljeja kao to su nedjeljivost u koritenju, nemogunost primjene principa trinog iskljuenja, slaba podobnost za namirivanje posredovanjem privatnog trita, i slino. U uvjetima jaanja socijalnih prava stanovnitva i demokratizacije obrazovanja ovim obiljejima se dodaje i princip jednakosti ansi koji obrazovanje promovira kao mjeru pravednosti u usvajanju obrazovnog kapitala. Polazei od reenog, neizbjeno se namee potreba ozbiljnijeg
58

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

pristupa analizi uloge drave i trita u sustavu obrazovanja. Analiza koja slijedi usmjerena je na odnose javnog i privatnog u sustavu visokog obrazovanja. Veina europskih sveuilita je sve donedavno bila kontrolirana od strane drave, koja je openito plaala trokove vieg obrazovanja iz prihoda od poreza. Studenti plaaju malu ili nikakvu kolarinu, a javne institucije uobiajeno odreuju pristup viem obrazovanju pomou selektivnih ispita. Iako privatna sveuilita dugo postoje (uglavnom ih je osnivala katolika crkva), ubrzan rast broja privatnih institucija za vie obrazovanje u mnogim dravama centralne i istone Europe, kao i u Grkoj, Portugalu i panjolskoj, je noviji fenomen (Romero, del Rey, 2004). Ekspanzija privatnog obrazovanja zapoela je kao odgovor na veliku potranju za viim obrazovanjem, bez poveanja dravnog nanciranja. Meutim, kvaliteta mnogih takvih fakulteta je upitna te se ini da su privatni fakulteti, koledi i visoke poslovne kole usmjereni ka zadovoljavanju potranje u podrujima u kojima je cijena pruanja znanja niska.1 Slina situacija javlja se i u Hrvatskoj sredinom devedesetih godina 20. stoljea. Nakon izglasavanja Zakona o visokim uilitima iz 1996. godine poinje otra trina utakmica izmeu fakulteta za studente studija za tzv. osobne potrebe i za izvanredne studente. Rije je, naravno, o studentima koji dobrim dijelom sunanciraju trokove vlastitog studiranja. Na taj su nain javni fakultet stavljeni pred izazov da se ponaaju isto trino maksimizirajui svoje funkcije posebnih prihoda u kvazi-trinim uvjetima. U kontekstu navedenog posebno treba izdvojiti poziciju ekonomskih fakulteta. Naime, upravo oni su gotovo jedine sveuiline sastavnice koje su izravno suoene s konkurencijom privatnog sektora ekonomskog obrazovanja obzirom da je uvoenje brojnih privatnih poslovnih kola u sustavu ekonomskog obrazovanja znatno promijenilo poziciju i ulogu javnih fakulteta. iroko visoko ekonomsko obrazovanje u Hrvatskoj se danas odvija u okviru nekoliko ekonomskih fakulteta koji su sastavnice hrvatskih sveuilita u tzv. sveuilinoj vertikali, kao javno ekonomsko obrazovanje, te u vie desetaka visokih poslovnih kola u tzv. strunoj vertikali, kao privatno obrazovanje. Obzirom da za upis na poslovne kole ne postoje strogi kriteriji, posljedino, na njima ekspanzivno raste broj upisanih studenata, te se jedan dio studenata odreenih prola kontinuirano susree s potekoama u zapoljavanju. Signali s trita rada govore o potrebi preispitivanja ovakvog naina funkcioniranja. Upravo je jedan od ciljeva ovog rada utvrditi zahtjeve trita rada za pojedinim ekonomskim

Detaljnije vidjeti u: Altbach, P.G. (1997) Let the Buyer Pay: International Trends in Funding for Higher Education, International Higher Education Number 9, Fall 1997.
1

59

VINKO BARI, ALKA OBADI

prolima visokoobrazovnih strunjaka sveuiline i strune vertikale, kao i ukazati na karakteristike upisanih studenata na razliita ekonomska javna i privatna uilita u Hrvatskoj. Rad je podijeljen u etiri poglavlja. Nakon uvodnog dijela rada u drugom dijelu najprije se analiziraju svjetski trendovi na tercijarnoj razini obrazovanja te se ukazuje na osnovne razloge uvoenja trita u visoko ekonomsko obrazovanje. U nastavku se istiu osnovne karakteristike i razlike izmeu javnih i privatnih sveuilita. Tree poglavlje bavi se problematikom segmentacije trita u visokom ekonomskom obrazovanju, dok su u etvrtom djelu iznjeti temeljni rezultati istraivanja u pogledu analize nezaposlenih i zaposlenih diplomanata sveuilinih i strunih ekonomskih fakulteta. U posljednjem, petom dijelu rada iznose se temeljni zakljuci.

2. Pregled stanja na tritu visokog obrazovanja 2.1. Svjetski trendovi nanciranja na tercijarnoj razini obrazovanja
Javni izdaci za sve oblike obrazovnih institucija prosjeno iznose 84% u zemljama OECD-a. Veina tih izdataka odnosi se na primarnu i sekundarnu razinu obrazovanja u svim zemljama. Manje od 10% nancijskih sredstava za te razine obrazovanja nancira se iz privatnih izvora. Ovisno od zemlje do zemlje iz privatnih izvora se nancira znatno vie za tercijarno obrazovanje. Oko 30% ukupnih izdataka za tercijarno obrazovanje podmiruje se iz privatnih izvora. Veina izdataka za tercijarnu razinu obrazovanja izdvaja se iz osobne potronje. Izuzetak su Austrija, eka, Slovaka i vedska, gdje vei udio privatnih izdataka za tercijarno obrazovanje ne dolazi od strane domainstava ve od drugih izvora (na primjer, privatnog biznisa ili neprotnih organizacija). Spomenute zemlje ujedno karakterizira i vrlo niska razina kolarina. Izmeu 2000. i 2009. godine udio privatnog nanciranja tercijarnog obrazovanja porasao je u dvije treine zemalja OECD-a. Izmeu 1995. i 2009. godine udio javnog nanciranja tercijarnih institucija smanjio se sa 78% u 1995., na oko 77% u 2000. i na oko 70% u 2009. godini (OECD, 2012, 248-249). Taj trend je prvenstveno oigledan u neeuropskim zemljama, gdje su kolarine openito vie, a poduzea aktivnije putem stipendija sudjeluju u nanciranju tercijarnih institucija. U razdoblju od 2000. do 2009. godine u veini zemalja dolo je do porasta udjela privatnog nanciranja tercijarnog obrazovanja. Rast udjela privatnog nanciranja preao je 10 postotnih bodova u Australiji, Italiji, Portugalu i Slovakoj te ak 50 postotnih bodova u Ujedinjenom kraljevstvu (prvenstve60

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

no je rezultat znaajnog porasta kolarina tijekom prolog desetljea), (OECD, 2012., 252.). Prosjeno je u zemljama OECD-a udio privatnih izvora nanciranja tercijarnog obrazovanja inio oko 30%, a javnog oko 70%. Udio javnih izdataka za tercijarno obrazovanje jo uvijek je najvei u Finskoj (96%), Danskoj i Norvekoj (95%), Islandu (91%), Belgiji i vedskoj (89%), a najmanji u ile (23%), Koreja (26%), UK (29%), Japan (35%) i SAD (38%), (OECD, 2012, 249). Obzirom na visoke privatne povrate od visokog obrazovanja, na tercijarnoj razini obrazovanja, opravdani su vei privatni izdaci od strane pojedinca bez obzira na njihovo ekonomsko podrijetlo. Nove potrebe trita rada uzrokovane informacijsko komunikacijskim promjenama u veini zemalja poveavaju pritisak na institucije tercijarnog obrazovanja, ali naravno iziskuju i vee ukupne trokove tercijarnog obrazovanja. Na tercijarnoj razini obrazovanja, javni izdaci po studentu za javne i privatne institucije u zemljama OECD-a prosjeno godinje iznose 8.810,00 USD , ali variraju od 1.500,00 USD u ileu do vie od 17.000,00 USD u Danskoj, Norvekoj i vedskoj (tri zemlje u kojima je udio privatnih izdataka nizak ili neznatan), (vidjeti grakon 1). U svim zemljama u kojima postoje podaci, javni izdaci po studentu su vei za javne nego za privatne institucije (OECD, 2012, 254). Grakon 1. Godinja javna potronja na obrazovne institucije po studentu na tercijarnoj razini obrazovanja, prema vrsti institucije (2009.)
25000 U USD (PPP vrijednost) 20000 15000 10000 5000 0 Maarska (84%) Portugal (76%) Italija (92%)

Nizozemska (90%)

Francuska (83%)

Argentina (70%)

Prosjek OECD (68%)

Australija (95%)

Slovenija (91%)

Danska (99%)

Island (81%)

Novi Zeland (89%)

vedska (90%)

Norveka (86%)

Estonija (16%)

Meksiko (67%)

Javne institucije

panjolska (86%)

Privatne institucije

Ukupno javne i privatne institucije

Napomena: Brojke predstavljaju studente upisane u javne institucije tercijarnog obrazovanja na temelju punog vremena (redovite). Izvor: Baza podataka OECD-a http://dx.doi.org

Poljska (72%)

Belgija (43%)

Finska (81%)

Korea (20%)

SAD (70%)

Japan (23%)

eka (85%)

Izrael (1%)

ile (18%)

Slovaka

Austrija

UK (0%)

61

VINKO BARI, ALKA OBADI

Alokacija javnih sredstava prema javnim i privatnim institucijama razlikuje se meu zemljama. U Danskoj i Nizozemskoj, najmanje 90% studenata je upisano u javne institucije te je veina javnih izdataka usmjerena na te institucije. Javni izdaci po studentu na javne institucije u tim zemljama su vei od prosjeka OECD zemalja, dok su javni izdaci po studentu na privatne institucije neznatni. U Danskoj i Nizozemskoj, privatna sredstva, nadopunjuju javna sredstva na razliite naine: privatni izdaci su manji od 5% izdataka za javne i privatne obrazovne institucije u Danskoj i iznad 28% u Nizozemskoj. S druge strane, na primjer u Belgiji, Estoniji, Finskoj, Maarskoj, Islandu i vedskoj, javni izdaci distribuiraju se javnim i privatnim institucijama. Javni izdaci po studentu ine najmanje 59% u sluaju privatnih institucija i gotovo do 100% na razini javnih izdataka po studentu u sluaju javnih institucija (OECD, 2012, 254). Meutim, te zemlje pokazuju i drugaiji obrazac sudjelovanja. U Engleskoj, Maarskoj, Islandu i vedskoj, gotovo 80% studenata je upisano u javne institucije, dok je u Belgiji, Estoniji, veina tercijarnih studenata upisana u privatne institucije (OECD, 2012, 255).

2.2. Razlozi uvoenja trita u visoko obrazovanje

Znanstvenici u svojim istraivanjima nalaze brojne razloge uvoenja trinih oblika u sustav visokog obrazovanja. Nastojanja trine ekonomije da se u svim podrujima drutvenog djelovanja povea ekasnost utjecala su da se i u sustavu visokoga obrazovanja potaknu kvalitetniji rezultati. Trina konkurencija javnog i privatnog obrazovanja utjecala je na pojavu vie inovacija i adaptacija koje se nisu mogle dogoditi u okviru tradicionalnih oblika proizvodnje obrazovnih usluga u okviru dravne kontrole i pretjerano normiranog sustava. Instrumenti kojima se slui javna politika u visokom obrazovanju mogu modicirati trino ponaanje pruatelja obrazovnih usluga, a sve da bi se poveala ranije spomenuta ekasnost. Podruja u kojima se instrumenti javne politike u visokom obrazovanju mogu ostvariti odnose se na ponaanje korisnika obrazovnih usluga, na stupanj diferencijacije konkurentskih akademskih proizvoda i na zakonski okvir koji odreuje pravila igre u sustavu visokog obrazovanja. Dakle, javna politika treba odrediti temeljne uvjete konkurentskih trita. Ureenjem odnosa, prava i obveza vlada stvara okvir trine razmjene. U realnom ivotu odnosi, prava i obveze javnog i privatnog nisu odgovarajue ostvareni to otvara niz pitanja i onemoguuje realizaciju obrazovnih ciljeva. Otuda i mnogi nesporazumi vezani za koegzistenciju javnog i privatnog obrazovanja, ali i nesporazumi unutar javnog sustava visokog obrazovanja. Liberalizacija reguliranih trita visokog obrazovanja reformira postojee obrazovne sustave na nain da se smanji indeks ovisnosti obrazovnih institucija od
62

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

strane drave. U nancijskom i upravljakom smislu. U nancijskom smislu kontrola i upravljanje nancijama preputaju se odlukama same institucije. Drugi tip deregulacije je privatizacija. Ona u osnovi znai da se izjednauju javno i privatno obrazovanje i da se akademske institucije koje su ranije bile kontrolirane od strane drave postanu neovisne. Ovdje je potrebno istaknuti da se liberalizacija u visokom obrazovanju i simulacija trita razlikuje od zemlje do zemlje. U zemljama poput Nizozemske, gdje odreena koegzistencija javnog i privatnog obrazovanja postoji dugi niz godina, prisutan je slian sustav nanciranja. U drugim pak zemljama nije prisutan znaajniji nancijski napor drave prema privatnom visokom obrazovanju (Dill, 1997; Williams, 1996).

2.3. Osnovne karakteristike i razlike javnih i privatnih sveuilita

Komercijalizacija obrazovanja, uz odreene pozitivne efekte dovela je u pitanje ostvarenje poznate sintagme trine ekonomije koju volimo nazvati jednakost ansi u obrazovanju. Naime, jo ezdesetih godina 20. stoljea promovirana je teza o slobodi obrazovanja, u smislu da svi imaju jednake anse za obrazovanje, tako da su iskljuene monopolne koristi od obrazovanja. Smjer promjena u obrazovanju, ini se, krenuo je (ne)eljenim smjerom. Kako izgleda Europa i ostatak svijeta preplaviti e elitne obrazovne i znanstvene ustanove, centri izvrsnosti, tehnologijski instituti, mjesta vrhunskih istraivanja i sveuilita svjetskog ugleda. Investira se u podruja koja e u budunosti biti brand, kupuju se najbolji mozgovi, pokree se rang lista najboljih sveuilita. Jednom rijeju svi se ksiraju na vrhunske vrijednosti, elitizam i izvrsnost. Suprotnost eliti uvijek je bio obini puk. Ni u znanosti to nije drukije. Nasuprot razmaenim vrhunskim institutima nalaze se osiromaena sveuilita i visoke kole to moraju ivjeti sa stigmom natjecateljske nesposobnosti. Svi sada skamenjeno bulje u nove elite u koje se samozvano ubrajaju. Sklonost elitizmu i etabliranju elitnih institucija ima, dakako, razvidnu jezgrovitost. Ona se, poneto skraeno, dade zbiti u jednu reenicu: nakon to su sveuilita reformama posljednjih desetljea beznadno uruena, valja ih pod nekim drugim imenom jo jednom izmisliti (Liessmann, 2008, 109). Svaki otklon od lozofskog promiljanja elite i puka pretpostavlja analizu karakteristika i razlika javnih i privatnih visokih uilita. Donedavno su veinu europskih sveuilita kontrolirale drave koje su najee i nancirale tercijarno obrazovanje iz prikupljenih poreza. Studenti plaaju djelomine kolarine ili su od nje u potpunosti osloboeni, ovisno o rezultatu na prijemnim ispitima. Iako, privatna sveuilita odavno postoje i dosad ih je najee osnivala katolika crkva, od nedavno se javlja izuzetno snaan porast broja novoosnovanih privatnih visoko obrazovni institucija u mnogim zemljama sredinje
63

VINKO BARI, ALKA OBADI

i istone Europe te u Grkoj i panjolskoj. To je posljedica poveane potranje za tercijarnim obrazovanjem kojega ne prati porast javnog nanciranja. Meutim, kvaliteta tih uilita je upitna, a njihov broj se poveava u onim podrujima u kojima su trokovi pruanja usluge obrazovanja niski (Romero, del Rey, 2004, 1). Trite tercijarnog obrazovanja ima odreena prepoznatljiva obiljeja prema kojima se razlikuje od ostalih2. Prvo, veina sveuilita raspodjeljuje studente studente prema administrativnim obiljejima, koristei prijemne ispite kao osnovu upisa na pojedine fakultete. Drugo, kvaliteta izvedbe ovisi pozitivno o sposobnostima njihovih studenata to ini3. Veina institucija visokog obrazovanja ne tei maksimizaciji prota te su njihovi ciljevi ponekad teko odredivi. Epple i Romano (1998) su u svom istraivanju doli do zakljuka kako javne kole imaju niu kvalitetu od privatnih. Taj rezultat posljedica je slobodnog upisa u javne sustave i kompetitivnog privatnog sektora. Kako su javne kole besplatne, uenici/ studenti e biti vie voljni pohaati privatne, skuplje kole samo ukoliko su one bolje kvalitete od javnih kola. U sluaju visokog obrazovanja u SAD-u, privatna sveuilita su openito bolje kvalitete od javnih (Romero, del Rey, 2004, 1). U mnogim europskim zemljama je suprotno, javna sveuilita imaju jako niske ili uope nemaju kolarine, ali imaju vie standarde prilikom upisivanja studenta u odnosu na privatna sveuilita. Stoga je interesantno promotriti posljedice ulaska komercijalnih institucija na trite i postaviti sljedea pitanja: mogu li se samonancirajua privatna sveuilita uope natjecati s javnima? Zato su privatna sveuilita uglavnom nie kvalitete od javnih? Utjee li prisutnost privatnih sveuilita na kvalitetu i upisnu politiku javnih sveuilita? Prilikom usporeivanja odnosa izmeu javnih i privatnih uilita potrebno je prije svega odrediti koji su ciljevi institucija visokog obrazovanja. Smatra se da javna sveuilita uvijek nastoje maksimirati javni viak (sumu zarada studenata koji pohaaju javno sveuilite minus trokovi po studentu nastali u cilju ostvarivanja obrazovanja). Javna sveuilita pokrivaju nastale trokove iz dravnih poreza. Komercijalne institucije tee maksimizaciji prota. Sveuilita optimalno odabiru svoju razinu kvalitete obrazovanja i koriste upisne zahtjeve i kolarine kako bi se izborili za studente.

2 3

Detaljnije o osnovnim karakteristikama visokog obrazovanja vidjeti u Winston (1999).

Kvaliteta inputa svakog pojedinog studenta ovisi o njegovoj pripremi za teajeve i ispite. Sveuilite moe poveati te inpute postavljanjem akademskih standarda ili dodjeljivanjem optereenja. Vii ili tei zahtjevi mogu prisiliti studenate da vie ue. Intenzivnije studiranje svakako je korisno za output ljudskog kapitala, ali to ima i svoju cijeni. Tako, stroi zahtjevi mogu zastraiti potencijlane studente. Detaljnije vidjeti u: Rothschild, M., White, L.J. (1995).

64

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

S druge strane, upisna politika privatnih uilita koja se temelji na kolarinama, ini ih privlanim samo onim studentima skromnijih sposobnosti, koji nisu uspjeli zadovoljiti upisne kriterije na javnim uilitima, ali imaju mogunosti platiti visoke privatne kolarine. Tako rezultati istraivanja, koje su provele Romero, del Rey (2004), pokazuju da postojanje privatnih uilita na tritu utjee na pozitivne drutvene dobitke u usporedbi sa postojanjem samo javnog monopola. Naime, studenti koji pohaaju javne institucije u situaciji monopola nisu pod utjecajem konkurencije, a postojanje privatnih sveuilita omoguava novim studentima pristup viem obrazovanju. U konanici, takva situacija, poveava ukupan dohodak u gospodarstvu. Ipak, one zakljuuju kako javna uilita u veini europskih zemalja uvijek osiguravaju veu kvalitetu obrazovanja od privatnih prije svega kao posljedica upisne politike, koja se temelji na upisnim rezultatima (prijemnim ispitima ili dr.), a ne upisnim naknadama, za razliku od privatnih uilita iji osnovni kriterij za upis je cjenovna politika. Naravno, postoje i u europskim zemljama odreeni broj privatnih sveuilita koja imaju stroge upisne standarde. Postojanje takvih kriterija u nekim privatnim institucijama, u kojima nije prvi kriterij uplata kolarine i maksimizacija prota, karakterizira najee katolika sveuilita. Upravo takve, karakterizira ujedno i via kvaliteta konanog outputa nego u sluaju javnih uilita. Ne moe se zanemariti injenica da e se u slijedeim godinama europsko trite visokog obrazovanja znaajno promijeniti. To je prije svega posljedica globalne ekonomske recesije i visoke nezaposlenosti uslijed ega je u mnogim zemljama ve sada dolo do restrikcija za nanciranje visokog obrazovanja. Takvo stanje, pokrenuti e ujedno i daljnji proces privatizacije javnog sustava visokog obrazovanja (Romero, del Ray, 2004, 17-18).

3. Segmentacija trita u visokom ekonomskom obrazovanju

Kako bi se cjelovito sagledao odnos javnih i privatnih visokih ekonomskih uilita potrebno je pojasniti klasine funkcije sustava pruanja obrazovnih i drugih usluga. Ukoliko se poe od segmentacije trita u visokom obrazovanju, mogu se istaknuti sljedei segmenti trita: studentsko trite, akademsko administrativno trite, trite obrazovnih usluga gospodarstvu i lokalnoj zajednici, te istraivako trite. Tek tada se postie sveobuhvatnost djelatnosti javnih i privatnih visokih ekonomskih uilita.

65

VINKO BARI, ALKA OBADI

Shema 1. Segmentacija trita u visokom ekonomskom obrazovanju

1.) Studentsko trite

2.) Akademsko trite

3.) Trite obrazovnih usluga gospodarstvu i loklanoj zajendici

4.) Istraivako trite

Izvor: Prilagoeno prema Dill, D.D. (1997), str. 167.-185.

Zbog ega segmentacija trita? Na svakom od prethodno navedenih trita trguje se razliitim robama. Ne samo da se trguje nego procesi proizvodnje trae odgovarajue ljudske, materijalne, nancijske inpute koji se javljaju kao temeljna pretpostavka funkcioniranja visokokolskih institucija. Akademski sustavi veine zemalja u proteklim se desetljeima susreu s brojnim silama konkurencije koja pak trai sve vie rasprave o drutvenim potrebama za obrazovanjem, vladinim intervencijama na tritu obrazovanja i autonomiji sveuilita (Dill, 1997, 168). Dakle, to se tie studentskoga trita, u dualnom sustavu obrazovanja javlja se situacija natjecanja javnih i privatnih uilita u pridobivanju odreenog broja studenata. Tako prikazana logika studentskog trita, najprije opravdava podjelu na javno i privatno obrazovanje. Problemi, meutim, nastaju kada se u igru ukljue trokovi i nosioci trokova obrazovanja. Javna politika u obrazovanju pozvana je pronai rjeenja koja e biti na tragu ranije spomenute sintagme jednakosti ansi u obrazovanju. Svako odstupanje od poznatog naela prema kojem nema monopolnih koristi od obrazovanja otvara pitanje vezano za elitizam u sustavu obrazovanja. Akademsko trite odraava postojanje svojevrsne mobilnosti sveuilinih nastavnika, kako unutar javnih visokih uilita, tako izmeu javnih i privatnih uilita. Njegova razvijenost pretpostavlja primjerenu ureenost i transparentnost sustava koji mora postaviti jasna pravila mobilnosti sveuilinih nastavnika. Visoka uilita, pored redovitih obrazovanih usluga u sustavu formalnog obrazovanja, pruaju odreene obrazovne usluge gospodarstvu i lokalnoj zajednici. Za ovu vrstu usluga potrebna je odreena obrazovna infrastruktura (nastavnici, materijalni i tehnoloki uvjeti ) kojom se ostvaruje dodatni dohodak. Stupanj razvijenosti
66

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

suradnje visokih uilita i gospodarstva znaajan je pokazatelj integracije rezultata znanstvenih istraivanja i potreba gospodarstva u njihovoj uinkovitoj primjeni. I u konanici, istraivako trite pokriva onaj dio djelatnosti visokih uilita koji se odnosi na razna fundamentalna i aplikativna istraivanja. Javne potrebe za odreenim istraivanjima potiu vlada nevladine institucije koje, u cilju voenja primjerene ekonomske politike, trebaju stavove i rjeenja znanosti. Potreba svakodnevnog unapreenja poslovanja gospodarskih subjekata o obrazovnih institucija trai istraivake napore koji, po svojoj dubini istraivanja, imaju karakter primijenjenih istraivanja. Uvaavajui gore naznaenu segmentaciju trita u visokom obrazovanju, potrebno je pojasniti stanje u Hrvatskoj. Posebice stanje u visokom ekonomskom obrazovanju u Hrvatskoj.

3.1. Segmentiranost u visokom ekonomskom obrazovanju u Hrvatskoj

U vie od dvadeset godina samostalne hrvatske drave dogodile su se znaajne promjene u sustavu obrazovanja. Kada je rije o sustavu visokih uilita moe se ustvrditi da se dogodila svojevrsna ekspanzija rasta privatnih uilita. Dotadanji, dominirajui javni sustav visokoga obrazovanja poetkom devedesetih godina 20. stoljea dobio je konkurenciju osnivanjem prvog privatnog visokog uilita iz podruja ekonomije. Doista impresivan rast broja privatnih visokih kola 2012. godine stao je na 30 visokih uilita meu kojima dominiraju visoka uilita ekonomskog usmjerenja. Istovremeno piramidu javnih visokokolskih institucija tvori 16 veleuilita i 7 sveuilita (EduCentar, 2012). Sa stajalita raspoloivih pokazatelja moe se rei da se trina utakmica izmeu visokih privatnih i javnih uilita iskljuivo vodi na studentskom tritu. Ostala tri trita (akademsko, trite obrazovnih usluga gospodarstvu i lokalnoj zajednici te istraivako trite) na odreeni nain prisutna su samo u sustavu javnog visokog obrazovanja. Dakle, infrastruktura privatnih visokih uilita nije primjereno razvijena da bi mogla odgovoriti potrebama izraenije akademske mobilnosti, poluiti znaajnije rezultate u suradnji s gospodarstvom i lokalnom zajednicom, a posebno znaajnije istraivake outpute. Moglo bi se zakljuiti da se cijeli teret komunikacije s gospodarstvom i javnim sektorom odnosi na sveuiline sastavnice. Pri ocjeni segmentacije trita u visokom obrazovanju u Hrvatskoj to treba imati na umu. Naglaena sklonost privatnih visokih uilita prema ekonomskom usmjerenju te opa insucijencija interesa za druga tehnika, drutvena i biomedicinska podruja sugerira spoz67

VINKO BARI, ALKA OBADI

naju da osnivai visokih privatnih uilita oekuju interes polaznika upravo za spomenuta trino atraktivna obrazovna podruja. Tako oblikovano trite visokog ekonomskog obrazovanja trai ujednaene kriterije djelatnosti. Danas se javljaju brojni prijepori glede prednosti, nedostatak i kvalitete javnog i privatnog organiziranja pruanja obrazovnih usluga. Miljenja su podijeljena. Javna uilita se prozivaju da su neuinkovita, da u uvjetima prevelikog broja polaznika ne daju obrazovni output za trite rada. Dapae, rastui broj nezaposlenih osoba ekonomskog usmjerenja pripisuje se nekritikom broju upisanih na sastavnice sveuilita ekonomskog usmjerenja. S druge strane, zagovornici ideje o privatnom visokom obrazovanju smatraju da se na tim visokim uilitima osigurava kvalitetnija nastava kroz rad u malim grupama, individualni kontakt nastavnika sa svakim studentom te da se za obrazovni proces koriste adekvatan prostor i oprema. Vrlo rijetko se analiziraju pokazatelji o ranijim (srednjokolskim) obrazovnim postignuima polaznika obrazovanja na javnim i privatnim visokim uilitima, o stvarnim mogunostima zapoljavanja zavrenih studenata, te o raspoloivom nastavnikom inputu koji se, za razliku od nastavnika i javnim visokokolskim institucijama, podvrgava redovitim provjerama nastavne i znanstveno istraivake aktivnosti.

3.2. Analiza studentskog trita u odnosu javnog i privatnog ekonomskog obrazovanja te naini nanciranja
Poznato je da drutvo prua nancijsku potporu sveuilitima kroz pet osnovnih kanala: studenti i njihove obitelji; alumni i prijatelji; dobrotvorne zaklade; industrija te vlade i njezine agencije. Navedeno vrijedi za veinu sveuilita u veini zemalja u svijetu, no neka poput najprestinijeg u Europi - Cambridge - se razvijaju i imaju znaajne prihode od strane razliitih zaklada, privatnih poduzea, intelektualnog vlasnitva, ali i vlastitih sredstava. Visoka ovisnost o bilo kojem od ovih izvora prihoda donosi institucionalne rizike. Na primjer, ovisnost o nancijskim sredstvima studenata i njihovih obitelji stavlja preveliki teret na njih kao i osjetljivost na konzumerizam. Zahtjevi donatora mogu iskriviti akademske potrebe i ciljeve sveuilita. Financiranje iz industrije moe utjecati na istraivanje prema odreenim podrujima u potrazi za rezultatima podlonim brzoj komercijalizaciji. Ovisnost sveuilita o takvim vrstama prihoda moe ih staviti u neizvjestan poloaj na nancijskom tritu (Vice-Chancellors Ofce, 2005). Upravo stoga posebno podruje analize studentskog trita u odnosu javnog i privatnog visokog ekonomskog obrazovanja predstavljaju kolarine. Strogi nadzor visine participacije studenata na javnim uilitima odraava stavove nositelja javne politike u visokom obrazovanju o potrebi kontinuiteta socijalne osjetlji68

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

vosti glede dostupnosti obrazovnom kapitalu. S druge strane, raspon kolarina od 4.500,00 do 40.000,00 kuna na privatnim visokim uilitima otvara niz pitanja. Od onih koji povezuju socijalni status roditelja polaznika s obrazovnim postignuima uenika koji upisuju privatna visoka uilita do radikalnih stajalita prema kojima privatna uilita ne daju dovoljno znanja studentima te ih smatraju legalnom kupovinom obrazovnog kapitala. U svakom sluaju, relevantna kritika analiza odnosa javnih i privatnih visokih uilita u Hrvatskoj treba biti oiena od apriornih stavova o njihovoj (ne)primjerenosti. Poloaj jednog od temeljnih inputa obrazovnog procesa, onoga koji se odnosi na nastavnike, vrlo je indikativan. Nastavnici sveuilinih sastavnica redovito se podvrgavaju ocjeni njihove sveukupne aktivnosti (nastavne, strune, znanstvene) kojom prilikom se koriste brojne metode provjere, od zadovoljstva studenata do trajnog procesa akreditacije djelatnosti visokokolskih institucija. Slaba mobilnost nastavnika unutar obrazovnog sustava odraava prisustvo brojnih problema koji derogiraju temeljna polazita bolonjskog procesa. Naznaeni problemi dodatno su vei ukoliko se spomenu stihijski rast privatnih visokih uilita i netransparentan pristup javne politike koegzistenciji javnog i privatnog obrazovanja u zemlji.

4. Rezultati istraivanja
Obrazovni prol nezaposlenih jedan je od znaajnijih indikatora komplementarnosti sustava obrazovanja i potreba trita rada nacionalnog gospodarstva. S jedne strane, on pokazuje nesklad izmeu ponude i potranje zanimanja, a s druge strane odraava stanje gospodarstva i njegovu apsorpcijsku mo glede novog zapoljavanja. Zbog toga analiza zapoljivosti zavrenih studenata javnih i privatnih ekonomskih uilita u Hrvatskoj treba pokazati stvarno stanje visokoga obrazovanja u zemlji. Kao to je ve prethodno istaknuto za upise na privatna uilita u veini europskih zemalja ne postoje razredbeni ispiti, pa tako niti na ekonomska uilita ili poslovne kole. Takva je situacija i u Hrvatskoj te iz tog razloga na privatnim ekonomskim uilitima i poslovnim kolama ekspanzivno raste broj upisanih studenata te se jedan dio studenata odreenih prola kontinuirano susree s potekoama u zapoljavanju. injenica je kako signali s trita rada jasno ukazuju na potrebu preispitivanja ovakvog naina funkcioniranja. Upravo stoga analiza je usmjerena na pokazatelje, koji se u Hrvatskoj vrlo rijetko analiziraju. Rije je o stvarnim mogunostima zapoljavanja studenata ekonomskih usmjerenja, pokazateljima o ranijim (srednjokolskim) obrazovnim postignuima polaznika obrazovanja na javnim i privatnim visokim uilitima, broju prijava na pojedine studije, broju izbora prvog prioriteta prilikom postupka upisivanja, cijeni studija, minimalnom potrebnom broju bodova za upis i drugo.
69

VINKO BARI, ALKA OBADI

4.1. Analiza nezaposlenih i zaposlenih dilpomanata sveuilinih i strunih ekonomskih fakulteta

Na temelju podataka koji su nam posebno pripremljeni iz baze podataka Hrvatskog zavoda za zapoljavanje za potrebe ovoga rada analiziraju se nezaposleni i zaposleni diplomanti jednog od ekonomskih fakulteta, veleuilita, visokih ili viih, javnih ili privatnih kola u Hrvatskoj na godinjoj razini. Tako je u 2009. godini dolo je do porasta broja spomenutih nezaposlenih osoba za gotovo 40%, zatim u 2010. godini za jo 23% da bi u 2011. godini broj nezaposlenih ostao porast za oko 8% u odnosu na prethodnu godinu (vidjeti tablicu 1). Smatra se da postoje dva glavna razloga takvom trendu. Prvi je globalna ekonomska kriza koja se snano odrazila na hrvatsko trite rada; a drugi sve vei broj javnih i privatnih visokih i viih kola koji ekspanzivno raste u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj. Slijedei grakon prikazuje ukupan broj nezaposlenih s diplomom jednog od ekonomskih fakulteta po godinama. Promatra li se trajanje nezaposlenosti, nezaposlenih osoba s diplomom jednog od ekonomskih fakulteta od 2006.-2011. godine, na temelju tablice 1 mogue je zakljuiti kako je najvei broj osoba nezaposleno od 0-2 godine. U promatranom razdoblju od 2006.-2011. godine prosjeno se to odnosi na oko 75% od ukupnog broja nezaposlenih u pojedinoj godini. Tablica 1. Broj nezaposlenih osoba s diplomom jednog od ekonomskih fakulteta, veleuilita, visokih ili viih, privatnih ili javnih kola u Hrvatskoj prema trajanju njihove nezaposlenosti, 2006.-2011.
0 - 6 mj. 6 - 12 mj. 1 - 2 god. 2 - 3 god. 3 - 5 god. Vie od 5 god. Ukupno 2006. 2.472 852 839 460 511 840 5.974 2007. 2.138 657 750 386 498 821 5.250 2008. 2.419 727 669 363 421 769 5.368 2009. 3.600 1.423 982 356 412 729 7.502 2010. 4.517 1.454 1.591 544 426 685 9.217 2011. 5.276 1.597 1.412 593 399 665 9.942

Izvor: HZZ, baza podataka, Bari, M. (marica.baric@hzz.hr), 29. svibanj, 2012., Podaci o nezaposlenim osobama evidentiranim u HZZ-u prema obrazovnim institucijama i zavrenim obrazovnim programima, a strukturirani prema prethodnom trajanju nezaposlenosti,, E-mail za Obadi, A. (aobadic@efzg.hr).

70

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

Bitno je primijetiti da se tijekom godina ipak smanjuje apsolutan broj dugotrajno nezaposlenih (nezaposlenih od 3-5 godina) osoba s diplomom jednog od ekonomskih fakulteta, dok se broj nezaposlenih od 0-3 godine poveavao. U nastavku se analizira ukupan broj nezaposlenih i zaposlenih osoba sa zavrenim sveuilinim ekonomskim fakultetom u razdoblju od 2006. do 2011. godine na etiri najvea ekonomska fakulteta u Hrvatskoj, kao i njihov udio u ponudi i potranji za tim zanimanjima na tritu rada. Grakon 2. Nezaposlene i zaposlene osobe sa sveuilinih ekonomskih fakulteta, apsolutno i relativno
Ukupan broj nezaposlenih i zaposlenih diplomiranih osoba
2.500 2.000 1.500 1.000 500 Zaposleni Zaposleni Zaposleni Zaposleni Zaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Zaposleni 50% 45% 40% 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% Zaposleni Zaposleni Zaposleni Zaposleni Zaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni Nezaposleni 2011. Zaposleni

Udio nezaposlenih i zaposlenih diplomiranih osoba od ukupno diplomiranih na odabranim fakultetima

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

Ekonomski fakultet Sveuilita u Osijeku Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu

Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Ekonomski fakultet Sveuilita u Osijeku Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu

Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Izvor: HZZ, baza podataka, Bari, M. (marica.baric@hzz.hr), 29. svibanj, 2012., Podaci o nezaposlenim osobama evidentiranim u HZZ-u prema obrazovnim institucijama i zavrenim obrazovnim programima, a strukturirani prema prethodnom trajanju nezaposlenosti,, E-mail za Obadi, A. (aobadic@efzg.hr).

Od etiri analizirana najvea sveuilina ekonomska fakulteta prema broju upisanih studenata u promatranom razdoblju najvie studenata upisivali su Ekonomski fakultet u Splitu i Zagrebu te je u skladu s time upravo na tim fakultetima svake godine i diplomirao najvei broj studenata. Upravo je stoga i najvei pritisak na zavode za zapoljavanje dolazio od strane diplomiranih sveuilinih osoba sa ta dva fakulteta. Ekonomska kriza znaajno je utjecala na ukupno smanjivanje zapoljavanje svih nezaposlenih osoba, pa tako i onih sa visokim stupnjem obrazovanja, a u njihovoj strukturi i na osobe sa zavrenim ekonomskim visokim obrazovanjem. Prema podacima HZZ-a, do poetka 2008. godine, svake godine se zapoljavalo izmeu 70 i 85% osoba sa zavrenim jednim od ova etiri ekonomska sveuilina studija da bi taj udio pao na svega 48% u 2010. godini. U 2011. godini zaposlilo se oko 58% osobe sa zavrenim ekonomskim fakultetom na jednom od ova etiri fakulteta pri emu se zaposlilo ak 71% onih koji su diplomirali na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Rijeci.
71

VINKO BARI, ALKA OBADI

Slijedea analiza pokazuje nam ukupan broj nezaposlenih i zaposlenih osoba strunog studija na pojedinim javnim veleuilitima. Od svih veleuilita u Hrvatskoj ovdje su odabrana samo ona na kojima se izvode neki od strunih studija ekonomskog usmjerenja ekonomija, ekonomika, turizam, menadment, poduzetnitvo, marketing, i drugo). Tablica 2. Broj nezaposlenih (N) i zaposlenih (Z) prema godinama i javnim veleuilitima, struni studiji
2006. N Z Veleuilite Lavoslav Ruika u Vukovaru Veleuilite u Karlovcu Veleuilite u Slavonskom Brodu Veleuilite Marko Maruli u Kninu Veleuilite u Poegi Veleuilite u ibeniku Veleuilite Nikola Tesla u Gospiu Veleuilite u Rijeci 1 1 56 10 2 0 0 0 0 0 0 0 0 2007. N Z 1 35 60 8 2 0 0 0 0 0 0 0 0 2008. N Z 1 1 32 69 12 16 0 0 0 0 2009. N Z 15 5 17 0 0 0 0 2010. N Z 19 11 24 0 0 0 0 2011. N Z 53 24 19 64 0 0 0 0 0 0 0 0

0 105 0 0 0 11 9 43

0 130 0 0 0 11 31 44

0 135 0 0 0 12 55 25

Napomena: studenti razliitih ekonomskih usmjerenja (ekonomija, ekonomika, turizam, menadment, poduzetnitvo, marketing, itd.) Izvor: HZZ, baza podataka, Bari, M. (marica.baric@hzz.hr), 29. svibanj, 2012., Podaci o nezaposlenim osobama evidentiranim u HZZ-u prema obrazovnim institucijama i zavrenim obrazovnim programima, a strukturirani prema prethodnom trajanju nezaposlenosti,, E-mail za Obadi, A. (aobadic@efzg.hr).

Do ozbiljnijeg porasta broja upisanih studenta na odabranih osam veleuilita4 na kojima se izvode struni studiji ekonomskih usmjerenja dolo je od 2008. godine. Od tada se biljei i priljevih diplomiranih na zavode za zapoljavanje.
4

Meu osam veleuilita ukljuena su: Veleuilite Lavoslav Ruika u Vukovaru, Veleuilite Marko Maruli u Kninu, Veleuilite Nikola Tesla u Gospiu, Veleuilite u Karlovcu, Veleuilite u Poegi, Veleuilite u Rijeci, Veleuilite u Slavonskom Brodu i Veleuilite u ibeniku.

72

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

Grakon 3. Nezaposlene i zaposlene osobe prema godinama i odabranim privatnim visokim kolama i veluilitu

Izvor: HZZ, baza podataka, Bari, M. (marica.baric@hzz.hr), 29. svibanj, 2012., Podaci o nezaposlenim osobama evidentiranim u HZZ-u prema obrazovnim institucijama i zavrenim obrazovnim programima, a strukturirani prema prethodnom trajanju nezaposlenosti,, E-mail za Obadi, A. (aobadic@efzg.hr).

Do 2008. godine prema evidenciji HZZ-a godinje se zapoljavalo je oko 75% takvih studenta, no od 2009. godine zbog opeg smanjenja novo otvorenih radnih mjesta i znaajnih potekoa u zapoljavanju, zapoljavanje takvih studenata smanjilo se na oko 50% na godinjoj razini. U konanici promatra se i analizira broj nezaposlenih i zaposlenih diplomiranih studenata koji su zavrili neku od privatnih visokih kola i veleuilita koje iz73

VINKO BARI, ALKA OBADI

vode ekonomske strune studije. Analizirane su sve visoke poslovne kole koje u Hrvatskoj izvode ekonomske strune studije, no obzirom na potencijalno optereenje trita rada ovdje je odabrano samo pet najveih koje na godinjoj razini upisuju najvei broj studenata. Ovdje je potrebno naglasiti kako strunjaci HZZ-a upozoravaju da je obzirom na godinji broj upisanih studenta na pojedine poslovne kole te na broj diplomiranih studenata vrlo udno kako se relativno malen broj njih uope edvidentira na zavode za zapoljavanja. Pojedini predavai5 poslovnih kola objanjavaju navedeno injenicom kako se veina njihovih studenata nakon diplomiranja zapoljava u svojim vlastitim poduzeima ili poduzeima svojih roditelja ili su u istima ve zaposleni prilikom upisa na pojedini studij. Podaci jasno pokazuju kako su se i studenti zavrenih privatnih ekonomskih strunih studija poeli tee zapoljavati od poetka 2009. godine. Naime, jo tijekom 2006. godine oko 82% onih koji su zavrili jedan od pet odabranih ekonomskih strunih studija su se zaposlili, a u 2009. godini njih se zaposlilo svega oko 55%. najbolje se zapoljavaju diplomirani studenti Amerike visoke kole za management i tehnologiju u Dubrovniku te Visoke kole za poslovanje i upravljanje Baltazar Kreli u Zapreiu. Drugi dio istraivanja u ovom radu usmjeren je na analizu podataka upisanih studenata na razliita javna i privatna ekonomska uilita u Hrvatskoj.

4.2. Analiza podataka upisanih studenata na razliita ekonomska javna i privatna uilita u Hrvatskoj
Analiza podataka upisanih studenata na razliita ekonomska javna i privatna uilita u Hrvatskoj provedena je na temelju on line dostupnih podataka EduCentra6. Spomenuti portal sadri podatke o svim studijima i fakultetima u Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do 2012. godine. Putem njega mogua je relativno jednostavna usporedba pojedinih fakulteta prema razliitim kriterijima poput: mjesto izvoenja, broj ECTS bodova, trajanje studija, upisne kvote, broju prijava, prosjeku svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, cijeni studija, smjero-

5 6

Podaci poznati autorima obzirom da su navedeni eljeli ostati anonimni.

EduCentar je nastao 2002. godine u sklopu portala MojPosao, vodeeg portal za oglaavanje slobodnih radnih pozicija. U svojim skromnim poecima, oglaavao je informatike teajeve i kole stranih jezika te meu prvima ukazao na vanost dodatnog obrazovanja. Detaljnije vidjeti na web stranici Educentra [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.].

74

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

vima i drugo. Za tonost svih podataka garantira Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Za potrebe analize sveuilinih i strunih ekonomskih studija u Hrvatskoj u ovom radu odabrane su ustanove koje upisuju najvei broj studenta na prediplomskoj i strunoj razini. Pri tom su koriteni slijedei kriteriji: broj ECTS bodova, trajanje studija, broj prijava, prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, broj prijavljenih na jedno mjesto, cijena studija, broj izbora prvog prioriteta, minimalan potreban broj bodova te tip studijskog programa. Vano je naglasiti da prediplomsku razinu studija u Hrvatskoj izvode samo javne ustanove, dok strune studije izvode i privatne i javne obrazovne institucije.

4.2.1. Prediplomski sveuilini studij

U nastavku se analiziraju visoko obrazovne institucije koje izvode sveuiline ekonomske studije za redovne i izvanredne studente u Hrvatskoj. Najprije se analizira prediplomski studij Ekonomije na slijedeim fakultetima: Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i turizam Sveuilita u Puli te Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu. Prema broju ECTS bodova i trajanju studija razlikuje se jedino Ekonomski fakultet u Zagrebu na kojem prediplomska razina studija traje etiri godine te je ukupno mogue ostvariti 240 ECTS bodova. U sluaju ostalih fakulteta studij traje 3 godine te je mogue ostvariti 180 ECTS bodova. Cijena studija razliito se kree od fakulteta do fakulteta to je prikazano u slijedeoj tablici. Tablica 3. Cijena prediplomskih studija Ekonomija, 2012. godine
Naziv studijskog Ekonomija programa Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu do 6500 Ekonomija Ekonomija Ekonomija Ekonomija Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu do 0

Naziv fakulteta

Odjel za Odjel za Ekonomski ekonomiju ekonomiju fakultet i poslovnu i turizam Sveuilita ekonomiju Sveuilita Rijeci Sveuilita u u Puli Dubrovniku do 5500 do 3650 do 5500

Cijena studija (kn)

Napomena: u Dubrovniku je cijena studija 2010. godine bila 5500 Kn. Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

75

VINKO BARI, ALKA OBADI

U nastavku se usporedno analiziraju samo oni fakulteti koji izvode prediplomski studij Ekonomije prema prethodno navedenim kriterijima to je prikazano slijedeim grakonima. Grakon 4. Prediplomski studij Ekonomija, redovni studenti, 2010.-2012. godina
Broj izbora prvog prioriteta, redovni studenti ekonomije
400 350 300 250 200 150 100 50 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 229 216 168 97 60 25 10 5 42 27 23 100 256 194 357 5,00 4,50 4,00 3,50 3,00 2,50 2,00 1,50 1,00 0,50 0,00 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2011. 2012. 2012. 3,71

Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, redovni studenti ekonomije
4,29 4,41 3,83 3,82 3,96 3,67 3,13 3,50 3,15 3,44 3,74 3,39 3,65 3,74

Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku

Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku

Broj prijavljenih na jedno mjesto, redovni studenti ekonomije

90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 20 35 42 39 34 20 9 5 19 12 8 82 800,0 700,0 600,0 500,0 400,0 33 30 16 300,0 200,0 100,0 2010. 534,2

Minimalan potreban broj bodova, redovni studenti ekonomije

701,1 671,5 613,1 599,7 625,5

544,4 388,9 311,9 209,4 250,8 441,2

557,9 583,4 554,9

2011.

2012.

2010.

2011.

2012.

2010.

2011.

2012.

2010.

2011.

2012.

Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku

Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

Prethodni grakoni pokazuju kako su uenici srednjih kola u promatranom razdoblju meu svim ekonomskim sveuilinim studijima kao izbor prvog prioriteta u najveem broju sluajeva (prosjeno 276 puta u promatranom razdoblju) izabrali Ekonomski fakultet u Zagrebu, redovni studij ekonomije. Kao izbor prvog prioriteta u najmanjem broju sluajeva (svega prosjeno 13,3 puta) izabrali su Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku. Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenta najvii je na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i iznosio je u 2012. ak visokih 4,41 ime se potvruje da se veina najboljih uenika srednjih kola odluuje za studiranje Ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Meu odabranim ekonomskim fakultetima u Hrvatskoj za upis na prediplomski studij, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu postavio je i najvii kriterij u pogledu minimalnog potrebnog broja bodova
76

2010.

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

prilikom upisa te kontinuirano biljei najvei broj prijavljenih buduih studenata na jedno mjesto (uz izuzetak 2010. godine, kada je najvei broj prijavljenih na jedno mjesto bio na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Rijeci). Usporedna analiza istih kriterija za izvanredene studente prediplomskog studija Ekonomije pokazuje vrlo sline rezultate, koji su prikazani slijedeim grakonima. Grakon 5. Prediplomski studij Ekonomija, izvanredni studenti, 2010.-2012. godina
Broj izbora prvog prioriteta, izvanredni studenti ekonomije
45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku 5 1 3 13 10 5 4 28 26 29 30 30 42 4,5 4 3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 0 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku 3,65 3,74 2,89 3,00

Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, izvanredni studenti ekonomije
4,09 3,77 3,02 3,25 3,16 3,11 3,06

Broj prijavljenih na jedno mjesto, izvanredni studenti ekonomije

25 21 20 15 10 5 0 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku 19 14 11 8 6 6 7 8 6 4 2 200 100 0 700 600 500 13 400 300

Minimalan potreban broj bodova, izvanredni studenti ekonomije

589,3 598,2 538,2 437,6 428,5 356,8 235,2 186,0 217,8 242,4 181,2 199,8 404,4

2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. Ekonomski fakultet Ekonomski fakultet Odjel za ekonomiju i Odjel za ekonomiju i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Sveuilita u Rijeci poslovnu ekonomiju turizam Sveuilita u Sveuilita u Splitu Sveuilita u Puli Dubrovniku

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

Podaci jasno pokazuju kako su svi odabrani kriteriji za izvanredene studente prediplomskog studija Ekonomije na nioj razini. Prije svega se to odnosi na traenu razinu znanja obzirom da je prosjeka svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata znaajno nii u odnosu na redovne studente, kao i minimalan broj potrebnih bodova prilikom upisa. U nastavku se analizira prediplomski studij Poslovne ekonomije na devet sveuilinih institucija u Hrvatskoj koje ga izvode. To su: Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Fakultet za menadment
77

78
Menadment Poslovna ekonomija svi smjerovi Poslovna ekonomija turizam Ekonomika poduzetnitva EFOS EFST EFZG i FOI EFRI Poslovna ekonomija svi smjerovi Poslovna ekonomija svi smjerovi Odjel za ekonomiju i turizam Pula Do 5.500,00 Do 5.500,00 Odjel za ekonomiju Sveuilita u Zadru Zadar Do 0,0 Do 5.500,00 Do 0 Do 9.000,00 Do 5.500,00 Do 3.650,00 Osijek Split Varadin Rijeka Dubrovnik Opatija Poslovna ekonomija svi smjerovi Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Poslovna ekonomija u turizmu i ugostiteljstvu Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu 4,17 3,66 4,10 4,22 4,15 3,45 3,88 3,71 67 465 180 3 11 4 10 3 3 180 180 180 3 4 1270 2267 528 459 440 167 175 980 180 3 10 81 203 180 3 2 308 1210 240 4 6 191 531 180 3 2 612,5 525,6 629 598,2 630,6 283,4 572,4 181,2

Tablica 4. Prediplomski studij Poslovna ekonomija, redovni studenti, 2012. godina

Naziv studijskog programa

BDiB

Poslovna ekonomija svi smjerovi

VINKO BARI, ALKA OBADI

Naziv fakulteta

EFZG

EFZG

Mjesto Zagreb Zagreb izvoenja Cijena studija Do Do 6.500,00 (u Kn) 28.000,00 Prosjek svih ocjena iz srednje kole 3,73 4,31 upisanih studenata Broj izbora 61 1078 prvog prioriteta

Broj prijava

316

3128

Broj ECTS bodova

240

240

Trajanje (god.)

Broj prijavljenih na jedno mjesto Minimalan potreban broj bodova

275,6

432,9

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Sveuilita u Rijeci, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i turizam Sveuilita u Puli, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu, Ekonomski fakultet Sveuilita u Osijeku, Odjel za ekonomiju Sveuilita u Zadru te Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Fakultet organizacije i informatike u Varadinu Sveuilita u Zagrebu. Ovdje je posebno potrebno istaknuti kako prediplomski studij Poslovne ekonomije na engleskom jeziku Bachelor Degree in Business (BdiB) izvodi jedino Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. U tablici 4. prikazuju se karakteristike spomenutih sveuilinih institucija koje izvode prediplomski studij Poslovne ekonomije na temelju prethodno spomenutih kriterija za redovite studente u 2012. godini. U tablici su posebno podebljano oznaene najvie postignute vrijednosti za svaki pojedini kriteriji, a sivom najnie. Cijena studija za redovne studente koji sami plaaju studij u prosjeku se u 2012. godini godinje kree od 5.500,00 do 6.500,00 Kn za punu cijenu studiranja. Izuzetak je Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju u Dubrovniku gdje je cijena 3.650,00 Kn odnosno cijena engleskog programa BdiB-a na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koja iznosi 28.000,00 Kn. Prema kriteriju prosjeka svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, broju izbora prvog prioriteta studija i broju prijava, moe se zakljuiti kako su uenici srednjih kola izrazili najvei interes za studiranje poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje su se ujedno prijavili i uenici s najveim prosjekom svih ocjena iz srednje kole (prosjek 4,31). Najvei broj prijavljenih na jedno mjesto ostvaren je na Odjelu za ekonomiju Sveuilita u Zadru (11), dok su najvii minimalan broj potrebnih bodova za upis uenici trebali postii za upis na Poslovnu ekonomiju Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. U nastavku se analizira stanje prilikom upisa na studij Poslovne ekonomije na temelju prethodno spomenutih kriterija za izvanredne studente u 2012. godini. Takvu mogunost nudili su svi fakulteti navedeni u prethodnoj tablici, no neki od njih nudili su pojedine smjerove Poslovne ekonomije i u drugim gradovima. Tako na primjer, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci ima smjer Poduzetnitvo u Karlovcu i Bjelovaru; Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji ima svoj studij u Zaboku; a Odjel za ekonomiju i turizam Sveuilita u Puli ima smjer Turizam u Umagu.

79

80
Menadment EFZG Poslovna Poslovna Poslovna Poslovna Ekonomika ekonomija ekonomija ekonomija svi ekonomija poduzet svi svi smjerovi - turizam nitva smjerovi smjerovi Odjel za Odjel za ekonomiju EFZG i ekonomiju EFRI EFOS EFST i poslovnu FOI Sveuilita ekonomiju u Zadru Zadar Do 0,0 3,68 28 130 180 3 4 468,9 187,2 315,2 3 5 4 476,6 3 3 3 180 180 180 248 262 114 293 180 3 3 198,4 61 23 21 84 3,33* 2,97 3,58 3,31 Do 5.500,00 Do 0 2,70* 2 15 180 3 3 430,4 Do 9.000,00 Do 5.500,00 Do 3.650,00 Osijek Split Varadin Rijeka Dubrovnik Opatija Do 5.500,00 3,29 59 265 240 4 2 236,8 Pula Do 5.500,00 3,34 16 63 180 3 0 295,7 Poslovna Poslovna ekonomija ekonomija svi u turizmu i ugostiteljstvu smjerovi Fakultet za Odjel za menadment ekonomiju u turizmu i i turizam ugostiteljstvu Zagreb 3,78 154 1047 240 4 5 600,9

Tablica 5. Prediplomski studij Poslovna ekonomija, izvanredni studenti, 2012. godina

Naziv studijskog programa

BDiB

Poslovna ekonomija svi smjerovi

VINKO BARI, ALKA OBADI

Naziv fakulteta

EFZG

Mjesto izvoenja

Zagreb

Cijena studija (u Kn)

Do 28.000,00

Do 6.500,00

3,79

Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata Broj izbora prvog prioriteta

Broj prijava

46

Broj ECTS bodova

240

Trajanje (god.)

Broj prijavljenih na jedno mjesto Minimalan potreban broj bodova

336,8

*podatak se odnosi na 2011. godinu.

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

Kao i u prethodnoj tablici tako su i ovdje posebno podebljanom bojom oznaene najvie postignute vrijednosti za svaki pojedini kriteriji, a sivom najnie. Cijene studija za izvanredne studente identine su kao i u sluaju redovitih studenata za osobne potrebe. Prema svim ostalim kriterijima ponovno se potvruje kako su uenici srednjih kola izrazili najvei interes za studiranje poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje su se ujedno prijavili i uenici s najveim prosjekom svih ocjena. Broj prijavljenih na jedno mjesto bio je najvei na prediplomskom studiju Poslovne ekonomije na engleskom jeziku Bachelor Degree in Business (BdiB) kojeg izvodi jedino Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu. U najveem broju sluajeva najnie kriterije imao je Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku osim minimalnog broja potrebnih bodova za upis, koji je najnii na studiju Poslovne ekonomije Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Osijeku. Nadalje slijedi analiza strunih ekonomskih studija u Hrvatskoj, koje izvode i javne i privatne institucije.

4.2.2. Struni studij

Analiziraju se visoko obrazovne institucije koje izvode strune ekonomske studije za redovne i izvanredne studente u Hrvatskoj u razdoblju od 2010. 2012. godine. Izabarni meu njima su oni privatni fakulteti koji na godinjoj razini upisuju najvei broj studenata. To su: (1.) Veleuilite VERN, (2.) Visoka kola za poslovanje i upravljanje, Baltazar Adam Kreli u Zapreiu, (3.) Zagrebaka kola ekonomije i managementa, (4.) Visoka poslovna kola Zagreb s pravom javnosti, (5.) Visoka poslovna kola Libertas, (6.) Sveuilite u Splitu, (7.) Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Sveuilita u Rijeci, (8.) Ekonomski fakultet Sveuilita u Osijeku, (9.) Veleuilite u Slavonskom Brodu, (10.) Veleuilite u Rijeci. Ovdje treba istaknuti da nije jasno iz kojeg razloga podaci EduCentra ne navode da se struni ekonomski studij za redovite i izvanredne studente izvodi i na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i to prema tri ponuena smjera (Trgovinsko poslovanje, Turistiko poslovanje, Raunovodstvo i nancije). Po zavretku preddiplomskog strunog studija, studenti Ekonomskog fakulteta Zagreb stjeu ukupno 180 ECTS bodova7.

Detaljnije vidjeti na stranici Ekonomskog fakulteta Zagreb - Ekonomski fakultet Zagreb (2012), Studiji Prediplomski struni studij, [dostupno na: http://www.efzg.unizg.hr/default. aspx?id=6069, pristupljeno: 31.10.2012.]
7

81

VINKO BARI, ALKA OBADI

Grakon 6. Struni studij redovni studenti, 2010.-2012. godina

Broj prijava, redovni studenti strunog studija
7944 7555 9000 8000 7000 6000 5000 4000 3000 2000 1000 0

Broj izbora prvog prioriteta, redovni studenti strunog studija 1000 812 926 963 195 116 145 162 83 93 193 111 158 28 37 34 43 48 38 209 183 1200

5174

800
1739 1330

600
892 1252 919 761 454 885 881 590

1311 794 495 984 530 302 937 601 430 506 338 179 501 258 135

83 124 2012. 2011.

400 200 0

2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012.

2010.

2012.

2011.

2010.

2012.

2011.

2010.

2012.

2011.

2010.

2010.

2012. 9 6 2012.

3 PRIVATNE

8 JAVNE

10

3 PRIVATNE

8 JAVNE

10

Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, redovni studenti strunog studija 3,38 3,36 3,5 3,31 3,26 3,29 3,38 3,39 5,00 4,00 3,00 2,00 1,00 0,00 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 3,7 3,64 3,80 3,27 3,50 3,62 3,42 3,46 3,62 3,58 3,62 3,78 3,49 3,53 3,59

Broj prijavljenih na jedno mjesto, redovni studenti strunog studija 81 90 75 80 70 54 60 50 40 30 14 11 20 11 8 8 5 4 2 3 2 2 4 5 3 3 2 1 10 0 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 2010. 2012. 2011. 2010. 2012.

16 6 2011.

11 10

16 15

2010.

PRIVATNE

JAVNE

3 PRIVATNE

8 JAVNE

10

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

Na temelju prehodnih grakona moe se zakljuiti kako se najvie srednjokolskih uenika prijavljivalo na strune ekonomske studije koje su izvodili sveuilini fakulteti prije svega Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu. Na taj fakultet je ujedno bio i najvei broj izbora prvog prioriteta, kao i broj prijavljenih na jedno mjesto. Ujedno na taj fakultet prijavljivali su se i uenici s najviim prosjekom ocjena iz srednje kole. Podaci o upisima na ekonomske strune studije za izvanredne studente dovode do istih zakljuaka te su prikazani u grakonu 7.

82

2011.

10

2011. 10

88 116 100 57 80 96

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

Grakon 7. Struni studij izvanredni studenti, 2010.-2012. godina

Broj prijava, izvanredni studenti strunog studija
1307 1134 180 160 140 120 100 80 60 40 20 0

Broj izbora prvog prioriteta, izvanredni studenti strunog studija

170 125 81 78

1400 1200 1000 800 600 400 200 0

379 220 175 204 43 20 57 129 60 126 61 23 69 29 11

960 715 579 336

727

273 180 144 199 162 166

74 44 39 25 17 1 2 1 14

66

74 47 24 32 40 24 19

2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012.

6 8 6 1 4 1 2

3 PRIVATNE

8 JAVNE

10

Prosjek svih ocjena iz srednje kole upisanih studenata, izvanredni studenti strunog studija
30 5,00 4,50 4,00 3,50 3,00 2,50 2,00 1,50 1,00 0,50 0,00 3,21 3,75 3,18 3,54 3,32 3,27 3,55 2,87 3,03 3,37 3,02 2,88 3,04 3,46 3,2 3,42 3,36 3,32 25 20 15 10 5 0 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012.

3,03 3,26

2,99

2 1 1 3 1 0 1

3 PRIVATNE

8 JAVNE

10

Izvor: Izraeno na temelju - EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.]

5. Zakljuak
Kada je rije o sustavu visokih uilita moe se ustvrditi da se dogodila svojevrsna ekspanzija rasta privatnih uilita. Sa stajalita raspoloivih pokazatelja moe se rei da se trina utakmica izmeu visokih privatnih i javnih uilita iskljuivo vodi na studentskom tritu. Ostala tri trita (akademsko, trite obrazovnih usluga gospodarstvu i lokalnoj zajednici te istraivako trite) na odreeni nain prisutna su samo u sustavu javnog visokog obrazovanja. Dakle, infrastruktura privatnih visokih uilita nije primjereno razvijena da bi mogla odgovoriti potrebama izraenije akademske mobilnosti, poluiti znaajnije rezultate u suradnji s gospodarstvom i lokalnom zajednicom, a posebno znaajnije istraivake outpute. Globalna ekonomska kriza koja se proirila i na Hrvatsku znaajno je utjecala na ukupno smanjivanje zapoljavanja svih nezaposlenih osoba, pa tako i onih sa visokim stupnjem obrazovanja, a u njihovoj strukturi i na osobe sa zavrenim ekonomskim visokim obrazovanjem. Prema podacima HZZ-a, do poetka 2008. godine, svake godine se zapoljavalo izmeu 70-85% osoba sa zavrenim jednim od etiri najvea ekonomska sveuilina studija u zemlji (Osijek, Rijeka,
83

2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 1 2 3 PRIVATNE 4 5 6 7 8 JAVNE 9 10

2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 2010. 2011. 2012. 1 2 3 PRIVATNE 4 5 6 7 8 JAVNE 9 10

Broj prijavljenih na jedno mjesto, izvanredni studenti strunog studija

27

16 11 8 5 2 2 1 1 0 0 7 12 6 5 7 6 5

4 3 2

VINKO BARI, ALKA OBADI

Zagreb, Split) da bi taj udio pao na svega 48% u 2010. godini. Trend se pokazao identinim i u sluaju diplomiranih studenata strunog studija ekonomskog usmjerenja na odabranih osam javnih veleuilita, kao i u sluaju pet najveih zavrenih privatnih ekonomskih strunih studija. Rezultati provedenog istraivanja na temelju analize podataka upisanih studenata na razliita ekonomska javna i privatna uilita u Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do 2012. godine potvruju kako je meu odabranim ekonomskim fakultetima u Hrvatskoj za upis na prediplomski studij Ekonomije i Poslovne ekonomije, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu (uz izuzetak Ekonomskog fakulteta u Rijeci za redovite studente u 2012. godini) postavio najvie kriterije u pogledu minimalnog potrebnog broja bodova prilikom upisa te kontinuirano biljei najvei broj izbora prvog prioriteta, najvei broj ukupnih prijava te najvei broj prijavljenih buduih studenata na jedno mjesto. Stoga se moe zakljuiti kako su uenici srednjih kola izrazili najvei interes za studiranje Ekonomije i Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje su se ujedno prijavili i uenici s najveim prosjekom svih ocjena iz srednje kole koji su se ujedno i upisali na taj fakultet. Provedena analiza daje samo naznake za daljnja istraivanja koje svakako nedostaju u Hrvatskoj na razini tercijarnog obrazovanja. Rezultati svakako ukazuju na vane trendove, koji su bili i oekivani. U kontekstu usklaivanja politika na tritu rada i hrvatske obrazovne politike bilo bi vrlo interesantno promotriti brzinu zapoljavanja studenata koji zavravaju pojedine ekonomske sveuiline i strune studije u Hrvatskoj, no za takvo adekvatno praenje nije dovoljno analizirati samo podatke Hrvatskog zavoda za zapoljavanje ve bi bilo nuno analizirati i aluminije pojedinih fakulteta. Naalost takvi podaci nisu nam bili dostupni.

6. Literatura
1. Altbach, P. G. (1997), Let the buyer pay: International trends in funding for higher education. International Higher Education, Vol. 9, str. 16-17. [dostupno na: http://www. bc.edu/bc_org/avp/soe/cihe/newsletter/News09/text9.html, pristupljeno: 05.10.2012.] 2. Dill D.D., (1997) Higher education markets and public policy. Publisher by Elsevier Sciences Ltd., Great Britain, Vol. 10, No. 3-4, str. 167.-185 3. Ekonomski fakultet Zagreb (2012), Studiji Prediplomski struni studij, [dostupno na: http://www.efzg.unizg.hr/default.aspx?id=6069, pristupljeno: 31.10.2012.] 4. Epple, D., Romano, R. (1998), Competition between Private and Public Schools, Vouchers, and Peer-Group Effects. American Economic Review, Vol. 88, No. 1, str. 33.-62. 84

ODNOS JAVNIH I PRIVATNIH EKONOMSKIH UILITA - SVJETSKI TRENDOVI I PRAKSA U HRVATSKOJ

5. EduCentar (2012), On line baza podataka EduCentra, [dostupno na: http://www.educentar.net/HR/Study/Search/, pristupljeno: 25.10.2012.] 6. HZZ (2012), Baza podataka Hrvatskog zavoda za zapoljavanje, Sredinji ured HZZ-a, Zagreb. 7. Liessmann, K. P. (2008), Teorija neobrazovanosti, Zablude drutva znanja, Naklada Jesenski i Turk (prijevod), Zagreb. 8. OECD (2012), Education at a Glance 2012, OECD Indicators, OECD, Paris. 9. Romero, L., del Rey, E. (2004), Competition between public and private universities: quality, prices and exams, Working paper 04-64, Economic Series 23, November 2004, Universidad Carlos III de Madrid, Madrid. 10. Rothschild, M., White, L.J. (1995), The analytics of the pricing of higher education and other services in which the customers are inputs. Journal of Political Economy, Vol. 103, No. 3, str. 573.-86. 11. Vice-Chancellors Ofce (2005), Public and Private: Universities, Government and Society, University of Cambridge, Cambridge, [dostupno na: http://www.admin.cam. ac.uk/ofces/v-c/role/speeches/20051001.html, pristupljeno: 16.10.2012.] 12. Williams, G. (1996), The many faces of privatization. Higher Education Management, Pergamon Press, Oxford, Vol. 8, str. 39-56. 13. Winston, G. (1999), Subsidies, Hierarchy and Peers: The Awkward Economics of Higher Education. Journal of Economic Perspective, Vol. 13, No. 1., str. 13.-36.

85

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

Odnosi fakultet-sveuilite: promiljanja iskustva uvoenja bolonjskog procesa

Heri BEZI* Marija KATELAN MRAK** Saa IKOVI***

Saetak: Rad se osvre na razvoj odnosa meu organizacijskim entitetima sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, odnosno vrlo usko, na odnos razvoj odnosa sveuilite-fakultet. Radom se razmatraju okolnosti koje dovode do formalnog razgranienja odgovornosti izmeu drave (MZOS), javnih sveuilita i javnih fakulteta te ispravne mjere preciziranja institucionalnih okvira (zakonskih ogranienja autonomnog djelovanja fakulteta). Osnovno je polazite autora da se postojei (pa i novopredlagani) formalni organizacijski okvir mora procjenjivati s obzirom na sposobnost koju je sposoban ostvariti u podravanju ekasnog djelovanja sustava visokog ekonomskog obrazovanja u tekuem vremenu te mogunost prilagodbe (ekasne tranzicije) sukladno zahtjevima okoline. Rad je strukturiran u tri cjeline. U prvoj su minimalistiki izloena teoretska polazita kako bi se ukazalo na proces promiljanja zapaanja iznesenih u radu. U drugom je dijelu prikazano nekoliko fenomena koji doprinose razumijevanju postojeeg stanja te prikaz razvoja odnosa sveuilite-fakultet u sluaju Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Rad zavrava zakljunim komentarima. Rad je deskriptivan u metodolokom pristupu. Za ilustraciju procesa koji se odvijaju na rijekom sveuilitu koriteni su dokumenti samog sveuilita, dok su statistiki

* **

Prof. dr. sc. Heri Bezi, Ekonomski fakultet Rijeka, email: bezic@efri.hr Prof. dr. sc. Marija Katelan Mrak, Ekonomski fakultet Rijeka, email: kastelan@efri.hr Prof. dr. sc. Saa ikovi, Ekonomski fakultet Rijeka, email: szikovic@efri.hr

***

87

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

podaci, preteno iz eurostat baze, koriteni su kako bi se istaknuli odreeni procesi. Kljune rijei: organizacija visokog kolstva, odnos sveuilite-fakultet, reforma

1. Uvod
Pitanja vezana uz strukturiranje i upravljanje sustava visokog kolstva aktualna u svijetu i osobito Europi. Veina europskih drava u proteklom je desetljeu provela reforme sukladno bolonjskoj deklaraciji, ukljuujui Hrvatsku. Utoliko je sada pravi trenutak za sabiranje dosadanjih iskustava pri provedbi reformi i za razmatranje pravaca buduih promjena. K tome, tijekom protekle dvije godine, u Republici Hrvatskoj je s nacionalne razine inicirano donoenje nekoliko zakonskih prijedloga ija je svrha bila potaknuti nastavak reformi.1 No, kako su predloena rjeenja naila na otpor u akademskoj zajednici, namee se dojam da su novoponuena zakonska rjeenja, premda radikalna, razvijana i stavljana u raspravu bez odgovarajuih prethodnih priprema, pa i analiza. Ili, ukoliko su dovoljno sadrajne analize i postojale, one nisu na vrijeme stavljene na uvid zainteresiranoj javnosti te nije bilo prilike za provedbom dovoljno razraenih nezavisnih istraivanja kojima bi se pokualo predvidjeti mnogostruke uinke usvajanja predloenih rjeenja, odnosno simulirati posljedice koje bi reforme izazvala na razini razliitih dionika reformi. Osim uvaavanja pozicija pojedinih dionika, potrebno je takoer uvaiti injenicu da formalna zakonska rjeenja, ne proizlaze iz vakuuma, ve se javljaju kao ozakonjenje procesa koji se kontinuirano razvijaju iskazujui pritom stavove i interese vladajue politike. Te stavove oblikuju opaanja trendova u referentnim drutvenim okolinama (dravama lanicama Europske Unije) te je nepobitno da se cjelovita slika trendova u Republici Hrvatskoj, ukljuujui i raspravu o dometima i posljedicama tekueg eksplicitno/implicitnog reformskog pritiska mora sagledavati kompleksno zakonitosti koje organizacijska teorija vee uz problematiku organizacijskog oblikovanja. Naime, kako e se nastojati ukazati u radu, u Republici Hrvatskoj postoji trend jaanja upravljake snage sveuilita uz ograniavanje autonomije fakulteta. Nuno se otvara i pitanje moguih prepreka (sukoba) koji se mogu pojaviti pri preraspodjeli moi. Posebna sfera problema/sukoba ukljuuje i dalekoseno pi1

Uz predstavljanje novih zakonskih prijedloga, proteklo je razdoblje obiljeeno i nizom mjera, manje poznatih iroj javnosti, koje su esto u pozadini nosili peat (obrazloenje) podizanja kvalitete sustava visokog obrazovanja.

88

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

tanje, kojim se ovaj rad ne stigne baviti, jesu li trendovi sputavanja drutvenih znanosti u dugoronom interesu hrvatskog drutva.

2. Temeljna teorijskih polazita organizacijskog oblikovanja

Teorija organizaciju sagledava kao alat za usklaivanje aktivnosti ljudi na zajednikom zadatku (Jones, 2013, str. 24.) Sukladno navedenom, organizaciju je mogue shvatiti kao sustav upravljanja resursima (s posebnim naglaskom na informacijskim tokovima) koji odreenoj drutvenoj cjelini daje identitet i konzistentnost djelovanja. Izgradnja organizacije/institucija zapravo je proces izgradnje upravljakih mehanizama kako bi se postiglo ekasno djelovanje. Organizacije posjeduju svoju plansku (osvijetenu) dimenziju koju esto poistovjeujemo s formalnim ustrojem (obino ju nazivamo formalnom organizacijom), odnosno hijerarhijom, te svoju spontanu, samoorganizirajuu dimenziju koju esto poistovjeujemo s organizacijskom kulturom (nazivamo je neformalnom organizacijom).2

2.1. Smisao organizacijskog oblikovanja

Oblikovanje organizacije, odnosno uspostava unaprijed osmiljenih i propisanih razgranienja odgovornosti i deniranje zadanih obrazaca odluivanja i postupanja temeljni je problem kojim se bavi organizacijska teorija. Teorijska su oekivanja da pridravanje odreenih principa doprinosi ekasnosti organizacije. Ekasnost je mogue razgraniiti u barem dvije dimenzije: ekasnost provedbe osnovne djelatnosti (kao relativni omjer inputa i outputa u osnovnoj djelatnosti; odnosno u vie djelatnosti koje djelomino mogu dijeliti resurse scale and scope economies)3 te ekasnost upravljakog aparata (efciency of governance).

Spektar pojava koje moemo podvesti pod formalnu i neformalnu organizaciju svakako je iri; ovdje su organizacijska hijerarhija i organizacijska kultura istaknuti samo kako bi se naglasila dvojnost postojanja organizacije: kao relativno stabilnih propisa i pravila s jedne strane, te dinaminih procesa, s druge strane.

Tirole (1995) ovaj aspekt promatranja organizacije definira frazom the firm as a static synergy nasuprot shvaanju organizacije kao dugoronog partnerstva long-run relationship koji pretpostavlja kombiniranje mehanizama autoriteta i slobodne volje lanova u dinamikoj interakciji.
3

89

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

Ekonomska teorija organizacije progovara apstrahirajui pitanja granica organizacije kao institucionalnog okvira (i njenih konstitutivnih dijelova) koristei terminologiju minimalno ekasnog razmjera aktivnosti te ekonomskih prednosti istog trinog odnosa (engl. spot-markets) nasuprot internalizaciji kao mehanizmu interne kontrole transakcija. (Church, 2000, str. 59-60) Uz navedeno, sukladno odreenju da se organizacija koordinira i svjesnim i nesvjesnim postupcima, od kojih su prvi preteno formalni i statini dok su drugi neformalni i dinamini, mogue je govoriti i o statikoj (= tekua, tehniki uvjetovana, iskoristivost resursa) i dinamikoj ekasnosti (= relativna brzina i trokovi prilagodbe na novonastale uvjete okoline; ekonomski znaajna jer odvlai resurse iz osnovne djelatnosti organizacija). Slina je logika i u pogledu alokacijske ekasnosti. U provedbenom (upravljakom) smislu, svrha analiziranja i planiranja organizacije je u: - osvjeivanju aktivnosti koje je potrebno obaviti, - postizanju jedinstva djelovanja, to jest utvrivanju meuzavisnosti parcijalnih zadataka, odnosno komplementarnosti i vremenske slijednosti pod-ciljeva potrebnih da bi se obavio cjelovit zadatak, - jasnom razgranienju odgovornosti, kako bi se u uvjetima koji nalau suradnju izbjegli sukobi oko nadlenosti, - postavljanju sustava motivacije i sustava razrjeavanja konikata - uspostavljanju centralnog mjesta autoriteta koji e u realnom vremenu provoditi koordinaciju/intervencije u djelovanje zavisnih dijelova cjeline. Povijesno gledano, opepoznata Fayolova funkcijska hijerarhija proizlazi iz razgranienja djelatnosti unutar jednog poslovnog sustava s ciljem identiciranja: 1. podruja odgovornosti pojedinih menadera, 2. principa specijalizacije znanja unutar izriito imenovanih temeljnih djelatnosti.

2.2. Individualno i grupno djelovanje - motivacija pojedinaca i grupa

Organizacije djeluju posredstvom ljudi. Organizacije jesu sustavi kolektivnog djelovanja. (Colombo, Delmastro, 2008) Organizacijska uloga pojedinaca i skupina (ona koju im propisuje formalna organizacija) predstavlja samo jedan vid djelovanja pojedinaca i skupina. Mjera u kojoj e se poistovjeivati upravo s tom
90

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

organizacijskom ulogom ovisit e o mnogobrojnim faktorima. Posebni naglasak potrebno je staviti na vlastitu motivaciju i utjecaje okoline. Naime, intelektualni rad nije pogodan za objektivizirana mjerila. Usmjeravanje panje na odreene segmente posla, usredotoenost na sam proces obavljanja zadatka, te na kvalitetu proizilih uinaka, kod intelektualnog su rada nedostupni vanjskim opservacijama, barem u relativno kratkom razdoblju. U kontekstu tekuih zbivanja u visokom obrazovanju, uoavanje navedenih problema relevantno je za zauzimanje stavova oko naizgled tehnikih pitanja koja imaju dugorone ekonomske i organizacijske implikacije. Kao primjer mogu se uzeti aktivnosti nastavnika. Promatrajui resurs rada u nastavi, rasprave je mogue oekivati oko pitanja: 1. radne norme, odnosno odnosa vremena (radnog optereenja) nastavnika, obavezama u znanstvenim i strunim aktivnostima (a ve je u postupku izriito uvoenje i etvrte kategorije inovacijskih aktivnosti),4 2. prava na rad izvan matine organizacije (i nakon prekida radnog odnosa), 3. razmjera i oblika kontrola nad ulaganjima u vlastite resurse na razini pojedinanih institucionalnih jedinica (na primjer, kako sugerira Prijedlog dokumenta Mrea visokih uilita (str. 17.), propisani minimum vlastitih nastavnika je razliit za sveuiline i veleuiline programe; udio vlastitih nastavnika odreen je sa 50% za sveuilita i 30% za veleuilita, implicira prelijevanja resursa meu institucijama, a da meu njima ne postoji jasan trini odnos; u najboljem sluaju, trini odnos postoji izmeu pojedinca/nastavnika kao zike osobe i ne-matine institucije/esto privatnog uilita). Ako motivacija pojedinaca i grupa proizlazi iz doivljavanja vlastitog poloaju u odnosu na referentne skupine, krajnje pojednostavljeno, interesi pojedinaca biti e artikulirani u uvjetima ugroenosti. U uvjetima osjeanja (stvarne ili percipirane) poviene razine ugroenosti interesi e dovesti do djelatnog prilagoavanja, sve do eventualne nove institucionalizacije interesnih skupina. U sluaju formalizacije tih institucija mogue je oekivati stvaranje paralelnih organizacijskih obrazaca s vlastitom upravljakom strukturom koje mogu teiti divergentnim ciljevima u odnosu na ciljeve postojeih (zakonom deniranih) institucija. U uvjetima ogranienosti ljudskih resursa (nancijski razlozi ograniavanja novog zapoljavanja; ak prijetnja smanjivanju raspoloivih ljudskih resursa uslijed
Problem suodnosa nastavnih, istraivakih i propagatorskih uloga sveuilita relativno se esto se pojavljuje u radovima o reformi organizacije visokog kolstva. (H. Etzkowit, 2000)
4

91

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

nemogunosti zasnivanja radnog odnosa novacima s doktoratom) i za obavljanje postojeeg opsega posla, to moe voditi daljnjem udaljavanju nastavnika od iskonske motivacije da uzorno poduava svoje studente.

2.3. Smisao uvoenja pojma decentralizacije u raspravu

Pojam decentralizacije oznaava teorijsku apstrakciju koritenu u povijesnom kontekstu kritikog osvrta na trend centralizacije koji nastupa kao posljedica konglomeratskog rasta poduzea u prvoj polovici dvadesetog stoljea. Prednosti centralno usklaenog rasta oitovale se su se u operativnoj ekasnosti funkcionalno integriranih poslovnih sustava proiziloj iz boljeg koritenja komplementarnih resursa i zajednikih dobara (menaderski i administrativni kapacitet, vidljivost, reputacija) te dinamine ekasnosti zasnovane na iroj dostupnosti informacija (uslijed pokrivanja ireg spektra aktivnosti), transfere dobre prakse, prikladnije interpretacije zbivanja u okolini i uspjenijeg pregovaranja s vanjskim partnerima te uveane (zajednike) nancijske snage koje je dozvoljava ulazak u zahtjevnije, pojedinanim lanovima nedostupne poduhvate kao i laku amortizaciju poremeaja iz okoline Rasprave o decentralizaciji utoliko postaju rasprave o granicama rasta poslovnih sustava, naravno uz pokuaj iznoenja argumentacije koja e ukazivati na gubitak ekonomija rasta. Decentralizacija postaje jedna od dominantnih teme rasprava o organizaciji 60tih godina XX stoljea koja e se protegnuti i u 70-te. U tom razdoblju sve vie jaa svijest da se formalnim pravilima umjesto kontroliranog stanja i visoke ekasnosti, uslijed prekomjernog vanjskog i a-priori ureivanja sustava, vie moe postii sputanjem ovlasti odluivanja na nie hijerarhijske razine. Organizacijske i ekonomske posljedica decentralizacije jesu plonije organizacije (popularni opisni izraz lean-mean) i s njima nii upravljaki trokovi (improved governance efciency). Dodatno, dobitak decentralizacije moe biti i informirano odluivanje (razdioba ovlasti na one segmente organizacije za koje se prosuuje da posjeduju najbolju koncentraciju specijalistikih znanja potrebni za donoenje ispravne odluke. Tree, skraujui putove kolanja informacija, te umanjujui broj sudionika u komunikacijskom lancu, decentralizacija ubrzava reakciju na promjene u okolini, poveavajui dinaminu ekasnost. Konano, pravo i sposobnost odluivanja sputene na niu razinu poveavaju osjeaj kontrole nad vlastitom sudbinom, jaajui tako budnost i usmjeravajui motivaciju organizacijskih aktera na ouvanje opstojnosti organizacije. Teorijski je mogue protumaiti i osnovne rizike decentralizacije, a oni proizlaze iz gubitka nadzora od strane sredinjeg mjesta upravljanja, pogrene alokacije resur92

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

sa koja moe biti posljedica tenji za oportunistikim ponaanjem podrunica ali i posljedica ustroja kontrolnog (informacijskog) sustava koji sredinjica uspostavlja kako bi umanjila trokove i rizik vlastite izloenosti oportunizmu sastavnica. Tako, premda jaanje autonomije podrunica moe biti motivirano nastojanjima za sniavanjem trokova upravnog aparata, injenica je da formalni nadzor sa sredinjih razina (preneseno MZOS-a, ali i sveuilita nad fakultetima, lanicama) ima svoje dodatne trokove te se bez sustavne analize ne moe jednostavno prosuditi koliko su bilo centralizacija bilo decentralizacija ekonomski ekasne. Drugim rijeima, stvarno poveanje autonomije niih upravljakih razina u odnosu na sredinje potrebno je procijeniti usporeivanjem dodatnih administrativnih trokova nasuprot dobicima u brzini/prikladnosti odluka donesenih na niim razinama. Stanje krize samo uslonjava odnose meu lanicama, vodi nepovjerenju i potencijalnom sukobu oko ovlasti. Budui da se ovim radom namjerava tek otvoriti prostor za diskusiju u nastavku e se komentirati samo opaanja o koliinama informacija razmijenjenih meu hijerarhijskih razinama. Prikladniji (toniji) zakljuci o stanju autonomije bili bi eventualno mogue kad bi se pratilo prenoenje povlasti s jednih na druge razine po sadraju, s time da bi tada doli do konstatacija o smjeru procesa centralizacije/decentralizacije, ne nuno o ekonomskoj ekasnosti nastalih organizacijskih promjena. Svakako su, kao posebna tema istraivanja potrebne detaljnije analize odraza promjena zakonodavnog okvira (i provedbene prakse) na pojedince u sustavu visokog obrazovanja, osobito strukture koritenja raspoloivog vremena administrativnog osoblja po fakultetima, nastavnika, te osobito nastavnih angairanih u upravljake aktivnosti.

3. Pregled stanja
Ako se ope odrednice rasprava o ekonomskom smislu decentralizacije prebace s apstraktne (teorijske) razine na fenomene iz realnog svijeta, to jest sustav visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, potrebno je odrediti da li je (a eventualno i u kojoj je mjeri) proteklo razdoblje doprinosilo centralizaciji sustava visokog kolstva. Osobno iskustvo sudjelovanja u upravi fakulteta ukazuje da je koliina traenih izvjea i analiza znaajno porasla zadnjih 6 godina. U nastavku emo se stoga osvrnuti na dvije domene problema: usporedbom sa stanjem u svijetu i trend razvoja poslovne prakse u Republici Hrvatskoj. Razvoj bilo kojeg sustava predstavlja povijesni proces vanjskim pritiscima (dravnim administrativnim aparatom/konkurencijom) koji sustav tjeraju na rast i prilagodbu.
93

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

Polazna pitanja za postizanje reformskih ciljeva u sustavu javnog visokog obrazovanja svode se na pitanje odrivosti strategije koju ocrtavaju prijedlozi novih zakona o visokom obrazovanju i o sveuilitu kao zajednici institucija visokog obrazovanja. Naime, ekasna provedba reformi zahtijeva prije svega poznavanje problematike, ali i koordinaciju motivacije svih dionika i to ve prilikom artikuliranja ciljeva reforme, odnosno deniranja prijedloga zakona. Naime, pregovaranje u ovoj fazi polazite je za uspostavu uravnotee ovlasti sredinje vlasti, sveuilita kao prijenosno-operativnog koordinatora u provedbi reformi te bazne provedbene razine, to jest fakulteta kao sveuilinih institucionalnih lanica te konano pojedinaca. Dojam je autora da potreba koordinacije motivacije dionika procesa reformi u dosadanjim raspravama nije dovoljno uvaavana. Otuda i neka otvorena pitanja, kao to su: 1) Pitanje ishodita inicijative i njegove prihvaanosti od strane odgovornih za provedbu reformi ili preciznije: jesu li od vlasti planirani radikalni preokreti, u percepciji dionika procesa, izraz realnosti/poeljnosti promjena, kako su percipirani trokovi tranzicije i pravinost njihove raspodjele meu dionicima; 2) Problemi upravljanja: tko upravlja procesom tranzicije; u kojim je aspektima proces centraliziran a u kojim decentraliziran; tko i prema kojim kriterijima (prihvatljivim kritinoj masi) razrauje provedbenu razinu reformskih smjernica i mjera; 3) Pitanje odnosa prema povijesnim iskustvima: koja je dinamika oekivanih promjena i/ili u kojoj je mjeri proces unaprijed strukturiran, odnosno jesu li oekivane promjene unaprijed poznate dionicima te da li im omoguuju dostatno razdoblje za individualnu i institucionalnu prilagodbu; 4) Problemi tehnoloko-ekonomske odrivosti: koja su to trita koje hrvatski sustav visokog obrazovanja usluuje; konkuriraju li sustav institucionalne jedinice u sustavu meusobno, odnosno: Jesu li sustavi u HVO dimenzijama (ekonomije razmjera) dostatno veliki, odnosno kvalitativno usporedivi i cjenovno konkurentni na europskom i svjetskom tritu, Jesu li strukturalni podsustavi (regionalni, po podrujima znanosti, oblicima vlasnitva/nanciranja) dominantno komplementarni ili meusobno konkuriraju. Kako bi se rasvijetlilo okolnosti koje mogu sugerirati odgovore na postavljena pitanja u nastavku se ukratko opisuju reformski procesi u svijetu te razmatra razvoj procesa integracije sveuilita u naoj zemlji.
94

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

3.1. Reformski procesi u RH u svjetlu rasprava o autonomiji sveuilita u SAD i Europi

U Republici Hrvatskoj, s dominantno javnim izvorima nanciranja visokog kolstva, stupanj autonomije fakulteta ureuje se zakonom, ali i provedbenom praksom. Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) denira se Sveuilite kao instituciju koja integrira funkcije svojih sastavnica, posebno fakulteta, akademija i odjela (dalje: funkcionalna integracija) te putem svojih tijela osigurava njihovo jedinstveno i usklaeno djelovanje u skladu sa stratekim i razvojnim odlukama o akademskim pitanjima i o proliranju znanstvenih istraivanja te jedinstveno i usklaeno djelovanje u nancijskom poslovanju i pravnom prometu, investicijama, razvojnim planovima te u nastupu prema vanjskim partnerima u znanstvenim djelatnostima i visokom obrazovanju Statutom sveuilita, aktom o osnivanju te opim aktima sastavnica utvruje se nain upravljanja koji osigurava integriranost funkcija sveuilita i ostvarenje interesa i ciljeve radi kojih je sveuilite osnovalo sastavnicu. (l. 53, st. 2. i 3.) Odmah je uoljivo da se razina autonomije fakulteta time svodi na operativnu razinu, u mjeri u kojoj su razvoj i politike iz kljunih djelatnosti, akademskih i znanstveno-istraivakih, ali i onih vezanih uz resurse, ljudske i nancijske, prostor za usklaivanje djelovanja na razini sveuilita. To potvruje drugi stavak istog lanka Zakona: Djelovanje pojedinih sastavnica, posebice razina njihovih ovlasti u pravnom prometu i poslovanju, utvruje se statutom sveuilita i aktom o njihovu osnivanju. Aktom o osnivanju moe se predvidjeti davanje suglasnosti osnivaa na statut. (podcrtali autori). U tekstu zakona iz 2003. djelokrug aktivnosti sveuilita izriito naveden kroz 20 toaka, djelokrug sloboda odluivanja pri fakultetima nije precizan, znaajno je manji i svodi se na nabrajanje svega 4 podruja u ingerenciji fakultetskog vijea. 5 Drugim rijeima, formalno gledano, kad je rije o akademskih slobodama, normativno one doslovno predstavljaju prostor sveuiline autonomije. Sukladno teorijskim promiljanjima iz drugog poglavlja, autonomija niih upravljakih ra-

ak je Ustavni sud je 2007. osporio odreene stavke Zakona za koje je smatrao ograniavajuim za organizacijsku slobodu sveuilita, ali prvenstvenu u odnosu na okolinu/ dravu; ne u odnosu na lanice/sastavnice. Ovlasti sveuilita nakon toga su reducirane a djelovanje fakulteta-sastavnica kao poslovnih osobnosti barem je spomenuto: Djelovanje pojedinih sastavnica, posebice razina njihovih ovlasti u pravnom prometu i poslovanju, utvruje se statutom sveuilita i aktom o njihovu osnivanju. Aktom o osnivanju moe se predvidjeti davanje suglasnosti osnivaa na statut. (l. 54. st. 4.)

95

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

zina, fakulteta, prvenstveno je stvar provedbene prakse, donosno naslijeenih obrazaca ponaanja, koji, kao to pokazuje i primjer odluke Ustavnog suda iz 2007. uspijevaju stanovito vrijeme odolijevati namjerama sredinje vlasti. No, injenica je da intencija daljnje integracije sveuilita i dalje prevladava. Nacrt prijedloga Zakona o sveuilitu sadri nekoliko odredbi koje ukazuju na vrstu namjeru poticanja daljnje centralizacije hrvatskih sveuilita. Kako ne bi bilo dileme oko namjera zakonodavca, vane dijelove teksta prenosimo u izvornom obliku: 1. Utvrdit e se mehanizmi temeljem kojih e se sveuilitima omoguiti provedba vie razine integracije; 2. Ojaat e se pozicija rektora i sveuilinih tijela te osigurati podloga za kvalitetno upravljanje sveuilitem; 3. Utvrditi e se vea autonomnost sveuilita u pogledu deniranja vlastite strategije i osiguravanja javnih sredstava za provedbu te strategije, uz istodobno podizanje razine odgovornosti sveuilita za raspolaganje nancijskim sredstvima; 4. Utvrdit e se obveza ustrojavanja sredinjega nancijskog informacijskog sustava; 5. Precizirat e se provedba nanciranja putem cjelovitoga iznosa, uvoenjem instituta programskih ugovora i nanciranja na temelju formule. Nacrt prijedloga Zakona o sveuilitima uredit e dvije kljune cjeline hrvatskoga sveuilinog sustava: strukturu i upravljanje svim sveuilitima, te sustav nanciranja javnih sveuilita, kako bi omoguio da hrvatska sveuilita postanu kompetitivnija u europskom kontekstu... No, uvoenje programskih ugovora nije mogue ostvariti bez dubinskih zahvata u upravljake strukture i openito strukturu sveuilita ovo je, uostalom naglasio i OECD 2008. godine i Svjetska banka 2009. godine. Naime, za uspjeh sustava programskih ugovora najvanije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemogue jamiti bez jakih upravljakih tijela na razini sveuilita, odnosno bez jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu. (http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11858&sec=3390; str.7) Radi usporedbe sa svijetom, interesantno je pogledati kako uspostavljanje normativnog okvira, u duem periodu, formira praksu u zapadnim dravama prema kojima se Hrvatska pokuava ravnati.
96

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

Prvo, bitno zapaanje je da je visok stupanj autonomije i autoriteta vezan za javna sveuilita, kako je i predvieno s hrvatskim zakonom, normalan u svijetu i Europi. Dapae, sveuilina razina upravljanja ima pravo osnivanja pravno nezavisnih institucija (protnih i neprotnih), s tim da mogu postojati zakonska ogranienja u pogledu relativnog iznosa sredstava koje je mogue namijeniti osnivanju novih pravnih subjekata. Drugim rijeima, sveuilita su potaknuta na poduzetniko ponaanje (pa bi stoga bilo primjereno njihovo organizacijsko ustrojstvo usporeivati s korporacijskim modelom upravljanja opisanim u prethodnom poglavlju). Model Sjedinjenih amerikih drava ilustrativan je u pogledu ukazivanja na nain na koji zakonom nametnute promjene u nancijskim tokovima utjeu na internu transformaciju strategija (i struktura) sveuilita.6 Ukratko, osamdesetih godina (u slobodnom prijevodu) takozvani Bayh-Dole zakon zajamio je sveuilitima prava intelektualnog vlasnitva nad pronalascima koji su proizili iz javnih izvora nanciranja. Posljedica je takoer bila uspostava ravnotee meu tradicionalnim profesorskim pravima i institucionalnim interesima sveuilita Prema istom zakonu sveuilita su obvezana na komercijalizaciju tih prava, to je dovelo do vidljivih posljedica. Sveuilita su uspostavila institucionalni aparat za transfer tehnologija i razvijen je sustav raspodjele koji je uskladio interese razliitih interesnih skupina. Premda je dolo do podjele meu profesorima razliitih opredjeljenja, odnosno izmeu zagovaratelja i osporavatelja poduzetnikog ponaanja sveuilita, sklad je uspostavljen podjelom nancijskih rezultata izmeu istraivaa, odjela kojima istraivai pripadaju i samog sveuilita (Etzkowitz et al., 2000). Dalje piui o transformaciji sveuilita u poduzetniko sveuilite autori se osvru izrijekom i na problem decentralizacije sveuilita te utvruju da vremenom poduzetnika paradigma biva usvojena, no isto tako, kako proces napreduje, sredinja sveuilina infrastruktura (centralized interface capabilities), nuna u ranim stadijima procesa, gubi na znaenju. Reforme u Europi krenule su desetljee, dva kasnije. Europski sveuilini prostor organiziran je i kroz djelovanje Europskog udruenje sveuilita ije Lisabonska (2007) i Praka (2009) deklaracija zagovaraju visok stupanj sveuiline autonomije. U pogledu trendova vezanih uz akademske slobode, injenica je da u Europi unato dugoj slobodarskoj tradiciji, jaa utjecaj drave na javna sveuilita.7
Ovdje je potrebno objanjenje da su rasprave u ulozi sveuilita voene esto vezano uz izdvojene, namjenski ustanovljene i profitno orijentirane pravne subjekte u ijem radu sudjeluju lanovi akademske zajednice iz nastavnog i istraivakog osoblja ne samim fakultetima, no relevantne su za razumijevanje autonomije u irem smislu.
6

By the 1990s (governments were heavily invested in a state control model of higher education management... W. Saint, WB, str. 3)
7

97

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

Ipak, jo uvijek postoji i dominantan stav da je autonomija akademske zajednice vrijednost sama po sebi premda se, u konzultiranoj literaturi, problem upravljanja sveuilitima i problem organizacijske decentralizacije promatra uglavnom sa stanovita autonomije sveuilita od dravnih vlasti. Projekt The Autonomy Scorecard (Estermann, Nokkala, Steinel: University Autonomy in Europe II The Scorecard, European University Association asbl., Brussels, 2011., predgovor) iroko denira prostor autonomije sveuilita pokuavajui iznai pokazatelje za komparativnu analizu. Autori projekta zagovaraju autonomiju sveuilita u odnosu na dravu, ali na nain da se od drave oekuje izgradnja odgovarajueg institucionalnog okvira. Istraivanje ukazuje da unato tome to je autonomija sveuilita u EU u porastu, dio drava ima nii stupanj autonomije sveuilita, to je po autorima faktor koji umanjuje performanse. Spomenuto istraivanje dodatno je zanimljivo zbog vie razloga: 1. rije je o pionirskom pothvatu, 2. razvijena je metodologija mjerenja autonomije sveuilita unutar koje autori identiciraju 4 podruja autonomije sukladno Lisabonskoj deklaraciji: akademska autonomija, nancijska autonomija, organizacijska autonomija i autonomija na polju zapoljavanja, 3. istraivanje se provodi u kontinuitetu i dozvoljava praenje dinamike promjena (zadnje stanje 2010), 4. mogua je usporedba razliitih nacionalnih sustava (njih 34; za neke nisu dostupni svi podaci), 5. podaci za Republiku Hrvatsku takoer su obuhvaeni u izvjeu. Hrvatska u tom istraivanju pokazuje viu razinu autonomije sveuilita u odnosu na dravu. Dapae, pratimo trendove. Autonomija od drave vidljiva je na razinama makro-upravljanja sveuilitem. (Indikativan kuriozitet je da rektor za polovinu od 8 europskih sveuilita ne mora posjedovati doktorat znanosti; a samo za etiri od 16 mora dolaziti iz samog sveuilita; to bi moglo sugerirati politiko imenovanje elnih osoba sveuilita). Daljnje jaanje autonomije zahtijevati e reforme kojima e se graditi potreban institucionalni kapacitet i unapreivati ljudski resursi na razini sveuilita. Faktor koji djeluje protiv daljnjeg poveanja autonomije sveuilita je ekonomska kriza koja je dovela do smanjivanja doprinosa iz dravnih budeta ali i do uvjetovanja iznosa nanciranja (izravno smanjenje autonomije sveuilita u stratekom odluivanju) te zahtjeva za dodatnim izvjetavanjem o troenju sredstava. Izvjee Key data on Education in Europe 2012. nudi niz zapaanja relevantnih za razmatranje imbenika koji utjeu na razvojne procese u europskom obra98

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

zovnom sustavu. Ovdje izdvajamo one stavke koje su od interesa za visoko kolstvo. To su: porast broja studenata, poveana autonomija institucija visokog obrazovanja (ukljuujui slobode odabira oblika nastave uz neto vie ogranienja vezanih uz sadraj obrazovnih programa, odreivanja ulaznih kvota (podijeljena uloga izmeu drave i sveuilita) i uvjeta pristupa obrazovanju, zapoljavanja nastavnika i jedno zapaanje u vezi nanciranja visokog kolstva: porasli su trokovi studiranja po studentu u svim europskim dravama ali se i poveala uestalost naplate participacije u trokovima studiranja od strane studenata. Najdetaljniju usporedbu meu stupnjem autonomije sveuilita od drave nalazimo ipak u Key Data on Education in Europe 2012. Iz izvjea je razvidno da u samo za 4 drave, ukljuujui Hrvatsku, dravne vlasti odreuju broj nastavnog osoblja. U usporedbi s Hrvatskom jedino Turska i Cipar pokazuju vei utjecaj drave na zapoljavanje osoblja u visokom kolstvu. (ibid., str. 60) No, u svim prouenim izvorimaa (Saint, Etkowitz) razina upravljanja unutar sveuilita, odnosno odnosi sveuilite-fakultet te upravljanje na razini fakulteta uglavnom slabo su obuhvaeni u svim prouenim materijalima. Naime, u pravilu se odnosi sastavnica unutar sveuilita spominju tek uzgredno. Utoliko se u ovom prilogu osvremo tek na jedan izdvojen primjer natprosjeno uspjene ustanove u polju ekonomskog obrazovanja, London School of Economics, lanicu University of London.8 London School of Economics primjer je visoke razine autonomije fakulteta. Statutom je denirano da svaki od fakulteta/ustrojbenih jedinica (engl. college moe biti nastavna jedinica, akademska ili istraivaka jedinica) ima pravnu osobnost i upravljaki je autonoman. Fakultet moe istupiti sa sveuilita (na zahtjev fakultetskog vijea collegiate council) ili biti iskljuen, odnosno moe mu se oduzeti status ustrojbene jedinice. (Statute, l.16.1-16.5) Fakultet da ima ovlasti izdavati diplome Sveuilita, kao i vlastite diplome ali u skladu protokolima Odbora povjerenika sveuilita (Board of Trustees) i ostalim odredbama (Ordinance); Sveuilite prati pridravaju li se ustrojbene jedinice odredbi; te takoer, sve ostale sastavnice sveuilita imaju uvid u izvjee i komunikacije koje tijekom godine ostvare agencija za osiguranje kvalitete i fakultet. Opisani model autonomije prilino je slian hrvatskom modelu koji zakonom regulira podruje djelovanja (slobode) sveuilita. Prema vaeem Zakonu o
8

Budui da se radi o izdvojenom primjeru, u radu ga spominjemo vie kao model koji ima stanovitih slinosti s hrvatskim modelom, nego kao referentni uzor. Sustavno istraivanje alternativnih institucionalnih rjeenja tek bi trebao provesti.

99

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04) ovlasti sveuilita jo uvijek zahvaaju praktino sva strateki relevantna pitanja akademskog djelovanja.

3.2. Provedbena praksa na rijekom sveuilitu iskustva za daljnje voenje reformi

U svjetlu svjetskih, europskih i hrvatskih reformskih procesa, proces transformacija odnosa Sveuilita i Rijeci i Ekonomskog fakulteta Rijeka zapoet je pred desetak godina, a prati ga postupno kristaliziranje i formalizacija odnosa sveuilite-fakulteti. Naime, pod pritiskom nastojanja za uvoenjem bolonjskog sustava obrazovanja (3+2+3 i kreditnog bodovanja), Sveuilite se pojavilo kao koordinacijska razina, osiguravajui konzultativnu podrku i institucijsku potporu dogovaranju9 meu sastavnicama-fakultetima oko tehnika provedbi bolonjske reforme te kriterija procjene kvalitete. U postupku, sveuilite je stjecalo sve izraeniju kontrolu nad poslovnom politikom fakulteta. Glavni dokument koji odreuje konture odnosa sveuilite fakultet, uz Statute (Sveuilita i Fakulteta), predstavlja Strategija Sveuilita u Rijeci 2007-2013. Strategija je pola od SWOT analize. Poziv za sudjelovanje upuen je svim lanovima sveuilita, a posebno su raspravljana specina pitanja u sklopu manjih, specijaliziranih skupina. Tako je ustroj i problematika administrativnih slubi raspravljana na kolegiju tajnika, meunarodna suradnja meu koordinatorima za meunarodnu suradnju sa lanica, kvaliteta meu predstavnicima odbora za kvalitetu sa lanica

U sluaju Sveuilita u Rijeci pitanje dogovaranja meu fakultetima-sastavnicama je (dobro) formalno rijeeno na nain da se veina odluka raspravi (i izglasa) najprije na strunim tijelima. No, iskustvo ukazuje da mnoge odluke, formalno u domeni odluivanja fakulteta bivaju preispitane, redigirane ili povuene pod pritiscima. Jedno takvo tijelo je Centar za studije u ijoj su nadlenosti pravila studiranja, upisne kvote, kolarine i naknade te ostala pitanja vezana uz uvjete studiranja. Centar za studije je savjetodavno tijelo ine ga prodekani svih fakulteta u sastavu Sveuilita i predstavnici zavoda te studenti; sastav Centra za studije sukladan je strukturi glasova u Senatu. Sjednice vodi prorektor za nastavu i odravaju se, u pravilu, jednom mjeseno i traju po tri i vie sati. Rasprava je otvorena i snima se za potrebe zapisnika (obino zapisnici imaju i 5-6 stranica). Dnevni red predlae se unaprijed, te se unaprijed dostavljaju materijali posredstvom sveuilinog portala (share-pointa). Odluke koje se tiu izmjena Pravilnika o studiranju, kolarina i naknada prethodno se pripremaju od strane strunih slubi sveuilita i dogovaraju na rektorskom kolegiju.

100

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

Strategija Sveuilita identicirala je 5 skupina ciljeva i zadataka: 1. studiji i studenti (reforma studijskih programa i eksibilizacija akademskih prola strategijom je predvieno 20 zadataka, svaki s po 1-4 indikatora izvrenja) 2. znanstveni rad i inovacije (stvoriti istraivako sveuilite i poveati znanstvenu produkciju predvieno 13 zadataka) 3. kapaciteti ljudski, nancijski i materijalni (podignuti razinu organiziranosti i odgovornosti - predvieno 23 zadatka) 4. povezanost sa zajednicom i gospodarstvom (ukljuiti se i pomagati u tranziciji drutva - predvieno 12 zadataka) 5. integriranost u EU, otvorenost prema svijetu i mobilnost (predvieno 12 zadataka) Prva skupina ciljeva razraena je kroz 20 zadataka i bila je podloga ujednaavanja pristupa u identiciranju ishoda uenja, objektivizaciji naina napredovanja studenata kroz studij, te podloga za mobilnost studenata i nastavnika unutar sveuilita (eksibilnost programa). Najsnaniji uinak u poticanju promjena i harmonizaciji procesa nastave uinjen je kroz Centar za studije (kolegijalno savjetodavno tijelo prodekana za nastavu) te Odbor za kvalitetu. Ocjenjivanje rezultata po lanicama raeno je godinjoj razini temeljem unaprijed identiciranih indikatora za svaki pojedinani zadatak. Slino je i s preostalih etiri skupine ciljeva, s tom razlikom da je dio ciljeva koji se ticao nastavnih programa kao osnovne djelatnosti otiao najdalje u provedbi. (Razlozi bi se morali posebno analizirati) Praenje provedbe Strategije provodio je Odbor za strategiju sveuilita koji je predlagao i eventualne revizije indikatora o postizanju odreenih ciljeva. Osobni dojmovi, odnosni iskustva stratekog razdoblja 2007-2013 mogu se saeti u nekoliko toaka. Prednosti integracije Sveuilita, ujedno uspjesi, bili bi slijedei: 1. poveana vidljivost Sveuilita na lokalnoj sceni, dijelom potaknuto i izgradnjom sveuilinog kampusa; 2. ujednaena briga za studente; 3. ujednaene procedure predlaganja i vrednovanja izmjena nastavnih programa; 4. otvoren povod i prostor za rasprave pitanja od zajednikog interesa svih fakulteta; 5. kontinuirani i koordinirani poticaji za provedbom reformi i usvajanje/prijenos dobrih praksi; 6. pojaana briga o kvaliteti i porast zadovoljstva studenata.
101

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

Izostale usluge i uvjetno neuspjesi, takoer postoje: 1. nisu centralizirane neke aktivnosti za koje su fakulteti-sastavnice iskazali interes (npr. nastava tjelesnog odgoja); 2. razlike meu fakultetima (razliita iskustva) dovodile su do problema s provedbom nekih od mjera - nerazumijevanje razlika do sad nije stvaralo znaajnije probleme (PROBLEMI bi mogli postati vei u uvjetima smanjivanja izvora nanciranja, te ogranienih sredstava za odravanje redovite aktivnosti i razvoja programski ugovori); 3. osjeaj pretjerane birokratiziranosti sustava (teko je procijeniti udio vremena u strukturi vremena nastavnika koji danas odlazi na izvannastavne aktivnosti te koliko je to vrijeme produktivno; no anketa o zadovoljstvu provedbom Bolonje ukazala je da su provedbom najnezadovoljniji nastavnici iz podruja drutvenih djelatnosti. Iskustva rijekog sveuilita mogu posluiti kao putokaz za zacrtavanje trenda centralizacije upravljanja sveuilitem u Republici Hrvatskoj koje e akademskoj zajednici biti prihvatljivo. Teorijska i praktina ishodita sugeriraju da je funkcionalnom integracijom sveuilita mogue postii: 1. Profesionalno upravljanje informacijskom infrastrukturom maticama, bazama podataka i drugim inputima vanim za znanstvenu produkciju; 2. Mogunost nanciranja kvalitetnog obuavanja osoblja za administrativne poslove; 3. Vea poslovna stabilnost u ranim fazama jo jedne, dosad najradikalnije reforme; 4. Ureenje prostorne-poslovne infrastrukture na terenu koncentracija sredstava za nove projekte; smanjenje trokova ulaska u nove aktivnosti; 5. irenje ideja i buenje svijesti o irem drutvenom znaenju sustava visokog obrazovanja. Naime, fragmentirana akademska zajednica je prespor kanal za prenoenje novih znanja u gospodarstvo, sveuilite moe na tom polju djelovati kao katalizator. No unato tome to je mogue oekivati pozitivne uinke razvoja procesa funkcionalne integracije sveuilita, nedvojbeno je da postoje i rizici. Povrno i politikantsko stajalite vlasti koje govore o otporima reformi zbog uvanju pozicija nekvalitetnih pojedinaca i skupina, ne doprinosi napretku. Problemi su daleko sloeniji. Formalne inicijative potaknute od strane MZOS nailaze na otpore jer se u akademskoj zajednici stvara dojam da reformu vode
102

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

birokrati koji kroz navodnu brigu o kvaliteti proturaju nedoraene zakonske prijedloge. Utoliko je uputno naznaiti oekivane probleme formalnih centraliziranih reformskih inicijativa sadranih u prijedlozima novih zakona. Naime: Sami zakoni ne mogu zamijeniti nedovoljan interes za poboljanje kvalitete sustava od strane samih uesnika (zaposlenika i polaznika programa), niti nadoknaditi dodatni gubitak motivacije koji bi mogao poluiti rizik (opravdan strah) od ovisnosti o birokratskom voluntarizmu; Sredinje razine vlasti ne mogu jednako informirano donositi odluke o ispravnom ulaganju u razvoj kao to mogu neposredno izloeni uesnici u procesa obrazovanja. Novim prijedlozima zakona (npr. o sveuilitu) biti e oslabljena informacijska snaga baze u procesu donoenja odluka; Nametanje provedbenih obaveza nastavnicima-pojedincima i institucijama visokog obrazovanja bez stvaranja adekvatne infrastrukture vodi frustriranosti i negativnom stavu prema reformama (vidjeti Evidencije u visokom obrazovanju, ZZDVO, l. 90. i Informacijski sustavi i statistike, l 68. Visoka uilita moraju ustrojiti evidencije i zbirke podataka sukladno lanku 43. ovoga Zakona u roku od godinu dana od donoenja pravilnika iz istog lanka ovoga Zakona.) administrativni troak reforme je podcijenjen. Svaka reforma vodi preraspodjeli vremena i panje nastavnika i ostalih djelatnika od osnovnih aktivnosti (nastavne i znanstvene) ka administrativnim poslovima, s druge strane stav je zakonodavca jasan: Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna nancijska sredstva u Dravnom proraunu za 2012. godinu. Financiranje znanstvene djelatnosti u 2012. godini, kao i planiranje potrebnih nancijskih sredstava u buduim proraunskim razdobljima provodit e se sukladno smjernicama Dravnog prorauna. (Prijedlog izmjene ZZDVO, str. 11).

3.3. Okolnosti bitne za razumijevanje daljnjeg razvoja odnosa meu fakultetima unutar sveuilita
L. Trakman (2008) istie tri momenta koji e nametnuti promjene sustava upravljanja na sveuilitima: (1) smanjivanje prihoda iz javnih izvora, (2) jaanje meunarodne konkurencije i (3) kritiko propitivanje uspjenosti postojeih modela upravljanja. Vrlo zanimljivo, koncizno izvjee o povijesnom razvoju i tekuem stanju autonomije sveuilita u svijetu prua William Saint u studiji raenoj po narudbi za Svjetsku banku (2009). Povijesno gledano dvjesto godina je u svijetu bio
103

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

dominantan Humboldtovski model sveuilita koji je jamio akademskoj zajednici uvjete visoke decentralizacije. Odluivanje se baziralo na kolegijalnosti i konsenzusu, a vodee uloge bile su ceremonijalne naravi. Snana uloga drave predstavlja drugo bitno obiljeje tradicionalnog sveuilita, s tim de se uloga drave vee uz doznaavanje sredstava za rad, ne i upravljanje aktivnostima sveuiline zajednice. Unato eljama vlasti, zahtjevi za bilo kakvom formalizacijom nadzora (accountability) bili su odbacivani kao napad na akademske slobode. Omasovljavanje pristupa visokom kolstvu proizvelo je znaajna optereenja za dravni budet. Istodobno, dravna administracija nije moglo dovoljno brzo razviti administrativni aparat koji bi kontrolirao rastui broj institucija, to je ubrzalo zahtjeve za reformama i dovelo do danas dominantnog stava slobode uz odgovornosti (autonomy with accountability) (Saint, str. 3). U uvjetima ograniavanja izvora nanciranja nuno je unaprijed precizirati ulogu Sveuilita. Nejasno je u kojoj se mjeri sveuilite razvija kao kolektivni organ upravljanja odjelima u svom sastavu, odnosno da li mu je uloga biti zagovornik lanica prema javnim vlastima kao izvoru sredstava i pravila; ili e sveuilite postojati kao organ transmisije moi (mehanizam dravnog nadzora) nad sadanjim lanicama. Povezano je pitanje da li je sutranje sveuilite tek platforma za pregovore oko raspodjele kolaa.10 U sluaju Hrvatske, ukoliko sveuilite postaje kontrolirano trite i na sveuilitima zaivi korporativni model upravljanja, suradnja koja je dobro krenula, unutar sveuilita i meu sveuilitima (pa i lanicama iste grupacije znanosti: drutvene, humanistike) mogla bi se u narednom razdoblju pretvoriti u nadmetanje sa tetnim posljedicama po hrvatsku znanost, budue studente, samu akademsku zajednicu i cjelokupno drutvo. Jedan od potencijalnih rizika je da odnosi meu fakultetima u modelu korporativnog upravljanja sveuilitem pretvore u borbu za trite. Ako odnosi broja studenata meu znanstvenim poljima predstavljaju kategoriju najbliu pojmu potranje, onda se konkurencija meu fakultetima moe ubudue promatrati kroz trine udjele. Naime, premda se u odnosu studenata i fakulteta ne radi o isto trinom odnosu, nekakav ekvivalent trinog udjela mogue je dokuiti kroz omjer broja studenata, tim vie to je buduim programskim ugovorima (ugovorima o nanciranju izmeu sveuilita i obrazovnih
10

Autori se ne protive reformama, dapae shvaaju njihovu nunost. Na je stav, da je poeljno unaprijed predvidjeti mogue prijepore (i na vrijeme, pregovorima usklaivati interese/motivaciju dionika) produktivniji je stav od nametanja zakonskih prijedloga bez zadovoljavajue javne rasprave. Zato i istiemo ishodita moguih buduih nesklada.

104

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

vlasti) deniran ekvivalent trinih prihoda u vidu subvencija koje ovise o broju upisanih (i uspjenih) studenata. Jednako djeluju i planovi zapoljavanja, temeljem kojih e se usmjeravati sredstva za plae, jer i oni u konanici ovise o broju studenata koje institucija obrazuje. 11 Tablica 1. Broj zavrenih studenata po znanstvenim podrujima za odabrane drave (u postocima, stanje 2010)
Humanistike Temeljne znanosti i Drutvene znanosti, uiteljski znanosti informatika i fakulteti matematika EU-27 21.1 35.7 9.2 RH 16.7 44.2 7.8 AU 20.8 34.1 9.8 IT 11.8 41.6 10.6 GR 20.5 30.8 11.2 SI 13.7 44.3 5.5 BU 12.3 51.6 4.7 RO 9.8 60.0 4.8 CZ 20.8 49.0 6.9 US 22.8 38.0 8.5 Inenjerski fakulteti (tehniki i graevina) 12.7 12.3 19.3 15.6 12.0 15.6 15.2 12.3 6.4 7.0 Medicina i socijalna skrb 15.1 6.9 10.9 14.9 15.6 8.7 6.7 8.1 7.6 15.7 Poljoprivreda i veterina 1.6 3.5 1.8 1.5 1.3 2.8 2.4 1.6 0.1 1.0

Izvor: preraeno iz http://epp.eurostat.ec.eu/statistics.-odabrana polja (NAPOMENA 1: polazei od podataka iz izvornika, zbrojene su kolone humanistikih i uiteljskih programa i izostavljena je kolona s postotkom zavrenih studenata u polju usluga (usluge ukljuuju turizam, ugostiteljstvo, ali i obranu). NAPOMENA 2: apsolutni rekorder po udjelu studenata drutvenih znanosti je Liechtenstein s 81 % )

Promatrano kroz vrijeme, trini udio deklarativno-strateki poeljnih fakulteta (tehniki fakulteti i prirodne znanosti) je u porastu, pri emu je taj rast u RH doveo do podvostruenog udjela prirodnih tehnikih znanosti unutar kratkog desetgodinjeg razdoblja, to predstavlja ak bri rast od onog Europi. Sukladno je mogue razmotriti i kretanje broja zavrenih studenata u drutvenim znanostima u RH i odabranim europskim dravama u proteklih desetak godina.
Detaljnije vidi str. 3. S druge strane, kroz politiku kvalitete, odnosno omjere broja studenata i nastavnika, te kroz sustav financiranja, drava utjee na kreiranje potranje za prvostupnicima ekonomije i diplomiranim ekonomistima. Takoer, barem to se tie Sveuilita u Rijeci, ija nam, je praksa poznata, upisne kvote, a dijelom i postupci ocjenjivanja, pa onda i napredovanja studenata kroz studij (to e formirati broj zavrenih studenata) nisu u ingerenciji samih fakulteta.
11

105

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

Tablica 2. Kretanje udjela broja studenata u podruju drutvenih znanosti u ukupnoj studentskoj populaciji 2001-2010 EU-27 RH AU DE IT GR HU SI BU RO CZ US
Izvor: eurostat

2001 34.0 36.8 27.2 39.0 36.6 13.7 39,6 45.8 25.4 -

2004 34.3 36.5 36.1 27.6 37.7 33.1 42.5 44.3 41,2 45.8 27.6 -

2007 34.3 44.7 36.5 27.4 35.8 31.8 40.6 5.5 44,1 51.4 30.9 33.2

2010 34.7 42.2 37.2 27.4 36.5 33.2 40.4 37.5 44,0 55.0 33.7 31.3

The European Higher Education Report za 2012. konstatira da je potrebno detaljnije istraiti nerazmjer izmeu produkcije i zapoljavanja visokokolovanih osoba. Takoer upozoravaju da se situacije razlikuju od drave do drave. No, prema podacima koji su dostupni i odnose se na europski prosjek (median), drutvene znanosti ne prednjae u omjerima pretjerano kolovanih osoba koje su po zavretku visokog kolovanja prihvatile poslove za koje je potrebna nia struna sprema od one koju posjeduju.

4. Zakljuak
Bez pretenzija nalaenja konanih odgovora, ovaj rad pisan je radi poticanja rasprave o implikacijama koje proizlaze iz procesa ograniavanja autonomnog djelovanja fakulteta koji danas djeluju u okviru veih hrvatskih sveuilita. Jo je uvijek otvoreno pitanje moe li se strateki razvoj sveuilita poistovjeivati s korporacijskim modelom upravljanja. Neka povezana pitanja su i: Jesmo li sada centralizirani ili decentralizirani? Da li selektivno?U kom pogledu? Kako se artikuliraju parcijalni interesi te koliko su jaki poticaji za novim oblicima interesnog povezivanja iz baze?

106

ODNOSI FAKULTET-SVEUILITE: PROMILJANJA ISKUSTVA UVOENJA BOLONJSKOG PROCESA

Model formalne organizacijske strukture koji se vezuje uz raspravu o decentralizaciji velikih poslovnih sustava tijekom polovice XX stoljea je model divizijske (diverzicirane) organizacije, slian modelu organizacije koji danas koriste velika hrvatska sveuilita s relativno samostalnim fakultetima. Sustavna istraivanja o njegovim prednostima i slabostima, koliko je autorima poznato, do sada nisu raena. U ovom radu izneseni se sudovi temelje na neposrednim osobnim opaanjima autora. Preteni dio tih iskustava vezan je uz proces uvoenja novih studijski programa na Sveuilitu u Rijeci sukladno Bolonjskoj deklaraciji. S obzirom na zapaanja kojima je rezultirao ovaj poetni pokuaj traenja odgovora na mnoga otvorena pitanja, mogue je oekivati da e najavljivane nove promjene zakonodavnog okvira dovesti do radikalnije artikulacije stavova pojedinih dionika procesa. Rizik nerazumijevanja i sukobljavanja postoji utoliko to razina upravljanja unutar sveuilita, odnosno odnosi sveuilite-fakultet te upravljanje na razini fakulteta, ostaju slijepa toka suvremenih rasprava o transformaciji visokog kolstva. Razgranienja ovlasti izmeu sveuilita i fakulteta odvijaju se vie ad-hoc nego planski. Naime prema naem promiljanju, problem deniranja sveuilita kao federacije fakulteta pretpostavlja razumijevanje procesa razvoja pojedinih sastavnica te preciziranje razmjera (ogranienja) sloboda upravljanja vlastitim resursima. Dokle god su fakulteti zakonom odreeni kao samostalni pravni entiteti, nancijski su odgovorni za svoje tekue poslovanje i razvoj. irenje polja problema i na utjecaje koji nisu neposredno zahvaeni u proces svjesnog kreiranja formalnog organizacijskog ustroja nuno poveava sloenost problema razumijevanja ekasnog funkcioniranja organizacija. Kvalitetna istraivanja i otvorena akademska rasprava poveala bi izvjesnost uspjeha reformi. Prostor za istraivanja je irok. U radu nisu u obzir uzimane generacijske podjele, podjele po zvanjima, institucionalnim oblicima, no i njih bi trebalo ispitati kako bi se i tu uoili trendovi koji bi mogli predstavljati prepreku smislenim reformama.

5. Literatura
1. Church, J. R i Ware, R. (2000) - Industrial Organization: A Strategic Approach, New York, McGraw-Hill. dostupno na: http://works.bepress.com/jeffrey_church/23 2. Colombo, M. G. i Delmastro, M. (2008) - The Economics of Organizational Design, Theoretical Insights and Empirical Evidence, Palgrave Macmillan. 3. Estermann, T. i Nokkala, T (2009)- University Autonomy in Europe I, Exploratory Study, Brussels, European University Association. 107

HERI BEZI, MARIJA KATELAN MRAK, SAA IKOVI

4. Estermann, T., Nokkala, T. i Steinel, M. -University Autonomy in Europe II, European University Association, Brussels, Belgium. 5. Etzkowitz, H. et al.: The future of the university and the university of the future: evolution of ivory tower to entrepreneurial paradigm, Research Policy 29 (2000) 313330 317, Elsevier. 6. Jones, G. R.( 2013) - Organizational Theory, Design and Change, Pearson. 7. Saint, W. (2009): Guiding Universities: Governance and Management Arrangements around the Globe, The World Bank. 8. Tirole, J. (1995) - The Theory of Industrial Organization, The MIT PRess. 9. Trackman, Leon: Modeling University Governance, Higher Education Quarterly, vol 62, Nos. 1-2, 2008, pp. 63-83. 10. Key Data on Education in Europe 2012, eurostat 11. The European Higher Education Area in 2012: Bologna Process Implementation Report, European Commission, 2012. 12. Pocketbook on enlargement countries 2012, eurostat 13. Mrea visokih uilita prijedlog dokumenta, rujan 2011, dostupno na: http://www.unipu.hr/leadmin/datoteke/kvaliteta/Mreza_visokih_ucilista_i_studijskih_ programa_u_RH_nal.pdf 14. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) 15. Nacrt prijedloga Zakona o sveuilitu; dostupno na: http://public.mzos.hr/Default. aspx?art=11858&sec=3390

108

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Modeli nanciranja visokog obrazovanja i primjena u Republici Hrvatskoj

Vesna VAIEK* Martina DRAGIJA**

Saetak: Visoko obrazovanje izuzetno je vano u razvoju svakog drutva. Osiguravanje kvalitetnog obrazovnog sustava od predkolskog, osnovnokolskog, srednjokolskog do visokog obrazovanja uz ukljuivanje obrazovanja odraslih (cjeloivotnog obrazovanja) pretpostavka je razvoja drutva kroz poveanje konkurentnosti i produktivnosti temeljenog na znanju i inovacijama. Kvaliteta visokog obrazovanja u izravnoj je korelaciji s nanciranjem visokog obrazovanja. Postotak izdvajanja u BDP u za visoko obrazovanje i znanstveno-istraivaku djelatnost varira od zemlje do zemlje i kao pokazatelj nancijskih ulaganja u visoko obrazovanje i znanost predstavlja samo jedan od pokazatelja kvalitete visokog obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti. Republika Hrvatska pripada skupini zemalja u kojima izdaci za visoko obrazovanje iznose oko 1% BDP-a. Prosjek godinjih izdataka na razini Europske unije se kree od 1,1% BDP-a u 2000. godini i raste na 1,3% BDP-a u 2009. godini (Reis, F., Gheorghiu, S. F., 2011). U posljednje vrijeme u europskim zemljama uz tradicionalno znaajno nanciranje iz javnih izvora, sve znaajnije postaje nanciranje i iz drugih izvora kao to su: kolarine, nanciranje kroz pruanje usluga (savjetovanja, knjinice, prihodi od imovine isl.) nanciranje iz ugovora s privatnim sektorom, nanciranje iz donacija, nanciranje iz investicijskih aktivnosti, nanciranje iz fondova Europske unije i sl..
Prof. dr. sc. Vesna Vaiek, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: vvasicek@efzg.hr ** Martina Dragija, univ. spec. oec., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: mdragija@efzg.hr
*

109

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

Modeli nanciranja visokog obrazovanja u europskim zemljama razlikuju se upravo po omjerima javnog nanciranja, nanciranja iz vlastitih izvora visokih uilita i nanciranja iz razliitih meunarodnih fondova (EUA, 2011., 2012.). Nadalje, modeli nanciranja visokog obrazovanja razvijali su se od prorauna po stavkama do prorauna u ukupnom iznosu s razliitim kriterijima alokacije. U kontekstu visokog obrazovanja uglavnom se razmatraju tri naina dodjeljivanja proraunskih sredstava (Ziegele, F., 2008): dodjeljivanje u cjelovitom iznosu, odreivanje na temelju formule, odreivanje na temelju utvrenih ciljeva/ rezultata. U Republici Hrvatskoj model nanciranja visokog obrazovanja se razvija pod pojmom programski ugovori. U okviru modela moe biti kombinacija razliitih pristupa dodjele sredstava: osnovno nanciranje koje ima obiljeje cjelovitog iznosa, nanciranje temeljeno na indikatorima i formulama kroz koje se prati realizacija, razvojno nanciranje okrenuto inovacijama i postignuima ciljeva. Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj odreeno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (dalje u tekstu ZZDVO). Sveuilita, veleuilita, visoke kole i javni znanstveni instituti mogu se nancirati samo iz onih izvora koji ne utjeu na njihovu neovisnost i dostojanstvo. Iako je u ZZDVO jo 2004. godine deniran lump sum ili cjeloviti iznos kao model nanciranja, prijelaz na nanciranje kroz cjeloviti iznos do danas nije u potpunosti zavren. Preuzimanje odgovornosti za nancijski poloaj u takvim uvjetima na sveuilitima zahtijeva niz aktivnosti koje su za sveuilita nove aktivnosti koje iziskuju ljudske, materijalne i druge resurse kojih nema dovoljno. Dosadanji nain odreivanja sredstava za visoko obrazovanje i znanost iz dravnog prorauna u Republici Hrvatskoj temeljio se na iznosima iz prolih godina korigirano na vie ili na nie ovisno o promjenama BDP-a i raspoloivim sredstvima na godinjoj razini. Takav sustav povijesne alokacije sredstava koji se temelji na nanciranju plaa zaposlenih i dijela materijalnih trokova i kontroli izvravanja prorauna po stavkama i ulaznim kriterijima ne omoguava srednjorono niti dugorono planiranje kao ni postavljanje stratekih ciljeva i praenje njihove realizacije kroz proraun. Posljedica je zadravanje postojeeg stanja, a izbjegavajui poticaj razvoju institucija promjenom modela nanciranja ne potiu se vani razvojni programi koji su ostavljeni na brigu samim institucijama. Moe se zakljuiti da utjecaj na postojei model nanciranja kojem se nalaze mnoge manjkavosti ima samo sveuilite i njegove sastavnice koje nisu dovoljno integrirane te okruenje (prvenstveno resorno ministarstvo) koje ima znaajnu ulogu u oblikovanju nancijskog sustava, a koje esto ima kratkorone i arbitrarne odluke umjesto jasno deniranih okvira i brige o njihovoj cjelovitoj provedbi. Kljune rijei: modeli nanciranja, visoko obrazovanje, Republika Hrvatska, Europska unija
110

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

1. Uvod
Visoko obrazovanje izuzetno je vano u razvoju svakog drutva. Osiguravanje kvalitetnog obrazovnog sustava od predkolskog, osnovnokolskog, srednjokolskog do visokog obrazovanja uz ukljuivanje obrazovanja odraslih (cjeloivotnog obrazovanja) pretpostavka je razvoja drutva kroz poveanje konkurentnosti i produktivnosti temeljenog na znanju i inovacijama. U posljednje vrijeme u europskim zemljama uz tradicionalno znaajno nanciranje iz javnih izvora, sve znaajnije postaje nanciranje i iz drugih izvora kao to su: kolarine, nanciranje kroz pruanje usluga, nanciranje iz ugovora s privatnim sektorom, nanciranje iz donacija, nanciranje iz investicijskih aktivnosti, nanciranje iz fondova Europske unije i sl.. Modeli nanciranja visokog obrazovanja u europskim zemljama razlikuju se upravo po omjerima i nainima javnog nanciranja, nanciranja iz vlastitih izvora visokih uilita i nanciranja iz razliitih meunarodnih fondova (EUA, 2011., 2012.). Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj oslonjeno je prvenstveno na javno nanciranje iz dravnog prorauna. U Republici Hrvatskoj se dodjela sredstava institucijama visokog obrazovanja iz dravnog prorauna uglavnom temelji na iznosu iz prethodne proraunske godine, uveanom za dani postotak rasta koji je obino usklaen s rastom BDP-a (Hunjak, 2008.) ili umanjenom u sluajevima nepovoljnih gospodarskih i skalnih kretanja. Prema OECD-u (2008), ovakav mehanizam raspodjele proraunskih sredstava na institucije visokog obrazovanja u Hrvatskoj (ije su glavne stavke nanciranja iz dravnog prorauna plae zaposlenih i materijalni trokovi) je rigidan. Cilj ovog rada je prikazati strategiju razvoja visokog obrazovanja kao i trendove u nanciranju visokog obrazovanja u europskim zemljama koji e biti komparirani sa stanjem u Republici Hrvatskoj. Nastavno na navedeno, u radu se prezentiraju modeli nanciranja sustava visokog obrazovanja prisutni u zemljama Europske unije, a zatim je fokus stavljen na nanciranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Kroz navedeno e se ukazati na manjkavosti postojeeg sustava nanciranja u Republici Hrvatskoj te e se istaknuti smjernice za budui razvoj.

2. Strategija razvoja visokog obrazovanja i njegova uloga u drutvu

Strategije razvoja zajednica temelje se na strategijama razvoja obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti. Europska unija razvila je za tekue deset111

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

ljee strategiju razvoja temeljenu na konceptu rasta koji ujedinjuje kvalitetu obrazovanja, jaanje istraivake djelatnosti i prijenos znanja, komercijalizaciju pronalazaka, proizvoda i usluga i potpunu iskoristivost komunikacijskih i informacijskih tehnologija Europa 2020 Strategija za inteligentni, odrivi i ukljuivi rast (Obzor (Horizon) 2020 - The Framework Programme for Research and Innovation). Obzor 2020 e usredotoiti sredstva na tri glavna cilja. Podupirat e vodeu svjetsku poziciju EU na podruju znanosti, za to je osigurano 24,6 milijarda eura, ukljuujui i poveanje sredstava od 77% za vrlo uspjeno Europsko istraivako vijee (ERC). Pomagat e da se osigura industrijsko vodstvo u inovacijama, za to je predvien proraun od 17,9 milijarda eura. Time je obuhvaeno i veliko ulaganje u kljune tehnologije u iznosu od 13,7 milijarda eura, kao i vei pristup kapitalu i potpora srednjim i malim poduzeima. I konano, 31,7 milijarda eura ii e za rjeavanje vanih pitanja koja mue sve Europljane, na ovih est glavnih podruja: zdravstvo; demografske promjene i blagostanje; sigurnost hrane, odriva poljoprivreda, morska i pomorska istraivanja i bio-gospodarstvo; sigurna, ista i uinkovita energija; pametni, ekoloki i integrirani transport; borba protiv klimatskih promjena, uinkovitost resursa i sirovine; te inkluzivna, inovativna i sigurna drutva (www. delhrv.ec.europa. eu/?lang=hr&content=3723). Europska unija denirala je Strateki okvir za europsku suradnju u obrazovanju i izobrazbi koji je u ciljevima usmjeren realno ostvarenju cjeloivotnog uenja i mobilnosti, poboljanju kvalitete i uinkovitosti obrazovanja i izobrazbe, unapreivanju ravnopravnosti i dostupnosti obrazovanja, poboljanju kreativnosti i inovacija ukljuujui i poduzetnitvo. Posebni naglasak u razvoju visokog obrazovanja u Europskoj uniji je na cjeloivotnom uenju (Rezolucija o cjeloivotnom uenju (Slubeni list EZ C 163), Rezolucija o obnovljenoj Europskoj agendi za obrazovanje odraslih (Slubeni list EZ C 372). Ulaganje u ljudski kapital prioritet je odreen u vie dokumenata Europske unije i ugraen u Lisabonsku dekalaraciju. Na razini drava nanciranje razvoja temeljenog na znanju osigurava se osim iz nacionalnih sredstava i iz sredstava fondova Europske unije gdje se kroz naela kompetitivnosti i transparentnosti pruaju jednake mogunosti za sve zemlje lanice i pristupnice da ovisno o svojim kapacitetima participiraju u sredstvima fondova Europske unije. Nacionalna postignua kao rezultat djelovanja u prethodnim razdobljima i strateka opredjeljenja za budunost odrednice su koje pozicioniraju svaku zemlju u regionalnom, europskom i svjetskom prostoru visokog obrazovanja. Visoka uilita s ciljem eksterne potvrde uspjenosti i usporedbe s ostalima, ulaze u razne sustave rangiranja koji objavljuju ljestvice temeljene
112

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

na kombinaciji raznih kriterija. Sveuilite u Zagrebu (uz Sveuilite u Ljubljani i od 2012.g. Sveuilita u Beogradu) sveuilita su iz jugoistone Europe rangirana meu 500 najboljih svjetskih sveuilita (rang izmeu 400 i 500-tog mjesta prema tkz. angajskoj listi - ARWU (Academic Ranking of World Universities) koja izmeu ostalih kriterija uzima citiranost znanstvenih lanaka i objave u eminentnim znanstvenim asopisima te nagraenost znanstvenika meunarodnim nagradama s podruja znanosti, a prema webometrics koji se temelji na pojavnosti sveuilita i dostupnosti u digitalnim bazama podataka i elektronikim medijima Sveuilite u Zagrebu je meu prvih 100 sveuilita u Europi (82 mjesto) (http:// www.shanghairanking.com/ARWU2012.html, http://www.webometrics.info/top 100_continent.asp?cont=europe). Kvaliteta visokog obrazovanja u izravnoj je korelaciji s nanciranjem visokog obrazovanja. Postotak izdvajanja u BDP u za visoko obrazovanje i znanstveno-istraivaku djelatnost varira od zemlje do zemlje i kao pokazatelj nancijskih ulaganja u visoko obrazovanje i znanost predstavlja samo jedan od pokazatelja kvalitete visokog obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti. Jednako vaan utjecaj na svrsishodnost potronje sredstava i rezultate koji se mjere kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima uspjenosti visokog obrazovanja ima sama distribucija sredstava i usmjerenost u odreene vidove potronje. Vano je da kretanje na makro razini (kretanje izdvajanja u BDP-u) prati analiza ekasnosti raspodjele sredstava na mikro razini (razini institucije). Tablica 1. prikazuje ukupne godinje izdatke, iz javnih i privatnih izvora, za tercijarnu razinu obrazovanja izraene u postotku BDP-a od 2000. do 2009. godine. Pod tercijarnom razinom obrazovanja se podrazumijeva visoko obrazovanje koje ukljuuje sveuilita, fakultete, veleuilita i institute (OECD Thematic Review of Tertiary Education, 2008). Javni izvori nanciranja odnose se na sredstva iz prorauna kojima se direktno podmiruju tekui i kapitalni trokovi institucija visokog obrazovanja, kolarine studenata, te pruaju potpore za razne edukacijske aktivnosti (Reis, Gheorghiu, 2011). Privatni izvori obuhvaaju kolarine odnosno upisnine i ostale trokove plaene od strane studenata kao i sredstva dobivena temeljem ugovora s privatnim poduzeima i neprotnim organizacijama za nanciranje visokog obrazovanja, te nanciranje iz donacija.

113

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

Tablica 1. Ukupni godinji izdaci (javni i privatni) za tercijarnu razinu obrazovanja izraeni u postotku bruto domaeg proizvoda (% BDP-a)
Zemlja/ godina European Union (27 countries) Belgium Bulgaria Czech Republic Denmark Germany Estonia Ireland Greece Spain France Italy Cyprus Latvia Lithuania Luxembourg Hungary Malta Netherlands Austria Poland Portugal Romania Slovenia Slovakia Finland Sweden United Kingdom Iceland Liechtenstein Norway Switzerland Croatia Turkey 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 1,1 1,2 1,3 0,8 1,6 1,0 0,9 1,3 0,8 1,1 1,3 0,9 2,2 1,2 0,8 : 1,1 0,5 1,4 1,1 0,7 1,0 0,6 : 0,8 1,7 1,6 1,0 0,9 : 1,2 : : 0,8 1,1 1,3 1,3 0,8 1,8 1,0 0,9 1,3 1,0 1,2 1,3 0,9 1,3 1,3 1,2 : 1,1 0,7 1,4 1,2 1,0 1,0 0,9 1,2 0,8 1,7 1,6 1,1 0,9 : 1,3 1,2 : 0,7 1,2 1,3 1,3 0,9 1,9 1,1 0,9 1,2 1,1 1,2 1,3 0,9 1,6 1,3 1,2 : 1,2 0,7 1,4 1,1 1,5 0,9 0,8 1,2 0,8 1,7 1,6 1,1 1,0 : 1,5 1,4 0,7 0,9 1,2 1,3 1,3 1,0 1,8 1,1 0,9 1,1 1,1 1,2 1,3 0,9 1,6 1,3 1,3 : 1,3 0,6 1,4 1,1 1,4 1,0 0,6 1,3 0,9 1,8 1,7 1,1 1,1 : 1,5 1,5 0,7 0,9 1,2 1,2 1,2 1,0 1,8 1,1 0,9 1,1 1,3 1,2 1,3 0,9 1,3 1,3 1,3 : 1,1 0,6 1,4 1,2 1,5 0,9 0,6 1,3 1,1 1,8 1,6 1,1 1,2 : 1,4 1,4 0,7 0,8 1,2 1,2 1,1 1,0 1,7 1,1 1,1 1,1 1,5 1,1 1,3 0,9 1,4 1,4 1,3 : 1,1 1,1 1,5 1,3 1,6 1,3 1,1 1,2 0,9 1,7 1,6 1,3 1,2 : 1,3 1,4 1,0 : 1,2 1,3 1,1 1,3 1,7 1,1 1,0 1,1 : 1,1 1,3 0,9 1,4 1,4 1,3 : 1,1 1,0 1,4 1,3 1,3 1,3 : 1,2 0,9 1,7 1,5 1,2 1,1 : 1,2 1,4 1,2 0,7 1,2 1,2 1,1 1,2 1,7 1,1 1,2 1,2 : 1,1 1,4 0,9 1,4 1,3 1,3 : 0,9 1,0 1,5 1,3 1,3 1,5 : 1,2 0,8 1,6 1,5 1,2 1,2 : 1,2 1,1 1,1 : 1,2 1,3 1,2 1,1 1,6 1,2 1,2 1,4 : 1,2 1,4 0,9 1,7 1,4 1,3 : 0,9 1,0 1,5 1,3 1,5 1,3 : 1,1 0,9 1,7 1,5 1,1 1,3 : 1,2 1,2 1,2 : 1,3 1,4 1,4 1,2 1,8 1,3 1,5 1,6 : 1,3 1,5 1,0 1,8 1,2 1,5 : 1,0 1,2 1,6 1,4 1,5 1,3 1,2 1,3 0,9 1,9 1,7 1,3 1,3 : 1,4 1,3 1,1 :

Izvor: Eurostat, dostupno na: http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupModifyTableLayout. do, pristupljeno: 20.10.2012.

114

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Iz predoene tablice je vidljivo da postoje znaajne razlike u postotku izdvajanja za tercijarnu razinu obrazovanja u europskim zemljama. Hrvatska pripada skupini zemalja u kojima izdaci za visoko obrazovanje iznose oko 1% BDP-a. U navedenu skupinu ulaze Italija, Maarska, Slovaka. Zemlje Europske unije koje najvie izdvajaju (od 1,8 do 2% BDP-a) za obrazovanje su Njemaka, Cipar, Danska, Finska i vedska. Prosjek godinjih izdataka na razini Europske unije se kree od 1,1% BDP-a u 2000. godini i raste na 1,3% BDP-a u 2009. godini. Dakle, Hrvatska je ispod prosjeka EU te treba ustrajati na daljnjem poveanju nanciranja visokog obrazovanja osobito kroz nove izvore nanciranja kao to su fondovi Europske unije. Primjer znaajne ekspanzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj govori u svim pokazateljima o rastu sustava (ukupno nanciranje na nacionalnoj razini, broj visokih uilita, broj studenata), ali se istodobno uoava da je taj razvoj nije dovoljno uspjeno usmjeravan i nadziran. Razvoj sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj u posljednjem desetljeu karakteriziraju sljedee pojave: Republika Hrvatska poela je s razvojem binarnog (sveuilinog i strunog) sustava te s policentrinim razvojem visokog obrazovanja, uspostavom 7 javnih sveuilita dosegnut je maksimum koji je ostvariv s obzirom na znanstveno nastavni potencijal i u iduih 10-15 godina, osnivanjem triju novih privatnih sveuilita odstupilo se od prakse osnivanja sveuilita prisutne u Europskoj uniji gdje se tek nakon to postojee visoko uilite postane spremno za izvoenje doktorskog studija ono preoblikuje u sveuilite, novije utemeljena sveuilita imaju samo drutvene i humanistike programe, osnivanjem veeg broja javnih veleuilita u studijima preteito u podruju drutvenih znanosti policentrini razvoj dobio je svoje konano obiljeje, gotovo polovica svih strunih studija jo se razvija na sveuilitima, pojedina sveuilita izvode dislocirane studije, privatne visoke kole osnovane su na podruju ekonomije i veinom su smjetene u Zagrebu, prisutan je paralelizam i preklapanje studijskih programa izmeu sveuilita, veleuilita i unutar pojedinih sveuilita, irenje mree visokih uilita nije pratilo sustavno nanciranje te je izraena pojava redistribucije postojeih sredstava na vei broj visokih uilita i
115

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

programa, iako je proraunsko nanciranje u apsolutnim iznosima poraslo ta sredstva nisu mogla pokrivati potrebe pa se pristupilo participacijama studenata u trokovima studija, a prevelike upisne kvote naruile su kvalitetu studija. Navedeni procesi i pojave upuuju na zakljuak da je razvoj sustava visokog obrazovanja bio neusklaen i nekontroliran te e potrebno preispitivanje svrsishodnosti biti veoma sloen i zahtijevan proces. Posebni naglasak u razvoju sustava stavljen je na sustav kvalitete visokog obrazovanja, a koji omoguava akreditaciju novih i reakreditaciju postojeih visokih uilita po sustavu koji je usklaen s Europskim standardima i smjernicama (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, ESG), a provodi ga nezavisna akreditirana agencija. U Republici Hrvatskoj ustrojena je Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) koja sukladno Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 45/2009.) provodi dio postupaka inicijalne akreditacije, postupke reakreditacije, postupke tematskog vrednovanja, postupke vanjske neovisne periodine prosudbe unutarnjih sustava osiguravanja i unaprjeivanja kvalitete (audit), prikuplja i obrauje podatke o sustavu znanosti i visokog obrazovanja i drugim sustavima s kojima su znanost i visoko obrazovanje u meuovisnosti, a na kojima se temelje analize potrebne kao polazita za utvrivanje standarda i kriterija za vrednovanje koje provodi Agencija te donoenje ocjena u svim postupcima vrednovanja i koji predstavljaju relevantne informacije o stanju i uinkovitosti cjelokupnoga sustava znanosti i visokog obrazovanja potrebne strunim i dravnim tijelima za donoenje stratekih odluka za razvoj znanosti i visokog obrazovanja u cjelini. Ostvarivanjem punopravnog lanstva u krovnoj Europskoj udruzi za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju - European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA) te uvrtavanjem u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, koji je osnovala skupina E4 - European Quality Assurance Register for Higher Education (EQAR), potvrena je 2011. godine vjerodostojnost AZVO-a kao europske agencije ovlatene za provoenje postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u itavom Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA). Navedeno normativno i administrativno ureenje sustava kvalitete u visokom obrazovanju uslijedilo je nakon provedenih procesa otvaranja visokih uilita u Republici Hrvatskoj, te nije imalo potrebni utjecaj na dosadanji razvoj. Strategija razvoja Republike Hrvatske i strateki plan Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za razdoblje 2012.-2014. denira ciljeve u razvoju odrivog odgojno-obrazovnog sustava i znanosti kao pokretaa dugoronog gospodarskog i drutvenog razvoja Republike Hrvatske s naglaskom na razvoj i osigu116

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

ranje sustava kvalitete na svim razinama obrazovanja, poticanje obrazovanja odraslih, poticanje inkluzivnog obrazovanja, razvoj uinkovitog sustava studentskog standarda u svrhu poboljanja dostupnosti obrazovanja, promijene sustava upravljanja u visokom obrazovanju, jaanje ljudskih potencijala u znanosti i inovacijama, poticanje povezivanja znanstvenog potencijala na sveuilitima i institutima, kao i mobilnost te meunarodnu suradnju hrvatskih znanstvenika. Postizanje navedenih ciljeva iz strategije zahtijeva koordinirano djelovanje svih sudionika u sustavu (ministarstva, sveuilita, visokih uilita, zaposlenih i studenata) i nancijsku podrku kroz stabilno proraunsko nanciranje. Trendovi u javnom nanciranju nisu povoljni jer projekcije prorauna Republike Hrvatske za razdoblje 2012.-2014. predviaju smanjeno nanciranje visokog obrazovanja i znanosti tako da ostaje vidjeti kako e se realizirati zacrtani ciljevi. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta objavilo je Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije koje su okvir javne rasprave o razvoju istih u slijedeem desetljeu. Smjernice trebaju posluiti izradi nacionalne strategije za preobrazbu obrazovnog i istraivakog sustava koja treba biti podrana odgovarajuom legislativom te skalnom politikom. Uoava se da se pristupilo izradi potrebnih stratekih dokumenata koji trebaju denirati razvoj visokog obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske u iduem desetljeu te posluiti kao okvir za razvoj strategija pojedinih institucija visokog obrazovanja i kao okvir privlaenja sredstava Europske unije i ostalih izvora nanciranja. Zakljuno se moe rei da su strateki ciljevi i programi razvoja obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti u Europskoj uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj postavljeni vrlo ambiciozno, ali da se veina zemalja, pa tako i Republika Hrvatska susree s objektivnim potekoama njihove provedbe.

3. Trendovi u nanciranju visokog obrazovanja u Europi

Izazovi u nanciranju visokog obrazovanja kreu se izmeu sljedeih odrednica: s jedne strane poveava se studentska populacija i tei se poveanju udjela visokoobrazovanih osoba u ukupnoj populaciji, a s druge strane smanjuje se javno nanciranje nastavne i znanstveno-istraivake djelatnosti, a to je posebno izraeno od poetka nancijske krize. U uvjetima globalizacije i internacionalizacije visokog obrazovanja, kao i pritisaka na smanjivanje javnog nanciranja poveavaju se izazovi visokim uilitima u pronalasku odrivog nanciranja njihovih aktivnosti. Financiranje iz javnih izvora postaje kompleksnije i zahtijeva vie upravljakih ovlasti i odgovornosti no i dalje predstavlja dominantan izvor nanciranja u svim europskim zemljama.
117

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

U okviru Europske unije provedeno je istraivanje u 27 zemalja s ciljem da se utvrdi nancijska odrivost i perspektiva nanciranja visokog obrazovanja kao i kvaliteta upravljanja institucijama visokog obrazovanja (EUA, 2011). Prisutnost razliitih izvora nanciranja i raznolikosti u njihovoj zastupljenosti izmeu europskih zemalja je velika. Sistematizacija izvora nanciranja prepoznaje dvije osnovne kategorije: javno nanciranje i nanciranje iz drugih izvora. Javno nanciranje orijentirano je na dravne i lokalne proraune (ovisno o teritorijalnom ustroju i skalnom sustavu), a nanciranje iz drugih izvora podrazumijeva: kolarine, nanciranje kroz pruanje usluga (savjetovanja, knjinice, prihodi od imovine i sl.), nanciranje iz ugovora s privatnim sektorom, nanciranje iz donacija, nanciranje iz investicijskih aktivnosti i sl, a posebno se moe istaknuti nanciranje iz fondova Europske unije. Slika 1. Izvori nanciranja i naini nanciranja institucija visokog obrazovanja
ukupaniznos/proraunpostavkama

JAVNOFINANCIRANJE

financiranjepremaciljevima financiranjepremaprojektima/programima financiranjeputemugovora projektnofinanciranje financiranjeputemnatjeaja ostalinaini

FONDOVIEUROPSKEUNIJEI DRUGIMEUNARODNIIZVORI

PODUZEA/POSLOVNISEKTOR

istraivakiugovori/konzultacije seminari/treninzi donacije drugeusluge/konferencije

kolarine/upisnine

STUDENTI
donacije/projektnofinanciranje

DONATORI/FONDACIJE/ ZAKLADE

nakande,usluge,donacije

OSTALI ALUMNI

Izvor: obrada autora prema Esterman, T., Pruvot, E. B. (2012) Funding of higer education: diversitfying the universities income, European University Association, str. 3

Izvori nanciranja visokog obrazovanja u europskim zemljama prosjeno imaju slijedeu distribuciju (EUA, 2011):
118

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

72,8% javno nanciranje 9,1% studentske participacije 6,5% nanciranje u suradnji s privatnim sektorom 4,5% nanciranje kroz donacije 4,1% nanciranje kroz pruanje usluga 3,0% meunarodno javno nanciranje. Razlike u izvorima nanciranja izmeu zemalja su znaajne, ali izraen je trend pada javnog nanciranja prouzroen nancijskom krizom i drugim nepovoljnim kretanjima javnih nancija tako da je u nekim zemljama u razdoblju 2008.-2012. zabiljeen pad javnog nanciranja preko 10% (Latvija, Litva, eka Republika, Grka, Maarska, Italija, Irska, Island, Portugal, panjolska, Nizozemska) (Public Funding Observatory, 2012), a u nekima do 10% (Engleska, kotska, Irska, Estonija, Nizozemska, Island) (EUA, 2011). Neke zemlje su uspjele odrati razinu nanciranja nepromijenjenom, a neke zemlje su poveale javno nanciranje visokog obrazovanja i znanosti. Zemlje koje su odrale razinu javnog nanciranja su Belgija i Finska, a zemlje koje su poveale javno nanciranje visokog obrazovanja i znanosti u razdoblju 2008.-2012. su: Austrija, Njemaka, vicarska, Francuska, Danska, Norveka, vedska, Poljska i Slovaka (Public Funding Observatory, 2012). U detaljnijoj analizi rasta ili pada po zemljama moe se uoiti da su trendovi razliiti u nanciranju znanosti i istraivanja od nastavne aktivnosti. Porast izdvajanja u nastavnu aktivnost esto je posljedica poveanog broja studenata, a ne poveanog izdvajanja po studentu. Promjene treba promatrati u korelaciji s stopom izdvajanja za visoko obrazovanje i znanost u BDP- u tako da se znaaj poveanja izdvajanja u nekim zemljama (kao na primjer Slovaka) relativizira s niskim zateenim udjelom izdvajanja za obrazovanje i znanost u BDP-u. Takoer je primijeen trend promjene naina doznake sredstava koja se sve ee alociraju kroz kompetitivne fondove i projektno nanciranje. Oekivanja su, prema rezultatima provedenog istraivanja, da e udio izravnog javnog nanciranja stagnirati i dalje se smanjivati, a oekuje se porast nanciranje iz drugih izvora (prvenstveno fondovi EU i bespovratni izvori). Mijenja se politika participacija studenata u trokovima studija i to razliito po zemljama pa se pojavljuju situacije da zemlje koje nisu imale znaajne participacije pronalaze izvor za nanciranje nastavne djelatnosti u poveanju participacija (na primjer u Irskoj je porasla participacija s 825 2007. godine na 2000 2011. godine), a neke zemlje kao na primjer Bavarska i Donja Saska
119

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

uvode potpuno oslobaanje studenata od participacija. Znaajan broj zemalja s uvoenjem participacija uvodi i sustav zajmova i subvencioniranja participacija (Nizozemska, Engleska, Maarska). Meunarodno javno nanciranje ima relativno mali udio u ukupnom nanciranju (prosjeno 3%), ali se u veini zemalja oekuje rast nanciranja iz tog izvora. Meutim, snalaenje u novim izvorima nanciranja kao to su fondovi EU esto je oteano nedostatkom kadrova, znanja i vjetina i nedovoljnoj kompetitivnosti malih zajednica u odnosu na velike zajednice. Takvo nanciranje esto zahtijeva i sunanciranje na koje visoka uilita nisu spremna, a esti izostane i potpora na nacionalnoj razini. U nekim zemljama nacionalna tijela uvode koncept nanciranja izvrsnosti excellence pri emu se pojam izvrsnosti razliito denira ali je u izraenoj korelaciji s nacionalnom strategijom visokog obrazovanja i znanosti te s strategijom i misijom (prolom) pojedinih institucija visokog obrazovanja. Poznat je primjer Njemake i programa Excellenzinitiative kroz koji se dodatno nanciraju najbolje rangirana sveuilita koja ostvare posebne rezultate u podrujima deniranim programom usmjerenih prvenstveno promociji znanosti i istraivanja (http:// www.excellence initiative.com/excellence-initiative). Pratei trendove javnog nanciranja visokog obrazovanja i znanosti Europsko udruenje sveuilita upozorava nancijska odrivost zavisi od razumnog i dovoljnog javnog nanciranja i sveuilita koja mogu uspjeno pronalaziti komplementarne izvore nanciranja zavisno do njihove misije i prola (EUA, 2012). Nepovoljna kretanja u izvorima nanciranja imaju viestruke uinke na djelatnost visokih uilita gdje se osim smanjivanja plaa i suavanja aktivnosti nepovoljni uinci mogu odraziti i na samu kvalitetu studija u smislu odustajanja od nekih studijskih programa, dostupnosti literature, knjinice i sl. Promjene u izvorima nanciranja, osim to nose vrlo izraenu opasnost za kontinuitet i stabilnost nanciranja, zahtijevaju od uprava visokih uilita razvoj menaderske sposobnosti, a to u povijesno gledano sredine koje su u fokusu imale preteito akademska pitanja donosi nove zahtjeve na koje se jo trae odgovori. Nacionalna tijela imaju kljunu ulogu u podrci visokim uilitima u provedbi njihove strategije diversikacije izvora nanciranja. Potrebno je izgraditi prihvatljive upravljake i administrativne kapacitete na visokim uilitima koji e preuzeti odgovornost za nanciranje u novim okvirima vodei rauna o akademskoj autonomiji kao sloenoj kategoriji. Regulatorni okvir koji je u nadlenosti nacionalnih tijela treba dobro odmjeriti i denirati okvire nancijske autonomije kako bi kriteriji i mehanizmi bili poticajni za diversikaciju izvora nanciranja uz jamstvo kvalitete usluge.
120

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Javno nanciranje u veini sluajeva temelji se na cjelovitim iznosima (engl. block grant, lump sum) gdje uprave visokih uilita preuzimaju odgovornost za internu alokaciju resursa. Prema istraivanju Europske sveuiline asocijacije (EUA) u veini europskih zemalja (26 zemalja) primjenjuje se neka od inaica dodjele cjelovitog iznosa (Estermann, Nokkala, 2009). esto se iznos odreuje putem odreenih formula (broj zaposlenih, broj studenata isl), ali s trendom porasta upotrebe kriterija usmjerenih mjerenju uinaka (engl. output-based, performanced-related criteria) to naglaava kompetitivni pristup u stjecanju sredstava. Dodjela sredstava po stavkama prorauna upotrebljava se u 7 dominantno istonih Europskih zemalja (Bugarska, Cipar, Grka, Latvia, Litva, Srbija, Turska), a specina je situacija u Republici Hrvatskoj gdje zakonski okvir denira cjeloviti iznos, a u praksi model nije doivio punu primjenu te su i dalje izraene dodjele sredstava po stavkama prorauna na fakultete (Estermann, Nokkala, 2009). Prijenos ovlasti i odgovornosti u nancijskom poslovanju na visoka uilita koji ima za cilj poveati uinkovitost u potronji sredstava i staviti naglasak na mjerenje uspjenosti to se ocjenjuje pozitivnim, dogaa se u okruenju koje karakterizira znaajno smanjenje javnih rashoda za visoko obrazovanja. Prijenos odgovornosti za nancijski poloaj i rezultat na visoka uilita u uvjetima smanjenog nanciranja nosi visoku razinu rizika za rezultat takve tranzicije s neizvjesnim ishodom na kvalitetu visokog obrazovanja u budunosti. Integracija razliitih izvora nanciranja mora biti dio strategije visokih uilita koju e pratiti izgradnja interne strukture za realizaciju te strategije, a za to visokim uilitima treba podrka i puno povjerenje nacionalnih tijela, ali i drugih izvora nanciranja (privatnog sektora, graanstva, donatora).

4. Modeli nanciranja visokog obrazovanja

Modeli nanciranja visokog obrazovanja razvijali su se od prorauna po stavkama do prorauna u ukupnom iznosu s razliitim kriterijima alokacije. U kontekstu visokog obrazovanja uglavnom se razmatraju tri naina dodjeljivanja proraunskih sredstava (Ziegele, 2008): dodjeljivanje u cjelovitom iznosu (engl. lump-sum allocations) odreivanje na temelju formule (engl. formula based appropriations) odreivanje na temelju utvrenih ciljeva/ rezultata (engl. appropriations by target agreement) navedeni model ima manje ili vie slinih inaica kao: funding agrrement, performance agreement, management by objecitives.
121

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

Dodjela u cjelovitom iznosu moe podrazumijevati razliite pristupe utvrivanju cjelovitog iznosa. Iznos se temelji na pregovorima izmeu visokih uilita i resornog ministarstva i nosi obiljeje dogovorenog, te ne varira naknadno ovisno o potronji i postignuima visokih uilita. Dodjela u cjelovitom iznosu ne prepoznaje potrebe za specinim nanciranjem i prvenstveno se oslanja na razinu nanciranja prethodnih razdoblja. Napredni pristupi cjelovitog iznosa ukljuuju u odreivanje cjelovitog iznosa formule/ kriterije. Dodjeljivanje na temelju formule ima obiljeje dodjeljivanja na temelju indikatora/ pokazatelja ili odreenih parametara koji se izabiru s ciljem da kao jedinstveni kriteriji odraze pravednost i objektivnost u utvrivanju iznosa dodjele. Sredstva se dodjeljuju na temelju aktualne ili oekivane vrijednosti iz formule i imaju stimulativan/ destimulativan uinak na visoko uilite ovisno o postignutoj razini indikatora/ formule. Financiranje je vezano na elemente formule i nije povezano s prirodom samih procesa. Osnovno obiljeje dodjela prema dogovorenim ciljevima je u dogovoru izmeu ravnopravnih partnera: visokog uilita i ministarstva u dijalogu temeljenom na povjerenju. Ovaj sustav nanciranja potie visoka uilita da deniraju svoje strateke prioritete i ciljeve te da uvjere ministarstvo kao predstavnika javnog nanciranja da je nacionalni interes nancirati realizaciju takvih ciljeva. Prednost je to institucije mogu eksibilnije postavljati ciljeve koji se na nacionalnoj razini mogu prepoznati kao sastavnica nacionalne strategije. Ovaj nain dodjele moe poticati institucije na iznalaenje novih ciljeva (ako se mogu pribaviti znaajni iznosi) ili na postizanje rezultata u realizaciji postavljenih ciljeva (ako je nagrada vezana za postizanje ciljeva). Vano je naglasiti da ovaj nain daje eksibilnost institucijama u izboru naina i metoda za postizanje konanih ciljeva. Praenje realizacije dogovorenih ciljeva zahtijeva sustav kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja, iako sam model to eksplicitno ne zahtijeva, pri emu je poeljno slijediti standardne sustave pokazatelja. Kao mogui nedostatci koritenja formule istie se da je uvijek problem izbor parametara u formulu i nemogunost da se kroz formulu pokriju sve potrebe, specinosti i prepoznaju inovativne aktivnosti. U koritenju modela nanciranja ciljeva istie se opasnost da se ciljevi nisko postave te se moe demonstrirati uspjenost bez potekoa (Ziegele, 2008). U raspravama o prednostima i nedostatcima jednog ili drugog modela preporuka je da se kombiniraju modeli, a to je mogue na mnogo naina. Prednosti i nedostatke svakog od modela potrebno je paljivo odvagnuti i napraviti konzistentan model koji je mogue u danim okolnostima primijeniti.
122

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

4.1. Modeli nanciranja visokog obrazovanja u zemljama Europske unije

Prethodno je ve istaknuto da ne postoji unicirani model nanciranja visokog obrazovanja u zemljama EU ve svaka zemlja ima svoj model u kojem se koriste razliite kombinacije instrumenta nanciranja. Unutar zemalja EU najee se pojavljuju sljedei instrumenti nanciranja institucija visokog obrazovanja (Strehl, F., Reisinger, S., Kalatschan, M., 2007): sporazumi o ciljevima (engl. perfomance agreement), osnovni prorauni (engl. global budget), prorauni utemeljeni na formuli (engl. formula based budget) i kolarina/ naknada za studiranje (engl. tuition/ study fee) Sporazumi o ciljevima imaju vanu ulogu u upravljanju institucijama visokog obrazovanja u veini zemalja Europske unije. Pravne forme ovakvih ugovora se razlikuju meu zemljama, ali i meuovisnost izmeu ostvarenih ciljeva (uspjeha) i akolacije prorauna (Strehl, F., Reisinger, S, Kalatschan, M., 2007). Unato tome, sljedee stavke imaju bitnu ulogu kod sporazuma o ciljevima: strateki ciljevi, akademski prioriteti, nastava, razvoj nastavnog osoblja, istraivaki rad, suradnja izmeu sveuilita, internacionalizacija i akademska mobilnost (Institut za obrazovanje i razvoj, 2010). Osnovni proraun kojeg odreuje Vlada svake zemlje dominira u ukupnom proraunu institucija visokog obrazovanja te se kree od 50% do vie od 90% ukupnog prorauna. Osnovni proraun se najee rasporeuje koritenjem razliitih formula ili sporazumima o ciljevima. U veini zemalja EU kod dodjeljivana prorauna temeljem formule veu ulogu ima broj upisanih studenata kao input u odnosu na outpute (na primjer broj diplomiranih studenata). Proraun utemeljen na formuli se odnosi na dio prorauna koji se utvruje koritenjem formula za iju izradu se koriste razliiti indikatori (broj studenata, trajanje studiranja, broj istraivakih projekata, broj objavljenih radova i slino). Osnovna svrha ovakvog nanciranja je poticanje kvalitete i konkurencije meu sveuilitima. kolarine su takoer jedan od instrumenata nanciranja institucija visokog obrazovanja u zemljama Europske unije. No, bitno je napomenuti da je njihov udio u ukupnim izvorima malen iako pojedine zemlje poput Irske poveavaju iznose kolarina uslijed nedostatnosti proraunskih sredstava. U sljedeoj tablici prikazani su instrumenti nanciranja za izabrane zemlje Europske unije. Primjeri su izabrani na nain da su zastupljene s jedne strane starije lanice Europske unije (Austrija, Njemaka, Portugal i Danska) i s druge strane novije lanice Unije (eka i Slovaka).
123

Tablica 2. Instrumenti nanciranja za izabrane zemlje Europske unije

Osnovni proraun Trogodinji, 20% od osnovnog prorauna. Kriteriji: nastava, istraivanje i razvoj, Proraun utemeljen na formuli

124
Ostali instrumenti nanciranja kolarine, ostali izvori nanciranja kao to su donacije. Financiranje istraivanja, ostali izvori nanciranja. Trogodinji proraun, sadrava sporazum o ciljevima (80%) i proraun izraunan temeljem formule (20%). Dodjeljivanje u cjelovitom iznosu (50%). Dodjeljivanje u cjelovitom iznosu za nastavnu i istraivaku aktivnost. Postoje samo djelomino, ali bit e razvijeni u budunosti. Nastava (otprilike 53% prorauna): formula bazirana uglavnom na inputima (broj studenata), a u posljednje vrijeme broj diplomiranih studenata se uvodi u formulu. Istraivanje (otprilike 4% prorauna).: formula bazirana na broju kvaliciranih nastavnika (profesori i docenti) Pregovaranje oko poveanje godinjeg iznosa nanciranih studenata. Nastava (sistem taksimetra: povezanost izmeu broja studenata koji su poloili ispit i iznosa novca). Dodjeljivanje u cjelovitom iznosu za nastavnu aktivnost. Financiranje istraivanja, ostali izvori nanciranja. Dio prorauna: vezano uz uspjenost i kapacitete. kolarine, Svaka pokrajina u Njemakoj ima drugaiju formulu. nanciranje istraivanja, ostali izvori nanciranja Nastava (formula ukljuuje sljedee indikatore: broj kolarine, nanciranje studenata koji nanciraju uz potporu drave, prosjeni trokovi nastavnika, omjer nastavnog i nenastavnog osoblja, istraivanja, ostali % nastavnog osoblja po titulama. izvori nanciranja Formula za potpore za nastavu (ine oko 45 % ukupnog kolarine, prorauna) i djelomino za naknadu za istraivanje (ine nanciranje oko 15 % prorauna). istraivanja, ostali izvori nanciranja

Zemlja

Sporazumi o ciljevima

AUSTRIJA

Postoje izmeu Ministarstva i svakog sveuilita.

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

EKA

Ne postoje klasini sporazumi o ciljevima. Financiranje razvojnih programa se moe promatrati kao sporazumi o ciljevima.

DANSKA

Razvojni ugovori.

NJEMAKA Ciljani ugovori. Sporazumi o visokom obrazovanju.

PORTUGAL ---------------------------

SLOVAKA Potpore koje se dodjeljuju Kombinacija skupne potpore na temelju ugovora. s odreenim potporama za izabrane aktivnosti.

Izvor: Prilagoeno prema: Strehl, F., Reisinger, S., Kalatschan, M: (2007), Funding Systems and their Effects on Higher Education Systems, OECD Education Working Papers, No. 6, OECD Publishing, [dostupno na: http://dx.doi.org/10.1787/220244801417, pristupljeno: 20.10.2012.]

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U Austriji se od 2004. godine, kada je stupio na snagu novi Zakon o sveuilitima iz 2002. godine, sveuilitima dodjeljuje cjeloviti proraun na osnovi trogodinjih sporazuma o ciljevima koji predstavljaju ugovore izmeu Ministarstva i svakog sveuilita (Institut za obrazovanje i razvoj, 2011). Vie od 90% sredstava za nanciranje sveuilita dolazi iz dravnog prorauna te je bitno istaknuti da se samo javna sveuilita nanciraju iz prorauna. Ostali izvori nanciranja javnih sveuilita ine donacije, kolarine, ugovori s privatnim sektorom i sl. (Strehl, Reisinger, i Kalatschan, 2006). Proraunska sredstva se u cjelovitom iznosu dodjeljuju sveuilitima kojim ista autonomno raspolau za podmirivanje materijalnih trokova, trokova osoblja i investicija vodei rauna o uinkovitoj realizaciji ciljeva deniranih u trogodinjem sporazumu o ciljevima. U sklopu sporazuma o ciljevima nancijski resursi veu se uz kvalitativne ciljne denicije i ugovorene kvantitativne ciljeve, pri emu su sveuilita duna opisati svoje strateke ciljeve za trogodinje razdoblje (Institut za obrazovanje i razvoj, 2011). 80% od ukupnog iznosa iz dravnog prorauna je alocirano na temelju sporazuma o ciljevima, dok je preostalih 20% alocirano temeljem formule (Strehl, Reisinger, i Kalatschan, 2006). Dakle, u Austriji je naglasak stavljen na kompetitivnu alokaciju sredstava iz dravnog prorauna. U ekoj udio izdvajanja za obrazovanje iz prorauna predlae Vlada, a odobrava Parlament. Ministar obrazovanja ukupan iznos pregovara prvenstveno s Ministrom nancija, te je naglasak vie stavljen na politike prioritete nego na produktivnost samih institucija visokog obrazovanja. Glavni dio iznosa za nastavu se dodjeljuje na temelju formule, a manji dio se bazira na ugovorima. Financiranje istraivanja je najveim dijelom projektno orijentirano, a samo manji dio se dodjeljuje na temelju formule. Oko 50% od ukupnog iznosa nanciranja se dodjeljuje u cjelovitom iznosu, a preostala polovica se dodjeljuje ciljanim nanciranjem (Institut za obrazovanje i razvoj, 2011). Mehanizmi alociranja prorauna su fokusirani na inpute, a samo malim dijelom na outpute. U Danskoj je odvojeno nanciranje nastavne i istraivake aktivnosti. Drava odnosno proraun predstavlja najvaniji izvor nanciranja. Za nanciranje nastave se koristi princip taksimetra odnosno postoji tarifa za poloeni ispit. Za istraivaku aktivnost se koristi sustavi potpora. Postoje ope potpore od ministarstva, te vanjske potpore od kojih se istiu potpore od danskog istraivakog odbora, danske nacionalne istraivake fondacije i fondacije visoke tehnologije. U Njemakoj je odreivanje prorauna za institucije visokog obrazovanja usmjereno na ulazne parametre i pregovaranje. Javno nanciranje institucija visokog obrazovanja ne koristi odreenu formulu za izraun razliitih komponenata, nego se proraun temelji na institucijskim proraunskim zahtjevima, odnosno potrebama oko kojih se pregovara izmeu pokrajinskog ministarstva i institu125

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

cije visokog obrazovanja (Institut za obrazovanje i razvoj, 2011). U posljednjih nekoliko godina u nekim saveznim pokrajinama uvodi se planiranje prorauna utemeljeno na formuli, te se takoer eksperimentalno uvodi model nanciranja cjelovitim proraunom i ugovorno nanciranje vezano uz ostvarivanje dogovorenih ciljeva. (Institut za obrazovanje i razvoj, 2011). U Portugalu postoje 2 osnovna mehanizma javnog nanciranja: javno nanciranje za institucije visokog obrazovanja i javno nanciranje za znanost i tehnologiju. Sistem nanciranja se sastoji od 3 dimenzije: istraivanja (uglavnom sustav natjecanja), nastave (dodjeljivanje temeljem formule) i investicija (odobrenje Ministarstva za razvojne planove) (Strehl, Reisinger i Kalatschan, 2007). Dodjeljivanje temeljem formule za nastavnu aktivnost je komplicirano obzirom da je potreban vei broj ulaznih kriterija. Stoga je u 2006. godini pored broja studenata, prosjenih trokova nastavnika, omjera nastavnog i nenastavnog osoblja, % nastavnog osoblja po titulama uveden i kriterij za kvalitetu i uspjenost (% doktora znanosti, postotak diplomiranih na svim razinama). Ostali izvori nanciranja za visoko obrazovanje takoer imaju znaajan udio u ukupnom proraun te iznose oko 24% od ega kolarine ine 7% (Strehl, Reisinger i Kalatschan, 2007). Visoko obrazovanje u Slovakoj se uglavnom nancira kroz potpore dravnog prorauna. U 2002. godini, kada je na snagu stupio Novi zakon o visokom obrazovanju, nancijske potpore iz dravnog prorauna se dodjeljuju u sljedea etiri oblika na bazi ugovora: potpore za odvijanje akreditiranih studijskih programa, potpore za istraivanje, razvoj umjetnikih aktivnosti, potpore za razvoj institucija visokog obrazovanja, te potpore za studente (Strehl, Reisinger i Kalatschan, 2007). Vano je naglasiti da se toan iznos potpora dodjeljuje na pojedine institucije visokog obrazovanja sukladno vodiu kojeg na godinjoj razini priprema i donosi Ministarstvo obrazovanja.

4.2. Model nanciranja visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj model nanciranja visokog obrazovanja se razvija pod pojmom programski ugovori. U okviru modela moe biti kombinacija razliitih pristupa dodjele sredstava: osnovno nanciranje koje ima obiljeje cjelovitog iznosa, nanciranje temeljeno na indikatorima i formulama kroz koje se prati realizacija, razvojno nanciranje okrenuto inovacijama i postignuima ciljeva. Implementacija programskih ugovora temelji se na odreenim pretpostavkama. Odluivanje o potronji sredstava se decentralizira to znai da sveuilita trebaju razviti upravljake i operativne mehanizme koji e osigurati provedbu pro126

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

gramskih ugovora (potrebni su profesionalni upravljaki instrumenti - novi javni menadment, upravljako i trokovno raunovodstvo, sustav unutarnjih kontrola). Sveuilita moraju imati razvijenu internu komunikaciju i nai odnos izmeu autonomije i odgovornosti za rezultate. Upravljanje je vierazinsko pri emu su upravljake strukture na razini sveuilita orijentirane na strategiju, utvrivanje ciljeva i indikatora za praenje napretka u postizanju ciljeva, a nie upravljake razine na operativna pitanja. Izbor modela nanciranja mora se nuno temeljiti na postojeim institucionalnim i administrativnim kapacitetima, a prijelaz izmeu modela nanciranja treba biti koordiniran i dobro pripremljen. Vaan element su vjerodostojne i aurna baze podataka i nacionalna statistika. Informacijski sustav mora pokrivati sve nancijsko-upravne procese na visokim uilitima kako bi se osiguralo povezivanje ciljeva s aktivnostima i sredstvima te dokumentirali pokazatelji uspjenosti.

5. Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj

Povijesno gledano (posljednjih 20 godina) nanciranje visokih uilita u Republici Hrvatskoj bilo je optereeno nizom nenaelnih rjeenja koja su se pojavila kao odgovor na niz izvanrednih okolnosti (ratna zbivanja, zaostajanje plaa, otvorenost tritu i uvoenje participacija, decentralizacija sustava). injenica je da u Republici Hrvatskoj ne postoje iskustva s primjenom razliitih modela nanciranja koja bi mogla posluiti za procjenu posljedica primjene nekog modela. Nadalje, praksa drugih zemalja i teorijska istraivanja ukazuju da postoji visoka korelacija izmeu modela nanciranja i ponaanja menadmenta i zaposlenika visokih uilita u pogledu njihovih preferencija odreenih aktivnosti. Isto tako, injenica je da je teko procijeniti utjecaj promjene modela nanciranja na ponaanje zaposlenih na dulji rok. Procesi uvoenja novih modela nanciranja su dugotrajni i zahtijevaju opsene zakonodavne, institucionalne, organizacijske i druge pripreme. Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj odreeno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u nastavku teksta ZZDVO) (Narodne novine broj 123/2003, broj 105/2004, broj 174/2007, broj 46/ 2007). Prema lanku 107 ZZDVO visoka uilita, instituti i druge znanstvene organizacije nanciraju se iz: 1. sredstava osnivaa, 2. dravnog prorauna Republike Hrvatske, 3. prorauna upanija, gradova i opina,
127

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

4. Nacionalne zaklade za znanost, visoko kolstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (Narodne novine broj 78/2012), 5. vlastitih prihoda ostvarenih na tritu od kolarina, istraivakih, umjetnikih i strunih projekata, elaborata, ekspertiza, nakladnike i drugih djelatnosti, 6. sveuilinih i ostalih zaklada, ostvarene dobiti trgovakih drutava i drugih pravnih osoba, 7. izravnih ulaganja pojedinaca, trgovakih drutava i drugih pravnih osoba, 8. donacija te 9. ostalih izvora. Sveuilita, veleuilita, visoke kole i javni znanstveni instituti mogu se nancirati samo iz onih izvora koji ne utjeu na njihovu neovisnost i dostojanstvo. Vlastiti prihodi mogu se ostvarivati samo djelatnostima koje ne tete ostvarenju osnovnih zadaa sveuilita, veleuilita, visokih kola i javnih znanstvenih instituta.

Tablica 3. Privatno vs. javno nanciranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj

PrikazfinanciranjavisokogobrazovanjauRepublici Hrvatskojsobziromnaizvorefinanciranja
2009 2008 2007 2006 2005 2004 2003 2002 0,00 0,20 0,40 0,60 0,80 1,00 %BDPa
Izvor: obrada autora prema Eurostat (2012) Public and private expenditures on education, [dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/dataset?p_product_code=TSDSC510, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/ dataset?p_product_code=TPS00068, pristupljeno: 10.11.2012.]

godine

privatnofinanciranje javnofinanciranje

128

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Vidljivo je da u postojeem modelu nanciranja visokog obrazovanja postoje razliiti izvori nanciranja to ini sloenim praenje njihove realizacije i namjenske potronje. Kriteriji u raspodjeli prihoda pribavljenih iz svih izvora su nepotpuni, nedoreeni i netransparentni pa prelijevanje izvora nanciranja i potronja bez jasne poveznice s izvorima nanciranja ne osigurava kvalitetne informacije za nancijsko upravljanje. Takoer je nuno istaknuti da su u Hrvatskoj i dalje dominanti javni izvori nanciranja to je i vidljivo iz tablice 3. Iako je uoen pozitivan trend odnosno blagi porast privatnih izvora nanciranja osobito u 2006. godini. No, i danas je taj udio na nezadovoljavajuoj razini i potrebno je pronalaziti nove izvore nanciranja kako bi se uslijed pada javnog nanciranja mogli realizirati zacrtani strateki planovi Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Nadalje, raunovodstveno-izvjetajni sustav nije jednoznano deniran i prilagoen specinostima djelatnosti fakulteta te stoga onemoguava proces nancijske integracije i sagledavanja nancijskog poloaja i uspjenosti sveuilita. Financijsko izvjetavanje treba promatrati kroz dvije grupe izvjetaja deniranih razliitom svrhom i ciljevima izvjetavanja odreenim zahtjevima korisnika, a to je: eksterno izvjetavanje i interno izvjetavanje. Eksterno izvjetavanje ne moe udovoljiti zahtijevima za informacijama internih korisnika (uprava visokih uilita), a interno izvjetavanje nije dovoljno razvijeno to ograniava mogunost provedbe novog modela nanciranja jer je slaba dostupnost i transparentnost informacija koje su potrebne kao parametri nancijskog upravljanja. Iako je u ZZDVO jo 2004. godine deniran lump sum ili cjeloviti iznos kao model nanciranja, prijelaz na nanciranje kroz cjeloviti iznos do danas nije u potpunosti zavren. Preuzimanje odgovornosti za nancijski poloaj u takvim uvjetima na sveuilitima zahtijeva niz aktivnosti koje su za sveuilita nove aktivnosti koje iziskuju ljudske, materijalne i druge resurse kojih nema dovoljno. Poznato je da u okviru sveuilita u Republici Hrvatskoj (osim mlaih sveuilita) sveuiline sastavnice posjeduju pravne osobnosti to znai da pravna autonomija oteava integrirano upravljanje pa tako i upravljanje nancijama. Istodobno proces prijenosa nancijskih ovlasti i odgovornosti s Ministarstva na sveuilita nikada nije s razine Ministarstva dobio jasne odrednice pa samim time nije proveden do kraja na to upozorava i Dravna revizija u postupcima revizije navodei da institucije visokih uilita nanciraju izravno iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a to je protivno vaeem Zakonu. Dosadanji nain odreivanja sredstava za visoko obrazovanje i znanost iz dravnog prorauna u Republici Hrvatskoj temeljio se na iznosima iz prolih godina korigirano na vie ili na nie ovisno o promjenama BDP-a i raspoloivim sredstvima na godinjoj razini. Takav sustav povijesne alokacije sredstava koji se temelji na nanciranju plaa zaposlenih i dijela materijalnih trokova i kontroli
129

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

izvravanja prorauna po stavkama i ulaznim kriterijima ne omoguava srednjorono niti dugorono planiranje kao ni postavljanje stratekih ciljeva i praenje njihove realizacije kroz proraun. Posljedica je zadravanje postojeeg stanja, a izbjegavajui poticaj razvoju institucija promjenom modela nanciranja ne potiu se vani razvojni programi koji su ostavljeni na brigu samim institucijama. Moe se zakljuiti da utjecaj na postojei model nanciranja kojem se nalaze mnoge manjkavosti ima: samo sveuilite koje nije dovoljno integrirano okruenje (prvenstveno resorno ministarstvo) koje ima znaajnu ulogu u oblikovanju nancijskog sustava, a koje esto ima kratkorone i arbitrarne odluke. Model nanciranja usmjerava sustav u smjeru koji ne stimulira istraivake i znanstvene procese, usmjerava se na nastavnu djelatnost koja se dodatno stimulira prihodima od participacija studenata u trokovima studija. Politika participacije studenata u trokovima studija slijedila je stihijski razvoj cijelog sustava. U razdoblju 1994.-2004. prisutan je trend komercijalizacije visokog obrazovanja to znai da se udio studenata koji plaaju participaciju poveava s 11,8% ak. god. 1993./ 1994. na 56,7% ak. god. 2004./ 2005., a zatim se stabilizira (Matakovi 2009). Promjena u vidu prijenosa obveze plaanja sa studenta na Ministarstvo se dogaa ak.god. 2008./ 2009. god.s uvoenjem sustava subvencioniranja participacija studenata od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta kroz jednogodinje ugovore. Tim potezom sustav kolarina dodatno se usloava bez jasnih naznaka strategije u svezi participacije studenata u trokovima studija i njihovog ukljuivanja u ukupno javno nanciranje. Obveza je sagledati probleme u nanciranju visokog obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti te na njih odgovoriti i ponuditi model nanciranja koji e biti razvojno orijentiran i dugorono odriv.

6. Zakljuak
Osiguravanje kvalitetnog obrazovanja prioritet je svakog drutva koje tei razvoju utemeljenom na znanju i inovacijama. Postizanje navedenog zahtijeva znaajna nancijska sredstva, a s druge strane rezultati ulaganja u obrazovanje i znanost kao i njihov utjecaj na razvoj drutva nisu vidljivi u kratkom roku niti egzaktno mjerljivi. Prisutan je negativan trend smanjivanja nanciranja iz javnih izvora uz istodobno poveanje zahtjeva za uinkovitu potronju javnih sredstava. S raznim pristupima i pod raznim nazivima pojavljuju se modeli nanciranja
130

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

visokog obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti koji nose obiljeje nanciranja putem ugovorenih iznosa gdje se sredstva doznauju visokim uilitima u jednom iznosu, a ona u okviru svoje autonomije donose odluku o potronji sredstava vodei rauna o uspjenosti i realizaciji ugovorenih ciljeva. Procesi uvoenja novih modela nanciranja su dugotrajni i zahtijevaju opsene zakonodavne, institucionalne, organizacijske i druge pripreme. No visoka uilita se nalaze pred izazovom da u novim uvjetima osiguraju javne izvore nanciranja i uspjeno apliciraju na ostale izvore nanciranja kao to su suradnja s gospodarstvom, projekti Europske unije te ostali meunarodni i domai projekti, donacije i sl. Uspjenost navedenih procesa u korelaciji je s razvojem upravljakih struktura na sveuilitima i s podrkom ministarstva i drugih sudionika naporima visokih uilita. Naglasak promjena je na stvaranju dodatne vrijednosti za visoka uilita i drutvo u cjelini. Dosadanji nain odreivanja sredstava za visoko obrazovanje i znanost iz dravnog prorauna u Republici Hrvatskoj temeljio se na iznosima iz prolih godina korigirano na vie ili na nie ovisno o promjenama BDP-a i raspoloivim sredstvima na godinjoj razini. Takav sustav povijesne alokacije sredstava koji se temelji na nanciranju plaa zaposlenih i dijela materijalnih trokova i kontroli izvravanja prorauna po stavkama i ulaznim kriterijima ne omoguava srednjorono niti dugorono planiranje kao ni postavljanje stratekih ciljeva i praenje njihove realizacije kroz proraun. Posljedica je zadravanje postojeeg stanja, a izbjegavajui poticaj razvoju institucija promjenom modela nanciranja ne potiu se vani razvojni programi koji su ostavljeni na brigu samim institucijama. Moe se zakljuiti da utjecaj na postojei model nanciranja kojem se nalaze mnoge manjkavosti ima samo sveuilite i njegove sastavnice koje nisu dovoljno integrirane te okruenje (prvenstveno resorno ministarstvo) koje ima znaajnu ulogu u oblikovanju nancijskog sustava, a koje esto ima kratkorone i arbitrarne odluke umjesto jasno deniranih okvira i brige o njihovoj cjelovitoj provedbi. Model nanciranja usmjerava sustav u smjeru koji ne stimulira istraivake i znanstvene procese, nanciranje se usmjerava na nastavnu djelatnost gdje se kao dodatni izvor nanciranja prepoznaju prihodi od participacija studenata u trokovima studija. Obveza je sagledati probleme u nanciranju visokog obrazovanja i znanstveno-istraivake djelatnosti te na njih odgovoriti i ponuditi model nanciranja koji e biti razvojno orijentiran i dugorono odriv.

131

VESNA VAIEK, MARTINA DRAGIJA

7. Literatura
1. Esterman, T., Pruvot. E. B. (2012) Funding of higer education: diversifying the universities income, European University Association, str. 3 2. Estermann, T., Nokkala, T. (2009) University Autonomy in Europe I Exploratory Study, European University Association, Brussels, str.19. 3. European University Association (EUA, 2011) Financially Sustainable Universities II: European Universities Diversitfying Income Streams EUDIS, [dostupno na; http://www. eua.be/publications/eua-reports-and-studies.aspx, pristupljeno: 28.08.2012.] 4. European University Association (EUA, 2012) Universities in the European Higher Education Area and the Contribution of EUA, EUA Input Statement to the Bologna Ministerial Conference, Bucharest, Romania, 26.-27. April 2012., str. 4 5. Eurostat (2012) Private expenditures on education [dostupno na: http://epp.eurostat. ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/dataset?p_product_code=TPS00068, pristupljeno: 10.11.2012.] 6. Eurostat (2012) Public expenditures on education [dostupno na: http://epp.eurostat. ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/dataset?p_product_code=TSDSC510, pristupljeno: 10.11.2012.] 7. Hunjak, T. (2008.) Financiranje visokih uilita, u Financiranje visokih uilita: trokovi 8. Institut za obrazovanje i razvoj (2010) Modeli nanciranja visokog obrazovanja: primjeri i praksa u devet zemalja Europske unije, Izvjee, [dostupno na: http://www.iro. hr/userdocs/File/IRO_Model%20nanciranja%20visokog%20obrazovanja%20u%20 Hrvatskoj_2010.pdf, pristupljeno: 20.10.2012.] 9. Matakovi (2009) Pregled statistikih pokazatelja participacije, prolaznosti i reima plaanja studija u Republici Hrvatskoj 1991.-2007., Revija za socijalnu politiku, Vol. 2/16, Zagreb, str. 239. 10. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, [dostupno na: http://public.mzos.hr/Default.aspx, pristupljeno: 20.09.2012.] 11. Ministartsvo znanosti, obrazovanjai i sporta (2012) Strateki plan Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za razdoblje 2012.-2014. [dostupno na: http://public.mzos. hr/Default.aspx?art=10679&sec=1933), pristupljeno: 10.10.2012.] 12. Narodne novine (2003) Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb. Narodne novine d.d., broj 123, str. 1742 132

MODELI FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I PRIMJENA U REPUBLICI HRVATSKOJ

13. Narodne novine (2004) Zakon izmjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb. Narodne novine d.d., broj 174, str. 3013 14. Narodne novine (2004) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb. Narodne novine d.d., broj 105, str. 2025 15. Narodne novine (2007) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zagreb.Narodne novine d.d., broj 46, str. 1555 16. OECD (2008) Thematic Review of Tertiary Education, Synthesis Report, [dostupno na: http://www.oecd.org/education/highereducationandadultlearning/38814548.pdf, pristupljeno: 10.11.2012.] 17. projekta, Zagreb 18. Public Funding Observatory, [dostupno na: http://www.eua.be/events/past/2012/ eua-funding-forum/Resources.aspx, pristupljeno: 29.08.2012.] 19. Reis, F., Gheorghiu, S. F. (2011) Population and social dimension. 14% of the funding of education institutions int he EU in 2008 comes from private sources. EUROSTAT. Statistics in Focus 50/ 2011, str 10, [dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ ITY_OFFPUB/KS-SF-11-050/EN/KS-SF-11-050-EN.PDF, pristupljeno: 20.09.2012.] 20. Strehl, F., Reisinger, S. and Kalatschan, M (2006) Funding Systems and their Effects on Higher Education Systems, Country Study Austria, OECD Education Working Papers, [dostupno na: http://www.oecd.org/austria/38307929.pdf, pristupljeno: 20.10.2012.] 21. Strehl, F., Reisinger, S. and Kalatschan, M. (2007) Funding Systems and their Effects on Higher Education Systems, OECD Education Working Papers, No. 6, OECD Publishing, [dostupno na: http://dx.doi.org/10.1787/220244801417, pristupljeno: 20.10.2012.] 22. Studija i kolarine na hrvatskim visokim uilitima, neobjavljeno izvjee sa znanstvenog 23. Ziegele, F. (2008) Management of Financial Re-sources, M.Knust (urednik), Faculty and Education, Division of Continuing Educationa and Educational Management, University of Oldenburg, Germany, str. 63

133

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

Znaaj uvoenja metode potpunih trokova na visokokolskim ustanovama

Ivana DRAI LUTILSKY* Martina DRAGIJA**

Saetak: Ovaj rad prezentira mogunosti i prepreke kod implementacije ABC metode, kao metode za obraun potpunih trokova, na europskim sveuilitima i Sveuilitu u Zagrebu. Istraili smo postojeu praksu i trendove u razvoju metode potpunih trokova na Sveuilitima u Europskoj uniji. Preciznije, analizirali smo stanje i postojea kretanja u primjeni ABC metode na Sveuilitima u zemljama Europske unije kao i glavne probleme koji se pojavljuju prilikom implementacije ABC metode. Koritenjem tih podataka, napravljene su smjernice za razvoj metode obrauna potpunih trokova na Sveuilitu u Zagrebu. Ovaj rad ukazuje da je mali postotak europskih Sveuilita implementirao metodu obrauna potpunih trokova unato sve izraenijim zahtjevima javnosti za uinkovitijim upravljanjem Sveuilitima. Glavni razlozi za navedeno su: otpor prema promjenama, nepouzdani podaci u postojeim raunovodstvenim sustavima, nedostatak volje menadmenta kao i zakonske barijere. Nadalje, rad objanjava da jedan od izazova u implementaciji ABC metode na Sveuilitima lei u injenici da su Sveuilita jo uvijek usredotoena na svoju prihodovnu stranu, a ne trokovnu. Neovisno o navedenom, uoeni su pozitivni trendovi u razvoju metode obrauna potpunih trokova odnosno ABC metode. Istaknuli smo Sveuilita u Portugalu i Liverpoolu kao Sveuilita koja su uspjeno implementirala ABC metodu te su navedeni pokretai razvoja kao i prednosti i nedostaci same metode.
Doc. dr. sc. Ivana Drai Lutilsky, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: idrazic@efzg.hr ** Martina Dragija, univ. spec. oec., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: mdragija@efzg.hr
*

135

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

Kljune rijei: trokovi, interno izvjetavanje, visokokolske ustanove, metoda potpunih trokova

1. Uvod
Sveuilite u Zagrebu je ukljueno u aktivnosti Udruge Europskih Sveuilita (European University Association, dalje u tekstu EUA) u projekt implementacije metode potpunih trokova i sudjelovalo je u radu svih odranih radionicama i dogaanjima od strane EUA. Na nacionalnoj razini ne postoji razvijen sustav za unutarnje praenje svih trokova. Polazne poznate injenice su da su raunovodstveni sustavi fakulteta jednaki kao i za ostale proraunske korisnike i temelje se iskljuivo na konceptu proraunskog raunovodstva, odnosno na modiciranom raunovodstvenom konceptu nastanka dogaaja. Cilj takvih postojeih sustava primarno je u zadovoljavanju zakonskih odredbi u pogledu eksternog izvjetavanja, a ne u pruanju kvalitetnih informacija internim korisnicima za uinkovitije upravljanje. S obzirom da se pojavljuju novi izvori nanciranja te se trokovi vieg obrazovanja kontinuirano poveavaju potrebno ih je na odreeni nain pratiti i kontrolirati. Raunovodstveni sustavi fakulteta odnosno sveuilita openito nisu u mogunosti pruati osnovne informacije o trokovima pojedinih programa ili meunarodnih projekata koji se realiziraju na fakultetu, a to je vrlo bitna informacija u smislu opravdanosti izvoenja pojedinog programa ili meunarodnog projekta. Isto je vano iz razloga stjecanja prava povrata to veeg iznosa indirektnih trokova iz meunarodnih projekata. Iz tih razloga oekuje se da bi se metodom potpunih trokova1 postigla ekasna ocjena ekonominosti ne samo pojedinog fakulteta ve pojedinih programa i studija, ali i meunarodnih projekata koji se realiziraju na konkretnom fakultetu. Uinkovito upravljanje hrvatskim fakultetima zahtijeva od Uprava iroki spektar upravljakih tehnika i metoda. Poboljanje nancijskog upravljanja u javnom sektoru, pa tako i na fakultetima, naslanja se na sposobnosti upravljanja i sposobnosti koritenja raunovodstvenih i ne-raunovodstvenih informacija, pogotovo koritenje upravljakog i trokovnog raunovodstva, ali nancijske i nenancijske pokazatelje u svrhu upravljanja fakultetima. U svojim poslovima i zadacima, Uprave hrvatskih fakulteta trebaju odgovoriti na neka vrlo vana pitanja: to su predviene usluge koje su usmjerene prema korisnicima, koji se resursi koriste na najbolji nain da daju najbolju vrijednost za novac i da li je upravljanje resursima uspjeno. ABC sustav je dizajniran kako bi se ispravili nedostaci tradicionalnih trokovnih sustava, ali i nedostaci eksternog nancijskog izvjetavanja jer ne
1

Pod metodom potpunih trokova smatra se engl. Activity-Based Costing ABC metoda.

136

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

pruaju dovoljno informacija Upravama za uinkovito upravljanje. Poetna svrha ABC metode je osigurati fer i objektivne trokove za raspodjelu, na proizvode, ili u ovom sluaju usluge, ime se zapravo omoguuje vrednovanje protabilnosti pojedinih usluga ali i pojedinih programa i studija. Prema tome, ABC sustav usredotouje pozornost na indirektne trokove koji su zapravo najznaajniji na visokokolskim ustanovama jer su gotovo svi trokovi indirektni. Cilj je denirati najprikladniji nain za raspodjelu indirektnih trokova na usluge. S obzirom na procese u visokokolskim ustanovama i znaajnosti indirektnih trokova, preporuka za raspodjelu trokova mogla bi biti metoda obrauna potpunih trokova odnosno ABC metoda. Granof, Platt i Vaysman (2000) u svojoj studiji Koritenje ABC metode za uinkovitije upravljanje istrauju provedbu ABC metode u javnom sektoru s primjerom Katedre na visokokolskoj ustanovi. Oni su svojom studijom uspjeli dokazati koristi ABC metode u skladu s procesima na Sveuilitu. Ipak, fakulteti u Hrvatskoj jo uvijek nisu upoznati s ABC metodom. Jedan od najvanijih razloga za to je vrlo visok postotak fakulteta u Hrvatskoj koji se nanciraju iz dravnog ili lokalnih prorauna i to u gotovo 100% iznosu. S ABC metodom bi mogli odrediti tone trokove odnosno cijene pruenih usluga temeljenih na stvarnim trokovima. Takoer, Uprave bi mogle koristiti tone i objektivne podatke dobivene ABC metodom raspodjele trokova za uinkovitije upravljanje visokokolskim ustanovama. Provedbom obraunskog naela u raunovodstvu visokokolskih ustanova i boljom kontrolom trokova, mjerenje uspjenosti i evaluacije programa temeljiti e se na stvarnim relevantnim podacima, a u skladu s tim i proces donoenja odluka e se temeljiti na relevantnim podacima. Provedba obraunskog naela u javnom sektoru trebala bi rijeiti sve te probleme. Time bi sve jedinice javnog sektora, ukljuujui i visokokolske ustanove mogle izabrati razliite metode za planiranje trokova, raspodjelu trokova i kontrolu trokova. Koristei razliite moderne metode upravljanja trokovima, podaci o trokovima se znatno razlikuju. Na temelju toga, proces donoenja odluka u javnom sektoru i donesena odluka temeljena na trokovima mogla bi se razlikovati. Nastavno na sve dosad navedeno, glavni cilj ovog rada je istraiti mogunost ABC metode u akademskom okruenju te identicirati prednosti izabrane metode rasporeda trokova. Glavni doprinos ABC metode je u uspostavljanju osnova za upravljako orijentirani raunovodstveni sistem koji moe osigurati sve informacije nune za donoenje upravljakih odluka i izbor izmeu alternativa.

2. Pregled literature
Prve studije koje su prikazale razvoj ABC metode u javnom sektoru, tonije na sveuilitima, razvijene su tijekom 1990-ih godina u Velikoj Britaniji, s pretpostavkom da
137

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

tonije i objektivnije utvrivanje trokova ih ini podlonijim upravljanju i kontroli. U nastavku rada su spomenute samo neke od znaajnijih studija te njihovi rezultati. Berry, R.H., (1994) u svojoj knjizi Upravljako raunovodstvo Sveuilita je predstavio novi model za raspodjelu indirektnih trokova na sveuilitu. To je bio poetak razvoja sustava ABC u visokokolskim ustanovama, iako ova studija nije razvila metodologiju provedbe za ABC metodu. Takoer, Goddard, A. i Ooi, K., (1998) u svojoj studiji sluaja koriste ABC metodologiju za knjinine usluge na Sveuilitu u Southamptonu. Rezultati su pokazali znaajne razlike u raspodjeli indirektnih trokova izmeu fakulteta koji su koristili ABC model i izmeu postojeeg sustava raspodjele trokova. Autori tvrde da, iako ABC pristup moe prevladati neke od problema raspodjele trokova i poboljati uinkovitost fakulteta, postoje znaajni problemi u praktinoj primjeni. U svojoj studiji autori su zakljuili da glavna prednost ABC modela je da osigurava pravedniju raspodjelu trokova od tradicionalnih sustava jer osigurava da fakultet naplauje po stvarnoj potronji pruene usluge, te omoguava da raspodijeljeni trokovi mogu se potvrditi ali i opovrgnuti. Meutim, njihova studija sluaja pokazala je da je u praksi ABC model manje uinkovit nego u teoriji. Takoer, istaknuto je da je rije o vrlo skupom sustavu ne samo u pogledu razvoja ve i po pitanju odravanja. No, njihova studija sluaja bavila se uglavnom izradom metodologije za poboljanje uinkovitosti i nisu testirali primjenjivost sustava na fakultete. Drugi relevantni lanak za ovaj rad je jedan od Lakshmi U. Tatikonda i Rao J. Tatikonda, (2001). Spomenuti autori napisali su lanak koji se bavi provedbom ABC metode u visokokolske ustanove. Oni su zakljuili da su sveuilita u stanju previranja i skalne krize i da implementacija sustava ABC metode moe pomoi u nancijskom upravljanju i boljoj alokaciji resursa. U svom radu autori su prikazali na jednostavnom primjeru faze primjene ABC metode u visokom obrazovanju. Nekoliko problema se pojavilo u tom jednostavnom primjeru ABC metode. Prvo, trokovi su raspodijeljeni na jednoj osnovi bez razlike izmeu ksnih i varijabilnih trokova, zatim metoda nije uspjela uraunati studente koji uzimaju teajeve izvan svog fakulteta jer model pretpostavlja da svi teajevi konzumiraju iste aktivnosti u istom omjeru, a injenica je da neki programi ili teajevi se mogu subvencionirati drugima. No, na kraju svog lanka autori su zakljuili da ABC metoda moe pruiti pogodnosti visokokolskim ustanovama, kao to su: bolje informacije o cijeni/troku, bolja identikacija potrebe za resursima, bolja distribucija resursa, ukidanje ili uvoenje novih programa i studija ali i njihovo poboljanje, bolja kontrola trokova i bolji odnosi s javnou. Cropper, P. i Cook, R. (2000) su napisali lanak koji opisuje trenutno koritene metode raspodjele trokova u sektoru visokog kolstva, pregled najnovije objavljene literature i analize napretka institucija u provedbi djelatnost koja se temelji
138

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

na sustavu aktivnosti. Autori su zakljuili da se ABC metoda smatra najznaajnijom metodom alokacije trokova odnosno inovacijom u visokom obrazovanju, ali rezultati njihovih istraivanja ukazuju da su institucije napravile mali napredak u implementaciji ABC metode. Udruga Europskih Sveuilita (EUA) u 2008 je pripremila studiju Financijski odriva sveuilita - Prema metodi potpunih trokova na europskim sveuilitima2, u kojem su pobrojani razliiti imbenici koji utjeu na razvoj metode potpunih trokova na europskim sveuilitima. Ti imbenici su: pravni status, veliina, prol, vlasnitvo nad imovinom, upravljanje, nanciranje i stupanj autonomije. Studija je pokazala da su neke zemlje u potpunosti razvile metodu potpunih trokova (kao to su Velika Britanija, Irska i Nizozemska), a da neke zemlje poput Estonije, Slovenije i Hrvatske nemaju nikakvu metodu za praenje i raspodjelu trokova. Tablica 1. Faze implementacije ABC metode na Europskim sveuilitima
Grupe Faze implementacije Grupa A ABC metoda je razvijena i primijenjena u svim glavnim strukturalnim jedinicama Sveuilita na nain da identicira potpune trokove glavnih aktivnosti kao nastava i istraivanje. Sveuilita Sveuilite u Liverpoolu (Velika Britanija) Sveuilite Twente (Nizozemska) Sveuilite Coimbra (Portugal) Sveuilite Birmingham (Velika Britanija) Sveuilite Trinity, Dublin (Irska) Sveuilite u Beu

Grupa B ABC metoda je u Uppsala Sveuilite (vedska) fazi razvoja sa svim NUI Galway (Irska) specinostima i alokacijom Friedrich-Alexander Sveuilite ErlangenNuremberg (Njemaka), UEN vremena Graz Tehnoloko Sveuilite (Austrija) Sveuilite Carlos III uMadrid (panjolska) Katloiko Sveuilite u Leuven Grupa C Metodologija i model Sveuilite u Tartu (Estonija) za implementaciju ABC Tomas Bata Sveuilite u Zlnu (eka metode postoji ali jo uvijek Republika) nema vremenskog okvira ICIK Sveuilite (Turska) ni nancijskih sredstava za Sveuilite u Varavi (Poljska) implementaciju Sveuilite u Ljubljani Sveuilite u Zagrebu
Izvor: prilagoeno prema EUA Publications 2008, Financial sustainable Universities Towards full costing in European Universities, EU report, dostupno na: www.eua.be, pristupljeno: 10.12.2012.

Engl. Financially sustainable Universities Towards full costing in European Universities.

139

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

Razlozi za to mogu se nai u dostupnim bazama podataka za provedbu, posebno u raunovodstvu i podacima o trokovima, ali takoer u institucionalnom okviru za sveuilita. Nacionalni formalni zahtjevi, pozitivan stav i potpora drave igraju kljunu ulogu za razvoj metode potpunih trokova na sveuilitima. Ako nacionalna vlada daje svoju potporu za provedbu, tada e imati koristi na nacionalnoj i europskoj razini. Prema studiji EUA prednosti na nacionalnoj razini su: vie sustavni pristup analizi djelatnosti i trokovima, uinkovitije interne alokacije resursa; poboljano strateko odluivanje na temelju boljeg razumijevanja investicijske odluke, benchmarking mogunostima unutar sektora (ali i regije) i poboljane sposobnosti kod pregovaranja o trokovima poduzetih aktivnosti, to e dovesti do visokog povrata trokova meunarodnih projekata trokova i doprinijeti nancijskoj odrivosti sveuilita. Na europskoj razini potpuna metoda obrauna trokova je osiguranje odgovornosti. Ona pomae u izgradnji povjerenja izmeu vlada, nanciranja agencija i sveuilita. S druge strane, postojanje unutarnjih i vanjskih prepreka za punu provedbu je neupitna. Najee unutarnje prepreke su (EUA, 2008): otpor promjenama, nisu pouzdani podaci u raunovodstvu, nedostatak upravljanja i predanost vodstva. Najee vanjske prepreke (EUA, 2008): nedostatak autonomije, pravne zapreke, Vlada nema volje za promjenama te nije zainteresirana za trokove pruanih usluga obrazovanja i istraivanja te zbog toga i ne eli osigurati nancijsku potporu, ali i tehnike i ljudske resurse za provedbu metode potpunih trokova. Zbog tih prepreka je vano podizanje svijesti o ABC metodi i koristima te pokuati koristi uinkovito i opseno prikazati Vladi, kljunom akademskom i administrativnom osoblju.

3. Uloga ABC metode na visokokolskim ustanovama

Istaknuta vrijednost ABC metode je u tome to njezini rezultati u utvrivanju i alokaciji trokova daju objektivniju procjenu trokova pruenih usluga. To je postignuto uglavnom na nain da se indirektni trokovi alociraju na usluge prema faktorima s kojima su najblie povezani, tj. koji uzrokuju njihovu promjenu. Svaki skup programa i aktivnosti, kao i tip troka, predstavlja razliite ishode i probleme. Velik je broj i znaaj problema i pitanja koji su jedinstveni za fakultet, a koji ukljuuju znaajne novane iznose i zahtijevaju individualni pristup u rjeavanju. Neki od problema koji su specini za fakultete su na primjer, osoblje fakulteta (asistenti i predavai) mogu biti i zaposlenici i korisnici usluga Fakulteta, pitanje tretmana stipendija i potpora za istraivanja koje dodjeljuju vanjski subjekti i sl. Aktivnosti nastavnog osoblja su meusobno povezane i ne mogu se separirati jedna od druge. S obzirom da nastavnik fakulteta nema klasino radno
140

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

vrijeme i klasian opis radnog mjesta, teko je utvrditi koliko je u toku cjelokupnog radnog vremena proveo radei na predavanjima, istraivanju i pruanju profesionalnih usluga. esto puta se nastavnikove aktivnosti isprepliu. Primjerice, za provoenje istraivanja nastavnik moe usmjeravati i educirati studente poslijediplomskih i doktorskih studija. Prilikom rada na znanstvenim lancima za akademske publikacije, nastavnik dolazi do spoznaja koje e utjecati na njegova predavanja i daljnja istraivanja. Na fakultetu esto puta nisu jasno denirani korisnici proizvoda fakulteta i zaposlenici koji ostvaruju te usluge. Primjerice, studenti doktorskih studija mogu raditi kao asistenti na fakultetu i u tom sluaju oni su i korisnici usluge fakulteta i njegovi zaposlenici. Osnovni princip primjene ABC metode je u alokaciji indirektnih trokova na usluge i to ne prema najpogodnijem kljuu (bazi) kao to je primjerice direktni rad, ve prema faktorima o kojima ti (indirektni) trokovi ovise. Taj princip nije nita manje upotrebljiv na fakultetima nego u poslovnim subjektima. Dapae, ak je loginiji za procese na fakultetu. Postupak alokacije trokova pomonih djelatnosti proveden je na bazi faktora koji najdirektnije uzrokuju njihovu veliinu, a ne na tradicionalnim bazama kao to je nastavni sati ili broj studenata. Rezultat je informacija o trokovima koja je daleko korisnija za praktino sve odluke koje fakultet i administrativno osoblje mora donijeti. Uspostavom modela internog obrauna trokova ispuniti e se zahtjevi nacionalnih i europskih shema nanciranja, koje zahtijevaju primijenjen potpun obraun trokova, kako bi se steklo pravo povrata to veeg iznosa indirektnih trokova projekata. Meutim, Sveuilite u Zagrebu bi imalo razliite koristi od modela internog obrauna trokova, kako na meunarodnoj razini tako i na razinama pojedinih sastavnica Sveuilita. Zbog toga to javni zahtjevi za poveanom odgovornou postaju sve intenzivniji, Sveuilite mora demonstrirati da su koristi njihovih programa i aktivnosti koje poduzimaju primjerene njihovim trokovima. Prema tome, potrebni su raunovodstveni sustavi koji pravilno procjenjuju i izvjetavaju o trokovima. Na Sveuilitu, nastavno i nenastavno osoblje moe sudjelovati u vie od jednog programa, projektima i razliitim aktivnostima. Upravo zbog toga trokovi moraju biti alocirani, a ABC metoda je instrument koji moe biti koristan i koji omoguuje detaljne i objektivne informacije o trokovima ali i o alokaciji vremena zaposlenika kako administrativnog tako i znanstvenog osoblja. Praenje vremena zaposlenika i raspored na sve programe je izuzetno vaan faktor za pravilnu implementaciju ABC metode. Na promatranim EU sveuilitima uoeno je kako osoblje fakulteta nisu samo skeptini nego i zabrinuti pokuajima kvanticiranja troka aktivnosti koje oni obavljaju. Veina fakultetskog osoblja s razlogom je zabrinuta na koji nain e se shvatiti podaci o trokovima njihovih istraivanja. Druge pak brine da e se njihovi programi
141

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

ili predmeti sagledati kao nepotrebno iscrpljivanje fakultetskih sredstava ako se utvrdi visok troak po studentu (to je mogue u sluaju kada nastavnici zahtijevaju manje grupe ili pojedinane instrukcije kao npr. na studiju glazbe). Prema tome, ako raunovoe ele pridobiti povjerenje i suradnju lanova organizacije, moraju biti osjetljivi na njihove bojazni. Jo je vanije da raunovoe dopune svoje izvjetaje s upozorenjima da visoki trokovi ili nepovoljna odstupanja (kao to je nae procjenjivanje prekoraenja kapaciteta) nisu nuno indikatori neekasnosti. Nadalje, raunovoe moraju poduzeti sve razumne korake kako bi se uvjerili da njihovi podaci nee biti koriteni za izvlaenje neopravdanih (neovlatenih) zakljuaka. Promatrajui informacijske mogunosti ABC metode moe se doi do zakljuka da je korisno i najprimjerenije, ali i najrealnije praenje trokova putem aktivnosti u kojima ti trokovi sudjeluju. Idealna bi dakle, bila kombinacija, odnosno kada bi se praenje trokova po aktivnosti pratilo do mjesta trokova i onda opet po aktivnostima od mjesta trokova na nositelje trokova. Za primjenu na Fakultetu, prednost ABC metode moe se sumirati kroz slijedee injenice (Granof, Platt i Vaysman 2000): Fleksibilnost je kljuan faktor uspjene implementacije i primjene ABC metode na fakultetu odnosno sveuilitu. S obzirom na decentraliziran sustav upravljanja, u organizacijama kao to je fakultet ne mogu se nametnuti rigidna pravila za alokaciju trokova. ABC metoda trebala bi biti koritena za pruanje informacija korisnih pri donoenju odluka, a ne za razvoj istog mjerenja trokova. U provoenju ovog modela utvreno je da ukupni troak studija i predavanja ukljuuje izrazito velik iznos opih fakultetskih trokova, odnosno svih indirektnih trokova, kao to su trokovi ureda dekana, prijema, savjetovanja i konzultacija za studente. Ipak ti trokovi ne bi smjeli znaajno utjecati na trokove pojedinih studija. Osnovni princip primjene ABC metode je u alokaciji indirektnih trokova na usluge i to ne prema najpogodnijem kljuu (bazi) kao to je primjerice direktni rad, ve prema faktorima o kojima ti (indirektni) trokovi ovise. Utvreno je da taj princip nije nita manje upotrebljiv na fakultetima nego u poslovnim subjektima. Dapae, ak je loginiji za procese na Fakultetu. Postupak alokacije trokova pomonih djelatnosti proveden je na bazi faktora koji uzrokuju njihovu veliinu i njihov nastanak. to je razvijenije postojee upravljako raunovodstvo i informacijski sistem organizacije, laka je primjena ABC metode. to je sistem slabiji, vei je doprinos ABC metode.
142

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

Mnoge proraunske i neprotne organizacije, pa samim time i Fakulteti, koriste proraunski raunovodstveni sistem dizajniran primarno za zakonsko nancijsko izvjetavanje, a ne za pruanje informacija potrebnih za donoenje odluka. Nasuprot tome, u proraunskim i neprotnim organizacijama glavni doprinos ABC metode je u uspostavljanju osnova za upravljako orijentirani raunovodstveni sistem. Istaknuta vrijednost ABC metode je u tome to njezini rezultati u utvrivanju i alokaciji trokova daju objektivniju procjenu trokova pruenih usluga. To je postignuto uglavnom na nain da se indirektni trokovi alociraju na usluge prema faktorima s kojima su najblie povezani tj. koji uzrokuju njihovu promjenu.

4. Vanost uvoenja metode potpunih trokova na sveuilita

Ovaj rad je usmjeren prvenstveno na aktivnosti visokokolskih ustanova, a ne na sveuilite kao cjelinu. Postoji nekoliko razloga usmjeravanja na fakultet (Granof, Platt i Vaysman, 2000): - Trokovi fakulteta su u veini sluajeva uzrokovani odlukama koje su donijete na razini pojedinih katedri i fakulteta, a ne iskljuivo na sveuilinoj razini. - Odreeni problemi jasniji su na niim razinama nego na viim. Primjerice, jedno od najkontroverznijih pitanja je nain alokacije trokova plaa nastavnog osoblja na aktivnosti na kojima je ono angairano. - Raunovodstveni sustav fakulteta ipak je jednostavniji od sveuilinog, ali je u isto vrijeme pogodan za identikaciju problema raunovodstvenog izvjetavanja. Meutim, ovdje je vano i napomenuti koristi ABC metode za sva hrvatska sveuilita a ponajprije za Sveuilite u Zagrebu. Razvojem same metode podravaju se dugoroni ciljevi i strategija razvoja Sveuilita u Zagrebu a oni su: 1. Deniranje sheme internog izvjetavanja o trokovima; 2. Stvaranje procedura i pravila analize aktivnosti i uzronika trokova; 3. Stvaranje mehanizama analize trokova po mjestima troka i osnovnim ustrojstvenim jedinicama; 4. Omoguavanje procjena projektnih inicijativa s trokovnog aspekta; 5. Omoguavanje usporedbe (benchmarking) Sveuilita u Zagrebu s konkurencijom i uzorima;

143

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

6. Omoguavanje automatskog izvjetavanja prema tijelima dravne uprave i njihovim agencijama; 7. Stvaranje baze strukturiranih i semantiki ureenih podataka za: a. uspostavu mehanizama pravedne i transparentne raspodjele zajednikih trokova; b. donoenje strukturnih i investicijskih odluka; c. kalkulacije, pripremu ponuda i pregovaranje s javnim i privatnim nancijerima; d. uspostavu mehanizama pravednog i transparentnog nanciranja zajednikih razvojnih i drugih potreba; e. donoenje odluka o poboljanju sustava. Praenje trokova po ABC metodi osigurava transparentne podatke za utvrivanje trokova ukupnih, ali i pojedinih aktivnosti sastavnica i Sveuilita, a posebice trokova pojedinih nastavnih programa i studija, a to je vano s aspekta transparentnog nanciranja. Znaaj ABC metode oituje se i u injenici kako e njezina implementacija pridonijeti uspjenom natjecanju za meunarodne programe u kojima Republika Hrvatska sudjeluje nancijskom participacijom (FP7, ESF, EMBO, HERA, COST i sl.) odnosno kako e doprinijeti nadoknadi svih nastalih trokova (direktnih i indirektnih) vezanih za projekt na pojedinoj sastavnici Sveuilita. Meutim, da bi to postalo ostvarivo potrebno je razviti model internog obrauna trokova zbog praenja i evidencije svih trokova vezanih uz sve aktivnosti sastavnica Sveuilita. Kako bi se udovoljilo ovim zahtjevima, potrebno je denirati temeljne vrste trokova, te postaviti sustav njihova prepoznavanja, prikupljanja, praenja, evidentiranja, klasiciranja i analiziranja, to predstavlja integralni dio raunovodstvenog, ali i ukupnog informacijskog sustava, podranog raunalnom tehnologijom. Rezultati implementacije ABC metode, postignuti kroz postavljene ciljeve, mogli bi se oitovati u: - poboljanju kvalitete i pouzdanosti nancijskih izvjetaja, ali i znaajnim podacima temeljem kojih se kalkuliraju i raunaju pokazatelji ekasnosti; - uinkovitoj kontroli sredstava, ali i nadziranju kvalitativnih i kvantitativnih informacija; - poboljanju nancijskog menadmenta i procesa donoenja odluka pratei administraciju sastavnica i Sveuilita putem pouzdane raunovodstvene informacije kako nancijske tako i nenancijske prirode;
144

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

- pokuaju apliciranja sustava internih kontrola, ali i znaajnijoj potpori uvoenja eksternih kontrola i revizija. Strategija razvoja u podruju poslovno-nancijskog sustava temelji se na naelima autonomije, uz odgovorno i transparentno nancijsko poslovanje. Izvori sredstava iz dravnog prorauna kao stabilan izvor nanciranja osiguravati e se kroz programski ugovor koji e se temeljiti na poslovanju, zadaama i pokazateljima uspjenosti Sveuilita. Sveuilite e kroz sustav ovlasti i odgovornosti svojih upravljakih tijela i kroz izvedbene ugovore izmeu rektora i dekana upravljati proraunskim sredstvima i poticati iznalaenje drugih izvora nanciranja nunih za stabilnost i razvoj sustava. Jedna od vrlo vanih pretpostavki za provedbu programskih ugovora je raunovodstveno-izvjetajni sustav koji e osigurati dovoljno informacija za ocjenu uspjenosti izvrenja programa Sveuilita i mogunost prezentacije rezultata u natjecanju za poveanje nanciranja iz dravnog prorauna. Isto tako, aktivno sudjelovanje u europskim istraivakim projektima, ako se eli povui sredstava za nanciranje svih trokova projekta, zahtjeva praenje trokova projekata po metodi potpunih trokova pri emu se daje prednost ABC metodi (FP7). HORIZON 2020 koji kree 2015.godine, naputa metodu potpunih trokova te nudi 2 varijante nadoknade trokova po projektima o kojima se jo uvijek vodi diskusija je da se priznaje 70% potpunih trokova projekta; ili se priznaje 100% direktnih trokova i 20% direktnih trokova za pokrie indirektnih trokova. U nacionalnim okvirima nema razvijenog sustava obrauna trokova po ABC metodi primijenjeno na poslovanje sveuilita pa je vidljiv doprinos ovog rada u razumijevanju implementacije obrauna trokova po ABC metodi na primjeru Sveuilita u Zagrebu i daljem prijenosu znanja ostalim sveuilitima u Republici Hrvatskoj.

4.1. Pokretai i prepreke implementacije metode potpunih trokova na europskim Sveuilitima

Kako bi se otkrila vanost metode potpunih trokova na hrvatskim fakultetima potrebno je analizirati razvoj metode u zemljama i sveuilitima koje su je ve provele i koriste ovu metodu. Iskustva drugih zemalja su koristan izvor informacija za buduu provedbu u Republici Hrvatskoj. Dakle, prije spomenuta studija EUA prikazuje pokretae implementacije na nekoliko EU sveuilita, ali i prepreke i prednosti koje se pojavljuju u tom procesu.
145

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

Sveuilite Coimbra (Portugal) je zapoeo u 2000. godini s provedbom metode potpunih trokova. Glavni pokretai koji su navele instituciju za poetak provedbe metode su prikazani u tablici 2.. Oito je da postoji vie pokretaa za primjenu metode, ali naglasak se stavlja na potrebu za strateko upravljanje i uinkovitu raspodjelu resursa. S druge strane, postoje barijere, a jedna od najveih je izostanak nancijske i druge potpore za provedbu metode. Tablica 2. Implementacija ABC metode na Sveuilite u Coimbri
POKRETAI SVEUILITE U COIMBRI - Portugal Potreba za alatom stratekog menadmenta kao podrka za ekasnijom raspodjelom imovine i nancijskih sredstava Bolje upravljanje rastuim brojem kompleksnih aktivnosti Razvitak pokazatelja za praenje aktivnosti ali I za objanjavanjem odstupanja izmeu planiranih i ostvarenih trokova Nikakve nancijske podrke za implementaciju ABC metode Tehnike i pravne prepreke Kulturoloke prepreke Interne institucionalne koristi: bolja i ekasnija raspodjela resursa koja je bazirana na relevantnim podacima, poboljan proces donoenja stratekih odluka, visok povrat indirektnih trokova, interni podaci su razumljiviji; Eksterne institucionalne koristi: objektivnija raspodjela proraunskih sredstava, bolji povrat indirektnih trokova kroz europske fondove (FP7) i zadovoljavanje njihovih uvjeta o praenju trokova

PREPREKE

KORISTI

Izvor: prilagoeno prema EUA Publications 2008, Financial sustainable Universities Towards full costing in European Universities, EU report, dostupno na: www.eua.be., pristupljeno: 10.12.2012.

Sveuilite u Liverpoolu zapoelo je u travnju 2004. godine s procesom provedbe metode potpunih trokova. Plan za implementaciju je dogovoren izmeu Sveuilita Velike Britanije i nacionalnih tijela kako Sveuilite u Liverpoolu mora zavriti prvu fazu implementacije do oujka 2005. U tom razdoblju tim u Odjelu nancija osnovan je za davanje zahtijevanih podataka, za prikupljanje i snimanje podataka o vremenskoj raspodjeli i razvoju softvera koji pripisuje trokove pomou dogovorenih uzronika trokova. Glavni pokretai, prednosti i prepreke za punu provedbu metode na Sveuilitu u Liverpoolu prikazane su u tablici 3.

146

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

Tablica 3. Implementacija ABC metode na Sveuilite u Liverpoolu

POKRETAI SVEUILITE U LIVERPOOLU Velika Britanija Koritenje ABC metode za donoenje stratekih odluka Bolja konkurentnost za eksterno nanciranje Mogunost veeg povrata indirektnih trokova Tehnike i pravne prepreke Kulturoloke prepreke Priznavanje aktivnosti i ABC metodologije na cijelom Sveuilitu Povrat na investicije je znaajan, u nancijskom I menaderskom smislu Postignuta je via razina nanciranja iz eksternih fondova

PREPREKE KORISTI

Izvor: prilagoeno prema EUA Publications 2008, Financial sustainable Universities Towards full costing in European Universities, EU report, dostupno na: www.eua.be., pristupljeno: 10.12.2012.

Za razliku od prije navedenih sveuilita, Tehnoloko Sveuilite u Grazu nije razvilo motivaciju za uporabom metode potpunih trokova. U Austriji, nacionalne sheme nanciranja nisu spremne za pokrie ukupnih trokova aktivnosti istraivanja i projekata sveuilita, te ih tako prisiljavaju da podbace u stvarnim trokovima, zbog ograniene stope indirektnih trokova za sveuilita (npr. priznaje se samo indirektnih trokova u visini 20% trokova osoblja) (EUA, 2008). Ipak, pokreta kao sveobuhvatni softver nancijskog programa i EU projekti rezultirali su u napretku izrauna indirektnih trokova i uspostavljanje odrivog sustava obrauna trokova. U Tomas Bata Sveuilita u Zlinu (eka) glavni pokreta je predanost Uprave da implementira metodu potpunih trokova jer su motivirani razumijevanjem prednosti iste (EUA, 2008). Iako trenutno ne postoji vremenski raspored provedbe sustava ili bilo koje faze projekta, uprava ovog sveuilita bi to eljela provesti u to kraem roku kako bi se omoguilo da se donoenje odluka temelji na podacima o stvarnim trokovima. Glavna prepreka uvoenju je nedostatak odluke o nainu raspodjele trokova, a takoer nemaju iskustva s metodom ali i nemaju vanjsku nancijsku potporu. Od prije navedenih sveuilita koja su provela metodu potpunih trokova ili se kreu u tom smjeru, oito je da ne postoji jedinstveni sustav za raspodjelu trokova na europskim sveuilitima. To, meutim, ne znai da raspodjela trokova nee funkcionirati prema odreenim zajednikim naelima. Dakle, vrlo je korisno znati iskustva drugih zemalja koje su ve provele metodu potpunih trokova. Analiza pokretaa na jednoj strani, prepreka i koristi, na drugoj strani je polazna toka za razvoj metode potpunih trokova na sveuilitima.
147

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

EUA studija identicira veliku raznolikost u razliitim nacionalnim sustavima i stoga nije mogue dati smjernice koje bi se primjenjivale u svakoj zemlji (EUA 2008). Ipak, EUA istraivanje rezultiralo je s indikativnim putokazom u provedbi metode potpunih trokova koji se moe saeti na sljedee (EUA, 2008): 1) Deniranje ciljeva za Sveuilite (razlog za provedbu i kako bi se poveala korist od sustava); 2) Analiza statusa (identicirati postojee raunovodstvene postupke, provjeriti dostupnost podataka i razmotriti prol sveuilita); 3) Skeniranje okolia (skeniranje drugih sveuilita slinog prola i ciljeve koji su ve poeli proces provedbe, istraivanje, te ispitati da li postoji prostor za poticanje partnerstva i zajednikih inicijativa); 4) Postavljanje projektnog menadmenta (dobiti predanost sveuilinog vodstva, osigurati komunikaciju o napretku i svrsi projekta tijekom procesa implementacije, te postaviti realne procjene u vremenskoj skali); 5) Deniranje postavki metodologije trokova (identicirati aktivnosti, izabrati trokovne objekte, denirati uzronike trokova, dizajnirati faktore troenja, izraun jedininog troka); 6) Upravljanje podacima (deniranje podataka potrebnih prije poetka, denirati naine prikupljanja podataka, osigurati kvalitetu podataka).

4.2. Znaaj internog izvjetavanja za visokokolske ustanove u Republici Hrvatskoj

Visokokolske ustanove u Republici Hrvatskoj su dio javnog sektora, odnosno nancirane su u potpunosti ili djelomino iz dravnog prorauna. Kao korisnici prorauna duni su primjenjivati proraunsko raunovodstvo koje ne predmnijeva uporabu informacija o trokovima za svrhu donoenja poslovnih odluka. Postojee proraunsko raunovodstvo i njegov razvijen informacijski sustav u potpunosti je razvijen kao sustav eksternog izvjetavanja prema propisanoj raunovodstvenoj osnovi te ne zahtijeva planiranje, praenje i kontrolu trokova za internu uporabu Upravama visokokolskih ustanova upravo za donoenje poslovnih odluka. U postojeem sustavu proraunskog raunovodstva teko je i za oekivati razvitak potpunog i funkcionalnog koncepta internog izvjetavanja jer bi to zahtijevalo dvojnu evidenciju pojedinih dogaaja i transakcija. Razvoj internog izvjetavanja pretpostavlja integrirani raunovodstveni sustav. Pretpostavka integriranog raunovodstvenog sustava je da se primjenjuje u potpunosti
148

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

obraunska osnova priznavanja poslovnih dogaaja i da ne postoji odstupanje u informacijama nancijskog raunovodstva i raunovodstva trokova. Sadanjim raunovodstvenim konceptom (modicirani obraunski koncept) izvjetajni sustavi ogranien je te ne osigurava dostatne informacije o nancijskom stanju i uspjenosti proraunskih korisnika ime je suen raspon upravljakih informacija. Premda bi primjena potpune obraunske osnove znaila poboljanje cjelovitog nancijskog upravljanja u javnom sektoru, pojedine zemlje u svom raunovodstvu, nancijskom izvjetavanju te planiranju i izvrenju prorauna, jo uvijek ne primjenjuju ovaj koncept. Najei razlozi tome su slijedei: nedostatak napora i poetnog impulsa od strane drave koji je potreban za utvrivanje kriterija priznavanja pojedinih oblika imovine i obveza te njihove evaluacije; manjak dijela javnog menadmenta obrazovanog iz raunovodstvenog podruja; povezanost procesa uvoenja koncepta nastanka dogaaja sa ostalim administrativnim i nancijskim reformama javnog sektora, ini proces uvoenja istog u primjenu kompliciranim i prije svega dugoronim. Planiranje i kontrola kao mehanizmi prorauna i proraunskih procesa imaju vanu ulogu u funkcioniranju visokokolskih ustanova. Izmeu ostalih razloga oituje se i transparentnost rezultata kao i potrebe za preusmjeravanjem i alociranjem resursa na veliki broj pojedinanih aktivnosti iji ciljevi su vani i esto neprotno orijentirani. Kada bi se u potpunosti usvojila obraunska osnova odnosno koncept nastanka poslovnog dogaaja tada bi proli trokovi bili u potpunosti usporedivi s planovima odnosno proraunima u svrhu kontrole. Kako u privatnom tako i u javnom sektoru, informacije o trokovima imaju znaajnu ulogu u procesu smanjivanja i kontrole trokova. Tako pravovaljane i pravovremene informacije o trokovima mogu doprinijeti u (Vaiek, 2006.): usporedbi trokova s moguim koristima pojedinih programa i aktivnosti zbog kojih e biti mogue ustanoviti korisne i nekorisne aktivnosti, temeljem kojih e se donositi odluke o smanjenju ili ukidanju aktivnosti i programa koji nisu trokovno uinkoviti; usporedbi trokova i njihovih promjena kroz odreeno vremensko razdoblje, identicirati uzroke za takvo ponaanje trokova te poduzeti razliite korake sa svrhom poboljanja ekasnosti; identikaciji i smanjivanju vikova trokova kapaciteta te usporedbi trokova sa slinim benchmark aktivnostima, pronai uzroke i razliitosti u trokovima te revidirati i poboljati procese.
149

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

No, vlada esto nema prave pokazatelje s kojim bi mogla ocijeniti uinkovitost i ekasnost a kamoli protabilnost i povrat investicije od programa i razliitih aktivnosti upravo zbog toga to je osnovni cilj vlade ili drave zadovoljenje javnih potreba. Tako vladi nedostaju neki osnovni ekonomski pokazatelji da bi mogli upravljati trokovima i resursima. Obuhvaanje trokova i njihovo planiranje te kontrola moe se iskazivati kroz modicirani master proraun u smislu internog izvjetavanja ali i nekim drugim oblicima nestandardiziranih nancijskih izvjetaja. Nain obuhvaanja trokova u internom izvjetavanju treba biti u funkciji osiguranja informacijske osnovice za menadere svih hijerarhijskih razina, u procesu donoenja ekonomskih i neekonomskih poslovnih odluka. Stoga se interni izvjetaji trebaju prilagoditi specinim zahtjevima internih korisnika, ovisno o tome koriste li se ove informacije u sustavu planiranja, obrauna ili kontrole. Nain obuhvaanja ali i iskazivanja trokova treba biti osnovom za pripremu i interpretaciju informacija u raunovodstvu, to zahtijeva da se njegovu deniranju pristupi sa izraenim stavom da je potrebno (Drai Lutilsky, 2006): 1. jasno denirati tekue i povremene informacijske zahtjeve internih korisnika na razliitim hijerarhijskim razinama odluivanja, koje imaju utjecaja na strukturu iskazanih trokova; 2. realno procijeniti kadrovske i tehnike mogunosti raunovodstvene slube da udovolji stalnim i povremenim informacijskim zahtjevima korisnika, potujui naelo ekonominosti; 3. denirati organizacijske pretpostavke za udovoljavanjem stvarnim zahtjevima izabranog sustava i metodama obrauna za tekue izvjetavanje o relevantnim kategorijama trokova, sukladno metodologiji utvrivanja parcijalnih rezultata; 4. osigurati usporedivost iskazanih trokova u okviru iste djelatnosti, na internom, nacionalnom i meunarodnom planu. Kako bi se udovoljilo ovim zahtjevima, potrebno je denirati temeljne vrste trokova, te postaviti sustav njihova prepoznavanja, prikupljanja, praenja, evidentiranja, klasiciranja i analiziranja, to predstavlja integralni dio raunovodstvenog, ali i ukupnog informacijskog sustava, podranog raunalnom tehnologijom. Primjena raunovodstva trokova i upravljakog raunovodstva u procesima planiranja mogue je i u sluajevima kada se proraun provodi na obraunskoj osnovi i na novanoj osnovi. Ako se proraun usvaja po obraunskoj metodi, trokovi se mogu koristiti u svrhu kontrole (planirano-izvreno) (Drai Lutilsky, 2006). Ako se proraun usvaja po novanoj osnovi obrauni trokova mogu po150

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

moi kao dodatne informacije pri raspodjeli proraunskih sredstava. injenica je da se u pripremi prorauna podaci o trokovima nedovoljno koriste. Upute za izradu prorauna ne prezentiraju i ne zahtijevaju takve modele. Koritenje informacija o trokovima je djelomino i na dobrovoljnoj osnovi (nije propisana procedura). Informacije o trokovima mogu se koristiti u svrhu njihove kontrole i potrebnog smanjenja. Mogue je usporediti ostvarene trokove po vie osnova: s planiranim trokovima programa (aktivnosti), sa standardnim trokovima, s trokovima slinog programa (aktivnosti), usporeivati trokove kroz vrijeme. Cilj je utvrditi razlike, odstupanja u trokovima, revidirati ih i poduzeti odgovarajue mjere. injenica je da je upravljanje trokovima za ove svrhe nerazvijeno i ne koristi se u dovoljnoj mjeri pri utvrivanju proraunske potronje po korisnicima. Standardizacija trokova za iste ili srodne usluge tj. priznavanje trokova do odreenog iznosa za svaku pojedinu uslugu je praksa koja je djelomino prisutna kod proraunskih korisnika, a pogotovo u Republici Hrvatskoj (Vaiek,2006). Razmatrajui sadanji raunovodstveni sustav proraunskih korisnika odnosno visokokolskih ustanova, moglo bi se zakljuiti kako bi se interni sustav raunovodstva trokova mogao razviti kao pomoni raunovodstveni sustav koji bi se naslanjao na postojei. Za visokokolske ustanove programi koje se provode mogli bi se razvrstati u tri glavne aktivnosti od kojih svaka ima nekoliko podaktivnosti: a) osnovna aktivnost; obrazovanje, istraivanje, razvoj, kontinuirano obrazovanje zaposlenika i studentske organizacije, b) dodatna aktivnost; dodatno obrazovanje koje se ne nancira iz osnovnog prorauna (kao npr. poslijediplomski studiji, ljetne kole, seminari i sl.), dodatno istraivanje (npr. lokalni ili internacionalni programi, projekti i sl.), neke dodatne aktivnosti kao izdavaka djelatnost ili prodaja nekih proizvoda ili usluga proizalih iz istraivanja i razvoja, c) pomona aktivnost; aktivnosti vezane uz standard studenata, sport, kulturu te aktivnosti od opeg interesa za Hrvatsku. Temeljem navedenih aktivnosti i podaktivnosti mogli bi se prepoznati trokovni objekti ili nositelji trokova na visokokolskoj ustanovi. Trokovni objekti mogli bi biti: struni studij, preddiplomski, diplomski, poslijediplomski studij, znanstveno-istraivaki projekti te komercijalni projekti. Kategorije trokova bi bile iste za sve visokokolske ustanove i sve (pod)aktivnosti te se mogu rasporediti faktorima troenja koji najbolje odraavaju uzronost odnosno nastanak troka.
151

IVANA DRAI LUTILSKY, MARTINA DRAGIJA

Iz svega navedenog, moe se zakljuiti da bi implementacija metode potpunih trokova a time i razvoj sustava internog izvjetavanja donio neosporne koristi kako pojedinim visokokolskim institucijama tako i Sveuilitima u cjelini. Koristi se ne ogledaju samo u informacijama o potpunim trokovima ve i u mogunosti primjene novih modela nanciranja, provedbi strategija Sveuilita, apliciranju za nove eksterne izvore nanciranja te uinkovitijem upravljanju u sustavu visokog obrazovanja.

5. Zakljuak
U uvjetima ekonomske krize koja je zahvatila veinu zemalja diljem svijeta kvalitetno visoko obrazovanje jo vie dobiva na znaaju. Naime, odgovor za rjeavanje ekonomske krize mogue je nai samo u novim znanjima, spoznajama i inovacijama. Upravo iz tog razloga bi se sredstva za nanciranje visokog obrazovanja, kako iz javnih tako i iz privatnih izvora, trebala poveavati no naravno to nije sluaj. Svjedoci smo kontinuiranog poveanja potranje za nastavne i istraivake usluge koje pruaju visokokolske institucije uz istovremeno smanjenje izvora nanciranja. Upravo u takvim okolnostima potpuno praenje i kontrola svih trokova visokokolskih ustanova se namee kao uvjet opstanka i konkurentnosti visokokolskih ustanova. Europske visokokolske ustanove su poele prepoznavati znaaj uvoenja metode potpunih trokova te su kroz rad istaknuti primjeri Sveuilita u Portugalu i Liverpoolu kao primjeri Sveuilita koja su meu prvima krenula s procesom implementacije metode potpunih trokova. Istaknuto je kroz rad da su glavni pokretai razvoja sustava potpunih trokova prvenstveno vezani uz eksterne izvore nanciranja, strateko odluivanje i vei povrat indirektnih trokova. No, koristi od spomenutog sustava su daleko vee i razlikuju se od ustanove do ustanove. Jednako tako razlikuje se i sam proces implementacije kao i potencijalne prepreke. Ne postoji unicirani proces razvoja sustava internog izvjetavanja na visokokolskim institucijama. Svako Sveuilite i pripadajue sastavnice moraju pristupiti tom procesu na jedinstven nain uz uvaavanje i dobro poznavanje postojeeg raunovodstveno-informacijskog sustava. Sveuilite u Zagrebu je poelo prepoznavati znaaj implementacije metode potpunih trokova, te je u radu naznaeno da navedena metoda podrava dugorone ciljeve i strategiju razvoja Sveuilita u Zagrebu. Takoer, istaknuta je vanost sustava internog izvjetavanja i metode potpunih trokova za provedbu programskih ugovora na Sveuilitu u Zagrebu. No, sada preostaje pridobiti politiki konsenzus za uvoenjem promjena u sloeni raunovodstveni sustav visokokolskih ustanova te naravno osigurati potrebna nancijska sredstva. Ovim
152

ZNAAJ UVOENJA METODE POTPUNIH TROKOVA NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

radom je dokazano i argumentirano da je uvoenje metode potpunih trokova uvjet bez kojeg se ne moe osigurati kvalitetno i uinkovito upravljanje visokokolskim ustanovama, ali je jednako tako naznaeno da je upitno kada e se krenuti sa samom implementacijom.

6. Literatura
1. Barzelay, M. (2001) The New Public Management, Improving Research and Policy Dialogue, University of California Press, California 2. Berry, R. H. (1994) Management Accounting in Universities, CIMA Lonodon. 3. Crooper, P., Cook, R. (2000) Activity-Based Costing in Universities-Five Years On, Public Money & Management April-June 2000, CIPFA. 4. Drai Lutilsky, I. (2006) Informacije o trokovima u funkciji upravljanja javnim sektorom, doktorska disertacija,Ekonomski fakultet Zagreb Sveuilita u Zagrebu. 5. European University Association (2008) Study Financially sustainable Universities Towards full costing in European Universities [dostupno na: www.eua.org; pristupljeno: 10.12.2012.] 6. Goddard, A., Ooi, K. (1998) Activity-Based Costing and Central Overhead Cost Allocation in Universities: A Case Study, Public Money & Management July-September 1998, CIPFA; 7. Granof M. H., Platt D. E., Vaysman I.,(2000) Using Activity-Based Costing to Manage More Effectively, Grant Report, The PWC Endowment for the Business of Government, PriceWatershouseCooperrs; 8. Hughes,O., O`Nill, D.(2002) The limits of new public management: Reection on the Kennett revolution in Victoria, International Public Management Review; [dostupno na: http://www.inpuma.research/papers/sydney/hughesoneill.html, pristupljeno: 10.12.2012] 9. IFAC-PSC: Perspectives on Cost Accounting for Government, Study 12, 2000. 10. Cherington J.O., Hubbard E. D., Luthy D. H.(1985): Cost and Managerial Accounting, WCB Publishers, Dubuque, Iowa. 11. Engler C. (1988) Managerial Accounting, Irwin, Homewood, Illinois. 12. Tatikonda, L. U., Tatikonda R. J. (2001) Activity Based Costing for Higher Education Institutions, Management Accounting Quarterly, Institute of Management Accountants; 13. Vaiek,V. (2006) Stanje i pravci primjene raunovodstva trokova u javnom sektoru RIF-ova Riznica, HZRiFD 04/2006., Zagreb, str 14.

153

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

Korelacija izvora nanciranja visokog obrazovanja i broja studenata u svijetu

Danijel MLINARI*

Saetak: Znaenje visokog obrazovanja i njegov utjecaj na drutvo svake zemlje neupitan je. Ono to razlikuje visoko obrazovanje od zemlje do zemlje je njegov tretman i adekvatna strategija visokog obrazovanja. Financiranje visokog obrazovanja, openito u svijetu dominantna je tematika kojom se bave sve ukljuene strane koje imaju direktne i/ili indirektne poveznice s visokim obrazovanjem. Veina zemalja u svijetu suoava se sa sve veim poveanjem potranje za visokim obrazovanjem dok s druge strane izdvajanja za visoko obrazovanje iz dravnih prorauna ne prate taj trend. Navedeno dovodi do decitarnosti izvora sredstava kojima se nancira visoko obrazovanje neovisno da li je to javni i/ili privatni sektor. Posljedica je ta, da odreenom dijelu potencijalne studentske populacije slabijeg materijalnog statusa nije omogueno studiranje te openiti pad kvalitete studiranja. Visoko obrazovanje trebalo bi biti dostupno svima koji zadovolje kriterije upisa, neovisno o svim ostalim uvjetima. Dostupnost visokog obrazovanja u pojedinoj zemlji zapravo govori o kvaliteti modela nanciranja visokog obrazovanja. to je dostupnost visokog obrazovanja vea, podrazumijeva se da je model nanciranja bolji jer omoguuje veu mogunost studiranja potencijalnim studentima. Model nanciranja pak ovisi o ekasnosti i dostatnosti izvora nanciranja. Tendencija je, i zadatak veini zemalja u svijetu smanjiti izdvajanja iz prorauna za visoko obrazovanje. Spomenuto jo jasnije dolazi do izraaja u ovakvim vremenima nancijske krize. Krajnji cilj je poveanje izdvajanja sredstava iz privat*

Danijel Mlinari, univ.spec.oec., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: dmlinaric@efzg.hr

155

DANIJEL MLINARI

nih izvora za visoko obrazovanje i smanjenje optereenja dravnog prorauna zemalja. U radu e stoga biti istraeni uoeni trendovi u broju i distribuciji studenata u svijetu te izvori nanciranja visokog obrazovanja. Takoer e biti prouene i promjene u trokovima visokoobrazovnih institucija te njihov utjecaj na kvalitetu studiranja. Uz zakljuak e biti navedene i preporuke te potencijalne promjene u nanciranju visokog obrazovanja koje bi poboljale kako nanciranje visokog obrazovanja tako i visoko obrazovanje u cjelini. Kljune rijei: visoko obrazovanje, izvori nanciranja, trend broja studenata, svijet

1. Uvod
Problematika visokog obrazovanja izrazito je aktualna u svim drutvima svijeta. Njena uloga i vanost neosporna je s mikro i makro aspekta pojedinca i drutva. Svakako je jedna od najuestalijih rasprava meu znanstvenom javnou u kontekstu visokog obrazovanja, njegov utjecaj na ekonomski rezultat zemlje. Da li, i u kojoj mjeri visoko obrazovanje utjee na taj rezultat te koliki udio visokoobrazovnog stanovnitva nekom drutvu osigurava odrivi razvoj te zemlje takva i izvedena pitanja temelj su i za prouavanje povezanosti izvora nanciranja visokog obrazovanja i broja studenata. S obzirom na izvor nanciranja visokog obrazovanja te udio visokoobrazovanog stanovnitva u drutvu te ekonomskog napretka zemlje potrebno je razluiti i denirati odrivost bilo kojeg od postojeih modela i naina nanciranja visokog obrazovanja. Takoer je vano prouiti trendove spomenutih varijabli kako bi se te injenice mogle implementirati u odrivi model funkcioniranja visokog obrazovanja, a svakako i u modele nanciranja. Kako je spomenuto, smatra se da je visoko obrazovanje jedno od glavnih pokretaa gospodarstva svake zemlje. Privatnom sektoru visoko obrazovanje doprinosi kroz porast produktivnosti i poduzetnitva, poveanju razine specijalizacije i otvaranja novih radnih mjesta to posljedino ima utjecaj na poveanje ekonomskog rasta zemlje te smanjenje siromatva. Javnom sektoru pak doprinosi kroz poveanu aktivnost u istraivanje i razvoj, zatim poveanje direktnih stranih investicija, pospjeuje se upravljanje te postie stabilnost i socijalna osjetljivost odnosno razvijenost cijelog drutva. Sve te posljedice koje pridonose ulaganju u visoko obrazovanje utjeu na visinu ekonomskog rasta zemlje to za posljedicu ima poveanu potronju svih sudionika, zatim i poveanje poreznih prihoda zemlje i u konanici mogunost veih izdataka od strane drave za visoko obrazovanje.
156

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

Financiranje visokog obrazovanja odreeno je i uvjetovano administrativnim, zakonskim, socijalnim i ekonomskim politikama i pretpostavkama. Razliite drave imaju razliita rjeenja i postupke za funkcioniranje tog procesa, tako da svaka politika nanciranja djeluje u razliitim uvjetima i ne moe imati isti uinak u razliitim zemljama. Posljedica toga je da nema jedinstvenog rjeenja koje bi imalo iste uinke bez obzira na okolnosti koje ga okruuju. Sve navedeno motiv je za studiranje i prouavanje problematike korelacije izvora nanciranja visokog obrazovanja i broja studenata u svijetu. Cilj rada je detaljno istraiti i izloiti korelaciju izvora nanciranja visokog obrazovanja i broja studenata u svijetu te denirati postojee stanje u Republici Hrvatskoj. U radu e stoga biti proueni i prezentirani uoeni trendovi u nanciranju visokog obrazovanja, a koji se odnose na izvore nanciranja. Biti e izloena distribucija studenata u svijetu kao i njihova veliina. Takoer e biti istaknute i promjene u trokovima visokoobrazovnih institucija te njihov utjecaj na kvalitetu studiranja. Zasebno poglavlje u radu dati e pregled nanciranja visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a uz zakljuak e biti navedeni prijedlozi i preporuke te potencijalne prepreke u nanciranju visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a sve s krajnjim ciljem poboljanja kako nanciranja visokog obrazovanja tako i visokog obrazovanja u cjelini.

2. Financiranje visokog obrazovanja 2.1. Izvori nanciranja visokog obrazovanja

Mogunosti i rjeenja problematike nanciranja visokog obrazovanja uvjetuju donoenje odluke o studiranju ili nastavku studiranja, a njihova jednostavnost i ekasnost bitan su faktor u kontekstu kvalitetnog funkcioniranja visokoobrazovnog sustava. Financiranje visokog obrazovanja kao namjena od javnog interesa zahtijeva maksimalnu angairanost drave i drutva kako bi taj interes u potpunosti bio ispunjen. Mehanizam nanciranja se, uz instrumente zatite i raznovrsne oblike izravne ili posredne, otvorene ili prikrivene dravne potpore, pokazuje kao jedan od najvanijih preduvjeta za ostvarenje tog cilja. Visoko obrazovanje moe biti nancirano iz dravnih ili privatnih izvora ili pak kombinacijom navedenih (Mlinari, 2012). Sljedei grakon prikazuje visinu izdvajanja sredstava za visoko obrazovanje kao postotak BDP-a po pojedinim zemljama te njihovu strukturu, odnosno odnos javnih i privatnih izvora sredstava.
157

DANIJEL MLINARI

Grakon 1. Izdaci za visoko obrazovanje u izabranim zemljama, 2009., (u postotku BDP-a)

Napomena: 1. Samo javni izvori nanciranja (ukljuuje samo vicarsku). Izvor: OECD, Education at a Glance 2012, OECD Indicators, 2012., str. 239.

Vidljivo je da je prosjek ukupnih (javnih i privatnih) izdvajanja za visoko obrazovanje u 2009. godini iznosio 1,6% BDP-a na razini OECD zemalja. Samo SAD, Juna Koreja, ile i Kanada izdvajaju preko 2% svog BDP-a za visoko obrazovanje pri emu sve navedene zemlje osim Kanade imaju vei udio privatnih od javnih izvora nanciranja. Najvei postotak izdvajaju Sjedinjene Amerike Drave i Juna Koreja (2,6%) pri emu je taj postotak za SAD u 2007. godini iznosio ak 3,1%, dok najmanje izdvaja Slovaka s manje od 1% ulaganja u visoko obrazovanja ukljuujui javne i privatne izvore nanciranja (0,9%). Manje od 1,6% (prosjek OECD zemalja) izdvaja najvei broj zemalja, i to: Austrija, Belgija, eka, Francuska, Island, Italija, Meksiko, Njemaka, Norveka, Poljska, Portugal, Slovaka, Slovenija, panjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Iznijeti podaci potkrepljuju tezu o niskim ulaganjima u visoko obrazovanje iz privatnih izvora i potrebi za njegovim to veim sudjelovanjem u nanciranju visokog obrazovanja. Openito, bez kvalitetnih modela privlaenja privatnog kapitala ne moe se oekivati odrivi razvoj politike visokog obrazovanja neke zemlje. Jasan primjer je ileanski model nanciranja studenata koji je prepoznao svjetske trendove te je implementacija Novog ileanskog sustava kreditiranja studenata garantiranog od strane drave i visokoobrazovnih institucija koji je ileanski Kongres usvojio 2005. godine doprinijela da je ileanski sustav visokog obrazovanja trenutno
158

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

jedan od najprivatiziranijih i najotvorenijih privatnom kapitalu u svijetu (Larrain i Zurita, 2007). Meutim, trenutni prosvjedi studenata u ileu takoer istiu vanost socijalnog aspekta studentskog kreditiranja te obvezna ukljuenost drave posredstvom odreenih institucija koje bi bile ovlatene ispravljati i regulirati nepravilnosti u sustavu. Sljedei grakon prikazuje strukturu javnih i privatnih izvora nanciranja institucija visokog obrazovanja u 2009. godini pri emu se struktura dijeli na sve privatne izvore, izdatke drugih privatnih subjekata, izdatke kuanstava i javne izvore. Javni izvor nanciranja dominantan je nain nanciranja u svim zemljama osim u Australiji, ileu, Japanu, Junoj Koreji, Sjedinjenim Amerikim Dravama i Ujedinjenom Kraljevstvu. To je i razumljivo s obzirom da navedene zemlje provode ili su provele implementaciju novih, tritu otvorenih modela nanciranja studenata. Meutim, potrebno je napomenuti da sve navedene zemlje takoer imaju velik udio nanciranja kuanstva to je potvrda mogunosti stanovnitva da sami, bez ukljuivanja jednog od modela nanciranja, nanciraju studij. Takoer se istiu skandinavske zemlje kao predvodnice zemalja koje visoko obrazovanje nanciraju dominantno iz javnih izvora. Grakon 2. Struktura javnih i privatnih izvora nanciranja institucija visokog obrazovanja, 2009. (%)
( )

Napomena: 1. Podatak se u jednom dijelu ne odnosi samo na visoko obrazovanje. Izvor: OECD, Education at a Glance 2012, OECD Indicators, 2012., str. 251.

159

DANIJEL MLINARI

2.2. Visoko obrazovanje kao investicija ili troak

Visoko obrazovanje promatra se kao ulaganje, a shodno tomu potrebno ga je na taj nain denirati i tretirati te denirati povrat tog ulaganja. Budui da ulaganja u obrazovanje esto imaju infrastrukturni karakter (investicijski karakter ulaganja, naglaene eksterne ekonomije, nemogunost zabrane koritenja obrazovanja kao javne usluge) efekti uloenih novanih sredstava u obrazovanje javljaju se kroz utjecaj na gospodarski razvoj i na blagostanje pojedinca (Bari, 2003). Ekonomski rast kao posljedica ulaganja u visoko obrazovanje promatran kao eksternalija ulaganja u visoko obrazovanje jo od 1960. godine zastupali su Huffman (1974.), Schultz (1975.), Fane (1975.), Wozniak (1987.) tvrdei da se obrazovaniji radnici kvalitetnije i bre prilagoavaju promjenama u okolini i novonastalim uvjetima. Utjecaj obrazovanja na ekonomski rast istraivali su mnogi znanstvenici jo od 18. stoljea kao npr. Smith, Marshall, Friedman te u novije vrijeme Akerlof (1970.), Blaug (1976.), Melck (1982.), Stiglitz (1986.), Chapman (1997.), Beleld (2000.), Barr (2001.), Dahlin (2002.), Englebrecht (2003.), Palacios (2004.) kao i mnogi drugi. Vidljivo je da poveanje izdvajanja za visoko obrazovanje u 2009. u odnosu na 2000. nije imalo za posljedicu i preteito pozitivnu promjenu u iznosu trokova po studentu. Sve navedene zemlje zabiljeile su porast izdvajanja za visoko obrazovanje, ali sve nisu zabiljeile rast izdvajanja po pojedinom studenta. Uzrok tomu je poveanje broja studenata. Broj studenata povean je u svim navedenim zemljama, a smanjio se samo u panjolskoj i Japanu. U Brazilu, Maarskoj, vicarskoj, SAD-u, Izraelu, Islandu zabiljeen je vei porast broja studenata u odnosu na poveanje izdvajanja za visoko obrazovanje to je rezultiralo smanjenjem trokova po studentu. U svim zemljama ukupno poveanje izdvajanja za visoko obrazovanje nije rezultiralo i jednakim poveanjem izdvajanja po studentu to je takoer rezultat promjene broja studenata. Zakljuak je da poveanje izdvajanja za visoko obrazovanje, zbog upisnih kvota, nuno ne mora odraavati i poveanje izdvajanja po studentu. Takvo stanje upuuje na decitarnost u nanciranju visokog obrazovanja, a produenje trenda ima za posljedicu pad kvalitete studiranja te konano i cijelog sustava visokog obrazovanja.

160

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

Grakon 3. Promjene u broju studenata i trokova po studentu visokoobrazovnih institucija, 2000. 2009. godine (2000 = 100, 2009. stalne cijene)

Napomena: 1. Podatak ukljuuje samo javne institucije. 2. Podatak ukljuuje samo javne trokove. 3. Podatak se u jednom dijelu ne odnosi samo na visoko obrazovanje. Izvor: OECD, Education at a Glance 2012, OECD Indicators, 2012., str. 224.

3. Tendencija broja studenata u svijetu

Financiranje studenata, openito u svijetu dominantna je tematika kojom se bave sve ukljuene strane koje imaju direktne i indirektne veze s visokim obrazovanjem. Veina zemalja u svijetu suoava se sa sve veim poveanjem potranje za visokim obrazovanjem dok s druge strane izdvajanja za visoko obrazovanje iz dravnih prorauna ne prate taj trend (Mlinari, 2012.). Tako se broj studenata u svijetu od 2000. godine sa 100,8 milijuna poveao u 2007. godini na 152,5 milijuna to predstavlja poveanje za 51,7 milijuna studenata u navedenom sedmogodinjem razdoblju. U posljednjih 37 godina broj studenata u ukupnoj populaciji poveao se s 28,6 milijuna, koliko ih je bilo 1970. godine, na ve spomenutih 152,5 milijuna u 2007. to je prosjeno godinje poveanje od 4,6% ili udvostruenje broja studenata svakih 15 godina (UNESCO, 2009). Poveanje ukupnog broja studenata izraeno u apsolutnim brojevima i relativno vidljivo je u sljedeim grakonima.

161

DANIJEL MLINARI

Grakon 4. Broj studenata po regijama, u milijunima

Izvor: UNESCO, Global Education Digest 2009, Comparing Education Statistics, 2010., str. 11.

U 1970. godini skoro svaki drugi student studirao je u Sjevernoj Americi ili Zapadnoj Europi. Danas je taj omjer 1 naprema 4. Preciznije, udio od 48% ukupne studentske populacije iz 1970. pao je na svega 23% u 2007. godini. Najvee poveanje udjela studenata zabiljeeno je u subsaharskom podruju Afrike gdje je godinje poveanje broja studenata izmeu 2000. i 2005. iznosilo 10% godinje. U usporedbi s ostalim regijama, ukupan broj studenata u subsaharskom podruju Afrike iznosi samo 3% ukupne populacije studenata u usporedbi s 11,9% (Population Reference Bureau, 2008) svjetske populacije koja ivi na tom podruju u 2007. godini. Regija Istone Azije i Pacika ima najvei broj studenata u 2005. godini, a 2007. imala je 46,7 milijuna studenata to je 31% ukupne studentske populacije dok je 1970. iznosio tek 14% (poveanje od 17% u 37 godina). Slijedi regija Sjeverne Amerike i Zapadne Europe s 23%, Centralna i Istona Europa s 14% te Latinska Amerika i Karibi te Arapske zemlje, obje s po 12% ukupne svjetske studentske populacije u usporedbi s 1970. godinom kada su iznosili 6% odnosno 10%. Zapravo sve regije osim Sjeverne Amerike, Europe i Centralne Azije zabiljeile su porast broja studenata u odnosu na 1970. godinu. Navedeni podaci upuuju na zakljuak o nedvojbenom prijelazu sve vie zemalja (po Trowovoj terminologiji iz 1974. godine) iz elitnog sustava, sustava visokog obrazovanja u kojem studira do 15% relevantne populacije, k masovnom sustavu gdje je taj udio od 15 do 50% pa sve do prijelaza u univerzalni sustav kod kojeg je taj udio vei od 50%.
162

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

Grakon 5. Postotak studenata po regijama u ukupnoj studentskoj populaciji od 1970. do 2007. godine

Izvor: UNESCO, Global Education Digest 2009, Comparing Education Statistics, 2010., str. 12.

Sadanji trend broja studenata s obzirom na visinu njihovih nacionalnih prosjenih dohodaka u odnosu na 1970. godinu, znakovito se mijenja. Danas veina studenata ivi u dravama s niskim i srednje visokim standardom dok je prije tri desetljea taj omjer bio suprotan, veina studenata ivjela je u zemljama s visokim standardom. Grakon 6. Postotak studenata s obzirom na standard njihovih zemalja od 1970. do 2007. godine

Izvor: UNESCO, Global Education Digest 2009, Comparing Education Statistics, 2010., str. 12.

163

DANIJEL MLINARI

U 1970. godini 57% studenata dolazilo je iz zemalja s visokim standardom iako je ukupan broj studentske populacije iznosio svega 1/5 svjetske populacije. U 2007. udio studenata iz zemalja srednjeniskog standarda iznosio je 42%, u usporedbi s 1970. kada je iznosio 22%. Sljedei pak grakon prikazuje distribuciju poveanja broja studenata po kontinentima u razdoblju od 1990. do 2007. godine. Najvei rast zabiljeila je Afrika od 217 postotnom poveanju broja studenata u spomenutom 17-godinjem razdoblju. Slijedi Azija s duplim poveanjem ispred June Amerike i Australija, dok Europa i SAD imaju najmanji porast meu kontinentima i to svega 74% odnosno samo 22% poveanja. Slika 1. Distribucija poveanja broja studenata po kontinentima u razdoblju od 1990. do 2007. godine

Izvor: The Chronicle of Higher Education (2009), Data Points: More College Students Around the World, dostupno na: http://chronicle.com/article/Chart-More-College-Students/48516/ (pristupljeno 9. listopada 2012.)

Posljedica navedenih promjena i trendova oituju se u neuravnoteenosti izmeu potreba za visokim obrazovanjem i mogunou za nanciranjem te djelatnosti. Visoko obrazovanje moe se nancirati iz dva izvora, javnog i/ili privatnog (Stojanovi i Leko, 2011). Javni izvori nanciranja podrazumijevaju sredstva iz dravnog prorauna, odnosno iznose koje drava doznauje visokoobrazovnim institucijama, a koji nisu povratnog karaktera. Takav izvor nanciranja naelno
164

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

podrazumijeva (ovisi pak o postotku koji drava dodjeljuje, mogu je sluaj djelominog subvencioniranja) besplatno visoko obrazovanje za sve. Besplatno visoko obrazovanje podrazumijeva besplatno s aspekta krajnjeg korisnika odnosno studenta, gdje sve trokove tog obrazovanja podmiruje drava. Privatni izvori nanciranja podrazumijevaju pak individualno plaanje kolarina gdje se sredstva mogu pribaviti na vie naina ovisno o nancijskoj ovisnosti/ neovisnosti pojedinca. Takav izvor nanciranja ne iskljuuje i dravno subvencioniranje. Mogue je da dio trokova visokog obrazovanja nancira drava, a dio pojedinac (toni odnosi nanciranja razliiti su meu zemljama, a ovise o strategiji visokog obrazovanja u toj zemlji). Npr. drava moe subvencionirati samo onaj dio populacije studenata koji studiraju podruja koja su od strane drave oznaena kao prioritetna odnosno djelatnosti koje su decitarne takvom vrstom visokoobrazovanih pojedinaca i gdje postoji na razini drutva potreba za ekspertima iz tih djelatnosti. Djelatnosti kod kojih nisu potrebni takvi ljudski kapaciteti, odnosno u sustavu postoji prekapacitiranost takvom vrstom strunjaka ne ostvaruju pravo na dravnu potporu, te se pojedinci koji se odlue za takav studij suoavaju s problemom samostalnog plaanja studija. Neovisno o kojoj se djelatnosti radi (sucitarnoj ili decitarnoj odreenim ljudskim kapacitetima) nastojanje na svjetskoj razini je poveati udio privatnog nanciranja u ukupnom nanciranju visokog obrazovanja odnosno svesti izdvajanja iz dravnog prorauna za visoko obrazovanje na najmanju moguu mjeru. Ono to pojedine zemlje razlikuje je nain na koji se to ini. Neke to ostvaruju uvoenjem kolarina ili liberalizacijom njihovog iznosa, druge, uklanjanjem administrativnih ogranienja trokova stanovanja i drugih trokova studiranja, ali usporedo s tim unapreuju, primarno tritu otvoren sustav nanciranja studenata (Leko, et al., 2012).

4. Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 4.1. Pregled stanja nanciranja visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj
Financiranje visokog obrazovanja odnosno nanciranje studenata u Republici Hrvatskoj funkcionira na nain dodjele subvencioniranih sredstava fakultetima od strane nadlenog ministarstva. Model nanciranja visokokolskog obrazovanja stoga se suoava s nizom imbenika koji imaju slabiji ili jai utjecaj na isti kao npr.: a) precizno utvrene strategije gospodarskog i socijalnog razvitka zemlje, b) jasne i razumljive strategije razvoja obrazovanja po vertikali, c) dinamike gospodarskog rasta - kvalitetan obrazovni sustav mora se nancirati gospodar165

DANIJEL MLINARI

skim rastom, d) (ne)postojanja dileme o obrazovanju kao investiciji ili potronji, te o e) prihvatljivom stupnju podjele trokova nanciranja obrazovanja izmeu drave i pojedinca (Iskorak, 2001). Postavlja se pitanje izbora optimalne kombinacije udjela drave i djelovanja trita u visokom obrazovanju koji je danas aktualniji nego ikada do sada. Uvjetovanje dravne nancijske potpore s gubitkom autonomije sveuilita ne smije biti smjer promjena u visokom obrazovanju. Isto tako, posvemana trina orijentacija i odustajanje drave od njezinih oekivanih oblika intervencije ne smiju biti imbenikom moguih suboptimalnih rezultata u visokom obrazovanju. Trite ne moe biti u svakoj situaciji primjeren alokator nancijskih sredstava u visokom obrazovanju. Stoga su nune akcije kojima bi se pribliile privatna i drutvena korisnost (Iskorak, 2001). Iako se dravni fakulteti u Hrvatskoj nanciraju iskljuivo iz javnih izvora (od akad. godine 2010./11. visoko obrazovanje je po odluci nadlenog ministarstva besplatno za sve studente koji zadovolje upisne kriterije odnosno upiu fakultet), tj. drava doznauje sredstva fakultetima za upisani broj studenata te iako se ta sredstva svake godine poveavaju, ona su nedostatna s obzirom na broj studenata odnosno trokove po studentu. Sljedei grakon, stoga, prikazuje kretanje broja studenata i iznosa izdvajanja MZOS-a za visoko obrazovanje od 2004. do 2011. godine. Potrebno je napomenuti da broj studenata podrazumijeva broj upisanih studenata na poetku akademske godine. 2004. godine u Hrvatskoj je bilo 120 tisua i 822 upisana studenta, da bi se taj broj do 2011. godine poveao na 148 tisua i 616 studenta to predstavlja poveanje od 27 tisua i 794 studenta ili 23% u navedenom sedmogodinjem razdoblju. Izdvajanja za visoko obrazovanje nadlenog ministarstva poveano je pak sa 1,795 na 2,763 milijardi HRK to je poveanje prorauna od 53%. Unato spomenutom poveanju treba promatrati i poveanje broja studenata te prouiti izvor sredstava te okolnosti i trendove. Svakako je potrebno napomenuti i poveanje materijalnih trokova i trokova stjecanja znanja u spomenutom razdoblju. Kako je izvor sredstva u potpunosti javni, vano je naglasiti i upitnost odrivosti daljnjeg nanciranja drave, pogotovo u trenutnim okolnostima i okvirima javnih nancija u Republici Hrvatskoj. Sve spomenuto naglaava potrebu za detaljnim prouavanjem trenutnog modela nanciranja i suzdravanja naoko jasnog zakljuka o odrivosti izdvajanja za visoko obrazovanje.

166

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

Grakon 7. Broj studenata i iznosi izdvajanja MZOS-a za visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, broj studenata i milijarde HRK

Napomena: Vremensko razdoblje godine, za varijablu broj studenata odnosi se na akademsku godinu, a broj studenata podrazumijeva broj upisanih studenata u toj akademskoj godini. Izvor: Priredio autor prema podacima MZOS

4.2. Prijedlozi i preporuke nanciranju visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska, jo uvijek nije izgradila odrivu strategiju i ekasan model nanciranja visokog obrazovanja. Do sada koriteni modeli nisu postigli oekivane rezultate i optereeni su brojnim problemima, koji se mogu saeti kako slijedi: a) Svi koriteni dravni programi poticaja za nanciranje studenata zahtijevali su visoka proraunska sredstva, to je rezultiralo ogranienjem tih poticaja, te otealo stvaranje dugorone strategije njihovog razvoja; b) Unato direktnoj ukljuenosti, drava nije uspjela privui znatnija sredstva privatnih investitora u nanciranje studenata, jer je nancijska, institucionalna i regulatorna infrastruktura jo uvijek nedovoljno razvijena (Stojanovi, 2011). Neki od problema trenutnog modela nanciranja u Hrvatskoj: a) nepostojanje posebnih nadzornih institucija koje bi vrednovale i nadgledale nain rada i ula167

DANIJEL MLINARI

ganja doznaenih sredstava fakultetima; b) velika ranjivost sustava - rizik ovisnosti o stanju dravnih nancija. Trenutno je jasno vidljivo zbog opeg stanja u dravi i svijetu, a jo vie je dolo do izraaja zbog odluke drave o besplatnom studiranju za sve, od akademske godine 2010./11. Posljedica toga je iskljuiva ovisnost fakulteta o dravi odnosno nemogunost stjecanja sredstava putem uvoenja kolarina kojima bi se pokrio barem dio trokova. Iako drava podmiruje taj iznos, diskutabilna je visina tog iznosa posebice promatrajui tu injenicu s obzirom na funkcioniranje privatnih fakulteta u Republici Hrvatskoj koji predstavljaju konkurenciju javnim. Uvoenjem kolarina uz odgovarajui model nanciranja dobila bi se jasnija pozicija svih fakulteta na tritu visokog obrazovanja i smanjila ovisnost fakulteta o dravi te doprinijelo pravednijoj konkurenciji na tritu visokog obrazovanja; c) nekonzistentnost sustava - odnosi se na postojanje politikih ekonomskih ciklusa odnosno govori se da visina sredstava koja se doznauju fakultetima ovisi o stavu trenutne vladajue politike opcije te na taj nain odreuje nancijsko stanje fakulteta. Posljedino, fakulteti se ne mogu dosljedno pridravati svojih dugoronih strategija i ciljeva jer nemaju jasan nancijski plan; d) ovakav model svake godine sve vie optereuje dravni proraun i stvara nejasnu situaciju u narednim razdobljima. Optereenje dravnog prorauna izdvajanjem za visoko obrazovanje problematika je koja je aktualna za sve zemlje koje nisu u sustav implementirale suvremenije modele nanciranja studenata. Openito, zemlje imaju tri cilja u kontekstu visokog obrazovanja: vea kvantiteta uz viu kvalitetu i smanjenje ili konstantnost optereenja dravnog prorauna izdvajanjem za visoko obrazovanje (Barr, 2010). Problem optereenja dravnog prorauna izdvajanjem za visoko obrazovanje nije izolirani sluaj samo Hrvatske ve svih zemalja. Bez obzira na injenicu koja samo naglaava znaenje problema neupitno je da problem optereenja prorauna treba u to kraem vremenskom razdoblju rijeiti kako bi znanstvena i struna javnost, ali i studenti kao korisnici proizvoda visokog obrazovanja bili upoznati s budunou funkcioniranja visokog obrazovanja. Reforme pak u regulatornom i institucionalnom dijelu sustava visokog obrazovanja nisu adekvatno popraene i reformama u dijelu njegova nanciranja. Promatrajui navedene nedostatke ovakvog naina nanciranja potrebno je obrazloiti pitanje kolarina, odnosno njihovo uvoenje ili ostajanje pri trenutnom modelu nanciranja. Odgovor na to pitanje daje i odgovor na pitanje: Da li je visoko obrazovanje javno ili privatno dobro? Visoko obrazovanje nije i ne moe biti iskljuivo javno ili iskljuivo privatno dobro iako postoje i autori koji zastupaju i takvo miljenje. Relevantna literatura i autori te iskustva zemalja dovode do zakljuka odreenog omjera izmeu te dvije krajnosti. Stoga je uvoenje kolarina nezaobilazno, no postavlja se pitanje njezine visine. Visinu kola168

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

rine potrebno je odrediti promatrajui sve karakteristike koje na nju imaju utjecaj i prilagoavajui ju nacionalnoj strategiji visokog obrazovanja (Mlinari, 2012). Visina kolarine mora biti realna, tj. dostupna svima, a ako pojedinac ne moe platiti navedeno, mora mu se osigurati adekvatan model koji e mu omoguiti plaanje kolarine odnosno studiranje. Nadovezujui se na nacionalnu strategiju visokog obrazovanja potrebno je rangirati odreene djelatnosti odnosno zanimanja po nacionalnim prioritetima, npr. potrebno je znati koliko je nacionalnoj ekonomiji potrebno odreenih eksperata po podrujima te sukladno tomu postavljati posebne uvjete za upis na takve fakultete i prilagoditi visinu kolarine za takva zanimanja promatrajui postoji li potreba za njima ili ne. Nastavno, potrebno je i odrediti kriterije dravne dodjele sredstava i nainiti formulu nanciranja kako bi se unaprijed moglo priblino znati koliko sredstava je namijenjeno za visoko obrazovanje. Takoer, visina dravnih sredstava dodijeljenih pojedinom fakultetu ili akademiji danas se odreuje prema povijesnim podacima uz povremena linearna korigiranja. Ovaj sustav reproducira naslijeeno stanje, ne uvaava promjene, ne potie racionalizaciju, pa je neodgovarajui, a esto i nepravedan. To se posebno odnosi na nanciranje tzv. materijalnih trokova. Pretpostavka kvalitetne promjene sustava nanciranja jest izraun stvarnog troka studiranja po studentu za svako visoko uilite ili studijsku skupinu s preciznom razradom udjela pojedinih trokova i uz realne standarde izvedbe programa. Taj izraun osnovna je pretpostavka bilo kojeg modela nanciranja, odreivanja cijene studija za one studente koji sami plaaju studij i za strane studente te polazna veliina za odreivanje participacije studenata kolarine (Iskorak, 2001). Kako je najvei broj fakulteta u dravnom vlasnitvu potrebno je iste usporediti i s onima u privatnom vlasnitvu te postaviti prioritete u kvaliteti jer je jedan od uzroka dobroj ili loijoj kvaliteti studija i nancijsko stanje subjekta. Zanemarujui kvalitetu kao jedan od osnovnih imbenika razvoja i napretka fakulteta dovodi se u pitanje konkurentnost dravnih fakulteta u narednom razdoblju. Posebno iskuenje predstavljat e i dolazak lijala renomiranih inozemnih fakulteta to e jo vie pojaati pritisak na sve segmente poslovanja fakulteta neovisno u ijem su vlasnitvu. Stoga, kao primarni zadatak potrebno je denirati nacionalnu strategiju razvoja sveuilita koja mora biti jasna i neovisna. U tom kontekstu upravo se ove godine vode diskusije o prijedlogu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Vanost i znaenje nadolazeeg Zakona oituje se i u njegovom utjecaju na model nanciranja. Naglaava se besplatno studiranje za sve koji su ostvarili pravo upisa neovisno o rangu upisa, dok se to pravo gubi neizvravanjem zadanih obveza studiranja. Potrebno je takvu odluku promotriti iz ireg aspekta i pozicija koje su korelirane s ovom problematikom: a) gledajui samo trenutni socijalni aspekt ovog prijedloga Zakona, a on
169

DANIJEL MLINARI

je omoguavanje studiranja svima, nedvojbeno je, usko gledajui, to pozitivan pomak; b) promatrajui model nanciranja studenata, on se u prijedlogu Zakona ne mijenja te de facto ostaje na snazi prethodni sa svim svojim nedostacima i problemima; c) postavlja se pitanje za onaj dio studenata koji nakon prve ili drugih godina ne zadovoljavaju uvjete, odnosno studij moraju plaati sami. U sluaju da student nema mogunosti platiti studij, ulaganje u njega od strane drave za poetne godine predstavlja gubitak jer nema modela nanciranja koji bi ponudio odrivo rjeenje zavretka studija; d) pitanje visine doznaenih sredstava fakultetima. Ako sredstva nisu dostatna, upitno je ispunjenje cilja o visokom obrazovanju kao pokretau nacionalne ekonomije zbog podnanciranosti sustava. Decitarnost nancijskih sredstava visokokolskih institucija dovodi do smanjenja kvalitete studiranja i istraivanja, a samim time i kvalitete znanja zbog nemogunosti praenja svjetskih trendova; e) konkurentnost dravnih fakulteta. Alternativa dravnim fakultetima su privatni fakulteti. Za upis na privatne fakultete potrebno je platiti iznimno visoke kolarine, to mogu samo rijetki pojedinci. Visoke kolarine posljedica su tenje za praenjem, ve spomenutih, svjetskih trendova. Ukoliko se takav trend nastavi neizbjean je pad kvalitete studiranja na dravnim fakultetima to predstavlja da e kvalitetno visoko obrazovanje biti dostupno samo onima koji su u mogunosti ispuniti nancijske zahtjeve privatnih fakulteta to je u suprotnosti s dostupnou visokog obrazovanja svima, neovisno o bilo kakvim uvjetima; f) nema jasne uredbe koja bi upuivala na povezanost visokog obrazovanja s gospodarstvom i stanjem na tritu rada.

5. Zakljuak
Visoko obrazovanje jedno je od kljunih faktora odrivosti i napretka zemalja u svijetu. Izostankom ekasnog i produktivnog sustava nanciranja upitno je funkcioniranje cijelog sustava visokog obrazovanja. Stoga je nanciranje visokog obrazovanja jedno od najvanijih i najznaajnijih problematika s kojom se suvremena drutva susreu. Inicijalno, visoko obrazovanje moe se nancirati iz dva izvora, javnog i/ili privatnog. Cilj svih zemalja je dominantno nanciranje iz privatnih izvora kako bi se oslobodio pritisak na javna sredstva. Sve predradnje i uvjeti koje zemlje ispunjavaju podreeni su usvajanju i odravanju modela nanciranja koji ekasno privlai privatni kapital. Promatrajui pak broj studenata u svijetu, on se nedvojbeno poveava uz odreene specinosti trenda. Vrlo oita je promjena u podrijetlu studenata s obzirom na razvijenost zemalja iz kojih potjeu. Studenti iz nerazvijenih zemalja postali su najznaajnija studentska populacija za razliku od 1970. godine kada su skoro polovinu svih studenata u svijetu inili studenti iz razvijenih zemalja. Shodnu
170

KORELACIJA IZVORA FINANCIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA I BROJA STUDENATA U SVIJETU

tomu, poveava se studentska populacija iz zemalja sa srednjeniskim standardom i ona postaje izvor najveeg broja studenata u svijetu, dok je 1970. godine najvei broj studenta dolazio iz zemalja s visokim standardom. Spomenuto naglaava, jo vie, vanost odabira izvora sredstava namijenjenih nanciranju visokog obrazovanja. Jasno je da veina studenata dolazi iz siromanijih zemalja to predstavlja, sukladno trendu, sve vei pritisak na njihove dravne proraune te nuno zahtijeva potrebu promjene trenutnog naina nanciranja. Sukladno tomu, poveanje broja studenata i tenja za to veim privatnim izvorima sredstava namijenjenih nanciranju visokog obrazovanja opisuje trenutno stanje i buduu problematiku sustava visokog obrazovanja na globalnoj razini te naglaava znaajnost tematike. Ocijenjujui sustav nanciranja visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, moe se rei da se Hrvatska ne izdvaja iz svjetskog trenda o nunosti i potrebitosti pribavljanja privatnih izvora sredstava. Zapravo, oita je upitnost odrivosti trenutnog modela i izvora nanciranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Trenutno stanje i nain funkcioniranja nanciranja visokog obrazovanja zahtjeva promptnu raspravu i donoenje akata koji bi dugorono denirali strategiju i model nanciranja. Obvezna je i implementacija jasnih i deniranih znaajki naprednog sustava nanciranja u novom, nadolazeem Zakonu, a temeljeno na suglasnosti svih ukljuenih strana. Potrebno je razmotriti, u procesu nanciranja, ukljuenost specijaliziranih dravnih nancijskih institucija, to bi u Hrvatskoj bila Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Svi nedostaci trenutnog modela nanciranja poput neekasnosti, ovisnosti nanciranja o dravnom proraunu kao jedinom izvoru nanciranja koji pak uzrokuje mnotvo ostalih nedostataka, ima za posljedicu nekonzistentnost nanciranja te time indirektno utjee na kvalitetu i funkcioniranje visokog obrazovanja u cjelini. Nuna je transformacija ka naprednijim modelima i to tako da sustav mora biti javno dostupan, dovoljan, potrebit, da ne optereuje dravne nancije, da ukljuuje privatni kapital, da je zakonodavni okvir u potpunosti prilagoen sustavu te da pritom budu opravdano valorizirani svi imbenici koji odreuju nacionalnu politiku visokog obrazovanja i budu praeni aktualni svjetski trendovi u rjeavanju problematike nanciranja studenata poput npr. australskog Higher Education Contribution Scheme.

171

DANIJEL MLINARI

6. Literatura
1. Bari, V. (2003), Rentabilnost ulaganja u obrazovanje. Raunovodstvo, revizija i nancije, Vol. 13, No. 07., str. 132.-138. 2. Barr, N. (2010), Paying for higher education: What policies, in what order?. London School of Economics, London 3. Larrain, C., Zurita, S. (2007), The new student loan system in Chile`s higher education. Springer Science+Business Media B. V. 4. Leko, V., Stojanovi, A., Mlinari, D. (2012) Financing Higher Education in Selected European Countries and Croatia. International Journal of Arts and Sciences, Vol. 05, No. 05., str. 331.-344. 5. Mlinari, D. (2012), Financiranje studenata, Specijalistiki poslijediplomski rad, Zagreb 6. Population Reference Bureau, (2008) 7. Razvojna strategija Sveuilita u Zagrebu: Iskorak (2001) 8. Stojanovi, A. (2011), Financiranje visokog obrazovanja, U: Modeli nanciranja namjena koje sadre javni interes, Stojanovi, A., Leko, V., Sveuilina tiskara, Zagreb, str. 181.-198. 9. UNESCO (2010), Global Education Digest 2009, Comparing Education Statistics

172

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

3. VREDNOVANJE SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA

173

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

174

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

Istraivanje percepcija studenata o kvaliteti visoko obrazovne usluge na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama u Republici Hrvatskoj
Toni LAZIBAT* Ines SUTI** Tomislav BAKOVI***

Saetak: Kvaliteta visokog obrazovanja je kljuna odrednica uspjeha visoko obrazovnih institucija. Visoko obrazovne institucije se suoavaju sa velikim pritiscima konkurencije, porastom zahtjeva studenta i ostalih dionika, uz ekonomsku krizu koja je rezultirala smanjenim ulaganjima u visoko obrazovanje. Pored navedenog, nadlena tijela zaduena za vrednovanje i ocjenjivanje visoko obrazovnih institucija zahtijevaju udovoljavanje visokim kriterijima kvalitete. U navedenim uvjetima visoko obrazovne institucije trebale bi implementirati uinkovite sustave upravljanja kvalitetom, kako bi to bolje odgovorile na zahtjeve svih svojih dionika. Glavni cilj ovog rada je istraiti percepcije studenata o sustavima upravljanja kvalitetom na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama radi utvrivanja stanja kvalitete hrvatskog visokog obrazovanja i podruja u kojima je mogue ostvariti poboljanja. Primjenom HEdPERF instrumenta prikupljeni su podatci o percepcijama studenata o sustavima kvalitete ekonomskih visoko obrazovnih institucija. Testirana je faktorska struktura HEdPERF instrumenta na
* ** ***

Prof. dr. sc. Toni Lazibat, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: tlazibat@efzg.hr Ines Suti, univ. spec. oec. Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: isutic@efzg.hr Doc. dr. sc. Tomislav Bakovi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email:

tbakovic@efzg.hr

175

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

uzroku ekonomskih visoko obrazovnih institucija i denirane su dimenzije kvalitete najznaajnije za te institucije u Republici Hrvatskoj. Rezultati ovog rada omoguuju bolje razumijevanje sustava upravljanja kvalitetom na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama. Na temelju dobivenih rezultata, vodstvo visoko obrazovnih institucija e moi redenirati svoje politike i prakse s ciljem unaprjeenja onih podruja u kojima su potrebna poboljanja. Kljune rijei: sustavi upravljanja, kvaliteta, percepcije studenata, visoko obrazovanje, Republika Hrvatska

1. Uvod
Pitanje kvalitete visoko obrazovne usluge u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja nedovoljno je istraeno. Brojni autori su analizirali pojedinana pitanja vezana uz kvalitetu visokog obrazovanja (Lazibat, 2005; Mencer, 2005; Kneevi i Frani, 2007; Andrassy, 2007) ali kada su u pitanju percepcije kvalitete visoko obrazovne usluge od strane studenata istraivanja su se uglavnom temeljila na primjeru pojedinih institucija (Legevi et.al., 2012; Markovi, 2006). Nadalje, kreatori nacionalne politike visokog obrazovanja pred visoko obrazovne institucije1 stavljaju sve zahtjevnije kriterije i uvjete, dok su istovremeno ulaganja u visoko obrazovanje nedovoljna za postizanje odrivog razvoja i napretka. Kriteriji kvalitete se najee prilagoavaju praksi razvijenih zemalja u EHEA2, dok su ulaganja u visoko obrazovanje ispod prosjeka zemalja EHEA. Godinji izdatci za visoko obrazovanje kao postotak BDP-a u 2008. godini u Hrvatskoj su iznosili 0,94%, dok je prosjek za EHEA iznosio 1,15% (EACEA, 2012). Sa aspekta kvalitete, veliki se naglasak stavlja na procese ocjenjivanja i vanjskog vrednovanja, dok su unutarnji sustavi kvalitete najee nedovoljno razvijeni. Istraivanja u hrvatskom sustavu obrazovanja su pokazala da su glavni problemi: decentralizacija, slaba kultura kvalitete, nerazvijen sustav upravljanja kvalitetom, te nedostatni nancijski i ljudski resursi (Lazibat, 2005; Mencer, 2005; Kneevi i Frani, 2007; Andrassy, 2007). Fokus na vanjsko vrednovanje ima negativne posljedice jer zaposlenici visoko obrazovne institucije kvalitetu doivljavaju kao dodatnu birokratizaciju koja im oduzima vrijeme koje bi mogli posvetiti radu sa studentima ili istraivakom radu. Liuhanen (2005) je zakljuio kako razvoj vrednovanja u skladu sa dogo1

Pojam visoko obrazovne institucije (eng. higher education institutions) preuzet je iz literature o kvaliteti u visokom obrazovanju, dok se u Republici Hrvatskoj ee koristi izraz visoka uilita. EHEA Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area)

176

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

vorenim standardima, procedurama i smjernicama, te zahtjeva transparentnosti vode ka smanjenju mogunosti prilagoavanja vanjskog vrednovanja. Takoer navodi da je sve vea uloga standardiziranih upitnika, nametnutih od strane nadlenih institucija, to znai da je visoko obrazovnim institucijama sve tee postii vlasnitvo nad procesom vrednovanja. U takvim uvjetima zaposlenici vrednovanje smatraju dodatnim optereenjem od kojeg nema znaajnih koristi i nisu motivirani za sudjelovanje u procesu (El-Khawas, 2001). Prema tome, moemo zakljuiti da bi sustav vanjskog vrednovanja u hrvatskom visoko obrazovnom sustavu mogao utjecati na oblikovanje negativnog stava zaposlenika prema sustavima kvalitete jer je vanjsko vrednovanje organizirano na nain da se postupa prema unaprijed deniranim standardima, procedurama i smjernicama koje propisuje Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Visoko obrazovne institucije bi se trebale fokusirati na implementaciju unutarnjeg sustava upravljanja kvalitetom, umjesto na udovoljavanje vanjskim zahtjevima. Uinkovit unutarnji sustav upravljanja kvalitetom omoguio bi redovita poboljanja svih aktivnosti i smanjenje nesukladnosti u svim radnim procesima. Pretpostavlja se da je unutarnje vrednovanje poticaj za suradnju, sudjelovanje i osnaenje na razini odjela (katedri), visoko obrazovnih institucija i nacionalnog sustava visokog obrazovanja (Mehralizadeh et al., 2007:354). Ulaganjem u unutarnji sustav upravljanja kvalitetom i aktivnim sudjelovanjem zaposlenih postigla bi se vidljiva poboljanja procesa. To je mogue ostvariti samo ukoliko se omogui visoko obrazovnim institucijama vlasnitvo nad procesom vrednovanja, koje e potaknuti aktivno sudjelovanje svih dionika u procesu (Liuhanen, 2005; Berit et al., 2004). Zaposlenici bi mogli prepoznati vlasnitvo nad procesima i svoju ulogu u sustavu, to bi utjecalo na izgradnju pozitivnog stava prema sustavu kvalitete i bolje organizacijske kulture. Jedan od naina analize unutarnjeg sustava kvalitete u visokom obrazovanju je ispitivanje percepcija studenata kao primarnih korisnika visoko obrazovne usluge. Ovim radom se nastoji dobiti uvid u kvalitetu unutarnjeg sustava upravljanja, kako bi se denirale dimenzije kvalitete koje su najvanije studentima. Prema tome, glavni je cilj rada ispitati percepcije studenata o unutarnjim sustavima upravljanja kvalitetom kako bi se dobio uvid u stanje kvalitete, strukturu sustava i mogunosti za poboljanje.

2. Mjerenje kvalitete usluge u visokom obrazovanju

Sustav upravljanja kvalitetom u visokom obrazovanju trebao bi se temeljiti na ispunjenju potreba i oekivanja svih dionika sustava. Dionici visoko obrazovnog sustava su razliiti. Primarni dionici ili korisnici su studenti, a ostali dionici su:
177

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

poslodavci na tritu rada, drava i vlasnici visoko obrazovnih institucija, zaposlenici visoko obrazovne institucije, roditelji studenata, partnerske organizacije, drutvo u cjelini. Visoko obrazovne institucije moraju identicirati svoje korisnike, te uspostaviti procese kojima e biti odreene njihove specine potrebe (Sahney et al., 2004). U ovom radu fokus je na studentima, kao primarnim korisnicima usluge visokog obrazovanja. Postoje razliiti pristupi promatranju uloge studenata u visokom obrazovanju. Pojedini autori tvrde da su studenti korisnici, kao i kod drugih uslunih djelatnosti, budui da plaaju sve vei dio trokova svog obrazovanja (Kanji i Tambi, 1999). Nasuprot tome, drugi autori tvrde da su studenti proizvodi visoko obrazovnog sustava (Harris, 1992, u Owlia i Aspinwall, 1996:163). U novije vrijeme se sve vie prihvaa deniranje uloge studenata kao korisnika u visokom obrazovanju, uz ogranienje prema kojem studenti i visoko obrazovne institucije dijele odgovornost za ishode visoko obrazovnih procesa. Tako na primjer Eagle i Brennan (2007) istiu kako studente treba promatrati kao korisnike, a istovremeno oni moraju biti svjesni svoje uloge i utjecaja na rezultate svog obrazovanja. Uloga studenata u visoko obrazovnom sustavu je izuzetno vana, stoga je nuno pratiti njihovo zadovoljstvo i percepcije kvalitete primljene usluge. Prema Hayesu (1998:5) mjerenje kvalitete u ne industrijskom okruenju je vjerojatno najbolje prikazano putem percepcije korisnika. Meu razliitim pristupima za istraivanje kvalitete usluge u visokom obrazovanja u literaturi se najee primjenjuje Parasuramanov model jaza i SERVQUAL (eng. service quality) instrument. Parasuraman i suradnici (1985) su tvrdili da se kvaliteta usluge moe mjeriti analizom jaza izmeu oekivanja i percepcija korisnika. Prema Parasuramanovom modelu zadovoljstvo korisnika je povezano uz ispunjenje njegovih oekivanja. Model se sastoji od pet jazova, a najvaniji je percepcijski jaz koji ukljuuje razliku izmeu oekivanja i percipirane kvalitete usluge. Rezultati ovog jaza mjere se pomou SERVQUAL instrumenta. Instrument se sastoji od pet dimenzija: opipljivi elementi, pouzdanost, odgovornost, sigurnost, empatija. Novija istraivanja zagovaraju stav da oekivanja nisu bitna, te da su ve sadrana u percepcijama korisnika zbog ega ih nije potrebno mjeriti (Alves i Rasposo, 2007; Nadiri et al., 2009). Grnroos (1984) tvrdi da mjerenje oekivanja nije dobar pristup analizi jer su oekivanja percepcije stvarnosti koje je nemogue odvojiti od prethodnih oekivanja. Stoga, ako se prvo mjere oekivanja, a potom iskustva, ili obratno, tada su oekivanja mjerena dva puta. Na temelju tog pristupa razvijen je novi instrument za mjerenje kvalitete usluge SERVPERF (eng. service performance). Ovaj instrument je modikacija SERVQUAL instrumenta koja ukljuuje samo percepcije korisnika o kvaliteti pruene usluge. Temeljeno
178

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

na SERVPERF instrumentu Firdaus (2006a) je razvio novi instrument koji mjeri percepciju kvalitete usluge u visokom obrazovanju (eng. HEdPERF higher education performance). HEdPERF instrument se sastoji od 41 stavke i pet dimenzija kvalitete visoko obrazovne usluge. Dimenzije kvalitete prema HEdPERF-u su: Akademska dimenzija ukljuuje stavke vezane uz odgovornosti nastavnika. Ne-akademska dimenzija ukljuuje obaveze administrativnog osoblja. Dostupnost ukljuuje pristupanost, lakou kontakata i prikladnost. Reputacija ukljuuje stavke koje sugeriraju vanost visoko obrazovne institucije u proliranju profesionalnog imida. Studijski programi ukljuuje stavke vezane uz ponudu sveobuhvatnih i uglednih akademskih programa. Brojni autori potvrdili su prihvatljivost SERVQUAL i SERVPERF modela u visokom obrazovanju (Brocado, 2009; Brandon-Jones i Silvestro, 2010; Bayraktaroglu i Atrek, 2010, Sultani i Wong, 2010). Brocado (2009), kao i Firdaus (2006b) su potvrdili superiornost HEdPERF instrumenta nad SERVQUAL i SERVPERF instrumentima. Stoga se u ovom radu primjenjuje HEdPERF instrument za mjerenje kvalitete usluge u visokom obrazovanju.

3. Metoda i uzorak istraivanja

Kako bi se odredila struktura sustava kvalitete na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama u Republici Hrvatskoj provedena je eksplorativna faktorska analiza na temelju podataka prikupljenih iz HEdPERF instrumenta. Eksplorativna faktorska analiza omoguuje grupiranje veeg broja stavki u manji broj faktora. Prethodna istraivanja (Firdaus, 2006b; Brocado, 2009) su potvrdila strukturu od pet faktora ili dimenzija kvalitete u visokom obrazovanju. Na temelju pregleda literature, postavljena je istraivaka hipoteza kojom se pretpostavlja se da e mjerni instrument HEdPERF na primjeru hrvatskih ekonomskih visoko obrazovnih institucija potvrditi strukturu od pet faktora kakvu je denirao Firdaus. H1 Mjerni instrument HEdPERF e na uzorku studenata ekonomskih visoko obrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj odraziti faktorsku strukturu koju predlau autori. Osim odreivanja faktorske strukture dimenzija kvalitete utvruje se stanje kvalitete, tj. prosjena vrijednost svake denirane dimenzije kvalitete. Ovaj pokazatelj omoguuje rangiranje dimenzija kvalitete prema ocjeni studenata. Na taj
179

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

nain odreene su dimenzije kvalitete u kojima je potrebno provesti mjere za unaprjeenje. Konano, analizirane su prosjene ocjene dimenzija kvalitete s obzirom na pojedine osobne karakteristike ili grupe studenata. Istraivanje je provedeno anonimnim anketnim upitnikom putem Interneta. Koriten je SurveyMonkey alat za provoenje istraivanja putem Interneta. Poziv na popunjavanje anketnih upitnika poslan je svim visoko obrazovnim institucijama koje izvode studijske programe iz podruja ekonomije i poslovne ekonomije. Podatci o visoko obrazovnim institucijama koje izvode studijske programe iz podruja ekonomije i poslovne ekonomije pretraivani su u MOZVAG Pregledniku studijskih programa. Pregledom je utvreno da 42 visoko obrazovne institucije izvode studijske programe iz podruja ekonomije i poslovne ekonomije. Od 42 institucije 27 je veleuilita i visokih poslovnih kola, a ostalo su sastavnice sveuilita. Anketni upitnik poslan je na sve 42 visoko obrazovne institucije. Podatci su prikupljani u periodu od svibnja do rujna 2012. godine, a sudjelovalo je 17 visoko obrazovnih institucija. Dakle 40% institucija se odazvalo pozivu za sudjelovanje u istraivanju, to je prihvatljiva stopa odaziva. Od 17 institucija, 10 je veleuilita i visokih poslovnih kola, dok je 7 sastavnica sveuilita. Nadalje, ukljueno je 6 privatnih institucije, te 11 javnih. Sa ovih visoko obrazovanih institucija prikupljeno je ukupno 338 cjelovitih odgovora studenata. U uzorku dominiraju studentice sa 75,7%. Podjednako su zastupljeni studenti na sveuilinim (53%) i strunim (47%) studijima. Veina ispitanika su redovni studenti (82,2%). Nadalje, veina studenata imala je visoke ulazne kompetencije. Ulazne kompetencije studenata analizirane su putem prosjeno ostvarenih ocjena u srednjoj koli. Samo 8,6% ispitanika je imalo prosjenu ocjenu manju od 4. U upitniku je postavljeno pitanje o ukupno ostvarenom rezultatu na dravnoj maturi, meutim manje od 30% ispitanika je odgovorilo da su polagali dravnu maturu prije upisa na visoko obrazovnu instituciju. Rezultati prosjeno ostvarenih ocjena na studiju su pokazali da podjednak broj studenata ima dobar (41,1%) i vrlo dobar (45,6%) prosjek, dok ih 10,7% ima prosjenu ocjenu izvrstan. Prikupljeni podatci analizirani su pomou PASW Statistics 18 programskog paketa. Prije provoenja faktorske analize pregledani su podatci s ciljem utvrivanja njihove prikladnosti. Podatci su prikladni za faktorsku analizu ako je dovoljno velik uzorak i postoji snana veza meu varijablama ili stavkama (Pallant, 2007:180). Za faktorsku analizu je potrebno 300 opaanja prema Tabachnicku i Fidellu (2007, u Pallant, 2007:181). Navedeni kriteriji su zadovoljeni jer je u analizu ukljueno 338 odgovora studenata, te je provjerena korelacijska matrica. Rezultati analize u PAWS Statistics 18 programa daju podatke o dva testa pri180

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

kladnosti podataka: Bartlettov test i KMO test. Bartlettov test bi trebao biti znaajan da bi se faktorska analiza mogla primijeniti. Rezultati Bartlettovog testa su 10.608,88 uz znaajnost od p < 0,001. Drugi test je Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) mjera prikladnosti uzorka. KMO indeks moe poprimiti vrijednosti od 0 do 1, a 0,6 se smatra minimalnom prihvatljivom vrijednosti za provoenje faktorske analize (Tabachnick i Fidell, 2007; u Pallant, 2007:181). Rezultat KMO indeksa je 0,953 to je poeljan rezultat. Na temelju svih navedenih ocjena prikladnosti podataka, moemo provesti faktorsku analizu.

4. Rezultati istraivanja i diskusija

Na temelju prikupljenih podataka provedena je faktorska analiza s ciljem utvrivanja faktorske strukture i analize pojedinih dimenzija kvalitete na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama u RH. Rezultati faktorske analize potvrdili su strukturu od pet faktora koju je predloio Firdaus (2006b). U donjoj tablici su prikazani rezultati faktorske analize. Moemo uoiti da su akademska kvaliteta i reputacija institucija najbolje ocjenjeni, dok su studijski programi visoko obrazovnih institucija najloije ocjenjena dimenzija kvalitete. Pet dimenzija kvalitete ukupno objanjavaju 62,8% varijance. Dakle, veliki dio sustava kvalitete visoko obrazovne usluge moe se analizirati putem pet navedenih dimenzija. Struktura pojedinih dimenzija kvalitete se u odreenim segmentima razlikuje od Firdausovog modela. Akademska i ne-akademska dimenzija kvalitete ukljuuju jednake stavke, dok se ostale dimenzije kvalitete u pojedinim stavkama razlikuju od Firdausove podijele. Na primjer, stavka o imidu institucije ukljuena je u dimenziju dostupnost, dok bi prema teoretskom modelu ista trebala biti unutar dimenzije reputacija visoko obrazovne institucije. Osim toga, dimenzija studijski programi ukljuila je i prostore za odravanje tjelesnih aktivnosti i zdravstvene usluge na visoko obrazovnoj instituciji, koje bi trebale biti ukljuene u dimenziju reputacija. Jedan od razloga zbog kojeg su pojedine stavke dodijeljene drugoj dimenziji moe biti neadekvatnost zdravstvenih usluga i prostora za odravanje tjelesnih aktivnosti na visoko obrazovnim institucijama u RH. Na temelju dobivenih rezultata faktorske analize moe se prihvatiti postavljena hipoteza kojom se tvrdi da e primjena HEdPERF instrumenta dati faktorsku strukturu od pet dimenzija kvalitete koje ukljuuju: ne-akademsku kvalitetu, akademsku kvalitetu, dostupnost, studijski programi, reputacija institucije. Iz provedene faktorske analize uoavamo da su dimenzije ne-akademske kvalitete obuhvatile sve odgovornosti administrativnog osoblja na visoko obrazovnoj instituciji, dimenzije akademske kvalitete vezuju se uz odgovornosti nastavnog
181

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

osoblja na visoko obrazovnoj instituciji, te njihove vjetine, znanja i kompetencije. Dimenzija dostupnost obuhvatila je pitanja odnosa studenata i osoblja na visoko obrazovnoj instituciji, mogunosti ostvarenja kontakata i pristupanosti pojedinih usluga studentima, te pravovremen i prikladan odgovor institucije na potrebe studenata. Dimenzija studijski programi ukljuila je sva pitanja vezana uz prikladnost studijskih programa, njihovu eksibilnost i raznovrsnost, te uglednost i prepoznatljivost programa. Peta dimenzija, reputacija, ukljuuje pitanja vezana uz materijalne resurse visoko obrazovne institucije i prikladnost programa za potrebe studenata. Tablica 1. Rezultati faktorske analize
Matrica zaokrenutih komponenata 1 ,859 ,858 ,824 ,778 ,752 ,736 ,702 ,689 ,677 ,639 Faktorib 2 3 4 5

Administrativno osoblje na Vaoj visoko obrazovnoj instituciji pokazuje pozitivan stav prema studentima. Administrativno osoblje dobro komunicira sa studentima. Administrativno osoblje pokazuje brigu i individualnu panju studentima. Upiti/zamolbe/primjedbe studenata se rjeavaju pravovremeno. Administrativno osoblje dobro poznaje sustav i procedure na visoko obrazovnoj instituciji. Kada imate problem administrativno osoblje visoko obrazovne institucije Vam pomae u rjeavanju istoga. Radno vrijeme administrativnog ureda na Vaoj visoko obrazovnoj instituciji odgovara potrebama studenata. Administrativno osoblje nije prezauzeto da bi odgovorilo na pitanja studenata. Administrativno osoblje visoko obrazovne institucije prua usluge u dogovoreno vrijeme. Administrativni ured na visoko obrazovnoj instituciji uredno i precizno vodi dokumentaciju svojih studenata. Kada imate problem nastavno osoblje pokazuje spremnost za rjeavanje istog. Nastavno osoblje je brino i ljubazno u odnosu sa studentima. Nastavno osoblje pokazuje pozitivan stav prema studentima. 182

,746 ,736 ,729

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

Matrica zaokrenutih komponenata 1 Nastavno osoblje posjeduje dobre komunikacijske vjetine. Nastavno osoblje posjeduje znanje pri upitima vezano uz sadraj kolegija. Nastavno osoblje je visoko obrazovano, te posjeduje odgovarajua znanja i iskustva za svoj kolegij. Nastavno osoblje dostupno je i susretljivo na konzultacijama sa studentima. Nastavno osoblje nije previe zaposleno da bi odgovorilo na pitanja studenata. Nastavno osoblje daje povratne informacije studentima o mogunostima njihovog napretka. Studentima je pruena odgovarajua koliina slobode. Osoblje visoko obrazovne institucije potuje Vau diskreciju kada ih zamolite za to. Visoko obrazovna institucija osigurava izvrsne ,406 savjetodavne usluge. U poboljavanju svoje usluge visoko obrazovna institucija vrednuje i uvaava povratne informacije od studenata. Visoko obrazovna institucija podupire djelovanje studentskih udruga. Osoblje visoko obrazovne institucije se odnosi prema studentima jednako i s potovanjem. Visoko obrazovna institucija na kojoj studirate prua sigurne i pouzdane usluge. Visoko obrazovna institucija prua usluge u realnom/ ,404 oekivanom vremenu. Visoko obrazovna institucija ima standardizirane i jednostavne procedure za pruanje usluga. Osoblje visoko obrazovne institucije je lako kontaktirati (e-mailom, telefonski). Visoko obrazovna institucija ima profesionalan imid. Zdravstvene usluge na visoko obrazovnoj instituciji su adekvatne. Visoko obrazovna institucija kao cjelina prua razliite vrste programa (smjerova) koji imaju jasne ciljeve za usavravanje studenata. Prostori za odravanje tjelesnih aktivnosti u okviru nastave visoko obrazovne institucije zadovoljavajueg su izgleda. Faktorib 2 3 4 ,712 ,700 ,693 ,677 ,584 ,578 ,651 ,650 ,640 ,606 ,586 ,583 ,555 ,537 ,521 ,463 ,512 ,434 ,652 ,624 5

,616

183

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

Matrica zaokrenutih komponenata 1 Faktorib 2 3 4 ,612 5

Visoko obrazovna institucija prua ugledne i prepoznatljive programe studija. Diplomirani studenti Vae visoko obrazovne institucije ,586 nalaze zaposlenje u struci. Visoko obrazovna institucija prua programe sa ,487 eksibilnim nastavnim planom. Zgrade visoko obrazovne institucije imaju adekvatnu opremu za izvoenje nastave, vjebi i seminara. Zgrade i oprema studentskih domova su odgovarajue i u dobrom stanju. Visoko obrazovna institucija ima izvrsnu lokaciju. Visoko obrazovna institucija ima zadovoljavajue nastavne programe. Postotak objanjene varijance (kumulativno) 19,5 33,4 46,9 56,6 Pouzdanost skale (Cronbachov alfa)C ,952 ,907 ,928 ,807 Prosjena vrijednost faktora 4,57 5,33 5,18 4,29 Metoda: Analiza glavnih komponenata. Metoda rotacije: Varimax sa Kaiser normalizacijom. a. Rotacija postignuta u 7 iteracija. b. 1 = ne-akademska kvaliteta, 2 = akademska kvaliteta, 3 = dostupnost, 4 = studijski programi, 5 = reputacija c. Znaajnost za sve skale: p < 0,001
Izvor: autorska obrada prema rezultatima analize u SPSS programu

,722 ,697 ,527 ,430 62,8 ,764 5,31

Usporedimo li rezultate sa slinim istraivanjima provedenim u hrvatskom visoko obrazovnom sustavu uoavamo odreena odstupanja. Markovi (2006) je provela istraivanje na Fakultetu za menadment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji na temelju prilagoenog SERVQUAL upitnika i dobila faktorsku strukturu od sedam faktora za oekivanja studenata i osam faktora za percepcije studenata. Percepcije studenata su ukljuivale sljedee faktore: pouzdanost, osiguranje, studenti u znanstvenom radu, empatija, e-uenje, opipljivi elementi, cijena usluge i dostupnost. Legevi et al. (2012) su primijenile HEdPERF i SERVPERF instrumente za mjerenje kvalitete usluge na Sveuilitu o Osijeku. Na temelju njihovih rezultata primjene HEdPERF instrumenta kvaliteta usluge je podijeljena na 7 faktora, nakon ega je provedena dodatna analiza i denirana su tri faktora: nastavno osoblje, administrativno osoblje i resursi. U drugom dijelu analize usporeene su prosjene vrijednosti dimenzija kvalitete usluge (dobivenih faktora) s obzirom na razliita obiljeja studenata. Kao to je
184

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

prikazano u tablici 2 studenti na strunom studiju bolje ocjenjuju sve dimenzije kvalitete visoko obrazovane usluge od studenata sveuilinog studija. U uzorku su studenti strunog studija uglavnom studenti sa veleuilita i visokih poslovnih kola. Oni svoje obrazovanje plaaju znatno vie od studenata sveuilinog studija. Jedan od razloga zbog kojeg su studenti sveuilinog studija kritiniji prema kvaliteti visoko obrazovnih institucija mogla bi biti injenica da za svoje obrazovanje ne moraju platiti visoke kolarine, pa na taj nain percipiraju usluge visoko obrazovne institucije loijom od usluge institucija koje naplauju visoke kolarine. Osim toga, oni studenti koji su za svoje obrazovanje platili visoke kolarine esto ne ele prihvatiti i priznati da je usluga koju za to dobiju ispod oekivane razine kvalitete. Tablica 2. Prosjena vrijednost faktora s obzirom na razliita obiljeja studenata
Ne-akademska Akademska Studijski Dostupnost Reputacija kvaliteta kvaliteta programi 4,14 5,18 4,97 4,16 5,16 5,04 5,50 5,41 4,44 5,47 4,73 4,14 4,32 4,79 5,41 5,12 5,10 4,87 5,30 4,86 4,87 5,26 4,42 3,94 3,75 4,38 5,39 5,08 5,12 5,41

Sveuilini studij Struni studij Preddiplomski studij Diplomski studij Prosjena ocjena manja od 4 Prosjena ocjena 4 i vie

Izvor: autorska obrada prema rezultatima analize u SPSS programu

Studenti na diplomskim studijima su kritiniji prema kvaliteti od studenata preddiplomskog studija, dok studenti sa veim prosjenim ocjenama bolje ocjenjuju sve dimenzije kvalitete usluge od svojih kolega koji imaju nie prosjene ocjene osim akademske kvalitete tj. dimenzije vezane uz nastavno osoblje. Studenti diplomskog studija studijske programe na visoko obrazovnim institucijama ocjenjuju sa prosjenom vrijednosti 3,94 od maksimalnih sedam to je izuzetno lo rezultat. Studenti diplomskog studija imaju vee iskustvo i bolje poznaju sustav kvalitete na visoko obrazovnoj instituciji, te su kritiniji prilikom ocjenjivanja iste. Osim toga, studenti diplomskog studija esto imaju vea oekivanja, nego studenti na preddiplomskim studijima. Najee korisnici, pa tako i studenti, nakon prvotno pruene usluge koja zadovoljava ili premauje oekivanja, svoja oekivanja prilagoavaju doivljenom i prilikom svake nove konzumacije usluge oe185

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

kuju viu razinu performansi radi zadovoljenja postavljenih oekivanja (Alves i Rasposo, 2007; Oliver, 2010). Osim toga, u literaturi je mnogo puta potvreno da studenti koji ostvaruju loije rezultate na visoko obrazovnoj instituciji, loije ocjenjuju kvalitetu primljene usluge (Trigwell i Prosser, 1991; Lizzio et al., 2002). Ipak, kod jedne dimenzije kvalitete vrijedi suprotno. Uspjeniji studenti loije su ocijenili dimenziju akademske kvalitete tj. odgovornosti, kompetencije i znanja nastavnog osoblja. Dobiveni rezultat mogao bi se pripisati injenici da uspjeniji studenti imaju vea znanja i spremniji su raditi na zadatcima koji zahtijevaju vie razine kompetencija, dok nastavnici svoja predavanja prilagoavaju prosjenim kompetencijama i mogunostima studenata. Rezultati slinog istraivanja provedenog na Sveuilitu u Osijeku su ukazali na jednake razlike s obzirom na obiljeja studenata (Legevi et al., 2012.). U njihovom istraivanju se pokazalo da studenti prve godine bolje ocjenjuju nastavno osoblje i resurse fakulteta u odnosu na studente na viim godinama. Takoer su dokazali da studenti sa loijim ostvarenim ocjenama na studiju daju nie ocjene za sve faktore kvalitete. U nastavku je izdvojeno nekoliko rezultata istraivanja vezanih uz dimenziju kvalitete studijski programi, kako bi se detaljnije analizirale pojedine stavke jer se radi o najloije ocjenjenoj dimenziji. Grakon 1. Stavovi studenata vezano uz mogunosti zaposlenja u struci

Izvor: autorska obrada

186

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

Iz gornjeg grakona vidljivo je da 42% studenata ima negativan stav prema tvrdnji da diplomirani studenti sa njihove visoko obrazovno institucije nalaze zaposlenje u struci, dok ih je 19,2% ima neutralan stav prema ovoj tvrdnji. Ova stavka unutar upitnika je dobila najloije ocjene. Dakle, moemo zakljuiti da su studenti u najveoj mjeri nezadovoljni mogunou zaposlenja nakon zavretka studija. U dananjim uvjetima na tritu rada i rekordne stope nezaposlenosti ovaj rezultat je oekivan. Studenti formiraju svoja oekivanja, ne samo na temelju informacija dobivenih na visoko obrazovnoj instituciji, ve i na informacijama iz okruenja. Uestalo se susreemo sa informacijama o velikom broju nezaposlenih ekonomista na zavodu za zapoljavanje, to je zasigurno utjecalo i na stavove studenata o ovom vanom pitanju. Meutim, takve informacije je potrebno dodatno protumaiti. Naime, informacije o nezaposlenim ekonomistima ukljuuju sve skupine nezaposlenih, bez obzira na zavrenu razinu obrazovanja. Prema tome, nuno je jasno denirati koje su to kategorije nezaposlenih ekonomista kako se ne bi gradila pogrena percepcija u javnosti. Loiji rezultati za stavku mogunosti zaposlenja diplomiranih studenata znaajno su utjecali na ukupnu vrijednost ove dimenzije kvalitete.

Grakon 2. Stavovi studenata vezano uz zadovoljstvo pruenim nastavnim programima

Izvor: autorska obrada

187

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

Promatramo li stavove studenata vezano uz tvrdnju da visoko obrazovna institucija ima zadovoljavajue nastavne programe, vidimo da su rezultati daleko bolji. Iz grakona 2. je vidljivo da 73% studenata ima pozitivan stav vezano uz nastavne programe visoko obrazovne institucije na kojoj studiraju. Samo je 16% onih studenata koji studijske programe svoje visoko obrazovne institucije smatraju nezadovoljavajuim, dok ih oko 11% ima neutralan stav vezano uz navedenu tvrdnju. Moemo zakljuiti da visoko obrazovne institucije trebaju najvie napora uloiti u unaprjeenje studijskih programa i ne-akademske dimenzije kvalitete. Potrebno je prilagoditi administrativne, savjetodavne i ostale dodatne usluge na visoko obrazovnoj instituciji kako bi se poboljalo iskustvo studiranja. Vezano uz studijske programe visoko obrazovnih institucija potrebno je analizirati njihovu prikladnost s obzirom na oekivane promjene u poslovnoj praksi, ali istovremeno i informirati javnost o pojedinim pitanjima koja se esto pogreno tumae, kao to je mogunost zaposlenja u struci. Prilikom kreiranja novih studijskih programa potrebno je ukljuiti sve dionike visoko obrazovnog sustava. S aspekta kvalitete revidiranje programa trebalo bi se temeljiti na ispitivanju potreba i oekivanja svih dionika, ukljuujui studente, trite rada, nastavnike, nadlena tijela i drutvenu zajednicu. Na temelju ispitivanja potreba i oekivanja potrebno je primijeniti metodologiju utemeljenu na PDCA3 metodologiji (planiranju implementaciji pregledu i nadzoru provoenju poboljanja). Naravno, potrebno je istovremeno ulagati u kontinuirano poboljanje svih dimenzija kvalitete s ciljem ispunjenja potreba i oekivanja svih dionika sustava. Konano, potrebno je istaknuti ogranienja provedenog istraivanja. Vezano uz primijenjenu metodologiju, potrebno je istaknuti da je sa pojedinih visoko obrazovnih institucija zaprimljen mali broj odgovora, dok je na drugima odaziv bio izuzetno dobar. Ovaj nesrazmijer mogao je utjecati na dobivene rezultate istraivanja. Ipak, sa veine institucija prikupljeno je izmeu 15 i 35 odgovora studenata ovisno o veliini institucije. Zatim, rezultati prikazuju percepcije samo jedne skupine dionika sustava visokog obrazovanja, dok bi bilo poeljno ispitati percepcije ostalih skupina, kao to su alumni ili poslodavci na tritu rada. Na taj nain bi se dobila bolja slika ukupnog stanja kvalitete na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama.

PDCA krug je popularna metoda za provoenje poboljanja. Ukljuuje sljedee korake: planiraj (plan), implementiraj (do), provjeri (check) i poboljaj (act).

188

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

5. Zakljuak
Pred visoko obrazovne institucije se postavljaju sve vei zahtjevi od strane svih dionika sustava. Stoga je nuno analizirati sustave upravljanja kvalitetom kako bi se denirale mogunosti za njihovo unaprjeenje. Jedan od esto koritenih pristupa je analiza percepcija primarnih korisnika visoko obrazovnog sustava tj. studenata. Na temelju HEdPERF instrumenta ispitane su percepcije studenata o kvaliteti visoko obrazovne usluge na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama u RH. Sa 17 visoko obrazovnih institucija prikupljeno je 338 odgovora studenata. Na pojedinim institucijama je bila niska stopa odgovora na poslanu anketu, to predstavlja jedno od ogranienja ovog rada. Ipak, sa veine institucija je prikupljen vei broj odgovora te su ispunjene pretpostavke za provoenje faktorske analize. Faktorskom analizom potvrena je struktura od pet dimenzija kvalitete visoko obrazovne usluge, ukljuujui: ne-akademsku dimenziju, akademsku dimenziju, dostupnost, studijske programe i reputaciju visoko obrazovne institucije. Analizom prosjeno ostvarenih vrijednosti pojedinih dimenzija kvalitete zakljueno je da su studijski programi najloije ocjenjena dimenzija kvalitete na ekonomskim visoko obrazovnim institucijama u RH, dok su akademska kvaliteta koja ukljuuje rad nastavnog osoblja i reputacija institucija najbolje ocjenjene dimenzije. Stoga postoji potreba za revidiranjem i usklaivanjem programa ekonomskih visoko obrazovnih institucija kako bi zadovoljili potrebe i oekivanja studenata, te ulaganje u kontinuirano unaprjeenje svih dimenzija kvalitete.

6. Literatura
1. Alves, H., Raposo, M. (2007), Conceptual Model of Student Satisfaction in Higher Education, Total Quality Management, Vol. 18, No. 5, str. 571-588. 2. Andrasssy, M. (2007), Ustroj sustava upravljanja kvalitetom na Sveuilitu u Zagrebu, Rijeka: Nacionalna zaklada za znanost, visoko kolstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske. 3. Bayraktaroglu, G., Atrek, B. (2010), Testing the Superiority and Dimensionality of SERVQUAL vs. SERVPERF in Higher Education, The Quality Management Journal, Vol. 17, No. 1, str. 47-59. 4. Berit, A., Kirsten, H.L., Stave, O. (2004), Institutional Leadership and Leeway Important Elements in a National System of Quality Assurance and Accreditation: Experiences from a pilot study, Tertiary Education and Management, Vol. 10, No. 2, str. 107-120. 5. Brandon-Jones, A., Silvestro R. (2010), Measuring internal service quality: comparing the gap-based and perception-only approaches, International Journal of Operations and Production Management, Vol. 30, No. 12, str. 1291-1318. 189

TONI LAZIBAT, INES SUTI, TOMISLAV BAKOVI

6. Brocado, A. (2009), Comparing alternative instruments to measure service quality in higher education, Quality Assurance in Education, Vol. 17., No. 2, str. 174-190. 7. EACEA (2012), The European Higher Education Area in 2012: Bologna Process Implementation Report, Brisel: Education, Audiovisual and Culture Executive Agency. 8. Eagle, L., Brennan, R. (2007), Are students customers? TQM and marketing perspectives, Quality Assurance in Education, Vol. 15, No. 1, str. 44-60. 9. El-Khawas, E. (2001), Whos in charge of quality? The governance issues in quality assurance, Tertiary Education and Management, Vol. 7, No. 2, str. 111-119. 10. Firdaus, A. (2006a), The development of HEdPERF: a new measuring instrument of service quality for the higher education sector, International Journal of Consumer Studies, Vol. 30, No. 6, str. 569-581. 11. Firdaus, A. (2006b), Measuring service quality in higher education: HEdPERF versus SERVPERF, Marketing Intelligence & Planning, Vol. 24, No. 1, str. 31-47. 12. Grnroos, C. (1984), A Service Quality Model and its Marketing Implications, European Journal of Marketing, Vol. 18, No. 4, str. 36-44. 13. Hayes, B.E. (1998), Measuring customer satisfaction: survey design, use, and statistical analysis methods, 2. izd., Milwaukee: ASQ Quality Press. 14. Kanji, G.K., Tambi, A.M.A. (1999), Total quality management in UK higher education institutions, Total Quality Management, Vol. 10, No. 1, str. 129-153. 15. Knezevi, B., Frani, V. (ur.) (2007), Quality Assurance in University Teaching, Guidelines on Quality Assurance, Rijeka: Sveuilite u Rijeci, Pomorski fakultet. 16. Lazibat, T. (2005), Sustavi upravljanja kvalitetom u visokom obrazovanju, Zagreb: Sinergija. 17. Legevi, J., Muji, N., Mikrut, M. (2012), Kvalimetar kao mjerni instrument za upravljanje kvalitetom na Sveuilitu u Osijeku, u: Drljaa, M. (ur.) Zbornik radova 13. meunarodnog simpozija o kvaliteti Kvaliteta i drutvena odgovornost, Hrvatsko drutvo menadera kvalitete, Zagreb, str. 271-284. 18. Liuhanen, A.M. (2005), University evaluation and different evaluation approaches: a Finnish perspective, Tertiary Education and Management, Vol. 11, str. 259-268. 19. Lizzio, A., Wilson, K., Simons, R. (2002), University Students Perceptions of the Learning Environment and Academic Outcomes: implications for theory and practice, Studies in Higher Education, Vol. 27, No. 1, str. 27-52. 20. Markovi, S. (2006), Students Expectations and Perception in Croatian Tourism and Hospitality Higher Education: SERVQUAL versus UNIQUAL, South East Journal of Business and Economics, Vol. 1; No. 2, str. 78-96. 190

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM NA EKONOMSKIM VISOKO OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA U RH

21. Mehralizadeh, Y., Pahseresht, M.J., Baradaran, M., Shahi, S. (2007), The dilemma of internal evaluation in higher education: A longitudinal case study, Quality Assurance in Education, Vol. 15, No. 3, str. 352-368. 22. Mencer, I. (2005), Osiguranje kvalitete i visokokolske ustanove u Republici Hrvatskoj, Ekonomski pregled, Vol. 56, No. 3-4, str. 239-258. 23. MOZVAG Preglednik studijskih programa: http://mozvag.srce.hr/preglednik/pregled/hr/pocetna/index.html (pristup: 25.09.2012.) 24. Nadiri, H., Kandampully, J., Hussain, K. (2009), Students perceptions of service quality in higher education, Total Quality Management, Vol. 20, No. 5-6, str. 523-535. 25. Oliver, R.L. (2010), Satisfaction: A behavioural perspective on the consumer, 2. izd., New York: M.E. Sharpe, Inc. 26. Owlia, M.S., Aspinwall, E.M. (1996), A framework for the dimensions of quality in higher education, Quality Assurance in Education, Vol. 4, No. 2, str. 12-20. 27. Pallant, J. (2007), SPSS Survival Manual: A Step by Step Guide to Data Analysis using SPSS for Windows, 3. izd., Berkshire: Open University Press. 28. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A., Berry, L.L. (1985), A Conceptual Model of Service Quality and Its Implications for Future Research, The Journal of Marketing, Vol. 49, No. 4, str. 41-50. 29. Sahney, S., Banwet, D.K., Karunes, S. (2004), Conceptualizing total quality management in higher education, The TQM Magazine, Vol. 16, No. 2, str. 145-159. 30. Sultani, P., Wong, H.Y. (2010), Service quality in higher education a review and research agenda, International Journal of Quality and Service Sciences, Vol. 2, No. 2, str. 259-272. 31. Trigwell, K., Prosser, M. (1991), Improving the Quality of Student Learning: The Inuence of Learning Context and Student Approaches to Learning on Learning Outcomes, Higher Education, Vol. 22, No. 3, str. 251-266.

191

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

Pokazatelji uspjenosti na visokokolskim ustanovama

Ivana DRAI LUTILSKY* Sanja BROZ TOMINAC**

Saetak: Ovim se radom predlau mogua rjeenja za implementaciju pokazatelja uspjenosti na Sveuilitu u Zagrebu i saimaju koristi koje proizlaze iz te implementacije. Takoer, prezentiraju se mogue mjere i pokazatelji koji mogu unaprijediti ekasnost i efektivnost Sveuilita u Zagrebu kao i njezinih sastavnica. U Republici Hrvatskoj glavni izvor nanciranja visokog kolstva je dravni proraun koji samo djelomino osigurava sredstva za plae, materijalne trokove i odreenu razinu znanstvenog rada. Meutim, restrikcije i mali budet u Republici Hrvatskoj ohrabruju sveuilita i sastavnice za koritenjem odreenih trinih elemenata u podruju visokog obrazovanja kako bi se osigurala potrebna sredstva. Iz tog razloga Sveuilite u Zagrebu i njezine sastavnice moraju prijei na obraunsku osnovu kako bi se pratili svi trokovi koji su potrebni u procesu donoenja odluka, mjerenju efektivnosti i ekasnosti kao i mjerenju uspjenosti. Prema tome, ovim radom predstavlja se okvir za razvoj i implementaciju pokazatelja uspjenosti na Sveuilitu u Zagrebu i njezinim sastavnicama. Kljune rijei: mjerenje uspjenosti, perspektiva, pokazatelji, institucija visokog obrazovanja, Republika Hrvatska

Doc. dr. sc. Ivana Drai Lutilsky, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: idrazic@efzg.hr * Dr. sc. Sanja Broz Tominac, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: sbroz@efzg.hr
*

193

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

1. Uvod
Institucije javnog sektora su neprotne organizacije iji je glavni cilj zadovoljavanje potreba javnosti pri emu korisnici tih usluga zahtijevaju kvalitetu i uinkovitost primljenih usluga. Stoga se logino namee potreba za evaluacijom uspjenosti javnog sektora u pruanju usluga. U prvom se redu navedeno odnosi na institucije visokog obrazovanja. Meutim, postupci poslovne analize koji se koriste u protnom sektoru nisu primjenjivi na javne institucije. Stoga nastojanja idu u smjeru uvoenja takozvanih pokazatelja uspjenosti u javnom sektoru, ovdje visokokolskim institucijama. Republika Hrvatska jo nije donijela zakonski okvir kojim bi se reguliralo pitanje primjene pokazatelja uspjenosti u bilo kojem podruju javnog sektora. Zemlje zaetnice ideje o mjerenju uspjenosti te koje ve imaju razvijen sustav mjerenja iste u javnom sektoru su Australija, Kanada i Velika Britanija (Vaiek, Budimir, Letini, 2007., str. 50.). Pokazatelji uspjenosti (engl. performance indicators) sutinski se odnose na kvantitativne i kvalitativne pokazatelje pomou kojih se mjeri ekonominost, djelotvornost i uinkovitost uspjenosti institucija javnog sektora (Van Dooren, 2006). Mjerenje rezultata kroz pokazatelje uspjenosti je pouzdan nain razlikovanja uspjeha od neuspjeha no ukoliko uspjean rezultat ne moe biti deniran, ne moe biti niti nagraen od strane institucija javnog sektora niti one mogu uiti od ostvarenih neuspjeha. Pokazatelji uspjenosti od koristi su kako vanjskim tako i unutarnjim korisnicima (Vaiek, Budimir, Letini, 2007., str. 55.). Kvalitetu pokazatelja uspjenosti odreuju sljedee karakteristike (prema Department of Treasury and Finance, 2004.): da su vaei odnosno da odraavaju potrebe korisnika; da su prikladni jer korisnicima trebaju omoguiti mjerenje rezultata i da su pravedni odnosno kvantitativno i kvalitativno mjerljivi. Zainteresiranost za pokazatelje uspjenosti visokoobrazovnih institucija rezultat je potrebe za poboljanjem kvalitete usluga koje pruaju. Takoer, korisnost pokazatelja uspjenosti odnosi se na mogunost informiranja buduih studenata neke visokoobrazovne institucije, zatim komparacije izmeu pojedinih institucija i spoznavanja slinosti i razlika meu njima. Institucije visokog obrazovanja suoavaju se s izazovima, s jedne strane, da obrazuju sve vei broj studenata u velikom broju disciplina, a s druge strane, od njih se zahtijeva sve vea kvaliteta nastave i obrazovnih programa (Smeby, 2003.). Trenutno, hrvatsko Ministarstvo visokog obrazovanja razmatra pilot projekt glede nanciranja programa, koji e donijeti neizvjesnosti za institucije visokog obrazovanja. Ti trendovi, uvjeti i predvianja koji se javljaju u Republici Hrvatskoj su
194

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

predvianja za upotrebu i primjenu razliitih alata i pokazatelja uspjenosti. Kao konkurentni subjekti trebali bi pruati visoku kvalitetu studija i visoko obrazovane studente. Poveanje broja studenata i poveanje kvalitete studiranja znai i vie nancijskih resursa. Financijski resursi iz svih vrsta izvora nanciranja poput donacija, dravnog prorauna, ali i kolarina, dostupni su javnim fakultetima u Europskoj uniji. U Hrvatskoj, glavni izvor nanciranja visokog obrazovanja je dravni proraun koji samo djelomino osigurava sredstva za plae, materijalne trokove i odreenu razinu znanstvenog rada. Glede restrikcija i niskog budeta u Hrvatskoj, imperativ je osigurati nancijska sredstva iz razliitih izvora i uvesti kolarine za sve studente (trenutno je besplatno za sve). Ovim radom autori e pokazati razliite koristi od mjerenja uspjenosti, ali i prezentirati mogue probleme vezano uz implementaciju pokazatelja za Sveuilite u Zagrebu.

2. Pregled literature
Mjerenje uspjenosti na sveuilitima trebalo bi promatrati kroz reformu nazvanu Novi javni menadment, budui da su sveuilita u Hrvatskoj dio javnog sektora i proraunski korisnici. Ovom se reformom naglasak stavlja na razliite forme outputa ili kontrole rezultata i ocjene efektivnosti javnog sektora (Modell, 2003). Prema Van Doorenu postoje dva aspekta mjerenja uspjenosti. Prvi aspekt promatra kvalitetu aktivnosti koje se provode, a drugi nadgleda kvalitetu postignutih rezultata kroz poduzete aktivnosti (Van Dooren, 2006). Kako javni sektor obuhvaa brojne institucije, mjerenje uspjenosti uvedeno je u lokalnoj upravi (Melkers et al., 2005; Kloot et al., 2000; Van Dooren, 2006), upanijama (Berman et al., 2000), zdravstvu (Modell, 2001), i sveuilitima (Modell, 2003). Svi autori su doli do zakljuka da je implementacija mjerenja uspjenosti podrka komunikaciji izmeu tijela javnog sektora i drave, poboljane diskusije o rezultatima odreenih aktivnosti i pruenih usluga doprinijela vrijednosti procesa budetiranja i donoenja odluka te prua relevantne informacije o ostvarenjima zajedno s trokovima i aktivnostima. No, takoer isti autori vjeruju da postoje i negativni efekti mjerenja uspjenosti kao to je manipulacija. Efekti su ostvarivi kroz manipulaciju procesa mjerenja ili kroz manipulaciju rezultata i ostvarenja. Mjerenje uspjenosti poslovanja konstantno se javlja kao jedna od kljunih komponenti u istraivanjima i povezano je s unaprijeenim nancijskim poslovanjem (McDonald i Smith 1995), no javlja se nezadovoljstvo procesima mjerenja uspjenosti. Nezadovoljstvo je uglavnom fokusirano na primjenu alata procjenjivanja i estih propitivanja procesa poslovanja (Parker, 2003.), ali i na nedostatak upravljakih vjetina i sposobnosti u procesu procjenjivanja uspjenosti (Lawler,
195

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

1994.). Prema Otleyu, nije dovoljno sagledati samo nancijske pokazatelje, koji su prilino esti u privatnom sektoru, ve je potrebno sagledati i nenancijske pokazatelje kao to su interni procesi ili korisnici (Otley, 1999). Iz provedenog istraivanja vidljivo je da neke zemlje poput Velike Britanije, Australije i Kanade mjere poslovanje kroz razliite setove pokazatelja za studente, interne procese, nancijske pokazatelje i zaposlenike. Od kasnih osamdesetih godina prolog stoljea visoko obrazovanje u Australiji u fokusu je glavnih restrukturiranja i reformi u potrazi za veom ekasnou, efektivnou i odgovornou. Na primjeru Australije uinkovito se upravljanje javnim sektorom temelji na rezultatima (engl. Outcome Based Management OBM). Karakteristika je ovog okvira da olakava nadzor nad postizanjem rezultata u pruanju javnih usluga. Ovaj je pristup usmjeren na identikaciju i specikaciju eljenih rezultata, zatim deniranje outputa u vidu proizvoda i usluga koji su preduvjet za ostvarivanje eljenih rezultata, deniranje veze izmeu eljenih rezultata i outputa te uvaavanje svih sredstava koje je nuno primijeniti u cilju realizacije outputa (Department of Treasury and Finance, 1997.). Department of Education, Science and Training (2005.) navodi izraunavanje i izvjetavanje sljedeih skupina pokazatelja uspjenosti u sustavu visokog obrazovanja Australije: 1. studentske pokazatelje; 2. pokazatelje zaposlenih; 3. nancijske pokazatelje i 4. istraivake pokazatelje. Osim navedenih skupina pokazatelja izraunavaju se i pokazatelj napredovanja studenata, zatim postotak zaposlenih diplomiranih studenata u odnosu na ukupan broj diplomiranih studenata, pokazatelj nastavka daljnjeg obrazovanja studenata nakon diplome, pokazatelj visine prosjenih plaa diplomiranih studenata te zadovoljstvo diplomiranih studenata (Vaiek, Budimir, Letini, 2007.). Morris, Stanton i Young navode upravljanje poslovanjem akademskog osoblja kao kljunu komponentu za procjenom uspjenosti u Australiji. U svojim radovima istraili su status upravljanja poslovanjem te postavili brojna pitanja koja se odnose na nain upravljanja poslovanjem, povezanost sustava upravljanja sa stratekim ciljevima, te koji se mehanizmi povratne informacije koriste i imaju li razvojni ili kontrolni fokus. Sveuilita odailju strateku poveznicu upravljanju poslovanjem rezultat ega je povezanost individualne akademske uspjenosti s organizacijskim ciljevima (Morris, Stanton i Young, 2007.). Taylor i Taylor (2003) navode tri razliite perspektive u vrednovanju upotrebe pokazatelja uspjenosti u visokom obrazovanju Australije i to federalizam, neoklasi196

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

nu ekonomiju i teoriju X djelotvornosti (engl. X- efciency theory). Pokazatelji uspjenosti odnose se na alokaciju i distribuciju ogranienih resursa u sustavu visokog obrazovanja (neoklasina ekonomija), poveanje kontrole nad sveuilitima (federalistika teorija) i mjerama pritiska ( teorija X- djelotvornosti). Potonju teoriju ovi autori predlau kao mogu model podrke i boljeg razumijevanja i poboljanja. Dakle, ona bi mogla pomoi u boljem razumijevanju pokazatelja uspjenosti i njihove primjene u generiranju eljenog rezultata poboljane djelotvornosti s minimalnim usputnim efektima. U svojim radovima spomenuti autori takoer obrauju nekoliko pitanja koja su znaajna za institucionalne menadere poput djelotvornosti pritiska s ciljem poveanja napora, odnosno truda zaposlenika. Pokazatelji uspjenosti u sustavu visokog obrazovanja Velike Britanije odnose se na niz statistikih pokazatelja koji imaju za cilj objektivno vrednovati institucije visokog obrazovanja, odnosno pruiti pouzdane informacije o prirodi i uinkovitosti institucija visokog obrazovanja, omoguiti provedbu komparacije izmeu pojedinih institucija, omoguiti institucijama samostalno mjerenje uspjenosti, usmjeravanje na razvoj internih politika te poveanje odgovornosti institucija visokog obrazovanja prema javnosti (HEFCE, 2003.). Meutim, sloenost i raznolikost sustava visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji zahtijeva upotrebu itavog niza pokazatelja i mjera to ukazuje na injenicu da iznosi prosjenih vrijednosti za sektor nisu nuno upotrebljivi kod kompariranja institucija visokog obrazovanja. Stoga se pristupa izraunavanju sektorskog prosjeka pri emu se u obzir uzimaju injenice zbog kojih razlike i postoje. Draper i Gittoes (2004.) su u nastojanju mjerenja kvalitete kod institucija kao to su bolnice i sveuilita u Velikoj Britaniji, ispitali metode za kreiranje pokazatelja uspjenosti na vierazinskoj ili hijerarhijskim postavkama. Metode koje su prouili ukljuuju neizravno mjerenje kvalitete kompariranjem rezultata institucija nakon prilagode za inpute, a ne izravan pokuaj mjerenja kvalitete procesa koji postoje unutar institucija. Isti autori demonstrirali su velik uzorak funkcionalne usklaenosti izmeu indirektne standardizacije (bazirane na metodama) i pristupa temeljenog na ksnim efektima hijerarhijskog modeliranja. Njihovi rezultati su formulirani na primjeru visokog obrazovanja, no s jednakim se znaajem mogu primijeniti i na druga podruja javnog sektora. Takoer, navode i prednosti institucionalnog proliranja kao to su trokovno manja zahtjevnost u odnosu na eksplicitno mjerenje procesa i mogue poveanje kvalitete kroz poticanje unapreenja. No isto tako navode i nedostatak u vidu mogueg smanjenja kvalitete kroz kreiranje nepoeljnih distorzija u ponaanju institucija ili pojedinaca. Mnoge institucije u Velikoj Britaniji navode nezadovoljstvo sustavom mjerenja uspjenosti zbog njegove nemogunosti dostavljanja valjanih ocjena uspjenosti kao i nemogunosti razvoja i motiviranja zaposlenika (Fletcher, 2001.).
197

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

Na web stranicama University of Leicester1 naveden je opis pokazatelja koji se koriste za mjerenje performansi sveuilita, a koji su uvrteni u godinja izvjea. Navedeni su pokazatelji svrstani u sljedeih deset skupina: 1. Reputacija, 2. Istraivanje, 3. Studentsko zapoljavanje i zadravanje na radnom mjestu zaposlenja, 4. Transfer znanja, 5. Iskustvo studenata, 6. Rukovoenje i upravljanje, 7. IT infrastruktura, 8. Resursi, 9. Financijsko zdravlje, 10. Ljudski resursi. Britanska statistika agencija visokog obrazovanja (Higher Education Statistics Agency HESA) objavljuje set pokazatelja uspjenosti za sve visokokolske institucije Velike Britanije u travnju i srpnju svake godine. Pokazatelji se temelje na studentima, osoblju i nancijskim podacima. U sustavu visokog obrazovanja Kanada je propisala nekoliko skupina indikatora uspjenosti kojima se mjere dostatnost sredstava, pristupanost, kvaliteta istraivakog rada, odgovornost te kreativnost i pouzdanost (Beaton, 1999), odnosno to su indikatori koji se zasnivaju na rezultatima programa ili studentski indikatori, indikatori kojima se mjeri nancijska uinkovitost i indikatori zasnovani na istraivakoj djelatnosti. Cilj je navedenih pokazatelja ostvariti nadzor i kontrolu nad djelotvornou istraivakog rada pojedinih institucija visokog obrazovanja. Najbolji sustav mjerenja uspjenosti moe ekasno povezati organizacijsku perspektivu i strategiju, integrirati razliite operativne ciljeve i organizacijske funkcije u kombinaciji s poslovanjem fakulteta. Nakon uspostave pokazatelja mjerenja uspjenosti oni se mogu transformirati u etiri glavna aspekta kljunih pokazatelja u BSC modelu. Ti pokazatelji, s jedne strane, mogu sluiti kao prosudba (miljenje) u odabiru odgovarajuih pokazatelja mjerenja uspjenosti sukladno zemlji i institucijama visokog obrazovanja i ubrzati oblikovanje novih strategija kao i mjerenja uspjenosti s druge strane. Svako sveuilite moe razviti svoje ci-

www2.le.ac.uk/offices/marketing/planning/indicators, [07. sijenja 2013.]

198

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

ljeve i strategije koje transferira u operativne faze kao sr organizacijskih resursa kako bi se ispunile dnevne obveze i zadaci svakog zaposlenika, fokusirati se na obrazovnu viziju i misiju te promovirati kvalitetu usluge jer samo visoko kvalitetna usluga moe zadovoljiti zahtjeve korisnika i nadii njegova oekivanja. To je razlog zato autori vjeruju da perspektive iz BSC modela mogu biti vie razvijene i prilagoenije kako bi reektirale mogunosti za institucije visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Takoer, to je razlog za prikazivanje modela autora ovog rada. Autori rada prikazuju pokazatelje uspjenosti bazirane na BSC modelu koji ukljuuje, uz klasine pokazatelje i pokazatelje vezane uz znanstvenoistraivaki rad u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, studente kao korisnike za vrijeme studiranja, no i nakon dvije ili tri godine rada u praksi (to podrazumijeva razvijen alumni) kao i pokazatelje za poslodavce kako bi mogli vidjeti razinu njihova zadovoljstva znanjem studenata kad zapoljavaju studente po prvi put (navedeno bi trebalo pomoi u boljem povezivanju izmeu znanja koje se prenosi studentima i znanja koje je potrebno u praksi). to se tie literature glede BSC modela na sveuilitima i fakultetima, ona nije toliko detaljna kao to je to sluaj s literaturom BSC modela za privatni sektor. I iskustvo glede implementacije BSC modela je takoer slabije u odnosu na ono u poduzeima. U svom radu Nayeri (2008) razmatra implementaciju BSC modela, a Faird (2008) raspravlja o BSC modelu kao snanom alatu mjerenja i ocjenjivanja sustava u institucijama visokog obrazovanja u Iranu. U svom radu Tudor (2008) razmatra mjerenje uspjenosti u sklopu BSC modela na rumunjskim sveuilitima. Pineno (2008) u svom radu uzima u obzir integraciju mission statement komponenata s odgovornostima fakulteta koje su povezane s metrikom unutar BSC-a. Balanced Scorecard, prema Pinenu, slui kao nain mjerenja uspjenosti i modiciranja strategije poslovnih kola u sklopu promjena okruenja koje ukljuuje povezanost i izazove. Relevantnost i primjenjivost BSC pristupa za visoko obrazovanje u svom radu istrauje Ruben (1999). BSC, prema Rubenu, instituciji prua mogunost formuliranja lanca mjera u provoenju misije kreiranja znanja, dijeljenja i koritenja u iscrpan, dosljedan, povjerljiv i mobilizirajui okvir - za vlasnike i sve ostale zainteresirane strane. Svi navedeni radovi razmatraju BSC model sa samo etiri perspektive. No, u ovom radu autori nastoje pokazati vanost pet perspektiva i veeg broja indikatora unutar perspektiva koje bi trebale biti od znaenja za hrvatska sveuilita. U tablici 1 prikazane su neke institucije visokog obrazovanja koje poslovanje mjere BSC modelom. Najee koritene pokazatelje prikazao je Niven (2002). Prema Faridu (2008) Yazd University School of Humanities u Iranu takoer koristi BSC model. Za University Technology Malaysia pokazatelji su
199

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

dani u Saetku UTM-ova stratekog planiranja 2008 i skoranjih dostignua. Pineno (2008) u svom radu daje uvid u set moguih pokazatelja za virtualno sveuilite. Tablica 1. Pokazatelji koji se koriste kroz BSC model
BSC pokazatelji uspjenosti korisnike perspektive Najee koriteni: - Zadovoljstvo korisnika - Lojalnost korisnika - Trini udio - Broj korisnika - Stopa stjecanja korisnika - albe korisnika i sl. Yazd University School of Humanities: - Stupanj zadovoljstva studenata (1 do 10) - Stupanj zadovoljstva nastavnika (1 do 10) - Broj albi u toku 1 mjeseca - Poveanje tendencije upisa na studija - Poloaj institucije na nacionalnoj i meunarodnoj ljestvici Universiti Teknologi Malaysia: - Poloaj na svjetskoj ljestvici tehnikih studija - Postotak zapoljavanja studenata (lokalno i od strane meunarodnih kompanija) - Poveanje omjera trinih projekata u odnosu na temeljno istraivake - Indeks zadovoljstva gospodarstva - Broj novih podruja razvoja - Poveanje broja novih programa - Poloaj na ljestvici uspjenog izvravanja strategije Ministarstva visokog obrazovanja - Indeks zadovoljstva okoline i sl. University: - Razina poduzetnosti - Ugled - Rjeavanje uoenih potreba - Nivo zadovoljstva - Rezultat obrazovanja (steena znanja i kompetencije) - Ispunjenje oekivanja - Motivacija za cjeloivotno uenje i sl. 200 BSC pokazatelji uspjenosti perspektive internog poslovnog procesa Najee koriteni: - Prosjean troak po transakciji - Prosjeno vrijeme protoka - Trokovi istraivanja i razvoja - Stopa iskoritenosti radne snage - Postotak greaka - Interna stopa povrata od novih projekata - Novi uvedeni proizvodi i sl. Yazd University School of Humanities: - Zadovoljstvo studenata internim procesima ustanove - Omjer studenata prema zaposlenom nastavniku - Prosjeno vrijeme potrebno za obnavljanje nastavnih objekata i opreme - Prosjean broj radova objavljenih na konferencijama po nastavniku u 1 godini Universiti Teknologi Malaysia: - Prosjena starost laboratorijske opreme - Prosjena starost raunala - Broj projekata po zaposleniku - Broj teajeva za administraciju - Postotak nastavnika s doktoratom - Broj akreditiranih programa - Informacijski sustav potpore odluivanju - Sustav isporuke zasnovan na Internetu University: - Zadovoljstvo studenata kvalitetom nastave - Prezentacijske sposobnosti - Vrijeme potrebno za stjecanje diplome - Postotak studenata koji zavre u roku - Analiza uporabe prostora - Dodjeljivanje i uporaba opreme i potronog materijala

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

BSC pokazatelji uspjenosti perspektive usavravanja i rasta efektivne snage zaposlenih Najee koriteni: - Zadovoljstvo zaposlenika - Ulaganje u trening po korisniku - Postotak zaposlenika s diplomama - Motivacijski indeks - Kvaliteta radnog okruenja - Sati treninga i sl. Yazd University School of Humanities: - Postotak koritenja automatizacije ureda u procesima - Broj online programa koje ustanova nudi - Postotak koritenja raunala u procesima i pohrani podataka - Vrijednost raspoloive kulture radne uspjenosti Universiti Teknologi Malaysia: - Udio zaposlenika s profesionalnom kvalikacijom - Udio zaposlenika s iskustvom u privredi - Broj akreditiranih laboratorija - Indeks zadovoljstva zaposlenika - Sati pohaanja seminara, teajeva i treninga godinje - Broj novih patentiranih proizvoda - Broj novih komercijaliziranih proizvoda - Broj nagrada (domaih i meunarodnih) - Broj nastavnika na postdoktorskom usavravanju - Postotak zaposlenika s doktoratom University: - Broj inovacija ugraenih u nastavu - Kvaliteta nastave, savjetovanja, mentorstva - Broj novih inicijativa, teajeva, programa - Koliina i kvaliteta nastavnih publikacija, prezentacija - Prisutnost na konferencijama - Priznanja i nagrade koje je fakultet primio - Vrednovanje rezultata stratekih planova

BSC pokazatelji uspjenosti nancijske perspektive Najee koriteni: - Cijena kotanja usluge - Uinkovitost koritenja resursa - Poveanje prihoda - Raznovrsnost izvora prihoda - Smanjenje trokova - Izvrenje prorauna i sl. Yazd University School of Humanities: - Ostvareni prihodi od kolarina u odnosu na prihode planirane proraunom - Ostvarena vrijednost ugovora s gospodarstvom u odnosu na vrijednost planiranu proraunom - Prihodi ostvareni poveanjem vrijednosti usluga i prihodi ostvareni od vanjskih izvora - Prosjeni ivotni vijek postrojenja i opreme - Prosjeno koritenje usluga knjinice (broj izdanih knjiga po studentu mjeseno) - Prosjeni trokovi nastavnog osoblja - Prosjeni trokovi administracije Universiti Teknologi Malaysia: - Poveanje prihoda (5% godinje) - Postotak smanjenja operativnih trokova - Postotak poveanja produktivnosti nastavnika - Postotak poveanja produktivnosti administracije - Postotak smanjenja loih dugovanja - Postotak ostvarenja trokova u odnosu na proraun University: - Ukupni prihodi - Broj donatora - Postotno poveanje godinjih prihoda - Broj i visina primljenih stipendija i ugovora - Porast prihoda od kolarina - Postotak ostalih prihoda u proraunu - Uravnoteen i poveani proraun - Uinkovitost i djelotvornost proraunske potronje - Koliina novca po svakoj aktivnosti koja generira prihode - Trokovi po satu predavanja u odnosu na sline ustanove

Izvor: prilagodili autori prema Budimir,V.(2011), Niven (2002), Farid (2008), Yazd University School of Humanities, University Technology Malaysia i Pineno (2008).

201

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

3. Implementacija BSC-a na Sveuilite u Zagrebu

Pet osnovnih naela ukljueno je u uspostavu BSC-a kao dijela strategije organizacije (Kaplan i Norton, 1984): (1) prevoenje strategije na operativne izraze; (2) usmjeravanje organizacije strategiji; (3) osigurati da je strategija dio svakodnevnog i svaijeg posla; (4) osigurati strategiju kontinuiranim procesom; (5) mobiliziranje promjena kroz vodstvo. Implementacija BSC-a moe biti podijeljena u pet faza (Norton, 2006): 1. Sinteza modela, 2. Tehnika implementacija modela, 3. Organizacijska integracija, 4. Tehnika integracija i 5. Primjena u radu. Tijekom prve faze implementacije, odnosno sinteze modela, sveuilite mora inzistirati na postizanju zajednike prihvaenosti glede deniranja vizije i strategije i kreiranja potrebnih mjera. Nadalje, strategija sveuilita je kvanticirana u mjere i kljune indikatore uspjeha. Mjere mogu biti kreirane na bazi strategije koritenjem kljunih faktora uspjeha ili, u drugom sluaju, koritenjem stratekih mapa. Takoer je potrebno denirati kljune karakteristike svake mjere u BSC modelu. U fazi tehnike implementacije, vizija, strategija, kljuni faktori uspjeha, mjere i drugi elementi koji su potrebni implementiraju se u sustav. Koraci tehnike implementacije takoer ukljuuju: instalaciju softvera, edukaciju, kreiranje bodovanja, uspostavu danih i graninih razina, odreivanje pravila konsolidacije podataka kao i deniranje dijagrama i razliitih izvjetaja. Cilj organizacijske integracije BSC modela je integriranje u organizacijskom procesu upravljanja, izvjetavanja i zaposlenika. Tehnika integracija potrebna je kako bi se smanjili napori potrebni za prikupljanje podataka za mjerenje. BSC model je integriran u operativne informacijske sustave, baze podataka kao sustave nancijskog izvjetavanja, sustave planiranja organizacijskih resursa ili sustava za upravljanje poslovnim odnosima s korisnikom. Ukupna korist od implementacije BSC modela postignuta je kroz upotrebu u svakodnevnom radu. Auriranje, analiza i izvjetavanje o podacima uobiajeno su dio upravljakih i izvjetajnih procesa. Kod povremene prilagodbe neki elementi modela postaju standardan alat upravnog odbora za upravljanje sveuilitem. Zbog prirode BSC modela, moe biti vrlo teko unaprijed odrediti tone
202

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

procjene vremena i trokova za cijeli projekt. Koliina potrebnog posla snano je povezana s injenicom veliine Sveuilita i njegova razmatranja BSC modela kao i o sloenosti i broju indikatora koji su uvedeni na sve organizacijske razine.

3.1. Deniranje misije i vizije za Sveuilite u Zagrebu

Kod razvoja BSC modela, najprije je potrebno denirati viziju, misiju i strategiju organizacije zbog toga to su pokazatelji u perspektivama izabrani na nain koji e osigurati ispunjenje vizije, misije i organizacijskih stratekih ciljeva. Prilikom deniranja vizije organizacije kljuno pitanje je: kako e organizacija izgledati u budunosti za deset godina, koje e biti njene aktivnosti i na koji e se nain odvijati (Niven, 2002)? Misija je uobiajeno denirana s jednim pitanjem: koji je osnovni cilj organizacije ili koji je razlog njena postojanja (Niven, 2002)? Strategija moe biti denirana kroz odreivanje ciljeva organizacije to se mora postii i kroz odreivanje mjera za postizanje tih ciljeva. Ciljevi su odreeni za svih pet perspektiva. Na osnovu deniranih ciljeva biraju se pokazatelji pomou kojih je mogue izmjeriti u kolikoj mjeri su postavljeni ciljevi postignuti. Planovi i prorauni organizacije izrauju se na osnovi strategije. Prorauni su glavni dio sustava planiranja organizacije kroz koji se mjeri poslovanje, ispravljaju aktivnosti ukoliko je potrebno i procjenjuje utjecaj na organizaciju. Sustav planiranja je integralni dio BSC modela iz razloga to prua osnovne pokazatelje. S vanim detaljima kao to je poveanje nancijskih resursa, osiguravanje visokokvalitetnih studenata pristupnika i privlaenjem profesora, sveuilita su s pravom zabrinuta na koji e nain sebe najbolje prezentirati. Institucije nastoje poboljati odgovornost dok se bore s teim i sloenijim problemima unapreenja efektivnosti sveuilita. Dakle, na temelju svih vanih pitanja s kojima se sveuilite nosi, uspostavljeni su misija, vizija, zadaci i ciljevi. Misija sveuilita je educirati studente i osigurati im visokokvalitetnu naobrazbu na zadovoljstvo i studenata i zaposlenika. Vizija sveuilita je zadrati vodstvo u zemlji i u regiji po znanju i kvaliteti usluga koje se pruaju. Takoer, cilj je kreirati bolju interakciju s gospodarstvom kroz projekte s ciljem poboljanja standarda edukacije nastavnika i studenata. Zadaci sveuilita postaju jasniji gotovo iz svake perspektive modela kao planirana postignua Sveuilita. Strategija Sveuilita u Zagrebu moe biti generirana kroz sljedee toke: 1. Sveuilite e se razvijati kao obuhvatno sveuilite sa irokim spektrom istraivanja i studijskih programa;
203

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

2. Sveuilite e poticati izvrsnost u znanstvenom i umjetnikom istraivanju u naporima zadravanja pozicije jednog od vodeih istraivakih sveuilita u jugoistonoj Europi; 3. Daljnje restrukturiranje i razvoj Sveuilita zadrat e trenutnu vodeu akademsku i istraivaku ulogu na nacionalnoj razini; 4. Sveuilite e biti ukljueno u javni rad kao generator tehnolokih, ekonomskih i socijalnih dostignua u skladu sa stratekim potrebama Hrvatske; 5. Sveuilite e razviti potrebne programe za drutvo i ekonomiju, kao i nacionalno i strateki potrebne programe. Takoer e poticati izvrsnost pri pouavanju i akademskim dostignuima studenata i nastavnika i u tu e svrhu promovirati razliite studentske i akademske usluge; 6. Sveuilite e razviti i omoguiti razliite forme cjeloivotnog uenja za dravljane Republike Hrvatske; 7. Sveuilite e poticati naela moralnosti, etike i tolerancije studenata kroz programe formirane u modernom demokratskom i multikulturalnom drutvu; 8. Sveuilite e poveati svoje meunarodne vidike i atraktivnost novih istraivakih formi i mobilnosti studija i programa dostupnih studentima iz drugih zemalja. Zadatak je nancijskih pokazatelja ili analize maksimizirati povrat na uloeno i poveati prihode nastojei smanjiti trokove. Zadatak pokazatelja korisnika usluga bio bi poveanje broja studenata, zadravanje studenata i njihova zadovoljstva nalaenjem zaposlenja nakon njihova obrazovanja kao i kreiranjem dodatne vrijednosti za njihove budue poslodavce. Zadatak pokazatelja internih procesa je smanjenje trajanja obrazovnog ciklusa po studentu, poveanje kapaciteta koritenja zgrada i nastavnika, poveanje inovacija, razvoj novih edukacija i komercijalnih projekata i slino. Pod pokazateljima zadovoljstva zaposlenika zadaci su zadovoljstvo zaposlenika, zadravanje tih zaposlenika i dodatna edukacija i, konano, poveanje njihove produktivnosti. Zadatak znanstveno-istraivakog rada moe se sagledati kroz broj objavljenih visoko kvalitetnih znanstvenih radova, radova koji rjeavaju praktine probleme, dopunjavanjem broja meunarodnih znanstvenih istraivakih projekata nanciranih iz drugih izvora, brojem radova po projektu i tako dalje. Ciljevi sveuilita reektiraju se na zadatke sveuilita, no u zadanom vremenu. Zadatak nancijskih pokazatelja mora biti realiziran u razdoblju od dvije do pet godina, zadaci pokazatelja korisnika kroz godinu dana, zadaci internih pokazatelja u razdoblju od dvije do sedam godina i zadaci zaposlenika kroz dvije godi204

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

ne. Vidljivo je da su sve to manje-vie dugoroni ciljevi to znai da je mogua prilagodba u postizanju tih ciljeva. Strategija sveuilita treba reektirati strateki detaljan plan sveuilita s ciljem postizanja ciljeva sveuilita.

3.2. Deniranje perspektiva i pokazatelja za sveuilite

BSC model je, kao to je spomenuto ranije, sustav upravljanja, a ne samo sustav mjerenja uspjenosti i kao takav omoguuje fakultetima razjanjavanje svojih vizija i strategija. Model osigurava povrat u vezi s internim poslovnim procesima, ali takoer i u vezi s eksternim okruenjem s ciljem kontinuiranog poboljanja stratekog uspjeha i rezultata. Glavni cilj izbora konkretnih pokazatelja za BSC model je odrediti te pokazatelje koji mogu pokazati znaenje strategije na najbolji mogui nain. Iz razloga to je svaka strategija jedinstvena, svaki BSC model za svaku organizaciju treba biti jedinstven i sadravati nekoliko jedinstvenih mjera. Iako, kao to je ranije spomenuto, neki pokazatelji kljunih rezultata se esto javljaju u BSC modelima (Kaplan i Norton, 1984). Iako je veina BSC modela bazirana na pokazateljima kljunih rezultata, tehnika deniranja pokazatelja za BSC model je bazirana na uzronicima uspjenosti. Ti pokazatelji omoguuju postizanje pokazatelja kljunih rezultata. Pokazatelji modela virtualnog sveuilita ne mogu biti primijenjeni na svaku organizaciju javnog sektora. Svaka organizacija treba kreirati svoje vlastite pokazatelje koji deniraju njihovu misiju, strategiju i ciljeve. Ukupan rezultat koji se treba postii bi trebao, za svaku perspektivu, biti (Kaplan i Norton, 1984): Lista ciljeva perspektive, s pridruenim detaljnim objanjenjem svakog cilja; Opis pokazatelja za svaki cilj; Ilustracija naina na koji svaki pokazatelj moe biti kvanticiran i prezentiran; Graki model povezanosti pokazatelja unutar perspektive i povezanost pokazatelja s pokazateljima ili ciljevima iz drugih perspektiva. Financijska i perspektiva studenata opisuju eljene rezultate zadane od strane sveuilita. Meutim, te mjere mogu sadravati mnogo zaostalih pokazatelja uspjenosti. Interni procesi, perspektiva internog rasta i istraivanje, s jedne strane, pokazuju kako organizacije kreiraju te eljene rezultate. Na taj nain, sveuilite moe identicirati uzroni lanac od pokretaa uspjenosti do nancijskih rezultata. Od vrha lanca na dolje, eljeni nancijski rezultati mogu se postii jedino ukoliko su studenti zadovoljni. Kako bi se realizirao prijedlog vrijednosti korisnika, interni procesi moraju biti kreirani i obavljeni. Konano, interni procesi trebaju imati podrku organizacijskog uenja i rasta.
205

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

Tablica 2. Pokazatelji za BSC model

Financijski pokazatelji: Povrat na ulaganja; Poveanje prihoda; Omjer prihoda i imovine; Smanjenje rashoda; Troak po mjestu troka (odjeli ili instituti); Troak po zaposlenom; Troak po studentu; Prihod po zaposlenom itd. Pokazatelji o studentima kao korisnicima usluga: Trini udio studenata; Ekstrakcija studenata; Zadravanje studenata; Zadovoljstvo studenata, Zadovoljstvo studenata pronalaenjem posla, Njihova sposobnost za ispunjavanjem poslovnih zadataka, Steeno znanje, Zadovoljstvo poslodavca zaposlenicima bivim studentima, itd. Pokazatelji o uenju i rastu zaposlenika: zadovoljstvo zaposlenika; zadravanje zaposlenika; edukacija zaposlenika; neformalna komunikacija izmeu zaposlenika; produktivnost zaposlenika, itd.

Pokazatelji internih procesa: trajanje obrazovnog ciklusa studenta; postotak iskoritenosti kapaciteta zgrada i nastavnika; postotak novih edukacija, subjekata i uputa; postotak zatienih inovacija iz komercijalnih studija; vrijeme potrebno za zavravanje studija i projekata, itd. Pokazatelji znanstvenog istraivanja: Broj objavljenih visokokvalitetnih znanstvenih radova; Broj radova kojima se rjeavaju praktini zadaci; Poveanje broja meunarodnih znanstvenih istraivakih projekata nanciranih iz stranih sredstava; Broj radova po projektu, itd.
Izvor: autori

Niven (Niven, 2002) je dao neke kritike na prekomjernu upotrebu nancijskih pokazatelja. Kritike su prilagoene primjeru sveuilita:
Aktivnosti koje kreiraju dananje organizacijske vrijednosti nisu ukljuene

u materijalnu dugotrajnu imovinu sveuilita. Vrijednost lei u idejama ljudi

206

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

kroz sveuilite, u relaciji sa studentima, dobavljaima, u bazama podataka s kljunim informacijama i u kulturi inovacija i kvalitete. Tradicionalne nancijske mjere osmiljene su s ciljem usporeivanja sa prethodnim razdobljima na bazi internih standarda uspjeha. Ti pokazatelji nisu velika pomo pri detektiranju problema.
Financijske mjere daju dobar pregled prethodnih uspjeha i dogaaja na sve-

uilitu. Oni su koherentna fraza i saetak aktivnosti poslovnog subjekta u prethodnim razdobljima. Iako, taj detaljan nancijski pregled nema mo predvianja budunosti. Kao to je ranije spomenuto, a iskustvo pokazalo, izvrsni nancijski rezultati u jednom mjesecu ili ak godini ne pokazuju budue nancijske uspjehe.
Interni nancijski izvjetaji na fakultetima su uobiajeno kreirani po funk-

cionalnim podrujima; izvjetaji mjesta trokova kreirani su i kombinirani u numerike podatke za cijelo sveuilite. Taj pristup nije u skladu sa dananjom organizacijom u kojoj broj zadataka premauje margine funkcija. Danas postoje timovi lanova iz razliitih funkcionalnih podruja kako bi rijeili gorue probleme i stvorili vrijednost. Na tradicionalni sustav nancijskog mjerenja nema mogunost kalkuliranja stvarne vrijednosti ili troka tih relacija.
Mnogi programi promjena su bazirani na graninim mjerama smanjenja

trokova to moe imati vrlo pozitivan uinak na kratkorone nancijske izvjetaje sveuilita. Iako, ti napori za smanjenjem trokova su esto usmjereni na aktivnosti sveuilita to stvara dugoronu vrijednost kao to je istraivanje i razvoj, razvoj nastavnika i upravljanje odnosima sa studentima. Ta usmjerenja na kratkorone ciljeve teret su kreiranju dugorone vrijednosti i mogu dovesti do krive upotrebe sveuilinih resursa. Pokazatelji o studentima kao sveuilinim korisnicima mogu se demonstrirati kroz ove etiri skupine pokazatelja (Drai Lutilsky, 2006):
Trini udio studenata; poveani udio kvalitetnih studenata na ukupnom

obrazovnom tritu;
Ekstrakcija studenata, kako privui kvalitetne studente da pohaaju sveuili-

te, to im ponuditi;
Zadravanje studenata; kako zadrati studente nakon upisa na sveuilite; Zadovoljstvo studenata; na koji nain doprinijeti zadovoljstvu studenata sa

kvalitetnom nastavom i nastavnicima. Od prezentiranih pokazatelja moe se zakljuiti kako je jedan od najvanijih pokazatelja zadovoljstvo studenata tijekom i nakon njihove edukacije iz razloga
207

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

to je vrlo vano mjeriti zadovoljstvo studenata tijekom i nakon njihova obrazovanja. Tijekom njihove edukacije studenti pokazuju ukoliko su nezadovoljni nastavom, nastavnicima ili administracijom. Nakon procesa obrazovanja vrlo je vano za sveuilite mjeriti zadovoljstvo studenata dobivanjem poslova, njihove mogunosti da ispune postavljene poslovne zadatke, ali takoer i zadovoljstvo poslodavaca s njihovim zaposlenicima bivim studentima. Meutim, uspjeh sveuilita nije mogue mjeriti samo putem nancijskih pokazatelja ve i putem nenancijskih pokazatelja koji su znaajni posebice zbog studenata kao korisnika usluga. Pokazatelji internih procesa na sveuilitu takoer imaju krucijalnu ulogu kod nenancijskih pokazatelja kao pokazatelja pomou kojih se mjeri uspjeh sveuilita (Drai Lutilsky, 2006):
Trajanje obrazovnog ciklusa studenata; na koji nain skratiti edukacijski ci-

klus studenata na njihovo zadovoljstvo;

Postotak iskoritenosti kapaciteta zgrada i nastavnika; je li kapacitet pre-

iskoriten; na koji nain unaprijediti iskoritenost kapaciteta na zadovoljstvo studenata;

Postotak novih edukacija, kolegija i smjerova u svrhu trajnog obrazovanja;

koliki je taj postotak i na koji nain poveati taj postotak;

Postotak zatienih inovacija komercijalnih studija; unapreenje komerci-

jalnih studija s ciljem unapreenja znanja nastavnika;

Vrijeme potrebno za komercijalne studije, projekte i tako dalje.

Svi navedeni pokazatelji internih procesa su povezani s pokazateljima studentskih usluga i ine znaajne nenancijske pokazatelje za mjerenje uspjenosti sveuilita. Uzimajui u obzir BSC model i njegovih pet perspektiva na primjeru sveuilita mogue je zakljuiti da prua razliite mogunosti upravljanja trokovima i poveanjem ekasnosti obrazovnog procesa. Tonije, nenancijski pokazatelji mogu demonstrirati obrazovni proces na najbolji mogui nain. To su pokazatelji internih procesa i pokazatelji o studentima kao korisnicima usluga no takoer i poslodavaca. Naravno, vrlo znaajni su i pokazatelji o uenju zaposlenika i osobnom razvoju kao krucijalnom elementu kompletnog obrazovnog procesa. Ukoliko se ovakav model s pet perspektiva primijeni, rezultat e biti mnogo relevantniji podaci ili informacije potrebne za donoenje odluka. Na temelju ranije spomenutog mogue je zakljuiti da je fokus BSC modela na primjeru sveuilita na dobrobiti studenata a svi pokazatelji su u funkciji poveanja zadovoljstva studenata. Mjerenje uspjenosti sveuilita moe se promatrati kroz perspektivu
208

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

korisnika usluga odnosno studenta dok se ostali pokazatelji mogu promatrati kao znaajni za cijelo sveuilite i za studente. BSC model naglaava i izraava koristi studenata i ispunjenje njihovih zahtjeva kroz viziju, misiju i strategiju sveuilita. Interakcija strategije, ciljeva i zadataka Sveuilita moe se prikazati putem strateke mape. U stratekoj mapi vidljiva je mrea odreenih perspektiva s ciljem realiziranja neke druge perspektive. Vano je rei da uravnoteena mapa perspektiva moe biti nadograena s bilo kojom perspektivom koja je potrebna za specine aktivnosti organizacije. U BSC modelu ravnotea treba biti uspostavljena u tri podruja (Niven, 2002): a) Ravnotea izmeu nancijskih i nenancijskih pokazatelja - primjerice, povrat na investirano treba biti u ravnotei s brojem korisnika to e pokazati da e postignuti rezultati i uspostavljeni ciljevi biti ouvani u budunosti. b) Ravnotea izmeu internih i eksternih strana organizacije primjerice vlasnici, korisnici i zaposlenici su tri razliite strane te je vano razumjeti oprene potrebe tih strana i dovesti ih u ravnoteu njihovim ukljuivanjem u strategiju. c) Ravnotea izmeu zaostajuih i vodeih pokazatelja zaostajui pokazatelji pruaju informacije o prolim dogaajima (na primjer, o realiziranim prihodima, povratima na ulaganja), dok su vodei pokazatelji oni koji su usmjereni ostvarivanju seta ciljeva (primjerice, broja dostava na vrijeme, zadovoljstva korisnika, rasta broja korisnika, poveanje prihoda itd). Ravnotea izmeu zaostajuih i vodeih pokazatelja je kljuna za BSC model budui je to model aktivnosti pokazatelja koji pokazuju na koji nain promjene u jednoj perspektivi ili aktivnostima uzrokuju (ili uravnoteuju) promjene u drugoj perspektivi ili aktivnosti. Na slici 1, prikazana je povezanost izmeu nekih pokazatelja kroz strateku mapu.

209

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

Slika 1. Strateka mapa

Izvor: obrada autora

4. Nedavne promjene u hrvatskom visokom obrazovanju

Kao to je ve spomenuto u uvodu, hrvatsko Ministarstvo visokog obrazovanja razmatra pilot projekt vezan uz nanciranje kroz programske sporazume kao
210

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

mogue rjeenje za nanciranje visokog kolstva u Hrvatskoj. U globalnoj nancijskoj krizi koja pogaa i Hrvatsku, uz nedavnu promjenu Vlade, openit stav prema visokom kolstvu jest da je preskup. U istom trenutku Vlada nastoji osigurati besplatno studiranje za sve. To je u potpunosti kontradiktorno, posebice iz razloga to su neke od europskih zemalja poput Velike Britanije, Njemake i Austrije prepoznale ogranienja budeta u kriznim uvjetima i uvele kolarine (ili djelomine kolarine) u sustav visokog obrazovanja. Hrvatska strategija razvoja u podruju poslovno-nancijskog sustava temelji se na principu autonomije s odgovornim i transparentnim nancijskim menadmentom. Izvori nanciranja iz vladinog budeta kao stabilnog izvora nanciranja, bit e omoguena kroz programske sporazume koji e se temeljiti na nacionalnim ciljevima koji trebaju biti zadovoljeni od strane svih hrvatskih sveuilita (njih sedam) ukoliko ele primati sredstva. Sveuilita e morati denirati aktivnosti, zadatke i pokazatelje uspjenosti sveuilita (odnosno svake njegove sastavnice) kako bi ispunili nacionalne ciljeve. Sveuilita e upravljati budetom odobrenim od Ministarstva te se ohrabruju u pronalasku drugih izvora potrebnih za stabilnost i razvijen sustav. Jedna od znaajnijih pretpostavki je pruanje dovoljno informacija za evaluaciju ispunjenja nancijskog djelovanja sveuilinog programa i mogunosti prezentiranja rezultata u konkurenciji za veim sredstvima iz vladina prorauna. Takoer, aktivnim sudjelovanjem u europskim istraivakim projektima, ukoliko se ele povui sredstva za nanciranje svih trokova projekta, zahtijeva se praenje trokova projekta po metodi ukupnih trokova dok je preferirana metoda ABC kao metoda potpunih trokova. Dakle, s obzirom da postoje zahtjevi za praenjem i mjerenjem uspjenosti te za evaluacijom pojedinih programa i studija, autori smatraju kako je uvoenje pokazatelja uspjenosti u sustav visokog obrazovanja nuno. Sveuilite u Zagrebu ima trideset i tri sastavnice ili razliita fakulteta koje su pravne osobe sa svim formalnim pravima glede misije, strategije i politike donoenja odluka. Trenutno se na Sveuilitu u Zagrebu provodi reforma u nastojanju integriranja njezinih sastavnica i postizanja integriranog raunovodstvenog informacijskog sustava. Kako bi Sveuilite primilo sredstva za sve njezine sastavnice potrebno je slijediti nacionalne ciljeve i uspostaviti misiju, viziju i strategiju Sveuilita u Zagrebu. Zbog velikog broja subjekata, autori vjeruju da e to biti glavni problem prilikom implementacije pokazatelja uspjenosti. Ukoliko e Sveuilite uspostaviti mjerenje uspjenosti, potrebno je imati sve vane podatke od fakulteta koji mogu biti usporedivi i pouzdani, jer e Sveuilite morati dijeliti sredstva izmeu svih sastavnica. Ukoliko ministar i sveuilita ele implementirati instrument nanciranja sporazumima, navedeno nee dobro funkcionirati bez realizacije brojnih uvjeta.
211

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

Obje strane moraju biti adekvatno pripremljene za pregovaranje. Smjernice bi trebale podupirati ovaj proces pripreme ispunjavajui dva uvjeta (Ziegele, 2012): Koji je status quo dotinog sveuilita (i Ministarstva) glede stvorenih uvjeta za nanciranje sporazumima? Koji su uvjeti ispunjeni i koje su manjkavosti? Koji koraci su planirani u prevladavanju manjkavosti i zadovoljavajue pripremljenosti? Smjernice bi trebale pokazati to sveuilite moe uiniti samo u cilju omoguavanja nanciranja sporazumima. Iz europskih iskustava sa sporazumima nanciranja mogu biti izvedeni sljedei glavni uvjeti za sveuilita: Strategija: eksplicitne ideje sveuilita kao cjeline glede ciljeva, strategija, prioriteta za budunost. Eksplicitno znai zajedniki strateki dokument koji je utemeljen na formalnim odlukama i dokumentiran je. U cilju postizanja dogovora izmeu sveuilita i ministra potrebno je strateko pozicioniranje obiju strana. Ministar bi trebao dati smjernice u vezi s nacionalnim prioritetima i uspostaviti openit okvir institucionalne strategije. To znai da ne treba odreivati detalje. U situaciji kada ne postoji elaborirana nacionalna strategija, dovoljno je rei neto o openitim prioritetima za nadolazee sporazumno razdoblje. To treba odraditi ministar paralelno s razvojem smjernica. Interni procesi: fakulteti trebaju interne procese kako bi diskutirali i odluili o ciljevima sveuilita kao cjeline. Trebaju iznijeti ciljeve iz analize prednosti i slabosti i internih mehanizama pregovaranja. Interne strukture: interne strukture moraju promovirati realizaciju ciljeva sveuilita. Primjerice, vladajue strukture trebaju omoguiti ekasno donoenje odluka o strategiji sveuilita, strukture nanciranja trebaju omoguiti povezivanje internih tokova nanciranja s planiranjem i realizacijom ciljeva, poticajne strukture trebaju biti usklaene s ciljevima sveuilita. Ovlatenje: planiranje i realizacija strategije je glavna odgovornost sveuilita. Interni procesi, strukture i prakse moraju garantirati dovoljno ovlatenje za sveuilite. Ovlatenje ukljuuje mo donoenja odluka, nancijsku diskreciju, mogunosti uspostave programa rada i rokova i slino. Sudjelovanje / komunikacija: sav razvoj strategije sveuilinih ciljeva ne funkcionira bez interne participacije i komunikacije. Ukoliko se strateki
212

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

planovi baziraju na usamljenim odlukama sveuilinih voa, teko je generirati efekte takvih strategija unutar sveuilita (na fakultetima). Participirajui procesi trebaju donijeti inpute za sporazume i kreirati obvezu (bez blokada; participiranje se ne smije realizirati na nain koji prevenira donoenje odluka). Potreba za praenjem openite institucionalne strategije mora biti prihvaena unutar sveuilita. Podaci: Sporazumi nanciranja zahtijevaju jasno mjerenje ciljeva. Sveuilita trebaju kreirati prikupljanje podataka i instrumente procesuiranja podataka kako bi se omoguilo mjerenje i kontrola ciljeva. Ljudski resursi: sveuilitima je potreban visokoobrazovan menadment koji je sposoban baviti se instrumentima i procesima stratekog menadmenta i s instrumentima sporazuma nanciranja. Potrebno je tehniko instrumentalno znanje i relevantne vjetine voenja i promoviranja procesa organizacijskog razvoja. Sve je jasnije iz spomenutih kriterija da realizacija preduvjeta nije bez kontradiktornosti. Na primjer, postojanje kompromisa izmeu ovlatenja i participiranja. To znai da je vano sauvati ravnoteu u kreiranju adekvatnih preduvjeta. Sveuilite treba opravdan top down bottom up proces gdje s jedne strane sveuilite moe uspostaviti program rada, donijeti konane odluke i alocirati sredstva interno sukladno ciljevima, a s druge strane fakulteti i drugi relevantni interni sudionici su adekvatno ukljueni u razvoj sporazuma.

5. SWOT analiza za implementaciju BSC modela na Sveuilitu u Zagrebu

Najvaniji element koji moe osigurati uspjeh bilo koje organizacije je razvoj prikladnih strategija koje mogu odluiti smjer koji e organizacija preuzeti tijekom svog razvoja. Kao to je iz SWOT analize vidljivo, svaki model ima neke zamke i probleme koji se mogu pojaviti u bilo kojoj fazi. Autori su miljenja da je glavni problem to se Sveuilite u Zagrebu sastoji od trideset i tri sastavnice (fakulteta) koje su pravne osobe sa svim formalnim pravima glede misije, strategije i politike donoenja odluka.

213

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

Slika 2. SWOT analiza

JAKOSTI - Ravnotea izmeu indikatora - Ukljuenje svih zaposlenika - Motivacija zaposlenika - Unapreenje procesa (nastavnih no posebice administrativnih) - Jednostavno dobivanje informacija - Uspostavljanje prioriteta - Fleksibilnost - Konkretna poveznica izmeu sadanjosti i budunosti - Bolje planiranje - Strateko uenje - Strateki menadment MOGUNOSTI - Bolja komunikacija - Upravljanje rizicima - Bolja kontrola nad pogrekama - Bolja kontrola nad trokovima - Upravljanje efektima - Bolje fokusiranje
Izvor: autori

SLABOSTI - Potekoe u uspostavljanju misije, vizije i strategije - Indiferentnost izmeu zaposlenika - Strah od novina - Stare navike su prejake - Oslanjanje samo na nancijske pokazatelje - Spora implementacija - Nedostatak komunikacije - Improvizacija

PRIJETNJE - Nedostatak motivacije - Miljenje da je posao gotov - Nedostatak objektivnih standarda za usporedbu sa drugim fakultetima i sveuilitima - Ciljevi i zadaci su naglo odreeni - Slaba interakcija i povezanost

Procesi koji donose promjene u kompleksnim sustavima kao to je javni sektor su uvijek dugoroni, sloeni i zahtjevni. Politiki utjecaj na promjene je takoer vrlo vaan. Takoer, neka formalna i neformalna pravila moraju biti uzeta u obzir. Ne postoji direktna povezanost izmeu institucionalno deniranih programa i njihovih rezultata. Savreno dizajniran projekt (program ili sustav) sa svim formalnim elementima (zakoni, pravila i procedure) ne moe biti uspjeno implementiran ukoliko se ne potuju neka neformalna pravila.

6. Zakljuak
U ovom radu, autori su istraili mogui BSC model za hrvatska sveuilita, konkretno za Sveuilite u Zagrebu. Cilj ovoga rada je pokazati sve faze implementacije BSC modela na sveuilite iz hrvatske perspektive temeljene na nedavnim promjenama u visokom obrazovanju i pruiti neke potencijalne mje214

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

re i pokazatelje koji bi mogli poboljati ekasnost i efektivnost Sveuilita u Zagrebu. Rezultati rada ukazuju na to da je potrebno razviti i implementirati BSC model koji e biti povezan s ostalim reformama koje se trenutno odvijaju na sveuilitima. Autori su najprije analizirali trenutnu situaciju pokazatelja uspjenosti na institucijama visokog obrazovanja nekih zemalja, a analiza je pokazala da navedene zemlje poslovanje mjere uglavnom kroz etiri seta pokazatelja (pokazatelji studenata, pokazatelji internih procesa, nancijski pokazatelji i pokazatelji zaposlenika). Autori su uveli pokazatelje znanstveno istraivakog rada kao vanog dijela BSC modela za Sveuilite u Zagrebu. Nadalje, ovaj rad prezentira SWOT analizu. Za implementaciju BSC modela na Sveuilitu u Zagrebu vidljivo je kako je glavni problem implementacije velik broj fakulteta koji su dio Sveuilita. No kao to je spomenuto u radu, taj problem se moe rijeiti kroz integraciju Sveuilita. Autori naglaavaju ulazne podatke kao vrlo vane za dio BSC modela. U tom smislu, podaci o trokovima su vrlo znaajni za razvoj nancijskih pokazatelja. Ti podaci zahtijevaju kompleksne metode obrauna trokova, no trenutno te metode u raunovodstvenim sustavima sveuilita i fakulteta nisu razvijene. Autori takoer spominju da protivnici BSC modela zamjeraju injenicu da model izravno naglaava vlasnike i interese korisnika i ne govori nita o interesima drugih skupina dobavljaa ili ope javnosti. Unato tomu, autori vjeruju da je vrlo vano mjeriti uspjenost fakulteta, ali takoer i sveuilita kako bi se poveala konkurentnost i izvrsnost izmeu sveuilita u Republici Hrvatskoj.

7. Literatura
1. Beaton, J. (1999): Performance Indicators and Quality Management in the University: A Critical Review; Section I: The Theory and History of Performance Indicators and University Management, (dostupno na: http://www.fedcon.ca/english/fromold/ perf-ind-litertureviews-beaton-sect1.cfm; pristupljeno 25.03.2012) 2. Berman, E., Wang, X. (2000), Performance measurement in U.S. Counties: Capacity reform, Public Administration Review, vol.60, br.5, str.409-420. 3. Budimir, V. (2011), Raunovodstvene informacije i mjerenje uspjenosti u funkciji upravljanja proraunskih korisnika, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, str.244-293. 4. Department of Treasury and Finance, Government of Western Australia, 1997, Preparing Performance Indicators A Practical Guide, (Dostupno na: http://www.audit. wa.gov.au/reports/preperingpis.pdf; pristupljeno 28.03.2012) 215

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

5. Department of Treasury and Finance, Government of Western Australia, 2004, Outcome Based Management: Guidelines for use in the Western Australian Public Sector, (Dostupno na: http://www.audit.wa.gov.au/reports/Outcome%20based%20management%20%20November%202004.pdf; pristupljeno 28.05.2012) 6. Draper, D., Gittoes, M. (2004:9: Statistical Analysis of performance indicators in UK higher education, Journal oft he Royal Statistical Society, Series A, 167. 7. Drai Lutilsky, I. (2006), Informacije o trokovima u funkciji upravljanja javnim sektorom, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, str.288-343. 8. Farid, D., Mirfakhredini, H., Nejati, M. (2008), Prioritizing Higher Education Balanced Scorecard Performance Indicators Using Fuzzy Approach in an Iranian Context. LESIJ.ES Lex et Scientia International Journal Economic Series, 15 (2) (dostupno na : lexetscientia. univnt.ro/download/228_lesij_es_XV_2_2008_art_29.pdf, pristupljeno: 10.11. 2010.) 9. HEFCE, Higher Education Funding Council for England, 2003, Guide to performance indicators in higher education: Why produce performance indicators?, (Dostupno na: http://www.hefce.acuk/learning/pernd/2003/guide/why.asp i http://web.utm.my/ aboututm/images/stories/summary%20of%20utm%20strategic%20plan%202008.pdf; pristupljeno 28.05.2012) 10. Kaplan, R. S. i Norton, D. P. (2001), The Strategy Focused Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive in the New Business Environment, Harvard Business School Press, Boston 11. Kaplan, R. S., Norton, D. P. (1984), Translating strategy into action: The Balanced Scorecar, Harvard Business Scool Press, Boston. 12. Kaplan, R. S., Norton, D. P. (1996), The Balanced Scorecard: Translating Strategy into Action, Harward Business School Press, Boston 13. Kloot, L., Martin, J. (2000), Strategic performance management: a balanced approach to performance management issues in local government, Management Accounting Research, 11, str. 231 251. 14. Lawler, E. (1994): Performance management: The next generation, Compensation and Benets Review, 26 (3). 15. McDonald, D., Smith, A. (1995): A proven connection: Performance management and business results, Compensation and Benets Review, 27 (1). 16. Melkers, J., Willoughby, K. (2005), Models of Performance Measurement Use in Local Governments: Understanding Budgeting, Communication, and Lasting Effects, Public Administration Review, vol.65, br.2, str. 180-190. 17. Modell, S. (2001), Performance measurement and institutional processes: a study of managerial responses to public sector reform, Management Accounting Research, br.12, str. 437 464. 216

POKAZATELJI USPJENOSTI NA VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA

18. Modell, S. (2003), Goals versus institutions: the development of performance measurement in the Swedish university sector, Management Accounting Research, br.14, str. 333 - 359. 19. Modell, S. (2003): Goals versus institutions: the development of performance measurement in the Swedish university sector, Management Accounting Research, 2003, 14, pp.333 - 359. 20. Morris, L., Stanton, P., Young, S. (2007): Performance Management in Higher Education Development versus Control, New Zealand Journal of Employment Relations, 2007, 32(2). 21. Nayeri, M. D., Mashhadi, M. M., Mohajeri, K. (2008), Universities Strategic Evaluation Using Balanced Scorecard, Proceedings of World Academy of Science, Engineering and Technology, Cairo, Egypt, vol. 27, February 2008. 22. Niven, P.R. (2002), Balanced ScoreCard Step-By-Step: Maximizing Performance and Maintaining Results, John Wiley & Sons, New York 23. Norton, D.P. (2010), Aligning Strategy and Performance with the Balanced Scorecard, (dostupno na: http://www.cfsq.com/task/NTC/balanced.htm, pristupljeno: 25. 03. 2010.) 24. Otley, D. (1999), Performance management: a framework for management control systems research, Management Accounting Research, br.10, str. 363 382. 25. Pineno, C. J. (2008), The Business School Strategy: Continuous Improvment by Implementing the Balanced Scorecard, Research in Higher Education Journal, 1 (1), Jacksonville: Academic and Business Research Institute, (dostupno na: http://www.aabri. com/manuscripts/08016.pdf, pristupljeno: 10.12. 2010.) 26. Ruben, B. D. (1999), Toward A Balanced Scorecard for Higher Education; Rethinking the College and University Excellence Indicators Framework. Higher Education Forum, New Jersey: QCI, Center for Organisational Development and Leadership, Rutgers University, (dostupno na:http://www.odl.rutgers.edu/resources/pdf/score.pdf, pristupljeno 10.12. 2010.) 27. Smeby, J.C. (2003), The impact of massication of university research, Tertiary Education and Management, Vol. 9 No. 2. 28. Stewart, A. C., Carpenter-Hubin, J. (2000), The Balanced Scorecard: Beyond Reports and Rankings. Planing for Higher Education, 29 (2), str. 37. 42. 29. Taylor, J., Taylor, R. (2003.): Performance Indicators in Academia: An X-Efciency Approach?, Australian Journal of Public Administration, 62 (2) 30. Tudor, A. T. et al. (2008), Implementing the Balanced Scorecard in Public Institutions for Higher Education in Romania an Innovative Project, European Journal of Management, (dostupno na: http://ndarticles.com/p/articles/mi_6772/is_2_8/ai_n31029532 /?tag=content;col1, pristupljeno 15.12. 2010.) 217

IVANA DRAI LUTILSKY, SANJA BROZ TOMINAC

31. Universiti Teknologi Malaysia (2008), Summary of UTMs Strategic Planning 2008 and Some Recent Developments, Johor: Universiti Teknologi Malaysia, [dostupno na: 32. Van Dooren, W. (2006), Performance Measurement in the Flemish Public Sector: A Supply and Demand Approach, doktorska disertacija 33. Vaiek, V., Budimir, V., Letini, S. (2007.): Pokazatelji uspjenosti u visokom obrazovanju, Privredna kretanja i ekonomska politika, 17, 110. 34. Ziegele, F. (2012), Guidelines for the roadmaps to funding agreements in Croatia, interni dokument.

218

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

Zadovoljstvo studenata i kvaliteta usluge odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku
Marija BEI* Perica VOJINI** Neboja STOJI***

Saetak: Posljednje desetljee obiljeeno je poveanom konkurencijom meu visokoobrazovnim institucijama. Visoko kvalitetna usluga je bitan preduvjet konkurentnosti i preivljavanja na tritu visokog obrazovanja. Najvei izazov s kojim se suoavaju mnoge akademske institucije jest koliku razinu kvalitete usluge pojedina institucija mora postii kako bi, uz niske trokove proizvodnje, ostala konkurentna na tritu. Uspjeno svladavanje prethodno navedenog izazova zahtijeva identikaciju potreba studenata i razumijevanje formacije studentske percepcije kvalitete usluge. Kao i kod veine usluga, i kod visokog obrazovanja oekivanja znaajno utjeu na ocjenu kvalitete usluge, odnosno zadovoljstvo studenata. Prilikom upisa na institucije visokog obrazovanja, oekivanja studenata se u najveoj mjeri temelje na dotadanjim srednjokolskim iskustvima i na usmenoj predaji studenata koji pohaaju ili su pohaali vie godine studija. Dosadanja istraivanja sugeriraju kako, osim kvalitete nastave i odnosa nastav-

Marija Bei, mag., Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: marija.becic@unidu.hr

Dr. sc. Perica Vojini, Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: perica.vojinic@unidu.hr
** ***

Dr. sc. Neboja Stoji, Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: nstojcic@unidu.hr

219

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

nog osoblja, aspekti poput usluga knjinice, informatike podrke, studentske prehrane i smjetaja ili zabave takoer utjeu na zadovoljstvo studenata. Cilj je ovog rada ispitati oekivanja i zadovoljstvo nastavom studenata preddiplomskog studija Ekonomije i Poslovne ekonomije Sveuilita u Dubrovniku. U radu je koritena ordinalna logistika regresija i Spearmanov koecijent korelacije. Rezultati sugeriraju da je razina zadovoljstva ukupnom uslugom vea meu uspjenijim studentima koji su imali pozitivna oekivanja prije upisa na Odjel. Razina zadovoljstva uslugom manja je meu studentima koji su se susreli s brourama te sadrajima dostupnim na web-stranicama Sveuilita. Najvei utjecaj na ukupno zadovoljstvo kvalitetom usluge Odjela ima stav studenata prema kvaliteti odravanja nastave,dok stav studenata prema kvaliteti informatike podrke, kvaliteti usluge evidencije studija i knjinice takoer utjeu na ukupno zadovoljstvo, ali u manjoj mjeri. Kljune rijei: oekivanja studenata, zadovoljstvo studenata, kvaliteta usluge, visoko ekonomsko obrazovanje

1. Uvod
Kvalitetna usluga preduvjet je preivljavanja i odravanja konkurentnosti na tritu visokog obrazovanja budui da je posljednje desetljee obiljeeno poveanom konkurencijom meu visokoobrazovnim institucijama. Uspjeno svladavanje prethodno navedenog izazova zahtijeva identikaciju potreba studenata i razumijevanje formacije studentske percepcije kvalitete usluge. Odnos izmeu oekivanja studenata i njihovog zadovoljstva kvalitetom usluge koju prua obrazovna ustanova ima vanu ulogu u oblikovanju reputacije akademskih institucija. Stoga, razumijevanje i poznavanje oekivanja studenata moe predstavljati vrijedan izvor informacija institucijama visokog obrazovanja kako bi ih mogle ukljuiti u kreiranje strategije razvoja kvalitete svoje usluge te biti u prednosti na tritu visokog obrazovanja (Sander et al., 2000; Hill, 1995). Obrazovna usluga je neopipljiva, potrona i istovremeno se proizvodi od strane pruatelja usluge (nastavnika) i konzumira od strane korisnika (studenta). Kvaliteta usluge obrazovanja u visokoobrazovnim institucijama ne moe se objektivno mjeriti, ve je to kompleksan i raznolik koncept za koji nedostaje jedna univerzalna denicija te ga je potrebno istraiti (Hameed i Amjad, 2011). Svaka interesna skupina u visokom obrazovanju (studenti, nastavno osoblje, vlada, itd.) ima poseban pogled na kvalitetu ovisno o specinim potrebama koje pojedinana skupina ima. Ekonomska literatura vezana za kvalitetu usluge najee se temelji na usporedbi oekivanja potroaa s njihovim zadovoljstvom stvarno ostvarene
220

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

usluge (Zeithaml et al., 1990). Slijedom toga, ONeill i Palmer (2004) deniraju kvalitetu usluge u visokom obrazovanju kao razliku izmeu oekivanja studenata o tome to e od visoko obrazovne institucije dobiti i njihovog zadovoljstva ostvarenim oekivanjima. Prilikom upisa na institucije visokog obrazovanja, oekivanja studenata se u najveoj mjeri temelje na dotadanjim srednjokolskim iskustvima i na usmenoj predaji studenata koji pohaaju ili su pohaali vie godine studija. Pitanje koje se postavlja je zato uope istraivati miljenje, oekivanja ili zadovoljstvo studenata. Douglas et al. (2006) navodi etiri glavna razloga: (1) kako bi postojao dokaz da studenti imaju priliku komentirati te da bi takve informacije pomogle u poboljanju usluge visokoobrazovne institucije; (2) kako bi se potaklo studente na razmiljanje o vlastitom stjecanju znanja; (3) kako bi se institucijama omoguilo postavljanje kriterija kvalitete te kako bi se mogli kreirati indikatori koji bi doprinijeli reputaciji institucije na tritu; (4) kako bi se studentima pruila prilika izraziti zadovoljstvo svojim akademskim iskustvom. Akademske institucije sve vie postaju svjesne vanosti zadovoljstva studenata budui da zadovoljstvo studenata pozitivno utjee na njihovu odluku o nastavku kolovanja na toj instituciji te na pozitivnu usmenu predaju kojom e se privui budui studenti (Marzo-Navarro et al., 2005; Mavondo et al., 2004; Schertzer i Schertzer, 2004). Zadovoljstvo studenata utjee i na studentsku motivaciju, na njihovo pohaanje nastave te na poveanje prihoda obrazovne institucije (Vraneevi i dr., 2006.). Zbog svega prethodno navedenoga, institucije visokog obrazovanja su pod pritiskom drutva i drave da ostvare to je mogue bolji odnos izmeu usluge koju pruaju i novane naknade koju primaju te ulau velike napore kako bi osigurale veu kvalitetu obrazovanja koja e zadovoljiti drutvene i individualne potrebe studenata. Cilj ovog rada je ispitati oekivanja, stavove i zadovoljstvo studenata druge i tree godine preddiplomskog studija razliitim aspektima usluge koju prua Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku. Rad se sastoji od est dijelova. U sljedeem dijelu je pruen kratak pregled dosadanjih istraivanja vezanih uz navedenu problematiku. U treem dijelu je opisan uzorak i metodologija istraivanja, dok je u etvrtom prueno detaljno objanjenje modela kojim e se istraiti koji initelji utjeu na ukupno zadovoljstvo studenata uslugom Odjela. Rezultati dobiveni na temelju koritenog modela i drugih metoda inferencijalne statistike istraivanja su prikazani u petom dijelu rada. Rad zavrava zakljunim razmatranjima.
221

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

2. Pregled literature
Istraivanja ukazuju kako su oekivanja studenata o kvaliteti nastave, nastavnim metodama i sadraju relativno stabilna tijekom vremena, dok se njihova percepcija kvalitete usluge mijenja tijekom studiranja te percipirana razina kvalitete opada kako studij napreduje (Hill, 1995; Yahnong Li i Kaye, 1999). Voss et al. (2007) navode kako su oekivanja i vrijednosti studenata kljune u percipiranju kvalitete visokoobrazovne institucije koja je temelj na kojem se gradi zadovoljstvo studenata. Zadovoljstvo stoga predstavlja bitan pokazatelj koji, kao to je ve prethodno reeno, pozitivno utjee i na daljnje ponaanje studenata, ali i na reputaciju visokoobrazovne institucije. Clewes (2003) navodi tri pristupa mjerenja kvalitete u obrazovanju sa stajalita studenta. Prvi pristup temelji se na SERVQUAL metodi (Parasuraman et al., 1988). U istraivanjima koja se temelje na SERVQUAL instrumentu nije postojao konsenzus koja od dimenzija kvalitete je od kljune vanosti u visokom obrazovanju (opipljivost, pouzdanost, poistovjeivanje, povjerenje i susretljivost) te je kreiran HEdPERF instrument za istraivanje kvalitete upravo u visokom obrazovanju (Firdaus, 2006). Drugi pristup u procjeni kvalitete visokoobrazovne institucije su analize zadovoljstva studenata samo kvalitetom nastave i uenja na odreenoj visokoobrazovnoj instituciji. Entwistle i Tait (1990) istrauju, na uzorku od 431 studenta s dva sveuilita u kotskoj, odnos izmeu pristupa uenju i studentske percepcije akademskog okruenja dok Ramsden (1991) razvija instrument procjene izvedbe nastave u australskom visokom obrazovanju. Istraivanja vode zajednikom zakljuku kako su izvoenje nastave i proces usvajanja znanja te zadovoljstvo studenata usko povezani. Nadalje, Voss et al. (2007), na uzorku od 81 studenta Europskog sveuilita u Njemakoj, istrauju koja su to obiljeja nastavnika koja ine studente zadovoljnijima. Rezultati ukazuju kako studenti preferiraju nastavnike za koje smatraju da posjeduju mnogo znanja, koji su entuzijastini, pristupani i prijateljski raspoloeni prema studentima. Istraivanje je takoer pokazalo kako studenti ele stei znanje kako bi bili u mogunosti poloiti ispite, ali i kako bi im koristilo u buduoj profesionalnoj karijeri te su vie zainteresirani za praktinu stranu znanja nego za znanstvenu. Literatura koja prouava percepciju studenata o kvaliteti nastave prua jednu dimenziju uvida u zadovoljstvo studenta, ali ovakvi radovi esto su na meti kritika budui da ne ukljuuju ostale aspekte studentskog iskustva koji utjeu na njihovo ukupno zadovoljstvo visokoobrazovnom institucijom. Stoga se javlja trei pristup koji koristi metode za procjenu zadovoljstva studenta cjelokupnim studentskim iskustvom kao pokazateljem kvalitete. Clewes (2003) analizira nekoliko istrai222

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

vanja te takoer pronalazi neke elemente koji su zajedniki svim istraivanjima, a ine zadovoljstvo studenata ukupnom uslugom visokoobrazovne institucije: kvaliteta nastave, program kolegija i organizacije nastave, usluga knjinice, usluga referade, informatika podrka, rad studentskog zbora, popratne usluge kao to su kantina ili studentska menza, usluge smjetaja, sportski sadraji, drutveni ivot, zabava, itd. Hill (1995) je uzorak od 62 studenta jednog visokog uilita u Velikoj Britaniji anketirao tri puta tijekom njihova preddiplomskog studija (na svakoj godini studija). Uz kvalitetu nastave, sadraj kolegija te nastavnih metoda, istraivao je kako na zadovoljstvo studenata utjee prethodno navedeni niz elemenata usluge visokoobrazovne institucije te nalazi njihov signikantan utjecaj na zadovoljstvo studenata. Douglas et al. (2006), na uzorku od 864 studenta Fakulteta za poslovnu ekonomiju i pravo u Liverpoolu, utvruju kako su initelji koji imaju najvei utjecaj na zadovoljstvo ipak oni vezani za primarnu djelatnost institucija, a to su kvaliteta nastavnika i nastave te usluge studentskih podravajuih slubi. Do slinih rezultata dolaze i Hill et al. (2003) na uzorku studenata u Velikoj Britaniji. Budui da su dotadanja istraivanja pokazala kako administrativni problemi generiraju znaajno nezadovoljstvo meu studentima, ONeill i Palmer (2004) fokusirali su se na istraivanje stavova studenata sveuilita Zapadne Australije o kvaliteti administrativnih slubi te utjecaj tih stavova na ukupno zadovoljstvo. Na temelju odgovora 368 studenata, rezultati njihova istraivanja ukazuju da studenti razliito ocjenjuju razliite aspekte administracije te je na razini institucija potrebno identicirati koji su to specini problemi s kojima se studenti susreu te ih na taj nain svesti na najmanju moguu razinu. Aldrige i Rowley (1998) ispitivali su iskustva studenata o zadovoljstvu predavanjima te ostalim uslugama i popratnim sadrajima Sveuilita Edge Hill. Autori su identicirali pet kategorija koje utjeu na zadovoljstvo: sustav poduavanja i predavanja, dobra prehrana po razumnim cijenama, transparentnost prava vezanih za studentski zbor, prilike za obuku te mogunosti osvrta ili kritike na predavanja i usluge kroz razliite upitnike ili sline oblike prikupljanja miljenja studenta ponuene od strane sveuilita. Njihov model takoer kao i istraivanje koje su napravili ONeill i Palmer (2004) naglaava vanost brzog odgovora na nezadovoljstvo studenata u trenutku kad ono nastaje. U novije vrijeme javljaju se i istraivanja koja ispituju zadovoljstvo studenata uenjem na daljinu, odnosno e-uenjem (Hagel i Shaw, 2006; Hermans et al., 2009; Gommezelj i ivre, 2012). Gomezelj i ivre (2012) na uzorku studenata Fakulteta za turistike studije u Portorou nalaze kako se model zadovoljstva studenata sastoji od tri dimenzije: karakteristike studenata, obiljeja e-uenja te obiljeja e-uionice ime je objanjeno vie od pola (55%) varijance studentskog zadovoljstva.
223

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

3. Uzorak i metodologija istraivanja

U istraivanju zadovoljstva studenata ukupnom uslugom Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku koriste se podaci prikupljeni putem anketiranja studenata koji su upisali drugu i treu godinu preddiplomskog studija. Istraivanje je provedeno na temelju upitnika sastavljenog posebno za potrebe ovog rada tijekom listopada 2012. Ukupno je anketirano 109 studenata. Prvom skupinom pitanja prikupili su se podaci o opim karakteristikama studenata poput spola, srednjokolskog obrazovanja, podrijetla te vrste studija koji pohaaju. Drugom skupinom pitanja istraili su se stavovi studenata o raznim aspektima usluge Odjela te su studenti zamoljeni da se izjasne o svom zadovoljstvu uslugom Odjela u cjelini. Tablica 1 prikazuje karakteristike anketiranih studenata. Tablica 1. Obiljeja anketiranih studenata
Studentski status Spol Redovan Izvanredan Muko ensko Gimnazija Turistiko ugostiteljska Ekonomska Ostalo Republika Hrvatska Inozemstvo Ekonomija Meunarodna trgovina Turizam Marketing Financijski menadment 86% 14% 20% 80% 17% 46% 32% 5% 4.2 85% 15% 5% 14% 35% 45% 1%

Srednja kola Prosjena ocjena u srednjoj koli Mjesto zavretka srednje kole

Studijski smjer

Izvor: Rezultati istraivanja provedenog u listopadu 2012.

Iz prethodne tablice je razvidno da je velika veina anketiranih osoba u statusu redovnog studenta (86%) i enskog spola (80%) to je u skladu sa strukturom populacije studenata Odjela. Prema zavrenoj srednjoj koli dominiraju uenici Turistiko ugostiteljske kole (46%) te uenici Ekonomske kole (32%). Prosjena ocjena s kojom su studenti zavrili srednju kolu iznosi 4.2. Veina studenata do224

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

lazi iz Republike Hrvatske dok ih je oko 15% iz inozemstva, uglavnom iz susjedne Bosne i Hercegovine. Prema odabranim smjerovima veina studenata upisuje smjerove Poslovne ekonomije, prije svega Turizam i Marketing (35% i 45%). Tek neto malo vie od polovice studenata (56%) navelo je kako je studij ekonomije ili poslovne ekonomije na Sveuilitu u Dubrovniku bio njihov prvi izbor. ak 82% studenata smatra da e izgradnja studentskog doma pozitivno utjecati na poboljanje usluge Odjela. Najvei broj studenata koji su naveli prijedloge za unapreenje sadraja i kvalitete usluge, smatra da e se kvaliteta usluge poboljati ako se produlji vrijeme rada evidencije studija sa studentima te povea njena ekasnost. Nadalje, veliki broj studenata smatra da bi na Odjelu trebala postojati studentska menza ili da barem postojea kantina, osim pia, nudi i neke prehrambene proizvode. Tablica 2. Stavovi studenata o aspektima usluga odjela
Pozitivan Oekivanja studenata o Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Ni pozitivan, ni negativan Sveuilita u Dubrovniku prije upisa Negativan Iskustvo bivih studenata Najznaajniji initelj od utjecaja na Podaci s web stranice oekivanja o kolegijima teorijske Broure iz srednje kole ekonomije Neki drugi initelji Pozitivan Stav o nastavnom osoblju Ni pozitivan, ni negativan Negativan Pozitivan Stav o kvaliteti izvoenja nastave Ni pozitivan, ni negativan Negativan Pozitivan Stav o kvaliteti usluge knjinice Ni pozitivan, ni negativan Negativan Pozitivan Stav o kvaliteti usluge evidencije Ni pozitivan, ni negativan studija Negativan Pozitivan Stav o kvaliteti informatike podrke Ni pozitivan, ni negativan Negativan
Izvor: Rezultati istraivanja provedenog u listopadu 2012.

20% 76% 4% 38% 8% 5% 49% 50% 46% 4% 39% 51% 10% 64% 30% 7% 17% 33% 50% 42% 50% 8%

225

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

Iz tablice 2 je vidljivo kako je tek petina studenata prije upisa na Sveuilite u Dubrovniku imala pozitivan stav o Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju. S druge strane, iskustva bivih studenata djeluju kao vana odrednica prema kojoj studenti formiraju svoja oekivanja o buduem studiju. Vano je napomenuti kako slubeni promocijski napori Sveuilita u Dubrovniku, poput materijala koji se objavljuju na web stranici ili broura koje se dijele na prezentacijama u srednjim kolama, imaju utjecaj na oekivanja svega 13% anketiranih studenata. Gotovo polovica studenata svoja oekivanja temelji na initeljima koji nisu bili ponueni u anketnom upitniku. Polovica anketiranih studenata ima pozitivan stav prema nastavnom osoblju, dok ih tek 39% ima pozitivan stav o kvaliteti izvoenja nastave. Veina studenata (64%) ima pozitivan stav o kvaliteti usluge koju prua knjinica Odjela. Neto manje od polovice svih ispitanih studenata (42%) ima pozitivan stav o kvaliteti informatike podrke. Ispitani studenti su najmanje zadovoljni kvalitetom usluge koju prua evidencija studija ak polovica studenata ima negativan stav o kvaliteti usluge evidencije studija. Podatci prikupljeni anketnim istraivanjem obraeni su metodama inferencijalne statistike (koecijenti korelacije) te multivarijantnom tehnikom ordinalnog logita u programskom paketu SPSS 20.0. Ordinalna logistika regresija se upotrebljava kada je zavisna varijabla izraena na redoslijednoj ili ordinalnoj skali mjerenja.

4. Ordinalni logistiki model

U svrhu odreivanja initelja koji utjeu na zadovoljstvo studenata uslugom Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku koristi se ordinalni logistiki model. Tablica 3 prikazuje popis svih varijabli ukljuenih u ordinalni logistiki model. Tablica 3. Opis varijabli
Zavisna varijabla Zadovoljstvo Nezavisne varijable Spol Binarna varijabla 0 mukarci 1 - ene 1 zadovoljan Zadovoljstvo ispitanika ukupnom 2 ni zadovoljan, ni nezadovoljan uslugom Odjela 3 nezadovoljan

226

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

Srednja kola

Kategorijalna varijabla

Oekivanja studenata Kategorijalna prije upisa na Odjel varijabla initelji utjecaja na oekivanja studenata Studij Kategorijalna varijabla Binarna varijabla

1 gimnazija 2 turistiko-ugostiteljska 3 ekonomska 4 - ostale 1 pozitivan 2 ni pozitivan, ni negativan 3 negativan 1 iskustva drugih studenata 2 - podaci s weba 3 - broure 4 - ostalo 1 Ekonomija 2 - Poslovna ekonomija

Broj godina studiranja Numerika varijabla

Izvor: Rezultati istraivanja provedenog u listopadu 2012.

Konani model ordinalne logistike regresije, u kojem je zadovoljstvo studenata zavisna varijabla, a spol, zavrena srednja kola, oekivanja, initelji koji utjeu na formiranje oekivanja i uspjeh studenata su prediktorske varijable, izgleda kako slijedi: (1) Kod ordinalne regresije ispituju se izgledi da zavisna varijabla (zadovoljstvo ukupnom uslugom Odjela) poprimi vrijednosti j ili manje u odnosu na vrijednosti vee od j, odnosno:
j = P(Y j ) P(Y > j )

(2)

Zavisna varijabla zadovoljstvo ukupnom uslugom Odjela je podijeljena u tri kategorije: zadovoljni studenti; ni zadovoljni, ni nezadovoljni studenti i nezadovoljni studenti. Srednja kola je takoer kategorijalna varijabla koje se sastoji od etiri kategorije: gimnazija, turistiko-ugostiteljska kola, ekonomska kola i ostale srednje kole. Studenti su prije upisa na Sveuilite u Dubrovniku mogli imati pozitivna, ni pozitivna, ni negativna oekivanja ili negativna oekivanja vezana za Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju. Slijedom toga je varijabla
227

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

oekivanja studenata prije upisa na Odjel podijeljena u tri kategorije. Studenti su takoer bili upitani koji su initelji najvie utjecali na oblikovanje njihovih oekivanja o Odjelu prije upisa na Sveuilite te je formirana varijabla initelji utjecaja na oekivanja (inOcek), podijeljena u etiri kategorije: iskustva drugih studenata, podaci s weba, broure i ostalo (neki drugi initelji koji nisu ponueni u anketnom upitniku). U analizu su, kao nezavisne varijable, jo ukljuene i varijable studij i broj godina studiranja (BrGodStud). Varijabla studij je binarna varijabla podijeljena na ekonomiju i poslovnu ekonomiju, dok je varijabla broj godina studiranja numerika. U uzorku ima studenata koji studiraju vie od tri godine koliko je, u vrijeme anketiranja, bilo maksimalno potrebno studentima koji uredno izvravaju svoje obveze.

5. Rezultati istraivanja
Rezultati i dijagnostika regresijske analize ordinalnog logistikog modela prikazani su u tablici 4. Prije objanjenja pojedinih koecijenata potrebno je razmotriti testove pouzdanosti i valjanosti modela. S obzirom da je signikantnost ocjene modela manja od 5%, moe se zakljuiti da model ima statistiki znaajnu mo predvianja. Drugim rijeima, odbacuje se nulta-hipoteza da je model bez prediktora jednako dobar kao i model s prediktorima. Signikantnost testa paralelnih linija je vea od 5%, pa ne postoji dovoljno dokaza za odbacivanje nulte hipoteze kojom se testira jesu li svi regresijski koecijenti isti za sve kategorije. Ukoliko bi nulta-hipoteza bila odbaena, u razmatranje bi se uzela multinomijalna regresija kojom se koecijenti za svaku kategoriju procjenjuju zasebno. Veliine ocjene prilagodbe modela nisu statistiki znaajne, pa se moe zakljuiti da se model dobro prilagoava. Naime, signikantnost vea od 5% znai da ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu originalnih i oekivanih frekvencija. Budui da model zadovoljava sve testove adekvatnosti, pristupa se analizi pojedinih koecijenata prediktorskih varijabli (tablica 4). Treba sagledati ocjenu parametara za one nezavisne varijable koje su statistiki znaajne. Ako je koecijent za procijenjeni parametar pozitivan, onda ta varijabla ima tendenciju pripadanja veoj kategoriji zavisne varijable. U ovome sluaju vea kategorija zavisne varijable zadovoljstvo ukupnom uslugom znai manje zadovoljstvo studenata ukupnom uslugom Odjela. S druge strane, ako je koecijent za procijenjeni parametar negativan, onda ta varijabla ima tendenciju pripadanja nioj kategoriji ordinalne zavisne varijable zadovoljstvo ukupnom uslugom. Nia kategorija varijable zadovoljstvo ukupnom uslugom znai vee zadovoljstvo studenata ukupnom uslugom koju prua Odjel. U ovome su modelu statistiki znaajne sljedee varijable: uspjeh, oekivanja i initelji utjecaja na oekivanja. Varijable spol, zavrena srednja kola i
228

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

studij nisu statistiki znaajne. U nastavku su objanjeni procijenjeni parametri za svaku statistiki znaajnu prediktorsku varijablu posebno.

Tablica 4. Procjena parametara i dijagnostika ordinalne logistike regresije

Procjena Std. greka Wald df Sig. Zadovoljstvo ukupnom uslugom - zavisna varijabla Niti zadovoljan niti nezadovoljan -,061 1,642 ,001 1 ,970 Nezadovoljan 4,157 1,701 5,973 1 ,015 Nezavisne varijable Muko ,040 ,538 ,006 1 ,940 Gimnazija 1,247 1,274 ,958 1 ,328 Ekonomska ,554 1,277 ,188 1 ,664 Turistiko-ugostiteljska 1,813 1,256 2,084 1 ,149 Pozitivna oekivanja -3,242 1,183 7,512 1 ,006 Ni pozitivna, ni negativna oekivanja -1,883 1,034 3,315 1 ,069 Usmena predaja ,134 ,473 ,080 1 ,777 Web stranica 2,441 ,835 8,539 1 ,003 Broure 2,729 1,148 5,647 1 ,017 Studij Ekonomija ,792 ,959 ,681 1 ,409 Broj godina studiranja ,611 ,242 6,354 1 ,012 Dijagnostika modela Ocjena predvianja modela p < 0,05 Test paralelnih linija p > 0,05 Ocjena prilagodbe modela Pearson (p > 0,05) Deviance (p > 0,05)
Izvor: Izraun autora na temelju rezultata istraivanja provedenog u listopadu 2012.

Kod varijable oekivanja referentna su kategorija oni studenti koji su imali negativna oekivanja o Odjelu prije upisa na Sveuilite u Dubrovniku. Procijenjeni koecijenti za kategorije studenata koji su imali pozitivna i niti pozitivna niti negativna oekivanja statistiki su znaajni i negativni. Negativni koecijent za kategoriju studenata koji su imali pozitivna oekivanja o Odjelu znai da je vjerojatnije da e ti studenti biti zadovoljniji ukupnom uslugom Odjela u odnosu na referentnu kategoriju studenata koji su imali negativna oekivanja o Odjelu. Isto tako, negativni koecijent za kategoriju studenata koji su imali ni pozitivna, ni negativna oekivanja o Odjelu prije upisa sugerira da je vjerojatnije da e ti studenti biti zadovoljniji ukupnom uslugom Odjela u odnosu na studente koji su imali negativna oekivanja o Odjelu prije upisa.
229

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

Referentna kategorija za varijablu initelji utjecaja na oekivanja studenata su studenti na ija su oekivanja utjecali neki drugi initelji koji nisu bili ponueni u anketnom upitniku. Procijenjeni koecijent za kategorije web stranica i broure varijable initelji utjecaja na oekivanja u odnosu na referentnu kategoriju statistiki su znaajni i pozitivni. To znai da je vjerojatnije da studenti koji su temeljili svoja oekivanja na web stranicama spadaju u viu kategoriju zavisne varijable, tj. da su manje zadovoljni ukupnom uslugom Odjela u odnosu na studente koji su svoja oekivanja temeljili na nekim drugim initeljima. Isto vrijedi i za studente koji su svoja oekivanja temeljili na brourama. Uzimajui u obzir mali udio studenata koji je oekivanja formirao na temelju broura ili web stranica Sveuilita i Odjela te usmenu predaju kao jedan od najvanijih naina promocije, rezultati ovog istraivanja naglaavaju vanost sustavnog pristupa oblikovanju kanala kojima e se zainteresiranim uenicima u srednjim kolama i ostalima zainteresiranima za studiranje nuditi informacije o studijima. U ovome je modelu procijenjeni koecijent za varijablu broj godina studiranja pozitivan to sugerira da s rastom broja godina studiranja raste vjerojatnost veih vrijednosti ordinalne zavisne varijable, odnosno s veim brojem godina studiranja je i manje zadovoljstvo ukupnom uslugom Odjela. Kako bi se utvrdilo koji od stavova studenata o pojedinim aspektima kvalitete usluge imaju najvei utjecaj na zadovoljstvo kvalitetom usluge Odjela koriten je Spearmanov koecijent korelacije (tablica 5). Tablica 5. Rezultati korelacije zadovoljstva ukupnom uslugom Odjela i stavova studenata o razliitim aspektima kvalitete usluge
Zadovoljstvo ukupnom uslugom Odjela Koecijent korelacije Stav prema nastavnom osoblju ,369** Stav prema kvaliteti nastave ,570** Stav prema kvaliteti usluge knjinice ,210* Stav prema kvaliteti usluge evidencije ,232* Stav prema kvaliteti informatike podrke ,420**

**Korelacija statistiki znaajna na razini signikantnosti 0.01 * Korelacija statistiki znaajna na razini signikantnosti 0.05 Izvor: Izraun autora na temelju rezultata istraivanja provedenog u listopadu 2012.

U korelacijski odnos je stavljena varijabla zadovoljstvo ukupnom uslugom Odjela sa sljedeim varijablama: stav prema nastavnom osoblju, stav prema kvaliteti
230

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

nastave, stav prema kvaliteti usluge knjinice, stav prema kvaliteti usluge evidencije studija i stav prema kvaliteti informatike usluge. Rezultati korelacije su prikazani u tablici 5. Rezultati analize ukazuju na pozitivnu i statistiki znaajnu vezu meu svim promatranim varijablama. Najvei utjecaj na ukupno zadovoljstvo kvalitetom usluge Odjela ima stav studenata prema kvaliteti odravanja nastave, dok stav studenata prema kvaliteti informatike podrke, kvaliteti usluge evidencije studija i knjinice takoer utjeu na ukupno zadovoljstvo, ali u manjoj mjeri. Ovakav nalaz u skladu je s prijanjim istraivanjima (Douglas, 2006; Hill et al., 2003) koja takoer pokazuju kako su najvaniji aspekti sveuiline usluge koji ine zadovoljstvo studenata upravo oni vezani za glavnu djelatnost institucije, a to je predavanje i stjecanje znanja.

6. Zakljuak
Kvaliteta usluge obrazovanja u visokoobrazovnim institucijama je kompleksan i raznolik koncept kojega svaka interesna skupina percipira na svoj specian nain. Cilj ovog rada bio je istraiti stavove studenata preddiplomskog studija Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku o kvaliteti usluge Odjela budui da je praenje zadovoljstva studenata jedan od kljunih elemenata pri kreiranju strategije razvoja te postavljanja mjerila kvalitete obrazovnih institucija. Naime, kvaliteta usluge visokoobrazovnih institucija postala je preduvjet preivljavanja na tritu visokog obrazovanja. Rezultati na temelju podataka prikupljenih anketom i obraenih ordinalnom logistikom regresijom sugeriraju kako uspjeh studenata, njihova oekivanja te initelji koji utjeu na oekivanja imaju znaajan utjecaj na razinu njihovog zadovoljstva ukupnom uslugom Odjela. Vea je vjerojatnost da je razina zadovoljstva ukupnom uslugom vea meu studentima koji studiraju manji broj godina u odnosu na kolege koji due studiraju te meu studentima koji su imali pozitivna oekivanja prije upisa na Odjel u odnosu na njihove kolege ija oekivanja nisu bila u potpunosti pozitivna. Meu initeljima koji utjeu na formiranje oekivanja studenata vezanih za usluge Odjela prije upisa studija vanu ulogu imaju promotivne aktivnosti Sveuilita. Iskustvo bivih studenata, kao initelj formiranja oekivanja, nema znaajan utjecaj na ukupno zadovoljstvo uslugom, dok je vjerojatnost zadovoljstva uslugom manja meu studentima koji su se susreli s brourama te sadrajima dostupnim na web-stranicama Sveuilita u odnosu na ispitanike na ija oekivanja odluujui utjecaj imaju neki drugi initelji. Slijedom prethodno navedenoga, preporuka za daljnje istraivanje jest detaljnije ispitivanje ostalih elemenata koji utjeu na formiranje oekivanja studenata prije upisa putem pitanja otvorenog tipa. Spol, zavrena srednja kola te upisani studij
231

MARIJA BEI, PERICA VOJINI, NEBOJA STOJI

ne utjeu na zadovoljstvo studenata ukupnom uslugom Odjela to se moe djelomino protumaiti osnovnim skupom istraivanja (studenti druge i tree godine studija) i vremenskim razdobljem u kojem je provedena anketa (poetak akademske 2012.-2013.). Naime, neovisno o upisanom studiju ili smjeru na Odjelu, nastavni plan i program se ne razlikuju znaajno na prvoj i drugoj godini studija. Najvei utjecaj na ukupno zadovoljstvo studenata kvalitetom usluge Odjela imaju initelji vezani za primarnu djelatnost institucije. Naime, stav studenata prema kvaliteti odravanja nastave ima najvei utjecaj na ukupno zadovoljstvo studenata, dok stav studenata prema kvaliteti informatike podrke, kvaliteti usluge evidencije studija i knjinice takoer utjeu na ukupno zadovoljstvo, ali u manjoj mjeri. Slijedom navedenoga, odravanje kvalitete nastave, ali i ostalih elemenata koji ine uslugu visokoobrazovne institucije vrlo je vano budui da pozitivno utjee na zadovoljstvo studenata te, u konanici, na njihovu odluku o nastavku kolovanja na toj instituciji te na pozitivnu usmenu predaju kojom e se privui budui studenti.

7. Literatura
1. Aldrige, S. i Rowley, J., (1998) Measuring customer satisfaction in higher education, Quality Assurance in Education, 6(1), 60-65 2. Clewes D., (2003), A student-centred conceptual model of service quality in higher education, Quality in Higher Education, 9(1), 6985 3. Douglas, J., Douglas, A. i Barnes, B. (2006.), Measuring student satisfaction at a UK university, Quality Assurance in Education, 14(3), 251 267 4. Firdaus, A. (2006), The development of HEdPERF: a new measuring instrument of service quality for the higher education sector, International Journal of Consumer Studies, 30(6), 569 - 581 5. Gomezelj, D. i ivre, . (2012), Tourism graduate students satisfaction with online learning, Tourism; 60(2), 159-174. 6. Hagel, P. i Shaw, R.N. (2006). Students Perceptions of Study Modes. Distance Education, 27(3), 283302. 7. Hameed, A. i Amjad, S. (2011), Students Satisfaction in Higher Learning Institutions: A Case Study of COSMATS Abbottabad, Pakistan, Iranian Journal of Management Studies, 4(1), 63-77 8. Hermans, M.C., Haytko, D.L. i Mott-Stenerson, B. (2009). Student Satisfaction in Web-enhanced Learning Environment, Journal of Instructional Pedagogies, 1, 1-19. 9. Hill F. M. (1995), Managing service quality in higher education: the role of the student as primary consumer, Quality Assurance in Education, 3(3):1021 232

ZADOVOLJSTVO STUDENATA I KVALITETA USLUGE ODJELA ZA EKONOMIJU I POSLOVNU...

10. Hill, Y., Lomas, L. i MacGregor, J. (2003), Students perceptions of quality in higher education, Quality Assurance in Education, 11(1), 15-20. 11. Marzo-Navarro M., Pedraja-Iglesias M. i Rivera-Torres M.P., (2005), Measuring customer satisfaction in summer courses, Quality Assurance in Education, 13(1), 5365. 12. Mavondo, F.T., Tsarenko Y. i Gabbott, M. (2004), International and local student satisfaction: resources and capabilities perspective, Journal of Marketing for Higher Education, 14(1):4160. 13. ONeill, M.A. i Palmer A., (2004.), Importanceperformance analysis: a useful tool for directing continuous quality improvement in higher education, Quality Assurance in Education, 12(1), 3952. 14. Parasuraman, A., Zeithaml, V.A. i Berry, L.L. (1988), SERVQUAL: a multiple-item scale for measuring conumer perceptions of service quality, Journal of Retailing, 64(1), 12-24 15. Sander P., Stevenson, K., King, M. i Coates D., (2000.), University students expectations of teaching, Studies in Higher Education, 25(3), 30923. 16. Schertzer C.B i Schertzer S.M.B. (2004), Student satisfaction and retention: a conceptual model, Journal of Marketing for Higher Education, 14(1), 7991. 17. Voss, R.; Gruber, T. i Szmigin, I. (2007.), Service quality in higher education: The role of student expectations, Journal of Business Research, 60, 949-959 18. Vraneevi, T., Mandi, M. i Horvat, S.: Istraivanje initelja zadovoljstva studenata, Poslovna izvrsnost, Br. 1, 2007., str. 83-93 19. Yanhong Li, R. i Kaye, M. (1999), Measuring Service Quality in the Context of Teaching: A study on the longitudinal nature of Students Expectations and Perceptions, Innovations in Education and Training International, 36(2), 145-154 20. Zeithaml, V.A., Parasuraman, A. i Berry, L.L. (1990), Delivering quality service: balancing customer perceptions and expectations, New York, NY: The Free Press

233

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

Istraivanje oekivanja i zadovoljstva studenata diplomskog studija smjera marketing

Miroslav MANDI* Ana PAVLOVI**

Saetak: S obzirom da se u posljednjih nekoliko godina u podruju visokokolskog obrazovanja pojavio velik broj novih institucija te se samim time stvorila i konkurencija meu njima, pruatelji visokokolskih usluga su prisiljeni djelovati kao poduzea na tritu. Temelj za opstanak predstavlja zadovoljstvo studenata i ispunjavanje njihovih oekivanja. Kako bi se zadrali studenti i privukli novi, potrebno je istraiti njihova oekivanja i utvrditi to ih ini zadovoljnima. U skladu s time, na diplomskom studiju smjera marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu provedeno je istraivanje o oekivanjima studenata i zadovoljstvu studijem u cjelini. Rezultati pokazuju vanost primjene temeljnih marketinkih naela u visokokolskim institucijama te da praenje zadovoljstva studenata i njihovih potreba i elja predstavlja temelj poslovanja i opstanka. Kljune rijei: visokokolsko obrazovanje, iskustvo studenata, zadovoljstvo, oekivanja studenata, evaluacija

1. Uvod
Kako pruatelji usluga visokokolskog obrazovanja pristupaju studentima? Odnose li se prema njima kao prema klijentima, te ukoliko to ine, na koji nain
*

**

Dr. sc. Miroslav Mandi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: mmandic@efzg.hr Ana Pavlovi, mag. oec., student, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb.

235

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

ispunjavaju njihove potrebe i u kojoj mjeri? Je li to ispravna politika visokokolskih institucija? Brojni autori podupiru takav pristup studentima (Licata et. al. 2006; Ehigie i Taylor 2009; Wang 2009; Finney i Finney 2010; Cotrell 2011) jer je kljuan za zadravanje studenata ali i pridobivanje novih. No, zbog brojnih promjena koje se dogaaju, poput uvoenja Bologne (Winkel, 2010) ali i tehnolokih promjena, svaka generacija je specina sama za sebe te nije nimalo lak zadatak odrediti koje su to potrebe studenata i to utjee na njihovo zadovoljstvo. Ukoliko se ipak odrede, hoe li visokokolske institucije iskoristiti prikupljene informacije kako bi poboljale sustav i provoenje nastave? Za uspjeno poslovanje bilo koje organizacije kljuno je zadovoljenje potreba obje strane, kako organizacije, tako i kupaca, odnosno klijenata. U tom smislu, poveanje broja klijenata dovodi do poveanja trinog udjela, samim time i poveanja prota. S druge strane su zadovoljni klijenti ije su potrebe ispunjene. Na isti se nain moe promatrati i odnos fakulteta kao organizacije te studenata ali i drugih interesno-utjecajnih skupina kao klijenata fakulteta. Studenti, osoblje, nastavnici, roditelji i javnost - svi oni imaju udio u kvaliteti obrazovanja koja se prua u obrazovnim ustanovama. Roditelji i studenti mogu biti identicirani kao ulazni klijenti, nastavnici i osoblje kao transformacijski klijenti a poduzea i javnost kao izlazni klijenti (Sahney et.al., 2004). Identicirati klijente je vano kako bi se utvrdili i zadovoljili njihovi zahtjevi. Misija fakulteta je biti traen na tritu ponude visokokolskog obrazovanja, osobito ako se radi o privatnom fakultetu, iji e studenti usvojiti nova znanja, ali i dobiti od fakulteta upravo ono to njima treba - konkretna teoretska i praktina znanja, dobre uvjete studiranja i organizaciju te susretljive profesore. Privlaenje novih studenata, administrativne aktivnosti i voenje novih studenata kroz postupak upisa su izuzetno vane aktivnosti. Meutim, uvaavanje zahtjeva studenata i meusobni partnerski odnos kljuan je za optimiziranje njihovog iskustva od upisa do diplome (Kotler i Fox, 1995). Brojna istraivanja su dokazala da zadovoljstvo studenata fakultetom pozitivno utjee na njihovu motivaciju, redovito pohaanje nastave, hoe li preporuiti fakultet buduim studentima, a time raste ugled (Alves i Raposo, 2002.), ali i proraun fakulteta. Fakulteti u dananje vrijeme koje je prepuno brzih promjena moraju znati odgovoriti na zahtjeve novih generacija i neprestano utvrivati i zadovoljavati njihove potrebe (Frank et. al. 2001; Palacio et. al. 2002; DeShields Jr et. al. 2005; Navarro et.al., 2005; Russell, 2005; Nadiri, 2006; Duque & Lado, 2009; Gruber et. al. 2010; Munteanu, el.al., 2010, Rogers i Smith, 2011). Bez obzira na sve, ispunjavanje studentovih oekivanja je od kljune vanosti za poslovanje i opstanak fakulteta. Ve je navedeno da brojni autori podravaju pristup gdje se studenta tretira kao klijenta (Licata et al. 2006; Ehigie i Taylor, 2009; Wang, 2009; Finney i Finney, 2010; Cotrell, 2011), no isto
236

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

tako struna literatura govori i o tome kolikim bi promjenama obrazovne institucije morale biti podvrgnute te razmotriti utjecaj na interesne skupine predavae (Rowley, 1999) i studente (Down, 2006). To je osobito znaajno za one obrazovne institucije i drave koje su usvojile Bolonjski proces, jer je istraivanje provedeno na obrazovnoj ustanovi koja provodi Bolonjski proces (Winkel, 2010). Neupitno je da u posljednje vrijeme sveuilita ulau znaajnije napore u razvijanje odnosa sa studentima te da im pristupaju kao klijentima pa se u skladu s time provode brojna istraivanja koje ispituju njihovo zadovoljstvo. Da bi se ono odredilo, potrebno je istraiti slijedee komponente: zadovoljstvo dobivenim sadrajem (SERVQUAL), zadovoljstvo nainom na koji je usluga pruena (SERVPERF) (Sahney et al., 2003). Prva komponenta odnosi se na vjetine i znanja koje su steena na fakultetu, kvalitetu nastavnog osoblja, projekte i slino, dok se druga odnosi na uvjete u kojima se predavanje slua te odnos profesor - student i sam nain predavanja profesora. Iskustvo studenta steeno na fakultetu utjecat e na njegovo ponaanje nakon zavretka fakulteta a kumulativno i na imid visokoobrazovne ustanove u javnosti (Devinder i Biplab, 2003). Istraivanja koja se provode identiciraju zahtjeve studenata i objektivnu kvalitetu usluge. Jaz koji se dogaa izmeu zahtijevanog i pruenog mora se prevladati novim, drukijim sustavom obrazovanja (Sahney et al. 2004). Meutim, to se dogaa s rezultatima istraivanja nakon to se prikupe podaci i nove informacije (Aldridge i Rowley, 1998)? Koliko obrazovnih institucija doista iskoristi te informacije u svrhu pozitivnih promjena i ulaganja u bolji nastavni proces? Kako bi se odgovorilo na neka od ovih pitanja, provedeno je istraivanje na diplomskom studiju smjera marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Takoer, u ovom se istraivanju koristila metodologija kojom su se usporedila oekivanja na poetku nastavnog procesa te ispunjenje istih na kraju nastavnog procesa te su analizom podataka dobivene objektivne i korisne informacije primjenjive i na druge fakultete. Dobivene informacije iskoritene su u pripremi i provedbi nastave u akademskoj godini 2012/2013. Najznaajniji iskorak je uinjen u pruanju, traenih, praktinih znanja kroz suradnju s gospodarstvom gdje su studenti dobili prigodu sudjelovati u pripremi i izradi razliitih projekata.

2. Istraivanje i rezultati
Prvi krug istraivanja proveden je u studenom 2011. godine, na poetku semestra, kako bi se utvrdila oekivanja studenata. Drugi krug odran je krajem sijenja 2012. godine, na kraju semestra, kako bi se utvrdilo jesu li oekivanja studenata ispunjena. Oba kruga istraivanja provedena su u fakultetskoj dvorani,
237

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

za vrijeme predavanja, te su ukljuivala iste studente, njih 116, koji su pohaali predavanja i bili aktivni tijekom nastave. Kao instrument istraivanja koristio se polustrukturirani upitnik. Prvi krug istraivanja bio je sastavljen od pet pitanja: prvo, nabrojati tri razloga zbog kojeg su upisali smjer marketing, pri emu je prvi navedeni bio najvaniji razlog, a trei najmanje vaan. Drugo, nabrojati tri oekivanja od smjera, pri emu je prvo navedeno najvanije oekivanje, a tree najmanje vano. Tree i etvrto pitanje bilo je navesti najpozitivnije i najnegativnije iskustvo tijekom preddiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu. Zadnje pitanje bilo je bi li preporuili preddiplomski studij na Ekonomskom fakultetu prijatelju. Kao najvaniji razlog za upis na smjer studenti su naveli da ele raditi u marketingu, odnosno, ele da im posao bude vezan uz marketing. Isto tako, studenti smatraju da je marketing brzorastue zanimanje te da bi s takvim smjerom brzo mogli pronai posao. Takoer, mnogi su naveli kreativnost, zanimljiva predavanja i organiziranost katedre za marketing kao neke od razloga upisa na smjer. U tablici 1. naveden je popis glavnih razloga za upis na smjer marketing. Tablica 1. Najvaniji razlozi za upis na smjer marketing
R.br. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8)
Izvor: Izrada autora

Najvaniji razlozi pronalazak posla kreativnost smjera najbolji smjer na fakultetu zanimljivost smjera interes za marketing marketing je brzorastua profesija specinost smjera organiziranost katedre za marketing

Oekivanja studenata mogu se grupirati u nekoliko skupina: 1) korisnost (fakulteta, smjera, predavanja); 2) susretljivost osoblja; 3) dostupnost baza podataka, literature i sl.; 4) odnos profesor - student i komunikacija te 5) druenje i umreavanje (Douglas et.al., 2008). Prema provedenom istraivanju, oekivanja od smjera marketing uglavnom su vezana uz to bolju pripremu za budue radno mjesto. Gotovo 68% njih oekuje da e dobiti praktina znanja te da e se specijalizirati i razvijati svoje vjetine radei na projektima. Osim toga, oekuju zanimljiva predavanja, dobru komunikaciju i suradnju s profesorima te prijateljsku atmosferu. U tablici 2 su navedena najvanija oekivanja od smjera marketing:
238

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

Tablica 2. Najvanija oekivanja od smjera marketing

R.br. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10)
Izvor: Izrada autora

Najvanija oekivanja praktina znanja zanimljiva predavanja razvijanje vjetina projekti dobra priprema za budui posao dobro nastavno osoblje susretljivost profesora nova znanja ugodna atmosfera i druenje specijalizacija

Da bi se istrailo zadovoljstvo studenata fakultetom, vano je sagledati svako doivljeno iskustvo, bilo ono pozitivno ili negativno. Takva iskustva grade imid visokoobrazovne ustanove u javnosti. Ipak, studenti najvie panje posveuju iskustvu koje imaju sa drugim ljudima na fakultetu, kako sa drugim studentima i profesorima tako i sa administrativnim osobljem (Devinder i Biplab, 2003). Studente se stoga pitalo koje je najpozitivnije iskustvo doivljeno tijekom njihova studiranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Za veinu od

Grakon 1. Najpozitivnije iskustvo doivljeno na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

239

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

njih najpozitivnije iskustva povezano je s poticajnim i susretljivim profesorima. Takoer, za njih 16% izrada brojnih projekata bilo je jako pozitivno iskustvo, dok su mnogi naveli Katedru za marketing kao takvo iskustvo, to je i razlog njihovog upisa na taj smjer. Osim navedenih, studenti su izdvojili timski rad, mogunost studiranja u inozemstvu, e-uenje i lanstvo u studentskim udrugama. Ponaanje osoblja studentske referade za 24% studenata je najnegativnije iskustvo. Studenti se ale da su tretirani kao brojka te da takvo ponaanje ne dolazi samo od osoblja iz referade ve i od pojedinih profesora. ak 17% studenata je osjetilo teku nepravdu tijekom preddiplomskog studija, a 16% njih smatra da je fakultet vrlo neorganiziran. Osim toga, kao negativno iskustvo studenti su naveli obvezu plaanja nepotrebne papirologije, prevelik broj studenata u dvoranama te profesore koji inzistiraju na uenju napamet. Iz svega se moe zakljuiti da sve vei znaaj zadovoljstva studenata lei upravo unutar onih segmenata obrazovanja koji su obino podcijenjeni kao to su administrativno osoblje i fakultetska logistika koja bi trebala biti u slubi ugodnijeg studiranja a ne komplicirati i oteavati studij. Grakon 2. Najnegativnije iskustvo doivljeno na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora Posljednje pitanje u prvom krugu istraivanja bilo je Biste li preporuili studiranje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu svojim prijateljima?. Naime, istraivanja su pokazala da postoji pozitivna veza izmeu zadovoljstva studenata fakultetom i
240

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

mogue preporuke blinjima za studiranje na istome zadovoljni studenti e preporuiti fakultet svojim prijateljima (Devinder i Biplab, 2003). U konkretnom sluaju, prosjena ocjena je 3,65 to znai da bi ga veina preporuila, no ipak, samo 16% njih je potpuno sigurno i denitivno bi ga preporuili, 43% e preporuiti, a tu je i velik broj onih koji nisu sigurni, ak 34%. Na kraju, 8% studenata ne bi ga preporuilo svojim prijateljima. Grakon 3. Biste li preporuili studiranje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu svojim prijateljima?

Izvor: Izrada autora

Drugi krug istraivanja bio je sastavljen od devet pitanja. U prvih pet pitanja studenti su morali ocijenili svoje sveukupno zadovoljstvo smjerom marketing, navesti koja su njihova oekivanja ispunjena, odgovoriti bi li opet upisali taj smjer te bi li ga preporuili svojim prijateljima. Peto pitanje odnosi se na organizaciju smjera marketing: raspored predavanja, informiranje studenata na vrijeme, brzina odgovora na zahtjev, dobivanje pomoi u rjeavanju problema te ocjena smjera u cjelini. Sljedea etiri pitanja bila su otvorenog tipa, pri emu se trailo od studenta da izrazi svoje miljenje o tome to bi trebalo mijenjati na smjeru, to bi trebalo zadrati i na kraju, koje je najpozitivnije a koje najnegativnije iskustvo doivljeno na smjeru marketing. to se tie ukupnog zadovoljstva sa smjerom, veina studenata (54%) je zadovoljno njime, 16% u potpunosti zadovoljno, to dovodi do 70% zadovoljnih studenata. Postoji 15% studenata koji nisu ni zadovoljni, niti nezadovoljni, a gotovo je 15% nezadovoljnih studenata. Prosjena ocjena je 3,64, to pokazuje da su studenti openito zadovoljni izabranim smjerom.
241

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

Grakon 4. Sveukupno zadovoljstvo smjerom marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

Istraivanje je pokazalo da su oekivanja studenata ispunjena. ak njih 52% smatra da su im se oekivanja ispunila, no ipak, ukoliko se usporede oekivanja od smjera iz prvog kruga istraivanja, moe se zakljuiti da ih 19% nije dobilo traena praktina znanja, projekte, pripremu za posao, razvijanje vjetina i sl. Grakon 5. Ispunjenost oekivanja od smjera marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

242

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

Kao to je ve navedeno, zadovoljni studenti ostaju lojalni fakultetu na kojem su studirali te ga preporuuju prijateljima. Studenti su openito zadovoljni smjerom marketing jer ih je ak 70% odgovorilo da bi ponovno upisalo isti, a veina i preporuila prijateljima iako poneka oekivanja nisu bila ispunjena. Na ovakav rezultat utjecaj ima i imid smjera marketing kao jednog od najpoeljnijih na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Grakon 6. Ponovno bih upisao smjer marketing ne Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

Grakon 7. Biste li preporuili studiranje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu svojim prijateljima

Izvor: Izrada autora

243

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

Studenti su zatim morali ocijeniti organizaciju smjera marketing ocjenama od 1 (nedovoljan) 5 (izvrstan) i to raspored predavanja, pravovremeno obavjetavanje studenata, odgovor na upit, dobivanje pomoi pri rjeavanju problema, te organizaciju smjera openito. Veina studenata zadovoljna je organizacijom, a najzadovoljniji su rasporedom predavanja, dok su sa pomoi pri rjeavanju problema najmanje zadovoljni. Tablica 3. Evaluacija organizacije smjera marketing
Organizacija smjera Raspored predavanja Pravovremeno obavjetavanje studenata Odgovor na upit Dobivanje pomoi pri rjeavanju problema Ukupna ocjena organizacije smjera
Izvor: Izrada autora

Prosjena ocjena 4.53 4.43 4.18 3.94 4.15

Na smjeru marketing studenti bi mijenjali raspored polaganja kolokvija, smatraju da ih je previe u prekratkom vremenskom roku. Smanjili bi koliinu gradiva te bi uveli vie praktinih znanja. Poneki smatraju da su metode pouavanja zastarjele te da to treba to prije promijeniti, a naglasili su i ponaanje pojedinih profesora prema studentima. Ipak, vie od 17% njih ne bi mijenjalo nita na smjeru. S druge strane, studenti bi zadrali kreativnost smjera, dovoenje brojnih gostujuih predavaa i projekte a posebno cijene susretljive asistente te organizaciju smjera. Grakon 8. Promijeniti na smjeru marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

244

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

Grakon 9. Zadrati na smjeru marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

Za veinu studenata, njih gotovo 32%, najpozitivnije iskustvo doivljeno na smjeru su struni profesori i asistenti te njihova susretljivost prema studentima. Spomenuti su i gosti predavai te projekti, no vie u grakonu 10. Grakon 10. Najpozitivnije iskustvo doivljeno na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Izvor: Izrada autora

245

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

S druge strane, ponaanje pojedinih profesora prema studentima, monotonost predavanja, inzistiranje na uenju gradiva napamet, loi kriteriji ocjenjivanja, pa i manjkavost sustava najnegativnija su iskustva studenata na smjeru marketing.

3. Zakljuak
Na temelju dobivenih rezultata mogue je donijeti zakljuak da su najvaniji razlozi studenata za upis na smjer marketing bili elja da se zaposle u podruju marketinga i pripreme za budue radno mjesto. S obzirom da je rije o studentima koji su na zavrnoj godini studija logino je da ele to vie praktinih znanja, projekata i da ele razvijati vjetine vane za budue radno mjesto. Meutim, ako se uzme u obzir da Diplomski studij upisuju studenti koji dolaze s razliitih fakulteta i da samim time dolaze s razliitim predznanjem, utvrivanje optimalnog odnosa teorije i praktinih znanja predstavlja veliki izazov. Za studente je najpozitivnije iskustvo na preddiplomskom studiju bilo uglavnom vezano za dobre odnose s profesorima i asistentima koji su uvijek spremni pomoi, a izvor najnegativnijih iskustava uglavnom su studentska referada i knjinica. Gotovo 60% studenata preporuilo bi studij svojim prijateljima, dok je 34% onih koji nisu sigurni u to. Veina studenata, openito, je zadovoljna smjerom marketing te su njihova oekivanja ispunjena, to pokazuje i injenica da bi 70% studenata smjer preporuilo svojim prijateljima ili bi ga sami upisali ponovno. Takoer, uveli bi vie prakse i smanjili koliinu gradiva te bi poradili na rasporedu kolokvija koji se vremenski preklapaju. Treba zadrati kreativnost smjera, goste predavae i dobru organiziranost Katedre. Najpozitivnije iskustvo na smjeru marketing za studente su struni i susretljivi profesori, a najnegativnije je takoer vezano za profesore, no ovaj put za one koji inzistiraju na uenju napamet, nesusretljivost, loem kriteriju ocjenjivanja i slino. Rezultati provedenog istraivanja objektivno pokazuju koja su oekivanja studenata zavrnih godina (diplomskog studija) i na emu treba dodatno raditi da bi se ispunila oekivanja studenata. Dobiveni rezultati su korisni i usporedivi za sve fakultete koji provode Bolonjski proces. Moe se zakljuiti da su oekivanja studenata svakim danom sve vea te da je potrebno puno truda i rada da bi se dosegla potrebna i oekivana razina njihovog zadovoljstva. Rezultati pokazuju da svi sudionici koji sudjeluju u pruanju usluge utjeu na zadovoljstvo studenata i da osobito treba voditi rauna o tokama dodira odnosno tokama (mjestima) susreta su uslugom. Istraivanje ukazuje na vanost, potrebe, primjene temeljnih marketinkih naela u visokoobrazovnim institucijama te da praenje zadovoljstva studenata i njihovih potreba i elja predstavlja temelj poslovanja i opstanka.
246

ISTRAIVANJE OEKIVANJA I ZADOVOLJSTVA STUDENATA DIPLOMSKOG STUDIJA...

4. Literatura
1. Aldridge, S. & Rowley, J. (1998). Measuring customer satisfaction in higher education, Quality Assurance in Education 6(4), 197-204. 2. Alves H. & Raposo, M. (2010). The inuence of university image on student behaviour, International, Journal of Educational Management, 24(1), 73 - 85. 3. Devinder K. & Biplab Datta, (2003). A study of the effect of perceived lecture quality on post-lecture intentions, Work Study, 52(5). 234 243. 4. Douglas J., McClelland R. & Davies J. (2008). The development of a conceptual model of student satisfaction with their experience in higher education, Quality Assurance in Education, 16(1), 19 - 35. 5. Down, L. (2006). Addressing the challenges of mainstreaming education for sustainable development in higher education, International Journal of Sustainability in Higher Education 7(4), 390-399. 6. Duque, L. C., & Lado, N. (2010). Cross-cultural comparisons of consumer satisfaction ratings A perspective from Albert Hirschman s theory, International Marketing Review 27(6), 676-693. 7. Ehigie, B. O., & Taylor, M. (2009). Managing students loyalty to school after graduation through relationship marketing, The TQM Journal 21(5), 502-516. 8. Finney, T. G., & Finney, R. Z. (2010). Are students their universities customers? An exploratory study, Education + Training 52(4), 276-291. 9. Frank, K. E., Lowe, D. J., Smith, J. K., Diego, S., & Diego, S. (2001). The expectation gap: perceptual differences between auditors, jurors and students, Managerial Auditing Journal 16(3), 145-149. 10. Gruber, T., Fu, S., Voss, R., Glaser-Zikuda, M. (2010). Examining student satisfaction with higher education services using a new measurement tool, International Journal of Public Sector Management 23(2), 105-123. 11. Kotler, P. & Fox, K.F.A. (1995). Strategic Marketing for Educational Institutions, 2nd ed., Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ. 12. Munteanu, C., Ceobanu, C., & Boba, C. (2010). An analysis of customer satisfaction in a higher education context, International Journal of Public Sector Management 23(2), 124-140. 13. Rowley, J. (1996). Motivation and academic staff in higher education, Quality Assurance in Education, 4(3), 11-16. 14. Russell, M. (2005). Marketing education A review of service quality perceptions among international students, International Journal of Contemporary Hospitality Management 17(1), 65-77. 247

MIROSLAV MANDI, ANA PAVLOVI

15. Sahney S., Banwet D. & Karunes S., (2003). Enhancing quality in education: Application of quality function deployment - an industry perspective, Work Study, 52(6), 297 - 309. 16. Sahney, S. Banwet D. & Karunes S., (2004). A SERVQUAL and QFD approach to total quality education: A student perspective, International Journal of Productivity and Performance Management, 53(2), 143 - 166. 17. Wang, Q., Taplin, R., & Brown, A. M. (2011). Chinese students satisfaction of the study abroad experience, International Journal of Educational Management 25(3), 265-277. 18. Winkel, O. (2010). Higher education reform in Germany Convergence of customary universities and universities of applied sciences, International Journal of Educational Management 24(4), 303-313.

248

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

Kvaliteta obrazovne usluge sluaj Ekonomskog fakulteta u Osijeku

Mirna LEKO IMI* Helena TIMAC**

Saetak: U suvremenom ekonomskom kontekstu obrazovanje se shvaa kao kontinuirani proces stvaranja i dodavanja vrijednosti ovjeku kao najznaajnijem poslovnom resursu. Ta vrijednost se stvara kroz razliite oblike formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja. U konceptu drutvenog razvoja utemeljenog na znanju visoko obrazovanje ima sve znaajniju ulogu. Ono je u Republici Hrvatskoj kroz burno razdoblje tranzicije obiljeeno privatizacijom i uvoenjem Bolonjskog sustava visokog obrazovanja. S obzirom na razvoj trita i konkurencije, te deniranje vrijednosti visokog obrazovanja kao trine usluge, nuno je stvarati i odravati njegovu kvalitetu. Kvaliteta usluge visokog obrazovanja treba zadovoljiti zahtjeve razliitih dionika vezanih uz proces visokog obrazovanja. Cilj ovog rada je istraiti razliite aspekte kvalitete obrazovne usluge na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a koji su identicirani i denirani od strane studenata kao glavnih dionika procesa visokog obrazovanja. Istraivanje je pokazalo kako kvaliteta programa i mogunost zapoljavanja kao kljuni motivi upisa na Ekonomski fakultet u Osijeku prema IP matrici su pozicionirani u kategoriju visokih oekivanja i niske stvarno doivljene kvalitete, imid i reputacija Fakulteta u kategoriju niskih oekivanja i niske doivljene kvalitete, a trokovi studiranja u kategoriju niskih oekivanja i visoke percepcije, dakle u stvarnosti su nii nego oekivani. U najprivlanijoj kategoriji visoka oekivanja i visoke percepcije, ne

* **

Prof. dr. sc. Mirna Leko imi, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: lekom@efos.hr Dr. sc. Helena timac, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: shelena@efos.hr

249

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

nalazi se niti jedan element. Na temelju rezultata postavljene su daljnje strateke implikacije za poboljanjem kvalitete obrazovne usluge. Kljune rijei: visoko obrazovanje, kvaliteta obrazovne usluge, Ekonomski fakultet u Osijeku, mjerenje kvalitete

1. Uvod
Obrazovanje se danas smatra kljunim imbenikom rasta i razvoja nacionalnog gospodarstva i drutva openito. U suvremenom ekonomskom kontekstu obrazovanje se moe shvatiti kao kontinuirani proces stvaranja i dodavanja vrijednosti najvanijem poslovnom resursu ovjeku. Ta vrijednost gradi se kroz procese formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja kojima ovjek stjee kompetencije, znanja i vjetine koje se realiziraju na tritu rada, a u konanici omoguavaju osobni razvoj pojedinca, gospodarski razvoj podruja na kojem on djeluje, kao i poboljanje kvalitete ivota drutva openito. Posebno znaajnu ulogu u tom kontekstu ima visoko obrazovanje. Visoko obrazovanje u Hrvatskoj jedno je od podruja drutvenih djelatnosti koje je znaajno zahvaeno tranzicijskim procesima iz devedesetih godina prolog stoljea. Naime, privatizacija se, osim u gospodarstvu, dogodila i u obrazovanju, posebice na podruju vieg i visokog ekonomskog i poslovnog obrazovanja. Danas u Hrvatskoj postoje, osim osam javnih sveuilita, ak 55 veleuilita i privatnih uilita koje nude vie i visoko obrazovanje, a od kojih ak 34 imaju programe vezane uz ekonomsko i/ili poslovno obrazovanje. Druga znaajna promjena u visokom obrazovanju je uvoenje Bolonjskog procesa 2005. godine. Prilagodba Bolonjskom procesu i nainu studiranja izvedena je brzo u svega nekoliko mjeseci vrednovano je vie od 900 studijskih programa, a koji su osmiljeni takoer u svega nekoliko mjeseci. Danas, nakon viegodinjeg sudjelovanja u Bolonjskom procesu, usuujemo se rei da, posebice na studijima gdje je nepovoljan omjer broja studenata i nastavnog osoblja (a to je uglavnom sluaj na ekonomskim fakultetima) ovim procesom nismo poveali kvalitetu obrazovanja. Smatramo da je forma moda poboljana, ali sadraj ne. U suvremenoj ekonomiji utemeljenoj na znanju i u uvjetima ovako snane konkurencije, kvaliteta obrazovanja ima najznaajniju ulogu te je stoga nuno kontinuirano pratiti, analizirati, identicirati i strateki prilagoavati razliite aspekte kvalitete obrazovne usluge da bi ona bila u stanju ekasno ostvarivati zadane ciljeve u ekonomiji znanja. Temeljni problemi koji se pri tome javljaju su naini mjerenja kvalitete obrazovne usluge i subjektivno shvaanje kvalitete od strane razliitih sudionika procesa njene evaluacije.
250

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

2. Kvaliteta obrazovne usluge

Obrazovanje je sloen proces koji obuhvaa veliki broj dionika koji kvalitetu obrazovne usluge doivljavaju na razliite naine. U sektoru visokog obrazovanja tako je mogue identicirati nekoliko vanih skupina dionika (Mencer, 2005): - drava koja nancira najvei dio visokog obrazovanja zainteresirana je primarno za broj studenata koji zavravaju visokokolsko obrazovanje u predvienom vremenu, mogunostima reduciranja trokova studiranja, te primjenu meunarodnih standarda visokog obrazovanja - nastavno osoblje kvalitetu obrazovne usluge promatra kroz transfer znanja, uvjete za uenje i poduavanje, te odnos izmeu poduavanja i istraivakog rada - studenti kvalitetu obrazovne usluge doivljavaju kao doprinos njihovom osobnom razvoju i pripremu za preuzimanje odgovornosti na tritu rada i u drutvu - trite rada kvalitetu visokog obrazovanja promatra kroz znanja, vjetine, kompetencije te radne i moralne kriterije koje student stjee tijekom studiranja a koje su mu potrebne za uinkovito rjeavanje radnih zadataka - javnost kvalitetu obrazovne usluge percipira kao proizvodnju kvalicirane radne snage. Iako su dionici brojni i razliito percipiraju zadatke i kvalitetu obrazovne usluge, najvaniji meu njima su studenti kao primarni korisnici obrazovne usluge. Stoga je u danim uvjetima nuno pratiti njihovo zadovoljstvo kvalitetom obrazovne usluge koju im prua pojedina obrazovna institucija. Neki autori (Hill, 1995) smatraju da bi bilo poeljno istraivati i oekivanja potencijalnih studenata tijekom srednjeg obrazovanja kako bi se optimalno zadovoljila njihova oekivanja glede kvalitete studiranja. Ipak, unato viegodinjem naglaavanju vanosti kvalitete kao kljunog elementa konkurentnosti visoko obrazovnih institucija, nekolicina autora smatra da istraivanje kvalitete obrazovne usluge, kao ni primjena nekih, u poslovnom sektoru uobiajenih, sustava osiguranja kvalitete poput total quality management-a (TQM), u velikoj mjeri manjka u sustavu visokog obrazovanja (Stern i Seng, 1993; Swartz i Brown, 1989) . Obrazovna usluga kompleksan je pojam koji, u marketinkom smislu predstavlja i proces distribucije znanja i proizvod kao sklop materijalnih i nematerijalnih elemenata koji ine nedjeljivu cjelinu. Ona se valorizira kroz dva bitna elementa: kroz studente kao elemente kojima ugrauje dodanu vrijednost (znanje, vjetine,
251

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

kompetencije), odnosno njihovu uspjenost studiranja mjerenu ocjenama kao jedinim raspoloivim mjerilom i kroz njihovu valorizaciju na tritu rada. Pri tome su evidentna dva problema. Prvi je vezan uz objektivnost ocjena (pogotovo ako se radi o usmenim ispitima) s obzirom na nestandardizirane kriterije ocjenjivanja po pojedinim nastavnicima, kolegijima, a nastavno tome i smjerovima na obrazovnoj instituciji kao i meu razliitim institucijama. U skladu s time dobivenim ocjenama koje predstavljaju mjerilo znanja - su esto i percepcije studenata o kvaliteti obrazovne usluge koju dobivaju na obrazovnoj instituciji. Stoga moemo rei da sadanja mjerila kvalitete obrazovne usluge koje su primjenjuje na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i Sveuilitu J.J. Strossmayera u Osijeku, ali i na veini ostalih ekonomskih studijskih programa u Hrvatskoj, kroz ocjenjivanje nastavnika od strane studenata, predstavlja samo jedan aspekt kvalitete obrazovne usluge, a koji je vrlo esto podloan utjecaju vrednovanog znanja. Drugi problem je vezan uz injenicu da niti jedna (barem javna) visokoobrazovna institucija nema aktivnu mreu alumnija bivih studenata ije bi sustavno praenje i vrednovanje njihovih ostvarenih karijera inilo znaajnu komponentu vrednovanja pruene kvalitete obrazovne usluge. Slina je situacija i u kontaktima s tritem rada, gdje visokoobrazovne institucije nisu uloile gotovo nikakav napor u stvaranju i odravanju kvalitetnih kontakata koji bi mogli posluiti u svrhu istraivanja zadovoljstva poslodavaca kvalitetom studenata kao proizvoda visoko obrazovne institucije koji bi trebali biti uspjeno plasirani na trite rada.

2.1. Mjerenje kvalitete obrazovne usluge

Zbog specinih karakteristika obrazovanja kao kompleksnog proizvoda, odnosno usluge koja u sebi ukljuuje itav niz materijalnih i nematerijalnih komponenti, mjerenje njene kvalitete vrlo je sloeno. Najdalje u smislu modeliranja mjerenja kvalitete kako obrazovne, tako i drugih javnih usluga otili su Parasuraman et al. (1988) iji model se zasniva na usporedbi oekivanja korisnika i njihove stvarne percepcije dobivene usluge. Njihov SERVQUAL model denira pet dimenzija kvalitete usluge: - pouzdanost (reliability) kao sposobnost realizacije obeane usluge odgovorno i tono, - povjerenje (assurance) kao znanje i ljubaznost zaposlenika i njihova sposobnost da osiguraju povjerenje - opipljive komponente koji se odnose na ziko okruenje u kojem se usluga kreira i konzumira
252

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

- susretljivost (empathy) kao briga i individualizirana panja korisnicima, te - suosjeajnost (responsiveness) u smislu spremnosti na pomo i suradnju u procesu konzumiranja usluge. Iako je model doivio razliite kritike i dalje ostaje jedan od najee primjenjivanih u ovom podruju. Osim njega, razvijena je i podvarijanta SERVPERF koja je utemeljena samo na percepcijskoj komponenti (Brochado, 2009), te se rjee primjenjuje u podruju visokog obrazovanja. Nadalje, HedPERF je mjerni instrument temeljen na ne samo akademskim nego i neakademskim aspektima kvalitete obrazovne usluge (obveze i odgovornosti nenastavnog osoblja, reputacija, pristup, programi) (Firdaus, 2006). EFQM je mjerni instrument utemeljen na TQM-u. On naglaava vodstvo u odnosu na upravljanje, ljude, procese, rezultate i vanost inoviranja i uenja (Doherty, 2008). Osim toga tu su jo i Demingov ciklus, ESCI, IP analiza i drugi. Sve navedene metode mogu se povezivati i kombinirati (timac, 2012) to je i uinjeno u ovom istraivanju.

3. Istraivanje
Istraivanje je provedeno na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u drugom semestru 2012. godine s ciljem da se upoznaju miljenja studenata o kvaliteti obrazovne usluge koja im se nudi na Fakultetu. Provedeno je uz pomo SERVQUAL modela, na uzorku od 406 studenata. Tablica 1 pokazuje opis uzorka koji je koriten u istraivanju. Tablica 1. Opis uzorka
N 1 GODINA STUDIJA 2 3 4 5 Redovni uz potporu MZO-a STATUS STUDENATA Izvanredni Redovni uz osobne potrebe USPJEH STUDIJA (PROSJEK OCJENA) 2.0 3.0 3.1 4.0 Preko 4.1 80 80 81 85 79 267 54 83 89 243 71 % 19,7 19,7 20,0 20,9 19,5 65,8 13,3 20,4 21,9 59,9 17,5 253

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

Jedan od ciljeva rada bio je doznati stavove ispitanika o pojedinim aspektima kvalitete obrazovne usluge. U tablici 2 prikazani su stavovi studenata o kvaliteti obrazovne usluge prikazane u obliku prosjenih ocjena, pri emu se koristila Likertova ljestvica mjerenja (od 1 = uope se ne slaem do 5 = u potpunosti se slaem). Ocjene su prikazane u Tablici 2. Tablica 2. Usporedba stavova studenata o pojedinim aspektima kvalitete obrazovne usluge
Organizacija studiranja je dobra Znanja dobivena studiranjem odgovaraju oekivanjima Dobivena znanja su korisna Dobivena znanja su drutveno potrebna Kvaliteta programa studija je dobra Studiranje omoguava osobni razvoj Raspoloivi resursi (prostor, literatura, tehnika opremljenost) odgovaraju potrebama Nastavnici kvalitetno obavljaju svoj posao Slubenici kvalitetno obavljaju svoj posao Znanja i sposobnosti nastavnika su na visokoj razini Znanja i sposobnosti slubenika su na visokoj razini Ljubaznost nastavnika je na visokoj razini Ljubaznost slubenika je na visokoj razini Kredibilitet nastavnika je na visokoj razini Raspored sati je prilagoen svim studentima Radno vrijeme je prilagoeno svim studentima Reputacija u lokalnom okruenju je dobra UKUPNO 3,11 3,17 3,55 3,61 3,38 3,55 4,0 3,33 3,13 3,92 3,47 3,46 2,81 3,5 3,07 3,63 3,29 3,4

Ukoliko se usporede glavne snage i glavne slabosti Fakulteta (tablica 3), odnosno aspekti kvalitete obrazovne usluge koji su ocijenjeni s najviom i najniom ocjenom, moe se primijetiti kako su studenti najzadovoljniji resursima koji su im raspoloivi tijekom studiranja (4,0), te znanjima i sposobnostima nastavnika (3,92) to je izrazito dobro jer kredibilitet nastavnika direktno utjee na imid fakulteta. S druge strane, studenti su najmanje zadovoljni sa ljubaznou slubenika (2,81), te rasporedom sati i organizacijom studiranja (3,07; 3,11) to je i oekivano budui da na Ekonomskom fakultetu u Osijeku postoji veliki broj kolegija, smjerova, studenata i nastavnog osoblja, te je teko prilagoditi cjelokupnu organizaciju i raspored sati svakoj grupi studenata.
254

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

Tablica 3. Identikacija glavnih snaga i slabosti Ekonomskog fakulteta u Osijeku

Glavne snage Raspoloivi resursi (4,0) Znanja i sposobnosti nastavnika (3,92) Radno vrijeme (3,63) Ljubaznost slubenika je na visokoj razini (2,81) Raspored sati (3,07) Organizacija studiranja (3,11)

Glavne slabosti

S obzirom da postoji relativno velik broj varijabli, javlja se potreba njihova saimanja na manji broj zajednikih faktora. Pomou eksploratorne faktorske analize saet e se vei broj varijabli, odnosno aspekata kvalitete obrazovne usluge na manji broj zajednikih faktora. Analiza pouzdanosti, odnosno Cronbach alpha koecijent je 0,852 to potvruje dobru pouzdanost i stabilnost mjernog instrumenta. Faktorska analiza i analiza dosljednosti ukljuuje ukupno 328 ispitanika, odnosno 80,8%. S obzirom da veliina uzorka treba biti pet puta vea od broja varijabli ukljuenih u analizu, taj uvjet je zadovoljen. Primijenjena je metoda glavnih osi (Principal Axis Factoring). Metoda varijacije je Varimax s Kaiser normalizacijom. Prikladnost podataka je izraunata Kaiser-Meyer-Olkinovom mjerom (KMO) koja iznosi ,833. Vrijednost je visoka, stoga dokazuje da izlueni faktori sadre dovoljno varijabli. Bartlettov test je znaajan (2=2007,300, df=136, Sig.= ,000), to pokazuje kako postoji jaka korelacija izmeu varijabli i faktora, te da su aspekti kvalitete obrazovne usluge prikladni za provoenje eksploratorne faktorske analize. U analizi je izlueno 15 varijabli, to se moe vidjeti u tablici 4. Tablica 4. Rezultati faktorske analize
VARIJABLE (n=15) Organizacija studiranja je dobra Dobivena znanja odgovaraju oekivanjima Dobivena znanja su korisna Dobivena znanja su drutveno potrebna Kvaliteta programa studija je dobra Studiranje omoguava osobni razvoj Slubenici kvalitetno obavljaju svoj posao F1 ,377 ,714 ,796 ,692 ,574 ,521 ,809 FAKTORI F2 F3 F4 ,393 ,612 ,687 ,493 ,471 ,359 ,729 KOMUNALITETI

255

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

Nastavak tablice 4.

VARIJABLE (n=15) F1 Znanja i sposobnosti slubenika su na visokoj razini Ljubaznost slubenika je na visokoj razini Nastavnici kvalitetno obavljaju svoj posao Znanja i sposobnosti nastavnika su na visokoj razini Ljubaznost nastavnika je na visokoj razini Kredibilitet nastavnika je na visokoj razini Raspored sati je prilagoen svim studentima Radno vrijeme je prilagoeno svim studentima Svojstvena vrijednost Postotak varijance Broj varijabli u faktoru

FAKTORI F2 ,664 ,798 ,555 ,702 ,423 ,599 ,749 ,724 11,31 1,514 1,976 0,499 F3 F4

KOMUNALITETI ,560 ,680 ,409 ,543 ,273 ,458 ,610 ,524 15,299 95,613

70,686 9,455 12,356 3,116 6 3 4 2

Eksploratornom faktorskom analizom izluena su etiri faktora. Svojstvena vrijednost, koja pokazuje koliinu informacija koje su sadrane u pojedinom faktoru, kod svakog izluenog faktora je vea od jedan to znai da su zadovoljeni kriteriji za utvrivanje broja izluenih faktora. Prvi faktor najvie objanjava sadrajne varijable, a najmanje etvrti faktor jer je i vrijednost najmanja. Zbroj sve etiri svojstvene vrijednosti je 15,299, to predstavlja ukupnu koliinu varijance koju objanjavaju izlueni faktori. Postotak varijance je 95,61% to pokazuje izvrstan postotak informacija svih izvornih varijabli izluenih faktora. Brojevi varijabli u pojedinim faktorima jesu est (prvi faktor), tri (drugi faktor), etiri (trei faktor) i dva (etvrti faktor). Komunaliteti odreene varijable predstavljaju proporciju varijance varijable koja je objanjena s izluenim faktorima. Vrijednosti ukazuju u kojoj mjeri izlueni faktori sadre podatke iz izvornih varijabli. to je komunalitet vei, varijabla je poznatija. Komunaliteti su izmeu 0,273 i 0,726, to pokazuje kako neki izlueni
256

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

faktori ne objanjavaju najbolje varijancu pojedine varijable (vrijednosti komunaliteta iznad 0,50 dobro objanjavaju varijancu). S obzirom da su faktorskom analizom izluena etiri faktora, zajedno s njihovim varijablama, u nastavku slijedi interpretacija konane faktorske strukture: Faktor 1 je nazvan Dobiveno znanje i sadri est varijabli, te objanjava 70,69% varijance i njegova svojstvena vrijednost je 11,31. Varijable koje su ukljuene u ovaj faktor ukljuuju procjenu studenata o dobivenom znanju, te jesu li ona korisna, drutveno potrebna, odgovaraju li oekivanjima studenata, omoguavaju li njihov osobni razvoj, te openita organizacija studija. Faktor 2 je nazvan Nenastavno osoblje i sadri tri varijable, te objanjava 9,45% varijance i njegova svojstvena vrijednost je 1,514. Varijable ukljuene u ovaj faktor podrazumijevaju nenastavno osoblje, njihovu ljubaznost, kvalitetu obavljanja posla, te njihova znanja i sposobnosti. Faktor 3 je nazvan Nastavno osoblje i sadri etiri varijable, te objanjava 12,36% varijance i njegova svojstvena vrijednost je 1,976. Varijable ukljuene u ovaj faktor odnose se na kvalitetno obavljanje posla nastavnog osoblja, znanja i sposobnosti, njihovu ljubaznost i kredibilitet. Faktor 4 je nazvan Organizacija i sadri dvije varijable, te objanjava 3,12% varijance i njegova svojstvena vrijednost je 0,5. Varijable ukljuene u ovaj faktor odnose se na radno vrijeme i raspored sati. Rezultati multivarijantne statistike analize identicirali su kljune elemente koji u potpunosti zadovoljavaju sve kriterije, a to su: dobiveno znanje, nastavno osoblje, nenastavno osoblje i organizacija. Nakon to su se izluili faktori nuno je utvrditi postoje li statistiki znaajne razlike izmeu izluenih faktora i pojedinih varijabli iz socio-demografskih podataka, gdje e se primijeniti jednosmjerna analiza varijance, odnosno ANOVA (tablica 5). Tablica 5. Statistiki znaajne razlike izluenih faktora
Status studenta F Sig. 1,391 ,250 2,157 ,117 ,247 ,782 ,968 ,381 Godina studija F Sig. 10,551 ,000* 17,655 ,000* ,711 ,585 ,940 ,441 Prosjek ocjena F Sig. ,172 ,842 ,140 ,870 3,638 ,027* 1,962 ,142

F1 F2 F3 F4

Kod faktora 1 (dobiveno znanje) javlja se statistiki znaajna razlika kod godine studija (F=10,551; p=,000). Studenti prve godine studija najzadovoljniji su dobi257

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

venim znanjem na Fakultetu (3,88), te to vie ulaze u sustav sve vie izraavaju svoje nezadovoljstvo to pokazuje i ocjena pete godine studija o navedenom faktoru 1 (3,06). to su studenti blii tritu rada, to vie izraavaju svoje nezadovoljstvo i sve manje smatraju da je njihovo dobiveno znanje korisno, drutveno potrebno, te da je sve vei jaz u odnosu na njihova oekivanja: takoer, na viim godinama studija smatraju da studiranje sve manje kvalitetno utjee na njihov osobni razvoj. Kod faktora 2 (nenastavno osoblje) javlja se statistiki znaajna razlika kod godine studija (F=17,655; p=,000). Studenti prve godine studija su najvie zadovoljni nenastavnim osobljem i njihovom kvalitetom rada i ljubaznou (3,83), dok se sa viim godinama studija to zadovoljstvo smanjuje te su studenti zadnje godine studija ocijenili ovaj faktor sa 2,9. Studenti oekuju pomo od strane nenastavnog osoblja (administracija, literatura, potrebni upisni papiri i slino) no smatraju da ne nalaze kvalitetnu potporu u postojeoj organizaciji fakultetskih slubi, stoga su i prosjene ocjene varijabli ovog faktora i ukupno najloije ocijenjene od strane studenata. Kod faktora 3 (nastavno osoblje) javlja se jedna statistiki znaajna razlika kod prosjeka ocjena (F=3,638; p=,027). Ovdje nisu znaajno izraene razlike, no studenti sa srednjim prosjekom (3,1-4,0) izrazili su najvee zadovoljstvo nastavnim osobljem, njihovim radom i ljubaznou (3,64), dok su studenti s niim prosjekom (do 3,0) i s visokim prosjekom (preko 4,0) izrazili neto manje zadovoljstvo (3,53 vs. 3,31). Kod faktora 4 (organizacija) nije se javila niti jedna statistiki znaajna razlika, no statistiki je to shvatljivo s obzirom da su se u ovom faktoru izluile samo dvije varijable. Osim aspekata kvalitete obrazovne usluge, ispitivali su se i razlozi, odnosno motivi upisa na Fakultet. Motivi su bili ocjenjivani prema Likertovoj skali mjerenja gdje je 1 oznaavalo nevaan motiv, dok je 5 najvaniji motiv pri upisu na Fakultet. Moe se primijetiti kako su razlozi mogunosti zapoljavanja i kvalitete ponuenih programa ocijenjeni kao najvaniji motivi (3,29 vs. 3,2), dok druga opcija (student nije uspio upisati drugi eljeni fakultet) kao najmanje vaan motiv (2,06) to je u konanici dobar rezultat jer dokazuje da je veini studenata prvi izbor pri odabiru visokoobrazovne institucije upravo bio Ekonomski fakultet u Osijeku. Navedeno je vidljivo na grakonu 1.

258

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

Grakon 1. Razlozi/motivi upisa na Fakultet

p

3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 0 Lokacija Kvaliteta ponuenih programa Mogunosti zapoljavanja Imidi reputacija fakulteta Trokovi studiranja Nijeuspio/la nadrugi eljeni fakultet

Jedna od metoda mjerenja kvalitete obrazovne usluge je IP analiza (importance performance), koju su Joseph i ostali (2005) predstavili kao analizu koja eli utvrditi uinkovitu upravljaku metodu unaprjeivanja pojedinih analiziranih aspekata prema fokusu na koji se eli usmjeriti resurse i organizacijske napore. Za potrebe izrade IP matrice usporeivani su razlozi upisa na visokoobrazovnu instituciju (promatrani kao vanost pri upisu) i s njima povezani stavovi o kvaliteti obrazovne usluge (promatrani kao trenutano izvoenje pojedinih aspekata): 1. Kvaliteta programa usporeena je vanost razloga kvalitete ponuenih programa sa stavovima: kvaliteta programa studija, nastavnici kvalitetno obavljaju svoj posao i znanja i sposobnosti nastavnika su na visokoj razini. 2. Mogunost zapoljavanja vanost razloga mogunost zapoljavanja usporeena je sa stavovima: znanja dobivena studiranjem odgovaraju oekivanjima, dobivena znanja su korisna, dobivena znanja su drutveno potrebna i studiranje omoguava osobni razvoj. 3. Imid i reputacija vanost razloga imida i reputacije fakulteta usporeena je sa stavovima koji su vezani uz kredibilitet nastavnika je na visokoj razini i reputacija fakulteta u lokalnom okruenju. 4. Trokovi studiranja vanost razloga trokova studiranja usporeena je s aspektom raspoloivi resursi na fakultetu.
259

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

Uvrtavanjem oekivanja i percepcija u IP matricu mogu se utvrditi koje je faktore kvalitete obrazovne usluge potrebno razvijati (grakon 2) Grakon 2. IP matrica

4,5

4 oekivanja 3,5 3 2,5 2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 percepcije 3,8 3,9 4 4,1

A D

C

Prema matrici moe se zakljuiti sljedee: Kvadrant 1 (gore lijevo visoka oekivanja i niske percepcije) ovaj kvadrant ukazuje na koje faktore se trebaju koncentrirati napori unaprjeenja, jer su oekivanja visoka, ali percepcije niske. Naime, problem se javlja kod oekivanog miljenja o veoj mogunosti zapoljavanja pri upisu na instituciju dok su percepcije ipak niske kada je rije o dobivenim znanjima i njihovoj korisnosti. Razlog tomu je i jedan od nedostataka koje se javlja na fakultetu - neprilagodba i nedostatak praktinih primjera vezanih uz teoretska predavanja. Osim toga, studenti oekuju vie pri upisu na instituciju i odabiru pojedinog smjera, odnosno oekuju bolju kvalitetu programa i nastavnog osoblja. Kvadrant 2 (gore desno visoka oekivanja i visoke percepcije) nijedan faktor Kvadrant 3 (dolje desno niska oekivanja i visoke percepcije) u treem kvadrantu nalaze se trokovi studiranja Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
260

KVALITETE OBRAZOVNE USLUGE - SLUAJ EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

Naime, studenti prilikom upisa na Fakultet imaju niska oekivanja s obzirom na trokove studiranja, dok su im trenutne percepcije o raspoloivim resursima koje im se nude tijekom studiranja visoke. Kvadrant 4 (dolje lijevo niska oekivanja i niske percepcije) u ovom kvadrantu nalazi se faktor imida i reputacije Fakulteta. Oekivanja i percepcije su niski, stoga se na te faktore stavlja vrlo mali prioritet kod njihova unapreenja. Budui da se radi o aspektu imida i reputacije Fakulteta smatramo da je potrebno dodatno usmjeravati napore kako bi se percepcija imida Fakulteta kod potencijalnih i sadanjih studenata poboljala. U skladu s navedenim nije sporno da se javlja potreba primjene marketinga.

4. Zakljuak
Poetkom funkcioniranja trita visokog obrazovanja i sve vee konkurencije danas je za visokoobrazovne institucije nuno fokus svog stratekog razmiljanja usmjeriti na kvalitetu obrazovne usluge koja mora zadovoljiti itav niz dionika. U suprotnom, javlja se rizik trine nezainteresiranosti za ponudom usluge visokog obrazovanja, kako na tritu potencijalnih studenata, tako i trita rada i ostalih dionika. U istraivanju je dokazano kako studenti oekuju kvalitetne programe prilikom upisa na Fakultet no njihovo zadovoljstvo vezano uz navedeni aspekt se smanjuje tijekom studiranja. Stoga je nuno staviti naglasak na problematine aspekte kvalitete obrazovne usluge koje su identicirane, te u tom smjeru koncentrirati napore za poboljanje. Svaki loe vrednovan aspekt utjee na konanu ocjenu kvalitete obrazovne usluge, a to posljedino utjee i na imid i reputaciju Fakulteta. U skladu s time javlja se nunost boljeg razumijevanja vrijednosti i vanosti primjene marketinkog koncepta u kreiranju ponude usluge visokog obrazovanja. Marketing u visokoobrazovnim institucijama danas poprima novu, proirenu dimenziju vezanu uz izgradnju imida, privlaenje novih izvora nanciranja i slino. Sve vie pozornosti posveuje se dodatnim uslugama, dobivanju meunarodnih priznanja i certikacija, te se vie oslanja na kvalitativni aspekt pri uvoenju promjena. Ekonomski fakultet u Osijeku ima znaajan potencijal za daljnji razvoj. Najveu prijetnju predstavlja potencijalna konkurencija, kako javnih tako i sve veeg broja privatnih visokih kola koje su, za razliku od Ekonomskog fakulteta u Osijeku ve u znaajnoj mjeri suoeni s rastom konkurencije na tritu te razvijaju vrlo eksibilni sustav izgradnje i prilagodbe razliitih aspekata obrazovne usluge u skladu s trinim potrebama.
261

MIRNA LEKO IMI, HELENA TIMAC

5. Literatura
1. Brochado, A. (2009), Comparing alernative instruments to measure service quality in higher education. Quality Assurance in Education, Vol. 17, No. 2, str. 174-190. 2. Doherty, G.D. (2008), On quality in education. Quality Assurance in Education, Vol. 16, No. 3, str. 255-265. 3. Firdaus, A. (2006), The development of HedPERF: A new measuring instrument of service quality for higher education sector. International Journal of Consumer Studies, Vol. 30, No. 6, str. 569-581. 4. Hill, F.M. (1995), Managing service quality in higher education: The role of the student as primary customer. Quality assurance in Education, Vol. 3, No. 3, str. 10-21. 5. Joseph, M., Yakhou, M., Stone, G. (2005), An educational institutions quest for service quality: customers perspective. Quality Assurance in Education, Vol. 13, No. 1, str. 66-82. 6. Mencer, I. (2005), Osiguranje kvalitete i visokokolske ustanove u Republici Hrvatskoj. Ekonomski pregled, posebni prilog, Vol. 56, No. 3-4, str. 239-258. 7. Parasuraman, A., Berry, L. and Zeithaml, V. (1988), SERVQUAL: a multiple item scale for measuring consumer perceptions of service quality. Journal of Retailing, Vol. 64, No. 1, str. 12-40. 8. Stern, B.L., Seng, D.P. (1993), US business schools reaction to the total quality management movement. Journal of Education for Business, Vol. 69, No. September/October, str. 10-21. 9. Swartz, T.A., Brown, S.W. (1989), Consumer and provider expectations and experiences in evaluating professional service quality. Journal of the Academy of Marketing Science, Vol. 17, No. 1, str. 189-195. 10. timac, H. (2012), Marketing i kvaliteta usluge u kontekstu internacionalizacije visokokolskog obrazovanja, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek.

262

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Studentsko prepisivanje ugroava vrijednost diplome Ekonomskog fakulteta

eljko MRNJAVAC* Josip BONJAK** Lana KORDI***

Saetak: Prepisivanje pri provjerama znanja i drugi oblici akademskog nepotenja kod studenata javljaju se kao iri drutveno ekonomski problem ukorijenjen u cjelokupno drutvo. Njegova rairenost i prihvaanje dovode do poremeaja u vrednovanju diplome na tritu rada i alokacije ljudskih resursa. Diploma bi trebala svjedoiti o uloenom trudu i nauenom znanju, a ne sposobnost prepisivanja i varanja. Uloga etinih kodeksa, fakultetskih pravilnika i akata koji se tiu prepisivanja veoma je mala te ne utjee bitno na prepisivanje usprkos tome to jasno propisuje to se smatra nepotenim i zabranjenim ponaanjem. Na temelju objavljenih svjetskih istraivanja varanja i prepisivanja na sveuilitima i kolama te vlastitog istraivanja provedenog na studentskoj populaciju Ekonomskog fakulteta u Splitu u radu se analiziraju razlozi zbog kojih su studenti skloni prepisivanju, utvruje povezanost uzroka i prihvatljivosti prepisivanja na fakultetima i kolama utvrenih u ranijim istraivanjima s istraivanjem provedenim na studentima Ekonomskog fakulteta u Splitu, te sugerira potreba rjeenja problema prepisivanja na fakultetima. U skladu sa stavom o varanju to svi rade i drutveno je prihvatljivo zakljuuje se da uenici varanje doivljavaju kao konvencionalni, a ne kao moralni

Prof. dr. sc. eljko Mrnjavac, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu, email: mrnjavac@efst.hr Josip Bonjak, mag. oec., Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu *** Lana Kordi, dipl. oec. Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu, email: lana.kordic@efst.hr
* **

263

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

problem. Stoga lanak ne istrauje prepisuju li studenti, ve istrauje koliko prepisivanje smatraju prihvatljivim i to doprinosi sklonosti prepisivanju. Rezultati istraivanja prikazuju kako je za tri etvrtine studenata prepisivanje prihvatljivo, a tek za jednu etvrtinu radi se o neprihvatljivu nainu stjecanja akademskog uspjeha, to je u skladu s dosadanjim istraivanjima ovoga fenomena kod nas i svijetu. Pri tome, studentima s veim prosjecima ocjena smeta problem prepisivanja, a pripisuju ga lakoi prepisivanja i blagim posljedicama ukoliko su prekritelji uhvaeni na djelu. Za razliku od njih studenti s niim prosjekom ocjena znatno su skloniji prepisivanju i opravdavanju potrebe prepisivanja tekim gradivom i studijskim optereenjem. Kljune rijei: prepisivanje, diploma, znanje, trite rada

1. Uvod
Prepisivanje je praksa ve od osnovne kole te se ta praksa nastavlja u srednjoj koli i na fakultetu. Uenici i studenti oslanjaju se jedni na druge te oekuju pomo jedni od drugih, shvaajui prepisivanje kao obrazac i pravilo koje je ve iroko prihvatljivo u drutvu. Uloga etinih kodeksa, fakultetskih pravilnika i akata koji se tiu prepisivanja veoma je mala te ne utjee bitno na prepisivanje usprkos tome to jasno propisuje to se smatra nepotenim i zabranjenim ponaanjem. Na svim je fakultetima nedoputeno pruanje i primanje pomoi na ispitu, kao i upotreba nedoputenih pomagala. Meutim tijekom prethodnog kolovanja studenti su ve naviknuti na toleranciju i izostanak ozbiljnijih sankcija za nedoputeno ponaanje, a bilo kakva osuda okoline koja bi bila relevantna za promjenu ponaanja u potpunosti izostaje. Prepisivanje pri provjerama znanja i drugi oblici akademskog nepotenja kod studenata javljaju se kao iri drutveno ekonomski problem ukorijenjen u cjelokupno drutvo. Njegova rairenost i prihvaanje dovodi do poremeaja u vrednovanju diplome na tritu rada i alokacije ljudskih resursa, jer bi diploma trebala svjedoiti o uloenom trudu i nauenom znanju, a ne sposobnost prepisivanja i varanja. Vanost kvalitetne analize problema prepisivanja koja u konanici rezultira deniranjem adekvatnih mjera u cilju njegova rjeavanja, mogue je uoiti analizom ireg drutvenog i ekonomskog konteksta u kojem se prepisivanje odvija (slika 1).

264

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Slika 1. Determinante vrijednosti diplome na tritu rada

Konani ishod obrazovnog procesa jest postizanje kompetencija koje omoguuju tranziciju iz obrazovanja u zaposlenost, te postizanje odgovarajue proizvodnosti na radnim mjestima. Kada se raspravlja o kvaliteti obrazovanja uobiajeno je govoriti o elementima kvalitete procesa koji ovise o obrazovnoj instituciji i djelatnicima, kao to su studijski programi i metode poduavanja. To se eventualno nadopunjuje tehnikim aspektima materijalne osnove obrazovnog procesa kao to su oprema, zgrade, veliine grupa i slini elementi koji ovise o raspoloivom nanciranju i odreuju uvjete studiranja. Najee se zaboravlja kljuni input u obrazovnom procesu, a to su studenti sa svojim sposobnostima i sklonostima. Sve analize koje se bave kvalitetom obrazovnog procesa polaze od pretpostavke da studenti u konanici ele stei znanje i njihov motive uope ne uzimaju u obzir. to meutim ako nekim studentima nije cilj studiranja stjecanje kompetencija za produktivno djelovanje na tritu rada, nego samo stjecanje diplome kao dokumenta koji im daje odreena prava na tritu rada? Diploma je javna isprava koja bi trebala svjedoiti o steenim kompetencijama i na taj bi nain trebala smanjiti asimetriju informacija za poslodavca koji trai zaposlenika koji odgovara potrebama radnog mjesta. Zajedniki je interes svih u drutvu da svi budu alocirani na ona mjesta na kojima e postii najvei drutveni doprinos i u skladu s time primati e i najviu naknadu za svoj rad. Meutim
265

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

problem moralnog hazarda otvara mogunosti slijepih putnika koji stjeu diplomu iako stvarno nemaju takve kompetencije o kojima bi diploma trebala svjedoiti. Kupoprodaju ispita svatko e odmah osuditi kao jedan od najgnjusnijih oblika akademskog nepotenja i korupcije, no rezultat je isti kao i kod studentskog prepisivanja, netko tko nema odgovarajue kompetencije stekao je potvrdu o njima i na taj nain ugrozio vrijednost diplome za sve. Usredotoenost na obrazovne programe, uvjete studiranja, nastavni kadar i sl., uz istodobno zanemarivanje motivacije i ponaanja studenata, nee nuno doprinijeti poveanju kvalitete. Oni su preduvjet, ali bez kvalitetnih studenata oni ostaju neiskoriten potencijal. U cilju otkrivanja novih spoznaja, u radu se analiziraju svjetska i hrvatska istraivanja problema prepisivanja te se objanjavaju i usporeuju rezultati dobiveni anketiranjem studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu.

2. Pregled literature
U istraivanjima varanja najee se naglasak stavlja na frekvenciju priznatoga varanja, na vrstu varanja koja je najuestalija, na odnos varanja i spola te razloge zbog kojih se varanje dogaa. Analizirajui prevalenciju varanja u koli i na fakultetu jedna skupina autora zastupa tezu da varanje poprima oblike epidemije, navodei rezultate istraivanja iz 1941. kada je varanje procijenjeno na 23% te 1980. i 1986., kada je postotak varanja iznosio 88 i 82% (Davis et al., 1992). McCabe et al. (1996) smatraju da se tendencija varanja ne poveava rapidno (od 63% 1963. do 70% 1990.), ali u svom radu navode kako se razvijaju metode varanja te kako opseg varanja postaje iri. Neke druge studije sugeriraju da je postotak varanja u velikim skupinama konstantan (60-75%) (Bjrklund i Wenestam, 1999 u imi ai i Karin, 2008). U europskom kontekstu Newstead et al. (1996) dolaze do rezultata da samo 12% njihovih ispitanika izjavljuje kako nisu varali, dok u Hrvatskoj u istraivanju koje su proveli Hrabak et al. (2004) ak 94% studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu izjavljuje da je varalo barem jedanput u tijeku studija. Strom i Strom (2007) navode neke od razloga zato su uenici skloni varanju. Nepotenje u koli promatra se kao odraz iroke erozije etinosti u ponaanju koja postaje uobiajena u drutvu koje podupire egocentrizam nasuprot brizi za druge. S druge strane, naglaava se zabrinutost uenika zbog visoko rizinih ispita, posebice kod uenika sa slabijim kolskim uspjehom. Tree stajalite ne zanemaruje doprinos nastavnika pojavi varanja u koli, koji ignoriraju neuspjeh i smatraju uenike odgovornima za taj neuspjeh. Nemogue je izostaviti i sve vei broj roditelja opsjednutih eljom da im djeca budu bolja od kolega u razredu, bez obzira na naine putem kojih e doi do eljenih rezultata.
266

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Od 1960. do 1990. u istraivanjima varanja naglasak je na individualnim faktorima i njihovoj povezanosti s nedolinim akademskim ponaanjima. McCabea et al. (1996) su analizirali nekonzistentne rezultate o povezanosti spola i varanja (ranija istraivanja pokazala su da mukarci varaju vie nego ene, neka su pokazala da nema razlika, dok neke novije studije pokazuju da ene varaju vie nego mukarci). Pritom su rezultati njihova istraivanja pokazali da stariji uenici i uenice te uenici s viim ocjenama manje varaju. Isti autori 2001. istiu kako istraivanja dolaze do spoznaja da spol, prosjena ocjena, radna etika, tip A ponaanja te kompetitivnost i samopotovanje mogu znaajno utjecati na prevalenciju varanja. Istraivanje McCabea et al. (2001) potvrdilo je percepciju studenta da mnogi fakulteti ne rjeavaju problem prepisivanja vrlo otro. Vie od polovice fakulteta koji nisu imali etiki kodeks ponaanja izjavilo je da je njihova najea sankcija za prepisivanje oduzimanje i pad na ispitu 39%, samo upozorenje 9%, razne kazne manje stroge od pada na ispitu 7% ili nikakva sankcija 1%. Studenti su izjavili da mnogi fakulteti jednostavno zanemaruju kada vide prepisivanje. Kada se dogodi da se vie od nekoliko fakulteta ponaa na ovaj nain, teko je uvjeriti studente da ozbiljno shvate etiki kodeks te prepisivanje i varanje lako postaju norma ponaanja na fakultetima. McCabe et al. (1996) su dokazali i pronali potporu za dobro dokumentirani zakljuak da su uenici s niim prosjekom ocjena imali viu sklonost varanju i prepisivanju od studenata s viim prosjekom ocjena na studiju. imi ai i Klarin (2009) pri analiziranju varanja u srednjim kolama Hrvatske i BIH navele su podatak kako je 92,71% uenika izjavilo je da je prepisivalo u koli barem jedan put ili vie puta. Ovi su rezultati najsliniji rezultatima iz radova Hrabak et al. (2004) te Newstead et al. (1996.). Varanje je u koli sveprisutno i rijetki su uenici koji ne varaju. ini se da je varanje u koli uenika svakodnevica te da je ono za njih prihvatljivo u svim svojim oblicima. Prema imi ai i Klarin (2009) razloge zbog kojih se uenici tako ponaaju, mogue je podijeliti u dvije skupine: internalne, poput nedostatka vremena za uenje, elje za dobrim ocjenama i sl. te eksternalne, poput karakteristika ispita, rasporeda sjedenja u razredu i sl. Najizraenije miljenje uenika srednjih kola o varanju je to da je ono prisutno jer nema ozbiljnijih posljedica za onoga tko vara te da je varanje prirodno, svojstveno ljudskoj prirodi i da ga treba oekivati. Uz ovakav stav o varanju ne zauuje visok postotak uenika koji se i ponaaju u skladu s takvim stavom. Razlozi zbog kojih uenici varaju u kategoriji eksternalnih razloga su slab nadzor za vrijeme ispita, loa organizacija ispita, jako teak i nepravedan ispit. Iz navedenih analiza dalo bi se zakljuiti da je velika odgovornost za ueniko varanje upravo na nastavnicima, koji moda ne poduzimaju odgovarajue mjere kojima bi sprijeili varanje.
267

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

Eisenberg i Shank (1985) naglasili su kako dio uenika na varanje gleda kao na krenje institucionalnih normi, a ne moralnih pravila. Na slian nain kao to se prelazak ceste na crveno svjetlo tretira kao manji prekraj te se za njega ne osjea krivnja. Rezultati istraivanja su potvrdili da uenici koji imaju izraeniji stav o prihvatljivosti varanja vie varaju. Amoralni uenici dilemu varati ili ne percipiraju kao konvencionalni problem, pa vie odobravaju aktivno i pasivno prepisivanje (varanje), za razliku od moralnih, koji na varanje gledaju kao na moralni problem. Ovi su nalazi u skladu s Turielovom pretpostavkom da gledanje na neku aktivnost kao moralnu ili nemoralnu nije striktno pitanje stadija razvoja, nego je posljedica moralnoga ili normativnoga (amoralnog) pristupa odreenom ponaanju, kao to je i varanje. Mogue je da su drutvene promjene (postkomunistika, poslijeratna drutva, tranzicija) dovele do takve promjene u shvaanju varanja. (Turielov, 1983) Iz rezultata istraivanja vidi se da uenici percipiraju veliku nejednakost lanova drutva pred zakonom i neprihvaanje drutvenih normi, odnosno percipiraju drutvo kao nepoteno i korumpirano, pa nije udo to se i uenici u koli samo snalaze na nain koji je zastupljen u drutvu u kojem oni ive.

3. Empirijsko istraivanje o prihvatljivosti prepisivanja i faktorima koji uzrokuju prepisivanje

U skladu sa stavom o varanju na ispitu to svi rade i drutveno je prihvatljivo zakljuuje se da uenici prepisivanje doivljavaju kao konvencionalni, a ne kao moralni problem. Stoga lanak ne istrauje prepisuju li studenti, ve istrauje koliko prepisivanje smatraju prihvatljivim i to uzrokuje sklonost prepisivanju.

3.1. Varijable i uzorak

U cilju analiziranja deniranog predmeta istraivanja provodi se anketno istraivanje na uzorku od 282 studenta Ekonomskog fakulteta u Splitu. Od 282 anketiranih studenata/ica, 265 (94%) su studenti 2. godine studija Poslovne ekonomije, Turizma i Ope ekonomije, a 17 (6%) su studenti 3. godine studija Centar za cjeloivotno obrazovanje (CCO) koji prate isti predmet druge godine redovitog studija. Prihvatljivost prepisivanja zasebno se ispituje kao: prihvatljivost prepisivanja u cilju ostvarivanja bolje ocjene i prihvatljivost prepisivanja u cilju ostvarivanja utede vremena. Pritom se prihvatljivost mjeri Likertovom skalom mjerenja na ljestvici od 1 do 5 (1 ne prihvatljivo, 5 prihvatljivo).
268

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Sklonosti prepisivanju denira se uz pomo sedam faktora koji doprinose sklonosti prepisivanju: svatko prepisuje, to je opeprihvaeno preteko gradivo preveliki zahtjevi profesora lakoa prepisivanja premalo vremena za savladavanje gradiva popustljivost profesora tko prepisuje nema to izgubiti

Pritom se faktori mjere Likertovom skalom mjerenja na ljestvici od 1 do 5 (1 uope ne uzrokuje, 5 veoma uzrokuje).

3.2. Rezultati
Za tri etvrtine studenata prepisivanje je prihvatljivo, a tek za jednu etvrtinu radi se o neprihvatljivu nainu stjecanja akademskog uspjeha (grakon 1). Iako se radi o razliitoj metodologiji, rezultati su u skladu s dosadanjim istraivanjima ovoga fenomena kod nas i svijetu (odnosi se na radove: Davis et al., 1992; Hrabak et al., 2004; imi ai i Klarin, 2009). Grakon 1. Prihvatljivost prepisivanja
35,00

30,00

25,00

20,00

postotak

15,00

10,00

5,00

0,00 ne prihvatljivo uglavnom ne prihvatljivo niti prihvatljivo, niti ne prihvatljivo stupnjevi uglavnom prihvatljivo prihvatljivo

269

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

Na temelju dosadanjih istraivanja (odnosi se na radove: McCabe et al., 1996; Newstead et al., 1996) mogue je pretpostaviti razliku u prihvatljivosti prepisivanja kod uspjenijih i manje uspjenih studenata. Za potrebe daljnje analize uspjeniji studenti deniraju se kao studenti s akademskim prosjekom ocjena 4,0 i vie, dok se manje uspjeni studenti deniraju kao studenti s akademskim prosjekom ocjena 2,9 i manje. Grakoni 2. i 3. prikazuju prihvatljivost prepisivanja po prethodno deniranim grupama studenata. Grakon 2. Prihvatljivost prepisivanja studenata s akademskim prosjekom ocjena 4,0 i vie
50 45 40 35 30

postotak

25 20 15 10 5 0 ne prihvatljivo ugla vnom ne prihva tljivo niti prihvatljivo, niti ne prihvatljivo ugla vnom prihvatljivo prihvatljivo

od 4,0 do 5,0

Studente s veim prosjecima ocjena u veem postotku smeta prepisivanja, jer se time obezvrjeuje njihov napor i jednog dana vrijednost njihove diplome na tritu rada. Za razliku od njih studenti s niim prosjekom ocjena znatno su skloniji prepisivanju.

270

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Grakon 3. Prihvatljivost prepisivanja studenata s akademskim prosjekom ocjena 2,9 i manje

50 45 40 35 30
postotak

25 20 15 10 5 0 ne prihvatljivo uglavnom ne prihvatljivo niti prihvatljivo, niti ne prihvatljivo do 2,9 uglavnom prihvatljivo prihvatljivo

Analiza povezanosti izmeu uspjeha i prihvatljivost prepisivanja, zasebno za prihvatljivost prepisivanja u cilju ostvarivanja bolje ocjene te za prihvatljivost prepisivanja u cilju ostvarivanja utede vremena, prikazana je u tablici 1. Tablica 1. Koecijenti korelacije ranga
Correlations Prosjena ocjena Prosjena ocjena Correlation Coefcient Sig. (2-tailed) N Zbog bolje Correlation Coefcient ocjene Sig. (2-tailed) N Zbog Correlation Coefcient utede Sig. (2-tailed) vremena N 1000 282 -0.319** .000 282 -0.342** .000 282 Zbog Zbog bolje utede ocjene vremena -0.319** -0.342** .000 .000 282 282 1000 .716 ** .000 282 282 .716 ** 1000 .000 282 282

Spearmans rho

** Correlation is signicant at the 0,01 level (2-tailed).

271

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

Prema tablici 1 koecijent korelacije izmeu prosjene akademske ocjene i prihvatljivosti prepisivanja zbog ostvarivanja bolje ocjene na uzorku od 282 studenta = 0,319. Oznaava ne izrazito jaku, ali negativnu vezu izmeu promatraiznosi r nih varijabli. Negativna povezanost slabog intenziteta vrijedi i u sluaju korelacije izmeu prosjene ocjene i prihvatljivosti prepisivanja zbog utede vremena (r = 0,342). Korelacije su statistiki znaajne pri razini signikantnosti od 1%. Polazei od pretpostavke o postojanju razlika meu studentima s obzirom na njihov uspjeh i sklonost prepisivanju, sljedee slike prikazuju razlike u faktorima koji utjeu na sklonost prepisivanju izmeu razliito uspjenih studenata. Grakon 4. Faktora koji doprinose sklonosti prepisivanju s obzirom na akademski prosjek ocjena
4

3,5

2,5

stupnjevi uzro nosti

1,5

0,5

faktori do 2,9 od 3,0 do 3,9 od 4,0 do 5,0

Najmanje uspjeni studenti imaju najvie stupnjeve uzronosti prema gotovo svim faktorima. Kao faktori koji uzrokuju sklonost prepisivanju, posebno se istiu preveliki zahtjevi profesora i premalo vremena za savladavanje gradiva. Potonje je povezano s tim to najmanje uspjeni studenti smatraju da su obrazovni sustav i profesori glavni krivci i poticaji za prepisivanje. Najuspjeniji studenti smatraju da injenica kako svatko prepisuje, najvie utjee na sklonost prepisivanju, to je u skladu s Turielovim (1983) objanjenjem rasprostranjenosti varanja.
272

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Razlike postaju izraenije odvajanjem etvrtine studenata kojima je prepisivanje neprihvatljivo i smatraju da se prepisuje iz prilike dok se ostali pravdaju potrebom (grakoni 5 i 6). Grakon 5. Faktori koji doprinose sklonosti prepisivanju studentima kojima prepisivanje nije prihvatljivo
3,5

3,4

3,3

prosjek ocjena

3,2

3,1

2,9

2,8

2,7

2,6

faktori

Analizirajui grakon 6 uoava se da su faktori koji uzrokuju sklonost prepisivanju prema studentima kojima prepisivanje nije prihvatljivo povezani s prilikom da se prepie. Naime, oni vjeruju da studenti prepisuju zato jer je to lako i zato to nema rigoroznih kazni za taj prekraj, odnosno oni prepisuju iz prilike zato to je prepisivanje postala drutveno prihvatljiva pojava na svim obrazovnim institucijama.

273

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

Grakon 6. Faktori koji doprinose sklonosti prepisivanju studentima kojima je prepisivanje prihvatljivo
3,50

3,40

3,30

3,20

3,10

ocjena

3,00

2,90

2,80

2,70

2,60

Iz grakona 6 mogue je zakljuiti da su faktori koji uzrokuju sklonost prepisivanju studentima kojima je prepisivanje prihvatljivo povezani s potrebom prepisivanja. Studenti kojima je prepisivanje prihvatljivo pravdaju sklonost prepisivanju time da su primorani prepisivati iz razloga kao to je preteko gradivo te premalo vremena za savladavanje gradiva. Ovo je pozitivno povezano s kapacitetima studenata, odnosno njihovim akademskim prosjecima ocjena. U cilju ispitivanja jesu li razlike izmeu manje (akademski prosjek ocjena 2,9 i manje) i vie uspjenim studentima (akademski prosjek ocjena 4,0 i vie) statistiki znaajne, odnosno je li se ove dvije grupe studenata statistiki znaajno razlikuju prema prihvatljivosti prepisivanja i faktorima koji uzrokuju sklonost prepisivanju, koriten je Mann-Whitney test razlika izmeu dva nezavisna uzorka.

274

STUDENTSKO PREPISIVANJE UGROAVA VRIJEDNOST DIPLOME EKONOMSKOG FAKULTETA

Tablica 2. Testiranje znaajnosti razlika u prihvatljivosti prepisivanja i faktorima koji utjeu na sklonost prepisivanje prema uspjehu.

Analizirajui podatke iz tablice 2, zakljuuje se kako su razlike izmeu uspjenih i manje uspjenih studenata u razlozima prepisivanje (prepisivanje zbog ostvarivanja bolje ocjene i prepisivanje zbog utede vremena) statistiki znaajne pri razini signikantnosti od 1%. Pri razini signikantnosti od 5% razlike izmeu uspjenijih i manje uspjenih studenata, statistiki su znaajne prema faktorima: preteko gradivo, preveliki zahtjevi profesora i premalo vremena za savladavanje gradiva.

4. Zakljuak
Odgovornost za prepisivanje se dijelom moe pripisati profesorima, organizaciji obrazovnog procesa i odgovarajuoj prilagoenosti nastavnih sadraja i metoda, ali ono je ipak prvenstveno problem studenata. Studenti prihvaaju da je osnovni cilj studija stjecanje diplome umjesto stjecanje znanja. Skloni su rijeiti se propisanih obveza uz to manji trud, bez obzira na drutvene i moralne norme. Zanemaruju se upitni dugoroni ekonomski uinci za drutvo i samog studenta, koji nastaju nakon diplomiranja kada bi mu steena znanja trebala davati konkurentsku prednost na tritu rada. Studenti moraju biti svjesni da je vrijednost diplome na tritu rada odreena prvenstveno znanjem koje e svi diplomirani nositi u svijet rada, jer uspjehe i zalaganje motiviranih pojedinaca uvelike neutraliziraju olako dobivene isprave. Zbog toga se moe zakljuiti da osim organizacijskih i disciplinskih mjera, za smanjenje problema prepisivanja na ispitima treba organizirati i itav niz motivacijskih i promotivnih aktivnosti kojima bi se studentska populacija oslobodila lane solidarnosti izmeu potenih i nepotenih i naivnog promatranja da su interesi studenata suprotstavljeni interesima profesora. Ishodi na tritu rada ne ovise samo o sadraju obrazovnog programa ili kvaliteti poduavanja. Studenti moraju prepoznati i preuzeti odgovornost za svoju bu275

ELJKO MRNJAVAC, JOSIP BONJAK, LANA KORDI

dunost i prvenstveno o njihovoj motiviranosti ovisit e koliko znanja odraava diploma, a iz toga koliko diploma vrijedi na tritu rada.

5. Literatura
1. Davis, S. F. et al. (1992), Academic dishonesty: Prevalence, determinants, techniques, and punishments, Teaching of Psychology, 19, 1620. 2. Eisenberger, R., Shank, D. M. (1985), Personal work ethic and effort training affect cheating, Journal of Personality and Social Psychology, 49, 520528. 3. Turielov, E. (1983), The development of social knowledge: Morality and convention, Cambrige, Cambridgeshi, New York. 4. Hrabak, M. et al. (2004), Academic misconduct among medical students in a post-communist country, Medical Education, 38: 276-285. 5. McCabe, D. L., Trevino, L. K., Buttereld, K. D. (2001), Cheating in Academic Institutions: A Decade of Research, Ethics and Behavior, 11 (3): 219-232. 6. McCabe, D. L., Trevino, L. K., Buttereld, K. D. (1996), The inuence of collegiate and corporatecodes of conduct on ethics-related behavior in the workplace, Business Ethics Quarterly, 6, 461476. 7. Newstead, S. E., Franklyn-Stokes, A., Armstead, P. (1996), Individual Differences in Student Cheating, Journal of Educational Psychology, 88 (2): 229-241. 8. Strom, P., Strom, R. D. (2007), Cheating in Middle School and High School, The Educational Forum, 71: 104-116. 9. imi ai S., Klarin, M., (2009), Varanje u srednjim kolama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Drutvena istraivanja, god. 18, br 6 (104), str. 999-1022.

276

4. SVEUILITE I EKONOMSKO OBRAZOVANJE

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

278

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

Poduzetniko obrazovanje nedostajua komponenta u stvaranju multidisciplinarnog integriranog sveuilita

Sunica OBERMAN PETERKA* Slavica SINGER** Mirela ALPEZA***

Saetak: The justication for a university is that it preserves the connection between knowledge and the zest for life, by uniting the young and the old in the imaginative consideration of learning (Whitehead, 1929:139) Sveuilita danas karakterizira specijalistika struktura znanja, koja predstavlja okvir za deniranje curriculuma i daje osnovu za organiziranje poduavanja na sveuilitima, te predstavlja poveznicu izmeu istraivanja i poduavanja. Zbog kompleksnosti okruenja, zahtjevi za multidisciplinarnou odnosno transdisciplinarnou pri rjeavanju problema postaju norma. Istraivai trebaju, pored

Doc. dr.sc. Sunica Oberman Peterka, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: suncica@efos.hr ** Prof. dr. sc. Slavica Singer, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: singer@efos.hr *** Doc. dr. sc. Mirela Alpeza, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: malpeza@efos.hr
*

279

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

poznavanja vlastitih disciplina biti u stanju identicirati probleme, razmjenjivati ideje i tragati za rjeenjima, te povezivati znanja i izvan vlastitih disciplina. Poduzetniko obrazovanje ima znaajnu ulogu u stvaranju kapaciteta sveuilita i pojedinaca za noenje s kompleksnou i nesigurnou okruenja u kojem djeluju. Ono razvija proaktivnost, inovativnost i odgovornost pojedinca, te spremnost na preuzimanje rizika u donoenju odluka i rjeavanju problema. Poduzetniko obrazovanje doprinosi povezivanju razliitih znanstvenih disciplina, te razvija vjetine multidisciplinarnog pristupa rjeenjima. Cilj ovog rada je objasniti ulogu poduzetnikog obrazovanja u stvaranju integriranog i multidisciplinarnog sveuilita, kao aktivnog sudionika razvoja drutva, koje je u stanju doprinositi rjeavanju kompleksnih problema okruenja, prvenstveno kroz stvaranje kompetentnih i zapoljivih pojedinaca, ali i kroz istraivaku aktivnost sveuilita fokusiranu na rjeavanje problema sredine u kojoj sveuilite djeluje.. U radu se kroz primjer poduzetnikih obrazovnih programa na Ekonomskom fakultetu u Osijeku pokazuje rastui interes za poduzetnikim obrazovanjem, ne samo studenata ekonomije i ekonomista, nego i studenata drugih fakulteta. Kljune rijei: trendovi u visokom obrazovanju, integrirano sveuilite, multidisciplinarnost, poduzetniko obrazovanje

1. Uvod
Tercijarno obrazovanje ima centralnu ulogu u odgovoru drutva na izazove koje donosi globalizacija. Ono je temelj za razvoj ekonomije temeljene na znanju (Neave 2002), te je postojanje kvalitetnih i odrivih institucija tercijarnog obrazovanja jedan od zahtjeva svakog modernog demokratskog drutva. Bez adekvatnog visokog obrazovanja koje osigurava kritinu masu obrazovanih i strunih ljudi niti jedna zemlja ne moe osigurati odrivi rast i napredak, a zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje nee biti u mogunosti smanjiti jaz koji ih odvaja od industrijski razvijenih zemalja, koje se danas nalaze ve u fazi postindustrijskog drutva, te se taj jaz samo poveava. To pokazuju brojni podaci - zemlje sa niim GDP/stanovniku manje troe po studentu u visokom obrazovanju; sve nove zemlje lanice Europe (podaci od 2002. godine) troe manje po studentu nego prosjek EU25 (EuroStat 2005). Upravo je nedovoljna pripremljenost sveuilita za odgovor na potrebe globalnog konkurentskog drutva, u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju naglaena kao jedan od osnovnih razloga marginalizacije i zaostajanja u svjetskoj
280

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

ekonomiji. Ipak, ini se da sveuilita ne shvaaju (ili ne ele shvatiti) koliko su radikalne promjene u drutvu, te mnogi na sveuilitima smatraju kako e budunost biti samo bolja ili loija verzija dananjeg drutva, a da nikakve radikalne promjene nisu potrebne. Kako gazimo u 21. stoljee, naini na koje smo da sada razmiljali i shvaali okruenje oko nas nestaju, zajedno sa naim osjeajem sigurnosti. Ono to je nekada predstavljalo temeljno znanje moe ubrzo postati potpuno beskorisno i nedovoljno za snalaenje u svakodnevnim izazovima ivota u globalno povezanom svijetu (OHara, 2007). Sveuilita se moraju suoiti sa procesom globalizacije, razumjeti i prihvatiti promjene koje taj proces nosi, te denirati strategije kojima e se uhvatiti u kotac s njima (van Ginkel, 2002) i koje e im omoguiti aktivno sudjelovanje i doprinos u razvoju okruenja u kojem djeluju.

2. Zato bi se sveuilita trebala mijenjati?

Promjene naina ivota, razmiljanja i djelovanja dogaaju se kao posljedica globalizacije, informatizacije i tehnolokog napretka drutva, te nastanka drutva znanja, ali i novih drutvenih vrijednosti (ljudska prava npr. pravo na ukljuenost; demokratizacija; odnos prema okolini...). Trenutno je vrlo vidljiv jaz izmeu onoga to drutvo znanja treba znati i to su postojei sustavi visokog obrazovanja u stanju dati (OHara, 2007). Razlog ovom jazu moe se traiti u nepripremljenosti institucija visokog obrazovanja za izazove suvremenog drutva, ignoriranju i nespremnou za nadolazee promjene. Kao to se poduzea moraju pripremati, te pokuati predvidjeti to e donijeti budunost i na osnovi tih predvianja denirati vlastite strategije hvatanja u kotac s promjenama, osiguravajui si odrivi rast i razvoj, tako bi se i sveuilita trebala ponaati.

2.1. Trendovi promjena u visokom obrazovanju

Promjene, pred kojima su se nala sveuilita u cijelom svijetu, a posebno u Europi, i koje nameu potrebu za prilagodbom i promjenom ovih institucija, mogu se svrstati u pet osnovnih kategorija (Communication of the Commision, 2004): Poveana potranja za visokim obrazovanjem More persons will attend colleges and universities in the next century than in all of human history. 1 (Goodman, A., Preface u Altbach et.al. 1999). Kako zadovoljiti poveanu potranju, uzimajui u obzir ograniene ljudske resurse (koji e, vrlo vjero1

Vie osoba e pohaati sveuilita u sljedeem stoljeu, nego u cijeloj dosadanjoj povijesti.

281

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

jatno uskoro postati i decitarni) i ogranien nancijski kapacitet postojeih visokokolskih institucija? Porast interesa za tercijarnim obrazovanjem irom svijeta, kao i mnogostruko poveanje broja studenata moe se objasniti nekim od sljedeih razloga: demokratizacija drutva, to ini obrazovanje dostupnim sve veem broju ljudi; rast i razvoj javnog sektora koji zahtijeva vie obrazovanih radnika (white collar workers); rasprostranjenost vjerovanja da daljnji ekonomski razvoj ovisi o ponudi obrazovane radne snage; privlanost samog obrazovanja, kao temeljnog elementa za bolji ivotni standard i status u drutvu (Gibbons 1998). Porast broja studenata ima nekoliko posljedica na sistem tercijarnog obrazovanja: dolazi do rasta starih, elitnih sveuilita, koji postaju dostupni sve veem broju studenata; dolazi do razvoja novih sveuilita, te pojavljivanja i razvijanja novih oblika institucija tercijarnog obrazovanja, koje nude razliite programe sa ili bez diploma. Kako raste i razvija se potranja za razliitim oblicima tercijarnog obrazovanja razvija se i ponuda - sveuilita postaju sve vie diferencirana, tj. nude sve vei broj razliitih programa, pripremajui studente za razliite profesije. Programi su jae oslonjeni na interese i potrebe studenata i gospodarstva u kojem institucija djeluje, a to zahtijeva i promjene u nainu upravljanja institucijama tercijarnog obrazovanja, promjene u odnosima izmeu studenata i profesora, promjene u nainu nanciranja tercijarnog obrazovanja, kao i promjene u odnosima sveuilita i zajednice u kojoj djeluju (Gibbons 1998). Internacionalizacija obrazovanja i istraivanja ovaj trend je znaajno ubrzan razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije. Kao rezultat internacionalizacije javlja se poveana konkurencija; konkurencija izmeu razliitih sveuilita, konkurencija meu dravama, ali i konkurencija izmeu sveuilita i drugih institucija, kao npr. javnih ili privatnih istraivakih instituta (ije osoblje nema i obvezu poduavanja). Europska sveuilita privlae manje studenata nego njihovi ameriki konkurenti, budui da istraivaima i studentima nude manje atraktivna okruenja, to je povezano s niom performansom u rezultatima istraivanja, vezama sa gospodarstvom, brojem patenata i brojem nastalih spinoff poduzea (u usporedbi s amerikim i japanskim rezultatima). Poveanje broja institucija u kojima se proizvodi znanje uslijed globalizacije i tehnolokog razvoja, proizvodnja znanja, inovacija i diseminacija znanja vie nije primarno uloga sveuilita. Rastui broj mjesta u kojima se stvara znanje, stvorio je veliki pritisak na sveuilita ukoliko ele zadrati vodei poloaj. Vodei profesor s Oxforda i osniva Manchester Business School, smatra da su sveuilita nadivjela svoju korisnost (... For the rst
282

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

time there are more clever people outside universities than inside, Hague D., citirano kod Hagen 2002:205). U ovakvoj situaciji, suradnja sveuilita s drugim institucijama, proizvoaima znanja, je neminovna. Suradnja, ukoliko je uspjena, iskoritava komplementarna znanja i resurse, koristi prednosti internacionalizacije znanja u nepoznatim podrujima, te osigurava poloaj insider-a u svakom okruenju, osigurava dijeljenje ksnih trokova i rizika, olakava razvoj novih proizvoda, programa i procesa, poveava brzinu komercijalizacije inovacije. Reorganizacija znanja ovaj trend ima dva, meusobno potpuno suprotna kuta gledanja: s jedne strane dolazi do poveane diverzikacije i specijalizacije znanja i pojave vrlo specinih istraivanja. S druge strane, dolazi do velike potrebe za interdisciplinarnim karakterom znanstvenih istraivanja, nametnutih od strane najveih drutvenih problema kao to je odrivi razvoj. Reorganizacija znanja moe se promatrati kroz brisanje granice izmeu fundamentalnog i primijenjenog istraivanja. Fundamentalno istraivanje je i dalje osnovno podruje istraivanja sveuilita, ali vodei rauna o mogunosti svoje primjene, u emu su znaajno uspjela amerika sveuilita. Europska sveuilita imaju tendenciju provoenja direktnih primijenjenih istraivanja za poslovni sektor, to ih u konanici moe dovesti do nemogunosti razvoja znanja, budui da na taj nain ne stvaraju nova znanja nego primjenjuju postojea. Pojava novih oekivanja sveuilita moraju voditi rauna i o novim potrebama, proizalim iz drutva temeljenog na znanju. Ovo ukljuuje rastuu potrebu za znanstvenim i tehnikim obrazovanjem, horizontalnim vjetinama (infrastrukturne, npr. nancijski management, pregovarake vjetine, kreativnost...), te mogunostima za doivotno obrazovanje. Brzina promjena redenirala je koncept doivotnog uenja (Lifelong learning). Svijet se mijenja tako brzo da znanje i vjetine brzo zastarijevaju. Znanje temeljeno na diplomi uskoro e postati beskorisno ukoliko ta diploma ne bude osiguravala i vjetine potrebne za doivotno uenje. Finska kao jedan od vodeih promotora koncepta doivotnog uenja, danas ima vie odraslih ljudi ukljuenih u programe permanentnog obrazovanja (200.000), nego mladih ljudi ukljuenih u tradicionalno obrazovanje za stjecanje diplome (170.000) (WB 2002). Koncept doivotnog uenja u prvi plan stavlja zapoljivost pojedinaca studenata tijekom njihovog ivota. Institucije tercijarnog obrazovanja morat e se organizirati na nain kako bi zadovoljile potrebe razliitih skupina: od studenata koji putuju, koji rade, starijih studenata, dnevnih studenata, veernjih studenata, vikend studenata itd.
283

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

Daljnju argumentaciju za nunost promjene sveuilita u Europi, Sporn (1999) vidi kroz sljedeih pet trendova: Restrukturiranje nacionalnih gospodarstava dovodi do prijetnje tradicionalnoj ulozi sveuilita kroz smanjenje budeta i stvaranja novih naina javnog troenja. U nekim europskim zemljama (Francuska, Njemaka, Nizozemska i Velika Britanija) primjetan je rast udjela privatnog kapitala u nanciranju sveuilita (Williams 1995, citiran kod Sporn 1999:24). Sveuilita su sve vie prisiljena okrenuti se drugim izvorima nanciranja, to uvjetuje potrebu za stvaranjem dugorone strategije noenja s ovim problemom. Promjena uloge drave drava se vie ne javlja kao mehanizam kontrole i koordinacije Sveuilita. Kontrola kvalitete se sve vie preputa eksternim evaluacijama, dok drava upravlja sistemom posredno, iz daljine. Sveuilita su dobila autonomiju u kreiranju programa, zapoljavanju ljudi i alociranju resursa, to doprinosi stvaranju poduzetnikog kapaciteta sveuilinog liderstva (van Ginkel 2002). Demografske promjene studenti dolaze iz razliitih etnikih i kulturnih sredina, to predstavlja dodatni izazov za sveuilita (novi programi, nova istraivanja). Nove tehnologije imaju kljunu ulogu u razvoju istraivanja, poduavanja i upravljanja sveuilitem. Brojni su utjecaji tehnologije na naine uenja studenata, poduavanja profesora, voenja istraivanja, te upravljanja institucijom. Noviji trendovi kao to su virtualna sveuilita i programi obrazovanja na daljinu, meunarodni istraivaki projekti, te administrativni informacijski sistemi neki su od primjera utjecaja tehnologije na rad sveuilita. Globalizacija i meunarodna konkurencija kroz poveanu mobilnost studenata i osoblja i slobodan protok kapitala predstavljaju veliki pritisak na promjenu sveuilita. Dolazi do poveanog broja zajednikih projekata izmeu poslovne zajednice i sveuilita, potrebe za institucijama za transfer tehnologije, potrebe za kombinacijom temeljnih i primijenjenih istraivanja, te pojave sve veeg broja profesora ukljuenih u osnivanje poduzea ili spinoff ova. Strani studenti i programi razmjene nastavnog osoblja naglaavaju vanost meunarodnog iskustva sveuilita, poznavanja stranih jezika i kulturne razliitosti. Pored navedenih trendova, kao posljedica ubrzanog razvoja znanosti i tehnologije i potranje za stalno novim znanjima, javlja se i potreba za novim vjetinama za uenje, razmiljanje i istovremeno analiziranje informacija. Kako ove vjetine pripadaju razliitim znanstvenim disciplinama, od drutvenih, prirodnih
284

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

do tehnikih, zadovoljenje novonastale potranje zahtijeva i bolje povezivanje znanosti. Ukoliko ne odgovore na promjene i zahtjeve okoline, sveuilita se dovode u situaciju da ponove povijesnu greku nekih europskih sveuilita, koja su ignorirajui okruenje u kojem su djelovala, postala potpuno irelevantna i gotovo na umoru. Tako su npr. mnoga europska sveuilita ignorirajui renesansu i industrijsku revoluciju izgubila svoj znaaj, francuska revolucija je pomela brojna sveuilita, a von Humboldt je morao promijeniti model funkcioniranja njemakih sveuilita kako bi ih spasio od propasti (Altbach, 2004). I danas nailazimo na primjere sveuilita koja su izgubila znaaj, koji su nekada imala. To se upravo i dogodilo Humboldtovom sveuilitu u Berlinu: broj nobelovaca, koji su dolazili sa ovog sveuilita se drastino smanjivao; od 8 u periodu od 1900-1909., 6 od 1910-1919., 4 od 1920-1929., 6 od 1930-1939., 1 od 1940-1949. i 4 od 19501956, a nakon toga lista odjednom staje. Smanjenje i nestajanje nobelovaca nije jedini indikator trenutnog stanja na tom sveuilitu 95. mjesto na listi od 100 najboljih svjetskih sveuilita, zastarjele i pretrpane uionice, odlazak nekih od najboljih profesora... samo su dio problema koje Humboldtovo sveuilite u Berlinu dijeli s mnogim sveuilitima irom Europe (The Economist, 2005). Brojni autori (Gibbons 1998, Subotzky 1999, Clark 1998, Goddard 1997, Delanty 2001, Gibb 2002, Gibbons et.al 2004, Vlasceanu 2005, OHara 2007...) naglaavaju potrebu za promjenom sveuilita, kako bi ono bilo u stanju odgovoriti zahtjevima pred kojima se moderno drutvo nalazi.

2.2. Promjene u proizvodnji i organizaciji znanja nunost promjene sveuilita

Ono to karakterizira suvremeno drutvo je novi model proizvodnje znanja karakteriziran postojanjem velikog broja proizvoaa znanja, koje povezuje razumijevanje znaaja i odgovornost za primjenu tog znanja. Gibbons (1998) taj novi model proizvodnje znanja naziva Mode 2, za razliku od do sada prisutnog Mode 12. Mode 1 karakterizira specijalistika struktura znanja (Gibbons 1998), koja je imala glavnu ulogu u dizajniranju organizacije i upravljanja dananjim sveuilitima. Specijalistiko znanje predstavljalo je okvir za deniranje curricu-

Gibbons se odluio za ove nazive, budui da konvencionalni termini, koji su se koristili u svakodnevnom govoru, kao to su primijenjena znanost, tehnoloko istraivanje ili istraivanje i razvoj nisu bili adekvatni, jer su bili previe usko definirani i nisu omoguavali razumijevanje povezanosti izmeu tih kategorija.
2

285

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

luma i osnovu za organiziranje poduavanja na sveuilitima, te predstavljalo poveznicu izmeu istraivanja i poduavanja. Ovakva struktura osiguravala je smjernice istraivaima o vanim problemima za istraivanje, nainu i mjestu njihova istraivanja, te pravilima zapoljavanja novih istraivaa i napredovanja u akademskom svijetu. Ukratko, the disciplinary structure denes both what shall count as good science and prescribes, as well, what students need to know if they intend to become scientists (Gibbons 1998:4).3 Novi model proizvodnje znanja tzv. Mode 2, karakteristian za dananje drutvo, dovodi do nestanka prethodno opisanog modela Mode 1. Sveuilita vie nisu primarna mjesta proizvodnje znanja, znanje se stvara u istraivakim centrima, vladinim agencijama, industrijskim laboratorijima, think-tankovima i njihovim meusobnim povezivanjima. Istraivake grupe ne moraju biti vrsto institucionalno povezane. Radni timovi i mree se stvaraju i traju do rjeenja problema, nakon ega se rasputaju. Prilikom rjeavanja novog problema formiraju se novi, drugaiji timovi. Potencijalno rjeenje bilo kojeg problema zahtijeva integraciju razliitih vjetina i znanja, koji ne pripadaju samo jednoj disciplini. Multidisciplinarnost, odnosno transdisciplinarnost postaje norma. U organizacijskom smislu Mode 1 karakterizira hijerarhija, dok Mode 2 karakteriziraju ravnije, lateralne organizacijske strukture. U usporedbi s Mode 1, stvaranje znanja u Mode 2 je vie drutveno odgovorno i ukljuuje iri sistem kontrole kvalitete (ne samo peer review, nego se trai miljenje razliitih strunjaka, koji razmatraju problem u specinom i lokaliziranom kontekstu). Vea briga za aplikativnost znanja poveava osjetljivost znanstvenika i istraivaa za iru primjenu onoga to rade. Istraivanja se ne rade samo zbog interesa istraivaa nego su rezultat potrebe rjeavanja nekog problema u okolini. Od istraivanja se oekuje da rezultate uine primjenjivim, to dovodi do povezivanja sveuilita sa pojedincima i grupama, koje se tradicionalno nalaze izvan znanstvenog sustava. Oni postaju aktivni akteri u deniranju problema i evaluaciji njihovih rjeenja i performance (Gibbons 1998, Gibbons 2004). I upravo ta promjena u nainu proizvodnje znanja (istraivanje) znaajno utjee na nain funkcioniranja i organiziranja sveuilita. Prijenos znanja sa sveuilita u poslovnu zajednicu (industriju) odvijao se kroz tradicionalne procese: publiciranje rezultata znanstvenih istraivanja u profesionalnim asopisima, ukljuivanje znanstvenika u procese savjetovanja industrije, kroz zapoljavanje studenata. Krajem 20. stoljea poinju se javljati novi oblici prijenosa znanja kao to su sveuilini patentni uredi, razvijanje velikog broja programa povezivanja sveuilita i poduzea, sponzorstva
3

Specijalistika struktura definira i ono to se podrazumijeva pod ispravnom znanou i odreuje to studenti trebaju znati ukoliko ele postati znanstvenici.

286

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

istraivakih grupa od strane poduzea, novi pristupi transfera intelektualnog vlasnitva sveuilita kao npr. suvlasnitvo u poduzeima itd. Razvojem ovih aktivnosti sveuilite je razvilo i unaprijedilo procese prijenosa znanja u zajednicu. Kako se otra razlika izmeu temeljnog i primijenjenog istraivanja gubila i prijenos znanja se mijenjao i nije vie predstavljao jednostavan jednosmjeran proces izmeu sveuilita i primatelja tog znanja. Prijenos znanja nije vie bio kao tranje tafete, gdje se palica jednostavno i brzo prebacivala od jednog do drugog igraa. Prijenos znanja se sada moe usporediti s nogometnom utakmicom u kojoj rezultat zahtijeva doprinos svih igraa, a u kojoj je sveuilite samo jedan lan tima. Ostali igrai mogu biti poslovni ljudi, venture kapitalisti, patentni uredi, ininjeri i mnogi drugi, a lopta se stalno prebacuje od jednog do drugog. Stoga se termin prijenosa znanja moe i zamijeniti terminom razmjene znanja/ tehnologije (Gibbons 2004:87). Sveuilita u procesu razmjene tehnologije postaju partneri u otvaranju start-up poduzea, koja imaju za cilj koristiti sveuilino znanje, a vlade koje razumiju taj proces, potiu i subvencioniraju sveuilita u njihovom naporu u suradnji s industrijom. Ovakve promjene aktivnosti sveuilita dovode do kritika da se prevelikim pritiskom za komercijalizacijom znanja smanjuje objektivnost sveuilita. Kako bi se to izbjeglo potrebna je jasna i artikulirana politika razvoja sveuilita, inkorporirana u njegovu misiju, kojom sveuilita naglaavaju svoju ulogu u razvoju drutva kroz aktivnosti transfer rezultata istraivanja u drutvo.

3. Poduzetniko obrazovanje
Ukoliko ele sudjelovati u razmjeni znanja s okolinom, sveuilita se moraju promijeniti u nainu kako proizvode i diseminiraju znanje, te kako komuniciraju ne samo sa studentima i znanstvenom zajednicom, nego i sa poslovnom zajednicom, dravom i civilnim drutvom. Za to je potrebno da sveuilite postane proaktivno, inovativno i odgovorno, odnosno poduzetno, a prvi korak u tom pravcu je istraivanje poduzetnitva i stvaranje poduzetnikih obrazovnih programa. Poduzetniko obrazovanje je podruje rastueg interesa na sveuilitima, poslovnim kolama, javnim kolama i sl. irom svijeta (Brown 2000, Hannon 2005). Nekoliko je razliitih drutvenih i ekonomskih imbenika doprinijelo razvoju poduzetnikog obrazovanja. To su (Ronstadt, R., 1985:12): prihvaanje da se poduzetnitvo moe nauiti, a samim tim i poduavati i da ne moraju samo roeni poduzetnici biti uspjeni znanstveno prihvaanje da je poduzetnitvo vana obrazovna inovacija
287

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

rastui interes za poduzetnitvo kao podruja istraivanja i uenja rastui broj istraivanja iz podruja poduzetnikog obrazovanja. rastui interes za poduzetnike teajeve od strane studenata biznisa i od strane poslovnih ljudi zainteresiranih za vjetine, koje su im potrebne za razvoj njihovih poduzea rastua svijest meu zaposlenima na sveuilitima da su velikoduni donatori najee uspjeni poslovni ljudi (poduzetnici) Ne postoji jedinstveni koncept poduzetnikog obrazovanja (a moda nije ni potreban), to dovodi do razliitih shvaanja o tome to bi trebao biti cilj takvog obrazovanja, kako se takvo obrazovanje organizira, kojim metodama i pedagogijom se slui, tko (i s kakvim kompetencijama) treba sudjelovati u izvoenju programa poduzetnikog obrazovanja. O poduzetnikom obrazovanju sve vie se govori, ali pod pojmom poduzetniko obrazovanje razliiti autori podrazumijevaju razliite stvari. Za neke (Kourilsky, 1995, citirano kod Jones i English, 2004; Alberti, 1999, citirano kod Holmgren & From, 2005) je poduzetniko obrazovanje vezano za prepoznavanje prilika i graenje poduzetnikog pothvata. Za razliku od ovih autora, koji na poduzetniko obrazovanje gledaju kao na obrazovanje usko vezano uz malo poduzee, njegovo pokretanje i razvoj, sve vie autora (Gottleib i Ross, 1997, citirano kod Jones i English, 2004; Sjvoll & Skland, citirano kod Holmgren i From 2005:385; Hannon, 2005) na poduzetniko obrazovanje gledaju ire, ne dajui mu iskljuivo i samo ekonomsku relevantnost. Neki pojedinci mogu primijeniti poduzetniko ponaanje u poslovnom kontekstu, te da ih se na osnovu toga smatra poduzetnima, drugi mogu odustati od elje da budu poduzetni, dok trei mogu primijeniti poduzetnike karakteristike i ponaati se poduzetno u razliitim kontekstima, neovisno o poslovnim. Poduzetniko obrazovanje ima znaajnu ulogu u stvaranju kapaciteta sveuilita i pojedinaca za noenje s kompleksnou i nesigurnou okruenja u kojem djeluju. Ono razvija proaktivnost, inovativnost i odgovornost pojedinca, te spremnost na preuzimanje rizika u donoenju odluka i rjeavanju problema. Poduzetniko obrazovanje zahtijeva povezivanje razliitih znanstvenih disciplina, te razvija vjetine multidisciplinarnog pristupa analizi problema i traenju rjeenja.

3.1. Ciljevi poduzetnikog obrazovanja

Razliita shvaanja koncepta poduzetnikog obrazovanja vode i ka razliitim shvaanjima i klasikacijama uloge, zadataka i ciljeva poduzetnikog obrazovanja. Poduzetniko obrazovanje moe imati razliite ciljeve i rezultate od
288

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

stvaranja novog pothvata do razvoja poduzetnikih osobina, vjetina i ponaanja. Ciljevi poduzetnikog obrazovanje ne smiju se iskljuivo vezati uz poticanje studenata na pokretanje i voenje vlastitog posla, budui da poduzetnitvo nije isto to i osnivanje i voenje malog poduzea. Cilj obrazovanja openito, pa tako i poduzetnikog obrazovanja je ohrabrivanje ljudi na lateralno razmiljanje i gledanje na stvari na novi nain, odnosno odravanje cijelo vrijeme otvorenog i radoznalog uma (Kirby, 2004). Gibb (1999) je ciljeve poduzetnikog obrazovanja svrstao u tri grupe (slika 1). Njima, u razliitim kombinacijama, tei veina poduzetnikih programa. Slika 1. Ciljevi poduzetnikog obrazovanja
j p
to poduzetnici rade? to je poduzetnitvo? Zato su poduzetnici potrebni? Koliko poduzetnika trebamo?

j
Trebam preuzeti odgovornost za svoje obrazovanje, karijeru i ivot; kako to napraviti? Mogu li postati poduzetnik? Kako se postaje poduzetnikom? Kako voditi posao?

Nauiti razumjeti poduzetnitvo

Nauiti biti poduzetan

Nauiti biti poduzetnik

Izvor: Gibb (citirano kod Hytti i Gorman 2004)

Prvi cilj poduzetnikog obrazovanja je razviti iroko razumijevanje o poduzetnitvu i posebno ulozi poduzetnika i poduzetnitva u modernom drutvu i gospodarstvu. Ovaj cilj usmjeren je na cjelokupnu populaciju, kao i grupe, posebno zainteresirane za poduzetnitvo. Gledano openito, poduzetniko obrazovanje se vee uz stvaranje pozitivnog stava i miljenja o poduzetnitvu. Na taj nain, javnost poinje podravati i poticati poduzetnitvo, to dovodi do jaanja i stvaranja drutvenih mehanizama koji podupiru i usmjeravaju raanje i rast poduzea i pothvata, te stvaranje poduzetnike kulture openito (Holmgren i From 2005). Operacionalizacija ovog cilja najee se provodi kroz pruanje informacija putem medijskih kampanja i/ili seminara, predavanja organiziranih za studente na svim razinama obrazovanja (primarno, sekundarno, tercijarno), kao i za iroku populaciju. Ovaj nain izgraivanja svijesti je vaan i kao prva stepenica u pripremanju ljudi za poduzetniku karijeru, budui da sklonost pojedinca
289

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

za bavljenjem razliitim poslovnim karijerama, ovisi o poznavanju postojanja tih mogunosti, tj. da bi se pojedinac odluio postati poduzetnikom u kasnijoj fazi razvoja vlastite karijere, mora biti upoznat s postojanjem te mogunosti. Drugi cilj se odnosi na osposobljavanje pojedinaca za preuzimanjem odgovornosti za svoje obrazovanje, karijeru i ivot, odnosno osposobljavanje pojedinaca za poduzetniki pristup ivotu. esto se ovaj cilj vee uz sve veu potrebu za zaposlenicima, koji imaju aktivnu ulogu u stvaranju vrijednosti u sredinama u kojima djeluju. Ekonomska sigurnost pojedinca ovisit e o njegovoj sposobnosti za uenjem i sposobnosti za snalaenjem u novim uvjetima rada. Kako bi opstali u decentraliziranim, pliim i racionalnijim organizacijama, pojedinci trebaju preuzeti inicijativu i odgovornost za vlastito uenje i kontinuirano usavravanje svojih vjetina. Holmgren i From (2005) govore o stvaranju odreenog pogleda na svijet, kao specinom cilju poduzetnikog obrazovanja. Kao rezultat poduzetnikog obrazovanja ljudi bi trebali djelovati spontano poduzetniki, u svim ivotnim situacijama. Ovaj cilj se ostvaruje raznim treninzima koji imaju naglasak na poduzetnikom procesu i/ili timskom radu i projektnim zadacima, kao dvjema komponentama, karakteristinim za suvremene organizacije (Hytti i OGorman 2004). Trei cilj poduzetnikog obrazovanja odnosi se na pripremanje pojedinaca da postanu poduzetnici, te da upravljaju novim poduzeem. Ovaj cilj ostvaruje se kroz vjebanje poduzetnitva u kontroliranom okruenju, kao npr. pokretanje mini-poduzea u uionici, te kroz osiguravanje osnovnih vjetina i informacija o tome kako pokrenuti i voditi malo poduzee i kako biti poduzetnikom

3.2. Zato je poduzetniko obrazovanje vano?

Poduzetnitvo je predmet rastueg interesa na sveuilitima i poslovnim kolama irom svijeta. I Europska unija prepoznala je znaaj poduzetnikog obrazovanja kao instrumenta razvoja ljudskog kapitala, kao najvanijeg resursa za odrivi ekonomski i drutveni razvoj. To je posebno pokazano u dokumentu Oslo Agenda, iji cilj je utvrivanje utjecaja poduzetnikog obrazovanja kroz etiri dimenzije: 1) izgradnja poduzetnike kompetencije 2) namjere prema poduzetnitvu; 3) zapoljivost; i 4) utjecaj na drutvo i gospodarstvo. Ovako deniranim kriterijima utjecaja, Europska komisija pokazuje da poduzetniko obrazovanje doprinosi stvaranju promjena na osobnoj razini, ali i u cjelini drutva i gospodarstva..4 Kao to i slika 2. prikazuje, globalni pritisci na drutvo, organizacije i poje4

http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/documents/education-training-entrepreneurship/

290

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

dince stvaraju drutvo sa veom nesigurnou, neizvjesnou i kompleksnou u kojem opstanak ovisi o sposobnosti pojedinca da se nosi s tim promjenama. Slika 2. Obrazovanje u svijetu promjena
Globalni pritisci

Promjene na razini drave

Vea nesigurnost i kompleksnost potreba za poduzetnikim odgovorom

Promjene na organizacijskoj razini

Promjene na osobnoj razini

Izvor: Gibb i Cotton, 1998

Utjecaj globalizacije (globalni pritisci) kroz reduciranje trgovinskih barijera, jaanje meunarodnog toka kapitala, politike promjene, rastui znaaj informacijske i komunikacijske tehnologije, brzo zastarijevanje proizvoda, veu diferencijacija proizvoda, jaanje meunarodnih standarda, mogunost izbora izmeu sve veeg broja ivotnih stilova, te utjecaj, stvaraju mnogo vie prilika, ali istovremeno unose i nesigurnost i kompleksnost u ivote pojedinaca. Globalni pritisci dovode do promjena na dravnom razini, koje se odraavaju kroz razliite aspekte drutvenog i poslovnog ivota, kao npr. promjenjivost vlasnike strukture, stav prema manjinama, rast ekoloke svijesti i brige za okoli. Sve ove promjene stvaraju drutvo sa vie nesigurnosti i kompleksnosti. Organizacije se, uslijed globalnih pritisaka, takoer mijenjaju. Decentralizacija, smanjenje veliine organizacija, reinenjering, strateka udruivanja, outsourcing, te vei zahtjevi za eksibilnou radne snage stvaraju nesigurno i vrlo kompleksno radno okruenje. I konano, i pojedinci se suoavaju s posljedicama globalizacije kroz mogunosti za razliite oblika zaposlenja, veom vjerojatnosti povremenih poslova i poslova po ugovoru, veim pritiscima za geografskom mobilnou, veim pritiscima i odgovornou na poslu, mogunou obavljanja veeg broja poslova, te veim izgledima za samozapoljavanjem. Odnos prema obitelji se
291

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

mijenja (ei su razvodi, vie je samohranih roditelja), vea je nesigurnost mirovine, te vea odgovornost za upravljanje vlastitim obrazovanjem, imovinom, zaduivanjem i na kraju vea odgovornost za upravljanje vlastitim ivotom. U svjetlu tih promjena, pokazalo se da su poduzetnike vjetine, osobine i ponaanje, na svim razinama u drutvu, kljune za suoavanje sa izazovima ivota i nesigurnom budunou (Gibb i Cotton 1998, Gibb 2002b, Henry et al. 2005). Obrazovanje za poduzetnitvo treba osposobiti mlade ljude da se snalaze u nesigurnom i kompleksnom okruenju. Oni se moraju nauiti kako denirati probleme, te kako probleme rjeavati. Obrazovanje za poduzetnitvo treba se usmjeriti na razliite aspekte nesigurnosti i kompleksnosti za razliite pojedince i izvan konvencionalnog poslovnog konteksta (Gibb 2002). Da bi se moglo organizirati znanje i nain prijenosa znanja u okviru poduzetnikog obrazovanja, potrebno je krenuti od denicije poduzetnitva i poduzetnikog ponaanja. Poduzetnitvo moemo denirati kao: sklop ponaanja, atributa i vjetina koji omoguavaju pojedincima i grupama stvaranje promjene i inovacija, noenje sa veom razinom nesigurnosti i kompleksnosti i ak uivanje u tome (Gibb i Cotton, 1998). Dakle, poduzetnitvo ne treba vezati iskljuivo uz poslovnu aktivnosti ili uz osobne vjetine. Ono podrazumijeva oboje i vie od toga. Postoji gotovo ope slaganje da se poduzetnitvo temeljno bavi nainima na koji pojedinci i organizacije kreiraju i implementiraju nove ideje i naine obavljanja posla, ostvarujui proaktivni odnos s okruenjem, te na taj nain izazivaju promjene, koje ukljuuju razliite stupnjeve nesigurnosti i kompleksnosti Zbog toga, najvanija uloga poduzetnikog obrazovanja je razvijanje poduzetnikih vjetina, ponaanja i osobina, koji e pojedincima osigurati snalaenje u uvjetima velike nesigurnosti i kompleksnosti uvjetovane pritiscima globalizacije na drutvo, organizaciju i pojedinca (Gibb i Cotton 1998, Gibb, 2002a).

3.3. Gdje smjestiti poduzetnike programe?

Veina poduzetnikih programa u svijetu nastala je u poslovnim kolama. Meutim, pitanje je koliko poslovne kole mogu biti nositelji razvoja poduzetnikog obrazovanja, s obzirom na njihov fokus na analitiko rjeavanje problema i nesklonost preuzimanju rizika, kao i naglasku na velika i srednje velika poduzea (Gibb, 2002a). Neki autori (McMullan i Long, 1987; Gibb, citirano kod Oberman 2002) smatraju da je logino mjesto za smjetanje poduzetnikih programa i razvoj poduzetnikog obrazovanja upravo sveuilite, a ne neki od njegovih dijelova, jer ...such a new approach needs an organisational revolution as it unlikely to come from business schools. A wider university approach is required (Gibb, citirano kod Oberman 2002).
292

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

Smjetanje poduzetnikih programa unutar sveuilita ima niz prednosti i nedostataka. Prednosti su u tradiciji sveuilita kao istraivake i obrazovne institucije, ali i izloenosti pritisku za promjene. Sveuilita su tradicionalne institucije za stvaranje i diseminaciju novih znanja. Ona osiguravaju pristup irokom spektru znanja, imaju potencijal za privlaenjem znanstvenika, ali i praktiara, te imaju iskustvo u obrazovanju buduih znanstvenika, to je vrlo vano za razvoj poduzetnitva kao znanstvene discipline. Sve je vie i pritisaka na sveuilite za konkretnim doprinosom gospodarskom razvoju zajednice u kojoj sveuilite djeluje, a poduzetniki program moe biti pokretaka snaga za pragmatinom institucionalnom promjenom, te ga ini vanom komponentom modernog sveuilita (McMullan, Long 1987). Osnovni nedostaci sveuilita su njegova birokratiziranost, rairenost unutranjih interesnih sukoba, nespremnost na prihvaanje novog i vrlo spora promjena. Sistem vrijednosti na sveuilitu ne naglaava efektivnost i ekasnost upravljanja. Postoje i stavovi da poduzetniki programi unutar sveuilita trebaju dobiti poseban status kroz njihovo smjetanje u izdvojene centre (McMullan i Long, 1987, Gibb, 2002b), te na taj nain servisirati cjelokupno sveuilite poduzetnikim sadrajima. Ovakvi pristupi prisutni su na odreenom broju sveuilita u Europi, kao to je Hunter Center for Entrepreneurship na University of Strathclyde, Glasgow, Velika Britanija, Centre for Entrepreneurial Learning University of Cambridge itd. Meutim, da bi sveuilita bila nositelj poduzetnikog obrazovanja ona moraju postati uee organizacije, otvorene za uenje na svim razinama i iz svih izvora. Ona trebaju prestati biti ivory tower bavei se samo istraivanjem i poduavanjem, nego se trebaju zanimati za integraciju i relevantnost znanja, to zahtijeva vre povezivanje sa zajednicom i sposobnost uenja od zajednice. Ono s im se sveuilite mora suoiti je i promjena prirode ugovora izmeu sveuilita i studenta. Sveuilita se danas fokusiraju uglavnom na prenoenje znanja, velika panja se poklanja sadraju i strukturi programa, dok se osobni razvoj studenta potpuno zanemaruje (Gibb 2002b). Ono to se dogaa irom svijeta je veliki politiki pritisak za promjenom sveuilita, te podrka za razvojem nove uloge sveuilita gdje e sveuilita prihvatiti veu odgovornost za tehnoloki, ekonomski i drutveni razvoj i rast. Stvaranje poduzetnikog sveuilita postalo je sastavni dio diskusije o kreiranju politika za razvoj sveuilita. Analiza koju je napravio Etzkowitz et al (citirano kod Blenker et al. 2006) pokazuje kako sveuilita irom svijeta prolaze evoluciju od ivory tower ka poduzetnikoj paradigmi. Pomak od sveuilita kao ivory tower ka poduzetnikom sveuilitu ukljuuje puno vie od pokretanja kolegija iz poduzetnitva.
293

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

4. Poduzetniko obrazovanje na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

Ekonomski fakultet u Osijeku, jedan od najstarijih fakulteta na Sveuilitu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Osnovan je 1961. godine uz znaajnu podrku lokalnog gospodarstva i institucija lokalne i regionalne samouprave, to je imalo velik utjecaj na usmjerenost istraivakog interesa na rjeavanje regionalnih problema u gospodarstvu, a nekoliko desetljea kasnije i iniciralo pokretanje poduzetnikog obrazovanja na Sveuilitu. U kasnim 1980-im godinama Hrvatsku, a naroito njen istoni dio karakterizira gospodarsko zaostajanje. Ratne devastacije poetkom 1990ih godina i pogreni privatizacijski model doprinijeli su daljnjem padu konkurentnosti gospodarstva, ali i nestanku tradicionalnih industrija. Sve to je dovelo do nadprosjene nezaposlenosti i loijom razvojnom pozicijom u odnosu na ostale regije u Hrvatskoj prema kriterijima poduzetnitva, inovativnosti i konkurentnosti (GEM Hrvatska 2002-2011; Regionalni indeks konkurentnosti, 2010). U isto vrijeme u SAD-u se (1980ih godina) javljaju edukativni programi iz poduzetnitva koji ukazuju na potrebu za kontinuiranim uenjem i uspostavljanjem veza izmeu gospodarstva i sveuilita. Ovaj sraz izmeu globalnih trendova u poduzetnikom obrazovanju i lokalnih potreba otvorio je prostor za uvoenje edukativnog programa iz poduzetnitva na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1989. godine, kao prvog programa te vrste u Jugoslaviji. (Singer, Deli, 2011). Daljni razvoj programa bio je usporen zbog domovinskog rata (1991-1995.), ali vizija je i dalje bila snana poduzetnitvo kao nain ivljenja i pretpostavka za uspjeh u osobnom i profesionalnom ivotu, poduzetnitvo osnauje i povezuje pojedince i organizacije te stvara sinergijske uinke. Poslijediplomski studij Poduzetnitvo (znanstveni magisterij) pokrenut je 2000. godine i predstavljao je novi poetak razvoja poduzetnikog obrazovanja na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, koji se temeljio na jaoj istraivakoj aktivnosti nego kada je bio pokrenut prvi studij iz poduzetnitva 1989. godine. Istraivaki tim osjekog ekonomskog fakulteta zapoeo je s istraivanjem poduzetnitva jo krajem 1980ih godina i odrao je taj kontinuitet do danas (kroz projekte nancirane od ministarstva znanosti), ali je istraivaka aktivnost naroito intenzivirana od 2002. godine kada je osjeki tim ukljuen kao GEM Croatia tim u realizaciji godinjih istraivanja poduzetnitva u okviru najveeg svjetskog istraivakog projekta Global Entrepreneurship Monitor. Program je redizajniran 2005. godine, u skladu s Bolonjskim procesom to je omoguilo kreiranje obrazovne vertikale iz poduzetnitva preddiplomskog,
294

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

diplomskog i poslijediplomskog studija. Meunarodna suradnja na Tempus projektu rezultirala je pokretanjem novog doktoralnog programa Inovativnost i poduzetnitvo 2010. godine, ijim pokretanjem Sveuilite J.J. Strossmayera iz Osijeka postaje jedina visokoobrazovna institucija u Hrvatskoj koja realizira cijelu obrazovnu vertikalu iz poduzetnikog obrazovanja. Svi obrazovni programi iz poduzetnitva imaju vrlo dobre poveznice s malim i srednjim poduzeima zahvaljujui uskoj suradnji s Centrom za poduzetnitvo Osijek, Poduzetnikim inkubatorom BIOS iz Osijeka i Centrom za politiku razvoja malih i srednjih poduzea i poduzetnitva - CEPOR. Poslijediplomski program (predbolonjski znanstveni magisterij i bolonjski specijalistiki) je namijenjen onima koji ele biti osnaeni za voenje pozitivnih promjena, a temelj je poduzetnitvo koje objedinjuje znanja i vjetine potrebne za uoavanje prilika, pretvaranje prilika u pothvate osobne ili profesionalne, uz podrku mree poduzetnikih potpornih institucija. Prva generacija upisanih studenata na poslijediplomski studij Poduzetnitvo 2000. godine bili su veinom studenti s ekonomskim preddiplomskim obrazovanjem. Od svih upisanih studenata 2000. godine samo je njih 6% bilo neekonomske struke. Godine rada i irenja ideje o znaaju poduzetnikog obrazovanja vremenom su mijenjale statistiku o upisanim studentima. U razdoblju 20002011. godine na poslijediplomski studij Poduzetnitvo (predbolonjski znanstveni magisterij, bolonjski specijalistiki), upisano je 14 generacija studenata ( u pojedinim godinama zbog interesa upisivane su dvije generacije),, odnosno 386 studenata. U poetku studenti su dolazili iz Osijeka i okolice, a kasnije program dobiva iri regionalni karakter, te ga upisuju studenti iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine i Makedonije. Program je oduvijek bio orijentiran na razvoj poduzetnikog kapaciteta mladih ljudi, kroz razvoj znanja i vjetina potrebnih za identikaciju problema, rjeavanje problema i generiranje i razmjenu ideja. Ove vjetine identicirane su kao kljune za individualni i organizacijski razvoj u budunosti (Reich, 1991) Ciljevi programa, zajedno s idejom o poduzetnitvu kao mobilizatoru pojedinaca i organizacija za proaktivnu i kreativnu aktivnost, vremenom su postali prepoznati i meu studentima neekonomske struke iji udio u upisanim studentima sve vie raste, od 6 % u 2000. godini na 45 % u 2010. godini (grakon 1 i grakon 2):

295

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

Grakon 1. Prethodna obrazovna struktura studenata upisanih na poslijediplomski studij Poduzetnitvo 2000. godine

Izvor podataka: dokumentacija Ekonomskog fakulteta u Osijeku

Grakon 2. Prethodna obrazovna struktura studenata upisanih na poslijediplomski studij Poduzetnitvo 2010. godine

Izvor podataka: dokumentacija Ekonomskog fakulteta u Osijeku

296

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

Prepoznavanje vizije i ciljeva programa, ali i ideje o poduzetnitvu kao nainu ivota (ne iskljuivo vezanom uz pokretanje poslovnog pothvata), promijenilo je broj studenata koji upisuju studij a dolaze iz velikih poduzea: Grakon 3. Broj upisanih studenata prema veliini poduzea u kojima su zaposleni

Izvor podataka: dokumentacija Ekonomskog fakulteta u Osijeku

Studenti dolaze iz razliitih organizacija i industrija nancijskog sektora (banke, osiguravajua drutva), graevinarstva, obrazovanja, trgovine i uslunog sektora, vladinih tijela na dravnoj i lokalnoj razini, neprotnog sektora. Meu upisanim studentima 46% je onih koji su na upravljakim funkcijama ili su promovirani nakon to su apsolvirali program. Analiza strukture upisanih studenata s obzirom na razliite kriterije (prethodno obrazovanje ekonomsko vs. ne-ekonomsko; veliina poduzea mala, srednja, velika; djelatnosti nancijska, proizvodna, usluna, javna uprava) pokazala je da je samo trite razumjelo deniciju poduzetnikih kompetencija ire nego to pokreta ovog obrazovnog programa oekivao.

297

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

To potvruju i izjave studenata dobivene kroz redovitu evaluaciju programa (kvaliteta programa, upotrebljivost znanja i vjetina koje studenti stjeu tijekom studija, djelotvornost procesa prijenosa znanja i uenja) (www.ices.hr): Ovaj studij je potaknuo moju kreativnost, nauio me timskom radu i naravno omoguio da upijem mnoga nova znanja koja u primijeniti u poslovnom ivotu. Razina samopouzdanja koju sam razvila na ovom studiju je nemjerljiva. (Sanja, malo obiteljsko poduzee, 14. generacija) Privukao me multidisciplinaran pristup, a nakon zavretka edukacije vidim sebe kao jako poeljnog zaposlenika bilo koje uspjene tvrtke. (Dario, veliko usluno poduzee, 7. generacija) Osim to stvara kapacitet pojedinca za poduzetno djelovanje, studij je zabavan i omoguuje interakciju s ljudima iz raznih akademskih te iskustvenih podruja. (Marko, veliko proizvodno poduzee s jakom izvoznom orijentacijom, 14. generacija) PSP je studij za koji se isplati prijei stotine kilometara.To je neto novo, drukije, posebno! Promijenit e va pogled na poduzetnitvo. (Eduard, bankarstvo velika banka, 10. generacija) Osjeko iskustvo je pokazalo da uspjenost poduzetnikih obrazovnih programa ovisi o jakoj utemeljenosti u istraivakoj aktivnosti, jer na taj nain je omogueno oblikovanje sadraja i naina isporuke programa prema utvrenim potrebama za poduzetnikim kompetencijama (intencije, ponaanje, atributi). Meutim, pored istraivake utemeljenosti, potrebna je i strateka opredjeljenost za uvoenje takvih programa, to je u osjekom sluaju bilo prepoznato na razini Ekonomskog fakulteta.

5. Zakljuak
Za poslove budunosti potrebno imati drugaiju intelektualnu spremnost nego to su dosadanje generacije navikle: kompetencije identiciranja problema, njihovog rjeavanja i razmjena ideja su i okosnica poduzetnikog obrazovanja i mnogi se slau da tradicionalno poslovno obrazovanje koje nude poslovne kole treba zamijeniti poduzetnikim, jer poduzetniko obrazovanje naglaava imaginaciju, kreativnost i preuzimanje rizika, a tradicionalne poslovne kole su vie okrenute kvantitativnim tehnikama upravljanja i odluivanja, na raun kreativnih vjetina). Ako se sveuilite eli pozicionirati kao institucija koja svoju istraivaku i edukativnu tradiciju eli nadograditi i aktualizirati novim odnosom prema
298

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

drutvu, tada je neophodno promijeniti interakciju sveuilita prema okolini i unutranju interakciju bez obzira na organizacijski (fakulteti, odjeli, infrastrukturni podsistemi) ili funkcijski kriterij (znanstvena, istraivaka, savjetodavna funkcija). Poduzetniko obrazovanje je odlian poligon za izlazak iz monodisciplinarnog u multidisciplinarni svijet novih interakcija, ime se ostvaruje i bolje komuniciranje s promjenama u nainu funkcioniranja drutva u najirem smislu. Programi poduzetnikog obrazovanja na osjekom sveuilitu upravo pokazuju kako su poduzetnike kompetencije potrebne svima, ali i kako je potrebno osigurati promjene u stratekom promiljanju sveuilita i organizacijskoj kulturi sveuilita u cilju omoguavanja svim studentima pristup takvim programima.

6. Literatura
1. Alpeza, Mirela; Deli, Anamarija; Jurlin, Kreimir; Peri, Julia; Oberman Peterka, Sunica; Singer, Slavica; Vukovi, Valentina, Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske 2010, 2011. 2. Altbach, P.G., Globalization and the University: Myths and realities in an unequal world, Tertiary Education and management, No.1, 2004 3. Altbach, P., Peterson P.M., Higher education in the 21st century: global challenge and national response, Institute of International Education and the Boston College Center for International Higher Education, April 1999 4. Blenker P., Dreisler P., Kjeldsen J. (2006), Entrepreneurship Education the New Challenge Facing the Universities, A framework or understanding and development of entrepreneurial universitiy communities, Department of Management, Working paper, Aarhus School of Business and University of Aarhus, Denmark 5. Brown, C. (2000), Entrepreneurial Education Teaching Guide, CELCEE, Digest number 00-7, December 6. Communication from the Commission, The Role of the Universities in the Europe of Knowledge, , European Education, vol. 36, No.2. summer 2004 7. EuroStat 2010, dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/publication?p_product_code=KS-CD-10-220 8. Gibb A. A. (a), Creative destruction, new values, new ways of doing things and new combination of knowledge, International Journal of Management Reviews, Volume , Issue 3, 2002. 9. Gibb A.A., (b) Creating conducive environments for learning and entrepreneurship, Industry and Higher Education, June 2002 299

SUNICA OBERMAN PETERKA, SLAVICA SINGER, MIRELA ALPEZA

10. Gibb A., Cotton J., Concept into Practice? The Role of Entrepreneurship Education in schools and further education, background paper to the conference held at the Department of Trade and Industry, 8 December, Enterprise and Industry Education Unit, Durham University Business School, Durham, 1998 11. Gibbons M., et.al., The new production of knowledge, The dynamics of science and research in contemporary societies, SAGE Publications, 2004 12. Gibbons M., Higher education relevance in the 21st century, The World Bank, 1998 13. Ginkel van H., What does Globalisation mean for Higher Education, Conference on Globalisation: What Issues are at Stake for Universities?, Universit Laval, Quebec City, Canada:, September, 2002 14. Hagen R., Globalization, university transformation and economic regeneration, A UK case study of public/private sector partnership, The International Journal of Public Sector Management, Vol.15, No.3, 2002 15. Hannon, P.D., Philosophies of Enterprise and Entrepreneurship Education and the Challenges for Higher Education in the UK, The International Journal of Entrepreneurship and Innovation, Volume 6, Number 2, May 2005 16. Henry C., Hill F., Leitch C., Entrepreneurship education and training: can entrepreneurship be taught Part I, Education and Training, Vol. 47, No. 2, 2005. 17. Henry C., Hill F., Leitch C., Entrepreneurship education and training: can entrepreneurship be taught Part II, Education and Training, Vol. 47, No. 3, 2005. 18. Holmgren C, From J., Taylorism of the Mind: entrepreneurship education from a perspective of educational research, European Educational Research Journal, Volume 4, Number 4, 2005 19. Hytti U., OGorman C., What is enterprise education? An analysis of the objectives and methods of enterprise education programmes in four European countries, Education and Training, Volume 46, Number 1, 2004 20. Jones C., English J., A contemporary approach to entrepreneurship education, Education and Training, Volume 46, Number 8/9, 2004. 21. Kirby D.A., Entrepreneurship education: can business schools meet the challenge?, Education and Training, Volume 46, Number 8/9, 2004 22. McMullan W.E., Long W. A., Entrepreneurship education in the nineties, Journal of Business Venturing, Vol. 2, 1987. 23. Neave G., Globalization: Threat, Opportunity or Both?, IAU Newsletter, Vol. 8, No. 1, March 2002 24. OHara M., Strangers in a strange land: Knowing, learning and education for the global knowledge society, Futures, 39, No 8, October 2007, 930-941 300

PODUZETNIKO OBRAZOVANJE - NEDOSTAJUA KOMPONENTA U STVARANJU...

25. Oberman S., Razvojne alternative poslijediplomskog studija Poduzetnitvo, Magistarski rad, Sveuilite J.J Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2002. 26. Oslo Agenda for Entrepreneurship Education in Europe (2006), dostupno na: http:// ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/les/support_measures/training_education/doc/ oslo_agenda_nal_en.pdf 27. Reich R., The work of nations - Preparing Ourselves for 21st Century Capitalism, Vintage, 1991 28. Ronstadt, R., The educated entrepreneurs: A new era of entrepreneurial education is beginning, American Journal of Small Business, 9(4), 1985. 29. Singer, S, Delic, A, (2011), European Entrepreneurship Educators Program 3EP, Book of Proceedings of the I. International Conference on Entrepreneurial Learning, Zagreb 30. Singer, Slavica; arlija, Nataa; Pfeifer, Sanja; Oberman Peterka, Sunica. to Hrvatsku ini (ne)poduzetnikom zemljom? GEM Hrvatska 2002-2011., Cepor, Zagreb, 2012. 31. Sporn, B., Towards More Adaptive Universities: Trends of Institutional Reform in Europe, Higher Education in Europe, Vol. XXIV, No. 1, 1999 32. The World Bank, Washington, D.C., Constructing Knowledge societies: New Challenges for Tertiary Education, 2002 33. www.ices.hr, 28.12.2012. 34. http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/documents/education-training-entrepreneurship/, 28.12.2012.

301

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

Uloga ekonomista u drutvu - smisao i cilj obrazovanja ekonomista

Marinko KARE* Ozren RAFAJAC**

Saetak: Ovaj rad imao je za cilj nanovo denirati ulogu ekonomista u drutvu na primjeru Republike Hrvatske. Pritom je bilo nuno istraiti uspjenost ekonomista u koritenju resursa koji im stoje na raspolaganju, te utvrditi najvanije razloge zbog kojih resursi s kojima raspolau nisu optimalno iskoriteni. Osim toga, ovim radom nastojalo se ukazati na smisao i cilj obrazovanja ekonomista, te istraiti razloge zbog kojih suvremeni ekonomisti ne doprinose razvoju naeg drutva u onoj mjeri u kojoj bi to mogli initi. Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, bilo je potrebno teorijski i empirijski demisticirati postavljena pitanja, ime se ostvarilo uvid u konkretne okolnosti s kojima se susreemo na domaem tritu. Ekonomija je znanost o stvaranju bogatstva i kreiranju blagostanja za sve lanove nekog drutva, bez obzira na razlike koje meu njima postoje, kao i bez obzira na prirodu tih razlika (tradicija, imovinsko stanje, obrazovanje), a koja se bavi time kako koristiti raspoloive resurse na ekasan i odriv nain. Iz same denicije ekonomije proizlazi i uloga ekonomista u drutvu, a ona je promicanje razvoja drutva na svim razinama kroz porast ivotnog standarda (akumuliranje bogatstva). To to se cilj i uloga ekonomista svode na optimizaciju koritenja resursa u svrhu maksimizacije blagostanja i kvalitete ivota, ne podrazumijeva nuno i jedan jedini nain putem kojeg takvo nastojanje moe biti ostvareno. Zbog negiranja subjektivistikog i kvalitativnog pristupa, ali i zbog nedostatne

Prof. dr. sc. Marinko kare, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi, email: mskare@efpu.hr ** Dr. sc. Ozren Rafajac, Veleuilte u Rijeci, email: ozren.rafajac@veleri.hr
*

303

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

sposobnosti u rjeavanju problema do kojih sama dovodi (ekoloko zagaenje, pretjerana potronja resursa, porast nezaposlenosti, porast korupcije itd.), postojea ekonomska paradigma je dovedena u slijepu ulicu. Kako bi nae drutvo zakorailo na put izlaska iz trenutne organizacijske i moralne krize, u koju nas je postojei nain razmiljanja doveo, ini se nunim oformiti novu drutveno-ekonomsku paradigmu koja u kooperaciji vidi gorivo drutvene produktivnosti, a u makismalnoj moguoj slobodi katalizator drutvene prilagodljivosti. Koliko su ekonomski subjekti u Republici Hrvatskoj uinkoviti u koritenju resursa koji im stoje na raspolaganju pokazalo je empirijsko istraivanje koje su autori proveli sa svrhom kvantitativnog i kvalitativnog odreenja X-neuinkovitosti, koja prema Leibensteinovoj deniciji predstavlja razliku izmeu potencijalnih i aktualnih outputa. Kvantitativnom analizom je utvreno kako X-neuinkovitost unutar hrvatskih poduzea egzistira u izuzetno velikom obujmu i opsegu, dok je kvalitativnom analizom utvreno kako se pojavljuje prvenstveno zbog pritiska konkurencije. Meu ostalim razlozima koji dovode do Xneuinkovitosti, najee se spominje odluka poslovnih subjekata da rade manje za vie, zatim postojanje inertnosti i nedostatak motivacije, te odluka poslovnih subjekata o tednji raspoloivih resursa za eksploataciju u budunosti. Rezultati provedenog istraivanja ukazuju kako ekonomisti u Hrvatskoj nisu hiperproducirani nego se njihovo umijee i znanje, kao to je to sluaj i sa ostalim resursima u naem gospodarstvu, iznimno loe koriste. Upravo je ogranieno sudjelovanje i intelektualno rezoniranje ekonomista u Hrvatskoj u procesima donoenja javnih ekonomskih odluka kao i onih poslovnih u privatnim poduzeima razlog iznimno niske X-uinkovitosti, a to za posljedicu ima zaarani krug niske konkurentnosti i neodgovarajui stupanj drutveno-ekonomskog razvoja. Kljune rijei: Doprinos ekonomista, X-uinkovitost, Ekonomist, Ekonomija

1. Uvod
Koja je uloga ekonomista u drutvu? Na ovo naizgled jednostavno pitanje gotovo je nemogue dati jednoznaan odgovor. Iako se ekonomija kao znanost izuava nekoliko stotina godina, a od svojih prvih korijena ve tisuama godina, u dananje vrijeme malo je ekonomista koji znaju odgovor na ovo pitanje, a jo je manje onih koji znaju objasniti povijesni razvoj ekonomske znanosti ili onih koji raspravljaju o razliitim kolama ekonomskog miljenja i o razliitim pristupima u rjeavanju osnovnih i izvedenih drutveno-ekonomskih problema.1 Logika nas
1

Osnovni ekonomski problemi su problem podjele rada i problem distribucije dohotka, a meu izvedene ekonomske probleme mogu se ubrojiti svi oni problemi koji povezani s nainom na

304

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

navodi na zakljuak kako je upravo ta spoznajna praznina razlog tome zato ne moemo dati jednoznaan odgovor na pitanje tko su ekonomisti i koja je njihova uloga?. U posljednjih nekoliko stotina godina, brojni zapadni ekonomski teoretiari svojim izborom, a bez pritiska sa strane, odluuju tisuama godina stara iskustva, a moda i rudimentarna istraivanja, proglasiti herezom i nepostojeim nasljedstvom, ime ekonomija kao niti jedna druga znanost prekida sve veze sa svojim povijesnim korijenima. Izostavljanjem povijesne perspektive, te subjektivistikog i kvalitativnog pristupa u prouavanju vlastite drutveno-ekonomske stvarnosti, a forsiranjem znanstveno nedokazanih hipoteza o racionalnim oekivanjima2 i o uinkovitim tritima3, neoklasini ekonomisti su ekonomsku znanost nastojali pretvoriti u univerzalnu znanost koja putem matematikih modela moe objasniti drutvenu stvarnost, pa ak i predviati budunost. Neosporna je znanstvena injenica kako zapravo nema univerzalne ekonomske znanosti. Ekonomija je uidna znanost, koja se prilagoava konkretnim ivotnim (spoznajnim, drutvenim, ekolokim, tehnolokim i ostalim) okolnostima u vlastitom okruenju, a iz te je perspektive nuno traiti i odgovor na pitanje tko/to su ekonomisti i koja je njihova uloga u drutvu?. Matematiki i kvantitativni modeli moda mogu u tome pomoi, ali to je pitanje koje prije svega zahtijeva kvalitativnu raspravu. U potragu za odgovorom na to pitanje istraiva se moe zaputiti samo ako je upoznat s time tko i to su bili ekonomisti u vrijeme Platona, Aristotela, Sokrata, Konfucija, Kautilye, te ako je upoznat s ostalim drutveno-povijesnim okolnostima, kao i sa aktualnim drutveno-ekonomskim problemima koje oblikuju nau sadanjost, a to izmeu ostalog zahtijeva kvalitativnu i moralno-etiku raspravu. U prilog tome kako okolnosti ukruenja uvjetuju pogled na ekonomiju govori i podatak o tome kako je prema istraivanjima Maddissona (2006), ekonomski rast prije 2000 godina bio je zaleen na nultoj stopi. Posljednjih 2000 godina, nekontrolirani ekonomski rast je moda bio poeljan, dok danas, u vrijeme sve vee napuenosti i sve veeg optereenja na
koji rjeavamo osnovne ekonomske probleme, a koje pak susreemo na specifinom stupnju drutveno ekonomskog razvoja. U dananje vrijeme to su problemi: cikline potronje i nekompatibilnog dizajniranja, korupcije, ekoloke devastacije, itd.
2

Unato tome to su se posebno trudili dokazati ovu hipotezu, nakon mnotva razliitih eksperimenata, V. Smith, D. Kahneman, A. Tversky i ostali ekonomsiti, bili su prisiljeni odbaciti hipotezu o tome kako su pojedinci potpuno racionalni. Ono to su utvrdili jest, da je naa racionalnost ograniena, koliinom znanja, vremena i resursa s kojima raspolaemo, te da smo stoga optimizatori koji su racionalni samo onda kad to ele biti. Ova hipoteza je ve opovrgnuta bezbroj puta u praksi. Moemo li uope zamisliti kako bi trita mogla rijeiti problem sve veeg gomilanja otpada i ekoloke devastacije ili problem smanjenja ukupno potrebnog broja radnih mjesta koji se pojavljuje uslijed sve vee automatizacije?

305

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

biookruenje, opet postaje nepoeljan. Ono emu danas teimo jest ekonomski razvoj koji podrazumijeva minimalnu ili nultu stopu rasta, a kontinuirano poveanje kvalitete. Iako se poeci moderne ekonomske znanosti veu uz 18 stoljee, korijeni ekonomske misli seu daleko u prolost. Ekonomisti su bili prvi znanstvenici iz podruja drutvenih znanosti koji su zapoeli sustavno prouavanje dohotka i bogatstva. Prvi ekonomski lozo u sam fokus svojih istraivanja postavljaju ovjeka (njegovo ponaanje, motive, etiku, racionalnost). Pojam ekonomija4 dolazi iz grke rijei oikonomia koja je pak sloenica rijei oikos koja oznaava upravljanje kuanstvom i rijei nomos koja oznaava red, poredak, zakonitost, pravilo. Biljeei razgovor izmeu Sokrata i Kritobulusa, u svom djelu Oikonomikos, Ksenofont meu prvima spominje pojam oikonomia. Sokrat pojam ekonomija u dijalogu s Kritobulusom denira kao znanost kojom upravljaju pravila i koja je ovisna o principima, a koja slui stvaranju bogatstva. Prema Sokratovim rijeima, imovina ne predstavlja bogatstvo ve vrijednost imovine poiva u umijeu upravljanja istom. Primjerice, auta predstavlja bogatstvo za onoga tko je zna svirati, dok za nekog drugog tko nema to umijee, ona nije nita drugo do komad drveta. Ista analogija vrijedi i za svu ostalu imovinu. One aktivnosti koje kreiraju korisnost i zadovoljstvo poveavaju nae bogatstvo, dok one aktivnosti koje nam tete i koje nas ine nezadovoljnima smanjuju nae bogatstvo. Prema Sokratu, ekonomist je osoba koja posjeduje znanje i umijee upravljanja imovinom na najbolji mogui nain, u svoju korist s ciljem poveanja vlastitog i opeg blagostanja/bogatstva. Osoba koja posjeduje takvo znanje i umijee nije siromana bez obzira na veliinu svog imetka. Ipak, kako se imetak pojedinca poveava, tako rastu i zahtijevi za znanjem i umijeem upravljanja, jer u odsutsvu istog, vrlo lako moe doi do smanjenja ili gubitka onog to posjedujemo, a to proizvodi znaajan stres i nezadovoljstvo kod onih koji su s time suoeni. Upravo stoga, umijee upravljanje imovinom postaje vana drutvena potreba, a time i ekonomska znanost, koja nas ui o tome kako uinkovito koristiti raspoloive resurse u svrhu ostvarenja blagostanja i to je mogue vie kvalitete ivota, sve vie dobija na svojem znaaju. Znaaj ekonomske znanosti jo je i vei ako smo svjesni injenice kako se uslijed tehnolokog razvoja, imovina i koliina resursa s kojom pojedinci raspolau kontinuirano poveava, a to proizvodi znaajan negativni pristisak na biokruenje u kojem se nalazimo. Upravo stoga, moemo tvrditi kako umijee upravljanja imovinom (raspoloivim resursima) u svrhu ostvarenja blagostanja i to je
4

Engl. Economics

306

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

mogue vie kvalitete ivota, postaje najvaniji zadatak suvremenog drutvenog pojedinca. Ipak, ini se kako meu ekonomistima u praksi postoje znantne varijacije u uspjenosti upravljanja imovinom i resursima koji im stoje na raspolaganju, a uzorke takvog stanja mogue je prepoznati unutar irokog spektra subjektivnih i objektivnih ogranienja s kojima su suoeni. ak i onda kad se nalazimo u okruenju potpunog potencijala, koje obiluje svim potrebnim resursima, bez odgovarajueg znanja, poticaja i elje ti e potencijali ostati neiskoriteni. Upravo stoga opravdano se zapitati: Uspijevaju li dananji ekonomisti kreirati blagostanje i visoku kvalitetu ivota?, kao i Jesu li resursi s kojima raspolau optimalno iskoriteni?.

1.1. Problem i predmet istraivanja

Detaljnijim izuavanjem prethodno iznesene problematike deniran je osnovni problem istraivanja koji se sastoji u u razlogu zbog kojeg je ekonomska znanost kontinuirano suoena s problemom vlastitog identiteta. Dok ostale znanosti imaju svoj jasno denirani i poznati evolucijski put, ekonomija je jedina znanost koja je energino raskinula sve veze sa svojim povijesnim korijenima - ekonomskim mislima antike. Razvoj ekonomije upravo stoga nije nikad bio evolucijski, ve revolucijski. Raskidajui veze s vlastitim povijesnim korijenima (ekonomskim mislima antike), a pravdajui to razvojem modernih metoda u ekonomiji (poput matematike i ekonometrije), u posljednjih stotinjak godina, ekonomska znanost u potpunosti je zanemarila kvalitativni i subjektivistiki pristup u promatranju drutvene stvarnosti. Iako moderna ekonomija ne priznaje evolucijski put od Sokrata do Adama Smitha, izuzetno je zanimljivo kako su obojica ekonomiju promatrali i denirali na gotovo isti nain. Sokrat i Smith bili su profesori moralne lozoje, a obojica su ekonomiju denirali kao znanost koja se bavi kreiranjem bogatstva. Evolucijski je put ekonomije jo jae naznaen ako se uzme u obzir kako je negdje u isto vrijeme u dalekoj Indiji, Kautilya u svojoj knjizi Arthashastra, koja u prijevodu ne znai nita drugo do znanost (umijee) stvaranja bogatstva, napisao prvi cjeloviti traktat o bogatstvu naroda. Kreiranje nove paradigme u svakoj znanosti pa tako i u ekonomiji nije mogue ukoliko se ne upoznamo s paradigmama koje su postojale u vremenu prije. Povijesne injenice zabiljeene u tekstovima ekonomskih lozofa, politikih ekonomista i/ili praktinih ekonomista, svjedoci su ekonomskih paradigmi vremena u kojem su pisane. Razvojni put ekonomije kao znanosti viestruko je povezan s drutvenim, kulturnim i tehnolokim razvojem, a to znai da promjena paradigme u promatra307

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

nju stvarnosti, kao i problemi koji se u vezi s drutvenim razvojem pojavljuju, uvjetuju pojavu novih ekonomskih paradigmi. Ekonomija stoga nije znanost koja omoguuje predvianje budunosti (neoklasina percepcija), nego specino umjee upravljanja imovinom i resursima, koje omoguuje unapreenje kvalitete ivota i blagostanja (bogatsva), a koje se odvija kroz suradnju i kroz kontinuirano prilagoavanje okolnostima koje susreemo u vlastitom okruenju. Prema Einsteinu, ogranienja i problemi s kojima se susreemo unutar jednog sustava miljenja, ne mogu biti nadvladana unutar tog istog sustava. Nadilaenje ogranienja postojeeg sustava zahtijeva redeniranje drutveno-ekonomske paradigme, a time i uloge ekonomista u drutvu, koja se ostvaruje kroz ciljeve njihovog obrazovanja. Kao predmet istraivanja na kojem su uoeni uzroci i posljedice postojeeg stanja, koriten je model drutveno-ekonomskih odnosa u Republici Hrvatskoj.

1.2. Svrha i cilj istraivanja

Naalost, Republika Hrvatska predstavlja ogledni primjer drutveno-ekonomskog okruenja u kojem brojni resursi s kojima raspolaemo nisu optimalno iskoriteni, a to znai da veliki broj ekonomista ne djeluje s ciljem ostvarenja blagostanja i to je mogue vie kvalitete ivota. Uzroke trenutnog stanja mogue je prepoznati unutar irokog spektra objektivnih i subjektivnih ogranienja, a meu njima se posebno istiu: problem neuinkovite organizacije; problem neodgovarajue kulture i moralnosti; problem inertnosti i nedostatka motivacije za provoenjem promjena; te problem tehnolokog napretka i automatizacije. Posljedice trenutnog stanja ogledaju se u tome to: Ostvarujemo daleko nii stupanj kvalitete ivota od onog koji bismo mogli dostii; Svjedoimo kontinuiranom rastu trokova ivota i unitenju biookruenja u kojem se nalazimo; Biljeimo visoku stopu nezaposlenosti, a ak i meu trenutno zaposlenima postoji znaajan broj onih ija e zanimanja uslijed nastavka procesa automatizacije postati suvina. Pojedinci koji ne mogu pronai drutveno korisna i potrebna zanimanja, gube svrhu i cilj vlastitog postojanja, a to dovodi do brojnih drutveno negativnih posljedica, budui da njihovi osobni potencijali ostaju potpuno neiskoriteni. Ako u svim aktivnostima nastojimo iznai prot, tada kreiramo snaan monetarni pritisak, koji izmeu ostalog, dovodi do znaajnog poveanja razliitih oblika koruptivnih aktivnosti. Zbog svega prethodno navedenog, ini se kako u dananjem drutvu postoji lana i iskrivljena slika o tome kako se unapreenje u blagostanju i kvaliteti ivota postie meusobnim (naroito globalnim) natjecanjem, umjesto meusobnom (naroito dugoronom) suradnjom i samokreacijom.
308

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

Prethodno izloeni problem i predmet istraivanja odredili su svrhu i ciljeve istraivanja koji se sastoje u sljedeem: Redenirati ulogu ekonomista u drutvu; Dokazati smisao i utvrditi cilj obrazovanja ekonomista; Utvrditi koliko su dananji ekonomisti uspjeni u koritenju resursa koji im stoje na raspolaganju; Utvrditi najvanije razloge zbog kojih resursi s kojima raspolau nisu optimalno iskoriteni; Utvrditi doprinose li dananji ekonomisti razvoju drutva ili su se pretvorili u inertne ekonomiste voene iskljuivo politikom osobnog interesa?

2. Kvalitativna rasprava o ulozi ekonomista u drutvu

U dananje vrijeme, jo uvijek se vode znanstvene debate o tome predstavljaju li velike civilizacije iz doba Antike moderne ili primitivne ekonomije? Osim u dilemi o tome je li tehnologija drevnih civilizacija bila naprednija od one s kojom mi danas raspolaemo, odgovor lei i u dilemi o tome jesu li civilizacije toga doba poznavale ekonomiju? Neminovna je injenica da su ekonomske aktivnosti obiljeile doba postojanja velikih civilizacija. Kontroverzan je meutim, stav o tome da velike civilizacije nisu poznavale ekonomiju ve da su ekonomske kategorije bile iskljuivo (nus)proizvod politikih aktivnosti. Iz takvog stava moglo bi se zakljuiti kako su velike civilizacije bile iskljuivo politiki centri koji su se ekonomskim procesima sluili iskljuivo u postizanju politikih ciljeva. Znanstvene debate oko ovog pitanja podijelile su se u dva velika sukobljena pravca. Sukob meu njima posebice se zaotrio objavljivanjem djela Sir Moses I. Finley-a, The Ancient Economy 1973. godine. Pravac u ekonomskoj povijesti poznat pod imenom primitivizam polazi od teze da se antike civilizacije ne smiju promatrati kao antike ekonomije. One ni u kojem sluaju, prema Finleyu (1973), nisu imale karakteristike modernih ekonomskih drutava dananjice, i to iz dva razloga. Prvi je razlog taj to su ljudi toga doba bili nesvjesni ekonomskih procesa, budui da su iste sagledavali u sklopu ukupnih drutvenih procesa. Drugi je razlog taj to su, kako je to i Aristotel sam rekao, ekonomski procesi vezani uz preivljavanje5. U takvim ekonomijama, pojedinci i grupe su orijentirani na osiguranje i zadovoljenje primarnih potreba, pri emu najee nema vikova i akumulacije bogatstva. Ekonomski sustav u kojem nema vikova kao izvora bogatstva sveden je na jednostavnu reprodukciju u cilju zadovoljenja primarnih potreba. Finley (1973) zakljuuje kako stoga ekonomski procesi toga doba nisu rezultat ekonomskih ve drutvenih ciljeva budui da se ekonomski ciljevi nisu promatrali kao zasebna kategorija.

Engl. subsistence economy

309

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

S druge strane, modernisti zastupaju tezu o tome kako se razlike izmeu antikog i modernog svijeta moraju promatrati kroz kvalitativni, a ne kroz kvantitativni pristup. Prema E. Meyeru, stare su civilizacije imale manji opseg trgovine i manju razinu nekog oblika industrijske proizvodnje, ali su ipak, trgovina i industrija (npr. u antici) po svojoj su prirodi bile gotovo jednake dananjima. Drugim rijeima, one takoer predstavljaju jednu vrstu ekonomske organizacije, te pripadajuih struktura i procesa, samo u razliitim vremenskim presjecima (nekad i danas). Izuavanje ekonomskih procesa zapoinje izuavanjem starih civilizacija i drutava ije ekonomije nisu bile isuvie razliite od dananjih. Jednako tako, ekonomski problemi u tim drutvima rjeavani su takoer postupcima i metodama ne suvie razliitim od dananjih. Povijesni zapisi svjedoe od bogatom iskustvu kineskih i indijskih lozofa po pitanju ekonomskih problema. Sveti zapisi iz Izraela takoer svjedoe o svakidanjem pristupu rjeavanju ekonomskih problema u to doba. U vrijeme dok je Kautilya pisao prvu knjigu iz ekonomije i javne administracijie, Konfucije je u Kini ispunjavao ulogu kraljevog savjetnika o ekonomskim i skalnim pitanjima. Stari Egipat na osnovama planske ekonomije izgradio je impozantan irigacijski sustav. Hamurabijev zakonik (cca 2000 Pr.K.) prvi je zakonski akt koji svjedoi o kompleksnosti vojnog i civilnog ustroja u Babilonu. Za sve ove civilizacije karakteristino je aktivno upravljanje vanjskotrgovinskom politikom i sosticirani nancijski sustav koji je poivao na kreditima i institucijama bankarskog trita (Sharma i kare, 2006:103). Glavna struja ekonomske znanosti dananjice i dalje uporno negira razvojni put od Ksenofontove Oikonomije do Ekonomije Adama Smitha, a ortodoksni ekonomisti i pristalice Finley-eve (1973) primitivistike teorije i dalje zagovaraju stajalite kako ekonomska misao postoji tek od stoljea ivota i rada oca moderne ekonomske znanosti Adama Smitha. Uporita u svojoj teoriji, izmeu ostalog, zasnivaju i na sljedeim stajalitima: Schumpeter (1954) zastupa tezu o tome kako tvrdnja da bogata ljetina ima za posljedicu pad cijena u sebi ne sadrava znanstvenu spoznaju ili otkrie. Polanyi (1957) zastupa tezu da postojanje ekonomske misli lozofa antike ne znai da su oni ujedno bili ekonomisti. Njihova zapaanja o aktualnim kretanjima tadanjeg svijeta, iako u sebi sadre ekonomski kontekst, oslanjaju se tek logiku zdravog razuma kako zakljuuje Schumpeter (1954). Prema njegovu stajalitu, logika je tek dio u procesu znanstvenog promiljanja, te se stoga misli ekonomskih lozofa mogu smatrati tek pred-znanstvenima. ini se kako ortodoksni ekonomisti u djelima velikana Platona, Ksenofona, Aristotela, Kautilye, Jin Ra ne nalaze nijedan ekonomski princip ili argument koji bi upuivao na postojanje sustavne ekonomske misli. Postavljanje Adama Smith i njegovog djela Bogatstvo naroda na tron moderne ekonomske znanosti temelji
310

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

se na dva kljuna, a znanstveno nedokazana, argumenta: (1) pojedinci slijede svoji individualni interes voeni nevidljivom rukom i u svojem su djelovanju racionalni, (2) trini sustavi i procesi omoguavaju rjeavanje svih bitnih drutvenih pitanja, to znai da trita svojim djelovanjem osiguravaju napredak drutva i unapreenje drutvenog blagostanja kroz materijalni boljitak. U dananje vrijeme, u kojem trini odnosi i tenja za pojedinanim interesima ne mogu sami od sebe rijeiti brojne drutvene potekoe s kojima smo suoeni, ak i najortodoksiniji ekonomisti su prisiljeni priznati kako sve ekonomske aktivnosti posjeduju subjektivistiku, kvalitativnu i moralnu dimenziju. ak je i Adam Smith (1976:316) u svojem manje poznatom djelu Teorija moralnih osjeaja iz 1759. zakljuio kako djelovanjem prema diktatima naih moralnih vrlina, stvaramo najuinkovitija sredstva za promoviranje sree unutar ovjeanstva. Odgovor na pitanje uloge ekonomista u drutvu iziskuje jasnu deniciju o tome tko su ekonomisti? Body (1962) denira ekonomistu kao strunjaka iz podruja drutvenih znanosti koji posjeduje ekonomska znanja (diplomu iz polja ekonomije). Financial times lexicon ekonomistu denira kao pojedinca koji prouava naine stvaranja bogatstva i njegovu uporabu. Usporedimo li ovu deniciju sa Sokratovom ekonomist je osoba koja posjeduje znanje, umijee upravljanja bogatstvom (imovinom) na najbolji mogui nain moemo vidjeti da nema velike razlike u shvaanju pojma ekonomiste u vremenskom rasponu od 3000 godina. Malom je broju ekonomista poznata injenica da je prvi studij ekonomije otvoren prije 3000 godina u najstarijem Sveuilitu (sa preko 10000 studenata) na svijetu (Takashila) i Kautilyom kao prvim poznatim profesorom ekonomije. U sklopu studija izuavali su se kolegiji trgovine, lozoje, ekonomske politike, javne uprave, oporezivanja, raunovodstva, ekonomika okolia, urbana ekonomika, ekonomika rada, nacionalni rauni, te management, a to su sredinje teme ekonomskih studija i danas, 3000 godina kasnije. Nakon deniranja uloge ekonomista u drutvu i prepoznavanja smisla i cilja njihovog obrazovanja, empirijskim istraivanjem nastojalo se utvrditi koliko su dananji ekonomisti uspjeni u koritenju vlastitih resursa, ali i detektirati najvanije razloge zbog kojih resursi s kojima raspolau nisu optimalno iskoriteni.

3. Metodologija i uzorak
Na osnovu kvantitativne, kvalitativne i kritike povijesne analize, te kroz dijalektiko, odnosno holistiko i multidisciplinarno promiljanje, ostvaren je uvid u jedinstvenu prirodu drutvene zbilje, koji omoguuje daljnju provedbu specinih analiza. Kako bi se utvrdilo koliko su dananji ekonomisti uspjeni u ekonomskom oplemenjivanju resursa koji im stoje na raspolaganju, u razdoblju
311

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

od poetka rujna do kraja studenog 2011. godine, na sluajnom uzorku trino usmjerenih poduzea u RH provedena je analiza X-uinkovitosti. Prikazani rezultati prikupljeni su putem on-line anketnog upitnika, a odnose se na 2010. godinu. Osim toga, ispitani subjekti su bili zamoljeni da odaberu jedan od ponuenih odgovora zbog kojeg resursi s kojima raspolau nisu u potpunosti iskoriteni. Xuinkovitost je ona uinkovitost koja promatra razliku izmeu potencijalnih i aktualnih outputa. Teoriju X-uinkovitosti 1966. godine razvija ameriki ekonomist, ukrajinskog podrijetla, Harvey Leibenstein. Ako pojedinci ili organizirani kolektivi pojedinaca, proizvode maksimalni output koji mogu proizvesti, u odnosu na intelektualni kapital, tehnologiju i ostale resurse s kojima raspolau, tada se moe rei kako su Xuinkoviti. (Leibenstein, 1978:17) Xneuinkovitost se javlja onda kada Xuinkovitost nije ostvarena. X-uinkovitost treba razlikovati od alokativne uinkovitosti koja promatra jesu li resursi uope optimalno rasporeeni. Teorija X-(ne)uinkovitosti se zasniva na nekoliko osnovnih polazita: nesavrena trita; nepotpuni radni ugovori/proizvodne funkcije; trud kao diskrecijska varijabla; selektivna racionalnost i postojanje inertnih podruja.

Grakon 1. Struktura uzorka prema vrsti djelatnosti (%)

Izvor: obrada autora

312

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

Poduzea kojima je upitnik poslan birana su potpuno nasumino, a ispunjavanje je bilo anonimno. Takva metodologija je primijenjena sa eljom da se prikupi to je mogue vie relevantnih odgovora. Neki menaderi i poduzetnici, na primjer, nisu eljeli pruiti podatke u nancijskim pokazateljima, ve samo u naturalnim pokazateljima aktualnih i potencijalnih outputa. Osim toga, ini se vanim napomenuti kako oni trini subjekti koji posluju loe obino nemaju vremena za ispunjavanje znanstvenih upitnika. Spomenute okolnosti rezultirale su time da je na pitanja koja promatramo u nastavku odgovorilo 60 i vie ispitanika. Prema vrsti djelatnosti, uzorak je obuhvatio 22,8% preraivakih poduzea, 11,7% onih koja se bave prijevozom i skladitenjem, 9,8% onih koja koji se bave umjetnou, zabavom i rekracijom, a postotak ostalih vrsta djelatnosti koje su obuvaene uzorkom prikazan je na grakonu 1. Prema obliku djelatnosti, uzorak na kojem je provedeno istraivanje sastojao se od 26.6% poduzea koje se bave iskljuivo proizvodnom djelatnou, od 38.7% onih koje obavljaju iskljuivo uslune djelatnosti, te od 34,7% poduzea koje istovremeno obavljaju proizvodne i uslune djelatnosti. Prema broju zaposlenih, trini subjekti unutar uzorka su podijeljeni na male koji zapoljavaju do 49 zaposlenika, na srednje velike koji zapoljavaju od 50 do 199 zaposlenika, te na velike u koje se ubrajaju svi oni koji zapoljavaju 200 ili vie osoba. U promatranom uzorku, bilo je 64,3% poduzea koja zapoljavaju do 49 zaposlenika, 15,7% poduzea koje zapoljavaju 50 do 199 zaposlenika, te 20% onih koje Grakon 2. Struktura uzorka prema veliini poduzea (%) Grakon 3. Struktura uzorka prema obliku djelatnosti (%) p j

4. Rezultati istraivanja

Izvor: obrada autora

Izvor: obrada autora

313

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

zapoljavaju 200 ili vie od 200 zaposlenih. Vlasnika struktura razliitih poduzea unutar promatranog uzorka jest u 83.5% sluajeva privatna, dok se 9.9% poduzea nalazi u javnom vlasnitvu, te 6.6% u mjeovitom javno-privatnom vlasnitvu. Unutar trino usmjerenih organizacija koje su obuhvaene uzorkom, zemljopisno porijeklo vlasnikog kapitala je u 89% hrvatsko, 10% vlasnikog kapitala dolazi iz zemalja Europske unije, dok manje od 1% otpada na druge zemlje.

4. Rezultati istraivanja
S obzirom na proizvodne i/ili uslune kapacitete koji im stoje na raspolaganju, a iskazano u naturalnim jedinicama mjere, 91% ispitanih poduzea, koja su u 2010. godini poslovala na tritu Republike Hrvatske, ostvarilo je outpute koji su manji od njihovih potencijalnih outputa. Budui da prosjeni stupanj iskoritenosti proizvodnih i uslunih kapaciteta meu trinim subjektima unutar promatranog uzorka iznosi tek 64%, dok je prosjeni postotak iskoritenosti njihovih ukupnih protabilno iskoristivih resursa tek 68%, prikupljeni rezultati ukazuju kako Xneuinkovitost, meu trinim subjektima u Republici Hrvatskoj, egzistira u izuzetno velikom obujmu. Osim toga, prikupljeni podaci navode na prilino neoekivani zakljuak: X-neuinkovitost ee susreemo u malim, nego u velikim poduzeima, a to znai da se X-neuinkovitost smanjuje s veliinom poslovne organizacije. Slika 4. Prosjena iskoritenost ukupnih proizvodnih/uslunih kapaciteta i ukupnih protabilno iskoristivih resursa
Iskoritenost proizvodnih/uslunih kapaciteta u % 63 64.00 68.00 24.854 Iskoritenost ukupnih protabilno iskoristivih resursa u % 60 68.48 75.00 25.232

N Mean Median Std. Deviation

Izvor: obrada autora

314

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

Grakon 5. Prosjena iskoritenost ukupnih proizvodnih/uslunih kapaciteta (1) i ukupnih protabilno iskoristivih resursa (2) po obliku djelatnosti

(1)

(2)

Izvor: obrada autora

Grakon 5(1) prikazuje kako je prosjena iskoritenost ukupnih proizvodnih/ uslunih kapaciteta najnia u mjetovitim djelatnostima (to neizravno ukazuje na prednosti specijalizacije), dok je iz slike 5(2) vidiljvo kako je iskoritenost ukupnih protabilno iskoristivih resursa najnia kod onih poslovnih subjekata koji se bave uslunim djelatnostima. Na temelju prikupljenih podataka moe se zakljuiti kako su prosjeni stupanj angairanosti proizvodnih i uslunih kapaciteta, kao i prosjeni stupanj iskoritenosti ukupno protabilno iskoristivih resursa u Republici Hrvatskoj na izuzetno niskoj razini. Ako se tome pridoda i podatak Hrvatskog zavoda za zapoljavanje o tome kako je u Republici Hrvatskoj krajem prosinca 2012. godine u evidenciji HZZ-a bilo registrirano 358.214 nezaposlenih osoba, odnosno 21,1% od ukupno radno sposobnih stanovnika (www.hzz.hr, 20. sijenja, 2013.), sasvim je izvjesno kako izuzetno veliki broj resursa u naoj zemlji neadekvatno iskoriten, a to znai da ostvarujemo daleko nii stupanj kvalitete ivota od onog koji bismo mogli osvariti kada bi resursi s kojima raspolaemo bili optimalno iskoriteni i adekvatno organizirani. U drugom dijelu upitnika ispitani subjekti su bili zamoljeni da odaberu jedan od ponuenih odgovora zbog kojeg resursi s kojima raspolau nisu u potpunosti iskoriteni. Na ovo pitanje ukupno je odgovorilo (N) 68 ispitanika, a distribucija njihovih odgovora prikazana je na grakonu 6. Najei razlog zbog kojeg poduzea ne uspijevaju protabilno iskoristiti sve resurse koji im stoje na raspolaganju, a koji se navodi u ak 46.3% sluajeva, je pritisak konkurencije. Suprotno uobiajenom miljenju kako nas meusobno natjecanje navodi da iskoristimo i razvijemo svoje kapacitete do maksimuma,
315

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

ovo istraivanje upuuje na zakljuak kako nas meusobno natjecanje zapravo onemoguuje u tome da iskoritenost vlastitih kapaciteta i resursa drimo na optimalnoj razini. Postojea neoklasina ekonomska paradigma, toliku vanost i znaaj posveuje slobodnom trinom natjecanju, da se ini kako su ekonomski agenti u Republici Hrvatskoj zaboravili suraivati. Unato tome to zauzima sredinje mjesto unutar neoklasine ekonomske pradigme, koju trenutno slijedimo, ideja o tome kako nas meusobno natjecanje dovodi do vieg stupnja blagostanja i ukupne kvalitete ivota, nije u potpunosti ispravna. Iako meusobno natjecanje meu pojedincima u strogo kontroliranim uvjetima moe dovesti do specinih ciljeva i viih uinaka, kada se takvi odnosi pokuaju preslikati na makro-orkuenje, u praksi dolazi do brojnih drutveno-nepoeljnih posljedica (pretjerana resursna potronja, ekoloko zagaenje, pad morala i humanosti, itd). Naalost, dananji studenti ekonomije, unutar fakultetskih programa, ne ue gotovo nita o surdnji, ve iskljuivo o natjecanju, unato tome to se upravo suradnja i slobodna razmjena znanja i resursa, radi stvaranja vika vrijednosti koji e omoguiti boljitak i blagostanje svih lanova neke organizirane grupe, nalazi u samom sreditu svakog ekonomskog poduhvata. Sve ekonomske aktivnosti posjeduju i svoju kvalitativnu dimenziju, a pri tome nikako nije svjedno s kime i na kakav nain suraujemo. Grakon 6: Razliiti razlozi zbog kojih trini subjekti ne koriste sve raspoloive resurse
g j j p

Izvor: obrada autora

316

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

ak 24.4% ispitanih ne koristi sve raspoloive resurse, zato to biraju raditi manje za vie, a ime izravno priznaju kako kreiraju umjetnu oskudnost putem koje podiu cijenu vlastitih proizvoda i usluga. U neoklasinoj teoriji proizvoai e se tako ponaati samo ako imaju monopolistiku poziciju ili oligopolistiki dogovor s ostalim proizvoaima, ali praksa ukazuje na to da proizvoai, koliko god ih bilo, uvijek biraju jednu cijenu ispod koje ne ele raditi. Najbolji primjer takvog ponaanja su radnici organizirani u sindikate, koji odreuju minimalnu cijenu vlastitog rada. Sasvim je normalno i da investitori razmiljaju na isti nain (kad odreuju stopu povrata ispod koje ne ele investirati), a to nas dovodi do zakljuka kako gotovo svi koji sudjeluju u ekonomskim poslovima ele raditi to je mogue manje kako bi ostvarili to je mogue vie. Iako u takvom rezoniranju nema nita loe - ak tovie, vie za manje, jest osnovna maksima znanstveno-tehnolokog i drutveno-ekonomskog razvoja, onda kada proizvoai namjerno i svjesno proizvode ispod kapaciteta koji im stoje na raspolaganju i/ili kada kreiraju proizvode ili usluge koji su bitno nie kvalitete od one koja bi se mogla ostvariti, tada se radi o drutveno negativnom ponaanju. Raditi manje za vie je mogue na dva bitno razliita naina. Jedan nain pretpostavlja minimiziranje trokova i dovodi do drutveno-ekonomskog razvoja, a drugi se temelji na zidanju trokova, odnosno na takvom obliku ponaanja unutar kojeg se ekonomski agenti svojom protnom marom samo nadograuju jedni na druge, bez elje za inovacijama koje e omuguiti sniavanje ukupnih trokova. Zidanjem trokova i kreiranjem umjetne oskudnosti ekonomski agenti neopravdano podiu cijenu vlastitih proizvoda i usluga, pri emu koe drutveni razvoj i umanjuju ukupnu kvalitetu ivota unutar drutvenog okruenja u kojem se nalaze. Trei najei razlog zbog kojih trini subjekti ne koriste sve resurse koji im stoje na raspolaganju, a koji je zabiljeen u 19.5% sluajeva, jest postojanje osobne inertnosti i nedostatak motivacije. Teorija X-uinkovitosti prepoznaje da kod pojedinca sve pozicije motiviranih akcija ili truda nisu jednako vrijedne. Razliiti interkacijski odnosi mogu dovesti do toga da se neki oblici truda i zalaganja, s niim stupnjem korisnosti od prosjeka, postepeno prestaju upotrebljavati. Jo je Leibenstein (1978:31) primijetio postojanje entropije truda iji se znaaj ogleda u tome to svaki proces proizvodnje tijekom vremena dovodi do postepenog poveanja trokova, osim ako proizvodnja nije kontinuirano nadgledana od strane menadmenta. Naravno, pojedinci vlastite pozicije truda i zalaganja, ne odabiru potpuno samostalno, nego ih kontinuirano usporeuju s odnosima truda i korisnosti ostalih sudionika drutveno-ekonomskog sustava u kojem se nalaze. Ako ivimo unutar sustava koji podrava stvaranje umjetne oskudice, vrlo je vjerojatno da emo se i mi sami tako ponaati. Ljudi su prilino inertni u provoenju
317

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

promjena, pa ak i onda kada su te promjene u njihovom osobnom interesu. Drutveno-ekonomska inertnost poprima negativni predznak kada su trokovi promjene manji od koristi koje bi ta promjena mogla proizvesti. Najmanje vaan razlog radi kojeg ispitani subjekti ne koriste sve raspoloive resurse, a koji se spominje u samo 9.8% sluajeva, jest onaj da nastoje tedjeti resurse za njihovu eksploataciju u budunosti. Ovako mali postotak onih koji svoje resurse uvaju za ekploataciju u budunosti, upuuje na to da najvea veina poduzea koja su obuhvaena istraivanjem, ne posjeduju resurse koje bi mogli tedjeti ili na to kako ideja o tednji resursa za eksploataciju u budunosti nije na listi prioriteta trino usmjerenih subjekata.

5. Kvalitativna rasprava drutvenoj o ulozi hrvatskih ekonomista

Nakon provedene empirijske analize, opravdano se zapitati: doprinose li dananji ekonomisti razvoju drutva ili su se pretvorili u inertne ekonomiste voene iskljuivo politikom osobnog interesa? Iako na ovo pitanje nije mogue dati jednoznani odgovor, oito je kako izuzetno veliki broj ekonomista spada u ovu drugu kategoriju. Iz predoenih rezultata sasvim je jasno kako ekonomija posjeduje kvalitativnu dimenziju koja se nikako ne smije zanemariti. Jedan od najvanijih uzroka trenutne organizacijske i moralne krize s kojom smo suoeni moe se prepoznati upravo u neadekvatnom i nepotpunom obrazovanju ekonomista. Ekonomija nije jednosmjerna znanost, nego skup razliitih kola miljenja, koje promoviraju specine modele suradnje, proizvodnje i distribucije, putem kojim moemo ostvariti eljeni stupanj blagostanja i kvalitete ivota. Zanemarivanje kvalitativnih, moralnih i lozofskih tema u ekonomskom obrazovanju u konanici nas je dovelo do toga da danas ivimo u unutar okruenja u kojem brojni resursi s kojima raspolaemo nisu optimalno iskoriteni, kao i do toga da svjedoimo sve veoj pojavi kriminalnih i koruptivnih aktivnosti. Jedan od razloga takvog stanja zasigurno se sastoji i u tome to smo obrazovali nekoliko generacija samointeresno usmjerenih i inertnih ekonomista, koji ne prepoznaju vrijednosti suradnje i dugorone kooperacije meu interesno i vrijednosno povezanim akterima. Kada su orijentirani na kratkorone sebine interese, ekonomisti e neki proizvod radije pribaviti (u inozmenstvu) nego ga sami proizvesti iako im takav oblik ponaanja dugorono ugroava strateku i konkuretsku poziciju. Na tom tragu je i Feriak (2006:220) kada tvrdi kako unato popularnoj pretpostavci o tome kako poduzea putem outsourcinga mogu ostvariti utede od 10 40% (...), mnoga poduzea nisu u mogunosti realizirati takve utede niti je to u njihovom stratekom interesu. U prilog nedostatnog obrazovanja ekonomista govore i sve one situacije u kojima se suvremeni pojedinci bespotrebno natjeu
318

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

iako bi organiziranom suradnjom mogli znaajno sniziti vlastite trokove, a time i unaprijediti kvalitetu vlastitih ivota. Iako bi se drutvena uloga ekonomista trebala svoditi na to da kroz optimalnu iskoritenost raspoloivih resursa nastoje unaprijediti kvalitetu, a umanjiti trokove i cijenu kotanja, kako bi ostvarili konkurentsku prednost na tritu i to je mogue vii stupanj blagostanja i kvalitete ivota, ekonomisti nisu uvijek podjednako uspjeni i ustrajni u tim nastojanjima. Svi koji sudjeluju u ekonomskim poslovima ele raditi to je mogue manje kako bi ostvarili to je mogue vie. Ipak, kao to to Lauc (2000) primjeuje, raditi to je mogue manje, za to je mogue vie, moe se ostvariti putem dva bitno razliita pristupa: (1) Prvi, negativan i dugorono neprihvatljivi nain je onaj koji u svojem fokusu ima maksimiziranje dobiti i prota, a podrazumijeva ponaanje koje se temelji na stvaranju umjetne oskudnosti, na zidanju trokova i na ivotu od kamate i rente. On se pojavljuje onda kada na prodajnu cijenu gledamo kao na funkciju trokova (Trokovi + Dobit = Prodajna cijena). Naalost, to je nain na koji veina politikih ekonomista promatra cijenu. Iako u praksi ne postoji gotovo nita lake od toga, takvo ponaanje ne omoguuje samokreaciju, ve nas vodi prema nioj produktivnosti i ka nioj kvaliteti (Lauc, 2000); (2) Drugi i bitno drugaiji pristup u ostvarivanju vie sa manje je onaj koji u vlastiti fokus postavlja minimiziranje trokova. Takav pristup od nas zahtijeva aktivni angaman u svakodnevnom poboljavanju vlastitih aktivnosti, odnosno u sniavanju trokova i u podizanju kvalitete, a to izuzetno pozitivno utjee na nae konkurentske sposobnosti i na ukupnu kvalitetu ivota. U tom sluaju cijena je kategorija koju odreuje trite, pri emu se dobit ostvaruje iskljuivo kroz sniavanje trokova (Prodajna cijena Trokovi = Dobit). Prvi pristup potie inertno ponaanje, dok drugi pristup omoguuje negaciju inertnih situacija. Drutveno-ekonomska inertnost predstavlja nedostatak sposobnosti i/ili elje za provoenjem kvalitativnih promjena, a po svojem je predznaku negativna, onda kad su trokovi promjene manji od koristi koje je pritom mogue ostvariti. Suvremene drutvene znanosti, a time i ekonomska znanost, bi se trebale prestati baviti samo time kakav ovjek jest, ve bi se u puno veoj mjeri trebale posvetiti traenju odgovora na pitanje o tome kakav on, ivei vlastiti ivot u razliitim okruenjima, moe postati. Sasvim je izvjesno kako drutveno-ekonomska politika ne moe biti voena iskljuivo na temelju kvantitativnih varijabli, ve zahtijeva primjenu subjektivistikog, kvalitativnog i moralno-etikog pristupa, putem kojeg ekonomisti mogu daleko lake razumjeti i ispravnije formulirati naine putem kojih razliiti akteri utjeu na formiranje drutvenih okolnosti. Usvajanje kvalitativnog pristupa u ekonomiji zahtijeva i svojevrsnu redeniciju ekonomije koja se ne temelji iskljuivo na trinom natjecanju, ve na uinkovitoj suradnji
319

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

interesno i vrijednosno povezanih aktera, koji putem slobodne razmjene znanja, energije i informacija zajedniki surauju na ostvarivanju vlastitih interesa.

6. Zakljuak
Dogaanja u drutvu uvjetovala su razvoj novih paradigmi, a time i razvojni put ekonomije kao znanosti. Holistikim pristupom, koji ne odbacuje niti jedan element njezinog povijesnog razvoja, sasvim je lako prepoznati smisao ekonomske znanosti. Ekonomija kao znanost ima za cilj porast bogatstva i promicanje razvoja drutva. Iz same denicije ekonomije proizlazi i uloga ekonomista u drutvu a ona je promicanje razvoja drutva na svim razinama kroz porast ivotnog standarda (akumuliranje bogatstva). Redeniranje uloge ekonomista u Hrvatskoj iziskuje redeniranje samog pojma ekonomije. Primjerena denicija ekonomije (u duhu ekonomske lozoje) bila bi: Ekonomija je znanost o stvaranju bogatstva za sve lanove nekog drutva bez obzira na razlike koje meu njima postoje (tradicija, imovinsko stanje, obrazovanje, spol, rasu, dob, jezik), a to podrazumijeva koritenje svih raspoloivih resursa na ekasan i odriv nain, kao i voenje etikom vrline kao funkcijom cilja (pravednom i jednakom maksimalizacijom zadovoljstva svakog lana drutva). Kao to je i Hayek konstatirao, ekonomska logika u ekonomista najee je u sukobu s pojednostavljenom verzijom sretnog drutva, te stoga upornost ekonomista u dokazivanju vlastith argumenata obino zavrava njihovom izolacijom i negativnom popularnou. Ekonomska konkurentnost hrvatskog gospodarstva je prema podacima The Global Competitiveness Report 2012 2013 je na iznimno niskoj razini. Ekonomisti u Hrvatskoj su kao to je to slikovito opisao Hutt kao kritiari aktualne ekonomske politike svjesni svoje neekasnosti. Ipak, neupitna je obveza ekonomista u Hrvatskoj da ukau na probleme s kojima smo suoeni. Rezultati provedenog istraivanja upuuju na zakljuak kako na tritu Republike Hrvatske, postoji ak 91% poslovnih subjekata koji proizvode nie outpute od onih koje bi mogli proizvoditi. Ako se tome pridodaju saznanja o tome kako je prosjena iskoritenost proizvodnih/uslunih kapaciteta tek 64%, a svih protabilno iskoristivih resursa kojima poduzea raspolau tek 68%, sasvim je izvjesno kako unutar veine poduzea na domaem tritu postoji izuzetno puno prostora za unapreenje i sniavanje trokova. Budui da se trenutna drutveno-ekonomska kriza i dalje produblje, danas, dvije godine kasnije, stvarni rezultati iz prakse vjerojatno su i loiji od onih o kojima se ovdje raspravlja. Budui da je pritisak konkurencije naznaen kao glavni razlog zbog kojeg resursi unutar poduzea ostaju neiskoriteni, lokalni ekonomisti bi se trebali u daleko veoj mjeri okrenuti suradnji, nego to je to trenutno ine. Naravno, ulaganje u proizvodnju
320

ULOGA EKONOMISTA U DRUTVU - SMISAO I CILJ OBRAZOVANJA EKONOMISTA

i inovacije, nee se dogoditi dokle god Hrvatska narodna banka (putem politike realnog teaja) i Vlada Republike Hrvatske (putem institucionalno-pravnih okvira) koordiniranim aktivnostima ne stvore okruenje koje favorizira proizvodnju umjesto trgovine. Sve do sad izneseno navodi na sljedei zakljuak: Ekonomisti u Hrvatskoj nisu hiperproducirani nego se njihovo umijee i znanje, kao to je to sluaj i sa ostalim resursima u naem gospodarstvu, iznimno loe koriste. Budui narataji studenata ekonomije, trebali bi daleko vie panje posvetiti studiranju ekonomske lozoje i etike kako bi bili u stanju razumijeti kvalitativno vrijednosne izbore s kojima e se susretati u vlastitoj poslovnoj praksi. Nain na koji odreeno drutvo koristi resurse koji mu stoje na raspolaganju, izravno utjee na kvalitetu ivota njegovih lanova, ali je povezan i s pitanjem njegove dugorone odrivosti i opstanka. Upravo stoga, odgovarajue obrazovanje ekonomista ima presudnu ulogu u oblikovanju nae budue drutvene stvarnosti. Drutveni razvoj koji se temelji na porastu kvalitete ivota, za to je mogue iri krug populacije, mogue je ostvariti samo unutar stabilnih organizacijskih modela koji se temelje na kontinuirnoj racionalizaciji trokova i na kontinuiranom unapreenju produktivnosti procesa koje izvodimo, a u provoenju takvih odluka ekonomisti imaju vrlo vanu ulogu. Ipak, uspjeh ekonomista u provoenju ovih zadataka ne moe se promatrati odovojeno od politikog, kulturnog i pravnog okruenja u kojem se nalaze. Sasvim je izvjesno kako e u sluaju netransparentne i neracionalne politike organizacije, inertne kulture i/ili neuinkovitog pravnog sustava, krajnji uspjeh ekonomista u ostvarenju navedenih zadataka biti nii od oekivanog, a to moe dovesti i do toga da se njihova uloga dovede u pitanje. Iako su smisao i cilj obrazovanja ekonomista poznati od davnina, njihova se uloga zbog razliitih (vertikalnih-objektivnih i horizontalnih-subjektivnih) ogranienja u naoj praksi sve slabije osjea. Na primjeru Republike Hrvatske, vertikalna ogranienja se ogledaju u zamrenim, dugotrajnim i neuinkovitim politikim, pravnim i organizacijskim procedurama, kao i u pretjeranim poreznim optereenjima, dok se horizontalna ogranienja pojavljuju u kulturi i u medijski voenom formiranju javnog mijenja. Iako je jedan dio kritike prema ekonomistima (koji su usvajanjem i promoviranjem neoliberalne paradigme dozvolili pojavu i eskalaciju organizacijske i moralne krize) opravdan, trenutna percepcija o diplomiranim ekonomistima kao o nepoeljnim ili u najmanju ruku hiperproduciranim kadrovima sasvim je neopravdana.

321

MARINKO KARE, OZREN RAFAJAC

7. Literatura
1. Feriak, V., 2006. Nabava: politika, strategija, organizacija, management. 2. aktualizirano i dopunjeno izdanje, Zagreb: vlast.nakl. 2. Finley, M.I. 1973. The Ancient Economy. Barkeley and Los Angeles: University of California Press. 3. Klein, D.B. (ed), 1999. What Do Economists Contribute? New York: Cato Institute Book, New York University Press. 4. Lauc, A., 2000. Metodologija drutvenih znanosti. Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku, Pravni fakultet Osijek. 5. Leibenstein, H., 1978. General X Efciency Theory & Economic Development. New York: Oxford University Press, 6. Maddison, A., 2006. The world economy volume 1: A millennial perspective volume 2: Historical statistics. Paris: OECD Publishing. 7. Polanyi, K., Arensberg, C.M. and Pearson H.W., 1957. Trade and market in the early empires: Economies in history and theory. Glencoe: Free Press. 8. Schumpeter, J.A., 1954. History of Economic Analysis. ed. E.B.Schumpeter, New York: Oxford University Press. 9. Sharma, S. and kare, M., 2006. Essays in Economic Philosophy, FET Pula, Zagreb: Mikrorad. 10. Smith, A., [1759 ] 1976. Theory of Moral Sentiments. Ed. E. West, Vol. I., Indianapolis: Liberty Press. 11. Smith, Adam [1776] 1994. An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations. New York: Modern Library 12. www.hzz.hr, (20. sijenja, 2013.) 13. http://reports.weforum.org/global-competitiveness-report-2012-2013/ (20. veljae, 2013)

322

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Uloga sveuilita u regionalnom razvoju

Marinko KARE* Sabina LACMANOVI**

Saetak: U uvodnom dijelu rada pojanjava se pojam ekonomskog razvoja na lokalnoj/regionalnoj razini te se pojmovno razluuje koncept ekonomskog razvoja u odnosu na koncept ekonomskog rasta. U nastavku se analizom i sintezom dosadanjih istraivanja pojanjava vanost uloge visokog obrazovanja u ekonomskom razvoju te se daje pregled funkcija koje sveuilita ostvaruju u suvremenom drutvu. Prikazuje se i komentira skup kljunih pokazatelja veze izmeu visokog obrazovanja i ekonomskog razvoja koji su danas u primjeni s posebnim osvrtom na doprinos visokog obrazovanja u kontekstu novih mjera napretka i blagostanja. Sredinji dio rada posveen je ulozi visokog obrazovanja u regionalnom razvoju. Od sveuilita se oekuje da budu sposobna odgovarati na regionalne potrebe gospodarstva i drutva u cjelini. Na primjeru visokog obrazovanja za znanstveno polje ekonomije analiziraju se mogui pokazatelji te se daju preporuke temeljem kojih visokoobrazovne institucije mogu znaajnije doprinositi razvoju regije u kojoj djeluju. U analizi uloge ekonomskih visokoobrazovnih institucija poseban je naglasak dan na vanost onoga to se poduava na ekonomskim fakultetima. U kontekstu navedenog ukazuje se na vanost izuavanja i poduavanja ekonomskih teorija o ljudskoj prirodi te koncepata i prakse socio-ekonomskih trgovakih drutava i socio-ekonomskog managementa u suvremenim uvjetima poslovanja, to je potkrijepljeno i rezultatima istraivanja. U radu se takoer prikazuju rezultati jednokratnog istraivanja provedenog na regionalnom uzorku (gospodarstvenici
Prof. dr. sc. Marinko kare, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi, mskare@efpu.hr ** Dr. sc. Sabina Lacmanovi, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi, email: sgrgor@unipu.hr
*

323

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

Istarske upanije) o postojeoj praksi povezivanja i komunikacije Sveuilita Jurja Dobrile u Puli sa gospodarstvenicima regije, percepcijama gospodarstvenika o vrijednosti visokog obrazovanja i ulogama visokoobrazovnih institucija te interesu regionalnih gospodarstvenika za sudjelovanje u javnim raspravama (susretima znanstvenika i gospodarstvenika). Temeljem rezultata istraivanja i komparacijom sa odabranim benchmark sveuilitima zakljuno je dan skup preporuka za djelotvorniji doprinos sveuilita regionalnom razvoju te se ukazuje na potrebu izrade i objavljivanja drutvene bilance kojom bi sveuilita pokazala kako ele i znaju odgovoriti na zahtjeve drutva za dijalogom i transparentnou. Ovaj je rad ujedno poziv sveuilitima da se posvete vrednovanju i mjerenju koristi koje drutvo ima od visokog obrazovanja te mjerenju i praenju doprinosa visokoobrazovnih institucija regionalnom razvoju u svrhu ostvarivanja napretka u odgovaranju na regionalne potrebe gospodarstva i drutva. Kljune rijei: regionalni ekonomski razvoj, uloge sveuilita, vrijednost visokog obrazovanja, pokazatelji utjecaja visokog obrazovanja na ekonomski razvoj, drutvena bilanca

1. Uvod
Za razumijevanje pojma ekonomskog razvoja potrebna su interdisciplinarna znanja, prije svega zato to on nije iskljuivo ekonomska kategorija ve ukljuuje sve dimenzije ivota pojedinaca, odnosno drutva u cjelini, i u tom smislu potrebno ga je razluiti od pojma ekonomskog rasta. Dok se ekonomski rast uobiajeno denira kao poveanje nivoa nacionalnog proizvoda ili dohotka i podrazumijeva poveanje ukupne ekonomske aktivnosti u regiji ili dravi, koncept ekonomskog razvoja moe u sebi sadravati ciljeve rasta (obino i sadri), ali isto tako ukljuuje i ciljeve odrivog poveanja u produktivnosti pojedinaca i institucija, ciljeve poveanja ekonomskog blagostanja svih pojedinaca, te cijeli niz socijalnih i ekolokih ciljeva koji se uklapaju u koncept odrivog razvoja, odnosno razvoja koji omoguuje kvalitetan ivot sadanjim, ali i buduim generacijama. Stoga se moe ustvrditi da je rast nuan, ali nedovoljan uvjet ekonomskog razvoja. Na ekonomski rast moemo gledati kao na kratkoroni ili kratkorono usmjereni koncept, dok je ekonomski razvoj dugoroni koncept. U tom kontekstu treba promatrati i ulaganja u obrazovanje te ih tretirati kao investicije u ekonomski razvoj, iako nekad nee udovoljavati kratkoronim ciljevima rasta. Oekivanja predstavnika lokalne ekonomije i drutva postavljaju pred moderna sveuilita nove zadatke i izazove. Stoga je od izuzetne vanosti da sveuilita preispitaju svoju ulogu u regionalnom razvoju, kako bi postala spremnija odgovarati na regionalne potrebe ekonomije i drutva u cjelini. Kljuni zadatak koji
324

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

se u skladu s reenim danas postavlja pred sveuilita je razviti komunikaciju s okruenjem u kojem djeluju.

2. Pojmovno odreenje ekonomskog razvoja i regionalnog razvoja

Ekonomski razvoj je multidimenzionalni proces koji ukljuuje reorganizaciju i reorijentaciju cjelokupnog ekonomskog i drutvenog sustava. To je proces unapreenja kvalitete ivota svih ljudi i to u tri jednako vana aspekta: podizanje ivotnog standarda, tj. dohotka i potronje, razine hrane, zdravstvenih usluga i obrazovanja putem odgovarajueg rasta; stvaranje uvjeta pogodnih za rast samopotovanja putem izgradnje drutvenih, politikih i ekonomskih sustava i institucija koje promoviraju ljudsko dostojanstvo i potovanje; poveanje slobode izbora putem proirenja raspona mogunosti izbora (Todaro, 2006). Najee se ekonomski razvoj denira kao proces unapreenja kvalitete ivota putem poveanja dohotka po stanovniku, smanjenja siromatva i unapreenja individualnih ekonomskih mogunosti, ali i kroz bolje obrazovanje, poboljanja u zdravlju i prehrani, ouvanje prirodnih resursa, ii okoli i bogatiji kulturni ivot. Na razvoj se takoer moe gledati kao na proces proirenja stvarnih sloboda koje ljudi uivaju (Sen, 1999), pri emu su slobode istodobno glavni cilj razvoja, ali i glavno sredstvo ostvarivanja razvoja. Lokalni/regionalni razvoj se odnosi na proces u kojem lokalne/regionalne vlasti i organizacije poduzimaju aktivnosti kojima podravaju postojea poduzea i razinu zaposlenosti, potiu razvoj novih proizvoda/usluga i poduzea te stimuliraju zadravanje radnih mjesta ili stvaranje novih radnih mjesta u regiji (Plotajner, 2003). Glavni ciljevi lokalnog/ regionalnog razvoja u tranzicijskim zemljama su (OECD, 1986): jaanje konkurentske pozicije regije kroz razvijanje potencijala nedovoljno iskoritenih ljudskih i prirodnih resursa; realiziranje mogunosti za endogeni ekonomski rast kroz prepoznavanje prilika dostupnih lokalnoj proizvodnji; unapreenje zikog i socijalnog okruenja kao nune komponente unapreenja klime za poslovni razvoj i unapreenja kvalitete ivota stanovnika regije; poveanje razine zaposlenosti i dugoronih opcija za razvoj karijere lokalnog stanovnitva; poveanje ukljuenosti hendikepiranih osoba i pripadnika manjina u lokalnoj ekonomiji; promicanje ekonomske i politike stabilizacije regije kreiranjem ekonomske baze za dostojan ivot na lokalnoj razini te promicanje odrivog razvoja. Pri tome su kljuni elementi na koje lokalne vlasti mogu utjecati svojim programima i politikama sljedei (Plotajner, 2003): ljudski resursi (rad, menadment, itd.); zika infrastruktura (zemlja, zgrade, lokacije, ceste, opskrba vodom, opskrba energijom, itd.); nancijski resursi (javno nanciranje, porezni sustav, privlaenje privatnog kapitala, itd.); socijalna infrastruktura (kultura, kole, stambena iz325

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

gradnja itd.); zika okolina (prirodne karakteristike, kvaliteta zraka, itd.); pravna okolina (nancijske inicijative, planiranje po zonama, razvojne dozvole, itd.); razvojna okolina (stavovi lokalne administracije i ostalih ukljuenih u razvojni proces). Za regionalni i lokalni razvitak kljune su sve navedene vrste resursa, pri emu se na neke od njih moe u veoj mjeri utjecati, tj. mogue ih je dalje razvijati i poticati (ljudski resursi, gospodarska i ostala infrastruktura i dr.), dok se neki resursi mogu jedino ouvati mjerama politike u svrhu regionalnog razvitka upanije u kojoj se nalaze (steeni prirodni, naslijeeni materijalni resursi i dr.).

3. Uloga visokog obrazovanja u ekonomskom razvoju

Dananji teoretiari razvoja i ekonomike obrazovanja se uglavnom slau oko pozitivne uloge obrazovanja u ekonomskom razvoju regija i drava, pri emu empirijski podaci i statistike potvruju navedenu tezu (OECD, 2001). Ono oko ega se razilaze su mjerenje doprinosa te smjer utjecaja odnosno uzrono-posljedina veza izmeu obrazovanja i razvoja. Teoretska i praktina istraivanja zapravo ukazuju na meupovezanost i meuovisnost obrazovanosti zaposlenih i ekonomskog razvoja: Obrazovanje ima izraenu ekonomsku funkciju, jer djeluje na poveanje ekasnosti, ali istodobno i na ukupnu drutvenu efektivnost. Povienjem strunosti i obrazovne strukture zaposlenih direktno se utjee na razvoj proizvodnih snaga. Obrazovanjem odgovarajuih ljudskih potencijala poveavaju se standard, uvjeti rada i ivota, kao i ukupni ekonomski razvoj. S druge strane ekonomska razvijenost trai vii stupanj obrazovanja i tako se neprestano proimaju u uzajamnoj zavisnosti i uvjetovanosti. (Breki, 1979) Ipak, u analizi ovog odnosa vano je naznaiti da su neka istraivanja, u svjetskim razmjerima, ukazala da samo obrazovanje nije od presudnog utjecaja na uspjenost poslovanja poduzea, ve da mnogo vei utjecaj ima nain iskoritenja ljudskog potencijala (Breki, 1979). Utjecaj obrazovanja na ekonomski rast i razvoj moe se promatrati s mikro- i makroekonomskog aspekta. Na mikro-razini dodatno obrazovanje donosi pojedincu veu plau te poveava njegovu produktivnost u radu (zaposlenici s boljim komunikacijskim vjetinama, vjetinama rjeavanja problema, te s novim znanjima koja zahtijevaju dananje znanjem intenzivne proizvodnje moi e bolje raditi, bre uiti i bre se prilagoavati promjenama od manje obrazovanih radnika) to doprinosi ekonomskom rastu. Ovo je vrlo ogranieno gledanje na ulogu obrazovanja. Makro perspektiva nam omoguuje da sagledamo niz dodatnih koristi koje drutvo uiva kad se pojedinac obrazuje (tzv. pozitivne eksternalije), a koje ukljuuju ne samo jaanje ekonomskih potencijala regije (vei fond znanja, koritenje novih tehnologija, usvajanje vjetina koje doprinose veoj produktivnosti u radu) nego i pozitivan utjecaj na stope rasta stanovnitva
326

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

i zdravlje, na demokratizaciju, politiku stabilnost i ljudska prava, na okoli, na smanjenje siromatva i nejednakosti, na suzbijanje upotrebe droge i kriminala, na veu ukljuenost radne snage. Problem koji se javlja je mjerenje tih eksternalija te mjerenje utjecaja razine obrazovanja na stopu ekonomskog rasta. to se utjecaja na rast tie moemo govoriti o dvije osnovne mogunosti (Mitch, 2005). Prva je da vie razine obrazovanja omoguuju veu adaptabilnost i sposobnost reagiranja na promjene kod obrazovanijih radnika, to je osobito znaajno u ekonomijama koje se sastoje najveim dijelom od malih poduzea, dakle ekonomijama u kojima je veliki postotak zaposlenih na pozicijama koje zahtijevaju donoenje odluka. Druga mogunost je da vie razine obrazovanja poveavaju skup obrazovanih iz kojeg se regrutiraju elitne grupe odgovorne za inovacije (tehniko-tehnoloke, drutvene ). Problem kod mjerenja utjecaja obrazovanja na rast i razvoj u irem, makroekonomskom smislu je taj to je teko izolirati utjecaj obrazovanja od utjecaja ostalih elemenata razvoja kao to su raspoloivost kapitala, postojea razina dohotka, dostignuti stupanj razvoja tehnologije i sl. To je osobito uoljivo ako se usporeuju zemlje s visokim i niskih dohotkom. Prilikom analize vanosti ulaganja u visoko obrazovanje ljudskih potencijala treba voditi rauna o tome kako je ljudski potencijal jedini resurs koji stvara dodanu vrijednost, jer svi ostali resursi (kapital, osnovna i obrtna sredstva i dr.) samo prenose u nov proizvod ili uslugu ve prije stvorenu vrijednost (Lasi, 1999). Takoer, ljudski kapital karakterizira dui vijek trajanja od korisnog vijeka strojeva i opreme te je njegova stopa deprecijacije u odnosu na stopu amortizacije i otpisa znatno manja (kare, 1996). Koristi od investicija u obrazovanje odlikuju se izrazitom trajnou i ne depreciraju s vremenom uz uvjet njihova konstantnog odravanja, budui da se jednom steena znanja i vjetine nikad ne gube, ako ih se redovito koristi i osuvremenjuje (kare, 1996). Rezultati istraivanja provedenog u Republici Hrvatskoj ukazuju na iznimno jak utjecaj obrazovanja na rast drutvenog proizvoda. Tako 1000 kuna investiranih u ljudski kapital (obrazovanje) rezultiraju porastom drutvenog proizvoda u iznosu od 1300 kuna (kare, 1996).

4. Funkcije sveuilita u suvremenom drutvu znanja

U razmatranjima pitanja obrazovanja te u razgovorima i raspravama o obrazovanju danas je nezaobilaznom postala sintagma drutvo znanja. O znanju i o drutvu znanja se danas govori moda vie nego ikad, ali to na alost ne znai da je znanje dobilo na vrijednosti u drutvu. Na pitanje ima li znanje ekonomsku vrijednost, tj. da li ga drutvo priznaje kao vrijednost nema jednoznanog odgovora. Naime, drutvo nije homogena, ve diferencirana cjelina, i moe se rei da se ono sastoji od tri segmenta: od politike elite, odnosno elita; od ekonomskih
327

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

ili gospodarskih elita; i od drutvenih slojeva koji ine neelitu: puk, demos, ili kako ga ve deniramo (upanov, 1996). Odgovor ovisi o tome kako ta tri drutvena segmenta vrednuju znanje, a vrednovanje se ini na razini stavova i na razini stvarnog ponaanja. Prema nekim autorima moe se ustvrditi kako se ovo samoproglaeno drutvo znanja zapravo prepustilo neobrazovanosti, bez obzira na to koliko je znanja moda nagomilalo i pohranilo (Liessmann, 2008). Kroz povijest se doprinos sveuilita drutvu prije svega shvaao kroz osposobljavanje dobrih lanova drutva odnosno kroz ivote i karijere individualnih studenata. Cilj sveuilita bio je tness for the world ili priprema za svijet (Pelikan, 1992). Danas se pak ciljevima sveuilita smatraju: istraivanje, pouavanje i pruanje podrke drutvu. Ti se ciljevi mogu postii kroz funkcije ili aktivnosti koje obavlja sveuilite irenje znanosti, edukaciju i trening ovjeanstva te stvaranje drutva. Snaga pojedinih uloga sveuilita (korporativna, znanstvena, univerzalna i autonomna uloga) proizlazi iz predanosti misiji i naina na koji je sveuilite razumije i interpretira, te iz kvalitete i odgovornosti s kojom sveuilite realizira svoje aktivnosti u svrhu postizanja ciljeva (Borrero Cabal, 1993). UNESCO istie kako su pouavanje i istraivanje intelektualne funkcije sveuilita, povezane s edukativnom funkcijom koja se sastoji od kultiviranja uma i prenoenja temeljnih ideja i koncepata. Skup usluga kojima sveuilite podupire i potpomae razvoj drutva predstavlja socijalnu funkciju sveuilita ili socijalnu ulogu. Socijalna uloga sveuilita ogleda se u povezivanju intelektualne i edukativne uloge sveuilita sa razvojem drutva. Danas se od visokog obrazovanja trai prilagodba novim drutvenim potrebama: da bude odgovornije trino, programski i drutveno, primjerice orijentacija prema sposobnostima studenata, ali i odgovornost prema svim interesno-utjecajnim skupinama (Krbec, 2007). Slijedom reenog neki su autori pokuali denirati vrijednost visokog obrazovanja upotrebom matematike funkcije (Doost, 1999). U takvom se pristupu vrijednost sveuilita (the value of a university, VU) moe promatrati kao funkcija fakultetskih znanja i sposobnosti (F), pozitivne interakcije meu samim fakultetima (FF), interakcije fakulteta sa studentima (FS), ekasnosti administracije (A), administrativne podrke fakulteta i studenata (AFS) i javne percepcije o kvaliteti proizvoda koje sveuilite isporuuje (PP). Interakcija meu navedenim elementima moe se izraziti u obliku jednadbe: VU = f (F, FF, FS, A, AFS, PP). U raspravama o vrijednosti i ulozi sveuilita u drutvu vano je napomenuti kako se od znanosti i znanstvenika oduvijek oekivalo da budu kritini prema svim dogmama i predrasudama, te da kritikim promiljanjem aktualnih problema doprinesu razvoju drutva. ini se da su sveuilita zapostavila razvoj te svoje kritike uloge pa ne ude reakcije javnosti i medija u kojima se akademsku zajednicu esto proziva zbog utnje.
328

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Visokoobrazovne institucije se trebaju izvui iz zamke rednog broja na rang listi. Naime, u podruju obrazovanja su uvijek postojale situacije sline nadmetanju: dobre su kole bile poznate i preporuivane drugima, a meu sveuilitima je konkurencija (jednako kao i mobilnost) od poetka spadala u njihova obiljeja. Ipak, bila je to konkurencija koja se zbivala izmeu razliitih tumaenja svijeta, metoda i modela, pa i izmeu razliitih akademskih kultura; dakle konkurencija oko pristupa istini, a ne konkurencija u vezi s mjestom na rang listi (Liessmann, 2008). I takvu je konkurenciju potrebno ponovno oivjeti meu sveuilitima.

5. Pokazatelji veze izmeu visokog obrazovanja i ekonomskog razvoja

Meunarodna organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, OECD, razvila je niz statistikih pokazatelja kojima se mjeri dostignuta razina obrazovanja, stupanj razvijenosti sustava obrazovanja te njegov utjecaj na ekonomiju i drutvo. Meu glavnim pokazateljima su: dostignuti stupanj obrazovanja meu odraslom populacijom, broj studenata koji uspjeno zavre studij, struktura zaposlenih prema stupnju obrazovanja, obrazovni trokovi po studentu, udio trokova obrazovanja u BDP-u, privatne i javne investicije u obrazovne institucije, veliina razreda i omjer studenata i profesora, plae profesora, struktura radnog vremena profesora, postotak zaposlenih ukljuenih u obrazovanje odraslih i dr. Svi su ti pokazatelji objedinjeni u godinjem izvjeu o obrazovanju Education at a Glance. U godinjem izvjeu za 2010. godinu prezentirani su i neki novi pokazatelji: pokazatelji vezani uz odabir obrazovne institucije ukljuujui utjecaj roditelja, pokazatelj dugoronog ekonomskog utjecaja viih razina obrazovanja, usporedni pokazatelj trokova rada u OECD zemljama ovisno o dostignutom stupnju obrazovanja, pregled trendova u obrazovanju, razraeniji skup pokazatelja ljudskih i nancijskih resursa uloenih u obrazovanje, pokazatelj koji usporeuje plae profesora i zarade visokoobrazovanih radnika te skup pokazatelja o sudjelovanju odraslih u obrazovanju i treninzima. U kontekstu ovog rada posebno istiemo one pokazatelje koji najbolje prikazuju odnos izmeu obrazovanja i ekonomskog rasta i razvoja, a to su: A7 (pokazatelj koji mjeri ekonomske koristi od obrazovanja odnosno pokazuje razlike u zaradama ovisno o dostignutoj razini obrazovanja), A9 (pokazatelj drutvenih efekata obrazovanja kao to su dobro zdravlje, zanimanje za politiku i meusobno povjerenje), A10 (pokazatelj koji mjeri koliko je skupo zaposliti visokoobrazovanog radnika odnosno usporeuje trokove zapoljavanja radnika razliitih razina obrazovanja), A8 (stope povrata na obrazovanje, privatne i drutvene, mjerene neto sadanjom vrijednosti) i A6
329

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

(utjecaj razine obrazovanja na zapoljivost). Podaci za 2010. godinu ukljuuju vrijednosti temeljem modiciranog i proirenog skupa pokazatelja, a dostupni su u najnovijem izvjeu Education at a Glance 2012.

6. Vanost visokog obrazovanja u kontekstu novih mjera napretka i blagostanja

Posljednjih se godina sve vie uju kritike na raun bruto drutvenog proizvoda (BDP-a) kao neadekvatne mjere blagostanja. Za razliku od BDP-a u kojemu se svaka aktivnost u drutvu tretira kao doprinos rastu BDP-a, nove mjere napretka su u kalkulaciju blagostanja uvele operaciju oduzimanja i to za svako gospodarsko djelovanje koje je tetno ili pak ni na koji bitan nain ne pridonosi poboljanju ivotnog standarda (kao npr. novac utroen na suzbijanje zloina, oneienja i sl.; takoer se iscrpljivanje prirodnih resursa tretira kao odbitna stavka, a ne stavka koja doprinosi blagostanju ). Neke od novih mjera blagostanja i napretka su tako primjerice: Indeks odriva gospodarskog blagostanja (Index of Sustainable Economic Welfare, ISEW), Stvarni pokazatelj napretka (Genuine Progress Indicator, GPI), Fordhamov indeks drutvenog zdravlja (Fordham Index of Social Health, FISH), UN-ov indeks razvoja ovjeka (UNs Human Development Index, HDI) koji kao jednu od tri glavnih dimenzija razvoja mjeri dostignuti stupanj obrazovanja, Indeks gospodarskog blagostanja (Index of Economic Well-Being, IEWB), Indeks sretnog planeta (Happy Planet Index, HPI), Realno izvjee o svjetskoj ekonomiji (Real World Economic Outlook, RWE) i drugi1. Europska komisija pokrenula je takoer razvoj europskog sustava za drutveno izvjeivanje i praenje blagostanja s namjerom da uspostavi precizni mehanizam mjerenja stvarnog gospodarskog napretka svojih stanovnika (Rifkin, 2006). U Europi sve vie jaa miljenje da razvoj sam po sebi ne jami ljudima bolji ivot. Zato Europska komisija uzima u obzir itavo mnotvo drugih pokazatelja kojima se nastoji izmjeriti srea, ukljuivi i stupanj razvijenosti drutvene kohezije, uklanjanje drutvenih razlika i rast drutvenog kapitala. U prijedlogu novih pokazatelja napretka u obrazovanju Europska unija navodi tako izmeu ostalih i pokazatelj drutvene ukljuenosti i aktivnog graanstva (EC, 2006).

Zaklada NEF (New Economics Foundation), ili kako sami sebe nazivaju - nezavisni think and do tank, ija je osnovna krilatica Economics as if People and the Planet Mattered, kontinuirano radi na razvoju novih mjera napretka. Zakladu su 1986. godine osnovali voe alternativnog ekonomskog foruma (The Other Economic Forum, TOES). Vie o samoj zakladi i novim mjerama napretka na Internet adresi: www.neweconomics.org.

330

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

U tom kontekstu novi skup OECD indikatora predstavlja pomak u analizi ireg utjecaja visokog obrazovanja na ekonomiju i drutvo u cjelini. Ipak, pred znanstvenicima je i dalje izazovna zadaa: mjerenje indirektnih efekata visokog obrazovanja.

7. Uloga visokog obrazovanja u regionalnom razvoju

Iz svega do sada navedenog nedvojbena je pozitivno korelirana veza izmeu obrazovanja i napretka drave i regije. Pitanje koje se postavlja je kako pospjeiti tu vezu odnosno kako obrazovanje uiniti jaim pokretaem, promotorom i poticateljem napretka? MIT (The Massachusetts Institute of Technology) iz SAD-a i Sveuilite Cambridge iz Ujedinjenog Kraljevstva organizirali su meunarodni istraivaki konzorcij kako bi ispitali vezu izmeu sveuilita, inovativnosti i konkurentnosti lokalnih ekonomija (Mattoon, 2006). Glavni zakljuak konzorcija je da je utjecaj sveuilita na ekonomski rast najjai kad su ona prilagoena ekonomskoj strukturi lokalnog gospodarstva, to znai da se sveuilita mogu fokusirati dijelom na stvaranje novih industrija, i dobrim dijelom na poveanje sposobnosti postojeih poduzea da se prilagode zahtjevima trita i da uspjeno konkuriraju na tritu koje se stalno mijenja. Istraivanje je pokazalo da sveuilita pomau lokalna gospodarstva na vie naina: proizvode ili unapreuju lokalni ljudski kapital, poveavaju sposobnosti lokalnih poduzea za rjeavanje problema (putem ugovornog istraivanja, konzultacija, tehnolokih licenci i sl.), pruaju struno obrazovanje i usavravanje te ono to se esto zanemaruje, a to je da osiguravaju javni prostor i udomauju susrete i forume na kojima zajedno sudjeluju investitori, kompanije i znanstvenici. Neki autori smatraju pak da je vrlo esto primarni utjecaj sveuilita produbljivanje drutvenog kapitala (Mattoon, 2006). Teko je pruiti vrste i precizne preporuke sveuilitima o tome kako najbolje doprinijeti lokalnom razvoju. Ali ono to se sa sigurnou moe rei je da je utjecaj visokog obrazovanja na lokalnu ekonomiju najjai kad sveuilita i fakulteti razumiju to mogu ponuditi gospodarstvu i drutvu u cjelini te to se deava u ekonomskoj strukturi njihove regije (Mattoon, 2006). Vana zadaa visokoobrazovnih institucija mora takoer postati i razvijanje kritikog miljenja kod studenata te poticanje na proaktivno ponaanje, na suradnju s drugima oko sebe, na veu graansku osvijetenost. Ako lokalno sveuilite eli postati centar znanja za to e u svakom sluaju biti potrebna suradnja meu liderima svih sektora, ukljuujui poslovni sektor i industriju, dravne i lokalne vlasti, visoko obrazovanje, nevladine organizacije i medije. Pri tome valja imati na umu da utjecaj ljudskih potencijala na regionalni razvoj ovisi prije svega o strukturnim karakteristikama stanovnitva, strategijskom upravljanju ljudskim potencijalima, a posebice obrazovanju (Brgi, 1998).
331

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

Organizacija OECD predlae niz moguih dimenzija putem kojih visokoobrazovna institucija moe procijeniti vlastitu sposobnost odgovaranja na regionalne potrebe (OECD, 1999): - Sinteza: Shvaa li sveuilite da je teritorijalni razvojni proces utemeljen na ekonomskim, tehnolokim, okolinim, socijalnim, kulturnim i politikim planovima? - Fokus: to predstavlja poseban doprinos sveuilita regionalnom razvojnom planu? - Geografski identitet: to su specinosti regije kojima sveuilite moe doprinijeti? - Regionalna politika: to su glavni pokretai regionalne politike? - Pouavanje i uenje: Je li inteligencija regionalne radne snage utjecala na oblikovanje studijskih programa i programa uenja? - Mainstream: Je li regionalni angaman postao dio akademskog mainstreama na sveuilitu? - Komunikacija: Jesu li regionalne potrebe i prioriteti izraeni putem sveuilita? - Istraivanje i inteligencija: Osigurava li sveuilite regiji potrebnu inteligenciju za izradu buduih razvojnih planova? - Sposobnost odgovaranja na potrebe: Je li sveuilite sposobno brzo odgovoriti na nepredviene regionalne potrebe? - Vodstvo: Koju ulogu ima sveuilite u voenju regije? - Kolaboracija: Postoje li procedure za podrku meusveuiline suradnje? - Partnerstva: Jesu li jasni ciljevi partnerstva? - Institucionalna kultura: Je li institucionalna kultura i radna praksa visokoobrazovnih institucija i drugih regionalnih partnera dovoljno slina da omoguuje aktivni angaman i dijalog? Odgovori na ova pitanja ukazat e na potrebne promjene u organizacijskoj strukturi i procesima, kako bi se sveuilite snanije usmjerilo prema regiji u kojoj djeluje. U dananjim uvjetima globalne gospodarske krize izazovi s kojima se suoavaju regije i drave svijeta postaju sve vei. Traenje odgovarajuih rjeenja u suradnji sa lokalnim sveuilitima, te osobito s institucijama ekonomskog visokog obrazovanja moe znaajno poduprijeti i potaknuti regionalni ekonomski razvoj.2
2

Analiza uloga visokoobrazovnih institucija iz podruja ekonomije s posebnim osvrtom na stanje u Republici Hrvatskoj, odnosno Istarskoj upaniji, te pregled pokazatelja njihova doprinosa regionalnom razvoju detaljno je obraen u radu: Grgorini, 2009.

332

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Za visoko ekonomsko obrazovanje mogue je primijeniti isti skup pokazatelja veze izmeu visokog obrazovanja i regionalnog razvoja kao i za bilo koje drugo znanstveno polje. Ipak, smatramo kako bi za ekonomsko visoko obrazovanje bilo osobito znaajno pratiti sljedee pokazatelje: postojanje ciljeva, strategija, politika i indikatora napretka vezanih uz doprinos regionalnom razvoju; broj i vrijednost (ne samo cjenovna, ve i sadrajna) projekata ostvarenih u suradnji s regionalnim poduzeima i institucijama, ukljuujui ugovorna istraivanja, studije, strategije razvoja, konzultacije i sl.; broj odranih javnih skupova, predavanja, konferencija i radionica u kojima su sudjelovali regionalni gospodarski subjekti i institucije; organizacija kongresa i konferencija koji tematski obrauju pojam regionalnog razvoja i odnos izmeu lokalnog sveuilita i regije; organizacija kongresa i konferencija koji obrauju teme znaajne za regiju; projekti vezani uz regionalni razvoj i odnos izmeu lokalnog sveuilita i regije, a u koje je ukljueno lokalno sveuilite; broj i vanost (kvaliteta sadraja) objavljenih radova na istu temu; razvijenost ureda za komunikaciju i odnose s javnou; prisutnost u medijima; razvijen sustav slanja newslettera / razvijenost liste gospodarstvenika, predstavnika medija i neprotnog sektora za redovito slanje newslettera ili slinog oblika informiranja; broj i vanost (kvaliteta sadraja) objavljenih komentara o aktualnoj ekonomskoj situaciji i ekonomskim, ali i irim politikim i drutvenim problemima, u autorstvu znanstveno-nastavnog osoblja sveuilita; kvaliteta Internet stranica sveuilita - preglednost, vrijednost i aurnost informacija od znaaja za lokalne gospodarstvenike; razvijenost sveuilinog knjininog sustava - radno vrijeme prilagoeno gospodarstvenicima, jednostavnija posudba knjiga, popunjavanje fonda knjinice u skladu s potrebama lokalnog gospodarstva, godinja izdvajanja za knjinicu(e), sunanciranje meuknjinine posudbe. Analizom sadanje situacije u Republici Hrvatskoj moe se zakljuiti kako konkurencija izmeu velikog broja ekonomskih visokoobrazovnih institucija nije poluila odgovarajue rezultate u podizanju razine kvalitete obrazovnih programa, te kako iste jo uvijek ne osiguravaju adekvatno obrazovanje za potrebe trita rada. U tom kontekstu ponovno je potrebno istaknuti vanost otvaranja lokalnih sveuilita prema poslovnoj zajednici regije u kojoj djeluju, kako bi se utvrdile potrebe za odgovarajuim programima obrazovanja. U skladu s tim potrebno je uvesti promjene u sadraju postojeih obrazovnih programa (prvenstveno u korist alternativnih teorija i pristupa te uvoenjem interdisciplinarnog pristupa poduavanju ekonomskih pojmova), kao i poveati kvalitetu istih kako bi se vratilo povjerenje u vrijednost ekonomskog visokog obrazovanja. Dokle god je u percepciji studenata i nastavnika ekonomija studij koji se vrlo lako savladava i zavrava, te koji ne nudi primjenjiva znanja u stvarnom poslovnom svijetu, jednako e ga tako percipirati i drutvo u cjelini. A za promjenu percepcija po333

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

trebno je krenuti od promjena u sadraju i kvaliteti izvoenja nastave, odnosno od usavravanja znanstveno-nastavnog osoblja kao temeljnog preduvjeta takvih promjena. Takoer, nesnalaenje hrvatskih studenata ekonomije u pisanju znanstvenih radova, u pretraivanju znanstvenih izvora te u izraavanju, kako pismenom, tako i usmenom (govornike vjetine) ukazuje na nunost uvoenja odgovarajuih kolegija na kojima e studenti moi nauiti i usavriti navedene vjetine. Reforme visokog obrazovanja, pa tako i ekonomskog, trebale bi krenuti od sadraja, a tek se onda pozabaviti formom. Uvoenjem sadraja koji odgovaraju na aktualna pitanja i probleme drutva, a koji e se poduavati i izuavati na nov nain (kroz pristupe uenju bazirane na eksperimentu, aktivne strategije uenja kao to su igre, simulacije i igranje uloga te prije svega kroz interdisciplinarni pristup sloenim multidimenzionalnim pojavama koje se izuavaju na ekonomskim fakultetima) mogue je oekivati pomake u ponaanju studenata - buduih nositelja gospodarske djelatnosti regije i graana drutva/ lokalne zajednice. U prilog tome govore i rezultati istraivanja kojima je dokazana veza izmeu stupnja dominacije/usvojenosti odreene ekonomske teorije o ljudskoj prirodi i stupnja razvijenosti socio-ekonomskog ponaanja trgovakih drutava i njihovih direktora odnosno potvreno je kako je uz ostale varijable i unapreenjem programa visokog obrazovanja ekonomista u podruju ekonomskih teorija o ljudskoj prirodi (poduavanjem sveobuhvatnijih teorija koje predstavljaju odmak od ogranienog koncepta Homo Economicus), socio-ekonomskih trgovakih drutava i socio-ekonomskog managementa (kao modela dugorone uspjenosti poslovanja) mogue utjecati na stupanj razvijenosti socio-ekonomskog ponaanja trgovakih drutava i njihovih direktora (Lacmanovi, 2012). Visoko ekonomsko obrazovanje na taj nain postaje jedan od kljunih mehanizama kojima se trgovaka drutva i njihove direktore moe potaknuti na usvajanje realnije slike o ljudskoj prirodi te da se slijedom toga u svojem poslovanju ponaaju i razmiljaju socio-ekonomski, odnosno na dobrobit drutva u cjelini.

8. Empirijsko istraivanje utjecaja sveuilita na regionalni razvoj

U svrhu pruanja empirijskih dokaza o utjecaju sveuilita na regionalni razvoj provedeno je jednokratno istraivanje na regionalnom uzorku gospodarstvenika Istarske upanije u studenom 2008. godine (Grgorini, 2009). Istraivanje je imalo tri cilja: (1) analizirati postojeu praksu povezivanja sveuilita s gospodarstvenicima regije i stupanj njezine razvijenosti, (2) utvrditi percepcije gospodarstvenika o vrijednosti visokog obrazovanja te o ulogama visokoobrazovnih institucija i (3) na osnovi dobivenih rezultata predloiti preporuke za djelotvorniji
334

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

doprinos sveuilita razvoju regije. U tu svrhu kao instrument istraivanja koriten je anketni upitnik sastavljen od trideset i jednog pitanja. Istraivanjem se eljelo utvrditi sljedee aspekte odnosa sveuilita i lokalne ekonomije: stupanj zadovoljstva ispitanika ukupnom kvalitetom obrazovnog programa na instituciji na kojoj su stekli svoju strunu spremu, percepcija korisnosti obrazovanja, kljuna znanja i vjetine u obavljanju svakodnevnih poslova, sudjelovanje ispitanika u obrazovnim programima nakon zavretka redovnog obrazovnog procesa, preferencije ispitanika prema eksternim/internim edukacijskim programima, stupanj razvijenosti komunikacije obrazovnih institucija prema regionalnim gospodarstvenicima, rang uestalosti koritenja razliitih izvora informacija meu ispitanicima, koriste li se ispitanici uslugama knjinica Istarske upanije te stupanj njihova zadovoljstva fondom knjiga iz podruja njihovog interesa, percepcije ispitanika o povezanosti obrazovnih institucija Sveuilita Jurja Dobrile u Puli (sveuilita s najveim utjecajem u regiji) s praksom, interes regionalnih gospodarstvenika za sudjelovanje u javnoj raspravi (susretima znanosti i gospodarstva), koliko poduzea koristi Sveuilite kao formalni izvor regrutiranja ljudskih potencijala u procesu zapoljavanja novih zaposlenika, interes gospodarstvenika za obrazovne programe, konferencije, predavanja i ostale obrazovne aktivnosti u organizaciji obrazovnih institucija Sveuilita Jurja Dobrile u Puli, rang funkcija visokoobrazovnih institucija prema vanosti u percepciji ispitanika, percepcija vanosti visokog obrazovanja te rang uloga visokog obrazovanja prema vanosti u percepciji ispitanika. Za okvir uzorka uzeta su sva velika i srednje velika poduzea registrirana na podruju Istarske upanije u 2007. godini, to obuhvaa 26 velikih i 88 srednje velikih poduzea, te 86 najuspjenijih malih poduzea po kriteriju ukupnog prihoda, prema podacima FINA-e za 2007. godinu. Granica okvira uzorka denirana je uvaavajui znaajan udio malih poduzea u istarskom gospodarstvu (ukupan broj malih poduzea registriranih u Istarskoj upaniji 2007. godine je 8.2743). Od 200 poduzea iz okvira uzorka, na poziv na suradnju u istraivanju odazvalo se njih 61, odnosno uzorak se sastojao od 61 poduzea, a stopa povrata bila je 30,50 %. Poduzea kao jedinice istraivanja su pri ispunjavanju anketnog upitnika predstavljale osobe koje (u najveem dijelu u odnosu na ukupan broj ispitanika) obavljaju menaderske poslove u poduzeu, ukljuujui niu, srednju i najviu razinu menadmenta. Ispitanici su bili neto veim dijelom mukog spola (61 %). Ukupno 90 % ispitanika je u trenutku anketiranja bilo zaposleno na managerskim pozicijama. Najvei broj ispitanika pripada jednoj od sljedeih dobnih skupina: 44 % njih ima od 31 do 40 godina, a 28 % ispitanika od 41 to 50 godina. Ispitanici veim dijelom pripadaju visokoobrazovanoj populaciji (njih 67 %).
3

Prema podacima FINA-e.

335

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

Rezultatima istraivanja potvrena je temeljna hipoteza o pasivnom odnosu visokoobrazovnih institucija prema predstavnicima lokalne ekonomije odnosno nedovoljnom doprinosu kljune visokoobrazovne institucije (Sveuilita Jurja Dobrile u Puli) regionalnom razvoju Istarske upanije. Takoer, u skladu s rezultatima istraivanja, potrebno je zakljuiti kako postoji niz aktivnosti kojima Sveuilite moe bitno ojaati svoj doprinos regiji. Stopa povrata anketnih upitnika od 30,50 % ukazuje na znaajan interes gospodarstvenika Istarske upanije za problem istraivanja. Gospodarstvenici regije su u znaajnom dijelu zainteresirani za suradnju s visokoobrazovnim institucijama, ukljuujui sudjelovanje u visokoobrazovnim programima, to ukazuje na to da prepoznaju vrijednost visokog obrazovanja te vrijednost zajednike suradnje u ekonomskom razvoju regije u kojoj ive i djeluju. U nastavku rada navode se neki od kljunih rezultata istraivanja koji podupiru navedeno. Na pitanje Je li Vas institucija na kojoj ste zavrili studij ikada kontaktirala nakon studija? negativno je odgovorilo 68,85 % ispitanika, dok je pozitivan odgovor dalo 24,59 % ispitanika. Za Sveuilite Jurja Dobrile u Puli je indikativan podatak o samo 4 zabiljeena kontakta. Istraivanje je pokazalo kako druga nacionalna sveuilita imaju razvijeniju komunikaciju prema svojim bivim i potencijalnim studentima. Kontakti tih sveuilita bili su vezani uz: strunu podrku, ponudu poslijediplomskog studija, ponudu doktorskog studija, strune seminare, organizaciju strunih skupova, ispunjavanje anketa i pomo studentima, suradnju te organizaciju kongresa. Ukupno 54,10 % ispitanika je odgovorilo kako se ne koristi uslugama ni jedne od knjinica Istarske upanije, dok 42,62 % ispitanika koristi usluge neke od knjinica Istarske upanije (53,85 % koristi usluge Sveuiline knjinice, 73,08 % koristi usluge neke od gradskih knjinica, dok se uslugama knjinica fakulteta koristi svega 15,39 % ispitanika; 3,85 % ispitanika koristi usluge Mornarike knjinice u Puli). Kada se u obzir uzmu svi navedeni podaci mogue je zakljuiti sljedee: gospodarstvenici nedovoljno koriste usluge knjinica. Usluge Sveuiline knjinice gospodarstvenici slabije koriste u odnosu na gradske knjinice. Srednja ocjena zadovoljstva fondom knjiga ukazuje na potrebu poveanja knjinog fonda kako Sveuiline knjinice, tako i knjinica fakulteta. Ovo je istraivanje samo naznailo jedno od glavnih ogranienja razvoja sveuilinog knjininog sustava, bez kojega Sveuilite ne moe napredovati kao znanstveno-istraivako sredite regije. Sveuilite bi trebalo provesti detaljnije ispitivanje zadovoljstva fondom i uslugama knjinice meu studentima, gospodarstvenicima, ali i meu znanstveno-nastavnim osobljem Sveuilita, kako bi se na temelju toga, ali i uz uvaavanje preporuka samih djelatnika knjinica, donijele odgovarajue odluke o nainima unapreenja knjininog sustava.
336

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Postotak ispitanika koji smatraju da Sveuilite nije ili uglavnom nije povezano s praksom, kao i postotak ispitanika koji nemaju nikakvu percepciju o tome znaajan je (ukupno 59,02 %). Sveuilite bi trebalo evaluirati svoje dosadanje politike i donijeti odgovarajue odluke kako bi se vie otvorilo prema problemima gospodarstva regije odnosno lokalne zajednice u kojoj djeluje. Na pitanje Kada biste dobili poziv da sudjelujete u javnoj raspravi (susret znanosti i gospodarstva) o pojedinim pitanjima gospodarstva, da li biste se odazvali? pozitivno je odgovorilo ak 70,49 % ispitanika. Veliki interes gospodarstvenika za javne rasprave ovakvog tipa potvruje temeljnu hipotezu ovog rada te bi trebao predstavljati poticaj odgovornim osobama na Sveuilitu Jurja Dobrile u Puli da razviju ovakav oblik povezivanja znanosti i gospodarstva regije. Pretpostavka je da ispitanici koji su negativno odgovorili na ovo pitanje ili nemaju uope elju sudjelovati u susretima znanosti i gospodarstva ili ne vide korist od takvih susreta u oba sluaja odgovarajuom politikom komunikacije i promocije Sveuilite moe utjecati na promjenu njihovih stavova. Istraivanjem se eljelo utvrditi koliko poduzea koristi sveuiline institucije kao formalni izvor regrutiranja ljudskih potencijala. Na pitanje Kontaktirate li kod traenja novog zaposlenika neku od obrazovnih institucija za preporuku kandidata? negativno je odgovorilo 81,97 % ispitanika. Svega 6,56 % ispitanika je kontaktiralo Sveuilite Jurja Dobrile u Puli u procesu traenja kandidata za odreeno radno mjesto, to je izuzetno mali postotak. U cjelini, regionalni gospodarstvenici vrlo malo koriste sveuiline institucije kao formalni izvor regrutiranja ljudskih potencijala to ukazuje na nepovezanost znanstveno-obrazovnih institucija kao izvora strune radne snage i prakse, te naznauje potrebu za formiranjem odgovarajueg Ureda u sastavu Sveuilita koji bi se bavio pitanjima karijere vlastitih studenata te aktivno povezivao studente i poslodavce. Rezultati ovog istraivanja potvrdili su kako najvei dio regionalnih gospodarstvenika (65,57 %) pokazuje interes za redovitim dobivanjem informacija o obrazovnim programima, konferencijama, predavanjima i ostalim obrazovnim aktivnostima u organizaciji obrazovnih institucija Sveuilita Jurja Dobrile u Puli. Dobiveni podaci ukazuju kako je potrebno da Sveuilite izradi odgovarajuu mailing listu gospodarstvenika regije, predstavnika neprotnog sektora i medija, kako bi onda putem iste redovito slalo newsletter ili slian oblik informacije javnosti o aktivnostima i ponudama Sveuilita. Ispitanicima je takoer postavljeno pitanje o tome to oekuju od visokoobrazovnih institucija, pri emu su pojedine funkcije trebali rangirati prema vanosti. Dobiveni rezultati prikazani su u tablici 1.
337

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

Tablica 1. Rang funkcija visokoobrazovnih institucija prema vanosti percepcije gospodarstvenika

Rang 1. 2. 3. 4. 5. Funkcija visokoobrazovnih institucija da proizvode ljudske potencijale sa primjenjivim znanjima da pomognu rjeavati probleme iz prakse da vie doprinose drutvu (kroz nove ideje, poboljanja postojeih rjeenja ) da ue kritikom razmiljanju da razvijaju graansku svijest kod svojih studenata (aktivan stav prema drutvu) Vanost funkcije 2,15 2,72 3,18 3,27 3,68

Od ispitanika koji smatraju da je visoko obrazovanje vano u ivotu trailo se da rangiraju razloge zbog kojih visoko obrazovanje smatraju vanim. Dobiveni odgovori prikazani su u tablici 2, pri emu je uz rang pojedine uloge prikazana i aritmetika sredina vanosti koju toj ulozi dodjeljuju gospodarstvenici sudionici istraivanja.

Tablica 2. Rang uloga visokog obrazovanja prema vanosti percepcije gospodarstvenika

Rang 1. 2. 3. 4. 5. 6. Uloga visokog obrazovanja spoznaja (irenje vidika, obogaivanje intelekta) razvoj osobnosti (psiholoki i intelektualni razvoj) razvijanje inovativnih ideja primjenjivih u praksi vea mogunost zapoljavanja bolji status (materijalne i nematerijalne benecije) na radnom mjestu vei drutveni ugled Vanost uloge 1,83 2,50 3,19 3,74 4,55 5,19

Iako bi se temeljem odgovora na prethodno pitanje dalo zakljuiti kako e gospodarstvenici najvanijim ulogama smatrati razvijanje inovativnih ideja primjenjivih u praksi i veu mogunost zapoljavanja rezultati su pokazali drugaije. Gospodarstvenici najvie vrednuju spoznaju i razvoj osobnosti, a tek na treem mjestu je razvijanje inovativnih ideja primjenjivih u praksi. Navedeno ukazuje kako su u percepciji gospodarstvenika odvojeni pojmovi visoko obrazovanje i visokoobrazovne institucije. Pretpostavka je da razlog takvom odvajanju lei
338

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

velikim dijelom u samim visokoobrazovnim institucijama koje do sada nisu pokuavale vrednovati ulogu visokog obrazovanja u razvoju regionalnog gospodarstva i drutva u cjelini. A ako ni same institucije ne percipiraju u potpunosti vrijednost visokog obrazovanja, ne moe se onda drugaija percepcija oekivati ni od okruenja u kojemu obrazovne institucije djeluju. U tom smislu ovaj rad predstavlja poziv kako pulskom tako i ostalim sveuilitima da se posvete vrednovanju i mjerenju koristi koje drutvo ima od visokog obrazovanja, te mjerenju doprinosa visokoobrazovnih institucija regionalnom ekonomskom razvoju. Navedene rezultate bi nakon toga bilo smisleno prezentirati u obliku drutvene bilance, kojom bi visokoobrazovne institucije pokazale kako ele biti odgovorne kako prema svojim zaposlenicima, tako i prema graanima, gospodarstvenicima, javnosti u cjelini. Takav pristup se i oekuje osobito od javnih visokoobrazovnih institucija koje su korisnici dravnog prorauna, pa prema tome trebaju i odgovarati za dodijeljena im sredstva, odnosno upotrijebiti ih na dobrobit drutva u cjelini.

9. Skup pokazatelja visokog obrazovanja na primjeru Sveuilita u Ferrari i Sveuilita u Rijeci - drutvena bilanca i indikatori praenja napretka
Primjer Sveuilita u Ferrari odabran je zbog toga to moe predstavljati benchmark model pulskom sveuilitu u pitanjima odnosa prema regionalnom razvoju te zbog toga to je Sveuilite Jurja Dobrile u Puli suraivalo sa Sveuilitem u Ferrari na Tempus projektu o ugradnji sveuilita u lokalnu zajednicu. Sveuilite u Ferrari je prepoznalo svoju ulogu u regiji i drutvu, te je tako 2006. godine objavilo svoju prvu drutvenu bilancu (University of Ferrara, 2006). Izradom i prezentacijom drutvene bilance Sveuilite u Ferrari je eljelo odgovoriti na zahtjeve drutva za dijalogom i za transparentnou te smatramo kako bi ga u tome trebala slijediti i ostala sveuilita, ukljuujui i pulsko. Bilanca obuhvaa sljedea podruja: ustrojstvo, istraivanja i inovacije, teritorij, internacionalizacija, okoli, kultura i drutvo, zdravlje te ljudski kapital, za koja je razvijen poseban skup indikatora, od kojih u nastavku navodimo samo osnovne: ukupni prihodi i rashodi, sredstva iz dravnog prorauna, kolarine, struktura ukupnih trokova, struktura utroenih sredstava za studente i studentske usluge, nabavke za knjinice, udio ulaganja u nastavno osoblje te udio ulaganja u administrativno osoblje, broj prvi puta upisanih u talijanski sveuilini sustav, broj redovnih i izvanrednih studenata, istraivaki potencijal sveuilita (docenti, asistenti, doktorandi, istraivai), te sredstva namijenjena istraivanju. Za sve se pokazatelje radi usporedba sa prethodnim godinama. Zanimljivo je da je Sveuilite u Ferrari 2007. godine
339

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

provelo istraivanje o zadovoljstvu knjininim uslugama, i to meu studentima i meu docentima. Drutvena bilanca je namijenjena svim interesno-utjecajnim skupinama - studentima, njihovim obiteljima i kolama; lokalnim institucijama; poduzeima; zaposlenicima Sveuilita i graanima Ferrare, a osmiljena je u duhu odgovornog ponaanja Sveuilita prema regiji i drutvu u kojem djeluje. Meu zanimljivijim projektima kojima Sveuilite u Ferrari eli unaprijediti komunikaciju sa lokalnom zajednicom navodimo projekt I Caff delle Scienze, kojega bi na slian nain u Puli moglo implementirati Sveuilite Jurja Dobrile. Projekt I Caff delle Scienze ili Kai znanosti ima za cilj pribliiti graanstvu aktualnu znanstvenu problematiku. Projekt se realizira kroz seriju susreta koji se odravaju u znaajnijim kaima (kavanama) grada, a tijekom kojih sveuilini nastavnici prezentiraju odreene znanstvene teme te moderiraju diskusiju. Na susretima ih prate glazbenici Konzervatorija Frescobaldi. Susreti se odvijaju u veernjim satima; zapoinju izlaganjem teme u trajanju od otprilike 20 minuta, nakon kojega slijedi kratka rasprava te prigodni domjenak (buffet). Projekt se nancira uz pomo lokalnih nancijskih institucija te se pokazao izuzetno uspjenim na svakom je susretu bilo prisutno 150-200 osoba, a projekt je imao pozitivan odjek i u lokalnim medijima. U Hrvatskoj je projekt znanstvenog kaa zaivio u Splitu. U organizaciji Alumni udruge bivih studenata FESB-a (Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Splitu) do sada je odrano 30-ak znanstvenih kaa, od ega posljednji dana 20.09.2012. godine pod nazivom: Energetski otoci - vizija sadanjosti. (UBS-FESB, 2012). Sveuilite u Ferrari naglaava kako su ljudi, spoznaje i znanja najvee vrijednosti sveuilita te je odluilo valorizirati svoje ljudske potencijale u sklopu projekta Efcienti perch Pubblici (u prijevodu - Ekasni jer smo javna institucija). Projekt je trajao 20 mjeseci, a sastojao se od sljedeih kljunih faza: analiza organizacije sa procesnog stajalita, praenje i monitoring organizacijske klime i aktivacija procesa interne komunikacije, implementacija sustava vrednovanja tehnikog i administrativnog osoblja, na temelju kompetencija potrebnih za poveanje ekasnosti pojedinih usluga te valorizacija i razvoj ukupnih ljudskih potencijala sveuilita. Cilj projekta je poticati zaposlenike sveuilita na ponaanje orijentirano na postizanje ciljeva, a za to je potrebno da strategija i ciljevi svim zaposlenicima budu jasni i razumljivi i da budu ugraeni u politike, procedure i programe sveuilita. Sveuilite Jurja Dobrile u Puli trebalo bi slijediti primjer Sveuilita u Ferrari, te na slian nain provesti proces vrednovanja vlastitih ljudskih potencijala i analize procesa kako bi se poveala ekasnost u svim podrujima djelovanja Sveuilita. Primjer Sveuilita u Rijeci dan je prije svega iz razloga to se upravo to sveuilite navodi u OECD-ovom tematskom izvjeu o visokom obrazovanju u
340

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Republici Hrvatskoj (MZOS, 2007) kao primjer najbolje prakse za ugraenost visokoobrazovne institucije u regiju u kojoj djeluje. U navedenom izvjeu navodi se kako je rijeko sveuilite jedino sveuilite koje je formaliziralo suradnju sa regionalnim strukturama (Primorsko-goranskom upanijom i Gradom Rijeka), a vezano za znanstvene i razvojne projekte od kojih koristi imaju i upanija i Grad. Sveuilite u Rijeci donijelo je Strategiju sveuilita za razdoblje 2007.-2013. na sjednici Senata 19. travnja 2007 (Sveuilite u Rijeci, 2008). U tom je dokumentu denirana misija i vizija Sveuilita, analizirane su promjene u okruenju (pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, Bolonjski proces, Nacionalna visokoobrazovna i znanstvena politika, Sveuilini kampus na Trsatu), izraena je SWOT analiza te su postavljeni strateki ciljevi i zadaci Sveuilita. Za svaki je zadatak deniran odgovarajui indikator, kao pokazatelj uspjenosti i kontrolna toka. S obzirom da pulsko sveuilite tek treba razviti svoj skup indikatora u nastavku se navodi primjer pokazatelja Sveuilita u Rijeci. Rijeko je sveuilite postavilo ukupno 5 stratekih ciljeva unutar kojih su denirani brojni zadaci meu kojima izdvajamo one kljune koji se odnose na povezanost sa zajednicom i gospodarstvom te usklaivanje s potrebama zajednice: - izraditi godinje planove za popularizaciju znanosti i utvrditi odgovarajue ljudske i materijalne resurse za njihovu provedbu - ostvariti najmanje 20 istraivakih projekata s gospodarstvom i lokalnom zajednicom - poveati 3 puta broj visokostrunih studija, elaborata i ekspertiza za potrebe gospodarstva i lokalne zajednice - provesti najmanje 5 istraivakih projekata u partnerstvu s organizacijama i/ ili institucijama civilnog drutva - ostvariti najmanje 25 ugovora o savjetodavnim uslugama s gospodarstvom i lokalnom zajednicom - ukljuiti najmanje 20 lanova Sveuilita u nadzorne i upravne odbore te najmanje 50 lanova Sveuilita u gradskim, upanijskim i dravnim procesima planiranja i razvoja zajednice - postii razinu prihoda od pruanja usluga gospodarstvu i lokalnoj zajednici i prihoda od intelektualnog vlasnitva od najmanje 20 % od ukupnog prihoda - izrada stratekog plana do kraja 2008. godine, u suradnji s Klinikim bolnikim centrom, Gradom Rijeka i upanijom primorsko-goranskom, za razvoj sveuiline bolnice kroz znanstveno i struno proliranje, stvaranje kadrova i kapaciteta
341

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

- trajno suraivati s osnivaima odgojnih i obrazovnih ustanova, s djejim vrtiima i kolama; pokretati i ukljuivati se u razvojne projekte u obrazovanju s ciljem istraivanja i osiguravanja boljih uvjeta za ostvarivanje osobnih potencijala svakoga djeteta u sustavu odgoja i obrazovanja. Iako je analizom navedenih pokazatelja mogue utvrditi znaajnu dominaciju kvantitativnih pokazatelja odnosno nedostatak brige za sadraj obrazovanja, za teme objavljenih znanstvenih radova i obranjenih doktorata te naine poduavanja i izuavanja znanstvenih tema i podruja, nalazimo ih zanimljivim zbog detaljne razrade po pojedinim podrujima u kojima Sveuilite eli ostvariti napredak. Na Sveuilitu Jurja Dobrile u Puli je da razvije vlastiti skup pokazatelja. Vano je da pri tome izbjegne zamku diktata brojki i kvantitativnih pokazatelja u podrujima u kojima dostizanje odreenih postotaka predstavlja pobjedu forme nad sadrajem, i zapravo doprinosi padu, a ne poveanju kvalitete znanstveno-nastavnog osoblja. U razvijanju suradnje sa lokalnim okruenjem Sveuilite ne smije biti voeno iskljuivo protnim ciljevima, ve treba trajno njegovati karakter javne institucije ija je odgovornost i zadaa osigurati javni prostor za razmatranje i raspravu aktualne gospodarske i drutvene problematike te revalorizirati vrijednost spoznaje, razumijevanja i razmiljanja u drutvu u kojem djeluje. U kontekstu svega navedenog smatramo kako bi u sustav visokog obrazovanja trebalo prije svega implementirati sljedee promjene: podizanje kvalitete sustava visokog obrazovanja prije svega kroz ulaganje u obrazovanje znanstveno-nastavnog osoblja te kroz osposobljavanje administrativnog osoblja kao kvalitetne podrke nastavnim i administrativnim aktivnostima sveuilita; primjena interdisciplinarnog pristupa u izuavanju i poduavanju znanstvenih tema; osuvremenjivanje sadraja obrazovnih programa (konceptima i teorijama koje e pruiti alternativne odgovore na postojee gospodarske i drutvene potrebe); jaanje suradnje s malim i srednjim poduzeima koji dominiraju u regionalnoj ekonomiji (kroz nastavu i projekte); poticanje znanstveno-istraivalake aktivnosti; jaanje uloge sveuilita kao javnog prostora za razmjenu ideja i pribliavanje znanosti predstavnicima gospodarstva i graanima regije; unapreenje komunikacije s regionalnim gospodarstvenicima, predstavnicima neprotnog sektora i predstavnicima medija; obogaivanje knjinog fonda i osuvremenjivanje i unapreenje sveuilinog knjininog sustava; razvijanje odgojne uloge visokoobrazovnih institucija u cilju stvaranja aktivnih, kritiki misleih i socijalno osvijetenih graana drutva; kontinuirano ulaganje u studentski standard, vannastavne studentske aktivnosti i sustav komunikacije sa studentima / korisnicima usluga Sveuilita tijekom i nakon studija (Alumni, Ured za upravljanje karijerom studenata ); razvijanje programa i treninga dodatnog osposobljavanja i obrazovanja odraslih.
342

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

Aktivnosti nedavno osnovane (rujan 2012.) udruge Alumni OET Pula (udruga diplomiranih studenata Odjela za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi Sveuilita Jurja Dobrile u Puli) ukazuju na znaajan pozitivan pomak ekonomskog visokog obrazovanja u odgovaranju na potrebe gospodarstva i drutva regije.

10. Zakljuak
Utjecaj visokog obrazovanja na lokalnu ekonomiju je najjai kad sveuilita i fakulteti razumiju to mogu ponuditi gospodarstvu i drutvu u cjelini te to se deava u ekonomskoj strukturi njihove regije. Od sveuilita kao javnih institucija drutva i kao korisnika dravnog prorauna oekuje se odgovorno upravljanje sredstvima koja su im dodijeljena, na nain da koristi visokog obrazovanja osjea drutvo u cjelini. Regionalni ekonomski razvoj podrazumijeva proces unapreenja ivotnog standarda i kvalitete ivota svih graana regije, te se u tom kontekstu u radu analizirao doprinos Sveuilita Jurja Dobrile u Puli razvoju Istarske upanije. Potrebno je da Sveuilite primjenom odgovarajueg skupa pokazatelja utvrdi trenutni doprinos visokog obrazovanja razvoju regije, te da denira ciljni napredak po istim pokazateljima za naredno razdoblje. U radu je dan kritiki pregled do sada razvijenih pokazatelja, kao i skup preporuka i primjera kojima se Sveuilite Jurja Dobrile u Puli moe rukovoditi u procesu jaanja svoje uloge u razvoju Istarske upanije. Provedeno istraivanje bilo je ogranieno na pojedine dimenzije odnosa izmeu Sveuilita i predstavnika regionalnog gospodarstva, te u tom smislu moe posluiti kao temelj za neka nova, dublja istraivanja pojedinih podruja u kojima se Sveuilite eli dalje razvijati. Teoretsko-praktine spoznaje prezentirane u ovom radu primjenjive su i na sveuilita slinog tipa u drugim regijama Hrvatske ili svijeta, a u cilju deniranja, mjerenja i unapreenja doprinosa visokog obrazovanja regionalnom ekonomskom razvoju. Izmeu visokog obrazovanja i ekonomskog razvoja postoji uzajamna uzrono-posljedina veza, to znai da e razvijeni sustav visokog obrazovanja omoguiti i potaknuti snaniji ekonomski razvoj, dok istovremeno ekonomska razvijenost trai, prema tome i potie, vii stupanj obrazovanja. Na sveuilitima je da sebi i javnosti dokau vrijednost koju za regionalno gospodarstvo, ali i drutvo u cjelini, predstavljaju visokoobrazovne institucije i visoko obrazovanje. U procesu pribliavanja i iskazivanja odgovornosti prema vlastitom okruenju potrebno je prije svega da sveuilita porade na sustavu komunikacije s predstavnicima lokalne ekonomije i drutva te da slijedom toga zaponu s izradom drutvene bilance koja bi se objavljivala i prezentirala na kraju svake akademske ili kalendarske godine.
343

MARINKO KARE, SABINA LACMANOVI

11. Literatura
1. Borrero Cabal, A. (1993), The University as an Institution Today: Topics for Reection, IDRC/UNESCO, Ottawa Pariz. 2. Breki, J. (1979), Meuovisnost obrazovanosti kadrova i ekonomskog razvoja, Utjecaj obrazovanja kadrova na ekonomski i profesionalni razvoj, Ekonomski institut, Zagreb. 3. Brgi, L. (1998), Ljudski potencijali i regionalni gospodarski razvoj na primjeru Istarske upanije, magistarski rad, Rijeka. 4. Doost, R.K. (1999), Viewpoint: Intrinsic Value of Higher Education, Managerial Auditing Journal, Vol. 14, No. 6, str. 269-273. 5. EC. (2006), Progress Towards the Lisbon Objectives in Education and Training: Report 2006, European Commission, Brussels. 6. Grgorini, S. (2009), Uloga sveuilita u regionalnom razvoju Istarske upanije, magistarski rad, Pula. 7. Krbec, D. (2007), Konkurentnost i inovativnost: izazovi obrazovnoj politici za drutvo znanja, U: Znanje i konkurentnost, Bueli, M. i sur., Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Odjel za ekonomiju i turizam Dr. Mijo Mirkovi, Pula, str. 3-26. 8. Lacmanovi, S. (2012), Utjecaj ekonomskih teorija o ljudskoj prirodi na razvijenost socio-ekonomskog ponaanja trgovakih drutava, doktorska disertacija, Pula. 9. Lasi, V. (1999), Progresivna ekonomska politika za zemlje u tranziciji, Ekonomski pregled, Vol. 50, No. 11., str. 1468-1487. 10. Liessmann, K. P. (2008) Teorija neobrazovanosti, Zablude drutva znanja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb. 11. Mattoon, R. H. (2006), Can Higher Education Foster Economic Growth?, Chicago Fed Letter, August 2006, No. 229, dostupno na: http://web.mit.edu/ipc/news/pdf/ChicagoFed2006_229.pdf (pristupljeno 19.10.2012.). 12. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Republika Hrvatska. (2007), OECD Thematic Review of Terciary Education: Country Background Report for Croatia, MZOS, Zagreb. 13. Mitch, D. (2005), Education and Economic Growth in Historical Perspective. U: R. Whaples (ur.) EH.Net Encyclopedia, dostupno na: http://eh.net/encyclopedia/article/ mitch.education (pristupljeno 29.09.2012.). 14. OECD. (1986), The Revitalisation of Urban Economies, OECD, Paris. 15. OECD. (1999), The Response of Higher Education Institutions to Regional Needs, OECD, Paris. 16. OECD. (2001), The Well-Being of Nations: The Role of Human and Social Capital, OECD, Paris. 344

ULOGA SVEUILITA U REGIONALNOM RAZVOJU

17. OECD. (2010), Education at a Glance 2010: OECD Indicators, OECD, Paris. 18. OECD. (2012), Education at a Glance 2012: OECD Indicators, OECD, Paris. 19. Pelikan, J. (1992), The Idea of the University, A Reexamination, Yale University Press, New Haven and London. 20. Plotajner, Z. (2003), Economic Development as A Local Agenda, U: Economic Development on the Local and Regional Level: Initiatives in South-East Europe, Pintar, R., Friedrich Ebert Stiftung, Zagreb, str. 7-17. 21. Rifkin, J. (2006), Europski san, Kako europska vizija budunosti polako zasjenjuje ameriki san, kolska knjiga, Zagreb. 22. Sen, A. (1999), Development as Freedom, Anchor Books, New York. 23. Sveuilite u Rijeci. (2008.), Strategija 2007-2013, Sveuilite u Rijeci, Rijeka. 24. kare, M. (1996), Ekonomska vrijednost obrazovanja i njegov utjecaj na stopu rasta nacionalnog gospodarstva, magistarski rad, Zagreb. 25. Todaro, M. P. (2006), Ekonomski razvoj, TKD ahinpai, Sarajevo. 26. Universita di Ferrara. (2006), Il Bilancio Sociale: Anno 2006, Universita di Ferrara, Ferrara. 27. Udruga bivih studenata FESB-a. (2012), Znanstveni ka: Energetski otoci - vizija sadanjosti, dostupno na: http://ubs.fesb.hr/ubs/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=35&Itemid=53 (pristupljeno 18.10.2012.). 28. http://www.neweconomics.org (pristupljeno 24.10.2012.). 29. upanov, J. (1996), Kulturni kapital kategorija informatikog drutva, Ekonomski pregled, Vol. 47, No. 11-12, str. 759-775.

345

5. INFRASTRUKTURA VISOKOKOLSKOG EKONOMSKOG OBRAZOVANJA

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

348

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Razvoj i stanje nancijske analize u Republici Hrvatskoj

Silvije ORSAG* Lidija DEDI**

Saetak: Financijska analiza prisutna je u Republici Hrvatskoj na akademskoj razini jo od pedesetih godina prolog stoljea kroz kolegij Financijsko poslovanje koji je razvijen na Ekonomskom fakultetu Zagreb. Kolegije je pratio iniciranje potreba nancijske analize u praksi tadanjeg gospodarstva Republike Hrvatske tako da se u povijesti razvoja domae nancijske analize proimaju akademska i aplikativna komponenta. to vie, esto je upravo akademska razina poticala razvoj dodatnih rjeenja na aplikativnoj razini. Posebnu prekretnicu u razvoju nancijske analize u Republici Hrvatskoj predstavlja poetak tranzicijskog procesa koji je u potpunosti ukljuio u gospodarsku praksu znaaj nancijskih trita i, posebno, trita kapitala. Razvoj nancijske analize u Republici Hrvatskoj moe se promatrati kroz rast i razvoj nancijskog trita i nekoliko grupa nancijskih institucija, te kroz poboljanja na podruju edukacije nancijske profesije. Prvo se moe promatrati kroz praksu nancijskog sektora, a drugo kroz edukaciju profesije kako na razini formalnog, prvenstveno sveuilinog obrazovanja tako i na razini obrazovanja za certikaciju profesije i razliite oblike neformalnog obrazovanja, a sve u kontekstu procesa europskih integracija. Zbog rasta sekundarnog trita i rastueg ulaska novih nancijskih institucija u industriju vrijednosnih papira, nancijska analiza razvija se u respektabilnu modernu profesiju i aktiv-

Prof. dr. sc. Silvije Orsag, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: sorsag@ efzg.hr ** Prof. dr. sc. Lidija Dedi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: lidija.dedi@ efzg.hr
*

349

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

nosti. Hrvatska udruga nancijskih analitiara (HUFA) akreditirana je 2007. godine i postala lan Europske federacije udruenja nancijskih analitiara. Posebno mjesto u razvoju nancijske analize ima Ekonomski fakultet Zagreb koji je kroz unapreenje svojih nastavnih planova i programa sve intenzivnije ukljuivao nancijske teme u obvezne i izborne kolegije. Tako se prema vaeem nastavnom planu i programu Fakulteta sveuilina edukacija na podruju nancijske analize odvija kroz kolegije u kojima se detaljno izuava, kako interna, tako i eksterna nancijska analiza. Pri tome je kolegij Poslovne nancije zajednika obrazovna platforma, kako za studij ekonomije, tako i za studij poslovne ekonomije, a kolegij Investicijska analiza zajednika platforma za studij poslovne ekonomije. Kljune rijei: nancijska analiza, nancijski sektor, sveuilino obrazovanje, edukacija profesije

1. Uvod: Financijska analiza (teorija)

Sintagmi nancijska analiza moe se dodijeliti niz sadraja pa se moe razliito poimati. Najee se rabi za analizu poduzea kao kljunog mjesta posredovanja temeljnih mikroekonomskih jedinki proizvoaa i potroaa. Poduzee se povezuje sa svojim nancijskim okruenjem instrumentima nanciranja, nancijskom imovinom koju emitira u zamjenu za novac kojim e nabavljati imovinu potrebnu za poslovanje. Time je predmet nancijske analize ogranien na analizu nancijskih posljedica poslovanja poduzea, odnosno na analizu njegovih vrijednosnih papira kao i drugih instrumenata nanciranja njegova poslovanja i razvoja. Polazei od poduzea kao objekta analize, sadraj nancijske analize ograniava se na podruje nancija poduzea bez obzira analiziraju li poduzee eksterni ili interni analitiari. I takvo suavanje sadraja nancijske analize bitno ne smanjuje moguu razliitost poimanja njezina sadraja, pogotovo kad se ima na umu da je javno nancijsko izvjetavanje znaajna podloga provoenja nancijske analize. Stoga se esto grijei kada se za jedini sadraj nancijske analize uzima analiza nancijskih izvjetaja drutva ili, jo ue, analiza nancijskog stanja i nancijskih performansi drutva pomou seta standardnih nancijskih pokazatelja izvedenih iz pozicija javno objavljenih nancijskih izvjetaja. Zabuni pridonose i mnogi udbenici obraujui pod nancijskom analizom analizu nancijskih izvjetaja (Block i Hirt, 2005; Petty at al., 1993; Van Horne, 2010). Pojam i sadraj nancijske analize najloginije je odrediti polazei od temeljnog cilja poslovanja poduzea, kojem je nuno podreena sama analiza i upravljanje njegovim nancijama osnovano na rezultatima tako usmjerenih analitikih
350

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

postupaka. U teoriji nancija konsensualno je za temeljni, vrni cilj poslovanja poduzea prihvaeno uveanje njegove vrijednosti (Brealey at al., 2006; Brigham i Ehrhardt, 2005; Ross at al., 2005; Orsag, 2010). Zbog postojanja odreenih nesavrenosti trita, vrijednost poduzea kao cilj poslovanja reducira se za, dioniko drutvo, na dugorono uveanje vrijednosti njegovih obinih dionica, posebice ako imaju aktivno trite. Rije je, dakle, o uveanju bogatstva vlasnika poduzea kao temeljnom cilju poslovanja poduzea. Suvremena nancijska analiza usmjerena je utemeljenju i upravljanju vrijednou (Helfert, 2002). Vrijednost se opredjeljuje ekonomskim konceptom koji promatra novane tokove kao izraz ekonomskih dohodaka (Higgins, 2004) koje ostvaruje poduzee, a karakterizira ga meuovisnost rizika i nagrade (Orsag, 2010) kroz koju se utemeljuje vrijednost buduih novanih tokova bilo koje investicije, pa i one u poduzee. Ta je vrijednost usmjerena budunosti, a izraava se sadanjom vrijednou novanih tokova koje e ono generirati buduim poslovanjem. Na vrijednost poduzea, odnosno njegovih dionica i drugih instrumenata nanciranja moe se gledati sa stajalita poduzea i njegovih potreba, ili sa stajalita investitora, dakle, onih koji ulau u te instrumente. Na taj se nain razlikuju interna i eksterna nancijska analiza. Tradicionalno razlikovanje eksterne i interne nancijske analize ogleda se u dananje dvije grupe disciplina. S jedne strane to su Teorija investicija ili Analiza vrijednosnih papira ili Portfolio analiza kao tipino nazivlje za eksterni pristup. S druge strane opstoje naslovi tipini za interni pristup nancijama kao to su Korporacijske nancije ili Upravljake nancije ili Financijsko upravljanje. Suvremeno se razlikovanje ovih pristupa svodi praktiki samo na dubinu istraivanja pojedinih podruja nancijske analize. Interno gledano, nancijska analiza usmjerava na upravljanje vrijednou poduzea i bogatstvom vlasnika uz ogranienja nancijskih trita, posebno trita kapitala. Eksterno, nancijska se analiza usmjerava na upravljanje portfoliom investicija uz ograniene spoznaje poduzetih i namjeravanih akcija menadmenta drutva iji su instrumenti dijelovi nekog portfolija. Izvoenje poduzea u javnost i sve vea suradnja poduzea s investicijskim kuama sve vie brie klasinu podjelu na eksternu i internu nancijsku analizu, posebice u uvjetima snanog razvitka tzv. trita korporacijske kontrole. Dok su za investitore, pojedinane ili institucionalne, bitne nancijske investicije, primarno u utrive vrijednosne papire, za poduzee su presudne realne investicije u protabilne poduhvate, odnosno investicijske projekte. Investitori ulaganjima nastoje poveati sadanju vrijednost svoje potronje, dok poduzea ulaganjem nastoje osigurati rast i razvoj u konkurentskom okruenju i na taj nain poveati bogatstvo svojih vlasnika. Kako su vlasnici i drugi korisnici uinaka
351

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

poslovanja poduzea ponovno investitori, ova se dva pristupa nancijama mogu promatrati i kroz poduzee koje se javlja kao investitor i investicija.

2. Razvoj nancijske analize

Mjerljivost uinka investicija, nancijskih ili realnih, kao i onih neopipljivih, esto je presudno uvjetovana raunovodstvenom konvencijom, pa ne zauuje da se krojeni nancijske analize nalaze u raunovodstvu. To ne znai da treba ostati u zabludi da se nancijska analiza degradira samo na analizu nancijskih izvjetaja i standardne nancijske pokazatelje. Raunovodstvena se konvencija temelji u going concern konceptu. On je u mnogoemu okosnica ekonomskog vrednovanja. Najee tu prestaje bilo kakva veza s ekonomijom, jer se konvencijom okrenutom izvjetavanju o ostvarenim uincima ne moe izravno stei uvid u dinamiku kretanja tvrtke u okviru privrede, njezine rizike kao i stupanj njezine poeljnosti. Zato je uvoenje ekonomskih imbenika u nancijsku analizu nunost bez koje bi utemeljenje vrijednosti kao i upravljanje s vrijednou bilo uglavnom nemogue. Meu prvim djelima koja u analizu nancijskih izvjetaja uvode ekonomske imbenike svakako je Security Analysis koja je prvi puta preputena italakoj publici jo davne 1934. godine (Graham i Dodd, 1934; knjiga je inovirana 1940. i 1951., inovirana u suradnji s S. Cottle-om 1962., te najnovije izdanje autora Cottle, Murray, Block u suradnji s Laibowic, 1988). Mjerei prosjene oekivane zarade javnog dionikog drutva nastoji se pronai normalni multiplikator zarada koji bi se primijenio na zarade po dionici radi utemeljenja vrijednosti dionica javnog drutva. Analiza multiplikatora cijene i zarada (P/E) i danas je popularna kod irokog kruga investitora i analitiara (Hampton, 1979), zajedno s drugim modelima vrednovanja zarada, dividendi ili rasta poduzea (Orsag, 2010). Iako se temelji na nancijskim izvjetajima, ova nancijska analiza nastoji ukljuiti i neke standardne faktore, to posebno vai za stope rasta u kvantikaciji vrijednosti dionica poduzea (Graham et al., 1962). Daljnji napredak nancijske analize ogleda se u razvoju poslovnih nancija, upravljaki orijentiranih. One se oslanjaju na budue novane tokove i diskontnu tehniku zasnovanu na oportunitetnim trokovima. Koncept je izrazito prisutan u budetiranju kapitala (Bierman i Smidt, 2006). Eksplozija nancija poduzea utjecala je i na pomicanje investicijske analize s tradicionalnog vrednovanja zarada i analize trinih uktuacija dionica na odreivanje budue protabilnosti (Gordon, 1962). Ta promjena interesa analitiara uvjetovala je i potrebu proirenja izvjetavanja javnosti o poduzeu van okvira raunovodstva, obuhvaajui odreene akcije koje e djelovati na veliinu buduih uinaka poduzea.
352

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Interakcija nancija poduzea i investicijske analize ogleda se i u irokoj upotrebi moderne portfolio teorije (Markowitz, 1952) razvijene u CAPM-u (Sharp, 1964) i APT-u (Roll i Ross, 1984). Modernu nancijsku analizu obiljeava i iroka upotreba modela s meuovisnou poslovanja poduzea i trita kapitala (Gordon, 1962; Modigliani i Miller, 1958, 1963). Pri tome se u analizu interakcije poduzea i trita ukljuuje i analiza privrede i industrije, makroekonomska teorija i alati mikroekonomske analize kao i drugi aspekti ekonomske analize poduzea.

2.1. Fundamentalna i tehnika analiza

Razvoj i znaaj nancijske analize nuno je povezan s razvojem i znaajem nancijskih investicija i njihovih trita. Tako su poeci investicijske analize odreeni nastajanjem potreba za vrednovanjem temeljnih papira, dionica i obveznica, koji su se nudili irokoj javnosti na kupnju kao alternativne klasinoj tednji. Pri tome se analiza usmjerava zahtjevima investitora za utemeljenje racionalnog investiranja, kako sa stajalita moguih zarada od kupnje vrijednosnog papira, tako i sa stajalita odreivanja pravovremene akcije glede kupnje i prodaje vrijednosnih papira, odnosno glede postavljanja investicijske strategije. Temeljem tako postavljenih zahtijeva investitora, analiza vrijednosnih papira i drugih utrivih investicija uobiajeno se razdvaja na fundamentalnu i tehniku. Tehnika analiza vrijednosnih papira usmjerena je na pravilan odabir vremena timing kupnje ili prodaje vrijednosnih papira. Zasniva se na analizi kretanja volumena i cijena trita dionica i drugih papira i na analizi pojedinanih trinih segmenata, te kretanja cijena i volumena pojedinanih investicija. Koristei se grakonima, prosjecima te trinim indeksima i prosjecima kao temeljnim alatima analize i oslanjajui se na Dow-ove obrasce za kupnju i prodaju (Francis, 1988) i na Eliotovu teoriju valova (Krcivoj, 1996), tehnika analiza nastoji odrediti najpogodnije vrijeme kupnje ili prodaje, kao i strategiju dinamikog ulaganja u utrive investicije (Fama, 1970). Istraivanja tehnikih analitiara koritena su i za dokazivanje hipoteza o ekasnom tritu kao pretpostavkama koritenja odreenih modela fundamentalne analize. Zbog intenzivne upotrebe grakona i karata tehniki se analitiari jo nazivaju kartistima. Ovaj dio analize vrijednosnih papira i njihovih trita ipak nije dijelom standardne i zvanine nancijske analize, to ne znai da nema svoje pristae, ni da se ne koristi u praksi. Fundamentalna analiza nastoji pronai unutarnju, intrinzinu vrijednost investicije. Zasniva se na analizi cjelokupne privrede i pojedinih industrijskih grana, te na razvijenim postupcima i modelima vrednovanja investicija. U njenoj osnovi je vrednovanje zasnovano na ekonomskom konceptu. Ekonomsku vrijednost
353

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

prvi je formulirao Irving Fisher (1892, 1906 i 1907) kao sadanju vrijednost oekivanih ekonomskih dohodaka. Na taj se je nain Fisher svrstao u red osnivaa nancijske analize. Fundamentalna analiza u sastavu je tradicionalne, zvanine, odnosno znanstveno potvrene nancijske analize, koja pretpostavlja ekasno funkcioniranje trita zasnovano na sluajnom pomaku koji je u nancije uveo Louis Jean-Baptiste Alphonse Bachelier (Bachelier, 1900, 1906) formulirajui sluajno kretanje cijena dionica i njihovu nepredvidljivost, danas poznatu pod nazivom brownovo gibanje. Primitivni cilj fundamentalne analize je pronai precijenjene, odnosno podcijenjene investicije kako bi se odredila pravilna investicijska strategija prema odreenom ulaganju i ostvarile primjerene zarade. Na tome se zasniva stil ulaganja u vrijednost koji je armirao Benjamin Graham (1934), guru Wall Streeta izmeu tridesetih i ezdesetih godina prolog stoljea. Moe ga se smatrati ocem nancijske analize. to vie, i sama sintagmu nancijska analiza dugujemo njemu i njegovoj knjizi Analiza vrijednosnih papira koja se zajedno s njegovom knjigom Inteligentni investitor (1949) smatra svojevrsnom biblijom nancija. Postupci vrednovanja investicija razdvajaju se u dva pravca. Prvi pravac koji predvode obveznice, analizira nancijske instrumente s ksnim dohocima, dok drugi, predvoen obinim dionicama, analizira nancijske instrumente s varijabilnim dohocima.

2.2. Analiza vrijednosnih papira

Na zasadima analize kuponskih obveznica utemeljuje se razvoj analize investicija s ksnim dohocima. Tu do punog izraaja dolazi koncept ekonomske vrijednosti utemeljen na oekivanim novanim tokovima i oportunitetnim trokovima ulaganja u takve instrumente. Jednostavnost i pogodnost obveznica s ksnim dohocima za kvantitativne analize omoguila je utemeljenje niza meuovisnosti i teorema o ponaanju obveznica i niza mjera rizika i performansi takvih investicija. Razdvajanjem kuponske obveznice na vremenske serije kupona i pojava obveznica bez kupona posebno je intenzivirala analizu trajanja (duration). Macaulay-jevo trajanje (1938) dugo je bilo na marginama nancijske teorije i prakse. Tek razbijanjem kuponskih obveznica odvajanjem kamatnih kupona od plata obveznice dobivene su investicije pogodnije za primjenu intezimalnog rauna pa je i trajanje denitivno zauzelo znaajno mjesto u nancijskoj teoriji i praksi, pa su razvijeni i dodatni koncepti trajanja: Fisher-Weil (1971) i Cox-Ingersoll-Ross (1979) mjere trajanja i koncept elastinosti zbog nedostatka derivacije kao indikatora oekivane postotne promjene. Pojava obveznica bez kupona intenzivirala je i analizu konveksnosti takvih ulaganja (Haugen, 1993). Elementi i
354

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

instrumenti kvantitativne analize obveznica primjenjuju se i na dionice i druge investicije s varijabilnim dohocima razvijenim modelima ekonomske vrijednosti takvih instrumenta. Analiza dionica znatno je sloenija i neizvjesnija od analize obveznica jer njihova vrijednost ovisi o itavom nizu imbenika, a ne samo o kretanju trinih kamatnih stopa. U poetnim fazama analiza dionica primarno je orijentirana na analizu trinih pokazatelja, poglavito odnosa cijene i zarada (P/E) kao kljunog cjenovnog multiplikatora. Iako i danas znaajan i esto koriten koncept analize dionica (Hampton 1979), suvremena teorija vrednovanja nastoji razviti modele vrijednosti dionica temeljene na ekonomskom konceptu, primarno kroz sadanju vrijednost dividendi kao mnogo razraenijem i sosticiranijem pristupu ekonomskoj vrijednosti prema multiplikaciji zarada ili dividendi temeljem nekih standardnih trinih pokazatelja (Orsag, 1997a). Posebno mjesto tu zauzima Gordonov model (1962) i njegove razliite razrade, primjerice Walterova formula. Sve su znaajnije nancijske izvedenice, posebno opcije, utemeljuju i opcijski koncept vrednovanja dionica (Black i Scholes, 1973; Ross at al., 2005). Analiza utrivih investicija danas je sve vie usmjerena na izvedenice, odnosno derivative. Osim prouavanja moguih uinaka opcija, unaprednica, ronica, zamjena i drugih izvedenica, prouavaju se i razvijaju strategije poboljanja zauzetih pozicija. Posebno je razvijeno podruje vrednovanja opcija gdje se danas istie Black & Scholes model vrednovanja opcija (1973) kao i Mertonov model (Merton, 1973), s raznim poboljanjima glede dividendi, primjene za varante i sl. Razvojem strategija raspona i strategija kombinacija opcija, te kombiniranjem opcija s drugim utrivim nancijskim investicijama razvijen je i put-call paritet koji omoguava vrednovanje put opcija (McMillan, 1993). Na taj je nain realizirana i povratna veza opcijske teorije vrijednosti s vrednovanjem dionica, a zajedno s prouavanjem fenomena sekuritizacije i na njoj nastalim izdavanjem utrivih obligacija izvedenih iz raznih neutrivih hipoteka i drugih trabina predstavlja posebno podruje investicijske analize koje se sve vie razvija i predstavlja zaseban dio analize nancijskih instrumenata. Kao poseban dio analize pojedinanih investicija je i analiza drugih investicijskih sredstava. Rije je o nekretninama, zlatu i drugim plemenitim metale, umjetnine i slinu imovinu. To, dakle, nije nancijska imovina ali se prema nainu njezina dranja moe izjednaiti s nancijskom imovinom, jer mogu donositi tekue dohotke od dranja te kapitalne dobitke krajem razdoblja njihova dranja. Nekretnine se mogu koristiti za obavljanje neke djelatnosti, ali se mogu drati slino nancijskim investicijama i ostvarivati periodine tekue dohotke (najamnine) i kapitalne dobitke. Slino vai iza zlato i druge plemenite metale, umjetnine, i druge kolekcije kao to su potanske marke, stare novanice, prigodne nova355

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

nice i slino. ak i kolekcije starih vrijednosnih papira mogu predstavljati takvu investiciju. Prouavanje i skupljanje starih dionica, obveznica i drugih vrijednosnih papira naziva se skriptolijom. Kao rezultat takvih kolekcija nastala je i knjiga Hrvatske vrijednosnice 1846. 1945., Branislava Zlatkovia u Zagrebu 1994. godine. Znaaj ovih drugih investicijskih sredstava ili alternativnih oblika imovine potvruje i injenica da se danas posebno izdvaja tzv. investicijsko zlato, predstavljeno zlatnicima i zlatnim polugama.

2.3. Suvremena nancijska analiza

Suvremena nancijska analiza zapoinje s Markowitzevom analizom portfolija (1952), pa se, sukladno popularnom oznaavanju Markowitzeva modela, suvremena investicijska analiza mogla nazvati i modernom teorijom portfolija odnosno, kako parafrazira Haugen (1993), modernom investicijskom teorijom. Markowitzeva portfolio selekcija omoguila je izraunavanje ekasne granice portfolija na kojoj svaka kombinacija investicija obeava najvii prinos uz odreeni stupanj rizika, odnosno najnii rizik uz odreeni oekivani prinos. Koncept ekasnog portfolija omoguava smanjenje broja kombinacija investicija koje treba analizi-rati glede zauzete investicijske strategije. Tako se razmatraju samo one kombinacije investicija koje uz dani stupanj rizika imaju najvii prinos ili uz dani prinos najmanji rizik (Orsag, 1997a). Kako je u to vrijeme raunska tehnika koju je zahtijevala Markowitzeva analiza bila izrazito kompleksna za tadanju razinu tehnologije. Markowitzeva portfolio selekcija zasniva se na izraunavanju varijanci i kovarijanci investicija koje se namjeravaju kombinirati u portfoliju. to je vie investicija u portfoliju multiplicira se broj varijanci i kovarijanci ime je raunski postupak nemogu bez upotrebe raunala. Stvarna upotreba ove tehnike realizira se tek u novije vrijeme, pa se ponekad govori i o renesansi ovog modela. Markowitzev izbor optimalnog portfolija kao tangente krivulje indiferencije investitora na ekasnu granicu nadopunio je nobelovac James Tobin (1958). Ustanovio je kako veina investitora ne ulae samo u dionice ve i u likvidne tedne raune ili u trezorske zapise. Na taj nain namjesto mnotva optimalnih portfolija za razliite investitore prisutan samo jedan, koji se uobiajeno oznaava kao trini portfolio, a u stvarnosti ga predstavlja neki indeksni uzajamni fond ili dobro diversicirani portfolio dionica. Tobin je tako postavio teorem odvojivosti jer se izgradnja portfolija moe obaviti kroz dva odvojena koraka: izbora optimalnog rizinog portfolija i alokacijom kapitala s nerizinom imovinom. Slijedom toga investitori e nastojati svoje investicije rasporediti na odreene proporcije trinog portfolija i likvidnih tednih rauna ovisno o svojim sklonostima, odno356

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

sno averzijama prema riziku. Time je Tobin pravac alokacije kapitala pretvorio u pravac trita kapitala. Svojim radovima na podruju strukture kapitala i politike dividendi nobelovi laureati Franco Modigliani i Merton Miller (1958, 1963 i 1969; 1961) uveli su u zvanine, tradicionalne nancije pretpostavku ekasnog funkcioniranja nancijskih trita. Kada se ekasno nancijsko trite promatra kao da funkcionira vez ikakvog trenja, dakle bez izravnih i neizravnih transakcijskih trokova kao to se to zbiva na savrenom tritu dugovi postaju nerizina kategorija tako tedni rauni, trezorski zapisi i slini instrumenti postaju nerizina imovina koja je jedna komponenta alokacije investicijskih sredstava na pravcu trita kapitala. Nastojei da se pojednostavi, tada tehniki prezahtjevna, primjena Markowitzeve moderne teorija portfolija u okviru investicijske analize razvijaju se teorije trita kapitala, najprije kao jednoindeksni, a onda i kao vieindeksni modeli koji meuovisnost rizika i nagrade investicija promatraju kroz linearne odnose. Takav pristup omoguio je stvaranje analitikog instrumentarija nancijske analize kroz alfa i beta koecijente. Dok je beta koecijent smjera karakteristinog regresijskog pravca i predstavlja mjeru sistematskog rizika, alfa je toka u kojoj karakteristini pravac sijee vertikalnu os grakona pravca. Alfa-beta analiza omoguava tzv. aktivno upravljanje portfoliom s izborom investicija kojima bi se mogao realizirati iznadprosjeni prot (Francis, 1988). Karakteristini regresijski pravac vrijednosnog papira iz jednoindeksnog Sharpeovog modela (Sharpe, 1963) izravno se nadovezuje na Markowitzevu modernu portfolio teoriju i predstavlja prvi svojevrsni uvod u model procjenjivanja kapitalne imovine, ali i jedan od alata investicijske analize za alokaciju investicija izmeu razliitih obinih dionica. Model procjenjivanja kapitalne imovine (CAPM Capital Assets Pricing Model) jedan je od najee primjenjivanih izrazito teorijskih modela u praksi, ali i jedna od najveih kontroverzni suvremene prakse i teorije nancija. Model su razvili nobelovac William F. Sharpe (1964) i nesueni nobelovac John Lintner (1965), a vaan doprinos modelu dao je i Jan Mossin u svojoj doktorskoj disertaciji (1966). U svojem konanom obliku ovaj model predstavlja linearnu funkciju zahtijevanog prinosa na utrive investicije koja ovisi o nerizinoj kamatnoj stopi uveanoj za premiju sistematskog, odnosno trinog rizika koja se mjeri umnokom beta koecijenta i premije rizika na cjelokupno trite investicija. Trite investicija u praksi se aproksimira nekim trinim indeksom. Bez obzira na sve kontroverze koje su prisutne uz ovaj model i danas se on moe tretirati kao jednim od najznaajnijih doprinosa investicijske analize razvoju ukupne nancijske teorije. Izrazito je zanimljiva sudbina modela procjenjivanja kapitalne imovine. Naime, prije njegova ulaska u recentne nancijske udbenike iroko se primjenjivao u
357

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

praksi investicijske analize. to vie, praksa ga je prihvatila i prije ikakvih ozbiljnijih testiranja njegove valjanosti za odluivanje o investicijama. Primjena modela procjenjivanja kapitalne imovine ili jednostavno, CAPM-a ogledala pri mjerenju performansi portfolija, vrednovanju pojedinanih vrijednosnih papira, budetiranju kapitala i drugim metodama nancijskog odluivanja u javnom dionikom drutvu, pa ak i u javnoj regulaciji (Haugen, 2001). Vrlo rigidne pretpostavke savrenog i potpuno ekasnog trita izazvale su i znaajne kritike modela kada se promatra u svjetlu uvjeta stvarnog svijeta. Zanimljivo da su se prve kritike CAPM javile tek u drugoj polovini sedamdesetih (Roll, 1977). Bez obzira na brojne kritike i danas se CAPM, kao i iz njega izvedene mjere performansi portfolija znaajno koristi u praksi investicijske analize i portfolio menadmenta, kao i u teoriji i praksi korporacijskih nancija. Paralelno s modelom procjenjivanja kapitalne imovine nastaje i hipoteza ekasnog trita (Fama, 1965a,b). Hipoteza je izazvala brojna istraivanja ekasnosti amerikog trita dionica i brojne rasprave o tome je li to trite jako ili slabo ekasno. Govori se o tri oblika ekasnosti koje je prvi predloio Fama (1970.). To su slabi, polujaki i jaki oblik. Poetna su istraivanja ukazivala na snanu ekasnost iz ega je i proizlazio zakljuak da se trite ne moe pobijediti. Taj je zakljuak stimulirao pasivne strategije upravljanja portfoliom. Takav stav se odrazio na politiku veine investicijskih fondova koji su nastojali svoju aktivu prilagoditi trinoj strukturi, jer bi u svakom drugom sluaju aktivna strategija upravljanja portfoliom uz postojanje snane ekasnosti trita predstavljala gubitak novca (Haugen, 1993). Kasnija istraivanja pokazivala su da trite i nije tako pametno da bi odgovaralo snanoj ekasnosti, pa se je i investicijska analiza usmjerila na traenje mogunosti provoenja aktivnih strategija upravljanja portfoliom, iako i danas mnogi zastupaju tezu o nepobjedivosti trita. Pasivna strategija polazi od toga da se trite ne moe pobijediti pa trai pasivno dranje dobro diversiciranog portfolija. Aktivna strategija pronalazi precijenjene i podcijenjene investicije i stalnu modikaciju portfolija kako bi se upravljanjem ostvarile iznadprosjene zarade odnosno maksimalizirala vrijednost portfolija iznad one koja odgovara pasivnoj strategiji. Jednostavnost jednoindeksnih modela i njihova teorijskog vrha, CAPM-a temeljni su razlog njihove intenzivne primjene u praksi i nastojanja da se na tako utemeljene teorije razviju prihvatljivi alati upravljanja investicijama i investicijskim portfoliom. Ipak, svoenje premije rizika za rizine investicije samo na jedan faktor rizika moe se, relativno snano provocirati. S time u vezi razvijaju se vieindeksni modeli koji nastoje utvrditi pravac vrijednosnog papira prema vie initelja rizika. Meu njima se u novije vrijeme posebno istie Fama-French trofaktorski model (Fama i French, 1992, 1993). Tragom tih razmiljanja nastala
358

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

je i arbitrana teorija procjenjivanja, kao najpoznatija varijanta viefaktorskog modela ponaanja vrijednosnog papira. Kako su viefaktorski modeli, po svojoj prirodi, kompliciraniji njihova je primjena u konkretnoj praksi nancijske analize ipak manje u odnosu na jednoindeksne modele i posebno CAPM. Arbitrana teorija procjenjivanja (Arbitrage Pricing Theory), poznatija po akronimu engleskog naziva APT, najpoznatiji je viefaktorski model. Razvio ga je Steven Ross (1976). Teorija pokazuje da prinos na neku utrivu investiciju mora biti povezan s rizikom na takav nain da niti jedan pojedinani investitor ne moe kreirati neogranieno bogatstvo arbitraom. Teorija je manje zahtjevna od CAPM-a, a moe se i testirati (Roll i Ross, 1984), meutim, injenica je da se gotovo i ne primjenjuje u praksi nancijske analize. Temeljni problem ove teorije je odreivanje kljunih faktora rizika koji utjeu na utrive investicije. Uz pretpostavku da se moe odrediti denitivan broj faktora rizika ova teorija mogla bi se smatrati mnogo preciznijom od CAPM-a. S intenzivnijim testiranjem ove teorije prema uvjetima stvarnog svijeta i znanstvenom obradom rezultata testiranja vjerojatno e se arbitrana teorija procjenjivanja sve vie primjenjivati u konkretnoj investicijskoj analizi.

2.4. Bihevioristike nancije

Kroz dugo vrijeme je biheviorizam, kao pristup u psihologiji koji se temelji na tvrdnji da je ponaanje zanimljivo i vrijedno znanstvenoga istraivanja, izborio svoje mjesto u strukturi znanosti. Jo je davne 1904. godine jedan od utemeljitelja biheviorizma, ruski psihijatar Ivan Pavlov, dobio Nobelovu nagradu za svoja istraivanja ponaanja ljudi. ezdesetih godina prolog stoljea pred neoklasinu teoriju tvrtke ozbiljne izazove postavljaju menaderske (Baumol, 1962;1967; Maris, 1964, Williamson, 1966) i bihevioristike teorije (Cyert i James, 1963), uvodei u raspravu o djelovanju ekonomskih sila interesne skupine i ponaanje ljudi. Dok su se asimetrinost informacija i problem agenata, kao rezultati menaderske teorije, ukljuili u dominantne nancijske teorije, ponaanje investitora najee se iskljuivo opisivalo kroz pohlepu i strah. Zbog pohlepe ljudi s pretjeranim optimizmom kupuju na rastuem tritu, a zbog paninog straha pretjerano prodaju na padajuem tritu tako da gotovo nikada ne kupuju jeftino i ne prodaju skupo. Rijetki uspiju uravnoteiti pohlepu i strah. Intenzivnija razmatranja psihologije i ponaanja dovela su do razvoja jo jednog posebnog pristupa unutar nancija, do bihevioristikih nancija. Sutinu bihevioristikih nancija sjajno opisuje sam naziv. To je spoj nancija i psihologije na kojoj se temelje drugaija ponaanja pojedinaca od onih pretpo359

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

stavljenih tradicionalnim nancijama. U tradicionalnim nancijama ljudi sudionici nancijskih trita jesu racionalni, informacijama voeni investitori s nepristranim ciljevima usmjerenim na maksimalizaciju oekivane korisnosti bogatstva. Takvog ovjeka dobro opisuje sintagma homo economicus. Dok su u tradicionalnim nancijama ljudi racionalni, u bihevioristikim nancijama ljudi su normalni. (Pompian, 2006). Normalni se ljudi teko mogu ponaati kao homo economicus. Stoga to se ljudi ne ponaaju racionalno teko je oekivati da e trite biti uinkovito. Kako su sudionici nancijskih trita iracionalni logino je da je i samo trite iracionalno. Bihevioristike nancije ukljuuju u nancijsku analizu ponaanja investitora i nancijskih specijalista. Svojim istraivanjima bihevioristi nastoje pokazati to se nalazi iza pohlepe i straha, iako su psiholozi dokazali da se ponaanjem pojedinaca na nancijskim tritima zasniva na oekivanjima, a ne na pohlepi. Uvoenjem psiholokih elemenata u analizu nastoji se razotkriti ono to tradicionalne nancije ne mogu, zbog rigidnih pretpostavki na kojima poivaju. Bihevioristike se nancije bave anomalijama na tritu jer, niti investitori, niti nancijski eksperti nisu potpuno racionalni. Iako nisu izravno suprotstavljene tradicionalnim, bihevioristike nancije jo se uvijek nisu dovoljno inkorporirale u nancije kao to je to sluaj s asimetrinou informacija i problemom agenata. Bihevioristi odbacuju hipotezu ekasnog trita. Financijsko je trite iracionalno zbog psihologije masa. O tome svjedoe mnogi povijesni baloni. Ne tako davno, na prijelazu tisuljea ispuhali su se baloni dot.com tvrtki, a nedugo nakon toga doao je i kolaps nancija. Kao to je stampedo bikova izazvan psihologijom oekivanog rasta daleko od racionalnosti isto je i suprotno ponaanje medvjeda nakon preokreta. Pria se uklapa u Grahamovu priu o Gospodinu Tritu (Graham, 2006), koji je sve, samo ne i racionalan. Psihologijom masa on stalno galami potaknut pohlepom ili strahom tjerajui ljude da trguju. Tako, ako trite raste, Gospodin Trite vie kupujte jer cijene rastu. to prije kupite ostvarit ete niu cijenu. I sve je glasniji kako se trite pregrijava i kako raste pohlepa. Obrnuto, nakon to ga je naglo ohladio preokret, dakle kada cijene padaju, Gospodin Trite u paninom strahu vie prodajte jer cijene padaju. to prije prodate ostvarili ste povoljniju cijenu. Paljivim promatranjem lako je mogue utvrditi da su brokeri nakon zatvaranja burzi na Wall Streetu uvijek zadovoljni, bez obzira je li trite raslo ili padalo. Za njih je jedino vaan volumen trgovanja. to je vei volumen brokeri zarauju vie. Zato i nije udo to taj Gospodin Trite urla tjerajui ljude na kupnju. Jasno da je pria o Gospodinu Tritu samo sugestivna promocija potrebe izuavanja ponaanja pojedinaca, praktiara i masa na nancijskim tritima. Me360

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

utim, ova pria pokazuje kako i trite i pojedinci nisu racionalni. Nije teko zakljuiti da bi se sve strategije ulaganja trebale voditi principom kupovanja po to niim i prodavanja po to viim cijenama. Kako se kroz priu o Gospodinu Tritu povijest nancijskih trita moe promatrati kroz kontinuirano izmjenjivanje euforije i panike, dominacije bikova i medvjeda, ispada da veina radi upravo suprotno od navedenog jednostavnog temeljnog principa trgovanja: veina sudionika u toj prii kupuje skupo, kada je trite pregrijano, odnosno kada se poinju napuhavati baloni, i prodaje jeftino u pomahnitaloj panici pada cijena na tritu. U tome smislu ve Benjamin Graham kroz psiholoki opis inteligentnog investitora upuuje na kontrolu emocija kao vanu pretpostavku inteligentnog investiranja. Inteligencija u investiranju nije ona uobiajena. Rije je kontroli emocija kako bi se trgovanje, kupnja i prodaja dionica i drugih vrijednosnih papira temeljila to vie na provedenim analizama, a to manje na povicima Gospodina Trita. Kao to tradicionalne nancije imaju svoje pionire i frontmene, posebice one u eri nobelovaca, tako se i kod bihevioristikih nancija mogu istai pojedinci koji su predvodili novi pogled na teme s podruja nancijske analize. Na ovom se mjestu istiu Amos Tversky, Daniel Kahneman i Richard Thaler. Ovaj novi val na podruju nancijske analize ima svojeg laureata Nobelove nagrade Daniela Kahnemana iako je veliki dio svojeg opusa napravio zajedno s Amosom Tverskyem koji naalost nije doivio poast Nobelove nagrade. Izmeu mnotva zajednikih radova ovdje se istiu oni iz 1974. i 1982. Zajedno s Thalerom (1993) oni su kombinirali psihologiju i nancije nastojei objasniti razloge zato se investitori upravo tako ponaaju, a ne kako bi se ponaali potpuno racionalni ljudi osloboeni pritiska emocija. Primjerice, oni su objanjavali zato investitori ne promatraju simetrino odstupanja od oekivanja tako da vie panje posveuju potencijalnim gubicima od potencijalnih dobitaka u odnosu na oekivanja. Isto tako, objanjavali su zato mnotvo investitora ima previe povjerenja u svoje sposobnosti vjerujui kako mogu izabrati dobitne dionice iznad prosjeka.

3. Razvoj formalnog obrazovanja

Financijska analiza u Hrvatskoj imala je drugaiji razvojni put nego ona svjetska. Polazei od uvjeta administrativno-planskog upravljanja privredom problemi nancijske naravi naprosto nisu postojali za privredne entitete. Na taj nain prestaje potreba bilo kakvog razmatranja problema nancijskih trita i nancijskih instrumenata kao i problema upravljanja nancijama poduzea, a mogue spekulcije o navedenim temama vezuju se iskljuivo za isticanje pekulativnog karaktera nancijskih trita i neradnog bia vlasnika vrijednosnih papira. U to
361

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

vrijeme jedino to je priblino moglo sliiti na nancijsku analizu bila je raunovodstvena evidencija koja je sluila svojoj temeljnoj funkciji izvjetavanja jedinog vlasnika dravu. Tek nakon naputanja nekih rigidnih zahtijeva administrativno-planskog voenja privrede i ostavljanja odreene samostalnosti poslovanju poduzea i izvan okvira interne ekonomije postepeno se javlja potreba za izuavanjem novanih problema. U uvjetima praktikog nepostojanja nancijskih trita i siromanog nancijskog okruenja poduzea nancije poduzea nisu se mogle osloniti na gotovo nepostojeu nancijsku analizu, niti na mikroekonomsku teoriju prezentiranu kroz teorije rme. Stoga je logino da su teorijsku pozadinu poslovne nancije pronale u, za te prilike, razvijenoj ekonomici poduzea. Pri tome su kroz naglaenu kontrolnu funkciju vrijednosno iskazanih tokova sredstava poslovne nancije esto naglaeno koketirale s raunovodstvom. Promatrajui razvoj misli nancijske analize u Hrvatskoj i posebice u okviru Ekonomskog fakulteta Zagreb, kao lidera domae ekonomske misli, mogue je izolirati odreene faze razvitka. To su: 1. faza uvoenja nancija poduzea u znanstveno-nastavnu strukturu; 2. faza eksplozije poslovnih nancija; 3. faza ukljuivanja poslovnih nancija u suvremenu nancijsku analizu i 4. suvremena nancijska analiza.

3.1. Financijsko poslovanje

Financijski problemi poslovanja poduzea na ovim prostorima po prvi se puta zasebno tretiraju u okviru nancijskog poslovanja kao nastavne discipline Ekonomskog fakulteta Zagreb 1955. godine, a svoj pisani oblik dobivaju u knjizi Financijsko poslovanje (Vajner, 1959.). Tako rano uvoenje problema nancijskog poslovanja poduzea u nastavne planove i programe te u prateu literaturu odgovor je i doprinos ekonomske teorije zahtjevima prakse suoene s postepenim osamostaljivanjem privrednih entiteta i poveanom ulogom novca i kredita u tadanjem gospodarstvu Hrvatske. Uvidom u literaturu (Vajner, 1959.) nancijsko je poslovanje obraivalo nancijsku funkciju poduzea i specinosti na podruju nancijskog poslovanja, planiranje u poduzeu, nanciranje, kredit i unutranji platni promet. Iako prezentirani sadraj slabo korespondira s izdanjima na podruju anglosaksonske misli poslovnih nancija (usporedi s Johnson, 1961) na dijelu podruja nanciranja i nancijskog planiranja ipak valja istaknuti da je rije o formalnom ukljuivanju
362

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

problema nancijskog poslovanja poduzea u akademsku naobrazbu i teorijsku strukturu domae ekonomije, ime su navedena knjiga i nastavna disciplina na Ekonomskom fakultetu Zagreb dijelom povijesti hrvatske nancijske analize. Od tog vremena teme iz nancijskog poslovanja poduzea, nancijskog menadmenta, kao i vrednovanja nezaobilazni su dio nastavnih planova Ekonomskog fakulteta Zagreb, a preko njega i drugih visokoobrazovnih institucija u zemlji. Prezentirani sadraj Financijskog poslovanja jasno opredjeljuje ovu znanstveno-nastavnu disciplinu kao dio teorijske strukture ekonomike poduzea. Pri tome se preko podruja kredita ona povezuje s monetarnom teorijom i stvara pretpostavke za daljnji razvoj poslovnih nancija. U tom smislu moda je prevelik znaaj dan obradi nancijske funkcije i njenoj organizaciji, te pretjerano naglaen znaaj unutranjeg platnog prometa i blagajnikog poslovanja sa stajalita tehnike provoenja. Meutim, ocjena ovog rada mora ukljuiti i drutveno-ekonomski milje njegova nastajanja, tako da se dananje kritike prije svega moraju usmjeravati na detaljnije pozicioniranje poslovnih nancija glede potreba i zahtjeva dananjih narastajuih nancijskih trita i posredovanja nancijskog menadmenta izmeu tih trita i potreba poduzea za sredstvima. Znaajan dio ovog rada posveen je problemima planiranja i kontrole. Iako mnogi dijelovi knjige ne korespondiraju sa sadrajem poslovnih odnosno korporacijskih nancija mogue ih je promatrati kao svojevrsna poetna razmiljanja na podruju operativnog budetiranja, nancijskog planiranja i analize. S druge strane takvim pristupom ostavljena je i mogunost klasine zablude da se velikim dijelom upravljaki problemi poslovnih nancija poistovjeuju s problemima raunovodstvene evidencije i iz nje izvedenih moguih analiza. U tom smislu mogue je izgubiti integrativni karakter nancija poduzea glede njegove prolosti i oekivane budunosti, a time i izbjegavanja kljunog problema nancijske analize problema vrednovanja poduzea i njegovih nancijskih instrumenata odnosno problema vrednovanja s ciljem donoenja nancijskih odluka u smislu maksimalizacije bogatstva vlasnika poduzea.

3.2. Intenziviranje poslovnih nancija

U razdoblju dominacije kvazi-trinog gospodarstva u Republici Hrvatskoj dolazi do pravog procvata poslovnih nancija. U tom smislu moe se slobodno ustvrditi da su odreena podruja interne nancijske analize odnosno upravljanja nancijama ili korporacijskih nancija bila izuzetno razvijena, a da su svoj razvoj temeljila na ekonomici poduzea kao zajednikoj znanstvenoj osnovi po363

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

slovne ekonomije. To se posebno odnosi na podruje budetiranja kapitala i na podruje upravljanja obrtnim kapitalom, iako se mogu isticati i drugi pokuaji teorijskog oblikovanja kljunih podruja interne nancijske analize, pa ak i razmatranja dijelova najveih teorijskih izazova korporacijskih nancija, primarno na podruju strukture kapitala i raspodjele zarada. Poveano zanimanje za nancijske problema poslovanja poduzea u tome razdoblju dokazuje izlaenje nekoliko zbornika radova koji obrauju odreene dijelove poslovnih nancija. To su, slijedom izdavanja: Financijsko poslovanje u radnoj organizaciji (1971), Poslovne nancije i ponovno Poslovne nancije. Uvoenjem sintagme poslovne nancije u domau mikroekonomsku terminologiju svjedoi i o nastojanjima da se zaokrui jedna nova znanstveno-nastavna disciplina. Iako i sam predgovor zbornika Poslovne nancije (1980) godine svjedoi o jo uvijek nedovoljno izgraenog predmeta i cilja istraivanja. U usporedbi s prethodnim razdobljem nancija poduzea, ovi zbornici neto vie korespondiraju sa svjetskom udbenikom literaturom nancija poduzea, ali ne u mjeri koja bi bila zadovoljavajua, to se na razini fakultetske nastava djelomino ispravlja uvoenjem novih sadraja u nastavne programe. Slino suvremenim korporacijskim nancijama i poslovne nancije dominantno su razvijale investicijske odluke poduzea odnosno podruje budetiranja. Tako relativno bogata domaa nancijska literatura (Bendekovi, 1970; Kneevi, 1971; Pavlovi, 1974) razmatra temeljne kriterije nancijskog odluivanja (istu sadanju vrijednost i internu stopu protabilnosti) te razne dodatne i druge kriterije ocjene oportunosti investicijskih projekta (razdoblje povrata, kriterij anuiteta i sl.). Ova su se razmiljanja temeljila na diskontiranju obraunskih kategorija prihoda i rashoda. Nastavno na njih razmatraju se ovi kriteriji kroz primjenu na novane tokove (Bendekovi i Teodorovi, 1974; Tepi, 1981), koji se tretiraju kao ekonomski dohoci koji se mogu i konkretno upotrijebiti, ime se razvija i koncept vremenske vrijednosti novca. U tom smislu znaajnu ulogu odigrali su i tradicionalni Simpoziji Saveza raunovodstvenih i nancijskih radnika Hrvatske, danas Hrvatske zajednice raunovoa i nancijskih djelatnika. U tom smislu valja istai prilog R. Tepia (1984). Problem predstavljenih i drugih radova s podruja budetiranja kapitala primarno je u tome to ne tretiraju probleme odreenja diskontne stope koja se primjenjuje na prognozirane struje novanih tokova investicijskih projekata. Bez obzira na neke pokuaje (Kneevi 1971; Tepi, 1981), problem utemeljenja diskontne stope nije se mogao razrijeiti bez postavljanja odgovarajuih standarda protabilnosti temeljenih na konceptu troka kapitala, kao izraza zahtijeva koje pred poslovanje poduzea i njegove investicije postavljaju investitori na nancijskim
364

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

tritima, primarno na tritu kapitala. Taj je zahtjev bilo nemogue razrijeiti bez postavljanja u prvi plan vrijednosti kao cilja poslovanja poduzea. U tome je razdoblju relativno bogata i literatura na podruju upravljanja obrtnim kapitalom, posebice na strani upravljanja obrtnim sredstvima (Vitez, 1971; Tepi, 1974; Habek, 1980). U tom smislu poslovne nancije zahvaale su i odreene probleme inenjerske ekonomije kroz modele optimalizacije zaliha, utvrivanje optimalnih koliina nabave i sl. Pri tome se podruje upravljanja obrtnim sredstvima tretira i kroz meuovisnost rizika i nagrade (Tepi, 1974) dodue bez detaljnijih kvantikacija rizika i njihova povezivanja s vrijednou poduzea. U to vrijeme neki radovi tretiraju rizik poslovanja poduzea (usporedi s Pavlovi, 1970). Pri emu se rizik dovodi primarno u vezu s namjeravanim investicijskim projektima poduzea. Tako se navode temeljni pristupi ocjeni individualne rizinosti odreenih poslova, a sam se rizik dovodi u vezu s distribucijom vjerojatnosti i mogunostima njegove kvantikacije kroz normalnu distribuciju. Zanimljivo je da se u tom razdoblju javlja i posebno bogata literatura na podruju fenomena nancijske poluge. U tom smislu ilustrativni su radovi Braut (1971), Jurkovi (1979), Orsag (1982) kojima se slijedom kronologije sve vie u domau nancijsku misao ukljuuje meuovisnost rizika i neizvjesnosti. Na taj je nain u okviru tadanje literature poslovnih nancija denitivno ukljuen i problem strukture kapitala i njegove optimalizacije, nasuprot isticanju prednosti nanciranja iz vlastitih izvora. Pri tom se istie i fenomen rizika u nancijskom odluivanju i prikazuje mogunost kvantikacije rizika i njegova ukljuivanja u donoenje odluka o strukturi kapitala (Jurkovi, 1979; Orsag, 1982). Nastavno na tako suvremeno postavljen problem nancijske poluge koritenjem normalne distribucije dokazuje se utjecaj poslovne poluge na intenziviranje imbenika rizika poslovnih operacija poduzea te dodatni nancijski rizik koji poveava volatilnost prinosa na vlastita ulaganja u uvjetima intenziviranja koritenja nancijske poluge za nanciranje poslova i poslovanja poduzea (Orsag, 1982).

3.3. Nastajanje nancijske analize

Kraj osamdesetih i devedesete godine razdoblje su transformacije privrednog sustava i utemeljenja suvremene nancijske analize u Hrvatskoj. Transformacija privrede u onu transparentnu suvremenim trinim ekonomijama poveala je zahtjeve za domaom nancijskom analizom. Zateeno stanje nancijske analize ogledalo se u nepostojanju odgovarajue literature za eksternu nancijsku analizu i sprege interne analize s nancijskim okruenjem koje diktira standarde protabilnosti za donoenje nancijskih odluka. Stoga i ne zauuje da su goto365

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

vo jedine spone interne i eksterne nancijske analize ostvarivane putem analize nancijskih izvjetaja i utemeljenje odreenih nancijskih pokazatelja te povezivanje poduzea s nancijskim okruenjem kreditom, naravno bez izrazite veze s vrijednou. Tek krajem osamdesetih, kad je transformacija privrede postala izvjesna, javlja se domaa literatura koja potpunije nastoji povezati utjecaje nancijskih trita na korporacijske nancije i koja podrobnije obrauje teoriju i analizu investicija. U tom razdoblju, a posebno poetkom devedesetih, intenzivira se analiza vrijednosnih papira s upravljakog i investitorskog stajalita, najprije kroz popularno i sa stajalita sadraja nancijske analize skromno objanjenje u Hanekovi (1989), zatim upravo sa stajalita interne nancijske analize i njena povezivanja s eksternom nancijskom analizom u Orsag (1990), te nastavno Ribnikar (1990), Hanekovi (1990), Orsag (1992), Tepi (1991), Orsag et al., (1991), Koveos i dr. (1992), nakon ega ubrzano raste literatura s podruja korporacijskih nancija i investicijskog menadmenta, a uz domae opsenije radove (Orsag, 1992, 1996, 1997a; Ivanovi, 1994; Veselica, 1995; Orsag, Gulin 1997), prevodi se i jedan ameriki udbenik iz poslovnih nancija (Van Horne, 1993). Znaajnu ulogu su imali i simpoziji Hrvatske zajednice raunovoa i nancijskih djelatnika. Obraivali su poslovne kombinacije i krizu poduzea, politiku dividendi, obrtni kapital, strukturu kapitala, troak kapitala, standardne pokazatelje, probleme poslovnih nancija, nancijske institucije, investicije, nancijsku analizu usmjerenu na utemeljenje i upravljanje vrijednou, kao i temeljne probleme investicijske analize. Takva brojna literatura omoguava i potpunije pokrivanje dodiplomskih nastavnih disciplina s podruja nancija poduzea na visokokolskim institucijama u Hrvatskoj. U tom razdoblju zamjenjuje se u nastavnom planu Ekonomskog fakulteta Zagreb naziv Poslovne nancije s Upravljanje nancijama, ime se nastoji istai potpuna transparentnost temeljne znanstveno-nastavne discipline internog pristupa nancijskoj analizi sa svojim svjetskim suvremenicama. Poveani znaaj nancija poduzea ogleda se i u uvoenju na dodiplomski studij Ekonomskog fakulteta Zagreb i specijalistike discipline nancija poduzea Financijsko upravljanje poslovnim kombinacijama. Kasnije je nastava bila i pokrivena knjigama Poslovne kombinacije (Orsag i Gulin, 1997) i Vrednovanje poduzea (Orsag, 1997b.) kojima je u trebala biti u potpunosti pokrivena ova znanstveno nastavna disciplina. Praksa je nancijske industrije, organizirane kroz predominantni bankarski sustav prihvatila je odreene standarde nancijskog komuniciranja s poduzeima, posebice na podruju kreditiranja dugoronih investicijskih projekata, uvaavajui i odreene nancijske pokazatelje. Razvoj trinog gospodarstva uvjetovao
366

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

je i pojavu novih subjekata nancijske industrije, iji je najdinaminiji dio vezan s posredovanjem na sekundarnom nancijskom tritu. Zaetci nancijske industrije na podruju primarne emisije nalaze se u obveznicama upanije istarske, te obveznica hotelskog drutva Jadranka, Mali Loinj. Najnovije pojave, kao to su izlaenje domaih tvrtki na Zagrebaku burzu i atraktivnost paralelnog izlaenja nekih od njih na Londonsku burzu samo su najatraktivniji primjeri znaajnog rasta utjecaja i znaenja nancijskih trita, ali i izgradnja legalnog okvira suvremenih nancijskih trita nameu potrebu daljnje izgradnje teorije i prakse nancijske analize. Domae trite kapitala jo uvijek ne izvrava temeljnu zadau koncentraciju decentralizirane, individualno minijaturizirane tednje stanovnitva i njeno angairanje u privredne svrhe. To potvruje praktino nepostojanje primarnih emisija kapitala dionikih poduzea, ak i u uz postojanje neformalnog listanja na organiziranim tritima kapitala. Izuzetak su dvije emisije korporacijskih obveznica koje su nakon djelomine privatne prodaje uvrtene na burzu uz dodue marginalni primarni promet. Meutim, dobar dio tih emisija predstavljao je reorganizaciju dugova emitirajuih turistiko-hotelskih poduzea pa se znaaj ovih emisija sa stajalita rasta primarnog trita kapitala moe zanemariti. Upravo zbog poveanja potencijalnih izvora nanciranja poduzeima koja ne mogu zadovoljiti stroge uvjete slubenog listanja na burzi u europskim je tritima kapitala dolo do uvoenja tzv. sekundarnih listanja ili nelistajuih trita. Prema naem Zakonu o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima burze su dune osigurati listanje barem u dvije razine ime je i institucionalizirano postojanje sekundarnih listanja. Time je zamagljen i rast i razvoj domaeg trita kapitala, posebno naglaen glamurom paralelnog uvrtavanja Plive i Zagrebake banke na Zagrebaku i Londonsku burzu i naknadnih uvrtavanja drugih tvrtki na Zagrebaku burzu. Sva su ta uvoenja rezultirala znaajnom kapitalizacijom i naglim porastom prometa na burzi. Meutim, ta uvoenja nisu bila praena novim emisijama kapitala pa su ostala samo na podruju rasta i intenziviranja sekundarnog trita. Razvoj sekundarnog trita svakako poveava anse breg i uspjenijeg rasta i razvoja primarnog trita, posebice kroz stvaranje likvidnih papira s aktivnim tritem. Praktiki je odvijanje primarnog nezamislivo bez aktivnog sekundarnog trita s likvidnim papirima. Meutim, izostajanje dodatnih emisija koje bi pratile uvoenja tvrtki na trita ukazuje da se jo uvijek ne koriste temeljne prednosti dionike ekonomije mogunosti prikupljanja znaajnijih svota kapitala. Izlaenje u javnost trebalo bi osigurati poduzeu da povea svoje anse za formiranjem kapitala. Stoga je i logino oekivati da e se izlaenje u javnost koje zahtijeva znaajne trokove kombinirati s novim emisijama kapitala kako bi se minimalizirali ukupni trokovi izlaenja u javnost i trokovi emisije. S
367

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

tim u svezi bilo bi vano ponovno pokrenuti rasprave o procesima privatizacije s ciljem koritenja izlaenja na trite kapitala s ciljem dovoenja svjeeg novca u takva poduzea. Suvremena nancijska trita trae i znaajne napore na obrazovanju i organiziranju neophodnih eksperata. Na tome podruju svakako se znaajne zasluge mogu pripisati HZRIF koja je pomogla osnivanju Hrvatskog udruenja nancijskih analitiara i Hrvatskom udruenju revizora, strukama za koje je neophodno specino obrazovanje, dobro samoorganiziranje i praenje rada. Drugi napori na boljem organiziranju, obrazovanju i armaciji raunovodstvene struke trebali bi takoer rezultirati transparentnijem izvjetavanju javnosti neophodnom za racionalno nastupanje na tritu kapitala i iskoritavanje njegovih prednosti glede anciranja znaajnih poslovnih poduhvata. U nancijskoj industriji tradiciju obrazovanja i organiziranja imaju brokeri. Meutim, zahtjevi suvremene prakse nancijske analize znatno premauju strukovne pretpostavke koje se postavljaju pred takve profesije. Stoga se moe ustvrditi da dostignuto stanje nancijske struke jo uvijek znatno zaostaje za perspektivnim zahtijevima koje postavlja sve znaajniji zamah trita kapitala. Kako se trite kapitala zasniva na visokom stupnju povjerenja to je povjerenje mogue jedino osigurati stvaranjem respektabilne profesije na svim podrujima nancijske industrije. Znaaj povjerenja za nancijsku industriju najbolje karakterizira odioznost koju izaziva nancijski ininjering koja u biti svoga znaenja predstavlja poeljne operacije savjetovanja i planiranja na podruju nancija pojedinaca i poduzea. U tom smislu znaajan je i visokokolski obrazovni sustav koji relativno dobro prati zahtjeve nancijske industrije temeljem osnovnog dodiplomskog obrazovanja s podruja nancijske analize. U tom smislu moglo bi se raspravljati o potrebi uvoenja specijalizacije iz podruja nancijske analize na dodiplomskom studiju, pri emu se kao primarni ograniavajui imbenik javlja nedostatnost odgovarajuih kadrova za izvoenje takvih programskih sadraja, a u svjetlu ogranienog broja nastavnika od strane resorskih ministarstava. To naravno ne znai da se na fakultetu nitko ne bavi takvim programskim sadrajem, ali takvi su kadrovi angarirani na drugim znanstveno-nastavnim disciplinama, primarno na podruju korporacijskih nancija. Nastavno na dodiplomsku nastavu na podruju nancijske analize, interne i eksterne, potrebu za specijalistikim znanjima iz podruja nancijske analize kao i formiranje potrebnog broja istraivaa mogue je upotpuniti kroz poslijediplomske studije. U tom smislu na Ekonomskom fakultetu Zagreb organizirani su znanstveni poslijediplomski studiji koji kao zajedniku programsku osnovu sadre i kolegij Upravljanje nancijama, organiziran je znanstveni poslijediplom368

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

ski studij Financije poduzea koji je usmjeren na izuavanje interne i eksterne nancijske analize. Studij je naiao na primjereni odaziv potencijalnih istraivaa tako da je u protekle dvije godine upisano dvije generacije postipomanata, po njih etrdeset u svakoj generaciji. Odaziv bi vjerojatno bio jo vei da istovremeno ne egzistira i poslijediplomski studij pod nazivom raunovodstvo, revizija i poslovne nancije koji u okviru obvezatnih programskih disciplina sadri samo jedan kolegij s podruja nancijske analize i to onaj koji je zajedniki za sve znanstvene poslijediplomske studije na Ekonomskom fakultetu-Zagreb, to dovoljno svjedoi o stavu raunovoa prema nancijama i apsurdu da se jo uvijek esto raunovoe nazivaju nancijaima. Na tom studiju osim Upravljanja nancijama kao zajednikih programskih osnova, izvodi se ili e se izvoditi u narednom semestru nastava iz kolegija Investicijska analiza, Budetiranje kapitala, Financijsko upravljanje poslovnim kombinacijama, Personalne nancije te Upravljanje nancijskim institucijama. Ako se na to nadoveu sadraji kolegija Poslovne analize i Upravljanja trokovima moe se slobodno ustvrditi da je irina potrebnih znanja iz podruja interne i eksterne nancijske analize u velikoj mjeri zastupljena na ovom poslijediplomskom studiju.

4. Umjesto zakljuka: Suvremena nancijska analiza u Republici Hrvatskoj

Procesi i tehnike nancijske analize koriste se svakodnevno u nancijskim institucijama i nancijskim tritima. U nancijskom sustavu Republike Hrvatske banke imaju dominantnu ulogu. One su najaktivnije nancijske institucije u zemlji, i u terminima sustava plaanja i svojom prisutnou na sva tri nancijska trita: tritu novca, deviznom tritu i tritu kapitala. Hrvatska narodna banka regulira aktivnosti banaka i provodi superviziju. S druge strane Hrvatska agencija za nadzor nancijskih institucija (HANFA) regulira i provodi superviziju investicijskih i mirovinskih fondova. Razvoj nancijske analize u Republici Hrvatskoj moe se promatrati kroz rast i razvoj nancijskog trita i nekoliko grupa nancijskih institucija, te kroz poboljanja na podruju edukacije nancijske profesije. Prvo se moe promatrati kroz praksu nancijskog sektora, a drugo kroz edukaciju profesije kako na razini formalnog, prvenstveno sveuilinog obrazovanja tako i na razini obrazovanja za certikaciju profesije i razliite oblike neformalnog obrazovanja, a sve u kontekstu procesa europskih integracija. Zbog rasta sekundarnog trita i rastueg ulaska novih nancijskih institucija u industriju vrijednosnih papira, nancijska analiza razvija se u respektabilnu modernu profesiju i aktivnosti. U nancijskoj industriji tradiciju obrazovanja i organiziranja imaju brokeri. Meutim, zahtjevi suvremene prakse nancijske analize znatno premauju stru369

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

kovne pretpostavke koje se postavljaju pred takve profesije. Krajem 2001. godine Hrvatska udruga nancijskih analitiara (HUFA) organizirala je prvu edukaciju za investicijske savjetnike. Hrvatska udruga nancijskih analitiara (HUFA) akreditirana je 2007. godine i postala lan Europske federacije udruenja nancijskih analitiara. Globalizacija nancijskih trita zahtijeva i harmonizaciju struke nancijske analize. Sa stajalita nancijske analize globalizacija uvjetuje nunost podizanja razine domae struke na svjetsku, kako kroz utemeljenje adekvatnih obrazovnih programa i provoenje odgovarajueg treninga i permanentnog obrazovanja potencijalnih i postojeih analitiara tako i odgovarajue organiziranje struke nancijskih analitiara koja e biti sposobna osigurati svojim lanovima ravnopravnost u djelovanju na svim svjetskim nancijskim tritima. Dostignuto stanje nancijske struke jo uvijek znatno zaostaje za perspektivnim zahtjevima koje postavlja trite kapitala. Hrvatsko udruenje nancijskih analitiara organizira obrazovni plan studija nancijskih analitiara. On je u potpunosti harmoniziran s postojeim syllabusom Europske federacije udruenja nancijskih analitiara prema kojem se akreditiraju nacionalni programi za dodjelu europske diplome nancijskog analitiara, kao i s pojedinanim nacionalnim programima. Zagrebaka burza d.d. je osnovala Akademiju Zagrebake burze u sklopu koje se takoer provode razliiti teajevi iz podruja interne i eksterne nancijske analize. Hrvatska agencija za nadzor nancijskih usluga (HANFA) provodi ispite za dobivanje licence za obavljanje poslova brokera, investicijskog savjetnika, ovlatenog upravitelja mirovinskim fondovima. Posebno mjesto u razvoju nancijske analize ima Ekonomski fakultet Zagreb koji je kroz unapreenje svojih nastavnih planova i programa sve intenzivnije ukljuivao nancijske teme u obvezne i izborne kolegije. Danas se briu razlike izmeu formalnog obrazovanja kod nas i u svijetu. Tako se prema vaeem nastavnom planu i programu Fakulteta sveuilina edukacija na podruju nancijske analize odvija kroz kolegije u kojima se detaljno izuava, kako interna, tako i eksterna nancijska analiza. Pri tome je kolegij Poslovne nancije zajednika obrazovna platforma, kako za preddiplomski studij ekonomije, tako i za studij poslovne ekonomije, a kolegij Investicijska analiza zajednika platforma za studij poslovne ekonomije. Moe se raspraviti potreba uvoenja specijalizacije iz nancijske analize na preddiplomskom, odnosno diplomskom studiju, pri emu se kao primarni ograniavajui imbenik javlja nedostatnost odgovarajuih kadrova za izvoenje takvih programskih sadraja, a u svjetlu ogranienog broja nastavnika od strane resornih ministarstava. Na diplomskoj razini Budetiranje kapitala obavezan je kolegij za studente smjera Analiza i poslovno planiranje, a Izvedenice i Upravljanje korporacijskim rizicima su izborni kolegiji. 2007. godine na Ekonomskom fakultetu Zagreb zapoelo je izvoenje novih specijalistikih
370

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

poslijediplomskih studija. Jedan od novih programa je i Financijska analiza. U fokusu programa je interna i eksterna nancijska analiza. Specijalistiki poslijediplomski studij Financijska analiza ima etiri obavezna kolegija i deset izbornih kolegija. Obavezni kolegiji I. semestra su Financijska analiza i Financijsko izvjetavanje, a izborni kolegiji su Analiza investicijskih projekata, Upravljanje obrtnim kapitalom, Bankarstvo, Kontroling i Monetarna analiza. Obavezni kolegiji II. semestra su Portfolio menadment i Tehnike poslovne analize, a izborni kolegiji su Poslovne kombinacije, Analiza vrijednosnih papira, Meunarodne poslovne nancije, Upravljanje nancijskim institucijama i Upravljanje poslovnim transformacijama.

5. Literatura
1. Bachelier, L. (1900), Thorie de la Spculation, Annales Scientiques de lcole Normale Suprieure, doktorska disertacija, Paris. 2. Bachelier, L. (1906), Thorie des Probabilits Continues, Journal de Mathmatiques Pures et Appliques. 3. Baumol, W. J. (1962), On the theory of Expansion of the rm, American Economic Review, December. 4. Baumol, W. J. (1967), Business Behavior, Value and Growth, MacMillan, New York, 1950. revidirano izdanje 1967. 5. Bendekovi, J. (1970), Metode za donoenje investicionih odluka, Ekonomski institut, Zagreb. 6. Bendekovi, J., Teodorovi, I. (1974), Analiza toka gotovine u ocjeni investicionih projekata, Ekonomski pregled, Zagreb, 10-11. 7. Bierman, H. Jr., Smidt, S. (2006), The Capital Budgeting Decision, Economic Analysis of Investment Projects, Prentice Hall, New Jersey 8. Black, F., Scholes, M. (1973), The Pricing of Option and Corporate Liabilities, Journal of Political Economy, 3. 9. Block, S.B., Hirt, G.A. (2005), Foundations of Financial Management, jedanaesto izdanje, McGraw-Hill, Irwin, New York. 10. Braut, R. (1971), Odravanje racionalnih odnosa u strukturi sredstava i njihovih izvora, u zborniku referata sa VII Simpozija Saveza raunovodstvenih i nancijskih radnika Hrvatske. 11. Brealey, R.A., Myers, S.C., Allen, F. (2006), Principles of Corporate Finance, osmo izdanje, McGraw-Hill Irwin, New York. 371

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

12. Brigham, E.F., Ehrhardt, M.C. (2005), Financial Management: Theory and Practice, jedanaesto izdanje, Thomson South-Western, Ohio. 13. Cyert, R., James, M.(1963), Behavioral theory of rm, Oxford, Blackwell. 14. Fama, E.F. (1965a) The Behavior of Stock Prices, Journal of Business, January. 15. Fama, E. F. (1965b), Random Walks in Stock Market Price, Financial Analysts Journal, September-October. 16. Fama, E. F. (1970), Efcient Capital Markets: A Review if Theory and Empirical Work, Journal of Business, May. 17. Fama, E. F. (1976), Insiders and Market Efciency, Journal of Finance, September. 18. Fama, E.F., French, K.R. (1992), The Cross-Section of Expected Stock Returns, Journal of Finance 47 (2). 19. Fama, E.F., French, K.R. (1993). Common Risk Factors in the Returns on Stocks and Bonds, Journal of Financial Economics, 33 (1). 20. Financijsko poslovanje u radnoj organizaciji, redakcija I. Vitez, Informator, Zagreb, 1971. 21. Fisher, I. (2007), Mathematical Investigations in the Theory of Value and Prices, novo izdanje, Cosimo, inc., 2007. 22. Fisher, I. (2007), The Nature of Capital and Income, novo izdanje, Cosimo, inc. 23. Fisher, I. (1907), The Rate of Interest, The MacMillan Company. 24. Francis, J.C. (1988), Management of Investment, drugo izdanje, McGraw-Hill Book Company, New York. 25. Gordon, M.J. (1962), The Investment, Financing, and Valuation of the Corporation, Richard D. Irwin, Inc., Homewood, Illinois. 26. Graham, B. (2006), Inteligentni Investitor, komentari Jason Zweig, predgovor Warren E. Buffett, komentari uz hrvatsko izdanje Silvije Orsag, Masmedia, Zagreb. Prvo izdanje knjige 1949. 27. Graham, B., Dodd, D. (1934), Security Analysis, McGraw-Hill, New York, revidirana izdanja 1940. i 1951., revidiranog etvrtog izdanja u suradnji s Sidney Cottle-om 1962., te najnovijeg izdanja autora Sidney Cottle, Roger F. Murray, Franc E. Block u suradnji s Martin L. Laibowic, 1988. 28. Habek, M. (1980), Utvrivanje potrebnih obrtnih sredstava, u zborniku Poslovne nancije, redakcija P. Jurkovi, Narodne novine, Zagreb, prvo izdanje 1975. 29. Hampton, J.J. (1979), Financial Decision Making, Concepts, Problems, and Cases, drugo izdanje, Reston Publishing Company, Reston, Virginia. 30. Hanekovi, M. (1989), Vrijednosni papiri i njihova trita Institut za javne nancije Zagreb, Zagreb. 372

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

31. Hanekovi, M. (1990), Uloga i utjecaj drave na trite kapitala, u zborniku Razvoj i aktualni problemi nancijskog poslovanja i raunovodstva poduzea, Zagreb. 32. Haugen, R.A. (1993), Modern Investment Theory, peto izdanje, Prentice Hall, New Jersey 33. Haugen, R.A. (2001), Modern Investment Theory, peto izdanje, Prentice Hall, New Jersey. 34. Helfert, E.A. (2002), Techniques of Financial Analysis, deveto izdanje, McGraw Hill, New York, 2002. 35. Higgins, R.C. (2004), Analysis for Financial Management, sedmo izdanje, Irwin. 36. Ivanovi, Z. (1994). Financijski menedment, Istratisak, Pazin. 37. Johnson, R.W. (1961), Financial Management, etvrto izdanje, Allyn and Bacon, Inc., Boston, prvo izdanje 1959. godine. 38. Jurkovi, P. (1979), Financijska sruktura i kriteriji izbora optimalne konstrukcije nanciranja, Raunovodstvo i nancije, Zagreb, br. 5. 39. Kahneman, D., Tversky, A. (1979), Prospect Theory: An Analysis of Decision Under Risk, Econometrica, Vol. 47, No. 2. 40. Kahneman, D., Slovic, P., Tversky, A. (1982), Judgment Under Uncertainty: Heuristics and Biases. Cambridge University Press, New York. 41. Kneevi, N. (1971), Investiciona politika, u Financijsko poslovanje u radnoj organizaciji Vitez, I. i suradnici, Informator, Zagreb. 42. Koveos, P., Teodorovi, I., Vojni, D., Young, A. (1992), Financial Analysis of rms selected topics, Institute of Economics Zagreb i Syracuse School of Management, Zagreb. 43. Krcivoj, D. (1996), Eksterna analiza dionica tehnikom analizom, Raunovodstvo i nancije 6, Zagreb. 44. Lintner, J. (1965), The Valuation of Risk Assets and the Selection of Risky Investments in Stock Portfolios and Capital Budgets, Review of Economics and Statistic, February. 45. Maris, R. (1964), The Economic Theory of Managerial Capitalism, Glence: Free Press. 46. Markowitz, H. (1952), Portfolio selection, Journal of Finance, March. 47. McMillan, L.G. (1993), Options as a Strategic Investment, tree izdanje, New York Institute of Finance, New York. 48. Merton, R. C. (1973), Theory of Rational Option Pricing, The Bell Journal of Economics and Management Science, (4), 1: 141-183. 49. Miller, M.H., Modigliani, F. (1961), Dividend Policy, Growth, and the Valuation of Shares, Journal of Business, (34), 4: 411-433. 373

SILVIJE ORSAG, LIDIJA DEDI

50. Modigliani, F., Miller, M.H. (1958), The Cost of Capital, Corporation Finance and the Theory of Investment, American Economic Review, June, (48), 3: 261-297. 51. Modigliani, F., Miller, M.H. (1963), Corporate Income Taxes and the Cost of Capital: A Correction, American Economic Review 53, June. 52. Modigliani, F., Miller, M.H. (1969), Reply to Heins and Sprenkle, American Economic Review, September. 53. Mossin, J. (1966), Equilibrium in a Capital Market, Econometrica, October. 54. Orsag, S. (1982), Poslovna i nancijska poluga u poslovanju kapitalistikog poduzea, Raunovodstvo i nancije, Zagreb, Brojevi 5, 7, i 8-9, 1982. 55. Orsag, S. (1990), Problematika nanciranja poslovanja i razvoja inkorporativnog poduzea, Institut za javne nancije Zagreb, Zagreb. 56. Orsag, S., Santini, G., Gulin, D. (1991) Uvod u Ekonomiku vrijednosnih papira, Institut za javne nancije Zagreb, Zagreb. 57. Orsag, S. (1992), Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Institut za javne nancije, Zagreb. 58. Orsag, S. (1996). Financije za poduzetnike, Hita-Consulting, Poslovna akademija, Zagreb. 59. Orsag, S. (1997a). Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb. 60. Orsag, S. (1997b). Vrednovanje poduzea, Infoinvest, Zagreb. 61. Orsag, S., Gulin, D. (1997), Poslovne kombinacije, Hrvatska zajednica raunovoa i nancijskih djelatnika, Zagreb. 62. Orsag, S. (2010), Vrijednosni papiri, Revicon, Sarajevo. 63. Pavlovi, J. (1970), Znaaj rizika kod donoenja investicione odluke, HGG, Zagreb, br. 10/1970. 64. Pavlovi, J. (1974), Dugorone nancijske odluke, U Zborniku, Poslovne nancije, redakcija R. Tepi, Informator, Zagreb. 65. Petty, J.W., Keown, A.J., Scott, D.J.Jr., Martin, J.D. (1993), Basic Financial Management, esto izdanje, Prentice Hall, inc., Englewood Cliffs, New Jersey. 66. Pompian, M.M. (2006), Behavioral Finance and Wealth Management, How to Build Optimal Portfolios That Account for Investor Biases, John Wilwy & Sons, NJ. 67. Poslovne nancije, redakcija P. Jurkovi, Narodne novine, Zagreb, 1980. 68. Poslovne nancije, redakcija R. Tepi, Informator, Zagreb, 1974. 69. Ribnikar, I. (1990), Trite novca i trite kapitala te institucije trita novca i trita kapitala, u zborniku Razvoj i aktualni problemi nancijskog poslovanja i raunovodstva poduzea, Zagreb. 374

RAZVOJ I STANJE FINANCIJSKE ANALIZE U REPUBLICI HRVATSKOJ

70. Roll, R. (1977), A Critique of the Asset Pricing Theorys Tests, Journal of Financial Economics, March. 71. Roll, R., Ross, S.A. (1984), The Arbitrage Pricing Theory Approach to Strategic Portfolio Management, Financial Analysts Journal, 40, May-June. 72. Ross, S.A. (1976), The arbitrage Theory of Capital Asset Pricing, Journal of Economic Theory, December. 73. Ross, S.A., Westereld, R.W., Jafe, J. (2005), Corporate Finance, sedmo izdanje, McGraw-Hill, Irwin, New York. 74. Sharpe, W.F. (1963), A Simplied Model for Portfolio Analysis, Management Science, Jan. 75. Sharpe, W.F. (1964), Capital Asset Prices: A Theory of Market Equilibrium, Journal of Finance, September. 76. Sharpe, W.F., Gordon J.A., Bailey,J.W. (1999), Investments, esto izdanje, Prentice-Hall, Upper Saddle River, New Jersey. 77. Tepi, R. (1974), Obrtna sredstva, Informator, Zagreb. 78. Tepi, R. (1981), Financijska ekasnost investicijskih mogunosti, Informator, Zagreb. 79. Tepi, R. (1984), Financiranje i nancijsko poslovanje organizacije udruenog rada, u zborniku: Aktualni problemi raunovodstva i nancija, Zagreb. 80. Tepi, R. (1991), Izvori nanciranja poduzea, u zborniku Raunovodstvo i poslovne nancije u uvjetima razliitih oblika vlasnitva, Savez raunovodstvenih i nancijskih radnika Hrvatske, Zagreb. 81. Thaler R. (urednik) (1993), Advances in Behavioral Finance, Russel Saga Foundation. 82. Tobin, J. (1958) Liquidity Preference as Behavior Towards Risk, Review of Economic Studies, 25.1: 6586. 83. Tversky, A., Kahneman, D. (1974), Judgment under uncertainty: Heuristics and biases, Science, 185. 84. Vajner, Z. (1959), Financijsko poslovanje, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb. 85. Van Horne, James C. (1993), Financijsko upravljanje i politika (Financijski menedment), deveto izdanje, Mate, Zagreb. 86. Veselica, V. (1995). Financijski sustav u ekonomiji, Inenjerski biro, Zagreb. 87. Williamson, O.E. (1966), The Economics of Discretionary Behavior: Managerial Objectives in a Theory of The Firm, Prentice Hall, Englewood Cliffs.

375

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

Uloga jezika struke u akademskom obrazovanju

Nada GJUKI* Mirna LINIR LUMEZI** Iva PLANINEK IKARA***

Saetak: Pouavanje stranoga jezika na visokokolskim ustanovama ima veoma vanu ulogu u stvaranju kvalitetnoga ljudskog kapitala. Uvoenjem bolonjskog sustava i buduim ulaskom Hrvatske u EU ono postaje jo vanijim dijelom obrazovnog procesa u sve mobilnijoj europskoj akademskoj zajednici. Studenti usvajaju jezina znanja i vjetine potrebne za djelotvorno komuniciranje u njihovom buduem visoko internacionaliziranom radnom okruenju. Pouavanje jezika struke esto se percipira kao teaj opeg jezika te se njegovo prisustvo u kurikulumima visokokolskih ustanova nerijetko smatra suvinim o emu debata traje ve dugi niz godina. Meutim, Kvalikacijski okvir Europskog prostora visokog obrazovanja (Framework for Qualications of the EHEA) denira strani jezik kao sastavni dio opih kompetencija (generic competences) koje trebaju stei svi koji zavre odreenu razinu obrazovanja, bez obzira na znanost ili struku kojom se bave. Funkcionalna pismenost na materinjem i stranom jeziku svrstava se u kljune kompetencije. Cilj ovoga rada je predstaviti pouavanje stranih jezika na visokokolskim ustanovama u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Ekonomski fakultet u Zagrebu, a u

Nada Gjuki, mag., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: ngjukic@efzg.hr Mr. sc. Mirna Linir Lumezi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb

** ***

Mr. sc. Iva Planinek ikara, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: icikara@email.t-com.hr

377

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

kontekstu bolonjskog procesa. Ono u sebi objedinjuje pouavanje jezika struke i pouavanje specinih akademskih vjetina te je nuno interdisciplinarno i ujedno vodi rauna o potrebama ire drutvene zajednice. Predoit emo rezultate istraivanja kojim smo nastojali ustanoviti kako predavai jezika struke na nelolokim visokokolskim ustanovama u Hrvatskoj percipiraju ciljeve uenja stranih jezika struke, u kojoj su mjeri zadovoljni ishodima uenja, na kojim podrujima vide mogunosti za poboljanja te kako vide svoj poloaj u cjelokupnom obrazovnom procesu. Takoer e biti prezentirani podaci o tome kako sadanji i diplomirani studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu vrednuju korisnost predmeta stranog jezika struke. Namjera ovog istraivanja je ukazati na vanu ulogu te mogue manjkavosti pouavanja jezika struke u akademskom obrazovanju te odrediti mogue smjernice za njegov daljnji razvoj. Kljune rijei: strani jezik struke, strani jezik za akademske svrhe, poslovno komuniciranje jezine kompetencije

1. Uvod
Poznavanje stranih jezika vaan je dio znanja i vjetina koje visokoobrazovani kadrovi trebaju imati prilikom ukljuivanja u visoko globalizirano trite rada. Bolonjski je proces kao neke od svojih najvanijih ciljeva postavio poveanje zapoljivosti zavrenih studenata i postizanje vee mobilnosti studenata te openito djelotvorniju meunarodnu komunikaciju i bolje meusobno razumijevanje. Stoga je i nastava stranih jezika dobila na izuzetnoj vanosti unutar Europskog prostora visokog obrazovanja (European Higher Education Area, EHEA) to je vidljivo kroz pokretanje niza programa i inicijativa od strane kljunih politikih tijela Europske unije i niza drugih europskih institucija u posljednjih dvadesetak godina. Cilj ovoga rada je ustanoviti kako se s bolonjskim procesom pouavanje stranih jezika na visokokolskim ustanovama izmijenilo, kako u zemljama Europske unije, tako i na hrvatskim obrazovnim ustanovama, a posebice na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (EFZG). Istovremeno nas je zanimalo u kojoj mjeri nastava stranih jezika ispunjava svoje ciljeve, a to su svladavanje vjetina koje pospjeuju uspjenost istraivanja i/ili studiranja na stranim jezicima i postizanje kompetencija koje su neophodne za ukljuivanje u trite rada. eljeli smo ukazati i na eventualne manjkavosti te odrediti mogue smjernice za daljnji razvoj toga podruja obrazovanja. Strani jezik struke uvrten je u kurikulume veine nelolokih visokokolskih institucija u Hrvatskoj ve dugi niz godina. Pouava se kao strani jezik za aka378

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

demske potrebe, koji treba olakati studiranje na stranome jeziku, i kao strani jezik struke koji studente priprema za rad u internacionalnom radnom okruenju. Europske institucije pokrenule su u vezi s tim niz programa i inicijativa to pokazuje da postoji svijest o vanosti provoenja kvalitetne i djelotvorne nastave stranih jezika na europskim sveuilitima. Kvalikacijski okvir Europskog prostora visokog obrazovanja (Framework for Qualications of the EHEA), koji ukljuuje standarde i smjernice za osiguranje kvalitete te omoguava postizanje usporedivosti i transparentnosti unutar Europskog prostora visokog obrazovanja, denira strani jezik kao sastavni dio opih kompetencija (generic competences) koje trebaju posjedovati svi koji zavre odreenu razinu obrazovanja, bez obzira na znanost ili struku kojom se bave. U okviru bolonjskog procesa nastava stranih jezika na europskim visokokolskim obrazovnim institucijama u znatnoj je mjeri izmijenjena, ali uvoenju promjena nije se pristupilo ravnomjerno u svim zemljama te je pred njima jo mnogo posla oko harmonizacije nastave stranih jezika. Jedan od problema jest i injenica da se pouavanje jezika struke u visokom kolstvu esto brka s obinim teajevima opih stranih jezika pa tako u Hrvatskoj debata o tome jesu li uope potrebni u visokom kolstvu traje dugi niz godina. Takve su tendencije u suprotnosti s inicijativama i naputcima Europske unije o vanosti stranih jezika u visokom kolstvu te s proklamiranim ciljevima bolonjskog procesa, poveanju mobilnosti studenata i poveanju zapoljivosti zavrenih studenata. Rjeenja navedenih problema nije mogue iznalaziti samo unutar katedri za strane jezike, nego je za to potrebna potpora ire akademske zajednice, ali i cjelokupnih obrazovnih sustava te razvijanje jasnih jezinih politika na svakoj pojedinoj ustanovi. Pretpostavka za njihovo rjeavanje jest i jaanje svijesti o vanosti nastave stranih jezika u visokom kolstvu, u skladu s deklarativnim stavovima Europske unije, u to hrvatski predavai, kao i njihove europske kolege, ulau velike napore. U prvom poglavlju rada denirali smo strani jezik struke i strani jezik za akademske potrebe koji se najee predaju na visokokolskim ustanovama. Potom smo u drugom poglavlju predstavili kljune dokumente i inicijative tijela Europske unije koji ukazuju na vanost nastave stranih jezika na visokokolskim ustanovama. U treem smo poglavlju opisali organizaciju nastave i naine pouavanja stranih jezika na EFZG. U etvrtom smo poglavlju predstavili rezultate triju anketa kojima smo nastojali ustanoviti trenutani poloaj nastave stranih jezika na visokokolskim institucijama u Hrvatskoj, a posebice na EFZG. Prvu smo proveli meu lanovima hrvatske Udruge nastavnika jezika struke na visokokolskim ustanovama elei ustanoviti
379

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

kako oni percipiraju ciljeve uenja stranih jezika struke, u kojoj su mjeri zadovoljni ishodima uenja, na kojim podrujima vide mogunosti za poboljanja te kako vide svoj poloaj u cjelokupnom obrazovnom procesu. U drugoj anketi, koju smo proveli meu diplomiranim studentima EFZG nastojali smo utvrditi kako oni vrednuju korisnost predmeta stranoga jezika struke na Fakultetu. I na kraju, prikazali smo i rezultate ankete o kvaliteti nastave stranih jezika provedene na EFZG u akademskoj godini 2011/12.

2. Strani jezik struke i jezik za akademske potrebe

Pouavanje stranih jezika prolo je kroz povijest dugaak put od pouavanja opega stranog jezika zasnovanog na gramatici i knjievnosti do pouavanja stranoga jezika u skladu s uim, specinim potrebama polaznika. U visokom obrazovanju potrebe studenata proizlaze iz samog akademskog okruenja s jedne, te podruja studija i budue struke s druge strane. Stoga unutar visokog obrazovanja najee govorimo o dvama konceptima pouavanja stranoga jezika, stranome jeziku za potrebe struke i stranome jeziku za akademske potrebe, koji se esto i djelomino preklapaju. Na veini hrvatskih, ali i drugih europskih fakulteta i visokokolskih ustanova u neanglofonskim zemljama prevladava pouavanje engleskoga jezika dok se relativno manji broj studenata odluuje za uenje drugih stranih jezika. Pouavanje engleskoga jezika na akademskoj razini stoga je danas u svijetu meu najrazvijenijim, pa i veoma unosnim disciplinama pouavanja stranih jezika, a znanja steena u tom podruju u znatnoj su mjeri preuzimana i za pouavanje drugih stranih jezika na akademskoj razini. Sukladno tome, veina se literature bavi konceptima engleskoga ili stranoga jezika za potrebe struke (English for specic purposes, ESP, i Language for specic purposes, LSP) i engleskoga za akademske potrebe (English for academic purposes, EAP). Pouavanje jezika struke, a osobito engleskoga jezika za potrebe struke, javlja se krajem ezdesetih godina prologa stoljea kada se pouavanje opega stranog jezika koji se temeljio na pouavanju gramatike i knjievnosti pokazalo nedostatnim za zadovoljavanje potreba sve mobilnijeg stanovnitva i gospodarski sve povezanijeg svijeta u kojemu engleski postaje svjetski jezik broj jedan, osobito u podruju tehnologije i trgovine (Hutchinson i Waters, 1987). Ova se grana bavi pouavanjem specijaliziranoga stranog jezika kojega moemo denirati kao specian diskurs kojeg rabe profesionalci i specijalisti kako bi komunicirali i prenosili informacije i znanje te stoga moemo utvrditi da specijaliziranih jezika ima koliko i raznih profesija i podruja djelatnosti (Ruiz-Garrido et al., 2010, str.
380

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

1). Modeli pouavanja koji se rabe u engleskom za potrebe struke ubrzo su se proirili i na pouavanje drugih stranih jezika struke. Pouavanje jezika struke polazi od pomne analize polaznikovih potreba koje su najee povezane s profesionalnim zahtjevima poput poslovnoga stranog jezika, jezika za medicinare ili tehnike profesije. Ono nastoji zadovoljiti specine potrebe studenata, a pri tome esto rabi metodologiju i aktivnosti discipline iji jezik pouava i fokusira se na jezik koji odgovara tim aktivnostima (gramatika, vokabular, registar, diskurs i anr) (Dudley-Evans i St. John, 1998). Kao podgrana jezika struke s vremenom se razvila i disciplina pouavanja stranoga, najee engleskoga jezika, za akademske potrebe, koja u sebi nosi elemente pouavanja jezika struke, ali i specinih akademskih vjetina. Engleski jezik za akademske potrebe snano se razvio u posljednjih tridesetak godina te postao jednom od kljunih disciplina u pouavanju engleskoga jezika u svijetu. Do njegovog uzleta dolo je uslijed rasta vanosti engleskog kao vodeega svjetskog jezika, ali i njegove vanosti u studiranju te irenju akademskih znanja (Hyland i Hamp-Lyons, 2002). Drugi je razlog trite koje je od djelatnika poelo zahtijevati specina znanja jezika koja im dotadanji naini pouavanja nisu pruali (Brunton, 2002). Te su promjene pred predavae stranih jezika na visokokolskim ustanovama postavile velike izazove i dovele do dubokih promjena u nainu pouavanja stranoga jezika na fakultetima i visokim kolama. Jezik za akademske potrebe najee se denira kao pouavanje kojemu je cilj pripremiti neizvorne govornike za to uspjenije studiranje i istraivanje na stranome jeziku (Flowerdew i Peacock, 2001; Jordan, 1997). Tamo gdje se nastava ne izvodi na stranome jeziku, nastava jezika za akademske potrebe treba studentima pomoi svladati vokabular specian za podruje studiranja, pripremiti ih za uspjeno koritenje literature i ostalih izvora na stranome jeziku, kao i pouiti ih jezinim vjetinama koje e im biti potrebne u njihovim buduim zanimanjima. Meutim, ona istovremeno obuhvaa i prenoenje niza drugih vjetina i znanja tipinih za pouavanje opega jezika (Hyland i Hamp-Lyons, 2002). Unutar stranoga jezika za akademske potrebe tako razlikujemo strani jezik za specine i ope akademske potrebe (Jordan, 1997). Specine potrebe odnose se na specine sadraje pojedine struke, primjerice medicine, ekonomije ili one u tehnikim zanimanjima. U okviru njih pouavaju se vokabular, gramatika i etiri vjetine (itanje, pisanje, govorenje i sluanje), ali u specinom kontekstu pojedine struke. Treba naglasiti da jezik za akademske potrebe podrazumijeva pouavanje formalnih akademskih anrova, a ne konverzacijskih i socijalnih kakvi se obino pouavaju na teajevima opega stranog jezika. Jezik za ope akademske potrebe pak obuhvaa akademske vjetine poput sluanja i pravljenja
381

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

biljeaka, akademskog pisanja, pretraivanja izvora, pisanja seminarskih radova, sudjelovanja u raspravama, ali i opi akademski registar, formalni akademski stil te visoku razinu znanja jezika. Uz navedeno pouavaju se i tehnike i strategije uenja, to u kontekstu stranoga jezika primjerice podrazumijeva upotrebu rjenika te razumijevanje znaenja rijei iz konteksta (Richards et al., 1992, u Jordan, 1997). Pretpostavlja se da veina studenata ima dobro predznanje veine opih akademskih vjetina, ali neke, poput akademskog stila i konvencija na stranome jeziku, tek trebaju savladati (Jordan, 1997). Istovremeno iskustvo predavaa stranih jezika na EFZG svjedoi da veina studenata dolazi na studij s relativno loim opim akademskim vjetinama te esto nastava stranih jezika predstavlja prvu, a ponekad i jedinu priliku da o njima naue neto vie, to svakako ukazuje na manjkavosti sredjokolskog obrazovanja, ali i otvara pitanje mogunosti uvoenja posebnog predmeta unutar kojega bi se te vjetine pouavale i na materinjem jeziku. Kako se u svijetu sve vie razumije vanost usvajanja akademskih vjetina i postizanje akademske pismenosti, danas strani jezik za akademske potrebe obuhvaa pouavanje jezika za akademske potrebe za razne dobne skupine i razne razine predznanja, jer se uvidjelo da primjerice pouavanje odreenih akademskih vjetina u ranijoj dobi, ve i u osnovnoj koli, u znatnoj mjeri pospjeuje uenje i kasnije studiranje (Hyland i Hamp-Lyons, 2002). Kao to smo vidjeli, ono to strani jezik struke i strani jezik za akademske potrebe izdvaja od drugih podruja pouavanja stranoga jezika jest to to se njihov program kreira na temelju analize potreba te tonom odreivanju vjetina, tekstova, lingvistikih formi i komunikacijskih praksi koje pojedina grupa polaznika treba usvojiti (Dudley-Evans i St. John, 1998). Pouavanje jezika struke na visokokolskim ustanovama stoga je interdisciplinarno te je kurikulum nuno kreirati u suradnji s drugim odsjecima visokokolske ustanove. Usto, vaan je i kulturoloki koncept, odnosno specinosti ire zajednice u kojoj se pouavanje odvija pa ne postoji jednoznani model pouavanja koji je primjenjiv u cijelome svijetu (Horowitz, 1986). Rastu vanosti pouavanja stranoga jezika za akademske potrebe u svijetu pridonose i istraivanja koja su pokazala da pouavanje stranoga jezika zasnovano na specinom sadraju (content based learning) poluuje daleko bolje rezultate kod usvajanja opega jezika nego pouavanje zasnovano samo na opemu stranom jeziku. Istovremeno takav nain pouavanja jezika utjee i na bolji uspjeh studenata u ostalim predmetima (Song, 2006). Uza svu vanost koju pouavanje stranoga jezika za akademske i potrebe struke nesumnjivo ima, niz autora upozorava na to da je optimalan program pone382

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

kad teko provediv zbog niza ogranienja poput onih institucionalnih, veliina grupa ili premale satnice. Predavai ukljueni u pouavanje stranoga jezika za akademske potrebe u svijetu stoga nastoje razviti svijest o tome da je ono zasebna profesija, a ne tek obian teaj stranoga jezika ili pak usputni predmet akademske pismenosti koji moe biti sveden na nekoliko sati nastave. Osobitu ulogu strani jezik za akademske potrebe ima u manjim zemljama i kulturama jer pospjeuje njihov ekonomski razvoj i priprema studente za internacionalno trite rada (Hyland i Hamp-Lyons, 2002). Iz svega navedenoga moe se zakljuiti da kreiranju politika stranih jezika na obrazovnim institucijama u hrvatskome visokom kolstvu treba posvetiti izuzetnu panju.

3. Poloaj stranih jezika unutar europskog prostora visokog obrazovanja

Europskim prostorom visokog obrazovanja dominiraju strani jezici kao nuni alat bez kojeg nije mogue osvariti elju EU da postane najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, zasnovano na znanju i sposobnostima. Radikalne promjene mogue je provesti samo modernizacijom obrazovnih sustava, pripremom mladih za multikulturalne i multilingvalne kontakte, uenje i zapoljavanje.

3.1. Incijative europskih institucija za promicanje stranih jezika struke u visokom obrazovanju
Neki od vanijih ciljeva bolonjskog procesa su poboljavanje komunikacije meu nacijama, u akademskom i radnom okruenju, za to je pretpostavka dobro poznavanje stranih jezika. Potpisivanju same Bolonjske deklaracije 1999. godine prethodilo je nekoliko dokumenata koji istiu vanost pouavanja stranih jezika na visokokolskim institucijama. Odbor ministara Vijea Europe 1982. donosi dokument kojim postavlja naela pouavanja modernih jezika u Europi. U njemu ustvruje da bogato nasljee razliitih jezika i kultura u Europi predstavlja vrijedan zajedniki resurs kojega treba tititi i razvijati te u obrazovanju treba uloiti znatne napore kako bi se ta raznovrsnost od komunikacijske prepreke pretvorila u izvor meusobnog obogaivanja i razumijevanja (Committee of Ministers of the Council of Europe, 1982, p. 1). Nadalje, u preporuci se navodi da e poznavanje stranih jezika olakati mobilnost, meusobno razumijevanje i suradnju te pomoi u prevladavanju predrasuda i diskriminacije. Zemlje lanice trebaju kroz svoje politike pouavanja stranih jezika nastojati ostvariti harmonizaciju na europskoj razini.
383

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

Preporuka izrijekom navodi da obrazovne institucije treba poticati da osiguraju uvjete za nastavak uenja jezika svih studenata u srednjem, visokom i daljnjem obrazovanju, u skladu s njihovim posebnim podrujima rada i studiranja, kako bi se olakala meunarodna profesionalna mobilnost i suradnja na svim razinama (Committee of Ministers of the Council of Europe, 1982, p. 3). Nakon toga donesen je niz dokumenata i pokrenuto mnotvo inicijativa za ostvarivanje navedenih ciljeva. Godine 1987. Europska komisija uvela je Erasmus, program razmjene studenata koji pretpostavlja mogunost praenja nastave u inozemstvu, dakle na stranom jeziku (European Commission). Od osobitog je znaaja i donoenje Zajednikog europskog referentnog okvira za jezike (Common European Framework of Reference for Languages, CEFR) 2001. kojemu je cilj usvajanje zajednikih standarda pouavanja i testiranja na svim razinama procesa uenja i koji je primjenjiv na sve jezike (Committee of Ministers of the Council of Europe, 2008). Europska komisija 2003. donosi dokument Promicanje uenja jezika i jezine raznovrsnosti: Akcijski plan 2004.-2006. (Promoting Language Learning and Linguistic Diversity: An Action Plan 2004-2006) u kojemu istie kljunu ulogu visokog kolstva u promoviranju viejezinosti i potie kreiranje jasne jezine politike svake pojedine visokokolske ustanove. Usto naglaava da bi svi studenti trebali studirati u inozemstvu, po mogunosti na stranome jeziku, barem jedan semestar, i u okviru svojega studija stei odgovarajue jezine kvalikacije. Dokument usto podcrtava kljunu ulogu nastavnika jezika u izgradnji viejezine Europe kao onih koji vie od drugih nastavnika trebaju iriti europske vrijednosti otvorenosti prema drugima i tolerancije. Naglaava se i vanost kontinuiranog obrazovanja nastavnika jezika koje podrazumijeva i due boravke u sredinama govornog podruja jezika kojega pouavaju (Commission of the European Communities, 2003). Europsko jezino vijee (The European Language Council, ELC/CEL) 2003. izdaje dokument Promicanje uenja jezika meu studentima preddiplomskih studija svih disciplina (Promoting Language Learning Among Undergraduates of All Disciplines) koji potie uenje jezika na visokokolskim institucijama te pokree stvaranje Europske mree za promicanje uenja jezika meu svim studentima preddiplomskih studija (European Network for the Promotion of Language Learning Among All Undergraduates, ENLU) (European Language Council). Ustanovljava da stanje u veini europskih zemalja nije zadovoljavajue to se tie broja studenata koji ue strane jezike i broja jezika koje mogu uiti. Utvruje da visokokolske obrazovne institucije trebaju uiniti puno vie za poticanje uenja stranog jezika za sve studente te pokree stvaranje stalne mree visokokolskih
384

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

ustanova koja e raditi na Jezinoj politici i programima visokog obrazovanja (HELP - Higher Education Language Policy and Programmes). ENLU smatra da svi studenti trebaju znati komunicirati na barem dva strana jezika, trebaju znati kako djelotvorno uiti nove strane jezike, ako se za to ukae potreba, stei izravno iskustvo rada ili studiranja u drugim zemljama ili u suradnji s njima te poznavati druge kulture i posjedovati interkulturalne vjetine (European Network for the Promotion of Language Learning Among All Undergraduates). Niz dokumenata i inicijativa europskih tijela usmjereno je na naglaavanje vanosti stranih jezika za razvoj i konkurentnost europske ekonomije (Lisbon European Council, 2000; Barcelona European Council, 2002). Europska komisija u dokumentu iz 2005. Nova okvirna strategija za viejezinost (A New Framework Strategy for Multilingualism) naglaava vanost viejezinosti za poveanje konkurentnosti na europskom tritu rada te provodi istraivanje o utjecaju nedostatnosti jezinih vjetina na europsku ekonomiju. Potom Europska komisija pokree Poslovni forum za viejezinost (Business Forum for Multilingualism) koji u svojemu izvjeu iz 2008. naslovljenom Jezici znae biznis Tvrtke rade bolje s jezicima (Languages mean business Companies work better with languages) predlae stvaranje europske platforme svih dionika u procesu uenja jezika za poslovne svrhe, dakle tvrtki, trgovinskih organizacija, cjelokupne poslovne zajednice te obrazovnih institucija, a u svrhu prikupljanja i razmjene informacija povezanih s problematikom uenja jezika (Business Forum for Multilingualism, 2008). Komisija 2008. prihvaa prijedlog foruma u svojem dokumentu Viejezinost: europska prednost i zajednika zadaa (Multilingualism: an asset for Europe and a shared commitment) te sve one koji ele promicati viejezinost u svrhu poveanja zapoljivosti i konkurentnosti poziva da pristupe Poslovnoj platformi za viejezinost (Business Platform for Multilingualism, BPfM). Misija Platforme jest europskim tvrtkama i pojedincima pruati usuge i alate koji e im omoguiti da poboljaju svoj rad kroz koritenje djelotvornih jezinih strategija te biti savjetodavno tijelo Komisiji Europske unije i vladama zemalja lanica (European Commission, 2009, p. 9). Iz svega navedenog vidljivo je da se na europskoj razini ulau znatni napori za postizanje viejezinosti, vee mobilnosti i zapoljivosti te cjeloivotnog uenja i to upravo kroz visoko kolstvo. Na tom je putu, meutim, jo mnogo posla. Zamjetno je da za razliku od prvih veoma naelnih dokumenata najnovije inicijative ustraju na poduzimanju vrlo konkretnih koraka u okvirnom ujednaavanju jezine politike na europskim visokoobrazovnim institucijama. Primjerice, Europska konfederacija jezinih centara u visokom obrazovanju (European Confederation of Language Centres in Higher Education) 2011. visokokolskim ustanovama daje okvirne smjernice koje, izmeu ostaloga, obuhvaaju donoenje jezine politike
385

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

svake pojedine visokokolske ustanove. U njezinom bi kreiranju trebale sudjelovati sve razine obrazovne institucije te sve interesne skupine i trebala bi biti usklaena s vanjskim (europskim, nacionalnim, regionalnim i lokalnim) i unutarnjim stratekim ciljevima. Izmeu ostaloga trae se vrlo konkretni koraci poput deniranja jezika koje bi studenti trebali usvojiti, razine znanja jezika koju bi trebali dosegnuti te razine koju bi trebali posjedovati prilikom upisivanja studija, a koja treba biti jasno usklaena s potrebama trita rada (European Confederation of Language Centres in Higher Education, 2011). Viejezinost predstavlja jednu od najvanijih pretpostavki za provoenje Bolonjskog procesa i uinjeni su znatni napori za njezinim ostvarivanjem na svim razinama obrazovanja pa i u visokokolskom obrazovanju. Meutim, primjetno je da su se uvoenjem Bolonjskog sustava promjene esto uvodile iskljuivo na strukturnoj razini, kako bi se provele direktive europskih institucija, pri emu se esto zanemarivao sam sadraj, vizije i strategije pojedinih ustanova, a njihovi djelatnici i studenti nisu dovoljno sudjelovali u kreiranju jezinih politika (Fortanet-Gomez i Risnen, 2008, p. 22). Najnovije inicijative razliitih europskih institucija dio su nastojanja da se to ispravi.

3.2. Organizacija nastave stranih jezika na europskim visokokolskim institucijama

Niz dokumenata i inicijativa donesenih na razini tijela Europske unije ukazuje na to da postoji svijest o vanosti provoenja kvalitetne i djelotvorne nastave stranih jezika na europskim sveuilitima. Pred obrazovne institucije time su postavljeni mnogobrojni novi izazovi. Meutim, promjene nisu svugdje provoene u jednakoj mjeri te predstoji jo mnogo posla oko harmonizacije nastave stranih jezika u europskom prostoru visokog obrazovanja. I iako se naini na koje se nastavi stranih jezika pristupa u razliitim zemljama i obrazovnim institucijama u velikoj mjeri meusobno razlikuju, ini se da se i sve one suoavaju s nekoliko zajednikih kljunih problema. Jezici za potrebe struke na europskim visokokolskim institucijama razlikuju se po pristupu, metodama, broju sati nastave te razinama predznanja i znanja jezika po zavretku studija. U svojem istraivanju poloaja stranih jezika u zapadnoeuropskom visokom kolstvu, Fortanet-Gomez i Risnen ustanovile su da moemo razlikovati dva osnovna pristupa pouavanju stranih jezika (2008). Prvi je pouavanje jezika struke u kojemu se rabe posebno kreirani materijali i pouavaju jezine strukture usko vezane uz podruje studija. Drugi pristup objedinjuje sadraj podruja studiranja s jezikom na nain da se nastava na glavnim
386

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

studijskim predmetima odvija na stranom, najee engleskom jeziku (integrated content and language approach, ICL ili CLIL). Nadalje, ustanovile su da se institucije razlikuju i po organizaciji nastave stranih jezika. Neke obrazovne institucije imaju zasebne katedre za strane jezike (npr. Francuska, Norveka, Danska i Italija), dok na nekima pojedine katedre glavnih predmeta zapoljavaju nastavnika stranoga jezika struke koji s matinim nastavnicima surauje u kreiranju integrirane nastave stranih jezika (npr. Italija i Francuska). Pojedine visokoobrazovne institucije za nastavu stranih jezika koriste usluge nezavisnih jezinih centara (npr. Finska, Njemaka i vedska). Takvi centri ujedno sudjeluju u poduci profesora ukljuenih u integriranu nastavu stranih jezika. Uvoenjem integrirane nastave stranoga jezika dolo je i do promjene u metodologiji pouavanja jezika te pokretanja rasprave koji je nain pouavanja optimalan te tko bi trebao kreirati takvu nastavu, predmetni nastavnici ili nastavnici jezika. Integrirano uenje jezika pokazuje izvrsne rezultate u usvajanju jezika struke, osobito na poslijediplomskim studijima (Wilkinson, 2004, Risnen, 2004, u Fortanet-Gomez i Risnen, 2008). Meutim, veina ukazuje na vanost suradnje predmetnih nastavnika i nastavnika jezika kako bi se postigli najbolji rezultati. Tako se primjerice u Nizozemskoj i vedskoj engleski pouava na materijalima koji se koriste na glavnim predmetima, a u ispravljanju seminarskih radova zajedno sudjeluju profesori jezika i profesori koji predaju glavni predmet. Meutim, u veini se zemalja jezik struke, ak i kada postoji nastava glavnih predmeta na stranome jeziku, javlja i kao zaseban predmet. esta je zabluda da nastava stranoga jezika struke predstavlja naprosto pouavanje terminologije potrebne za pojedinu struku. Ona je, meutim, puno vie od toga jer obuhvaa niz opih znanja i vjetina neophodnih u dananjim radnim okruenjima. Stoga je zanimljivo da se uoava trend da tehniki fakulteti, koji su tradicionalno neto manje skloni uvrtavanju stranoga jezika u svoje kurikulume, pod pritiskom trita rada sve vie uvode nastavu stranoga jezika na kojoj se svladavaju pisane i usmene kompetencije neophodne za ukljuivanje u svijet rada (Fortanet-Gomez i Risnen, 2008). Stoga se openito moe rei da pouavanje terminologije pojedine struke predstavlja podruje u kojemu integrirani pristup svakako poluuje dobre rezultate, ali njime se nuno ne stjeu i ostale vane jezine kompetencije koje se mogu postii kroz nastavu stranoga jezika struke. Naredni problem s kojim se europske visokokolske ustanove susreu jest injenica da se, usprkos naglaavanju vanosti viejezinosti i uvaavanja manjih jezika u europskome prostoru, u velikoj veini pouava engleski jezik. Neospor387

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

no je da engleski ima privilegiranu poziciju jer je postao jezikom znanosti i tehnologije, a u posljednjih nekoliko desetljea i jezikom biznisa. Meutim, mnoge zemlje strahuju od gubljenja nacionalnog identiteta, a time i naruavanja europskog principa kulturne i jezine raznovrsnosti. Problem je dodatno zaotren uvoenjem nastave ili dijela nastave na engleskome jeziku na nizu visokokolskih ustanova u zemljama neengleskoga govornog podruja. Komisija europskih zajednica stoga upozorava: U neanglofonskim zemljama najnoviji trendovi da se studentima prui mogunost pohaanja nastave na engleskom jeziku moe imati nepredvidljive posljedice na vitalnost nacionalnih jezika (Commission of the European Communities, 2003, p. 8). I Europska konfederacija jezinih centara u visokom obrazovanju 2011. upozorava da upotreba iskljuivo engleskog kao lingua franca prijeti ugroavanjem kvalitete kulturne i akademske razmjene (European Confederation of Language Centres in Higher Education, 2011, p. 1). Nadalje, zanimljivo je da europske institucije polaze od pretpostavke da studenti prilikom upisa na visokokolske obrazovne ustanove posjeduju relativno visoku razinu jezinih kompetencija te je pouavanje stranoga jezika u visokom kolstvu sve vie usmjereno iskljuivo na jezik struke. Meutim, u stvarnosti je situacija neto drugaija. Govorne i pisane kompetencije prvostupnika veoma su razliite i prilikom upisa na studij i po zavretku studija, to ih ograniava prilikom upisivanja meunarodnih poslijediplomskih studija ili zapoljavanja u meunarodnim tvrtkama (Fortanet-Gomez i Risnen, 2008). Primjerice, u nordijskim zemljama jezine kompetencije studenata prilikom upisa na fakultet doista su visoke, ali u nizu drugih zemalja oni esto posjeduju samo osnovnu razinu stranoga jezika. Rjeavanje toga problema u uskoj je vezi s podizanjem kvalitete nastave stranih jezika u osnovnim i srednjim kolama, a pred visokokolske ustanove postavljaju se zahtjevi za jasnim deniranjem razina poznavanja stranih jezika neophodnih prilikom upisa na fakultet te razina poznavanja jezika prilikom zavretka studija. Istovremeno, vano je poraditi na dodatnom motiviranju studenata za uenje jezika to se moe postii i prisustvom stranih studenata na matinim fakultetima, studijskim boravcima u inozemstvu te praksom u meunarodnim organizacijama (Mackiewicz, 2009). Pitanje s kojim su nastavnici jezika esto suoeni jest kako sve navedene ciljeve ostvariti s obzirom na to da je prilikom prelaska na bolonjski sustav mahom dolo do smanjivanja fonda sati i bodova namijenjenih stranom jeziku, a u korist tzv. glavnih studijskih predmeta (Fortanet-Gomez i Risnen, 2008). U europskome prostoru visokog obrazovanja postoji svijest o vanosti jezika struke kojim e se omoguiti vea mobilnost studenata te vea zapoljivost. Istovremeno smo vidjeli da postoji jo mnogo nerijeenih pitanja povezanih s nainima kreiranja jezinih politika pojedinih obrazovnih institucija i da zemlje
388

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

Europske unije nisu u jednakoj mjeri pristupile uvoenju promjena, i stoga na usklaivanju toga dijela visokog obrazovanja predstoji jo mnogo posla.

4. Nastava poslovnih stranih jezika na EFZG

Kako bi se ostvarili ciljevi Bolonjske deklaracije, od velike je vanosti da se prilikom koncipiranja nastave stranih jezika vodi briga o tome da njezin program bude relevantan za drutvo, da olaka pokretljivost i prepoznatljivost te da bude dovoljno privlaan da privue znaajan broj studenata, bilo u nacionalnom ili internacionalnom kontekstu (Lonar-Vickovi i Dolaek-Alduk, 2009). Kolegiji koji se predaju na Katedri za poslovne strane jezike na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (EFZG) organizirani su upravo prema smjernicama europskih institucija koje naglaavaju vanost pouavanja stranih jezika kako u akademskom i istraivakom okruenju, tako i u drutvu u cjelini.

4.1. Organizacija nastave poslovnih stranih jezika na EFZG

Katedra za poslovne strane jezike na EFZG u svojim nastavnim programima postavlja ciljeve uenja relevantne za studij ekonomije, mobilnost studenata i ukljuivanje na trite rada. Na Katedri ima 11 stalno zaposlenih predavaa i viih predavaa koji predaju 41 kolegij. Na preddiplomskom studiju obavezni kolegiji su samo Poslovni engleski/njemaki 1 i Poslovni engleski/njemaki 2, na prvoj godini studija, a na treoj i etvrtoj godini 20 kolegija na engleskom, njemakom, francuskom, talijanskom i panjolskom jeziku ponueno je kao izborni predmet, dok na diplomskom studiju studenti mogu izabrati jedan od pet izbornih predmeta na engleskome jeziku. Nadalje, poslovni strani jezici pouavaju se i na strunome trogodinjem studiju gdje se predaje est kolegija. Navedeni kolegiji sadrajno prate strune predmete koje studenti sluaju na hrvatskom jeziku. Uz njih je uvedena i integrirana nastava kroz studij na kojemu se svi predmeti pouavaju na engleskome jeziku (BDiB Bachelor Degree in Business). U ovome radu usredotoili smo se na probleme pouavanja stranoga jezika kao jezika struke. Premda europski dokumenti potiu kreiranje jasne jezine politike svake pojedine visokokolske ustanove, na EFZG takva politika nije jasno denirana te se primjerice dinamika sati nastave obaveznoga stranog jezika tijekom godina znatno mijenjala, a broj sati nastave kontinuirano smanjivao. Za ilustraciju promjena uzeli smo period od 30 godina jer se 1982. tadanji Ekonomski fakultet spojio s Fakultetom za vanjsku trgovinu i time postao jedan od najveih te struke u regiji.
389

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

U grakonu 1 uoljive su izrazite promjene u broju sati nastave stranoga jezika koji studenti sluaju kao obavezan predmet (Poslovni engleski / njemaki 1 i 2). Analizom Reda predavanja Sveuilita u Zagrebu, EFZG, u periodu od 1982.-2012. vidljivo je da je broj sati poetkom tog perioda bio razliit za neke smjerove. Smjerovi orijentirani na meunarodnu poslovnu komunikaciju imali su znatno vei broj sati, doseui 450 sati nastave obaveznoga stranog jezika tijekom etiri godine prema planu za k.g. 1982.-1984. U grakonu smo pod brojem sati za sve smjerove uzeli u obzir smjerove na Poslovnoj ekonomiji budui da u periodu 1990.-1994. studenti koji upisuju Ekonomiju imaju drugaiji broj sati nastave od studenata koji upisuju Poslovnu ekonomiju. Vei broj studenata upisivao je Poslovnu ekonomiju pa je to uzeto kao mjerilo uenja stranih jezika za veinu studenata. Grakon 1.

* Svi smjerovi: Poslovna ekonomija ** Neki smjerovi: Vanjska trgovima, Unutarnja trgovina, Turistiko usmjerenje, Meunarodna razmjena, Ekonomika turizma i ugostiteljstva Izvor: Red predavanja, Sveuilite u Zagrebu, EFZG, k.g. 1982.-2012.

Tablica 1 pokazuje da 1994. nestaju podjele po smjerovima i ustaljuju se kolegiji obaveznoga stranog jezika i stranih jezika kao izbornih predmeta. Zani390

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

mljiva je injenica da su prema planu za 1991. svi studenti uili strani jezik 360 sati tijekom 4 godine studija (po 60 sati na svakoj godini studija). Uslijedio je period promjena broja sati koji je oscilirao od 90-240 na prvoj i drugoj godini studija sve do 2005. Uvoenjem Bolonjskog sustava na EFZG broj sati pada na najnii broj, ukupno 90 sati nastave, na prvoj i drugoj godini po 45 sati. Godine 2007. obavezan poslovni strani jezik predaje se 120 sati, takoer na prvoj i drugoj godini studija (po 60 sati), a od 2008. Poslovni strani jezik 1 i 2 stavljeni su na prvu godinu studija u ukupnom broju od 120 sati nastave. Na treoj i etvrtoj godini studenti mogu birati strane jezike kao izborne predmete. ini se da je lepeza ponuenih izbornih predmeta bogata za razvijanje jezinih kompetencija. Meutim, studenti upisani na fakultet sa slabim jezinim predznanjem izbjegavaju izborne predmete na Katedri za poslovne strane jezike. To znai da se oni sa stranim jezikom struke bave samo na prvoj godini studija te nakon stjecanja diplome odlaze na trite rada nespremni za rad u meunarodnom okruenju. Tablica 1.
Red Prva godina predavanja studija za k.g. 1982/83 1983/84 60 120 60 60 Druga godina studija Trea godina studija etvrta godina studija Ukupno sati nastave

-------------------- -------------------- 120 3 smjera:* 1. str.jezik 30 2. str.jezik 60 2 smjera:** Drugi jezik 90 2 smjera:** Drugi jezik 90 Izborni: 75 2 smjera:** Drugi jezik 90 3 smjera:* 1. str.jezik 60 2. str. jezik 120 2 smjera:** Drugi jezik 90 2 smjera:** Drugi jezik 90 Izborni: 75 2 smjera:** Drugi jezik 90 120 90 2 smjera:** B 90 Izborni samo 2. jezik 180 - svi 450 - 3 smjera* 225 - svi 405 - 2 smjera** 225 - svi 405 - 2 smjera** 225 - svi 405 - 2 smjera** 360 - Ekonomija 420 - Posl.ek. 360 - svi 210 - Ekonomija 180 - Posl.ek.

1985/86 1987/88

120 120

105 105

1989/90 1990/91 1991/92 1992/93

120 120 (Ekon.) 90 (Posl.ek) 90 120 (Ekon.) ___ (Posl.ek)

105

________ 120 90 (Posl.ek.) 90 90 _____(Ekon.) 90 90 (Posl.ek.)

1993/94

120 (Ekon.) _________ 90 ____(Posl.ek) 90 (Posl.ek.)

210 - Ekonomija 2 smjera:** 180 Posl.ek. B 90 Izborni samo 2. 270 - 2 smjera** jezik

391

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

Nastavak tablice 1. 1994/2004 120 2005/07 2007/08 2008/12 45 60 120 120 45 60 --------------izborni izborni izborni izborni izborni izborni izborni izborni 240 90 120 120

* Smjerovi: Vanjska trgovima, Unutarnja trgovina, Turistiko usmjerenje ** Smjerovi: Meunarodna razmjena, Ekonomika turizma i ugostiteljstva Izvor: Red predavanja, Sveuilite u Zagrebu, EFZG, k.g. 1982-2012.

Naziv kolegija Poslovni strani jezik pojavljuje se u nastavnim planovima 1992. to ukazuje na pojavu svijesti o svrsi predmeta. Nije to vie strani jezik, to je jezik u funkciji struke gdje poslovni jezici prate programe strunih predmeta, primjerice Osnova ekonomije, Menadmenta, Marketinga, te na taj nain uvode struni vokabular koji omoguava sluenje literaturom na stranome jeziku ili praenje predmeta na stranome jeziku (BDiB program). Nastava jezika struke suoava se s nekim organizacijskim problemima na nivou EFZG (Okrugli stol, EFZG, 2010.). Prisutan je problem preranog smjetanja jezika struke u prvu godinu studija, kada studenti jo nemaju dovoljno znanja iz svoje budue struke te je oteano savladavanje strunih nastavnih materijala na stranome jeziku. Zbog toga se prerano uvode neke strune teme, primjerice raunovodstvo u prvoj godini studija, iako se studenti na hrvatskome jeziku s tom tematikom upoznaju tek na drugoj godini. Nedostatak kontinuiteta na drugoj godini oteava nastavak uenja na treoj i etvrtoj godini na izbornim predmetima. Predavanja se odvijaju u velikim grupama od oko 90 studenata, a seminari u manjima, od 45 studenata. Treba primijetiti da rad u velikim grupama utjee na kvalitetu nastave i provjere znanja i dovodi do slabijih ishoda uenja ukoliko je jezino predznanje studenata neujednaeno. Naalost, ne postoji mogunost organizacije grupa studenata po nivou znanja.

4.2. Ishodi uenja

Globalno trite trai sve vea znanja i kompetencije. Stoga nastava stranih jezika treba pratiti promjene na tritu rada na kojem su vani faktori zapoljivosti znanje stranih jezika i poslovne vjetine. Vjetine koje poslodavci trae od zaposlenika variraju ovisno o poslu koji obavljaju. Istraivanje provedeno na 21 poslovnoj koli koje nude vrhunske MBA programe u SAD-u istie da su pet najvanijih vjetina tzv. soft vjetine: komunikacijske, koje ukljuuju pisanu
392

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

i usmenu komunikaciju i vjetine prezentiranja; vjetine rukovoenja, vjetine koje donose promjene; upravljanje projektima, vjetine rukovoenja s nekoliko projekata istovremeno; vjetine povezane s timskim radom, vjetine koje ukljuuju interpersonalne vjetine i sposobnost rada u timu, i ope analitike vjetine povezane s rjeavanjem problema. Ostale vjetine odnose se na tehnike vjetine povezane s informatikom. (ManMohan S.Sodhi et al., 2008). Analizom trita kao u navedenom primjeru, dolazi se do ishoda uenja, do onoga to je vano da studenti trebaju znati, razumjeti i/ili biti u stanju pokazati nakon to zavri odreeni proces uenja unutar jednoga kolegija (Kova et al., 2008). Cilj Katedre za poslovne strane jezike jest razvijanje vokabulara i komunikacijskih vjetina na stranom jeziku potrebnih studentima kako u akademskom i istraivakom tako i u buduem radnom okruenju. Nastavnici biraju materijale i sami ih stvaraju s ciljem konstruktivnog povezivanja znanja i vjetina planiranih u ishodima uenja. Ishodi uenja na obaveznim predmetima na prvoj godini studija deniraju da e studenti biti u stanju sluiti se strunom literaturom na stranome jeziku u okviru odabranih poslovno ekonomskih tema, moi e strukturirano usmeno izlagati (prezentacije), aktivno komunicirati u diskusijama, na sastancima, strukturirano poslovno komunicirati pismenim putem (poslovna korespondencija, zapisnici na sastancima, izvjea) i pisati kratke eseje. Pri tomu se studenti mogu sluiti jezinim strukturama na razini B1 Europskog referentnog okvira. Na nastavi stranih jezika razvija se svijest o raznim vrstama usmene i pismene interakcije. Studenti se upoznaju s razliitim vrstama tekstova: strunom literaturom, novinskim lancima, internetskim stranicama, pismima, izvjeima i zapisnicima. Takoer se upoznaju s razliitim stilovima registra govorenoga i pisanoga jezika, s formalnim i neformalnim jezikom, i to sluanjem intervjua s poslovnim ljudima, ekonomistima i drugim strunjacima te praenjem videosnimaka. Materijal za sluanje ukljuuje govornike koji dolaze iz raznih dijelova svijeta. Razina uspjenosti u ovim ishodima izmeu pojedinih jezika je razliita s obzirom na lingvistiko okruenje i nasljee pojedinaca. Osim strunih vjetina vano je razvijati i generike (ope, transverzalne) vjetine kao to su digitalne kompetencije, uenje kako uiti, drutvene i graanske kompetencije, smisao za inicijativu i poduzetnitvo, to omoguava svakome pojedincu da na tritu rada nae odgovarajui posao. Dakle, multifunkcionalni sklop znanja, vjetina i stavova usmjeren je na osobni razvitak, ukljuivanje u drutvo i zapoljavanje, to rezultira jaanjem ljudskoga kapitala u drutvu u cjelini. Razvijanjem digitalne kompetencije kao sposobnosti pretraivanja, prikupljanja i procesuiranja elektronskih informacija, podataka i koncepata, studenti ue kako
393

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

organizirati informacije i kako se njima sluiti u svrhu razvijanja kritikog miljenja, razlikovanja vanog od nevanog, subjektivnog od objektivnog. Jedan od ciljeva je uiti kako se ui. Upravo kroz tu vjetinu (vaenje kljunih rijei, izrada mentalnih mapa, pravljenje biljeki, saetaka, traenje informacija, analiziranje) studenti stjeu vjetinu upravljanja vlastitim uenjem, vremenom i karijerom openito te razvijaju disciplinu, upornost, eksibilnost i koncentraciju. Provjera njihovih domaih zadaa i timskih projekata omoguava nastavnicima praenje naina uenja i rezultata uenja koje je mogue objektivno vrednovati. Nastava usmjerena na studente, na aktivno uenje koje se zasniva na istraivanju, primjeni nauenog s naglaskom na razumijevanju, mijenja tradicionalnu ulogu nastavnika. Nastavnik postaje organizator, menader i mentor koji organizira i usmjerava nastavne aktivnosti vane za stjecanje cjeloivotnih vjetina poput prezentacija, sastanka, intervjua, poslovne korespondencije, pisanja izvjea itd. Te vjetine ukljuuju planiranje, organiziranje, komuniciranje, analiziranje, sposobnost kooperativnog rada, preuzimanje rizika i eksibilnost u sklopu tima. Pouavanje o tome kako bolje upravljati vlastitim uenjem, kako razvijati sklonost uenju te rad u grupi stvaraju veu motivaciju i bolje rezultate.

4.3. Vrednovanje ishoda uenja

Nain praenja i procjenjivanje postignua studenata vaan je segment obrazovnog procesa i mora biti u direktnoj vezi s ishodima uenja. Ono treba biti pouzdano, transparentno i pravino. Najvanija je karakteristika pravinog ocjenjivanja da omoguava i potie daljnje uenje (Koli-Vehovec, 2008). Za provjeravanje ishoda studentovog uenja vano je denirati radno optereenje studenta, a ono ukljuuje predavanja, seminare, pronalaenje informacija i istraivanje, rad u grupi, diskusiju i aktivnosti na nastavi te ispite. Vano je uspostaviti jasan i mjerljiv sustav koji e nastavnicima omoguiti davanje pravedne ocjene, studentima praenje vlastitog napretka na kolegiju i prijelaze na druge razine studiranja, a buduim poslodavcima posluiti kao vana informacija prilikom zapoljavanja. Transparentan sustav ocjenjivanja vaan je dio organizacije nastave, stoga studenti trebaju biti s njime detaljno upoznati na poetku sluanja predmeta. Svijest o kontinuiranom ocjenjivanju tijekom semestra potie na aktivno sudjelovanje u procesu pouavanja i uenja, izradi domaih zadataka, zadanih projekata u timu u odreenom vremenu. Kolokviji potvruju zapamivanje injeninog znanja to se testira zadacima objektivnog tipa. Primjena proceduralnog znanja vrednuje se pisanjem poslovnih pisama, izradom prezentacija i sudjelovanjem
394

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

na sastancima. Diskusije pokazuju sposobnost analize i sinteze, dok usmeni ispit spaja sve naueno u cjelinu. Sustav ocjenjivanja u kojem se ocjena stjee tijekom semestra i nalizira na kraju usmenim ispitom razvija radne navike i odgovornost za rezultat. Ocjenjivanje studenata vri se primjenom ECTS sustava. Nastavnici na Katedri zajedno koncipiraju izvedbeni program, ali ostaje akademska sloboda da svaki nastavnik napravi ljestvicu bodova u skladu sa svojim vrednovanjem, pri emu dolazi do manjih odstupanja u procjeni segmenata ocjene. Ono to je vano jest pravilo da se studenti na poetku kolegija upoznaju s udjelima pojedinih aktivnosti u konanoj ocjeni. Bodovi se dodjeljuju s obzirom na vanost uenja i s obzirom na oekivani angaman studenata u realizaciji te aktivnosti. Prolazna ocjena na preddiplomskom studiju ne moe se dati za manje od 50% ostvarenih ishoda. Svaki segment ocjene reektira neto to je vano i na radnome mjestu: marljivost, elju za stjecanjem novih znanja i vjetina, odgovornost, osjeaj za izvrenje zadataka na vrijeme, svijest o tome da se dobar rad nagrauje. Zahvaljujui mogunostima studiranja i zapoljavanja u inozemstvu, studenti ve tijekom studija, a svakako po zavretku, trae od nastavnika poslovnih stranih jezika preporuke za stipendije, za razne aktivnosti ili za posao. Kontinuirano praenje procesa postizanja ishoda uenja omoguava nastavnicima da napiu kvalitetnu osobnu preporuku, a kvalitetna preporuka znatno poveava anse za posao. U ovome poglavlju predstavili smo organizaciju nastave stranih jezika na EFZG te naveli poeljne ishode uenja kako ih vide nastavnici Katedre za poslovne strane jezike. Istaknuli smo i vanost razvijanja pouzdanog sustava ocjenjivanja u procjeni postizanja tih ishoda. Ukazali smo na problem nedostatka jasno denirane jezine politike na razini Fakulteta, kako to od visokokolskih ustanova zahtijevaju tijela EU, te na niz drugih problema poput premale satnice za ostvarenje bolonjskih ciljeva, nedostatka kontinuiteta u uenju stranih jezika, smjetanja obaveznih stranih jezika na prvu godinu te rada u prevelikim grupama. Stoga nastavnici stranih jezika esto imaju dojam da se stranim jezicima, usprkos deklarativnom zalaganju za viejezinost, ne posveuje dovoljno panje na razini cjelokupnog sustava. Istovremeno, usprkos programski i prostorno skuenim okvirima za rad, nastavnici Katedre u svojoj nastavi ulau znatne napore u dranju koraka sa europskim trendovima i smjernicama, osuvremenjivanju nastave i postizanju eljenih ciljeva. Kako bismo dodatno ocrtali kako poloaj stranih jezika struke percipiraju nastavnici i studenti, u narednom emo poglavlju predstaviti rezultate anketa kojima smo se posluili u istraivanju ove teme.
395

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

5. Ocjena kvalitete nastave

U okviru rada koristili smo rezultate dviju anketa koje smo proveli meu predavaima stranih jezika na nelolokim visokokolskim ustanovama u Hrvatskoj i meu diplomiranim studentima EFZG. Uz to smo koristili sveuilinu anketu provedenu na EFZG za akademsku godinu 2011/ 2012. Cilj nam je bio ustanoviti kako predavai stranoga jezika struke percipiraju ciljeve uenja, kako vide i u kojoj su mjeri zadovoljni ishodima uenja te statusom stranoga jezika struke. Studenti su putem anketa ocijenili kolegij, rad nastavnika te korisnost stranoga jezika struke pri zapoljavanju i napredovanju na radnom mjestu.

5.1. Metodologija
Za potrebe ovoga rada koritena su tri anketna istraivanja za tri grupe ispitanika. Anketa za predavae jezika struke na visokokolskim ustanovama provedena je kao anketa elektronikom potom i upuena je lanovima Udruge nastavnika jezika struke na visokokolskim ustanovama. Drugi anketni upitnik za skupinu ispitanika diplomiranih studenata EFZG poslan je elektronikom potom na osobne elektronike adrese. Treu anketu provelo je Sveuilite u Zagrebu za studente preddiplomskog i diplomskog studija EFZG, a temeljila se na papirnatom anketnom upitniku kojega su ispitanici popunili na nastavi u sklopu semestralnog vrednovanja rada nastavnika i kvalitete kolegija u zimskom semestru akademske 2011/2012.g. U istraivanju su koritene metode komparacije, kompilacije, klasikacije te povijesna metoda. Prikupljeni anketni podaci obraeni su grakim i numerikim metodama deskriptivne statistike. Empirijsko istraivanje skupine ispitanika diplomiranih studenata je ilustrativno i nalazi nisu konani. Autori su svjesni ogranienja s obzirom na veliinu uzorka (92 studenta) ali je njihovo miljenje indikativna podrka idejama koje se izlau. Uobiajena studentska anketa Sveuilita u Zagrebu o nastavi na kolegijima poslovnih stranih jezika na Katedri izvor je podataka u onim segmentima koji su se poklapali s potrebama autora za analizu. Anketa je pouzdana budui je obvezujua za domae i meunarodne akreditacije te uvjete za izbor u via zvanja.

5.2. Rezultati ankete za predavae jezika struke na nelolokim visokokolskim ustanovama

U anketi provedenoj meu 37 predavaa jezika struke, 73% ispitanika pouava strani jezik struke na dravnom sveuilitu, 16% na dravnoj visokoj koli ili ve396

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

leuilitu, a 8% na privatnoj visokoj koli ili veleuilitu dok 3% ispitanika nije odgovorilo na pitanje. Od ukupnog broja ispitanika, 54% visokokolskih ustanova ekonomske je djelatnosti, dok 46% ine ustanove drugih djelatnosti. Iz provedene ankete razvidno je da broj nastavnih sati obaveznoga stranog jezika struke na preddiplomskom studiju znatno varira te se jezik struke uglavnom predaje samo dva semestra po 60 sati. Obavezna nastava stranoga jezika struke na diplomskom studiju, na veini visokokolskih ustanova, odrava se kroz dva semestra po 60 sati dok 46% ustanova uope nema organiziranu nastavu stranoga jezika struke na tom studiju. Na veini je nelolokih visokokolskih ustanova organizirano uenje drugoga stranog jezika kao izbornog predmeta koji se u najveem postotku predaje etiri semestra dok broj sati uenja na integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju varira po fakultetima i predaje se na svakom fakultetu posebno od jedan do etiri semestra po 60 sati semestralno. Iz ankete je jasno da EFZG, kao i veina drugih nelolokih visokokolskih ustanova, ne prua mogunost pohaanja pripremne nastave opega stranog jezika s ciljem lakeg ukljuivanja studenata u kasniju nastavu jezika struke. Silabus obaveznoga i izbornoga stranog jezika struke na preddiplomskom studiju usmjeren je na stjecanje jezinih znanja i vjetina povezanih sa strukom i zapoljavanjem te na stjecanje akademskih znanja i vjetina. Meu zamjerkama na organizaciju nastave stranih jezika struke najee je spomenut problem studenata razliitog predznanja, prevelike grupe, premala satnica i neprikladan silabus. Primjetno je osrednje ocijenjeno zadovoljstvo statusom stranih jezika to moemo dovesti u vezu sa znatno smanjenim brojem sati predavanja stranoga jezika struke na veini visokokolskih ustanova. Grakon 2. Zamjerke predavaa stranoga jezika struke

397

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

Rezultati provedene ankete poklapaju se sa zakljucima Okruglog stola 2010. u kojima su predavai izrazili nezadovoljstvo nedostatnim brojem nastavnih sati, znatno smanjenim u odnosu na predbolonjsko razdoblje, neprikladnim silabusom obaveznoga stranog jezika struke te smanjivanjem bodova namijenjenih stranome jeziku.

5.3. Rezultati ankete diplomiranih studenata EFZG

U sklopu rada provedena je anketa na uzorku od 92 diplomirana studenta EFZG. Anketa se sastojala od tri dijela. Prvi dio odnosio se na vanost poznavanja stranoga jezika struke pri zapoljavanju, u drugom dijelu ispitivala se potreba poznavanja stranoga jezika struke na sadanjemu radnome mjestu, a u treem dijelu ocjenjivala se adekvatnost programa i pouavanja jezino komunikacijskih vjetina stranoga jezika struke na fakultetu. Slinu anketu prvi su puta 2004. provele autorice Nada Gjukic i Vinja piljak za potrebe rada Analiza potreba, analiza silabusa i tehnike poduavanja (Needs Analysis, Syllabi Analysis and Teaching Techniques) na sto diplomiranih studenata EFZG. Prva anketa provedena je u predbolonjskom sustavu studiranja, a druga je anketa, u kojoj su ispitanici odgovarali na ista pitanja, provedena u okviru ovoga rada 2012., osam godina nakon uvoenja bolonjskog sustava studiranja. Anketa pokazuje da je danas, kao i 2004., veliki postotak ispitanika trebao opi strani jezik prilikom zapoljavanja, te im je upravo poznavanje poslovnoga stranog jezika bio kljuni uvjet pri zapoljavanju. Grakon 3. Je li poznavanje opega stranog jezika bio jedan od kljunih uvjeta pri zapoljavanju 2004. i 2012.?
ne znam 12%

neznam 1% ne16%

ne 13%

da75%

da83%

398

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

Grakon 4. Je li poznavanje poslovnoga stranog jezika bio jedan od kljunih uvjeta pri zapoljavanju 2004. i 2012.?
neznam 5%

neznam 19% da54%

ne 27%

ne45%

da50%

Poznavanje drugoga stranog jezika, koji nije engleski, bio je uvjet odnosno prednost pri zapoljavanju i time se rezultati podudaraju s rezultatima ankete od prije osam godina. Prema anketi je vidljivo da se i dalje prilikom zapoljavanja u odreenom broju kompanija trai pismeni test, a esto se intervju za posao vodi na stranome jeziku. Nadalje, poznavanje stranoga jezika ima vanu ulogu kod unaprjeenja na radnome mjestu. Grakon 5. U kojoj je mjeri poznavanje stranoga jezika bilo vano za Vae unaprjeenje 2004. i 2012.?

nevano 22%

iznimno vano vrlo 9% vano 24% vano 45%

nevano 29% vano 20%

iznimno vano 35% vrlo vano 16%

Na pitanje o adekvatnosti programa stranoga jezika na fakultetu za posao velika veina diplomiranih studenata (84% 2004. i 91% 2012.) potvrdila je kvalitetu nastavnog programa Katedre za poslovne strane jezike. Tablica 2., s usporednim rezultatima anketa iz 2004. i 2012. izraenim u postotcima, pokazuje jezino-komunikacijske vjetine steene na nastavi poslovnoga stranog jezika. Iz ankete je vidljivo da studenti pridaju veu vanost poduavanju govornih vjetina poput prezentacija i pregovaranja i, u neto manjem postotku, vjetini dranja sastanaka i konverzacije na stranome jeziku, nego pismenim kompetencijama poput pisanja pisama, saetaka, zapisnika, izvjea te pisanju ivotopisa, za koje je bio vei interes prije osam godina. Slabije vrijednosti postotaka za pismene vjetine 2012., posebno pisanje poslovnih pisama, saetaka i zapisnika, moemo objasniti dananjom dinamikom voenja poslova,
399

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

gdje su prisutnije vjetine govorno-komunikacijskih kompetencija poput vjetina prezentacija i pregovaranja. Tablica 2. Komunikacijsko-jezine vjetine na stranome jeziku steene na nastavi poslovnoga stranog jezika, potrebne pri zapoljavanju i na radnom mjestu
VJETINE STEENE NA NASTAVI POSLOVNOG JEZIKA % POTREBNE PRI ZAPOLJAVANJU % Koje su vam jezinokomunikacijske vjetine koristile pri zapoljavanju? 2004 35 30 36 66 34 27 25 22 15 53 2012 46 20 16 57 17 28 11 10 4 40 POTREBNE NA RADNOME MJESTU Koje od jezinokomunikacijskih vjetina trebate trenutno na poslu? 2004 2012 74 59 74 62 62 50 88 72 87 82 59 69 48 / 33 72 36 49 29 16

KomunikacijskoKoje ste od sljedeih jezine vjetine na vjetina stekli na stranome jeziku nastavi stranoga jezika? 2004 Prezentacije Sastanci Pregovaranja Konverzacija Vjetine pisanja Pisanje pisama Pisanje e-maila Pisanje saetaka Pisanje izvjea Pisanje zapisnika Pisanje ivotopisa 54 36 30 70 76 18 58 17 16 67 2012 59 27 13 54 52 40 22 14 5 41

Druga kolona u tablici odnosi se na vjetine potrebne pri zapoljavanju. Primjetna je vea prisutnost vjetina govornih kompetencija poput vjetina prezentiranja i konverzacije na stranome jeziku neophodnih pri sudjelovanju u intervjuu za posao na stranome jeziku. Neto su nii postotci za vjetine voenja sastanaka i pregovaranja, a vidljiva je znatno manja zastupljenost pismenih vjetina, posebno pisanje saetaka, izvjea i zapisnika, to i odgovara rezultatu ankete prema kojem je u prvom anketiranju 50% ispitanika, a 2012. njih 36% imalo pismeni test iz stranoga jezika. Pri zapoljavanju, oekivano, veliku vanost ima vjetina pisanja ivotopisa na stranome jeziku, iako neto nieg postotka nego 2004. U treoj koloni moemo iitati postotke vjetina poslovnoga stranog jezika potrebnih na radnome mjestu. Iako neto niih vrijednosti u postotcima u odnosu na rezultate ankete 2004., najzastupljenije su i dalje govorne kompetencije, kao
400

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

to su konverzacija, vjetina voenja sastanaka, pregovaranje i prezentacija. Veliki broj studenata pridaje veliku vanost pisanju elektronikih pisama, a neto manje, posebno 2012., potrebne su vjetine poput pisanja izvjea, saetaka, pisama, zapisnika i ivotopisa. Moe se zakljuiti da se poslovni strani jezik vie koristi u govornim situacijama poput prezentacija, poslovne konverzacije, voenju poslovnih sastanaka i rjeavanju poslovnih problema.

5.4. Rezultati ankete studenata preddiplomskog i diplomskog studija EFZG

U sveuilinoj anketi provedenoj u akademskoj godini 2011./2012. anketirano je 1968 studenata. Studenti preddiplomskog i diplomskog studija ocijenili su niz parametara koji se odnose na kvalitetu nastavnika i kolegija na Katedri za poslovne strane jezike. U ocjenama rada nastavnika na Katedri za poslovne strane jezike, najvie je ocijenjena spremnost na raspravu, priprema predavanja, poticanje aktivnosti sudjelovanja i rada studenata te odnos nastavnika prema studentima. Slijede sposobnost jasnoe izlaganja gradiva, stvaranje interesa za gradivo i zanimljivost predavanja. Neto nii postotak zanimljivosti predavanja, kao to se vidi iz grakona 2., pretpostavljamo, razlog je to studenti na prvoj godini preddiplomskog studija jo nemaju znanje struke te im nedostaje iskustvo buduega radnog mjesta. Ocjena rada nastavnika u cjelini je 4,57%. Ocjena nastavnika na Katedri za poslovne strane jezike rezultat je njihove strunosti, dobre pripremljenosti i motiviranosti za predavanje kolegija stranoga jezika struke. Grakon 6. Ocjena nastavnika na Katedri za poslovne strane jezike Grakon 7. Ocjena kolegija na Katedri za poslovne strane jezike

401

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

U dijelu ankete u kojem se ocjenjuje kolegij postotak je neto nii pa su tako najbolje ocijenjene organizacija nastave i usklaenost predavanja i seminara, to govori o dobroj pripremljenosti nastavnika. Slijede deniranje ciljeva i zahtjeva kolegija te vanost gradiva kolegija. Neto nie ocijenjena zanimljivost predavanja, primjena kolegija u praksi i povezanost teorije s praksom moe se objasniti, kao to smo ve napomenuli kod ocjene nastavnika, injenicom da su studenti prve godine preddiplomskog studija jo nedovoljno upoznati s ukupnim fondom gradiva struke i nemaju jasnu predodbu o buduem radnom mjestu. Jasno denirani kriterij ocjenjivanja na kolegiju vrednovan je s 4,39%, to govori u prilog nastojanjima nastavnika Katedre da vrednovanje rada studenata bude transparentno, jasno i ujednaeno na razini Katedre. Ocjena kolegija poslovnoga stranog jezika u cjelini je visokih 4,48%. Velika nazonost studenata (75%) proizlazi iz obveze redovnog pohaanja nastave koja je u osnovi bolonjskog sustava studiranja. Drugi je razlog interaktivan nain poduavanja stranoga jezika struke u kojem se od studenata trai aktivno praenje nastave, sudjelovanje u izradi grupnih i pojedinanih zadataka te sudjelovanje u diskusijama i projektima. Anketa pokazuje da je uloga nastavnika stranoga jezika struke prepoznata kao vana i motivirajua u procesu usvajanja i svladavanja posebnih znanja i vjetina te pismenih i usmenih kompetencija studenata. Miljenje je studenata da nastavnici i kolegiji u cjelini pokazuju da je postignut cilj Katedre za poslovne strane jezike, a odnosi se na razvijanje komunikacijskih vjetina na engleskom, njemakom, francuskom, talijanskom i panjolskom jeziku, potrebnih studentima u poslovnom i akademskom okruenju. Katedra nastoji pruiti studentima multifunkcionalni sklop znanja i vjetina koji im pomae u kasnijem ukljuivanju u drutvo, kao i u pripremi za trite rada.

5.5. Rezultati ukupnog ocjenjivanja kvalitete nastave

Iz provedenih anketa moe se zakljuiti da ne postoji jedinstvena jezina politika na nelolokim visokokolskim ustanovama te da broj sati obaveznog jezika struke na preddiplomskom i diplomskom studiju varira te se uglavnom predaje dva semestra po 60 sati. Osim toga nastavnici najee izraavaju nezadovoljstvo razliitim predznanjima studenata, prevelikim grupama, premalim satnicama i neprikladnim silabusom. Usprkos tome zanimljivo je da diplomirani studenti imaju visoko miljenje o steenim znanjima i vjetinama koje koriste na svome radnom mjestu. Trenutno upisani studenti na preddiplomskom i diplomskom studiju takoer su visoko vrednovali kvalitetu nastavnika na Katedri za poslovne strane jezike ocijenivi je s 4,57%.
402

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

6. Zakljuak
Katedra za poslovne strane jezike EFZG, kao i svi ostali segmenti visokog kolstva u Hrvatskoj, preispituje svoju ulogu u Europskome prostoru visokog obrazovanja, gospodarstvu i drutvu u cjelini. Suoena s trinom konkurencijom visokoobrazovnih kolskih ustanova, Katedra nastoji sauvati sveuilinu razinu pratei korak sa suvremenim metodama pouavanja, a u isto vrijeme dajui izravan doprinos potrebama zajednice za kvaliciranom radnom snagom koja moe brzo postii visoku djelotvornost. Moderno visokokolsko obrazovanje nezamislivo je bez znanja stranih jezika. Ono olakava mobilnost, meusobno razumijevanje i suradnju te pomae u prevladavanju predrasuda i diskriminacije, a o njemu ovisi i cjelokupna znanstvena produkcija. EU preko svojih institucija ve dugi niz godina alje poruke o vanosti pouavanja stranih jezika, kao preduvjeta za stvaranje kvalicirane radne snage koja e biti sposobna reagirati na nove uvjete rada. Budui da potrebe studenata u visokom obrazovanju proizlaze iz samog akademskog okruenja s jedne, te podruja studija i budue struke s druge strane, unutar visokog obrazovanja najee govorimo o dvama konceptima pouavanja stranoga jezika; stranome jeziku za potrebe struke i stranome jeziku za akademske potrebe, koji se esto i djelomino preklapaju, to je sluaj i na EFZG. Ono to ih izdvaja od drugih podruja pouavanja stranoga jezika jest to da se njihov program kreira na temelju analize potreba te tonom odreivanju ishoda. Pouavanje jezika struke stoga je interdisciplinarno te je kurikulum nuno kreirati u suradnji s drugim odsjecima visokokolske ustanove i s potrebama trita. Usto, vaan je i kulturoloki koncept, odnosno specinosti ire zajednice u kojoj se pouavanje odvija, pa ne postoji jedinstveni model pouavanja stranoga jezika za sve zemlje i sve obrazovne institucije. Katedra za poslovne strane jezike EFZG nastoji, deniranjem ishoda studijskih programa, postii upravo one ciljeve koji su u skladu s europskim smjernicama, a to su poveanje mobilnosti studenata i njihove zapoljivosti. Novi pristupi uenju i pouavanju s planiranim ishodima uenja daju bolje obrazovne rezultate: pouavanje je usmjereno na studente i poticanje njihovih aktivnosti, s naglaskom na razvoj kompetencija koje ih pripremaju za trite rada i potiu na cjeloivotno uenje. Na Katedri se osobita panja posveuje razradi kriterija vrednovanja kako bi se postiglo to objektivnije ocjenjivanje postizanja zadanih ishoda uenja. Kako za sada ne postoje internacionalno prihvaeni instrumenti mjerenja znanja, poslovnih vjetina i generikih vjetina, na razini Katedre nastoji se ujednaiti sustav ocjenjivanja u svrhu postizanja transparentnosti.
403

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

Nastavnici stranih jezika na EFZG, kao i na drugim visokokolskim ustanovama, ulau znatne napore za postizanje zadanih ciljeva i osuvremenjivanje nastave. Rezultati anketa koritenih u ovome radu potvruju da diplomirani studenti EFZG steeno znanje vrednuju kao veoma korisno u radnom okruenju. Sadanji studenti EFZG na preddiplomskom studiju nastavu stranoga jezika takoer smatraju izuzetno kvalitetnom. S druge strane, predavai se jezika struke u provoenju nastave suoavaju s nizom problema. Primjerice, prilikom prelaska na bolonjski sustav mahom je dolo do smanjivanja fonda sati, a u korist glavnih studijskih predmeta. Usto, nastava na EFZG odvija se u prevelikim grupama, to utjee na kvalitetu nastave i provjere znanja. Naredni problem jest i neujednaenost jezinog predznanja prilikom upisa na Fakultet. I na kraju, usprkos europskim inicijativama za donoenje jezinih politika svake pojedine obrazovne ustanove, i to na razini cijelih ustanova, a ne samo katedri za strane jezike, takve politike jo ne postoje, to oteava rjeavanje navedenih problema. S navedenim problemima ne suoavaju se samo brojne visokokolske institucije u Hrvatskoj, ve i sline institucije u mnogim drugim europskim zemljama. Stoga se stjee dojam da obrazovni sustavi nastavi stranih jezika ne posveuju dovoljnu panju te da, usprkos deklarativnom zalaganju za viejezinost i internacionalizaciju obrazovnih institucija, postoji niz problema na kojima u budunosti treba poraditi. Prilikom buduih izmjena studijskih programa za poslovne strane jezike na EFZG, a uvaavajui nastavne prioritete pojedinog studijskog programa, bilo bi potrebno povesti rauna o tome da se u suradnji s upravnim tijelima fakulteta osigura kontinuirana nastava stranih jezika tijekom cijelog studija. Bilo bi poeljno da se pouava jedan strani jezik kao obavezni predmet i jedan strani jezik kao izborni predmet tijekom svih godina studija, a posebice na viim godinama kako bi se studenti to bolje pripremili za budua radna mjesta. Nadalje, nastavi stranih jezika trebalo bi dodijeliti dostatan broj nastavnih sati te, ukoliko nema prostora za nastavu stranih jezika na svim godinama, jezike struke smjestiti u kasnije semestre, od 3. semestra dalje, kako strune teme koje se obrauju na stranome jeziku ne bi prethodile temama iz studijskog programa. Rascjep koji je nastao izmeu deklarativnih smjernica Europske unije o vanosti pouavanja stranih jezika i prakse na visokokolskim ustanovama mogue je premostiti zajednikim radom nastavnika stranih jezika i njihovih matinih institucija, ali neophodne su promjene i u cjelokupnome obrazovnom sustavu. Istovremeno treba pojaati suradnju s meunarodnim institucijama koje se bave podizanjem kvalitete nastave stranih jezika. Sve te promjene su u Hrvatskoj tim vie nune to strani jezik struke ima osobito vanu ulogu u manjim zemljama i
404

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

kulturama jer pospjeuje njihov ekonomski razvoj i priprema studente za internacionalno trite rada. Stoga u budunosti kreiranju strategija uenja stranih jezika na obrazovnim institucijama u hrvatskome visokom kolstvu treba posvetiti izuzetnu panju.

7. Literatura
1. Brunton, M. (2009), An account of ESP with possible future directions, English for Specic Purposes, Vol. 8, No.3 (24), dostupno na: http://www.esp-world.info/Articles_24/An%20account%20of%20ESP.pdf (pristupljeno 8.7.2012.). 2. Business Forum for Multilingualism (2008), Languages mean business: Companies work better with languages, dostupno na: http://ec.europa.eu/languages/pdf/davignon_ en.pdf (pristupljeno 27. 9. 2012.). 3. Commission of the European Communities (2003), COM (2003) 0449 nal: Promoting Language Learning and Linguistic Diversity: an Action Plan 2004 2006. Commission of the European Communities: Brussels, dostupno na: http://ec.europa.eu/education/doc/ofcial/keydoc/actlang/act_lang_en.pdf (pristupljeno 1.10.2012.). 4. Commission of the European Communities (2005), COM (2005) 596 nal: A New Framework Strategy for Multilingualism, Commission of the European Communities: Brussels dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2005:0596:FIN:en:PDF (pristupljeno 18.9.2012.). 5. Commission of the European Communities (2008), COM (2008) 566 nal Multilingualism: an asset for Europe and a shared commitment. Commission of the European Communities: Brussels, dostupno na http://ec.europa.eu/languages/documents/2008_0566_ en.pdf (pristupljeno 20.9.2012). 6. Committee of Ministers of the Council of Europe (1982). Recommendation No. R (82) 18 of the Committee of Ministers to member states concerning modern languages. Strasbourg: Council of Europe, dostupno na: https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?command=com.instranet.CmdBlobGet&InstranetImage=601630&SecMode=1&DocId=676400&Usage=2 (pristupljeno 4. 9. 2012.). 7. Committee of Ministers of the Council of Europe (2008), Draft Recommendation CM/ Rec (2008)... of the Committee of Ministers to member states on the use of the Council of Europes Common European Framework of Reference for Languages (CEFR) and the promotion of plurilingualism. Strasbourg: Council of Europe, dostupno na: https://wcd. coe.int/ViewDoc.jsp?id=1279435 (pristupljeno 13. 10. 2012.). 8. Dudley-Evans, T., St. John, M. J. (1998), Developments in English for specic purposes: A multi-disciplinary approach, Cambridge University Press, Cambridge. 405

NADA GJUKI, MIRNA LINIR LUMEZ, IVA PLANINEK IKARA

9. European Commission, (2009), Business Platform for Multilingualism, dostupno na: http://ec.europa.eu/languages/pdf/business_en.pdf) (pristupljeno 7. 9. 2012.). 10. European Commission, http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-programme/erasmus_en.htm) (pristupljeno 22. 9. 2012.). 11. European Confederation of Language Centres in Higher Education (2011), Position Statement on Language Policy in Higher Education in Europe, dostupno na: http://www. aks-web.de/app/download/5783483461/CercleS+Language+Policy+Position+Statement+revised+Nov+2011.pdf (pristupljeno 14. 9. 2012.). 12. European Council (2002), Barcelona European Council: Presidency Conclusions, dostupno na: http://ec.europa.eu/research/era/docs/en/council-eu-30.pdf#view=t&pagemode=none (pristupljeno 28. 8. 2012.). 13. European Language Council, http://www.celelc.org/ (pristupljeno 18. 9. 2012.). 14. European Network for the Promotion of Language Learning Among All Undergraduates, http://web.fu-berlin.de/enlu/ (pristupljeno 19. 9. 2012.). 15. European Parliament (2000), Lisbon European Council: Presidency Conclusions, dostupno na: http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ ec/00100-r1.en0.htm (pristupljeno 28. 8. 2012.). 16. Flowerdew, J., Peacock, M. (2001), Issues in E. A. P.: a preliminary perspective, U: Research perspectives on English for Academic Purposes, Flowerdew, J., Peacock, M. (Eds.), CUP, Cambridge, str. 8-24. 17. Fortanet-Gomez, I., Risnen, C. A. (2008), The state of ESP teaching and learning in Western European higher education after Bologna, U: ESP in European Higher Education: Integrating Language and Content, Fortanet-Gomez, I., Risnen, C. A. (eds.), John Benjamins Publishing: Amsterdam, str. 11-55. 18. Gjuki, N. i piljak, V. ( 2004), Needs Analysis, Syllabi Analysis and Teaching Techniques, prezentiran na ATEE Conference Agigento. 19. Horowitz, D.M. (1986), What professors actually require: academic tasks for the E.S.L. classroom, TESOL Quarterly, 20 (3), str. 445462. 20. Hutchinson, T., Waters, A. (1987), English for Specic Purposes: A learning-centred approach, CUP, Cambridge. 21. Hyland, K., Hamp-Lyons, L. (2002), EAP: issues and directions, Journal of English for Academic Purposes, Vol. 1, No. 1, str. 1-12, dostupno na: http://www2.caes.hku.hk/ kenhyland/les/2010/12/HylandHL.pdf (pristupljeno 2.9.2012.). 22. Jordan, B. (1997), English for Academic Purposes:A Guide and Resource Book for Teachers, CUP, Cambridge. 23. Kova, V., Koli-Vehovec, S. (2008), Izrada nastavnih programa prema pristupu temeljenom na ishodima uenja, Sveuilite u Rijeci Rektorat, Rijeka. 406

ULOGA JEZIKA STRUKE U AKADEMSKOM OBRAZOVANJU

24. Lonar-Vickovi, S., Dolaek Alduk, Z. (2009), Ishodi uenja, Prirunik za sveuiline nastavnike, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, dostupno na: http://www. unios.hr/uploads/49ishodi%20ucenja_prirucnik.pdf (pristupljeno 15.9.2012.). 25. Mackiewicz, W. (2009), Institutional language strategies: a balancing act between the internationalisation of higher education, national and EU policies, and labour market expectations, prezentiran na Better taught in English? Institutional language strategies in European higher education - 23rd ACA European Policy Seminar, 4.12.2009, Brussels, dostupno na: http://www.elccel.org/ (pristupljeno 20. 9. 2012.). 26. Okrugli stol, EFZG, 3.12.2010. 27. Red predavanja, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet, k.g. 1982.-2012. 28. Ruiz-Garrido, M. F., Palmer-Silveira, J.C., Fortanet-Gomez, I. (2010), Current trends in English for Professional and Academic Purposes, U: English for Professional and Academic Purposes, Ruiz-Garrido, M. F., Palmer-Silveira, J.C., Fortanet-Gomez, I. (Eds.), Rodopi, Amsterdam-New York, str 1-10. 29. Sodhi, M., Tang, C.(2008), ASP, The art and science of practice: What employers demand from applicants for MBA-level supply chain jobs and the coverage of supply chain topics in MBA courses, Interfaces, Vol. 38, No 6, str. 469-484. 30. Song, B., (2006), Content-based ESL instruction: Long-term effects and outcomes, English for Specic Purposes, Vol. 25, No. 4, str. 420-437, dostupno na: http://www. scopus.com (pristupljeno 15.9.2012.).

407

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

Viejezinost u funkciji poslovne komunikacije

Vinja GOLAC* Jasenka KOSANOVI** Vera KRNAJSKI HRAK***

Saetak: Rad predstavlja usporednu analizu sadraja, tj. zastupljenost elemenata poslovnog komuniciranja (leksik, semantika i specine jezine vjetine potrebne u poslovnom okruenju, npr. strategije itanja, small talk, pregovaranje, poslovna korespondencija i sl., uz osvjetavanje interkulturalnih razlika) u dostupnim bivim i sadanjim udbenicima iz kolegija poslovnih stranih jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Posebno prikazuje kako su se razvijali udbenici i koje su se vjetine poduavale s obzirom na ciljeve kolegija, te u kojoj mjeri steene vjetine komuniciranja na vie stranih jezika studentima mogu predstavljati prednost prilikom zapoljavanja. Ovaj je rad hommage naoj preminuloj kolegici Maji Rizmaul, koja je u lanku objavljenom u Stranim jezicima (32, 2003) obradila povijest nastave stranih jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, iz ega se vidi bogata tradicija uenja stranih jezika i svijest o tome da je potrebno uiti vie stranih jezika. Kljune rijei: viejezinost, jezik struke, jezine vjetine, prednost na tritu rada

Vinja Golac, mag., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: visnja.golac@efzg.hr Jasenka Kosanovi, mag., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: jkosanovic@efzg.hr *** Vera Krnajski Hrak, M.A., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: vkhrsak@efzg.hr
* **

409

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

1. Uvod
Pojam viejezinosti aktualizira se sedamdesetih godina prolog stoljea, u trenutku kada se osvjetava injenica da poznavanje engleskog jezika, koji je postao globalan jezik, vie ne zadovoljava sve komunikacijske potrebe suvremenog poslovnog ovjeka. Onome tko eli laki pristup mogunostima obrazovanja i tritu rada, znanje barem jo jednog ili vie stranih jezika postaje imperativ. Meutim, u novoj stvarnosti meusobnih povezivanja, izvrsno poznavanje nekog stranog jezika samo po sebi vie nije dovoljno. Sve se vie razvija svijest o vanosti vjetina dobrog komuniciranja u susretima s poslovnim partnerima i drugim sugovornicima, drugim rijeima, vjetina koje su potrebne da bi se provodile lingvistike funkcije u drutvenom kontekstu. Zagrebaka rezolucija o viejezinosti (2002) takoer je naglasila vanost uenja vie stranih jezika, a redoslijed uenja trebalo bi odrediti uzimajui u obzir i politike, ekonomske, kulturne i povijesne faktore. U tom su smislu za Hrvatsku koja je srednjoeuropska i mediteranska zemlja, regionalno, a i u odnosu prema europskim integracijskim procesima, vani njemaki, francuski, talijanski i panjolski jezik. U ovom se radu razmatra viejezinost u funkciji poslovne komunikacije kroz prikaz povijesti uenja stranih jezika na Ekonomskom Fakultetu u Zagrebu, usporedbu udbenika starije i nove generacije kao odraza razlika u metodama poduavanja poslovnih stranih jezika, provjeru motiviranosti studenata i osvrt na potrebe trita rada.

2. Kolegiji poslovnih stranih jezika u prolosti

U prikazu povijesti uenja stranih jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koristili smo se radom objavljenom u asopisu Strani jezici i rezultatima istraivanja koje je prije nekoliko godina provela Maja Rizmaul. Kao to se vidi u Tablici 1. od svog osnutka 1920. godine Ekonomski fakultet u Zagrebu imao je nastavne programe s velikim brojem kolegija poslovnih stranih jezika kako bi se studenti osposobili za ulazak na podruje modernog trinog gospodarstva. Tako je nastavni program za akademsku godinu 1923/24. predviao mogunost upisa jednog slavenskog i jednog neslavenskog jezika, a izbor je bio: eki ili ruski po tri sata tjedno te engleski, francuski, njemaki ili talijanski po 5 sati tjedno. Do sredine devedesetih godina prolog stoljea na Ekonomskom je fakultetu postojala i mogunost izbora ruskog jezika i doista je velika teta to danas u vrijeme snanog ekonomskog rasta Rusije taj jezik vie nije na popisu izbornih predmeta.
410

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

Tablica 1.
Visoka kola za trgovinu i 1923/24. promet 1920.-1925. Ekonomsko-komercijalna kola 1925.-1941. Ekonomsko-komercijalna kola 1925.-1941. 1932/33. eki ili ruski i engleski, francuski njemaki ili talijanski obavezan: francuski izborni: engleski, njemaki ili talijanski 3 sati tjedno i 5 sati tjedno 2 sata tjedno tijekom prve tri godine prve tri godine studija

1939/40.

Ekonomski fakultet 1947.-

obavezni: francuski, engleski, njemaki ili talijanski; izborni: esperanto, eki, ruski 1947/1948. obvezan: ruski; fakultativni: engleski, francuski, panjolski i talijanski 1974/75. engleski, francuski, njemaki, ruski, panjolski i talijanski

tijekom prve tri godine studija

Fakultet za vanjsku trgovinu i Ekonomski fakultet 1982.- danas Ekonomski fakultet 1982.-danas Ekonomski fakultet 1982.- danas

tijekom cijelog studija

1995./96.

engleski, francuski, 3 sata tjedno na II, njemaki, panjolski i III i IV godini talijanski obavezni: engleski i njemaki; izborni: francuski, panjolski i talijanski O:4 sata tjedno 2 sem. (I) F: 4 sata tjedno 4 sem. (III i IV)

2005./06.

Sve do 1990. godine nastavni planovi i programi donosili su se pod nadzorom tadanje vladajue politike, koja je armirala plansku privredu i samoupravni socijalizam. Pa ipak, programe stranih jezika radili su nastavnici na Ekonomskom fakultetu i birali su udbenike, tako da te programe nije nadzirala politika. Tada jo uvijek nastava stranih jezika nije bila usmjerena na potrebe trinog gospodarstva (transakcija i instrumenata) (Rizmaul, Strani jezici 32, str. 4, 2003). O potrebi uenja vie stranih jezika, osobito za ekonomsku struku, svjedoi i injenica da u Europi postoje sveuilita koja uenju stranih jezika daju iznimnu vanost. Jedno od njih je i Wirtschaftsuniversitt u Beu, u to se osobno mogla uvjeriti skupina nastavnika s Katedre za poslovne strane jezike zagrebakog Ekonomskog fakulteta prilikom posjeta tom fakultetu 2004. godine. Tamo se uz
411

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

obavezni engleski jezik mogu odabrati i romanski jezici: francuski, panjolski, talijanski, ali i katalonski, portugalski i rumunjski. Postoji i odjel za slavenske jezike gdje se nudi mogunost uenja ekog, ruskog te hrvatskog i srpskog. Od ostalih jezika tu su i maarski, japanski, kineski, arapski i turski. Takoer se studentima s posebnim zahtjevima glede uenja stranih jezika nastoji izai u susret angairanjem profesora traenog jezika, kao vanjskog suradnika.

3. Analiza udbenika
Ve je dovoljno loe [...] da danas vie nita ne moemo nauiti za cijeli ivot, nai su se preci drali onog to su nauili u svojoj mladosti; mi meutim moramo svakih pet godina uiti ispoetka, ako ne elimo sasvim izai iz mode. (J. W. Goethe: Wahlverwandtschaften, s.16, 1809.) Ovim je rijeima Goethe anticipirao cjeloivotno uenje1 kod studenata, ali jo i vie kod nastavnika stranih jezika, koji su svojim udbenicima oduvijek trasirali nove nastavne putove. Kako su se nekad uili poslovni strani jezici na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koje su vjetine i koja znanja bila u prvom planu? to se promijenilo u nastavi stranih jezika? emu je studente potrebno poduavati? Koje e im vjetine trebati u poslovnom svijetu? budui da su potrebe poduzea diferencirane, u nastavu treba ukljuiti najvanije kompetencije koje e pokriti nespecine potrebe. elei pokazati kako se razvija nastava poslovnih stranih jezika i u kojoj mjeri ona nastoji doprinijeti konkurentnosti zavrenih studenata ekonomije na tritu rada, analizirali smo dostupne udbenike koji su prethodili dananjima i ove koje sada koristimo u nastavi. Usporeeni su nastavni programi i udbenici koji su se
1

Program za cjeloivotno uenje (Lifelong Learning Programme) program je Europske zajednice usmjeren na sve razine obrazovanja i strunog usavravanja. Pod pojmom cjeloivotnog uenja podrazumijevaju se sve aktivnosti vezane za uenje tijekom cijelog ivota, a s ciljem unaprjeenja znanja, vjetina i sposobnosti. Program pokriva razdoblje od 2007. do 2013. godine a za njegovu provedbu na europskoj razini za navedeno razdoblje izdvojeno je 6.9 milijardi eura, to ga ini najveim europskim programom u podruju obrazovanja. Cilj Programa je doprinijeti razvoju Europe kao naprednog drutva znanja s odrivim gospodarskim razvojem, jaom drutvenom kohezijom te poveati broj kvalitetnih radnih mjesta za svoje graane. U svrhu postizanja tih ciljeva Program potie razmjenu i suradnju izmeu obrazovnih ustanova, individualnu mobilnost uenika/studenata te obrazovnih strunjaka, kao i usavravanje u strukovnim podrujima, to je istovremeno i priprema sudionika za uspjeno sudjelovanje na europskom tritu rada. (http:// public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2935, pristupljeno 12.12. 2012.)

412

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

koristili u zadnjih dvadesetak godina, tj. analizirana je zastupljenost elemenata poslovnog komuniciranja u dostupnim bivim i sadanjim udbenicima iz kolegija poslovnih stranih jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Prvenstveno smo se osvrnuli na elemente leksika i semantike, zatim na specine jezine vjetine potrebne u poslovnom okruenju, tj. strategije itanja, small talk, pregovaranje, poslovnu korespondenciju i osvjetavanje interkulturalnih razlika. Kako znanost o jeziku struke ui da je relevantan samo onaj plan i program kolegija koji odgovara na jezino-komunikacijske potrebe (Krahnke, 1988) sadanje i budue , Katedra za poslovne strane jezike ima posebnu odgovornost da ponudi programe kolegija poslovnih stranih jezika koji bi odgovarali potrebama svih sudionika u obrazovnom procesu, tj. potrebama studenata, njihovih buduih poslodavaca i njihovih sponzora, a to su drava i roditelji. Da bismo istraili kako smo se razvijali, koliko se promijenio pristup poduavanju i metode koje smo koristili, usporedili smo nekoliko udbenika starije generacije (iz 80-ih i 90-ih godina) s udbenicima nove generacije. Vjetine koje smo analizirali bile su: sluanje, itanje, govorenje, pisanje te posebno, strukture. U udbenicima starije generacije postoji velik broj, veinom deskriptivnih i narativnih pa ak i ekspozitornih, tekstova koji meutim nisu popraeni nikakvim zadacima koji bi upuivali na strategije itanja. U udbenicima nove generacije, uz ve spomenute vrste tekstova zastupljeni su i tekstovi u dijalokom obliku, a svi oni popraeni su uputama koje studenta jasno vode kroz obradu teksta. Ovdje su dakle prisutne strategije sluanja i strategije itanja, posebno skimming i scanning. Tablica 2 pokazuje da su u svim udbenicima starije generacije zastupljene tradicionalne nastavne aktivnosti kao to su odgovaranje na pitanja i prepriavanje, dok udbenik poslovnog engleskog jezika (Iliji et al.) ima zastupljene gotovo sve komunikacijske vjetine osim opisivanja grakih prikaza i prezentiranja. Kod ostalih jezika samo udbenici nove generacije posveuju puno vie pozornosti komunikacijskim aktivnostima kao to su prezentacije, diskutiranje, izraavanje miljenja, pregovaranje, poslovni sastanci ili small talk. Od nastavnih aktivnosti vezanih za vjetine pisanja, u udbenicima starije generacije to su uglavnom bili diktat, prijevod i pisanje sastavaka, dok je u udbenicima nove generacije naglasak na akademskim vjetinama hvatanju biljeki, pisanju saetaka i izvjea te poslovnih pisama, to je posebno korisno i vano za studente sveuilinog studija. Zanimljivo je pratiti pristup gramatici u pojedinim udbenicima. U udbenicima za engleski jezik gramatika se uope ne obrauje, jer se njeno poznavanje pretpostavlja, to zbog same prirode jezika, to zbog injenice da su studenti taj jezik uili u svom prethodnom kolovanju (8 ili 12 godina). U starijim udbeni413

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

Tablica 2. Analiza udbenika poslovnih stranih jezika (engleski, njemaki, talijanski)

Business English Wirtschaftsdeutsch and Commercial Correspondence 1986. sluanje strategije sluanja strategije itanja odgovaranje na pitanja prepriavanje predstavljanje traenje i davanje informacija telefoniranje intervju za posao verbaliziranje grakih prikaza prezentacije diskutiranje/ izraavanje miljenja pregovaranje, poslovni sastanci small talk dopunjavanje reenica diktat sastavak prijevod biljeke saeci poslovno pismo izvjea opa gramatika gramatika tipina za jezik struke nema gramatike 1994. English Poslovni Litaliano La lingua in njemaki for italiana per azienda 1i2 economisti Business Studies 2012. 2009. 2010. 1980.

itanje

govorenje

pisanje

strukture

414

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

cima za poslovni njemaki jezik i poslovni talijanski jezik obraivala se opa gramatika i to vrlo detaljno. tovie, obradi i uvjebavanju gramatike posveena je velika pozornost. Udbenici obiluju raznovrsnim gramatikim vjebama, i to vjebama nadopunjavanja, povezivanja, transformacije i slino. U novim udbenicima obrauje se gramatika karakteristina za jezik struke, a ne opa gramatika (npr. odnosne reenice, pasiv ili participijalne skupine) Meutim, udbenici poslovnih stranih jezika nudili su informacije o trinoj ekonomiji, pa je tako udbenik Business English and Commercial Correspondence (Iliji, et al.) osim samoupravljanja obraivao i teme poput ponude i potranje, burze, trinog natjecanja i monopola, trgovine, bankarstva, novanih transakcija, itd. Stoga nije udno to su mnogi studenti iz tog vremena imali dojam da su o trinoj ekonomiji nauili na satovima stranog jezika. Taj je dojam, dakako, djelomino pogrean jer cilj nastave poslovnih stranih nikad nije bio poduavati strune predmete. Budui da su studenti vjebali itanje s razumijevanjem na autentinim i semiautentinim tekstovima s poslovnim sadrajima, neminovno su dobivali i odreene informacije. To je u skladu s jednim od glavnih ciljeva svakog kolegija poslovnog stranog jezika, ili kako to Davies kae uenje o sadraju, a ne uenje o jeziku (Davies, 2003). Borei se za novi pristup Luttikhuizen (1998) kae da je kraljenica dobrog akademskog kolegija njegov kurikulum koji treba biti zanimljiv, intelektualno izazovan, motivirajui i inspirativan za studente, a da to naroito vrijedi za budue odvjetnike, lijenike ili ekonomiste, tj. nelingviste, koji se slue jezikom kao alatom, a ne da bi u njemu uivali. Dodaje da kurikulum koji hoe biti intelektualno primamljiv mora biti i eksibilan kako bi studentima i nastavnicima omoguio kreativnost i pravovremene odgovore na globalne i lokalne probleme vezane za kolegij. Pregledom sadanjih udbenika poslovnog engleskog, njemakog i talijanskog jezika moemo zakljuiti da je, osim terminologije pojedine struke (semantika polja2 jezika struke) naglasak pomaknut na komunikacijske i transverzalne kompetencije (vjetine transferiranja znanja iz podruja u podruje). Na razini struktura panju se posveuje onim strukturama koje su u jeziku struke najfrekventnije, a studenti ih ne usvajaju mehanikim drilom, ve indukcijom na temelju ponuenih tekstova izvlae zakljuke.
2

Semantika polja ili leksika polja su podruja znaenja u kojima su pojedine rijei u meusobnom odnosu i meusobno se definiraju. Na primjer, ista rije (account) moe pripadati razliitim semantikim/leksikim poljima i prema tomu poprimati razliita znaenja (raun u raunovodstvu ili klijent u marketingu).

415

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

itanje tekstova slui uvjebavanju strategija itanja npr. traenje odreenih informacija ili traenje kljunih informacija, u tu svrhu postoje raznovrsne vjebe. Koristimo se autentinim tekstovima (primjerice aktualnim kratkim vijestima iz gospodarstva, lancima, grakim prikazima i sl.) Poduavajui poslovni strani jezik, poduavamo ga u kontekstu specinog poslovnog okruenja, stoga primjenjujemo interkulturalni pristup. Ukazujemo na razliitosti i na potrebu uvaavanja tih razliitosti, jer je jezik potovanja jezik koji svatko razumije. Ako potujemo poslovne obiaje u nekoj zemlji, nitko nam nee zamjeriti pogrean nastavak deklinacije. Osim strategija itanja uvjebavamo i strategije sluanja. Nekad je dovoljno globalno, a nekad detaljno razumijevanje. Koje vjetine kod usmenog izraavanju trebaju studenti? Svakako treba znati drutvene fraze (oprostite, izvolite, hvala, itd.). Treba znati kako se postavljaju pitanja i koja su pitanja produktivna (poeljna su otvorena pitanja, a ne ona s moguim odgovorom da/ne), treba reagirati na odgovore svog sugovornika i tako poticati razgovor. Da bi uspjeno razgovarali i pregovarali, studenti moraju nauiti kakvi su poslovni obiaji i bonton, kako se razgovor otvara, potie, zakljuuje, kako se predlae, proturjei, diskutira itd. Studenti dobivaju komunikativne zadatke (prenijeti obavijest, obaviti telefonsku reklamaciju, rezervirati hotelsku sobu, dogovoriti rok isporuke i sl.).

4. Motiviranost studenata
Da bismo saznali kako studenti vrednuju nove sadraje i vjetine, proveli smo u ak. godini 2011/12. anketu na uzorku od 100 ispitanika na kolegijima Poslovni engleski, Poslovni njemaki i Poslovni talijanski jezik, a studente smo zamolili da ocijene vanost pojedinih nastavnih aktivnosti. Iako veina studenata nema poslovnog iskustva, sve su ponuene nastavne aktivnosti studenti ocijenili vrlo vanima ili vanima, a samo maleni postotak ispitanika neke je vjetine ocijenio manje vanima ili ak beskorisnima. U vrhu prioriteta nalaze se aktivnosti usko vezane uz struku kao to su poslovni bonton, poslovna pisma, prezentacije poduzea, te fraze i izrazi. Ovakav pristup nastavi studentima omoguava ne samo stjecanje znanja i vjetina, ve im otvara prozore u nove svjetove i iri kulturalne vidike, koji su im potrebni za uspjeno snalaenje u poslovnom svijetu.
416

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

Tablica 3. Rezultati ankete o motiviranosti studenata

N = 100 1. Poslovni bonton 2. Poslovna pisma 3. Prezentacije poduzea 4. Struna terminologija 5. Fraze i izrazi 6. Gramatike strukture 7. Teme za razgovor, tabu teme 8. Telefoniranje 9. Small talk 10. Strategije sluanja 11. Strategije itanja 12. Informacije o zemljama govornog podruja 13. Interkulturalne razlike vrlo vano 81 % 62 % 53 % 52% 51 % 38 % 36 % 35 % 33 % 31 % 24 % 21 % 18 % vano 18 % 28 % 30 % 31 % 39 % 54 % 40% 38 % 50 % 45 % 46 % 40 % 50 % manje vano 1% 7% 14 % 15% 10 % 8% 21 % 20 % 14 % 21 % 28 % 35 % 30 % nevano 2% 2% 1% beskorisno 1% 1% 1%

2% 7% 1% 1%

1% 2% 2% 2%

4% 1%

1%

Openito, studenti Ekonomskog fakulteta pokazuju izrazito visoku motiviranost za uenje poslovnih stranih jezika. To pokazuje da su i oni svjesni potrebe poznavanja vie stranih jezika, pa tako na treoj godini studija velik broj studenata kao izborne kolegija izabire i po dva poslovna strana jezika. To je i na tragu rezolucije Europskog parlamenta od 11. rujna 2012., koja naglaava vanost stranih jezika za mobilnost, to znai laki pristup tritu rada i mogunostima obrazovanja te za promicanje interkulturalnih dijaloga i meusobnih povezivanja. Motiviranost studenata za izborne kolegije iz poslovnog engleskog jezika raste s odmicanjem njihovog studija. Studenti 4. godine vie uviaju potrebu auriranja i proirivanja svog znanja i vjetina komuniciranja na engleskom jeziku pa su i motiviraniji kako za upisivanje tako i za aktivno sudjelovanje u nastavi ovih kolegija. U istraivanju provedenom 2008. godine na kolegiju Poslovni talijanski jezik 1, na pitanje Navedite razlog zbog kojeg ste upisali kolegij, od 42 ispitanika, 25 (60%)ih je izabralo odgovor: Mislim da e mi pomoi u poslovnoj karijeri, dok ih se 15 (35,7%) odluilo za odgovor: Svia mi se taj jezik. Ovdje se javljaju dvije vrste motivacije instrumentalna i integrativna (Gardner i Lambert, 1972.). Vei je dio studenata, dakle, ve od poetka imao integrativnu motivaciju, tj. svijest o koristi koju e imati od poznavanja dodatnog poslovnog stranog jezika i
417

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

komparativne prednosti koju e to eventualno predstavljati u njihovom buduem zapoljavanju. Ostali studenti veinom tu svijest razviju kroz samo uenje. U konkretnom sluaju, kada se radi o talijanskom jeziku, ono to studente motivira jest blizina Italije, injenica da je ta zemlja jedan od najvanijih trgovinskih partnera Hrvatske te oko milijun talijanskih turista koji svake godine posjete Hrvatsku.

5. Ankete meu zaposlenima

Usporedili smo rezultate navedene ankete s anketama provedenim meu poslovnim ljudima koji ve tono znaju koje se vjetine komuniciranja na stranom jeziku oekuju od njih u poslovnom okruenju i u kojoj mjeri. Radi se o istraivanju provedenom 2004. godine na Katedri za poslovne strane jezike pod naslovom Silabus kolegija poslovnog Engleskog jezika provjera stvarnog stanja (piljak, 2004.) te o anketi koju je 2011. proveo tim zagrebakog Goethe-Instituta pod vodstvom Ursule Kreher. U prvom su istraivanju piljak et al. kontaktirale stotinu alumnija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kako bi saznale u kojoj mjeri kolegiji poslovnog engleskog jezika odgovaraju potrebama uposlenika u hrvatskim kompanijama, bankama ili vladinim institucijama. To je istraivanje pokazalo da velika veina ispitanika smatra da je program kolegija bio relevantan za njihov posao kako u smislu sadraja, tako i u smislu vjetina. Takoer je visoko bila ocijenjena kvaliteta nastave, naroito zbog komunikativnih metoda i participativnog pristupa te raznolikih aktivnosti. Otvorena su pitanja pokazala sljedee mogunosti poboljanja: smanjenje broja studenata u nastavnoj grupi kako bi student imali vie anse usavravati govorne vjetine i uvoenje kolegija specijaliziranih za jezik nancija, marketinga, turizma ili makroekonomije. U drugom se sluaju polo od injenice da su znanje stranih jezika i interkulturalna kompetentnost kljune kvalikacije za uspjeno poslovno komuniciranje, to u Hrvatskoj posebno vrijedi za njemaki jezik, budui da se Njemaka po volumenu trgovine s Hrvatskom nalazi na drugom mjestu. Ispitivanje o potrebama znanja njemakog jezika provedeno je u poduzeima u sklopu Njemako hrvatske gospodarske komore. Rezultati istraivanja trebali bi motivirati uenike i pokazati im poslovne mogunosti, a nastavnicima stranih jezika omoguiti bolji uvid u potrebe gospodarstva. Istraivanje je pokazalo da ispitanici najee koriste njemaki jezik kako bi itali/pisali elektroniku potu, telefonirali s poslovnim partnerima, itali ugovora, vodili pregovore ili neposredno komunicirali s kupcima odnosno turistima.
418

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

Prema izvjeu Poslovnog foruma za viejezinost pod nazivom Jezici znae posao, poduzea bolje posluju s jezicima3 (2007) Europa pomalo gubi bitku sa zemljama Azije i Latinske Amerike u kojima se usvajanju jezinih vjetina posveuje sve vea pozornost, pa je u tom smislu potrebna hitna intervencija. Znanje stranog jezika moe se smatrati dodatnom kvalikacijom na tritu rada. Stoga poduzea smatraju strane jezike prije svega dodatnom kvalikacijom - potvruje anketa koju je proveo Institut za strukovno obrazovanje (BIBB, 2000). Meu dodatnim kvalikacijama strani su jezici bili na najviem rangu. Ako pogledamo broure s Carrier Day-a ili oglase u novinama, vidjet emo da kod dodatnih kvalikacija strani jezici i kod nas stoje na prvom mjestu te doprinose konkurentnosti na tritu rada. Za poslodavce4 u Europskoj Uniji znanje drugog stranog jezika jest vaan znak otvorenosti, a njegova razina moe biti nia od razine znanja engleskog jezika, ali ne u komunikaciji s klijentima (Didiot-Cook et al, str. 3, 2000). Isti izvor dodaje kako su vjetine usmenog komuniciranja daleko vanije od pisanja, budui da se drugi strani jezik uglavnom upotrebljava za sastanke, pregovaranje s klijentima i rjeavanje drutvenih problema. U izvjeu sa istraivanja koje su Didiot-Cook et al. (2000) proveli u europskim multinacionalnim kompanijama navodi se stav kompanija da dobro vladanje stranim jezicima ne ini dobrog komunikatora. Poslovni je svijet vrlo svjestan znaenja vjetina dobrog komuniciranja u susretima s klijentima, dioniarima ili lanovima sindikata drugim rijeima, to su vjetine potrebne da bi se provodile lingvistike funkcije u drutvenom kontekstu. Ili, kako Larsen-Freeman kae: Komunikacija je proces, a znanje jezinih formi nije dovoljno (2000). Predsjednik Europskog jezinog vijea (CEL/ELC) Mackiewicz (2012) vidi veliku ulogu sveuilita u koritenju studentske mobilnosti za praktino uenje raznih jezika sa ciljem njihove pripreme za multilingvalnu budunost. Isto tako zagovara vee zalaganje sveuilita za stjecanje vie informacija o jezinim potrebama srednjih i malih poduzea. Za Mackievicza su akademske potrebe razumijevanje sloenih tekstova, hvatanje biljeaka, akademsko pisanje, kongresne prezentacije, dok su profesionalne potrebe pisanje izvjea, komercijalne prezentacije, sastanci i pregovaranje.

http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=2920 (pristupljeno 11.12. 2012.) Anketirane su sljedee multinacionalne kompanije: Paribas Ltd., HSBC Bank, Deutsche Bank, PWC, LOral UK, P&G, Exxon UK, Smithkline Beecham, Coats Viyella, ICI, Siemens PLC, Reuters, Unisys, Henkel, Siemens AG, BP Oil Europe (Belgija), Beiersdorf, Unilever (Belgija), Randstad (Nizozemska), SG Paribas, LVMH, La Moncelle de Fonderies, Arthur Andersen, Gemini Consulting, Nortel Networks, Groupe Danone i Unilever.

419

VINJA GOLAC, JASENKA KOSANOVI, VERA KRNAJSKI HRAK

Mnogi vide budunost nastave poslovnih stranih jezika u pribliavanju integraciji uenja jezika s uenjem nekog sadraja, tj. strunog predmeta (Larsen-Freeman, 2000). Tako je Europsko jezino vijee aktivno na mnogim sveuilitima diljem Europske Unije, a jedan od ishoda aktivnosti su, na primjer, zajedniki magistarski i doktorski studiji gdje studenti moraju odsluati kolegije na nekoliko europskih sveuilita i napisati i obraniti magistarske radove ili doktorske disertacije na dva ili vie jezika5.

6. Zakljuak
Iz svega reenog proizlazi da je viejezinost conditio sine qua non. U prvom redu, ona omoguava praenje najnovije literature, strunih i znanstvenih asopisa kako bi imali to recentnije informacije iz podruja interesa. Takoer omoguava studentsku mobilnost, tj. mogunosti pohaanja nastave, polaganja ispita i skupljanja ETCS bodova na drugim fakultetima irom EU, poveava anse za nastavak studija, struno usavravanje ili stjecanje najviih akademskih zvanja na sveuilitima diljem Europe. Iz spomenutih istraivanja je jasno da funkcionalna viejezinost daje komparativnu prednost na tritu rada, kako pri zapoljavanju tako i pri napredovanju na poslu te da postoji potranja za to vie sati izborne nastave raznih stranih jezika u to manjim grupama, a s novom je generacijom udbenika pokazano da tradicionalni akademski pristup u nastavi pasivnog sluanja i hermetikog reproduciranja steenih informacija vie nisu dovoljni za osposobljavanje studenata Ekonomskog fakulteta za trite rada te da interaktivna nastava poslovnih stranih jezika postaje sve operativnija, primjenjivija i zahtjevnija.

7. Literatura
1. Bundesinstitut fr Berufsbildung, (2000), Vermittlung und Frderung von Zusatzqualikationen, in: Information Nr. 16 des Referenz-Betriebs-Systems (RBS) 6, Bonn, http:// www.bibb.de/forum/fram_fo1.htm (pristupljeno 12.11.2012.) 2. iin-ain Buljan, M., Kosanovi, J., tampalija, A., (2009), Poslovni njemaki 1, Mikrorad, Zagreb, etvrto izdanje 3. iin-ain Buljan, M., Kosanovi, J., tampalija, A., (2009), Poslovni njemaki 2, Mikrorad, Zagreb, etvrto izdanje
Program Erasmus Mundus http://eacea.ec.europa.eu/erasmus_mundus/results_compendia/ selected_projects_action_1_master_courses_en.php
5

420

VIEJEZINOST U FUNKCIJI POSLOVNE KOMUNIKACIJE

4. Davies, S., (2003), Content Based Instruction in EFL Contexts. The Internet TESL Journal, Vol.IX, No.2. 5. Didiot-Cook, H., Gauthier, V., Scheirlinckx, K., (2000), Language needs in business, a survey of European multinational companies http://www.hec.fr/var/fre/storage/original/ application/7ca31409fee3f05c77b4a3d9286927d2.pdf (pristupljeno 05.03.2013.) 6. Iliji,T., Andrli, V., piljak, V., (1986), Business English and Commercial Correspondence, Ekonomski Fakultet u Zagrebu, Informator, Zagreb 7. Krahnke, K., (1988), Approaches to Syllabus Design for Foreign Language Teaching, Prentice-Hall / Regents 8. Larsen-Freeman, D., (2000), Techniques and Principles in Language Teaching, Oxford University Press 9. Lauridsen, (2003), Report from the European Language Council Workshops 10. Luppi , A., (1980), La lingua italiana per economisti, kolska knjiga, Zagreb 11. Luttikhuizen, F., (1998), Foreign Languages in Tertiary Education, Internatl Microbiol; 237-239, Springer-Verlag Ibrica 12. Mackiewic, W., intervju povodom 11. konferencije na temu Meunarodna poslovna komunikacija Jezici i biznis odranoj u Berlinu http://www.sprachen-beruf.com/interview-mackiewicz-en.php (pristupljeno 12.11.2012.) 13. McKenzie, I. , (2010), English for Business Studies, 3rd edition, CUP, Cambridge, 14. Multilingualism and New Learning Environments, Reference Document,(2001), European Language Council 15. Pelizza, G., Mezzadri, M., (2012), Litaliano in azienda, Guerra Edizioni, Perugia 16. Rizmaul, M., (2003), Povijest nastave stranih jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Strani jezici 32 (2003), 4 . 17. Skelton, J, Willis, J. ,(n.d.), Approaches to syllabus specication course and syllabus design, unit 1, Aston University Masters in TESOL/TESPs Course and Syllabus Design module 18. piljak, V., Sladoljev-Agejev, T., Gjuki, N., Rizmaul, M. ,(2004), Silabus kolegija poslovnog Engleskog jezika provjera stvarnog stanja; An Enterprise Oddyssey Conference Proceedings; 19. Turina Ani J., Ferkovi, M., Kljuari, K, (1994) Wirtschaftsdeutsch, Informator, Zagreb, tree izdanje 20. Veliki, D., Nova viejezinost i uenje stranih jezika kao dio jezine politike, hrcak. srce.hr/le/24885. pristupljeno 19.12.2012.) 21. Wei, R., Schpper-Grabe, S., (2001), Go global Stellenwert der Fremdsprachenfrderung in derWirtschaft, u Zehn Jahre europische Sprachenfrderung LINGUA, LEONARDO, SOKRATES, 1990 2000, Natali, Saarbrcken 421

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

Ekonomska i obrazovna kriza izazovi za knjinice

Zrinka UDILJAK BUGARINOVSKI* Ljiljana MESAROV** Silvana BROZOVI***

Saetak: U vrijeme kada ekonomska kriza uzrokuje smanjenje proraunskih sredstava za obrazovanje, a istovremeno obrazovne institucije moraju redenirati svoju ulogu i prilagoditi nastavne planove i programe kako bi mogle ravnopravno konkurirati na meunarodnom tritu, knjinice moraju usvajati nove koncepte i naela knjininog poslovanja. Knjinice, koje su oduvijek imale sredinju ulogu u obrazovnom procesu, trebaju promiljati nove vrste i razine usluga kojima e pruati potporu modernom obrazovnom sustavu. Osim smjernica i paradigmi u tom kontekstu, u ovom radu navedeni su i neki primjeri kako knjinice mogu imati vanu ulogu u procesu restrukturiranja i razvoja gospodarstva. Kljune rijei: akademske (visokokolske) knjinice, obrazovanje, ekonomska kriza

Zrinka Udiljak Bugarinovski, univ. spec. oec., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb, email: zudiljak@efzg.hr

Ljiljana Mesarov, dipl. knji., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: ljmesarov@efzg.hr
**

Silvana Brozovi, pom. knji., Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: sbrozovic@efzg.hr
***

423

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

1. Uvod
Ekonomska kriza u mnogim dravama diljem svijeta utjee na pad nancija mnogih sveuilita i fakulteta, to se izravno i neizravno odraava i na rad akademskih knjinica. Istovremeno se od knjinica oekuje da s manje sredstava osiguraju veu kvalitetu usluga za svoje korisnike. Upravo radi toga, akademske knjinice moraju promiljati nove vrste i razine usluga kojima e pruati potporu svim dionicima u obrazovnom sustavu. Polazei od potrebe za promjenom vizije knjinice, koja se treba prilagoditi misijama svojih institucija i sveuilita, u radu su predloene strateke smjernice bazirane na iskustvima i praksi inozemnih akademskih knjinica. U posljednjih desetak godina knjinice su znatno mijenjale svoje usluge prilagoavajui se brzim promjenama izazvanim tehnolokim, obrazovnim, socijalnim i ekonomskim razvojem. Tehnoloki razvoj i rast drutvenog umreavanja preorijentirali su knjinice iz tradicionalnih u hibridne. Knjinice su dugi niz godina bile suoene s velikim izdacima za nabavu tiskanih asopisa, ija je cijena kontinuirano bila u porastu. Zahvaljujui digitalizaciji, s posebnim naglaskom na otvorenom pristupu, omoguena je uteda, kao i dostupnost znatno veeg broja serijskih publikacija. Neto drugaija situacija je s izdavakom politikom, dostupnou i cijenama e-knjiga. Trendovi modernizacije europskog visokog kolstva, zasnovani na naelima Bolonjske deklaracije, impliciraju da je visoko obrazovanje kljuno u gospodarskom razvoju te da je potrebno premostiti nerazmjer u primjeni novih tehnolokih postignua poput onih koje osiguravaju virtualno uenje (UNICA 3. seminar za sveuiline knjiniare, Helsinki, 18.-20. svibnja 2006.). Iako UNICA svake druge godine organizira seminar za sveuiline knjinice, da se zakljuiti da su zadae knjinica u Bolonjskom procesu prepoznate, ali da jo uvijek nisu u potpunosti utvrene. Na 3. seminaru obraene su dvije teme kljune za djelovanje knjinica u sastavu EU sveuilita: Uloga knjinica u Bolonjskom procesu i Trendovi u znanstvenoj komunikaciji, s naglaskom na tzv. otvorenom pristupu. U radu su navedene uloge i preporuke za knjinice u okruenju Bolonje, stanje usklaenosti hrvatskih visokokolskih knjinica i prilagodbe koje je potrebno napraviti. Osim smjernica u tom kontekstu, u ovom radu su navedeni i neki primjeri kako knjinice mogu imati vanu ulogu u procesu restrukturiranja i razvoja gospodarstva. U dananje vrijeme, kada su mnoge zemlje irom svijeta u procesu
424

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

gospodarskog restrukturiranja, informacija je jednako potrebna industriji, malim poduzetnicima, neprotnim organizacijama itd. Upravo u tom segmentu prepoznatljiva je uloga knjinica. Osim toga, tzv. poslovne kolske knjinice (Business School Library) imaju vanu funkciju u obrazovanju buduih poduzetnika i menadera aktivno sudjelujui u nastavi, tj. kao sastavni dio nastavnog plana i programa poslovnog obrazovanja. Da bi se zadovoljile potrebe malih i velikih poduzetnika, uz akademske knjinice, u procesu restrukturiranja gospodarstva vanu ulogu mogu imati i narodne, gradske i druge javne knjinice.

2. Trendovi u nanciranju sveuilinih sustava

Financijska struktura oko 75% europskih sveuilita oslanja se na javno nanciranje. Prema izvjeu EUA (European University Association) iz lipnja 2012. godine, E. Bennetot Pruvot prezentirala je etiri kategorija koje pokazuju posljedice ekonomske krize na visokoobrazovne sustave u Europskoj uniji. Slika 1. Sveukupna slika 2008.-2012.
Slika 1. Sveukupna slika 2008.-2012. eka, Grka, Island, Irska, Italija, Latvija, Litva, Maarska, Nizozemska, Portugal i panjolska Za veinu: Negativni Rezovi do 10% Hrvatska i Estonija

Rezovi > 10%

Stabilan proraun

Belgija i Finska

Poveano financiranje

Austrija, Danska, Francuska, Norveka, Njemaka, Poljska, Slovaka, vedska i vicarska

Izvor: Prilagoeno prema: Bennetot Pruvot, E. (2012), str. 4.

Drastine promjene zabiljeene su nanciranju visokoobrazovnog sustava u Latviji, koja je na preporuku MMF-a i Svjetske banke, od 2008. do 2010. godine imala rezove od 57% (trenutno ima stabilan proraun). Litva je postigla rekord od 26,20% rezova u 2012. godini. Portugal u 2012. godini ima 22% vie rezova nego u 2011. godini. U Italiji se do 2013. oekuju rezovi vei od 20%, dok je grka vlada odluila smanjiti proraun za 30%. Posljednje su se ovoj kategoriji
425

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

pridruile Velika Britanija, koja oekuje do 2014. i 2015. godine rezove do 40%, te kotska koja je najavila rezove oko 16%. U drugoj kategoriji su zemlje koje su napravile rezove prorauna do 10%, a to su Estonija, koja je nakon znaajnijih rezova u poetku, stabilizirala proraun, pa ak ga i poveala u 2012. godini, te Hrvatska koja je smanjila proraun za 5% u periodu od 2008.-2010., stabilizirala ga u 2011. te ponovno smanjila za 5% u 2012. godini. Rezovi su uglavnom vezani za plae i naknade, zamrzavanje zapoljavanja i otputanja te infrastrukturu (znaajni rezovi su na kapitalnim investicijama), kao i za nanciranje znanstvenih istraivanja (to se djelomino nastoji pokriti kroz EU strukturne fondove). Relativno stabilan proraun imaju Belgija i Finska, iako u Belgiji postoji neizvjesnost radi trenutne reforme koja ukljuuje prenoenje kompetencija s dravnih na regionalne i na zajednice. Poveana ulaganja u visoko obrazovanje i dalje se oekuju u Njemakoj, Austriji, Danskoj i vedskoj. Francuska je, kroz opu reformu sveuilita, imala poveana ulaganja izmeu 2007. i 2010. (uglavnom kao zadubine). Pozitivni trendovi zabiljeeni su u Poljskoj, dok je Slovaka znaajno smanjila kapitalna ulaganja. Iz navedenog se da zakljuiti da su zemlje istone i june Europe vie pogoene krizom nego zemlje sjeverne i zapadne Europe. Isto tako, iz izvjea EUA iz sijenja 2011. godine, da se zakljuiti da je nastava vie pogoena od istraivakih aktivnosti. Autonomija sveuilita doivljava se kao preduvjet za uspjeno prevladavanje krize u visokoobrazovnom sustavu, odnosno pokazalo se da sposobnost sveuilita da uinkovito odgovore na tekuu gospodarsku situaciju ovisi o razini njihove nancijske autonomije. Privatni izvori nanciranja postaju sve vaniji u izgradnji odrive strategije za razvoj sveuilita i visokokolskog sustava, to intenzivira rasprave fokusirane na uvoenje ili poveanje kolarina. Trend uvoenja kolarina za ne-EU/EEA meunarodne studente zabiljeen je ak i u nordijskim zemljama poput vedske i Finske, koje su velike zagovornice potrebe da visoko obrazovanje ostane iskljuivo javno dobro. Mjere tednje provedene u mnogim zemljama odnosile su se na smanjenje plaa i broja zaposlenih, znatno smanjena kapitalna ulaganja, kao i na smanjenje sredstava za ostale sveuiline resurse, ukljuujui i knjinice. Utjecaj ekonomske krize na visokoobrazovni sustav u SAD-u okarakterizirao je Gordon Gee, predsjednik The Ohio State University pozivajui amerike kolede i sveuilita na internacionalni preokret u trenutku kad skalni kaos dovodi do ruba.1 Sveuilita i koledi doivljavali su rezove od 23% na donaci1

Gordon Gee, American Council on Education 91st Annual Meeting, Washington, D.C., February 9, 2009.

426

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

jama i subvencijama u 2008. godini, do dramatinog reza prorauna u ak 65% obrazovnih institucija sredinom 2010. godine. Ekonomska kriza dovela je u 2009. godini do znaajnog smanjenja prihoda visokokolskim ustanovama u Kini, dok je u Japanu, gdje je 78% obrazovnih institucija u privatnom sektoru, izmeu 2008. i 2009. godine zabiljeen neznatan pad, koji je oporavkom gospodarstva 2009. godine ponovno doivio nagli porast. Nijedna od ovih dviju drava nije poveavala kolarine za vrijeme ekonomske krize. Kontinuirani porast ulaganja u visoko obrazovanje zabiljeen je u Koreji, koji od 2008. godine iznosi 0,42 % BDP-a, odnosno 2,37% ukupnog dravnog prorauna.

3. Utjecaj krize na akademske knjinice

Posljedice ekonomske krize u visokom obrazovanju odrazile su se na izravan ili neizravan nain i na akademske knjinice. Nakon desetogodinjeg rasta prorauna, od 2008. godine knjinice Velike Britanije doivljavaju kontinuirane rezove. Suoen s korozivnim proraunom, smanjenjem trokova i potrebama izazvanim ubrzanim tehnoloko-informacijskim razvojem, RIN (Research Information Network) je, u suradnji sa SCONUL-om (Society of College, National and University Libraries), proveo 2009. godine istraivanje o prirodi i stupnju nancijskih i drugih izazova s kojima se susreu knjinice u novim (kriznim) okolnostima. Na temelju dobivenih rezultata dane su preporuke za sve lanove knjiniarske zajednice, sadrane u dokumentu Izazovi za akademske knjinice u tekim ekonomskim vremenima: vodi za institucionalne menadere i stvaratelje poslovne politike (Challenges for academic library in difcult economic times: A guide for senior institutional managers and policy makers). Akademske knjinice u SAD-u su takoer doivjele znaajne rezove od 2008. godine. Najvee gubitke od 30% na donacijama i subvencijama doivjele su 2009. godine, to je uzrokovalo uvoenje poreza na dohodak bogatih Amerikanaca. U 2010. godini uslijedio je novi val rezova prorauna, koji je obuhvatio 65% obrazovnih ustanova, ukljuujui i njihove knjinice. ACRL (Association of College & Research Libraries) publicirao je 2009. godine dokument Vodi za akademske knjiniare u novoj ekonomiji (ACRL 2009 Strategic Thinking. Guidefor Academic Librarians in the New Economy). Na razvoj akademskih knjinica u Aziji, osim ekonomskog, izuzetno je vaan politiki utjecaj SAD-a. Od 1952. godine, za izdavatvo i direktnu nabavu pri427

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

je svega slubenih i akademskih publikacija zaduena je podrunica Library of Congress u Delhiju. Diljem SAD-a osnivali su se i razvijali sveuilini programi i odsjeci za prouavanje azijske kulture, a potom su osnivane specijalne zbirke iz tih podruja. U sluaju smanjenih mogunosti nabave ili izdavatva prua se direktna pomo SAD-a i Library of Congress. Knjinice su povezane na regionalnom nivou: Japan, Kina i juna Azija, te Bangladesh, Bhutan, India, Maldives, Nepal, Pakistan i Sri Lanka. U tehnolokom smislu prisutan je snaan centar uporabe i podrke open source rjeenja za knjinine informacijske sustave. Na podruju Australije i Novog Zelanda nacionalni i regionalni interesi vezani uz akademske knjinice rjeavaju se kroz razne udruge, od kojih su najpoznatije CAUL (The Council of Australian University Librarians) i CONZUL (Council of New Zealand University Librarians) i CEIRC (CAUL Electronic Information Resources Consortium) koji se bavi kooperativnom nabavom svih vrsta knjinine grae, ukljuujui elektronike izvore. Udruivanjem su uveli planirane utede jo poetkom 2000-ih, a za vrijeme ekonomske krize od 2009. godine uvode pootrene mjere sa sljedeim uputama: prelazak na e-izvore, udruivanje u konzorcije po razliitim interesnim kriterijima, koopertivna nabava, smanjivanje administrativnih trokova, kupnja cjelovitih paketa izdavaa, zadravanje pretplate na najkoritenije sadraje i odbacivanje perifernih sadraja u skladu s proraunom, kriterij sadraja staviti ispred kriterija tehnologije web platformi, rezove najprije raditi na knjigama (smanjena potronja i do 50%), a potom na asopisima (smanjena potronja 10-20%), postroavanje plana nabave na nain da se nabavlja samo obvezna literature, odnosno ono to mora imati umjesto onog to bi bilo zgodno imati. O utjecaju globalne ekonomske krize na knjinice i slobodan pristup informacijama u Hrvatskoj odran je okrugli stol u prosincu 2010. godine, koncipiran u tri cjeline: ekonomska kriza i knjinice, suradnjom i ulaganjem do odrivih knjinica i zagovaranje knjinica. Zakljueno je da se kriza u hrvatskim knjinicama posebno odnosi na smanjivanje sredstava za nabavu i ciljani razvoj knjininih zbirki, to dugorono moe utjecati i na ograniavanje slobodnog pristupa informacijama. Naglaeno je i smanjivanje sredstava koje MZO izdvaja za nabavu znanstvene i strune literature, to utjee na dostupnost relevantnih izvora informacija znanstveno-nastavnom osoblju, studentima i iroj drutvenoj zajednici. Smatralo se da uvoenje novog integriranog knjininog sustava Aleph ostvaruje nove prednosti i utede vezane uz zajedniko rjeavanje poslova oko upravljanja zbirkama i pruanje usluga, te da partnerstvom i suradnjom na nacionalnoj i meunarodnoj razini, posebno kroz europske projekte, knjinice mogu ostvariti uvjete potrebne za odrivi razvoj. Adekvatno navedenom, dane su sljedee smjernice:
428

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

potrebno je izraditi nacionalnu strategiju razvoja knjinica koja e osigurati proraunska sredstva za stalnu nancijsku potporu na dravnoj i lokalnoj razini; potrebno je poticati knjinice u regionalnim i europskim projektima, u svrhu stvaranja uteda i stjecanja novih znanja, pogodovanja timskom radu, primjeni standarda i razvoju novih usluga, kao i osigurati im jau potporu lokalne, regionalne i dravne uprave kod ukljuivanja u meunarodne projekte; potrebno je organizirati vei broj besplatnih programa edukacije, uz pojaanu potporu Centra za stalno struno usavravanje knjiniara; kroz kampanju Imam pravo znati, imam pravo na knjinicu treba se zalagati za potivanje zakonskih odredbi vezanih uz osnivanje i nanciranje knjinica i pridruiti se naporima EBLIDA-e u oblikovanju knjinine politike za Europu. Veina navedenih smjernica nije realizirana ili nisu imale utjecaja na poslovanje akademskih (visokokolskih) knjinica.

4. Izazovi za akademske knjinice

Nakon desetogodinjeg rasta prihoda i novih usluga, u dananjim znaajno drugaijim nancijskim okolnostima izazvanim ekonomskom krizom, akademske knjinice moraju preispitati svoju misiju kako bi pratile ubrzan razvoj tehnologije i sve zahtjevnije korisnike. Istraivanjem i praenjem relevantne situacije u svijetu, knjiniarske zajednice identicirale su sljedee trendove koji utjeu na akademske knjinice u visokom obrazovanju.

Doprinos institucionalnoj uinkovitosti

Iako su knjinice ve dale doprinos institucionalnoj uinkovitosti, od njih se oekuje stvaranje dodatnog prostora za daljnje utede. Knjinini doprinosi institucionalnoj uinkovitosti sastavni su dio akreditacijskih vrednovanja, kao i mnogih standarda za knjinice u visokom obrazovanju. Polazei od znaajnog porasta broja studenata na amerikim sveuilitima, ACRL u svojem vodiu postavlja nekoliko pitanja karakteristinih za sve akademske knjinice: Kako se moe kreativnim dizajnom funkcija i usluga ostvariti
429

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

uteda, a istovremeno uspjeno podravati produktivnost nastavnika i studenata? Obzirom na potencijalne mogunosti nanciranja studentskih programa, kako knjinica s niskim prihodima i nepovoljnim poloajem moe dokazati uinkovitost u pruanju podrke studentima?Na koji nain e promjene utjecati na rad knjiniara?Mogu li knjinice pomoi studentima u razvijanju sosticiranih vjetina (ukljuujui umreavanje, distributivne spoznaje, simulacije)? Amerika knjiniarska zajednica pristupila je rjeavanju ovakvih pitanja provedbom projekta Instituta za muzeje i knjinice, kojim se razvijaju alati kojima e knjinice moi pokazati svoje doprinose nastavi, uenju, istraivanju itd., te javnim komuniciranjem na nacionalnom nivou o komunikacijskim vrijednostima u promicanju institucionalne misije i ciljeva.2 RIN i SCONUL u svojem vodiu navode da se vee utede mogu postii oblikovanjem zajednikih usluga, kao to su upravljanje knjininim sustavima, upravljanje digitalnim resursima i kooperativna katalogizacija.3 U okruenju hrvatskih akademskih knjinica bilo je spomena o udruivanju u sveuiline i u nacionalni knjinini sustav, kojima bi se, izmeu ostalog, trebala osigurati uinkovitija nabava knjinine grae i kooperativna katalogizacija, ali do danas nisu slubeno uspostavljeni.

Knjinino osoblje
Trend nedovoljnog broja zaposlenih i starenja radne snage prisutan je u hrvatskim akademskim knjinicama slino kao i u mnogim drugim zemljama. Broj studenata i nastavnika u proteklih desetak godina viestruko se poveao, a broj zaposlenih u knjinicama stagnirao je ili se poveavao minimalno, dok je u posljednjih par godina ak u opadanju. Osim toga, prisutne su tendencije i daljnjeg smanjivanja broja zaposlenih. U novim okolnostima s poveanim broja korisnika, potrebom za ekasnijom i brom dobavom informacija, doprinoenjem bolje institucionalne uinkovitosti itd. postavljaju se pitanja na koji nain podrati sve ve broj studenata s istim ili ak manjim brojem zaposlenika, moe li si knjinica priutiti starenje radne snage, kako upravljati knjinicom s potencijalno manjom, ali stabilnijom radnom

Prema: ACRL (2009) ACRL 2009 Strategic Thinking Guide for Academic Librarians int he New Economy
2 3

Prema: RIN (2010) Challenges for academic libraries in difficult economic times: A guide for senior institutional managers and policy makers

430

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

snagom, kako knjinica moe ulagati u razvoj osoblja s obzirom na drastino smanjenje nancijski sredstava4 Prema inozemnoj praksi, iako postoji velika napetost radi nastale situacije te se od djelatnika oekuje spremnost na razvoj novih sposobnosti i preuzimanje dodatnih uloga, neke od knjinica su poboljale procese usvajanjem activity based trokova, prekvalikacijom osoblja ili su provele proces restrukturiranja, npr. spajanja s IT slubom itd.

Knjinini proizvodi i usluge

Trendovi modernizacije europskog visokog kolstva, zasnovani na naelima Bolonjske deklaracije, impliciraju da je visoko obrazovanje kljuno u gospodarskom razvoju te da je potrebno premostiti nerazmjer u primjeni novih tehnolokih postignua poput onih koje osiguravaju virtualno uenje. Iako UNICA svake druge godine organizira seminar za sveuiline knjinice, da se zakljuiti da su zadae knjinica u Bolonjskom procesu prepoznate, ali da jo uvijek nisu u potpunosti utvrene . Uloga knjinica u ostvarivanju glavnih ciljeva Bolonje nalae da se u svrhu promicanja mobilnosti studenata na svakom sveuilitu moraju osigurati jednaka prava i razine knjininih usluga: posudba, koritenje licenciranih izvora itd., da se u svrhu promicanja europske dimenzije visoke naobrazbe kroz knjinice osiguraju informacijski izvori europskog karaktera, poput projekta European Science Foundation: European Reference Indeks int he Humanities (ERIH) itd., da su u procesima cjeloivotnog obrazovanja temeljne zadae akademskih knjinica prepoznate u prijenosu znanja, stjecanju vjetina kljunih u zapoljavanju, obnavljanju znanja itd., te da je kod stjecanja specijalistikih znanja i vjetina kroz doktorske (poslijediplomske) studije posebno vana uloga knjiniara. Na 3. seminaru obraene su dvije teme kljune za djelovanje knjinica u sastavu EU sveuilita: Uloga knjinica u Bolonjskom procesu i Trendovi u znanstvenoj komunikaciji, a knjinicama je preporuena analiza stanja i iskustva, nacionalni standard, suradnja na razini sveuilita, preusmjeravanje fokusa djelovanja na studente, dranje informacijske pismenosti kao kljunog elementa obrazovanja, istraivanja i cjeloivotnog uenja i razvijanje mjerila uspjenosti programa informacijske pismenosti.5

Prema: ACRL (2009) ACRL 2009 Strategic Thinking Guide for Academic Librarians int he New Economy
4 5

Petrak, J. (2006) Bolonjski proces uloga knjinica u stratekom iskoraku europskih sveuilita

431

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

Adekvatno promjenama koje se dogaaju u visokom obrazovanju, knjinice moraju preoblikovati svoju viziju, omoguiti produktivnije pruanje usluga, primijeniti nova tehnoloka dostignua, usmjeriti se na dostupnost knjinine grae u novom obliku itd. Radi brzog napretka i razvoja tehnologije, postojea uloga tradicionalnih knjinica danas je zastarjela i neodriva. Za akademske knjinice od strateke vanosti je pratiti tehnoloka zbivanja i ponuditi korisnicima nova rjeenja, koja e im omoguiti dostupnost informacija s bilo kojeg umreenog ureaja. Na temelju rezultata istraivanja ACRL-a utvreno je da se oekivanja studentske populacije, a sve vie i ostalih vrsta korisnika, baziraju na dostupnosti informacija kroz institucionalne repozitorije, aplikacije Microsoft Ofce-a, elektroniku potu, mobitele i druge pametne ureaje, ali se oekuju i povratne informacije te mogunost komentiranja kroz danas popularne blogove, Twitter, Facebook, YouTube i slino. Vano je napomenuti da je veina velikih izdavaa poput EBSCO-a, JSTOR-a, Elseviera i Thomson Reutersa ve razvila aplikacije za odreene mobilne ureaje. Preveliki izdaci za nabavu tiskanih monograja i serijskih publikacija mogli bi biti djelomino rijeeni koritenjem mogunosti koje se nude kroz digitalne sadraje. Dostupnost udbenike grae kao e-knjige jo uvijek je, na neki nain, u eksperimentalnoj fazi. Odrivost elektronikih zbirki zahtijeva osigurana i stalna sredstva, kao i tehnoloka rjeenja prikladna za mogunost dugoronog upravljanja. Meutim, knjiniarska zajednica izraava veliko nezadovoljstvo izdavakom politikom cijena i nainima dostupnosti ove vrste grae. Upravo radi toga potrebna je vea suradnja knjinica i izdavaa, naroito u segmentima uspostave novih modela i njihove daljnje promidbe. Veina akademskih knjinica imala je najvee izdatke za nabavu serijskih publikacija. Dostupnou lanaka znanstvenih i strunih asopisa kroz baze podataka omoguena je dostupnost veeg broja naslova, a u novije doba poele su se otvarati mogunosti pregovora s izdavaima oko oblikovanja specijalnih zbirki prema potrebama korisnika. Meutim, slino kao i s e-knjigama, problemi se pojavljuju s izdavakom politikom cijena. Unato bojazni dijela knjiniara da se konzorcijalnom nabavom ne pokrivaju sve specine potrebe, veina akademskih knjinica pristupa ovakvim udruenjima, koja pregovarakim postupcima s izdavaima nabavljaju elektronike izvore podataka. Iako u hrvatskim knjiniarskim krugovima postoji inicijativa za osnivanjem nacionalnog konzorcija, ta ideja do danas nije realizirana, to ima negativne konotacije obzirom na uinke ekonomske krize. Meunarodna koalicija knjininih konzorcija (ICOLC - International Coalition of Library Consortia) 6 namijenjena je za pomo
Prema: IATUL News. ICOLC je meunarodna, neformalna udruga osnovana 1996. godine, a danas broji vie od 200 knjininih konzorcija iz Sjeverne Amerike, Europe, Azije, Australije i Afrike.
6

432

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

izdavaima i drugim davateljima elektronikih sadraja kako bi bolje razumjeli uinke ekonomske krize na informacijsku zajednicu. Osim toga, cilj joj je predloiti pristupe e-sadrajima koji bi bili u interesu i knjinicama i pruateljima informacijskih usluga. Polazei od pretpostavke da e obrazovnom sektoru biti potreban viegodinji oporavak od posljedica krize, ICOLC predlae eksibilne cijene prema stvarnim mogunostima kupaca, ak i mogunost smanjenja trokova bez nerazmjernog gubitka sadraja. Na taj nain ostvaruje se interes kupaca, koji su prisiljeni smanjivati svoje izdatke, ali i interes izdavaa iji bi nedostatak eksibilnosti doveo do puno vee nancijske tete. Smanjenje proraunskih sredstava imalo je utjecaja i na ostale knjinine usluge, kao npr. smanjenje radnog vremena (vikendom, za vrijeme praznika i ukidanje 24-satne otvorenosti za korisnike), smanjenje potpore akademskom osoblju i studentima u edukativnim programima za razvijanje informacijskih vjetina itd. U posljednjem desetljeu akademske knjinice razvile su i neke nove aktivnosti u svrhu pruanja potpore znanstveno-nastavnom procesu, pa su tako preuzele vodeu ulogu u promicanju inicijative otvorenog pristupa, naroito kroz institucionalne repozitorije. Dugorono gledajui, otvoreni pristup znanstveno-nastavnim informacijskim izvorima moe vrlo pozitivno utjecati na knjinine proraune. Da bi se omoguila kvalitetnija usluga kroz digitalne sadraje potrebna je vea i bolja suradnja sa sveuilinim IT slubama, kao i ukljuivanje knjinica u procese planiranja na institucionalnom i sveuilinom nivou. Sara Fine, autorica lanka The Role of Libraries in Economic Restructuring, opisuje neke naine na koji knjinice mogu imati kljunu ulogu u procesu gospodarskog restrukturiranja i razvoja. Meunarodni transfer informacija postao je jednako vaan zajednicama koje se bave poslovnim obrazovanjem, kao i znanstveno-istraivakim zajednicama. Polazei od informacijskih potreba suvremenog gospodarskog ivota, autorica smatra da knjinice mogu biti glavni transformatori podataka kako industrijskim proizvoaima, tako i malim poslovnim poduzeima, obrtnicima, neprotnim organizacijama itd. Uloga poslovnih knjinica (Business School Libraries) u restrukturiranju gospodarstva moe biti dvojaka: da pruaju podrku u obrazovanju buduih poduzetnika i menadera, te uzimaju aktivnu ulogu u poduavanju informacijskih vjetina i da izravno pruaju usluge prioritetno zajednicama malih poduzetnika. U tom sluaju, tradicionalna i povijesna uloga knjinica mora biti redenirana na nain da knjinice postanu aktivni partneri poslovnoj zajednici, naroito u edukaciji novih pokoljenja profesionalaca. Da bi knjinica imala karakter poslovne mora tome dati prioritetnu vanost pri kreiranju poslovne politike i izvora nanciranja, knjiniarima moraju biti osigurani treninzi za usavravanje vjetina za kreiranje
433

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

i voenje poslovnih kola i tehnolokog razvoja, mora biti umreena s drugim knjinicama i koristiti sve knjinine i druge informacijske izvore, mora biti tehnoloki sposobna za praenje pristupa tekuim i esto promjenjivim podacima, mora razvijati zbirke koje prate poslovne ciljeve i koje e postati relevantne za iru poslovnu zajednicu. Projekti poslovnih knjinica provedeni su i testirani u brojnim knjinicama diljem SAD-a. NeighborLINE je primjer usluge koju jedna amerika poslovna knjinica prua malim poduzetnicima. Usluga je dizajnirana na nain da omoguuje identikaciju alternativnih i/ili novih izvora nanciranja, a prua informacije o gospodarskim kretanjima, o trendovima zapoljavanja i karijerama, o proizvodima i interesima potroaa, o demografskim statistikama, o stranim tritima, o statistikama o energiji i okoliu, o poljoprivredi, specine informacije o pojedinim tvrtkama i lokalnim prilikama te o drugim poslovnim i gospodarskim podacima.

5. Zakljuak
Globalna ekonomska kriza utjecala je na ozbiljno smanjenje proraunskih sredstava mnogim sveuilitima i fakultetima diljem svijeta, to je na izravan ili neizravan nain djelovalo i na poslovanje njihovih knjinica. Suoene s ponovljenim i intenziviranim periodom nancijske nestaice, ubrzanim tehnolokim razvojem i sve brojnijim i zahtjevnijim korisnicima akademskim knjiniari nali su se pred novim izazovima. Knjiniarske zajednice razvijenih zemalja provele su ispitivanja i analizirale reagiranja svojih knjinica na recesijske mjere, ali i na sve sloenije zahtjeve korisnika suvremenih tehnologija. Na temelju dobivenih rezultata ponudile su smjernice koje, izmeu ostalog, upuuju na preispitivanje misije i preoblikovanje vizije cjelokupnog knjiniarskog sustava. U hrvatskim akademskim knjinicama prepoznate su mjere koje mogu olakati prolazak kroz nancijsku krizu, kao i naela suvremenog knjiniarstva, ali je malo toga realizirano u stvarnosti. Stoga je nuno utvrditi trenutno stanje, oblikovati viziju akademskog knjiniarstva, preispitati i prilagoditi misiju institucionalnim, sveuilinim i drugim zahtjevima visokoobrazovnog znanstveno-nastavnog sustava, izraditi nacionalnu i sveuilinu strategiju, postaviti realne standarde, osnovati konzorcij i ponuditi smjernice koje mogu knjinicama olakati poslovanje za vrijeme ekonomske krize i u vrijeme oporavka obrazovnog sustava od njenih posljedica. U rjeavanju novonastalih okolnosti u kojima su se nale akademske knjinice vrlo je vana podrka viih menadera, kao i prepoznatljivost knjininog doprinosa u ostvarivanju institucionalnih ciljeva.
434

EKONOMSKA I OBRAZOVNA KRIZA IZAZOVI ZA KNJINICE

6. Literatura
1. ACRL (2009) ACRL 2009 Strategic Thinking Guide for Academic Librarians int he New Economy, [dostupno na: http://www.ala.org/acrl/sites/ala.org.acrl/les/content/issues/ value/acrlguide09.pdf, pristupljeno 15.11.2012.]. 2. ACRL (2012) 2012 top ten trends in academic libraries: a review of the trends and issues affecting academic libraries in higher education, [dostupno na http://crln.acrl.org/ content/73/6/311.full, pristupljeno 23.11.2012.] 3. Anderson, G. (2009) Global Economic Crisis: Impact on Academic Libraries, [dostupno na: http://www.nla.gov.au/initiatives/meetings/peakbod/documents/GlobalFinancialCrisesUniversityLibraries.ppt, pristupljeno 23.11.2012.]. 4. Bennetot Pruvot, E. (2012) The impact oft he economic crisis on higher education in Europe: EUA Funding Forum, 11-12 June 2012, Salzburg, [dostupno na: http://www. eua.be/Libraries/Funding_Forum/EconMonitoringPresentation.sb.ashx, pristupljeno 27.09.2012.]. 5. Chaudhry, F. S., Majid, A. S., Logan, E. (2002) Academic Libraries in Transition Challenges Ahead, [dostupno na: http://www.ntu.edu.sg/home/sfoo/publications/2002/02wls_fmt.pdf, pristupljeno 23.11.2012.]. 6. EUA (2011), Impact oft he economic crisis on European universitites (January 2011), [dostupno na: http://www.eua.be/Libraries/Newsletter/Economic_monitoringJanuary2011nal.sb.ashx, pristupljeno 27.09.2012.]. 7. Fine, S. (1990) The Role of Libraries in Economic Restructuring. International Library Review, Vol. 22, No.4, str. 201-211. 8. HKD (2010) 10. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama: utjecaj globalne ekonomske krize na knjinice i slobodan pristup informacijama, [dostupno na: http:// www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/325, pristupljeno 23.11.2012.]. 9. IATUL (2009) International Coalition of Library Consortia (ICOStatement on the Global Economic Crisis and Its Impact on Consortial LicensesLC), [dostupno na: http:// www.iatul.org/news/default.asp?post=128, pristupljeno 23.11.2012.]. 10. Jovovi, V (2010) Uloga biblioteke u bolonjskom procesu, Socioloka lua, Vol. 4, No.1. str. 294-301. 11. Konnur, P. V., Bhandi, M. K. (2004) Academic Libraries for the 21st Century, [dostupno na: http://ir.inibnet.ac.in/dxml/bitstream/handle/1944/308/04cali_2.pdf?sequence=1, pristupljeno 23.11.2012.] 12. McEldowney P. F. (1993) Frustration and fun: Problems int he Acquisitions of Special Collections Materials: South Asia, [dostupno na: http://people.virginia.edu/~pm9k/libsci/soAsCol.dos, pristupljeno 12.11.2012.]. 435

ZRINKA UDILJAK BUGARINOVSKI, LJILJANA MESAROV, SILVANA BROZOVI

13. Petrak, J. (2006) Bolonjski proces uloga knjinica u stratekom iskoraku europskih sveuilita, [dostupno na: http://lib.irb.hr/web/hr/edukacija/kolokviji/item/841-bolonjski-proces_knji%C5%BEnica_europska-sveu%C4%8Dili%C5%A1ta.html, pristupljeno 10.11.2012.] 14. RIN (2010) Challenges for academic libraries in difcult economic times: A guide for senior institutional managers and policy makers, [dostupno na: http://www.rin.ac.uk/ challenges-for-libraries, pristupljeno 12.11.2012.]. 15. Wing, C., ed. (2012) The Impact of Economic Crisis on Higher Education [online]. UNESCO, Bangkok, [dostupno na: http://www.lhmartininstitute.edu.au/documents/publications/2012leahymeekmpactofeconomiccrisis.pdf, pristupljeno 12.12.2012.].

436

6. TRITE RADA I EKONOMSKO OBRAZOVANJE

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

438

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

Oekivanja studenata Ekonomskog fakulteta o ishodima ulaska na trite rada

eljko MRNJAVAC* Amalija TOKI**

Saetak: Ovim istraivanjem analizirano imaju li studenti Ekonomskog fakulteta u Splitu svjesna i racionalna oekivanja o razvoju karijere i ukljuenju na trite rada. Istraivanje je provedeno pomou anketnog upitnika na uzorku od 647 studenata prve i zadnje godine strunog i sveuilinog studija. Oekivano je utvreno da su oekivanja o razvoju karijere studenata zavrnih godina studija blia stvarnim mogunostima od oekivanja studenata prve godine studija. Muki ispitanici s prve godine studija osobito se istiu neopravdanim optimizmom daleko precjenjujui novane i nematerijalne elemente potencijalnog ranog razvoja karijere nakon diplomiranja. Ne samo da su u kasnijim godinama studija oekivanja puno blia stvarnim mogunostima, nego se prioriteti u sklonostima mijenjaju. Tijekom studija stavovi i svijest o stvarnom tritu rada sazrijeva i materijalni aspekti ukljuivo visinu plae koja je na poetku kljuni imbenik za vrednovanje posla ustupa mjesto nematerijalnim imbenicima kvalitete meuljudskih odnosa na poslu. Stariji su studenti takoer svjesniji nunosti dodatnog i cjeloivotnog obrazovanja za vrijeme i nakon studija. Potvreno je da enski ispitanici posjeduju skromnija oekivanja o ishodima ulaska na trite rada od mukih ispitanika, vie manje usklaena sa stvarnom situacijom na tritu rada na kojem postoji rodna diskriminacija, no prilikom izravnog pitanja o vanosti

* Prof. dr. sc. eljko Mrnjavac, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu, email: mrnjavac@efst.hr ** Amalija Toki, mag. oec., HUP regionalni ured Split, email: amalija.tokic@yahoo.com

439

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

spola za napredak u karijeri ekonomista svi ispitanici su spol ocijenili kao najneznaajnije svojstvo te kao najneznaajniju osobinu. Kljune rijei: oekivanja studenata, trite rada, plae, rodne razlike, razvoj karijere

1. Uvod
Za kvalitetno ukljuivanje mladih visokoobrazovanih ljudi na trite rada vane su njihove odluke i aktivnosti jo u fazi obrazovanja, a ne tek po diplomiranju. Teorija ljudskog kapitala koju je uspostavio Becker (1964) koji je za doprinose u tom podruju dobio i Nobelovu nagradu za ekonomiju, pretpostavlja da e se odluke donositi na osnovu usporedbe trokova i buduih prihoda koje investicija u obrazovanje omoguava. Zato je ovim istraivanjem ispituje imaju li studenti Ekonomskog fakulteta u Splitu svjesna i racionalna oekivanja o razvoju karijere i ukljuenju na trite rada. Nerealna oekivanja mogu biti uzrok pogrenim odlukama pri izboru studija, te ostalim odlukama investiranja u vlastiti ljudski kapital i izostanaka planiranja razvoja karijere koji dovode do oteane tranzicije na trite rada. To se osim u individualnim gubitcima odraava i u loijoj uinkovitosti obrazovnog sustava, te usklaenosti potreba i ponude na tritu rada, a time na uinkovitost i konkurentnost cijelog gospodarstva. Kao i u drugim zemljama, tako i na hrvatskom tritu rada visoko obrazovanje veini mladih koji steknu diplomu omoguuje znaajno bre pronalaenje posla, via primanja, prestinija zanimanja te sigurnije poslove i karijere nego je to sluaj kod mladih koji imaju samo srednju kolu. A ako je suditi po iskustvu trenutnih generacija, pred njima je i dulja i sigurnija karijera te znaajno vea mirovina pod stare dane. Nezaposlenost mladih sa visokim obrazovanjem koncentrirana je u prvoj godini nakon zavretka studija te u neto manjoj mjeri u naredne dvije godine. Ipak, nakon nekog vremena, postigne se kompromis izmeu aspiracija traitelja posla i stvarnosti trita rada to se oituje u vremenskoj toki kada nezaposlenost visokoobrazovanih postane niska. Prema istraivanju T. Matkovia (2008) tri godine nakon zavretka studija oko 87% osoba je zaposleno, 8% je nezaposleno (od ega je 3% prethodno radilo), a 5% nije radno aktivno (dakle imali su motivaciju i mogunosti posvetiti se kuanstvu, obitelji ili dokolici). Istina, ak etvrtina visokoobrazovanih poela je karijeru na manje sloenim poslovima nego to im njihovo obrazovanje omoguava, ali presti poslova u kojima se zapoljavaju mladi visokoobrazovani ljudi u pravilu je daleko vii od onih na kojima rade njihovi slabije obrazovani vrnjaci. Nerijetko se moe uti prigovor nekoga tko ima
440

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

visoko obrazovanje, a prima plau od 4000 kuna. S druge strane, takav prigovor e se rjee uti od nekoga tko ima srednje strukovno obrazovanje, to nije stoga to su njihove plae vee, nego zato to e taj iznos smatrati zadovoljavajuim, odnosno primjerenim svom obrazovanju. Dakle, podrazumijeva se da uz vie obrazovanje idu i via primanja (utjecaj obrazovanja na plau u Hrvatskoj vidjeti npr. u Nesti 2005). Dodue, u Hrvatskoj ne postoje analize koje bi ustanovile je li slika ista i za osobe koje su tek poele raditi. Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku prosjena neto plaa visokoobrazovanih je 77% vea od prosjene plae zaposlenih sa zavrenom srednjom kolom (Tablica 1). Meutim treba uzeti u obzir da se radi o prosjeku zaposlenika na raznim stupnjevima karijere izmeu poetnika koji zapoinju s niim plaama i vrhunskih menadera s ekstremno visokim plaama koji su redom visokoobrazovani, dok su kod zaposlenika sa srednjom kolom ti rasponi u plaama i razinama karijere manji. Tablica 1. Prosjene mjesene neto plae prema stupnju strune spreme 2010. godine
kuna Indeks srednja = 100 Ukupno 5329 Visoka 8214 176,9 Via 6306 135,8 Srednja 4644 100 Nia 3634 78,3

Izvor: DZS (2012), Statistka izvjea br. 1476, Zaposlenost i plae u 2011. godini

Podaci Hrvatskog zavoda za zapoljavanje pokazuju da se postotak nezaposlenih prijavljenih na zavodu za zapoljavanje koji su u prvih est mjeseci pronali posao znaajno poveava s poveanjem stupnja obrazovanja. Tablica 2. Udio zaposlenih u prvih 6 mjeseci od prijavljivanja na HZZ tijekom 2011
%
Izvor: HZZ (2012), Analitiki bilten

Visoka 40,8

Via 38,3

Srednja 32,1

Osnovna Bez kole 24,8 14,1

Premda su se ene u razvijenim zemljama ve prilino izjednaile u obrazovnoj strukturi zaposlenih osoba s mukarcima, a kod mlaih generacija su ih i premaile, njihovi uspjesi na tritu rada, mogunosti zapoljavanja, promocije i
441

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

stjecanje ugleda u pojedinim zanimanjima ne odvijaju se po istim parametrima uspjeha i dohotka, nego ak dolaze u poloaj diskriminiranih osoba upravo zbog svojega spola. Diskriminacija ena na tritu rada oituje se osobito u sljedeim karakteristikama: rodnoj segmentaciji i segregaciji rada u pojedinim zanimanjima, diskriminaciji prilikom zapoljavanja, rodnom jazu plaa, slabijim mogunostima napredovanja te dvostrukim i viestrukim optereenjima obiteljskim, kunim i poslovnim obvezama kojima su u pravilu znatnije optereene upravo ene (Gali, B. i Nikodem K. 2009) S obzirom na kljunu ulogu oekivanja u procesu izbora obrazovanja, bilo bi za oekivati da su oekivanja uenika i studenata o vlastitim perspektivama na tritu rada nakon diplomiranja opseno i detaljno prouena. Meutim iznenaujue je malo radova koji se bave prouavanjem ovog problema. Nakon klasinih studija Freeman (1971) i Freeman (1975), dugo nije bilo znaajnihih studija koje su provedene u ovom polju. U tim klasinim radovima Freeman je pokazao da su oekivanja studenata odgovarala u visokom stupnju s ostvarenjem ranijih skupina na tritu rada. To se odnosi i na poetne plae za razna zanimanja i plae nakon 15 godina i na kraju pojedinih profesionalnih karijerara. Analiza je takoer pokazala da oekivane razlike u prihodima izmeu zanimanja imaju utjecaj na izbor obrazovanja, pod pretpostavkom ogranienog skupa obrazovnih alternativa. Za razliku od ostalih disciplina koje istrauju obrazovanje, kao to su psiholozi i sociolozi ekonomisti su, kako to i Manski (1993) primjeuje, tradicionalno skeptini prema prikupljanju stavova i umjesto toga standard je postao da se o oekivanjima rade pretpostavke na osnovu ostvarenih rezultata. Dakle, pretpostavljamo da ekonomski akteri donose racionalne odluke na osnovi informiranih oekivanja i to nema svrhe niti provjeravati. Meutim kako apstraktni modeli sve vie prijete da se udalje od stvarnosti, tako i meu ekonomistima ovaj skepticizam prema subjektivnim podacima ini se da ipak blijedi. Tako se u devedesetima ponovno javljaju istraivanja Dominitz i Manski (1996), te Betts (1996) koji stavove studenata usporeuju s ostvarenjima zarade na tritu rada drugih pojedinaca sa slinim obiljejima. Dominitz i Manski (1996) upitali su studente u SAD-u kako da procjene prihode za razliite razine obrazovanja, te utvrdili da su studenti sposobni za realnu procjenu buduih prihoda, a da je ope oekivanje da obrazovanje dovodi do veih dohodaka. Betts (1996) analizirao je oekivanja studenata o prihodima, te su pokazali da ne postoji velika razlika izmeu oekivanja i realizacija na tritu rada (drugih zaposlenika odgovarajuih karakteristika). Uenici u viim godinama pokazali su se puno bolje informirani o tritu rada od prve godine studija.
442

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

Nakon toga jo nekoliko studija procijenjivalo je tonost oekivanja prihoda (Dominitz 1998, Carvajal et. al. 2000, Varga 2001, te Webbink,-D.; Hartog, J. 2004). Kao to je glavni nalaz amerikih autora da studenti donose informirane i racionlane odluke na osnovu pravilne procjene stiuacije na tritu rada, tako i Webbink i Hartog 2004 za Nizozemsku utvruju da su oekivanja studenata vrlo slina rezultatima koje su doista ostvarili nekoliko godina kasnije, kako za grupu u cjelosti, tako i na razini pojedinaca prema njegovim svojstvima. Vrlo dobre procjene su imali studenti sociologije, ekonomije, medicine, agronomije i tehnikih struka, dok su studenti jezika znaajno precijenili njihovu poetniku plau. Preoptimistinim procjenama tendirali su i studenti iz kuanstava s visokim dohotcima. Wolter (2000) je na osnovu prigodnog uzorka od 137 vicarskih studenata ekonomije sugerirao da su njihovi pogledi na budunost zapravo prilino toni. Wolter i Zbinden (2002) izveli su slian zakljuak na uzorku studenata sa dva vicarska sveuilita studenti (dvije treine od toga studirao je ekonomiju). S druge strane, Brunello, Lucifora i Winter-Ebmer (2004) provode istraivanje meu studetnima ekonomije u 10 zemalja i utvruju da studenti imaju tendenciju da precjenjuju premiju na plae koja bi bila posljedica studiranja, odnosno da nerealno procjenjuju svoje anse na tritu rada. Pri tome stariji studenti imaju realnije procjene, a jasno se prepoznaju i rodne razlike u oekivanim visinama plaa. Kako je za procjenu donose li studenti informirane i racionalne odluke kljuan nacionalni kontekst, amerika istraivanja, a niti ona provedena u drugim europskim zemljama ne mogu dati rezultate koji bi se se automatski mogli prenijeti na Hrvatsku. Zato je ovo istraivanje poetni doprinos nacionalnoj ekonomskoj znanstvenoj literaturi u tom podruju.

2. Rezultati istraivanja
U okviru ovoga istraivanja ispitana su oekivanja studente Ekonomskog fakulteta u Splitu o njihovom razvoju karijere i ukljuenju na trite rada . Istraivanje je bazirano na ispitivanju oekivanja, a ne elja o njihovom ulasku na trite rada s posebnim izuavanjem razliitosti oekivanja izmeu mukih i enskih ispitanika prvih i zavrnih godina studija. Istraivanje je provedeno u ljetnom semestru 2010 godine, pomou anketnog upitnika na uzorku od 647 studenata prve i zadnje godine strunog i sveuilinog studija jer je jedan od ciljeva saznanje koliko se svijest o oekivanom razvoju karijere mijenja s godinama obrazovanja. Od tog broja 470 ispitanika su ene, a 177 mukarci, te spolna struktura ispitanika odgovara spolnoj strukturi studenata upisanih na Ekonomski fakultet u Splitu. Od ukupnog broja ispitanika
443

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

prve godine studija bilo je 558 (od ega 401 enski ispitanik, te 151 muki ispitanik) a ispitanika zadnje godine studija bilo je 89 (od ega 63 enskih ispitanika, te 26 mukih ispitanika). To znai da je na prvoj godini anketirano gotovo etiri petine ukupne populacije studenata, dok je meu studentima zavrnih godina anketirano oko etvrtine populacije zbog tee dostupnosti povezane s manjim sudjelovanjem u nastavnim aktivnostima tijekom ljetnog semestra. Anketiranje prve godine strunog studija i zadnje godine sveuilinog studija provedeno je internetskim anketnim upitnikom, a prve godine sveuilinog studija i zadnje godine strunog studija provedeno je tradicionalnim anketnim upitnikom u papirnatoj formi. Za istraivanje pripremljen je anketni upitnik o oekivanom razvoju karijere studenata ekonomskog fakulteta koji sadri preko 60 pitanja, te je zbog svoje opsenosti pruio dovoljno informacija. Dio pitanja o stavovima i vrijednostima studenti su ocjenjivali skalom od 1 do 5, a za dio otvorenih pitanja su unosili odgovore. Kod interpretacije rezultata nuno je voditi rauna da je odnos enskih i mukih ispitanika 70:30 % u ukupnom broju ispitanika prve godine studija kao i kod zadnje godine studija, s obzirom da se u nekim aspektima razlikuju te nerazmjer koji je posljedica rodne strukture upisanih studenata moe utjecati na prevagu u prosjenim vrijednostima. Potrebno je provjeriti jesu li oekivanja o razvoju karijere studenata zavrnih godina studija zaista blia stvarnim mogunostima na tritu rada od oekivanja studenata prve godine studija Takoer je zanimljivo provjeriti odnos izmeu oekivanja mukih i enskih ispitanika prve i zadnje godine studija te otkriti ija su oekivanja usklaenija s stvarnim mogunostima na tritu rada, te jesu li svjesni rodnih razlika koje ih na tritu rada oekuju. Nalazi Brunello, Lucifora, Winter-Ebner (2004) na uzorku studenata ekonomije iz 10 europskih zemalja ukazuju da bi se moglo oekivati upravo takve rezultate i kod hrvatskih studenata.

2.1. Oekivanja studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu o vremenu potrebnom za pronalazak posla u struci
Istraivanje je pokazalo da oko 37% svih ispitanika zavrne godine oekuje pronalazak posla u struci tijekom pet godina od zavretka studija dok svega neto vie od 40% oekuje da e posao u struci nai odmah po zavretku studija, to ukazuje da veliki broj ispitanika svoja oekivanja temelji na nepogodnoj situaciji za mlade visokoobrazovane na tritu rada u RH. Meutim takav je rezultat pod utjecajem vee brojnosti enskih ispitanica koje manje optimistino promatraju svoju situaciju na tritu rada, a vjerojatno utjecaj ima i planiranje obiteljskih obveza koje proizlaze iz statistiki oekivanog zasnivanja obitelji nakon zavretka studija, to na alost nismo provjerili dopunskim pitanjima. Zato e u nastavku
444

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

biti prikazana oekivanja o vremenu potrebnom za pronalazak posla u struci ali prema spolu donosioca odluka. Grakon 1. Oekivanja o vremenu potrebnom za nai posao u struci odmah po zavretku studija mukih i enskih ispitanika prve godine studija
80% 60% 40% 20% 0% 1. Odmahuse 2. Zaposlituseu 3. Neuraditi zaposlitipo strucitijekom5g posaoustruci zavretkustudija pozavretku studija 4. Ostalo 5. Bezodgovora
ENSKIISPITANICI ZADNJEGODINE STUDIJA

MUKIISPITANICI ZADNJEGODINE STUDIJA

Izvor: Vlastito istraivanje.

Grakon 2. Oekivanja o vremenu potrebnom za nai posao u struci odmah po zavretku studija mukih i enskih ispitanika zadnje godine studija
80% 60% 40% 20% 0% 1.Odmah use 2.Zaposlit u 3.Ne uraditi zaposliti po se ustruci posaoustruci zavretku tijekom5gpo zavretku studija studija 4.Ostalo 5.Bezodgovora
ENSKI ISPITANICI ZADNJEGODINE STUDIJA

MUKI ISPITANICI ZADNJEGODINE STUDIJA

Izvor: Vlastito istraivanje.

Tu se moe uoiti da su se poveale razlike u oekivanjima izmeu mukih i enskih ispitanika zadnje godine studija u odnosu prema oekivanjima mukih i enskih ispitanika prve godine studija. Gotovo 70% mukih ispitanika zadnje godine studija oekuje da e odmah po zavretku studija nai posao u struci dok to isto oekuje svega 33% enskih ispitanika. Zaposlenje u struci tijekom
445

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

pet godina po zavretku studija oekuje malo manje od 50% enskih ispitanika, isto to oekuje svega 19% mukih ispitanika, dok i na zadnjoj godini studija malo vie od 10% i mukih i enskih ispitanika oekuje da nee raditi posao u struci po zavretku studija. To su zabrinjavajui podaci vezani za oekivanja o zaposlenju u struci odmah po zavretku studija izmeu mukih i enskih ispitanika koji ukazuju da se s dodatnim godinama obrazovanja jaz u oekivanjima izmeu mukih i enskih ispitanika poveava. Tako da je na prvoj godini 9 %-tnih poena vie mukih ispitanika u odnosu na enske ispitanike koji oekuju zaposlenje u struci odmah po zavretku studija, a meu ispitanicima zadnje godine studija ta se razlika poveava ak za 37 %-tnih poena u korist mukih ispitanika. Iz ega moemo zakljuiti da enski ispitanici s dodatnim godinama obrazovanja postaju obeshrabreni da e pronai posao u strci po zavretku studija, to nas navodi na pretpostavku da su njihova oekivanja usklaena sa situacijom i loijim poloajem ena na tritu rada u RH. No, moramo uzeti u obzir da tu veliku ulogu igraju i drutveno-kulturoloki imbenici koji pretpostavljaju da eni u 25-im godinama je krajnje vrijeme da stvori obitelj te posveti odreeno vrijeme obitelji na to navode i podaci da 50% enskih ispitanika ipak oekuje posao u struci nakon odreenog vremena po zavretku studija. Ovakva situacija mogla bi dovesti do velikih problema kako za pojedinca tako i za drutvo jer velika pauza po zavretku studija multiplicira oteavajue imbenike ukljuenja na trite rada. Pitanje radi li se o strahu od diskriminacije poslodavaca ili o svjesnom odabiru obiteljskih obveza pred karijerom bi bilo zanimljivo dodatno istraiti u nekom drugom radu.

2.2. Oekivanja studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu o obiljejima i djelatnosti poduzea u kojem oekuju zaposlenje
Istraivanje o oekivanoj djelatnosti poduzea u kojem ispitanici prve i zadnje godine studije oekuju da e raditi pokazalo je da 47% ispitanika zadnje godine studija oekuje zaposlenje u poduzeu ija je djelatnost nancije, osiguranje i druge poslovne usluge to oekuje i 40% ispitanika prve godine studija. Druga oekivana djelatnost poduzea od strane ispitanika u kojem oekuju zaposlenje je djelatnost trgovine, turizma i ugostiteljstva. Oekivano mjesto zaposlenja za oko 10% svih ispitanika su poduzea ija je djelatnost osobne usluge i slobodna zanimanja te javna uprava (i lokalna), vojska, policija i dravni fondovi. Najmanji broj ispitanika oekuje zaposlenje u poduzeima ija je djelatnost proizvodnja (ukljuujui poljoprivredu, ribarstvo i graevinu) kao i zdravstvo, obrazovanje, sport i kultura.
446

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

Grakon 3. Djelatnost poduzea u kojem planiraju raditi studenti prve i zadnje godine studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

Istraivanje je pokazalo da je slian trend izmeu studenata prve i zadnje godine studija vezano za njihova oekivanja o djelatnosti poduzea u kojem planiraju raditi, ali potrebno je provjeriti postoje li razlike u oekivanju izmeu mukih i enskih ispitanika kako na prvoj godini tako i na zadnjoj godini studija. Grakon 4. Djelatnost poduzea u kojem planiraju raditi enski i muki ispitanici prve i zadnje godine studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

447

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

Najvie mukih ispitanika prve godine studija, njih 42%, oekuju zaposlenje u poduzeu ija je djelatnost trgovina, turizam i ugostiteljstvo dok enski ispitanici njih 44% oekuju zaposlenje u poduzeu ija je djelatnost nancije, osiguranje i druge poslovne usluge. Djelatnost poduzea u kojem najmanji broj ispitanika oekuje zaposlenje muki ispitanici su ocijenili zdravstvo, obrazovanje, sport i kulturu; za enske ispitanike to je proizvodnja( ukljuujui poljoprivredu, ribarstvo i graevinu). Istraivanje meu enskim i mukim ispitanicima zadnje godine studija nije ukazalo na nikakve znaajne oscilacije kod oekivane djelatnosti poduzea u kojem oekuju zaposlenje tako gotovo 50% i mukih i enskih ispitanika oekuje zaposlenje u poduzeu koje se bavi nancijama, osiguranjem i drugim poslovnim uslugama. Ovakvi rezultati mogu se objasniti injenicom da sektor nancija i osiguranja zapoljava vei broj ena nego mukaraca te je zato od poetka atraktivan enskim ispitanicima (rodnu strukturu zaposlenosti po djelatnostima moe se vidjeti u DZS 2012). Uz to nancijski sektor je ujedno i sektor koji nudi visoke plae zaposlenicima i zapoljava u najveem broju ekonomiste (visinu prosjene plae po djelatnostima moe se vidjeti u DZS 2012a). to navodi na zakljuak da studenti svoja oekivanja prilagoavaju stvarnom funkcioniranju i situaciji na tritu rada, ali sigurno veliki broj njih svoja oekivanja o djelatnosti poduzea temelji i na svojim vlastitim eljama privueni visokim plaama sektora.

2.3. Stavovi studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu o oekivanoj plai i minimalnoj plai za koju su spremni prihvatiti posao
Najvei broj ispitanika i prve i zadnje godine studija oekuje da bi se plaa za njihov rad po zavretku studija trebala kretati u rasponu od 5001 kunu do 7000 kuna. No, zanimljivo je za istaknuti da 39% mukih ispitanika prve godine studija te 35% mukih ispitanika zadnje godine studija odskau od prosjeka te oekuju da bi se njihova plaa trebala iznositi preko 7000 kuna. to je sluaj za svega 19% enskih ispitanika prve godine studija i 8% enskih ispitanika zadnje godine studija.

448

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

Grakon 5. Oekivana plaa po zavretku studija enskih i mukih ispitanika prve i zadnje godine studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

enske ispitanice neovisno o godini studija u najveem broju oekuju plau u ispod 5000 kuna. Kod ispitanica i prve i zadnje godine studija moe se primijetiti da oekuju mnogo nie plae po zavretku studija od svojih mukih kolega. Tako preko 40% svih enskih ispitanica oekuje plau od 3001 kune do 5000 kuna, a 1,6% njih oekuje plau ispod 2500 kuna po zavretku studija. Iz toga se moe zakljuiti da su enske ispitanice upoznate s funkcioniranjem i situacijom na tritu rada, to nije sluaj za muke ispitanike posebice one na prvoj godini studija kojih ak 39% oekuje plau preko 7000 kuna odmah po zavretku studija. Nakon to je prikazano u kojem se rasponu kree oekivana plaa studenata Ekonomskog fakulteta na prvom poslu neposredno nakon diplomiranja, u nastavku e biti prikazano koliko iznosi njihova uvjetna nadnica tj. najmanja novana naknada (plaa) za koju bi nezaposlena osoba prihvatila ponueni posao. Iznos minimalne neto plae za koju su ispitanici spremni raditi po zavretku studija izraunat je kao aritmetika sredina svih iskazanih iznosa minimalnih neto plaa od strane ispitanika. Tako je prosjena minimalna neto plaa za koju su spremni raditi svi ispitanici prve godine studija 5826,80 kuna. Zanimljivo je za
449

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

primijetiti da su enski ispitanici prve godine studija spremni raditi za 4188,66 kuna po zavretku studija, dok muki ispitanici prve godine studija zahtijevaju minimalnu plau u iznosu od 7464,93 kune. Tablica 3. Prosjena minimalna neto plaa za koju su ispitanici spremni raditi
ENSKI ISPITANICI 1. GODINE ENSKI ISPITANICI ZADNJE STUDIJA 4188,66 GODINE STUDIJA MUKI ISPITANICI 1. GODINE MUKI ISPITANICI ZADNJE STUDIJA 7464,93 GODINE STUDIJA JAZ 43,9% JAZ
Izvor: Vlastito istraivanje.

3987,28 4415,92 9,7%

Ispitanici zadnje godine studija ipak su spremni raditi za neto niu prosjenu neto plau od ispitanika prve godine studija. Prosjena minimalna neto plaa za koju su spremni raditi ispitanici zadnje godine studija iznosi 4201,60 kuna, a razlika izmeu oekivanja mukih i enskih ispitanika je neto manja u odnosu na oekivanja mukih i enskih ispitanika prve godine studija. Tako su enske ispitanice zadnje godine studija spremne raditi za prosjenu minimalnu neto plau u iznosu od 3987,28 kuna, dok muki ispitanici zadnje godine studija uvjetuju neto viu prosjenu minimalnu neto plau u iznosu od 4415,92 kune. Rezultati istraivanja po spolu o iznosu uvjetne plae pokazali su da postoji jaz u oekivanjima izmeu enskih i mukih ispitanika prve godine studija od 43,9% u korist mukih ispitanika ija oekivanja o minimalno zahtijevanoj plai nisu usklaena sa stvarnim mogunostima na tritu rada . Jaz izmeu oekivanja mukih i enskih ispitanika zadnje godine studija je znatno manji i iznosi 9,7%. Zanimljivo je da su gotovo identinu prosjenu razliku od 9,8% utvrdili i Brunello, Lucifora, Winter-Ebner (2004) na uzorku sudenata ekonomije iz 10 eurospkih zemalja. Stvarna ukupna stopa jaza u plaama izmeu mukih i enskih radnika na tritu rada se prema podacima DZS ve godinama bez znaajnijih oscilacija kree oko 10%. Prema tome moglo bi se pretpostaviti da studenti zadnje godine studija svoja oekivanja o iznosima minimalne plae za koju su spremni raditi temelje na stvarnim mogunostima koje prua trite rada i svjesni su jaza koji postoji izmeu plaa mukih i enskih zaposlenika. Iz ega se moe zakljuiti da oekivanja studenata zadnje godine studija su blia stvarnim mogunostima na tritu rada, nego oekivanja studenata prve godine studija s posebnim naglaskom na oekivanja mukih ispitanika prve godine studija.
450

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

2.4. Oekivanja studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu hijerarhijskoj razini oekivanog mjesta zaposlenja u rmi po zavretku studija i pet godina po zavretku studija
Oekivane visoke place zasigurno su povezane s optimistinim oekivanjima o brzom razvoju karijere i visokim pozicijama u upravljakoj hijerarhiji kojima se nadaju mladi student ekonomije. Najprije su ispitana oekivanja enskih i mukih ispitanika prve i zadnje godine studija na kojoj razini hijerarhije rme oekuju zaposlenje po zavretku studija to je i prikazano na grakom prikazu 6 gdje se moe vidjeti da najvei broj ispitanika prve godine studija njih ak 46% oekuju zaposlenje na razini srednjeg rukovodstva po zavretku studija. Zaposlenje u vlastitom poduzeu ili najviem rukovodstvu oekuje odmah po zavretku studija 23% mukih ispitanika i 10 % enskih ispitanica. Grakon 6. Oekivano zaposlenje na hijerarhijskoj razini rme odmah po zavretku studija enskih i mukih ispitanika prve i zadnje godine studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

Moe se uoiti da najvei broj mukih ispitanika zadnje godine studija oekuju zaposlenje kao nie rukovodstvo odmah po zavretku studija, dok enski ispitanici zadnje godine studija oekuju zaposlenje na razini samostalnog referenta odmah po zavretku studija. Te svega 3% enskih ispitanika i 8% mukih ispi451

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

tanika oekuje zaposlenje na razini vlasnika ili najvieg rukovodstva u rmi odmah po zavretku studija, to je uglavnom vezano uz sudjelovanje u obiteljskom poduzetnitvu. Nakon to je ispitano na kojoj hijerarhijskoj razini rme studenti prve i zadnje godine Ekonomskog fakulteta oekuju zaposlenje odmah po zavretku studija u nastavku istraivanja ispitanici su izrazili svoja oekivanja na kojoj hijerarhijskoj razini e biti u roku od pet godina po zavretku studija. Grakon 7. Oekivano zaposlenje na hijerarhijskoj razini rme pet (5) godina po zavretku studija enskih i mukih ispitanika prve i zadnje godine studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

Pokazalo se da studenti prve i zadnje godine studija oekuju zaposlenje na razini srednjeg rukovodstva pet godina po zavretku studija i to 43% ispitanika prve godine studija te ak 62% ispitanika zadnje godine studija. Zanimljivo je da 35% ispitanika prve godine studija i 23% ispitanika zadnje godine studija oekuju zaposlenje u najviem rukovodstvu rme ili poziciju vlasnika pet godina po zavretku studija. Usporedbom oekivanja enskih i mukih ispitanika o hijerarhijskoj razini radnog mjesta pet godina po zavretku studija otkriveno je da veina enskih ispitanika (45%) oekuje radno mjesto na razini srednjeg rukovodstva nakon pet godina po zavretku studija. Dok najvei broj mukih ispitanika prve godine studi452

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

ja oekuje zaposlenje kao vlasnik ili najvie rukovodstvo pet godina po zavretku studija. enski i muki ispitanici zadnje godine studija u najveem broju oekuju zaposlenje na razini srednjeg rukovodstva pet godina od zavretka studija. Oekivanja ispitanika zadnje godine studija ipak su neto blia stvarnim mogunostima na tritu rada u RH tako ispitanici zadnje godine studija oekuju zaposlenje na nioj razini rukovodstva ili kao samostalni referent odmah po zavretku studija. No, istraivanje je pokazalo da njihova oekivanja vezana za hijerarhijsku razinu posla kojeg e imati za pet godina po zavretku studija su preoptimistina te da veina ispitanika zadnje godine studija oekuju brzi napredak u karijeri. Oekivanja studenata neovisno o godini studija temelje se velikim dijelom na stvarnim informacijama sa trita rada, ali zanemarujui rizike koje donosi kriza. To znai da su svi stavovi obojani velikom dozom optimizma koji je posebno istaknut kod studenata prve godine studija do razine oitog pretjerivanja.

2.5. Uvjeti koji su studentima znaajni da prihvate posao nakon studija

Studentima prve i zadnje godine studija bilo je ponueno pet uvjeta koji bi im mogli biti znaajni da prihvate posao nakon studija kao to su ziki uvjeti radGrakon 8. Uvjeti znaajni za prihvaanje posla

Izvor: Vlastito istraivanje.

453

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

ne okoline, materijalni uvjeti radne okoline (ukljuujui plae), odnosi meu zaposlenima, odnosi rukovodstva prema zaposlenima i mogunost napredovanja. Navedene uvjete su trebali ocijeniti ocjenama od 0 do 4 gdje 0 predstavlja potpuno nebitno, ocjena 1 malog znaaja, 2 umjereno znaajno, 3 velikog znaaja i ocjena 4 odluujue. Muki i enski ispitanici prve i zadnje godine studija su uvjet mogunost napredovanja ocijenili kao odluujui i time mu dali prednost ispred ostalih uvjeta koji su im vani da prihvate posao po zavretku studija. Zanimljivo je za primijeti da mukim i enskim ispitanici prve godine studija su materijalni uvjeti (ukljuujui i plae) od velikog znaaja dok dodanim godinama obrazovanja ispred materijalnih uvjeta veu vanost daju odnosima rukovodstva prema zaposlenicima, odnosima zaposlenika prema zaposlenicima te im je najvaniji uvjet da prihvate zaposlenje po zavretku studija mogunost napredovanja na tome poslu.

2.6. Osobna svojstva i sposobnosti studenata koje e biti znaajne kod prijema na posao koji ispitanici prve i zadnje godine studija ele raditi
Osobna svojstva i sposobnosti studenata zasigurno e biti vana kod prijema na posao kojeg ispitanici prve i zadnje godine studija ele raditi iz toga razloga u nastavku istraivanja su ispitani studenti prve i zadnje godine studija koja su po njima znaajna osobna svojstva i sposobnosti kod prijema na posao. Bila su im je ponuena osobna svojstava i sposobnosti kao to su: smjer i usmjerenje, struno znanje i vjetine, prethodno radno iskustvo, spol, ostala osobna svojstva i sposobnosti, poznanstva i veze, preporuke, prethodni kontakti s poslodavcem i ostalo, koje su trebali ocijeniti prema skali znaajnosti ocjenama od 0 do 4. Tako su studenti prve i zadnje godine studija struno znanje i vjetine, prethodno radno iskustvo, poznanstva i veze, preporuke te prethodni kontakti s poslodavcem ocijenili kao osobna svojstva i sposobnosti od velikog znaaja. Dok su smjer i usmjerenje ocijenili kao umjereno znaajno to je prikazano u grafu 9. No, za ovo istraivanje mnogo je zanimljivi podatak da su svi ispitanici spol ocijenili kao malo znaajnom osobinom to dovodi u pitanje usklaenost njihovih oekivanja s stvarnom situacijom na tritu rada. Posebice to to u prethodnom dijelu ovog istraivanja je prikazano da su u svoja oekivanjima o plai, vremenu potrebnom za zapoljavanje i napredak u karijeri ukljuili i utjecaj rodnih
454

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

razlika na tritu rada (koje se uobiajeno pripisuju diskriminaciji). Istina enski ispitanici i prve i zadnje godine studija su spol doivjeli kao znaajnije obiljeje u odnosu na muke ispitanike kod prijema na posao koji ele raditi, no jo uvijek previe optimistino.

Grakon 9. Osobna svojstva i sposobnosti znaajne kod prijema na posao

Izvor: Vlastito istraivanje.

2.7. Spremnost studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu na sadanje i budue dodatno obrazovanje
Brze primjene u gospodarstvu zahtijevaju obrazovanu radnu snagu koja je spremna na cjeloivotno uenje iz toga razloga ovo istraivanje ispituje stavove studenata Ekonomskog fakulteta o njihovoj spremnosti za dodatnim obrazovanjem te njihovu spremnost na cjeloivotno obrazovanje.
455

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

Studentima prve i zadnje godine studija postavljeno je pitanje da li se pored fakulteta dodatno obrazuju, a u Grafu 10 prikazani su njihovi odgovori.

Grakon 10. Postotak ispitanika prve i zadnje godine studija koji se pored fakulteta dodatno obrazuje

Izvor: Vlastito istraivanje.

Niti etvrtina ispitanika s prve godine studija se nije dodatno obrazovala, dok se na zadnjoj godini taj broj poveao gotovo do polovine. Veina studenata prve i zadnje godine studija koji se dodatno obrazuju tijekom studiranja to ine zbog osobnog usavravanja i ostalih razloga, a svega 3% studenata prve godine i samo 1% studenata zadnje godine studija se dodatno obrazuju tijekom studiranja zbog ogranienosti programa na fakultetu. Razlika vezana uz dodatno obrazovanje izmeu mukih i enskih ispitanika se poveala tijekom godina studija te je zanimljivo za primijetiti da se vei broj mukih ispitanika pored fakulteta dodatno obrazuje u odnosu na enske ispitanike. Nakon to je istraeno koliki se broj ispitanika dodatno obrazuje pored fakulteta provjereno je i koliki postotak studenata prve i zadnje godine studija smatra da e im biti potrebno dodatno obrazovanje te zbog ega smatraju da e im biti potrebno dodatno obrazovanje. Tako su u Grafu 12 prikazana oekivanja studena456

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

Grakon 11. Postotak enskih i mukih ispitanika prve i zadnje godine studija koji se pored fakulteta dodatno obrazuje

1% 1% 5.bezodgovora 0% 3% 8% 11% 4.da,zbogostalihrazloga 13% 14% 7% 15% 3.da,zbogusavravanja 4% 2.da,zbogograni enosti 3% 0% programa na fakultetu 2% 1.ne 0%

MUKI ISPITANICI 1.GODINESTUDIJA

38%

ENSKI ISPITANICI 1.GODINESTUDIJA

27%

MUKI ISPITANICI ZADNJE GODINESTUDIJA

46% 56% 20% 40% 60%

73% 77% 80%

ENSKI ISPITANICI ZADNJE GODINESTUDIJA

Izvor: Vlastito istraivanje.

ta prve i zadnje godine studija o tome hoe li im biti potrebno dopunsko znanje za kvalitetno obavljanje posla nakon zavretka studija gdje moemo vidjeti da veina ispitanika i prve i zadnje godine studija smatra da e im biti potrebno dodatno obrazovanje. Kao glavni razlog potrebe za dodatnim obrazovanjem 36% ispitanika prve godine studija i 40% ispitanika zadnje godine studija navode napredak u karijeri. Potrebu za dodatnim obrazovanjem zbog zahtjeva posla kao razlog navodi 32% ispitanika prve godine studija te 30% ispitanika zadnje godine studija, dok na dodatno obrazovanje radi osobnih ambicija je spremno 13% ispitanika prve godine studija i 16% ispitanika zadnje godine studija. Zanimljivo je istaknuti silazni trend meu onima koji smatraju da im nije potrebno dopunsko znanje za kvalitetno obavljanje posla po zavretku studija kojih je meu ispitanicima prve godine studija bilo 11%, a kod ispitanika zadnje godine studija svega 3%. Iz ega se moe zakljuiti da vei broj godina formalnog obrazovanja na fakulteta je uzrok poveanja svijesti o vanosti cijeloivotnog obrazovanja za kvalitetno obavljanje posla.

457

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

Grakon 12. Oekivanja studenata prve i zadnje godine studija o tome hoe li im biti potrebno dopunsko obrazovanje nakon zavretka studija

Izvor: Vlastito istraivanje.

3. Zakljuak
Oekivano je utvreno da su oekivanja o razvoju karijere studenata zavrnih godina studija blia stvarnim mogunostima od oekivanja studenata prve godine studija. Muki ispitanici s prve godine studija osobito se istiu neopravdanim optimizmom daleko precjenjujui novane i nematerijalne elemente potencijalnog ranog razvoja karijere nakon diplomiranja. Ne samo da su u kasnijim godinama studija oekivanja puno blia stvarnim mogunostima, nego se prioriteti u sklonostima mijenjaju. Tijekom studija stavovi i svijest o stvarnom tritu rada sazrijeva i materijalni aspekti ukljuivo visinu plae koja je na poetku kljuni imbenik za vrednovanje posla ustupa mjesto nematerijalnim imbenicima kvalitete meuljudskih odnosa na poslu. Stariji su studenti takoer svjesniji nunosti dodatnog i cjeloivotnog obrazovanja za Potvreno je da enski ispitanici posjeduju skromnija oekivanja o ishodima ulaska na trite rada od mukih ispitanika, vie manje usklaena sa stvarnom situacijom na tritu rada na kojem postoji rodna diskriminacija, no prilikom izravnog pitanja o vanosti spola za napredak u karijeri ekonomista, svi ispitanici su spol ocijenili kao najmanje znaajno svojstvo. To bi moglo znaiti da spolne razlike podrazumijevaju podsvjesno kao neto normalno, a da ih nisu sposobni
458

OEIVANJA STUDENATA EKONOMSKOG FAKULTETA O ISHODIMA ULASKA NA TRITE RADA

svjesno realno sagledati. Zanemarivanje i izbjegavanje otvorenog prepoznavanja i isticanja ovog problema perpetuira postojee spolne razlike kao normalne i onemoguava suprotstavljanje spolnoj diskriminaciji na tritu rada. Kako ne postoje statistiki podaci o plaama i brzini zapoljavanja diplomiranih ekonomista ogranienje rada je u procjeni koliko su stavovi usklaeni sa stvarnou koja se moe napraviti samo na osnovu orijentacionih procjena iz indirektnih podataka. Idealno bi bilo za nastavak istraivanja iskoristiti pristup kakav su primijenili Webbing i Hartog koji su kroz panel istraivanje iste studente koje su prethodno anketirali o oekivanjima ponovno anketirali nakon etiri godine o stvarnim rezultatima koje su postigli na tritu rada. Usprkos tome, precjenjivanje mlaih studenata je takvih razmjera da i bez preciznih podataka za provjeru pokazuje nedostatak informiranosti za racionalno odluivanje kakvo bi pretpostavljala teorija ljudskog kapitala. S druge strane potvrene su pretpostavke o prilagodbi stavova tijekom studija, te o prepoznavanju rodnih razlika na tritu rada kakva se mogu nai i u drugim europskim istraivanjima. To osim doprinosa hrvatskoj ekonomskoj znanosti predstavlja vanu informaciju za prakticiranu politiku.

4. Literatura
1. Becker, G. (1964), Human Capital: A Theoretical & Empirical Analysis with special reference to Education, Cambridge, MA: National Bureau of Economic Research. 2. Bejakovi, P. (2006), Uloga obrazovnog sustava u podizanju zapoljivosti i konkurentnosti radne snage u Hrvatskoj, Institut za javne nancije, Zagreb 3. Berndt, T; Miller, K. (1990) Expectancies, values and achievements in junior high school Journal of Educational Psychology, 82 (1990), pp. 319326 4. Betts J.R. (1996) What do students know about wages? Evidence from a survey of undergraduates Journal of Human Resources, 31 (1) (1996), pp. 2756 5. Brunello, G., Lucifora, C. and Winter-Ebmer, R. (2004), The wage expectations of European Business and Economics students, Journal of Human Resources, vol. 39, pp. 111642 6. Carvajal, M.J. et al. 2000. Inter-Gender Differentials between College Students Earnings Expectations and the Experience of Recent Graduates, Economics of Educuiion Review 19:229--13. 7. Dominitz, J. and Manski, C. (1996), Eliciting student expectations of the returns to schooling, Journal of Human Resources, vol. 31, pp. 126 459

ELJKO MRNJAVAC, AMALIJA TOKI

8. Dominitz J. (1998 ) Earnings expectations, revisions and realizations The Review of Economics and Statistics, 80 (3) (1998), pp. 374388 9. DZS (2012), ene i mukarci u Hrvatskoj 10. DZS (2012a), Zaposlenost i plae u 2011., Statistika izvjea no 1476 11. Freeman R.B. (1971) The Market for College-trained Manpower Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts 12. Freeman R.B. (1975) Legal Cobwebs: a recursive model of the market for new layers Review of Economics and Statistics, 57 (1975), pp. 171179 13. Gali, B. i Nikodem K., (2009), Some aspects of womens discrimination at employment in Republic of Croatia, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb 14. HZZ (2012), Analitiki bilten, Vol 14, No. 3 15. Jerrim, J. (2011); Do UK Higher Education Students Overestimate Their Starting Salary? Fiscal Studies, v. 32, iss. 4, pp. 483-509 16. Manski C. (1993) Adolescent econometricians: How do youths infer the returns to schooling? C.T. Clotfelter, M. Rothschild (Eds.), Studies of Supply and Demand in HIgher Education, University of Chicago Press, Chicago (1993), pp. 4357 17. Matkovi, T. (2008) emu slui diploma? Visoko obrazovanje i ishodi na tritu rada, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 18. Matkovi, T. , (2009). Mladi izmeu obrazovanja i zapoljavanja, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, Zagreb 19. Nesti, D. (2005). The determinants of wages in Croatia: evidence from earnings regressions. In Proceedings of 65th Anniversary Conference of the Institute of economics, Zagreb pp. 131-162. 20. Smith H.L., Powell B. (1990) Great expectations: Variations in income expectations among college seniors Sociology of Education, 63 (1990), pp. 194207 21. Varga, Julia. 2001. Earnings Expectations and Higher Education Enrolment Decisions in Hungary. Budapest WP on the Labour Market BWP 2001/10 22. Webbink,-D.; Hartog, J. (2004): Can students predict starting salaries? Yes! Economics of Education Review, vol. 23, no. 2, pp. 103-113. 23. Wolter, S. (2000), Wage expectations: a comparison of Swiss and US students, Kyklos, vol. 52, pp. 5169. 24. Wolter, S and Zbinden, A. (2002), Labour market expectations of Swiss university students, International Journal of Manpower, vol. 23, pp. 45870.

460

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

Socijalna dimenzija visokog obrazovanja u Hrvatskoj

Zdenka DAMJANI*

1. Uvod
Tema ovog rada je socijalna dimenzija visokokolskog obrazovanja u Hrvatskoj. U najirem smislu obrazovanje je dio procesa socijalizacije koji ukljuuje stjecanje znanja i uenje vjetina ali itekako utjee i na stvaranje uvjerenja i moralnih vrijednosti koje lanovi drutva usvajaju i potom u drutvenoj interakciji prenose na drutvo. Utjecaj socioekonomskog statusa na obrazovno postignue razmatran je unutar razliitih sociolokih pristupa koji su se bavili problemom obrazovanja i koji su istovremeno bili pod utjecajem razliitih obrazovnih politika i obrazovnih sustava u zemljama u razvijenim Europskim zemljama. Funkcionalistiko istraivanje obrazovanja, koje je jedan od moguih pristupa, bave se pitanjima koje su funkcije obrazovanje za drutvo u cjelini te koja je procjena prinosa obrazovanja odranju vrijednosnog konsenzusa i drutvene solidarnosti. Jedno od vanih pitanja je funkcionalna povezanost izmeu obrazovanja i drugih dijelova drutvenog sustava, posebice ekonomskog, te kako taj odnos pomae drutvenoj integraciji.(Haralambos, 2OO2.). Znaaj obrazovanja ija je funkcija prijenos drutvenih pravila, isticao je francuski sociolog Durkheim, koji je naglaavao ulogu obrazovanju u stvaranju drutvene solidarnosti,konceptu koji objanjava privrenost drutvu, osjeaj pripadnosti, te shvaanje da je uenje specinim vjetinama vano za stjecanje razliitih zanimanja pojedinaca . Obrazovanje razvija univerzalistike vrijednosti i arino je sredstvo socijalizacije u drutvu a znaajan cilj je vrijednost jednakih ansi.
*

Doc. dr. sc. Zdenka Damjani , Sveu ilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: zdenka.damjanic@efzg.hr

461

ZDENKA DAMJANI

2. Dosadanja istraivanja
Utjecaj socioekonomskog statusa na obrazovno postignue predmet je istraivanja brojnih znanstvenika na podruju sociologije obrazovanja a meu najznaajnijima je Bourdieu, koji je naglasio da neprepoznavanje socijalnih odrednica obrazovnog puta-a time i drutvene putanje na koju obrazovni put utjee daje obrazovnoj kvalikaciji vrijednost prirodnog prava i ini obrazovni sustav jednim od osnovnih agenata odravanja drutvenog poretka.(Bourdieu, 1984). Uz radove Bourdieua i Boudona, znaajna su istraivanja koja je proveo Coleman (1961.), DiMaggio (1982.), te Davies (1995.) i drugi autori koji su dokazali da su uenici nieg socioekonomskog statusa u nepovoljnijem poloaju prema ostalima, a i rezultati veine navedenih istraivanja ukazuju da kole nemaju mehanizme kojima kompenziraju razlike kod uenika (Arnett, 2004.). Prema tim rezultatima razliite dimenzije socioekonomskog poloaja uenika esto su bolji prediktori obrazovnog postignua od karakteristika kola. U Hrvatskoj je provedeno nekoliko istraivanja u kojima je analiziran socioekonomski status i steeni stupanj obrazovanja te utvrena direktna povezanost prediktora socioekonomskog indeksa zaposlenja kao indikatora obrazovanja, profesije i prihoda roditelja, sa obrazovnim postignuima djece.(Gregurovi, Kuti, 2010.) Prema provedenim istraivanjima (Doolan 2008.) o socijalnom prolu studenata na zagrebakom Sveuilitu pokazalo se da 47,9% anketiranih studenata ocjenjuje materijalno stanje svoje obitelji kao dobro, 4,2% jako dobro, 45,7% kao osrednje, 6,4% kao loe a 0,8% kao jako loe. Ovi podaci dokazuju da se radi o ekonomski privilegiranoj skupini studenata. to se tie obrazovnog statusa roditelja studenata pokazuje se da svega 1,7% anketiranih studenata ima oca sa nezavrenom osnovnom kolom dok je analogni udio u roditeljskoj populaciji 42% (DZS 2001.) Takoer se pokazuje da rizik da djeca iji roditelji imaju nii od etverogodinjeg srednjokolskog obrazovanja te nee studirati, bio je ak 8 puta vei za djecu ija majka ima tek osnovnu kolu u usporedbi s onima ija je majka fakultetski obrazovana (Doolan, Matkovi 2008.). Podaci proistekli iz istog istraivanja (Doolan, 2008.) pokazuju da je 77,6% anketiranih studenata zavrilo gimnaziju, a istovremenu u k 2007./2008., uenici gimnazije inili su samo 27,6% ukupnog broja srednjokolskih uenika. Takoer se pokazalo da studenti koji su zavrili strukovnu kolu ee imaju roditelje koji nisu zavrili visoko kolsko obrazovanje. Analiza ankete o radnoj snazi pokazuje da to je obrazovni stupanj roditelja vii to su vee anse da dijete upie gimnazijski program (Doolan i Matkovi, 2008.). Istraivanja koja su provedena u zemljama OECD-a a odnose se na raspodjelu primanja s obzirom na razine obrazovanja u zemljama lanicama pokazuju da se u zemljama OECDE-a itekako isplati jer su
462

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

obrazovani znatno bolje plaeni iako postoje znaajne razlike u povratku od obrazovanja. U Hrvatskoj su omjeri plaa u gospodarstvu izmeu osobe s visokom strunom spremom i osobe bez kvalikacija u 2001. godini iznosili 2,65% dok u 2006. godini 2,57% (Nesti, 2009.). Podaci pokazuju da se u svim zemljama razlike u ostvarenim primanjima smanjuju kako raste razina obrazovanja.

3. Kulturna reprodukcija i jednakost ansi u obrazovanju

Za potrebe ovog rada analizirali smo visokokolsko obrazovanje u Hrvatskoj s naglaskom na Ekonomski fakultet u Zagrebu. Analizirali smo socio-klasna struktura studenata upisanih na Sveuilita u Hrvatskoj u posljednjih pet godina, koji su upisani temeljem ocjena i prijemnih ispita. U radu se polazi od temeljnih dokumenata Bolonjske deklaracije kojom je snano istaknuta socijalna dimenzija visokog obrazovanja koja se oituje kao jednakost ansi u pristupu visokom obrazovanju. Osim osiguranja jednakih mogunosti za upis i studiranje te jednakih mogunosti za mobilnost za pripadnike razliitih socioekonomskih skupina socijalna dimenzija ukljuuje i mjere koje poduzimaju Vlade radi pomoi buduim studentima iz ugroenih skupina radi osiguranja povoljnih uvjeta u stjecanju obrazovanja. Cilj je proirenje pristupa visokom obrazovanju najirim slojevima drutva kako uee u visokom obrazovanju ne bi bilo uvjetovalo iskljuivo drutveno- ekonomskom statusom. No postavlja se pitanje postoji li u Hrvatskoj institucionalni model za izjednaavanje ansi u visokom obrazovanju. Ope je poznato da je obrazovanje jedan od imbenika koji moe smanjiti drutvene nejednakosti, ako se veem broju mladih omogui stjecanje viih drutvenih pozicija. No istovremeno, socioloka istraivanja dolaze do zakljuka da se upravo kroz obrazovanje drutvene nejednakosti sve vie razvijaju a ne smanjuju.(Bourdie, 1984., Cook, Barkham, Audin, Bradley, 2004., Doolan, 2008., Farnell, 2009.) Korist od ekspanzije visokog obrazovanja imaju pripadnici viih klasa. Jedan od najznaajnijih teorijskih pristupa u objanjavanju veze izmeu drutvenog porijekla i obrazovanog uspjeha je teorija kulturne reprodukcije. Pristup visokom obrazovanju u Hrvatskoj u ovoj radu analiziran je temeljem analize sekundarnih podataka za odabrane fakultete u Hrvatskoj, odnosno za sve Ekonomske fakultete u Hrvatskoj unutar pet godina. Analizirani su svi upisani studenti obzirom na obrazovni status roditelja, zanimanje roditelja i zaposlenje roditelja. Dobiveni rezultati odgovaraju i nekim provedenim sociolokim istraivanjima jer pokazuju da su studenti koji imaju podrijetlo u niim drutvenim slojevima te im roditelji posjeduju obrazovanje ispod srednjeg prisutni ispod 2% u ukupnom broju studenata. Razlike se pokazuju na fakultetima u regionalnim sreditima gdje je udio takvih studenata neto vei. Demografske projekcije u
463

ZDENKA DAMJANI

Hrvatskoj govore da je drutvo u znaajnoj demografskoj insucijenciji a da je broj novoroene djece vei uglavnom u nie pozicioniranim drutvenim slojevima (Akrap, ipin, 2012.). Dade se zakljuiti da e ukoliko regrutacija studenata i dalje ostaje iz uskog sloja imunijih stanovnika, Hrvatska izgubiti mogunost proirenja visokokolskog obrazovanja na sve slojeve drutva te da nee uspjeti bitno poveati udio visokoobrazovanih u odnosu na europski prosjek koji sada iznosi iznad 40 %. U procesu stvaranja europskog prostora visokog obrazovanja prema smjernicama Bolonjske deklaracije iz 1999. godine Hrvatska je duna to potpunije se prilagoditi jedinstvenom europskom prostoru visokog obrazovanja te ostvariti konkurentnost na globalnoj razini. Posebnim priopenjima i drugim dokumentima koji se odnose na kompetitivnost i konkurentnost primjerice Prako priopenje (2001.) i Berlinsko priopenje (2005.) i Bergensko priopenje (2003.) naglaava se vanost socijalne dimenzije u visokom obrazovanju. To se posebno odnosi na mjere koje doprinose veoj jednakosti i ansi pri upisu studija za vrijeme njegova trajanja i zavravanja, za sve koji pristupaju visokom obrazovanju. Cilj je ostvariti ravnoteu izmeu ekonomske konkurentnost i socijalne kohezije unutra europskog prostora visokog obrazovanja. Dosadanja reforma hrvatskog visokog kolstva prema Bolonjskom procesu stavlja naglasak na konkurentnost, a zanemaruje njezine socijalne aspekte. Meutim, rasprave u strunoj i iroj javnosti pokazale su da je poboljanje kvalitete hrvatskog visokog obrazovanja upravo najvaniji imbenik breg gospodarskog razvoja i jaanja ekonomske konkurentnosti zemlje u meunarodnom okruenju. Za uspjeh u globalnoj ekonomiji potreban je nov nain razmiljanja koji se temelji na kreativnosti, znanju i inovativnosti. Znanje i obrazovanje su bitan strateki resurs 21. stoljea, kao i neprekidna inovacija kako bi ono postalo i odralo se konkurentnim. Samo zemlje i tvrtke i pojedinci koji posebnu pozornost pridaju novim projektima postaju uspjeni (Dragievi, 2012.).

4. Socijalna dimenzija visokog obrazovanja u hrvatskom kontekstu

U dokumentima i deklaracijama koje je Hrvatska prihvatila prikljuivi se reformama visokog obrazovanja iniciranim na europskom nivou naglaava se potreba za poveanjem konkurentnosti europskog prostora visokog obrazovanja, no istie se i vanost cilja koji se odnosi na poboljanje socijalnih karakteristika te potrebe za jaanjem drutvene kohezije te smanjivanjem rodnih i drutvenih nejednakosti. Znaaj socijalne dimenzije visokog obrazovanja naglaen je i u drugim dokumentima, a naroito u priopenju iz Bergena (2005.) gdje se govori o socijalnoj dimenziji visokog obrazovanja u kontekstu jednakih mogunosti te
464

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

potrebe da se uklone sve prepreke nancijske prirode, a odnose se na proirenje pristupa visokom obrazovanju s posebnim naglaskom na studente iz posebno ugroenih skupina. Pojam socijalne dimenzije nedovoljno je jasno preciziran, ali je znaajan zato to inzistira na odgovornosti europskih sustava javnog visokog obrazovanja za brigu o drutvenim nejednakostima koje proizvode i sami sustavi visokog obrazovanja. Taj pristup obrazovanju kao javnoj zajednikoj odgovornosti graana zasnovana je na stavu da se pomou obrazovanja moe utjecati na izjednaavanje ansi pojedinaca koji su inae u podreenom poloaju zbog svog drutveno-ekonomskog podrijetla. Iz takvog stava proizala je i politika besplatnog visokog obrazovanja koja proteira poticajne mjere iji je cilj omoguiti pristup visokom obrazovanju osobama nieg socijalnog statusa. Iskustva zasnovana na istraivanjima iz europskih zemalja pokazuju da politika koja se svodi na ukidanje kolarina nije nain za stvarno izjednaavanje ansi u pristupu visokom obrazovanju. Iako je ve pedeset godina visoko obrazovanje besplatno i dalje studira tek mala grupa studenata sa niim drutvenim statusom (Bif; i Isacc, 2002.). Kako bi se pronali adekvatni institucionalni modeli za izjednaavanje ansi u visokom obrazovanju potrebna su rjeenja koja e nadopuniti vrijednu tekovinu besplatnog obrazovanja te uzeti u obzir i ire prepreke za ostvarivanje tog prava. Unutar teorijskih pristupa vezanih uz problem obrazovne i socijalne nejednakosti razvijena je ideja jednakih ansi u obrazovanju, od primarnog do tercijarnog, te prihvaana kao osnova vrednota dananjih demokracija. Smatra se da svatko ima jednako pravo na kvalitetno obrazovanje s tim da sposobnost pojedinca dovodi do individualnog obrazovnog postignua, a ne neije drutveno podrijetlo koje moe odrediti buduu drutvenu poziciju. To je u sociologiji poznato meritokratsko naelo kao dio suvremene politike liberalne koncepcije; ukoliko su razliite pozicije u drutvu posljedica razliiti individualnih postignua i zarada, nejednakosti koje iz njih izlaze smatraju se legitimnima (May, 1993.). Brojni autori iz podruja sociologije obrazovanja naglaavaju da je unutarnja logika pedagoke prakse izvedena iz niza pravila koja prethode sadrajima to ih u osnovi determinira obiteljski klasni poloaj (Bernstein, 1977.). To znai da, primjerice, pripadnost radnikoj obitelji dovodi do drutvenih odnosa u kojima su slina oekivanja i pretpostavke presudni za razvoj ogranienog sustava znakova, pa djeca iz radnike klase koja su upuena na ogranien sustav dolaze u nepovoljniji poloaj u odnosu na djecu podrijetlom iz srednje i vie klase. Brojna istraivanja naglaavaju da je obrazovni sustav u funkciji procesa socijalne i kulturne reprodukcije to je neodvojivo od mogunosti pristupa visokom obrazovanju. Pomou teorije kulturnog kapitala i simbolike moi (Bourdieu 1977.) dokazuje da je obrazovni sustav pristran u korist kulture viih drutvenih slojeva,
465

ZDENKA DAMJANI

odnosno da devalvira znanje i vjetine uenika iz radnike klase. Dakle, za obrazovni uspjeh osim ekonomskih resursa i kapitala, uenici moraju raspolagati i odreenim kulturnim predispozicijama koje on naziva kulturnim kapitalom. Kulturna reprodukcija je sredinja funkcija obrazovnog sustava kroz koju se kultura vladajuih klasa potvruje kao temelj znanja u obrazovnim sustavu. Uenici koji pripadaju viim drutvenim slojevima od najranijeg djetinjstva socijalizirani su na nain dominantne kulture i imaju ugraenu prednost, te raspolau kulturnim kapitalom koji se pretvara u obrazovni uspjeh, a kasnije u bogatstvo i mo. Vanost inkorporiranog kapitala tj. znanja i navika steenim u prvim godinama ivota najvaniji su faktor za uspjeh u formalnom obrazovanju. U tom smislu uloga obrazovanja povezana je sa klasnom strukturom post-modernih drutva te postaje temelj za diferenciranu socijalizaciju prema podrijetlu te vrsti kulturnog kapitala to su ga stekli. Brojna istraivanja u podruju sociologije obrazovanja; Bowles i Gintis (1976.), Halsey, A. Heath i J.Ridge (1980.), . potvrdila su vanost sociokulturnih aspekata u pristupu visokom obrazovanju te dokazala da pripadnost odreenoj statusnoj grupi, rodu i etnicitetu utjee na anse za upis na institucije visokog obrazovanja. Ve smo ranije naglasili da i istraivanja provedena u Hrvatskoj 2006. godine (Gregurovi, Kuti 2010.) rezultiraju zakljukom da je socioekonomski status, uz regionalnu pripadnost, znaajan prediktor obrazovnog postignua uenika. Kao to smo ranije pokazali, empirijska istraivanja u Europi pokazala su da drutveno podrijetlo roditelja odluuje hoe li ono studirati. Kao indikator socijalne reprodukcije uzima se oeva struna sprema koja se smatra jednim od najvanijih faktora za nastavak kolovanja na tercijarnom nivou. Prema podatcima Centra za istraivanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za drutvena istraivanja u Zagrebu najvei broj roditelja ispitivanih studentica imao je srednju strunu spremu i vie. Prema popisu stanovnitva 2001. Dravni zavod za statistiku RH u stanovnitvu od 49 do 69 godina prema zavrenoj koli oko 45% roditelja ima osnovno obrazovanje ili nepotpuno osnovno obrazovanje. Polazei od pretpostavke da je ta dobna skupina ona unutra koje se nalaze roditelji studenata, istraivanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da studenti pripadaju veinom (oko 85% ) obiteljima ija je materijalna situacija prosjena ili iznad prosjeka, dok prosjeno i ispod prosjenu materijalnu situaciju navodi oko 13 % studenata. (Puzi, Doolan, Dolenec 2006.)

5. Obrazovanje u zemljama lanicama OECD-a i Hrvatskoj

Neosporno je da razina obrazovanja stanovnitva utjee ne samo na stvaranje ljudskog kapitala nego i na jaanje drutveno korisnih te slabljenje disfunkcionalnih oblika drutvenog kapitala, to pokazuju i provedena istraivanja iz kojih je
466

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

vidljivo da je via obrazovna razina stanovnitva kljuan imbenik za prihvaanje tolerantnog politikog ponaanja a to je preduvjet za politiku stabilnost i cjelokupan obiteljski razvoj (Barro, J. R., Sala i Martin, X. (1995). Ve smo naveli da obrazovanje ima kljunu ulogu u omoguavanju znanja i strunosti i sposobnosti koje su potrebne za uspjeno participiranje u drutvu i gospodarstvu. Vanost obrazovanja za male zemlje je izmeu ostalog i u tome to je obrazovanje preduvjet za olakavanje transfera tehnologije iz inozemstva. U prosjeku u svim zemljama lanicama OECD-a 42% odraslog stanovnitva u dobi od 25 do 44 godine zavrilo je samo vie srednje obrazovanje, neto manje od treine odraslih osoba(30%) ima samo osnovno obrazovanje, a etvrtina osoba (25%) ima zavreno tercijarno obrazovanje. Udio odraslih osoba u dobi od 25 do 65 godina s barem sekundarnim obrazovanjem u RH je za dva postotna boda vii o odnosu na prosjek OECD-a. Dananji zahtjevi koji se postavljaju na tritu rada u zemljama OECD-a uvjetovali su da su kvalikacije na razini vieg srednjeg obrazovanja neophodan uvjet za zapoljavanje. Meutim, to opet ne znai garanciju za stvarni ulazak u svijet rada (Bejakovi, 2007.) Unutar Europske unije takoer se velika pozornost pridaje istraivanju socijalne dimenzije u pristupu visokom obrazovanju. Prema objavljenim podacima vjerojatnost da e netko tko je u dobi 20-34 godine sudjelovati u visokom obrazovanju su niske ako roditelji ne posjeduju srednjokolsko obrazovanje. U prosjeku po zemljama OECD-a vjerojatnost da mladi ljudi iz obitelji s niskim nivoom obrazovanja budu u sustavu visokog obrazovanja je manja od polovice (vjerojatnost od 0.44), u usporedbi s proporcijom takvih obitelji u populaciji. Nejednakosti u ranom kolovanju zbog razliitih socio-ekonomskih okruenja su vrsto povezane s nejednakostima na tercijarnom nivou obrazovanja. Osim toga, utjecaj socio-ekonomskog okruenja na uenikove sposobnosti u dobi od 15 godina (Gregurevi, Kuti 2009.) objanjava 37% odstupanja meu zemljama, u uvoenju uenika iz niskog obrazovnog okruenja u visoko obrazovanje u 2009. godini. Mladi ljudi (25-34 godine) iz obitelji s niskom razinom edukacije uivaju najvee prilike za obrazovanje u Australiji, Kanadi, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Islandu, Irskoj, Nizozemskoj, panjolskoj i vedskoj, gdje barem 25% ove skupine dostiglo tercijarni stupanj, a manje od 30% nije zavrilo barem srednju kolu, OECD (2012) Naslov dostupan na www.oecd.org/edu/eag2012. Analiza sudjelovanja studenata u visokom obrazovanju iji roditelji imaju niski nivo obrazovanja pokazuje da primjerice 25% svih studenata u Velikoj Britaniji koji studiraju, imaju roditelje s niskom razinom obrazovanja, dok 42% roditelja populacije ima nizak nivo obrazovanja. Pretpostavlja se da je jaka veza zarade
467

ZDENKA DAMJANI

i ukupnog bogatstva pojedinca sa obrazovanjem kljuan element u borbi s nejednakostima u drutvu. Smatra se neophodnim osigurati svim mladim ljudima pravednu ansu u dostizanju kvalitetnog obrazovanja to je temeljni dio drutvenog ugovora.

6. Prvi zakljuak
Skretanje pozornosti na nejednakosti u obrazovanju je krucijalno pitanje za odravanje socijalne mobilnosti i irenja skupine kandidata koji e pristupiti visokom obrazovanju i popuniti visoko-kvalicirana radna mjesta. Stoga je od presudnog znaaja za drave i drutva koja se ukljuuju u utrku za globalnu konkurentnost da imaju obrazovanu i kvaliciranu radnu snagu baziranu na znanju i sposobnu promicati budui rast. Transfer nisko-kvaliciranih poslova u zemlje s bitno niim trokovima strukturiranja takoer i sugeriraju da e se velika populacija nisko-kvaliciranih radnika voditi rastuem drutvenom teretu i sve dubljim nejednakostima koje su i teke i skupe za rjeavati nakon to su ljudi ostavili inicijalno obrazovanje. Pred zemlje lanice Europske Unije postavlja se zadatak da rijee upravo obrazovanje mladih ljudi iz slabo obrazovanih okruenja te da ga neprekidno podiu na viu razinu. Preporuuje se da zadravanje razumnih trokova za visoko obrazovanje i razvijeni sustav potpore pomoi studentima kako bi osigurali pristup i uspjeh u visokom obrazovanju ali se uoava da se ne smije zatvarati oi pred nejednakostima koja se pojavljuju u najranijoj fazi kolovanja. Naglaava se da malo toga moe biti uinjeno da se izlijei jadan rezultat na posljednjem nivou ljestvice obrazovanja bez ugroavanja kvalitete visokog obrazovanja. Moe se zakljuiti da u prosjeku u zemljama OECD-a 60% studenata s barem jednim roditeljem koji je dostigao tercijarni nivo postiglo je tercijarni stupanj dok je samo 37% studenata iji roditelji imaju zavrenu srednju kolu i nie postiglo tercijarni stupanj. Najmanje anse za mlade ljude s niskom stopom naobrazbe da e pohaati viu razinu obrazovanja od njihovih roditelja je u Italiji, Portugalu, Turskoj i SAD-u. U tim zemljama vie od 40% tih mladih nije zavrilo srednju kolu i manje od 20% je dobilo fakultetsko obrazovanje. Trendovi ukazuju da ekspanzija obrazovnih sustava u Europi je dala mladim ljudima priliku da postignu viu razinu obrazovanosti od njihovih roditelja (37%), dok samo 13% nije bilo sposobno dostii razinu obrazovanja njihovih roditelja. ansa pohaanja visokog obrazovanja za one mlade iji roditelji nemaju zavrenu srednju kolu je ograniena. ansa da e ti ljudi upisati visokoobrazovnu ustanovu prelazio 50% u samo 9 zemalja, a podaci pokazuju da samo 1/3 roditelja u zemljama OECD-a nije zavrilo srednju kolu. OECD (2012) Naslov dostupan na www.oecd.org/ edu/eag2012
468

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

7. Stupanj obrazovanja i nezaposlenost

Ako se analizira utjecaj globalne nancijske krize na ljude sa odreenim stupnjem obrazovanja moe se konstatirati da je prosjena stopa nezaposlenosti u 2009. za zemlje OECD-a bila puno vea za pojedince sa fakultetskim (visokim) obrazovanjem, navodei bolji odnos izmeu znanja koje ti ljudi posjeduju i vjetina koje zahtjeva trite rada. (OECD 2012 Education Indicators In Focus 2012.01 (January)). Podaci pokazuju da je nerazmjer prihoda izmeu osoba sa fakultetskim obrazovanjem i onih bez njega jo vie produbljen. Ekonomski pad osjetio se jae meu osobama sa slabijim stupnjem obrazovanja. Stopa nezaposlenosti puno je izraenija meu pojedincima bez visokog obrazovanja te je prosjeno narasla 2,8 postotnih bodova izmeu 2008. i 2009. sa ve visokih 8,7% na 11,5%. Mukarci i ene su bili posebno vie obuhvaeni u Estoniji, Irskoj, panjolskoj i SAD-u gdje je stopa skoila pet postotnih bodova i vie. (OECD 2012 Education Indicators In Focus 2012.01 (January)). Broj zaposlenih pokazuje veliku natjecateljsku prednost koju ljudi sa visokim stupnjem obrazovanja imaju na tritu rada u normalnim i tekim ekonomskim vremenima. Prosjeno su sve zemlje OECD-a imale 83,6% zaposlenih sa visokim obrazovanjem koji su bili izmeu 25-64 godina u usporedbi sa 56% zaposlenih bez visokog obrazovanja. (OECD 2012 Education Indicators In Focus 2012.01 (January)). Usprkos visokoj stopi nezaposlenosti fakultetski obrazovani pojedinci imaju vee anse za zapoljavanje nego oni bez fakultetskog obrazovanja. Tipini fakultetski obrazovani radnik zaraivao je prosjeno 56% vie nego tipini radnik sa viom kolom ili bez visokog obrazovanja, a unato krizi i njihove zarade su rasle i do 57%. Iako ni jedna grupa obrazovnog statusa nije otporna na posljedice ekonomskog slabljenja pojedinci sa visokim stupnjem obrazovanja su u prednosti da izbjegnu njezine negativne efekte. (OECD 2012 Education Indicators In Focus 2012.01 (January)). Veina istraivaa slae se da je socijalni kapital izrazito vaan za konkurentnost, ali nije jamstvo razvoja. Stoga je potrebno iriti demografsku bazu za ulazak mladih u procese visokog obrazovanja te u visokokolske ustanove uvoditi i cijelo -ivotno obrazovanje. Prema demografskim pokazateljima, visokoobrazovani parovi u pravilu imaju manji broj djece od onih nie obrazovanih pa je za oekivati da e regrutacija u visoko obrazovanje zahtijevati iru bazu i obuhvatiti materijalno siromanije slojeve drutva.

8. Rezultati analize; Obrazovanje roditelja i utjecaj na pristup visokom obrazovanju u Hrvatskoj

U ovom radu elimo ukazati na znaaj pitanja socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Hrvatskoj sa posebnim osvrtom na Ekonomski fakultet u Zagrebu,
469

ZDENKA DAMJANI

Agronomski fakultet u Zagrebu i Pravni fakultet u Zagrebu. Pri tome smo analizirali sekundarne podatke Dravnog zavoda za statistiku koji se odnose na studente upisane na Ekonomski fakultet u Zagrebu, te ekonomske fakultete u Rijeci, Osijeku i Splitu u ak. godinama 2003/2004., 2004/2005., 2005/2006., 2006/2007. Za potrebe ovog rada provedena je anketa meu studentima Ekonomskog fakulteta Zagreb, tree i etvrte godine ak. godine 2012./2013. , u kojoj su postavljena pitanja o obrazovnom statusu roditelja, zanimanju i zaposlenju roditelja, na uzorku od 420 studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Cilj ove analize ije rezultate u radu prezentiramo je ustanoviti postoji li razlika u obrazovnom i socio-imovinskom statusu roditelja studenata koji su upisali fakulteti putem prijamnih ispita uz plaanje kolarina i studenata koji su upisani bez prijamnog ispita temeljem dravne mature i bez plaanja kolarina. Rezultati analize trebali su pokazati postoji li povezanost obrazovnog i socio-ekonomskog statusa roditelja studenata sa njihovim postotkom u udjelu studenata. Drugi cilj analize bio je utvrditi u kojoj je mjeri izostanak plaanja kolarina utjecao na promjenu socijalne strukture upisanih studenata. Polazimo od injenice da je visokokolsko obrazovanje u Hrvatskoj doivjelo znaajnu ekspanziju u proteklom desetljeu i da je istovremeno dolo do ukupne depopulacije stanovnitva. Izmeu 1991. i 2001. godine ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen je za 350.000, to znai da je smanjena i demografska baza iz koje e se regrutirati budui studenti. Jasno je da suavanje baze iz koje se regrutiraju studenti iz obitelji koje imaju vii socio-ekonomski statusa, u situaciji krize i opeg osiromaenja stanovnitva moe dovesti do smanjenja sveukupnog broja studenata, ali i slabljenja ope kompetitivnosti i konkurentnosti zemlje. Upravo zbog toga sva drutva unutar Europske unije nastoje kao dio javnih politika poveati udio visoko obrazovane radne snage i inicirat cijelo ivotno obrazovanje.

9. Rezultati analize obrazovnog nivoa roditelja studenata Ekonomskih fakulteta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu
Koliko je obrazovanje roditelja povezano s obrazovnim mogunostima njihove djece procijenili smo koristei podatke ankete Dravnog zavoda za statistiku koju popunjavaju svi studenti na upisu prve godine studije. U ovom sluaju uzeli smo podatke od 2003.-2008. godine. Socio-ekonomsko podrijetlo ispitanika operacionarirali smo kroz podatke o obrazovnom nivou roditelja, s tim to obrazovanje oca odraava obrazovno kulturnu razinu obitelji te je povezano s ljestvicom vrednota i obrazovanja pojedinca. Roditelji studenata upisanih na fakultete izmeu 2003-2008. godine pripadaju starosnoj dobi od 40-60 godina.
470

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

Udio stanovnika (mukarci i ene) koji imaju osnovnokolsko obrazovanje i nie unutar te populacije iznosi 40%, zanimljivo je ustanoviti koliki postotak studenata iji roditelji pripadaju tom socio-ekonomskom statusu studira na hrvatskim sveuilitima. Iz dolje navedenih podataka vidljivo je da na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu udio studenata iji oevi imaju osnovnu kolu i nie kree se od 0,05% do 1,85%. Na Ekonomskom fakultetu u Rijeci taj se udio kree od 0,10% do 2,13%. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu taj udio je od 0,05% do 2,28%. Na Ekonomskom fakultetu Osijek udio oeva sa osnovnom kolom i nie kree se od 0,13% do 3,43%. Vidljivo je da je udio oeva sa osnovnokolskim obrazovanjem i nie najvei na Ekonomskom fakultetu u Osijeku to moemo povezati sa socio-ekonomskom situacijom itave regije. Nadalje, udio oeva sa srednjokolskim obrazovanjem studenata na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kree se od 23,11% do 25,52%. Na Ekonomskom fakultetu Rijeka je od 27,44% do 30, 70%, a na Ekonomskom fakultetu u Splitu od 26,38% do 28,20%, dok je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku taj udio od 28,75% do 30,72%. Udio oeva sa viom kolom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu iznosi 8,71%, te za fakultet i akademiju 13,33%. Stupanj doktorata posjeduje 0,89% oeva. Na Ekonomskom fakultetu u Rijeci udio oeva sa viom kolom iznosi 10,23%, a sa fakultetom 8,09%, dok doktorat posjeduje 0,29% oeva. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku viu kolu zavrilo je 9,13%, visoko obrazovanje ima 7,69%, a doktorat 0,23%. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu viu kolu zavrilo je 9,62% oeva studenata, dok je visoko obrazovanje postiglo 9,74%, a doktorat ima 0,40% oeva.(DZS, 2010.) Vidljivo je da na sva etiri Ekonomska fakulteta udio studenata iji oevi imaju osnovnu kolu doista minimalan te se mjeri u promilima. Gledano kroz etiri promatrane godine najmanji udio studenata iji oevi imaju najnie obrazovanje, prisutan je na meu studentima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Stupanj magistra posjeduje najvei broj oeva studenata na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Distribucija postotaka po obrazovnoj razini pokazuje da je postotak studenata iji oevi imaju osnovnu kolu i nie vei na Ekonomskim fakultetima iz drugi regija nego u Zagrebu, primjerice na Osjekom fakultetu gdje je taj postotak gotovo dvostruko vei od ostalih. Taj podatak govori da u strukturi studenata u regijama gdje stanovnitvo u pravilu ima manju razinu edukacije vei broj studenata iz najnie obrazovanih slojeva emu razlog moe biti i potreba da obrazovanjem dou do povoljnijeg socio-ekonomskog statusa. Nije nebitna ni injenica da na tim fakultetima troak studiranja nii nego u Zagrebu.
471

ZDENKA DAMJANI

Na sljedeem grakom prikazu prikazali smo kretanje obrazovne strukture roditelje studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu promatrano kroz razdoblje od 2003.-2007., obraeni prema podacima iz ankete Dravnog zavoda za statistiku. Grakon 1. kolska sprema roditelja po akademskim godinama studenata EFZG-a (2003.-2007.)

Izvor: Podaci Dravnog zavoda za statistiku (DZS, 2010.)

Podaci o upisanim studentima u promatranom razdoblju od etiri akademske godine na Ekonomskom fakultetu Zagreb koji se mogu nai u publikacijama Dravnog zavoda za statistiku pokazuju odreene trendove glede kolske spreme roditelja upisanih studenata. Vidljivo je da najvei broj studenata koji su upisali Ekonomski fakultet u Zagrebu u promatranim godinama dolazi iz obitelji gdje oba ili jedno od roditelja ima srednju strunu spremu, odnosno zavreno srednje obrazovanje. Udio oeva koji su zavrili srednjokolsko obrazovanje kree se izmeu 23 i 25 % kroz sve etiri promatrane godine, a udio majki izmeu 25 i 27%. Udio oeva koji su zavrili viu kolu i fakultet kree se od 22% na poetku promatranog perioda do 20% na kraju promatranog perioda. Udio majki kree se od 17% do 16,5% na kraju promatranog perioda. Udio oeva sa magisterijem i doktoratom kree se oko 2%, a kod majki oko 1% u promatranom periodu. Udio studenata iji oevi imaju osnovnu kolu i nie kree se oko 2 % i 4% za majke sa tendencijom smanjenja na 3,5%. Upisna godina 2005./06. pokazala je najvii udio takvih studenata kada se radi o oevima. I ovdje je vidljivo
472

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

je vei udio majki sa najniim stupnjem obrazovanja u odnosu na oeve. Udio u opoj populaciji stanovnika u razdoblju od 40 do 69 godina sa osnovnom kolom i nie iznosi 42% to govori da je izrazito nizak postotak studenata roditelja sa najniim obrazovanjem koji su postigli pravo upisa na Ekonomski fakultet u Zagrebu. 43% stanovnitva ima srednje obrazovanje, dok je udio studenata iji roditelji imaju taj stupanj obrazovanja na Ekonomskom fakultetu Zagreb izmeu 23 i 27%. Ovi podaci govore u prilog teze da se radi o vrlo visokoj stopi socijalne reprodukcije u pogledu obrazovne strukture, odnosno, o niskom udjelu studenata iji roditelji posjeduju osnovno obrazovanje i nie. Budui da se obrazovni nivo roditelja najee uzima kao indikator kulturnog kapitala iz ovih je podataka evidentno da se za hrvatske prilike radi o socijalnoj reprodukciji u visoko kolskom obrazovanju. U ovu analizu ukljuili smo i podatke koji se odnose na Agronomski i Pravni fakultet u Zagrebu, a temeljeni su na istovjetnim podacima Dravnog zavoda za statistiku.

Analiza obrazovnog statusa roditelja studenata Agronomskog i Pravnog fakulteta u Zagrebu

Grakon 2. kolska sprema oeva studenata Agronomskog fakulteta u Zagrebu (2003.-2007.)

Izvor: Dravni zavod za statistiku (DZS, 2010.)

473

ZDENKA DAMJANI

Grakon 3. kolska sprema majki studenata Agronomskog fakulteta u Zagrebu (2003.-2007.)

Izvor: Dravni zavod za statistiku (DZS, 2010.

Grakon 4. kolska sprema roditelja studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu (2003.-2007.)

Izvor: Dravni zavod za statistiku (DZS, 2010.)

474

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

Analiza kolske spreme oeva studenata Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazuje da su najzastupljeniji studenti iji oevi imaju zavrenu srednju kolu s tendencijom porasta, dok je uee studenata iji oevi imaju osnovnu kolu i nie minimalan. Takoer udio studenata ije majke imaju osnovnu kolu i nie povean je sredinom promatranog razdoblja, a udio sa srednjom kolom je u padu. To ukazuje da je udio studenata iji roditelji imaju najnie obrazovanje ipak vei nego na drugim fakultetima to moe biti povezano sa injenicom da studenti dolaze iz ruralne sredine. Iz grakog prikaz podataka o kolskoj spremi roditelja studenata Agronomskog i Pravnog fakulteta vidljivo je da je udio studenata iji roditelji imaju samo osnovnu kolu i nie u strukturi studenata koji studiraju gotovo zanemariv, dok u sveukupnoj strukturi udio roditelja koji imaju zavrenu srednju kolu prevladava. Vidljivo je da je na Agronomskom fakultetu neto vii postotak majki sa osnovnim obrazovanjem i nie. Takoer je povean udio roditelja sa viim i visokim obrazovanjem u posljednjoj godini na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Udio oeva i majki sa visokim obrazovanjem u studenata na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pokazuje blago poveanje.

10. Analiza obrazovne strukture roditelja, studenata Ekonomskog fakulteta u akademskoj godini 2012/2013.
Za potrebe ovog rada proveli smo anketu na uzorku od 420 studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, tree i etvrte godine. Budui da su ovi studenti upisani na fakultet bez klasikacijskog ispita temeljem drave mature, eljeli smo ustanoviti postoji li razlika s obzirom na studente ranijih upisnih godina koji su upisali fakultet preko klasikacijskog ispita. Dobiveni podaci pokazali su da je udio studenata iji su oevi i majke zavrili srednje kolsko obrazovanje priblino jednak onome ranije promatranom razdoblju. Zanimljivo je da udio oeva i majki sa osnovnom kolom i nie jo nii nego u ranije promatranom periodu ( 0% za oeve i 1% za majke). Takoer primjetno je da je povean udio oeva i majki sa viom i visokom kolom (18% za majke i 19% za oeve).

475

ZDENKA DAMJANI

Grakon 5. Struktura kolske spreme oeva studenata Ekonomskog fakulteta Zagreb (2012.)

Grakon 6. Struktura kolske spreme majki studenata Ekonomskog fakulteta Zagreb (2012.)

476

SOCIJALNA DIMENZIJA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ

11. Zakljuak
Zakljuno, moemo konstatirati da je obrazovna struktura roditelja studenata koji su upisani putem dravne mature podjednaka obrazovnoj strukturi roditelja studenata upisanih u ranijim promatranim periodima. Dakle, obrazovanje roditelja znaajno utjee na pristup visokom obrazovanju na promatranim fakultetima za oekivati je da e studenti iji roditelji imaju srednju kolu dosegnuti vii stupanj obrazovanja od svojih roditelja to je svakako pozitivna injenica. Meutim, za oekivati bi bilo da se podigne vjerojatnost da e mladi ljudi iji roditelji imaju osnovno obrazovanje i vie imati znatno vei stupanj vjerojatnosti stjecanja visokokolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Analizirajui raspodjelu ansi preko obrazovanja (Beck, 1986.) je konstatirao da se opseg rada u drutvu smanjuje, a sistem dohodovnog rada se pretapa u svoje organizacijske principe. Mora se ponovno diskutirati o raspodjeli nejednakih obrazovnih ansi kroz obrazovanje. Govorei o rizinom drutvu Beck upozorava da je u toku razvoja obrazovni sistem izgubio funkciju raspodjele statusa te da sama diploma vie nije dovoljna da se doe do odreene pozicije u drutvu i do odreenog dohotka. Meutim, ukazuje da obrazovanje nije postalo suvino, ve naprotiv bez diplome za odreenu kvalikaciju, profesionalna budunost je potpuno zapeaena. S tim u vezi poinje sve vie vaiti princip da diplome o strunoj kvalikaciji postaju sve manje dovoljne, ali istovremeno sve potrebnije da bi se dosegao onaj mali broj pozicija u zapoljavanju kojima se tei. Diploma nita ne obeava; ali ona je jo uvijek ili ak vie nego ikada pretpostavka da se dri podalje od ionako prijetee beznadnosti. Beck upozorava da upravo sada kroz obrazovanje dolazi do skrivene refeudalizacije u raspodjeli ansi i rizika na tritu rada. Upravo o ovome aspektu potrebno je razmiljati kada se birokratskim odlukama odluuje o broju potencijalnih studenata, studiranja bez participacije proglaava idealom pravednosti i jednakih ansi (Beck, 1986.).

12. Literatura
1. Haralambos, M., Holborn, M., Sociologija; Golden marketing, Zagreb, 2002. 2. Bourdieu, P.(1984). Distinction: A social critique oft he judgment of taste. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press 3. Bowles, S. i Gintis, H. (1976.) Schooling in Capitalist America, Routledge & Kegan Paul, London 4. Halsey, A. H. Heath, A i Ridge, J. M. (1980.) Origins and Destinations Clarendon Press, Oxford. 5. Bergensko priopenje (2003.) 477

ZDENKA DAMJANI

6. Cook, R., Barkham, M., Audin, K., & Bradley, M.M. (2004). How social class differences affect students experience of university. Journal of Further and Higher Education, 28(4), 407-421. 7. Doolan, K.(2008.) Tko je rizian? Socijalni aspekti studiranja u hrvatskom kontekstu. Istraivanje provedeno za potrebe doktorskog rada. 8. Doolan, K. & Matkovi, T. (2008). Koga nema? O (ne)jednakim mogunostima u utrci za akademskim kvalikacijama u Hrvatskoj. Posjeeno na mrenoj stranici http:// www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/koga-nema 9. Dravni zavod za statistiku (2001). Popis stanovnitva. Zagreb: Dravni zavod za statistiku. 10. Farnell, T. (2009). Osigurava li besplatno visoko obrazovanje jednak pristup obrazovanju? Posjeeno na mrenoj stranici http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/koga-nema 11. Nesti, D., (2009). Plae u Hrvatskoj: trendovi, problemi i oekivanja. U V. Franievi & V.Puljiz (Ur.), Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budunosti (str.165-196). Zagreb: Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. 12. Gregurovi M., Kuti, S., Revija za socijalnu politiku, god. 17, br. 2, Zagreb 2010. 13. Dragievi, M., Konkurentnost, (2012.), kolska knjiga, Zagreb 14. Bif, G.; Isacc, J. (2002.) Sholud Higher Education Students Pay Tution Fees? European Journal of Education, 32 (4): 433-456 15. Bernstein, Basil (1977): Social Class, Language and Socialisation. In: Karabel, J.; Halsey, A.H. (eds.) Power and Ideology in Education. New York: Oxford University Press. 16. Bourdieu, Pierre (1977.): Curtural Reproduction and Social Reproduction. In: Karabel, J.; Halsey, A.Ha (eds9 Power and Ideology in Education New York: Oxford University Press 17. Simonova, Natalie (2003.): The Evolution of Educational Inequalities int he Chech Republic after 1989. British Journal of Sociology Education, 24 (4): 472-485 18. Puzi, S., Doolan, K., Dolenec D., Socijalna dimenzija Bolonjskog procesa i (ne) jednakost ansi za visoko obrazovanje: neka hrvatska iskustva, Sociologija sela, vol. 44, 2006., 172-173 (2-3): 243-260 19. Barro, J. R., Sala i Martin, X. (1995) Economic growth, New York: McGraw-Hill 20. P. Bejakovi, Obrazovanje u zemljama lanicama OECD-a i Hrvatskoj, (2007.) Rev. za soc. politiku svezak 14, br. 3 str 415-439, Zagreb, 2007 21. Education Indicators In Focus 2012/01 (January); http://www.oecd.org/education/ skills-beyond-school/educationindicatorsinfocus.htm 22. Beck, U.: Risikogesellschaft: Auf dem Weg in eine andere Moderne, Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 1986. 23. Education at a Glance 2012: OECD Indicators; www.oecd.org/edu/eag2012 24. DZS, 2010. 478

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

Razvijanje poduzetnikog ponaanja u cilju poveanja zapoljivosti studenata ekonomskih fakulteta

Ljerka Sedlan Knig
Saetak: Utjecaj koji demografski imbenici, osobne znaajke, stavovi, uvjerenja i namjere imaju u razvijanju poduzetnikog ponaanja iscrpno je dokumentiran u literaturi. Meutim, uloga obrazovanja u prijanjim je modelima neopravdano zanemarena. U cilju odreivanja utjecaja koji obrazovanje ima u razvijanju poduzetnikog ponaanja provedeno je empirijsko istraivanje koritenjem strukturiranog upitnika na prigodnom uzorku od324 studenta Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Osim deskriptivne, univarijantne statistike obrade podataka, koritena je bivarijantna analiza te multivarijantna statistika obrada podataka. Rezultati istraivanja potvruju da je mogue poticati razvijanje poduzetnikog ponaanja kroz pouavanje na fakultetima, osobito kroz razvijanje kompetencija. Istraivanjem je takoer potvrena uloga iskustva steenog kroz neformalno i informalno obrazovanje u razvijanju poduzetnikog ponaanja. Na osnovi rezultata ovog istraivanja moe se zakljuiti da bi se kompetencije studenata trebale, u cilju ostvarivanja vee zapoljivosti studenata ekonomskih fakulteta, denirati kao ishod ekonomskog obrazovanja. Zbog toga bi trebalo uvesti vie praktine nastave u formalno obrazovanje na fakultetima te osmisliti naine za iskoritavanje potencijala koje iskustvo ima u razvijanju poduzetnikog ponaanja kroz nadopunjavanje fakultetskih programa iskustvenim metodama pouavanja. Takoer bi u fakultetske programe trebalo ukljuiti elemente neformalnog i informalnog obrazovanja. Kljune rijei: poduzetniko ponaanje, kompetencije, neformalno i informalno obrazovanje, pouavanje, fakulteti, zapoljivost
*

Dr. sc. Ljerka Sedlan Knig, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: ljerka04@gmail.com

479

LJERKA SEDLAN KNIG

1. Uvod
Ekonomsko obrazovanje ima kljunu ulogu u suvremenom gospodarstvu. Konkurentnost Republike Hrvatske u kompleksnoj globalnoj ekonomiji moe se poveati ako poraste broj pojedinaca s visokom strunom spremom. Naravno, to se ne smije dogoditi na raun kvalitete. Danas studenti u Republici Hrvatskoj na zavretku studija posjeduju iscrpna znanja iz podruja njihova studiranja. No, sve se ee uju glasovi koji zagovaraju potrebu usvajanja kompetencija koje e studentima trebati na radnom mjestu neovisno o predmetu studiranja. Dokazano je da je poduzetnika kompetencija kljuna za noenje s izazovima ivota (Gibb i Cotton, 1998, Gibb 2002a, Henry i sur. 2005), a ini se da ima vanu ulogu i u zapoljavanju. Meutim, meu mnogobrojnim znanstvenim radovima o visokokolskom obrazovanju malo je onih koji se bave uvoenjem promjena u obrazovanje s ciljem poveanja zapoljivosti studenata. Pod zapoljivou studenata podrazumijeva se procjena ekonomske vrijednosti studenta u trenutku diplomiranja (Glover et.al., 2002), odnosno skup postignua, znanja i osobnih karakteristika (Yorke i Knight, 2006) koje predstavljaju potencijal za zapoljavanje i uspjenost u odabranom poslu. Odriva zapoljivost, za razliku od toga, odnosi se ne samo na sposobnost osiguranja prvog zaposlenja, nego osiguravanje zapoljivosti tijekom cijelog radnog vijeka. Odriva zapoljivost osim to ukljuuje iroki raspon generikih kompetencija koje su potrebne za uspjenost u razliitim poslovima, trai i kompetencije potrebne za upravljanje razvojem karijere na nain koji e osigurati zapoljivost (Knight i Yorke, 2004), olakati snalaenje u uvjetima nesigurnosti i neizvjesnosti, unoenje promjena u okruenje i iskoritavanje prilika. Novim zaposlenicima treba vremena da znanja koja su stekli tijekom studija operacionaliziraju, dok im generike kompetencije kao i poduzetnika kompetencija trebaju odmah i one su vrlo esto imbenici koji jame zadravanje radnog mjesta (EU MISLEM Project). Iz tog razloga treba osigurati njihovo ukljuivanje u programe ekonomskog obrazovanja. Cilj ovog rada bio je istraiti naine za poveanje zapoljivosti studenata ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj te rasvijetliti ulogu koju razvijanje poduzetnikih kompetencija ima u tome.

2. Poduzetniko ponaanje
Na osnovi denicija poduzetnitva i poduzetnika (Bygrave i Hofer, 1991; Herron i Robinson,1993; Gibb i Cotton, 1998) moe se zakljuiti da poduzetniko po480

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

naanje ine akcije i reakcije pojedinca koje su odgovor na vanjske i unutranje poticaje.One su potrebne za stvaranje i otkrivanje prilika, unoenje promjena i stvaranje organizacija kojima je cilj stvaranje dodatne vrijednosti iskoritavanjem tih prilika i noenje s veom razinom neizvjesnosti i sloenosti. Poduzetniko ponaanje sloen je fenomen koji se treba objasniti nizom elemenata. U svrhu objanjenja poduzetnikog ponaanja, a integrirajui rasprave o imbenicima koji utjeu na razvijanje ponaanja i gledanja na poduzetnitvo kao naina razmiljanja i djelovanja te analize procesa uenja i pouavanja, osmiljen je koncepcijski model koji poduzetniko ponaanje opisuje uz pomo sedam elemenata: osobnost (demografski imbenici i osobne znaajke), stavovi i uvjerenja, namjere, okruenje, obrazovanje i kompetencije (Slika 1). Slika 1. Model poduzetnikog ponaanja

Okruenje
Demografski imbenici Osobneznaajke Poduzetnikistavovi iuvjerenja

Namjere

Poduzetniko ponaanje

Poduzetnika kompetencija

Obrazovanje
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Znaaj ovoga modela je u tome to daje odgovor na pitanje koji imbenici znaajno utjeu na to hoe li pojedinac pokazati poduzetniko ponaanje, posebno pritom naglaavajui ulogu poduzetnike kompetencije i obrazovanja. Drugi su autori (Misra and Kumar, 2000; Ajzen, 1991, Krueger and Carsrud, 1993; Barbosa et.al., 2006; Boyd and Vozikis, 1994; Shapero, 1982) takoer utvrdili i dokumentirali ulogu stavova, namjera i okruenja za poduzetniko ponaanje. No, prethodni modeli poduzetnikog ponaanja nisu prepoznavali kljunu ulogu obrazovanja i kompetencija u razvijanju poduzetnikog ponaanja iako su pojedina istraivanja (Gorman et. al., 1997; Gibb and Cotton, 1998) pokazala pozitivnu korelaciju izmeu obrazovanja i razvijanja poduzetnikog ponaanja.
481

LJERKA SEDLAN KNIG

Poduzetniko ponaanje nije samo rezultat karakteristika osobnosti (pojedinci ih ili imaju ili nemaju pa ih trebaju razvijati) ni samo okruenja ili karakteristika situacije (trebaju razvijati vjetine i strategije za otkrivanje, identiciranje i iskoritavanje prilika koje imaju potencijal), nego je rezultat i poduzetnikih kompetencija koje se dijelom sastoje od tacitnog znanja, ali i znanja koje se moe pouavati i uiti (Sarasvathy, 2008). Obrazovanjem se djeluje na razvijanje kompetencija, a koje kroz svoj utjecaj na stavove i uvjerenja i namjere posredno utjeu na poduzetniko ponaanje. U empirijskom istraivanju ovog rada dokazan je utjecaj koji kompetencije imaju na poduzetniko ponaanje. Obrazovni proces u promicanju poduzetnikog ponaanja oblik je eksterne pozitivne intervencije koja moe utjecati na percepciju prilika, poeljnost poduzetnikog ponaanja te na uvjerenje o njegovoj provedivosti, ali moe istovremeno utjecati na smanjenje otpora zbog negativnih stavova, socijalnih normi i slino. Ovaj model objanjava zato programi u poduzetnikom obrazovanju koji se temelje na usvajanju znanja i psiholokim znaajkama poduzetnika ne donose oekivane ishode. Uz iste ili sline osobne karakteristike i znanja pojedinci ne pokazuju podjednako poduzetniko ponaanje zbog razliitog stupnja razvijenosti odreene kategorije poduzetnike kompetencije. To je, ini se, kljuna varijabla koja objanjava veliku razliku meu ponaanjima poduzetnika. Model dalje objanjava kako poduzetnika kompetencija utjee na razvijanje poduzetnikog ponaanja te upuuje da u cilju razvijanja poduzetnikog ponaanja treba poticati upravo razvijanje poduzetnikih namjera i poduzetnikih stavova, a kroz utjecaj koji na njih ima poduzetnika kompetencija. U ciljeve ekonomskog obrazovanja treba dakle ukljuiti razvijanje poduzetnike kompetencije jer ona utjee na razvijanje poduzetnikih namjera. Utjecaj obrazovanja moe se potaknuti ili ograniiti utjecajima imbenika iz okruenja o kojima takoer treba voditi rauna. Zbog toga razvijanje poduzetnike kompetencije treba naglaavati kao jedan od ishoda ekonomskog obrazovanja. Kompetencija e utjecati na osjeaj uspjenosti, percepciju rizika, kao i na aktivnosti koje e pojedinac poduzeti. Zbog toga nastavnici trebaju usmjeriti svoje napore ne samo ka stjecanju kompetencija, nego i na osnaivanje studenata u pogleda osjeaja vlastite uinkovitosti osobito u zadatcima koji ukljuuju poduzetniko ponaanje. Na taj e se nain poveati spremnost studenata za poduzimanje poduzetnikog ponaanja, a time i njihova zapoljivost. Pored toga, osobe koje posjeduju poduzetniku kompetenciju obrauju, pohranjuju, dohvaaju i koriste informacije iz okruenja bolje nego osobe kojima ta
482

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

kompetencija nedostaje te su sklonije poduzimanju poduzetnikog ponaanja. Ovo dodatno objanjava nain na koji kompetencije djeluju na ponaanje. Vano je naglasiti da je za razvijanje viih stupnjeva kompetencije kljuno iskustvo u praksi vezano za konkretne situacije jer strunjaci procjenjuju situacije intuitivno, na osnovi prethodnog iskustva u slinim situacijama. Pritom su vani i struno znanje i vjetina jer vjetina bez odgovarajueg proceduralnog znanja ostaje ista tehnika s malo razvojnog potencijala. U nastavi koja kao ishod denira razvijanje kompetencije treba ustrajati na vertikalnom transferu znanja (nadogradnji novog znanja na prethodno). Studenti tijekom ekonomskog obrazovanja moraju imati mogunost primjene znanja jer to olakava samostalno koritenje znanja u novoj situaciji. Vertikalni transfer znanja nee postii planirane ishode razvijanja kompetencija ako nije kombiniran s horizontalnim transferom znanja, odnosno primjenom steenih znanja i vjetina. Ne smije se zanemariti ni pouavanje studenata kako uiti, to e ih pripremiti za orijentaciju ka cjeloivotnom uenju. Dodatno treba naglaavati vanosti koritenja kompetencija prema prihvaenim normama i kontekstu to e dugorono osnaivati imid poduzetnitva u drutvu i utjecati na percepciju poeljnosti poduzetnikog ponaanja i kroz to na namjere i u konanici na razvijanje poduzetnikog ponaanja kod veeg broja pojedinaca u drutvu.

3. Pouavanje poduzetnikog ponaanja

Pod pojmom poduzetnikog obrazovanja razliiti autori podrazumijevaju razliite stvari. Tradicionalna paradigma (Jones i English, 2004) pod poduzetnikim obrazovanjem podrazumijeva formalno pouavanje znanja i vjetina koje pojedincima trebaju za pokretanje poslovnih pothvata i razvijanje poduzea usmjerenih rastu. Kako se poduzetnitvo, osim zapoinjanja vlastitog posla, moe promatrati i kao nain razmiljanja i oblik ponaanja koje se moe nauiti, moderna paradigma poduzetnikog obrazovanja ukljuuje usvajanje znanja iz poduzetnitva i razvijanje poduzetnikog ponaanja. Pri tome se posebno naglaava promjena naina razmiljanja u uvjetima globalizacije, sloenosti i neizvjesnosti iako se ne zanemaruje tradicionalni fokus na stvaranje novih poduzea i razvijanje poduzetnosti. Na ovaj nain moderna paradigma poduzetnikog obrazovanja nije alternativa tradicionalnoj, nego predstavlja njezino proirenje (Slika 2).

483

LJERKA SEDLAN KNIG

Slika 2. Moderna paradigma poduzetnikog obrazovanja

Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Osnovni ciljevi poduzetnikog obrazovanja trebaju biti usvajanje znanja o poduzetnitvu, razvijanje kompetencija za stvaranje i iskoritavanje prilika te unoenje promjena u uvjetima neizvjesnosti i sloenosti, poveanje poduzetnikih namjera i poticanje poduzetnikog ponaanja, kao i priprema studenata za izazove koje nose poslovi budunosti. Poduzetnitvo kao sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje smatra se kljunom kompetencijom za sve pojedince, koja im pomae da budu kreativniji i sigurniji u sebe. Zbog toga oekivani ishod poduzetnikih programa ne bi trebao biti iskljuivo osnivanje novih poduzea nego razvijanje kompetencija koje e mladim ljudima, bez obzira na struku ili karijeru koju su odabrali, biti od koristi u kompleksnim i neizvjesnim situacijama te poveati njihove anse za zapoljavanje. Mladi ljudi moraju znati denirati problem, brzo prikupiti relevantne podatke, koristiti informacijske tehnologije, induktivno i deduktivno zakljuivati, razgovarati o problemu i u suradnji s drugima stvoriti rjeenje za njega (Reich, 1991). U cilju ostvarenja deniranih ishoda pouavanja i stvaranja odgovarajueg okruenja za uenje koje e poticati kreativnost, inovacije i poduzetniku kompetenciju ekonomski bi fakulteti trebali prihvatiti naine rada i alate za 21. stoljee. Teko je (ili nemogue) poticati razvijanje poduzetnikog ponaanja iskljuivo tradicionalnim metodama pouavanja. Ako su oekivani ishodi programa razvijanje poduzetnikog ponaanja, treba koristiti metode aktivnog i iskustvenog uenja, ohrabrivati studente da djeluju samostalno, a nastavnike poticati da pruaju potporu, savjet i pomo kada je to potrebno. Studenti trebaju preuzeti primarnu, aktivnu ulogu u obrazovanju, a nastavnici biti njihovi savjetnici i treneri. Pritom treba voditi rauna ne o broju intervencija od strane nastavnika, nego o kvaliteti tih intervencija. Isto tako treba nastojati stvoriti okruenje za uenje koje e biti slino svijetu poduzetnika. Zbog toga se koritenje metoda iskustvenog i situacijskog uenja predlae kao alternativa tradicionalnom pouavanju. Iskustveno uenje (Kolb, 1984) kom484

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

binira konkretno iskustvo, aktivno eksperimentiranje, reeksivno promatranje i aktivnu konceptualizaciju, naglaavajui pritom sredinju ulogu iskustva u procesu uenja. Situacijsko uenje (Wenger, 2006) naglaava da je uenje drutveni proces koji nastaje u interakciji izmeu pojedinaca i da najveim dijelom proizlazi iz iskustva koje pojedinac stjee kroz sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog ivota. Da bi se postigli ovi ciljevi potrebno je u ekonomskom obrazovanju okupiti nastavnike koji predaju isti ili slian predmet kako bi istraili potencijal za pouavanje unutar postojeeg plana i programa eksperimentirajui s inovativnim metodama pouavanja kao polazitem za izgradnju poduzetnike kompetencije i pronalazei naine da se svaki predmet pouava vie na poduzetniki nain, a integrirajui poduzetnike aktivnosti i programe u postojee planove i programe. Sadraj svakog predmeta moe se iskoristiti za identiciranje prilika u kojima studenti mogu koristiti znanje, kreativno rjeavati probleme, koristiti aktivne naine uenja, pokazati samoinicijativu, otkrivati, eksperimentirati i raditi na osobnom razvoju. Nastavnike treba poticati na razmjenu iskustava putem udruenja nastavnika, a obrazovne institucije na suradnju i umreavanje. Razvijanje poduzetnike kompetencije ne treba ograniiti samo na jedan nastavni predmet, nego ga treba integrirati s ostalim kolegijima i tako smanjiti optereenost studenata. Trebalo bi razmisliti i o uvoenju izbornih radionica i seminara umjesto obveznih predmeta. Ovo zahtijeva temeljitu promjenu razmiljanja o ekonomskom obrazovanju i priznavanje vane uloge neformalnog i informalnog obrazovanja. Visokokolske institucije kljune su za oblikovanje stavova, vjetina i ponaanja mladih. Meutim, i akteri izvan kurikuluma i obrazovnog sustava (neformalno i informalno obrazovanje) imaju sve znaajniju ulogu u stjecanju znanja, vjetina i stavova. Visokokolske obrazovne ustanove trebaju prihvatiti injenicu da mladi ljudi stjeu znanja, vjetine i sposobnosti na novi nain i da se obrazovanje ne dogaa samo unutar fakulteta. Rad studenata izvan fakulteta treba paljivo osmisliti. U programima u kojima studenti izlaze iz zgrade fakulteta i ukljuuju se u aktivnosti u stvarnim poduzeima, potrebno ih je, kao i organizacije, adekvatno pripremiti za zadatak. Da bi se omoguio stalan razvoj, nakon zavretka prakse i povratka na fakultet vano je osigurati voenje i pomo. Takoer, teinu i obim zadataka treba prilagoditi sposobnostima i motivaciji studenata. Centri za poduzetnitvo su, ini se, najpogodnija mjesta za pokretanje inicijative povezivanja lokalnih poduzea i akademske zajednice jer ve posjeduju baze podataka o lokalnim poduzeima, imaju iskustvo u organiziranju razliitih vrsta obuke, imaju prostor i resurse, a nisu izravno vezani za jedan fakultet te nemaju problema s ukljuivanjem gostiju predavaa, mentora i strunjaka iz prakse u nastavu. Takoer i kroz udrugu poslodavaca i sline organizacije i tijela mogue
485

LJERKA SEDLAN KNIG

je poticati njihove lanove da se ukljue u pouavanje mladih i angairati bive studente, danas uspjene poduzetnike. Nadalje, potrebno je uvesti sustav ocjenjivanja rezultata steenih kroz neformalno i informalno obrazovanje i praktine aktivnosti u poduzetnikim projektima izvan kolegija predvienih planom i programom, odnosno denirati kriterije za ostvarivanje ECTS bodova kroz takve aktivnosti.

4. Metodologija
U cilju ispitivanja utjecaja kompetencija na sklonost poduzetnikom ponaanju te deniranja imbenika koji utjeu na razvijanje poduzetnikog ponaanja u visokokolskom obrazovanju koriteni su podatci prikupljeni primarnim istraivanjem anketom provedenom na prigodnom uzorku 324 studenta studijskih programa Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Ukupni uzorak sainjen je od 3 poduzorka. Prvi poduzorak ine studenti-sportai koji su promatrani kao skupina s iskustvom informalnog obrazovanja. Drugi poduzorak ine studenti-lanovi udruga koji su promatrani kao primjer neformalnog obrazovanja i trei poduzorak ine studenti koji se ne bave sportom, a ni aktivno ne sudjeluju u radu neke studentske udruge, a koriteni su kao kontrolna skupina za testiranje postavljenih hipoteza. Mjerni instrument za prikupljanje podataka bio je strukturiran iz dva dijela za sve uzorke ispitanika. Prvi dio sadravao je pitanja vezana za demograju ispitanika, zainteresiranost za poduzetniko ponaanje te vjerojatnost pokretanja vlastitog posla i samoprocjenu uspjenosti u sljedeim kategorijama poduzetnike kompetencije: uoavanje trinih prilika, prikupljanje, analiziranje i razumijevanje podataka, uvjeravanje i pregovaranje, koritenje informacijske tehnologije, interpersonalni odnosi, upravljanje nancijama, prodaja i marketing, rad pod stresom, noenje s izazovima, planiranje i noenje s promjenama u okolini. Ta su pitanja bila zatvorenog tipa s ponuenim odgovorima. Odgovori su dani u obliku nominalnih i ordinalnih skala, a za skalu ocjenjivanja koritena je Likertova ljestvica. Drugi dio mjernog instrumenta bio je GET test (General Entprising Test, Caid, 1991) koji sadri 54 izjave na koje je mogue odgovoriti iskazivanjem slaganja ili neslaganja s navedenom izjavom. Izjave su posloene u pet kategorija i to redom: potreba za postignuem, potreba za autonomijom, kreativnost, umjereno preuzimanje rizika te motivacija i odlunost. Nakon provedenog istraivanja, prikupljeni podatci uneseni su u statistiki paket SPSS, pomou kojeg su bile provedene statistike procedure za analizu podataka. Podatci su analizirani metodama parametrijske i neparametrijske statistike s ciljem identikacije funkcionalnog odnosa varijabli. U analizi je koritena deskrip486

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

tivna statistika koja opisuje, upoznaje, usporeuje i analizira masovne pojave temeljem prikaza i brojane obrade poznatih podataka prema razliitim statistikim obiljejima. Osim deskriptivne, univarijatne statistike obrade podataka po potrebi je koritena i bivarijantna analiza te multivarijantna statistika obrada podataka. Za testiranje znaajnosti razlika izmeu aritmetikih sredina iz vie uzoraka koritena je jednosmjerna (one-way) analiza varijance (ANOVA) za nezavisne i zavisne uzorke te sloena analiza varijance (MANOVA) za ispitivanje utjecaja i interakcije veeg broja nezavisnih varijabli na vei broj zavisnih varijabli. Tijekom istraivanja testirane su sljedee hipoteze: H1: Vei stupanj razvijenosti poduzetnike kompetencije dovodi do vee sklonosti poduzetnikom ponaanju i vee zainteresiranosti za pokretanje poduzetnikog pothvata. H2: Pouavanje na fakultetima ne pridonosi znaajno osjeaju uspjenosti u kategorijama poduzetnike kompetencije. H3: Iskustvo steeno kroz neformalno i informalno obrazovanje utjee na osjeaj uspjenosti u kategorijama poduzetnike kompetencije vie nego pouavanje na fakultetima.

4.1. Rezultati
Rezultati testiranja Hipoteze 1: Vei stupanj razvijenosti poduzetnike kompetencije dovodi do vee sklonosti poduzetnikom ponaanju i vee zainteresiranosti za pokretanje poduzetnikog pothvata vidljivi su u Tablici 1. Tablica 1. GET test u korelaciji s varijablama Zainteresiranost za poduzetniko ponaanje i Vjerojatnost pokretanja vlastitog posla
Zainteresiranost za poduzetniko ponaanje Potreba za postignuem Potreba za autonomijom Kreativna tendencija Umjereno preuzimanje rizika Motivacija i odlunost GET ukupno ** pozitivna korelacija, p<0,01
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Vjerojatnost pokretanja vlastitog posla ,316** ,061 ,199** ,254** ,191** ,333**

,319** ,073 ,175** ,326** ,155** ,341**

487

LJERKA SEDLAN KNIG

Nakon provedene analize rezultata GET testa mogue je zakljuiti da poduzetnika kompetencija generalno utjee na poduzetniko ponaanje. Vano je naglasiti da su potreba za postignuem i umjereno preuzimanje rizika elementi koji imaju najvei utjecaj na zainteresiranost za poduzetniko ponaanje i vjerojatnost pokretanja vlastitog posla. Hipoteza 2 odnosi se na tvrdnju da pouavanje na fakultetima ne pridonosi znaajno osjeaju uspjenosti u kategorijama poduzetnike kompetencije. Hipotezu se testiralo korelacijskom analizom po pojedinim segmentima uspjenosti i na razini generalnog osjeaja uspjenosti. Prema Tablici 2 mogu se oitati dobiveni Pearsonovi koecijenti korelacije. Tablica 2. Pearsonovi koecijenti korelacija izmeu pojedinih aspekata osjeaja uspjenosti i procjena utjecaja poslovne kole/fakulteta na njihov rezultat
Generalni osjeaj uspjenosti a) u uoavanju trinih prilika b) u prikupljanju, analiziranju i razumijevanju podataka c) u uvjeravanju i pregovaranju d) koritenju informacijske tehnologije e) u razvijanju interpersonalnih odnosa f) u upravljanju nancijama i resursima g) prodaji i marketingu h) rada pod stresom ili pritiskom i) u noenju s neizvjesnou j) u planiranju k) u noenju s promjenama u okolini
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

,35 ,31 ,42 ,21 ,34 ,25 ,44 ,54 ,38 ,28 ,34 ,27

Najnia korelacija odnosi se na utjecaj pouavanja na fakultetu na osjeaj uspjenosti u uvjeravanju i pregovaranju (r=,21, p<0,05), a najvea na osjeaj uspjenosti u prodaji i marketingu (r=,54, p<0,05). Generalna procjena utjecaja pouavanja na fakultetu na osjeaj uspjenosti srednje je pozitivna korelacija (r=,35, p<0,05). To znai da je Hipoteza 2 potvrena.

488

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

Hipoteza 3 (Iskustvo steeno kroz neformalno i informalno obrazovanje utjee na osjeaj uspjenosti u kategorijama poduzetnike kompetencije vie nego pouavanje na fakultetima) testirana je i rezultati su prikazani u Tablici 3.

Tablica 3. Pearsonovi koecijenti korelacija izmeu generalnih aspekata osjeaja uspjenosti i procjena utjecaja pouavanja na fakultetu, neformalnog i informalnog obrazovanja i iskustva na njihov rezultat
1 1. Generalni osjeaj uspjenosti 2. Generalna procjena utjecaja neformalnog/ informalnog obrazovanja 3. Generalna procjena utjecaja ivotnog iskustva 4. Generalna procjena pouavanja na fakultetu ** pozitivna korelacija , p<0,01
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

1,000 ,398** ,603** ,347** ,398** 1,000 ,381** ,421** ,603** ,381** 1,000 ,314** ,347** ,421** ,314** 1,000

Iz tablice je razvidno kako je povezanost generalne procjene utjecaja pouavanja na fakultetu s generalnim osjeajem uspjenosti nia (0,347) od generalnih procjena utjecaja iskustva (0,603) i neformalnog i informalnog obrazovanja (0,398) koji jae doprinose osjeaju uspjenosti. Stoga je Hipoteza 3 potvrena. Nadalje, ako se u Tablici 4 promatra varijabla Geusp (Generalni osjeaj uspjenosti) u odnosu s poduzetnikom kompetencijom (mjerenom GET testom), moe se vidjeti kako osjeaj uspjenosti umjereno pozitivno korelira. Ako se uzmu varijable Geskol (formalno obrazovanje kao izvor osjeaja uspjenosti), Geudrug (neformalno i informalno obrazovanje kao izvor osjeaja uspjenosti) i Geiskus (ivotno iskustvo kao izvor osjeaja uspjenosti) kao indikator izvora utjecaja na poduzetniku kompetenciju, moe se vidjeti kako je osobno ivotno iskustvo puno znaajniji izvor za razvijanje poduzetnike kompetencije. Pouavanje na fakultetu vrlo malo pridonosi razvijanju poduzetnike kompetencije (r=,15, p<0,01), neto jai utjecaj imaju intervencije u neformalnom obrazovanju (r=,20), p<0,01), dok ivotno iskustvo najsnanije utjee na poduzetniku kompetenciju (r=,36, p<0,01).

489

LJERKA SEDLAN KNIG

Tablica 4. Korelacija varijabli osjeaja uspjenosti s poduzetnikom kompetencijom

Geusp Potreba za postignuem Potreba za autonomijom Kreativna tendencija Umjereno riskiranje Motivacija i odlunost GET ukupno * pozitivna korelacija, p<0,05 ** pozitivna korelacija, p<0,01
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Geskol ,188
**

Geudrug ,215
**

Geiskus ,321** ,118* ,256** ,248** ,176** ,358**

,302

**

,160** ,235** ,275** ,234** ,382**

,030 ,098 ,020 ,135* ,153**

,007 ,104 ,138 ,111 ,195**

Takoer, zanimljivo je prokomentirati na koje kategorije poduzetnike kompetencije utjeu pojedini izvori. Tako, na primjer, pouavanje na fakultetima najvie pridonosi potrebi za postignuem i motivaciji. No, vidi se da su ti utjecaji relativno niski i bilo bi poeljno kada bi se ti utjecaji poveali. Za razliku od formalnog obrazovnog konteksta, sudjelovanje u radu studentskih udruga (neformalni kontekst) stvara vie preduvjeta za ostvarenje trenutne koristi od poduzetnikog ponaanja te se vidi neto snaniji utjecaj na aspekt potrebe za postignuem. Na kraju, vrlo je zanimljiv utjecaj iskustva steenog kroz neformalno i informalno obrazovanje na poduzetniku kompetenciju te je vidljivo da iskustvo ima najznaajniji utjecaj na razvijanje svih kategorija poduzetnike kompetencije. Uz samoprocjenu ispitanika u kategorijama poduzetnike kompetencije dodatno su analizirani rezultati GET testa, a rezultati su prikazani u Tablici 5.

490

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

Tablica 5. Deskriptivna statistika rezultata GET testa prema poduzorku

N kontrolna sportai udruge Ukupno kontrolna sportai udruge Ukupno kontrolna sportai udruge Ukupno kontrolna sportai udruge Ukupno kontrolna sportai udruge Ukupno kontrolna sportai udruge Ukupno 129 130 65 324 129 130 65 324 129 Prosjek Std. devijacija Maksimum 28,8605 32,0000 34,2000 31,1914 6,62 7,35 8,42 7,27 3,18 6,16789 5,49418 6,27047 6,25914 2,115 1,875 1,802 2,063 1,253 1,347 1,404 1,325 1,860 2,014 2,116 2,005 2,107 2,064 2,232 2,138 2,331 1,893 1,843 2,141 43,00 44,00 50,00 50,00 11 12 12 12 6 6 6 6 12 12 11 12 11 11 12 12 12 12 12 12

GET ukupno

potreba za postignuem

potreba za autonomijom

130 3,44 65 3,46 324 3,34 129 6,09 130 65 324 129 130 65 324 129 130 65 324 6,66 7,08 6,52 6,09 6,69 6,95 6,50 6,88 7,85 8,29 7,56

kreativna tendencija

umjereno preuzimanje rizika

motivacija i odlunost

Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Kao to je vidljivo iz Tablice 5, openito vrijednosti na GET testu su u prosjeku najvie za studente lanove studentskih udruga (primjer neformalnog uenja), slijede ih studenti-sportai (informalno uenje), a najnie su za kontrolnu skupinu. ANOVA i MANOVA analizom navedeno je potvreno i statistiki. Iz Slike 3 razvidno je da lanovi studentskih udruga, kao primjer neformalnog uenja, imaju vei rezultat i od studenata koji se bave sportom (primjer uenja u informalnom kontekstu). Praktino u svim elementima poduzetnikog ponaanja postoje jasne razlike, osim u potrebi za autonomijom, to je bilo za oekivati. Aktivnosti u sportskim klubovima i studentskim udrugama ne potiu lanove na samostalan rad, nego na primanje uputa i naredbi drugih i poputanje pod pri491

LJERKA SEDLAN KNIG

tiskom grupe. Dakle u takvim okolnostima lanovi ne ue djelovati autonomno, nego upravo suprotno, funkcionirati kao dio tima. Grakon 1. GET test ukupno prema skupinama
35 34 33 32 31 30 29 28 27 26 25 Kontolna skupina
Izvor: Sedlan-Knig, 2012.

Sportai

lanovi udruga

4.2. Rasprava
Rezultati istraivanja potvruju da studenti-sportai te oni koji su lanovi studentskih udruga, odnosno studenti koji su na neki nain ukljueni u informalno, odnosno neformalno obrazovanje pokazuju veu zainteresiranost za poduzetniko ponaanje i veu vjerojatnost zapoinjanja vlastitog posla od studenata koji nemaju takvo iskustvo. Iz toga se moe zakljuiti da informalno, odnosno neformalno obrazovanje pozitivno utjee na zainteresiranost za poduzetniko ponaanje i vjerojatnost zapoinjanja vlastita posla. Zbog toga je u ekonomskom obrazovanju kojemu je cilj razvijanje poduzetnike kompetencije i poticanje poduzetnikog ponaanja te poveanje odrive zapoljivosti studenata vano studentima omoguiti iskustvo informalnog, odnosno neformalnog uenja i ohrabrivati ih za ukljuivanje u takve oblike uenja. Iako ovo istraivanje nije utvrdilo da se studenti koji imaju iskustvo s informalnim i neformalnim obrazovanjem osjeaju generalno uspjenijima, osjeaj vee uspjenosti potvren je za tri vrlo vana podruja: prikupljanje, analiziranje i razumijevanje podataka, prodaja i marketing i noenje s promjenama u okolini i ne bi ga se smjelo zanemariti. Posebno je zanimljivo to su studenti lanovi studentskih udruga (kao primjer neformalnog uenja) pokazali najvei osjeaj uspjenosti u sva tri podruja te bi bilo zanimljivo dodatno istraiti razloge za to.
492

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

Osjeaj uspjenosti u poduzetnikoj kompetenciji (kao jedan od stavova i uvjerenja) vaan je ne samo zato to prethodi poduzetnikim namjerama i ponaanju nego utjee i na intenzitet poduzetnikih namjera i vjerojatnost da e namjere rezultirati ponaanjem. Ako je cilj poduzetnikog obrazovanja razviti poduzetniku kompetenciju i poduzetniko ponaanje, tada je kljuno kod studenata razvijati osjeaj uspjenosti jer osjeaj uspjenosti utjee na aktivnosti koje pojedinci poduzimaju, na raspon ciljeva, ustrajnost i rezultate koje postiu. Dakle, razvijanje osjeaja uspjenosti ne smije se zanemariti u ekonomskom obrazovanju, a ini se da informalno, odnosno neformalno obrazovanje predstavlja odgovarajuu priliku za to. Rezultati istraivanja upuuju da pouavanje na fakultetima samo ogranieno pridonosi razvijanju osjeaja uspjenosti. Iskustvo steeno kroz neformalno i informalno obrazovanje, nasuprot tome, najvie pridonosi razvijanju osjeaja uspjenosti. Kako nastava na fakultetima ne nudi dovoljno mogunosti za iskustveno uenje, potrebno je fakultetske programe nadopuniti informalnim, odnosno neformalnim uenjem. Isto tako, pouavanje na fakultetima nedovoljno pridonosi razvijanju poduzetnikih kompetencija. Prema rezultatima ovog istraivanja na to puno vei utjecaj imaju informalno i neformalno obrazovanje. No, najvei utjecaj na razvijanje poduzetnike kompetencije ima iskustvo, a prema rezultatima ovog istraivanja moe se zakljuiti kako bi bilo poeljno uvesti vie praktine nastave u formalno obrazovanja na fakultetima kako bi se ostvarili vei utjecaji na razvoj poduzetnikog ponaanja i sukladno tome poveale prilike za zapoljavanje studenata . Takoer, treba osmisliti naine za iskoritavanje potencijala koje iskustvo ima u razvijanju poduzetnikog ponaanja kroz nadopunjavanje fakultetskih programa informalnim, odnosno neformalnim oblicima uenja te priznavati i vrjednovati rezultate postignute kroz takvo uenje.

5. Zakljuak
Pitanje vie nije moe li se kroz obrazovanje utjecati na promicanje poduzetnike kompetencije i razvijanje poduzetnikog ponaanja, nego na koji nain se ta kompetencija moe uinkovito razvijati tijekom procesa uenja i pouavanja u ekonomskom obrazovanju. Isto tako ostaje pitanje vezano uz poeljne ishode ekonomskog obrazovanja. U cilju osmiljavanja efektivnih oblika ekonomskog obrazovanja, poduzetnitvo treba razumjeti kao nain razmiljanja i oblik ponaanja koje se moe nauiti. Pritom se treba usmjeriti na modernu paradigmu poduzetnikog obrazovanja i
493

LJERKA SEDLAN KNIG

utjecaj koji intervencije u obrazovanju trebaju imati na stjecanje znanja iz poduzetnitva, vjetina, stavova, uvjerenja i osobnih kvaliteta te na promjenu naina razmiljanja i razvijanje poduzetnikog ponaanja u cilju pripreme mladih ljudi za iskoritavanje poduzetnikih prilika u nesigurnom i sloenom okruenju. Kako se danas od potencijalnih zaposlenika osim znanja iz podruja koje je bilo predmet njihova studiranja, trai iroki raspon generikih kompetencija, prilikom osmiljavanja programa ekonomskog obrazovanja treba polaziti od ishoda uenja koji trebaju biti denirani u obliku kompetencija koje e pomoi studentima prilikom zapoljavanja, u snalaenju u uvjetima sloenosti i neizvjesnosti, unoenju promjena u okruenje i iskoritavanju prilika. Sadraj i metode pouavanja i uenja treba uskladiti s oekivanim ishodima tako da poduzetniki programi trebaju ukljuivati poduku iz teorije poduzetnitva te razvijanje poduzetnikih vjetina, stavova i sposobnosti. Svaki program mora osim jasnih ciljeva, ukljuivati i odgovarajui nain ocjenjivanja steenih znanja, razvijenih vjetina i usvojenih stavova, iako ostaje otvoreno pitanje na koji nain se poduzetnika kompetencija moe mjeriti i ocjenjivati. Ukljuivanje poslodavaca u osmiljavanje programa ekonomskog obrazovanja, njegovanje partnerstva izmeu fakulteta, poslodavaca i studenata-buduih zaposlenika te osmiljavanje studentske prakse i volontiranja studenata tijekom studija treba prepoznati kao kljune imbenike promicanja zapoljivosti studenata. Treba naglasiti da bi napori usmjereni ka poveanju kvalitete kurikuluma, uenja, pouavanja i ocjenjivanja znanja i oni za poveanje zapoljivosti trebali biti podudarni. Na zapoljivost studenata ekonomskih fakulteta moe se utjecati na niz naina: kroz intervencije u formalnom obrazovanju u vidu posebnih modula ili kroz zajednike kolegije te kroz informalno obrazovanje u vidu uenja uz rad i studentske prakse. Kako visokokolske institucije nisu jedino mjesto gdje dolazi do uenja te kako nastavnici ne mogu na svakom satu i za sve studente ukljuiti aktivnosti usmjerene ka razvijanju pojedinih elemenata poduzetnike kompetencije, formalno ekonomsko obrazovanje treba proiriti i u njega svjesno i ciljano ukljuiti initelje iz neformalnih i informalnih procesa uenja. Ako se eli osigurati ispunjavanje nacionalnih ciljeva ostvarivanja vee zapoljivosti, naini rada i pristup pouavanju u ekonomskom obrazovanju morat e se temeljito mijenjati. Visokokolske institucije mogu nastaviti ignorirati neformalno i informalno obrazovanje i utjecaj koji oni imaju na razvijanje poduzetnikog ponaanja, a mogu neformalno i informalno obrazovanje prihvatiti kao ravnopravne partnere s kojima e koordinirano raditi na razvijanju kompetencija potrebnih za stvaranje prilika, unoenje promjena i stvaranje organizacija kojima je cilj iskoritavanje
494

RAZVIJANJE PODUZETNIKOG PONAANJA U CILJU POVEANJA ZAPOLJIVOSTI STUDENATA...

prilika i noenje sa sve veim razinama neizvjesnosti i sloenosti, i time poveati i odrivu zapoljivost studenata. Nastojanje ka poveanju zapoljivosti studenata ekonomskih fakulteta treba biti vaan sastavni dio ekonomskog obrazovanja. Iako ne mogu jamiti ishode, ekonomski fakulteti mogu poveati anse da do odreenih ishoda doe i pridonijeti poveanju zapoljivosti svojih studenata.

6. Literatura
1. Ajzen, I. (1991), The theory of planned behavior, Organizational Behavior and Human Decision Processes, Vol. 50, No. 2, str. 179-211. 2. Barbosa, S.D., Fayolle, A., Lassas-Clerc, N. (2006), Assessing Risk Perception, Self-Efcacy, and Entrepreneurial Attitudes and Intentions: Implications for Entrepreneurship Education, IntEnt2006: Internationalizing Entrepreneurship Education and Training, Fundao Getulio Vargas, July 2006, So Paulo, Brazil, str. 32-47. 3. Boyd, N.G., Vozikis, G.S. (1994), The Inuence of Self-Efcacy on the Development of Entrepreneurial Intentions and Actions, Entrepreneurship Theory and Practice, Vol. 18, No. 2, str. 63-77. 4. Bygrave, W.D., Hofer, C.W. (1991), Theorizing About Entrepreneurship, Entrepreneurship Theory and Practice, Vol. 15, No. 1, str. 27-32. 5. Caird, S. (1991), Testing Enterprising Tendency in Occupational Groups, British Journal of Management, Vol. 2, No. 2, str. 177-186. 6. Gibb, A.A. (2002a), Creating conductive environments for learning and entrepreneurship: living with, dealing with, creating and enjoying uncertainty and complexity, Industry and Higher Education, Vol. 16, str. 135-148. 7. Gibb, A.A. (2002b), In pursuit of a new enterprise and entrepreneurship paradigm for learning: creative destruction, new values, new ways of doing things and new combinations of knowledge, International Journal of Management Reviews, Vol. 4, No. 3, str. 233-269. 8. Gibb, A.A., Cotton, J. (1998), Work Futures and the role of Entrepreneurship and Enterprise in Schools and Further Education, Background Keynote paper to the Creating the Leading Edge Conference, December 1998, London, str. 67-84. 9. Glover, D., Law. S., Youngman A. (2002) Graduateness and Employability: student perceptions of the personal outcomes of university education, dostupno na: http://dx. doi.org/10.1080/13596740200200132 (pristupljeno: 23.10.2012). 10. Gorman, G., Hanlon, D., King, W. (1997), Some research perspectives on entrepreneurship education, enterprise education and education for small business management: A ten-year literature review, International Small Business Journal, Vol. 15, No. 3, str. 56-77. 495

LJERKA SEDLAN KNIG

11. Henry, C., Hill, F., Leitch, C. (2005), Entrepreneurship education and training: can entrepreneurship be taught Part I, Education and Training, Vol.47, No.2, str. 98-111. 12. Herron, L., Robinson, R.B., Jr. (1993), A Structural Model of the Effects of Entrepreneurial Characteristics on Venture Performance, Journal of Business Venturing, Vol. 8, No. 3, str. 281-294. 13. Jones, C., English, J. (2004), A contemporary approach to entrepreneurship education, Education and Training, Vol. 46, No. 8/9, str. 416-423. 14. Knight, P., Yorke, M. (2004), Learning, Curriculum and Employability in Higher Education, London, Routledge. 15. Kolb, D.A. (1984), Experiential learning: Experience as the source of learning and development, Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall. 16. Krueger, N.F., Jr. (2003), The Cognitive Psychology of Entrepreneurship, U: Handbook of Entrepreneurship Research, Acs, Z.J., Audretsch, D.B. (ur.), Springer Science and Business Media, Inc., New York, str. 105-140. 17. Krueger, N.F., Jr., Carsrud, A. (1993), Entrepreneurial intentions: Applying the theory of planned behavior, Entrepreneurship & Regional Development, Vol. 5, No. 4, str. 315-330. 18. Lave, J., Wenger, E. (1991), Legitimate peripheral participation, University of Cambridge Press, Cambridge. 19. Mislem project (2007), Education, Employment and Graduate Employability: Project manual, dostupno na: http://eprints.aston.ac.uk/457/1mislem_manual_andrews_higson. pfd (pristupljeno:23.11.2012). 20. Misra, S., Kumar, S.E. (2000), Resourcefulness: A Proximal Conceptualisation of Entrepreneurial Behaviour, dostupno na: http://joe.sagepub.com/cgi/content/abstract/9/2/135 (pristupljeno: 27.04.2009). 21. Reich, R. (1991), The work of nations Preparing Ourselves for 21st Century Capitalism, Knopf Publishing, New York. 22. Sarasvathy, S.D. (2008), Effectuation: Elements of Entrepreneurial Expertise, Edward Elgar Publishing Inc., Northampton, MA. 23. Sedlan-Knig, Lj. (2012), Metodologija visokokolskog obrazovanja u funkciji razvijanja poduzetnikog ponaanja (doktorska disertacija), Osijek: (Lj. Sedlan-Knig). 24. Shapero, A. (1982), Some Social Dimensions of Entrepreneurship, U: The encyclopedia of entrepreneurship, Kent, C., Sexton, D., Vesper, K. (ur.), Englewood Cliffs, Prentice Hall. 25. Wenger, E. (2006), Communities of practice: a brief introduction, dostupno na: http://www.ewenger.com/theory/ (pristupljeno: 25.06.2010). 26. Yorke, M., Knight, P. (2006) Employability: Judging and Communicating Achievements, Learning and Employability Series One, York: Higher Education Academy.

496

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

IT ekonomisti spoznaje od metode i modela do teorije i prakse kroz kurikulume ekonomije u Republici Hrvatskoj
Josip MESARI* Branimir DUKI**

Saetak: Visokokolsko obrazovanje, a shodno tome i obrazovanje ekonomista, u Republici Hrvatskoj je nakon usvajanja Bolonjske deklaracije i drugih dokumenata vezanih uz reformu visokokolskog obrazovanja, doivjelo znaajne promjene u kurikulumima pojedinih (grupa) studija visokokolskih obrazovnih institucija. U radu se istrauje na koji su nain oblikovani kurikulumi ekonomskih studija na pet ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Uoena je, barem prema broju kolegija ali ne nuno i prema broju sluaa, dominacija derivata modelsko-metodolokih i tehnolokih disciplina ije se posljedice razmatraju u kontekstu odnosa s jezgrenim i temeljnim predmetima ekonomije kao znanstvene i obrazovne discipline. Istraeni su pristupi i paradigme na kojima su oblikovani kurikulumi i izvedena kratka analiza tehnolokog okruenja i naina na koji se danas prikupljaju, dijele, diseminiraju i stvaraju nova znanja. Dominacija modelsko tehnolokih disciplina rezultat je (sub)specijalizacije i fragmentacije ekonomskih znanja. Zahtjevi za specijalistikim modelskim i tehnolokim znanjima su posljedica zahtjeva ekonomskog okruenja s jedne strane i raspoloivih
Prof. dr. sc. Josip Mesari, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: mesaric@efos.hr ** Prof. dr. sc. Branimir Duki, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, email: bdukic@efos.hr
*

497

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

kapaciteta ustanova i nunosti da udovolje trendovima iz okruenja s druge strane. Rezultat toga su neizbalansirani odnosi sadraja i naina njihove realizacije ili odnosa to i kako. Kurikulumi su sadraji, proizvodi ili procesi koji imaju svoja prostorno-vremenska ogranienja i paradigme na kojima poivaju i moraju se mijenjati i nadopunjavati u kontekstu novih lozofsko-metodolokih spoznaja, novih drutveno-ekonomskih odnosa, tehnolokih okruenja i zahtjeva buduih trita rada. Jednako tako, oni e se morati razvijati i izgraivati sukladno naelima, ciljevima i zahtjevima koji se deniraju u kvalikacijskim okvirima i drugim dokumentima kojima se ureuju pitanja obrazovanja. Kljune rijei: kuriklum, ekonomija, tehnologija, IT, klasikacija, paradigma, kvalikacijski okvir

1. Uvodna razmatranja
Visokokolsko obrazovanje, a shodno tome i obrazovanje ekonomista u Republici Hrvatskoj je nakon usvajanja Bolonjske deklaracije i drugih dokumenata vezanih uz reformu viskokolskog obrazovanja, doivjelo znaajne promjene u kurikulumima pojedinih (grupa) viokokolskih obrazovnih institucija. Te su se promjene sastojale prvenstveno u uvoenju velikog broja novih kolegija i novih studijskih smjerova kao rezultata propitivanja dotadanje obrazovne prakse i nunosti kreiranja i ponude novih sadraja koji su barem deklarativno, uvaavali novonastale promjene u sociokulturnom i gospodarskom okruenju.Studiranje po novom vierazinskom modelu imalo je za cilj ponuditi temeljna podruna znanja, otvoriti mogunosti izbora i nalizacije obrazovanja kroz ue specijalizirana podruja. Transferni sustav bodova kao izraz angamana studenta i teine svladivosti sadraja trebao je omoguiti bolju vizibilnost ustanove i mobilnost studenata. Spomenuti model, naoko logian i dobro obrazloen, pokazao je meutim, da se u novim sadrajima esto nisu prepoznavali vrstostrukturirani ciljevi, jasna vizija, teina i prioriteti u izvoenju i meusobna povezanost sadraja, to je dovelo do fragmentacije i dezintegracije visokokolskog obrazovanja. Formirani su kurikulumi ekonomskih studija u Republici Hrvatskoj, pri emu nije postignut potpuni koncenzus meu predlagateljima, reultat ega je da na najveem fakultetu postoji model obrazovanja 4+1 s pripadajuim kurikulumom a kod ostalih fakulteta usvojen je model 3+2 s pripadajuim kurikulumumima na preddiplomskoj i diplomskoj razini obrazovanja. U pristupu oblikovanju novih kurikuluma polazilo se (svjesno ili nesvjesno) s razliitih modelsko-teorijskih stajalita, od uvaavanja raspoloivih materijalnih, ljudskih i nancijskih potencijala, uz vlastite prosudbe pojedinih predlagatelja,
498

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

steenih iskustava, razliite pojedinane percepcije realnog okruenja u kojem se prepoznaju potrebe za odreenim znanjima i vjetinama, uz anticipiranje budunosti u kojoj e se nai studenti koji e svoje formalno obrazovanje zavriti na nekoj od institucija za visokokolsko obrazovanje ekonomista. Kljuno pitanje svakog kurikuluma je da se odredi sadrajna jezgra iz koje e se oblikovati po logici i prirodi stvari i uz respektiranje recentnih postignua, kljuni sadraji kao rezultat misije (Egan, 1978). Za studij ekonomije to su, ovisno o koli, osnove ekonomije ili poela ekonomije, ekonomika ili ekonomija. Ovojnicu jezgre ine mikroekonomija, makroekonomija i meunarodna ekonomija. Oko ovojnice oblikuju se kljuni temeljni sadraji (nancije, marketing, raunovodstvo i menadment) i odreuje kontekstualni socioloki, lozofski, pravni i tehnoloki okvir. Fenomenologija pojedinih podruja i same jezgre proima se prostorom jezinih formi prirodnih jezika, matematiko-statistikih modela, metoda i tehnologija za opise problema, operacionalizaciju istraivanja i pronalaenje problemskih rjeenja. Prikaz polaznih osnova navedene koncepcije dan je na slici 1. Slika 1. Koncepcijski okviri za razvoj ekonomskih kurikuluma

Prikazana struktura ne pretendira biti klasikacija ekonomskih podruja i ne korespondira s nekim usvojenim formalnim (Pravilnik o znanastvenim i umjetnikim podrujima, poljima i granama (NN,20.06.2008) u kojem je Polje ekono499

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

mije podijeljeno na 13 grana) i neformalnim klasikacijama (JEL Classication System) u kojem se ekonomija predstavlja u okviru 20 podruja klasikacijskih kategorija. Primarna ideja prikaza na slici 1. je uoavanje odnosa i razvoj opeg i posebnog, odnos lozofsko-koncepcijskog i pragmatinog, opeg i temeljnog, temeljnog i specijalistikog. Ovaj pogled, obzirom na postojee kurikulume, ima i neke neloginosti i nedoreenosti u pogledu nazivlja i hijerarhijskih odnosa ali iste takve neloginosti i nedostatke sadre i klasikacije u spomenutom pravilniku kao i u JEL klasikaciji. Za ilustraciju, studiji su podijeljeni u studijske programe ekonomije i poslovne ekonomije ali to nisu klasikacijske kategorije Pravilnika. Menadment, Marketing i Raunovodstvo su tipine kategorije poslovne ekonomije i mikroekonomije (u JEL klasikaciji pripadaju Poslovnom upravljanju i Mikroekonomici a Financije podjednako pripadaju i mikroekonomskom i makroekonomskom sektoru. Ekonomika poduzetnitva kao klasikacijska kategorija nema pandama u JEL klasikaciji a organizacija je menaderska potkategorija. Klasikacijska kategorija Trgovina i turizam po prirodi predstavljaju dio (grane) gospodarstva pa se opravdano moe postaviti pitanje zato u Pravilniku ne postoje i druge grane (industrija, poljoprivreda, energetika) kao klasikacijske kategorije. Polazei od naziva kolegija (ali ne i od sadraja) svi ostali nenavedeni predmeti shvaeni su kao derivati (specijalizacije i subspecijalizacije) temeljnih predmeta ili direktni derivati ovojnice te derivati lozofsko-metodolokog pravnog i tehnolokog prstena i derivati jezinog i modelsko-kvantitativnog prostora. Kurikulum pojedinih studija, shvaen u smislu programa skupa predmeta i njihovih sadraja koji se nude od strane (visoko)kolske institucije, ima slijedee karakteristike (dimenzije): Razina obrazovanja Struna Preddiplomska Diplomska Magistarska Znanstvena Specijalistika Poslijediplomska doktoralna Studijsko podruje (program) Studijski smjer Predmet
500

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

Tip Jezgreni Temeljni Opi Metodoloki Specijalistiki Subspecijalistiki Obveznost (ovisna o podruju i smjeru) Sadraj Ects Nain izvoenja Godina studija Studijska podruja su podijeljena u dvije grupe (dva studijska programa): ekonomija i poslovna ekonomija dok je ukupan broj studijskih smjerova na oba studijska programa na preddiplomskoj razini cca petnaestak na programu poslovne ekonomije, dok je ekonomija istovremeno i studijski program i studijski smjer. Na diplomskoj razini broj i odnosi programa i smjerova su gotovo isti kao i na dodiplomskoj razini. Na poetnim razinama obrazovanja broj kolegija, nazivi i sadraji su kod pet promatranih ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj prilino ujednaeni i u izvedbi sadre jezgreno ekonomsko obrazovanje, temeljna ekonomska znanja, strane jezike, matematiku, statistiku i opa informatiko-tehnoloka znanja. Kada studenti zapoinju specijalizacije i subspecijalizacije broj predmeta se eksponencijalno poveava, pri emu poinju dominirati (sub)specijalistiki i modelsko-metodoloki i tehnoloki sadraji. Problem (ako je to i kome problem?) s velikim brojem novonastalih kolegija proizlazi iz nekritike dekompozicije (kada stati ?) i (sub)specijalizacije jezgrenih i temeljnih podruja (mikroekonomije, makroekonomije, meunarodne ekonomije, nancija, raunovodstva, menadmenta i marketinga) s jedne strane i prihvaanja mnotva modelskih koncepata i alata za rigorozne (znanstvene) analize i izvode i velikog broja tehnolokih (posebno IT) rjeenja za izvoenje aktivnosti, kako u samoj obrazovno-istraivakoj sferi, tako i u sferi stvarne realizacije u praksi. Tako je prema provedenoj analizi i kategorizaciji iz i u pojedinom jezgrenom, fundamentalnom ili opem lozofsko-metodolokom prostoru izveden manji ili vei broj derivata oblikovanih u pojedine kolegije iji je broj na pojedinoj razini uenja prikazan u tablici 1.
501

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

Tablica 1. Broj derivata (kolegija) u pojedinim podrujima i razinama studiranja

Polje OPA EKONOMIJA MIKROEKONOMIJA MAKROEKONOMIJA MEUNARODNA EKONOMIJA FINANCIJE MENADMENT MARKETING PODUZETNITVO SOCIOLOGIJA PRAVO JEZICI KVANTITIVNE METODE TEHNOLOGIJA - INFORMATIKA MODELI Broj derivata (kolegija) PREDDIPLOMSKA DIPLOMSKA RAZINA RAZINA 4 6 14 25 52 72 3 3 25 40 44 37 28 40 5 15 12 22 4 12 5 5 10 20 28 54 5 10

Dominacija, barem po broju predmeta (ali ne i nuno po broju studenata koji ih studiraju), (sub)specijalistikih, modelsko-metodolokih i tehnolokih disciplina u viim godinama studija, kada se studenti poinju pribliavati ekonomistikoj praksi, uvjetuje da se istim tim kolegijima poinje pridavati i vei znaaj a jezgrena se znanja zaboravljaju. to vie, vrlo esto (ako ne i u pravilu) e se na (prvim) mjestima zaposlenja od studenata i zahtijevati vjetina i znanje steeno u (sub)specijalizaciji, koritenju tehnologije i aktualnih modelsko-metodolokih rjeenja za ua podruja ekonomske prakse. Kojim e to opedrutvenim, ekonomskim, socioloko-lozofskim principima sluiti, ostat e, bar neko vrijeme u sferi marginaliziranog i nejasnog. Kada se kurikulum dovede u kontekst s drugim obrazovnim dimenzijama (studentima i njihovim usvojenim nainima akvizicije znanja, nastavnicima, pedagokoj praksi i njihovim sposobnostima, organizaciji i tehnologiji obrazovnog procesa, komunikacijama i sociokulturnim nasljeem), dobije se jo kompleksnija i heterogenija situacija u kojoj treba traiti prihatljive odnose za to i kako. Kurikulumi studija ekonomije u svojim su osnovnim postavkama koncipirani i
502

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

zapoeti s realizacijom 2004/2005 godine na tada aktualnim stratekim i operativnim zakonskim i drugim dokumentima, preporukama i inicijativama. Sve navedeno pred analitiare i kreatore (ekonomskih) kurikuluma postavlja nekoliko vanih pitanja: - kako pronai izbalansiani odnos jezgrenih i temeljnih ekonomskih i (sub) specijalistiki i modelsko-metodolokih i tehnolokih sadraja u ekonomistikom obrazovanju, - na kojim ueim paradigmamama e se u novim okolnostima odvijati formalno i neformalno obrazovanje, - kakva je priroda problema, osobito u aktualnom drutveno-ekonomskom kontekstu u kojima se ta znanja mogu (moraju) iskoristiti. Osnovni je cilj ovog istraivanja ustanoviti mogunosti za realizaciju provedivog i upotrebljivog kurikuluma ekonomije uz primjenu takvih paradigmi uenja koje e anticipirati nove zahtjeve trita rada, drugaija socioloko-ekonomska okruenja, nova tehnoloka rjeenja i naine na koje sudionici u obrazovanju ta rjeenja koriste, a u kontekstu aktualnih europskih i hrvatskih zakonskih i stratekih okvira i preporuka kojima se ureuju pitanja (visokog) obrazovanja. Osnovne hipoteze na kojima poiva postignue ovog cilja sastoje se u slijedeem: - oblikovanje kurikuluma mora anticipirati pristupe drugaije od dominantno vaeih, - sa starim se znanjima ne mogu rjeavati novi problemi, - sa starim se ueim paradigmama ne mogu nametnuti nova znanja. U navedenom kontkestu e se izvesti kratka analiza pristupa u razvoju kurikuluma na fakultetima ekonomije i menadmenta. Takoer e se izvesti analiza nekih tipinih ueih paradigmi i procijeniti njihovi trendovi i nunost implementacije i efektivnosti novih rjeenja implementiranih na aktualne trendove gospodarskih problema u neposrednom i irem okruenju. Na temelju provedenih analiza pokuat e se izvesti zakljuci o trendovima u razvoju kurikuluma i eksploataciji ueih paradigmi i aktivnostima sudionika u obrazovnim procesima koje e omoguiti zadovoljavajua rjeenja u kontekstu poeljnog drutveno-ekonomskog razvoja.

503

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

2. Pristupi razvoju kurikuluma

U uvodnom dijelu kurikulum se za potrebe analize u ovom radu shvaao prvenstveno kao sadraj, kao tijelo znanja. To ograniava pogled na obrazovanje tek na jednu formu studija o obrazovanju i za ire potrebe studija odnosa kurikuluma i obrazovanja u datom drutvenom kontekstu mora se proiriti analizom imbenika koji uvjetuju njegovo oblikovanje, realizaciju, usvajanje i evaluacije svih sudionika i ustanove u cjelini (Kelly, 2009). Formalni obrazac - okvir po kojem se sastavljaju kurikulumi na visokokolskim institucijama sadri opis: Razloga za pokretanja studija; - Procjena svrhovitosti s obzirom na potrebe trita rada Viziju, misiju i ciljeve; Pretpostavke o kandidatima i njihovom dosadanjem obrazovanju; - Kljune kompetencije koje e kandidati stei na studiju Principa na kojima se temelji studij; Povezanosti sa suvremenim znanstvenim spoznajama i/ili na njima temeljenim vjetinama; Potrebnih resursa; Usporedivost s programima uglednih inozemnih visokih uilita; Dosadanjih iskustava u provoenju ekvivalentnih ili slinih programa; Otvorenosti studija prema pokretljivosti studenata; Opis programa; - Naziv studija, razinu, popis predmeta sa sadrajima i nainima izvoenja, izvoaima, preduvjetima, vremenskim rasporedom izvoenja i literature, nainom vrednovanja postignua studenata i izvoaa. Navedeni okvir koriten je i za verkaciju predloenog studija koju provodi kompetenetna prosudbena skupina. Okvir, iako formalno rigorozan, omoguio je slobodu predlagateljima u preoblikovanju postojeih i oblikovanju novih studijskih programa i smjerova ali i relativno iroku i pokadto nejasnu argumentaciju pojedinih toaka. To je posebno vidljivo u opisu vizije, misije i ciljeva s jedne strane i nekritike usporedivosti s programima inozemnih visokih uilita. U oblikovanju vizije, misije i ciljeva razliiti e kreatori imati razliite sposobnosti za anticipiranje i interpretiranje budunosti podruja koje obuhvaa kurikulum, okruenja i ustanove koja je
504

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

nositelj kurikuluma uz istovremeno razumijevanje vlastitog razvoja, razvoja kolstva i kljunih drutvenih aspekata. Kada je u pitanju usporedivost s programima (uglednih) inozemnih visokih uilita, usporedivost se sastojala u usporedivosti aktualnih sadraja ali ne i drutveno-ekonomskog i sociokulturolokog okruenja u kojima su ti sadraji nastali i u kojima se primjenjuju. Okvir (obrazac) za razvoj kurikuluma u teorijsko-metodolokom smislu pripada u jedan od nekoliko uobiajeno prihvaenih koncepata prema kojima se shvaa sadraj pojma i koji se koriste u pristupu razvoju kurikuluma. Okviri (obrasci) su usavravani i dopunjavani slijedom prihvaanja novih preporuka i standarda iz europskog visokokolskog obrazovnog prostora. U nastavku e se ukratko obrazloiti osnovne karakteristike, prednosti i nedostaci pojedinih pristupa razvoju kurikuluma. Sistematian i cjeloviti prikaz svih relevantnih aspekata oblikovanja kurikuluma dat je, uz ostalo, kroz vie izdanja knjige The Curriculum: Theory and practice, autora A.V. Kelly od 1977 -2009. Jedna od interpretacija i iscrpak osnovnih ideja pojedinih pristupa izvedene su u radu (Smith, 2000) gdje se pristup razvoju kurikuluma moe promatrati kao oblikovanje: Tijela znanja (syllabusa) - sadraja koji se mora prenijeti na primatelja (studenta) i ta su znanja vrlo esto skrojena van ustanove onog koji ih mora prenijeti; Proizvoda - kojeg kao konaan rezultat student mora usvojiti; Procesa - namjera da se sutinski principi i osobine obrazovne ponude komuniciraju u obliku koji je otvoren za kritiko promiljanje i koji omoguuje efektivnu translaciju u praksu; Prakse - proirenje procesnog modela u kojem se kurikulum razvija kroz dinamiku (interakciju) i reeksiju steenih i nauenih znanja davatelja i primatelja znanja.

Kurikulum kao tijelo znanja (sylabus)

U kontekstu ovog pristupa kljuno pitanje kurikuluma je sadraj ((Smith,1996, 2000). Obrazovanje u ovom kontekstu je proces putem kojeg se znanja prenose ili isporuuju studentima na najefektivniji nain. Dokumenti koji imaju sadraje ujedno su i osnovica za provjeru znanja (Blenkin, Edvards, Kelly,1992). Ocijelni obrazac za kreiranje sadraja zahtjeva da se opis sadraja izvede do
505

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

razine sadraja pojedinih predmeta, u emu je ostavljena sloboda autorima da taj sadraj kreiraju i gdje se mogu pronai nekonzistentnosti u opisu sadraja u pogledu broja tema, podtema i njihovih odnosa. Takoer, moe se postaviti pitanje to je ekonomski kurikulum visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj; da li su to jezgreni i temeljni predmeti ili je to skup svih predmeta koji se na ekonomskim fakultetima pojavljuju. to je sadraj kurikuluma ustanove, to studijskog programa a to studijskog smjera?

Kurikulum kao proizvod

Ovaj je pristup temeljen na behavioristikoj paradigmi. Kako stvarna svrha obrazovanja nije izvoenje razliitih instruktivnih aktivnosti ve postizanje promjena u okvirima studentskog ponaanja, postaje vano prepoznati da su ciljevi kole ciljevi u promjeni koju mora doivjeti student (Tyler 1949: 44) Procedura kojom se produkt oblikuje sadri: Analizu i dijagnozu potreba Formulaciju ciljeva Izbor sadraja Organizaciju sadraja Izbor iskustava uenja Organizaciju ueih iskustava Odreivanje onoga to treba evaluirati i naina na koji e se to uraditi (Taba 1962) Prednosti ovog pristupa je sistematinost i organizacijska utemeljenost (program) i aktuelni obrazac za oblikovanje kurikuluma u visokokolskom obrazovanju sadri uglavnom sve navedene postupke u oblikovanju. Problemi koji se mogu pojaviti uz primjenu ovog pristupa su: Program postoji i prije nego li se zna kakve promjene u ponaanju treba proizvesti (Grundy, 1987). Takoer se postavlja pitanje da li je i kako izvedena analiza potreba. Pitanje formulacije ciljeva pretpostavka je da se promjene u ponaanju mogu objektivno, mehanicistiki izmjeriti, meutim postoji objektivna opasnost da se ne izmjeri sve i kako treba. Izbor i organizacija iskustava uenja ostaje u sferi individualnih procjena a otvara se i pitanje to nastavnik stvarno ini u uionici i na kakvoj pedagokoj praksi provodi postavljene ciljeve.
506

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

Evaluacija takoer ostaje u sferi individualnog i u pogledu onoga to treba evaluirati i naina kako e se to uraditi. Evaluacijski kriteriji za pojedinca i grupu naelno su razraeni ali njihova primjenjivost u praksi jo nije saivjela. Druga evaluacija, evaluacija izvoaa, provodi se po odreenoj metodologiji i usvojenim kriterijima ali je reprezentativnost uzorka ispitanika esto upitna a rangiranje nema nikakve implikacije.

Kurikulum kao proces

Kroz ovaj pristup kurikulum se shvaa kao pokuaj namjera da se sutinski principi i svojstva obrazovne ponude komuniciraju na nain i u obliku koji je otvoren za kritiko propitivanje i sposoban za prenoenje u praksu. (Stenhouse, 1975) Osnovne karakteristike ovog pristupa su: U navedenom smislu to je odreena specikacija o praksi uenja openito. To nije sylabus, ve nain prevoenja obrazovnih ideja i hipoteza u praksu u kojoj se mogu testirati ali ne nuno i prihvaati; Ishodi nisu nuno sredinji problem i odreujue svojstvo kurikuluma; Nastavnik nije sredinja gura ve razmjena znanja sa studentima u stalnom procesu promiljanja i djelovanja; svaka je uionica specina za sebe. Problemi: Neusuglaenost sadraja i moguih znanja i nizak stupanj uniformnosti znanja obzirom na varietete odnosa nastavnika i studenata; Moe se dogoditi da se ne posveti dovoljno panje kontekstu u kojem se uenje dogaa zato to je usko vezano uz uionicu; Kurikulum koji se realizira kroz ovaj pristup snano ovisi o kvaliteti uitelja i da li e studentima znanja steena u jednoj uionici s jednim uiteljem biti dobra za okruenje u kojme e se nai.

Kurikulum kao praksa

Ovaj pristup je proirenje procesnog modela. Kurikulum je oblikovan kroz aktivne procese planiranja, djelovanja i evaluacije; u sreditu ovog pristupa je praksa: informativna, predana aktivnost (Grundy, 1987). Kljuna padagogija sastoji se u smjetanju iskustva koja se prenose u iskustva onog koji ui; to je proces koji zahtjeva iskustvo i uitelja i uenika: ohrabruju se i uenici i uitelj na dijalog i konfrontaciju kroz realne probleme.
507

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

Problemi koji se pojavljuju uz ovaj pristup: Problem s edukatorima kakva je vrijednost njihovih iskustava i da li su oni, a i studenti, sposobni na jasan nain izrei vlastita iskustva i kako se to reektira na njihovu praksu ? Problem sa sociokulturnim kulturnim naslijeem uenika svaki e pojedinac iskustva doivljavati na nain da je uz ostalo ovisan i navedenom nasljeu i postavlja se pitanje prepoznaje li grupa a ne pojedinac praktina pitanja odnosno problem koji treba rijeiti. Prema procesnom odnosno prema pristupu kurikulumu kao praksi rekonstruirani su i renovirani kurikulumi nekih uvaenih kola konomije i menadmenta (Yale School of Management, 2009) u kojem se menader stavlja u fokus svojeg stvarnog djelovanja i oko njega se identiciraju problemi, testiraju hipoteze, izabiru modeli i metode i oblikuju rjeenja. Problem pred koji se stavljaju oblikovatelji ovog pristupa jest i praksa i mogunosti u kojoj je edukator prikupio svoja iskustva i u koju se stavlja student koji svoja steena znanja mora vericirati i nadopunjavati u toj praksi.

Kurikulum kao ontologija

Uz navedeno, razvoj kurikuluma moe se izvesti kroz razvoj ontologije.(Dicheva, 2006; Davies, 2009). Ontologija je nain za odreivanje kategorije postojanja kojoj pripada neka stvar koja postoji. Ontologija se temelji na zajednikom dijeljenom rjeniku ili tezaurursu koji se moe koristiti za modeliranje domene: tipova objekata/koncepata koji egsistiraju te njihovih svojstava i odnosa. Glavne ontoloke komponenete su instance objekata ili objekti neke izabrane temeljne razine; klase kao skupovi, kolekcije ili tipovi objekata ili vrste stvari; atributi svojstva, karakteristike ili parametri koje objekti promatranja mogu imati; odnosi naini na koji se klase ili pojedinosti odnose jedni prema drugima; funkcijski termovi strukture koje nastaju iz odnosa i uloga; restrikcije; pravila; aksiomi i dogaaji koji mijenjaju odnose. Ontologije naelno mogu biti vie i nie ontologije ovisno o hijerhiji opih i posebnih stvari koje postoje u objektivnoj stvarnosti. Danas se izrauju koritenjem brojnih ontolokih editora i zahtijevaju znaajno vrijeme za kreiranje kurikuluma. Analizom kurikuluma na studijima ekonomije u Republici Hrvatskoj moe se uoiti prisutnost odnosno mjeavina svih navedenih pristupa. Novi Zakon o hrvatskom kvalikacijskom okviru u kojem se, izmeu ostalog, za sve razine ob508

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

razovanja (uvaavajui formalno, neformalno i informalno) kroz opisnice razina ishoda uenja daju okviri za znanja, spoznajne vjetine, psihomotorike vjetine, socijalne vjetine, samostalnost i odgovornost, znaajno e pomoi u kreiranju i poboljanju postojeih kurikuluma.

3. Kurikulumi i znanstvene i obrazovne paradigme

Kurikulumi se razvijaju na nekoj znanstvenoj paradigmi i nuno su vezani uz neku obrazovnu (ueu) paradigmu. Pod paradigmom e se podrazumijevati lozofski i teorijski okvir neke znanstvene kole ili discipline u kojima se formuliraju teorije, zakoni i generaliziraju eksperimenti koji su izvedeni za podrku ili dokaze teorija i zakona; u irem smislu to je lozofski ili teorijsko (konceptualni op.a.) okvir bilo koje vrste (The Merriam-Webster Online dictionary). U ekonomiji su aktualne brojne kole ekonomije i one imaju svoju povijest i specinosti koje su nastale u razliitim ekonomskim i drutveno politikim sustavima. Promjena drutveno-politikog sustava u Republici Hrvatskoj od prije dva desetljea nije rezultirala koncezusom o prikladnosti pojedinih kola pa se moe postaviti pitanje da li se u kurikulumima ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj mogu prepoznati znanstvene ekonomske paradigme na kojima poivaju jezgreni sadraji. Analitiare paradigmi vrlo esto zanimaju prekretnice koje su se dogodile kada je jedna paradigma naputana i uvoena neka druga. Tipino s naim ekonomskim paradigmama jest da se lako moe uoiti to smo napustili ali tee to smo umjesto toga usvojili. U temeljnim disciplinama, a posebno u specijalistikim i subspecijalistikim podrujima i granama, paradigme (ako ih je i bilo), a posebno modeli i metode prihvaani su esto olako, manje ili vie kritiki iz drugih drutveno ekonomskih sustava. Mnotvo specijalistikih i subspecijalistikih disciplina i predmeta temeljenih na odreenim modelsko-koncepcijskim s jedne strane i tehnolokim osnovama kao nainom za ekasnu realizaciju s druge strane, postali su dominantni u broju ali ponavljajui u sadrajima, nudei prije vjetine nego li znanja za razumijevanje i rjeavanje ekonomskih problema na razliitim razinama i oblicima njihova pojavljivanja. Drugi su problem bile usvojene paradigme uenja na fakultetima ekonomije i menadmenta. U prolom je stoljeu nastalo nekoliko ueih paradigmi, koje se u razliitim pojavnim oblicima mogu i danas prepoznati na ekonomskim fakultetima u Republici Hrvatskoj. U nastavku e se dati kratak prikaz tipinih paradigmi uenja i njihovih osnovnih karakteristika, prilagoavenjem osnovnih ideja iz izvora (http://www.learning-theories.com/paradigms)

509

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

3.1. Paradigme uenja Behaviorizam

Osnovna ideja ove paradigme sastoji se u slijedeem: ponaanje ljudi (pojedinaca) uzrokovano je vanjskim stimulima i ponaanja se objanjavaju bez razmatranja internih mentalnih stanja ili stanja razuma. Uenik se promatra kao pasivni primatelj koji odgovara ili ne odgovara na stimule iz okruenja. Ponaanje moe rezultirati osnaivanjem reakcija (spoznaja) na stimuluse ili kanjavanjem ako je reakcija neprimjerena. Dominacija ovog tipa uee paradigme vezana je uz prvu polovicu dvadesetog stoljea i ranije.

Kognitivizam
Osnovna ideja ove paradigme jest da se mentalne funkcije mogu razumijeti; Prve spoznaje o tome to je miljenje, memorija, oblikovanje znanja i sposobnost za rjeavanje problema; akcija pojedinca nije puki respons na dogaaje u okruenju ve posljedica ljudskog promiljanja. Uenik se promatra kao preraiva informacija odakle su se javile i metafore o ljudskom umu kao raunalu koji na temelju nekih ulaza procesira stanovite izlaze. Ova je paradigma vezana uz sredinu i drugu polovicu prolog stoljea.

Konstruktivizam
U kontekstu ove paradigme jest ideja da se uenje promatra kao aktivni konstruktivni proces. Pojedinac aktivno konstruira njegovu subjektivnu reprezentaciju objektivne stvarnosti. Nove se informacije povezuju s prethodnim znanjem i uenik se promatra kao konstruktor informacija na temelju akcije i reeksije, to podrazumijeva i znaajno iskustvo uitelja i koritenje tehnologije.

Humanizam 90-e 20.stoljea

Uenje se promatra kao in osobnog popunjavanja potencijala pojedinca. Istie se sloboda, potovanje i potencijal pojedinca. Uenje je personalizirano, fokusirano na uenika s njegovim afektivnim i kognitivnim potrebama, potpomognuto od strane uitelja, s ciljem razvoja samoaktualizacije ljudi u kooperativnom, podupiruem okruenju. Ova paradigma pripada kraju dvadesetog i poetku dvadesetprvog stoljea.
510

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

3.2. Problem dijeljenja znanja

Bez obzira o kojem se tipu paradigme radi, u ueim paradigmama mogu se, obzirom na naela prijenosa znanja i prihvaanja znanja i uloge sudionika, naelno prepoznati dva tipa paradigmi: - instrukcijske paradigme klasine ili tradicionalne i - paradigme uenja Razlike u paradigmama oituju se misiji i vrijednostima, ueoj teoriji, pretpostavkama uenja i indikatorima performansi jednih i drugih (Facilitating Learning: The Learning Paradigm; Instruction vs. Learning Paradigm). Sutinske razlike izmeu starih (instrukcijskih) i novih (ueih) paradigmi oituju se i kroz (Prensky, 2007): - svrhe i ciljeve, - kriterije uspjenosti, - strukture poduavanja i uenja, - koritene teorije uenja, - produktivnost/nanciranje, - prirodu uloga. Analizirajui izabrane kriterije, prema slobodnoj procjeni autora, veina ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatrskoj ima kao dominantne instrukcijske tradicionalne paradigme. Do slinih se zakljuaka moe doi ako se kurikulumi promatraju u svjetlu komparativne analize paradigmi s kraja dvadesetog i poetka 21. stoljea (Churches, 2010 ) usporeuje obrazovne paradigme kroz: - ineterakciju sudionika, pri emu su u 20. stoljeu to bile preteito individualne i tek pokadto kolaborativne a u 21 stoljeu obrnuto; - procjene usvojenosti kurikuluma 20. stoljeu to bile preteito sumativne s neto formativnog a a u 21 stoljeu obrnuto; - sredinja gura u programu uenja u 20. stoljeu su uitelji a u 21 stoljeu su studenti - ishodi uenja prije su bili orijentirani k ocjenjivanju a danas k procesima i usvojenosti ishoda; - fokus uenja bio je na sadraju a manje na procesu a danas dominantno na procesu sa jednostavno ugraenim sadrajima;
511

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

- pristup uenju nekad je bio tipa just in case dok je danas tipa just in time. Vano je napomenuti da su se paralelno s prestrojavanjem ueih paradigmi pojavljivala i nova tehnoloka okruenja i nove mogunosti to je jo jasnije pokazalo razlike izmeu novih i tradicionalnih paradigmi. U starim je paradigmama tehnologija izjednaavana s metodom, u novim paradigmama tehnologija je nain rada.

4. Nova tehnoloka rjeenja za prikupljanje, diseminaciju, razmjenu i komunikaciju znanja, novi uenici it ekonomisti i nova poslovna okruenja 4.1. Novi studenti
Sadanjim generacijama studenata uz formalno sveuilino znanje na raspolaganju su brojni drugi izvori znanja zahvaljujui prvenstveno razvoju informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Ta su znanja danas dostupna uz male trokove i lako se pronalaze i razmjenjuju. Izvori tih znanja mogu biti pouzdani i vericirani ali i potpuno nepouzdani. Po kvaliteti mogu biti u rangu onoga koje se nudi u formalnoj edukaciji uz prisustvo uitelja, rijetko puno kvalitetniji a u mnotvu sluajeva nie kvalitete u odnosu na onu koja se dobiva kroz razliite oblike nastave i kombinira s preporuenom pisanom literaturom i provjerenim izvorima na web-u. Vrlo esto ti se izvori koriste kao minimalno potrebni sadraj za polaganje ispita a i sama tehnologija evaluacije znanja svodi se na interpretaciju tih sadraja bez provjere shvaanja uzrono-posljedinih veza i razumijevanje konteksta kojem znanja pripadaju. Tehnologije postaju sve sosticiranije i omoguuju nastavnicima da sadraje prezentiraju na razliite naine, da sa studentima komuniciraju na interaktivan nain i tehnoloka rjeenja iskoriste za rjeavanje problema u nekoj problemskoj domeni. Tehnologije druge generacije WEB-a kao to su wiki stranice (temeljene na ontologijama i xml-u), blogovi, RSS-readers pages, On-line uredi, drutvene mree, video repozitoriji, dijeljeni dokumenti i podcasti, video on-line, virtualni prostori za grupni rad (Bartolome, 2008) i druge nespomenute tehnologije koje studenti prihvaaju i njima se sve vie koriste su neizbjene u obrazovnoj praksi i svi sudionici u obrazovnom procesu morat e ih prihvaati i iskoritavati na najbolji mogui nain. Nove paradigme uenja realizirat e se na tehnologijama ije ije su karakteristike uz ostalo:

512

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

Mrea postaje platforma; uenje na bilo kojem mjestu; Kolektivna inteligencija: drutveno konstruirano znanje prolo je vrijeme jendog autora (doba pisane komunikacije i doba govorne komunikacije; u cyber dobu to su mnogi drugi oblici komunikacije kakve nudi web 2 i 3; Baze podataka: tagovi i deskriptori kolaborativno tagiranje i indeksiranje; Pred jednim ureajem: PDA, iPod, raunalo bilo koje vrijeme, bilo koje mjesto. K tome, vano je istai i da: Dananjim je uenicima obrazovanje priprema za budunost njihovu budunost. Ona zapoinje sa stvarima koje znaju iz svih svojih veza prema svijetu i ljudima: od TV-a, You Tube-a, Interneta, drutvenih mrea nakon ega slijede svoje vlastite interese uei stvari samo kad su im korisne. Vie od iega, uenici ele da njihovo obrazovanje bude smisleno, vrijedno truda sve dok podupiru studentske interese i ciljeve; Nastavnici inzistiraju na intelektualnoj strogoi ali prvo se s uenicima deniraju obrazovni ciljevi to je za njih mnogo vanije nego li unoenje sadraja knjiga u njihove umove i uenje da koriste zastarjele stvari i alate; 21. stoljee je stoljee kreacija i otkria alata, umjetnosti, pisanja, progama, simulacija i dijeljenja takvih stvari s rastue povezanim svijetom. IT ne diktiraju samo budunost ve i nove paradigme za njihov uenje. Nai bi obrazovatelji trebali to poeti shvaati i pokreniti se u tom pravcu(Prensky, 2007). No, treba istai i da studenti, kada se laaju web izvora , rijetko ih koriste kao potpunu i cjelovitu zamjenu za knjigu ili kombinaciju knjige i standardnih predavanja. Ti su izvori u pravilu skraena cjelovita ili parcijalna rjeenja koja fenomene i njihovu uzrono-posljedinu povezanost ili sistemsku vieslojnost iz razliitih znanstvenih i strunih podruja obrauju na razini modela i metode bez uvida u njihovu cjelovitost. Modeli su, kako god rigorozni bili, pojednostavljena slika stvarnosti koju reprezentiraju a metode odreuju nain rjeavanja modela ali ne i stvarnosti koju reprezentiraju. Zato e uenik, uen na modelu i metodi, pokuati shvatiti realnost kroz model dok e klasino obrazovani uenik najprije pokuati shvatiti fenomen a tek nakon toga model koji ga opisuje i pomae nai njegovo rjeenje. Drugi problem koji je vezan uz oblikovanje znanja, najprije na modelu i metodi a tek onda na oblikovanju znanja o cjelovitosti prouavanog fenomena, nalazi se u injenici da je provjera steenog znanja dominantno usmjerena na provjeru
513

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

znanja o dijelu ili nekom aspektu problemskog podruja i studenti, pragmatini kakvi ve jesu, panju fokusiraju k modelu i metodi (stjeui znanja o tome kako neto uraditi, objasniti, percipirati ali ne i to (fenomen) je to u svojoj sutini to se modelom objanjava. Ovi problemi imaju jo jedan dodatni aspekt a to je da se u rjeenju nekog modela odnosno metode koristi odreeno softversko rjeenje, koje ni izbliza ne mora biti trivijalno i zahtijeva znaajan trud u ovladavanju tim softverskim rjeenjem. Tako se znaajan dio vremena u prouavanju i poduavanju troi na kako dok stvarna priroda i njegova cjelovitost, to, ostaje neobjanjena ili nejasna. U kurikulumima ekonomskih fakulteta moe se pronai mnotvo kolegija metodoloko-modelskog i tehnolokog sadraja koji se koriste u operacionalizaciji drugog kruga ekonomskih znanja (makroekonomije, mikroekeonmije) i treeg kruga znanja (nancija, raunovodstva, menadmenta i marketinga) i njihovih izvedenica.

4.2. Nova okruenja

Kako se, zahvaljujui prvenstveno tehnologiji, mijenjaju paradigme uenja, tako se mijenjaju karakteristike drutveno ekonomskog okruenja a posebno poslovne organizacije u kojima e budui studenti nai svoja zaposlenja. Pored opih i specinih karakteristika relevantnih za njihovo funkcioniranje interesantno ih je kategorizirati i u pogledu adaptabilnosti za uee paradigme na kojima e sadanji i budui studenti zavravati svoje obrazovanje. U tom kontekstu kategorizacija se moe izvesti na dvije vrste: birokratske i organizacije koje ue (Sugarman, 2008). Karakteristike jednih i drugih dane su u nastavku.

Birokratske
Kljune osobine Hijerarhija kontrole (odluke se donose na razinama koje su vie od onih na kojima se provode); Specijalizacija funkcija; Centralizacija informacija i kontrole to rezultira neiskoritenou znanja i kreativnosti veine radnika i menadera; Formalnim pravilima, politikama i procedurama voeno ponaanje s teko promjenjivim strukturama;
514

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

Striktno razdvajanje privatnog ivota od uloge zaposlenika (Bidwell, 1986) prema (Sugarman, 2008).

Organizacije koje ue
Kljune osobine Istie se proces u odnosu na strukturu; Postoji vizija boljeg organizacijskog ivota; Postoji tijelo upravljake prakse i mree eksperata i savjetnika; Postoji skup mentalnih modela koji se odnose na drutvenu psihologiju, sociologiju organizacije i promjene; Briga za vrijednosti cjeline (Wheatley, 1992) prema (Sugarman, 2008). Poslovne organizacije moraju se istraiti i u pogledu drugih karakteristika stratekih gospodarskih opredjeljenja, prirode podruja kojima pripadaju, dominantne veliine, odnosa s regionalnim i svjetskim ekonomijama, prirodi njihova nastajanja, organizacijskoj kulturi, raspoloivosti prirodnih i ljudskih potencijala, karakteristikama javnog sektora i slino, da bi se dobila jasnija slika o nunim sadrajima i nainima realizacije kurikuluma ekonomije.

5. Umjesto zakljuka
Kurikulumi pet ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj nastali nakon prihvaanja Bolonjske deklaracije i drugih prateih dokumenta u visokokolskom obrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj proli su prve cjelovite testove i danas se mogu i moraju provesti kritike analize usvojenih sadraja, pristupa koji su koriteni u njihovom oblikovanju i analizirati drutveno ekonomski kontekst i znanstveno obrazovne paradigme na kojima su izgraivani. Kada se promatra broj i odnos jezgrenih i temeljnih ekonomskih disciplina s brojem izvedenih (sub)specijalistikih, modelskih i tehnolokih disciplina dobiva se dojam o neuravnoteenosti kurikuluma i fragmentiranosti ekonomskih znanja koja se nude u ekonomskom obrazovanju. Taj se dojam mora korigirati odnosima ukupno steenog znanja koje se moe dobiti tako da se uvede broj studenata koji su sluali odreene kolegije, pri emu bi se zacijelo postigla vea uravnoteenost u odnosima to i kako. Produktno-sadrajni pristup sa svojim prednostima i nedostatcima, koji je dominantni pristup razvoju kurikuluma na ekonomskim fakultetima u Republici
515

JOSIP MESARI, BRANIMIR DUKI

Hrvatskoj mora se u svjetlu novih znanstvenih i obrazovnih paradigmi popunjavati procesnim pristupom. Objektivno skraeno vrijeme realizacije pojedinih sadraja kurikuluma i zadravanje planiranog obujma gradiva neminovno e zahtijevati i druge dodatne izvore znanja osim onih danih na predavanjima i predvienog literaturom. Tom e se zahtjevu jednako morati prilagoditi i edukatori i i uenici. Razumijevanje i iskoritavanje mogunosti koje nude informacijsko-komunikacijske tehnologije u realizaciji kurikuluma i u krajnjoj liniji njegovoj demokratizaciji, imat e kao i do sada dvije tendencije: uenje tehnologije i uenje tehnologije za iskoritavanje u odreene svrhe. U tom e se smislu morati izbalansirati sadraji, vremenski okviri i posljedino trokovi za racionalizaciju izvedbe kurikuluma. U jezgrenim disciplinama jo nije izabrana kola kojom se najbolje moe opisati proces tranzicije i argumentirano izabrati konceptualno rjeenje po kojem drutveno ekonomski sustav funkcionira. Uz to e se lake postii konsenzus oko dubine i irine specijalizacija i jasnije obrazloiti potrebe za odreenim znanjima. U analizi kurikuluma uoeno je da slubena klasikacija polja ekonomije na grane ima neke neloginosti i nedostatke i bilo bi ju korisno uskladiti sa iroko prihvaenim klasikacijama uz paljivu analizu i tih iroko prihvaenih klasikacija. Razvoju kurikuluma e, uz ostalo, znaajno doprinijeti novi kvalikacijski okvir koji regulira pitanja osiguranja kvalitete na svim razinama obrazovanja, uz opisnice razina ishoda uenja i nunost provedbe i nadlenosti na temelju sustavne partnerske suradnje (Nacrt prijedloga zakona o hrvatskom kvalikacijskom okviru, MZOS, 2012)

6. Literatura
1. Bartolome, A., Web 2.0 and New Learning Paradigm, e-Learning Papers, No. 8, April, 2008, http://www.elearningeuropa.info/les/media/media15529.pdf 2. Blenkin, G.V., Gwyn Edwards, G., A V Kelly, A.V., Change and the Curriculum, P. Chapman Publishing, A Sage Publication, London, 1992. 3. Churches, A., Comparing 20th and 21 st Century Educational Paradigms, 2010, Educational Origami, http://edorigami.edublogs.org/2010/10/02/comparing-20th-and-21st-century-educational-paradigms/ (pristupljeno: 1. studeni 2012). 4. Davies, D. I., An Ontology-Based Curriculum Knowledgebase for Managing Complexity and Change, Ninth IEEE International Conference on Advanced Learning Technologies, 2009, icalt, pp.136-140. 516

IT EKONOMISTI SPOZNAJE OD METODE I MODELA DO TEORIJE I PRAKSE

5. Dicheva, D. et al., Ontological Web Portal for Educational Ontologies, http://www. win.tue.nl/SW-EL/2005/swel05-aied05/proceedings/4-Dicheva-nal-full.pdf, pristupljeno 26. veljaa 2012. 6. Egan, K., Simon Fraser University, Curriculum Inquiry, volume 8, number 1 (1978): 6672. http://www.blackwellpublishers.co.uk/asp/journal.asp?ref=0362-6784 (pristupljeno: 11. studeni 2012). 7. Facilitating Learning: The Learning Paradigm; Instruction vs. Learning Paradigm) (http:// www.cdtl.nus.edu.sg/handbook/learn/paradigm.htm, (pristupljeno, 29. listopada, 2012) 8. Grundy, S. Curriculum: product or praxis? Lewes: Falmer Press, 1987 9. Index of Learning Theories, http://www.learning-theories.com/paradigms, (pristupljeno, 29. listopada, 2012) 10. Journal of Economic Literature (JEL) Classication System, http://www.aeaweb.org/ jel/jel_class_system.php (pristupljeno 01.prosinca 2012.) 11. Kelly, V., The Curriculum: Theory and Practice, Sage Publications Ltd; Sixth Edition edition, London, 2009. 12. King, D., E-Learning Paradigm (ELP): Intellectual Framework for Computer Mediated Universities, Business Information Systems Department, Tennessee State University, College of Business, http://jwpress.com/JLHE/Issues/v1i1/E-Learning%20Paradigm.pdf (pristupljeno: 11. studeni 2012). 13. PRAVILNIK O ZNANSTVENIM I UMJETNIKIM PODRUJIMA, POLJIMA I GRANAMA, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/340161.html, (pristupljeno 01.prosinca 2012.) 14. Prensky, M., Changing Paradigms from being taught to learning on your own with guidance, Educational Technology, July-Aug, 2007. 15. Smith, M. K. (1996, 2000), Curriculum theory and practice. The encyclopaedia of informal education, http://www.infed.org/biblio/b-curric.htm, (pristupljeno 01.listopada 2012.) 16. Stenhouse, L. An introduction to Curriculum Research and Development, Heineman, London, 1975. 17. Sugarman, B., Learning, Working, Managing, Sharing: The New Paradigm of the Learning Organization ,Lesley College, 2008. 18. Taba, H. Curriculum Development: Theory and practice, Harcourt Brace and World, New York, 1962. 19. Webster M e- dictionary, http://www.merriam-webster.com/dictionary/paradigm , (pristupljeno 01. prosinca 2012.) 20. Yale School of Management Curriculum, http://mba.yale.edu/MBA/curriculum/pdf/ diagram_2012.pdf, pristupljeno 20. veljae 2012. 517

ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

Uloga poduzetnikog obrazovanja u suvremenom gospodarstvu

Marko KOLAKOVI* Mihaela MIKI** Bojan MORI MILOVANOVI***

Saetak: Poduzetnitvo predstavlja osnovu svakog gospodarskog sustava i njegovog razvoja, te kao takvo promatra se kao poseban proizvodni faktor. Iako se esto misli kako se poduzetnici raaju, suvremena znanost smatra da se poduzetnici stvaraju, odnosno poduzetnici posjeduju vjetine koje je mogue razviti unutar obrazovnog sustava. Poduzetniko obrazovanje predstavlja skup iskustvenog uenja, izgradnje vjetina te kao najvanije razvoj poduzetnikog naina razmiljanja. Ono je strateki usmjereno na izgradnju poduzetnikog poduhvata, odnosno na procese formiranja, razvoja te rasta novih poduzea. Iz tog razloga, svrha ovog rada jest pokazati ulogu i znaaj poduzetnikog obrazovanja kao preduvjeta razvoja suvremenih poduzea te samim time i modernih gospodarstava. Rad prua pregled aktualnih trendova poduzetnike naobrazbe u vodeim svjetskim obrazovnim sustavima te obrazlae znaaj poduzetnike edukacije kao osnovnog preduvjeta razvoja uspjenog gospodarstva. Prikazan je poseban osvrt na programe poduzetnikog obrazovanja pri Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu kojima cilj nije stvaranje iskljuivo ekonomskih djelatnika, ve

Prof. dr. sc. Marko Kolakovi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: mkolakovic@efzg.hr Dr. sc. Mihaela Miki, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: mihaela. mikic@efzg.hr

**

*** Dr. sc. Bojan Mori Milovanovi, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: bmoric@efzg.hr

519

MARKO KOLAKOVI, MIHAELA MIKI, BOJAN MORI MILOVANOVI

kreiranje samostalnih nosioca poduzetnikih aktivnosti sposobnih za samozapoljavanje, otvaranje novih radnih mjesta te stvaranje dodane vrijednosti kako u malim tako i u velikim poslovnim sustavima. U sadanjem oteanom poslovnom okruenju upravo navedeni potencijalni poduzetnici predstavljaju kljunu determinantu promjene negativnih ekonomskih trendova. Kljune rijei: poduzetnitvo, poduzetniko obrazovanje, mala i srednja poduzea, ekonomska kriza

1. Uvod
Kada danas govorimo o proizvodnim resursima, vie ne mislimo na zemlju, ziki rad, strojeve, alate i tvornice nego na nematerijalnu, intelektualnu imovinu. Takav pristup temelj je novoj ekonomiji, ekonomiji temeljenoj na znanju. Upravo poveana razina znanja vodi k novim poslovnim prilikama. U takvom globalnom okruenju prihvaa se uloga sveuilita kao vanog instrumenta oblikovanja ekonomije. Ve due vrijeme vlada miljenje kako je upravo poduzetnitvo kljuan faktor postizanja gospodarskog rasta i razvoja, razvoja inovativnosti te otvaranja novih radnih mjesta. U SAD-u poduzetnitvo povijesno predstavlja klju gospodarskog rasta i razvoja. Dinamika poduzetnitva oituje se u broju novoosnovanih poduzea. Ako se pogleda popis 100 vodeih amerikih poduzea moe se primijetiti da veina njih nije poslovala prije 20-30 godina (OECD, 2008). Upravo iz navedenog razloga donositelji odluka na makro razini generiraju i implementiraju razliite sustave potpore poduzetnitvu. Navedeni sustavi ukljuuju: inovacijske centre, poduzetnike inkubatore, poduzetnike centre, poduzetnike zone, urede za transfere tehnologije, znanstvene parkove, itd. Osim navedenog akademske institucije potiu se na doprinos razvoju poduzetnitva razvijanjem poduzetnikih kolegija, odnosno kreiranjem poduzetnikog obrazovanja.

2. Strateki pristup poduzetnikom obrazovanju

Inovacija predstavlja proces izgradnje ideje koja rezultira komercijalizacijom i praktinim novim proizvodom, procesom ili uslugom (Jakobson, 2007). Mnoge industrije na inovaciju gledaju kao najvaniju konkurentsku prednost koja zahtjeva detaljno razumijevanje njene dinamike prirode, kvalitete dizajnirane inovacijska strategije i dobro razvijenog procesa implementiranja inovacijske strategije (Shilling, 2005). Za razliku od gospodarstva, proces kreiranja obrazovne inovacije mora se paljivo oblikovati u skladu sa specinostima u okruenju. Adaptacija inovacija u obrazovnom okruenju je puno delikatnija jer predstavlja
520

ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

direktan utjecaj na nastavno osoblje pa su stoga njihove reakcije i stavovi prema inovaciji od velike vanosti. Budui da su znanstvenici tradicionalno nezavisni profesionalci, interakcija znanstveno-nastavnog osoblja s njihovim kolegama, prilagodljivost promjenama i njihov profesionalni rast od presudne su vanosti za uspjeh strateke obrazovne promjene i inovacijskih projekata (Li-Hua et al., 2011). Poduzetnika sveuilita poveavaju svoj utjecaj na drutveni i ekonomski, osobito regionalni, razvoj kreiranjem novih i inovativnih poduzea. Postoji nekoliko denicija poduzetnikih sveuilita, a zajednike su im sljedee karakteristike (Cano at al. 2006): visoka meuzavisnost s vladom i proizvodnim poduzeima, razliiti izvori prihoda, ukljuenost u poduzetnike aktivnosti od strane svih pripadnika sveuiline zajednice, implementacija razliitih strategija s ciljem unapreenja stvaranja novih poduzetnikih pothvata i prilagodba organizacijske strukture. Sveuilita obrazuju individualne studente i alju ih u svijet, a upravo poduzetnika sveuilita predstavljaju prirodni inkubator pruajui potpornu strukturu (intelektualnu, komercijalnu i zajedniku) profesorima i studentima u svrhu osnivanja novih poduzea (Etzkovitz, 2003). Temeljem navedene denicije moemo rei da moderna sveuilita imaju tri misije: pouavati, istraivati i pruati usluge gospodarstvu, te etiri osnovne karakteristike (Zhou, 2008): - transfer tehnologije i poduzetnitva temeljem visokotehnolokog razvoja - dostatnost resursa znanstvenih i tehnolokih istraivanja i spin-over inovacijskog znanja na lokalne regije kao i snaan utjecaj na regionalnu industriju i gospodarstvo - poduzetnitvo se prihvaa kao ideologija i sistematino se podupire - postojanje organizacijskog mehanizma u odnosima sveuilita i gospodarstva, odnosno postojanje ureda za transfer tehnologije ili ureda za licenciranje tehnologije te odbora za suradnju gospodarstva i sveuilita. Drugim rijeima poduzetniko sveuilite je ono koje je izgradilo itav interni sustav komercijalizacije i komodizacije svoj znanja kao to su: kolegiji, patenti, licence ili posve novo poduzee u vlasnitvu fakulteta ili studenata (Pei-Lee i Chen, 2008). Osim promjene interne strukture u sklopu razvoja poduzetnike institucije, poduzetniko sveuilite treba oblikovati i opi okvir koji se sastoji od formalnih i neformalnih faktora (Cano et al., 2006). Formalni faktori predstavljaju: - organizacijsku strukturu sveuilita i upravljanje sveuilitem (misiju, organizacijsku strukturu, strateki menadmenta, profesionaliziranost sveuilinog menadera, neovisnost, eksibilnosti)
521

MARKO KOLAKOVI, MIHAELA MIKI, BOJAN MORI MILOVANOVI

- potporne mjere sveuilinim programima osnivanja poduzea (informacije, konzultacije, inkubatori, centri za osnivanje poduzea, znanstveni parkovi) - sveuilini programi poduzetnikog obrazovanja (doktorski, poslijediplomski, diplomski i preddiplomski studij) Neformalni faktori su sljedei: - stav sveuilita prema poduzetnitvu (studenti, lanovi fakulteta, nastavno i nenastavno osoblje) - poduzetnitvo na sveuilitu (metode obrazovanja) - uzori, primjeri i sustavi nagraivanja na razini sveuilita (uspjeni studenci, lanovi fakulteta, nastavno ili nenastavno osoblje). Kako bi sveuilite zavrilo preobrazbu prema poduzetnitvu i inovaciji treba proi kroz proces kulturne transformacije. Kako bi se istinski razvilo u poduzetniku instituciju, sveuilite treba promijeniti svoju internu strukturu i oblikovati ope okruenje. Upravo trostruki heliks model predstavlja najbolje rjeenje budui da povezuje akademsku sferu s vladom i industrijom u jednu mreu koja u drutvu temeljnom na znanju igra vanu ulogu kao promotor poduzetnikih procesa i klju gospodarskog rasta i razvoja (Li-Hua et al., 2011).

3. Poduzetniko obrazovanje u svijetu

U zadnjih tridesetak godina, radi poveane potranje za znanjima iz podruja poduzetnitva i osnivanja poduzea, dolo je do znaajnog razvoja poduzetnikih disciplina. Obrazovanje, osobito obrazovanje za poduzetnika predstavlja pripremu pri kreiranju poduzetnikog pothvata i osnivanju poduzea. Empirijska istraivanja pokazala su da se poduzetnitvo mogue nauiti (Chen et al., 1998; Gorman i Hanlon, 1997), odnosno obrazovanjem se moe postii svijest i prihvaanje poduzetnitva kao vrijedne karijerne mogunosti (Donckels, 1991). Obrazovanjem se oblikuju stavovi, vjetine i kultura, a upravo poduzetniko obrazovanje prua kombinaciju eksperimentalnog uenja, izgradnje vjetina i ono najvanije promjenu naina razmiljanja. Posebno se potie izloenost poduzetnikim disciplinama od najranijih faza kolovanja to doprinosi poveanju mogunosti odabira poduzetnitva kao budueg zaposlenja. Upravo se poduzetnika edukacija smatra uspjenost strategijom kreiranja inovacija (Lin, 2004). Osnivanje novih poduzea od presudne je vanosti za ekonomski rast i tehnoloki napredak (Birch, 1979; Reynolds et al., 1994; Sheshinski et al., 2007).
522

ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

Meu navedenim posebno se istie utjecaj novih poduzea osnovanih od strane sveuilino obrazovanih pojedinaca. U odnosu na svoje kolege poduzetnike, visokoobrazovani poduzetnici zapoljavaju vie zaposlenika (Dietrich, 1999), ostvaruju vie razine investicija (Reynolds et al., 1994) te bolje rezultate poslovanja (Shane, 2004). Poduzetnitvo je dio curriculuma amerikih sveuilita ve vie od 60 godina. Prvi kolegij Poduzetnitvo uveo je profesor Miles Mace 1948. godine na Harvardu stvarajui tako temelj danas jednog od najpoznatijih poduzetnikih sredita Harvard Business Schoola. Amerika sveuilita poput Stanforda i MIT esto predstavljaju primjere poduzetnikih sveuilita budui da su njihovi studenti kreatori velikog broja inovacija i novoosnovanih poduzea koja ostvaruju znaajan utjecaj na gospodarski razvoj. Pritom se mora naglasiti da inicijacija i razvoj poduzetnikih sveuilita u obzir treba uzeti specinosti gospodarske strukture i karakteristike visokog obrazovanja u svakoj dravi zasebno. Sveuilita diljem svijeta danas slijede primjer amerikih sveuilita uvodei iroki raspon poduzetnikih disciplina u svoje kurikulume (Fayolle, 2000; Lin, 2004). Poduzetniko obrazovanje u Europi provodi se radi promocije poduzetnitva i inovativne kulture i promjenom naina razmiljanja i pruanjem potrebnih vjetina. Za razliku od SAD-a europski sustav zdravstvene i socijalne zatite nije pogodovao razvoju poduzetnitva. Sigurnost koju navedeni sustav garantira utjecao je smanjenje rizika koji su ljudi spremni preuzeti, a time i na njihovu sklonost k poduzetnitvu. Navedeno su poticali i obrazovni sustavi koji su tradicionalno bili fokusirani na obrazovanje buduih djelatnika, a ne samostalnih poduzetnika. Utjecaj globalizacije, brz razvoj tehnologije, itd. promijenili su prirodu poslovanja. Vie nije dovoljno osposobiti studente za rad za drugoga, ve ih je potrebno pripremiti za rad u dinaminom poduzetnikom i globalnom okruenju (OECD, 2008). Upravo iz navedenog razloga pristupilo se reformi obrazovnog sustava poznatog pod nazivom Bolonjski proces. Neke od smjernica postizanja vee inovativnosti i dinaminosti sveuilita navedenih u Bolonjskoj deklaraciji, a temeljem Lisabonske agende su (OECD, 2008): - opa izloenost poduzetnitvu u svrhu promjene stavova i naina razmiljanja - donoenje funkcionalno orijentiranih kolegija (npr. upravljanje malim i srednjim poduzeima) - brzorastue orijentirano poduzetnitvo: kako izgraditi, nancirati i razvijati poduzee - poveati broj poduzetnikih kolegija kako bi postali dostupni veoj populaciji studenata
523

MARKO KOLAKOVI, MIHAELA MIKI, BOJAN MORI MILOVANOVI

- kolegij Poduzetnitvo treba postati obvezni kolegij - integrirati poduzetnitvo u druge discipline - izrada interdisciplinarnih projekata, itd. Zakljuak OECD-ove studije glasi da je samo suradnjom izmeu donositelja odluka i poslovnog okruenja mogue iskoristiti priliku koje poduzetnitvo prua, odnosno ostvariti cilj da poduzetnitvo postane temelj budueg europskog rasta i to pripremanjem mladih ljudi na konkuriranje u globalnom i dinaminom svijetu.

4. Poduzetniko obrazovanje na Ekonomskom fakultetu Zagreb

Poduzetniko obrazovanje na Ekonomskom fakultetu Zagreb dostupno je u okviru dodiplomskog i specijalistikog poslijediplomskog studijskog programa, te u obliku studentskog poduzetnikog inkubatora. Uvoenjem Bolonjskog procesa Republika Hrvatska obvezala se i na reformu obrazovnog sustava, odnosno transformaciju sveuilita u poduzetniku instituciju. U skladu s navedenim u prvoj godini promjene Bolonjskog procesa na Ekonomskom fakultetu Zagreb u nastavni plan i program uvrten je, kao obvezni, kolegij Poduzetnitvo. Navedeni kolegij uvodi studente u znanja i vjetine poduzetnitva, njegove funkcije, okruenje te perspektive razvoja. Teorijske spoznaje upuuju studente, odnosno potencijalne poduzetnike, na znaaj stvaranja odgovarajue poduzetnike podloge i mogunosti zatite od poduzetnikog rizika, zastupajui tako znanja o ansama, ali i opasnostima poduzetnikog pothvata. Slika 1: Poduzetniko obrazovanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
Ekonomski fakultet Zagreb

Preddiplomski studij
Obvezni kolegiji - Poduzetnitvo Izborni kolegiji - Meunarodno poduzetnitvo - Poduzetnitvo u turizmu

Specijalistiki poslijediplomski studij

Strateko poduzetnitvo Poduzetnitvo i poduzetniki menadment

Studentski poduzetniki inkubator

Izvor: Izrada autori

524

ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

U okviru seminarske nastave navedenog kolegija studenti izrauju poslovni plan kojemu su osnovne karakteristike realnost i ostvarivost u hrvatskim gospodarskim uvjetima. Prije samog pristupanja izradi poslovnog plana studenti rjeavaju 5 zadataka koji ukljuuju: deniranje ideje, strateki okvir poslovnog plana, analizu trita (PESTLE analizu te SWOT analizu najznaajnijih konkurenata), plan marketinga i nancijski plan. S obzirom na probleme u hrvatskoj industriji, posebna pozornost posveuje se poduzetnikim pothvatima u proizvodnoj djelatnosti. Pisanje poslovnog plana ima za cilj uoavanje poslovnih prilika i sagledavanje poduzetnike djelatnosti kao mogue profesije. Kako je na obrazovni sustav veinom orijentiran na stvaranje djelatnika koji e raditi za nekog drugog, upravo se na ovaj nain eli potaknuti studente na razmiljanje i uvianje poduzetnitva kao njihove mogue budue profesije. Isto tako, budui da poslovni plan predstavlja osnovu uspjenog poduzetnikog djelovanja, ujedno predstavlja i preduvjet pristupanja ispitu iz kolegija Poduzetnitvo. Studenti koji ele ostvariti svoje poslovne planove, odnosno zapoeti s poduzetnikim pothvatom, ili jednostavno samo ele nauiti vie, prikljuuju se radu studentskog poduzetnikog inkubatora. Studentski poduzetniki inkubator predstavlja poseban oblik potpore kojim se omoguava poduzetnicima poetnicima (studentima Ekonomskog fakulteta) realiziranje ideja u prvim godinama poslovanja kroz osiguranje prostora, raunalne opreme, pristupa internetu, strunu pomo pa ak i mogunost poetnog nanciranja. Jedna od prvih aktivnosti inkubatora bila je pokretanje obrazovnog programa i natjecanja u izradi poslovnog plana. Osnovni cilj navedenog programa je upoznavanje studenata s procesom izrade i razvoja poslovnog plana, osnovnim elementima poslovnog plana, poslovnim strategijama i konceptima koje treba usvojiti te ostalim suvremenim poslovnim mogunostima. Kroz predavanja studenti se upoznaju s vodeim hrvatskim strunjacima iz teorije i prakse poduzetnitva, ali i gostima predavaima s uglednih svjetskih sveuilita. Organiziraju se druenja s potencijalnim ulagaima te povezivanje s studenskim poduzetnikim inkubatorima iz drugih zemalja. Nakon zavretka obrazovnog dijela programa organizira se izbor najboljeg poslovnog plana, a pobjedniki tim predstavlja fakultet na dravnom prvenstvu organiziranom od strane Ministarstva gospodarstva, koje je ujedno i zasluno za inicijalno nanciranje Studentskog poduzetnikog inkubatora. Vizija inkubatora je vidjeti studente kao vlasnike uspjenih brzorastuih poduzea, a sve to s ciljem doprinosa razvoju poduzetnitva, ubrzanju gospodarskog razvoja i iskoritavanja ogromnog, ali neiskoritenog potencijala koji proizlazi iz najvrednijeg resursa kojeg Hrvatska posjeduje a to je znanje. Prema provedenom istraivanju sudjelovanje u radu poduzetnikog inkubatora poveava studentske po525

MARKO KOLAKOVI, MIHAELA MIKI, BOJAN MORI MILOVANOVI

duzetnike kompetencije (Kolakovi i Mori Milovanovi, 2012), a kao rezultat djelovanja inkubatora danas moemo vidjeti nekoliko novoosnovanih poduzea s oko 10 zaposlenih. Osim navedenog kolegija Poduzetnitvo danas u nastavnom planu i programu Ekonomskog fakulteta Zagreb moemo pronai jo srodnih kolegija (Meunarodno poduzetnitvo i Poduzetnitvo u turizmu), ali sve s istim ciljem - s ciljem obrazovanja i stvaranja samostalnih poduzetnika, a ne ekonomskih djelatnika. Specijalistiki poslijediplomski studiji Strateko poduzetnitvo i Poduzetnitvo i poduzetniki menadment pokrenuti su s ciljem praenja svjetskih trendova pruanja nunih znanja potrebnih za razumijevanje poduzetnikih procesa u suvremenom, znanjem-intenzivnom gospodarstvu s ciljem poticanja i razvoja poduzetnikih osobina i vjetina potrebnih za poslovanje u suvremenom, turbulentnom poslovnom okruenju. Studiji obuhvaaju najnovija menaderska, raunovodstvena, nancijska, marketinka i druga znanja i vjetine unutar irokog raspona poduzetnikog konteksta koja iskustvo polaznika usmjeruju k dugorono odrivom rastu efektivnosti te razvoju vlastitih poduzea.

5. Zakljuak
Poduzetniko obrazovanje predstavlja jedan od preduvjeta razvoja suvremenih poduzea, a time i modernih gospodarstava. Upravo zato poduzetnika sveuilita kao nositelji poduzetnikog obrazovanja postaju sve vie prioritetom vlada kojima je cilj kreiranje novih i inovativnih poduzea. Amerika sveuilita ve vie od 60 godina njeguju tradiciju poduzetnikog obrazovanja, a danas njihov primjer slijede sveuilita diljem svijeta. Radi poveanja inovativnosti i dinaminosti sveuilita u Europi se provodi reforma obrazovnog sustava pod nazivom Bolonjski proces. Uvoenjem kolegija Poduzetnitvo kao obveznog kolegija, osnivanjem poduzetnikog inkubatora te pokretanjem dva poduzetnika smjera na specijalistikom poslijediplomskom studiju i Ekonomski fakultet Zagreb daje svoj doprinos poduzetnikoj orijentaciji sveuilita. Navedeni programi imaju za cilj pripremanje mladih ljudi na konkuriranje u globalnom i dinamikom svijetu i to iskoritavanjem prilike koju poduzetnitvo prua. U Hrvatskoj jo ne moemo govoriti o poduzetnikim sveuilitima, no zaokretom od tradicionalnog obrazovanja Ekonomski fakultet Zagreb prebacuje fokus s obrazovanja ekonomskih djelatnika, odnosno zaposlenika u poduzeima i ostalim institucijama, na obrazovanje samostalnih donositelja odluka, odnosno poduzetnika koji osnivaju nova poduzea, zapoljavaju djelatnike, uvode inovacije, itd. Iako su potrebe za ekonomskim djelatnicima na tritu rada ograniene, potrebe za poduzetnicima kao nositeljima gospodarskog rasta i razvoja to zasigurno nisu.
526

ULOGA PODUZETNIKOG OBRAZOVANJA U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

6. Literatura
1. Birch, D. (1979), The Job Creation Process, Unpublished Report, MIT Program on Neighbourhood and Regional change, US Department of Commerce. Washington, DC., http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1510007 (pristupljeno: 12.12.2012.) 2. Cano, M.G., Kirby, D., Urbano, D. (2006), A Literature Review on Enterpreneurial Universities: An Institutional Approach, http://selene.uab.es/dep-economia empresa/ Jornadas/Papers/2006/Maribel.pdf (pristupljeno: 04.12.2012.) 3. Chen, C.C., Greene, P.G., Crick, A. (1998), Does Entrepreneurial Self-Efcacy Distinguish Entrepreneurs from Managers?, Journal of Business Venturing, Vol. 13, No. 4, str. 295-316. 4. Dietrich,H. (1999), Empirische Befunde zur selbstndigen Erwerbsttigkeit unter besonderer Bercksichtigung scheinselbstndiger Erwerbsverhltnisse, Mitteilungen aus der Arbeitsmarkt-und Berufsforschung, Vol. 32, str. 85-101. 5. Donckels, R. (1991), Education and Entrepreneurship Experiences from Secondary and University Education in Belgium, Journal of Small Business, Vol. 9, str. 3542. 6. Etzkovitz, H. (2003), Research Groups as Quasi Firms: The Innvention of the Enterpreneurial University, Research policy, Vol. 32, str. 109-201. 7. Fayolle, A. (2000), Exploratory Study to Assess the Effects of Entrepreneurship Programs on French Student Entrepreneurial Behaviors, Journal of Enterprising Culture, Vol. 8, str. 169184. 8. Gorman, G., Hanlon, D. (1997), Some Research Perspectives on Entrepreneurial Education Enterprise Education and Education for Small Business Management: A Ten-Year Literature Review, International Small Business Journal, Vol. 13, No. 3, str. 56-78. 9. Jakobson, L. (2007), Innovation with Chinese Characteristics High-tech Research in China, Palgrave Macmillan 10. Kolakovi, M., Mori Milovanovi, B. (2012), Strategic Education for Entrepreneurial Creativity through University of Zagreb Students Business Incubator, Economic and Social Development, 1st International Scientic Conference, Frankfurt am Main, 12-13 April, str. 733-742. 11. Li-Hua, R., Aouad, G. and Li Xiang (2011), Strategic Aspects of Innovation and Internationalization in Higher Education, Journal of Chinese Entrepreneurship, Vol. 3 No. 1, str. 8-23. 12. Lin, F. (2004), Intention-Based Models of Entrepreneurship Education, Piccolla Impresa/Small Business, Vol. 3, str. 1135. 13. OECD (2008), Entrepreneurship and Higher Education, OECD 527

MARKO KOLAKOVI, MIHAELA MIKI, BOJAN MORI MILOVANOVI

14. Pei-Lee, T., Chen-Chen, Y. (2008), Multimedia Universitys Experience in Fostering and Supporting Undergraduate Student Technopreneurship Programs in a Triple-Helix Model, Journal of Technology Management in China, Vol. 3, No.1, str. 94-108. 15. Reynolds, P., Storey, D., Westhead, P. (1994), Cross-National Comparisons of the Variation in New Firm Formation Rates, Regional Studies, Vol. 28, str. 443456. 16. Schilling, M.A. (2005), Strategic Management of Technological Innovation, McGraw-Hill Education, New York, NY. 17. Shan, S.A. (2004), Academic Entrepreneurship: University Spinoffs and Wealth Creation, Edward Elgar Publishing 18. Sheshinski, E., Strom, R., Baumol, W. (2007), Entrepreneurship, Innovation, and the Growth Mechanism of the Free-enterprise Economies, Princeton University Press, Princeton. 19. Zhou, C., (2008), Emergence of the Entrepreneurial University in Evolution of the Triple-Helix, Journal of Technology Management in China, Vol. 3, No. 1, str. 109-126.

528

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

Certiciranje radnih mjesta kao preduvjet konsolidacije trita rada u turizmu Hrvatske
Oliver KESAR*

Saetak: Dosadanji pristup zapoljavanju u sustavu turizma prema kojem su brojna radna mjesta popunjena tek priuenim turistikim djelatnicima, rezultirao je rastuom potrebom za velikim zaokretom u politici ne samo zapoljavanja, nego i obrazovanja za potrebe turizma u Hrvatskoj. Glavni problemi koji se javljaju zapoljavanjem nekompetentnih djelatnika u sustavu turizma, bez obzira radi li se o stalnom ili sezonskom, direktnom ili indirektnom zapoljavanju, su evidentan pad kvalitete pruanja usluga, nedostatak inovativnosti i kreativnosti, zaostajanje za konkurencijom, pad zadovoljstva korisnika usluga, naruen imid destinacije, kao i znatno oslabljena uloga i utjecaj sustava formalnog obrazovanja za potrebe turizma. Primarni cilj ovog rada je promicanje ideje o proirenju primjene sustava certiciranja radnih mjesta u sustavu turizma i to ponajprije u njegovim temeljnim djelatnostima, to podrazumijeva temeljitu izradu sistematizacije radnih mjesta, utvrivanje jasnih uvjeta i kriterija zapoljavanja na pojedina radna mjesta u sustavu te izdavanje certikata buduim turistikim profesionalcima koji su zavrili odgovarajui obrazovni program i time stekli pravo na natjecanje za odreeno radno mjesto. Svrha ovog pristupa je ponajprije podii kvalitetu zaposlene radne snage u sustavu turizma, razviti transparentnost njihova zapoljavanja, postii uvaavanje radnih mjesta u brojnim djelatnostima koje ine temeljni okvir za
*

Prof. dr. sc. Oliver Kesar, Sveuilite u Zagrebu, Ekonomski fakultet - Zagreb, email: okesar@ efzg.hr

529

OLIVER KESAR

razvoj turizma kao i njihovih poslodavaca od strane ire javnosti te podii kredibilitet obrazovnih institucija za potrebe turizma i izravno utjecati na razvoj pozitivnog imida Hrvatske kao turistiki receptivne zemlje. Na osnovama inicijalne ideje, polazi se od pretpostavke da je primjenu sustava certiciranja radnih mjesta u djelatnostima koje ine sustav turizma, mogue i poeljno proiriti u Hrvatskoj, ali i sukladno tome prilagoditi pripadajui obrazovni sustav koji je zbog turbulentnih vremena i oteanih socio-ekonomskih prilika djelomino izgubio svoju atraktivnost i kredibilitet. Koritenjem platforme sekundarnih podataka uz primjenu odgovarajuih znanstveno-istraivakih metoda, u radu se posebno istie problem neusklaenosti izmeu potranje za kvaliciranom radnom snagom u sustavu turizma i mogunosti koje sustav formalnog obrazovanja za potrebe turizma ima u generiranju iste. Kao zakljuak, a uvidom u postojee stanje na tritu rada u turizmu, smatra se da je krajnje iracionalno proizvoditi kvaliciranu radnu snagu turistikih prola u brojnim srednjim strukovnim i visokim poslovnim kolama, a naroito na razini fakulteta, bez jasno deniranih potreba koje iskazuje trite radne snage. Intenziviranjem primjene predloenog sustava certiciranja zatitio bi se dignitet obrazovnih institucija u podruju turizma, ali i podigla kvaliteta obrazovanja u tu svrhu. Kljune rijei: turizam, trite rada, certiciranje, obrazovanje, Hrvatska

1. Uvod
Slojevita tranzicija s kraja 1980-ih koja je zahvatila jugoistoni dio Europe, potpomognuta ratnim stradavanjima poetkom 1990-ih godina te duboke drutveno-politike promjene koje su obiljeile prvo desetljee treeg milenija, pred formalni sustav obrazovanja u Hrvatskoj stavile su nove zahtjeve i izazove, kako u funkcionalnom, tako i u strukturnom smislu. Brojne naslijeene strukture i obrasci po kojima su se generacije dotad uspjeno obrazovale i odgajale, u novim izmijenjenim uvjetima koje su prvenstveno nametnuli prijelaz na trinu ekonomiju i globalizacija, postale su slabo upotrebljive i neuinkovite, ba kao to su i mnoge struke, naroito unutar sekundarnog sektora, postale drutveno inferiorne i decitarne po pitanju raspoloivosti radnih mjesta. U tim uvjetima traila su se rjeenja kako zbrinuti tzv. tehnoloke vikove odnosno djelatnike u ijim su se strukama radna mjesta poela intenzivno zatvarati. Rjeenje vlastite nezaposlenosti mnogi su takvi djelatnici potraili u tercijarnom sektoru gdje su se meu najatraktivnijim lukama spasa pojavile upravo djelatnosti u sustavu turizma (naroito u ugostiteljstvu). Sve je to utjecalo na strukturne promjene na tritu rada u turizmu, iji se negativni odrazi mogu i danas u sustavu prepoznati.
530

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

Usporedno s navedenim trendovima, brojni su imbenici u tom razdoblju dodatno oteali ionako teku situaciju u pogledu odrivosti sustava formalnog obrazovanja i pokretanja nunih reformi u cilju harmonizacije ponude i potranje odgovarajue radne snage na tritu rada. Meu tim imbenicima treba istaknuti sveprisutnost globalizacijskih procesa kao jednim od glavnih pokretaa erozije nacionalnih obrazovnih sustava zemalja u razvoju, zatim tehnoloko zaostajanje Hrvatske za razvijenim zemljama, potenciranje uvoza (potroakih) dobara i usluga iz inozemstva, odljev mladih i talentiranih ljudi u razvijene zemlje, neuspjeli pokuaji privatizacije dijela sustava formalnog obrazovanja, rastuu opu nezaposlenost, rapidno smanjenje raspoloivih radnih mjesta uzrokovano negativnim posljedicama nastupa globalne nancijske krize 2008. godine i brojni drugi. Svi ti imbenici doveli su do akumuliranja velikog broja nezaposlenih (ije se rjeenje ne nazire ni u skoroj budunosti) i stvaranja dodatnog pritiska na sustav obrazovanja u Hrvatskoj da se, uz bitno reduciran nastavni kadar, sve loije uvjete rada i viegodinju stagnaciju nancijske potpore, ubrzano nastavi prilagoavati nacionalnim drutveno-ekonomskim uvjetima, ali i standardima koje namee pristupanje Hrvatske Europskoj uniji (EU). Pored toga, novi sustav drutvenih vrijednosti, bitno izmijenjeni obrasci drutvene komunikacije, sveprisutnost multimedijskih izvora znanja, podataka i drugih informacija (esto nerecenziranih, nepotpunih i netonih), dostupnost i rastua potranja za e-uenjem, kao i mnogi drugi proizvodi suvremenog drutva, takoer su ubrzali redeniranje pojedinih segmenata u sustavu obrazovanja bez obzira na struku i razinu. U takvim oteavajuim okolnostima teko je bilo postii harmonizaciju trita rada, uspostaviti transparentan i uinkovit sustav zapoljavanja, a u pogledu obrazovanja postii vrhunsku kvalitetu u osmiljavanju i izvedbi nastavnih programa, kao ni vrhunsku kvalitetu izlaznog proizvoda u formi mladih obrazovanih strunjaka koji bi, svatko u svojoj struci, trebao nai odgovarajue radno mjesto. Unato postojanju svih nabrojanih negativnih trendova, koji naalost ne idu u prilog unaprjeenju sustava zapoljavanja ni sustava formalnog obrazovanja, ipak postoji nain kako ublaiti utjecaje negativnih trendova i zaustaviti pad popularnosti mnogih ve sad zapostavljenih struka i zanimanja koji su tritu rada u Hrvatskoj itekako potrebni. U cilju smanjenja pritiska na bitno reduciran broj raspoloivih radnih mjesta i poveanja kredibiliteta odreenih struka i njima pripadajuih obrazovnih institucija, drava (i sama struka) na raspolaganju ima vie razliitih mjera kojima moe ubrzati uspostavljanje trine ravnotee izmeu ponude i potranje za pojedinim obrazovnim prolom djelatnika. Jedna od takvih mjera je i uvoenje sustava certiciranja (licenciranja) djelatnika za tono odreena radna mjesta za koja postoje jasno utvreni kriteriji zapoljavanja. Sustav (profesionalnog) cer531

OLIVER KESAR

ticiranja uveden je u mnogim razvijenim zemljama (naroito Europe, SAD-a i Australije), a predstavlja jednu od vanih spona izmeu obrazovnog sustava i sustava zapoljavanja u mnogim strukama. Iako se sustav certiciranja moe smatrati dodatnom formalnom regulacijom (ogranienjem, intervencijom) trita rada od strane struke i/ili drave, ono je ipak potrebno i oekivano u mnogim zanimanjima, izmeu ostalih i u onima koja su neophodna za sustav turizma. Ovaj rad ima za cilj potaknuti iru raspravu o nunosti proirenja primjene sustava certiciranja radne snage koja se zapoljava u sustavu turizma, pri emu se naglasak stavlja na certiciranje onih djelatnika koji u okviru svog radnog mjesta dolaze u izravan kontakt s privremenim posjetiteljima. To se primarno odnosi na djelatnike zaposlene u djelatnostima upravljanja turistikim atrakcijama, ugostiteljstva, prijevoza, trgovine, javnih usluga, drutvenih organizacija, ali i sustava turistikih zajednica, destinacijskog menadmenta i dr. Uporite za ovo istraivanje izneseno je u prvom dijelu rada gdje se analiziraju glavni trendovi razvoja turizma na svjetskoj, europskoj i nacionalnoj razini, a koji ukazuju na potrebu da se trite radne snage u turizmu u Hrvatskoj, u skladu s oekivanim trendovima rasta turistikog prometa, to prije pone ureivati kako bi se smanjile posljedice dosadanje negativne selekcije nastale zapoljavanjem neodgovarajue radne snage. Valja odmah upozoriti da bi zanemarivanje postojeih trendova i nastavljanje s negativnom selekcijom u zapoljavanju imalo tetan utjecaj na daljnji razvoj turizma, tijek zapoljavanja u turizmu, ali i na razvoj obrazovnog sustava za potrebe turizma koji je ipak jedini u mogunosti generirati radnu snagu s odgovarajuim kvalikacijama, znanjima i vjetinama. Nadalje, u radu se obrauju i odreene pretpostavke koje idu u prilog primjeni sustava certiciranja radne snage i pripadajuih radnih mjesta u turizmu te mogue kratkorone i dugorone posljedice primjene takvog sustava u Hrvatskoj. Osnovna svrha rada je proanalizirati utemeljenost i mogunost primjene ovakvog sustava u Hrvatskoj, promovirati transparentnost i profesionalnost na tritu rada te podii kredibilitet obrazovnih institucija za potrebe turizma na viu razinu, a koji je u proteklom razdoblju naruen zbog stihijskog zapoljavanja nekompetentne radne snage u turizmu i nemogunosti obrazovnog sustava da snanije utjee na takvu pojavu.

2. Trini trendovi koji potenciraju konsolidaciju trita rada u turizmu

Od 1950. godine, od kada Svjetska turistika organizacija (United Nations World Tourism Organization; UNWTO) kontinuirano prati meunarodna turistika
532

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

kretanja, turizam je poprimio nesluene razmjere razvoja zbog ega ga mnogi ekonomisti s pravom proglaavaju najveom i najbre rastuom gospodarskom aktivnou suvremenog doba. U tom razdoblju meunarodni turistiki dolasci zabiljeili su rast s 25,3 milijuna 1950. godine na ak 1,035 milijardi u 2012. godini (grakon 1), to predstavlja rast po prosjenoj stopi od 6,3% godinje (UNWTO, 2012, UNWTO, 2013). Grakon 1. Meunarodni turistiki dolasci na svjetskoj razini, dosadanje stanje i perspektiva (1950-2030.)

Izvor: UNWTO (2012), str. 15

Iz prikazane projekcije rasta meunarodnih turistikih dolazaka na svjetskoj razini iznad vrijednosti od 1,8 milijardi 2030. godine, moe se govoriti o nadolazeem ubrzanom rastu turistike potranje na svjetskoj razini, koji e uvelike utjecati na rast i razvoj sustava turistike ponude, a time i na pripadajue trite rada. Nadalje, UNWTO procjenjuje da e do 2030. godine meunarodni turistiki dolasci na svjetskoj razini rasti po prosjenoj stopi od 3,3% godinje (prosjean rast od oko 43 milijuna dolazaka godinje), pri emu e razvijene zemlje biljeiti prosjean rast od 2,2% godinje, dok e zemlje u razvoju biljeiti vie stope rasta od razvijenih zemalja i to na razini od oko 4,4% godinje (UNWTO, 2012). Utemeljenje za takvu projekciju, mogue je pronai u kontinuiranom ra533

OLIVER KESAR

stu prosjenog dohotka po stanovniku na svjetskoj razini, globalnoj preraspodjeli bogatstva, izrazitom rastu mobilnosti stanovnitva (naroito u razvijenim zemljama), kontinuiranom produljenju ivotnog vijeka ovjeka potpomognut rastom opeg standarda i kvalitetom medicinske skrbi, rastom potreba stanovnitva za unaprjeenjem kvalitete i aktivnijim nainom ivota, potreba za uenjem, eljom za socijalizacijom u multikulturalnom okruenju, uznapredovanoj ekolokoj svijesti i u brojnim drugim trendovima. Iz perspektive angamana radne snage u turizmu, prema Meunarodnoj organizaciji rada (International Labour Organization, 2011), turizam je 2010. godine na globalnoj razini osigurao vie od 235 milijuna radnih mjesta, to ga ini jednim od najveih poslodavaca na svjetskoj razini, a prema procjenama UNWTO-a do 2019. godine broj radnih mjesta u turizmu trebao bi narasti na vie od 296 milijuna. Slinu projekciju izvrilo je i Svjetsko vijee za putovanja i turizam (World Travel & Tourism Council; WTTC, 2012) koje je procijenilo da e do 2022. godine turizam na svjetskoj razini zapoljavati oko 328 milijuna ljudi. Tablica 1. Meunarodni turistiki dolasci u Europi, 1990-2011. (u milijunima)
Prosjena Udio na Promjena godinja stopa rasta tritu (%) (%) (%) 2011.*/ 2011.*/ 2011. 1990. 1990. 6,0 16,2 10,5 107,3 46,4 205,3 4,9 2,1 9,3

Godina Regija 1990. 1995. 2000. 2005. 2010. 2011.* Sjeverna 28,6 35,8 43,4 56,1 56,1 Europa Zapadna 108,6 112,2 139,7 141,7 153,8 Europa Srednja/ Istona 33,9 58,1 69,3 90,4 95,7 Europa Juna/ Mediteranska 90,3 98,0 132,6 152,5 164,5 Europa EU27 230,1 265,9 323,7 352,4 364,9 Europa 261,5 304,0 385,0 440,7 474,8 Udio na 60,1 57,6 57,1 55,2 50,5 tritu (%) Svijet 435 528 674 799 940
* Nerevidirani podaci. Izvor: UNWTO (2012), str. 4

59,3 159,0 103,5

182,2 385,0 504,0 51,3 983

18,5 39,2 51,3 100,0

101,8 67,3 92,7 126,0

4,6 3,1 4,4 5,7

534

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

S obzirom na injenicu da Europa predstavlja glavno receptivno, ali i glavno emitivno trite svijeta (pa tako i Hrvatske s kojeg se generira vie od 97% ukupne potranje; DZS, 2012a), valja istaknuti da regija od 1950. godine biljei konstantan rast meunarodne turistike potranje, iako se relativni udio Europe u globalnim turistikim kretanjima postupno smanjuje (Tablica 1). Iz toga slijedi da su ostale regije svijeta, naroito u posljednja dva desetljea, zabiljeile prosjeno vie stope rasta od Europe, gdje se posebno istie regija Azije i Pacika te regija Afrike. Unato padu udjela Europe na globalnoj razini od gotovo 10% u posljednjih 20 godina, Europa je ipak zadrala status najpoeljnije turistiki receptivne regije svijeta (svaki drugi meunarodni turistiki dolazak na svjetskoj razini ostvaruje se u Europi). Svoju visoku turistiku atraktivnost Europa duguje, prije svega, injenici da je ona u isto vrijeme i najsnanija turistiki emitivna regija svijeta (52,5% svih odlaznih meunarodnih turistikih putovanja 2011. godine), ali i nizu imbenika kao to su uspjeno provedena revitalizacija i diverzikacija turistikog proizvoda, unaprjeenje prometnog sustava, liberalizacija zranog prometa i proirenje ponude niskobudetnih zrakoplovnih kompanija, proirenje EU, unaprjeenje formalne dostupnosti (ukidanje viza i uvoenje Schengenske zone kretanja), snanije gospodarsko povezivanje unutar regija, izdana nancijska potpora EU razvojnim projektima u turizmu, osnaivanje meunarodne robne razmjene unutar EU, brojne integracije meu subjektima turistike ponude, poticajna politika i gospodarska klima, poticanje interesa potranje za novim zemljama lanicama EU, drutvena i kulturna raznolikost te mnogi drugi imbenici. Unato niza oteavajuih okolnosti (npr. kriza u Euro-zoni, rast nezaposlenosti, rast politikih tenzija meu vodeim zemljama itd.) s kojima se Europa suoava, ipak se moe rezimirati kako je budunost razvoja turizma u Europi obeavajua, to ujedno predstavlja i glavno uporite za oekivani rast zapoljavanja u djelatnostima koje ine sustav turistike ponude. Prema Izvjeu Europske komisije (European Commission; EC, 2010) oko 1,8 milijuna uglavnom malih i srednje velikih poslovnih subjekata koji se nalaze u sustavu turistike ponude unutar EU, turizam izravno zapoljava oko 9,7 milijuna djelatnika (s trendom rasta), dok sveukupna radna mjesta na izravnoj i posrednoj osnovi u turizmu ine udio od oko 12% ukupno zaposlenih u EU. to se tie Hrvatske, rast turistike potranje pokazuje snaan oporavak nakon nekoliko kriznih razdoblja u proteklih 20-ak godina. Prema slubenim statistikim podacima (grakon 2), Hrvatska je 2012. godine registrirala 11,8 milijuna turistikih dolazaka od ega su 86,7% inili dolasci inozemnih turista, dok je u pogledu ostvarenih noenja turista iste godine zabiljeeno 62,7 milijuna noenja od ega 91,7% otpada na inozemnu potranju (DZS, 2013).
535

OLIVER KESAR

Grakon 2. Ostvareni broj dolazaka i noenja turista u Hrvatskoj, 1962-2012. (u tisuama)

80.000 70.000 60.000 50.000 40.000 30.000 20.000 10.000 0

Izvor: DZS (2012b) i DZS (2013)

Uzmu li se u obzir prethodno iznesene procjene UNWTO-a o rastu meunarodnih turistikih dolazaka te rastui trendovi turistike potranje u Europi i Hrvatskoj, tada je neosporno da e u vremenu koje slijedi biti potrebno osigurati daleko vie radne snage od procijenjenih 235 milijuna ljudi koliko je turizam (globalno gledajui) zapoljavao na direktnoj i indirektnoj osnovi 2010. godine. Prema Kesaru (u avlek, Bartoluci, Prebeac, Kesar i suradnici, 2011), rast broja zaposlenih imat e razliitu stopu rasta od regije do regije, a glavne determinante tog rasta biti e rastui broj turistikih dolazaka i noenja te poveanje obujma turistiki receptivnih kapaciteta (ne samo smjetajnih). Utjecaji globalnih trendova razvoja turizma prisutni su i u Hrvatskoj koja u razdoblju koje slijedi vjerojatno nee biljeiti visoke stope rasta turistikog prometa, receptivnih kapaciteta ili zapoljavanja, ali e taj rast zasigurno biti dugorono pozitivan. Drugim rijeima, to znai da e turizam biti jedna od malobrojnih gospodarskih aktivnosti u okviru koje se oekuje konstantan rast potranje za radnom snagom, izazov na koji e Hrvatska trebati iznai odgovor. Za razliku od zikog turistikog prometa (meunarodnih turistikih dolazaka), rast nancijskog turistikog prometa u obliku prihoda od meunarodnog turizma na svjetskoj razini u posljednjih 60-ak godina pokazali su jo vie stope rasta i to s ostvarene 2,1 milijarde USD u 1950. godini na 1.030 milijardi USD (ili 740
536

1962. 1964. 1966. 1968. 1970. 1972. 1974. 1976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1992. 1994. 1996. 1998. 2000. 2002. 2004. 2006. 2008. 2010. 2012.
No enja Dolasci

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

milijardi ) u 2011. godini, to je prosjeni rast po stopi od 7,9% godinje. Samo za usporedbu dinamike rasta prihoda od meunarodnog turizma, u razdoblju od 1990. do 2011. godine, na svjetskoj razini prihodi su rasli po prosjenoj stopi od 13,2%, dok su na razini Europe rasli prosjeno za 10,1% godinje odnosno sa 143,5 milijarde USD u 1990. godini na 463,4 milijarde USD u 2011. godini (UNWTO, 2012). Za usporedbu, u Hrvatskoj su u razdoblju od 1993. do 2011. godine prihodi od meunarodnog turizma porasli s 1,3 milijarde USD na 9,4 milijarde USD, to predstavlja rast po prosjenoj stopi od 32,8% godinje (HNB, 2012), pri emu treba uzeti u obzir da je Hrvatska narodna banka u tom razdoblju nekoliko puta prilagoavala metodologiju procjene prihoda od meunarodnog turizma (vidjeti npr. Galinec, 2000). Na temelju rastuih pokazatelja meunarodnih turistikih kretanja, rasta prosjenog ivotnog standarda i gospodarske aktivnosti na svjetskoj razini, zabiljeen je i rast prosjene dnevne potronje turista, ali i stupnja (primarne) elastinosti potranje za turistikim uslugama. Rast potronje i osjetljivosti turistike potranje impliciraju rastue zahtjeve potranje za viom kvalitetom usluge uz istovremeno smanjenje cijena i posebno kreiranom individualiziranom ponudom, naroito u sferi razvoja specinih oblika turizma (npr. ekoturizam, kulturni turizam, kongresni turizam itd.). Kako praksa razvoja turizma u mnogim zemljama polako naputa koncept razvoja masovnog (nediferenciranog) turizma, tako i potreba za nespecijaliziranom (neproliranom) radnom snagom u turizmu biljei pad u proteklih 20-ak godina. Sve to ukazuje na potrebu za konstantnim uvoenjem inovacija u strukturi turistikog proizvoda destinacije koje mogu opravdati zahtjeve potranje, smanjiti ukupne trokove i osigurati dugorono odrivi razvoj. Kako je meu glavnim trendovima na turistikom tritu zabiljeen pad lojalnosti turista prema odreenoj turistikoj destinaciji, tako je istovremeno zabiljeen i rast lojalnosti prema odreenom trinom segmentu potranje (prema dobi, osobnim sklonostima, aktivnosti na putovanju, nainu organizacije putovanja i dr.) te rast lojalnosti prema odreenom brendu pruatelja usluga (potpomognuto potroakim programima poput prikupljanja bodova, milja, lanstva u klubovima koji omoguavaju popuste i sl.). Pojava i armacija novih turistikih destinacija diljem svijeta, dodatno su zaotrili konkurenciju na globalnom tritu pa je snaga supstitucije kojom potranja odabire destinaciju svog putovanja vea nego ikad prije. Kako bi destinacija bila u stanju svoj turistiki razvoj prilagoditi suvremenim trinim trendovima, nuan je angaman ne samo kvalitetne, ve vrhunske radne snage (naroito unutar turistike ponude) koja e svojim znanjima i vjetinama biti u stanju optimalno valorizirati raspoloive turistike resurse, inovirati postojeu turistiku ponudu i omoguiti destinaciji postizanje konkurentske prednosti na meunarodnom tu537

OLIVER KESAR

ristikom tritu. Kako svoju poziciju na tritu destinacije mogu jedino graditi na inovacijama, brendiranju i standardizaciji u pruanju usluga, vrlo je vano prepoznati vrijednost formalnog obrazovanja za potrebe turizma te na razini ire regije osigurati obrazovne kapacitete koji e biti u mogunosti generirati dovoljno, usko prolirane radne snage i to u onim segmentima ponude koji destinaciji mogu osigurati spomenutu konkurentsku prednost na tritu. Transfer specijaliziranih znanja i vjetina, ali i iskustva u jedinstvenom paketu i u najkraem vremenu mogu pruiti jedino obrazovne institucije koje pored irokog pristupa u analizi trendova na turistikom tritu omoguavaju i specijalizaciju za rad u pojedinim segmentima turistike ponude (npr. zdravstvenom ili manifestacijskom turizmu), ali i za rad u tijelima destinacijskog menadmenta, sustavima elektronikog poslovanja, nastupu na meunarodnim turistikim sajmovima i dr.

3. Polazne pretpostavke za opravdanost primjene sustava certiciranja radnih mjesta u turizmu

Suvremeni razvoj turizma bezuvjetno namee potrebu za zapoljavanjem kvalitetne radne snage koja u prvom redu posjeduje odgovarajue formalne kvalikacije, ali i dobro poznaje trendove i principe djelovanja turistikog trita, posjeduje odgovarajue psihozike predispozicije za rad u turizmu i ima steeno odgovarajue radno iskustvo. Sve su to temeljne kvalitete koje bi zaposlena radna snaga u sustavu turizma, a naroito u njegovim temeljnim djelatnostima, trebala posjedovati kako bi i razina pruenih usluga bila na razini koju zahtjevna i heterogena turistika potranja oekuje. Meutim, dostupni statistiki podaci o strukturnim kretanjima na tritu radne snage u turizmu pokazuju da u velikoj mjeri poslodavci u Hrvatskoj znatno odstupaju od prethodno navedenih uvjeta (kvaliteta) prilikom zapoljavanja u sustavu turistike ponude. Indikativno je da prema Izvjeu o konkurentnosti turizma za 2011. godinu koju izrauje Svjetski gospodarski forum (World Economic Forum; WEF, 2011) Hrvatska zauzimala 34. mjesto od ukupno 139 rangiranih zemalja svijeta (ili 24. mjesto u konkurenciji 42 zemlje Europe) prema ukupnoj konkurentnosti, dok je po pitanju radne snage pozicija Hrvatske znatno slabija. U tom pogledu, Hrvatska je prema opem stanju ljudskih resursa na 83. mjestu, prema kvaliteti obrazovnog sustava za potrebe turizma na 89. mjestu, a prema raspoloivosti kvalicirane radne snage u turizmu na 91. mjestu. Osim toga, u Hrvatskoj su primijeeni i odreeni trendovi i stereotipi u stavovima, ali i slabom opem znanju o turizmu, koji sustavno naruavaju imid zemlje, ali i kredibilitet obrazovnih institucija koje su jedine sposobne generirati strunjake za radna mjesta u turizmu na kojima esto rade djelatnici ija struka nema izravne veze s pruanjem usluga u turizmu. U tom
538

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

smislu, kao ishodite za ovo istraivanje i daljnju raspravu postavljeno je pet polaznih pretpostavki koje su proizale iz uobiajene prakse zapoljavanja u turizmu u Hrvatskoj, a iji se odrazi lako mogu prepoznati u strukturi zaposlenih u turizmu, odnosima na tritu rada, ali i na sustavu obrazovanja za potrebe turizma. Prva polazna pretpostavka istie da bilo koji posao u sustavu turizma moe (od) raditi bilo tko bez obzira na zavrenu struku pri emu je jedan od rijetkih kriterija za odabir djelatnika na brojnim operativnim radnim mjestima u turizmu steeno bilo kakvo iskustvo, a najee se ono svodi na temelju koritenja pojedinih turistikih usluga. Iako je iskustvo vana konkurentska prednost prilikom zapoljavanja djelatnika u sustavu turizma, ono se ipak mora stei na temelju rada u odreenoj organizacijskoj jedinici (npr. wellness centru), jer su korisniku usluga koje prua ta organizacijska jedinica mnogi procesi koji se dogaaju iza kulisa ista nepoznanica i nije ih mogue uiti u hodu, a tiu se ustrojstva, inovacija, psihologije, poslovne komunikacije, nabave, rjeavanja kriznih situacija, harmonizacije s ostalim organizacijskim jedinicama, zapoljavanje novih djelatnika i mnogih drugih. Ova polazna pretpostavka, prema avlek, Bartoluci, Prebeac, Kesar i suradnici (2011) proizlazi iz opeg uvjerenja da je turizam ista praksa koja se svladava u hodu te da nema potrebe obrazovati se i posebno stjecati specijalizirana znanja samo u tom podruju. Druga polazna pretpostavka odnosi se na injenicu da su struktura radne snage i sezonska dinamika poslovanja u turizmu nepovoljni, zbog ega ih moemo smatrati glavnim ograniavajuim imbenicima opeg razvoja turizma u Hrvatskoj. Prema Kesaru (avlek et al., 2011) struktura radne snage u turizmu Hrvatske nije povoljna s obzirom na stupanj obrazovanja i kvalikacije zaposlenih, kao ni u pogledu relativno visoke prosjene dobi djelatnika koja pak nije u skladu sa zahtjevima i standardima koje namee suvremeno trino okruenje (koje trai uglavnom mlade, turistiki obrazovane, znanjem usko prolirane, talentirane, komunikativne i ziki izdrljive djelatnike osloboene predrasuda). Nepovoljna struktura radne snage zaposlene u sustavu turizma u Hrvatskoj posljedica je dugotrajne marginalizacije turizma u veini do sada usvojenih strateki vanih dokumenata za razvoj nacionalnog gospodarstva, to je dovelo do duboke erozije u obrazovnoj i kvalikacijskoj strukturi radne snage u turizmu, kao i do nesklada izmeu ponude i potranje na tritu rada u turizmu. Sljedei imbenik vee se uz sezonalnost poslovanja u turizmu koja je duboko ukorijenjena u trendove njegova razvoja u Hrvatskoj prema kojima se ak 92% godinjeg turistikog prometa u Hrvatskoj ostvaruje u razdoblju od samo pet mjeseci (svibanj rujan) (DZS, 2012b) pri emu velika veina radnih mjesta trai angaman djelatnika na razdoblje od tri do etiri mjeseca. Opi trini trendovi, nedostatak inovacija i
539

OLIVER KESAR

vizije razvoja turizma samo su neki od kljunih uzroka koji dodatno potenciraju sezonalnost njegova poslovanja. Premda sezonsko zapoljavanje, mnogima koji tee pronai stalno radno mjesto ne odgovara zbog kratkotrajnosti angamana, ono ipak pojedinim skupinama (uenicima, studentima, umjetnicima, privremeno nezaposlenima itd.) znai priliku za stjecanje dodatnih prihoda, ali i iskustva koje im moe pomoi u pronalaenju stalnog radnog mjesta. U slabije razvijenim mjestima, sustav turizma nerijetko ostaje jedina opcija za zapoljavanje i stjecanje prihoda. Trea polazna pretpostavka vee se uz samu popularnost i drutveni status radnih mjesta u temeljnim djelatnostima koje ine sustav turizma, a koja su nerijetko predmet podsmjeha i omalovaavanja. Razloga za takav odnos ima nekoliko. Naime, omoguen pristup veini radnih mjesta u sustavu turizma djelatnicima koji se osjeaju sposobnima preuzeti bilo koje od ponuenih radnih mjesta bez obzira na zahtjeve struke za odreenim kvalikacijama i radnim iskustvom i sveprisutna neureenost odnosa na tritu rada u turizmu, dovodi do toga da su takva radna mjesta u prosjeku drutveno neatraktivna, slabo plaena s obzirom na koliinu uloenog rada i da je na njima prisutna visoka uktuacija radne snage. Takva situacija u konanici nepovoljno utjee na pad popularnosti tih zanimanja, a time i obrazovnih institucija koje bi ih snabdijevale s obrazovnim i kvaliciranim turistikim djelatnicima. Niski prihodi, ogranien broj stalnih radnih mjesta, rad daleko izvan mjesta stanovanja i este promjene u sastavu zaposlenika u turizmu najei su demotivirajui imbenici koji se navode prilikom odabira budueg zanimanja pa se uslijed toga i relativno malo uenika, studenata i odraslih odluuje na formalno obrazovanje za potrebe turizma. Usporeujui broj obrazovnih institucija u podruju turizma, broj nastavnih programa i upisnih kvota s (rastuim) sveukupnim turistiki receptivnim kapacitetima i ostvarenim turistikim prometom u Hrvatskoj, moe se relativno lako doi do zakljuka kako specijalizirana znanja o turizmu oito nisu neophodna da bi se uspjeno zaposlilo u turizmu. Tome se mogu pridodati i nalazi istraivanja Bartolucija i Budimski (2010) koji navode da je sve manje uenika koji zavravaju srednje kole specijalizirane za potrebna znanja u turizmu uslijed ega se kao posljedica javlja velik broj nekvalicirane radne snage u sustavu turizma. etvrta polazna pretpostavka utjelovljena je u loem stavu nacije u Hrvatskoj prema turizmu, kao i openito slabom znanju o turizmu i njegovim razvojnim mogunostima. Naalost, turizam u Hrvatskoj jo uvijek nema status vane razvojne opcije i esto slui samo kao dobrodola nadopuna pojedinanim gospodarskim djelatnostima na mnogim podrujima, zbog ega je esto puta uskraen za nancijske, administrativne, zakonske i druge oblike potpora. Pored toga, sveprisutan stav da e kako god i koliko god turizam razvijali turistika potranja
540

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

ionako jednako dolaziti u hrvatske priobalne destinacije, ukazuje na nemo formalnog obrazovanja u turizmu da isto pone iz korijena mijenjati, jer je praksa u mnogim zemljama pokazala pozitivnu korelaciju izmeu kvalitete opeg znanja o turizmu i kvalitete opeg razvoja turizma. Nedostatak znanja o turizmu evidentan je na svim razinama organizacijske strukture turizma u Hrvatskoj, zbog ega je ureivanje trita rada u turizmu te bolja armacija i podizanje kredibiliteta institucija formalnog obrazovanja conditio sine qua non kvalitetnijeg odnosa prema turizmu i postizanje izdanijih uinaka njegova razvoja. Primjera radi, pogreke koje su duboko ukorijenjene u narodu i vrlo esto se ponavljaju u kolokvijalnom govoru da je ugostiteljstvo zapravo sinonim za turizam (u analitikom smislu), da smjetajni objekti (a naroito privatni) ne pripadaju djelatnosti ugostiteljstva, da su ostvareni prihodi od meunarodnog turizma isto to i zarada od turizma, da je turizam zasebna gospodarska grana (ili sektor), da isplativost razvoja turizma iskljuivo poiva na ponudi sunca i mora (3S), da je svatko u stanju raditi bilo koji posao u turizmu itd. Upravo te pogreke su dokaz da formalno obrazovanje i ira primjena znanja o turizmu, posebno kada je rije o djelatnicima u turizmu, moraju doivjeti bolju armaciju, a tradicionalne obrazovne institucije dobiti bolji drutveni status. Posljednje odabrana, peta polazna pretpostavka je da uslijed slabo konkretizirane vizije i ciljeva razvoja turizma, obrazovni sustav za potrebe turizma ima znatno oslabljenu ulogu u drutvu i smanjen kredibilitet. Naime, ukoliko na tritu rada ne postoji jasan zahtjev za kvalitetno osposobljenom radnom snagom u pojedinim djelatnostima (npr. vrsni kuhari, turistiki animatori, lanovi tijela destinacijskog menadmenta, skiperi, sommelieri, agroturistiki djelatnici, organizatori manifestacija itd.) koje ine noseu strukturu ponude i organizacije u turizmu, kapaciteti obrazovnih struktura se s vremenom poinju smanjivati, a nastavni kadar preusmjeravati u nove obrazovne prole ili, jo gore, izvan sustava obrazovanja. S druge strane, postojanje jasnih potreba za radnom snagom u vidu inventarizacije postojee ili generiranja novih generacija, kao i kriterija u zapoljavanju djelatnika na radnim mjestima koje predstavljaju ili e tek predstavljati okosnicu razvoja turizma pojedinih regija i destinacija, predstavlja temelj za deniranje jasne vizije razvoja kapaciteta obrazovnih institucija, unaprjeenja specijalnih obrazovnih programa i fokusiranje na one djelatnosti koje bi Hrvatskoj trebale osigurati komparativnu, ali i konkurentsku prednost na meunarodnom turistikom tritu. Sve navedene pretpostavke predstavljaju dovoljno jako polazite da se u Hrvatskoj zapone ira rasprava oko proirenja primjene sustava certiciranja djelatnika i pripadajuih radnih mjesta u sustavu turizma, emu i ovaj rad nastoji doprinijeti.
541

OLIVER KESAR

4. Rasprava o obiljejima i primjeni sustava certiciranja radnih mjesta u sustavu turizma

Sustav certiciranja djelatnika i pripadajuih radnih mjesta u uporabi je u mnogim strukama i djelatnostima ve dugi niz godina, a moe se opisati kao nain inventarizacije i identikacije raspoloive radne snage u pojedinim gospodarskim djelatnostima gdje se po unaprijed deniranim kriterijima i standardima vrednuju posebna znanja i vjetine koje pojedinac mora (ili bi trebao) imati da bi preuzeo odreeno radno mjesto koje takve kvalikacije uvjetuje. Za razliku od redovnog formalnog obrazovanja u okviru srednjih strukovnih i viih poslovnih kola ili fakulteta iji polaznici po zavretku programa stjeu odreenu kvalikaciju koju posjeduju cijeli svoj radni vijek, sustav certiciranja djelatnika uglavnom predstavlja svojevrsnu poveznicu kada djelatnici promjene svoju primarnu struku i/ili radno mjesto. U Hrvatskoj sustav certiciranja je poznatiji pod pojmom prekvalikacije, usavravanja, obrazovanja odraslih ili cjeloivotnog obrazovanja. Iako se redovno i cjeloivotno obrazovanje kao obrazovne vertikale unutar iste struke uglavnom promatraju odvojeno, sustav certiciranja moe se primijeniti i kod djelatnika koji ostaju u svojoj primarnoj struci, ali zbog obnavljanja i proirenja znanja suvremenim trendovima trebaju povremeno (npr. svakih 5 godina) prisustvovati predavanjima, tematski fokusiranim seminarima i teajevima, obnavljati lanstvo u profesionalnoj udruzi te drati javna izlaganja ili pisati izvjea na temu svoje ue specijalnosti (Davies i Hertig, 2008) kako bi obnovili certikat i zadrali trenutno radno mjesto. Prema nekim istraivanjima (npr. Harris i Jago, 2001; Morrison, Hsieh i Wang, 1992), od 1980-ih godina u razvijenim zemljama svijeta zabiljeen je snaan razvoj sustava certiciranja radnih mjesta vezanih uz turizam. Suvremena praksa razlikuje certiciranje od licenciranja (npr. Harris, 2001; Pond, 1993). Dok certiciranje uglavnom provode strukovne (profesionalne) udruge i na dobrovoljnoj je bazi, licenciranje provodi drava i ono je u pravilu obavezno. Premda oba sustava vode k istome cilju, a to je utvrivanje minimalnih standarda u pogledu znanja, vjetina i iskustva koje netko mora imati za odreeno radno mjesto, osnovna razlika se svodi na to mora li osoba imati certikat i/ili licencu da bi se zaposlila na odreeno radno mjesto ili ne i koja institucija je vlasnik/nositelj certikata odnosno licence. U tom kontekstu, ovaj rad nema za cilj poticati uvoenje prisilnog ureenja trita rada, ve ukazati na pozitivne strane transparentnosti u zapoljavanju gdje su jasno utvreni minimalni standardi koje pojedino radno mjesto trai od djelatnika koji se na njega eli zaposliti. Dakle, prema sustavu certiciranja niti potencijalni djelatnik, a niti poslodavac nisu obvezni ugovoriti radni odnos sukladno posjedovanju certikata, ve je cilj da pojedina struka na nacionalnoj razini prepozna vanost u stvaranju baze podataka (kataloga)
542

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

specijaliziranih djelatnika i poslodavaca na koje struka moe raunati. Uoe li se nakon uvoenja sustava certiciranja pozitivne promjene u smislu zapoljavanja kvalitetnijih djelatnika u turizmu, tada se mogu oekivati i pozitivne promjene u sustavu obrazovanja za potrebe turizma, ali i izdaniji uinci razvoja turizma u Hrvatskoj (Kesar u avlek, Bartoluci, Kesar, imar, Hendija, 2010). Meutim, ako se sustav certiciranja na dobrovoljnoj osnovi pokae nedjelotvornim u hrvatskim uvjetima, tada je uvoenje sustava licenciranja od strane drave postaje neizbjeno. Nedjelotvornost sustava certiciranja moe se pokazati iz primarno dva razloga. Prvi razlog bi mogla biti nedovoljna zainteresiranost poslodavaca u zapoljavanju kvalicirane radne snage iji je rad u pravilu skuplji za poduzee, obrt illi instituciju od zapoljavanja one nekvalicirane. Drugi razlog, upozorava Morrison (prema Honey, 2002), mogao bi proizai iz elje za dodatnim izvorima nanciranja te za poveanjem broja polaznika dodatne nastave (formalni sustav obrazovanja) ili lanova (strukovnih udruga u sferi neformalnog obrazovanja), a ne zbog poveanja razine profesionalnosti u odreenoj struci. Uvidom u gospodarsku strukturu turizma, sa snanim odmakom od stava da turizam ine samo djelatnosti ugostiteljstva i eventualno turistikog posredovanja, treba prepoznati da turizam u svojoj ukupnosti zapravo ini poveznicu brojnih gospodarskih djelatnosti za to je potrebno angairati i organizirati iznimno brojnu radnu snagu, heterogenu po svim svojim obiljejima. Isto tako, vano je istaknuti da je pored djelatnosti iji zaposlenici ostvaruju izravan kontakt s turistima (npr. turistiko posrednitvo), sustav turizma obuhvaa i itav niz popratnih djelatnosti (npr. graki dizajn ili dizajn raunalnih sustava za potrebe turistikog posrednitva) koje slue kao logistika potpora djelatnostima koje izravno pruaju usluge turistima. Kako je uvoenje sustava certiciranja prvenstvo usmjereno na zatitu temeljnih struka koje djeluju u sustavu turizma, kao i na uvoenje jasnih kriterija prilikom zapoljavanja u tim djelatnostima, uvoenje takvog sustava u inicijalnoj fazi ne bi trebalo obuhvatiti djelatnike koji ne dolaze u kontakt s turistima, ali ga mogu koristiti i druge (vezane) struke iji bi angaman mogao biti vaan za razvoj pojedinih destinacija i npr. specinih oblika turizma (npr. struno osoblje u medicinskom ili kulturnom turizmu). Prema Izvjetaju 5, Glavnog plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske (Ministarstvo turizma, 2011) formalno obrazovanje u turizmu na srednjokolskoj razini provodi ukupno 91 kola od ega ih je 17 specijaliziranih. Na visokokolskoj razini, turizam se ire izuava na 7 visokih poslovnih kola odnosno veleuilita i 8 fakulteta odnosno sveuilinih odjela. Za razliku od redovitog formalnog obrazovanja, u Hrvatskoj se nude i programi cjeloivotnog obrazovanja koji se dijele u dvije skupine: (1) one koje propisuje Ministarstvo turizma RH, a propisani su Zakonom o pruanju usluga u turizmu (NN, br. 68/07) i nekoliko vezanih pravilnika u svrhu certiciranja (ili tonije licenciranja) te na (2) one dobrovoljne
543

OLIVER KESAR

programe koji nisu uvjetovani zakonom, ali su vani za struku i polaznici ih redovito pohaaju kako bi unaprijedili znanje, upoznali strunjake i kolege u podruju u kojem rade te obogatili svoj ivotopis dodatnim certikatom (potvrdom ili uvjerenjem). Kod prvih, rije je o ve dobro uhodanim programima za turistike vodie, turistike animatore, turistike pratitelje, voditelje poslovnica turistikih agencija i djelatnike u turistikim uredima turistikih zajednica. Iako je rije o relativno malom broju zanimanja koji su zahvaeni ovakvim sustavom certiciranja/licenciranja, uvoenje takvog sustava jo sredinom 1990-ih godina bio je veliki iskorak za unaprjeenje i razvoj ljudskih potencijala u turizmu u Hrvatskoj. Naalost, proirenje primjene tog sustava u drugim temeljnim djelatnostima sustava turizma nije zaivjelo, to je naroito teta u pogledu upravljanja turistikim atrakcijama, djelatnosti ugostiteljstva i destinacijskom menadmentu. Kako bez dostatnog kontingenta kvalitetno obrazovanih strunjaka u podruju turizma nije mogue ostvariti zapaeniji razvoj turizma i izdanije uinke, sasvim je opravdano naglaavati vanost proirenja sustava certiciranja djelatnika i radnih mjesta na one djelatnosti u turizmu koje ine njegovu temeljnu gospodarsku i organizacijsku strukturu. Samo za potrebe ilustracije navodi se okvirna razrada sljedeih djelatnosti i radnih mjesta koja su djelomino ili potpuno nepokrivene certikatima odnosno kod kojih je uoen nedostatak minimalnih uvjeta koje bi potencijali djelatnici trebali zadovoljiti prilikom zapoljavanja: - ugostiteljstvo pruanje usluga smjetaja u svim smjetajnim kapacitetima (ukljuujui i tzv. privatni smjetaj), usluga prehrane i toenja pia i napitaka u svim vrstama ugostiteljskih objekata (ukljuujui i turistike brodove), usluga organizacije manjih manifestacija u popratnim objektima kolektivnih smjetajnih kapaciteta (zabavna dogaanja, sveanosti, poslovni skupovi itd.), usluga iznajmljivanja sportskih terena i sportske opreme, usluga organizacije igara na sreu (casino) itd.; - prijevoz pruanje usluga prijevoza ili iznajmljivanja prometnih sredstava u svim oblicima prijevoza koje preteno koriste turisti, kao to su npr. izletniki autobusi, brodovi, vlakovi, taksi usluge, usluge iznajmljivanja osobnih automobila i drugih turistiki atraktivnih prijevoznih sredstava (npr. quad motocikala, balona na topli zrak i dr.), djelatnici na rezervacijskim i distribucijskim sustavima itd.; - turistiko posrednitvo diverzicirati bazu djelatnika specijaliziranih za pojedine dobne skupine turistike potranje (naroito djeja i omladinska putovanja) i/ili specine oblike turizma (npr. specijalizirane agencije za organizaciju velikih poslovnih skupova i insentive putovanja), specijalizirani djelatnici za e-poslovanje itd.;
544

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

- sustav turistikih zajednica interne programe dodatnog usavravanja djelatnika u svim odjelima i uredima razviti u formalno obrazovanje s certiciranjem, usavravati turistike informatore koji odlaze na turistike sajmove u inozemstvo, organizatore i drugo osoblje na promotivnim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu, djelatnike u turistiki informativnim centrima, djelatnike na vanjskom oglaavanju, oglaavanje putem korporativnih i destinacijskih internetskih stranica, tzv. bannera, drutvenih mrea, oglaavanje na skupovima, djelatnike u marketinkim agencijama koje preteno rade za sustav turistikih zajednica itd.; - poslovanje i razvoj turistikih atrakcija djelatnici na unaprjeenju postojeih i osmiljavanje novih turistikih atrakcija (npr. usluge wellnessa, usluge pustolovnog turizma, organizacija viednevnih kulturnih manifestacija, usluge ribolovnih aranmana, usluge zabavnih parkova, usluge nacionalnih parkova i parkova prirode, usluge organizacije biciklistikih tematskih putova itd.); - destinacijski menadment djelatnici zadueni za analizu, planiranje, koordinaciju i kontrolu valorizacije turistikih resursa na razini destinacije, specijalisti za pojedina podruja unutar specinih oblika turizma za koje u destinaciji postoje adekvatni turistiki resursi, usluge promocije turistikih atrakcija svih vrsta, promocije pruatelja usluga, promocija destinacija i tematskih putova (npr. vinskih cesta), stvaranje regionalnih turistikih klastera u lancu dodane vrijednosti, lobisti i djelatnici koji rade na privlaenju investitora, specijalisti za pristupne fondove EU u cilju sunanciranja razvojnih projekata u turizmu itd.; - javni sektor struno osoblje u Ministarstvu turizma, djelatnici u ministarstvima iji djelokrug zahvaa operativna i razvojna pitanja vanih za turizam (npr. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture za pitanja razvoja i ureenja nautikog turizma na unutranjim vodama), resorni djelatnici u Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtnikoj komori, resorni djelatnici u jedinicama gradske/opinske odnosno upanijske samouprave, kao i u upanijskim razvojnim agencijama itd.; - strukovne udruge ija nadlenost pokriva djelatnosti vezane uz turizam (npr. hotelijerstvo, restauraterstvo i kavanarstvo, turistiko posrednitvo, seoski turizam, udruge vinara, maslinara, sirara i medara, prijevoznici itd.), domai predstavnici u meunarodnim strukovnim udrugama itd.; te - znanstvene i obrazovne institucije svi djelatnici u okviru redovitog i cjeloivotnog obrazovanja kroz poticanje organiziranja regionalnih i nacionalnih godinjih okupljanja u obliku seminara, okruglih stolova, studijskih putovanja, razmjene nastavnog osoblja itd.
545

OLIVER KESAR

Prema ve citiranom Izvjetaju 5, Glavnog plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske (Ministarstvo turizma, 2011), programi cjeloivotnog obrazovanja kao i pripadajui sustav certiciranja uspjeno se provode u nekoliko europskih zemalja kao to su Austrija, Italija, panjolska, Portugal i Nizozemska, dok su eka, Slovaka i Poljska ve prepoznale vanost ovakvog naina unaprjeenja kvalitete radne snage zaposlene u sustavu turizma ugradivi ga u nacionalne planove razvoja turizma. Imajui u vidu pozitivna iskustva cjeloivotnog obrazovanja iz vremena prije 1990. godine te konstantna upozorenja poslodavaca u turizmu da u Hrvatskoj nedostaje mladih, ambicioznih i inovativnih turistikih menadera, postavlja se pitanje je li dugorono rjeenje u uvozu takvih strunjaka iz inozemstva ili je Hrvatskoj potreban snaan zaokret u politici zapoljavanja u turizmu uz nune reforme specijaliziranog obrazovanja za potrebe turizma koji e generirati domae strunjake? Pitanje je, naravno, retorike prirode. Kao primjer zemlje izvan europskog kontinenta u kojoj je detaljnije razraen sustav certiciranja, a obuhvaa i turizam, istie se primjer SAD-a gdje su 2001. godine na snazi bila 644 razliita certikata razvrstana u est kategorija: Poslovanje i menadment, Osiguranje i osobne nancije, Poslovanje nekretninama i procjenitelji, Turizam i putovanja, Znanost i inenjerstvo i Medicina. Prema tom izvoru, u kategoriji Turizam i putovanja navodi se ukupno 36 certikata koji u originalu glase (Harris, 2001):
Certied Bar Manager Certied Corporate Travel Executive Certied Club Manager Master Club Manager Certied Hotel Administrator Certied Internet Meeting Professional Certied Meeting Professional Certied Parks and Recreation Professional Associate Parks and Recreation Professional Certied Park Operator Certied Professional Catering Executive Certied Rooms Division Executive Certied Travel Counselor Certied Travel Associate Food-Service Management Professional Hospitality Skills Certication Master Hotel Supplier

Registered Meeting Planner Certied Engeneering Operations Executive Certied Festival Executive Certied Food and Beverage Executive Certied Food Executive Certied Food Manager Certied Gaming Supervisor Certied Hospitality Educator Certied Hospitality Housekeeping Executive Certied Hospitality Marketing Executive Certied Hospitality Sales Professional Certied Hospitality Supervisor 546

Certied Destination Management Executive Certied Event Planner Certied Destination Specialist

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

Certied Hospitality Technology Professional American Culinary Federation Certication Program

Incentive Travel Specialist ServSafe Food Protection Manager Certication Program

Iz svega navedenog slijedi da je formalno obrazovanje, barem u temeljnim djelatnostima koje ine sustav turizma, ipak nezamjenjivo i da e upravo ta radna snaga imati presudnu ulogu u podizanju konkurentnosti turizma Hrvatske na meunarodnom tritu. Kako je iz sezone u sezonu evidentan rast potranje za radnom snagom koja posjeduje turistiki obrazovni prol, obrazovni sustav mora dobiti odgovarajuu institucionalnu podrku i drutveno priznanje. Ovo potonje mogue je postii jedino ako se prethodno provedu odreeni koraci kako je prikazano u nastavku (Slika 1). Slika 1. Nuni koraci u harmonizaciji trita radne snage u turizmu u Hrvatskoj

1 2 3 4 5 6 7
Izvor: autor

detaljna sistematizacija radnih mjesta u turizmu (u osnovnim djelatnostima i povezanim strukturama)

utvrivanje minimalnih kriterija zapoljavanja (na sistematizacijom utvrenim radnim mjestima) inventarizacija postojee radne snage u sustavu turizma i kvalitativna selekcija utvrivanje potreba za formalnim obrazovanjem, prekvalifikacijom i strunim usavravanjem reforma obrazovnog sustava za potrebe turizma sukladno novim potrebama

uvoenje znatno proirenog sustava certificiranja (licenciranja) operacionalizacija, kontrola i nune korekcije u provedbi sustava certificiranja (licenciranja)

547

OLIVER KESAR

Najzahtjevniji od prethodno navedenih koraka su izrada detaljne sistematizacije radnih mjesta i provedba inventarizacije postojeeg radne snage u turizmu prema pretenoj djelatnosti odnosno prema izvorima prihoda poslodavca, to znai da bi u obuhvat ove analize ule sve one djelatnosti ili pojedina radna mjesta koja se na izravan ili posredan nain nanciraju od turizma. O koliko opsenom poslu je rije, dovoljno govori injenica da u Hrvatskoj jo uvijek ne postoji cjelovita i dovoljno detaljna analiza zaposlene radne snage u turizmu. Primjera radi, u Izvjetaju 5, Glavnog plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske (Ministarstvo turizma, 2011) nalazi se podatak o 96.500 zaposlenih u turizmu na direktnoj osnovi, dok se u Izvjeu o ekonomskim uincima turizma za Hrvatsku iz 2011. godine (WTTC, 2012) navodi podatak od 133.500 direktno zaposlenih (odnosno ukupno 331.000 direktno i indirektno zaposlenih) djelatnika u sustavu turizma. Sudei po znatnom razilaenju u broju samo direktno zaposlenih u turizmu, Hrvatskoj je nuan proces konsolidacije trita rada u turizmu kako bi se raspoloivi resursi (u kontekstu ovog rada primarno obrazovni) mogli ekonominije eksploatirati. Kako bi se postigli svi prethodno navedeni ciljevi, ulogu glavnog koordinatora ovog projekta bi trebalo preuzeti Ministarstvo turizma RH, dok bi osmiljavanje, plan ustroja, standardizaciju niza postupaka, primjenu i kontrolu uinkovitosti sustava certiciranja nuno morala provesti akademska zajednica i to ona na najviim razinama obrazovanja. Tu se u prvom redu pojavljuju fakulteti i sveuilini odjeli koji imaju cjelovite studijske programe od strune preko sveuiline do specijalistike i doktorske poslijediplomske razine. Pokrivenou obrazovnih vertikala u cijelosti i dugogodinjom tradicijom u obrazovanju kompetentnih turistikih djelatnika, osigurava se kvaliteta izrade i implementacije predloenog sustava. Dugogodinjim iskustvom u obrazovanju strunjaka u podruju turizma, ekonomski i srodni fakulteti odnosno sveuilini odjeli u Hrvatskoj (npr. Ekonomski fakultet Zagreb s tradicijom dugom preko 50 godina) se prema kriterijima izvrsnosti logiki nameu kao glavne institucije koje bi u formi konzorcija realizirale ovaj projekt u uskoj suradnji s nadlenim ministarstvima, institutima, komorama, Hrvatskim zavodom za zapoljavanje, Dravnim zavodom za statistiku, odabranim agencijama za zapoljavanje i jedinicama lokalne, gradske i upanijske uprave. Dok bi proirenje i pripremu sustava certiciranja proveo konzorcij vodeih obrazovnih institucija u suradnji s relevantnim institucijama, formalno obrazovanje i dodjelu certikata bi provodile akreditirane strukovne kole i fakulteti odnosno sveuilini odjeli. Akreditaciju obrazovnih institucija i njihovih nastavnih programa iz podruja turizma na svim razinama provodilo bi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH u uskoj suradnji s Ministarstvom turizma RH te Ministarstvom rada i mirovinskog sustava RH. Na kraju, iz perspektive znanstvene korektnosti valja napomenuti da postoje i oprena stajalita u pogledu regulacije trita rada kojima autori zagovaraju
548

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

to manje formaliziranja radnih odnosa. Primjerice, Morrison et al. (1992) istie da u turistikoj struci postoje podijeljena miljenja u primjeni sustava certiciranja. To se uglavnom odnosi na stav da je certiciranje zapravo predstavlja suvinu regulaciju odnosa izmeu raspoloive radne snage i poslodavaca jer je otvoreno trite te iste odnose ve reguliralo tzv. nevidljivom rukom. Isto tako, istie se da je iz praktine perspektive teko uspostaviti ujednaen, dovoljno uinkovit i precizan nain provjere znanja koje prethodi izdavanju jedinstvenog certikata. Kritiari istiu i to da je sustav certiciranja vremenski i nancijski zahtjevan postupak, naroito ako se prvi put uvodi na trite rada. Valja dodati i to da brojne multinacionalne korporacije u pojedinim djelatnostima (npr. u hotelijerstvu i turistikom posrednitvu) imaju vlastite standarde poslovanja koje se umnogome razlikuju izmeu korporacija pa je teko uspostaviti nacionalni kriterij za dobivanje certikata u odreenom podruju. Nadalje, Moore (2008) koji je svojedobno, istraujui uzroke i posljedice pojedinih anomalija na visoko reguliranom tritu rada Australije, doao do zakljuka da drava treba znatno ograniiti svoj utjecaj na reguliranje odnosa izmeu poslodavaca i zaposlenika na tritu rada i posvetiti se donoenju zakona kojim se ureuju minimalni standardi zapoljavanja i ugovorni odnosi izmeu interesnih skupina na tritu rada. Ipak, vrijedi ponoviti da su odreeni minimalni standardi u zapoljavanju i obrazovanju djelatnika nuni i temeljni su preduvjet za unaprjeenje razvoja turizma, jer zapoljavanje priuenih djelatnika na bilo kojoj poziciji u sustavu turizma i politika uenja o turizmu u hodu vodi k stagnaciji ili nazadovanju u odnosu na konkurenciju. Kako je na tritu rada u turizmu u Hrvatskoj na snazi izrazito ogranien sustav certiciranja (licenciranja), a radna mjesta preplavljena priuenim djelatnicima ija struka ne odgovara potrebama suvremenog turizma, prethodne preporuke o trinoj deregulaciji mogu se smatrati suvinima. Jedino potencijalno ogranienje razvoja i ire primjene ovog sustava u Hrvatskoj zapravo je nancijske prirode, jer je u pitanju sloen i interdisciplinaran projekt koji iziskuje dugotrajan angaman velikog broja strunjaka iz razliitih podruja. Meutim, kako je turizam jedan od strateki vanih okosnica budueg gospodarskog razvoja, tada se ureenje njegovog trita rada moe smatrati nacionalnim interesom za kojeg vrijedi izdvojiti potrebna sredstva.

5. Reeksije proirenja primjene sustava certiciranja na tritu radne snage u sustavu turizma
Ve vie puta ponavljana korelacija da kvalitetnija radna snaga podrazumijeva i kvalitetniji razvoj turizma, u kontekstu proirenja primjene sustava certiciranja
549

OLIVER KESAR

dobiva nekoliko dodatnih dimenzija. U tom smislu vrijedi istaknuti pogodnosti koje implementacija takvog sustava ima na ukljuene sudionike u organizacijskoj strukturi turizma. Predloeni sustav certiciranja ponajprije bi trebao sluiti poslodavcima da iz pouzdanog izvora dou do dovoljnog broja kvalitetno obrazovane radne snage koja e svojim specijaliziranim znanjima, vjetinama i iskustvom unaprijediti poslovanje, inovirati proizvod/uslugu, smanjiti trokove, omoguiti bri rast i razvoj poduzea (obrta ili institucija) te poveati konkurentnost na tritu koje postaje sve zahtjevnije i zasienije brojnim pruateljima usluga. Stvaranjem baze podataka (kataloga) turistikih djelatnika ili, tonije, certiciranih profesionalaca za brojna podruja unutar sustava turizma, poslodavci dobivaju puno jasniju sliku raspoloive i kompetentne radne snage to e im uvelike skratiti vrijeme traenja odgovarajue radne snage te smanjiti trokove njihova angamana, ali i oportunitetne trokove koji bi nastali zapoljavanjem nekompetentne (priuene) radne snage. Nadalje, prethodno provedena sistematizacija radnih mjesta u turizmu omoguila bi poslodavcima da lake i jasnije deniraju planove upravljanja radnom snagom te da od potencijalnih djelatnika trai posjedovanje tono odreenih kvaliteta (jasni kriteriji zapoljavanja) koje su neophodne za konkretno radno mjesto, a sukladno meunarodnim standardima poslovanja. Time bi svako poduzee ili institucija u turizmu bila u mogunosti uspostaviti sustav kontrole kvalitete radne snage, a prema konceptu upravljanja potpunom kvalitetom (TQM). Ukljuivanje u formalno obrazovanje za potrebe pojedinih djelatnosti u sustavu turizma i pripadajue certiciranje, potencijalnim djelatnicima se poveava prepoznatljivost na tritu rada gdje se u prvi plan istie kvaliteta djelatnika i dokaz o strunosti, a ne samo njihov broj bez potrebnih znanja i iskustva. S druge strane, certiciranje samim djelatnicima znai rast osobne konkurentnosti jer se deniranjem jasnih uvjeta koje pojedino radno mjesto iziskuje od djelatnika znatno smanjuje nelojalna konkurencija na tritu rada. Transparentnou baze podataka o obrazovanim strunjacima u pojedinim djelatnostima i podrujima postie se i bolja umreenost strunjaka koja moe bitno doprinijeti u rjeavanju problema i kreiranju relevantnih dijelova strategije razvoja pojedinih djelatnosti u turizmu. Iz perspektive javnog sektora proirenje primjene sustava certiciranja na tritu rada, koje bi u inicijalnoj fazi trebalo obuhvatiti stotinu i vie tisua djelatnika u Hrvatskoj, rezultiralo bi smanjenjem javnih rashoda po osnovi zbrinjavanja nezaposlenih, preciziranjem i konkretiziranjem raspodjele sredstva za potrebe obrazovanja, smanjile bi se socijalne tenzije naroito zbog nelojalne konkurencije na tritu rada te suzbila siva ekonomija (rad na crno). Pravilno postavljen sustav certiciranja omoguio bi podizanje transparentnosti sustava zapoljavanja te unaprjeenje drutvenog statusa i uvaavanje radnih mjesta u turizmu, kao i
550

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

njihovih poslodavaca. Svemu tome treba pridodati i oekivan rast javnih prihoda u dugom roku po osnovi sveopeg razvoja turizma u ijem bi kontingentu u najveoj moguoj mjeri radili kvalicirani i kompetentni djelatnici koji znaju kako unaprijediti poslovanje u svom djelokrugu i poveati zadovoljstvo korisnika proizvoda/usluga. Kreiranjem baze podataka o raspoloivosti kvalicirane radne snage, zatim radne snage koja se nalazi u sustavu, a nema zadovoljavajue kvalikacije kao i potencijalnih djelatnika koji se tek nalaze u obrazovnom sustavu, sustav certiciranja djelatnika i radnih mjesta u sustavu turizma omoguio bi obrazovnim institucijama dobivanje jasnih smjernica koliko i kakvih djelatnika e u blioj ili daljoj budunosti trite rada u turizmu stvarno trebati. Prema utvrenom viku ili nedostatku djelatnika u pojedinim turistikim djelatnostima, sustav obrazovanja moe puno uinkovitije upravljati svojim zikim i materijalnim kapacitetima te raspoloivim nastavnim kadrom, jer je krajnje iracionalno proizvoditi kvaliciranu radnu snagu turistikog prola u brojnim strukovnom srednjim i visokim poslovnim kolama, a naroito na fakultetima, bez jasno deniranog cilja odnosno potreba koje iskazuje trite radne snage u turizmu. Kao konani rezultat proirenja primjene sustava certiciranja radnih mjesta u temeljnim djelatnostima koje ine sustav turizma, javlja se zatita digniteta i podizanje kredibiliteta obrazovnih institucija za potrebe turizma, ali i podizanje kvalitete obrazovanja u tu svrhu. To bi ujedno opravdalo ulaganje u reformu obrazovnog sustava, unaprjeenje programa obrazovanja na svim razinama te stvaranje kvalitetne platforme za umreavanje obrazovnih institucija u cilju rjeavanja i mnogo sloenijih projekata (npr. izrada strategije razvoja obrazovanja za potrebe turizma) koji se bez sinergije veine spomenutih sudionika ne mogu kvalitetno realizirati. Unato svemu iznesenom, nije opravdano oekivati da se rast atraktivnosti specijaliziranih obrazovnih programa u podruju turizma i podizanje kredibiliteta obrazovnih institucija vezanih uz turizam moe postii automatizmom i to samo na temelju proirenja primjene sustava certiciranja radnih mjesta u temeljnim djelatnostima koje ine sustav turizma. Meutim, proirenje primjene sustava certiciranja u turizmu Hrvatske osigurava kvalitativnu i kvantitativnu polazinu osnovu za konsolidaciju kljunih odnosa na tritu rada u turizmu, a time i okvir za primjereno dugorono planiranje u zapoljavanju djelatnika, ali i oblikovanje sustava obrazovanja za potrebe turizma. Rastui indikatori razvoja turizma u Hrvatskoj (prema DZS) i opadajue zadovoljstvo turista u pojedinim segmentima ponude (npr. elementi ponude u destinaciji; Institut za turizam, 2011) jasno ukazuju na potrebu uvoenja reda i formalnog ureenja odnosa na tritu rada u turizmu, na kojem trenutno prevladava stihija i neorganiziranost u zapoljavanju. To se moe, izmeu ostalog, potkrijepiti konstantno rastuim brojem turistiki receptivnih kapaciteta i zaposlenih u sustavu turizma koji su u divergentnom
551

OLIVER KESAR

odnosu spram (konstantno opadajueg) broja polaznika koji upisuju i zavravaju obrazovne programe sa specijalizacijom u pojedinim strukovnim podrujima vanim za turizam. U kontekstu tih trendova, divergencija spomenutih indikatora otvara prostor zapoljavanju priuenih i nekompetentnih djelatnika na brojnim radnim mjestima o kojima ovisi budunost razvoja turizma u Hrvatskoj. Isto tako, u brojnim javnim istupima vodeih menadera i predstavnika strukovnih udruga u turizmu Hrvatske, izraava se sve vea potranja za mladim, ambicioznim i prilagodljivim, ali nadasve turistiki obrazovanim menaderima, koji se u postojeim uvjetima naalost teko probijaju do radnih mjesta u sustavu turizma za koja su se specijalizirali. Imajui u vidu teke gospodarske prilike u Hrvatskoj, ideja o proirenju primjene spomenutog sustava namee i jedno racionalno pitanje: jesu li izrada sistematizacije i certiciranje radnih mjesta u turizmu nuni koraci ili bi oni samo unijeli nemir meu zaposlene u turizmu? Odgovor poiva na pretpostavci da bi se nemir unio samo meu one djelatnike u sustavu turizma iji obrazovni i kvalikacijski prol ne odgovara radnom mjestu na kojem su zaposleni, a koji nisu spremni na dodatno obrazovanje i usavravanje u brojnim podrujima turizma. Meutim, prijelazno razdoblje u primjeni ovog sustava omoguilo bi prekvalikaciju i certiciranje onih djelatnika koji bi eljeli zadrati svoje radno mjesto, ali u puno boljim uvjetima rada i s dugorono jasnijom perspektivom.

6. Zakljuak
U suvremenim socio-ekonomskim uvjetima u kojima Hrvatska teko rjeava nagomilane probleme proizale iz tranzicijskih procesa, unutranjih strukturnih problema i posljedica svjetske gospodarske krize, turizam polako, ali sigurno stjee status jednog od glavnih nositelja gospodarske stabilnosti i razvoja nacionalnog gospodarstva. Kako bi se osigurao dugorono pozitivan razvojni trend kojeg turizam u nacionalnim okvirima manifestira ve dui niz godina, nuni su odreeni kvalitativni pomaci koji bi sustavu omoguili uinkovitije upravljanje resursima i bolje rezultate. Jedan od primarnih kvalitativnih pomaka je formalno ureenje trita rada u turizmu jer je evidentno da u sustavu rade brojni nekompetentni djelatnici koji nemaju odgovarajue primarno obrazovanje za posao kojeg rade. Kako je rije o relativno velikom tritu rada koje nije u dovoljnoj mjeri formalno ureeno, proirenje primjene sustava certiciranja djelatnika i pripadajuih radnih mjesta u turizmu znai i uvoenje reda na trite rada, podizanje transparentnosti u sustavu zapoljavanja te unaprjeenje i podizanje kredibiliteta obrazovnog sustava za potrebe turizma. Ovaj rad ima za cilj promovirati ideju proirenje primjene spomenutog sustava kojeg je, kako je prethodno elaborirano,
552

PODIZANJE KREDIBILITETA OBRAZOVNIH INSTITUCIJA ZA POTREBE TURIZMA U HRVATSKOJ...

mogue i poeljno implementirati u sustave kako primarne tako i sekundarne turistike ponude Hrvatske, ali i u dio logistikog lanca, ponajprije kada je rije o javnom i paradravnom sektoru koji djeluju unutar sustava turizma. Sukladno tome, nuno je formalnim uvjetima omoguiti obrazovnom sustavu za potrebe turizma da vrati zaslueni kredibilitet i atraktivnost obrazovnih programa ime bi se dugorono osigurale pretpostavke za uspjean i odrivi razvoj turizma u Hrvatskoj.

7. Literatura
1. Bartoluci, M., Budimski, V. (2010), Obrazovni sustav strunih kadrova za potrebe turizma u Hrvatskoj, U Breslauer, N. (ur.): Struni kadrovi u turizmu i sportu: zbornik radova, Meimursko veleuilite u akovcu, Vol. 1, No. 1, str. 7-19. 2. avlek, N., Bartoluci, M., Kesar, O., imar, S., Hendija, Z. (2011), Prilog novim odrednicama turistike politike u Hrvatskoj, Acta Turistica, Ekonomski fakultet, Zagreb, God. 22., Br. 2, Zagreb, str. 137-160. 3. avlek, N., Bartoluci, M., Prebeac, D., Kesar, O. i suradnici (2011), Turizam: Ekonomske osnove i organizacijski sustav, kolska knjiga, Zagreb. 4. Davies, S.J., Hertig, C.A. (2008), Security Supervision and Management: The Theory and Practice of Asset Protection, Butterworth-Heinemann, Oxford. 5. Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2012a), Statistiki ljetopis Republike Hrvatske, Godina 44., Zagreb. 6. Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2012b), Statistika izvjea Turizam u 2011., Broj 1463, Zagreb. 7. Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2013), Priopenje: Turizam kumulativni podaci za 2012. godinu, God. XLIX, Broj 4.3.2/11., Zagreb. 8. European Commission (2010), Europe, the worlds No. 1 tourist destination a new political framework for tourism in Europe, Bruxelles [dostupno na: http://ec.europa. eu/enterprise/sectors/tourism/les/communications/communication2010_en.pdf, pristupljeno: 20.11.2012.]. 9. Galinec, D. (2000), Statistiko evidentiranje pozicije putovanja-turizam u platnoj bilanci Republike Hrvatske, Istraivanja, HNB, Zagreb. 10. Harris, P. (2001), The guide to national professional certication programs, HRD Press, Amherst. 11. Harris, R, Jago, L. (2001), Professional accreditation in the Australian tourism industry; An uncertain future, Tourism Management, Vol. 22, No. 4, str. 383390. 12. Honey, M. (2002), Ecotourism and certication: setting standards in practice, Island Press, Washington. 553

OLIVER KESAR

13. Hrvatska narodna banka (2012), Bilten, Broj 187, Prosinac 2012., [dostupno na: http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm, pristupljeno: 20.11.2012.]. 14. Institut za turizam (2011), Stavovi i potronja turista u Hrvatskoj TOMAS ljeto 2010., Institut za turizam, Zagreb. 15. International Labour Organization (2011), Employment in the tourism industry to grow signicantly, World of Work, No. 71, str. 36-39 [dostupno na: http://www.ilo.org/ wcmsp5 /groups/public/---dgreports/---dcomm/documents/publication/wcms_154579. pdf, pristup-ljeno: 20.11.2012.]. 16. Ministarstvo turizma RH (2011), Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvjetaj 5: imbenici razvoja turizma u Republici Hrvatskoj II: obrazovanje, suvremene tehnologije i inovacije, turistiko posredovanje te marketing, promocija i imid Hrvatske, Institut za turizam, Zagreb. 17. Moore, D. (2008), The Case for Minimal Regulation of the Labour Market, Address to Stonnington University of the Third Age Group [dostupno na: http://www.hrnicholls. com.au/articles/hrn-moore8.pdf, pristupljeno: 25.10.2012.]. 18. Morrison, A.M., Hsieh, S., Wang, C.Y. (1992), Certication int he Travel and Tolurism Industry; The North Amewrican experience, The Journal of Tourism Studies, Vol. 3, No. 2, str. 32-40. 19. Pond, K. (1993), The Professional Guide: Dynamics of Tour Guiding, Van Nostrand Reinhold, New York. 20. United Nation World Tourism Organization (2012), UNWTO Tourism Highlights, 2012 Edition, Madrid [dostupno na: http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/les/ docpdf/ unwtohighlights12enlr_1.pdf, pristupljeno: 18.11.2012.]. 21. United Nation World Tourism Organization (2013), International tourism to continue robust growth in 2013, PR No.: PR13006, 28 January, Madrid [dostupno na: http://media.unwto.org/en/press-release/2013-01-28/international-tourism-continue-robust-growth-2013, pristupljeno: 25.02.2013.]. 22. World Economic Forum (2011), The Travel & Tourism Competitiveness Report 2011, Beyond the Downturn, WEF, Geneva [dostupno na: http://www3.weforum.org/docs/ WEF_TravelTourismCompetitiveness_Report_2011.pdf, pristupljeno: 17.12.2012.]. 23. World Travel and Tourism Council (2012), Economic Impact of Travel & Tourism 2012: Summary, London [dostupno na: http://www.wttc.org/site_media/uploads/downloads/ Economic_impact_reports_Summary_v3.pdf, pristupljeno: 20.11.2012.]. 24. World Travel and Tourism Council (2012), Travel & Tourism Economic Impact 2012 Croatia, London [dostupno na: http://www.wttc.org/site_media/uploads/downloads/ croatia2012.pdf, pristupljeno: 14.12.2012.]. 25. Zakon o pruanju usluga u turizmu (2007), Narodne novine, Br. 68/07, Zagreb.

554

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

Zadovoljstvo lanova Alumni kluba Odjela za ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku kvalitetom obrazovanja
Marija MARTINOVI* Katija VOJVODI** Meri UMAN TOLI***

Saetak: Usklaivanje sustava visokog obrazovanja s potrebama trita rada te uinkovita prilagodba promjenama i zahtjevima za novim kvalikacijama, sve se vie namee kao jedan od vanih preduvjeta gospodarskog napretka i postizanja konkurentnosti gospodarstva. U vezi s tim, visokoobrazovne institucije imaju presudnu ulogu u kreiranju odgovarajue radne snage traenih kvaliteta. Temeljni je cilj ovoga rada ispitati zadovoljstvo lanova Alumni kluba Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku kvalitetom obrazovanja. lanovi Alumni kluba referentna su kategorija ispitanika, a njihovi stavovi mogu uvelike pridonijeti poboljanju kvalitete nastavnog procesa. U tom kontekstu, anketni upitnik sastoji se od tri dijela. Prvi dio upitnika odnosi se na sociodemografska obiljeja ispitanika i njihovo formalno obrazovanje. U drugom se dijelu determinira poloaj ispitanika na tritu rada, dok trei dio analizira njihovo zadovoljstvo ponudom i kvalitetom ukupnih edukativnih programa na ekonomskom odjelu Sveuilita. Rezultati provedenog istraivanja ujedno daju
Doc. dr. sc. Marija Martinovi, Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: marija.martinovic@unidu.hr ** Doc. dr. sc. Katija Vojvodi, Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: katija.vojvodic@unidu.hr *** Mr. sc. Meri uman Toli, Sveuilite u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, email: mstolic@unidu.hr
*

555

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

smjernice za unapreenje kvalitete obrazovanja na Sveuilitu u Dubrovniku u funkciji boljeg odgovora na zahtjeve suvremenog poslovnog okruenja. Kljune rijei: visoko obrazovanje, kvaliteta obrazovanja, Alumni, Sveuilite u Dubrovniku

1. Uvodna razmatranja
Gledita studenata i alumnija o procesu uenja, ponuenim programima i ishodima tog procesa na visokoobrazovnim institucijama od velike su vanosti u istraivanjima vezanima uz rezultate edukativnog procesa (Pike, 1993) i institucionalnu uinkovitost (Volkwein, 2010). Ta gledita ujedno utjeu i na imid visokoobrazovne institucije (Terkla i Pagano, 1993). Zadovoljstvo alumnija moe se promatrati kao funkcija ispunjenja sveuilinih oekivanja (Gwinner i Beltramini, 1995), ali i kao funkcija intelektualnog okruenja i pripreme za budue zaposlenje (Casado, 1993; Halstead et al., 1994). U vezi s tim, njihova miljenja mogu pridonijeti poboljanju iskustava, ali i proirenju kompetencija vanih za njihov uspjeh u karijeri (Cocchiara et al., 2010). Osim toga, njihove procjene i percepcije u konanici pridonose uinkovitijem procesu preobrazbe studenta u uspjenog alumnija. Stavovi i percepcije alumnija mogu pomoi sveuilitima da koncipiraju programe koji e biti korisni za poslovnu praksu i napredak u karijeri ime e osigurati dugorono zadovoljstvo edukativnim iskustvom (Carter i Collinson, 1999; Guevara i Stewart, 2011) kao i mogunost nastavka obrazovanja u nekom od ponuenih specijalistikih programa (Bauer i Bennett, 2003) koji e svojim sadrajem pratiti suvremene poslovne trendove (Kassner i Fertig, 1992) i imati prepoznatljivu vrijednost (Ducoffe et al., 2006). Na taj je nain mogue utjecati na smanjenje jaza izmeu opsenih teorijskih znanja i nedostatnih vjetina primjenjivih u praksi (Davis et al., 2002). U suvremenim uvjetima konkurentskog visokoobrazovnog okruenja, pred alumnijima su zahtjevi za potporom sveuilitima na brojne naine propagiranjem, volontiranjem u nekoj od funkcija sveuilita, angamanom u strunim programima ili donacijama (McAlexander i Koenig, 2001; Weerts i Ronca, 2007). Alumni mogu biti vrijedan izvor i indikator spremnosti radne snage za izazove trita rada, studentskih iskustava i mogunosti potpore matinom sveuilitu (Cabrera et al., 2005). To su neki od razloga iz kojih je razvidna potreba ulaganja u kontinuiranu suradnju na relaciji sveuilite alumni te razvijanje obostrano korisnog drutvenog odnosa.
556

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

Zbog ovisnosti sveuilita o nancijskoj i drugoj pomoi njihovih alumnija, mnoga sveuilita nastoje kontinuirano pratiti svoje alumnije te ih informirati o svojim aktivnostima (Heckman i Guskey, 1998). Upravo dugorono uloeno vrijeme i razvijanje pozitivnog odnosa s alumnijima, uz individualan pristup znatno utjee na nancijska sredstva koja alumni doniraju svojim sveuilitima (Tsao i Coll, 2004; Baruch i Sang, 2012). U vezi s tim, postoji pozitivan odnos izmeu zadovoljstva alumnija obrazovnim sustavom i njihovim angamanom na matinom sveuilitu (Gaier, 2005). Drugim rijeima, to je razina zadovoljstva akademskim iskustvom vea, vjerojatnije je da e alumni suraivati sa sveuilitem i pomagati ga. Iako alumni mogu iskazati visoki stupanj zadovoljstva akademskim programima i pripremama za karijeru, oni esto trae jo neto vie od sveuilinog iskustva (Delaney, 2004). Zadovoljstvo alumnija sveuilitem i priprema za zaposlenje od sve su vee vanosti za sveuilita (Martin et al., 2000). Openito, na ocjenu zadovoljstva alumnija visokim obrazovanjem utjeu percipirana kvaliteta izvedbe sveuilinih studija kao i percepcija o rezultatima tih izvedbi (Hartman i Schmidt, 1995). Osim toga, istraivanja su pokazala (Pike, 1994) da je radno iskustvo uvelike povezano s ocjenama alumnija o sveuilinom iskustvu. Naime, izglednije je da su alumni koji su zadovoljni svojim poslom ujedno i zadovoljni svojim obrazovnim iskustvom. Iz prethodnoga je razvidno da lanovi Alumni kluba predstavljaju referentnu kategoriju ispitanika, a njihovi stavovi mogu uvelike pridonijeti poboljanju kvalitete nastavnog procesa. Stoga, temeljni je cilj ovoga rada ispitati zadovoljstvo lanova Alumni kluba Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku kvalitetom obrazovanja. Sveuilite u Dubrovniku djeluje tek deset godina, a Alumni klub pet godina. Osnovan je s primarnim ciljem uspostavljanja i odravanja veze izmeu Sveuilita i diplomiranih studenata kao i poticanja suradnje izmeu Sveuilita, tvrtki i organizacija u kojima su zaposleni bivi studenti Sveuilita. Na taj se nain eli uspostaviti dugorona suradnja izmeu diplomiranih, bivih studenata i Sveuilita. Glavni su ciljevi djelovanja Alumni kluba Sveuilita u Dubrovniku (www. unidu.hr): - uspostavljanje i odravanje veze izmeu Sveuilita i njegovih studenata nakon zavretka studiranja, - povezivanje svih nekadanjih studenata u UNIDU Alumni klub, - razvijanje suradnje izmeu Sveuilita i tvrtki ili organizacija u kojima rade bivi studenti,
557

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

- razmjena strunih i poslovnih informacija izmeu lanova udruenja, - promocija i unapreenje djelatnosti Sveuilita, - pomo pri zapoljavanju lanova udruenja, - obiljeavanje obljetnica i jubilarnih datuma, - suradnja s ostalim Alumni udruenjima. Komunikacijom s diplomiranim studentima nastoje se detektirati njihove elje i potrebe za studiranjem ili pronalaskom posla. Osim toga, pratei njihove stavove i razmiljanja o samom studiju nastoje se uvaiti njihovi prijedlozi i primjedbe kako bi se unaprijedila kvaliteta nastavnog procesa i prolirali novi nastavni planovi i programi. Takoer, lanovi Alumni kluba mogu pomagati u marketinkim aktivnostima Sveuilita te zapoljavanju buduih diplomanata pridonosei armaciji Sveuilita u akademskoj zajednici. Informirajui ih o svim razvojnim planovima i programima obrazovanja i izobrazbe Sveuilite im daje mogunost strunog usavravanja.

2. Rezultati istraivanja i diskusija

Kako bi se ispunili temeljni ciljevi ovoga rada, provedeno je anketno istraivanje na uzroku od 77 lanova Alumni kluba. U kontekstu strukture ispitanika treba naglasiti da klub djeluje tek pet godina, a da je lanstvo u njemu dragovoljno. Posljedino, veliina uzorka u ovom istraivanju predstavlja znatno ogranienje i utjee na reprezentativnost uzorka. Treba istaknuti da nije mogue poistovjetiti stavove lanova Alumni kluba sa stavovima svih diplomiranih studenata jer se, jo uvijek, relativno mali broj njih odluuje nastaviti vezu s Odjelom i Sveuilitem kroz lanstvo u Alumni klubu. Anketni upitnik sastojao se od tri dijela. Prvi dio upitnika odnosio se na sociodemografska obiljeja ispitanika i njihovo formalno obrazovanje. Uzorak ini 74% ena, 81% ispitanika studiralo je u statusu redovitog studenta, njih tri etvrtine zavrilo je diplomski studij, 39% zavrilo je smjer meunarodna trgovina, a 31% smjer turizam, dok su ostali zavrili smjer marketing, menadment ili nancije. Zastupljenost smjerova meunarodne trgovine i turizma opravdava se injenicom viegodinjeg postojanja Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu, pravne prethodnice Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku. U drugom dijelu upitnika determinira se poloaj ispitanika na tritu rada. Njih 96% je zaposleno, ponajvie u obrazovanju, nancijskim institucijama i turizmu (grakon 1). Manjak poduzetnike inicijative odraava podatak da je 97%
558

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

ispitanika zaposleno kod poslodavca. Trenutna poslovna pozicija dvije treine ispitanika odgovara njihovoj strunoj spremi, a 57% ispitanika ostvaruje iznadprosjenu plau. Grakon 1. Djelatnosti u kojima alumni rade j j

Izvor: Rezultati istraivanja

Trei dio upitnika analizira zadovoljstvo lanova Alumni kluba ponudom i kvalitetom studijskih i ostalih programa te pojedinim elementima obrazovnog procesa na ekonomskom odjelu Sveuilita. Najvei broj ispitanika djelomino koristi znanja steena tijekom studiranja u svojoj poslovnoj praksi, dok ih petina koristi u velikoj mjeri. Taj se podatak moe povezati s izraenim nezadovoljstvom sljedeim komponentama obrazovnog procesa: koritenjem suvremenih tehnologija, ponudom sadraja cjeloivotnog uenja i dodatnih obrazovnih programa te praktinom primjenom znanja (grakon 2). Ispitanici izraavaju zadovoljstvo uenjem stranih jezika i teorijskim znanjima, a polovino zadovoljstvo aktualnou sadraja kolegija.

559

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

Grakon 2. Zadovoljstvo pojedinim sastavnicama kvalitete obrazovanja

p j

Izvor: Rezultati istraivanja

Istraivanjem se eljelo doi i do odgovora na pitanje koriste li ispitanici znanja steena tijekom studija u svakodnevnoj poslovnoj praksi. U vezi s tim, rezultati Mann-Whitney testa pokazali su da ispitanici ija pozicija odgovara steenoj strunoj spremi vie koriste znanja usvojena tijekom studija (tablica 1). Zanimljivo je da nema statistike povezanosti izmeu djelatnosti u kojoj ispitanici rade i zavrenog smjera studija. Takvi rezultati ukazuju na ogranienost primjene znanja steenih tijekom studiranja u svakodnevnoj poslovnoj praksi. Tablica 1. Mann-Whitney test
Mann-Whitney U Wilcoxon W Z Asymp. Sig. (2-tailed)
Izvor: Rezultati istraivanja

Koritenja steenih znanja 494,000 1872,000 -2,260 ,024

U nastavku istraivanja ordinalnom logistikom regresijom ispitao se utjecaj pojedinih prediktorskih varijabli na zadovoljstvo ispitanika. Prediktorske varijable
560

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

ukljuene u analizu su: godine studiranja, spol, status, studij, struka, poslovna pozicije i zaposlenost kao nezavisne varijable. Stoga, model ordinalne logistike regresije izgleda kako slijedi: Ln() = j + (- 1godine studiranja 2spol 3status 4studij 5struka 6poslovna pozicija 7zaposlenost) j ocjenjeni parametri koji odgovaraju slobodnome lanu j procijenjeni koecijenti za prediktorske varijable Kod ordinalne regresije ispituju se izgledi da zavisna varijabla (zadovoljstvo) poprimi vrijednosti j ili manje u odnosu na vrijednosti vee od j, odnosno Prije ispitivanja pojedinih koecijenata potrebno je testirati pouzdanost i valjanost modela. Tablica 2 prikazuje koliko je model dobar za predvianje u odnosu na slobodan lan. S obzirom da je signikantnost 5%, moe se zakljuiti da model ima statistiki znaajnu mo predvianja tj. odbacuje se nulta hipoteza da je model bez prediktora jednako dobar kao model s prediktorima. Tablica 2. Ocjena predvianja modela
Model Samo sjecite Konano -2 Log Likelihood 118,680 100,894 Hi-kvadrat 17,786 df 10 Sig. ,050

Izvor: Rezultati istraivanja

Test pretpostavke o paralelnim linijama prikazan je u tablici 3. Testira se jesu li svi regresijski koecijenti isti za sve kategorije. Ukoliko bi nulta-hipoteza bila odbaena, u razmatranje bi se uzela multinomijalna regresija kojom se koecijenti za svaku kategoriju procjenjuju zasebno. Budui da je signikantnost vea od 5%, ne postoji dovoljno dokaza za odbacivanje nulte hipoteze. Tablica 3. Test paralelnih linija
Model Nulta hipoteza Openito -2 Log Likelihood 100,894 84,050b Hi-kvadrat 16,844c df 10 Sig. ,078

Izvor: Rezultati istraivanja

561

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

Na temelju ocjena prilagodbe modela zakljuuje se da test veliine, Pearson i odstupanje, nisu statistiki znaajne (tablica 4). Signikantnost je vea od 5% to znai da ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu ordinalnih i oekivanih frekvencija. Na temelju ovoga moe se zakljuiti da se model dobro prilagoava. Tablica 4. Ocjena prilagodbe modela
Pearson Odstupanje
Izvor: Rezultati istraivanja

Hi-kvadrat 90,369 81,001

df 72 72

Sig. ,071 ,219

Budui da je ustanovljeno da model zadovoljava sve testove adekvatnosti, pristupa se ispitivanju pojedinih koecijenata prediktorskih varijabli (tablica 5). Tablica 5. Ocjena parametara ordinalne logistike regresije
Std. Procjena Wald greka Zavisna varijabla [ZadOrd = 1] [ZadOrd = 2] Godine studiranja [Spol=0] [Spol=1] [Status=1] [Status=2] [Status=3] [Studij=1] [Studij=2] [Studij=3] [Studij=4] [Struka=0] [Struka=1] [PoslPozicija=0] [PoslPozicija=1] [Zaposlenost=0] [Zaposlenost=1] ,497 1,739 ,016 -1,209 0 2,357 3,341 0 -1,058 -1,058 -2,330 0 1,149 0 -1,396 0 -,105 0 1,983 1,991 ,026 ,613 . 1,386 1,676 . 2,037 1,493 1,647 . ,739 . ,657 . 1,222 . ,063 ,764 ,383 3,887 . 2,889 3,973 . ,269 ,502 2,001 . 2,417 . 4,513 . ,007 . 95% interval pouzdanosti Donja Gornja granica granica -3,389 4,384 -2,162 5,641 -,035 ,066 -2,411 -,007 . . -,361 5,074 ,056 6,626 . . -5,051 2,936 -3,985 1,869 -5,558 ,898 . . -,300 2,598 . . -2,685 -,108 . . -2,500 2,290 . .

df 1 1 1 1 0 1 1 0 1 1 1 0 1 0 1 0 1 0

Sig. ,802 ,382 ,536 ,049 . ,089 ,046 . ,604 ,479 ,157 . ,120 . ,034 . ,932 .

Nezavisne varijable

Izvor: Rezultati istraivanja

562

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

U nastavku treba sagledati ocjenu parametara za one nezavisne varijable koje su statistiki znaajne. Ako je koecijent za procijenjeni parametar pozitivan, onda ta varijabla ima tendenciju pripadanja veoj kategoriji zavisne varijable zadovoljstvo. U ovome sluaju vea kategorija zavisne varijable zadovoljstvo znai veu razinu zadovoljstva. S druge strane, ako je koecijent za procijenjeni parametar negativan, onda ta varijabla ima tendenciju pripadanja nioj kategoriji ordinalne zavisne varijable zadovoljstvo. Nia kategorija varijable zadovoljstvo ujedno znai manju razinu zadovoljstva. U ovome su modelu statistiki znaajne sljedee varijable: spol, status studiranja te poslovna pozicija ispitanika. Dobiveni rezultati ukazuju na to da su ene zadovoljnije kvalitetom studiranja od mukaraca. Ovakav rezultat potrebno je razmotriti s oprezom s obzirom na to da je u uzorku zastupljeno dvije treine ena, koje se ujedno i vie odazivaju pozivu za lanstvo u Alumni klub Sveuilita u Dubrovniku. Takoer, vjerojatnije je kako e ispitanici koji su bili redoviti studenti i studenti u statusu za osobne potrebe, biti zadovoljniji kvalitetom studiranja od ispitanika koji su studirali u statusu izvanrednog studenta. Osim toga, vea je vjerojatnost da e ispitanici ija poslovna pozicija odgovara steenoj strunoj spremi biti zadovoljniji kvalitetom studiranja u odnosu na ispitanike koji rade na poslovnoj poziciji nioj od one za koju su kvalicirani. Varijable godine studiranja, studij, struka i zaposlenost nisu statistiki znaajne. Suprotno oekivanjima, nije ustanovljena razlika u (ne)zadovoljstvu kvalitetom obrazovanja izmeu zaposlenih i nezaposlenih ispitanika kao niti izmeu ispitanika razliitih razina studija. Uzrok takvim rezultatima lei u injenici da je samo 4% ispitanika iz uzorka nezaposleno, to je jo jedno ogranienja vezano uz veliinu i strukturu analiziranog uzorka. Rezultati provedenog istraivanja ukazuju na to da je samo petina ispitanika koristila neke od programa cjeloivotnog obrazovanja, a razlog lei u injenici da nisu zadovoljni ponudom postojeih sadraja. Naime, Odjel tradicionalno nudi sadraje iz podruja turizma, a najvei interes ispitanici iskazuju za programe iz podruja nancija i raunovodstva te programe izrade i voenja investicijskih i razvojnih projekata za aplikacije za meunarodne i EU fondove.

563

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

Grakon 3. Poeljni programi cjeloivotnog obrazovanja

Izvor: Rezultati istraivanja

Prethodne injenice treba uzeti u obzir pri planiranju buduih obrazovnih programa kako bi se unaprijedila kvaliteta obrazovanja na Sveuilitu u Dubrovniku i odgovorilo na zahtjeve suvremenog poslovnog okruenja. Stoga, vei naglasak treba staviti na rastue zahtjeve suvremenog poslovanja i odgovarajue programe, razliite specijalistike seminare i teajeve koji mogu odgovoriti na te zahtjeve. Na taj se nain postie vea poveznica razliitih grana industrije, visokoobrazovnih institucija i alumnija te se stvara kvalitetna osnovica za njihovu dugoronu suradnju na zadovoljstvo svih sudionika.

3. Zakljuna razmatranja
Gledita alumnija o procesu uenja, ponuenim obrazovnim programima i ishodima tog procesa od velike su vanosti u istraivanjima vezanima uz kvalitetu obrazovanja. Ta gledita ujedno utjeu i na imid visokoobrazovne institucije. Njihova miljenja mogu pridonijeti poboljanju iskustava u edukativnom procesu u cilju proirenja njihovih kompetencija vanih za pozicioniranje na tritu rada, poslovno napredovanje i karijerni uspjeh. Zadovoljstvo alumnija od sve
564

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

je vee vanosti i za samu instituciju radi potencijalne suradnje alumnija s visokoobrazovnom institucijom kroz propagiranje, volontiranje, sponzoriranje te angaman u nastavnom procesu matine institucije. Alumni klub Sveuilita u Dubrovniku osnovan je s primarnim ciljem uspostavljanja i odravanja veze izmeu Sveuilita i diplomiranih studenata kao i poticanja suradnje izmeu Sveuilita, tvrtki i organizacija u kojima su zaposleni bivi studenti Sveuilita. Kontinuiranom komunikacijom s diplomiranim studentima nastoje se determinirati njihove elje i potrebe za nastavkom studiranja i pronalaskom posla. Osim toga, pratei njihove stavove i razmiljanja o samom studiju tei se uvaavanju njihovih prijedloga i primjedbi kako bi se unaprijedila kvaliteta nastavnog procesa i prolirali novi nastavni planovi i programi. lanovi Alumni kluba takoer mogu pomagati u marketinkim aktivnostima Sveuilita te zapoljavanju buduih diplomanata pridonosei armaciji Sveuilita u akademskoj zajednici. Ogranienja vezana uz interpretaciju rezultata ovog istraivanja proizlaze iz injenice da klub postoji tek pet godina i njegovom se djelovanju nije posvetila dostatna pozornost. Djelovanje Alumni kluba koordinira Ured za odnose s javnou te do sada nije iskazan znaajniji interes za lanstvom. Aktivnosti u okviru Alumni kluba Sveuilita u Dubrovniku trebale bi se intenzivirati kroz privlaenje novih lanova odmah po zavretku studija i kontinuiranim prikupljanjem informacija o napretku i promjenama u njihovoj karijeri. Organiziranje razliitih susreta, pozivanja lanova na sudjelovanje u znanstvenoj i strunoj djelatnosti Sveuilita te angairanje alumnija u nastavnom procesu prilika su za stvaranje vrih veza izmeu Sveuilita i lanova Alumni kluba, kao i izmeu lanova meusobno. Analizom zadovoljstva alumnija kvalitetom obrazovanja na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku utvreno je da su ispitanici ponajvie zadovoljni steenim teorijskim znanjima te uenjem stranih jezika. Najmanje zadovoljstvo iskazali su za ponudu programa cjeloivotnog obrazovanja, koritenje suvremenih tehnologija u nastavnom procesu te praktinu primjenu steenih znanja. Provedenim istraivanjem utvreno je da ispitanici ija pozicija odgovara steenoj strunoj spremi vie koriste znanja usvojena tijekom studiranja u svojoj svakodnevnoj poslovnoj praksi, dok nije utvrena statistika povezanost izmeu djelatnosti u kojoj su zaposleni i zavrenog studijskog smjera. To upuuje na injenicu da trite rada ne diferencira subjekte ponude rada prema specinim steenim znanjima i vjetinama nego se izbor kadrova temeljni na steenom stupnju obrazovanja i znanstvenom polju. Razlika se ne pravi niti izmeu kandidata koji su zavrili znanstveni i struni studij.
565

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

Nadalje, rezultati istraivanja ukazali su na to da su ene i redoviti studenti zadovoljniji kvalitetom studiranja. Osim toga, ispitanici ija poslovna pozicija odgovara steenoj strunoj spremi zadovoljniji su kvalitetom studiranja u odnosu na ispitanike koji rade na poslovnoj poziciji nioj od one za koju su kvalicirani. injenica da nije ustanovljena razlika u (ne)zadovoljstvu kvalitetom obrazovnog procesa izmeu zaposlenih i nezaposlenih ispitanika te izmeu ispitanika razliitih razina studija i godina studiranja upuuje na zakljuak da nezaposleni ispitanici ne smatraju obrazovnu instituciju odgovornom za svoj status. Interpretacija rezultata limitirana je veliinom i strukturom uzorka. Priliku za unaprjeenje obrazovnog procesa Odjel za ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku treba temeljiti na rezultatima istraivanja vezanim uz identicirane preferencije za programima cjeloivotog obrazovanja. U tom smislu, vei naglasak treba staviti na rastue zahtjeve suvremenog poslovanja i odgovarajue programe, razliite specijalistike seminare i teajeve koji mogu udovoljiti tim zahtjevima. U okviru provedenog istraivanja iskazan je interes za programima vezanim uz podruja raunovodstva i nancija, turistikim programima te programe izrade i voenja investicijskih i razvojnih projekata za aplikacije za meunarodne i EU fondove. Na taj se nain postie vea poveznica razliitih grana industrije specinih za ovo podruje, visokoobrazovnih institucija i alumnija te se stvara kvalitetna osnovica za njihovu dugoronu suradnju na zadovoljstvo svih sudionika. U kontekstu daljnjeg istraivanja bilo bi interesantno postojee istraivanje proiriti na nain da se usporedi zadovoljstvo kvalitetom obrazovanja alumnija koji su zavrili studij prije i poslije uvoenja bolonjskog sustava obrazovanja kako bi se i u tom kontekstu utvrdile odreene slinosti i/ili razlike. Rezime analize rezultata provedenog istraivanja upuuje na potrebu prepoznavanja vanosti Alumni kluba od strane Sveuilita u Dubrovniku te sustavnog regrutiranja novih lanova s ciljem aktivnijeg praenja potreba trita rada te usklaivanja kompetencija koje se stjeu sa eljama i potrebama poslodavaca. Na taj e nain biti mogue stvarati konkurentnu radnu snagu kroz adaptaciju studijskih programa, uvoenje programa za cjeloivotno obrazovanje i struno usavravanje, ime e Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju poboljati konkurentnost i imid na tritu.

5. Literatura
1. Baruch, Y., Sang, K. J. C. (2012), Predicting MBA graduates donation behaviour to their alma mater. Journal of Management Development, Vol. 31, No. 8, str. 808-825. 566

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

2. Bauer, K. W., Bennett, J. S. (2003), Alumni Perceptions Used to Assess Undergraduate Research Experience. The Journal of Higher Education, Vol. 74, No. 2, str. 210-230. 3. Cabrera, A. F., Weerts, D. J., Zulick, B. J. (2005), Making an impact with alumni surveys. New Directions for Institutional Research, Special Issue: Enhancing Alumni Research: European and American Perspectives, Vol. 2005, No. 126, str. 5-17. 4. Carter, S., Collinson, E. (1999), Entrepreneurship education: Alumni perceptions of the role of higher education institutions. Journal of Small Business and Enterprise Development, Vol. 6, No. 3, str. 229-239. 5. Casado, M. A. (1993), Corporate recruiters and alumni: perceptions of professional courses. FIU Hospitality Review, Vol. 11, No. 1, str. 79-86. 6. Cocchiara, F. K., Kwesiga, E., Bell, M. P., Baruch, Y. (2010), Inuences on perceived career success: ndings from US graduate business degree alumni. Career Development International, Vol. 15, No. 1, str. 39-58. 7. Davis, R., Misra, S., Auken, S. (2002), A Gap Analysis Approach to Marketing Curriculum Assessment: A Study of Skills and Knowledge. Journal of Marketing Education, Vol. 24, No. 3, str. 218-224. 8. Delaney, A. M. (2004), Ideas to enhance higher education`s impact on graduates lives; alumni recommendations. Tertiary Education and Management, Vol. 10, No. 2, str. 89-105. 9. Ducoffe, S. J., Tromley, C. M., Tucker, M. (2006), Interdisciplinary, Team-Taught, Undergraduate Business Courses: The Impact of Integration. Journal of Management Education, Vol. 30, No. 2, str. 276-294. 10. Gaier, S. (2005), Alumni Satisfaction with Their Undergraduate Academic Experience and the Impact on Alumni Giving and Participation. International Journal of Educational Advancement, Vol. 5, No. 4, str. 279-288. 11. Guevara, C., Stewart, S. (2011), Do student evaluations match alumni expectations. Managerial Finance, Vol. 37, No. 7, str. 610-623. 12. Gwinner, K. P., Beltramini, R. F. (1995), Alumni Satisfaction and Behavioral Intentions: University versus Departmental Measures. Journal of Marketing Education, Vol. 17, No. 1, str. 34-40. 13. Halstead, D., Hartman, D., Schmidt, S. L. (1994), Multisource Effects on the Satisfaction Formation Process. Journal of the Academy of Marketing Science, Vol. 22, No. 2, str. 114-129. 14. Hartman, D. E., Schmidt, S. L. (1995), Understanding student/alumni satisfaction from a consumer`s perspective: The effects of institutional performance and program outcomes. Research in Higher Education, Vol. 36, No. 2, str. 197-217. 567

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

15. Heckman, R., Guskey, A. (1998), The relationship between alumni and university: towards a theory of discretionary collaborative behavior. Journal of Marketing Theory and Practice, Vol. 6, No. 2, str. 97-112. 16. Kassner, M. W., Fertig, K. (1992), Executive MBA Alumni Perceptions on Current Trend sin Program Content. Journal of Education for Business, Vol. 67, No. 4, str. 243248. 17. Martin, A. J., Milne-Home, J., Barrett, J., Spalding, E., Jones, G. (2000), Graduate satisfaction with University and Perceived Employment Preparation. Journal of Education and Work, Vol. 13, No. 2, str. 199-213. 18. McAlexander, J. H., Koenig, H. F. (2001), University Experiences, the Student-College Relationship, and Alumni Support. Journal of Marketing for Higher Education, Vol. 10, No. 3, str. 21-44. 19. Pike, G. R. (1993), The relationship between perceived learning and satisfaction with college: An alternative view. Research in Higher Education, Vol. 34, No. 1, str. 23-40. 20. Pike, G. R. (1994), The relationship between alumni satisfaction and work experiences. Research in Higher Education, Vol. 35, No. 1, str. 105-123. 21. Terkla, D. G., Pagano, M. F. (1993), Understanding institutional image. Research in Higher Education, Vol. 34, No. 1, str. 11-22. 22. Tsao, J. C., Coll, G. (2004), To Give or Not to Give: Factors Determining Alumni Intent to Make Donations as a PR Outcome. Journalism & Mass Communication Educator, Vol. 59, No. 4, str. 381-392. 23. Volkwein, J. F. (2010), Assessing alumni outcomes. New Directions for Institutional Research, Vol. 2010, No. S1, str. 125-139. 24. Weerts, D. J., Ronca, J. M. (2007), Proles of Supportive Alumni: Donors, Volunteers, and Those Who Do It All. International Journal of Educational Advancement, Vol. 7, No. 1, str. 20-34. 25. http://www.unidu.hr/odjeli.php?idizbornik=200 (pristup: 12.10. 2012.)

568

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

569

MARIJA MARTINOVI, KATIJA VOJVODI, MERI UMAN TOLI

570

ZADOVOLJSTVO LANOVA ALUMNI KLUBA ODJELA ZA EKONOMIJU SVEUILITA U DUBROVNIKU...

Copyright Sva su prava pridrana. Nije doputeno umnoavanje (reproduciranje) u bilo kojem obliku, stavljanje u promet (distribucija), priopavanje javnosti te prerada bez posebnog doputenja autora.

Nakladnik Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu Za nakladnika Prof. dr. sc. Toni Lazibat Grafika urednica Gordana Vinter, Sveuilina tiskara d.o.o. Tisak Sveuilina tiskara d.o.o., Zagreb

ISBN 978-953-6025-76-3 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 840680

Tekstovi u Zborniku radova nisu lektorirani.

571