MONOGRAFIJE B I O G R A F I J E

Ljubo Boban MAEK I POLITIKA H S S 1928/1941. Ivan Katui V J E N O PROGONSTVO N I K O L E TOMMASEA Josip Horvat L J U D E V I T GAJ Isaac Deutscher NAORUANI PROROK I s a a c Deutscher RAZORUANI PROROK Isaac Deutscher PROGNANI PROROK F i k r e t a Jeli-Buti USTAE I NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA 1941/1945.

MONOGRAFIJE

BIOGRAFIJE

izdaju SVEUILINA NAKLADA i Izdavako KOLSKA poduzee LIBER - ZAGREB

KNJIGA - ZAGREB

Direktor

Slavko Goldstein
Glavni u r e d n i k

Milan Miri

Dr FIKRETA JELI-BUTI

USTAE I NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA 1941-1945.

ZAGREB,

1 977

Urednik: Blagota Draskovic Recezent: prof. dr Bogdan Krizman

Redaktor: Zorislav Ugljen Likovna oprema: Mihajlo Arsovski

SADRAJ
PREDGOVOR
Uvod

USTAKA SKUPINA DO 1941. GODINE Nastanak ustake skupine Program i organiziranje ustaa Ustae i njihove akcije u svjetlu politike faistike Italije i Treeg Reicha Politika djelatnost u zemlji Dio p r v i DOLAZAK USTAA NA VLAST Ustae u kombinacijama Treeg Reicha i faistike Italije u vrijeme rata s Kraljevinom Jugoslavijom. Proglaenje Nezavisne Drave Hrvatske Prvi koraci ustaa u preuzimanju i uspostavi vlasti O pitanju priznanja Nezavisne Drave Hrvatske i njenih granica Dio d r u g i ORGANIZACIJA USTAKOG SISTEMA Upravni aparat u ustakom reimu Organizacija i uloga ustakog pokreta Organizacija oruanih snaga Obiljeja ekonomske politike i privredne situacije u NDH Dio t r e i NAPORI ZA IRENJEM I UVRENJEM OSNOVICE USTAKOG REIMA DRUTVENO-POLITlCKE

11 13 22 30 40 59 61 74 83 97 99 107 114 123

135 137 137 150 158 158 162 178 185

Tumaenje osnivanja NDH kao konanog nacionalnog osloboenja hrvatskog naroda - Pitanje hrvatske dravnosti u koncepciji ustatva - Ustatvo kao nosilac novog drutvenog poretka u NDH Rasna politika i sistem terora ustakog reima - Propaganda terora i kazneno zakonodavstvo - Politika terora nad Srbima - Sprovoenje terora nad idovima - Koncentracioni logori

Pokuaji stvaranja politikih oslonaca ustakog reima u NDH - Ocjene Nijemaca i Talijana o mogunostima jaanja ustakog reima .. - Ustaki reim i Hrvatska seljaka stranka - Politika prema Muslimanima - Kulturna politika - Uloga Katolike crkve Dio e t v r t i POKUAJI PREVLADAVANJA KRIZE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I NJEN SLOM Ustae kao politiko-ideoloki protivnik narodnooslobodilakog pokreta NDH u sklopu vojnih napora okupacionih sila protiv narodnooslobodilakog pokreta Pokuaji spaavanja NDH i njen nestanak ZAKLJUAK Karte Kratice Kazalo imena

187 187 190 196 203 214

223 225 241 278 311 316 321 322

PREDGOVOR
Zadaa je ove monografije da pokua obraditi bitne komponente politike ustaa, koji su sebe oznaavali kao poseban politiki pokret u hrvatskom narodu. Iako, s obzirom na vremensko razdoblje koje obrauje, monografija obuhvaa godine od formiranja ustake skupine 1929. do svibnja 1945, ipak je teite postavljeno na period od travnja 1941, jer on ini zaokruenu cjelinu. Radi se, dakle, o razdoblju trajanja Nezavisne Drave Hrvatske, u kojemu je ustaka politika dola do svog glavnog izraaja. To je vrijeme kada ustae, uz neposrednu pomo i podrku Treeg Reicha i faistike Italije, koji su ih u proglaenoj NDH doveli na vlast, pokuavaju uspostaviti vlastiti politiki sistem. Glavnina sadraja ovog rada odnosi se na prikaz tenji i napora ustaa da njihov sistem u NDH dobije potreban unutranji drutveno-politiki oslonac. Zbog toga je i razumljivo to se problemi politike ustaa u razdoblju drugog svjetskog rata mogu sagledavati jedino razmatrajui poloaj i ulogu NDH kao odreenog administrativno-politikog organizma. Druge komponente sadraja dobile su svoje mjesto prvenstveno u relaciji s tom zadaom. Tako je prikaz odnosa glavnih okupacionih sila prema NDH i ustaama bio u funkciji analize i objanjavanja statusa NDH u politici tih sila. Dakako da ni ta pitanja nije bilo mogue ire i potpunije prikazati. Ona mogu biti zasebna tema, koja zahtijeva daljnja sistematska istraivanja. U okviru postavljene zadae nije bilo mogue posebno ulaziti i u prikaz razvoja narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tj. na onim podrujima koje je obuhvaala NDH. Prvenstveno se teilo da se objasni uloga ustaa kao ideolokog i politikog protivnika NOP-a, te posebno mjesto NDH u sklopu napora okupacionih sila protiv njega. Uz to treba konstatirati da postojea opsena povijesna literatura o NOB-u i revoluciji znatno pomae potpunijem sagledavanju te problematike. to se tie prikaza razdoblja od 1929. do 1941. god, on prvenstveno ima uvodni karakter, iako sa irim i detaljnijim sadrajem. Potreba za tim prikazom nametnula se zato to to razdoblje predstavlja prvu etapu u formiranju i razvoju ustake skupine, pa je i razumijevanje osnovne problematike ovog rada najue vezano s njime. Dakako, tako postavljena zadaa utjecala je i na kompozicijski izgled teksta. On je u prvom redu pisan tematski, ali se stalno vodilo rauna i o kronolokoj dimenziji- Takav nain obrade ove teme pokazao se najprikladnijim, to ne znai da nema i nedostataka. Sagledavanje politike ustaa u NDH, kao odreene historijske pojave, koja je nastala slomom Kraljevine Jugoslavije i nestala svretkom drugog svjetskog rata i pobjedom socijalistike revolucije u Jugoslaviji, temelji se u ovom radu na zaokruenoj obradi pojedinih tematskih cjelina, koje daju glavno obiljeje strukturi teksta. Pri tome se, dakako, nije mogla svugdje u punoj mjeri postii funkcionalna povezanost pojedinih komponenata sadraja. Meutim, u tom sklopu je ipak dovoljno prisutan sam dogaajni proces, koji omoguuje kontinuirani uvid u politiku i ponaanje ustaa od njihova dolaska na vlast, pa do nestanka NDH.

Od drugih pitanja oko pristupa obradi ove teme, treba spomenuti i postojanje mnogobrojnih zasebnih naziva, kojima su ustae slubeno oznaavali pojedine pojave, ustanove i oblike u svojoj politici Tu se prije svega radi o problemu glavnih naziva, koji uope ne odraavaju stvarni historijski sadraj, to su im ga ustae namjenjivali. To su prije svega nazivi ustaki pokret i Nezavisna Drava Hrvatska. Oni se u ovom radu doslovno navode, ali ih treba razumijevati iskljuivo u formalnom smislu rijei, dok su njihov stvarni sadraj i znaenje na odgovarajuim mjestima posebno razmotreni. 0 ovoj temi postoji relativno znatna literatura u nas i u inozemstvu, koja je po svom karakteru i sadraju vrlo raznovrsna. Politika ustaa u drugom svjetskom ratu poela je privlaiti panju nae publicistike jo u prvim godinama poslije osloboenja. Ona je ponajvie bila usmjerena na prikazivanje terora ustaa i okupatora, a osobito je vrijedna literatura memoarskog karaktera, koja opisuje teror ustaa u pojedinim krajevima i mjestima, te u koncentracionim logorima. U daljnjim godinama interes publicistike se irio, pa je bilo sve vie napisa o razliitim pitanjima i momentima iz politike ustaa u NDH. Treba posebno izdvojiti priloge onih autora koji ih temelje i na konzultaciji odreene izvorne grae (N. Milovanovi, M. Basta, M. Rajkovi, 5. Baien, S. Simi, M. Peren). to se tie znanstvenih radova, njihov se broj osjetno poveao posljednjih desetak godina. Napredak, koji od sredine ezdesetih godina obiljeava razvoj nae historiografije o narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji u Jugoslaviji 1941-1945, odrazio se i na rezultatima u istraivanju politike okupacionih sila i njihovih suradnika. Razmatranje politike njemakih i talijanskih okupatora na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nametnulo je potrebu analize uloge ustaa i Nezavisne Drave Hrvatske. Veina tih priloga, koji se u fragmentima ili u cijelosti odnose na NDH i ustae, otvara i obrauje sadrajno nove probleme, dok neki od njih uspjeno dopunjuju i proiruju dosadanje. Pri tome treba podvui da se znatan broj priloga temelji na istraivanju nove arhivske grae, u prvom redu njemake provenijencije. Gledajui u cjelini te rezultate nae historiografije, moe se konstatirati da je ona do danas pokazala ve prilino irok i razliit interes za niz problema politike ustaa u NDH (F. ulinovi, B. Krizman, V. Novak, R. Bri, R. Hurem, S. Odi, B. Petranovi, M. Coli i dr.). Ipak je osjetno najvea panja posveena 1941. godini- nastanku NDH i dolasku ustaa na vlast. Dakako, ova se podjela historijske literature izmeu solidnije publicistike i historiografije ne bi smjela doslovno razumijevati, jer, s obzirom na kvalitetu sadraja, u pojedinim primjerima postoji vidljiva podudarnost. Treba konstatirati da se ustakom pokretu i NDH poklanja odreena panja i u nizu priloga o NOB-u i socijalistikoj revoluciji u Jugoslaviji, prvenstveno u onima koji se odnose na podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U inozemstvu se - posebno u redovima ustake emigracije - poelo rano pisati o politici ustaa u drugom svjetskom ratu. To su prije svega napisi pojedinih bivih ustakih funkcionera u NDH, koji nastoje opravdati politiku ustakog reima i vlastite postupke. Za razjanjavanje pojedinih pitanja mogu u tom pogledu donekle posluiti neki napisi memoarske naravi (E. Kvaternik, E. Bulat, V. Vrani, V. Luburi, F. Dragojlov i dr.). Istodobno, u redovima emigracije sve se vie pojavljuju razliiti napisi koji prikazuju politiku ustaa 1941-1945, a temelje se i na konzultaciji odreene dokumentacije. Osnovna je zadaa te literature da bude prilog propagandi historijske opravdanosti stvaranja NDH, kao cilja kojemu i dalje treba teiti 1 u stranoj literaturi postoji vidljivo zanimanje za politiku ustaa i za NDH, to se prvenstveno odnosi na obradu irih tema. Pojedini historiari i publicisti koji istrauju poglavito razne probleme drugog svjetskog rata na podruju jugoistone Evrope i Balkana, dodiruju donekle i tu problematiku. U pojedinim radovima ona je i u sreditu panje (M. Bro-

szat, H. Sundhaussen). Za istraivaa su ti prilozi u prvom redu zanimljivi zbog nove arhivske grae na kojoj se temelje. Posebno treba istaknuti knjigu koju su napisali L. Hory i M. Broszat: Der kroatische Ustascha - Staat 1941-1945, Stuttgart 1964, jer je to do danas jedini pokuaj cjelovitije rasprave o ustaama i NDH. Izvorna graa za prouavanje ove teme opsena je i raznovrsna. S obzirom na postavljenu zadau, rad se preteno temelji na grai ustake provenijencije, koja dosad nije sistematski istraivana. Arhivska graa te vrste obiluje velikim brojem dokumenata, koji se nalaze pohranjeni u nizu, vie ili manje sreenih fondova pojedinih arhivskih ustanova, poglavito u Zagrebu i Beogradu. Meutim, ve prvi uvid u tu dokumentaciju pokazuje prilian nedostatak one relevantne grade koja potjee iz glavnih ustanova i organizacija ustakog pokreta (Glavni ustaki stan, ustaki stoeri i logori) i NDH (Predsjednitvo vlade NDH, Ministarstvo oruanih snaga, Ministarstvo unutranjih poslova). Istina, postoji relativno znatna graa iz tih ustanova po svom opsegu, ali je ona po sadraju znatnim dijelom sporednijeg znaenja. To je ponajvie posljedica sistematskog unitavanja najvanije dokumentacije, koje su ustae sproveli prvih mjeseci 1945. god, tj. neposredno uoi sloma NDH. Ta je graa najveim dijelom fragmentarno pohranjena u pojedinim ustanovama, dok su rijetki sluajevi cjelovitije sauvanih fondova na jednom mjestu. Glavnina tih fondova nalazi se u arhivu Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu i u arhivi Vojnoistorijskog instituta u Beogradu, dok se ostale skupine nalaze u drugim ustanovama, poglavito u Arhivu Hr\>atske u Zagrebu, Historijskom arhivu grada Zagreba, Diplomatskom arhivu Dravnog sekretarijata vanjskih poslova, Beograd i u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Objavljena arhivska graa moe se podijeliti u dvije osnovne skupine. U prvu ulaze dokumenti koji su objavljeni u samoj NDH. To su najveim dijelom administrativno-politike odredbe pojedinih ustanova NDH, te tekstovi razliitih ugovora. Drugu skupinu ine dokumenti o ustaama i NDH, objavljeni poslije rata u razliitim zbirkama grae ili pojedinano. Meu tim zbirkama glavno mjesto pripada Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda, u izdanju Vojnoistorijskog instituta. Tu se veinom radi o dokumentima koji potjeu iz razliitih vojnih ustanova NDH. Ustaka tampa koja je izlazila u NDH takoer moe posluiti kao stanoviti izvor za obradu ove teme. Ona prije svega slui za upoznavanje organizacije i sistema ustake propagande, a sadrava i razliite podatke o samom ustakom pokretu i o ustanovama NDH. Uz ustaku tampu treba dodati i ostalu periodiku, osobito pojedine asopise, koja je takoer koritena u veoj ili manjoj mjeri Graa njemake i talijanske provenijencije, posebno je koristila prilikom obrade politike Treeg Reicha i faistike Italije prema ustaama i NDH. To je prije svega graa iz arhiva Vojnoistorijskog instituta gdje se najveim dijelom nalaze mikrofilmirani njemaki dokumenti iz pojedinih stranih arhiva, poglavito Bonna i Washingtona. Objavljen je tek vrlo mali broj tih dokumenata, koji se neposredno odnose na temu ovog rada. Tu grau donekle dopunjuju suvremeni i memoarski zapisi pojedinih tadanjih talijanskih i njemakih funkcionera. Zbog potpunijeg osvjetljavanja pojedinih pitanja, dijelom je posluila i postojea raznovrsna grada NOP-a. Na kraju, treba spomenuti i posebne skupine grae to su nastale prvih godina poslije osloboenja. Istraivanje terora okupatora i ustaa, koje je vrila Jugoslovenska dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, rezultiralo je objavljivanjem nekoliko slubenih zbirki dokumenata. Njihov sadraj u mnogo emu pomae sagledavanju sistema, opsega i oblika terora u NDH. Na alost, ta istraivanja nisu bila potpunije obavlje-

na i sistematizirana, a nisu kasnije nastavljena. Posebna su grupa istrani i sudski materijali organa narodne vlasti iz procesa odranih jednom broju glavnih nosilaca ustakog reima. Manji dio tih materijala objavljen je u nekoliko edicija. Monografija je rezultat viegodinjeg autorova rada, planiranog u sklopu znanstvenog programa Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu. U tom radu autoru su pruili svesrdnu pomo i podrku mnogobrojni znanstveni i drugi radnici, kao i ustanove u kojima se vrilo istraivanje. Svima njima autor se najtoplije zahvaljuje. U Zagrebu, prosinca 1975. Fikreta Jeli-Buti

Uvod USTAKA SKUPINA DO 1941. GODINE

NASTANAK USTAKE SKUPINE

Razmatranje politike ustakog pokreta 1941-1945. namee potrebu uoavanja nekih osnovnih obiljeja njihove politike djelatnosti u prethodnom razdoblju. Nedvojbeno je da su dolazak ustaa na vlast, travnja 1941, i njihova politika u ratnom razdoblju, u odreenoj mjeri bili kontinuirani nastavak njihove dotadanje politike djelatnosti, unato tome to su u tom, ratnom razdoblju drugi momenti imali odlunije znaenje. Ustaki je pokret, i sam osobito isticao kako je stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske rezultat njegove dotadanje borbe za rjeavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. U tom su okviru pojedini bitniji momenti iz predratne politike djelatnosti ustaa imali karakter priprema za politiku praksu, koja je slijedila u ratnom razdoblju. 1 Po svom nastanku ustaka je skupina bila najue vezana uz razvoj politikih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji. Osnovni je biljeg tim odnosima davalo nacionalno pitanje, u prvom redu hrvatsko pitanje, koje je, s obzirom na snagu svojih nosilaca, bilo akutno od samog nastanka jugoslavenske drave 1918. godine. Zbog toga je i opozicioni graanski pokret u Hrvatskoj dobivao sve vei zamah, a os mu je bila Hrvatska republikanska seljaka stranka na elu s Radiem, iji je politiki utjecaj sve vie rastao u hrvatskom narodu. Unato tome hrvatski nacionalni pokret - kako se on u suvremenom politikom rjeniku nazivao - bio je, s obzirom na svoje nosioce i njihove koncepcije, vidljivo heterogen. Upravo u tom okviru treba promatrati i pojavu ustaa kao politike skupine, koja se deklarirala nosiocem posebne koncepcije o rjeavanju hrvatskog pitanja. Ustaka je koncepcija na neki najn imala svoje prve klice u politici Hrvatske stranke prava u ijem krilu su se i poeli politiki formirati budui voe ustake organizacije. Vodstvo spomenute stranke (nazivane jo i ista stranka prava ili samo Stranka prava), iji su lanovi poznati pod imenom frankovaca (po osnivau stranke Josipu Franku), objavilo je dodue u listopadu 1918. izjavu o svom rasputanju, ali u stvari do toga nije dolo. Naprotiv, potkraj studenog 1918, Hrvatska stranka prava istakla je potrebu dalje politike djelatnosti. Iako je vodstvo stranke samo prije mjesec dana pozdravilo slom Austrougarske monarhije i podralo ideju novoosnovanog Narodnog vijea u Zagrebu o ujedinjenju Hrvata, Srba i Slovenaca, u novoj situaciji ono je nastupilo protiv te politike Narodnog vijea (Aleksandar Horvat, Vladimir Prebeg). Potrebu obnove svog rada vodstvo Hrvatske stranke prava temeljilo je na osudi jugoslavenske politike Narodnog vijea, koje je . . . nakon 29. listopada 1918. napustilo sasvim stoljetni ideal i zahtjeve hrvatskog naroda na posebnu, samostalnu, neovisnu hr1 Uvodni dio teksta temelji se u p r v o m r e d u na m o j i m prilozima: Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, asopis za suvremenu povijest (dalje: SP), 1-2/1969, 55-91; Ustaki p o k r e t i hrvatsko nacionalno pitanje, Jugoslovenski istorijski asopis (dalje: JI), 4/1969, 185-190. Ti prilozi sadre i prikaz literature o toj problematici. Ovdje se, m e u t i m , ukazuje na niz novih m o m e n a t a i podataka, s obzirom na drugaiji pristup.

vatsku dravu, te je uope stvarajui i ukidajui zakone prekorailo po hrv. saboru podijeljenu mu upravnu vlast ( . . . ) . Vodstvo stranke izraavalo je svoj stav isticanjem potrebe okupljanja svih hrvatskih politikih stranaka s ciljem da u slonom radu oko ujedinjenja hrvatskog naroda ouvaju hrvatsku dravu i da tako spase nacionalni i dravni individualitet hrvatskog naroda od posvemanje propasti, koja mu prijeti. 2 U tom je smislu obnovljena stranka formulirala i svoj politiki program. U njemu se na prvom mjestu isticao republikanski karakter stranke, a kao njen osnovni cilj izraavala tenja da ouva hrvatskom narodu njegov narodni individualitet i dravnu samosvojnost. U vezi s tim, zastupana je potreba ujedinjenja hrvatskih zemalja (ukljuujui u njih i Bosnu i Hercegovinu) na temelju hrvatskog dravnog prava u jednu samostalnu neodvisnu hrvatsku dravu. 3 Treba konstatirati d a j e uz VI. Prebega, kao predsjednika Hrvatske stranke prava, taj program potpisao i budui ustaki poglavnik Ante Paveli, kao tajnik stranke, iji se utjecaj u redovima stranke sve vie osjeao u narednim godinama. Unato svom isticanom radikalizmu, formuliranom u programu, Hrvatska stranka prava nije mogla u daljnjem politikom razvoju doi do jaeg izraaja. Dva su osnovna uzroka njene politike slabosti. Stranka je imala vrlo usku drutveno-politiku osnovicu, jer su njeni malobrojni pripadnici bili regrutirani iz redova nacionalistiki orijentiranih intelektualaca i bivih austro-ugarskih oficira, koji su bili esto nezadovoljni u novoj dravi zbog svojih ugroenih karijeristikih interesa. Ali, znaajnije je bilo naglo irenje i jaanje politikog utjecaja Hrvatske republikanske seljake stranke, koja je preuzela vodee mjesto u hrvatskoj politici. Oigledan znak slabog politikog utjecaja frankovaca, bili su njihovi izraziti neuspjesi na izborima. Zbog svega toga, Hrvatska stranka prava nije mogla ni imati osjetnijeg utjecaja u Hrvatskom bloku, osnovanom 1921, a koji je okupio sve graanske politike snage u Hrvatskoj (HRSS, Hrvatska zajednica, Hrvatska stranka prava, Hrvatski radniki savez) nasuprot centralistikoj politici reima. Uskoro je izbio otvoreni sukob izmeu vodstava Hrvatske stranke prava i HRSS. Povod za sukob bili su prestanak dotadanje politike apstinencije HRSS i tenja za sporazumijevanjem s politikim grupama u Srbiji. Suprotstavljajui se unutar Hrvatskog bloka pregovorima koji su zapoeli, vodstvo HSP je nastojalo da taj odreeni zaokret u politici HRSS iskoristi za jaanje svoga utjecaja. Kritiziralo je Radievu politiku tumaei je kao naputanje dotadanjeg programa borbe za nacionalno osloboenje hrvatskog naroda, dok, navodno samo frankovci ostaju i dalje vjerni toj misiji. U tom je momentu, politika koncepcija frankovaca o rjeavanju hrvatskog pitanja dola do jasnijeg izraaja. Izlaui stav HSP na sjednici Sredinjeg odbora Hrvatskog bloka, 18. studenog 1922, V. Prebeg je hrvatsko pitanje oznaio kao meunarodno pitanje, pa zbog toga njegovo rjeavanje ne ovisi o unutranjim politikim sporazumima. Suprotstavivi se najodlunije takvom stavu HSP, S. Radi je istakao da pravai ne vode hrvatsku nego tuu politiku. Rezultat, tog sukoba bilo je iskljuenje HSP iz Hrvatskog bloka na Radiev prijedlog, koji je bio jednoglasno usvojen. 4 Radi je suprotstavljanje HSP novoj akciji Hrvatskog bloka ocijenio kao preokret, koji je prouzrokovao pojaani utjecaj frankovaca; istodobno, on je optuio HSP zbog njenih veza s onim frankovcima koji su bili u emigraciji. Prema
2 F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 56. Openito o pravatvu te o f r a n k o v c i m a usp.: M. Gross, Povijest pravake ideologije, Zagreb 1973, i B. Krizman, Hrvatske s t r a n k e p r e m a u j e d i n j e n j u i stvaranju jugoslavenske drave, zbornik: Politiki ivot Jugoslavije 1914-1945, Beograd 1973, 93-128.

Broura: Republikanski p r o g r a m Hrvatske s t r a n k e prava, Zagreb, bez god. izd. Usp. o t o m e opirnije: B. Gligorijevi, D e m o k r a t s k a s t r a n k a i politiki odnosi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd 1970,299-303; H. Matkovi, Hrvatska zajednica, Istorija XX veka, zbornik radova, V, Beograd 1963, 92-93.
4

Radievim rijeima, nije hrvatsko radikalstvo smetnja nacionalnom pokretu, nego smeta frankovtina i ona ne smije imati rije u hrvatskom narodu. Hrvatski narod ima svoju glavu, koja je u njegovoj sredini, a ne u Peti, Beu i Rimu. 5 U novoj situaciji, kada je politiki poloaj frankovaca postao jo tei, i kada se jasno vidjelo da nemaju izgleda za jae pozicije u hrvatskoj politici, dolazi do odreenog zaokreta u dotadanjem stranakom kursu. Nastupila je faza potajnog paktiranja s voama radikala u Beogradu, koja traje od 1922-1925. Ta akcija frankovaca, u kojoj je glavnu rije imao upravo Ante Paveli, ve je jasno govorila o karakteru politike buduih nosilaca ustatva, tj. o spremnosti da se i odricanjem od vlastitog programa - to je ovaj put potpuno dolo do izraaja - nastoji u prvom redu uvrstiti vlastita pozicija. Frankovcima je bilo bitno da potkopavaju hrvatski opozicioni pokret na elu s Radiem, pa se nisu nimalo sustezali od pokuaja ulaska u slubu samih radikala, kao glavnih nosilaca reima. Meutim, ta akcija frankovaca nije dovela do konkretnijih rezultata, jer su suradnju otkazali sami radikali zbog naglo izmijenjene politike situacije u zemlji koja je nastala privolom Radia da sudjeluje u vlasti, odriui se svog dotadanjeg republikanizma. 6 U kritici zaokreta Radia i Hrvatske seljake stranke, koju su iznosile ostale opozicione snage u Hrvatskoj, sudjelovali su i frankovci. U poznatoj Izjavi Hrvatske opozicije, 9. kolovoza 1925, u kojoj je vodstvo HSS-a optueno d a j e prihvatilo Vidovdanski ustav i sudjelovanje u vlasti bez znanja hrvatskih narodnih zastupnika, potpisnici su bili frankovci, meu kojima i neki od buduih ustaa. 7 A. Paveli postaje najaktivniji predstavnik frankovaca u daljim politikim zbivanjima. 8 Osnovno obiljeje njegovoj djelatnosti daje propaganda velikohrvatske separatistike koncepcije o rjeavanju hrvatskog pitanja u nizu lanaka i govora. Dva su osnovna momenta davala peat toj Pavelievoj propagandnoj djelatnosti. S jedne strane, bila je to kritika velikosrpske politike nosilaca reima, a s druge, kritika ponaanja hrvatske opozicije. U toj akciji sve su se jasnije ispoljavale crte onog politikog programa koji e initi podlogu budueg ustatva. Pavelieva aktivnost bila je ujedno najue vezana uz njegovo kandidiranje za izbore. Nastupao je kao predstavnik novostvorenog Hrvatskog bloka, sastavljenog najprije od HSP, Hrvatskog seljakog republikanskog saveza, a kojem je uoi izbora 1927. pristupila i Hrvatska federalistika seljaka stranka pod vodstvom A. Trumbia. Prvi znaajniji Paveliev javni nastup uslijedio je na prvoj sjednici Oblasne skuptine u Zagrebu, 23. veljae 1927, u koju je bio izabran za zastupnika kao predstavnik Hrvatskog bloka. U izjavi, koju je tom prilikom proitao u ime Bloka, podnio je prijedlog da skuptina donese zakljuak, da se pozovu u Zagreb svi zastupnici, koji su u hrvatskim zemljama birani dne 23.1 1927 (misli se na oblasne izbore, F. J.), da se temeljem narodne volje ujedine u jedno tijelo i postave jedinstveni zahtjev za uspostavu hrvatske nezavisnosti zakljuene na hrvatskom dravnom saboru 29. listopada 1918, kako je to zabiljeeno u kalendaru Prava za 1928. godinu. 9 Jo iru
B. Gligorijevi, n. dj. , 303. Opirnije o t o m e usp. H. Matkovi, Veza izmeu f r a n k o v a c a i radikala od 1923-1925, Historijski zbornik (dalje: HZ), XV 1962,41-59; Z. Kulundi, O vezama f r a n k o v a c a i radikala od god. 1918. do 1941, HZ, XVII, 1964, 311-317. 7 Bili su to Marko Doen, Mato Jagati, Stjepan Uroi, Milovan Zani, Stjepan Bu. Usp. o izjavi R. Horvat, Hrvatska na muilitu, Zagreb 1942, 287-298; H. Matkovi, Hrvatska zajednica, n. dj., 127-128. 3 Kalendar Prava za godinu 1928 (knj. IV) je pisao: Jedan od najumnijih i najagilnijih rad e n i k a u redovima Hrvatske S t r a n k e Prava jest odvjetnik dr. Ante Paveli (37). 9 Kalendar Prava za godinu 1928, 38; Pavelievi govori, izjave i lanci do odlaska u inozemstvo 1929, objavljeni su p r e m a o d r e e n o m izboru, u cjelini ili u f r a g m e n t i m a , u brouri: Putem hrvatskog dravnog prava, Zagreb 1942. (Citirana izjava na str. 23).
6 5

ig

akciju Paveli je poveo u predizbornoj djelatnosti kao kandidat Hrvatskog bloka u izborima za Narodnu skuptinu, koji su odrani 11. rujna 1927. Tom prilikom je odrao nekoliko govora u Zagrebu.' 0 U tim izborima Paveli je s Antom Trumbiem izabran kao predstavnik Hrvatskog bloka u Narodnu skuptinu. 11 Tako je A. Paveli mogao u ime Hrvatskog bloka zastupati svoju koncepciju i u parlamentu. U tom pogledu osobito je bila karakteristina njegova nastupna izjava u Narodnoj skuptini na sjednici od 28. listopada 1927. Pozivajui se na hrvatsko historijsko pravo, koje je hrvatskom narodu jamilo nezavisnost ili zaseban dravnopravni poloaj u zajednici s drugim narodima, Paveli je situaciju nastalu nakon stvaranja jugoslavenske drave 1918. oznaio kao stanje stvoreno (...) mimo i protiv volje hrvatskoga naroda. U vezi s tim, on je izjavljivao da e Hrvatski blok, koji postojee stanje ne priznaje, svim zakonskim sredstvima raditi, da se odnoaj hrvatskog naroda iz temelja izmijeni uspostavom hrvatske dravne samostalnosti. 12 Osim istupanja u Narodnoj skuptini i davanja izjava u tampi, 13 Paveli je poduzeo organiziranje nekih konkretnijih politikih akcija. Podrku za tu djelatnost dali su mu malobrojni pripadnici Hrvatske pravake republikanske omladine (HPRO), koja je organizirana 1926. u krilu Hrvatske stranke prava. 14 Daljnji korak u organiziranju pravake omladine bilo je odravanje tzv. Drugog sabora HPRO, odranog 2. rujna 1928. u Zagrebu. Tom prilikom donesena je rezolucija u kojoj se izraavao zahtjev za uspostavom hrvatske drave. 15 Poslije toga uslijedilo je osnivanje i organiziranje omladinskih teroristikih grupa. 16 Prve vidljivije akcije HPRO bili su pokuaji organiziranja manifestacija u povodu proslave dana Rakovice, tj. pogibije Eugena Kvaternika, 11. listopada, to je zakljuio spomenuti sabor. Takva djelatnost HPRO dolazila je uglavnom do izraaja u Zagrebu, gdje su i bile najbrojnije pristae organizacije. Bez sumnje je HPRO u Zagrebu okupila najradikalnije pripadnike hrvatske nacionalistike omladine, koja se dvadesetih godina organizirala u nekoliko drutava. Te skupine sa malobrojnim lanstvom, nisu bile vre formirane, a programatski im je bila zajednika parola nacionalnog ekskluzivizma i separatizma. Na Zagrebakom sveuilitu postojale su organizacije Kvaternik, Hrvatska mladica i Hrvatsko akademsko potporno drutvo (HAPD). U Kvaterniku su se organizirali i pripadnici iz srednjokolske omladine. Pristae iz radnike omladine organizirali su se u Pravakoj radnikoj mladei. 17
10 11

P u t e m hrvatskog dravnog prava, n. dj., 24-29.

R. Horvat, n. dj., 354. 12 P u t e m hrvatskog dravnog prava, n. dj., 30. 13 Vidi npr. Hrvatsko pravo, 24. i 30. XI, 29. XII 1928. 14 O t o m e usp. Kalendar Prava za godinu 1928, 51-57, i lanke u m j e s e n i k u Starevi, organu Saveza HPRO, koji je izlazio do listopada 1928. 15 Jedan od lanova HPRO, kasniji p r o p a g a n d n i k r o n i a r ustakog pokreta, Mijo Bzik, oznaio je ovaj s a b o r kao j e d a n od glavnih d a t u m a u povijesti p o k r e t a . (M. Bzik, Ustaka borba, od prvih d a n a ustakoga r a d a do Poglavnikova odlaska u emigraciju, Zagreb 1942, 70.) Izvjetaj sa ovog skupa vid. u Stareviu, r u j a n 1928 ( p o s e b n o izdanje). 16 Vodstvo HPRO, koje je izabrano na o v o m skupu, sainjavali su: B r a n i m i r Jeli predsjednik, Ante Jedvaj i Adolf Slunjski k a o potpredsjednici. ( Starevi, rujan 1928, p o s e b n o izdanje). 17 Kvaternik i Pravaka radnika mlade djelovali su uglavnom ilegalno. O s p o m e n u t i m organizacijama postoji m a l o p o d a t a k a u inae v e o m a o s k u d n o j literaturi. Zbog toga se o n j i m a ne moe govoriti detaljnije, a uz to ni pouzdanije, j e r je postojea literatura uglavnom ustaka propag a n d n a publicistika. (M. Bonjak, H r v a t s k a intelektualna omladina, Almanah hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1938, 58-63; S. Polonijo, Ustatvo - a p o t e o z a Rakovice, Zbornik hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1942, 237-244; M. Bzik, Ustaka borba, n. dj., 67-70). Za u p o z n a v a n j e ove p r o b l e m a t i k e usp. i V. Rajevi, Studentski p o k r e t na Z a g r e b a k o m sveuilitu i z m e u dva rata 1918-1941 Zagreb 1959, 105-108.

Odmah nakon spomenutog sabora HPRO slijedila je akcija za stvaranjem ilegalne teroristike organizacije Hrvatski domobran, koja predstavlja vrhunac organiziranja Pavelievih pristaa u razdoblju do njegova odlaska u emigraciju. 18 Hrvatski domobran je oznaen kao hrvatska narodna dravotvorna organizacija koja radi svim sredstvima na tome, da se uspostavi posve samostalna i Nezavisna drava Hrvatska na cijelom hrvatskom narodnom i povijesnom podruju. 1 9 Osnivanjem Hrvatskog domobrana, Paveli je po prvi put izrazio vidljiviju tenju da se izae iz dotadanjih okvira politike Hrvatske stranke prava i prijee na propagiranje posebne politike akcije. To je dolo do izraaja i u pisanju istoimenog glasila Hrvatskog domobrana20, organa HPRO, kojem je Branko Jeli bio glavni urednik. Voe HPRO i Hrvatskog domobrana bili su, pod okriljem Pavelia, i glavni organizatori demonstracija u Zagrebu, 1. prosinca 1928, koje su se zavrile estokim sukobom s policijom; tom prilikom jedan je sudionik poginuo, a nekoliko ih je ranjeno. Ta akcija bila je smiljeno pripremljena, jer joj je prethodila Pavelieva izjava o 1. prosincu i pisanje Hrvatskog domobrana. U povijesti hrvatskog naroda - izjavio je Paveli - zauzima taj datum mjesto meu najcrnijim danima. Toga je dana poinjen velik zloin na hrvatskom narodu. Ne moe s toga nijedan Hrvat osjeati na obljetnicu toga dana nikakova veselja niti ga moe slaviti.21 Treba istai da su se frankovci znatno koristili openitom tekom politikom atmosferom, koja je osobito vladala u Zagrebu od atentata u Skuptini. U tom pogledu posebno je ogorenje graana izazvalo postavljanje srbijanskog pukovnika Vojina Maksimovia za velikog upana u Zagrebu, u prosincu 1928; Maksimovi postaje nosilac pojaanog terora nad politikim osumnjienicima i otre cenzure nad opozicionom tampom. U nastaloj situaciji prvi Pavelievi pristae ilegalno naputaju zemlju. To su bili Branimir Jeli i Gustav Perec, istaknuti lanovi HSP, koji su 3. prosinca 1928. otili u emigraciju, kako bi izbjegli hapenju, koje im je zaprijetilo nakon sudjelovanja u demonstracijama 1. prosinca. 22 I Paveliev je poloaj bivao sve ugroeniji poslije atentata u Skuptini. U dogaajima koji su slijedili, sve vie je dolazila do izraaja njegova tenja da igra to veu ulogu u dnevnoj politici i vri to jai utjecaj na dalja zbivanja. U izjavi, koju je dao u Narodnoj skuptini u Beogradu, na sam dan atentata, 20. lipnja, istakao je da je atentat bio smiljen i pripravljen, te da e taj dogaaj odluno uticati na politike poglede i onih, koji su do sada bili optimistiki raspoloeni obzirom na dosadanje stanje i nadali se, da bi i u ovim dosadanjim odnosima moglo doi do nekog dobra po hrvatski narod. On zbog toga predvia da e u politikoj situaciji nastati (e) temeljita promjena. 2 3 U ime Hrvatskog bloka, Paveli se zajedno s Trumbiem prikljuuje akciji vodstva Seljako-demokratske koalicije (SDK) na okupljanju itave hrvatske opozicije. Odazivajui se zakljuku skuptine narodnih zastupnika HSS-a i SDS-a, odrane u Zagrebu 1. kolovoza 1928, kojim SDK poziva sve politike stranke i grupe u preanskim krajevima, da se pridrue ovoj njezinoj akciji u borbi za jednakost i ravnopravnost, Paveli i Trumbi
18 P r e m a Bziku, s p o m e n u t i s a b o r HPRO d o n i o je tajni zakljuak da se o d m a h m o r a otpoeti sa organiziranjem tajnih b o r b e n i h jedinica po itavoj Hrvatskoj, s p r i k u p l j a n j e m oruja (...). (M. Bzik, Ustaka borba, n. dj., 70). 19 M. Bzik, Ustaki pogledi (1928-1941-1944), Zagreb 1944, 32. P r e m a Bziku, d r u t v o Hrvatski d o m o b r a n , o s n o v a n o je 1. listopada 1928. (30). 20 Hrvatski domobran p o k r e n u t je u j e d n o i k a o nastavak Starevia, d o t a d a n j e g o r g a n a HPRO, koji je p r e s t a o izlaziti. Urednik mu je bio B r a n k o Jeli. 21 Hrvatsko pravo, 1. XII 1928. 22 Hrvatski domobran, 5. i 13. XII 1928. 23 P u t e m hrvatskog dravnog prava, n. dj., 67.

2 - USTAE I NDH

17

kao predstavnici Hrvatskog bloka, pristupaju zastupnikom klubu HSS-a. 24 Paveli je u tome imao najvjerojatnije i vlastitu raunicu, teei za stjecanjem osobnog politikog utjecaja. 26 Tako je i njegova separatistika koncepcija dolazila javno do veeg izraaja. Iznosei svoje poglede i ocjene u jednom od posljednjih lanaka 1928 - koji su ustae u NDH posebno isticali jer se u njemu ve vide obrisi kasnijih ustakih naela - na dotadanju razvojnu liniju Hrvatske stranke prava, Paveli je zakljuio da se stranka borila prije godine 1918. za nezavisnost Hrvatske, upozoravala je davno prije 1918. kakova pogibelj prijeti Hrvatskoj od tako zvanog jugoslavenstva, a uinila je svoju dunost i odmah poslije prevrata 1918. godine, izjavivi jasno i otvoreno, d a j e to nesrea hrvatskog naroda i da se tim putem ne smije ii.26 Osjetivi se po ivot ugroenim, nakon proglaenja diktature kralja Aleksandra, 6. sijenja 1929, Paveli je u noi 19/20. istog mjeseca napustio zemlju, preavi austrijsku granicu. Time je zapoela nova etapa u njegovoj politikoj djelatnosti. 27 Paveli se u emigraciji ve od samog poetka predstavljao kao emisar itave hrvatske opozicije, koja je izraavala spomenuti privid jedinstva kao odgovor na atentat u skuptini. Ve od poetka emigracije on nastavlja propagirati svoje ekstremne koncepcije. Meutim, uskoro je bila ozbiljno pokolebana njegova tenja da postane glavni predstavnik hrvatske politike emigracije. Odlazak Augusta Koutia i Jurja Krnjevia u emigraciju, kao predstavnika HSS-a, bez sumnje je utjecao na poveanje pozornosti vanjske javnosti i slubenih krugova prema hrvatskoj emigraciji, ali je takoer otkrivao i njenu osjetno veu sloenost. Time se jasnije davalo do znanja da vodstvo HSS-a ima svoje posebne ciljeve s pokretanjem vlastite vanjskopolitike akcije. 28 Svjesno da Paveli zastupa koncepciju i sredstva politike borbe koji nisu u skladu s programom i politikom HSS-a, vodstvo te stranke je odluilo da na svoj nain upozna evropske sile o akutnosti hrvatskog pitanja i potrebi meunarodne rasprave o njemu. To, meutim, nije znailo da se u emigraciji treba i otvoreno razii s Paveliem. Naprotiv, politika taktika vodstva HSS-a ila je za tim da se ne izbjegavaju dodiri s Paveliem, bilo da se radilo o mogunostima vrenja pritiska na nosioce politike reima, bilo da se ne naputa mogunost odreenog utjecaja na ekstremiste. 29 U tom pogledu bio je karakteristian i susret s Paveliem to g a j e imao Maek, u vrijeme boravka na lijeenju u ehoslovakoj,
R Horvat, n. dj., 404-409. P r e m a nekim p o d a c i m a Pavelieva n a k a n a da u e u zastupniki klub HSS-a naila je na nezadovoljstvo mlaih pravaa, njegovih pristaa, ponajvie zato to bi se taj in t u m a i o kao poetak s u r a d n j e i sa S. Pribieviem. Paveli je na j e d n o m uem sastanku svojih pristaa obrazloio spom e n u t i korak u p r a v o p o t r e b o m stvaranja mogunosti za uspjenije suzbijanje Pribievieva utjecaja na vodstvo HSS-a. (Putem hrvatskog dravnog prava, n. dj., 74-75). 26 Hrvatsko pravo, 17. XI 1928. 27 Prema p o d a c i m a iz j e d n o g izvjetaja Uprave policije u Zagrebu, 2. IX 1929, nastalim provjeravanjem u n j e m u bliskim krugovima, ustanovljeno je d a j e emigrirao bez p r e t h o d n o g dogovora sa svojim prijateljima, a n a v o d n o ni Hrvatska stranka prava, iji je Paveli pristaa, o tom njegovom koraku nije bila izvjetena. P r e m a istom izvjetaju, frankovci su razliito komentirali Paveliev odlazak iz zemlje: da obavijesti inozemstvo to se dogaa u Jugoslaviji; da podigne vlastiti ugled i prikae se narodnim m u e n i k o m po uzoru na S. Radia; nije imao n a m j e r u da o s t a n e dulje v r e m e n a izvan zemlje, ali, kad mu je zaprijetio zatvor, o d u s t a o je od povratka. (F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 58-59).
25 28 U tom smislu t r e b a ve ocijeniti i misiju A. T r u m b i a u Beu, Parizu i L o n d o n u s ciljem da ispita reagiranje slubenih krugova. (Opirnije o t o m e B. Krizman, T r u m b i e v a misija u inozemstvu uoi proglaenja e s t o j a n u a r s k e d i k t a t u r e ( o k t o b a r - d e c e m b a r 1928), Historijski pregled (dalje: HP), 23 Opirnije o t o m e usp. T. Stojkov, Opozicija u v r e m e e s t o j a n u a r s k e d i k t a t u r e 1929-1935, Beograd 1969, 97 i d. 24

listopada 1930. Radi se o sastanku s Krnjeviem i Koutiem u Salzburgu, prilikom Maekova povratka iz Praga, a kojemu je sastanku prisustvovao i Paveli. Prema nekim podacima, tada je razgovarano o daljnjoj zajednikoj akciji. 30 Zajedniki momenat u toj suradnji mogla je dakle da bude u prvom redu akcija za upoznavanje inozemstva s akutnou hrvatskog pitanja u Kraljevini Jugoslaviji. Budui da su se s daljnjim razvojem sve vidljivije ispoljavale razlike u samim koncepcijama rjeavanja tog pitanja, i zamiljena suradnja sve je vie slabila. Vodstvo HSS-a bilo je prvenstveno zainteresirano da teite njegove politike akcije bude u zemlji, kako bi stranka mogla utjecati na politiko raspoloenje u Hrvatskoj. Zbog toga e njegova vanjskopolitika akcija u prvom redu biti dio politike taktike da bi se vrio pritisak na Beograd. Nasuprot tome, politika Pavelia i njegove skupine potpuno e se orijentirati na podrku u inozemstvu, koristei se jaanjem revizionistikih aspiracija faistike Italije u sve zamrenijim meunarodnim odnosima, a u kojem sklopu je Jugoslavija izazivala znatnu panju. Prema tome, separatistika koncepcija rjeavanja hrvatskog pitanja nala je svoje prave nosioce u Paveliu i emigrantima oko njega. Prvi Paveliev korak u emigraciji sastojao se u povezivanju sa malobrojnom frankovakom grupom u Beu, koja je emigrirala odmah po osnutku jugoslavenske drave. Ta grupa je osnovala Hrvatski emigrantski komitet, kojemu je predsjednik bio Ivo Frank, sin Josipa Franka. U njoj su se isticali oficiri bive austro-ugarske vojske, u prvom redu general Stjepan Sarkoti te Ivan Perevi, Stjepan Dui i dr. Zahvaljujui odreenoj politikoj podrci i vezama u Austriji, spomenuti Komitet razvijao je akciju propagande za stvaranje hrvatske drave, tj. za ruenje novostvorene Jugoslavije. 31 Taje akcija bila naroito izraena u prvim poslijeratnim godinama, kada su pojedini lanovi komiteta uspostavili veze sa slubenim krugovima Maarske i Italije. Stavivi se u njihovu slubu, dobivali su i financijsku pomo. 32
30 P r e m a zabiljeci A. Trurnbia, d o g o v o r e n o je da Paveli vodi politiku s Talijanima, Kouti izmeu Italije i Engleske, Krnjevi dri se Engleza a Keman neka se dri legalno i u vezi sa Francuzima. (Lj. Boban, Iz historije o d n o s a izmeu VI. Maeka i d v o r a u vrijeme estojanuarskog reima - odnosi do o k t r o i r a n o g Ustava od 3. IX 1931, HZ XVIII, 1965, 78; isti, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1928-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, Zagreb 1974, Sv. I, 52-53). 31 Opirnije o t o m e Komitetu pisao je M a n k o Gagliardi, j e d a n od njegovih lanova, u brouri: Istina o hrvatskom e m i g r a n t s k o m komitetu 1919-21. Odgovor na n a p a d a j e Stjepana Radia, Graz, 1922. Od literature usp.: J. Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918-1929, Zagreb 1938,221-222; isti, Hrvatski p a n o p t i k u m , Zagreb 1965, 209-210; R. Horvat, n. dj., 124-129. O vanjsko-politikom poloaju Jugoslavije usp. knjigu B. Krizmana, Vanjska politika jugoslavenske drave 1918-1941. Diplomatsko-historijski pregled, Zagreb 1975, 49 i d., te rasprave V. Vinavera, Englesko i italijansko zaokruivanje Jugoslavije 1926-1928, Istorija XX veka, VIII, Beograd 1966, 84 i d. i Ugroavanje Jugoslavije 1919-1932, V ojnois torij ski glasnik (dalje: VIG), 1/1968, 127-147. 32 Zasigurno je da je Paveli imao dodira sa slubenim m a a r s k i m i talijanskim krugovima prije odlaska u emigraciju. Tako je imao vezu s m a a r s k i m konzulatom u Zagrebu. (Usp. T. Stojkov, O spoljno-politikoj aktivnosti vodstva Seljako-demokratske koalicije uoi S e s t o j a n u a r s k e diktature, Istorija XX veka, IX, Beograd 1968, 309). U ljeto 1927, na p o v r a t k u iz Pariza, gdje je sudjelovao na e v r o p s k o m kongresu gradova kao delegat grada Zagreba, Paveli se svratio u Rim i na svoju inicijativu doao u d o d i r s n e k i m predstavnicima talijanske vlade. (Usp. /. Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, B u e n o s Aires 1960, 51). Tom p r i g o d o m on se sastao s visokim faistikim f u n k c i o n e r o m R. F. Davanzatiem, k o j e m u je u r u i o p o s e b a n m e m o r a n d u m u p u e n Mussoliniju. Neto ranije isti je m e m o r a n d u m I. Frank u p u t i o faistikoj vladi u Rimu p r e k o talijanskog poslanika u Budimpeti. U m e m o r a n d u m u Paveli izraava p u n u n a d u u Mussolinijevu p o d r k u njegovoj akciji za stvaranje samostalne hrvatske drave, koja bi po svom statusu bila najue vezana uz interese faistike Italije. Po k o n k r e t n i m teritorijalnim i d r u g i m ustupcima, koje Paveli nudi Mussoliniju, taj m e m o r a n d u m uvjerljivo svjedoi o njegovoj s p r e m n o s t i da se p o t p u n o stavi u slubu faistike Italije. (Mem o r a n d u m i neki drugi d o k u m e n t i o toj Pavelievoj akciji objavljeni su u zbirci: I d o c u m e n t i diplomatici italiani, Rim 1967, ser. VII, sv. 5. Kod nas ih je u prijevodu objavio M. Rajkovi u Vjesniku, 1-2. IX 1974).

Paveli je uskoro uvrstio svoje veze s tom grupom zadobivi ubrzo i jak utjecaj na njene lanove. Jedan od prvih koraka nove akcije bilo je osnivanje novinske agencije Gri, koja je imala za cilj da objavljuje razliite propagandne materijale putem kojih bi se upoznavala inozemna javnost s pogledima Pavelia i njegove skupine na rjeavanje hrvatskog pitanja. Glavnu zadau u tom pogledu imalo je novopokrenuto glasilo Gri, a u redakciji Gustava Pereca. 33 Traei podrku za svoju politiku akciju Paveli je ubrzo uspostavio prisnije veze s predstavnicima makedonskog separatistikog pokreta VMRO (Vnatrenata makedonska revolucionerna organizacija). Premda se ne moe sa sigurnou utvrditi da li je Paveli jo prije odlaska u emigraciju imao nekih vrih dodira i sporazum s VMRO-om, ipak su na mjestu neke pretpostavke o toj suradnji. Tako je on bio branitelj makedonskim separatistima na sudskom procesu u Skoplju, potkraj 1927. godine. 34 Njegov nastup u emigraciji privukao je panju makedonskih separatista pa je bio pozvan u posjet Bugarskoj. Bez sumnje takva je akcija odgovarala i jednoj i drugoj strani, jer se njome isticalo irenje separatistike akcije protiv Jugoslavije. U travnju 1929. Paveli je, zajedno s Perecom, boravio u Sofiji, kao gost Nacionalnog makedonskog komiteta, i tamo se sastao s voama VMRO-a Vanom Mihajlovim i K. D. Stanievim. Ishod tih dodira bilo je izdavanje Deklaracije o zajednikom radu hrvatskih i makedonskih separatista. U njoj se istie da objema stranama . . . nemogui reim, kome su podvrgnute Hrvatska i Makedonija, podjednako nalae, da koordiniraju svoju legalnu djelatnost za izvojtenje ovjejih i narodnih prava, politike slobode te potpune nezavisnosti Hrvatske i Makedonije. 36 Paveliev boravak u Sofiji i oita tolerantnost bugarske vlade prema protujugoslavenskoj atmosferi izazvali su reagiranje vlade u Beogradu. Uloen je otar protest kod bugarske vlade, a Sud za zatitu drave u Beogradu o s u d i o j e u srpnju 1929. Pavelia i Pereca na smrt in contumatiam. 3 6 Zbivanja u Sofiji zaprijetila su i mogunou izbijanja nesuglasica izmeu jugoslavenske i austrijske vlade, pa je Paveliu bio uskraen daljnji azil u Austriji. Time zapoinje i nova etapa u njegovom emigrantskom djelovanju: Paveli je preao u Italiju, gdje ostaje sve do dolaska u Zagreb, travnja 1941. Pavelieva emigrantska djelatnost u prvoj polovici 1929, tj. do dolaska u Italiju, moe se oznaiti kao posebna etapa u kojoj je on nastojao da uspostavi to vie osobnih veza s razliitim faktorima. Uspio je okupiti i skupinu istomiljenika, koji e u daljnjoj djelatnosti postati njegovi glavni pomagai i organizatori pokreta (Branimir Jeli, Gustav Perec, Ivan Perevi, Mladen Lorkovi i Mile Budak). Isto tako, Paveli je svojim akcijama i propagandom svratio donekle na sebe i pozornost slubenih krugova Maarske, Bugarske, Italije, Njemake. Posebno su vane veze s makedonskim separatistima ije e metode politike borbe u mnogome biti uzor ustaama. Za nastavak Pavelieve politike djelatnosti u Italiji atmosfera je bila prilino povoljna. Akcija za razbijanje Jugoslavije dobivala je sve znaajnije mjesto u Mussolinijevoj ekspanzionistikoj politici prema Balkanu, pa je razumljivo to je Paveli mogao izazi33 List je izlazio p o v r e m e n o na hrvatskom, n j e m a k o m i f r a n c u s k o m jeziku do 1933, kada su ga austrijske vlasti zabranile. Arhiv Instituta za historiju radnikog p o k r e t a Hrvatske (dalje: IHRPH), MF 23, sn 463. O p o k r e t a n j u Gria usp. Naa domovina, Zagreb 1943, sv. 2, 1049. 34 Putem hrvatskog dravnog prava, n. dj., 34-39. O Pavelievim vezama sa VMRO i emigrantima u Beu donosila je vijesti i s u v r e m e n a tampa. 36 Deklaracija je objavljena u brouri: Za Nezavisnu dravu Hrvatsku - P o v o d o m trogodinjice Sofijske deklaracije, naklada Gria, 1932. 36

Jutarnji list, 18. VII 1929.

vati znatniju panju. 37 Zbog toga mu je i omogueno da i formalno konstituira posebnu organizaciju. Ona e i sluiti prvenstveno Italiji kao instrument pritiska na politiku Jugoslavije. Pripreme za formalno konstituiranje ustake organizacije trajale su oko dvije godine. Osnovno obiljeje davalo im je stvaranje manjih vojnih formacija, koje su bile uvjebavane za diverzantske akcije u Jugoslaviji. Uz financijsku pomo talijanske vlade, Paveli je osnivao i vojne logore u kojima su se okupljali prvi pripadnici organizacije. To su bili poglavito malobrojni zavrbovani radnici Hrvati, ekonomski emigranti, uglavnom iz Belgije, manjim dijelom iz Austrije, te iz June Amerike. Bilo je poneto i politikih emigranata iz Jugoslavije. Ustaki logori mijenjali su svoja sjedita na zahtjev same talijanske vlade, to je prvenstveno ovisilo o stanju odnosa s Jugoslavijom: Glavni logori bili su: Lipari, Bovigno, Brescia. 38 Zbog nedostatka odgovarajuih izvora nije mogue sasvim pouzdano utvrditi datum formalnog konstituiranja ustake organizacije, tj. je li do toga dolo ve u toku 1931. Prema memoarskim podacima nekih sudionika, ustaka organizacija formalno je konstituirana jo poetkom 1931. godine. 39 Meutim, pouzdani podaci o formalnom postojanju ustake organizacije postoje tek za 1932. Prema pisanju glasila Ustaa, koje je Paveli pokrenuo u Italiji, moe se zakljuiti da se ustaka organizacija konstituirala u prvoj polovici 1932. godine. 40 Tako u broju od veljae Ustaa pie o uputama za organizaciju, koje je izdao glavni ustaki stan. Vidi se dakle, da postoji rukovodei ustaki organ i da se govori o organizaciji, iz ega bi mogao slijediti zakljuak da same pripreme prethode otprije, tj. i iz 1931. godine. Samo pak ime organizacije prvi put se susree u Ustai od travnja. Naziv joj je Ustaa - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO). Ovi podaci bez sumnje ispravljaju dosadanje konstatacije u literaturi u pogledu datuma osnivanja ustake organizacije i njenoga naziva. Uglavnom su prevladavala miljenja d a j e Paveli formalno konstituirao ustaku organizaciju 1930, i to pod imenom Ustaa - hrvatski oslobodilaki pokret. 41 Radi se meutim, o tome da su se ustae formalno konstituirali kao organizacija a ne kao pokret. To jasno potvruje i prvi organizacionoprogramatski dokument ustaa, objavljen sredinom 1932, koji je nosio naziv: Ustav Ustae, hrvatske revolucionarne organizacije. 42 Do promjene imena organizacije u ustaki pokret dolazi godinu dana kasnije, kada su objavljena Naela hrvatskog ustakog pokreta, glavni programatski dokument ustaa. Uzroci formalnog prerastanja ustake organizacije u pokret bez sumnje se ogledaju u Pavelievoj tenji da se ustakoj skupini, koja se razvija kao teroristika organizacija, dade ire politiko obiljeje. To znai da su se programatski odreivali iri politiki ciljevi, kojima nosilac treba da bude ustaki pokret, tj. znatno ire od same organizacije, pod kojom se podrazumijevaju ua
37 P r e m a nekim podacima, Paveliu je z n a t n o p o m a g a o V. Mihajlov pri uspostavljanju veza s talijanskim slubenim krugovima. On se u s k o r o po dolasku u Italiju s u s r e o i s Mussolinijem. (L.Hory-M. Broszat, Der Kroatische Ustascha-Staat, Stuttgart, 1964, 21). 38 F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61. 39 Tako je p r e m a izjavi I. Perevia, koji je bio u n e p o s r e d n i m d o d i r i m a s Paveliem, p o e t k o m 1931. ve bila osnovana ustaka organizacija. (IHRPH, MF 23, sn 464). 40 Ustaa - vjesnik hrvatskih revolucionaraca, izdava Glavni ustaki stan, dok mjesto izdanja nije oznaeno. List nije oznaen brojevima, nego po mjesecima. P r e m a p o d a c i m a E. Dide Kvaternika, u s t a k o ime pojavljuje se prvi put 1930. godine. (7. Jareb, n. dj., 42-43). 41 Tako je s p o m e n u t o miljenje p r e u z e o i a u t o r ovog teksta (Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61). P r e m a J. Jarebu, n. dj., 43, ustaki p o k r e t se poinje formirati s r e d i n o m 1930, te t o k o m 1931, a njegova aktivnost ve je vidljiva u 1932. 42 Ustae su kasnije u NDH falsificirali pravi naslov ovog d o k u m e n t a . U Ustai, glavnom o r g a n u ustakog p o k r e t a u NDH, 22. V 1941, d o k u m e n t je objavljen p o d naslovom: Ustav Ustae hrvatskog oslobodilakog pokreta.

i ogranienija sredstva i metode djelatnosti. Vjerojatno se u takvom konstituiranju ustakog pokreta osjea i traenje uzora u organizaciji faistikog i nacionalsocijalistikog pokreta. Ovdje treba ukazati i na falsificirane tvrdnje ustaa d a j e Paveli osnovao pokret prije svog odlaska iz zemlje, tj. poetkom sijenja 1929, dakle odmah nakon proglaenja diktature. 4 3 Falsificiranim podacima o osnivanju pokreta u zemlji, ustae su se osobito koristili u svojoj politikoj propagandi u NDH, teei da naglase autohtonost pokreta i kontinuitet Pavelieve politike djelatnosti. Meutim, unato mistifikaciji oko nastanka ustakog pokreta, treba upozoriti na stanovite elemente, koji se doista mogu oznaiti kao prve klice kasnije ustake organizacije: u krugu Pavelievih pristaa u vrijeme neposredno prije njegova odlaska u emigraciju ve se konkretno razmatralo poduzimanje teroristikih akcija. To je donekle bilo vidljivo s osnivanjem spomenute organizacije Hrvatski domobran. 4 4

PROGRAM I ORGANIZIRANJE USTAA Ustaki pokret nije u uvjetima emigracije potpunije izradio svoju politiku koncepciju kao cjelovit program, ali su bila dovoljno jasno formulirana neka osnovna gledita u pogledu njegove zadae te metoda i sredstava politike akcije. Te formulacije sadrane su poglavito u Naelima ustakog pokreta, koja se smatraju temeljnim dokumentom ustaa. Jo je u Ustavu pokret definiran kao hrvatska revolucionarna organizacija, koja imade zadau da oruanim ustankom (revolucijom) oslobodi ispod tuinskog jarma Hrvatsku, da ona postane potpuno samostalna i nezavisna drava na cijelom narodnom i povijesnom podruju. 4 5 Ideja o stvaranju hrvatske drave koja je u teritorijalnom pogledu nezamisliva bez Bosne i Hercegovine, bila je osnovna znaajka politike koncepcije ustakog pokreta. U tom smislu su Naela dalje razraivala tu koncepciju 46 Ona su ve i zbog toga definirana kao osnovni zakon po kojemu treba da se organizira cjelokupni ivot naroda u buduoj ustakoj dravi. Naglaavanje znaenja historijskog prava hrvatskog naroda, kao jednog od glavnih temelja takve drave, temeljilo se u Naelima na posebnom ustakom tumaenju nekih prijelomnih momenata i ideja u povijesnom razvoju hrvatske nacije. Posebno je karakteristino obraunavanje ustaa s jugoslavenskom idejom. Neminovnost borbe protiv te ideje kao historijske pojave isticana je kao bitna zadaa ustakog pokreta i nuni preduvjet za ostvarenje vlastite koncepcije.

43 Tako se ve u s p o m e n u t o m Ustavu donosi falsificirani podatak da je on izraen 7. sijenja 1929 u Zagrebu i potpisan od ustaa utemeljitelja. Taj d a t u m se isticao kao dan nastanka ustakog pokreta. Meutim, kasnije su i sami ustae nekoliko p u t a mijenjali taj d a t u m . (Usp. o tome: J. Jareb, n. dj., 42-43; F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61). 44 Usp. bilj. 19. P r e m a pisanju M. Bzika, etrnaest godina ustake borbe, zbornik: Hrvatska na n o v o m putu, Zagreb, bez god. izd. (1944), 104, u okviru Hrvatskog d o m o b r a n a stvaraju se i prvi tzv. rojevi, kao m a n j e teroristike grupe.

Ustaa, s r p a n j 1932. Nije n a m bio d o s t u p a n prvobitni tekst Naela ustakog pokreta. Tek po dolasku u zemlju 1941. ustae su u t a m p i i publicistici razvili iroku p r o p a g a n d u o Naelima. U m n o t v u napisa i k o m e n t a r a o njima istie se b r o u r a D. Crljena, Naela hrvatskog ustakog pokreta, Zagreb 1942, koja je zapravo bila njihov zvanini tuma, te se na osnovu nje ovdje d o n o s e pojedini citati. O Naelima usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 61-63; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, Beograd 1970, 178 i d.
46

45

Ustaki pokret odluno je negirao povijesno znaenje ilirskog pokreta u stvaranju moderne hrvatske nacije, istiui d a j e on bio prva zabluda, koja je, zamjenjujui hrvatsko ime ilirskim, dovela u sumnju hrvatsku narodnu samosvojnost. Prema tome, nije bila shvaena bit ilirskog imena kao zajednikog naziva kojim su se prevladavale pokrajinske politike tendencije u razjedinjenim hrvatskim zemljama, zbog ega je i sam ilirski pokret poznat i pod imenom hrvatskog narodnog preporoda. Suprotstavljajui se toj ideji, ustaki pokret se pozivao na politike misli Ante Starevia, koji je, prema tumaenju u Naelima, zabludu ilirizma suzbio i unitio na sjajan nain. Prema tome, ustaki pokret je korijene svojoj politikoj koncepciji o rjeavanju hrvatskog pitanja nastojao da pronalazi u pravatvu. Starevi je bio proglaen idejnim utemeljiteljem ustake koncepcije, te kao otac domovine istican preteom i inspiratorom ustakog poglavnika Pavelia. Zloupotrebljavajui, prema tome, ideologiju Ante Starevia, ustae su glavno uporite nalazili u njegovoj velikohrvatskoj koncepciji, tumaei je dakako na svoj nain. Nastojei da teoretski formuliraju vlastitu velikohrvatsku koncepciju, ustae su zloupotrebljavali Stareviev ekskluzivizam, tj. njegovu velikohrvatsku, a to znai na svoj nain i unitaristiku koncepciju, koja je negirala srpsku i slovensku naciju, te isticala iskljuivo pravo Hrvata na samostalni nacionalni razvoj. U buduoj ustakoj dravi, prema Naelima, hrvatski narod treba da ini jedinsvenu i iskljuivu cjelinu, te on jedini ima vladati u svojoj dravi i upravljati sa svim svojim dravnim i narodnim poslovima. Stvaranje jugoslavenske drave 1918. bilo je, prema tumaenju ustaa, vrhunac nijekanja hrvatske narodne samosvojnosti u povijesti hrvatskog naroda. Ustae su hrvatskom nacionalnom pokretu u Jugoslaviji pridavali posebnu zadau obrane kulturnog Zapada od Istoka, koji je nastojao hrvatski narod prevariti nestvarnom jugoslavenskom idejom. Svoju velikohrvatsku koncepciju ustaki je pokret temeljio na veliini hrvatskog teritorija i znaenju rijeke Drine kao granice dvaju svjetova, zapadnog i istonog. Istiui tako granicu budue ustake drave, ustaki je pokret svoju koncepciju rjeavanja hrvatskog pitanja gradio na iskljuivoj antijugoslavenskoj orijentaciji. 47 U Naelima se pridavalo posebno mjesto i pitanjima drutvenog ureenja budue ustake drave, ali su ona, usporeena s velikohrvatskom koncepcijom i separatizmom bila nerazraena i dolazila su u drugi red. Meutim, sama rasistika komponenta bila je jasno izraena. Ustaka drava trebala je da postane zajednica u kojoj ne smije odluivati nitko tko nije po koljenima i po krvi lan hrvatskog naroda (...). U Naelima se seljatvo istie kao temelj i izvor svakog ivota, pa je kao takvo pravi nosilac svake dravne vlasti u hrvatskoj dravi. Pridajui tako osnovnu ulogu seljatvu, ustaki je pokret u tom okviru zamiljao i sve ostale drutvene slojeve naroda, jer oni svi potjeu iz seljakih obitelji. Oito je da takva formulacija nije bila posebna karakteristika za sam ustaki pokret. Seljatvo je u to vrijeme isticano kao sr programa mnogih politikih stranaka u zemljama srednje i jugoistone Evrope, u kojima je bilo daleko najvei dio stanovnitva. Dobivanjem prava glasa poslije prvog svjetskog rata u novostvorenoj jugoslavenskoj dravi, ono je postalo osobito privlaan faktor za razliite politike skupine. Zahvaljujui ba toj injenici Hrvatska seljaka stranka izrasla je u najveu politiku snagu u hrvatskom narodu. Zbog toga je i spomenuta formulacija u Naelima imala u prvom redu svoj propagandni smisao.
47 Ovdje t r e b a ukazati na razlike p o j m o v a o nezavisnoj i samostalnoj Hrvatskoj izmeu HSS-a i ustaa. p r v o m sluaju rije je o tenji za to v e o m samostalnou u jugoslavenskom okviru, dok se u d r u g o m sluaju radi o bezrezervnoj antijugoslavenskoj orijentaciji. Naroito u prop a g a n d n o m smislu granica se ovdje nije uvijek j a s n o osjeala. Otud i n a v o d n a p o d u d a r n o s t ciljeva HSS i ustakog pokreta. ( Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, Beograd 1965, 303).

U pogledu same razrade koncepcije o drutvenoj organizaciji budue ustake drave, koja bi se temeljila po uzoru na totalitarne sisteme, treba istai da ustaki pokret nije izradio vlastitu koncepciju. Meutim, on se bezrezervno deklarirao za koncepciju novog evropskog poretka, tj. kao budui nosilac izgradnje onog drutvenog poretka, koji je postojao u faistikoj Italiji i koji su nacionalsocijalisti podizali u Njemakoj po svom dolasku na vlast. Bez sumnje je takvo deklariranje bilo u naelu dovoljno da Paveli i ustae dobiju podrku na tlu faistike Italije, iako Italiju nisu toliko zanimali ustae u tom pogledu, koliko kao odreeni faktor u realizaciji njene revizionistike politike prema Jugoslaviji. S druge strane, s takvom koncepcijom se u biti podudarao i osnovni interes ustaa, tj. njihova separatistika koncepcija o stvaranju posebne hrvatske drave. Realizacija, dakle, takve koncepcije s osloncem na silu u ijoj su se slubi nalazili, mogla je jedino jamiti dolazak ustaa na vlast. 48 Od ostalih karakteristinih dokumenata, koji razrauju programatske koncepcije ustatva formulirane u Naelima, treba istai Paveliev opseniji spis: Die kroatische Frage (Hrvatsko pitanje), nastao u jesen 1936, a imao je karakter memoranduma. 4 9 Njime se nastojalo zainteresirati njemake politike krugove za koncepciju ustakog pokreta u rjeavanju hrvatskog pitanja, te je njima bio i namijenjen. Bez sumnje je taj dokument bio korak dalje u oblikovanju politikih koncepcija ustakog pokreta, te su one u njemu bile odreenije izraene. Deklarirajui se kao pristaa novog evropskog poretka, Paveli je svoje poglede na hrvatsko pitanje postavio u okvir njemake revizionistike politike prema evropskom versajskom sistemu. On je u memorandumu pokuao u prvom redu prikazati hrvatsko pitanje kao ozbiljno meunarodno pitanje iz kojeg bi se mogli izroditi nepredvieni potresi, te bi bilo vrlo korisno kad bi mu se u Njemakoj posvetila vea panja kao jednom dijelu revizionistikog i dunavskog problema (...). Nastojei uz to uvjeriti politike vrhove Treeg Reicha u neophodnost stvaranja hrvatske drave, koja bi se prihvatila uloge uspostavljanja novog evropskog poretka na Balkanskom poluotoku, Paveli je isticao gledite ustaa da Hrvati ne priznaju jugoslavensku dravu, izuzevi mali dio inteligencije, ponajvie tuinske krvi, koji zastupa ideju jugoslavenskog jedinstva. Kao dalju vlastitu potvrdu za potrebu vezanja sudbine hrvatskog naroda uz budunost njemakog naroda u preureenoj Evropi, Paveli je do kraja ispoljio antislavensku koncepciju ustatva, insistirajui na uvjeravanju da u irokim slojevima hrvatskog naroda nikada nije postojala neka opa slavenska sviest, to je dokaz da Hrvati uope i nijesu slavenskog, nego gotskog podrietla. Svoje deklariranje za faistiki sistem, koji treba da bude osnova novog evropskog poretka, Paveli je jo vie istakao u svojoj knjizi: Strahote zabluda, objavljenoj u Ita48 F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 184-185, istie ove osnovne karakteristike Naela u svojoj analizi: velikohrvatski nacionalni unitarizam, hrvatski nacionalni ekskluzivizam, dravnopravni historizam, hrvatski nacionalistiki ovinizam, hrvatski separatizam, vjerska pripadnost, klasni graanski k a r a k t e r ustatva, faizam, rasizam, korporativizam, terorizam. Meutim, k a k o je ve istaknuto, u Naelima ne moe se nai t a k o iroka r a z r a d a koncepcije o m j e s t u i ulozi ustatva u okviru faizma. Neosnovane su sasvim s u p r o t n e t v r d n j e da ustaki p o k r e t nije bio po svojim prog r a m a t s k i m k o n c e p c i j a m a p o d odlunijim u t j e c a j e m faizma, te da se izvjesna profaistika orijentacija pojedinih nosilaca ustatva moe (se) tumaiti jedino vanjskopolitikim razlozima, j e r se je mislilo, da e se p o m o u Hitlerove protu-versailleske politike moi razbiti Jugoslaviju i obnoviti s a m o s t a l n u hrvatsku dravu. (/. Jareb, n. dj., 41). 49 Taj Paveliev m e m o r a n d u m je u NDH objavljen 1942. u b r o u r i p o d naslovom: Dr Ante Paveli rieio je h r v a t s k o pitanje (citati se d o n o s e p r e m a t o m izdanju). M e m o r a n d u m je jae zainteresirao n j e m a k o Ministarstvo vanjskih poslova tek p o e t k o m travnja 1941, kad se p r i p r e m a o napad na Jugoslaviju. t a m p a n je tada u nakladi Instituta za p r o u a v a n j e granica i inozemstva (Institut f r Grenz u n d Ausland-studien) u Berlinu, i bio n a m i j e n j e n slubenoj upotrebi. (L. Hory-M. Broszat, n. dj., 28 i d.).

liji. U toj knjizi teite je postavljeno na borbu protiv boljevike opasnosti kojoj se, prema Paveliu, moe suprotstaviti samo faizam. U knjizi on daje punu podrku talijanskom faizmu i njemakom nacionalsocijalizmu. 50 Kako se vidi, ustaki je pokret sebe bezrezervno vezao uz faistiku Italiju i Trei Reich, temeljei svoje programatske koncepcije iskljuivo na podrci tih sila, tj. veui ostvarenje svojih interesa stavljanjem u njihovu slubu. Koncepcija ustaa o rjeavanju hrvatskog pitanja bila je prema tome formulirana u svojim osnovnim postavkama. U iduim godinama ustae joj u emigraciji nisu u biti pridonijeli nita novo. Stoga je bila vanija njena razrada i propaganda za nju u samoj zemlji, koliko je to, dakako, politiki razvoj omoguavao. Od samog poetka konstituiranja ustakog pokreta Paveli je osobitu panju posveivao pitanjima njegove organizacije. Tako je doneseno niz pravila i propisa, preteno u toku 1932, kada je objavljen i spomenuti Ustav kao glavni dokument u kojemu je razraena organizaciona struktura pokreta. Zanimljivo je da su se tek pojedini propisi odnosili na konkretnu organizaciju ustaa u emigraciji, dok je glavnina bila namijenjena stvaranju organizacije u zemlji. Za organizacionu strukturu ustakog pokreta bilo je bitno teritorijalno naelo, tj. da je on zamiljen u skladu sa koncepcijom same politikoadministrativne podjele budue ustake drave na upanije kao glavne jedinice. Osnovne jedinice u organizaciji i hijerarhiji pokreta, koje su okupljale njegove pripadnike, dijelile su se prema Ustavu u etiri vrste. Osnovna jedinica je zbir, koji je okupljao pripadnike pokreta s manjeg podruja (selo, naselje, ulica). Skup svih zbirova na podruju jedne opine inio je tabor, a svi tabori na podruju jednog kotara inili su logor. Najvea jedinica bio je ustaki stoer, koji je okupljao sve logore na podruju jedne upanije. Na elu tih jedinica predvieni su odgovarajui ustaki funkcioneri: zbirnici, tabornici, logornici i stoernici. Oni, u odnosu na svoj rang, treba da predstavljaju ustaki pokret, kao jedinu politiku organizaciju u odgovarajuim upravnim jedinicama budue ustake drave. Na elu itavog pokreta bio je Glavni ustaki stan (GUS) koji je rukovodio cjelokupnim organizaciono-politikim radom. GUS se sastojao od tzv. doglavnikog vijea i pobonikog zbora. Prvi se organ sastojao od najvie 12 doglavnika, a drugi od najvie 7 poglavnih pobonika. Na elu GUS-a bio je ustaki poglavnik koji je ujedno smatran voom itavog pokreta. On je postavljao i razrjeavao sve visoke funkcionere pokreta. Kako se, dakle, moe jasno vidjeti, ustaki pokret je u organizacionom pogledu u mnogome nalazio uzor u faistikom i nacionalsocijalistikom pokretu. To je osobito dolazilo do izraaja u isticanju mjesta i uloge ustakog poglavnika u rukovoenju pokretom. U njegovoj linosti je usredotoena sva vlast u pokretu i buduoj ustakoj dravi. Sam Ustav izriito ukazuje na bezuvjetnost podreivanja svih pripadnika pokreta poglavnikovim odredbama. To je bilo najvidljivije u formulaciji prisege, koju ustae polau pri stupanju u pokret. 51 Dakako, spomenuti propisi o organizaciji pokreta mogli su tek djelimino da se primjenjuju u uvjetima emigracije. Tadanja se djelatnost sva iscrpljivala u organiziranju i obuavanju manjih naoruanih grupa prisegnutih ustaa, a primjenjivani su i pojedini propisi o mobiliziranju pripadnika pokreta i polaganju prisege, njihovom vojnikom
50 Knjiga je tampana u Sieni 1938, na talijanskom jeziku pod p s e u d o n i m o m : A. S. Mrzlodolski, a naslovom fcrrori a orrori. Ova knjiga bila je osobito p r o p a g i r a n a u NDH. Objavljena je u Zagrebu 1941. godine. 51 U formulaciji prisege, koju donosi Ustav, istie se da e svaki organizirani ustaa bezuslovno izvravati sve o d r e d b e Poglavnika te da e sve uiniti to mu Poglavnik naloi. ( Ustaa , 22. V 1941).

obuavanju i politikoj pripremi, vrenju slube, disciplini i dr. 52 Glavna zadaa obuke ustaa bilo je njihovo osposobljavanje za vrenje teroristikih akcija, pa se najvie panje posveivalo uvjebavanju izvoenja atentata, raznih diverzija, te pravljenju paklenih strojeva. Bilo je to usvajanje tzv. tehnike revolucije, kako su je ustae nazivali. 53 Bile su izraene i neke konkretnije direktive za stvaranje ustake organizacije u zemlji. Date su preciznije upute za osnivanje i teritorijalnu podjelu ustakih organizacija na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Upute govore o potrebi potpune konspirativnosti, te zbog toga nikako nije dobro drati neke formalne sastanke i upisivanja. 54 Izraen je i poseban nacrt teritorijalne podjele ustakih organizacija u zemlji po kojemu bi se primijenile odredbe iz Ustava o taborima, logorima i stoerima. Prema posebnoj upanijskoj podjeli budue ustake drave bilo je predvieno da na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine bude 19 upanija, a u skladu s tim 19 ustakih stoera. 55 Politika priprema ustaa bila je najue povezana s vojnikom obukom. Osnovni cilj te vrste obuke bilo je politiko objanjavanje sredstava i metoda u djelatnosti ustaa. 66 Najvie se polagalo na objanjavanje opravdanosti upotrebe svih sredstava prinude i terora u postizanju glavnih ciljeva pokreta, koji su proklamirani u Naelima i Ustavu. Parola borbe za osloboenje i nacionalnu nezavisnost hrvatskog naroda u ustakoj dravi, isticana je konstantno kao osnovni motiv bespotedne borbene akcije protiv svih neprijatelja koji piju krv hrvatskom narodu. Nigdje u nijednoj zemlji na svijetu - pisao je Ustaa, srpnja 1932 - nije se sakupilo toliko doklaenih iarija, koliko na svetome hrvatskom tlu, koji ivu od hrvatskog naroda, nu umjesto da mu za to daju hvalu, i da mu pomognu u njegovoj nadovjenoj borbi za slobodu, oni slue tuinskom nametniku i tiranu, a piju i siu krv hrvatskom seljaku i radniku. Parola osvete davala je osnovni ton i u obuci kadra i u samoj propagandi. 6 7 Takav karakter svoje politike akcije, ustae su oznaavali pojmom revolucije, koja treba da dovede do stvaranja ustake drave, tj. do njihova dolaska na vlast. Revolucijom, krviju i orujem - p i s a o je Ustaa u veljai 1932 - treba sruiti tuinsku tiraniju i uspostaviti nezavisnu dravu Hrvatsku! U tu svrhu kupe se borci u revolucionarne ustake redove, za taj cilj opremaju se i naoruavaju ustae. Ustaka hrvatska revolucionarna organizacija znade uzroke nesree, nu znade i sredstva, kojima se stie sloboda, spas i srea hrvatskoga naroda. U tom cilju, na tom putu, pregaziti e sve zapreke vrstom oruanom rukom. Osnivanje Glavnog ustakog stana, poetkom 1932, bio je najvjerojatnije prvi konkretan korak Pavelia u formiranju ustake organizacije. 68 Prema podacima iz Ustae, GUS je izdavao sve direktive i upute u vezi s pripremama za osnivanje organizacije,
62 Tako su, p o r e d Ustava, d o n e s e n i Propis o ustakoj disciplini, Propis o p r o v o e n j u ustake organizacije, o novaenju, udjelbi i prisegi, Propis o ustakoj odori, o p r e m i i oruju. ( Ustaa, s r p a n j 1932). Godine 1932. izraen je i ustaki grb, koji se p r e m a o d r e e n o m propisu nosio na kapi sprijeda. On je imao oblik slova U sa z n a k o m g o r u e b o m b e u n j e m u . (Ustaa, travanj 1932). 53 54

Ustaa, travanj 1932.

U u p u t a m a se obavezno zahtijeva od s t r a n e svakog organiziranog ustae da v r b u j e b a r e m pet do est novih lanova i r a s t u r a n j e Ustae, kao glavnog glasila pokreta. 55 Ustaa, s r p a n j 1932. S p o m e n u t a upanijska podjela bit e uzor za kasniju u p r a v n u podjelu u NDH, d a k a k o s o d r e e n i m p r o m j e n a m a . 56 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd (dalje: VII), Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. A. Mokova.
57 Parole osvete obiljeavale su sadraj svakog broja Ustae. U veljai 1932. Ustaa je pisao: No, revolver, bomba i pakleni stroj, to su idoli, koji ima ju povratiti seljaku plodove njegove zemlje, r a d n i k u kruh a Hrvatskoj slobodu . U s r p n j u 1932, Ustaa donosi lanak pod naslovom: Treba klati, u kojemu, m e u ostalim, pie: Ono to pije krv hrvatskog naroda, t r e b a poklati, da se vie nikada to zlo u hrvatskoj sredini ne pojavi. 58

Ustaa, veljaa 1932. donosi p o d a t k e o djelatnosti GUS-a.

meu njima Ustav i Naela. Premda u Ustavu nije preciznije odreena uloga GUS-a, izuzev imenovanja funkcionera, ipak se moe zakljuiti da je trebalo da on predstavlja najvii organ ustake organizacije. U samoj praksi, djelatnost GUS-a najee je oznaavala upravo pojedine akcije samog Pavelia kao poglavnika, koji se nalazio na elu GUS-a. Po svoj prilici je sam Paveli bio u stvari jedini predstavnik GUS-a. Nema meutim pouzdanijih podataka o tome je li Paveli svoje pojedine najprisnije suradnike formalno imenovao za lanove GUS-a, iako je to Ustavom bilo precizirano. To je bez sumnje mogao biti samo dokaz da GUS u formalnom smislu nije ni vrio namijenjenu mu funkciju. Sva vlast nad organizacijom bila je usredotoena u linosti ustakog poglavnika, o ijoj je volji prvenstveno ovisila i pozicija svakog pojedinog lana, pa prema tome i onih najuglednijih. 69 Kod prikaza glavnih punktova ustake organizacije u emigraciji treba poi od injenice da se njena glavnina nalazila u Italiji. U Italiji je ustaka skupina bila najbrojnija i tu se nalazila vodea grupa ustaa okupljenih oko Pavelia. 60 To su u prvom redu bili: Eugen Dido Kvaternik, Mijo Babi, Andrija Artukovi, Mile Budak, Erih Lisak, Joa Milkovi, Ivo Hereni, Vilko Penikar, Zvonimir Pospiil, Ante Mokov, Jure Franceti, Vjekoslav Servatzy, Stanko Hranilovi, Mijo Bzik, Tomislav Serti, Jerolim Kati, Ante Pejkovi, Ivan i Kruno Devi. Osim toga, tamo je bio i glavni propagandni centar, koji je osobitu djelatnost razvijao do jeseni 1934, tj. do atentata na kralja Aleksandra u Marseilles Iz Italije je vodio i glavni kanal za prenoenje propagandnog materijala i oruja u zemlju, s ciljem da se organiziraju teroristike akcije i stvara ilegalna ustaka organizacija. Iz Italije su inicirane i organizirane dvije najvee ustake teroristike akcije: tzv. velebitski ustanak i marsejski atentat. Takoer su pojedinci ustae iz zemlje odravali u prvom redu vezu s emigracijom preko Italije. 61 Posebno je znaenje ustaki punkt u Italiji dobio poslije atentata u Marseilleu, kada postaje stjecite najveeg dijela ustake emigracije u Evropi. Premda je od tada javna ustaka djelatnost gotovo potpuno zamrla i u Italiji, a sam Paveli morao biti zatvoren, ipak je koncentracija ustaa n a j e d n o m mjestu sprijeila opasnost njihova osipanja, to se u nastaloj situaciji lako moglo dogoditi. Tako su ustae mogli i dalje ostati odreen faktor s kojim je Italija raunala za eventualne potrebe u budunosti. Tada je bilo u Italiji neto vie od 500 ustaa. 62 Jedna od najaktivnijih propagandistikih ustakih grupa bila je u Berlinu. U njemako-jugoslavenskim odnosima pitanje ustaa javlja se prije stupanja Hitlera na vlast. U Berlinu je naime Branko Jeli, jedan od ustakih voa i prvih emigranata, organizirao ustaki propagandni centar, koji je svratio panju i samog njemakog Ministarstva vanjskih poslova. U Njemakoj ustaka propaganda je najvie djelovala preko listova Croatia
59 U vezi s doglavnikim vijeem i pobonikim zborom, koji sainjavaju GUS, M. Budak izjavljuje da nikada ni j e d n o ni d r u g o tijelo nije uspostavljeno, niti je ikada funkcioniralo. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. M. Budaka). Poznata su s a m o dva imenovanja. Poetkom svibnja 1934. Paveli je Marka Doena i m e n o v a o proelnikom doglavnikog vijea, a B u d a k a doglavnikom. (IHRPH, MF 181, sn 205 i 212). 60 Svi su oni bili smjeteni u pojedinim n a v e d e n i m ustakim logorima. to se tie sjedita Glavnog ustakog stana, on se najprije nalazio u Torinu a zatim u Bologni. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. A. Mokova). Usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj. 61.

F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 73 i d. Isto. 67-72. P r e m a izjavi A. Mokova, na Liparima je bilo i n t e r n i r a n o oko 560 ustaa. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9). P r e m a izjavi M. Budaka, koji je na zahtjev Pavelia, p o e t k o m 1935. d o a o na Lipare i p o s t a o zapovjednik logora, bilo je 510 pripadnika organizacije. B u d a k donosi i podatak da je talijanska vlada davala financijska sredstva za izdravanje ustaa, a p r e k o inspektora javne sigurnosti Contija. Od sijenja 1935. o d o b r e n a su sredstva u iznosu od 94.000 lira mjeseno. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9).
62

61

press i Nezavisna Drava Hrvatska, koje je ureivao i izdavao sam Jeli. Ondje su takoer tiskani mnogobrojni ustaki letai i broure. U sijenju 1934. zabranjeno je daljnje izdavanje ovih listova, ali to nije znailo da su bile prekinute i veze ustaa s nacistikim krugovima. Njemaka grupa ustaa bila je usko povezana s grupom u Austriji (Be, Graz), koja je takoer razvijala relativno znatnu propagandnu djelatnost. 63 Za razliku od Italije, ustae u Njemakoj i Austriji, tj. Treem Reichu, nisu bili stacionirani u posebnim logorima. Ustaka grupa u Maarskoj bila je organizirana po uzoru na organizaciju u Italiji. Njome je rukovodio jedan od glavnih Pavelievih suradnika, Gustav Perec, koji je nakon uskraenoga azila u Austriji, preao u Maarsku. Po direktivi Pavelia, a uz pristanak maarske vlade, Perec je jo 1931. na posjedu Janka Pusta kod Nagy Kanizse, u neposrednoj blizini jugoslavenske granice, organizirao ustaki logor. U njemu se na poetku okupilo oko 20 emigranata, veinom iz Jugoslavije, a uskoro ih je bilo dvostruko vie. Janka Pusta postala je jedan od glavnih ustakih centara za obuavanje diverzantskih grupa i atentatora. Zadaa im je bila u prvom redu da se prebacuju u Jugoslaviju i u njoj izvode razne diverzije, ire ustaku propagandu i poduzimaju druge manje akcije. U Janka Pusti obuavani su i ustae, koji su sudjelovali u atentatu u Marseille-u. Perec je bio dvije godine na elu logora na Janka Pusti, zatim ga je zamijenio Vjekoslav Servatzy, takoer jedan od glavnih Pavelievih suradnika, koji je rukovodio logorom do lipnja 1934, kad je logor po nalogu maarskih vlasti bio rasputen. 6 4 Bez sumnje je jedan od razloga za taj korak maarske vlade bilo i javno iznoenje dokaza o Janka Pusti, koje su jugoslavenske vlasti objavile u tampi 1933. godine. 66 Za razliku od djelatnosti u Italiji, Njemakoj i Maarskoj, gdje se u prvom redu traila podrka slubenih krugova tih drava, u ostalim je zemljama Pavelieva akcija bila poglavito usmjerena na traenje oslonca u redovima hrvatskog radnitva koje je zbog ekonomskih razloga emigriralo iz Jugoslavije. Prije svoje akcije u Maarskoj, Perec je po nalogu Pavelia radio u Belgiji na pridobijanju hrvatskih radnika za ustaku organizaciju. Kao prvi konkretniji korak u tom pravcu moe se smatrati osnivanje Hrvatskog saveza uzajamne pomoi, sa sjeditem u Seraingu. U njemu je bio okupljen tek mali broj radnika, a preko njega se organiziralo vrbovanje novih pripadnika za ustake logore u Italiji. Taj je savez imao podrunice u desetak belgijskih gradova. Njego.va djelatnost uskoro je naila na otpor veine hrvatskog radnitva u Belgiji, u kojemu su vidljiviju ulogu igrali i komunisti. Uglavnom su slini pokuaji ustaa na stvaranju organizacije poduzimani u Nizozemskoj i Francuskoj, ali bez ikakva uspjeha. 66 Od sredine 1931. ustaka se akcija prenosi i meu hrvatske iseljenike u Sjevernoj i Junoj Americi. Mnogobrojni iseljenici na tim kontinentima bili su okupljeni u razliitim politikim i drugim organizacijama, te preko njih prisno vezani s prilikama u domovini. Ustae su u svojoj akciji raunali na ekonomsku pomo raznih iseljenikih ustanova i pojedinaca, a nadali su se uspjehu zbog velikog uzbuenja to ga je meu iseljenicima izazvao atentat na Radia i hrvatske zastupnike kao i uspostava estojanuar63 Pored Jelia, u N j e m a k o j su j e d n o vrijeme bili aktivni Mladen Lorkovi, Andrija Artukovi, B r a n k o Benzon, Vladimir Koak, Mile Budak, Mijo Gavranovi. Opirnije o djelatnosti ustaa u Treem Reichu usp.: D. Biber, Ustae i Trei Reich, JI 2/1964; L Hory-M. Broszat, n. dj, 25 i d.; F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188-189. 64 Netoan je p o d a t a k kod F. ulinovia, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188, d a j e logor u J a n k a Pusti r a s p u t e n tek n a k o n marsejskog atentata. 65 Od napisa u tampi, u vezi s tim istiu se lanci koje su objavile zagrebake Novosti (5-14. X 1933), a zatim objavljeni u p o s e b n o j b r o u r i p o d naslovom: Tajne e m i g r a n t s k i h zloinaca, Zagreb 1933, kojoj je k a o a u t o r n a v e d e n a Jelka Pogorelec. 66 F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 65.

28

skog reima. Glavni nosilac ustake akcije bio je Branko Jeli, koji je u toku 1931. proao gotovo sve vee drave na oba kontinenta, pokuavajui u njima osnovati uporita ustake organizacije. Istodobno, propagirao je Pavelieve ideje i potrebu stvaranja ustakog pokreta nizom predavanja i govora. Meutim, ustaka akcija nije na amerikom tlu mogla poluiti vidljivije rezultate. U hrvatskom iseljenitvu u Sjevernoj i Junoj Americi nije se mogla stvoriti jaa podrka za akciju ilegalne teroristike organizacije. U redovima hrvatskog iseljenitva bila je u prvom redu razvijena javna opoziciona politika prema reimu u Jugoslaviji, jo od 1918. godine, tj. od uspostave jugoslavenske drave. Jeli je pokuao osnovati organizaciju pod imenom Hrvatski domobran. U tome je imao vie uspjeha na tlu June Amerike, i to u Argentini, Brazilu, Urugvaju i Boliviji, gdje je osnovan manji broj ogranaka Hrvatskog domobrana. U SAD, ta organizacija nije imala uspjeha i svodila se na malobrojne povjerenike. Ondje su ustae naili na jaku prepreku zbog antifaistike orijentacije hrvatskih iseljenika, na emu su radili komunisti. Zahvaljujui tome, ustae nisu uspjeli u glavnoj nakani da steknu jai utjecaj u Hrvatskoj bratskoj zajednici, najveoj hrvatskoj iseljenikoj organizaciji. Osvajanje te ustanove omoguilo bi im utjecaj na iseljenike. U Kanadi je pokuaj osnivanja Hrvatskog domobrana potpuno onemoguila jaka organizacija HSS-a. 67 Prema organiziranju ustakih punktova u emigraciji dade se zakljuiti kako se ustaka skupina konstituirala prvenstveno kao teroristika organizacija. Bilo bi, meutim, neispravno uzrok tome traiti iskljuivo u Pavelievoj tenji da ustaku organizaciju osposobi samo za teroristike akcije. Radi se u prvom redu o injenici da ustaka organizacija, s obzirom na proklamirane ciljeve, metode i sredstva borbe, nije mogla dobiti nikakvu snaniju podrku u hrvatskom iseljenitvu. Ustaka organizacija mogla je, prema tome da bude odreeni faktor samo zahvaljujui podrci zainteresiranih drava. Bilo je jasno od kojih drava ona tu podrku dobiva, a stavljanje u njihovu sliibu, bila je cijena kojom je trebalo platiti daljnju egzistenciju. Nema osnove tvrdnjama da Paveli nije imao vrstu poziciju u rukovoenju ustakom organizacijom u emigraciji, tj. da nije imao odluujui utjecaj u svim ustakim grupama. 6 8 Paveli je kao idejni i organizacioni zaetnik ustatva nastojao svim silama da bude i jedini inspirator u privlaenju i okupljanju pripadnika ustake organizacije. Svakako i to je utjecalo na onakvo formuliranje spomenutog hijerarhijskog statusa ustake organizacije. Paveli je punu panju posveivao stvaranju ustake organizacije ne samo u Italiji, gdje je najneposrednije sudjelovao, nego i na svim ostalim spomenutim podrujima, gdje su najprivreniji mu suradnici iskljuivo u njegovo ime stvarali ustaku organizaciju. Bez sumnje je zbog osobnih interesa u redovima ustake emigracije bilo rivaliteta, tj. sukoba meu pojedinim, veim ili manjim ustakim funkcionerima. Ipak, meu utjecajnijim pojedincima ili grupama nije bilo neke ozbiljnije opozicije prema samom Paveliu, koja bi ugrozila njegovu poziciju i oslabila autoritet. Paveli je uspijevao da se, izmeu ostalog, koristi ba spomenutim suparnitvom meu pojedincima, jaajui tako vlastiti poloaj. Ako je i bilo pokuaja osamostaljivanja pojedinih istaknutijih ustaa, koji su teili da stvore to neovisniju poziciju u odnosu na poglavnika, Paveli je uspijevao da ih onemogui, ne birajui pri tome sredstva. 69
Isto, 65-66. Tako npr. F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 188-191, dijeli ustaku organizaciju na nekoliko grupa, koje, p r e m a njemu, m e u s o b n o nisu sve bile vrsto povezane, iako je skupina ustaa (oko Ante Pavelia) na t o m e ve ivo radila. P r e m a ulinoviu, Pavelieva pozicija kao ustakog poglavnika, stvarala se tek postepeno, a uvrstila se sa njegovim d o l a s k o m u Zagreb (...). 69 Karakteristian je u t o m pogledu bio sluaj Gustava Pereca. On se zamjerio Paveliu zbog svog samovoljnog p o n a a n j a na J a n k a Pusti. Bez s u m n j e je i to imalo udjela u Pavelievoj odluci da smijeni Pereca s njegove d o t a d a n j e dunosti, n a k o n otkria njegove veze s Jelkom Pogorelec, koja je bila u slubi jugoslavenske policije. Poslije a t e n t a t a u Marsseille-u, Perec je bio likvidiran. (F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 64).
68 67

USTAE I NJIHOVE AKCIJE U SVJETLU POLITIKE FAISTIKE ITALIJE I TREEG REICHA

Kako je ve naprijed istaknuto, ustaka akcija u emigraciji mogla je u pravom smislu rijei izazvati panju prvenstveno onih drava koje su pokazivale revizionistike tendencije prema Jugoslaviji, kao Italija, pa je razumljivo da se ustaka organizacija na njenom tlu i konstituirala. Ona je tu i razvijala najveu djelatnost pripremajui se za dolazak na vlast u Hrvatskoj i ekajui pogodan trenutak. Dakako, tome su pogodovali i veoma osjetljivi odnosi izmeu Italije i Jugoslavije. Mussolinijeva ekspanzionistika politika prema Balkanu podravala je akciju razbijanja Jugoslavije. Ustaka organizacija je zbog toga prvenstveno i sluila Italiji kao instrument pritiska na kralja Aleksandra i njegovu politiku. Ustae su dobili odreenu zatitu i utoite i u Maarskoj zbog njenih revizionistikih stavova prema Jugoslaviji. Nedvojben je dokaz podizanje ustakog logora na Janka Pusti sa znanjem maarske vlade. Ukidanje tog logora zbog pritiska jugoslavenske vlade na vladu u Budimpeti, bio je manje znak slabljenja revizionistikih aspiracija Maarske prema Jugoslaviji, a mnogo vie taktiki potez. 70 Premda je Pavelieva propaganda radi pribliavanja Treem Reichu i Hitleru bez sumnje naila na odreenu naklonost njemakih politikih vrhova, ona ipak, s obzirom na njemaku slubenu vanjsku politiku, nije tada ozbiljnije dolazila u obzir. Budui da je Njemaka bila zainteresirana za stabilan poloaj Jugoslavije, ona joj je davala podrku, to e osobito doi do izraaja za vlade Milana Stojadinovia. Motivi takvoj politici leali su s jedne strane u tenji Nijemaca da to vie ojaaju ekonomski utjecaj u Jugoslaviji, a s druge strane, i u odreenoj obazrivosti prema Italiji u iju je interesnu sferu Jugoslavija ulazila. Kako se, dakle, vidi, ustaka organizacija nalazila se prvenstveno u slubi faistike Italije te joj u tom pogledu treba ovdje posvetiti vie panje. U toku 1931. u zemlju se prebacuje grupa ustaa iz Italije i Maarske da izvri razne diverzantske akcije. Istodobno, u zemlju je bilo ubacivano sve vie ustakog propagandnog materijala. Glavne ustake baze na granici prema Jugoslaviji bile su u Maarskoj Janka Pusta, a u Italiji Rijeka i Zadar. Ustaka organizacija se ovim akcijama potpuno stavila u slubu Mussoliniju i talijanskoj vladi, kao svojim pokroviteljima, koji su se u tadanjoj situaciji koristili svim mogunostima pritiska na Jugoslaviju, osobito zbog sukoba interesa u odnosu prema Albaniji. Uskoro je slijedila vea ustaka akcija, izvedena poetkom rujna 1932. u Lici; tu su akciju ustae kasnije nazvali Velebitskim ustankom. Poto su se desetorica ustaa prebacila iz Italije preko Zadra na Velebit, s ciljem da se udrue s tamonjim organizatorima (Juco Rukavina, Andrija Artukovi, Marko Doen) - dolo je do manjih lokalnih sukoba sa andarmerijom i do diverzija na neke slubene objekte. Najvei pothvat bio je napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima, 6-7. rujna 1932. godine. Veina sudionika te akcije bila je uhvaena, meu njima Juco Rukavina, dok su ustae emigranti uspjeli da se prebace preko granice, zajedno s njima otili su Artukovi i Doen. 71
70 Opirnije o t o m e usp. J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove E v r o p e 1918-1938, Beograd 1939, II, 427 i d. O o d n o s i m a Jugoslavije i M a a r s k e do tada usp. V. Vinaver, Jugoslavija i M a a r s k a 1918-1933, Beograd 1971. i Lj. Boban, Maek i politika HSS-a, n. dj. I, 399-400. 71 Opirnije o ovoj akciji i njenim posljedicama usp. T. Stojkov, O takozvanom Likom u s t a n k u 1932, SP, 2/1970, 167 i d., i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 74-75. O o d n o s i m a Italije i Jugoslavije u to vrijeme usp. B. Krizman, Vanjska politika jug. drave, n. dj., 49 i d.

Unato takvom ishodu, ustae su akciju u Lici isticali kao znaajan uspjeh svoje borbe. Ve po parolama, koje je Ustaa propagirao u kolovozu (Velebit je oivio, Ustae su na Velebitu, S Velebita krik se ori), moe se pretpostaviti kako se pomiljalo na izvoenje vee akcije. Njome je trebalo ukazati na veliku unutranju nestabilnost Jugoslavije, koja prijeti njenim skorim raspadom. Prema komentaru, objavljenom u Ustai, listopada 1932, ustae su isticali kako su ovom akcijom postigli eljeni cilj, tj. kako je svjetska tampa zabiljeila dogaaje u Lici i upoznala tako rei preko noi hrvatsku narodnu stvar, te se je za nju cijeli svijet zainteresirao. Istiui kako je glavni cilj ustaa razbijanje i ruenje Jugoslavije, to e oni i uiniti podizanjem revolucije pod vodstvom svog voe Ante Pavelia, Ustaa je zagovarao iskljuivo oruane akcije optuujui sve one koji ne znaju i koji nee da znadu, da je doba papirnate i jezine borbe prolo, da nita nije koristilo, da sada vodi i da e voditi glavnu rije portvovnost, revolveri, bombe i otri bodei hrvatskih ustaa (...). Prema nekim raspoloivim podacima dade se zakljuiti da je Paveli pomiljao na jo jednu veu ustaku akciju u Jugoslaviji, ali do toga nije dolo. 72 U daljnjoj teroristikoj djelatnosti ustaa sve je znaajnije mjesto zauzimala ideja o atentatu na kralja Aleksandra. Ona je dobila podrku i pripadnika VMRO, koji su imali inae znatno vie iskustva u izvoenju atentata. Ubojstvo jugoslavenskog kralja, kao glavnog nosioca i simbola reima u zemlji, inilo se i jednoj i drugoj strani znaajnom akcijom u borbi za razbijanje Jugoslavije. Prvi je pokuaj atentata na Aleksandra bio u prosincu 1933. u Zagrebu, prilikom njegova posjeta. Meutim, do atentata uope nije ni dolo, jer je jugoslavenska policija uspjela sprijeiti namjeravanu akciju, koju su trebali izvriti posebno ubaeni atentatori iz inozemstva. 73 Pogodnija prilika pojavila se kad se saznalo da e kralj Aleksandar posjetiti Francusku, pa je donesena odluka da se atentat na njega izvri odmah pri stupanju na francusko tlo, u Marseilleu. Odmah su zapoete zajednike pripreme ustaa i pripadnika VMRO-a, a glavnu ulogu u pripremama imali su ljudi uvjebani za takve akcije jo prije na Janka Pusti. Pripremama je rukovodio Eugen D. Kvaternik, koji ve u to vrijeme izbija meu najblie Pavelieve suradnike. Briljive pripreme urodile su atentatom, 9. listopada 1934. u Marseilleu. Tom prilikom smrtno je stradao i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou. Ovdje nije mjesto da se ulazi u razmatranje svih posljedica atentata, koje su znatno djelovale na daljnji unutranjo politiki razvoj u Jugoslaviji i njene vanjsko-politike odnose, nego treba prikazati posljedice za samu daljnju sudbinu ustake organizacije. Raspoloivi podaci i dosadanja istraivanja uope upuuju da su s atentatom u Marseilleu u odreenom smislu bili povezani slubeni krugovi Italije i Maarske. 74 Bez sumnje je sama Italija u tom pogledu imala najvie udjela jer su se sve osnovne pripreme ustaa za atentat zbivale u Italiji, gdje su inae bili nastanjeni glavni organizatori na elu s Paveliem. Nasuprot tome, manje je odriva teza o
72 P r e m a n e k i m podacima, takva vea akcija bila je planirana za studeni 1932, ali je Mussolini na zahtjev Engleske o d u s t a o od nje. (Usp. V. Vinaver, Ugroavanje Jugoslavije 1919-1932, n. dj., 144). 73 Vie o t o m e usp. R. Horvat, n. dj., 537-538; N. B. Milovanovi, Od marseljskog atentata do trojnog pakta, Zagreb 1963, 29-30. 74 Od relativno znatne literature o m a r s e j s k o m a t e n t a t u navodimo: J. M. Jovanovi, Diplomatska istorija Nove Evrope, n. dj., II; V. Milievi, Der K n i g s m o r d von Marseille, Bad Godesberg 1959; J. B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis 1934-1941, New York 1962; V. K. Volkov, Operacija Tevtonskij me, Moskva 1966; D. Biber, Ustae i Trei Reich, n. dj., . Avramovski, Balkanske zemlje i velike sile, n. dj.; T. Stojkov, Opozicija u v r e m e estojanuarske diktature, n. dj.; N. B. Milovanovi, Od marseljskog a t e n t a t a do Trojnog pakta, n. dj.; M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka 1970, 307-308, 323-326.

neposrednijem udjelu Berlina u organiziranju atentata, iako je injenica da su nacistiki vrhovi nakon atentata uurbano poduzeli konkretne korake da se zatakaju svi momenti koji bi mogli kompromitirati Trei Reich. 75 I sama jugoslavenska vlada je bila svjesna odgovornosti Italije i Maarske, te je u poetku bila spremna da u Drutvu naroda podigne optubu protiv tih drava. Inae, vlada u Beogradu bila je spremna da prihvati zadovoljtinu, ako se likvidiraju ustaki punktovi u tim zemljama. Meutim, zapadne sile nisu bile voljne podrati takvu akciju jugoslavenske vlade, i to u prvom redu zbog same Italije, kojoj su se Francuska i Engleska eljele pribliiti radi izgradnje vre politike prema Hitleru. Te zemlje su davale Jugoslaviji podrku samo u podizanju optube protiv Maarske. Mussolini je ve u studenom 1934. izjavio da nee izruiti Pavelia, ali da e poduzeti odreene sankcije prema ustaama, izraavajui ujedno i aljenje Italije zbog pogibije kralja Aleksandra. 76 Jugoslavenska vlada je zbog svega toga reterirala pod pritiskom Engleske i Francuske, pa je njen Memorandum pred Savjetom Drutva naroda, u prosincu 1934, sadravao samo optubu protiv Maarske. Maarska vlada je primila na znanje Rezoluciju Drutva naroda, u kojoj se od nje trailo poduzimanje odgovarajuih sankcija prema onim faktorima, za koje bi se utvrdilo da su krivi za atentat. Izjava maarske vlade, kojom je ona obavijestila Drutvo naroda d a j e povela istragu i izrazila spremnost da kazni krivce, oznaavala je ujedno i kraj razmatranja odgovornosti za marsejski atentat u okviru meunarodne organizacije. 77 Odmah poslije atentata u Marseilleu, talijanska je vlada, zbog daljnjih neeljenih posljedica, internirala na Liparske otoke sve lanove ustake organizacije u Italiji. Nisu bili internirani samo ustae, koji su se nalazili u pojedinim vojnim logorima, nego i oni koji su se dotad potpuno slobodno kretali po Italiji. U isto vrijeme likvidiran je i ustaki
75 Tako npr. V. K. Volkov, Operacija Tevtonskij me, n. dj., iznosi tezu da je glavni cilj marsejskog a t e n t a t a bio da se p o k u a j e m ubistva kralja Aleksandra organizira zapravo ubistvo francuskog ministra L. B a r t h o u a . Atentat je, naime, t r e b a o da poslui interesima Treeg Reicha radi r u e n j a sistema kolektivne sigurnosti u Evropi, a k o j e m u je j e d a n od glavnih p o b o r n i k a bio Barthou. P r e m a tome, atentat je, po Volkovu, bio djelo samih Nijemaca. Raunalo se na slabljenje odn o s a izmeu F r a n c u s k e i Jugoslavije, te u o p e Male Antante, a uz to bi bio zadan ozbiljan u d a r a c pribliavanju F r a n c u s k e i Italije. N a s u p r o t tome, D. Biber, n. dj., 47, ukazuje da za s a m o utvrivanje i analizu politikih motiva i ciljeva nacista u vezi s ovim a t e n t a t o m n e m a jo nikakvih izvora iz prve ruke. Uklanjanje B a r t h o u a bez s u m n j e je bilo u interesu ciljeva nacistike politike. V e o m a je, m e u t i m , nerasvetljeno pitanje, da li se to moe tvrditi i u pogledu kralja Aleksandra. 76 Usp. D. Biber, n. dj., 46-47. 77 Usp. T. Stojkov, Opozicija u v r e m e e s t o j a n u a r s k e diktature, n. dj., 275-276. U okviru istrage f r a n c u s k i h vlasti t r e b a ukazati na sudski proces trojici u h v a e n i h ustaa iz grupe atentatora. (I. Raji, M. Kral j, Z. Pospiil), koji je voen u Aix en Provenceu, s r e d i n o m s t u d e n o g 1935, a n a k o n podueg p r e k i d a nastavljen i zavren p o e t k o m veljae 1936. Atentatori su bili osueni na doivotnu robiju. Neto kasnije o d r a n j e u odsustvu i p r o c e s Paveliu i E u g e n u Didi Kvat e r n i k u koji su o s u e n i na smrt. O tim p r o c e s i m a jugoslavenska t a m p a je u to vrijeme pisala vrlo opirno; od literature v.: V. Milievi, Der K n i g s m o r d von Marseille, n. dj.; V. K. Volkov, Operacija Tevtonskij me, n. dj. Jugoslavenska vlada bila je vidljivo nezadovoljna p r e s u d o m izreenom u Aix en Provenceu, istiui da je p o r o t a podlegla utjecaju advokata, koji su j e d a n teak m e u n a rodni zloin prikazali k a o politiko delo i k a o rezultat razvoja j e d n o g potitenog naroda. Osobito je u p o z o r e n o na n e p o b i t n e injenice koje su u t v r e n e na procesu: ilegalni rad ustake organizacije i postojanje ustakih vojnih logora u n e k i m s u s j e d n i m dravama, specijalna zadaa logora na J a n k a Pusti, uloga Eugena Dide Kvaternika u organiziranju a t e n t a t a i dr. (F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj 68). Jedan od o s u m n j i e n i h za sudjelovanje u a t e n t a t u bio je tada ve bliski Paveliev suradnik Andrija Artukovi, koji je na zahtjev f r a n c u s k e vlade, iz Londona, gdje je boravio, bio izruen u sijenju 1935. jugoslavenskim vlastima. Meutim, b u d u i da mu se u s u d s k o m p r o c e s u u proljee 1936. u B e o g r a d u nije mogla dokazati krivica u vezi s a t e n t a t o m , bio je osloboen. (Isto).

centar u Maarskoj. Tada iz Maarske i Belgije prelazi oko 100 emigranata i bjegunaca u Italiju, ali im je i ova uskoro zatvorila svoje granice. Logor u Liparima postaje stjecite ustake emigracije, dok je u drugim zemljama ona bila uglavnom svedena na malobrojne pojedince. Posljedice atentata osjetio je i sam Paveli, koji je od listopada 1934. do travnja 1936. bio zatvoren u Torinu, a poslije toga interniran u Sieni, gdje je ostao do 1939. godine. 78 I njemaka je vlada na zahtjev Jugoslavije poduzela odreene korake u pogledu ustaa. Istraga provedena u Njemakoj, u vezi s atentatom, nije dodue imala ire razmjere, to se vidjelo i po nezadovoljstvu jugoslavenske vlade s postignutim rezultatom, ali je ipak daljnja djelatnost ustaa bila znatno ograniena. 79 Premda su se, dakle, spomenute drave deklarativno ograivale od ustake organizacije nakon marsejskog atentata, umanjujui dotadanju podrku, jugoslavenska vlada ipak nije uspjela da joj zada odluniji udarac. Ustae su, naime, bili rezerva za eventualne potrebe u budunosti, na to je osobito raunala Italija, pa su zato uivali i dalje zatitu faistikih i nacistikih krugova. Ipak je znatno smanjena javna djelatnost ustaa bila vidljiva posljedica atentata u Marseilleu. Stalna prismotra talijanskih vlasti i osjetno smanjena dotadanja financijska pomo, te Pavelievo izdravanje zatvora, zakoili su svaku akciju ne samo u Italiji, nego su utjecali na ustake akcije i u drugim zemljama, prvenstveno u Njemakoj i Maarskoj. Kad je Paveli u oujku 1936. puten iz zatvora, i preao u internaciju, pri emu je bio znatno slobodniji, javili su se prvi znaci oivljavanja ustake akcije: Paveli je osobno poeo provoditi manje propagandne akcije. Uz nadu koju je polagao u Mussolinija, on je nastojao izazvati i veu panju Hitlera, piui politike pamflete i promemorije, od kojih je svakako najvaniji ve spomenuti spis Die kroatische Frage. Premda je Pavelieva propaganda radi pribliavanja nacional-socijalistikoj Njemakoj bez sumnje nailazila i na odreenu naklonost u politikim vrhovima, ona ipak, s obzirom na njemaku zvaninu vanjsku politiku, nije tada ozbiljnije dolazila u obzir. 80 Naprotiv, u Berlinu se izlazilo u susret zahtjevima Stojadinovieve vlade za suzbijanje ustake akcije. Tako su na intervenciju jugoslavenskih predstavnika, njemake vlasti u drugoj polovici 1938. izdale nareenje svim policijskim organima u Njemakoj da najstroe nadziru svakog evidentiranog hrvatskog emigranta, te da se potrebnim mjerama (pretres stanova, nadgledanje korespondencije i dr.) onemogui daljnji rad protiv Jugoslavije. U kolovozu 1938. bili su konfinirani B. Jeli i I. Perevi kao vodei predstavnici ustake emigracije u Njemakoj. Meutim, sve te mjere njemakih vlasti, nisu imale sudbonosnijih posljedica za same ustae na podruju Treeg Reicha. 81
Isto, 68-69. Opirnije o t o m e usp.: D. Biber, n. dj., 43-46; L. Hory-M. Broszat, n. dj., 25 i d. 80 Tako I. Bogdan, koji je 1942. priredio za t a m p u s p o m e n u t i Paveliev spis Die kroatische Frage, iznosi kasnije p o d a t a k d a j e Paveli n a m i j e n i o taj spis n j e m a k i m krugovima, kod kojih tada nije uivao simpatije. (Hrvatska misao, br. 3, 1953, 35). 81 Tako je npr. B. Jeli u b r z o p u t e n iz zatvora, te ve u veljai 1939. napustio N j e m a k u i otiao u SAD. P r e m a nekim podacima, Jelia je na mjestu voe ustake g r u p e u Treem Reichu naslijedio Vilko Rieger, tada student. U toj grupi i dalje su se isticali Ivan Perevi, Ivan Kodani, B e n o Klobuari, Andrija Artukovi, Mladen Lorkovi, te Stijepo Peri i Mijo Gavranovi. Vie o t o m e usp. u D. Biber, n. dj., 50-51. Biber ocjenjuje ovim rijeima dalju poziciju ustaa u okviru n j e m a k e politike: Na osnovu dosad p r i s t u p a n e d o k u m e n t a c i j e moe se zakljuiti d a j e nacistima ustaka organizacija bila interesantnija u o b a v e t a j n o m i teroristikom pogledu nego li u politikom smislu. (...) Sve represivne m e r e protiv ustaa p r e d u z e t e na zahtjev Stojadinovieve vlade bile su iskljuivo palijativnog karaktera, s r a u n a t e na smirivanje vladinih krugova u B e o g r a d u i uvrivanje Stojadinovievog autoritativnog sistema. Ustae su s a m o d r a n e u rezervi da bi u svoje v r e m e odigrale ulogu koja im je bila i n a m e n j e n a . (Isto, 54).
79 78

3 - USTAE I NDH

33

Na slabljenje djelatnosti ustakih elemenata u Maarskoj poslije marsejskog atentata, osjetno je utjecalo i smanjenje njihova broja nakon likvidiranja logora u Janka Pusti, kad ih je veina prela u Italiju, a tek nekoliko emigranata ostalo, oekujui povoljniju situaciju. Zbog nedostatka izvorne grae ne moe se pouzdanije utvrditi u kojoj mjeri se Paveli nakon izlaska iz zatvora uspio povezati s maarskim slubenim krugovima preko svojih glavnih suradnika u Maarskoj (Ivica Frank, Ivan Perevi, Marko Doen), ali je sigurno nastojao da i ondje oivi ustaku akciju. Prema obavjetenjima jugoslavenskog poslanstva u Budimpeti, potkraj 1936, meu lanovima ustake emigracije u Maarskoj osjeala se velika nervoza i uznemirenost, izazvana spoznajom o mogunosti zblienja Italije i Jugoslavije, to bi bilo prilog i unutranjoj stabilizaciji Jugoslavije. Tu psihozu pojaavale su i vijesti o predstojeim razgovorima izmeu Maeka i vlade oko rjeavanja hrvatskog pitanja, uslijed ega je nastalo veliko neraspoloenje ustaa protiv voe HSS-a. Zbog toga je meu emigrantima u Maarskoj bila jae izraena ideja o potrebi poduzimanja neke hitne akcije za otcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije. Tu im je iluziju razbio sam Paveli, koji j e - prema nekim podacima-izjavio jednom lanu maarske grupe ustaa, prilikom njihova sastanka u Firenzi, kako Italija ne doputa da se s njenog teritorija razvija bilo kakva razorna djelatnost protiv Jugoslavije te da privremeno uskrauje daljnju novanu pomo ustakoj akciji u tom pravcu. Paveli je tada izrazio miljenje kako vie nije mogue voditi iz inozemstva teroristiku djelatnost protiv Jugoslavije, nego je treba prenijeti u samu zemlju, a vani treba samo politiki djelovati. Paveli je, meutim, i dalje ozbiljno raunao na ustaku propagandu u Maarskoj, pa je naredio Mladenu Lorkoviu da svoj dotadanji rad u Berlinu nastavi u Budimpeti. 82 Ustaka djelatnost u samoj Italiji ipak nije mogla jae oivjeti. Ona se poglavito svodila na interni rad organizacije, koja je bila izolirana. Jedino je Paveli bio u povoljnijem poloaju internirca nakon izlaska iz zatvora. Djelovao je preteno uspostavljajui veze raznim kanalima s najbliim suradnicima u drugim zemljama. Kad je, u znaku pribliavanja Italije i Jugoslavije, dolo do potpisivanja meusobnih politikih i trgovakih ugovora u Beogradu, 25. oujka 1937, bilo je stavljeno na dnevni red i pitanje daljnjeg poloaja ustaa. To jugoslavensko-talijansko zbliavanje poelo je 1935, ali je bilo prekinuto talijanskom agresijom na Etiopiju te primjenama ekonomskih sankcija protiv napadaa. Sama je talijanska vlada pokrenula problem ustakih emigranata u Italiji. Potkraj 1936. talijanska vlada je izrazila spremnost da radikalnije promijeni stav prema ustakoj emigraciji, to je osjetno utjecalo na jugoslavensko-talijanske pregovore, koji su nastavljeni poetkom 1937. Bila je to logina posljedica talijanske vanjske politike kad je Rim spoznao da e od dobrih odnosa s Beogradom imati znatno vie koristi, nego od protujugoslavenske politike i pomaganja ustaa. S druge strane je i Stojadinovieva vlada raunala da e sporazumom s Italijom uvrstiti poloaj Jugoslavije na Balkanu, a istodobno smanjiti opasnost maarskog pritiska. Uz taj vanjskopolitiki cilj, ona je u unutranjoj politici raunala, da e likvidiranjem ustake emigracije oslabiti ujedno i pozicije irokog opozicionog politikog pokreta u Hrvatskoj na elu sa HSS-om te tako jae utjecati na rjeavanje hrvatskog pitanja u okviru svojih interesa. 83 Spomenutim politikim ugovorom posebnom su se klauzulom Italija i Jugoslavija obavezale da u svojim meusobnim odnosima nee pribjegavati ratu zbog zajednikih granica, kao i da na svom teritoriju nee ubudue davati podrku bilo kakvoj akciji, koja
Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 71-72. Opirnije o Beogradskim s p o r a z u m i m a i o p r o b l e m i m a talijansko-jugoslavenskih o d n o s a usp. . Avramovski, Balkanske zemlje i velike sile 1935-1937 - Od italijanske agresije na Etiopiju do jugoslovensko-italijanskog pakta, Beograd 1968,261 id;B. Krizman, Vanjska politika jug. drave, n. dj., 92 i d.; isti, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom 1937-41, HZ XVII, 1964; isti, Italija u politici kralja Aleksandra i Kneza Pavla (1918-1941), CSP, 1/1975, 63 i d.
83 82

bi bila usmjerena protiv jedne od drava. Prema tome, Italija se Beogradskim ugovorima obvezala da e sprijeiti svaku djelatnost ustaa u Italiji, upoznati jugoslavensku vladu sa stanjem ustake emigracije te omoguiti povratak u zemlju onim njenim lanovima, koji izraze elju za to. 84 Jugoslavija je Beogradskim sporazumima dobila odreene ustupke. Odricanje talijanske vlade od teritorijalnih pretenzija i obaveza o prestanku davanja daljnje podrke ustakoj emigraciji, bili su bez sumnje vaan doprinos uvrivanju Stojadinovieva reima, ali te ustupke treba u prvom redu ocjenjivati kao znakove promjena u metodama talijanske politike prema Jugoslaviji. Za politiku same Italije, koja je sve vidljivije pretendirala da postane to utjecajniji faktor u daljnjem razvoju meunarodnih odnosa, Beogradski sporazumi, u kojima ona formalno i nije dobila neke znaajnije ustupke, imali su daleko vee ciljeve. Italija je teila za izdvajanjem Jugoslavije iz Male atante, tj. za razbijanjem tog saveza, ime bi se zadao jai udarac politici Francuske u istonoj i jugoistonoj Evropi. Isto tako, od velikog znaenja za Italiju bila je tenja da se Jugoslavija jae uvue u njenu interesnu sferu, ime bi se suprotstavilo opasnosti sve vidljivijeg jaanja utjecaja Njemake. 86 Pitanje ustake emigracije u Italiji bilo je meu vanijima u jugoslavensko-talijanskim pregovorima, koji su prethodili potpisivanju sporazuma. Jugoslavenska je vlada posveivala uvijek osobitu panju tom pitanju. Tako je jo u travnju 1935, tj. na poetku pregovora, tadanji predsjednik jugoslavenske vlade Jevti isticao da u cilju poboljanja talijansko-jugoslavenskih odnosa, pitanje ustaa treba radikalno razrijeiti. 86 U toku daljnjih pregovora jugoslavenska strana je stalno pokretala ovo pitanje. Vren je i pritisak na talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Ciana da o tome dade to precizniji odgovor. 87 Ciano je isticao spremnost talijanske vlade da poduzme stanovite vre mjere prema ustakim emigrantima u Italiji, kako bi se njihova djelatnost potpuno onemoguila. Navodilo se ne samo pojaanje stalnog policijskog nadzora nego i mogunost raseljavanja ustaa u Afriku i Junu Ameriku. Jugoslavenska vlada je bila zadovoljna s takvim jamstvima Rima, pa je uz suglasnost Italije, ona i poslala svoga predstavnika V. Milievia da prati izvrenje sporazuma o ustaama. Tako je imala neposredniji i konkretniji uvid u kretanje ustaa i njihov poloaj u internaciji. 88
84 P r e m a podacima, koje je u proljee 1937. d o b i o u Rimu predstavnik jugoslavenskog Ministarstva u n u t r a n j i h poslova V. Milievi, u Italiji se nalazilo u k u p n o 510 p r i p a d n i k a ustake organizacije. Veinom su bili smjeteni na otocima Lipari, S t r o m b o i i i Gigliu, d o k su istaknutiji ustae bili razmjeteni po dvojica u raznim m j e s t i m a na jugu Italije. P r e m a tim podacima, socijalni i profesionalni sastav ustaa u Italiji bio je: 337 seljaka, 77 radnika, 35 m o r n a r a , 17 studenata, 12 trgovaca, 10 oficira, 2 novinara, 6 ostalih profesija. (F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 72). 85 Vie o t o m e . Avramovski, Balkanske zemlje i velike sile, n. dj., 286 i d. On, m e u ostalim zakljuuje da znaaj p a k t a za Italiju nije bio u k o n k r e t n i m pitanjima koja su n j i m e regulisana, ve u njegovom m e u n a r o d n o m znaaju, o d n o s n o u n j e g o v o m m e s t u u italijanskoj 'velikoj politici'. 86 U pismu poslaniku Jugoslavije u Londonu, Jevti je isticao: Ne m o e se ni misliti ozbiljno na priblienje italo-jugoslovensko a k o se radikalno ne likvidira u n a j k r a e m r o k u pitanje ustaa u Italiji i presee p o m o koja im se daje u inozemstvu. (Isto, 274). 87 U razgovoru s p r e d s t a v n i k o m jugoslovenske vlade I. Subbotiem, s r e d i n o m sijenja 1937, Ciano je o Paveliu izjavio: On je besan. Stalno mi alje p o r u k e , okrivljujui me to je Italija napustila sluaj Hrvatske. N e m a m interesa za njega ili oveka njegove vrste. Ja s a m se njega zasitio . . . Ali ja vam ih ne m o g u predati. Ovo je bez s u m n j e j e d n o sloeno pitanje. (Isto, 277). 88 Isto, 275-279. U p o s e b n o j t a j n o j izjavi, iji je tekst primljen kao sastavni dio Beogradskih sporazuma, k o n k r e t n o su precizirane sve obaveze talijanske vlade o k o rjeavanja pitanja ustake emigracije. U njoj se najprije izjavljuje da e se zabraniti opstanak svih organizacija i djelatnost pojedinaca protiv teritorijalnog integriteta i javnog p o r e t k a jugoslavenske drave (...). Ustake voe, od kojih se p o s e b n o s p o m i n j u Paveli i E. Dido Kvaternik, bit e internirani i zabranit e im se svaka djelatnost, te onemoguiti odravanje veza s d r u g i m o s o b a m a i inozemstvom. J e d a n b r o j

Povratak vie od polovice ustaa iz Italije u zemlju, koji je potom uslijedio, svakako je osjetno pogodio glavnu jezgru ustakog pokreta, iji e ostatak na elu s Paveliem od tada biti politiki neaktivan. Paveliu je ostala nada da e ga Mussolini u potrebnom trenutku pozvati u svoju slubu. Prema tome, on je iskljuivo dran u rezervi, te je aktualizacija njegove uloge ovisila o daljnjem razvoju meunarodnih odnosa, a prvenstveno o njihovu utjecaju na talijansko-jugoslavenske odnose. Italija je poslije Beogradskih sporazuma bila vrlo osjetljiva prema daljnjem razvoju meunarodnog poloaja Jugoslavije, a istodobno je jako zainteresirana da Jugoslavija dobije to konkretniji poloaj u njenoj interesnoj sferi i da ne doe pod jai utjecaj Treega Reicha. 89 U Rimu je naime rasla bojazan da penetracija Nijemaca u jugoistonoj Evropi - koja je zajedno s porastom talijanskog utjecaja sve vie slabila dotadanji utjecaj Francuske i Velike Britanije u tom prostoru - ne ugrozi i pozicije same Italije. Stoga je, poslije Beogradskih sporazuma, Italija bila zainteresirana za konsolidaciju Jugoslavije, videi u tome branu njemakoj ekspanziji na Jadran. Treba istai da je Trei Reich bio obazriv prema interesima Italije na Balkanu. Hitler je u prvom redu bio zainteresiran za daljnje jaanje Osovine, to je dolo do izraaja sklapanjem elinog pakta izmeu Italije i Njemake, 22. svibnja 1939. U znaku nastojanja za to vrom povezanou s Italijom, Nijemci su uvjeravali Rim da Njemaka priznaje Sredozemlje i Jadran kao interesnu sferu Italije. Dakako da su u daljnjem razvoju konkretnih odnosa i meunarodnih dogaaja bila vidljiva sumnjienja s obje strane, u emu su prednjaili Talijani. Uvjeravanja Berlina o priznavanju interesne sfere Italije postala su osobito aktualna od Anschlussa Austrije, oujka 1938, i krize oko ehoslovake; ti dogaaji bili su najozbiljniji znaci o nezadrivosti njemake ekspanzije. Popustljiv stav Italije prema Anschlussu koji je Hitleru iao na ruku, nije se ponovio kad su njemake trupe ule u ehoslovaku, tovie, Mussolini je izrazio svoje neraspoloenje zbog toga ina. 90 Berlin se pourio da ponovno dade jamstva Rimu o svojoj nezainteresiranosti za Sredozemlje. 91 Mussolini je bio sve zabrinutiji zbog razvoja situacije u Jugoslaviji. Pri tome su za Rim bila znaajna dva momenta. Padom Stojadinovia, poetkom veljae 1939, Italija je najednom izgubila mogunost dotadanjeg utjecaja na jugoslavensku politiku, 92 a dolaskom vlade D. Cvetkovia hrvatsko pitanje dobiva i slubeno status osnovnog pitanja unutranje politike. S druge strane, autonomistike tendencije u Hrvatskoj, kojima je nosilac bila HSS na elu s Maekom, mogle su, s raspadom ehoslovake i stvaranjem posebne Republike Slovake pod okriljem Nijemaca, dobiti, prema ocjeni Rima, jo jai poticaj. Za Italiju je bila realna opasnost da se hrvatsko pitanje rijei po uzoru na slovako, a uz pomo Treeg Reicha, to bi neposredno ugrozilo talijanske interese. 93 Stoga se Rim pourio da preko posebinterniranih bio bi d e p o r t i r a n u talijanske kolonije. Jugoslavenska policija bit e obavijetena o m j e s t i m a interniranih i konfiniranih osoba, a dobit e i imena onih, koji su voljni da se vrate u Jugoslaviju. (Usp. J. B. Hoptner, Yugoslavia in Crisis, n. dj., 73; B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s Njem a k o m i Italijom, n. dj., 229; isti, Vanjska politika jug. drave, n. dj., 92 i d.; isti, Italija u politici kralja Aleksandra, n. dj., 71 i d.). 89 Usp. G. Ciano, Dnevnik 1937-1938, Zagreb 1954,49, bilj. od 10. XII1937; usp. i Lj. Boban, Spor a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 33. 90 Usp. Dnevnik grofa Ciana, Zagreb 1948, 53, bilj. od 17. III 1939; usp. i L. Hory-M. Broszat, n. dj., 32. 91 Usp. Dnevnik grofa Ciana, n. dj 53-55, bilj. od 17. i 20. III 1939; L. Horv-M. Broszat, n. dJj., 32-33. 92 Ciano je 7. veljae 1939 zabiljeio: (...) o d l a s k o m Stojadinovia izgubila je jugoslavenska karta za nas 90% svoje vrijednosti. (Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 39). 93 Ciano je 17. oujka 1939. zabiljeio: Duce je izvanredno zabrinut i potiten. (...) Titi ga hrvatski p r o b l e m . Boji se, da bi Maek m o g a o proglasiti nezavisnost i staviti se pod n j e m a k u zatitu. (Isto, 53).

nih emisara doe u dodir s Maekom i da se pojavi kao zainteresirani faktor za rjeavanje hrvatskog pitanja u sporazumu s vodstvom HSS-a. A glavni ton pregovorima izmeu Maeka i Ciana davala je separatistika koncepcija hrvatskog pitanja, tj. razmatranje mogunosti otcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije.94 Meutim, pojaana akcija vodstva HSS-a u Italiji i Njemakoj da dobije podrku za rjeavanje hrvatskog pitanja, sve je vie utjecala na kneza Pavla i vladu da se ubrza sporazum s Maekom. Rezultat toga je bilo Maekovo prekidanje daljnjih dodira s Rimom i orijentacija prema sklapanju sporazuma s Beogradom do ega konano i dolazi 26. kolovoza 1939. god. 95 Premda je ideja o razbijanju Jugoslavije dobivala sve znaajnije mjesto u planovima talijanske ekspanzije, ostvarivanje tih planova zaostajalo je za dinamikon njemake ekspanzije. Mussolini je raunao s pripremama Italije za rat u relativno duem roku, do kraja 1942. godine. 96 Vjerojatno i u tome lei barem donekle razlog nespremnosti Italije da napadne na Jugoslaviju, poetkom jeseni 1939, kada je Hitler odluio da pitanje Danziga rijei napadom na Poljsku. 97 Munjeviti napad na Poljsku, 1. rujna 1939. - to je dovelo do njene podjele izmeu Njemake i SSSR-a - Hitler je izveo vjerujui da to nee izazvati oruanu intervenciju Francuske i Velike Britanije, dok se Mussolini obratno, nije usudio napasti Jugoslaviju bojei se ba te intervencije zapadnih sila. Italija je tako bila promatra tih znaajnih dogaaja, kada objavom rata V. Britanije i Francuske Treem Reichu, zapoinje u stvari drugi svjetski rat. Meutim, Mussolini nije ni najmanje naputao misao o razbijanju Jugoslavije, tj. okupaciji Hrvatske i njenom pripojenju Italiji. Poticaj za takvu akciju dolazio je, kako od Nijemaca, koji su Talijanima davali podrku, tako i od ocjena Rima da razvoj politike situacije u Hrvatskoj postaje sve povoljniji za takvu intervenciju. Jo u vrijeme potpisivanja elinog pakta Nijemci su odobravali mogunost intervencije Italije u Jugoslaviji i okupacije Hrvatske. 98 Ista je situacija bila i prilikom dogaaja oko Poljske, kada je Mussolini ponovo dobio punu podrku da intervenira i kada je, po svoj prilici, poduzeo odreene pripreme. Bilo je i drugih poticaja. Tako je u Rimu rasla samouvjerenost o jaanju protalijanskog raspoloenja u Hrvatskoj. Uz to, Rim je pojaao i talijansku propagandu. Tako je talijanski poslanik u Beogradu, piui Cianu poetkom prosinca 1939. o politikoj situaciji u Hrvatskoj, rekao i ovo: Frankovaki pokret je u svom usponu potpomognut i injenicom to sadanja meunarodna situacija ne ide u prilog filo-nacizmu kojim su se dosad nadahnjivale mnoge njegove pristae, iji su hrvatski ekstremizam i ekskluzivizam u nemakoj akciji videli najvee mogunosti za postizanje svog trajnijeg cilja. Pokret se sad sve vie orijentie prema Italiji u uverenju da e ona, u blioj budunosti, zauzeti poloaj zatitnice ovog podruja, naroito jadranskog, od opasnosti iz Moskve. 99
94 Opirnije o t o m e usp. Lj. Boban, Oko Maekovih pregovora s g r o f o m anom, Istorija XX veka, VI, Beograd 1964, 303-355. 95 Uvezi s tim B o b a n zakljuuje: Maekove veze s g r o f o m a n o m p o t r e b n o je p o s m a t r a t i kao sastavni dio ire aktivnosti vodstva Hrvatske seljake s t r a n k e na mobilizaciji vanjskopolitikog faktora u rjeavanju hrvatskog pitanja. A ova aktivnost u cjelini imala je vie motiva. Znaenje ove aktivnosti proizlazilo je iz injenice da je hrvatsko pitanje iz vie razloga u m n o g o e m u bilo pod utjecajem vanjskopolitikog faktora. (...) Dok su vlada i dvor nastojali da p o m o u vanjskog faktora paraliziraju hrvatsku opoziciju, dotle je ova pak nastojala da se, koristei vanjski faktor, postavi na to vre pozicije p r e m a vladi i dvoru. ( Isto, 354-355). 96 Svoje poglede na pitanja daljnje talijanske ekspanzije, Mussolini je, p o t k r a j svibnja 1939, formulirao u p o s e b n o m povjerljivom m e m o r a n d u m u , koji je izradio za Hit lera. (Opirnije o t o m e usp.: B. Krizman, Hitlerov Plan 25 protiv Jugoslavije, Zagreb 1953, 22 i d.). 97 Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 100 i 105. 98 Isto, 78-80. 99 Aprilski rat 1941, zbornik d o k u m e n a t a , Beograd 1969, 500.

U takvim okolnostima Paveli i ustae ponovo poinju privlaiti veu panju talijanskih vrhova. Kada je, poslije sporazuma od 26. kolovoza 1939, otpala svaka mogunost da se u dogovoru s Maekom organizira separatistika akcija u Hrvatskoj i ova stavi pod protektorat Italije, Rimu preostaje samo to da iskoristi Pavelia kao eksponenta u izvrenju svojih planova. Time je na neki nain zapoela nova etapa u talijanskoj politici prema ustaama, jer oni iz pozicije izrazite rezerve postaju odreeni faktor s kojim se poinje konkretnije raunati. 100 Nije zbog toga ni malo sluajno da je Paveli u to vrijeme osloboen internacije i da su se s njim vodili dogovori za neposrednu akciju. Ti koraci bili su sastavni dio nove Mussolinijeve zamisli o napadu na Jugoslaviju. Bez sumnje je on za to nalazio poticaja zbog stalne njemake ekspanzije i pojaanog utjecaja Nijemaca na Balkanu. U sijenju 1940. poduzeti su prvi konkretni koraci oko Pavelieva angairanja u akciji odvajanja Hrvatske od Jugoslavije. U razgovoru s Bombellesom, koji mu je bio posrednik, te ga obavjetavao o situaciji u Hrvatskoj, Ciano je formulirao osnovne momente zamiljene talijanske akcije : Linija nae eventualne djelatnosti treba da bude slijedea: ustanak, zauzimanje Zagreba, povratak Pavelia, molba za talijansku intervenciju, uspostava hrvatskog kraljevstva, ponuda krune talijanskom kralju. 101 Bio je to jo jedan plan, koji se zasnivao na procjeni situacije u Hrvatskoj onako kako ju je Rim prieljkivao, a emu su bez sumnje pridonosili i pojedini emisari. 102 Na sastanku Ciana i Pavelia, 23. sijenja 1940, kojemu je prisustvovao i Bombelles, detaljnije su utvrena osnovna pitanja itave akcije. Zakljuci tog sastanka bez sumnje su od bitnog znaenja za razumijevanje dalje uloge Pavelia i ustaa, koju e oni vriti pod okriljem Italije. 103 Dvije su osnovne skupine pitanja dominirale u tim dogovorima. S jedne strane to je bio put i nain za uspostavu nezavisne hrvatske drave, a s druge, ureenje te tvorevine, njen teritorijalni opseg i odnos prema Italiji. Uspostava hrvatske drave trebalo bi da bude rezultat podizanja ustanka u Hrvatskoj, koji bi doveo do obrazovanja hrvatske vlade. Zatim bi uslijedila druga etapa ulaska talijanskih trupa u Hrvatsku na poziv iz zemlje, a koje bi predvodili ustae koji sad borave u Italiji. Trea etapa bila bi potpuno zaposjednue Hrvatske i proglaenje personalne unije. Sto se tie teritorijalnog opsega, budua bi hrvatska drava, obuhvaala hrvatske zemlje koje su se nalazile unutar Kraljevine Jugoslavije, te Bosnu i Hercegovinu. 104 S obzirom na svoje ureenje, nezavisna hrvatska drava bila bi u
Usp. D. Biber, n. dj., 53-54, i L. Hory-M. Broszat, n. d j , 33. Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 148, bilj. od 21. I 1940. Tako J. Bombelles u s p o m e n u t o m razgovoru s Cianom obavjetava ovoga da u H r v a t s k o j dogaaji strmoglavo jure, d a j e s r p s k a vlast sve omraenija i slabija i da e u s k o r o sve biti s p r e m n o za ustanak. (Isto). 103 o t o m s a s t a n k u i njegovim zakljucima postoje dva d o k u m e n t a . J e d a n je u obliku zapisnika, koji je napisao F. Anfuso, ef kabineta grofa Ciana ( d o k u m e n t je p a r a f i r a o sam Mussolini), a drugi je iz p e r a J. Bombellesa, datiran 15. II 1940. god. Oba d o k u m e n t a su objavljena u zbirci: I doc u m e n t i diplomatici italiani, ser. IX, sv. 3,162-166. D o k u m e n t i se ovdje koriste na osnovu prijevoda u zbirci: Aprilski rat 1941, n. dj., 555-560. Objavio ih je i Lj. Boban, Maek i politika HSS-a, n. dj., II, 315 i d. 104 Isto, 559. U j e d n o m u s t a k o m letku iz 1940, uz Pavelievu fotografiju, d o n e s e n a je i karta zamiljene Nezavisne Drave Hrvatske, u kojoj su, p o r e d teritorija u n u t a r naprijed citiranih granica, uklopljene Slovenija, Crna Gora i dio Vojvodine. P r e m a Bombellesovu zapisu vidi se d a j e bilo govora i o preciziranju statusa tih zemalja, r a u n a j u i i s njihovim ukljuivanjem u hrvatsku dravu. Tako bi t r e b a l o da se kao drava o b r a z u j e i Crna Gora, koja e se oslanjati na Hrvatsku ili Albaniju (...) u italijanskoj uticajnoj sferi. Za Sloveniju se istie da bi se trebala ukljuiti u hrvatsku dravu, ali e dobiti izvesnu samostalnost p r e m a vlastitoj elji. Ako bi dio Vojvodine bio ukljuen u hrvatsku dravu, u p r a v a o v o m p o k r a j i n o m uredit e se p r e m a prilikama i p o t r e b a m a . (559). Na s p o m e n u t o j karti, u n u t a r okvira tih zemalja, stoji oznaka: samoopredjeljenje, t o navodi na zakljuak da ta k a r t a u stvari izraava teritorijalnu k o m p o n e n t u plana od 23. sijenja 1940. (Spom e n u t i letak u IHRPH, Zbirka letaka, kut. 29).
101 102 100

personalnoj uniji s Kraljevinom Italijom, tj. nalazila bi se pod Savojskom dinastijom. I po drugim svojim osnovnim institucijama bila bi najue povezana s Italijom. Kako se, dakle, jasno vidi, Paveli je talijanskoj vladi izrazio svoju punu spremnost u pogledu izvrenja bilo kojeg zadatka, ako bi mu to omoguavalo dolazak na vlast. Njegovo prihvaanje takvog statusa budue ustake drave, koja bi se nalazila u personalnoj uniji s Italijom, znailo je ujedno i pristajanje na aneksiju spomenutih teritorija. S druge strane, faistika Italija je takvim planom izrazila svoje maksimalne tenje u politici ekspanzije na Balkanu. Sam plan je uzimao u obzir i interese Italije na irem podruju nego to je bio zamiljeni teritorij ustake drave. 105 Prema raspoloivim podacima moe se zakljuiti da su slijedile i druge konkretne pripreme oko poduzimanja akcije u Jugoslaviji. Prema Cianovim biljekama, Mussolini je u proljee 1940. vidljivo izraavao takvo raspoloenje. Poetkom travnja te godine, Ciano istie da je Mussolini osobito zaokupiran Hrvatskom, te zbog toga namjerava ubrzati dogaaje da iskoristi nered koji vlada u Evropi. 106 U to vrijeme on je izraavao uvjerenje da zbog udara na Jugoslaviju ne bi dolo do intervencije Engleske i Francuske. U konkretne pripreme bili su ukljueni i ustae, s ijim se sudjelovanjem raunalo u samom vojnom pohodu. 1 0 7 Meutim, u toj fazi nije se ilo dalje u poduzimanju akcije, na to je vjerojatno utjecalo i odreeno neraspoloenje i kolebljivost u talijanskim vojnim vrhovima. 108 Svoju zabrinutost izraavala je i jugoslavenska vlada, osjeajui sve veu krizu u odnosima s Italijom. Ona je bila osobito zainteresirana za onemoguavanje Pavelia i ustaa te je zahtijevala da se pojaa nadzor nad Paveliem. 109 Poduzimani su istodobno i koraci u Berlinu da se utjee na talijansku vladu. 110 Meutim, talijanski plan napada na Jugoslaviju ostao je i dalje aktualan. Ciano biljei d a j e u vezi s tim 10. svibnja 1940. primio Pavelia. Situacija u Hrvatskoj sazrijeva - pie on - i ako mi budemo dugo oklijevali, mnoge e se simpatije okrenuti Nijemcima. Ja u pripremiti geografsku kartu, na kojoj e biti tono naznaeni podaci o revolucionarnim snagama i najhitnijim potrebama, a onda emo prijei na djelo. On istie da nije utvren nikakav odreeni datum, ali navodi Mussolinijevu izjavu da treba ubrzati dogaaje. 111 Mussolinija je ponovo zaokupirao plan napada na Jugoslaviju poslije munjevitog sloma Francuske, u lipnju 1940, kada je i Italija ula u rat. Tako poetkom kolovoza 1940. Ciano istie da Mussolini predvia napad na Jugoslaviju u drugoj polovini mjeseca rujna. 112 Meutim, realizacija plana u postojeoj situaciji nije vie odgovarala Njemakoj, koja je pravac svoje daljnje ekspanzije usredotoila prema Velikoj Britaniji. Ona je bila zainteresirana za mir na Balkanu i zbog sve osjetljivije situacije u jugoistonoj Evropi, kada je Sovjetski Savez, potkraj lipnja 1940, zauzeo od Rumunjske Besarabiju i sjevernu Bukovinu i pripojio ih svom teritoriju.
105 p o r e c j v e s p o m e n u t e politike Italije p r e m a Crnoj Gori, Sloveniji i Vojvodini, istaknuta je i p o t r e b a ulaska talijanskih t r u p a na Kosovo, sa ciljem da se proiri suverenitet Kraljevine Albanije (...), koja bi tako pripojila i dio Makedonije. (Aprilski rat. n. dj., 555 i 558). 106 Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 170, bilj. od 9. IV 1940. L. Hory-M. Broszat, n. dj., 35. Kao u bilj. 106. 109 Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 159, 184-185, bilj. od 7. III i 28. V 1940. 110 B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom, n. dj., 235. 111 Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 179, bilj. od 10. V 1940. Ciano navodi da je Mussolini u svom k a l e n d a r u zabiljeio jedan dan p o e t k o m lipnja kao mogui d a t u m za napad, te d a j e n a r e d i o da se iz panjolske pozove general G a m b a r a da p r e u z m e k o m a n d u n a d t r u p a m a , koje e izvriti prodor. (Isto). 112 Isto, 200, bilj. od 6. VIII 1940.
108 107

Sredinom kolovoza 1940. Nijemci su dali do znanja Mussoliniju da treba odbaciti svaki plan napada na Jugoslaviju, te da ni eventualni napad na Grku nije dobro vien u Berlinu. 113 No, dok je pitanje Jugoslavije odgoeno u daljim planovima talijanske ekspanzije, Grka je dola u prvi red panje. Mussolini je sve vie bio motiviran porastom utjecaja Njemake u jugoistonoj Evropi, to je neposredno ugroavalo imperijalistike tenje Italije. Kada su njemake trupe 11. listopada ule u Rumunjsku, Mussolini je odluio da bez Hitlerova znanja napadne Grku, do ega je i dolo, 28. istog mjeseca. Sve zamrenija situacija na Balkanu, osobito zbog nenadanog protuudara grkih snaga, krila je znatnu opasnost ne samo daljnjem irenju utjecaja Osovine u tom dijelu Evrope nego i ozbiljnijem ugroavanju steene pozicije Njemake i Italije. Hitler je ve bio ozbiljno okupiran planom napada na Sovjetski Savez, te mu stvaranje drugog fronta na Balkanu nimalo nije ilo u prilog. A njemaka politika sve se vie orijentirala pritisku na Jugoslaviju da pristupi Trojnom paktu, sklopljenom potkraj rujna 1940. izmeu Treeg Reicha, Italije i Japana. Tom savezu su u listopadu i studenom 1940. ve pristupile Maarska, Rumunjska i Slovaka. Vlada Cvetkovi-Maek i knez Pavle poeli su krajem studenog 1940. kontakte s Berlinom. Jugoslaviji je obean Solun, to je takoer imalo znatnog udjela u poputanju Berlinu. Uz to, u veljai 1941. njemake su trupe vrile velike pokrete preko Rumunjske i Bugarske, a ova posljednja je poetkom oujka 1941. pristupila Trojnom paktu. Pristup Jugoslavije Trojnom paktu, 25. oujka 1941, bio je zavrni in u relativno irokoj akciji, koja se vodila oko njenog podreivanja interesima Osovine. 114 Paveli i ustae u Italiji ponovo su se nali u sjeni od jeseni 1940, kada je Italija bila zaokupljena s Grkom. Pogotovu su se mogli nalaziti u takvoj poziciji u fazi pregovora s Jugoslavijom da pristupi Trojnom paktu. 1 1 5 Nagli zaokret u razvoju politike situacije u Jugoslaviji, koji je uslijedio 27. oujka 1941, izvrenjem vojnog pua u Beogradu, doveo je i do promjene u Pavelievu poloaju. On je ve sutradan bio pozvan kod Mussolinija, kojom prilikom mu je odreena i konkretna uloga u planu razbijanja i komadanja Kraljevine Jugoslavije, o emu je Hitler donio odluku ve istoga dana kada je saznao za iznenadne dogaaje u Beogradu.

POLITIKA DJELATNOST U ZEMLJI Proustaka djelatnost u zemlji pokazivala je u izvjesnom smislu znakove postojanja jo od samog Pavelieva odlaska u emigraciju. Ona je svoje nosioce nala u skupinama onih malobrojnih politikih nezadovoljnika koji su se u veoj ili manjoj mjeri prije 6. siIsto, 202, bilj.. od 17. VIII 1940. " 4 Opirnije o svim tim d o g a a j i m a i p r o b l e m i m a u m e u n a r o d n i m o d n o s i m a usp.: F. Culinovi, Slom stare Jugoslavije, Zagreb 1958; Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb 1961,171 i d.; Dvadeset sedmi mart, Zagreb 1965; B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj.; Odnosi Jugoslavije s Njemak o m i Italijom, n. dj., 235 i d.; M. Bulaji, Listajui d o k u m e n t e diplomatskih arhiva 1940-1941, Borba, 21-29. IX 1961; L. Hory-M. Broszat, n. dj., 36 i d.; V. Vinaver, Politika Jugoslavije p r e m a Italiji 1939-1941 godine, Istorijski zapisi (Titograd), 1/1968, 67-112; V. Kljakovi, M e m o a r i generala Simovia i d o k u m e n t i 1939-1942, Politika 21. V I I I - 24. XI 1970; B. Krizman, Vanjska politika jug. drave, n. dj., 122 i d.
115 P r e m a n e k i m p o d a c i m a talijansko ministarstvo vanjskih poslova obavijestilo je Pavelia n e p o s r e d n o prije p r i s t u p a n j a Jugoslavije T r o j n o m paktu, da e se do daljnjega obustaviti svaka djelatnost ustaa. {L. Hory-M. Broszat, n. dj., 38). 113

jenja 1929. deklarirali kao pristae Pavelievih politikih stavova. Nakon Pavelieva odlaska u emigraciju, dolazi do odreene diferencijacije meu njegovim privrenicima u zemlji. Na jednoj strani bili su oni koji su intimno prihvaali Pavelievu akciju u inozemstvu ali nisu htjeli dalje od toga, a na drugoj, dolo je do vee radikalizacije pojedinih elemenata, koji su zastupali stajalite da je potrebno otvorenije voditi akcije i u zemlji. Oko takve djelatnosti regrutirali su se lanovi spomenutog Hrvatskog domobrana. Ta je organizacija u poetku bila prvenstveno obiljeena teroristikim akcijama, koje nisu pripremane samo u zemlji, nego su neke ve tada nastajale uz pomo iz inozemstva. Prva vidnija akcija, pripisivana ustakim teroristima, bilo je ubojstvo Tonija Schlegla, glavnog ravnatelja Jugotampe i urednika zagrebakih Novosti, na kojega je izvren atentat u oujku 1929. To je jasno pokazao i sudski proces uhapenoj grupi bivih pripadnika Hrvatskog domobrana, kojima je sueno ne samo za izvrenje atentata nego i kao nosiocima ire protureimske akcije. Reim je otro reagirao, a sud je izrekao dvije osude na smrt i nekoliko kazni na dugogodinju robiju. Poslije ustake akcije u Lici, vlasti su pootrile policijski i andarmerijski nadzor nad mnogobrojnim osobama, a slijedile su i otre represalije nad samim stanovnitvom. U nekim opinama odrane su konferencije s istaknutim opozicionim politikim linostima, koje su bile upozorene na posljedice zbog ukljuivanja u ustaku propagandu. Pod sumnjom ustake propagande vrena su hapenja i u drugim krajevima Hrvatske. 116 Istodobno je akcija ustaa naila na stvarnu osudu progresivnih snaga u zemlji, u prvom redu Komunistike partije Jugoslavije. KPJ je posebno od uspostave estojanuarske diktature osobitu panju posveivala analizi odnosa i utjecaja pojedinih politikih snaga u zemlji, teei da sagleda aktualnost nerijeenog nacionalnog pitanja. Njenu je panju osobito privlaio razvoj politikih odnosa u Hrvatskoj. U razotkrivanju klasne osnovice politike graanskih snaga u Hrvatskoj, KPJ je od samog poetka jasno ukazala na pravi smisao tendencija koje su zastupale separatistike snage. Tako je u glavnom glasilu CK KPJ Proleteru, srpnja 1929, jasno istaknuto d a j e sporazum izmeu Pavelia i predstavnika VMRO, travnja te godine u Sofiji bio samo pokuaj, da bi se nacionalni oslobodilaki pokret hrvatskih i makedonskih masa zloupotrebio za posve strane ciljeve. U tom smislu KPJ e u svojoj daljnjoj politikoj djelatnosti konstantno razotkrivati ciljeve politike ustake skupine i vanjskih faktora koji su stajali iza nje. Na svojoj etvrtoj zemaljskoj konferenciji, u prosincu 1934, KPJ je u kritici politike buroaskih snaga nacionalno potlaenih naroda, upozorila da je ustaki pokret sa svojom koncepcijom kontrarevolucionaran i da zato koi razvoj nacionalno-oslobodilake borbe. Dijelei te buroaske snage prema njihovim politikim tendencijama u tri skupine, KPJ je isticala da jednoj od njih pripada grupa oko Pavelia i Pereca u Hrvatskoj, koja trai spasa i izlaza u zagrljaju sa imperijalizmom drugih zemalja: Italije, Maarske, Austrije, Bugarske, Njemake, te u tom cilju organizira u zemlji teroristike faistike odrede i nastoji da borbu ugnjetenih naroda sprijei razvijanjem individualnih teroristikih akcija. U povodu atentata u Marseilleu, organ CK KPJ Proleter je pisao da je Aleksandar Karaorevi bio nosilac najsurovijeg reima bijelog terora i divlje eksploatacije prema radnikoj klasi i najbezobzirnijeg ugnjetavanja i pljake prema nesrpskim narodima i nacionalnim manjinama ( . . . ) , ali je Proleter uz to isticao stav KPJ, koja odluno odbacuje atentate i individualni teror kao sredstvo borbe. Osuujui atentate kao sredstvo borbe sitnoburoaskih deperatera Proleter je dalje pisao: Atentat u Marselju nee donijeti osloboenje Hrvata, Makedonaca i ostalih nesrpskih naroda od velikosrpskih ugnjetaa, ve e donijeti samo jo divljiji i krvaviji bijeli teror
1,6 Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 74-75, i T. Stojkov, O takozvanom likom u s t a n k u 1932, n. d j , 167 i d.

kao osvetu sa strane beogradskih vlastodraca. Nasuprot atentata i individualnih akcija Komunistika partija istie revolucionarnu borbu masa kao jedino sredstvo borbe koje e tim masama donijeti istinsko socijalno i nacionalno osloboenje. Hrvatski put, koji je 1932. KPJ pokrenula u inozemstvu radi stvaranja Hrvatskog nacionalnog revolucionarnog pokreta, pisao je poslije atentata u Marseilleu: Dr Paveli i njegovi ljudi ne mogu donijeti slobodu hrvatskom narodu, oni mogu samo pomoi da mjesto Aleksandra ili Petra bude kraljem Umberto talijanski ili Otto Habsburki. 117 Za razumijevanje karaktera i uloge ustake djelatnosti u zemlji, treba poi od toga da se ona u svojoj razvojnoj liniji dijeli u dvije osnovne etape. U prvoj etapi, koja otprilike traje do kraja 1937, ustaku djelatnost obiljeava prvenstveno politika propaganda u razliitim ilegalnim i polulegalnim oblicima. to se tie javne djelatnosti, ona se ispoljavala propagandom ekstremnih nacionalistikih koncepcija u redovima desno orijentirane hrvatske inteligencije, i to gotovo iskljuivo u Zagrebu. Sama pak akcija oko stvaranja organizacije u ovom razdoblju nije vidljivije dola do izraaja. Bitna je znaajka druge etape proces irenja politike djelatnosti ustaa i poduzimanja akcije u stvaranju same organizacije. Na pojaani intenzitet ustake djelatnosti djeluje s jedne strane unutranjopolitiki razvoj, a s druge, meunarodna situacija i sve vidljivija uloga Treeg Reicha i Italije. Vanu je ulogu odigrao i povratak stanovitog broja ustakih emigranata iz Italije, koji su bez sumnje utjecali na daljnju ustaku propagandu u ime Pavelia, kao voe ustakog pokreta. Zbog tekih uvjeta oko priprema i posljedica to su ih izazivale, teroristike se akcije ubrzo gube iz ustake djelatnosti u zemlji, ustupajui mjesto drugim akcionim oblicima. Ustaka teroristika djelatnost nije mogla dobiti podrku u Hrvatskoj, nego je, naprotiv, naila na vrlo iroku osudu javnosti. Ogorenje zbog nevinih rtava prilikom podmetanja paklenih strojeva, zbog atentata na pojedince, nailazilo je i na kritiku opozicionih politikih krugova u Hrvatskoj, koji su odbacivali takva sredstva politike borbe. Teroristike akcije nisu nimalo ile u prilog politici Hrvatske seljake stranke, koja je zastupala parlamentarne oblike politike akcije ili taktiku neposrednog sporazumijevanja s nosiocima reima. No, valja napomenuti da su poneke teroristike akcije bile poduzimane kao odgovor na teror samoga reima, umorstva to su ih vrile policija i andarmerija. 1 1 8 U svojoj daljnjoj politikoj djelatnosti i desniarskoj propagandi, ustae su se na svoj nain ukljuivali u tzv. hrvatski nacionalni pokret, istiui se kao njegova najekstremnija komponenta. HSS je predstavljala glavnu snagu u itavom tom pokretu, poistoveujui se s njim. Bilo je to zapravo osnovno obiljeje razvoja HSS-a nakon 6. sije117 Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 76. Ovdje se moe s p o m e n u t i i t r e n u t a n a devijacija u politici r u k o v o d s t v a KPJ, koja je dola do izraaja p o v o d o m ustake akcije u Lici 1932. god. Ne spoznavi o d m a h p r a v u sutinu te akcije, KPJ je p u t e m p o s e b n o g apela na k o m u n i s t e u tim krajevima, izraavala vjeru u m o g u n o s t organiziranja m a s o v n o g p o k r e t a stanovnitva protiv reima. U svojim sjeanjima Jakov Blaevi istie da spom e n u t i apel CK KPJ u obliku letka nije naiao na pozitivan odjek. U partijskoj organizaciji u Gospiu konstatiran je provokatorski k a r a k t e r tog akta, pa je o d l u e n o da se leci ne r a s t u r e nego unite. (IHRPH, MG 35/1-1). U svojoj samokritikoj izjavi tadanji s e k r e t a r CK KPJ M. Gorki je ovim rijeima okvalificirao vlastitu odgovornost za takav stav: Nepravilnost te ocjene sastojala se u tome, da s a m ja u tim n a o r u a v a n j i m a hrvatskih faistikih izabranika vie gledao na izraz spremnosti hrvatskog n a r o d a na r e v o l u c i o n a r n u b o r b u , nego - kao to je t r e b a l o - posledicu nastojanja j e d n o g dijela hrv. buroazije da b o r b u hrv. n a r o d a potini interesima imperijalistikih grupa, koje vode imperijalistiku b o r b u protiv velikosrpskog imperijalizma. ( Proleter, br. 8-9, 1934). 118 Karakteristian je bio p r i m j e r ubojstva Milana Sufflaya, 18. veljae 1931. u Zagrebu (J. Horvat, Hrvatski p a n o p t i k u m , n. dj., 225-228) i p o k u a j u m o r s t v a Mile B u d a k a , 7. lipnja 1932, t a k o e r u Zagrebu. (R. Horvat, n. dj., 512).

J.

nja 1929, kada je ona formalno ukinuta kao stranka. Njeno vodstvo je svjesno usmjeravalo itavu akciju ka privlaenju svih onih graanskih snaga, kojima je zajedniki cilj bila borba za rjeenje hrvatskog pitanja, bez obzira koliko su se meusobno razlikovale u svojim programskim koncepcijama. Meutim, bilo bi neispravno tzv. desno krilo u hrvatskom nacionalnom pokretu poistoveivati s ustatvom. Desni ekstremizam u tom pokretu javlja se s koncepcijom o rjeenju hrvatskog pitanja unutar samostalne hrvatske drave. Takva koncepcija bila je prilino neodreena, pa je mogla svoje nosioce nalaziti i u vie politikih skupina. Bez sumnje su stari frankovci bili jedna od tih skupina, koja poslije 6. sijenja 1929. nema vie stranakog statusa, nego se u stvari diferencira u pojedine struje. Sve su one bile bez ozbiljnijeg politikog utjecaja i u daljnjem politikom razvoju sve su vie slabile u sjeni konstantnog jaanja Hrvatske seljake stranke. Proustaka skupina je meu tim strujama izraavala najekstremnija gledita, a njeni prvaci su se u veoj ili manjoj mjeri deklarirali kao pobornici Pavelieve akcije u inozemstvu. Premda je ustaki pokret ponekad davao i stanovitu podrku opozicionim strankama u Hrvatskoj - to su donekle pokazale i Zagrebake punktacije, studenog 1932. - ipak se on potpuno odvajao od tih stranaka, meu njima i od HSS-a kao glavne graanske politike snage u Hrvatskoj. Prijelaz HSS-a iz potpune izolacije i uspostavljanje veza njenog vodstva sa slubenim politikim vrhovima u Beogradu, radi nagodbe, emu je znatno pridonijela i ranije ostvarena suradnja sa srbijanskom opozicijom, potpuno su odbili ustae i onemoguili stvaranje nekog zajednikog programa. To je jasno dolo do izraaja osobito poslije izbora za Narodnu skuptinu 1935, kad poinju i sve otriji napadi ustaa i drugih desniarskih elemenata na politiku HSS-a. Hrvatska seljaka stranka postaje za ustae privlana samo radi osvajanja pozicija u njenim organizacijama, kako bi mogli utjecati na njeno lanstvo. Ustae su svoje akcije sve vie usmjeravali i u traenju uporita u drugim politikim grupacijama i ustanovama. Ciljevi takvih akcija bili su propagandistiki - privlaenje i okupljanje novih pristaa. Povoljnu mogunost za jaanje svojih pozicija ustae su nalazili u klerikalnim krugovima u Hrvatskoj, koji su, sa sreditem u Zagrebu, imali jak utjecaj ne samo u katolikoj crkvi, nego i u raznim graanskim ustanovama. Bez osjetnijeg otpora u tim krugovima, proustaki elementi su nalazili nove pristae i agitatore meu hrvatskom omladinom u raznim klerikalnim zavodima, u nizu katolikih gimnazija, u drutvima Domagoj, Kriari, Hrvatski junak i nekim drugima. 119 Utjecaj ustaa je jaao i u organizaciji Hrvatskog radie, u ijoj zadruzi je meu glavnim funkcionerima bio Slavko Kvaternik, jedan od prvih Pavelievih suradnika u zemlji. Taj pravac ustake djelatnosti usmjeravao se na privlaenje hrvatske omladine, koja se manjim dijelom organizirala u spomenutim drutvima. Jednako se to odnosilo na studentsku, srednjokolsku i radniku omladinu. Ustae su pokretali i omladinske periodine publikacije ili osvajali redakcije ve postojeih. Tako su proustaki nastrojeni omladinci preuzeli od 1936. Omladinu, koja je izlazila od 1918; 1940. pokrenuta je i Plava revija,120 Osobitu su panju posvetili jaanju utjecaja na Zagrebakom sveuilitu, a proustaki elementi poeli su tamo razvijati znatnu propagandu. Sveuilite postaje podruje otrih sukoba desniara s komunistima i antifaistiki orijentiranim studentima. Proustaki orijentirani studenti zauzeli su jae pozicije u centralnom akademskom drutvu August enoa, drutvu Eugen Kvaternik, te raznim strunim klubovima po pojedinim fakultetima. 121
Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. d j , 77. Isto, 78. U jednom svom m e m o r a n d u m u iz 1936. o prilikama u Jugoslaviji, R. W. Seton-Watson istie da ne bi t r e b a l o ignorirati injenicu da je izvjestan krug hrvatske o m l a d i n e sklon Paveliu. (HZ, XIX-XX, 1966-1967, 333). 121 Opirnije o t o m e usp. V. Rajevi, S t u d e n t s k i p o k r e t na Z a g r e b a k o m sveuilitu, n. d j , 213 i d.
120 119

Preko spomenutih drutava i drugih inicijativa, proustaki elementi su pokretali niz polulegalnih i legalnih listova. Od poetka 1936. proustako drutvo August enoa, u zajednici s nekim lanovima zadruge Ante Starevi izdavalo je ilegalne ustake novine pod raznim imenima, koje su bile odmah zabranjivane: Hrvatska zemlja, Hrvatska gruda, Grudobran, Njiva, Hrvatska njiva, Ora, Sija i dr. Pored toga, osobitu su akciju u izdavanju listova razvili desniari na Zagrebakom sveuilitu: Naa gruda, Vijesnik Sredinjeg udruenja studenata, Alma Mater, Rakovica, Hrvatska, Hrvatski akademiar, UskoV22 Osim ovih javnih, ustae poinju poduzimati ilegalne akcije - rasturanje letaka, tampanih u zemlji; razliiti istupi u povodu godinjice roenja i smrti Ante Starevia (posjeti njegovu grobu u estinama) i godinjice pogibije ustaa koji su pali kao rtve reima (prireivanje manjih komemorativnih nastupa, odravanje zadunica itd.). Desno orijentirana hrvatska inteligencija sve je vie prihvaala separatistike koncepcije o rjeenju hrvatskog pitanja. U redovima te inteligencije, ustaki pokret sve vie je nalazio svojih pristaa, a iz toga kruga ponikli su i glavni idejni nosioci ustatva u zemlji. Bez sumnje je sam politiki razvoj u zemlji sve vie pruao teoretskih mogunosti za dalju razradu spomenute koncepcije. Propaganda, koja se na tom pravcu razvila, promatrajui je u najirem smislu rijei, dobivala je i na domaem tlu puniji sadraj, to je, dakako, bilo rezultat vie uzroka. No, treba istai da razliite tendencije u Hrvatskoj koje su prinosile razradi itave koncepcije, nisu, s obzirom na svoje nosioce, bile u cjelini organizaciono a ni politiki ue vezane za ustaki pokret i Pavelia. U krilu desno orijentirane hrvatske inteligencije razvijalo se nekoliko grupa, od kojih su se neke neposrednije ispoljavale kao pozicije ustatva, a druge ga indirektno podupirale. U javnom drutveno-politikom i kulturnom ivotu te su grupe djelovale u pojedinim ustanovama i preko pojedinih listova i asopisa, pretvarajui ih u veoj ili manjoj mjeri u svoja uporita. Maticu hrvatsku, tu znaajnu hrvatsku kulturnu instituciju postepeno su osvajali desniarski orijentirani intelektualci, to je u mnogome omoguio Filip Lukas, koji je postao predsjednik 1928. god. Lukas se ve tada poinje isticati kao ideolog ekstremnog hrvatskog nacionalizma, s naglaenim antisrpskim odnosno antikomunistikim stavom, izraavajui tako gledita ireg kruga desno orijentiranih hrvatskih intelektualaca. Uskoro je asopis Matice Hrvatska revija doao pod neposredniji utjecaj toga kruga, gubei svoj dotadanji liberalni karakter, kojim je privlaio i lijevo orijentirane pisce kao suradnike. Od 1933. u Matiinu upravnom odboru poinju vidnije dolaziti do izraaja desniarski elementi koji e znatno utjecati na daljnji rad te ustanove. U Matiinoj izdavakoj djelatnosti kasnije e znatan dio zauzimati razliita djela nekih ustakih ideologa i propagandista (Mile Budak, Mladen Lorkovi, Vilko Rieger, Mile Starevi, Julije Makanec, Vatroslav Murvar, Filip Lukas i dr.). 123 Uz Hrvatsku reviju uskoro su i neki drugi asopisi i listovi doli pod jak utjecaj desniarskih snaga. Katolika Hrvatska straa, koja je izlazila od 1929, dobila je 1933, kad u njenu redakciju ulaze aktivniji klerikalci, i karakter propagatora ideologije totalitarnih sistema. Uz to, u lancima koji su raspravljali o unutranjopolitikim pitanjima, sve vie je do izraaja dolazila nacional-ovinistika nota. Da bi proirio polemiku s marksistikim i drugim protivnikim krugovima o razliitim politikim i ideolokim pitaNaa domovina, II, n. dj., 1050. Kad su desniarski elementi osvojili Maticu hrvatsku tu su ustanovu poeli naputati njeni istaknutiji progresivni lanovi, koji se nisu mogli pomiriti s takvim razvojem ustanove. Tako je, nakon objavljivanja lanka F. Lukasa, Ruski k o m u n i z a m s p r a m nacionalnoga pitanja, u Hrvatskoj reviji, 1933, br. 7, August Cesarec d a o ostavku na lanstvo u U p r a v n o m o d b o r u Matice. (Usp.: A Cesarec, Izbor lanaka, Beograd 1962, 278 i d.; J. Ravli, Matica Hrvatska 1842-1962, Zagreb 1963, 193-194).
123 122

njima u Hrvatskoj, Kerubin egvi je 1933. pokrenuo asopis Hrvatsku smotru, koja j uskoro postala jedan od najveih zagovornika novog evropskog poretka. 124 Politika napetost u Hrvatskoj, koja je pogotovu od sredine tridesetih godina pc ela sve vie dolaziti do izraaja, zbog jaanja i irenja hrvatskog nacionalnog pokreta izbacila je vidljivije na povrinu tendencije koje su izraavale spomenute grupacije in teligencije. U konkretnoj politikoj akciji one su se prvenstveno ogledale u kritici gle dita vddstva Hrvatske seljake stranke o rjeavanju hrvatskog pitanja, i to poglavito < samom pristupu, tj. sporazumijevanju s Beogradom. Kritika Maekove politike dola j( s te strane osobito do izraaja u povodu sklapanja sporazuma sa srbijanskom opozici jom, 8. listopada 1937, kada je osnovan Blok narodnog sporazuma. Taj in vodstva HSS-; i Maeka oznaen je kao potpuna politika kapitulacija. 125 Velikohrvatska ideja, promatrajui je u svim njenim oblicima je bez sumnje najvii zaokupljala spomenute desniarske ekstremne grupacije hrvatske inteligencije. Dok j< ustaki pokret u emigraciji isticao nadovezivanje svoje koncepcije na ideje Ante Star evia, ali bez ire razrade, u zemlji se ba toj strani pridavala znatna panja. Neposred niji poticaj za stvaranje kulta Starevia u redovima desniara dala je 40-godinjica nje gove smrti, 1936. god., kad je bio objavljen niz napisa, kojima su se poeli oigledniji isticati novi pogledi u tumaenju ideja utemeljitelja pravatva. Otad je bilo i znatno jas nije koliko je ustatvo crpio iz Starevia, a koliko je pak falsificiralo njegove ideje, tj zloupotrebljavalo ih kao dokaze za historijsku ukorijenjenost vlastitih tendencija. Star eviev ekskluzivizam, tj. njegovu velikohrvatsku, to znai na svoj nain i unitaristiki koncepciju - koja je, kao odgovor velikosrpskoj ideji, negirala srpsku i slovensku naciju te isticala iskljuivo pravo Hrvatima na samostalni nacionalni razvoj - ustae su mogl zloupotrebljavati kao teoretsku osnovicu za formuliranje vlastite velikohrvatske kon cepcije. U tom pogledu nju su ire razraivali u svojim radovima Filip Lukas, Mile Star evi, Mladen Lorkovi te Krunoslav Draganovi. Sadraj njihovih rasprava, u kojima se posebno naglaava tenja za znanstvenim pristupom, obiljeavala je nedvosmislena obrana teze o samostalnoj hrvatskoj dravi; o njenom povijesnom podruju, koje je nezamislivo bez Bosne i Hercegovine; o neodrivosti jugoslavenstva. Nastojanje da se uz pomo Starevievih ideja potkrijepe teze o neslavenskom porijeklu Hrvata, te da se od Starevia ak pravi pretea faizma i rasizma, predstavljalo je oigledne falsifikate Dovoljno je istai da je Starevi, kao buroaski demokrat, stajao na naelima velike francuske revolucije, kojima je faizam po svojoj ideologiji bio izrazita suprotnost. 1 2 6 Osjetnije jaanje proustake djelatnosti u zemlji nastaje krajem 1937. i poetkom 1938, kada je Beogradskim ugovorima ustaama bio omoguen povratak iz emigracije. To je poetak nove etape u razvoju ustake organizacije. Ipak, jugoslavenske su vlasti pazile kojima e osobama dopustiti povratak. U svakom pojedinom sluaju traeno je miljenje nadlene upravno-policijske vlasti za osobe koje su se javljale jugoslavenskim predstavnitvima u inozemstvu i traile odobrenje za povratak. Tim je organima bilo nareeno da pri davanju miljenja o dozvoli povratka ustaa pribave i garanciju njihovih porodica da e nad njima vriti nadzor i da e se starati da ih se onemogui u svim pokuajima koji bi se kosili sa dravnim interesima. Mi124 Naa d o m o v i n a , II, n. dj., 1049; o d e s n o orijentiranim knjievnim revijama usp. opirnije M. Vaupoti, asopisi hrvatske knjievnosti (1935-1945), Zadarska revija, 3/1964, 236-239, i S. Vueti, Hrvatska knjievnost 1914-1941, Zagreb 1960, 83 i d. 126 Usp. Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. d j , 267 i d. 126 B u d u i da se o napisima nekih od s p o m e n u t i h a u t o r a govori u d a l j n j e m tekstu, ovdje, od preostalih, t r e b a s p o m e n u t i knjiicu M. Starevia, Ante Starevi i Srbi, Zagreb 1936; zatim na n e k e napise u spomenici: Dr Ante Starevi - o 40. godinjici smrti, Zagreb 1936. T a k o e r t r e b a ukazati i na Almanah hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1938.

nistarstvo unutranjih poslova donijelo je dodue naelnu odluku da se dopusti povratak svim emigrantima, koji se nalaze u Italiji, a nisu uinili nikakvo krivino delo protiv drave. Karakteristino je da su banske uprave Savske i Primorske banovine - kojih se to pitanje najvie i ticalo jer je mjesto boravka glavnine emigranata bilo s podruja tih banovina - izrazile velike rezerve o povratku emigranata. One su u prvom redu ukazivale na mogunosti jaanja ustake protureimske akcije, to bi zahtijevalo pojaan nadzor podrunih vlasti. 127 Prijelaz ustakih emigranata iz Italije u Jugoslaviju poeo je sredinom studenog 1937. i trajao, s veim ili manjim prekidima, uglavnom do sredine 1939. U istom razdoblju vratilo se u Jugoslaviju i nekoliko emigranata iz Treeg Reicha. Prema podacima jugoslavenske policije, a na osnovu izvjetaja V. Milievia, u Jugoslaviju se vratilo oko 260 emigranata. 128 Prema ocjeni MUP-a, na intenzitet prijelaza utjecao je posebno povratak Mile Budaka u srpnju 1938, jer je poslije toga prela glavnina emigranata. 129 Prema istim podacima, u Italiji je jo ostalo oko 250 osoba, od kojih se glavnina (oko 170) nalazila na Liparima. 130 Ta e grupa ustaa, na elu s Paveliem prijei u zemlju travnja 1941. Meu ustaama povratnicima bilo je i istaknutijih lanova organizacije. Tako su iz Italije doli Mile Budak, Jure Franceti, Josip Milkovi i neki drugi, a iz Njemake Mladen Lorkovi. Koji su bili motivi povratka ustaa iz emigracije u zemlju? Svi su zainteresirani faktori imali svoje posebne raunice. Stojadinovi i njegova vlada bili su zainteresirani za to vee slabljenje ustake emigracije, pa je to bilo posebno regulirano Beogradskim ugovorima. Vlada je raunala - radi uvrenja reima u zemlji i dobivanja to vee podrke u inozemstvu - da bi povratak ustake glavnine, koja se nalazila u Italiji, omoguio istodobno likvidaciju organizacije vani, kao i dovoenje ustaa pod neposredni nadzor jugoslavenskih vlasti. A to je moglo znaiti ne samo otklanjanje opasnosti ustake akcije po reim, nego i mogunost razbijanja iznutra hrvatskog nacionalnog pokreta, ime bi se poljuljale pozicije HSS-a. Meutim, ne smije se zanemariti ni pretpostavka d a j e i sam Maek mogao imati interesa da oslabi ustaku organizaciju, kako bi mu ona bila manjom preprekom u njegovim akcijama u inozemstvu. 131 Teko je na osnovu raspoloivih podataka ustvrditi koliko je prebacivanje gotovo polovice pripadnika ustake skupine iz Italije u Jugoslaviju bilo i rezultat isplanirane Pavelieve akcije. Treba poi od toga da se talijanska vlada pokazala spremnom da udovolji zahtjevima Jugoslavije u pogledu raseljavanja ustaa. Prema tome, najvjerojatnije je da se i proces prijelaza emigranata odvijao daleko vie pod utjecajem talijanske vlade, nego li voljom samog Pavelia. Talijanska vlada pokazala se spremnom da rtvuje ustae i Pavelia da bi vre vezala Stojadinovia, u kojega je polagala velike nade za jaanje talijanskog utjecaja u Jugoslaviji i izgradnju profaistikog reima. Sporazum izmeu Italije i Jugoslavije je tako na neki nain zaskoio Pavelia. Osim toga, tada je on bio u internaciji, pa i nije mogao odlunije utjecati na povratak emigranata. Teko je odriva i ocjena da su se spomenuti istaknutiji ustae vratili u zemlju po nareenju samog Pavelia, ma da se ne smije potpuno odbaciti stanovita mogunost da im je on dao odre127 IHRPH, MF 20, sn. 620. Usp. i F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 80.

F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 81. Zapaeno je, d a j e broj povraenih e m i g r a n a t a iz Italije naglo skoio posle povratka Budakovog. (IHRPH, Bilten MUP-a, za kolovoz 1938, kut. XVII). 130 Kao u bilj. 128. 131 Isto.
129

128

ene zadatke. 132 Karakteristian je sluaj Mile Budaka, koji je zemlju napustio potkraj 1932. god. On se vratio na osnovu dogovora s predstavnicima Milana Stojadinovia, koji je i inicirao akciju za njegov povratak. Stojadinovi je pri tome svakako imao svoju raunicu, a Budak svoje osobne razloge. 133 Meutim, izvan svake je sumnje da je Paveli bio osobito zainteresiran za irenje i jaanje ustake djelatnosti u zemlji. Vie je faktora utjecalo na to da se djelatnost ustaa upravo tada, u drugoj etapi, sve vie povezuje s njegovim imenom. Razvoj dogaaja u zemlji, sve akutnije hrvatsko pitanje, a uz to i jaanje utjecaja Hrvatske seljake stranke, sve su vie zaokupljali i Pavelievu panju. No ustaka akcija u zemlji bila je u stvari izvan Pavelieva neposrednog domaaja i utjecaja, pa je pod utjecajem pojedinaca, mogla dobiti neovisniji tok. Nakon povratka emigranata iz Italije, to je pitanje moglo postati jo aktualnije. Paveli se stoga poinje sve vie angairati u jaanju ustake djelatnosti i stvaranju organizacije u zemlji. U jednom politikom spisu, nastalom najvjerojatnije poetkom 1938. god. , 134 a koji je prvenstveno bio namijenjen propagandi u zemlji, Paveli iznosi svoju analizu unutranje i meunarodne politike situacije, te daje direktive za daljnju djelatnost ustaa. Istiui da se ustaka organizacija pojavila u vrijeme kad su se pojedinci iz vodstva HSS-a pokolebali te poeli dezertirati i prelaziti diktatorskom reimu, s namjerom da pokuaju sklopiti sporazum, Paveli iskljuivo uzdie ustaki pokret kao jedini aktivni otpor reimu. Osvrui se na diplomatsku aktivnost Jugoslavije u Rimu, koja je, izmeu ostalog, bila usmjerena i na onemoguavanje rada ustake organizacije, on zakljuuje da to ne smije biti prepreka u daljnjoj akciji. Paveli se, naprotiv, zalae za njeno jaanje i irenje u zemlji, polaui sve nade u skori poetak svjetskog rata za koji ustae treba da se ozbiljno pripremaju. Meunarodni ratni sukob omoguio bi, prema njemu, dizanje ustakog ustanka u zemlji, to bi rezultiralo slomom Jugoslavije i stvaranjem ustake drave. Sredinom 1938. Paveli se posebnom porukom ponovo obratio ustaama u zemlji. Svjestan toga da je u izmijenjenim meunarodnim odnosima, a posebno odnosima izmeu Italije i Jugoslavije, ustaama u inozemstvu nametnuta potpuna pasivnost, on je sve veu panju poklanjao upravo akciji u zemlji, pa osobito insistira na propagandi Naela. U propagandi ustakog programa treba, prema njemu, glavnu panju posvetiti isticanju granica budue ustake drave u kojoj bi sredite bile Bosna i Hercegovina. Zbog toga on podvlai potrebu da se privlai muslimansko stanovnitvo kao dio hrvatskog naroda. Posebnu panju Paveli posveuje osnivanju ustakih organizacija po gradovima i selima, a ne izbjegava ni mogunosti koritenja povremenih teroristikih akcija u odreenim situacijama. Paveli istodobno konstatira d a j e poloaj u inozemstvu vrlo teak, te glavnu zadau pridaje malobrojnim organizacijama u Americi, koje su i dalje imale slobodu rada. 135
132 Tako npr. 5. Baien, u svojoj knjizi: Paveli, Zagreb 1952, 23, tvrdi d a j e Paveli poslije Beogradskih s p o r a z u m a u p u t i o vei broj ustaa u Jugoslaviju, i to p r v e n s t v e n o politike radnike (Budak, Lorkovi i drugi), d o k su s n j i m e i dalje ostali vojnici (Mokov, Lisak, Kvaternik, Babi, Servatzy, Hereni i drugi). 133 Opirnije o t o m e usp. Lj. Boban, Nekoliko izvjetaja o p o v r a t k u Mile B u d a k a iz emigracije (1938), Zbornik Historijskog instituta Slavonije (dalje: ZHIS), SI. Brod, 1970, br. 7-8, 507-523. Sam B u d a k tvrdi da se vratio poslije n e d o l i n o g p o s t u p k a talijanskih vlasti p r e m a njemu, a povratak mu je omoguilo jugoslavensko poslanstvo u Rimu. (VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9). 134 Po svoj prilici radi se o j e d n o m Pavelievu govoru, koji je raspaavan u zemlji p o d naslov o m Politiki poloaj. (Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 81, gdje je u n e s e n p o g r e a n d a t u m , svibanj 1937). 136 Taj je d o k u m e n t objavljen kasnije u Ustai, 2. I 1944.

S povratkom spomenutih istaknutijih ustaa dotadanja djelatnost poprima ustaljenije oblike. Zahvaljujui politikom razvoju ne samo u zemlji nego i u meunarodnim odnosima, s obzirom na porast faistike opasnosti, nastale su vee mogunosti za javna istupanja pojedinih ustakih elemenata. Ti su istupi bili dio sve otrije konfrontacije proustakih i desniarskih snaga s politikom vodstva HSS-a na elu s Maekom; tako su se u biti nazirale dvije suprotne politike koncepcije. Takvom javnom ponaanju proustakih snaga ila je na ruku i politika Milana Stojadinovia, koji je na razliite naine u Hrvatskoj traio saveznike protiv Maeka. Ustae su se tako i nehotice pojavili kao indirektni pomagai politike reima. U javnom politikom ivotu u Hrvatskoj grupa oko Mile Budaka pojavila se kao glavni nosilac ustake djelatnosti. Poetkom veljae 1939. Budak je pokrenuo tjednik Hrvatski narod, koji je u stvari bio legalno ustako glasilo. Taj je list postao sredite ustake propagande u zemlji. U njemu je jednako velika panja posveivana unutranjopolitikim pitanjima i meunarodnim odnosima. Osim Mile Budaka, kao glavnog urednika, meu glavnim suradnicima Hrvatskog naroda bili su Slavko Kvaternik, Mladen Lorkovi, Ivan Orani, Boidar Cerovski, Vilko Begi, Dominik Bumber i neki drugi. 136 Hrvatski narod je okupio najradikalniji dio desno orijentirane hrvatske inteligencije, dajui njenoj djelatnosti izrazitije politiko obiljeje. Treba spomenuti i djelatnost separatistike grupe na elu sa Stjepanom Buom, premda ona formalno nije bila vezana uz ustaku organizaciju. Zajedniko obiljeje s ustaama bili su koncepcija o samostalnoj hrvatskoj dravi i pozivanje na staro pravatvo; u ostalim pitanjima postojale su razlike. Nema osnove da se ova grupa i formalno ubraja u nosioce ustakog pokreta. 137 Bu se dodue i sam dvadesetih godina isticao kao frankovac, ali je njegov politiki razvoj u kasnijim godinama bio drukije usmjeren, za razliku od onih koji su se priklonili Paveliu. Bu i njegova grupa zagovarali su iskljuivo pronjemaku, tj. nacistiku orijentaciju. U veljai 1938. Bu je pokrenuo list Nezavisnost, koja je postala glasilo te struje. Propagirajui otvoreno nacionalsocijalistiku ideologiju u Hrvatskoj, ta struja je vidjela poboljanje poloaja hrvatskog naroda i smisao njegove budunosti samo u jednom nacionalnom socijalizmu, razumije se hrvatskome. 138 Prvi organizacioni pokuaj ove grupe bilo je osnivanje tzv. Hrvatskog radnikog pokreta, potkraj 1938; t u j e organizaciju policija ocijenila kao frankovaku frakciju, a u stvari bila je to ekspozitura njemake propagande u Hrvatskoj, koja je bila u neposrednoj vezi s njemakim konzulatom u Zagrebu. 139 Ta e grupa doi do veeg izraaja kasnije, prilikom stvaranja nacionalsocijalistike stranke u Hrvatskoj. No, u konkretnoj politikoj situaciji nije bilo veih suprotnosti izmeu Bueve grupe i samih ustaa, barem se u javnosti nije stjecao dojam veeg nejedinstva, nego se inilo da zajedniki djeluju. 140
F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 82. O ovoj grupi kao sastavnom dijelu u s t a k o g p o k r e t a piu Lj. Boban, S p o r a z u m CvetkoviMaek, n. dj., 267-268 i F. ulinovi, Dvadeset s e d m i mart, n. dj., 33. T u j e o c j e n u p r e u z e o d o n e k l e i a u t o r ovog rada: Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 82. Po svoj prilici je najblie istini miljenje koje zastupaju L. Hory-M. Broszat, n. dj., 36, istiui da Bueva g r u p a nije prihvaala tijesne veze Pavelia s faistikom Italijom. Uz B u a su se u ovoj g r u p i jo isticali Slavko Govedi, Mirko Kouti, J u r a j Veseli, u r o Medved, Stjepan Severinac, Viktor Kouti. 138 Nezavisnost, 12. I 1940. 139 IHRPH, K. VIII, Izvjetaj Uprave policije u Zagrebu B a n s k o j vlasti, 18. VIII 1939. 140 Tako se u istom izvjetaju navodi da Hrvatski radniki pokret stoji u uskoj vezi sa pokret o m Budakovih hrvatskih nacionalista. (Kao u bilj. 139).
137 136

Bueva struja zduno je i zajedno s ustaama kritizirala politiku vodstva HSS-a, iako je u nekim konkretnim situacijama zauzimala i drukije stavove od ustakih. To je uskoro dolo do izraaja prilikom izbora za Narodnu skuptinu, prosinca 1938. Tada se konkretno pojavilo pitanje kakav stav treba da zauzmu proustaki elementi prema HSS, koja je razvila iroku predizbornu kampanju. Dok je Bueva Nezavisnost propagirala apstinenciju na izborima, Budak je zagovarao podrku Maeku, te se zbog toga izmeu dviju strana razvila prilino una polemika. Budak je u toj situaciji zastupao taktiku ustake podrke borbi protiv reima, ne mijenjajui u tome ni malo dotadanji stav prema HSS-u. Nastala situacija pokazala je i kako se reim koristio ustaama da oslabi pozicije HSS-a. Posebna je uloga bila namijenjena Hrvatskom borcu, iji je urednik bio Joe Matoi. U svom posebnom izdanju, taj je list na sam dan izbora objavio poruku Pavelia biraima u Hrvatskoj u kojoj on apelira za apstinenciju. Ta akcija, koja je najvjerojatnije potekla iz Stojadinovieva kruga, trebala je da pokoleba Maekove pristae i unese zabunu meu njih. 141 Hrvatski narod poeo je uskoro pojaanu kampanju protiv bilo kakvog sporazuma s vladom u Beogradu, zahtijevajui da i vodstvo HSS-a prihvati taj stav. Budak je pisao: Skoro je neumjesno govoriti, da treba praviti nekakav sporazum, jer ne postoji nikakav nesporazum: sve su vlade do sada posve svjesno, bez ikakove zabune, inile sve to je Hrvatima bilo i krivo i nepravedno, a to je uspjeno produbljivalo meu nama jaz. Kakav tu sad treba sporazum, kada je dovoljno, da se svak pone baviti samo svojim poslovima i da ne zasjeca plugom susjedovu oranicu!? 142 Bio je to oigledan primjer pritiska na vodstvo HSS-a iji utjecaj nijedan opozicioni politiki faktor u Hrvatskoj nije mogao zaobii. I sam je Budak, po svom povratku iz emigracije, raunao na mogunost veeg utjecaja na Maeka radi voenja radikalnije politike, koja bi se u odreenom smislu pribliila ustakoj koncepciji. Prema navodima samog Maeka, Budak mu je u ime svoje grupe, tj. ustaa, predlagao zajedniku akciju, koja bi rezultirala Maekovim otvorenim priklanjanjem silama Osovine. To je znailo da se hrvatsko pitanje treba rjeavati uz pomo i podrku Hitlera. Kad je Maek odbio takvu politiku, to je ujedno znailo i razlaz s Budakom. 1 4 3 Logina posljedica takvog razvoja bila je vrlo pootrena ustaka kritika vodstva HSS-a i Maeka nakon sklapanja sporazuma od 26. kolovoza 1939. i stvaranja Banovine Hrvatske. Ustae su ne samo preko Hrvatskog naroda, nego i raspaavanjem veeg broja letaka napadali sporazum, tj. Maeka i vodstvo HSS-a, osuujui ih da spaavaju Jugoslaviju, te da su pod firmom sporazuma prodali hrvatski narod. Lecima je irena i posebna Budakova izjava u povodu zakljuenja sporazuma pod naslovom: Lajbek je zakopan. U njoj Budak istie d a j e glavni uzrok sklapanju sporazuma u poslovinom pogrenom gledanju Maeka na meunarodnu politiku, jer je on - kako istie Budak - doao do zakljuka, da je najprea zadaa hrvatskog naroda da spaava jugoslavensku koncepciju u njenom punom opsegu, jer e se samo u njoj moi i on sam spasiti i od vanjskih neprijatelja. U isto vrijeme raspaavani su i leci pod naslovom: Maekova slobodna Hrvatska - Dr Maek vie voli bijelog Orla Karaorevia nego li ast i slobodu hrvatskog naroda, u kojima se zakljuuje da za Hrvate sporazum, s dravnopravnog gledita, znai da se oni sami odriu hrvatske misli a time i svoje samostalne hrvatske drave ( . . . ) , dok u politikom pogledu to predstavlja kapitulaciju. 144 Ocjenjujui politiku situaciju u protekloj, 1939. godini, Hrvatski narod zakljuuje d a j e ona
141 142 143 144

Opirnije o t o m e usp. Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 269-270. Hrvatski narod, 24. II 1939. Kao u bilj. 141, 268-269. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 83.

4 - USTASE I NDH

49

donijela odreeni preokret, koji je u prvom redu bio uvjetovan meunarodnom situacijom, ali da se poslije sklopljenog sporazuma nije dogodilo u unutarnjoj politici nita, to bi bilo vrijedno posebnog spomena. 146 Kad su Maek i Cvetkovi poeli voditi pregovore koji su prethodili sporazumu od 26. kolovoza, ustaki elementi u zemlji poveli su propagandu za teritorijalne izmjene u duhu svoje velikohrvatske koncepcije. Ta akcija je uglavnom voena iz Zagreba. Koristei se nastalom politikom atmosferom, do koje je dolo zbog pregovora, ustae su poeli propagirati pripajanje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. 146 Prema nekim podacima, Budak je zahtijevao od Maeka da ne dopusti da doe do diobe Bosne i Srijema. 147 Odmah nakon sporazuma, Mladen Lorkovi je u izdanju Matice hrvatske objavio knjigu Narod i zemlja Hrvata, u kojoj je posebnu panju posvetio pitanju granica Hrvatske. Osim sebi svojstvene analize brojnog stanja hrvatskog naroda, koja je puna falsifikata, Lorkovi je na svoj nain utvrdio i opseg hrvatskog povijesnog teritorija, prema kojemu je Banovina Hrvatska bila tek djelimino rjeenje hrvatskog pitanja. U Banovini Hrvatskoj, prema Lorkoviu, nijesu okupljeni, kao to bi ime kazalo, krajevi s preteno hrvatskim puanstvom, krajevi, koji su u povijesnom smislu hrvatski, ni krajevi, koji po svom gospodarskom sustavu i zemljopisnom poloaju gravitiraju prema Hrvatskoj. U Banovini Hrvatskoj okupljeni su tek oni krajevi, u kojima katoliki Hrvati tvore veinu, dok su podruja islamskih Hrvata gotovo beziznimno ostala izvan Banovine Hrvatske. Prema tome, granice Banovine Hrvatske ne mogu biti konane, zakljuuje Lorkovi. 148 Od samog poetka ustae nastoje iskoristiti situaciju u Banovini Hrvatskoj za jaanje svoje politike djelatnosti. Oni uspijevaju osnovati neka drutva i proiriti svoju ilegalnu tampu. Centar daljnje aktivnosti postaje novoosnovano drutvo Uzdanica, koje je kao pripomona tedna zadruga, u stvari okupljalo pristae ustakog pokreta. Uzdanica je s jedne strane legalno radila na osnivanju svojih podrunica po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, raspaavajui preko njih Hrvatski narod, a s druge strane je u isto vrijeme pokuavala organizirati i ilegalne ustake rojeve. Bili su to konkretniji koraci u stvaranju ustake organizacije na irem podruju. 1 4 9 Preko Uzdanice ustae su djelovali i na Zagrebakom sveuilitu, pa je u okviru toga drutva bio osnovan Ustaki sveuilini stoer 1940. god. 150 lanovi tog drutva organizirali su u pojedinim prilikama manje teroristike akcije. Tako je bilo izazvano uzbuenje u Zagrebu nakon ustake akcije, potkraj veljae 1940, kad su ustae postavili eksploziv u nekoliko javnih telefonskih govornica i pakleni stroj u zgradi Sudbenog stola. 151 Ustae su u svojoj propagandi, prvenstveno preko Hrvatskog naroda, osobitu panju posveivali meunarodnim odnosima. Hrvatski narod je otvoreno izraavao svoje simpatije prema velikim susjedima Italiji i Njemakoj, dajui jasno do znanja da ustaki pokret u budunosti rauna na podrku tih sila. Otvoreno su izraavane simpatije za Hitlerovu koncepciju novog evropskog poretka i odobravani prvi koraci njemake i talijanske ekspanzije (Anschluss, CSR, Albanija). Rezimirajui politiku situaciju u prvoj
146 Hrvatski narod, 25. XII 1939. O o d n o s u ustaa p r e m a s p o r a z u m u usp. i Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 271-272. 146 Konkretnije o t o m e usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 83-84.

Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 269. M. Lorkovi, N a r o d i zemlja Hrvata, Zagreb 1939, 221 i 227-228. Tekst knjige je p r e t h o d n o objavljivan u nastavcima u Hrvatskoj reviji, od br. 5/1938. do br. 8/1939. 149 Hrvatski narod, 7. VII i 24. XII 1941. 150 IHRPH, ist. mat. Z. Blaekovia. 151 Usp. F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. d., 84.
148

147

polovici 1939, Lorkovi je isticao d a j e dolo do zamanih teritorijalnih promjena u Evropi, kao i do sloma republikansko-komunistike vojske u panjolskoj, a vjerojatno da e dovesti i do daljnje duboke izmjene evropske i svjetske ravnotee. Stvaranjem ekomoravskog protektorata - zakljuuje Lorkovi - Njemaka je dosegla broj puanstva Francuske i Engleske zajedno (bez kolonija), rijeila veoma zamaita strateka pitanja, postala prvom industrijalnom dravom svijeta, k tome dobila velike koliine prvorazrednog oruja, i to je jo vanije, ona je bitno poveala svoj ratni potencijal kodinim tvornicama. Italija je stvaranjem personalne unije s Albanijom postala preko noi balkanskom vlau, ojaavi time sveukupne svoje pozicije na Mediteranu. A pobjednika Francova panjolska znai trei autoritativni bedem oko Francuske i apsolutnu premo osovine u zapadnom Mediteranu. Ovo proljee kao i lanjska jesen, bijahu crni petki zapadne demokracije. 152 Jo je otvorenije simpatije prema silama Osovine izraavala ilegalna ustaka tampa, koja je u prvom redu podvlaila rjeenje pitanja samostalne Hrvatske u sklopu meunarodnih odnosa, na osnovi novoga evropskog poretka. Stvaranje Trojnog pakta - isticala je Hrvatska pota sredinom listopada 1940. - omoguilo je jo povoljnije uvjete za pobjedonosni svretak rata po Osovini i za uspostavljanje novog poretka u svijetu ( . . . ) . U tom okviru - propagirao je isti list - postavljeno je i pitanje stvaranja nezavisne drave Hrvatske, koja e uz ostale male i srednje drave Europe biti ravnopravni lan nove europske zajednice. Ustaka je propaganda znatnu panju pridavala i velianju novog evropskog poretka u koji treba da se u budunosti uklopi i hrvatski narod. U tome je osobito prednjaila Hrvatska smotra, iji je glavni urednik Ivan Orani pisao da uklapanje u novi poredak mora biti psiholoki, politiki, kulturno i ekonomski potpuno jasno i odreeno upravo zato, to se ne radi o povremenim pojavama, nego o povijesnom zapoinjanju nove epohe, koja e obuhvatiti ivot cijeloga svijeta. 153 Desniarska propaganda nalazila je sve vidljivije nosioce i u pojedinim klerikalnim institucijama i tampi. 154 Otvorene simpatije za Hitlera i njemaku ekspanziju sve je vie izraavala i grupa oko Bua preko Nezavisnosti. Bu je u lipnju 1940. osnovao Hrvatsku nacionalsocijalistiku stranku. U programu, koji je izradio Juraj Veseli, istaknuto je da se stranka bori za uspostavu nezavisne hrvatske drave, koja e biti u najuem politikom prijateljstvu s njemakim Reichom. Aktivnost te stranke svodila se uglavnom na propagandu lecima i na vrbovanje radnika za rad u Njemakoj. 156 U jednom memorandumu, koji je Bu u studenom 1940. u ime svoje grupe priredio za Hitlera, trai se pomo Treeg Reicha za uspostavu hrvatske drave. U memorandumu se istie gotsko porijeklo hrvatskog naroda, te ukazuje na njegovo krvno srodstvo i slinost kulture s njemakim narodom. Potpuno se odbacuje politika HSS-a, koja zastupa ideju nacionalnog jedinstva Hrvata i Srba te nema prave veze s narodom. 1 5 6 to se tie unutranje politike, sporazum od 26. kolovoza i dalje e biti glavni predmet kritike i napada ustake propagande. U tome i treba traiti osnovne uzroke jo jaeg sukoba izmeu HSS-a i separatistikih snaga. To e donekle potvrditi i politika praksa u Banovini Hrvatskoj, jer su Banska vlast i vodstvo HSS-a poeli poduzimati mjere radi
162 Hrvatski narod, 21. VII 1939. lanak je napisao M. Lorkovi, p o d p s e u d o n i m o m Junius, kojim se sluio jer se jo nalazio u emigraciji, odakle je suraivao u listu. Lorkovi se vratio u zemlju p o t k r a j 1939. god. 163 Hrvatska smotra, 11-12/1940, 565. 154 Opirnije o t o m e usp. F. Culinovi, Dvadeset sedmi mart, n. d j , 41-42. 155 IHRPH, MF 3, sn. 447-460. Od literature usp. R Horvat n. d j , 615-616, i L Hory-M. Broszat, n. d j , 53-54. 156 VII, NAV-N-T-501, 265/000447-455.

spreavanja djelatnosti spomenutih snaga. Politiki vrhovi u Banovini Hrvatskoj bili su u vlastitom interesu primorani spreavati daljnje jaanje ustake djelatnosti, koju su ak smatrali za najveu opasnost poslije komunistike. Ipak je taj odnos prema frankovcima bio znatno blai nego prema komunistima. Treba imati na umu d a j e vodstvo HSS-a bilo osobito zainteresirano da u Hrvatskoj odri mirnu politiku situaciju kako bi nesmetano mogla provoditi vlastitu politiku. Ono, s druge strane, i nije moglo do kraja obraunati s ustakim elementima, jer su oni zauzimali niz vie ili manje utjecajnih pozicija u samoj Hrvatskoj seljakoj stranci i njenim razliitim organizacijama (Seljaka i Graanska zatita, Gospodarska sloga, Pogod i dr.), kao i u administrativnom aparatu Banovine Hrvatske. 157 Nakon sporazuma od 26. kolovoza ustae su se pojavljivali i kao faktor koji je utjecao na poveavanje politike napetosti u Hrvatskoj. Prema ocjeni u jednom izvjetaju njemakog poslanstva u Beogradu, s kraja studenog 1939, neraspoloenje prema Beogradu koje je vidljivo u Hrvatskoj, uzrokuje i postojanje jake unutranje hr\'atske opozicije protivu Maeka. Ovde je re - istie se u izvjetaju - o hrvatskoj nacionalistikoj grupi koju ideoloki vodi Paveli. Ova opoziciona grupa zahteva postizanje mnogo dalekosenijih ciljeva u hrvatskoj politici i stvarno potpunu nezavisnost, po mogustvu i samostalnu hrvatsku dravu. Ti krugovi prebacuju Maeku d a j e prema Beogradu bio popustljiv i kritikuju ga tvrdei da se uopte upustio u kompromisno reenje kako to pokazuje sam sporazum. 158 Konkretne mjere za suzbijanje ustake djelatnosti poduzete su tek nakon spomenutih ustakih teroristikih akcija u Zagrebu. Osuujui te izgrede Maek je izjavio da su ih poinili elementi koji su se upregli u kola beogradske reakcije, potpomognute, ako svi znaci ne varaju, vanjskim neprijateljima ( . . . ).159 U vezi s tim akcijama, Banska vlast je potkraj veljae 1940. uhapsila grupu od 50 osoba, poglavito proustakih elemenata. Tom prilikom uhapen je i Budak. 160 Svakako je najvanija bila zabrana daljnjeg izlaenja Hrvatskog naroda, poetkom oujka 1940. Banska vlast je sprijeila i sva daljnja nastojanja za pokretanje novog lista ( Hrvatska zemlja, Hrvatska sloboda, Croatia).161 Osim toga, po nareenju Banske vlasti u sijenju 1941, bili su razrijeeni upravni i nadzorni odbor Matice hrvatske, a daljnje voenje poslova predano je povjereniku. 162 Tako je ustaka djelatnost bila vie upuena na ilegalne oblike. 163 Propagandi koja je bila voena u prvom redu lecima, cilj je bio da izazove razdor ne samo u irokom demokratskom i antifaistikom pokretu nego i u vodstvu HSS-a; istodobno, naglaavana je potreba proosovinske orijentacije. U povodu spomenutog hapenja vee grupe proustakih elemenata u veljai 1940, ustae su izdali letak pod naslovom Veleizdajnik na djelu, u kojemu su pojaali napade na Maeka, optuujui ga da unitava jedinstvo Hrvata, unitava Hrvatsku, da bi spasio Jugoslaviju ( . . . ) . Uz to Maeku se osobito zamjeravalo to nije iskoristio povoljne prilike u meunarodnim odnosima koje bi omoguile stvaranje samostalne Hrvatske. Zbog toga se u daljnjoj ustakoj propagandi Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 273. Aprilski rat 1941, n. dj., 468-469. 169 Hrvatski dnevnik, 6. III 1940. 160 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. 161 Naa domovina, II, n. dj., 1050. 162 Usp. o t o m e i J. Ravli, Matica hrvatska 1842-1962. n. dj 194. 163 Osim letaka, glavni nosioci ustake p r o p a g a n d e u Banovini H r v a t s k o j bili su ilegalni listovi Hrvatska pota, koja je oznaena kao glasilo hrvatskog ustakog pokreta, i Ustaa. Oba lista su pok r e n u t a 1940. god.
158 157

to se jasno vidi i iz toga letka - sve vie insistiralo na stvaranju kulta ustakog poglavnika Pavelia. S pribliavanjem ratne opasnosti Jugoslaviji, ustaka je propaganda sve vie isticala neminovnost njenog sloma. Ilegalna Hrvatska pota u jednom svom lanku, zakljuuje da za Jugoslaviju spasa nema. Dani su joj odbrojani. Na njenim razvalinama stvorena e biti velika nezavisna drava Hrvatska, a ostali narodi imat e mogunost samoodreenja i prikljuka onim dravama u kojima ive njihovi sunarodnjaci. Dakako da su ustae s porastom nada u bliski slom Jugoslavije sve vie isticali ciljeve budue hrvatske drave. Tako je u prosincu 1940. objavljena ilegalna broura: Za to se bore Hrvati ustae Pavelievci koja je zapravo sadravala program budue ustake politike prakse. Naglaavajui znaenje ideja ustakog pokreta za budunost hrvatskog naroda, ustae su osuivali kao neprijateljske sve ideologije iza kojih su, po njihovom miljenju, stajali Srbi, Zidovi, komunisti i HSS. U pogledu ureenja budue ustake drave, bilo je zamiljeno da se u drutvenom ureenju uvede korporativni sistem; hrvatski narod bi dakako bio vladajua nacija, dok bi druge narodnosti trebale da se isele u granice svojih drava i svoje domovine. Nosilac cjelokupnog nacionalnog ivota bit e ustaki pokret. Na elu naroda i drave nalazit e se voa Ante Paveli.164 Ustae u zemlji, kako je to ve naprijed konstatirano, nastojali su organizaciono okupiti svoje pristae kao lanove pokreta. Meutim, ustaama u zemlji nije uspjelo da se organiziraju u posebnoj organizaciji s odreenim obiljejima politike stranke. Bez vidljivije politike osnovice ustaki pokret se u organizacionom pogledu mogao jedino izgraivati kao ilegalna teroristika organizacija. Meutim, ni takvi pokuaji nisu postigli eljene rezultate, pa se ustaki pokret u zemlji svodio na one malobrojne pristae, koji su poloili posebnu ustaku prisegu (tzv. zakleti ustae). Karakteristina je ocjena ustake organizacije koju je prilikom sasluanja pred organima narodne vlasti dao poslije rata Vjekoslav Blakov, jedan od utjecajnijih ustaa jo prije rata. U Hrvatskoj nije postojala ustaka organizacija koja bi radila po Pavelievim uputama. Bilo je grupica i pojedinaca nacionalista. ( . . . ) U samom Zagrebu ustaki je pokret bio samo donekle organiziran. Bolje rei u Zagrebu je bio ivlji kontakt meu ustaama. Uglavnom su se ustae drali Budaka i Kvaternika, koji su na svoju ruku vie politiki nego organizaciono djelovali. ( . . . ) U 1938. poeli su nekoji istaknutiji, koji su iz Zagreba odlazili u provinciju, vrbovati pojedince za ustaki pokret. Ovo s e j e uglavnom sastojalo u polaganju ustake prisege. Ali kod toga nije nigdje dolazilo do stvaranja nekih organizacija u smislu hijerarhije i vodstva. Nije bilo ni odreenih zadataka ni instrukcija. 166 S tom se ocjenom podudara i izjava Mile Budaka, koji istie da ustae tada nisu formalno provodili ustake organizacije. Prema njemu, postojali su pristae a ideoloka veza izmeu njih postojala je preko lista Hrvatski naro d dok nije ovaj zabranjen ( . . . ) . Poslije toga, prema Budaku, pojedini ljudi su odravali veze a slao ih je Slavko Kvaternik. 166 Ni rukovodstvo ustake organizacije u zemlji nije bilo formalno odreeno. Zbog nedostatka izvora nije mogue pouzdanije utvrditi koji su uzroci tome. Politika djelatnost ustaa u zemlji, pa prema tome i sama organizacija, nije se razvijala po nekom sistemu kojim bi kontinuirano rukovodio sam Paveli, odnosno njegov formalno imenovani opunomoenik. Teko je rei koliko bi i samom Paveliu odgovaralo takvo rukovoenje, zbog bojazni da ne bi bio ugroen njegov vlastiti presti. Na osnovi raspoloivih podataka moe se ustvrditi da su Slavko Kvaternik i Mile Budak bili u odreenom smislu na
164 O itavoj toj u s t a k o j p r o p a g a n d i usp. opirnije u F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. dj., 86-88. 165 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. 166 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. P r e m a B u d a k u je dr Mirko Jerec bio j e d n a od glavnih Kvaternikovih veza sa p o k r a j i n o m . (Isto).

elu ustaa u zemlji. Sam Kvaternik navodi da je vodstvo pokreta bilo u njegovim rukama samo do povratka Budaka. Tada je ovaj preuzeo politiki rad, a Kvaternik vodio cjelokupnu revolucionarnu organizaciju, to bi znailo da se bavio organizacionim pitanjima.' 6 7 To potvruju i spomenute izjave Blakova i Budaka. Ustaka djelatnost bila je - kako se to iz prethodnog prikaza jasno vidi - preteno usredotoena u samom Zagrebu. Tu je i bilo najvie lanova, veinom okupljenih oko spomenute zadruge Uzdanica. 168 U ostalim podrujima aktivne su bile samo omanje grupe i pojedinci, a i to ponajvie u nekoliko veih gradova. U Karlovcu je djelovalo nekoliko intelektualaca ustaa (Ante Niki, Feliks i Vladimir Zidovec). 169 Prema nekim podacima, s Karlovcem je odravalo vezu nekoliko pojedinaca iz Pokuplja. 170 U Ogulinu je djelovalo nekoliko ustaa intelektualaca (advokat Lovro Sui, pop Ivan Mikan, umirovljeni uitelj Jurica Markovi). S njima su bili povezani pojedinci na podruju kotara, ali nije mogue utvrditi njihov broj. 171 Stanovita djelatnost karlovake i ogulinske grupe osjeala se na podruju kotara Slunj, gdje je uz pomo tamonjih pojedinaca (upnici Ivan Niki i Dragutin Kukolj) osobito bio aktivan L. Sui, kao Maekov zastupnik. 172 U Lici je proustaka djelatnost dolazila uglavnom do izraaja u Gospiu, gdje se nalazilo nekoliko ustaa povezanih sa Zagrebom. U Gospiu je ve ranije djelovala grupa istaknutijih Pavelievih pristaa, uglavnom intelektualaca (Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Marko Doen, Jurica Frkovi). 173 Pojedinci ustae su odreeno vrijeme donekle bili aktivni i u nekim drugim podrujima Like, kao u kotaru Otoac (Jure Franceti) i Perui (Juco Rukavina), te u kotarevima Graac i Brinje. 174 I u Slavoniji su ustae takoer bili malobrojni a djelovali su preko organizacija Graanske i Seljake zatite, u kojima su ponegdje drali jae pozicije. Glavni su nosioci bili intelektualci te studenti i poneki aci. U Osijeku su desniarski elementi drali u svojim rukama Hrvatski list (Matija Kovai), a u Slavonskom Brodu imali su utjecaja u voenju lista Posavska Hrvatska (Franjo Dujmovi). Osim toga, pojedinci su politiki radili u Novoj Gradiki, Slavonskoj Poegi, Vinkovcima, Virovitici i Vukovaru. 176 U Srijemu je nekoliko pojedinaca djelovalo uglavnom preko HSS-a u Sremskoj Mitrovici (Petar Gvozdi, advokat). 176 U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, proustaki elementi poinju djelovati od 1939. u Varadinu (Mate Frkovi). T u j e 1937-1938. izlazilo Hrvatsko jedinstvo, koje se nalazilo pod utjecajem desniara. 177 Njihova aktivnost odvijala se donekle i u akovcu. 178
Hrvatski narod, 7. VII 1941. Vid. i lanak SI. Kvaternika u Spremnosti, 10. IV 1942. Kao u bilj. 166. 169 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. 170 Usp. zbornik: Djelatnost KPJ do aprila 1941. na p o d r u j u Karlovca, K o r d u n a , Like i Pokuplja, Karlovac 1969, 384-391. 171 Usp. M. Sobolevski, Drenica 1941, Ogulin 1970, 22-23. 172 Kao u bilj. 170, str. 249, 254-255. 173 Isto, 450-452; Lika u NOB 1941, zbornik, I, Beograd 1963, 152-153. 174 Djelatnost KPJ do aprila 1941., n. dj., 517-518,670-673,688-689, Lika u NOB 1941, n. dj., 283 i 439.
168 175 Usp. Z. Krni, Prilog p r o u a v a n j u drutveno-politikih prilika u Slavoniji p r e d aprilski rat 1941. godine, ZHIS, br. 6, 1968, i J. Cazi, Vukovar u klasnoj borbi, Zagreb 1955, 387-388. 176 Usp. zbornik: S r e m s k a Mitrovica - u ast dvadesetpetogodinjice o s l o b o e n j a grada 1944-1969, Sr. Mitrovica 1969, 187. 177 Hrvatsko jedinstvo (Varadin), 16. V 1941 (sjeanja Mate Frkovia). 178 Usp. Prilog historiji radnikog p o k r e t a i n a r o d n o o s l o b o d i l a k e b o r b e u M e i m u r j u od 1919-1959 godine, akovec 1959, 60. 167

Vidljiviju akciju razvili su proustaki elementi u Sisku, gdje su imali utjecaja u Hrvatskim novinama (Roko Faget), te u Hrvatskom akademskom klubu, koji su osnovali studenti frankovci. 179 U Petrinji i Glini su se angairali kao ustae Mirko Puk i Mirko Jerec. 180 U Dalmaciji je centar ustake djelatnosti bio u Splitu, a na elu mu je bila grupa intelektualaca (Edo Bulat, Josip Berkovi, Ante Luetic, Bruno Nardeli). 181 Manje grupe i pojedinci bili su u nekim mjestima Dalmatinske zagore. 182 U Hercegovini ustae su bili aktivniji u zapadnom dijelu, na podruju kotara Mostar, Ljubuki, apljina. 183 U Bosni su ustae djelovali vie u zapadnim podrujima (Banja Luka, Travnik), te u Sarajevu. 184 Nemogue je pouzdanije utvrditi broj ustaa u pojedinim mjestima i krajevima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To ne doputaju raspoloivi izvori, koji su s obzirom na razliitost svog porijekla, veliku fragmentarnost i uope potpunu manjkavost za pojedina podruja, uglavnom nepouzdani. Veoma je teko utvrditi i kriterij za kvalificiranje pripadnika ustake organizacije. Sami ustae nisu vodili nikakve popise prisegnutih lanova, a bilo bi bez sumnje neispravno, ako bi se samo takvi uzimali u obzir. U svakom sluaju, trebalo bi provesti precizniji izbor, koji bi zahtijevao sistematsko i minuciozno istraivanje, i koji bi uzeo u obzir mnogobrojne momente. Prema tome, nije mogue pouzdanije utvrditi ni ukupan broj ustaa u zemlji. Broj od 2000 ustaa, koji se u literaturi najee spominje, moe sluiti tek kao neprovjerena orijentacija, 185 a pripadnika ustakog pokreta bilo je vjerojatno toliko po irem kriteriju. To najbolje potvruje podatak da je od spomenutog broja ustaa polovica ivjela i djelovala u samom Zagrebu. Nedvojbeno je, dakle, da taj broj nije obuhvaao iskljuivo evidentirane ustae nego u stvari one desniarske elemente, koji su se u pojedinim trenucima i situacijama na ovaj ili onaj nain izjanjavali za pojedinu ustaku akciju. Ipak, broj ustaa u irem smislu rijei rastao je usporedo sa irenjem ustake djelatnosti. U kratkotrajnom razdoblju postojanja Banovine Hrvatske ustae brojano doivljavaju svoj uspon. Ustae su sudjelovali u politikoj diferencijaciji, to je nakon sporazuma Cvetkovi-Maek osjetnije zahvatila redove Hrvatske seljake stranke. Ubrzano suavanje dotadanje drutveno-politike osnovice onih snaga koje su se do 26. kolovoza 1939. nalazile na elu hrvatskog nacionalnog pokreta, a poslije toga dole na vlast, bilo
179 etrdeset godina, zbornik seanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnikog pokreta, knj. 4, Beograd 1960, 111-112 (sjeanja Franje Kncbla). 180 etrdeset godina, n. dj., knj. 3, 79-80 (sjeanja Stanka M. Bjelajca); Djelatnost KPJ do aprila 1941, n. dj., 314. 181 IHRPH, Zbirka izvjetaja o politikoj situaciji 1939. izvjetaj Ispostave Banske vlasti u Splitu B a n s k o j vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu, 16. XI 1939. Usp. i D. Gizdi, Dalmacija 1941, Zagreb 1959, 122. 182 Usp.: G. Jakovev, Politika zbivanja u sjevernoj Dalmaciji pred aprilski rat 1941 godine, Zadarska revija, 6/1966; Aprilski rat 1941, n. dj., 806-807; /. Leko, Sjeanja na Drni godine 1941, Almanah Republika 1941-1961, Zagreb, bez god. izd., 161-162; S. Kvesi, Dalmacija u narodno-oslobodilakoj borbi, Zagreb 1960, 19-20. 183 Usp. N. Baji, Komunistika partija Jugoslavije u Hercegovini u ustanku 1941, Prilozi Instituta za historiju radnikog p o k r e t a Sarajevo (dalje: Prilozi), br. 2, 1966; o tom v. i A. Humo, Hercegovina izmeu dva rata, zbornik: Hercegovina u NOB, Beograd 1961, 9-23. 184 Usp.: D. Luka, Ustanak u Bosanskoj krajini, Beograd 1967, 16-19: isti, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, Banja Luka 1968, 56-57, R. olakovi, u zborniku: Istona Bosna u NOB-u 1941-1945, I, Beograd 1971, 21. 185 Usp. npr. taj podatak u F. Buti-I. Jeli, O takozvanom u s t a k o m u s t a n k u u Hrvatskoj 1941, Putovi revolucije, br. 3-4, 1964, 514.

je rezultat demantiranja vlastitog politikog programa u Banovini Hrvatskoj. Nastali proces izbacivao je na povrinu u sve veoj mjeri i druge politike snage, meu njima i proustake. Tako ustaka djelatnost postaje prisutnija ne samo u gradovima, nego i na selu, nalazei svoja najjaa uporita u redovima Seljake zatite. 186 U takvom razvoju, obiljeenom sve zaotrenijim politikim odnosima, Komunistika partija bila je jedina politika snaga koja se otvoreno i dosljedno suprotstavila propagandnim akcijama ustaa. U svojim analizama razvoja unutranje i meunarodne politike situacije, KP je razotkrivala bit uloge ustaa u slubi ekspanzionistikih interesa Italije i Treeg Reicha. U proglasu Centralnog komiteta KPJ, od oujka 1939, povodom okupacije ehoslovake, upuen je i apel hrvatskom narodu kojim se istie opasnost to prijeti od frankovaca, a koji imaju ulogu izdajnika i agenata njemakog i talijanskog faizma ( . . . ).187 Na prvoj konferenciji KP Hrvatske, u kolovozu 1940, osobito je istaknuta potreba jaanja daljnje borbe protiv frankovaca. 188 KP Hrvatske povela je odlunu akciju zbog pojaane propagande ustaa u okviru pete kolone, iji elementi, prema rijeima organa CK KPJ Proletera, . . . u posljednje vrijeme sve otvorenije i drskije rade ( . . . ) u Jugoslaviji na tome, da razbiju zemlju iznutra, d a j e oslabe i razruju i na taj nain uine laganim plijenom susjednih i imperijalistikih osvajaa. 189 Partijski list Politiki vjesnik, namijenjen irim pukim slojevima, pisao je sredinom prosinca 1940, meu ostalim, ovo: Po hrvatskim se gradovima sve vie opaa aktivnost plaenike frankovake propagande. Ta propaganda ne zahvaa iroke narodne slojeve, ona ne nalazi korijena u radnikim masama, nego je ograniena na malograanske elemente, uski krug obrtnika, trgovaca, intelektualaca. Na selu frankovci uope nemaju uporita. Njihov utjecaj nije uope masovan, kako bi to frankovci eljeli prikazati. Pored raznih nezadovoljnika, koji su razoarani politikom vodstva HSS, a koji toboe 'u najboljoj namjeri' smatraju, da samo njemaki i talijanski 'protektorat' moe 'spasiti' Hrvatsku od propasti, u redovima frankovaca nalazi se najpokvareniji i profiterski sloj gradskog elementa, onaj sloj, koji je u svako doba spreman prodati se svakome tko vie nudi. Ovaj sloj igra u frankovakoj akciji i propagandi upravo najveu ulogu. ( . . . ) U svojim lecima i raznim biltenima frankovci tvrde, da se bore za slobodu Hrvatske. Njima je ideal onako 'samostalna' drava kakva je Slovaka, koja stenje pod izmom njemakog imperijalizma. Oni propagiraju ideju jedne nove osovinske 'arbitrae' (diktata), koja bi Hrvatima dala sve zemlje Jugoslavije, koje se nalaze zapadno od Drine, a Srbima ostali dio dananje Jugoslavije. Oni se 'bore' za 'samostalnu' Hrvatsku pod protektoratom Njemake ili Italije. Firer ili Due ovakve drave bio bi frankovaki 'poglavnik' Ante Paveli, kojega - kao rezervu za budue svoje imperijalistike ciljeve - ima u pripremi Mussolini. 190 Organ CK KPH Srp i eki naglaavao je poetkom 1941. da meu snagama pete kolone u Hrvatskoj frankovci zauzimaju zasebno mjesto, inei jedinu grupu koja pokuava falsificiranjem hrvatskih tradicija prodrijeti u mase naroda. Od svih ekstremnih nacionalistikih organizacija u Hrvatskoj, djelatnost frankovaca je, prema pisanju Srpa i ekia, bila najopsenija. U vezi s tim, ukazuje se na pogreke KP u dotadanjoj politici prema frankovcima, prvenstveno na nedovoljno zalaganje komunista u objanjavanju ustake parole o potrebi stvaranja nezavisne drave Hrvatske. Istie se potreba razotkrivanja te parole u irokim pukim slojevima, gdje je ustae propagiraju pri emu pod krinkom rada za naciju kriju svoje interese. Komunisti treba da objanjavaju - istia
186 Usp. Lj. Boban, O politikim p r e v i r a n j i m a na selu u Banovini Hrvatskoj, Istorija XX veka, II, Beograd 1961, 244 i d.

Aprilski rat 1941, n. dj., 164. Srp i eki 1940-1941, Zagreb 1951, 119. 189 Proleter, kolovoz-rujan 1940, br. 7-8. 190 Politiki vjesnik - Vjesnik r a d n o g n a r o d a 1940-1941, Zagreb 1965, 283.
188

187

dalje Srp i eki- da borba za nacionalnu slobodu nije uvijek isto to i borba za samostalnu' i nezavisnu 'dravu'. Dunost je stoga svih partijskih organizacija - zakljuuje organ CK KPH - da povrh organiziranja borbe za svakodnevne zahtjeve masa, protiv skupoe, glada, rata i terora, posvete punu panju raskrinkavanju frankovaca, te da u tu svrhu mobiliziraju sve istinski demokratske, patriotske i napredne elemente. 191 KP Hrvatske je uz to otro kritizirala i Bansku vlast, osuujui je za toleriranje djelatnosti ustaa. 192 Koliko je bio jak utjecaj Njemake, a koliko Italije meu ustaama u to vrijeme? Koliko god u tom smislu diferencijacija ustakog pokreta u zemlji nije dolazila do vidnijeg izraaja, ipak ne treba potcjenjivati njeno postojanje. U nedostatku dokumenata ne mogu se preciznije odrediti utjecaji i snaga pronjemake, odnosno protalijanske struje meu ustaama u zemlji. Prema nekim podacima veina najistaknutijih lanova zagovarala je pronjemaku orijentaciju 193 . Dakako, bilo je i zagovornika protalijanske orijentacije. U svakom sluaju radi se o reagiranjima unutar proustakih snaga u irem smislu rijei, do kojih je dolazilo u pojedinim situacijama. Dva su momenta dokazom postojanja pronjemake orijentacije. Nakon stvaranja kvislinke Republike Slovake pod okriljem Nijemaca, u redovima proustakih snaga u zemlji ojaala je propaganda o slinoj koncepciji za Hrvatsku. Poduzimani su i odreeni pritisci na Maeka da krene u tom pravcu.1 94 S druge strane, pronjemaka orijentacija nala je svoje pobornike u onim elementima, koji su bili protutalijanski raspoloeni. Oni su polazili od ocjene da bi stvaranje samostalne hrvatske drave pod okriljem Nijemaca, bilo vee jamstvo ostvarenja velikohrvatskog programa u teritorijalnom pogledu, nego li uz podrku Italije, ije su beskompromisne aspiracije na Dalmaciju bile nedvojbene. Protalijanska orijentacija u redovima proustakih snaga, stjecala je pobornike zahvaljujui talijanskoj propagandi irenoj po Hrvatskoj. Isticanjem parole o stvaranju samostalne hrvatske drave uz pomo Italije, utjecalo se na pripremu odreene atmosfere, s kojom je Rim raunao u svojim planovima napada na Jugoslaviju. Bez sumnje je i injenica da se glavnina ustake emigracije na elu s Paveliem nalazila u Italiji, utjecala na jaanje protalijanske struje meu onim ustaama, koji su se u prvom redu deklarirali kao pristae Pavelia. 195 Prema tome, u redovima proustakih snaga u zemlji bile su na svoj nain prisutne obje orijentacije. No, dogaaji koji su se ubrzano odvijali, pokazali su da to nije bilo od bitnijeg znaenja.
S r p i eki 1940-1941, n. dj., 132-136. Isto, 90; Politiki vjesnik, n. dj., 283. 193 Sjeajui se susreta u Bologni s V. K o a k o m , koji je k a o predstavnik ustake g r u p e Zagreba d o a o u oujku 1941. u Italiju s n a m j e r o m da se sastane s Paveliem, E. D. Kvaternik, m e u ostalim, iznosi ovo: Iz razgovora sa dr K o a k o m r a z a b r a o sam, da je d o m o v i n s k a organizacija i politiki pola svojim p u t e m i da se nipoto nije nadala vee p o m o i sa s t r a n e faistike Italije. Realnost III Reicha, koji je bio apsolutni a r b i t e r c j e l o k u p n e k o n t i n e n t a l n e situacije, osjeala se je i u Hrvatskoj svakim d a n o m sve vie. Vodstvo d o m o v i n s k e organizacije uoilo je ispravno da e k o d r a s p a d a Jugoslavije glavnu rije i vojniki i politiki voditi Nijemci. Kvaternik uz to istie da je Paveli bio s u p r o t n o g miljenja. (E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji i 10. travnja 1941, Hrvatska revija, B u e n o s Aires, 1952, br. 3).
192 194 Tako se Ilija Juki, j e d a n od Maekovih suradnika, sjea d a j e B u d a k traio od Maeka u ime svoje i svojih najbliih drugova da se u ime hrvatskog n a r o d a o b r a t i na Hitlera i proglasi da se hrvatski n a r o d stavlja na s t r a n u osi Berlin-Rim u p r e t s t o j e e m ratu. (Usp. Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 269). 195 D o b a r je p r i m j e r protalijanske p r o p a g a n d e apel tzv. Hrvatskog nacionalnog komiteta, od 10. lipnja 1940, koji je u p u e n ministru Cianu s m o l b o m da Italija uputi svoju h r a b r u i n e p o b e d i v u vojsku za o b r a n u svete i p r a v e d n e stvari hrvatskog n a r o d a protiv varvarskog tlaenja Srbije i njenih saveznika, k a k o bi se pod okriljem Italije mogla uspostaviti hiljadugodinja nezavisna hrvatska drava (...). Oigledno je da je t a j a p e l n a s t a o u vrijeme k a d a je Italija r a u n a l a s n a p a d o m na Jugoslaviju i k a d a je o t o m e Ciano razgovarao s Paveliem. ( D o k u m e n t objavljen u zborniku: Aprilski rat, n. dj., 698-700). 191

Dio prvi DOLAZAK USTAA NA VLAST

USTAE U KOMBINACIJAMA TREEG REICHA I FAISTIKE ITALIJE U VRIJEME RATA S KRALJEVINOM JUGOSLAVIJOM. PROGLAENJE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Od prvog dodira Hitlera i Mussolinija u vezi s napadom na Jugoslaviju, u tom je planu bila namijenjena odreena uloga Paveliu i ustaama. U tom asu radilo se o angairanju Pavelia u sklopu konkretnog plana samog Mussolinija, koji je za to i dao inicijativu. Zbog razvoja dogaaja i pitanje se Pavelia konkretnije postavljalo. Mussolini je svoje nakane u vezi s ulogom Pavelia i ustaa iznio odgovarajui na Hitlerovo pismo, koje mu je ovaj uputio 28. oujka 1941, obavjetavajui ga o svojoj odluci i prvim poduzetim mjerama za napad na Jugoslaviju te zahtijevajui od njega da Italija pojaa svoje vojne snage na talijansko-jugoslavenskom frontu svim sredstvima i najveom brzinom. U svom odgovoru na Hitlerovo pismo, upuenom istog dana, Mussolini je izrazio svoju punu spremnost o vojnikom angairanju Italije u napadu na Jugoslaviju, ukazujui ujedno i na potrebu angairanja Pavelia. On je isticao, da pored suradnje Maarske i Bugarske u planu napada, o emu je govorio Hitler u svom pismu, treba raunati i sa separatistikim tendencijama kod Hrvata, koje predstavlja doktor Paveli.1 T a j e Mussolinijeva izjava o Paveliu, nedvojbeno ukazivala na dva vana momenta. Teei da Italija zauzme to vre pozicije na podruju Jugoslavije, Mussolini je ozbiljno raunao s angairanjem Pavelia kao eksponenta, preko kojega bi se mogao maksimalno realizirati ekspanzionistiki plan u odnosu na Hrvatsku, poto je Paveli pristao na taj plan. S druge strane, Mussolini je ve bio zaokupljen bojaznima i sumnjama da e Nijemci potisnuti talijanske interese u ovom prostoru, iako je ovaj, prema naelnom sporazumu ulazio u talijansku interesnu sferu. Isticanjem potrebe angairanja Pavelia, Mussolini je davao do znanja da Italija ima konkretna rjeenja za svoju politiku u Jugoslaviji nakon njenog razbijanja. On je prema tome bio spreman da se najneposrednije angaira u predstojeem ratu. Mussolini je odmah zatraio da se sastane s Paveliem, 2 a na sastanku je Paveliu postavio konkretne zadatke. Dano mu je do znanja da e mu Talijani omoguiti da sa
' Usp. Tajna pisma Hitler-Mussolini (1940-1943), priredio B. Krizman, Zagreb 1953, 47-51. Postoje dvije verzije d a t u m a sastanka Mussolinija i Pavelia. P r e m a izvjetaju n j e m a k o g ambasadora u Rimu, 28. III 1941, u k o j e m u je dostavio Hitleru s p o m e n u t i Mussolinijev odgovor, navodi se da je Mussolini istoga d a n a pozvao Pavelia na razgovor. (Isto), S d r u g e strane, E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji, n. dj., 216-217, biljei u svojim sjeanjima d a j e Paveli doista pozvan 28. III, ali da se s Mussolinijem sastao sutradan, 29. III. U literaturi se upotrebljavaju o b a datuma. Usp. npr.: B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. d j , 91; isti, Paveliev dolazak u Zagreb 1941. godine, ZHIS, br. 1, 1963, 152; L. Hory-M. Broszat, n. d j , 43. P r e m a izvjetaju a m b a s a d o r a Mackensena, sastanak je odran 29. III. (VII, MF B o n n 1, sn 1007-1008). O t o m sastanku zasad postoje s a m o podaci koje je u svojim sjeanjima iznio F. Anfuso, ef kabineta grofa Ciana. M e m o a r i su objavljeni pod naslovom: R o m a - B e r l i n o - S a l (1936-1945), Milano 1950. Dio sjeanja koja se o d n o s e na d o g a a j e o k o Jugoslavije uoi i u vrijeme njena sloma, p r e v e o je iz prvog izdanja Anfusovih m e m o a r a B. Krizman, Svjedoanstva o d r u g o m svjetskom ratu, Zagreb 1952, 38-51. Citati se d o n o s e p r e m a o v o m prijevodu.
2

ustaama iz Italije doe u Zagreb i preuzme vlast. Za Italiju su svakako bili najznaajniji konkretni teritorijalni dobici na raun hrvatskih zemalja. Mussolini je posebno isticao pitanje pripojenja Dalmacije. Prema jedinim zasad raspoloivim podacima o tom susretu, koje navodi F. Anfuso, razgovoru Mussolinija i Pavelia osnovni ton davala su pitanja koja su ve ranije - posebno dogovorom Ciana i Pavelia, sijenja 1940 - bila ve raiena. Sada se radilo o njihovoj konkretnoj realizaciji. Suoen s mogunou da bi u dogledno vrijeme mogao doi na vlast, Paveli je ovaj put pitanje Dalmacije postavljao u irem okviru rjeavanja odnosa budue ustake drave s Italijom, ne izjanjavajui se otvoreno za njeno pripojenje Italiji. Meutim, to ni najmanje nije znailo d a j e on smatrao da je Dalmacija iskljuivo pravo Hrvatske. Iznio je Mussoliniju - to se jasno vidi iz Anfusovih biljeaka - svoje bojazni da bi otvoreni pristanak za pripojenje Dalmacije Italiji, izazvao negodovanje i njegovih vlastitih pristaa, to bi bila ozbiljna opasnost njegovu dolasku i uvrenju na vlasti. Stvaranje vrih veza izmeu ustake drave i Italije bilo bi jamstvo da se Paveli uvrsti na vlasti, a time bi se stvorile pogodnije mogunosti suzbijanja bilo kakva otpora prema talijanskom prisvojenju Dalmacije. Prema njemu: Kad Hrvati budu uvjereni, da ne postoje vie politike ili administrativne nesuglasice s Talijanima, pitanje Dalmacije nee imati nikakvog smisla. Mussoliniju je tada odgovaralo da se povedu pregovori o buduim granicama im Paveli doe u Zagreb. 3 Od tada poinju ubrzane pripreme ustaa u Italiji u atmosferi oekivanja napada na Jugoslaviju, koji e im otvoriti put u zemlju. Koncentrirali su se u Pistoji, gdje su dobili uniforme i naoruanje. 4 Dakako, i Nijemci su vodili rauna o unutranjopolitikim faktorima u Jugoslaviji, koje bi mogli iskoristiti za njeno razbijanje. I oni su obratili pozornost na Hrvatsku, raunajui s onim snagama koje su bile voljne proglasiti samostalnu hrvatsku dravu. Tako se u prijedlogu o usklaivanju njemakih i talijanskih operacija protiv Jugoslavije, sastavljenom ve 28. oujka, kae: U cilju unutranjo-politikog razbijanja jugoslavenskog dravnog teritorija naroito je poeljno, da se u svakom pogledu izlazi u susret hrvatskim tenjama za nezavisnou i da se s Hrvatima postupa kao s prijateljima Osovine. Zbog toga e biti svrsishodno odustati od svakog napada iz zraka na hrvatski teritorij, ukoliko se ne radi o borbi protiv neprijateljskih trupa, koje se tamo bore. 5 Nesumnjivo je dakle, da je u naelu postojala odreena podudarnost u planovima Njemake i Italije. Obje su strane raunale sa separatistikim tendencijama u pogledu Hrvatske. Razlike su bile u pristupu tom pitanju. Italija je teila ostvarenju svojih ciljeva iskljuivo preko Pavelia kao svog izravnog eksponenta, kojega je vezala konkretnim obavezama. Znai d a j e Italija imala konkretan plan u tom pogledu i nije pokazivala namjeru da ga mijenja. Nijemci pak, nisu u prvom momentu jo imali konkretniji plan u pogledu Hrvatske. No, valja se zapitati zato Nijemci nisu odmah podrali Mussolinijev plan angairanja Pavelia? Nema vrstih podataka o tome, ali se moe pretpostaviti da Nijemci nisu ozbiljnije raunali s malobrojnom ustakom emigracijom, te separatistikim elementima u zemlji, kao snagom koja bi mogla biti odluniji i utjecajniji faktor u Hrvatskoj. To je donekle bilo i posljedica dotadanjeg stava Berlina prema usta3 Karakteristina su u t o m pogledu sjeanja E. D. Kvaternika, koji o razgovorima Mussolini-Paveli navodi ovo: O b u d u i m talijansko-hrvatskim o d n o s i m a dr Paveli nije m n o g o govorio. (...) Teite svog prikaza stavio je na m o m e n t e tehnike prirode, koje je d o g o v o r i o sa s a m i m Mussolinijem i s u t r a d a n s talijanskim dravnim t a j n i k o m u ministarstvu rata g e n e r a l o m S o d u o m (Soddu) (...) Bio je vrlo zadovoljan. ( E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji, n. dj., 216-217). 4 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. A. Mokova; usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 180 i d. f Zbornik d o k u m e n a t a i p o d a t a k a o n a r o d o o s l o b o d i l a k o m ratu jugoslovenskih n a r o d a (dalje: Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a), II/2, 479-480; B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj., 95.

koj emigraciji i Paveliu. Zatim, vjerojatno im je smetala i injenica da je Paveli bio u prvom redu ovjek Rima, preko kojega treba da se realiziraju talijanski interesi, te je svaka politika koja rauna s njim, ujedno i podrka tim interesima. Taj je osjetljivi momenat bez sumnje bio stalno prisutan u talijansko-njemakim odnosima, bez obzira na naelnu suglasnost i meusobnu podrku o interesnim sferama svake strane. 6 Zbog svega toga Nijemci su zastupali naelo da treba dati podrku separatistikim tendencijama u Hrvatskoj. To je bilo istaknuto i u poznatom Hitlerovom Planu 25, formuliranom 27. oujka 1941, o napadu na Jugoslaviju, u kojemu stoji: Pootrit e se unutranjo-politika napetost u Jugoslaviji pomou obeanja Hrvatima. 7 Slino je bilo reeno 28. oujka i u smjernicama za njemaku propagandu protiv Jugoslavije 8 , u kojima je bila ovako formulirana propagandna teza: . . . njemaka vojska ne dolazi kao neprijatelj Hrvatima, Bosancima i Makedoncima, nego kao njihov osloboditelj od srpske diktature. Dakle, Nijemci su jo posljednjih dana oujka najozbiljnije raunali s vlastitim utjecajem na porast politike napetosti u Jugoslaviji uz podjarivanje ekstremno nacionalistikih strasti. Trebalo je tek da uslijede konkretniji koraci. Zastupajui stajalite da bi stvaranje samostalne Hrvatske ili odreene hrvatske autonomije bio znaajan faktor razbijanja Jugoslavije, Hitlerje najprije raunao na rjeenje tog pitanja uz pomo Maarske, koja je za uzvrat trebala da prui podrku u napadu na Jugoslaviju. Bez sumnje su tom ponudom bile osjetnije podgrijane teritorijalne aspiracije Maarske, u ijoj je politici sve jae obiljeje davao profaistii kurs namjesnika M. Horthyja. Maarske aspiracije bile su usmjerene na pojedine sjeverne dijelove Jugoslavije, na koje se pozivalo u ime historijskog prava (Baka, Baranja, Banat, Prekomurje, Meimurje). Hitler je rjeavanje hrvatske autonomije razmatrao u okviru strategijskih razloga, u okviru Maarske ili bar pod njenim utjecajem, a vjerojatno je u takvom rjeenju gledao i mogunost suzbijanja talijanske ekspanzije. Proglaenje samostalne Hrvatske zanimalo je Maarsku i iz drugih razloga. Zbog ugovora o vjenom prijateljstvu, koji je potpisala s Jugoslavijom u prosincu 1940, maarska je vlada, prihvaajui Hitlerovu ponudu, traila moralno opravdanje za sudjelovanje Maarske u napadu na Jugoslaviju. Maarska je vlada zato prihvatila ideju o proglaenju Hrvatske kao samostalne drave, jer bi u tom asu prestala postojati jugoslavenska drava, a spomenuti ugovor postao bezvrijedan. Time bi se pruio i formalni razlog za akciju Maarske. 9
6 Opirnije o p r o b l e m i m a njemako-talijanskih s u p r o t n o s t i usp. V. Kljakovi, Njemako-italij a n s k e nesuglasice o k o Jugoslavije 1941-1943 godine, Jugoslovenska revija za meunarodno pravo, 2/1961,283-292: isti, B o s n a i Hercegovina u njemako-talijanskim d o g o v o r i m a do u s t a n k a 1941. godine, zbornik: 1941. godina u istoriji n a r o d a B o s n e i Hercegovine, Sarajevo 1973, 50 i d. E. Kalbe, Stav n j e m a k i h faistikih o k u p a c i o n i h vlasti p r e m a jugoslovenskom n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m pok r e t u 1942/43. godine, zbornik: Prvo zasjedanje Antifaistikog vijea n a r o d n o g o s l o b o e n j a Jugoslavije (dalje: Prvo zasjedanje AVNOJ-a), Biha 1967,247-255; F. Catalano, Faistika spoljna politika p r e m a Balkanu 1939-1940. godine, na i. mj 99-108.

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, II/2,472 i d. Opirnije o s a m o m p l a n u usp. B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj. 8 B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj., 105 i F. ulinovi, D o k u m e n t i o Jugoslaviji, historijat od o s n u t k a zajednike drave do danas, Zagreb 1968, 367. 9 Opirnije o p r o b l e m i m a sudjelovanja M a a r s k e u n a p a d u na Jugoslaviju i n j e n i m stavovima p r e m a pitanju Hrvatske, usp.: I. Pinter, Ustanak n a r o d a Jugoslavije 1941. godine i njegov uticaj na p o k r e t m a a r s k i h antifaistikih snaga, zbornik: Ustanak u Jugoslaviji 1941. godine i Evropa, Beograd 1973, 341 i d.; Allianz Hitler-Horthy-Mussolini. D o k u m e n t e u n g a r i c h e r Aussenpolitik (1933-1944), r e d a k t o r L. Kerekes, Budimpeta 1966, 304 i d.; S. Mesaro, Maarska istoriografija o diplomatskim p r i p r e m a m a za n a p a d M a a r s k e na Jugoslaviju, zbornik: Vojvodina 1941, Novi Sad 1967, 201-221.

Zanimanje Berlina za konkretnu politiku situaciju u Hrvatskoj osjetno je poraslo odmah nakon 27. oujka 1941. U prvom momentu bilo je to uglavnom ispitivanje same situacije, tj. ponaanja pojedinih politikih faktora u Zagrebu, a zatim je uslijedila neposrednija akcija. Nijemci su glavnu panju posvetili dranju vodstva HSS-a na elu s Maekom. U svom izvjetaju, koji je uputio u Berlin 27. oujka, njemaki generalni konzul u Zagrebu, A. Freundt, naglaava d a j e situacija nejasna i da se jo ne zna hoe li Maek ui u Simovievu vladu. Freundt citira izjavu potpredsjednika HSS-a A. Koutia, da e stav Seljake stranke prema novoj vladi ovisiti o stavu Njemake. Freundt istie i mogunost sporazumijevanja s desniarskim krugovima, te navodi da mu je hrvatski nacionalist S. Kvaternik u ime nacionalistikog hrvatskog stranakog pokreta pismeno predloio da njemake trupe uu u Hrvatsku kako bi zatitile hrvatsko stanovnitvo.' 0 Berlin je dakle, ve u samom poetku bio upoznat ne samo s dranjem vodstva HSS-a, nego i s inicijativom desniarskih snaga, meu kojima je glavnu rije vodila ustaka skupina. Meutim, glavnu su pozornost Nijemci i dalje usmjeravali na Maeka. eljeli su sprijeiti Maekov ulazak u Simovievu vladu, jer bi tada napad na Jugoslaviju mogli motivirati i unutranjim tendencijama za njeno razbijanje. U tom smislu je njemako ministarstvo vanjskih poslova davalo instrukcije konzulatu u Zagrebu, pa Ribbentrop poruuje 31. oujka Freundtu kako treba da savjetuje Maeku i drugim hrvatskim voama da se nipoto ne uputaju u bilo kakvu suradnju sa sadanjom beogradskom vladom. Tom prilikom se po prvi puta jasnije vidi i gledite Nijemaca oko realizacije ideje o samostalnoj Hrvatskoj. Istom prilikom Ribbentrop je naglasio da Njemaka u sluaju sloma Jugoslavije predvia samostalnu Hrvatsku u okviru novog evropskog poretka. 11 Spomenuta akcija Berlina imala je dakle, dvije bitne znaajke: 1. Iskljuiva panja usmjerena je prema vodstvu HSS-a i Maeku s ciljem da se odvrate od sporazuma s novom vladom u Beogradu; 2. Ideja o stvaranju samostalne Hrvatske usko je povezana s Maekom. 1. travnja Ribbentrop je obavijestio Freundta da u Zagreb dolaze specijalni opunomoenici iz Berlina, W. Malletke i E. Veesenmayer, iji je zadatak da pridobiju Maeka. Koliko su u Berlinu bili zainteresirani za stanje u Zagrebu jasno potvruje nalog Ribbentropa Freundtu u istoj depei da mu se stalno podnose telegrafski izvjetaji o daljem razvoju situacije. Svaku znaajniju novost treba obratnom potom javiti ovamo. Za nas je od osobite vanosti da na najhitniji nain budemo obavijeteni o odlukama hrvatskih voa i da uvijek znamo gdje se oni nalaze (na pr. putovanja u Beograd). Freundt je ve prije dolaska spomenutih emisara uspostavio dodir s Maekom i obavijestio Berlin o njegovim stavovima. U svom izvjetaju od 1. travnja, on istie d a j e Maek postavio Simoviu odreene uvjete, na osnovu kojih bi on uao u vladu. Meu njima je na prvom mjestu priznanje Trojnog pakta i voenje daljnje politike u duhu kojim bi se Njemakoj pruila zadovoljtina. U telegramu, koji je poslao sutradan, 2. travnja, Freundt je obavijestio Berlin da mu je Maek putem posrednika saopio da e, u sluaju prihvaanja postavljenih uvjeta, i sam otputovati u Beograd, jer smatra da e tamo moi bolje da poslui i interesima njemakog Rajha. U tom sluaju Maek namjerava da iz Beograda po nalogu vlade otputuje u Berlin. Iz Maekovih izjava - zakljuuje Freundt - vidi se da on nema odluan stav. Njegovi napori usmjereni su, kako se ini, podjednako na odranje mira s Njemakom i na daljnji opstanak Jugoslavije. Novi pritisak, koji je na
10 VII, MF B o n n 2, sn 157-158. Usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 155-156; L. Hory-M. Broszat, n. d j , 44. 11 L Hory-M. Broszat, n. d j , 45.

Maeka vrio W. Malletke 3. travnja, takoer nije poluio cilj koji su eljeli Nijemci. Obavjetavajui o tom razgovoru, Freundt je naveo da Maek kategoriki odbacuje svaku diskusiju o nezavisnoj Velikoj Hrvatskoj, te d a j e svjestan da Jugoslavija mora da prui zadovoljenje njemakom Rajhu. Maek je istoga dana odluio da ue u Simovievu vladu, to je i formalno uradio sutradan, 4. travnja, kada je doputovao u Beograd. Meutim, za ovu temu je bitniji jedan drugi momenat, koji konstatira Freundt u spomenutom izvjetaju od 3. travnja. On, naime, izvjetava da je Veesenmayer toga dana, dakle im je stigao u Zagreb, imao razgovor s radikalno-nacionalistikim krugovima. Tom prilikom su, kako izvjetava Freundt, ti krugovi okarakterizirali Maeka kao izdajnika. Meutim, ti krugovi nemaju dovoljno snage, te im aktivno istupanje nije mogue. Njihovi su pristae znatno desetkovani hapenjima, bjegstvima i pozivanjem u vojsku, a naoruanje im je potpuno nedovoljno. Oito su Malletke i Veesenmayer istodobno doli u kontakt i s Maekom i s proustakom grupom. Meutim, po svoj se prilici ini da se glavna panja usmjeravala na Maeka, a da je dodir s drugom stranom imao u tom asu za cilj ispitivanje njenih stavova i stvarnih mogunosti za ukljuivanje u konkretnu akciju. To donekle potvruje i Freundtova molba u spomenutom izvjetaju od 3. travnja, da mu se iz Berlina dostavi uputstvo (to da radi), poto je Maek spreman da svoju izjavu u Beogradu o svom linom istupanju za voenje pregovora s Rajhom, uini zavisnom od dranja njemake vlade. 12 Bez sumnje je niz momenata utjecao da je Berlin poklanjao sve vie panje i proustakim snagama kako itava akcija ne bi bila dovedena u pitanje. Na jaanje te panje utjecali su i pojedini konkretni koraci koje su poduzimali sami ustae. Ustae su vrili pritisak na Maeka da ne ue u Simovievu vladu. 13 Ne smije se mimoilaziti ni injenica da su akcije koje je preko svojih predstavnika vodio Berlin u Zagrebu, imale u odreenom smislu dvostruki kolosjek. Radi se naime o tome da se osnovna panja doista koncentrirala do 3. travnja na Maeka, ali da nije ni u kojem sluaju umanjivan i interes za ustaku skupinu. Ona je, uostalom, i sama nudila suradnju, pa su Nijemci ve i zbog tog momenta vodili rauna o njoj. Istina, Berlin je doista i mogao preko izvjetaja svojih predstavnika o situaciji u Zagrebu, i konstelaciji politikih snaga, stei u odreenom asu i nejasan dojam o stvarnom stanju. Meutim, na osnovu toga se ne moe pouzdano smatrati da su se u Berlinu mnogo kolebali na koga se treba osloniti - na Maeka ili proustaku skupinu. 14 Meutim, prvenstvo je ipak - barem u poetku - bilo dano Maeku, i to je bit njemake akcije do 3. travnja. Od toga dana Nijemci skreu svoju glavnu pozornost na proustaku skupinu. Ulazei u konkretnije pregovore sa proustakim snagama nakon 3. travnja, Nijemci su sigurno ve imali dovoljno jasnu sliku o njima. Podaci, koje je dobivao o ustaama u Zagrebu u prethodnoj etapi, dok je jo glavnu panju poklanjao Maeku, bez sumnje su utjecali da je Berlin sve vie pomiljao na njih kao faktor na koji treba raunati. O tome svjedoi analiza stanja ustake skupine i njenih politikih gledita, koju je izvrilo njemako ministarstvo vanjskih poslova. U biljeci o 3. travnja, Kurt Heinburg, referent za Jugoistok u tom ministarstvu, zapisao je: Od Maeka se potpuno razlikuje grupa
Citirano p r e m a prijevodu u Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 365-370. Isto, 374-375. 14 Tako L. Hory-M. Broszat, n, dj., 45 istiu da su razliite n j e m a k e obavjetajne slube podnosile razliite izvjetaje, pa je i to pridonijelo da se n j e m a k a vlada nije mogla odluiti da li da se osloni na Maeka ili na radikalne hrvatske nacionaliste. P r e m a istim autorima, ef Aussenpolitisch e s a m t a NSDAP A. R o s e n b e r g i Malletke opredijelili su se za Maeka, d o k je Ribbentrop, moda i zbog toga to se Mussolini zalagao za Pavelieve separatiste, pomiljao i na savez s radikalnijim grupama. Bez s u m n j e je t a j m o m e n a t bio prisutan, ali mu se ne moe dati n e k o o d l u u j u e znaenje.
13 12

5 - USTASE I NDH

Pavelievih hrvatskih nacionalista i grupa tzv. frankovaca, hrvatskih nacionalista, koji se tako zovu po svom pokojnom voi Franku. Ar.te Paveli ve godinama ivi u Italiji. Ove dvije grupe ne prihvaaju zajednicu sa Srbima i ele ostvariti nezavisnu, slobodnu Hrvatsku. Predstavnik je Pavelieve grupe u Zagrebu Budak. Od frankovaca se istie Kvaternik. Samo je po sebi jasno da bi prilikom stvaranja nezavisne, slobodne Hrvatske nacionalisti, a osobito Paveli, osporavali Maeku vodstvo i zahtijevali ga za sebe. Nije sasvim jasno kako se Paveli odnosi prema Talijanima. U razgovoru, koji su 29. III vodili knez Bismarck i Anfuso, spomenuo je Anfuso i Pavelia. Pri tom je rekao d a j e Paveli izvanredno vana talijanska karta za Hrvatsku. On u Italiji raspolae s 500 odanih Hrvata. 16 Osim toga, treba istai d a j e i spomenuti Paveliev memorandum Die kroatische Frage, koji je ovaj napisao u j e s e n 1936 namijenivi ga njemakim politikim krugovima, tek sada poetkom travnja 1941, zainteresirao spomenuto ministarstvo. Tada je tampan u zasebnoj nakladi Instituta za prouavanje granica i inozemstva u Berlinu, a za slubenu upotrebu. 1 6 Odjednom je naglo porastao interes za ustaku organizaciju u cjelini, ne samo za skupinu u Zagrebu, nego i za Pavelia kao ustakog poglavnika. U to je vrijeme preao iz Budimpete u Berlin Branko Benzon, jedan od istaknutijih ustakih emigranata. Zadaa mu je bila da u Njemakoj organizira ustaku propagandu protiv Jugoslavije. Njemake vlasti stavile su mu na raspolaganje emisionu radio stanicu, koja je radila u Berlinu pod imenom Velebit.17 Ustaka je skupina u zemlji u danima, koji su neposredno prethodili slomu Jugoslavije, bila jedna od glavnih komponenata pete kolone. Od samog poetka 1941. ustaka propaganda je ustala protiv obrane u sluaju napada na Jugoslaviju. U lecima, koji su u to vrijeme raspaavani, odvraa se hrvatski narod od obrane zemlje, s obrazloenjem da ne prolijeva svoju krv za srpske interese. Uz to se pozivaju Hrvati da se bore za svoju vlastitu dravu. 18 Ipak, djelatnost proustake skupine u Zagrebu, poslije 27. oujka, bila je vidljivo ograniena. Ionako malobrojna, ustaka je skupina imala sueni opseg svoje akcije. S jedne strane, grupa njenih poznatijih lanova nalazila se neko vrijeme internirana u Kruici kod Travnika, gdje je bila preseljena iz Lepoglave, potkraj oujka 1941,19 a s druge, niz pojedinaca se pasivizirao, oekujui razvoj dogaaja i ne elei da se osobno izlau raznim opasnostima. Prema tome, ustaka skupina u Zagrebu svoj je interes za sudjelovanje u predstojeim zbivanjima prvenstveno iscrpljivala u kontaktima pojedinaca s njemakom stranom, uglavnom preko Generalnog konzulata. 20 Ustae su zagoL. Hory-M. Broszat, n. d j , 49. Ovaj Paveliev m e m o r a n d u m dostavljen je Ministarstvu vanjskih poslova prije 6. IV, to potvruje jedna biljeka d a t i r a n a tog dana, u kojoj se konstatira primitak m e m o r a n d u m a . (Isto, 28). 17 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. I. Perevia. P r e m a p o d a c i m a koje donosi S. Simi, Tuinske kombinacije o k o NDH, Titograd 1958, 29, p r e k o s p o m e n u t e radio stanice vodila je propagandu vea ustaka grupa: A. Artukovi, B. Benzon, N. Ruinovi, V. Rieger, J. Mrmi, I. Perevi i dr. P r e m a nekim m e m o a r s k i m p o d a c i m a ustaka p r o p a g a n d a p r e k o stanice u Njemakoj, koje su govorile o Paveliu, najavljujui njegov dolazak u Hrvatsku, ula se npr. na p o d r u j u Pokuplja i Like. (Djelatnost KPJ do aprila 1941. na p o d r u j u Karlovca, n. d j , 388, 695). 18 F. Jeli-Buti, Prilog p r o u a v a n j u djelatnosti ustaa do 1941, n. d j , 89. 19 Meu i n t e r n i r a n i m a u Kruici nalazili su se, izmeu ostalih, M. Lorkovi, I. Orani, J. Frkovi, J. Rukav ina, S. Govedi, J. Veseli. P r e m a d n e v n i k u logora u Kruici, koji je pisao k o m e s a r logora, vidi se da su internirani dijeljeni u dvije grupe: hitlerovci, tj. hrvatski nacional-socijalisti i pavelievci. (Isto, 84).
16 20 Da je Generalni konzulat u Zagrebu imao vanu ulogu u akcijama Nijemaca oko p r i p r e m a n a p a d a na Jugoslaviju, pokazuje to da je bio izuzet u n a r e d b i Berlina od 3. IV, po kojoj je t r e b a l o da se zatvore svi n j e m a k i konzulati u Jugoslaviji, a njihov personal da napusti jugoslavenski teritorij. (B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom, n. d j , 250). 16

varali ulazak njemake vojske u Hrvatsku, a pod njenom bi zatitom i ustae stupili u akciju. Na elu te akcije nalazio se S. Kvaternik, a pored njega aktivni su bili Edo Bulat, Jozo Dumandi, Vladimir Koak, te Mladen Lorkovi. 21 Pojava neslaganja s odlukom Maeka da ue u Simovievu vladu, utjecala je da ojaaju akcije ustakih elemenata, a s tim i na porast njemakog interesa za njih. Pritisak koji su pojedinci iz okoline vrili na Maeka, izraavao je tendenciju da se politika vodi mimo Beograda. U jednom izvjetaju njemake vojnoobavjetajne slube navodi se da je 29. oujka oko 20 hrvatskih narodnih zastupnika iznijelo prijedlog Maeku da se osnuje jedinstveni hrvatski front uz suradnju Mladohrvata, to se po svemu sudei odnosilo na desniare. 22 Uskoro su se Janko Torti i Marko Lamei iz HSS-a, potpuno ukljuili u ustaku akciju. Prebacujui 3. travnja teite akcije na ustae, njemaki su predstavnici ipak raunali na iru podrku. Tako je Freundt 4. travnja obavijestio Ribbentropa da se Veesenmayer nada uspjehu u svom radu na spajanju svih vanih grupa ukljuujui i Seljaku stranku, koja otklanja Maekov postupak. Sutradan je Veesenmayer obavijestio Ribbentropa d a j e pod njegovim utjecajem izvreno spajanje nacionalnih grupa, pri emu se misli i na ukljuivanje desnog krila HSS-a. Uz to, istie da je pismeno formuliran i program tih grupa, te da e ga nakon prikupljanja potpisa odmah poslati u Berlin. Radi se o jednoj rezoluciji u kojoj se na poetku istie da je donesena na sastanku velikog dijela narodnih zastupnika i predstavnika vlade Banovine Hrvatske, predstavnika hrvatskih kulturnih i privrednih institucija, zastupnika svih slojeva naroda iz svih historijskih hrvatskih krajeva bez razlike stranake pripadnosti, odranom u Zagrebu, 31. oujka ( . . . ).23 Ve iz ove formulacije vidljivo je da se u stvari radi o falsifikatu. S j e d n e strane, rezolucija je antidatirana, a s druge, nastojalo se pomou njenih formulacija izraziti postojanje iroke i jedinstvene politike akcije, koju su inicirali ustae i njemaki predstavnici. U daljnjem tekstu rezolucije navodi se da hrvatski narod nakon dravnog udara u Beogradu 27. oujka ne moe vie vjerovati da mu je u Jugoslaviji mogu miran ivot, nacionalno irenje i razvitak, te da kod srpskog naroda postoji vrsta volja, da Jugoslavija ue u rat protiv Njemake, dok hrvatski narod eli mir i suradnju s njemakim narodom. Karakteristian je i zakljuak rezolucije:
I. Jugoslavija je prestala postojati. Stvara se slobodna nezavisna hrvatska drava i o n a o b u h v a a historijske i u n a c i o n a l n o m pogledu hrvatske krajeve: H r v a t s k u ukljuujui Meimurje, Slavoniju i Dalmaciju, B o s n u i Hercegovinu, kao i hrvatski dio Vojvodine. II. Do d o n o e n j a ustava o d n o s n o zakona o dravnoj vlasti vri z a k o n o d a v n u i izvrnu vlast nova hrvatska n a r o d n a vlada u Zagrebu. III. Taj se zakljuak dostavlja vladi Reicha s m o l b o m da postigne priznanje hrvatske drave od s t r a n e osovinskih drava. IV. U cilju zatite samostalnosti i nezavisnosti novo nastale hrvatske drave predstavnici hrvatskog n a r o d a u ime c j e l o k u p n o g hrvatskog n a r o d a mole vladu n j e m a k o g Reicha za bezodvlanu zatitu i pomo.

Rezoluciju su potpisali S. Kvaternik, M. Lorkovi, E. Bulat, J. Torti i M. Lamei, dakle trojica iz ustake skupine a dvojica iz HSS-a. U rezoluciji, oni se oznaavaju kao
21 Lorkovi je zbog bolesti o t p u t e n iz Kruice prije ostalih. U s p o m e n u t o j grupi nije bilo M. Budaka, jer se on tih d a n a nalazio u bolnici. P r e m a j e d n o j izjavi S. Kvaternika Veesenmayeru, Budak je bio p o t p u n o suglasan s u s t a k o m akcijom. (Isto, 253). 22 Isto, 249; Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. dj., 374. 23 B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom, n. dj., 252-255. Krizman donosi rezoluciju u cjelini, te se o v d j e p r e m a n j e m u d o n o s e citati.

opunomoeni potpisnici skuptine na kojoj je ona donesena. Nedvojbeno je, meutim, da rezolucija nije bila rezultat jedne takve iroke skuptine. Ne treba ipak iskljuivati mogunost da je potkraj oujka i poetkom travnja u Zagrebu bilo politikih sastanaka, pa se rezoluciju nastojalo istai kao dokument koji je bio rezultat nekog reprezentativnog skupa. 24 To potvruje i E. Bulat, jedan od potpisnika rezolucije. On navodi d a j e Kvaternik na sastanku ustake grupe proitao jednu vrstu deklaracije ili memoranduma, koji bi imao biti upravljen vodstvu njemakog Reicha. Kvaternik je ukazivao na potrebu izdavanja takvog dokumenta zbog dobivanja podrke Nijemaca za proglaenje samostalne hrvatske drave, jer bi rat mogao svaki as izbiti. Nakon dva dana prireena je konana verzija teksta rezolucije, koju su potpisala spomenuta petorica. 25 Rezolucija je dakle plod separatistike akcije desniarskih snaga. 26 Kakav je bio cilj ove rezolucije? Ona je bila rezultat neposrednog dodira ustake grupe oko S. Kvaternika i njemakih predstavnika, u prvom redu Veesenmayera. Bila je to zapravo njihova zajednika akcija od 4. i 5. travnja, kada su njemaki predstavnici svu panju obratili ustaama, a ovi su konano doli u poloaj da netko neposredno s njima pregovara. Prema E. Bulatu, Veesenmayer je primio potpisani memorandum i izjavio da e rat izbiti sutra ujutro. 27 Na osnovu tog Bulatova svjedoanstva i spomenutog Veesenmayerova telegrama Berlinu od 5. travnja, dade se zakljuiti da je rezolucija nastala toga dana. Bez sumnje obje su strane imale svoje interese prilikom donoenja rezolucije. Kad nisu uspjeli pridobiti Maeka za proglaenje hrvatske drave, to bi davalo realniju i iru osnovicu itavoj akciji zbog ukljuivanja HSS-a, Nijemci su i drugoj akciji, koju su organizirali s malobrojnom ustakom skupinom, nastojali dati ire politiko znaenje. Meutim, iz telegrama od 5. travnja vidljivo je da su njemaki predstavnici u Zagrebu bili svjesni prave snage ustaa. Veesenmayer je, naime, izrazio molbu Berlinu da ga pravovremeno obavijesti barem est sati prije nego to u Reichu uslijedi objavljivanje izjave, da bi potpisnici mogli prijei u konspiraciju. 28 Ipak, napad Njemake i Italije na Jugoslaviju, koji je zapoeo 6. travnja bombardiranjem Beograda i prijelazom vojnih snaga sila Osovine preko jugoslavenske granice, 29 nije mogao imati i odlunijeg utjecaja na jaanje ustake akcije. U samom Zagrebu, gdje je bila usredotoena dotadanja zakulisna politika akcija vodeih ustaa, nije bilo nijednog vidljivijeg znaka o konkretnijoj djelatnosti irih razmjera. ak bi se moglo rei da je ona bila umrtvljena. Ustae su se sklonili od moguih represivnih mjera vlasti i tako u stvari ekali dolazak njemakih trupa. Tako, u razdoblju od 6. do 10. travnja u Zagrebu nije bilo nekih posebnih dogaaja, karakteristinih za akciju ustaa. Meutim, ini se d a j e u ustakoj skupini na elu s Kvaternikom, postojala stanovita bojazan od nekog eventualnog koraka koji bi poduzeo Maek, poslije svog povratka u Zagreb, a koji bi umanjio izglede ustaa za dolazak na vlast. Maek je, napustivi Simovievu vladu, doao u Zagreb 8. travnja i preko radija uputio proglas hrvatskom narodu apelirajui u njemu na puni red idisciplinu ( . . . ) kod kue ili u vojsci. 30 Ponaanje samog Veesenmayera bez sumnje je moglo potaknuti tu
Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. d j , 376. Isto, 375. Kasnije je ta rezolucija oznaena u u s t a k o j t a m p i kao nota petorice. ( Hrvatski narod, 29. VII 1941). 26 O t o m e usp. vie u Lj. Boban, S p o r a z u m Cvetkovi-Maek, n. d j , 376. 27 E. Bulat, Deseti travanj, Hrvatska misao, 1957, sv. 23, 11-15. Isti citat donosi i Lj. Boban, Spor a z u m Cvetkovi-Maek, n. d j , 375. 28 Citirano p r e m a B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m i Italijom, n. d j , 253. 29 O n a p a d u na Jugoslaviju i t r a v a n j s k o m ratu 1941, p o r e d literature u bilj. 114, prva glava, usp.: Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije 1941-1945, knj. I, Beograd 1963; F. Tuman, Okupacija i revolucija, Zagreb 1963; V. Terzi, n. dj; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. d j , 30 Hrvatski dnevnik, 9. IV 1941. Usp. i k o m e n t a r u Obzoru, 9. IV 1941.
25 24

bojazan. Poto vie nije mogao odravati eu vezu s Berlinom, odakle je prethodnih dana stalno traio i dobivao instrukcije, on je, kako sam navodi, bio primoran raditi po vlastitoj ocjeni. Kao jedan od osnovnih razloga za takvo dranje on navodi neophodnu potrebu da se na svaki nain sprijei eventualni Maekov proglas, koji bi prema Veesenmayeru, mogao izazvati najtee unutranje sukobe i krvoprolie. 3 ' Veesenmayer u svom izvjetaju ne daje dovoljno podataka o kakvom je proglasu ili proklamaciji rije, ali po svoj prilici se radi o mogunosti da Maek izda novi proglas 10. travnja, kada se ve sigurno oekivao dolazak njemakih trupa u Zagreb. 32 U asu, dakle, kada su njemake trupe bile na pragu Zagreba, Veesenmayer je imao jasan plan. S j e d n e strane, trebalo je pripremiti sam in proglaenja samostalne hrvatske drave zajedno s ustaama, a s druge, dobiti i konkretnu podrku Maeka za takav korak. 33 Svakako je Veesenmayeru bio osnovni zadatak da privoli Maeka da mu dade podrku. To je ujedno bilo vano i za ustae, jer bi se time otklonilo postojeu neizvjesnost 0 mogunostima njihova dolaska na vlast. 34 Maek nije pruio odluniji otpor davanju podrke, pa su se po svoj prilici ustae i Veesenmayer vie bojali nego je trebalo. 35 Na taj nain Veesenmayer je uspio pripremiti formalno proglaenje hrvatske drave neposredno uoi ulaska njemake vojske u Zagreb. Blisko prisustvo njemakih trupa svakako je imalo odluujue znaenje u inu formalnog proglaenja. Formalni in proglaenja izvrenje 10. travnja poslije podne kad je Slavko Kvaternik preko zagrebake radio stanice proitao ovaj tekst: 36
31 Veesenmayerov izvjetaj R i b b e n t r o p u , 11. IV 1941. Njemaki tekst i prijevod d o n i o je F. Tuman, Okupacija i revolucija, n. dj., 73-74, 186-188. Usp. i B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s Njemak o m i Italijom, n. dj., 256-257. 32 Neispravno je T u m a n o v o miljenje da se Veesenmayerovo isticanje p o t r e b e da sprijei Maekovu proklamaciju odnosi na njegov proglas od 8. travnja. (Kao u bilj. 31, str. 73). 33 Ve od s a m o g dolaska V e e s e n m a y e r a u Zagreb bila je p r i p r e m a n a akcija bacanja letaka u Hrvatskoj, prvenstveno nad Zagrebom, koju bi izvrili njemaki avioni. Tekst letaka p r i p r e m l j e n je u n j e m a k o m konzulatu u Zagrebu. (O t o m e usp. B. Krizman, Odnosi Jugoslavije s N j e m a k o m 1 Italijom, n. dj., str. 250). Meutim, do ove akcije, koju je V e e s e n m a y e r oekivao, nije dolo. 34 U istom izvjetaju V e e s e n m a y e r navodi, i ovo: 10. aprila u p o d n e d o p r l e su do m e n e prve p o u z d a n e vijesti o p r o d i r a n j u n j e m a k i h trupa, zbog ega sam se odluio da smjesta samostalno postupim. U 15 h bio je nov sastanak s Kvaternikom, na kojem sam mu saopio da je sada nastao as i da sam odluio potraiti Maeka da ga p o t a k n e m na o d s t u p a n j e . Kvaternik je zbog toga bio v e o m a sretan, j e r je ta taka bila njegova najvea briga, kojoj se on nije osjeao p o t p u n o dorastao. (F. Tuman, Okupacija i revolucija, n. dj., 74). 35 U s p o m e n u t o m izvjetaju, V e e s e n m a y e r nastavlja: Od 15 h 30 do 16 sati raspravljali s m o Maek i ja, i to je n a k o n izvjesne b o r b e dovelo do rezultata, te se on izjavio pripravnim odstupiti i Kvaterniku lino predati u p r a v n u vlast. Maek mi je d a o asnu rije da e provesti tu odluku. Ja sam se o d m a h u p u t i o Kvaterniku, saopio mu t a j rezultat to je izazvalo silno oduevljenje vodstva nacionalista, i o d m a h ga o d v e o Maeku. O n d j e je bila f o r m u l i r a n a i od M a e k a potpisana izjava o o d s t u p a n j u i o predaji vlasti Kvaterniku. Originalni tekst nalazi se u mojim r u k a m a (Isto). U svojim m e m o a r i m a Maek u vezi s tim navodi ovo: S p r e m a o s a m se da p o e m u Kupinec kadli se dva Nijemca iznenada pojavie na mojim vratima. J e d a n od njih bio je Austrijanac Drfler, koga sam poznavao od ranije. (...) Ime d r u g o g ovjeka izblijedilo mi je iz p a m e n j a . Doli su da me obavijeste kako je n j e m a k a vojna k o m a n d a povjerila Slavku Kvaterniku, H r v a t u i bivem austr o u g a r s k o m pukovniku, da p r e u z m e vlast u H r v a t s k o j i da u skladu s ranijim p l a n o m N j e m a k o g Reicha proglasi Nezavisnu Dravu Hrvatsku. N a k o n duljeg natezanja sloili s m o se da u objaviti proglas n a r o d u , obavjetavajui ga da su Nijemci zauzeli Zagreb i vei dio Hrvatske, te da su predali vlast p u k o v n i k u Kvaterniku koji je proglasio 'Nezavisnu Dravu Hrvatsku'. Nadalje u pozvati ljude da te injenice prihvate m i r n o , jer d r u g o g izbora n e m a . im s m o se o t o m e sporazumjeli, njih dvojica telefonirala su Kvaterniku, koji je d o a o u m o j stan da p r e u z m e tekst proglasa. (V. Maek, In t h e Struggle for F r e e d o m , New York 1957, 228-229). 36 Od razliitih verzija o t o m e u koje vrijeme je Kvaternik proitao proglas i kada su n j e m a k e t r u p e poele da ulaze u Zagreb, svakako su najvjerodostojniji podaci s a m o g V e e s e n m a y e r a u njegovu izvjetaju od 11. IV. On navodi: Da ne bih gubio vrijeme, a b u d u i da sam m o r a o raunati

Hrvatski narode! Boja providnost i volja naeg saveznika te m u k o t r p n a viestoljetna b o r b a hrvatskog n a r o d a i velika portvovnost naeg poglavnika dra Ante Pavelia, te ustakog p o k r e t a u zemlji i inozemstvu: Odredili su da d a n a s pred dan u s k r s n u a Bojeg Sina u s k r s n e i naa nezavisna H r v a t s k a Drava. Pozivam sve Hrvate u k o j e m god mjestu oni bili, a naroito sve asnike, podasnike i m o m a d c j e l o k u p n e o r u a n e snage i javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta prijave zapovjednitvu o r u a n e snage u Zagrebu mjesto gdje se sada nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti nezavisnoj dravi H r v a t s k o j i n j e n o m Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne o r u a n e snage p r e u z e o sam d a n a s kao o p u n o m o e n i k Poglavnika. Bog i Hrvati! Za d o m spremni!

Ovaj tekst je istoga dana objavio nanovo pokrenuti Hrvatski narod, koji je tom prilikom tiskan u obliku letka, tj. samo na jednoj stranici. 37 Sutradan je Kvaternikov proglas objavljen u Narodnim novinama u obliku slubene odredbe. 3 8 Odmah poslije Kvaternikova proglasa proitana je i Maekova izjava preko radija. Prema tekstu, koji je objavio Hrvatski dnevnik, izjava glasi:
Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog p o k r e t a u zemlji, proglasio je d a n a s slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na c j e l o k u p n o m historijskom i etnografskom podruju Hrvatske, te je p r e u z e o vlast. Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristae HSS, koji su na u p r a v n i m poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i o d b o r n i k e i.t.d, da iskreno s u r a u j u s n o v o m n a r o d n o m vladom. 3 9

Po svojim osnovnim obiljejima Kvaternikov proglas predstavlja poetni in u uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske, ali pri tome treba ukazati na okolnosti u kojima je takav in nastao. Formalno proglaenje NDH bila je akcija koju su ustae samo nominalno provodili, jer su u tome iskljuivo ovisili o Nijemcima. To znai i d a j e in proglaenja NDH bio obavljen u sklopu njemakog plana razbijanja Jugoslavije. U samom tekstu proglasa t a j e injenica nedvojbeno istaknuta rijeima d a j e volja naeg saveznika
sa sabotaom u sluaju p r e r a n a objavljivanja tog zakljuka, uspio sam uz velike n a p o r e da se Kvaternik tada sa m n o m bez odlaganja u p u t i o u radio-stanicu, gdje je o k o 17 h 45 sveano proglaena odluka o o d s t u p a n j u i o p r e u z i m a n j u vlasti, i tako je postignuto d a j e k r a t k o pred ulazak prvih njemakih t r u p a p r o k l a m i r a n a slobodna i nezavisna Hrvatska (...). (Kao u bilj. 34). Ovaj tekst iz Hrvatskog naroda objavljen je u Zborniku d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 497. Narodne novine, 11. IV 1941 (br. 1). Ovom tekstu, koji je istovjetan s t e k s t o m u Hrvatskom narodu, d o d a n je i potpis Kvaternika s o z n a k o m njegove funkcije: Zamjenik Poglavnika, Zapovjednik cjelokupne vojne snage.
38 39 Hrvatski dnevnik, 13. IV 1941. Hrvatski narod, 10. IV 1941, s p o m e n u t i broj, s a m o prepriava proglas V. Maeka, navodei da je on proitan desetak minuta poslije Kvaternikova. U svom proglasu - navodi se u listu - d r . Maek konstatirao je, d a j e dananjim d a n o m g. Slavko Kvaternik proglasio nezavisnu Hrvatsku dravu sa svojim historijskim granicama. Poziva sve pristae HSS da se p o k o r a v a j u vlastima. Ujedno je pozvao sve kotarske predstojnike i inovnike, koji su u slubi, da lojalno i iskreno s u r a u j u s novim vlastima. Ovdje treba s p o m e n u t i postojanje jo j e d n e verzije Maekova proglasa, koji je r a s t u r a n u obliku letka. O t o m e usp. F. Buti, O nekim p r o b l e m i m a prouavanja Nezavisne Drave Hrvatske, PR, br. 3^1, 1964, 306. 37

bila bitan faktor proglaenja nezavisne Hrvatske Drave. U tom smislu treba ocjenjivati i ulogu samog ustakog pokreta, koji je u Kvaternikovu proglasu takoer istaknut kao jedan od bitnih faktora u stvaranju NDH. Ustaki pokret se ovdje prvenstveno pojavljuje kao politiki faktor, kojemu su sile Osovine namijenile konkretnu zadau u svojim kombinacijama razbijanja Jugoslavije. Sasvim sporedna je u tom pogledu bila njegova vlastita akcija jer ona sama po sebi nije imala odluujueg utjecaja. Ustae su teili da dou na vlast a ta tenja se, stjecajem okolnosti podudarala s ciljevima Njemake i Italije. Zbog toga formulacija u Kvaternikovu proglasu o odluujuoj ulozi ustakog pokreta u stvaranju NDH ima prvenstveno propagandni smisao. 40 Svakako je jedno od pitanja u vezi s tim, i isticanje imena A. Pavelia u Kvaternikovu proglasu. U proglasu se istie da je osnivanje NDH, meu ostalim, rezultat velike portvovnosti naeg poglavnika dra Ante Pavelia, a sam Kvaternik za sebe naglaava da preuzima vlast kao opunomoenik Poglavnika. Sama po sebi takva formulacija ne moe izazvati bilo kakvu nedoumicu, jer se radi o loginoj ideji d a j e takva akcija ustakog pokreta neodvojiva od Pavelieva imena. Treba, meutim, dodati da su pripreme, koje su se vrile u Zagrebu oko proglaenja NDH, bile iskljuivo djelo Nijemaca i grupe ustaa s Kvaternikom na elu. Sama Italija u njima nije u stvari imala nikakva utjecaja. 41 Osim toga, u spomenutim dogaajima nije bilo nikakve konkretnije veze izmeu Kvaternikove grupe i Pavelia 42 Nalazei se izvan akcija koje su se vodile u Zagrebu, Paveli nije bio siguran hoe li se raunati s njim. U slinoj neizvjesnosti bio je i Mussolini, koji je uoi samog napada na Jugoslaviju bio naistu s tim, da angairanjem Pavelia treba da rjeava talijanske interese u Hrvatskoj. Nestaica izvora ne doputa zasad da se potpunije objasni itav problem, ali se mogu istaknuti neke pretpostavke. U prvom redu treba poi od pretpostavke d a j e Mussolini sumnjao u Nijemce zbog njihovih planova oko Hrvatske, pogotovu zato to su svoje akcije u Zagrebu vodili bez njegova znanja. S druge strane, tek se moe pretpostaviti koliko je proglaenje NDH u ime Pavelia, kao ustakog poglavnika, stvarno zaokupljalo ustae i Nijemce u Zagrebu. Po svoj prilici to je pitanje na svoj nain moglo biti otvoreno i ustaama i Nijemcima. U tom pogledu treba prvenstveno imati u vidu mogunost odreene rezerve Nijemaca prema Paveliu kao eksponentu Italije, a koji momenat ima svoga utjecaja i na ustae u Zagrebu oko Kvaternika, koji su bili vidljivo pronjemaki orijentirani. Prema nekim podacima to je pitanje bilo osobito aktualno uoi 10. travnja, 43 a ustae oko Kvaternika pomalo su se kolebali oko isticanja Pavelia kao poglavara NDH, u ime kojega je trebalo i proglasiti
40 U t o m smislu t r e b a ocjenjivati i tzv. Osnovu S. Kvaternika, koja je, navodno, bila sastavljena prije 10. travnja, a u kojoj on govori o proglaenju NDH prije dolaska Talijana i prije ulaska Nij e m a c a u Zagreb. S obzirom na sadraj, Osnovi se moe porei svaka autentinost. (Tekst Osnove donosi u cijelosti B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 167). 41 Ovdje t r e b a istai da je i talijanska diplomacija u s p o m e n u t i m d o g a a j i m a u Zagrebu, po svemu sudei bila prilino pasivna. Da to Mussoliniju nije odgovaralo moe bar donekle posvjedoiti p o d a t a k S. Kvaternika d a j e talijanski konzul u Zagrebu bio opozvan, jer se d a o zaskoiti p r o g l a e n j e m 10. IV 1941. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.). 42 P r e m a E. Kvaterniku, veze ustakog p o k r e t a sa zemljom bile su uvijek rak-rana ustake emigracije u Italiji, a nakon 27. III 1941, n a s t a o je totalni prekid veza. (. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji i 10. travnja, n. dj., 217; usp. i J. Jareb, n. dj., 83). 43 P r e m a E. Kvaterniku, n a v o d n o se na j e d n o m sastanku u Zagrebu, 8. IV, koji je sazvao njemaki konzul F r e u n d t , razmatralo tko e biti ef nove drave. Toj sjednici prisustvuju s njemake strane, osim dra Veesenmavera i konzula Freundta jo i dr. H e r m a n n Proebst, predstavnik Weh r m a c h t a , i dr. Schuster. Sa strane HSS J a n k o Torti i ing. Carnelutti. Od hrvatskih nacionalista Slavko Kvaternik. V e e s e n m a y e r opet otklanja dra Pavelia kao glavara NDH jer je u cijelosti talijanski e k s p o n e n t i zbog preciznih obveza, koje isti ima s p r a m Talijana. Slavko Kvaternik nastoji V e e s e n m a v e r a razuvjeriti. (E. Kvaternik, na i. mj., 227; usp. i B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 165-166, i F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 213-214.

njeno stvaranje. Treba ukazati i na neke podatke iznesene u emigrantskoj literaturi, a za koje se tvrdi da potjeu od Slavka Kvaternika. 44 Na osnovu tih podataka M. Sinovi istie mogunost da je 10. travnja u dva navrata izvren in proglaenja NDH, te da vjerojatno postoje i dva dokumenta o proglaenju. Prvi se in odigrao u Banskim dvorima u Zagrebu, a tek poslije njega slijedio je Kvaternikov proglas preko radija. Osnovni motiv za ovu tezu Sinovi nalazi u izjavi samog Kvaternika, prema kojemu u prvom dokumentu proglaenja NDH ne spominje Pavelievo ime, za razliku od proglasa preko radija 45 Kvaternikovi podaci o dva proglaenja, koje donosi Sinovi, nemaju nikakve potvrde u drugim rasploivim izvorima, te se sa sigurnou moe tvrditi da se radi o odreenoj konstrukciji. 46 Ovdje su Kvaternikovi podaci zanimljivi u prvom redu kao potvrda pretpostavke da je pitanje proglaenja NDH u ime Pavelia u odreenom smislu bilo otvoreno. Konanu odluku o proglaenju NDH u ime Pavelia sam Kvaternik tumai ovim razlogom: Bez Pavelieva imena bojao sam se, da Italija ne bi htjela priznati dravu 47 Bez obzira na to to se sve okolnosti oko ovog pitanja ne mogu objasniti, bitna je injenica da je NDH proglaena u ime Pavelia, a to u stvari znai, na odreeno zadovoljstvo svih zainteresiranih strana. Veesenmayer u spomenutom izvjetaju Ribbentropu, 11. travnja, u kojemu govori o proglaenju NDH, uope ne spominje Pavelievo ime, na osnovu ega se moe zakljuiti da to pitanje nije smatrao nimalo diskutabilnim. U svakom sluaju proglaenje NDH u ime Pavelia umanjilo je s druge strane i Mussolinijevu neizvjesnost. 48 To je pogotovu bilo znaajno za Pavelia, koji je i sam bio u velikoj neizvjesnosti. On je saznao za proglaenje NDH u njegovo ime tek preko radija u Pistoi 4 9 Bez obzira na razliite okolnosti i pojedine momente, ustaki je pokret kao cjelina bio nominalno prisutan u kombinacijama oko proglaenja NDH. Paveliu i ustakoj emigraciji, ija je glavnina bila u Italiji, omoguen je put u zemlju. Dogaajima, koji su prethodili proglaenju NDH i doveli do toga ina, ideja o hrvatskoj dravi kao ishodu borbe za osloboenje ispod jarma velikosrpske hegemonije, bila je glavna parola i ustaa i njihovih zatitnika. Taje parola trebala da bude glavni ustaki kapital u provoenju daljnje politike, kako u irenju vlastitog utjecaja i stvaranju politike osnovice, tako i kao jedno od glavnih oruja u ideoloko-politikoj argumentaciji opravdanosti razbijanja Jugoslavije. U burnim danima travanjskog rata, u kojima je dolo do proglaenja NDH uz javnu Maekovu podrku u ime HSS-a kao one politike stranke koja je do tada bila nosilac vlasti u Banovini Hrvatskoj, parola o samostalnoj Hrvatskoj mogla je dobiti i svoje realno tlo u jednom dijelu stanovnitva, poglavito hrvatske narodnosti. Glavni nosioci i pobornici separatistikog programa ustatva, bili su iz onih drutvenih skupina, koje su
44 Radi se o n a v o d n o j izjavi, koju je S. Kvaternik d a o M. Blaekoviu, a ovaj je objavio u Hrvatskoj misli, sv. 20. 1956. P o v o d o m tog lanka, Sinovi je u Hrvatskoj misli, sv. 21,1957, objavio napis: Osvrt na izjavu marala Kvaternika. Opirnije o toj diskusiji u e m i g r a n t s k o j literaturi usp. u J. Jareb, n. dj., 84-86. Usp. i M. Rajkovi, Prolost na optuenikoj klupi, Vjesnik u srijedu, 3. IX 1958. 45 U s p o m e n u t o j diskusiji u emigrantskoj literaturi vidljiva je tendencija o b r a n e NDH s ograd a m a od Pavelia, k o j e m u se o d u z i m a j u zasluge u stvaranju ustake drave. Zbog toga se i trae pojedini a r g u m e n t i iz ratnog razdoblja. Slina tendencija prisutna je i u o c j e n a m a H. Kvaternika, a uvjetovana p r v e n s t v e n o o s o b n i m razlozima. 46 Treba konstatirati d a j e 10. IV doista o d r a n jedan sastanak u Banskim dvorima, ali oko 19 sati, tj. poslije Kvaternikova proglasa. Bio je to prigodni skup na k o j e m u su m e u ostalima govorili Kvaternik i Veesenmayer. ( Hrvatski narod, 11. IV 1941). 47 48 49

M. Sinovi, Osvrt na izjavu m a r a l a Kvaternika, n. d j , 20. Usp. o t o m e L. Hory-M. Broszat, n. d j , 55. Usp. o t o m e B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj.

realizaciju svojih klasnih interesa zasnivale prvenstveno na pozicijama iskljuive vlasti. Separatistika koncepcija rjeavanja hrvatskog pitanja ispoljavala se i prije rata u razliitim strujama, to znai da ustatvo svima nije bilo ideoloka podloga. Te su struje imale svoje korijenje u razliitim teoretskim interpretacijama separatizma, ili su u dnevnoj politikoj praksi zastupale potrebu to vee radikalizacije politike vodstva HSS-a na elu s Maekom, u ijem krugu se stvarala sve utjecajnija desno orijentirana grupacija. S druge strane, ustatvo, s Paveliem na elu, nastupalo je prvenstveno kao emigrantski politiki pokret, koji je, prema tome, raunao na posebne okolnosti za realizaciju svoga programa. Budui da su te okolnosti nastupile upravo danom napada na Jugoslaviju, koncepcija ustakog pokreta izbila je na povrinu zbivanja, privlaei manje-vie i ostale ekstremistike grupacije. Time je potaknuto ire ispoljavanje nacionalistikih strasti i tendencija svih tih grupacija zajedno i u istom momentu. S druge strane, time su bili jo vie uzavreli fermenti stvaranja nacionalistikog separatistikog raspoloenja i neto ire od navedenog kruga. To je raspoloenje, naime, vidljivo zahvatilo i pojedine malograanske krugove, poglavito u gradovima, koji su s nastupom nove situacije raunali na ostvarivanje razliitih vlastitih interesa, to ih iz niza razloga nisu mogli u prethodnom razdoblju realizirati. Slinih tendencija politikog iivljavanja bilo je i u redovima lumpenproleterskog sloja i dijela seoskog stanovnitva; i jedni i drugi su u novoj situaciji raunali s bitnom promjenom svojih dotadanjih socijalnih prilika. 60 Karakteristian primjer u tom pogledu su i navodi o doeku njemake vojske u Zagrebu, 10. travnja 1941. O tobonjem oduevljenom doeku Nijemaca govore njemaki i talijanski izvjetaji. 51 O pravom pak stanju stvari, svjedoi vrlo zanimljivo sjeanje Pavla Gregoria, jednog od lanova rukovodstva KPH, koji je bio u Zagrebu prilikom dolaska Nijemaca.
Na m n o g i m k u a m a Vlake i Maksimirske ulice - sjea se on - visile su hrvatske trobojnice. Ulica je bila p u n a svijeta koji je radoznalo oekivao dolazak n j e m a k e vojske. ( . . . ) Evo ime je urodila politika ugnjetavanja n a r o d a velikosrpskih reima! Ovi luaci, zaslijepljeni m r n j o m na p r o t u n a r o d n e reime, o e k u j u o s l o b o e n j e koje e im donijeti faistika Njemaka, kao i r j e e n j e hrvatskog nacionalnog pitanja - prolo m i j e glavom. U isto vrijeme osjetio sam n e k u sigurnost, zapravo ponos, mislei na zagrebako radnitvo, na n a p r e d n e antifaistiki raspoloene g r a a n e Zagreba, na n a u zagrebaku antifaistiku omladinu, na veliki b r o j n a p r e d n i h intelektualaca. Bio sam siguran da n e e dugo potrajati i da e Hitlerova o k u p a t o r s k a vojska osjetiti da postoji i drugi Zagreb, Zagreb koji mrzi faizam. 52

Takva su nacionalistika raspoloenja dola vidljivije do izraaja u podrujima NDH gdje je ivjelo izmijeano stanovnitvo hrvatske, srpske i muslimanske narodnosti. Nosioci raspirivanja nacionalne mrnje mogli su u tim sredinama neposrednije djelovati. Manipulacija nacionalnim osjeajima mogla se temeljiti na produbljivanju i jo veem razbuktavanju nacionalistikih strasti, koje su u pojedinim momentima i razliitim oblicima dolazile do izraaja u ranijem razdoblju. 53
Usp. P. Moraa, Jugoslavija 1941, Beograd 1971, 41 i d. ' Npr. s p o m e n u t i Veesenmayerov izvjetaj od 11. IV 1941. i izvjetaj M. Zuccolina, talijanskog agenta, od 29. IV 1941. u Zborniku d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 31. 52 P. Gregori, Narodnooslobodilaki p o k r e t u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i bjelovarskom o k r u g u 1941. godine, sjeanja, SI. B r o d 1969, 25. 63 Niz karakteristinih p o d a t a k a i m o m e n a t a o tim pitanjima donose: A Humo, U. Danilovi, I. Jerki u zborniku: Hercegovina u NOB; N. Baji, Komunistika partija Jugoslavije u Hercegovini u u s t a n k u 1941. godine, n. dj., 206 i d.; R Colakovi, A Humo, U. Danilovi, B. Tepavevi, R Jovii, u zborniku: Istona B o s n a u NOB-u 1941-1945, sjeanja uesnika, prva knj., Beograd 1971; D. Luka, Ustanak u Bos. Krajini, n. dj 52 i d.; A Babi, Narodi Bosne i Hercegovine p r e m a KPJ i revoluciji,
5 50

Golema politika propaganda, koju su ustae razvili odmah po dolasku na vlast, bila je prvenstveno obiljeena izraavanjem nacionalistikog raspoloenja spomenutih krugova i grupacija, pri emu se osobito nastojalo da se takvo raspoloenje javno istakne kao izraz stvarnih tenji itavog naroda. Razvoj dogaaja je, meutim, jo od samog poetka nedvojbeno pokazivao da spomenuto raspoloenje jednog, tek malog, dijela naroda nije bilo ujedno i raspoloenje itavog naroda, tj. u prvom redu cjelokupnog hrvatskog i muslimanskog stanovnitva. Na ovom mjestu dovoljno je istai da o tome postoje svjedoanstva ba onih faktora, koji su omoguili ustaama dolazak na vlast ili dali podrku ustakom reimu postavi njegovi nosioci. Ve na osnovu prvih talijanskih i njemakih povjerljivih izvjetaja o politikoj situaciji u NDH - o emu e kasnije biti rijei - namee se sasvim druga slika stanja i raspoloenja u najirim razmjerima, od one koju je konstruirala ustaka propaganda.

PRVI KORACI USTAA U PREUZIMANJU I USPOSTAVI VLASTI

Proglaenje NDH ujedno je i prvi korak u preuzimanju vlasti od strane ustaa. Njime se javno dalo do znanja da prestaje dotadanja vlast Kraljevine Jugoslavije, odnosno Banovine Hrvatske, a uspostavlja se nova, kojoj su nosioci ustae. Ovdje se, dakako odmah postavlja pitanje na koji se teritorijalni okvir odnosio Kvaternikov proglas? S obzirom na okolnosti u kojima je proglas nastao, razumljivo je to nije bio preciznije odreen. Meutim, to ne stvara nikakvu nedoumicu u pogledu proklamiranih ciljeva i tenji ustaa, koji su odmah od 10. travnja u svojim dokumentima naglaavali osnivanje NDH u okviru historijskih granica. Naravno, rjeenje tog pitanja prvenstveno je ovisilo o volji Nijemaca i Talijana, pa u tom asu i nije bilo bitno. Osnovna je bila tenja za stvaranjem prvih institucija vlasti. To je jednako vailo kako za one sredinje, pomou kojih bi se vodila i usmjeravala daljnja akcija, tako i za one u pokrajinskim centrima, preko kojih bi se konkretno uspostavljala i irila vlast ustaa. Zbog toga su od poetka i istodobno poduzeti konkretni koraci u oba pravca. Ustaka grupa u Zagrebu, na elu s Kvaternikom, bila je i dalje glavni organizator i nosilac djelatnosti ustaa. Iz objektivnih razloga radila je bez Pavelieva znanja ali u njegovo ime. Prve ustake naredbe, kojima se javno davao karakter zakonskih odredbi, potpisivao je Kvaternik kao zamjenik Poglavnika. Ve u proglasu o uspostavljanju NDH bilo je jasno da su ustae glavnu panju oko uspostave vlasti usmjerili na rjeavanje mjesta i uloge vojnih snaga i upravnog aparata. Od Hrvata pripadnika tadanje cjelokupne oruane snage i javne sigurnosti zahtijevalo se da dre najvei red, da se svi odmah prijave zapovjednitvu oruane snage u Zagrebu te da poloe zakletvu vjernosti NDH i Paveliu. 64 10. travnja potpisani su
zbornik: Radnika klasa i KPJ u b o r b i za socijalizam u Bosni i Hercegovini, Posebna izd. Akademije n a u k a i u m j e t n o s t i BiH, Sarajevo 1970, 31 id.; J. Blaievi, B o r b a k o m u n i s t a za p o b j e d u revolucije, zbornik: Lika u NOB 1941, n. dj., 44 i d.; isti, Sjeanja na ljude i m i n u l e d o g a a j e u Lici godine 1941-1942, zbornik: Prva godina NOB-a, n. d j , 631 i d.; P. Gregori i Z. Krni, Narodnooslobodilaki p o k r e t u Slavoniji, n. d j . I l i d.; O. Egi, Poetak o r u a n e b o r b e u Bukovici 1941. godine, zbornik: Hiljadu devetsto etrdeset i prva, Zagreb 1961, 17 i d. 54 Usp. bilj. 38.

i prvi akti, koji su sutradan objavljeni u Narodnim novinama.66 Trebalo je da meu njima glavno znaenje imaju Zakon o osnutku vojske i mornarice Drave Hrvatske i Zakon o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj. Sadraj prvog akta odreuje status vojnih osoba u NDH. Definiranje tog statusa bila je prva konkretna primjena ustake koncepcije o totalnoj negaciji i ponitavanju svih zakonskih ustanova i normi Kraljevine Jugoslavije. U aktu je, naime, precizirano da vojsku i mornaricu NDH sainjavaju svi vojni obveznici dosadanje vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije ( . . . ) , koji su dana 1. studenoga 1918. bili zaviajnici u ma kojoj opini, koja je danas sastavni dio Drave Hrvatske ili iji su oevi bili toga dana zaviajnici tih opina. Svima njima, koji nisu 1. studenoga 1918. bili zaviajnici, ovim aktom oduzima se znaaj vojnog lica, pa im se na teritoriju Drave Hrvatske zabranjuje svaki nastup i rad u ime vojske i mornarice, jer e se takav smatrati neprijateljskim inom protiv Drave Hrvatske. Osnovni peat sadraju drugog akta davao je zahtjev za polaganje prisege Dravi Hrvatskoj i Poglavniku od strane cjelokupnog osoblja u dravnoj slubi, u slubi samouprave i svih ustanova javnog poretka, koje je po dosadanjim zakonima bilo obvezno na polaganje slubenike prisege.56 Ustaama je bilo osobito stalo do provoenja ovog akta u kojemu je navedeno da prisegu treba poloiti u roku od tri dana. 67 Niz podataka govori da se taj zahtjev nije mogao realizirati u spomenutom roku. 58 Kvaternik po svoj prilici nije pomiljao na formalno osnivanje same ustake vlade prilikom stvaranja sredinjeg upravnog aparata, to se najvjerojatnije moe protumaiti da se to nije moglo rijeiti bez Pavelia. Meutim, ipak su donesena neka privremena rjeenja. Kvaternik j e l i . travnja izdao naredbu po kojoj do konstituiranja Vlade Drave Hrvatske trebaju sve upravne poslove Drave Hrvatske obavljati nadalje Odjeli Banske Vlasti.59 Proizlazi, dakle, da nije bio ukinut dotadanji sredinji aparat Banske vlasti Banovine Hrvatske. No, t a j e naredba bila vie formalnog karaktera, to potvruje podatak da se u daljnjoj djelatnosti ta institucija vie ne spominje. Osnovni razlog za taj akt, bila je tenja da se u postojeoj situaciji, kada jo traje rat, javno dade do znanja privid legalnosti i odreenog kontinuiteta u smjeni vlasti. Za ustako djelovanje u tom trenutku bio je od veeg znaen ja akt o imenovanju tzv. Hrvatskog dravnog vodstva, 12. travnja, iako je bio privremena karaktera. Ovo tijelo je imenovao Kvaternik, a predsjednik mu je bio Mile Budak. 60 Ostali lanovi su bili: Mirko Puk (zamjenik), Andrija Artukovi, Branko Benzon, Josip Dumandi, Mladen Lorkovi, Ismet Mufti, Marko Veri, Jure Vranei, Milovan Zani. 61 Osim toga su, u svojstvu povjerenika imenovani: Vladimir Koak za financijska pitanja, 62 Josip Markovi za eljezniki promet i Slavko tancer kao zapovjednik vojske i mornarice. 6 3 Edo Bulat je imenovan ministrom za Dalmaciju. 64
55 Narodne novine, 11. IV 1941. Od tada Narodne novine postaju zvanino ustako glasilo, pa se od 10. IV poinju oznaavati od b r o j a 1. 56 Pored Kvaternika taj je akt potpisao i Milovan ani, kao povjerenik za u n u t a r n j e poslove. Kvaternik i ani su tako imali prvi i f o r m a l n e funkcije u u s t a k o m a p a r a t u vlasti koji se tek stvarao. 57 Zbog toga je ani 10. IV potpisao i tzv. Provedbenu n a r e d b u u vezi sa zakonom o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj, s ciljem da se k o n k r e t n i j e osigura s p r o v o e n j e s p o m e n u t o g akta o prisezi. ( Narodne novine, 11. IV 1941). 58 Sauvani zapisnici o prisegama inovnika govore da su se o n e polagale do kraja travnja 1941. (IHRPH, Fond NDH, kut. 258. 59 Narodne novine, 11. IV 1941. 60 Obzor, 13. IV 1941, donosi d a j e Kvaternik ovo tijelo i m e n o v a o u dogovoru sa B u d a k o m . 61 Obzor, 13. IV 1941; B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave 1941. godine, JI 1-2/1970, 102; R. Horvat, n. dj., 625. 62 Obzor, 13. IV 1941. 63 R. Horvat, n. dj., 625. 64 Obzor, 13. IV 1941.

Usporedo sa stvaranjem sredinjeg upravno-politikog aparata, poduzeti su i konkretni koraci za legalizaciju vodstva ustakog pokreta u zemlji. Kvaternik je 11. travnja izdao Naredbu o uspostavljanju i organizaciji Hrvatskog Ustakog Nadzornog Stoera sa sjeditem u Zagrebu. Za proelnika stoera imenovanje Mirko Jerec, a lanovi su mu bili: Zdenko Blaekovi, Jure Cetini, Ivan Grgi, Jure Haramini, Vladimir Kalafati, Petar Pero, Nikola Rajkovi, Domagoj Rui, Ante Stiti i Ante Voki. 65 Prema nekim podacima, ovaj ustaki organ, u manjem sastavu, osnovan je jo u veljai 1941. sa zadaom da radi na osnivanju ustakih ilegalnih organizacija (ustakih stanova) na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 66 Imenovanje Hrvatskog dravnog vodstva i Hrvatskog ustakog nadzornog stoera oznaavalo je prvi vei korak u legalizaciji rukovodee jezgre ustake organizacije u zemlji. Ovoj skupini ustakih prvaka, koji su do 10. travnja ilegalno ili polulegalno djelovali poglavito u Zagrebu, pridruili su se i prvi lanovi iz emigracije, Artukovi i Benzon, te neki drugi. 67 Jedan od osnovnih ciljeva koji je zaokupljao ustaku skupinu na elu s Kvaternikom, bilo je preuzimanje vlasti na to irem podruju. Bila je to tenja da se ustae to prije i to vie legaliziraju i izvan Zagreba. Upravo je s objanjavanjem tog pitanja najue vezano pitanje uloge ustaa u travanjskom ratu od samog njegova poetka. U analizi tog rata nemogue je, naime, mimoii poduzimanje odreenih ustakih akcija, ali im je zato i neophodno potrebno odrediti pravo mjesto i znaenje. S obzirom na karakter i vrijeme u kojem su nastajale, te akcije se mogu dijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje traje do 10. travnja, tj. do okupacije Zagreba od strane njemakih trupa i proglaenja NDH. U tom razdoblju su akcije ustaa malobrojne i ne dobivaju iri zamah. Drugo razdoblje slijedi od trenutka proglaenja NDH. U njemu proustake akcije dobivaju drugi karakter, izraavajui se preuzimanjem vlasti u pojedinim podrujima. Uoi samog napada na Jugoslaviju Paveli je - prema podacima iz ustakih izvora - preko radio-stanice u Firenzi, koja mu je dana na raspolaganje, uputio proglas hrvatskom narodu, u kojem ga je pozivao na ustanak ovim rijeima: Ustaj na noge, lati se oruja, svrstavaj se u bojne redove i stupaj pod ustaku zastavu, na kojoj su ve zapisana slavna djela pobjede. ( . . . ) Naa je pobjeda osigurana, nae je osloboenje gotova stvar. Hrvatski ustaki pokret stavio se ne od danas, nego ve od deset godina uz bok naih prijatelja, uz bok velikog talijanskog i njemakog naroda i zato danas silne i ogromne vojske velikih voa tih velikih naroda Hitlera i Mussolinija, kojima se vie nitko oduprijeti ne moe, stoje na nau obranu te zajamuju nae osloboenje, nau pobjedu, nau slobodu i nau Nezavisnu Dravu Hrvatsku na cijelom hrvatskom povijesnom i neprekinutom narodnom podruju. 6 8 Prema istim podacima, Paveli je 6. travnja preko spomenute radio stanice uputio poziv i vojnicima Hrvatima, pozivajui ih na pobunu u vojsci: Naa je potpuna pobjeda potpuno osigurana - isticao je Paveli - jer se za nju bore i silne i nepobjedive vojske
65 6

Narodne novine, 11. IV 1941.

J DI' C r I ' e n ' Hrvatski ustaki nadzor uoi p r o p a s t i Jugoslavije, Hrvatski narod. 24. XII1941. On navodi da su ga sainjavali: Jerec, Stiti, Voki i Crljen. Da je ovaj organ postojao od ranije, potvr u j e d o n e k l e i daljnja u p o t r e b a njegova prvobitnog imena, koje s p o m i n j e Crljen, tj. Hrvatski ustaki nadzor, a ne o n o g iz s p o m e n u t e Kvaternikove n a r e d b e . To je vidljivo i iz njegova peata. (IHRPH, Fond NDH, kut. 306). 67 P r e m a vijesti koju je d o n i o Obzor, 13. IV 1941, Artukovi, Benzon i Nikola Ruinovi doputovali su n j e m a k i m a v i o n o m iz Austrije u Zagreb. 68 M. Bzik, Ustaka pobjeda, Zagreb 1942,69-70. Usp. i F. Buti-I. Jeli, O takozvanom u s t a k o m u s t a n k u u Hrvatskoj 1941, n. dj., 514-515.

naih prijatelja, vojske Italije, Njemake, koje hrvatskome narodu zajamuju potpunu slobodu i nezavisnost u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. 69 Ovi su Pavelievi proglasi vjerojatno autentini, a koristili su u prvom redu Italiji i njenoj propagandi uoi napada na Jugoslaviju. Meutim, pojedine formulacije proglasa navode na pomisao da su oni bili naknadno osjetno redigirani. Kasnije su ti tekstovi posluili kao vani dokumenti ustakoj propagandi o provoenju revolucije u Hrvatskoj, koja je rezultirala osnivanjem NDH. Bilo kako bilo, Pavelievi proglasi nisu imali vidljivog odjeka u Hrvatskoj. Pravodobno su za njih mogli saznati tek rijetki pojedinci. 70 Sigurno je, meutim, da je ta ustaka propaganda bila ve uveliko obiljeena parolama namijenjenim da raspaljuju ovinistike strasti, u prvom redu antisrpsko raspoloenje. 71 U prva dva dana rata, u Hrvatskoj nije dolo ni do jedne vidljivije ustake akcije. Prva zftaajnija, a ujedno i najvea ustaka akcija u poetnoj fazi, bila je pobuna u Bjelovaru, 8. travnja. Tom prilikom je 108. pjeadijski puk, koji se nalazio u Velikom Grevcu, pod utjecajem propagande proustaki orijentiranih vojnih osoba, otkazao poslunost i krenuo prema Bjelovaru. Njemu se pridruio 40. dopunski puk, koji se nalazio u Severinu, te dio 42. puka. S komandom puka u Velikom Grevcu ostalo je samo oko 50 vojnika i oficira. Sutradan, 9. travnja, kao neposredan odjek dogaaja u Bjelovaru i Velikom Grevcu, slino se dogodilo i u Garenici. U tom je mjestu oko 200 naoruanih lanova Hrvatske seljake zatite, uz pomo manjeg broja vojnika iz 108. i 42. puka, koji su se dan ranije razili, zauzelo andarmerijsku stanicu i razorualo njenu posadu. 72 Prema nekim podacima, u Bjelovar je navodno stiglo oko 8 do 10 tisua vojnika, koji su sporazumno sa gradonaelnikom Julijem Makancem, smjeteni u kasarne. Uz Makanca, koji je tom prilikom vidljivo ispoljio svoju desniarsku orijentaciju, od ustaa se znatnije angairao umirovljeni kapetan I klase Ivan Mrak, kojega su pobunjenici proglasili zapovjednikom. 7 3 Kasnije je u ustakoj propagandi akcija u Bjelovaru dobila veliki publicitet sluei kao argument za tezu da se na poziv Pavelia hrvatski narod digao na ustanak u vrijeme travanjskog rata. 74 Daljnje vidljivije akcije ustakih elemenata dole su do izraaja 10. travnja. Prema tome, u prvim danima rata, tj. do trenutka prodora njemakih trupa do Zagreba i proglaenja NDH, akcija u Bjelovaru ostaje osamljeni primjer izrazitije djelatnosti ustaa. 76
69 M. Bzik, Ustaka pobjeda, n. dj., 72-73. Bzik donosi jo dva Pavelieva proglasa, koja je, prema njemu, u p u t i o do 10. IV. (Isto, 75-78, 85-86). 70 Usp. npr. p o d a t a k u bilj. 17. 71 To p o t v r u j e i J. Jareb, n. dj., 89. 72 F. Buti-I. Jeli, O t a k o z v a n o m u s t a k o m ustanku, n. dj., 516. 73 Arhiv Hrvatske, Zagreb (dalje: AH), Rkp. spisi, kut. 68, Izvjetaj Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru MUP-u NDH, 17. IV 1941. U t o m se izvjetaju navodi kako je na prve vijesti o ovim dogaajima general Jurii zamolio M a e k a da apelira na s p o m e n u t e p u k o v e da se zadre na poloajima, te d a j e on to i uinio p r e k o zastupnika F r a n j e Hegedua, ali bez uspjeha. P r e m a svjedoenju Krunoslava Batuia, u Bjelovar je u p u e n i glavni zapovjednik Zatite D u k a Kemfelja. (K. Batui, Kako je s r u e n a Jugoslavija, Hrvatska drava, 25. XII 1956). 74 Usp. J. Makanec, Sjeanje na bjelovarske d o g a a j e 8-10 travnja 1941, Hrvatski narod, 1, 2 i 3. X 1941; isti, u Hrvatskoj smotri, 3 i 4/1944. Za ocjenu KPJ o o v o m d o g a a j u usp. Zbornik dokum e n a t a NOR-a, II/2, Zakljuci sa aprilskog savjetovanja K o m u n i s t i k e partije Jugoslavije o d r a n o g u Zagrebu 1941, 19. U literaturi je poznat opiran prikaz akcije u Bjelovaru u knjizi V. Terzia, Jugoslavija u aprilskom ratu, n. d j., 464-469. Terzi je kao osnovu uzeo s p o m e n u t i lanak J. M a k a n c a u Hrvatskoj smotri, prihvaajui p o t p u n o nekritiki njegove ocjene, kao dokaz za vlastitu t v r d n j u o velikom opsegu ustakih p o b u n a koje su se kao p l a m e n irile po svim oblastima Hrvatske. 75 Ne moe se prihvatiti Terzieva t v r d n j a da je ustaka akcija u ibeniku izbila 8. IV. (n. dj., 469). Ustaki elementi nisu uspjeli podii p o b u n u u k o m a n d i ibenika. Naprotiv, tih d a n a su u ib e n i k u bili osobito aktivni komunisti. Dolo je do s p o r a z u m a s n e k i m oficirima da se zajedniki organizira uvanje vanijih ustanova. (D. Gizdi, Dalmacija 1941, Zagreb 1959, 105-111).

To, dakako, ne umanjuje injenicu da je djelatnost proustakih elemenata u prvoj fazi doista dola do izraaja, osobito u vojsci, u vidu sitnijih akcija, kao to su razliite sabotae i oblici otpora, prvenstveno s odreenim demoralizatorskim efektom. Vidljiva promjena u razvoju rata od 10. travnja, utjecala je na karakter i intenzitet ustakih akcija. Tako su 10-11. travnja, ustae poduzeli odreene akcije u nekoliko gradova, na to su prvenstvno utjecali dogaaji u Zagrebu. in proglaenja NDH bio je znak za poduzimanje ire akcije. Premda raspoloiva dokumentacija ne daje potpuniju potvrdu, ipak je na mjestu pretpostavka da su proustaki elementi jednim dijelom stupili u akciju za preuzimanje vlasti na osnovu Kvaternikove direktive iz Zagreba, jer postoje pouzdani podaci o tome da se tako postupalo u pojedinim mjestima. 76 Prema tome, ustake akcije od 10. travnja sve vie postaju rezultat organizirane djelatnosti. U Zagrebu su se novoimenovanom ustakom povjereniku za unutranje poslove Zaniu stavili na raspolaganje efovi zagrebake policije i andarmerije, a ustaa Markovi je preuzeo upravu eljeznice. Za ustakog naelnika Zagreba imenovanje Dumandi. 77 Na osnovu naredbe, koju je izdao Kvaternik, 11. travnja, Dumandi je dobio ovlatenje da moe donaati sve odluke, koje spadaju u nadlenost gradskog zastupstva. 78 U Karlovcu je tamonja grupa ustaa, na elu s Antom Nikiem, Feliksom i Vladimirom Zidovcem, stupila u akciju odmah poslije Kvaternikova proglasa. Stanovnitvo je proglasom upozoreno da se pokorava naredbama ustake grupe, a za svaku pobunu i akciju zaprijetilo se kaznom smrti. 79 Sutradan, 11. travnja, Kvaternik je telefonom naredio ustakom zapovjedniku grada da sve oficire i vojnike Hrvate zadri u slubi u Karlovcu i da nikoga ne puta, da Srbe i Slovence razorua i uputi njihovim kuama, a Srbijance pak da zadri kao taoce. 80 Prvi konkretni korak, koji su poduzeli sisaki ustae, bilo je izdavanje proglasa graanima Siska, u noi 10/11. travnja, s pozivom na srdaan doek njemake vojske, s kojom dolaze - kako u proglasu pie - i ustaki odredi iz inozemstva. Karakteristino je da su proglas potpisale tri osobe, i to u svojstvu predstavnika ustakog pokreta, zapovjednika Zatite i predstavnika uprave grada. Samo pak formalno preuzimanje vlasti uslijedilo je sutradan, 11. travnja, uspostavom Ustakog stana na elu s povjerenikom Roankoviem. Taj je organ od samog poetka preuzeo sve glavne kompetencije vlasti, kako u gradu, tako i na podruju itavog sisakog kotara. 81
76 Karakteristian je sadraj telegrama to ga je Kvaternik u p u t i o K o t a r s k o m poglavarstvu u Krapini, 10. IV, n e p o s r e d n o poslije izdavanja svog proglasa. Telegram glasi: U s p o r a z u m u i sa voljom vlade Reicha i p o b j e d n i k e n j e m a k e vojske a po nalogu ustakog Poglavnika voe Hrvatskog n a r o d a Ante Pavelia proglaujem d a n a s Nezavisnu s l o b o d n u H r v a t s k u dravu na c j e l o k u p n o m njezinom e t n o g r a f s k o m i povijesnom p o d r u j u . Nalaem svima vlastima gdje o n e bile da se jo danas poloi zakletva na vjernost i poslunost poglavniku i voi hrvatskog n a r o d a Dr Anti Paveliu. Ujedno nalaem da ustaki povjerenici u svim m j e s t i m a p r e u z m u vlast k a k o je to bilo prije odreeno. Neka se N j e m a k a vojska svagdje d o e k a k a o saveznik H r v a t s k o m n a r o d u i neka joj se u svak o m pogledu ide na ruku. Telegram je u Krapini primljen u 19,20 sati. (IHRPH, Fond NDH, kut. 1). 77 Usp. F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka Nezavisna Drava Hrvatska, zbornik: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, Zagreb 1971, 201; B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 172. 78 Narodne novine, 11. IV 1941. 79 VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9, ist. mat. V. idovca. 80 VII, F o n d NDH, kut. 85, br. reg. 18/14; V. Holjevac, Zapisi iz r o d n o g grada, Zagreb 1972, 85 i d. 81 F. Jeli-Buti, Ustaki reim u Sisku 1941, zbornik: Sisak i Banija u r e v o l u c i o n a r n o m radnik o m p o k r e t u i u s t a n k u 1941, Sisak 1974, 347.

U Osijeku je 11. travnja gradonaelnik Stjepan Vukovac imenovan vrhovnim upravnim organom i predstavnikom hrvatske vlade za grad i kotar Osijek. Kapetan jugoslavenske vojske imun BlaeVi imenovan je zapovjednikom hrvatske vojske, orunitva, zatite i redarstva. 82 U proglasu, izdanom istog dana, pozvano je stanovnitvo da doeka njemaku vojsku. Istodobno su ustae poduzeli akciju za preuzimanje vlasti i u nekim drugim mjestima u Slavoniji, te u Srijemu. Hrvatski list, je ve 11. travnja donio vijest da su ustae preuzeli vlast u Vukovaru, Sr. Mitrovici i Iloku. Prema raspoloivim podacima ustaka grupa u Vukovaru imala je ve od 11. travnja stalnu vezu sa Glavnim ustakim nadzorom u Zagrebu. 83 Istoga dana iz Vukovara je javljeno telefonom ustai Antunu Matkoviu u Iloku d a j e po naredbi iz Zagreba imenovan stoernikom ustaa sa zadatkom da preuzme u Iloku svu vlast. 84 Po nalogu Kvaternika ustaka grupa u SI. Poegi preuzela je vlast ve nou izmeu 10. i 11. travnja. Ustaa Ivan Starevi imenovan je za povjerenika na podruju srednje Slavonije. 85 U Vinkovcima su proustaki elementi poduzeli akciju u dogovoru sa gradskim podnaelnikom, im se saznalo putem radio postaje Zagreb, da je proglaena Nezavisna Drava Hrvatska, te su tim povodom izdali i proglas, 11. travnja. Istoga dana osnovan je Ustaki stan, a pozvani su i vojni zapovjednici u Vinkovcima da se stave u slubu NDH. 88 U Sremskoj Mitrovici komandant vojnog okruga bio je voljan da ve 10. travnja preda vlast ustakoj grupi, ali je idueg dana to pokuala sprijeiti jedna jedinica jugoslavenske vojske koja je ula u grad. Taj je pokuaj bio ometen dolaskom Nijemaca. Istoga dana, po Kvaternikovom nalogu, ustae poinju preuzimati vlast na elu sa Petrom Gvozdiem, advokatom u Sr. Mitrovici. 87 Prema nekim podacima ustaki elementi su zajedno s predstavnicima njemake skupine u Virovitici zauzeli vlast ve 9. travnja, na to je bez sumnje utjecao dolazak Nijemaca. Tom prilikom je osnovan tzv. Privremeni graanski upravni odbor hrvatskih nacionalista za grad i kotar Viroviticu na elu sa Milanom Badovincem. 88 Prema nekim podacima u akovcu je poduzeta akcija proustakih elemenata odmah po dolasku njemake vojske, 7. travnja. Osnovanje Ustaki stoer, kojemu se na elu nalazio Teodor Koak. 89 U Ogulinu je Kotarsko naelstvo 11. travnja izdalo obavijest podrunim opinama i pojedinim ustanovama d a j e za izvritelja dravne vlasti u srezu Ogulin postavljen dr. Lovro Sui, koji je bio odvjetnik u Ogulinu i isticao se kao jedan od najaktivnijih frankovaca. U obavijesti se takoer isticalo da se imaju izvravati samo odredbe koje budu izdane u njegovo ime. 90 U Slunju su, prema raspoloivim podacima, proustaki elementi na elu sa upnikom Ivanom Nikiem, pokazali vidljivu aktivnost jo 10. travnja. U Glini je kotarski naelnik naredio 10. travnja da se uhapse istaknutiji komunisti. 91
Hrvatski list, 11. IV 1941. P o v o d o m d o g a a j a u Vukovaru 10-11. IV 1941. razvila se kasnije polemika u ondanjim domaim n o v i n a m a Hrvatskom borcu, 10, 17. IV i 1. V 1942. 84 AH, Rkp. spisi, kut. 68, Izvjetaj Kotarske oblasti u Iloku, 1. V 1941. 85 Hrvatski list, 24. IV 1941; Vihor, 25. IV 1941. 86 AH, Rkp. spisi, kut. 69, Izvjetaj o proglaenju NDH u Vinkovcima. O p r e u z i m a n j u vlasti u Novoj Gradiki vid. Novi list, 28. V 1941. 87 Usp. D. Lazi, Okupirani grad u d r u g o m svetskom ratu, zbornik: S r e m s k a Mitrovica, u ast dvadesetpetogodinjice o s l o b o e n j a grada 1944-1969, Sr. Mitrovica 1969, 190 i d. 88 Hrvatski tjednik, 19. VII 1941. 89 Prilog historiji radnikog p o k r e t a i NOB u Meimurju, n. dj., 60-61. 90 M. Sobolevski, Drenica 1941, n. dj., 22. 91 Djelatnost KPJ do aprila 1941, n. dj., 254-255.
83 82

Na podruju Like proustaki su elementi takoer poeli od 10. travnja poduzimati javne akcije. U Gospiu su preuzeli vlast jo 10. travnja, a na elu im je bio Jurica Frkovi. Odmah zapoinju hapenja pojedinih Srba i teror nad njima. U Peruiu je grupa proustakih elemenata, kojima se na elo stavio Juco Rukavina, preuzela vlast 11. travnja. 9 2 Slino je bilo i u Brinju. 9 3 U Graacu su ustae preuzeli vlast 1415. travnja, a neto kasnije u Korenici. 94 Na podruju Hrvatskog primorja najvidljivija akcija ustaa bila je u Crikvenici, ali je tu dolo do sukoba s vojskom. Pokuaj ustae Petra Kvaternika, da uz pomo manje grupe istomiljenika preuzme vlast 10. travnja, sprijeili su mornari pod zapovjednitvom kapetana bojnog b r o d a Mirka Pleiweissa. 96 I u Dalmaciji su proustaki elementi u nekim mjestima otvoreno krenuli u akciju neposredno poslije proglaenja NDH. U Splitu je djelatnost ustaa postala vidljiva 10. travnja. Sutradan je ustaki povjerenik Ante Lueti izdao proglas u kojemu je pozivao stanovnitvo Splita na red i mir. Istoga dana je Josip Berkovi, zastupnik HSS-a, telefonom izdavao nareenja predsjednicima pojedinih opina da se stave u slubu NDH i obznane njeno proglaenje na svojim podrujima. 9 6 Od ustake aktivnosti na podruju Sinja, najznaajniji je bio pokuaj pua u tabu 13. puka, 10. travnja, kada je ustaa Milan Lueti, koji se nalazio u tabu Dinarske divizije, pokuao ubiti komandanta puka, ali su ga sprijeili. 9 7 1 u ibeniku su se pojavili ustae neposredno nakon proglaenja NDH. 98 Prema nekim podacima, ustae su poduzeli akciju i na podruju Knina, ali su bili sprijeeni. 99 Akcije proustakih elemenata s ciljem preuzimanja vlasti dole su do izraaja i na podruju Bosne i Hercegovine. 17. travnja u Banju Luku je doao Viktor Guti, koji je imenovan za ustakog stoernika za podruje Vrbaske banovine, a za njegova zamjenika Feliks Niedzielsky. 100 Prema raspoloivim podacima ustaki su elementi u noi 14/15. travnja, preuzeli vlast u Tuzli, a nakon povlaenja jugoslavenske vojske. 101 U Mostaru je, prema nekim podacima, 11. travnja osnovan Ustaki stan i poduzeti su koraci za preuzimanje vlasti. Tom je prilikom dolo i do oruanog sukoba proustakih elemenata s pripadnicima jugoslavenske vojske. Slino je bilo i u apljini. 102 U prikazanim ustakim akcijama oko preuzimanja vlasti bitno je bilo prisustvo Hrvatske seljake i graanske zatite. Za razumijevanje uloge Zatite u spomenutim dogaajima treba uoiti dva vana momenta. Zatita je bila jedna od onih organizacija HSS-a
Lika u NOB 1941, n. dj., 487^*88. Djelatnost KPJ do aprila 1941, n. dj., 695. 94 Lika u NOB 1941, n. dj., 103, 257. 95 VII, kut. I. O. 9, Izjava M. Pleiweissa o d o g a a j i m a p o v o d o m s m r t i Petra Kvaternika 10. IV 1941; V. Svob-M. Konjhodii, Drugi o d r e d Primoraca, G o r a n a i Istrana 1942. godine, Zagreb 1969, 33. P. Kvaternik, brat S. Kvaternika, bio je ravnatelj Hrvatskog Radie. 96 D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. d j , 109-112; S. Kvesi, Dalmacija u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi, Split 1960, 64.
93 97 D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. d j , 109-112; B. Leonti, Od panije do aprilskog rata, Zbornik Instituta za historiju r a d n i k o g p o k r e t a Dalmacije (dalje: Zbornik IHRPD), br. 2, Split 1972, 716 i d. 92

Sjeanja na d o g a a j e iz grada i okolice, ibenik 1971, 28-29. . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u H r v a t s k o j 1941-1942. godine, Istorija XX veka, IV, Beograd 1962, 9.
99

98

100 Hrvatska Krajina, 20. IV 1941. i D. Luka, B a n j a Luka i okolica u ratu i revoluciji, n. d j , 89-90. 101 Hrvatski list, 14. II 1942. 102 Vie o t o m e usp. N. Baji, K o m u n i s t i k a partija Jugoslavije u Hercegovini, n. d j , 204-205. Usp. i 1. Jerki, Uee z a p a d n e Hercegovine u NOP, zbornik: Hercegovina u NOB, n. d j , 215-216.

u koju su se proustaki elementi najuspjenije infiltrirali. Budui da je u Banovini Hrvatskoj Zatita dobila legalan status i utjecaj proustakih elemenata u njoj sve je vidljivije dolazio do izraaja. Zbog toga su u veini spomenutih mjesta u akcijama oko preuzimanja vlasti, ustae najvie nastupali preko Zatite (Karlovac, Sisak, Osijek, Vukovar, Vinkovci, Glina, Slunj, Ogulin, Suak, Split, zapadna Hercegovina i dr.). Zatim, Zatita je sprovodila direktivu vodstva HSS i Vladka Maeka o odravanju reda i mira u danima travanjskog rata. Tako se Zatita i mogla od prvog asa pojaviti u slubi ustaa. Maekova podrka inu proglaenja NDH i njegov poziv funkcionerima HSS-a da surauju s novim reimom, svakako su u mnogome pridonijeli takvom dranju Zatite, pa se ona u prvim danima nakon proglaenja NDH pojavila kao oruana sila ustaa prilikom preuzimanja vlasti. To se osobito ispoljil u razoruanju pripadnika jugoslavenske vojske, zauzimanju upravnih ustanova i vojnih komandi.' 0 3 Takvo ponaanje Zatite najvie je dolo do izraaja u samom Zagrebu, gdje je Zatita bila pod neposrednim zapovjednitvom svoga vodstva, a akcije koje je provodila bile su neposredno vezane uz sredinje ustanove, pa prema tome imale ire znaenje. Zatita se na taj nain pojavila kao jedan od faktora u Zagrebu ve od poetka rata postajui u trenutku proglaenja NDH izvrilac akcija koje su poeli poduzimati ustae.' 0 4 U Zagrebu je iduih dana dolo i do najbrojnije koncentracije pripadnika Zatite, koji su posluili kao fizika sila za uspostavu vlasti NDH, naroito u onim podrujima Bosne, koja su bila izvan Banovine Hrvatske. Ustako vodstvo je odmah nakon 10. travnja, poelo ukljuivati policijske i andarmerijske organe u slubu novog reima, nailazei ve u prvim akcijama oko osvajanja vlasti na pomo jednog dijela tih organa. Za ocjenu kako su se drale policija i andarmerija bitno je istai da se u tim prvim prijelaznim danima smjene vlasti i dalje nastavila njihova osnovna funkcija. M. ani je 13. travnja izdao Proglas o uspostavi Hrvatskog orunikog zapovjednitva u kojemu se naglaava da orunitvo ostaje na svojim mjestima i svoju slubu vri do daljnjega po svima dosadanjim propisima, u koliko ovi nisu protivni ustrojstvu Drave Hrvatske. 106 Prema tome, do Pavelieva dolaska u Zagreb izvrene su bile sve vanije akcije oko preuzimanja vlasti. Neposredno prije polaska iz Italije u Zagreb, Pavelia je primio Mussolini. 106 Nakon vijesti o proglaenju NDH, Mussolini je smatrao da Paveli treba da to prije stigne u Zagreb i preuzme vlast. To je u punoj mjeri zaokupljalo i Pavelia. Mussolini je u Paveliu gledao svog izravnog eksponenta koji se nalazi na putu konkretnog izvrenja prihvaenih obaveza, a Paveli je bio svijestan da mu je potrebna njegova podrka i pomo. Ustaka skupina od oko 250 ljudi krenula je na elu s Paveliem 11. travnja uveer iz Italije za zemlju. 107 Sutradan su stigli vlakom u Trst, a odatle nastavili put autobusima.
' 3 O djelovanju Zatite u d a n i m a travanjskog rata vie ili m a n j e govori se u gotovo svoj nav e d e n o j literaturi, koja sadrava p o d a t k e o akcijama ustakih e l e m e n a t a o k o p r e u z i m a n j a vlasti. 104 P r e m a p o d a t k u koji donosi P. Gregori u svojim sjeanjima, u Zagrebu je 10. IV oko podne, tj. prije proglaenja NDH, dolo do smjenjivanja efa zagrebake policije. Bio je to - zakljuuje Gregori - p u p r o u s t a k i h e l e m e n a t a zagrebakih f r a n k o v a c a i lanova Maekove Graanske zatite. To je bio prvi javni istup p e t e kolone u Zagrebu i poetak p r e u z i m a n j a vlasti. (P. Gregori, Narodnooslobodilaki p o k r e t u z a p a d n o j Slavoniji, n. dj., 21). P r e m a p o d a t k u K. Batuia, j e d n o g od f u n k c i o n e r a Zatite, zapovjednitvo grada Zagreba p r e u z e o je Zvonko Kovaevi, zapovjednik G r a a n s k e zatite. Batui ne navodi toan d a t u m kada je Kovaevi p r e u z e o s p o m e n u t u funkciju. Meutim, istie d a j e on zamijenio Kovaevia 13. IV, k a d a je ovaj otiao s Kvaternikom u Karlovac na doek Pavelia. ( K. Batui, n. dj.,) 105 Narodne novine, 15. IV 1941. 106 Vie o t o m e B. Krizman, Svjedoanstva o d r u g o m svjetskom ratu, n. dj., 44-45, i Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj., 183-184. 107 U literaturi postoje razliiti podaci o b r o j u ustaa koji su s Paveliem stigli u zemlju (npr. u knjizi: Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., 36, navodi se b r o j od 400-500 ustaa; V. Strugar, 81

6 - USTAE I NDH

Preavi 13. travnja rano ujutro dotadanju jugoslavensko-talijansku granicu kod Suaka, Paveli je s tom skupinom stigao uveer u Karlovac. Na putu kroz Gorski kotar ustae su se zadrali u Delnicama i Ogulinu. U Karlovcu su Kvaternik i Veesenmayer doekali Pavelia i ustae. 108 Paveli je doao u Zagreb u zoru 15. travnja. Njegovo formalno preuzimanje vlasti bilo je oznaeno u izdavanju Odredbe o imenovanju Prve Hrvatske Dravne Vlade, 16. travnja. U toj odredbi Paveli sebe oznaava kao Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske. On je u toj vladi zauzeo mjesto predsjednika i ministra vanjskih poslova. lanovi vlade su bili: Osman Kulenovi (potpredsjednik), Slavko Kvaternik (zamjenik Poglavnika, zapovjednik vojske i ministar hrvatskog domobranstva), Mirko Puk (ministar pravosua), Andrija Artukovi (ministar unutranjih poslova), Ivan Petri (ministar zdravstva), Lovro Sui (ministar narodnog gospodarstva), Mile Budak (ministar bogotovlja i nastave), Ivica Frkovi (ministar uma i ruda), Jozo Dumandi (ministar udrube), Milovan ani (ministar zakonodavnog povjerenstva). 109 U odredbi o osnivanju vlade po prvi put se nakon 10. travnja uzima naziv Nezavisna Drava Hrvatska. U prethodnim je, naime, aktima, koje su izdavali Kvaternik i njegovi suradnici, redovito koriten naziv Drava Hrvatska. 110 I sam Paveli je spomenutu odredbu o imenovanju vlade potpisao kao Poglavnik Drave Hrvatske, a uskoro e svoju funkciju oznaavati uglavnom samo kao Poglavnik. Prema tome, ustaka drava od tada dobiva svoje konano ime Nezavisna Drava Hrvatska, a na elu joj se nalazi Poglavnik. Time su bili slubeno istaknuti nazivi koje su ustae propagirali i upotrebljavali u emigraciji. Bez sumnje je Paveliu i ustaama bilo veoma stalo do toga da se u propagandi novostvorene NDH u hrvatskom narodu istakne u njenom naslovu tobonji status nezavisnosti. Tenja da se Pavelia naglaava kao poglavnika, imala je prvenstveno za cilj da se, po uzoru na poloaj i ulogu Hitlera i Mussolinija, od samog poetka ukae na koncentraciju politike moi u njegovoj osobi. Dolaskom Pavelia u Zagreb, te svih ostalih ustakih elemenata iz Italije, s podruja Treeg Reicha i Maarske, ustaka se skupina konano nala skoncentrirana u zemlji. 111
Rat i revolucija n a r o d a Jugoslavije, Beograd 1962, 38, navodi p o d a t a k o 500; F. Tuman, Okupacija i revolucija, n. dj., 186, govori o 230; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. d j , iznosi da je bilo oko 300). I sami ustae se razlikuju u tim podacima. Dok S. Kvaternik govori o 600, E. Kvaternik, koji je d o a o z a j e d n o s Paveliem, govori o broju od 200 povratnika, a A. Mokov, t a k o e r emigrant, navodi da se vratilo 400 ustaa. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9 ist. mat. S. Kvaternika i A. Mokova; E. D. Kvaternik, Jo n e t o o Rimskim ugovorima, Hrvatska revija, 1953, br. 2,248). Po svoj prilici je toan b r o j n e g d j e na sredini r a s p o n a iznesenih cifara. To d o n e k l e p o t v r u j e i p o d a t a k amb a s a d o r a M a c k e n s e n a u Rimu, koji u svom t e l e g r a m u Ribbentropu, 11. IV 1941, obavjetava da Paveli n a m j e r a v a k r e n u t i u zemlju sa 300 pristaa. (B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. d j ,
108 S. Kvaternik navodi da g a j e Paveli 13. IV nazvao telefonski iz Delnica i ugovorio s njim sastanak u Karlovcu. Kvaternik je o t o m e u p o z n a o Veesenmayera. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9). Detaljno o Pavelievu p u t u iz Italije u Zagreb govori E. D. Kvaternik, Ustaka emigracija u Italiji, n. dj. Usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. dj. 109 Narodne novine, 17. IV 1941. Ovdje su nazivi ministarstava doslovno navedeni. Prva reorganizacija vlade izvrena je p o t k r a j lipnja 1941, k a d a je uspostavljeno pet novih ministarstava: dravne riznice; za obrt, veleobrt i trgovinu; za seljako gospodarstvo (ta su tri ministarstva nastala reorganizacijom d o t a d a n j e g ministarstva n a r o d n o g gospodarstva); nastave (odvojeno od dotadanjeg ministarstva bogotovlja i nastave) i ministarstvo p r o m e t a i javnih radova. ( Narodne novine, 25. VI 1941). 110 Tako S. Kvaternik, 10. IV 1941, u n a r e d b i o u p o t r e b i postojeih p e a t a n a r e u j e da se p r e k o naziva Banovina Hrvatska, napie ili otisne naziv Drava Hrvatska. (IHRPH, F o n d NDH, kut. 134). Usp. npr. Narodne novine, koje do 29. IV 1941, imaju naziv: slubeni list Drave Hrvatske. 111 P r e m a p o d a t k u , koji je d o n i o Hrvatski list, 26. V 1941, iz Bea je u NDH stiglo p r e k o akovca dva d a n a ranije o k o 600 emigranata.

O PITANJU PRIZNANJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I NJENIH GRANICA

Ustakom vodstvu je bilo veoma stalo do toga da odmah nakon proglaenja isposluju da Trei Reich i Italija i formalno priznaju NDH. Kvaternik je 10. travnja, tj. odmah poslije proglaenja NDH, uputio posredstvom Veesenmayera telegram Hitleru s molbom za priznanje NDH. On je taj zahtjev temeljio na ovim momentima: d a j e -na legalan nain preuzeo vlast od Maeka, da u zemlji vlada red i mir, da postoji uska suradnja s njemakim vojnim vlastima. 112 U brzojavu, koji je Paveli 11. travnja uputio Hitleru iz Rima, teite se postavlja na izraze zahvalnosti i odanosti Hitleru zbog ulaska njemakih trupa u Hrvatsku. Uz to, Paveli naglaava da e NDH vezati svoju budunost s evropskim novim poretkom, to su ga stvorili Hitler i Mussolini. 113 Njemaka strana nije isticala nikakve posebne uvjete oko formalnog priznanja NDH, pa je Berlin elio da se ta formalnost to prije obavi. Ribbentrop je ve 13. travnja obavijestio Veesenmayera da su primljeni i Kvaternikov i Paveliev telegram, te da su Nijemci spremni da priznaju NDH pod Pavelievim vodstvom. O tome je obavijeten i njemaki ambasador u Rimu Mackensen. Iz razgovora izmeu Mussolinija i Mackensena, 14. travnja, jasno je dolo do izraaja gledite Rima. Mussolini se naelno sloio s potrebom priznanja, ali je postavio problem Dalmacije. Premda je priznao d a j e svjestan da se radi o podruju Hrvatske, Mussolini je ipak istakao da u pogledu Dalmacije ne eli praviti nikakve ustupke. On je, dakle, priznanje NDH, vezao uz talijanske pretenzije na Dalmaciju, teei da tako osigura odreeno jamstvo. Zbog toga je insistirao da se dokumentom kojim Italija i Njemaka priznaju NDH, posebnom formulacijom lui pitanje granica od pitanja priznanja. Mussolini je traio i formalno jamstvo od samog Pavelia, pa je uputio F. Anfusa u posebnu misiju u Zagreb, gdje je ovaj stigao 14. travnja. Budui da je Paveli tada bio u Karlovcu, ondje je 14. travnja u neposrednim razgovorima s Anfusom i Veesenmayerom postignuta suglasnost oko pitanja na kojemu je insistirao Mussolini. Paveli je bez sumnje potvrdio Anfusu pravo Italije na Dalmaciju; 114 s time su se sloili i Nijemci, to se vidi iz Veesenmayerove korespondencije s Ribbentropom. 1 1 5 U javnom priznanju NDH od strane Njemake i Italije, koje je odmah zatim uslijedilo, posebno je bilo istaknuto pitanje granica NDH. I u njemakom i u talijanskom dokumentu o priznanju, koji su izdani 15. travnja, unesena je identina formulacija u vezi s pitanjem granica, tj. da e se ono rijeiti u slobodnoj izmjeni misli izmeu zainteresiranih strana. 116
112 VII, Fond NDH, kut. 9. ist. mat. S. Kvaternika; B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave, n. dj., 100-101. P r e m a p o d a t k u koji je vidljiv iz zahtjeva to ga je MVP NDH u s t u d e n o m 1942. uputilo Ravnateljstvu pota u Zagrebu, da mu se dostave tekstovi telegrama koje je Kvaternik 10. IV 1941. u p u t i o u Berlin i Rim, dalo bi se pretpostaviti da je Kvaternik i s t o d o b n o u p u t i o zahtjev i Mussoliniju za priznanje NDH. Meutim, do toga najvjerojatnije nije dolo. (Diplomatski arhiv DSIP-a, MVP NDH, U. M. 588-1942). 113 B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave, n. dj., 101; L. Hory-M. Broszat, n. dj., 55. 114 Anfuso u m e m o a r i m a navodi d a j e od Pavelia u Karlovcu zahtjevao izjavu, kojom bi se obavezao na svean nain, a koja bi i s t o v r e m e n o oslobodila Mussolinija sumnji u pogledu b u d u e g statusa Dalmacije. On zatim konstatira da mu je Paveli, n a k o n izvjesnog oklijevanja i savjetovanja s V e e s e n m a y e r o m , p r e d a o telegram s p o m e n u t o g sadraja. (B. Krizman, Svjedoanstva, n. dj., 47 i 49). Usp. i F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela, n. dj., 219. 115 O svim ovim akcijama oko pitanja priznanja NDH detaljno pie B. Krizman, Pitanje priznanja ustake drave, n. dj., poglavito na osnovu n j e m a k i h d o k u m e n a t a . 116 Oba telegrama objavljena su u Hrvatskom narodu, 15. IV 1941,

Za razumijevanje utvrivanja politikih granica NDH treba poi od definiranja statusa njenog budueg teritorija u tzv. Privremenim smjernicama za podjelu Jugoslavije u okviru Hitlerova plana za podjelu Jugoslavije, 12. travnja 1941. U tom dokumentu se, meu ostalim, navodi ovo: Hrvatska e unutar svojih nacionalnih granica postati samostalna drava. Njemaka se nee mijeati u njene unutranje politike prilike. U pogledu Bosne kae se da se politiko uoblienje tog podruja preputa Italiji. 1 ' 7 Pitanje koje se ovom prilikom prvenstveno namee jest: to su Nijemci razumijevali pod pojmom Hrvatske? U svakom sluaju nedvojbeno je da su taj pojam na svoj nain shvaali i ustae i Nijemci i Talijani. Koncepcija ustaa bila je svakako najjasnija, o emu je naprijed dovoljno reeno. Iako nije konkretno istaknuto koji teritorij treba da obuhvati ustaka drava, koncepcija o njenom opsegu, kako je definirana u emigraciji, nasluivala se ve u Kvaternikovu proglasu 10. travnja. Meutim, realizacija te koncepcije najmanje je ovisila o ustaama. Stvaranje ustake drave Nijemci su u prvom redu tretirali kao zajedniki posao s Talijanima, pa su prema tome ustae bili tek drugorazredni faktor. Na osnovu Privremenih smjernica Nijemci u sklopu Hrvatske unutar svojih nacionalnih granica oito nisu raunali i Bosnu. Koritena dokumentacija ne omoguuje da se preciznije utvrdi to su Nijemci u teritorijalnom pogledu podrazumijevali pod Hrvatskom kao samostalnom dravom. Moda su mislili na teritorij bive Banovine Hrvatske, ali, dakako, s uvaavanjem talijanskih pretenzija." 8 Osobito su aspiracije Italije utjecale na odreivanje teritorija NDH. Mussolini je iao za izravnim prisajedinjenjem hrvatske jadranske obale svom imperiju, pa je ve 15. travnja imenovan talijanski civilni komesar za Dalmaciju sa zadaom da preuzme graansku vlast. Njegov izvjetaj, potkraj travnja 1941, o politikoj i ekonomskoj situaciji u Dalmaciji, pokazuje d a j e zaposjednue tog teritorija za Italiju bila gotova injenica." 9 Ponaanje Talijana prema ustaama, koji su u pojedinim mjestima u Dalmaciji zauzeli vlast i pokuavali stvarati svoju upravu, bilo je u skladu s tretiranjem Dalmacije kao dijela Italije. U Splitu je 21. travnja Edo Bulat morao predati vlast talijanskom komandantu, koji mu nije dopustio ni da obavijesti Pavelia o tome. 120 Talijanski zapovjednik u Dubrovniku pozvao je predstavnike gradske uprave i zabranio im da vre vlast u ime NDH.' 2 ' Slino je bilo u ibeniku, Drniu, Benkovcu, Metkoviu, Sinju i drugim dalmatinskim mjestima.' 2 2 Drugi vaan momenat u pogledu odreivanja budueg teritorija NDH bila je injenica da je on nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije tretiran kao dio okupacionog podruja. Taj e prostor - bez obzira na to to e u formalnom pogledu sainjavati Nezavisnu Dravu Hrvatsku - biti od stalnog interesa i za njemaku i za talijansku okupacionu silu. Ve je prije dogovorena odreena granina linija izmeu buduih okupacionih podruja, a konkretnije je utvrena 23. travnja 1941.123 Ta demarkaciona linija, utvrena izmeu njemakih i talijanskih vojnih snaga, najveim je dijelom prolazila kroz
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, II/2, 547. " 8 U n j e m a k o m d o k u m e n t u od 14. IV 1941, koji sadrava uputstva u vezi o p s k r b n i h sredstava svih vrsta na p o d r u j u Hrvatske, navodi se najprije d a j e Hitler naredio da se o b r a z u j e nova Hrvatska drava, koja je u prijateljskom o d n o s u sa Njemakom. Zatim se letimino govori o opsegu dijela hrvatskog podruja koji o b u h v a a n j e m a k a vojska, a lijeva granica mu je granica bive jugosl. banovine Hrvatske. (Graa za historiju n a r o d n o o s l o b o d i l a k o g p o k r e t a u Slavoniji (dalje: Graa NOP-a u Slavoniji), knj. 1, SI. Brod 1962, 3^1).
1,9 120 117

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 36-40. J. Barbari, Talijanska politika u Dalmaciji 1941, Zbornik IHRPD, n. dj., br. 2, str. 140. 121 v. Vrani, Talijanska i n j e m a k a politika s p r a m N. D. H., Hrvatska misao, sv. 29, 1962, 22.
122 123

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 498-502. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, II/2, 479 i 539.

teritorij NDH, dijelei ga u njemako i talijansko okupaciono podruje. Ona se kroz NDH kretala od Samobora preko Petrinje, pa cestom u pravcu: Glina, Bos. Novi, Prijedor, Banja Luka, Jajce, Donji Vakuf, Travnik, Visoko, Sarajevo; odatle eljeznikom prugom: Praa, Ustipraa, Rudo. Sva navedena mjesta pripadala su njemakom podruju. 124 Pravac demarkacione linije nedvojbeno govori o interesu Nijemaca za eksploataciju privrednog potencijala na podruju NDH, jer su glavni izvori rudnih bogatstava uli u njemako okupaciono podruje. 1 2 5 Da bi to vie osigurali svoj osnovni cilj prema Hrvatskoj, tj. aneksiju jadranske obale, Talijani su na itavom svom okupacionom podruju spreavali uspostavu ustake vlasti. 126 Nasuprot tome, Nijemci su u prvom redu bili zainteresirani da NDH to prije osposobe za svog izravnog eksponenta na ovom podruju, koji bi bio u stanju odravati se vlastitim snagama. U tom pogledu interes Nijemaca bio je skoncentriran na to uspjeniju ekonomsku eksploataciju, pri emu se u prvom redu mislilo na koritenje rudnih bogatstava. Zbog toga su Nijemci bili voljni da podre pravodobnu uspostavu ustakog upravnog aparata na svom okupacionom podruju, tj. sjeverno od demarkacione linije. 127 Nijemci su takoer nastojali da u budunosti to manje angairaju svoje vojne snage na ovom podruju. 1 2 8 U takvom, razliitom odnosu prema NDH u prvim danima njena postojanja, svakako su se nazirali prvi znaci buduih nesuglasica i razliitih interesa Njemake i Italije na ovom podruju. Razgranienje NDH sa Treim Reichom zapoelo je utvrivanjem granice prema dijelu Slovenije koji je bio ukljuen u njemaku dravu. Pregovori o toj granici voeni su u Zagrebu prvih dana svibnja 1941, a rezultirali su potpisivanjem posebnog ugovora 13. svibnja. U pregovorima su Nijemci priznali granicu prema tajerskoj i Kranjskoj onakvu kakva je bila 1918, a NDH je morala prihvatiti izmjenu na tromei na Dravi. Na osnovu spomenutog ugovora i Zapisnika Lorkovi-Kasche, 17. lipnja 1941, granica se protezala od novostvorene tromee izmeu NDH, Italije i Njemake na obroncima Zumberakog gorja (Pljeivica), rijekom Sutlom do novostvorene tromee izmeu NDH, Njemake i Maarske, koja se nalazila na Dravi, istono od Ormoa. 129 Posebnom Pavelievom odredbom, 7. lipnja 1941, u sporazumu s Hitlerom, proglaena je istona granica NDH, tj. prema okupiranoj Srbiji. Njemako ministarstvo vanjskih poslova obavijestilo je u svibnju vladu NDH da e za nju biti povoljno rijeeno pitanje istone granice. 130 Granica se protezala od ua Save u Dunav uzvodnim tokom Save do ua Drine u Savu, a odatle uzvodno Drinom do ua Brusnice u nju. Odatle je granica ila istono od Drine starom granicom izmeu Bosne i Srbije (do 1908).131 Prema spomenutoj odredbi, trebalo je da grad Zemun s okolicom, tj. sa istonim dijelom
124 Od R u d o g a se ta linija protezala cestom do Kosovske Mitrovice, a odatle p r a v c e m eljeznike pruge do Uroevca. (Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, II/2, 570). Utvrivanje te linije nije, meutim, bio rezultat k o n a n o g zajednikog dogovora Talijana i Nijemaca, nego ju je o d r e d i o sam Hitler. (Kriegstagebuch des O b e r k o m m a n d o s d e r W e h r m a c h t , I: 1. August 1 9 4 0 - 3 1 . D e z e m b e r 1941, Frankfurt a. M 1965, 386). 125 Usp. o t o m e R Bri, Prilozi r a z m a t r a n j u okupacionih sistema u Bosni i Hercegovini 1941. godine, Prilozi, br. 5, 1969, 220-221. t26 y Vrani, Talijanska i n j e m a k a politika s p r a m NDH, n. dj., 22. 127 U svom izvjetaju naelniku taba W e h r m a c h t a , 18. IV 1941, General Glaise javlja d a j e razgovarao s Paveliem i S. Kvaternikom, te im t o m prilikom predloio da se to prije organizira upravni aparat izvan talijanske o k u p a c i o n e zone. (VII, NAV-N-T-501, 264/1232). 128 IHRPH, MF 5, sn 241-242, Iz izvjetaja o sasluanju S. Kaschea. 129 M e u n a r o d n i ugovori 1941, Zagreb, bez god. izd., 23-28, 95-96. 130 VII, NAV-N-T-501, 267/968, Izvjetaj generala Glaisea, 18. V 1941. 131 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 83-87.

Srijema, ostane do kraja rata pod njemakom vojnom upravom. 1 3 2 Takvo rjeenje je zagovarao Neuhausen, glavni njemaki opunomoenik za privredu na podruju Srbije, insistirajui da istoni Srijem ostane u sastavu svoga ekonomskog podruja, dok su vojni zapovjednici opravdavali taj zahtjev vanou zemunskog aerodroma. 1 3 3 Ipak su, poetkom listopada 1941, Nijemci predali istoni Srijem i Zemun NDH. Zbog opasnosti vee propagande meu domaim Nijemcima u Srijemu da se ovaj kraj ne organizira u samostalni Gau, pod njemakim protektoratom (dakle, samostalna upravna jedinica), bila su zabranjena bilo kakva obavjetavanja javnosti o poduzimanju tog koraka. 134 U tampu e doi - nareuje se u dopisu ministarstva vanjskih poslova NDH, 8. listopada 1941. - samo slubena saopenja pojedinih ministarstava, ukoliko se odnose na samo preuzimanje vlasti ( . . . ).136 Preuzimanjem Zemuna i istonog dijela Srijema, NDH je preuzela i znatne ekonomske obaveze prema Nijemcima. Osim podjele poljoprivrednih proizvoda, NDH se obavezala da e snabdjevati njemaku vojsku u Zemunu i dopustiti malogranini promet prehrambenim namirnicama s Beogradom. 1 3 6 Kasnije se pokazalo da Nijemce nije zadovoljavao ni tako povoljan sporazum, pa je istoni Srijem uskoro postao podruje pune ekonomske eksploatacije i j e d n e i druge strane, to je ubrzo poprimila karakter prave pljake. 137 Vijest o pripojenju istonog Srijema NDH izazvala je odmah opravdani strah meu srpskim stanovnitvom, tako da od tada dolazi do naputanja tog podruja u veem broju i preseljavanja u Srbiju. 138 NDH je preuzela niz obaveza za zbrinjavanje domaih Nijemaca, koji su i dalje imali u mnogim pitanjima presudan utjecaj. 139 Razgranienje NDH s Italijom pobuivalo je najveu panju zainteresiranih strana. Od samog poetka to se pitanje u mnogome pokazalo vrlo osjetljivim i za ustako vodstvo i za Italiju. Aneksija jadranske obale bila je jedan od glavnih Mussolinijevih ciljeva, a ostvarenje toga cilja trebalo je da bude Pavelieva protuusluga za dolazak na vlast. Zazor prema talijanskom okupatoru ubrzano je poprimao sve ire razmjere u stanovnitvu, pa su s tim morali i ustae raunati. Podreivanje interesima i zahtjevima okupatora svodio je na minimum mogunost bilo kakvog pouzdanijeg unutranjeg oslonca ustakom reimu. Zbog toga je pitanje utvrivanja granica NDH s Italijom dovelo ustaku politiku prvi put u veliku kunju. Rim je tretirao pomo A. Pavelia da se to lake rijei pitanje aneksije Dalmacije i hrvatske obale kao njegovu obavezu. No, to je pitanje na svoj nain posebno zaokupljalo i druge ustake faktore. To se poglavito odnosi na rukovodeu ustaku skupinu na elu sa S. Kvaternikom, koja je uz pomo Nijemaca sudjelovala u konstituiranju NDH. Premda je, prema nekim podacima, u prvom susretu sa S. Kvaternikom u Karlovcu, na pitanje ovoga ima li kakvih obaveza prema Italiji, odgovorio negativno, 140 Paveli je ipak Anfusu dao u ime ustaa jamstvo za pravo Italije na DalmaIsto, 83. Radilo se o p o d r u j i m a bivih k o t a r a Z e m u n a i Stare Pazove. IHRPH, MF 1, sn 764-765, Izvjetaj konzula NDH u Beogradu, 2. VII 1942, o razgovoru sa N e u h a u s e n o m , 28. VI 1942; usp. i J. Marjanovi, Ustanak i n a r o d n o o s l o b o d i l a k i p o k r e t u Srbiji 1941, Beograd 1963, 20.
133 134 AH, Fond S a b o r a NDH, Izvjetaj A. B a u e r a , lipanj 1943, neregistrirano. Usp. o t o m e i N. Boi-R. Mitrovi, osvrt na knjigu D. Bibera, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, VIG, 1/1969, 309-310. e j 132

Diplomatski arhiv DSIP-a, MVP NDH, V. t. 54/1941. VII, Fond NDH, kut. 195, br. reg. 17/1, Izvjetaj MVP NDH, 10. X 1941. Niz p o d a t a k a o t o m e donosi i 1. Atanackovi, Z e m u n i okolica u r a t u i revoluciji, Beograd 1962, 56-57. 137 t. Atanackovi, n. d j , 57. 138 Tako je npr. iz Z e m u n a prebjeglo za j e d n u n o o k o 700 Srba. ( D o k u m e n t u bilj. 136). 139 IHRPH, MF 1, sn 66-69, Izvjetaj MVP NDH. Usp. i 1. Atanackovi, n. d j , 309-310. 140 Usp. B. Krizman, Paveliev dolazak u Zagreb, n. d j , 191.
136

135

ciju. Svjestan da mu takvo ponaanje moe stvoriti komplikacije, Paveli odmah pokuava pridobiti Nijemce za rjeavanje tog neugodnog problema. 1 4 ' Paveli je nastojao da se to vie odui pitanje utvrivanja granica s Italijom. S taktikom odugovlaenja odmah je upoznao i Nijemce, raunajui na njihovu pomo za ostvarenje te zamisli. Svoj je postupak opravdavao bojanju da Italija, ubrzavajui razgranienje s NDH, ne bude postavljala i znatno vee zahtjeve. Uvjeravao je Veesenmayera da vrijeme radi za NDH, jer e talijanski okupacioni sistem morati sve vie da poputa. 142 Raspoloivi podaci svjedoe da je Berlin pokazao vidljiv interes za taj stav, pa su njemaki predstavnici u prvim danima svoga nastupa u toj slubi, bili njime preokupirani. Vojniki interesi Treeg Reicha na podruju NDH utjecali su na panju Nijemaca prema pitanju razgranienja izmeu NDH i Italije. Hitlerje ve 12. travnja imenovao za opunomoenog njemakog generala u Zagrebu Glaise von Horstenaua, koji je slovio kao ovjek nenaklonjen Talijanima.' 43 Karakteristian je izvjetaj generala Glaisea od 18.travnja 1941, u kojemu javlja da se vlada NDH boji revolta stanovnitva u Dalmaciji jer napetost raste. S druge strane, vidljivo je i njemako podozrenje prema Paveliu, zbog njegovih veza s Italijom. 144 Uskoro, 19. travnja, Hitlerje imenovao Siegfrieda Kaschea za njemakog poslanika u Zagrebu. Znaajne su instrukcije, to ih je Hitler dao Kascheu u pogledu ponaanja u Zagrebu. Iz njih je vidljivo da je Hitler bio svjestan osjetljivosti Mussolinija za pitanje Jadrana i tenji za utjecajem u NDH. Premda se u instrukcijama navodi da e Trei Reich takvim tenjama suprotstaviti naelo suvereniteta NDH, ipak je Hitler naglasio da taj problem ne smije opteretiti odnose Italije i Njemake. 145 To je pitanje bilo postavljeno na sastanku ministara vanjskih poslova Ciana i Ribbentropa u Beu, 21. i 22. travnja 1941. Ciano je istupio s jasnim zahtjevom da Italija anektira itavu obalu od Rijeke do Kotora, a uz to je spomenuo i mogunost uspostave personalne unije izmeu Italije i NDH. Nasuprot tome, Ribbentrop je dao do znanja da Njemaka nema posebnih politikih zahtjeva u NDH. Takvi razliiti stavovi i mogli su, uz ostalo, utjecati i na tok razgovora. Nijemci su i pod utiskom izvjetaja svojih predstavnika iz Zagreba izraavali odreenu ogradu prema talijanskim zahtjevima, pa se Ribbentrop u poetku razgovora suprotstavio spomenutim zahtjevima to ih je iznio Ciano. Bila je to, meutim, tek epizoda sastanka u Beu. Ve su sutradan razgovori dobili drugi tok. Na osnovu instrukcija to ih je dobio od Hitlera, Ribbentrop je ponovio ve poznati njemaki stav - da problemi oko NDH ne smiju dovesti u pitanje dobre saveznike odnose s Italijom. Time je u stvari Talijanima ponovno priznato prvenstvo interesa u NDH. Najvie to su Nijemci uinili u korist Pavelia, bilo je da su preporuili neposredne pregovore Rima s njim. Ishod Bekog sastanka pokazao je da se Berlin eli drati po strani. 146
141 U j e d n o m od svojih prvih izvjetaja iz Zagreba, 18. IV 1941, general Glaise pie o razgovoru s Paveliem i S. Kvaternikom, koji su ga uvjeravali da ele to bre izgraditi NDH izvan talijanskog utjecaja. (VII, NAV-N-T-501,267/987). P r e m a n e k i m p o d a c i m a Paveli je jo u travnju uvjeravao njemake predstavnike u Zagrebu da je s p r e m a n povesti o r u a n u b o r b u protiv talijanske vojske. (N D. Smirnova, Balkanskaja politika faistskoj Italii, Moskva 1969, 252). 142 Sadraj telegrama E. V e e s e n m a y e r a Ribbentropu, 23. IV 1941, usp. u B. Krizman, Razgranienje, n. dj., 121. 143 Usp. L. Hory-M.- Broszat, n. dj., 58. Autori navode da je Glaise imenovan zato, da H r v a t s k a b a r e m vojniki ne b u d e p r e p u t e n a talijanskom utjecaju. 144 VII, NAV-N-T-501, 264/1232, u p u e n o naelniku taba W e h r m a c h t a . 145 IHRPH, MF 5, sn 241-242, Iz izvjetaja o sasluanju S. Kaschea. 146 Ciano biljei u dnevniku, 24. IV 1941. god.: U cijeloj ovoj stvari Nijemci su dvolini. U Beu su n a m dali s l o b o d n e ruke, ali do koje granice ide njihova iskrenost? (Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 238). L. Hory-M. Broszat, n. dj., 65, zakljuuju d a j e s p o m e n u t i Hitlerov stav pokazivao da se Nijemci nisu eljeli suprotstaviti talijanskim eljama, ali ih nisu namjeravali ni podravati. Opirnije o sastanku u Beu usp. F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 60 i d. i B. Krizman, Razgranienje, n. dj., I l l i d .

Koliko je Rim pourivao rjeenje tog pitanja svjedoi i to d a j e Ciano ve 24. travnja uputio poziv Paveliu na sastanak, do kojega je dolo ve idui dan u Ljubljani. Talijani su eljeli ispitati situaciju. 147 U Cianovu dnevniku se navodi da su pripremljena dva rjeenja. Prema jednom, bila bi obuhvaena itava obala od Rijeke do Kotora, a prema drugom, radi se o podruju tzv. povijesne Dalmacije, ali s tim da se dopuni posebnim politikim ugovorom, koji bi cijelu Dalmaciju stavio pod nau kontrolu. 148 To je u stvari znailo da se NDH tjenje vee s Italijom. 149 Premda u razgovorima u Ljubljani nije dolo do konkretna rjeenja, ipak oni omoguuju jasnije sagledavanje Pavelievih stajalita. Kako Ciano biljei, Paveli se nije nimalo dvoumio oko sklapanja politikog saveza i uspostave personalne unije. Razlike su nastale u teritorijalnim zahtjevima. U Ljubljani je, naime, Paveli po prvi put konkretnije iznio gledite NDH u vezi s tim zahtjevima. On je kako to navodi Ciano, dao svoj protuprijedlog po kojemu u okviru NDH treba da ostane Dalmacija iz Londonskog ugovora s Trogirom, Splitom, Dubrovnikom i nekim otocima. 150 On se nastojao nagoditi s Mussolinijem tako daje, potivajui u sutini imperijalistike zahtjeve Italije, teio da zadri dio spornog teritorija za NDH. Premda Ciano navodi da je, nakon upoznavanja Pavelieva prijedloga, traio nekoliko dana za razmiljanje, a onda emo se ponovo vidjeti, ipak je bilo jasno od poetka d a j e i takav zahtjev NDH za Italiju bio neprihvatljiv. 151 Paveli se i dalje nadao da e ga Berlin podrati prilikom rjeavanja granice s Italijom. U brzojavu, koji je Ribbentrop, navodno na sugestiju Ciana, uputio Paveliu, uoi sastanka u Ljubljani, istie se kako Njemaka smatra da su spomenuta pitanja dodue iskljuivo hrvatsko-talijanska, ali bi se radovala kad bi postigli prijateljski sporazum koji bi obje strane zadovoljio. 152 Stav je Nijemaca oito bio neutralan, iako su oni, prema kasnijim tumaenjima nekih ustakih sudionika, taj brzojav smatrali nedvojbenom podrkom Paveliu. 153 Daljnji pregovori Italije i NDH oko razgranienja odvijali su se redovnim diplomatskim putem preko Raffaela Casertana, koji je imenovan kao posebni opunomoenik talijanske vlade a stigao je u Zagreb 24. travnja. Tokom tih pregovora pitanja su se gotovo potpuno razjasnila. Postignuta je suglasnost o uspostavi personalne unije, tj. talijanski kralj je prihvatio ponudu krune koju mu je ponudio Paveli. Odredio ju je za vojvodu od Spoleta, jednog od prineva Savojske dinastije. 154 Paveli je odustao od stava, u pogledu teritorijalnog razgranienja, koji je zastupao u Ljubljani. Jedino je traio da Split s najuim zaleem pripadne NDH. Uskoro je i u tome popustio, traei da vlasti NDH bar sudjeluju u upravi grada Splita. 155 Paveli je ipak pruio otpor talijanskim zahtjevima da NDH ue u carinsku monetarnu uniju s Italijom i da se vojne snage NDH podrede utjecaju talijanske vojske. Zbog toga je traio podrku Nijemaca, obrazlaui to, meu ostalim, i time da su talijanski zahtjevi upereni protiv njemakih interesa. 156
147 Ciano vi d n e v n i k u pie: Radi se vie o tome, da vidimo ta Hrvati misle, nego li da n e t o zakljuujemo. (Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 238). 148 Isto. 149 L. Hory-M. Broszat, n. dj 66. 150 Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 238. 151 Isto, 238-241. 162 B. Krizman, Razgranienje, n. d j , 123. 153 Radi se o pisanju tadanjih lanova Pavelieve p r a t n j e na razgovorima u Ljubljani: S. Peri, Preludij R i m s k o m ugovoru, Sloboda, 1949, br. 1; E. Kvaternik, Jo n e t o o Rimskim ugovorima, Hrvatska revija, 1953, br. 2; E. Bulat, Pregovori u Ljubljani, Hrvatska misao, 1958, sv. 24. O t o m e pie i M. Sinovi, Osvrt na lanak E. Kvaternika: Ustaka emigracija i 10. 4. 1941, Hrvatska, 1953, br. 7-8. 154 Tajni arhivi grofa Ciana, n. d j , 463. 155 Dnevnik grofa Ciana, n. d j , 239-242. 166 B. Krizman, Razgranienje, n. d j , 135-136.

Na sastanku Mussolinija i Pavelia u Triu, 7. svibnja, pregovori su uli u zavrnu fazu. Tom prilikom nije bilo osobito spornih pitanja. Paveli je pristao na sve. Tako je bilo u stvari potvreno sve to je ranije dogovoreno, osim nekoliko toaka, kako biljei Ciano, koje je Paveli isticao, a radilo se o carinskoj uniji i o nekoliko komada zemlje.167 Dogovoreno je da se formalno utvrivanje sporazuma obavi 18. svibnja u Rimu. 158 Rimske ugovore, potpisane 18. svibnja, ine tri osnovna dokumenta, tj. ugovora. U prvome se odreuju granice izmeu Italije i NDH na podruju jadranske obale. Premda, prema naslovu ugovora, u njemu treba da se govori o odreivanju granica, ipak su formulacije njegova sadraja takve, da jasno ukazuju na potpuno podreeni poloaj NDH. U ugovoru se, izriito govori o sastavnim dielovima Kraljevine Italije, na raun hrvatskog etnikog podruja. Italiji su pripali bivi kotari Kastav, Suak, (izuzev opina Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevica-mrika), abar, dio delnikog kotara, grad Bakar; zatim otoci Krk, Rab, zadarsko otoje i niz manjih otoka; podruje uz obalu od Jablanca do rta Privlake, a odatle kopnom do Novigradskog mora, zahvativi Bukovicu; odande prema moru, obuhvaajui itavo podruje ibenika i Trogira kao i grad Split s predgraima; nadalje otoci iovo, Drvenik, olta, Vis, Bievo, Sv. Andrija, Jabuka i niz manjih susjednih, te Korula i Mljet. Granica se dalje nastavljala na podruju koje je obuhvaao bivi kotar Boka Kotorska. Istim je ugovorom zakljueno da e se donijeti posebna konvencija u pogledu upravnoga ureenja grada Splita s predgraima i Katelima kao i otoka Korule. 159 Mussolini je istoga dana putem posebnog pisma dao jamstvo Paveliu da e se ta konvencija ubrzo meusobno rijeiti. 160 Nekoliko dana kasnije bila je osnovana komisija sa zadaom da izvri pripreme za utvrivanje granice i zajednike uprave za Split i Korulu. Komisija se samo jedanput sastala; tom je prilikom talijanska strana vodila glavnu rije, odbijajui bilo kakva rjeenja u korist NDH. 161 Kako se vidi, Italiji je bilo jako stalo da se ne ide u daljnju praktinu realizaciju sporazuma o razgranienju, poto je postojee stanje ostavljalo daleko veu slobodu njenom itavom okupacionom aparatu. To e se za NDH negativno reflektirati u ekonomskom pogledu, prvenstveno u p r o m e t u i trgovini, jer uope nee moi obavljati nadzor granice prema Italiji. Italija je tako dobila najrazvijeniji dio hrvatske obale. NDH je preputen teritorij daleko manje znaajan u ekonomskom i pomorskom pogledu. Imala je izlaz na more u podvelebitskom dijelu Hrvatskog primorja (bivi kotarevi Crikvenica, Novi, Senj, te opine Karlobag i Kraljevica) i na prostoru od Omia do Dubrovnika, tj. na potezima od znatno manjeg pomorskog znaenja. Od otoka je imala Bra, Hvar, Pag i nekoliko manjih (ipan, edro, Maon, Lokrum, Lopud, Koloep). Najjae pomorske luke bile su joj Metkovi i Gru, dakle one koje nisu imale razvijeniju vezu sa zaleem, kao to su to bili Split, ibenik i Suak.
Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 242. P r e m a t e l e g r a m u koji je V e e s e n m a y e r u p u t i o Ribbentropu, 8. V 1941, obavjetavajui ga 0 s a s t a n k u u Triu, proizlazi da su se za o b a s p o m e n u t a s p o r n a talijanska zahtjeva - o carinskoj uniji i o p o d v r g a v a n j u vojske NDH p r o n a l e formulacije koje n e e obvezivati NDH. {B. Krizman, Razgranienje, n. dj., 137). Zanimljivo je s p o m e n u t i d a j e Kasche u svom brzojavu Ribbentropu, istoga dana, obavijestio v e o m a precizno o sadraju b u d u i h Rimskih ugovora. (Isto, 137-138). 159 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 49-50. 160 Isto, 61-64. 161 O t o m e svjedoi Kerubin egvi, j e d a n od lanova te komisije. Govorei o t o m e s a s t a n k u on navodi: Talijani su poslali p a r svojih astnika, tobonjih strunjaka, koji nisu htjeli ni razgovarati. Oni su n a p r o s t o diktirali ono, to im je naloeno u Rimu. Nikakovih granica izmeu Hrvatske 1 o d t r g n u t a diela Dalmacije, nikakove p o s e b n e u p r a v e za Split i Korulu. To je definitivno talijansko. O d b o r za razgranienje se nije vie nikada ni sastao. (K. egvi, U prvim mjesecima stvaranja NDH - Moje poslanje u Italiju, 7. IX-24. IX 1941, Zagreb 1943, 3).
158 157

Drugi dokument, potpisan 18. svibnja u Rimu izmeu Mussolinija i Pavelia, bio je sporazum o pitanjima vojnikoga znaaja, koja se odnose na jadransko primorsko podruje. Tim sporazumom NDH se obvezala da na svom obalnom podruju nee podizati nikakve vojne objekte i baze, te da nee drati ratnu mornaricu, izuzev nekoliko jedinica za potrebe policijske i financijske slube. Takoer je dogovoreno da se naknadno utvrde modaliteti o prelaenju talijanskih oruanih snaga preko podruja NDH. 162 Za daljnje odnose izmeu Italije i NDH posebno je bio karakteristian trei dokument iz okvira Rimskih ugovora, pod naslovom: Ugovor o jamstvu i suradnji izmeu Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije. U njemu je politika podreenost NDH Italiji dola do punog izraaja i u formalno-pravnom pogledu. Tako se precizira da Italija preuzima jamstvo za politiku nezavisnost Kraljevine Hrvatske i za njezinu teritorijalnu cjelovitost u granicama koje e se odrediti u sporazumu sa zanimanim dravama. Zatim se navodi da NDH ne e preuzimati meunarodnih obaveza, koje bi se kosile s navedenim jamstvom. U tom ugovoru sadrana su u posebnim lanovima dva momenta, koji su u preliminarnim pregovorima bili sporni - vojska i carina. U ugovoru se navodi da e se vlada NDH posluiti (podcrt. F. J.) suradnjom talijanskih oruanih snaga za ustrojstvo i tehniku izobrazbu svoje oruane snage, te zatim, da e obje vlade, im se sredi gospodarstvo Hrvatske Drave, stupiti u obsenije i vre odnose carinske i valutne naravi. 163 Prilikom potpisivanja Rimskih ugovora nije donesen i poseban dokument o dodjeli i prihvaanju krune od strane Savojske dinastije. U slubenoj vijesti o sklapanju Rimskih ugovora, koju je objavila tampa u NDH, navodi se d a j e uspostavljena Kraljevina Hrvatska, a tim se imenom NDH i oznaavala u naprijed prikazanim dokumentima. Uz to se navodi d a j e Paveli prilikom audijencije kod kralja Viktora Emanuela III, u ime Hrvatske, na temelju zakljuka hrvatskog dravnog vijea i hrvatske dravne vlade, ponudio krunu kralja Zvonimira vladarskoj kui Savoja. Nosiocem te krune, odreen je vojvoda od Spoleta. Poslije toga hrvatski e narod prema svom predajnom (tradicionalnom) pravu donijeti potrebnu odluku u vezi sa izborom kralja. 164 U daljnjim odnosima izmeu NDH i Italije ovo pitanje nee vie privlaiti posebnu panju, unato nekim momentima, tako da je doista od samog poetka bilo epizodnog karaktera. Ono to je u tom pogledu uinjeno u Rimu 18. svibnja, Paveli je u svom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja 1941, oznaio kao prvi in, koji je uinio on osobno. 166 Gledano u cjelini, Rimski su ugovori znatno pridonijeli razjanjavanju dotadanjeg jo neodreenog poloaja NDH. Oni su u punoj mjeri pokazali karakter talijanske politike i njen interes za to neposredniji utjecaj na razvoj prilika s druge strane Jadrana. Rim nije bio samo zainteresiran za formalno-pravnu potvrdu svojih teritorijalnih pretenzija, 166 nego je otvoreno pokazao da eli biti to prisutniji u politici NDH. NaglaaM e u n a r o d n i ugovori 1941, n. d j , 53. Isto, 55. 164 Ustaa, 22. V 1941. Da bi inu p o n u d e k r u n e d a o o d r e e n o f o r m a l n o - p r a v n o znaenje, Paveli je 15. V 1941, izdao Zakonsku o d r e d b u o kruni Zvonimirovoj, u kojoj se navodi da o n a predstavlja suverenitet (vrhovnitvo) Nezavisne Drave Hrvatske. ( Narodne novine, 15. V 1941). O ponudi k r u n e i b o r a v k u Pavelia u Rimu, vid.: V. Novak, M a g n u m crimen, n. d j , 576 i d. 166 Ustaa, 22. V 1941. 166 Mussolini je u svom govoru, 10. VI1941, pred k o r p o r a t i v n o m k o m o r o m u Rimu, obrazlagao zato Italija nije zauzela jo vei teritorij na r a u n NDH. On je, m e u ostalim, rekao (...) da s m o htjeli nae granice mogli s m o pomjeriti od Velebita do albanskih Alpa, ali po m o m miljenju bili bi poinili grijeku. Ne raunajui na ostalo bili bi u nae granice unijeli vie stotina hiljada inorodnih elemenata, dakako, neprijateljski raspoloenih. Stara historija, ali naroito sadanja dokazuje da drave m o r a j u ii za tim, da ostvare m a k s i m u m svog etnikog i d u h o v n o g jedinstva, tako da donekle koincidiraju ova tri elementa: rasa, nacija, drava. (San Marco, 12. VI 1941).
163 162

90

vajui da preuzima jamstvo za politiku nezavisnost NDH, Rim je i formalno upozoravao da ustaka drava ulazi u talijansku interesnu sferu. Bez obzira kako je Berlin gledao na reguliranje odnosa izmeu Italije i NDH, u tom trenutku nije pokazivao veu zainteresiranost. Preputajui to iskljuivo pregovorima i nagodbi izmeu Italije i NDH, Nijemci su vie davali odrijeene ruke Rimu, a manje koristili Paveliu. U takvoj situaciji Paveli je postao jo slabiji partner u pregovorima, to je samo moglo utjecati da se bre podredi Mussolinijevu diktatu. Tako su Rimski ugovori, unato navedenim okolnostima, ipak nastali zahvaljujui suglasnosti u voenju osnovne zajednike politike glavnih sila Osovine. Prve konkretne posljedice Rimskih ugovora bile su dekret talijanskog kralja o aneksiji Dalmacije, Boke Kotorske, dijelova Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, 18. svibnja, 167 te Mussolinijevo nareenje o povlaenju talijanskih okupacionih trupa s podruja sjeverno od anektiranog dijela, 19. svibnja. 168 Na osnovu kraljeva dekreta osnovan je Guvernatorat Dalmacije sa sjeditem u Zadru. Na njegovu elu nalazio se guverner, koji je bio neposredno podreen Mussoliniju. Daljnji konkretan korak u provedbi Mussolinijeva nareenja bila je naredba generala Ambrosija, komandanta 2. talijanske armije, 20. svibnja, o predaji vlasti ustaama na podrujima koja su prikljuena NDH. Iz te je naredbe, meutim, bilo vidljivo da se talijanske trupe u stvari ne povlae sa spomenutih podruja, nego dobivaju drugi status. One prestaju biti okupacione snage i dobivaju znaaj trupa koje stacioniraju na teritoriji prijateljske i saveznike Nezavisne Drave Hrvatske. 169 U to vrijeme, kad NDH poinje uspostavljati svoj upravni aparat i na podruju juno od demarkacione linije, Paveli i nije bio zainteresiran za potpunije povlaenje talijanske vojske, jer jo nije imao vlastitih vojnih snaga. Zato je i postignut sporazum s komandantom 2. armije, da dvije talijanske divizije ostanu jo neko vrijeme na hrvatskoj teritoriji. 170 U srpnju 1941. regulirana je i granica izmeu Italije i NDH u zapadnom dijelu. Radilo se o tzv. granici prema pokrajini Ljubljani, prema onom dijelu Slovenije koji je okupirala Italija. Granica je utvrena izmjenom nota izmeu Lorkovia i Casertana. Ona se u osnovi kretala od ranije spomenute tromee na Zumberakoj gori (granica NDH - Italija - Trei Reich), rijekom Kupom preko Gorskog kotara do Bakarskog zaljeva. Ni ova granina linija nije bila u pojedinostima sasvim precizirana, jer je vlada NDH imala nekih konkretnih primjedaba oko pitanja pripadnosti pojedinih mjesta. 171 Neto sloenije bilo je pitanje reguliranja granice NDH i Italije na Istoku, prema Crnoj Gori. Radilo se o problemu teritorijalne pripadnosti Sandaka, za koji je NDH pokazivala osobiti interes. Odmah poslije okupacije, Nijemci su nastojali da se u Sandaku formira civilna vlast, na koju bi se mogli osloniti. Meutim, Talijani, koji su smatrali Sandak svojom interesnom sferom, zahtijevali su da njihove jedinice to prije zaposjednu to podruje. Sandak je imao vano ekomomsko i strategijsko znaenje za obje strane, naroito za Njemaku, jer se neposredno vee na rudom bogati ibarski plato i na najkrau komunikaciju prema Grkoj - Ibarsku dolinu. 172 Njemaka je podrala zahtjev vlade NDH za uspostavu ustake vlasti u Sandaku, na to je vjerojatno utjecala i tenja Nijemaca da se na tom prostoru to manje vojniki optereuju. 1 7 3 NDH je htjela usposta167 168 169 170 171 172 173

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 65-69. Hrvatski narod, 21. V 1941. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 70-71. Isto. Detaljnije o t o m e u M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 115-122. M. ukovi, Sandak, Beograd 1964, 54. Isto.

viti svoju vlast na cijelom podruju Sandaka bez obzira na demarkacionu liniju izmeu talijanskih i njemakih oruanih snaga, pa je traila da se u Sandaku demarkaciona linija ne pomie na sjever, poto bi time vei broj Muslimana doao pod talijansku okupacionu upravu. 1 7 4 Pitanje statusa Muslimana bilo je Paveliev glavni argument u akcijama oko Sandaka, a uskoro g a j e jako naglaavala ustaka propaganda. Ustae su zahtijevali proirenje NDH na itav teritorij tzv. Novopazarskog Sandaka, koji je obuhvaao devet bivih kotara (Priboj, Prijepolje, Pljevlja, Nova Varo, Sjenica, Bijelo Polje, Berane, Novi Pazar i Tutin), a na kojemu Muslimani ine veinu stanovnitva. 175 U meuvremenu uurbano su radili da u Sandaku uspostave vlast i tako utjeu na odluku 0 graninoj liniji izmeu Njemake i Italije. 176 Zato je 3. svibnja krenuo iz Sarajeva u Sandak jedan ustaki bataljon i u toku dva dana zaposjeo Priboj, Prijepolje, Pljevlja i Novu Varo. Meutim, ve 8. svibnja Talijani su preuzeli vojnu komandu u Pljevljima, ukinuvi ustaku vlast, a ustae su poslali u Prijepolje. Tako su poetkom svibnja u Bijelom Polju i Pljevljima bile talijanske jedinice, a u Prijepolju, Priboju i Novoj Varoi, pored njemakih i ustake posade. Nijemci su bili i u Sjenici, Novom Pazaru i Tutinu, a u tim su mjestima organizirali kvislinku andarmeriju. 1 7 7 Poetkom srpnja 1941. zapoeli su i pregovori izmeu Italije i NDH. NDH je raunala na nekadanju granicu izmeu Crne Gore i Austro-Ugarske (Rudo - Sedlo Metaljka, jugoistono od Foe - visovi istono od Foe - kotlina Gacko-Bilea-Trebinje), to je znailo da vie ne rauna na Sandak. Italija se nije zadovoljila ni s ovim uzmakom NDH, nego je traila pomicanje spomenute granice neto vie prema zapadu, tako da bi joj pripalo podruje juno od eljeznike pruge Viegrad - Foa i kotlina izmeu Gacka i Bilee. 178 Nakon prepiske izmeu Mussolinija i Pavelia, vlada NDH je ve 15. srpnja naredila svojim orunikim (andarmerijskim) posadama u Sandaku da se povuku na staru bosansku granicu iz 1914.179 Time je pitanje istone granice NDH i Italije, a ujedno 1 pripadnosti Sandaka, ulo u zavrnu fazu. U ugovoru NDH i Italije o utvrenju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Crne Gore, koji je potpisan u Zagrebu, 27. listopada 1941, trebalo je da ta granica sliedi uglavnom staru granicu od godine 1914.(... ).180 Neuspjeh NDH da pripoji Sandak bio je jo jedan oigledan primjer pokoravanja diktatu Italije i njenim interesima. Sredinom oujka 1942. vlada NDH je povjerljivom okrunicom zabranila svako pisanje o Sandaku i uope spominjanje tog imena, kao i raznih pitanja vezanih uz njega. Meu njima je najosjetljivije bilo pitanje izbjeglica Muslimana iz tog kraja, koji su se iseljavali pred opasnou etnikih progona i pokolja. 181
VII, NAV-N-T-312, 470/8059941-43, Izvjetaj Glaisea k o m a n d i Jugoistoka, 4. VII 1941. Sarajevski novi list, 14. V 1941. 176 Nakon proglaenja NDH, ustaki povjerenik za B o s n u i Hercegovinu H. Hadi je p r e k o svojih ljudi, koje je postavljao u Sandaku na razne funkcije, razvijao p r o p a g a n d u za njegovo pripojenje NDH. P r e m a n e k i m p o d a c i m a tada je osnovan tzv. politiki o d b o r Sandaklija. (Arhiv BiH, Komisija za r a t n e zloine, br. 55440, Okruni sud Sarajevo). U ime sandakih Muslimana, kako to navode, potpisala su 5. V 1941, petorica Muslimana pretstavku te je uputili Paveliu i potp r e d s j e d n i k u vlade NDH O s m a n u Kulenoviu. N j o m se trai ukljuenje s p o m e n u t i h devet kotareva Sandaka u NDH, s motivacijom da su oni povijesni, zemljopisni, prirodni, privredni i etniki dio Bosne i Hercegovine (....). (VII, Fond NDH, kut. 236, br. reg. 9/4).
175 ,74

177
178

M. Cukovi, n. dj., 70.

179

Izvjetaj Glaisa kao u bilj. 174. VII, F o n d NDH, kut. 143-a, br. reg. 59/1. 180 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 305-307. 181 VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 27/21.

Nakon svih tih neuspjeha s Italijom, pitanje kome e pripasti Meimurje postalo je za NDH jo osjetljivijim. Maarske su trupe okupirale podruje Meimurja te je ono stvarno ulo u sastav Maarske. U diplomatskim kontaktima izmeu Maarske i NDH, Paveli se pozivao na svoj sporazum s tzv. Maarskom revizionistikom ligom iz 1933, tj. iz doba emigracije, prema kojem je Meimurje trebalo da pripadne ustaama. 182 Nakon 10. travnja, dotadanji maarski generalni konzul u Zagrebu, Laszlo Bartok, prema instrukcijama svoje vlade, uvjeravao je ustake funkcionere da ulazak maarske vojske u Meimurje ima iskljuivo strategijsko znaenje te da maarska vlada priznaje to podruje kao sastavni dio NDH. Bartok je 14. travnja, tada ve u svojstvu maarskog otpravnika poslova u NDH, doao u Karlovac na doek Paveliu i tom mu prilikom saopio da Maarska ne pretendira na Meimurje, te d a j e njena vojnika okupacija privremena. Uz to, s maarske je strane isticana elja da se to prije utvrde granice sa NDH. No, pojavio se i jedan novi momenat. Maarska je traila slobodan pristup do Suaka kako bi koristila tu luku, a predstavnici NDH su odgovorili da se usprkos njihovom razumijevanju, jo ne moe sklopiti nikakav ugovor prije nego li bude ureen hrvatski odnos prema Italiji. Svakako su Rimski ugovori bitno utjecali na obrat u dotadanjim odnosima oko razgranienja NDH s Maarskom. U Budimpeti je ocijenjeno d a j e proputen najpovoljniji momenat u pogledu dobivanja pristupa k moru. Zbog toga je dolo do zaokreta prema pitanju Meimurja, ijim se pripojenjem Maarskoj, u odreenom smislu traila i kompenzacija. U lipnju je maarska delegacija, koja je dola u Zagreb na pregovore o razgranienju, predloila da granica izmeu Maarske i NDH bude onakva, kakva je bila do 1918, tj. da Meimurje pripadne Maarskoj. Taj je zahtjev objanjavan povijesnim pravom Maarske. Uz to je predloeno i sklapanje ugovora o pristupu Maarske Jadranskom moru preko teritorija NDH, no pregovori su zavreni bez rezultata. 183 Zbog neuspjeha koji je pretrpjela oko razgranienja s Italijom, vlada NDH je nastojala da pokae znatno veu upornost u pogledu Meimurja. Maarska nije bila partner, ijim bi zahtjevima trebalo bezrezervno udovoljiti. I sam Berlin, koji je podravao teritorijalne aspiracije Maarske prema Jugoslaviji, zauzeo je u pogledu Meimurja neutralan stav, preputajui rjeenje tog problema neposrednim dogovorima zainteresiranih strana. 184 U daljnjim kontaktima maarska je vlada modificirala svoj stav, predlaui da se Maarskoj prizna suverenitet nad Meimurjem, a da NDH preuzme upravu. To je utjecalo i na prijedlog vlade NDH. U njemu se sugeriralo rjeenje pitanja koja nisu bila sporna, dok se za pitanje suvereniteta istie da ostaje otvoreno do asa, kad e obadvije vlade biti u stanju nai zadovoljavajue rjeenje. NDH je bila zainteresirana da preuzme upravu u Meimurju, prihvaajui obaveze da ne e graditi nikakovih vojnih postrojenja, a bila je voljna maarskoj vladi dati u zakup eljezniku prugu koja iz Maarske preko Meimurja vodi u Trst. Obje strane bi pristupile u povoljnom asu izmjeni maarskog i hrvatskog puanstva ( . . . ) . NDH je predloila da se definitivno utvrdi granica od ua Mure u Dravu do ua Save u Dunav, identino onoj do 1918. godine, jer to pitanje za nju nije bilo sporno. 1 8 5 Maarska vlada je odgovorila da bi Ma182 Arhiv CK SKJ, Beograd (dalje: ACK SKJ, zb. Okupatori i kvislinzi, br. 144, Poslanstvo u Budimpeti, izvjetaj od 1. IV 1942). 183 VII, Fond NDH, kut. 85, br. reg. 12/6 i kut. 309, br. reg. 10/6. 184 IHRPH, MF 5, sn 242, Iz izvjetaja o sasluanju S. Kaschea. 185 VII, Fond NDH, kut. 85, br. reg. 12/6 i kut. 309, br. reg. 10/6. U p o v o d u ulaska m a a r s k i h t r u p a u Baku i Baranju, osjeki Hrvatski list, 15. IV 1941, objavio je poziv to g a j e p r e t h o d n o g d a n a emitirala zagrebaka radio-stanica. U n j e m u se Hrvatsko n a r o d n o vodstvo o b r a a H r v a t i m a u s p o m e n u t i m p o d r u j i m a s a p e l o m da mirno i prijateljski d o e k a j u m a a r s k u vojsku, koja e progoniti Srbe, a ima najstroi nalog da s hrvatskim stanovnitvom lijepo postupa.

arska NDH mogla ustupiti upravu Meimurja istom tada kada bi preseljenje puanstva bilo uglavnom dovreno. Trebalo je preseliti oko 250.000 Hrvata i 70.000 Maara, to je dakako bilo neizvodljivo. Od tada je pitanje Meimurja svren in za NDH, to je i Maarska dala do znanja nekim konkretnim mjerama. Zapovjednik akovca proklamirao je, naime, 10. srpnja 1941, prikljuenje Meimurja Maarskoj kao konano, a vlada NDH o tome uope nije bila konzultirana. Na protestnu notu, koju je ona istog dana uputila, iz Budimpete je odgovoreno negativno, s objanjenjem da se radi o historijskom pravu Maarske u pogledu Meimurja. Njemaka i Italija nisu smatrale potrebnim da reagiraju. 186 Postalo je jasno da se NDH suoila s jo jednim neuspjehom i da se s njim mora pomiriti. To je pokazala i sama vlada NDH, ne zaotravajui daljnje odnose s Maarskom. Lorkovi je u instrukciji Ivi Gaju, otpravniku poslova NDH u Budimpeti, potkraj kolovoza 1941, sugerirao da u ovoj situaciji, gdje imamo velike neprilike s Talijanima, odnos sa Maarskom uz uvanje naeg naelnog stanovita bude snoljiv. 187 Ipak je 3. prosinca 1941. bio u Budimpeti potpisan sporazum izmeu NDH i Maarske oko ureenja pograninog prometa. Taj je sporazum zanimljiv zbog dva momenta. Na prvom sastanku u Budimpeti, 12. studenog 1941, tj. na poetku pregovora koji su vodili zakljuenju sporazuma, predstavnik NDH je izjavio da njegova vlada u pogledu Meimurja i dalje stoji na stajalitu koje je zauzela notom od 10. srpnja. S druge pak strane, tim su sporazumom nabrojana mjesta koja lee u hrvatskom graninom pojasu, dubokom 10 km, a koji granii s Kraljevinom Maarskom. Iz tog popisa jasno je da nisu bila obuhvaena meimurska mjesta. 188 Tako je problem Meimurja za maarsku vladu uao u zavrnu fazu. Neto kasnije, 16. prosinca 1941, u maarskom parlamentu bio je prihvaen prijedlog tzv. Zakona o pripojenju junih krajeva, kojim se pojedine pokrajine izriito ne spominju, ali je jasno da se taj zakon odnosio na Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje. Ivo Gaj je poslao povodom toga izvjetaj svojoj vladi u kojem istie da su Maari donoenjem ovog zakona formalno i konano proveli pripojenje Meimurja. Vladi NDH preostalo je samo da poalje 7. sijenja 1942. novu protestnu notu. 189 Zbog Meimurja bit e jo povremenih napetosti izmeu Maarske i NDH. Do njih je dolazilo zbog verbalnih izjava pojedinih ustakih funkcionera da Meimurje pripada NDH. 190 Gledajui u cjelini, ugovorima sa Treim Reichom i Italijom razgranienje teritorij izmeu NDH i tih drava, dok s Maarskom to formalno nije bilo uinjeno, ali je stvarna situacija bila vrlo jasna. Vlada NDH je slubeno isticala da su utvrene granice NDH na zapadu, jugu i istoku. 191
186 187

Kao u bilj. 183.

ACK SKJ, zb. O k u p a t o r i i kvislinzi, br. 144, Poslanstvo u Budimpeti, izvjetaj od 29. VIII 1941. M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 429. ACK SKJ, zb. O k u p a t o r i i kvislinzi, Poslanstvo u Budimpeti, izvjetaj od 20. III 1942. 190 Karakteristina je bila izjava M. Lorkovia u S a b o r u NDH, 24. II 1942, k a d a je u svom izvjetaju r e k a o da se M e i m u r j e smatra sastavnim dielom NDH. (Brzopisni zapisnici prvog zasjed a n j a Hrvatskog dravnog s a b o r a u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj godine 1942, Zagreb 1942, 22). U upanijskoj podjeli NDH p o d r u j e M e i m u r j a k o n s t a t i r a n o je kao sastavni dio velike upe Zagorje sa sjeditem u Varadinu. (R. Landikui, Prirunik o politikoj i s u d b e n o j podjeli Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 1942, 19, 225-226,317-318). I u geografskim k a r t a m a NDH M e i m u r j e je u n o e n o u okvir njenih granica. 191 Izvjetaj Lorkovia u S a b o r u NDH, 24. II 1942. (Brzopisni zapisnici, n. dj., 21).
189 188

Trei Reich i Italija odmah su priznali NDH po njenom proglaenju. 192 Druge zemlje koje su priznale NDH bile su iskljuivo one, koje su politiki neposredno ovisile o silama Osovine ili bile s njima povezane. Maarska je ve 10. travnja izjavila da priznaje netom proglaenu NDH. Tokom travnja, NDH su priznale Slovaka i Bugarska, a u svibnju Rumunjska. U lipnju su to uinili Japan i panjolska, u srpnju Nacionalna Kina, Finska i Danska, a u kolovozu Mandurija. 193 Meusobna diplomatska predstavnitva u rangu poslanstava, NDH je uspostavila sa Bugarskom, Finskom, Maarskom, Treim Reichom, Rumunjskom, Slovakom, panjolskom i Italijom. 194 Kako se vidi sve su te zemlje bile potpisnice Trojnog pakta ili sporazuma protiv Komunistike internacionale; tim je savezima uskoro i NDH pristupila. NDH nije priznala nijedna od drava izvan spomenutog kruga, iako je ona svakako bila za to zainteresirana. NDH je osobito teila da se odnosi s Vatikanom to vie razviju, pa je nastojala d a j e prizna papinska drava. Do toga, meutim, formalno nije dolo. Vatikan je pokazao volju da odrava odreene slubene kontakte s NDH, ali nije bio spreman prekinuti diplomatske veze s emigrantskom vladom Kraljevine Jugoslavije u Londonu. U ljeto 1941. dolo je do meusobne izmjene stalnih delegata. U Zagreb je upuen papinski legat, opat Ramiro Marcone, a NDH je u Vatikanu uspostavila tzv. Ured izvanrednog opunomoenika. 1 9 5 Izmeu NDH i Vatikana bilo je i eih kontakata politike naravi. Bez sumnje je to bilo u skladu s politikom to ju je vodio papa Pio XII, kojega je, u svibnju 1941, posjetio i sam Paveli. 196 Vodstvu NDH je bilo osobito stalo da se tim odnosima dade to slubeniji vid, pa je opat R. Marcone uvrten u listu diplomatskog kora u Zagrebu. 197
192 Osim poslanstva, Njemaka je imala i generalni konzulat u Zagrebu te konzulat u Sarajevu. Isto je to imala i Italija. (R Landikui, n. dj., 71-72, 330). 193 Usp.: Brzopisni zapisnici, n. d j , 20 i d.; T. Drezga, Postanak i priznanje, Spremnost, uskrnji broj 1945; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. d j , 231-232. P r e m a p o d a c i m a koje donosi Drezga, u toku 1943. NDH su priznale Thailand, B u r m a , Filipini i Azad Hind. ,94 Poslanik B u g a r s k e u Zagrebu bio je J o r d a n Mekarov; Finske Onni Talas a zatim Armas Yntil; M a a r s k e Franz von Marossy, a zatim Arnold von d e r Venne; R u m u n j s k e Dimitrije Buzdugan, a zatim Mihail Mitilineu; Slovake Joef Cieker, a zatim Viktor Beka; panjolske Don Vicente Gonzales Arnao. Do 1944. J a p a n nije imao poslanstvo u Zagrebu nego je tu funkciju vrila njegova a m b a s a d a u Budimpeti. U veljai 1944. u Zagreb je d o a o u svojstvu otpravnika poslova japanske vlade Kaznichi Muira. Poslanici NDH bili su: u Berlinu B r a n k o Benzon, Mile Budak, Stjepan Ratkovi, Vladimir Koak; u Rimu Stijepo Peri, Ante Niki; u Sofiji Vladimir idovec, Stiiepo Peri, u r o Jakin, Nikola Ruinovi; u Helsinkiju F e r d o Bonjakovi; u B u d i m p e t i Ivo Gaj, Vladimir Koak, B r a n k o Benzon, Hakija Hadi; u B u k u r e t u E d o Bulat, B r a n k o Benzon; u Bratislavi Josip Berkovi, Bla Lorkovi; u Madridu Petar Pejaevi. Osim poslanstava, NDH je otvorila i g e n e r a l n e konzulate u Milanu, Zadru, Beu i Pragu, te konzulate u Ljubljani, Mariboru, Rijeci, Grazu i Miinchenu. U B e o g r a d u je imala Konzularnu agenciju, a u Z e m u n u K o n z u l a r n o predstavnitvo. P r e m a popisu koji donosi R Landikui, n. d j , 72, u Zagrebu su bili ovi konzulati u koie t r e b a ubrojiti i p o a s n e konzule: albanski, argentinski, belgijski, ileanski, danski, finski, francuski, nizozemski, talijanski, letonski, maarski, meksiki, norveki, njemaki, peruanski, rumunjski, vedski, vicarski, urugvajski. Kako se vidi bilo je nekoliko konzulata onih zemalja koje nisu priznale NDH, ali su zateeni r a t o m ostali da egzistiraju. J e d i n o je u oujku 1944. stigao u Zagreb Georges Desbons kao glavar f r a n c u s k o g poslanstva u NDH, tj. kao predstavnik Petainove vlade iz Vichyja. Desbons je bio advokat, koji je na s u d s k o m p r o c e s u u Aix en Provence b r a n i o ustake a t e n t a t o r e na kralja Aleksandra u Marseilleu. P r e m a d r u g i m izvorima, Desbons-ov krai boravak u Zagrebu nije imao slubeni karakter. (S. M. Stedimlija, D o k u m e n t i o NDH, rukopis). 195 Predstavnici NDH u Vatikanu bili su Nikola Ruinovi i zatim Erwin Lobkowitz. 196 O uspostavi o d n o s a izmeu NDH i Vatikana usp. detaljnije: V. Novak, M a g n u m crimen, n. d j , 580-583; M. Stani, Neprijateljska politika Vatikana p r e m a Hrvatima, Zagreb 1948; Tajni dokumenti o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, Zagreb 1953. Niz p o d a t a k a donosi G. Masucci, tajnik R Marconea, u svom objavljenom d n e v n i k u p o d naslovom: Misija u H r v a t s k o j 1941-1946, Madrid 197 To je osobito dolazilo do izraaja na pojedinim javnim skupovima, na kojima su bili prisutni diplomatski predstavnici vlada to su priznale NDH, kao npr. na zasjedanju S a b o r a NDH. (Usp. Brzopisni zapisnici, n. d j , 4, 168).

Osim navedenih ugovora, uglavnom graninih, sa Treim Reichom, Italijom i Maarskom, ostali ugovori NDH bili su poglavito ekonomske i prometne naravi. No, treba spomenuti i jedan izuzetak: NDH je potpisala i dva ugovora sa vicarskom, dakle s neutralnom dravom, iji je konzulat nastavio s radom u Zagrebu. U svibnju 1941, Lorkovi je u ime vlade NDH podnio zahtjev vicarskoj vladi za pristup NDH Svjetskom potanskom savezu. Karakteristian je bio sadraj tog zahtjeva. U njemu se vicarska vlada obavjetava d a j e 10. travnja proglaena NDH kao nova drava koja je nastala na podruju, koje narodnostno i poviestno pripada hrvatskom narodu i koje je protiv volje toga naroda bilo do toga dana u sastavu bive Kraljevine Jugoslavije. Zatim se navode drave koje su priznale NDH i zakljuuje da je ona tako postala podpuno sposobna i vrhovnika osoba meunarodnoga prava. U travnju 1942. vicarski konzulat u Zagrebu obavijestio je vladu NDH o pozitivnom rjeenju njenog zahtjeva. U rujnu 1941. vlada NDH potpisala je sa vicarskom vladom sporazum o robnom i plaevnom prometu. Povlastice, to ih je ovim ugovorima dobila, NDH e koristiti prvenstveno za uspostavu i odravanje tzv. stalnog trgovakog izaslanstva u Ztirichu koje je u stvari obavljalo poslove obavjetajne slube. 198 Za slubenu ustaku politiku, in proglaenja NDH, odreivanje njenih granica i priznanje pojedinih vlada, oznaavalo je uspjeno zavravanje procesa konstituiranja Nezavisne Drave Hrvatske kao drave. U odgovoru na pitanje, koliko je NDH mogla imati odgovarajua obiljeja drave, ovom prilikom treba u prvom redu ukazati na ove momente: a) Sve injenice oko proglaenja NDH jasno pokazuju, da je taj dogaaj bio jedan od rezultata izvrenog napada na Jugoslaviju, njene okupacije i podjele od strane osovinskih sila. Prema tome, proglaenje NDH, kojem inu su ustae nastojali to vie utisnuti vlastiti peat, bilo je rezultat izvanrednog, ratnog stanja, suprotno odredbama meunarodnog prava; b) Budui d a j e NDH proglaena na osnovu nezakonitog akta okupacionih sila, ona se nije ni mogla konstituirati kao subjekt meunarodnog prava, tj. kao samostalna drava; c) Odreivanje granica NDH, bilo je u prvom redu pitanje realizacije interesa okupacionih sila. Na samom pak formalno odreenom teritoriju NDH interesi tih sila imali su takoer pravo prvenstva. d) Priznanje NDH od strane osovinskih sila i vlada neposredno ovisnih o njima nedvojben je dokaz da se i to pitanje rjeavalo iskljuivo pod pokroviteljstvom i u interesu okupatora. Prema tome, i svi ugovori koje je u tom pogledu sklapala NDH, bili su bezvrijedni s gledita meunarodnog prava. 199

198 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 65-70. Usp. i S. orevi, O k o n t i n u i t e t u drava. S posebnim o s v r t o m na m e u n a r o d n o p r a v n i kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ, Beograd 1967, 81 i d. 199 g p r o b l e m i m a dravnosti i m e u n a r o d n o p r a v n o g statusa NDH vid.: F. ulinovi, Dravn o p r a v n a historija jugoslavenskih zemalja XIX i XX vijeka, Zagreb 1959, II, 354-356:; isti, Stvaranje nove jugoslavenske drave, Zagreb 1959, 14-17; isti, D o k u m e n t i o Jugoslaviji. Historijat od o s n u t k a zajednike drave do danas, Zagreb 1968, 393-396; isti, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, Beograd 1970, 233 i d.; S. orevi, O k o n t i n u i t e t u drava. S p o s e b n i m osvrtom na m e u n a r o d n o p r a v n i kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ, B e o g r a d 1967, 81 id.; H. Sirotkovi, Stvaranje f e d e r a l n e Hrvatske u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi, SP 2-3/1971, 16-20.

Dio drugi ORGANIZACIJA USTAKOG SISTEMA

7 - USTAE I NDH

UPRAVNI APARAT U USTAKOM REIMU Iako je osnivanje vlade NDH oznaavalo prvi vaniji korak u procesu uspostavljanja ustake vlasti, ipak taj in nije bio od prvenstvenog znaenja za daljnji tok toga procesa. Vlada je Paveliu osobito u poetku bila potrebna kao jedno od osnovnih formalnih obiljeja ustake drave u svrhu reprezentativnosti prema drugim dravama. to se tie unutranjih odnosa, vlada nije bila glavni nosilac stvaranja ireg sistema vlasti. To je osobito bilo vidljivo u prvim mjesecima postojanja NDH, kada je proces uspostavljanja vlasti najee bio obiljeen samovoljom pojedinaca i grupa ustaa. Po svom karakteru taj se proces neposredno nastavljao na one prve dane poslije 10. travnja, kada su ustaki elementi u pojedinim mjestima poeli preuzimati vlast. Sada ustaama, za razliku od onih dana, nisu na putu stajale stvarne ili potencijalne opasnosti, pa je i samovolja poela sve vie dolaziti do izraaja. Prvi organizatori vlasti na terenu bili su tzv. izvanredni ustaki povjerenici, koje je najprije imenovao Hrvatski ustaki nadzor, a zatim je u svibnju tu funkciju preuzeo Glavni ustaki stan. 1 Sva se djelatnost oko izgradnje upravnog aparata nalazila u rukama ustakih funkcionera kao predstavnika ustakog pokreta. Jedna od glavnih zadaa tih povjerenika bila je da predlau pojedince za funkcionere ustakog pokreta i upravnog aparata u pojedinim mjestima i podrujima. No, ni ti privremeni povjerenici nisu bili imenovani po odreenom sistemu, nego je to prije svega ovisilo o tome s koliko je poznatijih i utjecajnijih pristaa raspolagalo ustako vodstvo na terenu. Zbog toga se dogaalo d a j e u nekim podrujima bilo vie povjerenika, dok su u nekima djelovali tek pojedinci. Evo, kako je - prema raspoloivim podacima - izgledala mrea privremenih ustakih povjerenika: za podruje istone Slavonije i Srijema imenovan je Marko Lamei (sa sjeditem u Vinkovcima); 2 za podruje kotara Bjelovar Mijo Hans; za ire podruje Varadina Mato Frkovi; za podruje Like Jurica Frkovi (sjedite u Gospiu); za podruje Dalmacije Edo Bulat. Premda na podruju Bosne i Hercegovine, juno od demarkacione linije, kako je ve istaknuto, ustae nisu mogli, sve do Rimskih ugovora, neometano organizirati svoju vlast, ipak su za itavo podruje bili imenovani povjerenici. Tako je Jure Franceti bio postavljen za povjerenika itave Bosne i Hercegovine, a osim njega imenovano je jo nekoliko njih za pojedine dijelove i mjesta: Boidar Bralo za Sarajevo, 3 Nikola Jurii za Travnik, Dragan Urumovi za Livno, Viktor Guti za po1 Paveli je 10. V 1941. d o n i o Odredbu o djelovanju Glavnog ustakog stana, kojom je prestalo djelovanje d o t a d a n j e g Ustakog n a d z o r n o g stoera. ( Ustaa, 22. V 1941). 2 P r e m a izjavi ustakog f u n k c i o n e r a Mime Rosandia za p o d r u j e Srijema bio je i m e n o v a n Petar Gvozdi. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.) 3 Sarajevski novi list, 14. V 1941, donosi p o d a t a k d a j e Bralo bio povjerenik za p o d r u j e bive Drinske banovine, a p r e m a vijesti u Novom listu, 10. V 1941, p o v j e r e n i k o m za Sarajevo i m e n o v a n je Ante titi. Usp. o t o m i p o d a t k e koje donosi V. Novak, M a g n u m crimen, n. dj., 741.

druje Vrbaske banovine (sa sjeditem u Banjoj Luci), Dragutin Kamber za Doboj, Hakija Hadi za Tuzlu, Pavao Canki za Mostar, Alija uljak za podruje istone Hercegovine. 4 Bosna i Hercegovina posebno su zaokupljale ustako vodstvo. Ustaki je pokret u procesu politikog i ideolokog uvrivanja vlastitih pozicija teio da nae jednu od bitnih potvrda svoje politike ba u realizaciji svoje od prije rata razraene koncepcije o Bosni i Hercegovini u sklopu NDH. Nastojanje da se to prije uspostavi sistem ustake vlasti, trebalo je da bude najneposredniji dokaz teze o Bosni i Hercegovini kao iskljuivo hrvatskim zemljama. Zato je ve 20. travnja 1941. iz Zagreba bilo upueno u Bosnu oko 800 lanova Zatite i oko 300 policijskih straara, a pod zapovjednitvom Zvonka Kovaevia. Ta skupina je preko Banje Luke stigla u Sarajevo 24. travnja. S njom je dola i manja grupa ustaa na elu s Francetiem. 5 T a j e akcija ustakog vodstva bila slubeno oznaena kao demonstracija oruanih snaga NDH. No, bio je to ujedno i nedvojben znak slobodnijeg ponaanja u uspostavljanju aparata vlasti sjeverno od demarkacione linije, podruja dakle, koje je bilo u zoni njemakih okupacionih snaga. Tom se pohodu nastojalo dati i to jae politiko obiljeje. Karakteristian je bio i proglas S. Kvaternika, koji je osobno, zajedno sa generalom Glaisom, doao u Sarajevo - u svojstvu vojskovoe oruanih snaga NDH; proglas je bio upuen Bosansko-Hercegovakim Hrvatima, a pod tim pojmom su se razumijevali muslimani i katolici. Istupajui kao Paveliev predstavnik, Kvaternik u prvom redu tei da istakne kako ustae dolaze kao oslobodioci Bosne i Hercegovine, bez koje nema hrvatske drave jer je ona najskupocjeniji dragulj hrvatske dravnosti. U proglasu se posebna panja posveuje Muslimanima, kojima se obeava da e nepravde to su im uinjene ( . . . ) u zadnjih vie od 20 godina biti postepeno potpuno ispravljene. U proglasu se posebno istiu zasluge Treeg Reicha i Hitlera u stvaranju NDH, dok Italija nije bila ni spomenuta. 6 Bez sumnje je i to bio stanoviti odjek nesreenih odnosa NDH i Italije oko razgranienja, poto je, osim problema jadranske obale, u prvom redu Dalmacije, postao aktualan i tretman onog dijela Bosne i Hercegovine koji je bio u talijanskoj okupacionoj zoni. Ustae su se pribojavali da nee morati i u tom pogledu ustuknuti pred talijanskim diktatom. 7 Kako je Rimskim ugovorima i pitanje Bosne i Hercegovine bilo formalno skinuto s dnevnog reda, ustae su posebnu pozornost usmjerili prema tim krajevima, istiui njihovo veliko povijesno znaenje. Trebalo je, naime, to prije zatakati kapitulaciju pred Italijom i gubitak jadranskog podruja, pa se od kraja svibnja svim sredstvima poeo iriti val propagande o znaenju Bosne i Hercegovine u stvaranju NDH. Karakteristino je pisanje Hrvatskog naroda, 28. svibnja 1941: Sredite je hrvatskog pitanja bilo i ostalo pitanje Bosne i Hercegovine. Rjeenje hrvatskog pitanja ovisilo je o pitanju Bosne i Hercegovine. Dovoljno je baciti povran pogled na zemljopisnu kartu, da se vidi kako su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija tek okrajci historijske Hrvatske, ije je srce Bosna i Hercegovina. Mi moemo ivjeti kao i ljudsko tijelo bez kojega uda, ali ne moemo bez Bosne i Hercegovine, jer su Bosna i Hercegovina nae tijlo i nae srce.
4 Rekonstrukcija mree ustakih povjerenika izvrena je na osnovu p o d a t a k a M. Rosandia (usp. bilj. 2). Niz p o d a t a k a donosi i Novi list, 10. V 1941. 5 K. Batui, Kako je s r u e n a Jugoslavija, n. dj., Batui navodi da su t o m prilikom u B a n j o j Luci ustae postavili svoje ljude u policiji i andarmeriji. Neto p o d a t a k a o dolasku ustaa i Zatite u Sarajevo donosi i M. Sopi, Pred vratima Sarajeva (zapisi i sjeanja o n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m pokretu u Visoko-fojnikom NOP o d r e d u na p o d r u j u od Sarajeva do Zenice), Sarajevo 1970, 11. 6 Sarajevski hr\>atski list, 25. IV 1941, izv. izd. 7 Tako je B. Bralo Poglavnikov povjerenik za p o d r u j e bive Drinske banovine po p o v r a t k u iz Zagreba u Sarajevo, 12. V 1941, izjavio da je iao u Zagreb zbog dva problema, od kojih jedan, -koji nas mui, jesu definitivne granice Drave Hrvatske. (Sarajevski novi list, 14. V 1941).

Preuzimanju vlasti u podrujima sjeverno od anektiranog dijela nastojalo se dati to vidljiviji vanjski efekat. Ustaka tampa je obavjetavala o sveanim primopredajama graanske i vojne uprave izmeu Talijana i ustaa. U Mostaru je taj in obavljen 22. svibnja, a dva dana kasnije u Dubrovniku. 8 Vrlo intenzivan proces formalne uspostave ustake vlasti tokom 1941, bio je iz niza razloga prilino sloen i nije tekao onako glatko, kako su to ustae zamiljali. Novije reim raspolagao s relativno vrlo malim ljudstvom, koje je trebalo da preuzme zadau njegova podizanja i izgradnje, a t a j e prepreka postala sve oitijom prilikom uspostave vlasti na irem podruju NDH. Situacija je postajala sve teom, bilo je nemogue razgranjavati vlast. Posebnu je tekou predstavljalo organiziranje inovnikog upravnog kadra. Premda je isticao potrebu stvaranja novog kadra slubenika, kao nosioca upravnog aparata, Paveli je ipak bio primoran traiti osnovu u bivem banovinskom inovnitvu. Vjerovao je da e se odreenim preiavanjem biveg aparata podizati novi, ustaki upravni aparat, pa je jo 22. travnja izdao odredbu u kojoj se, meu ostalim, isticalo ovo: Svi inovnici i drugi slubenici u slubi drave, bivih banovina, ostalih samoupravnih tijela, ustanova i poduzea dravnih i samoupravnih tijela, svih ustanova javnog poretka, stavljaju se na slobodno raspolaganje nadlenom ministru. On ih moe bez obrazloenja otpustiti, dii od slube, umiroviti, premjetati bez njihove privole iz podruja jednog ministarstva u drugo, iz dravne slube u samoupravnu i u slubu ustanova javnog poretka i obratno, sve bez obzira na dosadanje pravne odredbe i na dosadanji njihov inovniki i slubeniki poloaj9 (podcrt. F. J.). U toj se odredbi s oiglednom sumnjom pristupalo onom dijelu inovnitva koje je zauzimalo vie upravne poloaje, i napominjalo da e se svaki sluaj pojedinano ispitati. Daljnja mjera u tom pravcu bilo je izdavanje Naredbe o utvrivanju rasne pripadnosti dravnih i samoupravnih slubenika i vritelja slobodnih akademskih zvanja, koju je poetkom lipnja potpisao A. Artukovi u svojstvu ministra unutranjih poslova. Prema njoj je trebalo da navedene osobe u roku od 14 dana dostave izjavu o svom rasnom podrijetlu i rasnom podrijetlu svojih branih drugova. Takoer se zahtijevalo-da spomenute osobe imaju navesti u izjavi po najboljem znanju i savjesti sve one svoje predke, kod kojih poinje ascedentna nearijska loza, ako takovih imaju, i sve takove predke svog branog druga, te kojoj su rasnoj zajednici ti predci pripadali. 10 Odmah zatim je uslijedila Pavelieva odredba, kojom Glavni ustaki stan uspostavlja posebnu kontrolu nad inovnicima, te se nareuje da se u budue moe namjetati za dravne namjetenike samo iz reda osoba, koje su pobiljeene kod Glavnog Ustakog Stana kao molitelji za namjetenje. 11 Komentirajui ovu Pavelievu odredbu, po kojoj sva namjetenja treba da se rjeavaju kroz GUS, Novi list ju je ocijenio kao prvu mjeru u cilju obnove jer se putem nje provodi odputanje svih nehrvata
8 Vlast je u Mostaru i D u b r o v n i k u preuzelo p o s e b n o o p u n o m o e n o izaslanstvo vlade NDH, koje je dolo iz Sarajeva (P. Petrovi, general I. Prpi, zap. a n d a r m e r i j e F. Vidas i ustaki povjerenik za BiH Jure Franceti). U Mostaru je 29. V 1941, o d r a n a k o n f e r e n c i j a ustakih povjerenika s tog podruja, kojoj je p r e d s j e d a v a o povjerenik za mostarski k o t a r S t a n k o arac. Cilj je k o n f e r e n c i j e bio da se organizira ustaki stoer. K o n s t a t i r a n o je da su ustae preuzeli vlast na p o d r u j u Hercegovine ( Sarajevski novi list, 24. i 30. V 1941). 9 Narodne novine, 23. IV 1941. 10 Navesti se ima i r a s n o podrijetlo u m r l o g b r a n o g d r u g a ili k o d rastavljenih biveg b r a n o g druga. Ako je bivi brani d r u g bio nearijskog podrijetla, i m a d u se navesti i djeca iz tog braka, a k o ive sa podnositeljem izjave u z a j e d n i k o m kuanstvu. ( Narodne novine, 5. VI 1941). Uz n a r e d b u su izdane p o s e b n e u p u t e i obrazac za sastavljanje izjave o r a s n o j pripadnosti. 11 Ustaa, 13. VI 1941. 12 Upravo su ti inovnici bili nosioci korupcior.izma, a u d a n a n j i m prilikama, postali su ak i predstavnici pete kolone nae nezavisnosti. {Novi list, 15. VI1941). U p o e t k u je Osobni u r e d GUSa davao sva politika u v j e r e n j a o s o b a m a koje su traile n a m j e t e n j e u u p r a v n o m a p a r a t u NDH. Pre-

Pravi cilj tih mjera o poustaivanju slubenika u upravnom aparatu NDH bio je da se otpuste iz administrativnog aparata tzv. nepoudni elementi - Srbi, idovi i mnogobrojni Hrvati, ocijenjeni kao potencijalni protivnici ustakog reima. To je ienje inovnitva provoeno pod parolom obnove dravne uprave. 13 Odvijanje tog procesa zamiljalo se tako da cjelokupno inovnitvo, na osnovu spomenute Pavelieve odredbe od 22. travnja, ostaje na raspolaganju, a uz to se obavljaju nova imenovanja i unapreenja slubenika, koji su tako bili preuzeti u slubu NDH. Posebnom naredbom Predsjednitva vlade NDH, potkraj rujna 1941, ukinut je provizorij zate slubenike, dok su svi drugi i dalje ostali na raspolaganju. Takva je politika stvarala kompliciranu situaciju u ustakom reimu. Glavnina je inovnitva jo bila na raspolaganju, dok je praktino bila u slubi, nastavljajui obavljanje svoje dotadanje profesionalne djelatnosti prema zahtjevima i potrebama novog reima. Dolo je do paradoksalne situacije da se reim koristio profesionalnim uslugama inovnitva, a sumnjao je u njegovu politiku ispravnost. Da bi se teoretski uklonilo to protuslovlje, a da se proces poustaivanja ipak barem nominalno sprovede, u studenom 1941. zatraeno je od svih slubenika da upute Osobnom uredu UNS-a u Zagrebu molbu za slubu. Svima onima, kojima bi molbe bile pozitivno rijeene, prestao bi ujedno status na raspolaganju. Meutim, takva se zamisao nije mogla ostvariti, jer spomenuti zahtjev nije naiao na iri odjek, iako se prijetilo otputanjem iz slube. 14 Stanje je uglavnom ostalo isto. Ustaki reim je svoj oslonac u inovnitvu mogao graditi samo na malobrojnim pouzdanicima, koji su poglavito postavljani na vie upravne poloaje. Ostalu masu inovnitva reim u stvari nije uspijevao za sebe politiki vezati. Naprotiv, nie i srednje inovnitvo u daljem razvoju postaje ona struktura koju je osjetnije zahvatio proces politike diferencijacije. Bez obzira na struje kojima e se odvijati, ta e diferencijacija imati bitno zajedniko obiljeje - sve ire antiustako raspoloenje koje e se manifestirati u mnogobrojnim i raznovrsnim oblicima. Proces uspostavljanja upravnog aparata na itavom podruju NDH pokazao se osobito sloenim prilikom stvaranja opinskih uprava kao osnovnih ustanova vlasti. Od samog se poetka pokazalo da nimalo nee biti lako stvarati nove opinske uprave kao nosioce ustake politike, zbog osjetnog pomanjkanja politiki privrenog kadra. Najee su se promjene ogledale samo u tome to su pojedinci ustae ulazili u postojee opinske uprave, preuzimajui u njima rukovodeu ulogu, ili su pak neke uprave bile potpuno rasputene, najee samovoljnim postupcima pojedinih lokalnih ustakih funkcionera. Ta je samovolja bila karakteristina za ustaki poredak. Neki su ustaki povjerenici na svojim podrujima znali potpuno neovisno razrjeavati dunosti itave opinske odbore, a da s tim nisu upoznavali pretpostavljene. 1 5 Isto su tako potpuno samovoljno postavljali svoje ljude u opinske uprave, do ega je esto dolazilo i zbog osobnih intervencija pojedinih viih funkcionera iz Zagreba. U tome su prednjaili bivi ustae emigranti. 16 Uz pojave samovolje i injenicu da su se ustae morali velikim dijelom mirna izjavi jednog od inovnika UNS-a, niti jedna osoba bez potvrde Osobnog ureda GUS-a o politikoj ispravnosti nije mogla biti primljena u dravnu slubu. (IHRPH, ist. mat. I. Kirina, prijepis). Kasnije je ta nadlenost prela na Osobni ured UNS-a, a nakon njegova ukidanja, Paveli je 1. IV 1942. izdao naredbu da ona prelazi u okvir poslova Glavnog tajnitva Predsjednitva vlade. (VII, Fond NDH, kut. 77, br. reg. 56/8-1).
Novi list, 15. VI 1941. ' 4 Financijalni vijestnik, 5/1942. 15 Tako je ustaki povjerenik za k o t a r L u d b r e g razrijeio dunosti opinske o d b o r e u svih 5 p o d r u n i h opina i p o t p u n o na svoju r u k u postavio nove, a da o t o m e u o p e nije obavijestio kotarsku vlast. (AH, Fond S a b o r a NDH, dopis Kotarske oblasti u L u d b r e g u MUP-u NDH, 24. V 1941). 16 Do kakvih je to situacija dovodilo, pokazuje p r i m j e r u k o t a r u Velika Gorica, gdje je t a m o n j i kotarski predstojnik poslije telefonske n a r e d b e I. Herenia, - u s t a e e m i g r a n t a koji je p o s t a o po13

riti s prihvaanjem prijanjeg upravnog i administrativnog aparata na terenu, poglavito u opinama, treba istai i jo jedan znaajan momenat, koji e se uskoro pojaviti i postajati sve akutniji. Naime, novi upravni aparat u nizu podruja NDH formirao se tek nominalno, a praktino je funkcionirao samo kratko vrijeme, dok ponegdje nije ni zapoeo raditi. Na to je najvie utjecao oruani narodni ustanak, ali su tome pridonosili i odnosi s ustanovama njemake i talijanske okupacione sile na podruju NDH. Tenja ustakog vodstva, koja se formalno izraavala u Pavelievim odredbama da se u aparatu vlasti jasno lue funkcije predstavnika ustanova drave i pokreta, pokazala se ve na prvom koraku neostvarljivom. Neprestani sukobi i razilaenja izmeu ustakih prvaka i funkcionera u upravi, opinskih naelnika, kotarskih predstojnika i uskoro velikih upana, vodili su nezaustavljivo anarhinoj situaciji u nizu ustanova i podruja. Dvije Pavelieve odredbe, koje je izdao krajem travnja 1941, potvruju d a j e ustako vodstvo bilo svjesno te opasnosti, samovolje i dvojnog karaktera vlasti. U tzv. Odredbi o uskladbi rada ustake organizacije s dravnim vlastima osnovna zadaa u podizanju aparata vlasti daje se ustakim povjerenicima i uope ustakom pokretu, kao faktoru koji vri nadzor nad djelovanjem tog aparata. Meutim, njom se odreuje i da svaku neurednost ili tetnost u izvravanju dravne vlasti nadzorni organi pokreta moraju odmah javiti Glavnom ustakom stanu i nadlenom ministarstvu, a samo u najhitnijim i neodgodivim sluajevima ( . . . ) mogu i sami izravno poduzeti potrebite korake ( . . . ).17 Drugim aktom, koji nosi naslov Odredba Poglavnika, izriitije se podvlai da neki ustaki povjerenici i ustaki stanovi i nakon ustanovljenja vlade obavljaju funkcije kao to je imenovanje, unapreenje, premjetanje i otputanje inovnika, dakle ono to treba da rade jedino nadlena ministarstva. Ustakim stanovima i povjerenicima se nareuje da odmah obustave svaku daljnju djelatnost u tom pravcu i da ogranie svoje djelovanje samo na onaj rad, koji im je po ustakim propisima i uputama odreen. Odredbom se proglaava da one mjere to su ih poduzeli ustaki stanovi i povjerenici, a za koje je nadlena dravna vlast, od sada imadu privremeni karakter. 18 Paveli je bez sumnje teio da tim odredbama osigura to vru kontrolu vrlo labilne situacije na terenu, osobito prilikom uspostavljanja vlasti. Uz to su, dakako, poziciju novog reima slabile i razliite tendencije u njegovim vlastitim snagama i nosiocima. Samovoljno ponaanje pojedinaca bilo je na neki nain izmicanje iz okvira Pavelieva utjecaja i kontrole, to je moglo ugroavati i njegovu vlastitu poziciju. Daljnji vidljiviji korak u organizaciji upravnog aparata na podruju NDH bilo je uvoenje velikih upa, o emu je Paveli izdao posebnu odredbu 10. lipnja 1941.19 Velika upa je definirana kao dravna upravna oblast na odreenom dravnom podruju. Na elu joj se nalazi veliki upan kao pouzdanik vlade koji vodi cijelu graansku upravu u velikoj upi. Njega imenuje poglavnik, a njegova odgovornost, prema odredbi, jednaka je odgovornosti ministra. Samom odredbom jo nisu bile konkretno odreene pojedine upe, jedino je istaknuto da se grad Zagreb izuzima iz podruja velike upe i da je podreen neposredno vladi NDH. Meutim, Paveli je jo prije nekoliko dana izdao odredbe o imenovanju veina upa i upana. 20
vjerenik za javni red i sigurnost kod Kotarske oblasti u Z a g r e b u - , m o r a o smijeniti dosadanjeg po Ustakom o d b o r u u Velikoj Gorici postavljenog povjerenika pri Opinskom poglavarstvu u Vukovini. Na to je mjesto postavljen roak j e d n o g ustae koji je radio kod Herenia; Hereni je zaprijetio da e sa u s t a a m a dati uhapsiti po Ustakom o d b o r u postavljenog povjerenika. (AH, Fond S a b o r a NDH, Kot. oblast u Velikoj Gorici MUP-u NDH, 24. V 1941.). 17 Narodne novine, 30. IV 1941. 18 Narodne novine, 5. V 1941. 19 Narodne novine, 10. VI 1941. 20 Ustaa, 13. VI 1941.

U toku lipnja i srpnja osnovane su ukupno 22 velike upe: 1. Baranja (sjedite u Osijeku), koja je obuhvaala tadanje kotare: akovo, Donji Miholjac, Naice, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Virovitica. Za upana je imenovan Stjepan Hefer; 2. Bilo Gora (Bjelovar), s kotarima: Bjelovar, azma, Garenica, urevac, Grubino Polje, Koprivnica, Krievci, sa upanom Ivanom Stareviem; 3. Bribir i Sidraga (Knin), s kotarima: Bos. Grahovo, Drni, Knin, sa upanom Antom Nikoliem; 4. Cetina (Omi), s kotarima: Supetar, Hvar, Imotski, Makarska, Omi, Sinj. Veliki upan Ante Lueti; 5. Dubrava (Dubrovnik), s kotarima: Bilea, apljina, Dubrovnik, Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje. Veliki upan Ante Bu; 6. Gora (Petrinja), s kotarima: Bos. Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak, na elu sa upanom Mirkom Jerecom; 7. Hum (Mostar), s kotarima: Konjic, Ljubuki, Metkovi, Mostar, Nevesinje, Posuje, sa upanom Josipom Troyerom; 8. Krbava i Psat (Biha), s kotarima: Biha, Bos. Krupa, Bos. Petrovac, Cazin, Donji Lapac. Veliki upan Ljubomir Kvaternik; 9. Lava i Gla (Travnik), s kotarima: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica, epe, sa upanom Nikolom Tusunom; 10. Lika i Gacka (Gospi). Kotari: Gospi, Graac, Otoac, Perui, Udbina. Veliki upan: Jurica Frkovi; 11. Livac i Zapolje (Nova Gradika). Kotari: Bos Dubica, Bos. Gradika, Daruvar, Nova Gradika, Novska, Pakrac, Poega, Prnjavor, sa upanom Branimirom imuniem. 12. Modru (Ogulin), s kotarima: Delnice, Ogulin, Slunj, Vrbovsko. upan: Jurica Markovi. 13. Pliva i Rama (Jajce). Kotari: Bugojno, Duvno, Glamo, Jajce, Kupres, Livno, Prozor, Varcar Vakuf. upan: Hilmija Belagi. 14. Pokupje (Karlovac), s kotarima: Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojni, Vrginmost (Topusko), sa upanom Antom Nikiem. 15. Posavje (SI. Brod). Kotari: Bijeljina, Brko, SI. Brod (nazvan Brod na Savi), Derventa, Gradaac, upanja, sa upanom Vladimirom Saboliem. 16. Prigorje (Zagreb). Kotari: Donja Stubica Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sv. Ivan Zelina, Velika Gorica, Zagreb. upan Marko Lamei. 17. Sana i Luka (Banja Luka), s kotarima: Banja Luka, Klju, Kotor Varo, Prijedor, Sanski Most, sa upanom Ladislavom Alemanom. 18. Usora i Soli (Tuzla). Kotari: Doboj, Graanica, Kladanj, Maglaj, Tesli, Teanj, Tuzla, Zvornik, sa upanom Ragibom apljiem. 19. Vinodol i Podgorje (Senj), s kotarima: Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kraljevica, Novi, Senj, sa upanom Miroslavom Suiem. 20. Vrhbosna (Sarajevo). Kotari: ajnie, Foa, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Viegrad, Vlasenica, sa upanom Derviom Omeroviem. 21. Vuka (Vukovar). Kotari: Sr. Mitrovica (nazvana Hrvatska Mitrovica), Sr. Karlovci (nazvani Hrv. Karlovci), Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, id, Vinkovci, Vukovar, Zemun, sa upanom Jakobom Elickerom. 22. Zagorje (Varadin), s kotarima: akovec, Ivanec, Klanjec, Krapina, Novi Marof, Ludbreg, Pregrada, Prelog, Varadin, Zlatar. upan: Stjepan Uroi. 21
2 ' Isto; sve o d r e d b e o osnivanju, p o e t k u r a d a pojedinih upa i i m e n o v a n j u upana objavljene su u Zborniku zakona i n a r e d a b a Nezavisne Drave Hrvatske, godina 1941, Zagreb, bez god. izd. O t o m e usp. i R Landikui, n. dj. i P. Peki, Postanak Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 1942, 133 i d.

Uspostavljanje velikih upa Paveli je u svom opsenom govoru ustakim funkcionerima, 30. lipnja, tumaio kao oivljavanje starih tradicija hrvatskog naroda i da je tu tradicionalnu, povijesnu ulogu upa nastojao spojiti sa suvremenim zahtjevima sreene i ureene uprave u dravi. 22 Bilo je to dakle, ostvarenje koncepcija, formuliranih u emigraciji. 23 U ustakoj propagandi povodom uspostave upa, glavno je teite bilo stavljeno na glorifikaciju tisuugodinje hrvatske dravno-pravne tradicije, koja u ustakoj NDH treba da dobije svoj konani i potpuni izraz. Ta injenica - isticao je Paveli - ima sluiti da dokumentira nau davnu i veliku prolost, da smo mi Hrvati u svojoj domovini bili upravno organizirani u vremenima, kad mnogi drugi narodi jo uope nisu imali sreenog dravnog ivota. 24 Trebalo je da uspostava upa bude i neposredan dokaz o potpunom hrvatstvu Bosne i Hercegovine. Nekoliko je upa obuhvaalo zajedno pojedine bive hrvatske i bosansko-hercegovake kotare, ime se eljelo razbiti predodbu o podvojenosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine te uvrstiti ideju o jedinstvenom povijesnom hrvatskom nacionalnom prostoru. Uspostavom velikih upa Dubrava, Hum, Posavje, Livac i Zapolje, Gora, te Krbava i Psat, trebalo je da jo vie ojaaju napori za potpunom eliminacijom upotrebe imena Bosne i Hercegovine, na emu je Paveli doslovno insistirao. 26 Upotrebom imena Bosne i Hercegovine krila se za ustae stalna opasnost naglaavanja posebnosti poloaja tih zemalja u NDH. Osnivanju upa Paveli je pridavao jo jedno znaenje: time je trebalo da se zavri proces uspostave upravnog sistema NDH, to je, prema Paveliu, ujedno bio i zavretak jedne etape u izgradnji ustake drave. Njome se, prema njegovim rijeima, zavravalo revolucionarno vrijeme u smislu prevrata, a nastupilo je vrijeme redovitog normalnog upravnog ivota. 26 Prema prikazanoj upravnoj podjeli povrina NDH iznosila je oko 102.000 km 2 . 27 U okviru osnovne podjele na 22 upe i grad Zagreb, ona se dalje dijelila na 141 kotar i 18 kotarskih ispostava, 31 grad, te oko 1000 opina. 28 Traei naina kako da prikriju ustupanje jadranske obale Italiji, ustae su razvili vrlo bunu propagandu oko veliine teritorija NDH. Glavna im je parola bila d a j e Poglavnikova Hrvatska najvea od poetka hrvatske povijesti.29
Ustaa, 3. VII 1941. Objanjavajui upanijsku p o d j e l u Paveli je naglasio svoju tenju da se upe pokrivaju teritorijalno s n e k a d a n j i m starim upama, ali poto je takvih u p a bilo previe, to sam spojio po nekoliko starih povijesnih upa zajedno, i napravio s a m ih Velikim upama. T a k o e r je isticao kako je nastojao da te upe dobiju i svoja povijesna imena. (Isto). 24 Isto. Paveli je istom prilikom obrazloio da u NDH nije u v e d e n a banska ast, zato to je o n a u prolosti esto puta bila nesrea za hrvatski narod. (Isto). 26 U okrunici Predsjednitva vlade NDH, 16. III 1942, u p u u j e se da ime Bosna i Hercegovina t r e b a upotrebljavati to manje, i to s a m o u povijesnom i e t n o g r a f s k o m znaenju, a isticati i m e n a velikih upa. (VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 27/21). U izjavi koju je d a o u isto vrijeme, Paveli je naglaavao da politiki ima Hrvatska s a m o j e d n o ime - Hrvatska, te da zbog toga u b u d u e t r e b a unutar hrvatske dravne granice izkorieniti p o k r a j i n s k a i m e n a u politikom smislu. (Spremnost, 5. IV 1942).
23 22

Ustaa, 3. VII 1941. Treba istai da podaci o povrini NDH nisu odraavali stvarni opseg njena teritorija. Oni su, naime, ukljuivali i p o d r u j e M e i m u r j a , koje su anektirali Maari. S p o m e n u t i podaci ukljuivali su i p o d r u j e opine Obrovac u okviru upe Vinodol i Podgorje, iako je to p o d r u j e bilo p o d talijanskom u p r a v o m . ' 28 Detaljnije p o d a t k e o t o m e donose: Brojitbeni izvjetaj, 1-2/1942, i R. Landikni, n. dj. 29 Ustaa, 22. V 1941.
27

26

Podaci o broju stanovnitva NDH prvenstveno se temelje na popisu stanovnitva iz 1931. godine, prema kojem je, na podruju to ga je obuhvaala NDH, 1931. godine bilo 5,657.085 stanovnika. 30 Meutim, vaniji su podaci o stvarnom broju stanovnika u NDH. Za te je procjene ustaki reim bio posebno zainteresiran, jer su se i u tome traili dokazi o veliini hrvatske drave. Dakako, uz to se ne smije isputati iz vida i nastojanje da se doe do procjene stvarnog broja stanovnika i zbog niza objektivnih potreba, to su ih nalagali zahtjevi ekonomske i vojne prirode. Prema statistikim analizama, izvrenim u NDH na osnovu postupka da se broju stanovnika, prema popisu od 31. III 1931, dodavao prirodni prirataj po natalitetu, trebalo je da broj stanovnika u NDH 31. XII 1941, iznosi 6,663.157.31 U okviru te procjene glavnu panju privlae podaci o nacionalnoj pripadnosti stanovnitva u NDH. Kriteriji, po kojima su ti podaci pravljeni, uvjerljivo pokazuju kako su bile tretirane pojedine nacionalnosti. Najvie se manipuliralo s podacima o broju srpskog i muslimanskog stanovnitva. Dok se broj Srba osjetno umanjivao, Muslimani su bezrezervno ukljuivani u brojke stanovnitva hrvatske nacionalnosti. U statistikama o podjeli stanovnitva na osnovi materinjeg jezika, i Srbi i Muslimani su ukljuivani u podatke o stanovnitvu koje govori hrvatskim jezikom. Radi jasnije ilustracije usporedit emo dvije tabele s podacima, koje je izradilo njemako ministarstvo vanjskih poslova, svibnja 1941,32 odnosno P. Peki. 33 Dok su prvi podaci vjerojatno blii realnom stanju, jer su raeni za konkretne potrebe Nijemaca, dotle drugi izraavaju gledite ustake politike.
Njem. MVP Hrvati Srbi Muslimani Nijemci Maari idovi Slovenci esi i Slovaci 3,300.000 1,925.000 700.000 150.000 75.000 40.000 30.000 65.000 Peki 4,868.831 1,250.000
-

170.500 69.000
-

37.000 44.000

Kako se vidi, osjetno je velika razlika u podacima o broju Srba u NDH, dok su Muslimani uraunati u podatak o broju Hrvata. 34

Brojitbeni izvjetaj, 1-2/1942. Isto. U br. 5-8/1942, navodi se da s p o m e n u t i p o d a t a k odraava vjerojatno s a d a n j e stanje stanovnitva. Detaljni podaci d o n o s e se i u zborniku Naa domovina, I, n. dj., 117. 32 Ove p o d a t k e je objavio J. Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki p o k r e t u Srbiji 1941, n. dj., 22-23.
31

30

P. Peki, n. dj., 97. Podatke o broju stanovnitva po m a t e r i n j e m jeziku i vjerskoj pripadnosti, a p r e m a popisu iz 1931, donosi R. Landikui, n. dj., 13. P r e m a tadanjim p o d a c i m a u BiH je 1940. bilo 915.000 Muslimana. (Damija u Zagrebu - U s p o m e n otvorenja, lanak: B r o j a n o stanje n e k a d a i danas, Zagreb
34

33

ORGANIZACIJA I ULOGA USTAKOG POKRETA Po dolasku na vlast u NDH, ustaki pokret je pristupio i organizaciji vlastitih redova, kako bi udovoljili potrebama to ih je nametnula nova situacija. Ustaka skupina na elu s Paveliem teila je da kvalitetno promijeni svoj dotadanji status, da se iz ilegalne, odnosno polulegalne organizacije, pretvara u masovni pokret, da od malobrojne organizacije vojniki okupljenih lanova, prerastu u iroki pokret koji bi politiki i ideoloki organizirao najvei dio hrvatskog naroda. Rezime tih tendencija izrazio je novopokrenuti glavni organ ustakog pokreta Ustaa, ovim rijeima: U ustakoj hrvatskoj dravi, koju su stvorili Poglavnik i njegove ustae, mora se ustaki misliti, ustaki govoriti i to je najglavnije - ustaki raditi. Jednom rijei, itav ivot u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj mora biti ustaki. 35 Ustav ustakog pokreta, tj. glavni dokument o naelima njegove organizacije, koji je nastao u emigraciji, istican je kao temeljni akt, kojim se pristupalo daljnjem organiziranju pokreta. Pozivajui se na njega, Paveli je potpisivao svoje prve odredbe o ustakoj organizaciji, pa je tako 10. svibnja izdao odredbe o utemeljenju Glavnog ustakog stana u NDH i osnivanju Ustake vojnice. Trebalo je da to budu prvi konkretni koraci u organiziranju ustakog pokreta kao regularne i jedine politike organizacije u NDH. Dok je uspostavom GUS-a bio samo zamijenjen naziv dotadanjeg privremenog Ustakog nadzornog stoera te legalizirani status i djelatnost rukovodee ustanove ustakog pokreta iz vremena emigracije, do osnivanja Ustake vojnice dolo je zbog konkretnih potreba. Naoruane jedinice ustakog pokreta nametnule su se kao prijeka potreba u procesu uspostavljanja ustake vlasti i u cilju njena ouvanja. Paveli je isticao da se Ustaka vojnica osniva u cilju osiguranja tekovina ustake borbe i hrvatskoga narodnog ustanka, te u cilju obrane Nezavisne Drave Hrvatske. Bilo je to, dakle, stvaranje posebnih oruanih jedinica, koje su po svom statusu bile izvan okvira vojne organizacije NDH i zapovjednik kojih je bio neposredno podreen Paveliu. Uvjeti koji su bili propisani za pristup u Ustaku vojnicu pokazuju da se na nju raunalo kao politiki najpouzdaniju oruanu snagu i oslonac. Glavni moto je bio: Vojnikom Ustake vojnice mogu pak postati samo najbolji i najizabraniji. Uz to se posebno naglaavalo da pristupanjem u Vojnicu njen pripadnik mora biti svijestan, da tim inom ne pristupa jednoj redovitoj vojsci, iz koje se, kad odslui vojni rok, moe slobodno i bez posebnih obaveza povratiti svojoj kui. Naprotiv: Ustaki vojnik vee se poloenom prisegom na doivotnu vjernost Poglavniku i preko njega Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, te ga od te obvezatne dunosti moe osloboditi samo smrt ili neasni otpust. 36 Ustaka se vojnica u mnogome stvarala po uzoru na nacional-socijalistike i faistike jedinice Hitlera i Mussolinija, pa je bilo logino da su njeno jezgro bili ustae emigranti; oni su u poetku bili gotovo iskljuivo jedini pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB). Vaniji pothvat u organiziranju bila je Pavelieva odredba o sastavu i djelovanju ustakog pokreta, u lipnju 1941, prema kojoj taj pokret postaje iskljuivo i jedino politiko tijelo i organizacija u NDH. 37 Cjelokupna djelatnost ustakog pokreta podijeljena je tom odredbom na tri grane: 1. Politiko-organizaciona grana, koja je imala zadau organiziranja u organizacije Ustakog pokreta, te duevni odgoj lanstva te puanstva uope. Toj je grani posebno
35 36 37

Ustaa, 13. VI 1941. Ustaa, 22. V 1941. Hrvatski narod, 24. VI 1941.

povjereno organiziranje i odgoj ustakog podmladka unutar ustakog pokreta, kao i organiziranje enskih odjela. Za rukovodioce pojedinih polja rada te grane postavljeni su tzv. upravni zapovjednici, koje je imenovao Paveli. Organizacija te grane pokreta vrila se po odreenim organizacionim jedinicama. Posebna panja je poklonjena organiziranju omladine. U tzv. Ustakoj mladei trebalo je da bude sva omladina, ukljuivi i studentsku, u dobi od 7. do 21. godine. Organizacija Ustake mladei dijelila se prema uzrastu lanova na etiri manje: Ustaku uzdanicu (7-11 god.), Ustake junake (11-15 god.), Ustaku Starevievu mlade (15~21.god.) i Sveuilitarce. 38 Mjesto i ulogu Ustake mladei definirao je Z. Blaekovi, jedan od njenih voa, ovim rijeima: Ustaka mlade je danas jedina slubena organizacija Nezavisne Drave Hrvatske za sve grane odgoja mladei. Sve dosadanje organizacije, koje su bile u bivoj Jugoslaviji, imale su zapravo zastarjele nazore i nisu bile u duhu vremena u kome se danas ivi. Ukoliko su one i bile u duhu pravog hrvatstva ipak ih je bilo potrebno osvjeiti i uliti u njih novi duh, koji je sada zavladao ne samo kod nas, nego i u cijeloj Europi. Danas niti mi Hrvati ne moemo biti vie odcijepljeni iz te cjeline, koju stvaraju europski narodi, nego moramo poi korak uz korak s naim velikim susjedima ( . . . ) . Svrha je organizacije da stvori jaku nacionalnu i socijalnu omladinu. Sva naa omladina mora biti nosilac dravne ideje i same drave. 39 Ustaka koncepcija organiziranja omladine naila je u praksi na velike tekoe, pa su se ustae sluili razliitim prisilnim mjerama. Tako je zapovjednik Ustake mladei Ivan Orani, izjavio da svaki onaj koji bude sabotirao, bilo od mlaih ili starijih, bit e smjesta uniten, jer sva omladina od 7 do 21 god. mora biti u Ustakoj mladei. 40 Meutim, ve prvi izvjetaji ustakih funkcionera iz raznih krajeva pokazali su da najvea veina omladine nije bila uope zainteresirana za ustaki pokret. 41 2. Ustaka vojnica je - prema spomenutoj odredbi o sastavu i djelovanju ustakog pokreta - bila druga grana u sklopu ustakog pokreta. Jedinice Ustake vojnice bile su: roj, vod, sat (satnija, tj. eta) i bojna (bataljon). U posebnim sluajevima bilo je predvieno formiranje i veih jedinica, pukovnija, koje su sainjavale dvije ili vie bojna. Na elu svih jedinica Ustake vojnice nalazio se njen Glavni stoer, iji je zapovjednik bio neposredno potinjen Paveliu, kao vrhovnom zapovjedniku svih ustakih vojnih snaga. U organizacionom pogledu Ustaka vojnica se dijelila na est slubi: a) Bojna na slubi pri Poglavniku (PTB), u koju je trebalo da budu regrutirani mladii od 18. do 24. godine starosti. U njoj su bili u prvom redu oni koji su organizirani u ustakim logorima u Italiji, zatim oni za koje se smatralo da su bili proustaki aktivni u Kraljevini Jugoslaviji. Ta bojna je kasnije proirena u Poglavnikov tjelesni sdrug. (PTS). b) Redovite djelatne bojne, u koje su bili regrutirani mladii od 18. do 25. godine. c) Pripremne ustake bojne u koje su prema potrebi regrutirani mladii na bazi dobrovoljnog prijavljivanja. d) Priuvne ustake bojne, u koje ulaze svi muki lanovi Ustakog pokreta i enski ustaki odjeli, a kojima je svrha u prvom redu odgojni rad u narodu.
Narodne novine, 5. XI 1941. Hrvatski narod, 15. VI 1941. 40 AH, Fond S a b o r a NDH, Pred. spisi 246-6, 23. VIII 1942. 41 Jedan od zapovjednika Ustake mladei konstatira: Sve o n o to su novine donaale o raznim p r i r e d b a m a i n a s t u p i m a s a m o je pjena od s a p u n a i jedan veliki blef za s t r a n c e i za nas same. Organizacija Ustake mladei najvee je P o t e m k i n o v o selo u H r v a t s k o j (...). (Isto).
39 38

e) Ustaki podmladak, koji je, s obzirom na politiko-organizacionu stranu, pripadao prvoj grani, ali je trebalo da Ustaka vojnica vodi rauna o njegovom sportskom odgoju. f) Vojno-radna sluba, koja je obuhvaala sve mukarce od 19. godine do poziva u vojsku, ako ve nisu stupili u neke druge aktivne ustake organizacije. Organizacija te slube vrila se u okviru domobranstva. 3. Trea grana bila je Ustaka nadzorna sluba (UNS). Osnovna zadaa UNS-a, prema toj odredbi, bila je bditi nad cjelokupnim radom ustakih i dravnih dunostnika, paziti da cjelokupni rad ustakih organizacija i dravnih ustanova bude u skladu s ustakim naelima, te pobijati sav onaj moebitni rad, koji bi iao na tetu hrvatske dravne nezavisnosti, na tetu irokih hrvatskih narodnih slojeva i seljakog naroda napose, te koji bi na bilo koji nain pokuao ugroziti tekovine hrvatske oslobodilake borbe. 42 Istodobno s aktima o organizaciji ustakog pokreta pristupilo se i formalnom konstituiranju rukovodeih organa, te imenovanjima funkcionera. Taj proces uglavnom poinje potkraj travnja. Osim imenovanja spomenutih privremenih povjerenika, koji su imali izvanredne funkcije na pojedinim podrujima NDH, pristupilo se i imenovanjima ustakih funkcionera na temelju odredaba o organizaciji pokreta. Poetkom svibn ja dolo je i do formalnog konstituiranja GUS-a, tj. imenovanja njegovih funkcionera; doglavnika, poglavnih pobonika i povjerenika. Prvi doglavnici koje je Paveli imenovao bili su Mile Budak - kojemu je ta funkcija, kako je ve reeno, dodijeljena jo u emigraciji -, zatim Ademaga Mei i Jozo Sunari, a kasnije su, u veim ili manjim vremenskim razmacima, imenovani i drugi: Marko Doen, Slavko Kvaternik, Luka Lei, Andrija Betlehem, Stjepan Matijevi, Miko Raan, Mate Frkovi, Milan Frajsman, Ljudevit ole, Lovro Sui, Vilko Begi, Janko Torti, Ivan elan, Jure Pavii. Doglavnici su inili tzv. Doglavniko vijee. Istodobno su tekla i imenovanja poglavnih pobonika, koji su sainjavali tzv. Poboniki zbor. To su bili: Bla Lorkovi, Ivan Orani, Ivan Javor, Mijo Bzik, Alija uljak, Mira Vrliak-Dugaki, Vjekoslav Blakov, Hakija Hadi. Treu grupu funkcionera u GUS-u inili su povjerenici, koji nisu imali nita zajedniko sa spomenutim ustakim povjerenicima u pojedinim podrujima, koji su bili imenovani za privremeno vrenje dunosti i organiziranje vlasti. To je bila i najmnogobrojnija grupa funkcionera u GUS-u, a u njoj su, tokom vremena, bili: Eugen Kvaternik, Vjekoslav Luburi, Vilko Penikar, Branko Rukavina, Frane Mileti, Ante titi, Zdenko Blaekovi, Boo Cerovski, Vlado Singer, Vlado Herceg, Tomislav Grgi, Danijel Crljen, Vlado Joni, Franjo Laslo, Aleksandar Seitz. 43 Iako je GUS formalno bio glavni rukovodei organ ustakog pokreta, nikada nije obavljao namijenjenu mu funkciju. GUS zapravo ni u jednom momentu postojanja NDH nije bio konstituiran, to je takoer dokaz o njegovoj prividnoj djelatnosti. Paveli je prvenstveno po vlastitom nahoenju - imenovao njegove lanove, smjenjivao ih i obavljao preimenovanje, obrazlaui to potrebom reorganizacije vodstva pokreta. Prema tome, i sami lanovi GUS-a, koji su manje vie doista predstavljali grupu najutjecajnijih ljudi u NDH, nisu taj svoj utjecaj i autoritet ispoljavali kao najvii funkcioneri pokreta, nego preko drugih funkcija i poloaja to su ih zauzimali. 44 Od samog poetka, praksa
Hrvatski.narod, 24. VI 1941. Ova rekonstrukcija je izvrena na osnovu slijedeih izvora i literature: Ustaa, 22. V 1941; Hrvatski narod, 8. i 15. VI 1941;IHRPH, ist. mat. B. Kavrana, prijepis; P. Peki, n.dj., 146; Hrvatska gruda, 24. VII [943. 44 Karakteristina je izjava Ademage Meia o funkciji doglavnika u GUS-u: Ja nisam bio lan nijedne vlade u NDH, nego sam bio doglavnik. Imenovan sam p o e t k o m aprila 1941. za doglavnika. Moj djelokrug nipoto nije bio o d r e e n . Istom, 1943. god. o d r a n o je doglavniko vijee sa poglav43 42

je pokazivala da GUS sam po sebi, kao najvii organ pokreta, ne ispoljava i adekvatne kompetencije. Njegova je daljnja funkcija sve vie bila poasnog karaktera, to e kroz stanovito vrijeme i slubeno doi do izraaja. Najutjecajnije funkcije u organizaciji ustakog pokreta, kako je ona bila zamiljena spomenutom odredbom o sastavu i djelovanju pokreta, imali su glavni rukovodioci spomenutih triju grana: politiko-organizatorne, Ustake vojnice i UNS-a. S obzirom na politiku ulogu i djelatnost, trebalo je da ustaki pokret prvenstveno dolazi do izraaja preko politiko-organizatorne grane. Organiziranje veine lanstva u pokretu, moralo se obavljati u okviru njene organizacione sheme, s ciljem da ta organizacija obuhvati itav narod. Kriterij za organizacionu podjelu lanstva bili su spol i starost, na osnovu ega su stvorene tri organizacije. Jedna je organizacija okupljala mukarce ustae, druga je organizirala ene ustakinje, a u treoj se organizirala muka i enska omladina do 21. godine pod imenom ustake mladei Posebno se izdvajao tzv. Sveuilini stoer, koji je organizirao u ustakom pokretu studentsku omladinu. Na elu tih organizacija nalazili su se upravni zapovjednici: Bla Lorkovi na elu ustaa, 46 na elu ustakinja Irena Javor, 46 dok je zapovjednik Ustake mladei bio Ivan Orani 47 Na elu Sveuilinog stoera nalazio se poseban stoernik 48 Upravni zapovjednici su najvie dolazili do izraaja kao funkcioneri pokreta, a u politikoj praksi te su funkcije i njihovi nosioci na neki nain bili sinonim za vodstvo ustakog pokreta, dakako uz samog Pavelia kao poglavnika. U praksi je najvie, s obzirom na funkciju, dolazio do izraaja upravni zapovjednik ustaa, tj. mukaraca iznad 21 godine, kao glavne snage pokreta. Tako se u praksi Blaa Lorkovia, a jo vie njegove nasljednike, smatralo glavnim ovjekom u pokretu iza Pavelia, to je bilo prilino relativno. Inae, upravni zapovjednik ustaa ee je bio nazivan i poznat kao glavni povjerenik GUS-a. Meu vanijim kompetencijama upravnog zapovjednika ustaa svakako je najvanija bilo to to je glavni povjerenik GUS-a osobno predlagao Paveliu kandidate za ustake stoernike, tj. glavne funkcionere pokreta na podrujima velikih upa. 49 Od svibnja se pristupilo i organiziranju niih institucija ustakog pokreta. To su bili rojevi (ustaka jedinica u pojedinom selu), tabori (jedinica na podruju opine), logori (skup svih tabora na podruju kotara) i stoeri (skup svih logora na podruju jedne upe). Paveli je osobito znaenje pridavao ulozi ustakih funkcionera u tim institucinikom i 6 doglavnika i u svemu s m o imali o k o 6 sjednica. (...) Na tim vijeima raspravljale su se m a n j e vane stvari i mi n i s m o imali osobitog uticaja na voenje javnih poslova. (VII, Fond NDH, kut. I. 0 . 9.) O ulozi povjerenika u GUS-u Z. Blaekovi navodi da su povjerenici po rangu bili vii od stoernika, no nisu imali u p o k r e t u nikakovu izvrnu organizacijsku vlast. (IHRPH, ist. mat. Z. Blaekovia, prijepis).
45 U proljee 1942. Lorkovia je zamijenio Ljudevit ole, a od 1943. dunost u p r a v n o g zapovjednika ustaa vrio je Boidar Kavran. (IHRPH, ist. mat. B. Lorkovia i B. Kavrana, prijepisi). 46 O d r e d b u o organizaciji enske loze objavio je Hrvatski narod, 19. XI 1941. 47 IHRPH. ist. mat. B. Kavrana, prijepis. Orania je u ljeto 1944. zamijenio Feliks Niedzielski. Prva o d r e d b a o Ustakoj mladei objavljena je u s r p n j u 1941. ( Ustaa, 22. VII 1941). 48 Stoernici Sveuilinog stoera bili su Z. Blaekovi, zatim F. Mileti, M. K a r a m a r k o i F. Nevisti. P r e m a s p o m e n u t o j o d r e d b i o Ustakoj mladei (bilj. 47) u okvir te organizacije ulazila je i s t u d e n t s k a omladina, ali je ona ipak bila zasebno organizirana. Paveli je izdao o d r e d b u o d o p u n i Ustava p o s e b n o m formulacijom, p r e m a kojoj je sveuilina i visokokolska omladina o k u p l j e n a u zasebnom stoeru. ( Ustaa , 22. V 1941). P r e m a izjavi Z. Blaekovia, Sveuilini stoer je ostao do kraja 1942. u okviru organizacije Ustake mladei, a od tada je p o s t a o zasebna organizaciona jedinica ustakog pokreta. (IHRPH ist. mat. Z. Blaekovia, prijepis). 49

IHRPH, ist. mat. B. Kavrana, prijepis.

jama, tj. tabornika, logornika i stoernika. U spomenutom govoru, 30. lipnja, on je, obraajui se tim funkcionerima, a u prvom redu stoernicima, naglaavao da im je glavna dunost organizirati po cijeloj zemlji, svaki na svom podruju, zdrave jedinice Ustakog pokreta, organizirati meu narodom najbolje, najsavjesnije, najispravnije, najestitije Hrvate i usredotoiti u organizaciji Ustakog pokreta, u logoru, taboru itd., kako je to ve predvieno, da se kroz cijelu domovinu, kroz sav hrvatski narod i formalno stvori vrsta okosnica, koja e hrvatski narod biti kadra zadrati u slobodi, koja e biti kadra ouvati ga od nezdravog tuinskog, a i domaeg nehrvatskog, protuhrvatskog, nesocijalnog i protusocijalnog upliva i nametanja. 50 Proces imenovanja stoernika nije tekao onako formalno kao to su postavljeni upani. On je bio i neto sporiji, a moe se podijeliti u dvije faze tokom 1941. godine. Prva faza traje do kraja srpnja i u tom razdoblju su imenovani stoernici u 14 upa, dakle, u dvije treine. 51 U drugoj fazi dolo je do ponovnog imenovanja ustakih stoernika, poto su svi dotadanji stoernici, kao i ostali nii funkcioneri (logornici, tabornici i njihovi pomonici), bili posebnom Pavelievom odredbom od 9. kolovoza 1941. razrijeeni svojih funkcija. 52 Novim imenovanjima, to su uslijedila od sredine rujna i bila provoena do sijenja 1942, postavljeni su ovi stoernici: Jerolim Kati - Pliva i Rama; uro Ferenak - Zagorje; Stjepan Pieta - Bilogora; iril Kralj - Baranja; Marko Ivi - Pokupje; Marijan ola - Krbava i Psat; Ivan uto - Livac i Zapolje; Stjepan Doen - Vuka; Stjepan uto - Usora i Soli; Mirko Beijan - Sana i Luka; Petar Paradik- Lava i Gla; Marko Mihaljevi-Vrhbosna; Jurica Frkovi - Lika i Gacka; Ivica Terzi - Posavje; Nikola Ikica - Gora; Ivan Zovko - Hum; Mijo Haka - Modru; Drago ubrini - Vinodol i Podgorje; Vlado Herceg - Dubrava; Boo Kavran - Zagreb. 53 Veinom su u ovoj grupi stoernika bili ustae emigranti, koji su s Paveliem doli u zemlju. Ustaka vojnica, o kojoj e kasnije biti rijei u prikazu oruanih snaga NDH, jer je njena djelatnost u tom pogledu i dolazila prvenstveno do izraaja, bila je druga grana u okviru organizacije ustakog pokreta. Ovdje treba istai da se na njenom elu pojavilo nekoliko ustaa, koji su ubrzo postali veoma utjecajni. To su ujedno bili i prvi vii ustaki oficiri, kojima je Paveli dodijelio inove ustakih pukovnika. To su bili: Tomislav Serti, prvi organizator Vojnice, Ante Mokov, prvi zapovjednik PTB-a, Juco Rukavina, kojega je Paveli u studenom 1941. imenovao zapovjednikom Vojnice, Vjekoslav Servatzy, Stjepan Tomii, Mijo Seletkovi, Ivan Hereni. 54 Posebna ustanova u okviru ustakog pokreta bila je Ustaka nadzorna sluba, koja je, trebalo prema spomenutoj odredbi, da ini treu granu pokreta. UNS je osnovan posebnom odredbom u kolovozu 1941. i ubrzo se razvio u najjau policijsku ustanovu NDH, to su mu, dakako, omoguavale i dodijeljene kompetencije. Imao je pravo nadzora nad cjelokupnim radom upravnih i ustakih ustanova. Njegova je zadaa bila definirana citiranom odredbom o organiziranju ustakog pokreta, iz lipnja 1941: Ustakoj nadzornoj slubi - navodi se u prvom lanu nove odredbe - zadaa je i dunost sprieUstaa, 3. VII 1941. To su bili ovi stoernici: Mato Frkovi u upi Zagorje; Ivan Rojnica - Dubrava; Slavko Tomljanovi, te u b r z o poslije njega Petar Smoli - Vinodol i Podgorje; Boo Petrai - Vuka; M u h a m e d Hadiba-auevi - Usora i Soli; Viktor Guti - Sana i Luka, Krbava i Psat; Ivan Zovko - Hum; Julije Spalj - Modru; Marko Ro - Bribir i Sidraga; Ivan Dovgan - Lava i Gla; Josip Roankovi, a ubrzo poslije njega J u r a j Rebok - Gora; Maksim uk - Pokupje; Ante H a m - Baranja. (Ustaa, 22. V, 13. VI, 3. VII i 3. VIII 1941). 52 Ustaa, 17. VIII 1941. 53 Ustaa, 28. IX i 30. XI 1941; Hrvatski narod, 18. I 1942. 54 Hrvatski narod, 24. VI 1941; Ustaa, 16. XI 1941.
51 50

avati svaku djelatnost, koja bi ugroavala slobodu i nezavisnost Nezavisne Drave Hrvatske, mir, spokojnost i sigurnost hrvatskog naroda i tekovine oslobodilake borbe Hrvatskog ustakog pokreta. 66 Dakako da je ovako formulirana njena zadaa omoguavala ustakim funkcionerima u UNS-u vrlo elastinu i raznovrsnu interpretaciju kompetencija ove ustanove, to se u praksi poelo vidljivo ispoljavati. No, tenja grupe ustaa na elu sa Eugenom Didom Kvaternikom, koji su radili na osnivanju UNS-a, da se nametne svim ostalim segmentima ustakog pokreta naila je na opoziciju, pa je prva verzija odredbe o osnivanju UNS-a bila ponitena. Ona je, naime sadravala formulaciju po kojoj je trebalo da UNS bude nadreen svim upravnim, ustakim i vojnim organima. Prema toj formulaciji bile bi dune sve dravne i samoupravne oblasti, sve obrambene snage u dravi, sve postrojbe i ustanove Hrvatskog ustakog pokreta pruati Ustakoj nadzornoj slubi svaku pomo, koju zatrai te izvravati sve njene upute i zahtjeve 66 (podcrt. F. J.). Tako definirani status UNS-a naiao je na protivljenje drugih upravnih i ustakih ustanova i funkcionera, 6 7 pa je Paveli morao ponititi tako formuliranu odredbu, opravdavajui se d a j e to bio tek jedan od nacrta, donesena je-nova odredba, istog sadraja, ali s izmijenjenim tekstom sporne formulacije. U njoj se odnos UNS-a prema tim ustanovama svodi na pomaganje njegove djelatnosti. 68 Praksa je, meutim, uvjerljivo pokazivala da je UNS koncentrirao najveu vlast sve do kraja svog postojanja, sijenja 1943, kada je bio ukinut. 69 Takva djelatnost UNS-a bila je usko vezana uz ime njegova efa Eugena Kvaternika, kojemu je taj poloaj omoguio vrlo jak politiki utjecaj u NDH. Osim njega, u UNS-u se poela sve vie isticati grupa vrlo utjecajnih ustaa. Meu njima su bili najpoznatiji efovi pojedinih odjela UNS-a, Vjekoslav Luburi, Viktor Tomi i Juco Rukavina. UNS se sastojao od etiri ureda: prvi ured (Ustako redarstvo), koji je vodio politike predmete i bio podijeljen u tri odsjeka (komunistiki, idovski i srpski); drugi ured (Ustaka obavjetajna sluba), koji je vrio hapenja i provodio istrage; trei ured (Ustaka obrana), predstavljao je posebnu vojniko-policijsku formaciju koja je organizirala koncentracione logore; etvrti ured (Osobni odsjek). Kasnije je u okviru UNS-a osnovan i peti ured (Ustaka sigurnostna sluba), koji je takoer vrio hapenja i organizirao Pavelievu tjelesnu strau. 60 Organizaciona shema ustakog pokreta bila je prilino komplicirana, to se nuno odraavalo u praksi, pa su se mijeale kompetencije u razliitim poslovima i akcijama. Razumljivo, odredbe nisu same izazivale ukrtavanje i sukobljavanje ingerencija i interesa pojedinaca ili grupa, ali su sigurno tome pridonosile. I Ustaka vojnica i UNS ili poNarodne novine, 26. VIII 1941. Ta je verzija o d r e d b e objavljena u Narodnim novinama, 25. VIII 1941. 57 P r e m a svjedoenju A. Mokova, do s u k o b a oko pitanja k o m p e t e n c i j a dolo je izmeu funkcionera Ustake vojnice i UNS-a. Mokov navodi da je Vojnica teila da UNS b u d e pod n j e n i m zapovjednitvom, na to je u p r v o m m o m e n t u i Paveli pristo, ali je to sprijeio Dido Kvaternik svoj o m intervencijom. (VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9.)
56 56 U Narodnim novinama, 26. VIII1941, objavljena je p o s e b n a o d r e d b a o ponitavanju prve verzije i nova o d r e d b a . U toj novoj o d r e d b i s p o m e n u t a formulacija glasi: Dravne i s a m o u p r a v n e oblasti, sve o b r a n b e n e snage u dravi, sve p o s t r o j b e i u s t a n o v e Hrvatskog u s t a k o g p o k r e t a podupirat e (podcrt. F. J.) u s t a k u n a d z o r n u slubu u toj njezinoj zadai. 59 Po svojoj organizaciji UNS je bio d o n e k l e u r e e n po uzoru na Glavni u r e d dravne sigurnosti Treeg Reicha (Reichssicherheitshauptamt), obavljajui f u n k c i j u i dravne policije i tajne obavjetajne slube, koja je t r e b a l o da vri nadzor n a d s a m i m p o k r e t o m . (L Hory-M. Broszat, n. dj., 86). 60 Narodne novine, 26. VIII i 20. XI 1941. Detaljan prikaz organizacione s h e m e UNS-a daje D. Lazi u prilogu: Organizacija policijsko-obavetajne slube Nezavisne Drave Hrvatske, Zbornik za istoriju, br. 6, 7, Novi Sad 1972. i 1973. 55

jedini upravni zapovjednik, to znai GUS, nerijetko su istodobno isticali svoju kompetenciju, otkrivajui tako latentne sukobe izmeu grupa na elu najviih ustanova pokreta. Naravno, to je utjecalo i na druge ustae i na njihovo shvaanje organizacije ustakog pokreta, pa se na vodstvo pokreta, njegov utjecaj i znaenje promatralo gotovo iskljuivo oima ustanova, grupa funkcionera ili pojedinaca, koji su tamo vodili glavnu rije. 61 I samo je ustako vodstvo bilo svjesno da takvi odnosi sve vie oteavaju funkcioniranje i ustakog i upravnog aparata, no bilo je nemono da razrijei taj vor, pa se pred javnou pokuavalo opravdati parolom d a j e 1941. bila godina revolucionarnog previranja, kada je ustaki pokret ulagao napore na uspostavljanju vlasti. Nova etapa trebalo bi da nastupi, prema isticanju ustakog vodstva, od nove, 1942. godine, koja treba da bude posveena potpunoj izgradnji hrvatskog ustakog pokreta na terenu. Takav razvoj namee i potrebu novih statutarnih odredaba o organizaciji ustakog pokreta. Karakteristina je izjava Blaa Lorkovia, glavnog povjerenika GUS-a, o ustrojstvu, dosadanjem i buduem radu svih grana Hrvatskog ustakog pokreta, sredinom sijenja 1942. Djelatnost ustakog pokreta u toku 1941. on je podijelio u dvije osnovne faze. Prva faza, koju naziva revolucionarnom, trajala je do ljeta, tj. do spomenute smjene svih ustakih stoernika, logornika i tabornika. Zatim je nastupila faza konstruktivnog rada, kada novi stoernici imaju osnovnu zadau da na svojim podrujima sprovedu mobilizaciju Hrvata od 18-24 godine starosti u tzv. Pripremne ustake bojne, koje bi imale osigurati tekovine ustake revolucije i da budu imbenik mira i reda na podruju stoera koji se poklapaju s veliinom pojedinih velikih upa. Lorkovi je nadalje istakao da e ubrzo biti donesen i poseban dokument o organizaciji ustakog pokreta, koji nameu potrebe nove situacije. 62 U kolovozu 1942. bio je objavljen Propisnik o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama Ustae - Hrvatskog oslobodilakog pokreta. 63 Propisnik odraava tenju ustakog vodstva da se definira ideoloka i politika uloga ustakog pokreta u NDH, tj. da se preciznije izrazi njegov status za razliku od onoga u emigraciji. Koncepcija ustrojstva pokreta se u biti nije mijenjala. Osnovne organizacione ustanove ostaju tabor, logor i stoer. U njima se postrojavaju lanovi pokreta s ciljem da se bolje ostvari zadaa pokreta u svim njegovim dielovima i u svim krajevima Nezavisne Drave Hrvatske. Sve te ustanove obuhvaa GUS, kao vrhovna uprava i vodstvo Pokreta za cielu dravu. Glavno je znaenje Propisnika bilo u tome to on prilino detaljno obrazlae zadau tih ustanova i njihovih funkcionera. U organizaciju GUS-a unosi se i novost, koja je trebalo da bude vrlo znaajna. Bila je to funkcija tzv. doglavnika-postrojnika, koji prema Propisniku, upravlja cielim Pokretom i vodi ga po odredbi Poglavnika. Taj je postrojnik trebao biti glavna spona izmeu ustake organizacije i Pavelia. Takvo se rjeenje u praksi nametnulo i prije negoli je Propisnik objavljen. Tako je u svibnju 1942. Paveli imenovao Ljudevita olca doglavnikom-postrojnikom i ministrom. Time je Sole u stvari zamijenio Blaa Lorkovia na njegovoj dotadanjoj funkciji glavnog povjerenika GUS-a, dobivi znatno vee kompetencije. 6 4 Propisnik je utvrdio irinu tih kompetencija. Daljnja vanija novina koju donosi Propisnik, bila je uvoenje jo dviju ustanova u najviem vodstvu ustakog pokreta. To su bili Veliko viee Pokreta i Sabor Pokreta. Vijee je trebalo da sainjavaju svi vii funkcioneri GUS-a
61 P r e m a rijeima j e d n o g od f u n k c i o n e r a u GUS-u, na t e r e n u su pripadnici pokazivali f r a p a n t no n e p o z n a v a n j e organizacije ustakog p o k r e t a . Mnogi su ustae gledali na p o k r e t s a m o k a o UNS, ili kao ustako redarstvo. (AH, F o n d S a b o r a NDH, spis p o d naslovom: Glavni ustaki stan, v r h o v n a ustanova UP na k o n c u 1943, 26. XII 1943). 62 Hrvatski narod, 18. I 1942. 63 Propisnik je objavljen u Narodnim novinama, 13. VIII 1942. 64 IHRPH, MF 22, sn. 458.

8 - USTASE I NDH

113

i stoernici, a zadaa mu je da se bavi pitanjima, koja se odnose na uvrenje i proirenje ustake misli i Pokreta, te koja se odnose na stvarnu primjenu i provedbu ustakih naela u narodnom ivotu i dravnom ustrojstvu, u zakonima, zakonskim odredbama i naredbama. Prema Propisniku, Sabor treba da se bavi razmatranjem djelatnosti pokreta kroz jednu radnu godinu, utvrujui rezultate i odreujui smjernice za daljnji rad. Oba ova tijela saziva poglavnik i predsjedava im. Kako se iz tih formulacija vidi, vijee i sabor ustakog pokreta zamiljeni su da budu najodgovornija tijela pokreta. injenica je, meutim, da se nisu nikada sastali. 66 I to je bio jedan od vidljivih dokaza o sporednom znaenju svih formalnih odredaba o organizaciji i djelatnosti ustakog pokreta, pa tako i Propisnika. Njegova e primjena u daljnjoj praksi biti neznatna i bezvrijedna. 66

ORGANIZACIJA ORUANIH SNAGA

Formalni poetak stvaranja i organiziranja oruanih snaga NDH bila je citirana Kvaternikova odredba o osnutku vojske i mornarice Drave Hrvatske, 10. travnja. Tih prvih dana, tj. do Pavelieva dolaska u Zagreb, Kvaternik je sebe oznaavao zapovjednikom cjelokupne vojne snage. U prvoj vladi NDH, koju je Paveli imenovao 16. travnja, Kvaternik je dobio funkciju zapovjednika vojske i ujedno Ministra Hrvatskog domobranstva. Taj njegov ministarski resor, prema istoj Pavelievoj odredbi, sastojao se od kopnene, zrane i pomorske vojske, te orunitva i cjelokupnog prometa. 67 Ustako vodstvo je teilo da se to prije pristupi organiziranju oruanih snaga NDH, a pri tom je bilo bitno da se organizira komandni kadar. U Kvaternikovoj odredbi od 10. travnja stoji da e se u vojsku NDH postavljati i unapreivati oficiri, podoficiri i vojni inovnici iz redova onih, koji su do tada bili aktivni u vojsci i mornarici Kraljevine Jugoslavije, a isto tako i oni koji to nisu bili. Mislilo se poglavito na bivi i umirovljeni starjeinski kadar iz vremena Austro-Ugarske. To je bilo vie motivirano politikim razlozima nego vojno-strunima. Stvaranje hrvatskog domobranstva, kao glavnine oruanih snaga NDH, je naglaavano i kao nastavak tradicije domobranstva iz Austro-Ugarske. To staro hrvatsko domobranstvo, koje je nastalo po sklapanju hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, i trebalo da bude jedna od znaajki dravno-pravne autonomije Hrvatske, isticano je u NDH kao predtea hrvatske oruane snage. 68 Bivi komandni kadar ponovo je trebalo da doe do izraaja u organiziranju domobranstva u NDH. Tom kadru, koji je sa slomom Austro-Ugarske izgubio svoju dotadanju drutvenu poziciju, odgovarala je svaka nova situacija koja bi obeavala rehabilitaciju. Antijugoslavenski duh, kojim su umirovljeni austro-ugarski oficiri bili proeti, trebalo je da dobije u novoj situaciji posebno znaenje. No, ustako je vodstvo isto tako raunalo i na dotad aktivne i rezervne oficire u jugoslavenskoj vojsci, meu kojima je bilo pojedinaca nezadovoljnih svojom karijerom i pozicijom, te separatistiki raspoloenih.
IHRPH, ist. mat. B. Kavrana, prijepis. P r e m a n e k i m p o d a c i m a GUS u stvari nije ni postojao, nego je to bila jedna vrsta vegetiranja. Poloaj p o s t r o j n i k a nije stvarno nikada bio t o n o o d r e e n . Nisu postojali vidljivi znaci povezanosti izmeu GUS-a i ustakog lanstva na t e r e n u . Nije bilo jasnije podjele i razgranienja poslova nego se sve improviziralo. (Kao u bilj. 61).
66 67 68 65

Narodne novine, 11. i 17. IV 1941. Naa d o m o v i n a , I, n. dj., 198.

Jo od prvih dana ba iz tih redova vre se imenovanja najviih vojnih funkcionera, te je Kvaternik 11. travnja imenovao umirovljenog pukovnika Slavka tancera za zapovjednika svih kopnenih snaga u NDH, unaprijedivi ga u in generala. Bivi kapetan jugoslavenskog zrakoplovstva Vladimir Kren, unaprijeen je u in pukovnika i imenovan zapovjednikom Zranih snaga NDH. Pomorski oficir, kapetan bojnog broda, uro Jakin, postao je kontra-admiral i imenovan za zapovjednika Plovnih snaga NDH. Intendantski pukovnik Vilko Begi, imenovan je u in generala preuzevi organizaciju opskrbe vojnih snaga NDH. Bivi andarmfirijski oficir Milan Miesler, unaprijeen je za generala i imenovan zapovjednikom orunitva. Bivi austro-ugarski potpukovnik Ivan Perevi imenovanje za generala i postavljen na elo tzv. Poglavnikova vojnog suda. Bivi oficir Vladimir Laxa, unaprijeen je za generala dobivi visoku funkciju u Ministarstvu domobranstva. Odmah zatim uslijedila su unapreenja mnogih drugih bivih austro-ugarskih i jugoslavenskih oficira, koji e biti postavljeni na razne funkcije u Ministarstvu domobranstva i drugim viim ustanovama oruanih snaga NDH, na ijem se formiranju poelo raditi. 69 Prilikom formiranja oruanih snaga najizrazitije se mogla zapaziti ovisnost ustakog vodstva od onih koji su ga doveli na vlast. Nijemci su imali glavnu rije u stvaranju vojske NDH. Iako je Kvaternik formalno proklamirao stvaranje oruanih snaga NDH, a Paveli to potvrdio u okviru osnivanja vlade, ipak je u pogledu ostvarenja tih ciljeva bila odluujua rije Nijemaca. Berlin je 18. travnja dopustio formiranje 24 pjeadijska bataljona. 70 Prvi je bio formiran tzv. Bosansko-hercegovaki odred, 20. travnja, sa zadaom da omogui preuzimanje vlasti u Bosni i Hercegovini. 7 ' Nijemci su se usprotivili pokuajima da se formira vei broj jedinica od spomenutog. Reeno je da treba, ako se eli vie, uputiti zahtjev preko Glaisea, kao njemakog opunomoenog generala u NDH. Kvaternik je zbog toga naredio da se obustavi izvravanje njegovih naredbi o hitnom formiranju novih jedinica, jer e Nijemci, kako je sam istakao, od ovoga praviti pitanje. 72 Naredbom njemake Vrhovne komande, 30. travnja 1941, bila su na podruju njemake okupacione zone u NDH odreena garnizonska mjesta za uspostavljanje postojee hrvatske armije, u kojima jaina trupa nije smjela prelaziti broj od 800 ljudi, i koje su imale ogranieno naoruanje. Svi dijelovi koji prelaze taj broj po toj se naredbi rasputaju, a naoruanje im se zapljenjuje. Bili su zabranjeni i svi pokreti vojnih jedinica NDH i mogli su biti izvoeni samo po doputenju Nijemaca. 73 Takav stav Nijemaca o ogranienim oruanim snagama NDH temeljio se na uvjerenju da e one biti dovoljne za osiguranje reda i mira u NDH. Raunali su da e uz minimalno angairanje vlastitih okupacionih trupa, biti u stanju da zadovolje svoje po69 S. Pavii, H r v a t s k a o r u a n a sila, Hrvatski list, 10. IV 1942. Opirnije o oruanim s n a g a m a NDH pisao je M. Coli u lancima: K o p n e n a vojska D o m o b r a n s t v a Nezavisne Drave Hrvatske, VIG 2/1970. i Simpatizeri NOP-a u d o m o b r a n s t v u NDH u Zagrebu, zbornik: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, n. dj., a zatim detaljnije u knjizi: Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941, Beograd 1973. 70 VII, NAV-N-T-501, 264/12331234; Dopis Generala Glaisea naelniku Vrhovne k o m a n d e . Kada se govori o p r e s u d n o m utjecaju Nijemaca misli se, dakako, na p o d r u j e njihove zone u NDH, tj. sjeverno od d e m a r k a c i o n e linije. Talijani, sve do Rimskih ugovora nisu dopustili f o r m i r a n j e dom o b r a n s k i h i ustakih jedinica u svojoj o k u p a c i o n o j zoni. 71 VII, Fond NDH, kut. 134, br. reg. 2/2. 72 VII, Fond NDH, kut. 134. br. reg. 8/3, dopis S. Kvaternika Zapovjednitvu k o p n e n e vojske, 26. V 1941. 73 Za garnizonska mjesta bili su odreeni: Zagreb, Varadin, Bjelovar, Osijek, Virovitica, SI. Poega, SI. Brod, Bijeliina, Tuzla, Nova Gradika, Sarajevo, Mitrovica, Zemun, Travnik, Biha, Sisak, Petrinja, Vukovar i akovec. U s v a k o m p o j e d i n o m garnizonu n a o r u a n j e je bilo ogranieno na 800 p u a k a i 16 lakih mitraljeza. (Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, n. dj., I, 12-12).

trebe i interese, poglavito vojnostrategijskog i ekonomskog karaktera. Meutim, izbijanje oruanog ustanka naroda u raznim podrujima NDH, radikalno je izmijenilo dotadanji njemaki stav. Poela se posveivati sve vea panja daljnjem jaanju oruanih snaga NDH, to je trebalo prvenstveno da doe do izraaja u stvaranju novih domobranskih jedinica. Istodobno, poduzeta je i reorganizacija dotadanjih vojnih snaga. Oruane snage NDH sastojale su se od domobranstva, Ustake vojnice i orunitva. Valja konstatirati da ti osnovni dijelovi oruanih snaga NDH nisu imali i jedinstveno zapovjednitvo. Dok su domobranstvo i orunitvo potpadali pod Zapovjednitvo vojske i Ministarstvo domobranstva - kako se do poetka kolovoza 1941. zvala najvia vojna ustanova, a od tada samo Ministarstvo domobranstva - Ustaka se vojnica izdvajala iz okvira te kompetencije i imala je samostalno zapovjednitvo sve do kraja 1943. godine. 74 Domobranstvo je trebalo da ini glavninu oruanih snaga NDH, predstavljajui tzv. redovnu vojsku, koja se stvarala putem regrutacije i mobilizacije. Obuhvaalo je kopnenu vojsku, plovne snage i zrane snage, za koje su postojali posebni odjeli u Ministarstvu domobranstva, kao odgovarajua zapovjednitva, na elu kojih se nalazio Glavni stoer (generaltab). 75 Podruje NDH bilo je podijeljeno po uzoru na vojno-teritorijalnu podjelu iz Kraljevine Jugoslavije. Do jeseni 1941. sainjavalo g a j e pet divizijskih podruja, koja su se dijelila na tzv. popunidbena zapovjednitva; to su ime dobile bive komande vojnih okruga. Bila su to ova podruja: 1. Savsko, sa sjeditem u Zagrebu; 2. Osjeko, sa sjeditem u Osijeku; 3. Bosansko, sa sjeditem u Sarajevu; 4. Vrbasko, sa sjeditem u Banjoj Luci; 5. Jadransko, sa sjeditem u Mostaru. 76 Uskoro je uslijedila reorganizacija ove sheme. Paveli je potkraj rujna 1941. izdao zapovijed o novoj vojno-teritorijalnoj podjeli NDH. Domobranstvo se organizaciono dijelilo u tri tzv. domobranska zbora, tj. korpusa, a ovi u divizije. Svaki zbor je obuhvaao posebno podruje, odnosno odreeni broj upa. Meutim, posebna su sjedita bila za svaki pojedini zbor, a posebna za zborno podruje. Prvo domobransko zborno podruje obuhvaalo je zapadni dio NDH, tj. upe Bilogora, Zagorje, Prigorje, Pokupje, Gora, Modru, Vinodol i Podgorje, Krbava i Psat, Bribir i Sidraga, Gacka i Lika te podruje grada Zagreba. Zapovjednitvo podruja bilo je u Petrinji, a prvog domobranskog zbora u Sisku. U njegovu sastavu bile su 1. i 2. pjeadijska divizija u Bjelovaru i Bihau. Drugo domobransko zborno podruje obuhvaalo je dio sjeverne i sjevero-istone NDH (upe: Usora i Soli, Posavje, Sana i Luka, Livac i Zapolje, Baranja, Vuka). Zapovjednitvo podruja bilo je u Banjoj Luci, a drugog domobranskog zbora u Slavonskom Brodu. Glavne jedinice u njegovu sastavu bile su 3. i 4. pjeadijska divizija u Vinkovcima i Doboju. Tree domobransko zborno podruje obuhvaalo je juno i jugo-istono podruje NDH, tj. preostale upe: Dubrava, Hum, Cetina, Vrhbosna, Pliva i Rama, Lava i Gla. Zapovjednitvo podruja bilo je u Travniku, a treeg domobranskog zbora u Sarajevu. U njegovu sastavu bile su 5. i 6. pjeadijska divizija u Sarajevu i Mostaru. 77
74 U t o m je pogledu karakteristina izjava V. Krena: Izvan D o m o b r a n s t v a i p o t p u n o bez veze sa Ministarstvom d o m o b r a n s t v a u s t r o j e n a je Ustaka vojnica i PTS. K o n c e m 1943. n a r e e n o je i otpoelo spajanje D o m o b r a n s t v a i Ustake vojnice u j e d n u vojsku p o d nazivom o r u a n e snage, te je i Ministarstvo d o m o b r a n s t v a promijenilo naziv u Ministarstvo o r u a n i h snaga. PTS je o s t a o i dalje izvan toga ministarstva sve do p o e t k a 1945. k a d a je u a o u sastav oruanih snaga, ali s a m o u pogledu b o r b e n e u p o t r e b e , d o k je u u p r a v n o m pogledu ostao i dalje p o t p u n o samostalan. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.). 75 Detaljnije o t o m e M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 185 i d. 76 Isto, 187-188; usp. i Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije 1941-1945, knj. 1, Beograd 1963, 55-56, i V. Strugar, Jugoslavija 1941-1945, B e o g r a d 1970, 32-33. 77 VII, F o n d NDH, kut. 135, br. reg. 1/8 i 2/8.

U srpnju 1941, na istonoj granici NDH osnovano je posebno vojno podruje pod imenom Vojna krajina. Ono je obuhvaalo tadanje kotare Trebinje, Bilea, Gacko, Foa, ajnie, Viegrad, Rogatica, Srebrenica, Vlasenica, Zvornik i Bijeljina. Zapovjednitvo Vojne krajine nalazilo se u Sarajevu. Na podruju Vojne krajine bilo je u poetku stacionirano pet bataljona (bojna), a u njihov sastav je ula jedinica tzv. Hrvatskih zatitnih lovaca, to je bilo novo ime za dotadanju formaciju Zatite. 78 Stvaranjem Vojne krajine stavljao se poseban naglasak na utvrivanje i uvanje granica NDH prema Srbiji i Crnoj Gori, to je prvenstveno bilo motivirano podizanjem masovnog oruanog ustanka naroda u tim zemljama. 79 Posebne kopnene jedinice NDH sudjelovale su u borbama na istonom bojitu. Njima se izraavalo sudjelovanje NDH na strani Njemake i Italije u ratu protiv Sovjetskog Saveza. Paveli je 24. lipnja, tj. odmah poslije napada Njemake na Sovjetski Savez, izrazio Hitleru spremnost da se NDH vlastitim vojnim jedinicama ukljui u rat protiv SSSR-a; time je u stvari pristao na njemaku sugestiju. 80 U pozivu to ga je uputio hrvatskom narodu, 2. srpnja, u povodu napada Njemake na Sovjetski Savez, Paveli je ukazivao na svoju odluku da se stvore dobrovoljne vojne jedinice, koje e se rame uz rame sa slavnom njemakom vojskom boriti proti zajednikom neprijatelju. 81 Odmah je zapoelo vrbovanje dobrovoljaca u svim podrujima NDH, od kojih je organizirana Hrvatska ojaana 369. pjeaka pukovnija. Poslije obuke u Njemakoj, jedinica je poetkom jeseni upuena na sovjetsko-njemako bojite, gdje je djelovala u sastavu njemake armije. 82 U cilju popunjavanja 369. pjeake pukovnije organizirane su do kraja 1941. i u toku 1942. posebne doknadne bojne hrvatske legije. U ljeto 1942. organizirana je s istom svrhom nova, 370. pjeaka pukovnija. 83 Italija je takoer ukljuivala vojnike NDH u sastav svojih jedinica na istonom bojitu. U gotovo isto vrijeme i na slian nain, kad i 369. divizija, pristupilo se formiranju tzv. Lakog prijevoznog zdruga hrvatske legije (Legione Croata Autotransportabile), koji je u prosincu 1941. prebaen na obuku u Italiju, a zatim potkraj oujka 1942. krenuo na istoni front. 8 4
78 Hrvatski zatitni lovci su u lipnju 1941. r a s f o r m i r a n i u Sarajevu. Od njih je g r u p a od o k o 150 ljudi razoruana i vraena u Zagreb, a o d a b r a n i su uvrteni kao p o j a a n j e za strae na granici prema Srbiji, (VII, Fond NDH, kut. 143-a, br. reg. 22/1, dopis S. Kvaternika Z. Kovaeviu, 4. VI 1941. i izvjetaji iz Sarajeva 11. VI i 22. VII 1941). 79 Poetkom svibnja 1942. Vojna krajina je r a s f o r m i r a n a i u m j e s t o nje je o s n o v a n o tzv. Zapovjednitvo utvrivanja. Ono je dobilo u zadatak da organizira utvrivanje istone granice NDH, ali je zbog razvoja situacije tek f o r m a l n o egzistiralo. (VII, Fond NDH, kut. 146, br. reg. 44/2). Vie pod a t a k a vojnikog k a r a k t e r a o Vojnoj krajini donosi M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 212-214. 80 U pismu poslaniku NDH u Rimu Periu, 24. VI 1941, M. Lorkovi, m e u ostalim, navodi: Njemako-ruski rat s m a t r a m o za nas izvanredno povoljnim, j e r e s j e d n e s t r a n e time pitanje preh r a n e Evrope biti p o t p u n o osigurano, d o k s d r u g e s t r a n e u susjedstvu B a l k a n a u m j e s t o srbofilske Rusije dolazi Ukrajina. (...) Za uvrenje poloaja Hrvatske drave p o t r e b n o je m e u t i m da sa svoje s t r a n e d a d e m o m a k a r i najmanji prilog. Danas je Poglavnik u t o m smislu u p u t i o j e d n o p i s m o Fhrern. (VII, Fond NDH, kut. 233, br. reg. 42/3). U svom izvjetaju zapovjedniku za Jugoistok General Glaise 25. VI 1941. obavjetava da e s u t r a d a n stii u Berlin p o t p u k o v n i k M. Dolanski s pism o m za Hitlera u k o j e m u mu Paveli nudi jedinice NDH za b o r b u protiv Sovjetskog Saveza. Glaise istie da NDH n e m a oruja i o p r e m e za te jedinice. (VII, NAV-N-T-501, 267/942). 81 Ustaa, 3. VII 1941. 82 VII, Fond NDH, kut. 115, br. reg. 1 / l a , Usp. i M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 218-221. 83 VII, Fond NDH, kut. 115,br.reg. 1 / l a . Stvarni k r a j doivjela je 369. pjeaka pukovnija u bici kod Staljingrada, p o t k r a j 1942. (VII, Fond NDH, kut. 115-b, br. reg. 1/4 i 1/6). 84 VII, Fond NDH, kut. 115, br. reg. 1 / l a i 6/5; IHRPH, Fond NDH, kut. 1, izvjetaj od 26. V 1943. I ova je jedinica bila u n i t e n a kod Staljingrada, prosinca 1942. (Isto). Talijani su od proljea 1943. pokuavali da u NDH f o r m i r a j u novu jedinicu p o d svojom k o m a n d o m , koja bi se t a k o e r obuila

Ratna mornarica NDH je i po snazi i veliini bila tek simbolina. Na onom uskom dijelu jadranske obale, koji joj je Italija prepustila, NDH nije zapravo ni imala pravo na vlastitu mornaricu. Talijani to nisu dopustili, argumentirajui da se radi o demilitariziranoj zoni, to im je, dakako, omoguavalo da potpuno kontroliraju jadransku obalu. Prema tome, Zapovjednitvo mornarice je samo formalno egzistiralo sa sjeditem u Zagrebu. Tako je bilo i s lukim poglavarstvima u pojedinim mjestima na obali, jer nisu raspolagala ni sa kakvim naoruanim brodovima. 8 5 1 gotovo svi plovni objekti trgovake mornarice su takoer doli u ruke Talijana. 86 Ipak su se oruane snage NDH angairale na moru; u ljeto 1941. osnovan je tzv. Crnomorski sklop. Radilo se o jednoj mornarikoj jedinici NDH, koja je u sastavu njemake flote sudjelovala u borbama na Crnom i Azovskom moru. 8 7 I zrakoplovne su snage NDH bile beznaajne. Prema nekim podacima one su u prosincu 1943. raspolagale sa oko 150 aviona zastarjelog tipa, veinom njemake i talijanske proizvodnje. 88 Zapovjednitvo zranih snaga nalazilo se u Zagrebu, a aerodromi su bili kod Zagreba, Sarajeva, Banje Luke, Mostara i Petrovaradina. 89 Jedna manja zrakoplovna jedinica sudjelovala je u sastavu njemake avijacije na istonom bojitu. 90 Orunitvo NDH, s obzirom na svoj sastav, formiralo se poglavito od ljudstva bive jugoslavenske andarmerije. Spomenuti proglas M. ania od 13. travnja, kojim se osniva Hrvatsko oruniko zapovjednitvo, i poziva andarmeriju da i dalje vri slubu po starim propisima, bio je poetak organiziranja orunitva NDH. U kolovozu 1941. Paveli je potpisao dvije odredbe o orunitvu. One jasnije definiraju ulogu orunitva u NDH i njegovu organizaciju. Osnovni cilj bio je da se orunitvo prilagodi potrebama ratne situacije, te dobije ulogu jednog od nosilaca ustakog reima. Orunitvo je definirano kao vojniki ustrojena straa, koja kao dio oruane sile ima vojniki znaaj i podpada pod vojniku sudbenost. U ratnoj situaciji orunitvo moe bez tete pojavnu sigurnost, biti iznimno upotrijebljeno za posebne vojnike svrhe ( . . . ) . Vrhovni nadzor nad orunitvom prema tim odredbama pripada u svakom pogledu ministarstvu hrvatskog domobranstva tako, da ono pri izdavanju naroitih odredaba, koje se odnose na javni mir, red i sigurnost, imade postupiti u sporazumu s ministarstvom unutranjih poslova. Na elu orunitva nalazi se vrhovni zapovjednik; s obzirom na svoju dislokaciju ono je podijeljeno u pet orunikih pukovnija. Pukovnije su se dijelile na orunika krilna zapovjednitva, koja su se nalazila u sjeditima upa, zatim na orunike vodove, kotarska zapovjednitva i orunike postaje. 9 ' Do kraja 1941. orunitvo se uglavnom organiziralo na osnovu ovih odredaba. Oruniki pukovi imali su svoje komande u Zagrebu, Sarajevu, Osijeku, Banjoj Luci i Dubrovniku. Rauna se da je na itavoj teritoriji NDH bilo izmeu 600 i 700 orunikih postaja. 92
u Italiji, te bila stavljena na raspolaganje Superslodi. Do toga, m e u t i m , nije dolo (VII, Fond NDH, kut. 115, br. reg. 15/5, dopisi od 10, 24. IV i 10. V 1943, Talijanska vojna misija u NDH). 85 Luka poglavarstva su se nalazila u Kraljevici, Crikvenici, Senju, Karlobagu, Omiu, Supetru, Makarskoj, S t a r o m Gradu, Hvaru, Metkoviu, Trpnju, Orebiu i Dubrovniku. (R. Landikui, n. dj., 190). T a k o e r su postojala i poglavarstva rijenog p r o m e t a u Sisku (gdje se nalazilo Zapovjednitvo rijeka i rijenog prometa), SI. Brodu, Mitrovici, Zemunu, Petrovaradinu, Vukovaru i Osijeku. 86 Vie o mornarici NDH usp. ]. Vasiljevi. Dejstva na J a d r a n u u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o m ratu, Beograd 1957; isti. Sukobi n j e m a k i h i partizanskih b r o d o v a na J a d r a n u 1943-1945, Pomorski zbornik, knj. 1, Zadar 1963; isti, Mornarica Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, Beograd 1972. ,, ,.8J IHRPH, Fond NDH, kut. 313. Usp. i N. S. Martinovi, Sukobi Italijana i ustaa na J a d r a n u , Godinjak P o m o r s k o g muzeja u Kotoru, X, 1962, 251. 88 Takvo je stanje p r e z e n t i r a n o Paveliu uoi njegova odlaska Hitleru, radi referiranja. (IHRPH, Fond NDH, kut. 313, elaborat: Stanje bojnog zrakoplovstva). 89 V. Strugar, n. dj., 184. 90 IHRPH, Fond NDH, kut. 8. 91 Narodne novine, 23. VIII 1941. 92 V. Strugar, n. dj., 34.

Pavelievom odredbom, krajem lipnja 1942. orunitvo je bilo reorganizirano i prestalo biti sastavni dio domobranstva, te poinje djelovati u okviru Ustake vojnice. 93 Uslijed porasta NOP-a u gotovo svim krajevima NDH bilo je sve vie dezorganiziranosti i nestabilnosti, to je utjecalo i na pokuaje ustaa da neposrednije angairaju orunitvo radi jaanja reima. Ranije izraeno nezadovoljstvo ustakih vrhova s dranjem domobranstva, uvjetovalo je da se orunitvo neposredno vee za ustaku organizaciju. U skladu s tim Paveli je potkraj studenog 1942. izdao novu odredbu o ustrojstvu i djelovanju orunitva. 94 Ovom odredbom se zadaa orunitva znatno proiruje. Kao oruana postrojba Ustake vojnice ono je, osim svojim pretpostavljenim ustanovama bilo podreeno zahtjevima UNS-a. Glavne jedinice orunitva postala su tzv. orunika krila, kojih je bilo est, a dislokacija im se uglavnom podudarala s prethodnim rasporedom orunikih pukovnija. O Ustakoj vojnici je ve bilo rijei oko njene zadae u sastavu ustakog pokreta; ovdje treba spomenuti njeno mjesto u sklopu organizacije oruanih snaga NDH. Osnovne naoruane jedinice Vojnice bile su u poetku ustake bojne (bataljoni). Poetni oblik formiranja tih jedinica bile su tzv. ustake pripremne bojne ili ustaka priprema. One su bile stacionirane na podrujima gdje su osnivane. Zadaa im je bila da pod parolom odravanja reda i mira vre politiki nadzor na svojim podrujima sluei se svim sredstvima prisile. Organizatori i rukovodioci bili su im ustaki stoernici. Ustaka priprema bila je glavna rezerva iz koje su se trebali regrutirati vojnici za Ustaku vojnicu i Poglavnikov tjelesni sdrug (PTS). Prve ustake bojne nalazile su se u Zagrebu, Mostaru, Gospiu po jedna, a dvije u Sarajevu. 95 Od ovih dviju posljednjih osnovana je potkraj 1941. tzv. Crna legija.96 Osim njih, u sastavu Vojnice osnovana je u listopadu 1941. eljeznika ustaka vojnica, sa jednom bojnom u Zagrebu i jednom u Sarajevu. Bila je sastavljena od eljezniara, regrutiranih u ustae, sa zadaom osiguravanja eljeznikog prometa. 9 7 Posebne jedinice u okviru Vojnice bili su tzv. Ustaki obranbeni zdrugovi, tj. spomenute naoruane jedinice UNS-a, kojima je bila zadaa da organiziraju i uvaju koncentracione logore, prvenstveno one u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Osim toga, obavljali su i lokalne akcije blizu tih logora. Te su jedinice bile posebno pojaane od sredine 1942. godine. 98 Poglavnikov tjelesni zdrug kako je ve istaknuto, imao je poseban status u okviru Vojnice. I PTS od sredine 1942. poinje sve vie brojano rasti. 99 Posebnom Pavelievom odredbom, srpnja 1942, izvrena je stanovita reorganizacija Ustake vojnice. U biti, nije bilo neke posebne promjene u pogledu njene zadae i funkcije, ali je bila jasnije definirana njena organizaciona struktura. Vojnica je definirana kao sastavni dio oruanih snaga NDH, ali je imala svog posebnog zapovjednika. 100 Od kraja srpnja 1941. u sastav Ustake vojnice ula je i vojnica Njemake narodne skupine u NDH, za koju je bilo predvieno da bude jaine jedne bojne. 101
Narodne novine, 26. VI 1942. Narodne novine, 27. XI 1942. Zapovjednici tih bojna bili su Tomislav Rolf, Ivan Hereni, Jurica Frkovi i Beir Lokmi. (D. Sporer, Stvaranje i propast vojske NDH, Hn'atska zora, XI/1961-1/1962). 96 Na elu Crne legije nalazio se J u r e Franceti, a kasnije Rafael Boban. (Isto). 97 Hrvatski narod, 17. X 1941. Prvi zapovjednik eljeznike ustake vojnice bio je Vilko Penikar. ( Ustaa , 9. XI 1941). 98 VII, Fond NDH, kut. 134-a, elaborat: Ustaka vojnica. Zapovjednik Ustakog o b r a n b e n o g zdruga i organizator k o n c e n t r a c i o n i h logora bio je Vjekoslav Luburi. 99 Isto. 100 Narodne novine, 23. VII 1942. 101 Narodne novine, 31. VII 1941. Jedinice Njemake n a r o d n e skupine u NDH r a s f o r m i r a n e su 1942. godine, a ljudstvo im je ulo u sastav n j e m a k e 7. SS Princ Eugen divizije. (V. Strugar, n. dj., 181).
94 95 93

Od samog poetka stvaranja oruanih snaga NDH pojavio se ozbiljan problem naoruanja, da bi s daljnjim razvojem situacije postajao sve akutniji. U poetku je glavni izvor naoruanja bio ratni plijen, poglavito onaj to je pao u ruke Nijemaca. Koliina koju je NDH dobila, iskljuivo je ovisila od njemake komande. To je vladi NDH jasno i dano do znanja. Tako je general Glaise, sredinom svibnja 1941. saopio Zapovjednitvu kopnene vojske NDH, da e njena vojska sudjelovati u sakupljanju i uvanju ratnog plijena, koji se nalazi na teritoriju NDH, ali je ujedno upozorio da se iz sabiralita ratnog plijena nita svojevoljno ne iznosi. Odobrenje za to trebalo je traiti od njega osobno. 102 Prikupljanje ratnog materijala poelo je razoruavanjem vojnika i jedinica jugoslavenske vojske, u emu su u poetku glavnu ulogu imali Zatita i ustae. Prema tome, organizaciju i provoenje itave te akcije veim dijelom su obavljale ustanove NDH, uz pomo i pod nadzorom Nijemaca. Akcija je uglavnom bila gotova do kraja kolovoza 1941,103 a opseg naoruanja vojske NDH ovisio je o njenom poveavanju ili bolje reeno, koliko su Nijemci i Talijani bili zainteresirani za njeno jaanje. 104 Regrutiranje pripadnika vojske NDH trebalo je da se iskljuivo obavlja meu Hrvatima i Muslimanima. U okrunici, upuenoj podrunim upravnim ustanovama u NDH, u kojoj je bila citirana Kvaternikova naredba od 17. travnja 1941, s pozivom u vojsku rezervnih oficira i obveznika, izriito se navodi da su od upuivanja u vojsku iskljueni (su) pravoslavni, idovi i pripadnici narodnih manjina. 105 Posebna panja se poklanjala stvaranju oficirskog kadra. Ve 17. travnja osnovana je u Zagrebu komisija za primanje oficira u domobranstvo. Svim oficirima bive austro-ugarske i jugoslavenske vojske, izuzimajui one srpske nacionalnosti, upuen je poziv da podnesu molbe za primanje u vojsku NDH. Istodobno je raspisan i natjeaj za primanje rezervnih oficira; i oni su morali podnijeti molbu, ako su eljeli da se aktiviraju u vojsci NDH. 106 Takav postupak je slubeno protumaen ovim rijeima: Sluba u naoj hrvatskoj vojsci prema ustakim naelima predstavlja ast za svakog rasno istog Hrvata ( . . . ) . Prema tome, primit e se u Hrvatsku vojsku samo oni rasno isti Hrvati, bivi djelatni asnici AustroUgarske i Jugoslavenske vojske, koji u prvom redu po svojoj ( . . . ) odanosti Hrvatskoj narodnoj misli, ( . . . ) estitosti i ivotu uope zasluuju da budu primljeni. 107 Do kraja 1941. tako je organizirana glavnina komandnog kadra domobranstva NDH. Prema postojeim podacima, u razdoblju od poetka svibnja do kraja prosinca 1941, molbe za primanje u kopnenu vojsku podnijelo je oko 2.700 oficira i generala. 108 Slina je procedura izvrena i kod primanja oficirskog kadra u orunitvo NDH. 109 U skladu sa tenjama da se oruanim snagama NDH namijeni naprijed istaknuta zadaa, ustako je vodstvo bilo prvenstveno zainteresirano da se tim snagama u pogledu
VII, Fond NDH, kut. 84, br. reg. 1/10-1, dopis od 19. V 1941. Usp. M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a , n. dj., 192-193. Coli navodi da su od r a t n o g plijena bile izvesne koliine (su) u s t u p l j e n e n o v o f o r m i r a n i m j e d i n i c a m a NDH.
103 104 P o d a t k e o koliini osnovnog oruja, koje je NDH dobila od N j e m a k e i Italije, navodi ustaki ministar V. Vrani. P r e m a n j e m u , NDH je u s r p n j u 1941. dobila od Nijemaca 60.000, a u list o p a d u jo 40.000 p u a k a i uz to o d g o v a r a j u u municiju i lako oruje. Od Italije je do k r a j a 1941. dobila 10.000 puaka. (V. Vrani, Talijanska politika s p r a m N. D. H., Hrvatska misao, 1963, sv. 31). 105 Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, knj. 1, n. dj., 10. 106 M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 189-190. 102

d'

h naredaba i zapovjedi, 7. V 1941; M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH,

Molbe su uputili: 1.937 niih oficira, 725 viih oficira i 31 general. (M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 190).
109 V. Strugar, n. dj., 36, navodi p o d a t a k da su molbe za s t u p a n j e u d o m o b r a n s t v o i orunitvo podnijela 3.592 oficira.

108

njihova sastava dade to izrazitije dobrovoljako obiljeje. To je osobito trebalo da bude vidljivo u vezi s isticanjem potrebe borbe hrvatskog naroda protiv boljevike opasnosti. Dakako d a j e pojam boljevike opasnosti dobivao dosta iroko tumaenje od strane ustaa, to je ovisilo o konkretnom razvoju dogaaja. Poetak je bio vezan uz napad Njemake na Sovjetski Savez, kada se putem iroke propagande apeliralo na dobrovoljce za formiranje Hrvatske legije. U skladu s tim Paveli je objavljivao i posebne odredbe o materijalnoj pomoi obiteljima vojnika, pripadnika te formacije. 110 U praksi se i pokazalo da je to i bilo jedino efikasno sredstvo za vrbovanje dobrovoljaca. Pitanje vrbovanja i ukljuivanja dobrovoljaca u domobranstvo postajalo je za ustako vodstvo sve akutnije od poetka oruanog ustanka. Postajalo je, naime, sve jasnije da domobranstvo, koje bi trebalo da bude redovna vojna sila NDH, nije bilo sposobno izvravati namijenjenu mu zadau u uvjetima borbe sa NOP-om. A s tim se faktorom ono konkretno suoilo ve u jesen 1941. godine. Ministarstvo domobranstva je u studenom 1941. i slubeno apeliralo na to vee ukljuivanje dobrovoljaca u redove domobranstva. 111 Bilo je to, u stvari, i izraavanje nezadovoljstva sa dotadanjim rezultatima. Ustako vodstvo je odbijalo da se u vojne snage NDH regrutiraju Srbi. Istom onom naredbom od 17. travnja, o primanju oficira u domobranstvo, Srbi oficiri bili su izuzeti od slube u vojsci i orunitvu, s obeanjem da e biti umirovljeni. 112 U skladu s daljom politikom prema Srbima u NDH, koju od proljea 1942, obiljeavaju pokuaji izvjesnog poboljanja njihovog poloaja, s ciljem prikrivanja dotadanjih zloina ustaa prema njima, postavljeno je i pitanje njihova odnosa prema vojnoj obavezi. Tako je Ministarstvo domobranstva sredinom srpnja 1942. objavilo poziv obveznicima srpske nacionalnosti, regrutiranima od 1937. do travnja 1941, da se jave komandama vojnih okruga radi stupanja u vojsku. 113 to se tie faktora dobrovoljnosti, on je i u propagandi i u praksi poglavito doao do izraaja u formiranju jedinica Ustake vojnice. Akcija za vrbovanje ustaa u Vojnicu bila je osobito pojaana potkraj 1941. i prvih mjeseci 1942, u vezi s angairanjem protiv NOP-a.114 Popunjavanje Vojnice putem dobrovoljaca tada je uglavnom i bilo zavreno. Tenje ustaa da se ona dalje to vie povea, nisu mogle, dakle, vie da budu realizirane pristupom dobrovoljaca, kojih je broj bio malen i ogranien, tako da se i tu nalazio izlaz u prisilnoj regrutaciji. O brojnom stanju oruanih snaga NDH 1941-1942. godine postoje razliiti podaci, nastali na osnovu razliitih kriterija, tako da se mogu konstatirati tek u globalu. Nema potpunijih podataka o jaini oruanih snaga NDH u prvoj fazi, od svibnja do srpnja 1941, neposredno po osnivanju NDH, a uoi oruanog ustanka. To je donekle i razumljivo, jer su se te snage tek utemeljivale. U to je vrijeme domobranstvo vjerojatno
Narodne novine, 4. i 12. VIII 1941, 25. IV i 5. VIII 1942. Borba protiv k o m u n i s t a i o d m e t n i k a zahtjeva, da se pojaaju nae o b r a m b e n e sile u prvom redu s ljudima odvanim i smionim, pa se zato pozivaju svi takovi muevi, da se d o b r o v o l j n o jave za gore s p o m e n u t u slubu, koju e vriti k a o dobrovoljci u r e d o v i m a naeg d o m o b r a n s t v a . (Nova Hrvatska, 19. XI 1941). 112 M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 189.
111 113 Hrvatski narod, 16. VII 1942. Prva m j e r a u ukljuivanju S r b a obveznika u d o m o b r a n s t v o bilo je njihovo u p u i v a n j e na rad u tvornice aviona u Njemakoj, a na osnovu s p o r a z u m a NDH i Njemake. Taj njihov rad okvalificiran je kao pozivanje na izvanrednu d o m o b r a n s k u aktivnu slubu. T o m prilikom je S. Kvaternik o b e a o da e uzeti u zatitu obitelji onih koji se prijave. (VII, F o n d NDH, kut. 163, br. reg. 11/7-1, okrunica od 17. III 1942). 114 Vid. pozive za upis u: Hrvatski list, 22. X 1941, 17. II i 27. III 1942; Hrvatski narod, 5. XII1941; Hrvatski borac, 6 i 14. II, 3. IV 1942; Nezavisna Hrvatska, 14. II 1942; Hrvatsko ognjite, 10. IV 1942; Ustaki glas, 29. VIII 1942; Novo doba, 24. X 1942. 110

brojalo oko 45.000 ljudi. 115 Za orunitvo je poznat podatak o 6.000 aktiviranih pripadnika, koji su dotad bili u sastavu jugoslavenske andarmerije. 1 1 6 Ustaka je vojnica, prema raspoloivim podacima, vjerojatno brojala oko 4.500 ustaa, no njen se broj bez sumnje iz dana u dan poveavao. Valja odmah rei da se ovdje pod Vojnicom podrazumijevaju ustae koji su u nju primljeni po odreenom postupku organizacije; to znai da treba uzimati u obzir i iri pojam naoruanih ustaa. Ustaka je skupina naime, u ovoj fazi i u svim podrujima NDH, rasla naoruavanjem grupa i pojedinaca koji su nastupali kao nosioci ustakog reima. Prema postojeim podacima, u ljeto 1941, ona je brojala izmeu 25.000 i 30.000 ustaa. 117 Te su grupe bile postrojene kao oruana pomo, to znai planski organizirane za djelatnost na terenu. Zanimljivo je da e Paveli uskoro okvalificirati glavninu tih naoruanih skupina kao divlje ustae. Spomenutom naredbom od 9. kolovoza 1941. on je naredio da divlje ustae imaju smjesta prestati sa svakom djelatnou. 118 Paveli je tako pokuao prebaciti svu odgovornost i krivicu za masovne pokolje srpskog stanovnitva na te ustake skupine, a pod pritiskom i zbog prigovora Nijemaca i Talijana, da su takvi ustaki postupci prouzrokovali izbijanje oruanog ustanka. 119 Meutim, to nije znailo d a j e ustaka skupina prestala s pogromima. Naprotiv, pod vodstvom novoimenovanih stoernika, mahom emigranata, njihovo e se mrano djelovanje jo vie pojaati. Do kraja 1941. oruane snage NDH su se znatno poveale. U to vrijeme, tj. krajem 1941. i poetkom 1942. snage domobranstva brojale su oko 70.000 ljudi. 120 Ustaka vojnica je brojala oko 15.000, a orunitvo oko 8.000 ljudi. 121 Uzimajui u obzir globalnost ovih podataka i neke neuraunate efektive, moglo bi se zakljuiti d a j e NDH na prijelazu iz 1941. u 1942. godinu imala pod orujem oko 100.000 ljudi. 122 irenje NOP-a na sva podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, utjecalo je da NDH poduzme jo vee napore oko mobilizacije. U to doba ubrzano se prave i statistike analize stanovnitva na podruju NDH, s posebnom panjom pri izraunavanju broja mukaraca, svrstanih u grupe po dobi. 123
M. Coli, K o p n e n a vojska d o m o b r a n s t v a NDH, n. dj., 226-227. D. Sporer, n. d j , 117 V. Strugar, n. dj 34-35. 118 Ustaa, 17. VIII 1941. 119 V. Strugar, n. dj., 35. 120 VII, Fond NDH, kut. 134-a, elaborat: D o m o b r a n s t v o NDH 1941. P r e m a Vojnoj enciklopediji, sv. 2, 589-591, d o m o b r a n s t v o je na kraju 1941. brojalo 61.500. V. Strugar, n. dj., 35, navodi p o d a t a k od 91.000 ljudi. Taj p o d a t a k je oito nerealan za k r a j 1941, nego se v j e r o j a t n o odnosi na travanj 1942. 121 VII, Fond NDH, kut. 134-a, elaborati o Ustakoj vojnici i orunitvu. 122 Ovdje t r e b a ukazati na osjetne razlike u postojeim p o d a c i m a o b r o j n o m stanju oruanih snaga NDH u pojedinim m o m e n t i m a , to se d o n o s e u literaturi. Oito je da se radi o razliitim kriterijima p r o c j e n e i razliitom uvidu u o d g o v a r a j u u grau. Sve to navodi na p o t r e b u temeljitijeg i svestranijeg istraivanja oruanih snaga NDH, zasebno i u okviru p r o u a v a n j a c j e l o k u p n e vojne sile na teritoriju Jugoslavije u d r u g o m svjetskom ratu. 123 Zanimljive su p r o c j e n e broja triju g r u p a stanovnitva, koje su izraene na osnovu popisa iz 1931. S u r a u n a v a n j e m p r i r o d n o g prirataja po natalitetu, p r e m a p r o c j e n a m a je u prosincu 1941. bilo slijedee stanje: 1. U grupi od 11-19 godina bilo je 1931. 15% stanovnitva. Ta g r u p a 1941. ima 22-30 godina, a broji oko 1,000.000 osoba, od ega 49,8% mukih (oko 498.000); 2. G r u p a od 20-39 godina bila je 1941. god. u dobi od 31-50 godina, a obuhvaala bi 1941. god. 30,7% stanovnitva tj. 2,045.000 osoba, od ega o k o 1,018.000 mukih; 3. U d o b n o j grupi od 40 godina na vie, koja je 1941. imala od 51 god. na vie bilo bi 24,2% stanovnitva, tj. 1,612.000, od ega o k o 803.000 m u k a r a c a . Od toga b r o j a r a u n a l o se da ih ima o k o 544.000 do 60 god. starosti. (Brojitbeni izvjetaj, 5-8/1942, 36-37).
116 115

Krajem travnja 1942, domobranstvo je brojalo oko 90.000, a na kraju te godine oko 110.000 ljudi. U taj broj bilo je uraunato i orunitvo.' 24 Rauna se d a j e Ustaka vojnica brojala krajem 1942. oko 40.000 ustaa.' 2 5 Iz toga proizlazi da su oruane snage NDH u to vrijeme brojale oko 150.000 naoruanih ljudi.' 26 Na kraju treba konstatirati stanje njemakih i talijanskih okupacionih trupa na podruju NDH. Od etiri pjeadijske divizije, koje su Nijemci drali u Jugoslaviji, od poetka srpnja 1941,718. divizija nalazila se na podruju NDH, uglavnom u Bosni i sjevernoj Hrvatskoj, te u Srijemu. tab joj je bio u Banjoj Luci. Ona je potpadala pod Viu komandu 65, koja je bila uspostavljena u Beogradu. Neto kasnije osnovana su na podruju Hrvatske etiri bataljona od pripadnika Njemake narodne skupine sa zadaom da osiguravaju komunikaciju Zagreb-Beograd. Talijani su na podruju NDH drali glavninu snaga svoje Druge armije, kojoj je i tab u poetku bio u Karlovcu, a zatim preao u Suak. Iz sastava te armije nalazile su se na podruju NDH ove jedinice: od Brzog korpusa Celere nalazila se na podruju Zumberka, dijelova Korduna, Gorskog kotara i Like divizija Eugenio di Savoia; u ostalim dijelovima Like i Gorskog kotara, te u Hrvatskom primorju, bio je dislociran Peti armijski korpus sa dvije divizije (Lombardia i Re); esti korpus, sa tri divizije, nalazio se na podruju sjeverne Dalmacije (Sassari), srednje Dalmacije i dijela zapadne Bosne (Bergamo), Hercegovine i june Dalmacije (Marche). Tim snagama treba pribrojati i jedinice granine strae te nekoliko bataljona s posebnim zadacima.' 27

OBILJEJA EKONOMSKE POLITIKE I PRIVREDNE SITUACIJE U NDH

U sklopu zamiljene i propagirane izgradnje drutveno-politikog poretka u NDH, posebno se mjesto pridavalo ekonomskoj politici. Isticala se potreba izgradnje sustava novog gospodarskog poredka, koji ureuju na europskom tlu sile Osovine, a osnovno obiljeje davalo mu je naelo upravljanog gospodarstva. To je znailo da bi vodstvo ekonomske politike kao sistema preuzela u svoje ruke drava u skladu i suradnji sa svim gospodarskim inbenicima, u kojima e morati dolaziti do izraaja i posebnike pobude.' 2 8 Uzor tog modela bila je organizacija ekonomskog sistema u Treem Reichu. Pristupilo se stvaranju tzv. strunih zajednica, koje je trebalo da budu spona izmeu predstavnika privrede i vlasti; u tom okviru razvijala bi se itava ekonomska djelatnost pod vodstvom Ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu. Osnovane su bile ove zajednice: Hrvatska seljaka gospodarska zajednica, Zajednica za kou, Zajednica za promet stokom i stonim proizvodima, Zajednica za perad i divlja, Zajednica za mljekarstvo, Zajednica za tekstil, Zajednica za eljezo i kovine, Zajednica za lijekove. Po svom statusu one su imale savjetodavni karakter. Uz to su osnovane i poslovne sredinjice, kao izvrni or124 Vojna enciklopedija, sv. 2, n. dj., 589-591; VII, Fond NDH, kut. 134-a, elaborat: D o m o b r a n stvo 1942.

VII, F o n d NDH, kut. 134-a, elaborat: Ustaka vojnica 1942. S tim b r o j e m se p o d u d a r a i p o d a t a k koji donosi D. porer. On navodi broj od 148.700. (Kao u bilj. 95). ' 2 7 Oslobodilaki rat, n. dj 52-54; V. Strugar, n. dj 29-31. 128 Spomen-knjiga, n. dj., 232.
126

125

gani spomenutog ministarstva. Od njih su najvanije bile Dravna poslovna sredinjica za novano poslovanje gospodarskih ustanova i Dravna poslovna sredinjica za zemaljske proizvode.' 2 9 Kako se iz samih naziva svih tih navedenih ustanova jasno vidi, radilo se prvenstveno o interesu NDH za ona podruja ekonomike koja su bila od vitalnog znaenja za sam ustaki poredak u postojeim ratnim uvjetima. Upravo ta strana ove problematike i privlai glavnu panju, jer se samo uoavanjem karakteristinih momenata u tom smislu moe sagledavati bit pozicije i uloge NDH kada se radi o ekonomici. Zbog toga sasvim marginalno znaenje imaju tenje ustakog vodstva oko proklamiranja i propagande uspostave adekvatnog ekonomskog sistema, jer su one u okviru programa i pogleda u vezi s izgradnjom novog drutvovnog poredka, bile najmanje teoretski razraene. U samoj praksi ubrzo se pokazalo da primjena proklamiranog modela ekonomske politike i organizacije ekonomskog sistema nema nikakva vidljivijeg efekta. Postojea institucionalna hijerarhija, koja je putem pojedinih odredaba i dekreta relativno brzo uspostavljena, praktino i nije funkcionirala. 130 U postojeim uvjetima upravo je ekonomika NDH pokazivala najvii stupanj dezorganizacije. Zbog svega toga, zadovoljavanje pojedinih osnovnih ekonomskih interesa, bilo za sam ustaki poredak, bilo za probitke Treeg Reicha i Italije, moglo se prvenstveno realizirati osiguranjem sistema represivnih mjera i zatite, pri emu je dakako u prvom redu dolazila do izraaja uloga vojne sile. Kada se radi o problemima ekonomike u NDH, onda treba najprije poi od injenice da je ona upravo u tom pogledu trebala da izvrava znatne obaveze prema svojim glavnim zatitnicima Nijemcima i Talijanima. Zadovoljavanje konkretnih ekonomskih interesa Treeg Reicha i Italije kao okupacionih sila, sve vie se ispoljavalo kao jedan od bitnih zadataka uloge ustakog reima. Od sposobnosti i mogunosti izvravanja te uloge u mnogome je ovisila ocjena cjelokupne politike ustakog vodstva i funkcije NDH u planovima Berlina i Rima. Dakako da u politici tih sila nije moglo u pogledu ekonomike biti potpuno jedinstvenih planova i suglasnosti. Dapae, upravo su u pogledu zadovoljavanja ekonomskih interesa na tlu NDH i od strane ustakog reima, dolazile najkonkretnije do izraaja pojedine suprotnosti i nesuglasice. Zbog toga je stupanj zadovoljavanja tih interesa mogao da bude i znaajno mjerilo i argumentacija o jaini utjecaja jedne ili druge strane na ustako vodstvo. U svakom sluaju, ekonomska podreenost NDH interesima Treeg Reicha i Italije ve od samog poetka jasno je dana do znanja. Ustaka propaganda javno je isticala da ekonomski sistem u NDH treba prilagoditi gospodarskom prostoru Njemake i Italije, na to se ukazivalo kao na neophodnu potrebu. 131 Unato takvom stanju ustako vodstvo je osobito insistiralo na paroli ekonomske samostalnosti NDH, kao bitne komponente proklamiranog sistema. Konkretan korak koji je poduzet kao vana argumentacija u tom pravcu, bilo je osnivanje Hrvatske dravne banke, u svibnju 1941, kojemu se dogaaju pridavalo osobito znaenje. Isticalo se da je hrvatski narod tim korakom dobio prvi put u modernoj poviesti glavni preduvjet financijske i gospodarske samostalnosti. 132 Daljnja mjera bila je uspostava vla129 V. Nika, S t r u n e zajednice kao oblik upravljanog gospodarstva u Hrvatskoj, Ekonomist, 3-4/1942, 131-133. 130 H. Hadiosmanovi, P r o b l e m cijena, Narodna uzdanica. K a l e n d a r za 1942, Sarajevo 1941, .115. 131 Hrvatsko gospodarstvo, 13. V 1941. 132 D Toth, H r v a t s k a dravna banka. Njeno znaenje za hrvatsku g o s p o d a r s k u samostalnost, zbornik: Izgledi i p r o b l e m i hrvatskog gospodarstva, Zagreb 1943, 5.

tite novane jedinice u NDH, pod imenom kune,133 U odnosu na dotadanju dinarsku novanicu, kuna je zamjenjivana u istoj nominalnoj vrijednosti, to se vrilo u nekoliko etapa. Najpresudniji kriterij o vrijednosti kune, tj. stabilnosti i znaenju itavog novanog sistema u NDH, svakako je bio odnos njemakih i talijanskih faktora s kojima se vrila glavna transakcija. Gledajui po kursu kune, to je bio odreen prema njemakoj marki (1 : 20) i talijanskoj liri (232:100), dalo bi se zakljuiti da ona zadrava vrijednost starog jugoslavenskog dinara, ali treba odmah podvui da je to bilo samo nominalno. Bez obzira na mnoge objektivne momente - u prvom redu ratnu situaciju, koja je iz dana u dan sve ubrzanije smanjivala ekonomski potencijal NDH -, koji su utjecali na rapidan pad vrijednosti kune, Nijemci i Talijani su zadali najvie tete valuti NDH. U prvim mjesecima NDH i Nijemci i Talijani plaali su svoje nabavke na podruju NDH dinarima iz jugoslavenskih ratnih blagajni koje su zaplijenili. Osim toga, njemaka je vojska tiskala poseban novac (Reichkreditkassenscheine), poznatiji kao okupaciona marka, koji je proglaen plaevnim sredstvom njemakih vojnika. 134 Hrvatska dravna banka morala je u kolovozu 1941. izvriti zamjenu tog novca, isplativi za 14 milijuna maraka 280 milijuna kuna. 1 3 5 Ekonomski sporazumi, koji su ubrzo sklopljeni izmeu NDH i Treeg Reicha, nedvojbeno su ukazivali na njenu podreenost zahtjevima te okupacione sile. Jugoslavija je imala znaajno mjesto u planovima Nijemaca da to vie ojaaju svoju industriju, pa je i NDH bila namijenjena vana uloga. Interes za eksploataciju nekih vrlo vanih ruda (boksit, eljezo, nafta) i postojeih vanijih industrijskih kapaciteta, to su se nalazili na podruju NDH, Nijemci su vrlo konkretno pokazali odmah poslije okupacije Jugoslavije, to je otkrivalo da su doli s gotovim planovima. Ekonomska podreenost NDH interesima Nijemaca i slubeno je proklamirana prvim privrednim sporazumom izmeu dviju strana, sredinom svibnja 1941. godine. Tim sporazumom, vlada NDH se obvezala da e naroito uzeti u obzir njemake privredne interese, meu kojima u prvom redu neogranieno iskoritavanje industrijskih sirovina. Dogovoreno je da nastave svojim radom njemaka poduzea, koja su postojala prije rata, te da e NDH davati nove koncesije. NDH se takoer obvezala da e sirovine, osobito rude i naftu, izvoziti u neogranienim koliinama u Njemaku. Druga obaveza, koju je NDH preuzela tim sporazumom, bilo je snoenje trokova njemakih okupacionih trupa na svom podruju. 1 3 6 U cilju to uspjenije realizacije ekonomskih interesa Nijemaca u NDH, u okviru njemakog poslanstva u Zagrebu djelovao je posebni trgovinsko-politiki odjel, na ijem je elu bio Ernest Khn. 1 3 7
Narodne novine, 8. VII 1941. Prve novanice od 1000 i 100 k u n a izdane su 26. VII 1941. Kod izmjene je t r e b a l o dokazati identitet vlasnika i porijeklo novca, j e r je u p r o t i v n o m slijedila zapljena u korist NDH. Kovani jugoslavenski novac od 10, 20 i 50 din izgubio je vanost 31.1 1942, a od 0,25, 0,50, 1 i 2 din 31. XII 1942. (IHRPH, F o n d NDH, kut. 520, elaborat: K u n s k a valuta). 135 IHRPH, MF 4, sn 435. Po svoj prilici Nijemci su z n a t n o utjecali na definiranju uloge i organizacije r a d a H r v a t s k e dravne banke. P u t e m svojih 19 filijala, H D B je svoju djelatnost najvie razvijala poslovima znaajnim za Nijemce. (N. livkovi, Eksploatacija nacionalnog bogatstva B o s n e i Hercegovine u toku 1941. od s t r a n e Nemake, zbornik: 1941. u istoriji n a r o d a B o s n e i Hercegovine, Sarajevo 1973, 65.) 136 L. Hory-M. Broszat, n. dj 69-70. O e k o n o m s k o j p o d r e e n o s t i NDH interesima Treeg Reicha pie N. ivkovi u knjizi: Ratna teta koju je N e m a k a uinila Jugoslaviji u d r u g o m svetskom ratu, Beograd 1975. 137 IHRPH, MF 3, sn 290. Opirnije o e k o n o m s k o j politici Treeg Reicha p r e m a Jugoslaviji usp.: 7. Marjanovi, E k o n o m s k a politika n e m a k i h nacistikih o k u p a t o r a u Jugoslaviji 1941-1945, JI, 4/1963, 73-95.
134 133

Nijemci su u prvom redu bili zainteresirani za to maksimalnije koritenje rudarske i talioniarske proizvodnje. Premda je ustaka propaganda tim granama davala temeljno znaenje u planiranju ekonomske perspektive NDH, 138 injenica je da ustake vlasti nisu u tom pogledu imale presudnijeg utjecaja. Za potrebe Nijemaca obavljala se eksploatacija rudnika ugljena (Kakanj, Breza, Zenica, Tuzlanski bazen, Banovii), rudnika eljezne rude u Ljubiji i leita boksita kod Mostara. Proizvodnja eljezara u Zenici i Vareu radila je u cijelosti za njemake potrebe. 1 3 9 Kako se vidi, glavno podruje eksploatacije bile su Bosna i Hercegovina, ije je ekonomsko znaenje ustaka propaganda posebno isticala. Eksploatacija hercegovakog boksita davala je ratnoj industriji Treeg Reicha prilian postotak aluminijuma. 140 Uz to su Nijemci planirali da to vie poveaju i proizvodnju eljezne rude, pa su napravili projekte, te traili posebne koncesije za pojedina njemaka poduzea, koja bi organizirala eksploataciju. 141 Njemaka nije bila posebno zainteresirana za izvoz ugljena s podruja NDH, ali je pridavala znatnu panju njegovoj eksploataciji, zbog odravanja industrijske proizvodnje i saobraaja. 142 Saobraaj, u prvom redu eljezniki, bio je vana komponenta realizacije ekonomskih interesa Nijemaca na podruju NDH. 143 Daljnji vaan oblik ekonomske podreenosti NDH interesima Nijemaca, bilo je izdravanje njemake vojske. U toku 1941-1942. NDH je - na osnovu sporazuma iz lipnja 1941 - opskrbljivala njemake jedinice stacionirane na njenom podruju novanim sredstvima u visini koja im je bila potrebna. Ta je suma, s obzirom na ekonomski potencijal NDH, predstavljala nesumnjivo golem teret, i pravila znatne probleme ustakom vodstvu. Prema podatku ustakog ministra financija Koaka, NDH je do kraja 1942. isplatila njemakim oruanim snagama oko milijardu kuna, ali su prema drugim raspoloivim podacima ti trokovi bili mnogo vei, tako da su ve 1941. godine premaivali spomenutu sumu. 1 4 4 Da bi se u financijskom pogledu smanjili ovi tereti NDH, Nijemci su potkraj 1942. pristali da se putem kliringa obavlja financiranje trokova njihovih vojnih snaga u NDH. To je znailo da su Nijemci za potrebne sume kuna, koje im je za izdravanje vojske stavljala na raspolaganje vlada NDH, davali protuvrijednost u markama preko posebnog konta. U sutini, situacija je bila nepromijenjena jer Nijemci nisu
138 Ta pitanja razraivana su u lancima objavljivanim u s p o m e n u t o m zborniku: Izgledi i problemi hrvatskog gospodarstva, n. dj.

139 vie o t o m e usp.: R. Bri, Razlozi i pravci p o j a a n o g angaovanja n j e m a k o g o k u p a t o r a u NDH 1942-1943. godine (s p o s e b n i m osvrtom na znaaj p r i v r e d n o g potencijala BiH), Prilozi, Sarajevo 1968, br. 4, 290-292. 140 S. Odi, Vojnopolitiki poloaj o k u p a t o r a i kvislinga i njihovih saradnika k r a j e m 1943. godine, Prilozi, Sarajevo 1968, br. 4, 267. P r e m a p o d a c i m a S. Kaschea iz NDH je izvezeno u N j e m a k u 1942. oko 200.000 tona, 1943. oko 150.000 tona, a 1944. oko 50.000 t o n a boksita. (IHRPH, MF 5, sn 163). Kasche t a k o e r tvrdi i da se sva proizvodnja sirove n a f t e u NDH, iji su izvori bili u z a p a d n o j Slavoniji, nalazila u r u k a m a j e d n e n j e m a k e firme. 141 Vie o t o m e usp. N. ivkovi, n. dj., 67-68. 142 P r e m a slubenim p o d a c i m a NDH, proizvodnja m r k o g ugljena opala je za 24% ve 1941. u o d n o s u na 1940, a lignita za 11,4%. Navodi se da je niz ugljenokopa obustavio rad radi djelatnosti odmetnika. (Spomen-knjiga, n. dj., 294-296). P r e m a p o d a c i m a G o s p o d a r s k o - p r o m e t n o g o d b o r a S a b o r a NDH, svi rudnici ugljena u NDH proizveli su oko dva i pol milijuna tona u toku 1941, a bilo je p o t r e b n o oko tri i pol milijuna tona, najvie zbog odravanja eljeznica (1,200.000 tona godinje). Zbog toga su Nijemci davali stanovite koliine ugljena, najvie iz r u d n i k a Trbovlje. (AH, Fond Sab o r a NDH, zapisnik sjednice s p o m e n u t o g o d b o r a , 15. X 1942, neregistrirano). 143 Na p o d r u j u NDH bilo je u k u p n o o k o 4.000 km eljeznikog kolosjeka. P r e m a j e d n o m izvjetaju iz S a b o r a NDH, 1. VII 1942, do tada je bilo uniteno ili n e s i g u r n o za p r o m e t o k o 1.700 km. (AH, Fond S a b o r a NDH, Kratki izvjetaj ueg g o s p o d a r s k o g o d b o r a ) . 144 IHRPH, MF 4, sn 470-471, ist. mat. V. Koaka. N. Zivkovi navodi p o d a t a k da je do kraja 1941. za izdravanje n j e m a k e vojske u NDH isplaena s u m a od 1.315,000.000 kuna.

davali protuvrijednost u svojoj valuti za dobivena novana sredstva i robu u NDH, nego je ta protuvrijednost upisivana na raun okupacionih trokova. Tako su se doista potpuno besplatno podmirivale potrebe Nijemaca, iako je klirinki obraun pokazivao aktivnu bilancu u korist NDH. 145 Bio je to samo jedan od oblika sistematske eksploatacije, koju su Nijemci provodili i na drugim okupiranim podrujima, 1 4 6 pa je to samo potvrda injenice da je njemaka politika u stvari tretirala NDH kao i druga okupaciona podruja. Trokovi izdravanja njemake vojske u NDH rapidno su rasli, postajui jedan od inflatornih faktora, koji su ubrzano ruili zamiljenu stabilnost kune. Tako je, prema podacima jedne analize u NDH, u godini 1943.43% novanog opticaja otilo na potrebe njemake vojske. 147 Trite je bilo potpuno poremeeno, jer su Nijemci imali izraziti prioritet u kupovanju potrebne robe, poto su bili i najbolji platie; tako su neposredno utjecali i na itav sistem cijena, stvarajui jo veu nestabilnost. Analiza pokazuje da su Nijemci nabavljali robu na tri naina: putem opskrbnih vojnih ustanova koje su plaale maksimiranu cijenu; putem poluslubenih povjerenika koji su imali nalog da plaaju svaku cijenu; pljakom po selima, gdje se kao ratni plijen odnosilo sve potrebno to je dolazilo pod ruku. 1 4 8 Jedan od oblika sistema njemake ekonomske eksploatacije na okupiranim podrujima, bio je izvoz radne snage. Pitanje angairanja radnika s podruja NDH za rad u Njemakoj, postavljeno je na dnevni red ve poetkom svibnja 1941, u sklopu prvih pregovora oko sklapanja ekonomskog sporazuma, te je dogovoreno da se u Njemaku poalje u k u p n o oko 55.0000 radnika iz raznih krajeva NDH i razliitih zanimanja, od poljoprivrednih i umskih radnika do rudara i obrtnika. 149 Odmah je uslijedio prvi transport radnika iz Zagreba, a ve do 25. lipnja 1941, otilo ih je oko 20.000.150 Uskoro su sklopljeni i novi sporazumi za izvoz radne snage iz NDH u Njemaku. Sredinom srpnja 1941. na zahtjev Nijemaca spomenuti broj o angairanju radnika povean je na 100.000, dok je u listopadu dalje povean na 150.000. Tom prilikom, vlada NDH je izrazila elju da se poviena kvota od 50.000 realizira angairanjem radnika srpske narodnosti, pravdajui to konstatacijom da se poinje vidljivije osjeati pomanjkanje radne snage. 151 Osim tako ugovorene eksploatacije radne snage, esto se dogaalo da je njemaka vojska bez znanja ustakih vlasti odvodila u Njemaku grupe radnika, meu kojima je bilo i prilino maloljetnika. 152 Uza sve to, Nijemci su i dalje slubeno insistirali da se povea uvoz radne snage, pa je u veljai 1943. dolo do sklapanja novog sporazuma. 1 6 3 Pre145 U tu svrhu o s n o v a n j e p o s e b n i k o n t o M, p r e k o kojega se vrio klirinki o b r a u n s k u r s o m 1:20, koji je p r e m a nekim p o d a c i m a ostao sve do sloma NDH, u n a t o veem p a d u vrijednosti kune. To je moglo biti s a m o jo j e d n i m d o k a z o m da Nijemci nimalo nisu bili zabrinuti zbog svojih klirinkih dugovanja. (IHRPH, MF 5, sn 288, ist. mat. S. Kaschea). 146 O t o m e usp. B. Nikolajevi, Reparacije. Razvoj posleratnih o d n o s a izmeu drava p o v o d o m reparacija, s p o s e b n i m osvrtom na v r e m e posle Prvog i Drugog svetskog rata, Sarajevo 1956, 136. 147 VII, Fond NDH, kut. 87-a, br. reg. 59/5, elaborat: G o s p o d a r s k i odnosi s Njemakom, datirano 10. II 1944. P r e m a izjavi M. Alajbegovia, koji je u j e s e n 1944, p r e u z e o funkciju ministra vanjskih poslova NDH, u to je vrijeme na s p o m e n u t o m k o n t u M bilo o k o dvije milijarde k u n a mjeseno za p o t r e b e n j e m a k e vojske, to je imalo osobito jake inflatorne posljedice. (IHRPH, MF 5, sn 326, ist. mat. M. Alajbegovia). 148 Elaborat u bilj. 147. 149 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 1-13. 150 Die deutsche Zeitung in Kroatien, 20. V i 25. VI 1941. 151 Diplomatski arhiv DSIP-a, NDH MVP-U. M. 648/41, elaborat MVP NDH. 152 IHRPH, Fond NDH, MUP 1943, dopis Iseljenikog odsjeka Preds. vlade, 15. IX 1943, neregistrirano. 153 Isto. Do p r o d u e n j a ugovora o izvozu r a d n e snage dolo je p o n o v o u kolovozu 1944. (Diplomatski arhiv DSIP-a, NDH MVP, Prav, ods. 1944-1714).

ma procjeni vlade NDH, sijenja 1944. u Njemakoj je bilo oko 180.000 radnika s njenog podruja, 1 5 4 a po nekim drugim izvorima, ukupan broj radnika, koji je s podruja NDH vrbovan ili odveden na rad u Njemaku, prelazio je 200.000. Bilo kako bilo, injenica je da su vee ili manje grupe radnika slane u Njemaku tokom 1944. i prvih mjeseci 1945. godine. 155 Prema nainu angairanja bilo je nekoliko kategorija radnika na radu u Treem Reichu. Jednom analizom vlade NDH, ti su radnici bili podijeljeni u ove grupe: a) dobrovoljci, b) radnici koji su upueni iz sabirnih logora preko Dravne iseljenike slube s ugovorima, c) radnici koje je uputio UNS, d) radnici koje je odvela njemaka vojska, SS jedinice i organizacija Todt, e) ratni zarobljenici s podruja NDH, 0 radnici upueni na rad kao regruti i rezervisti, na temelju vojnih poziva sa ugovorima. 158 Posebno treba spomenuti zarobljenike s podruja NDH, koji su se nalazili u logorima u Njemakoj. Prema jednom izvjetaju vladi NDH iz studenog 1941, u njemakim logorima nalazilo se preko 50.000 zarobljenika od ega je oko tri petine bilo Srba, a oko dvije petine Hrvata. 157 U ekonomsko-financijskom pogledu Njemaka se prema radnoj snazi, koja se doista izvozila iz NDH odnosila kao i prema svakoj drugoj robi. Nijemci su kao protuvrijednost za radnu snagu uplaivali novac na klirinki obraunski raun. Vlada NDH je, prema tome, vlastitim novcima isplaivala obitelji radnika na radu u Njemakoj, to se obavljalo neredovito i neorganizirano, a na svom klirinkom raunu zaduivala je Njemaku. Tako je i izvoz radne snage pridonosio poraznom ekonomskom efektu za NDH, koji se ogledao u stalno pasivnoj trgovakoj bilanci i stalno aktivnoj platnoj bilanci. No, izvoz radne snage bio je konkretan doprinos NDH njemakoj privredi, to znai daljnjem voenju rata. Sama pak radna snaga dobivala je u Njemakoj samo nuni ivotni standard (logorsko stanovanje i hrana). 158 Ekonomska ovisnost NDH ubrzo se pokazala i prema Italiji. I ekonomski odnosi NDH i Italije temeljili su se na Rimskim ugovorima. Bilo je osnovano posebno mjeovito gospodarstveno povjerenstvo, koje je poelo raditi jo krajem svibnja 1941. godine. Ekonomski odnosi su se uspostavljali kratkoronim privremenim ugovorima, obino na tri mjeseca, to je bila posljedica nepovjerenja Talijana u ekonomske mogunosti NDH. Izdravanje talijanskih oruanih snaga na podruju NDH, bilo je jedno od najvanijih pitanja. Sporazumom, sklopljenim potkraj listopada 1941, NDH je preuzela obavezu da opskrbljuje talijanske jedinice u tzv. operacionom podruju, tj. u drugoj i treoj zoni. NDH se posebno obvezuje da e ih opskrbljivati potrebnom koliinom graevnog i gorivog drva, drvenog ugljena, krumpira, povra, stone hrane, mesa, masti i brana. Vlada NDH se obvezala da e pribaviti koliko joj bude vie mogue prehrambenih artikala, a obeala je i da e staviti komandi 2. armije na raspolaganje odreeni iznos u kunama, koji e se sporazumno utvrivati svakog mjeseca, kako bi Talijani mogli kupovati namirnice. Istim je sporazumom utvreno da e roba, koja bude izvoena s podruja NDH u talijansku zonu, biti osloboena od carina i drugih nameta. Sporazumom je NDH posebno preuzela obvezu obskrbe graanskog puanstva Dalmacije. Posebno
Diplomatski arhiv DSIP-a, NDH, Prav. ods., br. 359. Tako jc, npr. u veljai 1945. u p u e n o 737 radnika. (VII, Fond NDH, kut. 87-a, br. reg. 11/6). 156 D o k u m e n t u bilj. 154. 157 VII, Fond NDH, kut. 234, br. reg. 35/1, dopis povjerenika V. Bosiljevia, 26. XII 1941. 158 B. Nikolajevi, n. dj., 137. Opirnije o broju r a d n i k a s p o d r u j a NDH u N j e m a k o j usp. i B. Banovi, Izvoz r a d n e snage i deportacije stanovnitva s teritorija NDH u toku d r u g o g svjetskog rata, Putovi revolucije, 1-2, 1963, 375-384.
156 154

je rijeeno pitanje Rijeke, koja je dobila extra clearing. 159 Kako se vidi, Talijani su nametnuli NDH izvanredno velike obaveze u pogledu opskrbe i stanovnitva u anektiranom podruju i vojnih snaga, koje su bile stacionirane na njenom teritoriju. Glavnina tih obaveza odnosila se na prehranu, to je u postojeim ratnim uvjetima, davalo posebnu teinu ekonomskim obavezama NDH. Italija je pokazala poseban interes za iskoritavanje uma. Talijani su na sastanku s predstavnicima vlade NDH, listopada 1941. u Zagrebu, kada je sklopljen spomenuti sporazum, izrazili zahtjev da Hrvatska stavi na raspoloenje Italiji sve drvo i drveni ugalj, koji se nalazi u Gorskom Kotaru, a to je na stotine tisua kvintala. U vezi s tim zahtjevom ef talijanske delegacije, ministar Pietromarchi je tom prilikom dobio potpuno jamstvo od poglavnika. Talijani su se uz to zainteresirali i za obnovu relativno velike ali znatno oteene tvornice u Drvaru; Paveli im je i zato davao iroka jamstva, 160 traei zauzvrat ratni materijal od Italije. Na sastanku s Cianom, sredinom prosinca u Veneciji, on je izjavio d a j e spreman da se Italiji dostavi izvjesnu koliinu eljeza, stare mjedi i bronze (zvona pravoslavnih crkava), zatim potvrdio prijanji pristanak za iskoritavanje uma (navodei osim Gorskog kotara i Liku), a nudio je i da rudnike lignita oko Zagreba preuzmu talijanske tvrtke. 161 Ve u sijenju 1942. uglavljen je sporazum po kojemu su Talijani dobili sva prava sjee uma u zonama gdje su bile stacionirane njihove vojne snage. To se odnosilo na sve umske povrine, bez obzira u ijem su vlasnitvu bile. Drvo je poelo odmah da se izvozi u Italiju, dok je ostavljeno da se naknadno sklopi ugovor o cijeni i postotku proizvoda, koja e NDH dobivati. Rijeki prefekt T. Testa ocijenio je taj sporazum kao znaajan uspjeh Talijana po tome to mi slobodno raspolaemo s hrvatskim umama. 162 Talijani su stratekim razlozima opravdavali sve veu sjeu uma i izvoz drva, osobito u toku 1942.163 Ekonomska razmjena izmeu NDH i Italije takoer se provodila klirinkim obraunom. Meutim, za razliku od one s Nijemcima, razmjena s Talijanima imala je negativnu bilancu za NDH. Talijani su procjenama svojih proizvoda to su se izvozili u NDH, stvorili aktivan saldo u svoju korist, 164 pa je NDH vie ovisila ekonomski o Italiji negoli o Njemakoj. S j e d n e strane, njen se klirinki dug sve vie poveavao, a s druge, obaveze prema izdravanju vojske rapidno su rasle. Do oujka 1942, vlada NDH stavila je Talijanima na raspolaganje milijardu kuna za izdatke Druge armije. 165 Ekonomska ovisnost NDH o Treem Reichu i Italiji davala je peat politici ustakih vrhova i jo je vie podreivala politici Berlina i Rima. Njeno je podruje postalo cilj eksploatacije i s jedne i s druge strane. Navedeni podaci dodue ne pokazuju u cijelosti
159 VII, F o n d NDH, kut. 87, br. reg. 2/21-a. O p r i m j e n i tog s p o r a z u m a bilo je, m e u ostalim, govora na s a s t a n k u p r e d s t a v n i k a NDH i Italije u Rijeci, 15. i 16. XI 1941. (VII, Fond NDH, kut. 195, br. reg. 37/1). 160 M. Korlevi, Nekoliko d o k u m e n a t a o spekulativnim p r i v r e d n i m m a k i n a c i j a m a s d i n a r i m a rijekog p r e f e k t a Temistokla Teste u 1941. godini, Anali J a d r a n s k o g instituta, sv. III, Zagreb 1961, 483. 161 VII, F o n d NDH, kut. 213, br. reg. 1/7. 162 M. Korlevi, n. dj., 484-485. 163 Kad je predstavnik NDH kod Druge talijanske a r m i j e p o k u a o intervenirati, o d g o v o r e n o mu je da Zapovjednitvo 2. A r m a t e s m a t r a nepoeljnim p o s r e d o v a n j e u ovakvim pitanjima, pa ih ne uvaava. (IHRPH, Fond NDH, kut. 188, dopis D. Sinia, 27. VII 1943). 164 Talijani su u NDH izvozili tkanine, rukotvorine, vrtlarsko-voarske proizvode, povre, vino, juno voe, strojeve. (VII, Fond NDH, kut. 87, br. reg. 1/3). 165 Izvor kao u bilj. 162.

9 - USTAE I NDH

129

stupanj te eksploatacije, a zasad je to jo nemogue preciznije i detaljnije odrediti. Neosporno je, meutim, d a j e NDH bila podruje uvijek iroko otvorenih vrata za ekonomsku eksploataciju dviju glavnih sila Osovine. No, javljale su se takoer nesuglasice i suprotnosti izmeu Nijemaca i Talijana oko ekonomske eksploatacije NDH. Podjela NDH u interesne strateke sfere nije se poklapala s njenom podjelom u ekonomskom pogledu; svaka je strana teila da stvori to vei vlastiti utjecaj, a time i to veu mogunost eksploatacije. Raznovrsna njemaka eksploatacija NDH izazivala je podozrenje i nezadovoljstvo kod njenog talijanskog partnera, u toliko vie to su Nijemci svojedobno izjavili da nemaju posebnih politikih pretenzija prema tome dijelu Balkana. 166 S druge strane, Nijemci su u svojim ocjenama sve tee privredne situacije NDH, glavnu krivnju pripisivali Talijanima. Ciano je moda najbolje izrazio postojee stanje, kad je u studenom 1941, zapisao u svom dnevniku da, to se tie NDH, danas vie ne postoji talijansko-hrvatski ve naprotiv talijansko-njemaki problem. Hrvatska je predmet spora, ali mi niti moemo niti hoemo, da zbog Hrvatske doe do trzavica. 167 Ipak, talijansko-njemake nesuglasice oko NDH nisu mogle ozbiljnije naruiti odnose dviju strana. One prije svega privlae panju to se pomou njih moe potpunije i dublje shvatiti konkretna situacija na podruju NDH, pa su u toliko zanimljivije pojedine ocjene i izjave, a osobito one to ih je davao general Glaise. Izvjetavajui u oujku 1942. o situaciji u NDH, on se kritiki osvre na njene ekonomske odnose s Italijom. Eksploatacija koju vre Talijani za njega je najtea prepreka za neku razboritu hrvatsku privrednu politiku. Navodei da NDH mora hraniti 300.000 pripadnika talijanskih okupacionih snaga, Glaise posebno govori o pravoj pljaki koju su Talijani bezobzirno razvili du 700 km granice NDH, koja je potpuno otvorena prema jednoj u svemu gladnoj i bezobzirnoj pljakakoj sili kao to je to Italija. 168 Neto kasnije, u svibnju 1942, Glaise usporeuje izdatke NDH za izdravanje njemakih i talijanskih okupacionih snaga. Prema njemu, Nijemci stoje NDH mjeseno oko 4 milijuna njemakih maraka, dok je Talijani kotaju barem 30 milijuna maraka mjeseno. 169 Sami pak prihodi NDH neprestano su se smanjivali. Glavni izvori tih prihoda trebalo je da budu izravni i neizravni porezi, to su se ubirali od industrije, trgovine i obrta. Meutim, industrijska proizvodnja na podruju NDH od samog je poetka bila pogoena mnogim okolnostima, a s daljnjim razvojem situacije rapidno se smanjivala. Na podruju NDH bilo je u poetku oko 1.600 poduzea industrijskog znaaja sa 2.236 pogona. Najvei broj pogona otpadao je na poljoprivredno-prehrambenu granu (26,2%), a zatim su slijedile drvna industrija (20,30%), tekstilna (10,33%), rudarstvo (5,86%), kemijska (5,55%), metalna (5,37%), te nekoliko drugih, manjeg znaenja. 170 Zasad nema drugih podataka, koji bi dali potpuniju sliku o jaini i ekonomskoj vanosti pojedinih grana. Zbog toga se ne moe tonije utvrditi broj zaposlenog radnitva, uloenog kapi166 L. Hory-M. Broszat, n. dj., 70, u vezi s tim daju ovaj zakljuak: Prema tome, s t e r e o t i p n o njem a k o uvjeravanje da se N j e m a k a 'politiki ne interesira za Hrvatsku' nije imalo m n o g o smisla. Zbog toga su, i o n a k o nepovjerljivi talijanski partneri, Nijemce smatrali dvolinima. Koliki su, meutim, stvarni interes Nijemci pokazivali za NDH vidljivo je i iz izjave R i b b e n t r o p a na sastanku s Cianom u prosincu 1942. On je t o m prilikom r e k a o da N j e m a k a ima trostruki interes u pogledu Hrvatske: (1) u njoj ne smije nastati nikakvo gnijezdo otpora; (2) eljeznika veza p r e k o Hrvatske m o r a ostati u p r o m e t u ; (3) e k o n o m s k i odnosi (naroito dovoz boksita) m o r a j u ostati osigurani. (Prema B. Krizman, Hitlerov Plan 25, n. dj 127-128).

G. Ciano, Dnevnik, n. dj., 281, zabiljeka od 19. XI 1941. VII, NAV-N-T-501, 264/1087-93, izvjetaj od 26. III 1942. 169 VII, NAV-N-T-501, 266/79-92, izvjetaj od 19. V 1942. 170 D. Cutvari, Razvojne s m j e r n i c e hrvatske industrije, zbornik: Izgledi i problemi hrvatskog gospodarstva, n. dj., 128.
168

167

tala, vrijednosti proizvodnje, kapaciteta postrojenja itd. Uostalom ti su se podaci iz dana u dan mijenjali, pokazujui samo jednu konstantu: sve oitije smanjenje industrije i njene proizvodnje. Neposredno nakon osnutka NDH ovakvo je bilo ulaganje kapitala u industrijska poduzea: na inokosne tvrtke otpadalo je 37,84% pogona, na dionika drutva 29,74%, a n a dionika trgovaka drutva 18,38% ukupnog broja pogona. Ostali sudionici kapitala bili su znatno slabiji. Tako je npr. na dravna poduzea otpadalo samo 2,82% pogona. Dok su inokosne tvrtke i javna trgovaka poduzea imale najvie svojih pogona u poljoprivredno-prehrambenoj, drvnoj i tekstilnoj proizvodnji, dionika drutva su bila najvie zastupljena u graevnoj, drvnoj i tekstilnoj, te metalnoj i kemijskoj. Inae, glavnina kapitala pripadala je dionikim drutvima, kojih je, prema slubenoj statistici, u NDH bilo sredinom 1941. godine 718. Od tog broja bilo je 324 industrijska, 128 trgovakih, 143 bankarskih, 14 parobrodarskih i 109 poduzea razliitog karaktera. Najvei dio kapitala otpadao je na industriju (67,28%), a zatim na bankarstvo (17,38%). Najvee udjele stranog kapitala u industriji na podruju NDH, imale su vicarska, SAD, Njemaka i Velika Britanija. Procjenjujui taj kapital, ustae su u grupaciju stranaca uvrstili i Srbe, stavljajui ih po jaini sudjelovanja na tree mjesto, iza vicarske i SAD. Prema istim podacima, Hrvati su u dionikim drutvima imali oko 50,5% od uloenog kapitala, razni ostali arijevci oko 39% (od toga Srbi oko 13%), idovi oko 7%, te ostali oko 3,5%. Trgovina je dobrim dijelom bila u rukama Zidova (oko 23%). Na osnovu tih podataka slijedio je zakljuak da je privreda, zateena na podruju NDH, bila u znatnom dielu u nehrvatskim rukama. 171 Zagovarala se potreba to ubrzanijeg procesa otpadanja nenacionalnih elemenata uz predaju priradnih (tj. privrednih, - F. J.) poduzea u hrvatske posebnike ili dravne ruke. 172 Parola o prijekoj potrebi arizacije i ponaroivanja industrijskih poduzea, kako bi se na taj nain iz hrvatskog prirada odstranili nenarodni i nearijski elementi, 173 bila je samo kamuflaa mnogobrojnih makinacija i spekulantskih akcija pojedinaca i grupa u prisvajanju tue imovine. I sama vlada NDH pokazivala je sve vei interes za ulaganje kapitala u pojedina poduzea, postavi akcijom arizacije i ponaroivanja najjai vlasnik mnogobrojnih poduzea. 174 Glavni uzroci rapidnog smanjivanja industrijske i obrtnike proizvodnje te trgovine bili su sve osjetnije pomanjkanje sirovina, nestaica radne snage i strunog osoblja, sve vee unitavanje postrojenja, kao i sve vei broj upropatenih poduzea krivnjom postavljenih povjerenika. NDH je raunala na takse, pristojbe i monopol, ali se ubrzo pokazalo d a e i to jako podbacivati. Istina, mnogim su odredbama bila iroko zasnovana razna novana optereenja, ali od njih nije bilo prihoda, jer je vlast NDH ograniena na glavni grad Zagreb i nekoliko veih pokrajinskih mjesta, u kojima su jake ustake i njemake oruane posade, dok se izvan tih podruja nije mogla provoditi sistematska i kontinuirana kontrola. Logina posljedica takvog stanja bila je sve vea inflacija. Na poveanje opticaja kune prvenstveno je utjecalo sve vee optereenje za izdravanje njemake i talijanske vojske. To najbolje svjedoe sume koje je Hrvatska dravna banka isplaivala okupacionim snagama. Tako je do kraja 1942. za izdravanje njemake vojske isplaeno
171 J. Mrzljak, S t r u k t u r a dionikog kapitala u Hrvatskoj, Ekonomist, 5/1942,161-168; S p o m e n knjiga, n. dj., 245. 172 Spomen-knjiga, n. dj., 247. 173 Kao u bilj. 170 str. 131. 174 P r e m a p o d a c i m a koje donosi /. Mrzljak, n. dj., NDH je do sredine 1942. sudjelovala u 41 dionikom drutvu.

2.315,000.000, a do sredine 1942. za talijansku Drugu armiju 1.450,000.000 kuna. 175 Slubeni podaci o opticaju kune, to ih je Hrvatska dravna banka poela objavljivati sredinom 1943, pokazuju slijedeu sliku: 176 Do polovice 1941. Prosinac 1941. Do polovice 1942. 30. travnja 1943. 30. lipnja 1943. 31. kolovoza 1943. 30. studenog 1943. 7.000,000.000 8.532,000.000 14.000,000.000 22.340,000.000 24.195,000.000 28.268,590.000 38.464,000.000 kuna

Prema raspoloivim podacima, poetkom 1945. opticaj novca u NDH prekoraio je 150 milijardi kuna. Svaki mjesec zatim NDH je izdavala novih 20 milijardi, od koje sume je 15 milijardi ilo na izdravanje njemake vojske, a 5 milijardi za vlastite potrebe. 1 7 7 Rapidno opadanje rudarske proizvodnje, takoer je bilo jedan od vanijih faktora ekonomske nestabilnosti NDH. Ujesen 1943. slubeno je konstatirano d a j e uslijed djelovanja snaga NOP-a najveim dijelom prestala ili je osjetno smanjena proizvodnja svih rudnika eljeza i ugljena u Bosni, da su unitene eljezare u Zenici i Vareu, te solane u Kreki kraj Tuzle. 178 Podaci o ubrzanom opadanju proizvodnje ugljena jasno pokazuju u kakvu je ekonomsku situaciju zapala NDH. Dok je u oujku 1943. proizvedeno oko 220.000 tona ugljena, u listopadu 1944. proizvodnja je pala na oko 30.000 tona, to je znailo da je bila paralizirana za vie od 90%. 179 Posebno je akutno postalo pitanje prehrane. Ono je gotovo stalno bilo na dnevnom redu Gospodarskog odbora Sabora NDH. Prema rijeima Totha, u svibnju 1942, za potrebe NDH bilo je potrebno oko 106 vagona ita dnevno, a drava je u stanju da prikupi sada izmeu 10 i 50 vagona zakonitim otkupom vikova. Spomenuti odbor konstatirao je d a j e u 1942. godini zasijano oko 45% povrina manje nego 1941. godine. Ocjenjivano je da uzroci tekom stanju oko prehrane lee u tome to na vrieme nisu bili prikupljeni vikovi prologodinje etve, te to postoji veliki raskorak izmeu cijena po kojima je plaano proizvoaima i onih po kojima se prodavalo potroaima, pri emu su najvie koristi imali posrednici pekulanti. Premda se raunalo da e kriza oko prehrane prestati nakon ove etve, ipak se dogodilo suprotno. 1 8 0 Rastrganost teritorija NDH uslijed jaanja NOP-a, tj. stvaranjem osloboenih podruja, bez obzira na to jesu li bila privremenog ili trajnijeg karaktera, postala je presudan faktor, koji je spreavao bilo kakvu sistematiniju organizaciju proizvodnje itarica i njihove raspodjele. Toth je pred Gospodarskim odborom Sabora u rujnu 1942. izjavljivao: Prvi uvjet gospodarskog rada i prehranbene politike je mir u zemlji. Mi mira u zemlji nemamo i to me zabrinjuje. ( . . . ) Danas se od Bjelovara redom zatvaraju stanice i uobe ne funkcioniraju ni Garenica, ni Pitomaa, ni Pakrac, ni Daruvar, a s Vukom (misli se na upu Vuku, koja je obuhvaala Srijem, F. J.) n e m a m ni telefonske veze, a ni s Bilogorom ne mogu razgovarati.
IHRPH, Fond NDH, kut. 521, elaborat: Referat o valuti NDH, bez d a t u m a . V. Horvat, Poljodjelstvo Hrvatske za rata, zbornik: Izgledi i p r o b l e m i hrvatskog gospodarstva, n. dj., 30-31.
176 177 IHRPH, F o n d NDH, kut. 520, elaborat: Valutni p r o b l e m , d a t i r a n 31.1 1945. S tim p o d a c i m a se u osnovi p o d u d a r a i p o d a t a k koji daje Koak. P r e m a njemu, opticaj novca u NDH p o r a s t a o je u vrijeme dok je on bio ministar financija, na o k o 18 milijardi, a za vrijeme njegova nasljednika D. Totha na oko 250 milijardi. (IHRPH, MF 4, sn 435). 178 IHRPH, F o n d NDH, kut. 313, Izvjetaj obavjetajne slube za listopad 1943. god. 179 IHRPH, Fond NDH, kut. 520, elaborat: Izvjetaj o r u d n o m blagu, XI 1944. god. 180 Op. usp. F. Buti-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj., 175

Poeka kotlina je ugroena. A ba u to vrijeme stvarao se novi sistem pribavljanja potrebnih koliina itarica. Trebalo je da svaka upa bude zaduena za odreenu koliinu, a prema zasijanim povrinama i prinosu. Tako je npr. trebalo da upa Vuka, tj. Srijem, bude obvezana koliinom od 12.000 vagona kukuruza. 181 Uoi etve 1942. ustaka propaganda je posebno apelirala na seljatvo iz itorodnih krajeva da predaje vikove. Obavljala se ubrzana priprema, jer nije bilo gotovo nikakvih zaliha. Paveli je u listopadu 1942. izdao posebnu okrunicu, kojom je nareivao da vlasti moraju sve snage usredsrediti na sakupljanje i otkup ivenih namirnica, a itava ta akcija treba da se obavlja iskljuivo pod nadzorom upana, osim podruja u kojima izvrnu vlast imaju Nijemci. 182 Budui da ti napori nisu dali eljene rezultate, poto seljaci bez oruane pratnje nee da predaju vikove, odlueno je da se ona provodi uz pomo vojne sile. 183 Slino je bilo i sa etvom 1943. godine. Na sastanku, koji je potkraj srpnja te godine organizirao Artukovi kao ministar unutranjih poslova, konstatirano je vrlo teko stanje oko sakupljanja etve. Iako je bilo ocijenjeno d a j e etva rekordna, ito se teko prikupljalo, zbog dobro organiziranih akcija partizana. Jedini izlaz bilo bi angairanje vojnih snaga, koje su osobito potrebne na podruju Varadina, Petrinje, Bjelovara, Osijeka, Nove Gradike, Broda, Vukovara, Bijeljine, Brkog, Banja Luke. 184 Spominjanje tih podruja najbolje govori kako su glavni itorodni krajevi u mnogome postali nedostupni sprovoenju neke ire akcije ustakih vlasti. Takvo akutno stanje s raspoloivim koliinama hrane, nastojalo se bar donekle popraviti traenjem pomoi od saveznikih drava. Unato obeanju Nijemaca da e do nove etve ljeta 1942, pokriti manjak itarica od oko 3-4.000 vagona iz vlastitih zaliha, prispjelo je tek oko 10% ita. 185 Zbog toga se istodobno pokualo doi do odreenih koliina hrane, prvenstveno kukuruza, nabavkom iz Rumunjske, ali ni ta akcija nije poluila neke vee rezultate. 186 Osobito je ozbiljno stanje bilo u stoarstvu i opskrbi stonim proizvodima. Tako je, prema nepotpunim slubenim podacima broj goveda na podruju NDH spao do 1943. u odnosu na stanje 1938. godine od 1,750.000 na oko 700.000 grla, broj svinja od 1,300.000 na oko 600.000, konja od oko 600.000 na 250.000. Ustake vlasti su se alile da njemaka vojska nanosi najveu tetu stoarstvu. 187 Takvo akutno stanje u prehrani utjecalo je na nagli porast ivotnih trokova. Prema slubenim podacima, trokovi ivota porasli su od 1. rujna 1939. do sredine 1944. za 60 puta, dok su radnike nadnice porasle u prosjeku za 8 puta. 1 8 8 Stalni i ubrzani porast cijena, uslijed nestaice ivenih namirnica, nestabilnog prometa i velike spekulacije, postao je svakodnevna pojava. Glavne politike i vojnike linosti bile su svjesne tekog ekonomskog stanja NDH, koje je paraliziralo sprovoenje bilo kakvih ozbiljnijih mjera. U svom izvjetaju o situaAH, F o n d S a b o r a NDH, Zapisnik XVIII sjednice Ueg gospod, o d b o r a sabora, 29. IX 1942. IHRPH, Fond NDH, kut. 3, okrunica od 26. X 1942. 183 IHRPH, F o n d NDH, kut. 3, okrunica od 18. I 1943. 184 AH, Min. nar. gospodar. NDH, M-fasc. 17, 1484/43, 29. VII 1943. 186 AH, F o n d S a b o r a NDH, Kratki izvjetaj Ueg gospodar, o d b o r a , 1. VII 1942. 186 U svibnju 1942. Toth je tek isposlovao r a z m j e n u 2.000 t o n a sirovog eljeza za 100 vagona prosa, a neto kasnije je ministar Cabas, prikazujui u B u k u r e t u stanje u NDH najcrnjim b o j a m a (glad), uspio dobiti s a m o 100 vagona k u k u r u z a i m a n j u koliinu svinjskog m e s a te nekih drugih itarica. (IHRPH, MF 2, sn 206-222, t j e d n i izvj. poslanika u B u k u r e t u od 18. V do 14. VI 1942). 187 IHRPH, Fond NDH, kut. 519, Predstavka Sredinjice za p r o m e t s t o k o m J. Balenu, 22. VII 1943. 188 AH, F o n d S a b o r a NDH, dopis V. Blakova 16. VI 1944.
182 181

ciji u NDH, srpnja 1943, njemaki zapovjednik Liithers konstatira da se poljoprivreda, umarstvo i rudarstvo, kao najvanije privredne grane NDH, mogu sve manje iskoritavati, zbog poveanog nastupanja bandi (misli se na NOP, F. J.) u razliitim dijelovima zemlje. 189 O stanju privrede NDH, jo uvjerljivije svjedoi izvjetaj ustakog ministra Balena, to g a j e podnio predsjedniku Sabora NDH u prosincu 1943. godine. Baien kae da se NDH u privrednom pogledu nalazi u tako tekom poloaju, da je potpunoma neizvjesno, kako dugo emo jo moi nae gospodarstvo uzdravati od propasti, a sigurno je, da bi iz gospodarske propasti usliedila i oba narodna propast. Naa drava nikako ne moe doi u poloaj, da bi mogla proizvoditi i prevoziti ona dobra, za iju proizvodnju i prievoz ima najbolje preduvjete. Ona se ne moe nikako gospodarski oporaviti i ojaati u tolikoj mjeri, da bi proizvodnja i prievoz barem i priblino odgovarali istinskim mogunostima naeg narodnog gospodarstva. No i tim nije poloaj sasvim oznaen. On se iz dana u dan sve vie pogorava. Nesigurnost je sve vea, a osobito se u novije vrieme pojavila u neuvenoj mjeri na naem glavnom proizvodnom podruju izmeu Save, Kupe, Drave i Dunava, dakle u podruju gdje se biele itarice proizvode gotovo iskljuivo, mahunasti plodovi i krumpir u najveoj mjeri, a i ostale sirovine, kao drvo za ogrjev i tehniko drvo, ugljen, stoarski proizvodi, masti, tekstilne sirovine itd. u znatnim koliinama. 190

189 190

VII, NAV-N-T-314, F-554/536-44, izvjetaj Lthersa, 18. VII 1943. F. Buti-l. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH n. dj., 353-354.

Dio trei NAPORI ZA IRENJEM I UVRENJEM DRUTVENO-POLITltKE OSNOVICE USTAKOG REIMA

TUMAENJE OSNIVANJA NDH KAO KONANOG NACIONALNOG OSLOBOENJA HRVATSKOG NARODA

Pitanje

hrvatske

dravnosti

koncepciji

ustatva

Cin proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske davao je i osnovni poticaj javnom proklamiranju glavnih postulata politikog programa ustakog pokreta. Sluei se propagandom toga ina kao takvog historijskog dogaaja, koji treba da bude najsudbonosniji mea u povijesti hrvatskog naroda, ustae su, u odnosu na emigrantsko razdoblje, ovaj put mogli ire i jasnije razraditi svoje bitne programatske koncepcije. Razmatranje tih koncepcija moe se svesti na dvije osnovne grupe pitanja: 1. Pitanje hrvatske dravnosti i uloge ustaa u vezi s tim; 2. Pitanje izgradnje novog drutvenog poretka u ustakoj dravi. Od samog poetka dola je osobito do izraaja tenja ustaa da se javno ukae na povijesno znaenje borbe ustakog pokreta za ouvanje tisuugodinjeg kontinuiteta hrvatske dravnosti, te d a j e ta borba u travnju 1941. bila okrunjena stvaranjem nezavisne hrvatske drave. U takvoj tenji nije se ni malo ustruavalo da se u ideologiji ustatva nalazi to dublje historijsko korijenje. Nastojalo se to vie isticati kako je ustatvo, i kao ideologija i kao politika akcija, prirodan nastavak vjekovne borbe hrvatskog naroda za osloboenje i nezavisnost, koja se simbolizirala pojedinim znaajnim historijskim linostima. U svom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja, Paveli je isticao: Brao Ustae! Hrvatski je narod doivio svoje veliko i slavno uskrsnue. Nu svatko znade, da to uskrsnue nije dolo preko noi. Bilo je dugi niz desetljea, i stoljea i priprava za to hrvatsko narodno i dravno uskrsnue. Kroz vjekove u vremenu ropstva, u vremenu okrnjene slobode, hrvatski je narod davao iz svoje sredine sinove, koji su bili pretee, koji su pa i itav svoj ivot radili i borili se za ono, to mi danas imamo. Nu napose u posljednjih 20 godina Hrvatski je narod dao iz sebe borce, dao iz sebe sinove, koji su pripravljali zadnje puteve, koji su uinili zadnje ine, zadnja djela za potpuno osloboenje hrvatskog naroda. Mi kao zahvalni sinovi hrvatskog naroda prigibamo svoja koljena pred svima onim velikanima, pred svima onim po imenu znanima, i onima po imenu neznanima, koji su kroz vjekove i kroz desetljea uzidali svoje ivote u temelje Nezavisne Drave Hrvatske. Od Petra Svaia, od bega Gradaevia, od Zrinskih i Frankopana, do Ante Starevia i Eugena Kvaternika, od Stjepana Radia do Stipe Javora i do onih, koji su u samome asu osloboenja svoju krv, svoje ivote za slobodu hrvatskog naroda i Hrvatske Drave dali, mi se klanjamo, klanjamo se pred njihovim velikim uspomenama pred njihovim sjenama i kliemo: Slava im!'
1

Ustaa, 22. V 1941.

U skladu s tim ustae su posebno razraivali svoje poglede na prolost hrvatskog naroda. Takva tumaenja postajala su znaajan dio ustake propagande u NDH. Trebalo je da ona postanu argumenti kojima se eljelo opravdavati pojedine konkretne postupke. Valja ukazati na neka osnovna obiljeja tih pogleda i tumaenja. Polazna toka bilo je iznalaenje i naglaavanje izuzetnih posebnosti i svojstava po kojima se Hrvati bitno razlikuju od drugih junoslavenskih naroda, u prvom redu od Srba. Najvie je ustae zaokupljala ideja o hrvatskoj dravi. Pri tome se polazilo od isticanja dravotvorne sposobnosti Hrvata, koja dolazi do izraaja odmah po njihovu doseljenju. Nalazei argumente za povijesni znaaj ustake revolucije, jedan od ustakih ideologa Ivo Bogdan, pisao je: Kad su u vrieme velike seobe naroda Hrvati doli u svoju junu sunanu domovinu, donieli su sobom svoje vlastite ustanove i svoja priroena, u krvi ucjepljena svojstva. Hrvati se, za razliku od drugih naroda slavenskoga govora, odmah rano u Srednjem vieku javljaju kao narod sa svojom vlastitom dravom. To je bio jedan od glavnih povoda za postavljanje tvrdnja o neslavenskom podrietlu Hrvata. Bez obzira na razliita miljenja o tome pitanju ostaje istina, da su Hrvati kroz 13 stoljea u tekim i pretekim prilikama odrali svoju dravnost. Drugi narodi su i u manje tekim prilikama podlegli, izgubili svoju dravu i potonuli u naplavinama poviesti a Hrvati su se odrali i kao drava i kao narod. Kratko razdoblje 1918-1941. u trinaest stoljea poviesti Hrvatstva samo je kratka pojava, to vie to poslije toga dolazi do tako snanoga i dugo nevienoga proplamsaja hrvatskih praiskonskih dravotvornih svojstava. 2 Slino je tu tezu obrazloio i Eugen Sladovi, ustavni teoretiar NDH: Hrvatski je narod doao u svoju domovinu kao potpuno slobodan narod , i tu u vrieme seoba naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek uinio. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku doao podpuno (obiteljski i vojniki) organiziran, te je odmah nakon dolazka osnovao svoju vlastitu dravu sa svim obiljejima dravnosti. Hrvatski je narod svoju vlastitu dravu Hrvatsku - osnovanu ve onda, kad su mnogi drugi narodi ivjeli jo podpuno neorganizirani - odrao kroz stoljea, pa do konca prolog svjetskog rata, a nije se, kao ni prava na nju, nikad odrekao - pa ni koncem svjetskog rata - i to nikakvim inom, ni nikakvom zakonitom odlukom, niti je to svoje pravo prenio na nekoga drugoga. 3 Politiki tendenciozne teze o neslavenskom porijeklu Hrvata davale su vano obiljeje ustakoj propagandi. U novoj situaciji, one su potpuno gubile i onaj privid tobonje akademske diskusije prije rata, 4 poprimivi izrazitu rasistiku tendenciju s glavnim ciljem da se ukae na nespojivost bilo kakvog zajednikog ivota Hrvata i Srba. Bio je to ujedno i glavni korak u razradi teorije o totalno negativnoj ulozi Srba u povijesti hrvatskog naroda. 5 Srpski narod je oznaen kao izvor svega zla koje je hrvatski narod proivljavao u svojoj viestoljetnoj borbi za nacionalno osloboenje. U svom prvom interI. Bogdan, Povijesni znaaj ustake revolucije, Spremnost, 10. IV 1942. E. Sladovi, Ustavni temelji hrvatske drave, Spremnost, 26. IV 1942. 4 Usp. o t o m e F. Jeli-Buti, Ustaki p o k r e t i hrvatsko nacionalno pitanje, n. dj., 188-189. U NDH se u publicistici razvila prilina diskusija o porijeklu Hrvata, kojoj su glavno obiljeje davale teze o izvanslavenskom porijeklu. Glavni sudionici u diskusiji bili su F. Lukas (uvodno poglavlje u knjigu: Zemljopis Hrvatske, sv. I, Zagreb 1942), I. G u b e r i n a (Pravi razlog seobe Hrvata, Hrvatska smotra, 34/1943; K a d a i kako su pokrteni Hrvati, Hrvatska revija, 7/1941 i drugi lanci u istim asopisima), S. Vitkovi (Sviest o dravi, Hrvatska smotra, 6-10/1944), K Krsti (Narod, drava, nacionalizam, Hrvatska smotra, 11-12/1944).
3 6 U govoru o d r a n o m u p o v o d u 100-godinjice Matice hrvatske, u s r p n j u 1943, njen tadanji predsjednik F. Lukas oznaio je S r b e u Hrvatskoj kao useljeni sloj stanovnitva, koji je uz male vriedne izuzetke bio t r a j n o negativan u razvoju hrvatskog naroda. (F. Lukas, Linosti - stvaranja - pokreti, Zagreb 1944, 237). 2

vjuu jednom talijanskom novinaru, 13. travnja 1941, prilikom samog prijelaza preko jugoslavensko-talijanske granice na putu u Zagreb, Paveli je izjavio: Mi nemamo i nikad nismo imali nikakve veze sa Srbima. Od Srba se razlikujemo i po religiji i po fizikom izgledu. Teko je pobrkati jednog Hrvata sa Srbinom. Mi nismo Slaveni. 6 Dakako da je teite te ustake propagande bilo prvenstveno usmjereno protiv srpskog stanovnitva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tj. podruju koje je obuhvaala NDH.7 Spomenute rasistike tendencije odnosile su se i na idove. Meutim, treba istai d a j e antiidovska kampanja u NDH bila pod neposrednim utjecajem antisemitske teorije i politike njemakog nacizma. 8 Tako formulirana i propagirana teorija o stvaranju samostalne hrvatske drave kao iskljuivog ivotnog prostora hrvatskog naroda, bila je jedan od temeljnih postulata programa ustaa u NDH. Taj e program istodobno nalaziti i konkretnu primjenu u politikoj praksi. U daljnjoj ideolokoj razradi takvog programa, s tenjom da mu se dade to uvjerljivija historijska argumentacija, znaajno je mjesto zauzimala vrlo iskljuiva teza o sudbinskoj orijentaciji hrvatskog naroda prema zapadnoj evropskoj kulturi i civilizaciji. Sav politiki i duhovni razvoj hrvatskog naroda - pisao je ustaki ministar i jedan od ideologa Julije Makanec - tekao je vie od 1000 godina u krilu europske kulture i europskoga shvaanja, te moemo rei, da Europa predstavlja duhovni i politiki medij, unutar kojega jedino moe hrvatski narod slobodno razvijati svoju nacionalnu i kulturnu osobnost. 9 Prema I. Bogdanu: Hrvatska zapadnjaka ivotna orientacija tokom stoljea radi toga to je odgovarala duboko usaenim hrvatskim sklonostima postala je sadrajem Hrvatstva. Posebno je pak teza o presudnoj povijesnoj ulozi Hrvata u viestoljetnoj obrani evropskog Zapada, bila eksploatirana kao izrazita politika parola. Za ljubav odranja svega onoga to je sainjavalo najpreniju bit Hrvatstva nai su djedovi imali snage, da se stoljeima krvare u stotinama bitaka i okraja s Osmanskim carstvom. Moemo voditi bezplodne razprave, da li bi moda bilo bolje, da su se Hrvati odrekli uloge mrtve strae na braniku Zapada i da su tu ulogu prepustili kome drugome, ali ostaje injenica, da Hrvati toga nisu uinili, a to znai, da su za to imali razloga, da im je tako nalagala sviest i savjest (.. .).10
6 I s t o m je n o v i n a r u E u g e n K v a t e r n i k izjavio da i m e H r v a t dolazi od a r h a i n o g izraza H r o a tang, to po prilici znai 'gotski ratnik'. (II Giornale d'Italia, 15. IV 1941). 7 U s p o m e n u t o m g o v o r u F. L u k a s je p o s e b n o r a z r a d i o tezu o k a r a k t e r u i ulozi u s e l j e n o g ivlja na h r v a t s k o m e t n i k o m p r o s t o r u . On dijeli s p o m e n u t o s t a n o v n i t v o u dvije z a s e b n e s k u p i n e , p r e m a p r a v c u u s e l j a v a n j a , tj. n a i s t o n u i z a p a d n u . P o d i s t o n o m s k u p i n o m p o d r a z u m i j e v a S r b e , a p o d z a p a d n o m Nijemce, Slovake, Slovence, e h e i M a a r e . Prva s k u p i n a , sa zapada, n a l a je k o d n a s vie o d r o e n e g r u d e ; d a p a e j e z a m n o g e o d njih ova z e m l j a p o s t a l a d r u g o m d o m o v i n o m , t e je veina njih s u o s j e a l a s d o m a i m ivljem u d o b r u i zlu, d o k je i z t o n a s k u p i n a o s t a l a t r a j n o t u a dui o v o g a n a r o d a k a o i p r e d a j i o v e zemlje, koja im je bila i o s t a l a s a m o r o e n o m g r u d o m . Z a t o oni ne r a d e za s l o b o d u i k u l t u r u te z e m l j e i n a r o d a m e u k o j i m ive, o s i m , r i e d k i h p o j e d i n a c a , koji osjetie svoju e t i n u d u n o s t : tovie, u v i e k su stajali na s t r a n i u g n j e t a a i p r o t i v n i k a a u t o h t o n o g stanovnitva, pa su p o m a g a l i O s m a n l i j a m a k a o u n i t a v a i s t a r o s j e d i l a k i h naselja, B e u u r u e n j u h r v a t s k e a u t o n o m i j e , M a d a r i m a u o t i m a n j u h r v a t s k e s l o b o d e , t a l i j a n a i m a u p r i m o r j u u d o b a izg r a i v a n j a h r v a t s k o g p r e p o r o d a u Dalmaciji i r e d o m svim t u i n c i m a , koji su ili za u n i t e n j e m hrv a t s k o g n a r o d a u n j e g o v o j vlastitoj zemlji. ( K a o u bilj. 5, str. 236-237). 8 O s v r u i se na u l o g u idova u povijesti h r v a t s k o g n a r o d a L u k a s je isticao da se ta s k u p i n a stanovnitva (...) po svome selitbenom instinktu, sa stranim o s o b i n a m a i religiozno-pravnim duh o m nije m o g l a u k o r i e n i t i u zemlji, niti sklopiti s n a r o d o m , m e u k o j i m ivi, te p r e m a t o m e n i j e p r e u z e l a n j e g o v e n a c i o n a l n e ideale. T a k v i m svojim s h v a a n j e m i m e u n a r o d n i m v e z a m a p o s e b i r a z t v a r a o n a n a c i o n a l n u ideju (...). (Isto, 236). 9 10

J. Makanec, H r v a t s k i vidici, n a c i o n a l n o - p o l i t i k i eseji, Z a g r e b 1944, 19. Usp. bilj. 2.

Najue se na to nadovezivala i teza o istonoj granici hrvatske drave na Drini, koja ujedno ima i ulogu granice dvaju svjetova. U intervjuu dopisniku talijanske agencije tefani, u Karlovcu, 14. travnja 1941, tj. pred sam ulazak u Zagreb, Paveli je izjavio: Prirodna granica dviju drava (tj. Hrvatske i Srbije, nap. F. J.) je na Drini i ostaje ista kao i ona koja je dijelila Istonu imperiju od Zapadne imperije. Dananje obnavljanje hrvatske nezavisnosti ima svoju osnovu u historijskom i etnikom momentu. Panslavistiki pokret je proirio u cijelom svijetu vjerovanje da smo mi i Srbi jedan narod. To nije istina budui da Hrvati po rasi nisu Slaveni nego su porijeklom Hrvati i nita vie. Bez ponavljanja poznatih razlika u religiji i kulturi, dva naroda se razlikuju etniki ak i u somatolokom smislu. 11 U tom okviru osobita je panja bila posveena isticanju uloge Bosne i Hercegovine, kao neospornih hrvatskih zemalja, bez kojih je nezamiljiv integritet hrvatske drave. to se tie etnikog pitanja u Bosni i Hercegovini, ustae su, koristei se u novoj situaciji mnogo veim mogunostima propagande, razvili vrlo iroku politiku akciju o dokazivanju hrvatstva Muslimana. Suprotstavljajui se bilo kakvom isticanju postojanja tzv. muslimanskog pitanja u NDH, Paveli je u ustakom saboru, u veljai 1942, odgovarao: Muslimanska krv naih muslimana je hrvatska krv. Ona je hrvatska vjera, jer su na naoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sinovi. Znaajno obiljeje spomenutoj akciji davalo je i isticanje velike kulturne misije Muslimana. Muslimanima je, kao islamskom dijelu hrvatskog naroda, pripisivana znaajna uloga spone s islamskim Orijentom, tj. turskom i arapskom kulturom i civilizacijom. Naglaavalo se takoer kako NDH dobiva vanu meunarodnu ulogu povezivanja evropskog zapada s islamskom civilizacijom. 12 Gledita o Bosni i Hercegovini kao zemljama koje ine kimu NDH i o Muslimanima kao sastavnom dijelu hrvatskog naroda, bile su dvije nerazdvojive komponente u ustakoj propagandi. U lipnju 1942. Spremnost je pisala: Sredinja i iztona Hrvatska - prije uokvirena pokrajinskom granicom Bosne i Hercegovime - kima je i jezgra hrvatskog narodnog i dravnog podruja. S geopolitikog gledita, koje je ovdje od odlune vanosti, bez Bosne zievao bi smrtonosni jaz izmeu dva izpruena kraka Hrvatske. Podruje ovih zemalja najvaniji je dio hrvatskog ivotnog prostora, koji ne trebamo od drugoga svojatati, jer je to nae narodnosno podruje u sadanjosti, kao to je bilo i u prolosti. Samorodno (autohtono) domae puanstvo jedino je i samo hrvatsko. To moemo u prvom redu kazati za puanstvo muslimanske vjere, to je i nauno dokazano. 13 Ustae su posebno mjesto pridavali znaenju godine 1918, tj. momentu stvaranja jugoslavenske drave, prilikom tumaenja kontinuiteta hrvatske dravnosti. Naglaavalo se gledite da je hrvatski narod kroz itavu svoju povijest ouvao sviest o svojoj samobitnosti i dravnosti te d a j e s godinom 1918. bila prekinuta nit hrvatske dravnosti. Ustae su ocjenjivali ulogu glavnih nosilaca hrvatske graanske politike, koji su tada predstavljali hrvatski politiki narod, kao jednu od najsramotnijih izdaja, jer su se oni sloili s tim da Hrvatska bude ukljuena u srbsku dravnu tvorevinu i postane dio proirene srbske drave. Svakako je injenica, obrazlagao je I. Bogdan takvu kvalifikaciju ponaanja tadanjih hrvatskih politikih predstavnika, da su tada u tim krugovima bile u vrlo maloj cieni sve one vriednosti, koje su stoljeima sainjavale bit Hrvatstva, a sama nacionalna misao je bila izopaena i upuena krivim putem. 14
II Giomale d'Italia, 15. IV 1941. Usp. F. Jeli-Buti, B o s n a i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, zbornik: 1941. u istoriji n a r o d a BiH, n. dj., 48. 13 Spremnost, 28. VI 1942. 14 Usp. bilj. 2.
12 11

Razdoblje jugoslavenske drave od 1918-1941. oznaeno je kao razdoblje najvee krize hrvatske dravnosti. Tumaei borbu hrvatskog naroda protiv velikosrpske hegemonije ustae su najveu panju pridavali nastanku ustakog pokreta i njegovim povijesnim zaslugama u toj borbi. Pravoj poplavi raznovrsne propagandistike literature bio je cilj da upozna javnost s povijeu pokreta, posebno s ulogom Ante Pavelia u njegovu stvaranju. 15 U tenji za to veom popularizacijom pokreta i isticanjem njegove povijesne uloge kao jedine politike snage koja je mogla donijeti osloboenje hrvatskom narodu i definitivno uvrstiti temelje njegovoj dravnosti, nastojalo se to jasnije odrediti stavove prema drugim hrvatskim politikim snagama, prvenstveno prema hrvatskom seljakom pokretu, olienom u politici Hrvatske seljake stranke, Dakako, pri tome se vodilo rauna o popularnosti linosti Stjepana Radia, kao glavnog ideologa i voe hrvatskog seljakog pokreta, pokreta koji se razvio u iroku opozicionu politiku snagu protiv velikosrpske hegemonije. Taj su pokret ustae ocijenili kao patriotski domoljubni hrvatski pokret, iako istodobno ukazujui da on nije jo uviek bio nacionalistiki pokret. Pod vlaei tu razliku kao bitnu, I. Bogdan je isticao d a j e nacionalistiki pokret u stvari suvremeni politiki sustav, koji tono znade cilj kojemu kree, koji tono znade za putove i sredstva, te koji je - koliko god je noen mistinim zanosima, koji su potrebni za velike rtve - u stvari do krajnosti realistian. U tome je velika razlika izmeu nacionalnih pokreta poslieratne Europe i nacionalistikih pokreta dananjice. Faizam i nacionalsocijalizam se u velike razlikuju od tako zvanih nacionalnih, desniarskih pokreta (...) Kod nas Hrvata tek je ustaki pokret pravi i prvi nacionalistiki pokret u suvremenom smislu. On je noen svim dananjim i poviestnim snagama Hrvatstva. Hrvatsko poviestno dravno pravo, hrvatska europska ivotna orientacija (a po tome protivnost s orientalnim, panslavenskim, balkanskim, boljevikim naplavinama, uzko povezanim s jugoslavenstvom) i do svih izvoda razvijena hrvatska sviest samosvojnosti - temelji su ustatva. 16 Aludirajui na razliita sredstva politike borbe, Paveli je u spomenutom govoru u Zagrebu 21. svibnja 1941. godine isticao: Menije bilo jasno, da se s molitvenikom u ruci ne moe boriti proti razbojnicima i zato sam poveo pokret s odlukom, da se na ljutu ranu metne i ljuta trava. I sila, koja je bila hrvatskom narodu namijenjena, koja je bila nad hrvatskim narodom vrena, suzbijena je silom. Bilo nam je jasno, da se nikada niti jedan narod u povijesti nije oslobodio s pjesmama i tamburama, nego sa krvi i ubojitim orujem. Istiui znaenje svoje oslobodilake borbe, kojoj je cilj stvaranje samostalne hrvatske drave, ustae su ukazivali na dvije bitne pretpostavke, koje su prema njima bile odlune i nune za uspjeh te borbe. S jedne strane bila je to potreba za osloncem na vanjskom faktoru, tj. izvan okvira jugoslavenske drave, a s druge, raunanje na izbijanje svjetskog rata. Za ustae su te pretpostavke doista i bile presudne. O prvoj je ovisio nastanak i egzistiranje ustake emigracije, a u drugoj se krila ansa za dolazak na vlast. Nadovezujui na spomenuto gledite o sredstvima politike borbe, Paveli je istom prilikom naglaavao: A bilo nam je jasno, da se jedan zarobljen i razoruani narod nije nikada oslobodio bez pomoi i bez potpore drugoga kojeg prijateljskog naroda. I radi toga pripreme, koje su ile za osloboenjem, voene su u dva pravca. Ustaki je pokret za
15 Pored m n o t v a razliitih p r o p a g a n d n i h napisa u n o v i n a m a i asopisima ( Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Hrvatski list, Sarajevski novi list, Ustaa, Spremnost, Hrvatska smotra, Hrvatska revija, Prosvjetni ivot i dr.), izlazile su m n o g o b r o j n e b r o u r e i knjige o djelatnosti ustakog pokreta, od kojih n a v o d i m o najvanije: M. Bzik, Ustaki pogledi, n. dj.; Ustaka misao, Zagreb 1942; Ustaka pobjeda, n. dj.; Ustaka borba, n. dj.; B. Lorkovi, Ustaki p o k r e t u b o r b i za o s l o b o e n j e Hrvatske, Zagreb 1942; D. Crljen, Naela hrvatskog u s t a k o g pokreta, n. dj.; Dr Ante Paveli rieio je h r v a t s k o pitanje, n. dj.; Na Poglavnik, Zagreb 1943; I. Orani, U p r e l o m u E u r o p e , Zagreb 1942. 16 Usp. bilj. 2.

to uveo borbu ubojitim orujem i naao prijatelje, koji su njegovu borbu velikoduno i obilno pomogli. (...) Mi smo se 10, 12 godina spremali, spremali smo sve, to je bilo potrebno za veliki in osloboenja. (...) Ja sam znao i prije 6 godina, ja sam napisao, da e doi novi svjetski rat, i napisao sam, kako e tei i kako e svriti. I to s e j e ispunilo. Doao je novi svjetski rat, jer je morao doi, jer Europa i svijet ne moe ivjeti na temelju papirnatih mirovnih ugovora, nego samo na ivim potrebama i na razmjeru snaga izmeu pojedinih naroda. 17 Usko povezano s takvim gleditem bilo je nastojanje da se in osnivanja Nezavisne Drave Hrvatske istakne kao rezultat borbe itavog hrvatskog naroda na elu s ustakim pokretom. Ne skrivajui stvarnu injenicu d a j e proglaenje NDH izvreno s pristankom sila Osovine, koje su povele rat protiv Jugoslavije, okupirale je i podijelile, ustaama je osobito bilo stalo do toga da spomenuti in oznae i kao rezultat nacionalne revolucije. Ukazivanje na ulogu ustakog pokreta i samog Pavelia u cjelokupnom tom okviru, imalo je za cilj da njihovu akciju u ideolokom i politikom smislu definira kao stvaran izraz tenja i interesa hrvatskog naroda. Hrvatski narod je to formulirao ovim rijeima: Tako smo se mi Hrvati, zahvaljujui naoj emigraciji i u prvom redu Poglavniku dru Anti Paveliu, ve rano nali na pravom putu, koji nas je doveo do sadanje obnove Hrvatske Drave i uskrsnua slobode. 18 U vezi s tim travanjski rat je tumaen kao rat izmeu Njemake i Srbije, tj. kao odluni as, na koji su ekali Hrvati. Zbog svega toga ustakoj je propagandi bio jedan od glavnih ciljeva da to vidljivije hipertrofira unutranju komponentu travanjskog rata, tj. da djelatnost pete kolone na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine prikae kao oruani ustanak hrvatskog stanovnitva. Kao glavna komponenta tog ustanka istican je otpor u vojsci, kojemu su se nastojale dati to vee dimenzije. Zbog toga su se mistificirali pojedini dogaaji, to je posebno dolo do izraaja u pogledu pobune u Bjelovaru. 19 Jedan od postulata ustatva, koji su njegovi ideolozi nakon 10. travnja s posebnom panjom razraivali i tumaili, jest da je ono nacionalistiki i dravotvorni politiki pokret. Promatrajui ga kroz njegov razvoj, takvo mu se znaenje prvenstveno pridavalo za prethodnu etapu, tj. do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske kao svog najvieg cilja. I u tome smislu ustatvo - pisao je Ante Orani - iako je do uspostave N.D.H. kao totalitarni pokret obuhvatalo sva podruja narodnog ivota, i to koliko politiki pokret, toliko isto vjerski, kulturni, gospodarski i drutvovni, do uspostave N.D.H. ustatvo je ipak bilo iskljuivo politiki dravotvorni i nacionalistiki pokret, jer je nacionalitet postavljao kao najviu politiku vrednotu i kao takav bio iskljuivo revolucionarni, ilegalni i destruktivni, pa ak i teroristiki, jer je u postojeem poredku, da bi se sagradio odnosno ostvario najvii cilj i sasvim neto novo, a ne na primjer jedna banovina Hrvatska
Ustaa, 22. V 1941. Hrvatski narod, 14. IV 1941. Isti je list, 15. IV 1941, pisao: Drava Hrvatska djelo je b o r b e i zahtjeva hrvatskog naroda, te nae hrvatske ustake emigracije, koju je stvorio i p r e d v o d i o Poglavnik dr. Ante Paveli. On je o d m a h stupio u red n a p r e d n i h novih nacionalnih snaga Europe, p r e d v o e n i h od dva velika E u r o p e j c a i naa prijatelja: Fiihrera velikoga saveznikog n j e m a k o g naroda Adolfa Hitlera i Ducea velike talijanske nacije Benita Mussolinija, koji je bio najvei zatitnik naega Poglavnika. 19 U cilju velianja travanjskog r a t a kao ustakog u s t a n k a i revolucije, u NDH je organizirana a n k e t a o slomu Kraljevine Jugoslavije i p o e c i m a zauzimanja vlasti od s t r a n e ustaa na p o d r u j u Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rad na anketi zapoeo je p o e t k o m s t u d e n o g 1941. p o s e b n i m pozivom S. Kvaternika bivim jugoslavenskim oficirima na p o d r u j u NDH da u obliku p i s m e n i h izvjetaja dostave Ministarstvu oruanih snaga svoja sjeanja. P r e m a raspoloivim p o d a c i m a a n k e t a je obuhvatila o k o 1.900 sudionika. Vie o t o m e usp. u F. ulinovi, Slom stare Jugoslavije, n. dj., 219 i d.
18 17

u okviru Jugoslavije, slina na jedan babji kutnjak, jer je tako zemljopisno izgledala banovina u pseoj glavi, jer je tako izgledala zemljopisna karta Jugoslavije, moralo se ruiti sve staro.20 Stvaranje i uzdizanje kulta drave daje bitan peat daljnjoj razradi ideologije ustatva u NDH. Borba za stvaranje nezavisne hrvatske drave, kao glavni cilj ustakog pokreta i ustake revolucije, postaje najee isticana i upotrebljavana parola u svim moguim prilikama, tj. od njena tumaenja u programatskim napisima pa do propagande u najirim razmjerima, koja se koristi razliitim sredstvima i oblicima (politiki govori, predavanja, teajevi, tampa, radio i dr.). Naglaavanjem da je ustaki pokret nastao s dubokim razlogom i smislom, jer je hrvatski narod htio i trebao svoju dravu, te da je u borbi tog pokreta prvo drava, pa tek onda sve ostalo drugo, da su jedino ispravno ustae i Poglavnik uviali osnovanost Hrvatskog pitanja i Hrvatske dravnosti u povijesti, te da je ustaki pokret stvarno dokazao, da nije samo nosilac ideje o dravi, nego i djelatni izraz, koji odgovara odranju drave 2 ' -eljelo se maksimalno iskoristiti injenicu to je proglaena NDH. Time se mogu bolje razumjeti tenje ustaa za stvaranjem kulta drave, po njihovom dolasku na vlast. in proglaenja NDH kao konkretan dogaaj trebalo je da bude glavni politiki kapital na kojemu e se graditi politiki utjecaj ustakog pokreta i Paveliev autoritet. Na takvom momentu temeljila se jedna od glavnih parola ustake propagande da je veina hrvatskog naroda za ustaki pokret i Pavelia, jer znaju, da bez Poglavnika i ustakog pokreta ne bi bilo hrvatske drave, te da pravi smisao ustake revolucije sastoji se u tome, da se hrvatski narod osjeti podpun samo kao dravni narod. Razumljivo je - pisao je I. Orani - da je taj razlog, ta volja za nezavisnou naroda morala dobiti svoj organizirani izraz, svoje nosiotvo, a to je ustaki pokret na elu sa Poglavnikom. Nitko, dakle, ni danas ni u budunosti ne moe promatrati ustaki pokret, kao neto sluajno, kao povijesno neobrazloeno i bez duboka smisla. Prema tome, u promatranju i ispitivanju ustakog pokreta, uvijek moramo imati pred oima ovaj razlog i smisao drave za hrvatski narod. 22 Pokuaj da se dokae historijska ukorijenjenost ustatva, bio je potkrepljavan ukazivanjem na njegovu organsku povezanost s pravatvom, tj. na ideoloko i politiko jedinstvo s tim pokretom. Za razliku od ve spomenutog uzdizanja Starevieva kulta prije rata, ovaj put se prvenstveno teilo da se na raun propagande Starevia gradi kult ustatva i Ante Pavelia. Zbog toga nije bilo ustruavanja ni od najgrubljih falsifikata u tumaenjima misaono-politikih gledita Ante Starevia. To je najvidljivije dolo do izraaja u nastojanju da se posebnim tumaenjem prikrije Starevievo oduevljenje demokratskim idejama francuske revolucije, poto se ba u tom znaajnom obiljeju njegove ideologije ogleda njena nespojivost s ideolokom osnovicom ustatva, koja je bila izrazito protudemokratska, to su i sami ustaki ideolozi doslovno naglaavali. Zbog toga su injenici da je Starevi bio oduevljeni pristalica ideja francuske revolucije, slobode, jednakosti i bratstva ustae davali proturjeno tumaenje prema kojemu se iz svih njegovih politikih izreka vidi kako Starevi hoe da se sav dravni posao odvija po naelu odgovornosti, kako se danas i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj uvodi autoritativni oblik vladavine, to jest nema sakrivanja za bilo ija lea, nego za svoj rad treba nositi punu odgovornost. 23
A Orani, Ustatvo kao drutvovni pokret, Hrvatska smotra, 7-8/1942, 399-400. Isto; I. Orani, Ustatvo i drava, Hrvatska smotra, 11-12/1942, 633-635; V. Rieger, Naa duhovna revolucija, na i. mj., 642-644. 22 I. Orani, Ustatvo i drava, n. dj., 633. 23 Ante Starevi, Zagreb 1942, izd. C.US-a, 43. Iako je Starevi bio poklonik ideja f r a n c u z k e revolucije - pisao je J. Makanec - on nije prihvatio misao o jednakosti ljudi, nego se k r e t a o putovima, koji su p o j a m n a r o d a dovodili u izravnu svezu s p o j m o m rase i krvi. (7. Makanec, Hrvatski vidici, n. dj., 43).
21 20

Osim te teorije o NDH kao autoritativnoj dravi, koja se gradila pozivanjem na Starevia, i sva druga bitna obiljeja ustatva nastojala su se tumaiti na osnovu Starevievih ideja: gledita o rasnoj pripadnosti i tzv. rasna politika, prvenstveno protiv Srba i idova; teorija o Muslimanima kao dijelu hrvatskog naroda; ideje i politika protiv jugoslavenstva i velikosrpstva; aktualnost njegovih drutvenih nazora. Bila je to tenja da se ideolokoj podlozi i opravdanosti politike prakse NDH dade argumentacija na osnovu Starevievih ideja i pogleda. Uz Starevia je isto tako podizan i kult Kvaternika, posebno njegova tragina pogibija u rakovikom ustanku 1871. Ustatvo je oznaeno kao apoteoza Rakovice. Takvo uzdizanje kulta Starevia i Kvaternika bilo je traenje jo jednog politikog kapitala za ustaki pokret. U propagiranju ideologa i voa pravatva trailo se jo jedno pogodno sredstvo propagande ustatva i Pavelia, iji je sukus bila parola d a j e ustatvo konani izraz pravatva te da je osnivanje NDH konana pobjeda pravatva. Ustatvo je prikazivano kao posebna etapa u razvojnoj liniji pravatva kao velikog pokreta, ali je oznaavano i kao posljednja etapa pravatva. Ako se upitamo zato i kako je pravatvo konano pobijedilo - moramo jednoglasno odgovoriti: zato, jer je ono doista veliki pokret! Ve povrno poznavanje pravatva nas dovodi do toga, da se susreemo u ovako kratkom razdoblju i sa Stareviancima, Frankovcima, Milinovcima i Paveliancima. I nemojmo misliti, da su ovo samo imena, puki sinonimi i nita vie. Ne! Ovo su nazivi stvarnih, realnih, konkretnih, prolih, iako malenih perioda pravatva. Povrnom poznavatelju izgledat e u mnogoem na pr. Pavelianstvo u protimbi sa Starevianstvom! Ali ako priznamo i uvidimo, d a j e pravatvo stvarno jedan velik pokret, i da kao takovo ima sve prednosti i znaajke velikog pokreta na prvom mjestu, d a j e uvijek suvremeno i mlado i da se moe uvijek prilagoditi zahtjevima vremena - onda vidimo, da su sve te periode logino i organski nastale jedna iz druge; da je Starevianstvo ono zdravo sjeme, koje je u Pavelianstvu dalo cvijet, a u ustatvu svoj divni, velebni i uzvieni plod! U tom okviru, tj. u povijesti pravatva, posebno se ukazivalo na znaenje Pavelieve uloge. Poglavnik je ujedinio u sebi Starevia i Kvaternika! Poglavnik je ispunio sveti zavjet Tomislava, Kreimira i Zvonimira. Poglavnik je velik u oslobaanju Hrvatske, ali je jo vei u njenom izgraivanju i ureenju. Poglavnik e, vrsto vjerujemo, staviti sve i svakog na svoje pravo mjesto! Ustatvo, kao veliki pokret, lako e odstraniti i nadivjeti one kojima u pokretu nije mjesta, kao to je to uinilo i Starevianstvo. 24 Pokuaji da se formulira dravni ustav i dravno ustavno pravo NDH zauzimaju posebno mjesto u okviru teoretske razrade gledita ustakog pokreta o hrvatskoj dravnosti. Glavna zadaa tih pokuaja bila je da se na osnovu ustavnog prava ukae na argumentaciju o NDH kao pravno-politikoj osobi. Osnovni izvori te argumentacije nalazili su se u samoj politikoj praksi. Jedan od glavnih ustavnih teoretiara NDH Eugen Sladovi definirao je bitne poglede ustaa o tome. 25 Uzor za teoriju o ustavnim temeljima NDH traio se u prvom redu kod pravnih teoretiara njemake nacionalsocijalistike drave. 26 Bio je to ujedno povod za razraunavanje s teorijama o liberalno-parlamentarno-kapitalistikoj dravi, na kojima se zasnivaju politiki sistemi zapadnih demokratskih drava. Ovdje treba prikazati onu
D. Kalebi, Pravatvo i ustatvo, Hrvatska smotra, 7-8/1942, 393-395. Sladovi je napisao niz lanaka o toj problematici, od kojih istiemo najvanije: Dravni ustav i dravno u s t a v n o pravo, Hrvatska smotra, 7-8,9,10/1942 (tri nastavka); Ustavni temelji hrvatske drave, Spremnost, 26. IV 1942; Ideja stalike organizacije, zbornik: H r v a t s k a na n o v o m putu, Zagreb 1944. Gornji citati uzimaju se iz ovih napisa.
26 26 Meu njima se istiu: Paul Ritterbusch, Gustav Adolf Walz, I. Heckel, Carl Schmitt, Ernst Rudolf Huber, R e i n h a r d Hhn, Gottfried Nesse, Otto Koelreutter, Rudolf S m e n d i dr. 24

stranu argumentacije o ustavnoj osnovici NDH, koja nosi obiljeja dravno-pravnog karaktera. Teorija o drutvenom poretku u NDH posebna je strana te problematike, te e o njoj naknadno biti rijei. Sa stanovita ustavnog prava polazilo se od isticanja da NDH pripada grupi drava bez ustavnih povelja, za razliku od onih koje imaju svoje utvrene ustave. Ona je, dakle, prikazivana kao drava, koja nema pisanog ustava u obliku jedne kodificirane isprave, nego se njezine ustavne osnove izraavaju u razliitim dravnim zakonima, meunarodnim ugovorima i obiajnom ustavnom pravu. To bi znailo da njezin ustav izvire iz razliitih pravnih vrela. Prema Sladoviu, ustav NDH se postepeno izgrauje, temeljei se na postojeim najvanijim ustavnim normama, koje se donose od 10. travnja dalje. Njima se pribrajaju dva osnovna dokumenta ustakog pokreta, koja su nastala u emigraciji. Prema tome, Sladovi dijeli ustavne norme NDH u tri osnovne grupe: 1. Ustav Ustae - hrvatskog oslobodilakog pokreta, iz 1932; 2. Naela ustakog pokreta, iz 1933, s pojedinim dopunama iz 1941; 3. Mnogobrojne kasnije zakonske odredbe ustavno-pravnog sadraja. Naelima se pridaje znaenje najvanijih ustavnih normi u prvom redu zbog toga to sadre programatska naela ustakoga revolucionarnog pokreta za vrijeme oslobodilake borbe i nakon osnutka Nezavisne Drave Hrvatske, te zato to je na njih poloio prisegu Poglavnik (dne 16. IV 1941) kao i dravna vlada i dravni slubenici, a mnoge kasnije zakonske odredbe pozivaju se na njih ili ih provode u ivot. Od odredaba koje ine treu grupu ustavnih normi NDH, Sladovi posebno izdvaja nekoliko njih, kojima se pridaje bitno znaenje akata iz kojih treba da proizae ustav NDH. To su: neke Pavelieve dravno pravne izjave i enuncijacije (...), koje se tiu ustava i ustavne organizacije; 27 odredba o Zvonimirovoj kruni; meunarodni ugovori, kojima su ureene dravne granice; odredba o dravnom grbu i zastavi; odredba o dravljanstvu; odredba o istoi hrvatskog jezika; odredba o dravnoj vladi NDH; odredbe o organizaciji ustakog pokreta; odredbe o vojsci NDH; odredbe o privremenom ureenju pravnog poloaja pripadnika njemake narodnosne skupine u NDH, i neke druge. Posebno valja spomenuti definiciju dravljanina NDH, sadranu u posebnoj zakonskoj odredbi o dravljanstvu objavljenoj 30. travnja 1941. Toka 2. te odredbe glasi: Dravljanin je dravni pripadnik arijskog porijekla, koji je svojim dranjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilakih tenja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno sluiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. 28 Jasno je d a j e ova formulacija konkretan izraz naprijed konstatiranih ideoloko-politikih shvaanja ustakog pokreta o hrvatskoj dravi, koja svoju realizaciju nalazi u osnivanju NDH. Sladovi rezimira karakter ustava NDH ovim rijeima: Po svom postanku predstavlja sadanji hrvatski ustav dravni poredak, koji je nastao postepeno na osnovi skupnih politikih akata, odnosno pojedinanih zakonodavnih akata i drugih Poglavnikovih odredaba i enuncijacija bez jedinstvene pisane ustavne povelje. Radi toga postoje spomenuta mnogobrojna i razliita vrela iz kojih taj ustav izlazi, a koja su tek u svojoj skupnosti podloga za njegovu rekonstrukciju. Kao takvo spoznajno i pravno vrelo ne dolaze u obzir samo pojedini zakoni izdani po Poglavniku u obliku odredaba i zakonskih odredaba a kojima prema njihovom pravnom sadraju pripada izriito naglaeni ustavnopolitiki znaaj, nego i drugi najvii Poglavnikovi akti, izjave, programi, a napose poli27 M e u njima Sladovi istie ove: Pavelieva izjava od 30. IV 1941, p r e m a kojoj se (...) itav hrvatski n a r o d opredijelio (se) i zaelio novi red, novi ivot autoritativnog dravnog sustava; spom e n u t i Paveliev govor 21. V 1941; Pavelieva izjava u poslanici H r v a t s k o m dravnom saboru, 23. II 1942. ( E. Sladovi, Dravni ustav i dravno u s t a v n o pravo, n. dj., 525). 28 Narodne novine, 30. IV 1941.

10 - USTAE I NDH

145

tiki odluni dogaaji, koji u odreenom pravcu i na odreeni nain utjeu na ureenje i razvitak osnovnoga poretka u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Na taj nain dolazi do izraaja neposredna egzistencionalna ovisnost hrvatskog ustava s politikom substancijom narodne i dravne zajednice s jedne strane, a s druge strane politikim vodstvom, koje mu substanciju oblikuje. No to ne znai, da se sadanji hrvatski ustav sastoji od nekoliko osnovnih zakonskih propisa i da uglavnom predstavlja opis faktinih odnosa moi vrhovne dravne vlasti, jer se naelno ravna prema probitcima hrvatske narodne zajednice i naelima autoritativne dravne koncepcije, koja u skladu s narodnim etikim shvaanjem nastoji oivotvoriti dravne svrhe primjenjujui politika sredstva za njihovo postignue prema postojeim politikim prilikama. Definiranje odnosa izmeu zakonodavne i izvrne vlasti u NDH bilo je jedno od vanijih pitanja, koje proizlazi iz takvog razmatranja. U skladu s teorijama o autoritativnoj dravi Sladovi posebno naglaava d a j e egzekutiva, koju ine dravni v o a - Poglavnik i dravna vlada u NDH na prvom i vodeem mjestu, a kao organi narodnog suvereniteta predstavljaju legitimne zastupnike i tumae narodne volje. Izvrna vlast neodvisna je od dravnog sabora i od moguih stranakih odnosa u parlamentu jer su sve politike stranke ukinute a njihovo mjesto je zauzeo ustaki pokret, kao jedinstveni pokret koji je podvrgnut izravno Poglavniku, a okuplja u svom okviru sve konstruktivne narodne snage. Zakonodavna vlast, kako istie Sladovi, ostaje osobito vana zadaa hrvatske drave, ali ne vri se kao prema naelima parlamentarne demokracije. Takav karakter i znaenje uloge izvrne vlasti i zakonodavstva, te njihov odnos, ocjenjuje se kao najvanija promjena, koja je izvrena naprama prijanjoj demo-liberalnoj i demokratskoj odnosno parlamentarnoj dravi. 29 U tako zamiljenoj koncepciji stvaranja politikog sistema NDH prilo se uspostavi Hrvatskog dravnog sabora. Moe se zakljuiti d a j e Paveli osnivanjem institucije Sabora htio dobiti jo jedan argument u naglaavanju povijesne uloge i zasluge ustakog pokreta u oivotvorenju i ouvanju hrvatskog dravnog kontinuiteta, ali je, s druge strane, Sabor zamiljan i kao vaan korak u izgradnji novog drutvenog poretka u NDH. Hrvatski dravni sabor - kako zakljuuje Sladovi - nije uspostavljen kao institucija demokratskog politikog sustava ni kao poprite stranakog nadglasavanja nego kao predstavnitvo hrvatskih narodnih stalia po suvremenom obliku i sadraju. 30 Svakako je takva tenja da se putem uspostave Sabora NDH izraavaju i historijski dravnopravni momenti i koncepcija o novom socijalnom poretku, sadravala u sebi vidljive znakove proturjenosti, ega su na svoj nain i ustae bili svjesni. Zbog toga su se u ideolokim tumaenjima potrebe osnivanja Sabora NDH, traili argumenti iz hrvatske povijesti i za funkciju sabora kao stalekog predstavnitva. Obrazlaui takva gledita, Tijas Mortigjija je pisao: Hrvatski sabor nije plod liberalno-demokratskog i parlamenE. Sladovi, Dravni ustav i dravno ustavno pravo, n dj., 527-529. Isto, 529. U izvjetaju o situaciji u NDH, 25. II1942, General Glaise, u vezi sa sazivanjem i ulogom Sabora navodi, m e u ostalim, ovo: U svakom sluaju S a b o r t r e b a p r e m a elji Poglavnika da predstavlja s a m o j e d n u prolaznu pojavu i da - p r e m a j e d n o m povjerljivom saopenju poglavara drave n a e m poslaniku - u b r z o ustupi mjesto j e d n o m p r o f e s i o n a l n o m stalekom predstavnitvu. (VII, NAV-N-T-501, 266/150-164). Teko je utvrditi k a d a je nastala ideja o uspostavi S a b o r a NDH. Po svoj prilici se na to pomiljalo ve u ljeto 1941, to je najvjerojatnije bilo povezano s akcijom vreg vezanja to veeg broja f u n k c i o n e r a HSS-a uz politiku ustaa. Bez s u m n j e su postojale i inicijative za sazivanje s a b o r a iz drugih krugova. Tako je p o e t k o m r u j n a 1941. Stjepan Bu, kao glavni p o b o r n i k nacional-socijalizma u NDH, z a j e d n o sa S t j e p a n o m Landikuiem, uputio Paveliu zahtjev za uspostavljanje sab o r a kao najvieg autoriteta u NDH. On bi, p r e m a njima, t r e b a o da p o s t a n e temeljni organ novoga ustrojstva. Takoer predlau da se d o n e s e ustav NDH. Kao uzor za sve to navode p r i m j e r Slovake. (AH, Fond Sabora NDH, Preds. spisi 755).
30 29

tarnog sustava ve prastara hrvatska narodna ustanova iz vremena poetka naeg politikog i dravnog ivota, koju su ustanovu Hrvati stvorili i izgradili u duhu vremena i svojih potreba. Na sabor stoljeima bjee staliko tielo i predstavnitvo (Status et Ordines) kao u drugim dravama i zemljama kruga evropskog kulturnog i drutvovnog razvitka. (...) Dolo je vrieme, da se opet vratimo starim batinjenim predajama, naim oblicima politikog ivota, stalikom predstavnitvu. Dakako, da to ne znai povratak na stare oblike i temelje, to bi danas znailo reakciju i korak unatrag, ve stvaranje suvremenog stalikog predstavnitva. 31 Krajem sijenja 1942. Paveli je izdao odredbu o Hrvatskom dravnom saboru, kojom se u prvom redu odreuje uspostava i sastav Sabora. 3 2 Paveli se tom prilikom pozivao na hrvatsko poviestno dravno pravo. Iz odredbe je vidljivo da se Saboru u ovoj prvoj etapi pridaje privremeni karakter, jer se ustanovljuje do kraja 1942, i nagovjetava da bi se njegov rad zatim nastavio u novom sastavu. Ova odredba ponajvie privlai pozornost s obzirom na formulacije o sastavu Sabora, tj. kojima se osobama daje mandat zastupnika. Prema lanu 2. odredbe u Hrvatski dravni sabor ulaze: 1. ivui hrvatski narodni zastupnici posljednjeg Hrvatskog Sabora od godine 1918. 2. ivui hrvatski narodni zastupnici izabrani na izborima 1938. godine i osnivai i doivotni lanovi Glavnog odbora bive Hrvatske seljake stranke. 3. ivui lanovi Viea bive Hrvatske stranke prava izabrani 1919. 4. Doglavnici, poglavni pobonici i povjerenici u Glavnom ustakom stanu Hrvatskog ustakog oslobodilakog pokreta. 5. Dva predstavnika njemake narodne skupine. U iduem lanu odredbe donosi se, meutim, i bitna ograda u pogledu navedenog kriterija za sastav Sabora. Prema njoj, u popis lanova nee se unieti osobe (...) koje su se ogrieile o probitke Nezavisne Drave Hrvatske ili povriedile ast i ugled hrvatskog naroda. Bilo je, dakle, jasno d a j e Paveli u Sabor pozvao osobe prvenstveno prema vlastitom nahoenju. To je odmah bilo vidljivo prilikom prvog zasjedanja Sabora, potkraj veljae 1942, a isto tako u travnju, kada se Sabor ponovno sastao u povodu godinjice proglaenja NDH, te u prosincu 1942, na posljednjem zasjedanju, kada je bio i rasputen. Ukupno je u Sabor pozvano 217 osoba, dok je njegovim spomenutim zasjedanjima prisustvovalo oko 150 osoba. 3 3 Od toga broja glavninu su inili razliiti ustaki funkcioneri i bivi zastupnici HSS-a iz 1938. godine. Paveliu je osobito bilo stalo da se javno to vie ukazuje na ulogu i funkciju Sabora u dravno-pravnom smislu, tj. da Sabor NDH oznaava povratak u ivot prastare hrvatske narodne ustanove i prastarog hrvatskog ustavnog inbenika. Polazei od takve izjave, formulirane u poslanici okupljenim lanovima Sabora NDH, prigodom njegova otvaranja, 23. veljae 1942, Paveli je nadovezivao da taj Sabor znai slavno uskrsnue Hrvatskog sabora, koji je prestao s radom 29. listopada 1918. i koji se vie nije mogao
3 ' T. Mortigjija, Hrvatski s a b o r i n a a dravnost, Spremnost, 1. III 1942. F. ulinovi o b j a n j a v a elju Pavelia za u s p o s t a v o m s a b o r a ovim rijeima:Kao to mu je s p o m e n u t a administrativno-teritorijalna p o d j e l a NDH (napose p o d j e l a na upe) bila p o t r e b n a da bi istakao n a v o d n u povezanost Nezavisne Drave Hrvatske sa s t a r o m r a n o f e u d a l n o m d r a v o m H r v a t s k o m , tako je i uspostavljanjem Hrvatskog dravnog sabora h t j e o da NDH pretstavi k a o d r a v n o p r a v n o g nasljednika kasnije Hrvatske, u kojoj je djelovao n e k a d a n j i njen Sabor. Time je Paveli p o k u a o da u o i m a s a v r e m e n i k a prikae Nezavisnu dravu Hrvatsku k a o moralno-politikog f a k t o r a u ostvarivanju nacionalnog i dravnog suvereniteta Hrvatske. ( O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 265). 32 Narodne novine, 27. I 1942. 33 Popisi pozvanih objavljeni su u Narodnim novinama, 7. i 10. II, 7. III, 7. IV 1942. Podaci o pris u t n i m a u zasjedanjima S a b o r a NDH d o n o s e se na osnovu veim dijelom s a u v a n e p e r s o n a l n e evidencije tog sabora. (AH, Fond S a b o r a NDH).

sastati, jer je 1. prosinca 1918. silom i prevarom bilo provedeno ukljuenje hrvatskih zemalja u jednu novu nepravednu i neprirodnu versaljsku dravnu tvorevinu. Paveli u Poslanici posebno ukazuje na znaenje uloge Njemake i Italije u ruenju Jugoslavije i stvaranju NDH u kojoj uzkrava i njezin Hrvatski dravni sabor davne predaje. Zbog toga on u Poslanici posebno izraava zahvalnost velikim i bogodanim voama Benitu Mussoliniju i Adolfu Hitleru, ija e imena duga pokoljenja hrvatskog naroda s uzhitom i zahvalnou spominjati. 34 U skladu s tim, Sabor NDH je donio 28. veljae poseban zakljuak, putem kojega kao predstavnik hrvatskog naroda u svom njegovu poviestnom i dravnom obsegu, izjavljuje, da su svi dravnopravni ini, koji su stvoreni od 1. prosinca 1918. sve do osnutka Nezavisne Drave Hrvatske, a koji se tiu hrvatskog naroda i njegove dravnopravne samobitnosti, za hrvatski narod bez svake pravne moi i nitetni. Istodobno, Sabor izjavljuje, da pozdravlja i prihvaa u punoj moi na itavom dravnom podruju hrvatskog naroda sve dravnopravne ine, stvorene prigodom osnutka Nezavisne Drave Hrvatske i nakon toga. Takav zakljuak je proglaen zakonom tek s potvrdom Pavelia, nakon ega je bio objavljen. 35 Ve je na primjeru tog zakljuka bila dovoljno vidljiva njegova funkcija i pozicija u odnosu prema Paveliu, kao poglavniku NDH. Trebalo je da Sabor poslui samo kao odreeno reprezentativno mjesto za javno proklamiranje dotadanje i daljnje politike ustaa, kojoj se tako nastojalo davati opravdanje s odreenim autoritetom. Sva je vlast bila u rukama Pavelia, a Saboru je bila namijenjena uloga samo jo jednog sredstva za dokazivanje te vlasti. Na to jasno ukazuje i sam Sladovi, kada konstatira da hrvatski ustav ne pozna diobu dravne vlasti u toj mjeri da ih dodjeljuje razliitim dravnim organima. Dravna vlast je - zakljuuje on - usredotoena kod Poglavnika, koji je glava i predstavnik drave i dravnog vrhovnitva, koje je ukljueno u mistinoj Zvonimirovoj kruni. 36 Ta se mistinost trebala prenositi i na samog Pavelia, kao poglavnika NDH i voe hrvatskog naroda, kojemu su se pripisivala posebna svojstva. Ustaka propaganda za to se trebala naroito pobrinuti, pa su se svakodnevno u tampi i drugim sredstvima informiranja, kao posebni motto ustake politike, navodile razliite parole, od kojih su najkarakteristinije bile ove: togod Poglavnik ini to je na dobrobit sviju nas; Poglavnik nije nikada pogrijeio odkako je u svoje ruke preuzeo upravljanje sudbinom hrvatskog naroda; Poglavnik ima uvijek i u svakoj prilici pravo; Nitko od nas ne moe biti vei rodoljub od Poglavnika; U ustakoj Hrvatskoj pripada voenje politike jedino i samo Poglavniku. 37 Upravo je takav Paveliev status i nametao pitanje poloaja i uloge Sabora NDH i njihova meusobnog odnosa. Istina, to se pitanje nije postavilo kao osobito sporno u vidu definiranja jasnije uloge sabora u okviru postojeeg politikog sistema, ali se ipak,
Brzopisni zapisnici, n. dj., 5. Narodne novine, 14. III 1942. 36 E. Sladovi, Dravni ustav i dravno ustavno pravo, n. dj., 529. 37 Najvie su te parole isticane u Hrvatskom narodu, k a o glavnom glasilu ustake politike. P. Peki, u s p o m e n u t o j knjizi: Postanak Nezavisne Drave Hrvatske, koja je imala zadau da popularizira NDH, nakon godinu d a n a njena postojanja, ovim rijeima definira status Pavelia: Kao prvi idejni p o b o r n i k i faktini tvorac s l o b o d n e Hrvatske, Poglavnik Dr. Ante Paveli je p r e m a t o m e i nosioc vrhovne dravne u p r a v e a u j e d n o (...) i predsjednik ministarskoga vijea. On je p r e m a t o m e najvii graanski i vojni predstavnik te uvar dravnog suvereniteta. On p o t v r u j e i proglauje zakone, i m e n u j e i razrjeava ministre, postavlja dravne inovnike, podjeljuje vojne inove, ima p r a v o amnestije i p o t v r u j e m e u n a r o d n e ugovore. Kao dravni poglavar je nepovrediv i p r i p r e m a dolazak na hrvatski prijesto designiranog vladara Savojske dinastije p r i n c a od Spoleto-a. (n. dj., 116). O Paveliu k a o faktoru vlasti najvie je u naoj povijesnoj literaturi pisao F. ulinovi (Okupatorska podjela, n. dj., 255 i d.).
35 34

moglo zamijetiti u kratkotrajnom razdoblju funkcioniranja Sabora. Iskrslo je zbog toga to je Paveli u svojstvu poglavnika NDH, osobno izdavao pojedine uredbe i odredbe - pa tako i sve odredbe o osnivanju i poslovanju sabora - a trebalo je da vlada NDH bude njihov izvrilac. Postavljalo se pitanje, kakvo mjesto zauzima sabor u takvom odnosu. Konkretno, ono je dolazilo do izraaja poglavito u radu pojedinih saborskih odbora u kojima se vodila rasprava o nekim konkretnim pitanjima, vezanim neposredno uz djelatnost stanovitih ministarstava. Bilo je oito iz toka pojedinih rasprava, koje su se vodile u odborima izmeu njihovih lanova i predstavnika vlade NDH, da Sabor nije imao nikakvih kompetencija. 38 U odborima su dolazila do izraaja i miljenja da osnivanje Sabora, - kao zakonodavne ustanove koja ujedno vri i nadzor u okviru sistema vlasti, treba da oznai poetak kvalitetno nove faze u izgradnji NDH kao drave. Ona time prestaje da bude apsolutistika kakvo je bitno obiljeje imala u prethodnoj fazi, tj. od svog proglaenja do osnivanja Sabora. 39 Ovi momenti jasno su svjedoili o tome da se i Sabor na svoj nain prikljuio ostalim politikim faktorima u borbi za politiki utjecaj i presti u ustakom reimu. Pojavila se, dakle, jo jedna grupacija koja je teila da doe to vie do izraaja, ovaj put posredstvom Sabora. Otuda i tenja Sabora da dobije svoje kompetencije u postojeem politikom sistemu. Takve tenje dobivale su obiljeja sukoba s kompetencijama vlade. Karakteristina je bila tendencija, iako tek u vidu pojedinanih inicijativa, da se politiki sistem u NDH zasniva na sprezi Sabora i poglavnika, to je dakako bilo upereno k suavanju vladine uloge. 40 Svi su ti momenti bili tek epizodnog karaktera i nisu mogli utjecati na kolebanje ve uhodanog sistema vlasti, da bi on drukije funkcionirao nakon osnivanja Sabora. Bile su karakteristine Pavelieve rijei u govoru to g a j e odrao u Saboru, 28. prosinca 1942, tj. na njegovoj posljednjoj sjednici, kad je tumaio problem odgovornosti u okviru politikog sistema NDH. Ja ne mogu demisionirati - isticao je on - ja se ne mogu zahvaliti, ja ne mogu na nikoga odgovornost pretovariti (...). Ja nosim odgovornost sam za sve. Ja ne traim odgovornost niti ministara pred narodom. Ministar je tu, dok slui stvari i nitko ga poslije ne pita za odgovornost. J a j u drage volje preuzimam na sebe. Preuzimam svu odgovornost i za vojsku, preuzimam odgovornost i za prehranu i za politiku i ivote!41 Poslije tog svoga prvog zasjedanja Sabor NDH je bio rasputen. Paveli je isticao d a j e bio uzpostavljen kao prielazno stanje, te da e se pristupiti izradi zakonske odredbe o novom Saboru. 42 Do toga, meutim, nije dolo, iako se isticalo da Sabor kao institucija i dalje postoji 43 U pogledu njegova obnavljanja Sabor je kasnije privlaio panju uglavnom u okviru diskusije oko stvaranja novog drutvenog poretka u NDH u kojem bi trebalo da i on dobije posebno mjesto.
38 Tako je rjpr. u p o v o d u p o k u a j a g r u p e zastupnika da nadziru rad u Z e m p r u (Dravna poslovna sredinjica za zemaljske proizvode) i Zaprostoku (Dravna sredinjica za p r o m e t s t o k o m i stonim proizvodima) - na to ih je ovlastio S a b o r - ministar Toth odgovorio da to nije mogue, jer je izvor svake vlasti u NDH poglavnik, a on je vlast dodijelio n j e m u kao ministru, te on odgovara Paveliu. Takav stav se ponovio i prilikom slinog p o k u a j a u Dravnom g o s p o d a r s t v e n o m povjerenstvu. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi br. 48, dopisi od 24 i 25. VII 1942). 39 AH, Fond S a b o r a NDH, dopis Riznikog odbora, 16. V 1942. 40 AH, Fond Sabora NDH, Preds. spisi br. 351, bez d a t u m a . 41 Brzopisni zapisnici, n. dj., 187. F. ulinovi, Okupatorska podjela Jugoslavije, n. dj., 265-266, p o g r e n o datira ovu Pavelievu izjavu povezujui je uz njegov govor u s a b o r u od 26. II 1942. 42 AH, Fond S a b o r a NDH, Zapisnik 2. sjednice Upravnog o d b o r a , 28. XII 1942. 43 Kao znak odravanja kontinuiteta sabora i dalje je egzistiralo predsjednitvo s a b o r a na elu s Doenom.

to se tie samog sadraja rada Sabora u toku njegova kratkotrajnog zasjedanja 1942. godine, treba istai da g a j e u prvom redu karakterizirala tenja da se od te ustanove stvori reprezentativna politika tribina s koje e se javno proklamirati pogledi ustakog vodstva na glavna pitanja unutranje i vanjske politike NDH.

Ustatvo

kao

nosilac novog drutvenog poretka

u NDH

Pitanje stvaranja hrvatske drave, kao konanog nacionalnog osloboenja hrvatskog naroda, ustaki je pokret najue povezivao s pitanjem izgradnje novog drutvenog poretka u njoj. U ideolokim razradama programa pokreta konstantno se nastojalo ukazivati da su to u stvari dvije osnovne komponente jedinstvenog procesa. Po tome je ustaki pokret osobito teio da podvue originalnost svoje ideologije u razvoju politike misli u Hrvata. Polazilo se od isticanja dviju bitnih determinanata koje odreuju karakter programa izgradnje drutvenog poretka u NDH. Sjedne strane, bilo je to prihvaanje ideologije novog evropskog poretka, kojemu su utemeljitelji i glavni nosioci njemaki nacional-socijalizam i talijanski faizam, a s druge, isticanje odreenih autohtonih faktora, koji potvruju opravdanost realizacije takvog programa. Tenja za iznalaenjem podudarnosti, odreene meusobne proetosti i uvjetovanosti tih odrednica, davala je znaajno obiljeje teoretskim raspravama ustakih ideologa. U tom okviru se, s isticanjem najue uvjetovanosti i povezanosti, formuliralo i tumaenje nastanka i djelatnosti samog ustakog pokreta, tj. njegove povijesne uloge. Ustaki pokret - pisao je I. Bogdan - s a stanovita obe poviesti jest jedan od nacionalistikih i protudemokratskih pokreta suvremene Europe, pae suvremenoga svieta. To znai da je on u mnogoemu srodan slinim pokretima u Europi, to s druge strane ne znai, da on nije izvoran i da nije odraz naih posebnih prilika. On se javlja istovremeno kada i slini pokreti u drugim uljuenim sredinama. Javlja se u isto vrieme, jer Hrvatska po svojem politikom, kulturnom i drutvovnom razvitku spada u stanoviti krug uljudbe, koja po nekim svojim znaajkama prelazi granice pojedinih drava i naroda. Ali ustaki pokret s obzirom na svoj postanak, svoju poviest, svoj rad kao i svoja Naela pokazuje bezuvjetno izvornih i jedino njemu svojstvenih oznaka. 44 Hrvatska drava - prema rijeima Pavelia - bit e ureivana na osnovama tradicija hrvatskog naroda i na najmodernijim naelima, koja su kod naih velikih prijatelja i saveznika pokazala, da su u dananje vrieme jedina u stanju stvoriti rec|, dati rada, pribaviti kruha i uzpostaviti normalan ivot. 46 Prikaz pogleda ustakog pokreta na stvaranje drutvenog poretka u NDH i poduzetih akcija u tom smislu, moe se podijeliti u tri osnovne grupe pitanja: a) kakav karakter treba da ima NDH kao drava novog drutvenog poretka?; b) kakav karakter i ulogu treba da dobije ustaki pokret kao glavni nosilac izgradnje tog poretka?; c) kako se zamiljala organizacija takvog poretka? a) Ideja ustatva o NDH kao totalitarnoj i autoritativnoj dravi, kojom se upravlja na naelu vodstva, prvenstveno se temeljila na preuzimanju bitnih pogleda ideologije faizma i nacional-socijalizma. Politiku je publicistiku u NDH obiljeavala tenja za popularizacijom ideologije tih pokreta, osobito njihova drutvenog poretka. Nizu napisa nastojalo se dati znanstveni karakter, istiui da oni znae prilog razmatranju mogunosti konkretne primjene gledita faizma i nacional-socijalizma u stvaranju drutvenog poretka NDH.
44 45

I. Bogdan, Ustaki pokret i dravna vlast, Spremnost, 28. VI 1942. Ustaki godinjak 1943, Zagreb 1942, 263.

Dok je proglaenje NDH oznaeno kao rezultat nacionalne revolucije, stvaranje drutvenog poretka u njoj isticano je kao zadaa drutvovne revolucije. Te dvije revolucije ine na neki nain dvije etape u izgradnji ustake drave, koje su meusobno nuno uvjetovane. 46 Osnovno gledite od kojega se polazilo u formuliranju zadae izgradnje takve drave bilo je suprotstavljanje koncepciji o liberalnoj dravi, kao rezultatu demokratskih i individualistikih ideja. Upravo je to konfrontiranje ideje autoritativne drave ideji liberalne i stranake drave davalo vano obiljeje spomenutim raspravama. Isticanje ideja o autoritativno-politikom sustavu, o dravi koja e omoguiti razvitak koncentriranih narodnih snaga, i koja e suzbiti dijeljenje nacije pod pritiskom klasne borbe ili stranakog sistema - temeljilo se konstantno u toj raspravi, na obraunu s idejama liberalno-demokratskog i individualistikog sistema, koji je potekao u XIX stoljeu, sa zadaom obrane i promicanja dobra pojedinca ovjeka i pojedinoga stalea bez obzira na oba dobra itavog naroda. Prema Milanu Iviu, ustaka Hrvatska treba da stupa stoga na itavom pravnom podruju odvojenim smjernicama od demokratskih naela 19. stoljea 47 Paveli je takvo gledite tumaio ovim rijeima: Danas, kada smo mi, hrvatski narod, pristupili, prili novim idejama, a odbacili ideje individualistike i demokratske, itav narod postaje jedna obitelj, ono to danas Niemci kau: Volksgemeinschaft. Pojedinci, pojedine osobe, pojedini ljudi prestaju vriediti, osim u koliko su lanovi narodne zajednice. Ne moe vie biti tzv. individualista, ne moe biti da drava kao najsavreniji oblik narodne zajednice, slui dobru i probitcima pojedinaca, nego ima sve biti usredotoeno na to, da slui openitosti zajednice 48 Nadalje, posebno su se isticale bitne razlike u naelima izgradnje drutvenog poretka u NDH od naela na kojima se zasnivale one dravne tvorevine to su postojale prije osnutka NDH na podruju, koje je nastanjeno hrvatskim narodom. U tom smislu se, na osnovu ideja novog evropskog poretka, uz faktor drave sve vie naglaavao faktor naroda, koji treba da dobije kvalitetno novi status. Bio je to u stvari prilog daljnjoj teoretskoj razradi gledita ustakog pokreta o mjestu i ulozi hrvatskog naroda, to je ve bilo formulirano ustakim Naelima. Jedan od teoretiara drutvenog poretka u NDH Aleksandar Seitz, pisao je u vezi s tim: (...) znaajka je novog poredka, d a j e u odnosu narod-drava, uloga naroda vanredno pojaana, jer tek u tom poredku dolazi do mogunosti suvremenog konstituiranja narodne zajednice. Svi osnovni europski pokreti smatraju posebno vanom ovu injenicu, te oblikovanje odnosa izmeu naroda i drave predstavlja predmet od najvee vanosti. Dok je u liberalno-demokratskom poredku narod bio mehaniki predstavljen putem raznobojnih stranaka, dotle novi poredak nalazi prirodno rjeenje u oblikovanju sveobuhvatnog narodnog pokreta, koji je organski zasnovan. Kod izgradnje novog europskog poredka, u koji je uklopljena i ustaka Hrvatska, predstavlja temeljno pitanje upravo odreenje tog odnosa izmeu narodnog pokreta i narodne drave. Svi ideolozi novog europskog poredka slau se u tome, da taj poredak stoji i pada s pravilnim odreenjem napried spomenutog odnosa. 49
46 Poglavnik i ustaki p o k r e t - pie F r a n j o Nevisti - p r o v o d e u nas dvostruku revoluciju. Prvenstveno nacionalno-dravnu, a o n d a i d r u t v e n u . M e u t i m i ova d r u g a isto tako d u b o k o prozirnije svijest svakog ustae kao i o n a prva. Ona e pokazati i z a d n j e m m a l o u n i k u , da Poglavnik i njegov pokret, zabacujui naela F r a n c u s k e revolucije i prihvaajui naelo rad, obitelj i domovina, nijesu uzalud doli na nikojem podruju, a n a j m a n j e i na drutveno-gospodarskom. ( Hrvatski narod 26. VI 1941). 47 M. Ivi, Pravo u ustakoj Hrvatskoj, Mjesenik Hrvatskoga Pravnikoga Drutva, 9/1941, 385. 48 Citat p r e m a A. Seitzu, Put do hrvatskog socializma, govori i lanci, Zagreb 1943, 283. 49 A. Seitz, Put do hrvatskog socijalizma, n. dj., 18. U p r e u z i m a n j u ideolokih gledita faizma i nacional-socijalizma teoretiari ustatva nisu u poetku pokazivali vei interes za u o a v a n j e i isticanje razlika u t u m a e n j u mjesta i uloge drave i naroda u stvaranju novog d r u t v e n o g poretka;

Definiranje NDH kao autoritativne drave dobilo je na neki nain svoju zvaninu potvrdu u Saboru. Tog pitanja su se doticali u svojim govorima i izlaganjima Paveli i pojedini ministri, a najpotpunije tumaenje bilo je sadrano u izvjetaju Mirka Puka, ministra pravosua i bogotovlja, koji je svoje ministarstvo oznaio kao vidljiv organ manifestacije suverenitosti hrvatskog naroda. Kao najzamaniji rad svog ministarstva Puk je istakao zadau, po kojoj je trebalo prilagoditi dosadanje takozvano demokratsko zakonodavstvo duhu i naelima novoga zakonodavstva, osnovanog na novim principima autoritativne drave. On je tu dravu, a to znai NDH, definirao, meu ostalim, ovim rijeima: Autoritativna drava zabacuje dosadanje pravne teorije, da su svi ljudi ve po svojoj naravi jednaki, nego prihvaa drugi princip diferencijacije i selekcije ljudstva. Po tom principu i u duhu ustakih naela trebalo je novo zakonodavstvo usmjeriti prema principu vodstva, tako zvanom Ftihrer-principu, koji princip trai i iziskuje usmjerenje zakonodavstva prema stanovitu najboljih u jednom narodu. Dosadanji demokratski principi nisu mogli zadovoljiti ovjeanstvo, jer su bili pseudodemokracija, te makar je kod tih stanovita bilo toboe razvijeno naelo vladavine svih dravljana jedne drave, ipak u praksi znaio je taj princip gospodstvo i vladanje najloijih individua u jednom narodu. Princip vodstva je princip vladanja najboljih u narodu, osnovan na principu izbiranja najboljih individua jednog naroda. Ovo stanovite je u duhu ustakih naela, koja nisu drugo nego djelotvorna primjena pravnih naela Starevianskog pokreta. 50 b) Ustakom pokretu je, dakako, bila namijenjena uloga glavnog nosioca totalne drutvovne politike u ustakoj hrvatskoj dravi; na temelju te politike u njoj bi trebalo da se izgradi novi drutvovni poredak. Isticano je takoer da je ostvarivanje drutvovnog programa osnovna zadaa ustakog pokreta, koja se postavlja odmah nakon postignua njegova prvog cilja - politikog osloboenja hrvatskog naroda. Uspostava NDH oznaena je kao postignue tog cilja, pa prema tome i kao bitna pretpostavka ustakom pokretu da pristupi realizaciji naela svoje drutvovne ideologije. 51 U skladu s tim, teilo se i za to jasnijim ukazivanjem na ovu komponen tu ustakog pokreta, za koju su ideolozi ustatva isticali da nije nova, poto je poznata iz ustakih Naela, ali je potrebno da se u novoj situaciji potpunije razradi. Prema A. Seitzu, pojava Pavelia i ustakog pokreta od velikog je historijskog znaenja ne samo radi toga, to smo njihovim radom i borbom postigli obnovu hrvatske dravnosti i uzpostavu nezavisnosti, nego i radi toga, to ustatvo sobom nosi i uklapanje Hrvatske u Novu Europu, znai provoenje novih drutvovnih shvaanja. 52 Polazei tako od gledita da ustaki pokret predstavlja organiziranu politiku volju hrvatskog naroda, ustako vodstvo je u ideolokom i praktino-politikom smislu bilo osobito zaokupljeno pitanjem realizacije tog gledita u organizacionom pogledu.
te su razlike n a i m e bile, na neki nain principijelne u ideologiji tih p o k r e t a . Dok su teoretiari faizma, poevi od s a m o g Mussolinija, isticali dravu iznad svega, tj. i iznad naroda, ideolozi nacionalsocijalizma pretpostavljali su narod dravi. Od jeseni 1943, tj.od kapitulacije Italije, kada se i u napisima teoretiara ustatva govori o krizi faizma, o d b a c u j e se i faistiko gledite o dravi i narodu, a prihvaa nacional-socijalistiko. Tako A. Seitz, u lanku: Organizacija hrvatske n a r o d n e zajednice, objavljenom u Hrvatskom narodu 27. XI 1943, navodi da su nacional-socijalistiki teoretiari upozoravali na p o g r e a n stav talijanskog faizma, koji je u d u h u Hegelove filozofije s m a t r a o dravu, a ne n a r o d o d l u n o m politikom veliinom, i po t o m e dravu stavljao ispred n a r o d a . Ustaki p o k r e t je m e u t i m uviek bio sviestan injenice da je drava s a m o sredstvo, da bi se na hrvatski n a r o d o d r a o (...). O t o m e pie i E. Sladovi, Ideja stalike organizacije, zbornik: H r v a t s k a na n o v o m putu, n. dj., 259 i d.
50 51 52

Brzopisni zapisnici, n. dj., 37. V.Rieger, Uvod drutvovnu politiku, Zagreb 1943, 63 i d. A. Seitz, Za bistrenje pojmova, Spremnost, 5. VII 1942.

Parola da itav hrvatski narod treba da bude politiki okupljen u ustakom pokretu, potakla je akcije za mijenjanje njegove ve prikazane organizacione strukture. U kolovozu 1942. donesen je spomenuti Propisnik o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama Ustae - hrvatskog oslobodilakog pokreta. Taj opseni dokument, koji detaljnije definira i razrauje ulogu ustakog pokreta u NDH, u stvari je bio prvi akt takve vrste donesen po dolasku ustaa na vlast. Trebalo je da on bude daljnja razrada Ustava i Naela, kao temeljnih dokumenata pokreta, koji u novoj situaciji moraju dobiti i adekvatan sadraj. Tumaei osnovne zadae ustakog pokreta, Propisnik polazi od stava da je prva zadaa Pokreta, koja je istaknuta u Ustavu, a to je borba za osloboenje Hrvatske ispod tuinskog jarma i za uspostavu Nezavisne Drave Hrvatske ve izpunjena. Zbog toga sadanja i budua zadaa pokreta u smislu Ustava i Naela jest da se brani svim sredstvima dravna samostalnost Hrvatske, narodna osebujnost hrvatskog naroda, boriti se da u hrvatskoj dravi uviek vlada samo hrvatski narod, raditi da NDH bude ureena u duhu ustakih naela, uzgajati kod lanova i pristaa i u narodu uobe odanost, poslunost i vjernost prema Poglavniku, te pouzdanje u njega, i dr. U skladu s tako definiranim zadaama ustakog pokreta, Propisnik razrauje i njegove bitne oznake. Prema njima, ustaki pokret je: 1. narodni, 2. nacionalistiki, 3. politiki, 4. vojniki, 5. radni, 6. drutvovni, 7. udoredni, 8. odgojni i 9. prosvjetni. Jasna je tenja ustaa da se politici ustakog pokreta to prije dade totalitarno znaenje u smislu udjela itavog naroda u njoj, kao politike, drutvene i nacionalne obaveze. S obzirom na razlike u stupnju toga udjela, ustaki pokret je organizaciono bio definiran u uem i irem smislu. Pokret su u uem smislu tvorili uniformirani lanovi koji su poloili zakletvu, dok je u irem smislu, pored njih, trebalo da pokret ini itav hrvatski narod. Ovdje u prvom redu privlai panju pitanje pokuaja organizacije itavog stanovnitva u ustakom pokretu; o njegovoj uoj, tj. osnovnoj organizacionoj strukturi (organizacija ustaa, ustakinja, ustaka mlade, ustaka vojnica) bilo je naprijed rijei. Konkretno, to su akcije ustakog vodstva, oznaene kao politika drave i pokreta, da se itavo stanovnitvo, na osnovu posebnih kriterija, organizira u tzv. stalike i druge postrojbe, a koje, prema spomenutom Propisniku, ulaze u sastav ustakog pokreta. Tako one, zajedno s ostalim spomenutim ustakim organizacijama, treba da ine ustaki pokret u irem smislu. Spomenute postrojbe, trebalo bi da - prema rijeima I. Bogdana - postanu mono sredstvo u rukama pokreta, jer on preko njih ima provesti to, da itav narod bude proet duhom Ustakih Naela, da narod kao svoje prihvati sve ono to drava provodi u duhu Ustakih Naela. 63 U tome bi trebalo da se ogleda pretvaranje ustakog pokreta iz organizacije, koja predstavlja selekciju narodnih radnika i boraca, koji predstavljaju najblie narodne suradnike Poglavnika, u iroki drutvovni pokret, koji treba da obuhvati itav narod. 5 4 c) Upravo se u razradi koncepcije o drutvenom ureenju NDH osobito teilo istai da se ona temelji s jedne strane, na osnovama tradicija hrvatskog naroda, a s druge, na usvajanju ideja i prakse drutvovne organizacije Njemake i Italije. 55
I. Bogdan, Ustaki p o k r e t i d r a v n a vlast, n. dj. E. Sladovi, Dravni ustav i dravno ustavno pravo,'n. dj., 602. 55 Karakteristino je u t o m pogledu t u m a e n j e Pavelieve izjave, u govoru od 21. V 1941, da e u NDH vladati red i mir i da e biti u r e e n a na osnovama tradicija hrvatskog n a r o d a i na n a j m o d e r n i j i m tradicijama, koje je d a o Sladovi: Time je j a s n o naglaena tendencija, da se unut a r n j e politiko, d r u t v o v n o i n a r o d n o - g o s p o d a r s k o u r e e n j e Nezavisne Drave Hrvatske prisloni s j e d n e s t r a n e na hrvatske n a r o d n e tradicije, a s d r u g e s t r a n e na organizaciju, koja je p r o v e d e n a kod Velike N j e m a k e Drave i Italije, k a o naih velikih prijatelja i saveznika, kojima hrvatski n a r o d pored svoje stalne b o r b e i rtava zahvaljuje znatan udio na uspostavi samostalne i nezavisne hr54 53

Koncepcije ustatva o drutvenom poretku bile su formulirane tek nekim globalnim pogledima, unato tome to se u ustakoj publicistici, preteno 1941. i 1942, o njima prilino pisalo i raspravljalo, to je i dovelo do odreenih konkretnih akcija. U jednakoj su mjeri bili popularizirani i pogledi na drutvovni poredak i faizma i nacional-socijalizma, s ciljem da se u njima nau smisao i zadatci hrvatske drutvovne politike. 56 Uz to se u jednakoj mjeri nastojalo isticati kako ustaki pokret tei da bude to samostalniji u razradi i primjeni novih drutvovnih shvaanja. Prisustvo svih tih momenata u spomenutim raspravama dovelo je do formuliranja mnogobrojnih stavova, najee nedoreenih, nejasnih i kontradiktornih. To, meutim, nije znailo da se vodila odreena javna diskusija o spomenutim pitanjima, koja bi trebalo da utjee na raiavanje tih stavova. Naprotiv, vidljivo je da je itava rasprava bila prilog ustakoj propagandi, ovaj put s ciljem da se isticanjem gledita o drutvovnom poredku ukae na koncepciju ustakog pokreta o izgradnji NDH kao eliji novog evropskog poredka. Sutina ustakog prihvaanja ideologije nacional-socijalizma i faizma o drutvenom poretku najsaetije se moe izraziti stavom o negaciji klasne borbe. U raspravama oko toga stava bila su, naime, najue povezana gledita o drutvenom poretku uope, a prvenstveno o kapitalizmu i komunizmu kao drutvovnim pokretima. U formulacijama tih gledita ima mnotvo zbrke i nejasnoa, to ujedno svjedoi o osjetnoj nerazraenosti cjelokupne koncepcije ustatva o drutvenom poretku; ovom prilikom mogue je ukazati samo na neke karakteristike koje se mogu oznaiti kao bitne. Pri tome treba odmah rei da se poglavito radilo o doslovnom preuzimanju gledita nacional-socijalizma i faizma, s ciljem da se formuliraju i kao pogledi ustatva. Pogledi ustatva na drutveni poredak temeljili su se u naelu na kritici kapitalizma i komunizma, ali je pri tome bitno konstatirati razlike u toj kritici. Dok je komunizam odbacivan totalno kao teorija i praksa, u kritici kapitalizma uoavala su se obiljeja to ih je ustatvo prihvaalo kao sastavni dio svoje koncepcije drutvenog poretka. U tom pogledu ustaka kritika komunizma nije bila ire razraivana, nego se u stvari svodila na nekoliko uobiajenih politikih parola. Najkarakteristinije meu njima bile su da komunizam kao drutveni sistem ne priznaje boga i vjeru, narod i domovinu, osobnu slobodu, porodicu, privatno vlasnitvo. Sve se to sintetiziralo u najee upotrebljavanoj paroli: Za komunizam zajednica i kolektiv su sve, dok je ovjek i pojedinac nita. Varijacije na tezu d a j e komunizam oduzeo ovjeku sve, to ovjeka ini ovjekom, davale su glavno obiljeje iivljavanju u kritici komunizma. Bio je to u stvari samo nastavak one propagande o potrebi borbe protiv boljevizma, to ju je ustaki pokret prihvatio i isticao u emigraciji, ukazujui time na jedno od svojih bitnih obiljeja, po kojemu se svrstava u snage novog europskog poredka, a koji je ujedno i antiteza komunizma. 57 U NDH je ta propaganda bila samo nastavljena, dakako, u daleko veim dimenzijama. Suprotstavljanje ustatva komunizmu bilo je glavna i najee upotrebljavana metoda u toj propagandi, a temeljilo se na uvjerenju da e se ba takvim nainom stvoriti jae sredstvo politikog utjecaja. 68 Pri tome se raunalo i na rezultate dovatske drave. To usklaenje p o t r e b n o je i radi b u d u e organizacije velikog e u r o p s k o g kontinentalnog prostora, u k o j e m u e i Nezavisna Drava Hrvatska dobiti i imati svoje m j e s t o i izpunjavati svoju misiju. ( E. Sladovi, Ideja stalike organizacije, n. dj., 263). 56 Pisalo se i o akcijama koje su se vodile za uspostavu novog d r u t v o v n o g poredka u d r u g i m pojedinim zemljama, u kojima su p r o o s o v i n s k e snage bile na vlasti, kao npr. u B u g a r s k o j i R u m u n j skoj. Osim lanaka u tekuim n o v i n a m a i asopisima, p r e t e n o u Hrvatskom narodu, Spremnosti i Hrvatskoj smotri, o t o m e se najvie pisalo u n o v o p o k r e n u t o m asopisu Rad i drutvo. 57 U t o m cilju Paveli je pisao svoju ve s p o m e n u t u knjigu Strahote zabluda. 58 S p o m e n u t u m e t o d u A. Orani je rezimirao ovim rijeima: Prema t o m e za razliku od komunizma, koji je po svojim ideolokim t e m e l j i m a ateistian (bezboan), areligiozan (protuvjerski), anacionalan ( p r o t u n a r o d a n ) , i za d i k t a t u r u proletarijata, a protiv ikakvog posebnikog vlasnitva,

tadanje antiboljevike propagande to se vodila u graanskim krugovima u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. U kritici kapitalizma ustatvo je isticalo da taj drutveni sistem priznaje spomenute vjekovne oblike ovjeanstva, koje komunizam odbacuje, te u tome nalazi i zajednika obiljeja s njim. Ustatvo istie da odbacuje u kapitalizmu njegovu nedrutvovnu praksu, po kojoj je on apsolutno i podpuno individualan u vladanju, te apsolutno i podpuno liberalan u djelovanju. 59 U tome se nalazi bitna razlika, prema kojoj u kapitalistikom drutvu drava ima ulogu instrumenta pojedinaca za zatitu pojedinaca u njihovu stjecanju kapitala, a ustaka drava treba da bude drutvovni organ koji ima za cilj zatitu svih drutvovnih uvjeta svakoga pojedinca. Najue povezano s tim se, dakle, pojavljuje spomenuta bitna oznaka koncepcije ustatva o drutvenom poretku, koja, dakako, nije bila originalna, nego doslovna kopija gledita faizma i nacionalsocijalizma. Ona se ogleda u isticanju drave kao narodne zajednice, koja se suprotstavlja klasnoj dravi. Prema A. Seitzu, nacionalistiki pokreti upravo u pitanju promatranja drutVovnih odnosa odluno nieu marksistiku nauku, da se drutvo, zapravo itavo ovjeanstvo, sastoji od dvie klase, posloprimaca i poslodavaca (proletera i kapitalista), nego naprotiv u tome vide skroz umjetnu podjelu, a protiv te misli u drutvovnom i politikom pogledu iznose misao narodne zajednice koja je organiki razlanjena i u tom organizmu svaki dio ima sluiti skladnom djelovanju cjeline.60- Na taj nain je u okviru ustatva iskonstruirana koncepcija o tzv. stalikom ureenju NDH. Prema njoj, hrvatski narod ini jedinstveni organizam koji je sastavljen od stalia kao naravnih dielova. Prvi korak u realizaciji te ideje trebalo je da bude osnivanje stalikih postrojbi. Potkraj studenog 1941. Paveli je donio Odredbu o osnutku stalikih i drugih postrojbi u okviru Hrvatskog ustakog oslobodilakog pokreta. Prema toj odredbi trebalo je osnovati ukupno 16 stalikih postrojbi i saveza drutava, koji bi zajedno sainjavali Glavni savez. Predviene su bile ove stalike postrojbe: seljaka, radnika, dravnih namjetenika, samoupravnih namjetenika, privatnih namjetenika, slobodnih zvanja, veleobrtnika, obrtnika, trgovaca, kuevlasnika. Osim njih predvieno je osnivanje ovih saveza drutava: sportska i planinarska drutva, vatrogasci, kulturnoprosvjetna drutva i savez invalida. 61 Odreeno je da se prema potrebi mogu osnivati i drugi savezi. Na elu saveza bili su tzv. savezniari. Savezi su se dijelili po upama i kotarevima gdje su im na elu stajali povjerenici. Prema toj Odredbi . . . svatko je duan biti lanom svoje stalike odnosno strune ustrojbe i duan je po svojim osobnim, duevnim i imovinskim sposobnostima sudjelovati u radu u tim ustrojbama. Istom Odredbom postavljen je za tzv. dravnog savezniara povjerenik GUS-a Aleksandar Seitz. Ovdje se najprije postavlja pitanje to se podrazumijeva pod pojmom stalia, kojemu se daje funkcija jedne od osnovnih elija zamiljenog drutvenog poretka? Taj pojam nije bio potpunije i jasnije razraen, pa je i meu samim ustaama izazivao vidljivu
ustatvo po svojim, d r u t v o v n i m naelima priznaje religiju, priznaje vjeru, narod, domovinu, obitelj, privatno vlasnitvo, o s o b n u s l o b o d u i o s o b n o zadovoljstvo i sreu. Na taj nain, dok je komunizam antireligiozan, materijalistian, antiliberalan i antiindividualistiki, i u toliko p r o t u d r u t v o van, ustatvo je religiozno, idealistiko, nacionalistiko, liberalno i individualistiko. Tako rei, dok k o m u n i z a m k a o drutvovni p o k r e t i p o r e d a k - a p s o l u t n o i p o d p u n o m a nijee sve vjekovne ivotne oblike, u kojima, a k o ljudi ive, ine veinu ljudi s r e t n i m i zadovoljnim, p r e m a k o m u n i z m u , ustatvo priznaje sve te vjekovne ivotne oblike i okvire. (A. Orani, Ustatvo k a o drutvovni pokret, n. dj., 406-407). 59 Isto, 408. 60 A. Seitz Za bistrenje pojmova, n. dj. 61 Narodne novine, 25.XI 1941. U svibnju 1942. o s n o v a n a su dva nova saveza: grafikih r a d n i k a i s a m o p o m o n i h drutava. (Narodne novine, 7. V 1942;. Sladovi, Ideja stalike organizacije, n. dj., 267.

nedoumicu u raspravama i propagandi o tim pitanjima. Stalike postrojbe i savezi drutava bili su zamiljeni kao osnovni sastavni dijelovi spomenute tzv. narodne zajednice, koja bi u socijalnom smislu morala biti homogena. Prema tom gleditu, kako istie Sladovi, hrvatski je narod cjelina, koja je sastavljena od razliitih stalia po zvanju i drugih drutvenih skupina, a koji sudjeluju u proizvodnji stvarnih i duevnih dobara. 62 Upravo je zbog toga dolazilo do dilema, jer su stalii bili zamiljeni u svom meusobnom odnosu kao skladna cjelina, a ipak su bili, bar jednim dijelom, definirani na osnovu kriterija drutvenih grupacija. To se u prvom redu odnosi na seljatvo i radnitvo, kao poviesne stalie. Prema tome, stali je u odreenom smislu mogao biti zamiljen kao drutveni stale, a s druge strane, kao struka ili profesija. Zbog toga se i mogao pojaviti dojam d a j e osnivanje Glavnog saveza stalikih i drugih postrojbi znailo na neki nain pristupanje stalikom ureenju NDH. Na te krive interpretacije, A. Seitz, koji je bio zvanini tuma stalike ideje u NDH, odgovarao je da su NDH i ustaki pokret osnovani u prvom redu na naelu vodstva, a primjenom tog naela kao izrazom suvremene potrebe, rieeno je najvanije pitanje ustrojstva drave. injenicu istie on -, to se danas javlja neke vrsti stalika ideja treba protumaiti tako da se nasuprot mehanikoj klasnoj podjeli liberalistikog vremena htjelo suprotstaviti ideju organskog znaaja, a takvom se ima, - bezuvjetno - smatrati stalika ideja. 63 Sama pak stalika ideja nije bila dalje razraivana, iako je njena primjena zaokupljala ustako vodstvo sve do kraja 1944. god. Oni koji su je teoretski formulirali, traili su prvenstveno uzor u naelima talijanskog korporativizma, iako su isticali da stalikokorporativni sustav u NDH ima svoje znaajne specifinosti. Premda se Sabor NDH, poslije svog rasputanja krajem 1942, nije vie konstituirao, ne smije se zanemariti injenica da se njegova obnova najue povezivala upravo s mjestom u stalikom sustavu. 64 Ovdje, meutim, valja ukratko ukazati na ulogu namijenjenu ustakom pokretu u okviru zamiljenog stalikog sustava. Treba poi od konstatacije d a j e u spomenutoj odredbi o osnutku stalikih i drugih postrojbi, istaknuto da e one biti politiki nadzirane po ustakom pokretu. U Propisniku se istie da je zadaa ustakog pokreta da usklauje i unapreuje probitke svih stalia hrvatske narodne zajednice, te da priuava svoje lanove, pristae i narod na novi drutvovni poredak, u kojem e svi stalii i sva zvanja nai smisao svojeg obstanka u skladnoj suradnji i slubi obim probitcima hrvatske narodne zajednice. Prema tome, trebalo je da stalika ideja podupre ono osnovno obiljeje za kojim je teilo ustatvo - da se predstavi kao pokret u kojemu je politiki okupljen itav hrvatski narod. Posebno je podvuena uloga ustakog poglavnika, koji treba da bude veza izmeu pokreta i stalikih postrojbi. 66
E. Sladovi, Ideja stalike organizacije, n. dj., 266-267. A Seitz Put do hrvatskog socijalizma, n. dj., 20-21. 64 Ustaki povjerenik Hrvatskog r a d n i k o g saveza (HRS) V. Blakov u vezi s tim navodi: Paveli je imao n a m j e r u uvesti u Hrvatskoj n e k e vrste s a b o r a u k o j e m u bi iskljuivo bili predstavnici strunih organizacija, posloprimaca, seljaka, poslodavaca i slobodnih zvanja. To bi trebala biti tzv. korporativna drava u smislu intencija p a p e Leona XIII i Pia XI. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.). 65 Meu u s t a a m a su postojale razliite tendencije u vezi s d e f i n i r a n j e m uloge Glavnog saveza stalikih i drugih postrojbi, to se u sutini svodilo na pitanje u t j e c a j a u n j e m u . U vezi s tim, karakteristina je izjava M. Magdia: Jednu su tendenciju zastupali o r t o d o k s n i ustae iz Glavnog ustakog stana, koji su elili da Glavni savez b u d e iskljuivi i n s t r u m e n t u s t a k o g pokreta. Drugu su tendenciju zastupali brojni f u n k c i o n e r i strunih saveza koji su eljeli, da se i u novom okviru nastavi rad onakovim m e t o d a m a , kakve su bile primjenjivane u prijanje vrijeme, s a m o uz vanjsko prilagoavanje novoj organizacionoj strukturi. Trea t e n d e n c a ila je za tim, da se rad Saveza postavi na bazu kranskih naela, kako su izraena u Papinskim socijalnim enciklikama, zatim da se Glavni savez p o s t e p e n o otrgne ispod politike k o n t r o l e ustakog p o k r e t a i vrati k naelu d o b r o v o l j n o g lanstva i biranog vodstva. Ove su struje, p r e m a Magdiu, bile u n e p r e s t a n o m s u k o b u . (IHRPH, elaborat M. Magdia: Glavni savez stalikih postrojbi, prijepis).
63 62

to se tie realizacije koncepcije u izgradnji stalikog sustava u NDH, treba odmah istai da su sve poduzete akcije u tom pravcu bile prvenstveno administrativnog karaktera. 66 Krajem 1941. i u toku 1942. objavljeni su propisnici pojedinih saveza i imenovani funkcioneri za pojedine saveze i njihove teritorijalne organe. 67 Pri tome treba istai da je Hrvatski radniki savez - koji po dolasku ustaa na vlast nije bio ukinut ostao i dalje autonoman kao organizacija, iako ukljuen u sistem stalikih postrojbi. 68 Zadrana je i Radnika komora, koja je nanovo konstituirana za itavu NDH.69 Pomiljalo se ak na stvaranje jedinstvene sindikalne organizacije u NDH, ali ta ideja nije bila dalje razraena. 7 0 Sve te akcije administrativnog karaktera mogle bi se na neki nain oznaiti kao prva faza u procesu realizacije koncepcije o stalikom sustavu. One same po sebi nisu imale nikakva praktino-politikog rezultata. Manifestirale su se tek u ponekoj skuptini pojedinih saveza, na kojima se vrila propaganda koncepcije o stalikom sustavu i mjestu pojedinog saveza u njemu, ali ni to nije imalo nekog konkretnijeg odjeka. Sve je to bez sumnje utjecalo da je u tekuoj praksi bivalo i manje zanimanje za ta pitanja, pa je i sam Glavni savez stalikih i drugih postrojbi tek formalno egzistirao. 71 Tome treba dodati i injenicu da su postojali vidljivi osobni sukobi unutar Glavnog saveza, koji su posebno doli do izraaja u trzavicama sa HRS-om i njegovim glavnim povjerenikom Blakovom, koji je teio da bude to neovisniji. 72 Pokuaji da se oivi rad Glavnog saveza sa odreenim praktinim konsekvencama, nastaju ponovo u toku 1944. Oni su doli do izraaja u nekoliko akcija za izbore gradskih uprava, koje je inicirao Paveli. Radilo se o izborima za gradonaelnike i vijenike u Zagrebu, Karlovcu, Sisku i Dubrovniku, koje su birali delegirani predstavnici pojedinih saveza stalikih postrojbi. Tim akcijama nastojalo se dati vee znaenje, propagirajui ih kao prve praktine korake podizanja stalikog sustava u NDH. 73

66 P r e m a n e k i m p o d a c i m a i Nijemci i Talijani poklanjali su znatnu panju p o k u a j i m a organiziranja i f u n k c i o n i r a n j a Glavnog saveza. U vezi s tim dolazile su sugestije od s t r a n e Nijemaca i kasnije, 1943-1944. god. (Isto). 67 Zbornik zakona i n a r e d a b a Nezavisne Drave Hrvatske, god. 1942, Zagreb bez god. izd., 37, 82, 509,513, 517, 521,524,526, 528,536; god. 1943, 114. I m e n o v a n j e povjerenika pojedinih saveza izvreno je u sijenju 1942. (Narodne novine, 24. I 1942). 68 Propisnik HRS-a d o n e s e n je u kolovozu 1942. (Narodne novine, 17. VIII 1942). 69 Narodne novine, 13. I 1942. 70 Bila je tek inicirana akcija da se od HRS-a, te od p r e d r a t n i h strukovnih organizacija: Saveza hrvatskih privatnih namjetenika, S t r u n o g saveza p o m o r a c a , Saveza grafiara i Saveza hrvatskih eljezniara, o s n u j e jedinstveni sindikat za NDH, koji bi u sebi sintetizirao sve zdrave e l e m e n t e sindikata totalitarnih zemalja. (Novi list, 4. V 1941). Oito je da se ova ideja kasnije pokuala realizirati u okviru Glavnog saveza stalikih postrojbi. 71 P r e m a izjavi M. Magdia, Glavni savez nije p o a o dalje od faze, da b u d e centrala za u b i r a n j e i r a s p o r e i v a n j e lanskih prinosa, s j e d n e strane, a za i m e n o v a n j e raznih dunostnika u pojedinim savezima s d r u g e strane. (Kao u bilj. 65). 72 Ti sukobi doveli su do smjenjivanja A. Seitza s funkcije glavnog savezniara, na to je mjesto tada bio postavljen I. Orani. (Isto). 73 VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9. ist. mat. V. Blakova. Usp. i F. Jeli-Buti, Zagreb i u s t a k a Nezavisna Drava Hrvatska, n. dj., 213-214.

RASNA POLITIKA I SISTEM TERORA USTAKOG REIMA Propaganda terora i kazneno zakonodavstvo

U realizaciji prikazane koncepcije o ustakoj dravi, tj. njenom politikom i drutvenom sistemu, pitanje rasne politike postavljalo se kao temeljno u praksi ustakog reima. Ono je i u ideolokoj razradi programa ustatva dobilo znaajno mjesto, o emu dovoljno svjedoe naprijed istaknuti momenti. Zbog toga se, uz politiku i drutvovnu revoluciju, s jednakim znaenjem ukazivalo na rasnu revoluciju bez koje je nezamislivo konano utemeljenje NDH. Po svojim metodama i oblicima rasna politika se u NDH od samog poetka izgraivala u pravi sistem. U cilju ostvarivanja osnovne tendencije te politike: da od NDH treba stvoriti isti hrvatski ivotni prostor, koji e omoguiti egzistenciju iste hrvatske nacije, za to je ivotni uvjet istrebljenje u prvom redu Srba i Zidova, koji su proglaeni najveim neprijateljima hrvatskog naroda pa njima nema mjesta u Hrvatskoj - nastojalo se itavom tom sistemu dati karakter legalnosti, poevi od politike propagande najviih ustakih predstavnika, do stvaranja posebnog kaznenog zakonodavstva i odgovarajuih ustanova. Drugi bitan aspekt za potpunije razumijevanje politike stvaranja iste hrvatske nacije ogledao se u tendenciji tzv. unutranjeg preiavanja, tj. istrebljenja svih onih Hrvata i Muslimana, koji su zbog svog nehrvatskog ponaanja oznaeni kao izdajnici koji ine ljagu na tijelu iste hrvatske nacije. Prema tome, uzimajui u cjelini navedene tendencije, moe se govoriti o sistemu i politici terora ustaa u NDH. Dakle, sistem ustakog terora imao je s jedne strane svoju izrazitu rasnu komponentu koja se ogledala u biolokom unitavanju i progonima srpskog i idovskog stanovnitva, a s druge strane, komponentu spomenutog radikalnog unutranjeg preiavanja, koja se ogledala u fizikom uklanjanju i onemoguavanju svih onih snaga u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu, koje se nisu mogle pomiriti s politikom novog reima u najirem smislu rijei. Upravo se u takvom pristupu najvjernije ogleda ustako poimanje hrvatske nacije. Zbog svega toga je i sagledavanje svih dimenzija sistema i politike terora ustakog reima osjetno sloeno i zahtijeva uzimanje u obzir mnogobrojnih faktora. Dok je politika istrebljenja Srba i idova poprimila najire razmjere ve od samog poetka, temeljei se na rasistikim motivima, ona nije mogla imati sline konsekvence s obzirom na hrvatsko i muslimansko stanovnitvo, jer joj pristup nije bio isti. Radilo se o vrlo jasnoj propagandi i provoenju tendencije biolokog unitavanja prvih u ime zatite drugih. Meutim, ubrzo je nastupio i proces sve vidljivijeg terora ustakog reima i nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, motiviran i potican sve vidljivijim otporom ba toj politici koja se u ime njega vodila. Zbog toga e u daljnjem razvoju i cjelokupni sistem terora gubiti onako jasno zacrtane spomenute bitne komponente, i pretvoriti se poglavito u jedinstvenu praksu krvavog nasilja nad itavim stanovnitvom NDH, koja je prvenstveno bila motivirana potrebom borbe protiv snaga naroda to su se pojavile kao ruitelji ustakog reima i Nezavisne Drave Hrvatske. Time je, s druge strane, i sistem terora sve vie bio podreivan zahtjevima cjelokupnog okupacionog sistema Nijemaca i Talijana na podruju Jugoslavije, prvenstveno Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Koliko su ustae bili zaokupljeni pitanjem odnosa prema Srbima i idovima, najuvjerljivije svjedoi injenica da su meu prvim zakonskim odredbama u NDH donesene upravo one koje su se odnosile na to pitanje. Iz toga proizlazi da su konkretne pripreme bile obavljane jo otprije, tj. u krugu oko Pavelia u emigraciji. Prema tome, antisrpska i antiidovska kampanja, odmah povezana s parolama istrebljenja, bila je sankcionirana od samoga poetka.

Prvi zvanini tekst u tom smislu, koji e postati formalno-pravni temelj itavom daljnjem kaznenom zakonodavstvu, bila je Zakonska odredba za obranu naroda i drave, koju je Paveli javno proglasio ve 17. travnja. Karakteristina je formulacija prva dva lana u odredbi: 1. Tko bilo na koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskog naroda ili bilo na koji nain ugrozi opstanak Nezavisne Drave Hrvatske ili dravne vlasti, pa makar djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcem zloinstva veleizdaje. 2. Tko se uini krivcem zloina u toki 1. navedenoga ima ga stii kazna smrti. U odredbi se dalje navodi da za sudovanje na osnovu nje, ministar za pravosue postavlja po potrebi izvanredne narodne sudove od tri osobe, koji bi imali karakter i kompetencije prijekog suda. 74 Navedene formulacije oigledno pokazuju da kompetentni organi vlasti i prijeki sudovi dobivaju izvanredno velika ovlatenja i slobodu ponaanja. Odredba, naime, a ni jedna njena kasnija dopuna i tumaenje, ne definiraju navedene pojmove kao to su ast i ivotni interesi hrvatskog naroda i zloinstvo veleizdaje, to znai da je sve to bilo preputeno vlastitim ocjenama. Da se u samoj praksi upravo za tim teilo, tj. formulacije odredbe maksimalno iskoritavale, nedvojbeno svjedoi i njeno naknadno tumaenje, koje je poetkom svibnja 1941, u vidu posebne odredbe, dao M. Puk kao ministar pravosua. U njoj se, naime, spomenuta osnovna optuba povrede asti i ivotnih interesa hrvatskog naroda, od tada dijeli u dvije zasebne formulacije, a to znai i dvije odvojene optube. 7 5 Za ovu odredbu treba jo napomenuti d a j e imala retroaktivno djelovanje. Istodobno su osnovani izvanredni narodni sudovi, preko kojih se odredba odmah poela primjenjivati; ti su sudovi dobili i jo neka ira ovlatenja. 76 U Zagrebu je Izvanredni narodni sud postavljen ve 17. travnja, a uskoro zatim jo jedan. 77 Odmah je uslijedilo imenovanje tih sudova i u drugim veim mjestima: Karlovcu, (dva suda), Gospiu, Varadinu, Bjelovaru, Tuzli, Banjoj Luci, Osijeku. Ti su sudovi iz dana u dan razvijali sve opseniju djelatnost, radei esto bez ikakvog proceduralnog postupka. Izvanredni sudovi su - istie Balen - odmah razvili opsenu djelatnost, izriui na stotine i tisue presuda. Dovoljno je bilo da ovjek u privatnom ivotu prigovori to kojem ustai, da ga ovaj optui zbog povrijede asti hrvatskoga naroda i izvede pred sud, koji e ga proglasiti veleizdajnikom i osuditi na smrt. Dovoljno je bilo da koji ustaa poeli kakvu idovsku ili srpsku radnju pa da vlasnika optui zbog sabotae i izvede pred sud, gdje je odmah bio proglaen veleizdajnikom i strijeljan, a radnja dodijeljena tome ustai. Dovoljno je bilo da neki ustaa optui kojeg demokratskog Hrvata - komunistu, radievca, samostalca - da je protiv ustakog reima i ve je dospijevao na izvanredni sud, pronaen veleizdajnikom i strijeljan! Ove su se metode prvih dana primjenjivale masovno naroito na Srbe i idove, a kasnije i na Hrvate. Hiljade nevinih ljudi - samo zato to su roeni u pravoslavnoj ili idovskoj vjeri, ili to nisu bili ustae - postrijeljano
74 Narodne novine, 17. IV 1941. P o s e b n o m n a d o p u n o m o d r e d b e bilo je o d r e e n o da za kanjiva djela po njoj, p r e d izvanrednim n a r o d n i m s u d o m k a o i p r e d r e d o v n i m sudovima vrijedi opi dio k a z n e n o g zakonika od 27. sijenja 1929. ( Narodne novine, 2. V 1941). Daljnjom n a d o p u n o m bilo je o d r e e n o da e se s m r t n e kazne izvravati strijeljanjem. ( Narodne novine, 8. V 1941). 75 Krivcem zloinstva veleizdaje u smislu t. 1. zakonske o d r e d b e za o b r a n u n a r o d a i drave ini i onaj, koji na bilo koji nain povrijedi s a m o ast hrvatskog n a r o d a kao i onaj, koji na bilo koji nain povrijedi s a m o ivotne interese hrvatskog naroda. ( Narodne novine, 10. V 1941). 76 I s t o d o b n o je nadlenost izvanrednih n a r o d n i h sudova p r o i r e n a i na sva djela sakrivanja i stavljanja izvan p r o m e t a svake r o b e koja prelazi redovitu najnuniju potrebu. (Narodne novine, 18. IV 1941). 77 Usp. F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka Nezavisna Drava Hrvatska, n. dj., 210.

je i pobijeno bez ikakva razloga! Tako je Paveli ve prvih dana uveo pomou tih sudova krvavu strahovladu kakve ne poznaje historija hrvatskog naroda, a ni drugih naroda. 78 Tako su bili udareni temelji krvavog ustakog terora, koji je, osim toga, od poetka bio obiljeen i sve uestalijim masovnim pokoljima, ijim izvriocima nije bila potrebna nikakva administrativna procedura. Mjesec dana kasnije uslijedilo je osnivanje prijekih sudova. Za razliku od izvanrednih narodnih sudova, ovi su sudovi imali odreen teritorij koji se podudarao s podrujem pojedinog sudbenog stola. Ti sudovi su imali svoja sjedita u Zagrebu (gdje su bila tri suda), Bihau, Gospiu, Mostaru, Osijeku, Petrinji, Sarajevu, Travniku i Tuzli.79 Njihovo osnivanje javno se oglaavalo na podrujima gdje je trebalo da djeluju. Prema Zakonskoj odredbi o prijekim sudovima trebalo je da se sudi za kanjiva djela iz pojedinih lanova kaznenog zakonika od 27. sijenja 1929, ali je bila bitna formulacija, prema kojoj . . . onaj, koji sakriva ili bilo na koji nain prua pomo osobama, za koje moe sumnjati, da su izvrile neko od tih 'kanjivih djela' ili . . . da pripremaju izvrenje kojega od tih djela, potpada pod prijeki sud. Prema odredbi, za sva ova kanjiva djela uinjena od dana proglaenja prijekoga suda odreuje se pred prijekim sudom kazna smrti strijeljanjem. 80 Uspostavom prijekih sudova bio je dakle jo vie proiren i pojaan specijalni sudski sistem za primjenu terora, to je s druge strane nedvojbeno svjedoilo o sve irim razmjerima tog terora. U samoj praksi, bivalo je sve vidljivije da u stvari i nema bitnih razlika izmeu izvanrednih narodnih sudova i prijekih sudova. Razlika, koja se prema odredbi o prijekim sudovima ogledala u preciziranju postupka u odreenom pravnom obliku, u samoj praksi nije vidljivije dolazila do izraaja. To je jasno potvrdila i dopunska zakonska odredba, krajem svibnja 1941, po kojoj u budue izvanredni narodni sudovi (...) imaju suditi po postupku propisanom u zakonskoj odredbi o prijekim sudovima. 81 Daljnja etapa u stvaranju kaznenog sudskog mehanizma bilo je osnivanje tzv. pokretnih prijekih sudova, o emu je krajem lipnja 1941. donesena posebna zakonska odredba. 82 Za razliku od prethodnih sudova pokretni prijeki sudovi protezali su svoju nadlenost na itav teritorij NDH. Prema tome, odredbom nije bila odreena teritorijalna, tj. mjesna nadlenost tih sudova, ve je ministar pravosua i bogotovlja imao pravo d a j e odredi u svakom konkretnom sluaju. Sadraj rada tih sudova bio je isti kao i prethodnih, tj. zakonska odredba je precizirala ista kanjiva djela. Prvi Pokretni prijeki sud osnovan je u Zagrebu 24. VI1941. i bio nadlean za itavu NDH do sredine srpnja, kada je uspostavljen isti sud u Sarajevu, koji je obuhvaao podruja Bosne i Hercegovine. Kasnije su osnovana jo tri suda u Zagrebu, zatim u Banjoj Luci, Bihau, Brkom, Derventi, Viegradu. 83 U daljnjem usavravanju mehanizma specijalnog kaznenog sudstva, Paveli je, sredinom srpnja 1941, izdao posebnu odredbu o osnivanju tzv. velikih izvanrednih narodnih sudova. 84 Oni su bili osnovani s posebnom svrhom. Naime, ministar pravosua i bogotovlja mogao je uputiti na ponovnu razpravu pred te sudove svaku kaznenu
S. Balen, Paveli, n. dj., 64-65. IHRPH, elaborat: Specijalni sudovi Nezavisne Drave Hrvatske 1941-1945, prijepis. 80 Narodne novine, 20. V 1941, P r e m a o d r e d b i , proti osudi prijekoga s u d a nije d o p u t e n nikakav pravni lijek, a m o l b a za p o m i l o v a n j e n e m a o d g o d n e moi Pored toga, kazna smrti ima se izvriti strijelanjem n a k o n tri sata r a u n a j u i od asa proglaenja osude. 81 Narodne novine, 24. V 1941. 82 Narodne novine, 24. VI 1941. 83 Usp. bilj. 79; S. Balen, n. dj., 72-74. 84 Narodne novine, 19. VII 1941.
79 78

stvar, koja je konano rijeena osudom ili zakljukom bilo kojeg od prethodnih spomenutih sudova. Spomenutom odredbom su sjedita ovih sudova bila u Zagrebu i Sarajevu, ali se njome ujedno propisuje da nadleni ministar moe odrediti i drugo mjesto, gdje e ovi sudovi voditi razpravu. Potreba za osnivanjem ovih sudova ukazala se, naime, u dotadanjoj praksi, jer ministar pravosua nije mogao sprijeiti donoenje pojedinih osuda postojeih sudova. Radilo se prvenstveno o pojedinim oslobaajuim osudama do kojih je dolazilo, pa se najee interveniralo smjenom neposlunih sudaca u dotinom sudu. Trebalo je dakle, da veliki izvanredni narodni sudovi u prvom redu sprijee takve pojave. To svjedoi i njihov sastav, koji ini pet sudaca, od kojih su dvojica suci viih redovnih sudova, dok su trojica u pravilu bila pojedini ustaki funkcioneri. 85 Mehanizam specijalnog sudstva sve je vie razgranjavao svoju djelatnost, to je, dakako, prvenstveno ovisilo o stvarnom razvoju situacije u NDH. Ba to razgranjavanje dokazom je sve nepovoljnijeg razvoja situacije za stabilnost ustakog reima. Zbog toga specijalno sudstvo vidljivo proiruje sadraj svoje djelatnosti. Zapoevi da radi poglavito na provoenju politike terora nad srpskim i idovskim stanovnitvom, te dakako i nad svima onima ije je ponaanje ocijenjeno kao in povrede asti i ivotnih interesa hrvatskog naroda, mehanizam specijalnog sudstva ubrzo je osjetno proirio tu svoju prvobitnu zadau, zbog koje je u stvari i bio osnovan. U okvir njegovih kompetencija ubrzano je, putem brojnih zakonskih nadopuna, ulazio sve vei broj najrazliitijih kanjivih djela, koja su okvalificirana kao zloinstvo veleizdaje na osnovu one, temeljne zakonske odredbe za obranu naroda i drave. Razgranjavanjem te djelatnosti sve su se vie preuzimale zakonske odredbe iz vremena estojanuarske diktature, ije formalno-pravno usvajanje nije izazivalo nikakvih nedoumica. 86 Meutim, ipak je na naglo poveanje okvira djelatnosti tog sudstva prvenstveno utjecao sam razvoj politike situacije, te razliite pojave izraavanja nezadovoljstva sa ustakim reimom u sve irim razmjerima. Takva kanjiva djela postala su karakteristina za itavo stanovnitvo, pa su se u radu specijalnih sudova sve vie gubili prvanji kriteriji. Osobito su karakteristine dvije posebne zakonske odredbe kojima se vrila promjena i nadopuna odredaba o prijekim i pokretnim prijekim sudovima, donesene prvih dana srpnja 1941. godine. Paveli je, naime, 5. srpnja proirio kompetencije prijekih i pokretnih prijekih sudova, pred koje e biti stavljen i onaj: 1. koji pisanjem, tiskanjem, izdavanjem ili irenjem knjiga, novina, proglasa, letaka ili slika ili na bilo koji drugi nain vri promibu ili ide za tim, da stvori uvjerenje i raspoloenje kod drugih, da se neki dio Nezavisne Drave Hrvatske odcijepi iz cjeline, ili kao samostalna drava, ili da se spoji s kojom drugom dravom, ili da se promijeni dananje dravno ureenje, ili da se promijeni politiki ili drutveni poredak u dravi, ili da se ugui ustaki pokret; 2. koji pisanjem, tiskanjem ili irenjem letaka, slika, proglasa ili novina, ili inae iznosi ili pronosi lane tvrdnje s namjerom, da izvrgne ruglu ili preziru dravne ustanove ili drutveni poredak u dravi ili ustaki pokret ili ustake postrojbe, ili koji na spomenuti nain neto iznosi i pronosi s namjerom da stvori neraspoloenje proti dravnim ustanovama, zakonskim odredbama ili naredbama oblasti ili proti politikom ili drutvenom poredku i dravi ili proti ustakom pokretu ili proti ustakim postrojbama; 3. koji dri kod sebe letak, knjigu ili novine koje svojim sadrajem vre promibu komunizma ili koje sadravaju kakvo drugo kanjivo djelo proti obstanku drave i njeUsp. bilj. 79; S. Baien, n. dj., 74-75. Osim gotovo p o t p u n o g p r e u z i m a n j a Kaznenog zakonika od 27.1 1929, preuzeti su i osnovni propisi Zakonika o s u d b e n o m k a z n e n o m p o s t u p k u od 16. II 1929. te pojedini propisi Zakona o dravnom sudu za zatitu drave od 24. X 1930.
86 85

1 i - USTASE I NDH

161

zinu ureenju ili proti dravnoj vlasti ili proti javnom miru i poredku ili proti Poglavniku ili proti onima, koji ga po ustavu zamjenjuju, ili proti ustakom pokretu ili proti ustakim postrojbama. 87 Odmah zatim, 10. srpnja 1941, Paveli je izdao drugu odredbu, u kojoj se navodi: Pred prijeki sud odnosno pred pokretni prijeki sud bit e stavljen tko bez oblastnog odobrenja: 1. slua vijesti krugovalnih postaja sa sjeditem u dravama, koje su u neprijateljstvu s Nezavisnom Dravom Hrvatskom ili s kojom od velesila osi; 2. slua vijesti krugovalnih postaja, koje su neprijateljski raspoloene prema postojeem poredku u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj; 3. daje vijesti bilo s kakve krugovalne postaje proti postojeemu poredku u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj; 4. izgrauje krugovalne postaje, daje sredstva za to ili bilo na koji nain omoguuje ili pomae njihov rad; 5. tko u roku od tri dana ne uini propisanu prijavu svoga boravka redarstvenoj oblasti u sluaju promjene svoga boravita; a isto tako i kuevlastnik, kuepazitelj i sustanari, kojima se u kui odnosno u stanu nae osoba, koja u roku od tri dana nakon dana useljenja nije izvrila propisanu prijavu svoga boravka. 88 Te odredbe pruaju uvjerljivu sliku politike situacije u NDH, koju je, ve u ljeto 1941, tj. nekoliko mjeseci po njenom proglaenju, obiljeavao osjetan napor ustakog reima za ouvanje vlastite sigurnosti, to je ve naila na konkretan otpor. Sadraj odredaba karakteriziraju ovi bitni momenti: a) vidljiv porast politikog neraspoloenja u stanovnitvu, manifestiran u razliitim oblicima; b) sve prisutnija politika akcija komunista; c) kvalificiranje tolikog broja kanjivih djela, ukazuje na totalitet politike terora ustakog reima. I sam sistem specijalnog sudstva preuzima tako iroku kontrolu ponaanja stanovnitva, da nita ne ostaje izvan njegova domaaja. Uskoro e to pogotovu postati vidljivo, kada prijeki i pokretni prijeki sudovi proire svoju nadlenost i na sva kanjiva djela s podruja proizvodnje i prodaje ivenih namirnica i drugih osnovnih ivotnih potreptina. 8 9 Prema tome, specijalno sudstvo postaje osnovna poluga u cjelokupnoj sudskoj praksi ustakog reima, jer je potpuno bacilo u sjenu redovne sudove, koji su tek formalno egzistirali, iako je trebalo da samo oni zvanino predstavljaju sudski sistem NDH. 90

Politika

terora

nad Srbima

Politici istrebljenja Srba i idova u NDH, pristupalo se u okviru jedinstvene politike kampanje. Meutim, odmah treba ukazati i na odreene razlike, tj. specifinosti u pogledu postupka prema Srbima i Zidovima. Bioloko istrebljivanje Srba i Zidova sa zadaom stvaranja istog ivotnog prostora Hrvatima i Muslimanima, koji - prema ust a a m a - i n e hrvatski narod, bio je jedinstven strategijski cilj s odreenim razlikama
Narodne novine, 5. VII 1941. Narodne novine, 10. VII 1941. 89 Paveli je u vezi s tim izdao p o s e b n u o d r e d b u . ( Narodne novine, 23. IX 1941). Koliko je proiren opseg k o m p e t e n c i j a prijekih i p o k r e t n i h prijekih sudova, tj. koliko je naglo povean b r o j kanjivih djela u njihovu radu, pokazuje i injenica da je pored, d o t a d iskljuive, kazne strijeljanjem uvedena za tzv. lake sluajeve i kazna tamnice n a j m a n j e od tri godine. (Narodne novine, 13. XII 1941). 90 Tako R. Landikui, n. dj., 75-89, donosi detaljne p o d a t k e o organizaciji sudstva na p o d r u j u NDH, ali se nijedan ne odnosi na s p o m e n u t e specijalne sudove, k a o da u o p e ne postoje.
88 87

u njegovoj realizaciji. Dok je rjeavanje pitanja idova imalo svoj uzor u rasnoj politici Treeg Reicha, dotle se pitanje Srba postavilo kao specifian problem ustakog reima. Konkretna politika prema idovima postavljala se u manje sloenom obliku, jer se u stvari radilo o doslovnom kopiranju metoda njemake rasne politike. S druge strane, rjeavanje pitanja Srba pokazalo se od samog poetka znatno sloenijim, na to je utjecao niz faktora. Zbog svega toga je u politikoj propagandi, koja je trebalo da bude tuma terora nad Srbima i Zidovima, na neki nain postavljano vee teite na kampanju protiv Srba. Ta kampanja poprimila je od samog poetka sva svoja bitna obiljeja. Sjedne strane voena je iroka propaganda, kojoj su nosioci bili najvii ustaki funkcioneri, a s druge, istodobno su uslijedile konkretne akcije terora razliitih oblika. Treba istai da je politika propaganda protiv Srba u biti bila nastavak onih ve konstatiranih gledita to su ih ustae formulirali o srpskom pitanju prije dolaska na vlast u NDH. Sada je trebalo da ta propaganda, u daleko irim razmjerima, bude neposredan uvod u konkretnu praksu. U svom uvodniku, 11. travnja 1941, Hrvatski narod je dovoljno jasno navijestio tu praksu. Hrvatski narod nije tokom svoje slavne ali krvave povijesti podnio razmjerno toliko rtava u krvi i u imetku koliko je podnio u posljednjih dvadeset i dvije godine. U ovom pretekom razdoblju, u kojem je poloeno na oltar Domovine sve to se od jednog potlaenog naroda moglo maksimum oekivati, krvavo su se zamjerili uz nae vjekovne neprijatelje domae Srbe i Srbijance jo i oni pripadnici nove Hrvatske, koji su svijesno i zlonamjerno pomagali ove nae neprijatelje, bilo iz osobne koristi bilo iz stranakih i politikih rauna. List zakljuuje parolom: Njima e suditi pravedni hrvatski narod. Ta parola postat e temeljna i na nju e se ustae stalno pozivati, bilo u cilju iniciranja konkretnih akcija, bilo u smislu njihova opravdavanja. 91 Glavni val ustake propagande protiv Srba uslijedio je tokom svibnja i lipnja 1941. Radi se u prvom redu o mnogobrojnim organiziranim politikim skupovima irom NDH na kojima su istupali pojedini visoki ustaki funkcioneri tumaei i propagirajui ciljeve novoosnovane NDH, ustakog pokreta i ustatva, Pavelia kao voe i osloboditelja hrvatskog naroda, te osnovnih zadaa koje se postavljaju pred ustaki reim. Ba je u tom okviru doao do osobitog izraaja, poziv na kampanju protiv Srba i Zidova. Meu najaktivnijima u toj propagandi bili su Mile Budak, Mladen Lorkovi, Aleksandar Seitz, Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Matija Kovai, Viktor Guti, Milovan Zani, Mate Frkovi, Mirko Puk. 92 U tim istupima ustakih funkcionera, kao i cjelokupnoj propagandi, uoavaju se tri bitna momenta: 1. Polazilo se od osobitog naglaavanja teze da Srbima i idovima nema mjesta u Hrvatskoj, tj. u NDH, jer su se oni na taj prostor naknadno doselili, pa on nije njihova prava domovina. Prema rijeima M. Budaka, oni su neprijatelji, koji dooe simo, pa moraju i seliti bilo silom bilo milom. Posebno u vezi sa Srbima, Budak je isticao: (...) mi imamo ne samo pravo nego i dunost traiti od ovdanjeg pravoslavnog ivlja, da taj ivalj uvidi, to jest i da se prema tome snae. Imamo zato pravo govoriti, ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. 93
9 ' Paveli je tu parolu u s p o m e n u t o m govoru 21. V 1941, p a r a f r a z i r a o ovim rijeima: Prola su v r e m e n a kad je hrvatski narod bio p r e d m e t o m . Sada je hrvatski n a r o d gospodar, a sve e d r u g o biti njegovim p r e d m e t o m . ( Ustaa , 22. V 1941). 92 Skupovi su odrani u Gospiu, Peruiu, Daruvaru, Sisku, Dugoj Resi, Glini, urevcu, Novoj Gradiki, Otocu, Senju, Omiu, Delnicama, Krievcima, SI. B r o d u , Ogulinu, Vinkovcima, Drniu, Sarajevu, Ludbregu, Slunju, Zelini, Novom Marofu, Zlataru, Varadinu, Osijeku, B a n j o j Luci, Karlovcu, Z e m u n u , Koprivnici, Prijedoru, S a n s k o m Mostu, akovu, S a m o b o r u , Brinju, D o n j e m Miholjcu. 93 B u d a k u govoru u SI. B r o d u . (Hrvatski narod, 16. VI 1941).

2. U vezi s gornjom tezom posebno se nastojalo ponaanje Srba u Hrvatskoj prikazati kao konstantnu opasnost za egzistenciju hrvatskog naroda i njegove tenje za nacionalnim osloboenjem. Na dranje Srba ukazivano je kao na strane elemente, koji su uvijek bili protivnici svake oslobodilake borbe hrvatskog naroda. 94 Prema rijeima M. ania o odnosima izmeu Srba i Hrvata u prolosti . . . znamo da oni nama nikada dobro nisu eljeli, niti o nama dobro mislili. 96 3. Jasno se ukazivalo na konkretne mjere, koje treba poduzeti protiv Srba, tj. koje treba da dovedu do rjeenja srpskog pitanja u NDH. Osobito se nastojalo rjeavanje pitanja Srba prikazati kao veoma akutno i od ivotnog znaenja za daljnji opstanak NDH. Mi ustae znademo - izjavljivao je M. ani - da dok se to pitanje Srba ne rijei, da e ova drava biti uznemiravana. 96 Iz toga je proizlazio i zakljuak da osnivanje NDH i dolazak ustaa na vlast stvaraju potrebne' uvjete da se konano pristupi rjeavanju srpskog pitanja. 97 Osobito je bilo karakteristino isticanje ustake lozinke u pogledu Srba, koja je glasila: Ili mi se pokloni ili ukloni. Politika kampanja vodeih ustaa protiv Srba bila je u pravom smislu rijei javni poziv za provoenje konkretne politike prema srpskom stanovnitvu, a u isto vrijeme potvrda i opravdanje postojeeg terora, koji je u proteklom kratkom razdoblju ve ispoljio svoja najmonstruoznija obiljeja. Teror koji je do tada bio provoen nad Srbima, dobio je samo jo vie poticaja. Sve to pokazuje da se teror nad Srbima u NDH pretvarao u pravi sistem, iako mu nije prethodila onako organizirana zakonodavna inicijativa kao to je to bilo u odnosu na idove, kojima je bilo namijenjeno i posebno rasno zakonodavstvo. Ipak je jedno od obiljeja terora nad Srbima u prvim mjesecima bilo i donoenje niza administrativnih mjera, koje su objavljivane poglavito u vidu zakonskih odredaba. Putem njih bila su zabranjivana pojedina nacionalna i vjerska obiljeja s ciljem zabrane upotrebe srpskog imena. Tako je Paveli ve 25. travnja izdao Zakonsku odredbu o zabrani irilice a 3. svibnja Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu. Poetkom lipnja izdana je naredba o ukidanju svih srpsko-konfesionalnih pukih kola i zabavita. Sredinom srpnja izdana je naredba o ukidanju naziva srpsko-pravoslavna vjera s obrazloenjem da nije vie u skladu s novim dravnim ureenjem,
Rijei M. Puka u govoru na s k u p u u Glini. (Hrvatski narod, 3. VI 1941). U govoru na s k u p u u Daruvaru. (Hrvatski narod 6. VI1941). Na s k u p u u Donjem Miholjcu, M. Lorkovi je izjavio: Hrvatski se n a r o d m o r a oistiti od svih elemenata, koji su za taj n a r o d nesrea, koji su t o m e n a r o d u tui i strani, koji u t o m n a r o d u rastvaraju njegove zdrave snage, koji su t a j n a r o d kroz desetljea i stoljea gurali iz j e d n o g zla u drugo. To su nai Srbi i nai idovi. (Hrvatski narod, 28. VI 1941).
95 96 U govoru na s k u p u u Daruvaru. (Hrvatski narod 6. VI 1941). ani je u govoru na u s t a k o m z b o r u u Novoj Gradiki, nekoliko d a n a ranije, izjavio: Ustae! Da znate: Ja govorim otvoreno: Ova drava, ova naa d o m o v i n a m o r a biti H r v a t s k a i niija vie. I zato oni koji su doli ovamo, ti t r e b a i da odu. Dogaaji kroz stoljea, a osobito ovih dvadeset godina p o k a z u j u d a j e tu svaki k o m p r o m i s iskljuen. Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikog drugoga i n e m a te m e t o d e , koju mi n e e m o kao ustae upotrebiti, da n a i n i m o ovu zemlju zbilja h r v a t s k o m i da je oistimo od S r b a koji su nas stotine godina ugroavali i koji bi nas ugrozili p r v o m zgodom. Mi to ne tajimo, to je politika ove drave i to kad izvrimo, izvrit e m o s a m o o n o to pie u ustakim naelima. (Novi list, 3. VI 1941; citat donosi i V. Novak, M a g n u m crimen, n. dj., 606). U govoru na z b o r u u Dugom selu, A. Seitz je izjavio: U Hrvatskoj vie n e m a mjesta strancima. S r b i m a i idovima je zauvijek odzvonilo. (...) To hrvatska ustaka vlast hoe, a to o n a hoe, to e se i dogoditi. (...) Da bi na Poglavnik svoje djelo m o g a o izvriti p o t r e b n o je da s neogranienim p o v j e r e n j e m i v j e r o m u Njega i Njegovu vladu p r i m a t e svaku njegovu o d r e d b u . (...) S r b a i Zidova niti moe biti, niti e ih biti, j e r zato jami hrvatska vojska i hrvatski Ustae. (Hrvatski narod 24. VI 1941). 97 M. Puk je u s p o m e n u t o m govoru na izboru u Glini izjavio: U povelji cara Leopolda stoji ve napisano, da e ti elementi (tj. Srbi, F. J.), koji su k n a m a doseljeni, otii natrag kad d o e vrijeme, a sad je to vrijeme dolo. (Hrvatski narod 3. VI 1941). 94

pa se odreuje da se u budue upotrebljava naziv grko-istona vjera. 98 Uslijedile su naredbe o promjenama naziva pojedinih mjesta, koja su u imenu imala srpska obiljeja. 99 Istodobno su izdavane naredbe o ograniavanju kretanja Srba u mjestima boravka. Tako je u Zagrebu poetkom svibnja izdana naredba o zabrani kretanja Srba nou, te istodobno nareeno da se isele oni koji stanuju u sjevernim dijelovima grada, tj. iz stambenih etvrti najvieg standarda. Sline naredbe su uslijedile i u drugim mjestima irom NDH. 100 Nadzor nad kretanjem Srba jo je vie bio pojaan naredbama da pravoslavni graani moraju nositi plavu traku na rukavu sa poetnim slovom P.101 Oito je i rjeavanje srpskog pitanja u NDH kako su ga ustae zamiljali ispoljilo ve od samog poetka svu svoju sloenost. U prvom redu nije se mogla mimoilaziti injenica da je NDH obuhvatila oko 1,900.000 Srba, to je inilo oko jednu treinu itava stanovnitva na podruju NDH. Zbog toga je teror nad srpskim stanovnitvom od poetka ispoljio najrazliitije oblike i dimenzije, to e obiljeavati daljnju praksu. Citiranim mjerama bio je jasan cilj, da budu potvrda paroli o Srbima kao graanima drugog reda, tj. da u stvari definiraju njihovu poziciju stanovnika izvan zakona. Nove odredbe i naredbe tome su davale punu teinu. Postalo je sve uestalije otputanje Srba iz slube i oduzimanje njihove imovine, 102 a pojavila se i parola o dobrovoljnom iseljavanju Srba u Srbiju, kao jedna od mjera zastraivanja. 103 U praksi se ona pokazala kao jedan od izrazitih oblika terora. 104
Narodne novine, 25. IV, 5 i 27. V, 21. VI i 19. VII 1941. Npr. n a r e d b a o p r o m j e n i i m e n a sela S r p s k o polje i S r p s k a Kapela u Hrvatsko polje i Hrvatska Kapela. ( Narodne novine, 6. X 1941). P r o m i j e n j e n a su i m e n a sela G r a d i n s k o K a r a o r e v o u Tomislavovac, Novo Obilievo u Zvonimirovac, Njegoevac u Naiki Antunovac, ili pak Raskre u Krianje. ( Narodne novine, 20. IX 1941). too Hrvatski narod, 8. V 1941. Npr. 8.V 1941. izdana je n a r e d b a o ogranienju k r e t a n j a S r b a u Sisku. (Hrvatske novine, 10. V 1941).
99 101 Tajni d o k u m e n t i o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, n. dj., 90; M. Peren, Ustaki logori, Zagreb 1966, 16. 102 P r e m a n a r e d b i MUP-a NDH od 10.V 1941, t r e b a l o je otpustiti iz slube sve Srbijance, pri e m u se po svoj prilici mislilo na o n e Srbe, koji su se doselili na p o d r u j e Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900.godine i na njihove p o t o m k e , k a k o je to precizirano u p o s e b n o j odredbi d o n e s e n o j m j e s e c d a n a kasnije. (Narodne novine, 7. VI 1941). T a k o e r se n a r e u j e da od ostalih Srba t r e b a otpustiti o n e koji su se isticali p r o t u h r v a t s k i m r a d o m , a oni, koji b u d u zadrani u slubi ne smiju biti na r u k o v o d e i m poloajima. O n j i m a t r e b a podnijeti k o n k r e t n e razloge i dokaze da su dostojni i potrebni da b u d u zadrani u slubi. (VII, F o n d NDH, kut. 171-a, br. reg. 2/ 1). U istom n a r e e n j u MUP-a o o t p u t a n j u iz slube bili su o b u h v a e n i i Crnogorci, ali je MUP 14. V 1941, d o n i o n a r e d b u po kojoj se s C r n o g o r c i m a ne smije p o s t u p a t i k a o sa Srbima. U njihovu linost, imovinu i n a m j e t e n j e vlasti ne smiju dirati, j e r su oni dravljani drave prijateljskog n a r o d a ije dravljanstvo do d a n a s nije u r e e n o . U vezi s tim, ispravnim C r n o g o r c i m a se s m a t r a j u oni koji p o s j e d u j u iskaznice C r n o g o r s k o g n a c i o n a l n o g komiteta, iji je p r e d s t a v n i k u Zagrebu bio Savo M. tedimlija. (VII, F o n d NDH, kut. 171, br. reg. 10/4). 98

Karakteristian p r i m j e r o d u z i m a n j a imovine bilo je d o n o e n j e Zakonske o d r e d b e o nekretn i n a m a tzv. dobrovoljaca, koja se p r v e n s t v e n o odnosila na Srbe, s o l u n s k e dobrovoljce. P r e m a njoj, sva i m a n j a to su bila podijeljena tim dobrovoljcima, p r o g l a e n a su i m o v i n o m NDH i nitko od njihovih d o t a d a n j i h vlasnika i p o s j e d n i k a nema p r a v o na bilo k a k o v u o d t e t u za tu zemlju niti za bilo to, na toj zemlji sagraeno. (Narodne novine, 18. IV 1941). ,03 P. Moraa, Jugoslavija 1941, B e o g r a d 1971, 45. 104 Tako je n p r . Viktor Guti, ustaki povjerenik u B a n j o j Luci, izdao 24. IV 1941, n a r e d b u da u r o k u od 5 d a n a m o r a j u napustiti teritorij NDH sve o s o b e s p o d r u j a V r b a s k e banovine, koje su rodom i porijeklom iz Srbije i C r n e Gore, bez obzira na zanimanje. Koliko je, m e u t i m , bio irok i nedefiniran p o j a m na koje se sve o s o b e n a r e d b a odnosi, p o k a z u j e f o r m u l a c i j a da se m o r a j u iseliti i o n a lica koja obzirom na svoj loi d o s a d a n j i rad i vladanje u j a v n o m ivotu, nijesu zasluila da i dalje uivaju g o s t o p r i m s t v o Drave Hrvatske. U n a r e d b i je s a d r a n a i prijetnja da e svatko t k o se t o m e ne pokori biti silom iseljen. (Hrvatska krajina, 24. IV 1941).

U daljnjoj praksi zapoetog sistema terora protiv Srba hapenja su bila sve karakteristinija. Posebno dolaze do izraaja hapenja Srba pojedinaca, koji su se vie ili manje isticali u javnom politikom ivotu za vrijeme Jugoslavije i iju su djelatnost ustae okvalificirali kao protuhrvatsku. Pod udar hapenja prvenstveno su doli ugledniji lokalni predstavnici srpskih stranaka SDS-a, JRZ, JNS, mnogi posjednici i trgovci, pravoslavni sveenici, intelektualci. Nareeno je da se prikupe podaci o njihovom imovinskom stanju i politikoj djelatnosti, te da se dostavljaju Rasno-politikom povjerenstvu.' 06 Karakteristina su bila hapenja na osnovu tzv. etnikih lista, od kojih su mnoge liste ustae sastavili po vlastitom nahoenju, oznaavajui pojmom etnika svakog uhapenog Srbina. 106 Odmah je uslijedila i akcija za stvaranje koncentracionih logora. Bila su to tzv. sabiralita u koja su dovoeni uhapeni Srbi, Zidovi, Cigani (Romi) kao i svi oni koje je reim zatvarao zbog njihova antifaistikog raspoloenja. Prema tome, ovi logori, postaju vana institucija ustakog reima, kojoj e on poklanjati posebnu panju sve do svoga sloma. Pored zatvaranja sve veeg broja Srba u logorima, gdje su se poela ubrzo vriti masovna ubojstva, uslijedili su na raznim mjestima i masovni pokolji. Meu tim brojnim ubojstvima posebno treba navesti niz veih masovnih pokolja srpskog stanovnitva. U selu Gudovcu, kraj Bjelovara, ustae su 27/28. travnja strijeljali 184 seljaka Srbina. U Blagaju, na Kordunu, gdje su pozvali odrasle Srbe iz Veljuna i okolnih zaselaka, ustae su poubijali oko 250 seljaka, koji su se odazvali pozivu. Nekoliko dana kasnije, 11/12. svibnja, izvren je masovni pokolj oko 300 Srba u Glini. 107 U toku lipnja uslijedili su novi vei pokolji u Hercegovini. U okolici Ljubinja, ustae su 2. lipnja otpoeli masovni pokolj u kojemu je stradalo oko 140 seljaka Srba. Tri dana kasnije, ustae su poklali oko 180 seljaka iz sela Korita kod Gacka. Zatim, 23. lipnja, ponovo blizu Ljubinja, ubijeno je oko 160 ljudi, a u tri sela blizu Gacka oko 80 mukaraca, ena i djece. Dva dana kasnije, uslijedio je pokolj oko 260 ljudi u nekoliko sela stolakog kotara. Istodobno je kod Opuzena, blizu Metkovia, strijeljano oko 280 Srba, uhapenih na podruju kotara Stolac. U blizini Ljubukog pobijeno je 30. lipnja oko 90 Srba, dovedenih iz apljine. 108 U lipnju je dolo do pokolja Srba na podruju sjeverne Dalmacije. Pokolji su zapoeli velikim hapenjima seljaka Srba na podruju drnikog i kninskog kotara. Najprije je 15. lipnja
105 Tako je u s t a k o povjerenitvo u Sarajevu zatrailo u lipnju 1941. p o d a t k e o i m o v n o m stanju i politikom djelovanju pravoslavnih sveenika, uitelja, posjednika i trgovaca u pojedinim kotarima Bosne i Hercegovine. U j e d n o m takvom popisu za kotar Tuzlu, za sve imunije S r b e navodi se da su jako opasni. (Arhiv BiH, Ust. povjer. Sarajevo, neregis.). 106 P r e m a j e d n o m p o d a t k u ustakog lista Hrvatska obnova, 25. V 1941, u n o v o o s n o v a n o m logoru Danica, kraj Koprivnice, nalazilo se zatvoreno p r e k o 1.000 etnika iz raznih krajeva Hrvatske. List navodi da su tu skupljeni oni najgori, koji su najvie j a d a zadavali hrvatskom narodu. Isti list, 18. V 1941, donosi p o d a t a k d a j e u akovu i okolici u h a p e n vei broj osoba, koji su bili etnici i pripadali etnikim drutvima. P r e m a pisanju Sarajevskog novog lista, 18. VI 1941, u Graanici su u h a p e n a 33 pripadnika etnikog udruenja, koji su sprovedeni u Zagreb. Ustaki list Posavska Hrvatska, 23. VII 1941, donosi popis zakletih lanova p o d o d b o r a Udruenja etnika u SI. B r o d u . P r e m a pisanju Hrvatskog naroda, 10. V 1941, iz Vinkovaca d o v e d e n u Zagreb 101 etnik. 107 O pokoljima u Gudovcu, Blagaju i Glini usp. opirnije u: S. Balen, n. dj., 101 i d.; R. Miti, Neka sjeanja s Banije, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na p o d r u j u Karlovca, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Zumberka, Karlovac 1971, 558 i d.; M. Bardi, Stvaranje prvih partizanskih jedinica na p o d r u j u Moslavine, Zbornik Moslavine, I, Kutina 1968, 240. 108 Opirnije o pokoljima u Hercegovini usp.: Hercegovina u NOB, n. dj., sjeanja U. Danilovia, S. akote, A. Mievia, O. Ivkovia, S. Skoke, B. Zotovia, L. Pribiia; N. Baji, Komunistika partija Jugoslavije u Hercegovini u u s t a n k u 1941. godine, n. dj., 206 i d.; Hronologija oslobodilake b o r b e n a r o d a Jugoslavije, Beograd 1964, 44-45; . Zatezalo-M. Daki, N a r o d n a vlast na K o r d u n u od 1941. do 1945. godine, Karlovac 1971, 16 i d.

uhapeno u tri sela oko 60 seljaka Srba, koji su zatvoreni u tvravu u Kninu, a zatim nad njima izvren pokolj. Jedna grupa od oko 50 uhapenih Srba poubijana je na putu KninGraac. U noi 19/20. lipnja ustae su u Kninu i Kninskom polju uhapsili 76 Srba i poubijali ih u Promini. U nekim selima vrlike, drnike i prominske opine ubijeno je od kraja lipnja do sredine srpnja oko 250 seljaka Srba, meu kojima znatan broj ena i djece. U etiri sela oko Knina ubijeno je do 12. srpnja oko 70 Srba. U selu Prisoju kod Sinja, uhapeno je oko 90 osoba, koje su zatim ubijene. 1 0 9 U toku srpnja organizirano je niz novih veih pokolja, koji doseu vrhunac krajem mjeseca. To je i vrijeme poetka oruanog ustanka naroda u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. U selu Suvaji kod Graaca ubijeno je 1. srpnja oko 300 mukaraca, ena i djece. U selu Grabovcu kod Petrinje ustae su 24. i 25. srpnja pobili preko 1.200 ljudi. U razdoblju od 20. do 27. srpnja ubijeno je u Prijeboju i okolici nekoliko stotina ljudi. U Primilju je u noi 27/28. uhapeno oko 80 ljudi, koji su pobijeni u Slunju. Sutradan, 28. srpnja, ustae su ubili oko 180 Srba u blizini Vojnia. Istoga dana je izvren pokolj nad grupom od oko 50 mukaraca i ena iz sela Polae kod Knina. Slijedio je 29. srpnja veliki pokolj nekoliko stotina Srba u crkvi u Glini. Prema nekim podacima, krajem srpnja u Glini je bilo ubijeno oko 2.000 Srba. Istodobno je dolo do masovnog pokolja od oko 500 Srba iz Graaca i okolice. 110 Najvei pokolji na podruju Bosne zbili su se krajem srpnja u zapadnim podrujima. Pretpostavlja se da je tih dana u kotarima Biha, Bos. Krupa i Cazin ubijeno oko 20.000 Srba, na podruju kotara Sanski Most oko 6.000, u kotarima Prijedor i Bos. Novi takoer oko 6 000. Do velikog pokolja dolo je u srpskim selima kod Duvna, gdje su ustae pobili oko 250 ljudi. Od 29. srpnja nastaju masovni pokolji u livanjskom kotaru, kojima je u narednih mjesec dana obuhvaeno preko 1.000 Srba. 111 U provoenju terora nad srpskim stanovnitvom u ovom periodu sve vie su se obavljala masovna prisilna iseljavanja u Srbiju. Prisilno iseljavanje srpskog stanovnitva poduzeto je u nekim krajevima NDH i prije negoli su o tome donesene posebne naredbe. Posebnom naredbom pozvani su 7. lipnja svi Srbi koji su se doselili u podruje Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900 godine, te njihovi potomci ma kojega zvanja oni bili, ime se htjelo obuhvatiti i seljake, da se u roku od 10 dana prijave vlastima u mjestu svog boravita. Onaj tko se u oznaenom roku ne odazove tom pozivu, bio je, prema odredbi, smatran ratnim zarobljenikom. 112 U organizaciji iseljavanja svakako znaajan momenat predstavlja suradnja NDH i njemakih vojnih vlasti. Radilo se zapravo o planu Nijemaca da se u cilju germanizacije tog podruja, isele Slovenci iz Donje tajerske, pa je to utjecalo i na ustaki plan oko iseljavanja Srba. Na konferenciji u
109 Opirnije o pokoljima u Dalmaciji: D. Plena, Ustanak u K n i n s k o j krajini 1941. godine, Zadarska revija 3/1958, 222-237; D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. dj., 174 i d.; O. Egi, Poetak o r u a n e borbe u Bukovici 1941. godine, zbornik: Hiljadu d e v e t s t o e t r d e s e t i prva, Zagreb 1961,17 i d.; S. Kvesi, Dalmacija u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi. n. dj., 90 i d. 110 Opirnije o tim pokoljima usp.: B. Stanisavljevi, Ustanak n a r o d a Like 1941, Istorijski glasnik, 1-4/1961, 87 i d.; Lika u NOB 1941, n. dj., sjeanja D. ujia, . Jovania, M. K u p r e a n i n a , M. Baste, S. Saraa, . Pokrajca, M. Veinovia, . Glumca, S. Zaklana, D. Zoria, G. Uzelca; Hronologija oslobodilake borbe, n. dj., 59-61; zbornik: Prva godina NOR-a na p o d r u j u Karlovca, Gline, n. dj., sjeanja D. Pekia, M. Dakia, D. Opaia, D. Livade, R. Bulata. 1 1 ' Hronologija oslobodilake b o r b e , n. dj., 52-54; D. Luka, Ustanak u B o s a n s k o j krajini, n. dj., 66 i d. 112 Narodne novine, 7. VI1941. U Z a g r e b u je R e d a r s t v e n o ravnateljstvo, 9. VI, uputilo na o s n o v u te n a r e d b e pozive za prijavljivanje Srba. (IHRPH, Fond NDH, kut. 501, plakati; Novi list, 10. VI 1941). U Sarajevu su pozivi S r b i m a za prijavu u p u e n i s r e d i n o m lipnja. (Sarajevski novi list, 15. VI 1941). M e u t i m , u Zagrebu je Ravnateljstvo u s t a k o g r e d a r s t v a p o e t k o m s r p n j a uputilo poziv svim pravoslavcima bez obzira da li su i k a d a preli na d r u g u vjeru, od 16 do 60 g o d i n a ivota, da se prijave u r o k u od tri dana. (Hrvatski narod 10. VII 1941).

Zagrebu, 4. lipnja 1941, na kojoj su u pregovorima s njemakim predstavnicima sudjelovali od strane NDH S. Kvaternik i M. Lorkovi, dogovoreno je, na osnovu ranijih prijedloga NDH, da ona na svoj teritorij primi jedan dio stanovnitva iz Slovenije, koje su Nijemci namjeravali masovno deportirati u okupiranu Srbiju. U zamjenu je trebalo da NDH iseli u Srbiju isto toliki broj Srba sa svog podruja. Utvreno je da se deportiranje Slovenaca u NDH, odnosno Srba iz NDH u Srbiju, obavi u tri faze, i to u vremenu od 7. lipnja do 31. listopada 1941.113 Za provoenje tog plana osnovan je poseban ured s nazivom Dravno ravnateljstvo za ponovu (zvao se i srpska ponova), pod ijom je upravom bilo itavo podruje NDH. Osim zadatka da ta ustanova treba izvriti izmjenu puanstva, koji je preciziran na spomenutoj konferenciji, glavna joj je sluba bila da izvrava sve poslove oko iseljavanja stranog ivlja iz Nezavisne Drave Hrvatske. Ravnateljstvo je trebalo skupljati sve potrebne podatke o osobama, koje treba izseliti i o tom izdavati sve potrebne odluke te ih izvrivati. Osim toga, ono preuzima svu pokretnu i nepokretnu imovinu iseljenih osoba, koju predaje na raspolaganje Zavodu za kolonizaciju u svrhu unutarnje kolonizacije. Nareeno je svim organima vlasti da tom Ravnateljstvu prue svu potrebnu pomo. Ravnateljstvo je, uz to, preuzelo i poslove useljavanja i smjetanja useljenika, to se u prvom redu, odnosilo na Slovence. 114 Ravnateljstvo je nekoliko dana kasnije uputilo svim organima na itavom podruju NDH (velikim upanima, kotarskim predstojnicima, ustakim logornicima) upute o organiziranju iseljavanja Srba. Prema tim uputama morao je svaki kotar osnovati svoj ured za iseljavanje kojem je bila zadaa da na svom podruju organizira posebna sabiralita za srpsko stanovnitvo. Upute su nadalje, odreivale da se hapenja vre na temelju dobivenih naloga, odnosno telefonskih i brzojavnih nareenja samog Ravnateljstva za ponovu. Uhapeni samac ili obitelj morali su se u najduljem roku od 30 minuta spremiti na put i biti sprovedeni u sabiralite. Sva ostavljena imovina postaje vlasnitvo NDH. Prema uputama, nakon dovoenja veeg broja osoba u sabiralite, hitno ih se otprema u logore. 116 U posebnom dopisu Ravnateljstva za ponovu, upuenom 9. srpnja svim ustakim logornicima, zahtijeva se od ustakih organizacija da prue to veu pomo u provoenju iseljavanja Srba. Logornici su dobili nareenje da Ravnateljstvu o tome hitno poalju podatke, posebno pak, o pravoslavnom sveenstvu na njihovu podruju. 1 1 6 Istodobno je Ravnateljstvo poslalo i upute o provoenju useljavanja i smjetaja Slovenaca. Prema tim uputama, u razdoblju od 9. srpnja do 31. listopada, trebalo je u sva113 Opirnije o tome: Izvjetaj Jugoslovenske dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih p o m a g a a M e u n a r o d n o m v o j n o m s u d u u N m b e r g u , Beograd 1947, 168-169; A. Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske 1941, HZ 1956, 127; F. Skerl, Nacistike deportacije Slovencev v leto 1941, Zgodovinski asopis, VI-VII, 1952-1953, 768-797; F. Ro, Slovenski izgnanci v Srbiji 1941-1945, M a r i b o r 1967.

Narodne novine, 24. i 26. VI 1941. Na elu Ravnateljstva nalazio se Josip Roankovi. IHRPH, Fond NDH, kut. 137, d o k u m e n t je datiran 2. VII 1941. U vezi s organiziranjem hapenja u u p u t a m a se, m e u ostalim, navodi: Izvrenju pristupa se u razno d o b a noi, iznimno danju, po m o g u n o s t i bez b u k e i grubosti, a zatim se odvodi u h a p e n e u sabiralite gdje se u za to odr e e n o j prostoriji obavlja detaljni osobni p r e t r e s odraslih, djece i njihove prtljage. U u p u t a m a se u naroitoj n a p o m e n i u p o z o r a v a j u kotarski predstojnici da su svi zadaci o kojima je rije strogo tajne prirode, hitni i neodgodivi, i da svaki p r o p u s t p o d p a d a p o d u d a r propisa o p r i j e k o m s u d u (...). P o s e b n o se istie da se radi o poslu od velikog dravnog interesa.
115 116 Zahtijevaju se podaci o t o m e koliko je srpskih posjeda do 9. VII iseljeno ili n a p u t e n o , t k o s njima upravlja, u kojim m j e s t i m a se nalaze p r a z n e zgrade i koliko ih je, te koliko bi se S r b a m o g l o p r i v r e m e n o smjestiti u njih kao u sabiralita. Zatim se trae podaci o b r o j u pravoslavnih sveenika na p o j e d i n o m p o d r u j u , o b r o j u manastira, te o zemlji i s t a m b e n i m i d r u g i m z g r a d a m a koji im pripadaju. (VII, Fond NDH, kut. 170, br. reg. 10/12).

114

kom kotaru smjestiti 2.500 Slovenaca. Za Slovence, koji su useljavani, trebalo je odmah osnovati prolazna sabiralita. Trebalo je da useljavani Slovenci, prema uputama, u prvom redu budu rasporeivani na imanja iseljenih Srba. 117 Provoenje iseljavanja srpskog stanovnitva s podruja NDH u Srbiju nije, meutim, moglo biti izvreno prema ugovorenom planu. Najprije je bilo predvieno da se obavi iseljenje 260.000 Slovenaca u Srbiju, ali je taj plan donekle izmijenjen, jer je broj smanjen zbog predvienog iseljavanja i u NDH. Na spomenutoj konferenciji, 4. lipnja u Zagrebu, taj broj je utvren na 179.000 Slovenaca koji e biti useljeni u NDH, a otprilike bi toliki broj Srba bio iz NDH iseljen u Srbiju. 118 U NDH je, meutim, bilo dovedeno tek neto vie od 10.000 Slovenaca. 119 Najprije su bili stacionirani u logorima u Capragu kraj Siska, Bjelovaru i Slav. Poegi, a zatim razmjeteni na podrujima pojedinih kotara, poglavito u Bosni, a manji broj u sjevernoj Hrvatskoj. 120 Taj je prisilni smjetaj bio toliko neorganiziran da se moe govoriti o pravom teroru vlasti NDH nad Slovencima. Ustake su ih vlasti doekale vrlo nepovjerljivo, a materijalni uvjeti u kojima su se nali, bili su vie nego bijedni. 121 U svakom sluaju iseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH nije bilo organizirano po onom sistemu kako je to planirano. Tome svakako ima vie uzroka meu kojima su bez
117 U u p u t a m a se navodi da se svi useljeni Slovenci imaju od prvog d a n a useljenja smatrati prolaznim p r i p a d n i c i m a sela i opine u kojoj su useljeni. (VII, Fond NDH, kut. 170). 118 F. Ro, Slovenski izgnanci v Srbiji, n. dj., 15-16. U izvjetaju Jugoslovenske dravne komisije, n. dj., 49, navodi se broj od 170.000 Slovenaca koje je t r e b a l o iseliti u NDH. 119 F. Ro, n. dj., 15-16, navodi p o d a t a k od 10.200 iseljenih Slovenaca u NDH. Meutim, vjerojatno je nekoliko stotina Slovenaca useljeno u NDH i u p r v o m valu, koji je bio u s m j e r e n p r e m a Srbiji. Deportacija Slovenaca trajala je do 20. IX 1941, kada su Nijemci obavijestili predstavnike NDH da s m a n j u j u b r o j Slovenaca koje t r e b a iseliti u NDH. (A Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941, n. dj., 142-145). Po svoj prilici je b r o j useljenih Slovenaca u NDH bio n e t o vei od navedenog. Tako npr. u optunici protiv S. Kvaternika, V. Koaka, M. Alajbegovia i dr. u s u d s k o m procesu p r e d Vrhovnim s u d o m NR Hrvatske, svibnja-lipnja 1947, navodi se p o d a t a k od oko 20.000 preseljenih Slovenaca u NDH.) 120 P r e m a p o d a c i m a Ravnateljstva za ponovu, od kraja kolovoza 1941, vidi se kakav je bio razm j e t a j veeg broja useljenih Slovenaca. Po 200 o s o b a s m j e t e n o je u k o t a r i m a Bos. Gradika, Brko, Bos. Novi, Prijedor, Sanski Most, Banja Luka, Biha, Korenica, Cazin, Drvar, Derventa, Graanica, Tesli, epe, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Bugojno, Varcar Vakuf, Bos. Petrovac, K o t o r Varo, Klju, Dvor na Uni, Bos. K r u p a , Vojni, Kostajnica, Slunj, Vrginmost, G r u b i n o Polje; u kotaru Sarajevo 600, Krievci 350, Bjelovar 250, azma 100, Podravska Slatina 100, Naice 100. (Historijski arhiv Zagreba (dalje: HAZ), Fond Ponove, dopis od 28. VIII1941. u p u e n Preds. vlade NDH, neregis.). 121 To je vidljivo i iz s p o m e n u t o g dopisa Ravnateljstva za ponovu: Doseljenici smjeteni su u vrlo o s k u d n e prostorije, a najvei dio ih je jo i d a n a s u kolama, u p a m a i slinim p r o s t o r i j a m a sela i gradova. Ti ljudi gladuju, bolesni su, a vei dio osobito staraca, n e e dugo poivjeti. U s k o r o vrieme ostati e svi goli i bosi, j e r su d o n e e n i novac potroili, a od nikoga ne p r i m a j u nita. Kad pritisne zima tko zna koliko e ih ostati. Ve iz ovoga nastaje pitanje kako e m o izgledati k a d a prim i m o p r e m a ugovoru jo preostalih 167.000, kad nismo u stanju smjestiti do d a n a s primljenih 8.000. Naglasujemo, da k a k o sami Slovenci t a k o i n a r o d u k o t a r e v i m a gdje s m o ih smjestili pita ta e s n j i m a biti, j e r se nitko za njih ne brine. (...) S a m o u b o j s t v a useljenika oajnika ima ve nekoliko. (Isto). Meutim, politiki nadzor nad useljenim Slovencima bio je vidljivo pojaan. Tako je Ravnateljstvo ustakog redarstva u Zagrebu naredilo da se svi Slovenci s p o d r u j a grada prijave u vrem e n u od 18-23. VIII 1941. ( Ustaa, 24. VIII 1941). Prijavilo ih se o k o 18.000. ( Novi list, 26. VIII 1941). U okrunici Ravnateljstva za ponovu, 21. VIII1941, zahtijeva se pojaani nadzor nad useljenicima u logorima i u p o j e d i n i m k o t a r i m a gdje su smjeteni, jer m e u n j i m a ima ljudi raznih politikih orijentacija koje su protivne politikoj orijentaciji nae drave. Zbog toga se n a r e u j e da treba bez p r e s t a n k a i intenzivno pratiti sav rad i k r e t a n j e useljenika i iseljenika po logorima i u kotarevima, upotrebljavajui za to n a p o s e p o u z d a n e i vjete povjerenike. (VII, Fond NDH, kut. 170, br. reg. 6/12).

sumnje dva najvanija. NDH je u okviru svoje politike prema Srbima bila osobito zainteresirana za iseljavanje Srba u to veem broju u Srbiju, pa od samog poetka nisu birali nikakva sredstva u realizaciji tog cilja. Zbog toga je itava akcija ustaa oko iseljavanja Srba poprimila vrlo razliite oblike najdrastinijeg terora. Do punog izraaja dolazila je i samovolja lokalnih ustakih funkcionera prilikom hapenja Srba na njihovim podrujima i njihova sakupljanja u posebnim sabiralitima, gdje su se obavljale pljake, ubojstva i druga nasilja. Ta samovolja je po svojim razmjerima prelazila one okvire i mogunosti planirane organizacije iseljavanja, unato svim mogunostima terora koje je sama doputala. S druge strane, Nijemci se u ljeto 1941. poinju sve vie suoavati s novom politikom situacijom u Srbiji, zbog poetka oruanog ustanka, koji je pretskazivao sve nemirniji poloaj i potekoe za okupatora. Nijemcima je vjerojatno sve manje odgovaralo prihvaanje velikog broja izbjeglica iz NDH, koji su mogli postati novi faktor u stvaranju sve nemirnije situacije u Srbiji. Otuda i njihovi prigovori ustaama zbog organizacije iseljavanja. Potkraj srpnja 1941. u Beogradu i apcu dolo je do novih pregovora izmeu predstavnika njemakih vojnih vlasti i predstavnika NDH oko daljnjeg reguliranja tog pitanja. Na izriit zahtjev Nijemaca, NDH je morala pristati da jedina prijelazna granica za iseljavanje Srba iz NDH bude Zemun, preko kojega e, prema utvrenom planu, prolaziti svi transporti. Nijemci su time htjeli onemoguiti dotadanji priliv izbjeglica i masovno preseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH u Srbiju, koje su ustae obavljali ilegalno tj. mimo njihove kontrole. 122 Prema njemakim podacima, u Srbiji je potkraj srpnja bilo oko 137.000 bjegunaca i iseljenih Srba iz NDH, ali budui da svi nisu bili prijavljeni njemakim vlastima, smatralo se da taj broj iznosi oko 180.000.123 Meutim, prema slubenim podacima NDH, vidi se da je na temelju ugovora od 4. lipnja, iseljen znatno manji broj, dok je veina Srba bila iseljena mimo njega. Tako su preko logora Sisak (Caprag), Bjelovar, Slav. Poega i iz Zagreba do 25. kolovoza, kada je iseljavanje bilo privremeno prekinuto, bile deportirane ukupno 13.234 osobe. 124 Poslije toga, njemaka je komanda u Srbiji odbijala da prima izbjeglice iz NDH. To su Nijemci ve dali do znanja na konferenciji u Zagrebu 18. kolovoza, kada su obavijestili predstavnike NDH da se osjetno smanjuje planirani broj Slovenaca, koje je trebalo iseliti u NDH, te da isto tako treba smanjiti i broj Srba to ih NDH iseljava u Srbiju. 125 Na
122 VII, Fond NDH, kut. 234, br. reg. 55/1-4. Na konferenciji u Sapcu je k o n s t a t i r a n o da u Srbiju dolaze deseci tisua srpskih izbjeglica koje su ustae p o t p u n o opljakali i otjerali iz NDH. (Isto). Tako, tab njemakog komandanta Srbije obavjetava 11. VII 1941. generala Glaisea da su ustae k o d Bogatia p o n o v o pretjerali kao stoku 6.000 Srba p r e k o Drine, a jo je 12.000 u p r i p r e m i da b u d e t a k o e r p r e b a e n o u Srbiju. (VII, Fond NDH, kut. 44-H, f. 1, dok. 5/80). Dido Kvaternik je 12. VII naredio t e l e g r a m o m pograninim organima uz Savu i Drinu da o n e m o g u i k o n c e n t r a c i j u S r b a u tim krajevima i da nikoga ne p r e b a c u j e prijeko, dok se prije ne postigne pristanak n j e m a k i h vojnih vlasti u Beogradu. (VII, Fond NDH, kut. 179, br. reg. 2/1). 123 VII, Fond NDH, kut. 234, reg. br. 55/1-4. P r e m a j e d n o m p o d a t k u Komesarijata za izbjeglice u Beogradu, proizlazi da je u k u p a n b r o j izbjeglica iz Hrvatske o d a v n o p r e m a i o 200.000 (...). (J. Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki p o k r e t u Srbiji 1941, n. dj., 51. Autor pretpostavlja da je podatak iz kraja r u j n a 1941). 124 To stanovnitvo je uglavnom d e p o r t i r a n o iz slijedeih kotara: G r u b i n o Pol je, Bjelovar, Banja Luka, Petrinja, Zagreb, Ludbreg, SI. Poega, Bugojno, Naice, D. Miholjac, Mostar, Visoko, Bos. Gradika, Tuzla, azma, Podrav. Slatina, Koprivnica, Virovitica, Tesli, Nova Gradika, Sisak, Graanica, Derventa, epe, Doboj, urevac. Vie o t o m e usp. A Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske 1941, n. dj., 137 i d. 125 Predstavnik NDH na konferenciji O. Turina, insistirao je na t o m e da NDH, bez obzira na to to Nijemci s m a n j u j u broj d e p o r t i r a n i h Slovenaca, ima p r a v o da iseli dogovoreni broj Srba. Meutim, njemaki predstavnik je izjavio da e n j e m a k i zapovjednik u Srbiji primiti onoliko Srba iz NDH, koliko b u d e Slovenaca preseljeno u NDH. (A Lisac, Deportacije S r b a iz H r v a t s k e 1941, n. dj.,

iduoj konferenciji, 22. rujna 1941, u Zagrebu, do koje je dolo zbog istih pitanja, Nijemci su izjavili da se iseljavanje obustavlja i da e primiti samo jo one Srbe koji se nalaze u ustakim logorima. Radilo se u k u p n o o 3.200 osoba u logorima u Bjelovaru, Slav. Poegi i Capragu. 126 Meutim, pojedini kotarski predstojnici i dalje su nastavili s drastinom praksom ilegalnog deportiranja Srba u Srbiju.' 2 7 Bjekstva i iseljavanja srpskog stanovnitva s podruja NDH u Srbiju postala su Nijemcima vidljivo osjetljiv problem, a preko njih i ustaama. Ta zbivanja svakako su utjecala na jaanje spoznaje da se srpsko pitanje u NDH ne moe onako rjeavati, kako su to ustae zamiljali. Praksa iseljavanja bez sumnje je, uz pokolje i stvaranje koncentracionih logora, bila jedna od glavnih dimenzija ustakog terora nad srpskim stanovnitvom. 128 Za razliku od ustaa, koji su u sprovoenju najbezobzirnijeg terora vidjeli jamstvo uspjenog rjeavanja srpskog pitanja i stvaranja mirne politike situacije, Nijemci su svoju tenju za graanskim mirom na podruju Jugoslavije temeljili na drukijim ocjenama. Oni su, u jaanju i irenju ustakog terora u prvom redu gledali uzronika stvaranja sve nemirnije situacije, a to znai i oruanog ustanka naroda. Ne ulazei ovdje u detaljnije razmatranje takvih ocjena i stavova, dovoljno je rei da su oni bili nov momenat u njemakom sagledavanju postojee situacije. Paveli je dodue uivao punu podrku Hitlera za svoj program i politiku istrebljenja srpskog stanovnitva, ali je stvarni razvoj situacije s kojom su se Nijemci suoili, neminovno sve vie utjecao na drukiji pristup tom cjelokupnom pitanju. Takva politika Nijemaca, s obzirom na podruje NDH, mogla je u postojeoj situaciji, - obiljeenoj oruanim narodnim ustan142-145). Ravnateljstvo za ponovu, 25. VIII 1941, izdalo je o k r u n i c u kojom n a r e u j e da se vie ne moe iseljavati S r b e iz NDH po nalogu m j e r o d a v n i h f a k t o r a u Berlinu, iz politikih razloga. (HAZ, Fond Ponove, nereg.). 126 A Lisac, Deportacije S r b a iz Hrvatske 1941, n. dj. 142-145. 127 Tako je npr. kotarski predstojnik u Dvoru na Uni, p o e o da samovoljno vri izseljavanja, to su predstavnici n j e m a k i h vlasti zamjerili, s m a t r a j u i to posve razumljivo n e u r e d n o u . Zainteresirano da se isele u Srbiju ve u h a p e n e o s o b e koje su se nalazile u logorima, k a k o je to s Nijemcima bilo dogovoreno, Ravnateljstvo za p o n o v u je interveniralo u vezi s p o s t u p k o m predstojnika u Dvoru. Meutim, on je p o t k r a j r u j n a 1941, u p u t i o u Srbiju ovei t r a n s p o r t od 1.200 ljudi, koji su bili goli i bosi i bez ikakvih sredstava. Nijemci su tu g r u p u primili, ali su odbili da prihvate iseljenike iz logora. (HAZ, Fond Ponove, dopis od 30. IX 1941, neregis.). Upravo zbog s p o m e n u t o g sluaja ilegalnog prebacivanja S r b a iz Dvora, n j e m a k i zapovjednik u Srbiji izdao je p o n o v n u zab r a n u 7. X 1941. u vezi s p r i h v a a n j e m novih grupa. Ravnateljstvo za p o n o v u p o k u a l o je da poslije te z a b r a n e privoli Nijemce da p r i m e jo 450 politiki istaknutijih S r b a iz logora u SI.Poegi, koji su bili izabrani izmeu 1.335 zatvorenika, ali su Nijemci odbili. (HAZ, Fond Ponove, dopis u p u e n Preds. vlade NDH, 10. XII 1941).
128 Svakako su buroaski krugovi u Srbiji nastojali stvarati vlastiti politiki kapital na odjecima ustakog t e r o r a nad s r p s k i m stanovnitvom u NDH. U vezi s tim, J. Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki p o k r e t u Srbiji 1941, n. dj., 51, pie: Izbeglice su donosile b e z b r o j s v e d o a n stava o faistikim nasiljima i zverstvima i na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske i Vojvodine i u Sloveniji. S a m izgled izbeglica i p r e p r i a v a n j a o t o m e ta su doivele b u d i o je kod najirih slojeva n a r o d a g n u a n j e i pojaavao m r n j u protiv faistikih o k u p a t o r a i njihovih tienika koji vre zlo ine nad n e d u n i m m i r n i m stanovnitvom. Buroaski krugovi u Srbiji razvijali su svim s n a g a m a tezu da za s t r a d a n j a srpskog ivlja nisi krivi N e m a k a , Italija i faizam, ve Hrvati, Maari, Bugari i drugi, irei na taj nain ovinizam nacionalnu mrnju, najveeg s t e p e n a p r e m a hrvatskom, m a a r s k o m , b u g a r s k o m i d r u g i m n a r o dima. Na toj liniji je ak i kvislinki Aimoviev Savet k o m e s a r a u p u t i o n e m a k o m k o m a n d a n t i Srbije g e n e r a l u S r e d e r u apel za s p r e a v a n j e pokolja s r p s k o g stanovnitva. Na istoj liniji spasava nja Srba nai e se kasnije i Milan Nedi, a to e biti i lajt-motiv etnika Drae Mihailovia. Bi p o t r e b n o m n o g o politikog i organizacionog r a d a Partije i svih pravih r o d o l j u b a da se suzbije ov; ovinistika, nacionalistika b u r o a s k a p r o p a g a n d a i da se gnev n a r o d a kanalie u pravcu borbi protiv osnovnih p o d s t r e k a a nacionalne i verske mrnje, protiv faistikih o k u p a t o r a . U stvari, po litika spasavanja Srba uz oslonac na n e m a k e o k u p a t o r e bila je s a m o politika spasavanja pozicij; s r p s k e buroazije.

cima u pojedinim krajevima koji su odjednom potresli ustaki reim -, dobiti privid zatite interesa srpskog stanovnitva, poto se poelo razmiljati o rjeenjima koja nisu bila karakteristina za postojei ustaki teror. Svakako je taj momenat doao do veeg izraaja u politici Talijana, koji su npr. tolerirali bjeanja progonjenog srpskog stanovnitva u sjevernoj Dalmaciji na anektirani teritorij. Tome je bez sumnje glavni uzrok bila bojazan od pobune ugroenog naroda, a uz to je dolazila do izraaja i tenja za jaanjem vlastitog utjecaja u irem zaleu anektiranog podruja na raun utjecaja ustake vlasti. Tu e i zapoeti posebna politika igra Talijana s ciljem produbljivanja razdora izmeu Srba i Hrvata, koja e se ispoljiti u razliitim oblicima. Uzimajui sve navedene momente u obzir, moe se zakljuiti da razdoblje do kraja srpnja i poetka kolovoza 1941, ini zasebnu etapu u sprovoenju ustakog terora nad srpskim stanovnitvom. Ako bi trebalo dati osnovnu karakteristiku toj etapi, onda se ona svakako sastoji u tome da je ustaki teror ispoljio u punoj mjeri sve svoje bitne oblike. To se u prvom redu odnosi na masovna hapenja i zatvaranja u koncentracione logore, na masovne pokolje i pojedinana ubojstva, masovna iseljavanja, te na raznovrsna nasilja i pljake. U ovoj fazi je i praksa prekrtavanja poela vidljivije dolaziti do izraaja, ali e ona ipak tek u iduem razdoblju dobiti ire dimenzije, pretvarajui se u organiziranu politiku. Prema tome, ustaki teror se u prvoj etapi manifestirao u pravom smislu rijei kao sistem. Teko je, meutim, ustvrditi da je on imao i neki svoj logini tok, tj. da se jasnije dijelio u manje vremenske etape koje karakteriziraju pojedine specifinosti tog sistema. Teror je stalno rastao, ali na to nije utjecala logika nekog odreenog plana, iako valja uzimati u obzir odreene momente. 1 2 9 Kako je istaknuto, Nijemci su iz navedenih razloga imali znatnog utjecaja u daljnjem reguliranju poloaja Srba u NDH, nakon obustave njihova iseljavanja. Od njih je, naime, potekla inicijativa da se putem odreenih pozitivnih mjera pristupi rjeavanju tog pitanja. Pri tome su ukazivali na injenicu da na podruju NDH ima vie od 1,500.000 Srba, tj. da taj broj nije nimalo izgubio na svom znaenju, unato svim poduzetim mjerama fizikog unitavanja ili iseljavanja srpskog stanovnitva, koje je, dakako, u odnosu na brojno stanje u samom poetku pretrpjelo ogromne ljudske gubitke. U okviru cjelokupnog broja stanovnitva u NDH taj broj Srba ostajao je i dalje vrlo znaajan faktor, te je neminovno trebalo definirati njegov status na jednoj drukijoj osnovici. Nijemcima je u nastaloj situaciji odgovaralo da se Srbima daju osnovna graanska prava i da im se prizna pravo na rad, te da ih se u crkvenom pogledu odijeli od Beograda stvaranjem samostalne crkvene organizacije, koja bi bila podreena ustakim vlastima. 130 To bi bio put da se, prema miljenju Nijemaca, umire sva ona podruja NDH na kojima je dolo do pobuna ugroene srpske mase. Sve je to utjecalo da se u vrhovima NDH poinje konkretnije razmiljati o mogunostima drukijeg definiranja statusa Srba u NDH. Naglo je oivljena teza o Srbima kao Hrvatima pravoslavne vjere, koja e ve od ljeta 1941. poeti da daje jae obiljeje ustakoj propagandi. U toj propagandi bila su bitna dva momenta. S jedne strane, isticalo se da srpsko stanovnitvo na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s obzirom na svoj historijski razvoj, ne pripada u nacionalno-politikom pogledu u krug pravih
129 Tako npr. . Stanisavljevi s p r a v o m ukazuje na znaenje sastanka Pavelia s Hitlerom 6. VI1941. u Berghofu, koji je m o g a o imati utjecaja n a d a l j n j e p r o v o e n j e ustakog t e r o r a n a d Srbima, jer je Hitler zagovarao p o t r e b u m a s o v n e likvidacije srpskog stanovnitva. (Slavonija u n a r o d n o o s lobodilakoj borbi, SI. B r o d 1967,64). Detaljnije o t o m sastanku usp. B. Krizman, A. Paveli i SI. Kvaternik kod Adolfa Hitlera u ljeto 1941, HZ, XXIII-XXIV, 1970-71, 307-323. 130 IHRPH, MF br. H-309939-42, kut. 17, MVP London, podaci iz razgovora Kasche-Lorkovi. U pogledu d o p u t a n j a crkvenih o b r e d a i stvaranja samostalne c r k v e n e organizacije S r b a u NDH, Kascne je pravio u p o r e d b u sa vjerskim s t a t u s o m Muslimana.

Srba, a s druge strane, d a j e to stanovnitvo tek u vrijeme vladavine Turaka prihvatile pravoslavlje. Zvanino je takva teza dobila svoje najadekvatnije tumaenje u posebnim izjavama Pavelia i Lorkovia za Neue Ordnung, tjednik koji su ustae izdavali na njemakom jeziku. to se tie Srba - izjavio je Paveli - tu je nastalo mijeanje pojmova Pravih Srba u Hrvatskoj nema mnogo. Veim dijelom su to Hrvati srpsko-pravoslavne vjere i Vlasi. Ovo e pitanje biti rijeeno na najbolji, najzgodniji nain. Sporazumno s njemakim vlastima poslat e se 250.000 Srba u Srbiju, dok e drugi moi ostati ovdje Ne e im se praviti nikakvih potekoa. Paveli je praksu koja je trebala da uslijedi opravdavao rijeima da se meu Srbima primjeuje jaki pokret sa ciljem da se vrate hrvatstvu i prijeu na katoliku vjeru. 131 Pitanje Srba u tom smislu opirnije je obraz loio Lorkovi, u lanku pod naslovom: O Srbima i etnikim bandama. Prema njemu srpsko stanovnitvo na podruju NDH, koje je samo propaganda htjela uiniti Srbi ma, nema svog posebnog kulturnog i politikog obiljeja. Radi se, prema njemu, o tome d a j e to u prolosti bilo hrvatsko stanovnitvo, koje je pod pritiskom Turaka primilo pravoslavnu vjeru u nadi, da e ovom taktikom najmanjega odpora barem sauvati, akc ve ne i spasiti svoju narodnost, jer je turska vlast daleko blae postupala s pravoslavnim podanicima, nego s katolicima, koji su se u ime rimskog pape borili protiv islama Prema Lorkoviu, prelaenje Hrvata na pravoslavlje treba uzeti jednako kao i ono prelaenje drugih njihovih sunarodnjaka na Islam, to s e j e iz jednakih razloga i dogaalo Na kraju, Lorkovi donosi ovaj zakljuak: Prema tome ima u Hrvatskoj pravih Srba daleko manje nego li se to esto tvrdilo na temelju posve krive zamjene svojstva i pravoslavlja. Aktivni je srpski elemenat preao nakon osnutka srpske, te kasnije jugoslavenske drave, granicu, a bili su to najprije agitatori, onda oni kojima je ovdje bilo ljepe i ugodnije, te konano inovnici i namjetenici Beograda. 132 Posebnu panju u Lorko vievoj izjavi pobuuje poziv Srbima za prekrtavanje, s motivacijom: Prelaenje u masama na katolicizam takoer je jedan od znakova vraanja Hrvatstvu. 133 U svakom sluaju, i dotadanji ustaki teror primjenjivao je prekrtavanje pravoslavnog stanovnitva. Sada je prekrtavanju, na poticaj s vrha, trebalo dati karakter ire i organizirane politike. Jo od svibnja u ustakoj tampi se propagira prijelaz u rimokatoliku vjeru. 134 Pod pritiskom postojeeg terora, koji je neposredno prijetio fizikim unitenjem ili pak iseljavanjem, propagiranje parole u srpskom stanovnitvu da pri jelaz na katolicizam omoguuje status ravnopravnih graana NDH, moglo je imat svog odjeka. Prijelaz se, prema tome, nije mogao temeljiti na dobrovoljnosti i svijesti nego je bio prvenstveno motiviran nadom u mogunost spaavanja ivota i imovine. 135
Neue Ordnung, 24. VIII 1941. Lorkovi navodi da j e d a n dio srpskog stanovnitva ine tzv. Vlasi. To su ostaci b a l k a n s k o r o m a n s k i h i ciganskih mjeanaca, koji su se izmiui p r e d T u r c i m a sklonili u hrvatska naselja i take se spasili od unitenja. P r e m d a oni sojno (po rasi, F. J.) ne s p a d a j u ni Hrvatima ni Srbima, pred stavljali su j e d a n nestalni elemenat, koji je bio p r i s t u p a a n t u e m utjecaju i tako, radi svoje pripad nosti pravoslavnoj crkvi bez o t p o r a podlegao politikom posrbljenju. (Neue Ordnung, 7. IX 1941) 133 Lorkoviev lanak u Neue Ordnungu bio je u stvari izjava d a n a H e r m a n u Proebstu, ataeu za t a m p u n j e m a k o g poslanstva u Zagrebu. Zanimljivo je navesti da je trebalo ta izjava da bude objavljena na hrvatskom jeziku u listu Danas, 8. IX 1941, p o d naslovom: Hrvati grko-istone vjere prelaze u velikom broju na katolicizam, ali iz nepoznatih razloga nije tampana. (VII, Fond NDH kut. 290, br. reg. 7/2). P r e t a m p a n a je, m e u t i m , u listu Vihor, 13. IX 1941, p i se ovdje citati donose iz tog lista. 134 Usp. npr. Hrvatski narod 10. V 1941. 135 O t o m e d a j e od poetka bila u v e d e n a praksa p r e k r t a v a n j a svjedoi s p o m e n u t a odredba o prielazu s j e d n e vjere na drugu, te p o s e b n o upute, koje su izdane k r a j e m svibnja, a potpisac ih je Mile Budak. ( Narodne novine, 5. i 27. V 1941). P r e m a pisanju Novog lista, 22. VI 1941, ustak stoer za p o d r u j e Bos. Krajine izdao je objanjenje u vezi s p r e k r t a v a n j e m , u k o m e se navod
132 131

U propisima, izdavanim u vezi s prekrtavanjem, ustae su, meutim, postavljali i odreene uvjete, to je bilo jasan dokaz da se radilo o izrazito politikim interesima, mada je glavni instrument u samom sprovoenju prekrtavanja trebalo da bude katolika crkva. U okrunici, koju je Ravnateljstvo za ponovu izdalo 30. srpnja 1941, daju se precizne upute u tom pogledu. 136 Kotarske i opinske uprave trebalo je da osobama, koje izraze elju za prijelaz u katoliku vjeru, izdaju posebnu potvrdu o osobnoj estitosti; s pomou tih potvrda jedino se mogao obaviti in prijelaza, to su ga sprovodili katoliki upni uredi. Pri tome se posebno isticalo da kod izdavanja potvrda treba paziti na grko-istone uitelje, popove, trgovce, bogate obrtnike i seljake i uope inteligenciju, da im se ne izdaju potvrde osim u sluajevima kad se doista dokae njihova osobna estitost, jer je naelno stanovite vlade, da se ovim osobama ne izdaju potvrde. Potvrde su se zapravo, prema tim uputama, mogle bez potekoa izdavati jedino seljacima, osim ako se radi o izvanrednim sluajevima. 137 Kako se, dakle, jasno vidi, takav nain prekrtavanja vodio je u prvom redu rauna o ve prikazanim osnovnim ciljevima politike terora nad srpskim stanovnitvom. U okrunici je to bilo posebno jasno iz napomene u kojoj se navodi, da spomenute upute vrijede za sve upe osim Gore i Krbave i Psata, gdje su upani u sporazumu sa ustakim logornicima i tabornicima, mogli postupati prema mjesnim prilikama. Radilo se o podruju tadanjih kotara: Bos. Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak, Biha, Bos. Krupa, Bos. Petrovac, Cazin, Korenica. Bilo je vidljivo da se u tom podruju nije ni pomiljalo pitanje Srba rjeavati prekrtavanjem. To je podruje na granici izmeu Hrvatske i Bosne, u kojem su se zbili veliki pokolji stanovnitva i iseljavanja, u cilju uklanjanja srpskog kordona. 1 3 8 Od kolovoza 1941. akcija prisilnog prekrtavanja Srba poinje poprimati sve ire razmjere. U pojedinim podrujima uslijedila su masovna prekrtavanja, koja su ustaki organi poeli da sve vie pouruju, ne obazirui se vie s dotadanjom panjom na spomenute formalnosti. MUP NDH je u posebnoj okrunici, sredinom rujna 1941, konstatirao da se na terenu dogaa da pojedini uredi ine takovim prelazima smetnje bilo traenjem suvinih formalnosti, bilo zatezanjem izdavanja propisanih potvrda, te apelira da se poslove oko vjerozakonskih prelaza svrava hitno i bez otezanja. 139 U tu
da itelji grko-istone vjere m o g u s l o b o d n o prelaziti na katoliku vjeru i s tim prelazom postaju r a v n o p r a v n i g r a a n i Nezavisne Drave Hrvatske. Virovitiki Hrvatski tjednik, 19. VII 1941, d o n o s i popis Srba i Zidova koji su preli na katoliku vjeru. U izvjetaju Ravnateljstva za p o n o v u . G r a d s k o poglavarstvo u Zagrebu navodi p o d a t a k da je u razdoblju od 3. V d o 29. X 1941, bilo u Zagrebu o k o 8.000 prijelaza Srba i idova na katoliku, p r o t e s t a n t s k u i islamsku vjeru, a stanovit b r o j i na grkokatoliku. (HAZ, Fond Ponove, izvjetaj od 29. X 1941, neregis.). 136 HAZ, Fond Ponove, okrunica od 31. VII 1941, neregis. Usp. i D. Kai, Srbi i pravoslavlje u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1967, 118. 137 U okrunici se p o s e b n o navodi d a j e elja vlade NDH da Srbi ne prelaze na grkokatoliki obred, osim u o n i m u p a m a gdje ve ima grkokatolika. U prvim m j e s e c i m a u NDH je grkokatolikoj crkvi pridavana znatna panja u okviru ustake p r o p a g a n d e . Isticalo se da pripadnici te crkve, koji su veinom bili Ukrajinci, nisu mogli za vrijeme Jugoslavije s l o b o d n o ispovijedati svoju vjeru, te su mnogi pod pritiskom srpskih vlasti morali prei na pravoslavlje. Ustae d o p u t a j u da se osn u j u p o s e b n e grkokatolike upe sa sjeditem u Osijeku i Krievcima. Meutim, ve od ljeta 1941, zaotrava se k u r s p r e m a grkokatolikoj crkvi, v j e r o j a t n o u p r v o m r e d u zbog toga to je o n a zbog slinosti o b r e d a mogla biti privlanija za pravoslavne vjernike u praksi nasilnog p r e k r t a v a n j a . Pitanje grkokatolike crkve postalo je zbog toga p o s e b a n p r e d m e t r a s p r a v e u O d b o r u za p r a v o s u d n e i bogotovne poslove S a b o r a NDH. Na sjednici tog o d b o r a , 11. III 1942, k o n s t a t i r a n a je ira pojava prijelaza na grkokatoliku vjeru, to je obrazloeno time da je o b r e d te vjere gotovo isti k a o kod pravoslavaca. Na o d b o r u je p o s e b n o i s t a k n u t o da jo nije rijeeno pitanje priznatih i nepriznatih vjera u NDH. (AH, Fond S a b o r a NDH, zapisnik sjednice 11. III 1942). Meutim, iz ustake je p r o p a g a n d e i p r a k s e bilo j a s n o da su priznate vjere rimokatolika, p r o t e s t a n t s k a i islamska. 138 O p r o b l e m i m a ustakih ciljeva o k o fizikog u n i t a v a n j a i iseljavanja s r p s k o g stanovnitva s obzirom na pojedina p o d r u j a u H r v a t s k o j usp. . Stanisavljevi u bilj. 129, str. 64 i d. 139 HAZ, F o n d Ponove, okrunica od 16. XI 1941, neregis.

svrhu osnovan je pri Ravnateljstvu za ponovu Vjerski odsjek, u iju nadlenost dolaze poslovi oko prijelaza s pravoslavne vjere na katoliku, protestansku i islamsku. Prema tome, akcija prekrtavanja pretvarala se u pravi sistem, a da su njegove dimenzije trebale biti goleme najuvjerljivije svjedoi broj od milijun obraenika, koji je bio predvien u planu prekrtavanja srpskog stanovnitva. 140 Sama pak praksa prekrtavanja dosegla je najvee razmjere u j e s e n i zimu 1941-1942. kada se radilo na prisilnom prekrtavanju itavih sela i podruja. 141 Ona dakako nije mogla postii eljeni rezultat od milijun obraenika, ali je velikim brojem prisilnih prekrtavanja koji je postigla, udarila vaan peat politici ustakog terora. Prema raspoloivim podacima, rauna se d a j e prisilno prekrtavanje u NDH obuhvatilo u razdoblju 1941-1942, kada je ono bilo uglavnom obavljano, oko 240.000 Srba. 142 Koliko je, meutim, ivotna egzistencija Srba u NDH bila nesigurna, unato podvrgavanju prisilnom prekrtavanju, pokazuju izjave najviih ustakih funkcionera, dane u Saboru NDH na poetku njegova zasjedanja. Meu njima je osobito karakteristina izjava Mirka Puka u svojstvu ministra pravosua i bogotovlja, na sjednici od 25. veljae 1942. god. On je isticao da NDH podupire akciju prielaza grkoiztonjaka na katoliku vjeru, jer je taj prielaz samo povrat prijanjoj djedovskoj vjeri, te jer je dravi poznato, da je iz toga hrvatskog elementa stvoreno naknadnom promibom srbstvo. Puk je zakljuio da onaj koji ne eli iz bilo kojih razloga priznati ovo poviestno stanje, prosto mu stoji napustiti teritorij ove drave! 143 Bila je to zvanina potvrda postojee prakse terora, koja je u tom momentu bila prvenstveno obiljeena politikom prisilnog prekrtavanja, ali joj i dalje nisu bili nepoznati masovni pokolji ili hapenja i odvoenja u koncentracione logore. 144 Meutim, u Saboru NDH vodi se i rasprava o daljnjem rjeavanju srpskog pitanja. Tendencija da se ublai dotadanji teror nad srpskim stanovnitvom bit e od tada iskljuivo motivirana injenicom sve vidljivijeg rasta NOP-a na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine; taj faktor postajat e iz dana u dan osnovno pitanje to e zaokupiti ne samo ustako vodstvo nego isto tako Nijemce i Talijane. Traenje bezbolnijih rje140 D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, Zagreb 1946, 107, 117. 141 Ovdje n a v o d i m o n e k e karakteristine primjere. Veliki upan u Banjoj Luci Ladislav Aleman javlja k r a j e m kolovoza 1941. MUP-u NDH, da itavo stanovnitvo opine Omarska, koje broji oko 15.000 ljudi, moli prijelaz na rimokatoliku vjeru. (Arhiv Bos. Krajine, B. Luka, 1941-1627, dopis od 21. VIII 1941). P r e m a pisanju Hrvatskog lista u Osijeku, 23. IX i 7. X, Hrvatskih novina u Sisku, 15. XI, Vihora u Poegi, 22. XI i Hrvatskog tjednika u Virovitici, 22. XI i 24. XII 1941, stanovnitvo mnogih sela u s p o m e n u t i m k o t a r i m a bilo je prekrteno. U s t u d e n o m 1941. pojaana je akcija oko p r e k r t a v a n j a srpskog stanovnitva u sjevernoj Dalmaciji. (D. Gizdi, Dalmacija 1941. n. dj., 418). U prvim m j e s e c i m a 1942. akcija se pojaava, zahvaajui najvie Slavoniju. P r e m a pisanju Hrvatskog branika u Vinkovcima, 21. II 1942, u vinkovakom kotaru podneseno je 2.200, a u samim Vinkovcima oko 800 molbi za prijelaz. Hrvatski tjednik u Virovitici, 14. III 1942. pisao je d a j e virovitiki kotar postao p o t p u n o katoliki. Hrvatski borac u Vukovaru, 27. i 29. III, 3. IV 1942, pie o prijelazu vie stotina obitelji na rimokatoliku vjeru. B r o j n e p o d a t k e i p r i m j e r e o p r e k r t a v a n j u usp. u knjizi: Dok u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, n. dj., 41 i d. Od ostale literature usp. V. Novak, n. dj., 599 i d.; S. Simi, P r e k r t a v a n j e S r b a za v r e m e d r u g o g svetskog rata, Titograd 1958; D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 117 i d.

V. Strugar, n. dj., 27. Brzopisni zapisnici, n. dj., 41. 144 Tako je npr. 7. II 1942. j e d n a ustaka jedinica izvrila u okolici Banje Luke pokolj, u k o j e m u je ivot izgubilo 2.300 Srba. (VII, Fond NDH, kut. 173, br. reg. 8/4, izvjetaj upana iz B. Luke, 11. II 1942). P o t k r a j svibnja 1942. ustae su npr. odveli sve S r b e iz Bos. Dubice u koncentracioni logor, z a j e d n o sa e n a m a i djecom, ukljuujui i o n e koji su preli na katoliku vjeru. (AH, F o n d S a b o r a NDH, Preds. spisi 82-8).
143

142

enja za daljnji poloaj Srba u NDH, poivalo je na uvjerenju da e umanjivanje terora biti najbolje sredstvo za slabljenje NOP-a, kao iskljuivo srpskog importa. Novi korak u politici prema Srbima bilo je osnivanje tzv. Hrvatske pravoslavne crkve. Premda je ideja o tome nastala neto ranije, 145 zvanino ju je prvi put do znanja javno dao Paveli, govorei u Saboru NDH, 28. veljae 1942. god., iznosei dotadanje rezultate ustake politike. On je toboe naao za potrebno da ispravi spomenutu Pukovu izjavu o .prekrtavanju Srba, rekavi ovo: Nije istina da hrvatska drava nastoji, da pravoslavne prevede na katoliku vjeru. To nije politika. To je puteno svakome na volju. Navodei zatim da u NDH u pravoslavlje ne dira nitko, on je izjavio da, meutim, u hrvatskoj dravi ne moe biti srbske pravoslavne crkve. Obrazlaui to rijeima da su svagdje na svietu pravoslavne crkve nacionalne crkve, iz ega proizlazi d a j e Srpska pravoslavna crkva sastavni dio srbske drave Srbije, Paveli je izjavio da u NDH moe biti internacionalne crkvene organizacije, koja ne ovisi o nijednoj dravnoj vlasti, ali ako postoji partikularna mislei dakako na pravoslavnu crkvu, onda moe biti samo hrvatska. 146 Pitanje konkretnog osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, koja je imala da vri ulogu posrednika izmeu drave i pravoslavnog stanovnitva, raspravljano je zatim u oujku 1942. u Odboru za pravosue i bogotovlje Sabora NDH. Tu je istaknuto da se ono pokree na zahtjev samog Pavelia jer predstavlja vrlo vanu stvar iz politike strane. U prvoj fazi izraen je krajem oujka 1942. Nacrt zakonske odredbe o pravnom poloaju pripadnika istone crkve u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. 147 Prema njemu, bilo je predvieno da se Srbi smatraju privremeno dravnim pripadnicima NDH. Znatan prostor u Nacrtu posveen je onim Srbima koji se ele iseliti iz NDH, pri emu se dakako mislilo na Srbiju, pa im se daju relativno povoljni uvjeti za iseljenje (doputeno im je da prenesu pokretnu imovinu, a nepokretnu e otkupiti NDH), to jasno pokazuje da su ustae i dalje takvo rjeenje smatrali povoljnim. U pogledu Srba koji ostaju u NDH, Nacrtom se predvia tzv. priznanje pravnog poloaja dravljanina onima koji bi primili hrvatsku nacionalnost, dok bi se za one, koji bi se nacionalno i dalje osjeali Srbima, donijela posebna zakonska odredba. U Nacrtu se istie d a j e srpsko pitanje neobino vano za podpuni unutarnji mir u NDH, jer glavni uzroci nespokojstva i otvorenih pobuna lee u injenici to u NDH stotinama i stotinama tisua ljudi nije dravnim zakonom odreen pravni poloaj. Nacrt precizira poloaj Srba koji se ne bi odrekli svoje nacionalnosti, ovim rijeima: To bi bila jedna od najloijih kategorija dravnih pripadnika sa ogranienjima u pravima i imovini. O svojim vjerskim stvarima ovakovi e se imati sami brinuti, jer e njihova vjera biti eventualno samo trpljena a nositi e i odgovarajui naziv, dok ne izumre. Iz Nacrta je jasno da ustako vodstvo, i pored posveivanja odreene panje ovom pitanju, nije bilo voljno izvriti radikalnije promjene u dotadanjem poloaju Srba. Dapae, i sam je Nacrt po svojim navedenim formulacijama izgledao odve radikalan, pa se nije pristupilo njegovoj konkretnoj realizaciji, iz bojazni da pokuaj definiranja pravnog poloaja Srba ne utjee kvalitetnije na njihovo dotadanje stanje. 148
145 Ta je ideja, u p r a k t i n o m smislu, vjerojatno potekla najprije od Nijemaca. T a k o Artur Haeffner, povjerenik Abwehra na o s o b n o j vezi generala Glaisea, u j e d n o m svom izvjetaju 14. VI 1941, istie da pravoslavna crkva u NDH treba da dobije priznanje, koje jo j je za sada uskraivano, pod uvjetom da p r e s t a n e da b u d e s r p s k a nacionalna crkva i da se r e f o r m i r a u skladu sa nacionalnim k a r a k t e r o m hrvatske drave. (VII, NAV-N-T-501, 265/335-340). Tom prijedlogu je slina neto kasnija Kascheova izjava. (Usp. bilj. 130). 146 Brzopisni zapisnici, n. dj 160-162. 147 Usp. F. Buti-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj., 343-344. 148 U vezi s tim moe se ukazati na vjerojatnost p r e t p o s t a v k e d a j e u S a b o r u NDH bilo tendencija drukijeg p r i s t u p a r j e e n j u d o t a d a n j e g poloaja Srba u NDH. Radilo se o pojedincima, to su

Daljnji korak u stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve bilo je donoenje odredbe o njenom osnivanju, na poetku travnja 1942. god. 149 Prema toj odredbi, na podruju Nezavisne Drave Hrvatske osniva se Hrvatska pravoslavna crkva, koja je samosvojna (autokefalna). to se tie ustrojstva i djelokruga HPC, u odredbi se navodi da e to biti formulirano Ustavom, koji treba da potvrdi Paveli. Dva mjeseca kasnije donesen je i Ustav Hrvatske pravoslavne crkve, 150 u kojemu se odreuje njen pravni poloaj i razrauje organizacija. Prema Ustavu, HPC ima dostojanstvo patrijarhije a na elu joj se nalazi patrijarh. Za sjedite HPC je odreen Zagreb. HPC je zatim episkopalna. U upravnom pogledu dijeli se na eparhije, arhijerejska namjesnitva i upe (parohije). Na elu eparhija nalaze se episkopi. Prema Ustavu, podruje NDH podijeljeno je u etiri eparhije: zagrebaku (sjedite u Zagrebu), brodsku (Bos. Brod), petrovaku (Bos. Petrovac) i sarajevsku (Sarajevo). Ostali slubenici HPC su arhijerejski namjesnici (nadupnici) i parosi (upnici). Prema Ustavu, HPC dobiva odreene povlastice. Slubenike HPC plaa drava kao dravne inovnike, a HPC kao institucija prima trajnu pomo iz budeta NDH. to se tie patrijarha, on se bira izmeu episkopa HPC putem posebnog izbornog sabora koji saziva Paveli, to u stvari znai da on imenuje vrhovnog poglavara HPC. On je isto tako imao znatna udjela u imenovanju episkopa. Patrijarh i episkopi, kao i sve druge vjerske osobe i osobe koje se nalaze u vjerskoj slubi, polau posebnu prisegu vjernosti NDH i Paveliu. Ustav posebno razmatra ulogu crkvenih sudova, te govori o crkvenoj nastavi s tendencijom obrazovanja hrvatskog pravoslavnog sveenstva. Gledajui dakle u cjelini, Ustav HPC je bio formuliran tako da to vie poslui kao instrument politici ustakog vodstva i Pavelia prema pravoslavnoj crkvi. Istog dana kada je donesen Ustav, Paveli je imenovao episkoga Germogenaza mitropolitu zagrebake mitropolije HPC. 151 Premda, dakle, nije iz razloga crkvene procedure, formalno imenovan za patrijarha, Germogen je u stvari vrio tu funkciju, tj. trebao da bude poglavar Hrvatske pravoslavne crkve. To se jasno dalo do znanja prigodom ceremonije njegova ustolienja. 162 Za stvaranje HPC jedan od glavnih preduvjeta trebalo je da bude sveenstvo kao nosilac njene organizacije. Treba istai da su pravoslavni sveenici bili meu onima koji su najvie stradali u ustakom teroru nad srpskim stanovnitvom. Mnogi su bili ubijeni a u srpnju i kolovozu 1941. veina preivjelih sveenika je uhapena i sa svojim porodicama odvedena u logor u Capragu. Odatle ih je najvei dio iseljen u Srbiju. 153 Osim toga, nanesena je i velika materijalna teta crkvi zbog ruenja mnogih pravoslavnih crkava i pljake crkvenih dobara sa znaajnim kulturnim vrijednostima. 154 Prema tome,
po liniji svoje g r a a n s k e savjesti predlagali rjeenja, koja nisu temeljitije ulazila u p r o m j e n e dotadanjeg statusa Srba, ali se s p o m o u njih teilo stvoriti vee jamstvo zatite ivota, s obrazloenjem d a j e to s etikog gledita najhitnije pitanje. To svjedoe i p o j e d i n e formulacije u s p o m e n u t o m nacrtu o d r e d b e o p r a v n o m poloaju Srba, koji kao takav nije bio prihvaen. Jedan od tih pojedinaca bio je i Vinko Krikovi, umirovljeni sveuilini p r o f e s o r i esejist, koji je bio lan O d b o r a za p r a v o s u e i bogotovlje S a b o r a NDH. (O Krikoviu usp. J. Horvat, Hrvatski p a n o p t i k u m , Zagreb 1965, 75-76). 149 Narodne novine, 7. IV 1942. 150 Narodne novine, 5. VI 1942.
15 ' Pravoslavni k a l e n d a r za o b i n u 1943. godinu, Zagreb 1942,74. P r e m a Ustavu HPC, njen patrijarh je u j e d n o i mitropolit zagrebake mitropolije. 152 Opirnije o t o m e usp. Pravoslavni kalendar, n. dj., 75-84. Pitanje i m e n o v a n j a episkopa na elu ostalih triju eparhija ostalo je m e u t i m otvoreno. Tek je u kolovozu 1944. za episkopa HPC u Sarajevu imenovan Spiridon Mifka, bivi p a r o h u Visokom. (Nova Hrvatska, 16. VIII 1944). 153 VII, Fond NDH, kut, 18o, br. reg. 59/ 1, n a r e d b a Ravnateljstva za ponovu, 9. VIII 1941; D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 118. ,64 D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 119.

12 - USTAE I NDH

177

osnivajui HPC, ustae su mogli dobiti oslonac tek u malobrojnim pojedincima, tj. onim pravoslavnim sveenicima, koji su izbjegli teror kao pripadnici druge nacionalnosti (npr. Rusini, Crnogorci) ili pojedincima Srbima, koji su se iz osobnih ambicija dodvoravali ustakom reimu. Sam Germogen bio je ruski emigrant, i kao starac izvuen je iz samostana Hopova u Frukoj Gori. 155 Germogenova izjava da e se pravoslavni sveenici koji su bili otili sa svojih sveenikih mjesta moi vratiti na svoja prijanja mjesta radi pastve i vrenja svoje sveenike slube, 156 ostala je tek puka parola. Sjedne strane, ideja o HPC nije mogla naii na iri odjek u pravoslavnom sveenstvu, a ni meu vjernicima. 167 S druge strane, ni ustako vodstvo nije bilo osobito zainteresirano za ire privlaenje pravoslavnog sveenstva preko kojega bi se stvarala HPC kao ira i vra organizacija. Paveliu je bio potreban in stvaranja HPC kako bi mu u odreenom trenutku mogao posluiti kao tobonja manifestacija blagonaklonosti. U politikom pogledu trebalo je HPC da potisne iz svijesti vjernika Srpsku pravoslavnu crkvu, 168 ali i to vie kao manifestacija, nego kao nova institucija. Razbijajui Srpsku pravoslavnu crkvu na podruju NDH kao instituciju, ustae nimalo nisu bili voljni da umjesto nje podiu novu instituciju kao nosioca pravoslavlja. Ipak, osnivanje HPC bilo je popraeno velikom ustakom propagandom, u kojoj se osobito koristila parola o ravnopravnosti Srba. U posebnom proglasu izdanom u povodu uspostavljanja HPC u Sarajevu, istie se kako Srbi imaju i svoje predstavnike u ustakom saboru (Savo Besarovi, Uro Doder), te d a j e poslije ovog Pavelieva ina dunost svakog pravoslavnog dravljanina prihvatiti i iriti ideju odanosti i izkrenosti prema NDH. 159 Bez sumnje je najudoviniji izraz te propagande bilo izdavanje Pravoslavnog kalendara za 1943. godinu, na ijim stranicama se prvenstveno velialo Pavelievo ime. Pavelieva odredba o osnutku HPC ocijenjena je kao dalekovidna i bogougodna, ime je on stvarno stekao pravo, da mu se u svim naim crkvama uviek spominje ime kao dobrotvora i zatitnika hrvatskog pravoslavlja. 160 U toj e propagandi stvaranje HPC biti posebno isticano kao faktor smirivanja srpskog stanovnitva, tj. njegova odvraanja od NOP-a.

Sprovoenje

terora

nad

idovima

Teror nad idovima je od samog poetka karakteriziralo donoenje posebnih rasnih odredaba, koje su, kako je ve istaknuto, bile u mnogoemu kopija nacional-socijalistike politike. Artukovi je u svojstvu ministra unutranjih poslova, u vezi s prvim mjerama protiv idova, izjavio predstavniku lista Die deutsche Zeitung in Kroatien da e
155 Uz G e r m o g e n a su se, od ostalih pravoslavnih sveenika, isticali: Vaso urlan, J e r o m o n a h Platon, Serafin Kubevski, B e n j a m i n Pavlovski, Joco Cvijanovi, Miron Federer, Aleksej Borisov. (Pravoslavni k a l e n d a r n. dj., 81). Od literature usp.: . Atanackovi, n. dj., 109: D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., 119. 156 Pravoslavni kalendar, n .dj.,76. 157 D. Kai, Srbi i pravoslavlje, n. dj., zakljuuje d a j e aktivnost m a l o b r o j n i h pravoslavnih sveenika u stvaranju HPC imala vrlo slab uspjeh, jer su Srbi osjetili tendenciju i radi zatite od progona, ako su ve da mijenjaju crkvu, radije su prelazili u rimokatoliku vjeru i crkvu, nego se prikljuivali ovoj vjetakoj tvorevini. 158 Na sjednici vlade NDH o d r a n o j 2. VII 1942, u prisustvu u p a n a i stoernika, r a z m a t r a n o je pitanje n o v o o s n o v a n e HPC i k a o temeljno naelo za rad na t e r e n u istaknuto da o n a nije nasljednica S r p s k e pravoslavne crkve. (VII, Fond NDH, kut. 191, br. reg. 22/6, izvjetaj MUP-a NDH, 20. VII 1942). ,59 ACK SKJ. Zb. Okupatori i kvislinzi, br. 132, proglas od 1. V. 1942. 160 Pravoslavni kalendar, n. dj., 43.

vlada NDH uskoro rijeiti idovsko pitanje na isti nain kao to ga je rijeila njemaka vlada. On je posebno istakao da e se svom strogou nadzirati, da se rasni zakon u najskorije vrijeme striktno primijeni. 161 To je gledite uskoro zatim dobilo punu potvrdu u Pavelievoj izjavi, takoer jednom njemakom listu, da e se idovsko pitanje radikalno rijeiti prema rasnim i gospodarskim gleditima. 162 Glavne rasistike odredbe protiv Zidova donesene su ve potkraj travnja 1941. god. Temeljna je bila Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti. 163 Ona je, naime, sadravala definicije, koje su osobe arijskog, a koje nearijskog porijekla. Prema odredbi arijskog podrijetla je osoba, koja potjee od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potjeu od potomaka te zajednice izvan Europe. Odredba zatim detaljno precizira koje se osobe smatraju Zidovima. U prvom redu to su one, koje potjeu barem od troje predaka drugog koljena (djedova i baka), koji su idovi po rasi te one osobe koje imaju dva predka drugog koljena, koji su Zidovi po rasi, ali u posebnim sluajevima koje odredba detaljno precizira. U odredbi se takoer precizira, koje su osobe porijeklom Cigani. To su one osobe koje potjeu od dvaju ili vie predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi. 164 Posebnom Zakonskom odredbom o zatiti arijske krvi i asti hrvatskog naroda zabranjivalo se sklapanje braka izmeu Zidova i drugih osoba nearijskog porijekla s osobama arijskog porijekla. 166 Uskoro je pri ministarstvu unutranjih poslova osnovano tzv. Rasno politiko povjerenstvo, koje je trebalo u prvom redu da utvruje rasnu pripadnost, posebno u dvojbenim sluajevima. 166 Na poetku lipnja 1941. uslijedila je Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda. Zidovi po rasi - isticalo se u njoj ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama drutvenog, omladinskog, portskog i kulturnog ivota hrvatskog naroda uope, a napose u knjievnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalitu i filmu. 167 Iza tih odredaba slijedile su druge, koje su se prvenstveno odnosile na unitavanje ekonomskih pozicija idova. Tako je donesena odredba o redovitom poslovanju i spreavanju sabotae u privrednim poduzeima, iskljuivo uperena protiv idova, vlasnika pojedinih poduzea. Cilj joj je bio da ozakoni praksu oduzimanja idovskih poduzea pod izlikom da se u njima sprovode sabotae. Posebna je odredba odreivala otre kazne za prikrivanje idovskog imetka. 168 Ve krajem travnja 1941. osnovanje Ured za obnovu privrede, koji je jedini bio ovlaten trgovati imovinom idovskih poduzea. Na osnovu posebne odredbe, donesene poetkom lipnja 1941, svi su Zidovi morali u roku od 20 dana prijaviti spomenutom Uredu za obnovu privrede svoju imovinu, a posebno imovinu, koja je otuena u vremenu od 10. veljae 1941.169
Die deutsche Zeitung in Kroatien, 22. IV 1941. Berliner Brsezeitung, 5. V 1941. Prenio Hrvatski list, 6. V 1941. 163 Narodne novine, 30. IV 1941. 164 U p o s e b n i m u p u t a m a , koje je MUP NDH izdao p o e t k o m lipnja 1941. za sastavljanje popisa slubenika koji i m a d u nearijske predke, detaljno se n a v o d e obrasci s oznakama r a s n e pripadnosti, izraunati u postotcima. ( Narodne novine, 5. VI 1941). Istovetnost formulacija o r a s n o j pripadnosti idova i Cigana u n a r e d b i n j e m a k o g vojnog zapovjednika u Srbiji i s p o m e n u t e ustake o d r e d b e o r a s n o j pripadnosti, svjedoi o s p o m e n u t o m kopiranju. F r a g m e n t e o d r e d b e njemakog zapovjednika usp. u . Atanackovi, n. dj., 82-83. 165 Narodne novine, 30. IV 1941. 166 U o d r e d b i o osnivanju tog povjerenstva, m e u d r u g i m glavnim zadacima, istie se djelatnost na izradi prijedloga i nacrta zakona, zakonskih o d r e d a b a i n a r e d a b a , koje zasjecaju u podruje r a s n e biologije, r a s n e politike i r a s n e higijene ili eugenike. (Narodne novine, 4. VI 1941). Ovo povjerenstvo je u k i n u t o u sijenju 1942. (Hrvatski narod, 20. I 1942). 167 Narodne novine, 4. VI 1941. 168 Narodne novine, 2. V i 5. VI 1941. 169 Narodne novine, 3. V i 5. VI 1941.
162 161

Pored prikazanih, donesene su i posebne naredbe o promjeni idovskih prezimena, o noenju posebnih oznaka idova i drugim obiljejima, te o zabrani noenja hrvatskih narodnih boja i arijskih emblema. 170 Na podruju NDH bilo je nastanjeno oko 36.000 idova. 171 Teror nad njima, koji je zapoeo s prvim danima ustake vladavine, dobiva jai zamah od sredine godine i kulminira do poetka 1942. U tom razdoblju masovnih hapenja, strijeljanja i internacija, tek je manji broj idova, oko 5.000, ostao na slobodi. Meutim, nakon stanovitog zatija, koje je trajalo do proljea 1943, uslijedila su masovna hapenja i tih preostalih idova. U svibnju 1943. u samom Zagrebu uhapeno je oko 1.700, a u ostalim podrujima NDH oko 2.500 Zidova. Svi su uglavnom predani Nijemcima, tj. odvedeni u njemake logore. Tako je - prema raspoloivim podacima - od spomenutog ukupnog broja Zidova na podruju NDH, oko 28.000 bilo u njemakim i ustakim logorima ili ve pogubljeno, dok je oko 4.000 uspjelo emigrirati. Pretpostavlja se da je nakon spomenutih velikih hapenja u svibnju 1943. na slobodi ostalo oko 1.500 idova, od kojih je nekoliko stotina bilo uhapeno i ubijeno do svibnja 1945. god. 172 Od ukupnog broja osjetno najvei broj Zidova bio je pogubljen. Prema podacima Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, samo je u logorima na podruju NDH stradalo oko 25-26.000 Zidova, a tek ih se nekoliko desetina spasilo. Ukupno ih je, prema podacima iste Komisije, pogubljeno oko 85%.173 Ustaka kampanja protiv Zidova voena je pod lozinkom da u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj nema mjesta Zidovima. 174 Kakve je razmjere dobila ta kampanja pokazuje injenica da su idovi osuivani kao glavni krivci, ili meu glavnima, za svaki pa i najmanji i beznaajni izgred, s kojim nisu uope imali nikakve veze. Tako je Paveli potkraj lipnja u svojoj Izvanrednoj zakonskoj odredbi i zapovijedi, izjavio da Zidovi ire lane vijesti u svrhu uznemiravanja puanstva, te svojim poznatim spekulativnim nainima smetaju i oteavaju opskrbu puanstva, te se zbog toga kolektivno smatraju za to odgovornim i prema tome e se proti njima postupiti i spremati ih povrh kazneno-popravne odgovornosti u zatoenika zbiralita pod vedrim nebom. 175 Bio je to signal za masovna hapenja i internacije Zidova na itavom podruju NDH. 176 Zidovi su u veem broju bili upuivani u koncentracione logore, od kojih su neki bili posebno za njih osnovani. Njih su prve uzimali za taoce prilikom odmazde zbog raznih akcija protiv usta170 idovi su, naime, morali p o n o v o uzeti svoja stara p r e z i m e n a i pisati ih istim p r a v o p i s o m , kao to su ih imali do 1. XII 1918. Sve dozvole o p r o m j e n i p r e z i m e n a koje su dobili poslije tog dat u m a , tj. za vrijeme Jugoslavije, p r o g l a e n e su nevaeim. Osim toga, svi Zidovi stariji od 14 godina morali su izvan s t a n a nositi p o s e b n u o z n a k u u obliku okrugle limene ploice, ute boje, s velikim slovom Z. T a k o e r su p o s e b n e o z n a k e m o r a l e da se postave na idovskim poduzeima. (Narodne novine, 4. VI 1941.). 171 Na p o d r u j u SR Hrvatske i Srijema bilo je o k o 25.000 idova, a na p o d r u j u B o s n e i Hercegovine o k o 14.000 (Zloini faistikih o k u p a t o r a i njihovih p o m a g a a protiv Jevreja u Jugoslaviji, Beograd 1952, 61 i 64). Od toga u k u p n o g broja, na p o d r u j u N D H bilo je o k o 36.000 idova. P r e m a p o d a c i m a Elze Grin, od toga b r o j a o k o 30.000 bilo je jevrejske vjeroispovjesti i o k o 6.000 s t a n o v n i k a nejevrejske vjeroispovijesti. Grinova donosi i p o d a t a k d a j e na p o d r u j u NDH bilo i o k o 600 Zidova, koji su izbjegli u Jugoslaviju iz Treeg Reicha. (E. Grin, T e r o r nad Jevrejima u NDH, e l a b o r a t u IHRPH). O t o m e usp.: S p o m e n i c a 1919-1969, u izdanju Saveza jevrejskih o p t i n a Jugoslavije, B e o g r a d bez god. izd., 73 i d.; S p o m e n i c a - 4 0 0 godina od dolaska Jevreja u B o s n u i Hercegovinu, (1566-1966), Sarajevo bez god. izd., 205 i d. 172 173 174 175 176

E. Grin, n. dj. Zloini faistikih o k u p a t o r a , n. dj., 73 i 10. Hrvatski list, 31. VII 1941. Narodne novine, 26. VI 1941. E. Grin, n. dj.

kog reima, koje su se sve vie pojavljivale na itavom podruju NDH. Najee se pri tome dogaalo da su taoci bili pogubljeni. 177 Kakvom je brzinom tekao taj proces, najbolje pokazuje Pavelieva izjava u intervjuu Neue Ordnungu, 24. kolovoza 1941, kojom prilikom je rekao: to se tie idova, mogu vam izjaviti da e oni u najkraem roku biti konano likvidirani. Pitanje idova bilo je vrlo ozbiljne naravi. U samom Zagrebu bilo ih je 18.000; od njih je ostalo jedva 4.000, a i ovi e biti poslani na prisilni rad ili u koncentracioni logor. 178 O karakteru i oblicima ustakog terora nad Zidovima, svjedoe mnogobrojni primjeri u pojedinim mjestima na podruju NDH. U Zagrebu je u svibnju osnovana posebna ispostava Ustakog redarstva za nadzor nad idovima. Nakon izvrene evidencije oko 3.500 idova mukaraca u Zagrebu, sredinom svibnja, Hrvatski narod je dao ovaj komentar: Taj broj je zato razmjerno tako malen, jer su se morali prijaviti samo istokrvni idovi mukarci od 16 do 60 godina. Ako se uzmu u obzir poluidovi kao i idovske ene i djeca, u Zagrebu ivi preko 20.000 idova. U Sarajevu je izdana naredba da svi Zidovi moraju odmah predati radio aparate i telefone iz svojih stanova, te im ja zabranjeno posjeivanje kina. 179 Meutim, prema miljenju vojnih predstavnika, u Sarajevu je postupak ustakih vlasti prema Zidovima jo uvijek nedovoljno strog, te se zahtjeva da treba primijeniti svu strogost, prikupiti ih u koncentracione logore, prinuditi ih na prisilan rad, s njima izvoditi javne radove, uope u gradu odrediti jedan dio, gdje bi se idovi prikupili i odvojili od ostalog puanstva. 180 U Koprivnici su u srpnju uhapeni svi Zidovi, kojih je bilo oko 200, i otpremljeni u Zagreb. 181 Osobito je estok teror nad Zidovima bio u Varadinu. Hrvatski list je pisao da je Varadin prvi grad koji je oien od Zidova. 182 U svim mjestima gdje su Zidovi bili nastanjeni, atmosferu su obiljeavale svakodnevne zapljene imovine, hapenja, zabrane idovskih drutava, iskljuivanje Zidova iz svih drutava, obiljeavanja idovskih poduzea. 183 U uvjetima tako organiziranog terora, koji su ustae sprovodili uz podrku i pomo Nijemaca, mogunosti za spaavanje ivota bile su minimalne, unato poduzimanju pojedinih akcija u tom pogledu. 184 Treba spomenuti znaajnu ulogu pojedinih idovskih opina, koje su poduzimale mnogobrojne napore i u postojeim uvjetima uinile vrlo mnogo u pruanju pomoi ugroenim lanovima. Osobito se istakla idovska opina u Zagrebu, koja je jedina u Jugoslaviji
177

M. Haramina, Zloini i p r o t u j e v r e j s k e m j e r e u Zagrebu u toku II svjetskog rata, HP, 2/1961,

89-96. ' 7 e Na s a s t a n k u s Cianom u Veneciji, s r e d i n o m prosinca 1941, Paveli je izjavio da je u NDH zapoelo rjeavanje najhitnijih p r o b l e m a , na p r v o m mjestu idovskog. On je iznio p o d a t a k da od 35.000 idova, koliko ih je bilo na p o d r u j u NDH u vrijeme dolaska ustaa na vlast, sada ih n e m a vie od 12.000. (Tajni arhivi grofa Ciana, n. dj., 500).
179

Hrvatski narod, 11. V i 16. V 1941. 180 IHRPH, Fond NDH, kut. 529, dopis Zapovjednitva B o s a n s k o g divizijskog podruja, 7. VIII
18

' IHRPH, MF 7, 552-553. Hrvatski list. 31. VII 1941.

182 183

Opirnije o t o m e usp. u knjizi Zloini faistikih o k u p a t o r a , n. dj., u d r u g o m poglavlju, koje o b u h v a a prikaz o t e r o r u na p o d r u j u NDH.
184 Karakteristino je bilo organiziranje sabirnih akcija u novcu i dragocjenostima m e u Zidovima s ciljem da se tim p u t e m p o k u a j u otkupljivati ivoti. Tako je, p r e m a izjavi ustakog ministra V. Koaka, u Zagrebu jo u t o k u svibnja postojao tzv. odbor za podavanje, koji je m e u Zidovima organizirao j e d n u veu sabirnu akciju. N a v o d n o je bila s a b r a n a svota od o k o sto milijuna d i n a r a u novcu i dragocjenostima. P r e m a Koaku, j e d a n dio tog blaga p r e d a n je E. Kvaterniku. (IHRPH, MF 4, sn 430). P r e m a nekim p o d a c i m a iz Bjelovara, Zidovima je n a m e t n u t a kontribucija od 300.000 dinara, koja se ubirala za p o t r e b e n j e m a k e vojske. (IHRPH, MF 7, sn 282).

uspjela da se odri do kraja rata. 185 Osim nje, na podruju NDH su se svojom aktivnou istakle i idovske opine u Osijeku, Sarajevu i Mostaru. 186 to se tie mogunosti prekrtavanja idova na katoliku vjeru, treba istai da se to pitanje nije uope postavljalo u onom smislu kao to je to vrijedilo za Srbe. U spomenutoj okrunici od 30. srpnja 1941, gdje su dane odreenije upute u vezi s prekrtavanjem pravoslavnog stanovnitva, izriito je istaknuto da prijelaz idova na katolicizam nema nikakva utjecaja na njihov poloaj, jer je on jasno definiran u odredbi o rasnoj pripadnosti. 187 Prema tome, svi pokuaji prekrtavanja idova, do kojih je dolazilo, i kojih je u pojedinim mjestima bilo, nisu bitnije utjecali na njihov dotadanji poloaj. I ta injenica pokazuje da su Nijemci i ustae bez kolebanja ili do kraja u pogledu istrebljenja idova. Tako je i spomenuto relativno zatije u toku 1942. i do proljea 1943, bilo samo prividno. U tom razdoblju ne jenjava ustaka propaganda protiv idova. U Zagrebu je poetkom svibnja 1942. otvorena protuidovska izloba, koja je trebalo da pokae tetnost utjecaja idova u svijetu i borbu protiv njih, posebno s obzirom na rjeenje idovskog pitanja u NDH. 188 Slijedili su i dalje pozivi Zidovima da se prijavljuju vlastima, a isto tako bilo je masovnih i pojedinanih hapenja. 1 8 9 Poetkom kolovoza 1942. Predsjednitvo vlade NDH posebnom je okrunicom najavljivalo predstojeu akciju iseljavanja idova. 190 Sve su to bili nedvojbeni znaci da se totalnom unitenju Zidova posveivala izuzetna panja. To je jasno dao do znanja D. Crljen, piui sredinom 1943, i o idovskom pitanju u sklopu drutvovne preobrazbe ustake Hrvatske. Prema njemu, to je pitanje rijeeno temeljitou i upornou, koja mora teko zabrinuti sve one, iji se putevi kriaju s putevima ustake drutvovne revolucije. 191 Ustaki teror osobito je pogodio Rome, kojih je na podruju NDH, prema raspoloivim podacima, bilo oko 40.000.192 Protiv te skupine povedena je prava hajka, a osobito u toku 1942. godine. 193 Moe se rei da su u odnosu na brojno stanje svoje skupine, Cigani najvie stradali. Oni su, naime, bili gotovo potpuno poubijani, a tek ih se neznatan broj spasio. Glavnina ih je bila poubijana u jasenovakom logoru. 194 Jedna od vanih komponenata terora nad srpskim i idovskim stanovnitvom bilo je unitavanje njegove materijalne podloge. Od poetka je uslijedila vie ili manje orga185 Financijsku p o m o opini ilegalno je p r u a o vicarski konzul u Zagrebu. Opirnije o r a d u te opine usp.: S p o m e n i c a 1919-1969, n. dj., 87 i d. 186 Isto, 90 i d. 187 Usp. bilj. 136. 188 Toj izlobi je ustaka t a m p a dala veliki publicitet. (Hrvatski narod, 24. IV, 1, 3, 4, 7-10, 13, 24. V 1942). Iz Zagreba je izloba p r e n e e n a u Karlovac, Dubrovnik, Sarajevo. 189 K r a j e m s r p n j a 1942. u p u e n je poziv Zidovima u Zagrebu da se prijave RAVSIGUR-u ( Hrvatski narod 28. VII 1942), a poetkom oujka 1943. izdana je ponovna naredba. (IHRPH, Zb. letaka i proglasa NDH - 1943). Poetkom kolovoza 1942, po n a r e e n j u Nijemaca, svi Zidovi iz Sanskog Mosta o t p r e m l j e n i su u logor. (Arhiv Bos. Krajine, V. . Sana i Luka, 1942, taj. br. 508/ 42, dopis od 5. VIII 1942). U isto vrijeme je o k o 160 Zidova iz B a n j e Luke o d v e d e n o u logor Stara Gradika. (VII, Fond NDH, kut. 164, br. reg. 32/ 5). P r e m a sjeanju dr Miroslave Despot, u Zagrebu je 8. VIII 1942. uslijedilo h a p e n j e o k o 1.500 idova. (Rukopis M. Despot, dat na raspolaganje autoru).

VII, Fond NDH, kut. 164, br. reg. 32/ 5. Nova hrvatska, 2. VI 1943. 192 Zloini u logoru Jasenovac, izd. Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina okup a t o r a i njihovih pomagaa, Zagreb 1946, 48. 193 M. Peren, n. dj., 55-56. P r e m a popisu stanovnitva iz 1948. bilo je u Hrvatskoj s a m o 405, a u Bosni i Hercegovini 422 Cigana. (Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2, 376-377). 194 O t e r o r u nad Ciganima usp.: Zloini u logoru Jasenovac, n. dj.,48 id.: N. Nikoli, Jasenovaki logor, Zagreb 1948, 257 i d.; Zloini faistikih o k u p a t o r a , n. dj., 110; M. Peren, n. dj., 55-56; V. iftar, Cigani - Minulost v sedanjosti, M u r s k a Sobota 1970, 101-102.
191

190

nizirana akcija za slamanje dotadanje ekonomske moi srpskog i idovskog kapitala. Tobonje zakonsko opravdanje te akcije, kao postupka u cilju podizanja hrvatske nacionalne privrede, dobilo je odmah svoje pravo lice i prvenstveno se ogledalo u beskrupuloznoj pljaki srpskog i idovskog imetka. Za voenje spomenute politike osnovane su i posebne ustanove: Ured za obnovu privrede, Dravno ravnateljstvo za ponovu i Dravno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu. 196 Te su ustanove trebalo da budu nosioci i realizatori politike podravljenja srpske i idovske imovine. Meutim, u tom procesu prisvajanja srpske i idovske imovine, jo prvih dana ustake vladavine karakterizira pljaka bilo pojedinaca bilo grupa ustaa. Tako je taj proces imao dva kolosijeka. S jedne strane, bilo je to prisvajanje imovine Srba i idova na osnovu posebnih zakonskih odredbi, 1 9 6 koja se kvalificira kao dravno vlasnitvo NDH, a s druge strane, tobonje nezakonito prisvajanje. Premda je taj drugi kolosijek bio, navodno nezakonit, u samoj praksi on je bio osjetno znaajniji faktor od prvoga. Intervencija drave bila je tek formalna. Zanimljivo je konstatirati d a j e u pogledu zakonskog prisvajanja idovske imovine donesena posebna odredba o podravljenju tek krajem listopada 1942, to jasno ukazuje na karakter dotadanje prakse. Donoenje te odredbe bio je u stvari pokuaj da se dotadanja praksa poglavito nezakonitog prisvajanja, bar donekle obuzda u korist drave. 197 Pljaka idovskog i srpskog imetka na podruju NDH, osobito u veim gradovima, poprimila je upravo drastine razmjere i oblike, jer se, s j e d n e strane, radilo o prisvajanju velikih privrednih poduzea, zgrada i druge imovine, a s druge, o mnogobrojnim sukobima meu samim ustaama izazvanima beskrupuloznim prisvajanjem tih objekata. To je u prvom redu bilo karakteristino za visoke ustake funkcionere, ali su se i ostali ustae koristili nastalom situacijom, i pljakali za osobnu korist. Tako se stvarao itav jedan novi sloj, a steena ekonomska podloga postala je znaajan faktor jaanja politikog utjecaja pojedinaca, koji je bio utoliko vei, ukoliko je i opljakana imovina bila znatnija. U trci za prisvajanjem srpske i idovske imovine, doli su do izraaja interesi i ambicije i pojedinih saveza i drutava na ijim elima su se nalazile grupe poznatijih ustaa. Tako su ve u travnju 1941. Hrvatski radniki savez i Savez hrvatskih privatnih namjetenika poduzeli akciju da preuzmu nadzor nad prisvojenim poduzeima. Na zajednikoj skuptini HRS-a i SHPN-a, 19. travnja 1941. zakljueno je, uz ostalo, ovo: 1. da se u sva idovska, srpska, slovenska, te po potrebi i u ostala poduzea, postave povjerenici; 2. da se organizira poslovni odbor koji e predlagati povjerenike; 3. da se na prijedlog povjerenika mogu staviti u kuni pritvor vlasnici poduzea i njihovi poslovoe; 4. da e HRS i SHPN u tim poslovima suraivati s ustakim stoerima i drugim pouzdanim osobama. I Hrvatski radia u Zagrebu ukljuio se u akciju prisvajanja srpske i idovske imovine, a pod parolom d a j e nuna posljedica preuzimanja vlasti i preuzimanje cjelokupne privrede u hrvatske ruke. Istiui kako osjea svojom dunou da za vremena pripremi sve za veliku akciju preuzimanja privrede u hrvatske ruke, uprava Hrvatskog radieu Zagrebu pozvala je, potkraj lipnja 1941, sve svoje pitomce, lanove Privredne omladine i ostale Hrvate pomonike raznih privrednih struka, sa stanom u Zagrebu i diljem cijele drave, koji se osjeaju sposobnim, da bi mogli doi u obzir kod preuzimanja nacionaliziranih privrednih poduzea (.. .).198 Sline tenje pokazala je i Napretkova zadruga, sa sjeditem u Sarajevu.
Usp. F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka NDH, n. dj., 210 i d. Usp. L. Kobsa, O organizaciji ustakog a p a r a t a vlasti za p r o v o e n j e t e r o r a u tzv. NDH, zbornik: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji n. dj., 233-234. ,97 Narodne novine, 30. X 1942. 198 F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka NDH, n. dj., 210 i d.
196 195

Potkraj travnja 1941, u okviru Ministarstva narodnog gospodarstva, organiziranje spomenuti Ured za obnovu privrede, koji je trebalo da od tada jedini ima pravo postavljanja povjerenika i trgovanja prisvojenom imovinom. Nakon dva mjeseca taj je Ured ukinut, a njegove kompetencije je preuzelo novostvoreno Dravno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu. 199 To je Ravnateljstvo u prvom redu preuzelo sva ovlatenja oko trgovine sa idovskim imetkom, pa je u praksi najee nazivano idovska ponova. Sredinom rujna 1941, ovoje Ravnateljstvo spojeno sa spomenutim Dravnim ravnateljstvom za ponovu, ovlatenim za pitanja iseljavanja i imovine Srba. 200 Od tada postoji jedinstvena ustanova Dravno ravnateljstvo za ponovu, koje djeluje do kraja 1941, kada je ukinuto a njegove poslove preuzelo je Ministarstvo dravne riznice (financija). 201 Nakon pljake, u NDH se pojavila trgovina idovskom i srpskom imovinom, i vodila se sve do kraja rata. Ta je trgovina poprimila velike razmjere, a u nju su se ukljuivale razliite ustanove i pojedinci, s neprikrivenom tenjom za bogaenjem i pljakom. Tu injenicu nije moglo izbjei Ministarstvo dravne riznice u svojim izvjetajima i analizama o stanju srpske i idovske imovine. Zainteresirano u prvom redu da se to vie prisvojene imovine sauva za dravu, ministarstvo se osobito alilo na nestrunost mnogobrojnih komisija, koje su u ime pojedinih ustanova vrile procjenu te imovine. U tom poslu prvenstveno je dolazila do izraaja samovolja pojedinaca, koja je ila na ruku privatnim interesima pravei itavu trgovinu mimo ikakva utjecaja ministarstva. 202 Svakako, to je najvie dolo do izraaja u Zagrebu, gdje je i bila najvea koncentracija srpskog i idovskog kapitala. Ministarstvo se posebno alilo da nema nikakva utjecaja u talijanskoj okupiranoj zoni. Radilo se zapravo o ve istaknutoj taktici Talijana, koja se ogledala u zatiti Srba i idova. Brojani podaci ministarstva ukazuju na opseg itave trgovine, a ujedno i na njen karakter. Da su pljakake tendencije davale glavni ton, pokazuje, meu ostalim, i injenica da su se ambicije pojedinaca preteno zadovoljavale prisvajanjem pokretnog imetka i manjih poduzea, bez tenje za njihovim daljnjim razvijanjem. 203 Premda nema potpunijih podataka o opsegu podravljene imovine Srba i Zidova na podruju NDH, ipak oni globalni s kojima raspolaemo, mogu posluiti kao vani pokazatelji. Prema proraunu Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, vrijednost opljakane idovske imovine iznosila je ukupno vie od 25 milijardi predratnih dinara po paritetu iz 1939. god. 204 Nema, meutim, takvih globalnih podataka za vrijednost prisvojene srpske imovine. Ostali konkretniji podaci, koji se odnose zajedno na imovinu Srba i Zidova, daju bar donekle uvid u neke pojedinosti. 205
199 Narodne novine, 3. V i 8. VII 1941. 200 Narodne novine, 16. IX 1941. U praksi su oba ravnateljstva imala iste zadatke i kako su se u pogledu nadlenosti sukobljavali, dolo je do njihova spajanja. (AH. Fond Sabora NDH, zapisnik V sjednice Stalnog o d b o r a za riznike poslove, 16. IV 1942). 201 Narodne novine, 31. XII 1941. Umjesto spomenutog Ravnateljstva za ponovu o s n o v a n j e u tom ministarstvu Ured za podravljeni imetak. (AH, Fond Sabora NDH, dok. kao u bilj. 200). 202 Prema podatku V. Koaka pod kontrolom Ravnateljstva za ponovu nalazila se imovina u vrijednosti od oko 5-6 milijardi predratnih dinara, dok su pokretnine u najveoj veini bile popljakane, te do Ponove nisu ni dole. Dragocjenosti je dolo u vrijednosti cca 3-4 milijuna, a ostalih pokretnina u vrijednosti do daljnjih 5-6 milijuna predratnih dinara. (IHRPH, MF 4, sn 430). 203 AH, Fond Sabora NDH, Zapisnik sjednice Odbora za riznike poslove, 16. IV 1942, neregis. 204 Poslije rata je, p r e m a procjeni strunjaka, utvrena vrijednost zateene imovine na oko 6 milijardi, pa p r e m a tome, efektivna teta iznosi oko 20 milijardi. ( E. Grin n. dj.,). 205 Prema procjeni Ministarstva dravne riznice, na podruju NDH, podravljeno je od idovske i srpske imovine oko 60 industrijskih poduzea; oko 2.600-2.700 trgovina; veih gospodarskih posjeda u u k u p n o j povrini od preko 10.000 jutara, tj. bez mnogobrojnih manjih posjeda. Bez sum-

Koncentracioni

logori

Osnivanje koncentracionih logora na podruju NDH bilo je najue povezano sa sprovoenjem terora. Svakako je masovnim hapenjima Srba, idova i Cigana stvaranje logora bilo neposrednom posljedicom, ali ti logori uskoro postaju mjesta internacije i zatoenja i svih drugih, okvalificiranih kao neprijatelji ustakog reima. Prema tome, logori u NDH postaju institucija terora i prema Hrvatima i Muslimanima. Najprije je osnivanje logora i nadzor nad njima bio u nadlenosti Ustake nadzorne slube, kojoj se na elu nalazio Eugen Kvaternik. Njemu su bili podreeni svi organi redarstva, orunitva, mjesnih zapovjednitava, te uope svih dravnih samoupravnih organa. 206 Tim je inom zapoelo stvaranje golemog policijskog aparata NDH, koji e se ubrzo razgranati u niz raznovrsnih organizacija i slubi. E. Kvaternik je ujedno bio i ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR), osnovanog poetkom svibnja 1941. U odredbi o osnivanju RAVSIGUR-a istie se, da je to uinjeno zbog potrebe uvoenja jedinstvene organizacije u djelatnosti svih policijskih organa u NDH 207 RAVSIGUR je bio poseban odjel u Ministarstvu unutranjih poslova NDH, a sastojao se od devet odsjeka, meu kojima su bili najvaniji odsjeci za politika pitanja i za javnu sigurnost. 208 UNS i RAVSIGUR bile su ustanove koje su u stvari imale jedine kompetenciju u pogledu osnivanja logora i slanja uhapenih osoba u njih. Poslije ukidanja UNS-a, u sijenju 1943, RAVSIGUR e biti glavni nosilac tih kompetencija. Niz funkcionera UNS-a i RAVSIGUR-a, ija e djelatnost biti prvenstveno vezana uz pitanja logora, bili su glavni Pavelievi ljudi u organizaciji i sprovoenju itavog sistema terora. Po svojim neuvenim zlodjelima, njihova imena su ubrzo postala pojam straha i zastraivanja u narodu. 2 0 9 Prva faza u stvaranju sistema ustakih logora, bilo je osnivanje tzv. sabiralita, poznatijih i pod drugim imenima: sabirni logori, iseljeniki logori, zbiralita. To su zapravo bila mjesta privremenog boravka uhapenih, mahom Srba, odakle su se vrile deportacije. Bilo ih je u raznim podrujima, a najpoznatiji i najvei su bili u Capragu kod Siska, te logori u Bjelovaru i Slav. Poegi. 210 Druga faza, koja je vremenski tekla sa prvom, bilo je podizanje koncentracionih logora, tj. poznatih logora smrti. Prvi je bio osnovan logor Danica, kod Koprivnice.
nje je bilo vie tisua zgrada, od kojih u s a m o m Zagrebu o k o 1.000. P r e m a j e d n o m popisu iz listop a d a 1944. b r o j podravljenih trgovina i drugih radionica (trgovine mjeovite robe, trafike, knjiare, gostionice, stolarske radionice, staklarske radionice, m a n u f a k t u r e , konfekcije, apoteke, knjigovenice, pilane, hoteli, galanterije, eljeznarije, limarije, brijanice, tiskare, mlinovi, koare) u pojedinim veim m j e s t i m a na p o d r u j u NDH bio je ovaj: B a n j a Luka 57, Biha 60, Koprivnica 40, Osijek 196, Sarajevo 384, Sl.Brod 37, Travnik 30, Varadin 36, Vinkovci 62, Vukovar 39, Zagreb 773. (AH, Fond S a b o r a NDH, zapisnici O d b o r a za riznike poslove, 16. IV i 8. V 1942; IHRPH, Fond NDH, kut. 137, Popis podravljene imovine, 24. X 1944, i kut. 520, Popis podravljenih n e k r e t n i n a u Zagrebu, k r a j e m 1944).
206 Broura: Uskrs Drave Hrvatske, Zagreb 1942. U UNS-u je postojao posebni Ured III, koji je n e p o s r e d n o r u k o v o d i o k o n c e n t r a c i o n i m logorima. 207 Narodne novine, 7.V 1941. Kvaternik je bio ravnatelj RAVSIGUR-a do listopada 1942, a od tada do k r a j a te godine Ljudevit Z i m p e r m a n n . Poslije njega, t u j e funkciju p r e u z e o Filip Crvenkovi, a od jeseni 1943. Milutin Juri. Od p o e t k a r u j n a 1944. do sloma NDH, ravnatelj RAVSIGUR-a bio je Erich Lisak. 208 Narodne novine, 20.V 1941. Bilo je o s n o v a n o i p o s e b n o Ustako redarstvo na elu sa Boidarom Cerovskim. ( Hrvatski narod, 4. VI 1941). 209 M e u n j i m a su se p o s e b n o isticali ovi: Eugen Dido Kvaternik, Vjekoslav Luburi, J u c o Rukavina, Boidar Cerovski, Viktor Tomi, Erich Lisak, Ljubo Milo, Mijo Babi, Viktor Gutic, Ivo Hereni, Miroslav Filipovi Majstorovi, Ivica Matkovi, Ivica Brkljai, Hinko Picilli, J a k o b Dzal. 2,0 Opirnije o t o m e usp. M. Peren, n. dj., 29-36.

U nj su od 29. travnja upuivani transporti zatoenika, najvie Srba, zatim idova te stanovit broj Hrvata. Prema nekim podacima, kiy/ taj logor je prolo preko 5.000 zatoenika, a u njemu se konstantno nalazila polovica toga broja. Logor je ukinut u j e s e n 1941. god. Iz njega su, meutim, jo u lipnju i srpnju 1941. otpremljeni Srbi i Zidovi u logor Jadovno kod Gospia, gdje su bili pogubljeni. 211 Zatoenici Hrvati otpremljeni su kasnije u Staru Gradiku i Jasenovac. Logor Jadovno, kraj Gospia organiziran u lipnju, bio je prvi u kojemu su se obavljala masovna pogubljenja zatoenika, Srba i Zidova. Ustae su svakodnevno dovodili zatoenike u velikim grupama u Gospi, a odatle u Jadovno, gdje su ih ubijali i bacali u oblinje duboke ponore. Meu pogubljenima bilo je i vie komunista. 212 Prema raspoloivim podacima, u Jadovnu je pogubljeno oko 35.000 ljudi. Logor je ukinut u kolovozu 1941. U ljetnjim mjesecima 1941. postojao je koncentracioni logor za idove i Srbe na otoku Pagu. U nj su dovoeni zatoenici iz sabirnog logora u Gospiu. I u tom su logoru bila obavljana masovna pogubljenja, a u vrijeme likvidacije logora, sredinom kolovoza, otpremljeno je oko 3.000 Srba u Jadovno, a posljednja grupa od oko 450 Zidova u Kruicu (ene), Jadovno i Jasenovac (mukarci). Logor u Kruici, kraj Travnika, postojao je u priblino isto vrijeme, a u njemu su uglavnom bili zatoeni ene i djeca, ponajvie idovi. Od rujna 1941. do jeseni 1942. postojao je koncentracioni logor u Loborgradu, nedaleko od Zlatar Bistrice u Hrvatskom Zagorju. U njemu je, pored jednog broja Srpkinja, bilo zatoeno oko 1.300 idovki, veinom prebaenih iz Kruice, zajedno s djecom. Nakon ukidanja logora, zatoenice su poslane u logor Ovviegim. U prosincu 1941. osnovan je logor u akovu, namijenjen prvenstveno idovskim enama i djeci, kojih je bilo oko 3.000. Od njih je velik broj bio pogubljen. U srpnju 1942. logor je ukinut, a preostali zatvorenici odvedeni u Jasenovac. U lipnju 1942. osnovan je privremeno logor Tenje, u Osijeku. U njemu su bili zatoeni gotovo svi preostali idovi ba tada i pohapeni u Osijeku, te nekim drugim slavonskim mjestima, a bilo je zatoeno oko 3.000 osoba. Sredinom kolovoza zapoela je njihova likvidacija, uglavnom u Oswiecim i Jasenovac. Poetkom kolovoza 1942. osnovan je logor u Sisku. U nj je doveden dio srpskog stanovnitva s Kozare, zarobljen poslije njemako-ustake ofenzive. Bili su to uglavnom starci, ene i djeca. Posebno se izdvajao logor za djecu, odvajanu od roditelja. Grupe starijih zatoenika upuivane su odatle u Jasenovac i Staru Gradiku. Glavni i najvei logori u NDH bili su u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Jasenovaki logor poinje se formirati od ljeta 1941, kada ustae dovode prve grupe Srba i Zidova (Logor br. I). Daljnjim pristizanjem zatoenika logor se ubrzano iri (Logor br. II). Od studenog 1941. logor se jo vie poveava (Logor br. III te Logor br. IV). Time je Jasenovac dobio svoju pravu fizionomiju, postavi najvei koncentracioni i likvidacioni logor i muilite svih nepoudnih osoba, koje je reim hapsio i ubijao bez razlike na njihovu nacionalnost. To je jasno dolo do izraaja u Pavelievoj Zakonskoj odredbi o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore, u kojoj se, meu ostalim, navodi ovo: Nepoudne osobe, koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskoga naroda ili tekovine oslobodilake borbe hrvatskog ustakog pokreta, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne i radne logore. 213 Kroz jasenovaki logor prolaze deseci tisua ljudi, veinom
211 P o s e b n o m n a r e d b o m E. Kvaternika, 8. VII 1941, n a r e e n o je da se zatoenici vie ne upuuju u logor Danica. (VII, Fond. NDH, kut. 189, br. reg. 1 2 / 1 ) . 2,2 RAVSIGUR je 15. VII izdao n a r e d b u po kojoj valja o d m a h otpoeti sa p r i t v o r o m svih S r b a i idova koji su i malo poznati kao komunisti. Valja poeti p o s t e p e n o i faktiki pritvarati i otpremati u zbirni logor Gospi S r b e iz pojedinih tako zvanih pravoslavnih otoka, tj. specijalno paziti na to da b u d u financijalno jai i intelektualno. (Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, n. dj., knj. 1,

60-61).
213

Narodne novine, 26. XI 1941.

pogubljenim u bezbrojnim pokoljima to su se ondje inili. 214 Istog je karaktera bio i koncentracioni logor u Staroj Gradiki, formiran na mjestu dotadanjeg kaznenog zavoda. 215 U njemu su osobito obavljani pokolji ena i djece. 216

POKUAJI STVARANJA POLITIKIH OSLONACA USTAKOG REIMA

Ocjene Nijemaca

i Talijana

mogunostima jaanja

ustakog

reima

U okviru napora ustakog reima za stvaranje i uvrenje vlastite politike osnovice, postavljalo se kao vrlo znaajna zadaa stvaranje oslonca u pojedinim socijalnim skupinama i institucijama, koje su imale vano mjesto i ulogu u predratnom javnom drutveno-politikom i kulturnom ivotu. Rije je o grupacijama i ustanovama, iju su djelatnost ustae ocijenili kao pozitivnu u dotadanjem nacionalnom razvoju hrvatskog naroda, pri emu se mislilo i na Muslimane. Ovdje treba ujedno konstatirati d a j e Paveli u lipnju 1941. potpisao odredbu o zabrani djelovanja svih politikih drutava na podruju NDH, pri emu se misli na sve bive politike stranke i njihove drutvene tvorevine (zatite, sloge, ogranci, itaonice itd) kao i sva udruenja (korporacije), koja pod krinkom humane, kulturne, sportske ili druge svrhe promiu ciljeve kojega god biveg politikog naziranja ili pravca, koji je protivan ustrojstvu i tenjama Nezavisne Drave Hrvatske. 217 U pogledu politikih drutava koja, prema ocjeni Pavelia, rade na istim ciljevima kao i Hrvatski ustaki pokret , izdana je posebna odredba po kojoj ta drutva imaju unii u Ustaki pokret, a njihovo lanstvo ima se svrstati u Ustaku organizaciju. 218 Prema tome, politika taktika ustakog vodstva ila je za tim da se stvara oslonac u redovima pojedinih bivih graanskih stranaka i grupacija time to se njihov dotadanji status ukida a na lanstvo ini pritisak da se organizira u ustakom pokretu. To se u prvom redu odnosilo na Hrvatsku seljaku stranku, kao najutjecajniju graansku politiku snagu u Hrvatskoj, jer je ustako vodstvo osobito teilo da ustaki pokret omasovi ukljuivanjem lanstva i pristaa
214 U Jasenovcu je pogubljen d a l e k o najvei b r o j ljudi u NDH - nekoliko stotina tisua. P r e m a p o d a t k u Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina o k u p a t o r a i njihovih pomagaa, ra u n a se da se taj b r o j k r e e o k o 500-600.000. (Zloini u logoru Jasenovac, n. dj., 38). Istraivanja grobinog kompleksa, koja vri S p o m e n - p o d r u j e Jasenovac, utvrdila su d a j e na dosad ispitanom prostoru od 57.000 m 2 p o k o p a n o p r e k o 360.000 pogubljenih zatoenika. Podatke o t o m e donosi R.Trivuni, u brouri: Jasenovac i jasenovaki logori, Jasenovac 1974. Autor zakljuuje: Na osnovi p r o s t o r n i h indikatora i tvrdnji preivjelih zatoenika, broj od 700.000 unitenih Ijudi-zatoenika je vrlo realan. (16). 215 U ustakim d o k u m e n t i m a logor u Staroj Gradiki s p o m i n j e se i kao Logor br. V. (Zloini u logoru Jasenovac, n. dj., 4). 2 6 ' P r e m d a o u s t a k o m t e r o r u postoji relativno znatna literatura, t r e b a istai d a j e ta problem a t i k a jo n e d o v o l j n o istraena, pa e tek daljnja sistematska p r o u a v a n j a omoguiti potpuniji uvid u nju. Postojea literatura p r e t e n o je publicistika i m e m o a r s k o g karaktera. Pri t o m e t r e b a ukazati i na p o s t o j a n j e nekoliko publikacija u izdanju dravne, zemaljskih i okrunih komisija za utvrivanje zloina o k u p a t o r a i njihovih pomagaa, koje imaju znatnu izvornu vrijednost. Popis ostale literature o ovoj problematici vidi u M. Peren, n. dj., 179-181, i L. Kobsa, n. dj., 223. 2.7 U o d r e d b i se p o s e b n o navodi da se zabrana ne odnosi na ustanove prijateljskih drava, pri e m u se misli na N j e m a k u i Italiju. (VII, Fond NDH, kut. 180, br. reg. 53/3, dopis MUP-a NDH, 11. VI 1941). 2.8 Hrvatski narod, 24. VI 1941.

bive HSS. Slina taktika se nastojala primjenjivati prema pristaama bive JMO, iako ne u takvom stupnju kao prema HSS. U pogledu pojedinih ustanova tradicionalnog znaenja, taktika ustakog vodstva ila je za tim da im odredi mjesto i ulogu na novim temeljima ct okviru ustakog sistema. Posebno mjesto i panja pridavali su se poloaju i ulozi rimokatolike crkve. U prikazu napora ustakog vodstva da se stvaraju praktini politiki oslonci - koji bi trebalo da budu dokaz prijemljivosti ideologije i politike ustatva u hrvatskom narodu kao i potvrda unutranje politike stabilnosti NDH - treba najprije ukazati na prve ocjene to sii ih u tom pogledu davali predstavnici okupacionih sila Treeg Reicha i Italije u NDH, a koje su se temeljile na analizi i sagledavanju razvoja konkretne situacije. Jo od poetka i jedna i druga strana uoavaju stvarnu poziciju Pavelia i njegova najueg kruga, kao politikog vrha u NDH. I Nijemci i Talijani pokazivali su skrajnju obazrivosj prema Paveliu, kao svom izravnom eksponentu, dakako, iz niza razloga koji u nvHtjgoemu i nisu bili zajedniki. Pavelieva zadaa da radi na podizanju i uvrenju ustakog reima a time istodobno i na zatiti i njemakih i talijanskih interesa, ocjenjivana je i u Berlinu i u Rimu kao vrlo teka i odgovorna, pa su i njegove postupke pratili s posebnom panjom; osnovni kriterij za ocjenu Nijemaca i Talijana bio je ba u tome, koliko su ti postupci pridonosili ostvarenju date zadae. Prema tome, sve ono to je ilo u prilog takvom stavu, moglo je samo dobiti punu podrku i opravdanje, bez obzira na primjenjivane metode i oblike. S druge strane, ako razliite metode i postupci - od politike propagande do masovnih fizikih nasilja - nisu pridonosili ostvarenju osnovne zadae, onda se u odreenim momentima ba u njima traio uzrok neuspjeha. Ve krajem travnja 1941. Talijani ocjenjuju d a j e u NDH uveden policijski reim terora, koji hapenjima i internacijama pogaa najbezopasnije ljude. Uzrok tome oni nalaze u postupcima najbliih Pavelievih suradnika, jer je on okruen politiki nedoraslim ljudima, spremnijim da vre line osvete nego da vladaju zemljom ili da pomau efu novog reima u njegovom ne ba lakom zadatku. To su nespremni ljudi koji nemaju za sobom nikakvu politiku ili upravnu karijeru, koji ne znaju nita i koji su zaslepljeni vlau i irokim ovlaenjima koja im je dao Paveli. Karakteristini su i prvi talijanski dojmovi o stvarnoj snazi i politikom utjecaju ustakog pokreta, kao politike stranke koja je nosilac vlasti. Ozbiljni i pravi Hrvati, pa i oni koji su van ranijih i sadanjih politikih borbi, Pavelia i njegovu bednu partiju smatraju sasvim vetakom tvorevinom, koja ni po emu nije odraz ni hrvatskog duha, niti ubeenja, s obzirom da je Pavelieva partija, od' etiri i po miliona Hrvata, imala najvie 20-30 hiljada pristalica. 219 Bez obzira koliko su pouzdani ovi brojani podaci, tj. kako se dolo do njih, oni su vrlo indikativni za razumijevanje stvarnog politikog raspoloenja i prema ustakom reimu i prema okupacionim silama, a injenica da potjeu od maksimalno zainteresirane strane, to jo vie potvruje. Uostalom, gotovo u isto vrijeme, sline su procjene dali i Nijemci. 220 Istiui te momente i Nijemci i Talijani su ukazivali na vrlo ozbiljne simptome ope nesigurnosti i dezorganizacije itavog politikog sistema. Pored isticanja karaktera i posljedica terora koji se provodi nad Srbima i idovima, obje strane su ukazivale i na nesigurnost Hrvata i njihov otvoreni zazor prema ustakom reimu. U jednom svom izvjetaju iz srpnja 1941, general Glaise navodi kako je upozorio Pavelia da pretjerivanja i raspojasanost ustaa ne tedi takoe ni Hrvate, tako d a j e itava zemlja (...) obuhvaena
219 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 31-32, izvjetaj M. Zuccolina od 29. IV 1941. o politikoj situaciji u NDH. 220 Glaiseov povjerenik Haeffner, u svom izvjetaju od 14. VI 1941, u k o j e m govori o najaktuelnijim p r o b l e m i m a NDH, navodi p o d a t a k da ustaki reim ima oko 40.000 pristaa, tj. 0,6% stanovnitva NDH. (VII, NAV-N-T-501, 265/000335-340).

osjeajem teke pravne nesigurnosti. 221 U iduem izvjetaju, nekoliko dana kasnije, on ustaku revoluciju oznaava kao najkrvaviju i najuasniju. Pri tome, on polazi od potrebe opravdanosti provoenja ustakog terora, ali izraava bojazan da on ne izgubi svoj osnovni cilj i da se obrne u nezakonitost. Za to upozorenje on istie da se odnosi ne samo na pitanje Srba, nego ak i na Hrvate jer se u NDH ni jedan ovjek vie ne osjea sigurnim 222 Poseban su peat politikom raspoloenju u NDH davale one Pavelieve manifestacije, koje su otvoreno prikazivale da je izravan eksponent talijanskih i njemakih interesa. Mjere to su ih Paveli i vlada NDH poduzimali u tom pravcu, a koje su javne isticane i objanjavane kao izraz volje hrvatskog naroda, imale su potpuno suprotan efekat. Vrhunac je u tom pogledu dosegnut sklapanjem Rimskih ugovora. Uz mnoge, ve navedene momente, koji su utjecali na sve vidljivije politiko neraspoloenje hrvatskog stanovnitva prema ustakom reimu i Paveliu, uz sprovoenje masovnog terora, Rimski ugovori su bili drugi znaajan faktor koji je utjecao na stupanj tog neraspoloenja. Ta dva faktora su zapravo u punoj mjeri javno razotkrila pravu Pavelievu ulogu i njegove osobne ambicije, kao i uope karakter ustakog pokreta i poloaj NDH kao tvorevine posebnih okolnosti i trenutka. Dok je teror, provoen u masovnim razmjerima, pokazivao potpun unutranji politiki slom Pavelieve politike, javna kapitulacija pred Mussolinijem bila je dokaz vanjsko-politikog debakla. Drugim rijeima, prvi je faktor bio jasan pokazatelj nedostatka unutranjeg oslonca ustakom reimu, a drugi, nedvojben znak njegove iskljuive ovisnosti o onima koji su ga omoguili. Valja istai da nepovoljan odjek u hrvatskom narodu zbog sklapanja Rimskih ugovora, nije predstavljao iznenaenje. To su Talijani posebno spominjali jo krajem travnja, razmatrajui druge momente, koji su otkrivali politiko neraspoloenje naroda u NDH i nestabilnost ustakog reima. Reeno je da ... neprijateljstvo Hrvata prema Italiji raste iz dana u dan; kipti od neprijateljskih oseanja, a duboko neraspoloenje koje vlada u svim slojevima stanovnitva svaki as preti da poprimi mnogo vee razmere. Kao glavni razlog ukazuje se na injenicu da meu Hrvatima vlada opte miljenje da e Dalmacija biti deo Italije i da e hrvatske nade, podrane stalnim Pavelievim i Kvaternikovim obeanjima da e stvoriti slobodnu Hrvatsku, u kojoj e biti sve pokrajine nastanjene Hrvatima, pasti pred zahtevima Italije da prisvoji dalmatinsku teritoriju. Prikazujui politiku i ekonomsku situaciju u NDH, potkraj lipnja 1941, talijanska vrhovna komanda naglaava d a j e u NDH dolo do snanog negodovanja protiv ustake vlade, kojaje ocenjena kao suvie snishodljiva prema Rimu, te d a j e uspjeh Talijana, krunisan Rimskim ugovorima, uticao da se brzo zaboravi da je Hrvatska nastala vie nastojanjem i zaslugom Osovine nego sopstvenim trudom. Svakako - zakljuuje se nezadovoljstvo je duboko, jer je opte miljenje, d a j e Italija oduzela Hrvatskoj teritorije koje joj pripadaju. 2 2 3 Zazor stanovnitva prema njemakom okupatoru mogao je doi do izraaja i zbog posebnog poloaja, koji je Njemaka narodna skupina dobila u NDH. Od u k u p n o preko pola milijuna Nijemaca u Jugoslaviji prije rata, na teritoriju NDH bilo ih je oko 180.000. U njemakoj skupini su u godinama uoi sloma Jugoslavije sve vie dolazile do izraaja pronacistike snage, a od travnja 1941, one su se organizirano i slubeno stavile u slubu okupatora. Paveli i ustaki reim bili su od prvog asa vidljivo naklonjeni prema njima. U istonoj Slavoniji i Srijemu, gdje su domai Nijemci u NDH bili uglavnom koncentrirani, njemaki predstavnici davali su ustaama vidljivu podrku prilikom uspostavlja221 222 223

VII, NAV-N-T-312, 470/8059961-4, izvjetaj 10. VII 1941. VII, NAV-N-T-501, 264/1165-7, izvjetaj 19. VII 1941. Kao u bilj. 219, str. 33 i 99 (izvjetaj od 26. VI 1941).

nja reima. Nijemac Jakob Elicker postavljen je za velikog upana u Vukovaru. Vodei krugovi Njemake narodne skupine takvom su politikom prvenstveno teili da to vie iskoriste nastalu situaciju i isposluju to nezavisniji i utjecajniji poloaj. Konkretan korak dalje u tom pogledu oznaavala je Pavelieva odredba, lipnja 1941, o privremenom pravnom poloaju Njemake narodne skupine u NDH. Prema toj odredbi, Njemaka narodna skupina, obuhvaajui sve Nijemce - izuzev onih koji imaju njemako dravljanstvo - ini naroiti sastavni dio NDH, te kao takva uiva neogranieno pravo djelovanja na politikom, kulturnom, privrednom i upravnom podruju. Uslijedile su zatim i druge odredbe, kojima se definirao poseban poloaj Njemake narodne skupine u NDH (odredbe i dekreti o stvaranju posebnih vojnih jedinica, o njemakom kolstvu, 0 upotrebi njemakog jezika, o inovnicima u javnoj slubi i dr.). Sve su one afirmirale tendenciju da Njemaka narodna skupina u NDH dobije povlaten poloaj. 224 Ustaki reim i Hrvatska seljaka stranka

Nastojei da stvori iru politiku osnovicu reima u NDH, ustako vodstvo se ubrzo suoilo s veim ili manjim politikim utjecajem pojedinih snaga i faktora u raznim drutvenim grupacijama, ustanovama, organizacijama itd. Formalna zabrana politikih stranaka, te pojedinih ustanova i organizacija, kao i mnogobrojne druge mjere u tom pogledu, ubrzo su pokazale da nisu otvarale vrata nesmetanom irenju utjecaja ustakog pokreta. Njihovu se stvarnom osvajanju trebalo pristupiti i putem politiko-ideolokog obraunavanja s tim snagama i faktorima. U ve prikazanoj atmosferi otvorenog politikog neraspoloenja i sve veeg zazora prema ustakom reimu, takva akcija pokazala je - kao i druga praktino-politika sredstva - svu nemo novih nosilaca vlasti da ojaaju vlastiti utjecaj, kako su to predviali i eljeli. Odnosi prema bivoj Hrvatskoj seljakoj stranci pokazali su se najsloenijima. Iako je HSS - sagledavajui je u najirem smislu rijei i kao bivu politiku stranku i kao seljaki pokret - sa svojim rukovodstvom, na elu s Maekom, bio zahvaen vidljivom horizontalnom i vertikalnom politikom diferencijacijom, pri emu je bila snanije prisutna i desna tendencija, te iako je sam Maek svojom izjavom od 10. travnja formalno inicirao pravac daljnjeg ponaanja HSS-a, ipak se, ve od prvih dana postojanja NDH, pokazalo da proces raslojavanja te stranke za kakav su ustae bili zainteresirani, nee ii onako kako su zamiljali. Ovdje valja primijetiti da predstavnici one struje HSS, koja se priklonila ustakom pokretu, nisu inili najutjecajniju grupaciju. Sam vrh HSS-a bio je orijentiran u drugom pravcu, tj. u nastavljanju dotadanje politike iji je nosilac bila jugoslavenska vlada u izbjeglitvu, a u kojoj je HSS bila zastupljena prvenstveno Krnjeviem i ubaiem. To je bila taktika s kojom se ba Maek suglaavao i kojoj je on sam bio inicijator. Maek je oito svojom izjavom o podrci HSS-a ustakom reimu, koja je naelno bila suprotna spomenutoj taktici, svakako imao pred oima i drugi cilj. Mislio je, naime, da e verbalna podrka utjecati da se HSS odri kao cjelinu, tj. da e tako moi izbjei vee potrese i otriju unutranju politiku diferencijaciju. Trebalo je da tome osobno pridonese vlastitom politikom pasivnou, kojom bi ukazivao na potrebu ekanja svog trenutka. 2 2 6
224 Opirnije o t o m e usp. Z. Krni, S. Ljubljanovi, C. Tomljanovi. Neki podaci o organizaciji 1 radu Njemake n a r o d n e skupine u NDH, ZHIS, 1, 1963, 7 i d. 225 O Maekovu dranju 1941. usp.: F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 339-342; P. Moraa, Jugoslavija 1941, n. dj., 42, 346-353; M. Konjevi, O nekim pitanjima politike ustaa p r e m a Hrvatskoj seljakoj stranci 1941. godine, VIG, 3/1971; /. Jeli, O p o e c i m a p r i p r e m a rukovodstva Komunistike partije Hrvatske za stvaranje N a r o d n o o s l o b o d i l a k e fronte, VIG, 2/1971. Za ire r a z m a t r a n j e tog pitanja zanimljiva je i rasprava V. Kljakovia, Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici p r e m a pitanju Hrvatske 1941-1944, CSP, 2-3/1971.

Dakako, ustaama nije odgovarao takav Maekov stav. Verbalna podrka, koju im je dao, nije mogla biti dovoljna, poto je sve vie prijetila opasnost da bude zasjenjena raspoloenjem politike pasivizacije, to se moglo pokazati kao konica jaanju ustakog reima. Zbog toga su se ustae od samoga poetka politiki javno konfrontirali s bivom politikom vodstva HSS-a, pri emu nisu izuzimali ni Maekovo ime. Bio je to dio one iroke kampanje, koju je ustako vodstvo povelo u ljeto 1941, propagirajui opravdanost cjelokupne politike ustakog sistema u NDH. Trebalo je da ve steeni oslonci u pojedinim strukturama HSS-a budu realno polazite za daljnju akciju ustaa. U tom pogledu se osobito bila angairala skupina poznatijih pojedinaca iz HSS-a, koji su jo prije 10. travnja bili desno orijentirani ili su se odmah otvoreno priklonili novom reimu. Mnogi od tih lanova HSS dobili su u ustakom rukovodeem aparatu zapaenije funkcije, bilo da su postali ministri u vladi NDH, veliki upani, ustaki stoernici ili drugi vii funkcioneri (Janko Torti, Lovro Sui, Zvonko Kovaevi, Josip Berkovi, Stjepan Hefer, ivan Kuvedi, Dragutin Toth, Jurica Frkovi, Vladimir Koak, Vjekoslav Blakov). Meu pojedinim organizacijama HSS-a, koje su se jo od prvih dana - s obzirom na svoje lanstvo - veim ili manjim dijelom neposrednije ukljuile u proces uspostavljanja ustakog reima posebno mjesto pripada Zatiti, o emu je ve bilo rijei. U okviru spomenute politike kampanje, pitanje odnosa prema HSS-u postavljeno je u irim relacijama politiko-ideoloke propagande s ciljem privlaenja itavog hrvatskog seljatva, a pod parolom d a j e ono temelj ustake drave. Posebno je naglaavana parola da je hrvatsko seljatvo zduno prihvatilo i pozdravilo proglaenje NDH, jer je ona seljaka drava i izraava vitalne interese hrvatskog seljaka. Prilikom postavljanja prvih pet velikih upana u NDH, Stjepan Uroi postavljen je na elo velike upe u Varadinu. Ustaka je propaganda nastojala da to vie iskoristi to imenovanje, tvrdei da se tako odmah poinje ostvarivati Paveliev program izgradnje NDH kao seljake drave. Taj je momenat posebno naglasio i sam Paveli u spomenutom prvom javnom govoru u Zagrebu, 21. svibnja 1941. S druge strane, to se tumailo i kao vidljiv znak da e u NDH kao seljakoj dravi niz znaajnih funkcija pripasti ustaama seljacima. Tako je ve krajem svibnja 1941, Ustaa naglaavao kao osobito znaajan podatak da se meu dotada imenovanim ustakim logornicima i tabornicima nalazi 90% seljaka. Novi korak uinjen je imenovanjem dvojice seljaka ustaa u Doglavniko vijee (Andrija Betlehem i Luka Lei). 226 Dva su momenta karakteristina u javnoj kritici HSS-a, to su je iznosili ustaki funkcioneri, svojim nastupima irom NDH. Glavna otrica bila je usmjerena prema onom dijelu vodstva HSS-a, koji je emigrirao s jugoslavenskom vladom. Ti ljudi u inozemstvu tako se daleko zaboravljaju, da sjedei u vladi koja je pobjegla, kod raznih protivnika i naih neprijatelja interveniraju i prosvjeduju protiv toga, to se stvorila Nezavisna Drava Hrvatska. 227 Drugi momenat se odnosio na Maeka. Meutim, tu su ve postojali i odreeni obziri, tj. sama kampanja protiv njega nije bila tako otvorena, iako je bila prisutna kritika njegove dotadanje politike. 228 Trebalo je zatim da uslijedi neposredno pristupanje bivih organizacija HSS-a u ustaki pokret. Meutim, odmah se pokazalo da, unato tako iroko pripremljenoj politikoj propagandi i spomenutim konkretnim mjerama, nisu uslijedili eljeni rezultati.
Ustaa, 22. V i 17. VII 1941. Ustae su pokrenuli tjednik namijenjen selu: Nezavisna Drava Hrvatska (kasnije: Seljako ognjite). 227 Iz govora M. ania u Novoj Gradiki. ( Nezavisna Drava Hrvatska, 5. VI 1941). Na ustakoj skuptini u S a m o b o r u , A. Orani je nazvao Subaia junakom sa Kajmakalana. (Isto). 228 Ocjenjujui d o t a d a n j u Maekovu politiku, A. Orani je u S a m o b o r u isticao da bi Maek bolje uinio, da je o s t a o u svom K u p i n c u i t a m o gojio svinje, nego da b u d e dravnik. (Isto).
226

Politika pasivizacija hrvatskog sela pokazala se kao nedvojbena injenica. U postojeoj, vrlo uznemirenoj situaciji, selo se sve vie zatvaralo u sebe. Ustake parole u ime seljaka, temeljene na odbacivanju dotadanjih parola HSS-a, samo su mogle unijeti jo veu pometnju. Prilikom akcije za deklarativno izjanjavanje za ustaki pokret, seoske su se organizacije HSS-a vrlo slabo odazivale. Iako su ustakom reimu dali odreenu podrku nosioci upravnog aparata u kotarskim i opinskim sreditima, posebno u Banovini Hrvatskoj, a od kojih se svojedobno veina izjanjavala pripadnicima HSS-a, (oni su najveim dijelom, barem u prvo vrijeme, preuzeli i upravni aparat NDH) izjanjavanje samih organizacija HSS-a za novi reim, pokazalo se kao delikatnije pitanje. Ustaka tampa do kolovoza 1941. registrira tek nekoliko primjera javnog deklariranja organizacija HSS-a u pojedinim mjestima. 229 U svakom sluaju, itavu je tu akciju obiljeavala metoda pritiska na pojedine organizacije HSS-a. 230 U tenji da akcija dobije ire dimenzije, u kolovozu je poduzet novi korak. Ustako vodstvo je bilo osobito zainteresirano da se organizira jedna vea politika manifestacija na kojoj bi vea grupa poznatijih ljudi iz HSS-a (dakako izuzev Maeka i njegova najueg kruga), dala javnu podrku ustakom reimu. Bilo je vie razloga da se organizira takva manifestacija. Nametao ih je sam razvoj politike situacije u NDH. Uz sve muniji odjek ustakog terora i Rimskih ugovora, pojavio se novi znaajni momenat - poetak oruanog ustanka koji je povela Komunistika partija Jugoslavije. Ovaj put ilo se za tim da se javnom deklarativnom izjavom u ime itave bive HSS izrazi podrka Paveliu u izgradnji NDH. Ustako vodstvo je raunalo da e dobiti vee mogunosti za voenje daljnje politike, okupljanjem veeg broja predstavnika HSS-a, koji bi u ime hrvatskog seljakog pokreta poloili prisegu pred Paveliem. Tim formalnim inom eljelo se premostiti sve vidljiviji jaz izmeu ustaa i stanovnitva, u prvom redu seljakog. Smisao je te akcije bio da se manifestira politiko jedinstvo hrvatskog naroda, u ijim redovima toboe ne postoji opozicija prema ustakom reimu. Ta je akcija nala svoj formalni izraz u organiziranju politikog skupa u Zagrebu, 10. kolovoza 1941, emu se nastojalo dati obiljeje to sveanijeg ina, koji pada na dan navravanja etiri mjeseca od proglaenja NDH. Tom je skupu prethodio sastanak zastupnika b. HSS i njihovih zamjenika prethodnog dana, na kojem su donijeli zakljuak, da pristupaju u Hrvatski Ustaki Pokret. 231 Glavni organizatori akcije formalno su bili Janko Torti i Josip Berkovi. Torti je pred Paveliem proitao posebnu izjavu, koju je potpisalo vie od 120 osoba, okvalificiranih kao zastupnici i funkcioneri Hrvatske seljake stranke i ostalih organizacija Hrvatskog seljakog pokreta. Ta formulacija trebalo je da na neki nain ukae na znaenje i kvalificiranost spomenute izjave, ali je ujedno ukazivala i na arolikost skupine potpisnika. Zapravo, bio je to skup u prvom redu niih funkcionera (npr. predsjednici mjesnih organizacija HSS-a ili tajnici seoskih opina), uz koje se pojavio stanovit broj zastupnika i jo vei broj njihovih zamjenika.
229 Takvi podaci d o n o s e se za Klju, id, Tuzlu, Sisak, Jelsu, G r u b i n o Polje, Staru Rijeku kod Sanskog Mosta, Sibinje, Ljubiju, Zagreb, Karlovac, Donji Miholjac, Ilok. ( Hrvatski narod, u toku srpnja 1941). 230 Karakteristian je bio javni n a p a d na m j e s n u i k o t a r s k u organizaciju HSS-a u Vinkovcima, koji je izvren p r e k o t a m o n j e g ustakog lista Hrvatski branik, 28. VI 1941. U n j e m u se istie: Vinkovaka m j e s n a i kotarska organizacija ute. Ne m o r a j u ni govoriti. Novo doba, novi dogaaji govore, a za njih bi najbolje bilo, da zauvijek zaute. Nismo li postavili ovo pitanje moda, da ih z o v e m o u nae redove? Ili im d a j e m o u l t i m a t u m ? N i j e d n o ni drugo! Kod nas im i n e m a mjesta. Zapovijedati ne mogu, a raditi e i o n a k o morati. 231 Hrvatski narod, 11. VIII 1941.

192

Ta grupa sama po sebi nije mogla biti reprezentant u onim dimenzijama za kojima se teilo. injenica je da su mnogi potpisnici izjave to svjesno uinili, ali je svakako bilo i pritiska na neke od njih da se ukljue u tu akciju. 232 Izjavu je prvenstveno karakteriziralo deklarativno izjanjavanje za ustaki pokret i Pavelia, tako d a j e ona ujedno bila i prisega, kojom su potpisnici izraavali punu podrku i pomo ustakom vodstvu. U izjavi je bilo i karakteristino izjanjavanje protiv onih predstavnika HSS-a, koji sudjeluju u izbjeglikoj vladi, te takvim postupkom ne mogu predstavljati HSS. Paveli je u svom odgovoru na tu prisegu, posebno ukazao na vanost tog momenta. 2 3 3 Odmah zatim uslijedila je prava kampanja za javno izjanjavanje pojedinih organizacija HSS-a irom NDH da pristupaju u ustaki pokret. Kampanja je bila neposredan ishod spomenute manifestacije, jer su pojedine organizacije HSS-a, koje su se izjanjavale, izraavale prihvaanje Tortieve izjave od 10. kolovoza. Unato poduzetim koracima - a Tortievom izjavom se izriito pozivalo sve one koji je nisu potpisali 10. kolovoza, da se naknadno pismeno pridrue - ta kampanja nije poprimila ire razmjere. Ona je dola uglavnom do izraaja u toku kolovoza i rujna, kada je stanovit broj organizacija HSS-a dao svoje izjave, ali je to bilo neznatno u odnosu na cjelokupni broj organizacija te stranke. 234 Uz injenicu da izjava spomenute skupine pristaa HSS-a od 10. kolovoza sama po sebi nije mogla naii na iroki odjek, vjerojatno su u tom pogledu mogli doi do izraaja i neki drugi momenti. Meu njima svakako zasluuje panju pitanje, u kolikoj je mjeri samom Paveliu odgovarala ira javna manifestacija u kojoj bi se iskazala vidljiva brojana prevaga pristaa HSS-a u odnosu na ustae. Drugim rijeima, tenja ustakog vodstva da se kampanja deklarativnog izjanjavanja u to veoj mjeri realizira, mogla bi uroditi i nepoeljnim efektima. Time bi se stvorila i mogunost prebrojavanja, koje bi potpuno ilo na tetu ustaa. 235 Na osnovu raspoloive dokumentacije dade se zakljuiti da su u poetku ustae bili jako zainteresirani za masovno izjanjavanje organizacija HSS-a, ali da im je taj interes uskoro vidljivo opao. 236
232 Ukazujui na n e s p o s o b n o s t ustakog vodstva za p r o i r e n j e (bolje rei: stvaranje) svoje masovne baze, Vjesnik J N O F - a - koji je r u k o v o d s t v o NOP-a u H r v a t s k o j p o k r e n u l o u kolovozu 1941 - u broju od 21. VIII 1941, dakle, o d m a h n a k o n ustake manifestacije, pisao je: Iz tih je razloga ta klika pozvala u Zagreb sve n a r o d n e zastupnike HSS-a i d r u g e funkcionere, te ih je pod prijetnjom strijeljanja (na usta izdajnika Tortia) pozvala da p r i s t u p e u s t a k o m pokretu. 233 Hrvatski narod, 11. VIII 1941. O ovoj akciji usp. i M. Konjevi, O nekim pitanjima politike ustaa p r e m a Hrvatskoj seljakoj stranci, n. dj. 234 U toku kolovoza i r u j n a 1941. ustaka tampa, poglavito Hrvatski narod registrirala je pris t u p a n j e o k o 70 razliitih organizacija HSS-a u pojedinim mjestima. P r e m a j e d n o m s u v r e m e n o m podatku, HSS je brojala oko 7.000 mjesnih organizacija. (IHRPH: Izvrni o d b o r HSS-a, spis: Izdajniko vodstvo HSS-a glavni u n u t a r n j i neprijatelj hrvatskog naroda). 235 Da su takve dileme bile p r i s u t n e vidi se iz okrunice M. Bzika, posebnog povjerenika pri Predsjednitvu vlade NDH, u p u e n e r e d a k c i j a m a novina, v j e r o j a t n o u jesen 1941. U okrunici se istie da vijesti o p r i s t u p a n j u organizacija HSS u ustaki p o k r e t t r e b a donositi pod blaim naslovima. To jest, ne smiju ti naslovi biti takvi, da iz njih netko dobije p r e d o b u , kao da do sada nije bilo u o p e Ustakoga pokreta. Rije pristupaju m o r a nestati i t r e b a isticati, da su to s a m o formalni ini, oivotvorenje n a r o d n e volje (...). (IHRPH, Fond NDH, kut. 3, okrunica nije datirana). 236 U vezi s tim zanimljivo je konstatirati da je 11. VIII 1941, tj. o d m a h s u t r a d a n n a k o n skuptine u Zagrebu, E. Kvaternik izdao okrunicu p o d r u n i m policijskim organima, kojom se n a r e u j e da se puste iz zatvora svi oni pristae HSS-a, koji su pristupili u s t a k o m pokretu, izuzev onih, koji su izraziti i opasni ljeviari. (Arhiv Bos. Krajine, V. . Sana i Luka, 1941-^467). Da se k a m p a n j a izjanjavanja vodila pod pritiskom, p o k a z u j e p i s m o Stipe Matijevia, j e d n o g od zastupnika HSS-a, iz d r u g e polovice kolovoza 1941, u k o j e m u je pozivao sve bive f u n k c i o n e r e HSS-a na p o d r u j u op ine Poljica da d o u na sastanak na k o j e m u je trebalo prihvatiti izjavu od 10. VIII. Tko se ne odazove ovom pozivu - prijetio je u pismu - smatrat e se o d m e t n i k o m i izdajnikom NDH. (Pismo je objavio D. Gizdi, Dalmacija 1941, n. dj., 284-285).

13 - USTAE I NDH

193

Ukljuivanje stanovitog broja bivih zastupnika i funkcionera HSS-a u novoosnovani Sabor NDH, bila je daljnja etapa u odnosima ustakog vodstva i HSS-a. Predstavnici HSS-a inili su drugu grupaciju po broju u Saboru iza ustakih funkcionara. Pozvani su bili naime, zastupnici izabrani na skuptinskim izborima u prosincu 1938, te lanovi Glavnog odbora HSS-a. Dakako, taj kriterij nije u potpunosti doao do izraaja, jer su ustae izvrili izbor, pa je odreeni broj osoba bio izostavljen. 237 Prema raspoloivim podacima u Sabor NDH pozvano je iz te grupacije 94 osobe. Od toga broja odazvalo ih se 60.238 Prema tome, dade se zakljuiti d a j e odaziv bivih zastupnika HSS-a bio relativno velik. Bilo je vie razloga koji su utjecali d a j e oko dvije treine pozvanih bilo prisutno kratkotrajnom radu Sabora NDH. Pored vie ili manje naglaenih osobnih interesa i ambicija, te straha pojedinaca od moguih represalija, koji su uvjetovali odaziv jednog dijela, bez sumnje su neki od pozvanih bili motivirani tenjom da se preko ustanove Sabora - ijem se shvaanju pristupalo svakako i s tradicionalnim pogledima poduzmu neki zajedniki djelotvorniji koraci za stabilizaciju sve uzburkanije politike situacije. To je doba kad meu pristaama HSS-a nastupa sve vidljiviji proces politike diferencijacije prema stvaranju drukijeg raspoloenja od dotadanjeg. Takav proces je sve vie slabio mogunosti spomenute grupacije predstavnika HSS-a, da se i dalje osjea vodeom, tj. da i dalje utjee na politika gibanja u bazi stranke. T a j e baza naime, sve vie gubila svoj dotadanji oblik i karakter. Jaanje narodnooslobodilakog pokreta postalo je tako zajednika opasnost i za dotadanju politiku vodstva HSS-a i za politiku ustakog vodstva, jednako ugroavajui i pozicije ustakog reima i perspektivu politike ekanja. Za poznavanje karaktera postojee politike situacije u NDH znaajna su zapaanja i ocjene to ih je dao Ivo Lola Ribar, prigodom svog ilegalnog boravka u Zagrebu, u ljeto 1942. U svom izvjetaju Titu, na samom poetku kolovoza 1942, on meu ostalim, pie ovo: Tri injenice ubjedljivo karakteriu razvitak u Hrvatskoj za vrijeme ovih zadnjih meseci to nismo bili tu: 1) Dalje vidljivo slabljenje masovne baze i utjecaja ustakog reima i poetak izvjesnih unutarnjih sukoba u samim njegovim redovima, 2) Pojava partizanskog pokreta i partizanskog djelovanja kao prvorazrednog i javno priznatog inioca u unutarnjem politikom ivotu zemlje, i 3) Poetak otrije diferencijacije u redovima HSS-a i jaeg previranje u hrvatskim masama uopte. Ove tri opte tendencije razvoja najbolje ilustruju konkretne pojave. Proces gubljenja vjere u mogunost pobjede Njemake i nekakvu stalnost dananjeg reima znatno je napredovao. ak ni sadanja njemaka ofanziva na Donu praena alarmom ustake promibe nije bila u stanju da ga zaustavi, ve samo donekle trenutno uspori. U tome smislu pojaala se zabrinutost za sutranjicu i opta tema razgovora nije vie ko e pobijediti, ve ta e sutra biti s nama. Pitanje o budunosti Hrvatske, Jugoslavije, politikom ustrojstvu zemlje, odnosu prema jug(oslovenskoj) vladi u Londonu itd., su u svaijim ustima, i naa Partija morae to pre nai formu da svoj stav po njima uini poznatim masama 239
237 Izostavljeni su oni koji su se dali imenovati ili birati za senatore, koji su uzradili proti uspostave NDH, te oni koji su uli u emigrantsku vladu. (M. Konjevi, n. dj., 188). 238 !sjjjc m o g u e utvrditi sasvim p o u z d a n o toan broj pozvanih lanova HSS-a i onih koji se nisu odazvali. Naime, ni u samim d o k u m e n t i m a Sabora NDH nije sauvan p o t p u n popis lanova Sabora. Uz p o d a t k e iz te dokumentacije, trebalo je obaviti u p o r e d n e konsultacije s jo ovim izvorima: Zemaljska kandidatska lista za izbore n a r o d n i h poslanika za N a r o d n u skuptinu, 11. XII 1938, kojoj je nosilac bio V. Maek. ( Narodne novine, 29. XI 1938); T. Janikovi, Hrvati na izborima 11. prosinca 1938, Zagreb 1939; Popis lanova Hrvatskog dravnog s a b o r a od 7. II 1942. ( Narodne novine, 7. II 1942). 239

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, II/5, 190-191.

I primjer odnosa prema Maeku pokazuje d a j e grupacija HSS-a u Saboru NDH bila prvenstveno zainteresirana za spaavanje vlastitih pozicija, tj. pozicija bive HSS, i da joj podrka ustakom reimu nije bila u prednjem planu interesa. U toj je grupaciji, koja se preko Sabora NDH formalno izjanjavala za ustaki reim, Maekov utjecaj bio i dalje prisutan, usprkos tome to je ustako vodstvo jasno pokazalo da u Maeku gleda viestruku opasnost. Iako interniran na svom imanju u Kupincu, on je dolazio u kontakt s pojedincima, najee iz svog najueg kruga, koji su ga posjeivali i dakako, prenosili mu razliite informacije za koje je bio zainteresiran. Po tome, on je mogao biti u o d r e e n o m dosluhu s pojedinim akcijama, koje su se poduzimale u pravcu daljnjeg odravanja politikog utjecaja ili kontaktiranja sa predstavnicima HSS-a u emigrantskoj vladi. Iako nije bio neposrednije ukljuen u tu djelatnost, on je bez sumnje vrio odreen osobni utjecaj. Takva njegova pozicija sve je manje odgovarala ustakom vodstvu. Maek je bio uhapen sredinom listopada 1941. i zatoen u Jasenovcu, s ciljem da ga se izolira. Maekovo je hapenje, tj. prekid njegova dotadanjeg kontakta sa pojedincima, moralo nepovoljno odjeknuti u bivim vodeim krugovima HSS-a. 240 To je svakako najkonkretnije dolo do izraaja u predstavci, to ju je jedna grupa lanova HSS-a, koji su uli u Sabor NDH, uputila vladi na poetku zasjedanja, tj. krajem veljae. Da bi legalizirali svoj postupak, posluili su se posebnim lanom poslovnika Sabora NDH (l. 14), prema kojemu imaju pravo stavljati pismene upite na vladu preko predsjednitva sabora. Konstatirajui d a j e prije vie mjeseci zatvoren i odveden iz svoga doma u Kupincu u nepoznatom pravcu predsjednik Hrvatske seljake stranke g. dr. Vladko Maek, potpisnici predstavke istiu da to hapenje nije uslijedilo u skladu sa postojeim zakonskim propisima jer protiv Maeka nije zametnut odgovarajui zakonski postupak. U predstavci se zatim ukazuje na Maekove zasluge u borbi za hrvatsku samostalnost i slobodu, te postavljaju pitanja: gdje se on sada nalazi i namjerava li vlada NDH pustiti ga na slobodu. Potpisnici su zahtijevali pravovremeni odgovor na plenarnoj sjednici Sabora. 241 U svom prvom govoru u Saboru 28. veljae 1942, Paveli je dao obavijest o Maeku, dajui time zapravo odgovor na spomenutu pretstavku. 242 Tom prilikom on je izjavio d a j e Maek upuen na prisilni boravak da ne bi dolazio u dodir sa ljudima koji odravaju vezu s inozemstvom, tj. s predstavnicima HSS u emigrantskoj vladi, dodajui da je to bila zatitna mjera u interesu samog Maeka. Meutim, tom prigodom je bila karakteristinija Pavelieva ocjena dranja vodstva HSS-a u danima sloma Kraljevine Jugoslavije, izjavivi da je vodstvo HSS-a u nastaloj situaciji zatajilo. Bio mu je to pogodan trenutak da na raun takvog ponaanja vodstva HSS-a istakne ulogu i zasluge ustaa. 243 Bez obzira na to koliko je moda spomenuta predstavka utjecala da Maek ve idueg mjeseca, sredinom oujka, bude puten iz Jasenovca i ponovno interniran u Kupincu, ona je svakako imala odreen odjek. Iako predstavka nije bila javno prezentirana,
240 Glaise izvjetava 21. XI1941, d a j e hapenje Maeka izazvalo o d j e k neraspoloenja. T a k o e r tvrdi da je isti o d j e k imalo i h a p e n j e kipara Ivana Metrovia, do kojega je dolo nekoliko d a n a ranije. On navodi da su takve akcije ocijenjene kao znak nasilja. (VII, NAV-N-T-501, 264/1280-1285). U ranije u p u e n o m Glaisovom izvjetaju, 18. X 1941, iznosi se miljenje d a j e Maek u h a p e n zato, to se eljelo sprijeiti njegove k o n t a k t e s Talijanima. (VII, NAV-N-T-501, 266/262). 241 Predstavku je potpisalo 39 zastupnika. (IHRPH, Izvrni o d b o r HSS-a). 242 P r e m a j e d n o m p o d a t k u , potpisnici p r e d s t a v k e namjeravali su da se o n a proita na plenarnoj sjednici sabora, r a u n a j u i na prisustvo stranih diplomatskih predstavnika. Ta n a m j e r a je bila otkrivena prislukivanjem telefonskih razgovora. (IHRPH, MF 16, sn 426). 243 Paveli je izjavio: A ja vam kaem ovdje, srea je, da su nai saveznici imali ipak nekoga, u koga su imali povjerenje. (...) Da je bilo po o n o m e , k a k o se je vodstvo (misli se na Maeka, F. J.) dralo, d a n a s Hrvatske ne bi bilo, bilo bi od nje ono, to je od Slovenije. (Brzopisni zapisnici, n. dj., 159-160).

vijest o tome se proirila, emu je pripomogao i sam Paveliev javni odgovor. 244 Gledajui prema tome na istupe spomenute grupe zastupnika HSS kao na odreenu akciju, u mnogoemu se dade shvatiti politika taktika, openito karakteristina za vodeu grupaciju HSS-a. Njome se ispoljavala tendencija, prvenstveno u prilog odravanja politike pasivizacije i politike ekanja, mada je u krajnjoj liniji bila znak odreenog otpora i nemirenja. To je bio ujedno i vrhunac u politikom angairanju HSS-a u kritici ustakog reima. Sabor je mogao biti shvaen kao pogodno mjesto za mogunost sprovoenja takve politike. Dakako, Paveliu i ustakom vodstvu nije moglo biti po volji da se Sabor, kao glavna reprezentativna tribina slubene ustake politike, mogao u pojedinim trenucima iskoristiti i u suprotnom pravcu. To nije bilo poeljno premda nosioci tog pravca nisu pokazivali radikalnu otrinu, nego su svoju kritiku postojeeg stanja u NDH temeljili ba na tenjama njena ouvanja. U Saboru je naime bilo tendencija za razmatranjem krize NDH tako, da su se, u interesu zatite i uvrenja Poglavnikova suvereniteta, zahtijevale i sugerirale odreene mjere na raznim vanijim sektorima dravne politike (unutranji poslovi, vojska, ekonomika i dr.). One su povlaile i znaajnije konzekvence u potrebi mijenjanja vanjsko-politike pozicije NDH, jaanjem oslonca na Njemaku i potiskivanjem utjecaja Italije. 245 Sve to Paveliu, dakako, nije moglo odgovarati. No, meu istaknutijim pojedincima iz HSS-a koji su izraavali podrku Maeku, od jeseni 1942. nastaje tendencija za radikalnijom kritikom ustakog reima i vodstva na elu s Paveliem. Bila je to posljedica sve vre spoznaje da je proces politike diferencijacije duboko zahvatio hrvatsko stanovnitvo, osobito hrvatsko selo, da je dolo do sve masovnijeg ukljuivanja u narodnooslobodilaki pokret, to se manifestiralo u razliitim oblicima i stupnjevima i na to su, dakako, utjecali mnogobrojni faktori i momenti. U tenjama da se ouva politiki utjecaj, koji se sve vie suavao, potreba za distanciranjem od Pavelia i ustakog reima, prema kojem se cio tada pokazivala vidljiva indiferentnost, namee se kao vano sredstvo politike akcije pojedinaca i skupina u HSS-u.

Politika

prema

Muslimanima

Ustaki reim je u tenji za jaanjem vlastitih uporita jo od poetka isticao svoju naklonost prema muslimanskom stanovnitvu. Osnovna se tendencija ustake politike ogledala u irokoj politikoj akciji dokazivanja hrvatstva Muslimana. To je bio samo nastavak ve formuliranih pogleda na pitanje Muslimana iz razdoblja prije stvaranja NDH, a nova je situacija pruala daleko vee mogunosti za njihovu propagandu. Za formuliranje stavova ustaa prema Muslimanima u samoj emigraciji, bile su karakteristine ocjene to ih je iznio Mile Budak u svojoj knjizi Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu, objavljenoj 1934, najvjerojatnije u Kanadi. Iznosei tezu
244 Zanimljivi ru podaci koje o toj predstavci donosi I. Lola Ribar u svom izvjetaju iz Zagreba, 17. III 1942. On istie da su HSS-ovci zajedno sa g r u p o m starih starevianaca, obrazovali neku stidljivu opoziciju, koja je izala s j e d n o m deklaracijom u kojoj se od Poglavnika trai: 1. Oslobo e n j e dr Maeka, 2. R a s p u t a n j e konclagera i 3. Prestanak p r o g o n a Srba i idova. (Zbornik dok u m e n a t a NOR-a, II/3, 158). 245 U s a u v a n o m f o n d u S a b o r a NDH nalazi se j e d a n elaborat pod naslovom: Kriza u r u j n u 1942. god., u k o j e m u se zastupa p o t r e b a p o t p u n o g oslonca NDH na Njemaku, te k o n k r e t n o predlae, da na cielom dravnom teritoriju b u d e s a m o j e d n a o k u p a t o r s k a vojska i to njemaka. To bi naime t r e b a o biti glavni uvjet za vraanje jakog dravnog autoriteta. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi 342-9).

da su bosanski Muslimani rasno najii, najmanje natrunjeni Hrvati, Budak je kao bitan elemenat za buduu konkretnu ustaku politiku isticao tvrdnju, da su Muslimani i somatoloki sauvali sve osebine svoje hrvatske rase osim vrlo rijetkih azijatskih primjesa. Muslimansko pitanje bilo je najue povezano s razmatranjima mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u ustakoj koncepciji. Nezamislivost postojanja ustake drave bez Bosne i Hercegovine bila je polazna toka u toj koncepciji, a muslimanskoj komponenti davalo se bitno znaenje prilikom iznoenja tvrdnje da te zemlje najveim dijelom nastanjuje hrvatsko stanovnitvo. Konkretan politiki razvoj u Jugoslaviji sve je vie utjecao na rasprave o nacionalnoj pripadnosti Muslimana, u koje su se vidljivo ukljuivali i proustaki krugovi, to osobito poinje dolaziti do izraaja od jeseni 1939, tj. od stvaranja Banovine Hrvatske. Pored tih krugova, nosioci tih rasprava bili su pojedini velikosrpski elementi, koji su zahtijevali da se u preureenoj Jugoslaviji BiH obavezno pripoje buduoj srpskoj dravnopravnoj jedinici, te one graanske snage koje su zastupale autonomaku koncepciju rjeavanja BiH. Zbog svega toga, itava ta akcija imala je peat tenji za jaanjem politikih pozicija u muslimanskom stanovnitvu, a s ciljem da se utjee na njegovu nacionalnu orijentaciju. Pojedini hrvatski intelektualci Muslimani poeli su se sve vidnije angairati u tom pogledu. Najdinaminiji nosioci propagande o hrvatstvu Muslimana angairali su se iz desniarskih studentskih krugova na Zagrebakom sveuilitu. Ta je propaganda bila prvenstveno prisutna u tekuoj publicistici. 246 U ustakoj propagandi o Muslimanima od proglaenja NDH dalje, koja je poprimila opsene razmjere, karakteristini su bili ovi momenti: a) Nastojalo se maksimalno iskoritavati Starevievu tezu o Muslimanima kao najiem dijelu hrvatskog naroda. 2 4 7 1 tim se putem teilo ukazivati na ulogu Pavelia kao batinika Ante Starevia. Istom onom ljubavlju kao Starevi i na Poglavnik ljubi brau muslimane, isticao je u svom govoru 25. svibnja 1941. u Banjoj Luci ustaki ministar J. Dumandi. 248 b) U dokazivanju hrvatstva Muslimana posebno se znaenje pridavalo vjerskoj komponenti. Glavna parola je glasila: Nacionalni sklad Hrvata ne smeta i ne smije smetat vjerska razliitost. 249 Posebno se tumaila i uloga islama u konstituiranju hrvatstva. Islam je, prema tvrdnjama ustaa, bio ona snaga koja je ouvala kroz burnu povijest iskonsku hrvatsku krv, koja je osnovica jedinstvene nacionalne svijesti Hrvata i Muslimana. Prema tome, unato dubokim drutvenim promjenama, koje nastaju na tlu Bosne i Hercegovine, njihovim potpadanjem pod Osmanlijsko carstvo, upravo ta krv nije zatajila. U povodu prvog bajrama u NDH, Ustaa je pisao: Tok hrvatstva nije prekinut, ve je u novom duhu nastavljen u islamu, ostao je sauvan i jo ii, jer vjera je spasila duh prolosti, vjera je spasila duh otaca i duh rodnih ognjita. Tok vjekova ostao je neprekinut i nastavljen je ist od svih utjecaja. (...) To bonjatvo nije nita drugo, nego sauvano hrvatstvo, koje je pod okriljem islama nalo svoju zatitu i neprekinutost toka, ogradivi se ak i od svoje islamske brae sa istoka. 260
F. Jeli-Buti, B o s n a i Hercegovina u koncepciji stvaranja NDH, n. dj., 44-45. Najee su se citirale ove Starevieve rijei: Muhamedovci B o s n e i Hercegovine, s turskom, s m u h a m e d a n s k o m p a s m i n o m ne i m a j u nita; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najistije plemstvo, to ga E u r o p a ima. (A Starevi, Izabrani spisi, p r i r e d i o B. Jurii, Zagreb 1943, 430). O literaturi, koja r a z m a t r a Starevieve stavove p r e m a M u s l i m a n i m a usp. prikaz V. Otrica u CSP, 1/1972, 201-210.
247 246

Hrvatska krajina, 28. V 1941. H r v a t s k o seljako ognjite, hrvatski seljaki prosvjetno-politiki sbornik i k a l e n d a r za 1945, Zagreb, bez. god. izd. (1944), 90. 250 Ustaa, 9. XI 1941. Usp. i zbornik radova: Krv je progovorila - Razprave i lanci o p o d r i e t l u i ivotu H r v a t a islamske vjere, Sarajevo 1942.
249

248

c) Muslimani su isticani kao jedan od glavnih konstituensa u stvaranju NDH. To se prvenstveno odnosilo na definiranje mjesta i uloge Muslimana u Bosni i Hercegovini. U tim zemljama, koje ine sredinji teritorij NDH, i za koje je ustaka propaganda pokazivala poseban interes, naroito se isticalo nacionalno jedinstvo Hrvata i Muslimana kao i njihovu sudbinsku meuovisnost. Na toj liniji je ustaka politika zamiljala put potpune kroatizacije Bosne i Hercegovine, pri emu dakako treba uzeti u obzir i provoenje spomenute politike prema Srbima. 251 d) Ustaka propaganda se u skladu s navedenim momentima, otro suprotstavljala prisutnim miljenjima i tezama o postojanju muslimanskog pitanja, ime su se podrazumijevali razliiti stavovi, bez obzira na nosioce i interese, o posebnostima Muslimana. Negirajui postojanje muslimanskog pitanja kao jednog od unutranjih pitanja u NDH, Paveli je u Saboru NDH, u veljai 1942, izjavljivao: Muslimanska krv naih muslimana je hrvatska krv. Ona je hrvatska vjera, jer su na naoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sinovi. 252 Slino kao u hrvatskom stanovnitvu, ustaka je politika u muslimanskom stanovnitvu mogla raunati tek na usku podrku, to se jasno nasluivalo ve po proglaenju NDH. U irokim slojevima muslimanskog stanovnitva slom Jugoslavije i proglaenje NDH bili su dogaaji koji su u prvom redu izazvali raspoloenje neizvjesnosti i rezerviranosti. Dalji razvoj dogaaja utjecao je sve vie na politiku pasivnost i pojaani oprez 2 5 3 Vidljivo politiko raspoloenje u korist NDH nastalo je prvenstveno kod malobrojnih ustaki orijentiranih intelektualaca Muslimana, u grupaciji bivih graanskih prohrvatski orijentiranih politiara, te razliitih elemenata poticanih mogunou ostvarenja vlastitih interesa i probitaka. 2 5 4 Oni su dakle inili osnovicu ustakog reima u muslimanskom stanovnitvu. Ubrzo su se iz tih snaga regrutirali glavni predstavnici Muslimana, koji su zauzeli odreene visoke funkcije u upravnom aparatu NDH i vodstvu ustakog pokreta. Tako
Kao i bilj: 246. Brzopisni zapisnici, n. dj., 161. 253 To moe, donekle, potvrditi i j e d a n ustaki izvjetaj, v j e r o j a t n o s kraja 1941. ili p o e t k a 1942, u k o j e m u se govori o politikom raspoloenju stanovnitva u Sarajevu. U vezi s raspoloenjem kod Muslimana navodi se, m e u ostalim, ovo: Muslimani doekali su o s n u t a k NDH veim djelom mirno, sa rezervom iekivanja daljnjih dogoaja. Obzirom na izvjesne pojave i dogaaje, koji su se u m e u v r e m e n u odigrali, muslimani su n a k o n ovog stava i ovih d o g o a j a preli u aktivno posmat r a n j e d a n a n j e g stanja. Ovo tim vie to su n e o d g o v o r n i elementi u veini sluajeva preuzeli vlast u m n o g i m krajevima BiH i svojim p o s t u p c i m a izazvali n e r e d e i u s t a n k e kod stanovnitva. Muslimani po svom mentalitetu i politikoj konstruktivnosti zahtjevaju da u j e d n o j dravi vlada red i sigurnost, o s n o v a n a na zakonu, te da vlast vre s a m o pozvani i kvalifikovani ljudi. Oni niuk o m sluaju nisu skloni bilo kakvim neredovitim egzekutivnim organima. Iznimku ine m o g u e s a m o skroz niski slojevi muslimana. (VII, Fond NDH, kut. 61, br. reg. 13/2). 264 S. eri, Muslimani s r p s k o h r v a t s k o g jezika, Sarajevo 1968,216, zakljuuje: Oni koji su vjerovali da e Hitlerov 'novi p o r e d a k ' zatititi interese m u s l i m a n a na p o d r u j u Jugoslavije, stavili su se u slubu NDH. M e u n j i m a su bili j e d n a m a n j a g r u p a mlaih intelektualaca, neki stariji konzervativni politiari, zatim politiari koji su vjerovali u efikasnost naslona na hrvatski nacionalizam, i ljudi iz m a s e eljni osvete nad s r p s k i m n a r o d o m . O desniarskim i p r o u s t a k i m politikim tend e n c i j a m a u m u s l i m a n s k o m stanovnitvu d o s a d se v e o m a malo pisalo u povijesnoj literaturi. O tome, osim eria, usp.: E. Redi, Nekoliko n a p o m e n a o Pregledu istorije SKJ. Prilozi, Sarajevo, br. 1, 1965, 353-360; D. Juzbai, Nekoliko p r i m j e d a b a i miljenja o Pregledu istorije SKJ, na i. rnj., 396-400; R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih muslimanskih politiara da B o s n u i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak Drutva istoriara BiH, XVI, 1965, Sarajevo 1967, 191 i d.; O. Karabegovi, B o s a n s k a krajina u revoluciji, Pregled 4/1972, 443 i d.; M. Konjevi, O n e k i m pitanjima politike ustaa p r e m a bosansko-hercegovakim m u s l i m a n i m a 1941. godine, Pregled 12/1971,671 i d. Za ire poznavanje nacionalnog pitanja Muslimana u razdoblju 1941-1945, p o s e b n o s obzirom na politiku KPJ, usp. A Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo 1969, 65 i d., gdje je u m n o g o b r o j n i m biljekama n a v e d e n a znatna literatura.
252 251

je mjesto potpredsjednika vlade NDH Paveli namijenio Muslimanu, to se provodilo do sloma NDH. Prvi potpredsjednik bio je Osman Kulenovi, dotad politiki neaktivan, za razliku od Dafera Kulenovia, jednog od prvih ljudi u bivoj JMO. On je ubrzo, u studenom 1941, imenovan za potpredsjednika vlade NDH, za to je sam Paveli bio osobito zainteresiran, nadajui se da e preko njega ojaati utjecaj meu Muslimanima. Uz Kulenovia isticali su se Ademaga Mei, koji je imenovan ustakim doglavnikom i Hakija Hadi, koji je postao u poetku ustaki povjerenik u Sarajevu. Mei i Hadi su bili glavni nosioci prohrvatske struje meu Muslimanima prije rata. U lipnju 1941. dobiva funkciju velikog upana u Jajcu, te odmah zatim ustakog ministra i Hilmija Belagi, takoer jedan od graanskih muslimanskih politiara. Oc ostalih viih ustakih funkcionera Muslimana isticali su se: Mehmed Alajbegovi, Alija uljak, efkija Bali, Ragib aplji, Ismet Mufti. Nekoliko dana nakon spomenute javne izjave grupe lanova HSS-a na elu s Tortiem, uslijedila je slina izjava podrke ustakom reimu i predstavnika Jugoslovenske muslimanske organizacije na elu sa D. Kulenoviem. Paveli je, 14. kolovoza 1941, primio delegaciju predstavnika JMO (D. Kulenovi, Hamid Kurbegovi, Ismetbeg Gavran Kapetanovi, Uzeiraga Hadiosmanovi), kojom prilikom je izraena podrka NDH. Kakav je karakter imala izjava predstavnika JMO pokazuje izjava D. Kulenovia, koju je dao novinarima poslije audijencije kod Pavelia. Na pitanje da li e JMO pristupiti ustakom pokretu on je odgovorio: ( . . . ) to nije ni potrebno. Mi smo svi u pokretu ve od prvog asa, te suraujemo u njemu, u dravnoj politici i upravi Nezavisne Drave Hrvatske u svim pravcima. 255 Bez sumnje je Paveli pokazivao odreenu c'oazrivost prema muslimanskim politiarima u cilju da ih to vie zavrbuje i preko njih pokua proiriti utjecaj u muslimanskom stanovnitvu. Tako se on, u tenji da privue vrhove islamske vjerske zajednice izjanjavao za definiranje iroke vjersko-prosvjetne autonomije, u vezi ega su podu zeti i koraci za izradu posebne zakonske odredbe. 2 5 6 Svakako je najvea manifestacije naklonosti u tom pogledu bila istodobna odluka da se u Zagrebu izgradi monumentalne damija. 257 Daljnji vidljiviji momenat u spomenutoj Pavelievoj politici bila je njegova osobne inicijativa za tzv. ponovno rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Radile se zapravo o izrazitom ustupku bivim velikoposjednicima Muslimanima, tj. begovatu kojemu su pripadali ba neki od glavnih pobornika ustakog reima. Trebalo je da se bivim vlasnicima vrate begovske zemlje, koje su poslije 1918. bile zahvaene agrarnon
255 Hrvatski narod, 15. VIII 1941; usp. i M. Konjevi, O n e k i m pitanjima politike ustaa p r e m ; bosansko-hercegovakim muslimanima, n. dj., 677-678. 256 Hrvatski narod, 9. VIII 1941; usp. i M. Konjevi, kao u bilj. 255. Karakteristina je u t o m po gledu bila izjava M. B u d a k a , u svojstvu ministra bogotovlja i nastave, koju je d a o Muslimanskoj svi jesti: Ja sam d u b o k o uvjeren da e u n a j k r a e m v r e m e n u svaki m u s l i m a n i u najzabitnijem seoci osjetiti d a j e sada njegova vjera p o t p u n o zatiena od n a p a d a j a s bilo koje strane, j e r mi s m o drav; dviju vjera: islamske i katolike, koje su a p s o l u t n o r a v n o p r a v n e i koliku a u t o n o m i j u b u d e imal; jedna, imat e je i druga. (Cit. p r e m a Novi list, 3. VII 1941). U lipnju 1941. f o r m i r a n a je u Sarajevi komisija sastavljena od vjersko erijatskih strunjaka, koja je ve u s r p n j u 1941. predala Pavelii Nacrt islamskog vjerskog zakona i ustava. Rad ove komisije, pod pokroviteljstvom Ministarstv; za p r a v o s u e i bogotovlje p o n o v o je aktiviran u r u j n u 1942, a zadatak je ostao isti, tj. izrada za konskog n a c r t a o islamskoj vjerskoj zajednici u NDH. (Nova Hrvatska, 20. IX 1942). 257 Odluka o gradnji damije u Zagrebu d o n e s e n a je u kolovozu 1941, a damija je otvoren; u kolovozu 1944. ( Hrvatski narod, 14. VIII 1941. i 19. VIII 1944). Damija je nastala t a k o to je u nji p r e t v o r e n dotadanji Muzej likovnih u m j e t n o s t i Ivana Metrovia, o k o kojega su p o d i g n u t a tri mi n a r e t a i izvreno o d r e e n o u n u t r a n j e graevinsko p r e u r e e n j e . S a m in otvorenja ustae su or ganizirali kao veliku p r o p a g a n d n u manifestaciju. U t o m povodu, neto ranije je objavljena i p o s e b na spomen-knjiga pod naslovom Damija u Zagrebu.

reformom. Bila je to akcija koja je trebala privui panju begovata i uiniti ga naklonjenim prema NDH. Akcija je dobila i svoju vidljivu politiku tendenciju: A. Mei je na konferenciji bivih zemljoposjednika Muslimana, s podruja BiH, odranoj u Sarajevu krajem srpnja 1941, izjavio da je agrarna reforma u BiH bila najbezobzirnija, a cilj joj je bio da se materijalno, pa po tom i nacionalno-politiki slomije okosnica najistijeg hrvatstva, te ostvari glavna ideja vodilja veliko-srpske svetosavske misli. 258 Raspirivanje protusrpskih tendencija u muslimanskom stanovnitvu bio je jedan od osnovnih ciljeva ustakog reima. Meu prvim koracima u tom pogledu bilo je ukidanje starog muslimanskog prosvjetno-kulturnog drutva Gajret, koje je prije rata bilo jedan od pobornika prosrpske orijentacije. S druge strane, u NDH se poinje sve vie favorizirati prosvjetno muslimansko drutvo Narodna uzdanica, koje je bilo prohrvatski orijentirano. Takvi postupci ustake politike u izrazitom favoriziranju jednog drutva na raun unitavanja drugog, nailazili su i na vidljiv otpor u samom lanstvu Narodne uzdanice. To je i shvatljivo, ako se ima na umu injenica d a j e i u njoj i u Gajretu veina lanstva bila iz najirih slojeva muslimanskog stanovnitva, koja je kroz kulturno-prosvjetnu djelatnost ispoljavala vidljivo demokratsko raspoloenje, dok su velikosrpske ili velikohrvatske tendencije obiljeavale ponaanje u prvom redu rukovodstava tih drutava. Ubrzo se pokazalo da postupci ustakog reima izazivaju veliko uznemirenje u muslimanskom stanovnitvu u cjelini, te da tenja za stvaranjem irih oslonaca moe naii na odaziv tek manjeg broja Muslimana. Vidljiva pravna nesigurnost u ustakom reimu mogla je s jedne strane vrlo brzo da stvori nepovjerenje prema razliitim manifestacijama naklonosti prema Muslimanima u NDH, koje su poglavito bile prisutne u ustakoj propagandi, a s druge strane, da istodobno pojaava bojazan za sigurnost vlastite egzistencije. Posebnu teinu takvom raspoloenju davao je teror ustakog reima nad srpskim stanovnitvom. Masovni pokolji nad Srbima irom Bosne i Hercegovine, u kojima su sudjelovali i ustae Muslimani, izazivali su razumljivo nezadovoljstvo i negodovanje u muslimanskom stanovnitvu, ali ujedno i sve veu zabrinutost za vlastitu sigurnost. Pitanje odranja ivota i imovine postaje osnovna preokupacija u najirim razmjerima zbog sve vidljivije psihoze straha od osvete. 259 etniki pokolji muslimanskog stanovnitva, koji su uslijedili, davali su toj psihozi punu teinu. U tom pogledu svakako su bili indikativni dojmovi izraeni u izvjetaju Glavnog stoera domobranstva NDH, krajem rujna 1941, u kojem se govori o opoj unutarnjoj situaciji, te u tom okviru posebna panja pridaje situaciji meu Muslimanima. Iako se ti dojmovi iznose u okviru sagledavanja mogunosti za uvrenje ustakog reima, ipak se nisu mogli mimoii neki stvarni karakteristini momenti raspoloenja u muslimanskom stanovnitvu. Tako se istie d a j e meu Muslimanima stvoreno uvjerenje kako je cilj ustakog reima da se izmeu njih i Srba izazove mrnja i obraunavanje, a naroito u krajevima u kojima oni ive pomieano. O teroru nad Srbima navodi se: Sistem koji je sproveden u svrhu istrebljenja Srba, muslimani smatraju nedolinim 20 vieka, te se boje da e se ovaj sistem, nakon
258 AH, Fond Sabora NDH, izvj, A. Meia od 30. VII 1941. Na s p o m e n u t o j konferenciji u Sarajevu donesen je zakljuak da se begovske zemlje trebaju izuzeti ispod u d a r a a g r a r n e r e f o r m e i vratiti u neogranieno uivanje svojim bivim vlasnicima, o d n o s n o njihovim zakonitim nasljednicima. (Novi list, 29.VII 1941). Taj je zakljuak, p r e m a s p o m e n u t o m Meievu izvjetaju, bio izmijenjen tako to su se u posjed bivih vlasnika trebale vratiti o n e zemlje koje su a g r a r n o m reform o m pripale vlasnicima Srbima. 259 Tako su A. Artukoviu, kao ministru u n u t r a n j i h poslova, prilikom njegova boravka u Sarajevu, ljeti 1941, istaknute linosti m u s l i m a n s k o g ivlja izrazile elju m u s l i m a n a da m i r n o ive sa ostalim vierskim pripadnicima, jer bi se bies i osveta svakako najvie iskalila ba na s a m i m muslimanima. (VII, Fond NDH, kut. 61, br. reg. 13/ 2, izvj. Glavnog stoera d o m o b r a n s t v a za d r u g u polovicu r u j n a 1941).

obrauna sa Srbima, mogue primieniti i na njih. Istie se zatim da zbog svega toga meu muslimanskim masama raste neraspoloenje prema sadanjim naim politikim vlastima, koje u dananjim tekim prilikama u B.H veim dielom vre izvrnu vlast bez zakonskog oslonca, bez ikakve odgovornosti i na nain, koji niukom sluaju ne odgovara muslimanskom mentalitetu. U vezi s tim, sve se vie i jasnije primieuju nepovjerenje prema dananjoj situaciji i izraava se elja da se oni (Muslimani, F. J.) stave na raspoloenje i pod pravnu i faktinu upravu jedne prijateljske drave, a naroito pod zatitu Njemake. 260 Ova posljednja tvrdnja zasigurno govori d a j e postojea situacija doista pokrenula i najutjecajnije graanske muslimanske krugove da se poduzmu odreeni konkretniji koraci. U tom pogledu svakako je bio karakteristian i nastanak ideje o Bosni i Hercegovini kao autonomiji u okviru njemakog okupacionog sistema, tj. o njenom izdvajanju iz okvira NDH. U sve irem opozicionom raspoloenju meu muslimanskim stanovnitvom posebno je mjesto dobila akcija uglednijih graana, koja se manifestirala u otvorenom protestu protiv strahovitog terora nad Srbima. Bio je to konkretan odjek duboke zabrinutosti koja je zahvatila sve muslimanske graanske politiare. Akcija je nala svoj formalni izraz u pisanju tzv. muslimanskih rezolucija u pojedinim gradovima Bosne i Hercegovine, posljednjih mjeseci 1941. godine. Potpisnici tih rezolucija bili su predstavnici muslimanskih organizacija, istaknute linosti tadanjeg muslimanskog javnog ivota. 261 Akcija je inicirana iz kruga muslimanskog sveenstva. Naime, na godinjoj skuptini organizacije ilmije El-Hidaje, 14. kolovoza 1941, u Sarajevu, u donesenoj rezoluciji izraena je zabrinutost zbog masovnih ustakih zloina i izraen protest. Takoer je osueno sudjelovanje svih Muslimana u spomenutim zloinima, te se od njih skuptina ogradila. El-Hidaje je u skladu s naelima islama apelirala na Muslimane kao vjernike da se klone svakog nasilja. Uz to, apeliralo se na vlasti NDH da to hitnije zavedu red i sigurnost. 262 Uskoro su u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine uslijedile posebne rezolucije. U rujnu je donesena rezolucija u Prijedoru na konferenciji Vakufskog povjerenstva, koju je potpisalo oko 100 osoba. Idueg mjeseca donesena je sarajevska rezolucija, kojoj su prethodili sastanci glavnog odbora El-Hidaje i muslimanskih drutava te javnih radnika. Potpisalo ju je 97 osoba. U listopadu je donesena i rezolucija Muslimana u Mostaru. 263 Zatim je u studenom uslijedila rezolucija Muslimana u Banjoj Luci. U prosincu su donesene muslimanske rezolucije u Bijeljini i Tuzli. Moe se s vjerojatnou pretpostaviti da su rezolucije donesene i u jo nekim manjim mjestima u BiH. 264 U ocjeni tih rezolucija treba poi od injenice da su njihovi potpisnici bili ugledniji predstavnici javnog ivota Muslimana. Bili su to razni funkcionari islamske vjerske zajednice, predstavnici muslimanskih drutava i udruenja, intelektualci i drugi ugledniji graani. Za rezolucije svakako nije karakteristino kome su formalno bile upuene. Kao protest, bile su namijenjene najviim vrhovima NDH, 265 a s druge strane, irene su ko260 Isto. O politikom raspoloenju m e u M u s l i m a n i m a usp. i R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih muslimanskih politiara, n. dj., 197 i d. 261 M. Hadijahi, Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, zbornik: 1941. u istoriji n a r o d a BiH, n. dj.,. 276.

R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih politiara, n. dj., 199. Zanimljivo je da je m o s t a r s k u rezoluciju umnoila tehnika KPJ u Mostaru. (A4. Hadijahi, n. dj^276). 264 p r c m a M Hadijahiu, postoje n e k e indicije da su rezolucije d o n e s e n e i u B o s a n s k o j Dubici, Visokom i m o g u e u jo n e k i m d r u g i m b o s a n s k i m mjestima. (Isto, 275). 265 Rezolucije su uruivane najviim ustakim f u n k c i o n e r i m a , u p r v o m r e d u M u s l i m a n i m a (Osman i Dafer Kulenovi, Ademaga Mei, Hilmija Belagi, Hakija Hadi, Ismet Mufti, Asim Ugljen). (Isto).
263

262

liko god je to bilo mogue u samom muslimanskom stanovnitvu na liniji postojeeg opozicionog raspoloenja. Za sam sadraj rezolucija karakteristini su ovi momenti: a) Otvoreno se osuuju ustaki zloini nad Srbima; b) Ograuje se od onih Muslimana koji sudjeluju tim zloinima; c) Trai se zatita za progonjene Srbe u smislu ideje osiguranja ivota i imovine svih graana bez razlike na vjeru; d) Protestira se protiv pokuaja da se za sudjelovanje pojedinaca Muslimana u ustakim zloinima svali krivica na itavo muslimansko stanovnitvo; e) Da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost; f) Da se najstroije kazne sudionici zloina. Osim toga, rezolucije sadravaju i niz podataka o progonima Muslimana, pri emu se prvenstveno misli na etnike pokolje. Kako se vidi iz navedenih karakteristinih momenata njihova sadraja tzv. muslimanske rezolucije nesumnjivo po mnogo emu vjerno odraavaju postojee raspoloenje glavnine muslimanskog stanovnitva. Osnovno njihovo progresivno znaenje sastojalo se u izraavanju otvorenog revolta protiv estokog terora to ga je ustaki reim provodio nad srpskim stanovnitvom. Po tome rezolucije dobivaju vidljiv opozicioni peat. S druge strane, treba konstatirati i drugo obiljeje rezolucija, a to je da se, uz isticanje revolta prema postupcima ustakog reima, od istog tog reima trae i odgovarajue mjere za popravljanje postojeeg stanja. U tom pogledu u rezolucijama je bila prisutna i tenja pojedinih imunijih krugova muslimanskog graanstva radi ouvanja vlastitih pozicija. Za te su krugove naime bila karakteritina gledita kako je oruani ustanak naroda na elu s KPJ posljedica sve uestalijih ustakih pokolja. 266 Muslimanske rezolucije svojim sadrajem nedvojbeno ukazuju na karakter politikog raspoloenja muslimanskog stanovnitva kao cjeline. Pokazalo se da je spomenuta proustaka grupacija, koja je od poetka podrala ustaki reim i postala njegov nosilac, ostala osamljena i izolirana. Bivalo je sve oiglednije da je politiko raspoloenje Muslimana, koje se izraavalo i kroz rezolucije, moglo ii samo u prilog jaanju suprotne orijentacije, tj. one na liniji narodnooslobodilakog pokreta, koja je imala svoje nosioce meu komunistima Muslimanima. 267 Prema tome, za ustaki e reim politika prema Muslimanima sve vidljivije dobivati karakter posebnog pitanja, ije rjeavanje je zahtijevalo u prvom redu primjenu neposrednog politikog pritiska. 268 Na to su poeli posebno upozoravati Nijemci u okviru svoje okupacione politike, kojoj je osnovni cilj bio odravanje mirnog stanja na podruju NDH. To se posebno odnosilo na podruje Bosne i Hercegovine gdje su njemaki ekonomski interesi dolazili do jaeg izraaja. 269
To se npr. izriito navodi u b a n j a l u k o j rezoluciji. U t o m pogledu karakteristina je ocjena koju je d a o Pokrajinski komitet KPJ za BiH, kraj e m 1941, u proglasu u p u e n o m svim potenim i rodoljubivim Muslimanima B o s n e i Hercegovine. U n j e m u se, m e u ostalim isticalo: Za zloine i grijehe muslimanskih izroda koji su se prodali u s t a a m a plaa i neduan muslimanski ivalj. Pored svih nastojanja ljudi koji su svjesni da za izrode i njihova zlodjela nije kriv svaki Musliman, rtava e biti svaki dan sve vie, a k o estiti Muslimani B o s n e i Hercegovine b u d u i dalje skrtenih r u k u posmatrali b o r b u koja se sve vie iri ili se b u d u zadovoljavali pisanjem rezolucija. (M. Hadiijahi, n. dj., 280).
267 268 Karakteristina je bila n a r e d b a E. Kvaternika, kao ravnatelja UNS-a, u okrunici od 23. III 1942, kojom zahtijeva p o d u z i m a n j e p o s e b n i h m j e r a za suzbijanje otvorenih s u k o b a i borbi izmeu Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Istiui da se odnosi m e u njima pogoravaju Kvaternik n a r e u j e da se u cilju o m o g u a v a n j a njihove m e u s o b n e s u r a d n j e u svim g r a n a m a dravne djelatnosti u b u d u e sva neslaganja i trzavice (...) i m a d u izbjegavati, a u sluajevima izazivanja imadu se ova suzbiti najenerginijim d a p a e i drastinim m j e r a m a . (VII, Fond NDH, kut. 182, br. reg. 31/3). 269 U izvjetaju od 21. XI 1941, general Glaise pie: Odnosi izmeu m u s l i m a n a i vlade, koja je u p o e t k u izvanredno ljubazno sa njima postupala, u posljednje vrijeme su se znatno pogorali zbog raznih uzroka koji se ne m o g u pripisati s a m o reimu, to je dovelo do daljeg suavanja vladine platforme. Policijski reim se sada oigledno ne u s t r u a v a ni p r e d s a m i m Hrvatima. (VII, NAV-N-T501, 264/ 1280-1285). 266

Kulturna

politika

Ustaki reim je od poetka pokazao poseban interes za podruje kulture. Vrhovi NDH bili su svjesni da je davanje peata ustake politike u toj oblasti jedan od bitnih faktora uspjeha cjelokupne politike ustatva u smislu njegovih programskih postulata. Zbog toga je sprovoenje odgovarajuih akcija na podruju kulturnog ivota u najirem smislu rijei - obuhvaajui dakle sve osnovne komponente kao to su prosvjeta, knjievnost, umjetnost, drutvene znanosti-, postavljeno meu prvenstvenim zadaama ustakog pokreta. Bit te zadae trebalo je da se sastoji u sprovoenju tzv. duboke kulturne revolucije; pod tim se pojmom podrazumijevala ideoloka preobrazba osnovnih nacionalnih kulturnih institucija kao glavnih nosilaca programa ustatva na podruju kulture, a u cilju ostvarivanja nove hrvatske narodne sviesti i osjeaja. 270 Uz ve prikazanu politiku i drutvovnu revoluciju, ustatvo je kao jedan od temelja svog programa isticalo i potrebu sprovoenja revolucije na podruju kulture. Ta, druga revolucija, prema rijeima nekih ustakih ideologa, trebalo bi da bude glavni pokreta unutarnje obnove NDH. Ima to biti revolucija u punom smislu rijei: najpodpuniji prevrat na podruju duhovnog, moralnog i intelektualnog ivota hrvatskog naroda. Osnovni rezultat te revolucije trebalo bi da bude stvaranje i preoblikovanje novih ljudi, koji bi doli na mjesto onih starih po mentalitetu, nesposobnih da sudjeluju u stvaranju novih pokoljenja. 271 Prva ira akcija u tom pogledu pokrenuta je stvaranjem ustake tampe i publicistike. Publicistika je od samog poetka bila osnovna poluga javne rijei ustakog poretka, pa je i na podruju kulture bila prethodnica propagande. Reim je nastojao da ustaka publicistika dobije to vee tehnike mogunosti za svoju djelatnost. Po dolasku ustaa na vlast, svi listovi na podruju NDH bili su zabranjeni, kako bi se moglo u cijelosti pristupiti stvaranju nove, ustake tampe. Odmah su podravljena sva vea tamparska poduzea, od kojih su najjaa bila u Zagrebu, kao Tipografija, Jugotampa i Hrvatska seljaka tiskara, s izriitim obrazloenjem da se utjecaj novina, koje su one izdavale uini nekodljivim. 272 Centralni ustaki list postao je Hrvatski narod, pokrenut ve 10. travnja, ovaj put kao dnevnik 2 7 3 Ustae su bili zainteresirani da se i u pojedinim drugim mjestima nastavi s izdavanjem listova koji su povremeno ili redovitije izlazili prije rata, a u kojima su bile prisutne desniarske tendencije. Radilo se o nekoliko manjih provincijskih listova u ijim redakcijama su se osjeali jai utjecaji pojedinih frankovaca. Produetak njihova izlaenja trebalo je da argumentira prisustvo i utjecaj ustaa u pojedinim sredinama prije rata. Od tih listova svakako je za ustae najvaniji bio osjeki dnevnik Hrvatski list,274 On i novopokrenuti Sarajevski novi list bili su glavni provincijski listovi u NDH. U cilju to ire propagande ustae su pokrenuli i druge listove namijenjene pojedinim podrujima politike. 275 U istom cilju se nastojalo razviti i neka druga sredstva javnog informiranja. 276
M. Starevi, Ustaka drava i kulturno-prosvjetna djelatnost, Prosvjetni ivot, 1-2/ 1942, 5. S. Vitkovi, Druga revolucija, Hrvatska smotra, 12/ 1941, 623-624. E. Bauer, Razvitak hrvatskog novinstva, zbornik: Naa domovina, n. dj., sv. 2, 1050. 273 Drugi dnevnik, koji su ustae pokrenuli u Zagrebu, bio je Novi list. 274 Tako je u Varadinu nastavljeno izlaenje p r e d r a t n o g Hrvatskog jedinstva; u Sisku Hrvatskih novina-, u Virovitici Hrvatskog tjednika; u SI. Poegi Vihora; u Sl.Brodu Posavske Hrvatske. 275 Gledajui u cjelini, bilo je p o k r e n u t o m n o g o listova, od kojih je znatan broj tek p o v r e m e n o izlazio ili se u b r z o gasio. Od ostalih listova u NDH, kojima su ustae pridavali vaniju ulogu, bili su: Ustaa, Ustakinja, Ustaka mladei Za dom, Neue Ordnung, Seljako ognjite, Hrvatski radnik, Pokret, Vojnik. Sve su to bili tjednici ili mjesenici. 276 Kao glavni informativni c e n t a r u NDH osnovan je Hrvatski izvjetajni u r e d Croatia, sa zadaom da izdaje za t a m p u i radio vijesti novinskih agencija zemalja s kojima je NDH imala odnose, prvenstveno DNB i Agenzia tefani. Takoer se vana p r o p a g a n d n a uloga pridavala radiju i filmu, iji su centri bili u Zagrebu.
271 272 270

Rukovodei organ na podruju kulturne politike bilo je Ministarstvo bogotovlja i nastave (kasnije: Ministarstvo narodne prosvjete), ali je najutjecajniji faktor bilo njegovo Glavno ravnateljstvo za promidbu. 2 7 7 To je ravnateljstvo neposredno usmjeravalo ustaku tampu, a njegov se utjecaj u veoj ili manjoj mjeri reflektirao i u davanju politikog tona u gotovo itavoj kulturnoj politici. Tom je ravnateljstvu bila povjerena potpuna cenzura javne rijei u svim podrujima kulturnog ivota. Kako je ustako vodstvo usmjeravalo djelatnost tampe u NDH, najbolje svjedoi okrunica posebnog povjerenika za novinstvo pri vladi NDH, u kojoj se najprije istie da itav ton novina mora biti stopostotno ustaki. Nadalje ukazuje se na posebnu dunost novina da glavnu panju posveuju Paveliu, jer osim njega nitko u Hrvatskoj nije kao osoba vaan, pa se s toga nikome, bio on i ministar, ne smije posebna panja posveivati. U skladu s tim nareuje se svakodnevno donoenje citata iz Pavelievih govora. 278 tampi se u posebnu dunost stavlja svakodnevna propaganda stvaranja miljenja o lanstvu i pristaama Ustakog pokreta. To je, dakako, ustakom vodstvu osobito bilo stalo zbog tenje da se pojam ustae i ustatva to vie totalizira u javnom ivotu. Ustaka je tampa dobila i direktivu da se, osim izabranih ustaa kao pravih lanova pokreta, svi ostali Hrvati moraju tretirati kao pristae. to se tie Srba u NDH, isticano je da u tampi rije Srbin imade nestati, te je treba zamijeniti rijeju komunist. Koliko je za ustako vodstvo bilo delikatno i osjetljivo pitanje vanjske politike, tj. obzirnosti u odnosima prema Treem Reichu i Italiji, jasno pokazuje direktiva u spomenutoj okrunici da listovi ne smiju donositi vlastite uvodnike iz vanjske politike, nego samo pretampane lanke iz njemakih i talijanskih novina. Ubrzo se, meutim, pokazalo da tako zamiljenu tampu NDH nije bilo nimalo lako organizirati ni voditi, unato njenoj potpunoj ovisnosti i sadrajnoj bezlinosti. Pokazalo se da ustaki reim meu novinarima nije naiao na plodno tlo, pa nije mogao privui one kadrove na koje je pomiljao. U tadanjim novinarskim krugovima, koji su bili urednici i suradnici relativno razvijene predratne zagrebake graanske tampe, izuzev desniarskog dijela, mogli su se vrbovati tek pojedinci. Tako su utemeljitelji ustake tampe - pri emu treba prvenstveno uzimati u obzir glavne, tj. reprezentativne ustake listove - bili gotovo iskljuivo desno orijentirani publicisti, od kojih se glavnina formirala u redakcijama predratnih zagrebakih klerikalnih novina i asopisa (Ivan i Anto Orani, Vilko Rieger, Tias Mortigjija, Ivo Bogdan, Kerubin egvi, Ivo Guberina, Ivo Lendi, Daniel Uvanovi, Josip Blaina, Vice Bari, Ivo Maroni i dr.). Pored ove, najvee, grupe, meu glavnim nosiocima ustake tampe isticali su se razliiti pojedinci, koji su prije rata publicistiki djelovali kao desno orijentirani novinari u pojedinim listovima ili asopisima ili su se formirali u NDH, uglavnom iz krugova studenata frankovaca ili iz emigracije (Matija Kovai, Vilim Pero, Franjo Dujmovi, Marko ovi, Ernest Bauer, Vatroslav Murvar, Milivoj Magdi, Ante titi, Drago Cerovac, Mijo Bzik, Danijel Crljen, Jure Prpi, Milivoj Karamarko, Franjo Trbuha, Stanislav Polonijo, Ivan Degrel, Radovan Latkovi). Analize to su ih pravili ustae jasno svjedoe da je novinstvo u NDH bilo u pravoj krizi. Instruktivan je elaborat o ustakoj tampi, to ga je u srpnju 1942. za Sabor NDH izradio Marko Covi, prvi direktor Hn>atskog naroda. Suvremeno hrvatsko novinstvo - priznaje on - proivljuje teku krizu, to se najbolje osjea po kakvoi (kvaliteti) samih
277 Na elu ravnateljstva nalazili su se kroz njegovo postojanje V. Rieger, M. Tolj i I. Bogdan. (Usp. I. Hergei, O n a k l a d n o m radu i cenzuri p o d ustakim reimom, Republika, 3/ 1945, 216. 278 IHRPH, Fond NDH, kut. 3, okrunica M. Bzika kao posebnog povjerenika za novinstvo, nedatirano. Tako se npr. daje direktiva da u p o v o d u svakog Pavelieva govora o t o m e n a j m a n j e tjedan d a n a piu uvodnici u listovima.

novina, a i po raspoloenju koje vlada meu novinarima. O kakvoi naih dananjih novina nije potrebno govoriti, jer to znade i opaa svaki Hrvat, koji ita te nae novine. 279 U propagandi ustakog vodstva kao jedna od najvanijih zadaa isticalo se ukljuivanje inteligencije u politiku ustakog reima, to bi se trebalo prvenstveno odraziti na kulturnom polju. U skladu s ve prikazanim koncepcijama o voenju kulturne politike u NDH, definirana je i uloga inteligencije, pri emu se u prvom redu mislilo na humanistiku. Putem novina i asopisa u toku 1941. godine, naveliko se govorilo o stvaranju nove inteligencije, koja treba da bude jedan od nosilaca izgradnje NDH. U svom apelu o dunosti i obvezi svih slojeva hrvatskog naroda da se angairaju u toj izgradnji, Ustaa je isticao da se on napose tie hrvatske inteligencije, hrvatskog kolovanog sloja, svih stalea od uitelja, sveenika, opinskih, upskih i dravnih inovnika, do odvjetnika, lijenika, ininjera i svih drugih zvanja narodnog ivota. Taj je apel imao iskljuiv ton politikog pritiska. Ustaa je pisao: Hrvatska inteligencija mora provesti duhovnu mobilizaciju i sva sudjelovati u izgradnji svoje drave. Nikoga ne smije biti, koji bi sjedio u zapeku i kritizirao, a da sa svoje strane ne bi sudjelovao u graenju, uvrivanju i utvrivanju ove veliajne i boanske graevine koju hrvatski narod danas posjeduje, a to je hrvatska drava. 280 Inteligenciji se pridavala posebna uloga u utjecaju na ustaku orijentaciju omladine. Naroito je mjesto u toj djelatnosti dano uzdizanju kulta Pavelia. Naa nova inteligencija - pisao je Vinko Nikoli - mora budue hrvatske narataje odgajati po ustakim naelima i u prvom redu mora uzgojiti meu itavom hrvatskom omladinom jo u najranijoj dobi neogranienu i portvovnu odanost prema voi. 28 ' Razumljivo, ustakom je vodstvu, radi ostvarivanja takve koncepcije bilo osobito stalo da privue najutjecajnije hrvatske intelektualce: knjievnike, umjetnike, znanstvenike i druge stvarne predstavnike hrvatske kulture. Posebna je panja pridavana knjievnicima. Priprema se posebna atmosfera, kojoj glavno obiljeje daje iroka izdavaka djelatnost i iskazivanje posebne panje knjizi. Tu injenicu ustaka propaganda osobito koristi kao znaajan argument o nastanku pravog kulturnog preporoda u hrvatskom narodu, u odnosu na razdoblje Jugoslavije, tj. pod velikosrpskom hegemonijom. Ima mnogo uporita za ovakve tvrdnje - istie knjievni historiar i kritiar Antun Barac u svom osvrtu i sjeanju na te dane. - Bujnost na knjiarskom tritu iznenauje. U Zagrebu se godinje izdaje mnogo knjiga, i s opremom, u kakvoj se one nisu prije pojavljivale. Mogu se opravdavati i rijei o slobodi: sad se pruila mogunost, da obilno piu i tampaju svoje stvari ljudi, koji se nekad u knjievnosti nisu smjeli ni pomoliti. Knjievnike se nastojalo privlaiti pokazivanjem izuzetne naklonosti prema njima, prihvaanjem rukopisa za tampanje i honoriranjem. Ustake vlasti - konstatira dalje Barac - pokazuju prema knjizi i knjievnicima neobinu naklonost. Uvele su mnogobrojne dravne nagrade, koje se svake godine, na Antunovo, dijele uz prigodnu sveanost. Nagrade su prilino visoke - to je vano, kad se uzme u obzir, nagraeni pisci dobivaju usto i uobiajan honorar po tampanim arcima. ini se, da su neki od njih i udesili svoj rad tako, da bi svake godine mogli dobiti kakvu nagradu. Na
279 P r e m a Covievoj ocjeni, glavni krivci za krizu ustake t a m p e jesu novinari klerikalci, koji vode jedinstvenu klikaku politiku: Nema, valjda, niti j e d n o g a n o v i n a r a iz bive Hrvatske strae, niti n e n o v i n a r a iz seniorsko-domagojske klerikalne grupe, koji je u novim prilikama pokazao s a m o zrno novinarskih ambicija, a da nije na vanim i o d g o v o r n i m poloajima. Po svemu se vidi, da cjel o k u p n o hrvatsko novinstvo (osim Ustae i drugih strogo ustakih izdanja) dre l judi iz bive Hrvatske strae i seniorsko-domagojske klerikalne grupe. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi, 3. VII 1942). 280 Ustaa, 12. X 1941. 281 Novi list, 2. VII 1941.

taj nain prihodi od knjievnoga rada znae znatan prilog u mjesenom i godinjem proraunu pojedinih intelektualaca. 282 Ministarstvo narodne prosvjete raspisivalo je jedanput godinje glavni natjeaj za najbolja knjievna, likovno-umjetnika i glazbena djela. Po osobito visokim honorarima za knjievne tekstove isticali su se listovi Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Spremnost i Neue Ordnung. Bili su to glavni mediji za privlaenje knjievnika. 283 Pojedini knjievnici uglavnom su se angairali u postojeim knjievnim asopisima, ukljuujui se u njihove redakcije i piui mahom lanke propagandnog karaktera. U oujku 1942, pokrenut je ustaki tjednik Spremnost, okvalificiran kao list za hrvatsku inteligenciju. Zadaa mu je bila da donosi programatske lanke i razprave, koje se tiu svih pitanja javnog ivota, te se polemiki bori protiv svih ideja i pravaca, koji su protivni ustakom pokretu. 284 U ispoljavanju takve orijentacije u Spremnosti istupaju manje vie svi poznatiji ustae intelektualci, poglavito publicisti i knjievnici. Od predratnih knjievnih asopisa u NDH nastavljaju da izlaze Hrvatska revija i Hrvatska smotra. Dok su u prvom suraivali u poetku i pojedini knjievnici koji nisu bili proustaki orijentirani, i od kojih e tokom vremena neki pristupiti NOP-u, drugi asopis je bio aktivan propagator ustakog poretka, nacional-socijalizma i faizma. Ostali knjievni asopisi bili su Knjievni tjednik, Plava revija. Svi su ti asopisi izlazili u Zagrebu. Na liniji ustake propagande o potrebi najue suradnje Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, pokrenut je krajem 1943. u Sarajevu knjievno-politiki asopis Hrvatska misao.285 Za shvaanje zadae, koju su ustae postavljali pred knjievnost u NDH, karakteristini su bili tekstovi Vinka Nikolia. Njegova je osnovna teza bila d a j e glavni zadatak hrvatske knjievnosti u NDH umjetniko oblikovanje velianstvene hrvatske sadanjice. Na hrvatske knjievnike apelirao je da budu stvaraoci nove knjievnosti, koja treba pomoi ustakom pokretu u stvaranju novoga ovjeka, a glavne karakteristike tog ovjeka treba da budu: nacionalistika dua, ustako srce, poglavnikova misao, ustaka vjera. Zbog svega toga, prema Nikolievim rijeima, knjievno stvaralatvo u NDH treba to prije dati dokaze da se stvara nova, nacionalistika, ustaka knjievnost. 286 Nova knjievnost u NDH nala je svoje protagoniste u vrlo uskom krugu knjievnika. Bili su to uglavnom pojedinci koji su svoju desnu, nacionalistiku orijentaciju ispoljili jo prije rata a u NDH su se potpuno angairali. Glavna linost meu njima je bio
A. Barac, Bijeg od knjige, Zagreb 1965, 14. P r e m a rijeima Barca honorari su za knjievne sastavke vrlo porasli a utvrivali su se prema porastu cijena, tako da h o n o r a r po j e d n o m lanku u s p o m e n u t i m listovima iznosi gotovo koliko i cijela m j e s e n a plaa dravnih namjetenika. (...) Doi do takve zarade vrlo je lako svakome, tko je u knjievnosti stekao neki glas. Urednici izjavljuju, da im je u p r v o m r e d u do imena. Zato poznatije pisce salijeu pozivima na s u r a d n j u - i listovima, i linim p o h o d i m a , i telefonskim razgovorima. (...) Pozivi na suradnju, to ih alju s razliitih strana, gotovo su istovjetni i svuda se istie, kako e h o n o r a r biti u r a z m j e r u sa skupoom. (Isto, 14-15). 284 E. Bauer, n. dj., 1051. 285 Opirnije o t o m e sa nizom pojedinosti, usp. M. Vaupoti, asopisi hrvatske knjievnosti, n. dj., 237 i d.
283 282

286 y Nikoli, Nacionalni zadatci knjievnosti, Zagreb 1944, 14, 162 i d. To je zbirka Nikolievih lanaka objavljenih u ustakim listovima i asopisima 1942-1944. god. Piui p o e t k o m 1942. o dunosti knjievnika u ustakoj dravi M. ovi, koji je tada bio u r e d n i k Hrvatske revije, isticao je da oni t r e b a da b u d u prvi tumai velikih ideja i snaga, koje krije u sebi ustaki pokret, da b u d u prvi graditelji novoga miljenja, koje je nacionalistiko i hrvatsko, zdravo i spasonosno. (Hrvatska revija, 3/ 1942, 114).

Mile Budak, za kojega su naglaavali d a j e nacionalni i knjievni prvoborac.27 Uz njega isticali su se: Vinko Nikoli, Antun Bonifai, Ivo Lendi, Anton Nizeteo, Franjo Nevisti, Filip Lukas, Julije Makanec, Ljubo Wiesner, Stjepan Trontl, Drago Bubli, Ivan Softa, Marijan Matijaevi, Vjekoslav Juri. Pored ovih, u NDH se preko pojedinih asopisa i listova pojavio i stanovit broj novih imena, poglavito iz redova malobrojne ustake omladine, koji su nastojali da svoje ambicije ispolje literaturom. 288 U sklopu koncepcije izgradnje hrvatske kulture u NDH se postavilo odmah na dnevni red i pitanje knjievnog jezika i pravopisa. Osnovna motivacija u pogledu jezika da u ustakoj dravi treba pristupiti daljnjoj izgradnji njegove posebnosti i konanom oienju od stranih utjecaja, imala je iskljuivu politiku pozadinu. Sasvim sporedna je bila tenja da se akcije oko jezika oznae kao rezulat znanstvenog rada jezikoslovaca. Praktina tendencija bila je da se slubenim putem nasilno to vie poveaju specifine razlike izmeu hrvatskog i srpskog jezika i pravopisa. Prema rijeima Mile Starevia ustatvo s e j e vrlo jako odrazilo i u razvoju svoga narodnog knjievnog jezika i zasluga je pravako-ustakog duha to viestoljetni razvoj tog jezika nije gotovo bio prekinut silovitim pokuajem Srba, da mu nametnu svoj posebni, srbski jezini osjeaj i rjenik. 289 Ustaka propaganda je i akcije oko jezika i pravopisa u NDH, nastojala u prvom redu opravdavati naglaavanjem nacionalne potlaenosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji, koja se odrazila i u neravnopravnom poloaju hrvatskog jezika. Poduzete akcije imale su za glavni cilj ubrzano i nasilno poveavanje razlika izmeu hrvatskog i srpskog jezika i pravopisa. Paveli je jo krajem travnja 1941, potpisao odredbu o osnivanju Hrvatskog dravnog ureda za jezik, kojem je zadaa bila da rjeava sva jezina pitanja u NDH. U srpnju 1941. posebnom je naredbom detaljnije razraena djelatnost spomenutog ureda. Glavne su mu dunosti bile da radi na prireivanju kolskih knjiga i prirunika iz jezinog podruja, vri pregledavanje kolskih knjiga za sve predmete, obavlja jezino savjetovanje piscima ili nakladnicima, vri jezini nadgled tampe i jezika u kazalitu, na radiju i filmu, te da vodi jezinu promibu. Svi navedeni faktori moraju tijesno suraivati s Uredom, a prekraji ove naredbe kaznit e se kao redarstveni prekraji. Tako je i rjeavanje pitanja jezika bilo zadaa konkretne ustake politike. Sredinom kolovoza 1941. uslijedila je Pavelieva Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i o pravopisu. Osnovni propis u toj odredbi bio je da se zabranjuje u izgovoru i u pisanju upotrebljavati riei, koje ne odgovaraju duhu hrvatskog jezika te da se na hrvatskom (se) jeziku ima pisati po korienskom, a ne po zvunom pravopisu. 290 Na osnovu iste odredbe imenovano je posebno Povjerenstvo za hrvatski jezik, njegovu istou i pravopis. Prema odredbi, Povjerenstvo e se brinuti, da se hrvatski jezik oisti, a pravopis ustali u duhu ove zakonske odredbe, te e ujedno propisati i kazne za zatitu istoe jezika i pravopisa. to se tie propisa spomenute odredbe da hrvatski pravopis u NDH ima biti iekavski i korienski, tj. etimoloki, treba rei da to
287 B u d a k u se davalo izuzetno m j e s t o k a o knjievniku. U toku 1941-1942, objavljeno je njegovih pet r o m a n a (Ognjite, Ratno roblje, Na vulkanima, Musinka, San o srei). Ocjenjujui znaenje Bud a k o v a knjievnog rada, ustaki m i n i s t a r Mile Starevi je pisao: Pojavom Doglavnika ustakog pokreta, d r a Mile Budaka, u najnovijoj hrvatskoj knjievnosti, a n a r o i t o njegovim n e n a d m a i v i m Ognjitem, hrvatska je knjievnost jo prije stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske dobila takav m e a j e d n o g razdoblja, s kojim p r e s t a j u uzaludna traenja i vrludanja i p o i m a ostvarivanje tenje za jedinstvenim k u l t u r n i m izraajem hrvatstva, (kao u bilj. 270, str. 7). Za razumijevanje prave vrijednosti B u d a k o v a knjievnog djela i njegove ideoloke pozicije, znaajna je ocjena to ju je O t o k a r KerOvani objavio u z a g r e b a k o m m a r k s i s t i k o m asopisu Izraz. 11/ 1940, u p o v o d u izlaska Budakova r o m a n a San o srei. 288 289 290

Detaljnije o t o m e usp. M. Vaupoti, n. dj., 237 i d. K a o u bilj. 270, str. 6. Narodne novine, 28. IV, 12. VII i 14. VIII 1941.

pravilo samo po sebi nije bio nikakav originalni izum ustaa, nego se time u stvari vraalo etimoloki pravopis, koji je u Hrvatskoj bio na snazi do 1892. Ustae su ba time politiki argumentirali svoj postupak kao povratak nekad ukinutog korijenskog pravopisa, naglaavajui d a j e on bio ne samo inbenikom hrvatske posebnosti, nego i zgodnijim za hrvatski knjievni jezik. 291 Uspostava fonetskog pravopisa 1892, koja je oznaavala pobjedu hrvatskih vukovaca, ustae su ocijenili kao potez zloglasne Khuenove vladavine, koja je eljela ugoditi Srbima maaronima. 2 9 2 U samoj praksi nastojalo se to prije pristupiti primjeni korijenskog pravopisa u NDH, pa se on djelimino poinje pojavljivati od jeseni 1941. Prva knjiga, koja je objavljena sa strogim korijenskim pravopisom, bile su Pavelieve Strahote zabluda. U rujnu 1942. spomenuti Ured za jezik izdao je posebnu knjiicu pod naslovom Koriensko pisanje, u kojem su bile detaljnije upute za primjenu novog pravopisa. 293 injenica je, meutim da se taj pravopis unato svim nastojanjima vlasti i spomenutim odredbama, nije sistematski provodio. On se najvie primjenjivao u pojedinim publikacijama i tampi izrazito ustakog karaktera. Jo vee nasilje u pogledu stvaranja novog knjievnog jezika vreno je u njegovu ienju od tzv. tuica, motivirano prvenstveno potrebom da se iz njega ukloni nanos beogradskog jezinog zakonodavstva, tj. da se oslobodi od srpskih rijei i srbizama. U toj borbi protiv posrbljivanja hrvatskog knjievnog jezika pravljene su najvee krajnosti i pretjerivanja izmiljanjem novih izraza i kovanica, pa se u praksi ba ta politika pokazala kao najvee nasilje nad hrvatskim jezikom. 294 U sklopu zamiljene koncepcije voenja kulturne politike, ustaki je reim nastojao posebnu ulogu namijeniti glavnim sredinjim hrvatskim kulturnim institucijama. Posebnom Pavelievom odredbom, srpnja 1941, osnovana je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, to je znailo da prestaje postojati Jugoslavenska akademija. Sva dotadanja prava i obveze te itava imovina JAZU prelazi po toj odredbi u vlasnitvo HAZU. Bila je to iskl juiva intervencija s politikog vrha. Paveli je prema odredbi bio kompetentan da imenuje prvih deset lanova na elu sa proelnikom, a njihova bi dunost bila da izrade i podnesu Poglavniku na potvrdu pravila akademie, i da mu predloe na potvrdu planove (...). Tek nakon odobrenja pravila i poto Paveli potvrdi izbor, mogla se, prema odredbi, sazvati glavna skuptina HAZU. I izbor predsjednika odobrava Poglavnik. Poetkom rujna 1941. objavljena su Pravila HAZU, koja je potpisao Paveli. 295 Od HAZU se ipak nije mogla stvoriti ustanova, koja bi svojim radom pokazivala posebnu politiku naklonjenost ustakom reimu. Od tridesetak njenih lanova, znatan broj njih bili su ve lanovi JAZU. Radilo se poglavito o priznatim znanstvenicima, kulturnim radnicima i umjetnicima. Njihova profesionalna d jelatnost dala je osnovni peat i kratkotrajnom, uglavnom povremenom radu. 2 9 6
Hrvatski narod, 8. X 1941; Naa domovina, n. dj., sv. I, 129. Naa domovina, n. dj., sv. I, 129.0 t o m e usp. i J. Derossi, Hrvatski knjievni j e z i k u hrvatskim kolama, Kritika, 16/ 1971, 55. 293 ( j r e c j z a hrvatski jezik izdao je 1944. opseniju knjigu Hrvatski pravopis, koji se t r e b a o upotrebljavati kao kolski udbenik. 294 Izmiljani su p o t p u n o novi nazivi u m j e s t o d o t a d a n j i h uobiajenih rijei: krugoval u m j e s t o radio, brzoglas u m j e s t o telefon, samovoz u m j e s t o automobil, slikokaz u m j e s t o kino, slikopis u m j e s t o film i si. Odjek novih izraza u javnosti bio je k r a j n j e s u p r o t a n od o n o g koji su ustae eljeli. U n a r o d u se, naime na te izraze reagiralo s t v a r a n j e m niza aljivih kovanica. (Usp. J. Derossi, n. dj., 56). 295 Narodne novine, 15. VII i 4. IX 1941. 296 Od ljudi ustakog reima m e u lanovima HAZU bili su Mile B u d a k i Stjepan Zimmerm a n n . HAZU je objavila nekoliko brojeva Rada, - koji je po svojoj n u m e r a c i j i nastavljao d o t a d a n j i glavni organ JAZU, - i nekoliko p o s e b n i h edicija. Sva su ta izdanja sadravala u g l a v n o m priloge iz starije hrvatske povijesti i knjievnosti, te iz p r i r o d n i h i m a t e m a t i k i h nauka. Popis tih izdanja sadran je u Ljetopisu HAZU za god. 1941-1943, sv. 54, Zagreb 1943. O poloaju Akademije u t o k u r a t a usp. i S p o m e n i c u Jugoslavenske a k a d e m i j e znanosti i u m j e t n o s t i 1866-1966, Zagreb, bez god. izd., 17.
292 291

Ustaki reim je nastojao da se to vie ojaa rad Matice hrvatske, pri emu se posebno isticala njena uloga prije rata. Propagirajui Matiinu djelatnost ustae su isticali njeno znaenje u jaanju pravako-ustakog duha u godinama uoi sloma Jugoslavije, a potkrepljivali su to i podatkom da je Banska vlast poetkom 1941. stavila tu ustanovu pod komesarijat. in proglaenja NDH, kao uskrsnua hrvatske drave istican je i kao glavni cilj za koji se u svojoj dotadanjoj djelatnosti borila Matica. Osobito je propagirana Pavelieva izjava, da nitko bolje i vee za hrvatsku narodnu stvar nije mogao uiniti, no to je uinila Matica Hrvatska. 297 U tom, propagandnom i politikom smislu, nastojalo se u to veoj mjeri iskoristiti i stogodinjicu postojanja Matice hrvatske, koja je proslavljana u ljeto 1943. god. 298 U NDH se teilo definirati ulogu Matice neto drukije nego do tada. Prema rijeima njenog predsjednika Filipa Lukasa, nakon uspostave NDH svi su zahtjevi nacionalnoga naela, za koje se Matica borila, bili ostvareni, pa je i njen rad u tom pravcu zavren, i ona se povratila izkljuivo svome kulturnom radu. 299 O nekom kulturnom radu Matice hrvatske u NDH ne moe se, meutim, govoriti. Njena se djelatnost poglavito ispoljavala radom one skupine intelektualaca nacionalista, koji su joj poeli glavni ton davati u godinama uoi rata. Samo pak lanstvo te znaajne hrvatske kulturne institucije uope nije bilo vezano uz tu aktivnost, pa zbog spomenute usmjerenosti Matice, nije imalo nikakvog utjecaja. Glavni Matiin asopis Hrvatska revija, koji je nastavio s redovitim izlaenjem, bio je usprkos karakteru knjievne revije, vidljivo proustaki intoniran. Zanimljivo je dodati da je Matica hrvatska posebnom Pavelievom odredbom dobila iskljuivo pravo da objavljuje prijevode iz stranih knjievnosti, to je znatno poveavalo opseg njene izdavake djelatnosti. 300 Ustaki reim je pokazao osobiti interes i za jaanjem politikog utjecaja na Zagrebakom sveuilitu, Ustako vodstvo je ubrzo dalo do znanja da nije zadovoljno sa stanjem na Sveuilitu, a otrica kritike bila je prvenstveno uperena na nastavniki kadar zbog njegova odgojnog djelovanja. Posebnom izjavom koju je krajem lipnja 1941. dao u vezi s pitanjem ustrojstva Sveuilita i njegovo uloge u NDH, Mile Budak je u svojstvu ministra bogotovlja i nastave, naglaavao da nastankom NDH nastupa i za sveuilite posve novo stanje. Govorei o potrebi najue povezanosti Sveuilita sa vladom NDH, on je, izmeu ostalog, izjavio: Novo doba namee nove odgojne potrebe, koje idu za ustakim izgraivanjem novih narataja, koji iz Sveuilita neposredno ulaze u narod, sa zadaom da unose ustaki duh, u kome e se odsada odgajati, time dakako nastaje i za sveuiline nastavnike novi zadatak, pa je dosljedno tome potrebno, da vlada odsada posveti osobitu panju i duhu, koji vlada u nastavnikim zborovima. Ustakoj vladi nije nipoto svejedno, da li na sveuilitu imade posve ukoene uenjake (...), ili da imade suvremene uenjake Hrvate, proete ustakim naelima! 301 Jo poetkom svibnja 1941. imenovano je posebno povjerenstvo, koje je imalo zadau da izvri pripreme za reorganizaciju Sveuilita. 302 Uslijedilo je postupno otputanje pojedinih sveuilinih nastavnika, prvenstveno idova i Srba, okvalificiranih da su politiki nepoudni. Karak297 Iz govora F. Lukasa na glavnoj godinjoj skuptini Matice hrvatske, 8. III 1942. (F. Lukas, Linosti, stvaranja, pokreti, n. dj., 201). 298 O t o m e svjedoi opseni Lukasov referat na jubilarnoj skuptini Matice hrvatske, 18. VII 1943. (Objavljen u godinjaku Hrvatsko kolo, Zagreb 1943, 1 44). 3" Na i mj., 43. 300 Narodne novine, 14. X 1941. O r a d u Matice hrvatske u vrijeme NDH usp. i J. Ravli n. dj., 194-198. 301 Hrvatski narod, 29. VI 1941. 302 Naa domovina, n. dj., sv. II, 955. Predsjednik tog povjerenstva bio je Stjepan Zimmermann, p r o f e s o r filozofije i poznati antimarksist.

14 - USTAE I NDH

209

teristina je bila i Zimmermanova izjava o ienju na Sveuilitu. Prema njemu, prije svega, takvo ienje ne smije biti nedosljedno, a osim toga se na sveuilitu i visokim kolama mora voditi rauna o potrebama nastave, koja bi trpjela tetu uslijed odstupa nekog nastavnika, gdje nema zamjene. Zato e netko moda zasad i ostati na svom mjestu, dok izvri dunost, da spremi sebi nasljednika i kolski prirunik, a kroz to se vrijeme moda iskae zaslunim da i dalje ostane u slubi. 303 U listopadu je donesena zakonska odredba o Hrvatskom sveuilitu, kojom se, unato formulaciji da je Sveuilite samostalan i najvii uevni zavod Nezavisne Drave Hrvatske, zapravo ukidala njegova autonomija. Prema toj odredbi kroz naredno vrijeme od pet godina sveuiline profesore imenuje sam Paveli, a ostalo nastavno osoblje ministar nastave. Posebnom odredbom, koja je uslijedila desetak dana kasnije, preinauje se prethodna, time to je izriito navedeno da Paveli imenuje rektora i dekane na vrijeme od dvije godine. 304 Paveli je to objanjavao rijeima, da su izvanredne prilike, u kojima ivi cijeli svijet zahtijevale, da se zakonski predvidi ovo ogranienje. 305 Na Zagrebakom sveuilitu bila su ukinuta i sva drutva i klubovi to su djelovali na pojedinim fakultetima, a od kojih se znatan broj nalazio u rukama naprednog studentskog pokreta. Funkciju tih drutava, za koja ja dana ocjena da su bila bez ikakvog znaenja i najbolja slika trulosti i biede tadanjeg dravnog sustava, preuzeo je ustaki Sveuilini stoer. 306 I u drugim znaajnim kulturnim ustanovama poduzimane su konkretne mjere radi stvaranja duha ustatva, koji bi trebalo da se odraava njihovom drutvenom ulogom i djelatnou. Neprijemljivost za takvu orijentaciju, na koju se nailazilo u tim ustanovama, nastojalo se suzbiti postavljanjem izrazitih reimskih ljudi za njihove rukovodioce. Ti duhovni komesari, koji su veinom bili intelektualci bezlinog ili osrednjeg formata, i njihova politika pritiska, mogli su izazvati samo jo vei zazor. Najkarakteristiniji je primjer Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu u koje je za direktora postavljen Duan Zanko, dotada malo poznati publicist klerikalac. Piui o zadacima HNK u NDH, Zanko je osobito podvlaio njegov odgojni i reprezentativno-promibeni zadatak. 307 Meutim utjecaj ustaa i njihove koncepcije u toj ustanovi bio je minimalan. U svojim sjeanjima na situaciju u HNK, tadanji glumac i prvak te ustanove Vjekoslav Afri, navodi, izmeu ostalog i ovo: Da su ustae, dosledno svojoj devizi totalitarizma: Ko nije s nama taj je protiv nas, poele da u pozoritu trae svoje pristae i da tamane svoje neprijatelje, zaista ne znam ko bi ostao iv u tom ansamblu. ak i oni koji su naizgled bili bliski tom kvislinkom reimu, u dui su ipak osuivali taj divljaki primitivizam. Brahijalna snaga faistikog terora nainila je od ljudi prave licemere. Hipokrizija je, slino ivotinjskoj mimikriji, postala mnogima jedino oruje samoobrane. 308 Odlazak grupe poznatih glumaca iz HNK u partizane, travnja 1942, neobino se dojmio itavog zagrebakog graanstva i ire javnosti. 309 Ustae su osobito nastojali da stvore utjecaj i u pojedinim stalekim drutvima, u kojima su se okupljali intelektualci i koja su igrala znaajnu ulogu u dotadanjem hrvat-'
Novi list, 14. IX 1941. Narodne novine, 25. X i 5. XI 1941. 305 Nova Hrvatska, 5. XII 1941. 306 Naa domovina, n. dj., sv. II, 988. Opirnije o Sveuilitu usp.: J. Sidak, Sveuilite za vrijeme rata i okupacije (1941-1945), S p o m e n i c a u p o v o d u proslave 300 godinjice Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1969, I, 173-184. 307 Nova Hrvatska, 10. IV 1942. 308 V. Afri, U d a n i m a o d l u k a i dilema, Beograd 1970, 151. 309 Opirnije o t o m e usp.: H r v a t s k o n a r o d n o kazalite - Zbornik o stogodinjici 1860-1960, Zag r e b 1960, 114-128; M. Ivekovi, H r v a t s k a lijeva inteligencija 1918-1945, Zagreb 1970, II, 23-27.
304 303

skom kulturnom i politikom ivotu. Tako se nastojalo proiriti i ojaati rad Drutva hrvatskih knjievnika, kojemu je za predsjednika imenovan Mile Budak. Meutim, u praksi se suprotno dogodilo. Drutvo je tek formalno egzistiralo, odravajui pravni kontinuitet, a njegova konkretna djelatnost ogledala se u izdavanju tek nekoliko edicija. 310 Bio je to znak stvarne atmosfere koja je zavladala meu hrvatskim knjievnicima. Osim nekoliko naprijed navedenih knjievnika nacionalista i klerikalaca, koji su se zduno upregli u politiku ustakog reima, veina je hrvatskih knjievnika na razliite naine ispoljavala svoje protuustako raspoloenje. A ba je ta veina i bila pravi predstavnik hrvatske knjievnosti, jer u prvoj skupini i nije bilo pisca nekog znaajnijeg umjetnikog formata. Protuustaki stav veina je knjievnika ispoljavala vidljivom pasivizacijom, odbijanjem suradnje u ustakim asopisima i listovima i uope dubokom utnjom. Govorei o generaciji hrvatskih knjievnika, koja je svojim stvaralatvom dola do izraaja tridesetih godina, slijedei Krleu i Cesarca (V. Kaleb, V. Desnica, N. Simi, J. Sekuli, S. Diana, I. Vuji Laszowski, D. Ivanievi, M. Beretin, I. Frol, P. Segedin, I. Donevi, . Vueti, R. Filipovi, V. Popovi, I. Kozaranin, G. Vitez, M. Mati Halle, A. Stipevi, Z. tambuk, I. Goran Kovai, R. Marinkovi, G. Karlovan, O. ole, M. Matkovi, J. Horvat, J. Franievi Ploar, J. Barkovi, J. Katelan, M. Boi, Z. Jelii, D. Tadijanovi, D. Cesari), i koja je bila u osnovi sva lijevo orijentirana, knjievnik Marin Franievi daje ovu ocjenu malobrojne frankovako-ustake i klerikalno-separatistike skupine knjievnika: injenica je da drugom krilu koje se pri tom procesu oformilo, nije pripalo nijedno izrazitije knjievno ime iz ove generacije, a najistaknutiji pisci, od onih koje spominje S. Jei u svojoj Hrvatskoj knjievnosti (Zagreb 1944), zvali bi se V. Nikoli, A. Nizeteo, V. Kos ili recimo J. Korner, da ne spominjemo razne Vitkovie i Latkovie. Mislim da nije potrebno dokazivati da ta imena u literaturi ne znae nita. Sam fakat da su se oni u tom vremenu i iz nae perspektive mogli opredijeliti za razne klerofaistike koncepcije, skupa s onim to su objavili govori dovoljno uvjerljivo i o njihovim skromnim, veoma skromnim mogunostima. Mogla bi se, dakle itava generacija definirati pozitivnim odnosom prema narodnoj revoluciji u kojoj e na ovaj ili onaj nain uestvovati gotovo svi spomenuti pisci. 311 Momentana oportunistika raspoloenja pojedinaca imala su sporedno znaenje za nastalo stanje. 312 Sve je to, dakako, stvaralo velike tekoe i zapreke u realizaciji proklamiranog ustakog programa o irokom angairanju hrvatske inteligencije, pa su se i u politici prema knjievnicima osjeali pritisci. U krvavim odmazdama to ih je zapoeo ustaki reim meu prvima su bili pogubljeni i poznati hrvatski intelektualci, kao August Cesarec, Boidar Adija, Otokar Kerovani, Ognjen Pria i niz drugih. Taj teror je i dalje nastavljen, pa su pojedinci bili hapeni i zatvarani a stanovit broj njih izgubio je i ivot u ustakim logorima. 313 Mnogim knjievnicima objavljivana su djela bez njihova doputenja, pa pojava njihovih imena na stranicama pojedinih ustakih asopisa i listova nije znaila nikakav dokaz podrke ustakom reimu. Uz to, treba dodati i postojanje potpune cenzure. 314 Posebno e dranje lijevo orijentiranih knjievnika, kao i itave hrvatske lijeve inteligencije, i sve ire angairanje u narodnooslobodilakom pokretu, sve jae utjecati na ostalu veinu knjievnika i intelektualaca. Poseban dogaaj znaio je odlazak Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovaia iz Zagreba na osloboeni teritorij, potkraj 1942. god. Dok je taj znaajni
M. Vaupoti, Rije p r i g o d n a p o v o d o m j e d n e staleke obljetnice, Kamov 3/ 1970, 30. M. Franievi Knjievnost j u e r i danas, Zagreb 1959, 225-226. 312 O k a r a k t e r u p o n a a n j a pojedinih knjievnika o p o r t u n i s t a d r a g o c j e n o svjedoanstvo daje A Barac, n. dj., 16-17. 313 Opirnije o t o m e usp. M. Ivekovi, Hrvatska lijeva inteligencija, n. dj., II. 314 Usp. I. Hergei, n. dj.
311 310

dogaaj sluio kao veliki primjer ostalima, za ustaki reim je to bio snaan udarac, pa je ustaka propaganda protumalila Nazorov odlazak kao otmicu. Nazora su ustae i dalje svojatali kao svog knjievnika, a kada je u javnosti takva propaganda postala potpuno apsurdna, irene su vijesti da su ga partizani strijeljali. 316 Od drugih udruenja, u kojima su ustae nastojali stvoriti jai utjecaj, s obzirom na javnu ulogu udruenja i njegovih lanova, treba spomenuti Advokatsku komoru, tj. drutvo hrvatskih odvjetnika sa sjeditemu Zagrebu. Nakon proglaenja NDH to je drutvo u stvari prestalo raditi, iako je ustaki reim nastojao da ga to vie dinamizira u sklopu propagande stvaranja novog zakonodavstva i izgradnje nove autoritativne drave. I mnogi advokati bili su rtve ustakog terora, neki su otjerani u logore, neki pobijeni ili su napustili zemlju. 316 Ustae su raspustili upravu Komore u Zagrebu, na ijem elu se nalazio poznati zagrebaki advokat dr Ivo Politeo, branilac mnogih komunista u predratnim politikim procesima. Time je bila ukinuta i autonomija Komore i uveden komesarijat. Posljedica toga bilo je gaenje i autonomije advokature, poto u okviru pravnog sistema pod ustakim reimom, i nije bilo vie mogue advokatima braniti ni vlastitu slobodu ni slobodu graana. 317 Dakako, ne moe se mimoii injenica da su neki advokati pod ustakim reimom zauzimali rukovodea mjesta i bili naredbodavci najteih zloina izvrenih nad vlastitim narodom i svojim stalekim drugovima. 318 Unato reimskom ispoljavanju interesa za razvoj znanstvenog rada u NDH na podruju drutvenih nauka, ipak za to nije moglo biti stvarnih uvjeta. Podreivanje znanosti izgradnji ustakog sistema nije bilo prihvatljivo za ire krugove naunih radnika. Karakteristino je bilo stanje na podruju historiografije. Djelatnost historiara bila je vrlo skromnog opsega, uglavnom su objavljivali rezultate postignute u istraivakom radu do 1941. god. 319 Glavnina izdavake djelatnosti, koja je trebala da obuhvati i znanstvena djela, bila je skoncentrirana u novoosnovanom Hrvatskom izdavalakom (bibliografskom) zavodu, u Zagrebu. Taj je zavod bio i organizator rada na izradi i izdavanju Hrvatske enciklopedije, koja je pokrenuta u Banovini Hrvatskoj. 320 Djelatnost ovog zavoda, koji je obuhvatio znatan broj suradnika, nije dobila onaj ustaki peat, koji joj je bio namijenjen. Ustae su posebnu panju obraali niem i srednjem kolstvu u cilju njegova pretvaranja u jednu od vanih poluga sistema. Prema smjernicama datim za organizaciju nastave u kolama, naglaava se da osobitu panju treba posvetiti dravnom odgoju hrvatske mladei, da se u novom pokoljenju to vie razvija dravna sviest, tj. shvaanje biti i vriednosti svoje vlastite drave, te dunosti naroda i pojedinca prema dravi. Osnovne komponente odgoja i obrazovanja trebalo bi da budu: a) vjersko i udoredno odgajanje; b) dravno, domoljubno i drutvovno odgajanje po naelima ustakog pokreta; c) obrazovanje i spremanje za ivot prema prilikama i potrebama zaviaja, naroda i drave. Radi takve koncepcije, ubrzano se pristupilo izradi odgovarajuih novih kolskih udbenika za puke i srednje kole. To je isticano kao neophodno za izpravnu naobrazbu hrvatske mladei i nove hrvatske inteligencije, jer je u Jugoslaviji kola sluila za odnaroivanje nae mladei i za irenje protuhrvatskoga duha, pa su stoga i kolUsp. F. Jeli-Buti, Zagreb i ustaka NDH, n. dj., 216. Odvjetnik, glasilo Advokatske k o m o r e u SRH - Sveano izdanje u povodu proslave sto godina a d v o k a t u r e u Hrvatskoj 1868-1968, Zagreb 1968, br. 9, 86-87. 3.7 Isto, 87-88. 318 Isto, 88. 3,9 Vie o t o m e usp. J. Sidak, Hrvatska historiografija - njezin razvoj i d a n a n j e stanje (1971), HZ, XXIII-XXIX, 1970-71, 7-8.
3.6 320 315

Hrvatska enciklopedija planirana je u 12 knjiga. Prva je izala 1940, a u NDH 4 knjige, do

slova E.

ske knjige bile sastavljene u nehrvatskom duhu, a napose knjige iz nacionalne skupine predmeta, dakle, itanke, te poviestne i zemljopisne knjige. Za njihov sadraj i jezik isticalo se d a j e bio u srbskom duhu, pun srbizama, a veina je kolskih knjiga bila na irilici. Za puke kole izdani su u cijelosti novi udbenici a za srednje, samo iz nacionalne skupine predmeta, dakle za hrvatski jezik i knjievnost, za hrvatsku poviest i za zemljopis Nezavisne Drave Hrvatske. Izrada kolskih udbenika u cjelini vezana je s potrebom izrade nove naune osnove. Zbog toga se u pogledu udbenika iz ostalih predmeta, trailo rjeenje u uklanjanju svih srbskih kolskih knjiga i njihovom zamjenom starijim udbenicima iz vremena Austro-Ugarske, s direktivom da ih treba preraditi u hrvatskom i ustakom duhu, a izbacit ( . . . ) iz njih svaki trag nehrvatske prolosti. 321 U redovima prosvjetnih radnika takva ustaka politika u kolstvu nije mogla dobiti iri oslonac, to su vidljivo davali do znanja i sami ustaki vrhovi. Govorei u lipnju 1941, o zadacima srednjokolskih profesora i nastavnika u NDH, Budak je izjavio da je u odnosu na nastojanja ustakog pokreta prevelik broj gospode profesora stajao bojaljive po strani, velik broj ih bio otvoreno u neprijateljskoj slubi a tek najmanji broj proustaki orijentiran. Naglaavajui da e svako uuljivanje tuinskih ideja, pod ime se podrazumijevaju sve ideje, koje su protivne ustakim naelima, biti sprijeeno i ugueno posve ustaki, Budak je posebno isticao d a e se nemilosrdno iskorijeniti iz naih kola varanje mladei sa tako zvanim marksizmom. On se otvoreno prijetio nastavnicima da nitko od njih jo nije uo ni vidio ono to su ustake vlasti spremile takvim lanim apostolima. Budak je izrijekom rekao da ni u jednoj koli u NDH ne moe i ne smije biti nikoga, tko nije ustaa. Govorei neto kasnije o istim pitanjima, Budak je morao priznati d a j e teko urediti kolstvo u NDH onako kako bi se htjelo, jer na alost nemamo nastavnikog kadra kakvog bi mi trebali. Iako je smatrao da u srednjim kolama rade nastavnici kojih je vrlo veliki broj strano loih, Budak je morao priznati da bi njihovim otputanjem morali mnoge kole zatvoriti. Osobito se negativno izrazio o uiteljima izjavljujui: Mi ih neemo progoniti, nego im dajemo zgodu da okaju svoje grijehe. 322 Takva gledita nala su konkretan odraz u politikoj praksi. Od poetka su progoni mnogobrojnih profesora, uitelja i drugih prosvjetnih radnika, bez obzira na nacionalnost, poprimili znaajne razmjere. Mnogi od njih zatvarani su u koncentracione logore : a znatan ih je broj izgubio i ivote. Osobito su masovna bila otputanja iz slube ili premjetanja po potrebi slube, pa je samo na podruju Hrvatske, koje je ulazilo u okvir NDH, do kraja 1941. oko 1.000 prosvjetnih radnika bilo to premjeteno, to otputeno Ogranienost i usmjerenost nastave u konkretnoj praksi, uz druge navedene mo mente, iz temelja je potresla normalno funkcioniranje kolstva. Izostavljena su predava nja srpske i slovenske povijesti i knjievnosti, otpao je zemljopis Srbije i Slovenije, za branjena je irilica. Uenicima Srbima zabranjeno je deklariranje svoje nacionalnosti a idovima zabranjeno pohaanje kole. 323 Posebnom odredbom u kole je uvedene obvezatno uenje njemakog i talijanskog kao jedinih ivih stranih jezika. 324 Utjeca; njemakih i talijanskih koncepcija o prosvjetnoj politici i kolstvu bio je sve oigledniji Na podruju NDH osnivaju se posebne njemake kole s uiteljima i nastavnicima koj:
321 322 323 324

Naa domovina, n. dj., sv. II, 851, 916. Novi list, 14. Vl'i 15. IX 1941. Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb 1958, 371-373. Narodne novine, 14. II 1942.

su doli iz Njemake; te su kole - sa jasnom politikom tendencijom - bile namijenjene uenicima njemake nacionalne manjine. 325 Posebno znaenje dobile su konfesionalne katolike i muslimanske kole. 326 Uloga katolike crkve Katolika crkva dobila je od samog poetka poseban tretman, s obzirom na svoj poloaj i namijenjenu ulogu u NDH. Vrhovi crkve odmah su pokazali vidljiv interes za to konkretnijim definiranjem uloge crkve u okviru novog sistema, a isto zanimanje pokazalo je i ustako vodstvo. Konkretni koraci, poduzeti s obje strane, u tom pogledu otkrivali su namjere da katolika crkva u sprezi s ustakim reimom zadobije i to jai utjecaj u javnom politikom ivotu; obratno, reim je u crkvi nalazio jedan od glavnih oslonaca za svoje utemeljenje i stabilizaciju. Zadovoljstvo visokog katolikog klera zbog proglaenja NDH, zasnivalo se u mnogoemu na nezadovoljstvu crkve sa svojom dotadanjom pozicijom u Jugoslaviji. Glavno izvorite tog stanja i raspoloenja nalazilo se u samom stvaranju jugoslavenske drave, poto taj dogaaj u Vatikanu nije bio dobro primljen. Stvaranje jedne nove drave, koja po vjerskoj pripadnosti svog stanovnitva nije bila iskljuivo ili u prvom redu katolika, u mnogoemu je suavalo dotadanji utjecaj rimske kurije, to ga je ona uivala na ovom tlu u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Razumljivo, takav se stav odrazio i na dranje vodstva katolikog klera u Jugoslaviji. Od te injenice je polazilo i daljnje vee ili manje pribliavanje, podrka i naklonost prema onim politikim tendencijama koje su bile dezintegraciono uperene protiv jugoslavenske drave. Pri tome vrhove katolikog klera karakterizirala je estoka vjerska netolerancija prema nekatolikom stanovnitvu, a prije svega prema pravoslavnom puanstvu, Srbima. Katolikom kleru pridavana je misionarska uloga za prodor i irenje katolicizma na istok. Stav crkvenog vodstva o hrvatsko-srpskim odnosima kao sukobu, koji se moe rijeiti jedino definitivnim odvajanjem Hrvata i Srba, davao je u godinama uoi sloma Jugoslavije posebnu teinu spomenutim gleditima. 327 Jedan od glavnih zastupnika tih gledita bio je zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac. U povodu dogaaja 27. oujka 1941. u Beogradu, Stepinac je, izraavajui veliko ogorenje zbog tog dogaaja, izmeu ostalog zapisao ovo u svom Dnevniku: Sve u svemu Hrvati i Srbi dva su svijeta sjeverni i juni pol koji se nikad ne e pribliiti osim udom Bojim. Shizma (tj. pravoslavlje) je najvee prokletstvo Evrope, skoro vee nego protestantizam. Tu nema morala, nema naela, nema istine, nema pravde, nema potenja. 328 U istom razdoblju, katolika tampa je otvoreno izraavala
325 P r e m a zvaninim p o d a c i m a u toku 1941. na p o d r u j u NDH bilo je o t v o r e n o 298 njemakih kola. U Zagrebu je bila o t v o r e n a privatna n j e m a k a gimnazija. (Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, n. dj., 372; Hrvatski narod, 2. X 1941). 326 Naa domovina, n. dj., sv. II 851. 327 Opirnije o t o m e usp. V. Novak, n. dj., 67 i d.; Tajni d o k u m e n t i o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, n. dj., 15 i d.; J. Stefanovi, Odnos izmeu crkve i drave, Zagreb 1953, 109 i d.; S. Simi, Vatikan protiv Jugoslavije, Titograd 1958. Usp. i B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog klera protiv sreivanja prilika u Jugoslaviji (mart 1945 - s e p t e m b a r 1946), Istorija XX veka, V, 263-264. 328 Za u p o z n a v a n j e s p o m e n u t i h Stepinevih gledita karakteristini su i drugi citati iz njegova Dnevnika. U s r p n j u 1943. zapisao je: Da je vea sloboda i dovoljno radnika, tj. sveenika, Srbija bi bila za 20 godina katolika. Nakon j e d n o g razgovora s Maekom, u listopadu 1939, zapisao je: Vidi se po svemu, da e biti jo m n o g o posla sa Beogradom, a radi njihove neiskrenosti, t.j. Srba, nije se uditi, a k o j e d n o g a d a n a d o e do k o n a n o g loma izmeu Hrvata i Srba. alosna je, ali izgleda po svemu istinita n a r o d n a poslovica, nit u m o r u mjere, nit u Vlaha vjere. (Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 23-24).

naklonost nacionalistikim tendencijama i propagandi ideja novog evropskog poretka, u kojemu je smatrala da se nalazi budunost hrvatskog naroda. Sve vee ispoljavanje tih tendencija u katolikoj tampi, prvenstveno u Hrvatskoj strai, Katolikom listu i Hrvatskoj smotri, pokazivalo je da se vrhovi katolike crkve nisu protivili takvoj aktivnosti. 329 Proglaenje NDH i zbivanja koja su slijedila u uspostavi ustakog reima, naila su na podrku u vrhovima katolike crkve. Stepinac se pourio da posjeti Kvaternika i da mu estita proglaenje NDH. Ustaka tampa oznaila je Stepineve posjete i Kvaternikovo uzvraanje kao in kojim je uspostavljena uska suradnja izmeu ustakog pokreta i najveeg predstavnika rimokatolike crkvene vlasti u dravi Hrvatskoj. 330 To je ponovno, istim rijeima, potvreno prigodom Stepineva posjeta Paveliu po dolasku ovoga u Zagreb. 331 Dranje katolike crkve ogledalo se u ukljuivanju katolike tampe u iroku ustaku propagandu velianja uspostave NDH i ustakog reima. U tom pogledu svakako je karakteristian opiran osvrt Katolikog lista na prve dane proglaenja NDH, gdje se, uz prikaz dogaaja donose Hitlerovi i Mussolinijevi pozdravni telegrami Paveliu, zatim Paveliev dekret o imenovanju vlade NDH i tekst njegove prisege. Nakon toga, urednitvo Katolikog lista, koje je potpisalo ovaj opirni lanak, zakljuuje: Drava Hrvatska je dakle, injenica. Nju su, kao ideal, stoljeima nosili u svojim duama nai prei, dok ju nije Svemogua Providnost ostvarila u godini velikog narodnog jubileja. Katolika crkva, koja je kroz 1300 godina duhovno vodila hrvatski narod u svim njegovim tekim, bolnim i radosnim danima, prati s veseljem i radou hrvatski narod u ovim danima njegova podizanja i obnavljanja dravne nezavisnosti. Ona je uvjerena, da je navjetanjem Kristove vjerske i udoredne nauke sauvala hrvatskom narodu ivotnu snagu i ilavu otpornost. Da mu je dala moralnu snagu, te moe podnijeti teka iskuenja, koja su ga konano dovela do obnavljanja dravne nezavisnosti. Kako je u tekim danima iskuenja vjerno stajala sa svojim sveenstvom u njegovoj duhovnoj slubi, tako e mu u novom periodu dravne nezavisnosti jednako vjerno stajati uz bok, da ga jaa i krijepi, te u svojoj narodnoj dravi moe u to potpunijoj mjeri postii pravo, openito blagostanje i svestrani napredak. Ona se moli Bogu, da svi lanovi hrvatskog naroda u meusobnoj slozi nau u dravi Hrvatskoj ispunjenje svojih opravdanih aspiracija. Komentar Katolikog lista otkrivao je aspiracije vodstva katolikog klera u NDH. Ubrzo su te tendencije bile zvanino formulirane u poslanici nadbiskupa Stepinca, objavljenoj potkraj travnja 1941. U njoj se Stepinac obraa svom sveenstvu u NDH kao predstavnik crkve s pozivom na uzvieni rad oko uvanja i unapreenja NDH. On u poslanici dalje istie: Poznavajui mueve koji danas upravljaju sudbinom hrvatskog naroda mi smo duboko uvjereni, da e na narod naii na p u n o razumijevanje i pomo. Mi vjerujemo i oekujemo, da e Crkva u uskrsloj Dravi Hrvatskoj moi u punoj slobodi navijetati neoborive principe vjene Istine i Pravde. Izraavajui vjeru u boju providnost da Pavelia napuni duhom mudrosti, kako bi uzvienu i toliko odgovornu slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas u pravdi i istini, Stepinac se obraao sveenstvu s apelom da ispuni svoju dunost prema mladoj dravi Hrvatskoj. U povodu

Tajni d o k u m e n t i n. dj., 25-26. D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 360. K a r a k t e r i s t i n o je npr. d a j e Stepinac osobno vodio p o g r e b Kvaternikova b r a t a Petra, koji je p o g i n u o u Crikvenici, to inae nije bilo uobiajeno. (Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 27).
330 331 Tako je Nedjelja, glasilo organizacije Kriara, 27. IV 1941, u p o v o d u Stepineva posjeta Paveliu i Kvaterniku, prenijela vijest Radio-Zagreba, da su t i m e uspostavljeni najsrdaniji o d n o s i izmeu katolike Crkve i Drave Hrvatske.

329

osnivanja NDH u poslanici se odreuje da se 4. svibnja 1941, odri sveani Te Deum po svim upnim crkvama, na koji su osim vjernika bili pozivani i predstavnici mjesnih vlasti. 332 Stepineva poslanica bila je osnovica na kojoj se u daljnjoj politici mogla stvarati sprega interesa katolike crkve i ustakog reima. Izraavanje lojalne suradnje legitimnih predstavnika crkve u NDH prema tom reimu, bilo je u stvari smjernica katolikom sveenstvu da se bez ograda ukljuuje u iru akciju crkve s vidljivim politikim obiljejem. 333 Pitanje priznanja NDH od strane Vatikana bilo je jedno od osnovnih i izazivalo je vrlo ivo zanimanje ustaa. Konstatirana sprega izmeu vrhova crkve u NDH i ustakog reima upuivala je na zainteresiranost obiju strana da se to pitanje to povoljnije rijei. Glavni motiv crkvenih vrhova da Vatikan prizna NDH proistjecao je iz njihove tenje da se ojaaju i uvrste vlastite pozicije. irenje utjecaja crkve putem nove politike, inaugurirane od 10. travnja u NDH, za koju se poelo posebno isticati d a j e katolika drava, moglo se, pod neposrednijim okriljem Vatikana, jae razmahati, a crkvi u NDH pomoi da doe do znaajnijih i efikasnijih rezultata. Ustako vodstvo je bilo posebno zainteresirano da ih Vatikan prizna, kako bi se proirio krug drava koje su potvrdile suverenitet ustake drave. NDH je naime, priznao manji broj zemalja, i to iskljuivo iz zaraenog tabora na strani sila Osovine, pa se nastojalo probiti taj krug izvojevanjem priznanja i od poneke neutralne drave. Raunalo se da e ostvarivanjem te tenje doi do uvrivanja meunarodne pozicije NDH, kao zaloga i jamstva njena opstanka. Zbog toga je ustaama Vatikan bio vrlo privlaan, a i raunalo se gotovo sigurno da e biti brzo isposlovano priznanje Vatikana. Glavni argument za to bila je ba zduna podrka koju su od samog poetka vrhovi katolike crkve dali ustakom reimu. Ta je podrka odmah dola do izraaja i u konkretnoj preporuci Vatikanu da se prizna NDH. Stepinac je ve krajem travnja 1941, upoznao Pavelia d a j e poduzeo korake da doe do prvog kontakta izmeu Svete Stolice i Nezavisne Drave Hrvatske. 334 Pio XII je s panjom primio tu preporuku dajui do znanja da inicijativa za uspostavu diplomatskih odnosa treba doi od vlade NDH. U svibnju je uslijedilo Pavelievo pismo papi u kojemu izraava svoju duboku vjernost Svetoj stolici, te moli pomo, koja treba da se prvenstveno ogleda u priznanju NDH. 335 Daljnji vaniji korak u tom pogledu bila je Pavelieva audijencija kod pape, prilikom njegova posjeta Rimu a povodom potpisivanja Rimskih ugovora. Karakteristian je komentar Katolikog lista u povodu te audijencije, koju su u Vatikanu ocijenili kao privatnu: Drimo, da se ne varamo, kad ovoj audijenciji pripisujemo vee znaenje nego je samo in vanjskog poitanja prema suverenu koji boravi u vatikanskom gradu. Na drugoj strani, topli primitak poglavnika i hrvatske dravne delegacije kod Svetog Oca Pia XII pokazuje, koliko meunarodno znaenje pridaje crkva predstavnicima nae narodne drave, kad ih tako brzo i tako lijepo prima i doekuje. Dolaskom papina legata opata Ramira Marconea u Zagreb, u kolovozu 1941, bila je uspostavljena prva neposredna veza izmeu Vatikana i NDH. Time j e - k a k o biljei Ste332

V. Novak, n. dj., 548-552.

333 p r e m a iskazu fra Petra Glavaa, j e d n o g od istaknutijih ustaa sveenika, n a r e d b a Stepinca p r e k o radija da se n a r o d bori za Hrvatsku, bila je direktiva kleru u politikom pravcu. (Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 362). 334 Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 32. 335 u v e z ; s t j m p a v e i i p i e p a p i : a t a k o v o m p o m o u s m a t r a m p o n a j p r i j e to, da Tvoja Svetost vrhovnim Svojim Apostolskim ugledom prizna nau dravu, zatim da se udostoji to prije mi poslati Svojega zamjenika, koji e mi p o m a g a t i Tvojim oinskim savjetima, te n a p o k o n i n a r o d u m o j e m udijeli Apostolski blagaslov. ( V. Novak, n. dj., 575).

pinac u svom Dnevniku - Sveta Stolica 'de facto' priznala Nezavisnu Dravu Hrvatsku, ali je 'de iure' jo nije priznala. 336 Postavljanjem, dakle, svog predstavnika u Zagrebu s naslovom legata, a ne kao nuncija, koji bi i formalno bio lan diplomatskog kora, Vatikan je ostao u nekoj vrsti formalne rezerve. 337 Takav korak svakako nije u potpunosti ispunio Pavelieva oekivanja, jer se on zasigurno nadao da e NDH biti odmah de iure priznata. Pavelievo odreeno iznenaenje zbog toga ubrzo je dolo do izraaja u specijalnoj misiji popa Kerubina egvia, koji je u rujnu 1941. boravio u Rimu, i tom ga je prilikom primio papa. egvi navodi kako je stekao dojam, da bi Sv. Stolica odmah priznala i de iure Nezavisnu Dravu Hrvatsku, im bi to uinila koja neutralna, i to ba amerika, latinska drava. 338 Uskoro zatim, i vlada NDH je imenovala svog predstavnika u Rimu, kao izvanrednog opunomoenika, za Vatikan. Najprije je to bio Nikola Ruinovi, a nakon njega, od listopada 1942, Erwin Lobkowicz. Unato tome to je Vatikan priznao NDH samo de facto, odnosi i veze meu njima pokazivali su da se radilo o stvarnom a ne formalnom priznanju. To se ogledalo u nizu razliitih momenata i oblika suradnje. Rijei podrke NDH kao katolikoj dravi i izjave 0 izvanrednoj panji koja joj se poklanja u Vatikanu, i osobno od pape, davale su vidljiv peat meusobnim odnosima, to se konstantno manifestiralo i u javnoj propagandi. Postavljanje Lobkowicza za izvanrednog opunomoenika, izvreno je s posebnim razlogom, jer je on kao raniji tajni papinski komornik mogao lake i ee dolaziti u neposredni dodir s papom, ime se nesmetano mogao zaobilaziti diplomatski protokol. Vatikan se pokazao spremnim da imenuje biskupe na pojedina upranjena mjesta u NDH, 1 to ak u sporazumu s ustakom vladom; to je prema rijeima N. Ruinovia protumaeno kao korak naprijed u odnosima izmeu nas i Sv. Stolice. 339 Svi su ti momenti, a osobito ovaj posljednji, ukazivali da Vatikan izlazi iz svoga stava neutralnosti to je bilo vrlo simptomatino, budui d a j e Papinska drava i dalje odravala odnose s jugoslavenskom vladom u emigraciji. Vatikan je, naime, na osnovu opepriznatih naela meunarodnog prava, i dalje de iure priznavao vladu Kraljevine Jugoslavije, kao to su to radile i druge neutralne drave, ne priznavajui time promjene koje su nastale na teritoriju Jugoslavije. 340 Prema tome, Vatikan je u odnosu na NDH prekrio principe neutralnosti, a neodravanje formalnih diplomatskih veza sa NDH nije mijenjalo sutinu stvari. Vatikan je naime, stvarno priznao NDH. 341 Izrazi podrke Paveliu i NDH pravodobno su prispjeli i od drugih najviih predstavnika katolike crkve. Izruujui Paveliu pozdrav ispred cijele Nadbiskupije Vrhbosanske i crkvene pokrajine bosansko-hercegovake, sarajevski nadbiskup Ivan ari, naglaavao je da je s osnutkom NDH Paveli donio slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine. Takoer je posebno podvlaio svoje veze s ustaama prije rata. 342 Sline izjave podrke i raspoloenja uputili su Paveliu i splitski biskup
Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 35-37. M. Stani, Neprijateljska politika Vatikana p r e m a Hrvatima, Zagreb 1948, 28. 338 Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 40. 339 Isto, 82. 340 Usp. o t o m e D. Plena, M e u n a r o d n i odnosi Jugoslavije u toku d r u g o g svjetskog rata, Beograd 1962, 43-46. 341 P r e m a ocjeni J. Stefanovia, to je znailo da p a p a formalno nije priznao nestanak jugoslavenske drave. S d r u g e s t r a n e on nije f o r m a l n o priznao ni stvaranje NDH. Ali, stvarno, on ju je ipak priznao. Tako je za sve vrijeme t r a j a n j a rata vodio d v o s t r u k u politiku (za svaki sluaj): j e d n u f o r m a l n u p r e m a Jugoslaviji, a d r u g u stvarnu p r e m a NDH. (n. dj., 120). 342 V. Novak, n. dj., 555 i d.
337 336

dr. Klement Bonefai, hvarski biskup Miho Pui, krki biskup dr. Josip Srebreni, senjski biskup Viktor Buri i akovaki biskup dr. Antun Akamovi. 343 Biskupska konferencija u Zagrebu, lipnja 1941. predstavljala je zavrnicu tog deklarativnog izjanjavanja visokog katolikog klera za Pavelia i NDH. Na njoj su sudjelovali Stepinac, ari, Bonefai, Pui, Buri, Akamovi, zatim banjoluki biskup fra Jozo Gari, ibenski biskup dr Jeronim Mileta, te predstavnik krievake biskupije i zastupnik mostarskog biskupa. Konferenciji je prisustvovao i beogradski nadbiskup dr Josip Uji. Sudionici konferencije na elu sa Stepincem posjetili su Pavelia. U svojoj pozdravnoj rijei Stepinac je izjavio da ga biskupi posjeuju kao legitimni predstavnici crkve boje u NDH s ciljem da ga pozdrave kao njezinog dravnog Glavara s obeanjem (...) iskrene i lojalne suradnje za bolju budunost nae domovine. 344 Takvo dranje visokog klera, koje je znailo otvorenu podrku ustakom reimu, presudno je utjecalo na dranje katolike crkve u NDH kao cjeline. itava crkvena organizacija poela se ukljuivati u tekuu ustaku politiku kao jedinstveni mehanizam. Ideje o NDH kao katolikoj dravi, u kojoj, prema Stepinevim rijeima, treba da ljubav prema vjeri i prema narodu izviru iz Bojeg bia kao jedinstvenog izvora, inile su sutinu ideoloko-politike osnovice dranja katolikog sveenstva. Na toj osnovici se trailo opravdanje podrke ustakom reimu ili mirenja s njegovom politikom. Gledajui u cjelini, iri redovi katolikog sveenstva u NDH u poetku su u veoj mjeri razvijali aktivnost u skladu sa slubenom politikom; manje je bilo znakova pasivnosti ili pak prikrivenijeg odnosno otvorenijeg protivljenja postojeem stanju. U okviru ire politike akcije katolike crkve u NDH, osobitu su aktivnost ispoljile one vjerske organizacije, kojima su i prije 1941. rukovodili najizrazitiji klerikalni elementi. To su organizacije Kriara (Veliko kriarsko bratstvo i Veliko kriarsko sestrinstvo) i Domagoja, koje su bile glavni stupovi pokreta Katolike akcije, to se od sredine tridesetih godina razvila u zemljama Jugoslavije s katolikim stanovnitvom. One su postale glavni nosioci jaanja vjersko-politikog utjecaja katolike crkve u dravi, to se, dakako, odvijalo u sklopu cjelokupne politike Vatikana s tendencijom irenja vlastitih pozicija. Spomenute su organizacije okupljale katoliku omladinu, koja je trebalo da u NDH bude meu glavnim udarnim snagama ustatva. lanovi tih organizacija bili su i prvi utemeljitelji ustakih organizacija u NDH, tako da se u mnogoemu moe govoriti o podudarnosti i jedinstvu politikih interesa jednih i drugih. Tako je predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr Feliks Niedzielsky postao zapovjednik Ustake mladei. Funkcioneri iz katolikih organizacija veinom su preuzeli vodstva enskih organizacija Ustake mladei. 345 Ove su organizacije razvile iroku ustaku propagandu preko niza vlastitih listova. I pojedini katoliki vjersko-odgojni zavodi i kole odigrali su odreenu ulogu u politikom usmjeravanju te omladine u NDH. 346 Pojedini funkcioneri katolike crkve osobito su se angairali na strani ustakog reima, i bili glavni nosioci njegove politike. Uz ve spomenute intelektualce sveenike kao propagatore ideologije ustatva, pojedinci su postali i ustaki funkcioneri: Boidar Bralo, upnik u Sarajevu, postao je Paveliev povjerenik za Bosnu; dr Petar Berkovi, upnik u Drniu, imenovan je ustakim povjerenikom za kotar Knin; don Ilija Tomas, upnik u Klepcima kod apljine, bio je ustaki povjerenik u tom dijelu Hercegovine;
343 v i e o tome: V. Novak, n. dj., 561 i d.; D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 357 i d.; F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije n. dj., 359-360. V. Novak, n. dj., 572; D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 376. IHRPH, ist. mat. Z. Blaekovia, prijepis. 346 F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 366-368; D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj 304, 392 i d.; V. Novak, dj., 584-597.
346 344

dr Dragutim Kamber, upnik iz Doboja, postao je ustaki povjerenik za taj kotar; dr Radoslav Glava, franjevac iz samostana u irokom Brijegu, postao je visoki funkcioner u Ministarstvu pravosua i bogotovlja; fra Dionizije Juriev je postao predstojnik Vjerskog odsjeka u Dravnom ravnateljstvu za ponovu i osobni Paveliev kapelan; Vilim Cecelja, upnik iz Zagreba i Stipe Vueti, upnik iz Ledenice, imenovani su za zamjenike Stepinca kao apostolskog vojnog vikara oruanih snaga NDH. Osim njih, isticali su se: fra Didak ori u Jaski, Vilim Niki, upnik u Ogulinu, Dragutin Marjanovi, kapelan u Slav. Brodu, upnik Martin Gecina u Reici (kotar Karlovac), don Mate Mogu u Udbini, Antun uri, upnik u Dvoru na Uni, Josip Astalo, upnik u Dalju, fra Ivan Hrsti u Sinju, fra Stanko Milanovi u Imotskom, don Jure Vrdoljak u apljini, fra Sreko Peri u Livnu, fra Velimir imi, Karlo Grbavac i Mijo ui u kotaru Duvno, pop Ante Klari u kotaru Bosanski amac, fra Emanuel Raji u kotaru Gornji Vakuf, Ivan Mileti, upnik u Viegradu i dr. 347 Vidljiva pasivnost prema krvavom ustakom teroru posebno je karakterizirala dranje katolike crkve u NDH. Propaganda kranskog milosra i protivljenja nasilju potpuno je zatajila, tako da crkva nije smatrala potrebnim da se javno deklarira protiv masovnih ustakih pokolja i drugih oblika terora. Naprotiv, javna podrka katolikog klera ustakom reimu i ogluivanje o njegovu krvavu politiku praksu, mogli su samo utjecati na stvaranje povoljnije atmosfere u tom pogledu za ustae. I pojedini sveenici aktivno su se ukljuili u sprovoenje ustakog terora nad Srbima i Zidovima, a neki od njih, i izravno su sudjelovali u pokoljima, kao fratar Miroslav Filipovi-Majstorovi, jedan od zapovjednika logora u Jasenovcu, zatim Sreko Peri, Ivan Hrsti, Josip Matijevi, Stanko Milanovi, Josip Bekman, Petar Pavi, Zvonimir Brekalo, Cvitan ulina, Josip Vukeli, Josip Bujanovi (pop Jole). 348 Katolika crkva imala je posebnog udjela kod prekrtavanja pravoslavnog stanovnitva. Politika pokatoliavanja Srba ne samo da nije naila na otpor crkve, nego je, dapae, bila u suglasju s gleditima vrhova klera, a to je evidentno iz ve iznesenih Stepinevih pogleda. 349 Tako je u samoj praksi dolo do otvorene suradnje ustakih i crkvenih vlasti. Ulogu organizatora prekrtavanja preuzeli su biskupi, pa se ustaka vlada izravno obraala njima. Ministarstvo pravosua svojim aktom od 14. srpnja 1941, upuenom svim biskupskim ordinarijatima trailo je da u povjerljivoj formi obavijeste sve svoje upske urede u pogledu primanja pravoslavnih u katoliku Crkvu. Okrunica je dalje sadravala ove smjernice: Pravoslavnima se ne e ni u kojem sluaju dopustiti prelaze u grko-katoliku crkvu. Intencije su Hrvatske Vlade, da se u katoliku Crkvu ne primaju pravoslavni popovi, uitelji, zatim uope inteligencija i napokon bogati sloj trgovaca, obrtnika i seljaka radi kasnijih eventualnih odredaba s obzirom na njih, da se ne bi izvrgavala neugodnostima vjera i ugled katolicizma. 350 Iako su te smjernice odreito izraavale tendenciju terora, ipak nisu naile na otpor kod vodstva crkve. Obratno, u praksi je crkva sprovodila te tendencije pod parolom da e prijelazom u
347 D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 41 i d.; S u e n j e Lisaku, Stepincu, alicu i druini, u s t a k o - k r i a r s k i m zloincima i njihovim p o m a g a i m a , Z a g r e b 1946,472; V. Novak, n. dj., 624 i d. 348 D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 124 i d.; S u e n j e Lisaku, Stepincu, n. dj., 472; S. Balen, n. dj., 9o i d.; B. Petranovi, Aktivnost r i m o k a t o l i k o g klera, n. dj., 265-266. 349 U vezi sa svojim prvim s u s r e t o m s Paveliem, u t r a v n j u 1941, Stepinac je u svom Dnevniku zapisao da mu je on izjavio da ne e biti t o l e r a n t a n p r e m a srpsko-pravoslavnoj crkvi, jer to za njega nije crkva, n e g o politika organizacija. Stepinac konstatira d a j e dobio d o j a m , da je Poglavnik iskreni katolik i da e crkva imati s l o b o d u u svom djelovanju, iako se (...) ne p o d a j e iluziji da bi sve moglo ii bez potekoa. (Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 31). 360 Isto, 92.

rimokatoliku vjeru i dobivanjem svjedodbe estitosti, pravoslavni moi ostati u svojim domovima i nesmetano unapreivati svoje gospodarstvo i odgajati svoju omladinu za Boga i dravu Hrvatsku. 351 U svakom sluaju, Katolika crkva bila je zaokupljena pokatoliavanjem Srba, a za taj je postupak bio direktno zainteresiran i Vatikan. Tako je Sveta kongregacija za Istonu crkvu, uputila sredinom srpnja 1941, svoju odredbu Stepincu kao predsjedniku Biskupskih konferencija, u kojoj se sugerira da rimokatoliki upnici u Hrvatskoj budu potaknuti od svojih preuzvienih biskupa (nadpastira), da u sluaju prijelaza nesjedinjenih (otpadnika) ne sprijee njihovo prirodno vraanje u istoni obred kad se radi 0 onima, koji su prije bili lanovi Katolike Crkve (zajednica) istonog obreda, ali su pod prijetnjama i pritiskom pravoslavnih (ortodoksnih) odstupili od katolike vjere. Ako Vaa Preuzvienost predoi tu potrebu svojoj asnoj brai (biskupima) u Hrvatskoj, stei e ponovnu zaslugu tim svojim dragocjenim doprinosom za pravilan razvoj katolicizma, gdje postoje tolike nade za obraenje nesjedinjenih. 352 Jasno je da se Vatikan nije protivio politici prekrtavanja, samo je sugerirao blai oblik, tj. prijelaz na grko-katoliki obred. Budui d a j e grko-katolika crkva bila organizaciono u okviru katolike, takav je razvoj akcije mogao, s obzirom na interese Vatikana, biti uspjeniji u ostvarivanju vjerske unije kao glavnog cilja. Pri tome se svakako raunalo i na postojee objektivne okolnosti kao to je bio pojaani ustaki teror. S obzirom na praksu i proklamiranu koncepciju, ustakim vrhovima nije mogla u potpunosti odgovarati direktiva Vatikana, ali to nije moglo dovesti do nekog znatnijeg meusobnog nesporazuma. 3 5 3 Sredinom listopada uslijedila je nova odredba Vatikana, koja je proirila preanje gledite. Gdjegod ve postoje organizirane grko-katolike upe (upe grko-katolikog obreda) - istie se u toj odredbi -, neka se upute nesjedinjeni, koji se ele obratiti, na iste upe. Ipak u pretpostavci, ako isti odjeljeni nesjedinjeni ne e ili ne mogu odrati svoj istoni obred, neka im se dade sloboda prihvatiti latinski obred. 354 Rezolucija to je donesena na biskupskoj konferenciji u Zagrebu, 17. studenog 1941, pokazuje kako je reagirao hrvatski episkopat na te direktive. Episkopat u cijelosti usvaja spomenute odredbe Vatikana i posebno naglaava da ih prihvaa, to vie, to se one u glavnim crtama podudaraju s odredbom okrunice vlade NDH od 30. srpnja 1941.g. O gledanju episkopata na itavu praksu pokatoliavanja, najrjeitije govori ova formulacija u rezoluciji: U katoliku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katolike vjere 1 koji su u cijelosti udovoljili crkvenim propisima. 355 Ta formulacija nesumnjivo pokazuje da su vrhovi klera u NDH na praksu masovnog prekrtavanja, koja je poprimila apsurdne oblike, gledali kao na regularan in, a ne kao akt nasilja, kojem su se mnogi podreivali, spaavajui vlastitu egzistenciju. Sluaj sa stvaranjem Hrvatske pravoslavne crkve pokazao je da je daljnja Pavelieva vjerska politika prema Srbima nailazila na povoljan odjek u Vatikanu. Izvjetavajui o reagiranju Vatikana, Ruinovi je poetkom svibnja 1942. pisao Lorkoviu: Priznanje pravoslavne crkve ( . . . ) primljeno je jako dobro. U tome Sv. Stolica gleda put k vjerskoj uniji i nestanak izme u Hrvatskoj. To bi za njih bio najdragocjeniji dar koji Hrvatska moe pokloniti Sv. Stolici. Da bi se to pospjeilo, miljenja su, da bi bilo po351 Takve su se parole npr. isticale u letku to ga je u svibnju 1941. t a m p a l a b i s k u p s k a tiskara u akovu, a koji je r a s t u r a n po Slavoniji. ( D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, n. dj., 55). 362 Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 94. 353 F. ulinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 352. 354 Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 95. 355 V. Novak, n. dj., 629.

trebno osnivati grko-katolike centre u krajevima gdje se nalaze pravoslavci i pustiti da na tome radi dr. imrak, za kojega tvrde ovdje, da je najbolji poznavaoc za vjerska pitanja na Balkanu. 356 Neki od katolikih predstavnika u Hrvatskoj neradim okom gledaju prelaze na istoni katoliki obred, ali Vatikan, a i Stepinac slau se u tome, jer da je to najlaki put, a i najbri ka Uniji, to e nedvojbeno biti i od politike vrijednosti za N. D. Hrvatsku. 357 Katolika crkva kao ustanova, nee ni s daljim razvojem dogaaja izvriti bitnije promjene u svojoj politici. U propagandi glavnih ustakih ideologa, od kojih su mnogi nastupali iz redova crkve, i dalje je ustatvo i katolicizam bilo jedna od bitnih parola. U tom pogledu politiku e visokog katolikog klera sve vie ispunjavati apeli na potrebu borbe protiv komunistike opasnosti. Nezavisna Drava Hrvatska - pisao je sveenik Ivo G u b e r i n a - j e jedina drava sa katolikom veinom na Balkanu. Jedina vrata katolicizma na Balkanu. Ne samo to. Nezavisna Drava Hrvatska je danas najjai bedem srednje Europe protiv boljevizma. ( . . . ) Hrvatski je katolicizam duan za mnogo to da bude zahvalan Ustakom pokretu. Tim vie to se on svojim radom (Pokret, ne pojedinci!) ni svojim naelima nije nigde ogrieio o katolika naela. Njegov revolucionarni rad u najveoj je harmoniji sa katolikom moralkom. 368 Ipak, valja istai da s razvojem dogaaja nastupaju vidljiviji znaci promjena u politikom raspoloenju irih redova katolikog sveenstva, to se oitovalo prije svega u pasiviziranju znatnog broja pojedinaca. Tu pasivnost u prvom je redu obiljeavala parola o nemijeanju u politiku, to se s jedne strane ogledalo u preutnom protivljenju pojedinim postupcima ustakog reima, poglavito teroru, a s druge strane u neutralnosti prema narodnooslobodilakom pokretu. Sve je to stvaralo osjeaj neizvjesnosti u raspoloenju i ponaanju mnogobrojnih sveenika. Meutim, stanovit broj sveenika bio je i sam rtva ustakog terora, zbog osobne hrabrosti da ga osudi, dok je jedan dio sveenika naao svoju jasnu orijentaciju pristupanjem NOP-u.

356 Dr. J a n k o imrak i m e n o v a n j e 1942. za grko-katolikog biskupa u Krievcima. O organizaciji crkve u NDH usp.: K. Draganovi - J. Buturac, Poviest crkve u Hrvatskoj. Priegled od najstarijih v r e m e n a do danas, Zagreb 1944. 357 Tajni d o k u m e n t i , n. dj., 118. 358 I. Guberina, Ustatvo i katolicizam, Hrvatska smotra, 7-10/ 1943.

Dio etvrti POKUAJI PREVLADAVANJA KRIZE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I NJEN SLOM

USTAE KAO POLITIKO-IDEOLOKI PROTIVNIK NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA Razvoj dogaaja ubrzo je pokazao d a j e narodnooslobodilaki pokret, na elu s Komunistikom partijom Jugoslavije, svojim programom borbe za nacionalno i socijalno osloboenje jugoslavenskih naroda i narodnosti, postao glavni politiki i vojniki protivnik okupacionih sila i kvislinkih reima, pa je razumljivo to su se nosioci ustakog reima u NDH njime sve vie preokupirali. Borba za nepovratno ruenje ustakog poretka i NDH, koja je u programu NOP-a formulirana kao jedna od glavnih zadaa u borbi za nacionalno osloboenje hrvatskog naroda, a u cilju stvaranja nove Jugoslavije zajedno s ostalim narodima i narodnostima, kao federativne i ravnopravne zajednice, ubrzano se nametala ustakom pokretu kao najopasniji protivnik. Ustaka politika sve je vie usmjeravala svoju pozornost na KPJ i NOP, poevi od ideolokih tumaenja, to su davala glavni sadraj ustakoj propagandi, pa do konkretnih mjera u svakodnevnoj praksi. Ustatvo se, jo od definiranja svojih prvih programatskih stavova, deklariralo kao najizravniji ideoloki i politiki protivnik komunistikog pokreta, s kojim se ono u pogledu svakog pitanja beskompromisno iskljuuje. U razdoblju do dolaska na vlast ustae su djelatnost komunistikog pokreta u Hrvatskoj ocjenjivali kao infiltraciju boljevike opasnosti, tvrdei da taj pokret vode velikosrpski elementi. Osnovna tendencija takve propagande u postojeim sve sloenijim politikim odnosima, bila je sasvim jasna. Trebalo je nastojati da se - u doputenim uvjetima - to izravnije sugerira program ustakog pokreta kao je ispravan i mogu u borbi za rjeavanje hrvatskog nacionalnog pitanja, a istodobno razliitim inkriminacijama diskreditira stavove drugih politikih snaga. Najteu su inkriminaciju ustae podmetali komunistikom pokretu, teei da ga okvalificiraju kao velikosrpski. 1 U irokoj propagandi koju su ustae razvili po dolasku na vlast, takvoj se tezi davala posebna teina, kako bi se moglo, nasuprot njoj, ukazivati na znaenje programa ustakog pokreta u rjeavanju hrvatskog pitanja. Propagandu protiv komunizma obiljeavali su ovi bitni momenti: a) Naglaavalo se u prvom redu da su komunisti neprijatelji hrvatskog naroda, jer su bili upravljani po velikosrpskoj Komunistikoj partiji Jugoslavije, a kasnije po njezinu ogranku, Centralnim komitetom Komunistike partije Hrvatske. Uz to, posebno se isticalo da su u KPJ prvu i posljednju rije vodili velikosrpski komunisti, b) Ustakom vodstvu osobito je bilo stalo da se konstantno istie kako marksizam nije nikada bio zahvatio korijene u hrvatskom narodu, s oiglednom tendencijom nametanja dojma kako je ustatvo presudno utjecalo u ideolokom i politikom smislu, c) U propagandi izgradnje NDH kao ustake drave,
1 Usp. I. Jeli, K o m u n i s t i k a partija H r v a t s k e 1937-1941, Zagreb 1972,74 i 360. Ovdje t r e b a dodati da je Paveliev p a m f l e t Strahote zabluda u cijelosti bio motiviran u k a z i v a n j e m povijesnog z n a e n j a uloge faizma u b o r b i protiv k o m u n i z m a .

15 - USTAE I NDH

225

koja ima svoje mjesto u novom evropskom poretku, posebno se isticalo d a j e prirodno i razumljivo da marksizmu nema mjesta u Novoj Hrvatskoj, jer je ta doktrina pogubna za zdravi i snani narodni razvitak, te je u dijametralnoj suprotnosti s ustakim naelima. 2 d) Posebno se nastojalo dokazati kako se hrvatska radnika klasa ne nalazi ni pod kakvim utjecajem komunistikog pokreta, tj. da je ona imuna od komunizma i marksizma. Takva se teza prvenstveno razraivala u sklopu ve prikazane propagande 0 drutvenoj homogenosti hrvatskog naroda, tj. da u njemu ne postoje klase, ne postoje stalei, ve postoji jedna organska cjelina hrvatskog naroda. 3 Meutim, od samog poetka jasno se poka/alo d a j e stvarno stanje bilo sasvim drugaije. Ustaka propaganda protiv komunizma bivala je iz dana u dan sve vie inicirana spoznavanjem konkretne opasnosti od komunistikog pokreta za ustaki poredak. Zbog toga je konkretnu akciju ustakog reima protiv komunista od prvih dana obiljeavala izrazita teroristika kampanja na podruju itave NDH, iako je ona, dakako, u pojedinim podrujima imala razliit intenzitet.Taj intenzitet ovisio je o nizu okolnosti, koje ni najmanje nisu dovodile u pitanje osnovnu tendenciju ustakog reima da se s komunistima na podruju NDH izvri to bri, radikalniji i potpuniji obraun. Meu tim okolnostima svakako je najvanija bila ta to ustae u pojedinim mjestima nisu odmah u poetku, zbog pomanjkanja vlastitih kadrova, preuzimali potpuno u svoje ruke policijski aparat, dok s druge strane, nisu svugdje bili potpunije upoznati s evidencijom komunista, to ju je vodila biva uprava. To je uvjetovalo d a j e nadzor novog reima bio manji nad kretanjem i vladanjem poznatih komunista u pojedinim podrujima. Prema sjeanju Pavla Gregoria, koji je tada bio lan CK KP Hrvatske i jedan od organizatora ustanka, vana je bila injenica to je vlada NDH na dosta mjesta ( . . . ) ostavila sve stare inovnike, ukoliko su bili Hrvati ( . . . ) . Ustae su na pojedinim odgovornijim mjestima ostavljali pristae HSS-a, meu kojima su bili i mnogi bivi kotarski predstojnici. Meu njima - navodi Gregori - bilo je i naprednih ljudi, a naao se i po koji antifaist. To je s jedne strane vrlo dobro dolo naim komitetima i ostalim lanovima Partije, ali je to esto bio 1 razlog propasti znatnog broja naih lanova, jer su precijenili te blage odnose prema njima. 4 Sve su to meutim bili osamljeni i kratkotrajni sluajevi, koji nisu mogli omesti tenje ustakog reima da se organizira to bra i efikasnija akcija za unitenje komunista i mnogobrojnih antifaista. Odmah po dolasku na vlast, ustae su izvrili mnogobrojna hapenja i zatvaranja komunista i antifaista. U pojedinim mjestima i podrujima to je osjetno pogodilo partijsku organizaciju, utjeui da se znatno tee aktivira u pripremama za oruani ustanak to ih je sprovodila KPJ. Treba dodati i d a j e stanovit broj komunista stradao prilikom sprovoenja terora nad Srbima. Prema raspoloivim podacima, broj uhapenih i ubijenih komunista u toku travnja, svibnja i prve polovice lipnja 1941, iznosio je na podruju NDH nekoliko stotina. 5 U Zagrebu je jo Banska vlast Banovine Hrvatske provela veliku akciju hapenja komunista 30/31. oujka, kada je bilo uhapeno vie od 50 lanova KP. Takav postupak Banske vlasti bio je na neki nain izuzetan u danima to su prethodili slomu Kraljevine Jugoslavije. Unato brojnim intervencijama za osloboenje komunista iz koncentracionog logora u Lepoglavi, Banska vlast se nije u postojeoj situaciji nimalo pokolebala i nije htjela ras2
3 4

Novi list, 18. VI i 9. VII 1941.

Hrvatski narod, 8. IX 1941. Kao p r i m j e r e Gregori navodi sluaj k o m u n i s t a u Sisku, Pakracu i Garenici. (P. Gregori, Narodnooslobodilaki p o k r e t u z a p a d n o j Slavoniji, n. dj. 37-38). U vezi sa Siskom usp. i sjeanje M. Cvetkovia, Vjesnik, 21. VI 1971. Slina situacija bila je i u Banjoj Luci. (D. Luka, Banja Luka u prvim d a n i m a okupacije, Prilozi, Sarajevo 1965, br. 1, 242). 5 Usp. P. Moraa, Jugoslavija 1941, Beograd 1971, 95-96.

formirati tu ustanovu. Tako se dogodilo da su svi internirani komunisti, meu kojima je bilo i nekoliko lanova rukovodstva KP Hrvatske te niz poznatih intelektualaca, bili preputeni izravno ustaama nakon 10. travnja. 6 Ve i zbog toga u Zagrebu nisu odmah uestala vea hapenja komunista, ali je na to utjecala i injenica da je zagrebaka partijska organizacija posvetila osobitu brigu veoj konspiraciji i skrivanju svojih lanova. Ipak je iduih dana u Zagrebu uhapen stanovit broj komunista, a najvea je grupa bila zatvorena sredinom svibnja. Nekoliko dana kasnije, svi dotad uhapeni zagrebaki komunisti, kao i neke druge grupe, zatoeni su u novoosnovanom logoru Kerestincu, u blizini Zagreba. Prema slubenim podacima, u Kerestincu se prvih dana srpnja nalazilo 111 komunista. 7 Istodobno su komunisti bili hapeni na podruju Varadina, Krievaca, zatim u nizu mjesta u Slavoniji (Osijek, SI. Poega, Grubino polje, Bjelovar, Nova Gradika). U tim podrujima i mjestima uhapeno je i ubijeno preko 200 lanova KPH. U okviru masovnih pokolja srpskog stanovnitva, komunisti su najvie stradali u kotaru Slunju, gdje je ubijeno 18 lanova i kandidata KP. Stanovit broj komunista srpske nacionalnosti stradao je i u pokoljima srpskog stanovnitva na podruju Banije, Korduna i Like.8 Na podruju Bosne i Hercegovine, prvim je hapenjima najosjetnije bila pogoena partijska organizacija u Travniku, gdje je uhapeno 7 komunista. 9 Moe se rei da su hapenja komunista u razdoblju do 22. lipnja 1941, tj. do dana napada Treeg Reicha na Sovjetski Savez, na neki nain bila prva etapa u protukomunistikoj akciji ustakog reima. U toj je etapi, koja je pokazivala neka svoja posebna obiljeja, bila u izvjesnom smislu vidljiva razlika u postupku prema komunistima Hrvatima i Muslimanima od onih srpske nacionalnosti. Bilo je sluajeva da su komunisti hrvatske i muslimanske nacionalnosti ponegdje uvjetno putani iz zatvora, dok su komunisti Srbi i idovi gotovo redovito zatvarani u koncentracione logore u sklopu terora koji se provodio nad srpskim i idovskim stanovnitvom. Dakako, ta pojava nije znaila neko pravilo, nego se uglavnom svodila na pojedine primjere, a ei su bili sluajevi hapenja i zatvaranja komunista u pojedinim mjestima i podrujima bez obzira na nacionalnu pripadnost. Sluajeve posebnog tretmana komunista Hrvata i Muslimana treba prvenstveno objanjavati pokuajima ustakih, uglavnom lokalnih, organa, da se zastraivanjem i vrbovanjem privuku pojedinci na svoju stranu. Takav postupak je vie dolazio do izraaja prema pojedincima koji nisu bili lanovi KP, ali su bili poznati bilo po svom antifaistikom raspoloenju, bilo kao lijevo orijentirani pristae HSS-a. Suvremenici upozoravaju i na miljenja da do veih hapenja u toj etapi, od onih koja su se sprovodila, nije dolo i zbog uzimanja u obzir njemako-sovjetskog pakta o nenapadanju, o emu je i NDH na neki nain trebalo da vodi rauna. 1 0
Usp. I. Jeli, Komunistika partija Hrvatske 1937-1941, n. dj., 337-338, 483. Vie o t o m e usp. Z. Komarica, Grobovi bez sjena (Bijeg iz Kerestinca), Zagreb 1962 i I. ibi, Zagreb tisuu devetsto e t r d e s e t prve, n. dj. U s p o m i n j a n o m spisu: R a z m a t r a n j a o d r u g o j godinjici NDH, navodi se p o d a t a k da su popis zagrebakih k o m u n i s t a ustae napravilli po dounicima ili po p a m e n j u s t u d e n a t a f r a n k o v a c a Zagrebakog sveuilita ili je baziran na prijavama pojedinih linih osveta. (IHRPH, Fond NDH, kut. 522). 8 P. Moraa, Jugoslavija 1941, n. dj., 96 i . Stanisavljevi, Ustanak u H r v a t s k o j (1941-1942), rukopis d o k t o r s k e disertacije, p o h r a n j e n u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu. 9 Usp. Z. Komarica, n. dj., 14 i d.; S. Prea, Ustaka n a d z o r n a sluba u b o r b i protiv u s t a n k a u Bosni i Hercegovini 1941. i p o e t k o m 1942, zbornik: 1941. u istoriji n a r o d a BiH, n. dj., 488. 10 Usp. . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u H r v a t s k o j 1941-1942 godine, Istorija XX veka, TV Beograd 1962, 16-17. U vezi s tim P. Gregori, Narodnooslobodilaki p o k r e t u zap a d n o j Slavoniji, n. dj., 37, navodi: Blai o d n o s p r e m a k o m u n i s t i m a i u o p e antifaistima bio je t a m o gdje ustae nisu imale nikakvih svojih pristaa, a to je bilo u p o e t k u okupacije u d o b r o m dijelu Hrvatske. Svakako d a j e na ovakav stav prema komunistima kod u p r a v n i h vlasti djelovao i Pakt o n e n a p a d a n j u izmeu Treeg Reicha i Sovjetskog Saveza koji je bio sklopljen jo 23. VIII 1939. godine.
7 6

Napad Nijemaca na Sovjetski Savez oznaavao je vidljiv mea u dotadanjoj akciji ustakog reima protiv komunista. Paveli je, u povodu obavijesti o poetku rata sa Sovjetskim Savezom, izrazio najivlju elju za potpun uspjeh njemakog oruja i njemakog saveznika u borbi protiv zajednikog neprijatelja, te odluku da e NDH u smislu Trojnog pakta i u duhu prijateljstva i odanosti prema Reichu i silama Osovine najspremnije udovoljiti svojim dunostima, koje za nju proistiu iz ovog dogaaja. 11 Ustae su nastojali da propagandistiki iskoriste taj trenutak kako bi ukazali na znaenje pristupa NDH Trojnom paktu, do kojega je dolo samo nekoliko dana ranije. Paveli je taj pristup ocijenio kao in kojim NDH formalno ulazi u novi svjetski poredak i zahvaljivao se na velikom povjerenju, koje su mu ukazale sile Osovine. 12 Nastupila je bjesomuna ustaka propaganda i kampanja protiv Sovjetskog Saveza. Paveli je u svom specijalnom pozivu hrvatskom narodu, 2. srpnja 1941, prvenstveno elio da optui Sovjetski Savez kao najveeg neprijatelja hrvatskog naroda. Poznato je, da su moskovski boljevici bili uvijek neprijatelji hrvatskoga naroda, da su uvijek podupirali beogradske veliko srpske vlastodrce, te na umu imali hrvatski narod pod svoju vlast dobiti, seljaku zemlje oduzeti, a hrvatske kulturne i duevne tekovine unititi i razoriti. Zbog toga, prema Paveliu, hrvatski narod ne moe ostati mirnim.promatraem u ovom velikom i sudbonosnom asu, ve sav gori od elje da sudjeluje u toj borbi za unitenje najveeg neprijatelja ovjeanstva i hrvatstva, tim vie, to su moskovski samodrci dan u oi naega osloboenja bili sklopili savez sa beogradskim vlastodrcima e bi time u zadnjem asu sprijeili nae narodno osloboenje i spasili tamnicu hrvatskoga naroda - bivu Jugoslaviju. Te Pavelieve rijei bile su tumaenje njegove naredbe da se stvore dobrovoljne vojne jedinice, koje e se rame uz rame sa slavnom njemakom vojskom boriti proti zajednikom neprijatelju. 13 Odmah je uslijedila irom NDH ustaka kampanja za vrbovanje dobrovoljaca u rat na istonom bojitu. Ustako je vodstvo takoer nastojalo da dade posebno znaenje pristupa NDH sporazumu protiv Komunistike internacionale, do ega je dolo 25. studenog 1941. u Berlinu, kada su mu pristupile i satelitske vlade Bugarske, Danske, Finske, Nacionalne Kine, Rumunjske i Slovake. 14 Akcija hapenja komunista, koja se u povodu napada na Sovjetski Savez, organizirano provodila u znatno irim razmjerima, obuhvaajui sva podruja NDH, oznaavala je novi veliki udar ustakog reima protiv komunistikog pokreta. Dok su hapenja komunista u pojedinim gradovima i mjestima sjeverne Hrvatske imala slabije rezultate (Zagreb, Sisak, Varadin, Bjelovar, SI. Brod i dr.), izuzev u nekima (Osijek i Karlovac), jer su partijske organizacije spremnije doekale novu situaciju, dotle su u nekim drugim podrujima ta hapenja ire pogodila partijski kadar. To se odnosi na pojedina mjesta u Bosni, osobito na Tuzlu, Banja Luku, Jajce, Livno, Mrkonji-Grad, Biha, Bijeljina, Doboj, Maglaj. Komunisti Srbi su u znatnijem broju stradali i u masovnom teroru nad srpskim stanovnitvom koji u ovom razdoblju poprima ire razmjere. 1 5
Hrvatski narod, 23. VI 1941. Hrvatski narod, 17. VI 1941. NDH je 15. VI 1941. u Veneciji pristupila t r o j n o m paktu, koji je sklopljen u Berlinu izmeu Italije, J a p a n a i Njemake, a s daljnjim razvojem dogaaja, pristupile mu i satelitske vlade nekih drugih zemalja (Bugarska, Maarska, R u m u n j s k a , Slovaka, Manduk u o i Nacionalna Kina). ( M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 89-94). U p o v o d u tog p r i s t u p a NDH, Ciano je u svom dnevniku zapisao d a j e politika vrijednost ovog d o g a a j a j e d n a k a nuli. (G. Ciano, Dnevnik, n. dj., 254). 13 Ustaa, 3. VII 1941. 14 M e u n a r o d n i ugovori 1941, n. dj., 409 i d. Pakt protiv K o m i n t e r n e najprije je sklopljen 1936. izmeu Treeg Reicha i Japana, a idue godine mu je pristupila Italija. God. 1939. pristupili su mu jo Mandukuo, M a a r s k a i panjolska. (Isto, 414-417). 15 P. Moraa, Jugoslavija 1941, n. dj., 157; Z. Antonie, Ustanak u istonoj i c e n t r a l n o j Bosni 1941., Beograd 1973, 105-108.
12 11

Kampanja protiv komunista dobiva tako od trenutka napada na Sovjetski Savez prvenstveno mjesto u ustakoj propagandi. Teite je bilo postavljeno na pozivanje u bespotednu borbu s komunistima u NDH, te je 22. lipanj oznaen kao as konanog obrauna. Paveli je pri tome nastojao posebno naglasiti kako su Hrvati osobito duni da povedu borbu proti boljevizma i crvenih: borbu u pozadini, borbu kod kue. Prema njegovim rijeima, talasi komunizma ne mogu vie dolaziti izvana, jer ih prijei granica na Savi i Drini, ali je toga mnogo ostalo kod kue, to treba snano i energino odstraniti. Paveli istie da u posljednje vrijeme djelatnost komunista u NDH sve vie jaa i to ne samo n a j e d n o m mjestu, nego mal ne openito. Treba stati na kraj - apelira on - svima poznatim komunistikim agitatorima meu radnitvom, u kolama, meu privrednom omladinom, meu inteligencijom.(...) elimo da se energino i dosljedno prema njima nastupi svuda i svagdje, a ne samo moda ovdje ili ondje. ta vrijedi raspustiti i onemoguiti jednu komunistiku organizaciju, a druge tri ostaviti. 16 Konkretne mjere ustakih organa protiv komunistikih izgreda, o kojima se - s ciljem zastraivanja stanovnitva - gotovo svakodnevno obavjetavalo napisima u ustakoj tampi, javnim plakatima i drugim sredstvima informiranja, ubrzo su poprimile najdrastinije razmjere. No, te su mjere bile ujedno i dokaz sve veeg stupnja otpora, poto su se ubrzano poveavale i pojaavale. 17 Tako su, osim hapenja i ubijanja komunista i mnogobrojnih antifaista - emu su u brojnim zatvorima prethodile najtee fizike represalije ustake policije - odmah uslijedile i masovne odmazde, u kojima su stradali mnogi graani. Takve mjere posebno su dole do izraaja u Zagrebu, koji je preko noi postao grad strave. Kao odmazdu za ubojstvo ustakog agenta Lj. Tiljka (tu je akciju izvrila grupa zagrebakih komunista), ustae su 9. srpnja strijeljali 10 komunista, meu kojima se nalazilo nekoliko poznatih intelektualaca (Boidar Adija, Ognjen Pria, Otokar Kerovani, Ivo Kuhn, Zvonimir Rihtman). Prema proglasu to ga je izdalo Ministarstvo unutranjih poslova NDH u obliku plakata, njih je pokretni prijeki sud osudio na smrt kao uglavljene duhovne zaetnike ubojstva spomenutog agenta. Taj je ustaki pokolj izazvao vrlo teak dojam u javnosti. 18 U povodu znaajne akcije zagrebakih skojevaca 4. kolovoza, kada je bombama napadnuta straa Ustake sveuiline vojnice kod Botanikog vrta, pokretni prijeki sud je osudio na smrt strijeljanjem 102 osobe. Sline odmazde nastavljene su u Zagrebu i dalje. 19 Zagreb nije bio izuzetak. Teke odmazde ustae su provodili i u drugim mjestima. U Sarajevu je poetkom kolovoza, zbog napada ilegalne grupe komunista na domobransku strau u Ilijau i jednu ustaku patrolu, strijeljano 30 talaca. U povodu diverzije u loionici u Sarajevu, u isto vrijeme, strijeljano je 20 osoba. U oglasu, izdanom u povodu ovih strijeljanja, poziva se stanovnitvo upe Vrhbosna da prijavi sve one osobe, koje su se bavile ili koje se bave ovakovim ili slinim saboterskim i teroristikim podhvatima, jer da e u budue svako mjesto kolektivno odgovarati za sline dogaaje ( . . . ).20 U BaNovi list, 1. VII 1941. U Zagrebu je 24. lipnja u h a p e n a prva g r u p a mladih k o m u n i s t a i skojevaca, koji su raspaavali letak CK KPH u p o v o d u n a p a d a na Sovjetski Savez. Trojica su o s u e n a na s m r t strijeljanjem a j e d a n na 20 godina tamnice. Ustae su plakatima objavili njihovu osudu, to je bio prvi sluaj te vrste. (N. Lengel-Krizman, Prilog p r o u a v a n j u djelovanja zagrebake partijske organizacije 1941-1945, CSP, 2-3/1971, 61). Hrvatski narod, 7. VII 1941, objavio je na istaknutom mjestu vijest o izvrenoj s m r t n o j kazni nad o m l a d i n c e m Ivanom Buicom, koji je u Dubrovniku na Stradunu, 24. VI uzviknuo ivjela Sovjetska Rusija. P r e m a D. Gizdiu, Dalmacija 1941, n. dj., 192, njegovo pravo prezime je Bui. 18 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 265; Z Komarica, n. dj., 60 i d.; /. Sibl, n. dj., 109-110. 19 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 310; I. Sibl, n. dj., 108 i d. 20 Sarajevski novi list, 2. i 3. VIII 1941.
17 16

njoj Luci je, zbog ubojstva jednog ustae, pokretni prijeki sud osudio na smrt 6 osoba iz sela Kuljana. Zbog ubojstva dvojice orunika u selu Svilou kraj Iloka, osuene su na smrt strijeljanjem 43 osobe. 21 Kako se vidi, mjere odmazde radi uguivanja i spreavanja komunistikih izgreda pretvorile su se u pravi sistem. Meutim, njihovo konstantno sprovoenje, s ciljem to veeg zastraivanja stanovnitva, pokazalo je posve suprotan efekat. Ve sredinom srpnja ustae priznaju da, usprkos svim poduzetim mjerama, svakodnevno jaa djelatnost komunista u NDH. Konstatira se da se najjae akcije komunista osjeaju u Zagrebu i njegovoj okolici. Tako se u izvjetaju Zapovjednitva kopnene vojske o situaciji u razdoblju od 10. do 20. srpnja navodi d a j e izvreno nekoliko veih diverzija, te da su komunisti pojaali svoj propagandni rad raspaavanjem letaka. Ustae poduzimaju hitne protumjere. Tako su, na zahtjev upana Lj. Kvaternika, u Bihau formirana posebna odjeljenja za akcije protiv izbjeglog srpskog stanovnitva u Pljeivici. U Gospiu su ustae zajedno s Talijanima poduzeli mjere osiguranja novostvorenog koncentracionog logora. Domobrani su vodili akcije oko Gacka i Avtovca poto se prilike u tom kraju nisu potpuno umirile. 22 U akciji protiv srpskog stanovnitva u Lici i Bos. Krajini sudjelovale su znatnije vojne snage. 23 Ustaki organi su se tih dana osobito uzbudili zbog akcije komunista da pokuaju spasiti svoje zatoene drugove u Kerestin cu. Ta znaajna akcija, nije postigla eljeni uspjeh, zbog nedovoljnih priprema a nakon poduzetog proboja 87 zatvorenika u noi 13/14. srpnja iz Kerestinca, ustaama je ipak uspjelo da ih opkole tokom nekoliko iduih dana. U tom sukobu stanovit broj komunista je poginuo, neki su uhvaeni i odmah ubijani, dok su neki privremeno bili zatvoreni i ubrzo zatim strijeljani. Samo nekoliko ih se spasilo. Meu stradalim komunistima nalazilo se mnogo partijskih i sindikalnih rukovodilaca, poznatih intelektualaca, a meu njima je bio i knjievnik August Cesarec. 24 Svakako je Obavijest broj 1, koju je 6. kolovoza 1941. izdao Poglavnikov ured, a sutradan je objavio Hrvatski narod, u mnogoem vaan pokazatelj kako su ustae shvaali i ocjenjivali novonastalu situaciju. U obavijesti se donose podaci o pojedinim akcijama komunista i pobunama stanovnitva. Uz ukazivanje na akciju komunista u Kerestincu i na neke akcije u Zagrebu, konstatira se d a j e na podruju Bos. Krajine, Korduna i Like u razdoblju izmeu 14-20. srpnja zapaeno izvjesno gibanje sumnjivih osoba po umama. Sve te akcije kvalificiraju se kao komunistiko-etniki izgredi, kojima su nosioci etnici i komunisti. Posebno se, meutim, ukazuje na ulogu komunista koji raspaavaju letke komunistikoga sadraja, pozivajui puanstvo na ustanak i na borbu protiv silama osovine ( . . . ) . Glavni cilj te obavijesti bio je da se navedene akcije javno okvalificiraju kao beznaajne, meu ostalim i zbog efikasne intervencije oruanih snaga NDH, te da se upozori stanovnitvo da ne nasjeda neprijateljskoj propagandi. 25 Daljnji je razvoj, meutim, ubrzo pokazao da je sve iri oruani otpor ustakom reimu, bez obzira na njegove oblike i intenzitet u pojedinim podrujima, postao osnovna preokupacija ustakih vrhova. Nije zadaa ovog rada da daje prikaz razvoja narodnooslobodilake borbe i revolucije na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje je
Hrvatska Krajina, 3. VIII 1941; Hrvatski branik, 2. VIII 1941. To se odnosi na lipanjski u s t a n a k u istonoj Hercegovini, koji je angairao znatne vojne snage NDH. Poslije 22. lipnja u s t a n a k je, osim nevesinjskog i gatakog, zahvatio i pogranina sela bilekog kotara. U s u k o b u s ustanicima poginuo je Mijo Babi, poznatiji pod i m e n o m Giovanni, jedan od najbliih Pavelievih s u r a d n i k a u emigraciji. Usp. N. Baji, KPJ u Hercegovini u u s t a n k u 1941, n. dj., 213 i d.
22 23 24 25 21

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 263-278. Opirnije o t o m e usp. Z. Komarica, n. dj., i I. Sibl, n. dj., 305 i d. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V / l , 324-326.

ulazilo u okvir NDH, nego da prvenstveno pokua ukazati na karakteristine momente, bitne za razumijevanje ustake politike. S j e d n e strane to su ocjene stvarnog politikog stanja kako su ih dale te ustanove i organi NDH te okupacionih sila, a s druge, radi se 0 ideoloko-politikim gleditima ustakog vodstva prema narodnooslobodilakom pokretu. Uoavanje tih dviju komponenata omoguuje da se spoznaje i sve presudniji utjecaj NOP-a na konstelaciju drutveno-politikih snaga na tlu NDH. Upravni organi i vojne ustanove ukazuju u svojim analizama i izvjetajima ve od jeseni 1941. na dva momenta u razvoju politike situacije: konstantno irenje i jaanje ustanka, te nemo vlasti NDH da efikasnije utjee na dogaaje. Bitna spoznaja, koja je ubrzo rezultirala iz takvog razvoja, bilo je sve otvorenije priznavanje da u hrvatskom narodu raste duboko nezadovoljstvo i zazor prema ustakom reimu. Iz vojnikih i politikih izvjetaja pojedinih ustanova NDH s terena, jasno se vidi da su krajem kolovoza 1941. partizanske snage u svojim rukama drale, gotovo itavu junu 1 istonu Liku, velik dio kotara Graaca i Korenice, te znatan dio jugozapadne Bosne - kotare Grahovo, Glamo (osim grada), Jajce (osim grada), itav Klju s gradom, Drvar, Bos. Petrovac (osim grada koji je bio opkoljen). 26 Izvjetava se, zatim, da su ustanike akcije zahvatile znatno podruje Banije i Korduna. 2 7 Ministarstvo domobranstva istodobno konstatira da dosadanje akcije protiv pobunjenika u raznim predjelima nae drave nisu dale uviek eljene uspjehe, ve naprotiv izazvale u vie sluajeva ozbiljne gubitke koji nisu uviek bili opravdani. U svojim smjernicama za borbu protiv ustanika, koje je uputila komandama domobranstva na svim podrujima NDH, ministarstvo nareuje da treba poduzeti sistematsko, istodobno i po odsjecima postupno napredovanje u jednom smjeru, slino valjku, glavnim cestama i vanijim pomonim komunikacijama. Treba poduzimati koncentrino napredovanje, u vidu lovake hajke prema jednoj toki iz svih smjerova s ciljem opkoljavanja i unitenja ustanika. S uhvaenim ustanicima i stanovnitvom treba postupati po uputama koje su u vie proglasa bile saopene stanovnitvu i u tom pogledu ne prezati od nikakvih represalija. 28 Proglasi, to su ih upuivali najodgovorniji politiki i vojni funkcioneri NDH, sadravali su pozive stanovnitvu pojedinih podruja da se vraa kuama i predaje oruje, te obeanja da e dobiti zatitu odgovarajuih organa NDH. Tako je, radi uguivanja ustanka u istonoj Hercegovini, domobranski general Laxa, koji je dobio izvanredna ovlatenja, uputio proglas ustanicima, nastojei da ih privoli na povratak kuama i predaju oruja. U kolovozu je Artukovi, kao ministar unutranjih poslova, uputio sline pozive stanovnitvu Korduna, te kotara Bos. Petrovac, Klju, Grahovo i Drvar. U pozivu Zapovjednitva Vrbaskog divizijskog podruja, 20. kolovoza 1941. prijeti se etniko-komunistikim pobunjenicima Otrelja, Drvara i okolice da se nee imati obzira prema nikome, ako se ne predaju i ne poloe oruje, te da svatko koji se zatim zatekne u pobunjenikom podruju bit e streljan. U rujnu su slini pozivi upueni stanovnitvu itave Bosne, posebno za svaku upu. 29 Istodobno su bila izdavana posebna nareenja za izvravanje daljnjih odmazdi kao odgovor na akcije ustanika. Zapovjednitvo Domobranstva izdalo je u kolovozu nareenje da se popale i sravne sa zemljom sva ona naselja blizu kojih se poini bilo kakva diverzija. Posebno se istie da e svi mukarci iz spo26 27

Isto, 283,313-315, 349; R. Bai, Ustanak i b o r b a na Kozari 1941-1942, Beograd 1957, 32-33. Hrvatski narod, 23. VIII 1941. i Hrvatske novine, 30. VIII 1941. 28 Muzej n a r o d n e revolucije Sarajevo, Fond ust.-dom., 24. VIII 1941, neregistrirano. 29 N. Baji, KPJ u Hercegovini u u s t a n k u 1941, n. dj., 226-227; IHRPH, Fond NDH 1941, proglas od 13. VIII1941, neregistrirano; IHRPH, Zbirka letaka i proglasa NDH; Institut za istoriju r a d n i k o g p o k r e t a Sarajevo, Nep. dok. 194!, inv. br. 9923, sign, 31; Arhiv Bos. Krajine, VZSL 1941-3022.

menutih naselja biti uhapeni i da e im biti sueno pred prijekim sudom. 3 0 Meu mjerama to su dalje bile poduzimane za smirivanje situacije u narodu, bilo je i formiranje posebnih povjerenstava za ispitivanje i uzpostavljanje javnog mira i poredka, u pojedinim velikim upama. Posebna su ovlatenja dobila ona povjerenstva, koja su u listopadu 1941. upuena u najjaa ustanika podruja, gdje su u stvari nastupala kao pokretni prijeki sudovi. 31 Spomenuti proglasi i druge mjere imali su meutim, slab odjek. Pozivi stanovnitvu da se vraa kui izazvali su ponegdje stanovitu kolebljivost, utjeui da se pojedinci i grupe odazovu. Ubrzo se meutim, pokazalo da od obeane zatite nema nita, tako da su mnogi, koji su se odazvali, ba tada stradali od ustakog terora. 32 Uvjerljiv dokaz o potpunoj neefikasnosti poduzetih mjera za smirivanje politike situacije, bilo je donoenje dviju Pavelievih odredaba, kojima se davao karakter zakonskih odluka. Poetkom listopada 1941, Paveli je potpisao posebnu odredbu o'postupku kod komunistikih napadaja kad se poinitelj ne pronae. Odredba je propisivala sankcije po kojima se - ako prilikom komunistikog napadaja na ivot ili imovinu pogine jedna ili vie osoba, a za deset dana od poinjenog ina ne pronae se poinitelj - odreuje da se za svakog poginulog strijelja 10 osoba iz reda redarstveno ustanovljenih prvaka komunista. 33 Potkraj studenog 1941. uslijedila je i Pavelieva odredba o upuivanju nepoudnih i pogibeljnjih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Svi organi vlasti bili su duni prijaviti UNS-u sve osobe koje su smatrali nepoudnim, to se prvenstveno vezalo za sve one, koji su na bilo koji nain smatrani pristaama NOP-a. Ovo upuivanje u koncentracione logore bilo je potpuno izvan nadlenosti bilo kakvih sudova. UNS je jedini bio ovlaten da upuuje u logore i imao je iskljuivo pravo da takve logore osniva na teritoriju NDH. 34 U daljnjim izvjetajima vojnih i politikih organa i ustanova s terena, konstatira se sve tee stanje ustakog reima, ugroenog sa sviju strana. Svi oni - vojni komandanti, ustaki funkcioneri, predstavnici upravne vlasti - neprestano trae pomo i sve otvorenije priznaju da su nemoni u borbi protiv NOP-a. Kotarska oblast u Graacu izvjetava sredinom studenog 1941. Ministarstvo unutranjih poslova, da su prilike, koje u ovom kotaru vladaju, svakim danom nesnosnije, vlast sve vie gubi na svom ugledu, jer nema naina a jo manje sredstava da taj ugled uzdri ili sauva. U izvjetaju upe Vinodol i Podgorje u Senju, koja je obuhvaala primorski dio NDH, konstatira se u prvoj polovici prosinca 1941. pojaano djelovanje komunista u kotarima Novi, Crikvenica, Kraljevica i Pag, te se istie da se uglavnom radi o Hrvatima. 35
IHRPH, Fond NDH, kut. 5, proglas od 20. VIII 1941. IHRPH, Fond NDH, kut. 1. Karakteristian je izvjetaj povjerenstva za tri u p e sjeverozapadne Bosne, sa sjeditem u Banjoj Luci, 20. XI 1941, u k o j e m u se navodi d a j e velika veina pobunjenika odbjegla u u m u zato, da spasi goli ivot p r e d klanjem i zvjerstvima pojedinih neodgovornih elemenata. P o s e b n o p a d a u oi ovaj zakljuak u izvjetaju: Sve se moe uiniti, s a m o to sve t r e b a da i m a d e j e d n u f o r m u baziranu na zakonskim o d r e d b a m a i propisima, a p o r e d toga t r e b a uvijek imati na u m u i k o n a n e rezultate ovakovog rada. (VII, Fond NDH, kut. 142, br. reg. 46/4).
31 32 Karakteristian je npr. sluaj d o m o b r a n s k o g p o t p u k o v n i k a Neubergera, koji je u Bos. Nov o m i Bos. Krupi o b e a o pustiti taoce ako okolica b u d e mirna. Meutim, u Bos. K r u p i su ustake vlasti ove taoce poklale i p o t p u k o v n i k N e u b e r g e r vidio je njihove leeve s u t r a d a n u j u t r o u rijeci Uni. (IHRPH, F o n d NDH", kut. 1, iz izvjetaja Glavnog stoera d o m o b r a n s t v a 6. VIII 1941). 33 Narodne novine, 2. X 1941. Kasnije je p o s e b n o m d o p u n o m s p o m e n u t i rok od deset d a n a skraen na tri dana. ( Narodne novine, 9. iV 1943). 34 35 30

Narodne novine, 26. XI 1941. IHRPH, MF 1, sn 262, izvjetaj od 14. XI 1941. i sn. 283, izvjetaj od 11. XII 1941.

O stanju u zapadnim podrujima Bosne neprestano se ukazuje na sve kritiniju situaciju. Prema izvjetaju podupana iz Banje Luke, krajem veljae 1942, u svim kotarskim oblastima ove velike upe etniko-komunistika akcija u punom (je) jeku tako da su svake veze sa istima unatrag mjesec dana potpuno prekinute ( . . . ) . U samoj Banjoj Luci prilike su dosta teke i nesreene. 36 Zapovjednitvo orunikog krila iz Travnika istie u svom izvjetaju poetkom travnja 1942, meu ostalim, ovo: Komunizam zahvata sve jaeg maha.- Broj nezadovoljnika poveava se i prikljuuje se komunistikoj ideji.37 Analize situacije u Bos. Krajini svjedoe o sve veoj nemoi NDH da vlastitim snagama uspjenije intervenira. Biljenik Sabora NDH sam je priznao u svom referatu o prilikama u Bos. Krajini d a j e pitanje partizana svakako jedna od najglavnijih briga svih naih vojnih i politikih vlasti. On konstatira poraznu injenicu da partizani dre u svojim rukama kotareve Klju, dio Sanskog Mosta, Bosanski Petrovac, Glamo, Bosansko Grahovo, Drvar i podruje sve do Knina. Tvrdi se da njihov broj i njihove snage sve vie rastu, prilivom iz Crne Gore i Dalmacije. 38 Uspjean prodor proleterskih brigada na podruje Bos.Krajine i zauzee Bihaa, izazvali su teak dojam kod ustakih vrhova, tako da je taj dogaaj izazvao i meusobne optube"izmeu glavnih politikih i vojnih funkcionera, koji su bili primorani da se povuku iz Bihaa. 39 Karakteristian je izvjetaj velike upe Prigorje sa sjeditem u Zagrebu, potkraj lipnja 1942, u kojemu se, meu ostalim istie: Odmetnici i partizani se na podruju ove upe (kotara Dugo Selo, Kutina, Velika Gorica, Samobor) prebacuju sa podruja susjednih velikih upa. Postoji opasnost, da se i na ovom podruju, ako se brzo i odluno ne djeluje politiki, psiholoki i oruano, uvriee odmetnici i nau pomagae a dotle se u drugim upama jo vie pojaaju. ( . . . ) injenica je meutim, da se ak iz redova hrvatskog seljatva na podrujima nekih velikih upa, iz redova hrvatske inteligencije i graanstva a ne samo radnitva sve to vie pojavljuju odmetnici kao neprijatelji hrvatske ustake drave. U istom izvjetaju vidi se koje su sve snage bile angairane protiv NOP-a. Dosadanji rad oko unitavanja pobunjenika, odmetnika i partizana na podruju ove upe a i ostalih upa vrili su i vre: orunitvo, ustaka nadzorna sluba, zatitno redarstvo, upska redarstva, pripremne bojne, domobranstvo, zapovjednitvo grada Zagreba itd. O porastu NOP-a u Baniji svjedoi izvjetaj upana iz Petrinje, koji je ovaj poetkom lipnja 1942. uputio Saboru NDH. Zamaniji dio podruja ove velike upe nalazi se pod neposrednim utjecajem partizana, pa je sve nastojanje uprave usredotoeno u tom pravcu. Meutim, odmah se istie da poduzimane akcije nisu dale eljenoga uspjeha ve s e j e gotovo iza svake takove akcije, koje su zapoele ve koncem kolovoza 1941, poloaj na podruju ove upe uvelike pogorao. Jednako tako nepovoljno stanje za NDH konstatira se i u analizama politike situacije na podruju Like. Prema izvjetaju Druge orunike pukovnije u Gospiu, potkraj rujna 1942, partizani sve vie dolaze do izraaja, pa je potrebno poduzeti hitne korake kako bi se sauvalo barem ono to jo nije palo u njihove ruke. Ujedno se konstatira da je eljezniki i cestovni saobraaj potpuno prekinut, a akcija koju su poduzele brojane i dobro naoruane talijanske snage ( . . . ) nije dovela do vidnog uspjeha. Da se
Arhiv Bos. Krajine, B. Luka, VZSL 1941, Odjel za p o n o v u 1941-2564, izvjetaj od 25. II 1942. VII, Fond NDH, kut. 144, br. reg. 53/3, izvjetaj od 8. IV 1942. 38 AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi 214-8, kut. 4, spis: Izvjetaj o prilikama u B o s a n s k o j Krajini od 26 VIII 1942. 39 Zbog toga je v o e n a istraga o odgovornosti velikog u p a n a u Bihau J. Bariia, ustakog stoernika M. Sole i vojnog zapovjednika p u k o v n i k a Tomiia. (AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi, br. 418, 648, 422).
37 36

situacija na podruju Like s daljim razvojem dogaaja sve vie pogoravala za NDH, nedvojbeno svjedoi izvjetaj ustakog upana iz Gospia D. Sinia, poetkom listopada 1942, u kojemu konstatira d a j e skoro neizdrivo i katastrofalno stanje u kojem se danas nalazi itava ova upa i sam Gospi, koji je sa svih strana obkoljen. Karakteristina je njegova ocjena postojee situacije: Trebalo je, i u takvim prilikama i pod takovim okolnostima, da u ovo podruje upadnu neto jae partizanske snage, koje su ovamo dole ak iz Crne Gore, pa da se pokae u punom i najkatastrofalnijem svijetlu sva naa slabost, sva naa nesposobnost i sva naa nepripravnost, da se suprotstavimo dogaajima, koje se je moglo i moralo predvidjeti (...). Situacija se na podruju Like i dalje sve nepovoljnije razvijala za ustae. O tome najuvjerljivije svjedoi ocjena ustakog funkcionera A. Brkljaia iz travnja 1943. da se moe govoriti samo o ostatku ostataka Like, koji se sastoji iz nepodpunih kotara Gospi i Perui. Od poetka 1943. izvjetaji i analize pojedinih organa i ustanova NDH sve vie konstatiraju stalan porast NOP-a, na itavom podruju NDH, tj. sve vee suavanje i slabljenje pozicija ustakog reima, bez obzira na mjere koje se poduzimaju. Vidljiva nesigurnost osjeala se i u neposrednoj blizini Zagreba. U izvjetaju o situaciji na podruju kotara Jastrebarsko, u veljai 1943, zabiljeeno je da su partizani zauzeli sedam opina i podpunomagospoduju svim selima ovoga kraja. ( . . . ) Na je narod neorganiziran i svi se izvlae iz ustatva i vojske koja je oajna, bez nadzora i discipline. upan iz Karlovca konstatira u svom izvjetaju, svibnja 1943, da su na podruju Zumberka snage NDH premalene, da bi mogle biti neprestano u pokretu i na itavom podruju upe ugroavati partizanske skupine. U slijedeem izvjetaju pie da su partizanske jedinice zauzele gotovo itav umberak te da su partizani uspostavili narodnooslobodilake odbore u osloboenim opinama. Sredinom 1943. upan iz Varadina u svom izvjetaju Ministarstvu unutranjih poslova govori o vrlo kritinoj situaciji u Hrvatskom Zagorju, istiui potrebu temeljitog ienja tog podruja. U dopisu ustakog stoera iz Bjelovara, ovim se rijeima opisuje vrlo kritino stanje na podruju kotara azma: Naroito se poveava broj vojnih bjegunaca. Stanje u tom logoru zabrinjava, to se opaa odmetnitvo - partizanstvo - meu samim Hrvatima. Izvjetaji iz Slavonije govore o neprestanim akcijama narodnooslobodilake vojske. Zupan S.Hefer iz Osijeka, u veljai 1943. naglaava da partizani ugroavaju itavu upu Baranju i onemoguavaju skupljanje hrane. Tako se na podruju Krndije, Papuka i Bilogore nalazi sigurno 3.000 do 4.000 naoruanih partizana, a isto toliki broj mukaraca i ena koji ih pomau. 40 Izvjetavajui u veljai 1943. o politikoj situaciji na podruju Gorskog kotara, upan J. Markovi iz Ogulina konstatira da partizani potpuno dre u svojim rukama 6 opina, te da dvije opine (Gomirje i Dubrava), iako su njihova sredita posjednuta od vojnih snaga NDH i Talijana, uope ne ureduju, jer su opinske zgrade pogorjele, inovnitvo se razbjeglo, a nema ovjeka koji bi se primio dunosti obinskog naelnika 41 Stoernik D. Zubrini iz Senja, krajem travnja 1943, meu ostalim, izvjetava ovo: Na injenici, da su partizani osvojili gotovo itavo podruje Gacke doline i Like te dielom i Primorja juno od Senja do Obrovca, temelji se tvrdnja, da partizanima raste ugled meu puanstvom i pada sve vie moral ljudstva dosada neutralnog pa ak i nedvojbeno opredijeljenog hrvatski. 42
40 41 42

F. Buti-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj., 347-349. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/12, 372-373. IHRPH, Fond NDH, kut. 181, izvjetaj od 28. IV 1943.

Izvjetaji upana A. Bua iz Dubrovnika mogu pridonijeti upoznavanju situacije u Hercegovini. U veljai 1943. Bu istie, d a j e situacija obiljeena pogoranjem poloaja na podruju ove velike upe u kotarevima hercegovakim, pri emu je osobito vidljiva prisutnost etnika. U srpnju on izvjetava da je obiao sve kotare Hercegovine, osim Ravnog, i da u njima uprava slabo funkcionira. 4 3 Analize razvoja politike situacije u NDH u navedenim izvjetajima (koji su ovdje izneseni samo kao odreeni izbor), nedvojbeno svjedoe: 1. Ustaki vrhovi bili su primorani da priznaju konstantan porast i jaanje narodnooslobodilakog pokreta, i to u svim podrujima NDH; 2. Nosioci ustakog reima morali su priznati nemo odgovarajuih ustanova i organa NDH u odravanju upravno-politikog sistema, pri emu se jasno ukazivalo na neprijemljivost zamiljene ustake politike u hrvatskom stanovnitvu. 44 U borbi protiv NOP-a sve su vie i ire dolazile do izraaja represivne mjere protiv pojedinih osoba i grupa, okvalificiranih kao pristae NOP-a. Kakav je bio irok i rastezljiv kriterij tog kvalificiranja pokazuje nova Pavelieva odredba iz srpnja 1942. godine. U njoj, meu ostalim, stoji: Pojedini lanovi obitelji osoba, koje same ili u zajednici s oruanim skupinama, naruavaju javni red i spokojstvo hrvatskog naroda, ili koje poduzmu kakav nasilni kanjiv in proti dravi, pojedinim osobama, ili imovini, kao i lanovi obitelji od kue odbjeglih osoba, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne logore. Prema istoj uredbi moe se oduzeti navedenim osobama pokretna i nepokretna imovina u korist NDH. Sve kompetencije oko izvravanja ove odredbe imao je RAVSIGUR, ali u cilju pootravanja represalija, ubrzo je uslijedila odredba po kojoj te kompetencije preuzima Ustaka nadzorna sluba. 45 Osobito su pokretni prijeki sudovi pojaali djelatnost. U svim podrujima NDH, gdje su mogli raditi, izricali su iz dana u dan mnogobrojne smrtne osude, razliito motivirane. Na smrt se osuivalo zbog dranja neprijavljenih osoba u stanovima, s tvrdnjom da se radi o komunistima; 46 strijeljani su mnogi taoci u znak odmazde za pogibiju njemakih vojnika, ustaa, domobrana ili pojedinih funkcionera NDH; 47 strijeljani su pojedini slubenici osumnjieni kao sauesnici nekih uhapenih komunista; iz veih grupa uhapenih graana izdvajani su i strijeljani pojedinci, koji su bili sumnjivi da su na strani partizana, dok su uhapeni najveim dijelom odvoeni u logore. 48 U pojediIHRPH, Fond NDH, kut. 179, izvjetaj od 4. III i kut. 187, izvjetaj od 21. VII 1943. Karakteristian je rezime politike situacije u NDH u ljeto 1943, to g a j e u opirnijem spisu izloio nepoznati autor, s oiglednom n a m j e r o m da d a d e svoj prilog r a z m a t r a n j u p u t a i naina prevladavanja krize NDH. Svoje gledanje na postojeu politiku situaciju zakljuuje ovim rijeima: 1. Iako su prole dvije godine od o s n u t k a N, D. H. komunistiki i partizanski p o k r e t ne s a m o da nije likvidiran, ve je svakim d a n o m sve to jai. - 2. akcije partizana ne prestaju u n a t o toga to se protiv njih poduzimlju akcije veeg vojnikog znaenja. - 3. s a o b r a a j n e prilike postaju danomice sve slabije i nesigurnije. - 4. p r e h r a m b e n e su prilike iz d a n a u dan sve to gore. - 5. prilike u upravi p o s t a j u u p r a v o kaotine i 6. kao posljedica ovih gornjih 5 toaka povjerenje u dravne vlasti je svakim d a n o m manje, nezadovoljstvo sve vee. (IHRPH, Fond NDH, kut. 492, spis od 4. VII 1943, potpis: Istranin).
44 43

Narodne novine, 22. VII i 5. VIII 1942. Tako je npr. u vezi s tim p o k r e t n i prijeki sud u Zagrebu izrekao 1. IX 1942. deset smrtnih osuda. ( Nova Hrvatska, 2. IX 1942). 47 UNS u Zagrebu objavio je u Novoj Hrvatskoj, 11. IX 1942, oglas o strijeljanju 20 talaca zbog ubojstva dvojice n j e m a k i h vojnika kod Dugog Sela. Hrvatski narod, 8. IV 1943, objavljuje oglas RAVSIGUR-a u Zagrebu, d a j e zbog ubojstva efa eljeznike stanice u Horvatirna, strijeljano deset redarstveno ustanovljenih komunistikih prvaka. U Z e m u n u je npr. zbog ubojstva j e d n o g ustae strijeljano deset talaca. (Hrvatski narod, 4. XI 1943). 48 U Teslicu, p o e t k o m sijenja 1943, poto su partizani napustili mjesto, Nijemci su zapoeli masovnim h a p e n j e m graana, od kojih je 9 strijeljano. (Dokumenti o s r e d n j o j Bosni u NOB-i 1941-1943, Prnjavor 1971, 248).
46

45

nim mjestima obavljana su masovna strijeljanja kao odmazda za partizanske napade na ta mjesta ili oblinje ustanove i komunikacije; 4 9 u pojedinim veim gradovima osobito su bila uestala strijeljanja graana za koje se tvrdilo da su razliitim manifestacijama izraavali svoju privrenost NOP-u (skupljanje priloga za Narodnu pomo, itanje letaka i njihovo irenje, sluanje saveznikih radio stanica i dr.). Posebno su dole do izraaja represalije, to su ih u pojedinim podrujima izvodile njemake jedinice. One su, naime, bile redovita pojava prilikom vojnih akcija protiv NOP-a. Masovna strijeljanja koja su obavljali Nijemci, poprimaju osobite razmjere tokom 1943. i dalje. 50 Sve te represivne mjere, u koje su bila ukljuena i masovna strijeljanja, koje su sprovodile odgovarajue ustanove NDH i okupacionih sila, predstavljale su jedinstven sistem. On je trebao da bude jedna od bitnih komponenta b o r b e protiv NOP-a, Karakteristini su bili javni, zastraujui proglasi stanovnitvu. Kao primjer moe se navesti oglas to su ga u rujnu 1942. u Virovitici zajedniki objavili njemaki vojni zapovjednik i povjerenik UNS-a M. Luburi. Taj proglas, koji je objavio virovitiki Hrvatski tjednik, glasi: 1. Za svako kidanje telefonske ice strijeljat emo na licu mjesta 10 osoba iz okolice gdje se to dogodi; 2. Za svaki napadaj na dravne zgrade, kidanje eljeznike pruge, strijeljat emo 50 osoba bez razlike u okolici gdje se dogodi taj sluaj; 3. Za svakog ubijenog Ustau, Domobrana ili Njemakog vojnika strijeljat e se 100 osoba iz okolice, gdje e to biti izvreno; 4. Za svaku suradnju sa partizanima biti e uhapena itava familija dotinoga i otpremljena u sabirni logor, a njihov imetak biti e zaplijenjen u korist Hrvatske drave. 51 Stradanje mnogobrojnog stanovnitva bilo je posljedica takvog represivnog sistema. U pojedinim akcijama to je stradanje poprimilo velike razmjere, ostavljajui pravu pusto u nekim krajevima. Osobito je stradalo srpsko stanovnitvo. Tako je u operacijama, to su ih Nijemci i ustae poduzeli na Kozari u lipnju i srpnju 1942. protiv partizanskih snaga, istodobno uslijedilo masovno strijeljanje i hvatanje stanovnitva
49 Nijemci su u sijenju 1943. strijeljali u D o b o j u 9 osoba, a jo 21 o s o b u zadrali k a o taoce, p o d p r i j e t n j o m strijeljanja u sluaju p o n o v l j e n o g n a p a d a p a r t i z a n a na Tesli. (Isto). K a o o d m a z d u za nap a d partizana 13. II 1943. na eljezniku p r u g u Bila-Vitez, Nijemci su strijeljali 9 seljaka S r b a i odveli 25 seljaka H r v a t a i M u s l i m a n a iz o p i n e Vitez. (Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/10, dok. br. 339). Zbog n a p a d a partizana na eljezniku p r u g u kod Putinaca u p u e n a je u k o n c e n t r a c i o n i logor 191 o s o b a iz sela Popovaca. (Hrvatski narod, 29. I 1943). Z b o g m i n i r a n j a eljeznikih p r u g a Mraclin-Turopolje, Zaprei-Savski Marof, Z a g r e b - B r d o v e c , te kod P o d s u s e d a k o d Zagreba, strijeljano je 15 osoba. (Hrvatski narod 24 i 25. XI, 3. XII 1943). Nova Hrvatska, 21. XII 1943. objavljuje vijest da je o b j e e n o 16 redarstveno u t v r e n i h k o m u n i s t a (...) zbog teroristikih n a p a d a j a o d m e t n i k a u Zagrebu i okolici. 50 N j e m a k e su o r u a n e snage izvele m a s o v n e pokolje stanovnitva o s o b i t o n a k o n n e u s p j e l e Pete ofenzive, u kojoj su inae poinili m n o g o b r o j n e m a s a k r e . O t o m e g o v o r e i izvjetaji p o j e d i n i h u s t a n o v a NDH. U svom izvjetaju 11. VII 1943,orunika postaja u G o r a d u govori o m n o g o b r o j n i m strijeljanjima koje Nijemci obavljaju u o k o l n i m selima. (Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/15, 495-496). U izvjetaju MUP-a NDH, 23. VII 1943, d o n o s i se p o d a t a k da su vojnici Vraje divizije u b o r b a m a o k o ekovia ubili o k o 90 partizana r a n j e n i k a i nekoliko bolniarki. (Isto, 535-536). U selu Oraju kod Stoca, jedinice SS divizije Princ Eugen, 12. VII 1943, spalile su selo i izvrile p o k o l j nad stanovnitvom, k o j o m prilikom je u b i j e n o 58 ljudi, od toga 25 djece. (IHRPH, F o n d NDH, Pred. vlade, neregistrirano). Nijemci su sprovodili estok t e r o r i u n e k i m d r u g i m h e r c e g o v a k i m selima. P o t k r a j lipnja 1943. spalili su sela Donji Dreanj (ubivi u n j e m u 36 osoba), Ljeskov D u b (ubivi 208 osoba), H u m a n e (ubivi 36 osoba), te Krekavicu u kojoj su pobili 20 ljudi. Uz to su opljakali imovinu, u p r v o m r e d u stoku. (IHRPH, F o n d NDH, kut. 187, izvjetaj OUP kod 2. tal. a r m i j e od 12. VIII 1943). U j e d n o m izvjetaju MUP-u NDH, listopada 1943, govori se i o t e r o r u koji Nijemci s p r o v o d e na p o d r u j u Z u m b e r k a . U nizu sela'izvrili su m n o g o b r o j n a ubojstva: Reljii-8 ljudi, eljezno-14, Drai Vrh-10, Gornji Otrec-15, Marija Bistrica-22. (IHRPH, F o n d NDH, MUP 1943, u. r neregis.). 51

Hrvatski tjednik,

19. IX 1942.

koje je upueno u koncentracione logore, poglavito u Jasenovac. Rauna se d a j e odvedeno oko 50.000 itelja, veinom ena, djece i staraca, od kojih je stanovit broj pogubljen. Ujedno je mnogo sela na Kozari bilo popaljeno i opljakano. 52 Ovu akciju ustaka je propaganda oznaila kao potpuno unitenje pobunjenikog arita i dotada najvei i najuspjeniji poduhvat protiv komunistikih zloinaca u Hrvatskoj. 53 Od drugih veih akcija, koje su ustae poduzeli da bi unitili partizane, a koje su se po svojim krvavim posljedicama svele na kaznenu ekspediciju, bila je operacija izvrena u Srijemu u ljeto 1942. godine. Poznata je kao akcija Viktora Tomia, tj. po imenu jednog od glavnih funkcionera UNS-a, koji je dobio izvanredna ovlatenja u voenju te akcije. Od 26. kolovoza do 11. rujna Tomieva grupa je obavila masovna hapenja i pokolje na podruju Srijema. Rezultat je bio, prema postojeim procjenama, oko 6.000 nestalih i ubijenih te oko 10.000 odvedenih u logor. Zbog takvog krvavog terora, t a j e akcija bila prekinuta na intervenciju samih Nijemaca. 54 Suoivi se s pojavom i jaanjem narodnooslobodilakog pokreta, ustako vodstvo bilo je primorano da i javno o tome iznosi svoja gledita. Osjeajui se nemonim da utemelji vlastiti politiki utjecaj, ustaki rukovodioci pribjegli su formulaciji takvih gledita u javnoj politikoj propagandi, kojima su u prvom redu teili da objanjavaju opravdanost nastanka i postojanja NDH. Ustaka propaganda nije izbjegavala injenicu da je do ustanka u pojedinim podrujima, pri emu se misli na teritorij NDH, dolo u znaku crvene zastave, ali se toj injenici nastojalo dati to sporednije znaenje. Tako je M. Lorkovi u svom intervju Neue Ordnungu, 7. rujna 1941, posebno naglaavao da danas ve pripada prolosti to su ove bande (misli se na partizane, F. J . ) uspjele na kratko vrijeme maleni dio slabo upuenog pravoslavnog puanstva zavesti i terorizirati, a na mnogim mjestima uiniti i svojim pomagaima. Daje za Lorkovia poetak oruanog ustanka znaio ujedno i njegov kraj, pokazuju slijedee rijei: Likvidacija raztrkanih skupina onih nedrutvenih elemenata, koji ostaju izvan zajednice i ustruavaju se odloiti ubojito oruje, nije vie politiki problem, nego stvar o kojoj se brine redarstvo. 55 Zaokupljeni sve jaim rastom NOP-a na podruju NDH ustaki vrhovi su pokuavali da javnim istupima i napadima obezvrijede njegov karakter i ideoloko-politike ciljeve, pa su teili da NOP prikau kao pokret uperen protiv hrvatskog naroda, koji, prema tome, na tlu NDH ne moe imati svoje dublje korijenje. Tako je ustaka propaganda gorljivo nastojala uvjeriti kako su glavni pokretai i nosioci NOP-a etnike velikosrpske snage. U prvoj okrunici s instrukcijama za njihov rad, to ju je poetkom sijenja 1942. uputio diplomatskim predstavnicima NDH, M. Lorkovi je narodnooslobodilaku borbu oznaio kao srpski ustanak koji nije povredio na dravni organizam ve da e naprotiv svriti sa potpunom katastrofom srpstva u Hrvatskoj. 56 Usporedo s takvim kvalificiranjem NOP-a propaganda je ukazivala i na njegov komunistiki karakter. Od prvih mjeseci 1942. ustaka propaganda prvenstveno govori o komunistiko-etnikim bandama kao nosiocima NOP-a. 57 Istodobno se kao glavni idejni pokretai istiu Zidovi, koji u ustakoj propagandi zauzimaju prvo mjesto meu nosiocima boljevike opasnosti.
52 Opirnije o t o m e usp. Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., knj. I, 238-242; R. Bai, n. dj. 53 Hrvatski narod, 22. VII 1942. i Ustaki glas 19. VII 1942, p o s e b n o izdanje. 54 Opirnije o t o m e usp. J. Petkovi, Akcija Viktora Tomia, Zbornik za d r u t v e n e n a u k e Matice srpske, sv. 35, Novi Sad 1963, 139-164, i D. Lazi, n. dj., 182-212. 55 Cit. p r e m a Vihoru, 13. IX 1941. 56 VII, Fond NDH, kut. 241, br. reg. 1/1, o k r u n i c a od 5 . 1 1942. 57 U s p o m e n u t o j okrunici M. Bzika p o s e b n o se istie da rije Srbin i m a d e nestati, k a d se radi o vlasima u Hrvatskoj. M o r a j u zamijeniti rije k o m u n i s t a . Dakle, kad se pie o izpadima, a t e n t a t i m a itd. m o r a se uvijek pisati o komunistiko-etnikim b a n d a m a , koje su plaene po Zidovima i slob o d n i m zidarima. (IHRPH, Fond NDH, kut. 3).

Parole ustake propagande u borbi protiv NOP-a svodile su se u sutini na ove tvrdnje: 1. NOP po svojim ciljevima uperen prvenstveno protiv interesa hrvatskog naroda, pa prema tome on u njemu i ne moe imati nikakva oslonca, nego naprotiv glavnog protivnika. 2. Nosioci NOP-a su ujedno i najvei neprijatelji hrvatskog naroda (komunisti, etnici, idovi), a ustaki pokret se protiv tih snaga bori od svog postanka. 3. Logina posljedica te borbe ustakog pokreta, u cilju stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, jest konaan obraun s tim snagama, do kojeg je dolo poslije 10. travnja 1941. Kada su se u proljee 1942. pojavili znaci poputanja u dotadanjoj politici prema Srbima, u cilju smirivanja situacije u NDH, nastupile su i odreene promjene u tumaenju karaktera NOP-a i njegovih nosilaca. Ba je nova politika prema Srbima i bila motivirana injenicom d a j e u to vrijeme glavninu snaga NOP-a inilo srpsko stanovnitvo, to je posebno dolazilo do izraaja u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Politici odreenih ustupaka (stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve, priznanje statusa pravoslavnih dravljana NDH, pozivi Srbima da se upisuju u ustaki pokret, pozivi u vojniku slubu), bio je u prvom redu cilj da jamei zatitu ivota i imovine Srbima u NDH oslabi snage ustanka. Uestali su pozivi srpskom stanovnitvu da se vraa kuama i da ne prihvaa partizansku propagandu. Ti su se pozivi odnosili i na bive etnike, koji se vrate svojim kuama i nastave mirnim ivotom. 58 U skladu s tim slijedilo je i novo tumaenje NOP-a. Osvrui se na situaciju u istonoj Bosni poetkom 1942. ustaka propaganda poela je isticati kako se ne radi nipoto o nekom ustanku grkoiztonog elementa niti o pobuni irokih slojeva, nego o izrazitoj akciji idova i komunista koji su doli izvan podruja NDH. 59 Ustae su s razvojem dogaaja bili sve vie suoavani da moraju voditi rauna o nekim bitnim injenicama prilikom daljnjeg formuliranja gledita prema NOP-u: proklamirana politika smirivanja nije davala oekivane rezultate; irenje NOP-a u svim podrujima, tj. i u onima koja je naseljavalo hrvatsko stanovnitvo; sve vidljiviji utjecaj Komunistike partije na daljnji razvoj situacije - bili su takvi znaajni momenti, da je u daljem razvijanju propagande protiv NOP-a trebalo iskljuivo o njima voditi rauna. U skladu sa spomenutim koracima oko privlaenja srpskog stanovnitva, ustaka propaganda u ocjeni karaktera NOP-a teite postavlja na isticanje komunista kao nosilaca ustanka. Meutim, istovremeno se istie da su komunistike snage izrasle i imale gotovo iskljuiv utjecaj u Srbiji, odakle su i pokrenule ustanak. 60 Na isticanju tih dvaju momenata u svojoj propagandi, ustae su gradili osnovnu tezu, koja e ih s daljim razvojem situacije sve vie zaokupljati: snage NOP-a su prodrle na podruje NDH iz inozemstva, a na elu im se nalaze komunisti Srbi. Ta e teza biti od sporedne vanosti za daljnju politiku ustaa prema srpskom stanovnitvu u NDH, a osnovna e joj tendencija biti u stalnom dokazivanju kako je NOP izrazito uperen protiv hrvatskog naroda, te prema tome u njemu ne moe dobiti oslonac. Istiui da iza snaga i akcija NOP-a stoje saveznike sile, u prvom redu Moskva i London, ustaka propaganda je posebno teila da naglasi kako je ustanak uperen i protivTreeg Reicha i Italije, tj. najzaslunijih silaza stvaranje NDH. Cilj je bio jasan: valjalo je u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu ostaviti to jai dojam o znaenju NDH
58 VII, Fond NDH, kut. 191, br. reg. 22/6, izvjetaj MUP-a NDH od 20. VII1942. Nad Bjelovarom i okolicom bacani su npr. iz aviona leci, u kojima poglavar HPC G e r m o g e n poziva S r b e da se vrate k u a m a . ( Bilo Gora, 3. X 1942). 59 Spremnost, 22. III 1942. 60 Tezu da komunizam nije u H r v a t s k o j n i k a d a m o g a o uhvatiti dubljeg korjena, ustae su u p r v o m r e d u dokazivali t v r d n j o m da se komunistiki p o k r e t p r v e n s t v e n o irio m e u Srbima. Osobito se ukazivalo na njegov jaki utjecaj koji je imao na B e o g r a d s k o m univerzitetu. ( Spremnost , 25.

kao jedinog ispravnog i definitivnog rjeenja hrvatskog pitanja, ije bi ruenje znailo nacionalnu katastrofu. Spremnost je pisala: Oito je d a j e sve to upereno ne samo protiv Hrvata nego i protiv naih saveznika, koji s nama zajedno rade na tome, da se ostvari novi poredak u Europi, u kojem emo mi Hrvati imati svoje pravo mjesto. I zato ne moe i ne smije biti Hrvata, koji bi se i jedan asak drao po strani, jer se ovdje radi o svetoj i pravednoj borbi hrvatskog naroda za njegovo odranje. 61 Shvatljivo je da je ustakom vodstvu u propagiranju borbe protiv NOP-a osnovno i najtee pitanje bilo kako javno objasniti injenicu da Hrvati i Muslimani takoer sudjeluju u NOP-u, odnosno dokazivati da je to sudjelovanje sasvim neznatno. Najvie se polemiziralo s tezom da se u NDH vodi graanski rat, s obzirom na sve otriju politiku diferencijaciju u hrvatskom narodu. Ustako vodstvo je u prvom redu insistiralo na obrani stava d a j e hrvatski narod politiki homogena cjelina. Polazei od ocjene da u NDH ne moe biti govora o nekom graanskom ratu, Spremnost je pisala: U naem se sluaju ne radi o nepomirljivom razdoru meu hrvatskim puanstvom, kao ni o nekoj podjeli duhova meu Hrvatima, koja bi se oitovala u oruanim nastupima i meusobnim krvavim borbama. Ne vidimo sukoba dvaju hrvatskih politikih shvaanja, dvaju politikih tenja, koje bi nadahnjivale borbu oko vlasti, politikog ili drutvovno-gospodarskog sustava, odnosno oko smjera unutarnje ili vanjske politike zemlje. Spremnost je ovim rijeima nastojala dokazati ustako gledite da je broj Hrvata i Muslimana partizana minimalan: Ako dobro razmotrimo te pojave, vidjet emo, da one u sjevernom dielu Hrvatske imaju u prvom redu znaaj pojedinanih napadaja, atentata, incidenata, ili djelatnosti manjih skupina. Drukije je pak u junim dielovima Hrvatske, gdje nalazimo vee i ire oruane djelatnosti i gdje borba dobija znaaj ratovanja u glavnom guerilskog. Meutim, to su ureene i oruane neprijateljske snage koje su kao takve iz inozemstva prodrle u nau dravu i dole u sukob s hrvatskim oruanim snagama, koje u ovom sluaju brane svoju zemlju od neprijateljskog upada. Voe, pomo i upute, sve to dolazi iz tuine. Zar se onda moe govoriti o nekom graanskom ratu? Borbe na podruju Nezavisne Drave Hrvatske imaju stvarno meunarodni znaaj i na njih moramo gledati u sklopu obih dananjih ratnih zbivanja. To je nastavak borbe protiv Jugoslavije, odnosno njenih ostataka i snaga koje su je podravale i bile s Beogradom u ovom ratu. To je, zakljuuje Spremnost, unutarnja fronta samo po vanjskim formalnim obiljejima ( . . . ).62 Premda je ustako vodstvo ve u to vrijeme jasno razlikovalo NOP od etnikog pokreta Drae Mihailovia - a to svakako pokazuju i lokalni sporazumi NDH s pojedinim etnikim grupacijama s ciljem zajednike borbe protiv partizana -, ustakoj je propagandi ilo u prilog da to javno ne spominje. Teei da dokae kako je NOP izrazito srpski pokret, ustaka propaganda je u njegove redove ukljuivala i etnike, kako bi to vie pojaala pritisak i zastraivala hrvatsko i muslimansko stanovnitvo, te ih tako odvratila od NOP-a.63
Spremnost, 25. X 1942. Spremnost, 22. XI 1942. 63 U s v o m g o v o r u u K r a p i n i , 29. X I 1 9 4 2 , u s t a k i m i n i s t a r Lj. Sole je, o s v r u i se na u l o g u Drae Mihailovia, isticao: Poto je d a k l e ta o d m e t n i k a akcija i t a j o d m e t n i k i t e r o r i z a m , koji se p r o v o d i n a p o d r u j u Nezavisne D r a v e H r v a t s k e usliedio n e p o s r e d n o iza toga, k a d j e usliedio r a t n i p o h o d p r o t i v bive Jugoslavije, p o t o t i o d m e t n i c i s t o j e p o d z a p o v j e d n i t v o m s r b s k o g p u k o v n i k a , koji prima o d r e d b e i n a r e d b e iz L o n d o n a , g d j e se nalazi u e m i g r a c i j i j u g o s l a v e n s k a vlada a p o t o se te odmetnike b a n d e sastoje u 95 posto od Srba, poto se oni naoruavaju orujem, koje je jugoslavenska v l a d a bila u n a p r i j e d p r i p r a v i l a , to je j a s n o da se o v d j e radi ne o g r a a n s k o m r a t u u H r v a t s k o j , n e g o o n a s t a v k u s v j e t s k o g rata, koji se u j e d n o m s v o m dielu o d i g r a v a na p o d r u j u Nezavisne Drave Hrvatske. Iz i n j e n i c e , da se o v d j e rad'i o j e d n o m dielu s v j e t s k o g rata, to mi i m a m o p r a v o i m o g u n o s t oekivati od n a i h s a v e z n i k a da n a s u t o m r a t u p o m o g n u . Nai saveznici to i u v i a j u i oni n a s zdu62 61

Sve to pokazuje kako se NDH nala u izuzetnoj situaciji. Ujesen 1942. stvorenje najveim dijelom na podruju NDH - velik osloboeni teritorij kao jedinstvena cjelina, s povrinom od oko 50.000 km 2 . Praktino, to je znailo da je Titova drava, kako su je Nijemci nazvali, zajedno s nizom drugih manjih osloboenih dijelova, doslovno razbila NDH kao zamiljenu administrativno-politiku i dravnu cjelinu, koja je slubeno obuhvaala povrinu od 102.000 km 2 . Takav porast NOP-a na podruju NDH suoio je ustaki reim s vojnikom i politikom silom, kojoj se njegove vlastite snage nisu mogle suprotstaviti. Nijemci i Talijani bili su svijesni toga, pa su daljnje mjere to su ih poduzimali radi slamanja NOP-a, od NDH doslovce stvorile okupaciono podruje i poprite velikih vojnih operacija. U takvoj situaciji ustako se vodstvo maksimalno potrudilo da u onim podrujima, gdje je NDH uz pomo okupacione, u prvom redu njemake vojske odravala vlast, pojaa politiku propagandu protiv NOP-a. U razdoblju od studenog 1942. do oujka 1943. uslijedio je u pojedinim mjestima relativno velik broj skupova i sastanaka. Na njima su sudjelovali najvii funkcioneri ustakog pokreta i vlade NDH. 64 Prvo zasjedanje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, odrano potkraj studenog 1942. u osloboenom Bihau - koji su morale napustiti poraene vojne snage NDH zajedno sa rukovodeim osobama upanijske uprave - svakako je posebno zaokupilo ustake vrhove. Na osnovu zateene dokumentacije o osnivanju AVNOJ-a, do koje su ustae doli prilikom zauzea Bihaa krajem sijenja 1943, ustaka je propaganda u prvom redu falsifikatima nastojala obmanuti javnost da se na elu NOP-a nalaze neprijatelji hrvatskog naroda. U tampi i drugim propagandnim materijalima isticana su imena vijenika AVNOJ-a srpske nacionalnosti s prozirnom tendencijom da se time dokae prosrpski karakter NOP-a. Hrvatski narod, sredinom veljae 1943, objavio je iskonstruiranu listu vijenika AVNOJ-a i rukovodilaca NOP-a, ne bi li tako dokazao da partizane politiki i vojniki vode Srbi komunisti, zapravo najveim dielom Srbijanci i jedan istaknuti idov komunista. 65 Osnovna zadaa glavnog ustakog organa bilo je dokazati da se pod imenom partizana i Narodnooslobodilake vojske kriju neprijatelji hrvatskog naroda, jer su njihova nedjela poinjena protiv ivota i imovine Hrvata, protiv hrvatske dravne imovine takva i takvog obsega, da nema nijednog Hrvata, koji ne bi bio podpuno sviestan da ta 'Narodnooslobodilaka vojska' nije nita drugo nego lano ruho kojim su se zaodjenuli najizrazitiji i najnepomirljiviji, upravo zakleti neprijatelji svega to je hrvatsko. Posebno se pak otvorenim falsifikatima nastojalo demantirati sve brojnije sudjelovanje Hrvata u NOP-u, kao i postojanje znatnog broja rukovodilaca NOP-a hrvatske i muslimanske nacionalnosti. Isticalo se da su Srbi komunisti u Izvrni odbor AVNOJ-a primili ( . . . ) i nekoliko poznatih komunista, koji su po porieklu dodue Hrvati - ako su zakonita djeca - nu koji s hrvatskim narodom nisu nikada ili, niti
no i p o d p o m a u i oni e nas p o m a g a t i i u b u d u e . Iz injenice, to se ovdje radi o j e d n o m dielu svjetskog rata, sliedi to, da to nije s a m o nae u n u t r a n j e pitanje, nego pitanje Osovine, koja d a n a s sudjeluje u svjetskom ratu. ( Nova Hrvatska, 1. XII 1942). 64 Tako su skupovi odrani u SI. Poegi, Krapini, upanji, Vel. Trgovitu, Sv. Nedjelji, Sibinju, Pleternici, Beliu, Bos. amcu, Derventi, Ivani-Klotru, Sisku, Tuzli. P r e m a p o d a t k u Nove Hrvatske, l . I V 1943, ustaki su f u n k c i o n e r i od sijenja do oujka 1943. odrali 164 p r o p a g a n d n a politika skupa.
65 Nakon n a v o e n j a stanovitog b r o j a rukovodilaca NOP-a s r p s k e nacionalnosti, naglaava se da glavni politiki voe ove s k u p i n e k o m u n i s t a S r b a jesu Tito i Moa Pijade. To je v j e r o j a t n o prvi put da ustaka p r o p a g a n d a javno s p o m i n j e Titovo ime. Za p r e d s j e d n i k a AVNOJ-a Ivana Ribara isticalo se da je poznati neprijatelj hrvatskoga n a r o d a , ovjek, koji je po porieklu Slovenac, ali je uviek sluio velikosrbskoj misli. (Hrvatski narod 18. II 1943).

s njime, ve protiv njega osjeali. To je, prema ustakoj propagandi, uinjeno iskljuivo radi toga da partizanska vlada ne bi toboe izgledala skroz na skroz protuhrvatska, te da bi se Hrvatima zamazale oi.66 Razraujui svoju tezu d a j e NOP prosrpski i velikosrpski orijentiran pokret, na ijem se elu nalaze Srbi, ustako vodstvo je u svojoj propagandi nastojalo dokazivati i protuhrvatski karakter politikog programa NOP-a. Teite propagande u tom pogledu postavljeno je na injenicu da je osnovni cilj NOP-a ponovno stvaranje Jugoslavije, te da je pojam Jugoslavije u programu NOP a bez obzira na oblike vladavine samo drugo ime za veliku Srbiju. Bratstvo izmeu Hrvata i Srba, koje je proklamirao i za koje se bori NOP, prema ustaama je samo krinka za Jugoslavenstvo, da bi Hrvati postali neotporni protiv velikosrpstva. 67 Te e dvije komponente postati dominantne u kasnijoj ustakoj propagandi protiv NOP-a.

NDH U SKLOPU VOJNIH NAPORA OKUPACIONIH SILA PROTIV NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA

Razumljivo je d a j e NDH posebno zaokupljala Nijemce i Talijane u sklopu njihovih planova borbe protiv NOP-a. Ubrzo se pokazalo d a j e taj interes za ulogu NDH u slamanju NOP-a na njenu podruju dobio u okviru njemake i talijanske politike i po sadraju i po osjetljivosti znaajno mjesto. I Nijemcima i Talijanima jo je od jeseni 1941. bilo jasno da NDH postaje tako nemirno podruje koje zahtijeva znatno vee napore za njegovo smirivanje negoli su mogli i pretpostavljati. Ocjenjujui takvu situaciju kao sve neposredniju opasnost za ouvanje vlastitih pozicija i interesa, Nijemci i Talijani su se morali sve neposrednije vojniki angairati, pogotovu to je vidljivu politiku nestabilnost NDH isto tako pratila njena nesposobnost u vojnom pogledu. Angairanje Talijana dolo je do posebnog izraaja, s obzirom na njihov teritorijalni interes. U cilju da im anektirano podruje ima mirno zalee, a kako im utvrene granice sa NDH nisu oznaavale i limit teritorijalnih aspiracija, Talijani jo u ljeto 1941. prave jak pritisak na NDH zbog poduzimanja daljnjih konkretnih mjera. Radilo se o planu reokupacije, tj. ponovnog zaposjedanja vlastitim vojnim snagama, podruja do demarkacione linije, tj. itavog junog dijela NDH. Svoj prijedlog za reokupaciju druge i tree zone, komandant talijanske Druge armije general Ambrosio, obrazlagao je rijeima da su ustanici voeni vrstim rukovodstvom i da prijeti opasnost ne samo po interese NDH nego da mogu nastati i tee posljedice. 68 Naredba talijanskog generaltaba komandi Druge armije za okupaciju druge zone uslijedila je 15. kolovoza 1941,69 o emu je isto66 U vezi s tim navode se ova imena: Mladen Ivekovi, Sime Balen, Jurica Draunik, Andrija Hebrang, Pavao Krce, Vicko Krstulovi, Florijan Sui, u r o Tiljak, Nurija Pozderac, Avdo H u m o , Osman Karabegovi. Za Pavla Gregoria navodi se d a j e po porijeklu Slovenac, te na osnovu toga dokazuje da je primljen u Izvrni o d b o r AVNOJ-a da se ne bi uvriedili Slovenci, da bi se i Slovencima zamazalo oi. (Isto). Objavljena je i p o s e b n a p r o p a g a n d n a b r o u r a pod naslovom: Politiko i vojniko vodstvo partizanskih skupina, Zagreb 1943. 67 I. Bogdan, Porieklo i smisao partizanstva. Partizansko o d m e t n i t v o kao p r o t u h r v a t s k a i velikosrbska djelatnost, Spremnost, 21. II 1943. 68 V. Kljakovi, Velika igra. Vjesnik u srijedu, 4. III 1959. 69 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 312-313.

16 - USTASE I NDH

241

dobno Mussolini posebnom notom obavijestio Pavelia. Bilo je jasno da se itava akcija izvodila bez konsultacije s NDH i da je Paveli bio stavljen pred svren in. U spomenutoj noti Talijani su svoj postupak opravdavali tenjom da se sprijei ustanika aktivnost i eventualno iskrcavanje Engleza. 70 Paveliu nije preostalo drugo nego da pristane na talijanski diktat i prihvati da vlasti NDH u spomenutom podruju dou pod komandu zapovjednika Druge armije. Uspostavljena je i funkcija glavnog upravnog povjerenika NDH pri Drugoj armiji, kao veza izmeu Druge armije i vlade NDH.71 Kako su na itavu stvar gledali Nijemci, kod kojih je Paveli nastojao dobiti podrku protiv talijanskih zahtjeva, pokazala je Ribbentropova izjava da su alfa i omega njemake vanjske politike u itavom Sredozemlju ouvanje srdanih saveznikih odnosa s Italijom, te da za Berlin hrvatsko pitanje moe biti od neznatnog znaaja. 72 Obavjetavajui javnost o novonastaloj situaciji, ustae su je nastojali prikazati kao privremeno uvoenje iznimnih mjera u obalnom pojasu. 73 Prema ocjeni efa talijanske vojne misije u NDH generala Oxilie, okupacija obalnog pojasa smatrana je uglavnom od svih ministara (vlade NDH, F. J.) kao namera Italije da okupira teritoriju odreenu ugovorom Hrvatskoj (maskirajui sadanju okupaciju vojnim razlozima) i d a j e kasnije ne vrati, a Paveli se pokazao spreman da primeni odredbe vojnog karaktera, samo ako bi se istovremeno sauvao ugled njegove vlade, koja bi trebalo da bude naklonjena Italiji. Prema miljenju Oxilie, taj je gest Poglavnika povoljan za Italiju i znak je vjernosti i zahvalnosti Dueu. Zbog toga, on misli - unato jakom dojmu da je Paveli okruen germanofilima i pritisnut vlastitim ustakim pokretom preteranog nacionalizma s vidljivom antitalijanskom tendencijom - daje ovo najpodesniji momenat za vrenje pritiska na hrvatsku dravu kako bi ona ispunjavala ugovorne obaveze s veom lojalnou i iskrenou i omoguila na svim poljima razvitak saradnje predviene ugovorima. 74 Taj pritisak je sve vie dolazio do izraaja. Na sastanku predstavnika NDH i Druge armije, potkraj kolovoza, Ambrosio je posebno isticao da se talijanske vojne vlasti zanimaju za propagandnu aktivnost ne samo na teritoriju na kojem se nalaze, nego i na onom s kojim Talijani granie, jer su utvrdili da ta promiba obzirom na prijateljske i saveznike veze izmeu Hrvatske i Italije nije bila mnogo puta najsretnija. On je tvrdio kako je bilo sluajeva da su i najvii ustaki funkcioneri vodili protutalijansku propagandu. Na osnovu zakljuaka utanaenih na istom sastanku, vojne snage NDH potpadaju pod talijansku komandu i ne mogu se poveavati nego samo smanjivati, a orunitvo e obavljati slubu zajedno s karabinjerima. to se tie ustakih organizacija na tom podruju, one su morale predati oruje, to je praktino znailo stvaran prestanak njihove djelatnosti. 76 Vlada NDH izdala je saopenje o novoj situaciji, koje je bilo oigledna kapitulacija. U saopenju je, naime, istaknuto d a j e od 7. rujna 1941. stupio na snagu izvanredni vojniki sustav na obalnom podruju jadranskog mora od Ogulina do Mostara pod upravom komandanta II Armate generala Ambrosia. 76 U takvoj situaciji odnosi s Talijanima postali su za vladu NDH aktualan i sloen problem. Ustaki su vrhovi reagirali na talijanski pritisak daljnjim vidljivim ustupcima, pa se tako vazalnost NDH prema Italiji maksimalno ispoljavala. To je pogotovu dolo do
VII, NAV-N-T-501 266/359-360, dopis Glaisea, 17. VIII 1941. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 332-334. Za u p r a v n o g p o v j e r e n i k a NDH i m e n o v a n je Andrija Kari. 72 Usp. E. Kalbe, n. dj., 249. 73 Hrvatski narod, 23. VIII 1941. 74 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 335-342. 75 Isto, 345-353. 76 Hrvatski narod 9. IX 1941.
71 70

izraaja u ostvarivanju talijanskog plana da okupiraju i Treu zonu, tj. sve do demarkacione linije. Taj je korak bio u najuoj vezi sa velikom akcijom Nijemaca, koju su od rujna poduzeli protiv NOP-a, s teitem da se on ugui u Srbiji. Prema Hitlerovoj naredbi od 16. rujna 1941, u sporazumu s vladom NDH, trebalo je, prilikom te ofanzive da se i u NDH provedu akcije protiv NOP-a, i to na podruju sjeverno od demarkacione linije. 77 U skladu s tim, komanda talijanske Druge armije motivirala je svoju naredbu, 28. rujna, za eventualnu okupaciju teritorija NDH do demarkacione linije, time da su Nijemci zapoeli akciju za uguivanje NOP-a u Srbiji, te bi zbog toga ustanici mogli da p r o d r u u neokupiranu Hrvatsku. Ubrzo je nastupila realizacija tog plana. Druga armija je ve 9. listopada poela nastupati p r e m a demarkacionoj liniji. 78 Ujedno su uslijedili ponovni talijanski zahtjevi oko vojnike i upravne organizacije na podruju Tree zone, kojima se jo vie suavala kompetencija NDH. Time se talijansko okupaciono podruje u NDH i stvarno i formalno podudarilo sa zamiljenom interesnom zonom iz travnja 1941. god. Okupacijom Tree zone, Talijani dobivaju nov, relativno velik teritorij, u kojem je bilo i veih mjesta, meu kojima i Karlovac. Ustaki vrhovi su bili osobito osjetljivi zbog namjere Talijana da u cilju pacifikacije zabrane djelovanje Ustake vojnice u zaposjednutoj Treoj zoni. To je i motiviralo notu Ministarstva vanjskih poslova NDH, koju je upravni povjerenik kod Druge armije p r e d a o njenoj komandi. U njoj se naglaavalo kako vlada NDH ne moe pristati na to da se razorua puanstvo izvan demilitarizirane zone, jer je dosadanje iskustvo pokazalo da neoboruano puanstvo postaje rtvom etnika i komunista, koji oruje ne predaju, a koje je veoma teko razoruati. U noti se zakljuuje da je zbog toga nemogue povui Ustaku vojnicu s podruja Tree zone. 79 Radilo se dakle o naoruanim ustakim grupama, stacioniranima u pojedinim mjestima, ija se djelatnost velikim dijelom ispoljavala u provoenju terora nad srpskim stanovnitvom. Talijani su pak raunali da e svoju pacifikaciju moi provesti ba njihovim uklanjanjem. Time je na dnevni red bila konkretno postavljena politika p r e m a srpskom stanovnitvu na podruju koje su okupirali Talijani. Teei da pacificiraju reokupirano podruje do demarkacione linije, Talijani su razvili prilino iroku p r o p a g a n d u u srpskom stanovnitvu s posebnim akcentom na svoju zatitniku ulogu; krajnji cilj te propagande trebalo je da b u d e slabljenje NOP-a i uope svih vidova otpora u s p o m e n u t o m podruju. Bio je to dakle apel srpskom stanovnitvu da se umiri, a zauzvrat je obeavana sigurnost njegove daljnje egzistencije. To jamstvo trebalo je da se k o n k r e t n o ogleda u ukidanju ustake vlasti, to bi za sobom povlailo i prestanak dotadanjeg krvavog terora. Dva su bitna m o m e n t a u nizu mjera koje su Talijani u tom pravcu poduzimali: pojedinim konkretnim postupcima bilo je dokazivano da se ustae potiskuju i da se suavaju kompetencije postojeih organa NDH, a dola je do izraaja i prilino vidljiva tolerantnost p r e m a ustanikim masama. Takva je politika imala odreenog efekta zbog arolikosti strukture ustanika tj. zbog razlike u konkretnim ciljevima pojedinih grupacija i struja. Talijani su glavni oslonac nali meu pojedincima, poglavito bivim politiarima i oficirima Srbima, koji su bili zastupnici ekstremnih nacionalistikih i velikosrpskih tendencija, te su i sami na toj liniji vodili akciju i protiv NDH i protiv NOP-a. Njihova suradnja s Talijanima sve je izrazitija, posebno na podruju Hercegovine, dijela zapadne Bosne i u sjevernoj Dalmaciji te u junoj Lici. Naroito je bila aktivna grupa u Splitu, to je vodila akciju da se u okviru Italije formira posebna srpska autonomija koja bi obuhvatila Dalmaciju, a zatim i ire, Bosnu i Hercegovinu i Liku (N. Novakovi-Longo, D. Jevevi, J. Trifunovi-Biranin, R. Gri). U
77 78 79

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, I / l , 427-428. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/1, 390-392 i 421-422. IHRPH, MF 1, sn 51, MVP NDH, nota od 18. X 1941.

Hercegovini je slinu akciju vodila grupa bivih politiara koji su emigrirali u Boku Kotorsku (N. Kraljevi, V. Kovaevi, V. Hamovi, L. Trklja). Bez sumnje, njihova je akcija - voena zapravo u sklopu ostvarivanja ireg plana Drae Mihailovia s ciljem stvaranja velike Srbije - imala udjela u stvaranju psihoze nesuprotstavljanja nastupanju Talijana, tako da ovi doista nisu naili ni na kakav jai otpor. Iz ustanike mase poele su se nakon talijanske reokupacije, vidljivije izdvajati grupe onih sudionika koji su se razilazili s politikom linijom to ju je KPJ davala ustanku. Talijani su u veoj ili manjoj mjeri mogli meu njima stvarati svoju polugu za razbijanje ustanka, a odgovaralo im je i formiranje etnikih jedinica iz tih masa, te e se njihova daljnja politika vie zaokupljati tim pitanjem. 80 Time i pitanje etnika postaje sve aktuelnije i sloenije u daljnjim odnosima izmeu Talijana i NDH. U tenji za pacifikacijom, Talijani su zahtijevali uspostavu tolerantnijeg odnosa prema Srbima, raunajui da e time uspjeno oslabiti osnovicu NOP-a na spomenutom teritoriju. Ustae su takvu politiku Talijana prema srpskom stanovnitvu, s ciljem da se ne samo zaustavi proces poveanja ustanike mase, nego i da se smanje postojee ustanike snage, ocjenjivali kao politiku ustupaka prema Srbima. Na sastanku, odranom sredinom studenog 1941. u Zagrebu, Lorkovi i Artukovi su sa upanima upa obalnog pojasa, tj. iz Senja, Dubrovnika, Mostara, Gospia i Ogulina, prvenstveno razmatrali talijansku politiku prema srpskom stanovnitvu na tom podruju. Konstatirano je da Talijani trae promjenu dotadanjeg poloaja Srba, to bi se konkretno ogledalo u vraanju imetka i zabrani prekrtavanja. Uz to je sa zabrinutou konstatirano da Talijani ne razoruavaju etnike, nego dapae surauju s njima, a nasuprot tome, da su poznati sluajevi zatvaranja ustaa. 81 Na sastanku, to je odmah zatim uslijedio u Rijeci izmeu predstavnika NDH i Talijana, to je pitanje postalo glavni predmet panje dviju strana. Predstavnici NDH pristali su na zahtjeve Talijana da se prema Srbima izvre iroke amnestije (mirno vraanje ljudi kuama, mogunost ponovnog vraanja u slubu inovnika lokalne uprave, otvaranje kola, izmjena dinara u kune, iako je rok proao), a Talijani su formalno popustili pritisku druge strane da u pojedinim mjestima budu stacionirane jedinice Ustake vojnice. 82 Nova taktika NDH u politici prema Srbima na podruju obalnog pojasa javno je proklamirana posebnim proglasima koje su tokom prosinca objavili Artukovi i Ambrosio. U tim apelima stanovnitvu, glavna krivnja za nastalu situaciju pripisuje se agitatorima komunistima, koji su se okoristili slabou i neznanjem naroda, pa vlada NDH donosi odluku da aktom blagosti oprosti svima onima koji pokau da su se pokajali i ele da ive uredno unutar kruga dravnih zakona. 83 Stvarno pak stanje pokazivalo je da Talijani nisu vodili mnogo rauna o prisustvu i utjecaju organa i ustanova NDH na svom okupacionom podruju. Kompetencije ustakog reima svedene su na mimimum. Da bi ojaali oslonac u spomenutim grupama bivih graanskih politiara Srba, Talijani su u pojedinim momentima otvoreno radili na jaanju takve suradnje a na raun slabljenja utjecaja NDH. 84 Tako se npr. Ministar80 Opirnije o t o m e usp.: Hercegovina u NOB, n. dj., . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj.; D. Luka, Ustanak u Bos. Krajini, n. dj.; R. Hurem, Kriza n a r o d n o oslobodilakog p o k r e t a u Bosni i Hercegovini k r a j e m 1941. i p o e t k o m 1942. godine, Sarajevo 1972, 46-50. 8 ' VII, Fond NDH, kut. 313, br. reg. 37/1. 82 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, XIII/ 1, 629-640. 83 VII, Fond NDH, kut. 213, br. reg. 1 / 7 , Usp. i M. Sobolevski, n. dj., 70-71. 84 U listu San Marco, koji su talijanske o k u p a c i o n e vlasti poele izdavati u Splitu od k r a j a travnja, donosi se 8. V 1941. vijest da su Niko Novakovi i Boko Desnica posjetili civilnog k o m e s a r a Bartoluccia i u ime 100.000 pravoslavnih Srba iz Sjeverne Dalmacije zatraili su da Italija anektira Dalmaciju.

stvo domobranstva NDH potkraj studenog 1941. ali njemakom poslanstvu u Zagrebu, da su Talijani na podruju Bos. Grahova, Bos. Petrovca i Donjeg Lapca dopustili da se zavede srpska uprava. U tim mjestima nalaze se talijanske jedinice, koje ne doputaju jedinicama NDH da uu u njih. 85 O tome govori i ocjena koju daje Horstenau u studenom 1941, kada, govorei o situaciji u NDH, konstatira i ovo: Cijeli prostor juno od demarkacione linije, ne 'de iure' ve 'de facto' u pogledu uprave, kako sam ja ve predvidio, potpuno je preao u posjed Talijana. Tamo gdje su ostavljene hrvatske vlasti one ne smiju da upotrijebe svoje andarme bez suglasnosti talijanskih okupacionih vlasti. 86 Talijanska okupacija podruja NDH do demarkacione linije svakako je dala vru podlogu Mussoliniju da tretira NDH kao vlastitu interesnu sferu. U samom Paveliu on je imao i dalje neospornog sprovodnika takve politike, unato tome to se ovaj znao aliti Nijemcima na sve vee zahtjeve i pritisak Talijana. Na sastanku Pavelia i Ciana u Veneciji, sredinom prosinca 1941, oigledno je dola do izraaja tenja Talijana da to vie veu Pavelia uz sebe. Formalno, trebalo je da taj sastanak znai korak dalje u realizaciji Rimskih ugovora, rjeavanjem nekih ekonomskih pitanja i konkretnijem definiranju dogovora o proglaenju vojvode od Spoleta za hrvatskog kralja. Prema rijeima Ciana, pitanje je monarhije ostavljeno za trenutak po strani, to je Talijanima odgovaralo, jer se on intimno nadao da je jo uvijek mogu sporazum o pravoj i istinskoj personalnoj uniji Italije i NDH. 87 U postojeoj situaciji, za Talijane su bila vanija druga konkretna sredstva za to vre ukljuivanje NDH u njihovu interesnu sferu. Daleko je veu panju privlaila momentana Hitlerova sugestija da Talijani, kako to konstatira Ciano, proire svoju okupaciju na cijelu NDH. 88 Nijemci su se morali sve jae angairati na istonom bojitu, pa je Hitler bio voljan da se vojna kontrola na podruju NDH prepusti talijanskoj Drugoj armiji. Takva je odluka izazvala iznenaenje njemakih zapovjednika u Jugoslaviji i predstavnika u NDH, koji su sugerirali da njemaka vojska, s obzirom na porast NOP-a, ostane na tom podruju. 8 9 Posebno se pak uzbudilo ustako vodstvo, bojei se da e Talijani nastaviti okupaciju i preko demarkacione linije. 90 Opasnost irenja NOP-a, na koju su njemaki predstavnici u NDH najozbiljnije upozoravali, bez sumnje je utjecala na Hitlera i on je uskoro odustao od spomenute namjere, pa je tako otpao plan prijelaza Talijana preko demarkacione linjie. 91 Od tada, vidljivo jaa njemaki interes za vojno-politiko stanje u NDH. Do tada se taj interes, za razliku od talijanskog, svodio prvenstveno na osiguranje glavnih eljezniZa razumijevanje te s u r a d n j e karakteristian je npr. iri sastanak to su ga 25 VIII 1941. na Pa e n i m a odrali bivi graanski politiari Srbi iz Kninske krajine, z a p a d n e Bosne i Like. U izjavi s tog sastanka, koja je u r u e n a Talijanima, izraava se suglasnost da Italijani g a r a n t u j u sigurnost i s l o b o d u n a r o d a s r p s k o g u o k u p i r a j u o j oblasti, ispovedanje religije, s l o b o d u kole i nastave k a o to je to bilo za v r e m e Jugoslavije. (...) U m e s t i m a i krajevima gde je srpski narod u veini bie u civilnu u p r a v u postavljen i Srbin. (. Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj., 73). 86 VII, NAV-N-T-501 265/ 965. 86 VII, NAV-N-T-501 264/ 1280-5, izvjetaj od 21. XI 1941. 87 Dnevnik grofa Ciana, n. dj., 288, zabiljeka od 15-16. XII 1941. 88 Ciano je 17. XII1941. zapisao u svom dnevniku: Izvijestio sam Mussolinija, koji je vrlo skeptian u pogledu razvoja hrvatskih prilika. Nijemci su n a m ponudili da p r e u z m e m o vojni i teritorijalni n a d z o r nad cijelom zemljom. Zadovoljan je o v o m p o n u d o m , p r e m d a je sigurno nastala k a o posljedica p o t r e b e da Nijemci p o v u k u svoje divizije iz Hrvatske. U Rusiji poinje k r u t a zima. Srbija im zadaje m n o g o glavobolje. K a k o bilo, p o n u d a je ipak dokaz, da Berlin s m a t r a Hrvatsku naim ivotnim p r o s t o r o m . Mussolini se s p r e m a da se bez odlaganja baci na ovaj prijedlog. (Isto, 289). 89 VII, NAV-N-T-120 200/153462-3, dopis n j e m a k o g poslanstva u Zagrebu 16. XII 1941. 90 VII, NAV-N-T-501 266/217-218, dopis Glaisea, 20. XII 1941. 91 VII, NAV-N-T-120 200/153471, dopis Kaschea, 23. XII 1941; E.Wisshaupt, B o r b a protiv ustanikog p o k r e t a u j u g o i s t o n o m p r o s t o r u , VII, kut. 70, br. reg. 18/1.

kih saobraajnica, od kojih je najvanija bila pruga Zagreb-Beograd, zatim ve spomenutih rudnih nalazita i postrojenja u Bosni. Meutim, ni Nijemci na svom interesnom prostoru u NDH, tj. sjeverno od demarkacione linije, nisu imali nikakvih obzira prema odgovarajuim ustanovama NDH, i ponaali su se u pravom smislu rijei kao okupaciona sila. Kad njemaki komandant za Jugoistok, prilikom poduzimanja operacija protiv NOP-a u Srbiji, prenosi svu izvrnu vlast na njemakog generala u Srbiji, on istom naredbom odreuje da pri uguivanju ustanikog pokreta u hrvatsko-srpskom graninom podruju, ukoliko je to operativno podruje, i izvrna vlast pripada istom generalu. Navoenje da se to ini u sporazumu sa hrvatskom vladom nije imalo bitnije znaenje. 92 Prijelaz glavnine partizanskih snaga s Vrhovnim tabom, uslijed njemake ofenzive, iz Srbije u istonu Bosnu, primorao je njemake snage u NDH da se jae angairaju. Istodobno, bili su angairani Talijani i vojne snage NDH. Zbog toga se i pristupilo zajednikom planiranju operacija u istonoj Bosni. Poduzeta ofenziva u sijenju i veljai 1942, kojoj je bio cilj opkoljavanje i unitenje partizanskih snaga na prostoru izmeu Drine, Bosne i Spree, nije poluila eljeni uspjeh. Konkretne posljedice za NDH, bile su da je podruje istone Bosne (prostor: Sava - Bosna - demarkaciona linija - Drina) ostalo pod vlau njemakog komandanta, kojemu su bile podreene vojne vlasti, policija i orunitvo NDH. 93 Pokuaj njemakog zapovjednika u Srbiji da privoli NDH na angairanje etnika protiv NOP-a u tom podruju, nije uspio. Radilo se o planu predaje uprave etnicima pod komandom J. Dangia u kotarima Bijeljina, Zvornik, Vlasenica, Srebrenica, Rogatica i Viegrad, to je vlada NDH ocijenila kao krenje suvereniteta ustake drave. Ona je uspjela ustrajati zahvaljujui u prvom redu injenici da ni na njemakoj strani nije bilo veeg i zdunijeg interesa za jedan takav sporazum s Dangievim etnicima kojima ni Nijemci nisu mnogo vjerovali. 94 Odluujui se za daljnje vojno angairanje, Nijemci su polazili od injenice da poduzeta ofanziva nije uspjela razbiti i unititi partizanske snage, te da s daljnjim razvojem situacije treba ozbiljno raunati s oivljavanjem njihove djelatnosti. Iskustvo im je nalagalo da prilikom daljnjih operacija treba da stvore to vre operacijsko jedinstvo njemakih i talijanskih vojnih snaga, kao i snaga NDH, te da ih stave pod jedinstvenu komandu. Nijemci su, dakle, vrsto spoznali da oruane snage NDH nisu u stanju da same postignu uspjenije rezultate u suzbijanju NOP-a, a tu su spoznaju dijelili i glavni vojni faktori NDH. Naelnik Glavnog stoera (generaltaba) domobranstva general Laxa u svom je izvjetaju, u prosincu 1941, glavnu panju posvetio analizi stanja u redovima domobranstva NDH, potaknut injenicom da se NOP na podruju NDH sve vie iri i jaa. Dogaaji u pobunjenikim krajevima - konstatira on - kako oni u toku posljednjih mjeseci, tako i najnoviji, pokazuju oito, da je akcija pobunjenika svakog slijedeeg dana ira i snanija, a postie sve znaajnije uspjehe. On govori zatim o veoma loem stanju u kojem se nalaze domobranske jedinice, te ukazuje na njihovu osjetno slabu borbenu sposobnost. Laxa je bio primoran da posebno istakne i slabo moralno
92 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, I / l , 440-441. ef u p r a v n o g t a b a o k u p i r a n e Srbije T u r n e r u svom referatu, 21. IX 1941, govori i o p o t r e b i prebacivanja itarica i stoke u Srijem, gdje bi to sluilo k a o rezerva n e m a k o j o r u a n o j sili, te zakljuuje: injenica to je to Hrvatska ne bi smelo da igra nikakvu ulogu, p o t o n e m a k a o r u a n a sila po u t v r e n o m ugovoru ima p o t p u n u slobodu k r e t a n j a u h r v a t s k o m prostoru. (Isto, 448). 93 Opirnije o t o m e usp.: Oslobodilaki rat, n. dj., I, 175-186; R. Hurem, Kriza n a r o d n o o s l o b o dilakog p o k r e t a u BiH, n. dj., 190-194. Za predstavnika NDH kod 718. divizije imenovan je dr Aleks a n d a r Benak. 94 Opirnije o t o m e usp. A Mileti, O saradnji k o m a n d a n t a etnikih o d r e d a istone Bosne Jezdimira Dangia sa N e m c i m a (avgust 1941-april 1942), VIG 2/1972, 135-145.

stanje i borbeni duh domobrana, tako da su sve brojniji sluajevi kukaviluka i panike cielih jedinica a u posljednje vrieme ak i sluajevi pobune i bjegunstva pojedinaca i cielih jedinica. Meu glavnim razlozima za to on istie neprijateljsku neobinu snanu promibu, ogranienost trajanja vjebe priuvnika (rezervista, F. J.) i njihov revolt i proteste, ako su zadrani neto preko roka trajanja vjebe, neraspoloenje priuvnika iz mirnih krajeva za borbu izvan svoga najueg kraja, i ostalo. Izlaz iz takve situacije, pored potrebe poduzimanja to veih napora u unutranjoj reorganizaciji domobranstva, Laxa vidi u neophodnoj potrebi to veeg angairanja Nijemaca i Talijana, te na pojaanom naoruavanju vojnih snaga NDH s njihove strane. 95 Nijemci i Talijani su se uskoro suglasili da poduzmu vee zajednike akcije za unitenje snaga NOP-a na podruju NDH. U svojim prethodnim meusobnim konzultacijama oni su ocijenili da je podruje N b H vrlo nestabilno zbog razvoja NOP-a. Na sastanku u Zagrebu, 27. veljae 1942, koji je prethodio sastanku s Talijanima u Opatiji, njemaki vojni zapovjednici konstatirali su da u NDH postoje dva velika arita ustanka protiv kojih treba poduzeti zajednike operacije: istona Bosna i Bosanska Krajina. Vojno rukovodstvo NDH upoznato je idueg dana s analizom i prijedlozima Nijemaca. 96 U Opatiji su se 2-3. oujka 1942. sastali njemaki i talijanski komandanti i predstavnik domobranstva NDH. 97 Zakljueno je da najprije treba poduzeti operacije za unitenje ustanka u istonoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, posto je prema talijanskoj ocjeni bilo nemogue istodobno izvoditi obje operacije zbog nedovoljnog broja vojnih snaga. Talijani su utjecali i da se datum poetka operacija pomakne do sredine travnja. Dogovoreno je i da se ne vodi posebnog rauna o postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija. Za samu NDH je bio od znaenja zakljuak da u zauzetim oblastima bude provedena vojna vlast, a tek da se naknadno, nakon potpune pacifikacije, dopusti uvoenje vlasti NDH. Vlada NDH je to ocijenila kao ugroavanje svojih interesa, pa je u verbalnoj noti, upuenoj sredinom oujka u Berlin, uz izraavanje svoje radosti to e snage NDH zajedno s njemakim i talijanskim snagama poduzeti radikalno ienje izvesnih oblasti Hrvatske od komunista i etnikih bandi, ispoljila i gledite kako poduzetim akcijama ne moe biti ogranieno vrenje vlasti hrvatskih dravnih organa. Zbog toga, izraava miljenje da tamo gde se unutarnja uprava mora iznova uspostaviti to ine njene vojne vlasti. Tu je bojazan prvenstveno izazivala opasnost da talijanske trupe zastalno ne okupiraju pojedina podruja u istonoj i centralnoj Bosni iznad demarkacione linije, ime bi bilo zahvaeno i Sarajevo. Prema miljenju ustaa, Talijani sigurno ne bi vie naputali n.ovookupirane krajeve, pa bi se njihovo okupaciono podruje jo vie proirilo. 98 Znatna panja u Opatiji bila je posveena i daljnjem odnosu prema etnicima. Pristup tretiranju tog pitanja pokazuje od tada njegovu znatnu sloenost, jer se radilo o
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/2, 377-385. Nijemci su pravili i o d r e e n u e k o n o m s k u raunicu u pogledu naoruavanja vojnih snaga NDH, za koje su, s obzirom na razvoj situacije, bili sve vie zainteresiraniji. Tako je Njemaka prinudila NDH da k u p u j e oruje zaplijenjeno od Jugoslavije, prilikom njena sloma i okupacije. Ipak, Nijemci su s daljnjim razvojem d o g a a j a bili p r i m o r a n i da pokau veu naklonost u n a o r u a v a n j u vojske NDH. Uglavnom su bile isporuivane m a n j e poiljke o p r e m e , a u toku 1942. o p r e m l j e n e su tri divizije NDH, inae, izvjebane u Njemakoj. Ustaki vrhovi su, m e u t i m , stalno davali do znanja da je p o t r e b n a vea p o m o u o p r e m i i izobrazbi oruanih snaga NDH. Daljnji razvoj situacije u t j e c a o je na Nijemce da od sredine 1943. d a j u vee poiljke vojne o p r e m e za d o m o b r a n s t v o i Ustaku vojnicu. (VII, Fond NDH, kut. 87-a, br. reg. 59/5, elaborat: Gospodarski odnosi s N j e m a k o m , d a t i r a n o 10. II 1944; IHRPH, MF 5, sn 284, ist.mat. S. Kaschea). E. Wisshaupt, B o r b a protiv ustanikog pokreta, n. dj. Glaise konstatira da na zahtjev Mussolinija S. Kvaternik nije predstavljao vojsku NDH, nego da je u m j e s t o njega bio Laxa. (VII, NAV-N-T-510 266/149, biljeka 28. II 42). 98 E. Wisshaupt, B o r b a protiv ustanikog pokreta, n. dj.
97 96 96

razliitim pogledima zainteresiranih strana, tj. Nijemaca, Talijana i NDH. Talijani su, u skladu sa svojom dotadanjom politikom, i dalje zastupali gledite o potrebi pregovaranja s pojedinim etnikim grupacijama kako bi ih angairali protiv NOP-a. etnika se komponenta Talijanima pokazala vanom u dotadanjoj politici pacifikacije, poto su u etnicima nali odreeni oslonac. Roatta je ocijenio dotadanji odnos Talijana prema etnicima i steena iskustva u suradnji s njima kao realnu politiku, iji su se glavni rezultati ogledali u znatno manjem naprezanju vlastitih vojnih snaga, to znai ouvanju njihove borbene sposobnosti. Takav talijanski tretman etnika, tj. nastojanje da ih se razluuje od partizana, bio je u suprotnosti s gleditima Nijemaca, izraenima u Opatiji. Prema miljenju Kuntzea, takav bi odnos prema etnicima znaio politiku poputanja, a to ne bi bilo u skladu s utvrenim ciljevima unitenja svih ustanikih snaga. U Opatiji je to gledite i prevagnulo, pa je odlueno da nee biti pregovaranja s etnicima tokom planiranih operacija." Problem etnika time nije bio skinut s dnevnog reda, nego je dapae poeo bivati jo kompleksniji. Vlada NDH naime, poduzela je akciju radi dogovora s etnikim grupama u Hercegovini, za NDH vrlo osjetljivom podruju. Ondje se nije mogla ni u jednom asu ostvariti puna upravna kontrola ustakog reima, a jedina pristupana prometna veza bila su eljeznika pruga i cesta Sarajevo-Mostar. Ve u oujku 1942, dakle neposredno poslije opatijskog sastanka, Paveliev povjerenik za obalni pojas kod Druge armije Vjekoslav Vrani poveo je akciju za sklapanje sporazuma s etnikim voama Dobroslavom Jeveviem, Novicom Kraljeviem i Radmilom Griem. Prema Pavelievoj izjavi Glaiseu, inicijativa za tu akciju potekla je osobno od njega. Po njegovim rijeima, on je uputio Vrania u talijansku okupacionu zonu sa dalekosenim punomojima u korist srpskog stanovnitva i pravom da u irokim razmjerima provede ponovna postavljenja i da ispravi pogreke. Prema istim podacima Glaisea, itava je ta akcija voena i uz suglasnost generala Roatte. Na osnovu te Pavelieve informacije, Glaise zakljuuje da hrvatska vlada poinje da uvia velike pogreke u svojoj nacionalnoj politici. 100 Svakako je taj momenat imao udjela u ishodu sastanka u Ljubljani, 28-29. oujka 1942, gdje su nastavljeni dogovori iz Opatije. Razraujui talijanski stav iz Opatije, Roatta je ukazivao ba na akciju ustaa za sporazumijevanje sa etnicima u Hercegovini, kao na injenicu koja opravdava sline postupke i prilikom operacija to e biti poduzete u Bosni. Time je bez sumnje dao veu teinu dotadanjoj politici Talijana prema etnicima, to je utjecalo i na konaan ishod ljubljanskog sastanka u tom pogledu, te su uzeti u obzir i pregovori s etnicima. Treba, meutim, istai da NDH kao ni Nijemci, nisu izrazili punu volju u tom smislu, to je njemaki komandant za Jugoistok davao do znanja. Meutim, budui da je vlada NDH ve sama zapoela akciju za sporazumijevanje s etnikim grupama, u Hercegovini, njena momentana formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa etnicima u istonoj Bosni nije imala presudnije znaenje. Vlada NDH ipak je stvarno pokazivala spremnost da pristupi irem sporazumijevanju i dogovaranju s etnikim pokretom na svom podruju. To je uostalom, bilo dato do znanja Nijemcima i Talijanima, kad je vlada NDH izrazila elju da u eventualnim razgovorima
Isto; R. Hurem, Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini, n. dj., 196-197. VII, NAV-N-T-501 266/122-125, izvjetaj Glaisea 6. IV 1942. O ovim k o r a c i m a vlade NDH izvjestio je i h. V e e s e n m a y e r u svom izvjetaju p o t k r a j travnja 1942, po p o v r a t k u iz Zagreba. U n j e m u je s p o m e n u o nastojanja ustaa i Vrania, koji je u nekim krajevima u s p i o pridobiti pojedine ustanike voe i njihove pristae da obustave akcije i priznaju NDH, ili je b a r e m uspio da nahuka j e d n e na druge. (L. Hory-M. Broszat, n. dj., 127). V. Vrani je, n e p o s r e d n o poslije kapitulacije Italije, u p e r i o d u intenzivne ustake k a m p a n j e protiv talijanskih vojnikih krugova koji su organizirali urotu protiv NDH, pisao da je pokuao nagovoriti N. Kraljevia i druge etnike voe za pomirljivo djelovanje m e u pravoslavcima. (V. Vrani, Urota protiv Hrvatske, Zagreb 1943, 40-41).
100 99

s etnicima bude prisutan i njen predstavnik, kao neslubeni promatra. 1 0 1 Takav kurs u politici NDH dobit e svoju punu potvrdu u sporazumima vlade NDH preko lokalnih upravnih i domobranskih ustanova, s nizom etnikih grupacija u razliitim podrujima. Taj novi momenat u politici NDH bio je jedna od komponenata cjelokupne politike prema srpskom stanovnitvu, koja, kako je to naprijed prikazano, od proljea 1942. ulazi u novu fazu. Trebalo je da prema ocjeni ustakog vodstva sporazumi s etnicima budu znaajni konkretni koraci umirenja NDH. 102 Svakako je irenje i jaanje NOP-a na podruju NDH, bez obzira na pojedine krize i tekoe kroz koje je sam prolazio, bio onaj presudni faktor koji je inicirao i utjecao na pribliavanje interesa etnika i ustaa. Dakako, na to su utjecali i drugi momenti, od kojih treba istai napore pojedinih etnikih grupa da prevladaju vlastitu krizu to ih je zahvatila u proljee 1942. godine. Potkraj travnja 1942. sklopljen je sporazum izmeu ustakih predstavnika i Uroa Drenovia, komandanta etnikih grupa u okolici Mrkonji-Grada. Za etnike je taj sporazum bio prijeki izlaz nakon njihova tekog poraza u sukobu s Kozarskim partizanskim bataljonom, kad im je zaprijetilo potpuno rasulo. Glavno obiljeje sporazuma davala je izjava da e se etnici i hrvatske oruane snage zajedniki boriti protiv NOP-a. Vlasti NDH jamile su zatitu srpskih sela, materijalnu pomo, slobodu vjeroispovijedi, a etnici su morali prisegnuti na priznanje NDH. 103 Potkraj svibnja 1942. NDH je sklopila sporazum s ozrenskim, trebavskim i zenikim etnikim grupama na podruju sjeveroistone Bosne. (Tom prilikom vlasti NDH vodile su pregovore i s grupom majevikih etnika, ali do sporazuma nije dolo.) Prema tim sporazumima, ove etnike grupe priznaju vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske i kao njeni dravljani izrazuju lojalnost i odanost njenom poglavaru, te se obavezuju da prekidaju sva neprijateljstva prema vojnim i graanskim vlastima NDH. Oni su takoer pristali dobrovoljno suraivati sa hrvatskim oruanim snagama na suzbijanju i unitavanju partizana, te u tu svrhu mogu zadrati oruje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti. 104 Operacije, to su ih od proljea 1942. poduzele njemake i talijanske jedinice i vojne snage NDH, protiv snaga NOP-a, zahvatile su glavninu njenog teritorija. Proljetna ofenziva, poduzeta protiv glavnine snaga NOP-a u istonoj Bosni, poluila je vidljive uspjehe u ostvarivanju zamiljenih ciljeva okupatora i ustaa. Poseban udio u operacijama pripao je Crnoj legiji, koja je poetkom travnja prodrla preko Vlasenice do Drine, to je vladi NDH ilo svakako u prilog, zbog tenje da vlastitim snagama zatvori granice prema Srbiji. U drugoj polovici svibnja 1942. Talijani su, uz pomo etnika, poduzeli vee operacije protiv NOP-a na podruju Hercegovine, to je rezultiralo znatnijim osipanjem hercegovakih partizanskih jedinica. U Bosanskoj Krajini glavne su se borbe vodile za Prijedor, koji su, nakon povlaenja Nijemaca sredinom oujka, branile ustako-domobranske jedinice, nastojei ga zadrati zajedno s Ljubijom. Osloboenje Prijedora, sredinom svibnja, imalo je veliko znaenje za daljnji razvoj NOP-a u Bos. Krajini, dok je ustakom reimu nanijelo teak udarac; viemjesena blokada tog podruja onemoguila je i eksploataciju eljezne rude u Ljubiji. Paveli je od sredine lipnja proglasio teritorij zapadne Bosne operacionim podrujem, a izvrnu je vlast prenio na njemakog zapo101 R. Hurem, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih o r g a n a Nezavisne drave Hrvatske i nekih etnikih o d r e d a u istonoj Bosni 1942. godine, Prilozi, Sarajevo, 2, 1966, 292-293. 102 Hrvatski narod, 3. VI 1942. 103 O t o m e usp. P. Kaavenda, S a r a d n j a etnika i ustaa u Bosni 1942. godine, VIG 5/1966, 39-44, 64-65. 104 Isto, 44 i d.; F. ButuS-I. Jeli, Prilozi za p r o u a v a n j e historije NDH, n. dj., 345; R. Hurem, Sporazumi o saradnji, n. dj., 297 i d.

vjednika. Glavne operacije poduzete su na Kozari, to je i bio jedan od zakljuaka sastanka u Opatiji, budui da je to podruje ocijenjeno kao jedno od glavnih arita ustanka. Ofenziva je zavrila okruenjem partizanskih snaga na Kozari tokom druge polovice lipnja 1942. god. Premda je tom ofenzivom zadan teak udarac partizanskim snagama, Kozara je vezala znatne neprijateljske snage, nanijevi im znaajne gubitke. Tako je Prva brdska ustako-domobranska divizija bila potpuno razbijena. Zbog svega toga, okupacione i snage NDH nisu bile u stanju da se jae angairaju u suzbijanju daljnjeg snaenja NOP-a u Hrvatskoj. Bili su primorani da prebacuju snage iz istone Bosne, osobito nakon prodora proleterskih brigada na elu sa Vrhovnim tabom u Bos. Krajinu. U Hrvatskoj je za NDH osobitu opasnost predstavljalo stvaranje prilino velikog slobodnog teritorija na podruju Korduna, Banije i Gorskog kotara. Zbog toga je po nareenju Pavelia od sredine oujka poduzeta vea ustaka ofenziva na Kordunu. Iako su prodrli preko Petrove Gore, ustae ipak nisu nanijeli eljeni odluujui udarac partizanskim snagama na tom podruju. 1 0 5 Politika sredstva u pacifikaciji ustanikih podruja nakon poduzetih operacija dola su neto vidljivije do izraaja u istonoj Bosni. Za to su bez sumnje bili zainteresirani njemaki komandanti, pa su predstavnici NDH izrazili volju da postupak prema srpskom stanovnitvu u istonoj Bosni dobije u praksi sadraj posebne panje. Rezultat je bila osjetno pojaana ustaka propaganda meu srpskim stanovnitvom, iji su glavni elementi bili apeli za povratak kuama i obeanja za osiguranje mirne egzistencije. Ta je propaganda istodobno optuivala NOP kao glavnog krivca svega zla koje je zadesilo tamonje srpsko stanovnitvo. U samoj praksi, nastojalo se nizom oiglednih primjera potvrivati takvu politiku. Ona je imala odreenog efekta, utjeui da se narod iz zbjegova vraa kuama. 106 No, za razliku od tog epizodnog i kratkotrajnog momenta, postupak ustaa i Nijemaca prema ustanikim masama, u drugim podrujima gdje su voene operacije (Kozara, amarica, Fruka gora) bio je u znaku masovnog terora. Od sredine 1942. poinje nova etapa u daljnjem razvoju odnosa izmeu NDH i Talijana, zbog odluke Vrhovne talijanske komande da pristupi povlaenju svojih trupa s podruja druge i tree zone, tj. da ih sa reokupiranog podruja NDH vrati na svoj anektirani teritorij. Razlog te talijanske odluke bio je s j e d n e strane u injenici da su njihove vojne snage prilino oslabile i iscrple se u borbi protiv snaga NOP-a, a nije ih bilo mogue prema potrebi poveavati i osvjeavati, a s druge, u relativno znatnom uspjehu organiziranog angairanja etnikih grupa u drugoj i treoj zoni. Prema tome, izjave vrhova NDH d a j e povlaenje talijanskih trupa u prvom redu uspjeh ustake politike, moglo je imati tek propagandno znaenje. Sam Glaise ocjenjuje da povlaenje Talijana nije bilo nekakva namjera za davanje ustupaka Hrvatima, ve elja da se smanji broj garnizona 2. armije. Prema njemu, Roatta je povlaenjem u prvom redu elio da pritedi svoje trupe od jo jedne duge (druge) uzastopne planinske zime. 107 Povlaenje talijanskih trupa utanaeno je sporazumom izmeu vlade NDH i Vieg zapovjednitva oruanih snaga Slovenija-Dalmacija (Supersloda), 19. lipnja 1942. u Zagrebu, koji je stupio na snagu 11. srpnja. 1 0 8 Prema tom sporazumu, Supersloda e pristupiti postupnom povlaenju svojih posada iz tree zone i isto tako nekih posada u drugoj zoni, o emu e stalno i konkretno obavjetavati vojne vlasti NDH. Izuzetak je bio Karlovac u kojemu Talijani zadravaju svoju posadu. NDH dobiva pravo uspostave svog aparata vlasti, pre105 Opirnije o vojnim o p e r a c i j a m a protiv NOP-a na p o d r u j u NDH u prvoj polovici 1942. usp. Oslobodilaki rat n. dj., I, 207-212, 213-215, 238-242, 244 i d. 106 R. Hurem, Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini, n. dj., 210-211. 107 VII, NAV-N-T-501 266/40-42 i 47-49, izvjetaji Glaisea 16. i 18. VI 1942. 108 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/32, 303-310.

ko kojega njena vlada jami da e u podrujima koje su Talijani ispraznili biti osiguran javni red, te posebno da nee ni na koji nain prema puanstvu biti poinjena nasilja ili odmazde. to se tie stacioniranja vojnih snaga NDH, one su se mogle odmah po sporazumu razmjetati na podruju tree zone, dok je u pogledu njihova opsega i dislokacije u drugoj zoni dogovoreno da se to utvrdi posebnim sporazumom. U vezi s pitanjem etnika, u sporazumu se konkretno govori o daljnjem statusu tzv. oruanih protukomunistikih skupina. Radi se o Dobrovoljnoj antikomunistikoj miliciji (Milizia volontaria anticomunista - MVAC), koju su od pripadnika etnikih grupa Talijani upravo poeli formirati na podruju druge i tree zone. Posebno je zanimljivo da se u sporazumu istie kako je postupak oko formiranja MVAC sada sretno u toku te da e biti nastavljen pod nadzorom talijanskih vojnikih vlasti, ili pod nadzorom hrvatskih graanskih i vojnikih vlasti, ili pod zajednikim nadzorom. Prema sporazumu, jedinice MVAC moraju se obvezati da e priznati i potivati vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske i njezine vlasti, kao da e potivati i talijanske vojnike vlasti. Talijani su ovim sporazumom zadrali najveim dijelom prava zapovijedanja MVAC, dok se vlada NDH obavezala da e prema njima izvravati obveze koje je Supersloda preuzela. to se tie uspostave upravnog aparata na podruju druge i tree zone, vlada NDH je, prema sporazumu, pristala na odreenu izmjenu inovnitva. Prije svega, bile su odstranjene osobe, nezgodne zbog svog udjela u ustakim zloinima nad srpskim stanovnitvom 1941. god.' 0 9 Nakon povlaenja talijanskih trupa iz druge i tree zone bilo je naputeno mnogo garnizonskih sredita. Njihove su posade uglavnom napustile gotovo itav teritorij tree zone, te niz mjesta u drugoj zoni. Tako su na podruju Hercegovine Talijani napustili mjesta na glavnoj komunikaciji Sarajevo - Dubrovnik do Rame, zadravajui se od te toke do obale. 1 ' 0 Ve i to govori o teini obaveza koje je primila NDH u pogledu vlastitog vojnog angairanja, zamjenjujui talijanske snage. Zagrebaki sporazum je, prema miljenju ustaa, znaio veliki uspjeh za NDH i prekretnicu odnosa s Talijanima, ali se ubrzo pokazalo da je ona zapala u jo vee tekoe. Bila je naprosto nemona da vlastitim vojnim potencijalom osigura svoje pozicije na podruju juno od demarkacione linije, na kojemu je, osim NOP-a, osobito akutan postao problem etnika. Nijemci su vrlo brzo spoznali da se NDH nije sposobna suprotstaviti ni NOP-u ni etnikim snagama. Oni su osobito bili zainteresirani za osiguranje prostora oko Mostara, radi nesmetane eksploatacije boksita, te zbog njegova transporta, za sigurnu komunikaciju do obale. Zatita, to su je komunikaciji do Rame pruale vojne i andarmerijske snage NDH, pokazala se neefikasnom. Ba u to vrijeme, kad vei dio teritorija druge i tree zone naputaju talijanske snage, dolazi do prodora proleterskih brigada, to unosi sasvim nove momente u daljnji razvoj situacije. Suprotno oekivanju vlade NDH o jaanju vlastitih pozicija, u nizu krajeva (okolica Prozora, Duvna, Livna, dolina Vrbasa) jaa politika osnovica NOP-a.111 Ustae e kasnije, u svojoj antitalijanskoj propagandi, nakon kapitulacije Italije, optuivati generala Roattu za ovu nenadanu promjenu u razvoju situacije. Prema njima, on je saznao za kretanje partizanskih snaga iz Crne Gore u NDH te je najavio povlaenje talijanskih eta iz III zone i iz dielova II zone na samu obalu, pa je, ocienivi skore dogaaje u III zoni, pristao predati graanske ovlasti hrvatskim oblastima, a onda zaista naglo povukao svoje ete, propustio nesmetano partizane u Hrvatsku, da bi konano time hrvatsku vladu doveo u teak poloaj i onemoguio stvarni uspjeh hrvatske vlade kod provedbe Zagrebakog sporazuma. 112
109 110 111

'12

VII, Fond NDH, kut. 213, br. reg. 19/7, dopis MVP MUP-u, 24. VI 1942. M. tekovi, Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942, Beograd 1965, 75. M. Lekovi, Ofanziva proleterskih brigada, n. dj., 652-655. V. Vrani, n. dj., 73-74.

Povlaenje Talijana unosi znaajne promjene i u poloaju etnikog pokreta u podruju juno od demarkacione linije. Iako su otili, Talijani nisu prestali biti zatitnici etnikih grupa, dapae oni su etnicima omoguili da se legaliziraju. To je osobito bilo u Hercegovini, iji su sjeverni dio Talijani prepustili etnicima. Tako je povlaenje Talijana donijelo vei dobitak etnicima nego ustaama. etnicima se otvorila realnija perspektiva da ostvare svoje vojnike i politike planove, to je evidentno bila kvalitetno nova etapa u razvoju etnikog pokreta kao cjeline. Glavni cilj im je bio da povedu iru i jau akciju na povezivanju svih etnikih snaga od Srbije do Slovenije. Draa Mihailovi je polazio od ocjene d a j e partizanski pokret u zimu i proljee 1941-1942. pretrpio tako teke udarce da se nalazio pred slomom. Glavnina snaga NOP-a bila je potisnuta s podruja Srbije, Crne Gore, Hercegovine, istone i srednje Bosne, pa se, prema Mihailovievoj ocjeni, nametala prijeka potreba poduzimanja velike akcije kojom bi se zadao odluujui udarac NOP-u u zapadnim krajevima, njegovu najjaem uporitu. U suprotnom, prijetila bi opasnost da se on ponovo ne proiri na druge zemlje. 1 ' 3 Istodobno, etniki je pokret teio da igra to znaajniju ulogu, tj. da se istakne kao bitan faktor u suprotstavljanju i slamanju NOP-a. To je bilo osobito vano za daljnju propagandu etnitva u inozemstvu, a u sklopu politike jugoslavenske vlade u izbjeglitvu. Zbog toga se najozbiljnije raunalo na pomo i jaanje suradnje s talijanskim okupatorom. etniki pokret sam po sebi nije bio tako snaan da bi sam mogao ostvariti tu zamisao; traenje oslonca na Talijane nije izazivalo neku posebnu pokolebanost u etnikim redovima, unato razliitim strategijskim ciljevima u ideolokom i politikom pogledu. NOP je bio opasnost, koja je u konkretnoj situaciji inicirala taktiku suradnje i poduzimanja zajednikih akcija. Neosporno, Mihailovi je s takvom taktikom bio potpuno suglasan, dapae, on je osobno davao pojedine inicijative. Moe se rei da je prva etapa u zamiljenoj akciji povezivanja etnikih snaga bilo potpuno legaliziranje etnika na podruju Hercegovine. Jo sredinom srpnja 1942. Mihailovia je njegov emisar obavijestio kako je bez potekoa dogovoreno s Talijanima da etnici u Hercegovini dobiju punu slobodu organizacije, te da ih ima oko 6.000-7.000.114 Odmah zatim uslijedila je akcija da se talijanski komandanti privole na poduzimanje zajednike akcije protiv partizanskih snaga u zapadnoj Bosni, to bi, u interesu etnika, trebalo da rezultira stvaranjem koridora. On bi bio utemeljen etnikim snagama iz Hercegovine, sjeverne Dalmacije, Like i Bosne. U tom sklopu etniko je vodstvo posebnu panju pridavalo znaenju sjeverne Dalmacije, gdje je djelovala njihova tzv. Dinarska divizija, te Bos. Krajine i Like; prema Jevevievim rijeima taj kraj (je) najpogodniji da se u danom asu i u najbrem roku spusti prema potrebi bilo prema Zagrebu bilo prema Splitu. Koliko god je za Roattu etniki prijedlog bio zanimljiv i privlaan, on nije mogao mimoii odgovarajue faktore NDH. Trebalo je da jake etnike snage sudjeluju u akciji na podruju NDH, pa je to pitanje moglo biti politiki vrlo osjetljivo. Paveli je u tom smislu i odgovorio Roatti, nakon njihova sastanka u Zagrebu, 19. rujna, kad ga je ovaj upoznao s prijedlogom i planom zamiljene operacije. Paveli je vidljivo bio zainteresiran za izvoenje takve operacije i sudjelovanje snaga NDH u njoj, ali je istodobno naglasio da ne bi bilo korisno sa hrvatske take gledita da u ovoj akciji uestvuju i etnici, s obzirom na veinu hrvatskog stanovnitva u naseljima i na njihova gorka iskustva sa etnicima, organiziranim i neorganiziranim i ni u kom sluaju se ne bi moglo uzeti
113 Opirnije o t o m e usp. M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia'za u n i t e n j e partizanske drave u z a p a d n o j Bosni u d r u g o j polovini 1942. godine, JlC, 1-2/1966, 79-99. 114 P. Kaavenda, Kriza etnikog p o k r e t a Drae Mihailovia u d r u g o j polovini 1942. godine, Istorija radnikog pokreta - zbornik radova, 1, Beograd 1965, 260-261.

da, po zavretku akcije, etnici dre posade, jer emo osiguranje vriti mi, a posade e biti sastavljene od naih trupa. 1 1 5 Ta Pavelieva izjava vidljivo pokazuje do koje je mjere i kakvog karaktera mogla biti suradnja NDH i etnika. S etnicima su se mogli sklapati pojedinani lokalni sporazumi, ali se nije moglo ii u tako iroku zajedniku akciju s njima, poto bi ona mogla do kraja kompromitirati ustaku politiku i dovesti je do potpunog apsurda. Kao to su u javnosti veoma teko i muno odjeknuli mnogobrojni masovni ustaki pokolji, isti su takav odjek imali i zloini koje su etnici inili nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom u pojedinim dijelovima NDH, a posebno u istonoj Bosni i Hercegovini. 116 Unato protivljenja NDH Talijani su ipak angairali oko 3.000 etnika iz Hercegovine i istone Bosne u operaciji koju su poetkom listopada poveli protiv partizanskih snaga u zapadnoj Bosni. Bila je to manja operacija od predviene, poto u njoj nisu sudjelovale snage NDH zbog zauzetosti na drugim mjestima; glavni joj je cilj bio da se potisnu partizanske snage iz zone oko Livna i iz podruja Prozora i Duvna, kako bi se osigurao rudarski bazen oko Mostara i eljeznika komunikacija prema Sarajevu. Na tome su insistirali Nijemci, koji su zajedrio sa snagama NDH zapoeli operaciju protiv partizanskih jedinica iz pravca Banje Luke i Travnika prema Jajcu. Cilj je ove cjelokupne operacije bio da se suzbije ubrzano jaanje snaga NOP-a na tom podruju, jer je najozbiljnije zaprijetilo stvaranje velikog slobodnog teritorija, koji bi povezao osloboena podruja zapadne Bosne, Korduna, Banije, Like, Dalmacije, Gorskog Kotara, umberka i Slovenije. Jake etnike snage sudjelovale su u toj operaciji oko Rame i Prozora. U okolici Prozora oni su poinili teke pokolje u hrvatskim i muslimanskim selima, ubivi preko 500 ljudi i popalivi veliki broj kua. Ti etniki zloini doli su vladi NDH kao dobar argument da protestira kod Talijana, zahtijevajui da etnici budu povueni i kanjeni. Paveli je zbog toga intervenirao i preko Nijemaca, a sa svoje strane je obeao da e u drugoj etapi operacije, u napadu na Livno, umjesto etnika sudjelovati vojne snage NDH. 117 Istodobno su se pogorali odnosi izmeu organa NDH i etnika na podruju Kninske krajine. Ondje je veliki upan u Kninu David Sini, nastojao da vlasti NDH dobiju to veu kontrolu nad etnicima. Do toga dodue nije dolo, ali je s Talijanima postignut sporazum da se etnicima zabrani ulazak u hrvatska sela i da se njihova djelatnost usmjeri na borbu protiv NOP-a. Meutim, i etnici iz Kninske krajine poinili su poetkom listopada 1942. masovni pokolj hrvatskog stanovnitva u srednjoj Dalmaciji (Gata, Dugopolje i okolna sela). 118 Sve je to utjecalo da se posebno zaotre gledita oko angairanja etnika te je u Zagrebu dolo do sastanka Pavelia i Roatte, 16. listopada 1942. god. Prema sklopljenom sporazumu trebalo je da se protiv etnika poduzmu otre mjere s dalekosenijim posljedicama. Dogovoreno je da se etnike jedinice iz Hercegovine povuku na podruje istono od linije Kalinovik-Ulog-Nevesinje-Stolac-Ravno; da Talijani pristupe njihovu postupnom razoruavanju, te da se protjeraju etniki komandanti Srbijanci i Crnogorci, tj. oni koji nisu rodom s podruja NDH; 119 da se u budue etnici mogu angairati samo u podrujima koja su nastanjena srpskim stanovnitvom; da se oni etnici, koji su
M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia, n. dj., 82, 88. Opirnije o t o m e usp.: Z. Antonie, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni 1941, n. dj., 471-473; Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi p r e d s u d o m , Beograd 1946, 510-511. 117 M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia, n. dj., 88 i d. 118 Usp. . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj., 129-130. 119 U p r o m e m o r i j i , p r e d a n o j 20. X 1942, generalu Roatti, ustae su k o n k r e t n o upozoravali na ova imena: Dobroslav Jevevi, Ismet Popovac, Jovo Biranin-Trifunovi, D. M. Santi, Vojo Perii, Zivko Mladenovi, o r e Nikoli. (VII, NAV-N-T-501 265/551-554).
1,6 115

izvrili zloine nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, pozovu na odgovornost i kazne. 120 NDH je bila zainteresirana da i vlastitim vojnim snagama zaposjedne podruje zapadno od spomenute linije u Hercegovini, pa je dogovoreno da se ondje pristupi stacioniranju njenih vojnih snaga u jaini od oko 3.000 ljudi. 121 Taj se sporazum samo polovino realizirao. Maksimum koji su Talijani uinili za NDH bio je da su pristupili povlaenju angairanih etnikih snaga na dogovoreno podruje, ali dalje od toga nisu htjeli. U svakom sluaju, oni nisu mogli tek tako prekinuti suradnju s etnicima poto su u toj politici dotad uloili znatne napore. Borei se protiv partizanskih snaga, oni nisu htjeli etnike stavljati u drugi plan a iscrpljivati iskljuivo vlastitu energiju. Zbog toga, iako su formalno pristali na sporazum, nisu ni pomiljali da razoruaju etnike jedinice ili da primijene dogovorene kazne. Ipak, sporazum je bio odreeni ustupak ustaama, pogotovu u odnosu na etnike planove stvaranja jedinstvenog koridora. Ubrzo se, meutim, pokazalo da Talijani i dalje naoruavaju etnike, a prema postojeim podacima t a j e pomo bila znatna. NDH je dapae, potkraj studenog 1942, pristala na proirenje teritorija u kojem su se mogle stacionirati etnike snage. Bilo je to podruje od Knina do Donjeg Lapca, a na zapad do iza Graaca. 122 Ipak su zbog insistiranja NDH i intervencije Nijemaca, Talijani morali obustaviti daljnje naoruavanje etnika u spomenutom podruju, pojaavajui osjetno i svoju kontrolu nad njima. Zbog toga se donekle mijenja i etniki poloaj, jer su bili vre vezani za talijanske garnizone, to je u svakom sluaju suavalo njihovu dotadanju autonomiju. 1 2 3 Prema izvjetaju upana D.Sinia iz Knina, poetkom sijenja 1943, Talijani su preko Splita prebacili na podruju Graaca nove formacije etnika iz Hercegovine i Crne Gore. Zbog toga je, prema njemu, situacija potpuno izmijenjena na nau tetu, jer se na taj nain, osim borbe protiv partizana, vri organiziranje svih Srba i etnika ovih krajeva u duhu uputstava i politikih i vojnikih akcija generala Drae Mihailovia. Prema Siniu, time je onemogueno daljnje samostalno odluivanje domaih etnika, s kojima je on odravao kontakte, pribliavajui se mogunosti da s njima sklopi neki konkretniji sporazum o suradnji. 1 2 4 Kako se vidi, u odnosima s Talijanima, etniko je pitanje predstavljalo znatno optereenje za vladu NDH. Prema miljenju ustakog vodstva, talijanska je politika vodila sve veoj legalizaciji etnika, to je NDH najmanje eljela. U tom smislu se i tumaio Zagrebaki sporazum iz lipnja 1942, u kojemu je status etnika preciziran iskljuivo u okviru MVAC, a to je, prema tumaenju ustaa, sasvim druga kategorija. Zbog toga je taj sporazum i oznaavan kao uspjeh NDH, jer se u njemu formalno ne govori o etnikom pokretu, nego iskljuivo o organiziranju MVAC, a trebalo je da se u takve formacije vrbuju i Hrvati. U MVAC su, meutim, najveim dijelom ipak vrbovani ba organizirani etnici, tako da su te formacije poprimile drugaiji karakter, postajui u prvom redu
120 M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia, n. dj., 92. Vlada NDH je u s p o m e n u t o j p r o m e m o r i j i , u pogledu razoruanja etnika, ukazivala na jedinice MVAC, upozoravajui da su o n e sastavljene od bivih etnika i n e p o u z d a n e j e r se nalaze pod u t j e c a j e m D. Mihailovia. Potrebno je s toga, da se prie p o s t u p n o m razoruavanju tih formacija, koje predstavljaju o p a s n o s t za Hrvatsku, a isto tako i za Italiju, n a r o i t o u vezi s m o g u i m o t v a r a n j e m d r u g o g f r o n t a na Balkanu. (Usp. bilj. 119). 121 Raunalo se prije svega na stacioniranje vojske NDH u Nevesinju, Stocu i Ravnom, tj. da se f o r m i r a j u garnizoni ba na s p o m e n u t o j g r a n i n o j liniji. (VII, NAV-N-T-501,265 /555-558, izvjetaj V. Vrania, 3. XII 1942. u p u e n MVP NDH). 122 123 124

M. Lekovi, Planovi Drae Mihailovia, n. dj., 92. . Stanisavljevi, Pojava i razvitak etnikog p o k r e t a u Hrvatskoj, n. dj., 129. VII, NAV-N-T-501 265 /503-506, izvjetaj Sinia iz Knina, 2. I 1943.

jedan od oblika uspjenijeg jaanja i irenja etnikog pokreta. 125 Iz toga su ustae zakljuivali da je i politika Talijana, iako se radi o saveznicima, u biti uperena protiv interesa NDH. 126 S druge strane, etnici su istodobno zaokupljali panju vlade NDH, kad se radilo 0 neposrednom dodiru i sklapanju sporazuma s grupama u pojedinim krajevima. Takva vrsta politike prema etnicima smatrana je dravnom nudom a kao taktika svodila je odnos prema njima na sporedni kolosjek, za razliku od tretiranja tog pitanja na nivou odnosa s Talijanima; tada je ono, prema ustakom miljenju, dobivalo meunarodno znaenje. Tako su vlasti NDH i dalje pregovarale s pojedinim etnikim grupama osobito s onima sjeverno od demarkacione linije. Nastojanja da pojedine etnike grupe priznaju autoritet vlasti NDH, vodila su k spoznaji da se u tom pogledu ne moe doi do nekih znaajnijih rezultata. Pojedinim grupama etnika odgovorala je u odreenim momentima taktika suradnje, ali je ona u prvom redu bila obiljeena tendencijom da se isposluje to vea autonomnost. etnici su posebno zazirali da sklapaju ugovor s ustaama, nego su formalno traili neutralnija rjeenja s pojedinim faktorima iz domobranstva ili nekim drugim ustanovama NDH. U samoj praksi ubrzo se pokazalo da etnici veim dijelom ne ispunjavaju obaveze iz sklopljenih sporazuma, a u pojedinim podrujima toliko su se osamostalili da su stvarali vlastite ustanove zamjenjujui njima odgovarajue institucije NDH. 127 Sve.je to pokazivalo nemo NDH da vlastitom jaom intervencijom rijei problem etnika u svoju korist. Zbog toga je vladi NDH jedino preostalo da posveti jo veu panju sporazumijevanju s etnicima.
125 Tako npr, ustake vlasti u Kninu, Graacu i n e k i m d r u g i m m j e s t i m a izvjetavaju d a j e situacija u tim krajevima, zbog akcije a n t i k o m u n i s t i k e milicije postala kritina. Ova nije organizirana u smislu Utanaenja u Zagrebu k a o takva milicija, nego kao etnici u p r a v o m smislu ranijih etnikih organizacija i to u pogledu uniformi, k o m a n d e , organizacije pa ak i zakletve. (VII. NAVN-T-501 265/514-517, biljeka u MVP NDH, od 24. XII 1942). 126 Za razumijevanje k a r a k t e r a talijanske politike p r e m a etnicima, bila je s i m p t o m a t i n a Roattina izjava p r i g o d o m njegova odlaska s funkcije k o m a n d a n t a Druge armije, p o e t k o m veljae 1943. god.: Mnogi Hrvati krivo razumijevaju i p o g r e n o misle, da mi Talijani r a d i m o protiv Vas i Hrvatske drave kada n a o r u a v a m o etnike. M o r a t e znati, da sa ovim p r e d o b i v a n j e m etnika oduz i m a m o m o g u n o s t p r e d o b i v a n j a ovih e l e m e n a t a na njihovu stranu (misli se na partizane, F. J.). Mi isto ne m o e m o m i r n o i r a v n o d u n o gledati r u e n j e eljeznikih p r u g a i eljeznikog parka, koji t a k o e r i n a m a slui za prievoz benzina i ostalog vanog tvoriva. Ne smije se obazirati na psovanje ustaa, koji iskoriavaju ovakovo stanje kritikujui nastala ubojstva, j e r s m a t r a m , d a j e i ovo bolje nego li to bi u p r o t i v n o m moglo nadoi. Moj nasljednik e u istom smislu produiti istu politiku kao i ja, jer to zahtjevaju sadanji interesi, pa u ovom pogledu n e e biti nikakove p r o m j e n e . (IHRPH, Fond NDH, kut. 178, biljeka zamjenika Opeg vojnikog povjerenika kod Druge armije p o t p u k o v n i k a Rea, 9. II 1943). 127 P r e m a izvjetaju k o t a r s k e oblasti u Prnjavoru, 30. VII 1942, etnici nisu pokazali volju za ispunjavanje zahtjeva iz sklopljenog sporazuma. Oni su, dapae, organizirali svoje opinske u p r a v e u etiri sela, gdje su uspostavili i a n d a r m e r i j s k e postaje. Na to p o d r u j e ne putaju ustae, nego sami vre regrutaciju i o b u k u , te u b i r u poreze. Osobe pozvane na d o m o b r a n s k u vjebu sa etnikog p o d r u j a nisu se odazvale. (VII, Fond NDH, kut. 79, br. reg. 22/10.) U izvjetaju o situaciji u Bos. Krajini, 26. VIII 1942, govori se i o o d n o s i m a s etnicima. S p o r a z u m o m , koji je s njima sklopljen, p r e m a Kulenoviu, postiglo se malo s j e d n e strane, a s d r u g e strane, opasnost od njih je uveana. On navodi da se d o d u e o n a j teritorij na kojem se nalaze etnici relativno smirio, ali s m i r e n j e je nastalo tako da im se je m o r a l a prepustiti sva vlast (...) t a m o gdje oni vladaju. (AH, Fond Sabora NDH, Pred. spisi 214-8, kut. 4, neregist.). P r e m a izvjetaju MUP-a NDH, 23. VI 1942, etnici su u pojedinim selima velike u p e Modru, t a k o e r uveli svoju a p s o l u t n u vlast; na p o d r u j u upe Livac 1 Zapolje (Nova Gradika) neprijateljski su raspoloeni p r e m a vlastima NDH; na p o d r u j u upe Posavlje (SI. Brod) etnici su izdali letak u kojem kau da su sklopili p r i v r e m e n i s p o r a z u m s vojnim vlastima u Tuzli, istiui da time nisu izrazili svoju lojalnost p r e m a Paveliu nego d o m o b r a n i m a , potenim Hrvatima i Maeku. U istom izvjetaju ukazuje se na p o t p u n u samovolju etnikih grupa u Hercegovini (pokolji Muslimana u k o t a r u Stolac). (VII, Fond NDH, kut. 71, br. reg. 12/2).

Ustae tako, poinju poduzimati znatnije akcije preko Ministarstva unutranjih poslova, kojemu je u listopadu 1942. na elo doao Ante Niki. Pitanje etnika poelo se vie tretirati u sklopu zamiljene ire politike pacifikacije, da naklonou prema etnikim grupama za ove postanu privlane srpskom stanovnitvu i utjeu na njega da se odvaja od NOP-a i time ga neposredno slabi. 128 Zbog toga su se u redovima etnika nastojala pronalaziti uporita za suradnju. Vidljivo je to dolo do izraaja u okrunici vlade NDH, sredinom studenog 1942, posveenoj etnikom pitanju. U njoj se navodi da se zadnjih dana opaa neko previranje meu etnicima i da su nastali otvoreni sukobi izmeu umjerenih koji bi htjeli suraivati sa naim vlastima i onih koji ne priznaju nau dravu i ne e nikakovu suradnju. 129 Svakako je realniju sliku odnosa s etnicima dao general Fedor Dragojlov, u to vrijeme naelnik generaltaba domobranstva. Prema njemu, to se tie lojalnosti etnika sa kojima je sklopljen sporazum, valja tu lojalnost uzeti sa velikom rezervom u pogledu svih grupa bez razlike. Svi su lojalni pod normalnim okolnostima, tj. kada se nita ne dogaa, kada im se nitko u njihove 'poslove' ne miea, kada nema u neposrednoj blizini drugih etnikih ili partizanskih grupa i kada nemaju najbolje veze sa svojim naredbodavcima. On navodi da se i MVAC ogoreno bori protiv NOVJ, ali je s druge strane, protuustaki raspoloena.' 3 0 Odlueno je i da se, u cilju sprovoenja zamiljene politike, svi daljnji pregovori s etnikim grupama vode preko Ministarstva unutranjih poslova, pa je u tu svrhu unutar njega osnovan poseban ured. Zadaa mu je bila da aljui izaslanike na teren, uspostavi direktnu vezu s etnicima i poradi na njihovu pridobijanju za suradnju. Do tada je u stvari jedina stalna veza sa etnicima bio veliki upan u Kninu D. Sini. Time se nastojalo itavoj akciji dati jedinstvenu organizaciju, jer su do tada pregovore s etnicima vodili razliiti funkcioneri, pa se, prema ocjeni Nikia, i sporazumi s njima dosta razlikuju. Osnovni uvjet za uspjeno sklapanje sporazuma s etnicima bio je da oni priznaju vrhovnitvo (suverenitet) NDH.' 31 Premda Nijemci nisu pokazivali poseban interes za ire vrbovanje etnika i njihovo ukljuivanje u svoje vojne akcije, ipak su u pojedinim momentima u istonoj Bosni dolazili do dodira s njima radi pacifikacije. I Nijemci su: zagovarali politiku sklapanja sporazuma upravnih i vojnih organa NDH sa pojedinim etnikim grupama. U pojedinim momentima, ako je to bilo vie u njihovu interesu, i sami su, mimo tih ustanova, vodili pregovore s etnicima. Nijemci su vodili takvu politiku ne samo u toku 1942, nego i u 1943. godini, kada etniko pitanje ulazi u novu fazu politike okupacionih sila u Jugoslaviji. Gledajui u cjelini, pregovaranja s etnicima izazivala su negativan odjek u javnosti, ega se i sama vlada NDH pribojavala. Na to je posebno ukazivano u izvjetajima s terena, u kojima se priznaje da kontakti i sporazumi sa etnicima izazivaju strah meu stanovnitvom. To se jednako odnosilo na Hrvate, Muslimane i Srbe. Sporazumi ustaa s etnicima mogli su samo jo vie kompromitirati kako ustaku politiku meu hrvatskim stanovnitvom, tako i etniku politiku meu Srbima. Politika saveznitva s ustaama i okupatorima rezultirala je i veom kompromitacijom etnika u inozemstvu, gdje su se oni predstavljali kao glavni nosioci oslobodilake borbe u Jugoslaviji. U muslimanskom
128 IHRPH, Zapisnik o sasluanju tajnika upe Modru, sastavljen kod Vojno-sudskog odsjeka GS Hrvatske, 14. VI 1943, neregist. ' 2 9 VII, Fond NDH, kut. 76, reg. 48/4, okrunica od 17. XI 1942. 130 Govorei o p o n a a n j u pojedinih etnikih skupina, Dragojlov navodi da se naroito odlikuju nelojalnou pojedine skupine iz g r u p e 'Borja' i d o n e k l e iz Ozrenskog i Zenikog etnikog odreda. N a s u p r o t njima, on navodi da se etnika g r u p a Uroa Drenovia odlikuje lojalnou i suradnjom.(VII, Fond NDH, kut. 62, br. reg. 56/2, dopis F. Dragojlova vladi NDH, 2. XII 1942). ' 3 1 VII, Fond NDH, kut. 76, br. reg. 48/4, zapisnik sjednice MUP-a NDH, 4. XII 1942.

stanovnitvu, posebno onom u istonoj Bosni, koje je podnijelo teak teret etnikih nasilja, politika sporazumijevanja ustaa i Nijemaca sa etnicima, u jo veoj mjeri pridonijela je razotkrivanju karaktera zatitnike uloge NDH. Tenja NDH za uvrenjem svojih pozicija u istonoj i centralnoj Bosni takvim putem, jo vie je produbila proces neraspoloenja Muslimana prema ustakoj politici. 132 Nesposobnost i nemo oruanih snaga NDH da se uspjeno suprotstave snagama NOP-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, posebno su doli do izraaja prilikom ofenzive proleterskih brigada; to je Nijemce a i Talijane uvjerilo u neophodnu potrebu njihova jo veeg vojnog angairanja, kao jedinog jamstva za daljnje ouvanje svojih strategijskih pozicija. Budui da NDH od tada, pa sve do svoga sloma, postaje poprite velikih vojnih operacija, ona je sve vie gubila obiljeja i onog upravno-politikog sistema-koji su ustae nastojali uspostaviti kao izraz nezavisne drave i poprimala u pravom smislu rijei karakter okupacionog podruja. Nijemci su posebno bili zabrinuti zbog nastale situacije, pa im se poela nametati ideja da pretvore teritorij NDH sjeverno od demarkacione linije u operativno podruje pod njemakom komandom i kontrolom. Tu ideju, ija bi realizacija trebalo da znai vrlo efikasan nain pacifikacije NDH, njemaki komandant za Jugoistok Lohr dao je do znanja vodstvu NDH jo poetkom rujna 1942. god. On je smatrao d a j e s obzirom na situaciju u NDH neophodna istka prije poetka zime, pa je trebalo da se poduzmu odgovarajue mjere. Osim toga, Lohr je zastupao miljenje da odgovornost za umirenje teritorija NDH treba da preuzmu komandanti njemakih divizija, a da se pod njihovo zapovjednitvo stave jedinice NDH. Pod tom istom komandom trebalo bi da na operativnom podruju budu i upravni organi NDH. 133 Uskoro zatim, Hitler je osobno upoznao Pavelia s takvim njemakim planom, kad g a j e 23-24. rujna primio u svom Glavnom stanu u ukrajinskoj Vinici. 134 Paveli se tako naao u slinoj situaciji kao i prije godinu dana s Talijanima. Sutina je bila u tome da bi njemake snage stvorile okupaciono podruje sjeverno od demarkacione linije. Ovaj put, meutim, Paveli se nije nimalo protivio, nego je bezrezervno prihvatio njemaku zamisao, vjerovatno zbog spoznaje da je situacija NDH u jesen 1942. postala neusporedivo tea i d a j e zahtijevala daleko efikasnije zahvate. Naravno, valjalo je poduzeti i odreenu reorganizaciju glavnih ustanova NDH, to su Paveliu bez sumnje sugerirali i sami Nijemci. To se prvenstveno odnosilo na oruane snage NDH i njihovo vodstvo. Svakako je osjetna nestabilnost domobranstva mogla dati Nijemcima dovoljno razloga da izraavaju svoje nezadovoljstvo s vojnom sposobnou NDH. I Paveli je vidljivo postao nezadovoljan s domobranstvom, pa je zamiljao da e taj problem rijeiti forsiranjem jedinica naoruanih ustaa. 135 Prva znaajna posljedica bilo je smjenjivanje S. Kvaternika s poloaja ministra domobranstva NDH, to je znailo da se na njega prebacivala najvea odgovornost za slabu
Detaljnije o t o m e usp. R. Hurem, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih o r g a n a NDH i nekih etnikih odreda, n. dj., 288 i d. 133 IHRPH, Fond NDH, kut. 469, dopis Lohra Glaiseu 5. IX 1942. O ovim zaht jevima Glaise je obavijestio SI. Kvaternika, 7. IX 1942. Meutim, 11. IX 1942. Lohr je zatraio od Glaisea da prieka s navedenim zahtjevima, dok on o t o m e ne razgovara sa V r h o v n o m k o m a n d o m (VII, NAV-N-T-312 467/805688). 134 L. Horv-M. Broszat, n. dj., 133-134. Zapisnik sastanka Hitlera i Pavelia o b j a v l j e n j e u knjizi: S t a a t s m n n e r u n d Diplomaten bei Hitler, priredio A. Hillgruber, sv. II, F r a n k f u r t na Majm, 1970, 111-126. 136 U svom izvjetaju 19. V 1942, Glaise, m e u ostalim, navodi: Dok k o p n e n a vojska i njeni vodei oficiri vide u u s t a a m a p o s e b n o p r e p r e k u na p u t u ka f o r m i r a n j u j e d n e r e d o v n e vojske, dotle Poglavnik, mladi Kvaternik i drugi m j e r o d a v n i ljudi u dravi i stranci naginju ka o d r e e n o m shvaanju da za sada, radi odravanja drave pred njenim u n u t r a n j i m neprijateljima, u obzir dolaze s a m o ustake trupe, a da hrvatske o r u a n e snage ne vrijede nita. (Vll, NAV-N-T-501 266 /79-92). 257
132

17 - USTAE I NDH

organizaciju i neefikasnost oruanih snaga NDH. Po svoj prilici su za uklanjanje SI. Kvaternika u tom momentu bili zainteresirani i Nijemci i Talijani. 136 Prvi iz spomenutih razloga, a drugi, to su u njemu gledali pobornika pronjemake orijentacije, tj. protutalijanskog ovjeka. U svakom sluaju, Paveli je bio primoran na takav korak, koji je uslijedio odmah po njegovu povratku sa sastanka s Hitlerom. 137 Tako je s politike scene otiao prvi Paveliev suradnik, koji se formalno smatrao njegovim zamjenikom. To je ujedno trebalo da bude i prvi korak u uklanjanju starijeg vieg komandnog kadra, kako bi se mogla sprovesti planirana reorganizacija domobranstva. Bili su to veinom stariji oficiri uglavnom aktivni u doba Austro-Ugarske; oni su doli do izraaja prilikom stvaranja domobranstva NDH, u emu ih je prvenstveno angairao sam Kvaternik. Odstupanje i umirovljenje niza domobranskih generala i viih oficira trebalo je da ojaa i osposobi vojne snage NDH pod neposrednijim utjecajem Nijemaca. 138 No, uskoro su uslijedile i daljnje konkretne mjere. U isto vrijeme je u nemilost pao i Kvaternikov sin, Eugen Kvaternik, glavni ef ustake policije - UNS-a i RAVSIGUR-a. Na tom poloaju on je imao vrlo jak politiki utjecaj i uz Pavelia je smatran najmonijim ovjekom u NDH. Obavljajui u stvari nadzor nad cjelokupnim radom upravnih i ustakih ustanova, E. D. Kvaternik je uz pomo svojih suradnika stvorio vrlo jaku politiku poziciju, koja mu je omoguavala da ispoljava neogranienu samovolju i da zavede pravu strahovladu u NDH. U nastaloj situaciji, Nijemci su bili zainteresirani da jae utjeu i na daljnji rad ustake policije, pa su bez sumnje oni dali i inicijativu za uklanjanjem E. Kvaternika. 139 Paveli se svakako nadao da e uklanjanjem obojice Kvaternika popraviti svoje pozicije kod Nijemaca. No, taj je korak bio i nesumnjiv dokaz izvanredne situacije u kojoj su se nali Paveli i ustako vodstvo. Premda je odmah u listopadu 1942. uslijedila rekonstrukcija vlade NDH, slubeno tumaena kao vre voenje dravne uprave, ipak je ona bila samo formalan korak, 140 i ostala je u sjeni afere s Kvaternicima. U tom je momentu veu politiku teinu imalo njihovo uklanjanje. Ovdje nije bez interesa istai da su pronjemaki krugovi u Zagrebu u to vrijeme - a tu se u prvom redu misli na malobrojne pristae tzv. Hrvatske nacionalsocijalistike stranke - upuivali kritike na raun ustakog pokreta koji je NDH izruio Italiji, te izraavali zahtjeve za stvaranje hrvatske drave pod njemakim protektoratom. 1 4 1
136 u k r a t k o m spisu, pod naslovom Toke razgovora, d a t i r a n o m 22. IX 1942, koji je vjeroj a t n o zabiljeio Glaise uoi sastanka Hitlera i Pavelia, stoji u vezi sa S. Kvaternikom: Maral m o r a da ode. (VII, NAV-N-T-501 264 /518-9). U jednoj, t a k o e r n e p o t p i s a n o j biljeci, koja je d a t i r a n a 1. IV 1943, iz ustakih krugova, navodi se d a j e talijanski poslanik u Zagrebu C a s e r t a n o j e d n o m prilikom izjavio d a j e on m a k n u o s poloaja S. Kvaternika. (IHRPH, MF21, sn 360-361). U svom tjedn o m izvjetaju za razdoblje 5-11. X 1942, poslanstvo NDH u Bukuretu, d o n o s i p o d a t a k kako talijanski krugovi ire vijesti da je Kvaternik p a o radi njegovog i preve izraenog germanofilskog dranja. (IHRPH, MF 2, sn 271). 137 P r e m a rijeima s a m o g SI. Kvaternika, Paveli g a j e pozvao nekoliko d a n a nakon posjeta Hitleru, i r e k a o mu: Oba saveznika, Nijemci i Talijani su protiv tebe, pa bi bilo u interesu Hrvatske da se povue iz dravne slube i javnog ivota. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9). P o e t k o m listopada 1942. Kvaternik je otiao na d o p u s t s obrazloenjem zbog bolesti, a 4. I 1943. je umirovljen. 138 U s p o m e n u t o m spisu Toke razgovora, m e u ostalim stoji: Reorganizacija ministarstva oruanih snaga, r a s t u r a n j e s a d a n j e klike, postavljanje odgovarajuih s p o s o b n i h oficira, eventualno bez vlastitog generaltaba, odgovarajui p o s t u p a k sa oficirskim osobljem. P r e s u d a n n j e m a k i u t j e c a j kod cjelokupne nove organizacije. (Usp. bilj. 136). 139 U istom spisu se navodi: Skidanje E u g e n a Kvaternika. Reorganizacija i zavoenje discipline kod ustake milicije, pri e m u je n e o p h o d n a n j e m a k a suglasnost. (Usp. bilj. 136). 140 Jedina naizgled vidljivija p r o m j e n a bilo je postavljanje A. Nikia za ministra u n u t r a n j i h poslova, u m j e s t o A. Artukovia. O rekonstrukciji vlade usp. Narodne novine, 10. X 1942. 141 F. Buti, Ustaka Nezavisna Drava Hrvatska u vrijeme Prvog zasjedanja AVNOJ-a, n. dj.,

198-199.

Nijemci su ubrzo poduzeli daljnje konkretne korake. U studenom 1942. postavljen je posebni zapovjednik njemakih trupa u NDH, general Rudolf Lthers, u sklopu komande njemakih snaga za Jugoistok. 142 Bila je to jo jedna visoka vojna funkcija uz onu koju je obavljao njemaki opunomoeni general u NDH, Glaise. Istog mjeseca su Paveli i Glaise potpisali poseban sporazum o planiranim vojnim operacijama, prema kojem, njemakom opunomoenom generalu u NDH stoje na raspolaganju za izvrenje posebnih zadataka za umirenje podruja sjeverno od demarkacione linije, sve hrvatske jedinice i naoruani odredi, koji se nalaze na tom podruju. Dogovoreno je da vojno rukovodstvo NDH bude obavjetavano o namjeravanim operacijama. 143 Konkretnije se o poduzimanju operacija protiv NOP-a na podruju NDH, poinje govoriti na sastanku to g a j e 19. prosinca drao Hitler u Rastenburgu s Ribbentropom i Cianom, u prisustvu Keitela i Cavallera. Nijemci su pokazali poseban interes za poduzimanje operacija. S jedne strane, takva je potreba razmatrana u okviru zatite konkretnih interesa na podruju NDH (a. da se ne stvori novo gnijezdo otpora, b. odranje glavnih eljeznikih komunikacija, c. osiguranje rudnika boksita), a s druge, zbog sve vee bojazni od opasnosti iskrcavanja Saveznika na Balkan. Planirano je da se poetkom 1943. poduzme velika vojna ofenziva protiv snaga NOP-a, koja bi poglavito bila voena u talijanskoj okupacionoj zoni. Hitlerje tom prilikom zahtijevao da Nijemci rukovode zajednikim operacijama, izraavajui miljenje da e se one voditi i protiv jedinica NOP-a i protiv etnika. 144 Ne ulazei ovdje u prikaz svih dogaaja koji su slijedili oko pripreme zajednikih operacija, treba istai da je za razumijevanje situacije u NDH ponovo dolo u prvi plan pitanje etnika. Iako je na sastanku o daljnjim pripremama u Rimu, 3. sijenja 1943, izmeu komandanta Jugoistoka i talijanskih vojnih predstavnika, dogovoreno da se prilikom poduzete ofenzive razoruaju etnici (operacija Weiss III), ipak do toga tada nee doi. Takva akcija naime nije bila u interesu Talijanima, koji su angairanje etnika protiv NOP-a pretpostavljali njihovoj ulozi predstavnika protivnikog bloka, na emu su Nijemci insistirali. 145 Daljnji vaan momenat za NDH bile su mjere sigurnosti, kojima su Nijemci, Talijani i organi NDH uvodili izvanredno stanje na velikom dijelu NDH predvienom za operacije. Lthers je 6. sijenja 1943, u svojstvu komandanta njemakih snaga u NDH, putem javnih plakata izdao obavijest stanovnitvu da je podruje izmeu Save, Drine, demarkacione linije i pravca Biha - Sisak, postalo njemako operativno podruje. Svaki napad na sigurnost Nijemaca ili NDH kanjavat e se smru bez sudskog postupka. 1 4 6 Obrazloenje za voenje operacije Lthers je izdao nekoliko dana kasnije u specijalnoj zapovijedi podreenim jedinicama. U njemu se istie da opa ratna situacija zahtijeva smirivanje hrvatskog prostora, jer proirivanje sadanjeg arita nemira prema sjeveru moe dovesti do ugroavanja glavne eljeznike saobraajnice, do prekida snabdijevanja u tom pravcu i do sloma cjelokupnog poloaja Osovine na Jugoistoku. Upute iz te zapovijedi, ukazuju na upotrebu svih sredstava u cilju uspjeha poduzetih operacija. Prema njima, opravdana je svaka mjera koja je potrebna za osiguranje trupa i koja bude nuna za smirivanje, tako da na operacionom podruju otpadaju u sluaju nuL. Hory-M. Broszat, n. dj., 140. IHRPH, Fond NDH, kut. 469. 144 IHRPH, Fond NDH, kut. 524; F. Trgo, etvrta i peta neprijateljska ofanziva, zbornik: Neretva-Sutjeska 1943, n. dj., 15-17; J. Marjanovi, B o r b e na Neretvi i Sutjesci u svetlosti saveznikih planova za iskrcavanje na Balkan, na i. mj. 218. ,45 F. Trgo, etvrta i p e t a neprijateljska ofanziva, n. dj., 18 i d. 146 VII, Fond NDH, kut. 50-A, br. reg. 15/1. Trebalo je da taj proglas b u d e javno izloen u svim o p i n a m a na o p e r a t i v n o m podruju, s prijetnjom, da opine koje ga nisu izvjesile na d o b r o vidljivo mjesto, bit e do temelja popaljene. (Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/9, 411-412).
143 142

de, zbog ove potrebe, i prava suvereniteta hrvatske drave. Prema uputama, nitko ne smije biti pozvan na odgovornost zbog preotrog postupanja, nareuje se kazna vjeanja ili strijeljanja za svakoga tko sudjeluje u borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske drave. 147 Istodobno je Supersloda izdala nareenje da se hitno pripremi jedan ili vie privremenih koncentracionih logora za muke internirce - civile, koji e eventualno biti pokupljeni, odnosno zarobljeni ( . . . ) za vrijeme pretstojeih operacija. Trebalo je da ti logori obuhvate oko 15.000 ljudi. 148 Paveli je 18. sijenja 1943, objavio Zakonsku odredbu o iznimnom stanju, koje se uvodi u sluaju dravne nude ili u podruju, gdje se vre vojniki podhvati. U tom sluaju, na takvom podruju izvrna vlast prelazi na vojnikog zapovjednika podhvata ili na inae koga za to odreenog posebnog opunomoenika. 149 U operacijama, koje su zapoele 20. sijenja 1943. (tzv. etvrta ofenziva), NDH je sudjelovala sa snagama od oko 10.000 vojnika, u sklopu ukupnog broja od preko 90.000, te sa neznatnim zranim snagama. Poraz, koji su snage NOP-a u etvrtoj ofenzivi nanijele etnicima, bio je povod da Nijemci i Talijani ponu drugaije gledati na njihov problem. Prema Kascheovoj ocjeni, krajem oujka 1943, s pobjedom partizana nad etnicima nastala je nova situacija u kojoj nije cjelishodno da se poduzme razoruanje etnika D. Mihailovia na podruju Sandaka, Crne Gore i istone Hercegovine. Istodobno je i general Lohr izvijestio njemaku Vrhovnu komandu da su uspjesi koje su postigli u borbi protiv etnika posluili komunistima da ponovo ojaaju. Sve je to utjecalo da nova planirana operacija Schwarz koju su Nijemci zamisliti ve poetkom oujka, krene drugaijim tokom od predvienog. Naime, Nijemci su namjeravali da ovom operacijom, razoruaju etnike snage, ali je neuspjeh prethodne ofenzive u cilju unitenja Titovih snaga nametnuo drugi pravac nove operacije: novi napor za unitenje Glavne operativne grupe. Schwarz je dodue zapoeo razoruavanjem manjih grupa etnika, ali se razvio u veliku ofenzivu protiv NOP-a.160 U svakom sluaju, Talijani su i dalje davali znaajnu ulogu etnicima, angairajui ih na svom okupacionom podruju. Tako se, prema rijeima generala Robbottia, novog zapovjednika Superslode, koji je poetkom travnja 1943. izdao nareenje da se prestane naoruavati etnike, Talijani ipak ne slau s Nijemcima da se to pitanje rijei strijeljanjem i silom, jer se tako, prema Robbottiu, samo poveava broj neprijatelja i to u ratnom stanju. Iako su Talijani svjesni da su etnici u osnovi neprijatelji, oni ipak misle da njihovo pitanje treba postepeno rijeiti. 151 NDH je mogla biti posebno zainteresirana za razoruavanje etnika, koje su Nijemci planirali operacijom Schwarz. Radilo se zapravo o tome da je etniko pitanje, koje
Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/9, 543-544. Isto, 526. Inae su i Nijemci i Talijani predvidjeli da e daleko vei broj m u k a r a c a iznad 15 godina starosti biti interniran u k o n c e n t r a c i o n e logore, tako da se r a u n a l o s b r o j e m do 90.000. (Kao u bilj. 145, str. 21). I vlada NDH je izrazila zahtjev da p r e k o svojih civilnih povjerenika, koji e biti uza svaku n j e m a k u diviziju, sudjeluje u izdvajanju stanovnitva i njegovu interniranju u k o n c e n t r a c i o n e logore. (Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/9, 576-581). 149 Narodne novine, 18. I 1943. 150 F. Trgo, etvrta i p e t a neprijateljska ofanziva, n. dj., 19-20, 47, 53-54. 151 VII, Fond NDH, kut. 81, br. reg. 33 /9, izvj. povjerenika NDH kod S u p e r s l o d e o razgovoru s Robottiem, 8. IV 1943). Ovdje je zanimljivo ukazati i na jedan podatak, koji govori da su Talijani pruali zatitu etnicima Drae Mihailovia ne s a m o iz vojnih razloga, nego da se radilo o iroj i dalekosenijoj politici. Tako su, p r e m a izjavi generala Castellana u Britanskoj a m b a s a d i u Madridu, u kolovozu 1943, gdje je u ime Badoglia p r e g o v a r a o o kapitulaciji Italije, Talijani bili s p r e m n i na s a r a d n j u sa Mihailoviem na Balkanu zato da bi odbacili nezavisnost Hrvatske i da bi postigli s p o r a z u m sa Jugoslavijom u pogledu Dalmacije. (J. Marjanovi, B o r b e na Neretvi i Sutjesci, n. dj., 220.
148 147

je bilo prisutno u odnosima NDH i Talijana, ovaj puta postavljeno na dnevni red u neposrednijim odnosima Talijana i Nijemaca. Prema tome, ako bi ienje podruja NDH, koje je planirano spomenutim operacijama, trebalo obuhvatiti i etnike, onda je to za ustako vodstvo svakako moglo biti prihvatljivo. Poetkom oujka 1943, dakle u vrijeme kada je nastala ideja o Schwarzu kao operaciji protiv etnika, Glaise je u svom izvjetaju Lhru isticao: Poklon od nesumnjive vrijednosti predstavlja odluka da etniko pitanje treba sada mi da likvidiramo. Bez sumnje da se problem sastoji u slijedeem: ako elimo da ovdje zaista vodimo hrvatsku politiku, onda moramo koliko god je mogue da joj skinemo s vrata talijansku hipoteku. Ako to ne uinimo, onda e svako drugo olakanje koje donesemo Hrvatima, npr. ono o pitanju talijanskih etnika, predstavljati nekorisno ispucani barut. ( . . . ) U svakom sluaju i kad ve budemo gotovi sa etnicima, ja smatram da e vrijeme za povlaenje trupa iz zemlje, koje bi bilo vrijedno spomena, biti jo prilino daleko. 162 Na toj liniji je u vrhovima NDH i mogla biti sve prisutnija struja pronjemake orijentacije, koja je eljela rado vidjeti Nijemce umjesto Talijana i na podruju juno od demarkacione linije. Talijani su se pribojavali takve mogunosti smatrajui je osjetnom opasnou, te su izraavali svoje nezadovoljstvo s pobornicima spomenutog pronjemakog kursa. I smjenjivanje M. Lorkovia s mjesta ministra vanjskih poslova NDH, moe se u prvom redu ocjenjivati kao rezultat pritiska Talijana na Pavelia u cilju daljnjeg onemoguavanja takve orijentacije. Za potpunije razumijevanje politike Talijana prema NDH, karakteristina je Roattina analiza s mogunosti, tj. opasnosti, da njemake trupe u toku etvrte ofenzive okupiraju podruje i juno od demarkacione linije, gdje su inae vodili operacije: X - t o se tie dranja stalnih posada njemakih trupa u drugim zonama s ove strane demarkacione linije, moe se predvidjeti da bi se po okupiranju istih od strane njemakih trupa (operacija Weiss): - zaboravilo da su italijanske trupe napustile te oblasti na traenje hrvatske vlade i na pompoznu izjavu da su njene trupe u stanju da uspjeno zamijene nae; - zaboravilo da su hrvatske trupe, uprkos gornjoj izjavi, sramno izgubile ove oblasti; - utvrdilo samo da su njemake trupe ponovo okupirale zone koje su italijanske trupe bile napustile (ili, bar, koje su bile prinuene da napuste); - nalo da je logino i pravedno da njemake trupe ostanu na mjestu. XI - Kada se sabere ovo to je izloeno, moe se naslutiti jedan manevar koji tei za posjedanjem od strane Nijemaca oblasti Biha, Drvar, Glamo i Livno, a naroito Hercegovine, sa predvienim izbijanjem na Jadran. Hrvatska vlada, ili bar struja na elu sa ministrom inostranih poslova Lorkoviem i njegovim pristalicom Periem (struja koja u pogledu germanofilstva zamjenjuje struju marala Kvaternika), nesumnjivo se slae. ( . . . ) Zamislimo sa kakvom bi radou gore spomenuta gospoda (ije su ene Njemice, i koja oigledno idu za tim da istisnu Poglavnika, koga su doveli Italijani) ovdje postavila Nijemce. 163
VII, NAV-N-T-501 264 /549-555, izvj. od 2. III 1943. Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a IV/9, 576-581, izv. od 22.1 1943. U j e d n o m spisu ustake, provenijencije, d a t i r a n o m 1. IV 1943, govori se o razgovoru nepoznate o s o b e s talijanskim poslanikom u Zagrebu Casertanom. Tom prilikom, Casertano je izjavio, kako mu je Mussolini naredio da poradi na u k l a n j a n j u Lorkovia. Da je u t o m e bilo istine, svjedoi izvjetaj Glaisea, 24. IV 1943: Kao posljedica viemjesenog pritiska poslanika Casertana, j u e r je o b o r e n ministar vanjskih poslova dr Lorkovi, a na njegovo m j e s t o je postavljen poslanik B u d a k (Berlin). U hrvatskim krugovima na iroko se k o m e n t i r a da se sa n j e m a k e s t r a n e nije moglo nai dovoljno snage da se Lorkovi zadri, pa je ovaj p a o prije svega zbog svog izrazito germanofilskog dranja. Lorkovi e u b u d u e biti anga153

261

U operaciji Schwarz, poznatoj kao Peta ofenziva, NDH je sudjelovala s priblino istim snagama kao i u prethodnoj ofenzivi. 164 Ponovni neuspjeh da se uniti Glavna operativna grupa NOVJ, bio je teak udarac za Nijemce a posebno je pogodio talijanske okupacione snage. One su bile toliko iscrpljene, da su ve do kraja svibnja primorane da napuste Hercegovinu, preputajui je Nijemcima. Nova situacija je utjecala i na daljnji status etnika u tom podruju. Talijani su poetkom lipnja 1943. izdali naredbu o rasputanju svih odreda MVAC, obeavajui da e etnike tititi i hraniti u svojim vojarnama, a da e isto tako biti zatiene i pravoslavne obitelji. 165 Zatim se ponovo pokualo rjeavati daljnje organiziranje etnika u okviru neposrednijih odnosa Talijana i NDH, da se umjesto ukinutih jedinica MVAC organiziraju tzv. dobrovoljake bojne, a u koje bi se - za to je NDH bila osobito zainteresirana - mobilizirali i Hrvati. 156 Sve je to, meutim, ostalo uglavnom tek na pokuajima, jer je daljnji razvoj situacije donio ubrzane i duboke promjene u dotadanjem statusu i ulozi talijanske okupacione sile na jugoslavenskom podruju, na to je dakako prvenstveno utjecao pad faizma u Italiji. Na podruju NDH od tada e angairanje etnika prijei u njemake ruke. Ne moe se predviati konani ishod te njemake politike koja je diktirana prilikama a moda i oportunitetom - pisao je talijanski konzul u Sarajevu u svom izvjetaju krajem srpnja 1943 - ali je jedno sigurno, tj. da je inicijativa u tom pravcu koja je bila u naim rukama sada potpuno prela u njemake ruke. 167 S druge strane, utjecaj njemakih vojnih faktora dolazio je do sve veeg izraaja u svim osnovnim pravcima politike NDH. Takav utjecaj posebno dolazi do izraaja od proljea 1943, zbog spoznaje Nijemaca da su im pozicije na podruju NDH snanim rastom NOP-a najozbiljnije ugroene, a da ustaka drava sve manje moe jamiti zatitu njihovih interesa. Ve je krajem oujka 1943. njemaki komandant za Jugoistok, u svojoj analizi politike situacije u NDH, uoio nekoliko bitnih znaajki. On polazi od konstatacije da ustako vodstvo uope nije sposobno da vlada situacijom, te d a j e izgubilo svaki utjecaj ne samo u srpskom i muslimanskom stanovnitvu, nego jednako i u hrvatskom. Izlaz iz nastale situacije u politikom pogledu on nalazi u uklanjanju Pavelia na neki sporedan poloaj bez kompetencija, te u formiranju nove vlade NDH od pristaa HSS-a i profesionalaca. Nadalje, on predlae i opozivanje njemakog poslanika S. Kaschea, koji je zduno podravao Pavelievu politiku, te bi svakako inio zapreku u provoenju predloenih reformi. 158 Ista gledita zastupao je i njemaki zapovjednik u NDH Liithers, koja je iznio u srpnju 1943. god. Prema njemu, Paveli i klika oko njega nije u stanju da zadobije povjerenje naroda i da prui doprinos smirivanju Evrope po Fiihrerovim naelima. On posebno ukazuje da je NDH vojniki potpuno nemona prema NOP-u, te istie da su komunisti u odnosu na domobrane doveli do potpunog pada borbenog
iran kao dravni ministar za specijalnu n a m j e n u , a koristit e se m e u ostalim, za 'koordinaciju' sa n j e m a k i m o r u a n i m s n a g a m a i b u d u o m SS-policijom, kao i sa civilnim k o m e s a r o m kod generala Lthersa, dakle u osnovi e imati vojne zadatke. (VII, NAV-N-T-501 264/543-544). I Peri je, kao Lorkoviev suradnik, tada m o r a o napustiti m j e s t o poslanika u Rimu. (AH, Fond S a b o r a NDH, Pred. spisi 642, dopis V. Zidovca od 3. VII 1943). 154 U operaciji su n j e m a k e snage brojale u k u p n o o k o 67.000, talijanske oko 43.000, b u g a r s k e o k o 2.000, NDH oko 11.000 i etnici sa oko 4.000. U k u p n o su dakle te snage bile angairane sa oko 127.000 vojnika. (F. Trgo, etvrta i p e t a neprijateljska ofanziva, n. dj., 56-57). 155 IHRPH, Fond NDH, kut. 183. 156 U p o e t k u se predvialo osnivanje triju dobrovoljakih bojni: za p o d r u j e Like, Dinare i Hercegovine. D. Sini, koji je s Talijanima p r e g o v a r a o o k o angairanja Hrvata u te formacije, upuuje 13. VIII 1943, okrunicu u p a n i m a s tih podruja, u Kninu, Dubrovniku, Senju i Ogulinu, da nastoje upisati to vie H r v a t a (IHRPH, Fond NDH, kut. 185).
157 168

Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/15, 452-453, izvj. 25. VII 1943. VII, MF M n c h e n 4, sn 86-92, izvj. Lohra od 27. III 1943.

duha hrvatske vojske, koja sada ini i^i arsenal oruja komunista. Sve to, prema Lthersu, mora voditi ka jo daljem optereenju i omalovaavanju ugleda njemake vojske u Hrvatskoj i Njemake u svijetu. 169 Polazei dakle od spoznaje, steene dotadanjim iskustvom, d a j e NDH nesposobna da izvrava namijenjenu joj zadau, jer se ustaki reim potpuno kompromitirao, njemaki vojni faktori su gledali izlaz s jedne strane u potrebi odbacivanja ustakog vodstva, a s druge, u uspostavi njemakog vojnog reima. U pogledu stvaranja novog politikog oslonca, vojni faktori su predlagali angairanje onih prvaka HSS-a koji su bili voljni da zamijene ustaku vladajuu garnituru, ali ipak zahtijevajui da glavnina izvrnih kompetencija ostane u rukama njemake vojske. Premda je takva koncepcija s vojnog stanovita Nijemaca davala privid odreenog realizma u postojeoj situaciji, ona je ipak bila ishitreni plan, koji nije raunao na dalekosenost niza posljedica koje bi on neminovno uzrokovao. U svakom sluaju ta je inicijativa bila odbaena i Hitlerje u oujku 1943. izdao posebne upute radi saniranja situacije u NDH. Osnovna tendencija tih instrukcija bila je da se jo vie proire ovlatenja Nijemaca, na taj nain to e, pored vojske, znatnu ulogu preuzeti i SS jedinice. Hitler se dakle, djelimino suglasio s prethodnom inicijativom vojnih faktora, jer se pojaavao pritisak njemake sile, ali je i dalje raunao na Pavelia i njegov reim. Tako se od proljea 1943. poinju realizirati Hitlerove upute, da u pacifikaciji tzv. osloboenih podruja, to su ponovno osvajana u borbama s NOP-om, uz njemake trupe i snage NDH, nastupaju i jedinice SS-a kao posebne policijske organizacije. Ba one postaju vrlo utjecajan faktor, a specijalni Himmlerov opunomoenik general Kammerhofer dobiva neogranieno ovlatenje kao zapovjednik tih policijskih snaga. One su bile uglavnom regrutirane od izabranog osoblja iz raspoloivih vojnih i policijskih snaga NDH i pripadnika njemake nacionalne manjine. Poto je, po ocjeni Nijemaca, bilo neophodno djelovanje ove organizacije na itavom teritoriju NDH, kao prvo operativno podruje bio je odreen prostor juno od Save. 160 Munu situaciju u kojoj su se nali ustae nakon predaje izvrne vlasti zapovjedniku njemakih snaga i nakon uspostave spomenutih jedinica, ilustrira konstatacija iz Kascheova izvjetaja poetkom lipnja 1943, d a j e za vladu NDH nastupilo prilino neugodno stanje, jer ona jo moe samo prieljkivati i tuiti se, ali vie ne moe odluivati. 16 ' Valja konstatirati d a j e u NDH jo od njenog nastanka, postojala veoma iroka mrea razliitih njemakih obavjetajnih slubi, koje se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: politika i vojna obavjetajna sluba. Gestapo (Geheime Staats-Polizei), tajna dravna policija, bila je nadlena za protivnike nacizma marksiste, komuniste, reakcionare, liberale, a trebalo je i da se pobrine za konano rjeenje idovskog pitanja, te je istodobno kontrolirala i itav ustaki aparat vlasti. SD (Sicherheitsdienst), sluba sigurnosti, tj. obavjetajna sluba nacistike stranke, imala je zadau nadzora na podruju privrede, te uope javnog drutvenog ivota. Aparat SD radio je u NDH samostalno, a u prvom redu je dostavljao informacije o talijanskoj politici na tom podruju. Abwehr, glavna njemaka vojna obavjetajna sluba, imala je na podruju NDH svoj zaseban aparat. Gledajui u cjelini, bez obzira na sukobljavanje pojedinih interesa meu njima, sve ove slube znaajno su utjecale na politiku NDH. One su imale potpunu samostalnost
159 160

VII, NAV-N-T-314, F-559/349-60, izv. Liithersa za period 1-31. VII 1943. F. Jeli-Buti, Ustaka Nezavisna Drava Hrvatska u prvoj polovici 1943. godine, n. dj., L. Hory- M. Broszat, n. dj., 149.

448-449.
161

djelatnosti u odnosu na ustaki aparat, pokazujui i time koliko je NDH kao odreena politiko-upravna struktura o njima ovisila. 162 Sprovodei takvu politiku, Nijemci su poeli i neto vidljivije uzimati u obzir ve izraene autonomake tendencije jedne skupine muslimanskih graanskih politiara. 163 Te su tendencije poele jae dolaziti do izraaja jo od sredine 1942, a temeljile su se na stajalitu tih krugova da ustaki reim svojom politikom ne jami sigurnost muslimanskom stanovnitvu. Dakako, iza takve politike propagande krili su se posebni interesi i ambicije muslimanskih graanskih politiara, koji su teili da uvrste svoje pozicije u Bosni i Hercegovini vrim definiranjem njenog dravno-pravnog statusa. Takvo rjeenje se trailo uz pomo Nijemaca ili Talijana, pa je istodobno znailo i konkretnu akciju protiv NDH. Usporedo s tom akcijom za izdvajanjem Bosne i Hercegovine iz NDH, voena je i akcija za stvaranjem vlastitih oruanih formacija. Bila je to, dakle, tendencija da se, donekle slino etnicima, vlastitom oruanom silom zadobije jai utjecaj u daljnjem razvoju dogaaja radi ostvarenja zamiljenih ciljeva. U memorandumu, koji su poetkom studenog 1942, muslimanski politiari uputili Hitleru, nakon osude ustake politike i ukazivanja na specifinost politikog poloaja Muslimana u Bosni i Hercegovini, iznosi se niz konkretnih prijedloga. Meu njima su svakako najvaniji bili da se pod okriljem Nijemaca pristupi osnivanju bosanske muslimanske legije (Bosanska straa) i da se u okviru NDH stvori posebna jedinica upa Bosna, ijega bi poglavara imenovao Hitler. Prema teritorijalnom opsegu i granicama te jedinice, bilo je vidljivo da se teilo postii apsolutnu muslimansku veinu stanovnitva. Taj memorandum nije izazvao neku vidljiviju panju Nijemaca, ali im je ubrzo postala interesantna ideja o mobilizaciji i naoruavanju Muslimana, poklopivi se s Himmlerovim naporima za stvaranjem jedinica SS-a na podruju NDH. U veljai 1943. Himmler je dobio Hitlerovu suglasnost da pristupi formiranju SS divizije, u kojoj bi bili regrutirani bosanski Muslimani s glavninom njemakog komandnog kadra. Paveli se u naelu slagao s tom idejom, ali je traio da novoosnovana divizija ne bude isto muslimanska, nego da nju popunjavaju i Hrvati, kako bi ta formacija dobila ustaki peat; ak je obeavao Nijemcima da bi za nju mogao regrutirati do 20.000 ustaa. Paveli se, meutim, morao pokoriti provoenju Himmlerove zamisli. Zanimljivo je dodati da su Nijemci doveli u NDH sebi naklonjenog jeruzalemskog velikog muftiju Muhameda Emina el-huseinija da im pomogne u agitaciji oko regrutiranja Musli162 O djelatnosti n j e m a k i h obavjetajnih slubi u NDH usp. opirnije u: H. Sundhaussen, Obavetajna sluba i policijski a p a r a t Hajnriha Himlera u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1941-1945, VIG 2/1973, 89-131; M. Kreso, N j e m a k a o k u p a c i o n a uprava u Zagrebu, zbornik: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, n. dj., 253-268; S. Preda, n. dj. 163 R. Hurem, P o k u a j nekih graanskih muslimanskih politiara da B o s n u i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, n. dj., 201-215. U toj skupini isticalo se vie uglednih Muslimana: Uzeir Hadihasanovi, M u h a m e d Panda, Mustafa Softi iz Sarajeva; Suljaga Salihagi iz B a n j e Luke; O m e r Dabi, Ahmet Karabeg, I b r a h i m Feji, efkija Bali iz Mostara. Stanovitu akciju povela je i g r u p a muslimanskih graanskih politiara u Hercegovini i dijelu Bosne, juno od d e m a r k a c i o n e linije. Jedna delegacija Muslimana iz Mostara uspjela je da p r e k o talijanskih vojnih vlasti u listopadu 1942. kontaktira u Rimu s predstavnicima talijanske vlade. Tom prilikom Talijani su izrazili spremnost da naoruaju Muslimane u p o s e b n i m f o r m a c i j a m a dobrovoljake milicije, ali su odbili mogunost razoruanja etnika, k a k o je to predlagala delegacija. Bilo je to sasvim u skladu sa talijanskom politikom pacifikacije na p o d r u j u do d e m a r k a c i o n e linije, gdje je Talijanima u interesu ravnotee odgovaralo da osim etnika u antikomunistiku miliciju v r b u j u i Muslimane. Inae, prilikom akcije graanskih politiara u Hercegovini, u kojoj je, kao i u Bosni, dolo do izraaja nezadovoljstvo s politikom ustakog reima, nije bilo p o s e b n o g ispoljavanja tendencije za a u t o n o m i j u BiH. (Isto, 215 i d.).

mana u SS jedinice. 164 Iako je odziv bio osjetno ispod oekivanja, Nijemci su pokazali osobitu zainteresiranost da svoju mreu SS jedinica dopune takvom jednom od domaeg muslimanskog ljudstva. Njihovi napori rezultirali su do ljeta 1943. regrutiranjem oko polovice predvienog sastava od 20-25.000 vojnika, a i to se regrutiranje poglavito temeljilo na vrbovanju i prisili te izdvajanju Muslimana iz domobranskih i ustakih jedinica. To je izdvajanje jo vie utjecalo da se povea dezertiranje iz spomenutih jedinica, to je nesumnjiv dokaz da je formiranje muslimanske SS divizije izazivalo strah i odbojnost. 166 Divizija je osnovana u svibnju 1943. pod nazivom 13. SS dobrovoljaka bosansko-hercegovaka brdska divizija (Hrvatska), a postala je poznatija pod imenom SS divizija Handar, to g a j e dobila godinu dana kasnije. 166 Moglo bi se zakljuiti da je stvaranje ove divizije bilo na neki nain djelimina realizacija autonomistikih tendencija muslimanskih politiara, utvrena spomenutim memorandumom. Meutim, ubrzo se pokazalo da muslimanska SS divizija ne moe sluiti kao instrument daljnje akcije muslimanskih politiara, nego da su je Nijemci osnovali zbog svojih vojnikih interesa. To, uostalom, potvruje i injenica da Nijemci ni kasnije nisu pokazivali interes za prijedloge spomenute grupe muslimanskih politiara o izdvajanju Bosne i Hercegovine iz okvira NDH. 167 Dakako, ni NDH nije mogla biti zadovoljna s formiranjem muslimanske vojne formacije u slubi Nijemaca, ne samo to ona nije bila pod neposrednom kompetencijom ustaa, nego vie to je, s obzirom na svoj sastav, ta formacija predstavljala opasan presedan. 1 6 8 Nosioci autonomistikih tendencija uskoro su spoznali da u muslimanskoj SS diviziji ne mogu nai instrument svoje politike. Otuda i tenja za manjim lokalnim formacijama naoruanih Muslimana, koje su se od sredine 1943. poele u veem broju pojavljivati na podruju Bosne i Hercegovine, a bile su neposredno vezane uz svoje podruje i s domaim komandnim kadrom. Tako je u Cazinskoj krajini u ljeto 1943. osnovana Muslimanska milicija, kojoj je organizator i voa bio Huka Miljkovi (Huskina milicija), U isto vrijeme se na podruju istone Bosne pod imenom Zelenog kadra okupljaju pojedinci Muslimani, koji su dezertirali iz domobranskih jedinica ili su prije bili organizirani u tzv. muslimanskoj miliciji, to se trebala da bori pod okriljem ustaa protiv etnika i partizana. U organiziranju tih jedinica isticao se Muhamed Panda, koji je teio da u programskom pogledu ove formacije na podruju Bosne i Hercegovine stavi
Isto, 208 i .; S. Odi, H u k a Miljkovi i Cazinska krajina, Vjesnik, 28. V 1968. Tako npr. Zapovjednitvo II d o m o b r a n s k o g k o r p u s a trai od Zapovjednitva n j e m a k i h t r u p a u NDH, u dopisu 17. VIII 1943, da se obustavi slanje Muslimana u SS jedinice, jer oni zbog toga dezertiraju iz d o m o b r a n s k i h formacija. (VII, NAV-N-T-314, 558/1195-6). O toj pojavi izvjetava u isto vrijeme i Lthers, te trai odgovor na pitanje moe li se regrutiranje u SS jedinice obavljati s a m o na d o b r o v o l j n o j osnovi. (VII, NAV-N-T-314, 558/1182, dopis od 20. VIII 1943).
166 166 U sastavu m u s l i m a n s k e SS divizije bilo je o k o 60/o Muslimana iz BiH, a ostalo su bili Nijemci (glavnina Volksdeutschen), te vrlo mali broj Albanaca. Divizija je najprije o b u a v a n a u Njemakoj, a zatim u junoj Francuskoj. Ondje je u Villefranche de Rouerque-u u r u j n u 1943. dolo do p o b u n e u tabu XIII pionirskog bataljona te divizije, kojoj je na elu bio porunik Ferid Dani. Cilj je bio da se likvidira njemaki k o m a n d n i k a d a r i pristupi f r a n c u s k o m p o k r e t u otpora. Nijemci su krvavo uguili p o b u n u masovnim strijeljanjem p r i p a d n i k a s p o m e n u t o g bataljona. (Podatke o toj diviziji usp. R. Hurem, Pokuaj nekih graanskih m u s l i m a n s k i h politiara, n. dj., 212-213, a o s p o m e n u t o j p o b u n i V. Malekovi, U traganju za povijesnom istinom o p o b u n i Hrvata i Muslimana u Villefrancheu, Vjesnik u srijedu, 21. VIII - 16. X 1968). 167 L. Hory-M. Broszat, n. dj., 157, d o n o s e p o d a t a k da su muslimanski politiari uputili i u ljeto 1943. m e m o r a n d u m Hitleru i H i m m l e r u u kojem su iznijeli prijedlog o stvaranju a u t o n o m i j e Bosne i Hercegovine pod n j e m a k i m p r o t e k t o r a t o m . Nijemci ni ovaj put nisu pokazali interes za tu ideju. 168 Da bi udovoljili Paveliu, Nijemci su regrutirali u m u s l i m a n s k u SS diviziju i m a n j u grupu Hrvata. (Isto, 158). 164

u slubu autonomistikih tendencija. Tako se Panda u ime tzv. muslimanskog oslobodilakog pokreta obraao Muslimanima Bosne i Hercegovine zagovarajui potrebu njihova naoruavanja u cilju zatite svojih porodica i svojih domova, izraavajui ujedno tolerantnost prema Srbima i Hrvatima. 169 Nosioci autonomistikih tendencija nisu, meutim, uspjeli stei neki jai utjecaj u lokalnim formacijama naoruanih Muslimana, koji bi vodio k odreenom politikom jedinstvu. Bili su premalo politiki utjecajni da bi u situaciji, kada NOP na podruju Bosne i Hercegovine raste irei svoju politiku osnovicu, da bi mogli dati jai vlastiti biljeg akcijama tih formacija. Naprotiv, u redovima oruanih grupa dolazit e do sve veeg osipanja i pristupanja NOP-u kao irokom i sve jaem pokretu. U tako kritinoj situaciji u kojoj se nala NDH, a za to su najbolja potvrda bili pojaani napori njenih zatitnika, u prvom redu Nijemaca, ustako je vodstvo pokualo da organizacionim promjenama znatnije mobilizira ustaku organizaciju i uvrsti njenu politiku mo. Bez sumnje su takvi poticaji nastajali i iz nezadovoljstva s dotadanjom politikom ulogom pokreta, kojemu se iz razliitih pobuda od ranije upuivala kritika iz njegovih vlastitih redova. Neki su kritiari pak poricali bilo kakvu uspjenu ulogu ustakog pokreta dok se ne uine dublji zahvati u njegovoj reorganizaciji. Meutim, iako je s te strane upozoravano na dotadanju negativnu politiku djelatnost ustaa, koja je pokret potpuno kompromitirala u oima naroda, treba ipak istai da su sve te kritike iskljuivo polazile ponovo s ustakih pozicija, tj. traile put za spasavanje NDH. Nosioci tih kritika, za razliku od ostalih tendencija unutar ustakog pokreta, bili su svjesniji izvanredno kritine situacije u koju se zapalo. Ustako vodstvo i Paveli odgovorili su na te kritike poduzimanjem stanovite reorganizacije u rukovodeim funkcijama i smjenjivanjem niza rukovodilaca, to je u stvari bio samo jo jedan formalni in. 170 Valja spomenuti d a j e dolazak Boidara Kavrana na mjesto zapovjednika ustaa doveo do poduzimanja nekih konkretnih mjera. 171 Vrlo slina nekim iz prethodnih godina, i ova je reorganizacija oigledno pokazivala u kakvoj su se dubokoj krizi nale ustae. Od ionako vrlo uske politike osnovice na kojoj je 1941. poeo graditi svoju akciju, ustaki pokret se u to vrijeme doista sveo na malobrojni kadar. Dok je, s j e d n e strane, ustako vodstvo bilo primorano da znatno smanji organizacionu mreu pokreta, zbog velikih gubitaka teritorija, koji su oslobodile ili drale pod svojom kontrolom snage NOP-a, - broj ustakih stoera smanjen je od dotadanjih 24 na 15 -, 1 7 2 dotle je, s druge strane, ono bilo i potpuno nemono da proiruje redove pokreta novim pripadnicima. Zbog potpunog opadanja politikog utjecaja, postalo je nemogue regrutirati nove lanove u Ustaku vojnicu, koja je, kao naoruani dio pokreta, bila njegova stvarna os. 173
169 Usp. o t o m e R. Hurem, Koncepcije nekih m u s l i m a n s k i h g r a a n s k i h politiara o poloaju Bosne i Hercegovine u v r e m e n u od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi, Sarajevo, 1968, br. 4, 538 i d. 170 U svibnju 1943. je Paveli razrijeio dunosti sve f u n k c i o n e r e GUS-a, a u s r p n j u su uslijedila ponovna imenovanja. (AH, Fond S a b o r a NDH, spis pod naslovom: Glavni ustaki stan, v r h o v n a ustanova UP na k o n c u 1943, neregis.). 171 Nova Hrvatska, 11. V 1943. 172 IHRPH, Fond NDH, kut. 309. 173 U okrunici GUS-a, 12. VII 1943, konstatira se kako se pokazalo da dosadanji nain koji se primjenjivao kod novaenja, nije d o n i o iz vie razloga onih posljedaka, koje iziskuju d a n a n j a vremena, i p o t r e b e p r o b i t a k a Ustakog pokreta. Zbog toga se n a r e u j e novi nain regrutiranja, p r e m a kojemu, ustaki logori t r e b a da saine popise i m e n a mladia Hrvata i Muslimana, r o e n i h 1925, koji su regrutirani, te onih starijih koji do tada nisu bili regrutirani. Od njih je t r e b a l o popunjavati PTS i Ustaku vojnicu. (IHRPH, Fond NDH, kut. 306). Meutim, u d r u g o j svojoj okrunici, 7. XII 1943, GUS je p r i n u e n da konstatira: Obenito je poznato da veliki b r o j o s o b a koje su spos o b n e i obvezane za vojnu slubu, izbjegavaju ovu na sve m o g u e naine. (Isto).

Savezniko iskrcavanje na Siciliju jako je uznemirilo ustake vrhove. Glaise izvjetava sredinom srpnja d a j e to iskrcavanje stvorilo panino raspoloenje, pa se pojavilo miljenje da treba rekonstruirati vladu i odstupiti od ustakog kursa. Svakako je uz to bila jo karakteristinija konstatacija koju u to vrijeme daje njemaka tajna policija, da je itavo podruje NDH osim veih gradova i vanijih komunikacija, infiltrirano partizanima. Prema njemakoj ocjeni, NDH uope nije u stanju da kontrolira dogaaje na svom podruju, a samo Nijemci nastoje postii stanovite rezultate. 174 Ustaka je propaganda na svoj nain tumaila dogaaje na Sredozemlju, kako bi preokrenula raspoloenje javnosti. Prema pisanju Spremnosti invazione djelatnosti, koje se poduzimaju na Siciliji, ne mogu imati operativnog utjecaja na glavno istono bojite. Saveznikom iskrcavanju teilo se dati epizodni karakter s tvrdnjom da ono ne moe dovesti do veih rezultata u razvoju rata, na to utjee i pomanjkanje materijalnih sredstava Saveznika za sprovoenje invazionih akcija. 175 Ustaka propaganda iskljuivo je povezivala budunost NDH sa sudbinom nepobjedivog Treeg Reicha. U povodu dogaaja u Sredozemlju, Paveli je odrao govor ustakim funkcionerima u Radnikoj komori u Zagrebu, 16. kolovoza, u kojem je, kao osnovni uvjet odranja ustakog reima, isticao zahtjev za apsolutnom privrenou Njemakoj. Onaj koji nije za Njemaku taj nije ni za Hrvatsku, jer bez pobjede njemakog i naeg oruja nema ni obstojnosti Hrvatske. 176 U sklopu propagande protiv Saveznika, ustako je vodstvo nastojalo da se koristi i zbivanjima oko jugoslavenske izbjeglike vlade, pokuavajui da svojim tumaenjem uvjeri javnost kako je potrebno ostati privren Njemakoj. To je dolo posebno do izraaja u kolovozu 1943. god. povodom odstupanja Trifunovieve vlade u Londonu i stvaranja nove na elu s Boidarom Puriem. Tendenciji te vlade da stvara jai oslonac, u etnikom pokretu D. Mihailovia, suprotstavljena je ustaka teza o neophodnosti postojanja NDH, kao jedinog rjeenja za budunost hrvatskog naroda. Istodobno, to je bila prilika i da se ukae na neodrivost politike predstavnika HSS-a u emigrantskoj vladi. Purieva vlada-isticao je M. Lorkovi-ista je srbska vlada, a Hrvati emigranti u Londonu ostadoe aka ljudi bez oslona i bez cilja. Ustaka je propaganda nastojala svoju otricu uperiti u prvom redu protiv ideje o ponovnom stvaranju Jugoslavije, bez obzira tko su bili njeni nosioci i koliko se razlikovali u svojim drutvenim i politikim ciljevima, pa je pokuavala poistovetiti politiku jugoslavenske vlade i NOP-a u pogledu stvaranja Jugoslavije. etnika i partizanska 'Jugoslavija' u jednakoj su mjeri velikosrbske i stoga jednako mrze i napadaju sve to je hrvatsko, pa makar to i ne bilo ustako. Oni ne trae samo unitenje ustake Hrvatske, unitenje Nezavisne Drave Hrvatske, ve su se i jedni i drugi okomili na one krugove iz redova starijih hrvatskih politikih pokreta, koji su do sada stajali po strani kod izgradnje hrvatske drave. Tako ve danas bjelodano jedni i drugi pokazuju, da im se ne radi o unitenju ovog ili onog politikog sustava u Hrvatskoj, ve o unitenju svakog hrvatskog politikog sustava i nametanju srbske diktature nad Hrvatskom, zvala se ova etnika ili 'proleterska'.^11 Bilo je to ba u vrijeme kad su Nijemci poeli pridavati posebnu panju strategijskom znaenju Balkana, bojei se da se preko njega ne nastavi saveznika invazija. Posebno su se skoncentrirali na mogunost obrane jadranske obale, to vie to su spoznali
L Hory-M. Broszat, n. dj., 151. Spremnost, 25. VII i 1. VIII 1943. 176 Ustaa. 22. VIII 1943. 177 Broura: N e p o t r e b n i ponovni sprovod Jugoslavije u L o n d o n u - Velikosrbska emigracija skinula k o n a n o jugoslavensku krinku. Razoarani hrvatski emigranti izbaeni iz emigrantske vlade, Zagreb, kolovoza 1943, 15, napisi M. Kovaia i M. Lorkovia.
175 174

da e Italija uskoro ispasti iz osovinskog bloka. Hitlerje u svojoj poznatoj direktivi, 26. srpnja, posebno ukazivao na dva momenta. S jedne strane, prvenstveni zadatak njemakih snaga na Jugoistoku jest unitenje snaga NOP-a na podruju Srbije i NDH, a s druge, spremnost da se prema odgovarajuem razvoju situacije ue po mogunosti s jakim njemakim snagama na podruje talijanske obrane obale. 178 Iz toga je proizlazio i osnovni zadatak za zapovjednika njemakih snaga u NDH - obrana obale i osiguranja glavnih eljeznikih saobraajnica. 179 U okviru reorganizacije njemakih komandi u Jugoslaviji i Grkoj, poetkom kolovoza 1943, prebaen je s istonog bojita u Srbiju tab Druge njemake oklopne armije s komandantom generalom Lotharom Rendulicem. U operativno podruje njegove armije ula je i NDH. 180 Prema tome, kapitulacija Italije, 8. rujna 1943, koja je uslijedila nakon svrgavanja Mussolinija i uspostave vlade marala Badoglia, nije iznenadila ni Nijemce, ni NDH. Dapae, zbog sve zamrenijih odnosa s talijanskom okupacionom upravom, ustaki vrhovi su doekali kapitulaciju sa stanovitim olakanjem, iako se NDH tim momentom zapravo nala u jo teoj situaciji. Kapitulacija Italije otvorila je i neke osnovne probleme u daljnjim politikim planovima NDH. Povlaenje talijanske vojne sile s jugoslavenskog ratita, omoguilo je vladi NDH da proiri svoj teritorij na Jadran. U ustakim vrhovima oivjelo je uvjerenje da vie nema zapreke pripojenju svih onih hrvatskih krajeva, koji su se nalazili u sklopu Italije: Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre. Ustaka propaganda dobila je novu mogunost za svraanje panje ire javnosti s krize ustakog reima i cjelokupnog okupacionog sistema na podruju NDH. No, kapitulacija Italije osjetno je poremetila ionako nestabilan vojno-politiki poloaj. Bez obzira na stvarnu snagu Talijana uoi kapitulacije u zaposjednutim podrujima, nagli prestanak njihove vojnike i politike vlasti ipak je stvorio velike tekoe, kako Nijemcima tako i postojeim vojnim snagama NDH. Prema ocjenama vojnih vrhova NDH, a na osnovu njih je zauziman i slubeni politiki stav, kapitulacija Italije, tj. slom talijanske vojske, bio je glavni uzrok naglom irenju NOP-a na podruju Dalmacije i itavog obalnog pojasa. Posebno se isticala injenica da su jedinice NOVJ, vrlo aktivne u tim danima, zaposjele niz gradova i uporita, te dole u posjed znatnih koliina talijanskog oruja i drugog ratnog materijala. Zakljuak: nastalo stanje jo vie oteava borbu sa snagama NOP-a 181 Meutim, ustaki vrhovi su, ba s kapitulacijom Italije raunali na moralno-politiki presti koji e zadobiti u stanovnitvu spomenutih podruja, a i vjerovali su da e sigurno zadati udarce narodnooslobodilakom pokretu. NDH je upregla sve svoje vanije faktore u vrlo iroku propagandu i diplomatsku akciju, a pod parolom konanog osloboenja hrvatskih zemalja i ujedinjenja itavog hrvatskog naroda. T a j e akcija trebalo da bude subliminirana u Pavelievu proglasu hrvatskom narodu, 9. rujna 1943, o ukljuenju u NDH otciepljenih hrvatskih zemalja na Jadranu. Simptomatina je Pavelieva ocjena politike Italije prema NDH, koja je bila u potpunoj suprotnosti njegovu dotadanjem dranju. Izrazi saveznitva, podanitva i vjernosti, koji su stalno bili upuivani Mussoliniju i faistikoj Italiji, najednom su zamijenjeni ocjenom da su Talijani pripojenjem i okupacijom hrvatskih krajeva izvrili nasilje, jer je time velik dio hrvat178 W. Hubatsch, Hitlers Weisungen f r die K r i e g f h r u n g 1939-1945, F r a n k f u r t am Mein 1962, 22. 179 VII, NAV-N-T-314, 554/174, dopis u p u e n Glaisu, 1. VIII 1943. 180 Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., I, 533-534. 181 IHRPH, Redovito izvjee br. 5 o stanju i d o g o a j i m a na p o d r u j u NDH k o n c e m listopada 1943, neregist.

ske jadranske obale bio otrgnut od tiela Hrvatske.' 82 U skladu s tim, ustako je vodstvo smatralo potrebnim da javno opravda dotadanju protalijansku orijentaciju i sadanje revidiranje nekih osnovnih stavova. Glavni zaokret se ini u tumaenju Rimskih ugovora, jer im se oduzima epitet uspjenog koraka u vanjskoj politici NDH, iji je skrajnji cilj bila uspostava personalne unije Italije i NDH. Paveli je u tzv. Dravnopravnoj izjavi o razrjeenju rimskih ugovora, koju je dao 10. rujna 1943, teite optube protiv talijanske vlade temeljio na tome da ona sa svoje strane nije izvrila nijednu obavezu iz ugovora, pa prema tome, oni nisu nikada ni stupili u ivot. Ne mogavi, meutim, mimoii injenicu da je on Rimske ugovore ipak potpisao s Italijom, ovaj put je naglaavao da su oni bili sklopljeni uz izriitu napomenu o lanstvu ugovarajuih stranaka u novom europskom poredku, pa oni gube na svom znaenju time to se Italija izdvojila od dosadanjih saveznika. Istodobno sa spomenutim proglasom, koji je dao preko radija u noi 9/10. rujna, Paveli je izjavio kako mu je i Hitler iste veeri dao do znanja da priznaje za NDH granice u kojima su ukljuene odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu. 1 8 3 Svakako je takva podrka davala impuls daljnjoj akciji, iako je Nijemcima itavo to pitanje bilo samo sastavni dio njihova vojnikog plana za to bri prodor i osvajanje jadranske obale. Tako je i Glaise u svojoj izjavi preko radija, koju je dao odmah poslije Pavelia, teite postavio na apel to ga njemaka vojna sila upuuje oruanim snagama NDH, da zajedno s njom izvjese zastave Hrvatske ne samo u Senju i Dubrovniku, nego i na Rijeci, Suaku, u Zadru, ibeniku i Splitu. 184 Naredni dani bili su puni vijesti o razoruavanju talijanske vojske i sve gromoglasnije antitalijanske propagande. Ustaka je tampa nastavila kritiku faistike Italije, a s druge strane, veliala je Hitlerov politiki realizam i odlunost. U uvodniku pod karakteristinim naslovom: Slom 'Rimskog carstva' - Zavreno zadnje razdoblje tisugodinje borbe romanskog i hrvatskog elementa na Jadranu - Novi vidici hrvatske politike, Spremnost je 12. rujna 1943. tumaila kapitulaciju Italije kao znaajan vojniki i politiki dogaaj, ali koji nita ne moe znaiti za konaan ishod rata. Podvailo se da Njemaka glavni, evropski front apsolutno i sigurno kontrolira, dok iskrcavanje na Siciliji i kapitulacija Italije, na njega ne mogu utjecati. Uvodnik je pripisivao znaajnu zaslugu Hitleru za vraanje nepravedno nam otuenih naih krajeva, a podvlaio je da je osnovni cilj ustake politike koncentracija svih politikih snaga u NDH oko ustake vlade, poto je to jedina vlada u kojoj su Hrvati, pa jedina i moe da ih predstavlja i time dobije meunarodno priznanje. U takvoj tezi ve se jasno nazirala osnovna tendencija neto kasnije pokrenute ustake propagande oko spasavanja NDH. Govor to ga je preko radio Zagreba 19. rujna 1943. odrao ef ustake propagande Matija Kovai, bio je i slubenog karaktera. Kovai je usmjerio glavnu optubu protiv talijanskih vojnih zapovjednika, kojima je osnovni cilj bio da unite NDH. On je posebno ukazao na zajedniku djelatnost talijanskih komandanata i MVAC, ija su posljedica bila mnogobrojna ubojstva i pljake u raznim podrujima NDH. Time je istodobno pokuavao da izuzme Mussolinija iz takve aktivnosti. 185 Kovai je nadalje, posvetio posebnu panju Paveli-

F. Jeli-Buti, Ustaka Nezavisna Drava Hrvatska u d r u g o j polovici 1943. godine, n. dj., 301. Ustaa, 10. IX 1943. 184 Hrvatski narod, 11. IX 1943. I s t o d o b n o je d o m o b r a n s k i general Fridrih Navratil u svojstvu ministra oruanih snaga NDH, proitao p r e k o radija Pavelievu zapovjed o r u a n i m s n a g a m a NDH da se pridrue n j e m a k o j vojsci u ofenzivi p r e m a j a d r a n s k o j obali. ( Ustaa, 10. IX 1943). 186 Mussolinija su 12. r u j n a 1943, oslobodili n j e m a k i p a d o b r a n c i iz konfinacije u j e d n o m plan i n s k o m mjestu u Abruzzima, pa je to utjecalo i na p r o m j e n u u ustakoj p r o p a g a n d i protiv Italije nakon n j e n e kapitulacije.
183

182

evu proglasu o amnestiji; tim se proglasom apeliralo na Hrvate da naputaju redove NOVJ. Poziv se naroito odnosio na Hrvate iz Dalmacije, Hrvatskog primorja, umberka, Gorskog kotara, Like, koji su, prema Kovaiu, stupili u redove NOVJ zbog politike protuhrvatske talijanske soldateske, a u ogromnoj veini nisu komunisti. Nasuprot tome, Kovai je prisustvo Nijemaca objanjavao kao pomo ustaama protiv talijanske urote, negirajui gledita da su oni okupatori u NDH. 186 Vlada NDH uurbano je poela uspostavljati vlast na podrujima koja su anektirali Talijani, raunajui i Istru. Odmah su imenovani specijalni funkcionari u tim podrujima, 187 a zatim je donesen Zakon o upravi u osloboenim krajevima na Jadranu. Prema toj odredbi, trebalo bi da se prikljue jedni dielovi pripojenih krajeva ve postojeim upama, kao podruje Splita i Kotora, a za druge dielove osnovat e se nove velike upe, kao za podruje Ravnih kotara sa Zadrom, te za podruje Rieke i hrvatskog diela Istre. 188 Unato tim konkretnim akcijama vlade NDH, slubeni odnos NDH prema Italiji bio je prilino neodreen. Na to su nesumnjivo utjecale i odreene direktive koje su Nijemci dali Paveliu da, eka dalji razvoj situacije, s obzirom na dotadanje obaveze, poto su promjene u Italiji bile rezultat akcije protiv Mussolinija, koji je i dalje ostao saveznik Treeg Reicha, pa, prema tome, i NDH. Karakteristino je kako ve 11. rujna ministarstvo vanjskih poslova formulira stavove o odnosima s Italijom. Ti stavovi bili su dogovoreni sa njemakim poslanstvom u Zagrebu, a davao im se karakter privremenih naela. Prema toj okrunici, slubeni stav NDH prema Italiji nije vie savezniki, ali ni ratno stanje, ni stanje neutralnosti, tako da do razbistrenja ovog odnosa provode se potrebne mjere opreza. Zbog toga, mjere opreza, koje se poduzimaju ravnaju se izkljuivo prema politikim obzirima. 189 Ubrzo je postalo jasno da konkretno preuzimanje vlasti na bivem talijanskom anektiranom podruju ovisi iskljuivo o volji Nijemaca, koji su od sredine rujna poduzeli ofenzivu na dalmatinsku obalu, a odmah zatim sa zapada u Istru i Hrvatsko primorje. U tim je podrujima dolo do irokog razmaha narodnooslobodilakog pokreta, pa su snage NOVJ u rujnu oslobodile itav obalni pojas od Dubrovnika do Trsta, osim gradova Makarske, Omia, ibenika, Zadra, Rijeke i Pule. Meu veim mjestima osloboen je bio i Split. Njemake snage uspjele su da do kraja rujna zauzmu gradove na obali u Dalmaciji, te da u prvoj polovici listopada zavre operaciju u Hrvatskom primorju i Istri, uvrstivi svoje pozicije u obalnom pojasu koncentracijom jaih snaga. U tim operacijama sudjelovale su s neznatnim snagama ustake i domobranske jedinice. 190 Meutim, ubrzo se pokazalo da akcije koje su ustae poduzimali oko uspostavljanja vlasti u pojedinim zauzetim mjestima na spomenutim podrujima nisu imale nikakvo znaenje u sklopu mjera to su ih poduzimali Nijemci. Sva ustaka nastojanja u tom pogledu bila su tek epizodnog karaktera, a ako je i bilo nekih privremenih konkretnih rezultata, oni su ovisili o naklonosti i podrci okupacionih vlasti. No, osnovna zapreka
186 Kovaiev govor t a m p a n u brouri: Neuspjela u r o t a talijanskih generala, Drae Mihajlovia i Tita protiv hrvatskog n a r o d a i drave, Zagreb 1943. 187 Tako je E. Bulat u svojstvu ministra zaduen za privremeno v o e n j e izvanrednih poslova u vezi s p r i p o j e n j e m o s l o b o e n i h krajeva. P o e t k o m s t u d e n o g on je postavljen na elo novoosnovanog Ministarstva za o s l o b o e n e krajeve. Uz Bulata su postavljeni i p o s e b n i glavari g r a a n s k e uprave: za Dalmaciju B. Nardeli, a za Gorski kotar, H r v a t s k o p r i m o r j e i Istru O. Turina. ( Nova Hrvatska, 12. IX 1943; Narodne novine, 3. XI 1943). 188 Hrvatski narod 28. IX 1943. 189 VII, Fond NDH, kut. 203, br. reg. 6/7; v. i Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV, 17,433-434, gdje je objavljen p r i m j e r a k okrunice datiran sa 13. IX 1943. 190 Opirnije o t o m usp. Oslobodilaki rat n a r o d a Jugoslavije, n. dj., I, 531 i d.

sprovoenja zamiljene politike NDH bio je NOP, ije su snage, unato steenim njemakim pozicijama, vrsto drale glavninu podruja (zalee, otoci i dijelovi izmeu veih mjesta). Ustaama je naroito bilo stalo da to uspjenije uspostave vlast u Splitu, a 27. rujnu, danu kad su Nijemci zauzeli taj grad, ustaka je propaganda davala izuzetno znaenje. 19 ' U Split je s Nijemcima doao i sam E. Bulat, koji je imenovao naelnika opine. 192 Kakvo je, meutim, bilo stvarno stanje u Splitu, najbolje potvruju Nardellijevi brzojavi, u kojima se ali vladi NDH, da je Split, otkad je u njemu uspostavljena ustaka vlast, ostao sasvim odsjeen od Hrvatske.' 9 3 U Zadru je potpuno propao pokuaj ustaa za uspostavom vlasti, koji je uslijedio odmah poslije Pavelieva proglasa. Njemaki je zapovjednik tvrdio d a j e Zadar talijanski grad, pa je uskoro zatraio da se iz njega udalje i svi slubeni predstavnici NDH, te da se ukine generalni konzulat NDH i svede na rang povjerenitva NDH.' 94 U ibeniku, Skradinu, Kistanjama i Kninu, ustae su uspjeli da samo privremeno uspostave povjerenike. 195 NDH je pokazala interes i za Boku, ali su ondje Nijemci, uspostavili svoju vlast, oslanjajui se na dotadanji opinski aparat. 196 Ustae su ubrzo morali priznati d a j e politika situacija u Dalmaciji nepovoljna provoenju njihove politike. Obavjetajna sluba Ravnateljstva za osloboene krajeve sa sjeditem u Splitu, izvjetavala, sredinom studenog 1943, meu ostalim: Zbog iznimnih prilika, u Dalmaciji je sada nepogodno tlo za direktno razvijanje ustakog pokreta. Naalost neprijateljska promiba uspjela je politiki zatrovati ogromnu veinu puanstva i probuditi u njemu mrnju protiv ustatva i ustakog pokreta. U vezi s tim se konstatira da ustae i ne pokuavaju stvarati svoje organizacije na tom podruju, jer je to nemogue.' 97 Jo je alarmantniji izvjetaj Zapovjednitva este orunike pukovnije NDH, 29. rujna 1943, u kojem se govori o politikoj situaciji u Dalmaciji.' 98 Stanje u Dalmatinskoj Hrvatskoj, a posebno na podrujima u kojima dominiraju partizani, sasvim je slabo. Dobar dio puanstva sa tog podruja odmetnuo se, a oni pak koji su ostali kod domova pomau odmetnike. Prijanji razlozi za stupanje u redove partizana bili su protuzakoniti i nesavezniki postupci talijanskih vojnih vlasti koje su nanijele mnogo zla na podrujima gdje su se nalazile. No, kako su Talijani sada ostranjeni i nemaju nikakve vlasti u svojim rukama, ovi su razlozi otpali, ali se stanje nije niukoliko izmijenilo na bolje. Nijedan od onih koji su se odmetnuli nije se vratio na temelju proglasa poglavnika od 10. rujna, nego partizani sada sa ostacima talijanskih vojnika i zajednikim silama dalje haraju. Jo su manje rezultate ustae ostvarili u uspostavi vlasti u Hrvatskom primorju i Istri. Komuniciranje iz Zagreba s mjestima na podrujima, koja su Nijemci zauzeli (u prvom redu Rijeka), bilo je jako oteano zbog velikog osloboenog teritorija,' 9 9 a osim
191 U t o m p o v o d u B u d a k je p r e k o radio-Zagreba o d r a o p o s e b a n govor, 28. IX 1943, koji je bio karakteristian po isticanju saveznitva NDH i Treeg Reicha, ( Nova Hrvatska, 29. IX 1943). 192 Nova Hrvatska, 3 i 9. X 1943. ' 9 3 AH, Fond S a b o r a NDH, Preds. spisi, brzojavi od 2. i 16. XI 1943, neregis. 194 IHRPH, MF 3, sn 196-202, elaborat: Dogaaji u Zadru n a k o n kapitulacije Italije, 8. r u j n a 1943. 195 IHRPH, Fond NDH, Preds. vlade NDH, 28. IX 1943, dopis u p u e n Nardelliju, neregis. 196 IHRPH, Fond NDH, izvj. stoera D u b r a v a od 26. IX 1943, neregis. ' 9 7 IHRPH, Fond NDH, kut. 8, izvj. od 17. XI 1943. 198 Tekst d o k u m e n t a donosi D. Gizdi, Dalmacija 1943, Zagreb 1962, 620. 199 Veza Zagreba s Rijekom mogla se t a d a odravati jedino p r e k o Trsta; tu su komunikaciju p r e k o Slovenije osiguravali Nijemci. P r e m a svjedoenju s a m o g Turine, partizani su imali u svojim r u k a m a gotovo itavo p o d r u j e od Duge Rese do mora. (IHRPH, F o n d ZAVNOH-a, spis: Referat d r a Zidovca o Istri i P r i m o r j u ustakoj Vladi).

toga, njemaka vojna uprava uope nije davala oekivanu podrku, poto su Nijemci, inae, imali drugu koncepciju oko ureenja tog okupacionog podruja. Zbog svega toga, pokuaji ustaa tek su dobili oblik izvjesne inicijative. Tako je njemaki zapovjednik u Rijeci odbio inicijativu D. Sinia, - koji se ondje naao kao dotadanji predstavnik NDH kod Druge talijanske armije - da se formalno uspostave neke ustanove NDH u Suaku, Rijeci, i dijelu Istre. Naprotiv, u to vrijeme nije dolo ni do kakve bitnije promjene prema talijanskoj upravi, pa rijeki autonomai poinju otvoreno istupati. Isto je tako bila sprijeena i akcija, koju je zatim, sredinom listopada 1943, poduzeo 0. Turina u svojstvu novoimenovanog glavara graanske uprave za to podruje. Nijemci su u Trstu zaustavili transport od oko 450 ljudi, upuen iz Zagreba da organizira upravu NDH. Njemako zapovjednitvo se nije sloilo ni s pokuajima ustaa da transport produi prema Rijeci, ili da se bar neko vrijeme zadri u Trstu, iako je vlada NDH poduzela korake preko svog poslanstva u Berlinu, a dobila je i podrku Kaschea da joj se izie u susret. 200 Vlada NDH tek je tada doznala da se situacija na tom podruju temeljito izmijenila. Na osnovu Hitlerove zapovijedi, poetkom listopada 1943, spomenuto je podruje ulo u sastav novoosnovanog njemakog operativnog podruja pod imenom Adriatisches Kstenland (Jadransko primorje). 201 Za vrhovnog povjerenika tog podruja, Hitler je imenovao gauleitera Friedricha Rainera. Po svom dolasku u Rijeku, sredinom listopada 1943, Rainer je izjavio da podruje, koje je Italija anektirala Rimskim ugovorima, nee biti do kraja rata uklopljeno u granice NDH, s razloga, to Njemaka eli imati na ovom za nju vanom podruju takav upravni sistem koji odgovara ratnim potrebama njemake vojske. Rainer je odmah zatim preuzeo svu upravnu vlast na podruju Suaka, Bakra, Krka, Istre i kotara abar i Kastav. 202 Time je NDH bila dovedena pred svren in u vezi s pokuajima oko uspostave vlasti u okupiranim podrujima Hrvatskog primorja i Istre. 203 Svakako je opasnost s kojom se na taj nain vlada NDH najneposrednije suoila jer se oekivani uspjeh oko pripojenja anektiranih krajeva pretvorio u stvari u teak poraz - utjecala na pojedine krugove da se pokua intervenirati u Berlinu. Meutim, ne samo da Nijemci nisu pokazivali vie sluha za to, nego je itavo pitanje bilo jo vie zakomplicirano i za NDH oteano zbog uspostavljanja Talijanske socijalne republike (Republica Sociale Italiana), koju je Mussolini, s podrkom Hitlera, osnovao krajem rujna 1943. god. Dok su Nijemci taktiki odgovarali na albe NDH zbog spreavanja uspostave uprave u spomenutim podrujima, opravdavajui se d a j e to samo privremeno, s novoosnovanom Mussolinijevom faistikom vladom dolo je do otvorenijeg sukoba. NDH se nadala da e nova faistika vlada, kao protuuslugu za priznanje prihvatiti ponitenje Rimskih ugovora, to bi se u skrajnjoj konzekvenci ipak moglo ocijeniti kao znaajan
200 IHRPH, Fond NDH, kut. 237, Izvjee glavara g r a a n s k e u p r a v e u Suaku-Rieci za razdoblje do 31. listopada 1943. 201 U operativno p o d r u j e Adriatisches Kstenland ulazile su d o t a d a n j e talijanske provincije Trst, Gorica, Istra, K v a r n e r i Udine, te u Sloveniji N o t r a n j s k a i Dolenjska (Ljubljanska provincija) i p o d r u j a koja su u Hrvatskoj Talijani anektirali 1941. godine. O t o m o p e r a t i v n o m p o d r u j u usp. K. Stuhlpfarrer, Die Operationszonen Alpenvorland u n d Adriatisches Kstenland 19431945, Be 1969. 202 Kao u bilj. 200. Usp. i T. Ferenc, Kapitulacija Italije in n a r o d n o o s v o b o d i l n a b o r b a v Sloveniji jeseni 1943, M a r i b o r 1967, 365. 203 Nijemci su p r e m a NDH napravili jedini u s t u p a k d o p u t e n j e m da se u okviru Rijeke provincije osnuje Upravno povjerenitvo Suak-Krk, koje je obuhvaalo k o t a r e Suak, Kastav, a b a r i Krk. Za u p r a v n o g povjerenika, s i s t o d o b n o m f u n k c i j o m p o t p r e f e k t a Rijeke provincije, postavljen je Fran Spehar. Meutim, djelovanje ovog povjerenitva osjealo se jedino u t o m e to je u administraciji talijanski jezik bio zamijenjen hrvatskim. ( T. Ferenc, Kapitulacija Italije, n. dj., 366, i V. Anti, Prilog historiji politike b o r b e za Istru od 1943. do 1945, Istarski mozaik, 1/1966, 1-10).

uspjeh. Meutim, do toga nije dolo jer je talijanska reakcija bila sasvim suprotna. 2 0 4 Svakako su Nijemci i tu imali presudnu ulogu, jer je Mussolini, bez obzira na svoj tadanji poloaj i neznatan utjecaj, i dalje uivao vidljivu Hitlerovu naklonost. Vlada NDH doivjela je jo jedan neuspjeh. Preostalo je jedino jo da NDH ustraje na svojoj propagandi o hrvatstvu Dalmacije, Hrvatskog primorja i Istre, kao bitnom argumentu o svom pravu na pripojenje tih zemalja, pa se pokuavalo razviti to veu izdavaku djelatnost, u koju bi se ukljuili i znanstveni radnici, u prvom redu historiari i geografi. Objavljenje niz zasebnih edicija i vei broj manjih priloga u tampi i ostaloj periodici. Mnogi od njih svojim sadrajem ne pokazuju nikakvu posebnu proustaku tendenciju, nego se temelje na analizi odreene dokumentacije bez aktualnog politikog stava. Ipak su, s obzirom na inicijativu kojom su potaknuti, nosili peat momenta u kojem su nastali. Posebna je uloga bila namijenjena izrazitoj politikoj propagandi, s ciljem da neposrednije pridonosi spomenutoj ustakoj akciji. Tako je npr. A. Ciliga preko Spremnosti apelirao na Istrane u NDH, posebno u Zagrebu, prvenstveno na intelektualce, da se to spremnije ukljue u propagandu za uspostavu i jaanje ustakih politikih i kulturnih pozicija u Istri. 205 Takoer se pokualo pokrenuti i odreenu akciju u inozemstvu. 206 Ubrzo se pokazalo da ni ta ustaka propaganda, unato irini i intenzitetu, nije imala nikakva vidljivijeg odjeka. Razvoj dogaaja iao je u sasvim drugom pravcu nego to su to ustae oekivali. U stanovnitvu Dalmacije, Hrvatskog primorja, Istre nije dolo do onog oduevljenja kojem su se oni nadali. Naprotiv, to se oduevljenje izrazito manifestiralo prema narodnooslobodilakom pokretu. Upravo je ta injenica najjasnije potvrdila d a j e NOP u tim podrujima osnovni moralno-politiki faktor, to se konkretno ogledalo u ubrzanom irenju njegove politike osnovice. Prema tome, pravi izraz razvoja dogaaja bili su proglasi o sjedinjenju otuenih krajeva matici zemlji Hrvatskoj, to su ih objavili rukovodei organi narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj. U proglasu, to ga je Istranima uputio Okruni Narodnooslobodilaki odbor za Istru, 13. rujna 1943. polazi se od injenice d a j e Istra hrvatska zemlja i da e hrvatska ostati te da se prikljuuje matici zemlji i proglauje ujedinjenje sa ostalom naom hrvatskom braom. Tjedan dana kasnije, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenje Hrvatske donijelo je Odluku o prikljuenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. Upuujui taj proglas hrvatskom narodu, ZAVNOH polazi od konstatacije da je narod Istre, Hrv. primorja, Dalmacije i svih jadranskih otoka u zajednici s junakom Narodno-oslobodilakom vojskom Hrvatske oslobodio (je) svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlaitelja, te d a j e u tim krajevima uspostavljena narodna vlast, koju na narod priznaje. Pozivajui se na te injenice i na naelo o samoodreenju naroda to su ga proklanirale velike saveznike sile, ZAVNOH je proglasio nitetnim sve ugovore, paktove i konvencije, koje su s Italijom sklopile pri204 B u d a k je u svojstvu ministra vanjskih poslova n a r e d i o k r a j e m listopada 1943. poslanstvu NDH u Berlinu, da v e r b a l n o m n o t o m obavijesti poslanika talijanske r e p u b l i k a n s k e faistike vlade o ponitenju Rimskih ugovora sa s t r a n e NDH. (VII, Fond NDH, kut. 257, br. reg. 49/5-2, brzojav od 28. X 1943). Poslanstvo NDH u Berlinu obavijestilo je MVP NDH 21. XI da talijanska faistika vlada primljenu notu dri neprihvatljivom, te je o d l u n o odbija. (Diplomatski arhiv DSIP-a Fond MVP NDH, 1058/43). Rezultat tog s u k o b a bilo je smjenjivanje B u d a k a s poloaja ministra vanjskih poslova i njegovo umirovljenje.

Spremnost, 19. IX 1943. Tako je Petar Digovi, p r o f e s o r na Visokoj e k o n o m s k o - k o m e r c i j a l n o j koli u Zagrebu, u suradnji s kiparom Ivanom Metroviem, objavio u vicarskoj (Lausanne) knjigu na f r a n c u s k o m jeziku La Dalmatie. P r e m a B u d a k o v o j izjavi, on je Digovia poslao u vicarsku i osigurao mu financijska sredstva. (IHRPH, MF 19. sn 241-242). O toj akciji govori i Metrovi u svojim Uspomen a m a na politike ljude i dogaaje, B u e n o s Aires 1961, 381.
206

205

18 - USTAE I NDH

273

je rata razne veliko srpske vlade a zatim izdajnik hrvatskog naroda Paveli o predaji navedenih hrvatskih krajeva. Oni se odlukom ZAVNOH-a sjedinjuju s maticom zemljom Hrvatskom a preko nje s novom Jugoslavijom za koju se nai narodi bore. T u j e odluku jednoglasno potvrdio AVNOJ na svom drugom zasjedanju u Jajcu, studenog 1943. god. 207 Nijemci su otvoreno, zbog takvog razvoja situacije, sve vie davali do znanja da je teret borbe brotiv NOP-a na podruju NDH potpuno pao na njih. Liithers je poetkom listopada 1943, isticao da se politika situacija jo vie zaotrila ne samo politikim i vojnim poloajem u Italiji i Sovjetskom Savezu, nego i porastom partizanske aktivnosti u zemlji. Prema njemu, itav se teritorij, s izuzetkom veih gradova smatra partizanskim. to se tie utjecaja vlade NDH, on istie d a j e ona izgubila svaku podrku ne samo pravoslavnog i muslimanskog, nego i vlastitog hrvatskog stanovnitva, tako da dravna vlast i dravni autoritet ne postoje vie. Istodobno, on upozorava na opasnost da komunistiki ustaniki pokret definitivno preuzme vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i stvori jugoslavensku sovjetsku-republiku. 208 Nijemcima se kao osnovno pitanje postavljala mogunost angairanja to veih vojnih snaga na jugoslavenskom ratitu, a osobito na teritoriju NDH. Bili su potpuno svjesni neugodne injenice ne samo da su njihove vlastite snage nedovoljne nego da u oruanim snagama NDH ne mogu traiti nikakav ozbiljniji oslonac. Prema ocjeni generala Weichsa, novog zapovjednika Jugoistoka, poetkom studenog 1943, s oruanim snagama NDH ne moe se vie raunati, jer se one sve vie i vie raspadaju. On naglaava da se taj proces ne moe vie zadrati poduzimanjem nekih mjera na planu organizacije i obuke, a s druge strane, hrvatski vojnici vie ne vjeruju u hrvatsku dravu. 209 To nezadovoljstvo Nijemaca, a ranije i Talijana, s efikasnou oruanih snaga NDH, a naroito domobranstva, njihove glavnine, osobito se zaotrilo od poetka 1943, kada je trebalo da se jae vojno angairaju protiv NOVJ. Njemaka komanda za Jugoistok zahtijevala je poetkom veljae 1943. da osvojeno podruje juno od demarkacione linije ponovno zaposjednu talijanske trupe, jer kad bi i bilo raspoloivih hrvatskih trupa za ovaj zadatak one ne bi mogle dovoljno garantovati red i mir u ovoj zoni, uzevi u obzir dosadanja iskustva. 210 Bio je to siguran dokaz vrlo ozbiljne krize domobranstva koju su obiljeavala neodazivanja na regrutaciju, sve masovnije dezertiranje, predaja ljudstva i oruja jedinicama NOVJ i demoralizacija. Poetkom oujka 1943, vlada NDH je posebnom tajnom okrunicom zabranila iz politiko-propagandnih razloga daljnje objavljivanje potraga za vojnim bjeguncima u Narodnim novinama.211 Povjerenik NDH kod Druge talijanske armije ali se u oujku 1943. da u obalnom pojasu mladii odlaze u partizane, a tamonja vlast NDH nema dovoljno snage prisilno regrutirati vojne obveznike. 212 Poetkom kolovoza Liithers se ali da su se domobranske jedinice vrlo slabo iskazale osiguravajui eljeznike pruge i da lako predaju oruje partizanima. On prijeti kaznama domobranskim oficirima, koji budu zatajili u borbi protiv NOVJ. 213 Neto kasnije Liithers ukazuje na veliku nezainteresiranost domobrana za vojnu obuku i na njihovu podlonost propagandi NOP-a 214 Pojave dezertiranja i predaje domobrana i ita207 Prikljuenje Istre Federalnoj Dravi H r v a t s k o j u D e m o k r a t s k o j Federativnoj Jugoslaviji 1943-1968, Rijeka 1968, 190, 192, 230-232. 208 Citirano p r e m a S. Odi, Vojnopolitiki poloaj o k u p a t o r a i kvislinga i njihovih saradnika k r a j e m 1943. godine, Prilozi, Sarajevo 1968, br. 4, 268-269. 209 Isto, 269-270. 2,0 Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, V/12, 374-375, izv. Lohra 3. II 1943. 2 " IHRPH, Fond NDH, kut. 99, okrunica od 9. III 1943. 212 IHRPH, Fond NDH, kut. 178, dopis D. Sinia od 15. III 1943. 213 VII, NAV-N-T-314, 558/1230-1, izvjetaj od 4. VIII 1943. 214 VII, NAV-N-T-314, 558/1135-9.

vih jedinica NOVJ-u, postale su sve ee. Pri tome treba posebno istai d a j e i djelatnost komunista u redovima domobranstva bila sve organiziranija i efikasnija. Zbog toga je i ustaka policija posebno pojaala kontrolu preko mree svojih agenata, pa su uestala hapenja simpatizera NOP-a u domobranstvu, i oni su bili izvoeni pred ratne sudove. 216 Partijska organizacija u Zagrebu uspjela je doprijeti posebnim vezama i do najviih ustanova domobranstva. 2 1 6 Posebno su u javnosti odjeknule predaje itavih domobranskih jedinica snagama NOVJ, prilikom napada i oslobaanja pojedinih mjesta, gdje su se nalazili jai garnizoni NDH. Tako je, poetkom srpnja 1943. Topniki domobranski sklop iz Varadina preao na stranu NOVJ. U javnom pozivu, to su ga oficiri te jedinice uputili vojnicima, doasnicima i asnicima hrvatskog domobranstva i hrvatskom narodu!, navode se razlozi koji su doveli do takvog ina. Osuujui Pavelievu vladavinu, u proglasu se istie da je bilo od poetka nae duboko uvjerenje da ni jedan estit ovjek, koji voli slobodu, koji potuje demokratska naela, te ima osjeaja za socijalnu pravdu, pogotovo ako je isti Hrvat-Slaven, ne moe biti na strani reakcionera Hitlera, Pavelia i drugih. Zbog toga se u pogledu pitanja s kime suraivati? nametao jasan odgovor: samo sa Narodnooslobodilakim pokretom koji si je postavio kao prvi zadatak, istjerati okupatore i njihove izdajnike sluge iz porobljene domovine ( . . . ) . Nadalje, potpisani zapovjednici spomenute jedinice, obraaju se pozivom svim domobranskim oficirima, podoficirima i vojnicima da slijede njihov primjer, jer e na taj nain ubrzati osloboenje svoje domovine od okupatora i njegovih zloinakih slugu, kao i sam zavretak rata. 217 Krajem srpnja 1943. u Gradacu se, kad su grad oslobodile jedinice NOVJ, predala gotovo itava domobranska satnija, u kojoj je inae postojala veza s NOP-om preko pojedinih lanova KP. 218 Komentirajui predaju domobrana, njemaki general Rendulic je poetkom rujna 1943. isticao da se zbog toga dnevno pogorava poloaj u NDH, pa iznosi podatak da je samo u kratkom razdoblju od 26. kolovoza do 3. rujna, u NOVJ prebjeglo 1.650 domobrana i podoficira te 9 oficira. 219 Osobito su teko ustako vodstvo i njemaka komanda bili pogoeni predajom itavog domobranskog garnizona u Tuzli, prilikom njenog osloboenja, potkraj rujna 1943; tada je u NOVJ prelo oko 2.200 vojnika i 74 domobranska oficira. Poetkom listopada 1943. i oni su izdali proglas pozivajui domobrane da pristupaju NOP-u. 220 Prema izvjetaju MUP-a, krajem studenog 1943, o vojno-politikoj situaciji u istonoj Bosni, podvlai se da su partizani za vrijeme svog boravka u osloboenoj Tuzli, uspjeli zbrisati svaki osjeaj dunosti i potovanja prema NDH. Spominje se i gledite njemakih vojnih vlasti o toj situaciji: one su otvoreno izjavile da u hrvatsko domobranstvo nemaju
216 Opirnije o t o m e usp. M. Coli, Simpatizeri NOP-a u d o m o b r a n s t v u NDH u Zagrebu, n. dj., 272 i d. U j e d n o m izvjetaju ustake policije iz s t u d e n o g 1943. govori se i ovo o situaciji u d o m o branstvu: Partizanstvo u naoj domovini je zauzelo velikog maha. Ima m n o g o ljudi u redovima naih oruanih snaga koji p o m a u rad ovih odmetnika. Jedni svestrano vre neprijateljsku p r o m i b u i p r o n o s e a l a r m a n t n e glasine m e u nae vojnike, te tako slabe moral, stegu i volju za b o r b u . Dragi opet, odravaju vezu sa partizanima, o p s k r b l j u j u ih orujem i streljivom iz naih vojnih skladita, ili pak u sluaju b o r b e p r e d a j u svoje jedinice partizanima. (Isto, 282-283).

Isto, 284. Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodilake f r o n t e Hrvatske 1941-1945, i z b o r - t o m I, Zagreb 1970, 570-571, ( Vjesnik, 21. VIII 1943). Usp. i S. Ivi-Mali, Akcija u Jalkovcu, etrdeset godina, n. dj., VI, 395-398. 218 Istona Bosna u NOB-u 1941-1945, n. dj., knj. II, sjeanje E. Came, 79. 2,9 VII, NAV-N-T-313, F-189/7448689-90 i 92, izvod iz dnevnika Druge tenkovske armije, 1. i 3. IX 1943. 220 Kao u bilj. 218, sjeanje M. Zekia, 96 i d., i A. Sarajlia, 137 i d.
217

216

uope nikakvog povjerenja i da je to vojska, koja slubeno izvruje predaju oruja partizanima. 221 Sline se ocjene daju i u vezi sa stanjem u nekim drugim domobranskim garnizonima. 222 Proces duboke krize domobranstva NDH treba sagledavati u sklopu opeg razvoja politike situacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Politika osnovica NOP-a, sve se jae i bre irila, meu ostalim, i zbog pristupanja sve veeg broja hrvatskog seljatva u redove NOVJ, dakle, onih masa iz kojih je trebalo da se regrutira i glavnina domobranstva. Ocjenjujui tu krizu domobranstva Vjesnik Jedinstvene Narodno-oslobodilake fronte Hrvatske, pisao je: Domobranski su vojnici uvijek bili nepouzdani Paveliu i njegovim gospodarima. U borbama s partizanima oni su se predavali, bjeali svojim kuama i pojedinano ili u manjim grupama prelazili na stranu boraca za slobodu. Ali danas, kad se oruani narodni ustanak sve vie iri na hrvatska sela i gradove, kad se u redove Narodno-oslobodilake Fronte ukljuuje sve vei broj pravih hrvatskih rodoljuba, seljaka, radnika, graana i narodne inteligencije, kad na na osloboeni teritorij dolaze da pomognu nau borbu svi poteni pristae i prvaci HSS-a, danas kriza domobranstva postaje jo dublja, i znaajnija i sudbonosnija. Nisu to vie samo sluajni pojedinci, to iz domobranskih kasarna ili s poloaja od vremena na vrijeme prelaze na stranu NOV! Ne, u redovima domobrana poeo je strujati onaj duh, koji je zahvatio hrvatska sela i gradove, duh istinskog hrvatskog rodoljublja. Na stranu NOV i partizana prelaze danas organizirano i disciplinirano, sve ee i vee formacije domobranskih vojnika i asnika. Oni nam dolaze s orujem, s pukama, s mitraljezima, s topovima. 223 Dakako da se takva ocjena domobranstva NDH ne moe razumijevati kao generalizacija. Njome se u prvom redu teilo ukazati d a j e domobranstvo po svom sastavu bilo vrlo heterogena struktura, koja je, pod utjecajem razvoja dogaaja i razliitih procesa ispoljavala i razliite tendencije. I dalje ostaje neosporna injenica d a j e domobranstvo osnovano i organizirano kao osnovna vojna snaga NDH i da je to ostalo sve do njena sloma. U pojedinim vojnim operacijama, koje je NDH poduzimala sama ili u sklopu napora okupacionih sila, ba je domobranstvo bilo glavnina njena udjela, dakle, branilac ustakog reima. S obzirom na svoju strukturu, domobranstvo je bilo onaj organizam koji je ipak ispoljavao najvidljiviju krizu, a kroz tu se krizu jasno manifestirao i stupanj utjecaja ustakog reima. Usprkos osipanju, ono e brojano i dalje initi znatnu formaciju, iako e mu efikasnost biti dijametralno suprotna brojanoj veliini. 224 Prema raspoloivim podacima domobranstvo, je u listopadu 1943. brojalo oko 150.000 ljudi. 225 Do tada je bila zavrena reorganizacija oruanih snaga NDH, koja se prZbornik d o k u m e n a t a NOR-a, IV/19, 516-523, izvjetaj od 25. XI 1943. Tako npr. k o m a n d a n t Treeg n j e m a k o g tenkovskog k o r p u s a izvjetava 28. X 1943, u vezi sa stanjem oruanih snaga NDH, da garnizon u Varadinu sa 6.000 ljudi ima s a m o j e d n u etu i jednu bateriju s p o s o b n u , dok dio oficirskog k a d r a vidi u Titu predstavnika hrvatskog naroda. (VII, NAVN-T-313, F-191 /7451039). 223 Kao u bilj. 217, str. 601 ( Vjesnik, 11. IX 1943). 224 O k a r a k t e r u i ulozi d o m o b r a n s t v a usp. i F. Culinovi, O k u p a t o r s k a podjela Jugoslavije, n. dj., 271 i d. 225 V. Strugar, n. dj., 184, donosi podatak d a j e d o m o b r a n s t v o tada brojalo 156.000 ljudi. P r e m a p o d a c i m a o b r o j n o m stanju oruanih snaga NDH, to ih u svom izvjetaju 4. X 1943. donosi Kasche, a za koje navodi da ih je d o b i o od Pavelia, u k u p n o su te snage brojale 170.080 vojnika. O n e su se sastojale, p r e m a t o m izvjetaju, iz tri o s n o v n e grupacije: 1. jedinice NDH u sastavu W e h r m a c h t a ; 2. t r u p e NDH u n j e m a k o j o p s k r b i pod n j e m a k i m zapovjednitvom; 3. jedinice NDH pod njemakim zapovjednitvom u o p s k r b i NDH. P r e m a tim p o d a c i m a teko je precizno utvrditi koliki se b r o j ljudstva odnosio na d o m o b r a n s t v o . Ako bi se od s p o m e n u t o g u k u p n o g b r o j a o d u z e o b r o j od 23.000 ustaa, organiziranih u p o s e b n e ustake bojne, koje su u Kascheovu izvjetaju z a s e b n o registrirane, o n d a bi ve i tada d o m o b r a n s t v o NDH brojalo ispod 150.000. Budui d a j e bilo i niz jedinica ust a k o - d o m o b r a n s k o g sastava, po svojoj prilici, je taj b r o j bio jo manji. (VII, NAV-N-T-77, F883/5631891-2).
222 221

venstveno sprovodila na zahtjev Nijemaca. Prema njoj su uglavnom dotadanje pjeadijske divizije reorganizirane u brdske i lovake brigade, okupljene u tri korpusa. U isto vrijeme poveavala se Ustaka vojnica, koja je u jesen 1943, prema postojeim podacima, brojala oko 45.000 ustaa. 226 Svakako je i to odavalo nezadovoljstvo sa stanjem u domobranstvu. U sklopu te reorganizacije, Paveli je popunio i mjesto ministra oruanih snaga, koje je ostalo upranjeno odlaskom S. Kvaternika. Postavljanje na to mjesto generala Fridriha Navratila, poetkom rujna 1943, bilo je na liniji sprovoenja odreenih personalnih promjena u vladi NDH, s ciljem da se dovedu politiki neutralnije osobe. 227 Bili su to bar donekle prvi znaci izlaenja u susret njemakim zahtjevima za stvaranjem vlade, koja po svom sastavu ne bi bila izrazito ustaka. No, poduzete personalne promjene, one koje e slijediti, kao i niz kombinacija u vezi s tim, ipak su bile sasvim sporednog znaenja i nisu bitnije utjecale ni na sastav ni na politiku vlade NDH. Te je korake ustako vodstvo na elu s Paveliem poduzimalo u prvom redu iz bojazni da se ne realizira tenja njemakih vojnih komandanata o potrebi uvoenja totalne vojne uprave u NDH, koja bi njeno podruje tretirala u pravom smislu rijei kao okupaciono. Takve su tenje vidljivo dole do izraaja u spomenutim ocjenama Lthersa i Weichsa. Prema Lthersu, da bi se otklonila opasnost za Njemaku i Evropu, koja se ne moe dovoljno ozbiljno sagledati, neophodno je potrebno najhitnije preuzimanje izvrne vlasti i sprovoenje temeljitih reformi na politikom, upravnom i privrednom polju. Po svoj prilici zbog tih je zahtjeva, njemaka Vrhovna komanda traila miljenje komandanta Jugoistoka i Glaisea, postavljajui pitanje hoe li se i dalje ulagati napori u jaanje vojnih snaga NDH ili treba da se uvede izvanredno vojno stanje na itavom njenom teritoriju. Prema ocjeni Glaisea, uvoenje takvog izvanrednog stanja ne bi bilo povoljno, ali je on istodobno izraavao miljenje da se NDH stavi pod njemako starateljstvo, te da se u tom pogledu imenuje opunomoenik Reicha za Hrvatsku. On je to vezao s potrebom povlaenja Pavelia. 228 Meutim, Hitler nije dao pristanak za realizaciju tih koncepcija njemakih vojnih krugova u NDH. 229

V. Strugar, n. dj., 184. Govorei o reorganizaciji oruanih snaga NDH i svojoj funkciji, s a m Navratil navodi: Odravanje primljenih obaveza p r e m a Nijemcima postajalo je sve tee, obzirom na velike koncesije d a t e u t o m pogledu Nijemcima. Dalje jaanje samih ustakih snaga moglo se je vriti s a m o na tetu d o m o b r a n s t v a , a to je Paveli elio, ali da to od sada uradi n e t k o drugi. Paveli je nastojao da pojaa ustaku vojnicu sa novim snagama, Nijemci su traili da se obaveze izvravaju, da se p o r e d toga p o p u n j u j u 'gorski zdrugovi' i da se hrvatska o r u a n a snaga pojaa. Navratil dalje navodi da mu je Paveli, u p o v o d u p r e u z i m a n j a funkcije ministra oruanih snaga NDH, izjavio kako on s m a t r a d o m o b r a n s t v o ' n e p o u z d a n i m i nesigurnim, da nee da se bori, da mnogi oficiri i vojnici prelaze u u m u partizanima, te da je naroito nesiguran i n e p o u z d a n generaltab, iz kojeg bi t r e b a o izvjestan b r o j lica odstraniti, kao i u o p e provjeriti ispravnost i povjerljivost oficira u domobranstvu'. (IHRPH, MF 23, sn 181-182).
227

226

Kao u bilj. 208, str. 268-269 i 274-275. P r e m a Kascheovoj zabiljeci od 8. IX 1943, o razgovorima koji su voeni u Hitlerovu Glavn o m stanu, 30/31. VIII 1943, njegov odgovor na estoku kritiku kojoj su Pavelia podvrgli njemaki vojni faktori, bio je: Reich e i dalje suraivati s Poglavnikom i njegovom vladom. (L. Hon^-M. Broszat, n. dj., 153).
229

228

POKUAJI SPAAVANJA NDH I NJEN NESTANAK

Krajem ljeta 1943. kulminiralo je nezadovoljstvo njemakih vojnih faktora s Paveliem i ustakim vodstvom, a usporedo s tim oivjela je i ideja o ukljuivanju HSS-a u voenje politike NDH. Zapravo, t a j e ideja bila prisutna ve od jeseni 1942, kada su njemaki vojni predstavnici ukazivali na nju u sklopu svojih prijedloga prevladavanja teke vojne i politike krize u kojoj se NDH nalazila. 230 Kod razmatranja ovog pitanja treba poi od injenice da su i u dranju glavnih osoba iz biveg rukovodstva HSS-a, koje su ostale u zemlji, nastupile vidljive promjene. Na to su prvenstveno utjecala dva faktora: 1. Razvoj situacije na svjetskim ratitima u korist Saveznika, te u vezi s tim dranje jugoslavenske emigrantske vlade i predstavnika HSS-a u njoj; 2. Konstantni rast NOP-a u Jugoslaviji, koji se na podruju Hrvatske posebno odraava u sve veem irenju svoje politike osnovice u hrvatskom puanstvu, to je izazvalo naglo osipanje i suavanje one politike osnovice na koju je najozbiljnije raunalo vodstvo HSS-a. To je vodstvo HSS-a ponukalo da se sve vie zanima za neposredniji utjecaj na daljnji razvoj politike situacije a, naravno, ne moe se zanemariti ni sve odreenija spoznaja o konanom ishodu rata iji se svretak ne smije pasivno doekati. Prema tome, vodstvo HSS-a u zemlji, poinje od proljea 1943. prelaziti iz stanja politike pasivnosti, koja se temeljila na zagovaranju politike ekanja, u vidljiviju politiku akciju. Pri tome treba odmah dodati da se pojam vodstva HSS-a ne moe razumijevati u doslovnom smislu rijei, nego je to bila zapravo djelatnost istaknutijih pojedinaca sa sreditem u Zagrebu. Tu je djelatnost u ponekim akcijama karakterizirala zajednika inicijativa manjeg broja tih pojedinaca, a katkad su neki od njih djelovali posve individualno. to se tie samog Maeka, on se konkretno i formalno nije ukljuivao u takve akcije, to ne znai da s njim nisu odravani povremeni kontakti. Kod toga, svakako, treba imati na umu objektivne okolnosti Maekova poloaja, koji je od sredine listopada 1941. do sredine oujka 1942. bio zatvoren u Jasenovcu, a zatim zatoen u Kupincu i Zagrebu, nalazei se pod ustakom prismotrom. U svakom sluaju, propaganda iz redova HSS-a, koja postaje sve dinaminija, uglavnom se pozivala na njega. U toj politikoj akciji, s obzirom na uvjete i mogunosti, osobita se panja pridavala propagandnoj djelatnosti putem koje su se nastojali iriti u javnosti stavovi HSS-a o razvoju politike situacije u zemlji i u svijetu. Glavni cilj bio je da se i dalje stvara raspoloenje za politiku ekanja. Ti su stavovi bili formulirani u nizu letaka i ilegalnih listova, koji su bili pokretani i rasturani u razliitim podrujima. 2 3 1 Po svoj prilici najkarakteristiniji je bio spis pod naslovom Hrvatska i Hrvati, to je nastao poetkom 1943. god. 232 Glavni ton sadraju tog dokumenta daju parole politike mirotvorstva, na kojima se temelje sugestije o potrebi biolokog ouvanja hrvatskog naroda u ratnom vrtlogu. Naa je najvanija zadaa ovdje - istie se u ovom spisu -, da bioloki sauvamo hrvatski narod, a to znai da sauvamo to god je mogue vie ivota, obitelji i gospo230 U s p o m e n u t o m spisu Toke razgovora, izraenom u vezi sastanka Hitlera i Pavelia u rujnu 1942, kao jedan od njemakih zahtjeva navodi se neophodnost privlaenja seljake stranke, j e r je bez s u r a d n j e seljaka n e m o g u e umirenje, izgradnja i e k o n o m s k o konsolidiranje NDH. (Kao u bilj. 136). U s p o m e n u t o m izvjetaju od 27. II 1943, Lohr je, kao jedan od prijedloga za saniranje situacije u NDH, isticao p o t r e b u f o r m i r a n j a nove vlade od pristaa Maeka i strunjaka. On misli da bi na elo te vlade m o g a o doi Kouti. (Kao u bilj. 158). 231 U toku rata iz r e d o v a HSS-a p o k r e t a n i su razliiti listovi, koji i nisu imali u p r a v o m smislu rijei k a r a k t e r listova: Pravica, Slobodna Hrvatska, Glas naroda, Veritas, Republika, Samoodreenje i dr. 232

Spis je potpisan i m e n o m Veritas. (IHRPH, Fond NDH, kut. 492).

darstva naroda. Jer ta e nam poslije i drava i sloboda, ako u njoj ne bude Hrvata i njihovih domova. Ne smijemo ali nikad zaboraviti, da budemo uvijek spremni osigurati, braniti i uvati hrvatski narod i teritorij, pa da u odlunom asu kad nas Dr. Maek pozove, budemo gotovi kao jedan, da konano izvojujemo pod njegovim vodstvom pravu slobodu hrvatske drave i hrvatskog naroda, a pod geslom 'Samoodreenje hrvatskog naroda i njegovo unutarnje ureenje na etikim, socijalnim, kulturnim i gospodarskim naelima hrvatskog seljakog pokreta'. Uz to se posebno propagira kult Maeka, za kojega se istie da je jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda, ije dranje u postojeoj situaciji obiljeava herojski i mudar stav. Ograujui se od politike ustakog reima, a s druge strane izraavajui ideju da hrvatski narod nema razloga da pristupa NOP-u, jasno je u ovom spisu dola do izraaja osnovna tendencija da se u javnosti prvenstveno proturaju vijesti, da je oko Dr. Maeka danas ujedinjen sav hrvatski narod i to ne samo seljatvo, ve i znatan dio radnitva, najvei dio graanstva kao i velik dio cvijeta hrvatske inteligencije. Nesumnjivo, tako formulirana propaganda bila je prvenstveno uperena protiv NOP-a, kao snage koja je jainom svoga politikog utjecaja potpuno ugrozila pozicije vodstva HSS-a. Ovdje nije mjesto da se ulazi u prikaz konkretnih akcija HSS-a koje su poduzimane radi stvaranja politikih veza i dodira u zemlji i inozemstvu, 233 nego treba na njih ukazati samo utoliko, ukoliko se odnose na pojedine faktore NDH. U tom pogledu osobito se teilo na uspostavljanju veza u redovima domobranstva NDH. Domobranstvo je, naime, zauzimalo znaajno mjesto u propagandi HSS-a, jer mu se davala posebna uloga za onaj odluujui momenat koji se eka svretkom rata, kada u planiranom nastupanju Maeka i njegove grupe moe do posebnog izraaja doi vlastita vojna sila. Zbog toga je propaganda HSS-a u redovima domobranstva zagovarala potrebu da se ono ne rasipa i ne odbacuje oruje, bez obzira na razvoj dogaaja. Prilikom isticanja Maekova kulta u spomenutom spisu, propagira se i parola da u njega gleda s nepodijeljenim povjerenjem i sva hrvatska vojna sila. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da su pojedini ljudi iz vodstva HSS-a (A. Kouti, Lj. Tomai) uspostavili odreene konkretne veze s nekim viim domobranskim oficirima (generali Ivan Prpi i Pero Blakovi, te pukovnici Ivan Babi, Stjepan Matea, Oton u, Antun Medved, Franjo Mrak, Stjepan Jandrai). Nastojanja u tom pravcu kulminirala su u poduzimanju neposrednijeg kontakta sa saveznicima. Tako je u sijenju 1944. domobranski pukovnik Ivan Babi pokuao da u dosluhu s ljudima iz HSS-a doe u vezu s Krnjeviem. Meutim, Saveznici nisu posvetili eljenu panju njegovu dolasku u Bari. 234 Akcija HSS-a u domobranstvu bila je dakle ilegalnog karaktera i treba je ocjenjivati kao jednu od komponenata ire strategijske politike HSS-a, da to spremnije doeka
233 Tako su npr. p r e k o vicarskog konzulata u Zagrebu odravane veze sa vicarskom (I. Metrovi, J. Cabas), a p r e m a nekim p o d a c i m a tim je p u t e m odravana veza s Krnjeviem (I. Farolfi). (/. Horvat-J. Rui, Posljednji manevri, Veernji list, 2. II1963). P r e m a p o d a c i m a koje donosi M. Martinovi, on je od Krnjevia d o b i o zadatak da iz L o n d o n a o t p u t u j e u Madrid, gdje je t r e b a l o da se sastane s j e d n i m p r e d s t a v n i k o m HSS-a, u oujku 1943, a k o j e m u bi p r e n i o instrukcije za rad u zemlji. Do toga m e u t i m nije dolo. (Kalendar Hrvatski glas, Winipeg, 1955, 66-78). 234 I. Horvat-J. Rui, n. dj., Veernji list, 26.1 1963. U j e d n o m izvjetaju, to g a j e k r a j e m travnja 1943. dobila britanska obavjetajna sluba od j e d n o g svog informatora, inae pristae HSS-a, navodi se da je HSS uspostavila tijesnu vezu sa znaajnim e l e m e n t i m a u d o m o b r a n s t v u , osobito s p u k o v n i k o m Babiem. Babi i njegovi ortaci, oito po o d o b r e n j u generala Prpia, p o d u z i m a j u korake da uklone stare austrijske oficire i zamijene ih povjerljivim pristalicama HSS i da, uope, koordiniraju d o m o b r a n s t v o sa HSS. (...) Krajnji je cilj stvaranje efikasne, n a o r u a n e i ujedinjene domobransko-HSS-organizacije koja bi bila s p r e m n a na s u r a d n j u sa saveznikim a r m i j a m a u asu sloma Osovine i koja bi titila i odravala red na h r v a t s k o m teritoriju. (Otvorena tajna arhiva britanske diplomacije, priredio D. Biber, Vjesnik u srijedu, 16. VIII 1972.).

svretak rata. Meutim, s druge strane, dolo je i do legalnih kontakta i dodira predstavnika HSS-a i ustakih vrhova. Mogunost za te dodire pojavila se kao posljedica spomenutog pritiska njemakih vojnih faktora u NDH, ali su na to utjecali i drugi momenti. U prvom redu bila je to sama kapitulacija Italije, koja se ve i ranije jasno predskazivala, a promjene to ih je donosio tako vaan dogaaj, izazvale su jau panju i u redovima biveg vodstva HSS-a, koje, dakako, nije eljelo da bude zateeno razvojem dogaaja. Ispadanje Italije iz rata i realnije mogunosti invazije Saveznika na Balkan utjecali su da se u oekivanju daljnjeg razvoja ratnih zbivanja uzme u obzir i mogunost udjela u buduim dogaajima s odreenih pozicija vlasti. Ustae su prihvatili njemake inicijative za sporazum oko stanovite podjele vlasti u NDH, ali ne treba zanemariti i neke druge, posebne momente. Po svoj prilici ve su pojedinci u ustakom vodstvu poeli raunati s ozbiljnom mogunou pobjede Saveznika u ratu, pa prema tome i s poduzimanjem priprema za takvu situaciju. Glavni pobornik te tendencije bio je M. Lorkovi, koji je po svoj prilici jo u ljeto 1943. god. doao u dodir s glavnim predstavnikom grupe HSS-a A. Koutiem. 235 Predstavnici HSS-a predlagali su stvaranje inovnike vlade i raspisivanje izbora, to je Lorkovi ocijenio neprovedivim zbog ratnih prilika i zbog potrebe opreza da se ne izazovu prevelike sumnje Nijemaca. Na osnovu raspoloivih podataka dalo bi se zakljuiti da je tom prilikom postignuta suglasnost s potrebom sazivanja sabora, koji bi se po svom sastavu razlikovao od onoga to ga je Paveli formirao poetkom 1942, a isto tako s donoenjem ustava. 236 Meutim, oko onog najkonkretnijeg pitanja, koje je trebalo to prije realizirati, sastava nove vlade NDH, postojala su razilaenja. Dok je, prema Lorkovievom gleditu, trebalo u vladu ukljuiti najjae politike ljude HSS jer tako zahtijeva aktuelna situacija, Kouti je zastupao stav da treba najprije formirati inovniku vladu, koja treba da pripremi put vladi politikih ljudi. 237 U svakom sluaju, taktika skrajnjeg opreza HSS-a u dodiru s ustaama, i dogovora o nekom javnom inu, dola je tom prilikom do vidljivog izraaja. Trebalo je posebno vagati svaki takav in zbog straha od potpune kompromitacije, tj. opasnosti protuslovlja s vlastitom politikom propagandom, u kojoj su se javno izraavala neslaganja i ograde od politike ustakog reima. Postavljanjem Nikole Mandia za predsjednika vlade NDH, poetkom rujna 1943, kontakti sa predstavnicima HSS-a uli su u svoju drugu fazu. Pavelievo imenovanje Mandia na taj poloaj trebalo je da stvori u javnosti dojam kako se tei da se u daljnjem voenju ustake politike ukljue dotad neangairane linosti. Po svoj prilici Mandieva se linost Paveliu uinila srednjim rjeenjem u odnosu na njemake sugestije da pristupi promjenama u rukovodeoj strukturi NDH. Sam je pak Mandi doao na poloaj predsjednika vlade NDH iz potpune politike pasivnosti, u koju je u stvari uao jo dvadesetih godina. Njega su ljudi, u prvom redu pamtili kao aktivnog politiara u Bosni i Hercegovini iz vremena prije prvog svjetskog rata, kad je postao glavni pobornik beke reimske politike. Meutim, treba dodati, da po proglaenju NDH Mandi nije bio zaboravljen, te g a j e Paveli 1942. imenovao dravnim vijenikom, nekom vrsti poasne funkcije. Ako se htjelo pregovarati s predstavnicima HSS-a radi stvaranja zajednike vlade, onda se postavljanje Mandia za predsjednika inilo najpogodnijim zbog raunanja na njegove odreene veze i poznanstva s liderima HSS-a od prije rata.
235 P r e m a rijeima V. Koaka, koji je s Lorkoviem sudjelovao u pregovorima, do njihova je p r e k i d a dolo uslijed Pavelieva imenovanja marionetske pojave dr Mandia za ministra predsjednika, ime je on i nadalje itavu m o i vlast zadrao u svojim rukama. Mandi je i m e n o v a n 2. r u j n a 1943. (IHRPH, MF 4, sn 211-217.). 236 237

IHRPH, MF 4, sn 229-230, ist. mat. V. Koaka. 1. Horvat-J. Ruii, n. dj., Veernji list, 13. II 1963.

Akcija za realizaciju ideje o stvaranju koalicione vlade zapoela je odmah po kapitulaciji Italije. HSS je pokazala vidan interes za to, to nedvojbeno svjedoi injenica da ba u povodu te akcije dolazi do vjerojatno najire konsultacije, koju su predstavnici HSS-a mogli obaviti u postojeim okolnostima. Na Koutievu inicijativu u Zagrebu je dolo do sastanka grupe istaknutijih predstavnika HSS-a (Josip Torbar, Roko Mieti Ivan Andres, Ivan Pernar, Janko Reberski, Ivan Robi, Ivanko Farolfi, Ljudevit Tomai, Baria Smoljan, Mijo Ipa, Karlo unjevi), koji su se suglasili da se pristupi pregovorima s Mandiem; za pregovarae su odreeni Kouti i Torbar, ali bez prava donoenja konanih odluka. 238 Pored Mandia, u pregovorima je sudjelovao i lorkovi. Ustaki projekt o stvaranju nove vlade NDH, koji je Mandi predloio predstavnicima HSS-a, teio je u prvom redu za tim, da ona bude koaliciona. To je, meutim, u skladu s ve istaknutim gleditima HSS-a, bio i glavni uzrok da doe do razlaza u pregovorima. Predstavnici HSS-a zastupali su, naime, i dalje potrebu stvaranja tzv. nadstranake vlade, u kojoj dakle ne bi bilo ni ustaa. U pismu koje su Kouti i Torbar uputili Mandiu, 30. rujna 1943, istie se, d a j e stvaranje koalicione vlade, koju predlau ustae, pravno (je) i logiki neprovedivo jer je HSS po sadanjoj vladi rasputena, pak dosljedno tome nitko od nas ne moe biti ovlaten da u ime jedne formalno nepostojee stranke daje pravno valjane politike izjave ili ionako politiki istupa. Oni navode da su se konsultirali s drugim predstavnicima HSS-a i da smatraju ulazak pojedinaca iz HSS u sastav koalicione vlade naelno nemoguim i u dananjim prilikama beskorisnim. Budui da iznesena gledita oko tog pitanja smatraju potpuno oprenim ustakim prijedlozima, oni izraavaju miljenje da ne vide razloga za daljnje pregovore. 239 U svakom sluaju, ti su pregovori izmeu ustaa i HSS-a jasno pokazali kakva gledita zastupa pojedina strana i dokle je voljna ii u svojoj politikoj taktici. Predstavnici HSS-a nisu mogli pristati na javni savez s ustaama, a ustaama je ideja o nadstranakoj vladi znaila odstupanje s vlasti. Pregovori su imali odreenog odjeka, stvarajui posebnu atmosferu u irim redovima ustaa i pristaa HSS-a. Tako je GUS ve u svojoj okrunici od 10. rujna, tj. u toku samih pregovora, konstatirao da se po Zagrebu i unutranjosti pronose glasovi o moguoj likvidaciji ustakog pokreta. U iduoj okrunici, 26. rujna, GUS konstatira da se pronose vijesti u javnosti o pregovorima sa predstavnicima HSS-a i o mogunosti rekonstrukcije vlade NDH, koja bi imala biti koncentraciona. Ova je okrunica bila prvenstveno namijenjena obavjetavanju funkcionara ustakog pokreta o slubenim ocjenama vodstva oko pregovora s HSS-om i njihova neuspjeha. Naglaava se da je do pregovora dolo u vezi s kapitulacijom Italije i da je bilo govora o ulasku nekih pojedinaca iz HSS - u vladu. Do toga meutim nije dolo, jer se, prema ocjeni ustakog vodstva, pokazalo slijedee: a) U redovima HSS-a ne postoji politiko jedinstvo u pogledu na unutranju i vanjsku politiku NDH; b) Pojedinci iz HSS-a protivnici su NDH i ustakog reima; c) Pojedinci nisu za Osovinu, u sklopu koje Nezavisna Drava Hrvatska i politiki i vojniki stoji. 240 Kako se vidi, ustako vodstvo je neuspjeh u pregovorima s HSS-om, pokuavalo da obrazloi svojim redovima iskljuivo kritikom i osudom politikog dranja predstavnika HSS-a, a time i prikazivanjem politike te stranke kao protuustake, protivosovinske i protiv NDH. A u tajnom informativnom listu Ravnateljstva promibe, koji je izdavan u Splitu, stoji: Pregovori su tekli povoljno i bili su ve pri zakljuenju, naroito nakon osloboenja Dalmacije, ali su ba tada prekinuti, jer su predstavnici HSS odkazali pristup u vladi. Razlozi su isto osobne naravi, a potiu iz uvjerenja zastupnika b. HSS, da e rat iskljuivo dobiti Engleska. 241
238 239 240 241

Isto, 14. II 1963. ACKSKJ, Zb. Okupatori i kvislinzi, sign. 92; IHRPH, MF 4, sn 300. IHRPH, Fond NDH, kut. 306. IHRPH, Fond NDH, kut. 8, list: Povjerljiva obavjetajna sluba, br. 1, 17. XI 1943.

Za potpunije objanjavanje ishoda pregovora ustakog vodstva i predstavnika HSS-a, od bitnog je znaenja injenica da je ideja o nadstranakoj vladi prvenstveno pogaalo samog Pavelia. Iako su pregovori voeni s njegovom suglasnou, on je ipak naglo odluio da ih prekine. Neposredno poslije toga Paveli je 11. listopada 1943. imenovao novu vladu NDH, koja se po svom sastavu nije mnogo razlikovala od prethodne. 2 4 2 Jedina formalna novost bila je uspostava funkcije predsjednika vlade NDH, na koju je ve neto ranije imenovan Mandi, a koju je do tada vrio Paveli. Stalni porast NOP-a, posebno u Hrvatskoj, bio je dakako i dalje onaj faktor koji je presudno utjecao na karakter daljnje politike akcije kako ustakog vodstva tako i grupe predstavnika HSS-a na elu s Koutiem. irenje politike osnovice NOP-a na raun suavanja te osnovice s kojom je raunala HSS, nalagalo je Koutievoj grupi da u svojoj politikoj taktici uzme u obzir i kontakt s predstavnicima narodnooslobodilakog pokreta. I takvi koraci ocjenjivani su, naime, kao zastupanje osnovne strategijske linije da to spremnije doekaju svretak rata. Koutieva je grupa zbog niza momenata poduzimala razliite korake u svojoj politikoj akciji. Ovdje nije mjesto da se o tome detaljnije govori, treba samo upozoriti na neke karakteristine pojedinosti. Govorei na londonskom radiju, 22. srpnja 1943, Juraj Krnjevi pozitivno je ocijenio narodnooslobodilaku borbu u Jugoslaviji i sugerirao da joj se prikljuuju i pristae HSS-a. Krnjevi se neto prije toga raziao s Purievom vladom u Londonu zbog njenog ustrajnog zagovaranja podrke Drai Mihailoviu. Ocjenjujui ovaj Krnjeviev korak, organ CK KPH Naprijed, 18. VIII 1943, pisao je d a j e Krnjevi konano progledao, ali da je svojim dotadanjim dranjem predaleko otiao da bi narod ikada vie mogao u njemu gledati nekog svog predstavnika. Drugi vaan dogaaj o kojem je Koutieva grupa morala voditi rauna, bio je kad su ugledniji pristae HSS-a, koji su pristupili NOP-u, osnovali Izvrni odbor Hrvatske seljake stranke. U svojoj izjavi, to su je dali na drugom zasjedanju ZAVNOH-a, sredinom listopada 1943, oni su istakli da su ZAVNOH i AVNOJ danas jedina borbena predstavnitva hrvatskoga i drugih naroda Jugoslavije. Posebno su tom prilikom osudili sve lanove Hrvatske seljake stranke na bilo kojem poloaju, koji surauju s okupatorima i njihovim pomagaima domaim izdajicama, napose s 'ustaama' i s 'etnicima' i to one u domovini kao i one u inozemstvu u pobjegloj tako zvanoj Jugoslavenskoj vladi. 243 Poetkom oujka 1944. taj je odbor uputio svoj proglas Svim pristaama Hrvatske seljake stranke da se prikljue NOP-u na elu s Titom. 244 Koutiev pokuaj u proljee 1944. da uspostavi kontakt s predstavnicima NOP-a treba promatrati u sklopu dubokog politikog raslojavanja u redovima HSS. Svoje po242 Narodne novine, 13. X 1943. Sastav vlade: Nikola Mandi, predsjednik; Dafer Kulenovi, podpredsjednik; Andrija Artukovi, prabiljenik; Mile Budak, vanjski poslovi; Mladen Lorkovi, u n u t r a n j i poslovi; Pavle Canki, p r a v o s u e i bogotovlje; Julije Makanec, prosvjeta; Ante Voki, p r o m e t ; Dragutin Toth, dravna riznica; Josip Cabas, obrt, veleobrt i trgovina; Stjepan Hefer, gos p o d a r s t v o i p r e h r a n a ; Josip Balen, u m a r s t v o i rudarstvo; J a n k o Torti, zdravstvo i udruba; Mehm e d Alajbegovi, s n a b d j e v a n j e postradalih krajeva; Bdo Bulat, osloboeni krajevi; Lovro Sui, postrojnik, te dravni ministri: Milovan Zani, Savo Besarovi, Vjekoslav Vrani, Zivan Kuvedi. Dogovor o i m e n o v a n j u nove vlade po svoj prilici je izvren na sjednici p r e t h o d n e vlade, 5. X 1943, kojom prilikom su ocijenjeni i pregovori s HSS-om. Javnost je o t o m e mogla naslutiti p r e k o kratkih vijesti koje je donijela tampa. Tako je Nova Hrvatska 7. X 1943. pisala d a j e Paveli na spom e n u t o j sjednici o d r a o govor o s u v r e m e n i m unutarnjo-politikim pitanjima s osobitim obzirom na Njegova nastojanja, da se na r a d u o k o o b r a n e i izgradnje drave o k u p e i oni istaknutiji politiki i javni ljudi, koji su do sada stajali p o s t r a n c e od dravnog ivota, te izloio posljedak tih Njegovih nastojanja. 243 Zemaljsko antifaistiko vijee n a r o d n o g o s l o b o e n j a Hrvatske, zbornik d o k u m e n a t a 1943, Zagreb 1964, 437. 244 Isto, zbornik d o k u m e n a t a 1944, Zagreb 1970, 240-242.

glede i uvjete za suradnju Kouti je formulirao u deset toaka dokumenta pod naslovom Temeljna naela i konstatacije. On polazi od teze d a j e HSS legitimni predstavnik hrvatskog naroda i d a j e program HSS postao nerazorivi duhovni temelj politikog miljenja i tenje hrvatskog naroda. U skladu s tim, kao uvjet za sporazumijevanje sa drugim politikim grupacijama, on zahtijeva od druge strane spremnost da prihvati osnovna naela HSS-a, kako su po formulaciji Stjepana Radia odobrena i usvojena od hrvatskog naroda. U vezi s tim on istie HSS kao potpuno ravnopravnog sudionika u dogaajima i pregovorima, te trai da se ta suradnja izrazi u zajednikom sudjelovanju i zastupanju u Vrhovnom vijeu republike Hrvatske. Izvrni odbor Jedinstvene narodnooslobodilake fronte Hrvatske, u cijelosti je odbacio tako formulirane Koutieve zahtjeve i prijedloge, u svom odgovoru, krajem srpnja 1944.245 Na drugoj strani, ustako je vodstvo nastojalo pojaanom politikom propagandom da u javnosti jaa interes za ouvanjem nezavisne hrvatske drave. S obzirom na konkretnu situaciju ta se parola prvenstveno konfrontirala s ciljevima NOP-a. Ponovo se jako eksploatirala parola o komunistikom znaaju NOP-a i pogubnoj opasnosti boljevizma za budunost hrvatskog naroda. U govoru, to g a j e odrao na skuptini Ustakog stoera u Zagrebu, 11. studenog 1943, J. Makanec je isticao: Svakome onome, koji ne eli biti sliep kraj zdravih oiju, mora biti jasna ova osnovna politika injenica: Hrvatstvo i boljevizam se izkljuuju; meu njima ne moe biti ni spajanja niti nekog sporazuma, i svaki se mora opredieliti ili za jedno ili za drugo. ( . . . ) Jedno samo uviek moramo imati pred oima, jedno ne smijemo nikada zaboraviti: da bi hrvatski narod na svom prostoru mogao slobodno ivjeti i razvijati se, da bi on mogao uivati mir i sigurnost, da bi on tu mogao uivati sreen ivot i blagostanje, da bi sve to mogao ostvariti, boljeviki imperializam mora biti suzbijen, ili e biti uniten hrvatski narod. 246 No, valjalo je i posebno objasniti injenicu da je narodnooslobodilaki pokret na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine postigao takvu snagu da je vlast ustakog reima sveo na vrlo uske granice, uglavnom u onim punktovima gdje je bila skoncentrirana vojna sila; zbog toga je ustaka propaganda osobito insistirala na paroli d a j e NOP na podruju NDH vanjskog poriekla a nema nikakva hrvatskog izvora i obiljeja. Slubeno tumaenje takvog stava dao je Mladen Lorkovi, tada ministar unutranjih poslova NDH, u posebnom referatu podnesenom vladi NDH i stranim vojnim i politikim predstavnicima u Zagrebu, 14. sijenja 1944. Lorkovi je poao od optube protiv prijanje talijanske politike u NDH, gradei na njoj itavu konstrukciju ustakih gledita o NOP-u na podruju NDH. Osvrui se na ofenzivu proleterskih brigada, ljeta 1942, koje on naziva crnogorskim, Lorkovi istie da upravo od tada te snage tvore sredite partizanskih nemira u Hrvatskoj. One su, prema njemu, spomenutu akciju izvele ba uz pomo i zatitu talijanske vojske u Hrvatskoj, te su, zahvaljujui Talijanima, partizani u junim dielovima Hrvatske kroz cielu drugu polovicu 1942. godine mirno i bez smetanja razvijali svoju politiku i vojniku organizaciju. Zbog toga, prema Lorkoviu, hrvatsko je stanovnitvo moglo, i to u neznatnom broju, pristupiti NOP-u samo na podruju Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, da bi se spasilo od talijanskog terora. Priznajui ovaj put nedvojbeno da je NOP organiziran i voen po Komunistikoj partiji Jugoslavije i da su njegovi rukovodioci vodei ljudi komunistike stranke, Lorkovi je, i dalje insistirao na tvrdnji da su pripadnici NOP-a daleko najveim dijelom Srbi, te da prema tome, taj pokret ima velikosrpski karakter. Kao to je prije godinu dana ustaka propaganda tu tvrdnju potkrepljivala iznosei preteno falsificirane po245 IHRPH, Izvrni o d b o r HRSS, i elaborat M. Ivekovia, Maekovo vodstvo HSS-a u b o r b i protiv NOP-a. 246 J. Makanec, Hrvatski vidici, n, dj., 136-137.

datke o sastavu vijenika Prvog zasjedanja AVNOJ-a, tako se ovaj put slino radilo i u odnosu na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, odranom krajem studenog 1943. u Jajcu. Uz to, posebno se istom argumentacijom nastojalo dokazivati d a j e i ZAVNOH prosrpskog karaktera s obzirom na nacionalni sastav svojih vijenika. 247 Kako se vidi, osnovni cilj ustakih vrhova u itavoj toj akciji - a tome je bio uglavnom namijenjen i Lorkoviev referat - sastojao se u tenji da se NDH, u sklopu meunarodnih kretanja, prikae kao najznaajniji faktor u borbi protiv boljevizma na Balkanskom poluotoku. U skladu s tim, ustaka je vlada teila da to vie istie atribute dravnosti NDH. Pomiljalo se na ponovno sazivanje sabora, koji bi trebao donijeti ustav NDH. 248 Istodobno, ustaka je propaganda mnogim lecima upozoravala pripadnike NOP-a, poglavito Hrvate da se blii dan isteka Pavelieve amnestije, te da je to posljednji poziv i opomena. 249 Nijemci, meutim, nisu dijelili miljenje o mogunostima brze stabilizacije prilika u NDH i politike ustakog reima, kako je to Lorkovi predskazivao u svom referatu. Kasche je u svojim biljekama o razgovoru s Hitlerom, poetkom oujka 1944, zapisao kako je ovaj izjavio, da ne moe da slijedi optimistika izlaganja ministra predsjednika Mandia o razvoju prilika u Hrvatskoj, jer vojniki izvjetaji govore protivno. Iz tih izvjetaja on jasno razabire koliko je rairena i koliko je jaka djelatnost partizana. 250 U tom svjetlu se moe i jasnije nasluivati nezadovoljstvo njemakih vojnih faktora to nije uspio pokuaj uvlaenja predstavnika HSS-a u ustaku vladu, a pogotovu to se nije otilo radikalno dalje u tom pravcu, kako je sugerirao npr. general Glaise. 251 Osiguranje jadranske obale poslije kapitulacije Italije zahtijevalo je velika vojna naprezanja, pa su Nijemci, razumljivo, bili preokupirani situacijom u NDH. U svom izvjetaju, to g a j e podnio Hitleru na spomenutom sastanku poetkom oujka 1944, general Warlimont je dao upravo poraavajuu ocjenu situacije u NDH. On je konstatirao da vlada NDH nema nikakva autoriteta, i da u zemlji vlada potpuni haos. Posebno je upozorio na rapidan pad proizvodnje mineralnih ulja u NDH, za to je njemaka vojska bila osobito zainteresirana. Nepovoljno miljenje dao je i o vojnim snagama NDH. Prema Kascheovim zabiljekama, Warlimont je pokrenuo i pitanje vojne uprave i upozorio na opasnost svakog eksperimenta u korist Hrvata. 252
247 Lorkoviev govor t a m p a n je u p o s e b n o j b r o u r i pod naslovom: Hrvatska u borbi protiv boljevizma, Zagreb 1944. 248 Pavelieva izjava p r i g o d o m p r i m a n j a estitki za novu, 1944. god. (Spremnost 16.1 1944). Ist o m p r i g o d o m je Mandi izjavio da je Paveli poslije kapitulacije Italije postao doivotni i zakoniti suveren i vladar Nezavisne Drave Hrvatske, a posljedica toga je i u s p o s t a v a hrvatske dravne vlade sa njezinim zakonitim predsjednitvom. (Isto). 249 P r e m a izvjetaju Glavnog ravnateljstva za p r o m i b u p o d n e s e n o m 3. V 1944. Mandiu, u prvoj polovici te godine baeni su milijuni letaka na cijelom p o d r u j u NDH, osobito n a d o s l o b o e n i m krajevima. (VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 12/23). U dopisu od 24. V 1944. ravnateljstvo izvjetava d a j e s a m o na p o d r u j u Hrvatskog zagorja b a e n o o k o 500.000 p r i m j e r a k a letka pod naslovom 26. V 1944, koji je d a t u m oznaavao dan isticanja Pavelieve amnestije. U p o v o d u toga ravnateljstvo predlae da se amnestija produi jo za mjesec dana. (VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 13/23).

S. Odi, Neostvareni planovi n. dj., 307. U s v a k o m sluaju t r e b a konstatirati o d r e e n u razliku izmeu Kaschea i Glaisa u pristupu ocjenjivanju situacije u NDH i politike ustakog reima. Dok je Kasche p r e m a Paveliu bio vidno naklonjen, dajui to do znanja i u svojim izvjetajima (u Berlinu je bilo o c i j e n j e n o da previe gleda oima Hrvata) dotle je Glaise u m n o g o e m u izraavao sasvim s u p r o t n e stavove. On nije nalazio p o s e b n o g o p r a v d a n j a za Pavelievu politiku, a bio je sve vie zaokupljen k o m b i n a c i j a m a z a m j e n e ustaa sa HSS, to pokazuje i injenica da je uspostavljao n e p o s r e d n o k o n t a k t e s Koutiem i njegovim suradnicima. (Opirnije o t o m e usp. S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 262 i d.).
251 252

250

Isto, 308.

Postojea situacija donijela je dva akutna problema u meusobnim odnosima izmeu NDH i Nijemaca: - posljedice mjera njemake vojske za stvaranje zatitnog pojasa na jadranskoj obali, te, ukljuivanje etnika u slubu Nijemaca. Nijemci su na obali - za koju je ustaka propaganda sve vie isticala d a j e to podruje koje je konano ukljueno u NDH -, zapoeli izgradnjom utvrenja, teei formirati posebno zatitno podruje od eventualne invazije Saveznika. iroko oko 3 km, to je podruje trebalo da se protee uzdu cijele obale. Ostvarujui taj plan, Nijemci su poeli evakuirati stanovnitvo s otoka Braa, Hvara, Mljeta, Korule i Peljeca, iz pojedinih sela Makarskog primorja, te iz gradova Splita i Zadra; prvenstveno su teili da isele muko stanovnitvo, i to godita od 1894. do 1927. Tu iroku akciju njemaka Vrhovna komanda ovako je obrazlagala sredinom svibnja 1944: Odbrana naroito vanih obalskih uporita i otoka uinila je potrebnim iseljavanje svega mukog stanovnitva sa otoka, a nedavno i iz Zadra i Splita. Tamo ljudi sposobni za vojsku pretstavljaju ugroavanje naih slabih posadnih trupa, potpuno ne uzimajui u obzir to u nedovoljno osiguranim predjelima bande (misli se na NOVJ, F. J.) regrutuju za svoje ciljeve stanovnike sposobne za vojnu slubu. 263 Bio je to zapravo odgovor na albe organa NDH, poto su tim planom o evakuaciji bile zahvaene i pojedine slubene ustake ustanove, formirane u tom podruju nakon kapitulacije Italije. Nijemci su svojim postupcima prema priobalnom stanovnitvu potpuno obezvrijednili te ustanove ustakog reima, a i njihovu propagandu o vitalnom znaenju jadranske obale za NDH. Realizirajui svoj plan Nijemci su se sluili nizom represivnih mjera, koje su se pretvarale u masovni teror, zbog potpune samovolje pojedinih vojnih jedinica. Kulminacija tih represalija bio je masovni pokolj hrvatskog stanovnitva u Poljicama, kraj Splita to g a j e poinila SS divizija Prinz Eugen. Tom prilikom stradalo je oko 400 ljudi. 264 Predstavnici NDH u Splitu izrazili su negodovanje Nijemcima, naglaavajui da su u spomenutom pokolju znatnog udjela imali etnici pod njemakim zapovjednitvom. Kako se vidi, predstavnici NDH morali su prema Nijemcima pokazati skrajnje obziran stav, izbjegavajui izravnu osudu njihova ponaanja. Simptomatian je sluaj ministra vanjskih poslova NDH Stijepe Peria, koji je uputio protestnu notu u povodu pokolja u Poljicama. Odgovor iz Berlina na tu notu pokazao je u punom svjetlu koliko su Nijemci uvaavali autoritet ustakog reima. Ribbentrop je preko Kaschea dao do znanja vladi NDH da se spomenuta nota po tonu i sadraju moe smatrati samo kao drska prepotentnost hrvatskog ministra vanjskih poslova, koja zahtjeva bezodvlanu i nedvosmislenu korekturu. Kascheu je naloeno da predsjedniku Mandiu doslovno prenese, da vlada Reicha mora odbiti da uope primi k znanju takav dopis i da vlada Reicha zabranjuje jednom zauvijek hrvatskoj vladi ton, kakav je u ovoj noti, i da mora pozvati hrvatsku vladu da svojim saopenjima vladi Reicha nastoji dati oblik, koji odgovara poloaju Hrvatske prema Velikom Njemakom Reichu. 256 Posljedica: Paveli je krajem travnja 1944. smijenio Peria s poloaja ministra vanjskih poslova. 266 to se tie pitanja etnika, ustae su ubrzo uvidjeli da je ono ostalo otvoreno ba kao to je bilo i do kapitulacije Italije. Nada ustakih faktora, da e Nijemci uz razoruavanje talijanske vojne sile isto tako postupiti i prema etnicima, brzo se ugasila. Njemaki vojni faktori su, naime, postali odmah svjesni injenice da e etnikom kompleksu morati pristupati slino kako su to prije njih radili talijanski komandanti, tj. da treba
253 254

Obavjetenje Glaisea MUP-u NDH, 5. V 1944, Zbornik d o k u m e n a t a NOR-a, VIII/2, 639-642. Opirnije o t e r o r u Nijemaca i ustaa u Dalmaciji od jeseni 1943. dalje usp. S. Kvesi, n. dj., VII, MF B o n n 3, sn 792-794, brzojav R i b b e n t r o p a Kascheu, 20. IV 1944. Umjesto Peria, Paveli je za ministra vanjskih poslova i m e n o v a o M e h m e d a Alajbegovia.

686-691.
255 266

ozbiljno raunati s etnikim grupacijama zbog njihova angairanja protiv NOP-a. Nijemcima je preostalo samo da etnike snage to prije i u to veoj mjeri podrede vlastitoj komandi. Jo rujna 1943, tj. po samoj kapitulaciji Italije, u Hercegovini, inae osjetljivom podruju zbog problema etnika dolazi do neposrednih dodira njemakih komandanata i predstavnika etnikih snaga radi sporazuma o zajednikoj borbi protiv NOP-a. Prema sporazumu izmeu komandanta 7. SS divizije Prinz Eugen i delegata etnike Vrhovne komande, uglavljeno je da se etnici s Nijemcima i snagama NDH ukljue u borbu protiv jedinica NOVJ. U sluaju iskrcavanja Saveznika, dogovoreno je da se etnici dre pasivno i ne ometaju kretanje njemakih jedinica i snaga NDH. 267 Prema izvjetaju ustakog stoera iz Dubrovnika, krajem rujna 1943, etnici su uoi dolaska Nijemaca naputali to podruje u paninom stanju, ali su Nijemci odmah dali do znanja da su voljni sklapanju sporazuma. Time je, prema ocjeni stoera, ponovljena igra s Talijanima a etnici su odmah otkrili slabu stranu Nijemaca, nedovoljno razpolaganje jakim snagama, to e oni znati obilato izkoristiti. U tom pogledu karakteristian je zakljuak u vezi s nastalom situacijom: I sam ugled hrvatske drave jo je jednom pao u oima ovih krvnih neprijatelja svega to je hrvatsko, jer su osjetili, da su Talijane zamjenili Nijemci, koji su dodue energiniji, ali su opet tutori toj Nezavisnoj dravi. 258 I u Dalmaciji su se etnike grupacije brzo i bez posebnih otpora stavile u slubu Nijemaca. Prema izjavi Kaschea predstavniku NDH, to je stavljanje etnika na raspolaganje njemakoj vojsci bilo nesebino, dok se to ne moe ustvrditi za hrvatski ivalj u novoosloboenim dielovima Dalmacije, jer da ondanje puanstvo nee da stupi ni u svoje vlastite hrvatske vojne jedinice, ve nastoji izvui se na svaki nain. 259 Unato konsternaciji koja je i u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije zahvatila etnike, problem njihova angairanja nije, prema tome, za Nijemce bio osobito teak. To pokazuje i primjer etnikog komandanta Momila ujia u Kninskoj krajini, koji je, nakon kraeg oklijevanja, stupio u dodir s Nijemcima, izraavajui elju da im se stavi na raspolaganje. 260 Odreena neizvjesnost dala je obiljeje i dranju onih manjih etnikih grupacija, koje su se nale na podruju Hrvatskog primorja i otoka Krka, Loinja i Cresa, gdje su ih neto prije kapitulacije rasporedili talijanski komandanti. Partizani su u akcijama, koje su potom uslijedile, nanijeli znatnije gubitke tim grupama, iji su se preostali dijelovi ukljuili u slubu Nijemaca. Treba napomenuti da je u redovima tih skupina bio regrutiran i jedan dio domaih ljudi, Hrvata (najvie na Krku), koje su Talijani zavrbovali po uzoru na organizaciju Bele garde u Sloveniji. 261 Koliko su Nijemci bili zainteresirani za angairanje etnika protiv NOP-a, pokazuje injenica da su odreene etnike formacije bile stacionirane i na podruju Istre. Tamo je, poetkom studenog 1944, doao vei broj etnika, koji su se povlaili iz Srbije. 262 Ustake vlasti bile su osobito uznemirene zbog prisustva etnika u Rijeci i Istri, jer su time njihova nastojanja nakon kapitulacije Italije, da stvore vlastite pozicije, bila jo vie onemoguena.
IX i 9 4 3 Z ' : > 0 r n i ' t c ' 0 ' c u m e n a t a NOR-a, IV/17,475, izvjetaj zapovjednika 6. pjeake divizije NDH, 14. IHRPH Fond NDH, izvj. stoera Dubrava od 26. IX 1943, neregis. Kao u bilj. 200. 260 S. Kvesi, n. dj., 612. 261 Kao u bilj. 199. 262 P r e m a n e k i m p o d a c i m a iz Srbije je t a d a u Istru i Rijeku stiglo navodno preko 20.000 Nedievih vojnika, m e u kojima o k o 6.000 Ljotievaca. (IHRPH, MF 3, sn 432).
259 258

Intervencije kod Nijemaca da se etnici razoruaju imale su slabog odjeka. U poduzetim akcijama protiv NOP-a, njemaki komandanti nisu mogli ni pomiljati da se lie pomoi etnikih snaga, bez obzira na oblik i stupanj te pomoi. Njemaki su zapovjednici bili svjesni da su etnici politiki nepouzdani, ali su to u tom trenutku zanemarivali, smatrajui da im je njihova pomo vanija od voenja rauna o nekim posebnim interesima NDH, na to su ih pozivali ustaki faktori. Glavno ravnateljstvo za promibu u svom je tajnom biltenu, kolovoza 1944, ovako komentiralo postojeu situaciju: . . . operativno (je) vodstvo, dakle i pitanje razmjetaja i uporabe vojnikih jedinica, u rukama Nijemaca, koji u prvom redu paze na ope strategijske potrebe i ne mogu se uviek obazirati na nae poglede, koji su esto protuslovni s potrebama voenja rata, kako ga zamilja zapovjednitvo za Jugoistok. U tom svjetlu ravnateljstvo promatra i pitanje etnika, za koje kae kako su postali svjesni da nee doi do iskrcavanja Saveznika na Balkan, pa su shvatili d a j e najbolje zatraiti pomo kod Nijemaca, a ovi su to prihvatili. Sa stanovita ratne svrsishodnosti - ocjenjuje spomenuto ravnateljstvo - tomu se ne moe zamjeriti. Tako formulirano gledite ustakih faktora dovoljno je jasno ocrtalo karakter i znaenje etnikog pitanja za samu NDH. Ravnateljstvo je zbog svega toga moralo konstatirati da se to pitanje u mnogim podrujima uope nije pomaklo s mrtve toke od vremena kapitulacije Italije, pa daje instrukcije kako u politikoj propagandi treba stalno objanjavati da vlada NDH poduzima korake za rjeenje tog pitanja, ali je ono izvan njene moi. 263 Da su pak njemaki vojni faktori bili zainteresirani za etnike zbog njihove vojne pomoi, pokazuje i izjava generala Rendulica, predstavnicima NDH, sredinom svibnja 1944, d a j e on voljan razoruati etnike, pod uvjetom da NDH dade novih 20-30.000 vojnika koji bi ih nadomjestili. 264 NDH takav prijedlog nije znaio nikakav ustupak, poto ga ona nije bila u stanju ispuniti. Sutinu tog itavog problema izloio je Hitler Paveliu sredinom rujna 1944. Paveli je, naime, prilikom svoga posjeta izrazio miljenje da bi trebalo da Nijemci prestanu dalje potpomagati etnike, na to je Hitler primijetio, da bi bilo bolje kad bi se etnici skupa s nama borili protiv partizana, nego da ih se nezgodnim postupkom prisili da priu partizanima. 266 Sve je to, s druge strane, ukazivalo na injenicu da su i Nijemci i ustae i etnici osnovni smisao svoje akcije nalazili u borbi protiv NOP-a. Sve vidljiviji uspjesi rukovodeih organa NOP-a na elu s Titom da NOP dobije i odgovarajue meunarodno priznanje, svakako su u redovima kontrarevolucionarnih snaga u zemlji izazivali sve vee uzbuenje i zabrinutost. 266 Spoznaja da NOP time postaje jedan od znaajnih faktora u buduem rjeavanju sudbine jugoslavenskih naroda, prvenstveno je bila udarac etnikom pokretu i rukovodeoj grupi HSS u zemlji oko Maeka i Koutia, ali se na svoj nain odraavala i u vrhovima NDH. Zbog toga u ustakoj politikoj propagandi glavno mjesto poinje zauzimati naglaavanje neophodnosti odravanja samostalne hrvatske drave, kao jedinog ispravnog rjeenja ne samo za perspektivu hrvatskog naroda, nego i kao jedinog konstruktivnog priloga sreivanju odnosa na Balkanu. U svakom sluaju, takva je ustaka propaganda sadravala poglede, kombinacije i akcije vodeih faktora NDH u cjelini, a bila je bazirana na ideolokoj osnovici ustatva - separatistikoj koncepciji.
VII, F o n d NDH, kut. 86, br. reg. 20/23, tajni bilten Viesti, br. 3, 1944. Kao u bilj. 199. 265 S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 347. 266 Opirnije o t o m e usp. D. Plena, M e u n a r o d n i odnosi Jugoslavije n. dj., 227 i d.: V. Kljakovi, Narodnooslobodilaki p o k r e t i pitanje jugoslovenske z a p a d n e granice 1941-1945. godine, JlC, 4, 1969, 191 i d.; D. Biber, n. dj., VUS, nastavci od 14. VI 1972.
264 263

No, nova je situacija donosila i nove dileme, pa je u ustakom vodstvu postajala sve prisutnija i struja koja je, pod utjecajem razvoja dogaaja, spomenutoj paroli davala i neka nova obiljeja. Uz zvaninu ustaku propagandu koja je zastupala ideju da se NDH moe odrati iskljuivo uz ustaki pokret i Trei Reich, izbijala je na povrinu i propaganda koja nije isticala te elemente. Bila je, na neki nain, neutralnija s obzirom na gledite tko bi trebalo da bude realizator ideje o daljnjem odranju NDH. I jedna i druga strana polazila je od NDH kao bitne historijske injenice. Razlika se oitovala u formulacijama naina daljnjeg opstanka NDH. U javnoj politikoj propagandi ta razlika nije dolazila do posebnog izraaja, ali je ipak, u odreenom smislu, bila vidljiva. Konkretno, najvie je dola do izraaja u pisanju ustakog tjednika Spremnosti od sredine 1944. pa dalje. Karakteristian je bio uvodnik objavljen u povodu osnivanja vlade Ivana ubaia, poetkom srpnja 1944. u Londonu, tj. neposredno nakon sporazuma Tito - ubai, na Visu. Hrvatski stav prema ubaievoj 'vladi' - pisala je Spremnost, - podpuno je jasan i odreen. Kao 'vlada' ona ne moe obvezivati Hrvate i Hrvatsku bez obzira na injenicu, to se u njoj nalaze neki Hrvati po roenju. Hrvatska je drava injenica i svaki Hrvat, koji ne polazi od te injenice, stavio se izvan redova hrvatske narodne zajednice; njegove izjave i njegovi postupci nisu uinjeni u ime Hrvatske i ne mogu nikoga u Hrvatskoj obvezivati. Hrvatsku mogu obvezivati samo oni, koji zastupaju misao podpune hrvatske dravnosti na itavom hrvatskom narodnom i poviestnom podruju, a u skladu s grandioznim plebiscitom, koji je vrio hrvatski narod neprekinuto u vremenu od 1918. do 1941. god. Taj hrvatski plebiscit imao je samo jedno znaenje, za koje ne postoji mogunost krivog tumaenja, a to je izraeno u odlunoj volji za ruenjem jugoslavenske dravne tvorevine i obnovom podpune hrvatske dravnosti. Za Hrvatsku je - prema tome - ono, to se ovih dana dogodilo u Londonu, bez ikakvog znaenja. Kako se vidi, ova struja u ustakoj propagandi teila je da istie ideju o hrvatskoj dravi, da njenu konkretizaciju gleda u postojeoj NDH, ali da pitanje njene budunosti izriito ne vee uz ustatvo i Pavelia, te Trei Reich kao glavni vanjski oslonac. Ta je ideja bila i dalje propagirana s tenjom da joj se dade to vea teina i znaenje ukazivanjem na razliite okolnosti i momente. Poetkom kolovoza Spremnost je pisala: Rat e jednom ipak svriti. Mislimo, da se s razlogom moemo nadati, da e dotle kod svih izvanblokovskih inbenika sazrieti spoznaja sliedeih temeljnih istina: 1. Jaka i nezavisna hrvatska drava je zahtjev europske zajednice naroda. Ona je temeljna obeeuropska i zapadnjaka hipoteka na europsko-azijskom putu Soa-Dardaneli; 2. Na Balkanu je nemogue politiko jedinstvo a najmanje ono, koje je provodila Srbija, koja za to ima najmanje i tvarnih i duhovnih uvjeta; 3. Na Balkanu je jedino mogua i korisna politika ravnotea, te 4. Bitan elemenat balkanske ravnotee je jaka i nezavisna hrvatska drava. Podloga opravdanja takve ideje traila se u historijskom razvoju hrvatske dravnosti, koju su, prema pisanju Spremnosti obiljeavale tri osnovne komponente: jadranska, srednjoevropska i balkanska. Hrvatska mora danas voditi aktivnu balkansku politiku. Ona mora politiki djelovati u Srednjoj Europi, ali prije i vie od svega Hrvatska mora voditi jadransku politiku. Od poloaja Hrvatske u Sredozemlju ovisi jakost njezinog poloaja i znaenje njezine politike na Balkanu i Srednjoj Europi. Sredozemlje je naa veza s velikim svietom. Jakost naeg poloaja na Jadranu ujedno znai i sigurnost, da e na Balkanu vladati ravnotea, koja je jamstvo, da e Balkan sve vie postati europskim. 267 Kako se vidi, ta je propaganda u odreenom smislu navodila da se nasluti kako u rjeavanju daljnje sudbine NDH treba voditi rauna i o takvom ishodu rata, koji e do267

Spremnost, 16. VII, 6. VIII i 3. IX 1944.

nijeti presudnu ulogu zapadnim silama antifaistike koalicije prilikom odreivanja nove politike karte Evrope. Takvi su pogledi bili u stvari odjek dranja jedne struje u samom ustakom vodstvu, koja je snovala jo konkretniju akciju. Radilo se zapravo o onim pojedincima, koji su, spoznavi da e rat u dogledno vrijeme zavriti pobjedom Saveznika, pokuavali da i NDH doeka kraj rata na toj strani. Akcija u tom smislu pretpostavljala bi, s jedne strane traenje dodira sa Saveznicima, a s druge odreene promjene u dotadanjoj politici NDH s obzirom na njeno vodstvo i oslonac na Nijemce. Takvim kombinacijama bavili su se ba oni pojedinci koji su jo u jesen 1943. podravali akciju za sporazum sa HSS-om i bili nezadovoljni to do toga nije dolo. Oni su ve tada smatrali da je Paveli glavni krivac zbog neuspjeha. U njihovim kombinacijama Paveli je u krajnjoj konsekvenci, otpadao, pa je bilo logino to je - sprijeio da se one ostvare. 268 Zbog toga je poduzimanje ove nove akcije, godinu dana kasnije, bilo donekle oivljavanje nekih zamisli iz 1943. god. Kombinacije za traenje izlaza na suprotnoj strani nale su svog glavnog pobornika u Lorkoviu. Prema raspoloivim podacima dade se zakljuiti da se krug njegovih istomiljenika formirao na zajednikom antinjemakom raspoloenju. No, to se raspoloenje zasnivalo pod utjecajem konkretne situacije, a ne zbog otprije zastupane orijentacije. Dapae, Lorkovia su uvijek smatrali pobornikom pronjemake struje unutar ustakog vodstva, nasuprot onoj, protalijanskoj. Prema tome, protunjemako raspoloenje raslo je proporcionalno spoznaji o neminovnosti sloma Osovine u ratu i pobjede Saveznika, a itava akcija temeljila se na antinjemakom raspoloenju krugova bez kojih se nije mogla ostvariti. To se prvenstveno odnosilo na vojne snage, tj. na domobranstvo NDH, na koje su se, kako je ve konstatirano, pozivali i krugovi HSS-a. Na toj liniji Lorkovi se zbliio s Antom Vokiem, koji je od sijenja 1944. zauzimao resor ministra oruanih snaga u vladi NDH. Podreenost NDH Treem Reichu svakako je najvidljivije dola do izraaja u vojnim odnosima. Vojni faktori NDH bili su u potpunosti ovisni o njemakim komandantima. T a j e injenica mogla imati udjela u stvaranju spomenutog antinjemakog raspoloenja. Neki podaci do kojih su doli Nijemci govore u vezi s tim o karakteru Vokieve inicijative. Policijski atae njemakog poslanstva u Zagrebu dobio je, naime, izvjetaj o sastanku Vokia s domobranskim generalima, poetkom srpnja 1944, pokraj Sarajeva. Tom prilikom glavna panja bila je posveena pitanju daljnjeg dranja prema njemakim oruanim snagama u NDH. Iako je to njemaki dokument, on sigurno moe posluiti upoznavanju same atmosfere u vrhovima domobranstva. Voki je navodno izjavio - kako se istie u tom izvjetaju - da slom Njemake ne bi smio Hrvatsku zatei tako nespremnu, kao slom Italije. Ve sada treba razmiljati i o samom razoruavanju njemakih jedinica koje se ovdje nalaze, da bi se dolo do magazina municije, ivotnih namirnica i opreme, ako bi Nijemci htjeli da evakuiu prostor pred neprijateljskom invazijom. U izvjetaju se navodi da tom prilikom navodno nisu donesene konane odluke, ali da je Voki izjavio kako NDH nije okupirana zemlja, nego saveznika sila i jedini gospodar na svome podruju, gdje Nijemci nemaju to da kau. 269 No, i meu pojedincima u ustakom vodstvu raslo je antinjemako raspoloenje zbog potpune kontrole Nijemaca (a osobito SS jedinica) svih vanijih punktova politike i vojne djelatnosti. To je pokazao i spomenuti sluaj Stijepe Peria, koji je inae bio u
260 P r e m a n a v o e n j u Koaka, pregovori s HSS-om u r u j n u 1943. su se povoljno razvijali ali je itav plan Paveli upropastio. (Kao u bilj. 235). 269 D o k u m e n t objavljen u S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 325-326.

19 - USTAE I NDH

289

najuem krugu oko Lorkovia i Vokia. 270 Do travnja 1944, tj. dok je Peri bio ministar vanjskih poslova, on i Lorkovi prilino su jasno definirali zajednike poglede poduzimanja protunjemake akcije. 27 ' U to vrijeme, dok su se jo formulirala zajednika gledita, tom najuem krugu pripadao je i Vladimir Koak. Raspoloiva dokumentacija ne doputa sigurniji zakljuak o tome kada i u kojoj mjeri su spomenuta razmiljanja i dogovori u tom krugu dobili oblik nekog odreenijeg plana, na osnovu kojega bi uslijedila konkretna akcija. Jedine podatke iz prve ruke daje Koak, ali se oni ne mogu uzeti kao sasvim pouzdani, s obzirom na okolnosti u kojima ih je dao kao i na injenicu da se radi o subjektivnim gleditima izravnog sudionika. 272 Ipak od njegovih kazivanja treba poeti razjanjavanje itavog ovog kampleksa. Prema Koaku, u spomenutom je krugu izraen odreeni plan. Njegova bi se realizacija sastojala od ovih akcija: a) razoruavanje njemake vojske; b) Pavelieva demisija; c) uspostava vlade sastavljene od pripadnika HSS-a; d) poziv Saveznicima da se iskrcaju na jadransku obalu. Plan je, prema Koaku, nastao prije dogaaja u Rumunjskoj, tj. prije pada vlade Antonescua, 23. kolovoza. to i koliko se uinilo radi realizacije zamiljenog plana? Vrlo oskudni, a esto i kontradiktorni raspoloivi podaci, pokazuju da su poduzeti tek stanoviti koraci. To se naroito odnosi na stvaranje veza sa spomenutom grupom HSS-a. Prema Koaku, bio je postignut odreeni sporazum s Koutiem i Farolfijem oko formiranja nove vlade i uspostave kontakta sa Saveznicima. Koak navodi da su bili tampani i leci kojima bi javnost bila obavijetena da HSS preuzima vlast, a dogovoreno je i da Torbar, kao emisar, ode u Bari, gdje bi doao u dodir sa saveznikom komandom za Sredozemlje 2 7 3 Na osnovu analize druge dokumentacije dade se sa sigurnou zakljuiti da je bila uspostavljena veza izmeu Lorkovieva kruga i pojedinaca iz grupe HSS-a. Prema podacima koje daje Kouti, vidi se da on osobno nije bio ukljuen u direktne kontakte i dogovore, ali je oito znao za njih. 274 To se podudara s podacima to ih donosi Kasche u svom opirnom izvjetaju, 1. rujna 1944, u kojemu govori o dogaajima to su prethodili uklanjanju Lorkovia i Vokia. Taj se izvjetaj u cjelini temelji na podacima koje je Paveli davao Kascheu, ali bez obzira na to, on u mnogoemu moe posluiti za jasnije utvrivanje nekih konkretnih pojedinosti. 275 Kasche dri da su predstavnici HSS-a Torbar, Farolfi i Pernar bili najue povezani sa Lorkovievim krugom. Sigurno su bile razmatrane mogunosti uspostave neposrednijeg kontakta sa Saveznicima preko Barija, i da su u vezi s tim postignuti neki konkretniji dogovori. Naime, Koakova tvrdnja kako je trebalo da Torbar ode u Bari, potvruje i kasnija izjava zapovjednika zrakoplovnih snaga NDH Vladimira Krena, koji navodi da mu je Voki, kao pretpostavljeni, povjerio da organizira prebacivanje jedne delegacije avionom u Italiju 276 Prema Koaku, raunalo se i da e uspostaviti dodir sa Saveznicima preko vicarske, te su u tu svrhu neke osobe koritene
270 p r e m a p o d a t k u koji d o n o s i Metrovi u svojim sjeanjima, Periu je po njegovu p o v r a t k u iz Rima Paveli n u d i o da p r e u z m e f u n k c i j u p r e d s j e d n i k a vlade NDH. Peri je, k a o j e d a n od u v j e t a postavljao razgovor sa M a e k o m , na to Paveli nije pristao. (/. Metrovi, n. dj., 374). 271 Kao u bilj. 235. 272 Radi se, n a i m e , o s p o m e n u t o m spisu p o d n a s l o v o m Curiculum vitae, koji je Koak u rujnu 1945. napisao u zarobljenitvu kod Engleza, s n a m j e r o m da svrati njihovu p a n j u na s e b e k a k o ne bi bio izruen Jugoslaviji. (Isto). Isto. IHRPH, Izvrni o d b o r HSS-a. 275 D o k u m e n t objavljen u S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 327-339. 27 VII, F o n d NDH, kut. I. O. 9. K r e n navodi k a k o mu je Voki r e k a o da e ta delegacija biti sastavljena od dvojice lanova iz t a d a n j e vlade NDH i dvojice iz HSS, najvjerojatnije T o r b a r a i Andresa.
274 273

kao kuriri. 277 Meutim, Metrovi ne daje nikakvu potvrdu u svojim sjeanjima o Koakovim navodima d a j e odreena veza sa Saveznicima uspostavljena preko njega. Ipak, sigurno je da ni Metrovi nije u politikom smislu bio potpuno pasivan s te strane. Iz britanskih se izvora vidi d a j e on u to vrijeme, sredinom srpnja 1944, zagovarao potrebu suradnje Tita s Maekom preko engleskog ambasadora u Bernu. 2 7 8 Tek se s nategom moe - na osnovu raspoloive dokumentacije - pretpostavljati da su spomenute linosti iz HSS-a uspostavile odreen kontakt s Jurjem Krnjeviem u Londonu, te da je on djelimino utjecao na zamiljenu akciju. U svakom sluaju, otpada pretpostavka da je Krnjevi dao inicijativu u tom pogledu, kao i da su, na osnovi toga, sudionici iz grupe HSS-a zavrbovali Lorkovia i Vokia. 279 Grupa je pomiljala i na vezu s Draom Mihailoviem, a kako Koak tvrdi, prvi je takav dodir uspostavio David Sini. Kako se vidi, grupa ustaa i osoba iz HSS-a doista je radila na pripremi odreene akcije ali bili su poduzeti tek poetni koraci u realizaciji spomenutog plana. Dolo je do stanovitog povezivanja dviju strana, koje je pribliila razmjena zajednikih pogleda na konkretnu situaciju i podudarnost interesa da se izlaz iz nje trai u poduzimanju zajednike akcije. Da bi se, meutim, dalje objasnio itav taj kompleks i njegov konaan ishod, treba nai odgovor na pitanje, kakvu je ulogu u svemu tome imao sam Paveli. Neosporno je da su Lorkovi i Voki najneposrednije upoznavali Pavelia sa svojim gleditima i koracima koje su poduzimali. Prema Koaku, dalo bi se zakljuiti da se nastojalo od samog poetka pridobiti Pavelia za jednu takvu akciju, tj. da se nije ni pomiljalo poduzimati neto mimo njega. 280 Budui da su zatim slijedili navedeni postupci, moe se zakljuiti i da se Paveli nije protivio takvoj akciji. Logino je, dakle, da je on bio obavjetavan o poduzetim koracima. Prema podatku koji je dao Ante Mokov, zapovjednik PTS-a, dakle jedan od bliih Pavelievih suradnika, posve je sigurno da su o svim fazama pregovora (misli se na HSS, F.J.) Voki i Lorkovi obavjetavali Pavelia. 28 ' Meutim, podaci koje je Paveli osobno dao Kascheu o tome pruaju neto drugaiju sliku. U razgovoru to ga je vodio s Kasche-om 21. kolovoza 1944, on je izjavio kako je ustanovio da neki njegovi ministri vie ne vjeruju u konanu pobjedu. Naroito je ministar Lorkovi - isticao je dalje - u toku posljednje dvije nedjelje izraavao miljenja, koja su se zasnivala na postavci da e Njemaka izgubiti rat, pa je razmiljao i o tome kako bi se Hrvatska mogla pravovremeno osigurati na drugoj strani. Kasche takoer izvjetava da ga je Paveli obavijestio i o nekim pojedinostima u vezi s tim. Paveli je iznio da je Lorkovi iao za tim da uspostavi veze s pripadnicima ostataka bive Seljake stranke, koji su se okupljali oko inenjera Koutia, da bi preko njih i preko drugih pripremio vezu s neprijateljem. to se tie Vokia, Paveli je izjavio da ga je Lorkovi na alost ( . . . ) upleo u takva shvatanja. Drugi momenat na koji je Paveli ukazivao u tom razgovoru s Kascheom, bila je informacija d a j e Lorkovi posljednjih nedjelja imao intimne razgovore
Kao u bilj. 235. D. Biber, n. dj., VUS, 20. IX 1972. 279 Usp. N. Milovanovi, Zakulisne igre ustaa i o k o ustaa, Vjesnik, 17. V 1970. 280 Tako su npr. Lorkovi i Peri ve od jeseni 1943. zagovarali kod Pavelia postavljanje Koaka za poslanika NDH u Berlinu. Kao a r g u m e n t navodili su, p r e m a rijeima Koaka, da se mi nalazimo u fazi jaanja hrvatske vojske i na najboljem putu za p o t p u n o e m a n c i p i r a n j e od Njemake, da sa u m j e n i m djelovanjem m o e m o paralizirati i upliv SS-ovaca u Hrvatskoj i da m o r a m o imati u Berlinu j e d n o g boljeg i energinog ovjeka, koji je u stanju da pokriva akcije ministara u Zagrebu i da ih potpomae. (Kao u bilj. 235). 281 VII, Fond NDH, kut. I. O. 9.
278 277

s generalom Glaiseom, u kojima je Glaise sa svoje strane izrazio sumnju u njemaku pobjedu i postavio Lorkoviu pitanje kako e se Hrvatska orjentisati u ovom sluaju. 282 Iz Pavelieve je izjave vidljivo da gaje Lorkovi osobno informirao o zamiljenoj akciji, a samim tim to je Kaschea upoznao o tome, trebalo bi pokazati kako on tu akciju nije odobravao. U iduem razgovoru s Kascheom, 29. kolovoza 1944, on je to potvrivao izjavom da su mu Voki i Lorkovi predlagali, prilikom svojih referisanja, da se uspostavi veza s bivim anglofilski nastrojenim pripadnicima Seljake stranke, te da se on tome nije suprotstavljao, jer je htio da dobije zaokruenu sliku o toku ovih misli i o mjerama koje su ve poduzete. Za razjanjavanje itavog tog kompleksa nije bitno koliko je Paveli stvarno bio vezan uz Lorkovievu i Vokievu akciju i koliko ju je u odreenom trenutku podravao, nego da je on to sve otkrio Nijemcima, nakon ega je poduzeo i konkretne mjere. Njegov se postupak nesumnjivo moe objasniti d a j e on u poduzimanju te akcije gledao neposredno ugroavanje vlastite pozicije. Preostajalo mu je jedino da ustraje na toj poziciji, to je ujedno znailo da i dalje mora biti dosljedan saveznik Nijemaca. Prema tome, od momenta kad je Paveli informirao Nijemce o sluaju Lorkovia i Vokia, njihova se planirana akcija pretvorila u aferu. Ako bi trebalo u svemu tome traiti neke elemente konkretnije akcije, za razliku od prethodne faze priprema za nju, onda se oni mogu u stanovitom smislu uoavati u toku nekoliko posljednjih dana kolovoza 1944. god. U to je vrijeme i sam Paveli stupio u akciju. Radilo se, naime, o pokuajima Lorkovia i Vokia da se poduzmu neki daljnji konkretni koraci. Po svoj prilici, impuls je za to mogao nastati pod dojmom dogaaja u Rumunjskoj, kad je 23. kolovoza dolo do pada Antonescua i formiranja nove, koalicione, vlade i kad je rumunjski kralj objavio da prihvaa primirje koje su ponudili Sovjetski Savez, SAD i Velika Britanija. Sto su Lorkovi i Voki namjeravali poduzeti, saznaje se iz izvjetaja koji je Paveliu podnio ef politikog odjela Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, Ante titi, a o emu je Paveli upoznao Kaschea u razgovoru 29. kolovoza. titi je napisao d a j e prisustvovao sastanku kod Lorkovia 24. kolovoza, kojom prilikom je Lorkovi vodio glavnu rije, polazei sa stanovita da e Njemaka izgubiti rat i razmatrajui ta moe Hrvatska sad preventivno da uini za svoj budui razvoj. Bilo je rijei o uspostavljanju veza s neprijateljem, a to se tie Pavelia, Lorkovi je izrazio miljenje da on moe da ide u Njemaku i da tamo eka daljnji razvoj. Idueg dana, titi se sastao i s Vokiem, koji je tom prilikom u manje naglaenoj formi zastupao miljenje da e on Poglavniku predloiti da dozvoli prikljuenje ustake milicije domobranskim jedinicama, da bi se na kraju rata raspolagalo jakim oruanim snagama, jer neprijateljske sile nee priznavati partijsku vojsku. Od novih osoba, koje su bile ukljuene u zamiljenu akciju, titi je spomenuo Milutina Juria, ravnatelja Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost. Time je Paveli dobio konkretnu podlogu na osnovu koje je mogao poduzeti neposredniju akciju protiv Lorkovia i Vokia. U razgovorima s Kascheom, 29. i 30. kolovoza, on je svoja zapaanja koja su ga prisilila ( . . . ) na hitnu akciju sveo na tri osnovna momenta; 1. Lorkovi i Voki su posljednjih dana vie puta razgovarali s pripadnicima HSS-a o poduzimanju mjera u vladi NDH i vojsci, koje bi se odnosile na pribliavanje neprijateljskim interesima; 2. Obojica su mu referirali o tim razgovorima i izjavila da bi trebalo ustake jedinice ukljuiti u domobranstvo NDH, poto neprijatelj nee
282 S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 327. Paveli je sigurno i m a o razloga da p r e d K a s c h e o m optui i Glaisea, p o s t o j e znao da se ovaj nije povoljno izraavao o n j e m u i njegovoj politici. Rezultat je bilo Glaiseovo povlaenje s d o t a d a n j e funkcije o p u n o m o e n o g n j e m a k o g generala u NDH. On je napustio Zagreb p o e t k o m r u j n a 1944.

priznavati vojsku koja je vezana za partiju; 3. Zagovarano je putovanje nekih pripadnika Seljake stranke u vajcarsku, radi uspostavljanja veza s tamonjim ljudima, koji opet imaju vezu s neprijateljem. Uz takvo formuliranje optube protiv Lorkovia i Vokia, Paveli je istodobno obavijestio Kaschea o konkretnim mjerama koje je odluio poduzeti. Traio je da se njemaka granica od 30. 8. zatvori na tri dana za Hrvate koji ele putovati, da bi se, prije svega, sprijeio tranzit u vajcarsku. Osnovne mjere sastojale bi se u smjenjivanju pojedinih osumnjienih ustakih funkcionera, te u hapenju i internaciji glavnih sudionika. Prije svega - kako je Kasche zabiljeio Pavelieve rijei -, bie pogoeni Voki i Lorkovi, kao i spomenute linosti bive Seljake stranke. 283 Neposredni Paveliev obraun s Lorkoviem i Vokiem dogodio se na sjednici vlade NDH 30. kolovoza 1944. Prema podacima jednog od sudionika te sjednice, tadanjeg ministra vanjskih poslova Mehmeda Alajbegovia, Paveli je formulirao svoju optubu protiv Lorkovia i Vokia u vrlo uvijenoj formi i sa puno takta, tako da mnogi nisu razumijeli o emu se radi. On je tom prilikom zahtijevao od njih da ostupe od svojih poloaja. 284 Ve je sutradan u Narodnim novinama bilo objavljeno da su Lorkovi, Voki i Juri razrijeeni svojih funkcija, i umjesto njih imenovani novi funkcioneri. 285 Uslijedila su zatim vea hapenja, koja su, osim spomenutih, obuhvatila i niz drugih ustakih funkcionera, domobranskih oficira i istaknutijih pripadnika HSS-a. 286 to se tie njemakog udjela u sprovoenju ove Pavelieve akcije, sigurno je da mu je iza lea stajala SS policija kao eventualna zatita. 287 Karakteristino je da se itavoj aferi nije eljelo dati u javnosti vei publicitet Jav nost je preko tampe obavijetena o hapenju Lorkovia i Vokia, s obrazloenjem da je ta odluka usliedila s razloga, to su obojica u posljednje vrieme vrila politiku djelatnost, koja je stajala u protimbi ne samo s njihovim slubenim djelokrugom, nego i s njihovim ustakim obvezama i dunostima. 288 U javnosti je, osobito u Zagrebu, taj doIsto, 333-335. VII, Fond NDH, kut. I. O. 9. 285 Umjesto Lorkovia, za ministra u n u t r a n j i h poslova, imenovan je Mato Frkovi. Za novog ministra oruanih snaga i m e n o v a n j e Nikola Steinfel. Budui d a j e Voki drao i r e s o r ministra prometa, na to je m j e s t o imenovan Jozo Dumandi. Za glavnog ravnatelja Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, koju funkciju je obavljao luri, imenovan je Erih Lisak. ( Narodne novine, 31 . VIII 1944). O tim d o g a a j i m a usp. B. Petranovi, Politike i p r a v n e prilike za v r e m e Privremene vlade DFJ, n. dj., 18-19. 286 Uhapeni su, m e u ostalim, David Sini, ime Mazzura, koji je bio ef Lorkovieva kabineta, B r a n k o Rukavina, f u n k c i o n a r Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, d o m o b r a n s k i generali Pero Blakovi i Matija ani. Od o s o b a iz k r u g a HSS-a u h a p e n i su Ivanko Farolfi, Ljudevit Tomai, Josip Torbar, Ivan Pernar, Baria Smoljan, Mijo Ipa, J a n k o Reberski i neki drugi. (IHRPH, M / F , nereg, ist. mat. E. Lisaka). Koak za sebe navodi d a j e 29. VIII 1944. o t p u t o v a o iz Zagreba u Berlin i da od tada nije u p r a v o m smislu rijei s m a t r a n poslanikom NDH, iako nije bio opozvan; m e u t i m , njegova kasnija djelatnost p o k a z u j e da nije imao nikakvih posljedica zbog veze sa Lorkoviem. (Kao u bilj. 235). to se tie Koutia, on je ba u vrijeme h a p e n j a prebjegao na os l o b o e n o p o d r u j e bojei se da i on ne b u d e zatvoren. (Kao u bilj. 274). H a p e n j a su izazvala nap e t u psihozu i bojazan kod veeg broja ustakih f u n k c i o n e r a i p r i p a d n i k a HSS-a. To p o t v r u j e i p o d a t a k da su uoi h a p e n j a bili iskopani telefoni oko 200 takvih osoba. (IHRPH, MF 16, sn 426). Neki od u h a p e n i h puteni su n a k o n istrage, a stanovit b r o j ih je zatvoren. Ustae su ubili Lorkovia, Vokia, Juria, Farolfija, Tomaia. (/. Jareb, n. dj., 112-115).
284 287 Kasche je o s p o m e n u t i m razgovorima s Paveliem o d m a h u p o z n a o f u n k c i o n e r e SS-a u Zagrebu. SS je'inae bio p o t p u n o u t o k u dogaaja, to pokazuje obavijest koju je s te strane primio Kasche 31. VIII 1944. d a j e akcija o p e n i t o glatko p r o v e d e n a i da nije bilo otpora. (S. Odi, Neostvareni planovi, n. dj., 336). L. Hory-M. Broszal, n. dj., 172, d o n o s e p o d a t a k d a j e Paveli uoi poduzimanja akcije oprezno osigurao svoje zalee, tj. ispitao hoe li H i m m l e r podrati njegovu akciju. 288 Hrvatski narod, 7. IX 1944. 283

gaaj izazvao razliite komentare, 2 8 9 pa je vjerojatno i to utjecalo da je sam Paveli bio ponukan da neto kae o tome. U govoru to g a j e 8. rujna 1944. odrao u Radnikoj komori u Zagrebu, on je teite postavio na izjavu lojalnosti NDH i ustakog pokreta prema Hitleru i Treem Reichu, optuujui svako suprotno gledite i akciju kao veleizdaju i kukaviluk. U tom kontekstu izjavio je da mu je Voki predloio da raspusti Ustaku vojnicu, zbog toga to Englezi, kada dou, nee htjeti pregovarati sa stranakom vojskom. 290 Gledajui u cjelini, sluaj Lorkovia i Vokia treba prvenstveno promatrati kao pokuaj jedne frakcije u ustakom vodstvu da se potrai izlaz suprotan slubenoj politici. Prikazani slijed dogaaja pokazuje d a j e taj pokuaj ostao na samom poetku, tj. na uspostavi veza s odreenom grupom HSS-a i utanaenjem nekih zajednikih gledita. Dalje se od toga nije otilo, jer i veze koje su se pokuale uspostaviti u inozemstvu, nisu imale ozbiljnije znaenje. 291 S obzirom na istaknute momente posljednjih dana kolovoza 1944. i na mjere koje je poduzeo Paveli, itav taj sluaj dobio je u prvom redu karakter politike afere te nema osnova da mu se pridaje znaenje pua. 292 Sam pak nain na koji je Paveli s lakoom likvidirao ovu aferu, pokazuje da ona ipak nije imala takvu teinu i znaenje da bi u vrhovima NDH otvorila dublji i bri proces politikog raslojavanja, koji bi stvorio neku jau struju protunjemake orijentacije. Potreba sauvanja konkretne hrvatske drave ostao je i dalje osnovni stav u ustakoj propagandi. Glavno teite postavljeno je na isticanje NDH kao povijesne injenice, od koje bi trebalo da polazi svaka akcija na liniji rjeavanja daljnje sudbine hrvatskog naroda. Uz onu ustaljenu tendenciju da se potreba ouvanja NDH iskljuivo vee za ustaki pokret i Pavelia, kao faktore koji su zasluni za stvaranje i postojanje hrvatske drave, u toj su se propagandi javljali i tonovi koji nisu otvorenije isticali takvu ustaku tendenciju. Karakteristian je u tom pogledu bio komentar Spremnosti, 10. rujna 1944, u kojemu se u stanovitom smislu osjeao i odjek afere Lorkovi-Voki. Temeljno naelo hrvatske politike u dananjem traginom vremenu mora biti u nepokolebivom uztrajanju uz stvarnost konkretne hrvatske drave ( . . . ) . Nikakve ideoloke simpatije, nikakav teoretski stav u pitanjima meunarodne politike, nita od svega toga ne smije utjecati na politiku, koja eli biti hrvatska.f...) Mi kao politiki narod ne moemo ni u kojoj situaciji naputati temelj konkretne hrvatske drave. Svaku, i najteu situaciju moramo doekati sa dravom, sa svojom konkretnom dravom. ( . . . ) Ovaj svjetski rat nije isto to i minuli europski rat. Godina 1944. nije 1918. Hrvatska nije Rumunjska ili Bugarska. Na zemljopisni smjetaj, naa politika problematika, na odnos prema velikoj meunarodnoj politici - odreuju nam pravac nae politike. U najteem vremenu, u toku sukoba gorostasa svjetske politike, treba ouvati dravu, koja nije samo naa, ve i europska potreba. Za voenje takve politike treba imati osjeaj najpunije odgovornosti. ( . . . ) Svoj izlazak iz ovog velikog rata Hrvatska mora doekati kao drava. Onda e tek
Podatke o t o m e donosi M. Rajkovi, Iza kulisa pua Voki-Lorkovi, Vjesnik, 4. XII 1966. Hrvatski narod 9. IX 1944. 291 Zbog toga se u m n o g o e m u ne moe smatrati p o u z d a n o m verzija pua kako je donosi M. Martinovi, jedan od p r e d r a t n i h f u n k c i o n a r a HSS-a i lan emigrantske vlade u Kairu, koji ju je objavio u Kalendaru Hrvatski glas, 1955,66-79. P r e m a p o d a c i m a koje mu je d a o A. Kouti, Lorkovi i Voki su p r e k o Farolfija stupili u izravne veze sa b r i t a n s k o m o b a v j e t a j n o m slubom u vicarskoj. S te im je strane nakon dueg pregovaranja p o r u e n o da su Saveznici s p r e m n i poduprijeti njihovu akciju koja je imala zapoeti p o e t k o m r u j n a 1944. god. (...). 292 Taj je termin inae najee upotrebljavan u m n o g o b r o j n i m napisima o t o m dogaaju, preteno u publicistici. Iz tih se napisa dobiva d o j a m da je teite postavljeno ba na dokazivanju itave akcije kao pua.
290 289

biti osigurani rezultati, koji su ve postignuti tiekom ratnog zbivanja. Onda e biti podpuno dobiven na, hrvatski rat. Do tada treba ulagati maksimum napora i maksimum odgovornosti, da bude sauvana konkretna hrvatska drava. Naredni dogaaji potvrdili su d a j e Paveli vidio odranje svoje pozicije u to tjenjoj povezanosti s interesima Treeg Reicha u NDH. Ubrzane promjene na istonom bojitu, potkraj ljeta 1944, zbog sve breg nastupanja sovjetskih trupa prema Rumunjskoj i Bugarskoj, u kojim su zemljama Nijemci ubrzo izgubili dotadanje pozicije, utjecale su d a j e NDH dobila posebno mjesto u njemakim strategijskim planovima. Preko njezina je podruja trebalo osigurati prolaz prilino jakim njemakim oruanim snagama u njihovu povlaenju iz Grke i Albanije. Bio je to faktor na koji je raunao i Paveli. U razgovoru s Hitlerom, do kojeg je dolo 18. i 19. rujna 1944, ba zbog nastale situacije, on je jasno dao do znanja kako mu je osobito stalo da na podruju NDH budu stacionirane to jae njemake snage, jer uope nije u mogunosti da vlastitim vojnim jedinicama brani preostali teritorij od snaga NOVJ i da osigura potreban prolaz Nijemcima. U svom prikazu vojno-politikog poloaja NDH, Paveli je istakao da je ona zadnjih sedmica pretrpjela dvije krize. Prema njemu, obje su te krize nastale pod utjecajem vanjskih faktora, odraavajui se sa vidljivim posljedicama u unutranjoj situaciji. S jedne strane, to je bio slom Rumunjske, koji je izazvao sluaj s Lorkoviem i Vokiem, a s druge, ispadanje Bugarske, to je rezultiralo mnotvom sabotaa i glasina te jake pojave raspadanja u domobranstvu. 2 9 3 Paveli je svoj susret sa Hitlerom ocijenio kao znaajan uspjeh, a ustaka propaganda je teila posebno istai podrku koju je Hitler izraavao u pogledu daljnje obrane NDH. tampa je izvjetavala kako je u sadanjim okolnostima, ija je glavna znaajka prodiranje sovjetskih vojski na Balkanski poluotok, zatita hrvatskog podruja ostala ona zadaa, kod koje Hrvatska kao i prije moe raunati na snanu podporu Reicha. Posebno se taj sastanak, kao vaan uspjeh ustake politike, nastojalo iskoristiti za suzbijanje sve veeg straha i panike koji su zahvatili ustake krugove i domobranske redove, prijetei da se pretvori u najozbiljniju opasnost. Ustaki ministar Makanec, koji je s Paveliem bio kod Hitlera, napisao je poseban komentar, tvrdei kako nema bojazni da bi u NDH, kao kod nekih naroda zavladala pometnja, slabost i panika ( . . . ) . Za nas Hrvate - isticao je on - vana je odluna izjava mjerodavnih inbenika, da e se prodiranje boljevizma na hrvatsko podruje sprieiti svim sredstvima. Bit e u najskorije vrieme poduzete mjere, koje e znatno olakati nae prometne potekoe, dolazile one sa zemlje ili iz zraka. Partizanima u Hrvatskoj ne pie se dobro. Slabii i kukavice, koji su u najnovije vrieme uskoili u njihove redove, da toboe sauvaju glave, proklinjat e as, kada su stvorili takovu ne samo neastnu nego i glupu odluku. 294 Bilo je to vrijeme kada je zapravo drugi svjetski rat ulazio u svoju zavrnu fazu. Nezadriva ofenziva Crvene armije dovela je krajem ljeta do izbacivanja Rumunjske i Bugarske iz rata na strani Treeg Reicha i do ubrzanog prodora sovjetskih trupa na istonu jugoslavensku granicu. U isto vrijeme armije zapadnih saveznika, nakon uspjenog iskrcavanja u Normandiji, poetkom lipnja 1944, nezadrivo su prodirale naprijed, tako da su u prvoj polovici rujna poduzele veliku ofenzivu prema Rajni. Krajem rujna dolazi do iskrcavanja britanskih snaga na grke otoke. U takvoj konstelaciji Saveznikih snaga na evropskim bojitima, jugoslavenski prostor dobiva za Nijemce posebno znaenje. Njemaka je komanda u jesen 1944. izuzetnu panju poklanjala Srbiji, teei da stabilizira front nasuprot prodoru Crvene armije u Panonsku nizinu i tako omogui ujedno
293 S. Odi Neostvareni planovi, n. dj., 345-347. Zapisnik sastanka Hitlera i Pavelia u r u j n u 1944. objavio je Hillgruber (usp. bilj. 134), 505-519. 294 Hrvatski narod, 21. IX 1944.

i to organiziranije povlaenje svojih snaga iz Grke. Ostvarenje tih zamisli ubrzo se pokazalo kao nemogue. Na podruju Srbije jedinice NOVJ poinju ve od srpnja poduzimati ofenzivu, tako da u toku rujna i listopada 1944. dolazi do poduzimanja odlunih operacija za osloboenje Srbije, u kojima od kraja rujna sudjeluju i jedinice Crvene armije. Osloboenjem Beograda zavrene su operacije za osloboenje Srbije i time stvoren vrst front prema njemakim snagama u cilju njihova daljnjeg protjerivanja iz Jugoslavije. Sredinom prosinca 1944. taj je front bio pomaknut sve do Vinkovaca i Vukovara. U toku studenog, jedinice NOVJ su zavrile operacije za osloboenje Makedonije, a do kraja 1944, nakon dvomjesenih estokih borbi s njemakim snagama, one su oslobodile vei dio Crne Gore i Hercegovine. Od rujna su poduzete i veoma sloene operacije protiv Nijemaca na podruju Dalmacije, gdje su bile skoncentrirane njihove prilino jake snage. Nakon osloboenja srednjodalmatinskih otoka, a zatim, u toku listopada, gradova na obali, borbe za osloboenje Dalmacije zavrene su poetkom prosinca 1944, uspjenim izvoenjem Kninske operacije. S takvim razvojem rata, NDH je s jedne strane bila duboko zahvaena glavnim linijama fronta, a s druge, potpuno ispresijecana veim ili manjim osloboenim podrujima, pa o NDH kao o nekoj upravno-politikoj cjelini u to vrijeme nije vie moglo biti govora. Vlast NDH tada se svodila iskljuivo na upravne i ustake ustanove u veim gradovima. Bili su to u prvom redu oni punktovi, koje su iza linije srijemskog fronta na glavnim komunikacijama drali Nijemci zajedno s oruanim snagama NDH. Meutim, stabilizirani front odravan je jedino u Srijemu, dok su u pozadini snano djelovale velike formacije NOVJ: na podruju Slavonije esti korpus, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj Deseti korpus, na podruju Korduna i Banije etvrti, Jedanaesti u Lici, Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju, na podruju Bosne Drugi, Trei i Peti. 295 U takvoj situaciji, zadaa je gotovo svih postojeih ustanova NDH bila prvenstveno podreena potrebama njemakih oruanih snaga. Prema promemoriji koju su o daljnjoj meusobnoj suradnji krajem studenog 1944. potpisali predsjednik vlade NDH Mandi te Kasche i njemaki opunomoeni general u NDH Hans Juppe, sve vlasti NDH stavljaju se na raspolaganje njemakim zapovjednicima, te se uvode iznimna stanja u svim podrujima koja se jo dre. Ta su podruja proglaena njemakim operativnim teritorijem i u njima prelazi izvrna vlast na vojnikog zapovjednika podhvata. 296 Istjerivanje Nijemaca iz Srbije i pomicanje glavne linije fronta prema zapadu, unijeli su vidljivu paniku u ustake krugove. Nakon pada Beograda naglo je porastao strah da e jedinice NOVJ i Crvene armije veoma brzo prodrijeti do Zagreba, pa su ustaki vrhovi najkonkretnije razmiljali o organizaciji povlaenja. Krajem listopada 1944. vlada NDH donijela je odluku da se s obzirom na iznimne prilike radi zatite ugroenih nacionalnih radnika i njihovih obitelji poduzmu mjere za njihovo preseljenje iz ugroenih krajeva. 297 Osobito je Zagreb od tada pruao sve paniniju sliku, pretvorivi se u uzburkano stjecite ne samo ustaa, koji su tu pristizali sa svih strana na svom bijegu, nego razliitih kvislinkih grupa i elemenata s ostalih strana. Sve je to utjecalo da se naglo poveao broj stanovnika u Zagrebu. 298
295 Opirnije o t o m e usp.: Oslobodilaki rat, n. dj., II. 547 i d.: Z a v r n e o p e r a c i j e za o s l o b o e n j e Jugoslavije 1944-1945, B e o g r a d 1957. 296 VII, F o n d NDH, kut. 81, br. reg. 11/17; IHRPH, Fond NDH, MUP, tajni spisi, d o p i s MUP-a 28. II 1945, neregis. 297 I H R P H F o n d NDH, kut. 1, spis od 25. X 1944. 298 P r e m a p o d a c i m a iz kraja 1942, u Zagrebu je bilo vie od 300.000 s t a n o v n i k a ( Nova Hrvatska 15. XI 1942). R. Biani, Zagreb kao m u l t i f u n k c i o n a l a n grad i z a n i m a n j a njegovog stanovnitva, zbornik: Iz starog i novog Zagreba I, Zagreb 1957, 319, navodi da su bile velike p r o m j e n e stanovnitva u Zagrebu, koji je p o r a s t a o uslijed r a t n i h prilika 1944. g. na 417.000 stanovnika.

U isto vrijeme, poduzimane su mjere radi organizacije povlaenja iz NDH. Plan je bio da se ustaki vrhovi zajedno sa stanovitim brojem vojnih formacija i ustakih organizacija (u prvom redu omladina) evakuiraju na podruje Treeg Reicha. Paveli je o tome uputio u Berlin poseban memorandum, naglaavajui da je cilj evakuacije ouvati kontinuitet dravnog vrhovnitva NDH, da se ouva jedinstvo i cjelovitost vojnikog stroja koji bi nastavio borbu skupa sa njemakim snagama, djelomino na njemakoj fronti, a dijelom u domovini. 299 Panika je jo vie porasla krajem studenog i poetkom prosinca 1944. zbog bojazni da e Crvena armija, ije su jedinice prodirale kroz Maarsku, prijei Dravu kod Varadina, i tako kroz nekoliko dana osvojiti Zagreb. Zamiljeni plan evakuacije pratila je istodobno pojaana ustaka i njemaka propaganda, da e Trei Reich i dalje voditi rat u kojemu e primjena novih oruja izazvati preokret u postojeoj konstelaciji snaga. Ustakoj su propagandi u tom momentu svakako odgovarale i proturane parole d a j e mogu i sporazum sa snagama zapadnih sila u cilju zajednikog suprotstavljanja naletu Crvene armije. U tenji da spomenuta panika ne izazove vee zapreke u organizaciji obrane i povlaenja njemakih oruanih snaga iz NDH, ti su vojni krugovi irili vijesti da e se utemeljiti vrsta obrambena linija na Drini. 300 U takvoj situaciji Paveli i ustako vodstvo su osobitu panju posvetili reorganizaciji i jaanju postojeih vojnih snaga NDH, pa su pristupili njihovu poustaivanju. Ta reorganizacija, koja je zapoela krajem 1944, sastojala se u ujedinjavanju oruanih jedinica ustakog pokreta i domobranstva, kako bi se tim inom, meu ostalim, istaklo postojanje tzv. jedinstvenih hrvatskih oruanih snaga. One bi, prema ustakoj propagandi, predstavljale hrvatsko borbeno jedinstvo ili naoruani hrvatski narod, koji vodi hrvatski rat. 301 Paveli je, meu ostalim, tim okupljanjem preostalih i prisilno mobiliziranih vojnih snaga u posljednjim danima NDH, raunao da e moi sa to veim snagama krenuti u povlaenje, kako bi mu one posluile za eventualnu buduu akciju. To potvruje i injenica da su u tim reorganiziranim snagama veinu kljunih komandnih mjesta zauzeli visoki ustaki oficiri. Uz to, ustako je vodstvo pokualo da pojaanim pritiskom sprovede to masovniju mobilizaciju, kako bi se poveao broj oruanih snaga NDH. Meutim, nije dolo do eljenog poveanja, u odnosu na broj ukupnih oruanih snaga iz jeseni 1943, ve naprotiv. Ukupno su poetkom 1945, te snage iznosile oko 150.000 vojnika. 302 Od naoruanih ustaa i domobrana formirano je, prema raspoloivim podacima, 17 mjeovitih divizija, koje su u oujku i travnju 1945. organizirane u pet ustakih zborova. Na to je, u prvom redu, utjecao znatan gubitak vojnika koje su oruane snage NDH imale prvih mjeseci 1945. god. Pored dva domobranska generala (Artur Gustovi i Josip Metzger), na elu tih zborova nalazili su se ustaki pukovnici Ante Mokov, Maks Luburi i Ivo Hereni, tj. trojica najprisnijih Pavelievih suradnika. 3 0 3 U akciji poustaivanja oruanih snaga, ustako vodstvo je razvilo znatnu propagandu meu domobranima. Preko Ministarstva oruanih snaga date su posebne smjernice komandnom kadru za propagiranje ustatva i Pavelieva kulta meu vojnicima. Karakteristine su bile parole: samo jake snage NDH, pod vodstvom Pavelia, mogu spasiti hrvatski narod; nijedna jedinica niti pojedinac ne smije dozvoliti da ih bilo tko razorua;
IHRPH, MF 4, 484-486, ist. mat. V. Koaka. VII, NAV-N-T-311 185/50, n a r e d b a K o m a n d e g r u p e armije E p o d r e e n i m korpusima, 21. XII 1944. 301 F. Buti, O n e k i m politikim akcijama u NDH uoi njezina sloma, n. dj., 193. 302 F. Dragojlov, Rat od 1941-1945, Hrvatska, 10. IV 1956, donosi p o d a t a k d a j e p o t k r a j 1944. u o r u a n i m s n a g a m a NDH bilo 179.000, od ega 150.000 b o r a c a i 29.000 u rezervi. Prema p o d a c i m a koje donosi V. Strugar, n. dj., 319, b r o j u k u p n i h snaga NDH iznosio je o k o 148.000. 303 IHRPH, Fond KP, kut. 75.
300 299

zapovijedi se mogu primati samo od Ministarstva oruanih snaga, a svaku sumnjivu zapovijed provjeravati; neposlunost i nagovor na predaju kanjavat e se po kratkom postupku pred prijekim ratnim sudom; nesigurne oficire treba odmah uklanjati iz jedinice; razviti najjau obavjetajnu slubu u jedinicama radi otkrivanja defetista i pijunae u korist komunista. Spomenuto ministarstvo je upuivalo apel pripadnicima oruanih snaga NDH, ovim rijeima: Do posljednjeg pripadnika oruanih snaga mora prodrijeti uvjerenje da hrvatski vojnici moraju bezuvjetno do kraja rata pa i poslije toga ostati na okupu na svojim postrojbama sa pukom u ruci i pod vodstvom poglavnika i hrvatskih astnika braniti hrvatski narod i dravnu nezavisnost. 304 S druge strane, panja i mjere koje su poduzimane, oigledno pokazuju da je domobranstvo i dalje zahvaao proces osipanja te da je njegova vojnika sposobnost bila vrlo labilna, prema tome, ono nije moglo ni prihvatiti akciju poustaivanja. U tampi su svakodnevno bile objavljivane, kao zastraujue upozorenje, sve ee presude ratnih sudova pojedincima i grupama, pod optubom da su simpatizeri NOP-a ili da ele prebjei partizanima. 306 Propagirajui sredinom rujna 1944, upozorenje vlade NDH, da e se u punoj mjeri primjenjivati ve prije donesene odredbe protiv svih onih, koji bi se odazvali pozivima odmetnika, tampa je naglaavala da NDH ima pravo odgovoriti otrim mjerama na partizanske pozive, jer su do tada ustake vlasti postupale doista blago. 306 I izvjetaji njemakih zapovjednika potvrivali su kakva je bila situacija u domobranstvu. Tako se krajem 1944, komandant grupe armija E ali njemakom komandantu za Jugoistok, da su u redovima vojnih snaga NDH uestale pojave dezerterstva, da u njima raste antinjemako raspoloenje i da se odbija izvravanje nareenja. 3 0 7 Kad se nakon stabilizacije Srijemskog fronta, donekle usporio zahuktali rast panike u redovima ustaa, u nekim ustakim krugovima ponovo su oivjele nade u realnost spaavanja NDH, pa je ustako vodstvo intenziviralo javnu politiku propagandu, da barem tako pojaa svoj utjecaj. Glavna joj je parola bila potreba borbe protiv velikosrbske ekspanzionistike politike, koja je prvenstveno oliena u NOP-u i kojoj bi glavni cilj trebalo da bude ponovna uspostava velikosrpske Jugoslavije. Prema pisanju Spremnosti, sve velikosrpske koncepcije, pa i onda, kada se javljaju kroz program federativne Jugoslavije, u prvom redu tee za likvidacijom hrvatske drave. Za Spremnost, kod toga nije u pitanju reim, nije u pitanju vanjsko-politika orientacija - u pitanju je drava i dravnost kao takve. Suprotstavljajui takvu ideju hrvatske drave ideji Jugoslavije, teilo se posebno dokazati kako hrvatsku dravu nije mogue likvidirati na drugi nain nego njezinim ruenjem. Takav pak ishod, oznaavanje kao nemogu, jer se ne moe predpostaviti, da bi se mogli nai neki pojedinci ili politike skupine, koje bi suraivale kod ruenja hrvatske drave. U zastupanju takvog uvjerenja Spremnost je ila dotle da je izraavala gledite po kojemu ne mogu postojati takve razlike u ocjenjivanju pojedinog reima, ni u opredjeljivanju prema vanjskoj politici, koje bi mogle staviti u pitanje vrstu volju hrvatskog naroda, da ouva svoju nacionalnu dravu. Ocjenjujui politiki poloaj NDH u 1944. godini, Spremnost je propagirala nastojanja za njeno odranje ovim rijeima: Hrvatska politika bila je dodue odtereena od pritiska talijanskog imperijalizma, ali se tim vie pojaao velikosrbski inbenik koji je i prije predstavljao glavIHRPH, Fond NDH, kut. 529, nedatirano. Usp. N. Lengel-Krizman, Narodnooslobodilaki p o k r e t u Zagrebu 1941-1945. godine, zbornik: Zagreb u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, n. dj., 60 i M. Coli, Simpatizeri NOP-a u d o m o b r a n stvu, NDH n. dj., 282-284.
305 306 307 304

Nova Hrvatska, 14. IX 1944. VII, NAV-N-T-311 185/81, izvjetaj od 23. XII 1944.

nu opasnost za hrvatstvo. Prema tome, nije nastupila bitna promjena u odnosima snaga koji uvjetuju hrvatsku politiku. Sva politika nastojanja hrvatstva ostala su i nadalje izkljuivo odreena prieteom opasnou velikosrbskog ekspanzionizma. Ova se opasnost pojaala asom prodora sovjetskih vojska na Balkan i Srednju Europu. 308 U isto vrijeme ustaka je propaganda pridavala osobito znaajno mjesto njemakim oruanim snagama, teei ukazati d a j e vrstina njihove obrane istodobno i jamstvo odranja NDH. Isticalo se kako je njemaka vojna sila nesavladiva, a njen potpuni uzmak objanjavanje kao rezultat taktikih razloga s ciljem da to vie proriedi i oslabi svog protivnika. Naglaavalo se i da e NDH beskompromisno ustrajati u saveznitvu s Treim Reichom. Mi pak Hrvati, kao saveznici Velikoga Njemakoga Reicha, izdrat emo do kraja i do neminovne nae pobjede, i nema ni govora, ma koliko god se kod nas kooperili etnici i partizani, i ma da su izdajnike klike Rumunja i Bugara poinile izdaju, da bi Hrvatska neastno poloila svoje sjajno i poteno oruje i da bi sramotno i neastno kapitulirala, to znai sama legla u grob. 309 Osobito uzbuenje u ustakim vrhovima izazvala je konferencija predstavnika triju velikih Saveznikih sila u Jalti, u veljai 1945, koja je, meu ostalim, bila i daljnji znaajan korak u borbi za meunarodno priznanje nove Jugoslavije. Na zakljuak konferencije da sporazum Tito-ubai odmah stupi na snagu, i da se na osnovi njega prie sastavljanju nove vlade, to je nedvojbeno pokazivalo da Saveznici definitivno raunaju sa stvaranjem Jugoslavije, vlada NDH je na sjednici od 8. oujka 1945, donijela posebnu izjavu u kojoj je izloila svoj stav. U izjavi je teite postavljeno na obranu hrvatske drave, za koju se istie d a j e stvorena na osnovu prava na samoodreenje u tzv. ustakom ustanku 1941, a koja je priznata od ustakog Sabora kao mjerodavnog predstavnika hrvatskog naroda. Prikazujui se na taj nain kao jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda, vlada NDH i ustaki pokret pokuavali su ovom izjavom izazvati dojam 0 neodrivosti odluka konferencije u Jalti, navodei da su one popraene pokuajima krivotvorenja volje hrvatskoga naroda. U cilju propagiranja stavova iznesenih u toj izjavi, upuen je apel Doglavnikog vijea svim organiziranim pripadnicima ustakog pokreta. U njemu se navodi da e ustaki pokret u svim svojim dielovima i sa svim sredstvima, koja mu stoje na raspolaganju, zaloit (e se) najodlunije za stvar hrvatske narodne slobode i samostalnosti Nezavisne Drave Hrvatske, te njezine zemljine cjelokupnosti i u tom pravcu sve uiniti u smislu i duhu izjave Hrvatske dravne vlade. 310 Da bi se ovoj ustakoj propagandi dao privid ire podrke, inscenirano je nekoliko skuptina, od kojih se izdvaja ona u Zagrebu, 10. oujka 1945, kojoj su prisustvovali svi lanovi vlade NDH na elu s Paveliem. U glavnim govorima na toj skuptini, to su ih odrali Paveli i predsjednik ustake vlade Mandi, istaknuta je u prvom redu potreba daljeg ouvanja pozicija ustakog pokreta i njegova poglavnika, koji jedini moe biti dravni poglavar voljom hrvatskog naroda. Ova je skuptina oito otkrila strah ustaa za dalje odranje vlastitog poloaja u bezizlaznoj situaciji. 311 Sline su skuptine odrane u Novoj Gradiki, Koprivnici, Karlovcu i nekim drugim mjestima. 312
Spremnost, 5. XI i 25. XII 1944. Hrvatsko seljako ognjite. Hrvatski seljaki prosvjetno-politiki zbornik i kalendar za godinu 1945, Zagreb 1944, 111-112. 310 Spremnost, 11. III 1945. 311 Hrvatski narod, 11. III 1945. Mandi je t o m prilikom, definirao dravno-pravne karakteristike NDH ovim rijeima- NDH je po svome obliku republika, Poglavnik je njezin doivotni predsjednik sa svima p r a v i m a hrvatskoga Vrhovnika. Hrvatska dravna vlada radi p r e m a nalozima, s m j e r n i c a m a i zakonima, koje donosi Poglavnik u ime n a r o d a . Vlada vri u p r a v u u hrvatskoj dravi, 1 zato snosi odgovornost pred n a r o d o m i pred Poglavnikom dok Poglavnik odgovara Bogu, poviesti i svojoj savjesti. (Isto). 3,2 IHRPH, Fond KP. kut. 76.
309 308

Popularizirajui spomenutu izjavu vlade NDH, ustaka tampa ju je prvenstveno konfrontirala s deklaracijom Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije, koju je Tito osnovao 7. oujka 1945. u Beogradu. U Deklaraciji Privremene vlade, objavljenoj tri dana kasnije, meu glavnim ciljevima istaknuta je rijeenost da se u punoj mjeri angairaju sve snage zemlje za protjerivanje neprijatelja i pobjedonosni svretak rata; naglaena je ravnopravnost naroda i naelo rjeavanja svih problema u suradnji s federalnim jedinicama. 3 1 3 Polazei od toga d a j e deklaracija vlade NDH donesena ba u asu kada je bilo potrebno posebno naglasiti hrvatski nacionalni program, Spremnost je pisala da se ta deklaracija temelji na poviestnim istinama, dok deklaracija partizanske vlade u Beogradu poiva na krivotvorinama. 314 Ustaki su vrhovi osobito nastojali iskoristiti utjecaj crkve da bi angairali pojedine unutranje faktore za svoje planove spasa NDH. Na inicijativu vlade NDH potkraj oujka 1945. organizirana je biskupska konferencija u Zagrebu, na kojoj je sudjelovalo nekoliko biskupa s jo neosloboenog podruja NDH na elu s nadbiskupom Stepincem. To su bili Ivan ari (Sarajevo), Jozo Gari (Banja Luka), Janko imrak (Krievci) i Antun Akamovi (akovo). Ta je konferencija bila u pravom smislu rijei logina posljedica dotadanjeg politikog dranja vrhova katolike crkve u NDH. Ovom prilikom je dovoljno istai da je katolika tampa imala znatnog udjela u spomenutoj ustakoj propagandi. Na stupcima Katolikog lista, tokom 1944. i prvih mjeseci 1945, sve su se ee pojavljivali komentari u kojima su izraavani stavovi crkvenih vrhova o obrani i ouvanju NDH. Sam Stepinac davao je peat toj akciji. On je npr. govorei u Mariji Bistrici kod Zagreba, 9. srpnja 1944, prilikom hodoaa katolikih vjernika, ukazivao na potrebu borbe hrvatskog naroda za obranu NDH, kao jedinom jamstvu da ostane vjeran svojoj katolikoj prolosti. Prema njegovim rijeima, hrvatskom se narodu ve dva desetljea pokuavalo, sad pod ovom sad pod onom prilikom, narinuti komunistiko naziranje na svijet, ali g a j e on do sada plebiscitarno odbio. 315 Budui da su vrhovi Katolike crkve ipak intimno spoznavali da NDH moe vrlo brzo doivjeti svoj kraj, pozivanje na znaenje katolike tradicije u hrvatskom narodu, trebalo je da poslui kao osnovna parola s kojom treba doekati nove promjene. U propovjedi to ju je 18. oujka 1945, odrao studentima, Stepinac je, meu ostalim, izrazio i ovu misao: Isto tako ne bojimo se rei, da e hrvatski narod a limine odbiti svaki reim, bio on na krajnjoj ljevici ili desnici, koji ne bi raunao i do krajnosti potivao njegovu vie nego tisugodinju katoliku tradiciju. Takav naime reim ne bi predstavljao u hrvatskom narodu nikoga, ili neznatnu manjinu, koja bi mu se silom narinula. Istom prilikom on je izrazio uenje, odakle dolaze sada neki borci za 'slobodu' i valjaju drvlje i kamenje na Katoliku crkvu u Hrvatskoj ( . . . ) , pri emu je oito mislio na apele onih sveenika koji su se prikljuili NOP-u. 316 Za razumijevanje tog pitanja, svakako instruktivan dokumenat predstavlja predavanje to g a j e Msgr Svetozar Rittig, jedan od prvih sveenika sudionika NOP-a, odrao u osloboenoj Glini u veljai 1944. god.: 317
Nada sve nas boli, to se sva naa inteligencija i nae sveenstvo ne nalazi sa cjelokupnim n a r o d o m u jedinstvenoj oslobodilakoj fronti. Znatan dio stoji, zagluen ustakom i nje313 Detaljnije o t o m e usp. B. Petranovi, Politike i pravne prilike za v r e m e P r i v r e m e n e vlade DFJ, Beograd 1964, 87 i d. 314 Spremnost, 18. III 1945. 315 Tajni d o k u m e n t i o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, n. dj., 133-134. 316 V. Novak, n. dj., 1037. 317 S. Rittig, Sveenstvo u n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi, izd. Prop, odjel ZAVNOH-a, 1944.

m a k o m promibom, stalno p o d ustakim t e r o r o m , n e o d l u a n i maloduan. Moda su i krivo obavijeteni. No dunost je svakog hrvatskog rodoljulja, da ne ostane po strani, kada se njegova d o m o v i n a nalazi u pogibiji od t u i n c a i kada se njegov narod bori za svoj opstanak. Navlastito je dunost sveenstva p o m o i n a r o d u u nevolji i tjeskobi. To je smisao sveenike slube i ivotnog poziva. Ne trai se od njega da nosi p u k u ( . . . ) . Tko moe rei, d a oslobodilaka b o r b a hrvatskog n a r o d a protiv n j e m a k o g n a r o d a nije opravdana? ( . . . ) Tko moe rei i to, kada neki n a m e t n i k p r o t u z a k o n i t o sjedne na dravnu vlast ( . . . ) da taj n a r o d n e m a p r e d B o g o m p r a v o o d m e t n u t i se u u m e i planine ( . . . ) . U o v o m velikom asu b o r b e naega n a r o d a za svoju dravnu slobodu zaista imao je hrvatski n a r o d p r a v o da o r u j e m u ruci u s t a n e protiv d u m a n i n a i da u najtjeskobnijoj uri svoga o p s t a n k a zaite od crkve s kojom ga vee 12 stoljea njegove povijesti, neka ga ne ostavi na cjedilu. ( . . . ) Neka crkveni ljudi ispitaju svoju savjest, da li su u ovom asu p o t p u n o izvrili svoju zadau p r e m a N a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi uz koju, m i r n e d u e m o e m o ustvrditi, da stoji tri etvrtine hrvatskog n a r o d a . N a r o d i vojska s p r a v o m prigovaraju t o se njegovi sveenici ne nalaze kao duobrinici kod Narodno-oslobodilake vojske, a nalaze se pravoslavni za svoje vjernike, pae i hode za muslimane, dok je p o z n a t o da su slubeni predstavnici n a r o d n o o s l o b o d i l a k e vlasti lino poduzimali k o r a k e kod hijerarhije u ovom pravcu.(...) Ovaj as se n a r o d pita, eto, d a n a s je u naoj zemlji osvaja opasniji nego Osmanlije - a gdje su nai biskupi i sveenici? - gdje Berislavii, Mesii i Ibriimovii. ( . . . ) Pae s najveim b o l o m i z a p r e p a t e n j e m m o r a m priznati da se nalo m e u m l a i m sveenicima, na sablazan cijeloga svijeta i s r a m o t u sveenikoga stalea, nekolicina sveenika - koljaa. ( . . . ) Ali dokle je bilo sveenika - otpadnika, bilo ih je i divnih n a r o d n i h slubenika. Bilo ih je po svim krajevima. Bilo ih je na vrhovima Crkvene slube. Bilo ih je i u o v o m vaem kraju. Oni nisu inili razlike izmeu katolikih i pravoslavnih vjernika i uz vlastitu ivotnu opasnost branili su ivot i imovinu svega n e d u n o g a n a r o d a . Neki su od njih pali rtvom faistikoga i ustakoga zuluma. U Jasenovcu je p o e t k o m listopada 1942. u jedan jedini d a n strijeljano pet katolikih sveenika. ( . . . ) No ne smijem ovdje n i k a k o prei p r e k o velikoga broja sveenika koji se dre n e u t r a l n o p r e m a n a r o d n o o s l o b o d i l a k o j borbi. Mnogi se dre po strani, jer n e e da se bave politikom. Ne m o g u utjeti k a d a t r e b a govoriti. N a r o d n o o s l o b o d i l a k a b o r b a s p a d a i u p o d r u j e morala i etike a ne s a m o politike. Ne t r e b a se baviti politikom, ali si duan stajati uz narod u o b r a n i njegovih m o r a l n i h d o b a r a i slobode protiv zloinakoga n a p a d a a i nametnika. ini mi se da su rijei o neutralnosti vie izgovor nego pravo u n u t a r n j e uvjerenje. Velik dio hrvatskog sveenstva zazire od n a r o d n o o s l o b o d i l a k e b o r b e j e r misli da se pod n j o m skriva k o m u n i z a m i bezvjerje. P r i m j e u j e m prvo, da sloboda savjesti ne znai bezvjerje i d r u g o da narodno-oslobodilaka b o r b a i Komunistika partija nisu ista stvar. ( . . . ) Zato ete i lako razumjeti to se gorko alimo na o n e pristae HSS-a, nae inteligencije i naega sveenstva, koji u m j e s t o da nas portvovno p o m o g n u , oklijevaju i ekaju, k a k o e ovo sve da svri, a neki nas p a e i sumnjie. Danas itav slobodoljubivi svijet revidira i iz osnove mijenja svoje nazore o SSSR, s a m o neki hrvatski krugovi jo uvijek m u d r u j u i hoe da razumiju politiku bolje nego vodei dravnici svijeta u T e h e r a n u Staljin, Churchill, Roosevelt.

Na kraju Svetozar Rittig upuuje apel pristaama HSS-a, inteligenciji i sveenicima da pristupe u narodnooslobodilaku borbu, jer e tako utjecati na razvitak nae bolje budunosti, koliko budu vie dali u borbi, u rtvi i u djelu. Vlada NDH bila je osobito zainteresirana da osigura javnu podrku pojedinih faktora, svojoj izjavi od 8. oujka, s tenjom da se itavoj akciji dade manifestacioni karak-

ter, 318 pa je tako dolo i do spomenute biskupske konferencije. Isto tako planiralo se i ukljuivanje ostalih vjerskih organizacija u tu akciju, pa je izraena i posebna promemorija sa smjernicama u tom pravcu. 319 Rezultat spomenutog sastanka biskupa u Zagrebu bilo je objavljivanje posebne Poslanice, koju se nastojalo odmah putem razliitih sredstava razaslati u inozemstvo. 320 U toj poslanici, izraenoj uz konsultaciju samog Pavelia, otrica je bila usmjerena u prvom redu protiv narodnooslobodilakog pokreta, a pod vidom obrane vjere, dok je istodobno bila dana javna podrka NDH i ustakom reimu. Naglaavajui suverenitet Katolike crkve u duhovnim pitanjima - pisalo je u Poslanici - priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao to mi nosimo odgovornost za upravljanje Crkvom, tako i svjetovne oblasti odgovaraju za djelovanje na svom podruju. Hrvatski su katoliki sveenici i vjernici imali po nauavanju Crkve da daju Bogu boje, a Hrvatskom Narodu to je njegovo. Povijest svjedoi, da Hrvatski Narod kroz cijelu svoju tisuu tristogodinju prolost nije nikada prestao plebiscitarno naglaavati, da se ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost koju on od srca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj dravi, hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskog Naroda. Nitko prema tome nema prava optuivati bilo kojega graanina Hrvatske drave, pa ni hrvatske biskupe, zato to potivaju tu neodstupnu volju hrvatskoga naroda, kad on na to ima pravo i po bojim i po ljudskim zakonima. Hrvatski katoliki biskupi su sa svoje strane uinili sve, to je u njihovoj moi, da se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost prema naelu: Justitia fundamentum regnorum; zakonitost prema svima, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru ili stale. 32 ' Po mnogoemu politiki karakter ove Poslanice jasno pokazuje da je ona bila sastavljena po intencijama ustakih vrhova, a s im su se suglasili i vrhovi crkve, dok joj je religiozna strana sadraja bila sporedna. to se tie davanja slinih izjava predstavnika islamske, evangelike i pravoslavne vjerske zajednice, do njih, uglavnom iz objektivnih razloga, nije dolo u onom smislu kao to su to uinili katoliki biskupi, ali treba istai da su i ti faktori pristali uz inicijativu vlade NDH. 322
3,8 Sveenik i ustaki f u n k c i o n a r Radoslav Glava, izjavio je na sasluanju 13. VI1945, d a j e vlada NDH, nastojei da popularizira svoje izjave, teila organizirati manifestacije od s t r a n e raznih ustanova. Time se htjelo provesti plebiscit za NDH, pa je u t o m pogledu doao red i na razne religije, o d n o s n o njihove poglavare.. (V. Novak, n. dj., 1043). 319 P r o m e m o r i j u je izradio tadanji ministar p r a v o s u a i bogotovlja vlade NDH Pavao Canki. Objavljen je u D o k u m e n t i m a o p r o t u n a r o d n o m r a d u i zloinima j e d n o g dijela katolikog klera, n. dj., 405-407. 320 P r e m a t a j n o m u s t a k o m biltenu Viestikoje nisu za novine, 27. III 1945, biskupska je poslanica bila p r e v e d e n a na s t r a n e jezike i p u t e m radija p r e n e s e n a p o s e b n o za Junu, a p o s e b n o za Sjevernu Ameriku. T a k o e r se istie da e se i crkveni krugovi sa svoje s t r a n e pobrinuti, da bi poslanica dola do svih inbenika svjetske politike, da bi se posvjedoilo o h e r o j s k o j b o r b i hrvatskog n a r o d a protiv boljevizma, pa ak i na konferenciji u San Franiku. (V. Novak, n. dj., 1045). 321 Katoliki list, 27. III 1945. U cijelosti je objavljena i u V. Novak, n. dj., 1038-1041. Usp. i B. Petranovi, Politike i p r a v n e prilike za v r e m e P r i v r e m e n e vlade DFJ, n. dj., 101-102; isti, Aktivnost rimokatolikog klera protiv sreivanja prilika u Jugoslaviji, n. dj., 266-271. 322 P r e m a s p o m e n u t o j izjavi R Glavaa, u Zagreb je d o a o zastupnik reis-ul-uleme, gdje je dobio instrukcije. Meutim, u Sarajevu, gdje je izjava trebala biti objavljena, nije se nita poduzelo zbog skorog o s l o b o e n j a grada. Evangeliki b i s k u p je svoju izjavu saopio u s m e n i m p u t e m u propovijedi, 10. IV 1945. to se tie izjave koju je t r e b a l o da d a d e mitropolit Germogen, Glava navodi da se s n j o m e nije forsiralo iz razloga, da te izjave ne b u d u v r e m e n s k i preblizu i tako javnosti temeljito sumnjive kao namjetene. (V. Novak, n. dj., 1044, B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog klera, n. dj., 266 i d.).

Ustako vodstvo pripisivalo je toj Poslanici presudno znaenje, zbog tri bitna momenta u njoj, to su afirmirala akciju angairanja unutranjih faktora na liniji podrke ustakoj NDH, u cilju njenog daljeg odranja, onako kako ju je vlada slubeno zapoela spomenutom izjavom 8. oujka 1945. Upuivanje Poslanice katolikim vjernicima znailo je obraati se najiroj masi hrvatskog naroda na koju bi ona trebala imati djelotvoran utjecaj u ime ideje kranskog milosra. Zatim, Poslanica je bila namijenjena i faktorima u inozemstvu, u prvom redu onima, koji bi mogli imati znaajnijeg utjecaja u akciji spasavanja NDH (SAD, Velika Britanija, Vatikan). Na kraju, bitan momenat s kojim se raunalo jest sam sadraj Poslanice, koji bi trebao izazvati eljeni dojam i u zemlji i u inozemstvu, zbog jasno izraene tendencije vrhova katolike crkve protiv narodnooslobodilakog pokreta. Optuujui NOP kao glavnog neprijatelja Katolike crkve, teilo se stvoriti to jai dojam kako je NOP uperen i protiv hrvatskog naroda, jer su on i Katolika crkva nedjeljivi. Neprijatelji Katolike crkve, a pristae materijalistikog komunizma, koji je Hrvatski Narod plebiscitarno odbio (protivna tvrdnja bila bi mistifikacija svjetske javnosti), poeli su i u Hrvatskoj Domovini istrebljivanjem sveenstva i istaknutih najboljih vjernika prema svojem svijesnom programu. Tako formuliranim apelom teilo se i u svjetskoj javnosti utjecati na spomenute vanjske faktore da ne ostanu ravnoduni pred mogunou poraza NDH kao jamstva u borbi protiv komunizma koja ideologija - prema rijeima potpisnika Poslanice - u katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei nikoga. U sklopu stvaranja povoljnije atmosfere za spomenutu akciju, ustaki vrhovi su nastojali da angairaju i pojedine druge javne faktore, ali u tom pogledu nisu postignuti neki konkretniji rezultati. 323 Ipak njihova nastojanja nisu imala eljenog odjeka; eljena atmosfera postignuta je jedino u javnoj propagandi, poglavito u Zagrebu, ali ni tu nije mogla imati nekog vidljivijeg efekta. I objavljivanje biskupske Poslanice ostalo je na toj razini. Daljnje pisanje ustakih listova Hrvatskog naroda i Spremnosti, glavnih stupova te propagande, krenulo je za tim da se stvaranje NDH prikae kao iskljuivu stvar hrvatskog naroda, te da njegov poloaj u postojeem trenutku u prvom redu karakterizira potpuni neutralizam u ratu. Odnos hrvatske politike prema suvremenom svjetskom zbivanju - pisao je Hrvatski narod - odreen je i jasan. Mi se nismo mieali i ne elimo se mieati u sukobe velikih svjetskih imperialnih snaga. Nae djelovanje kroz ove etiri godine bilo je jedino i izkljuivo odreeno borbom za nacionalni obstanak. Mi smo uinili samo ono, to bi na naem mjestu uinio i svaki drugi poviestni narod. Obnova hrvatske dravnosti ne predstavlja akt niije ratne politike ve stoji na liniji ostvarenja hrvatskog nacionalnog programa. Ova dravnost ima svoju tisugodinju tradiciju i ve sama ta injenica dovoljno jasno govori o opravdanosti naih postupaka. ( . . . ) Poloaj Hrvatske u ovom ratu ne moe se nikako uzporeivati s raznim tvorevinama ratne politike u Evropi. U svim tim sluajevima radilo se o narodima koji su imali podpunu dravnu samostalnost, te su u cielosti ili djelomice doli u stanje okupacije. Sa stanovita tih naroda moe se razpravljati o raznim potezima koje su uinile stanovite politike skupine, a bili su u svezi bilo s ureenjem uprave u tim zemljama ili s pitanjem suradnje s okupatorskim snagama.
323 Osobito se nastojalo izvesti iru politiku akciju p r e k o Sveuilita. Ona se, m e u t i m , svela s a m o na s k u p t i n u ustake organizacije u toj ustanovi, a nekoliko d a n a prije, u slinom je tonu odrao govor r e k t o r Sveuilita Stjepan Horvat. (S. Horvat, H r v a t s k o sveuilite k a o faktor hrvatskog ivota, Prosvjetni ivot, br. 31-34, 1945). Horvat je 1944. objavio knjigu pod naslovom: Pisma hrvatskim intelektualcima, u kojoj je zagovarao p o m i r e n j e svih struja i grupacija u hrvatskoj inteligenciji, izuzev pristaa komunizma, u interesu ostvarenja jedinstvenog cilja, a to je ouvanje hrvatske drave.

Nasuprot tome - Hrvatska je bila porobljena i u asu, kada je nestalo drave, u koje je sklop bila nasilno uklopljena, izvrila je akt nudne obrane i obnovila silom prekinutu dravnost na itavom hrvatskom narodnom i poviestnom podruju. in obnove bio je izvren u asu, kada su se na balkanskom i srednjo-evropsko-jadranskom tlu kretale oruane snage velikih drava, to je znailo proirenje velikog svjetskog sukoba i na ovo tlo. 324 Osnovni je dakle refren u toj ustakoj propagandi posljednjih dana prije sloma bilo naglaavanje d a j e NDH bila izraz povijesnih tenji itavog hrvatskog naroda, te da zbog toga predstavlja nadstranaki in. Nastojalo se, dakle, u prvom redu izbjegavati bitnu injenicu da je NDH nastala kao tvorevina Treeg Reicha i faistike Italije, koji su u njoj doveli na vlast malobrojnu ustaku skupinu na elu s Paveliem. Dok se uloga ustaa zamjenjuje nadstranakim inom, dotle se uloga i prisustvo Nijemaca i Talijana objanjava potrebom kako ne bi na ovom prostoru nastalo stanje podpune neodreenosti. Samo radi toga bili smo tolerirani - zakljuuje Spremnost - ali prave pomoi uivali nismo. 325 U tom vidu treba shvatiti i pokuaj da se barem formalno oivi postojanje Sabora NDH, koji je rasputen u prosincu 1942. god. Raunalo se, naime, da bi obnova Sabora NDH, s neto izmijenjenom strukturom lanstva, omoguila eventualnu akciju poslije rata. Donesena je posebna odredba, koja je donekle mijenjala i dopunjavala onu o osnivanju sabora iz sijenja 1942. god. Prema njoj je bilo predvieno da lanovi sabora NDH budu i predstavnici najviih znanstvenih i kulturnih ustanova (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveuilite, visoke kole) i ujedno se utvruje produenje njegova trajanja na vrieme do est mjeseci nakon svretka rata. U okvir ove propagande ulazi i tzv. Zakonska odredba o izjednaenju pripadnika Nezavisne Drave Hrvatske s obzirom na rasnu pripadnost, koju je Paveli potpisao 3. svibnja 1945. god. U njoj se navodi da sve zakonske odredbe prema kojima se pripadnici Nezavisne Drave Hrvatske razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi ostali propisi, izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu mo. 326 Uz javnu propagandnu akciju, vodila se i ona tajna, a objema su bile osnovni cilj pokuaji spaavanja NDH. S jedne strane, ustako je vodstvo teilo da objedini kontrarevolucionarne snage u zemlji protiv NOP-a, a s druge, pokuavalo je razliitim putevima u posljednjim danima stupiti u dodir sa Saveznicima i obratiti im se za intervenciju. NDH, kao odreeni pojam i njeno vodstvo, mogli su u proljee 1945. biti na svoj nain privlani kao nosioci kontrarevolucije i u drugim jugoslavenskim zemljama. Poslije osloboenja Srbije, tj. nakon sloma Nijemaca i Nedieva kvislinkog reima, u redovima kontrarevolucionarnih snaga bila je NDH isticana kao podruje na kojem se vodi odluna bitka. Zbog toga su nosioci kontrarevolucije u NDH u danima koji su ubrzano vodili k slomu itave te fronte u Jugoslaviji, odjednom uli u sredite panje pojedinih unutranjih elemenata, koji su traili izlaz za spaavanje vlastitih pozicija. Tome je pridonijelo i to su putovi povlaenja kontrarevolucionarnih snaga na zapad vodili preko NDH. Zagreb postaje stjecitem razliitih emisara i predstavnika tih snaga, koji se u njihovo ime obraaju pojedinim faktorima s prijedlozima za organiziranje zajednikog otpora NOP-u. U to vrijeme u Zagrebu dolazi do meusobnog dodira razliitih strana. Pravile su se razliite kombinacije, u koje su bili ukljueni ustaki krugovi, Maek i njegova grupa, vrhovi Katolike crkve oko Stepinca, etnici Drae Mihailovia, crnogorski separatisti i slovenski kvislinki krugovi. Raspoloiva dokumentacija jo ne doputa da se detaljnije
324 325 326

Hrvatski narod, 4. V 1945. Spremnost, 6. V 1945. Hrvatski narod, 5. IV i 5. V 1945.

i preciznije ukae na sve te dodire, te kombinacije i mogunosti na koje se pomiljalo. Prilikom objanjavanja tih kombinacija treba uzimati u obzir i urbu, koja je diktirla razvoj dogaaja, pa su se kontakti pojedinih strana odvijali u sjeni bojazni i nedoumice. Izmeu crnogorskih separatista na elu sa Sekulom Drljeviem i ustakih vrhova postojale su odreene veze jo od 1941. godine. One su se u Zagrebu poglavito odravale preko publicista Save M. tedimlije. Nakon kapitulacije Italije, oivjela je djelatnost Sekule Drljevia, koji je poveo akciju za uspostavom kvislinke crnogorske drave pod okriljem Nijemaca. Istodobno, uspostavljaju se i jae veze s vladom NDH da se dobije njena podrka i pomo. Sam Drljevi nastanjuje se u proljee 1944. u Zagrebu. U ljeto 1944. dolazi do osnivanja tzv. Crnogorskog dravnog vijea na elu sa Drljeviem. Zadaa mu je bila da poradi na ostvarenju ideje o osnivanju crnogorske drave. 327 Vlada NDH pokazala je odreeni interes za tu akciju, jer bi ustako vodstvo time dobilo saveznika za razbijanje Jugoslavije, kao i potrebe postojanja vie drava na jugoslavenskom podruju. Nijemci, meutim, nisu ozbiljno primili tu akciju crnogorskih separatista. Na liniji spomenute akcije stvaranja zajednike fronte kontrarevolucije, panju je privlaila Drljevieva tenja da se organiziraju vlastite oruane snage, ali mu nije uspio plan da se pod oruje stave Crnogorci koji su se nalazili u NDH, te oni koji su bili na radu u Njemakoj ili oni koji su se povlaili iz Crne Gore. Meutim, rascjep do kojega je dolo izmeu voe crnogorskih etnika Pavla uriia i Drae Mihailovia, oujka 1945, pruio je stanovitu mogunost da se ponovo pristupi ostvarenju tog plana. U oujku je dolo do sporazuma izmeu Drljevia i uriia, ali je njihov savez bio kratkotrajan. Ustae su poetkom travnja 1945. porazili uriieve etnike na Lijeva polju, kraj Banja Luke, pa je ovaj bio zaustavljen u svom povlaenju prema Sloveniji. Taj je poraz omoguio Drljeviu da od ostataka uriieve grupacije formira tri nepotpune brigade tzv. Crnogorske narodne vojske. 328 U travnju 1945. dolazi i do dodira izmeu predstavnika Drae Mihailovia i pojedinaca u Zagrebu. Mihailovi je jo u ljeto 1944. stupio u kontakt s Maekom, predlaui mu organiziranje zajednike akcije protiv NOP-a, koju bi vodile etnike formacije, domobranstvo i jedinice Bele garde u Sloveniji. Maek nije pruio zduniju podrku tom planu, emu razlog treba prvenstveno traiti u tome to je bio vrlo malo utjecajan, pogotovu da bi mogao napraviti neki iri mobilizatorski zahvat u domobranstvu. 3 2 9 Meutim, iz tog kontakta s Maekom, vidljivo je da je Mihailovi u svojim planovima stvaranja ire fronte kontrarevolucije u Jugoslaviji protiv NOP-a, s obzirom na Hrvatsku, u prvom redu raunao na ukljuivanje domobranstva, a to se tie pojedinaca, na Maeka. U tom smislu treba promatrati i Mihailovievu akciju u travnju 1945, kada je preko svog izaslanika Ranka Braia ponovo pokuao privoljeti Maeka na ostvarivanje spomenutog plana. 330 Dosljedno tome, Brai je u isto vrijeme uspostavio kontakt s ustakim krugovima i sa Stepincem. Raspoloiva dokumentacija ne doputa da se detaljnije i preciznije prikae razvoj tih dodira, utjecaj pojedinih faktora i momenata na njih, te eventualni rezultati do kojih su doveli. Budui d a j e domobranstvo predstavljalo najveu kontrarevolucionarnu oruanu silu, koja se nalazila u slubi NDH i Pavelia, svakako je na mjestu
327 VII, Fond NDH, kut. 86, br. reg. 20/23, tajne Viesti, br. 3, 12. VIII 1944, izd. Glavnog ravnateljstva za p r o m i b u NDH. 328 Opirnije o t o m e usp. R. Pajovi, Politika akcija Sekule Drljevia i njegova saradnja sa ustakim vodstvom i n j e m a k i m poslanstvom u Zagrebu (1943-1945), SP 1/1971, 75-88. 329 U vezi sa tim planom, koji mu je Mihailovi predloio. Maek u svojim m e m o a r i m a navodi da je on na nesreu d o a o prekasno, j e r su se zapadni saveznici o d l u n o deklarirali za Tita. (V. Maek, In the Struggle for F r e e d o m , n. dj., 252). 330 Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi p r e d sudom, n. dj., 288-289. Taj kontakt Maek ne s p o m i n j e u svojim m e m o a r i m a .

20 - USTAE I NDH

305

tvrdnja da je Mihailovi bio zainteresiran da preko svog predstavnika doe u dodir i s ustakim predstavnicima. U postojeim okolnostima, kada su se uurbano nalazili i poduzimali koraci za traenje izlaza, moglo se zanemariti dotadanje netrpeljivosti i sukobe. S druge strane, poto se radilo o organiziranju ire fronte kontrarevolucije protiv NOP-a, s aspektom na podrku zapadnih saveznika, i Paveli je isto tako mogao biti zainteresiran za savez sa Mihailoviem. 331 to se tie Mihailovieva kontaktiranja sa Stepincem, svakako se u tom pogledu prvenstveno raunalo na nadbiskupovu posredniku ulogu i utjecaj na Maeka, a vjerojatno i na Pavelia. 332 Slovenski kvislinki krugovi, na elu s Levom Rupnikom i ljubljanskim biskupom Gregorijem Romanom, uputili su 21. travnja 1945. poseban memorandum Paveliu, Stepincu i Maeku, 333 u kojem su zagovarali okupljanje svih postojeih reakcionarnih snaga u zemlji, s ciljem da se stvori vojno-politika antikomunistika koalicija, koja bi organiziranim otporom snagama NOP-a izazvala panju i naklonost zapadnih saveznika. Namee se, prema tome, - kako se istie u memorandumu - problem politikog aranmana koji je, nesumnjivo, vrlo teko ostvariti, ali koji je, s druge strane, jedini u stanju da 'probleme Jugoslavije' nametne, da postavi problem graanskog rata i da Angloamerikancima prui mogunost da se umijeaju i da uspjeno interveniu u korist nacionalnih snaga. Memorandum donosi prijedlog odgovarajuih politikih kombinacija, koje bi vodile ostvarivanju zamiljene koncepcije, a posebno se mjesto pridavalo razmatranju kako da se NDH i Pavelia ukljue u antikomunistiki front Srba, Hrvata i Slovenaca. Autori su u svojim kombinacijama najozbiljnije raunali na ukljuivanje oruanih snaga NDH u spomenutu frontu, ali su ujedno vodili rauna i o injenici da se u tom sklopu ne bi moglo i formalno nastupati s NDH i Paveliem. Polazilo se od teze da su SAD, Velika Britanija i SSSR sloni u tome da se obnovi Jugoslavija - razilazei se jedino u reimu, koji njenim narodima ele da nametnu - pa zbog toga pitanje njene potpune podjele ( . . . ) i stvaranje novih drava na njenom podruju ne bi bilo u skladu s interesima borbe, koja se vodi protiv komunizma. Ukazujui s druge strane i na opasnost da bi isticati jugoslavenstvo u ovim prilikama moglo utjecati na raspoloenje hrvatske vojske izazivajui znatno smanjenje njene odlunosti i borbenosti, autori memoranduma zagovaraju kao jedini put koji se namee kompromis izmeu dva stanovita. Takvo jedno kompromisno gledanje koje bi trebalo da se izgradi u okviru antikomunistikog bloka (rauna se i na konfederativno rjeenje), nesumnjivo e, prema uvjerenju autora memoranduma, mjerodavni politiki faktori Engleske i SAD
331 I. Juki, Pogledi na prolost, sadanjost i b u d u n o s t hrvatskog n a r o d a , L o n d o n 1965, 162, navodi d a j e Mihailovi pred sam kraj rata poslao u Zagreb ing Predavca da stupi u d o d i r s Predsjednikom M a k o m i da mu p o n u d i u njegovo ime stvaranje zajednike f r o n t e za b o r b u protiv nam e t a n j a komunistike strahovlade n e s r e t n i m n a r o d i m a Jugoslavije. Paveli nije d o p u s t i o ing Predavcu prvih nekoliko d a n a d o d i r s P r e d s j e d n i k o m . On je htio sam u tu f r o n t u ui. Poslije je popustio pred Predavevim r a z u m n i m a r g u m e n t i m a da to nee nikako ii pa je predloio da to m j e s t o p r e u z m e prof. F. Lukas. Tek je na kraju pristao da Predavec stupi u d o d i r s Dr. Makom. Njega je pratio do Predsjednika ustaki pukovnik Jakov Barbari. Taj sastanak o d r a n je 15. 4. 1945. 332 Mihajlovievo pismo u p u e n o Stepincu, 15. IV 1945, objavljeno je u: Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi, n. dj., 448. Mihailovi je na s u e n j u p o r i c a o d a j e to njegovo p i s m o i d a j e u o p e dolazio u d o d i r sa Stepincem i Paveliem. Sve k o n t a k t e p r e k o Braia u Zagrebu svodi na Maeka. (Isto, 287-294). T a k o e r i Stepinac odbija autentinost tog pisma. B. Petranovi, Politike i p r a v n e prilike za v r e m e P r i v r e m e n e vlade DFJ, n. dj 102). Da je Brai n e p o s r e d n o k o n t a k t i r a o sa ustakim krugovima, svjedoi p o d a t a k Eriha Lisaka, koji mu je po nalogu Poglavnog upanstva izdao o s o b n u iskaznicu i d o k u m e n t , da bi vlasti ile n j e m u na ruku. (Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini, n. dj., 533) P r e m a svjedoenju M. Alajbegovia, on je o s o b n o uo od Pavelia da je ovaj razgovarao sa etnikim predstavnicima. (VII, Fond NDH, kut. I. O. 9). 333 M e m o r a n d u m je objavljen u: S u e n j e Lisaku, Stepincu, Saliu i druini, n. dj., 49-52.

uzeti u obzir. Memorandum je zagovarao i traio obavezno ukljuivanje Maeka, radi voenja takve akcije u inozemstvu, pa su potpisnici traili od Pavelia da im omogui uspostavu takvog kontakta. Iz memoranduma je vidljivo d a j e on nastao nakon prethodnih kontakata predstavnika slovenskih kvislinkih krugova i Pavelia, u cilju stvaranja meusobnog sporazuma. Svakako te dodire treba promatrati i kao kao svojevrsni nastavak nekih dotadanjih pokuaja povezivanja odreenih snaga u Sloveniji i NDH, do kojih vidljivije dolazi nakon kapitulacije Italije. 334 Drugi kolosjek akcija za spaavanje NDH bili su pokuaji ustakog vodstva da posredstvom nekih emisara stupi u dodir sa pojedinim saveznikim faktorima, bilo engleskim ili amerikim, te da zatrai da oni interveniraju u korist NDH. Ti pokuaji su ukazivali na skrajnje uzbuenje koje je zahvatilo ustako vodstvo u Zagrebu, te da posiu za svakom mogunou koja se jo moe ukazati ili pretpostaviti na liniji poduzimanja spomenute akcije. Svi ti pokuaji padaju uglavnom u posljednje dane pred povlaenje ustaa iz Zagreba. Kao jedna od vanijih mogunosti na koju se raunalo bilo je nastojanje da se preko crkvenih krugova uspostavi veza sa Saveznicima. Tako je, pored akcije koja je jo od 1943. bila prisutna u Vatikanu na liniji rjeavanja budueg poloaja NDH, meu ostalim, i u sklopu ostvarenja ideje o podunavskoj konfederaciji, 336 posljednjih dana pokuano da se uspostavi neposredni dodir sa engleskim vojnim faktorima na Sredozemlju. Ta se akcija trebala izvesti posredstvom G. Masuccia, tajnika papinog legata Marconea u Zagrebu, a poduzeta je u neposrednom dogovoru sa Paveliem. Meutim, nije bila izvedena. 336 Prema raspoloivim podacima u tu akciju je po svoj prilici bio ukljuen i Stepinac. 337 Po nalogu Pavelia posebnu je akciju poduzeo poslanik NDH u Berlinu V. Koak, koji je trebao da se prebaci do taba admirala Dnitza, namjeravajui da prisustvuje pregovorima koji su ondje voeni sa Saveznicima, zastupajui interese NDH. I taj je pokuaj bio takoer potpuno neuspjean. 3 3 8 Ustako vodstvo je ipak pridavalo glavnu panju i znaenje pokuaju uruivanja memoranduma vlade NDH feldmaralu Alexanderu, komandantu saveznikih snaga na
334 P i - e m a p o d a t k u koji je Stepinac d a o na suenju, njega je p o e t k o m 1945, posjetila j e d n a slovenska delegacija, to se sigurno odnosilo na predstavnike s p o m e n u t i h kvislinkih krugova. (Isto, 343). Poslije kapitulacije Italije, neki krugovi o k o vlade NDH poveli su p r e k o konzulata NDH u Ljubljani akciju za stvaranje tzv. dravnog saveza izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Slovenije. Ta akcija nije imala vidljivijeg odjeka. (IHRPH, Izvrni o d b o r ZAVNOH-a, elaborat V. idovca o Istri i Primorju).
335 Usp. Tajni d o k u m e n t i o o d n o s i m a Vatikana i ustake NDH, n. dj., 120 i d. Na liniji angairanja crkvenih krugova p o d u z e t o je u jesen 1944. i p o e t k o m 1945. nekoliko akcija. N. Milovanovi, Zakulisne igre ustaa i oko ustaa, Vjesnik, 21. i 22. V 1970, donosi p o d a t k e d a j e Paveli poslao Krunoslava Draganovia u Rim da p r e k o svojih veza u Vatikanu stupi u d o d i r sa Saveznicima, a slinu je misiju p o d u z e o i S. Peri. P r e m a p o d a t k u koji daje M. Alajbegovi, Paveli je u panjolsku u p u t i o slubenika Ministarstva vanjskih poslova NDH, Vrljiku da iskoristi svoje t a m o n j e crkvene veze radi uspostavljanja k o n t a k a t a s predstavnicima Engleske i SAD u panjolskoj i Portugalu. (Usp. B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog klera, n. dj., 267).) 336 U svom d n e v n i k u Masucci biljei d a j e 3. svibnja 1945. bio kod Pavelia i s njim raspravljao o nainima kako bi se postigao s p o r a z u m s Englezima, pozvavi ih, da d o u u Zagreb i tako sprijee k o m u n i s t i k u okupaciju. Dne 5. svibnja 1945, on biljei d a j e p o n o v o bio kod Pavelia te da je istoga d a n a t r e b a l o da k r e n e avionom u p o s e b n u misiju, kojoj je svrha bila: pozvati saveznike, da d o u i zaposjednu Zagreb gdje ne bi naili ni na kakav otpor. Zatim navodi da je njegova misija iznenada obustavljena na zahtjev Marconea. (Misija u Hrvatskoj, n. dj., 195-196). 337 Dne 2. svibnja 1945. Masucci biljei u dnevniku d a j e razgovarao sa Stepincem, te zakljuuje: Vjerojatno p u t u j e u Rim. Sutra e se sve odluiti s Poglavnikom. (Isto, 195). 338 Koak navodi d a j e stigao na odredite tek 10. svibnja, kad su pregovori bili zavreni. Prijavio se b r i t a n k s k o m tabu i bio u h a p e n . (IHRPH, MF 4, sn 211-217).

Sredozemlju. Taj memorandum je trebao predati ustaki ministar V. Vrani, koji se u tu svrhu uputio posebnim avionom, u pratnji trojice zarobljenih engleskih oficira. Osnovno teite sadraja tog memoranduma, koji su potpisali lanovi vlade NDH na elu s Mandiem, postavljeno je takoer na obranu NDH, tj. na isticanje potrebe njezina daljnjeg odranja. Argumenti za to slini su svim onim propagandnim tvrdnjama to ih je ustaki reim isticao u prethodnim akcijama i kombinacijama. Ovaj put je samo izriito naglaeno da NDH ne pripada faistikom bloku i da borba koju ona vodi, nije u slubi faistike ideologije, nego ima karakter isto hrvatskog nacionalnog obranbenog rata. Kao argument navodilo se d a j e u listopadu 1944, kada se vjerovalo da e doi do angloamerikih iskrcavanja na hrvatskoj obali u Dalmaciji - bila izdana hrvatskim vojnim postrojbama u tome podruju zapovied, da se hrvatske oruane snage nemaju opirati ni suprotstavljati pokuaju bilo kakvog vojnikog iskrcavanja i vojnikih djelatnosti angloamerikih eta na naem dravnom teritoriju. Istiui sebe kao predstavnika hrvatskog naroda, vlada NDH je tim memorandumom davala Saveznicima do znanja svoju elju da se stavi pod njihovo okrilje, izraavajui da je spremna prihvatiti arbitrau Velike Britanije i Sjedinjenih Drava Amerike. U skladu s tim, teilo se to vie naglasiti pojedine momente po kojima NDH moe biti od osobite koristi za daljnji razvoj odnosa Zapada sa Balkanom i Sredozemljem. Da bi se svratila to vea panja na mogunosti borbe protiv NOP-a, u memorandumu se postojea situacija prikazuje ovim rijeima: Danas se na slobodnom podruju Nezavisne Drave Hrvatske, a napose u glavnom gradu Zagrebu, koji ima danas preko milijun stanovnika, nalazi preko milijun izbjeglica iz svih hrvatskih krajeva, kao i izbjeglica iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske, prokuanih prijatelja Engleske i Sjedinjenih Drava Amerike. ( . . . ) Svi oni strahuju pred mnogostruko dokazanim nasiljima partizana. Na hrvatskom podruju nalazi se vie stotina tisua pripadnika hrvatske regularne vojske kao i vei broj nacionalnih boraca Srbije i Crne Gore, koji u suradnji sa slovenskim borcima odoljevaju napadajima ruilakih partizanskih snaga. U memorandumu se na kraju upuuje zahtjev za pomo od strane spomenutih sila: Hrvatska dravna vlada eli i moli, da im prije bude upuena u Hrvatsku vaa vojnika misija, kako bi mogla dobiti uvida u injenino stanje. Ujedno molimo, da vaa vojska doe na nae dravno podruje, da olaka ovo teko i pogibeljno stanje. Time se stavlja hrvatski narod u svojoj dravi pod vau monu zatitu. 339 Kao i prethodne, ni ova akcija nije imala nikakva posebnog odjeka kod onih faktora kojima se vodstvo NDH obraalo. Tako je ustako vodstvo prvih dana svibnja bilo najneposrednije suoeno da mora urno napustiti Zagreb i povlaiti se s preostalim vojnim snagama NDH, njemakim jedinicama i ostalim kvislinkim skupinama. Prema tome, od zamiljene i planirane kontrarevolucije nije se moglo oekivati ono na to se raunalo u prethodnom razdoblju razliitih kontakata i i kombinacija. Sve nade koje su se ulagale u mogunosti sukoba Saveznika na Balkanu, o emu se intenzivno i u mnogobrojnim verzijama irilo vijesti, pale su brzo u vodu. U vezi sa povlaenjem, na as su se u ustakom vodstvu pojavila kao otvorena, jo dva pitanja. S jedne strane, bilo je to razmatranje mogunosti organiziranja oruanog otpora, 340 a s druge, Paveli je bio zaokupljen milju da poloi vlast u ruke neke druge
339 M e m o r a n d u m je objavljen u knjizi: S u e n j e Lisaku, Stepincu, aliu i druini, n. dj., 46-48. P r e m a p o d a c i m a Alajbegovia, m e m o r a n d u m je sastavio Ivo Bogdan, ef ustake p r o p a g a n d e , te. je p r e v e d e n na engleski jezik. Vlada NDH ga je usvojila na p o s e b n o j sjednici. (Isto, 345). 340 P r e m a n a v o e n j u Maksa Luburia u p o g o v o r u Masuccievim m e m o a r i m a , bilo je razliitih kombinacija i varijanti posljednjih d a n a u pogledu pruanja odpora. Pomiljalo se na stvaranje

osobe. Odmah se, meutim, pokazalo da se nametnulo hitno spasavanje vlastitih egzistencija, a to znai ubrzano se povlaiti i iskoristiti mogunosti predaje saveznikoj vojsci. To je jasno pokazalo ponaanje niza pojedinaca iz ustakog vodstva, koji su se na vrijeme pobrinuli da presele porodice u inozemstvo, poglavito u Austriju, i sklone razliite dragocjenosti. 341 Posljednjih dana boravka u Zagrebu, kad su ve bile izvrene sve pripreme za povlaenje, Paveli je namjeravao da formalno proglasi predaju svoje funkcije vlasti na Stepinca ili Maeka. Stepinac nije bio voljan da kao regent ili locum tenens preuzme tu funkciju, ali je ivo zagovarao da se ta ideja realizira s Maekom. Osobno je intervenirao kod Maeka da ovaj poduzme neto kao politiki predstavnik naroda da ne doe do zla prigodom sloma. 342 Pokazalo se, meutim, da je i Maek bio u prvom redu zainteresiran da to prije napusti Zagreb i ode u inozemstvo. 343 Tako je i taj plan potpuno propao pokazujui se samo kao brzi refleks izrazito konfuzne i panine situacije. Prema postojeoj dokumentaciji moe se sigurno zakljuiti samo to d a j e Paveli ipak do kraja bio zainteresiran da svoje povlaenje obiljei nekim formalnim inom predaje vlasti, pa je slubeno imenovao osobu koja bi u Zagrebu trebalo da doeka jedinice NOVJ. 344 U takvoj situaciji Zagreb se pretvorio iskljuivo u veliki punkt za povlaenje njemakih i kvislinkih vojnih jedinica, koje su pokazivale izrazite znakove rasula, te ostalih nosilaca dotadanjeg okupacionog i kvislinkog sistema. Panika ustaa jo je vie zaprijetila ionako do tada neizvjesnoj ivotnoj sigurnosti graanstva. Bilo je svakodnevno sve vie ustakih teroristikih ispada i raznih egzekucija nad graanima. Slina je situacija tokom posljednjih mjeseci, a posebno u travnju i prvim danima svibnja, bila i u drugim veim mjestima i gradovima, gdje je postojala jaa koncentracija vojnih snaga i raznih ustanova NDH. Kako su jedinice jugoslavenske armije zaredom oslobaale gradove i mjesta (Mostar, Travnik, Biha, Bijeljina, Gospi, Sarajevo, Brko, Visoko, Ogulin, Zenica, Vinkovci, Osijek, akovo, Doboj, Derventa, Brod, Poega, Banja Luka, Gradika, Virovitica, Bjelovar, Koprivnica, Petrinja, Sisak, Karlovac, Varadin), to se sve vie raznih skupina ljudstva slijevalo prema zapadu, tj. Sloveniji i Austriji. 346 Glavna ustaka skupina na elu sa Paveliem krenula je 6. svibnja iz Zagreba, tj. dva dana prije njegova osloboenja. Masa to se povlaila i u kojoj se, uz preostale naoruane formacije NDH, nalazio prilian broj graanskih osoba, dijelom prisilno natjeranih u bijeg, davala je dojam potpune obezglavljenosti i rasula. Tako se u tren oka rasplinula namjera da se toj itavoj masi dade neki organizirani pravac, kako bi se na nju moglo jo raunati u vojnikom pogledu. 346 No, treba dodati da su se u tom povlaenju skoncentrirale jake vojf r o n t e na p r a v c u V a r a d i n - K o p r i v n i c a - S i s a k - P e t r i n j a - K a r l o v a c (tzv. Zvonimirova linija), na obr a n u Z a g r e b a ili o d m e t a n j a u u m u . (G. Masucci, n. dj., 294-295; u s p . i M. Basta, Agonija i s l o m Nezavisne Drave H r v a t s k e , B e o g r a d 1971, 192). 341 N. Milovanovi, Zakulisne igre u s t a a i o k o ustaa, Vjesnik, 26. V 1970. 342 Detaljniji p o d a c i o t o m e d o n o s e se u: S u e n j e Lisaku, S t e p i n c u , Saliu i druini, n. dj., 285-286 i 345-346; G. Masucci, n. dj., 294. Usp. i B. Petranovi, Aktivnost rimokatolikog klera, n. dj., 271. 343 M a e k je n a p u s t i o Z a g r e b u d o g o v o r u s Paveliem, to n a v o d i i u svojim m e m o a r i m a . (V. Maek, In t h e S t r u g g l e f o r F r e e d o m , n. dj., 258). 344 To je b i o u r o Kumii, slubenik S a b o r a NDH. Detaljnije o t o m e usp. I. Braut, K a k o je u r o K u m i i p r e d a o Zagreb, Vjesnik, 25. V 1969; M. Basta, n. dj., 207-208. 345 O z a v r n i m o p e r a c i j a m a J u g o s l a v e n s k e a r m i j e za o s l o b o e n j e z e m l j e usp. l i t e r a t u r u u bilj. 295. 346 L u b u r i n a v o d i d a g a j e Paveli i m e n o v a o zadnjim z a p o v j e d n i k o m H r v a t s k i h O r u a n i h S n a g a u Domovini. (G. Masucci, n. dj., 296). Z a p o v j e d n i k GUS-a B o i d a r K a v r a n n a v o d i da je 5. V 1945. b i o k o d M a n d i a koji m u j e r e k a o da m o r a m o n a p u s t i t i zemlju, j e r s e f r o n t a p o m i e i d a c e d o i d o izvjesnih p r o m j e n a . T r e b a doi d o a n g l o a m e r i k i h p o s t a v a , j e r e doi i z m e u N i j e m a c a

ne snage, koje su sainjavale njemake, ustako-domobranske i etnike formacije. Ukupno ih je bilo oko 400.000 vojnika i oficira. 347 Njihova nastojanja da izvre prodor u Austriju, kako bi se predali anglo-amerikim snagama, sprijeile su jedinice Jugoslavenske armije, koje su izbile preko Maribora u Dravograd, presijecajui time glavni odstupni pravac. U borbama koje su se vodile na prostoru izmeu Maribora, Dravograda i Zidanog Mosta, i trajale sve do 15. svibnja 1945, tj. tjedan dana nakon bezuvjetne kapitulacije Treeg Reicha, te su snage bile konano poraene. 348

i Angloamerikanaca do s e p a r a t n o g m i r a i da e m o u izvjesnim p o s t r o j b a m a voditi dalje rat protiv Rusa i da e m o se vratiti natrag. (Teroristike i pijunske akcije protiv FNR Jugoslavije, Zagreb 1948, 8).
347 M. Basta, n. dj., 251-252, donosi ove p o d a t k e o b r o j u tih snaga: n j e m a k e jedinice o k o 250.000; u s t a k o - d o m o b r a n s k e p r e k o 130.000; Srpski dobrovoljaki k o r p u s 7.000; crnogorsko-hercegovaki etnici 10.000; m a n j i b r o j Bele garde - to u k u p n o iznosi o k o 400.000. 346 O tim b o r b a m a usp. literaturu u bilj. 295. P o s e b n o u k a z u j e m o na s p o m e n u t u knjigu M. Baste, u kojoj je prikaz tih d o g a a j a u vezi sa p o r a z o m i zarobljavanjem neprijateljskih snaga, m e m o a r skog karaktera.

ZAKLJUAK U promatranju politike ustaa u razdoblju od 1941-1945, treba poi od utvrivanja nekih momenata, koji imaju temeljno znaenje za razumijevanje karaktera i ciljeva te politike. Radi se prvenstveno o onim konstantama karakteristinim za ideoloko-politiko konstituiranje ustake skupine i njenu etvorogodinju politiku praksu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Prve klice nastajanja ustake skupine i ustatva uoavaju se potkraj dvadesetih godina. Bila je to ona politika tendencija to je svoja gledita o rjeavanju hrvatskog pitanja sve vie izraavala parolom o neovisnoj hrvatskoj dravi, koja bi nastala putem razbijanja Jugoslavije. Politika praksa istodobno je pokazivala da ta koncepcija poiva na uskoj drutveno-politikoj osnovici a da je Radieva Hrvatska seljaka stranka nosilac akcije za rjeavanje hrvatskog pitanja u sklopu hrvatske graanske politike. Spomenuta je parola, koja je bila uvod u daljnju razradu separatistike koncepcije o rjeavanju hrvatskog pitanja, dobila svoje privrenike u neznatnom broju onih politikih nezadovoljnika - poglavito intelektualaca - koji su se formirali u krilu Hrvatske stranke prava, a iji su lanovi poznatiji kao frankovci. Usprkos tome to je u Hrvatskoj sve vie jaao otpor protiv politike velikosrpskog centralizma i unitaristikog jugoslavenstva, bilo je nedvojbeno da politika akcija spomenutih separatistiki raspoloenih elemenata nije naila na odziv u narodu, te da je imala sporedni utjecaj i znaenje. Za Antu Pavelia, koji je postao predvodnik tih elemenata, te za njegove najblie pristae i suradnike, odlazak u emigraciju poslije uvoenja estojanuarskog reima oznaavao je poetak nove faze u politikoj akciji - otvorenoga zastupanja separatistike koncepcije u rjeavanju hrvatskog pitanja. S obzirom na mogunosti realizacije takve koncepcije Paveli i njegova grupa teili su da zainteresiraju za nju pojedine faktore u inozemstvu, kod kojih bi mogli dobiti potreban oslonac, u prvom redu u onim susjednim dravama to su izraavale revizionistike tendencije prema Jugoslaviji. Zahvaljujui dobivanju podrke i oslonca na tlu faistike Italije, Paveli je mogao pristupiti i formalnom organiziranju svojih istomiljenika, ustaa, i formuliranju osnovnih koncepcija ustakog pokreta, kako je sebe poela nazivati ta organizacija, ijoj je djelatnosti terorizam davao osnovno obiljeje. Gledajui u cjelini, dolazak ustaa na vlast u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, proglaenoj u vrijeme travanjskog rata 1941, bila je u stvari logina posljedica dotadanjeg razvoja. Zbog svega toga, potrebno je u tom razvoju poznavati odreeni kontinuitet, na to je utjecao niz faktora i momenata. Prije svega valja istai da su Trei Reich i faistika Italija, u sklopu realizacije svoga plana okupacije i razbijanja Jugoslavije, izravno doveli ustaku skupinu na vlast u NDH. Za Italiju bio je to logian ishod u ostvarivanju dugogodinjeg ekspanzionistikog plana prema Balkanu, u ijim su pripremama Paveli i ustae dobili tridesetih godina konkretnu poziciju i zadau. U Rimu se, izuzev pojedinih

momenata, u planovima ekspanzije prema Jugoslaviji, a posebno s obzirom na Hrvatsku, stalno raunalo s ustaama. Budui da im je Italija pruala glavno utoite, bilo je razumljivo to su ustae, istiui vanost vanjskopolitikog uporita u prvom redu traili oslonac u toj sili Osovine. Meutim, Paveli je teio da neposrednije zainteresira i njemake politike krugove za koncepcije ustakog pokreta i mogunosti njegovih usluga u razbijanju Jugoslavije. Pribliavanje Treem Reichu teklo je sporo, jer je Berlin do 1941. godine pomalo s odstojanja pratio ustaku djelatnost. Deklarirajui se kao pristaa novog evropskog poretka, Paveli je nastojao da nacistikim voama dade do znanja kako on zamilja rjeenje hrvatskog pitanja u okviru njemake revizionistike politike prema evropskom versajskom sistemu. Pod datim okolnostima, a u sklopu spomenutih planova Rima i Berlina, ustae su dobili ulogu kvislinkog faktora na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je bila i jedina mogunost da oni dou na vlast. Proglaenje NDH 10. travnja 1941. bio je neposredan ishod kratkotrajnog rata sila Osovine protiv Kraljevine Jugoslavije. Taj je in bio motiviran podrkom separatistikim tendencijama u Hrvatskoj, iako je malobrojna ustaka skupina prema drugim snagama, bila najmanje znaajna u dotadanjem politikom razvoju Hrvatske. No, bilo je to i logino, jer su se politiki interesi ustaa mogli jedino poistovetiti s interesima okupacionih sila. Ustaama se od tada kao prvenstvena zadaa nametnula tenja da irokom politikom propagandom predstave hrvatskom narodu NDH kao izraz konanog nacionalnog osloboenja. Najee se insistiralo na isticanju kontinuiteta u borbi ustakog pokreta za stvaranje samostalne hrvatske drave, pri emu se prvenstveno pozivalo na Naela ustakog pokreta (1933), kao temeljni programatski dokument. Naela su definirana kao osnovni zakon po kojemu treba da se organizira cjelokupni ivot naroda u buduoj ustakoj dravi. Bitni stavovi Naela bili su naglaavanje historijskog prava hrvatskog naroda kao jednog od glavnih temelja ustake drave, te totalitarno ureenje takve tvorevine, kao jedine sigurne perspektive za opstanak nacije. Takav spoj bitnih obiljeja - sutine ustatva - trebalo je da ukae kako koncepcija ustaa ima svoje dublje povijesno korijenje i kako je njeno ostvarenje osigurano samo u tzv. novom evropskom poretku ili konkretnije, znailo je da ona egzistira zahvaljujui podrci Italije i Treeg Reicha. Ustaka propaganda uprezala je maksimalne napore u nametanju parole d a j e NDH najsudbonosniji dogaaj u povijesti hrvatskog naroda, te da u tom svjetlu treba sagledavati i povijesne zasluge ustakog pokreta. Uza sve bjesomuniji intenzitet te propagande ubrzo se pokazala providnost njene osnovne tendencije, da se prikriju stvarne okolnosti nastanka NDH, njena statusa i prave uloge. Ideja o samostalnoj Hrvatskoj kao ishodu borbe za osloboenje ispod jarma velikosrpske hegemonije bila je glavna parola i ustaa i njihovih zatitnika, a trebalo je da bude glavni kapital u sprovoenju daljnje politike. S j e d n e strane trebalo je da bude najznaajniji i najprivlaniji faktor ustake politike za irenje vlastitog utjecaja i stvaranje politike osnovice, a s druge, bila je jedno od glavnih oruja u ideoloko-politikoj argumentaciji opravdanosti razbijanja Jugoslavije u politici okupacionih sila. Spomenuta je kampanja bila popraena ispoljavanjem najekstremnijeg nacionalistikog i ovinistikog raspoloenja, uz neprijeporno nastojanje da se to raspoloenje prikae kao izraz stvarnih tenji itavog naroda. Svakako je vano spomenuti teze kojima se takvo raspoloenje podgrijavalo. To su: posebni pogledi na prolost hrvatskog naroda; naglaavanje i iznalaenje izuzetnih posebnosti i svojstava po kojima se Hrvati bitno razlikuju od drugih junoslavenskih naroda, posebno od Srba, to je utjecalo na formuliranje posebne teorije o neslavenskom porijeklu Hrvata; ideja o hrvatskoj dravi kao

iskljuivom ivotnom prostoru hrvatskog naroda; teza o istonoj granici hrvatske drave na Drini, koja ujedno ima i ulogu granice dvaju svjetova; u tom okviru osobita je panja bila posveena isticanju uloge Bosne i Hercegovine, kao neospornih hrvatskih zemalja, bez kojih je nezamisliv integritet hrvatske drave; teza i akcija o dokazivanju hrvatstva Muslimana, pri emu se pridavala sudbonosna uloga islamu u konstituiranju i ouvanju hrvatstva; teza o sudbinskoj orijentaciji hrvatskog naroda prema zapadnoj evropskoj kulturi i civilizaciji. Uz ukazivanje na stvarnu injenicu d a j e proglaenje NDH izvreno pristankom sila Osovine, koje su povele rat protiv Jugoslavije, okupirale je i dijelile, ustaama je naroito bilo stalo da taj in oznae kao rezultat nacionalne revolucije, a svoju akciju definiraju kao stvaran izraz tenji i interesa hrvatskog naroda. Ve se u odreivanju granica NDH jasno ogledala njena potpuna ovisnost o okupacionim silama. Granice su, naime, bile iskljuivi diktat tih sila, to je posebno dolo do izraaja u odnosu prema Italiji, koja je anektirala najvei dio hrvatske jadranske obale (Rimski ugovori). Daljnji pokazatelj poloaja NDH, bio je status okupacionih sila na njenom podruju. Demarkaciona linija, koja je do jeseni 1943. dijelila teritorij Jugoslavije na njemako i talijansko okupaciono podruje, ba je na teritoriju NDH odavala svoju pravu funkciju. Dok su talijanske trupe tendirale irenju okupacionog podruja sve do spomenute linije, to se u pojedinim razdobljima i situacijama gotovo u cijelosti i ostvarivalo, dotle su Nijemci iz godine u godinu sve vie poveavali svoje vojne snage u sjevernom dijelu NDH. Dakako, takva su naprezanja njemake i talijanske vojne sile u prvom redu bila uzrokovana pojavom i konstantnim rastom narodnooslobodilakog pokreta, iji se uspon na podruju NDH osobito vidljivo manifestirao (npr. veliki osloboeni teritorij u jesen 1942. sa sreditem u Bihau, koji je obuhvaao gotovo polovicu ukupnog teritorija NDH). Spoznaja Nijemaca i Talijana kako je njihovo jo vee vojno angairanje jedino jamstvo za ouvanje strategijskih pozicija, uzrokovana je ujedno i zbog nemoi oruanih snaga NDH da se uspjeno suprotstave jedinicama NOVJ. Budui da NDH od ljeta 1942. pa sve do svoga sloma postaje poprite velikih vojnih operacija, ona je ubrzano gubila obiljeja i onog upravno-politikog sistema koji su ustae pokuali uspostaviti, poprimajui karakter pravog okupacionog podruja. Narodnooslobodilaki pokret bio je glavni unutranji faktor koji je nedvojbeno pokazivao d a j e NDH iskljuivo vjetaka tvorevina okupacionih sila, bez ikakvog vlastitog oslonca. Nasuprot ustakim pokuajima da izgrade vlastiti upravno-politiki sistem u NDH, konstantno se irila mrea organa narodne vlasti na osloboenim i neosloboenim podrujima, ime se stalno suavalo vrenje efektivne vlasti ustaa. Svi navedeni podaci predstavljaju jasne dokaze da NDH nije imala nikakva svojstva dravnosti, iako je ustaka propaganda na tome osobito insistirala. Pokuaji ustaa da izgrade svoj politiki sistem u NDH najbre su vodili k spoznaji o stvarnim mogunostima njihova politikog utjecaja. Politika propaganda na tom planu bila je proeta naglaavanjem tenji ustakog pokreta da se NDH izgradi po uzoru na totalitarne sisteme sila koje su je i osnovale. Koncepcije takvog ureenja bile su poglavito kopija uzora iz nacional-socijalizma i faizma, a njihova se konkretna primjena svodila tek na nekoliko neuspjelih pokuaja. Glavni su pak koraci poduzeti u organiziranju ustakog pokreta. Prvobitna tenja da se pristupi totalnom poustaivanju Hrvata i Muslimana, kako bi se stvorila ista hrvatska nacija, doivjela je potpun neuspjeh, tako da se ustaki pokret sveo u granice uske organizacije, kojoj se, kao bitna zadaa, nametnula potreba za potpunom koncentracijom vlasti u svom okviru. U tome se naime oitovalo jedino jamstvo daljnjeg odravanja onih pozicija koje su dobivene zahvaljujui volji Nijemaca i Talijana. U organizacionom pogledu uspostavljena je posebna hijerarhija. U nizu stvorenih grupacija vo-

dea su mjesta drali ustae emigranti kao najblii Pavelievi suradnici. Sam Paveli, kao ustaki poglavnik, trebalo je da po uzoru na Hitlera i Mussolinija, bude voa pokreta i drave. Od prvog trenutka ustaki je pokret u NDH naglasio da je rasistiki stav osnovni potez u stvaranju iste hrvatske nacije i istog hrvatskog ivotnog prostora. Put k tome cilju trebalo je da vodi preko istrebljenja prvenstveno Srba i idova te tzv. unutranjeg preiavanja Hrvata i Muslimana. Realizacija takve koncepcije vodila je izravno u krvavi teror pod kojim su stradale stotine tisua ljudi. Sistem terora, zasnovan na posebnim institucijama, bio je zamiljen uglavnom kao instrument sprovoenja rasistike politike, ali je vrlo brzo dobio i druge funkcije. Uslijed pojave i stalnog jaanja narodnooslobodilakog pokreta ustaka je vlast primjenjivala bezbrojne oblike pritiska na itavo stanovnitvo, pa je svakodnevna praksa u NDH bila ispunjena najudovinijim oblicima terora (masovni pokolji, strijeljanja, koncentracioni logori, iseljavanja, pljaka i dr.). No, razvoj dogaaja je uskoro pokazao da ustaki reim ne moe stvoriti eljeni oslonac u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu. Ubrzo su nestale i one naivne iluzije jednog dijela tog stanovnitva, koji je iz razliitih razloga i pobuda shvatio proglaenje NDH kao osloboenje od velikosrpskog reima u Jugoslaviji. Istodobno, slijedili su jasni pokazatelji o stvarnom statusu i poloaju NDH, te o karakteru ustakog reima. Odreivanje granica NDH prema Italiji, tj. gubitak jadranske obale, ostavilo je u javnosti neizbrisivo uvjerenje da je nacionalna izdaja ustaa bila uvjet njihova dolaska na vlast. Krvavi teror nad srpskim i idovskim stanovnitvom nije ostavio samo teak i muan dojam meu Hrvatima i Muslimanima. On je ostavljao i sve mnogobrojnije rtve meu njima. Radikalno unutranje preiavanje, naroito se ogledalo u fizikom uklanjanju i onemoguavanju najirih progresivnih snaga: komunista, antifaista, mnogobrojnih naprednih demokratskih elemenata, ali i drugih koji se nisu mogli pomiriti s politikom ustakog reima. Sve je to ubrzano vodilo k stvaranju atmosfere prepune otvorenog zazora prema njemakom i talijanskom okupatoru, te njihovim eksponentima, odnosno prema paradoksalnoj tezi o nacionalnom osloboenju hrvatskog naroda pod zatitom Treeg Reicha i faistike Italije. Ustakom reimu preostale su tako tek minimalne mogunosti za izgradnju svojih temelja. Njemu su dali odreenu podrku pojedini faktori iz razliitih graanskih krugova: ekstremniji pripadnici bivih politikih grupacija, dio inteligencije, crkva, neke utjecajnije linosti razliitih profesija. Tome je dakako pogodovala i Maekova izjava, koju je ovaj dao ba na sam dan proglaenja NDH, a u biti je apelirala na pristae HSS-a da prue punu podrku novom reimu. iri sastav ustakog pokreta prvenstveno se mobilizirao iz redova malograanskih i deklasiranih elemenata te iz pojedinih seljakih sredina. Bile su to poglavito osobe koje su novu situaciju prihvatile kao mogunost za ispoljavanje i iivljavanje svojih primitivnih strasti i ambicija. Daljnji razvoj situacije, pri emu treba prvenstveno uzimati u obzir irenje NOP-a, sve je jasnije pokazivao koliko je zapravo ustaka skupina bila drutveno usamljena. Proces politike diferencijacije, koji je pokazivao razliite tendencije, imao je jedno bitno zajedniko obiljeje, a to je usmjerenost protiv ustakog reima. On se osobito manifestirao u redovima seljatva pogaajui u prvom redu interese i pozicije HSS-a, ije su vodee linosti, to su ostale u zemlji, poduzimale u svojoj akciji razliite korake u cilju spreavanja jaanja NOP-a. Na toj liniji treba razumijevati i pokuaje sporazumijevanja pojedinaca iz HSS-a i ustakog vodstva. Bio je to zapravo uvod u agoniju gra-

danskih politikih snaga, koje su, u cilju spaavanja svojih pozicija, pokuavale stvorit frontu kontrarevolucije, pa su se, po logici klasnog jedinstva, zajedno nale mnogobrojne dotad suprotne grupacije i tendencije. Ustae su se mogli samo umjetno odravati etiri godine, zahvaljujui podrci onih koji su ih doveli na vlast; to je jasno pokazao i njihov kraj. S konanim slomom sila Osovine, nestali su i ustae i njihova NDH.

KRATICE
ABiH AH ACK SKJ AVNOJ SP DSIP GUS HAZ HAPD HDB HP H PC H PRO HRS HRSS HSP HSPN HSS HZ IHRPH JI KPH KPJ MUP MVP NDH NOB NOP NOR OUP RAVSIGUR SDK SDS SHP.N UHRO UNS VIG VII VMRO VZSL ZHIS
-

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo Arhiv Hrvatske, Zagreb Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, Beograd Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije asopis za suvremenu povijest Dravni sekretarijat inozemnih poslova Glavni ustaki stan Historijski arhiv grada Zagreba Hrvatsko akademsko potporno drutvo Hrvatska dravna banka Historijski pregled Hrvatska pravoslavna crkva Hrvatska pravaka republikanska omladina Hrvatski radniki savez Hrvatska republikanska seljaka stranka Hrvatska stranka prava Hrvatski savez privatnih namjetenika Hrvatska seljaka stranka Historijski zbornik Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske Jugoslovenski istorijski asopis Komunistika partija Hrvatske Komunistika partija Jugoslavije Ministarstvo unutranjih poslova Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisna Drava Hrvatska narodnooslobodilaka borba narodnooslobodilaki pokret narodnooslobodilaki rat opi upravni povjerenik Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Seljako-demokratska koalicija Samostalna demokratska stranka Savez hrvatskih privatnih namjetenika Ustaa - hrvatska revolucionarna organizacija Ustaka nadzorna sluba Vojnoistorijski glasnik Vojnoistorijski institut, Beograd Vnatrenata makedonska revolucionarna organizacija Velika upa Sana i Luka Zbornik Historijskog instituta Slavonije

2 1 - L'STASE I NDH

321

KAZALO IMENA
AIMOVI, Milan 171 b ADIJA, Boidar 211, 229 AFRI, Vjekoslav 210, 210 b AIMONE, vojvoda od Spoleta 88,90, 148b, 245 AKAMOVI, Antun 218, 300 ALAJBEGOVI, M e h m e d 127b, 169b, 199, 282 b , 285 b , 293, 306 b , 307 b ALEKSANDAR I, K a r a d o r e v i 18, 27, 30, 31, 32, 32 b , 41, 95 b ALEMAN, Ladislav 104, 175 b ALEXANDER, Harold 307 AMBROSIO, Vittorio 91, 241, 242, 244 ANDRES, Ivan 281, 290 b ANFUSO, Filippo 38 b , 61 b , 62, 66, 83, 83 b , 86 ANTI, Vinko 272 b ANTOANESCU, Ion 290, 292 ANTONI, Z d r a v k o 228 b , 253 b ARNAO, Vicente Gonzales 95 b ARTUKOVI, Andrija 27, 27 b , 28 b , 30, 32 b , 33 b , 54, 66 b , 75, 76, 76 b , 82, 101, 133, 163, 178, 200 b , 231, 244, 258 b , 282 b ASTALO, Josip 219 ATANACKOVI, arko 86 b , 178b, 179 b AVRAMOVSKI, ivko 31 b , 34 b , 35 b BABI, Anto 73 b BABI, Ivan 279, 279 b BABI, Mijo 27, 27 b , 47 b , 185b, 230 b BADOGLIO, Pietro 260 b , 268 BADOVINAC, Milan 79 BAJ1, Nevenka 55 b , 73 b , 80 b , 166 b 230 b , 231 b BALEN, Josip 133b, 134, 282 b BALEN, Sime 8, 47 b , 159, 160b, 161b, 166b, 219b, 241b BALIC, Sefkija 199, 264 b BARAC, Antun 205, 206 b , 21 l b BARBARIC, Jakov 306 b BARBARIC, J u r a j 84 b BARDIC, Marija 166 b BARIC, Vice 204 BARlSlC, Josip 233 b BARKOVI, Josip 211 BARTHOU, Louis 31, 32 b BARTOK, Laszlo 93 BARTOLUCCI, Artos 244 b BASTA, Milan 8, 167b, 309 b , 310 b BAI, Rade 23 l b , 237 b BATUSI, Krunoslav 77 b 81 b , 100b BAUER, A. 86 b BAUER, Ernest 203 b , 204, 206 b BECKA, Viktor 95 b BEGI, Vilko 48, 109, 115 BEKMAN, Josip 219 BELJAN, Mirko 111 BENAK, Aleksandar 246 b BENZON, B r a n k o 28 b , 66, 66 b , 75, 76, 76 b , 95 b BERETIN, Mate 211 BERKOVI, Josip 55, 80, 95 b , 191, 192 BERKOVI, Petar 218 BESAROVI, Savo 178, 282 b BELAGI, Hilmija 104, 199, 201 b BETLEHEM, Andrija 109, 191 BIBER, Duan 28 b , 31 b , 32 b , 33 b , 38 b , 86 b , 279 b , 287 b , 29 l b BIANI, Rudolf 296 b BIRCANIN-TRIFUNOVI, Jovan 243, 253 b BISMARCK, Otto 66 BJELAJAC, S t a n k o M. 55 b BLASKOV, Vjekoslav 53, 54, 109, 133b, 156 b , 157, 157b, 191 BLAKOVI, Pero 279, 293 b BLA2EKOVI, Milan 72 b BLAEKOVI, Z d e n k o 50 b , 76, 108, 109, 110b, 218 b BLAZEVI, Jakov 42 b , 74 b BLAEVI, S i m u n 79 BLAZINA, Josip 204 BOB AN, Ljubo 19b, 23 b , 30 b , 36 b , 37 b , 38 b , 45 b , 47 b , 48 b , 49 b , 50 b , 52 b , 56 b , 57 b , 65 b , 67 b , 68 b BOBAN, Rafael 119 b BOGDAN, Ivo 33 b , 138, 138b, 139,140,141, 150, 150b, 153, 153 b , 204, 204 b , 24 l b , 308 b BOMBELLES, Josip 38, 38 b BONEFAClC, K l e m e n t 218

BONIFAI, Antun 207 BORISOV, Aleksej 178 b BOSILJEVI, Vladimir 128 b BONJAK, Mladen 16 b BOSNJAKOVI, F e r d o 95 b B 0 2 I , Mirko 211 BOI, Nikola 86 b BRALO, Boidar 99, 99 b , 100b, 218 BRAI, R a n k o 305, 306 b BRAUT, Ivo 309 b BRI, Rafael 8, 85 b , 126 b BREKALO, Zvonimir 219 BRKLJAI, Ante 234 BRKLJACI, Ivica 185 b BROSZAT, Martin 8, 9, 21 b , 24 b , 28 b , 33 b , 36 b , 39 b , 40 b , 48 b , 51 b , 61 b , 64 b , 65 b , 66 b , 72 b , 83 b , 87 b , 88 b , 112b, 125 b , 130 b , 248 b , 257 b , 259 b , 263 b , 265 b , 267 b , 277 b , 293 b BROZ, Josip - TITO 194, 240 b , 276 b , 287, 288, 291, 299, 300, 305 b BUBLI, Drago 207 BUICA (BUI), Ivan 229 b BU, Ante 104, 235 BU, Stjepan 15b, 48, 48 b , 49, 51, 146 b BUDAK, Mile 20, 27, 27 b , 28 b , 42 b , 44, 46, 46 b , 47,47 b , 48,48 b , 49,50,52,53,53 b , 54,57 b , 66, 67 b , 75,75 b , 82,95 b , 109,163,163 b , 173b, 196, 197, 199 b , 207, 207 b , 208 b , 209, 211, 213, 26 l b , 27 l b , 273 b , 282 b BUJANOVI, Josip (pop Jole) 219 BULAJI, Milan 40 b BULAT, E d o 8, 55, 67, 68, 68 b , 75, 84, 88 b , 99, 270 b , 271, 282 b BULAT, R a d e 167 b B U M B E R Dominik 48 BURI, Viktor 218 BUZDUGAN, Dimitrije 95 BZIK, Mijo 16 b , 17b, 22 b , 27,76 b , 77 b , 109,141 b , 193 b , 204 b , 237 b CABAS, Josip 133 b , 279 b , 282 b CANKI, Pavao 100, 282 b , 302 b CARNELUTTI, A m a d e o 71 CASERTANO, Raffaello 88, 91, 258 b , 261 b CASTELLANO, 260 b CATALANO, F r a n c o 63 b CAVALLERO, Ugo 259 CAZI, Josip 54 b CECELJA, Vilim 219 CEROVAC, Drago 204 CEROVSKI, Boidar 48, 109, 185 b CESAREC, August 44 b , 211, 230 CESARI, Dobria 211 CETINI, J u r e 76 CHURCHILL, Winston 301

CIANO, Galeazzo 35, 35 b , 36 b , 37, 37 b , 38, 38 b , 39, 39 b , 57 b , 62, 87, 87 b , 88, 88 b , 89, 89 b 129' 130, 130b, 181 b , 228 b , 245, 245 b 259 C I E K E R Jozef 95 b CILIGA, Ante 273 COLI, Mladen 8, 115 b , 116 b 117b, 120 b 12 l b 122b, 275 b , 298 b CONTI, Ercole 27 b CRLJEN, Danijel 22 b , 76 b , 109, 141b, 182 CRVENKOVI, Filip 185b CUTVARI, Dragutin 130 b CVETKOVI, Dragia 36, 40, 50 CVETKOVI, Marijan 226 b CVIJANOVI, Joco 178 b AMO, E d h e m 275 b ANI, Matija 293 b APLJI, Ragib 104, 199 OLAKOVI, R o d o l j u b 55 b , 73 b OVI, Marko 204, 205 b , 206 b ULINA, Cvitan 219 ULINOVI, F e r d o 8, 22 b , 24 b , 28 b , 29 b , 40 b , 48 b , 51 b , 68 b , 71 b , 82 b , 83 b , 87 b , 95 b , 96 b , 142b, 147b, 148 b , 149 b , 190b, 218 b , 220 b , 276 b US, Oton 279 ELAN, Ivan 109 ERI, alim 198 b ORI, Didak 219 UI, Mijo 219 UJI, Dane 167 b UK, Maksim l l l b UKOVI, M i r k o 91 b , 92 b DAKI, Mile 166 b , 167 b DANGI, Jezdimir 246 DANILOVI, Ugljea 73 b , 166 b DAVANZATI, Forges 19 b DEGREL, Ivan 204 DEROSSI, Julije 208 b DESBONS, Georges 95 b DESNICA, B o k o 244 b DESNICA, Vladan 211 DESPOT, Miroslava 182 b DEVI, Ivan 27, 27 b DEVI, K r u n o 27, 27 b DIANA, S r e k o 211 DIGOVI, Petar 273 b DODER, Uro 178 DOENITZ, Karl 307 D O E R F L E R Mihailo 69 b DOLANSKI, Marijan U 7 b DONEVI, Ivan 211 DOEN, M a r k o 15b, 30, 34, 54, 109, 149 b DOEN, Stjepan 111 DOVGAN, Ivan l l l b

DRAGANOVI, Krunoslav 45, 22 l b , 307b DRAGOJLOV, F e d o r 8, 256, 256 b , 297 b DRAUSNIK, Jurica 24 l b DRENOVI, Uro 249, 256 b DREZGA, Tihomir 95 b DRUEVI, Sekula 305, 305 b DUI, Stjepan 19 DUJMOVI, Franjo 54, 204 DUMANDI, Jozo 54, 67, 75, 78, 82, 163, 197, 293 b DABI, O m e r 264 b DAL, J a k o b 185b DANI, Ferid 265 b OREVI, V. Stevan 96 b UJI, Momilo 286 URISI, Pavle 305 EGI, Obrad 74 b , 167 b ELICKER, J a k o b 104, 190 EMIN EL HUSEIN, M u h a m e d 264 FAGET, Roko 55 FAROLFI, Ivanko 279 b , 281, 290, 293 b , 294 b F E D E R E R Miron 178 b FEI, Ibrahim 264 b FERENC, Tone 272 b FERENAK, u r o 111 FILIPOVI, Rasim 211 FILIPOVI-MAJSTOROVI, Miroslav 185b, 219 FRAJSMAN, Milan 109 FRANCETI, J u r e 27, 27 b , 46,54,99,100, 101b, 119 b FRANIEVI, Marin 211, 21 l b FRANIEVI-PLOAR, J u r e 211 FRANK, Ivo 19, 19b, 34 FRANK, Josip 13, 19, 66 FREUNDT, Alfred 64, 65, 67, 71 FRKOVI, Ivica 82 FRKOVI, Jurica 54,66 b , 80,99, 104,111, 119 b 191 FRKOVI, Mate 54, 54 b , 99, 109, 111b, 163, 193b FROL, Ivo 211 GAGLIARDI, M a n k o 19 b GAJ, Ivo 94, 95 b GAMBARA, G a s t o n e 39 b GARI, Jozo 218, 300 GAVRAN-KAPETANOVI, Ismetbeg 199 GAVRANOVI, Mijo 28 b , 33 b GECINA, Martin 219 GERMOGEN 177, 178, 178b, 238 b , 302

GIZDI, Drago 55 b , 77 b , 80 b , 167b, 175b, 193b, 229 b , 27 l b GLAISE von HORSTENAU, E d m u n d 85 b , 87, 87 b , 92 b , 115, 115b, 117b, 120,130,146 b , 170b, 176b, 188, 188b, 195 b , 202 b , 242, 245, 245 b , 247 b , 248, 248 b , 250, 257 b , 258 b , 259, 261, 26 l b , 267,269,277,284,284 b , 285 b , 292,292 b GLAVA, Petar 216 b GLAVA, Radoslav 219, 302 b GLIGORIJEVI, Branislav 14b, 15b GLUMAC, Slavko 167 b GORKI, Milan 42 b GOVEDI, Slavko 48 b , 66 b GRADAEVI, Husein beg 137 GRBAVAC, Karlo 219 GRI, Radmilo 243, 248 GREGORI, Pavle 73, 73 b , 74, 81 b , 226, 226 b , 227 b , 241b GRGI, Ivan 76 GRGI, Tomislav 109 GRIN, Elza 180 b , 184 b GROSS, Mirjana 14 b GUBERINA, Ivo 138, 221, 221 b GUSTOVI, Artur 297 GUTI, Viktor 80, 99, l l l b , 163, 165b, 185b GVOZDI, Petar 54, 79, 99 b

HAKA, Mijo 111 HADIBA-CAUEVI, M u h a m e d 11 l b HADZl, Hakija 92 b , 95 b , 100, 109, 199, 201 b HADIHASANOVI, Uzeir 264 b HAD2IJAHI, M u h a m e d 201 b , 202 b HADIOSMANOVI, H 124 b HADZIOSMANOVI, Uzeiraga 199 HAEFFNER, Artur 176b, 188 b HAMOVI, V. 244 HAM, Ante l l l b HANS, Mijo 99 HARAMINA, Mijo 181 b HARAMINCl, J u r e 76 HEBRANG, Andrija 241 b HECKEL, I. 144 b H E F E R Stjepan 104, 191, 234, 282 b HEGEDU, F r a n j o 77 b HEGEL, Georg Wilhelm Friedrich 152 b HEINBURG, Kurt 65 HERCEG, Vlado 109, 111 HERENI, Ivo 27, 27 b , 47 b , 102, 103b, 111, 119b, 185b, 297 HERGEI, Ivo 204b, 2 Hb HILLGRUB ER, Andreas 257b, 295 b H I M M L E R Heinrich 263,264,264b, 265b, 2 93b HITLER, Adolf 30,32,33,36,37b, 49,51,57b, 61, 61 b , 82, 83, 84, 84b, 85_ 85 b , 87, 87 b , 107, 117, H 7 b 118b 142b 148, 171, 172b, i 9 8 b 2 43,

245,257,257b, 258,258b, 2 59,263,264,265b, 268, 269, 272, 273, 275, 277, 277b, 278b, 284, 287, 294, 295, 295b, 314 HHN, Reinhard 144b HOLJEVAC, Veeslav 78 b HOPTNER, J a c o b B. 31b, 3 6 b HORTHY, Mikls 63 HORVAT, Aleksandar 13 HORVAT, I. 279b, 280b HORVAT, Josip 19b, 4 2 b 177b HORVAT, Joa 211 HORVAT, Rudolf 15b, 16b, jgb 19b 3 1 b 4 2 b 51b, 75b HORVAT, Stjepan 303b HORVAT, Viktor 132 b HORY, Ladislaus 9, 21b, 24b, 28b, 33b, 3 6 b, 39b, 40 b , 48b, 51b 6]b, 64b, 65b, 66 b , 72b, 83b, 87b, 88b, 1 i 2 b, 125b, 130b, 248 b , 257b, 259b, 263b, 265b, 267b, 277b, 293 b HRANILOVI, S t a n k o 27, 27b HRSTI, Ivan 219 HUBATSCH, W a l t h e r 268 b HUBER, Ernst Rudolf 144b HUMO, Avdo 55b, 73b, 241b HUREM, Rasim 8, 198b, 201b, 244b, 246b, 248b, 249b, 250 b , 257b, 264 b , 265b, 2 66b IKICA, Nikola 111 IPSA, Mijo 281, 293b IVANISEVIC, Drago 211 IVEKOVI, Mladen 210b, 21 lb, 241b, 2 83b IVI, Marko 111 IVI, Stjepan 275b IVKOVI, O b r e n 166 b IVSI, Milan 151, 151b JAGATI, Mato 15b JAKIN, u r o 95b, n 5 JAKOVCEV, Gojko 55b JANCIKOVI, T o m o 194b JANDRASI, Stjepan 279 JAREB, Jere 19b, 2 l b 22b, 24b, 71b, 293b

JEREC, Mirko 53b, 55, 7 6 > 7 6 b 104 JERKI, Ivo 73b, 80b JEVEVI, Dobroslav 243, 248, 252, 253b JEVTI, Bogoljub 35, 35 b JE2I, Slavko 211 JONI, Vlado 109 JOVANI, o k o 167b JOVANOVI, Jovan 30 b , 31b JOVII, R a t k o 73b JUKI, Ilija 57b, 306 JUNIUS (pseud. Mladena Lorkovia) 51 b JUPPE, H a n s 296 JURI, Milutin 185b, 2 92, 293 JURI, Vjekoslav 207 JURlCEV, Dionizije 219 JURISI, Bla 197b JURII, Nikola 99 JURII, Pantelija 77b JUZBASI, Devad 198b KACAVENDA, Petar 249b, 2 52b KALAFATI, Vladimir 76 KALBE, Ernstgert 63b, 2 42b KALEB, Vjekoslav 211 KALEBI, Duko I44 b KAMBER, Dragutin 100, 219 K A M M E R H O F E R Constantin 263 KARABEG, A h m e t 264 b KARABEGOVI, O s m a n 198b, 24lb KARAMARKO, Milivoj 110b, 2 04 KARI, Andrija 242 KARLOVCAN, Grgur 211 KASCHE, Siegfried 85, 85 b , 87, 87b, 8 9b, 93b, 126b, 127b, 172b, i76b 245b, 247 b , 260, 262, 263, 272, 276 b , 277b, 2 84, 284b, 285, 285b, 286, 290, 291, 292, 292b, 2 93, 293 b , 296 KAI, Duan 174b, 175 b , 177b, 173b KATELAN, J u r e 211 KATI, Jerolim 27, 27b, 1 j 1 KA VRAN, Boo 109b, 110b, 111,114b, 266, 309 b KAZNICHI MIURA 95b KEITEL, Wilhelm 259 KEMFELJA, D u k a l l h KEREKES, L. 63 b KEROVANI, O t o k a r 207b, 211, 229 KEMAN, Ljudevit 19b KHUEN-HEDERVRY, Karlo 208 KIRIN, Ivan 102b KLARI, Ante 219 KLOBUARI, B e n o 33 b KLJAKOVI, Vojmir 40 b , 63 b , 190b, 241 b , 287 b KNEBL, Franjo 55 b KOBSA, Leopold 183b, 223 KODANI, Ivan 33b KOELREUTTER, Otto 144 b KOMARICA, Zvonko 227b, 2 29b, 230 b

7 2 b,

77b,

JAVOR, Irena 110* JAVOR, Ivan 109 JAVOR, Stipe 137 JELICI, ivko 211 JELI, B r a n i m i r 16b, 17,17b, 20,27,28,28b, 29, 33, 33b JELI, Ivan 190b, 225b, 227 b JELI-BUTI, Fikreta 14b, jgb 2 i b 2 2b, 27b, 28b, 2 9 b, 30b, 3 2 b , 34b 35b, 41b, 4 2 b, 43b, 4 6 b , 47b, 48b, 49b, 5 0 b, 53b, 55b, 66b, 7 0 b 7 6 b, 77b, 78 b , i 3 2 b , 134b, i3gb 140b, 157b, 159b i7 6 b, 183b, 197b, 212 b , 234b, 249b, 258 b , 2 63 b , 297b JEDVAJ, Ante 16 b

KONJEVI, Mile 190b, 193b, 194b, 198b, 199b KONJHODZl, M a h m u d 80 b KORLEVI, Milivoj 129h KORNER, Jeronim 211 KOS, Vinko 211 KOAK, Teodor 79 KOAK, Vladimir 28 b , 57 b , 67, 75, 95 b , 126, 126b, 132b, 169b, i s i b ig 4 b I9i_ 280 b , 289 b , 290, 290 b , 291, 291 b , 293 b , 297, 307, 307 b KOUTI, August 18, 19, 19b, 64, 278 b , 279, 280, 281, 282, 283, 284 b , 287, 290,291, 293 b ,

KVATERNIK, Petar 80, 80 b , 215 b KVATERNIK, Slavko 43,48,53,53b, 54,54b 6 4 ; 66, 67, 67 b , 68, 69, 69b, 70, 70b, 71, 71b, 72, 72 b , 74, 75, 75 b , 76, 78, 78 b , 79, 81 b , 82, 82 b , 83, 83 b , 84, 85 b , 86, 87 b , 100, 109, 114, 115, 115b, 117b, 120, 121b, i 4 2 b i 6 8 > 169b, 172b, 189, 215, 215b, 247b, 257, 257 b , 258, 258 b , 261, 277 KVESI, Sibe 55 b , 80 b , 167b, 286b LAMEI, M a r k o 67, 99, 104 LANDIKUI, RafaeL94b, 95b, 104b 105b, 118b, 162b LANDIKUI, Stjepan 146b LASLO, Franjo 109 LATKOVI, Radovan 204, 211 LAXA, Vladimir 115, 231, 246, 247b LAZI, Duan 79 b , 112b, 237 b LEKO, Ivan 55b LEKOVI, Mio 25 l b , 252b, 253 b , 254 LENDI, Ivo 204, 207 LENGEL-KRIZMAN, Narcisa 229b, 2 9 8 b LEON XIII 156b LEONTI, Boro 80 b LEI, Luka 109, 191 LISAC, Andrija 168b, 169b, i 7 0 b 171b LISAK, Erih 27,27 b , 47b, 135b 219b 293b, 306 b , 308 b , 309b LIVADA, Duan 167 b LOBKOWITZ, Erwin 95b, 217 LOHR, Alexander 257, 257b, 260, 261, 262 b , 274b, 278 b LOKMI, Beir 119b LORKOVI, Bla 95b, 109, 110, 110b, 113, 141b LORKOVI, Mladen 20, 28 b , 33 b , 34,44,45,46, 47b, 48, 50, 50 b , 51, 51 b , 66 b , 67, 67b, 75, 85, 91, 94, 94b, 96, 117b, 163, 164, 168, 172b, 173, 173b, 220, 237, 244, 261, 261b, 2 62b, 267, 267b, 280, 280b, 281, 282b, 2 83, 284, 284 b , 289, 290, 291,291b, 2 92,293,293 b , 294, 294 b , 295 LUBURI, Vjekoslav - Maks 9, 109, 12, 119b, 185b 236, 297, 308 b , 309b LUETI, Ante 55, 80, 104 LUETI, Milan 80 LUKA, Duan 55b, 73b 8 0 b , 167b, 226 b , 244b LUKAS, Filip 44, 44b, 4 5 ) i 3 8 b 139b 2 07, 209, 209b, 306b LTHERS, Rudolf 134, 134b, 259, 262, 262b, 263, 263 b , 265 b , 274, 277 LJOTI, Dimitrije 286 LJUBLJANOVI, Sreko 190b MACKENSEN, Hans Georg 61b, 8 2b, 83 MAEK, Vladko 18, 19, 34, 36, 36b, 37, 37^ 3 8 , 40, 45, 46, 48, 49, 50, 52, 55, 57, 57b, 6 4, 65,

294b
KOUTI, Mirko 48 b KOUTI, Viktor 48 b KOVAEVI, Vidak 244 KOVACEVI, Zvonko 81 b , 100, 117, 191 KOVAI, Ivan Goran 211 KOVAI, Matija 54, 163, 204, 267 b , 269, 270, 270 b KOZARCANIN, Ivo 211 KRAU, iril 111 KRALJ, Mijo 32 b KRALJEVI, Novica 244, 248, 248 b KRCE, Pavao 241 b KREN, Vladimir 115, 116b, 290, 290 b KRESO, M u h a r e m 264 b KRIKOVI, Vinko 177 b KRIZMAN, Bogdan 8, 14b, 18b, 19b, 30 b , 34 b , 36 b , 37 b , 39 b , 40 b , 61 b , 62 b , 63 b , 64 b , 66 b , 67 b , 68 b , 69 b , 71 b , 72 b , 75 b , 78 b , 81 b , 82 b , 83 b , 86 b , 87 b , 88 b , 89 b , 130b, i 7 2 b KRLEZA, Miroslav 211 KRNI, Zdravko 54 b , 74 b , 224 b KRNJEVI, J u r a j 18, 19, 19b, 190, 279, 279 b , 282, 291 KRSTI, K r u n o 138b KRSTULOVI, Vicko 241b KUBEVSKI, Serafin 178 b KHN, Ernest 125 KUHN, Ivo 229 KUKOLJ, Dragutin 54 KULENOVI, Dafer 199, 201b, 2 82b KULENOVI, Mesud 255b KULENOVI, Osman 82, 92b, i 9 9 y 2 o i b KULUNDZl, Zvonimir 15 b KUMII, uro 309b KUNTZE, Walter 248 KUPREANIN, Milan 167b KURBEGOVI, Hamid 199 KUVEZDI, Zivan 191, 282b KVATERNIK, Eugen 16, 137, 144 KVATERNIK, Eugen Dido 8, 21b, 27, 27b, 3 1 j 32b, 35b 47b 57b 6 1 b 6 2 b 7ib 7 2 b 8 2 b | 8 8b, 109, 112, 112b, 139b, 170b, i s i b i 8 5 > i85b 186b, 193b, 202 b , 257b, 258, 258 b KVATERNIK, Ljubomir 104, 230

65 b , 66,67,68,69,69 b , 70,70 b , 72,73,77 b , 81, 81 b , 83, 190, 190 b , 191, 191 b , 192, 194 b , 195, 195b i 9 6 j 196b 214b 255 b , 278, 278 b , 279, 283 b , 287, 290 b , 291, 304, 305, 305 b , 306, 306 b , 307, 309, 309 b , 314 MAGDI, Milivoj 156 b , 157 b , 204 MA KANEC, Julije 44, 77, 77 b , 139, 139 b , 143b, 207, 282 b , 283, 283 b , 295 MAKSIMOVI, Vojin 17 MALEKOVI, Vladimir 265 b MALLETKE, Walter 64, 65, 65 b MANDI, Nikola 280,280 b , 281,282,282 b , 284, 284 b , 285, 296, 299, 299 b , 308, 308 b , 309 b MARCONE, R a m i r o 95, 95 b , 216 b , 307, 307 b MARINKOVI, R a n k o 211 MARJANOVI, Dragutin 219 MARJANOVI, Jovan 86 b , 106 b , 125b, 170 b , 171b, 259 b , 260 b MARKOVI, Josip 75, 78 MARKOVI, Jurica 54, 104, 234 MARONI, Ivo 204 MAROSSY, Franz von 95 b MARTINOVI, Milan 279 b , 294 b MARTINOVI, Niko S. 118 b MASUCCI, Giuseppe 95 b , 307 307 b , 308 b , 309 b MATEA, Stjepan 279 MATI-HALLE, Mirjana 211 MATIJAEVI, Marijan 207 MATIJEVI, Josip 219 MATIJEVI, Stjepan (Stipe) 109, 193b MATKOVI, Antun 79 MATKOVI, Hrvoje 14b, 15 b MATKOVI, Ivica 185 b MATKOVI, Marijan 211 MATOI, Joe 49 MAZZURA, ime 293 b MEKAROV, J o r d a n 95 b MEDVED, Antun 279 MEDVED, u r o 48 b MESARO, a n d o r 63 b MESI, Ademaga 109, 109b, 199, 200, 200 b , 201 b METROVI, Ivan 195, 199, 273 b , 279 b , 290 b , 291 METZGER, Josip 297 MIEVI, Aim 166 b M I E S L E R Milan 115 MIFKA, Spiridon 177 MIHAILOVI, Draa 171b, 239, 239 b , 244, 252, 252 b , 253 b , 254, 254 b , 260, 260 b , 267, 270 b , 282, 291, 304, 305, 305 b , 306, 306 b MIHAJLOV, Vana 20, 21 b MIHALJEVI, Mirko 111 MIKAN, Ivan 54 MILANOVI, S t a n k o 219 MILETA, J e r o n i m 218

MILETI, Antun 246 b MILETI, F r a n e 109, 110 b MILETI, Ivan 219 MILIEVI, Vladeta 31 b , 32 b , 35, 35 b , 46 MILKOVI, Josip 27, 27 b , 46 MILO, Ljubo 185 b MILOVANOVI, Nikola 8,31 b , 291 b , 307 b , 309 b MILJKOVI, H u k a 265, 265 b MIETI, R o k o 281 MITI, R a n k o 166 b MITILINEU, Mihail 95 b MITROVI, R a d o m i r 86 b MLADENOVI, Zivko 253 b MOGU, Mate 219 MORAA, Pero 73 b , 165b, 190b, 226 b , 227 b , 228 b MORTIGJIJA, Tijas 146, 147b, 204 MOSKOV, Ante 26 b , 27, 27 b , 47 b , 62 b , 82 b , 111, 112b, 291, 297 MRAK, Franjo 279 MRAK, Ivan 77 MRMI, J. 66 b MRZLODOLSKI, A. S. (pseud. A. Pavelia) 25 b MRZLJAK, J. 131b MUFTI, Ismet 75, 199, 20 l b MURVAR Vatroslav 204 MURVAR, Vjekoslav 44 MUSSOLINI, B e n i t o 19b, 20,21 b , 30,31 b , 32,33, 36,37,37 b , 38,38 b , 39,39 b , 40,56,61,61 b , 62, 62 b , 65 b , 71,71b, 72, 81,83,83 b , 84,86,87, 88, 89, 90, 90 b , 91, 92, 107, 142b, i4 8> i 5 2 b i 8 9 , 242, 245, 245 b , 247 b , 26 l b , 268, 269, 269 b , 270, 272, 273, 314

NARDELI, B r u n o 55, 270 b , 271, 271 b NAVRATIL, Fridrih 269 b , 277, 277 b NAZOR, Vladimir 211, 212 NEDI, Milan 171b, 286 b , 304 NESSE, Gottfried 144 b NEUBERGER, Stjepan 232 b NEUHAUSEN, Franz 86, 86 b NEVISTI, F r a n j o 110b, 151b, 207 NIEDZIELSKY, Feliks 80, 218 NIKOLAJEVI, B o r k o 127b, 128 b NIKOLI, Ante 104 NIKOLI, D o r e 253 b NIKOLI, Nikola 182 b NIKOLI, Vinko 205, 206, 206 b , 207, 211 NIKA, Vladimir 124 b NIKI, Ante 54, 78, 95 b , 104, 256, 258 b NIKI, Ivan 54, 79 NIKI, Vilim 219 NIZETEO, Anton 207, 211 NOVAK, Viktor 8, 90 b , 95 b , 99 b , 164b, 175b, 214 b , 216 b , 217b, 2igb, 220 b , 300 b , 302 b NOVAKOVI-LONGO, Niko 243, 244 b

ODI, Slavko 8, 126b, 265b, 274b, 2 84b, 287b, 289b, 290b, 292b, 2 93b, 295 b ' OMEROVI, Dervi 104 OPAI, Duan 167 b ORANI, Ante 142, 143b, 154b, 155b 191b 2 04 ORANI, Ivan 48,51, 66 b , 108, 109, 110, 110b, 14 l b , 143, 143b, 157b, 204 OTRI, Vlado 197b OTTO HABSBURSKI 42 OXILIA, Antonio 242 PAJOVI, Radoje 305 b PANDA, M u h a m e d 264 b , 265, 266 PARADIK, Petar 111 PAVELI, Ante 14, 15, 15b, 16, 17, 18, 18b, 19, 19b, 20,20 b , 21,21 b, 22,23,24,24b, 25,26,27, 27b, 28, 29, 29b, 30, 31, 32, 32b, 33, 33b 34, 35b, 36, 38, 38 b , 39,40,40b, 41,42,43,44,46, 47,47b, 48b, 49( 52,53,56,57,57b, 61,61 b, 62, 62b, 63, 65 b , 66, 66b, 70, 71, 71b, 7 2 , 72b 73, 74, 75, 76, 77, 77b, 73b 81, 81 b , 82, 82b, 8 3, 83b, 84, 85, 85 b , 86, 87, 87b, 8 8, 88 b , 89, 90,

90b, 91, 92, 92b, 93,95,99,99b 100, 101, 102,

102b, 103, 105, 105b, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 112b, 113, 114, 115, 116, 117, U7 b , 118, 118b, 119, 121, 122, 129, 133, 137, 139, 140, 141, 142, 142b, 143, 144, 145, 145b, i 4 6 , 147, 147b, 148, 148b, 149, 149b, 150, 151, 152, 153b, 154b, 155, 156b, 157, 158, 159, 160, 161, 162, 162b, i 6 3, 163b, ] 6 4 , 171,172b, 173, i 7 6 , 177, 178, 179, 180, 181, 181b, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 193, 195, 195b, 196, 197, 198, 199, 199b, 204, 204b, 2 05, 207, 208, 209, 210,215,215b, 216,216b, 217,218,219b, 220, 225 b , 228, 229, 230b, 232, 235, 242, 245, 248,249,252,253,255b, 257,257b, 258, 258 b , 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265b, 266, 266 b , 267, 268, 269, 269b, 270, 271, 274, 275, 276, 276b, 277, 277b, 278, 278b, 2 80, 280b, 282, 282b, 284, 284b, 285, 285b, 2 87, 288, 289, 289 b , 290, 290 b , 291, 291 b , 292, 292 b , 293, 293b, 294, 295, 295b, 297, 299, 302, 304, 305, 306, 306 b , 307, 307 b , 308,309, 309 b , 311,312, 314 PAVII, J u r e 109 PAVII, Slavko 115 b PAVI, Petar 219 PAVLE, Karaorevi 37, 40 PAVLOVSKI, Benjamin 178 b PENIKAR, Vilko 27, 27b, 109, 119b PEJAEV, Petar 95b PEJKOVI, Ante 27, 27b PEKI, Duan 167b PEKI, Petar 104b, ] 0 6 , I06 b , 109b, 148 b PEREC, Gustav 17, 20, 28, 29b, 41

PEREVI, Ivan 19,20,21 b, 33,33 b , 34,66 b , 115 PERI, Sreko 219 PERI, Stijepo 33b, 88b, 95b, 117b, 261, 262b, 285, 285b, 289, 290, 290b, 29lb, 307b PERII, Vojo 253b PERNAR, Ivan 281, 290, 293 b PERO, Petar 76 PERO, Vilim 204 PEREN, Mirko 8, 165b, i 8 2b, I85 b , 187b PETAIN, Henry Philippe 95 b PETAR II, Karaorevi 42 PETKOVI, Jovanka 237b PETRAI, Boo 11 l b PETRANOVI, B r a n k o 8, 214b, 2 19b, 293 b , 300 b , 302b, 306 b , 307b, 309b PETRI, Ivan 82 PETROVI, Petar 101b PICILLI, Hinko 185b PIETROMARCHI, Luca 129 PIJADE, Moa 240b PINTER, Itvan 63 b PIO XI 156b PIO XII 95, 216 PIETA, Stjepan 111 PLATON, J e r o m o n a h 178b PLEIWEISS, Mirko 80, 80 b PLENA, Duan 167b, 217 b , 287b POGORELAC, Jelka 28 b , 29b POKRAJAC, D u r a 167b POLITEO, Ivo 212 POLONIJO, Stanislav 16b, 204 POPOVAC, Ismet 253 b POPOVI, Vladimir 211 POSPIIL, Zvonimir 27, 27b, 3 2 b POZDERAC, Nurija 241b PREBEG, Vladimir 13, 14 PREDAVEC, Vladimir 306b PREA, Savo 227 h PRIBIEVI, Svetozar 18b PRIBII, U z o 166 PRIA, Ognjen 211, 229 PROEBST, H e r m a n n 71b, 173b PRPI, Ivan 101b, 2 79, 279b PUK, Mirko 55, 75, 82, 152, 159, 163, 164, 164b, 175, 176 PURI, Boidar 267, 282 PURIVATRA, Atil 198 b PUI, Mijo 218

RAAN, Miko 109 RADI, Stjepan 13, 14, 15, 18b, 137, 141, 2 83, 311 RAINER, Friedrich 272, 272b RAJEVI, Vojo 16b, 43b RAJI, E m a n u e l 219

RAJI, Ivan 32 b RAJKOVI, Mato 8, 19b, 7 2 b 294b RAJKOVI, Nikola 76 RATKOVI, Stijepo 95 b RAVLI, Jaka 44b, 5 2 b 209b REBERSKI, J a n k o 281, 293 b REBOK, J u r a j 111b REDI, En ver 198b RENDULI, Lothar 268, 275, 287 RESCH (RES), H i n k o 255 b RIBAR, Ivan 240b RIBAR, Ivo Lola 194, 196 b RIBBENTROP, J o a c h i m von 64, 65b, 67, 69 b , 72, 82b, 83, 87, 87b, 88, 89b, 130b, 242, 259, 285, 285b RIEGER, Vilko 33 b , 44, 66 b , 143b, 152b, 2 04, 204b RIHTMAN, Zvonimir 229 RITTERBUSCH, Paul 144b RITTIG, Svetozar 300, 300 b , 301 ROATTA, Mario 248, 250, 251, 252, 253, 253 b , 255b, 261 ROBBOTTI, Mario 260, 260b ROBI, Ivan 281 ROJNICA, Ivan l l l b ROLF, Tomislav 119 b ROOSEVELT, Franklin Delano 301 ROSANDI, Mime 99 b , 100 ROSENBERG, Alfred 65 b ROS, Fran 168 b , 169 b ROS, M a r k o 11 l b ROANKOVI, Josip 78, l l l b , 168b ROMAN, Gregorij 306 RUKAVINA, B r a n k o 109, 293b RUKAVINA, J u c o 30,54,66 b , 80, 111,112, 185b RUPNIK, Lev 306 RUINOVI, Nikola 66b, 76b, 95b, 217, 220 RUI, D o m a g o j 76 RUI, J. 279b, 280b SABOLI, Vladimir 104 SALIHAGI, Suljaga 264 b SARA, Savo 167 b SARAJLI, Abdulah 275 b SARKOTI, Stjepan 19 SCHLEGEL, Toni 41 SCHMITT, Carl 144 b SCHROEDER, Fritz von 171 b SCHUSTER, 71 b SEITZ, Aleksandar 109, 151, 151b, 152, 152b, 155, 155b, 156, 156 b , 157 b , 163, 164b SEKULI, Jakov 211 SELETKOVI, Mijo 111 SERTI, Tomislav 27, 27 b , 111 SERVATZY, Vjekoslav 27, 27 b , 28, 47b, 111 SETON-WATSON, R o b e r t William 43 b

SEVERINAC, Stjepan 48 b SIMI, Novak 211 SIMI, Sima 8, 66 b , 175b, 214 b SIMOVI, Duan 64, 65, 67, 68 SINI, David 129b, 234, 253, 254, 254 b , 256, 262 b , 272, 274 b , 291, 293 b SINGER, Vlado 109 SINOVI, M a r k o 72, 72 b , 88 b SIROTKOVI, H o d i m i r 96b SKOKO, Savo 166 b SLADOVI, Eugen 138, 138b, 144, 144 b , 145, 145b, 146, 146b, 148, I48 b , I52 b , 153 b , 154b, 156, 156b SLUNJSKI, Adolf 16b SMEND, Rudolf 144 b SMIRNOVA, N.D. 87 b SMOLI, Petar 111 SMOLJAN, Baria 281, 293 b SOBOLEVSKI, Mihael 54 b , 79 b SODDU, Ubaldo 62 b SOFTA, Ivan 207 SOFTI, Mustafa 264 b SOPI, Mirko 100 SREBRENI, Josip 218 STALJIN, Josif Visarionovi 301 STANI, Milan 95 b , 217 b STANISAVLJEVI, u r o 80 b , 167b, 172^ I74 b , 227 b , 244 b , 245 b , 253 b , 254 b STANlSEV, K.D. 20 STAREVI, Ante 23, 44, 45, 137, 143, 143 b , 144, 152, 197, 197 b STAREVI, Ivan 79, 104 STAREVI, Mile 44, 45, 45 b , 203b 2 07, 207b STEFANOVI, Jovan 214b, 217b STEINFEL, Nikola 293b STEPINAC, Alojzije 214, 214 b , 215, 215 b , 216, 216 b , 218, 219, 219 b , 220, 221, 300, 304, 305, 306, 306 b , 307, 307 b , 308 b , 309, 309 b STIPCEVI, Augustin 211 STOJADINOVI, Milan 30, 31 b , 33, 33 b , 34, 36, 36 b , 46, 47, 48, 49 STOJKOV, T o d o r 18b, 19b, 30 b , 31 b , 32 b , 41 b STRUGAR, Vlado 81 b , 116b, 118b, 119b, 120 b , 122b, 123b, 175 b , 276 b , 277 b , 297 b STUHLPFARRER, Karl 272b SUBBOTI, Ivan 35 b SUCI, Florijan 24 l b SUNARI, Jozo 109 SUNDHAUSSEN, H o l m 9, 264 b SUI, Lovro 54, 79, 82, 109, 191, 282 b SUI, Miroslav 104 SAKOTA, S l o b o d a n 166 b SALI, Ivan 219 b , 306 b , 308b, 309b SANTI, D.M. 253 b ARAC, S t a n k o 101

SARI, Ivan 217, 218, 300 EGEDIN, Petar 211 SEGVI, K e r u b i n 45, 89 b , 204, 217 IBL, Ivan 227 b , 229b, 230 b SIDAK, Jaroslav 210 b , 212 b IFTAR, Vanek 182 b SlMI, Velimir 219 IMRAK, J a n k o 221, 221 b , 300 IMUNI, B r a n i m i r 104 KERL, France 168 b OLA, Marijan 111, 233 b OLC, Ljudevit 109, 110 b , 113, 239 b OLC, Oto 211 P A U , Julije l l l b P E H A R Fran 272 b P O R E R Dragutin 119 b , 122 b , 123 b TAMBUK, Z d e n k o 211 TANCER, Slavko 75, 115 TEDIMLIJA, Savo M. 95 b , 165 b , 305 TITI, Ante 76, 76 b , 99 b , 109, 204, 292 UBAI, Ivan 190, 191 b , 288, 299 SUFFLAY, Milan 42 b ULJAK, Alija 100, 109, 199 URLAN, Vaso 178 b UTO, Ivan 111 UTO, Stjepan 111 VOB, Vuko 80 b TADIJANOVI, Dragutin 211 TALAS, Onni 95 b TEPAVCEVI, B o r o 73 b TERZI, Ivica 111 TERZI, Velimir 68 b , 77 b TESTA, Temistocle 129, 129 b TILJAK, u r o 21 l b TIUAK, Ljudevit 229 TOLJ, Mijo 204 b TOMAS, Ilija 218 TOMAI, Ljudevit 279, 281, 293 b TOMII, Stjepan 111, 233 b TOMI, Viktor 112, 185 b , 237, 237 b TOMUANOVI, Cvjetko 190 b TOMUANOVI, Slavko l l l b TORBAR, Josip 281, 290, 290 b , 293 b TORTI, J a n k o 67,71, 109, 191, 192, 193, 193 b , 199, 282 b TOTH, Dragutin 124 b , 132, 132 b , 133 b , 149 b , 191, 282 b TRBUHA, F r a n j o 204 TRGO, Fabijan 259 b , 260 b , 262 b TRIFUNOVI, Milo 267 TRTVUNI, Radovan 187 b TRKLJA, Lazar 244 TRONTL, Stjepan 207 TROYER, Josip 104 TRUMBI, Ante 15, 16, 17, 18b, 19 b

TUMAN, F r a n j o 68 b , 69 b , 82 b TURINA, Oskar 170 b , 270 b , 271 b , 272 T U R N E R H a r o l d 246 b TUSUN, Nikola 104 UGLJEN, Asim 201 b UJCI, Josip 218 UMBERTO di Savoia 42 UROI, Stjepan 15 b , 104, 191 URUMOVI, Dragan 99 UVANOVI, Danijel 204 UZELAC, Grga 167 b VASILJEVI, Jovan 118 b VAUPOTI, Miroslav 45 b , 206 b , 207 b , 21 l b VEESENMAYER, E d m u n d 64, 65, 67, 67 b , 68, 69, 69 b , 71 b , 72,72 b , 73 b , 82, 82 b , 83, 83 b , 87, 87 b , 89 b , 248 b VEINOVI, M a r k o 167 b VENNE, Arnold von d e r 95 b VERI, M a r k o 75 VESELI, J u r a j 48 b , 51, 66 b VIDAS, F. 101 b VIKTOR EMANUEL III 90 VINA V E R Vuk 19b, 30 b , 31 b , 40 b VITEZ, Grigor 211 VITKOVI, S t a n k o 138 b , 203 b , 211 VOKI, Ante 76, 76 b , 282 b , 289, 290, 290 b , 291, 292, 293, 293 b , 294, 294 b , 295 VOLKOV, V.K. 31 b , 32 b VRANI, Vjekoslav 8, 84 b , 120 b , 248, 248 b , 254 b , 308 VRANEI, J u r e 75 VRDOUAK, J u r e 219 VRLIAK-DUGAKI, Mira 109 VRLTIKA 307 b VUCETI, Stipe 219 VUETI, irne 45 b , 211 VUJCIC-LASZOWSKI, Ivanka 211 VUKELI, Josip 219 VUKOVAC, S t j e p a n 79 WALZ, Gustav Adolf 144 b WARLIMONT, Walter 284 WEICHS, Maximilian von 274, 277 WIESNER, Ljubo 207 WISSHAUPT, Ernst 245 b , 247 b YONTILA, Armas 95 b ZAKLAN, Spaso 167 b ZATEZALO, u r o 166 b ZEKI, Milo 275 b ZIMMERMAN, S t j e p a n 208 b , 209 b , 210 ZIMPERMANN, Ljudevit 185 b ' ZORI, D a m j a n 167 b

ZOTOVI, B r a n k o 166 b ZOVKO, Ivan 111, 111b ZUCCOLIN, Marcello 73b,

188b

ANI, Milovan 15b, 7 5> 75b 163, 164, 164b, 191b, 2 82b ANKO, Duan 210

78,

81, 82, 118,

IDOVEC, Feliks 54, 78 IDOVEC, Vladimir 54,78,78 b , 95 b , 262 b , 27 lb, 307 b 2IVKOVI, Nikola 125b, 126 b UBRINI, Drago 111, 234 UNJEVI, Karlo 281 URI, Antun 219

D r F i k r e t a Jeli-Buti USTAE I NEZAVISNA DR AVA HRVATSKA 1941-1945

Izdaju Sveuilina n a k l a d a L i b e r Zagreb, S a v s k a c e s t a 16 i I z d a v a k o p o d u z e e k o l s k a knjiga Zagreb, M a s a r y k o v a 28 Za izdavae Slavko Goldstein J o s i p Mali

Kazalo imena izradio D u b r a v k o tigli Tehniki urednik Kate Zorzut Korektor Z d e n k a Fabijani

N a k l a d a : 5.000 p r i m j e r a k a Br. M K 108 T i s k a n j e z a v r e n o u s r p n j u 1977.

Tisak: RIJEKA TISKARA - Rijeka