Matematička logika - glavne definicije i teoremi

Jakov Vodanović
8. veljače 2021.

1. Logika sudova
1.1. ”Metapojmovi”
Napomena 1.1. Tri su svojstva koja želimo da svaki sistem aksioma ispunjava:

1) Konzistentnost, tj. iz sistema aksioma ne smije se moći dokazati istovremeno neka

tvrdnja i njena negacija;

2) Potpunost, tj. svaka je tvrdnja, ili njena negacija, dokaziva u danom sistemu aksi-
oma;

3) Nezavisnost, tj. niti jedan aksiom se ne može dobiti kao posljedica ostalih.

Tražena svojstva nije uvijek moguće dobiti, većina teorija ih ne može ispuniti.

Definicija 1.1. Alfabet i simbol: Alfabet je proizvoljan neprazan skup. Svaki element
alfabeta nazivamo simbol ili znak.

Definicija 1.2. Riječ, duljina riječi i prazna riječ: Riječ alfabeta je svaki konačan
niz danog alfabeta. Duljina riječi je broj simbola koji dolaze u riječi. Ako je sa A označen
neki alfabet tada se skup svih riječi označava A*. Po dogovoru smatramo da skup svih riječi
proizvoljnog alfabeta sadržava praznu riječ.

1.2. Uvod u logiku sudova

Definicija 1.3. Alfabet logike sudova: Alfabet logike sudova je unija skupova A1 , A2 i
A3 pri čemu je:

A1 = {P0 , P1 , . . .}, prebrojiv skup čije elemente nazivamo propozicijske varijable;

A2 = {¬, ∧, ∨, →, ↔}, skup logičkih veznika;

A3 = {(, )}, skup pomoćnih simbola.

Napomena 1.2. Ponekad se definira da alfabet sadrži i znakove > i ⊥ koji se nazivaju
logičke konstante istina i laž redom.

Definicija 1.4. Atomarna formula i formula: Atomarna formula je svaka propozicijska

varijabla. Pojam formule definiramo induktivno:

1) svaka atomarna formula je formula;

1
 2) ako su A i B formule tada su i riječi (¬A), (A ∧ B), (A ∨ B), (A → B) i (A ↔ B)
takoder formule;
3) riječ alfabeta logike sudova je formula ako je nastala primjenom konačno mnogo koraka
uvjeta 1) i 2).
Napomena 1.3. Primijetimo razliku izmedu formula i oznaka za formule (što su u pret-
hodnoj definiciji oznake A i B). Takoder, da bismo pojednostavnili pisanje sudova, osim
uvodenja oznaka smo uveli prioritete veznika koji smanjuju potrebu za zagradama.
Definicija 1.5. Potformula i složenost formule: Kažemo da je formula B potformula
formule A ako je riječ B podriječ od A. Složenost formule je broj veznika koji nastupaju u
toj formuli. Ako je A formula tada ćemo sa k(A) označavati složenost od A. Složenost svake
atomarne formule je nula.
Napomena 1.4. Ako su A i B oznake za istu formulu tada pišemo A ≡ B i govorimo da
su formule A i B jednake. Znak ≡ nije znak alfabeta logike sudova već je tzv. meta-simbol
ili pomoćni simbol. Skup svih varijabli koje se javljaju u formuli A označavamo sa Var(A).

1.3. Interpretacije
Definicija 1.6. Interpretacije i adekvatnost: Svaku funkciju I : {P0 , P1 , . . .} → {0, 1}
nazivamo totalna interpretacija. Ako je funkcija definirana na podskupu skupa propozicij-
skih varijabli tada kažemo da je to parcijalna interpretacija. Kažemo da je interpretacija I
adekvatna za formulu A(P1 , . . . , Pn ) ako je funkcija I definirana na Pi za sve i = 1, . . . , n.
Definicija 1.7. Neka je I interpretacija (totalna ili parcijalna). U slučaju parcijalne inter-
pretacije I smatramo da je I adekvatna za formule na kojim se definira njena vrijednost.
Tada vrijednost interpretacije I na proizvoljnoj formuli definiramo induktivno:
I(¬A) = 1 ako i samo ako I(A) = 0;
I(A ∧ B) = 1 ako i samo ako I(A) = 1 i I(B) = 1;
I(A ∨ B) = 1 ako i samo ako I(A) = 1 ili I(B) = 1;
I(A → B) = 1 ako i samo ako I(A) = 0 ili I(B) = 1;
I(A ↔ B) = 1 ako i samo ako I(A) = I(B).
Definicija 1.8. Istinitost: Ako je vrijednost interpretacije I na formuli F jednaka 1, tj.
I(F) = 1, tada kažemo da je formula F istinita za interpretaciju I. Ako je I(F) = 0 onda
kažemo da je formula F neistinita za interpretaciju I.
Definicija 1.9. Logička posljedica: Neka je S skup formula, a F neka formula. Kažemo
da F logički slijedi iz skupa S, u oznaci S  F , ako za svaku interpretaciju I, za koju je I(S)
= 1, vrijedi I(F) = 1. Relaciju  nazivamo relacijom logičke posljedice. Ako je S jednočlan
skup, tj. S = {A}, tada činjenicu {A}  B zapisujemo i kao A ⇒ B.
Definicija 1.10. Logička ekvivalencija: Kažemo da su formule A i B logički ekvivalentne
i označavamo A ⇔ B ako za svaku interpretaciju I vrijedi I(A) = I(B).
Definicija 1.11. Ispunjivost, oborivost, tautologija i antitautologija: Za formulu F
kažemo da je ispunjiva, odnosno oboriva, ako postoji interpretacija I tako da vrijedi I(F) =
1, odnosno I(F) = 0. Za formulu F kažemo da je tautologija, odnosno antitautologija, ako
je istinita za svaku interpretaciju I, odnosno neistinita za svaku interpretaciju I.
Propozicija 1.1. A ⇒ B ako i samo ako je A → B valjana formula.

2
1.4. Forme i veznici
Definicija 1.12. Literali i forme: Atomarnu formulu i njezinu negaciju nazivamo literal.
Formulu oblika A1 ∧ A2 ∧ . . . ∧ An nazivamo konjunkcija, a formulu oblika A1 ∨ A2 ∨ . . . ∨ An
disjunkcija (Ai , i = 1, . . . , n, su proizvoljne formule). Elementarna konjunkcija je konjunk-
cija literala, a elementarna disjunkcija je disjunkcija literala. Konjunktivna normalna forma
je konjunkcija elementarnih disjunkcija, a disjunktivna normalna forma je disjunkcija ele-
mentarnih konjunkcija.
Teorem 1.1. Za svaku formulu logike sudova postoji konjunktivna i disjunktivna normalna
forma.
Definicija 1.13. Savršene forme: Neka je A(P1 , . . . , Pn ) konjunktivna normalna forma.
Kažemo da je to savršena konjunktivna forma ako se u svakoj njezinoj elementarnoj disjunk-
ciji svaka propozicijska varijabla Pi , i = 1, . . . , n, nastupa točno jednom (s negacijom ili bez)
te su sve elementarne disjunkcije medusobno logički neekvivalentne. Analogno se definira
savršena disjunktivna forma.
Korolar 1.1. Za svaku oborivu formulu postoji savršena konjunktivna normalna forma. Za
svaku ispunjivu formulu postoji savršena disjunktivna normalna forma. Savršene forme su
jedinstvene do na permutaciju varijabli u elementarnim disjunkcijama, odnosno konjunkci-
jama, te do na permutaciju elementarnih konjunkcija, odnosno disjunkcija.
Teorem 1.2. Craigova interpolacijska lema: Neka je A ispunjiva i B oboriva formula
logike sudova te neka vrijedi A ⇒ B. Tada postoji formula C tako da je V ar(C) ⊆ V ar(A) ∩
V ar(B) i vrijedi A ⇒ C i C ⇒ B.
Definicija 1.14. Propozicijski veznici: Svaku n-mjesnu,n ∈ N , funkciju f : {0, 1}n →
{0, 1} ćemo nazivati propozicijski veznik ili kraće veznik.
Napomena 1.5. Oznaku f koristimo u dva smisla (kao što smo to već sa logičkim veznicima
radili): kao znak alfabeta i kao funkciju. Takoder, podrazumijeva se da se alfabet i definicija
formule proširuju.
Definicija 1.15. Izrazivost veznika: Kažemo da je n-mjesni veznik f izraziv pomoću
nekog skupa veznika V ako postoji {f1 , . . . , fm } ⊆ V i formula F u kojoj se pojavljuju samo
veznici f1 , . . . , fm tako da vrijedi f (P1 , . . . , Pn ) ⇔ F .
Definicija 1.16. Nezavisnost i zavisnost skupa veznika: Kažemo da je skup veznika
V nezavisan ako ne postoji niti jedan veznik v ∈ V kojeg je moguće izraziti pomoću skupa
V \ {v}. Inače kažemo da je skup veznika zavisan.
Definicija 1.17. Potpunost skupa veznika i baza: Neka je W neki skup propozicijskih
veznika. Za skup veznika V kažemo da je potpun za W ako se svaki w ∈ W može izraziti
pomoću skupa V. Za skup veznika V kažemo da je baza za W ako je potpun za W i nezavisan.
Propozicija 1.2. Neka je W = {¬, ∧, ∨, →, ↔}. Svaka baza za W koja je podskup od W
mora sadržavati veznik ¬.
Korolar 1.2. Svaka antitautologija u kojoj se mogu pojavljivati samo veznici ¬, ∧, ∨, → i ↔
mora sadržavati veznik ¬.
Napomena 1.6. Moguće su i definicije alfabeta logike sudova koji sadržavaju samo jedan
veznik. Primjerice, oni koji sadrže Shefferovu operaciju (↑) ili oni koji sadrže Lukasiewiczevu
operaciju (↓). Djeluju na sljedeći način: A ↑ B ⇔ ¬A ∨ ¬B, A ↓ B ⇔ ¬A ∧ ¬B.

3
1.5. Račun sudova
Napomena 1.7. Veznike ∧, ∨ i ↔ više ne smatramo elementima alfabeta (da bi dokazi s
indukcijom bili jednostavniji) ali smijemo ih koristiti jer ih shvaćamo kao pokrate:

A ∧ B ⇔ ¬(A → ¬B);

A ∨ B ⇔ ¬A → B;

A ↔ B ⇔ ¬((A → B) → ¬(B → A)).

Definicija 1.18. Shema formule i instanca: Neka je A(P1 , . . . , Pn ) formula. Shema

formule A je skup svih formula oblika A(B1 , . . . , Bn ), gdje su B1 , . . . , Bn oznake za proizvoljne
formule. Shemu formule označavamo isto kao i formulu. Za danu shemu formule svaki njezin
element nazivamo instanca.

Napomena 1.8. Pravilo izvoda: Pravilo izvoda je zadana transformacija kojom iz skupa
formula dobivamo novu formulu. Formule u tom skupu se nazivaju premise, a dobivena
formula konkluzija. Takoder, poželjno je da pravilo izvoda čuva istinitost, tj. da vrijedi
{A1 , . . . , An }  B, gdje su A1 , . . . , An premise, a B konkluzija.

Napomena 1.9. Obično se sheme formula koriste u zadavanju aksioma pa se govori o

shemama aksioma.

Definicija 1.19. Aksiomatizacija sistema RS: Sistem RS zadan je svojim shemama

aksioma i jednim pravilom izvoda. Sheme aksioma sistema RS su:

1) A → (B → A);

2) (A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C));

3) (¬B → ¬A) → (A → B).

Jedino pravilo izvoda je modus ponens, tj.

A A→B
.
B
Svaku instancu neke od shema 1) - 3) nazivamo aksiom.

Definicija 1.20. Dokaz: Kažemo da je niz formula F1 , . . . , Fn dokaz za formulu F u sistemu

RS ako vrijedi:

a) formula Fn je upravo F, tj. vrijedi Fn ≡ F ;

b) za sve k ∈ {1, . . . , n} formula Fk je ili aksiom ili je nastala primjenom pravila modus
ponens na neke formule Fi i Fj , gdje su i, j < k.

Kažemo da je formula F teorem sistema RS, u oznaci `RS F , ako u RS postoji dokaz za F.

Teorem 1.3. Teorem adekvatnosti za RS: Svaki teorem sistema RS je valjana formula.

Definicija 1.21. Izvod: Neka je S proizvoljan skup formula logike sudova i F neka formula.
Kažemo da je niz formula F1 , . . . , Fn izvod iz skupa S formule F u sistemu RS, u oznaci
S ` F , ako vrijedi:

a) formula Fn je upravo formula F, tj. vrijedi Fn ≡ F ;

4
 b) za sve k ∈ {1, . . . , n} vrijedi barem jedno od sljedećeg:

b1 ) Fk je aksiom sistema RS;

b2 ) Fk ∈ S (tada formulu Fk nazivamo prepostavka);
b3 ) formula Fk je nastala iz nekih Fi , Fj (i, j < k) pomoću pravila modus ponens.

Propozicija 1.3. Neka je S skup formula i F neka formula tako da vrijedi S ` F . Tada
vrijedi S  F .
Teorem 1.4. Teorem dedukcije: Neka je S skup formula te A i B formule logike sudova.
Ako vrijedi S ∪ {A} ` B, onda vrijedi i S ` A → B.
Definicija 1.22. Konzistentnost: Za skup formula kažemo da je konzistentan ako ne
postoji formula F tako da vrijedi S ` F i S ` ¬F . Ako skup formula nije konzistentan tada
kažemo da je inkonzistentan.
Propozicija 1.4. Svaki podskup konzistentnog skupa je konzistentan. Svaki nadskup inkon-
zistentnog skupa je inkonzistentan.
Definicija 1.23. Ispunjivost: Za skup formula S kažemo da je ispunjiv ako postoji inter-
pretacija I tako da za sve formule F ∈ S vrijedi I(F ) = 1.
Propozicija 1.5. Svaki ispunjiv skup formula S je konzistentan.
Propozicija 1.6. Skup svih teorema sistema RS je konzistentan.
Propozicija 1.7. Skup formula je konzistentan ako i samo ako je svaki njegov konačan
podskup konzistentan.
Propozicija 1.8. Skup formula S je konzistentan ako i samo ako iz S nije izvediva barem
jedna formula.
Propozicija 1.9. Neka je S skup formula i F proizvoljna formula. Tada vrijedi sljedeće:
1) ako vrijedi S 0 F tada je skup S ∪ {¬F }konzistentan.

2) ako je S konzistentan skup formula i S ` F tada je i skup formula S ∪{F } konzistentan.

Definicija 1.24. Potpunost: Za skup formula S kažemo da je potpun ako za svaku formulu
F vrijedi S ` F ili S ` ¬F .
Lema 1.1. Lindenbaumova lema: Neka je S konzistentan skup formula. Tada postoji
konzistentan i potpun skup formula S’ takav da vrijedi S ⊆ S 0 .
Lema 1.2. Ako je S konzistentan i potpun skup formula tada je S ispunjiv skup formula
Teorem 1.5. Generalizirani teorem potpunosti za logiku sudova: Skup formula je
konzistentan ako i samo ako je ispunjiv.
Teorem 1.6. Jaki teorem potpunosti za sistem RS: Neka je S skup formla i F neka
formula. Tada vrijedi S  F ako i samo ako S ` F .
Teorem 1.7. Teorem potpunosti za sistem RS: Formula F je valjana ako i samo ako
formula F je teorem sistema RS.
Teorem 1.8. Teorem kompaktnosti: Skup formula S je ispunjiv ako i samo ako je svaki
konačan podskup od S ispunjiv.

5
Lema 1.3. Neka je S skup formula i F neka formula. Skup S ∪ {¬F } je ispunjiv ako i samo
ako S 2 F .
Propozicija 1.10. Teorem kompaktnosti ekvivalentan je sa sljedećom tvrdnjom: ako S  F
tada postoji konačan podskup S 0 ⊆ S tako da vrijedi S 0  F .
Napomena 1.10. Za prirodnu dedukciju treba znati kako glasi, kakva je priroda raznih
pravila izvoda, kako glase metateoremi i na osnovu čega znamo da vrijedi teorem potpunosti
za nju. Ovdje nije obradena.

2. Teorije prvog reda

2.1. Uvod u teorije prvog reda
Definicija 2.1. Alfabet neke teorije prvog reda: Alfabet neke teorije prvog reda je unija
skupova A1 , . . . , A6 gdje su skupovi A1 , . . . , A6 definirani na sljedeći način:
A1 = {x0 , x1 , . . .}, prebrojiv skup čije elemente nazivamo individualne varijable;

A2 = {¬, ∧, ∨, →, ↔, ∀, ∃}, skup logičkih simbola;

A3 = {Rknk : k ∈ I}, skup čije elemente nazivamo relacijski simboli. Skup I je neki
podskup N. Prirodan broj nk naziva se mjesnost relacijskog simbola. Pretpostavljamo
da ovaj skup sadrži barem jedan dvomjesni relacijski simbol;

A4 = {fkmk : k ∈ J}, skup čije elemente nazivamo funkcijski simboli. Skup J je neki
podskup N. Prirodan broj mk naziva se mjesnost funkcijskog simbola;

A5 = {ck : k ∈ K}, skup čije elemente nazivamo konstantski simboli. Skup K je neki
podskup N, može biti i prazan;

A6 = {( ) , }, skup pomoćnih simbola.

Definicija 2.2. Signatura: Unija skupova relacijskih, funkcijskih i konstantskih simbola
naziva skup nelogičkih simbola ili signatura.
Napomena 2.1. Upravo se po signaturi razlikuju teorije prvog reda zbog čega možemo sma-
trati da je definiran alfabet prvog reda ako smo zadali skup nelogičkih simbola. Nadalje, logika
prvog reda samo je jedna od teorija prvog reda i sad ćemo definirati njezinu signaturu.
Definicija 2.3. Signatura logike prvoga reda: Skup nelogičkih simbola logike prvog reda
je unija prebrojivo mnogo relacijskih simbola, prebrojivo mnogo funkcijskih simbola i prebro-
jivo mnogo konstantskih simbola. Štoviše, smatramo da za svaki k ∈ N postoji prebrojivo
mnogo relacijskih i funkcijskih simbola mjesnosti k.
Napomena 2.2. Sljedeći pojmovi definirani su za proizvoljne teorije prvog reda, ne samo
za logiku prvog reda.
Definicija 2.4. Term: σ-term, odnosno kratko term, je riječ definirana sljedećom induk-
tivnom definicijom:
a) svaka individualna varijabla i svaki konstantski simbol koji pripada σ su termi;

b) ako je f neki n-mjesni funkcijski simbol iz σ i t1 , . . . , tn σ-termi, tada je riječ f (t1 , . . . , tn )

term;

6
 c) riječ je σ-term ako i samo ako je nastala pomoću konačno mnogo primjena pravila a)
i b).

Definicija 2.5. Atomarna formula: Ako je R neki n-mjesni relacijski simbol iz σ te su

t1 , . . . , tn termi, tada riječ R(t1 , . . . , tn ) nazivamo atomarna formula.

Definicija 2.6. Formula: Pojam σ-formule, odnosno kratko formule, definiran je sljedećom
induktivnom definicijom:

a) svaka atomarna formula je formula;

b) ako su A i B formule tada su (¬A), (A ∧ B), (A ∨ B), (A → B) i (A ↔ B) takoder

formule;

c) ako je A formula, a x varijabla, tada su riječi (∀xA) i (∃xA) takoder formule;

d) riječ je σ-formula ako i samo ako je nastala primjenom konačno mnogo puta pravila
a), b) i c).

Napomena 2.3. Pojmovi poput složenosti formule, potformule i sheme formule analogno se
definiraju kao ranije.

Definicija 2.7. Nastup varijable: U svakoj atomarnoj formuli svaki nastup varijable je
slobodan. U formulama oblika ∀xA i ∃xA svaki nastup varijable x je vezan. Za neku varijablu
kažemo da je slobodna varijabla u formuli A ako postoji barem jedan njezin nastup koji je
slobodan. Inače kažemo da je to vezana varijabla u formuli.

Definicija 2.8. Zatvorenost i otvorenost formula: Formula koja ne sadrži slobodne

varijable naziva se zatvorena formula ili rečenica. Formula koja ne sadrži kvantifikatore
naziva se otvorena formula.

Napomena 2.4. Za formulu A sa A(x1 , . . . , xn ) označavamo da varijable x1 , . . . , xn mogu

doći slobodne u formuli A. To ne znači da svaka od varijabli dolazi slobodna u A niti da se
u nizu varijabli nalaze sve slobodne varijable formule A.

Definicija 2.9. Pravilo za supstituciju: Kažemo da je term t slobodan za varijablu x

u formuli A ako niti jedan slobodan nastup varijable x ne leži u dosegu kvantifikatora ∀y ili
∃y, gdje je y proizvoljna varijabla terma t. Ako je term t slobodan za varijablu x u formuli
A tada pod supstitucijom varijable x termom t podrazumijevamo zamjenu svakog slobodnog
nastupa varijable x termom t. Ako formula ne sadrži slobodnih nastupa varijable x smatramo
da je supstitucija moguća, ali je nakon supstitucije početna formula nepromijenjena.

2.2. Interpretacije i modeli

Definicija 2.10. σ-struktura: σ-struktura, odnosno kratko struktura, je uredeni par M =
(M, φ), gdje je M neprazni skup koji nazivamo nosač, a φ je preslikavanje sa skupa nelogičkih
simbola σ koje ima sljedeća svojstva:

a) svakom relacijskom simbolu Rknk iz σ pridružuje se nk -mjesna relacija φ(Rknk ) na M;

b) svakom funkcijskom simbolu fkmk iz σ pridružuje se mk -mjesna relacija φ(fkmk ) sa M mk

na M;

c) svakom konstantskom simbolu ck iz σ pridružuje se neki element φ(ck ) iz M.

7
Napomena 2.5. Ako je M = (M, φ) struktura obično ćemo umjesto M koristiti oznaku
|M|. Zatim, umjesto φ(R), φ(f ) i φ(c) ćemo redom koristiti oznake RM , f M i cM .
Definicija 2.11. Kardinalitet strukture: Kardinalitet strukture M je kardinalni broj
skupa |M|. Stoga ima smisla govoriti o konačnim i beskonačnim, odnosno o prebrojivim i
neprebrojivim strukturama.
Definicija 2.12. Valuacija: Za danu strukturu M svaku funkciju sa skupa individualnih
varijabli u nosač strukture nazivamo valuacija.
Lema 2.1. Neka je M neka σ-struktura i v neka valuacija. Postoji jedinstveno proširenje v’
od v koje je definirano na skupu svih terma, koji odreduje dani skup nelogičkih simbola σ, te
v’ ima sljedeća svojstva:
v 0 (xk ) = v(xk ),
v 0 (c) = cM ,
v 0 (f (t1 , . . . , tn )) = f M (v 0 (t1 ), . . . , v 0 (tn )),
za sve varijable xk , sve konstantske simbole c i sve funkcijske simbole f iz σ te za sve σ-terme
ti .
Napomena 2.6. Ako je M struktura, v njezina valuacija i t term, tada ćemo umjesto v(t)
pisati tM [v]
Definicija 2.13. Homomorfizam: Neka su M i N dvije σ-strukture. Funkciju h : |M|
→ |N| nazivamo homomorfizam ako redom vrijedi:
a) za sve relacijske simbole R ∈ σ i sve a1 , . . . , an iz |M| vrijedi da

(a1 , . . . , an ) ∈ RM povlači (h(a1 ), . . . , h(an )) ∈ RN ;

b) za sve funkcijske simbole f ∈ σ i sve a1 , . . . , an iz |M| vrijedi da

h(f M (a1 , . . . , an )) = f N (h(a1 ), . . . , h(an ));

c) za sve konstantske simbole c ∈ σ vrijedi da

h(cM ) = cN .

Definicija 2.14. Interpretacija: Svaki uredeni par neke σ-strukture M i proizvoljne va-
luacije v na M nazivamo σ-interpretacija ili kratko interpretacija.
Napomena 2.7. Za danu valuaciju v i varijablu x sa vx označavamo svaku valuaciju koja
se podudara sa v na svim varijablama osim možda na varijabli x.
Definicija 2.15. Istinitost formule: Neka je (M, v) neka σ-interpretacija. Istinitost
σ-formule F za danu intepretaciju, u oznaci M v F , definiramo induktivno po složenosti
formule F na sljedeći način:
a) ako je F atomarna formula, tj. F je oblika R(t1 , . . . , tn ), tada definiramo:

M v F ako i samo ako (t1 M [v], . . . , tn M [v]) ∈ RM ;

b) ako je F formula oblika ¬G, tada definiramo:

M v F ako i samo ako ne vrijedi M v G;

8
 c) ako je F formula oblika A ∧ B, tada definiramo:

M v F ako i samo ako M v A i M v B;

d) ako je F formula oblika A ∨ B, tada definiramo:

M v F ako i samo ako M v A ili M v B;

e) ako je F formula oblika A → B, tada definiramo:

M v F ako i samo ako ne vrijedi M v A ili vrijedi M v B;

f ) ako je F formula oblika A → B, tada definiramo:

M v F ako i samo ako vrijedi da je M v A ekvivalentno sa M v B;

g) ako je F formula oblika ∀xG, tada definiramo:

M v F ako i samo ako M vx G za sve valuacije vx ;

h) ako je F formula oblika ∃xG, tada definiramo:

M v F ako i samo ako M vx G za neku valuaciju vx ;

Definicija 2.16. Kažemo da je formula F ispunjiva (oboriva) ako postoji interpretacija (M,
v) tako da vrijedi M v F (M 2v F ). Kažemo da je formula valjana ako je istinita za svaku
interpretaciju.

Definicija 2.17. Model: Kažemo da je M model za formulu F ako je to struktura za F i

vrijedi M v F za sve valuacije v. Tu činjenicu označavamo M  F .

Definicija 2.18. Zatvorenje: Ako su x1 , . . . , xn sve varijable koje imaju slobodni nas-
tup u formuli F tada je zatvorenje od F formula ∀x1 . . . ∀xn F. Zatvorenje formule F kratko
označavamo sa F .

Definicija 2.19. Podstruktura i proširenje strukture: Neka su M i N σ-strukture.

Kažemo da je M podstruktura od N, odnosno da je N proširenje strukture M, ako vrijedi
sljedeće:

a) |M| ⊆ |N|

b) za sve relacijske simbole R ∈ σ vrijedi:

RM = RN ||M|n ;

c) za sve funkcijske simbole f ∈ σ vrijedi:

f M = f N ||M|m ;

d) za sve konstantske simbole c ∈ σ vrijedi:

cM = cN .

9
Ako je M podstruktura od N tada to označavamo M ⊆ N.

Definicija 2.20. Elementarna ekvivalencija struktura: Kažemo da su σ-strukture M

i N elementarno ekvivalentne ako za sve zatvorene σ-formule F vrijedi: M  F ako i samo
ako N  F. To označavamo sa M ≡ N.

Definicija 2.21. Izomorfizam: Neka je h homomorfizam struktura M i N. Ako je funkcija

h bijekcija, te je funkcija h−1 takoder homomorfizam, tada kažemo da je h izomorfizam
struktura te govorimo da su strukture M i N izomorfne.

Definicija 2.22. Sudovna valjanost: Neka je F (P1 , . . . , Pn ) valjana formula logike su-
dova. Zamijenimo svaku propozicijsku varijablu Pi s proizvoljnom formulom logike prvog
reda. Reći ćemo da je valjana formula logike prvog reda sudovno valjana ako je dobivena iz
neke valjane formule logike sudova na gore opisani način.

Definicija 2.23. Logička posljedica: Neka je F σ-formula i Γ skup σ-formula. Kažemo

da formula F logički slijedi iz skupa formula Γ ako za svaku σ-strukturu M vrijedi M  Γ
povlači M  F . To kratko označavamo Γ  F . Relaciju  nazivamo relacijom logičke
posljedice. Ako je skup Γ jednočlan, tj. Γ = {A}, tada umjesto {A}  B pišemo A ⇒ B.

Definicija 2.24. Logička ekvivalencija: Kažemo da su formule F i G logički ekvivalentne

ako vrijedi F ⇒ G i G ⇒ F . Tu činjenicu označavamo F ⇔ G.

2.3. Preneksna normalna forma:

Definicija 2.25. Preneksna normalna forma: Za σ-formulu Q1 x1 . . . Qm xm A kažemo
da je u preneksnoj normalnoj formi ako je A otvorena formula, a Qi je simbol ∀ ili ∃, za i
= 1, . . . , m. Po definiciji smatramo da je svaka otvorena formula u preneksnoj normalnoj
formi.

Teorem 2.1. Teorem o preneksnoj normalnoj formi: Za svaku σ-formulu F postoji

σ-formula F’ u preneksnoj normalnoj formi tako da vrijedi F ⇔ F 0 . Formulu F’ nazivamo
preneksna normalna forma za formulu F.

2.4. Račun teorija prvog reda

Teorem 2.2. Teorem o neodlučivosti logike prvog reda: Logika prvog reda je neo-
dlučiva, tj. ne postoji test kojim bismo za svaku formulu u konačno mnogo koraka mogli
ispitati je li valjana.

Napomena 2.8. Promatramo smanjeni skup logičkih simbola: {¬, →, ∀}. Ostale simbole
reprezentiramo analogno kao i u računu sudova, a ∃ prikazujemo ovako:

∃xA ⇔ ¬∀x(¬A).

Definicija 2.26. Račun logike prvog reda: Račun logike prvog reda zadan je s pet shema
aksioma i dva pravila izvoda. Sheme aksioma su sljedeće:

1) A → (B → A);

2) (A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C));

3) (¬B → ¬A) → (A → B);

10
 4) ∀xA(x) → A(t/x), gdje je term t slobodan za varijablu x u formuli A;

5) ∀x(A → B) → (A → ∀xB), gdje formula A ne sadrži slobodnih nastupa varijable x.

Pravila izvoda su modus ponens i generalizacija, tj.

A A→B
;
B
A
.
∀xA
Napomena 2.9. Teorija T prvog reda definirana je svojim jezikom, skupom aksioma i pra-
vilima izvoda. Smatramo da je definiran jezik teorije T ako smo definirali skup nelogičkih
simbola σ. Po definiciji smatramo da svaka teorija T sadrži sve sheme aksioma sistema
računa predikata. Te aksiome nazivamo logički aksiomi teorije. Zatim, jedina pravila izvoda
teorije prvog reda su modus ponens i generalizacija. Aksiomi teorije T koji nisu valjane na-
zivamo nelogički aksiomi. Smatramo da je zadan skup aksioma teorije T ako je zadan skup
nelogičkih aksioma.

Definicija 2.27. Dokaz: Neka je zadana neka teorija T prvog reda. Neka su A1 , . . . , An
i A formule jezika teorije T. Kažemo da je niz formula A1 , . . . , An dokaz za formulu A u
teoriji T ako vrijedi:

a) formula An je upravo A;

b) za sve k ∈ {1, . . . , n} vrijedi jedno od:

- formula Ak je aksiom od T;
- formula Ak je nastala primjenom pravila izvoda modus ponens ili generalizacije
na neke formule Ai i Aj , pri čemu su i,j < k.

Definicija 2.28. Teorem teorije T: Kažemo da je formula A teorem teorije T ako u T

postoji dokaz za A. To označavamo `T A.

Teorem 2.3. Teorem adekvatnosti za sistem RP: Svaki teorem sistema RP je valjana
formula.

Definicija 2.29. Model za teoriju prvog reda: Neka je T neka σ-teorija prvog reda. Za
σ-strukturu M kažemo da je model za teoriju T ako za sve nelogičke aksiome F od T vrijedi
M  F.

Napomena 2.10. Želimo li poopćiti Teorem adekvatnosti na sve teorije prvog reda potrebno
je promijeniti iskaz tako da umjesto da se traži valjanost formule traži se da za sve modele
M teorije T vrijedi M  F .

Definicija 2.30. Izvod: Neka je T teorija prvog reda. Zatim, Neka je Γ skup formula jezika
teorije T i A formula istog jezika. Kažemo da je niz formula teorije T A1 , . . . , An izvod iz
skupa Γ formule A u teoriji T, u oznaci Γ `T A, ako vrijedi:

a) formula An je upravo formula A;

b) za sve k ∈ {1, . . . , n} vrijedi barem jedno od sljedećeg:

b1 ) Ak je aksiom teorije T;

11
 b2 ) Ak ∈ Γ (tada formulu Ak nazivamo prepostavka);
b3 ) formula Ak je nastala iz nekih Ai , Aj (i, j < k) pomoću pravila modus ponens ili
generalizacije.
Teorem 2.4. Teorem dedukcije: Neka je Γ skup formula teorije T, A zatvorena, a B
proizvoljna formula. Ako vrijedi Γ ∪ {A} `T B tada vrijedi i Γ `T A → B.
Teorem 2.5. Neka je T proizvoljna teorija prvog reda. Za sve formule A teorije T vrijedi:

`T A ako i samo ako `T A.

Ovdje je sa A označeno univerzalno zatvorenje formule A, tj. ako su x1 , . . . , xn sve varijable

koje imaju slobodan nastup u formuli A tada je A ≡ ∀x1 . . . ∀xn A.
Teorem 2.6. Teorem o zamjeni vezane varijable: Neka je T proizvoljna σ-teorija
prvog reda i A neka σ-formula. Neka je ∀xB(x) potformula od A te neka je varijabla y
slobodna za varijablu x u formuli B. Označimo s A’ formulu nastalu zamjenom nekih (možda
i svih) nastupa potformule ∀xB(x) u A sa ∀yB(y). Tada vrijedi:

`T A ↔ A0 .

Definicija 2.31. Konzistentnost teorije: Neka je T proizvoljna teorija prvog reda, a σ

pripadna signatura. Kažemo da je T konzistentna teorija ako ne postoji σ-formula takva da
su F i ¬F teoremi te teorije.
Teorem 2.7. Teorija računa predikata je konzistentna.
Definicija 2.32. Konzistentnost skupa formula: Za skup σ-formula A kažemo da je
konzistentan u teoriji T ako ne postoji σ-formula tako da vrijedi A `T F i A `T ¬F .
Napomena 2.11. Tri tražena dokaza za skup formula analogna su dokazima iz računa
sudova.
Definicija 2.33. Potpunost teorije prvog reda: Za teoriju T kažemo da je potpuna ako
za svaku zatvorenu formulu pripadnog jezika vrijedi `T F ili `T ¬F .
Definicija 2.34. Proširenje teorije: Neka su T i T’ teorije prvog reda te neka su redom
sa σ, odnosno sa σ 0 , označeni njihovi skupovi nelogičkih simbola. Kažemo da je teorija T’
proširenje teorije T ako je σ ⊆ σ 0 i za sve formule F vrijedi da iz pretpostavke `T F slijedi
`T 0 F.
Definicija 2.35. Jednostavno proširenje teorije: Ako je teorija T’ proširenje teorije T
i vrijedi σ = σ 0 tada kažemo da je T’ jednostavno proširenje teorije T.
Lema 2.2. Lindenbaumova lema: Za svaku konzistentnu teoriju T prvog reda postoji
konzistentno potpuno proširenje.
Definicija 2.36. Henkinova teorija: Teoriju T prvog reda nazivamo Henkinova teorija
ako za svaku zatvorenu formulu jezika teorije T koja je oblika ∃xF (x) postoji konstantski
simbol c jezika teorije T tako da vrijedi `T ∃xF (x) → F (c/x).
Napomena 2.12. Prvo smo dokazali da svaka konzistentna i potpuna Henkinova teorija ima
model, no nismo ga mogli efektivno konstruirati. Zbog toga smo iskoristili činjenicu da je
skup zatvorenih terma prebrojiv da bismo dokazali da svaka konzistentna i potpuna Henkinova
teorija ima preborjiv model. Na kraju smo dokazali da za svaku konzistentnu teoriju T prvog
reda postoji konzistentno i potpuno proširenje koje je Henkinova teorija.

12
Teorem 2.8. Generalizirani teorem potpunosti za teorije prvog reda: Za svaku
konzistentnu teoriju T prvog reda postoji prebrojiv model.
Korolar 2.1. Neka je T teorija prvog reda i F formula pripadnog jezika. Ako je formula F
istinita u svakom modelu za T tada je F teorem od T.
Korolar 2.2. Gödelov teorem potpunosti za teorije prvog reda: Neka je T teorija
prvog reda i F formula pripadnog jezika. Tada vrijedi:
`T F ako i samo ako je F istinita u svim modelima od T.
Korolar 2.3. Neka je S skup formula logike prvog reda, a F neka formula. Vrijedi S  F
ako i samo ako S `RP F .
Korolar 2.4. Teorem kompaktnosti: Neka je S skup formula logike prvog reda. Vrijede
sljedeće tvrdnje:
a) Postoji model za S ako i samo ako za svaki konačan podskup od S postoji model.
b) S  F ako i samo ako postoji konačan podskup S’ od S tako da vrijedi S’  F.
Korolar 2.5. Löwenheim-Skolemov teorem ”na dolje”: Svaka teorija prvog reda koja
ima beskonačan model ima i prebrojiv model.
Korolar 2.6. Löwenheim-Skolemov teorem ”na gore”: Neka je α beskonačni kardi-
nalni broj i T proizvoljna konzistentna teorija prvog reda. Tada postoji model za T čiji je
kardinalni broj jednak α.

2.5. Primjeri teorija prvog reda

Definicija 2.37. Teorije prvog reda s jednakošću: Neka je T teorija prvog reda. Reći
ćemo da je T teorija prvog reda s jednakošću ako su sljedeće formule teoremi od T:
1) x = x
2) x = y → (A(x) → A0 (y)) gdje je A(x) atomarna formula, a A’(y) je formula dobivena
zamjenom nekih, možda i svih, slobodnih nastupa varijable x varijablom y.
Definicija 2.38. Peanova aritmetika: Peanova aritmetika je teorija prvog reda s jed-
nakošću čiji je skup nelogičkih simbola {=, 0, ’, +, ·} gdje je 0 konstantski simbol, ’ je
jednomjesni funkcijski simbol, a + i · su dvomjesni funkcijski simboli. Teorija uz aksiome za
jednakost sadrži i sljedeće nelogičke aksiome:
1) x’ = y’ → x = y;
2) 0 6= x’;
3) x + 0 = x;
4) x + y’ = (x + y)’;
5) x · 0 = 0;
6) x · y’ = x · y + x
7) shema aksioma indukcije
A(0) → (∀x(A(x) → A(x0 )) → ∀xA(x)),
gdje je A(x) proizvoljna formula.
Teorem 2.9. Gödelov prvi teorem nepotpunosti: Postoji zatvorena formula G za koju
vrijedi 0P A G i 0P A ¬G.

13