Ml,ROSLAV

Veoma interesantni epitaf ktitora crkve sv. Petra i benediktinskog mana-

stira n Selu naselja Jesenice-Krilo i Malog Rata n Donjim Poljicima),
bogatog i (homo dives et honoratus) fendalea, Petra Crnog Gumai
(Petrus ego Zemi, qui et Gumay filius), su dosad i interpretirali: Frano
(1889),1 Pavle Perat i Frano (1904, 1905 i 1917), Petar Skok i
opet Frano (1918),2 Ljubo Karaman (1927),3 Vladimir (1930),4
Mihovil i Viktor Novak (1952).5
Prof. V. Novak velelepno je izdao epitaf (sa aparatom i komen-
tarom, sa sjajnom fotografijom ilepom transkripcijom od M.
Ipak, ja najpre nekoliko primedbi na izdanje natpisa prof. Novaka.
Lin. L RERFICE je previd umesto PERSPICE; QUID je omaka umestO'
QVID.
Lin. 3. O VIGVI TERROR umestO' VIGVIT ERROR bit kasnije

Lin. 4. Umesto [VITAM] drim da je bolje V[I]T[A]M : autor stavlja u
uglaste zagrade i slova, od kojih se jedva moe' togod naslutiti (19); ali i
sam kae, da je, recimo, vrh T jasan i siguran (17).
v[i]t[am] . .
Lin. 5. Treba UICXIT ne VICXIT - ako se u lin. 7 transkribuje (i
s pravom) UECXIT. Isto vredi i za UALATVS, umesto VALATVS.
I U monografiji Petra Kaera, Dvie opatije Sv. Petra Gumajskoga i Sv. Stjepana de Pi-ais
II staroj spljetskoj nadbiskupiji za doba narodne hrvatske dinastije. Split 1890, 39 (Otisak
iz Bullettino di ar.:heologia e storia dalmata XIII).
! Natpis Petra Crnoga, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini , XXX (1918) ,
1-10 (faksimil).
3 O error-a U natpisu Petra Crnog, Starohrvatska pro8vjeta, N. s., I (1927),
Zagreb-Knin, 84-86. .
4 Mali prilozi: L O natpisu Petra Crnoga, Starinar, III serija, 5 knj., 1930, 37-38.
5 Viktor Novak - Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb, JAZlU, 1952, 13-24.
O. c., 19 i sJ. 3 i 4.
31
to se dopune [MVLTO], ona mi se mnogo verovatnijom
od Skokove [CVNCTO] : ne samo zbog razloga,7 nego i s obzirom
na preostali prostor. Naime, na manje prostora nego to je zauzelo VITAM iz
prethodnog reda - teko da bi moglo stati est slova CVNCTO. Naprotiv,
MVLTO je moglo stati; prvo, to ima jedno slovo manje, i drugo, to je MV
m.oglo biti contigua, kao u prethodnom MVNDO iz iste linee, a LTO ne
zauzima mnogo mesta. Desna pak granica pisanja (t. j. kraj levog kraka krsta)
ista je u lin. 4 kao i u lin. 5 (u ta nas uverava desni krak krsta, v. lin. 9 ilO).
Najzad, nije verovatno, da je lapicida - bilo u CVNCTO, bilo uslu
MVLTO - upotrebio ni suspenziju, ni kontrakciju.
Lin. 6. DUXIT sadrava jednu omaku i jednu greku, koju dele svi dosa
danji naime, treba D[VCXIT]. d[uxit]. Kada na
natpisu imamo, dosledno UICXIT, LVCXIT, UECXIT (DESPECSIT), onda je
sva prilika, da je lapicida i ovde urezao DVCXIT. To je utoliko verovatnije,
to mu je u tom redu stajalo na raspoloenju vie prostora (sada ispod
levog kraka krsta), nego to su zauzeli VITAM iz lin. 4 i MVLTO iz lin. 5,
tako da je mogao da uree pet slova - VCXIT.
Lin. 7. E[TER]A : su ET[ER]A. po fotografiji,
mislim, da je tako bolje.
Lin. 8. T u TEMPLVM je. mi se, nalik na poluuncijalno. ili moda
jo pre na beneventansko razbijeno E (v. Novak 16), a ne kapitalno', te na
crteu M. nije preneseno. - FVNDAUIT, ne FVNDAVIT. -
ET [D]ECORAVIT : bolje - E[T D]ECORAVIT. Ja bih samo'
stavio ispod prvog E.
Lin. 9. to se prve stiha, vlada u prof. Novak
vidi [B]IC, crta HC, HIC, a na fotografiji nije
vidljivo nijedno od tih slova. Ja mislim da nema mesta za HIC (a implexae
Ila lapicida ne upotrebljava), nego da imamo kontrakciju HIC, kao i u prvoj
stiha, kome nedostaje prostora zbog desnog kraka krsta.
- DOMlNVS. Prema tome, mi se, da je u pravu.
Iza OBDORMfVITs ja vidim signum distinguens, i to jednu okruglu
Ako je ona vidljiva i na originalu, ne bi bile u potpunosti ta a .po
gotovu ovaj lapicida nije mario za heredes distinguentes (Novak 18).
SPIRITV A[ST.lRA Novak i SPIRITU [ASTJRA.
Mislim, da su ovi poslednji u pravu (samo bih ispod R i T prve stavio
Ako hi bilo vidljivo celo A, kao na crteu, mi se,
da onda za ST ostaje mnogo mesta. i suvie mesta ostaje i za R
11 lakuni lin. 10; pa i u lin. 7 lakuna je prevelika za ER. Ta tri momenta
navode na misao: da li su obe (zbirka 36A i 32A) rekon
struirane na pravilnom rastojanju (uprkos lin. 8)?
'Lin. 10. DOMINVS' je tamparska greka, umesto DOMINVS.
7 Razlozi rime (mondo : multo ili concto) ne dolaze u obzir, jer na medievalnim me
natpisima obe rime. Na primer, mundus : sepultus (Poetarum Latinorum
Medii aevi tom. V, Monumenta Germaniae historica, ed. Karl Strecker, Lipsiae 1937, p. 283,
carmen la, v. 15 [u daljem = PLMAE]; mundi: sepulti PLMAE 338, 111, l; culpa: unda,
ib., 442, III, 12. - S druge strane, cunctus : mundus, ib., 282, l, 23; cUDctae : undae,
negin epitaf u kapi tulu crkve sv. Marije u Zadru, donja v. l [moje izdanje epitafa
sada je u tampi, u Vizantolokom zborniku II, SAN]. I t. d.
8 Nije mi jasno - koje je ono slovo na crteu na mestu slova V u OBDOR
MIVIT.
PRILOZI INTERPRETACIJI
1. Ingenio lucxit Petrus sua quam bene ducxit. - Iz recI mgenio lucxit
izvodi prof. Novak nekoliko na pr.: A da djakon Dobre
kae, da je um Petra Crnog za ivota blistao, onda je nesumnjivo, da je Petar
Crni mogao da i sam stihuje svoja razmiljanja ... (18). - Svakako se moe
pretpostaviti, da se Petar Crni istaknuo u hrvatskom drutvu svojom obra-
i iskustvima, kad Dobre kae: ingenio lucxit ... (23). - Jer, on
je svojim umom - ingenio lucxit - i sigurno se srcem i znanjem, a j
svima bogatim sredstvima priklonio toj rimskoj strani (32). - Ne-
poslunost prema odlukama sinoda, koji su imali iza sebe jo i potvrde
rimskih papa, u Latina, a njihova prvoborca nadbiskupa
'Lovre, mogla se mirno ocijeniti kao error. To je svakako moglo isto tako da
hude i gledano i smatrano kao error od Lovrina prijatelja, koji je za ivota
ingenio lucxit, a po savjetu Lovrinu sagradio crkvicu sv_ Petra (22).
ingenio lucxit i izrazi jesu vrlo formula srednjove-
kovnih natpisa (formula, koja je, usto, u naem verovatno
zavisna o d r i m e ducxit), tako da se iz nje ne mogu izvoditi nikakvi
historijski Osim toga valja da ingenio na natpisima
stoji na stiha (prvo, radi isticanja, a drugo, metri ccrusa), dakle, kao u
naem Na pr.: Ingenio uirtute modo doctrina decore / Omnibus
oEficiis praepollens, sed breuis aeuo. - Carmr:iia Latina Epigraphica, ed.
Franc. Buecheler [u daljem = CLE] 584; 1ngenii legumq. potens Constantius
atra / Mortis sorte iacens conditur his tumulis, CLE 1412; Sollers ingenio,
carmine doctiloquus, CLE 1408; Hic iacet ingenio celsus, celeberrimus ore ... ,
CLE 1411; Moribus ingenio et grauitate nitens, CLE 1390; Te natura pacens
omni depinxerat arte, / Moribus ingenio corpore mente fide, CLE 1370;
Nullus in hoc viget ingeniosior illo, PLMAE 326, 89, 7; Ingenio summos
evowt ad proceres, PLMAE 294, 24, 4; i t. d.
Da ostavimo oblast natpisa, na izraz poznat je jo iz antike: ingenium
elucere Cic. Cael. 19 (ed. Mueller); ingenii lumen Cic. Brut. 15 (ed. Friedrich).
Upor., dalje, povelje; na pr.: Abbatissa ingenuitate precipua, nomine Cicha,
Doc. 159; 317; hronike: Ordelafus Faletro, vir illustris
et preclarus ingenio, Hist. ducum Venetic. (Mon. Germ. XIV 73 = Pri-
594 n. 6); najzad, upor. poznati srednjovekovni termin ingenuus =
liber (Ducange, s. v.; Novak 81 i literatura). I t. d.
Iz izraza ingenio lucxit, ponavljam. ne mogu se izvoditi nikakvi
historijski jer je to locus communis.
2. Omnia despecsit, cor semper .ad etera uecxit. - 'rako treba deliti obe
nice, a ne Omnia despecsit cor, kao to to o. c., 3,4, 5 i Novak
21. Subjekat prve jeste Petrus, a cor je objekat druge zavi-
san od uecxit, kao to nas u to jasno uverava i primer naveden od samog
Skoka, 5 n. 3: Caelica dilexit, cor semper ad aethera vexit, iz Vita s. Anastasii.
3. Prof. Novak sasvim pogreno shvata cum spiritu astra petivit, kad
kae: U tihoj ili rezignaciji, svojevoljno ili pod pritiskom situacije,
on [sc. Petar Crni], kao i mnogi drugi, naao je zaklona u svojoj zadubini ...
i tu, u manastiru, za nebom, cum spiritu astra petivit (32-33).
3 STAROHRVATSKA PROSVJE:rA

l
Spiritus ostra (ili alta) petit je redovna formula srednjovekovnih
natpisa za odlazak pokojnikove due na nebo. Na pr.: Corpus ad ima redit,
spiritus alta petit, PLMAE 312, 56, 14; Spiritui caelum, ossibus hune tll-
mulum'" PLl\1AE 331, 99, 4; ldihus, unde venit, mox spiritus astra subivit.
PLMAE 292, 20, 10; Corpus ut arca tegat, flatus et alta petat:
,
epitaf, desna v. 2. I t. d.
Da taj izraz i na naem natpisu ima isto jasno se vidi iz pret-
hodnih Hic obdormivit (Ovde je usnuo, preminuo).
*
4. stih. Perat, Skok, Novak Et dum viguit
error, in orbe fu{; Karaman se sa njima nije sloio utoliko to je zapetu pre-
mestio iza in orbe.
Sad su se oni stali domiljati, ta taj error.
je pomiljao na ustajanje Berengaraiz Turaprotiv dogme o transup-
. stancijaciji.
Perat je taj error vezivao za dogadaje p061e smrti kralja Zvoni-
mira.
9
Skok se nije ni za jedno, ni za drugo.
lO
Karaman je odbacioi hipotezu o Berengaru, i hipotezu o posle
Zvonimirove smrti; on kae (85): Pokret izazvan Berengarom izazvao je
prepiranje i uzbunu u krugovima visokog na-
prednihzemalja zapada Evrope; ali teko da je naPetra Crnog, lajika u dale-
koj Dalmaciji; mogao djelovati i da je za nj mogao imati odsudno zna-
glavne oznake doba njegova ivota. Pored toga o Berengarevu pokretu
bise vrlo tekoreklo dumviguiterrorinorbe, jertaj pokretnijenaao odziva
II irokim masama poput hereze Albigenzi ili nauke Husa i Lutera. Nasilna
smrt kralja Zvonimira i nemiri nastali u hrvatskim zemljama povodom nje-
g()ve smrti, nemogu takoder da se nazovu error, to jest pogreka ili zabluda.
Pai taj dogadaj zbiose u nas i uzbunio je duhove u Hrvatskoj i Dalmaciji, ali
se ni o njemu, ni u dikciji, ne moe viguit in orbe.
dogadaj koji je u doba Petra Crnog potresao svijetom a
naao odjeka i u zgodama Hrvatske i Dalmacije, i time ujedno naao put u
-natpis Petra Crnog, od vajkada sampomiljaona veliku borbu papinstvai car-
stvazaGrguraVII. i HenrikaIV. Ma dau Hrvatskoj nije zapravobilo pristaa
9 Spisi . br. 2/1917: Novak 20 n. 33.
10 On je pisao (6): .Sta je ono error? Da li su to res stultae, nichil '''ile multis,
ili se pod tom sakriva, kako je Monsgr. sklon misliti , kakvo aluzija na savre
mene dogadjaje? Po njegovu "errOr moe biti u crkvenom Emishi: vj erske za-
blude. A takve su vladale u svijetu oko godine 1050., kada se na pr. podie
Berengar iz Toursa (t 1088.) protiv poznate dogme o transsubstancljaciji. On je dodue
bio svoj error opozvao, ali se je opet kasnije na nj povratio. I sam Grgur VII.
8e o8uditi ga. Lafranc i Anselm iz Canterburya digoe 8e protiv njega. Cijeli je gotov)
Zapad u ovoj raspravi. A opet &e ne moe nikako misliti, da se ovaj
erro'r na natpisu odnosi na mnijenje o millenariju (oko g. 1000.), kada se po
svijetu mislilo, da biti fini! mundi, te da se pojaviti kojekakovi errores i Antichristus,
jer smo daleko od g. 1000., da je Petar Zemi umro oko 1086-1100. Ne bi bilo
nadalje da se taj error odnosi na bune i nerede u hrvatskom narodu prigodom
nasilne smrti kralja Zvonimira g. 1089 v petih crkva" na polju.
34
pape i protupape, cara i protucara, ipak su svi druge polovice XI.
vijeka u hrvatskim stranama u uskoj vezi s velikim pokretom reformiranog
papinstva.
Prof. V. Novak, za,petu iza error, vidi
u toj narodni pokret glagoljaa (21): Petar Crni, nesumnjivi prijatelj i
istomiljenik nadbiskupa Lovra, pristalice ideja reforama pape Grgura VII., u
svojim monakim meditacijama nije trebalo da izvan Hrvatske trai error ...
Petar Crni bit samo onda jasan, kao i njegova ako ga vidimo na
jednoj od dvije suprotnosti, koje su se Ili na strani glagolizma ili
latinizma. On je, po svemu, na strani latil1izma. - 1 stoga je glagolizam sa
svim svojim refleksima, na crkvenom kao i na onaj
Petrov straho,viti error, koji mu se toliko usjekao u njegova ivotna iskustva,
a moda i stradanja, i neprijatnosti, kojih je imao, da ga nije zaboravio ni u
nadgrobnom natpisu. (22) - Tako je ovaj natpis jedno vie
za teku borbu, koju su Hrvati vodili potkraj XI. Taj je natpis uvjer
ljiv i dragocjen spomenik za vrijeme, u kome je supetarska crkva
kao i za koja je tu crkvu i taj manastir uz nju podigla. Natpis daje
dovoljno podataka za koja je nesumnjivo mnogo zaduila crkvu latin
sku u smjeru njenih nastojanja, koja nisu nikako bila u intcresu narodne, gla-
goljake crkve. (24) - U toj borbi ivi i Petar Crni, u toj borbi gleda on taj
strahoviti error, koji se protivio i Rimu i papi, i vladaru i splitskom nad-
biskupu, dakle svima onima, koje je Petar visoko cijenio i smatrao branite-
ljima pravovjernosti, kojoj se on priklonio svim svojim latinskim srcem, ma
da je bio Hrvat. (32) I t. d.
Moje je miljenje, da u epitafu Petra Crnog nema ni o kakvom stra:
hovitom erroru i da je Vlad. bio u pravu, kad je, u pomenUltoj
beleci u Starinaru, skromno predloio vigui terror, umesto viguit
error, u scriptura continua Petrova epitafa. Cilj je ovih redova, da njegove
argumente potkrepe novim argumentima.
1. Prvi argument II korist deljenja na naem natpisu jeste
taj, da su svih 10 redova natpisa leoninslei stihovi i da mahom imaju tako lepe
i rime, kakve se na srednjovekovnim natpisima samo poeleti
mogu. budemo li delili slova onako, kako su to
I mi onda samo u ovom, stihu ne
imati slika. Stoga je u pravu kad veli: >: Ovim naim dobi
jamo ... da se ovaj stih; kao i ostalih devet, ne izdvaja iz zajednice i da pred
stavlja srokovane hemistihe (37).
Taj argument prof. Novak pokuava da obori ovim Za takvo
nje je mjerodavna asonancija, vigui.jui, koja prevladava usti
hovima, ali ne potpuno niti dosljedno, kako se to vidi iz Skokove analize
(20).11 - Sto se asonancija, one nisu nikako savrene ni u ostalim nekim
11 Citava Skokova analiza svodi se na ovo: Hemistihovi pokazuju naime asonanciju,
koja se ,mjestimice pribliuje rimi (6) i na konstataciju, da je posve sigurno, da OVe ma
Ilire na pjesnik Dabrus nema od spomenutih auf ora. Nego sc ovaka
manira moe potvrditi u Italiji na nadgrobnim natpisima od IX. (7), - na
konstataciju, koja je sasvim izlina, kada na svakom koraku leoninske stihove na
srednjovekovnim latinskim natpisima, na hiljade primera, i kada znamo i za postojanje
( pregledalica), iz kojih su kaludjeri-stihotvorci prepisivali rime, izraze,
sintagme ' i t. d.
stihovima. Pored toga valja da se upozori, da su i Petar Crni, a tako isto i
Dobre na jednakoj visini obrazovanosti i znanja latinskog jezika, upravo
na takvoj kao i ostali i kartulara '" Stoga se asonancije,
kao to su recimo dicam - vitam, mundo - cuncto (ili multo)12, scribit - per-
fecit, nimalo ne odvajaju od vrijednosti i viguit -fui (21).
Protiv prednjega moe se ovo. Na natpisu Petra Crnog nemamo posla
sa asonancijama (Skok, Novak), nego sa rimama, koje su savrene sa
gledita srednjovekovne epigrafske verziIikacije. Evo ih:
d om o
stultis
vigui
d i c a m
hlundo
lucxit
despecsit
fundauit
obdormivit
ascribit
omo
' m u l t i s
fui
vi t am
m ul to
ducxit
uecxit
decoravit
petivit
p e r f e cit.
Od ovih rima samo 4, 5 i 10 zahtevaju objanjenje. Mundo : muZto - da se
na natpisima nailazi na slikovanje nd- : lt-, navedeno je
napred (v. nap. 7: mundus: sepultus). - Dicam: vitam - i na slikovanje
-k- : -t- nailazi se na natpisima; na pr.: Terra tulit partem, pars altera cessit
,
in arcem (1. arkem), PLMAE 312, 57, 5. kod ovih rima vanije je to,
da su gotovo svi ostali glasovi istovetni. - Kod slika u v. 10 dovoljno je samo
navesti Skokovu primedbu (p. 6 n. 4): da se je e u fecit izgo-
varalo kao i (cf. Pojave str. 12, l), asonancija je i ovdje potpuna. Imamo
dakle askrivit : perfikit.
Prema toone, oba naa pesnika, i Petar Crni, i Dobre, bili su u
pravljenju rima dosledni i rime su im uspele, te nisu prof. Novaka
asonancija.. koja prevladava u stihovima, ali ne potpuno niti do-
sljedno; )i to se asonancija, one nisu nikako savrene ni u ostalim nekim
stihovima.
Isto tako ne stoje ni prof. Novaka, da se asonancije kao to su
dicam: vitam., mundo: muIto, ascribit: pertecit nirrwlo ne odvajaju od vri-
jednosti i od viguit : fui. To nije ni to se naeg natpisa,
kao to se u to lako uveriti i pri pregledu gornje tabele, ni to se
srednjovekovne epigrafske metrike uopte. Jer viguit se zavrava zatvo-
renim slogom, a tui otvorenim. Na natpisima vrednosti naeg epitafa takvog
rimovanja ne Gde. ga sresti? Ili na natpisima, koji uopte
nemaju rima (na pr., u epitafu biskupa Durandusa iz Litiha - mundi : fuit,
12 Kada treba pokazati prljavu rimu, autor ovde (p. 21) bira lekciju euneto, a muito,
kao manje verovatnu, stavlja u zagradu; naprotiv, kada treba pokazati, da je Petar CTni
bio dunostima i ohavezama, on, ' nekoliko stranica dalje (p. 28), hira sada
lekciju multo: val"tus munere, tavie, muito (kako dopunjava natpis l'. a ne
euneto, kako predlae P. Skok).
PLMAE 294, 24, 6; ili u epitafu Eufemije iz Napulja - Gregorii : luit, PLMAE
348, 127, 6); ili pak na natpisima, koji imaju pokoji prljav slik (na pr., u epi-
tafu markgrafa Huga od Etrurije - paruit : monu,i, PLMAE 353, 137, 8; a evo
ostalih zavretaka hemistihova tog epitafa: terris : querit, stabili : gradu,
dux : ciarus, pie : hoc, mitem .: coegi, furta : mala, regnrun : iUud, tumulus :
parvus, ploret : hoc, : adora, deum: degit; ili u Vita s. Cyriaci, PLMAE
258, 16: mundi : fuit; 259, 44: sancti : fuit; zavreci hemistihova oblinjih
stihova: fuit: priorum; magnis: meritis; dicam: mater; Christo: magister;
gentes: docuit; u prvom navedenom a u drugom: regum : relego;
die: annos; ingenitus : genitus; incesto : Nerone).
Dakle, na natpisima, kojih je knjievna i vrednost jednaka vredno-
sti naeg epitafa (a na je epitaf u Dobrovu delu takav, kakva je i najpre-
tenija srednjovekovnih natpisa, u Petrovu pak delu - visoko
iznad nje) - takvog rimovanja nema. Zato bi ga onda bilo u savrenom
epitafu Petra Crnog, i zato ba samo u v. 3, kad svih ostalih devet stihova
pokazuju vrlo lepe rime, rime, koje slikuju otvorene slogove sa otvorenim i
zatvorene sa z.atvorenim?
Tome treba dodati jo jedan vaan momenat: v. 3 je pentametar, dakle stih,
kod koga su obe jednoslone polustope, na sredini i na kraju stiha, osobito
naglaene, tako da je tu jedan slik viguit : lui pogotovu Naprotiv,
mi na natpisima nailaziti na pentametre
naem, na pr.:
U traque ut potui doctor in urbe fui
(PLMAE 555, 74, 2; cf. i varijantu ll: 556, 75, 2).
Sto se obrazovanosti i znanja latinskog jezika kako Petra Crnog, tako
i Dobre, oni su na naem natpisu sasvim korektni sa gledita srednjo-
vekovne la'tintine: ni jeziku, ni metrici obaju pesnika nema se ta
prigovoriti, - ponavljam, u sa ostalim srednjovekovnim epigraf-
skim Evrope. Taj latinski jezik nije upravo takav kao i
ostalih i kartulara: on je daleko knjievniji. Jer jedna
je to stvar gotovo svakidanji jezik proznih i poslovnih kartulara, a druga -
knjievni jezik latinske verzifikacije. Jedna te ista lica govorit u kartularu
vulgarnom latintinom, a u stihovima knjievnim jezikom. Zato to u poeziji
imaju uzore i -tradicije, i najposle,
ambicije. U to nas uverava i Supetarskog kartulara sa
Petrovim i Dobrovim epitafom. Pa ni mi danas ne govorimo na sudu i II
pesmi jednim istim jezikom!
Najzad, nita se ne moe prigovoriti ni tome, to je mjerodavna
asonancija; prvo, zato to nam je ista ta asonancija pomogla da sam natpis
(vitam, multo, ducxit); drugo, to je ona za srednjovekovnog ver-
zifikatora tako vaan element, da on i sam sadraj podeava prema leoninskim
rimama; i to slikovi U ' svim ostalim stihovima naeg epitafa
bodu tako da se svako mora zapitati, a ne samo Zato bi od deset
stihova ba taj jedan pravio izuzetak? (p. 37).
t
Prema tome, vigui terror samo se sobom i oni koji
viguit error duni su nam objanjenje - zato izuzetak. To objanjenje
Perat, Skok, Karaman nisu dali (oni nisu ni pomiljali na
vigui terror), a o pokuajima prof. Novaka da odbrani
error, bit kasnije
2. Ako pogledamo strukturu stihova kako Petrovih, tako i Dobrovih, videt
da svuda imamo cezuru u stopi (i to svuda penthemimeres, samo
u v. 5 KU-rU -rpt-rov -r poxufov). Ta je cezura ne samo nego i jasno
izraena (sadrajna): stihovi se po sintagmama. ili raspa-
daju na dva dela. Evo ovako:
Tam sordente domo /
In rebus stultis /
Et dum vigui, /
Parum aduc dicam /
Dum vicxit in mundo, /
Ingenio lucxit /
Omnia despecsit: /
Templum fundavit, /
Hic obdormivit, I
Dominus ascribit, /
perspice quid sit omo!
studui nichil utile multis;
terrOr in orbe fui.
de mei corporis vitam.
(Petrovi stihovi).
valatus munere muito,
Petrus sua quam bene ducxit.
cor semper ad etera vecxit;
cum menibus, et decoravit.
cum spiritu astra petivit.
Dabrus hic me perfecit.
stihovi).
N a osnovu tako prljave / uvidi ta je p3
Sred [svetskih] ludosti / ne nita k()risno mnogima;
I dok sam iveo, / [samo] sam strah na svetu bio.
Malo ta bih jo imao / o mome zemaljskom (telesnom) ivotu.
(Petrovi .stihovi).
13 Ne mi se ni prevod (2 n. l): Gledaj, to je
kad mu je grob tako ni prevod Karamana (84): Gledaj, to je kad mu je
grob tako prezriv! - Kao da bi se sudbina togod izmenila od toga, to bi mu
grob bio i manje prezriv! - Smisao je: spoznaj svu nitavnost kad mu je
odredjeuo da stanuje u tako prljavoj (crnoj) kao to je sarkofag" (grob) , pa ma
kako svetlu i bogatll imao zemaljsku, privremenu, (kakvu je i sam bogata Petar Crni
imao) l prevod domus sa grob upropastio je smisao. '
Moda bi neko ovoj interpretaciji domus kao domus aeterna mogao prigovoriti, da se
ona ne slae sa srednjovekovnom eshatologijom (naime, je dua, a grob
se tela, prolaznoga, dakle, nije to bi bilo Izraz
za grob primila je medievaina epigrafika od i ga
upotrebljava, po tradiciji (cf. domus aeterna, locus aeternus u R. Cagnat, Cours d'epi-
8raphie latine4, Paris 1914, 2.89; cf. CLE 117, 225; domus aeterna, aeternalis, casa perpetua,
locus aeternus et !lim.: F. Grossi Gondi, Trattato di Epigrafia cristiana
latina e greca, del mondo Romano occidentale, Roma 1920, 242-244) .
14 Dicam je coniunctivus potentialis, ne futur, i je Petrov iskaz zavren.
Dok je iveo na [o-vome] svetu.. / mnogim dunostima
(funkcijama) ,15
,Umom je hlistalO - / kako je Petar svoje po-slove valjano vodio.
[Ali] je o-n sve [to] prezreo, / i srcem vazda teio nebu:
Podigao je hram, / zajedno sa zidinama, i ga ukrasio.
16
Ovde je usnuo, / ' [ali] je duhom potraio nebo. -
Gospod propisuje (nalae),17 I a Dobre me
lS
je [sc. natpis] ovde


(Dobrovi stihovi).
Ako bismo sad stih Et dum viguit error, / in' orbe lui, ili Et
viguit error in orbe, / lui (Karaman), - mi samo u o-vom stihu ne
hismo imali cezure.
I to, opet, u pentametru, gde je cezura na polovini stiha redovna!
Zato ba u ovome jednom stihu da ne bude cezure, kad nle - i te kako
jasno distinguirane - ima u svih ostalih devet stihova, kako Petro,vih, tako
i Dobrovih! To je jasno premda nije umeo da se adekvatno
izrazi: Najpo-sle, ritam kae, da je nae bolje. Poku
ajte izgovoriti s ritmom ovu kako je gore ispisana tl interpunkcijom:
Et dum viguit error, in o-rbe fui, i da je to prosto (38).
3. Analizirajmo sada Petrovih
li prednji prevod epitafa, odmah nam pasti u OCI
dubina misli, originalno-st i individualnost Petrova tetrastiha, u sa
stereotipnom sadrinom Dobrovih est heksametara, - sadrinom, kakvu na-
lazimo kod najpretenije medievainih epitafa.
Svojevrsnost Petrova tetrastiha ogleda se i II tome, meni sasvim
nepoznatom, postupku - da se elegiski distih pentametrom!
Kako je sa sadrajem (na koji se odmah vratiti), tako je i sa
formom PetrO'Va dela natpisa, sa njegovim izraajnim Dok
Dobre prepisuje iz ablonske izraze (kao to su: ingenio
. lucxit; sua beM ducxit; omnia despecsit; cor semper ad etera vecxit; hic .
obdormivit; cum spiritu astra petivit), dotle se Petar izraava neuobi-
kao to odmah videti. Dalje, dok Dobre, na primer, kae:
dum vicxit in mundo, dotle se Petar izraava dum vigu;.
15 Vallatus munere je obrnut izraz od munitus vallo.
16 Decoravit - je ukrasio hram - ima potvrde u samom Kartularu (l): ce
pimus ... ecclesiam construere, quamque deo pennitente studio arti/icum compleuimus, - kao
to je to istakao prof. Novak 53.
17 Dominus mogla bi ovde imati tri Gospod, opat i gospodin (t. j. Petar
Crni). (5 i n. l), u vezi sa svojim (qni scribit), preveli su sa svetenik.
Prof. Novak (19 n. 31) prev'eo je sa Gospod. To je najverovatnije. Jedna paralela: Christo
iubente ... (monumentum) periecit, Grossi Gondi 380.
18 O maniru. da natpis govori u prvom licu, v. 3. n. 3; dalja literatura o tome
ovde nije potrebna.
19 Per/ecit kao epigrafski t. t. v. Cagnat
4
289; Grossi Gonai 380. - Prof. Novak (19 n.
31) nije preveo sa dovrio je.
jo
premise;
est
,
meditaciju:
Pa
2-4 na
Erziihlung
za njih
ljudski i
ne
Zato bi
Dubo.koj rezignaciji Petra Crnog odgo.vara jedan ekstravagantan, paradok-
salan Sasvim u suprotnosti sa sepulkralnom atmosferom i
teodicejom, Petar nas odmah, jo sa prvim epitafa, pO'raziti: Tam
sordente (PO' tako prljavoj, crnoj), da u drugom stihu nastavi sa
izrazom: In rebus stultis (U ludostima, glupostima). Zatim se taj crescendo
nastavlja u stihu: terror in orbe (strah na svetu). To su
je dat u zadnjem stihu tetrastiha: Parum aduc dicam (To je bez-
malo sve) . .I to je sve.
Terror dakle ima svoje mesto u gradaciji PetrO'vih izraza (sordens,
stultus, terror), i svako error potpuno je neumesno.
Vratimo se sad sadrini Petrovih i pogledajmo njegov tok misli:
v. 1. Tam sordens domus (aeterna)! Quid sit omo (= Nichil
homo!)
v. 2.
v. 3.
v. 4.
Prvi stih predstavlja proojmion, ili povod za rezigniranu
Eto, ovaj prljavi sarkofag jeste Zatim dO'lazi:
ta je onda - Odgovor: Nita, nitavilo!
Sa opte konstatacije o kaO' takvO'm, prelazi autor u v.
sebe: A ja? Sta je moj ivot? - Ova dirljiva ispovest, ova Ich -
(studui; vigui, fui; dicam, mei), deli se ' na dva dela. Drugi i stih
organsku celinu. Oni predstavljaju glavninu te meditacije, tog biJallsa' ivota,
izvedenog od samog Petra: U (svetskim) ludostima jesam li naucio togod.
bih koristio blinjima (multis)? - Ne: za svoga ivota ja sam
(in orbe) (samo) izvor straha bio!
stih crtu i sumira: Eto, to je bio moj ovozemaljski h-ot!
Pregnantno dosledno i, ako duboko
iskreno. I
UmetnimO' sad u tu refleksiju interpretaciju stiha:
1 dok je vladala zabluda, ivio sam
(Novak 20);
1 ivio sam, do.k je zabluda, vladala svijetom
(Karaman 84).
Sta vidimo? nit misli je prekinuta: U (svetskim) ludostima
nita, bih koristio ljudima, i dok je vladala zabluda, ivio sam;
malo bih ta jo imao da kaem o mome ovozemaljskom ivotu. -
Petar najednom prekinuo svoja duboko rezignirana razmiljanja, koja svemu
ovozemaljskom da bi nam saoptiO' ta'j biografsko-historijski po-
datak - kada je iveo; da je iveo u doba glagolizma! Ta, o.n uopte nita ne
eli da govori o svojoj biografiji, on je krt na o sebi, on je, ta vie,
Res stultae.
Parum aduc dicam.
Nichil utile.
Terror in orbe!
u svome rezigniranom Pe6JDllZlDU nastrojen: quid sit omo = I
je nita, u prvom stihu; nichil utile = nita korisno, u drugom stihu;
parum aduc dicam = i nita vie (to je bezmalo sve), u Prema
tome, u stihu iveo sam u doba zablude - duboku
Petrovu meditaciju plitkom.
Pa dalje, nitko se dosad nije zapitao - kakvu funkciju vri ono et na po-
stiha. Je li ono zaista prosto tako kopula, kao to
ga prevode Karaman i Novak? Ja mislim, da nikako nije. Stih 2. i 3. stoje u
organskoj, vezi. Et ovde ima konsekutivno
kao .to je to u latinskom, naem jeziku, da ne idemo
dalje (Bio sam bolestan, i nisam mogao u kolu): te (stoga); i (zato)
i sl. Dakle: Nisam nita bih koristio ljudima, i zato sam za
ivota (samo) izvor straha na svetu (= ljudima) bio. I et, koje vezuje'v. 2
i 3, dakle u korist terror-a.
Najzad, u povezanim stihovima 2. i 3. zapaa se paralelizam
delova: multi i Qrbis jesu manje-vie sinonimi - ljudi, svet. Oba izraza odnose
se na puk (za multi upor. n'OAAOi = narodne mase). To su oni Pe-
trovi viilani, sitni sopstvenici oblinjih parcela, od kojih je Petar u bes-
cenje kupovao zemlju., o biti u 6. Naprotiv, oppositum
pojmu utile iz v. 2. jeste terror u v. 3.: umesto koristi donosio sam im strah.
Prema tome, analiza sadraja Petrova tetrastiha pokazuje u v. 3. terror, a
ne error.
4. Lekciju terror potvrdit i formalna analiza stiha.
Prvo, nigde dosad nisam naiao, da izraz in o,.be esse ima iveti.
&e in orbe vit;ere (kao to je Dobre malo nie rekao: dum
vicxit in mundo), ali ne i in orbe esse (cf. na pr.: Namque viro iuncta Ste-
phano dum vixit in orbe, PLMAE 348, 127, 7), - bar meni to l)ije poznato.
Naprotiv,naizrazin orbe se na natpisimavrlo izvan
veze sa esse. Napr.: Hoc regale genus servet in orbe deus, PLMAE 287, 8, 10;
At cum regnorum decus esset in orbe suorum 288, 9, 7; Septima lux urnam
fundentis in orbe fluebat. 294, 24, 7; ls bis octonis Aprilis ab orbe kalendis,
294, 25, 5; Quiiacethic torpens, fulsit in orbe potens, 295, 26, 2; Qui quoque,
dum vixit, clarus in orbe fuit, 349, 130, 2 i t. d. Naveo sam samo one pri-
mere, kod kojih je in orbe upotrebljen.o u 4.-5. stopi, dakle kao u naem
a u takvom poloaju verzifikatorska upotreba ovog izraza nije
nimalo retka.
Prevod in orbe fui sa iveo sam jeste, dakle, nategnut. Zato verovatno i
dolazi do rascepa u taboru pristalica error-a, naime, do dvoumljenja - da li
zarez treba staviti iza error, ili iza in orbe (Karaman). U tome Se ogleda
6labost njihovih pozicija.
Drugo, dum vigui u dum vixi jeste na natpisima uobi-
i pojava: Dum viguit vita, dux precius extirit, ista, PLMAE 292,
20, 6; Gloria gentis erat, dum flatu et carne vigebat, 292, 21, 6; Fratribus,
institui quos ipse, dum vigui, 300, 38, 4; Qui bene, dum viguit, Hathewith
innotuit, 312, 56, 2; Dum viguit mundo, nituit castissima virgo, 314, 60, 3;
Sed caro dum viguit, mors inopina subit, 317, 68, 4; Dictus eram Folceri,
corpore dum vigui, 321, 76, 2; i t. d.
41
terror u izvor, straha dokumentovano je i u
Antici, i u Srednjem veku. Na pr.: Xerxes, rex PU'sarum, terror antea
gentium, Iustin. Epit. hist. Philipp. P. Trogi (ed. Ruehl) III l, l;Dionysium,
gentium quondam terrorem, Amm. Marc. (ed. Clarrk) XIV ll, 30; Scipiades,
belli fu]men, Carrthaginis horror, / OS8a dedit terrae proinde a'c farnut
infimus esset, Lucret. III 1034--5 (ed. Heinze); Heu quihus ingreditur fatis,
qui gentibus horror / Pergit, Val. Flacc. Argon. (ed. Kramer) I 744. Ju-
piter kao terror Urbis, terror gentium poznat nam je iz Horacijeva
mesta, Carm. I' 2, 1-5 (ed. Villeneuve):
lam satis terris niuis atque dirae
Grandinis mUlit Pater et ruhente
Dextera saeras iaculatus a.rces
Terruit urbem,.
Terruit gentis...20
" Ovaj 'locus communis Antike - terror' gentium, terror urbis (strah i trepet
svetu, gradu i sL). koji je upotrehljav'an mahom za istaknute (vla-
dare, ratnike i t. d.), preao je u istoj funkciji i u Srednji vek i postao jo
raireniji nego u Starom veku. I jo jedna stvar: taj izraz je upotre-
hljavan u Antici radi toga, da se odrazi otprilike ova misao: eto, taj i taj
velikan, negda strah i trepet svetu, kako je hedno zavrio- (uporedi prednje
primere). On je dakle upo<trehljavan sa da se prikae
prolaznost ljudske slave (omiljeni mo-tiv u Antici), kada, eto', i takve veli-
koje su u svoje vreme hile strah i trepet svetu - jadno
UpravO' ta idera pro.Iaznosti dobro je hila dola Srednjem veku,
i tako- je na izraz postao T6rroS epigra'fske poezije: taj i taj velikan. strah
i trepet svetu" lei sada o-vde savladan od sveohuhvatne smrti.
(Svaki takav epitaf postajao je iiustracija za misli eshato-
lo-gije: zemaljski ivot nije nita spram ivota nije nita
spram hoga,; dakle, smirenost za ivota i onozema,ljska orijentiranost.) Upor.,
na pr., Epitaphium Ottonis (I): -
Quem,tremuit mundus, iacet ln quo carne sepultus.
(PLMAE 283, 15);
ili ivu i elegiju Leona iz po<vodom pogihije sahrata,
hiskupa Petra iz Ivroo (17. marta 997. )':
Ve tihi, qui rides! plorahis et heu mihi dice8;
Mors venit, ordo perit, omnia luctus erit...
Horror etiraloco [sc. Petrus]; lugeat omnis homo.
(PLMAE 477, 17; 1-2, 8);
20 gentis - 'die Menschheit' wie I 3, 28 und II 13, 20" (Kiessling.Hein:r.e
8
36). -
ZeiJsa prela je i na boga, i mi na srednjovekovnim nat-
pisima izraze kao to je, na primer, onaj sa Notkerova epitafa:
En ego Notkerus peccati pondere pressus
Ad te flecto genu, qui terres omnia nutu.
(PLMAE 493, '5) .
42
iJi epitaf Matije Korvina, primer, koji je naveo (38):
Mathias jaceo rex hac sub mole sepultus,
Testatur vires Austria victa meas.
Terror eram mundo, metuit me Caesar uterque
M()Il'8 potuit talltum saeva nocere mihi.
1Jpor., Izvan epitafske poezije, fragment iz Chronicon Novaliciense:
Waltarius fortis, quem nullus ternut hostis,
Coila superba domans, victor ad astra volans,
Vicerat hic totum duplici certamine mundum ...
Hune boreas rigidus tremuit quoque torridus Indus,
Ortus et occasus solis elim metuit ...
(PLMAE 561, 83).
Treba da u primem Matije Korvina govori sam pokojnik, dakle kao
-j Petar Crni na naem epitafu. Time se dobilo u neposrednosti same ispovesti.
.Manir je dobro poznat iz sepulkralne poezije.
Nita ne dokazuju prof. Novaka protiv lekcije terror:
tezu ne moe da odri ni ove fraze Petrova epitafa
s istom iz epitafa kralja Matije Korvina ... Preveliko je vremensko rastojanje,
<la bismo mogli 'da tu paralelu uzmemo kao argumenat za tezu
(20-21). - Nije tu vano preveliko vremensko rastojanje od Petra Crnog
do Matije Korvina, je vana da je strah svetu (terror - gentium,
in orbe, mundo i t. d.) locus communis, koji smo mogli da pratimo najmanje '
16 vekova (od Lukrecija do Matije Korvina) i koji je bio u opticaju
kod epigrafskih peslika, tako da je Petar Crni, kad je sastavljao svoj epitaf,
:mogao za njega znati.
Da je Petar Crni koristio frazeologiju epitafske poezije, pokazuju, pored
terror in orbe, i dum vigui, perspice. O dum vigui v. napred. Aspice, respice
i sl., kao prva epitafa, jeste vrlo (v. Buechelerov Index uz Cj..E, vol.
II, p. 860, 876). Ono ima dvojak!) i funkciju: ili pogledaj
ovaj grob i natpis , i vri funkciju skretanja prolaznikove panje na natpis,
-to je gotovo redovna formula na na.tpisima (na pr. Aspice praeteriens mo-
numentum et perlege uersus, CLE 438 et cet. pL), ili uvidi, spoznaj
i jednako je po sa perspice. Za ovu drugu funkciju upor. sjajni
.epitaf CLE 1489:
Aspice quam subito marcet quod floruit ante,
Aspice quam subito quod stetit ante cadit.
Nasccntes morimur finisque ah origine pendet.
Ili, iz Srednjeg veka: Aspice, mortalis ' sumptus de pulvere pulvis, PLMAE
292, 21, l; Siste viator iter, per me tu gnoti ceayton, 321, 7 , l i t. d. Petar
je dakle upotrebljavao opta mesta epitaIske poezije, pa je odatle mogao
uzeti i terrOr in orbe.
jednu stvar treba Petar izraz terror in orbe ne
upotrebljava II onom oholom smislu, koji smo napred videli;
43
, .
on se njime ne hvali, ne o sebi kao terroru sa dubokom rezi
gnacijom, u pejorativnom smislu. To jasno iz opteg tona.
njegove ispovesti, duboko gorko Petar se dakle
posluio izrazom u opticaju, ali mu je dao sasvim
tl negativnom smislu, koji odgovara individualnoj situaciji. Upravo ta Pe
trova inovacija navodi na misao, da Petrove imaju svoje realne histo-
rijske (biografske) podloge, podloge, koja se, po naem miljenju, moe
u njegovu Kartularu.
Jo jedna napomena. to se Petar koristi optim mestima srednjo.
vekovne epitafske poezije (pa i idejom prvog stiha) - nimalo ne
onom, to je napred o velikoj originalnosti i individual
nosti Petrova tetrastiha. Posluivi se optim rekvizitama, Petar je umeo da
nam da potresnu ispovest, jaku i sadrinom i izrazom, opteljudski
dirljivo i iskrenu, no u isto vreme otmeno uzdranu, nebanalnu ilapi.
damo Da je Petar znao da pozajmJjenom inventaru da originalan.
smisao, pokazuje njegov postupak sa terror.
Ako se sad zapitamo - je uzrok tome, da je Petrov tetrllBtih tako ori
ginalan i uspeo, trojak odgovor. Prvo. jedan od uzroka nesumnjivo
lei u njegovoj Qbdatenosti. Drugo, njegova je ispovest tako uspela
zato, to je istinita; otuda njena uverljivost. Mi nemamo nikakvog razloga
da posumnjamo u istinitost Petrovih u to, da one imaju realne podloge
u Petrovu ivotu: podaci su tako konkretni , (studui, bilo terror bilo error)
i neposredno saopteni (lch.ErziihJung), da otpada svaka pomisao na
izmiljenost. I zato bi Petar lagao i sebe tako bez uzroka!
uzrok lei u samoj prirodi toga knjievnog roda, - u Srednjem
veku toliko rairene epitafske poezije. Moda nijedan drugi knjievni rod ne
pokazuje toliko to se vrednosti njegovih produkata, kao me
epitafi. Inspirirani najstranijom milju, koja moe obuzimati"
milju o smrti, i lapidarno izraeni zbog same materijalne prepreke (oskudice
prostOl:a na kamenu), epitafi daju nam visoka knjievna
po dubini misli, intenzitetu i iskrenosti lepoti i snazi izraza. U ta,
brojno ..najmanja, pripada i Petrov tetrastih. A na drugom polu
stoji daleko najpretenija epitafska poezija, koja sastavlja stihove iz
pregledalica i koja sadrajem nije gotovo nimalo originalna. U masu te
produkcije spada i epitaf Dobre.
*
5. N8ijvanij.i argument prof. Novaka protiv lekcije lerror jeste taj, da mi
nemamo nikakvih podataka o tome, da je PetaT' Crni bio za svog ivota strah
i trepet. Njemu je iao na ruku i sam koji se sa tim sloio: Iz tih
podataka, priznajemo, ne moe se sa izvesti, da je on [sc. Petar]
bio strah svoga vremena; ali se, po svoj prilici, ona strah, strailo,
ne treba- ni shvatiti sasvim bukvalno (38).21
21 T. j. pomilja na to, da je terror - locus communis natpi@a, pa je u takvoj
funkciji upotrebljen i kod Petra. Mi smo napred videli, da je Petar tom izrazu dao pejo-
rativnu boju, koja nas nagoni na pretpostavku, da je u takvom postupku sadran odraz.
jedne alosne istine.
44
,.
Prof. Novak kae: To bi, naime, onda da je Petar Crni, dok je
ivio, bio strah i trepet ... iz dokumenata, kojima se raspolae i
koji mogu da prue ma kakve biografske podatke o Petru Crnome, ne moe
se nijedan takve vrste, koji bi mogao da ito kae o Petru. Na-
protiv, sve je sasvim suprotno, nego to obiljeava i pojam terror ...
Naime, iz samog kartulara vidi se, da je Petar hio sve drugo samo ne terror.
Petar Crni, koji se potkraj ivota zamonaio, o sebi u prva cetiri reda govori
sa iskrenom dok Dobre za njega: ingenio lucxit,
sua quam bene duxit omnia despecsit cor, semper ad etera vecxit, nikako
nije mogao da bude terror svojim savremenicima. A spomenute pohvale, koje
kazuju na kamenu Dobre o Petru Crnom, da je on uistinu bio terror, izazivale
bi ironiju i odvratnost. Kamen radi savremenika nije podnosio ni pane-
lai u takvoj pretjeranoj fonoi. Ne bi smio Dobre da tako govori
onima, koji su znali o Petru, da je bio terror, samo zbog toga, to je on
sagradio crkvu, manastir i bogato ga obdario. To bi i za crkvu onog vremena
hilo moda odvie. Zbog svega toga nikako nije pri-
hvatljivo (20-21).
Pre nego to proverimo - da li se zaista iz samog kartulara vidi, da. je
Petar bio sve drugo samo ne terror, sa ostalim sporednijim
argumentima.
Kao dokaz za to', da Petar nikako nije mogao da bude terror svojim savre-
menicima, navodi se to. to on 0 sebi u prva reda govori sa iskrenom
ba ta to on, koji je posle jedne teke
bolesti (decidi in inJirmitate, ut nulla spes euadendi esset) promenio svoj
dotadanji bogataki ivot i postao monah, na vlastitoj nadgrobnoj sa
gorkim samopokajnitvom i iskrenom kae za sebe, da je za
ivota bio svetu terror, - ba ta govori u prilog tome, da su nje-
gove istinite! Stoga ovaj argument dokazuje upravo suprotno.
Dalji argument protiv terror-a jeste to, da Dobre za Petra
ingenio lucxit , sua quam bene ducxit , omnia despecsit, cor semper ad
etera vecxit . Napred smo videli, da su sve to opte fraze medievainih
epitafa, primenjive prema svim i svakom - de mortuis nihil nisi
bene!
Zapitajmo se na ovom mestu: ta mi uopte iz Dobrova epitafa doznajemo
kao pouzdano o Petrovu ivotu? Ja mislim, vrlo malo: da je vrio javne
dunosti (to je, kad je o jednome srednjovekovnom bogatom feudalcu,
dives et honoratus, kako kae Fariati, i onako blizu pameti), da je umeo da
valjano vodi svoje poslove
22
(u ta nas Kartular alosnim i te
lt To je Dobre znao iz: autopsije: Da je dj akon Dobre bio poznavalac Petra
Crnog, pa i njegov prijatelj, vidi se i po tome, to je on u pojedinim poslovima
Petra Crnoga, bilo kao pisar nekih njegovih poslova, bilo kao svjedok. A o tome
ima dovoljno u samome kartularu (Novak 18); Medju posljednjim, li eno
spomenutim svjedocima, bio je i dj akon Dobre, vjerni Petrov prijatelj i pratilac (41);
Kako je u kartularskom izvodu te listine na kraju spomenut djakon Dobre, mislim, da ne
pogrijeiti, ako ustvrdim, da je on bio i ove povelje" (ib.) ; Svakako 8e sasvim
080bita svjetlost baca na tu trgovinu robljem, kad se profesije lica oo. Iznenadjuju sva-
kako crkvena lica, koja kod toga oo. Djakon Dobre i pie r.artam servi-
tutis (109); .Prema svemu tome, mQgla su Dobrova pisarska i notarska iskustva posluiti
pri izradi Supetarskog kartulara, a moda je on bio i jedan od kaligrafa, koji su prethodni
sastav prepisali" (159) .
kako uverava!), i da je podigao crkvu i t. d. (to znamo iz Kartulara) _
Vidimo dakle, da nas o bitnijem i dubljem obavetava sam Petar (studui
nicbil utile multis, terror in orbe i t. d.), iako on ne eli dal gOIVo-ri o svo-me
ivotu! Dobre, koji je bio vrlo dobro upoznat sa svima najvanijim poslo-
vima zadubine (Novak 159), nema dakle drugim da ispuni
biografiju svoga bogatog prijatelja, ktitora crkve i manastira! A u onome,
to je rekao, glavnu podatak, da je Petar valjano sticao (sua
quam bene ducxit). Iz toga ne izlazi da Petar nikako nije mogao
da bude terror svojim savremenicima.
Ni A spomenute pohvale, koje kazuju na kamenu Dobre o Petru
Crnom, da je on uistinu bio terror, izazivale bi ironiju i odvratnost - nisu
'dokaz. Prvo, svako je naviknut na to, da na epitafu o pokojniku sve
samo najbolje, pohvale, pa 'makar i znao, da to nije istina. A pogotovu se
to moe na epitafu bogatoga fundatora crkve i manastira, od strane
njegova pisara i - Dobre! I drugo, ko je ikada pitao
golotinju-raju (ako bi ita i razumela od ()Doga, to pie u tim latin-
skim stihovima!) li odvratnost i ironiju.! A u te raje, -tih sav.re-
menika, te klase, - multi, in orbe, - bio je Petar Crni terror!
Kamen radi savremenika nije podnosio ni lai u takvoj
pretjeranoj formi . - Naalost, mi smo TI istoriji na svakom koraku svedoci
da kamen podnosi svakojake lai (pa bio on pobedna stela ili
nadgrobni spomenik) - kad se radi o kakvom silniku sveta ovoga, i da se
vrlo malo obzire na savremenike. I drugo, ne kazuje ba ni Dobre pane-
lai u takvoj pretjeranoj formi . Njegov iskaz ne pobija Petrov terror;
naprotiv, on ga S kakvim je samo ta.lentom Petar. vodio svoje
poslove, svoju imovinu! (Ingenio lucxit Petrus sua quam bene
ducxit).
Najzad, To bi i za crkvu onog vremena, bilo moda odvie. - Ni
argument, da crkva ne bi otrpela, da se na epitafu jednog koji bi za
ivota bio terror, kau lepe o pokojniku - nije uverljiv. Prvo, .
crkva je trpela, da Se na epitafima i pohvale o gorim grenicima,
jer su epitafi bili popularni knjievni rod, koji je, poto je o pokojniku,
uivao slobodu 11 Srednjem veku. I drago, pogoto,vu je crkva mogla
to otrpeti, kad seo radi o bogwtome i u.ticajnom
23
fundatom, ba zbog toga,
to je on sagradio crkvu, manastir i bogato ga o-bdario, koji je, uz to, umro
kao monah-pokajnik zbog svoga ranijeg ivota. Ta nije Petar - po
Kartularu - bio terror crkvi i njenim ljudima, villanima! I ba
zbog toga mogla ' je crkva tavie samo draga srca gleda.ti na to, to
Dobre kazuje koju lepu o koji je tim villanima bio toliko na-
otimao, da bi toj crkvi dao! to Dobre kazuje koju lepu na epitafu
dareljivoga fundatora-sabrata, kako bi ublaio onaj teki utisak, koji ostav-
ljaju prva Petrova stiha!
Prema tome drim, da prof. Novaka: Zbog svega toga
nikako nije prihvatljivo - nije dokazan.
23 Petar Crni pobrinuo se za to, da njegovi sinovi imaju t. zvo patronat.ko pravo nad
manastirom (v. Novak 46), a za prvog opata manastira postavio je svoga sinovca Grgura
(37, 42 i t. d.). I:
46
l
Naprotiv, kad smo u oblasti pretpostavki idomiljanja ( izazivale bi
ironiju i odvratnost , umen... nije podnosio... la.i, ne bi smio Dobre
da tako govori i t. d.), mogli .bismo se, s dru.ge strane, zapitati: ako Petar
datira svoj ivot u vreme zablude ( 1 dok je vladala zabluda, ivio sam).
kako se to onda slae sa da ta zabluda vlada dvesta godina"
i kakva je to onda vremenska lokacija? Jer i sam prof. Novak Borba
dviju protivnih stranaka, latinske s narodnom, glagoljakom, bila je vec hlizu
dva iva i upoma (21). A Petar Crni, kao obrazovan koji
pravitako dobre latinske stihove, kao dobarkatolik, koji 06niva benediktinski
manastir, i kao prijatelj borbenoga pristalice Rima, splitskog nadbiskupa
Lovra, - svakako je znao, da ta zabluda vlada dvesta godina! Ddim da
ne reava stvar to, to prof. Novak dodaje: No, po svemu se vidi, ona [ta
borba] je dola do svojeg najvieg uspona upravo poslije splitskog sinoda
1060.
6. Predimo sad na Kartular. Dovoljno je da samo citiramo zapaanja
prof. Novaka iz. Notae histoncae, latinske navode iz samog Kartu-
Iara,na najmanju meru.
a) Sticanje roblja: ... Petar Crni izdao je za 39 robova, - za koje znamo,
. pokojoj8U cijeni dok za12 neznamo,- 139so.Jida ...- ...cijena
jednom robu kretala se od l solida do najvie 10 solida. Najnie su cijene
bile neka mjera ita ili soli za jednog i u dru.gom jedan konj.
(109) - PetarCrninabavljao jedaklerobovskusnaguza bagatelnoniskucenu.
b) Sticanje zemlje: Upravo to Petra Crnoga, supetar-
skog manastira, raznim zemljama, kojih se u nevolji morao da slobodni
seljak... pokazuje pravo stanje hrvatskog drutva toga vremena. Prelaenje u
ropstvo bio je samo jedan odraz tih tekih uvjeta, u kojima se odvijao ivot
dijela stanovnitva, seljatva. Ma da je utvrdivanje vrijednosti tih
prodatih zemalja gotovo ... ipak se po svemu da je
PetarCrnidotihzemalja dolazio veomru jeftino,gotovou bescjenje... Dovoljno
je samo zagledati u cijene, uz koje je Petar nakupovao zemlje, da se vidi
opravdanost ovih naih ... (Dolazi popis kupljenih zemljita i
cena, 110-112).
Iz ov:og pregleda vidi se, da je Petar Crni u svemu nabaviovie od pede-
setak raznih parcela, i manjeg opsega, plodne zemlje, polja, panjaka.
vinograda, uma i mlinove i dva zaseoka-sela... Upada u
jedna vrlo da se pri tim kupovinama starao Petar Crni da
nabavi zemlje, koje su se nalazile po>red njegorvih zemalj'a ili u njihovoj nepo-
I'rednoj blizini. Upadljiva je dakle stvarnost, toliko za sve srednjo-
vjekovne feudalne bogatae, da je i Pefar Crni nastojao da proiri i
kompleksesvojihzemalja. - Svakako,iz tognizakupnji zemalja
vidi se, da je sve to morao da prodaje samo 06iromaeni seljak... Osiromaeni
seljaci, koji su se nerijetko za vrijeme nerodnih godina sa smanjenim p06je-
dima bo>rili sa bili su prisiljeni, da prehrane porodicu i da je spasu od
gladi, da se predaju u ropstvo veleposjednika. A takve nam je pri-
mjere davao i ovaj Supetarski kartular ... - Za sve te kupljene zemlje, kad
sesve zajednozbroji u novcui innaturalibus, PetarCrni'jeza svutumnoinu
zemalja, vinograda, polja, uma, dva mlina, dva sela (cortes)
47
rtvovao 126 solida, est argenleja, 81 modij i 27 modija i 4 stara dru-
gog ita u zrnu (granum), 7 modija i 4 starasoli, 47 i po galeta vina, 7 sirova,
.7 kruhova, 300 glavica luka, 28 lakata platna; 374 runa, 3 para sandala,
jednog konja, 4 kO'ze, jednu O'vcu, 2 svinje, i na sve to jo i jedan ...
Uzevi sve zajedno, te ita, soli i vina ne ukazuju na veliku cijenu,
za koju je sve to nabavio PetarCrni. to nije mnogo za Petra
Crnog, koji je obilO'vaosa svO'jih zemalja sigurnim v;ikovima prihoda,s'kojima
je mogao da trguje.
Nekolikoizvoda glasnokazuju o nevolji, u kojoj susenalazili poje-
dini prodavci svojih zemalja, kad su se zadovoljili samo itom, sirom ikru-
..hom, ili vinom. glad ih je natjerala da zemlju, pa ma koliko mala
bila, prodaju u bescjenje... Svakako najmanju cijenu platio je Petar Crni
nekome Zulu za nekoliko zemalja (pominju seterrae), samo sira i
kruha. A taj Zulo bio je ranije prodao neke druge dvije zemlje, i opet
' samo da se nahrani on i njegova porodica, dobivi za jednu zemlju tri stara
ita, a za drugu7 galetavinai - pro line - dao je velikoduni PetarCrnitome
bijedniku jO' i jedan .., Nije nisa Boom i njegovim bra-
tom, od kojih je u nabavio Petar Crni njihovu ... Ta je
prelau ruke PetraCrnoga svega za jednu svinju '" i 300 glavica luka
(br. 16). Ili, zarnije jezivo, kad se prodaje jedna zemlja za modij (t.j.
za 8 i 3/4 litra) i jo se tome dodaje jedan sir? Ili, jedna zemlja za est
i po galeta vina (br. 8), zar ne govori o u kojima su se nalazili
Dobrovit i njegov sin Dedomir, kad su za takvu malu vina prodali
svojuzemlju?... Svakako,takoder, istotakvunevolju..., kadse
seloi vinogradu rnovici dajuza jednogkouja (br. 95). U ogledalu
kupovne novca prema zemlji... sve to, to je Petar Crni platio uz vrlo
niskecijene,i danas predstavljaogromnumaterijalnuvrijednost... (1l2-114).
e) Iz sporova Petra Crnog sa vlasnicima zemljita: Prvi spor (br. 5) imao
je PetarCrni s Miroslavom i sa sinovima Mihajlovim zbog pogodbe, koju je
Semjan s Petrom Crnim, oduivi svojim zemljama 40 romanata, koje
je Petar platio za njega, kad ga"je iskupio iz ropstva. (17]) - Medutim, ta
pogodba, koju su sklopili Petar Crni i Semjan, nije bila odobrena
odsvih Semjanove porodicei njegove zadruge, koji su smatrali, da je
PetarCrni odvie jeftino doao do velikog kompleksa zadrunezemlje... Cini
se, da su oni, odmah poslije pogodbe, nasilno oduzeli tu zemlju...
PetarCrni je da je to Miroslav podstaknutpakosnim duhom-
maligno spiritu concitatus - da se ne sloi sa Semjanovom pogodbom (40);
... a onda su se na kraju pogodili, jersu ih tako savjetovali splitski nobiles -
gradani. i Miroslav nije bio sasvim u nepravu, kad se poalio,
poto je spor rijeen kompromisno. (171).
Medutim ni gradnja manastira i njegovih zgrada nije prola bez uznemira-
yanja i sudenja... Kad je Petar da po savjetu manastirskog O'pata sa-
gradi na brdacu... zaselak za manastirsku poslugu, protiv toga su se
podigli (Uilkiki), zatim dvornik Prodan i svi Tugarani, dakle svi oni,
koji su se nalazili s one strane mosorske kO'se, ali su vjerovatnO' imali svojih
zemalja i s ove strane Mosora. Moda ti posjedi i nisu bili veliki, ali su bili
njima tolikodragii potrebni, dasu se usprotivili tamo, gdjesu smatrali, dasu
48
njihova prava u opasnosti oo tenje manastira, da se na njihovu tetu proiri.
Svakako nije bez to neprijateljsko dranje stanovnitva
prema manastiru i njegovim starjeinama, Petru Crnom. Zato, i u
tome vidimo znake negodovanja i neraspoloenja Hrvata-glagoljaa
prema benediktincima-Latinima i latin8ima i njihovim zatitnicima. (Ja te
znake ne vidim: meni je verovatnije, da se Prodan i svi
Tugarani jednostavno bore za zemlju protiv nezasite ale - krupnog feudaIca,
u ovom Petra Crnog i njegovog manastira, pa bili oni latinai ili gla-
goljai.) U izvodu povelje oo. govori se, da je te ljude na lo nagnala zavist
i djavolska revnost - causa inuidie zeloque diaboli in/lammati - i oni su se
nsprotivili nakani Petra Crnog da izgradi vicus za manastirsku poslugu. oni
su tvrdili, da je taj monticellum njihov. Tako je nastao jedan spor, koji
se nikako nije dao rijeiti na miran oo. (4243). Kako je u to vrijeme
doao u te strane kralj Slavac s banom Petrom, Tugarani su se poalili
kralju i pozvali su Petra Crnog, da se spGr presudi pred kraljem oo. Kra-
ljevski sud je zatraio, da Petar Crni dovede pred sud trojicu bGljih svjedoka
(tres meliores ex vocatis testimoniis). Petar Crni je doveo iz Splita traenu
trojicu svjedoka ... Oni su oo. potvrdili oo. da su osporeni posjedi uistinu
Petrovi oo. nije bez ni da se :zahtijevalo, da Petar
Crni svojih testes idonei, koji su pri PGgodbi s Miroslavom,
dovede trojicu boljih svjedoka oo. Dakle testes idonei traila su se jo
trojica testes meliores (171-172).
je Petar Crni izgradio manastir, imao je jo nekoliko neprijatnosti
s pojedinim ljudima, koji su mu osporavali neke zemlje, koje je on darovao
manastiru ... i neprijatniji spor imao je Petar Crni s Ludinom oo. Taj mu
je svakojake nevolje na njego'vu zaseoku ... teta i nasilja, koja je
nio Ludin, uistinu nisu bila mala. Sva se ta grdna koju je nanio Ludin,
navodi u izvoou pod br. 92. da je Petar imao raniju pogodbu, da
roditelji nadGknaditi eventualnu tetu, to je on sada i na njih apelirao. Oni su
i priznali svoju obavezu, i oduili se za sve to svojom batinom u
Bilaju. se, da se Petar Crni dobro naplatiG za
I tako dalje.
tetu oo. (45).
Ja mislim, da ie dGvoljno i ovoliko podataka iz Kartulara, da se pokae
argumenta protiv terror-a: Iz samog kartulara vidi se, da je Petar
biG sve drugo samo ne terror (21); Naprotiv, sve je sasvim suprotno, nego
to obiljeava i pojam terror (20).
Kako da ne bude u seljaka, sitnih vlasnika zemlje, klasnog neprija-
telja, terror onaj krupni feudalac, koji im da zaokrui komplekse svojih
zemalja, jezivo otima zemlju za 4 sira i 4 hleba, ili za jednu svinju i 300
glavica luka, ili za 9 litara i jedan sir, ili selo i vinograd za jednog
konja, ili parcelu 'zemlje za nekih pet litara ita i moda, velikoouno, jedan
pride (pro' fine) i t. d.! Onaj krupni feudalac, prGtiv koga se oni za
komad zemlje i slobodu bore sa svom svojom estinom - maligno spiritu
concitatus (5), causa inuidie zeloque diaboli inflammati (6), kako veli sam
4 STAROHRVATSKA PROSVJETA
u
u punoj povezanosti
Novaka, u kao to su ove: U ovom epitafu, osim podataka za Petrovu
ima jedan dosta jak odraz ondanjeg historijskog zbivanja, koji su svi
ovog teksta naslutili i nastojali da na svoj
.dra OVQg dijela epitafa nije ostala bez svoga efekta ni na mene. Ulaenje
njenu naoko veoma zagonetnu sutinu,
50

,
Petar Crni! I zar je onda to je Petar Crni, ostavi jedva ZIV posle
jedne bolesti (decidi in infirmitate, ut nulla spes euadendi esset), kao monah,
na vlastitoj nadgrobnoj pred smrt, postao svestan te klasne eksploata.
cije, zgrozio se i izrekao gorku istinu: Umesto da tom puku ko.ristim, ja sam
mu bio. strah i trepet!
se: J:la nije on bio sam; svaki je feudalac tako radio. Jeste, ali je
samo Petar imao snage i obraza da tu stranu istinu - barem na grobu - jasno
i glasno kae. za nas je vano da utvrdimo. samo to, 'da je Petar II
svome ivotu imao osnova za to, da pred smrt kae: terror lui. A on je za to
imao, po naem miljenju, i te kako osnova! Sticanje zemlje i robova - to je
bila njego.va glavna ivotna preokupacija, mnogo pre nego borba Grgura VJI
protiv glagoljaa!
Stoga mi se sasvim pogrenim ovaj prof. No.vaka: Prema
tome, Petar Crni je svojim zadubinskim djelom ispunio samo jednu obave:l:u
s obzirom na zahtjeve, koji su se i na njega kao velikaa postavljali ...
se tako i Rimu, papi, kralju, Latinima i latinaima, hrvatskim pri
stalicama antiglagoljakog Rima, protiv onih, koji su ustrajali
u erroru glagol izma, gotskog, arijanskog porijekla ... Crkvica sv. Petra, a
onda i manastir sv. Petra. bili su dakle oduenje Petra Crnog prema velikim
-ciljevima na i svjetskom planu historijskog zbivanja u smislu fraze
causa nostrorum delunctorum immo delictorum redemptionis.
ideologija Rima ni u hrvatskim zemljama nije mogla da ivi i da
r samo ' (37)
Istina je, drim, daleko jednostavnija i ja frazu (umesto
one pro remedio animae et sim.): cauSa nostrorum delunctorum immo
delictorum redemptionis na Kartulara razumem radi iskupljenja
naih pokojnika i uz to naih grehova i u njoj ne vidim nikakvo oduenje
Petra Crnog prema velikim ciljevima na i svjetskom planu historij-
skog zbivanja'. - Petar i ena mu Ana podigli su crkvicu za spas due svojih
pokojnika i za iskupljenje vlastitih g.rehova, isto onako, kao to je i manastir
Petar Crni osno,vao' zato, to se u tekoj bolesti na to zavetovao (ideo uotum
uoui in ipsa inlirmitate, ut si ego conualescerem de inlirmitate, in prelata
Petri apostoli ibi me totonderem et habitum Benedicti
reciperem ... et hoc quod uoui auxilio dei adimpleui, 6). Ti razlozi tako
su u Srednjem veku za odlazak, pod starost, u manastir i za podizanje
sebi zadubine, da mi nemamo razloga da Petra i Ane ne verujemo.
*
Prema tome, ako kod epitafa Petra Crnog ima ikakve zablude, onda je to,
drim, samo ona modernih i filologa, - zahluda, koja
je svoju kulminaciju dostigla na mnogim stranama valjane knjige prof.
je
8 osnovnim mO'mentima hrvatske historije na kraju XI. otkriva ne-
sumnjivo jednu teku historijsku stvarnost. (19). - Jedno je u ovim
ipak da PetrO'v terror otkriva nesumnjivo jednu teku ekonomsku
stvarnost.
24
ZUSAMMENFASSUNG
DCUi Epitaph Petrus des Schwarzen
Es wird die beachtenswerte Grabinschrift des Stifters des Peterklosters
in SelO' bei Omi, Petros Zerni (der Schwarze), qui et Gumay filius (ll. Jh.),
besprochen. (Den Text gt'Oben zuletzt V. NovakM. in V. Novak.P.
Skok, Supetarski kartular, Zagreb, JAZlU, 1952, 19 u. Taf. 3-4:
Tam sordente domo perspice quid sit omot
In rebus stultis studui nic hU utile multis;
Et dum viguit error, in orbe lui.
Parum aduc dicam de mei corporis vitam ... )
Nach einer Fonu und Inhaltsanalyse kO'mmt der Verfasser zu dem
dass die Zeile 3
Et dum vigui, terror in orbe lui
zu lesen ist.
Das KlosterchartulaT bietet genug Angaben fur die Ansicht, dass der
feudale, 8einen Besitz stiindig erweiternde, Grossgrundherr Peter der Schwarze
den ansiissigen, landlos gewordenen, freien Bauern ein >'Schrecknis (terror)
sein konnte.
In der Inschrift handelt es sich also um kein Schisma, keine Ketzerei u. ii.
(error), wie es Fr. P. Perat, P. Skok, Lj. Karaman und V. Novak
geglaubt haben.
24 Koliko su prof. Novaka u korist errOT-a (glagolizma) na slabim no-
gama, neka pokae oi ovaj primer: Nije bez da su poslije ktitora Petra
Crnoga i njegove ene Ane, svi ostali darodavci odreda Hrvati ili Hrvatice. Nema, to nije
bez' tim darodavcima, koji su pomogli taj manastir s takvom
misijom, ustvari nijednog Latina. I upravo ova paradoksalna suprotnost govori, koliko
brvatski latinai u jednoj velikoj antiglagoljakoj akciji, koju BU pobijali ne
aamo Rimska kurija, njeni dalmatinski crkveni i Latini, nego i oni Hrvati, koji su
se opredijelili za latinizam protiv glagolizma (51).
#