1.1.

Matematika logika Osnovno sredstvo sporazumjevanja medu ljudima je jezik, Razlikujemo vie vrsta jezika
sporazumjevanja, kao to su npr, slikarski, muziki, obini (govorni) i knjievni jezik, Matematiki jezik je najvii oblik naunog jezika,

Za razliku od npr, slikarskog jezika, matematici je potreban jezik pomou koga se izraavamo i sporazumjevamo bez dvosmislenosti i nedorjeenosti, Zadatak matematike logike je prouavanje, istraivanje i stalna dogradnja takvog matematikog jezika, tj, jezika simbola kao sredstva za razvijanje miljenja, rasuivanja, zakljuivanja i komuniciranja u matematici. Najsliniji maternatikom jeziku su govorni i knjievni (pisani) jezik, Osnovu ovih jezika ini glas, slovo, rije i reenica, Neto slino vai i za matematiki jezik u kome osnovu ine matematiki izrazi (rijei) ili termini, Najprostiji matematiki izrazi su konstante i promjenljive. Konstante su potpuno odreeni matematiki objekti, tj, veliine kojima se vrijednost ne mijenja, npr, -S; 0; 2; 2/3; 5; ; ; e ... Promjenljive su simboli (znaci i slova) koji mogu predstavljati bilo koji elemenat iz nekog datog skupa, Dati skup se naziva oblast definisanosti (domen) promjenljive, Konstante kojima se zamjenjuju promjenljive nazivaju se vrijednosti promjenljivih.

Primjer

1.) x,y,z,a,b,c,...,,A su oznake za promjenljive 2.) n je oznaka za prirodan broj, Vrijednosti promjenljive n su konstante 1, 2,

Sloeni matematiki izrazi se dobijaju kad se konstante I promjenljive poveu simbolima ( oznakama) za raunske operacije, kao to su npr, +, -, , : , Pri formiranju sloenih izraza dozvoljena je I upotreba zagrada, s tim da izraz ima smisla. Primjer 1,) izrazi su: 8+7, 3x-4, 5x/(x+1), (x+2)y I sl, 2,) nisu izrazi: 2+, x(y+) I sl,

Dakle, izrazi su rijei ili sklopovi rijei koji ne ine reenicu, Izrazi se sastoje od jedne promjenljive ili od jednog znaka konstante, ili od vie promjenljivih ili znakova konstanti povezanih znacima operacija, uz upotrebu zagrada kao pomonih simbola, Viijednost matematikog izrazi je konstanta koja se dobije nakon to se u izrazu svi simboli promjenljivih zamjene odgovarajuim vrijednostima (konstantama) i izvre naznaene operacije. Matematike formule su reenice koje su: ili (1) istinite, ili (2) neistinite, ili (3) takve da se za njih ne moe, nedvosmisleno i jednoznano, utvrditi vrijednost istinitosti. Za prve vae ovi principi: principi ukljuenja treeg, to znai da ne postoji iskaz koji ne bi bio ni istinit ni neistinit, princip kontradikcije, to znai da nema iskaza koji je i istinit i neistinit.

Primjer Iskazi su formule: 2+3=5, 4>1+2, 4<1+2, 2+3=7, x+x=2x, x+x=3x za x#0, x+2=5 za

x=3, x+2=5 za x=8, x+y=y+x i si,

 Nisu iskazi formule: x+2=5, x+y=z, x+x=3x i si, jer nisu definisane vrijednosti

promjenljivih njima, pa se ne moe nedvosmisleno i jednoznano utvrditi da li su tane ili netane,

Iskazi su i ove reenice: Juna i Zapadna Morava se spajaju i grade Moravu;

Subotica je grad sa najvie stanovnika u Jugoslaviji, prema popisu od 1981, godine, Nisu izkazi reenice: Broj 2 je zelen; Ekononomija je slatka; Mis univerzum je najljepa ena na svetu, i si, Prve dve reenice nemaju smisla, dok se za treu ne moe pouzdano (nedvosmisleno) utvrditi vrijednost istinitosti, jer je ljepota stvar ukusa, tj, za nekoga je Mis univerzuma najljepa a za nekoga nije,
Matematike formule koje sadre promjenljive kojima vrijednost nije definisana i za

koje se zbog toga ne moe jednoznano utvrditi vrijednost istinitosti, su neodreeni iskazi i nazivaju se iskazne forme, iskazne funkcije, ili predikati, Predikati postaju iskazi kada se u njima na mjesto promjenljivih uvrste konstante, tj, vrijednosti promjenljivih, Za predikate sa jednom, dve, tri, itd, promjenljivih se kae da su duine: jedan, dva, tri, itd.

Predikati su ove formule: x+2=5, x>5, x+y=z, x+x=3x i sl.

Svaki iskaz se moe obiljeiti slovom, Ova slova se nazivaju iskazna slova, npi, p, q, r, s, a, b,,,,

 Ako je neki iskaz p taan (istinit), onda se vrijednost njegove istinitosti oznaava ovako: p=T ili p=1 (itaj: tau od p jednako te ili jedan; T kao prvo slovo engleske reci true=istina),

Ako je p netaan (neistinit, laan) iskaz, onda se njegova istinitost vrednuje sa ili 0, tj, pie se ili p= ili p=0 (itaj: tau od p jednako ne te ili nula),
U matematici se taan iskaz naziva stav, Iskaz je prost ako sadri samo jednu informaciju, Dva ili vie prostih iskaza povezanih znacima logikih operacija tvore sloeni iskaz, Osnovni medu njima su oni koji povezuju dva prosta iskaza, izuzev negacije , koja se odnosi na jedan iskaz, U nastavku dajemo definicije ovih osnovnih sloenih iskaza, Konjukcija datih iskaza p i q je iskaz u oznaci p q (itaj: p i q), istinit onda i samo onda ako su oba data iskaza istinita, Tablica vrednosti istinitosti za konjukciju za sve mogue varijante vrijednosti istinitosti iskaza piq:

ili krae Disjunkcija datih iskaza p i q je iskaz u oznaci pvq (itaj: p ili q), istinit onda i samo onda ako je bar jedan od datih iskaza istinit, odnosno neistinit onda i samo onda ako su oba data iskaza neistinita, Ovako definisana disjunkcija javlja se pod nazivom inkluzivna (ukljuiva) disjunkcija, jer je istinita i onda kada su oba data iskaza istinita.

 Eksluzivna (iskljuiva) disjunkcija datih iskaza p i q je iskaz u oznaci pvq (itaj: ili p ili q), istinit onda i samo onda ako je samo jedan od datih iskaza istinit.

Tablica vrijednosti istinitosti za disjunkciju:

Pod izrazom "disjunkcija" najee se podrazumjeva inkluzivna, pa je u sluaju upotrebe eksluzivne disjunkcije neophodno to i naglasiti, Implikacija datih iskaza p i q je iskaz u oznaci p q, neistinit onda i samo onda ako je p istinit a q neistinit iskaz, p q se moe itati ovako:

p implicira q,
iz p slijedi q, p je dovoljan uslov za q, q je potreban uslov za q, p je uzrok za q, a q je posljedica p,

p je predpostavka, a q je tvrdnja,

 Tabla istinitosti za implikaciju:

Ekvivalencija datih iskaza je iskaz u oznaci p q istinit onda i samo onda ako dati iskazi imaju jednake vrednosri istinitosti, p q se moe itati ovako: p je ekvivalentno sa q, iz p slijedi q i iz q slijedi p, ako je p onda q i obratno, p je dovoljan i potreban uslova za q i obratno, itd,

Tablica vrijednosti istinitosti za ekvivalenciju:

Ekvivalencija iskaza p i q se moe definisati i kao konjunkcija implikacija p =>q i q=> p, tj, vai:

 Negacija datog iskaza p je iskaz p (itaj: ne p), koji je neistinit kada je p istinit i obratno, Tablica vrijednosti istinitosti za negaciju:

Napomena

( p)=p, tj, negacija negacije datog iskaza daje iskaz sa jednakom vrijednou istinitosti kao to je ima dati iskaz, 2. ( p q ) = p q i ( p q ) = p q, tj, negacija ekvivalencije je ekskluzivna disjunkcija i obratno.
1.

Dakle, vezivanjem prostih iskaza, oznaenih iskaznim slovima p, q,,,,, pomou znakova logikih operacija dobili smo sloene iskaze, Vezujui ove sloene iskaze pomou znakova logikih operacija dobijamo jo sloenije, Svi ovi iskazi se nazivaju iskazne formule ili logike formule.

Uobiajeno je da se iskazne formule definiu ovako: Iskazna slova su iskazne formule, Ako su A i B iskazne formule, onda su i (A B), (AVB), (A =>B), (A B), A takoe iskazne formule,

Iskazne formule mogu se obrazovati samo konanim brojem primjena 1) i 2), uz mogunost korienja konvencije o brisanju zagrada.

 Vrijednost istinitosti iskazne formule zavisi od vrijednosti istinitosti iskaznih promjenljivih u njoj.

Iskazna formula koja je istinita za svaku moguu varijantu vrijednosti istinitosti prostih iskaza u njoj, naziva se tautologija, Ako je iskazna formula tautologija pie se: A=T ili A T ili A~T. Dvije formule A i B su identiki jednake ako i samo ako je formula A B tautologija. Ako se kvantitativno eli izraziti za koje vrijednosti promjenljivih je istinita iskazna funkcija ili predikat, onda se mogu koristiti tzv, kvantifikatori ili kvantori (kolikovnici). Ako iskaz poinje kvantifikacijom "za svako", onda se rijei "za svako" oznaavaju sa (obratno od prvog slova njemake rijei Alle=svi), i nazivaju univerzalnim kvantifikator (kvantor). Formula ( x A) P(x) znai: za svako x iz skupa A predikat P(x) je taan. Ako iskaz poinje kvantifikacijom "za neko" ili "postoji bar jedan", onda se ove rijei oznaavaju sa (obratno od prvog slova njemake rijei Es gibt=postoji), i nazivaju egzistencijalni kvantifikator (kvantor). Formula ( x A) P(X) znai: predikat P(x) je taan za bar jedno x iz skupa A. U vezi s kvantorima, pored ostalih, znaajne su ove formule kao zakoni predikatskog (kvantifikatorskog) rauna: ( x) P(x) ( x) P(x) ; ( x) P(x) ( x) P(x)

 Kvantori, zajedno sa rijei i, ili, ako,,,onda, nije, predstavljaju potpun spisak osnovnih rijei pomou kojih se u matematici polazei od izvjesnih reenica, grade nove sloene reenice. Na kraju ovog poglavlja dajemo objanjenje nekih znaajnijih pojmova u vezi s rasuivanjima i dokazivanjima u matematici. Definicija je reenica, ili skup reenica, kojom se odreuju sadrina nekog pojma.

Pojam je misaoni sadraj termina ili simbola, Razlikujemo osnovne i izvedene pojmove, Osnovni pojmovi su oni koje prihvatamo jasnim same po sebi bez potrebe da se objanjavaju nekim drugim pojmovima (npr, broj, skup, taka), Izvedeni pojmovi su oni koje objanjavamo pomou osnovnih i drugih izvedenih pojmova.
Pretpostavke (hipoteze) su reenice (formule) od kojili se polazi, kao tanih u nekom rasuivanju. Posljedice su reenice (formule) koje su, iz pretpostavki, dobijene logikim rasuivanjem i zakljuivanjem. Aksiome su polazne reenice (formule) koje se po dogovoru uzimaju kao tane i ija se istinitost ne dokazuje. Teoreme su izvedene (dokazane) reenice (formule) zasnovane na aksiomima ili prethodno dokazanim tvrenjima. Dokaz je put logikog rasuivanja i zakljuivanja od pretpostavki do posljedica tj, niz koraka od kojili je svaki korak ili aksioma ili ve dokazana teorema.

1.2. Skupovi
Skup (mnotvo, mnoina) je jedan od osnovnih pojmova u matematici, te se stoga ne definie, Skup ine njegovi elementi, Pojam elemenata je takode jedan od osnovnih pojmova u matematici. Ako je npr. a elemenat skupa S, onda piemo a S (itaj: a je elemenat skupa S, ili a pripada skupu S), Ako a nije elemenat skupa S, onda piemo a S.

Skup se odreuje nabrajanjem (enumeracijom) svih njegovih elemenata ili navoenjem osobina koje posjeduju svi njegovi elementi, Skup se moe prikazati i na tzv, Venovom dijagramu, tako to se svi njegovi elementi predstave takama unutar jedne zatvorene linije, pri emu se take ne moraju prikazati, ve se moe pretpostaviti da su u dijagramu.
Primjer

Skup prvih est prirodnih brojeva se moe predstaviti na sva tri pomenuta naina: 1. Nabrajanjem datih elemenata datog skupa: A = {1,2,3,4,5,6}, ovaj nain se naziva i tabelarno notiranje skupa, 2. Navoenjem osobina koje posjeduju svi elementi datog skupa: A ={x|x<7, x N, ovaj nain se naziva i sintetiko notiranje skupa, (itaj: A je skup elemenata x sa osobinama x < 7 i x elemenata skupa prirodnih brojeva ),

3. Venovim dijagramom:

Skup koji nema elemenata je prazan (vakantan) i oznaava se sa ili sa {} ili sa V (pazi: {} nije prazan skup, ve skup sa jednim elementom, a taj elemenat je oznaka za prazan skup: kao to je npr, O={, , } skup sa tri elementa, a njegovi elementi su matematike oznake. Neprazan skup ima konano ili beskonano mnogo elemenata. Opti prikaz ovih skupova je: * A = {a1, a2,...,an}, za skup sa beskonano mnogo elemenata; * B = {b1, b2, ...,bn}, za skup sa beskonano mnogo elemenata. Kardinalni (glavni ) broj skupa S pokazuje koliko taj skup ima elemenata, Npr. Za S = {a1, a2,...,an}, kardinalni broj je k(S)=n Skupovi sa istim brojem elemenata nazivaju se ekvipotentni, dok se skupovi sa istim (istovrsnim) elementima smatraju ekvivalentnim. Ordinarni broj elemenata ai S pokazuje poloaj (redni broj - i) elementa ai u skupu S,

1. 2. se ne smije pisati A=x 3. jer su elementi prvog skupa {2} i {3} , a drugog su 2 i 3 4. {1,2} = {2,1}

5. {a,a,a,b,b,c} = {a,b,c} 6. {1,1,1,1} = {1}

Za skup A kaemo da je podskup skupa B, ako i samo ako je svaki elemenat skupa A ujedno i elemenat skupa B, u oznaci A B, ("biti podskup" nazivamo inkluzija ili sadravanje ). Sintetiki inkluziju prikazujemo ovako:

Obratno itamo: B je nadskup skupa A, Ako je A podskup skupa B, a pri tome postoje elementi u B koji nisu sadrani u A, onda kaemo da je A pravi podskup (dio) skupa B, u oznaci A B Ako je A podskup skupa B i obratno, onda su A i B identini (jednaki, ekvivalentni), U tom sluaju se kae da je A nepravi podskup skupa B i obratno, tj,
Iz prethodno napisanog zakljuujemo, da je svaki skup samom sebi nepravi podskup, da je prazan skup podskup svakog skupa pa i samog sebe, i da je prazan skup pravi podskup svakog nepraznog skupa.
Ako je A B, onda su A i B uporedivi i to se moe prikazan Venovim dijagramima ovako (slika 1-2):

SLIKA; 1-2

 Ako A

BiB

A, onda su A i B neuporedivi (vidi sliku l-3),

Ako je S= skupa S,

, onda S ima 2=1 podskup, i to: S1= =S, pri emu je S1 nepravi podskup

SLIKA; 1-3 Samo su neki elementi iz A ujedno i elementi skupa BI obratno Nijedan elemenat iz A nije elemenat skupa B

Ako je S={a1}, onda S ima 21=2 podskupa, i to: S1= podskup skupa S,

S2=(a1},=S, pri emu je S2 nepravi

Ako je S={a1, a2},onda S ima 22=4 podskupa, i to: S1= pri emu je S4 nepravi podskup skupa S,

, S2=(a1}, S3={a2), S4={a1, a2),=S,

Ako je S={a1 ,a2, a3), onda S ima 23 =8 podskupova, i to: S1= , S2={a1), S3=(a2), S4=(a3), S5=(a1, a2), S6={a1, a3), S7={a2, a3}, S8={a1, a2, a3},=S, pri emu je S8 nepravi podskup S. Moemo zakljuiti: ako skup ima n elemenata, tj, ako je S=(a1 , a2 ,..., an), onda on ima 2n podskupova, od kojih 2n-1, pravih i jedan nepravi, Partitivni skup skupa S je skup svih njegovih podskupova, u oznaci P(S),

 Skup izvan koga se u datom problemu ne vre razmatranja naziva se univerzalni ili osnovni skup, u oznaci U(x), pri emu je x oznaka za elemente univerzalnog skupa (vidi sl, 1-4,),

SLIKA; 1-4; Univerzalni skup U(x) pri emu je S = U(x)

Primjer; Ako je dat skup S = {x, {y}}, onda partitivni skup skupa S izgleda ovako;
, pri emu je; x S, ali y S,

P(S), {x} S, {x} P(S),

{x} } P(S), itd. Unija skupova A i B je skup, u oznaci A U B, koji sadri sve elemente iz A i one elemente iz B koji nisu sadrani u A, tj, sadri sve one elemente koji pripadaju skupu A ili skupu B, Sintetiki prikazano:

 Na slici 1-5 rafirano podruje predstavlja uniju datih skupova,

SLIKA; 1-5
Napomena

Primjer

Ako su dati skupovi A={1, 2, 3, 4 }, B= {a, b, 2, 5, 6, 9 }, i C= { a, x, y, 1, 2, 4, 7, 8, 9}, onda je A U B U C={a, b, x, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9} Presjek skupova A i B je skup, u oznaci AB, koji sadri zajednike elemente skupova A, Sintetiki prikazano:

 Na slici 1-6 rafirano podruje predstavlja presjek datih skupova,

Napomena

SLIKA; 1-6
5.) Skupovi koji nemaju zajednikih elemenata nazivaju se disjunktni skupovi;

Primjer

Za skupove iz predhodnog primjera vai:

Diferencija skupova A i B je skup, u oznaci A \ B, koji sadri sve one elemente iz A koji ne pripadaju skupu B (popularno se kae: A bez B), Sintetiki prikazano:

 Na slici 1-7 rafirano podruje predstavlja diferenciju datih skupova

Napomena

SLIKA; 1-7 Primjer : Ako su dati skupovi: A={a, b, c, 1}; B={1, 2, b, e, f, g} i C={a, c, x, y, 2, 3, 4} onda je: (A \ B) \ C =

A\ (B \ C ) = {a, c}

 U vezi s diferencijom se javlja i pojam komplementa, Naime, ako je A B, onda se pod komplementom skupa A u odnosu na skup B podrazumjeva skup Cb (A), koji sadri one elemente skupa B koji ne pripadaju skupu A (vidi si, 1-7/IV), Sintetiki napisano:

Napomena

1.3. Relacije
Skup je ureen ako je poredak njegovih elemenata utvren (odreen), Par elemenata (objekata, brojeva) a i b za koje je odreeno koji elemenat je prvi a koji je drugi po redu nazivamo ureen par ili ureena dvojka, u oznaci (a, b) pri emu (a, b) (b, a) za a b, odnosno: (a, b) = (x, y) (a=x b=y), Elemenat a ureenog para (a, b) se naziva prva koordinata, komponenta ili projekcija, a elemenat b njegova druga koordinata, Tri elementa a, b i c za koje je odreeno koji je prvi, koji je drugi, a koji je trei, nazivamo ureena trojka, u oznaci (a, b, c) pri emu je

(a, b, c) = ((a, b), c), Na slian nain se definie ureena etvorka elemenata a, b, c, d, krae (a,b,c,d)=((a, b, c), d), itd, Ureena n-torka elemenata a1, a2,..., an, bila bi: (a,, a2,....,an) = ((a1, a2.........................an-1'), an), Dekartov1 (Kartezijev ili direktni) proizvod nepraznih skupova A i B je skup svih ureenih parova elemenata, pri emu je prvi u paru elemenat iz skupa A, a drugi elemenata iz skupa B, Oznaka za Dekartov proizvod je A x B (itaj A puta B ili A krst B), pa je, u skladu s definicijom:

 Na slian nain se definie Dekartov proizvod tri skupa A, B, C,

Dekartov proizvod n skupova A1 A2,...,An bio bi:

Primjer 1.) Za skupove A={ 1, 2, 3 } i B= { a, b, c, d } Dekartov proizvod je A x B je: A x B= { (1,a), (1,b), (1,c), (1,d), (2,a), (2,b), (2,c), (2,d), (3,a), (3,b), (3,c), (3,d) } dok je : B x A= { (a,1), (a,2), (a,3), (b,1), (b,2), (b,3), (c,1), (c,2), (c,3), (d,1), (d,2), (d,3) } Napomena: A x B B x A za A B 2.) Za skupove A= { 1, 2, 3 } i B= { x, y } i C= { a, b, c } Dekartov proizvod je A x B x C bie: A x B x C = { (1, x, a), (1, x, b), (1, x, c), (1, y, a), (1, y, b), (1, y, c), (2, x, a), (2, x, b), (2, x, c), (2, y, a), (2, y, b), (2, y, c), (3, x, a), (3, x, b), (3, x, c), (3, y, a), (3, y, b), (3, y, c) } Ureene trojke ovog Dekartovog proizvoda se mogu odrediti i uz pomo tzv, granastog dijagrama (sl 1-8) Dekartov proizvod skupa A samim sa sobom naziva se Dekartov kvadrat skupa A, tj; A x A = A2

 Slino je i A x A x A = A3 , itd. pa je i: A1 x A2 x ,..., x An = An , za A1 = A2 = ,..., = An = A

Primjer 1.) Za skup A = {(a,a), (a,b), (a,c), (b,a), (b,b), (b,c), (c,a), (c,b), (c,c) } 2.) Za skup A = { 1, 2 } bie; A x A x A = {(1, 1, 1), (1, 1, 2), (1,2, 1), (1, 2, 2), (2, 1, 1), (2, 1, 2), (2, 2, 1), (2, 2, 2) } Ureen par se moe i grafiki predstaviti kao na slici 1-9.

SLIKA; 1-8

SLIKA; 1-9

Dekartov proizvod se grafiki moe predstaviti kao na slici 1-10 ili 1-11, Npr. za

A = {1, 2, 3 } i B = {a, b } bie:

SLIKA; 1-10

SLIKA; 1-11
Grafiki prikazi na si, 1-11 su tzv, koordinatne slike skupova A x B i B x A, Dekartov koordinatni sistem je jedna slika Dekartovog proizvoda R x R rj, proizvoda skupa svih realnih brojeva sa skupom brojeva.

 Svaki neprazan podskup Dekartovog proizvoda nazivamo relacija, Ako je rije o Dekartovom proizvodu n skupova A1x A2 x ,, x An onda za svaki podskup takvog proizvoda kaemo da je narna relacija ili relacija duine n, Specijalno za n=1 radi se o tzv, unarnoj relaciji, tj, o relaciji duine 1. Za izuavanje matematike posebno su znaajne tzv, binarne ili dvojine relacije, tj, relacije duine 2,-koje su i najblie naoj intuitivnoj predstavi o relacijama. Dakle, svaki podskup p Dekartovog proizvoda skupova A i B, tj, p c: A x B, nazivamo binarna relacija, binarno pridruivanje, binarna korespondencija ili relacija duine 2, pri emu je p oznaka za relaciju, ali i za pravilo (ili skup pravila) po kome vrimo odabir ureenih parova iz Dekartovog proizvoda radi formiranja relacije. Npr, za p={(x, y) | x + y = 8; x,y e (1,2,3,5,6,7,8,9)} pravilo glasi: od ureenih parova skupa {(1,1),(1,2)(1,9),(2,1),(2,2),(2,9),...,(9,1),(9,2),...,(9,9)} formirati skup ureenih parova takvih da zbir njihove prve i druge komponente bude 8, pri emu se obe komponente uzimaju iz skupa {1,2.9). Tako u navedenom primjeru relacija p glasi: {(1,7), (7, 1), (2, 6), (6, 2), (3, 5), (5, 3), (4, 4)). Za ilustracije u obrazovnom procesu ovaj odabir moe biti i proizvoljan bez posebnih pravila koja imaju konkretni smisao, jer je relacija bukvalno bilo koji podskup Dekartovog proizvoda.2

 Ako je p A x B, onda za p~'={(y, x) | (x, y) e p) kaemo da je inverzna relacija relacije p, tj. p"' C B x A, pri emu je: ako je p = A x B onda je o~' = B x A, Ako je p c A x A, tj, p c A\ onda se kae da je p binarna relacija u skupu A, a ako je p = A x A, onda se kae da je p binarna relacija na skupu A. Ako je (x, y) e p, onda se kae da je x u relaciji sa, y ili su x i y u relaciji p, i to se oznaava sa x p y, tj, vai (x,y) e poxpy, Ako x nije u relaciji p sa y, onda se to oznaava sa 1 (x p y). Skup svih prvih koordinata relacije p naziva se oblast definisanosti ili domen relacije p i moe se oznaiti sa Dp. Skup svih drugih koordinata relacije p naziva se oblast vrijednosti, antidomen ili kodomen relacije p, i moe se oznaiti sa Dp. S obzirom da se binarne relacije najee koriste, to se dogovorno moe podrnzumjevati kada se kae relacija da se misli na binarnu, a kada se misli na neku drugaiju to treba naglasiti.

Primjer

1.) Za skupove A = {1, 2, 3 } i {a, b, c, d } mogue binarne relacije p A x B su npr;

Relacija je i = A x B

 Nije relacija skup {(1, a), (b, 2) } jer nije podskup skupa A x B ( a nije ni skupa B x A ), Inverzne relacije navedinih relacija bi bile:

2.) Za skup A = {1, 2, 3, 4, 5, 6, 8 } mogue je formirati, izmeu ostalih, sledee relacije: 1 ={ (x, y) | x=y } = {(1, 1), (2 2), ,,,, (8, 8) }; 2 ={ (x, y) | x je djeljiv sa y } = { (1, 1), (2, 1), (2, 2), (3, 1), (3, 3), (4, 1), (4,2), (4,4),(5,1),(5,5), (6, 1), (6, 2), (6,3), (6,6), (8, 1), (8, 2), (8, 4), (8, 8) } 3 ={(x, y) | x2 =y }= {1, 1), (2, 4) } 4 ={(x, y) | x + y = 8} = {(2, 6), (3, 5), (4, 4), (5, 3), (6, 2) } Binama relacija p A x A moe da posjeduje sledee osobine: x A)(x x), odnosno ( x A)(x, x) ), x A)(x y => y x), odnosno ( x1y A){(x, x,y, z A)(x y y z => x p z) tj, ( x, y z

1. Refleksivnost, ako je ispunjen uslov ( 2. Simerinost, ako je ispunjen uslov ( y) => (y, x) }, tj, vai -1 = 3. Tranzitivnost, ako je ispunjen uslov ( A){(x, y) (y, z) => (x, z) },

4. Antisimerinost, ako je ispunjen uslov ( x, y z A)(x y y x => x=y) tj. ( x, y A){(x, y) e (y, x) => x=y}, pri emu vai p p-1(x, x) | x A)

Binarna relacija u skupu A koja posjeduje osobine refleksivnosti, simetrinosti i tranzitivnosti naziva se relacija ekvivalencije. Primjer U skupu A={1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8} je definisana relacija x y x y (mod 3), tj, x je kongruentno (saglasno, slino, podudarno) sa y po modulu 3, jer pri dijeljenju sa 3 daju isti ostatak,3 Koje osobine ima ova relacija? Rijeenje: P={(1,1), (1,4), (1,7), (2,2), (2,5), (2,8), (3,3), (3,6), (4,1), (4,4), (4,7), (5,2), (5,5), (5,8), (6,3), (6 6), (7,1), (7,4), (7,7), (8,2), (8,5), (8,8)), tj, grafiki (sl. 1-12)

SLIKA; 1-12

1. Refleksivnost - Lako se uoava da je p refleksivna relacija, jer je svaki elemenat skupa A u relaciji sa sobom. 2. Simetrinost - je simetrina relacija jer se primjeuje da kad god je neki elemenat u relaciji sa drugim onda je i obratno, tj. ne postoje jednosmjerne veze. Ne predstavlja prepreku ak ni injenica da izmeu nekih elemenata ne postoji veza. tj. da nisu u relaciji.

Provjera:
3. Tranzitivnost - je tranzitivna relacija, to se zakljuuje nakon provjere razliitih situacija, npr.

4. Antisimetrinost - Zakljuujemo da nema osobinu antisimetrinosti, to se lako potvruje navoenjem bar jednog primjera npr.

Prema tome, je relacija ekvivalencije jer posjeduje osobine refleksivnosti, simetrinosti i tranzitivnosti. Ako je relacija ekvivalencije u skupu A, onda svaki podskup elemenata A, koji su meusobno svaki sa svakim u relaciji, , ini klasu ekvivalencije Cx . U prethodnom primjeru klase ekvivalencije su: (1, 4, 7}, {2, 5, 8), (3, 6). Ovdc su elementi skupa A razvrstani u tri klase (vrste).

 Bilo koja dva elementa u jednoj klasi su u relaciji i nema dva elementa razliitih klasa koji su u relaciji. Dakle, klase ekvivalencije su meusobno disjunktni skupovi. L nija svih klasa ekvivalencije je skup A, dok se skup svih klasa ekvivalencije naziva koliniki skup ili particija (skupa A i njegove relacije ekvivalencije), u oznaci A/ ili A/~ 1 Za posmatrani primer, bice: A/~=( (1, 4, 7), {2. 5, 7), (3, 6}}. Binarna relacija u skupu A koja posjeduje osobine refleksivnosri, antisimetrinosu i tranzitivnosti naziva se relacija poretka. Takva je npr. skupovna inkluzija, jer vai: Relacija je takode relacija poretka. Ako je relacija poretka za skup A, onda se kae da je skup A ureen relacijom . Ako je relacija poretka za skup A i ako su relacijom uporediva bilo koja dva njegova elementa, onda se kae da je A potpuno, totalno ili linearno ureen i naziva se lanac. Ako su uporedivi samo neki elementi skupa A, onda se kae da je A djelimino ili parcijalno ureen relacijom . Potpuno ureeni su npr. skupovi brojeva N, Z, Q i R, relacijom .

Primjer. U skupu A je definisana relacija , tj. = {(x, y) | x y ; x, y A Ovu relaciju predstavlja slijedeci skup uredjenih parova; ={(1,1), (1,2), (1,3), (1,4), (2,2), (2,3), (2,4), (3,3), (3,4), (4,4) }. Graficki prikazano izgleda ovako (sl. 1-13 )

SLIKA; 1-13

 Ova relacija je refleksivna, jer je svaki elemenat skupa A u relaciji sa sobom. Ova relacija je antisimetrina jer , y A za koje je xy yx vai da je x=y, npr.

Meutim tana je i slijedea formula:

Ova relacija je i tranzitivna jer zadovoljava uslov:

Prema tome. data relacija je relacija poretka.

U odreenim sluajevima posmatrana relacija moe istovremeno biti i relacija ekvivalencije i relacija poretka.

Primjer U skupu A={1, 2, 3 } definisana je relacija ={(x, y) | x=y, x, y A } Ovu relaciju predstavlja slijedeci skup uredjenih parova; ={(1, 1), (2, 2), (3, 3) }
1.

Ova relacija je refleksivna jer je svaki elemenat skupa A u relaciji sa sobom SLIKA; 1-14

2. Ova relacija je simetrina to dokazujemo slijedeom tabelom:

Poto je formula x y => y x tantologija zakljuujemo da je simetrina relacija. Osobina simetrinosti se moe ispitati i ovako:

Poto je tablica simetrina u odnosu na glavnu dijagonalu, zakljuujemo da je simetrina relacija. 3. Tabelarno moemo provjeriti i postojanje osobine tranzitivnosti:

Poto je formula x y y z => x z tautologija, zakljuujemo da je tranzitivna relacija a zatim i da je relacija ekvivalencije.

4. Tabelarno moemo provjeriti i postojanje osobine antisimetrinosti.

Poto je formula tautologija, zakljuujemo da je antisimetricna relacija, a zatim da je i relacija poretka. U vezi s relacijama javljaju se i slijedei pojmovi: 1. Komplement relacije A x B je skup ureenih parova = A x B\ 2. Ako je 1 A x B i 2 B x C onda se nova relacija 1o2 A x C naziva kompozicija ili proizvod relacija1 i 2 , tj. - 1o2={(x,z) | ( y) {(x,y) 1 (y, z) 2 )}

Primjer 1. U prethodnom primjeru komplement relacije je: =((2,1), (3,1), (3,2), (4,1),(4,2),(4,3))

2.

Date su relacije 1={(x,y) | x, y A; y=2x} i 2=((x,y) | x, y A; y=x + 3) u skupu A={1, 2, 3, 4, 5. 6, 7, 8, 9, 10). Odrediti 1op2.

Rjeenje:

1.4. Preslikavanja

Binarna relacija skupova A i B u kojoj se svaki x A javlja samo jedanput kao prva komponenta u paru, naziva se preslikavanje ili funkcija, u oznaci :A B ili je oznaka za operator preslikavanja (funkcije) i predstavlja zakon, postupak ili pravilo ( odn. skup pravila) po kome se svakom elementu skupa A pridruuje (dodeljuje ili korespondira) jedan i samo jedan elemenat skupa B, tj.

znai; postoji tano jedan. Ako je (x,y) , x A, y B, onda se x kao prva komponenta naziva original, argument ili nezavisna promjenljiva, a y= (x) kao druga komponenta se naziva slika (lik) funkcija ili zavisna promjenljiva. Skup svih originala x predstavlja oblast definisanosti, definicioni skup ili domen funkcije, u oznaci Df, pn emu je Df = A. Skup svih slika y=f(x) predstavlja skup vrijednosti funkcije, antidomen ili kodomen funkcije, u oznaci Df, pri emu . Ako je f: AB i , onda je rije o tzv. preslikavanju skupa A u skup B, u oznaci f: A B , a ako je , onda je rije o preslikavanju skupa A na skup B, poznatom pod nazivom sirjekcija, u oznaci f: A B.

 Ako je f: AB i ako razliitim originalama odgovaraju uvek razliite slike, tj. ako vai: onda se radi o jednoznanom preslikavanju, ili 1-1 preslikavanju, ili injektivnom preslikavanju, koje krae nazivamo injekcija i oznaavamo sa Ako je sirjekcija, tj. preslikavanje f: A B, ujedno i injekcija, onda se takvo preslikavanje naziva bijektivno, biunivoko ili obostrano jednoznano preslikavanje, poznato pod nazivom bijekcija, u oznaci:

Preslikavanje f: RR naziva se realna funkcija

Primjer

1.) Za A= {1, 2, 3} i B= {a, b, c, d} vai A x B = {(1, a), (1,b), (1, c), (1,d), (2, a), (2,b), (2, c), (2,d), (3, a), (3,b), (3, c), (3,d) } Binarne relacije su npr.

Od ovih relacija: 1 nije preslikavanje jer D 1 = {1, 2} A, tj. D 1 A; p2 i 3 nisu preslikavanja jer se 1 A kao prva komponenta javlja dva puta i tako daje razliite slike; p4 je preslikavanje: f: A B ali nije injektivno; 5 je injektivno preslikavanje, tj.

2. Za A= {1, 2, 3, 4} i B= {a, b, c, } vai

A x B = A x B = {(1, a), (1,b), (1, c), (2, a), (2,b), (2, c), (3, a), (3,b), (4, a), (4,b), (4, c) } Binarne relacije su npr. ;

Od ovih relacija 3 i 4 su preslikavanja, i to ali nije bijektivno. 3. Za A= {1, 2, 3} i B= {a, b, c, } vai (3,b), (3, c)}

ali nije injektivno;

A x B = {(1, a), (1,b), (1, c), (2, a), (2,b), (2, c), (3, a),

Od ovih relacija 3 , 4 , 5 su preslikavanja, i to;

 Napred su preslikavanja prikazana skupovno, meutim, mogui su i slijedei naini njihovog prikazivanja:

Primjer 1.) f: {1, 2, 3 } { a, b, c }= {(1, b), (2, c), (3, a) } se moe prikazati i ovako (sl. 1-15):

SLIKA; 1-15 ili f =

ili tabelarno, ovako: ili u koordinatnom sistemu (sl. 1-16 ) SLIKA; 1-16

ili analitiki ovako: f (1) = b, f (2) = c, f (3) = a

2.) ili tabelarno ovako: f =

, se moe prikazati i ovako: analitiki kao y = f (x) = 2x, x N, , odnosno ovako:

ili grafiki, u koordinatnom sistemu, ovako ( sl. 1-17 )

SLIKA; 1-17

3.) Ako bi bilo y=f(x)=2x, x 18 )

R, onda bi grafiki prikaz bio u obliku linearne funkcije (sl. 1-

SLIKA; 1-18

Uopteno posmatrano, za y=f(x)= {(x1, f(x1 )), (x2 , f(x2 ),...}mogu je tabelarni prikaz, ovako: ili ovako:

ili ematski prikaz , ovako (sl. 1-19): SLIKA; 1-19

SLIKA; 1-20

Ili u koordinatnom sistemu, ovako (sl. 1-21 ):

Neka su data preslikavanja: f: A B i g: B C onda se preslikavanje f o g = h : A C naziva proizvod, kompozicija ili slaganje preslikavanja f sa preslikavanjern g, tj. : Napomena g o f f o g, ak je mogu sluaj da postoji f o g, a ne postoji g o f ili obratno. SLIKA; 1-21

Primjer 1.) Neka je: f(x)=5x + 1, g(x)=-2x - 5, h(x)=-3x + 2, tada je: (fog)(x) = g(f(x)) = g (5x +1) = -2(5x + 1) -5 = -10x - 7, dok je ((fog)oh) (x) = h (g (f(x)) = h (-10x - 7) =h(-10x 7) = -3 (-10x-7) + 2 = 30x + 23. Do istog rezultata se dolazi i ovako: (goh)(x) = h(g(x)) = h(-2x -5) = -3 (2x -5) + 2 = 6x + 17, dok je: (fo(goh)) (x) = (goh) (f(x)) = (goh) (5x + 1) = 6 (5x + 1) + 17 = 30x + 23 = h(g(f(x))).
Ako je bijektivno preslikavanje, tj.

, onda se preslikavanje naziva inverzno preslikavanje preslikavanja , koje zadovoljava uslov:

Ako je

onda vai

2.) Neka je A = {1, 2, 3} i neka je

3.) Neka je

, tada e biti:

5.) Neka je

, tada e biti:

Napomena

Meusobno inverzne funkcije imaju zamjenjene koordinate u ureenim parovima, pa, ako se grafiki predstavljaju u Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu imaju simetrine dijagrame u odnosu na pravu koja ide kroz sredinu I i III kvadranta, tj. u odnosu na pravu y=x.

1.5. Operacije i algebarske strukture

Preslikavanje f skupa An u (ili na) skup A, tj. f : An A, naziva se operacija duine n ili n-arna operacija. Ako je n=1, onda se radi o operaciji duine 1 ili o tzv. unarnoj operaciji, tj. o preslikavanju f: A A. Takva je npr. operacija

Ako je n=2, onda se radi o operaciji duine 2 ili o tzv. binarnoj operaciji, tj. o preslikavanju f: A2 A, odnosno f:A X AA. Ako je n=3, onda se radi o operaciji duine 3 ili o tzv. ternarnoj operaciji, tj. o preslikavanju f : A3 A, odnosno f: A x A x AA. Dalje e uglavnom biti rijei o binarnim operacijama, pa e se pod pojmom operacija pre svega podrazumjevari binarna operacija.

Primjer 1.) Dat je skup A={1, 2). Za ovaj skup Dekartov proizvod A2 glasi: A x A= {(1, 1), (1, 2), (2, 1), (2, 2)} Mogue binarne operacije su: f1 : A x A A={((1,1), 1), ((1,2), 1), ((2, 1),1), ((2. 2)1)) ili f2 ; A x A A=(((1,1), 1), ((1,2), 2), ((2, 1),1), ((2, 2)2)) itd.

 Ureenim parovima, elementima skupa A x A u ovom primjeru, na proizvoljan nain su pridruivani elementi skupa A. Mogue je zamisliti i sluaj da se ovako pridruivanje mora obavili po odreenom zakonu ili pravilu (vidi slijedei primer).

2.) Dato je preslikavanje (operacija) f: N x N N={(1,1), 2), ((1, 2), 3),,((2, 5),7),...). Ovde je pridruivanje izvreno po pravilu: broj 7 se pridruuje ureenom paru (2,5), tj. (2,5) 7, odnosno f(2,5) = 7, jer je.+ 2 + 5 = 7, itd.
Da bi se operacija kao preslikavanje razlikovala od obinog preslikavanja, umjesto/se esto koriste oznake, kao npr. *, o, . Ove oznake se nazivaju i operatori, a pored toga to slue kao oznake operacija, predstavljaju i skup pravila po kojima se svakom ureenom paru (x,y) AxA kao originalu, pridruuje jedan i samo jedan z A kao slika, odnosno rezultat operacije, tj. (x,y)z , odnosno: *(x,y)=z; (x,y) AxA, z A, a moe se pisati i ovako: x * y = z. Ako se radi o operacijama koje imaju konkretno znaenje (smisao), onda se *, o, zamjenjuju znacima +, -, , :, , , => , , , , \, i dr. Tako npr. vai:

1.

2.
3.

+ (x,y) = x + y = z, tj. (x, y) (x,y) = x y = xy = z, tj. (x,y) Operacije mogu biti zadate (definisane): skupovno; analitiki i Kejlijevom tablicom.

z z

Primjer Za skup A = {1, 2, 3, 4, 5} definisana je operacija u analitikom obliku kao x*y = x + y-5. Skupovno se ova operacija moe prikazati ovako: x * y = {((1,1),-3), ((1,2),-2),, (5,5), 5))}. - dok se tzv. Kejlijevom tablicom moe prikazati ovako:

Primjetimo da se u ovom primjeru kao rezultati operacije pojavljuju i brojevi koji nisu elementi datog skupa, a da definicija operacije podrazumjeva tzv. zatvorenost skupa u odnosu na operaciju, tj. podrazumjeva obaveznu pripadnost rezultata operacije datom skupu. Ovaj problem se rjeava tako to se ovakve operacije tretiraju kao tzv. eksterne operacije, dok definicija operacije podrazumjeva tzv. interne operacije, a eventualnu upotrebu eksterne operacije naglasiti. Primer eksterne operacije je i oduzimanje u skupu prirodnih brojeva, jer rezultat oduzimanja dva prirodna broja nije uvjek prirodan broj, ali u skupu Z (celih brojeva) oduzimanje je interna operacija. Osobinu.zatvorenosti skupa A u odnosu na operaciju * krae piemo ovako: Pored osobine (O1) zatvorenosti skupa u odnosu na operaciju, koju smo rekli da moraju posjedovati,interne operacije mogu posjedovati i sledee osobine: O2 : Osobina asocijativnosti, tj. O3 : Postojanje neutralnog elementa, tj. e je oznaka za neutralni (jedinini) elemenat i ako postoji mora biti jedinstven za sve elemente skupa A. Tako je npr. broj 0 neutralni elemenat za sabiranje, a broj 1 neutralni elemenat za mnoenje. x + 0 = 0 + x = x, x 1 = 1 x = x

 Postoje sluajevi da je zadovoljen uslov e * x = x, ali ne i x * e = x, tada kaemo da e lijevi neutralni ili jedinini ememenat, i obratno; ako je zadovoljen samo uslov x * e = x, onda za c kaemo da je desni neutralni elemenat.

O4 : Postojanje inverznog elementa, tj.

x-1 je oznaka za inverzni elemenat, koji nije jedinstven, za sve elemente skupa A, tj. razliitim elementima odgovaraju razliiti inverzni elementi (ako postoje). Tako npr. broj -5 je inverzni elemenat (suprotni broj) broja 5 za operaciju sabiranja u skupu Z, jer je 5 + (-5)=-5 + 5=0; X=5, x-1=-5, e=0 Iz injenice da je x + x-1=0 slijedi da je x-1=-x, pa se -x koristi kao oznaka za suprotni broj broja x. Isto tako je npr. broj 2/3 inverzni elemenat (reciproni broj) broja 3/2 za operaciju mnoenja u skupu Q, jer je: 3/2 2/3=2/3 3/2=1, x=3/2, x-1=2/3, e=1. Iz injenice da je x x-1=1 sledi da je x-1=1/x, pa se 1/x koristi kao oznaka za reciproni broj broja x. Postoje sluajevi da je zadovoljen uslov x-1 * x = e, ali ne i uslov x * x-1 = e, tada za x-1 kaemo da je lijevi inverzni elemenat elementa x, i obratno: ako je zadovoljen samo uslov x * x-1 = e; tada za x-1 kaemo da je desni inverzni elemenat elementa x.

O5: Osobina komutativnosti, tj.

O6: Osobina distributivnosti za dve operacije, npr. operacije o prema operaciji *, tj.:

 Neprazan skup i bar jedna operacija u njemu ine cjelinu koju nazivamo operacijskorclacijska ili algebarska struktura, u oznaci (A, *), (A o), (A,*, o). (N, +), (Q, ) i dr. Algebarska struktura (A, *), skupa A i njegove operacije *, naziva se grupoid ako je * interna operacija skupa A, tj. ako je A zatvoren u odnosu na operaciju *.

Grupoid (A, *) ija operacija * posjeduje osobinu asocijauvnosu O2, naziva se polugrupa, semi grupa ili asocijativni grupoid. Ako * ima jo i osobinu komutativnosti O5, onda se (A, *) naziva komutarivna ili Abelova polugrupa.
Polugrupa (A, *) za koju vae osobine O3 i O4, tj. u kojoj postoji jedinstven neutralni elemenat i u kojoj za svaki elemenat postoji odgovarajui inverzni elemenat, naziva se grupa. Ako posjeduje jo i osobinu kumutativnosti O5, onda se za takvu grupu kae da je komutativna ili Abelova grupa. Algebarska struktura (A, *, o), skupa A i dve operacije * i o u njemu, naziva se prsten, ako je operacija o distributivna prema operaciji *, ako je (A, *), Abelova grupa i ako je (A, o) polugrupa.

Prsten (A, * , o) u kome je (A, o) grupa naziva se tijelo.

Tijelo (A, *, o) u kome je (A, o) Abelova grupa naziva se polje.

 S obzirom na mnotvo apstraktnih pojmova, moda e njihova preglednost biti bol|a ako se prikau tabelarno ovako:

Napomena Primjer

Sa

je oznaeno postojanje odgovarajue osobine.

Ispitati algebarsku strukturu (Z, *), ako je operacija * definisana analitiki ovako: x * y=x + y + 3. Rjeenje: O1: Lako se zakljuuje da je skup Z zatvoren u odnosu na operaciju *, jer za bilo koja dva broja a, b Z i rezultat operacije a*b = a + b + 3e Z. O2: * posjeduje osobinu asocijativnosti, jer za bilo koja tri broja a, b, c, Z vai: (a * b) * c = a *(b* c), tj. (a + b + 3)* c = a * (b + c + 3), (a + b + 3) + c + 3 = a + (b + c + 3) + 3, a+b+c+6=a+b+c+6

 O3: Ako je a

Z, onda iz a * c=a slijedi:

a + c + 3 = a c = -3. a iz e * a = a slijedi: e + a + 3 = a e= -3.

Prema tome e = -3 Z je neutralni elemenat operacija * u skupu Z, jer za bilo koji a a * (-3) = -3 * a = a, tj. a + (-3) +3 = -3 + a + 3 = a. O4: Ako je a Z, i e=-3 Z, onda iz a * a-1 = e slijedi: a + a-1 + 3 = -3 => a-1 = -a -6. a iz a-1 * a = e slijedi:

Z vai:

a-1 + a + 3 = -3 => a-1 = -a -6.

Prema tome za svaki a Z postoji inverzni elemenat a-1 = -a -6 Z, jer vai: a * a-1 = e, tj. a + (-a -6) + 3 = -3 i vai: a-1 * a = e, tj. -a - 6 + a + 3 = -3. Npr. za a=5, a-1 =-5 -6=-11 Z, pa je 5*(-11)=-11 * 5=-3, tj. 5 + (-11) + 3 = -11 + 5 + 3 = -3. O5:* posjeduje osobinu komutativnosti, jer za bilo koja dva broja a, b, Z vai: a * b = b * a, tj. a + b + 3 = b + a + 3. Prema tome algebarska struktura (A, *) je Abelova grupa. Ako su (A, *) i (B, o) grupoidi i ako je f: A B takvo preslikavanje da vai: onda se kae da je f homomorfizam grupoida (A, *), i grupoida (B, o), tj. da je grupoid (B,o) homomorfna slika grupoida (A, *).

 Ako je pri tome f biunivoko preslikavanje tj. onda se kae da je f izomorfizam grupoida (A, *) na grupoid (B, o), tj. da su ova dva grupoida izomorfna.5 Ako je A=B, onda se specijalno za homomorfizam koristi naziv endomorfizam, a za izomorfizam se koristi naziv automorfizam

Primjer Date su grupe (A, *) i (B, o), pri emu je: A={1, 2, 16, 13); B={1, i, -1, -i }; * operacija iznalaenja ostatka djeljenja proizvoda elemenata iz skupa A sa 17; o operacija mnoenja elemenata iz B svakog sa svakim, tj. (x * y=x o y) (x, y B) i dato je preslikavanje Da li su (A, *) I (B, o) izomorfne? Rjeenje: Rezultati operacija * i o prikazuje sledee tabele:

Neposrednim uvidom u rezultate operacija * i o zakljuujemo da vai: f(x * y) = f(x) o f(y), za bilo koja dva broja x, y A, pa moemo konstatovati da su (A,") i (B, o) izomorfne grupe.

 S obzirom da su obe operacije komutativne, zadatak se moe resiti i ovako:

Podaci iz posljednje dve kolone ove tabele pokazuju da za svako x, y

A vai:

f(x y) = l(x) o f(y).