Izvanrednoj agentici Holly Root, njezinoj potpori, sposobnosti da odreenim autorima pomogne da se izvuku s ruba ponora i tomu to je Sophie

i meni pronala savren dom!

PRVI DIO

"Da se moda nisam nou ja promijenila? ekaj da promislim: jesam li bila ista kad
sam jutros ustala? Ako pravo razmislim, malo se sjeam da mi je bilo nekako drukije. Ali ako nisam ista, sljedee je pitanje: Tko sam zaboga onda? Eto, to ti je zagonetka!" Alica u zemlji udesa1

L. Carroll, Alica u Zemlji udesa, preveo Antun oljan, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

PRVO POGLAVLJE

Magija je u odreenim trenucima zbilja koma.

Naravno, genijalna je kad se njome koristi da promijeni boju kose, ili za letenje, ili da dan pretvori u no. Ali magija na kraju uglavnom zavri ili eksplozijom, ili u suzama, ili tresne na lea negdje usred niega i pritom ima osjeaj da ti siuan patuljak ruje po mozgu u potrazi za dijamantima. Dobro, ovo posljednje moda se odnosi samo na mene. Jedan od nedostataka putovanja Itinerisom - nekom vrstom maginog portala koji te moe prebaciti s jednog mjesta na drugo - jest injenica da je zbilja grub prema tijelu. Nakon svakog takva putovanja osjeala sam se kao da mi je netko izvrnuo unutarnju stranu tijela prema van, ali ovoga puta bilo je osobito gadno. Doslovce sam se tresla. Naravno, to je moda bilo zbog silnog adrenalina. Imala sam osjeaj da mi srce pokuava iskoiti iz grudi. Duboko sam udahnula i pokuala primiriti ludujui puls. U redu. Itineris me izbacio... negdje. Jo nisam skuila gdje, ponajvie zato to jo nisam bila u stanju otvoriti oi. Gdje god da sam se nalazila, bilo je tiho i vrue. Rukom sam pomilovala tlo pod sobom. Trava. Nekoliko kamena. Nekoliko suharaka. S mukom sam udahnula i odluila podignuti glavu. Ali na samu pomisao da se pokuam pomaknuti podsmjehnuli su mi se svi ivani zavreci: Da, pa nee ii. Stisnula sam zube stenjui i zakljuila da je sadanji trenutak posve dobar da procijenim situaciju. Sve do jutros bila sam demon i posjedovala prilino opaku magiju. Zahvaljujui aroliji vezivanja, ta je magija nestala. Zapravo, nije uistinu nestala; i dalje sam osjeala kako se komea u meni poput leptira zarobljena pod staklom. Ali, nisam joj mogla pristupiti tako da bi mi bilo svejedno i da sam ostala bez nje. Tko je jo nestao? Moja najbolja prijateljica, Jenna. I moj tata. I Archer, deko u kojeg sam zaljubljena. I Cal, moj zarunik. (Da, imam kompliciran ljubavni ivot.)

Bol u glavi postala je na trenutak nitavna u usporedbi s onom koja mi je titala grudi dok sam razmiljala o njih etvero. Iskreno, nisam bila sigurna za koga bih se trebala vie brinuti. Jenna je vampir, to znai da se moe brinuti za sebe, ali pronala sam njezin krvavi kamen zdrobljen na podu opatije Thorne. Glavni je zadatak krvavog kamena tititi Jennu od svih nuspojava vampirtine. Da su joj ga oduzeli na dnevnom svjetlu, sunce bi je ubilo. Usto, tu je i tata. Podvrgnut je obredu uklanjanja to znai da je jo nemoniji nego ja sada. Ja barem jo uvijek posjedujem magine moi, koliko god one bile beskorisne. Tatine su moi zauvijek nestale. Kad sam ga posljednji put vidjela, leao je u eliji blijed i bez svijesti, prekriven tamnim ljubiastim tetovaama od uklanjanja. Archer je bio s njim, a koliko ja znam, obojica su jo bila zakljuana u toj eliji kad je napadnuta opatija Thorne. Jo su bili zarobljeni u njoj kad je Vijee iskoristilo drugog demona, Daisy, da zapali opatiju Thorne. Cal je uao u goruu kuu kako bi ih spasio, ali prije toga rekao mi je da pomou Itinerisa odem potraiti mamu koja je iz nekog razloga kod Aislinn Brannick, voe skupine lovaca na udovita. A budui da Brannickice mene smatraju jednim od tih udovita, nije mi bilo jasno zato bi mama bila kod njih. Eto kako sam zavrila ovdje, tresnula na lea s Archerovim maem vrsto stisnutim u ruci i glavoboljom. Moda bih mogla ostati leati ovdje i ekati da mama pronae mene. To bi bilo zgodno. Uzdahnula sam kad je lie koje se izvijalo nada mnom zautalo na vjetru. Aha, to je dobar plan. Leati na tlu i ekati da mi netko prie. Sklopljene kapke iznenada mi je oprila bljetava svjetlost pa sam se lecnula i podignula ruku kako bih se obranila a da ni sama nisam znala od ega. Zbilja sam oekivala da u kad otvorim oi ugledati jednu od Brannickica, moda s bakljom ili runom svjetiljkom u ruci. Zasigurno nisam oekivala duha. Preciznije, duha Elodie Parris koji je stajao kraj mojih nogu i zurio u mene prekrienih ruku. Sjala je tako snano da sam morala kiljiti dok sam pokuavala sjesti. Elodie je ubila moja prabaka prije gotovo godinu dana (duga pria), a zbog malo magije koju smo razmijenile prije nego to je umrla, njezin je duh sada vezan za mene.

"ovjee", progunala sam. "Ba sam leala ovdje i razmiljala kako ova no ne moe postati gora, kad se dogodilo upravo to. Ha." Elodie je zakolutala oima i na trenutak mi se uinilo da je zasjala malo snanije. Pomaknula je usne, ali nije ispustila zvuk. To ti je jedan od nedostataka duhova - ne mogu govoriti. Po izrazu njezina lica i ono malo rijei koje sam uspjela proitati s njezinih usana zakljuila sam da je to vjerojatno dobro. "U redu, u redu", rekla sam. "Sada nije vrijeme za zajedljivost." Oslonila sam se na Archerov ma i uspjela se osoviti na noge. Nije bilo mjeseine, ali zahvaljujui Elodienu sjaju uspjela sam vidjeti... pa, stabla. Mnogo njih. I to bi manje-vie bilo sve. "Ima kakvu ideju gdje smo?" upitala sam je. Slegnula je ramenima i usnama oblikovala rije "uma". "Misli?" Dobro, dakle ono kako je "dosta zajedljivosti" nije poelo ba bajno. Uzdahnula sam i osvrnula se uokolo. "Jo je no, tako da smo vjerojatno u istoj vremenskoj zoni. To znai da nismo mogle otii daleko. Ali toplo je. Mislim, osjetno je toplije nego u Thorneu." Elodiene usne ponovno su se pomaknule i trebalo nam je nekoliko pokuaja dok nisam uspjela deifrirati to govori. Naposljetku sam shvatila da kae: "Kamo si pokuala otii?" "K Brannickicama", rekla sam. Elodie je na to razrogaila oi i ponovno poela lamatati usnama, nesumnjivo mi govorei da sam totalni idiot. "Znam", rekla sam i podignula ruku kako bih prekinula njezino neujno bjenjenje. "Strane Irkinje koje love udovita moda i nisu najbolji plan. Ali Cal je rekao da je moja mama s njima. I ne", rekla sam kad je ponovno otvorila svoja sablasna usta, "ne znam zato. Znam samo da je Itineris oito sranje jer si ti ovdje jedina strana crvenokosa koju vidim." Uzdahnula sam i slobodnom rukom protrljala oi. "Stoga emo se sada samo - " Zrakom se razlio urlik. Progutala sam knedlu i prstima stegnula balak maa. "Sada se moemo samo nadati da to god to bilo, nee krenuti ovim putem", tiho sam dovrila reenicu. Zauo se jo jedan urlik, ovoga puta blii. U daljini sam ula kako neto tutnji kroz grmlje. Na trenutak sam pomislila da bih mogla pobjei, ali koljena su mi bila tako klecava da mi je samo stajanje predstavljalo pravi izazov. Nema anse da potrim bre od vukodlaka. to znai da u ostati i boriti se. Ili, znate ono, ostati i ekati da me razderu.

"Divno", progunala sam i podignula ma, a miii u mojim ramenima zaplakali su. Osjeala sam kako mi se u trbunoj upljini komeaju moi i iznenada me obuzeo uas. Normalna sam, podsjetila sam se. Obina sedamnaestogodinjakinja koja se sprema suoiti se s vukodlakom samo pomou... Pa dobro, imam opak ma i duha. To bi trebalo znaiti neto. Bacila sam pogled prema Elodie. Zagledala se u umu, izgledala je kao da se pomalo dosauje. "Ovaj, hej", rekla sam. "Vukodlak, krenuo je ovim putem. Zar te to uope ne zabrinjava?" Podrugljivo se nasmijala i pokazala prema svojem sjajnom tijelu. S usana sam joj proitala: "Ve sam mrtva." "Tako je. Ali ako i mene ubiju, nema anse da nai duhovi postanu najbolje prijateljice." Elodien pogled govorio mi je da nema opasnosti da se takvo to dogodi. Zvukovi su postali glasniji pa sam ma podignula jo vie. Zatim je neto veliko i dlakavo reei iskoilo izmeu stabala. Tiho sam vrisnula, a ak je i Elodie odskoila unatrag. Ili preciznije, odlebdjela. Na trenutak smo se svi troje ukipili, ja drei ma poput bejzbolske palice, Elodie lelujajui nekih pola metra nad tlom, vukodlak uuren pred nama. Nisam imala pojma je li mujak ili enka, ali pomislila sam kako je mlad. S njuke mu je kapala bijela pjena. Vukodlaci su ba nekako slinavi. Spustio je glavu, a ja sam jae stisnula ma i ekala da navali. Ali umjesto da skoi i razdere mi grlo, vukodlak je tiho zajecao, gotovo kao da plae. Pogledala sam mu oi koje su izgledale uznemirujue ljudski. Da, to su definitivno suze. I strah. Mnogo straha. Teko je disao i stekla sam dojam da je dugo trao. Iznenada sam shvatila da Itineris moda nije takvo sranje kao to sam mislila. Neto je zbilja uplailo ovog vukodlaka, a na pamet mi je palo samo nekoliko osoba koje bi to mogle uiniti. A strane Irkinje koje love prodigije vrlo su visoko na tom popisu. "Elodie", poela sam, ali prije negoli sam uspjela dodati ita drugo, ugasila se kao kakva pakosna krijesnica. Vukodlaka i mene progutao je mrak. Opsovala sam, a vukodlak je zareao kao da eli izgovoriti istu rije. uma je utihnula i primirila se na nekoliko trenutaka, upravo onoliko koliko je dovoljno da pomislim kako moda grijeim.

A onda je odjednom sve eskaliralo.

DRUGO POGLAVLJE

Negdje preda mnom uo se vrisak, a vukodlak je poeo zavijati. Zaula sam kratko
hrvanje, nakon ega je uslijedila prodorna skika. Potom sam ula samo hukanje vlastitoga disanja. Krajikom oka primijetila sam da se neto kree i nagonski krenula prema tome drei pred sobom i dalje ispruen ma. Snana svjetlost, osjetno sjajnija od Elodiene, iznenada me zabljesnula ravno u lice. Sklopila sam oi i zateturala. Tada me neto udarilo po ispruenoj ruci, dovoljno snano da zavapim. Ruka mi je istog trena obamrla i moji su prsti ispustili Archerov ma. Jo jedan udarac, ovoga puta po stranjoj strani nogu, i tresnula sam na lea. Teina mi se spustila na grudi, a kotunjava koljena pritisnula su mi obje ruke u tlo. Pod bradom me bocnulo neto otro i morala sam se dobrano potruditi da ne zacvilim. Potom me piskutav glas upitao: "to si ti?" Oprezno sam otvorila oi. Runa svjetiljka koja me zaslijepila sada je leala otprilike metar od moje glave tako da je bilo upravo dovoljno svjetlosti da vidim kako mi na grudima sjedi netko tko izgleda kao dvanaestogodinja djevojica. Ispraila me cura iz estog osnovne? Kakav neugodnjak. Potom me hladni metal pod vratom podsjetio na to da dotina cura iz estog osnovne ima no. "Ja... ja nisam nita", rekla sam nastojei to je manje mogue micati usne. Oi su mi se ubrzano prilagoavale tami i ugledala sam djevojinu arko crvenu kosu. I koliko god se to doimalo udnim s obzirom na bode pod guom i sve ostalo, prvo to mi je prolo kroz glavu bilo je: Oh, hvala Bogu. Moda je bila manja nego to sam oekivala, ali ova je djevojica na vie naina bila tono onakva kakvima sam zamiljala Brannickice. Rije je o velikoj enskoj obitelji - one su uvijek ene, premda pretpostavljam da su i mukarci

odigrali neku ulogu budui da ta obitelj postoji ve preko tisuu godina. Potjeu od iznimno mone bijele vjetice Maeve Brannick, a misija im je svijet osloboditi od zla. Naalost, ja se uklapam u njihovu definiciju zla. Djevojica se namrtila. "Neto jesi", prosiktala je i nagnula se blie meni. "Osjeam to. to god bila, nisi ovjek. Stoga, ili e mi rei kakva si to nakaza, ili te mogu rastvoriti i sama to provjeriti." Zagledala sam se u nju. "Ti si opaka curica." Jo se vie namrtila. "Traim Brannickice", rekla sam urno. "I pretpostavljam da si ti jedna od njih jer... ma zna, zbog crvene kose i nasilja i svega ostalog." "Kako se zove?" upitala me, a arenje pod vratom pretvorilo se u pravi bol. "Sophie Mercer", protisnula sam kroza zube. Razrogaila je oi. "Nema anse", rekla je i prvi put zazvuala kao osnovnokolka, to je vjerojatno i bila. "Bome ima", graknula sam. Na licu sam joj na sekundu primijetila nesigurnost, a no pod mojim vratom ustuknuo je moda nekoliko centimetara. Upravo onoliko koliko mi je trebalo. Otkotrljala sam je u stranu. Od tog mi se pokreta neto tako gadno pomaknulo u ramenu da su mi suze navrle na oi, ali svejedno sam postignula eljeni uinak i oslobodila se cure. Ciknula je i zauo se mukao zvuk za koji sam se iskreno nadala da znai da je njezin no udario u tlo. No nisam troila vrijeme na to da to provjerim. etveronoke sam se domogla Archerova maa. Prstima sam stisnula balak i povukla ga. Oslonila sam se na ma i osovila se na noge, a zatim sam se ponovno okrenula prema djevojici. I dalje je sjedila na tlu, naslonjena na ruke, disala je teko i ubrzano. S lica joj je nestao svaki trag opake izviaice; sada je bila samo uplaeno dijete. Zapitala sam se zato. Hou rei, i dalje sam se oslanjala o ma, nisam ga uperila u nju. Noge su mi se toliko tresle da sam bila uvjerena da to moe vidjeti, a znala sam i da mi je lice isprugano suzama i znojem. Nisam mogla djelovati veoma zastraujue -

A zatim sam se sjetila kakav je izraz poprimila kad je ula moje ime. Poznavala me, ili je barem znala za mene. to znai da je vjerojatno znala to sam. Ili to sam bila. Potrudila sam se uputiti joj najbolju verziju pogleda koji poruuje "Ja sam demonska princeza", to je bio prilian izazov budui da mi je kosa padala na lice i da mi je curio nos. "Kako se zove?", upitala sam. Djevojica nije skidala pogled s mene, ali je rukama nervozno tapkala po tlu oko sebe, nesumnjivo traei no. "Izzy", rekla je. Podignula sam obje obrve. To ba i nije ime koje e ti utjerati strah u kosti. Izzy je to vjerojatno proitala na mome licu jer se namrtila. "Ja sam Isolde Brannick, ki Aislinnina koja je ki Fionina koja je pak ki -" "Da, da, ki niza nemilosrdnih ena, shvaam." Prola sam rukom po licu, oi su me peckale kao da su pune pijeska. Mislim da nikada u ivotu nisam bila tako umorna. Glava kao da mi je bila puna cementa, a inilo mi se da su mi ak i otkucaji srca teki i tromi. A imala sam i udan, uznemirujui osjeaj u zapeku mozga, kao da mi promie neto vano. Potisnula sam to i ponovno se usredotoila na Izzy. "Traim Grace Mercer." im sam izgovorila mamino ime, u grlu mi se pojavila velika, bolna knedla. Trepnula sam i dodala: "Reeno mi je da je s Brannickicama, a ja je zbilja moram pronai." I baciti joj se oko vrata i plakati nekih tisuu godina, pomislila sam. Ali Izzy je odmahnula glavom. "Nikakva Grace Mercer nije s nama." Te su mi rijei bile teak udarac. "Ne, mora biti ovdje", rekla sam. Izzy je preda mnom zatreperila i ja sam shvatila da je gledam kroza suze. "Cal je rekao da je s Brannickicama", ustrajala sam, a glas mi je pucao. Izzy je sjela uspravno. "Pa, tko god bio Cal, pogrijeio je. U taboru su samo Brannickice." Pronai mamu. To je jedino na to sam se usredotoila nakon to se Cal okrenuo i otrao u opatiju Thorne. Jer ako uspijem pronai mamu, sve e nekako opet biti u redu, a moi u pronai i sve ostale. Tatu i Jennu i Archera i Cala. Zapljusnuo me val tuge i iscrpljenosti. Ako mama nije ovdje, znai da sam uzalud dola u srce neprijateljskog teritorija. Bez moi. Bez roditelja. Bez prijatelja.

U tom me trenutku poela zabavljati pomisao da jednostavno spustim ma i opruim se na tlu. Bilo bi lijepo prilei, a ako sam zbilja izgubila sve, koga briga to e mi uiniti ova sitna, ubilaki nastrojena djevojka? Ali tu sam pomisao jednakom brzinom odmah i zatomila. Nema anse da sam preivjela i napade demona i dvoboje s ghoulima i eksplozije demonskoga stakla kako bi me na kraju ubila Raggedy Ann. Preivjet u ovo bez obzira na to je li mama ovdje ili ne. Prstima sam stezala balak maa sve dok nisam osjetila kako mi se metal urezuje u kou. Boljelo je, ali to je dobro. Moda mi pomogne da ostanem pri svijesti, to bi pak onemoguilo Izzy da me raskomada ili uini to god Brannickice radile demonima. Bivim demonima. Svejedno. "Dakle, imate svoj tabor", rekla sam nastojei snagom volje pokrenuti mozak. "To je... guba. Kladim se da imate i bunkere i bodljikavu icu." Izzy je zakolutala oima. "Pa da." "Naravno, dakle, taj tabor. Gdje se tono..." Rijei su mi zastale u grlu, a tlo se zaljuljalo. Ili sam se to ja zanjihala? I je li se poelo mraiti zato to je crknula njezina runa svjetiljka ili su to moje oi prestale funkcionirati? "Ne. Ne, neu se onesvijestiti." "Ovaj... sve u redu?" Odmahnula sam glavom. "Zar sam to rekla naglas?" Izzy je polako ustala. "Ne izgleda ba najbolje." Bila bih je oinula pogledom da mi oi nisu bile zaokupljene vanijim stvarima, na primjer trudom da mi ne iskoe iz lubanje. Glavu mi je preplavio glasan cvokot i ja sam shvatila da potjee od mojih zuba. Divno. Past u u ok. To je stvarno... totalni neugodnjak. Poela su mi otkazivati koljena pa sam se jo vre uhvatila za balak maa silno se trudei ostati na nogama. Archerov ma, rekla sam si. Ne moe se onesvijestiti jer ga mora pronai i pomoi mu... Ali bilo je prekasno. Kliznula sam na pod, a Izzy se okrenula, oito u potrazi za noem. Odjednom sam negdje iza sebe primijetila slabanu svjetlost. Zbunjeno sam se poela okretati prema njoj pretpostavljajui da je to lovaka skupina Brannickica. A

zatim sam osjetila kako je mojim tijelom prostrujao snaan, gotovo elektrini naboj. Prepoznala sam ga istog trena. Magija. Stajala sam posve mirno, dezorijentirano. Osjetila sam svoje moi - ali ne. to god da je strujalo kroz mene, to nije bila moja magija. Moje moi uvijek su nadirale kroz stopala, izbijale su iz tla. Ovu magiju osjeala sam kao neto lagano i hladno to mi je sletjelo navrh glave. Poput snijega. Poput Elodiene magije. Zato to to i jest moja magija, glupao, podsmjehnuo se Elodien glas u mojoj glavi. "Molim?" pokuala sam rei. Ali usne mi se nisu htjele pomaknuti. Jedna moja ruka podignula se, ali ni nju nisam ja micala. I definitivno nisam pogodila Izzy ravno u lea zlaanim udarom magije iz vrka prstiju. Izzy je vrisnula i ljosnula na tlo. Krenula sam prema naprijed s podignutim maem, ali i dalje sam bila poput marionete. Osjeala sam izrezbareni balak maa u rukama i bol u ramenima od napora uloena da ga podignem, ali uope nisam imala kontrolu nad onime to radim. Izzy je uspjela ustati i poela se posrui udaljivati od mene. ula sam mukao zvuk kad je leima udarila o neko stablo i gledala kako joj pod grlo stavljam otricu maa. Ba kad sam poela ludjeti u vlastitoj glavi, osjetila sam kako kroz mene struji Elodieno slavodobitno likovanje. Gubi se! tiho sam vrisnula. S tobom ne elim dijeliti ni sobu u domu, a kamoli svoje tijelo. Nema anse, bilo je sve to je Elodie odgovorila. "Sad si moja", ula sam kako reim na Izzy. "Stoga e mi ili rei gdje je moja mama ili u od tebe napraviti i-evap. Biraj." Izzy je dahtala, a u velikim zelenim oima nakupljale su joj se suze. Elodie, pa ona je dvanaestogodinjakinja, pomislila sam. Svejedno, odgovorila je Elodie. Gotovo da sam joj u glasu ula kako koluta oima. "Ja - " rekla je Izzy i uprla pogled negdje preko mojega ramena. Pokuala sam okrenuti glavu i pogledati, ali Elodie mi je prikovala pogled za Izzy.

"Zna", rekla sam i osjeala kako mi se usne izvijaju u podsmijeh, "ima neega neodoljivog u tome da Brannickicu ubije demon i to maem pripadnika Bojeg oka, slae li se?" Luakinjo, neto je iza mene! povikala sam u sebi. Prestati glumiti jeziva negativca i pogledaj! Ali Elodie me ignorirala. I dalje sam prouavala Izzyno lice kad je njezin prestravljen pogled iznenada odahnuo. Nisam sigurna koji je osjeaj bio jai, moja panika ili Elodiena zbunjenost, ali osjeala sam kako mi oba naviru iz eluca. A zatim je oba osjeaja zasjenio golem nalet boli kad me straga neto tresnulo po glavi.

TREE POGLAVLJE

Mrtva

sam. To je zbilja jedini nain na koji mogu objasniti osjeaj da leim u udobnom krevetu, s do brade navuenim svjeim plahtama koje miriu na istou, dok mi meka ruka miluje glavu. Lijepo je. Kad se sve uzme u obzir, prilino je zgodno biti mrtav. Osobito ako to znai da u moi vjeno drijemati. Zavukla sam se dublje pod pokriva. Ruka se s moje glave premjestila na moja lea, a primijetila sam i da netko tiho pjeva. Glas mi je bio poznat, a od njega me iz nekog razloga trecnulo srce. No, to sam mogla i oekivati. Pjesme anela trebale bi biti strano dirljive. "I was working as a waitress in a cocktail bar, when I met you." pjevuio je glas. Namrtila sam se. Je li zbilja umjesno da Nebeski domain pjeva -Tad mi je, sinulo. "Mama!" zavapila sam i sjela. Bilo je to pogreno jer mi je im sam to uinila, eksplodirala glava. Njene ruke pomogle su mi da se ponovno smjestim na jastuke i odjednom se pojavila. Mama se nagnula nada me, lice joj je bilo puno brige i isprugano suzama, ali bila je toliko lijepa da sam i ja htjela zaplakati. "Ovo je stvarno, zar ne?" upitala sam osvrui se po prostoriji. Bila je sitna i mrana, a mirisala je pomalo drvenasto, po cedru. U njoj nije bilo niega osim kreveta i stolca pletena naslona. Kroz jedan prozor dopirala je sjajna zlaano-crvena svjetlost pa sam znala da je rana veer. "Ovo nije san ili nekakva halucinacija zbog onog udarca?" Osjeala sam maminu ruku oko ramena. Njezine tople usne na svojoj sljepoonici. "Ovdje sam, zlato", promrmljala je. "Stvarno sam ovdje." A zatim sam zaplakala. Snano. Isputala sam snane, razdirue bolne jecaje. Kroz njih sam pokuala ispriati mami sve to se dogodilo u Thorneu, ali znala sam da govorim besmislice.

Kad se oluja najzad stiala, legla sam kraj mame i stala duboko, drhtavo disati. Niz njezino lice takoer su se slijevale suze, vlaile mi tjeme. "Dobro", rekla sam naposljetku. "To bi bili moji ugavi ljetni praznici. Sad si ti na redu." Mama je uzdahnula i zagrlila me vre. "Oh, Soph", rekla je slabanim glasom, "uope ne znam odakle bih poela." "Gdje smo?" upitala sam. "To je poprilino dobar poetak." "U taboru Brannickica." Tada sam se sjetila svega. Izzy i maa i kako je Elodie moje tijelo pretvorila u ubojitu marionetu. Elodie? Zazvala sam je tiho. Jesi li jo tu? Ali nije bilo odgovora. Za sada sam u mojoj glavi samo ja. Kad smo kod toga... "Zato me glava tako boli?" "Finley - to je Izzyna starija sestra - otila ju je potraiti. Izzy je rekla da si je napala svojim moima. Zar nisi rekla da vie ne moe upotrebljavati magiju?" "I ne mogu", rekla sam. "To je... objasnit u ti poslije. Nego, ime me je Finley tresnula po glavi? Bejzbolskom palicom? Kamionom?" "Runom svjetiljkom", odgovorila je mama i prstima mi njeno razmaknula kosu s neega to je djelovalo kao kvrga veliine koarkake lopte na mojoj glavi. Zatim smo utihnule, obje smo znale koje je moje sljedee pitanje: zato je pobogu moja mama, koja je vei dio ivota provela bjeei od svega to ima ikakve veze s magijom, ljetne praznike provela s hrpom lovaca na udovita? Ali neto mi je govorilo da e odgovor, kako god glasio, biti kompliciran. I vjerojatno neugodan. I premda sam umirala od elje da saznam to ju je nagnalo da doe ovamo, o tome moemo i poslije, po mogunosti onda kad mi mozak prestane prijetiti da e iskoiti iz lubanje. "Bilo je vrue", rekla sam. Malo je tema koje su jednostavnije i ugodnije od vremena, zar ne? "Vani. Gdje se tono nalazi tabor Brannickica?" "U Tennesseeju", odgovorila je mama. "Dobro, pa to je... ekaj, u Tennesseeju?" Sjela sam i pogledala mamu. "Upotrijebila sam Itineris da iz Engleske doem ovamo. To ti je nekakav arobni portal", poela sam joj objanjavati, ali ona je kimnula kao da to ve zna. "U svakom sluaju, iz Thornea sam otila po noi i ovamo stigla takoer po noi, dakle nisam mogla otii tako daleko."

Mama me promatrala pozorno. "Sophie", rekla je, a zbog neega u njezinu glasu sledio mi se eludac. "Opatija Thorne izgorjela je prije gotovo tri tjedna." Zagledala sam se u nju. "Nemogue. Bila sam ondje. Sino sam bila ondje." Odmahujui glavom, mama je pruila ruke i primila me za obraze. "Zlato, prolo je sedamnaest dana otkako smo uli to se dogodilo u Thorneu. Mislila sam..." Glas joj se raspuknuo. "Mislila sam da su te zarobili ili ubili. Pravo je udo to te Finley veeras dovela ovamo." Mozak mi je radio kao navijen. Sedamnaest dana. Sjetila sam se da sam ula u Itineris, sjetila se pritiska, nepomine tame. Ali to sam osjetila samo sekundu ili dvije prije nego to sam tresnula na lea u umi. Kako je sedamnaest dana prolo u tren oka? Zatim sam se sjetila neega drugog. "Ako je toliko prolo otkako je izgorio Thorne, sigurno si ula neto o tati. Ili o Calu, ili o Casnofficama." "Nema im ni traga", javio se glas s druge strane prostorije. Naglo sam okrenula glavu i lecnula se od bola. Neka je ena stajala naslonjena na okvir vrata, drei alicu iz koje se jo puilo. Na sebi je imala traperice i obinu crnu majicu kratkih rukava, a crvena kosa, tamnija od Izzyne, padala joj je preko ramena svezana u dugaku pletenicu. "Nestali su s lica zemlje", nastavila je ulazei u sobu. Osjeala sam kako se mama ukoila kraj mene. "James Atherton, onaj mladi vjetac, onaj drugi mladi vjetac, one vjetice od Casnoffica i njihovi mili demoni. Mislili smo da si i ti nestala s njima sve dok se nisi pojavila i pokuala mi ubiti ker." Pretpostavila sam da je ta opaka ena Aislinn Brannick. Svejedno, kad sam shvatila da doista stoji preda mnom, srce mi je silo u pete. Proistila sam grlo. "U svoju obranu moram rei da je ona prva povukla no", rekla sam. Na moje iznenaenje, Aislinn je ispustila promukao zvuk koji je podsjeao na smijuljenje. Dodala mi je alicu. "Popij ovo." "Ovaj, ne bih rekla", odgovorila sam zurei u njezin tamnozeleni sadraj. to god da je bila ta tekuina, vonjala je po borovima i blatu, a budui da je ta ena Izzyna mama, pretpostavila sam da je otrovna. No Aislinn je samo slegnula ramenima. "Kako hoe. Boli mene on to tebe rastura glava." "U redu je", rekla je mama ne skidajui pogled s Aislinn. "Od toga e se osjeati bolje."

"Jer u umrijeti?" upitala sam. "Hou rei, sigurna sam da e mi u tom sluaju proi glavobolja, ali smrt je prilino gadna nuspojava." "Sophie", progunala je mama opomenuvi me. No Aislinn me pronicljivo pogledala, a na usnama joj je zatitrao neznatni osmijeh. "Bome ima jeziinu, to je sigurno", rekla je. Bacila je pogled na mamu. "Zasigurno je to pokupila od njega. Ti si uvijek bila tiha." Zbunjeno sam pogledala mamu, no ona je i dalje promatrala Aislinn Brannick, lice joj je problijedjelo. "Za pet minuta budite dolje", rekla je Aislinn i stala uz podnoje kreveta. "Obiteljski sastanak." Oklijevajui, otpila sam gutljaj iz tople alice. Okus mu je bio jo i gori od mirisa, ali im mi je kliznuo niz grlo, osjetila sam kako bol u mojoj glavi poputa. Sklopila sam oi i naslonila se na uzglavlje. "Zato ti mi trebamo za to?" upitala sam. "Zar to vi Brannickice ne moete odraditi same?" Na prostoriju se spustila tiina, a kad sam otvorila oi, mama i Aislinn zurile su jedna u drugu. "Zar ona ne zna?" upitala je Aislinn naposljetku, a moje je grudi preplavila mjeavina strave i gnjeva. Nisam se htjela nositi s time. Nisam bila spremna nositi se s tim, ne jo. Ali kad se mama okrenula prema meni, znala sam. Vidjela sam to u strahu i tuzi na njezinu licu, u nainu na koji je rukama stala gnjeiti pokriva. I znala sam da bez obzira na to elim li se nositi s tim ili ne, postoji vrlo jednostavan razlog zato je ovdje. Svejedno, ula sam kako je pitam: "Mama?" Ali odgovorila mi je Aislinn. "Sophia, tvoja je majka Brannickica. to znai da si i ti jedna od nas."

ETVRTO POGLAVLJE

Kad

su se vrata zatvorila kljocnuvi za Aislinn, mama je spustila lice u ruke i drhtavo odahnula. Iskapila sam ostatak napitka koji mi je dala Aislinn. Glavobolja je popustila istog trena. Zapravo, sve je bilo bolje, gotovo da sam cijela... ivnula, premda sam u ustima imala okus kao da sam upravo polizala bor. No nije mi smetao taj odvratan okus. Tako sam se barem mogla usredotoiti na neto drugo osim na injenicu da je gotovo cijeli moj ivot la. Ili da sam nekako izgubila sedamnaest dana. Ili da je u mojem tijelu boravio duh. Jenna mi je odjednom poela toliko nedostajati da me to gotovo fiziki zaboljelo. Htjela sam je primiti za ruku i sluati kako govori neto zbog ega e se cijela ova situacija doimati smijenom, a ne totalno naopakom. I Archer bi mi takoer dobro doao. On bi vjerojatno podignuo obrvu na onaj svoj iritantno privlaan nain i provalio neku sonu alu na raun injenice da me Elodie opsjela. Ili Cal. On ne bi rekao nita, ali od same njegove prisutnosti osjeala bih se bolje. I tata "Sophie", rekla je mama i trgnula me iz sanjarenja. "Ne znam... uope ne znam kako da ti sve ovo objasnim." Pogledala me crvenim oima. "Toliko sam puta namjeravala, ali sve je uvijek bilo tako... komplicirano. Mrzi li me?" Duboko sam udahnula. "Naravno da ne. Hou rei, nisam oduevljena. I poslije totalno imam pravo pasti u agoniju zbog svega ovoga. Ali, hoe iskreno, mama? Trenutano sam tako sretna to te vidim da me ne bi bilo briga ni da si prikriveni ninda kojeg su poslali iz budunosti da uniti sve mace i duge na ovome svijetu." Zasmijuljila se, ispustila hroptav i plaan zvuk. "Tako si mi nedostajala, Soph." Zagrlile smo se, lice sam zarila u njezinu kljunu kost. "Ali hou uti cijelu priu", rekla sam priguenim glasom. "Stavit e sve karte na stol." Kimnula je. "Svakako. Nakon to razgovaramo s Aislinn." Odmaknula sam se i napravila grimasu. "Nego, u kakvu ste tono rodu? Jeste li, ne znam, sestrine?"

"Mi smo sestre." Zagledala sam se u nju. "ekaj. Ti si znai ba Brannickica Brannickica? Ali nema ni crvenu kosu." Mama je ustala i svoj konjski rep smotala u punu. "To se zove boja za kosu, Soph. A sada, hajde. Aislinn je ve razdraljiva." "Da, skuila sam to", promrmljala sam, zbacila pokriva i ustala. Mama i ja izale smo iz spavae sobe i uputile se prema mranom podestu. Na tom je katu bila jo samo jedna prostorija i ja sam odjednom poela razmiljati o opatiji Thorne i svim njezinim hodnicima i sobama. Jo ne mogu vjerovati da je tako golemo zdanje moglo jednostavno... nestati. Sile smo uskim stubama koje su zavravale pred niskim lukom. Iza luka nalazila se jo jedna mrana prostorija. Zar ovi imaju neto protiv stropne rasvjete? U njoj sam uoila star zelen hladnjak i okrugao drveni stol smjeten ispod prljava prozora. U zraku je lebdio miris kave, na anku je bio napola pojeden sendvi, ali kuhinja je bila prazna. "Vjerojatno su u Ratnoj sobi", rekla je mama gotovo sebi u bradu. "ekaj, jesi li ti to upravo spomenula ,Ratnu sobu?" upitala sam, ali mama je ve prola kraj kuhinje i skrenula iza ugla. Klipsala sam za njom i nastojala stei dojam o kui. Rije koja bi je najbolje opisala bila je "spartanska". U Thorneu je bilo toliko toga - slika, tapiserija, drangulija, pa ak i oklopa - da ti oi nisu stizale ni obraditi sve te podatke. Ovdje kao da je uklonjeno sve to nije krajnje nuno. Kvragu, ini se da su uklonjene ak i neke stvari koje. jesu nune. Jo nisam vidjela kupaonicu. Nije bilo prozora, samo je nekoliko neonki privrenih za strop na sve bacalo bolesno slabano svjetlo. A pod "sve" mislim na otrcan sme kau, nekoliko sklopivih metalnih stolaca, pokoju pretrpanu policu za knjige, nekoliko kartonskih kutija i golem okrugao stol zatrpan papirima. Ah, da, i na oruje. Od jednog do drugog kraja prostorije bila su razbacana svakojaka zastraujua smrtonosna pomagala. Izbrojila sam tri samostrijela kraj kaua, a na vrhu jedne od polica za knjige bila je hrpa neega to je izgledalo kao one zvjezdaste stvarice koje se bacaju. Izzy je sjedila prekrienih nogu na kauu, u rukama joj knjiga mekih korica. Nije podignula pogled kad smo ule, pa sam se zapitala to to ita da ju je toliko zaokupilo. Vjerojatno Ubijanje udovita za poetnike.

U prostoriji su bile jo samo Aislinn i neka djevojka otprilike mojih godina. Kad smo mama i ja ule, obje su naglo podignule glavu s knjige koju su prouavale. Primijetila sam da je djevojci za opasaem zataknuta svjetiljka Maglite. Dakle to je Finley, Vladarica runih svjetiljka. Protrljala sam tjeme, a ona me mrko pogledala. Okrenula sam se prema svojoj tihoj majci, studioznoj eni koja uistinu nikada nije ni mrava zgazila. "ao mi je, ali nema anse da si ti ovdje odrasla. To je nemogue." Zaula sam neznatni fijuk i osjetila da mi je neto prolo kraj lica. Krajikom oka vidjela sam kako je mama podignula ruku i u trenu uhvatila balak noa - noa koji joj je netko oito upravo zavitlao u glavu. Sve se odigralo u manje od sekunde. Progutala sam knedlu. "Zaboravi." Mama nije rekla nita, ali pogled joj je i dalje bio usredotoen na Aislinn ija je ruka, kako sam primijetila, i dalje bila lagano podignuta. Smijeila se. "Grace je uvijek bila najbra meu nama", rekla je, a ja sam uvidjela da se obraa meni. Smijei se meni. "Dobro", rekla sam naposljetku. "Pa, nisam to naslijedila od nje, ako vas to zanima. Ja nisam u stanju uhvatiti ni nogometnu loptu." Aislinn se zahihotala, a Finley se jo vie smrknula. "Dakle, ti si demonski izdanak", ispljunula je Finley. "Finn!" obrecnula se Aislinn. Ha. Dakle, barem me jedna Brannickica mrzi. udno, ali zbog toga sam se osjeala bolje. To je normalno. A ako postoji neto s ime se znam nositi, to su Zloeste curice. "Zapravo, zovu me Sophie." S kaua je doprlo frktanje priguenog smijeha i sve smo se okrenule prema Izzy. Prekrila je usne rukom i pokuala glumiti da kalje, ali Finley je svejedno trznula glavom i rekla: "Odi u svoju sobu, Iz." Izzy je sklopila knjigu i poloila je u krilo, a ja sam se iznenadila kad sam vidjela da ita Ubiti pticu rugalicu. "Finn", usprotivila se. "Ali nisam se smijala s njom." Izzy me oinula pogledom. "Pa ona me pokuala ubiti." "Zapravo, to nije tono", umijeala sam se. U Aislinninu i Finleynu pogledu bilo je neeg to mi je utjeralo strah u kosti. Nipoto ne elim da me smatraju odgovornom za Elodiene postupke, osobito sada kad sam tehniki jedna od njih, tako da su mi rijei jednostavno navrle na usta. "Vidite, vie nemam svoje moi zato to sam se trebala podvrgnuti obredu uklanjanja pa su mi moi na neki nain zakljuane i ne mogu ih upotrebljavati. Ali tu je ta djevojka - odnosno ta vjetica Elodie, s kojom sam povezana jer je kad je umrla prenijela svoju magiju na mene.

To znai da me njezin duh slijedi naokolo i tako to, a kad si me ti napala, ona je opsjela moje tijelo. to je za mene novost i, ako emo iskreno, totalno sablasna situacija koju jo nisam uspjela obraditi. U svakom sluaju, ona je ta koja je na tebi upotrijebila magiju. Ah da, i drala ti je ma pod guom i rekla sve one jezive stvari. Ja nisam jeziva. Barem ne namjerno." Sada su se sve tri Brannickice - sve etiri ako raunamo mamu - zagledale u mene. ovjee, to je bilo ono udo s okusom bora? Red Bull u verziji Brannickica? "Ovaj, sada u zaepiti." Aislinn se vie nije smijeila. Zapravo, djelovala je nekako prestravljeno. Finley se bedrom naslonila na stol i prekriila ruke. "Kako to misli da vie nema moi?" Silno sam se trudila ne zakolutati oima. "Mislim tono tako kako sam i rekla. Imala sam moi, zatim je Vijee - to su ljudi koji odreuju sva pravila za prodigije", objasnila sam, ali na to je Finley zakolutala oima i rekla: "Da, znamo to." "Bravo za vas", promrmljala sam. "Dakle, izveli su taj obred koji nije... pa, nije tako jak kao obred uklanjanja. Moja magija nije zauvijek nestala." Barem sam se nadala da nije. Ali nisam to rekla Brannickicama. Aislinn i Finley su se pogledale. "Ali praktiki si ovjek", rekla je Aislinn. "Aha, osim kad me opsjedne Elodien duh." Mislila sam da e ih to obradovati, na kraju krajeva, nije li tono da mrze prodigije? No Aislinn se vrsto uhvatila za rub stola, a glava joj je klonula uz dubok uzdah. Finley joj je poloila ruku na rame i promrmljala: "Sve je u redu, mama. Smislit emo neto." Moja me je pak mama pogladila po leima i rekla tiho: "Oh, duo, tako mi je ao." Osjetila sam potrebu da se skljokam na pod i briznem u pla pa sam slegnula ramenima i rekla: "Hej, ionako sam otila u London da mi uklone moi. Samo nije ispalo onako kako sam mislila da hoe. Ali, nemam tetovae, dakle ja vodim." Aislinn je udarila akom o stol, a kad je podignula glavu, izgledala je kao Strani lovac na prodigije u svakom smislu rijei. "Ovo je rat. Tvoja vrsta sprema se Zemlju pretvoriti u pakao, a tebi je do ale?" Ne znam to je Nasmijeenu Aislinn pretvorilo u Potpuno pobjesnjelu Aislinn. Pogledi su nam se susreli i ja sam rekla: "U proteklih nekoliko sati opsjeo me duh, glava samo to mi nije smrskana i saznala sam da mi je mama prikriveni lovac na prodigije. A prije toga izgubila sam svakoga do koga mi je stalo i otkrila da

su ljudi kojima sam vjerovala gadovi koji su potajno prizivali demone. Moj je ivot trenutano prilino koma. Stoga, da. Meni jest do ale." "Sad nam vie nisi od koristi", rekla je Finley. "ao mi je, a kako sam vam prije tono bila od koristi?" upitala sam iako sam imala osjeaj da ve znam odgovor. Naravno, Finley me pogledala i rekla: "ula si mamu. U ratu smo. A ti si trebala biti nae oruje."

PETO POGLAVLJE

Zagledala sam se u nju. "A mislile su da u to uiniti zato to...?"

"Torin je rekao da bi se borila za - " umijeala se Izzy, ali Aislinn je podignula ruku. "Isolde, dosta", rekla je. "To sada ionako nije vano." "Meni je vano", rekla sam. "Tko je, dovraga, Torin? I to ste mislile sa mnom, iskoristiti me kao vlastitu maginu bombu?" Mama mi je zagrlila ramena. Zbacila sam njezinu ruku i prila stolu kako bih se suoila s Aislinn. "Zna, to su namjeravale", rekla sam joj. "Casnoffice." Glas mi je lagano zadrhtao kad sam pomislila na Nicka i Daisy, dvoje mladih demona s kojima sam se... pa, sprijateljila je prejaka rije - koje sam upoznala u opatiji Thorne. Posljednji put kad sam je vidjela, Daisy je podemonila i pokuala me ubiti i to upravo zahvaljujui Lari Casnoff. Isto se dogodilo i s Nickom koji je napao Archera i umalo ga ubio. Budui da je Lara pretvorila Nicka i Daisy u demone, ona ih je i kontrolirala. Koliko god bili udni i ubilaki nastrojeni, dijelom sam osjeala da mi nedostaju pa sam vjerojatno ba zbog toga podignula glas kad sam dodala: "Casnoffice i ostali lanovi Vijea ele upotrijebiti demone u borbi protiv Oka." Aislinn vie nije djelovala ljutito. Djelovala je dotueno. Provukla je ruku kroz kosu. "Zar zaista to misli, Sophie? Da prizivaju demone kako bi zatitili ta udo... pripadnike tvoje vrste?" "Ja... pretpostavljam da je tako. Hou rei, uvijek su govorili da ete nas sve pobiti." Aislinn me pogledala gotovo suutno. Finley se oglasila ogoreno. "Ba. Te Casnoffice ele praviti demone samo kako bi mogle stvoriti vlastitu tajnu slubu. I kao ne bi im bilo zgodno kad bi na raspolaganju imale vlastitu vojsku demona." Sreom, jedan od sklopivih stolaca bio mi je pri ruci pa sam se uspjela skljokati u nj.

"Ne kuim", rekla sam i preko ramena pogledala mamu. Razvukla je usne u mrku liniju. "Recimo da Brannickice nikada nisu povjerovale da Alexei, Larin i Anastasijin otac, namjerava stvoriti demone kako bi zatitio prodigije. Tolika bi mo gotovo znaila da u svojim rukama posjeduje ekvivalent maginog nuklearnog oruja." Alexei je uz pomo jo jedne vjetice pretvorio moju prabaku Alice u demona. Prije je bila obina djevojka, ali kad je Alexei Casnoff zavrio s njom, bila je manjevie udovite, a mrane sile koje je nosila u sebi dovele su je do ludila. Dakle, da, mogue je stvoriti demona, ali malo ga je tee kontrolirati. "Prve veeri koju sam provela u Hekinoj koli", obratila sam se Aislinn, "gospoa Casnoff je prikazala niz dijapozitiva da nam pokae na koje su sve naine ljudi godinama ubijali prodigije. Ne samo Brannickice ili pripadnici Oka, nego i obini ljudi. Prema rijeima gospoe Casnoff ispalo je da gotovo neprestano napadaju prodigije." "Aha, jer obini ljudi ba imaju velike anse protiv udovita", narugala se Finley. "Zna li koliko ima Brannickica, Sophie?" tiho je upitala Aislinn. Odmahnula sam glavom, a ona je dodala: "Upravo nas gleda." Zagledala sam se u nju. "Kako, samo... samo vas tri? A jedna od vas jedva da ima dvanaest godina?" "etrnaest", dobacila je Izzy s kaua, ali nitko nije obraao pozornost. "Bilo nas je etiri dok smo imale tvoju majku", odgovorila je Aislinn. "Dobro, ali udruile ste se s Okom", rekla sam. Prije nekoliko mjeseci izgorjelo je sjedite prodigijskog Vijea u Londonu. Ubijeno je sedam lanova Vijea, a tata kae da je to skupina LOcchio di Dio suraivala s Brannickicama." Aislinn se nasmijala. "Da se Oko udruilo s nama? Nema anse. Naa obitelj potjee od vjetice, sjea li se? Oko ne eli imati veze s tim." "to onda, zar je Oko samo napalo sjedite Vijea?" upitala sam. "Uope ga nije napalo", rekla je Finley. "Sve su to napravile tvoje frendice, Casnoffice." Osjeala sam se kao da sam se upravo sunovratila u bizarnu paralelnu dimenziju pa sam ponovno odmahnula glavom kao da e mi zbog toga mozak bre proraditi. "Ali zato bi Casnoffice - " I tada mi je sinulo. "To je kao ono s projekcijom dijapozitiva. Pobrine se da se svi izbezume zbog Oka i Brannickica i

vie nikoga nee biti briga to pretvara djecu u demone. Ne ako e ih demoni tititi od Oka ili od svih vas", rekla sam i rukom pokazala prema Aislinn i Finley. Aislinn je kimnula. "Tako je. A sada su Oku pripisali i unitenje opatije Thorne i moebitnu smrt tvojega oca." Zbog toga me zaboljelo srce, osjetila sam da me mama pogladila po kosi. "I tako su Casnofficama odrijeili ruke da prizovu koliko god ele demona", rekla je Finley. "I nitko ih nee zaustaviti." "Ja hou", rekla sam automatski. "Kako?" podsmjehnula se Finley. "Uope nema moi. A one imaju najmonije magino oruje ikad stvoreno." U grudima mi je prokljuala mo i uzdrmala me. "Mi smo ljudi", rekla sam i uasnula se osjetivi kako su mi navrle suze. Stvarno nisam htjela zaplakati pred Finley. "Prizvati demona znai samo nafilati duu obine osobe ili prodigija ili ega god zbilja mranim silama. Ta osoba, ono to ona doista jest, ne nestaje. Nick i Daisy. Ili ja i tata - moj tata. Mi nismo stvari koje moete iskoristiti pa unititi. Nismo oruje." Dok sam izgovarala tu posljednju rije, tako sam se vrsto uhvatila za rub stola da sam slomila nokat. Mama je istupila i primila me za lakat. "Dosta", rekla je. "Poenta prie je da emo pronai nain da zaustavimo Casnoffice a da pritom ni na koji nain ne upotrijebimo Sophie." "Nije na tebi da o tome odluuje, Grace", rekla je Aislinn. Mama se okrenula prema sestri estinom kakvu nikada prije nisam vidjela. "Ona je moja ki." "Ali nije uvijek na nama da odabiremo put kojim e ii lanovi nae obitelji, zar ne?" odgovorila je Aislinn ne skreui pogled s mame. Prostorijom je odjeknuo priguen hihot, a meni su se nakostrijeile dlaice na vratu. Izzy je poskoila, a Finley i Aislinn pogledale su se preko ramena. Prvi put primijetila sam da neto visi na zidu. Nisam bila sigurna to je to tono jer je bilo prekriveno tekim tamnozelenim platnom, ali budui da je bilo veliko i pravokutno, pretpostavila sam da je rije o nekakvoj slici. "Ah, Grace i Aislinn se svaaju. Ba kao nekada", rekao je pomalo priguen muki glas. "Moe li netko ukloniti ovo prokleto udo pa da mogu vidjeti?" Magija je u meni ponovno bubnjala i udarala tako da sam znala da to god bilo to to nam se obratilo, nije ljudsko. Pa ipak, kad je Aislinn prila tomu to je visjelo na zidu i povukla platno, zapanjila sam se kad sam vidjela o emu je rije.

Ispostavilo se da to ipak nije slika, bilo je to zrcalo koje je odraavalo sumornu, mranu sobu. Bilo je neobino promatrati kakvu sliku tvorimo. Mama me zabrinuta lica i dalje drala za lakat. Aislinn je gotovo s gnuanjem gledala u zrcalo, dok je Izzy jo vie problijedjela, a Finley se mrtila. to se mene tie, vlastiti me odraz okirao. Bila sam mravija nego to pamtim, koa mi je bila prljava, suze su mi ostavljale tragove na pranim obrazima. A kosa... ma znate to? Radije nemojmo o tome. No moi mi nisu pomahnitale zato to sam izgledala kao malo siroe. Bilo je to zbog tog tipa. U zrcalu je sjedio prekrienih nogu nasred okruglog stola i podsmjehivao nam se. Premda sam znala da nije zbilja ondje, svejedno sam bacila oko prema stolu. Iste one karte i papiri naguvani pod njim u zrcalu i dalje su bili ravni i glatki. Njegova kutrava kosa bila je zagasito plava, a s maneta koulje visjela mu je ipka koja je pomilovala papire na stolu kad je prislonio zapea na koljena. Nosio je i impresivne visoke izme i smijeno uske hlae, to znai da je ili totalno lud za renesansnim sajmovima u toj svojoj Zemlji zrcala, ili je jako star. Pretpostavila sam da je potonje. "Dakle ovo je cura oko koje se podignulo toliko praine", rekao je prouavajui me. Glas mu je bio tih, a mislim da bi bio i prilino zgodan da njegovo dranje nije govorilo: "Ja sam super zao, i to zaista, a ne na neki seksi nain". Svejedno, bila sam prilino uvjerena da je u pitanju obian vjetac. Demoni ire snaniju, mraniju vibru, a premda sam bila uvjerena da taj tip donosi nevolje, nije bio dovoljno mraan i moan. Aislinn je rukom udarila u okvir zrcala zbog ega se stol na kojem je tip sjedio zatresao i samo to se nije prevrnuo. Stol u prostoriji nije se ni pomaknuo. Deko iz zrcala uhvatio se za jednu stranu stola i namrtio se, a zatim je zaustio kako bi neto rekao, ali Aislinn ga je prekinula. "Pogrijeio si, Torine. Ostala je bez moi." Torin je slegnuo ramena. "Zaista? Pa, sada stvari definitivno postaju zanimljivije." Nasmijeio se. To bi nekoj eni moda bilo privlano. Meni je bilo odurno. to se vjerojatno vidjelo na mojem licu jer je smijeak s njegova lica brzo nestao, a on se okrenuo prema Aislinn i slegnuo ramenima. "Nema veze. Ja nikada ne grijeim. Rekao sam ti da e opatiju Thorne progutati vatra, a tako je i bilo. Rekao sam ti da e vam se ova cura vratiti i evo je." Uperio je prst u Aislinn. Povrina zrcala razvukla se oko njegova prsta poput rastezljiva mjehuria. "A rekao sam ti i da ete izgubiti Grace zbog jedne od onih

zvijeri. Nitko mi nije htio vjerovati", obratio se meni. "Pa ipak, evo te. Dokaz da su moja proroanstva uvijek tona. Aislinn, ono to sam ti rekao istina je", dodao je i okrenuo se prema njoj. "Ova djevojka zaustavit e one vjetice od Casnoffica." Na prostoriju se spustila grobna tiina, zagledale smo se u tog tipa u staklu dok sam pokuavala probaviti injenicu da Brannickice, te talentirane ubojice vjetica, sluaju vjeca koji sipa proroanstva te da me spomenuti vjetac oito predodredio da prekinem ovaj zastraujui, veliki magini rat koji se sprema. Svejedno, nije mi se dopalo to mi tatu naziva "zvijeri" pa sam se potrudila izgledati to prezrivije kad sam ustala. "Zar imate magino zrcalo? Trebala si mi to prije spomenuti", rekla sam Izzy. "Hou rei, to je puno vea fora od bodljikave ice i bunkera." "Nije to magino zrcalo", odgovorila je Izzy, a ja sam morala primijetiti da ni u jednom trenutku nije skinula pogled s Torina. "On je na zarobljenik." "Gost", obrecnuo se Torin, ali svi su ga ignorirali. "Kako ste uspjele zarobiti vjeca ako se ne koristite magijom?" upitala sam. "Nisu ga Brannickice zarobile", odgovorila je mama. "To je uinio posve sam." Torinu je odjednom postalo iznimno vano popraviti manete pa nam je okrenuo lea. "Pokuao je izvesti aroliju za koju se ispostavilo da je malo prevelik zalogaj za njega", dodala je Finley. "Zaglavio je unutra jo 1589." "1587", ispravio ju je Torin. "A arolija mi uope nije bila prevelik zalogaj". Samo je bila... kompliciranija nego to sam oekivao." Finley je frknula. "Naravno. U svakom sluaju, nakon nekoliko godina pronala ga je... Avis Brannick pronala je to udo, ma to god, i donijela je zrcalo svojoj obitelji." "Kad je Avis otkrila da Torin ima mo proricanja, shvatila je da moe biti koristan. Odonda smo njegovi uvari", dovrila je Aislinn. Zapitala sam se prepriavaju li uvijek prie tako u krug. To me podsjetilo na one trosmjerne poglede koje su razmjenjivale Elodie, Anna i Chaston pa me ponovno onako udno trecnulo u grudima. Nije da su mi te tri cure bile drage, ali jedna od njih sada je mrtva, a dvije su nestale. Sam Bog zna to im se dogodilo." "Iskvarile su ih", rekao je Torin, a ja sam se lecnula. "Molim?"

"Razmiljala si o one dvije vjetice koje si upoznala u koli, pitala se to im se dogodilo", rekao je. Prvi put shvatila sam da su njegove smee oi jako tamne, gotovo crne. "Sumnja da su ih Casnoffice pretvorile u demone. I jesu." "ekaj, znai ti ne predvia samo budunost? Upuen si i u druge stvari?" Zadovoljno je kimnuo. "Znam ja mnogo toga, Sophie Mercer. A ti ima tako mnogo pitanja, zar ne? Gdje si bila tih sedamnaest dana? to se dogodilo s onom krvopijom od tvoje prijateljice i s tvojim ocem..." Bez razmiljanja prela sam prostoriju i stala pred zrcalo. "Je li moj tata iv? Je li Jenna - " Zaepila sam kad se Torin poeo smijuljiti i uzmicati. "Ne mogu odati sve svoje tajne", rekao je i irom rairio ruke. Svaka trunka magije koju sam imala u sebi htjela se probiti kroz to staklo i raznijeti ga u siune komade. Morala sam se zadovoljiti time da zgrabim okvir i protresem ga. "Reci mi!" viknula sam, a on je pao na pod, zrcalni stol naposljetku se preokrenuo, papiri se rasuli po podu. Snane ruke primile su me za ramena i povukle natrag. Naglo sam se okrenula oekujui da u ugledati Aislinn, no mama me drala. "Prekrij to prokleto udo", rekla je mama svojoj sestri. Aislinn je navukla platno na zrcalo, a mama mi je maknula kosu s lica. "Zlato, pronai emo tvojega oca. I Jennu." Pogledom je prostrijelila sada pokriveno zrcalo. "I to bez Torinove pomoi." Uperila je pogled prema Aislinn. "Nismo ga uope ni trebale poeti sluati." "Nemamo mnogo izbora, Grace", rekla je Aislinn. Zvuala je umorno. to god da je bilo u onom zelenom napitku, poelo je poputati, pa sam osjetila kako mi se umor ponovno uvlai u kosti. Ba sam se spremala upitati ih smijem li se vratiti u svoju sobu kad je Aislinn uzdahnula i rekla: "O svemu tome moemo poslije. Sunce samo to nije zalo." Mahnula je prema Finley i Izzy. "Hajdemo, cure, vrijeme je za ophodnju." Dvije mlade Brannickice krenule su bez rijei prema vratima. Promatrala sam ih kako odlaze i smiljala kad bih se mogla ponovno prikrasti ovdje i razmijeniti rije ili njih tisuu s Torinom, kad me Aislinn uhvatila za rame. "I ti, Sophia." "Molim?" "Sve Brannickice koje nemaju osamnaest moraju patrolirati imanjem u veernjoj smjeni."

Dodala mi je neto i trebalo mi je nekoliko sekunda da shvatim o emu je rije: bio je to srebrni kolac. Zbunjeno sam je pogledala, nita mi nije bilo jasno. Aislinn se nacerila, izgledala je zastraujue. "Dobro dola u obitelj."

ESTO POGLAVLJE

"Znai

ni gadna povreda glave ni injenica da sam prije samo trinaest minuta saznala da sam lan ove obitelji - to znai da imam iznimno malo iskustva s orujem nee me spasiti od ophodnje?" upitala sam kad sam se nala s Finley i Izzy kraj stranjih vrata. Mama se nakon Aislinnine objave pokuala zaloiti za mene istiui kako A) i dalje pokuavam probaviti cijelu ovu priu da sam Brannickica, i kako sam B) svata pretrpjela pa bi mi vjerojatno dobro dolo da malo odspavam. Ili da neto prigrizem. Aislinn je odgovorila da imam deset minuta da se istuiram, uzmem neto Finleyne odjee i ploku one tekuine to podsjea na Domestos s mirisom bora. Iako mlak, tu je pomogao, a premda je odjea bila i malo preduga i malo preuska, bilo mi je drago to sam se rijeila prljavih, aavih prnja iz opatije Thorne. Zataknula sam srebrni kolac u dra za remen u nadi da neu prerezati arteriju. Prije negoli sam se spustila, otpila sam nekoliko gutljaja onog zelenog uda, a premda je i dalje imalo grozan okus, osjeala sam se bolje. Oprezno sam progutala knedlu kad je Izzy frknula i rekla: "Prilino sam sigurna da nas ni dekapitacija ne bi spasila od ophodnje." Nasmijeila sam se, na to me Finley prostrijelila pogledom. "Znam da je teko prilagoditi se budui da su do sada uvijek vile, ili to ve, obavljale tvoje prljave poslove, ali ovdje je tako", rekla je i gurnula mi crni ruksak u ruke. "Daj, molim te. Sigurno nikada nisi vidjela vilu ako misli da bi one radile ita prljavo", uzvratila sam. "Vidjele smo mi mnoge vile", obrecnula se Finley, ali njezino je dranje odavalo veliku napetost, a Izzy ju je prostrijelila nekim udnim pogledom. Svejedno. Dovoljno mi je to se moram nositi s problemima u vlastitoj obitelji. Ali tad sam se podsjetila da, tehniki gledano, Izzy i Finley i jesu moja obitelj. Demoni s jedne, a lovci na prodigije s druge strane. Zar je zbilja udo to sam tako zbrkana?

Finley se okrenula prema vratima zakraunatima pomou nekoliko razliitih brava. Promatrala sam kako okree brojanik ili dva, drugu otvara kljuem koji je nosila oko vrata, a zatim povlai zasun na vrhu vrata. "ovjee, kladim se da je potrebna cijela vjenost da bi se provalilo u tvoj kolski ormari", naalila sam se, ali Izzy je odmahnula glavom. "Mi ne idemo u kolu", rekla je, a u njezinu se glasu krilo neto tako ozbiljno i alosno da joj nisam imala srca rei da se samo alim. Finley je ramenom gurnula vrata i ona su se otvorila uz zloslutnu kripu. Izale smo na neto nalik na igralite koje su projektirale ninde. Bile su tu dvije grede na visini od oko dva metra od tla. Bila je tu i preka te teak eljezni kavez na samom rubu istine. Kraj njega je bilo postavljeno nekoliko meta. Primijetila sam strijele zabijene u jednoj, nekoliko noeva s drvenim drkom u drugoj i urikene u treoj. istinu su okruivala stabla, a odmah iza njih razabrala sam jo nekoliko objekata. Izzy je slijedila moj pogled i rekla: "atori. Ovo mjesto sagraeno je tridesetih kada je bilo jo mnogo Brannickica. Ovdje su nekada odravale svoje zborove. Tako smo zvali veliko okup..." "Umukni, Iz", rekla je Finley udaljujui se od nas. "Ona nije prokleta Brannickica, zato joj nemoj ispriati sve nae gluposti, dobro?" Da se razumijemo, nije ba upotrijebila rije "gluposti". Ni "prokleta" kad smo kod toga. Prije nekoliko mjeseci vjerojatno bih joj poteno odbrusila, ali ovog puta odluila sam joj popustiti. Okrenula sam se prema Izzy kako bih je upitala jo neto o Brannickicama, a kad sam to uinila, zalazee sunce obasjalo je mali smaragdni privjesak oko njezina vrata. Glavom mi je iznenada proletjela slika Jennina razbijena krvavog kamena, ali prisilila sam se potisnuti je. Ipak, to se vjerojatno vidjelo na meni jer je Izzy rekla: "Uglavnom nije ovakva. Dobro, zapravo jest, ali rune rijei su novost." Poeljela sam joj raskutrati kosu, ali neto mi je govorilo da ne bi to dobro primila. Stoga sam samo slegnula ramenima i rekla: "Ma nije to. Samo sam se sjetila... Zaboravi. U svakom sluaju, shvaam zato Finley nije ba najbolje raspoloena." Zalazee sunce bljeskalo se na Finleynoj bakrenoj kosi dok je ustro koraala istinom da bi potom nestala meu stablima. Izzy i ja krenule smo za njom, a ja sam prebacila ruksak preko ramena. Zazveckao je, a ja sam pogledala Izzy. "Onda, to tono podrazumijeva ,ophodnja?"

Slegnula je ramenima. "Moramo se pobrinuti da umu oistimo od svih nadnia." "Kakvi bi nadniari sada bili u oh ,nadnia? Kao u nadnaravnih bia? Zar nas tako zovete?" Izzy se nije okrenula, a premda je u pitanju moda bila samo igra svjetlosti, uinilo mi se da su vrci njezinih uiju poruiastili.. "Ma to je samo neto to sam izmislila", promrmljala je, a meni je bilo vrlo drago to mi je bila okrenuta leima jer mi je na licu izbio osmijeh. "Svia mi se." Naglo se okrenula, a ja sam se pobrinula da mi izraz lica bude smrtno ozbiljan. "Stvarno", rekla sam joj. "Zna kako zovemo sami sebe, zar ne? Prodigiji." Nacerila sam se. "Jedino to zvui jadnije i pretencioznije od latinskog je izmiljeni latinski." Izzy me promatrala trenutak i oito je zakljuila da je ne ismijavam jer je lagano kimnula. Prvi put sam primijetila da joj je hrbat nosa posut pjegama, ba kao meni. Do tada sam Finley ve izgubila iz vida, ali inilo se da Izzy zna kamo idemo. Dugo smo se u tiini provlaile meu stablima i grmljem. Znojila sam se iako je sunce ve gotovo zalo pa sam stala povlaiti izrez na vratu svoje posuene crne majice. "Uspijete li ovdje zbilja uhvatiti mnogo, ovaj, nadnia? Jer iz iskustva znam da se ne vole vrzmati po umama u okolici domova ljudi koji ih ele ubiti." Tad sam se prisjetila neega i zaustavila se. Bila sam toliko zaluena time da moram pronai Brannickice da sam potpuno zaboravila na vukodlaka kojeg su lovile Izzy i Finley. "to se dogodilo s onim vukodlakom sino?" upitala sam Izzy. Izzy se okrenula prema meni s osmijehom koji me i previe podsjeao na njezinu majku. "A koga misli da lovimo veeras?" Nakrenula sam se i povukla ruksak pred sebe, a zatim ga otvorila. Jo srebrnih kolaca. Malene staklene boce s blagoslovljenom vodom. I, o, Boe, zar je to pitolj? Klecavih koljena povukla sam patentni zatvara na svojoj smrtonosnoj torbi i oprezno je spustila na travu. "Neto nije u redu?" upitala je Izzy. "Pa recimo, mnogo toga? Iskreno, velik dio onoga to se upravo dogaa je pogrean. Recimo to to vas dvije tinejderke imate torbe pune pitolja?" Izzy je postala pomalo napeta. "Nismo mi djeca", ispalila je. "Mi smo Brannickice."

Uzdahnula sam i zabila ruke u depove. "Shvaam to, ali, gle, Izzy, ja ne mogu ubiti vukodlaka. Ja ih poznajem. S nekima sam od njih i ivjela, i oni su... pa, odvratni su i slinavi i superstrani, ali ne mogu ih ubiti." ekala sam da izvue samostrijel ili runi top ili neku drugu ludu ubojitu alatku koju je nesumnjivo spakirala. No samo je nakrivila glavu i upitala: "ivjela si s vukodlacima?" Sada je ve gotovo pao mrak i bilo mi je ao to joj ne mogu dobro vidjeti lice. "Jesam", odgovorila sam. "U Hekinoj koli. Bilo ih je nekoliko. Jedna od njih, Beth, bila je zapravo prilino draga. A bio je tu i jedan deko, Justin, nije bio puno stariji od tebe." Kleknula sam kako bih pokupila torbu, ali ona me ponovno okirala pitanjem: "S kojim si jo nadniima ivjela?" Podignula sam pogled prema njoj i rekla: "Svakakvim. Kako sam ve rekla, s vilama, a bilo je i vjetica i vjetaca. Moja cimerica bila je - " zastala sam i uzela si nekoliko sekunda da progutam knedlu koja mi je dola do grla. "Cimerica mi je bila vampir. Jenna." "Ne seri", rekla je Izzy, ponovno je zvuala kao dijete. Osobito kad je dodala: "Mama i Finley suoile su se s nekoliko vampira prole godine. Meni nisu dale da idem jer su rekle da je preopasno. Zar se nisi bojala da e ti, ne znam, popiti svu krv dok spava?" Nagonski sam odmah htjela poeti braniti Jennu, ali tad sam se sjetila kako sam se osjeala prve veeri u domu, kad sam ula u sobu i zatekla je kako vae vreicu krvi. "Malo. Prije nego to sam je upoznala. Ali nakon toga vie se nikada nisam bojala da bi me mogla ozlijediti. Bila je - i jo je - moja najbolja prijateljica." U strahu da se ponovno ne rasplaem i tako se dovedem u opasnost da umrem od dehidracije, ustala sam drei ruksak dalje od sebe. "A i teko se bojati vampira visokog jedva metar i pol i ruiaste kose, zna?" Izzy je kratko utjela, a zatim je rekla: "Ruiaste kose?" "Pa, ne cijele, imala je pramen - " rekla sam, ali rada sam registrirala ton kojim je Izzy izgovorila rijei "ruiaste kose". Prisjetila sam se svih onih papira, kartoteka i kutija u ratnoj sobi. "Jesi li ula za nju? Jeste li je vidjele?" upitala sam je, a u grudima mi je poskoilo srce. "Ne", obrecnuo se drugi glas, a kad sam se okrenula, iza sebe sam ugledala Finley. "Nismo ule nita o vampirici ruiaste kose, a i da jesmo, uputile bismo se u Englesku da je probodemo kolcem jer je to na posao. A sada hajdemo." "Lae!" nisam htjela biti tako glasna, ali glas kao da mi je odjeknuo mranom umom. "A spomene li opet rije ,kolac dok govori o Jenni, kunem se da u - "

"to?" viknula je Finley. "Sruit e me? Povui za kosu? Nema vie moi. Zbog tebe smo izgubile sve, a ti si beskorisna." "Oh, ba mi je ao to vam pomanjkanje moje magije stvara neprilike. I kako to misli da ste ,sve izgubile?" Finley mi se primaknula, a na priguenoj mjeseini primijetila sam da joj oi plamte od bijesa. "Nije nas uvijek bilo samo troje. tovie, prije nekih sedamnaest godina bilo nas je gotovo pedeset. Istina, ni to nije bilo mnogo, ali bilo je neto!' Zaustavila se i protrljala nos. "Sve dok ostali nisu saznali da je tvoju mamu napumpao demon. Moju mamu trebali su proglasiti sljedeom glavom obitelji, ali umjesto toga protjerali su je. Izabrali su neku daleku roakinju da ih vodi, nekakvu curu koja uope nije bila izravni potomak Maeve Brannick." "Dobro, gle, ao mi je to tvoja mama nije postala Predsjedavajua Brannickica ili to ve, ali sve se to dogodilo prije nego to smo se mi uope rodile. Tako da stvarno ne vidim - " "Tri mjeseca nakon izbora novog voe, povela je cijelu obitelj Brannick u napad na najvee vampirsko gnijezdo u Sjevernoj Americi. Moram li ti nacrtati to se dogodilo?" Osjetila sam muninu i odmahnula glavom. "To je bilo glupo i besmisleno, a mama bi to znala", rekla je Finley, gotovo je ispljunula te rijei. "Da zbog tvoje mame nisu protjerali moju mamu iz klana Brannickica, do tog napada uope ne bi dolo. Ali zna to? Kad je Torin rekao da si ti osoba koja e zaustaviti Casnoffice, pomislila sam: Hej, moda je imalo nekog smisla izgubiti cijelu obitelj. Tako ova nakaza barem moe uiniti neto za nas. Ali ne moe. to znai da su sve te Brannickice umrle nizato." Nisam znala to bih rekla na sve to. Stoga sam se na kraju odluila za naizgled najjednostavnije rjeenje. "ao mi je." Frknula je i poela prtljati oko neega za pojasom. "Svejedno. Nije vano. Zavrimo sada obilazak prije nego - " Nije dovrila reenicu. Ovog puta nije se zauo nikakav urlik, nita nije protutnjilo kroz grmlje. Vidjela se samo tamna spodoba koja je iskoila iz mraka i zauo se Finleyn vrisak kad je vukodlak sletio na nju.

SEDMO POGLAVLJE

U nekoliko je sekunda nastao urnebes. Vukodlak je reao, Izzy je glasno dozivala

Finley, a ja sam oito ponovno ispustila ruksak pun oruja budui da ga vie nisam drala u ruci. Koliko god to zvualo glupo, priekala sam sekundu u nadi da e mi iz tabana suknuti magija. Hou li se ikada priviknuti na to da sam... pa, ovjek? Moji su prsti najzad dohvatili naramenicu ruksaka, ali dok sam ga privlaila k sebi, pitala sam se to mi je initi. Nikad prije u ivotu nisam zapucala, a nisam bila sigurna ni kako tono probosti nekoga kolcem. Glavom su mi odjekivale Finleyne i Aislinnine rijei: Beskorisna, beskorisna, beskorisna. Podignula sam pogled i vidjela da Izzy dri isti onaj no kojim je prethodne noi napala mene, ali dok su se Finley i vukodlak hrvali u blatu, Izzy je samo neodluno stajala, oito nije bila sigurna kako da napadne to stvorenje a da pritom ne ozlijedi Finley. Prekopala sam torbu i izvukla aku boica s blagoslovljenom vodom. Ustala sam i svom ih snagom bacila vukodlaku u lea. Ispostavilo se da moja snaga i nije neto budui da se razbila samo jedna boica. Ostale su se bezopasno otkotrljale niz njegovo krzno na tlo. Svejedno, privukla sam njegovu pozornost. Maknuo se s Finley i okrenuo prema meni, s njuke mu se slijevala slina. Progutala sam knedlu, a Finley je uzmaknula. Prethodne noi u vukodlakovim oima vidjela sam iskru ovjenosti. Veeras, dok se dizao pun mjesec, oito je bio vie ivotinja nego ovjek. Svejedno, nije me napao. Spustio je njuku i ponjuio me, nakrivio glavu. "Tako je", rekla sam alei to mi drhti glas. "Dobro zna to sam." Moda se ne mogu sluiti magijom, ali znala sam da vukodlak i dalje moe osjetiti da nisam obian ovjek. "Pogledaj", rekla sam i te kako svjesna da me Finley i Izzy promatraju kao da sam kakva luakinja. "Znam da se boji i da su te ove djevojke lovile. Ali ozlijedi li ih, samo e njima slinima dati jo razloga da te poele ubiti. Stoga, zato jednostavno ne zbrie?"

Vukodlak me prouavao, a ja sam u razmaku od tri udisaja vjerovala da bismo se iz ovoga mogle izvui neozlijeene. A zatim se iskesio, tiho zareao i znala sam da sam nagrabusila. Krajikom oka vidjela sam da Finley umee strijelu u minisamostrijel, ali znala sam koliko vukodlaci mogu biti brzi. Nema anse da je uspije odapeti prije nego to nasrne na mene. A zatim sam ugledala bljesak. Na sekundu sam pomislila da je Izzy moda zapucala iz pitolja, ali zatim me obuzeo onaj osjeaj ljutnje i ponosa i... preplavila me mo. Moja se ruka podignula, prsti izvili, a vukodlak se ukipio, iskriava mrea magije nije mu dala da se pomakne. Eto! zaula sam Elodien ushien glas u glavi, a da sam mogla kontrolirati svoje tijelo, zakripala bih zubima. Zahvalna sam ti na spaavanju, ali, daj, molim te. Ovo s otimanjem tijela mora prestati. Ovog puta nije bilo odgovora, ali osjetila sam kako mi nad glavom i ramenima nadire jo magije. Ponovno sam vidjela kako mi se pomiu prsti, a arolija koja je drala vukodlaka zatitrala je i ispustila plave iskre. Zatim je vukodlak nestao s naletom vjetra. Kamo je otiao? upitala sam Elodie. U drugu dimenziju, odgovorila je, a ja sam se zapitala kako glas u mojoj glavi moe zvuati tako drsko. Koji vr - htjela sam je upitati, ali zatim sam se okrenula prema Brannickicama. "Prestanite se ponaati kao kuje prema Sophie", ula sam se kako govorim. Finley i Izzy su se pogledale, a zatim su se ponovno okrenule prema meni. "Ovaj, zato govori o sebi u treem licu?" upitala me Izzy. Ali Finley je odmahnula glavom. "Nije to Sophie, Iz", rekla je. "Sjea li se to nam je rekla? Moe izvoditi arolije samo kad je opsjedne duh. Pretpostavljam da je ovo duh." Osjetila sam kako kimam. "Elodie", izgovorila su moja usta. "I mislim ozbiljno. Nisam ba luda za njom, ali proivjela je svata. Nije ona kriva to je va glupi klan protjerao Aislinn, a zatim dopustio da ih sve pobiju. Sranja se dogaaju." Zakoraila sam prema Finley, promatrala kako je bockam prstom u grudi. "Stoga svoj tinejderski bijes iskali negdje drugdje, a ovoj curi daj malo mira." Ostala sam bez teksta. Elodie Parris brani mene? Moda je u cijelom ovom kaosu na vrbi doista rodilo groe.

Finley me smrknuto pogledala, ali Izzy je rekla: "Finn, spasila te. Prije nego to je duh uao u nju. Borila se protiv vukodlaka iako nema moi niti se zna boriti. Istina, ovaj se duh ponaa kao gadura, ali moda... moda je u pravu." Vidi? rekla je Elodie u mojoj glavi. Tako se izlazi na kraj s curama poput njih. Zbilja ne treba voditi moje bitke, uzvratila sam, a ona je frknula. Oh, da, jer ti samo to nisi sredila onog vukodlaka. Htjela sam joj odmah uzvratiti sarkastinom primjedbom, ali prije nego to sam u tome uspjela, Elodie je nestala. Posljednji put kad je to uinila bila sam bez svijesti to je, kako se sada ini, bilo dobro. Jer, znate kakav je osjeaj kad duh koji vam je kontrolirao tijelo iznenada iezne? Prilino traumatian. Pala sam na sve etiri, daui pritom, jer sam se osjeala kao da mi je netko otrgnuo flaster s due. Ostala sam tako, duboko disala i pitala se hou li ikada vie ustati. A zatim sam osjetila kako je neija ruka kliznula pod moju. Izzy mi je pomagala da ustanem. Finley me primila za drugu i zajedno su mi pomogle da se pokrenem. "Hvala", promrmljala sam. Na moje iznenaenje, Finley je bila ta koja je rekla: "Nema problema." Zatim se obratila Izzy: "Odvedimo je kui." Posrtale smo kroz mrklu no. "Ima ideju kamo je poslala vukodlaka?" upitala me Izzy. "Rekla je u drugu dimenziju, a tko zna kog vraga to znai?" Kad smo stigle kui, mama i Aislinn sjedile su u kuhinji. Obje su drale alice za kavu, a sudei po napetosti koja se osjeala u zraku, pretpostavljam da su ustro raspravljale. Dok je Finley prekapala ormarie u potrazi za antiseptikom ogrebotine na njezinoj ruci djelovale su crveno i opako - obavijestila sam Aislinn o svemu to se dogodilo. "To je vrlo mona arolija", rekla je, a premda mi je na pamet odmah palo da joj kaem Misli?, pregrizla sam jezik. ,Ako moe slati stvorenja u druge dimenzije " nastavila je Aislinn, ali prekinula sam je. "Ne mogu. To moe Elodie. A ona nije ba pouzdana." To je bio najljepi nain koji sam uspjela smisliti kako bih joj rekla: Odbij s priom o oruju jer to ne dolazi u obzir. Aislinn se ponovno svalila u stolac, nestalo joj je sjaja iz oiju. "Istina. Primjedba ti je na mjestu."

Mama je rekla: "Dobro, dosta je za veeras. Sophie je potreban odmor, a uvjerena sam da e dobro doi i Finley i Izzy." Osvrnula se po kuhinji. "Kad smo kod toga, gdje je Izzy?" Finley se lecnula kad je namjestila zavoj. "Vjerojatno je ve otila gore." Zatim smo si poeljele laku no i tako privele kraju moda i najbizarnija dvadeset etiri sata u mojem ivotu (to govori mnogo). Aislinn mi je rekla da mogu zadrati sobu u kojoj sam prije bila pa sam, poto sam zagrlila mamu - koja je oito namjeravala ostati dolje i dovriti raspravu s Aislinn - otklipsala uza slabo osvijetljene stube do svoje sobe. Izzy je stajala pred mojim vratima, u ruci je drala nekakav fascikl. "Hej", rekla je, zvuala je pomalo smeteno. "Hej. uj, Izzy, stvarno sam slomljena, tako da o emu god si htjela razgovarati - " "Dri", rekla je i gurnula mi fascikl u ruku. "Samo sam... htjela sam ti zahvaliti. to si pokuala spasiti Finley i to si... ma ne znam. to si prema nama bila bolja nego to si trebala biti." Nasmijeila sam joj se, a na sekundu je izgledalo kao da smo zaplesale na temu "hoemo li se zagrliti?", obje smo se kretale naprijed-nazad s rukama koje su nam se klatile uz bokove. Dobro je znati da nam je eprtljavost oito obiteljska crta. Naposljetku smo se nekako potapale po ramenu, nakon ega se Izzy vratila dolje, a ja sam ula u svoju sobu. Naslonila sam se na vrata i otvorila fascikl koji mi je dala Izzy. Ispostavilo se da sam dobro postupila jer im sam ugledala to je u njemu, izdala su me koljena. Kliznula sam niz vrata, jednom rukom prekrila usta, a na oi su mi navrle suze. U fasciklu su bile samo dvije stvari. Jedna je bila zrnata fotografija koja je izgledala kao nekakva nadzorna snimka. Druga je bio komad papira s nekoliko natipkanih reenica. Fotografija je prikazivala vampira kojeg dobro poznajem Lorda Byrona. Tako je, pjesnika. Bio je profesor u Hekinoj koli, a nakon to je otiao iz nje, vidjela sam ga u jednom klubu u Londonu. I sada sam gledala kako namrten ee niz ulicu. Ali nije bio sam. Kraj njega je hodala Jenna, nervozno se osvrtala preko ramena. Bila je mravija nego inae, i bljea, ako je to uope mogue. Ali nije bilo sumnje da je ono njezin ruiasti pramen. Rukama sam je pomilovala prije negoli sam pogledala list papira.

Novi vampir pridruio se gnijezdu Lorda Byrona, pisalo je na papiru. enska, jo neutvrene dobi, mogla bi biti rije o Jennifer Talbot. Pod biljekom je bio datum. Raunajui ona tri tjedna koja sam propustila, fotografija je snimljena prije manje od tjedan dana. Jenna je na sigurnom. Jenna je na sigurnom, nisu je spalili. S Byronom je, a on je moda totalni upak, ali pobrinut e se za nju. Sklopila sam oi i snano zagrlila sliku. Ako je Jenna iva, moda su ivi i tata, Archer i Cal.

OSMO POGLAVLJE

Izzy

me sljedeeg jutra odvela u razgledavanje tabora. Kako je i rekla, bilo je bodljikave ice i bunkera, ali ono to mi se najvie usjeklo u sjeanje jest to kako je cijelo to mjesto mirno i ogoljelo. "Oduvijek ivimo ovdje, a ostale Brannickice koristile su se ovim mjestom kao nekom vrstom centra za obuku. Dolazile su ovdje na treninge, strateko planiranje i slino", rekla mi je Izzy dok smo prolazile podrumom. Dolje je bilo nekoliko poljskih leaja prekrivenih jednakim, naoko grubim modrim pokrivaima. Nad glavom su nam zujale neonke. "Gdje ti je tata?" upitala sam je i sjela prekrienih nogu na leaj. "Hou rei, oito ima tatu." Izzy se poela igrati kosom. "On lovi nadnie u vlastitom aranmanu. Dekima je zabranjeno ivjeti s Brannickicama. Dolaze nam samo u, uh, u posjete i slino. Uglavnom ga viamo otprilike svaka tri mjeseca." "Ba ste... prave Amazonke." Sjela je kraj mene i poela upkati pokriva. "Ma koma je to", promrmljala je. Uhvatila sam se kako se spremam primiti je za ruku pa sam se povukla u posljednji tren. "Hvala ti na Jenninoj slici", rekla sam kako bih promijenila temu. Izzy se zacrvenjela i odjednom je svu pozornost usmjerila na jedan od svojih nokata. "Nije to nita. Kad si spomenula ruiastu kosu sjetila sam se slike koja nam je stigla proli tjedan i pretpostavila da je to ona." "Pretpostavljam da nema vie takvih slika?" silno mi je laknulo kad sam saznala da je Jenna dobro, ali to nije umanjilo prazninu koju sam osjeala u elucu svaki put kad bih pomislila na tatu, Cala i Archera. Izzy je odmahnula glavom. "Ne, tu je poslala mamina prijateljica koja se specijalizirala za lov na - ovaj, za praenje vampira." Pognula je glavu i kroz ike pogledala gore prema meni. "Jo si zabrinuta za tatu, zar ne?"

Glas mi je jo bio pomalo hroptav kad sam odgovorila: "Da, jesam. Zapravo sam zabrinuta za mnoge. Misli li da... Onaj tip u zrcalu, Torin. Zna li on zaista gdje mi je tata?" Neto je proletjelo Izzynim licem i lagano je uzmaknula. "Moda. Ali on e se samo praviti pametan prije nego to moda kae neto stvarno. Uvijek je takav." Ustala sam i rekla: "Mislim da se znam nositi s pametnjakoviima." Odluna porazgovarati sa Zrcalkom, potrala sam uza stube podruma. Sve dok se ne uvjerim da su svi do kojih mi je stalo na sigurnom, ne mogu ni poeti razmiljati o cijeloj ovoj prii s Casnofficama. No kad sam stigla do Ratne sobe, u njoj sam zatekla mamu naslonjenu na veliki stol, prekrienih ruku, okrenutu prema Torinu. im sam ula, prestali su razgovarati o emu god da su razgovarali. Nije mi se svidio izraz na njihovim licima. "Ovaj, hej", rekla sam i kratko pokucala na dovratnik. "Ba sam krenula razgovarati s tobom." "U redu", rekla je mama, ali ja sam odmahnula glavom. "Ne s tobom. Hou rei, i mi definitivno trebamo razgovarati, ali najprije elim razgovarati s tobom", uprla sam prstom u Torina. Nacerio mi se. "Naravno. Premda, pretpostavljam da te mue ista pitanja kao i tvoju majku. Gdje je James, je li iv, postoji li nain da se doe do njega..." "Raspitivala si se o tati?" Mama je oinula Torina pogledom. "Jesam. I nije da sam imala koristi od toga. Ve sam zaboravila koliko moe biti naporan." Torin se i dalje smijeio, naslonio je bradu na ruku i rekao: "Zna, kad bi me samo oslobodila iz ovoga prokletog zrcala, i sam bih mogao otii po Jamesa. Pod uvjetom da nije re peen, naravno." Stisnula sam ake i poastila ga rijeju koju nikad prije nisam izgovorila pred svojom mamom, ali nije mi se inilo da ju je to posebno uvrijedilo. tovie, promrmljala je "Slaem se" i trzajem zgloba spustila platno preko zrcala. "Uglavnom je beskoristan", rekla je mama i protrljala vrat. Zabrinute bore oko njezinih usana djelovale su jo dublje nego inae. "Aislinn ga se davno trebala rijeiti." "uo sam to!" zavapio je Torin glasom priguenim zbog platna. Mama je zakolutala oima. "eli li nakratko izai odavde?" Oklijevala sam. Ono to sam eljela jest razgovarati s Torinom, ali znala sam da mama i ja moramo pretresti mnogo toga. Usto, nije da se Zrcalko sprema nekamo otii. "Naravno."

Na kraju smo otile u etnju. Neobino je koliko lijepo i bezopasno na dnevnom svjetlu moe izgledati uma koja okruuje tabor Brannickica. Dugo smo utjele. Mama je progovorila tek kad smo stigle do debla golemog stabla nadvijenog nad usku vodenu liniju, premalu da bismo je mogli nazvali potokom. "Ovo je nekada bilo moje omiljeno mjesto za razmiljanje. Jo kad sam bila tvojih godina." "Kladim se da si tada imala o emu razmiljati." Zahihotala se, ali nije zvuala nimalo sretno. Sjele smo na palo stablo. Vrci maminih izama dotaknuli su vodu, ali moji su ostali desetak centimetara iznad nje. "Dobro, da ujem", rekla sam kad smo sjele. "elim uti sve o tome kako si od male Brannickice postala Grace - oh, pa da", okrenula sam se i pogledala mamu. "Mercer je izmiljeno ime, zar ne? Ti si Grace Brannick." Uinilo mi se da je mami neugodno. "Kad sam pobjegla one noi, auto koji se zaustavio i pokupio me bio je Mercedes. Kad me voza upitao za ime... improvizirala sam." Imena su samo rijei. Znam to. Ali kad sam saznala da je prezime koje sam upotrebljavala cijeli ivot lano... "Pa kako bih se onda ja trebala zvati?" upitala sam. "Sophie Atherton? Sophie Brannick?" Oba su zvuala udno, kao da nosim odjeu koja mi ne odgovara. Mama se nasmijeila i maknula mi kosu s lica. "Moe se zvati kako god eli." "Dobro, neka bude onda Sophie Princeza Zadivljujuih Iskra." Mama se tada nasmijala, stvarno nasmijala, i ispreplela prste s mojima. Sjedile smo na tom stablu, naslonila sam joj glavu na rame, a mama mi je ispriala svoju priu. To me podsjetilo na to kako mi je, kad sam bila mala, itala prije spavanja. A njezina pria nije se mnogo razlikovala od bajki koje sam nekada voljela, onih zbilja mranih, prepunih zastraujuih detalja i slomljenih srdaca. "Dok sam odrastala ovdje, ivot je bio... Pa, vidjela si kakav je Finleyn i Izzyn. Bio je surov. Voljela sam svoju obitelj, ali sve se svodilo na treninge, borbu, lov, i jo treninga." Mama je uzdahnula i naslonila obraz na moju glavu. "Jednostavno nisam mogla provesti ivot tako. Stoga sam otila kad sam napunila dvadeset jednu. Jedne sam noi krenula u ophodnju i jednostavno... nastavila hodati." Otila je u Englesku u nadi da e moi istraivati povijest Brannickica, vidjeti moe li obitelji biti korisna na nain koji ne ukljuuje ubijanje. "Zatim si srela tatu", rekla sam tiho. Ponovno sam se zapitala gdje je on. Kako je. Je li uope iv. "Da", to je bilo sve to je rekla.

"Jesi li znala to je on?" "Nisam", odgovorila je plaljivim glasom. "Ono to sam ti ispriala o susretu s tatom, to je sve istina. Bili smo u Britanskoj knjinici i zatraili istu knjigu o povijesti arobnjatva." Lagano sam se nasmijeila. "To ti je trebao biti znak." "Vjerojatno", rekla je mama. "Kad sam prila njegovu stolu da ga upitam mogu li je upotrijebiti..." Zaustavila se i uzdahnula. "Bio je to takav kliej. Dodao mi je knjigu, prsti su nam se dotaknuli, i to je bilo to. Bila sam gotova." Prisjetila sam se kako sam prvi put vidjela Archera naslonjena na stablo pred Hekatinom kolom. "Znam kako je to", promrmljala sam. "Bili smo zajedno gotovo godinu dana. A zatim sam se jednog dana probudila ranije i vidjela kako ni iz ega stvara doruak. Umrla sam od straha." "Kako je mogue da si ivjela s njime cijelu godinu prije nego to si saznala to je on? Izzy je valjda ve nakon pet sekunda skuila da nisam ovjek." Mama je maknula kosu s ela i rekla: "Izzy je takva. Nemaju sve Brannickice iste sposobnosti. Ja ne mogu osjetiti prisutnost prodigija na isti nain kao ona. U svakom sluaju, kad sam shvatila da ivim tono s onim protiv ega bih se trebala boriti, bila sam - " "Izvan sebe?" nadovezala sam se. "Totalno. A zatim sam shvatila da sam trudna i... pa, ostalo zna. Sve o seljakanju, skrivanju." "Ali nisi se skrivala od tate." Posljednji komadi slagalice napokon su sjeli na svoje mjesto. "Tata je u Thorneu rekao da si imala dobre razloge za neprestano seljenje." A rekao je i da je jo zaljubljen u mamu. Htjela sam joj i to rei, ali neto me sprijeilo. Moda to to sam se nadala da e joj tata jo imati prilike to osobno rei. "Nisam imala pojma kako bi moja obitelj reagirala na vijesti da u roditi malog prodigija. I to ne bilo kakva prodigija, nego demona. Sada shvaam da sam im trebala vjerovati, ali tada sam se bojala. I bila sam mlada. Boe, bila sam samo est godina starija nego ti sada. To je zastraujue." Ramenom mi je pogurala glavu. "Molim te, nemoj da za est godina ve budem baka, dogovoreno?" Podsmjehnula sam se. "Vjeruj mi, nakon svih problema koje sam imala s dekima, idem u asne sestre." "Pa, dobro je to znati."

Ostale smo ondje i razgovarale, noge su nam se klatile nad potokom sve dok nam sunce nije bilo visoko nad glavama. Kad smo se vratile na imanje, osjeala sam se malo bolje. Istina, ivot mi je i dalje bio prilino usran, ali barem sam dobila neke odgovore. Kad smo se vratile na imanje, Izzy i Finley bile su vani i obavljale kuanske poslove. Ili barem ono to Brannickice nazivaju kuanskim poslovima. Izzy je namjetala mete na vjebalitu. (Ja sam ga i dalje zvala Dvorite ninda. Izzy se nasmijala kad sam joj to rekla.) Finley je u preureenoj staji tik uz vjebalite otrila noeve. "Moe joj pomoi", rekla mi je Aislinn kad sam je nala. Bila je dolje, u podrumu, mijenjala je plahte na poljskim leajevima. Zapitala sam se emu to, ali odluila sam da je neu pitati nita. "Ako je tebi svejedno, ja ba i nisam dobra s noevima", rekla sam joj. "Ima li neto drugo to bih mogla napraviti? Neto manje... pogubno?" Aislinn je protresla jastuk u jastunici, slegnula ramenima i rekla: "Moe otii gore u Ratnu sobu i pregledati fascikle o Hekatinoj koli i Casnofficama. Provjeri jesmo li pogreno shvatili koju informaciju i moe li togod dodati." Ah, da. Fascikli. Knjige. Bez otrih rubova. Savreno. "Moe. Hvala." Trei sam se uspela stubama i zaustavila se pri vrhu. "Oh, i, ovaj, hvala ti to si mi dopustila da ostanem. Hou rei, nakon svega to ste proivjele zbog mojega postojanja." Budui da me samo pogledala, urno sam dodala: "Finley mi je rekla to se dogodilo s ostalim Brannickicama. Rekla je da se to ne bi dogodilo da si im ti bila voa." Zbunjeno sam stajala ondje dok me Aislinn prouavala. Imala je mamine oi tako da sam se osjeala dvostruko udnije dok me tako pozorno analizirala. Naposljetku je rekla samo: "I ti si lan obitelji." Nisam imala to rei na to. Samo sam kimnula i pourila gore. Ratna soba bila je jednako depresivna i neuredna kao prethodnog dana a ni nakon desetominutnog prekapanja po papirima na stolu i velikim, tekim kutijama na podu, nisam pronala fascikle o Hekatinoj koli. Frustrirana, duboko sam uzdahnula. "Problemi?" promrmljao je meden glas. Ignorirala sam Torina i posvetila pozornost hrpi notesa kraj kaua.

"ao mi je zbog onoga to sam jutros rekao o tvojem ocu", rekao je. "To je bilo ispod asti." Nisam rekla nita. "Nevjerojatno me frustrira to sam zarobljen ovdje, pa se povremeno iskaljujem na drugima. Ispriavam se jo jedanput. A sada ti, ako eli, mogu pomoi s onim to trai." Znala sam da u vjerojatno poaliti, ali prela sam prostoriju i otrgnula platno sa zrcala. Ponovno je sjedio na stolu i smijuljio mi se. "Budalice, budalice moja, informacije o Hekinoj koli skriva kutija koja?" Torin se na to dugo i glasno nasmijao, pa sam vidjela da ima pomalo krive zube. Budui da potjee iz esnaestog stoljea, pretpostavljam da je sretnik to uope ima zube. "Oh, zbilja mi se svia", rekao je i obrisao suze. "Sve ove proklete ratnice tako su ozbiljne. Lijepo je ponovno biti u drutvu duhovite osobe." "to god. Zna li gdje je fascikl o Hekinoj koli ili ne, Zrcalko?" Nagnuo se prema naprijed i upro prstom u stol. U zrcalu sam ugledala kutiju zguranu u tamu. Nije ni udo to mi je promaknula. Kad sam izvukla kutiju, Torin je rekao: "Samo ti je za to potrebna moja pomo, Sophia?" Okrenula sam se na petama i smrknuto ga pogledala. "Sino si mi jasno dao do znanja da voli biti zagonetan. Trenutano mi se stvarno ne da navlaiti se s tobom." utio je dok sam prekapala po kutiji. Izvukla sam dva velika kartonska fascikla na kojima je netko narkao: Casnoff. Bila su tu i tri zasebna fascikla na kojima je pisalo Hekatina kola pa sam i njih izvukla. "Zapela si u praznom prostoru", rekao je Torin. Bila sam toliko zaokupljena prvim fasciklom o Casnofficama da mi je trebalo neko vrijeme da registriram to mi je rekao. Kad sam to uinila, blijedo sam ga pogledala. "Molim?" "Ona tri tjedna koja si izgubila. Zapela si u praznini meu dimenzijama. Tako funkcionira Itineris, putuje u druge dimenzije i oko njih. Veinom nema problema. Ali ti si zapela vjerojatno zato to si to to jesi. Ili nisi." Budui da sam nastavila zuriti u njega, pojasnio mi je. "Vie nisi demon, ne potpuno, ali nisi ni ovjek." Torin je poloio bradu u ruku, zabljesnuo me prsten s

velikim rubinom koji je nosio na malome prstu. "Itinerisu si bila teko probavljiva. Stoga te zadrao neko vrijeme. Imala si poprilinu sreu to te na kraju odluio ispljunuti." Rijei ,probavljiva i ,ispljunuti bile su i vie nego uznemirujue. "Dobro", rekla sam naposljetku. "To je, ovaj, stvarno grozno znati. Ali hvala ti to si me obavijestio." Slegnuo je ramenima. "Nije to nita." Ponovno sam se posvetila fasciklu, stala prouavati fotografiju gospoe Casnoff i njezine sestre, Lare, iz razdoblja kad su bile mlade, moda u kasnim tinejderskim godinama ili ranim dvadesetima. S njima je sjedio neki mukarac, imao je zalizanu crnu kosu, brk mu je bio jednako dotjeran kao i frizura gospoe Casnoff. Pretpostavila sam da joj je to otac, Alexei. "Zna, vidim ja mnogo vie od prolosti i budunosti." "Stvarno?" upitala sam dok sam listala papire iz fascikla. "Vidi li i sadanjost? Jer i ja to mogu. Primjerice, upravo sada osjeam da se nalazim u neurednoj sobi s totalnim upljoglavcem." Nisam podignula pogled, ali u glasu sam mu ula da se mrti kad je rekao: "Ne. U odreenim sluajevima mogu vidjeti... recimo da vidim alternativne budunosti." "to ti to znai?" "Vrijeme nije fiksno, Sophia. Svaka nas odluka vodi drugaijim putem. Stoga povremeno vidim vie moguih ishoda. Primjerice, rekao sam tvojoj teti da e ti biti ta koja e zaustaviti one vjetice od Casnoffica da oforme svoje demonske snage. A to i jesam vidio. Ali to nije jedina tvoja budunost koju sam vidio." Htjela sam ga ignorirati, ali zatekla sam se kako sputam fascikl i okreem se zrcalu. "Koja je druga?" "Prilino joj je proturjena", odgovorio je smijeno zadovoljan sobom. "Jer u jednom scenariju vidio sam kako pobjeuje Casnoffice. A u drugom sam vidio kako im se pridruuje. Naravno, tu viziju nisam podijelio s Aislinn. Da jesam, sumnjam da bi te ovako srdano doekala. Zbilja, trebala bi mi zahvaliti." Na to sam mu mogla rei samo: "Pa, tvoja je vizija pogrena. Nikada ne bih bila dio Casnoffiinih demonskih... ega god." "Oh, nisi bila dio njihovih snaga", pojasnio je cerei se. "Predvodila si ih." Tad sam se okrenula, ruke su mi se tresle: "Sve to govori samo kako bi se poigrao mnome."

"Slobodno vjeruj u to ako eli, Soph - " Zautio je, a kad sam podignula glavu, ugledala sam Izzy kako stoji na vratima. "Isolde!" uzviknuo je Torin. "Ba te lijepo vidjeti!" Izzy je grizla donju usnu. "Zato si razgovarala s Torinom?" upitala je. "Trebala mi je pomo da neto pronaem", uzvratila sam i podignula fascikl kako bi ga mogla vidjeti. "Mislila sam da bi mogao biti koristan barem pri tome, budui da su mu proroanstva, ini se, zakazala." Torin je ispustio uvrijeen zvuk. "Nipoto nisu! Ja nikada ne grijeim." Kliznuo je sa stola, pogled je uperio u Izzy. "Nikada." Izzy je na to prela prostoriju u nekoliko velikih koraka i ponovno navukla platno preko zrcala. "Pokrivaj me do mile volje, Isolde", rekao je Torin sada priguenim glasom. "To nita ne mijenja." Neto je proletjelo Izzynim licem i ja sam je samo mogla upitati: "to je to bilo?" Ali ona je samo odmahnula glavom i kleknula kraj mene na pod. "Nita. Jo malo Torinovih sranja. Onda, jesi li nala to si traila?" "Nisam jo sigurna", rekla sam i vratila se na prvu stranicu fascikla o Casnofficama. Alexei Casnoff roen je 1916. u Sankt Peterburgu (odnosno, kako su ga tada zvali, u Petrogradu) kao sin Grigorija i Svetlane Casnoff te je... Prije nego to sam uspjela nastaviti kuom je odjeknuo glasan udarac. Ispustila sam papire. "Koji je to vrag?" Izzy se namrtila i ustala. "Ne znam. Mislim da dopire s ulaznih vrata, ali... nitko nikada ne dolazi ovamo." Zajedno smo izjurile iz Ratne sobe u hodnik. Aislinn je jednom rukom drala kvaku, a drugom bode. Mama je bila tik iza nje. Magija mi je vritala u grudima i kovitlala se, po emu sam znala da je to god ekalo s druge strane vrlo mono. A kad je Aislinn polako otvorila vrata, ispostavilo se da sam bila u pravu. Na pragu je stajao Cal, izgledao je vie i starije te mnogo iscrpljenije nego to sam to pamtila. A na njega je bio naslonjen moj tata, na blijedoj koi njegova lica neprirodno su se isticale ljubiaste tetovae.

DEVETO POGLAVLJE

"James!"

zgranula se mama, a zatim je nastupila totalna zbrka jer su svi poeli govoriti u isti glas. "to on radi ovdje?" zareala je Aislinn ba kada je Izzy poloila dlan na moju ruku i upitala: "Tko su ovi tipovi?" "To je - to je moj tata", rekla sam, glas mi je poeo pucati. A zatim sam se progurala kraj Aislinn kako bih se objesila tati oko vrata. Njegove su me ruke slabano obujmile. "Sophie", promrmljao mi je u kosu. "Sophie". Vidjeti ga ovdje bilo je gotovo predobro da bi bilo istinito, ba kao i vidjeti Cala tik uz njega. vrsto sam stisnula tatu, moje suze razlile su se po ovratniku njegove koulje. "Dobro si", jecala sam. "Dobro si." Zasmijuljio se hrapavim glasom. "Manje-vie. Zahvaljujui Calu." Ustuknula sam. Tatine oi bile su crvene, izgledao je kao smrt na dopustu. A vrtlone ljubiaste tetovae po njegovoj koi, posljedica obreda uklanjanja, bile su jednako muan prizor kao one noi kad ih je dobio. Ali sada je ovdje i samo je to vano. Pogled mi je kliznuo na Cala koji je i dalje kolebljivo stajao kraj tate. "I ti si dobro", rekla sam tiho, a on se nasmijeio. Dobro, iskrivio je usnu na onaj udan nain koji Cal zove osmijehom. "Aha", to je sve to je izgovorio, ali ta je rije krila mnoga znaenja. Preplavili su me olakanje i radost, pa sam zakoraila prema naprijed s namjerom da zagrlim i njega. Ali iz nekog razloga u posljednji sam tren samo posegnula za njegovom rukom i vrsto je stisnula. "Drago mi je." Dlanom je nakratko prekrio moj, dodir mu je bio grub i topao. U grudima sam osjetila da se poinjem crvenjeti pa sam se okrenula tati. "Kako ste doli ovamo? Gdje ste bili?"

"Moemo li otii na neko manje... prolazno mjesto i porazgovarati o tome?" upitao je i rukom pokazao na hodnik. Imala sam osjeaj da u ponovno briznuti u pla. Prolazno. Boe, stvarno mi je nedostajao. Prilino sam uvjerena da mu je Aislinn htjela rei ne, ali mama je istupila. "Naravno. Moemo razgovarati u dnevnoj sobi." Roditelji su mi se trenutak nepomino promatrali, i premda je uglavnom pomalo odvratno gledati kako ti roditelji zure jedan u drugoga, oteo mi se smijeak. Kao i sve prostorije u kui Brannickica, dnevna soba bila je gotovo prazna. U njoj je bio kau koji je izgledao malo bolje od one grozote u Ratnoj sobi, a tata i Cal sjeli su na njega. Ja sam sjela kraj tate, Aislinn i Izzy su se zadrale na vratima, a mama se smjestila kraj mene na rub kaua. Tata je uzdahnuo, ruka mu je lagano drhtala kad ju je poloio na moju. "Ne mogu ti opisati koliko mi je drago to te vidim." Ispreplela sam prste s njegovima. "I meni. Hou rei, to vidim tebe, naravno." Tata se nasmijeio i stisnuo mi ruku. "Da, toliko mogu i sam zakljuiti." "Kako ste pronali ovo mjesto?" upitala je Aislinn i manje-vie ubila svaku nadu da emo uivati u ugodnom obiteljskom trenutku. "Zatitna polja brane nas od vae vrste." "U sjeverozapadnom uglu je otprilike metar velika rupa", odgovorio je Cal. "Zatitno polje vam je oteeno. Mogu ga popraviti, ako elite." Aislinn je bila vidljivo zateena, ali brzo se pribrala. "Nema potrebe. Sutra ujutro poslat u Finley da ga obnovi." Budui da Brannickice potjeu od iznimno mone bijele vjetice, nekima od njih jo su preostale moi. Jedna od njih oito je Finley. "Moe joj pomoi", dodala je Aislinn obraajui se Izzy. "Vrijeme je da naui praviti zatitna polja." "A to se tie pitanja kako smo vas nali", rekao je tata, "nije bilo lako. Cal mi je rekao da te poslao Brannickicama, ali kad je pokuao upotrijebiti magiju da te locira..." "Kao da si nestala", rekao je Cal. "Nijedna locirajua arolija nije bila djelotvorna, nikakav trik." "To je zbog Itinerisa", objasnila sam. "Nije znao to bi sa mnom kad su me odarali." Tata je kimnuo. "Pretpostavio sam to. U svakom sluaju, proteklih nekoliko tjedana putovali smo prema ovamo. Cal je smatrao da nije mudro da u svojem...

sadanjem stanju idem Itinerisom, pa smo, bojim se, morali putovati na starinski nain." "Trebala su vam tri tjedna da iz Engleske doletite u Tennessee?" upitala je Aislinn i podignula obrvu. "Nismo odmah doli ovamo", odgovorio je Cal mrtei se i prekriio ruke na prsima. "Imali smo mnogo toga za rijeiti." "Na primjer?" upitala sam. Tata je ustao i poeo koraati. "Poto su Brannickice i LOcchio di Dio na proljee napali sjedite Vijea, preostalo je samo pet njegovih lanova." "To nismo bile mi", odbrusila je Aislinn. "A ni Oko, kad smo ve kod toga." Tata se zaustavio i zagledao u nju. "Molim?" Aislinn je tati ukratko ispriala onu istu priu koju je prethodne veeri ispriala meni, o tome kako sumnja da su Casnoffice same podmetnule poar samo da bi za to mogle optuiti svoje neprijatelje. Kad je zavrila, tata je izgledao deset godina starije. "Volio bih da mogu rei kako je to besmisleno. Ali nakon to sam vidio to je uinila Lara Casnoff... U svakom sluaju, preostala tri lana Vijea ubijena su kad je unitena opatija Thorne." Vidjela sam kako je ubijen jedan od njih, Kristopher, ali okirala sam se kad sam saznala da su stradali i Elizabeth i Roderick. "Lara i ja smo jedina dva preostala lana", nastavio je tata. "A ja" - pokazao je na tetovae - "nisam ba od koristi. I ja sam mrtav." "Molim?" "Nekoliko dana nakon to je opatija Thorne izgorjela, Lara Casnoff sazvala je veliki sastanak u Londonu, u kui neke velike zvjerke od vjeca", rekao mi je Cal. "Uspio sam izvesti aroliju nevidljivosti i upasti na njega. Prisustvovale su mu valjda stotine prodigija. U svakom sluaju, ondje je Lara objavila da je tvojega tatu ubilo Oko." Kimnuo je prema Aislinn. "Uz pomo Brannickica." Aislinn je opsovala sebi u bradu, a mama je pognula glavu. "U redu", rekla sam polako. "uj, shvaam da je to gadno, ali zar se ne moe samo pojaviti i rei: ,Hej, evo mene! Uope nisam mrtav.'?" "Mogao bih", rekao je tata, "ali ako Casnofficama odgovara da budem mrtav, neto mi govori da ne bih dugo mogao govoriti da ,uope nisam mrtav." "to ti misli da Casnoffice smjeraju?" upitala je mama.

Tata je pogledao mamu, a zatim mene. "Zastraiti prodigijsko stanovnitvo do te mjere da ih uspiju uvjeriti da je prizivanje demona jedini pravi put. Imaju Daisy, a moda su uspjele obuzdati i Nicka. Nije bilo novih napada povezanih s njima." Iste one noi kada su Casnoffice upotrijebile Daisy u borbi protiv Oka, Nick se oslobodio i poeo bjesnjeti. Jo zadrhtim na samu pomisao na to. "Je li na tom sastanku rekla ita o demonima?" upitala sam Cala. Odmahnuo je glavom. "Nita konkretno. Rekla je samo da ona i sestra imaju plan kako jednom zauvijek osloboditi svijet od Brannickica i Oka." "Kad smo kod toga", umijeao se tata, "Sophie, jesi li stupila u kontakt s Archerom Crossom?" Sve oi u prostoriji uprle su se u mene pa sam osjetila neobinu potrebu sakriti lice. Znala sam da je sve to osjeam ispisano na njemu. "Ne. Mislila sam da si moda..." okrenula sam se prema Calu. "Jesi li ga vidio? Kad si uao po tatu u opatiju Thorne?" Nije da sam oekivala da e Cal rei: "Da, jesam. tovie, spremio sam ga u dep. Evo ti ga." Ali kad su nam se pogledi sreli i kad je Cal rekao: "Tvoj je tata bio sam u eliji kad sam doao do njega", njegove su me rijei fiziki zaboljele. Ima sree, podsjetila sam samu sebe. Ovdje ti je tata. Cal takoer. A Jenna je na sigurnom. Kolike su bile anse da ih sve ponovno vidi? "Netko je provalio u eliju", nastavio je Cal, "tako da smo tvoj tata i ja zakljuili da ga je odvelo Oko." "Ti se ne sjea niega?" upitala sam tatu. Tata je izgledao potiteno kad je odmahnuo glavom. "Bojim se da sam bio bez svijesti." Zarila sam ruke u depove i rekla: "Vjerujem da ste u pravu. Vjerojatno je s Okom." A oni ga ili i dalje smatraju svojim omiljenim vjecem ili su pak saznali da smo radili zajedno pa su ga ubili. U svakom sluaju, Archera vie nema. Ta je pomisao bila toliko bolna, toliko je glasno odjekivala u mojoj glavi, da mi je trebala cijela minuta da shvatim kako tata i dalje govori: "... definitivno nije jedini koji je nestao." Aislinn se povukla natrag do vrata, prekriila je ruke na grudima. "Dakle, malog Crossa vie nema, kao ni obiju Casnoffica", rekla je nabrajajui ih na prste. "A ni njihovih demona." "Ni otoka Graymalkin", rekao je Cal tako tiho da mi se u poetku inilo da nisam dobro ula.

"ekaj, to kae?" upitala sam. "Nema vie Hekatine kole ni otoka na kojem se nalazila", rekao je tata. "Kako je to mogue?" upitala je mama s kaua. Tata ju je pogledao, a meu njima se ponovno neto osjetilo. "Nitko ne zna", rekao je naposljetku. "Ali nekoliko dana nakon to je izgorjela opatija Thorne, cijeli otok kao da je nestao s lica zemlje. U jednom je trenu bio ondje, u drugom je ostao samo ocean. Vjerujem da nije zbilja nestao, nego da su ga Casnoffice iz nekog razloga prikrile." "Misli li da su ondje?" upitala sam kad mi se povratio glas. Prisjetila sam se kako sam se osjeala onog dana kad smo Cal, Jenna i ja napustili Hekinu kolu. Tada me obuzeo predosjeaj da se nikada vie neemo vratiti. Lagano sam zadrhtala prisjetivi se toga. "Ima smisla", rekao je tata. "Na otoku Graymalkinu prizivale su demone. To je godinama bio Anastasijin dom. Ne mogu zamisliti da bi ga samo tako napustile. Usto..." Tata je utihnuo i ponovno protrljao oi. Krenuo je natrag prema kauu, ali posrnuo je. Mama je skoila i uhvatila ga za ruku, a Cal mu je priao s druge strane. Pomogli su mu da ponovno sjedne. "Putovanje ga je iscrpilo", rekao je Cal. "Primijenio sam na njemu zatitnu aroliju, ali i dalje je prilino slab." "Molim vas da o meni ne razgovarate kao da me nema", rekao je tata, ali iscrpljenost je izbrisala svaki trag otresitosti iz njegova glasa. "Dosta je za veeras", rekla je mama, a ja sam primijetila da nije pomaknula ruku s tatine. Aislinn je kimnula. "Moram prenijeti Finley to se dogaa." Na eljusti joj se trznuo mii pa je promrmljala: "I porazgovarati s Torinom. A vas dvoje", rekla je tati i Calu, "ostanite veeras. Ujutro emo odluiti to dalje." Nije joj bilo lako dopustiti im da ostanu. Vidjela sam to po nainu na koji je stisnula usne. A mislim da je i tata to primijetio jer joj je kimnuo s potovanjem. "Hvala ti, Aislinn." "Neka iskoriste atore", rekla mi je Aislinn. Ve sam zaboravila na te neobine platnene objekte kojima su se ostale Brannickice koristile kada je jo bilo ostalih Brannickica. Htjela sam spomenuti poljske leajeve u podrumu, ali Aislinn moda nije oduevljena idejom da bude pod istim krovom s previe prodigija. Aislinn je zatim otila, a Izzy je otklipsala za njom. im su otile, tata se naslonio na kau i sklopio oi. "Veeras biste trebali ostati ovdje", rekla mu je

mama. "U tim se atorima ne moe ivjeti, a nakon svega to ste proli..." Proistila je grlo. "U svakom sluaju, veeras se nijedan od vas ne treba suoavati s vanjskim svijetom." Tata je samo kimnuo ne otvorivi oi. Ali Cal je slegnuo ramenima i rekao: "Naviknut sam spavati na otvorenom. Usto, vi biste vjerojatno trebali provesti malo vremena kao, ovaj, obitelj." Okrenuo se s namjerom da ode, ali tata je tada rekao: "Sophie, zato ne otprati Cala do njegovih odaja? Htio bih malo razgovarati nasamo s tvojom majkom." "Oh", rekla sam i zarila ruke u depove. "Dobro. Moe." Kad sam posljednji put bila nasamo s Calom, poljubio me. Bio je to definitivno poljubac u stilu, Mogli bismo umrijeti stoga je ovo samo nain da si kaemo zbogom (moda), ali svejedno. Tehniki, on je moj zarunik (ma znate ono, prodigiji nisu sami po sebi dovoljno udni, nego moraju sklapati i dogovorene brakove). injenica da smo zarueni u Calovo i moje prijateljstvo unijela je posve novu dozu nelagode. Cal je kratko bacio pogled prema meni, a premda nisam mogla biti sigurna, uinilo mi se da se sekundu zadrao na mojim usnama. Dala sam sve od sebe da ne progutam knedlu, a kad je izaao iz prostorije, otila sam za njim.

DESETO POGLAVLJE

Cal i ja u tiini smo ili od kue prema atorima. Prethodno sam iz kuhinje uzela
jedan od lampiona na baterije kojima su se Brannickice oito dobro opskrbile. Moja i Calova sjena gotovo su se isprepletene izduivale pred nama premda nismo koraali tako blizu jedan drugome. Misli su mi i dalje bile toliko usredotoene na Archera pa nisam ni primijetila objekte polukruno rasporeene oko tabora sve dok se zapravo nismo uspeli u njih. Ono to su Brannickice nazivale "atorima" bile su zapravo prilino vrste graevine. Krovovi su im bili od gustog platna, ali umjesto na tlu, bile su smjetene na drvenim platformama. Imale su ak i stube koje su vodile do svake od njih. "Ide", rekla sam kad smo se zaustavili. "Ovo zapravo nisu atori. Ovo su vie kolibe. Ili kao da su ator i koliba napravili dijete. Ovo je ,aliba." Bila je to neuspjela ala. Glupa ala oko koje se nisam ni najmanje potrudila. Archer bi se svejedno nasmijao na nju, pomislila sam, a bol mi je ponovno rasparala srce i umalo me ostavila bez daha. Cal nije rekao nita pa sam samo mahnula i pokazala prema atorima. "Izaberi bilo koji. Svi su prazni." Cal me i dalje nije gledao, uputio se prema atoru tono ispred nas i razmaknuo platnena vrata. Palo mi je na pamet da sam lampion vjerojatno jednostavno trebala dati njemu umjesto da poem za njim unutra, ali dok sam to shvatila, on je ve uao. Uspela sam se stubama i ula pognute glave. "Ide", rekla sam mu iza lea. "Nije ba kao soba u Thorneu, ha?" Na izgrebenoj drvenoj platformi bila su dva komada pokustva: sklopivi stol i nizak poljski leaj poput onih iz podruma. Naravno, samo je za to i bilo mjesta. ator je bio majuan pa me odjednom obuzela lagana klaustrofobija. Odloila sam lampion na stol, bilo mi je ao to baca tako slabo svjetlo. Ovako sam u polumraku jedva i vidjela Calovo lice. Zatim sam zarila ruke u

stranje depove i duboko uzdahnula. Cal je sjeo na leaj koji je lagano zakripao pod njegovom teinom. Poloio je laktove na rairena koljena, pred sobom sklopio ruke, ali i dalje je utio. "Hej", rekla sam, glas mi je bio totalno preglasan, "ako si, ovaj, gladan ili slino, mogu pogledati ega ima u kuhinji. Pretpostavljam da se ovjeku probudi apetit kad bjei kako bi spasio goli ivot, a pritom za sobom vue demona koji je izgubio sve moi, ha?" im sam izgovorila te rijei, u mislima sam se toliko zgrila da me udi to nisam nita iaila. "Nisam gladan", odgovorio je tiho. "Super", rekla sam. "Onda u te ostaviti da se naspava." Obrazi su mi gorjeli dok sam se kretala prema izlazu. A zatim sam ula iza lea: "Mislio sam na tebe. Svaki dan." Ukipila sam se, rukom sam i dalje drala platnena vrata. Cal je zvuao pomalo promuklo kad je nastavio. "Tri tjedna su mnogo kad se pita gdje je netko. Cijelo vrijeme mislio sam kako sam moda pogrijeio kad sam ti rekao da potrai Brannickice." Okrenula sam se. Htjela sam se naaliti ili rei neto sarkastino, bilo to ime bih smanjila napetost koja nas je obavila. No rekla sam samo: "I ja sam mislila na tebe." Cal je podignuo pogled i susreo moj. "Cal, ti si... spasio si ivot mojem tati. Pokuao si spasiti i Archerov." Srce mi se paralo dok sam to izgovarala, ali prisilila sam se da nastavim. "To je tako veliko da uope ne znam odakle bih poela. ,Hvala ti nije ni izdaleka dovoljno, zar ne? A nisam sigurna ni da postoji dovoljno velika poklon-koara s voem koja bi - " Ustao je, njegove su me ruke iznenada zagrlile i prislonio je moje lice uza svoja prsa. Mirisao je fino, poznato, a kad sam podignula ruke i privila ga blie sebi, na oi su mi navrle suze. Pogladio mi je kosu. "Moda je dobro, Sophie", promrmljao je Cal. "Moda ga je Oko izvuklo." Stisnula sam oi. "Znam", proaptala sam. "Nije rije o tome. Hou rei , jest, ali ne samo o tome. Rije je o tome da je... Sve je tako zbrkano, Cal." Stisnuo me jae. "Znam. Sad kad vie nema Graymalkina..." Duboko je uzdahnuo, ali nije rekao vie nita. Uope nisam razmiljala o tome. Koliko Cal voli taj otok. Prisjetila sam se neega to mi je rekao u Thorneu, da je Graymalkin uvijek smatrao svojim domom.

Ja sam se naviknula biti dijelom beskunik, ali Cal je od svoje trinaeste ivio u Hekinoj koli. Povukla sam se kako bih ga pogledala u oi. "Stvarno mi je ao", rekla sam mu. "Zbog svega." Na njegovu licu vidjela sam sve to sam i ja osjeala. Zbunjenost, bespomonost, usamljenost. A pretpostavljam da sam se upravo zbog ovog posljednjeg propela na prste i usnama njeno dotaknula njegove. Nije to ni trebao biti pravi poljubac, uinila sam to vie u znak zahvalnosti i kao utjenu gestu. Ali kad sam se htjela povui, Cal me primio za obraze, njegove su se usne nagnule prema mojima, a ono to je uslijedilo definitivno je bio pravi poljubac. I ja sam njega poljubila, rukama mu zgrabila majicu. Osjeaj je na trenutak bio dobar. Zapravo, i vie nego dobar. Osjeala sam se sigurno i ugodno, bilo mi je toplo u njegovu zagrljaju. A zatim sam se iznenada povukla, lice mi se zaarilo. "Oh, Boe, a sad mi je ao i zbog toga", rekla sam i okrenula mu lea kako bih drhtavom rukom obrisala obraze. A prije sam mislila da je atmosfera u atoru napeta. Sad sam se gotovo guila. Iza lea sam ula kako Cal uzdie. "Ne, meni je ao", rekao je. "Oboje smo... trenutano nam je u glavi luda kua." Ponovno sam se okrenula prema njemu i srameljivo mu se nasmijeila. "I ne samo u glavi", rekla sam i rukom pokazala na prostor koji nas okruuje. Cal mi se lagano osmjehnuo. "Vjerojatno treba krenuti. Provjeriti kako ti je tata. Razgovarat emo sutra kad sve ovo ne bude tako..." Zautio je i naposljetku samo slegnuo ramenima. Kimnula sam. "Da. Sutra." Dok sam izlazila iz atora, osjetila sam njegov pogled na leima, a dok sam trala prema kui, imala sam osjeaj da se zalijepio za njih poput kakve uarene toke meu mojim lopaticama. Poljubila sam Cala. Ponovno. Stvarno. Te su mi rijei odzvanjale u glavi u ritmu mojih koraka i nisam bila sigurna gri li mi se eludac od osjeaja krivnje ili vrtoglavice. Ruke su mi se jo tresle kad sam otvorila stranja vrata. Kua je bila neobino tiha pa sam se odvukla do dnevne sobe. Tata je i dalje bio na kauu, imao je sklopljene oi i disao je plitko. Mama je sjedila kraj njega na podu, kraj nje se neto puilo iz alice. Promatrala je tatu s

nekim udnim izrazom lica: tunim i uplaenim i... bilo je tu jo neega. Prstima mu je jedva doticala kou dok je milovala ljubiaste spirale na njegovoj ruci. Povukla sam se prije negoli me uoila. Drhtala sam dok sam se uspinjala, osjeala sam se prazno. Katkad mi se ini da je broj osjeaja koji moemo iskusiti u odreenom trenutku ogranien, a ja sam oito dosegnula svoj limit. Zbrojimo li povratak tate i Cala, poljubac koji sam razmijenila s Calom... Dnom dlana stisnula sam oi i drhtavo udahnula. Da. Vie od toga definitivno ne bih mogla podnijeti u jednoj veeri. Kad sam otvorila spavau sobu i ugledala priguenu svjetlost neijega duha, zastenjala sam. "Ne veeras, Elodie", zavapila sam. "Nisam raspoloena." Rijei su mi zapele u grlu. Duh koji je stajao nasred moje sobe nije bio Elodien. Bio je Archerov. "oh, Boe, upalilo je", rekao je Archerov duh i pokazao svoje lice. Za razliku od Elodiena, njegov se glas uo jasno i glasno i zvuao je toliko poznato da mi se ponovno raspuknulo srce.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Ukipila

sam se leima naslonjena na vrata. Premda je bio jedva primjetan, jasno sam vidjela kako se samozadovoljno smjeka. "Hm... Mercerice? Nisam te vidio gotovo mjesec dana. Oekivao sam neto u stilu: ,Oh, Cross, ljubavi srca mojega, ognju mojih prepona, koliko sam eznula "Mrtav si", bubnula sam i rukom pritisnula trbuh. "Postao si duh i misli - " S njegova je lica nestao svaki trag humora i podignuo je obje ruke. "ek, ek, ek. Nisam mrtav. Kunem se." Srce mi je i dalje snano udaralo. "Pa, pobogu, to si onda?" Archer je iz majice pomalo smeteno izvukao tanak srebrni lani s nekakvim talismanom. "To je kamen koji govori. Omoguuje ti da se pojavi pred ljudima kao nekakav hologram. Ma zna ono: ,Pomozi mi Sophie-Wan Kenobi, ti si mi jedina nada." "Jesi li i njega ukrao u podrumu u Hekati?" Dok smo radili u podrumu u Hekinoj koli, Archer je sakupio cijeli niz maginih drangulija. "Ne", rekao je uvrijeeno. "Pronaao sam ga u... trgovini. Maginim predmetima. Dobro, jesam, ukrao sam ga iz podruma." Brzim korakom prela sam prostoriju i akom ga udarila u solarni pleksus. Prola sam ravno kroz njega, ali svejedno sam osjetila zadovoljstvo. "Budalo jedna!" zavapila sam i zamahnula prema njegovoj glavi. "Nasmrt si me uplaio! Cal je rekao da te se vjerojatno doepalo Oko pa sam pomislila da su moda saznali da smo radili zajedno i da su te ubili, ti jedno umiljeno - " "ao mi je!" viknuo je i mahnuo svojim prozirnim rukama. "Mislio sam, mislio sam da e me odati to to mogu priati, i uope te nisam htio uplaiti, ali nisam mrtav! Hoe li me sada, molim te, prestati udarati?" Zaustavila sam se. "Zar osjea to?" "Ne, ali svejedno nije ugodno gledati kako se tvoja aka pribliava mojem licu." Bili smo udaljeni nekoliko centimetara. Spustila sam ruke. "Nisi mrtav."

"Ni najmanje", uzvratio je. A potom se nasmijeio, iskreno i veselo, a mene su poeli boljeti obrazi. Upravo sam tada shvatila da se i ja cerim. "Dakle, hologram znai da - " rekla sam naposljetku. "Znai da sam bestjelesan, da. to je koma budui da bih sada htio obaviti mnotvo tjelesnih radnji s tobom." Obrazi su mi se zacrvenjeli, a pogled mi je pao na njegove usne. Potom sam se sjetila da sam prije samo deset minuta bila u naruju drugoga deka. Ljubila usne drugoga deka. Okrenula sam se od njega u nadi da to nije primijetio i sjela na krevet. "Onda, gdje si ti?" upitala sam ga i privukla koljena grudima. Premda je bio duh, primijetila sam da mu je licem proletio osjeaj krivnje. "U Rimu", odgovorio je. "Odnosno, ako te zanimaju detalji, skrivam se u ormaru jedne vile u Rimu." Nisam se iznenadila to je s Okom. Naposljetku, zar to nije najbolja varijanta njegova odlaska iz Thornea? "emu takav izraz lica?" upitao je Archer. vrsto sam zagrlila koljena. "Kakva izraz lica?" "Kao da eli povratiti ili zaplakati. Moda i oboje." Oh, divno je kad ti je lice sve samo ne bezizraajno. "Bila je ovo luda no, to je sve. Zapravo, bilo je to nekoliko ludih tjedana." Nisam znala koliko u dugo moi razgovarati s Archerom pa sam mu prenijela najsaetiju verziju svega to se dogodilo nakon mojeg odlaska iz Thornea. Samo je stajao i sluao me, a ini se da se iznenadio samo kad sam mu rekla da je moja mama Brannickica. "I zato smo ovdje", rekla sam mu, "drukamo se s Brannickicama. A onda se pojavio i moj tata, i, ovaj, Cal, a sada i ti. Bila je ovo ivahna veer." "Kako su vas pronali Cal i tvoj tata? Otkako sam otiao iz Thornea pokuavam te uhvatiti na svojem maginom GPS-u, a tek sam te danas locirao." "Cal mi je rekao da nakon Thornea poem Brannickicama tako da su se jednostavno nadali da sam jo ovdje. Ovo je moda prvi put da mi se posreilo nakon... oh, nakon 2002. ili tako neto." Archer se nasmijeio i poeo titrati. "Kvragu", promrmljao je i lupnuo kamen koji mu je visio oko vrata. "Dobro, ini se da mi nije preostalo mnogo vremena pa u biti brz. Oko zna samo da su Casnoffice nestale. Nisu prijavljeni novi napadi demona, ali neto se definitivno kuha. Samo to ne znaju tono to."

"To je rekao i tata." "Traimo Casnoffice, ali do sada nita od toga. ini se da tapkamo u mjestu." "I mi takoer", rekla sam mu. "I... to sad, Cross? Hoe li ostati s Okom?" Archer je preko ramena bacio oko prema neemu. "Ne znam", rekao je i okrenuo se, glas mu je bio osjetno tii. "Ali nije ba da mogu birati kamo u." "Mogao bi doi ovamo." Nasmijeio se na to i ispruio prozirnu ruku. Naslonila sam vrke prstiju na njegove, iako ga nisam mogla osjetiti. "Volio bih da mogu", rekao je. "Ali ovih me dana pomno prate. Zasad je vjerojatno sigurnije da ostanem ondje. Neko u se vrijeme drati pravila." Zagledala sam se u nae ruke. "Hou li te ikada ponovno vidjeti?" "Budi sigurna u to, bolje ti je", rekao je. "Zar ti nisam obeao da emo se ljubiti u dvorcu?" Zahihotala sam se i povukla ruku. "Jesi. I da e me izvesti na spoj. Na pravi spoj, bez maeva, ghoula i nespokojstva." "Pa eto", rekao je. "im spasimo svijet od demonske invazije, ostajemo samo ti, ja i Applebees." Zakolutala sam oima, ali i nasmijeila sam se. "Oh, kakva romantika." Njegov je osmijeh pomalo ieznuo. "Vidimo se opet", rekao je, ovoga puta ozbiljno. "Obeavam." Priao mi je toliko blizu da su njegove prozirne noge nestale u mojem krevetu. "Mercerice, ja - " A zatim je, samo tako, zatitrao i nestao. "Ma daj", progunala sam praznoj sobi. Uzdahnula sam, skljokala se na jastuke i sklopila oi. Ostala sam leati tako nekoliko minuta, a onda me iznenada obuzeo osjeaj da vie nisam sama. Naravno, kad sam otvorila oi, Elodie je sjedila na povienom rubu kreveta i promatrala me nedokuiva izraza lica. Naposljetku je usnama oblikovala pitanje: "Voli li ga?" Priekala sam trenutak prije nego to sam odgovorila: "Da, mislim da ga volim." Kimnula je kao da je i oekivala takav odgovor. "I ja sam mislila da ga volim." Iznenada sam shvatila da bi, ako ikada ponovno vidim Archera, Elodiena novosteena navika da se pojavi u mojem tijelu kad god poeli mogla postati... nezgodna. "ao mu je, zna", rekla sam joj. "to ti je lagao. I zbog cijele prie oko tvojega ubojstva."

Slegnula je ramenima. "Nije on kriv to su me ubili." Postajala sam sve bolja u itanju s usana. Sada mi vie nita nije trebala ponavljati. "Za to je kriva Alice. A budui da su Casnoffice imale svoje prste u njezinoj preobrazbi u demona, pretpostavljam da su zapravo one krive za to." "Zaustavit emo ih", rekla sam joj. "Ne znam kako, ali hoemo." Elodie me pogledala. "Hoete li? ula sam kad je onaj frajer iz zaaranog zrcala rekao da ti predvia dvije budunosti." "Nikada ne bih pomogla Casnofficama", rekla sam automatski, ali svejedno su me proli srsi kad sam se sjetila Torinovih rijei. Uinilo mi se da je Elodie uzdahnula. Teko je rei budui da ona zapravo ne die. "Pa, ako i ne prijee na tamnu stranu, svejedno si u prilinoj gabuli. Tvoj je tata izgubio moi. Ti kao da ih i nema budui da ja zasigurno ne mogu preuzeti kontrolu svaki put kad upadne u nevolju. One dvije curice ne mogu ubiti ni vukodlaka, a Aislinn Brannick je samo jedna ena. Tvojoj mami vie lee knjige nego oruje, a Torin je istodobno i naporan i beskoristan. Sve to ti preostaje je zapravo Cal koji bi mogao biti u stanju odgoditi neizbjeno kad te Casnoffice i njihovi mili demoni razderu na komadie. Ali, zna to, sretno s tim." A nakon tog nadahnjujueg govora, ieznula je.

DVANAESTO POGLAVLJE

Sljedeeg

jutra zatekla sam se na moda najneobinijem doruku u ivotu. Osvrnula sam se po prostoriji i pokuala sagledati sve koji su mu prisustvovali: sebe, mamu, tatu, sve tri Brannickice i Cala. Ah, da, i Torina budui da je "doruak" podrazumijevao da svi zajedno jedemo Oreo kekse u Ratnoj sobi. Glavom mi se motalo sve to mi je Elodie rekla prethodne noi. Zar smo zbilja mislili da imamo anse poraziti Casnoffice? "Sigurno neto zna", govorila je Aislinn Torinu. "I znam", ispalio je. "Rekao sam ti, te su ene na svojem triput prokletom otoku." "Koji. Je. Gdje?" upitala je Aislinn, pretpostavljam po etvrti put. "Na. Vrajem. Moru." odgovorio je Torin. Zabacio je ruke u zrak pri emu su mu se izokrenule ipkaste manete. "Ne znam zato ga ne moete nai. Tono je ondje gdje je uvijek bio." "Aislinn, kako sam ti ve rekao, vjerujem da su nekako prikrile Gravmalkin", rekao je tata. Snano se naslonio na jedan od sklopivih stolaca. Cal mu je stajao s jedne, mama s druge strane. Susrela sam Calov pogled i kroz glavu mi je proletjela prethodna no. Kako mi se prsti isprepliu s njegovom majicom, usne mi se prislanjaju na njegove. Odjednom sam se posve usredotoila na Torina. "Dakle, Casnoffice su u Hekinoj koli", rekla sam. "Vjerojatno sa svim demonima koje su uspjele stvoriti, koliko ih god bilo. to rade ondje? Priredile su pakleni tulum u pidamama?" Budui da nitko nije reagirao na to, dodala sam: "Kuite? Pakleni? Budui da su svi oni... Ma, zaboravite." "Ja sam skuila", rekla je Izzy tiho, a ja sam joj se zahvalno nasmijeila. "Ne mogu rei to planiraju", rekao je Torin. "Samo da su ondje." Namrtio se. "Znate, ne znam ja sve. Samo da je ova djevojka" - uperio je prstom u mene -

"klju pomou kojeg ete ih sprijeiti da vojsku demona iskoriste kako bi ljudsku vrstu zbrisale s lica Zemlje." Ili koji e voditi taj juri. Ta mi je misao iznenada pala na pamet i posve mi je zgrila eludac. Torin mi je namignuo, a ja sam se zapitala moe li mi itati misli. Ili je u pitanju samo izraz mojega lica. Otarasila sam se slike u kojoj predvodim demonsku vojsku i rekla: "Ni Oko ne zna to smjeraju." Iznenada su se svi prisutni zagledali u mene i ja sam registrirala to sam upravo rekla. "Ja sam, ovaj, sino sam vidjela Archera", rekla sam to kao da sam naletjela na njega u Starbucksu. "Upotrijebio je nekakav kamen koji govori i... doao me, ovaj, pozdraviti." "A ti si to tek sada odluila spomenuti?" upitao je tata. "Kad sam dola vi ste ve vikali na Torina", uzvratila sam. "Nisam ba imala anse umijeati se u razgovor. Usto, Archer zapravo nije znao nita. Ili barem nita vie nego mi. Nisam mislila da je to tako vano. Bio je ovdje moda pet minuta." "U tvojoj sobi?" upitala je mama podignutih obrva. "Bio je bestjelesan!" uskliknula sam. "I sav... kao duh. Sve je bilo posve bezazleno, kunem se." "Zar je pripadnik Oka tvoj deko?" upitala je Finley s nevjericom. Tata je proistio grlo. "U svakom sluaju", rekao je i potedio me odgovora na Finleyno pitanje, "dobro je to znati. To znai da smo svi na istoj valnoj duljini kad su Casnoffice u pitanju." "Tako je", rekla sam. "to znai da nitko ne zna kako dalje. Ne mislim da je to dobro, tata." "Dobro, to onda moemo uiniti?" upitala je Finley. "Sjediti i ekati da Casnoffice povuku svoj potez?" "Mogli bismo otii u Lough Bealach", odgovorila je Aislinn. "Je li to neko mjesto ili se gui?" upitala sam i zaradila bijesan pogled. Tata je ispustio hroptav zvuk koji je moda potjecao od smijeha. Prikrio ga je kaljem i rekao: "Lough Bealach je jezero u Irskoj. Za obitelj Brannick nekada je bilo vrlo sveto mjesto, ako se ne varam." "Najsvetije mjesto", odgovorila je Aislinn. "Brannickice su nekad bile zaduene za njegovu zatitu." "to se nalazi ondje da mu je potrebna zatita?"

"Navodno vrata podzemlja", odgovorila je mama. "Ako se namjeravamo boriti s demonima, ne bi bilo na odmet dobro se opskrbiti demonskim staklom budui da je to jedino to ih moe ubiti", rekla je Aislinn. "A podzemlje je jedino mjesto na kojem bismo ga mogle nabaviti." "Misli da doslovno odemo kvragu?" Svi su me ignorirali. "Ne bismo mogli ui", rekla je Finley. "Nitko od nas ne bi mogao preivjeti izlet u podzemlje. Za to su potrebne mrane, mone sile. Da Sophie jo ima svoje moi, moda bi to bilo izvedivo, ali bez njih..." odmahnula je glavom. Zatim je tata rekao: "Sophie ima svoje moi." "Pa da", sloila sam se. "Nisam se podvrgnula obredu uklanjanja. Ali zaglavile su ovdje." Kucnula sam se po grudima. "Koju god rije da je izgovorilo Vijee kad su mi itali presudu, zapeatila je moju magiju." Tata je pruio ruku i primio moju. "Sjea li se kad smo prouavali grimorij u opatiji Thorne? U njemu je bila arolija i ja sam te natjerao da nasloni ruku na nju." Sjeala sam se toga. Nisam mogla odrediti kakva je to arolija, ali kad sam je dotaknula, osjetila sam snaan udarac posred prsne kosti. A upravo sam shvatila da je ba to mjesto na kojem sam uvijek osjeala kako mi kljuaju moi. "Bila je to zatitna arolija", rekao je tata. "Kako ti nitko nikada ne bi mogao potpuno oduzeti moi. Kakvu god aroliju vezivanja upotrijebili, dovoljno je da dotakne tono tu aroliju i tvoja e se magija povratiti." Tako sam mu vrsto stisnula ruku da ga je to sigurno zaboljelo. "Oh, Boe", uzdahnula sam. Zamislite da ponovno imam moi. Da se prestanem osjeati bespomono. Da mogu rabiti magiju neovisno o Elodienu duhu. Da imam mogunost zbilja zaustaviti Casnoffice. Obuzeli su me nada i uzbuenje. A zatim, kao da me netko polio hladnom vodom po licu, prisjetila sam se onoga to je Torin rekao prethodne veeri. Da ja predvodim demonsku vojsku Casnoffica. Za to bi mi trebale moi, zar ne? Ali ne. Ne, to je bila la. Nema anse da bih se ikada, ikada udruila s Casnofficama u tako groznu svrhu. Prisjetila sam se jo neega. "Moram dotaknuti tu aroliju. aroliju koja se nalazi u grimoriju. A gdje je ono grimorij?" Tata je posramljeno spustio pogled i priznao: "Nesumnjivo kod Casnoffica."

Raspoloenje mi je splasnulo. "A one su na otoku koji ne moemo pronai. Kunem se, sve ovo nalikuje na najuvrnutiju zagonetku na svijetu." "Moda postoji drugi nain", predloila je Finley. "Zar ne poznajete neku vjeticu ili vjeca koji bi mogao obnoviti Sophiene moi?" "Moda", rekao je tata, ali dovoljno ga dugo poznajem da znam kako tatino "moda" uglavnom znai "nema ni najmanje anse". "Zar netko ne bi mogao jednostavno izgovoriti tu aroliju?" upitala sam. Znala sam da se hvatam za slamku, ali ako postoji i najmanja ansa da se ponovno uspijem sluiti svojim moima, iskoristit u je. Tata je odmahnuo glavom. "Ne. Ta je arolija utkana u papir krvnom magijom. Nuno ju je dotaknuti. Same rijei nisu jednako mone." "Moda ne vladam mranim silama, ali moje su moi prilino jake", ponudio se Cal. "Kad bismo ili u Irsku, bi li postojala mogunost da ja uem u podzemlje?" Tata je rukom protrljao vrat razmatrajui taj prijedlog. "Pretpostavljam da je mogue. Ali potencijalan rizik - " "Moramo uiniti neto", rekao je Cal tiho. "Radije bih riskirao u Lough Bealachu nego da ovdje samo ekam." "Deko je u pravu", rekao je Torin, premda su on i Cal vjerojatno otprilike iste dobi (dobro, plus-minus petsto godina, pretpostavljam). "A im prije, tim bolje. Trenutano je zatije, ali neto se sprema. Osjeam - " "Veliku uznemirenost u Sili?" nisam se uspjela suzdrati a da ga ne prekinem. Torin se namrtio. "Pretpostavljam da me ismijava, ali ne razumijem aluziju. U svakom sluaju, mrane se sile komeaju. to budete spremniji, to bolje." "Hajdemo, onda", rekla sam. "Moda bismo trebali prouiti i druge opcije prije nego to odlutamo u Irsku", rekao je tata i gurnuo naoale prema gore. "Naposljetku, Sophie, prola si pravu kalvariju." "Odrijemat u u avionu. ujte, suoavamo se s potencijalnom vojskom demona. Ne znam kako vama, ali kad govorimo o onome to me uasava, meni te rijei imaju istu teinu kao i lijeenje korijenskog zubnog kanala i ,nastava subotom. Ve smo tri tjedna u zaostatku. Nemamo vremena da samo sjedimo i prouavamo opcije ili itamo jo knjiga ili sluamo jo usranih proroanstava ovog seronje", rekla sam i uperila prstom u Torina. Napravio je kretnju za koju pretpostavljam da je starinski ekvivalent pokazivanju srednjeg prsta.

"Istina", nastavila sam. "Moda je ovo totalno glupa ideja. Ali ako postoji i najmanja ansa da netko od nas uspije ui u podzemlje, moramo je iskoristiti." "Dobro, ipak mi se svia", rekla je Finley i nacerila mi se. Pogledala je tatu. "U pravu je. Ako ne moemo smisliti kako da zaustavimo te Casnoffice, onda moramo barem biti u mogunosti obraniti se od njih. A jedini nain da u tome uspijemo jest otii u Lough Bealach i pokupiti hrpu demonskoga stakla." Tata je uzdahnuo i zavalio se u jedan od stolaca kraj stola. "orav vam je to posao", rekao je. "Ima li drugu ideju?" upitala je Aislinn. Tata je zabacio glavu kao da bi se odgovor mogao iznenada pojaviti na stropu. Zatim je ponovno pogledao mene. "eli li to zbilja napraviti?" "Cal moda uspije ui. Moda ne uspije. U svakom sluaju, nita neemo postignuti nastavimo li samo sjediti u ovoj zabiti. Bez uvrede", rekla sam Aislinn koja je samo odmahnula rukom. Tata me promatrao dugo prije negoli je konano umorno kimnuo i rekao: "U pravu si. Ali kako emo doi dotamo? Itineris je preopasan za tebe, a za obine ljude bi mogao biti poguban", rekao je i pokazao prema mami. "Ja u se ponovno pozabaviti zrakoplovnom tvrtkom", rekao je Cal. Kad su ga Finley i Aislinn ispitivaki pogledale, tata je pojasnio: "Cal je uspio napraviti karte i krivotvoriti papire potrebne da izaemo iz Engleske. To nije najotmjeniji nain primjene magije, ali definitivno je koristan." "Dobro", rekla je Aislinn. "U tom sluaju, djevojke, pokupite svoje stvari. A ti, Finley, kreni prva i tankiraj kombi. eka nas duga vonja do prve zrane luke." Dok sam promatrala sve te ljude u prostoriji - svoju obitelj -prodrmalo me uzbuenje. Da, ovo e moda ostati zabiljeeno u povijesti kao najgluplje to sam ikada uinila, ali dobar je osjeaj kad ima plan i uope ne mari je li lo. A sudei po izrazima lica ostalih, vjerujem da su se i oni tako osjeali. Dobro, svi osim Torina koji je samo zurio u nas i vidljivo se dosaivao. Izala sam iz prostorije za Finley i Izzy i uspela se stubama. Bila sam ve gotovo na podestu kad me zaslijepila nekakva svjetlost. Isprva sam pomislila da je to samo odbljesak s prozora na vrhu stuba pa sam podignula ruku da zaklonim oi. Tada sam shvatila da svjetlost dolazi iz moje ruke. Gledala sam kako mi bljetav, zlatan sjaj uokviruje ruku, zatim se iri i prekriva mi trup. Izzy se okrenula i vidjela sam kako je razjapila usta. Posegnula je za mojim rukavom, ali njezini su prsti proli kroz mene, a moja je ruka nestala nama pred oima.

Zlatne vitice sada su se kretale bre, uvijale se oko mojega tijela poput zmija. Gledala sam kako mi noge postaju prozirne, a zatim potpuno nestaju. Sve se dogodilo tako brzo da se nisam stigla ni uspaniiti. Uspjela sam samo pogledati dolje prema mami koja je potrala uza stube prema meni izvikujui moje ime. "Mama!" osjetila sam kako mi se pokreu usne, ali nisam ispustila glas. Jo je netko dotrao u hodnik, pomislila sam da je to moda tata. Ali zatim mi je sjaj prekrio oi i zaslijepio me. Imala sam neobian osjeaj da me netko savija i vue, kao da netko pokuava preklopiti moje tijelo, a kretala sam se toliko brzo da je svaka kost u mojemu tijelu tropotala. Imala sam osjeaj da me zahvatio tornado. A zatim je jednako naglo sve prestalo. Stajala sam uspravno to je bilo pravo udo uzmemo li u obzir to da sam se potpuno tresla. Udisala sam i izdisala tako snano da su me boljela plua, a dok sam prouavala stopala, nastojala sam se prisjetiti kako disati a da pritom ne zvuim kao mor koji hiperventilira. S vremenom je hroptanje poelo vie nalikovati na dahtanje, ali neto i dalje nije bilo u redu s mojim oima. Prije sam nosila prljave bijele tenisice, a sada su mi stopala izgledala crno. I, jesam li ja to u dokoljenkama? Ponovno sam trepnula. Kod Brannickica sam imala traperice. Sada sam od koljena nagore vidjela trak modra, crna i zelena tartana. Potom sam podignula pogled i u trenu prestala dahtati. Prestala sam ak i disati. Zgrada je izgledala jo zaputenije, a dvije paprati koje su se uvijale uz ulazna vrata uvenule su. Ono to je nekada bila "uleknina" na prednjem trijemu sada je vie nalikovalo na krater, a iako je bio kolovoz, ni na jednom od hrastova koji su ovo mjesto nekada titili od sunca nije bilo lia. Ne znam ni kako ni zato, ali nisam to mogla opovrgnuti. Vratila sam se u Hekinu kolu.

DRUGI DIO

"Ali ja neu meu lude ljude", ogradila se Alica.

"Ah, tu nema pomoi", rekla je Maka. "Svi smo mi ovdje ludi." Alica u zemlji udesa2

L. Carroll, Alica u Zemlji udesa, preveo Antun oljan, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

TRINAESTO POGLAVLJE

Na

travnjaku pred Hekinom kolom nisam bila sama. Po njoj se muvala gomila djece, njih moda stotinu, svi su izgledali okirano i smueno, ba kako sam se ja osjeala. Nekoliko metara dalje od sebe uoila sam Taylor, tamnokosu metamorfu, za koju bih mogla rei da mi je bila prijateljica. "Sophie?" rekla je zbunjeno. "Otkud ti?" Potom je spustila pogled i ini se da se zapanjila kad je shvatila da nosi Hekatinu uniformu. "Otkud ja?" dodala je obraajui se vie sebi nego meni. Odmahnula sam glavom. "Ne znam." Meu uenicima se dignula graja, osjetila sam kako se smetenost pretvara u paniku. Nedaleko od nas, dvije su se vile - uinilo mi se da su to Nausikaja i Siobhan - zagrlile, s krila su im kapale suze arkih boja. Dok sam se kretala kroz mnotvo, razabirala sam samo dijelove razgovora, ali ula sam kako govore "zlatna svjetlost" i "ugrabila me iz ista mira". Dakle, to god mi se dogodilo, dogodilo se i ostalima. Proteklih mjeseci pretrpjela sam mnogo toga, ali ovo me paraliziralo. Stajala sam na travnjaku pred Hekinom kolom, u uniformi, okruena bivim kolegama iz razreda i nisam imala pojma to mi je initi. Kod Brannickica smo konano smislili plan. Otii u Irsku, otii u Lough Bealach. Pribaviti hrpu demonskoga stakla. Otpremiti me pomou magije na otok Graymalkin - na mjesto koje je nestalo dovraga - nije bilo dio toga plana. Vrtjela sam se ukrug u potrazi za jo kojim poznatim licem. Cijelo je podruje obavijala magla koja je zastrla sve onkraj hrastova nanizanih uz kolni prilaz. Visoko iznad naih glava, sunce je bilo uareni bijeli disk skriven iza sivih oblaka. I dalje zbunjena, krenula sam prema zgradi. A zatim me netko zazvao: "Sophie." Okrenula sam se. Isprane ruiaste kose i blijeda lica nesigurno mi se smijeila Jenna. "Tu si, dakle", rekla je kao da smo razdvojene tek nekoliko minuta, a ne tjednima.

Pravo je udo da je nisam sruila na ljunak kad sam joj potrala ususret i bacila joj se oko vrata. Osjeala sam njezine suze na kljunoj kosti i trudila sam se iz petnih ila da joj ne zaslinim cijelo tjeme, ali obje smo se smijale. "Oh, moja Sitna Ruiasta Jenna", napola sam jecala, napola se hihotala. "Nikad u ivotu nisam bila tako sretna to vidim vampira." Stisnula me jo vre. "Nikad nisam bila tako sretna to me prignjeio demon!" U tom trenu nisam marila za to to me neka jeziva, mrana sila povukla natrag u Hekinu kolu niti to u vjerojatno ovako ili onako nastradati. Jenna je ovdje, iva je i zajedno smo. Sve je ostalo popravljivo. Kad smo se razdvojile, primijetila sam da joj oko vrata visi novi krvavi kamen, ovaj je bio vei i ukraeniji od prethodnoga. Jenna je slijedila moj pogled i lagano se nasmijeila, povlaei kamen po laniu. "Da, unaprijedila sam ga", rekla je. "Dobila sam ga od Byrona. Kune se da je potpuno neunitiv." Podignula sam obrvu i pomno prouila okvir od srebra i ametista. "Ujedno je i potpuno kiast, ali ako e te tititi, nemam nita protiv." "Nabavit u ti isti takav i na njemu runama ili neim slinim napisati .prijateljice zauvijek." Iako ta ala i nije bila toliko smijena, glasno sam se nasmijala jer mi je bilo toliko drago to je vidim da sam postala pretjerano prpona "Znai, ti si cijelo vrijeme bila s Byronom?" Kimnula je. "Aba. One noi, nakon to si se vratila s Calom i Archerom, ostali lanovi Vijea doli su u moju sobu. Odveli su me na neko bolesno jezivo mjesto." Jenna je na to zadrhtala, a ja sam pretpostavila da znam tono gdje je zavrila: u onoj prostoriji nalik na tamnicu ispod opatije Thorne koja im je posluila kao nekakva magina sudnica. "Lara Casnoff naloila je da me probodu kolcem", rekla je Jenna, a moje su ruke nagonski stisnule njezine. "Rekla je da je bilo glupo dopustiti vampirima da stanuju zajedno s prodigijima i da me treba pogubiti. Gospoa Casnoff zatraila je da to uini osobno." Sada sam ve toliko vrsto drala Jennu da ju je vjerojatno boljelo. Zamiljala sam kako je, dok drhti prestravljeno, uza stube vodi netko komu je nekada vjerovala, a ona je svjesna da joj se pribliava smrt. Ubit u gospou Casnoff. Kad se ponovno budem mogla sluiti moima, raznijet u onu njezinu glupu frizuru.

"Hvala Bogu to je bila ondje", rekla je Jenna, a ja sam zazujala. "Molim?" "Gospoa Casnoff kontaktirala je Byrona. Uzela mi je krvavi kamen jer je rekla da joj je potreban nekakav dokaz da sam umrla. Navodno kad kolcem probode vampira, njegov krvavi kamen eksplodira. Zatim mi je pomogla da se iskradem iz kue kroz prolaz iza- " "Iza neke slike", nadovezala sam se. I ja sam na isti nain pobjegla iz opatije Thorne. Jenna je kimnula i rekla: "Tako je. Byron me doekao na rubnom dijelu imanja i dao mi ovo." Podignula je zveckav privjesak koji joj je visio oko vrata. "Odveo me u svoje gnijezdo u Londonu i mogu ti rei da, kad je rije o bizarnome, ovo mjesto nije ni sjena gnijezdu Lorda Byrona. Ali, ondje je bila Vix", rekla je i osmjehnula se. Vix je Jennina djevojka, takoer vampir. Ali tada je s njezina lica nestao svaki trag veselja. "ula sam za Thorne. Byron je saznao samo da nisu pronali tvoje truplo. Nisam ula nita nekih mjesec dana pa sam pomislila..." Ponovno sam je zagrlila. "Znam", promrmljala sam. "I ja sam to dugo mislila za tebe." mrcnula je i udaljila se, rukom protrljala nos. "U svakom sluaju, tada je uo udne glasine da si kod Brannickica" "I bila sam", rekla sam, a kad je Jenna razrogaila oi, podignula sam ruku i rekla: "To je duga pria i obeavam da u ti sve ispriati poslije. U skraenoj verziji: mama mi je Brannickica, ja sam straan plod ljubavi Brannickice i demona, a razina disfunkcionalnosti moje obitelji porasla je do nesluenih razmjera." Jennina je vrlina to zna kad je pametnije popustiti. "Oh, dobro onda." "Sada je puno vanije pitanje zato smo se vratili u Hekinu kolu?" Jenna se osvrnula, dobro promotrila svu tu neprirodnu maglu, oronulu (zapravo, jo oronuliju) zgradu kole. "Neto mi govori da ovo nije samo razredno okupljanje." "Je li i tebe usisao nekakav magini tornado?" upitala sam je. "Ne, doletjela sam kao imi. To je novost koju sam nauila od Byrona." "Ha-ha", rekla sam i opalila je po ruci. Uzvratila mi je osmijeh i rekla: "Da, tono tako, zapravo. Imala sam osjeaj da se kovitlam bezbroj kilometara na sat." Uozbiljila se. "Kakva arolija to moe? Pogledaj oko sebe, Sophie. Ovdje nas ima barem stotinu. Sve su nas istodobno povukli tko zna odakle. To nije samo opako, to je - "

"Zastraujue", nadovezala sam se. Pred zgradom se poeo okupljati ostatak drutva, a mene je obuzeo neugodan osjeaj da svi ekamo da netko - ili neto - izae iz nje. Kao da e se svakog trena pojaviti gospoa Casnoff i da e poeti jo jedna kolska godina. Jenna i ja drale smo se skupa i ostale straga. Netko mi je s druge strane lagano pogurao rame pa sam se primaknula Jenni da oslobodim malo mjesta. A zatim je neija ruka primila moju. Nisam se ni trebala okrenuti, znala sam. "Mercerice", osmjehnuo mi se Archer. "Lijepo je vidjeti te ovdje." Unato silnoj elji, nisam mu se mogla objesiti oko vrata i cijelog ga izljubiti. A zbilja sam to eljela. Stoga sam se morala zadovoljiti time da isprepletemo prste i privuem ga blie sebi. Archer je ovdje, na sigurnom, drimo se za ruke. A Jenna mi se priljubila s druge strane. Srce mi je bilo toliko ispunjeno da sam jedva disala, a premda sam se trudila zvuati oputeno, napetim sam glasom rekla: "Naravno. Sve ide kvragu i ti se pojavi. Mogla sam to i oekivati." Slegnuo je ramenima, premda je iz njegovih oiju isijavao isti onaj osjeaj od kojeg mi je usplamtjela krv. "Ah, dosadila mi je Italija. Pomislio sam da je vrijeme da vidim to vi djevojke radite. Jenna", rekao je i kimnuo joj u znak pozdrava. Osjetila sam da se Jenna lagano ukoila. Oko je ubilo Jenninu prvu djevojku, vampiricu koja je preobrazila Jennu. Nema potrebe naglaivati da nije ba luda za Archerom. Svejedno je pristojno odzdravila. "Archer." "Onda, jesi li i ti doao ovamo poto te preplavila zlatna svjetlost i usisao nekakav vrtlog?" upitala sam Archera trudei se pritom koncentrirati na neminovni zadatak, a ne na to kako mi njegovi prsti njeno miluju dlan. "Ha? Ah, da, zlatna svjetlost, a onda kao da je netko upotrijebio moje tijelo za origami. A zatim, bum, evo me u Hekinoj koli. Ima kakvu ideju to se dogaa?" Odgovorila mu je Jenna. "Nikakvu. Vidi li nekoga poznatog?" "Dok sam vas traio, naletio sam na Evana, vjeca koji mi je bio cimer. On, ovaj, pa, nije bio pretjerano sretan to me vidi." Archer je primaknuo ruku jagodinoj kosti i lagano se lecnuo. Bila je lagano nateena, a na njoj se ve poela stvarati masnica. "Oh, da", rekla sam. Gotovo sam zaboravila koje su sve glasine kruile o Archeru nakon to je otiao iz kole. "Ljudi misle da si ubio Elodie. I da si pokuao ubiti mene, tako da bismo se moda trebali prestati drati za ruke."

Nisam sigurna je li Archer bio zbunjen ili bijesan ili oboje, ali ispustio mi je ruku i rekao: "Zato - " Ali to god da je namjeravao rei, prekinuto je kriputavim otvaranjem ulaznih vrata Hekatine kole. Sve glave okrenule su se prema njima, a ja se kunem da sam ula kako iznutra dopiru neiji koraci. Zadrala sam dah i poalila to sam Archeru rekla da me pusti. Na slabano svjetlo izala je gospoa Casnoff odjevena u isto ono odijelo koje je nosila kad sam je upoznala. No samo je to ostalo isto. Izgledala je dobrih deset godina starije nego posljednji put kad smo se vidjele, a ruke su joj drhtale kad ih je rairila i poeljela nam dobrodolicu. Njezini kraljevsko modri suknja i sako visjeli su joj na kotunjavu tijelu, a na svilenoj bluzi bila je nekakva tamna mrlja. No najvie me uznemirilo kad sam vidjela da je njezina tamno-plava kosa, ona koju je uvijek tapirala, tretirala ili arolijom pretvarala u smijeno kitnjaste pune, sada posve sijeda te joj se rasputa niz lea. Leprala je oko njezine glave poput paukove mree. "Uenici Hekatine kole", rekla je glasom drhtavim kao u starice. "Dobro doli na poetak novog polugodita."

ETRNAESTO POGLAVLJE

"Oh, moj Boe", promrmljala je Jenna, a ja sam si istodobno promrmljala u bradu

"Sranje nad sranjima". Neu ni ponoviti to je rekao Archer. Netko iz mnotva - mislim da je to bila Taylor - doviknuo je: "Ali kola je zatvorena. Svi su rekli da..." Zautjela je, prekinula ju je jedna od vila svojim visokim i jasnim glasom: "Nemate pravo dovoditi nas ovamo. Vile vie nisu u savezu s ostalim prodigijima. U ime Reda blaenih, zahtijevam da nas poaljete domovima!" Ah. Bila je to Nausikaja. Ona je jedina vila koja govori kao da uvjebava ulogu za kazalinu predstavu. Jenna se nagnula blie meni i rekla: "Zar su vile izale iz saveza? Jesi li ti to znala?" Odmahnula sam glavom ba kad je gospoa Casnoff pogledom prostrijelila Nausikaju. Koliko god malaksalo izgledala, pogled joj je i dalje bio ubojit. "Savezi i ugovori beznaajni su ovdje u Hekati. Jednom kad postane uenik ove kole, ostaje joj privren. Zauvijek." Nasmijeila se, no njezin je osmijeh vie nalikovao na grimasu. "to i pie u pravilniku o ponaanju koji ste potpisali kad vam je odreen dolazak ovamo." Sjeala sam ga se, bila je to debela broura koju jedva da sam i proitala prije nego to sam navrljala svoje ime na istokanu liniju. Odjednom sam poalila to nemam mo putovanja kroz vrijeme pa da oamarim Prologodinju Sophie i kaem joj da uvijek mora najprije sve proitati. "Dakle, sigurna sam da imate mnogo pitanja", nastavila je gospoa Casnoff izjavom koja bi mogla konkurirati za eufemizam godine. "Ali zasad se javite u svoje sobe. Sve ete saznati na veeranjem sastanku." "Ovo su gluposti!" dobacio je netko. Propela sam se na vrke prstiju i ugledala visoka deka crvenkaste kose. "Evan", promrmljao je Archer.

Mnotvo kao da se odmaknulo od tog deka i on se suelio s gospoom Casnoff. "Kako molim, gospodine Butler?" upitala je gospoa Casnoff, a ovog je puta zvuala osjetno vie kao ona stara Casnoffica, a ne kao nekakva krhka starica. "Oko i Brannickice ubijaju nas redom, a kola je nestala dovraga. I mi bismo sada kao trebali mirno krenuti u novu kolsku godinu?" Vie nitko nije aptao. tovie, shvatila sam da je zavladala neprirodna tiina. Vjetar je zamro, nije bilo ptica, nikakva udaljena uma oceana. Kao da je otok zadrao dah. "Sad je dosta", rekla je gospoa Casnoff. "Kao to sam rekla, na veeranjem sastanku dobit ete sve odgovore na - " "Ne!" viknuo je Evan, njegov glas odjeknuo je u tiini. "Neu kroiti u tu zgradu dok nam ne kaete koji se vrag dogaa. Kako ste nas doveli ovamo? Zato je on ovdje?" Uperio je palac u Archera, a nekoliko je ljudi pogledalo u naem pravcu. Archer je izgledao nezainteresirano, ali modrica na njegovu obrazu potamnjela je na odjednom blijedoj koi. "Gospodine Butler", obrecnula se gospoa Casnoff i uspravila se. "Prestanite. Odmah." Evan je frknuo. "Fuka to." Djevojka kraj Evana, vjetica koja se, ini mi se, zove Michaela, poloila je ruku na njegovu i neto mu rekla, ali on je se otarasio. "Nema anse da provedem jo jednu godinu u nekakvoj oronuloj palai, skriven od cijeloga prokletog svijeta. Ne sada kada se pribliava rat." Potom se probio kroz mnotvo podignuvi pritom oblak praine sa ljunanog kolnog prilaza. "Evane", odjeknuo je glas gospoe Casnoff, nije zvuala samo ljutito ili uzrujano. Zvuala je gotovo upozoravajue. Ali Evan se nije ni okrenuo. "Kojega vraga namjerava uiniti, otplivati do kopna?" promrmljala sam ispod glasa. Evan je u meuvremenu stigao do gustog zida magle koji je okruivao kolu. Oklijevao je, primijetila sam da je uspravio ramena i stisnuo ake kao da se pokuava psihiki pripremiti. Podignuo je ruku i vidjela sam da je iz vraka prstiju ispalio nekoliko iskri. No poput vlanog praskavca, gotovo su se trenutano ugasile uz tih prasak. Archer je kraj mene promekoljio prste, no isto se dogodilo i s njegovom magijom. "Oito je zabranjena upotreba moi", promrmljao je.

Ponovno sam pogledala Evana i pomislila da e se sada vjerojatno vratiti k nama. No on je zakoraio u maglu. Trenutak je stajao kao ukipljen, napola u sivu oblaku, napola izvan njega. "to se dogaa?" upitala je Jenna. "Zato se ne mie?" "Ne znam", rekla sam, a Archer me ponovno neprimjetno primio za ruku. Tada je Evan poeo vritati. Gledali smo kako magli izrastaju krakovi kojima je obavila ostatak Evanova tijela. Jedan se doepao njegovih ruku i progutao ih, drugi mu se obavio oko trupa. Trei mu se vijugavo omotao oko glave i Evanovi krici iznenada su utihnuli. A zatim je nestao. Nitko se nije ni pomaknuo. Mislim da je to ono najudnije, injenica da nitko nije vrisnuo niti izgubio svijest. Bilo je to stvarno. Evan je... pa, ako nije mrtav, nestao je. Gotovo kao jedan, uenici su se okrenuli prema gospoi Casnoff. Ne znam to sam oekivala da e rei ili uiniti. Moda da e se zahihotati. Ili da e nas pogledati svisoka i samodopadno izjaviti: "Rekla sam mu da ne ide." Ali ona se nagnula na ogradu trijema i nije izgledala ni samodopadno ni zadovoljno, pa ak ni izopaeno dobro raspoloeno. Izgledala je tek staro i umorno, moda ak i pomalo tuno. "Uite", rekla nam je ravnoduno. "Dodijeljene su vam iste sobe kao prologa polugodita." Uslijedila je jo jedna stanka, a zatim su se uenici najblii zgradi poeli polako uspinjati stubama. "to emo?" upitala je Jenna. "Pretpostavljam da emo ui", rekla sam. "Ili to ili e nas progutati magla. Mislim da u radije okuati sreu sa kolom." Poli smo za mnotvom i doli do trijema. Dok smo prolazili kraj gospoe Casnoff, zaustavila sam se. Nisam sa sigurnou znala to joj elim rei ni to bih htjela da ona kae meni. Jednostavno sam osjeala da bismo se morale nekako pozdraviti. No, premda sam bila samo metar udaljena od nje, gospoa Casnoff nije ni pogledala u mojem smjeru. Stajala je kraj ograde, drhtavo uzdisala, netremice promatrala mjesto s kojeg je nestao Evan. Naposljetku sam se okrenula i ula na glavni ulaz. Iznutra sam ula uzdahe i priguene jecaje tako da sam znala da e unutranjost kole izgledati jednako bolesno kao i cijeli otok. Nisam se dovoljno pripremila.

Prvo to me zaskoilo bila je vruina. Otok Graymalkin udaljen je od obale Georgije, a budui da je polovica kolovoza, vani je ve bilo neizdrivo vlano. No unutra je uvijek bilo svjee i ugodno. Sada je pak bilo zaguljivo, a zrak je bio gotovo preteak da bi se mogao udisati. Sve je vonjalo po plijesni i vlazi, a na nekim mjestima ljutile su se tapete. Kad sam prvi put dola u Hekatu, pomislila sam kako je odvratna i prljava. No tada sam je takvom doivljavala zbog arolije. Sumnjam da je to i sada sluaj. Neto se udno dogaalo i sa svjetlima. Glavnog hodnika sjeala sam se kao dobro osvijetljenog prostora, ali sada je bio toliko mraan da su dijelovi prostorije nestali u sjeni. Kad sam zakoraila prema naprijed, neto mi je krenulo pod nogom. Spustila sam pogled i primijetila staklo arkih boja. A zatim sam shvatila zato je sve drukije. Golem prozor od obojena stakla koji je dominirao prostorijom bio je razbijen. Na njemu je bio prikazan postanak prodigija, odnosno aneo s isukanim golemim maem kako izbacuje anele zbog kojih e vjetice, metamorfe i vile IZBACITI iz raja. No aneo je sada bio obezglavljen, nedostajao mu je i vei dio maa, a i pored preostala tri lika bila je golema nazupana rupa. Kao da ih je prepolovilo neto divovskih panda. Iz nekog me razloga pogodilo upravo to razbijeno staklo. I ini se da nisam bila jedina. Otprilike metar udaljene od mene, etiri zagrljene vjetice podignule su pogled prema obezglavljenom anelu. "to se dogaa?" jauknula je jedna tugaljivo. Nitko joj nije znao odgovoriti. Archer, Jenna i ja nismo se ba objesili jedni drugima oko vrata i zajecali, ali i naa je grupica bila prilino potresena. "U redu", rekla sam naposljetku. "Slaemo li se svi da je ovo moda i najzeznutija situacija u kojoj smo se ikada nali?" "Slaemo se", odgovorili su jednoglasno. "Odlino", kimnula sam lagano. "A imate li ikakvu ideju to bismo trebali poduzeti?" "Pa, ne moemo se posluiti magijom", rekao je Archer. "A pokuamo li otii, pojest e nas udovina magla", dodala je Jenna. "Tako je. Dakle, nemamo nikakav plan?" Jenna se namrtila. "Osim da neko vrijeme provedemo u fetalnom poloaju?" "Da, razmiljao sam o tome da se zavuem pod tu i da se potpuno odjeven sklupam u kutu kade i zaplaem", nadovezao se Archer.

Nisam se mogla suzdrati a da ne prasnem u smijeh. "Divno. Dakle svi emo si priutiti ivani slom, a zatim emo se nekako izvui iz ove kae." "Mislim da je najpametnije da se malo pritajimo", rekao je Archer. "Pustimo da gospoa Casnoff misli kako smo svi previe okirani i zastraeni da bismo ita uinili. Moda na tom veeranjem sastanku dobijemo neke odgovore." "Odgovore", gotovo sam uzdahnula. "Kvragu, bilo bi i vrijeme." Jenna me pogledala u udu. "Soph, zar se ti to... ceri?" Poeli su me boljeti obrazi pa sam znala da je tako. "uj, morate priznati: ovo je savreno mjesto da skuimo to spremaju Casnoffice." "Moja je mala u pravu", rekao je Archer i nasmijeio mi se. Obrazi me vie nisu samo boljeli, arili su me. Jenna je proistila grlo i rekla: "Dobro, dakle uspet emo se u sobe, a nakon veeranjeg sastanka ponovno emo se okupiti i odluiti to dalje." "Dogovoreno", rekla sam, a Archer je kimnuo. "Hoemo li si sada svi dati pet?" upitala je Jenna nakon kratke stanke. "Ne, ali ako eli, mogu smisliti nekakvo tajno rukovanje", rekao je Archer i na sekundu su se nasmijeili jedno drugome. Ali taj je osmijeh jednakom brzinom nestao s Jennina lica, nakon ega mi je rekla: "Hajdemo. elim provjeriti je li i naa soba postala jednako zastraujua kao i sve ostalo." "Dobra ideja", rekla sam. Archer je pruio ruku prema mojoj i pomilovao je prstima. "Onda, vidimo se poslije?" upitao je. Glas mu je bio leeran, no na mjestu gdje me dotaknuo, koa mi se uarila. "Definitivno", odgovorila sam pretpostavljajui da ak i cura koja mora sprijeiti zle vjetice da zavladaju svijetom negdje moe pronai vremena za ljubovanje. Okrenuo se i otiao. Dok sam gledala kako odlazi, osjetila sam Jennin pogled. "Dobro", priznala je i dramatino zakolutala oima. "Izgleda pomalo kao san." Lagano sam je pogurala laktom. "Hvala." Jenna je krenula prema stubama. "Ide?" "Aha", rekla sam. "Odmah u. Samo da bacim letimian pogled naokolo." "Zato, da se jo malo deprimira?"

Zapravo, htjela sam jo malo ostati dolje da vidim hoe li se jo tko pojaviti. Dosad sam vidjela gotovo sve one kojih sam se sjeala od prole kolske godine. Jesu li dovukle i Cala? On zapravo nije bio uenik, ali gospoa Casnoff lani je esto iskoritavala njegove moi. eli li ga i dalje ovdje? Jenni sam rekla samo: "Aha, zna mene. Volim dodavati sol na ranu." "Dobro. Samo ti glumi detektivku." Otrala je gore. Petnaestak minuta ekala sam u predvorju, ali Calu ili Casnofficama nije bilo ni traga. Iz znatielje sam odlutala u smjeru podruma. Nalazio se niz uzak hodnik, tik uz predvorje, a premda je uvijek bio mraan, hodnik je sada potpuno progutala sjena. Jedva sam razabrala drvena vrata i neko sam vrijeme morala tapkati po njima da pronaem eljeznu kvaku. Pritisnula sam je, ali bila je zakljuana. Naravno. "Ve sam pokuao", rekao je Archer meni iza lea. Bilo mi je drago to smo u mraku pa ne moe vidjeti kako se ponovno crvenim. "Cross, rekla sam ti. Odsad se ljubimo samo u dvorcima i restoranima." Okrenula sam se leima prema vratima. Priao mi je. "Oh, ali zapravo smo izvan podruma", promrmljao je i privukao me u naruje.

PETNAESTO POGLAVLJE

Kad

su nam se usne dotaknule, bilo mi je drago to sam se leima naslonila na vrata. Koljena su mi definitivno prijetila otkazivanjem poslunosti. Archer me obujmio oko struka i vrsto me stisnuo, a ja sam ga zgrabila za prednjicu majice i u taj poljubac pretoila sve to sam osjeala proteklih nekoliko tjedana - oaj koji me obuzeo kad sam mislila da je mrtav, olakanje koje sam osjeala sada, priklijetena izmeu njega i vrata podruma. Kad smo se napokon razdvojili, naslonila sam elo na njegovu kljunu kost i stala duboko disati. Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to sam opet bila u stanju prozboriti. "Uinilo mi se da si rekao da emo ovo ostaviti za poslije." Poljubio me u sljepoonicu. "Prolo je nekih dvadeset minuta. Ovo se rauna kao poslije." Zahihotala sam se i podignula glavu prema njemu. "Nekako si mi nedostajao." Premda je bilo mrano, vidjela sam da se nasmijeio. "I ti si meni nekako nedostajala." "Sada bih vjerojatno trebala krenuti gore." "Vjerojatno bi trebala", promrmljao je i spustio usne prema mojima. Kad sam uspjela doi do Jennine i svoje sobe, gotovo sam skakala od sree. Ali im sam stala na vrata, moja je srea isparila takvom brzinom da sam gotovo ula kako se rasprsnula. "ovjee", rekla sam tiho. "Zato se svaki put iznenadim kad se ispostavi da je sve odvratno i deprimirajue?" Jenna je sjedila nasred kreveta. "Mislila sam da je najgore ono s prozorom", rekla je tiho. "Ili, ma zna. To to je Evana progutala magla. Ali sad mi zaista doe da zaplaem." Nau sobu nitko nikada ne bi opisao kao luksuznu, ali zahvaljujui Jenninoj opsesivnoj ljubavi prema ruiastoj bila je... dobro, htjela sam rei "udobna", ali vjerojatno bi prikladnije bilo rei "bljetava" ili "moda malo bolesna". Svejedno,

bila je naa, a ja zapravo nikad prije nisam bila svjesna da su upravo Jennine aruljice, alovi i uzbudljivomalinasti pokriva tu majunu sobu pretvorili u na dom. Sada nije bilo aruljica. Samo dva kreveta zgurana uz dva suprotna zida, jedan ofucan radni stol i poprilino nakrivljen ladiar. Zrcalo nad ladiarom promijenilo je boju i napuknulo je tako da je iskrivljivalo na odraz. Moda mi se to inilo zbog sivila one silne magle, ili je moda sva boja u naoj sobi, kao i u ostatku kole, jednostavno iscurila. to god bilo u pitanju, ova soba vie nije bila na dom. tovie, previe je podsjeala na eliju. Htjela sam to rei Jenni kad sam se poela udaljivati od ulaza. Ali im sam to uinila, vrata su se tako snano zalupila za mnom da sam poskoila. Iz hodnika se ula lupa ostalih vrata, kao i nekoliko priguenih vrisaka. "Zakljuana su?" pretpostavila je Jenna. Pritisnula sam kvaku. "Aha." "Misli li da je Archer u pravu kad kae da smo svi mi ovdje odarani? Ili je magla ta koja je... odarala Lisinu i Evanovu magiju?" Prila sam ormaru, uzdahnula i rekla: "Kladim se da su uenici odarani, ali to zapravo nije vano." Otvorila sam ormar. Kao to sam i oekivala, u njemu su visjele samo Hekatine kolske uniforme. "Ovih dana i ja sam poprilino odarana", dobacila sam Jenni preko ramena. "A moda bismo trebale prestati govoriti odarano. Zvui udno." Sjela je uspravno. "Molim?" "Ma zna, kad neto previe izgovara, onda - " "Sophie", rekla je Jenna, nakrivila glavu i pogledala me namrteno. Uzdahnula sam i sjela na svoj krevet okrenuta njoj. "Zahvaljujui nekakvoj aroliji Vijea trenutano sam bez moi." Njezin se izraz smekao i apnula je: "Oh, Soph. Stvarno mi je ao." "Nije to strano kako se ini", rekla sam joj. "Moi mi nisu zaista nestale. I dalje se tu negdje komeaju, ali ne mogu ih upotrijebiti dok ne dotaknem odreenu - ide." "to je?" Prela sam prostoriju i uhvatila se za rub Jennina kreveta. "Postoji ta arolija u grimoriju obitelji Thorne. Dotaknem li je, obnovit e mi moi. A tata je uvjeren da je grimorij kod Casnoffica. Mogao bi biti ovdje, Jenna." Pustila sam njezin krevet i

stala koraati po sobi, u meni je bubnjala magija. "Pronaemo li ga, mogla bih podemoniti i srediti ovo mjesto do veere." A po mogunosti upotrijebiti magiju i na Casnofficama. Na tu me pomisao obuzeo mastan i vru strah i odjednom mi je pozlilo. "A moda je kod Lare." "Molim?" upitala sam. "Oh. Lara. Kvragu, nisam razmiljala o tome." Osjetila sam kako mi se magija povlai natrag u trbunu upljinu, gotovo kao da je i ona razoarana. "Svejedno ga moemo potraiti", dodala je Jenna brzo. "Ili bi se Lara mogla pojaviti. Smislit emo nain da povratimo tvoje moi, Soph." Nasmijeila sam joj se. "Jenna, ponavljam ti, divim se tvojoj moi da bude genijalna." "To je vjetina", sloila se i studiozno kimnula. Zahihotala sam se i pogodila je jastukom, i na trenutak se inilo kao da se nita nije promijenilo; bile smo samo Sophie i Jenna, druile se u sobi i spremale za predavanje iz Maginih egzekucijskih metoda od 1500. do danas ili neko slino, jednako dosadno predavanje. Nekih sat vremena sjedile smo na krevetima i prepriavale si sve to nam se dogodilo proteklih mjesec dana. Ispriala mi je to znai ivjeti kod Byrona (uope me ne udi to je sve bilo puno baruna, krv se ispijala iz lubanja, a organizirao je i "Bajronovske verzije veeri amatera", kako se Jenna izrazila zadrhtavi.) "Pitam se to Vix misli da mi se dogodilo", rekla je Jenna. "Stajala sam tik kraj nje kad sam isparila i pojavila se ovdje." "Vratit e joj se, Jenna. Kunem ti se." Nisam bila sigurna je li mi povjerovala, ali kimnula je. "Znam. Dobro, da ujem sada sve o Brannickicama." Ispriala sam joj sve, pa tako i o Finley i Izzy, te o tome kako su se pojavili moj tata i Cal. Priznala sam joj ak i moje i Calove zaruke, poljubac, kao i sve to se dogodilo s Archerom u opatiji Thorne. Sve dok ih nisam izbacila iz sebe, nisam ni shvaala koliko sam tajni krila od Jenne. Mislim da je to ak i nju pomalo okiralo jer je podignula obrve i rekla: "Opa. Nisam znala da si ovog ljeta bila tako zauzeta." "Ljuti li se?" Razmislila je, a zatim rekla: "Ne. ini mi se da bih se trebala ljutiti, ali..." Uzdahnula je. "Kuim zato ti je bilo teko razgovarati sa mnom o Archeru. Usto,

gotovo mjesec dana mislila sam da si mrtva, stoga se sve to sada osjeam svodi na Jupi, evo Sophie, razumije?" Laknulo mi je. "Pa, dobro. Jer ako namjeravam shvatiti to se ovdje tono dogaa, definitivno e mi trebati moj vampirski Jenna je frknula i zabacila kosu. "Moe misliti. Oito je da si ti pomaga. S takvom kosom i svim tim sarkastinim primjedbama." "Hmmm", rekla sam pretvarajui se da razmatram njezin prijedlog. "Istina je da u tvojoj pozadinskoj prii ima osjetno vie tjeskobe." Jenna je zamahnula rukom. "Tono. Vampiri rasturaju!" Ponovno smo se nasmijale. Potom sam bacila pogled kroz prozor. Sivo nebo ve se mrailo, a magla je gmiui obavijala zgradu. Jenna je utihnula. "to misli da e nam se dogoditi?" Prvo to mi je palo na um bilo je: "Nita dobro", ali prebacila sam joj ruku preko ramena i rekla: "Sve e biti u redu. Sjeti se svega to smo ve prole. Zar misli da e nas zaustaviti malo ubojite magle? Ma daj!" Mislim da je nisam uvjerila, ali svejedno je rekla: "Nisam sigurna jesi li puna samopouzdanja ili se samo zavarava, ali svejedno, hvala ti." Kad su vrata konano zakripala i otvorila se, nebo je bilo ve gotovo crno. kolom se razlegnuo glas gospoe Casnoff, priguen i kriav kao i prije. "Uenici, molim vas da se odmah uputite prema plesnoj dvorani." Jenna i ja pridruile smo se skupini mladih koja je silazila niza stube. Vie nitko nije plakao to je, pretpostavljam, napredak. "Sophie", dozvala me Taylor izbliza. Glas joj je bio pomalo izoblien jer su joj iskoili onjaci. "Onda, to je sve ovo?" "Otkud ja znam? Nemam pojma kao ni ostali." Namrtila se, vjerojatno zato to je jo jae izbacila sjekutie. Prolo je mnogo vremena otkako sam se druila s metamorfima, zaboravila sam koliko mogu biti neugodni. Zaglavili su negdje izmeu ovjeka i ivotinje zbog ega definitivno ire nervozu. "Ali tvoj je tata bio predsjednik Vijea", rekla je. "A ti si cijelo ljeto provela s Vijeem. Sigurno neto zna." "I zato je Archer Cross ovdje?" Bio je to Justin. Glas mu se tijekom ljeta oito promijenio budui da je te rijei doista i izgovorio, a ne samo proskviao. "On je pripadnik Oka." "Zar te nije pokuao ubiti?" doleprala je Nausikaja i kiljnula prema meni. "A ako je tako, zato ste se ono malo prije drali za ruke?"

Ovakve se rasprave na kraju uglavnom rjeavaju vilama i bakljama, stoga sam ispruila ruke u nadi da ta gesta poruuje "dajte, smirite strasti". No tada se oglasila Jenna. "Sophie ne zna nita", rekla je i stala ispred mene. to bi vjerojatno djelovalo uvjerljivije da Jenna nije tako niska. "A iz kojeg god da smo razloga ovdje, Vijee nema nikakve veze s tim". Ono to Jenna nije rekla jest da je to zato to su, izuzmemo li Laru Casnoff i mojega tatu, svi lanovi Vijee mrtvi. "Ona je jednako izbezumljena kao i svi mi, stoga, odbijte." Prema izrazima na licima ostalih zakljuila sam da je Jenna pokazala onjake, a moda ih je i oinula zakrvavljenim pogledom. "to se dogaa ovdje?" zarevao je poznat glas. Divno. Kao da ova veer nije dovoljno komatozna. Vandy - nekakav krianac izmeu nadstojnice i zatvorskog uvara u Hekinoj koli - probijala se kroz gomilu teko diui. Njezine ljubiaste tetovae, znak da se podvrgnula uklanjanju, na njezinu crvenu licu izgledale su gotovo crno. "Siite, odmah!" Skupina se nastavila kretati, a ona se zagledala u Jennu i mene. "Gospoice Talbot, jo jedanput pokaite onjake i od njih u si napraviti naunice. Jasno?" Jenna je moda i promrmljala "Jasno", ali njezin je ton govorio neto posve drugo. Potrale smo niza stube i pridruile se preostalim uenicima koji su u redu ekali da uu u plesnu dvoranu. "Barem se neto u Hekinoj koli nije promijenilo", rekla je Jenna. "Tako je, Vandyn moni alac ostao je konstanta. Smatram da je to utjeno." No kad je pala no, razina jezivosti kole nije bila tako utjena. Tijekom dana, djelovala je jednostavno deprimirajue. No kad se spustio mrak, postala je potpuno sablasna. Starinske plinske svjetiljke na zidu neko su bacale ugodno, zlaano svjetlo. Sada je u mlijenome staklu prtao nezdrav, zelen sjaj i po cijelome mjestu bacao bolesne sjene. Dok smo se kretale niz hodnik, zaustavila sam se kraj jednog od salona. Veliki prozor koji je gledao na jezero (i na Calovu kolibu) bio je razbijen. Ona zastraujua magla prelijevala se unutra kroz nazupan prozorski okvir, vrtloila se po podu. Primijetila sam da su mnoge od nekada po zidu poslaganih fotografija sada leale na tepihu. "Znam da je ,to se dogaa? ovdje postalo potapalica", rekla sam Jenni, "ali zaista. to se dogaa?" Jenna je prouavala maglu i odmahnula glavom. "kola kao da je bolesna", rekla je. "Ili otrovana. I otok takoer."

"Moe biti. Hou rei, Casnoffice imaju golemu jamu u kojoj prizivaju demone." Archer i ja pronali smo je tijekom ljeta, a ghouli koji je uvaju jo me opsjedaju u nonim morama. "Misli li da tako mrane - tako zle sile... doista mogu zaraziti neko mjesto?" Zabrinuta izraza lica, Jenna je promrmljala: "Ne bi me iznenadilo." "Jesu li ovdje razbijeni prozori nova fora u ureenju prostora?" upitao je Archer koji nam je priao odostraga i promolio glavu u salon. "Tako se ini", rekla sam. I dalje sam gledala prema van kad se u polumraku pojavilo slabo svjetlo. Trebala mi je minuta da shvatim da dopire iz Calove kolibe. Zar je netko ondje? Je li Cal ondje? Ali jednako brzo kako se pojavilo, svjetlo je nestalo. Namrtila sam se, maknula se s vrata i krenula uhvatiti Archera za ruku. Ali tad sam se sjetila to mi je rekla Nausikaja. Sada vjerojatno nije najbolji trenutak da javno pokazujemo osjeaje. Odvukli smo se za ostalima u plesnu dvoranu. Barem je u njoj sve djelovalo manje-vie jednako. Naravno, plesna dvorana uvijek je bila jedna od najbizarnijih prostorija u Hekinoj koli, stoga to nije govorilo mnogo. Svejedno. Laknulo mi je kad sam ugledala poznatu hrpu stolova i stolaca, a ne panjeve ili neto slino. No tada sam pogledala prema prednjem dijelu prostorije i ispario je svaki trag olakanja. Gospoa Casnoff klonula je u svoj uobiajen stolac i zurila u daljinu. Kosa joj je sada bila podignuta, ali i dalje neuredna. Za stolom je sjedila i Vandy, ali nije bilo preostalih troje uitelja koji su nam nekada predavali: gospoe East, gospodina Fergusona i, naravno, Byrona. A na drugom kraju stola, u svijetloplavu odijelu, nasmijeena kao da je na prokletoj ajanki, sjedila je Lara Casnoff. Nekako sam izdrala veeru. Dobro, samo sam gurkala hranu po tanjuru. Jenna i Archer takoer. Zapravo, kad sam se osvrnula, uoila sam samo pune tanjure. Ostali moda nisu mogli jesti zbog straha ili nervoze, no mene je u tome spreavala neobina mjeavina bijesa i ushienosti. Lara Casnoff oduzela mi je toliko toga, a moje moi izgarale su od elje da je ozbiljno kazne. No injenica da je ona ovdje istodobno znai da je ovdje vrlo vjerojatno i grimorij. Bila sam posve zaokupljena razmiljanjem o tome gdje bi mogla biti knjiga kad je Lara ustala, pljesnula rukama i objavila: "Ako ste zavrili s jelom, moemo poeti s prezentacijom."

ESNAESTO POGLAVLJE

"Misli

li da e izvesti i plesnu toku?" promrmljala je Jenna kad smo okrenule stolce prema prednjem dijelu prostorije. Dobra fora o plesnoj toki uvijek mi je bila draga, ali bilo mi je teko zahihotati se dok sam zurila u enu koja me vie puta pokuala ubiti. Pokuala sam je prisiliti da me pogleda u oi i tako na neki nain prizna sve to se dogodilo ovog ljeta. Ali nije to uinila. Doivjela sam snaan deja vu kad sam sjela kraj Archera i vidjela kako Lara Casnoff staje pred nas. Zar je zaista prola samo godina dana otkako smo Archer i ja sjedili u istoj ovoj prostoriji kao potpuni neznanci? U vrijeme kad sam mislila da sam samo obina vjetica. U vrijeme kad je Hekata bila samo kola, a ne nekakav zatvor. Lara je podignula ruke u znak dobrodolice. "Uvjerena sam da se svi pitate zato ste ovdje", rekla je, glas joj je jasno i glasno odzvanjao u tiini prostorije. Svi su uenici bili veoma mirni. Nije bilo ni traga nemiru i bijesu koji su nas prije obuzimali. Moda zato to smo svi eljeli uti odgovore. Ili moda zato to smo se bojali da e i nas neto pojesti. "Najprije, dopustite mi da se ispriam zbog stanja u kojem ste zatekli svoj trenutani smjetaj", nastavila je Lara koraajui prednjim dijelom prostorije. Zvuk njezinih potpetica odjekivao je poput pucnjeva. "Veliku koliinu magije usredotoili smo na vau zatitu ovdje u Hekatinoj koli to je, bojim se, utjecalo na samu zgradu. No ova kola ionako nikada nije zamiljena kao hotel s pet zvjezdica, zar ne?" I dalje se smijeila, no pogled joj je sada bio okrutniji. "U svakom sluaju, ja sam Lara Casnoff i ove godine radit u s Anastasijom Casnoff kao ravnateljica. Uvjerena sam da imate mnogo pitanja. No mislim da je vrijeme da vam najprije ispriam istinu o dogaajima koji su se zbili ovoga ljeta." Kraj njezina bedra neto je zasvjetlucalo i znala sam to slijedi. Svjetlost je rasla sve dok se nije pretvorila u golem, bljetav ekran. A zatim smo svi zaklonili oi dok je ekranom bjesnjela vatra. "Ovo je sjedite Vijea u Londonu", rekla je Lara nadglasavi plamen. "Prije nekoliko mjeseci napali su ga pripadnici Bojeg oka s

velikom skupinom Brannickica. Vie od polovice Vijea ubijeno je, a ovo je rezultat napada." Pokazala je prema plamteoj zgradi. Larin glas ponovno je odjeknuo. "A zatim je, nakon samo nekoliko mjeseci, Oko napalo nae drugo sjedite u opatiji Thorne." Na ekranu se isticala graevina golema i dojmljiva kao kad sam je prvi put ugledala. Dok sam je promatrala, preplavila me tuga. Ondje sam bila sretna. Istina, bila sam i izbezumljena, u njoj su me nekoliko puta gotovo i ubili, ali svejedno. Na tom sam mjestu bolje upoznala svoju prolost. Upoznala sam tatu. arka naranasta svjetlost ponovno me gotovo zaslijepila dok je opatiju Thorne prodirala vatra. "Opatija Thorne je unitena. Anastasija i ja imale smo sreu i uspjele spasiti ivot. Naalost, predsjednik Vijea, James Atherton nije bio te sree." Nekoliko glava okrenulo se prema meni, a ja sam se trudila zadrati ravnoduan izraz lica. Kad sam pomaknula pogled s ekrana prema Lari, primijetila sam da gleda ravno u mene. "Sada smo bez sumnje u ratu sa svojim neprijateljima", rekla je Lara. "Oko i Brannickice nee se zadovoljiti dok sve prodigije ne izbriu s lica zemlje." Pljesnula je i ekran se ponovno smanjio na veliinu tokice, nakon ega je potpuno nestao. "I zato ste ovdje." Shvatila sam da sjedim na rubu stolca. "Zato ste isprva uope poslani u Hekatinu kolu?" upitala je Lara. Najprije sam pomislila da ne oekuje odgovor, ali zatim je glavom pokazala prema jednoj od mlaih vjetica. Djevojka se osvrnula uokolo, a zatim je odgovorila: "Jer smo pogrijeili. Otkrili smo svoje moi pred ljudima." Lara je odmahnula glavom. "Vaa magija nije bila pogrena", rekla je. "Bila je jaka. Mona. Toga se ne biste trebali sramiti. I zbog toga vas definitivno ne bi trebalo kanjavati. Vi ste", irom je rairila ruke, "svi ste vi najdragocjeniji pripadnici prodigijskoga drutva. Smatrate da su vae moi izvan kontrole, ali to nije tono. Jednostavno su nekada prejake da biste njima upravljali." To je podsjealo na neto to mi je Cal rekao dok smo bili u opatiji Thorne, da moje arolije nisu toliko razorne, nego da jednostavno stvaram "previe". "Hoete li nas nauiti kako da ih kontroliramo?" upitao je netko. Larinim se licem razlio tako velik i bljetav osmijeh da je izgledala zastraujue. "Jo bolje. Va dolazak ima vrlo posebnu svrhu." "Ovo nee biti dobro, zar ne?" apnula je Jenna.

"Moda ta posebna svrha znai da emo se najesti kolaa?" predloila sam. "Ili da emo, ne znam, goniti jednoroge? To bi zapravo i moglo biti mogue." Jenna me prouavala. "ini se da si stvarno izbezumljena." I bila sam. A ispostavilo se i da sam imala razloga da budem jer je Lara zatim rekla: "Prodigiji su stoljeima pokuavali postati jai. Moniji. ak i nepobjedivi." Pogledi su nam se ponovno sreli. "A sada smo otkrili kako to postignuti. Clarice?" Vandy je ustala, a u ruci je drala malenu barunastu torbu. Iz nje je izvukla zguvan papir s iskidanim rubom i podignula ga iznad glave kako bi ga svi vidjeli. Magija mi je poela divljati u grudima. "to je to?" upitao me Archer. Nisam uspjela odgovoriti. "Ovaj komad papira klju je naega spasenja", nastavila je Lara. "Sadri najmoniju aroliju koja je ikad izvedena. Svakog od vas moe proeti najmonijom magijom na svijetu. Ova arolija nee vas samo zatititi od naih neprijatelja, ve e vam omoguiti da ih zauvijek istrijebite." Archerova i Jennina ruka iznenada su me zgrabile za zapee. "to je?" apnula sam pogledavajui sad prema njemu, sad prema njoj. "Spremala si se ustati", odgovorio je Archer stisnutih zuba i ne skreui ni na trenutak pogled s Lare. "I vjerojatno bi poela vritati da e nas sve pretvoriti u demone", dodala je Jenna tako tiho da sam je jedva ula. "A rekli smo da emo se pritajiti, sjea se?" Bili su u pravu. A Lara me ve promatrala, jeziv osmijeh iskrivio joj je usne. Htjela je da skoim i ponem vikati o demonima i kontroli uma. Tako bi ispalo da sam ludara i to bi bilo to. Stoga sam ostala sjediti iako me to ubijalo. Larin osmijeh izblijedio je budui da nisam skretala pogled s nje i samo sam utjela. "I zato ste svi dovedeni ovamo", rekla je i ponovno se posvetila ostalim uenicima. "Da trenirate. Pripremite se. I da sudjelujete u obredu zahvaljujui kojem ete postati moniji nego to ste ikad mislili da je mogue." "Ako smo tako ,vrijedni, zato nas onda zadravate protiv nae volje?" upitala je Siobhan, jedna od vila. "arolije koje uvaju otok zapravo tite vas", zareala je Vandy, a iako to ba i nije bio odgovor na Siobhanino pitanje, oito je bio jedini odgovor koji su nam namjeravale dati jer je Lara samo kimnula i rekla: "Tono. Dakle, za obred emo vas poeti pripremati sutra rano ujutro. Stoga predlaem da odete u svoje sobe i odmorite se."

Ako je to bio "prijedlog", pitam se zato je zvuao kao prijetnja. No uenici su polako poeli ustajati i kretati se prema vratima. Zbijali su glave, uo se apat, ali nitko se nije otvoreno pobunio ili pokuao postaviti jo koje pitanje. Moda su se i svi ostali odluili pritajiti. A ja? Meni je nekako bilo dosta toga. Premda mi je Jenna prosiktala da se vratim, uputila sam se prema prednjem dijelu prostorije i stala ravno pred Laru Casnoff, enu koja me pokuala ubiti. enu koja je pokuala ubiti Archera i Jennu i koja je mojega tatu podvrgnula obredu uklanjanja koji ga je umalo ubio. "Zar ete ih sve pretvoriti u demone?" upitala sam. "Jeste li zaboravili da se va posljednji demon oteo kontroli i poeo ubijati sve oko sebe?" Nije mi odgovorila. "Zbilja ste ilava mlada dama, Sophie." "A vi ste zla i superuobraena." "Je li ovo trenutak u kojem ete mi rei da ete me zaustaviti? Da se neu izvui?" upitala me podignute obrve. "Jer ako jest, dopustite mi da vam dam savjet: odrastite." Zatim je aroliju vratila Vandy koja ju je spremila natrag u torbu. Promatrala sam kako izlaze iz plesne dvorane, gospoa Casnoff vukla se za njima, a meni su prili Archer i Jenna. "Pa, sada znamo to planiraju", rekla je Jenna. "Imamo li kakav protuplan?" "Zaustaviti Casnoffice da prizovu vojsku demona, sve spasiti i pobjei glavom bez obzira s ovog otoka. A onda emo moda organizirati tulum. Zna ono, da proslavimo to to smo tako genijalne." "Zvui razumno", rekao je Archer i pogurao mi rame svojim. "Ima li kakvu ideju kako emo to izvesti?" Zelenkasta svjetla u dvorani utrnula su, a ja sam uzdahnula. "Nikakvu."

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Sljedeeg jutra

iz kreveta me izbacila Hekatina verzija budilice - nekakav zvonki zavijajui zvuk, napola zvonjava, napola rezanje. Soba je jo bila mrana, a kad sam pogledala kroz prozor, vidjela sam samo onu prokletu maglu. Jenna je ve bila kraj ormara, vadila uniformu. Protekle noi otkrile smo da je ladiar pun bijelih majica kratkih rukava i plavih hlaa od pidame. Sva odjea bila je jednake veliine, ali kad smo je odjenule, mijenjala se i prilagoavala dok nije poprimila nae mjere. Isto je oito vrijedilo i za uniforme jer kad je Jenna navukla jednu od suknja, obrub joj je sezao do goljenica, ali zatim je stao puzati uz njezino tijelo i zaustavio joj se tik ispod koljena. "Nisam sigurna je li ovo zgodno ili jezivo", rekla je dok je odmjeravala noge. Zbacila sam pokriva i ustala te krenula po svoju uniformu. "Hajdemo rei da je jezivo, moe?" Jenna je navukla sako, a ja sam primijetila da si grize donju usnu, oito je razmiljala o neemu. "Zna, to je opasna navika za jednog vampira", rekla sam joj i glavom pokazala prema usnama. "Ha? Ah, da", rekla je. "Oprosti, samo sam... Soph, ako je cilj njihove velike urote pretvoriti sve u demone, zato su dovele tebe? Ili mene, kad smo kod toga? Lara me prije samo nekoliko mjeseci htjela ubiti. to ju je natjeralo da se predomisli?" Ista ta misao prethodne je veeri mene drala budnom. U glavi sam neprestano vrtjela Torinove rijei: ja, na elu demonskih snaga Casnoffica, sluim se magijom u njihovu korist. Jesam li zato ovdje? Ali Jenni sam rekla samo: "One su zle i izopaene. Tko zna zato rade bilo to?" Vidjela sam da nije zadovoljna odgovorom pa sam dodala: "Ali otkrit emo mi to, zar ne? Operacija Nancy Drew u Hekinoj koli poinje danas!"

Jenna je zaustila kao da e neto rei, ali tada je na sredini sobe neto zabljesnulo. Vrisnula je, a ja sam rukom zaklonila oi jer je sjajna kugla poela poprimati poznati oblik staklenika u kojem se odravala nastava iz obrane. Trodimenzionalna slika polako se vrtjela, a sobu je ispunio Larin glas: "Svi uenici neka se upute prema stakleniku." Namrtila sam se i rukom zamahnula kroz tu aroliju. Zakovitlala se poput dima prije nego to se rasplinula. "Kako ova voli dramatizirati", progunala sam. "Zar to nisu mogli najaviti sino? Ili jednostavno objaviti putem razglasa?" Jenna je i dalje netremice promatrala mjesto na kojem se pojavila arolija. "to misli da e nam napraviti ondje?" "Ja -" Prije negoli sam uspjela nastaviti zabljesnulo me jo neto nakon ega sam ula kako govorim: "Gle, nee te ubiti, zato bi se moda mogla malo skulirati." Jenna je lagano odmahnula glavom kao da sam je upravo oamarila. "Molim?" Reci joj da si ti ja! Ili da sam ja ti! Svejedno! naredila sam. Nisam oekivala da e Elodie zaista reagirati. Nije joj obiaj sluati moje mentalne zapovijedi. Ali sreom, ovog me puta posluala. "Elodie je", rekla je Jenni. Tako joj je brzo objasnila zato se moe koristiti mnome kao svojom osobnom marionetom da je Jenna uspjela samo blenuti umjesto da odgovori. "Da nije upotrijebila moju magiju u svojem tijelu", saela je Elodie, "Sophie bi umrla ve deset puta." Zapravo samo dvaput, prigovorila sam iznutra. Elodie me ignorirala. "I ne", rekla je i podignula moju ruku kako bi sprijeila Jennu da postavi sljedee pitanje. "Ne mogu opsjesti nikoga drugog. Vjeruj, otkako smo ovdje pokuavam ui u Laru Casnoff. to... zvui posve pogreno." Osjetila sam da sam slegnula ramenima. "U svakom sluaju, inilo mi se da e pojesti vlastitu usnu, to je skroz odvratno, pa sam mislila da bih trebala upasti i smiriti te. Sino, dok sam pokuavala opsjesti bilo koga osim ove udakinje, ula sam razgovor Casnoffica. ini se da smatraju kako je pretvaranje vampira u demona genijalna ideja i zato si ovdje. Nije im u planu da te probodu kolcem." Nikad mi nije palo na pamet da iskoristim Elodie kao pijuna. Oh, Boe, to je savreno! Viknula sam. Dobro, kliknula sam u sebi. Naravno! Ne mogu te vidjeti ako ti to ne eli; moe otii bilo kamo u koli i -

Isuse, tie malo, prekinula me. U glavi sam ti, zato te molim da upotrijebi svoj unutarnji unutarnji glas. Elodie mi je maknula kosu iz oiju i promrmljala: "Boe, kako moe ovako ivjeti?" Ako obea da e prestati preuzimati glavnu rije kad god poeli, obeavam da u otii na tretman vruim uljima, odgovorila sam, a ona je frknula. Jenna je vrsto prekriila ruka na grudima. "to to znai, sad nam kao pomae?" Moje su se oi zakolutale. "Ne. Igram za tim Preuzmimo svijet pomou demonske vojske. Naravno da vam pomaem. Uglavnom zato da bi se, kad sve ovo zavri, Sophie opet mogla posvetiti vanim stvarima. Kao na primjer kako da me se rijei." Jenna je odsutno kimnula. "Rekla si da si se sluila magijom preko Sophie. Moe li i sada pokuati? Neto jednostavno?" "Ovo mjesto nekako blokira magiju", rekla je Elodie ba kad je meni ista misao prola kroz glavu. "Neovlatene osobe ne mogu izvoditi arolije." "Tono, ali Casnoffice i ne znaju da si ovdje", rekla je Jenna, a usne su joj se polako razvukle u osmijeh. "Kladim se da se nisu sjetile da bi duh mogao iskoristiti nemonog demona za arobiranje." Vrijedi pokuati, rekla sam Elodie. Oito se sloila jer su se moji prsti podignuli, a magija mi je nakratko uskomeala krv. Poletjele su iskre i nakon nekoliko sekunda Jennin ruiasti pramen postao je platinast kao i ostatak njezine kose. "Ne seri", rekla je Jenna i povukla kosu pred oi. "Upalilo je!" Preplavilo me olakanje, ali nisam bila sigurna je li moje ili Elodieno. Netko je iznenada zakucao na vrata. Jenna je poskoila, a Elodie je zamahnula mojom rukom prema njoj. arki pramen boje fuksije ponovno je proarao Jenninu kosu. Elodie je zatim nestala, a mene je obuzeo isti onaj grozni osjeaj dezorijentiranosti kao i one noi nakon susreta s vukodlakom. Sjela sam na krevet i pokuala doi do daha, a Jenna je otvorila vrata. Pred njima je bila Vandy. Zagledala se u nas, a meni je srce silo u pete. Znaju. Osjetili su da smo ovdje upotrijebili magiju i sad su po nas poslali Vandy. Ostala sam sjediti i trudila se da ne ponem dahtati od straha, no Jenna je otvoreno zadrhtala. "Reeno vam je da se uputite prema stakleniku", rekla je Vandy gledajui sad u mene, sad u Jennu. "Da ste svoje mrave guzice odmah odvukle tamo."

Znate ono kad na neto reagirate totalno neprimjereno? Bila sam tako sretna to nas nee odvui na stratite da sam prasnula u smijeh. Mislim na onaj glasan, dubok, zvonak smijeh. Jenna me panino prostrijelila pogledom, a Vandy se jo vie smrknula. "to je tako smijeno, gospoice Mercer?" Stala sam na klimave noge i dala sve od sebe da prestanem. "Oprostite, samo to, ovaj..." "Rekli ste ,guzice", bubnula je Jenna. "A Sophie ima zbilja nezreo smisao za humor." "Tako je", rekla sam i uhvatila se toga. "Guzice. Ha-ha!" Da je mogla, sigurna sam da bi nas Vandy na mjestu ubila. Ovako je samo prstom pokazala prema stubitu i rekla: "Krenite." Izjurile smo iz sobe. Nebo je vani bilo jednako tmurno i sivo kao i prethodnoga dana. Magla kao da se malo povukla pa smo mogle otii do staklenika bez straha da e nas progutati. No tlo pod naim nogama i dalje je bilo bljuzgavo, a neko smaragdno zelena trava sada je bila bolesno bjelkasto smea, nalik na donju stranu klobuka gljive. Dok smo prolazile kraj jednoga golemog hrasta, jedna od njegovih pocrnjelih grana zlokobno je zapucketala. Kad smo bile sigurne da je Vandy dovoljno iza nas da nas ne moe prislukivati, primaknula sam glavu Jenninoj i rekla: "Dobro, dakle, imamo duha pijuna." "Duha pijuna koji moe izvoditi arolije", dodala je Jenna. Kimnula sam. "To bolje. to znai da je igra ipak postala ravnopravna." Jenna mi je stisnula ruku, a ja sam zapravo bila optimistina dok smo se pribliavali stakleniku. Hou rei, nisam namjeravala poeti skakati od sree ili neto slino (uglavnom zato to sam se bojala da bih se poskliznula po svem tom blatu), ali osjeala sam se stoput bolje. Kroz stijenke staklenika vidjela sam da veina uenika stoji u krugu, a bila sam dovoljno dobre volje da se naalim s Jennom, "Ooh, pitam se hoemo li zaigrati ,ide demon oko tebe." Nasmijala se, ali smijeh joj je gotovo trenutano zapeo u grlu kad se mnotvo u stakleniku razmaknuto dovoljno da vidimo oko ega su se okupili. Usred kruga se, ruku okovanih sjajnim lisiinama magije, nalazio Archer.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Jenna i ja pokuale smo to neprimjetnije kliznuti unutra. Srce mi je bubnjalo i htjela sam odmah odjuriti Archeru, ali Lara je stajala tik kraj njega podsmjehujui se. "Ovo s ,pritajivanjem je totalna koma", apnula sam Jenni kad smo se smjestile negdje straga. Pogledala me suutno, a zatim smo se usredotoile na Laru. "Uenici", rekla je Lara. "Kako su mnogi od vas uli, gospodin Cross pripadnik je skupine LOcchio di Dio." Prila je Archeru, raskopala nekoliko gornjih dugmeta na njegovoj koulji i razmaknula tkaninu kako bi razotkrila zlatno-crnu tetovau tik iznad njegova srca. Iz mnotva se ulo nekoliko uzdaha. Naravno, svi su nauli da je Archer pripadnik Oka, ali nauti to i vidjeti prave dokaze dvije su razliite stvari. "A Oko je na neprijatelj", nastavila je Lara kruei oko Archera. Susrela sam njegov pogled i on mi se pokuao nasmijeiti, ali vidjela sam da drhti. Stisnula sam ruke u aku, zarila nokte u dlanove. Magija je podivljala u meni kao tsunami, estoko je navalila na svoj kavez. "Ali gospodin Cross daleko je najgori pripadnik Bojega oka. Bi li nam tko rekao zato?" Pogled joj se zaustavio na meni. "Gospoice Mercer? Budui da vas je prole godine pokuao ubiti, zato ne obavijestite svoje kolege o tome koliku opasnost predstavlja gospodin Cross?" "Ovdje mu zadatak nije bio u-ubiti me", ustrajala sam. Vjerojatno bih zvuala mnogo uvjerljivije da nisam promucala rije "ubiti". Proistila sam grlo i nastavila. "Zadatak mu je bio nadzirati me i to je sve." "A je li mu zadatak bio nadzirati i Elodie Parris? Gospoice Mercer, a zato se Oko toliko zanima za vas?" Bila sam na sklisku terenu, a to smo znale i Lara i ja. inilo mi se da je i oko mene ispreplela lance, ali rijeima umjesto arolijom. Nisam htjela pred svim uenicima otvoreno priznati da sam demon - naposljetku, u Hekinoj koli jo uvijek svi misle da sam obina vjetica - a bojala sam se da e, to god kaem, samo uvaliti

Archera u jo veu nevolju. Stoga sam, premda mi je bilo zlo, oborila pogled i stisnula usne. "Ja vam mogu rei to je Oko htjelo od Sophie", oglasio se Archer. Smijeio se, ali glas mu je bio pun boli. "uli smo da odlino igra Zmija i ljestve, a budui da Oko svakoga ljeta organizira turnir u toj igri - " Glas mu se pretvorio u bolan vapaj kad je Lara izvila prste, a bljetave niti magije koje su ga obavijale zabljesnule su uarenom bijelom svjetlou. Morala sam zagristi unutarnju stranu obraza kako ne bih vrisnula. "Archer Cross nije samo pripadnik skupine LOcchio di Dio, nego i izdajica svojega naroda", rekla je Lara i primaknula mu se malo blie. "Predstavlja najveu prijetnju s kojom se itko od nas moe susresti. A upravo e nam zato biti toliko koristan." Jenna me neprimjetno primila za ruku i stisnula je kad je Lara rekla: "Danas emo gospodina Crossa iskoristiti za vjebu. Obred o kojem sam vam sino govorila poveat e vae moi, ali najprije moram vidjeti s im imam posla." A zatim je, kao da nas priprema za igranje Lanca probijanca, pljesnula rukama i rekla: "Dobro, stanite u vrstu. Svaki od vas dobit e ansu da gospodina Crossa napadne svojom najmonijom arolijom. No pazite da ne uinite neto to e ga ubiti. Gospodin Callahan pomoi e nam i iscijeliti ga, ali i njegove moi imaju granice." Usta su mi se osuila, podignula sam pogled. Toliko sam se usredotoila na Archera u sredini prostorije da uope nisam primijetila Cala koji je stajao u stranjem dijelu prostorije, naslonjen na gredu. Ruke je prekriio na prsima. Promatrao me, njegov je pogled odavao udnu mjeavinu olakanja, ljutnje i napetosti. Podignula sam prste u znak pozdrava, a on je odgovorio kimanjem. Jenna je slijedila moj pogled, a zatim me jo vre stisnula za ruku. "Cal", promrmljala je. "To je barem jo neto to nam ide u prilog." Istina. teta to se nisam mogla niemu radovati budui da sam sljedeih nekoliko sati provela gledajui kako moji kolege iz razreda mue Archera. Budui da nemam svoje moi, doputeno mi je da samo sjedim i gledam. A Lara se pobrinula da doista i gledam. Kad sam prvi put pokuala sklopiti oi, shvatila sam da je to nemogue jer su ukoene. Nisam mogla okrenuti ni vrat, tako da nije bilo ni govora o tome da okrenem glavu. Michaela je bila prva vjetica koja se okuala u muenju. Oklijevala je, a kad ju je napokon bacila, arolija napada bila joj je prilino slaba. Odbila se od Archerovih prsa, a on jedva da se zaljuljao na petama.

Mislila sam da e moda svi tako postupiti. Hou rei, istina, Archer je "neprijatelj", ali oni nisu ubojice. A da nije bilo Lare, moda bi i bili njeni prema Archeru. Ali kad je Michaela stala na kraj reda, Lara je ju je magijom pogodila u lea takvom silinom da je pala na koljena. "Sljedei tko se namjerno suzdri proi e mnogo gore od nje", izjavila je Lara, a ja sam se zapitala kako sam ikad mogla pomisliti da je draga. Ili normalna. Stoga sam sjedila, suze su mi slijevale niz lice dok sam promatrala kako vjetice i vjeci napadaju Archera arolijama. Vile su ga ledile ledom ili pekle vatrom. Jedna je ni iz ega stvorila viticu koja se uvijala oko Archerova vrata sve dok nije izgubio svijest. Ne elim ni spominjati to su mu radili metamorfi. Cal bi nakon svakog napada priao Archeru i poloio ruke na njegovo tijelo sve dok ne bi povratio svijest, prestao krvariti ili ponovno poeo disati. Archer bi svaki put ustao i suoio se s jo jednim uenikom, svaki put malo bljei, malo slomljeniji, a to se Jenna vie pribliavala prednjem dijelu vrste, to se moj eludac vie grio. Pomisao na to da u morati gledati kako moja najbolja prijateljica zagriza vrat deka kojega volim i pije njegovu krv bila je toliko bolesna, toliko muna da nisam mogla ni razmiljati o tome. Hvala Bogu da na kraju nisam ni trebala. Taylor je dola na red ba prije Jenne, a kad je Cal kleknuo kraj Archera da ga iscijeli, podignuo je pogled prema Lari i rekao: "Sad je dosta. Jo malo i vie ga neu moi povratiti." Lara se namrtila, ali odmahnula je rukom i rekla: "Dobro. Sutra ete dobiti priliku, gospoice Talbot." Ponovno se usredotoila na ostale uenike koji su izgledali... uope ne znam kako bih se izrazila. Skreno. Iscrpljeno. Nita nije gore nego kad te drugi prisile da upotrijebi svoje moi kako bi ozlijedio nekoga. "Obavili ste dobar posao danas", rekla je Lara, ovjek bi pomislio da smo rasturili na ispitu iz matematike ili neto slino, a ne da smo muili kolegu iz razreda. "Sada kad imam bolji uvid u vau raznoliku snagu, moemo poraditi na usavrivanju vaih moi." Nitko od uenika nije progovorio ni rije dok su izlazili. Jenna je sjela kraj mene, a im je Lara otila, ponovno sam se mogla micati. Naslijepo sam otrala Archeru koji je sjedio na jednoj od debelih strunjaa koje smo upotrebljavali na satovima obrane. Laktove je naslonio na podignuta koljena, a glavu je drao rukama. Kleknula sam pred njega i na neki udan nain zagrlila ga oko vrata.

Rairio je ruke i privukao me sebi. Dugo smo bili zagrljeni, rukama sam mu gnjeila kosu, on mi je milovao lea. "Dobro sam", rekao je naposljetku. "Znam da je teko povjerovati u to, ali ne boli me nita. Hou rei, nita osim uma i due, ali oni ionako nikad nisu funkcionirali." Njeno smo se raspetljali i ustali. "ovjee, tvoja je magija genijalna", rekao je Calu, a ja sam tek tada shvatila da on stoji kraj Jenne uz rub strunjae. "Iako moram priznati, sad kad si me valjda ve stoti put vratio s ruba smrti, imam osjeaj da nam je odnos malo neuravnoteen." "Moe me astiti hamburgerom kad se izvuemo odavde", rekao je Cal, a ja kao i obino nisam imala pojma zafrkava li se ili ne. Udaljila sam se od Archera i s nelagodom zagrlila Cala s boka. "Drago mi je to te vidim", rekla sam mu. "I to ne samo zbog... ovaj..." pokazala sam prema Archeru koji je podignuo obrvu, ali nita mi nije rekao. Snagom volje prisilila sam lice da se ne zacrveni i upitala Cala: "Doao si juer kao i svi mi?" Cal je uzdahnuo i zabio ruke u depove. "Aha. U jednom trenutku iao sam prema atoru kako bih pokupio nekoliko stvari, a u drugom me zabljesnula neka svjetlost i naao sam se ovdje. Zapravo, u svojoj kolibi." "Zato te vidimo tek sad?" upitala je Jenna. "Koliba je bila zakljuana", odgovorio je. "Potpuno, i prozori su bili zaglavljeni. A onda sam jutros dobio naredbu da doem ovamo. Lara je rekla da im trebaju moje ,posebne vjetine. Moram priznati da nisam oekivao da e biti ovako naporno." Kad je to izgovorio, primijetila sam da je zbilja strano siv i iscrpljen. Magija iscjeljivanja je zahtjevna, a Cal se silno potroi svakom arolijom. Opetovano vraati nekoga s ruba smrti? Nije ni udo to je izgledao kao da e se svakog trena prevrnuti. No Cal je ilav, stoga je zatomio oitu iscrpljenost i upitao: "Dakle, sve pretvaraju u demone, ha?" "Tako se ini", rekla sam. Ukratko sam mu ispriala o sastanku odranom prethodne veeri i dodala: "A prema onome to kae Elodie, ini se da ele eksperimentirati sa svima nama, provjeriti to e se dogoditi kad vampira pretvore u demona." "Kako to misli Elodie je rekla?" upitao je Archer i nabrao obrve.

"Oh. Ovaj, Elodie me progoni. A sada me, uh, moe me opsjesti i tako to. to je", pourila sam dodati budui da se Archer opasno smrknuo, "zapravo dobro jer se preko mene moe sluiti magijom." Jenna i ja samo smo stajale i ekale da dekima sjedne ta informacija. "Dobro", rekao je Archer polako. "Pa, to je nevjerojatno uznemirujue, ali pristajem na sve to e nam pomoi da to prije odemo odavde. Osobito ako se namjeravaju koristiti mnome kao pokusnim kuniem za muenje." Prila sam mu, zagrlila ga oko struka i pravila se da ne primjeujem da je Cal iznenada skrenuo pogled. "I to emo sada?" upitala je Jenna. Uzdahnula sam. "Iskreno, htjela bih rei da emo pobjei. Da emo neko vrijeme prouavati arolije koje e nam omoguiti da se probijemo kroz onu ubojitu maglu, a zatim emo moda pronai jo neku kojom emo stvoriti nekakav aroban amac ili slino." Cal je ispustio zvuk koji je podsjeao na smijeh, a Jenna mi se nasmijeila. Archer me jae obujmio oko struka. "Ali?" pourio me. "Ali", dodala sam, "to bi bilo kao staviti flaster na vrat Marije Antoanete. Mislim da nam je najpametnije pokuati razgovarati s gospoom Casnoff." "Zato?" upitao je Archer. "Ne znam. Jednostavno... mogla je Jennu probosti kolcem, ali nije. "Jer je eli pretvoriti u demona", istaknuo je Cal. Odmahnula sam glavom. "Moda, ali nisam ba sigurna. uj, Lara je skroz zla, ali gospoa Casnoff bila je... Dobro, draga nije ba prava rije, ali vidjeli ste kako grozno izgleda. Neto je mui. Vrijedi pokuati nai se s njom nasamo." "Moda zna gdje je grimorij", rekla je Jenna i posegnula za mojom rukom. "Moda", rekla sam trudei se zvuati "entuzijastino", a ne "kolebljivo i moda pomalo uplaeno". Koliko god sam htjela da mi se vrate moi, Torinovo drugo proroanstvo titalo mi je grudi poput kamena. Srce me je zaboljelo pri samoj pomisli na to. Stoga sam se okrenula prema Archeru, prstima mu pomilovala prednjicu majice. Jo je bila umrljana krvlju. "Pozabavit emo se gospoom Casnoff. Ali najprije moramo razgovarati s nekim drugim."

DEVETNAESTO POGLAVLJE

"Ne svia mi se ovo", rekao je Archer

nasuprot drugome na podu moje sobe.

rog poslijepodneva dok smo sjedili jedno

"Ni meni, ali mora priznati da je bolje to nego da te svaki dan mue." Archer je u bradu promrmljao neto to je zvualo kao: "Nisam ba siguran." Kad smo bili u opatiji Thorne, mogla sam prizvati Elodie. Dobro, nisam sigurna je li to zapravo bilo prizivanje ili se ona samo pojavljivala kad bi joj se prohtjelo. Stoga sam se osjeala pomalo glupo kad sam rekla: "Ovaj, Elodie? Jesi li tu? Moramo razgovarati." Krajikom oka primijetila sam da se neto pomaknulo i iznenada vidjela da Elodie lebdi kraj ormara. "to -" vidjela sam kako oblikuju njezina usta. A tada je primijetila Archera. Neko su vrijeme samo piljili jedno u drugo. Zatim sam, to sam ljepe mogla, rekla: "uj, Elodie, znam da ti i Archer imate... nerijeena posla, ali potrebna mi je tvoja pomo. Casnoffice se koriste njime za vjebe gaanja mete, a ako tako nastave, vjerojatno e umrijeti." Elodie je izvela kretnju koju nije bilo teko protumaiti. "Rekao sam ti da je to besmisleno", rekao je Archer i krenuo ustati. Uhvatila sam ga za rukav i povukla dolje. "ekaj. Elodie, molim te." Prila nam je lebdei i istoga onog neitljivog izraza lica. "to elite da uinim?" Laknulo mi je pa sam pustila Archerov rukav i rekla: "to god moe. Nekakvu aroliju zatite ili nevidljivosti... neto." Elodie je prekriila ruke na grudima i zagledala se u Archera. Zatim je zamahnula rukom, rekla "Oh, dobro" i zaletjela se u mene. Bilo je zbilja neobino promatrati Archera kako gleda u mene, a vidi Elodie. Imao je kamen i hladan izraz lica kakav nikad prije nisam primijetila na njemu. Jo

je udnije bilo promatrati ga dok sam u glavi ula Elodiene misli. Bila je ljuta, osjeala sam to u svojoj uskomeanoj krvi, u bubnjanju eluca. Ali nije bila samo ljuta. Bila je... tuna. Povrijeena. "Daj mi ruke", ula sam kako izgovaram. Oklijevao je trenutak, a zatim poloio dlanove na moje. im je to uinio, zabljesnula me slika u kojoj me tim rukama prima za lice i ljubi. Ne. Ne mene. Elodie. Prestani razmiljati o tome! Zar misli da se elim prisjeati toga? obrecnula se. "Dobro", rekla je Archeru koji je gledao negdje preko mojega ramena. "Ne mogu te uiniti nevidljivim, ali zahvaljujui ovoj aroliji nee osjeati bol, a i sprijeit e ih da ti zbilja natete. No nee trajati vjeno, stoga predlaem da ti i Sophie pod hitno smislite kako da se izgubite odavde." "Oh, super, jer to nam prije nije palo na pamet." "Hoe li tu aroliju ili ne?" Archer se namrgodio, ali kimnuo je i vre stisnuo moje ruke. Trenutak nakon toga, osjetila sam kako se Elodiena magija slijeva s mojega tjemena, iri se do mojih prstiju i prelazi u Archerove. im je magija ieznula, Elodie je ispustila njegove ruke, a moje su mi udarile o bedra. "Eto", rekla je. Archer je razgibao prste i gledajui u njih rekao: "Hvala." "to god", bilo je sve to je Elodie rekla, a potom je otila i ostavila me razvaljenu na podu. Sigurna sam da sam izgledala posve neprivlano. Osjetila sam vrste ruke na ramenima, a sljedee ega se sjeam jest da sam sjedila naslonjena na Archerova prsa. "To je bilo udnije nego to sam oekivao", rekao je drei usne kraj moje sljepoonice. Pokuala sam frknuti. "Meni kae. Kako se osjea?" "Bolje", rekao je. "Ali ako e ova zatita izdrati samo neko vrijeme, mislim da je bolje da to prije porazgovara s gospoom Casnoff." Naalost, ispostavilo se da je to lake rei nego uiniti. Sljedeih nekoliko dana gospou Casnoff vidjela sam samo za veerom kako sjedi na svojem mjestu i tupo gleda u zid pa sam se zapitala kako u je, dovraga, uhvatiti nasamo.

Ispostavilo se da je i ostalo bilo teko izvedivo. Jenna i ja bile smo odlune u elji da pronaemo grimorij, ali uza sve "treninge" na koje nas je Lara prisiljavala (a koje je i dalje bilo nesnosno promatrati iako sam znala da Archer samo glumi bol) i injenicu da su nam se vrata zakljuavala im bi zalo sunce, nismo ba imale mnogo prilika za to. Pokuala sam ponovno dozvati Elodie, ali nakon to je izvela aroliju na Archeru, kao da se odluila drati na distanci. Petog dana u Hekinoj koli poela sam gubiti razum. "Moramo neto napraviti", rekla sam Jenni tog jutra na putu prema stakleniku. "Ovdje smo ve gotovo tjedan dana i nismo nita blie grimoriju, nemamo pojma kako sprijeiti Casnoffice da sve prisutne pretvore u demone, a gospou Casnoff nisam vidjela nasamo jo otkako - " Osvrnula sam se prema natrag i vidjela da se Jenna ukipila. Pokazala je prema jezeru. "Ovaj, sada je nasamo." Kraj vode je bila malena kamena klupa. Gospoa Casnoff sjedila je na njoj okrenuta leima, bijela kosa leprala joj je oko ramena. "Sranje", rekla sam tiho. Tako sam dugo ekala da je uhvatim nasamo da sam se okirala to se to napokon dogodilo. "Hajde", rekla je Jenna i pogurala me laktom. "Odi razgovarati s njom. Nai emo se poslije u koli." Gledala sam u stranji dio glave gospoe Casnoff i pitala se odakle da ponem. Trebala sam rei toliko toga da mi se sve ispremijealo. Kad sam sjela kraj nje, nije se ni okrenula prema meni. "Zdravo, Sophie", rekla je pogleda i dalje uprta u vodu. "Bok", bilo je to jedino to sam u poetku uspjela rei. "Bila je tako tiha", rekla je gospoa Casnoff i zbunila me na sekundu. Zatim je dodala: "Kad smo bile male. Otac se bojao da nikada nee nauiti govoriti", a ja sam shvatila da misli na Laru. "Ali ja sam znala. Njezin je mozak uvijek radio. Radio, radio, radio. Sliila je ocu vie nego ja." ,"Cilj opravdava sredstvo - stalno je to govorio", apnula je. "Cilj opravdava sredstvo." Nagonski sam posegnula za njezinom rukom i prekrila je svojom. Koa joj je bila ledena i djelovala je krhko poput papira. "Vi ne vjerujete u to", rekla sam. "Hekina kola... ujte, nikad mi nije bila omiljena, ali nije bila ni zlo mjesto. Znam da vi ovo" - rukom sam pokazala prema magli, koli, cijelom zatrovanom otoku -

"ne elite." Ali gospoa Casnoff nije me ni pogledala. Samo je odmahnula glavom i promrmljala: "On je to htio. Zbog toga se odrekao svega." "Tko?" upitala sam je stisnuta grla. "Va tata?" Zatim sam ja odmahnula glavom. Ovo mi je moda jedina prilika da razgovaram s njom, moram se usredotoiti. "Zato ste me doveli ovamo?" Gospoa Casnoff okrenula se prema meni, lice joj je bilo isprugano suzama i umorno. "Sophie Mercer", rekla je. "etvrta generacija demona. Ti si jedina. Svi ostali previe su novi, previe svjei, previe... nepredvidljivi. Svi osim tebe." Primila me za lice, a ja sam je nagonski pokuala odvojiti od sebe. "Ti si nam najvea nada." "Najvea nada za to?" upitala sam. "To je u krvi", rekla je tiho. "U krvi. Tvojoj, mojoj, mojega oca, Aliceinoj..." Gospoa Casnoff utihnula je, gledala me, ali nije me vidjela. "to to znai?" zatraila sam objanjenje, ali ona me pustila, oi su joj se ponovno zamaglile. "Gospoo Casnoff?" posegnula sam za njezinim ramenima i prodrmala ih, ali ona kao da to nije ni osjetila. Obuzeo me oaj i morala sam se prisiliti da je prestanem tresti prije nego to joj zazvee zubi. to nam je u krvi? Kako im ja mogu biti najvea nada za bilo to? "Sophie", ula sam neiji glas, a kad sam se okrenula, ugledala sam Cala kako stoji iza klupice. "Hajde", rekao je njeno i pruio mi ruku. Ponovno sam pogledala gospou Casnoff, njezinu sijedu kosu i razoreno lice. A zatim sam primila Calovu ruku i dopustila mu da me odvede od nje. "Mislila sam da moe pomoi", rekla sam Calu kad je gospoa Casnoff bila daleko iza nas. "Znam da je to glupo, ali... bilo joj je stalo do nas, Cal. Bilo joj je stalo do ovoga mjesta." Hodali smo rame uz rame, a Cal je nakon nekog vremena ispustio moju ruku. Isturenim laktom eao se o moj dok smo se kretali prema koli. "Sophie, ona je bolesna", odgovorio je dok smo se uspinjali laganom uzbrdicom kraj njegove kolibe. Pred nama se uzdizala Hekina kola, izgledala je zaputenije nego ikad prije. "Kao i sve ostalo ovdje", rekao je i uzdahnuo. Sjetila sam se koliko je Cal volio ovo mjesto, koliko se ponosio njime. "ao mi je", rekla sam i okrenula se prema njemu. Njegove oi boje ljenjaka susrele su moje i na trenutak pomalo aljivo zasjale. "esto to govori."

Povukla sam svoju uniformu za obranu (koja je bila jo i runija nego to sam pamtila, arko plavi rastezljivi pamuk ne izgleda dobro ni na kome) i nasmijeila se. "Da, pa, esto se tako osjeam." Osobito kad si ti u pitanju, htjela sam dodati. Cal nije rekao nita i ubrzo je nastavio koraati prema koli. Priekala sam nekoliko sekunda prije nego to sam pola za njim. Htjela sam mu rei toliko toga, ali nisam znala odakle da ponem. Jedna varijanta mogla bi biti: "Cal, mislim da te volim, ali moda nisam zaljubljena u tebe, iako je na poljubac bio vrhunski". Ili: "Cal, volim Archera, ali ono to osjeam prema tebi prilino je zbrkano jer ste obojica genijalni i superzgodni, a mi smo zapravo ve i zarueni to samo dodatno potpiruje uskipjele osjeaje i hormone koji su potpuno ovladali mnome." Dobro, moda je bolje da preskoim ovaj dio s uskipjelou... "Jesi dobro?" "Ha?" blenula sam i iznenadila se kad sam primijetila da smo pred kolom. Cal je jednom nogom stajao na donjoj stubi trijema i gledao me. "Ima udan izraz lica", rekao je. "Kao da u glavi pokuava izraunati neto jako sloeno." Lagano sam frknula i nasmijala se. "I raunam, na neki nain." Dok sam prolazila kraj njega i ulazila u zgradu, odluila sam da u razgovarati s Calom kao zrela i odrasla osoba. Jednom. Zasad sam mu samo lagano mahnula i odjurila u svoju sobu. Kad sam ula, Jenna je sjedila na svojem krevetu i gotovo drhtala od uzbuenja. "Onda?" Odmahnula sam glavom. "Totalno fijasko. Gospoa Casnoff previe je zbrkana da bi bila od pomoi." Iznenadila sam se to to Jenni nije osobito teko palo. Naprotiv, nagnula se prema meni i rekla: "Dobro, to je koma. Ali, Soph, pogodi to sam ja danas vidjela." Zavalila sam se na krevet i izula tenisice nonim prstima. "Nalazimo se na ukletom otoku okruenom ubojitom maglom kojim vladaju dvije totalno lude vjetice. Zaista ne znam odakle da ponem, Jen." "Vidjela sam kako Lara izlazi iz podruma", rekla je i otpuhnula svoj ruiasti pramen s ela. "Izgledala je skroz tajnovito i sumnjivo. Dobro, tajnovitije i sumnjivije nego inae."

Ah, podrum. Mrano, sablasno mjesto prepuno arobnih artefakata koji se vole premjetati. Archer i ja prole smo godine proveli strano mnogo kvalitetnih trenutaka dolje. "U svakom sluaju, spomenula sam to Taylor, a ona je rekla da, otkako smo doli, svakog dana vidi Laru kako ide dolje. Zbog ega sam pomislila - " "Da je dolje neto veoma vano. Primjerice, grimorij", rekla sam, a mogla bih se zakleti da mi je magija u grudima poskoila od uzbuenja. Jenna je kimnula, ali prije nego to sam uspjela ita dodati, rije je preuzela dobro mi poznata osoba. "Ba sam vam to dola rei", ula sam kako govorim. "Dolje definitivno neto kriju jer su vrata zaarobirana kao luda." Dugo se nismo vidjele, rekla sam joj. Imala sam posla. Jenna je brzo zatreptala. I sama bih se uvijek okirala kad bih se iznenada pretvorila u Elodie. Ne mogu ni zamisliti koliko je ostalima udno promatrati kako se to dogaa. Ali Jenna je nastavila: "Moe li kakvom arolijom otvoriti vrata?" "Naravno", podsmjehnula se Elodie. Sjela je i pokuala mi zabaciti kosu, ali prsti su mi se beznadno zapleli u nju. "Oh, za ime Boga", promrmljala je i pokuala raspetljati pramenove s prstena koji sam nosila. Netko je zakucao na vrata i osjetila sam da se Elodie sprema nestati, ali Archer je rekao: "Mercerice? Jesi li tu?" Hajde, rekla sam Elodie, ali ona nije ni mrdnula. Sreom, Jenna je otvorila vrata i odmah rekla: "Sophie je ovdje, ali Elodie ju je opsjela." "U tom sluaju, priekat u je ovdje", rekao je. Osjeala sam da Elodie obuzima... nekakva emocija. Ali nestala je prije nego to sam uspjela odgonetnuti to osjea. Dok sam se oporavljala, Archer je sjedio kraj mene na krevetu, jednom mi je rukom obujmio ramena. Jenna ga je uputila i u moj besmislen razgovor s gospoom Casnoff i u sve to smo saznale o podrumu. "Elodie misli da moe izvesti aroliju na vratima kako bi Sophie mogla ui", dovrila je. Archer se pomaknuo na krevetu kako bi me mogao pogledati u lice. "Ii u s tobom", rekao je. Podignula sam obrve. "Cross, ti si Casnofficama osobni pokusni kuni za muenje. Pravo je udo to ti uope doputaju da boravi u svojoj sobi, umjesto da te dre u lancima u tamnici. Uhvate li te kako lunja podrumom - "

"Da su me Casnoffice namjeravale zatvoriti, ve bi to uinile." "Zato nisu?" zapitala se Jenna glasno, a Archer je slegnuo ramenima. "Moda zato to znaju da ne mogu pobjei? Ili je moda ostalim uenicima dodatna kazna to to moraju gledati tipa kojeg su cijeli dan derali naivo. U svakom sluaju, ja zadovoljan." Archer se ponovno okrenuo prema meni, a na licu mu je zabljesnuo onaj poznati podsmijeh: "Daj, Mercerice. Ti, ja, podrum. to moe poi krivo?"

DVADESETO POGLAVLJE

Nakon nekoliko dana ponovno sam se nala u podrumu. No ovog puta radila
sam neto osjetno zabavnije od katalogiziranja arobnoga smea. "Zar nisi obeao da emo se ljubiti u dvorcima?" upitala sam Archera i povukla se da malo udahnem. Bila sam naslonjena na jednu od polica, rukama stiskala Archerov struk. Preko njegova ramena u mene je zurila staklenka puna onih jabuica pa sam glavom pokazala prema njoj. "Jer, zna, ovakve stvari nekako ubijaju raspoloenje." Bacio je oko prema staklenki, a zatim se ponovno okrenuo prema meni naglo trzajui onim jabuicama. "Stvarno? Ja ba mislim da imaju suprotan uinak." Zahihotala sam se i lagano ga laktom udarila u trbuh, a zatim se odgurnula od police. "Bolestan si." Nasmijeio se i pognuo glavu da me ponovno poljubi, ali izmigoljila sam mu se. "Hajde, Cross, ovamo smo sili s razlogom, a ne da zabrijemo." Smijuljei se, Archer je prekriio ruke na prsima. "Moda to nije bio tvoj razlog, ali - " Prekinula sam ga. "Ne. Ne zavlai me seksi priama. Moramo pretraiti ovo mjesto, a Elodiena arolija ne traje vjeno." Elodie se uvukla u mene pred vratima podruma i izvela brzu aroliju da ih otkljua. Archera nije ni pogledala, a kamoli da mu se obratila. A im su se vrata otkljuala, nestala je. Osmijeh je ispario s Archerova lica i lagano se namrgodio. "Zar si stvarno u bedu to se sada neemo pohvatati?" zadirkivala sam ga. No on je bio smrtno ozbiljan kad je odmahnuo glavom i rekao: "Nije to. Rije je o Elodie." "to je s njom?" Archer je zakolutao oima. "Ne znam, Mercerice. Moda samo nisam lud za injenicom da duh moje bive cure povremeno nastanjuje tijelo moje sadanje cure."

Uzmaknula sam korak i naletjela na drugu policu. Neto je palo i lupilo o zemljani pod. "Opa, sad sam ti cura?" Archer je slegnuo ramenima. "Pokuali smo se meusobno poubijati, borili smo se protiv ghoula i puno se ljubili. Prilino sam uvjeren da smo u nekim kulturama ve i oenjeni." Sad je bio moj red da zakolutam oima. "to god. uj, stvar je u tome da ja trenutano nemam svoje moi. Elodie ih ima. Ako to to me povremeno iskoritava kao marionetu znai da ponovno mogu raspolagati moima, ne bunim se. A ne bi trebao ni ti. Moje tijelo, moj duh i tako to." Archer je oito htio rei jo neto, ali na kraju je samo kimnuo i rekao: "Dobro. Prilagodit u se." ivciralo me neto u nainu na koji je to rekao, ali nisam inzistirala. "Dobro, onda, odakle emo poeti?" Archer je otkopao manete i poeo podvrtati rukave. "Pa, to je Jenna rekla, koliko je puta Lara sila ovamo? Barem triput ovoga tjedna?" Kimnula sam. "Aha. Nikad nita ne nosi dolje sa sobom, niti se vraa gore i s im." "Dobro", rekao je i duboko uzdahnuo. "Znai, to god radi, za to vjerojatno koristi jedan ili vie artefakata koji su ve ovdje." Pogledala sam dupkom pune police. "Dakle, da razjasnimo. Ona izvodi... neto. Neim. to je tu negdje." "Da, to bi manje-vie bilo to", odgovorio je Archer. "Hura za neodreenost", promrmljala sam i skinula sako. Bacila sam ga na najbliu policu i namrtila se kad se podignuo oblak praine i prljavtine. "Fuj, odvratno. Zar bi Casnoffice ubilo kad bi povremeno izvele aroliju ienja? Kunem se, ovdje je sve prekriveno s barem dva centimetra..." Zautjela sam kad mi je neto sinulo. Sudei po osmijehu koji je iznenada zatitrao na Archerovu licu, i njemu je na pamet pala ista ideja. "Kladim se da, ako neto koristi barem triput na tjedan, na tome nema praine", rekao je. "Zato emo potraiti najmanje odvratnu policu. To ne moe biti teko." Barem sam ja tako mislila. U sljedeih dvadesetak minuta Archer i ja obili smo svaki ormari, pretraili svaki kutak. Vidjela sam nekoliko poznatih predmeta iz vremena kad sam po kazni radila u podrumu (komad crvene tkanine, nekoliko onjaka u staklenci), i nekoliko predmeta za koje sam prilino sigurna da sam ih viala samo u nonim morama. No nigdje nisam vidjela istu policu. ak su i sami

artefakti bili pranjavi, to je udno. Budui da su arobni, predmeti iz podruma cijelo su se vrijeme kretali sami. Uglavnom nisu imali dovoljno vremena da nakupe... Tad mi je neto palo na pamet. Stala sam na prste da pogledam preko ormaria za knjige. "Cross." Njegova glava provirila je nekoliko polica dalje. "to je?" "Daj baci oko na arobno smee." Prostrijelio me pogledom. "Oh, zar smo to trebali raditi? Jer ja sam dosad u zemlji crtao srca i ispisivao nae inicijale." "Jako smijeno", rekla sam ravnoduno. "Ono to elim rei jest zato su sve staklenke i kutije i ostalo takoer prekriveni prainom? Cijelo se vrijeme miu, zar ne? Ne bi smjele ostati na istom mjestu dovoljno dugo da se na njima nakupi praina." "U pravu si." Archerove oi neko su vrijeme skenirale policu koja je bila pred njim, a zatim je rekao "Evo ga" i izvukao veliku staklenku. U njoj sam uspjela razabrati samo par bijelih rukavica. Sjeala sam ih se: letjele su, a Archer i ja jednom smo proveli gotovo pola sata lovei ih po podrumu. Morali smo udruiti snage kako bismo ih uspjeli ugurati u staklenku. Archer je sada skinuo poklopac i bacio rukavice na policu. Ostale su leati, posve nepomine, a ja se nisam mogla otarasiti osjeaja da su umrle. Archer je preao na drugu policu, a nakon malo prekapanja, izvukao je star bubanj ija je koa bila pljesniva i razderana. "Ni u njemu vie nema magije", rekao je i podignuo ga kako bih ga i ja vidjela. Okrenula sam se oko sebe i promotrila sve arobne drangulije, osjetila sam njihov... pa, spokoj. "U njima uope nema arolije", rekla sam Archeru. "Zar se magija moe jednostavno... iscrpsti?" Priao mi je. "Nikada nisam uo za takvo to, ali tko zna? No udno je, to je sigurno." "U Hekinoj koli zbiva se neto udno. Tko bi to ikad pomislio?" rekla sam leerno, ali srce mi je preplavilo razoaranje. Bila sam tako uvjerena da emo dolje pronai neto to bi moglo zaustaviti to god Casnoffice namjeravale uiniti. Ne znam zato sam mislila da e to biti tako lako. Archer je zabacio ruku oko mojega vrata i privukao me k sebi kako bi mi usnama pomilovao tjeme. "Prokljuvit emo mi ovo, Mercerice", promrmljao je, a ja sam prislonila obraz uz njegova prsa. Neko smo vrijeme stajali tako, a zatim je rekao: "Zna, preostaje nam jo nekih pola sata ovdje dolje. Bilo bi teta protratiti ih." Udarila sam ga u rebra, a on

se pretjerano lecnuo. "Frajeru, nema anse. Dani ljubovanja u podrumima, mlinovima i tamnicama za mene su prolost. Prebaci se na dvorce ili nestani." "Dobro", rekao je i isprepleo nam prste pa smo krenuli prema stubama. "No mora li to biti pravi dvorac ili moe proi i jedan od onih na napuhivanje?" Nasmijala sam se. "Oh, dvorci na napuhivanje ne dolaze - " Naglo sam se zaustavila na prvoj stubi zbog ega se Archer zabio u mene. "Koji je to vrag?" upitala sam i pokazala prema mranoj mrlji u oblinjem kutu. "Dobro, to je prvo pitanje koje nikako ne eli uti u sablasnom podrumu", rekao je Archer, ali ja sam ga ignorirala i maknula se sa stuba. Mrlja je izbijala ispod kamenog zida, prekrivala je nekih tridesetak centimetara zemljanoga poda. Bila je tamna i pomalo... ljepljiva. Zatomila sam gnuanje i kleknula kako bih je oprezno dotaknula prstom. Archer je unuo kraj mene i posegnuo u dep. Iz njega je izvukao upalja i nakon nekoliko pokuaja zasjao je drhtav plamen. Na priguenom smo svjetlu prouili vrak mojega prsta. "Dakle, ovo je - " "Aha, to je krv", rekla sam ne skidajui pogled s ruke. "Jezivo." "Htjela sam rei ogavno, ali i jezivo moe proi." Archer je ponovno stao prekapati po depu, ovoga je puta iskopao papirnati rupi. Uzela sam ga i umalo nadmaila Lady Macbeth u podruju trljanja ruku. No dok sam pokuavala oderati cijeli jedan sloj koe s prsta, neto me muilo. Hou rei, jo neto uz injenicu da sam upravo dotaknula lokvu krvi. "Provjeri ostale kutove", rekla sam Archeru. Ustao je i preao prostoriju. Ja sam ostala na mjestu i pokuala se prisjetiti onog poslijepodneva koje smo tata i ja proveli prouavajui grimorij obitelji Thorne. Pregledali smo desetke arolija, ali jedna od njih "Krvi ima u svakom kutu", doviknuo je Archer s druge strane podruma. "Ili barem pretpostavljam da je to krv. Za razliku od nekih koje znam, ja nemam potrebu u nju umakati prste." Pognula sam glavu i vrsto stisnula oi. "Znam to je ovo. itala sam o aroliji koja zahtijeva krv u sva etiri kuta prostorije." Zamislila sam grimorij, vidjela kako prstima okreem njegove stranice. "Bila je to arolija zadravanja", rekla sam

naposljetku. "Krv bi prostoriju pretvorila u nekakav kavez, ali za to je potrebna bolesna koliina magije. Jedna vjetica ne bi je mogla sama izvesti jer bi joj iscrpla svu mo." Podignula sam pogled i susrela Archerov. "Osim ako ta vjetica ne crpi magiju iz neega drugog", rekla sam. Archer se osvrnuo po podrumu. "Ili iz mnogoega." "Pa, rijeili smo jednu zagonetku", rekla sam i ustala. "Naravno, sada je pitanje to to gospoa Casnoff uva ovdje dolje." "I gdje", dodao je Archer, ali ja sam odmahnula glavom. "Znam ja gdje", rekla sam mu. "Ili barem mislim da znam. arolija zadravanja djeluje kao nekakva magina mrea. Krv u kutovima vee je za tlo, a sama arolija nadsvouje prostoriju." Oboje smo podignuli pogled kao da oekujemo da emo ugledati svjetlucave niti koje se izvijaju po svodu. No ugledali smo samo uobiajene zrake praine. "arolija je najjaa u sreditu prostorije", dodala sam. "Stoga e to god eli zadrati smjestiti to je mogue blie njemu." "Zasigurno si rasturala u igri pamenja kad si bila mala", zamiljeno je rekao Archer. Slegnula sam ramenima. "Kad prouava knjigu o najmonijoj crnoj magiji, ovjek se usredotoi." Pogledali smo prema sreditu prostorije u kojem nije bilo niega osim jo jedne od brojnih polica. A pod tom policom na zemlji su se vidjeli tragovi vuenja. Stali smo svaki na jedan kraj police. Trebala nam je otprilike minuta (i nekoliko nepristojnih rijei i iz mojih i iz njegovih usta), ali uspjeli smo je pomaknuti otprilike za metar. Zatim smo neko vrijeme ostali samo stajati, teko diui i znojei se, zagledani u vrata u podu. "to god bilo ondje dolje", rekao je Archer nakon nekog vremena, "mora biti dovoljno opako da se Casnoffice ovoliko namue kako bi to zadrale. Jesi li sigurna da eli ovo, Mercerice?" "Naravno da ne elim", rekla sam i zgrabila eljezni prsten na vratima. "Ali uinit u to." Povukla sam prsten i s lakoom podignula vrata. Zapuhnuo me hladan zrak koji je vonjao po zemlji i trulei. Za otvor su bile privrene metalne ljestve na kojima sam uspjela nabrojiti deset preki prije nego to su nestale u tami.

Archer je zakoraio u namjeri da ue u rupu, ali zaustavila sam ga. "Ja u sii prva. Ti e mi samo viriti pod suknju ako krenem iza tebe." "Sophie - " Ali bilo je prekasno. Nastojei se otresti osjeaja da ulazim u grob, uhvatila sam se za ljestve i poela se sputati.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Vjerojatno

je malo toga na svijetu gore od sputanja u rupu koja se nalazi ispod sablasnog podruma, ali u tom trenutku nisam se mogla sjetiti niega. Spustila sam se tek nekoliko preki na ljestvama kad me progutao mrak. Prigueno svjetlo iz podruma nije bilo dovoljno da se probije kroz tminu. Bila sam prilino uvjerena i da se tunel suzio, a kad sam sila jo jednu preku, oba su mi se ramena oeala o njegove stijenke. Metalni okus straha preplavio mi je usta, a dlanovi su mi se oznojili i klizili po eljeznim prekama. "Mercerice?" zazvao me Archer odozgo. "Jesi dobro?" Naslonila sam elo na nadlanicu, pokuala suzbiti paniku u glasu i odgovorila: "Aha, dobro sam. Zato pita?" "Zato to dae." Oh. Sad kad je to spomenuo, istina je da mi dah prilino brzo ulazi i izlazi iz plua. Potrudila sam se usporiti ga kad me upitao: "Je li to zbog mraka ili - " Neto je progunao i pomaknuo se. Zasula me zemlja pa sam zatvorila oi. "Oboje", protisnula sam. "ini se da sad patim od klaustrofobije. To ti je za mene, ovaj, novost. Vjerojatno nuspojava bjeanja iz plamtee zgrade kroz podzemni tunel." Ponovno sam drhtavo udahnula. "ivjele psihike traume." "Vrati se gore", automatski je rekao Archer zbog ega sam ga zavoljela mrvu vie. "Neu", rekla sam i prisilila nogu da se nastavi kretati. "Cross, pokuavamo spasiti svijet. Nemamo vremena za napadaje panike." Nastavila sam se kretati, preku po preku, a nakon nekog vremena poeo se sputati i Archer. Nisam sigurna koliko nam je trebalo da siemo. inilo mi se da traje satima, srce mi se cijelo vrijeme stezalo i imala sam osjeaj da me pritie zemlja.

Tunel se naposljetku poeo malo iriti, a kroz tamu se probijala priguena svjetlost. Kad su mi stopala najzad udarila o zemljano tlo, okrenula sam se i zatekla pred jo jednim, kraim tunelom. Ovaj je bio visok gotovo dva i irok neto vie od jednog metra. Koja god to svjetlost bila, dopirala je iz neega na kraju veeg tunela. Okrenula sam se i iza sebe ugledala Archera zabrinuta izraza lica. "Iz vlastitog iskustva znam da nita to je dobro ne svijetli", rekao je. "Nije istina", odgovorila sam i primila ga za ruku. Krenuli smo prema svjetlu. "Mnogo dobroga svijetli. Svjetlei tapii. Krijesnice. One genijalne majice koje svijetle u mraku. Frknuo je kad se nasmijao, no njegovi su prsti vre stisnuli moje. Nastavili smo hodati, a na vrat mi je kapnulo neto hladno i mokro. Zadrhtala sam, ali nastavila sam se kretati. Svjetlo je postajalo sve jae. im smo Archer i ja zali za ugao, zrakom se razlio tih jecaj. Prola je cijela sekunda prije nego to sam shvatila da sam ga ja ispustila. Pred nama se prostirala iroka prostorija obloena opekom. Svjetlost koju smo vidjeli potjecala je od jedne jedine arulje koja je visjela na kabelu ba poput one u podrumu iznad nas. U prostoriji je, rame uz rame, stajalo dvanaestak mladia i djevojaka. Ili su to barem nekada bili mladii i djevojke. Tupo su zurili pred sebe, ruke su im ukoeno visjele uz bokove, bili su poput mehanikih lutaka koje ekaju da ih netko ukljui. Archer mi je neto promrmljao iza lea, ali nisam ga mogla uti. Pozlilo mi je kad sam stala pred Nicka, zagledala se u njegove prazne oi. Kraj njega je stajala Daisy, raupane crne kose, lagano razjapljenih usta koja kao da je neto govorila kad su je zaledili. Iza njih vidjela sam Annu i Chaston. Ieznula je arolija koju su nekada izvodile kako bi bile lijepe poput Elodie, stoga su djelovale osjetno obinije nego to ih pamtim. Izgledale su i mlae. Osjetila sam kako me neto stee oko srca. Prisjetila sam se kako sam se s Nickom zafrkavala u vrtu u Thorneu, izvodili smo arolije kako bismo se meusobno odijevali u glupu odjeu. I naina na koji je gledao Daisy. Kako bi se ona nesvjesno priljubila uz njega kad bi sjedili zajedno." "Ona skladiti ljude", rekla sam, a glas mi je odjeknuo prostorijom. "Kao da su stvari. Archeru. Ovo je... uj, znala sam da e, to god se krije ovdje dolje, biti gadno. Znam da Lara Casnoff ne bi upotrijebila monu aroliju da zatiti svoj recept za okoladne kekse. Ali ovo?" "Da", rekao je Archer tiho. "Ovo nadilazi gadno i prelazi u nonu moru." Poloio mi je ruku na vrat. "Ovo je tip koji me napao u mlinu, zar ne?" pokazao je glavom prema Nicku.

"Aha. Oito su ga nekako uspjeli uhvatiti." Pruila sam ruku i dotaknula Nickovu. Bila je hladna i votana. "to misli da im se dogodilo?" "Ne znam. Moda je to od arolije zadravanja. Ili su moda njoj dodale i neku drugu aroliju." Sirili su toliko mrane energije da sam znala da su svi demoni. Ama ba svaki od njih. S obzirom na to i na injenicu da je magija u meni pomahnitala, nisam mogla odrediti koliko je magije upotrijebljeno u ovoj odvratnoj maloj peini. Archer je duboko uzdahnuo. "Nikada nisam mislio da u aliti nekoga tko mi je pokuao rasporiti utrobu." "To nije bio on. Hou rei, bio je, ali nije. Casnoffice su ga pretvorile u udovite. Otkako su ga prizvale, ne znam... nahukale su ga na tebe. Sve su ih pretvorile u udovita." Rukom sam pokazala prema svima ostalima u toj maloj tamnici. "A uspiju li Casnoffice u svojem naumu, svi emo zavriti ovdje dolje." Archer me privukao k sebi i promrmljao: "Neemo to dopustiti. "Kako?" zavapila sam, a moje su rijei odjeknule prostorijom. "Pogledaj protiv ega se borimo, Cross. Ne moemo upotrebljavati magiju. Ne moemo otii odavde." Naglo sam ispruila ruku. "Ne znamo ni to se dogaa u ostatku svijeta. Moemo se samo - samo igrati Scooby Dooa u podrumu." "Moemo mi i vie, Sophie", rekao je Archer. Kad god me Archer zvao imenom, znala sam da misli ozbiljno. "Kako to misli?" Uzmaknuo je nekoliko koraka. "Gle, eli se rijeiti Casnoffica i spasiti ove ljude, ili im barem... pa, pretpostavljam skratiti muke. eli da nitko nikada vie ne uspije prizvati demone. Ima i drugih koji ele isto." "Molim te, reci mi da ne misli na Oko." Skrenuo je pogled i zabio ruke u depove. "Samo kaem da ti i Oko ovdje imate zajedniki cilj." Nisam sigurna je li me to zapanjilo, razljutilo ili ogorilo. Vjerojatno sve troje pomalo. "Dobro, zar ovdje negdje curi plin? Ili si opalio glavom u tunelu? Jer to bi ti bila jedina isprika da izvali ovakvu glupost." "Oh, u pravu si, Mercerice", rekao je. "Pomisao da se protiv demona pokua boriti sa skupinom uvjebanih vojnika i vie je nego smijena. Moda bismo mogli pronai Nausikaju i vidjeti bi li nam dala malo vilinskoga praha pa da rijeimo taj problem."

"Nemoj biti seronja", okosila sam se na njega. "A ti onda nemoj biti naivna", odbrusio mi je. "Sophie, ovo je previe da bismo se mogli sami nositi s time. Ovo je previe da bi se prodigiji mogli sami nositi s time. Ali udruimo li snage, postoji mogunost da - " "A to ti misli, Cross? Da emo zamoliti Oko za pomo i oni e rei ,Naravno, nema problema! A kad sataremo demone, definitivno neemo poubijati i vas ostale, iako nam je to ivotna misija!" Archer se zagledao u mene i rekao: "A prije nekoliko mjeseci isto si mislila i za Brannickice. Da su ubojice prodigija. Ali bome se nisi protivila kad su ti one ponudile pomo s ovim." Zatreptala sam i poela oklijevati. "To - to nije isto", promucala sam. "One su mi - " "One su ti obitelj?" upitao je tiho. "Jer, vidi, Oko je moja." "Ali ti nisi jedan od njih. Ne zaista." "Jesam, Mercerice, jesam", rekao je. "A ako to dosad nisi shvatila..." Uzdahnuo je, protrljao vrat i pogledao negdje preko mojega ramena. "Svejedno", skratio je naposljetku. Okrenuo se u drugu stranu i uputio se prema ljestvama. Nekoliko sekunda gledala sam mu u lea, a zatim krenula za njim. Bilo je teko povjerovati da smo se samo malo prije toga zafrkavali i ljubili; a na samu pomisao na to, osjetila sam iznenadan poriv da briznem u pla. Zar ne moemo biti u jednostavnoj i sretnoj vezi due od dva sata u komadu? Uspeli smo se ljestvama, a ovog sam puta bila previe jadna i ljuta da bih osjetila klaustrofobiju. Na vrhu se ponovno nagnuo i pruio mi ruku kako bi mi pomogao da se uspnem, ali ja sam je odgurnula i sama se izvukla iz tunela. Za sobom sam zatvorila vrata u podu pa smo ih bez rijei ponovno prekrili policom. Zatim sam prola kraj njega i krenula prema podrumskim stubama. Ba sam kroila na prvu kad sam osjetila kako me uhvatio za zapee. "Daj, Sophie. Ne elim se svaati s tobom." Okrenula sam se i otvorila usta u namjeri da kaem kako se ni ja ne elim svaati. No prije negoli sam u tome uspjela, krajikom oka primijetila sam izdajniki bljesak, a sljedee ega se sjeam je to da se moja ruka otrgnula iz njegova stiska. "Ako se ne eli svaati s njom, moda joj ne bi smio predlagati da se udrui s onima koji je ele ubiti", zareao je moj glas. Archer je ustuknuo tako brzo da je umalo posrnuo, a ja sam uvjerena da ga nikad nisam vidjela tako izbezumljena. No brzo se oporavio. "Elodie, da sam htio

razgovarati s tobom, poao bih na seansu ili slino. Ili bih sudjelovao u seriji Lovci na duhove po svijetu. No trenutano elim razgovarati sa Sophie. Stoga, nestani." Elodie ga nije namjeravala posluati. "Uvijek si bio oajan deko", rekla je. "Kad si otiao, zakljuila sam da ti se zapravo nisam sviala, zna? Ali osim ako uz to to sam mrtva nisam i slijepa, Sophie ti se zaista svia. Zapravo, koliko mi god to bilo teko shvatiti, mislim da je voli." Umukni, umukni, umukni! Fuka to, odbrusila mi je. Kad ste zajedno samo zbijate glupe ale i pravite se pametni. Netko se tu treba uozbiljiti. "to hoe rei?" upitao je Archer i pogledao me stisnutih oiju. Nju. Koga god. Boe, ovo postaje zbunjujue. "I Cal je voli, zna? A kad sam posljednji put provjerila, nije pripadao nikakvu kultu ubojica udovita. Samo kaem da je, ako ti je odanost toliko podijeljena, moda vrijeme da se dostojanstveno povue." Ne moe se rei da Elodie ne zna dramatino otii. Sljedee ega se sjeam jest kako padam u Archerovo naruje i vrti mi se u glavi. Archer me zgrabio za struk, a zatim me grubo udaljio od sebe. "Sophie?" upitao je napeto me gledajui u oi. "Aha", rekla sam drhtavim glasom. "Vratila sam se." Njegovi su se prsti opustili, poeli su me vie milovati nego vrsto drati. "Dakle, ne moe kontrolirati kad e upasti? Moe preuzeti rije... kad god poeli?" Pokuala sam se nasmijati, ali to je vie nalikovalo na kaalj. "Zna Elodie. Mislim da je nitko nikada nije uspio kontrolirati." Archer se namrtio, povukao ruke i zabio ih u depove. "Pa, ba genijalno." Uhvatila sam se za ogradu da povratim ravnoteu. "Archeru... ovo to je rekla. Zna da to nije istina." Slegnuo je ramenima i stao na stube. "Elodie ima tu supermo da uvijek kae najodvratnije stvari. Ne optereuj se time." Zaustavio se i osvrnuo preko ramena. "Vjerojatno bismo trebali otii rei Jenni to smo pronali ovdje dolje." Ah, da. Upravo smo iskopali cijelu skupinu demona. To vjerojatno nadilazi nae probleme u vezi. Prolo je jo nekoliko sekunda. "Hajde, Mercerice", rekao je i pruio mi ruku. Ovog sam je puta prihvatila.

DVADESET drugo POGLAVLJE

"Vidi, ovako je mnogo bolje", rekla je Elodie dok smo prouavale moj odraz u
zrcalu nad ladiarom. Premda je bio izoblien, moram priznati da sam izgledala dobro. Elodie mi je pogladila kosu koja mi je u mekanim valovima pala niz ramena. Krasno je, rekla sam joj, ali doputam ti da se koristi mojim tijelom kako bismo provalile u Larin ured, a ne kako bi me uljepala. Usto, ponem li ovakva hodati uokolo, ljudi e ili pomisliti da nekako izvodim arolije ili e se zapitati kako sam uspjela provercati peglu za kosu u Hekinu kolu. Bilo je udno gledati kako mi se lice nabire i mrti ... samoj sebi. "Ide mi strano na ivce kad si u pravu", rekla je i odmahnula rukom. Kosa mi je ponovno iknula na sve strane i pretvorila se u neurednu kovravu aureolu. Poto smo se vratili iz podruma, Archer i ja rekli smo Jenni i Calu za ljude koje dre dolje. Svi smo zakljuili da je sljedei korak naega napada ui u Larin ured. "Neto mora biti ondje", rekla je Jenna. "Bila to arolija koja ih je pretvorila u demone ili grimorij..." "Moda ima fascikl s natpisom Moj zlobni plan", sugerirala sam. "To bi bilo od velike pomoi." Trebala su nam tri dana da smislimo kako emo ui u ured. Cal je Lari odvukao pozornost pitanjima o vlastitim moima i tome kako bi one mogle pomoi njihovu "cilju", dok su Jenna i Archer drali na oku gospou Casnoff. Budui da je ona odluila samo tumarati oko jezera, to nije bilo osobito zahtjevno. Stoga je najvaniji dio posla ostao na meni i Elodie: ui u ured koristei se Elodienom magijom i potraiti sve to bi nam moglo pomoi da zaustavimo Casnoffice. to se plana tie, nije to bio ba dan D, ali bio nam je najbolji sljedei korak. Sada se Elodie zagledala u moj odraz i rekla: "To je ba udno. Gledati u zrcalo i vidjeti tebe."

Da, mislim da smo ve utvrdile da je ovo svima grozno. Moemo li sada ii? Nemamo mnogo vremena. Uzdahnula je i okrenula se na drugu stranu. Kad je to uinila, uinilo mi se da sam vidjela kako se zrcalo nad ladiarom... ne znam, kao da se na sekundu namrekalo. Jesi li i ti vidjela to? To u zrcalu? Elodie je bacila oko. "Vidim samo tebe. Sebe." Odmahnula je rukom. "Zna ve." Prouila sam zrcalo, ali Elodie je bila u pravu. Nije bilo niega. Vjerojatno samo igra svjetlosti, rekla sam joj. Oprosti. "Ne bi me iznenadilo", promrmljala je i otvorila vrata. "Zrcalo je totalno ofucano." Dole smo do podesta. Primijetila sam nekoliko mlaih vjetica naguranih na jednom od kaua, sabile su glave. Nije to prvi put da sam naletjela na skupine uenika koji apu pa sam se zapitala jesmo li jedini koji smiljaju nekakav plan. Ja ne njiem toliko bokovima dok hodam, rekla sam Elodie dok smo prolazile kraj njih. Prestani. Niim nije pokazala da me ula. Zgrada je bila gotovo tiha. Veera je zavrila prije nekih sat vremena, a sunce je ve poelo zalaziti. Kad zae, svi e ostati zakljuani u svojim sobama, to znai da moramo pouriti. Osjeala sam kako mi srce luduje dok smo koraali glavnim hodnikom. S golemog prozora otpalo je jo obojena stakla. Anelu koji je stvorio vjetice i vjece sada je nedostajalo ve pola lica, a dok smo se uljali oko stakla, proli su me srsi. Nisam sigurna jesam li se to ja zgrozila ili Elodie. Vjerojatno obje. Kad smo dole do Larina ureda, Elodie je poloila moju ruku na kvaku. Osjetila sam kako mi ruka cvri od magije pa sam poela dahtati u sebi. "to misli, zato Laru zovemo Lara Casnoff dok je gospoa Casnoff ba gospoa Casnoff?" apnula je Elodie dok je izvodila aroliju na zaaranim vratima. "To je njezino djevojako prezime, zar ne? Ne bi li onda trebala biti gospoica Casnoff?" Od svih nedoumica koje imamo, ti si se usredotoila na to? Na njezino brano stanje? "Samo kaem da je to udno", prosiktala je.

Zna da mi se moe obraati i samo u glavi, zar ne? Ne mora govoriti naglas pa da svi misle da sam luakinja. isto da zna. "Ja mogu govoriti samo kad sam u tvojem tijelu, stoga me slobodno tui, ali namjeravam do kraja iskoristiti tu priliku. Morale smo se prestati prepucavati jer su vrata iznenada popustila. Elodie ih je otvorila i jurnula unutra zatvorivi ih za sobom. Ured Lare Casnoff bio je posve suprotan onome gospoe Casnoff, prepun visokih ormaria za knjige i s toliko ulatenim radnim stolom od masivna drva da sam se mogla ogledati u njemu. "to kae, odakle da ponemo?" apnula je Elodie. Od stola, rekla sam naposljetku. Vjerojatno je zakljuan, a ako je imalo nalik na stol gospoe Casnoff, magija nam tu nee pomoi. U depu imam avao. Izvadi ga, a ja u ti govoriti kako da sredi bravu. Preplavio me Elodien prezir, ali uzela je avao i krenula obraivati bravu. "Zar si u stvarnome svijetu bila provalnik?" progunala je dok je obijala bravu. Ne. Mama i ja jednom smo ivjele u posebno loem stanu. Brava nikad nije dobro radila pa smo uvijek trebale provaljivati. Moram priznati da nikada nisam mislila da e mi ta vjetina ponovno dobro doi. Lagano se zasmijuljila. "Zato si provalila u stol gospoe Casnoff?" Zbog informacija o Archeru. Nakon to je otiao. "Ah. Usput, nema na emu." Kako to misli? Snanije je prodrmala avao. "to sam mu sino pokazala gdje mu je mjesto. Suraivati s Okom", podsmjehnula se. "Ba odlian plan." Samo je pokuao smisliti neko rjeenje, rekla sam automatski. Nisam bila sigurna zato ga branim kad sam mu zapravo rekla da je to najvea glupost koju je ikad provalio, ali nije mi se svialo to ga ismijava. Dobro, to ga ja ismijavam. Elodie je prestala pokuavati otvoriti ladicu u stolu i objema mi rukama zabacila kosu. "to ti jo treba da shvati da Archer samo donosi nevolje? Pripadnik je Oka. Laljivac je i seronja, a nije ni priblino zabavan kao to misli da jest. A ti si zaruena s Calom. Deki koji mogu iscijeliti svaku ranu, a usto su i superzgodni, ne nude ti se svaki dan, zna?" O Calu ne razmiljam na taj nain. Elodie je ponovno gurnula vrak avla u bravu i frknula. "Hej, gle, ja sam ti bila u glavi. Totalno razmilja o njemu na taj nain."

uj, ovo nije tulum u pidamama, obrecnula sam se na nju. Moe li se, molim te, usredotoiti na posao? "Dobro", progunala je. "Nemoj me sluati. Ali, kaem ti, treba igrati na Cala. Dovraga, da ja imam tijelo, uope mi ne bi smetalo - " Da si odmah prestala. Devedeset devet posto sam sigurna da nije namjeravala prestati, ali prije negoli je uspjela dovriti reenicu, brava na ladici popustila je. "Aha!" apnula je Elodie. "Uspjela sam!" Moram vam neto priznati. Kad je otvorila ladicu, zapravo nisam oekivala da u u njoj nai ita. Hou rei, moda nekoliko ifriranih poruka ili nekakvu glupu zagonetku zapisanu na pergameni koju emo morati deifrirati. Stoga, kad sam na hrpi papira ugledala knjigu, nisam ni shvatila u to gledam. Sve dok Elodie nije rekla: "Hm... je li to onaj grimorij o kojem si priala?" Pogledala sam u korice od ispucane crne koe i osjetila kako me u valovima zapljuskuje njegova mo. Aha. To je to. "Pa, ovo je bilo... lako." Pruila je ruke u namjeri da ga primi, a ja sam bez razmiljanja viknula Ne! Lecnula se i rukama poklopila moje ui. "Au! Rekla sam ti, unutarnjim glasom!" Ne moe biti tako jednostavno, rekla sam joj, u uima su mi odjekivale Torinove rijei. To je zamka. Trik. "Ili neto konano ide nama u prilog", rekla je. "Daj, Sophie. Poklonjeni konj. Zubi. Ne gledaj u njih." Ponovno je posegnula za grimorijem, no ovoga puta nije ju zaustavilo moje vritanje u glavi. Zaustavilo ju je kriputavo otvaranje vrata.

Dvadeset TREE POGLAVLJE

Prije negoli su se vrata otvorila vie od nekoliko centimetara, Elodie je uzela grimorij i nespretno ga zataknula o pasicu moje suknje. im mi je knjiga dotaknula kou na leima, obje smo se lecnule. Magija koja je izbijala iz nje bila je poput blagog elektrooka tako da su mi se najeile i ruke i noge. Moram priznati da se Elodie snala odlino. Da sam ja kontrolirala svoje tijelo, bilo bi mlataranja rukama i ruenja predmeta, a vjerojatno bi mi i odjea zapela u ladici. No Elodie je njeno zatvorila ladicu ne ispustivi pritom ni zvuk, a zatim je sjela u Larin stolac kao da joj je ondje mjesto. U svojoj je glavi - ili mojoj, teko je rei - ve smiljala ispriku kad je Cal promolio glavu iza vrata. Elodie se opustila u stolcu. "Oh, ti si." Cal se namrtio i kratko kimnuo. "Zavlaio sam Laru koliko sam god mogao. Rekla je da ide do staklenika, ali svejedno sam vas htio upozoriti." Elodie je ustala i obila stol. "Sve u redu", rekla je. "Pronala sam to sam traila." Ja? Zato upotrebljava "ja", a ne "mi"? Nije bilo odgovora, samo se nasmijeila Calu. "Hvala na upozorenju." Prouavao je moje lice jo jednim od svojih nedokuivih izraza. Zapitala sam se je li ih registrirao kao zatitni znak. "Onda, jesi li ti Sophie? Ili Elodie u Sophie?" "Ja sam", rekla je i lagano slegnula ramenima. "Elodie je ieznula kad si otvorio vrata." Vie se nisam brinula zbog unutarnjih glasova. to to radi? viknula sam to sam glasnije mogla. Lagano se ukoila i uhvatila Cala za ruku. "Hajde. Trebali bismo otii odavde." Zvrndavi grimorij pritiskao mi je lea, a moji se prsti i dalje nisu odvajali od pregiba na Calovu laktu dok su se njih dvoje vraali gore zbog ega sam neprestano obuzdavala Elodie. Prestani. Odmah. Ili mu reci da si ti ja ili se gubi iz mojega tijela.

Doli smo do treeg kata. Dnevna soba bila je prazna, a Elodie je povela Cala prema mojoj sobi. Vjeruj mi, odgovorila je napokon Elodie. Radim ti uslugu. Otvorila je vrata i dala Calu znale da je slijedi. Gledala sam kako oklijeva pa sam na sekundu pomislila da e shvatiti da to nisam ja. Ali tada je uao. Jenne nije bilo, a Elodie je skoila na ladiar, prekriila noge u glenjevima. Cal je njeno zatvorio vrata za sobom. "Jesi li pronala ita?" upitao ju je tiho. Elodie je kimnula. "Jo pita. Pronala sam grimorij." Cal ju je zapanjeno pogledao. "Grimorij? Kako to misli, nije bio skriven?" "Bio je zakljuan u Larinu stolu. Hej, zna li zato je gospoa Casnoff, pa, gospoa Casnoff? Hou rei, tako joj se prezivao otac, emu onda gospoa?" Ti to ozbiljno? upitala sam. Cal je protrljao vrat i rekao: "Ha? Oh, ovaj, bila je udana davno, ali sve Casnoffice uvijek zadre svoje prezime. To je nekakva tradicija ili neto slino. Nego, to se grimorija tie - " "Je li to bio dogovoren brak? Poput naega?" upitala je Elodie i kliznula s ladiara. Toliko se pribliila Calu da sam mogla vidjeti svoj odraz u njegovim oima. Koliko god to glupo zvualo, iznenadila sam se koliko sam nalikovala na sebe. Bila sam uvjerena da e mi se na licu vidjeti neki Elodien trag. Ali nije bilo niega. Svejedno, Cal ju je udno pogledao kad mu se prikrala jo blie. Hajde, tiho sam ga preklinjala. Primijeti to. Primijeti mene. No taj je trenutak proao, a nakon to je lagano odmahnuo glavom, Cal je rekao: "Aha, pretpostavljam da jest. Sophie, jesi li vidjela aroliju? Onu koja ti moe povratiti moi?" To je zateklo Elodie, a moja je ruka odlutala prema knjizi koja mi je i dalje pritiskala lea. "Ah, da, to. Aha, zapravo, ba sam se spremala potraiti tu aroliju." Ne! ponovno sam viknula, a Calu je sreom sinula ista misao. "Nemoj", obrecnuo se na mene kad su mi prsti posegnuli za grimorijem i uhvatio me za zapee. Budui da su mi ruke i dalje bile na leima, to je gotovo znailo da me priljubio uza se. Urodilo je plodom, likovala je Elodie u mojoj glavi. Na licu sam osjetila topao Calov dah kad mi je rekao: "Moda je namjerno dopustila da tako lako pronae knjigu. Dotakne li tu stranicu i povrati moi, ponovno e biti demon. Moda je to ono to Casnoffice ele." Grenje mojega eluca vie nije imalo nikakve veze s Elodienim planovima, ali imalo je i te kakve veze s onim to mi je rekao Torin. Prvi put pomislila sam da

postoji ansa da se nije samo poigravao mnome. Ta pomisao bila je prestrana da bih je mogla podnijeti. "Nije mi to palo na pamet", rekla je Elodie, a moj glas nikad prije nije zvuao tako. Bio je hrapav. Gotovo seksi. Prvi put vidjela sam da Cal oklijeva. "Samo mislim da ne bi smjela dotaknuti tu aroliju. Barem ne sada." "Neu je dirati." "Dobro." "A zato me onda jo dri?" Imala sam osjeaj da upravo promatram usporenu snimku prometne nesree, samo to sam ja u tom autu. Prestani, ponovila sam, a ovoga puta nisam vikala. Preklinjala sam. Ne zbog mene, nego zbog Cala. Poigrava se njime, a on to ne zasluuje. Tono, odgovorila je i ispreplela moje prste oko Calova vrata. Ali Archer zasluuje. Calove su usne oklijevale na mojima, a dio mene zapitao se je li posumnjao. No Elodie ga je primaknula sebi pa sve i da jest sumnjao, sada vie nije mario za to. Poljubac u atoru bio je strastven, no ovo... pa, ovo je bilo vatreno. Vjerojatno zato to je Elodie gotovo omotala moje tijelo oko Calova, ljubila ga s mnogo vie ara nego to sam ga ja ikada pokazala. Preplavilo me toliko razliitih osjeaja da nisam mogla razabrati koji su moji, a koji Elodieni. Ljutnja, pouda, tuga, slavodobitnost. Svi su mi tutnjili pod koom, a pridodam li tomu i magiju koja mi je bubnjala u grudima poput drugoga srca i elektrookove koje je grimorij otputao u moju kraljenicu, osjeala sam se kao da u se raspuknuti u milijun komadia modrog tartana. No prije negoli se to uspjelo dogoditi, vrata su se otvorila, a iako sam vritala na Elodie da se odvoji od Cala, znala sam da je prekasno. "Ide", ula sam najprije Jennin glas, a zatim Archerov: "to je?" Moje oi naglo su se otvorile i ugledala sam ih oboje na hodniku. Jenna je djelovala prije svega zbunjeno. Ali Archer... Ako sam imala ikakve dvojbe oko onoga to Archer osjea prema meni, rasplinule su se kad sam vidjela izraz njegova lica. Nikada mi nisu iupali slezenu, ali da jesu, pretpostavljam da bih sloila isti izraz lica kao Archer sada.

Osjetila sam kako mi se usne iskrivljuju u podsmijeh, a Elodie je gotovo plesala u mojoj glavi: "Nije ba ugodno gledati kako je netko u koga si zaljubljen zabrijao s nekim drugim, zar ne?" rekla je Archeru. Cal koji me i dalje drao za zapee naglo je uzmaknuo. "Elodie", rekao je. To nije bilo pitanje. Nikad ti neu oprostiti ovo, rekla sam joj. Ba me briga ako vie nikad u ivotu neu moi arobirati, ali ti se vie nikada ne vraa u moje tijelo. Ovdje nije rije o tebi, bilo je sve to je odgovorila. A zatim je nestala. Pala sam na pod, jednim koljenom bolno zagrebla po tvrdu drvu. Cal i Jenna pourili su pomoi mi da ustanem. im sam povratila ravnoteu, Cal je spustio ruku i odmaknuo se od mene. Jenna me i dalje vrsto drala za lakat, a kad sam podignula pogled, shvatila sam zato mi Archer nije pomogao. Otiao je. Sva oajna okrenula sam se Calu. "Tako mi je ao. Opet. Jo i vie. Ja... ja nikada ne bih - " Prekinuo me energinim odmahivanjem glave. "To nisi bila ti", rekao je, ali zvuao je osorno, i dalje me nije htio pogledati. Nisam bila sigurna to da jo kaem pa sam eprtljavo posegnula za grimorijem i predala ga Jenni. "Ovo smo pronali u Larinu stolu. Cal misli da bi to mogla biti zamka. Hou rei, zato bi nam omoguile da ga tako lako naemo?" Prisjetila sam se kako je gospoa Casnoff prethodnoga dana rekla da sam im ja najvea nada, kako je spomenula neto to nam je "u krvi". Ako Casnoffice ele da povratim moi, to sigurno nije dobro. Jenna je uzela knjigu, ali nije ju otvorila. "Dobro", rekla je. "Odi i rijei stvari s Archerom." "Uzrujan je, ali ovo je vanije", rekla sam i glavom pokazala prema grimoriju. Neka Cal i Jenna misle da sam hrabra i samoportvovna. To je bolje nego da im kaem da sam prevelika kukavica da sada razgovaram s Archerom. Kako bi ovjek tono trebao rei: "Oprosti to me duh tvoje bive cure iskoristio kako bi zabrijao s mojim zarunikom"? Ali Jenna je bila moja najbolje prijateljica. "Soph", rekla je tiho. "Odi razgovarati s njim. Sada."

Uzdahnula sam. "Zna, od svih tvojih karakternih osobina, najmanje volim tvoju sklonost zapovijedanju. Ba kao i tvoju nepogreivu sposobnost da uvijek bude u pravu." Nasmijeila se. "Voli ti mene." Prije nego to sam izala iz sobe primijetila sam suzdranost na Calovu licu, napetost u njegovim ramenima. Sve bih bila dala da mogu itati misli. Nije mi trebalo dugo da pronaem Archera. Bio je u zelenoj zajednikoj prostoriji, onoj u kojoj sam upoznala Elodie, Chaston i Annu. Sjedio je na podu, leima naslonjen na kau, duge je noge ispruio pred sobom i prouavao jedinu fotografiju koja je ostala na zidu. Sjela sam kraj njega premda je tepih bio neugodno vlaan. Bolesno bljedunjavo svjetlo s jedine svjetiljke u prostoriji sjenom je obavilo vei dio njegova lica. "Pa, to je bilo koma", rekla sam nastojei zvuati to je veselije mogue. "Nuspojave hodanja u arobnome svijetu, pretpostavljam." Podsmjehnuo se, lagano trznuo ramenima. Ali i dalje me nije gledao. "Misli li da su ti likovi ikada imali ovakve probleme?" upitao me i glavom pokazao prema fotografiji. Bila je to ona koja je prikazivala prvu generaciju Hekatine kole, onu iz 1903. Te je godine bilo samo nekoliko uenika, a kola u to vrijeme nije bila popravni dom nego nekakva sigurna kua. "Vjerojatno jesu", rekla sam. "Ova cura sa slamnatim eirom djeluje pomalo droljasto. Iskreno se nasmijao i napokon se okrenuo prema meni. "Znam da je to bila ona", rekao je i posegnuo za mojom rukom. Isprepleli smo prste. "Ali svejedno. Vidio sam kako cura koju... vidio sam kako ti ljubi Cala. A iako sam znao da je to ona im sam vidio kako se - " "Svejedno je bilo gadno", nadovezala sam se tiho. "Kuim to, stvarno. Mene je nekad ubijalo dok sam gledala kako ljubi Elodie." "Mene je ubijalo ljubiti je", rekao je, a njegov je pogled ponovno preao na fotografiju. "Ali nije samo stvar u tome da je koma to sam vidio kako moja djevojka gura jezik u usta nekom drugom frajeru." Na to sam se lecnula, prisjetila se toga kako je atmosfera bila uarena kad su Archer i Jenna upali u sobu. Archer ili nije to primijetio ili se pravio da ne primjeuje. "Stvar je u tome da je Elodie u pravu. Calu je stalo do tebe. I stvarno je dobar deko. I iako ga elim mrziti zato

to je zaruen s tobom..." Bespomono je slegnuo ramenima. "Ne mogu. to sigurno znai da je zaista posebno divan." "Prestani", rekla sam i trznula nae isprepletene ruke. "Cal mi je prijatelj. Ti si onaj kojeg - " Volim, htjela sam rei. Ali ta mi je rije zapela u grlu pa sam na kraju rekla samo: "elim. Kojeg sam izabrala. to ve." Promatrao me, a njegove tamne oi bile su ozbiljnije nego ikad prije. "Moda ne bih trebao biti taj." Zapanjeno sam se nagnula u stranu. "to to znai?" "Samo to da... Da si s njim, bila bi sretnija. Bilo bi ti bolje." Sad sam se ve poela ljutiti. "Stvarno nije na tebi da odluuje o tome. A ako tako osjea, moda je vrijeme da mi odri onaj govor u kojem kae, nisi ti kriva nego ja." Iznenadila sam se kad se Archer nasmijeio. "U tome i jest stvar", rekao je. "Ne mogu to. Mogao bih podnijeti da ti ostavi mene, ali mislim da nema anse da ja ostavim tebe" Namignula sam mu. "Ba si zbrkan." "Pokuao sam te upozoriti na to." Primila sam ga za vrat i privukla blie sebi. "Ja sasvim sluajno ba volim zbrkano", apnula sam, usne su nam se gotovo dotaknule. "Zato vie ne elim uti takva sranja, moe?" Vidjelo se da eli rei mnogo toga. Ali samo je uzdahnuo i rekao: "Moe." "Pa ovo je zbilja divno." Naglo sam okrenula glavu. Lara je stajala na ulazu u prostoriju, blaeno nam se smjekala. "Tako mi je drago da sam vas pronala, gospoice Mercer", rekla mi je. "Mislim da je vrijeme da malo porazgovaramo."

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

Drugi put u istome danu nala sam se u Larinu uredu.

Prostorija je gledala na drvee sa stranje strane zgrade pa sam stala promatrati kako se magla uvija oko pocrnjelih debala. Usredotoila sam se na to samo kako se ne bih morala usredotoiti na malenu poivaljku pred prozorom na kojoj je sjedila gospoa Casnoff ruku sklopljenih u krilu, bezizraajna lica. Lara me prouavala zavaljena u konati naslonja s druge strane stola. Nije izgledala ljutito. Samo znatieljno. Gotovo kao da uiva. "Vjerujem da tebe i gospodina Crossa nisam prekinula u neem pretjerano vanom." vrsto sam stisnula prste da ne bi vidjela kako drhte. "Niste, bavili smo se uobiajenim temama. Znate ono, kako da upropastimo vas i cijeli ovaj va izopaeni plan i pobjegnemo s ovoga bolesnog otoka." Nasmijala se. "ak si i u ovakvu trenutku zadrala smisao za humor. Da nije tako iritantan, potovala bih to." Nagnula se na stol, sklopila dlanove, a neto me na njoj podsjealo na sve kolske savjetnike koje sam upoznala (vjerujte mi, dok sam ila u obinu kolu, upoznala sam ih napretek). "Jesi li zato pokuavala razgovarati s mojom sestrom? Zato si danas provalila u moj ured?" Lecnula sam se, a Lara se ponovno naslonila u naslonjau i izvila usne u zadovoljan osmijeh. "Mislila si da ne znam za to, zar ne?" Htjela sam biti domiljata. Htjela sam rei neto ime bih joj pokazala da me nije upravo nasmrt uplaila. Koliko smo bili u prednosti, moda deset minuta? A ako zna da smo joj bili u uredu, zna li i da smo uzeli grimorij? Barem je sarkazam i dalje bio na mojoj strani. "Razoarana sam to znate za to", rekla sam Lari i sjela u naslonja nasuprot stolu, "ali budui da ste vi zla vjetica, nisam ba iznenaena." Stisnula je oi. "Tebi je sve ala. Igra. ivotno djelo mojega oca, spas nae vrste..."

"ivotno djelo vaega oca bilo je porobiti skupinu tinejdera? Nije ni udo to ste vas dvije ispale tako divne", rekla sam i trznula glavu prema gospoi Casnoff. Niim nije pokazala da me ula. Dobro, iivcirala sam Laru. Uspravila se u naslonjau. "Zna li to je moj otac rtvovao da bi stvorio tebe i tvoju lozu? Zna li ega smo se mi odrekle?" Uperila je dugakim prstom u gospou Casnoff. "Kako bismo zatitile svoju vrstu. Kako bismo nas obranile od onih koji nas ele iskorijeniti." "Pretvarate ljude u udovita", rekla sam. "Djecu. Ono to je uinio va otac unitilo je Alice. A zatim je unitio i njezinu ker, a da je bilo po vaem, vas dvije uinile biste isto sa mnom i s mojim tatom." Cilj - " "Opravdava sredstvo. To je i ona rekla. Zar vam je to nekakav obiteljski moto ili slino?" Lara se primirila, pobijeljeli su joj zglobovi na prstima. "eli li saznati neto o mojoj obitelji, Sophie?" Ponovno sam se naslonila i odmahnula glavom. "Hvala, ali mislim da znam dovoljno o vaoj obitelji." "Ne zna ti nita", rekla je Lara, a zatim je promekoljila prste u mojem smjeru. Isprva se nita nije dogodilo pa sam se zapitala je li mi samo pokazala vjetiju verziju srednjeg prsta. Ali zatim mi se zacrnjelo pred oima. Drui, pokuala sam se vrsto uhvatiti za naslon za ruke, ali vie nije bilo naslonjaa. Vie nije bilo mene. Okruena tamom, osjeala sam se kao da sam ponovno u Itinerisu. Poznati klaustrofobini osjeaj prijetio mi je guenjem. U tami se pojavila iskra, sjajna tokica koja se polako razvila u sliku. Gledala sam u prikaz nekog sela pod snijegom, a zatim, dok sam je promatrala, slika se poela kretati. Mukarci i ene probijali su se du puta prekrivena bjelinom, pognutih glava prkosili su hladnoi i vjetru. Nitko mi nije rekao u to gledam, ali glava mi se ispunila podacima kao da to oduvijek znam. Bilo je to rodno mjesto Alexeija Casnoffa, a malena kua u sreditu slike bila je njegova. Zatim sam ugledala njega, tamnokosa djeaka lica naslonjena na prozor. ekao je svojega oca, njegovu nestrpljivost i brigu osjeala sam kao vlastite. Iza njega stajala je neka lijepa ena tamne plave kose, gladila ga je po glavi i mrmljala mu neto na ruskome. Premda nisam znala ni rije toga jezika, svejedno sam

razumjela to mu je govorila. "Sve e biti u redu, Alexei. Tvoj otac i ostali zatitit e nas, obeavam ti to." Tada sam shvatila da u cijelom selu ive samo prodigiji i da se danas donosi vana odluka. Neto u vezi sa selidbom, sigurnou. Skrivanjem. Ali prije nego to sam uspjela skopati o emu je tono rije, slika se ponovno promijenila. Vie nije bilo ulica prekrivenih snijegom, nije bilo ivopisnih malih koliba. Sada su vladali kaos, vatra i dim. Plamen je bio toliko arki da sam htjela pokriti oi, ali nisam imala ruke. Ni oi, kad smo kod toga. Vidjela sam Alexeija kako tri niz ulicu, seljani su ga slijedili. Znaju to smo, pomislio je Alexei. Pronali su nas, pronali su nas, pronali su nas... Iza njega je na ulici nepomino lealo nekoliko osoba, znala sam da su to njegovi roditelji. Vidjela sam kako se njegovoj majci plava kosa vijori oko glave, dijelom je jo tinjala. Siuna pojava kraj njih bila je njegova sestrica, a on je bio prestravljen. Preplavili su me njegovi uas i tuga, bili su gotovo nepodnoljivi. Vatra je ieznula, a slika se poela pretakati u novu scenu. Alexei je sada bio stariji, moda u ranim dvadesetima. Bio je zgodan, nije djelovao tako strogo kao na onih nekoliko njegovih fotografija koje sam do tada vidjela. Vozio se na stranjem sjedalu automobila kraj valovitih breuljaka i arko zelene trave koji su mi bili iznimno poznati. Bio je uzbuen, a njegovi prsti neprestano su nervozno bubnjali po knjizi koju je drao u krilu. Grimorij. Automobil je prohujao po kamenome mostu, a na vidiku se iznenada poela uzdizati opatija Thorne. Alexei je vidio djevojke na travnjaku, uenice enskog koleda iz Londona. Boravile su u Thorneu jer u gradu vie nisu bile sigurne. Alexei ih je promatrao, a licem mu je zatitrao suzdran osmijeh. Napokon, pomislio je, napokon. Zatim se slika naglo zacrnjela, a sljedee ega se sjeam je da sam ponovno bila u Larinu uredu i dahtala u svojem naslonjau. "Mislim da si shvatila poantu", rekla je Lara smireno preslagujui nekakve papire. I dalje sam drhtala, pokuavala sam se podsjetiti da obitelj koja je upravo pobijena na ulici nije moja. Kad sam vidjela da ponovno mogu govoriti, rekla sam: "Ljudi su mu ubili obitelj. Bio je prestraen i htio je pronai nain da zatiti ostale prodigije, I pritom se moda malo i osveti. Ali to... to i dalje ne opravdava ono to je uinio." Zgroeno sam se prisjetila s kolikim je iekivanjem Alexei promatrao

skupinu nevinih djevojaka koje tre po travnjaku opatije Thorne. Alice, moja prabaka, bila je jedna od njih. "Usto, znam da ovdje nije rije o zatiti. Moda je tako sve poelo, ali za to je va tata zapravo htio iskoristiti Alice? Jer znate to ja mislim? Mislim da bi bilo prilino zgodno imati pripitomljena demona u sluaju da poeli uspostaviti kontrolu nad svakim prodigijem na planetu." Lara to nije ni pokuala zanijekati. "Mogue. Naravno, bilo bi jo zgodnije imati cijelu desetinu pripitomljenih demona." Spustila je papire i oprezno otvorila ladicu. Iz nje je izvukla grimorij, a moje je srce silo u petu. "Gdje ste - " "Oh, gospoica Talbot spremno ga je predala. Ako si htjela knjigu, trebala si samo pitati", nastavila je, a ja sam se zbunjeno zagledala u nju. "Molim?" "Ionako smo ti je namjeravale predati nakon nekog vremena. Nisi nam od prevelike koristi bez svojih moi." Listala je stranice dok nije dola do arolije koja e mi povratiti moi. im sam ugledala rijei s te stranice, poeljela sam iskoiti iz koe. Lara mi je pruila knjigu. "Hajde. Dotakni je." Zatim se zahihotala. "Oh, da, Sophie, znala sam da ti je tata rekao da dotakne aroliju. Znala sam da vas dvoje provodite vrijeme nad ovom knjigom." Moja je magija bila samo desetak centimetara od mene. Sve je u meni vritalo za tom arolijom. Ali susrela sam Larin pogled i upitala: "Zato biste htjeli da povratim moi? Jer im se to dogodi, odlazim odavde uz prasak." Ali Lara mi se samo osmjehnula. "Sophie, kad te otac uio o demonima, je li ti rekao kako ih se moe kontrolirati?" "Vjetica ili vjetac koji je prizvao demona moe ga i kontrolirati. Ali budui da mene zapravo nitko nije prizvao, nitko me i ne kontrolira." "I mi smo tako mislile", priznala je Lara neznatnim kimanjem. "Ali zatim smo malo istraivale. Zna, kolekcija tvojega oca u Thorneu bila je iznimno korisna. A zamisli kako smo se iznenadile kad smo otkrile da se sposobnost kontroliranja demona nasljeuje putem krvi." U krvi, rekla mi je gospoa Casnoff. U krvi. Tvojoj, mojoj, mojega oca, Aliceinoj... Iznenada sam shvatila to je time mislila. "Na je otac izveo obred koji je tvoju praprabaku pretvorio u demona", rekla je Lara. "Naa je krvna loza stvorila tvoju. to znai da e, kad povrati moi, biti pod naom kontrolom."

Nisam mogla skinuti pogled s arolije ak ni kad sam poela drhtati. "To je nemogue", rekla sam kao da e se obistiniti budem li to izgovorila. "Da ste me mogle kontrolirati, uinile biste to i prije." "Nismo znale da moemo pa nismo nikada ni pokuale", rekla je gospoa Casnoff koja je tada prvi put progovorila. "Ali zato? Zato biste me htjele kontrolirati kad moete prizvati koliko god elite demona?" "Novi demonu mogu biti... nepredvidljivi", rekla je Lara. "Ali ti? etvrta generacija demona? anse da ti... izgubi kontrolu su, pa recimo da su vrlo, vrlo male. Zbog ega si pogodnija za ulogu voe." Lara mi se zatim nacerila, a u njezinim oima vidjela sam samo ludilo. "Naposljetku, svakoj je vojsci potreban general." Zgrena eluca skoila sam na noge i udaljila se od stola. "Ne. Ne, radije u zauvijek ostati bez svojih moi nego da se vama podinim." Lara je bacila otvorenu knjigu na stol, a moja je magija zavapila. "To kae ti", rekla je i naslonila se u naslonjau. "Ali tvoje moi ele da ih oslobodimo. Ti si demon, a sad kad si vidjela tu aroliju, magija koja kljua u tebi nee se smiriti dok je ne oslobodi." Moja jedina elja bila je staviti ruku na tu stranicu. "Zato me ne prisilite na to?" upitala sam Laru. Ako samo trebam dotaknuti tu stranicu, mogla bi obii stol i zgrabiti me. Prestravljeno sam shvatila da elim da to uini pa sam uzmaknula. "Takve su arolije osjetljive", rekla mi je. "Neto tako mono ne moe se nametnuti nikomu. Ti to treba izabrati. A grimorij e te ekati ovdje", doviknula mi je Lara kad sam jurnula prema vratima, "otvoren na stranici s tom arolijom, svakoga dana, Sophie. Dozivat e te. Kad bi se sada predala potedjela bi se velike boli." Kou mi je odjednom oblio hladan znoj pa sam samo prtljala rukom oko kvake. Kad su se vrata napokon otvorila, istrala sam, a moja je magija vritala tako glasno da sam htjela zaepiti ui. Jenna me ekala u naoj sobi, a kad sam otvorila vrata, skoila je na noge. "O, moj Boe, jesi li dobro? Kad je Lara dola ovamo i zatraila grimorij, umalo sam umrla, a - Soph?"

Ovdje gore moja enja za grimorijem nije bila tako snana, ali i dalje sam drhtala dok me Jenna vodila prema krevetu. Sklupala se kraj mene. "to se dogodilo?" upitala je tiho. Kad sam zavrila s prepriavanjem Jenni onoga to se dogodilo u Larinu uredu, prestala sam drhtati, ali poela sam plakati. "Tako elim povratiti moi", rekla sam Jenni koja mi je gladila kosu, "ali ne mogu riskirati da postanem nekakva... stvar koju e one kontrolirati. Bila sam tako uvjerena da e sve biti u redu ako uspijem povratiti moi. Ali ovo? Boe, Jenna, ovo je stoput gore." "Pssst", promrmljala je. "Smislit emo neto. Smislit emo neto. No glas joj se poeo kolebati i uskoro smo zaspale priljubljene jedna uz drugu kao da smo mala djeca. Kad sam se prenula iz sna mislila sam da je u pitanju grmljavina. Sjela sam na krevet, zatreptala, a kolom se razlegnula duboka tutnjava. Prozori su se zatresli, a kad sam stopalima dotaknula pod, osjetila sam laganu vibraciju. "tooo je?" pospano je progunala Jenna. Prila sam prozoru i pokuala shvatiti to vidim. U magli sam uoila igru svjetla, isprva su bila treperava i priguena, ali zatim su poela sjati tako snano da sam mogla razabrati oblik stabala koja je inae skrivala magla. ula sam da se u hodniku otvaraju vrata, zvuk bosih nogu na drvenome podu. Nau je sobu ponovno zabljesnula svjetlost, a ula se i jo jedna tutnjava, ovoga puta toliko snana da su mi zazveali zubi. Sada potpuno budna, Jenna je iskoila iz kreveta i otvorila vrata. Ostale djevojke okupile su se na podestu i gledale kroz razbijen prozor od obojena stakla. I dalje sam osjeala zov grimorija pa sam zarila nokte u dlanove u nadi da e me bol obuzdati da ne pojurim niza stube. Svjetlo je i dalje bljeskalo, a tutnjava je postajala sve glasnija i snanija. Nekoliko mlaih djevojaka zaepilo je ui. Netko mi je pogurao lakat, a kad sam se okrenula, ugledala sam Nausikaju, njeno je mahala krilima. "Lara je veeras dola do nae sobe po Taylor", rekla je. "Misli li da..." Glavom je pokazala prema svjetlima. "Jesu li joj to uinili?" Moja me magija gotovo guila, a zbog sve snanijih vibracija s prozora su otpadali komadi stakla. Nisam ula kako udaraju o pod. Svjetla su zabljesnula posljednji put, ovoga puta toliko snano da smo svi sklopili oi i okrenuli glave. A zatim je sve utihnulo. Stajali smo ondje, drhtali, a kroz razbijeni prozor odjednom je zapuhao hladan vjetar.

Negdje u daljini zaula sam neljudsko zavijanje. "Da", rekla sam Nausikaji. "Mislim da jesu."

DVADESET PETO POGLAVLJE

im sam se sljedeeg jutra probudila, osjetila sam grimorij poput kakve kostobolje.
Ve je dobrano prolo podne kad sam uspjela izai iz kreveta. Silazak na donji kat predstavljao je smrtne muke, ali morala sam vidjeti to se dogaa. Ispostavilo se da je stanje mnogo gore nego to sam mislila, a, vjerujte mi, pripremila sam se za svakakve grozote. Prozor od obojena stakla bio je posve razbijen, za drveni okvir dralo se jo samo nekoliko krhotina. U neko doba noi poelo je kiiti, a voda se sada slijevala kroz nazubljen otvor. Jenna i ja stajale smo u glavnom predvorju i promatrale kako kia klizi niz papirnate tapete i natapa tepih. "Misli li da je Taylor jedina uenica koju su sino odveli?" upitala je Jenna. Bila sam toliko zaokupljena nastojanjem da je ne odgurnem i ne pojurim do Larina ureda i grimorija da je prolo neko vrijeme prije nego to sam joj odgovorila. "Ne znam. Ne znam mogu li preobraziti vie od jednoga odjednom. Ali nije vano. Kako god bilo, poele su." Drhtaj mi je skrhao tijelo, a moi su mi udarale u kou, preklinjale me da ih oslobodim. "to radite ovdje dolje?" obrecnuo se neiji glas. Iza nas stajala je Vandy drei ruke na bokovima. Premda smrknute, oi su joj bile umorne, nabori oko njih izraeniji nego inae. "Samo smo - " rekla je Jenna, ali Vandy je podignula ruku. "Ne zanima me to ste radile. Vratite se u svoju sobu. Odmah." Jenna je krenula prema stubama, ali ja sam ostala na mjestu. "Zar i vi to elite?" upitala sam Vandy. "Pretvoriti svu ovu djecu u demone? Jer znam da ste kuja, ali nikada nisam mislila da ste ba zli." Njezina smrknutost prerasla je u jo runiji izraz. Gotovo ogoren. "Sad je dosta!" obrecnula se i uprla prstom prema stubama. "Krenite." Oslanjajui se o Jennu, vratila sam se gore u sobu. im su se vrata za nama zatvorila, ula sam kljocanje brave. Skljokala sam se na krevet, drhtala od boli i elje, a Jenna je nastavila koraati. "Nastavit e dolaziti po svakoga od nas. Svake veeri lei emo u krevet i sluati te - te grozote i pitati se tko je sljedei."

Snano se bacila na svoj krevet. "Sophie, to emo uiniti?" Uzeti grimorij. Povratiti moi. Ta je misao bila toliko snana da sam zastenjala i rukama prekrila ui. "Ne znam", rekla sam Jenni, a u grlu su mi se nakupile suze. Je li ijedan osjeaj gori od bespomonosti? Otkotrljala sam se na svoju stranu, a elja za grimorijem snano je strujala mojim ilama. Bila sam toliko zaokupljena vlastitom agonijom da sam pomislila da haluciniram kad sam ugledala da se neto mie u zrcalu. Ali Jenna je rekla: "Koji je to vrag?" Prisilila sam se da se usredotoim, sjela i kiljnula prema zrcalu. Jo jedan titraj, neto nalik na sjenu pomaknulo se u njemu. A zatim je slika postala jasnija. Torin. Ostao je ondje samo sekundu prije nego to je ponovno nestao, ali ja sam skoila s kreveta zanemarujui vrisku u svojoj glavu. "I ti si to vidjela, zar ne?" upitala sam Jennu. I dalje je sjedila na krevetu, razrogaila je oi. "Aha. U zrcalu se pojavio neki frajer. to - " Ali ja sam ve prislonila dlanove uza staklo. "Torine? Jesi li tu?" nisam imala pojma kako se uspio prebaciti iz zrcala Brannickica u ovo, ali nisam se alila. Preda mnom je ponovno zatitrala njegova slika, kao kad televizor ima lo prijem. Primijetila sam mu traak razdraenosti na licu, ali zatim je ponovno ieznuo. Ali, ba prije nego to je to uinio, usnama je oblikovao dvije rijei: "Tvoji roditelji." "to?" zavapila sam i tresnula zrcalo. "to s mojim roditeljima? Torine? TORINE!" Vie se nije pojavio, a ja sam bila toliko frustrirana da sam htjela vritati. Jenna je stala kraj mene. "Elodie. Vidi moe li Elodiena magija... ne znam, dovui ga natrag." Nakon onoga to je uinila, gadila mi se pomisao na to da se Elodie vrati u moje tijelo. Ali kad si oajan... "E1 - " bilo je to sve to sam izgovorila prije nego to je fijuknula u mene. Dovui ga ovamo, rekla sam joj hladno. Nije odgovorila, ali osjeala sam kako se njezina magija slijeva kroz mene i izlazi kroz vrke mojih prstiju. Ali koliko god se trudila, koliko god ja govorila Hajde, hajde, hajde, Torinu nije bilo ni traga. Moje su ruke naposljetku pale sa stakla, a Elodie je rekla: "Ne mogu. to god pokuava napraviti, moja magija nije dovoljno snana da mu pomognem."

Uzdahnula je i naslonila se na ladiara. Jenna je i dalje stajala preda mnom, ruke je vrsto prekriila na grudima. "Sophiena magija mogla bi to", rekla joj je Elodie. Jenna je zakoraila prema njoj i znala sam da u Elodienim oima trai mene. "Ne smije povratiti moi. Uini li to, Casnoffice bi je mogle - " "Kontrolirati? Da, znam to. Ali ne misli li da je vrijedno rizika?" Ovaj, ne? rekla sam, a Jenna je samo zagrizla usnu ne odgovorivi. "Samo kaem", nastavila je Elodie, "da bih se, kad bi Sophie i Lara Casnoff odluile odmjeriti snagu volje, kladila na Sophie. Moda bi je uspjele kontrolirati. Ali moda, moda, bi im se mogla oduprijeti." Ne mogu. Rizik je prevelik. to bi se dogodilo Jenni kad bi me Lara kontrolirala? to e joj se dogoditi nastavi li ovako? Osjeam te, Sophie. Bit e u agoniji sve dok ne dotakne tu prokletu aroliju. Zato ti kaem da je dotakne pa e vidjeti to e se dogoditi. Jenna je podignula ruke i obuhvatila mi lice, nagnula mi glavu prema sebi. "Soph", rekla je. "Ne mogu vjerovati da u izgovoriti ovo, ali... mislim da je Elodie u pravu. Tono, postoji ansa da e se, povrati li moi, predati Casnofficama. Ali bez tvojih moi? Nema anse da se izvuemo iz ovoga." Elodie se okrenula i otvorila najgornju ladicu. Navrh odjee leao je grimorij. Kako je to dospjelo ovamo? upitala sam i odjednom shvatila zato me jutros toliko privlaio. Ja sam ga donijela ovamo da uinimo to. Moja je ruka uzela knjigu, otvorila stranicu s arolijom, a Elodie joj je primaknula moj dlan. NE, vrisnula sam, a Elodie je poela oklijevati. Mora to uiniti, rekla je naposljetku odluno. Mislila sam da e biti jednostavnije uinim li to umjesto tebe. Ne, ponovila sam, ali ak sam i u svojoj glavi zvuala slabano. Uini to, odgovorila je Elodie. Prekini ovo. Osjetila sam da je otila i zateturala unatrag prema ladiaru. Kad sam povratila dah, podignula sam glavu i zagledala se u otvorena vrata. Magija u meni dignula je pobunu. Jenna me primila za ruku. "Moe ti to", rekla je. "Znam da moe. Snanija si od njih." Nisam bila tako sigurna u to. Ali bila sam sigurna u ono to moram uiniti.

Nisam mogla razmiljati o tome. Zgrabila sam grimorij koji je pao na pod kad je Elodie otila. Moji su prsti bez pogreke pronali aroliju koja me snano vabila. A zatim sam, ne uzevi si vremena ni da udahnem, pritisnula ruku na tu stranicu. Imala sam osjeaj da mi se neto rasprsnulo u grudima. Ukoila sam se, a moje su se moi stale razmatati, magija mi se poela prelijevati u ile. Pod od tvrdoga drva napuknuo je pod mojim stopalima, a Jenna je vrisnula i odskoila. Disala sam tako teko da sam dahtala, bacila sam grimorij na pod i objema rukama tresnula zrcalo. Torin, pomislila sam i trznula se. Takvom se brzinom pojavio u njemu da sam poskoila. "Koji je to vrag bio?" zavapio je i neobuzdano treptao sve dok mu se pogled naposljetku nije zaustavio na meni. Kad me ugledao, nacerio se. "Oh, dobro si to obavila, Sophia." Nisam imala mnogo vremena. Osjeala sam neto, neto me ekalo u stranjem dijelu mozga, znala sam da je, negdje na otoku Graymalkin, Lara istog trena shvatila to se dogodilo. "Zato si me pokuao kontaktirati? Gdje su moji roditelji?" "Hmm? Oh, tako je, moja velianstvena misija. Nakon to si otila -" "Potedi me!" zareala sam. "to eli i gdje su oni?" Namrtio se. "Dobro, dobro. U Irskoj su. U Lough Bealachu. Trebao sam te dobiti da provjerim jesu li ti ikako naudile, ali - " Ve sam se pokrenula, podignula grimorij, ponovno ga zataknuta za pojas. Bilo je lako raznijeti bravu. Jo je lake bilo magijom dozvati Cala i Archera. Cal je bio u svojoj kolibi, Archer u svojoj sobi, a ja sam im se istodobno obratila u njihovim glavama. Doite se nai sa mnom i s Jennom vani. Pripremite se za bjeanje. A zatim sam, budui da sam shvatila da sam se upravo zaderala u njihovu mozgu, dodala: Molim vas. I oprostite na vritanju. Jenna je izala za mnom na podest. Spustila sam se za moda tri stube kad se dogodilo. Naglo sam se trznula i zaustavila. Ne mogu pobjei. Ne mogu napustiti otok. Ba bedasto od mene. Ne, ono to sada moram uiniti jest otii Lari. Lara me treba i ona e "Sophie?" dozvala me Jenna i dotaknula mi lakat. Okrenula sam se prema njoj. Stajala mi je na putu. Pokuat e me sprijeiti da odem Lari, da ispunim svoju sudbinu. Stoga mi zapravo preostaje samo jedno. Moram je ubiti.

DVADESET ESTO POGLAVLJE

Jednom sam rukom epala Jennu i nagnula je prema sebi, a u mojem srcu nije bilo
ni traga aljenju ili tuzi. Ako sam ita osjeala, bilo je to gnuanje, kao da ubijam bubu. Ova... stvar stoji mi na putu. Moram je se otarasiti. Magija je suknula iz mojih tabana, oamutila me i ispunila osjeajem potpunosti. Vidjela sam da je shvatila to joj se sprema, vidjela sam kako je svladavaju strah i oaj. No i dalje nisam osjeala nita. Ni samilost, pa ak ni zadovoljstvo. Samo sam htjela da nestane kako bih mogla doi do Lare. No prije negoli je arolija doprla do vraka mojih prstiju, Jenna me zgrabila za lice. "Sophie", rekla je tiho. Oajniki. "Pogledaj me. Bolja si od njih. Moe im se oduprijeti." Oi su joj se napunile suzama, a mene je neto trecnulo u grudima. Njezini prsti uronili su mi u obraze. "Molim te", preklinjala me. "Soph, ti si mi najbolja prijateljica. Volim te i poznajem te. Znam de se moe oduprijeti ovome." vrsto sam sklopila oi, a sve u meni udilo je da je ubijem. Da je unitim, da unitim sve. vrsto sam se uhvatila za ogradu, osjetila kako drvo puca i savija se pod mojim rukama. "Sophie", ponovila je Jenna, a ja sam odjednom ponovno vidjela onu veer kad smo se upoznale, sjedila je na svojem krevetu, smijala se. Osjetila sam kako su me njezine ruke grlile prethodne noi dok sam vapila za grimorijem. Jenna, pomislila sam. Ne mogu ozlijediti Jennu. Neto je u meni popustilo, gotovo kao da se raspuknuo lanac. U glavi sam jasno ula Larin bijesan urlik, a u sljedeem trenutku plakala sam i grlila Jennu tako vrsto da me udi to je nisam prepolovila. "O, moj Boe, ao mi je, ao mi je", rekla sam joj. Nasmijala se, ali zvuala je plaljivo. "Rekla sam ti da si bolja od njih."

U daljini je neto zatutnjilo, a ja sam se odmaknula od Jenne i pogledala kroz razbijen prozor od obojena stakla. Vani se jo vie smrailo, a magline vitice poele su se izvijati oko prozorskog okvira. "Nadajmo se", rekla sam. "Mercerice!" okrenula sam se i na vrhu stuba ugledala Archera. Istodobno je kroz ulazna vrata dojurio Cal. Gledala sam sad jednog sad drugog, a zatim rekla: "Dobro, obeavam da u vam sve objasniti kad preivimo. Zasad je dovoljno da sam povratila moi, da znam gdje su mi roditelji i da idemo do Itinerisa i bjeimo s ovog otoka. Dakle, pokret!" Ne znam je li to bilo zbog mojega tona ili injenice da je tutnjava postala glasnija, ali oba su deka krenula u akciju. Nas etvero istralo je iz Hekine kole na pljusak. Magla se kotrljala prema naprijed, a ja sam se zaustavila i podignula ruku. Iz prstiju su mi frcnule iskre i magla se poela kotrljati unatrag, sva se uskomeala. Kad sam osjetila kako mi magija navire iz stopala, preplavilo me zadovoljstvo. Ispruila sam jo jednu ruku, a magla kao da se lecnula u svojem uurbanom povlaenju. "Dobro je", rekla je Jenna povlaei me za ruku. "Ponovno si opaka. A sada, bjeimo." ula sam kako nam se iza lea otvaraju ulazna vrata kole. Nisam se osvrnula. Cal, Jenna, Archer i ja pojurili smo preko travnjaka na kojem se raistila magla i uputili se prema umi. Usudila sam se baciti samo jedan pogled preko ramena. Netko je stajao na vratima. Sudei prema njegovoj visini, pomislila sam da bi to mogao biti Nick. No ta je osoba zatim preskoila trijem i poela trati prema nama i ja sam znala da je to Nick. Nita ne moe biti tako brzo, ak ni metamorf. Kad nam se pribliio, vidjela sam mu lice, njegove zastraujue, tupe crvene oi. Bila sam dovoljno jaka da se oduprem Larinoj kontroli, no Nick je oito i dalje njezina igraka. Izvela sam napadaku aroliju, ali on joj se suprotstavio jednostavno odmahnuvi rukom. Zaustavila sam se i poela skupljati snagu, no on nije dolazio po mene. Ispruio je ruke, izbacio kande i posegnuo za Jennom. "Ne!" vrisnula sam. A zatim se sve odigralo istodobno. Jenna se zaustavila i osvrnula, Nick je nasrnuo na nju, no meu njima se iznenada pojavio Archer, zgrabio je Nickovu pruenu ruku i udaljio je od Jenne ba kad se Nickova druga kanda nagnula prema njegovim prsima. Vidjela sam kako su oboje iskrivili lice od bola, a zatim sam na Nicka ponovno ispalila udar magije. Ovoga puta bio je dovoljno jak da ga odbaci dalje od Archera i on se stropotao na tlo. Archerova krv poprskala je travu. Cal mu je priao, ali Archer ga je odgurnuo. "Nemamo vremena. Hajdemo."

Prila sam Jenni, bila je blijeda i drhtala je, ali nije bila ozlijeena. "H-hvala ti", rekla je Archeru koji je samo ponovio: "Nemamo vremena." I bio je u pravu. Neto je iz kue krenulo prema nama. Osjeala sam crnu magiju kojom je to zrailo i znala sam da je rije o jo jednom demonu. Pojurili smo u umu. Zaustavila sam se dovoljno dugo da kaem Archeru: "Odvedi nas do Itinerisa." Archer je ve upotrijebio Itineris na Grymalkinu kad je bjeao s njega. "Ja u ostati na zaelju." Nije mi odgovorio, samo je mahnuo Jenni i Calu koji su jurnuli za njim. I ja sam potrala za njima, napeto sam oekivala novu napadaku aroliju. No premda sam za nama ula vrisku i krikove, magija nas nije sustignula. Izronili smo iz ume na plau. I tad sam se sjetila neega. Sranje, oito sam predugo bila bez svojih moi kad sam zaboravila na jednu od najluih arolija koju mogu izvesti. "Stanite!" doviknula sam im. Archer, Cal i Jenna poskliznuli su se na pijesku dok su se zaustavljali. Mahnula sam im da mi priu. "Uhvatite se za ruke", rekla sam. Archer se zagledao u mene, jednom rukom pritiskao je krvava prsa. "Sophie, ovo stvarno nije trenutak za krug prijateljstva." "Nije rije o tome", rekla sam. "Nego o ovome." Sklopila sam oi i usmjerila svu svoju magiju na teleportacijsku aroliju. Podignuo se leden vjetar, a nakon toga nali smo se u umarku u kojem je bio smjeten Itineris Hekine kole. "Ide", izustila je Jenna. "Ba je genijalno to si se vratila." Kroz mene su prostrujili magija i zadovoljstvo. "Blago reeno", sloila sam se. "Hajdemo sad." I tako je nas etvero uskoilo u Itineris.

TREI DIO

Pustolovine u Zemlji udesa izrastoe, jedna po jedna, i tako, sad je iskovana ta pripovijetka edna; u zalazak sunca, domu svome Krmari momad sretna. Alica u Zemlji udesa3

L. Carroll, Alica u Zemlji udesa, preveo Antun oljan, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Znate li to bi bilo odlino? Kad se tijekom maginih putovanja barem na sekundu

ne bih osjeala kao da mi je netko upravo pokuao iupati kraljenicu kroz nos. Leala sam na hladnu, kamenom tlu, moji unutarnji organi pokuavali su se prerasporediti. ula sam da netko kraj mene dae i gui se, a poznati glas rekao je: "U redu je. Daj si malo vremena." Mama. Okrenula sam glavu ustranu i vidjela kako klei nad Jennom koja je leala sklupana na boku i drhtala. Putovanje Itinerisom posebno teko pada vampirima. Uspjela sam se osoviti na ruke i koljena, osvrnula se oko sebe. Bila je veer, a u blizini je bila nekakva velika koliina vode. ula sam kako zapljuskuje obalu, a zrak je bio vlaan. Iza mene je bio nekakav velik kamen, u njegovu je sreditu bio plitak usjek. Pretpostavila sam da je to Itineris. Tik kraj Jenne i mame sjedio je Archer, zbunjeno se osvrtao uokolo. Cal je stajao kraj... kiljnula sam u nastojanju da bolje pogledam. Finley. Prepoznala sam njezinu dugu crvenu pletenicu. Odjednom sam se sjetila grimorija i ruka mi je panino poletjela prema donjem dijelu lea. Premda sam se okirala, laknulo mi je kad sam ga napipala nagurana tik uz kou. Ustala sam, ali koljena su mi bila klecava, a preda mnom se odjednom zaljuljalo tlo. Neija me ruka pridrala za lakat. "Polako", rekao je moj tata. Smijeio mi se, tamne tetovae na njegovu licu na mjeseini su izgledale crno. Vrisnula sam tiho od olakanja, bacila mu se oko vrata, zarila lice u njegovu jaknu. Kad sam osjetila da napokon mogu progovoriti, uzmaknula sam i graknula: "Kako? Kako je Torin dospio u Hekinu kolu?" Tata je brzo zatreptao pa sam isprva pomislila da ga je moje pitanje iznenadilo. Zatim sam shvatila da nije: borio se sa suzama. Kad sam vidjela da je tata, koji je gotovo doktorirao na temu stiskanja zuba, na rubu plaa od radosti to me vidi,

zapekle su me oi. Zatim je proistio grlo, uspravio ramena i rekao: "Bilo je iznimno teko." Nasmijala sam se kroza suze. "Kladim se da jest." "Bila je to Torinova ideja", rekao je netko iza mene, a kad sam se okrenula, ugledala sam Izzy. Ba kao i moji roditelji i njezina sestra, bila je odjevena u traperice i crnu jaknu, premda je ona svoju svijetlu kosu prekrila i crnom kapom. "Imale smo brdo starih knjiga arolija, a kad ste ti i Cal nestali, poeo ih je listati. Pronaao je aroliju koja bi mu omoguila da otputuje u drugo zrcalo." "Naravno, problem je bio pronai tvoje zrcalo", rekla je Aislinn i izronila iz mraka. "Zar se ne bojite da e zauvijek rei zbogom svojem zrcalu i poeti se motati po enskim svlaionicama ili neto slino?" Aislinn je pogledala Izzy. "Torin ima svoje razloge zato eli ostati s nama", rekla je, a ak sam i na priguenu svjetlu vidjela kako Izzyne obraze oblijeva crvenilo. Moda u jednog dana dokuiti to god da se tu dogaa. Po mogunosti nakon to uspijem dokuili tisuu drugih stvari sa svojega dnevnog reda. Jenna je ponovno poela normalno disati, prstima je vrsto stiskala krvavi kamen. Mama ju je zadovoljno potapala po ramenu i rekla: "Samo ti ostani leati. Odmori se." Jenna je sklopila oi i kimnula. Mama mi je tek tada prila i zagrlila me. "Mislim da smo ispunili kvotu plaem obiljeenih okupljanja", zahihotala se i naslonila glavu na moje tjeme. "Obeavam ti da, kad ovo obavimo, vie nikada neu izai iz kue. Ostat emo u njoj i naruivati pizzu i gledati loe emisije na televizoru." Mama je uzmaknula i pogledala preko mojega ramena. "Oh, mislim da e povremeno htjeti izai", rekla je. Osjetila sam topao pritisak Archerove ruke oko struka. "Hej, ja volim pizzu i loe emisije na TV-u." Iznenaeno sam se okrenula prema njemu. "Tvoja prsa - " "Cal", rekao je umjesto objanjenja. "Frajeru sam sad ve duan valjda brdo hamburgera. Ovo ve postaje neugodno." Mama mi je dobacila lagani osmijeh, a zatim je rekla: "Zna, nisam mislila da u ovako susresti Sophiena prvog pravog deka." "Mama."

Archer me lagano stisnuo. "Hoe rei da sam ja prvi deko kojeg su tvoji roditelji spasili sa zaaranog otoka koristei se maginim zrcalom? Osjeam se stvarno posebno." Zakolutala sam oima i okrenula se prema vodi. "Pretpostavljam da je ovo Lough Bealach." "Jest", rekla je Aislinn. "Imali smo mnogo posla otkako ste nestali." Finley i Izzy bili su tik iza nje. Mama je neznatno istupila i stala kraj svoje sestre. "I mi takoer", rekao je Cal, a ja sam odjednom shvatila da stoji meni s druge strane. "Hajde, zlato", rekla mi je mama. "Uimo." "Uimo kamo?" upitala sam. "Ovamo", rekla je Finley i pokazala prema malenoj kamenoj kui prekrivenoj mahovinom. Pola sam za ostalima u tu nastambu. Neko je moda bila i udobno mjestace. I ne samo to, moda je zbog nepostojanja prozora uvijek odlino titila unutranjost od hladna vjetra s jezera. No kad se u nju natiskalo devet osoba, a u njezinu se ognjitu dimila vatra od treseta, bila je neugodno tijesna i topla. Nije pomagalo ni to to sam se nala zbijena izmeu Cala i Archera, obojica su mi se vrsto priljubila uz bokove. Nasred prostorije smjestio se naizgled prilino star sklopivi stol prekriven kartama i knjigama. ovjee, koji god prostor da Brannickicama stavi na raspolaganje, one e ga pretvoriti u ratnu sobu. Aislinn je zauzela svoj uobiajeni poloaj na jednoj strani stola. "Dobro", rekla je. "Ispriajte nam sve to se dogodilo." Cal, Archer, Jenna i ja uspjeli smo izvesti neto zbilja impresivno: etverosmjerni pogled. "To je stvarno komplicirano", rekla je naposljetku Jenna. "Iskoristili smo vjeca iz esnaestog stoljea zarobljenog u zrcalu da vam javi gdje smo", ravnoduno je rekao tata. "Mislim da moemo rei da smo se ve naviknuli na, komplicirano ." Archer se nasmijeio. "Svia mi se tvoj tata", apnuo mi je na uho. "Naravno", promrmljala sam. "Casnofficama kola slui kao mjesto za razmnoavanje demona", rekao je Cal koji je kao uvijek odmah preao na stvar. Prvi put primijetila sam liniju koja mu uokviruje usta, kako napeto dri ramena. Cal toliko toga dri u sebi da katkad zaboravim da je ono to Casnoffice rade i njemu jednako grozno kao i meni. Krenula sam ga primiti za ruku, ali im sam prstima dotaknula njegov rukav,

predomislila sam se. Nakon onoga to je izvela Elodie, vie ne dolazi u obzir da ga dotaknem. Proistila sam grlo i ponovno se usredotoila na tatu. "Kako je Cal rekao. Ali to nije sve." Pruila sam ruku prema tati i premda se nalazio gotovo na drugom kraju prostorije, primio ju je bez problema. Tada sam ga pogodila laganim udarom magije na to je irom otvorio oi. "Tvoje moi", ispalio je. Kimnula sam. "Ponovno u funkciji." Izvukla sam grimorij i bacila ga na stol. "Zahvaljujui ovomu." Objasnila sam to sam krae mogla sve o Casnofficama i kako im je njihova krvna loza trebala omoguiti da me kontroliraju. "Lara je izvela aroliju kojom mi je pokazala povijest njihove obitelji", nastavila sam. "Gadna pria. Ljudi su gotovo satrli cijelo selo Alexeija Casnoffa. Koliko god to udno zvualo, sve je poelo s djeakom koji se htio osjeati sigurno. Bio je posve uvjeren da e demoni zatititi prodigije, a to je uvjerenje prenio i na svoju djecu." Osvrnula sam se po skuenoj, zadimljenoj prostoriji. "To je ono to moda ne kuite. Nemamo posla s osobama ija je deviza, triput hura za zlo. Casnoffice vjeruju da su u pravu." "A upravo su zbog toga tako zastraujue", rekao je tata kimajui. "Ljudi vrlo rijetko sebe doivljavaju kao zlikovce." Prisjetila sam se kako je gospoa Casnoff mrmljala "Cilj opravdava sredstvo", a bila bih i zadrhtala da u prostoriji nije bilo tako prokleto vrue. "Dobro, dakle to je njihov plan", rekao je Archer i uzdahnuo. "Koji je va?" "Idemo u podzemlje", rekla je Izzy. Lagano je poskoila izgovarajui to, oi su joj zasjale, a po njezinu tonu ovjek bi pomislio da je podzemlje inaica zemlje igraaka. "Polako, Iz", rekla je Finley i poloila ruku sestri na rame. "Nije to tako jednostavno." "Tko bi rekao", rekla je Jenna tiho. "Kao prvo, ii e samo Sophie", rekla je Finley, a Aislinn se umijeala i dodala: "Samo ona moe ii." "Dobro, ali kad sam dola niste znali da sam povratila moi", rekla sam dok sam izvlaila ruku uklijetenu izmeu Archera i sebe kako bih obrisala graku znoja s ela. "Kako ste onda znali da u biti u stanju ii?"

"Nismo znali", rekla je mama i naslonila se bedrom na sklopivi stol. "Razmiljali smo o tome da poaljemo tvojega oca u nadi da e mu biti dovoljna njegova DNK da se probije." Uzdahnula je i protrljala oi, izgledala je starije i umornije nego ikad prije. "Morali smo neto pokuati." "Ali sada kad si povratila moi, trebala bi bez problema doi do podzemlja", rekao je tata. "Uputit e se dolje - sama - i sakupiti to je mogue vie demonskoga stakla." "Zato svi priate o tome kao da je to maji kaalj?" upitao je Archer. Pokuao je podignuti ruku, vjerojatno kako bi zagladio kosu, zbog ega sam morala izbjei njegov lakat. "Ah, Sophie e samo skoknuti dolje do podzemlja i napuniti koaru demonskim staklom!" "Sophienu sigurnost nitko ne shvaa ozbiljnije od njezina oca i mene", rekla je mama. Glas joj je bio tih i ujednaen, ali oi su joj bile odrjeite. Nisam bila sigurna javlja li se to Brannickica u njoj ili je to samo mama. "Znam to" rekao je Archer i ustuknuo. "I znam... ujte, znam da je Sophie demon. Sve bi nas mogla pregaziti kad govorimo o magiji. Ali to tono podrazumijeva silazak u podzemlje? Hou rei, ima li dolje jo demona? udovita? to bi joj se moglo dogoditi?" Moji su se roditelji pogledali, a zatim je Aislinn proistila grlo. "Ne znamo tono. To jo nitko nikad nije pokuao." "I, to?" upitao je Archer, sada je bio vidljivo ljutit. "Poslat ete je dolje i nadati se najboljem? To je ludost! Mora postojati drugi nain da se suprotstavimo Casnofficama!" Plaei se da bi ponovno mogao spomenuti Oko, povukla sam ga za rukav. "Hej", rekla sam tiho, alei to o tome razgovaramo pred cijelom mojom obitelji. "Nitko me ne tjera da uinim ita protiv svoje volje." Pogledala sam Aislinn. "Ovi demoni koje je Lara prizvala... Je li demonsko staklo jedini nain da se obranimo od njih?" "Jest." Zastala sam i duboko udahnula u nadi da mi glas nee zadrhtati te rekla: "Onda idem u podzemlje." "Hvala ti, Sophie", rekao je tata, a Aislinn je energino kimnula. "Dakle, odlueno je. Sutra u zoru Sophie ide na otok na sredini jezera, a ondje e se spustiti kroz prolaz." Zgrena eluca promotrila sam ljude do kojih mi je stalo najvie na svijetu i tiho pristala. "Sutra."

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Sljedeeg jutra etala sam stjenovitom obalom Lough Bealacha i pokuavala smisliti
najbolji nain da preem preko. Na horizontu se poela nazirati ruiasto-siva svjetlost. Nisam imala pojma koliko je sati, ali tijelo mi je govorilo da je otprilike "jao, totalno prerano". Spavala sam samo nekoliko sati. Poto je tata najavio da u se sljedeeg dana uputiti prema prokletom podzemlju, nitko nije bio pretjerano raspoloen za spavanje. Aislinn, Finley, Izzy i mama prostrle su vree za spavanje u nastambi, a ja sam stvorila atore za tatu, Archera, Cala, sebe i Jennu. Nisu bili nita spektakularno (a onaj koji smo dijelile Jenna i ja lagano se objesio u sredini), ali i dalje su bili prvo to sam iarobirala nakon dugo vremena. Kad sam zavrila, tata je rekao: "Stvorila si neto ni iz ega. Svjesna si toga, zar ne?" Trebalo je vremena da to shvatim. Obinim vjeticama i arobnjacima gotovo je nemogue stvoriti neto ni iz ega. Pod Aliceinim vodstvom Elodie je svladala tu vjetinu, ali meni je to uvijek bilo komplicirano. A tata je bio u pravu: to mi je upravo polo za rukom, gotovo bez razmiljanja. "Ba je dobro vidjeti da se ponovno slui svojim moima", rekao je tiho. Pogledala sam ljubiaste oznake na njegovu licu i odgovorila mu zagrljajem. Dok sam sada stajala kraj vode, osjeala sam kako se moi spokojno komeaju u meni. Kad sam se htjela podvrgnuti obredu uklanjanja, tata mi je rekao da je to kao da mi netko pokua oduzeti boju oiju. Bio je u pravu. Dok sam bila bez moi, imala sam osjeaj da nedostaje velik dio mene. Protrljala sam ruke, iako sam svoju kolsku uniformu pomou magije pretvorila u debeo crn demper i traperice. U Irskoj je u rujnu osjetno hladnije nego u Georgiji. Naravno, nisam drhtala samo od hladnoe. Iz vode se uzdizala velika zastraujua stijena. Protrljala sam ruke jae i sjela kraj Aislinn na jedan od kamena koji su okruivali obalu. Ustala sam prije zore u nadi da u izbjei suzne rastanke, ali Aislinn je ve bila budna i ekala me kraj jezera.

"Rekla sam Grace da pusti da te ja otpratim", rekla je. "Bojala sam se da biste se obje previe uzrujale kad bi ona to uinila. Isto vrijedi i za tvojega oca, a ti se sada mora usredotoiti." Zvuala je osorno, ali svejedno mi je bilo drago to je uz mene. "Onda, da jednostavno stvorim amac?" upitala sam je. Slegnula je ramenima. "Nisam ja arobnica. Prijei kako god misli da je najbolje." "Mogla bih otplivati", predloila sam. "Oh! Ili da moda iarobiram nekakav zgodan jet ski? Pruila sam ruke kao da se drim za upravlja spomenutoga zgodnog jet skija. Aislinn me pogledala, a zatim je rekla: "Jesi li uvijek ovakva kad si nervozna?" Ruke su mi pale niz bokove. "Uglavnom." Okrenula sam se prema vodi. "Vidi, rije je o tome da sam prilino sigurna da bih mogla napraviti amac. Ali uinim li to, da mu stavim motor? Ili jedro? Ili se od mene oekuje da veslam skroz do - " "Molim te, budi tiha dok ne smisli rjeenje." Te rijei nisu bile pretjerano prijetee same po sebi, ali Aislinn je znala pogledati ovjeka tako da odmah pomisli da e ga svake sekunde opaliti po licu. uli su se samo ubor valova koji su udarali o obalu i cvokotanje mojih zuba. Preko ramena bacila sam oko prema atorima. Kad sam ispuzala van tik prije zore, Jenna je jo vrsto spavala. Jedan od razloga to je nisam probudila bio je to to sam smatrala da joj je potreban odmor. No glavni razlog bio je to to bih joj u tom sluaju morala rei zbogom, a rei nekome zbogom prije nego to uee u pakao zvui nekako... konano. Iz istog razloga nisam ula u nastambu potraiti mamu, a zaobila sam i Archerov ator. Ve sam bila gotovo na obali kad sam ula kako me tiho doziva: "Mercerice." Kleao je na ulazu u svoj ator, raupane kose, u smijeno izguvanoj kolskoj uniformi i malo je nedostajalo da mi se raspukne srce. A kad sam to je neujnije mogue otrala prema njemu i gotovo skoila na njega, rekla sam si da je na poljubac samo normalan poljubac deka i cure koji su si poeljeli dobro jutro. ak ni kad me povukao unutra, u topao i udoban ator koji je mirisao po njemu, nisam si dopustila da pomislim da je to moda posljednji put da ga vidim. A kad me privinuo uza se i promrmljao "Mercerice, volim - ", dlanom sam mu prekrila usta.

"Nemoj to izgovoriti. Ne sada. Reci to jednom kad na vidiku ne bude ni najmanje anse da umrem, moe?" Promrmljao je neto ispod mojega dlana, a ja sam zakolutala oima i maknula ga s njegovih usana. Cmoknuo me u vrh nosa. "Htio sam samo rei da volim ovaj ator koji si mi napravila. Ali pretpostavljam da ti to mogu ponoviti i poslije. Kad se vrati." Jednom rukom obavila sam ga oko vrata i privukla ga k sebi. "I bolje ti je." Kad sam se prisjetila toga, vrat mi je poelo oblijevati crvenilo pa sam skrenula pogled s njegova atora i ponovno ga usmjerila prema jezeru. Vratit u se. Sve e biti u redu sa mnom, a silazak u podzemlje po demonsko staklo uope nee biti problem. Moda se uspijem vratiti do ruka. Naravno, ne mogu se vratiti ako nikada ne odem. I tako mi je sinuo najjednostavniji mogui nain da preem preko. Ustala sam i uperila prst prema vodi. Povrina jezera poela se mrekati, a zatim se uz snaan fijuk voda pred nama povukla i ostavila uzak, srebrn i blatnjav trag na dnu jezera. Put je krivudao sve do podnoja stjenovitoga otoka. "Moda nije najglamuroznije rjeenje, ali zato je praktino", rekla sam u nadi da Aislinn nee uti da sam prestravljena. No ona je poloila ruku ma moje rame nikad me prije nije dotaknula - i rekla: "Bit e sve u redu. Ako sam nauila ita o tebi, Sophie Brannick, to je da si prava mala ilavica." Umalo sam joj rekla: "Sophie Mercer." Ali ipak sam rekla samo: "Hvala, ovaj, teta Aislinn." Povukla je ruku. "Nemojmo se zanositi." "U pravu si, oprosti." Okrenula sam se prema vlanome putu i pokuala se podsjetiti da sam dosad ve napravila svata zastraujue. Pobjegla iz plamtee graevine. Suoila se s vukodlakom. Oduprla se jezivoj kontroli demonskoga uma. Hodati kroz vodu ne bi trebalo biti tako strano. Svejedno, moja stopala odbila su se pokrenuti. "Jesi li spremna?" upitao me netko odostraga. Cal. Stajao je tik uz vodu s rukama u depovima. Zbunjeno sam ga pogledala. "Ne moe." "Ne mogu sii s tobom u podzemlje, ali nita mi ne brani da te otpratim dotamo."

Aislinn je pogledavala sad mene sad njega i naposljetku rekla: "Moe pokuati." Cal je za probu stavio jednu nogu na put. Napeto sam oekivala da e ga voda poklopiti. Ali nije pa sam ispustila dah koji sam prethodno zadrala. "Djeluje dovoljno sigurno", rekao je Cal, a Aislinn je slegnula ramenima. "Pa, eto", rekla je. Nije rekla ak ni "Hej, pazite da vas netko ne ubije", samo se okrenula i uputila prema nastambi. Nisam si dopustila da pogledam za Aislinn. Bojala sam se da u, uinim li to, otrati za njom. Umjesto toga, prila sam Calu. Tlo se lagano uleknulo pod naim nogama. Oprezno smo krenuli vlanim putem. "Brannickice, magija i pakao, oh, zaboga", naalila sam se, a Cal je frknuo to u njegovu sluaju znai da se moda i nasmijao. Stala sam na osobito sklisko mjesto i zateturala na sekundu prije nego to me Cal uhvatio za lakat. Nisam htjela da to bude nekakav neugodnjak i zbilja nisam htjela da mi cijelo lice pocrveni, ali upravo se to dogodilo. Podignula sam pogled. Oi su nam se susrele, a Cal je tako naglo povukao ruku da je izgubio ravnoteu. Poeo je padati, a ja sam ga krenula uhvatiti, no oboje smo se nali na tlu. Udarila sam o vodeni zid sa svoje desne strane, a Cal je kliznuo ulijevo. Pala sam u vodu i posve uronila u nju, no ona me samo ispljunula natrag na put. Sjela sam raskreenih ruku i nogu, voda mi se s kose slijevala u oi. Cal je sjedio nasuprot meni, takoer mokar do koe, izgledao je potpuno zbunjeno. Pogledi su nam se ponovno susreli. No ovog smo puta prasnuli u smijeh. "O, Boe", profrfljala sam. "Da si vidi lice!" "Lice?" rekao je, njegov smijeh sveo se na hihot. "Ti bi si trebala vidjeti kosu." Ustao je, nagnuo se prema meni i pruio mi ruku. Zahvalno sam je primila. Kad sam ustala, rukom sam si prola ispred tijela, iz vraka prstiju frcala mi je magija kojom sam posuila kosu i odjeu. Cal si je uinio isto, a zatim smo se pomno pogledali. "Dobro, sad kad nam je nelagoda i fiziki natetila, mislim da je vrijeme da porazgovaramo, to kae?" Napola se nasmijeio, a zatim se okrenuo prema putu. "Ne treba nam biti nelagodno", rekao je. "Proteklih nekoliko dana razmiljao sam, otkako se dogodilo ono s Elodie." Duboko je udahnuo, a ja sam znala da je ovo jedna od onih rijetkih prigoda kada Cal kae mnogo toga odjednom. "Sophie, svia mi se. Jako. Neko

sam vrijeme mislio da meu nama ima neega vie. Ali ti voli Crossa." Iznio je to kao injenicu, ali svejedno sam primijetila da su mu se ui zacrvenjele. "Znam da sam o njemu rekao neke prilino gadne stvari, ali... pogrijeio sam. Dobar je on. Dakle, pretpostavljam da elim rei da bih kao tvoj zarunik volio da moemo biti vie od prijatelja." Zaustavio se i okrenuo prema meni. "Ali kao tvoj prijatelj, elim da bude sretna. A ako je Cross taj kojega eli, neu vam stajati na putu." "Ja sam najgora zarunica na svijetu, zar ne?" Cal je podignuo rame. "Jok. Znam jednog vjeca kojeg je zarunica zapalila." Nasmijala sam se kako sluajno ne bih zaplakala i nesigurno podignula ruke da ga zagrlim. Privinuo me na prsa, meu nama vie nije bilo nelagode, a ja sam znala da toplina koju osjeam u elucu jest ljubav. Samo drukija. mrcajui sam se povukla i protrljala nos. "Dobro, sad kad smo odradili tei dio posla, hajdemo se pozabaviti podzemljem." "Ima li mjesta za jo dvoje?" Zapanjeno sam se okrenula i na putu ugledala Jennu i Archera, Jenna se drala za Archerov rukav pokuavajui ostati na nogama. Uspjela sam izgovoriti samo: "to?" Archer je oprezno zakoraknuo prema nama. "Hej, dosad smo radili kao tim. Nema razloga da sada prestanemo." "Ne moete se spustiti sa mnom u podzemlje", rekla sam im. "uli ste tatu, samo ja imam -" "Dovoljno jake moi. Aha, shvatili smo to", rekla je Jenna. "Ali kako e tono iznijeti cijelu hrpu demonskoga stakla odande? Spalit e te. A tko zna, moda su tvoje moi dovoljno jake da nas sve uvede unutra." Pokazala je prema sebi i dekima. "A i nije da nemamo vlastite moi." Znala sam da bih im trebala rei da se vrate. Ali uz njih troje osjeala sam se mnogo bolje i nisam bila tako prestravljena. Stoga sam na kraju dramatino uzdahnula i rekla: "Dobro, neka vam bude. Ali samo da znate, to to me pratite u pakao znai da ste svi vi definitivno moji pomagai." "Prokletstvo, nadao sam se da u biti tvoja bezobrazno armantna simpatija", rekao je Archer i primio me za ruku. "Cal, jesi li ti ciljao na neku ulogu?" upitala sam ga, a on je potiteno pogledao prema krevitoj stijeni koja se uzdizala nad nama. Uto se zauo zvuk drobljenja kamena. Zagledali smo se u otvor koji se pojavio pred nama. "Samo se nadam da u biti Onaj koji nije umro", promrmljao je Cal.

Okrenuli smo se prema ulazu. "Dosad smo se ve borili s ghoulima, preivjeli napade demona i Bojeg oka, a gotovo smo i oivljavali mrtve", rekla sam. "Moemo mi ovo." "Vidi, upravo si zbog tako nadahnjujuih govora ba ti na voa", rekao je Archer i stisnuo mi ruku. A zatim smo koraajui kao jedan uli u stijenu.

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Otvor

se zatvorio za nama im smo uli. "Naravno", ula sam kako si Archer govori u bradu. Podignula sam prste, a iz njih je izbila svjetlosna kugla. Nije da nam je bila od prevelike pomoi. Vidjela sam samo gomilu mraka, ulaten granit i gotovo nita vie. "Onda... je li to to?" upitala je Jenna. "Jesmo li u podzemlju? Jer, ako ete iskreno, mislila sam da e biti toplije." Osvrnula sam se po polutami. "Pa... ne znam", rekla sam naposljetku. "Vidi li itko znak koji kae: podzemlje u ovom smjeru? I po mogunosti ima strelicu?" "Naalost, ne", rekao je Archer. "Ali neto je tu udno. Ili mi se samo priinja?" Sad kad je to spomenuo, i ja sam osjetila neto. Kao da je pilja pod jedva primjetnim naponom. Kad sam pogledala dolje, vidjela sam da su mi se nakostrijeile sve dlake na rukama. Magija u meni komeala se i bubnjala. "Ne, sigurna sam da smo na pravom mjestu. to znai da bih vjerojatno trebala uiniti ovo." Okrenula sam se prema njima troma i usredotoila se to sam vie mogla. Neka ste zatieni-, bile su to jedine rijei koje sam uspjela smisliti kao zatitnu aroliju, ali osjetila sam kako moja magija nadire i njeno istjee iz mojih ruku. arolija je bila mlijeno bijela, Archera, Jennu i Cala obavila je poput dima, a zatim se smjestila u njima. "Dobro, osjeate li se sada zatieno?" "Ja da", rekao je Archer. "I pomalo silovano, ali kao da je to vano." Zakolutala sam oima. "Vas dvoje?" "Aha", rekao je Cal. "to god si uinila, mislim da je djelovalo." "Slaem se", dodala je Jenna. "Odlino." Krenula sam, a ostali su poli za mnom. "Archeru, eli li podijeliti s nama kakve korisne informacije o demonskome staklu?"

"Ovaj, dobro. Pa, nakon rata u raju, aneli koji su se borili na pogrenoj strani spali su na razinu najobinijih anela." "Tako je", kimnula sam. "To mi je ispriao tata. Demoni su ista crna magija, nita vie. Naravno, sve dok ih netko ne smjesti u neije tijelo." "Ne znam, ali katkad se ini da si ti ista crna - jao", Archer nije dovrio reenicu jer sam ga udarila u rebra. "U svakom sluaju, demoni su bili prisiljeni prijei u drugu dimenziju. U pakao, kako ga ljudi zovu, ili podzemlje, ili kako god. Ondje navodno - a mi se nadamo upravo tome - ima demonskoga stakla. A ono zapravo nije nita drugo doli kamen natopljen crnom magijom. Neto kao demonski kriptonit." "Dakle, idemo u drugu dimenziju?" upitala je Jenna lagano drhtavim glasom. "Neto kao kad putujemo Itinerisom?" "Otprilike", odgovorio je Archer. Budui da se nakon svakog putovanja Itinerisom Jenna uvijek morala truditi da ne iskalje unutarnje organe, shvaala sam zato je pomalo izbezumljena. "Ali ovo mi ne izgleda kao druga dimenzija", rekla sam. "Izgleda kao obina -" "pilja", rekao je Cal. "Aha, pilja." im sam to izgovorila, srce mi je poelo bubnjati. Uh, ova novotarija s klaustrofobijom iznimno je iritantna. "Osim to u zraku osjeam neto udno, to bi zapravo moglo biti i neka posve prirodna pojava, ne osjeam nita na temelju ega bih zakljuila da smo u pravom podzemlju." Nisam uspjela ni do kraja izgovoriti te rijei kad je kugla koju sam nosila ieznula. Kraj mene se lecnula Jenna, a ja sam uinila sve to sam mogla kako bih ponovno stvorila svjetlo. Kad su ostali odjednom postali ponovno vidljivi, pomislila sam da sam moda uspjela. Ali zatim sam shvatila da svjetlost u pilji nije ona njeno plaviasta kakvu sam stvorila. Bila je kriavo naranasto-uta, gotovo kao da potjee od uline svjetiljke. Zatreptala sam. I jest potjecala od uline svjetiljke. I vie nisam bila u pilji. Bila sam u sobi. U motelskoj sobi, ako je suditi po jeftinu tepihu i identinim branim krevetima. Na jednom od njih bile su dvije osobe, a po njihovu tihu, ujednaenu disanju znala sam da spavaju. "Koji se to vrag dogaa?" upitao je Archer ba kad sam zaula tih jecaj. Bila je to Jenna. Stajala je kraj mene, raskolaila oi, rukama zaepila usta. Zgrabila sam je za ruku. "to je?" upitala sam. "Jenna - "

Sobom je odjeknuo prasak pucanja drva i u nju su upala tri mukarca odjevena u crno. Jedan od njih oeao se o mene, djelovao je posve stvarno i opipljivo kao Cal koji je stajao kraj mene na drugoj strani. Osobe iz kreveta sjele su, vrisnule, a pritom sam primijetila da je svjetlost obasjala meni dobro poznat ruiasti pramen. Gledala sam kako Jenna iskae iz kreveta isturenih onjaka kad su mukarci u crnom - pripadnici skupine LOcchio di Dio - podignuli drvene kolce nad njihovim glavama. uo se odvratan zvuk kad je jedan od kolaca pogodio svoju metu. Amanda, Jennina prva djevojka. Ona koja ju je pretvorila u vampira. Istodobno su vrisnule i Jenna iz motela i Jenna koja je stajala kraj mene. A zatim se jednako naglo sve zacrnjelo. Jedino to se ulo bilo je nae otro disanje i Jennino drhtavo plakanje. "U redu je", promrmljala sam i zagrlila je. "To nije bilo stvarno." "Ali jest", zavapila je. "To - tono se tako sve dogodilo." Nisam znala to bih joj rekla. Osjetila sam da nam je netko priao, a zatim je Archer rekao vrlo tiho: "Jenna, stvarno mi je ao." Umjesto odgovora, Jenna je samo bolno zajecala. "Dobro", rekao je Cal. "Najbolje da se nastavimo kretati." Sada vie barem nije bilo sumnje da smo u paklu. Pripremila sam se za vatru i sumpor i sve to. Ali tko bi oekivao da e uetati u mjesto na kojem e proivjeti najgore none more iz svoje prolosti? Progutala sam knedlu, vre primila Jennu i ponovno upalila kuglu pa smo nastavili. Preli smo moda desetak metara kad je svjetlo ponovno zatreperilo. Ovog puta nali smo se u dobro osvijetljenoj, ivahnoj dnevnoj sobi. U njoj mi nita nije bilo poznato pa sam pogledala Cala i Archera. "Prepoznajete li ovo?" "Ne", odgovorili su jednoglasno. Prostorijom je odjeknuo vrisak, zvualo je kao da dopire odnekud iznad nas. Vidjeli smo kako se tamnokos mukarac sjurio niza stube u dnevnu sobu. Prednja strana koulje bila mu je prekrivena krvlju, a njegov je pogled luaki ibao tamo-amo. "Elise!" zavapio je. Kreui se nadnaravnom brzinom, niza stube se sjurio jo jedan mukarac, preskoio je ogradu. Spazila sam kako su mu bljesnule kande, a zatim sam vrsto sklopila oi. Kad sam ih ponovno otvorila, ovjek koji je dozivao Elise leao je na tepihu, lica okrenuta prema dolje. Drugi mukarac stajao je nad njim, dahtao je, a s njegovih, sada ljudskih ruku, kapala je krv. Kraj njega je stajala neka ena krvavo crvenih

oiju i jednako neovjena izraza lica kao i mukarac. A bila je i vrlo trudna, zbog ega me cijela ta pria jo vie uznemirila. Negdje u kui poelo je zavijati malo dijete, a mukarac je podignuo glavu i onjuio zrak. Zbunjeno sam odmahnula glavom. "To su demoni." Znala sam da me ne mogu uti, no svejedno sam aptala. Ali nikad ih prije nisam vidjela. A ako je ona trudni demon, onda je i njezino dijete..." A zatim sam pogledala mukarca - osobito njegovu tamnu kovravu kosu, njegove poznate oi i nos. "O, moj Boe", izustila sam. "Nick. Ovo su Nickovi roditelji. On je roen kao demon." Jenna je prestala plakati. "Zato nam onda pokazuju ovo?" Kad su demoni izjurili kroz ulazna vrata, u prostoriju je uetao malen djeak, imao je moda dvije ili tri godine. Na njegovu bucmastu obrazu vidio se krvav trag, a tamne oi caklile su mu se od suza. Pogledala sam Archera. Bio je blijed, doslovce je posivio. "Ovo je moja obitelj", rekao je kad se slika zacrnjela. "To je ono to im se dogodilo. Uvijek sam se pitao, ali... Boe." Zautio je i ispustio priguen zvuk. "Sad je dosta", rekla sam. "Odlazimo odavde." Iz mojih prstiju ponovno je sjala plaviasta svjetlost. "Demonsko staklo", rekao je Archer, koa mu je postupno ponovno poprimala boju. "Fuka to", rekla sam. "Smislit emo neki drugi nain, ali ne moemo ostati ovdje. Ne elim vidjeti vie nita." Ali bilo je prekasno. Ve smo stajali mjeseini, na koi sam osjeala svje povjetarac. Nosnice mi je preplavio miris lavande, a srce mi se stegnulo. Bili smo u opatiji Thorne. A pred nama je Alice jecala sklupana na travi. Izgledala je vrlo mlado, prestravljeno. Posve drukije od onoga monog stvorenja koje sam upoznala. Pred njom je stajao Alexei Casnoff s grimorijem u ruci. Kraj njega je bila neka plavokosa ena, ruke je sklopila na leima. Bila je to Virginia Thorne, crna vjetica koja je s obitelj i Casnoff pokuavala pronai taj obred. Alexei ga je ve izgovarao, tamno nebo zabljesnulo nas je. ula sam kako je netko vrisnuo, a kad sam okrenula glavu, ugledala sam kako prema Alexeiju tri zgodan mladi, pokuao mu je istrgnuti knjigu iz ruku. Vjetar je zavijao tako glasno da nisam mogla uti to mu govori. Ali ula sam kad je Alice viknula: "Henry!" im je to uinila, rukom je zatitila trbuh, a ja sam znala da je to vjerojatno Henry Thorne, Virginijin brat.

Kad su je preobrazili, Alice je bila trudna, a tata je pretpostavljao da je Henry djetetov otac. Sudei po Aliceinu uasnutu izrazu lica, znala sam da je to istina. I tako sam vidjela kako je Alexei Casnoff podignuo ruku kao da se sprema zgnjeiti neku bubu, magijom je pogodio Henryja Thornea u elo i na mjestu ga ubio. "Ne!" vrisnula je Alice, a kriknula je i Virginia Thorne. Jo jednom bezbrinom kretnjom Alexei ju je ubio istom lakoom kojom je ubio njezina brata. Nebo je zabljesnulo jo jae, toliko snano da sam morala okrenuti glavu. Ali tik prije nego to u to uiniti, Alice me pogledala u oi. Znala sam da ne gleda u mene. Samo openito u mojem smjeru. Ali ipak, njezine goleme oi pune suza, oi iste one plave nijanse kao moje, probole su mi srce. A zatim je scena ieznula. "Molim vas", zacvilila je Jenna. "Molim vas, idemo odavde." Kimnula sam posrui u mraku. "Ja sam za", rekla sam i pruila ruku kako bih povratila ravnoteu. im su moji prsti dotaknuli zid pilje, povukla sam ih i bolno vrisnula. "Sophie!" viknuli su istodobno Archer i Cal. "Dobro sam", rekla sam i prislonila ruku uz grudi. "Samo me... opekao me. Zid." Stvorila sam jo jednu svjetlosnu kuglu i pogledala ruiastkaste masnice koje su mi se pojavile na vrcima prstiju. Zatim sam ponovno pogledala zid. Mislila sam da je to samo vlana stijena, ali sad sam vidjela da ne sjaji zato to je mokra. "To je demonsko staklo", rekla sam. "Cijelo - cijelo ovo prokleto mjesto je od demonskoga stakla." Nisam oklijevala. Podignula sam ozlijeenu ruku i rekla: "Ljudi, spremite se pokupiti to je mogue vie ovog uda, a onda briemo odavde. Jasno?" "Jasno", uzvratili su. Duboko sam udahnula i sklopila oi. "Razbij se." Deseci krhotina bezopasno su pali na tlo. Jenna, Archer i Cal pourili su prema njima kako bi ih sakupili, a zatim smo otrali u smjeru iz kojeg smo i doli. Svjetlo je ponovno zabljesnulo,.a zatim su se uli nekakvi zvukovi, no bili su pretihi da bih ih razabrala. Dok smo trali, ula sam scenu koja se odigravala iza mene. Zaula sam vrisku koja je zvuala neobino poznato. tovie, taj je glas zvuao poput mojega. Zaustavila sam se. Cal se ve osvrnuo preko ramena, ali prije nego to sam vidjela u to gleda, gurnuo me prema naprijed. "Nastavi", promrsio je.

Pred nama se ponovno pojavio otvor pa smo jurnuli prema njemu. im su mi noge dotaknule blatnjav put, poskliznula sam se, ali dala sam sve od sebe da odrim ravnoteu. to prije odem odavde, to bolje. Tek kad smo uli zvuk drobljenja kamena zaustavili smo se i okrenuli prema natrag. Ulaz u stijenu nestao je, a ja sam se umalo skljokala na tlo od olakanja. Zatim sam pogledala crne otrice koje su nosili ostali. "Ne seri", rekla sam bez daha. "Uspjeli smo." Oekivala sam da emo, uspijemo li skupiti demonsko staklo, gotovo poletjeti prema obali. Ali cijena nabave ovog oruja bila je strano visoka, a dok smo se vukli uskom trakom mulja, znala sam da svi razmiljamo o onome to nam je pokazalo podzemlje. Kao da mi ita misli, Jenna je rekla: "Znai podzemlje tako djeluje? Pokazuje ti ono najstranije to se ikada dogodilo tebi - ili tvojoj obitelji...", dodala je i pogledala prema meni i Archeru. "Kao u nekom bolesnom filmu?" "Meni to izgleda prilino pakleno", rekao je jo pomalo traumatizirani Archer. "Mislim da nije rije samo o onome to se dogodilo", rekao je Cal. "Moda pokazuje i ono to e se tek dogoditi." Zaustavila sam se, maknula kosu s lica. "Cal, to si vidio ondje?" Odmahnuo je glavom. "Nije vano", rekao je. Ali kad je proao kraj mene, pogled mu se nakratko zaustavio na Archeru. Sjetila sam se vriska. Onoga koji je zvuao poput mojega. A dok smo se vraali prema mojim roditeljima i Brannickicama, nisam se mogla oteti dojmu da, bez obzira na to koliko nam je bilo grozno u pilji, ono najgore tek slijedi. Kad smo se vratili do nastambe, iskoristila sam magiju da pripremim juhu od rajice i vrui aj. Mami i tati ispriala sam to se dogodilo, ali trudila sam se to manje isticati jezive dijelove. Mama je potom obila stol i prebacila nam pokrivae preko ramena. "Nismo u oku", rekla sam joj, ali svejedno sam tkaninu navukla vre oko vrata.

TRIDESETO POGLAVLJE

"Pa, izgledate grozno", rekla je ona.

"Pakao doista nije milostiv prema koi" duhovito je primijetio Archer, ali znala sam da mu nije do ale. Pod stolom sam stavila ruku na njegovo koljeno, a on je prstima prekrio moje. "Rekla si da vam je pilja pokazala odreene scene", rekao je tata i potaknuo vatru premda je unutra ve bilo toplo. "Jenna, tebi je pokazala smrt tvoje zaetnice." Jenna je puhnula u juhu i pogledala tatu. "Ja sam je zvala svojom curom, ili samo Amanda, ali da." Tata je nakosio glavu. "Naravno. Oprosti mi. Sophie, ti si vidjela Aliceinu preobrazbu." Kimnula sam. "I ubojstvo svojega pradjeda. udno mi je to mi je pokazala ba to kad se toliko grozota dogodilo meni izravno", rekla sam i poela ih nabrajati na prste. "Svjedoila sam Elodienu ubojstvu, bila prisiljena ubiti Alice, pobjegla iz plamtee zgrade uz pomo duha..." A zatim sam, budui da je raspoloenje oba moja roditelja splasnulo, dodala: "Oh, a tu je i ona grozna pa frizura u petom razredu." Pojavilo se nekoliko blijedih osmijeha, ali mislim da je to bilo vie da mi udovolje. "Da, ali taj je trenutak odgovoran za sve ostale grozote koje su se dogodile", rekao je tata. "Dobro, s iznimkom frizure. Pretpostavljam da za to moemo okriviti tvoju majku." "James!" pobunila se mama, ali kunem se da sam osjetila njenost u njezinu glasu. Mislim da ju je osjetio i tata jer su mu se usne nakratko izvile prema gore. No ubrzo se uozbiljio i okrenuo prema Archeru. "A ti si vidio kako ti demoni ubijaju roditelje."

Archer je zazveckao licom po dnu zdjele. "Samo tatu. Ali kad sam - ovaj, kad je maleni ja uao, na licu mu je bila neija krv pa pretpostavljam da mi je mama ve bila mrtva." Tata se namrtio i duboko zamislio. "enski demon bio je trudan", rekla sam mu. "A tip je izgledao ba kao Nick. Mislim da su to bili njegovi roditelji." "Naravno", rekao je tata i irom otvorio oi. "Braa Anderson. Obojica su nestala zajedno sa svojim enama prije nekih petnaest godina. Svi su mislili da su se samo povukli u ilegalu, da tako kaem. Lara je bila bliska sa enom mlaega brata. Veoma bliska." "ekaj. Dakle, taj demon i Archerov tata bili su braa?" upitala sam. "Po emu bi Archer i Nick bili - " "Bratii", nadovezao se Archer koji je i dalje mijeao svoju juhu. "Umalo me ubila vlastita rodbina. Na osnovu toga trebao bih osvojiti nekakvu medalju za disfunkcionalnost." Zatim se smrknuo. "Ili je to moda samo obiteljska tradicija." Spustila se neugodna tiina. Archer je bez prestanka zveckao kruei licom po tanjuru. Naposljetku je rekao: "Anderson?" Susreo je tatin pogled. "Da. Ako ne grijeim, tvoj tata bio je najstariji. Martin. Tvoja majka zvala se Elise." Archerova gua grevito se pokretala. "To je ime koje je izgovorio taj tip - moj tata. U viziji ili to god to bilo." Tata se tuno osmjehnuo. "Nisam ti osobno poznavao roditelje, ali po svemu to sam uo, bili su dobri ljudi. I bili su vrlo predani svojem jedincu. Tebi." Tiina u prostoriji sada je bila duboka, opipljiva. Archerovi prsti stisnuli su moje pod stolom vrsto poput kripa. "Znate li - " "Daniel", rekao je tata tiho. "Zvao si se Daniel Anderson." Archer je spustio glavu, a ja sam vidjela kako dvije suze neujno kaplju u njegovu juhu. A zatim je odgurnuo stolac i izaao. Ustala sam s namjerom da krenem za njim. Ali tata mi je dotaknuo ruku. "Daj mu minutu." Zagrizla sam unutarnju stranu obraza i kimnula. "Moe." mrcnula sam, sjela i rukama obavila alicu aja. "I to sad?" "Pa, sad emo se barem nekako moi obraniti od demona koje imaju Casnoffice", progovorila je Aislinn prvi put. Ona, Finley i Izzy doekale su nas na obali, a trenutano su omatale demonsko staklo suknom i spremale krhotine u velike platnene torbe. "Nas tri same", rekla je i pokazala prema svojim kerima, "vjerojatno bismo ih mogle sve srediti."

Lecnula sam se. "Hoe rei, ubiti ih." "Ne, odvesti ih na sladoled", narugala se Finley, ali njezina je majka dubokim, opasnim glasom rekla: "Finley, Sophie je danas uetala u pakao zbog nas. Ona je Brannickica jednako kao i ti, stoga joj se izvoli obraati s potovanjem." Finley me posramljeno pogledala ispod oka i promrmljala: "Oprosti." "Nema problema", odgovorila sam. "Ali ozbiljno pitam... je li nam jedino rjeenje poubijati ih?" "To je najlake rjeenje", rekla je mama i sjela u prazan Archerov stolac. "Zlato, znam da su ti neki od njih bili prijatelji, ali ne moemo ih povratiti." "Je li to istina?" upitala sam tatu. "Jesu li zauvijek nestali?" Tata se s nelagodom promekoljio na stolcu. "Ne nuno. Ali, Sophie, njihovo bi vraanje bilo tako rizino... To je gotovo preozbiljno da bi se moglo pojmiti." "Mogu ja pojmiti svata", rekla sam mu. "Iskuaj me." Mislim da sam u tatinim oima primijetila ponos. Ili je moda samo pomislio: "Zato moj potomak mora biti tako lud?" Svejedno, odgovorio mi je. "Uniti li i obred i vjeticu ili vjeca koji ga je izveo, moe se obrnuti i sama arolija." Slegnula sam ramenima. "To ne zvui tako teko." "Nisam zavrio. Mora ih unititi istodobno." Progutala sam knedlu, ali pokuala sam zvuati veselo. "Ni to nije tako gadno. Pobrinem se da Lara uzme taj komad papira, oboje ih pokosim recimo vatrom ili neim takvim i paf! Instant ponitenje demona." "I mora ih unititi u rupi u kojoj su demoni prizvani", nastavio je tata, kao da nisam nita rekla. Stvarno mora prestati s tom praksom. "Ah, a najbolji je dio to to e morati izvesti aroliju da zatvori samu rupu u kojoj pritom moraju biti i obred i vjetica. A to je tako snana arolija da moe povui u rupu sve to joj se nae u blizini." "Kao na primjer osobu koja izvodi aroliju?" "Kao na primjer cijeli prokleti otok na kojem je ta rupa." "Ah. Dobro. Pa, to je definitivno... izazovno. Ali ne i nemogue. A imamo i grimorij, to nam je plus, ne? ak i ako u njemu nema obreda za prizivanje demona." "Sophia Alice Mercer", upozoravajue mi se obratila mama, na to je tata dodao "Atherton", a Aislinn je rekla "Brannick".

Podignula sam ruke. "ujte, nije vano kako me zovete. Dodat u crtice, to kaete na to? Ali sluajte me. Moram pokuati, dobro? Zbog Nicka i Daisy i Chaston i Anne i svih ostalih koje su godinama pretvarale u oruje. Molim vas" "Sophie je u pravu", rekao je Cal i nagnuo se prema naprijed. "Ako moemo zaustaviti Casnoffice i povratiti tu djecu... zar to ne bi bilo bolje nego da ih poubijamo?" "Ja sam za", rekla je Jenna. Moji su se roditelji pogledali. Tako je prolo neto vremena, a zatim se mama okrenula prema sestri. "Moete li se pobrinuti da dobije na vremenu? tititi je dok ne pronae obred i uniti ga?" "Moemo", brzo je odgovorila Finley, a Izzy je kimnula. "Bit emo uz nju. ak i ako ne uspije unititi i vjeticu i aroliju i rupu, moe unititi barem jedno od toga, zar ne? I to je neto." Tata je duboko uzdahnuo i rukom protrljao lice. "Jest", rekao je naposljetku. "I to je neto. Bilo bi najbolje da stignemo po noi, slaete li se? Zbog vremenske razlike, na otoku Graymalkin to jo nije ni blizu. Stoga, kreemo u zoru?" Osmjehnuo se kiselo. "Ponovno?" Jedan po jedan, svi smo kimnuli. U zoru emo se Itinerisom vratiti u Hekinu kolu i dovriti ovo. "Idem rei Archeru", rekla sam i zbacila pokriva dok sam ustajala. Vani je poelo puhati pa mi je kosa padala na lice dok sam pogledom pretraivala obalu traei ga. Nisam ga vidjela pa sam zavirila u njegov ator. Nije bio ni ondje. Otila sam iza kue i rukom zatitila oi od sunca dok sam traila poznati tamni lik meu zelenilom i stijenama. Perifernim vidom primijetila sam da se neto pomaknulo pa sam se s olakanjem okrenula prema tome. Ali to nije bio Archer. Bila je to Elodie, lebdjela je na povjetarcu. Na danjem svjetlu izgledala je jo prozirnije nego inae, a njezina crvena kosa leprala je oko nje kao da se nalazi pod vodom. "Nema ga", oblikovala je rijei usnama. "Otiao je Itinerisom." Zgrena eluca upitala sam: "Kamo?", ali ve sam znala odgovor. Elodie ga je samo potvrdila i rekla: "Oku. Rekao mi je da ti kaem da mu je ao, ali da mora to uiniti."

Treptanjem sam potisnula suze koje nisu imale nikakve veze sa suncem ili vjetrom. "Vidjela si ga?" "Motam se ovuda otkako ste stigli. Samo se nisam htjela pokazati. Ali on je sigurno znao da sam tu jer me dozvao. Rekao je da njemu nisam duna nita, ali da tebi jesam." Bila je tako blijeda da je teko rei, ali uinilo mi se da sam joj na licu vidjela aljenje. "Bio je u pravu. ao mi je zbog onoga s Calom. Nije bilo fer povrijediti vas dvoje samo kako bih povrijedila Archera." "Prihvaam ispriku", rekla sam joj. Iznenadilo me kad sam shvatila da to zaista mislim. "to je jo rekao?" "Samo to. Da ide Oku i da mu je ao." Napravila je grimasu. "Oh, i neto udno o tome da ti kaem da i dalje misli ono to je rekao u atoru i da se kune da e ti to osobno rei sljedei put kad se vidite." Nasmijala sam se iako sam vie zvuala kao da ridam. "Koji blesan", zajecala sam. Kad sam otila iz opatije Thorne, uzela sam Archerov ma i iz nekog razloga predosjeala da e sve ispasti dobro. Molim te, pomislila sam. Povratila mi se ostala magija, daj mi sada jo i tu mo. Ali jedini odgovor bilo je zavijanje vjetra.

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Sljedeeg jutra svi smo se okupili kraj velike stijene koja je titila Itineris. Bila sam u
uniformi Hekine kole, pretpostavljala sam da je to najneupadljivija odjea koju mogu odjenuti da se uuljam natrag u nju. Jenna je bila isto odjevena, ba kao i mlae Brannickice. Obje su zbog toga bile prilino nesretne, ako je suditi po tome kako su nategnule suknje. "Svakog dana nosite dokoljenke?" upitala je Izzy mrtei se. "To je dovoljan razlog da rasturimo to mjesto." Premda sam bila uplaena i zabrinuta, zahihotala sam se. "ekaj da doemo tamo pa da vidi kakva je tortura nositi vunu kad je u zraku velika vlaga. Htjet e potopiti cijeli otok." "Nije tako loe ondje", rekao je Cal, a Jenna se podsmjehnula. "Aha, javlja se frajer koji nosi flanel u kolovozu." "U redu", rekla je Aislinn i privrstila opasa oko struka. S njega su visjele tri otrice demonskoga stakla. Izzy i Finley privrstile su neto slino pod svoje sakoe, kao i Jenna i Cal. Ja iz oitog razloga nisam nosila nita. Pogledala sam svoje i dalje ruiaste vrke prstiju. Barem pristaju uz onaj moj drugi oiljak od demonskoga stakla, iroku ljubiastkastu posjeklinu na dlanu. Zahvaljujui takvim mislima manje sam se uasavala onoga to je slijedilo. "... i omoguiti Sophie da uzme obred", govorila je Aislinn. Totalno sam se iskljuila pa sam odmahnula glavom. Sad nije vrijeme za sanjarenje. Naravno, ve smo stoput proli plan. Otii emo u kolu. Aislinn i Finley namamit e Casnoffice van. Dok one to ine, Izzy, Jenna, Cal i ja uuljat emo se u zgradu kole i pokuati pronai obred. Aislinn i Finley odvest e Laru i koliko god demona je prizvala do rupe. Ja u uzeti obred i nai se s njima ondje, a zatim u pomou arolije iz grimorija unititi Casnoffice, obred i samu rupu jednim velikim razornim praskom. Zvualo je totalno jednostavno. ak i lako. Ali ako sam ita nauila protekle godine, nita nije lako kad je magija u pitanju.

"Dakle, je li svima sve jasno?" upitala je Aislinn. "Kristalno jasno", uzdahnula sam. "Dobro, Finley i ja idemo prve. Nakon nekoliko minuta kreu Sophie, Jenna, Cal i Izzy." "A mi emo priekati ovdje", dodao je tata i glavom pokazao prema mami. Prethodne veeri svi smo zakljuili da je za tatu preopasno da poe s nama na Graymalkin. Bez svojih moi nema se ime obraniti, a ja bih se brinula za njega to bi me previe dekoncentriralo. Okrenula sam se prema roditeljima i objesila im se oko vrata povlaei ih u grupni zagrljaj. "Nita mi se nee dogoditi", rekla sam, premda vjerujem da me odao drhtav glas. "Casnoffice e dobiti svoje i doi u im glave. A tko zna, moda dobijem i koji fora novi oiljak." Oboje su me stisnuli. "Soph, volimo te", rekla je mama. "Itekako", dodao je tata, a ja sam se nasmijala premda mi se eludac zgrio kao da je ivotinja od balona. Uzmaknula sam prije nego to se osramotim dodatnim suzama i primila Jennu za ruku. Aislinn i Finley ve su otile. "Spremni?" upitala sam. "Spremni", rekli su tiho. Preko ramena pogledala sam mamu i tatu. I dalje su se grlili oko struka i smijeili. Zatim sam zakoraila. Progutalo me crnilo, u sebi sam osjeala onaj odvratni spokoj. A zatim sam, samo tako, ponovno bila u umarku na otoku Graymlakin. Nisam sigurna je li to moja magija ojaala ili je to bilo samo zbog adrenalina koji me obuzeo, ali "slijetanje" ovog puta nije bilo tako gadno. Jenni nije bilo ba lako, ali im se pojavio Cal, poloio joj je ruku na elo. Disanje joj se trenutano usporilo, a povratio joj se i dio boje u obraze. "Hvala", rekla je i zahvalno uzdahnula. Uinilo mi se da sam negdje u daljini ula zavijanje. "Dobro, ljudi, spremni da ih pokokate?" upitala sam sve prisutne. Izzy se i dalje lagano tresla, ali spremno je stavila svoju ruku u moju. Jenna me primila za drugu, a Cal je stajao tik iza mene i obavio me rukama oko struka. Sklopila sam oi i usredotoila se. Nakon daka hladna vjetra, stajali smo na travnjaku Hekine kole. I usred neega to je izgledalo kao Trei svjetski rat. im sam otvorila oi, ugledala sam kako prema meni juri magina munja. U posljednji tren podignula sam ruku i uspjela je odbiti, ali odmah nakon nje stigla je sljedea. Ta je pogodila Izzy u lijevo rame i ona je vrisnula. Cal se u sekundi pojavio kraj nje i ve ju je vukao u zaklon meu stablima. Pokuala sam sagledati nonu

moru koja se odigravala oko mene. Bili su tu demoni. Svugdje. Demonski vukodlaci krvavo crvenih oiju koji su ispaljivali ljubiastkaste iskre iz svojih kandi. Demonske vile ija su crna krila mijeala zrak i koje su osule paljbu nadnaravnom svjetlou. Borili su se, a moje su oi najprije potraile Finley i Aislinn, uvjerene da su usred bitke. Ali ne, demoni su se borili meusobno. Odmahnula sam glavom ne elei povjerovati u ono to vidim. U podrumu sam vidjela samo petnaestak demona. No na travnjaku ih je bilo nekoliko desetaka, a Finley i Aislinn nije bilo na vidiku. Pokuala sam zbrojiti svoje ratrkane misli. Trebala sam ui u zgradu i pronai obred. No budui da je demonska vila trenutano lebdjela na ulazu, to nije dolazilo u obzir. Stoga sam pola za Calom i Izzy meu stabla, Jenna me slijedila. Nas etvero uurilo se ondje, pokualo dokuiti paklenu scenu koja se zbivala pred nama. "to to rade?" zapitao se Cal. Pogledala sam demone koji su reali i siktali jedni na druge. "Bore se", promrmljala sam. "To je problem s demonima. Nije ih ba lako kontrolirati. Boe, kladim se da Lara uope ne shvaa to je pokrenula." Lecnula sam se kad se jedna od demonskih vila okomila na poznat mi lik Daisy. Pomislila sam da je ta vila moda neko bila Nausikaja, ali bilo je teko rei. Njezina nekada zelena krila sada su bila tamnomodra, a ini se da su imale i rubove u obliku otrica. Gledala sam kako ta krila zarezuju Daisyne podignute ruke. Potisnula sam strah, odmahnula glavom i rekla: "Ali to nije vano. Vano je samo pronai obred i Casnoffice i - " Prekinuo me vlastiti krik kad me neto pokualo gurnuti. Ne, ne gurnuti. Ugurati se u mene. Elodie. Ovoga ju je puta moja magija istog trena odgurnula natrag i njezin je duh leprao udaljen otprilike metar od mene maui rukama. "Oprosti, oprosti", oblikovala je rijei usnama. "urila sam se. Obred nije u kui. Kod Lare je." "Molim?" "Znala je da dolazite. Ne znam kako, ali jest. Sophie, svi su postali demoni. Svi iz kole. Preobrazila ih je." U koli je bilo preko stotinu uenika. "Gdje je Lara?"

"U rupi je. Radi na jo nekoliko njih." Zadrhtala sam uvi taj izraz: radi na njima. "Izzy, jesi li bolje?" I dalje se oslanjala na Cala, ali nemilosrdna izraza lica posegnula je pod jaknu i izvukla krhotinu demonskoga stakla. "Dobro sam." Sumnjala sam u to, ali posegnula sam za njezinom rukom. "Izvest u teleportacijsku aroliju. Odvest e nas ravno do rupe. Ali kad stignemo tamo..." Pogledala sam svakoga od njih. "Bit e gadno. Vjerojatno i gore nego gadno." "Snai emo se", rekao je Cal. "Tako je", rekla je Jenna i drhtavo se nasmijeila. "I mi smo opaki sami po sebi." Uhvatila sam je za ruku. "Itekako." Zgurali smo se, a premda sam bila iscrpljena zbog silnih arolija koje sam izvodila, osjetila sam dobro poznat nalet vjetra. im smo dotaknuli tlo, znala sam da smo na pravome mjestu. Zubi i koa boljeli su me od silne magije koja je strujila oko nas. Otvorila sam oi i ugledala zjapeu rupu koju smo Archer i ja posjetili ljetos. Tada je to bila samo velika rupa u tlu. Sada je iz nje sijevala arka, zelena svjetlost. Lara je stajala na rubu otvora, u rukama je drala izguvan komad pergamene. Kad sam ga ugledala, poskoilo mi je srce. Obred. Skoila sam na noge. Odostraga je dopirao udaljen lave. Vjerojatno imamo samo nekoliko minuta prije nego to nas sustigne barem nekoliko Larinih demona. Na drugoj strani rupe ugledala me Lara. Lice joj je obasjao jeziv zelen odsjaj i izopaio osmijeh s kojim su joj se usne razvukle kad je rekla: "Sophie. Imala sam predosjeaj da emo se ponovno sresti." Grdno se prevarila ako je mislila da u se upustiti u onaj klasini "razgovor s negativcem". Podignula sam jednu ruku, a drugom posegnula za opasaom i grimorijem. Stie supermagini razorni prasak. Magija mi se poela nakupljati u tabanima, uzdignula se kroz glenjeve, ispunila mi noge i trup sve dok nije suknula niz moje ruke i zapucketala na vrcima mojih prstiju. "Ah, da", rekla je Lara i vrsto privila obred uza grudi. "Ubij me. Uniti aroliju. Zatvori rupu. A zatim ete se ti i tvoji demonski prijatelji vratiti u normalu." Usredotoila sam se na svoje moi. Ovo mora ispasti savreno. Nee biti druge prilike. "Naravno, teta za tvoju obitelj."

Zbunjeno sam otvorila oi. Zatim sam slijedila Larin pogled prema rupi i sva moja magija - kao i krv - kao da je presuila. Na dnu rupe bez svijesti leale su Finley i Aislinn.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Iza sebe ula sam Izzy kako je zajaukala. Pogledala sam iza, a Jenna joj je prila i
zagrlila je mrmljajui neto. No susrela sam njezin pogled i znala to misli. Ovo mi je jedina ansa da zavrim posao. Da ubijem Laru i unitim obred. Da zatvorim tu odvratnu rupu kako vie nitko nikoga ne bi mogao pretvoriti u udovite. Finley i Aislinn htjele bi to. Cilj opravdava sredstvo. Lara je gledala kako oklijevam i nasmijala se. "Vidi? Eto zato tvoja obitelj nije stvorena da vlada. Uvijek stavlja druge ispred dobrobiti vlastite vrste." "O tome je ovdje zapravo rije, zar ne?" upitala sam je i uivala promatrajui kako s njezina lica dijelom nestaje zadovoljstvo. "Bijesni ste jer je tatica zakljuio da su mu njegovi pripitomljeni demoni drai od vlastite djece. Uporno govorite o svemu to je rtvovao, o svemu ega ste se odrekle u ime tog 'cilja'. to to tono obuhvaa, Lara? Vau majku? Nikada nisam ula nita o mamici Casnoff." "Zaepi", prosiktala je i promekoljila prste u mojem smjeru. S lakoom sam zaustavila aroliju. "A gospoa Casnoff bila je udana. to se dogodilo njezinu suprugu? Priznajte. Tata vam je objema oduzeo sve, a zatim je mojega tatu postavio za predsjednika Vijea." Odmahnula sam glavom. "Sve ovo je samo proklet izljev bijesa s golemim gubicima, a meni je toga dosta. Vie nitko nee umrijeti zbog ovoga." Na to sam naciljala rupu, usredotoila svu svoju magiju na Finley i Aislinn. U tom je trenu iza mene sijevnula magija, nesumnjivo Calova. No Calova je specijalnost iscjeliteljska magija pa je njegova napadaka arolija bila slaba. Bezazleno se odbila od Lare. Pruila je obje ruke prema Calu, Izzy i Jenni, pogodila ih takvim udarom magije da su svi troje odletjeli koji metar unatrag. ula sam njihove bolne jauke kad su sletjeli na tlo. Zatim sam vidjela kako je Lara ispalila jo neto prema nebu, neto nalik na signalnu raketu, a zatim je ieznula. Zakrgutala sam zubima, ali nisam

smjela dopustiti da mi padne koncentracija. Magija koja se irila iz rupe bila je tako mrana da sam morala dati sve od sebe da joj se oduprem. Nisam znala dri li ih sama rupa ili je Lara izvela kakvu aroliju. No, Aislinn i Finley polako su poele izlaziti iz rupe. Tek kad su se udaljile koji metar od njezina ruba, njeno sam ih pomou magije spustila na tlo. Izzy i Cal poli su k njima, Izzy se bacila na njihova mlitava tijela, a Cal im je pokuao povratiti svijest. Zadrala sam dah sve dok naposljetku nisam vidjela da je Aislinn zatreptala, a Finley pomaknula prste. Jenna je stala kraj mene i poloila ruku na moju. "Dobro si postupila", rekla je. Vidjevi kako Izzy grli majku i sestru, bila sam sigurna u to. No budui da su se lomljava, zavijanje i reanje sve vie pribliavali, bilo je teko osjeati se dobro. "Jesi li ikad prije sudjelovala u demonskoj makljai, Jenna?" upitala sam. Isukala je vlastiti bode od demonskoga stakla i odmahnula glavom. "Ne. Ali ini mi se da e biti itekako nasilna." "Moda moemo razgovarati s njima", rekla sam i protrljala nos nadlanicom. "Malo sjesti i proavrljati." "Uz aj." "Ooh, tako je, nabavit emo fini porculan i one male sendvie bez kore." Priao nam je Cal. Aislinn i Finley su ustale, ali vidjela sam da ni izbliza nisu u optimalnoj formi za Brannickice. "Ne elim poubijati ovu djecu", rekao je Cal. "Ni ja. Ali ne elim ni da ona ubiju mene." "Sumnjam da e itko mariti za nae elje", rekla je Jenna. Zagledala sam se u stabla, oslukivala sudbinu koja mi se pribliavala. Evo u emu je stvar: znala sam da bih trebala biti hrabra. Trebala sam se sluiti magijom to sam due mogla i ponaati se kao da glumim u Hrabrom srcu. Ali nisam htjela. Htjela sam zaplakati. Htjela sam ponovno zagrliti mamu i tatu. Htjela sam vidjeti Archera. I htjela sam znati da sam ovdje postignula neto vie od pukog odgaanja Aislinnine i Finleyne smrti za nekoliko minuta. Dakle, s hordom demona nije se suoavao neki opaki stoik. S napadom raznoraznih paklenih stvorenja suoili su se tinejderka ijim su se licem slijevale suze i dvoje njezinih najboljih prijatelja. Primijetila sam obris jedne demonske vile koja nam se pribliavala. Sjetila sam se njezinih krila s otricama koja su razrezala Daisyne ruke i moja je ruka zadrhtala kad sam je podignula. arolija koju sam izvela kako bih Aislinn i Finley izvukla iz

rupe isisala mi je mnogo snage pa moja magija sada vie nije toliko nadirala koliko mi se tromo komeala oko stopala. Svejedno, moi u im se odupirati neko vrijeme. ula sam kako se pribliava mlatarajui zvuk vilinih krila pa sam iz vraka prstiju ispalila napadaku aroliju. No prije nego to ju je pogodila, prikralo joj se neto drugo i obavilo joj gleanj - srebrni bi. Vila je kriknula i pala na tlo, a meni je poelo bubnjati srce. "O, Boe", rekla je Jenna. Nije bilo potrebe da ita doda. Jenna i ja ve smo vidjele to oruje kad je Oko napalo prodigijski klub u Londonu. "To je Oko", rekla sam s nevjericom. A zatim su se vjerojatno prvi put u povijesti prodigija demon, vjetac i vampir jedan drugome poeli radosno osmjehivati dok sam ja ponavljala: "To je Oko!" I doista, iz ume je otprilike iz smjera Itinerisa pristizalo nekoliko frajera u crnom. "Kako?" upitao je Cal. A onda je jedan od frajera u crnom poeo trati prema nama. Pretpostavljam da je to mogao biti neki drugi trkljavi pripadnik Oka tamne kovrave kose, ali svejedno sam skoila prema njemu. Archer i ja sudarili smo se tako snano da sam umalo ostala bez daha, ali nisam marila za to. Poslije u disati. "Pomislio sam da bi ti dobro dola pomo", apnuo mi je u sljepoonicu. "Ima nas samo dvadesetak - jedini koje sam uspio nagovoriti da dou. Ali svejedno. I to je neto, zar ne?" Zagrlila sam ga vre. "I vie od toga." No koliko god sam htjela ostati tako, zauvijek u njegovu zagrljaju, sada nije bilo vrijeme za to. Uzmaknula sam i rekla: "Potrudi se da ih ne ubije, moe?" Pogledao me podignute obrve, a ja sam istog trena podignula ruku. "Nemoj. Nema vremena za dosjetke. Samo ih... pokuaj ih usporiti, moe? Jo ima anse da ih spasimo." Archer me barem taj put nije pokuao zadirkivati. tovie, nije rekao nita. Samo je odjurio u smjeru borbe. Ja sam se okrenula s namjerom da jurnem za Larom. Ali pokazalo se da nema potrebe. Ponovno je stajala na rubu rupe - samo to ovog puta nije izgledala nadmono ni kao da se zabavlja. A nije ni bila sama. Kraj nje je stajala gospoa Casnoff, kosa joj je i dalje bila snjeno bijela, ali ponovno ju je podignula u sloenu punu. Nosila je jedno od modrih odijela Hekatine kole, a na njezinu licu vie nije bilo ni traga

bezizraajnosti. Ispruila je jednu ruku, a ja sam primijetila da se Lara ukipila, bila je zaarana. "Ova je kola nekada bila raj za nau vrstu", viknula je gospoa Casnoff. Glas joj je bio promukao i grub, ali ula sam odjek ene koju sam nekada poznavala. "A ti si je, Lara, pretvorila u pakao na zemlji." "Uinila sam to zbog nas!" doviknula joj je Lara. "To je bila elja naega oca." No gospoa Casnoff vie nije nasjedala na to. "Ovo mora prestati", rekla je, a u njezinu se glasu krila viedesetljetna tuga. Ponovila je: "Ovo mora prestati." Njezin je pogled susreo moj na drugoj strani rupe i znala sam to mi je initi. Drhtavim sam rukama izvukla grimorij zataknut straga za suknju i otvorila stranicu s detaljnim opisom obreda koji e zauvijek zatvoriti rupu. apnula sam rijei, ali svejedno su me zapekle u ustima kad sam ih izgovorila. Zelena svjetlost iz rupe poela je tamnjeti. "Ne", rekla je Lara vie smeteno nego ljutito. I dalje je ukoeno stajala na rubu, ruku priljubljenih uz tijelo. Gospoa Casnoff obavila ju je rukama. "ao mi je", proitala sam joj s usana. Jo me jedanput pogledala. "ao mi je." Poloila je ruku na sestrina lea. Zabljesnuo je samo jedan udar ljubiaste svjetlosti. A zatim su se obje beivotno strovalile u rupu. Briznula sam u pla, sve bre i bre izgovarala aroliju jer je tlo oko nas poelo podrhtavati. "Sophie!" ula sam Jennu kako je viknula, ali nisam se mogla pomaknuti prije nego to zavrim. Obred koji je moju obitelj pretvorio u udovita, koji je pobio vie ljudi nego to ih mogu prebrojiti, napokon e biti uniten. Ja u ga unititi. Toliko sam se usredotoila na to da nisam ni primijetila da poputa tlo pod mojim nogama. ula sam da je netko viknuo moje ime, moda Izzy. A zatim sam pala u rupu. Doekala sam se loe i ula kako mi je puknuo gleanj. Mojim je tijelom sijevnula istodobno arka i ledena bol, a ja sam vrisnula kad mi je grimorij kliznuo iz ruku. Zemlja me zasipala dok je tlo podrhtavalo i tutnjilo. Samo sam jedanput pokuala izroniti iz rupe pomou magije, ali sila u njoj bila je prejaka. Moje istroene moi nisu je mogle nadvladati. Pognula sam glavu, zadrhtala od straha i boli, pokuala se uvjeriti da je ovo dobro. Naposljetku, umrijet u za vii cilj. Nick, Daisy, pa ak i Anna i Cheston, mogli bi ponovno postati obini tinejderi - ili vjetice i vjeci. Nitko nikoga vie nee moi pretvoriti u demona.

Legla sam na tlo, lecnula se ugledavi beivotne oi gospoe Casnoff koje su se zagledale u mene. "Cilj opravdava sredstvo", promrmljala sam kad su se stijenke rupe poele uruivati. Kad sam osjetila neiju ruku na svojem ozlijeenom glenju, vrisnula sam i privukla nogu premda me na to oegla bol. Dijelom sam oekivala da u ugledati da me dograbila Lara Casnoff ili neki od ghoula koji su neko titili ovu rupu. No u pitanju nije bilo ni jedno ni drugo. Bio je to Cal. Poto je njegova iscjeliteljska magija prostrujila mojim tijelom, a kosti glenja ponovno su se povezale, sjela sam. "to radi?" viknula sam nadglasujui tutnjavu. Samo je odmahnuo glavom i povukao me da stanem na noge. Nakon toga, sve se odigralo tako brzo, a ja sam i dalje bila u oku tako da nisam ni shvatila to ini sve dok nije podmetnuo ruke pod moja stopala i podignuo me uvis, a neije su me ruke odozgo poele izvlaiti van. "Ne!" zavapila sam dok su me Aislinn i Finley pokuavale odvui na sigurno. Rupa se sve bre i bre uruivala, a ja sam se koprcala na rubu, pruala ruke prema Calu. Skupila sam svaku trunku magije koju sam jo imala u sebi, bila je toliko mona da sam ula kako pucaju oblinja stabla. "Van!" viknula sam. "Izvuci ga van!" Moja je magija suknula, no bilo je prekasno. Tlo je posljednji put snano zadrhtalo i na ulazu u rupu pojavio se golem otvor. Cal je zateturao prema natrag, oslonio se o suprotnu stijenku. U tom su nam se trenu susreli pogledi. Leala sam na trbuhu, i dalje pruene ruke, dahtala sam. "Sve je u redu, Sophie", vidjela sam kako izgovaraju njegove usne. "Sve je u redu." Pojavila se zasljepljujua svjetlost i uo se zvuk kao da poputa planina. Jenna me povukla ba kad se rupa uruila. Cijeli otok kao da je zadrhtao, a ja sam se omamljeno zapitala je li to od zgraanja ili olakanja. A zatim je sve utihnulo.

TRIDESET TREE POGLAVLJE

Netko me tresao. "Sophie", rekao mi je netko na uho. "Probudi se."

Dezorijentirano sam se okrenula, pramenovi kose zalijepili su mi se za vlane obraze. Plakala sam. Opet. Sjela sam i na tren je bilo lako povjerovati da se proteklih nekoliko tjedana nikada nije ni dogodilo. Ponovno sam bila u svojoj sobi u taboru Brannickica, ranojutarnje sunce obasjalo je uske prozore. Moda nikada nisam ni otila odavde, pomislila sam oamueno. Moda sam sve to sanjala. Ali nisam. Jenna je sjedila na rubu mojega kreveta, zabrinuta izraza lica, a Archer se vrzmao na ulazu u sobu. A negdje dolje su moji mama i tata, Brannickice, Nick i Daisy... Ali ne i Cal. "Neto si sanjala?" upitao je Archer, a ja sam kimnula i protrljala lice. Imam none more jo otkako smo one noi upotrijebili Itineris da pobjegnemo iz Hekine kole, cijeli je otok podrhtavao kao da e svakog trena propasti u ocean. Tata je rekao da je to oekivano s obzirom na sve to sam prola. Ali prolo je ve mjesec dana. Hoe li ikada prestati? "Jesam li opet vritala?" upitala sam i zbacila pokriva. "Samo si plakala", rekla je Jenna suosjeajna izraza lica. "Mnogo." Pokuala sam se prisjetiti sna, ali ve mi se poeo gubiti iz sjeanja. Cal je ponovno bio ondje, u rupi, po njemu je pljutala zemlja. I Lara, njezine bezizraajne mrtve oi. Zadrhtala sam. Jenna me htjela primiti za ruku, ali ustala sam i dala sve od sebe da joj smijekom poruim: "Sve je u redu, zaista jest." "Bio je to samo san", rekla sam joj. Archer je zaustio s namjerom da neto kae, ali podignula sam ruku. "Samo san", ponovila sam. "Onda, jesu li svi ostali ve dolje? Jer ne znam kako vi, ali ja umirem od gladi." Iskreno, nisam umirala od gladi. Od same pomisli na hranu okrenuo mi se eludac, a ve sam izgubila toliko na teini da sam morala magijom suavati odjeu.

Prola sam kraj Archera, a on je pritom poloio ruku izmeu mojih lopatica. "Bit e sve u redu, Mercerice", rekao mi je na uho i ja sam si samo na tren dopustila da se naslonim na njega, da upijem njegovu toplinu, njegovu prisutnost. Zatim sam se uspravila i rekla: "Hajde, idemo dolje. Nick i Daisy uvijek pojedu svu slaninu." I zbilja, kad smo stigli u kuhinju, ostale su samo dvije krike. Nick i Daisy sjedili su za stolom od ultrapasa, njihovi tanjuri bili su ve gotovo prazni, a Aislinn je za tednjakom iza njih pripremala kajganu. Zastala sam na vratima, sagledala tu sliku: Brannickica priprema doruak za dvoje demona. Tko bi to ikada pomislio? Nick me ugledao i nasmijeio mi se. Zapravo, pokuao je. Kao i ja - dovraga, kao i svi mi - jo je imao onaj napaeni pogled od kojeg je svaki prijateljski izraz izgledao tuno. "Jutro, Sophia. Sauvao sam ti kriku slanine. I tebi, Jenna", rekao je i bacio pogled preko mojega ramena. Pogledom je zatim preletio prema Archeru. "Oprosti, roo, nema sree." Archer se zabavljeno podsmjehnuo, ali i dalje se drao pomalo oprezno dok je ulazio u kuhinju. Usto, sjeo je na stolac najudaljeniji od Nicka. Nisam bila sigurna hoe li Archer i Nick ikada izgraditi ita imalo slino nekakvu normalnu odnosu, ali to smo vjerojatno mogli i oekivati. Naposljetku, Nickovi roditelji ubili su Archerove, a Nick je pokuao ubiti Archera ne jedanput, nego dvaput. Njihova e budua obiteljska okupljanja zbog toga definitivno biti nezgodna. A ne pomae ni injenica da su sada i ljudi koje je Archer smatrao svojom obitelji odluni u namjeri da ga ubiju. "Soph?" rekla je Aislinn i prenula me iz moje zamiljenosti. "Jaja?" "A... ne, hvala, prigrist u neto poslije." Na to su se namrtili gotovo svi u kuhinji pa sam, kako bih ih odobrovoljila dograbila kriku slanine i prerezala je napola. Sjedila sam preko puta Daisy, poela vakati i rekla: "Ima li to danas?" To je isto ono pitanje koje je netko od nas postavljao svakog jutra otkako smo otili iz Hekate. Prvih nekoliko dana netko je i odgovarao na njega. "Da, otok je jo ondje. Da, pronali smo Nicka i Daisy i moemo ih dovesti ovamo. Da, Oko je raspisalo nagradu za Archerovu glavu kojom bi se mogao kupiti manji otok." Archer je ovo posljednje podnio prilino teko. Njegova mala jedinica pripadnika Oka vratila se i rekla efici da je Archer upotrijebio nekakav magian artefakt kako bi ih podvrgnuo aroliji prinude. To je jedini razlog zbog kojeg su se borili na strani prodigija.

"Je li to istina?" upitala sam Archera. Njegov pogled kliznuo je u suprotnu smjeru i pretjerano je slegnuo ramenima. Shvatila sam to kao potvrdan odgovor. No nakon toga vie nita. Nikakve vijesti o tome kako ostatak prodigijskoga svijeta gleda na sve to se dogodilo u Hekinoj koli. Nita o tome to se dogodilo s ostalim uenicima koji zahvaljujui nama vie nisu demoni. Aislinn je tako i jutros uzdahnula i rekla: "Ne. Nita." "Moda je to dobro", rekla je Daisy i maslacem namazala tost. "Moda su samo... nestali." Sad kad nije demon, Daisy nije vie nikakav prodigij. Ona je bila samo obina djevojka koju su Casnoffice pretvorile u demona. Shvaam njezinu elju da zaboravi sve u vezi s magijom. Daisy se nagnula i poloila glavu na Nickovo rame. Dobro, moda ne ba sve u vezi s magijom. Bilo mi je drago to Nick ima Daisy. Nakon svega to je proao, bila mu je potrebna. Svejedno, moram priznati da se u Nickovim oima krila napaenost zbog koje sam se zapitala hoe li ikada biti stvarno dobro bez obzira na to je li se oslobodio Casnoffica ili nije. Izvana sam ula udaljeno zveckanje metala o metal to je znailo da su Finley i Izzy ve ustale i da treniraju pa sam pomislila da im se pridruim. Ne kako bih vitlala maem ili neto slino, nego da im moda dam da blokiraju nekoliko mojih arolija. Bila bi to dobra vjeba za njih, a ja bih imala neku zanimaciju umjesto da samo sjedim u sobi i u glavi neprestano vrtim posljednju no u Hekinoj koli. Ba sam htjela ustati kad je tata dotrao u kuhinju. Bio je u pidami to je totalno udno. Tata nikada ne dolazi na doruak ako nije potpuno odjeven. Naravno, i na pidami je imao depi s rupiem pa je moda imao osjeaj da jest. U ruci je drao list papira i promatrao ga je irom rairenim oima. "James", pozdravila ga je Aislinn. "Jutros si ustao nekako kasno. Je li Grace ostala due u krevetu?" Tata je podignuo pogled i mogla bih se zakleti da se zacrvenio. "Hmm? Oh. Da. Pa. U svakom sluaju. Ovaj... da se vratimo na stvar." "Ostavi tatu na miru", rekla sam Aislinn. "Pregorjela mu je engletina." Umjesto da me ispuni gaenjem, veselila me pomisao na to da su moji roditelji... to god (dobro, malo me je ispunila s gaenjem). tovie, njihovo pomirenje moda je jedino dubio to je proizalo iz cijeloga ovog kaosa. Dobro, to i injenica da smo spasili svijet, naravno.

Tata je odmahnuo glavom i pruio papir. "Nisam siao kako bismo raspravljali o mojim osobnim... odnosima. Doao sam jer je ovo stiglo od Vijea jutros." Ponovno sam sjela. "Od Vijea? Misli od Vijea Vijea? Ali ono vie i ne postoji. Moda si pogrijeio. Moda je to Vijee za itarice koje bi za doruak trebao - " "Sophia", rekao je tata i zaustavio me pogledom. "Oprosti. Izbezumila sam se." Lagano se osmjehnuo. "Znam, draga. A ako emo posve iskreno, moda bi se i trebala izbezumiti." Predao mi je papir pa sam uoila da je to nekakvo slubeno pismo. Bilo je naslovljeno na tatu, ali u prvom odlomku uoila sam svoje ime. Poloila sam ga na stol kako nitko ne bi primijetio da mi ruke drhte. "Zar je ovo donijela sova?" promrmljala sam. "Molim te, reci mi da je stiglo - " "Sophie!" viknuli su gotovo svi u kuhinji. ak je i Archer razdraeno rekao: "Daj vie, Mercerice." Duboko sam udahnula i poela itati. Kad sam stigla do pola stranice, zaustavila sam se, srce mi je tuklo kao ludo. Pogledala sam tatu. "Misle li to oni ozbiljno?" "Vjerujem da misle." Ponovno sam proitala te rijei. "Sranje nad sranjima."

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE

ljunak

na kolnom prilazu ukao je pod mojim nogama poto sam izala iz automobila i zagledala se u zgradu koja se izvila preda mnom. "Onda?" upitao je tata i izaao na suvozaka vrata. Iza mene, Archer i Jenna izali su na stranja vrata i stali mi svaki s jedne strane. Podignula sam sunane naoale na glavu i rekla: "Izgleda bolje. Hou rei, i dalje je sablasna kao sam vrag, ali vratila se na normalnu razinu sablasnosti." Hekina kola dobila je svje sloj boje, a prozori su popravljeni. Paprati koje podupiru ulazna vrata ponovno su bile bujne i zelene, a netko je popravio i ulekninu u trijemu. No stabla oko zgrade i dalje su bila crna, a trava siva. "Vjerojatno nikada nee biti ista", rekla je mama koja je zaobila automobil i stala kraj tate i mene. Uzdahnula sam i rekla: "Moda je to i dobro." "to misli da e napraviti s njom?" upitala je Jenna prouavajui zgradu. "Nekako se nadam da e je spaliti do temelja", rekao je Archer. "Moda i da e potopiti cijeli otok kad ih ve krene." Morski povjetarac raskutrao mi je kosu dok smo prilazili koli. Unutra se vie nije inila onako oronulom i beivotnom, ali pomislila sam kako e vjerojatno uvijek djelovati pomalo tuno. Ili se to moda samo meni ini tako. Proli smo ispod prozora od obojena stakla, a kad sam pogledala gore, zadovoljno sam primijetila da svi ponovno imaju svoje glave i da se obojeno staklo bljeska na jesenjem suncu. Dok smo se pribliavali plesnoj dvorani, uo se amor i mama me primila za ruku. "Nervozna?" "Ma jok", odgovorila sam, ali budui da sam zablejala poput ovce, sumnjam da mi je povjerovala. Vie nije bilo svih onih razliitih stolova za kojima smo nekada jeli. Zamijenjeni su morem crnih stolaca, ali bili su prazni. Na podiju na kojem su

nekada sjedili uitelji bilo je dvanaest stolaca koje bi vjerojatno bilo primjerenije nazvati prijestoljima. Svi osim jednog bili su ve zauzeti. Novoosnovano Vijee ustalo je kad sam ula u prostoriju, ali istog trena podignula sam ruke. "Oh, Boe, molim vas, ne inite to. Ionako sam dovoljno izbezumljena." Jedan od pripadnika reda vila, golem mukarac smaragdno zelenih krila, pogledao me poprijeko. "Ali kao vjerojatna nasljednica mjesta predsjednika Vijea, zasluuje odreeno potovanje." "Osjeam da me potujete i dok sjedite. Zaista." Mislila sam da e mi se vie protiviti, ali na kraju su svi sjeli. "Jesi li razmotrila nau ponudu?" upitala me neka ena. Pomislila sam da je vjetica, ali nisam mogla biti sigurna. Umjesto da odgovorim, sjela sam na jedan od crnih stolaca. "Mogu li vas neto pitati?" Nitko nije kimnuo, ali svejedno sam nastavila. "Zato ste izabrali mene? Hou rei, istina, ja sam demon, ali i Nick je takoer demon. Zato njega niste upitali? Je li to zbog one prie kako je ,jednom poludio i pobio hrpu ljudi?" Zelena vila zagledala se u mene. "Da, velikim dijelom zbog toga." "Ali ne samo zbog toga", javila se ena. Spojila je prste i spustila ih u krilo pri emu sam primijetila nekoliko sitnih ljubiastih iskra. Ipak je vjetica. "Hrabrost, unutarnja snaga, sva ta... inicijativa koju si pokazala kako bi zaustavila Laru Casnoff bile su vrlo impresivne. Osobito za nekoga tako mladog. Nisi dopustila da te strah zaslijepi i sprijei da uini ono to mora." Pogledala je kolege. "to bismo moda svi mi trebali nauiti." "Dakle ", rekao je visok mukarac sijede kose, "jesi li donijela - " "Zato ste popravili Hekinu kolu?" Cijelim se Vijeem razlegnuo uzdah. "Zato to nam je", rekla je vjetica, "Hekatina kola uvijek bila korisna ustanova i nemamo namjeru dopustiti da ti... nesretni dogaaji zatru vie od stotinu godina tradicije. Sljedeih mjeseci vratit e se svi uenici osueni na boravak u ovoj koli i ivot e nastaviti tei normalno." Htjela sam se nasmijati na to. Normalno. Kao da je ovdje ivot ikada bio normalan. Ali ipak. Odgovorila mi je. Duboko sam udahnula, ustala i rekla: "Dobro. Da, prihvaam vau ponudu da postanem predsjednica Vijea."

Nekoliko lica osmjehnulo se s olakanjem, ali ja sam podignula ruku. "S dva uvjeta." Osmjesi su se rasplinuli. "Postat u predsjednica Vijea, ali tek kad zavrim kolovanje." "Naravno", rekla je vjetica. "Moemo dogovoriti da se odmah prebaci na Prentiss." Prentiss je otmjen internat u koji imuni vjeci i vjetice alju svoju djecu. Navodno je potpuna suprotnost Hekinoj koli u gotovo svakom pogledu. Odmahnula sam glavom. "Ne, ne mislim na kolovanje za prodigije. Mislim na pravo kolovanje. Na koled. Na normalan, ljudski koled." Zelenokrila vila se namrtila. "Ali, ako se ne varam, na koled moe tek za godinu dana. Zar to ne ide tako? A ako ne eli pohaati Prentiss, kamo e? Ljudska srednja kola zvui neizvedivo." Jo jedan dubok uzdah. "Znam. To je moj drugi uvjet. elim da ponovno otvorite Hekinu kolu. Ne kao popravni dom ili kaznionicu, nego kao mjesto kakvo je nekada bila. Kao utoite. Kao kolu za sve prodigije koji je ele pohaati. Iako, moram priznati da ih nakon protekle godine moda nee biti mnogo. Ali moemo pokuati. Dakle, to su moji uvjeti." Stajala sam ruku sklopljenih pred sobom. Ponovno sam se prisjetila kako je Cal dok ga je rupa zatrpavala govorio: "Sve je u redu. Sve je u redu." Dao je ivot za mene. Moram se pobrinuti da to poprimi vee znaenje. Volio je Hekatu. Vjerovao je u nju, brinuo se o njoj, nazivao ju je svojim domom. Najmanje to mogu uiniti jest obnoviti je. Za Cala. Stoga me, kada je vjetica pogledala ravno u mene i rekla "Prihvaamo", nisu obuzeli strah, aljenje ili strepnja. Obuzelo me zadovoljstvo. Mama, tata, Jenna i Archer ekali su me kad sam izala iz plesne dvorane. Prije negoli su uspjeli ita rei, primila sam roditelje za ruke i rekla: "Razgovarat emo cijelim putem kui, obeavam. Ali sada trebam biti malo sama, moe?" Tata mi je stisnuo ruku, a drugom je zagrlio mamu oko struka. "Svakako." "Naravno", rekla je Jenna. Archer je kimnuo. "Uini to mora."

Prola sam kraj njih i izala na trijem. Stube jedva da su zakripale pod mojim nogama dok sam silazila na travnjak. Prila sam jednom od golemih hrastovih stabala, naslonila se na njega i zagledala se u kolu. I dalje sam stajala ondje kad sam osjetila neiju prisutnost. Kraj mene je lebdjela Elodie, crvena kosa leprala joj je oko lica. "Hej", rekla sam tiho. "Dakle, postat e velika efica?" Zaustila sam s namjerom da joj uzvratim kakvom dosjetkom, ali nita mi nije palo na pamet. Stoga sam rekla samo: "Aha. Hou." Lagano je kimnula. "Bit e dobra u tome. Ali kae li ikada ikome da sam to rekla, ubit u te." Zasmijuljila sam se. "Dogovoreno." Neko sam vrijeme promatrala kako promatra zgradu. A zatim sam vrlo tiho rekla: "Ako si spremna da te... ne znam, oslobodim ili to ve, sada to mogu. Ili barem mislim da mogu." Elodie se okrenula prema meni, stopala su joj lebdjela tik iznad tla. "A kamo bih otila?" "Ne znam." "Bi li me..." zaustavila se, a da je ne poznajem tako dobro, zaklela bih se da sam joj na licu primijetila traak nervoze. Zatim je poela tako brzo pomicati usne da nisam mogla razabrati ni rije. "ek-ek, uspori malo. Ne znam tako dobro itati s usana." Doletjela mi je malo blie. "Rekla sam, ako ti ostaje u Hekati, onda... i ja elim ostati." Zazujala sam. "Zaista? eli cijelu vjenost ostati vezana za mene? Jer ako si samo pomislila da u ti dopustiti da ponovno ue u moje tijelo, grdno se vara." "Ne elim vie biti u tvojem tijelu", rekla je, a zatim se namrtila. "To je zvualo odvratno. U svakom sluaju, samo elim ostati ovdje. Zasad." "Zato?" Dignula je ruke u zrak. "Jer si mi prijateljica, dobro? Jer sam se proteklih nekoliko tjedana... ne znam, zabavljala pomaui tebi i tvojoj luzerskoj ekipi. Zabavljala sam se stoput bolje nego to sam mislila da se mogu zabavljati mrtva." To me dirnulo na neki udan nain pa sam pokuala zvuati ljubazno kad sam rekla: "Elodie, kuim to. A da ti budem iskrena, na samu pomisao da zauvijek nestane ja se -" Grlo mi se stisnulo, to sam pokuala prikriti kaljem, a zatim sam nastavila: "Ali ne moe zauvijek ostati povezana sa mnom. To nije fer prema ijednoj od nas." "Moe li ikako preseliti nau vezu?" upitala me. "Svi ostali duhovi koji se motaju ovuda povezani su s otokom. Moe li mi to napraviti?"

Razmislila sam o tome, a u venama su mi zatitrale moi. "Aha, mogla bih to. Ah, Elodie, to bi znailo da e zauvijek zaglaviti na otoku Graymalkin. Ostat ete samo ti i koji god duhovi se jo motaju ovuda." Elodie je nestala, a ja sam zakolutala oima. "Ma daj, molim te!" Ali zatim se ponovno pojavila nekoliko metara dalje, na breuljku koji je vodio prema jezeru. Mahnula mi je da je slijedim i odleprala mi iz vida. Uzdahnula sam i uspela se na breuljak, a kad sam dola do vrha, morala sam zakloniti oi pred sunevom svjetlou koja se odbijala od jezera. "Ide", rekla sam i zaustavila se kad je Elodie stala lebdjeti kraj mene. "Nikad nisam vidjela jezero u tako divnu izdanju. I, pogledaj, trava vie ne izgleda tako mrtvo nad - " to god sam namjeravala rei zapelo mi je u grlu, a usne sam prekrila rukom. Uz rub jezera etao je Cal. Zapravo, njegov duh. Bio je tako blijed da sam ga jedva razabrala, ali njegov dug i usporen korak bio je itekako prepoznatljiv. Kleknuo je i rukom proao preko komada sive trave, pri emu je ona ponovno poprimila arku smaragdnozelenu boju. Pogledao je prema breuljku na kojem sam stajala, podignuo ruku i mahnuo. Ja sam mahnula njemu, a niz lice su mi potekle suze. "Vidi li me?" upitala sam Elodie. "Ili vidi samo tebe?" "Vidi te", odgovorila je. Zatim je pomalo potiteno dodala: "Mislim da se meni ne bi tako nasmijeio." Usne su joj se zatim iskrivile u vragolast osmijeh. "Barem ne jo. Ipak mi preostaje cijela vjenost da ga natjeram da promjeni miljenje o meni." Znala sam da se ali, ali svejedno sam joj ozbiljno rekla: "Pazi na njega, moe?" A izraz njezina lica bio je iznenaujue njean kad mi je odgovorila: "Hou." Na kraju se ispostavilo da mi je potrebna samo jednostavna arolija da Elodie odvojim od sebe i veem je za otok. Ali kad sam osjetila kako poputa tanan aroban lanac koji nas je spajao, moram priznati da sam bila nemalo tuna. Kad su me Archer i Jenna pronali, Elodie je ponovno nestala. I Cal je nestao, premda je sada sva trava oko jezera bila zelena. "Tu si", rekla je Jenna kad su se ona i Archer pojavili na vrhu breuljka. "Aha, oprostite", rekla sam i stala izmeu njih. "Svata mi se motalo po glavi." "Mogu misliti", rekao je Archer i zagrlio me oko struka. "Onda, rekla si im da pristaje?"

"Jesam. Misli li da je to glupo?" "Mislim da je to opasno", rekao je i okrenuo me prema sebi. "Mislim da si ti luda. Ali opasno i ludo su dvije stvari koje najvie volim kod tebe. Dakle, ne. Nije glupo. Premda sam razoaran to si im to uvjetovala ponovnim otvaranjem Hekine kole, a ne, to ja znam, odmorom na Karibima sa svojim dekom." Pognuo je glavu kako bi me poljubio, a Jenna je proistila grlo. "Ovaj, heej? Prilino sam sigurna da je i vampirski pomaga zasluio nekakvo priznanje." Archer je pogurao Jennino rame. "Evo kako emo, kad se mi vratimo s Kariba, ona te moe odvesti u Transilvaniju ili neto slino. Kako ti to zvui?" Udarila ga je u ruku, ali uinila je to s njenou, a ja sam odjednom ponovno htjela zaplakati. Stoga sam se udaljila od Archera i rekla: "Svi odmori morat e priekati dok ne zavrim ovu kolsku godinu." Budui da su se oboje zagledali u mene, dodala sam: "Aha, to je drugi dio. Kad ponovno otvore Hekinu kolu... ostat u ovdje. Samo do kraja godine", urno sam dodala. "Ne doivotno. A jo je jedan dio dogovora koled, dakle to me eka nakon kole. Ali, hou rei, ostat emo u kontaktu. Postoji hrpa arolija za takve stvari." Jenna i Archer su se pogledali. "Zato bismo morali ,ostati u kontaktu?" upitala je Jenna. "Pa zato to... uj, ne mogu traiti od vas da ostanete u Hekati cijelu godinu. Jenna, ti ima Vix, a, Archeru, ti ima... Zapravo, to ti ima?" "Tebe", rekao je odluno. "I cijelu hrpu svetih vitezova koji me ele ubiti." "Vix me moe doi posjetiti", rekla je Jenna. "A kola e sada sluiti dobru, dakle jo jedna godina u njoj nee biti muenje. Iako", rekla je i namrtila se, "priznajem da ovo mjesto izgleda prilino gadno. Ne znam kako emo to popraviti." Okrenula sam se prema jezeru, zagledala se u zelenu, zelenu travu i zadrhtala kad sam se nasmijeila. "Mislim da se ne moramo brinuti zbog otoka", rekla sam i nadlanicom obrisala zalutale suze. "Zacjeljuje." "Eto, dakle", rekao je Archer. "Vix e doi u posjet, otok e s vremenom prestati biti tako grozno depresivan, a ja te vie nikada neu ostaviti." "Aha, ali jo se moramo pozabaviti injenicom da je Oko tako... okasto, a ja moram nauiti i kako biti predsjednica Vijea, to e vjerojatno znaiti mnogo dosadnih knjiga a - "

Archer je prislonio usne uz moje, uinkovito me uutkao i poljubio kako spada. Kad se odvojio od mene, cerio se. "A tu je i bahati, zbrkani bivi lovac na demone koji je glupavo zaljubljen u tebe." "I tjeskobna vampirica koja bi te slijedila i u pakao. Zapravo, koja te jest slijedila i u pakao", dodala je Jenna i stala mi s druge strane. "I roditelji koji te vole i koji se sada vjerojatno ljubakaju u autu", rekao je Archer, na to sam se nasmijala. "Dakle, stvarno", rekla je Jenna i uhvatila me pod ruku, "to ti jo treba?" Pogledala sam najprije jedno pa drugo, te ljude koje toliko volim. Povjetarac je namrekao visoku travu oko jezera i uinilo mi se da ujem Elodien smijeh. "Nita", rekla sam im i stisnula im ruke. "Nita."

Ziki

Crowarez.Org

ZAHVALA
Veliko, magino hvala svima u izdavakoj kui Disney-Hyperion, kao i svim lanovima "Hekatina tima". Jennifer Corcoran, sebe moe nazivati "publicisticom", ali ja mislim da rije "superjunakinja" prikladno opisuje tvoj posao. Isto vrijedi i za Hallie Patterson, Ann Dye i Dinu Sherman. Naravno, hvala doajenu Hekatina tima, mojoj predivnoj, ljupkoj urednici Catherine Onder koja mi je svojim smjernicama i mudrou pomogla - nadam se! - da seriju Hekatina kola privedem kraju. Ne mogu ni izraziti koliko sam ti zahvalna! Golemu zahvalnost koja granii s besramnou dugujem svojoj agentici Holly Root zato to... pa, zato to je Holly Root. Najnajbolja si i strano mi je drago to smo te Sophie i ja pronale! Mojim prijateljicama spisateljicama koje su mi davale savjete, zagrljaje, a kad je to bilo potrebno i metaforike pljuske dok sam pisala Mo grimorija. Chantel Acevedo, Lindsey Leavitt, Myra McEntire, Ashley Parsons i Victoria Schwab, sve ste me drale za ruku to je predivno i pomalo neobino. Pusa svima! Hvala mojoj obitelji i prijateljima to su imali razumijevanja kad bih se otisnula duboko u "Knjigozemlje" i to me nisu mrzili zbog proputenih telefonskih poziva, neuzvraene e-pote i silnih veera "za van". I posljednja, ali nimalo manje vana, najvea od svih zahvala ide mojim itateljima. Bez vas ne bi bilo ni Sophie, ni Hekine kole, ni Archera (ne daj Boe!). Vaa podrka, kao i ljubav koju ste iskazali prema ovoj seriji, znae mi sve na svijetu i nevjerojatno sam sretna to mogu pisati knjige za tako divne ljude!