Edward F.

Malkowski

PRIJE FARAONA
TAJANSTVENA PRETPOVIJEST EGIPTA
Naslov izvornika Edward F. Malkowski BEFORE THE PHARAOHS EGYPT'S MYSTERIOUS PREHISTORY First published in the USA by Bear & Company, a division of Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition published by arrangement with Inner Traditions International Copyright 2006 by Edward F. Malkowski

Digitalizacija Knjige: Equilibrium

SADRAJ

UVOD

1 KINI DANI ZA EGIPATSKU SFINGU Stari dokazi, nova zapaanja 7

2 TEINA GEOLOKIH DOKAZA Erozija i starost Sfinge 32

3 ZELENA SAHARA Sfinga u klimatskom kontekstu 47

4 KOJA KULTURA, I KADA? Rijeen je golemi kontekstualni problem 72

5 BILJEENJE VREMENA Sjeanje na zaboravljenu znanost astrologije 108

6 TEHNOLOGIJA PIRAMIDA Dokazi govore sami za sebe 122

7 TKO SU BILI PRVI EGIPANI? Stoljee teorija 149

8 TOKSINI DOKAZI ZA STARU TEORIJU Drevno krijumarenje: varka ili trgovina? 171

9 PRETPOVIJESNI KORIJENI EGIPTA Ostavtina kromanjonca 202

10 EGIPAT SIMBOLA Ostavtina znanja 233

11 BU WIZZER Zemlja neterua 264

12 PRODOR U NOVU POVIJEST Mediteranska civilizacija 287

UVOD

edno od najvanijih pitanja na koje povjesniari trae odgovor je ono o tome kako je civilizacija poela. Uz razvoj sveuilinog sustava, s odmjerenim i pedantnim istraivaima specijaliziranim za razliita podruja, u proteklih je pet generacija potroeno milijarde dolara na iskopavanje prolosti. Slijedom toga, drutvo Zapada doivjelo je drastinu reviziju poimanja vlastite prolosti. Rezultati stalne potrage za fizikim dokazima o ivotu u pradavnim vremenima, sada stvaraju drukiju sliku o povijesti od one to su je nai preci prihvatili prije dvjesto godina. No zapravo postoje dvije razliite povijesti; istraivai pod utjecajem raznih politikih i filozofskih struja prepiru se oko tumaenja dokaza. Jedna je verzija ono to je ope poznato, emu su nas uili od malih nogu, a mi to prihvaamo kao injenicu. Oni koji su odgovorni za nae obrazovne ustanove drugu verziju smatraju, u najboljem sluaju, nekonformistikom. Slijedom toga, istraivai koji se bave drugim pristupom mogu se proglasiti neodgovornima i spekulativnima, te ih se optuuje za pogreno tumaenje dokaza. U potrazi za istinom, kad veliki dijelovi prie nedostaju, interpretaciju esto odreuje prikrivena filozofija onoga koji tumai dokaze. S dananjim nevjerojatnim otkriima o naoj prolosti, dokazi rijetko kada govore sami za sebe. Knjiga Prije faraona istrauje daleku prolost doline Nila, i otkriva kulturu koja potjee iz razdoblja mnogo tisua godina starijeg od onoga to veina povjesniara smatra poetkom egipatske civilizacije. Egipat je oduvijek bio fascinantan za entuzijaste koji se bave drevnom

povijeu, i to s dobrim razlogom. Premda se Mezopotamija smatra kolijevkom civilizacije, dolina Nila je ve vie od stotinu godina arheoloki izvor hramova, spomenika, artefakata i uvida u nau drevnu prolost. Tako je i danas. Tijekom protekla dva desetljea, neovisni i neki akademski istraivai iznijeli su pretpostavku da je neko postojala starija, naprednija civilizacija od koje su Egipani naslijedili nain ivota. Ali dokazi su uvijek bili previe tajanstveni i suptilni, a napredna se kultura nikada nije identificirala na dovoljno zadovoljavaju nain da bi tradicionalni akademici prihvatili tu teoriju. Prije etrdeset godina, ugledni egiptolog i ef odjela egiptologije na Londonskom sveuilitu, Walter Bryan Emery, vjerovao je u mogunost postojanja starije egipatske civilizacije. Veteran arheolokog rada na terenu, to je ukljuivalo iskopavanja na arhainom groblju Sakkare i otkrie "mumificiranog zoolokog vrta", razmatrao je mogunost utjecaja druge kulture na drutva u Egiptu i Mezopotamiji. U svojoj knjizi Archaic Egypt (Drevni Egipat), objavljenoj 1961, Emery pie da su suvremeni znanstvenici skloni ignorirati mogunost da je naprednija zajednica iz jo neotkrivenog podruja emigrirala u dolinu Nila, gdje ih je podjarmio narod koji je ondje ve ivio. Golema podruja Bliskog istoka, regija Crvenog mora i obala istone Afrike jo uvijek su nedovoljno istraeni. Prema Emeryjevim tvrdnjama, takva se mogunost ne smije u potpunosti odbaciti. Zapravo, on vjeruje da bi postojanje neke druge kulture, ija su se postignua prenijela na Egipat i Mezopotamiju, najbolje objasnilo zajednika svojstva, kao i temeljne razlike, tih dviju civilizacija. Premda je njegova ideja o "dinastikoj rasi" negativno primljena meu egiptolozima, jer su je smatrali rasistikom i drali da Egiptu oduzima njegovo naslijee, dokazi pokazuju da je ideja gotovo neosporiva. Negativnost je u tome to njegova dinastika rasa ne potjee iz Egipta. Osobno mislim da je dinastika rasa doista postojala, ali da potjee iz doline Nila, a ponovni nastanak civilizacije u toj regiji 3000 godina pr. Kr. izravno je povezan s njihovim znanjem, vjetinama i sustavom vodstva. Jedna od najveih zagonetki pretpovijesti oduvijek je bila nagla pojava anatomski suvremenog ovjeka, poznatog pod nazivom kromanjonac, u zapadnoj Europi. Mi smo na neki nain njegovi potomci, tvrde znanstvenici, premda je njegov nestanak krajem ledenog doba,

oko 10.000 godina pr. Kr., jednaka zagonetka kao i njegovo podrijetlo. U ovoj emo knjizi istraiti dokaze koji objanjavaju podrijetlo i nestanak kromanjonca, ali i veze njegove egzistencije s dinastikim Egiptom i drevnom kulturom Mediterana. Na sljedeim se stranicama razmatraju dokazi to su ih iznijeli neki od dananjih najboljih istraivaa i pronicavih umova, povezujui neovisna istraivanja i upotpunjavajui slagalicu nae pradavne prolosti. Od raznovrsnih megalita Nabta Playe do egipatske velike Sfinge, sloenih unutranjih struktura Velike piramide, usmenih predaja drevnog Egipta, kiklopskih hramova Mediterana, pa ak i veza izmeu drevnog Egipta i drevnih Maya i Meksiku i Srednjoj Americi, tvrdim da napokon ima kumulativnih dokaza iz razliitih podruja rada da je postojala kultura koja je u mnogim podrujima bila jednako napredna kao i mi danas. Ova je knjiga takoer povijest dananjih povjesniara, koji slikaju novu sliku nae drevne prolosti.

KINI DANI ZA EGIPATSKU SFINGU

Stari dokazi, nova zapaanja

a svojim velianstvenim spomenicima i zlatnim dragocjenostima, Egipat je odavno u sreditu pozornosti prouavanja drevnih civilizacija. Nijedna kultura iz davne prolosti nije se prouavala u tolikoj mjeri kao zemlja Nila. Nijedna civilizacija nije ostavila toliko materijala za prouavanje. Od Kaira do Memfisa, do biblijskoga grada Ramzesa, do graevina na visoravni Giza, drevni su inenjeri i arhitekti planirali i gradili kamene gradove koji se mogu usporeivati s naim dananjim postignuima. Zasluni su i za istananija postignua, kao to je roenje moderne medicine u vrijeme Imhotepa - sveenika, lijenika i glavnog arhitekta tree dinastije, od 2687. do 2668. g. pr. Kr. On je dijagnosticirao i lijeio tuberkulozu, une kamence, upalu slijepog crijeva, giht i artritis, te jo vie od dvjesto drugih bolesti. Takoer je obavljao kirurke zahvate i bavio se stomatologijom sto godina ili vie prije gradnje prvih velikih piramida. Egipat je tri tisue godina bio najnaprednija kultura koju je stvorilo ovjeanstvo. Tijekom prolog stoljea, kroz razliite znanstvene discipline, egiptolozi su mukotrpno konstruirali povijest drevnog Egipta. Premda su Napoleonovi inenjeri, geodeti, astronomi i umjetnici obavili sistematski pregled visoravni Giza 1798. godine, prvi opseniji rad obavio je Sir John Gardner Wilkinson (1797-1875) krajem 1820-ih i u 1830-

ima. Poslije je na scenu stupio Sir William Matthew Flinders Petrie (1853-1942) koji je izmeu 1880. i 1883. vrio podrobna iskopavanja u Gizi, i zasluan je za nastanak moderne metodologije u arheologiji. Tijekom proteklih sto godina egipatska je civilizacija zaokupila pozornost javnosti, a slijedom toga postala je samostalna grana znanosti pod nazivom egiptologija.

Konvencionalni stav o drevnoj egipatskoj civilizaciji

Egiptolozi su povijest drevnog Egipta podijelili na nekoliko kljunih razdoblja: preddinastiko razdoblje (5500-3000. pr. Kr.); rano dinastiko razdoblje (3000-2650. pr. Kr.); Staro kraljevstvo (2650-2152. pr. Kr.); Srednje kraljevstvo (1986-1759. pr. Kr.); Novo kraljevstvo (15391069. pr. Kr.) i kasno razdoblje (664-332. pr. Kr.), uz tri "meurazdoblja", po jedno prije srednjeg, novog ikasnog kraljevstva. (Vidi kronologiju egipatskih razdoblja i dinastija, stranica 9 .) Oko devet i pol kilometara zapadno od Kaira, rta visoravni Giza, dijelu drevne nekropole Memfis, stoje najstarije i najslavnije graevine to ih je ovjek podigao, tri velike piramide. Na visoravni se takoer nalazi osam manjih piramida, etiri hrama u dolini, tri posmrtna hrama, tri puta za procesije, nekoliko udubina za brodove i brojne mastabe (pravokutne grobnice). Tu se takoer nalazi najvei kip to su ga ikad napravile ljudske ruke, velika Sfinga, koja e biti u sreditu pozornosti nae rasprave o podrijetlu Egipta. Okrenuta je prema istoku i putom po nasipu povezana je s Velikom piramidom. Vjeruje se da su tri velike piramide bile sveti spomenici i grobnice faraona etvrte dinastije Starog kraljevstva: Khufua (Keopsa) (vladao je od 2589-2566. pr. Kr.), njegovog sina Kefrena (2520-2494. pr. Kr.) i Kefrenova sina Smenkarea (2490-2472. pr. Kr.). Podruje Gize i dalje je bogato arheoloko nalazite, te ga jo uvijek istrauju razliita sveuilita i istraivai, kao i neovisni egiptolozi i povijesni istraitelji. Premda zainjena dozom tajanstvenosti, kao i sva pretpovijest, konsenzus uenjaka objanjava da je zemlja Nila ujedinjena kao kraljevstvo za vladavine Mena (Narmera), kojeg se smatra prvim kraljem prve dinastije, malo prije treeg tisuljea pr. Kr. Meutim, u Turinovu popisu kraljeva - jedinstvenom papirusu koji potjee iz devetnaeste

KRONOLOGIJA EGIPATSKIH RAZDOBLJA I DINASTIJA

Preddinastiko razdoblje (5500-3100. pr. Kr.) Rano dinastiko razdoblje 1. dinastija (2920-2770. pr. Kr.) 2. dinastija (2770-2650. pr. Kr.) Staro kraljevstvo 3. dinastija 4. dinastija 5. dinastija 6. dinastija Prvo meurazdoblje 7. dinastija 8. dinastija 9. dinastija 10. dinastija Srednje kraljevstvo 11. dinastija 12. dinastija 13.dinastija 14. dinastija Drugo meurazdoblje 15. dinastija 16. dinastija 17. dinastija Novo kraljevstvo 18. dinastija 19. dinastija 20. dinastija Tree meurazdoblje 21. dinastija 22. dinastija 23. dinastija 24. dinastija 25. dinastija (1603-1567. pr. Kr.) (1567-????. pr. Kr.) (????-1539.pr.Kr.)

(2650-2575. pr. Kr.) (2575-2467. pr. Kr.) (2467-2323. pr. Kr.) (2323-2152. pr. Kr.)

(1539-1295. pr. Kr.) (1295-1186. pr. Kr.) (1186-1069. pr. Kr.)

(2152-2160. pr. Kr.) (2160-2130. pr. Kr.) (2130-2080. pr. Kr.) (2080-2040. pr. Kr.)

(1069-945. pr. Kr.) (945-828. pr. Kr.) (828-725. pr. Kr.) (725-715. pr. Kr.) (715-657. pr. Kr.)

(1986-1937. pr. Kr.) (1937-1759. pr. Kr.) (1759-1633. pr. Kr.) (1633-1603. pr. Kr.)

Kasno dinastiko razdoblje (657-525. pr. Kr.) 26. dinastija (525-404. pr. Kr.) 27. dinastija (404-399. pr. Kr.) 28. dinastija (399-380. pr. Kr.) 29. dinastija (380-343. pr. Kr.) 30. dinastija (343-332. pr. Kr.) 31. dinastija

dinastije (1295-1186. pr. Kr.), napisanom drevnim hijeratskim pismom, to ga je 1822. otkrio talijanski istraiva Bernardino Drovetti u Tebi - Men dolazi nakon niza bogova i polubogova koji su vladali prije njega. Palermo kamen, dvadeset pet centimetara visoki komad bazalta s uklesanim natpisom to ga je 1900. otkrio Sir Flinders Petrie, a ija je starost procijenjena na otprilike 3000 g. pr. Kr., takoer sadri imena kraljeva i dinastija (poznatija grka imena su u zagradama: Geb, Ausar (Oziris), Setekh (Set), Hor (Horus), Djehuty (Tot), Maa't i ponovno Hor (Horus). Bez povijesne verifikacije, ti su kraljevi svrstani u mit. Premda konvencionalna egipatska povijest poinje 3000. g. pr. Kr., kad se narod u dolini Nila ujedinio pod vodstvom Mena, postoje vani zapisi koji ukazuju na znaajno povijesno razdoblje prije Mena.

Pri kraju ledenog doba, oko 10.000 g. pr. Kr., promijenili su se globalni klimatski uvjeti. Slijedom toga, sve vea sua u sjevernoj Africi izazvala je nastanak pustinje Sahare koja se neprestano irila. Prema modernoj egiptologiji, primitivni su narodi, prisiljeni na seobu zbog sue u zapadnoj Africi, tijekom posljednje etvrtine etvrtog tisuljea pr. Kr. migrirali na istok, u dolinu Nila i ondje zapoeli egipatsku civilizaciju. Sa sobom su donijeli svoja religiozna vjerovanja i mitologiju. Sve brojnija populacija u dolini stvorila je jedinstvene okolnosti koje su davnim Egipanima omoguile meusobno povezivanje u cilju zajednikog dobra i zajednikog cilja. Mnogo radne snage i obilne etve dovele su do sveopeg prosperiteta, a kraljevi prvih dinastija naredili su izgradnju javnih projekata, to je ukljuivalo piramide, hramove, grobnice i kolosalni kip lava s kraljevom glavom, poznatog kao velika Sfinga.

Velika Sfinga
Velika Sfinga je trajna, enigmatska ikona drevne civilizacije. Ime je dobila po grkoj rijei sphingo ili sphingein, to znai guiti ili vrsto vezati. Premda nitko ne zna kako su je zvali davni Egipani, tijekom druge polovice drugog tisuljea pr. Kr. spominje se kao Hor-em-akht (Horus na horizontu), kao Bw-How (Horusovo mjesto), te takoer kao Ra-horakhty (Ra od dva horizonta). Maji je oblik tovan u drevnom Egiptu, a lav ima osobito dugu vezu s kraljem. Prema rijeima voditelja iskopavanja dr. Alaina Ziviea, faraonski natpisi daju naslutiti da su se lavovi uzgajali u posebnim podrujima i zakopavani su na svetim grobljima, ali nijedan nikad nije pronaen sve do 2001. kad ga je pronala njegova ekipa. Taj je mumificirani lav otkriven u grobnici ene za koju se vjeruje da je bila Tutankhamonova dojilja, pokopana oko 1430. g. pr. Kr. Analiza istroenosti lavljih zuba pokazuje da je doivio duboku starost i vjerojatno je ivio u zarobljenitvu. Kult posveen Bastet, egipatskoj boici maaka, dominirao je u podruju delte Nila. Najvjerojatnije razvijen iz jo starijeg lavljeg kulta, maji kult potjee od otprilike 3200. g. pr. Kr. Bastet se prvi put spominje tijekom druge dinastije. Natpis na hramu pete dinastije kae: "Bastet, gospa od Ankh-taui", a ondje se nalazi i njezin prvi poznati

prikaz. Stvaranje divovske make s glavom kralja zacijelo je bilo religiozni nain izraavanja mega-graditelja etvrte dinastije 2500 godina pr. Kr. Sfinga je iskopana i isklesana od vapnenca koji prevladava na visoravni Giza. Sedamdeset tri metra dugaak i dvadeset metara visok, taj se kip lava s ljudskim licem nalazi u pravokutnom udubljenju. Prostor oko Sfinge je iskopan kako bi se mogao izraditi lik lava. Samo njegova glava i gornji dijelovi lea nalaze se iznad povrine visoravni; udubljenje u kojem se nalazi naziva se jarkom Sfinge, ogradom ili kamenolomom. Stijene od vapnenca izvaene iz tog podruja koritene su za gradnju hrama tono istono od Sfinge, te jo jednoga poznatog kao "Hram u dolini". Veina se egiptologa slae da se to dogaalo u vrijeme etvrte dinastije Staroga kraljevstva (2575-2467. g. pr. Kr.). Budui da nema dokaza koji govore suprotno, dananji egiptolozi to prihvaaju kao vjerojatni scenarij.

Izazov Johna Anthonyja Westa

Dok je poetkom 1970-ih ivio u Londonu, ameriki je pisac John Anthony West proitao roman Ishe Schwaller pod naslovom Her-Bak. Premda West nije bio impresioniran stilom pisanja autorice, zaintrigiralo ga je esto spominjanje rada na simbolima kojim se bavio njezin pokojni mu, hermetiar i neovisni egiptolog Rene Schwaller de Lubicz. Westa je fascinirao jedinstveni prikaz Egipta u knjizi, pa je osam tjedana posjeivao Britanski muzej i ondje itao Schwallerova djela, a uza se je neprestano imao francuski rjenik jer sve to jo nije bilo prevedeno na engleski. Kad je zavrio, bio je posve uvjeren da je Schwaller razotkrio neisprianu priu o drevnom Egiptu, osobito o njegovoj filozofiji i simbolinom nainu na koji je ona bila izraena u umjetnosti i arhitekturi. Premda su Schwallerova djela bila usredotoena na drevnu egipatsku kulturu i arhitekturu sa simbolinim tumaenjima egipatskog drutva, njegova je tvrdnja da je Sfingu otetila voda pobudila Westovu radoznalost. Tijekom 1970-ih, West jo uvijek nije otkrio engleske prijevode Schwallerovih djela, te se pozabavio time da englesko govorno podruje upozna sa simbolistikim pogledom na Egipat. West je

1978. objavio knjigu Serpent in the Sky (Zmija na nebu), predstavljajui Schwallerove stavove o drevnoj egipatskoj mudrosti - ija je sutina miljenje da simbolizam sadri apsolutne istine do kojih se moe doi i koje se moe razumjeti samo indirektnim nainima. (U 10. poglavlju potraite podrobno objanjenje.) West, sada samozvani egiptolog i neovisni istraiva, udruio se 1990. g. s geologom dr. Robertom M. Schochom s Bostonskog sveuilita, u cilju istraivanja mogunosti da je egipatska Sfinga isklesana, barem djelomino, prije 2500. g. pr. Kr. West je, jednako kao i Schwaller, vjerovao da je oteenja Sfinge i njezine ograde izazvala erozija do koje je dolo zbog obilnih kia. To se moralo dogoditi prije treeg tisuljea pr. Kr. - prije nego je Sjeverna Afrika postala pustinja. Schoch, znanstvenik i skeptik, u poetku je mislio da e uspjeti uvjeriti Westa koliko su pogreni njegovi nekonvencionalni stavovi o Sfingi i graevinama oko nje.

Slika 1.1. Pogled na kompleks Sfinge iz zraka

Shvatio sam da West ima veoma ekstremnu ideju da je Sfinga tisue godina starija no to egiptolozi misle. Smatrao sam da je to malo vjerojatno, ali mi se ipak inilo da moda ima neega u Westovim idejama. Mislio sam da to nije ba vjerojatno, ali vrijedilo je malo podrobnije istraiti. A ja sam znatieljna osoba. Schoch i West otputovali su u Egipat poetkom 1991. kako bi prouavali eroziju na Sfingi i visoravni Giza. Detaljni pregled svih znaajki naveo je Schocha da povjeruje kako u prii postoji neto vie od onoga to prihvaena povijest moe objasniti.

Zapaanja u Gizi: travanj 1991.

Schoch je na Gizi uoio da su Sfinga i Hram u dolini graeni u dvije etape i da su popravljani, ak i u drevnim vremenima. Takoer je utvrdio da je hram Sfinge, a moda i Hram u dolini, izgraen od blokova vapnenca izvaenim iz udubljenja Sfinge, to je klesarima osiguralo dovoljno prostora za klesanje njezina tijela. Ako je to tono, znai da su hramovi jednako stari kao i sama Sfinga. Poslije su drevni Egipani te hramove obzidali obraenim kamenom, glatkim ploama napravljenim od granita iz Aswana. Schocha su njegova zapaanja o oblogama i blokovima vapnenca ispod njih navela na pomisao da su kameni blokovi oba hrama bili izloeni prirodnim elementima, te su ih vremenske prilike znatno otetile prije nego su stavljene granitne obloge. Ondje gdje su zidovi hrama u dolini bili bez obloga, vidjela se nepravilna povrina. Ta neravna povrina, "zbrda zdola" kako kae Schoch, oito je nastala slijedom radova drevnih Egipana koji su odstranjivali i ravnali oteene povrine prije stavljanja granitnih obloga. Izgleda "zbrda zdola", jer nisu odstranili dovoljno oteene povrine da bi ona bila savreno glatka. Na nekim su mjestima stranje strane granitnih ploa rezane tako da se uklope u neravnu povrinu unutranjih blokova od vapnenca. Za Schocha, to je znailo da je oteenost graevine ve i u drevnim vremenima bila znatna. Schoch je opazio da postoje etiri razliita tipa oteenja izazvanih vremenskim prilikama na geolokom podruju u i oko Sfinge: kia, vjetar, ljutenje i raspadanje (takoer se spominje kao otapanje). Oteenja izazvana kiom, zakljuio je Schoch, vidljiva su na tijelu Sfinge i

na zidovima oko nje. Ondje gdje je na zidovima dolo do erozije izazvane vodom, kamen izgleda valovito. Ta je erozija izazvana vodom uvelike razvijena i dobro vidljiva unutar ograde. Takoer ima vertikalnih pukotina gdje je tekua voda slijedila spojeve i oteenja u kamenu. Oteenja od vjetra, izrazito drukija od erozije izazvane kiom, takoer se vide na graevinama u Gizi, a vjerojatno su zapoela, misli Schoch, u vrijeme Starog kraljevstva (2650-2152. pr. Kr.). Lica isklesana na grobnicama i kipovima jo uvijek su jasno vidljiva; meutim, vjetar i pijesak izdubili su meke slojeve stijena, te je nastala duboko erozivna karakteristika "vjetrovitog tunela". Razne grobnice i graevine Starog kraljevstva juno i zapadno od Sfinge, napravljene od istih slojeva vapnenca kao i njezino tijelo, primjeri su erozije izazvane vjetrom. Erozija izazvana vjetrom moe se predoiti ako se kamen stanac od vapnenca zamisli kao torta. Svaki naizmjenini sloj biskvita i kreme predstavlja tvrde i mekane slojeve stijene. Kad se torta preree, pojavljuje se njezin presjek i slojevi su jasno vidljivi. Ako prstom proete po sloju biskvita, nita se nee dogoditi. Meutim, ako prstomprijee-

Slika 1.2. Zapadni zid oko udubljenja Sfinge

te preko sloja kreme, to predstavlja meki dio stijene, dobit ete vodoravno udubljeni izgled. Na isti nain vjetar djeluje na tvrde i mekane slojeve stijena. Trei tip erozije koja je djelovala na kamene povrine poznat je kao ljutenje. Ljutenje koje se vidi na Sfingi i hramovima dogodilo se relativno nedavno (unutar posljednjih dvjesto godina), kao posljedica modernih uzroka: kiselih kia i zagaenosti zraka. etvrti tip oteenja uslijed vremenskih prilika, otapanje, postoji samo u nekoliko graevina koje podsjeaju na pilje, kao to su grobnice, uslijed ciklusa isparavanja do kojih dolazi u tim zatvorenim prostorima. Kondenzacija i isparavanje vode u atmosferi pokriva stijene veoma finim slojem mineralnih kristala, tekamenim povrinama u tim podrujima daje izgled rastopljenog voska. U nekim sluajevima moe biti teko razlikovati etiri tipa oteenja uslijed vremenskih prilika, jer jedna vrsta prekriva drugu; ali openito govorei, razliiti oblici oteenja jasno su vidljivi i moe ih se meusobno razlikovati. Ono to Schoch smatra oteenjima izazvanim kiom, najstariji je i najei tip oteenja na visoravni Giza. Vidljiv je jedino na najstarijim strukturama u Gizi, kao to su tijelo Sfinge i zidovi kojima je okruena. Na mnogim se mjestima vidi erozija izazvana vjetrom, a ta su oteenja iznad vodom istroenih stijena. Stoga je zakljuio da je do najveih oteenja izazvanih kiom dolo prije nego je sjeverna Afrika postala pustinja. To zapaanje potkrepljuju mastabe od opeka napravljenih od blata na visoravni Sakkara, esnaest kilometara juno od Gize. Nepobitno je utvreno da te graevine potjeu iz vremena prve i druge dinastije (2920-2650. pr. Kr.), a na njima nema dokaza o eroziji izazvanoj vodom kao na zidovima oko Sfinge. Jednako kao na mastabama, na grobnicama iz Staroga kraljevstva u Gizi (2650-2152. pr. Kr.) ima vidljivih znakova erozije izazvane vjetrom, ali nema znakova koji bi ukazivali na eroziju izazvanu vodom. Iz tih je razloga Schoch zakljuio da je izrazita erozija izazvana vodom, kakva se vidi na velikoj Sfingi i s njom povezanim graevinama, nastala prije razdoblja Starog kraljevstva, a vjerojatno i prije dinastikog vremena uope. Zapoinjui sa samim drevnim Egipanima i nastavljajui do dananjih dana, Sfinga je podvrgnuta nizu popravaka - tijekom Staroga

kraljevstva 2500. g. pr. Kr.; u razdoblju Novoga kraljevstva 1400. g. pr. Kr.; u vrijeme dvadeset este dinastije, 664-525. pr. Kr.; te takoer tijekom grko-rimske ere, izmeu 300. g. pr. Kr. i 400. g. poslije Kr. Tijekom tih popravaka, esto se iskopavao prostor oko Sfinge jer je pijesak zatrpavao udubljenje ako bi nekoliko desetljea ostala zanemarena. Nakon svakog iskopavanja, blokovi za popravak esto su se bukom uvrivali na oteeno tijelo u nastojanju da kip opet dobije svoje originalne obrise. Prema onome to kae Schoch, najstariji popravak povrine Sfinge obavljen je zidarskom tehnikom koja se koristila u vrijeme Staroga kraljevstva, ili se barem tako ini. Ako je to tono, dobiva se jo jedan argument u korist teorije da je Sfinga mnogo starija.

Seizmiki pregledi
Povrina vapnenakih stijena doima se vrstom, ali zapravo je mekana i porozna, s geolokog stanovita. Kad se jednom stijena odree, ona poinje dobivati oteenja izazvana vremenskim prilikama, a stupanj ili dubina oteenja ispod povrine u preciznoj je korelaciji s trajanjem izloenosti prirodnim elementima. U tom procesu troenja, stijena postaje meka. Neke se njezine estice raspadaju i ona postaje slabija. Koliko e duboko prodirati oteenja u stijenu ispod povrine, ovisi o vrsti kamena, ali takoer - veoma vano - o tome koliko je dugo bila izloena prirodnim silama. Seizmika refrakcija, biljeenje geolokih svojstava uz pomo zvunih valova, omoguuje geolozima odreivanje granice izmeu slabe, istroene stijene i donjeg sloja tvrdog vapnenca. Ako se utvrdi do koje je dubine stijena oteena, moe se procijeniti prije koliko je vremena obavljeno iskopavanje. Kad se iz kamenoloma vade kameni blokovi, preostale stijene izloene su prirodnim elementima i ponu se pojavljivati oteenja. S vremenom ta oteenja prodiru sve dublje u stijene koje su ostale u kamenolomu. Zahvaljujui dubini oteenja na tim stijenama moe se procijeniti prije koliko je vremena obavljeno odvajanje kamenih blokova u kamenolomu. Uz doputenje Egipatske organizacije za starine, Schoch je, uz pomo seizmologa dr. Thomasa Dobeckija, obavio pregled seizmike refrakcije kako bi otkrio kakva oteenja postoje ispod povrine na zidinama oko Sfinge. Rezultati su pokazali da oteenja ispod povrine

nisu jednolika, to uvelike ukazuje na injenicu, prema Schochovu miljenju, da zidovi oko Sfinge nisu napravljeni u isto vrijeme. Procjenjivanjem kad je iskopano najmanje oteeno podruje, a time i prvo izloeno vremenskim elementima, mogao je procijeniti minimalnu starost Sfinge. Pregled je pokazao da su ispred i s obje strana Sfinge oteenja ispod povrine duboka od metar i osamdeset do dva metra i etrdeset. Meutim, du stranje strane (zapad) vapnenac je oteen samo do dubine od metar i dvadeset - posve neoekivano otkrie. Ako je Sfinga odjednom isklesana, bilo bi razumno pretpostaviti da e okolni vapnenac openito pokazivati istu dubinu oteenja. Jedno tumaenje tih neoekivanih rezultata glasi da su u poetku isklesane samo strane i prednji dio Sfinge, pa je djelovala kao izboina iji je stranji dio jo uvijek pripadao okolnim stijenama. Schoch vjeruje da je njezin stranji dio u poetku isklesan samo do razine gornje terase, koja se danas nalazi odmah zapadno od Sfinge, unutar zidova.

Slika 1.3. Pogled na Sfingu s prednje strane

Slika 1.4. Tlocrt Sfinge i zidova oko nje (iz ilustracije Colina Readera) Prema egipatskom egiptologu Selimu Hassanu, Sfinga se u poetku trebala promatrati samo s prednje strane tako da njezin hram, koji se nalazi ispred nje, djeluje poput prijestolja na kojem Sfinga sjedi. Druga teorija kae da je stranja strana Sfinge isklesana iz stijene kad i ostali dijelovi, ali samo za uski prolaz koji je kasnije proiren. Kako bi se tono utvrdilo kad je stranji dio Sfinge odvojen od kamena stanca i odredila kronologija mogueg irenja prolaza ispred zapadnog zida ograde, trebat e obaviti daljnja istraivanja. No, jasno je da je tlo od vapnenca iza stranjeg dijela Sfinge, koje je seizmiki testirano u travnju 1991, poslije izloeno utjecaju vremena, moda u vrijeme Kefrena. Drugim rijeima, nakon to su isklesani prednji i boni dijelovi Sfinge, vapnenaka tla uz te tri strane dola su pod utjecaj prirodnih elemenata, ali ono to je tek kasnije postalo vapnenakim tlom iza stranjeg dijela Sfinge jo uvijek je bilo zatieno debelim slojem vrstih stijena. Takoer je mogue da je Kefren popravio Sfingu i njezine hramove 2500. g. pr. Kr. i da je u to vrijeme isklesana stranja strana Sfinge, tako odvajajui njezino tijelo od zidova oko nje. Budui da je baza njezinog stranjeg dijela bila oteena i popravljena blokovima vapnenca tijekom Kefrenove vladavine, malo je vjerojatno daje stranji dio Sfinge isklesan poslije. Ako se stranji dio Sfinge oslobodio tijekom restau-

racija u razdoblju osamnaeste dinastije Novoga kraljevstva (1539-1295. pr. Kr.), bilo bi nemogue objasniti oteenja do metar i dvadeset ispod povrine, jer je otad prostor u udubljenju uglavnom bio ispunjen pijeskom. Schoch vjeruje da je Kefren razotkrio vapnenako tlo iza Sfinge, pregledano seizmikim testiranjima 1991, te da je 2500 g. pr. Kr. vapnenako tlo na zapadnoj, stranjoj strani dospjelo pod utjecaj vremenskih prilika. Djelomice na temelju njegove analize dokaza da je oteenje vapnenakog tla oko Sfinge 50 do 100 posto dublje na prednjoj i bonim stranama nego na stranjoj strani kipa, Schoch daje jednu procjenu za vrijeme klesanja prednjeg dijela Sfinge i drugu za stranji dio. Jednostavno reeno, tlo iza Sfinge oteeno je do dubine od samo metar i dvadeset, dok je prednji dio oteen do dubine od dva metra i etrdeset; to pokazuje da je prednji dio dvostruko stariji od stranjega. Schoch procjenjuje da je tlo iza Sfinge prvi put razotkriveno 2500 g. pr. Kr., a da su prednja i bone strane unutar zidova (i prednji dio Sfinge) morali nastati izmeu 7000 i 5000 g. pr. Kr. Prema Schochu, to je samo procjena, a budui da brzine oteenja nisu konstantne, poetni klesarski radovi mogu biti jo stariji. Ako je Sfinga uvelike oteena padalinama u ranom razdoblju svojeg postojanja, Schoch tvrdi da je mogla biti isklesana prije posljednjeg velikog kinog razdoblja u dolini Nila, prije deset do pet tisua godina.

Poplave ili kia?

Egipat je doivio razdoblje nepredvidljivih poplava tijekom te kine ere, to se esto naziva Nabtian Pluvial. Takoer se pretpostavlja da su sporadine obilne kie du Nila mogle trajati sve do 2350. g. pr. Kr. ak i tijekom povijesnih vremena (kad je ovjeanstvo ve posjedovalo pisani jezik), zabiljeeni su vlaniji uvjeti i sporadine, neuobiajeno visoke poplave Nila. Meutim, izlijevanje Nila kao uzrok erozije Sfinge - umjesto obine erozije izazvane kiama - ne odgovara dobivenim pokazateljima, prema Schochu. U zidovima oko Sfinge najnie su stijene, koje su meke od slojeva u viim dijelovima zida, vie izboene od onih na vrhu. Ako je naglo poplavljivanje podruja uslijed izlijevanja Nila bilo znaajan uzrok erozije, mekane stijene na dnu zidova bile bi vie udublje-

ne. Dok bi se bujica dizala prema gore, voda bi se zavlaila ispod najviih stijena. Meutim, to se ne moe vidjeti na zidovima oko Sfinge. Najvii slojevi stijena, koji su tvrdi, vie su uvueni nego drugi slojevi. Schoch tvrdi da vrste erozije koje se mogu vidjeti u udubljenju oko Sfinge nije izazvala poplava. "Oito su padaline uzrok tih erozivnih svojstava", kae Schoch. Za njega je izgled oteenja oiti dokaz erozije izazvane kiom: "To je klasian, kolski primjer onoga to se dogaa vapnenakoj stijeni kad po njoj tisuama godina udara kia." Ta vrsta oteenja - erozija uslijed kie - postoji samo u jednom podruju visoravni Giza: na Sfingi i zidovima oko nje.

Schochov zakljuak
Na temelju klimatske povijesti Egipta, moe se tvrditi da je Sfinga isklesana u veoma davnim dinastikim vremenima, 2920-2650. pr. Kr., ili u preddinastikom razdoblju, krajem etvrtog i u treem tisuljeu pr. Kr. Meutim, zbog seizmikih podataka i jakih oteenja same Sfinge, zidova oko nje i susjednih hramova (koji su obloeni kamenim ploama tijekom Staroga kraljevstva, 2650-2152. pr. Kr.), Schoch je zakljuio da je Sfinga vjerojatno isklesana nekoliko tisua godina prije od opeprihvaenog razdoblja od 2500 g. pr. Kr. Kao to je ve reeno, na temelju uoenih dokaza, Schoch procjenjuje da je kolosalna skulptura napravljena od 7000 do 5000 g. pr. Kr., a moda ak i prije. Schoch shvaa da je jedna od potekoa to ih mnogi ljudi vide u njegovim zakljucima injenica da povjesniarima nedostaje kulturni i arheoloki kontekst koji bi mogao objasniti klesanje Sfinge prije treeg tisuljea pr. Kr. Danas ima veoma malo pokazatelja da je u tako davno vrijeme postojala kultura sposobna izraditi tako veliki kip i hram. No takoer je mogue da poznate preddinastike naseobine ne predstavljaju sofisticiranu kulturu zaslunu za klesanje Sfinge. Mogue je da postoje i drugi ostaci takve kulture, ali jo nisu otkriveni; moda su zakopani duboko ispod naplavljenog tla Nila. Nadalje, via razina mora u odnosu na onu od prije deset tisua godina, mogla je pokriti golema prostranstva zemlje du obale Mediterana, moda neko nastanjena pradavnim kulturama. Schoch tvrdi da su dokazi o postojanju sofisticiranih kultura u drugim podrujima tijekom tog razdoblja, primjerice u istonom

Mediteranu, doista otkriveni, to bi znailo da je takva kultura mogla postojati. Pretpovijesna naselja slina gradovima, kao to su Jerihon i Catalhoyuk, potvruju injenicu da su organizirane kulture prije 5000 g. pr. Kr. bile sposobne za sofisticirane projekte. Narod Catalhoyiika gradio je opekama od blata i drvenom graom, stvarajui domainstva koja se ne razlikuju previe od naih dananjih domova. Njihovi su domovi imali kuhinju, prostorije za boravak i spavanje, te skladini prostor. Takoer su otkriveni umjetniki ukraena religiozna svetita, to pokazuje da je u njihovoj kulturi postojala kompleksna simbolika i religiozna tradicija. Tragovi prve gradnje u Jerihonu potjeu iz devetog tisuljea pr. Kr. Sa zapadne strane grada podignuti su veliki kameni zid i kula s unutranjim stubama, moda u cilju obrane od poplave. Te su strukture nastale oko 8000 g. pr. Kr. U sreditu kule izgraene su stube od golemih kamenih ploa, slino graditeljskim tehnikama u kulama europskih srednjovjekovnih dvoraca. Schoch zakljuuje da kompleks Sfinge ne bi bio izdvojeni fenomen u neolitskom svijetu. U podruju Mediterana su se ak prije deset tisua godina gradile druge megalitske strukture.

Reakcija: argumenti u korist mlae Sfinge

Prije formalne prezentacije Westovih i Schochovih otkria, vijesti o njihovu radu i preliminarnim zakljucima procurile su do medija. Egiptolozi su se razbjesnili. Jedan je njihov rad nazvao "amerikom halucinacijom. West je amater. Nema nikakvih znanstvenih temelja za bilo to od toga", te je dodao da oni "iskoritavaju egipatske spomenike za osobnu dobit". Drugi je ugledni egiptolog za njih rekao da su "bezosjeajne neznalice". Na godinjem sastanku Amerikog udruenja za unapreivanje znanosti, 7. veljae 1992. u Chicagu, Schoch i West su prezentirali svoja zapaanja pred nekoliko stotina znanstvenika, meu kojima su se nalazili egiptolozi i geolozi. Dokazi dr. Schocha, i s njima povezana teorija koja je objanjavala podatke, nisu bili dobro prihvaeni u zajednici egiptologa. Kasnije je egiptolog Mark Lehner izrazio svoju nevjericu. Jo uvijek je ekao kako bi vidio vrste dokaze da su oteenja Sfinge doista izazvana kiama:

Nisam vidio nikakve dokaze. Vidio sam mnoge dijapozitive, da, taj drastino valoviti presjek onoga to zovemo II. naslaga Sfinge. Ali nisam vidio podatke koji bi me uvjerili da je erozija Sfinge doista izazvana kiom. Mi se pitamo, ako ju je izradila civilizacija ili kultura koja je postojala toliko prije, gdje su drugi dokazi o toj kulturi? Gdje? Pokaite mi krhotinu lonarije. Pokaite mi grobnicu. Pokaite mi natpis. Pokaite mi bilo kakav drugi djeli skulpture. Pokaite mi bilo koje arheoloko nalazite koje potjee iz tog razdoblja. Na konferenciji se nalazio pisac i povjesniar dr. Paul William Roberts, a zastupao je jedan od kanadskih vodeih istraivakih asopisa. Prema njegovu je miljenju John West bio akademska najgora nona mora. Niotkuda se pojavio taj ovjek s teorijom. Bila je dobro osmiljena, suvislo opisana, prekrasno napisana i izvrsno prezentirana. tovie, bila je puna nepobitnih podataka. Roberts je rekao: "Da su dopustili Johnu Westu da bude na podiju, a ne ga u tome sprijeili jer iza njegovog imena ne stoje akademske titule, doivjeli bi jo tei napad. Imali bi manju mogunost za obranu. Ovako, nisu mogli odgovoriti na ono to je rekao dr. Schoch." To je bio teak dan za tradicionalne egiptologe. Posljedica Schochove prezentacije bila je ta da je 275 nazonih geologa Schochu i Westu ponudilo pomo u njihovu projektu. Kasnije te godine, BC Video sklopio je nagodbu s ekipom WestSchoch, te je dogovoreno snimanje videozapisa. To je dovelo do dokumentarnog filma NBC-a pod naslovom The Mystery of the Sphinx (Tajna Sfinge), koju je vodio Charlton Heston, a West je dobio nagradu Emmy za "najbolje istraivanje". Nakon toga, rasprave o dokazima oteenja Sfinge eskalirale su u bitku oko tumaenja dokaza. Zahi Hawass, glavni tajnik Vrhovnog vijea za egipatske starine i direktor projekta iskopavanja piramida u Gizi, odbija uzeti u obzir tu ideju. Tvrdi da svako alternativno objanjenje nastanka Sfinge treba ignorirati, te kae da "nije dobro prepirati se; tada teorija moe umrijeti." Egiptolog i autor knjige Riddles of the Sphinx (Zagonetke Sfinge) Paul Jordan objanjava taj stav: "Ako Sfingu elite prikazati mnogo starijom, kako bi to neki ljudi - poput dr. Schocha - eljeli, onda inite veliku tetu cijelom poimanju egipatske civilizacije to smo ga mukotrpno stvarali."

Sutina problema za te egiptologe je to starija Sfinga dovodi u pitanje konvencionalne stavove o tome kad se i kako razvila civilizacija u dolini Nila. Ako je to tono, egiptolozi e biti prisiljeni ponovno razmisliti o svojoj tradicionalnoj prii o tome tko su tono bili dinastiki Egipani i odakle su doli, kulturoloki kao i zemljopisno. ini se da to radije ne bi uinili. U kritici Schochova istraivanja objavljenoj u Archeology Magazineu, Zahi Hawass i Mark Lehner odbacuju Schochove tvrdnje i napadaju televizijski dokumentarni film The Mystery of the Sphinx (Tajna Sfinge). No, Schoch tvrdi da taj popularni dokumentarni film zapravo nikad nije trebao zauzeti mjesto petnaest sveobuhvatnih akademskih radova to ih je objavio o toj temi. Argumenti Hawassa i Lehnera u korist mlae Sfinge tvrde da njezino sadanje stanje ukazuje na oteenja koja su nastala u prolosti, ali nisu izazvana kiom. Oni kau: "Drevna i novija oteenja na Sfingi uglavnom su nastala na isti nain." Govore o varijacijama kvalitete vapnenca u stijeni, te tvrde da je ljutenje kamena uzrok erozije, prole i sadanje. Schoch smatra da je to ljutenje povrinsko oteenje, izazvano novijim zagaenjem, taloenjem kiselina, naslaga soli iz podzemnih voda u oblinjem selu i postavljanjem brana na Nil. Kao odgovor na Hawassovo i Lehnerovo estoko pobijanje, Schoch pie da jednostavno nastoji objasniti geoloke podatke to ih je prouavao i uoio: U prezentiranju hipoteze da se prvo klesanje velike Sfinge u Gizi zbivalo mnogo ranije no to se misli, ini se da sam izazvao mnoge polemike unutar zajednice egiptologa i arheologa. Nije mi elja da budem zagovornik kontroverzne hipoteze; jednostavno iznosim pokusnu pretpostavku koja, po mojemu miljenju, najbolje odgovara dokazima. Dr. Schoch nije elio biti dogmatian u svojoj tvrdnji da je Sfinga isklesana tisue godina prije pojave prve egipatske dinastije, ve je jednostavno elio prezentirati provjerljivu hipotezu o starosti Sfinge.

Sol kao uzrok erozije

Poetkom 1980-ih, dok je razraivao geologiju Sfinge, dr. K. Lal Gauri opazio je da je pijesak, koji je odstranjen sa zidova oko Sfinge, premda suh na povrini, natopljen vodom nekoliko centimetara u tlu. Takoer je opazio da je kamen stanac, koji je bio u kontaktu s pijeskom, isto tako natopljen vodom. Dvije godine poslije, Gauri je, zajedno s Georgeom Holdrenom i Willardom Vaughanom, u jednom znanstvenom radu sugerirao da je za veliki dio oteenja Sfinge odgovorna koliina soli u stijeni i njezina reakcija s vlagom u zraku. Budui da se podzemne vode nalaze daleko ispod povrine, tvrdili su da voda mora potjecati iz zraka. Gauri je otkrio da se u vapnencu od kojeg je Sfinga isklesana nalaze dvije glavne soli topive u vodi: sadra i kamena sol. Takoer postoji manje stabilna sol topiva u vodi, kalcijev sulfit, ali nije mogao utvrditi nalazi li se u stijeni ili u vodi. Sadra i kamena sol nalazile su se u svim uzorcima to ih je prouavao. Prema Gaurijevoj teoriji, Sfinga je stoljeima bila zakopana ispod pustinjskog pijeska, to je rezultiralo migracijom soli iz dubine kamena stanca prema vanjskim slojevima. Tijekom tog dugog razdoblja ispod pijeska, stijena se morala navlaiti do znatne dubine, a nakon to je izloena suncu, proces suenja izvukao je te soli na povrinu. Takvo kemijsko djelovanje, reakcija soli i vode, za posljedicu ima ljutenje kamena. Jasno se vidi, a takva vrsta erozije dogaa se i danas. Taj tip erozije nastaje uslijed nonog stvaranja rose na povrini stijene, a ona otapa soli u povrinskom sloju kamena. Taj se tanak sloj slane vode potom uvlai u pore kamena. Kad izie sunce, temperatura raste i voda ishlapljuje, a sol ostaje. Kristali koji se stvaraju u porama vre pritisak uslijed kojeg se ljuti tanak sloj povrine kamena. Gauri priznaje da su Sfinga i zidovi oko nje bili i jo uvijek jesu izloeni ekstremno brzom oteivanju izazvanom prirodnim elementima, te naglaava da je od poetka dvadesetog stoljea dolo do znatnog propadanja. Vapnenac je, zbog ljutenja od soli, na nekim mjestima tako mekan da moete prstima mrviti komadie stijene. Ljutenje je tako uznapredovalo da se mogu vidjeti velike ljuske sline ipsu. Gauri tvrdi da su oteenja i erozija na Sfingi i zidovima oko nje posljedica te

vrste kemijskih promjena, te da ponovno odreivanje starosti Sfinge nije potrebno. Gauri smatra da su duboke raspukline na zapadnom i junom zidu zapravo nastale prije nekoliko milijuna godina, prilikom pomicanja cijele visoravni uslijed ega je dolo do nagiba u slojevima stijena. Raspukline su proirene u upljine ili kanale uslijed hidraulike cirkulacije podzemnih voda. Kasnije su razotkrivene, kad se iskopalo udubljenje oko Sfinge. Tome srodna teorija, to su je iznijeli Hawass i Lehner, kae da su podzemna kretanja vode, tijekom eocena, izazvala otvaranje tih raspuklina dok se vodena masa sputala. Hawass i Lehner prihvaaju Gaurijeve zakljuke, te su u raznim lancima tijekom 1990-ih tvrdili da je Sfinga isklesana sredinom drugog tisuljea pr. Kr. Njihovi se argumenti temelje na tvrdnji da su sadanje oteivanje Sfinge i brzina erozije pokazatelji propadanja u prolosti. Vjeruju da je drevno i suvremeno propadanje Sfinge uglavnom isto.

Schochovo pobijanje slanog ljutenja

Schoch priznaje da je ljutenje izazvano solima vaan dananji faktor propadanja na visoravni Giza. Meutim, tvrdi da samo to ne moe objasniti sva oteenja koja se vide na Sfingi i zidovima oko nje. Tonije reeno, ne moe objasniti naglaeniju eroziju vidljivu na zapadnoj strani zidova. Schoch primjeuje da su se drugi istraivai usredotoili na dananje uzroke propadanja Sfinge, osobito na oteenja izazvana kretanjem soli; premda su ta izuavanja vana za pokuaje zaustavljanja dananje erozije, kae Schoch, mogla bi biti irelevantna kad se pokuava odrediti podrijetlo drevnog propadanja Sfinge. Tvrdi da se dananje, moderne brzine propadanja ne mogu projicirati u daleku prolost visoravni Giza. Schoch vjeruje da zagaenost zraka, kisele kie, uzdizanje vodom natopljenih razina tla zbog uleknua i taloenja i ispuni plinovi automobila mogu tetno utjecati na graevine i kipove na visoravni Giza, te da procesi moderne erozije nisu isti drevnim procesima u svakom - a osobito ovom sluaju. Schoch tvrdi da e slano ljutenje imati maksimalan uinak na Sfingu u ekstremno sunim uvjetima, i kad su strukture izloene prirodnim elementima. Meutim, kad su zakopani ispod sloja pijeska, Sfinga i zidovi oko nje zatieni su od te vrste erozije. Nadalje, ljutenje stijena

trebalo bi zahvatiti sve vapnenake povrine na visoravni Giza. Ipak, ni na jednoj drugoj povrini ne moe se vidjeti isti tip oteenja kao na zidovima oko Sfinge. Stvaranje kristala soli doista oteuje Sfingu i druge strukture u dananje vrijeme, ali to ne objanjava drevne obrasce propadanja kakvi se vide na tijelu Sfinge i zidovima oko nje. Ti specifini tipovi erozije, tvrdi Schoch, potjeu od kinice i nema ih nigdje drugdje na visoravni Giza. to se tie ranije spomenutih raspuklina, Schoch ukazuje na injenicu da su vapnenake stijene u Gizi "ispresijecane" pukotinama ili spojevima starim milijunima godina. Neto od toga moe biti posljedica geolokih neispravnosti, ali nisu se sve otvorile kao raspukline svugdje na visoravni Giza. Schoch tvrdi da vertikalne raspukline, poput onih na zidovima oko Sfinge, moe stvoriti jedino voda, u prvom redu padaline, te su doista vane za starost Sfinge. Bujice vode od padalina teku putovima najmanjeg otpora, zavlaei se u slabe spojeve i pukotine. Ta je vrsta erozije vidljiva na zapadnom zidu i zapadnom dijelu junog zida oko Sfinge. Schoch tvrdi da su raspukline na tim mjestima izazvane obiljem kinih bujica. Istoni dio junog zida, gdje su raspukline mnogo manje naglaene, i istoni zid nisu morali podnijeti nalet bujica. Schoch razlikuje prirodno nastale raspukline od otvorenih pukotina koje su posljedica padalina, premda njegovi kritiari to ne priznaju.

Zapaanja Davida Coxilla

U studenom 1997. je David Coxill, britanski urbanist i lan Geolokog drutva Londona, posjetio Egipat i visoravan Giza kako bi bolje razumio estoke polemike oko starosti Sfinge. kolovan za geologa, Coxill je objavio istraivake radove o Ostracodi u jugozapadnom Atlantiku i knjige o povijesti rudarstva Shropshirea. Njegova su zapaanja o visoravni Giza objavljena u lanku pod naslovom "Riddle of the Sphinx" ("Zagonetka Sfinge"). Kao i drugi geoloki istraivai prije njega, Coxill je zakljuio da kamen vapnenac od kojeg je Sfinga isklesana potjee od drevnog sedimenta iz toplog, plitkog, karbonatima bogatog mora iz razdoblja eocena, od prije pedeset milijuna godina. Kip Sfinge i zidovi oko nje isklesani su od dva sloja, koje zovemo naslage, vapnenakih taloga. Najtvri

vapnenac, poznat kao III. naslaga, ini glavu Sfinge, a ostatak tijela i okolno podruje napravljeni su od II. naslage, mekeg i poroznijeg kamena vapnenca. I. naslaga je veoma tvrdi sloj koji ini donji dio Sfinge. Glava Sfinge, koja se sastoji od tvrdog vapnenca (III. naslaga), gotovo uope nema tragova erozije. Tragovi koji na njoj ipak postoje, u geolokom smislu, ukazuju na poredak talonih stijena. Rije je o nizu ispruganih oznaka koje ukazuju na prevladavajui smjer i kut taloenja. Suprotno tome, II. naslaga se sastoji od tankih slojeva vapnenca, koji se zovu ploice, a puni su pukotina i duboko oteeni. Oba sloja (II. i III. naslaga) od kojih je Sfinga isklesana potjeu od slojeva stijena koje su gotovo pod kutom od 180 stupnjeva (subhorizontalni slojevi). Subvertikalni spojevi (gotovo, ali ne posve vertikalni) II. naslage karakteristini su za okolne zidove i samu Sfingu, premda u manjoj mjeri, te je rije o prirodnim raspuklinama u stijeni. Nastali su stezanjem sedimenata tijekom procesa pretvaranja u stijenu, te nisu tektonske neispravnosti povezane s potresima. Neke su pukotine otvorene na vrhu, te se suavaju i postupno zatvaraju nie dolje u vertikalnom profilu zida oko Sfinge; takve pukotine postoje i na tijelu Sfinge. Coxill je opazio da su te slabosti u stijeni selektivno, a time i progresivno, dolazile pod utjecaj erozijskih sila prirode - drugim rijeima, kie. Slojevi talonog vapnenca od kojih se sastoji tijelo Sfinge erodirali su tako da izgledaju relativno glatko, valovito, uz izmjenjivanje izboenih i uvuenih podruja. Openito govorei, tvri slojevi su izboeni, a meki su slojevi uvueni. Zaobljeni "konkavni" izgled istie se na okolnim zidovima, na mjestima gdje su znatno uvueni. Paradoksalno, odmah ispod vrata Sfinge, tvri i meki slojevi uvueni su vie nego na slinim podruji-

Slika 1.5. Slojevi stijena Sfinge (iz ilustracije Marka Lehnera)

ma II. naslage, pri dnu tijela Sfinge. Prema Coxillu, to pokazuje da su gornji slojevi due bili izloeni. to se tie uzronika tih svojstava propadanja, Coxill vjeruje da je vano donositi zakljuke na temelju vidljivih dokaza, i ne pretpostaviti da je odgovorna sadanja pustinja Sahara. Kad bi pijesak i vjetar bili odgovorni za eroziju, onda bi se mogli oekivati otri, uglati spojevi izmeu izmjeninih slojeva. Meutim, toga nema. Umjesto toga, sve je glatko i valovito. Pukotine se otvaraju na vrhu i suavaju se dolje u stijeni. Ako je vjetar bio uzrok, najvea bi se erozija mogla oekivati pri dnu tijela Sfinge i zidova oko nje. Ondje, i odmah ispod vrata kipa, sila pijeska noenog vjetrom bila bi najvea. Zbog zatitnih kamenih blokova, stavljenih tijekom popravaka u drevnim vremenima, teko je protumaiti eroziju u dnu tijela Sfinge. Meutim, nije tako kad je rije o zidovima oko kipa. Ondje se vidi opsenija erozija, koja nije povezana s vjetrom, a karakteristina je za vodu koja se slijeva preko kipa i okolnih zidova. Isti taj tip oteenja takoer je vidljiv na blokovima vapnenca koritenim za gradnju hrama u dolini. Ipak, nema ga na drugim spomenicima svrstanim u Staro kraljevstvo (2650-2152.

Slika 1.6. Erozija izazvana vodom na junom zidu oko Sfinge

g. pr. Kr.). Coxill shvaa da je to razlog polemika, te pita: Kako se to moe objasniti, te koje su implikacije za arheologiju? Ako se redovito ne iskopava, prostor oko Sfinge se za nekoliko desetljea napuni pustinjskim pijeskom. Napoleon je Sfingu naao u istom stanju kao i Tutmozis IV izmeu 1425. i 1417. g. pr. Kr.: zakopanu do vrata. Posljednji je put oiena 1925. Coxill smatra da to objanjava zato vjetar nije unitio znaajke erozije izazvane vodom i zato je Sfinga preivjela do dananjih dana sa znatnim popravcima svoje baze. Sfinga je, kao i pokazatelji oteenja vremenskim prilikama, tijekom veega dijela svoje povijesti, bila pokrivena pijeskom, a to ju je zapravo titilo. Ne bi bilo tako da se Sfinga nalazi na nekom uzdignutom mjestu. Coxill takoer smatra da teorija to ju je iznio Farouk El Baz s Bostonskog sveuilita - da je Sfinga bila yardang (izboena stijena, greben to ga je stvorio vjetar od isuenog korita rijeke) - nije ba vjerojatna. Samo je njezina glava mogla biti prirodna izboina; ostalo, tvrdi Coxill, je moralo biti iskopano. Pobija tu teoriju i kae da je cijela Sfinga bila prirodna izboina u stijeni i na njoj se vide tragovi djelovanja vremenskih prilika koji su postojali prije klesanja kipa. Da je u poetku bila yardang, s ve postojeim oteenjima, onda bi se klesanjem barem odstranili valoviti profili koji se danas vide na tijelu. to se tie slanog ljutenja kao primarnog uzroka erozije, Coxill smatra da ni to nije vjerojatno. Slae sa Schochovim zakljucima da kondenzacija utjee na sve spomenike u Gizi, ali veoma se rijetko mogu vidjeti znaajke oteenja kao na Sfingi, zidovima oko nje i kamenim blokovima hrama u dolini. tovie, te znaajke iziskuju intenzivan utjecaj vremenskih prilika da bi dobile svoj sadanji izgled. Jednako kao Schoch, Coxill vjeruje da je erozija od kondenzacije i isparavanja jednostavno previe blaga i beznaajna u suhoj klimi da bi stvorila takve uinke. Coxill misli da fluktuacije vodom natopljenih slojeva tla ispod Sfinge ne bi mogle dovesti do pukotina koje su ire na vrhu (to su Hawass i Lehner tvrdili, kako je spomenuto ranije u tekstu). Coxill se ne slae ni s Gaurijevom teorijom da su glatka zaobljenja na oteenim profilima slojeva izazvana gradacijskim razlikama u tvrdoi slojeva tla; Coxill smatra da gradacijske razlike ne objanjavaju varijacije u pro-

filu oteenja unutar stijene II. naslage ili postojanje otvorenih raspuklina. Ne slae se ni s teorijom Jamesa Harrella iz 1994. da su izlijevanje Nila i povremene kie moili pijesak, a to je dovelo do vidljive erozije Sfinge. Prema Coxillu, ta teorija nije prihvatljiva jer bi bujice stvorile dojam odrezanog vala. Takva vrsta erozije poinje formiranjem ureza u stijeni, a to inicira nastanak platforme koja se iri prema unutra. To bi se zasigurno danas vidjelo na zidovima oko Sfinge da je poplavljivanje bilo uzrok, ali toga nema. Nadalje, ako je izlijevanje Nila izazvalo eroziju Sfinge, to ipak ne bi na zadovoljavajui nain objasnilo znaajke erozije na viim dijelovima tijela i zidova. Coxill vjeruje da topografija kra (vapnenasti krajolik u kojem upljine, vrtae i prirodne raspukline nastaju uslijed vrtloenja podzemnih voda i pri emu nema povrinskih bujica) te regije moe objasniti oteenja u donjim dijelovima Sfinge i zidova oko nje, ali ne glatkou i valoviti izgled na vrhu. Coxillovi zakljuci

Procesom eliminacije, Coxill je doao do zakljuka da samo kie mogu objasniti tragove oteenja na Sfingi i zidovima oko nje. Poplave, vrtloenje podzemnih voda ili slano ljutenje ne mogu objasniti vidljive dokaze. Time se, naravno, postavlja pitanje kad je u Egiptu dovoljno intenzivno i dovoljno dugo padala kia da nastane erozija kakvu danas vidimo. Uz brzo povlaenje gleera krajem posljednjeg ledenog doba, dolo je do dramatinog podizanja morske razine izmeu 13.000 i 9500 g. pr. Kr. To je bilo praeno obilnim kiama i, u Egiptu, izlijevanjem Nila. Kako se zona umjerene klime pomicala prema sjeveru, uslijedilo je suno razdoblje izmeu 9500 i 7000 g. pr. Kr. Od 7000 do 3000 g. pr. Kr. prevladavalo je razdoblje umjerenih kia. Uz takvu klimatsku povijest, i uzimajui u obzir Schochov i Dobeckijev seizmiki pregled, Coxill se slae da je Sfinga stara sedam tisua godina. Meutim, upozorava da bi datumi trebali biti to je mogue konzervativniji dok se ne pojave konani dokazi. Geolozi nisu sigurni kojom brzinom stijene erodiraju, pa je riskantno pretpostaviti da je to konstanta.

Prema Coxillu, jedno je sigurno: Sfinga je oito starija od opeprihvaenog miljenja da je nastala 2500 g. pr. Kr. Vjeruje da je taj datum odreen vie zbog povezanosti s Kefrenovim kompleksom nego prema dokazima. Takoer vjeruje da je podrijetlo Sfinge sloenije nego to se misli. Nepobitno je da su tehnike gradnje i orue to su ga Egipani koristili u Starom kraljevstvu prava zagonetka.

TEINA GEOLOKIH DOKAZA

Erozija i starost Sfinge
e slau se svi geolozi sa Schochovim zakljukom da je Sfinga isklesana izmeu 7000 i 5000 g. pr. Kr. Britanski geolog Colin Reader nudi datum koji je mnogo prihvatljiviji za tradicionalne egiptologe. Reader, koji je na Londonskom sveuilitu diplomirao geoloko graevinarstvo, povezuje graevinarstvo s geologijom, te ima veliko iskustvo u prouavanju povijesnog razvoja arheolokih nalazita. Takoer ga veoma zanima visoravan Giza. U kolovozu 1999. napisao je neobjavljeni rad: "Khufu (Keops) je poznavao Sfingu: usklaivanje geolokih i arheolokih dokaza radi odreivanja starosti Sfinge i revidiranog slijeda razvoja nekropole u Gizi". Dvije godine poslije objavio je rad: "Geomorfoloka studija nekropole u Gizi, s implikacijama na razvoj nalazita". Reader je u svojem prvom radu, kako podnaslov kae, elio uskladiti veoma kritizirane zakljuke dr. Schocha. Iznova je prouio geologiju, geomorfologiju i povrinsku hidrologiju nekropole u Gizi i iznio revidirani slijed razvoja visoravni Giza. U svojoj je studiji uzeo u obzir razvoj zidanja kamenom u drevnom Egiptu, uskladio geoloke i arheoloke dokaze, te smjestio klesanje Sfinge u kontekst prve ili druge dinastije (2920-2650. g. pr. Kr,). Neki egiptolozi tvrde da je Sfinga isklesana od samo jednog bloka vapnenake stijene koji je ostao nakon vaenja kamenih blokova za

Slika 2.1. Strukture na visoravni Giza (iz ilustracije Colina Readera) Khufuovu (Keopsovu) piramidu (2609-2584. g. pr. Kr.). Drugi vjeruju da je to bio vaan dio Kefrenova pogrebnog kompleksa, za kojeg se smatra da je izgraen tijekom etvrte dinastije (2575-2467. g. pr. Kr.), te da je smjetaj Sfinge bio odreen rasporedom susjednih graevina: hrama Sfinge, hrama u dolini i Kefrenova puta po nasipu. Reader odbacuje obje hipoteze. Zamisao da je Sfinga isklesana od jednog bloka vapnenake stijene podrazumijeva, kao to je prije reeno, da je razina tla bila iznad glave Sfinge, ali se razina spustila uslijed opsenog vaenja kamena. Reader vjeruje da se ta velika modifikacija terena kosi s arheolokim dokazima - "hipoteza o vaenju kamenih blokova" zanemaruje utjecaj prirodnih geolokih procesa na razvoj visoravni Giza. Prema Readeru, smjetaj Sfinge odredila je topografija visoravni. Dokazi upuuju na to da su znaajke krajolika visoravni bile posije-

dica prirodnih geolokih procesa; naprimjer, prije sedam do dva milijuna godina, irenje Sredozemnog mora preplavilo je podruje Gize. Njegovo je napredovanje zaustavila jugoistona kosina vapnenakih stijena gornjeg Mokattama (Kairo), kao i niz klisura na sjeveru i istoku. Tako je nastala visoravan. Reader takoer vjeruje da postoje i druge znaajke koje pokazuju da je smjetaj Sfinge odredila topografija mjesta, te da je glava Sfinge isklesana od uzdignutog dijela stijene. Juno od Gize nalazio se wadi

Slika 2.2. Readerova topografija Gize. (1) Sfinga, (2) glavni wadi, (3) manji wadi, (4) sredinji kamenolom, (5) Kefrenov kamenolom, (6) Khufuov kamenolom, (7) istono polje mastaba, (8) zapadno polje mastaba. Strelice pokazuju liniju stijene.

(potok ili kanal ispunjen vodom) poznat kao "glavni wadi". Izmeu tog wadija i Sfinge, postoji nagib tla prema Sfingi sa sjevera i zapada. Sjeverno od Sfinge nalazi se stijena u kojoj je uklesano nekoliko grobnica. Oteenja od vremenskih prilika na toj stijeni, i njezin kontinuitet s linijom klisure (znaajka koja definira istoni rub visoravni), pokazuju da je stijena erodirana na prirodni nain. Reader o toj stijeni govori kao o sjevernoj obali drugog i manjeg wadija, poznatog kao "manji wadi". Ondje gdje se zapadni zid oko udubljenja Sfinge sastaje s potpornim zidom (koji dri suvremenu cestu) moda jo uvijek postoji dio manjeg wadija. Tu se stijena koja definira vrh zapadnog podruja Sfinge naglo sputa ispod akumuliranog pijeska. Tako dobiveno uleknue ispunjeno je modernim zidarskim radovima. Njezin je profil zaobljen, to pokazuje da je rije o prirodnoj znaajki, a ne posljedici vaenja kamena. Kao cjelina, te znaajke krajolika pokazuju da je istoni kraj Kefrenova pogrebnog kompleksa bio odreen lokalnom topografijom. U poetku se tlo uzdizalo od glavnog wadija na jugu do visoke toke kraj Sfinge. Stijena iz koje je trebalo isklesati Sfingu izdvojena je na sjevernom produetku visoravni (gdje je izgraena Khufuova piramida) uslijed erozije du manjeg wadija. Tako dobiveni komad stijene, erozijom odvojen od glavne formacije, na vrhu ima tvrdi sloj (III. naslaga) i vjerojatno je ouvao strmi profil klisure na istonoj strani. Slijedom toga, mjesto gdje je Sfinga isklesana moglo se posebno isticati ako ga se gledalo iz doline Nila.

Rasprava o eroziji II. naslage

Vei dio rasprave o starosti Sfinge bavi se erozijom II. naslage, ili poroznog vapnenca, sloja stijene, najvie rasprostranjenog sloja unutar zidova oko Sfinge. Reader je pregledao taj sloj i ustanovio da tri glavne znaajke karakteriziraju sadanje propadanje II. naslage vapnenca u udubljenju Sfinge: subhorizontalna (oko trideset do etrdeset stupnjeva od horizontalne) degradacija, subvertikalna (izmeu trideset i etrdeset stupnjeva od vertikalne) degradacija, te stijena koja se uvukla na vrhu izloenih dijelova. Na temelju raspodjele tih znaajki, izloeni slojevi stijene mogu se podijeliti na etiri podruja: tijelo Sfinge,

istoni kraj junog izloenog dijela, zapadni kraj junog izloenog dijela i zapadni izloeni dio. Na tijelu Sfinge je veliki dio I. naslage i donji dio II. naslage slojeva stijene skriven zidarskim radovima kojima se popravljalo njezin izgled. Obavljeno je nekoliko restauracija, a smatra se da je prva izvedena u Starom kraljevstvu (2650-2152. g. pr. Kr.), a posljednja je dovrena 25. svibnja 1998. Izloenim gornjim slojem Sfinge dominira zaobljeno subhorizontalno propadanje. Reader to smatra posljedicom razliite degradacije izloenih slojeva. Manje izdrljivi dijelovi uvueni su u odnosu na prvobitni profil Sfinge. Ima relativno malo subvertikalnih tragova propadanja, osim "glavne raspukline" koja presijeca tijelo Sfinge malo ispred stranjih nogu Sfinge. Ostali takvi tragovi uglavnom su slabo definirani i ograniene duine. Na istoku junog izloenog dijela vidljiva je subhorizontalna degradacija slabijih slojeva. Ti su se slojevi donekle uvukli u odnosu na prvobitni isklesani profil. Meutim, profil lica Sfinge ouvan je gotovo u svojem originalnom obliku, moda slijedom ponovnog klesanja. Reader je opazio da se na junom izloenom dijelu vidi subvertikalna erozija koja prema zapadu postaje progresivno uestalija i naglaenija. Sasvim na zapadnom kraju, subvertikalne znaajke su dublje od onih na istonom dijelu i na licu Sfinge. Na zapadnom izloenom dijelu, subhorizontalna erozija u manje trajnim slojevima izraenija je nego drugdje. Trajniji su slojevi takoer znatno erodirali. Uestalost subvertikalne degradacije du zapadnog izloenog dijela takoer je jaa i izraenija nego drugdje, to je dovelo do razvoja zaobljenog lateralnog profila - "konkavni" izgled to ga Schoch opisuje u svojoj analizi. Na nekim su mjestima te znaajke kombinirane u razgranati obrazac, to pokazuje da su vremenske prilike djelovale ak i na manje nepravilnosti u izloenim slojevima stijene. Kad se usporede s rekonstrukcijom originalno isklesanog profila, dijelovi pri samom vrhu znatno su se uvukli. U saetku, Reader kae da je oito da na veem dijelu tijela Sfinge, te na istonim i junim izloenim dijelovima, postoji umjereno propadanje karakterizirano subhorizontalnim oteenjima i ogranienom erozijom zidova oko Sfinge. Usporeujui iste vrste kamena na razlii-

tim mjestima unutar udubljenja oko Sfinge, vidljivo je da je na zapadnim zidovima erozija bila intenzivnija. Na njima ima dubokih tragova subhorizontalne i subvertikalne erozije, ak i na tvrdim slojevima. Reader taj "raspored intenziteta" erozije smatra osobito znaajnim za starost Sfinge. To pokazuje da je voda dolazila iz jednog smjera, odreenog terenom i nagibom visoravni. Prema Readerovoj analizi, vidljiva se erozija moe objasniti bujicama nastalim od obilnih kia, odnosno oborinskim vodama, koje su tekle preko nezatienog tla tijekom prve tri dinastije (2920-2575. g. pr. Kr.), a nastajale su nakon kratkih, ali silnih oluja. Takva tekua voda moe nanijeti mnogo tete, pa to objanjava naglaenije propadanje slabijih slojeva kao to su II. naslage. Na temelju toga, moe se pretpostaviti da je Sfinga isklesana mnogo kasnije, moda oko 3000 g. pr. Kr.

Oborinske vode
Kao to je ranije spomenuto, Egipat nije uvijek bio pustinja. Premda suhi uvjeti dominiraju od 2350. g. pr. Kr., poznato je da su postojala vlanija razdoblja. Umjerena klima izmeu 7000 i 5000 g. pr. Kr., kojoj Schoch pripisuje propadanje Sfinge, odvojena je od kasnijih, sunih uvjeta prijelaznom fazom. Tijekom te prijelazne faze, sezonske su kie povremeno prekidale suu. U to je vrijeme visoravan Giza bila donekle pokrivena vegetacijom, pa bi obilna kia brzo natopila tlo, a viak vode tekao bi povrinom u smjeru doline Nila. Prema miljenju Colina Readera, snaga oborinskih voda mogla je izazvati znatnu eroziju. Kao primjer navodi hram u dolini koji je uvelike erodiran. Reader tvrdi da su, tijekom jakih oluja, oborinske vode s visoravni Giza tekle prema niim podrujima na istoku. Vei dio vode zacijelo je stigao do Sfinge i prelijevao se preko zapadnog zida, erodirajui izloenu vapnenaku stijenu i slijevajui se niz pukotine na povrini stijene. Minimalna koliina voda tekla bi preko istonog zida. Premda su istoni i zapadni izloeni dijelovi kompleksa Sfinge jednako stari, zapadni je zid vie oteen. Reader tvrdi da je zapadni zid oito bio vie izloen oborinskim vodama. Prema Readeru, kad se erozivni potencijal oborinskih voda povee s kretanjima podzemnih voda, kemijskim propadanjem (kia i vlaga)

i slanim ljutenjem, mogue je doi do sveobuhvatnog objanjenja erozije unutar zidova oko Sfinge. Oborinske vode, tvrdi Reader, moraju se povezati s drugim faktorima ako se eli objasniti sveukupna erozija openito, kao i izraenija erozija u zapadnom dijelu udubljenja.

Hram Sfinge
Veina se egiptologa slae da su Sfinga i njezin hram vjerojatno podignuti u isto vrijeme, jer su kameni blokovi za gradnju hrama vaeni iz udubljenja oko Sfinge. Raspored fosila u kamenu od kojeg je izgraen hram jednak je onome otkrivenom u zidovima oko Sfinge. To bi znailo da su Sfinga i njezin hram nastali prije radova to ih je ondje naredio Khufu (Keops). Povrh toga, graevinski stil hrama Sfinge, koji se opisuje kao kiklopski, razlikuje se od Khufuovih graevina. Za gradnju su koriteni golemi kameni blokovi, teki izmeu est i deset tona. Meutim, ini se da jo dva izvora dokaza pobijaju mogunost nastanka Sfinge prije razdoblja Khufua: iskopavanje brojnih komada lonarije iz doba etvrte dinastije (2575-2467. g. pr. Kr.) iz udubljenja oko Sfinge, te otkrie lonarije i kladiva etvrte dinastije u neposrednoj blizini. Stariji artefakti nisu pronaeni. Ranija su iskopavanja u udubljenju oko Sfinge otkrila blok od vapnenca, koji je leao na hrpi otpadaka u kojoj su pronaeni brojni dijelovi lonarije iz etvrte dinastije. Odmah sjeverno od hrama Sfinge, dokazi pokazuju da je tijekom etvrte dinastije dolo do vaenja kamena u sloju I. naslage. Mark Lehner i Zahi Hawass taj rad u kamenolomu svrstavaju u etvrtu dinastiju na temelju pronaenih artefakata koji ukljuuju kladiva i lonariju. Meutim, takoer postoje dokazi koji sugeriraju da su ti radovi etvrte dinastije bili samo nepotpuna faza gradnje i ne mogu se koristiti za slubeno odreivanje datuma gradnje Sfinge ili njezina hrama. Njemaki egiptolog Herbert Ricke otkrio je spoj izmeu kamenja koji se protee kroz sva etiri kuta hrama Sfinge, obiljeavajui vanjsku stranu njezinih zidova u prvoj fazi gradnje. Tvrdi da su sjeverna i juna kolonada hrama dodane kasnije, kad je unutranjost popravljena granitnim ploama. Kako bi se izgradio taj dodatak, dijelovi sjevernog i junog zida gurnuti su unatrag, a s vanjske su strane do-

dani veliki blokovi kamena vapnenca. Ricke tvrdi da su neki od naputenih blokova, oito iz te druge faze gradnje, oni ispod kojih je naena lonarija iz etvrte dinastije. Premda Ricke ne spominje vremensko razdoblje koje dijeli radove etvrte dinastije od ranije gradnje, oito je da su ta dva projekta izvrena tijekom razliitih klimatskih uvjeta. Razlika oteenja u kamenu pokazuje da ih je dijelilo prilino mnogo vremena. U kamenolomu iz vremena etvrte dinastije ima jo dokaza na vrstoj stijeni I. naslage, a otkrio ih je Lehner. Od vremena etvrte dinastije (2575. g. pr. Kr.), ta je stijena bila izloena prirodnim elementima, a ipak se na njoj vidi tek neznatno propadanje. Zanimljivo je da isti slojevi I. naslage izloeni drugdje u udubljenju oko Sfinge imaju jaa oteenja. Prema Readerovu miljenju, taj kontrast u propadanju na zapadnom rubu kamenoloma etvrte dinastije veoma je naglaen. Stijene izloene izvan kamenoloma veoma su oteene. Reader vjeruje da se, openito govorei, naglaenije propadanje stijene I. naslage u istim podrujima moe objasniti samo smjetanjem starosti Sfinge i prve faze gradnje njezina hrama u vrijeme prije Khufuovih radova na visoravni Giza (2589-2566. g. pr. Kr.) - kad su izloene vapnenake stijene erodirale uslijed utjecaja oborinskih voda. Reader zakljuuje da je Kefrenova gradnja, tijekom etvrte dinastije, unutar kompleksa Sfinge bila druga faza radova. Kao to je ve reeno, napravljene su modifikacije sjevernog i junog zida hrama, uz vaenje kamena vapnenca I. naslage odmah sjeverno od hrama. Budui da je do tih izmjena dolo nakon rada u kamenolomu u vrijeme Khufuove vladavine, tada izloene stijene nisu erodirale pod utjecajem oborinskih voda. Stoga se na njima ne vide obrasci jakih oteenja kao drugdje u udubljenju oko Sfinge.

Kefrenov put po nasipu i posmrtni Hram

Kefrenov put po nasipu prolazi du grebena uzdignutog kamena stanca, poploanog na istonom kraju, koji povezuje nisko smjeteni hram u dolini s posmrtnim hramom i zatvorenim dvoritem piramide. Vjeruje se da je to bio put namijenjen procesiji pogrebne povorke. Na sjevernoj se strani vidi kamen stanac ispod poploenih dijelova, to ukazuje na mogunost da je postavljen samo jedan niz kamenih

blokova u cilju stvaranja ravnomjerne kosine du puta. Istoni dio puta po nasipu prua se du junoga dijela kompleksa Sfinge. Reader kae da su te dvije strukture poravnate, to se rijetko kada dogaa sluajno. Time se poveava mogunost da su izgraene u isto vrijeme. Drugim rijeima, ako je Sfinga nastala prije Khufuova kompleksa, a put po nasipu izgraen je istodobno kad i Sfinga, onda je i put po nasipu nastao prije Khufuova vremena. Daljnji dokazi o tome vidljivi su u zemljopisnom odnosu izmeu puta po nasipu i dva kamenoloma nastala tijekom Khufuove vladavine. Razvojni slijed tradicionalnih egiptologa podrazumijeva da su Kefrenov put po nasipu i Sfinga (2589-2566. g. pr. Kr.) podignuti nakon Khufuova vaenja kamena i gradnje. Ako je to tono, Kefrenovo vaenje kamena ne bi bilo ogranieno na duljinu puta po nasipu; stoga se Reader pita zato bi Kefrenovi radnici stali, preselili se odreeni broj metara juno i ondje zapoeli rad u novom kamenolomu. To nema ba previe smisla. Prema Readerovim rijeima, to ne bi imalo nikakve svrhe. Uvjeren je da su put po nasipu i Sfinga podignuti u isto vrijeme. Velika Sfinga, hramovi na istoku i piramide na zapadu povezani su Kefrenovim putom po nasipu. Kefrenov se hram sastoji od dva razliita elementa, karakterizirana drukijim graevinskim stilovima. Ostaci hrama blii Kefrenovoj piramidi sastoje se od pravokutnih blokova umjerene veliine. Suprotno tome, istoni dio hrama sastoji se od velikih blokova, u kiklopskom stilu. Nadalje, hram je izgraen na povienomu mjestu, a tlo se otro sputa prema istoku i umjereno prema zapadu. U podruju kiklopske arhitekture, ima malo otvorenog prostora u unutranjosti graevine. U mnogim su podrujima kameni blokovi kiklopskog stila teko oteeni od vremena, a vei dio propadanja vidljiv je na izloenim dijelovima susjednih blokova. Prema Readeru, do propadanja je vjerojatno dolo nakon to su blokovi stavljeni na svoja mjesta. S obzirom na topografiju podruja, Reader je opazio da istoni dio Kefrenova hrama, ono to on zove "proto-posmrtnim hramom", ima istaknutiji poloaj ak i od Kefrenove piramide. Taj dominirajui poloaj na zapadnom obzoru, kao i njegova izrazito primitivna arhitektura i povezanost s putom po nasipu, pokazuju da taj dio Kefrenova hrama takoer moe potjecati iz vremena prije Khufuovih graevina.

esnaest kilometara juno od Gize nalazi se Sakkara koja je bila dio glavnoga grada Staroga kraljevstva tijekom prve i druge dinastije (2920-2650. g. pr. Kr.). U Sakkari postoji plato na kojem je izgraena najranija egipatska stepenasta piramida, kao i brojne mastabe i druge graevine. Najstariji dio kompleksa izgraen je na rubu kosine s koje se prua pogled na dolinu Nila. ini se da je topografija bila jedan od primarnih faktora u rasporedu graevina u Sakkari, kao i za graevine u Gizi podignute prije Khufua. Reader kae da je Kefrenov put po nasipu mogao biti postavljen u tom smjeru jednostavno radipovezivanja istaknutih mjesta oko Sfinge i proto-posmrtnog hrama. Dakle, Reader vjeruje da je niz graevina na visoravni Giza nastao prije vladavine i gradnje Khufua: proto-posmrtni hram, put po nasipu, Sfinga i njezin hram. Uz izrazito propadanje na zapadnoj strani zidova oko Sfinge, i brzinu kojom nastaje erozija, takoer misli da sve to potjee iz razdoblja prije etvrte dinastije.

Kult Sunca u Gizi

Ako su bilo koje graevine iz razdoblja prije etvrte dinastije bile sauvane tijekom Khufuovih opsenih graevinskih radova u Gizi, te su strukture morale imati neki odreeni znaaj, religiozni ili neki drugi. Moda su bile vaan dio nekog hrama ili kulta. Dokazi zasad ukazuju samo na openito razdoblje gradnje tih struktura koje su nastale prije Khufuova vremena. Bolje bi se objanjenje moglo nai u uporabi kamena u drevnoj egipatskoj arhitekturi. Kultura koja se razvila prije etvrte dinastije morala je ve imati iskustva u gradnji kamenom. Najranija poznata primjena gradnje kamenom u drevnom Egiptu potjee iz preddinastikih razdoblja - Coptos kipovi, primjerice, pronaeni poetkom 1900-ih u gradu Coptosu, etrdeset tri kilometra sjeverno od modernog Luxora. Poslije su se, u gradnji grobnica, kameni blokovi prvi put koristili u Helwanu, dvadeset etiri kilometra juno od Kaira, u vrijeme prve i druge dinastije (2920-2650. g. pr. Kr.). Prema Palermo kamenu, posljednji faraon druge dinastije, Kasekemui, koristio je kamen za gradnju, to je u skladu s najranijim poznatim zidanjem kamenom u Egiptu. Izmeu prve i tree dinastije, artefakti pronaeni u junom podruju Gize pruaju dokaze o vanosti te regije. U djelu Archaic Egypt,

Emery govori o otkriu velikog, ali unitenog kraljevskog spomenika u Gizi. Vjerovao je da je to bila grobnica Uadji, ene kralja iz prve dinastije. Drugi dokazi koji prve dinastije povezuju s Gizom ukljuuju natpise na zdjeli od kremena koji sadre ime prvoga kralja druge dinastije, Hetepsekhemuija; te poklopci ara na kojima se nalazi ime kasnijega kralja druge dinastije, Neterena. Nadalje, Covingtonova grobnica, velika mastaba obloena opekama to ju je Dow Covington iskopao na visokom dijelu grebena jugoistono od tree piramide, vjerojatno iz vremena druge dinastije i vladavine Kasekemuija (27342707. g. pr. Kr.), prua dokaze o stalnom koritenju Gize tijekom razdoblja tree dinastije. Lav se u egipatskoj mitologiji smatra uvarom svetih mjesta. Nije poznato kako ili kada je nastalo to vjerovanje, ali vjerojatno potjee iz daleke prolosti. Sveenici Heliopola (Grada Sunca) pripojili su lava svojem tovanju sunca. Moda su ga tovali kao uvara vrata u podzemni svijet na istonom i zapadnom obzoru. Colin Reader koristi poznatu povijest zidanja kamenom za odreivanje slijeda razvoja nekropole u Gizi. U preddinastikom Egiptu, mjesto gdje je Sfinga isklesana moglo je stei lokalnu vanost, moda kao mjesto okupljanja za bogosluje. Reader iznosi teoriju da je izboina stijene, od koje je isklesana Sfinga, sliila lavljoj glavi i bila je povezana sa tovanjem Sunca. To je opravdavalo gradnju njezina vlastita kultnog hrama. Zacijelo je bio izgraen od trske ili opeka od blata tono ispred izboine u stijeni. Posveen suncu na zalasku, drugi je hram vjerojatno bio izgraen tako da zauzima istaknuti poloaj na malenom brdu kad se promatra iz doline Nila. Meutim, ideja o lavljoj glavi bez tijela ne uklapa se u egipatsku ikonografiju. Reader vjeruje da su Egipani, kako su se u kasnijim razdobljima prvih dinastija razvij ale tehnike gradnje kamenom, odluili "osloboditi" tijelo lava iz stijene. To je dovelo do klesanja Sfinge, moda s glavom lava, i gradnje kamenih hramova posveenih suncu na izlasku i zalasku: Sfinge i proto-posmrtnih hramova. Reader postojanje ta dva hrama smatra odrazom glavnog vjerovanja drevnog Egipta: dvojnost u odnosu na boga sunca. Bog se manifestirao u prirodi izlaska i zalaska sunca. Prema tvrdnjama Herberta Rickea i Siegfrieda Schotta, ta je dvojnost ugraena u arhitekturu Sfinge,

njezina hrama i proto-posmrtnog hrama kao kompleksa solarnog kulta. Protumaili su Sfingu i dva hrama kao posljedicu dva zasebna kulta, jednog na istoku i drugog sa zapada. Hramovi su koriteni za obrede posveene suncu na izlasku i zalasku. U proto-posmrtnom hramu (poznatom kao Kefrenov hram), duga i uska odaja prua se duboko u sredite graevine. Ricke vjeruje da je izgraena za dvije barke (jedrenjaka, broda) boga sunca, junu za dan i sjevernu za no. Moda kao put za procesiju, poravnanje izmeu Sfinge i proto-posmrtnog hrama postavljeno je kao veza izmeu uzdignutih poloaja graevina du junoga kraja udubljenja oko Sfinge. Kad je Khufu birao mjesto za svoj kompleks, tvrdi Reader, izabrao je Gizu jer je ondje ve postojao sunev kult. Njegov izbor objanjava egipatski naziv za Gizu, koji znai "piramida koja je mjesto izlaska i zalaska sunca". Kad je edefre, Khufuov najstariji sin, naslijedio oca, ime boga sunca Ra ukljueno je u kraljevsku kartuu. Za vladavine Kefrena, Khufuova mlaeg sina, ideja da je faraon rani izraaj boga sunca jo se vie razvila. Tada je Kefren postojei kult sunca ugradio u vlastiti, moda u cilju jaanja svoje povezanosti s kultom sunca. Kako bi to postigao, izgradio je hram u dolini, modificirao hram Sfinge, napravio natkriveni prolaz du postojeeg puta po nasipu i integrirao proto-posmrtni hram u vlastiti. Reader takoer vjeruje da je Kefren moda bio zasluan za najranije popravke na tijelu Sfinge i za ponovno klesanje glave Sfinge u ljudskom obliku, ali nije dao napraviti lik slian sebi.

Readerov zakljuak
Reader zakljuuje da je do iskopavanja udubljenja oko Sfinge, klesanja Sfinge i gradnje njezina hrama dolo prije Kefrenovih projekata u vrijeme etvrte dinastije. Njegovo je miljenje da erozija izazvana vodom na visoravni Giza, kao i na njezinim graevinama, dokazuje da je tako. Geografski odnosi izmeu Kefrenova puta po nasipu, Sfinge i Khufuovih kamenoloma pruaju dodatne dokaze. to se tie "teorije o mokrom pijesku" koju je iznio James Harrell kako bi objasnio eroziju Sfinge, Reader vjeruje da ne moe podnijeti podrobnije ispitivanje i uglavnom je neodriva. I premda su zapaanja K. Lal Gaurija da je ljutenje pod utjecajem soli vaan imbenik ero-

zije tona, ona ne objanjavaju svu vidljivu eroziju unutar udubljenja oko Sfinge. Reader se slae sa Schochom da je voda bila vaan imbenik u oteivanju, ali se ne slae s njegovom tvrdnjom da je Sfinga isklesana prije sedam do devet tisua godina. Reader vjeruje da je napravljena nekoliko stotina godina prije dinastikog razdoblja, oko 3000 g. pr. Kr. Vjeruje da relativna slabost vapnenakih stijena gornjeg Mokattama, od kojih je Sfinga isklesana, zajedno s prevladavajuim klimatskim uvjetima, ini vjerojatnim da je u kraem vremenskom razdoblju moglo doi do znatnog propadanja izazvanog vremenskim prilikama. Premda su u razdoblju prvih dinastija dominirali suni uvjeti, openito nije bilo tako suho kao danas. U manje suhim uvjetima, vjerojatno je dolo do kemijskih oteenja izazvanih cijeenjem topivih soli iz izloenog kamena. Kada je ta topiva komponenta odstranjena iz kamena, potencijal za daljnja kemijska oteenja bio je smanjen, kae Reader. Izloeni kamen, koji nije bio pod utjecajem oborinskih voda, propadao je uslijed cijeenja, procesa pri kojem topive tvari u tlu ili kamenu (soli, hranjive tvari, druge kemijske tvari ili zagaivai) ispiranjem dopiru u donji sloj ili se otapaju i voda ih odnese. Meutim, na zapadnom dijelu udubljenja oko Sfinge obilne sezonske oborinske vode odnijele su veliki dio oteenog vapnenca, razotkrivajui komparativno neoteen kamen. S obzirom na topivu komponentu u tako izloenom kamenu, to je vano, ta je vrsta erozije vjerojatno pokrenula novu fazu kemijskog propadanja i cijeenja, to je ubrzalo proces propadanja. Reader vjeruje da su se te osobito agresivne i repetitivne promjene u zapadnom podruju udubljenja mogle razviti u relativno kratkom vremenskom razdoblju, u geolokom smislu. Tvrdi da se gradnja na visoravni Giza razvijala u vezi s jaanjem tovanja Sunca u drevnom Egiptu, a svoju teoriju temelji na intenzitetu erozije u zapadnom dijelu udubljenja oko Sfinge, kao i na poznatoj uporabi kamena u arhitekturi drevnog Egipta. U skladu s tim, Reader procjenjuje da je do vaenja kamena oko Sfinge, gradnje s njom povezanih hramova i klesanja same Sfinge dolo oko 3000 g. pr. Kr. Premda porijeklo Sfinge kao kulturoloke ikone nije jasno, na temelju slijeda razvoja, Reader kae da je koncepcija lava s ljudskom glavom

bila evolucijska, a poela je tijekom ranog dinastikog razdoblja. Lav je bio povezan sa tovanjem Sunca, a u vrijeme etvrte dinastije faraon je ve postao povezan s bogom Sunca. Iz tog je razloga glava Sfinge isklesana u liku boanskoga kralja. Do tog ponovnog klesanja i preinake moglo je doi za vladavine Kefrena. Odreenu podrku svojoj teoriji o razvoju gradnje u Gizi, Reader trai kod egiptologa i pisca Jaromira Maleka. U njegovoj knjizi In the Shadow of the Pyramids (U sjenkama piramida), Malek kae da je slubena dogma o kraljevoj vezi s bogovima redefinirana tijekom etvrte dinastije. Faraon je postao dio novog religioznog sustava sa stvoriteljem i bogom Sunca Re. Jaanje popularnosti boga Sunca dovelo je do priznavanja istog kao glavnog boga Staroga kraljevstva (26502152. g. pr. Kr.), a odraava se u kraljevskim imenima i titulama. Malek primjeuje da Kefrenovo ukljuivanje Sfinge, njezina hrama i uporaba hijeroglifa za "ustati" i "Re" u njegovu kraljevskom imenu potvruju Readerovu pretpostavku da je Kefren zasluan za redefiniciju kraljeva odnosa s bogovima.

Teina geolokih dokaza

Na temelju analize oteenja izazvanih vremenskim prilikama na cijeloj visoravni Giza, kao i na podacima dobivenim iz seizmikog pregleda tla u udubljenju oko Sfinge, Robert Schoch je iznio teoriju koja kae da je Sfinga isklesana izmeu 7000 i 5000 g. pr. Kr. Prema njegovoj teoriji, kia koja je padala po Sfingi i zidovima oko nje ostavila je nedvosmislene znakove erozije izazvane vodom. Krajem 1990-ih Colin Reader obavio je vlastito geoloko istraivanje Sfinge i visoravni Giza. Premda ne opovrgava stav da je kia bila faktor erozije, Reader tvrdi da su primarni razlog bile oborinske vode koje su se slijevale preko rubova zidova oko Sfinge. Nadalje, kae da je poetkom drugog tisuljea pr. Kr. bilo dovoljno padalina koje omoguuju smjetaj vremena nastanka Sfinge izmeu 3000 i 2500 g. pr. Kr. Bez obzira koliko su nepopularni i suprotni stavovima tradicionalnih egiptologa, Schochovi i Readerovi zakljuci o tome kako je dolo do propadanja Sfinge nikad nisu opovrgnuti dokazima. Premda se ne slau u pojedinostima i brzini erozije, Schoch i Reader se slau po pitanju uzroka.

Vjetar i kemijske promjene doista postoje u kompleksu Sfinge. Ali bez erozije izazvane kiama, svako objanjenje ostaje manjkavo jer nema vidljivih dokaza. Budui da je Sfinga isklesana iz kamena, teinu geolokih dokaza ne bi se smjelo ignorirati. Sfinga je oito morala postojati u vrijeme kad su kia i oborinske vode mogle otetiti njezinu povrinu. S tim zakljukom na umu, pitanje glasi: kada je bilo dovoljno kie da nastane vidljiva erozija na Sfingi i zidovima oko nje? Geoloka povijest regije daje klimatski kontekst.

ZELENA SAHARA
Sfinga u klimatskom kontekstu

gipatska zapadna pustinja danas se nalazi unutar ekstremno sune regije istone Sahare. Trenutno prima manje od jednog centimetra kinice u desetljeu, te je pusta i neprikladna za ivot. Meutim, postoji obilje dokaza koji pokazuju da se klima Sahare uvelike promijenila od kraja ledenog doba, osobito u Maliju i Nigeru. U tim je zemljama veoma davno stajaa voda stvarala jezera, koja su postojala kroz dugo vremensko razdoblje. Analiza sedimenata tih drevnih jezera pokazuje da su, jednom davno, postojale visoke pjeane obale blizu jezera ad, to ukazuje na vlaniju klimu. Prema istraivaima koji se bave klimatskim promjenama, takva "mokra" Sahara postojala je izmeu 8000 i 6000 g. pr. Kr., a utjecala je na cijelu sjevernu i istonu Afriku. Jaanje vlanih vremenskih prilika utjecalo je na stvaranje novih travnjaka koji su trajali do 2500 g. pr. Kr. Slijedom toga, nomadski pastiri iz susjednih zemalja na sjeveroistoku doveli su ovce u Afriku. Kosti ovaca pronaene su na mnogim mjestima, a prema arheolozima, njihova nazonost u arheolokom zapisu podudara se s poetkom ekosustava travnjaka. Arheolozi su takoer otkrili ostatke kultura koji pokazuju da su ljudi ivjeli u blizini drevnih jezera i rijeka u Maliju, Nigeru i adu. Kotano orue, osobito harpuni, naeno je na irokom podruju koje se prostire od doline Nila do sredinjeg dijela Sahare u Nigeru, Maliju i adu. Artefakti su takoer pronaeni oko jezera

Slika 3.1. Dokaz o postojanju drevnog rijenog sustava u Aliru, vien iz orbite

Turkana i u sjevernoj Keniji. Veina arheologa zakljuuje da su izmeu 6000 i 4000 g. pr. Kr. pastirski narodi sve vie naseljavali cijelo podruje, primjerice Tin-Torhu u Libiji, Meniet u planinama Hoggar u Aliru i Adrar Bous u pustinji Tenere u Nigeru. Prema datiranju artefakata izotopom ugljika, pastirske su kulture migrirale od sjeveroistoka prema jugozapadu. Arheolog Fred Wendorf izraunao je da su prije 2500. g. pr. Kr. u istonoj Sahari postojale tri velike razdoblja kia. Wendorf tvrdi da se dokazi o tim kinim razdobljima vide u masivnim naslagama mulja koje ostaju iza sezonskih playa, odnosno privremenih jezera, iz kojih je dobiveno vie od sto datiranja izotopom ugljika. Te tri epizode jakih padalina bile su podijeljene razdobljima ekstremne sue od 53005100. g. pr. Kr. i od 4700-4500. g. pr. Kr., kada su slojevi tla natopljeni vodom padali na istu (ili niu) razinu na kojoj su i danas. Tijekom tih sunih meurazdoblja, naslage mulja bile su pod velikim utjecajem erozije, a u nekim su sluajevima pjeane dine ispunile udubljenja nestalih jezera. Megalitske strukture i krugovi od pjeenjaka u Nabta Playi u junom Egiptu, o kojime e biti vie rijei u sljedeem poglavlju, nalazili su se u sedimentima koji su se taloili izmeu 5000 i 4700 g. pr. Kr.

Pretpovijesna naselja, kao to je bila Nabta, otkrivaju da je taj kraj tijekom nekoliko tisua godina uvijek iznova naseljavan, osobito u vrijeme ljetnih kia kad je postojalo obilje vode za ljude i njihove ivotinje. Na temelju datiranja drvenog ugljena i ljuski nojevih jaja izotopom ugljika, utvreno je da su velike zajednice postojale izmeu 6100 i 6000 g. pr. Kr. Jedno je iskopano selo sadravalo vie od osamnaest kua, sloenih u ravnom nizu, s dubokim bunarima u koje se moglo ulaziti - zadatak koji je oito iziskivao mnogo rada. Jedan bunar to ga je Wendorf iskopao bio je irok tri i pol metra i dubok dva metra i sedamdeset, dovoljno velik da tijekom cijele godine omogui ivot u pustinji. Vjeruje da je gradnja tih bunara moda prvi znak raanja drutvene strukture, koja je kasnije osmislila i izgradila megalitski kompleks Nabta, oko 5000 g. pr. Kr.

Slika 3.2. Karta egipatskih gradova i oaza

Meutim, kie nisu potrajale. Pomak monsuna na jug oko 2800 g. pr. Kr. ponovno je podruje Nabte uinio ekstremno suhim i neprikladnim za ivot. U to je vrijeme egzodus iz Nubijske pustinje (istono podruje Sahare u sjeveroistonoj Africi, izmeu Nila i Crvenog mora) na jug, u gornji Egipat, mogao potaknuti stvaranje drutvenih razlika i kulturne kompleksnosti u tom podruju, i selidbu prema dolini Nila gdje je izvor svjee vode bio dostupan. Klimatski, ono to se izmeu 10.000 i 2500 g. pr. Kr. dogaalo u pustinji Sahara, vaan je imbenik za podupiranje (ili pobijanje) teorije o ranom datumu klesanja Sfinge. Premda je nemogue tono znati to se dogaalo u pretpovijesnim vremenima, posljednjih tridesetak godina niz istraivaa prouava to razdoblje, te su sloili mogui scenarij klimatskih promjena. Postoji golema koliina podataka iz zapadnog Egipta i sjevernog Sudana, ukljuujui vie od petsto objavljenih informacija o datiranju izotopom ugljika i razni geoloki podatci. Jedan je istraiva, C. Vance Haynes sa Sveuilita Arizone, posebno prouavao klimatske promjene u istonoj Sahari (sjeverozapadni Sudan i jugozapadni Egipat) od 1973. Prema Haynesovim rijeima, to podruje prua vrste dokaze o klimatskim promjenama. Dokazi ukazuju na znaajne promjene od ekstremne sue (oko centimetar kie godinje) do polu-sunih uvjeta (gotovo trideset centimetara kie godinje). Klimatska povijest regije otkriva da je Sahara nekoliko puta mijenjala svoj izgled, od zelenila do pustinje i natrag.

Tijekom ledenog doba: prije 10.000 g. pr. Kr.

Tijekom drugog dijela ledenog doba, prije 20.000 do 10.000 godina, istona je Sahara bila nenastanjena i ekstremno suha. Premda je otkriveno nekoliko nalazita iz srednjeg paleolitika (starih izmeu 100.000 i 40.000 godina), nijedno ne potjee iz posljednjih etapa ledenog doba. Prema tvrdnjama arheologa, najstarija naseobina u pustinji Darb El Arba'in, u jugozapadnom Egiptu, postojala je prije vie od 70.000 godina, tijekom srednjeg paleolitika, prije poetka ledenog doba. Vlana je klima u sjevernoj Africi zapoela prije 50.000 godina i trajala je 20.000 godina. Ta se vlana era zove Mousterian Pluvial, a omogu-

ila je Sahari da procvjeta od biljaka i ivotinjskog svijeta, ali je omoguila i nastanak ljudskih naseobina. Haynes pie da testiranje karbonata uranom pokazuje da su sedimenti u Egiptu i Sudanu iz tog vlanog razdoblja barem deset puta stariji od onoga to pokazuju druga testiranja. Takoer vjeruje da datiranja izotopom, obavljena tijekom posljednjih dvadeset pet godina, treba uzeti kao minimalne vrijednosti, jer postoji mogunost da su se kemijski promijenili u brojnim kasnijim razdobljima kia. Haynes kae, ako je u istonoj Sahari prije dvadeset do deset tisua godina postojalo veliko vlano razdoblje, ondje bi se trebali nalaziti arheoloki dokazi o ljudskoj nazonosti, jer ljudi prirodno migriraju prema plodnim krajevima. Meutim, takvi dokazi ne postoje. U posljednjim godinama ledenog doba, jaki su vjetrovi puhali preko ekstremno suhe Sahare. Pjeane su se dine protezale od srednjeg do sjevernog Sudana. Prema optikim datiranjima, prije sedamnaest do jedanaest tisua godina vjetar je nanosio pijesak u regiji Pjeane plohe Selima. Dine su se takoer formirale u Nabta Playi, Velikom pjeanom moru i Wadi Bakhtu u Gilf Kebiru. Slijedom toga, okoli se drastino promijenio. Rijeni su sustavi izbrisani, a vjetar je stvarao rupe diljem zemlje. Meutim, arheoloki i geoloki dokazi pokazuju da su po zavretku ledenog doba poeli prevladavati vlani uvjeti.

Ljetne kie: 8000 do 5000 g. pr. Kr.

Kako je klima postajala sve vlanija oko 8000 g. pr. Kr., kie su niska podruja pretvorile u jezera i playe. S poetkom tog "neolitskog kinog razdoblja", regija koju danas poznajemo kao Egipat postala je produetak sahelske savane. Podruje je pastirima i ivotinjama nudilo nove zemlje prikladne za ivot. Prema Haynesovim tvrdnjama, tijekom tog razdoblja podruje je dobivalo najmanje trideset centimetara kie godinje, a moda ak i ezdeset. Izmeu 7000 i 4000 g. pr. Kr., kad su monsunske kie pokrivale znatan dio unutranjosti Afrike, razvio se "kini maksimum" - kad je padalo najvie kie - pretvarajui pustinju u zelenilo bogato ivotom. Neki podaci pokazuju da su kie poele oko 10.000 g. pr. Kr. u Bir Kiseibi, ali u mnogim drugim podrujima, ukljuujui Abu Ballas na

jugu sredinjeg Egipta, stigle su tisuu godina poslije. Unato tome, oko 7500 g. pr. Kr. uzdignuti slojevi tla natopljenog vodom omoguavali su postojanje jezera u Sudanu. Arheolozi su otkrili sedimente iz tih drevnih jezera koji ukljuuju pijesak, mulj, slatkovodne karbonate, slojeve sulfata, soli i fosile biljaka. Analiza peluda pokazuje da je rijetko poumljena stepa postojala u podruju oaze Selima, te da su ondje rasla stabla Acacia, Commiphora i Maerua. Takoer su rasle viegodinje biljke kao to su Tribulus, Blepharis i pripadnice porodica Chenopodiaceae-Amaranthaceae. Danas tih biljaka koje cvatu ima u Ennediju, Darfuru i drugim mjestima gdje ima dovoljno vlage da bi mogle uspijevati. Jezero Birket Qarun, koje dobiva vodu iz Nila, takoer je nastalo u tom razdoblju, a u junom Egiptu su se zavale punile kinicom. U drugim podrujima, gdje su kie bile obilnije, postojala su jezera i movare. Drveni ugljen iz pretpovijesnih logorskih vatri, datiran izotopom ugljika, svjedoi o sve vie vlage i hladnijim temperaturama. Dokazi iz regije Gilf Kebir ukazuju na polu-suhu do suhu klimu u kojoj su dominirali zeevi, gazele i glodavci. Meu ostacima otkrivenim u Dahkli nalaze se antilope, gazele, konji, vodenkonji, goveda, slonovi, nojevi i ribe. Kosti nosoroga pronaene su u Mergi, a slona, antilope, divljih maaka i irafe u Abu Ballasu. Budui da irafe jedu lie, pupove i granice akacije i drugih biljaka, moe se pretpostaviti da je u cijeloj regiji bilo dovoljno stabala za njihovu ishranu. Do 7300 g. pr. Kr. u sjevernom je Sudanu postojao Wadi Howar i ulijevao se u Nil. Blizu Gebel Rahiba klimatski su uvjeti omoguavali postojanje hladnih, slatkovodnih jezera dubine od tri i pol do devet metara. Nabta Playa, kao i Umm Dabadib du libijske visoravni, takoer su prije 7400 g. pr. Kr. imali vlanu klimu. Mulj se akumulirao du Wadi Tushka i na drugim mjestima u Velikom pjeanom moru juno od Siwe. Do 7100 g. pr. Kr. izvori i arteki bunari postojali su u Khargi i Dahkli.

Playe
Playa je plitko jezero kratkog vijeka koje nastaje ondje gdje se voda slijeva u zavalu bez odvoda u more, te poslije isparava, ostavljajui za sobom ravnu povrinu od blata. Playe su esta karakteristika pustinjskih podruja, a rijetko koji oblik na zemlji je tako plosnat i ravan.

Nastanak tih privremenih jezera u Nabti i Kiseibi bio je periodian, uz naizmjenine intervale sua. Raspored sedimenata od mulja i gline u playama ukazuje na nasumine obilne kie iza kojih su slijedile nagle poplave ili bujice. Tri razliite kulture smjetene u sedmo tisuljee pr. Kr. ukazuju na postojanje izmjenine klime. Ostaci ivotinja (ukljuujui velika goveda, a moda i pripitomljena goveda) govore o tome da su se ljudi na nekim lokalitetima bavili stoarstvom. Druge playe blizu oaze Bir Kiseiba bile su nastanjene izmeu 8000 i 6200 g. pr. Kr. Datiranje izotopom ugljika u regiji Kiseibe ukazuje na suno razdoblje izmeu 6200 i 6100 g. pr. Kr., a ekstremno suni interval u Nabta regiji nastupio je oko 6500 g. pr. Kr. Prema tvrdnjama arheologa, tijekom tog razdoblja pretpovijesni su artefakti izbili na povrinu uslijed stezanja i irenja glina u sedimentima playa. Glinom pokrivene jame-spremita, otkrivene u Nabti, pokazuju da je podruje opet postalo vlano nakon 6100. g. pr. Kr. Meutim, do 5900. g. pr. Kr. nastupilo je jo jedno suno razdoblje, a trajalo je dvjesto godina prije nego je poela sljedea vlana faza. Naslage taloga pruaju dokaze o klimi s dosta kie, vie od trideset centimetara godinje. Neke su playe zadrale ostatke obala; druge su pokrivene zaobljenim ljunkom. Za razliku od aktivnih playa Sjeverne Amerike, koje imaju glatko tlo od stvrdnutog i ispucanog blata, one u Arba'in erodirale su od vjetra u razliitim stupnjevima. Neke sadre yardange (izboene stijene) koje stre nekoliko metara iznad tla playe. Druge su tako jako erodirale da nisu ostale nikakve izboine, a nekoliko ih je vjetar tako raistio da je ostao samo kamen stanac. Sedimenti u playama nastali su od erozije kamena stanca izazvane vodom koja tee preko tla. Ti su sedimenti tipino sastavljeni od pjeenjaka, kriljevca i vjetrom noenog pijeska. Ondje gdje su postali vidljivi zbog iskopavanja, dijelovi pjeenjaka (slojevitog kamena koji se od okolne stijene razlikuje po izgledu) drukiji su od zaobljenog ljunka. U dubljim dijelovima tla, gradiraju se u blatnjavi pijesak i glinu. Ljuske i uvijanje blata ukazuju na kratke intervale ekstremnih sua tijekom tih kinih razdoblja. Ostalo je malo fosila, ali oni koji postoje uglavnom su loe ouvane kosti divljai, goveda, ovaca ili koza, te nekoliko puevih kuica. Playe u oazama sjevernog Egipta bile su aktivne do 5000 g. pr. Kr. U oazi Siwa, Hatiet Um El-Hiyus playa bila je aktivna do 5900 g. pr.

Kr., ali se tijekom estog tisuljea pr. Kr. poela suiti od najviih dijelova. Dokazi iz tih playa pokazuju da su se izmeu 8000 i 5000 g. pr. Kr. klimatski uvjeti izmjenjivali od sunih do vlanih i natrag. Premda su vlana razdoblja trajala po nekoliko stotina godina, te regiju inila prikladnom za ivot, klima je openito bila uglavnom suha.

Jezera
Movarni su uvjeti postojali izmeu 6400 i 5000 g. pr. Kr. u sjevernom Sudanu, a plitka su se jezera smjestila izmeu dina zapadno od doline Nila. Vodeni putovi, blizu Naga Hamre, Gebel Nagerua i Wadi Howara, osiguravali su raznolikost ivotinjskog svijeta, te su izmeu ostalih, postojali krokodili, vodenkonji, kopnene kornjae, goveda, slonovi, nosorozi, bradaviaste svinje, irafe i nekoliko vrsta riba. Fosili vodenih ivotinja, kao to su vodenkonj, krokodil i ribe, pokazuju da su vode postojale, te da su neke bile povezane s Nilom. Sedimenti u jezerima na sjeveru Sudana omoguili su geolozima stvaranje podrobne slike okolia. Podaci o peludi iz uzoraka izvaenih geolokim buenjem u oazi Selima, Oyo uleknine i El-'Atruna pokazuju da je strma padina puna zelenila postojala u istonoj Sahari od 6500 do 5000 g. pr. Kr. Zona biljnog ivota pruala se preko petsto kilometara irokog pojasa na sjeverozapadu Sudana, od poumljenih savana blizu El-'Artruna do stepa u Selimi. Dalje na jugu, pelud iz plitkih, kiama punjenih jezera govori o postojanju visokih akacija trava kojima je potrebno etrdeset do pedeset centimetara kie godinje. Takoer tijekom tog razdoblja, Oyo uleknina imala je duboko slatkovodno jezero okrueno biljkama savane. Juno od Egipta, na sjeverozapadu Sudana blizu osuenog pritoka Nila, talog u jezeru sastoji se od tankih, naizmjeninih slojeva kemijskih precipitata i bogatog organskog mulja. Te naslage pruaju podrobne informacije o pretpovijesnoj klimi regije. Sadre pelud, dijatomeje (jednostanine alge), ostatke beskraljenjaka i korisne stabilne (nisu radioaktivni) izotope*, a to znai da su postojali uvjeti od tropskih poumljenih savana do travnjaka.
* Izotop je jedan od nekoliko oblika kemijskog elementa koji ima isti atomski broj, ali razliitu atomsku masu.

Zanimljiva znaajka te regije je injenica, kako kae Haynes, da su arheoloka nalazita smjetena na kamenu stancu ili na naslagama iz ranijeg pleistocena. Slijedom toga, nema stratigrafske veze s naslagama nastalim izmeu 10.000 i 3000 g. pr. Kr. To zapravo znai da je nemogue razraditi kronologiju postojanja ljudi jer je kamen stanac ondje bio milijunima, moda milijardama godina. Kulturoloki ostaci, pronaeni u dinama, spustili su se do kamena stanca ili naslaga iz ranijeg pleistocena uslijed erozije tijekom ekstremno suhih vremena koja su ispreplitala vlana razdoblja. Ta je erozija ostavila niske kupole pijeska pune artefakata i kamenih ploa ognjita. Premda datiranje ognjita i ljuski nojevih jaja izotopom ugljika ukazuje na vremenska razdoblja naseljenosti, ne odreuju starost samih naslaga tla i dna jezera. Prilikom datiranja egipatskih i sudanskih dna jezera, Haynes se oslanjao na starost organskih tvari pronaenih u blatu, odreenu izotopom ugljika: karbonata, puevih kuica i, u rijetkim sluajevima, djelia drvenog ugljena. Jednom je u bazi dna jezera naao jedan do dva centimetra debele naslage pougljenjene trske na vjetrom nanesenom pijesku. Meutim, raspreni se drveni ugljen mogao iznova taloiti, pa ga, kae Haynes, treba koristiti samo kao maksimalnu moguu starost naslage. Starost najnie razine drvenog ugljena pronaene u tlu je najpouzdanija, a u Selimi je najnii sloj drvenog ugljena potjecao iz dva razliita razdoblja, 7700 i 6500 g. pr. Kr. Prema Haynesovim tvrdnjama, ostaci ranijeg jezera jo uvijek su postojali prije pojave drugog jezera. To je drugo jezero takoer imalo temeljni sloj od pougljenjene trske, to su je vjerojatno spaljivali pretpovijesni pastiri kako bi imali bolji pristup vodi. Razumne procjene starosti tih drevnih jezera dobivene su datiranjem raznih vrsta sedimenata uz pomo izotopa ugljika. Meutim, u nekim sluajevima procjene mogu biti previe stare zbog ponovnog taloenja sedimenata iz dna ranijih jezera, ili drugih faktora koji kompliciraju procjenjivanje starosti. S tim na umu, istraivai su poetak kinih uvjeta u Sahari smjestili izmeu 9000. i 7880. g. pr. Kr. Prema dokazima pronaenim u nekadanjim jezerima Sudana i Egipta, moe se zakljuiti da su u Sahari kini uvjeti poeli oko 7880. i zavrili oko 5490. g. pr. Kr. Prva vlana faza zapoela je oko 7800. g. pr. Kr., a druga se dogodila oko 6900. g. pr. Kr. Takoer postoje do-

kazi da je trea faza postojala izmeu 5490. i 5220 g. pr. Kr. Izmeu tih vlanih faza klima je bila relativno suha.

Rijeke
Dugaka vie od 6600 kilometara, rijeka Nil je najdua na svijetu. Zapravo se sastoji od dviju rijeka, Plavog Nila i Bijelog Nila. Plavi Nil je primarni izvor Nila i tee iz sjeverozapadne Etiopije u Sudan. Bijeli Nil tee iz jezera Victoria, zatim prema sjeveru i zapadu kroz Ugandu, jezero Kyoga i jezero Albert. Obje se rijeke spajaju u Sudanu i ine ono to svi poznajemo kao rijeku Nil. Drukija boja tla na mjestima do kojih je rijeka neko dopirala du Bijelog Nila pokazuje da je izmeu 6500. i 6000. g. pr. Kr. vodostaj bio tri metra vii od dananjega. Nekoliko se wadija ulijevalo u Nil, ukljuujui Wadi Howar, diljem sjevernog dijela sredinjeg Sudana, kao i Wadi Melik koji je tekao od 5700. do 4000. g. pr. Kr. Vlani uvjeti u dolini Nila ostavili su naslage mulja, blata i ljunka prije 3000. g. pr. Kr. Poplave Nila izmeu 6200. i 4600. g. pr. Kr. stvarale su duboka jezera u El Faiyumu, provinciji u gornjem Egiptu, i znatne su se koliine slatke vode slijevale u Sredozemno more.

Pjeana ploha Selima

Ravno, pijeskom pokriveno podruje od 40.000 kvadratnih kilometara zove se Pjeana ploha Selima i srce je istone Sahare. To je takoer sredite pustinjske neplodnosti na egipatsko-sudanskoj granici. U svojoj analizi pjeane plohe, dr. Haynes ju je podijelio na etiri glavne starosne skupine slojeva: Od A do D, od najstarijih do najmlaih. Slojevi A i C sastoje se od naslaga pijeska i ljunka koje su nastale u manje suhim uvjetima. Sloj A, koji je najstariji, sadri najbolje razvijeno tlo. Sedimenti sloja A sadre artefakte iz aelejenske kulture, koja se pripisuje Homo erectusu u razdoblju od prije 1.5 milijuna do 300.000 godina. Sloj C, u nekim sluajevima, moe biti ostatak sloja A u kojem je smanjen sastojak eljeza uslijed podzemnih voda u niim dijelovima. Meutim, neki dijelovi sloja C stari su od 70.000 do 90.000 godina i sadre artefakte iz srednjeg paleolitika. Slojevi B i D su pjeane plohe koje su se taloile u ekstremno suhim uvjetima. Crveni sloj B, stariji od 300.000 godina, pokazuje jae napredovanje stvaranja tla i tvri je

od svjetlosmeeg sloja D iz razdoblja holocena, od 9000 g. pr. Kr. do danas. Kako je gore reeno, te slojevite plohe pijeska ukazuju na formiranje tla u razliitim stupnjevima. Do tog "stvaranja tla" dolazi kad mokre, veoma malene koliine gline i karbonata u pijesku slue kao povezna, kohezivna tvar. Tijekom dugog vremenskog razdoblja, pijesak se moe pretvoriti u tlo ako je izloen vlazi. Haynes slojevite plohe pijeska dijeli u pet etapa stvaranja tla, 0 do 4, kako slijedi: Etapa 0: nema kohezije; nee stajati kao vertikalni zid kad se iskopa. Etapa 1: adekvatna kohezija da bi stajao kao vertikalni zid prilikom kopanja rova, ali ne postoji struktura tla. Etapa 2: adekvatna kohezija uz slabu, srednje prizmatinu strukturu. Pukotine izmeu tala su tako fine da se pojavljuje malo ili nimalo napuklina nakon odstranjivanja pijeska etape 0. slojevi se jasno razlikuju u svakom tlu. Etapa 3: nema primarnih talonih znaajki zbog uznemiravanja slojeva aktivnou korijenja, ukopavanja ivotinja i gaenja ljudi i ivotinja. Boje tla postaju vie crvene i smee. Etapa 4: crvenija od etape 3, s jaom strukturom; oito starije tlo. Haynes kae da su tla etape 3 u pjeanoj plohi oito proizvod vlanijih klima. Ona koja su se razvila u sloju D esto sadre pretpovijesne kulturne artefakte. ini se da su etape 0, 1 i 2 rezultat uestalosti i intenziteta kia. Slijedom toga, ne moraju imati kronoloku vanost. Drugim rijeima, kia je mogla prodrijeti kroz gornji sloj pijeska i pretvoriti etapu 0 u etapu 1 omoguujui laganu koheziju. Ekipa iz Oxforda koristila je optiki simuliranu luminiscenciju (OSL) za odreivanje starosti pjeane plohe Selima. Pijesak s razvojem tla etape 2 procijenjen je na starost od 3380 i 4640 godina; pijesak s razvojem tla etape 3 procijenjen je na 15.690 i 19.220 godina, to bi znailo da su donji slojevi pjeane plohe Selima nastali tijekom kasnog ledenog doba, prije petnaest do dvadeset tisua godina. Nakon taloenja slojeva uslijedilo je formiranje tla, tijekom vlanih faza izmeu 7800. i 3000. g. pr. Kr. To znai da se pretpovijesna jezera i playe podudaraju s razdobljima vlage i formiranja tla, a ne s evoluci-

jom pjeane plohe Selima. Nastanak pjeane plohe Selima zbio se u ekstremnoj suhoi ledenog doba, i nakon 3000. g. pr. Kr., kad se klima opet vratila na ekstremnu suu. Fosilni ostaci kuice velikog pua, naeni u etapi 3 povrinskih tla u sjeverozapadnom Sudanu, dokazuju da je bilo najmanje trideset centimetara godinjih padalina tijekom posljednje faze neolitskog kinog razdoblja. Testiranjem izotopom ugljika organskih djelia puevih kuica odreuje njihovu starost od 4500 g. pr. Kr., na sjevernom kraju podruja prouavanja, do manje od 1100 g. pr. Kr. na junom kraju, to ukazuje na povlaenje poumljene savane tijekom posljednjih kinih razdoblja na sjeverozapadu Sudana. Fosilni dokazi iz Pjeane plohe Selima, koja je nastala tijekom ledenog doba, takoer pokazuju da je izmeu 8000 i 5000 g. pr. Kr. dolo do vlanog razdoblja.

Povratak pustinje: od 5000. g. pr. Kr. do danas

Mokri i vlani uvjeti prije 5000. g. pr. Kr. uspostavili su ekosustav koji se sastojao od travnatih ravnica, grmlja i stabala. Flora je bila posebno koncentrirana u wadijima, jezerima i vrelima, koji su privlaili ivotinje i ljude. Kasnije je okoli postupno postao polu-suh diljem junog Egipta i sjevernog Sudana, a kini se pojas pomicao sve dalje na jug. Nastavak vlanih uvjeta varirao je ovisno o lokaciji, a neka su se podruja suila bre od drugih. Jezera koja su se punila podzemnim vodama obino su trajala due od playa punjenih kiom. Biljni je ivot postajao sve siromaniji kako je suha klima jaala. Prema rezultatima prouavanja peludi, klimatska se suhoa naglo razvijala nakon estog tisuljea pr. Kr. Rub kinog pojasa preselio se 250 kilometara na jug procijenjenom brzinom od trideset est kilometara svakih sto godina - to je ekvivalent jednog stupnja geografske irine svakih tristo godina. Biljke i ivotinje, u veem dijelu regije, na koncu su unitene ili stijenjene na malenim dijelovima zemlje prikladne za ivot. Playe u oazama sjevernog Egipta osuile su se oko 5000 g. pr. Kr., a njihova su se udubljenja ispunila pijeskom to ga je nosio vjetar. Playa Hatiet Um El-Hiyus, u oazi Siwa, bila je aktivna do 5900 g. pr. Kr., ali se poela isuivati tijekom estog tisuljea pr. Kr.

Nil je imao visok vodostaj do 4600 g. pr. Kr., ali je nakon toga pao i samo povremeno imao vii vodostaj. Poplave do kojih je katkada dolazilo i nizak vodostaj rezultirali su taloenja sedimenata, oksidiranih slojeva i vapnenastih "probijanja" du delte Nila (podruja Sredozemnog mora na uu rijeke). Nakon 4500. g. pr. Kr. razine jezera u Faiyumu spustile su se petnaest metara, povisile su se oko 3800-3700. g. pr. Kr., a zatim su ponovno padale od 3700. do 1700 g. pr. Kr. Du gornjih dijelova Nila, pritoci su posve presuili oko petog tisuljea pr. Kr. Wadi Melik je presuio oko 4000 g. pr. Kr. Koliina vode iz Wadi Howara znatno se smanjila. Podruja zapadno od doline Nila i regija Faiyum openito se smatraju suhima od 5000. do 4500. g. pr. Kr. Nakon 4500. g. pr. Kr. flora savane je poela nestajati, a elementi Sahare su preuzeli dominaciju. Do 4000. g. pr. Kr. u veini podruja junog Egipta nalazila se iskljuivo pustinjska flora, uz iznimku nekoliko oaza, wadija i regije Gilf Kebira. Do 3000. g. pr. Kr. voda je jo uvijek sezonski postojala, omoguujui razvoj bogate vegetacije, to se moe usporediti s dananjim drvoredima uz Tibesti i Hoggar. Suhoa se moda neznatno ublaila tijekom etvrtog tisuljea pr. Kr., uz godinje koliine kie od oko petnaest centimetara, ali se klima nastavila pogoravati. Fosili biljaka pokazuju da je klima do 2000. g. pr. Kr. postajala sve sua, uz procijenjenu godinju koliinu kie od desetak centimetara. ini se da su mnoga mjesta u junom Egiptu naputena oko 4000 g. pr. Kr. Glavno razdoblje naseljenosti u regiji Gilf Kebir trajalo je od 4000. do 3000. g. pr. Kr.; druge playe, kao to su Wadi Bakht i Ard El-Akhdar, postojale su do 3000. g. pr. Kr., a zatim su naglo prestale postojati. Meutim, mogue je da su pjeane dine koje su zatvorile playe bile probijene, moda stogodinjom olujom velikih razmjera. Slini obrasci klimatskih promjena postojali su u sjevernom Sudanu, premda su uvjeti openito bili vlaniji od onih u junom Egiptu. Neka jezera i playe u sjevernom Sudanu presuili su do 5000. g. pr. Kr. U podrujima Laquiya i Tageru, mnoga su jezera presuila oko 4500. g. pr. Kr. Neka jezera u regiji Merga ostala su aktivna oko 4900 g. pr. Kr. Playe u Laquiya Umranu jo uvijek su bile aktivne oko 4100 g. pr. Kr., a neka ognjita u Wadi Sahlu, blizu Laquiya Arba'ina, potjeu iz 2700. g. pr. Kr. Playe i okolii stajae vode (gdje nema nikakvih

struja) du Wadi Howara i Wadi Mansouraba poeli su nestajati nakon 5000. g. pr. Kr., a posve su nestali negdje prije 2800. g. pr. Kr. Istraivanja u Selimi pokazuju da je izmeu 5000 i 4000 g. pr. Kr. jezero intenzivno isparavalo, to je rezultiralo nastankom slanog jezera oko 4400 g. pr. Kr. Biljni ivot koji je u toj regiji postojao trajao je do 4000 g. pr. Kr. Izotopskim mjerenjima mekuaca utvreno je da su suhi uvjeti prevladavali oko 3600 g. pr. Kr. Kako je bilo sve manje kie i klima je progresivno postajala sve sua, jezero u Selimi se smanjivalo i nestalo oko 2000 g. pr. Kr. U Oyou, etiristo kilometara juno, dogaale su se sline promjene. Duboko je jezero postojalo do 5000 g. pr. Kr., ali se smanjivalo i postalo je slano. Do 4600. g. pr. Kr. bjelogorine ume savane poele su nestajati. Izmeu 4000. i 2500. g. pr. Kr. grmlje akacije i travnjaci zamijenili su dotadanje suptropske savane Sudana i Sahela. Nakon 2900. g. pr. Kr. vjetrom noeni pijesak pokrio je jezero u Oyou. Veliko pjeano more, juno od Siwe, takoer je proces koji mu je na kraju donio suhou. Analiza sedimenata playe pokazuje da su suha razdoblja prekidala vlane uvjete tijekom petog tisuljea pr. Kr. Naslage vjetrom noenog pijeska ukazuju na manje razdoblje suhe klime oko 4300. g. pr. Kr., prije nego su pjeane dine bile, ponovno, djelomino natopljene vodom i prije nego ih je biljni ivot stabilizirao (oko 2780. g. pr. Kr.). Nakon 2700. g. pr. Kr. podruje je ostalo ekstremno suho. Dokazi o runo kopanim bunarima na mjestima playa blizu Siwe pokazuju da su otprilike u isto vrijeme zapoeli slini suhi uvjeti. Do 5000. g. pr. Kr. nestale su mnoge playe punjene kiom u Egiptu. Veina se znatno isuila, zbog sue, a biljni je ivot poeo nestajati ve oko 5600 g. pr. Kr. Nakon 3900. g. pr. Kr. mnoga udubljenja playa bila su doslovce ispunjena pijeskom. U Nabta Playi izmjenini slojevi uma i vjetrom noenog pijeska pokazuju da su suha razdoblja prekidala vlanije uvjete izmeu 5700. i 3800. g. pr. Kr. U regiji Kiseiba, vlana je klima moda trajala malo due. ini se da su playe blizu Bir Kiseibe postojale do 3400. g. pr. Kr., moda zahvaljujui podzemnim vodama zakopanima izmeu slojeva pijeska. Zalihe vode u Abu Ballasu polako su nestajale do 4300. g. pr. Kr., a tada je vjetrom noen pijesak pokrio blato playa. Oaza Dahkla doivjela je slino isuivanje nakon 4500. g. pr. Kr.

U junoj regiji Kharga zavale kod Shurafa Hilla, izmeu 6000 i 5000 g. pr. Kr., jaki su vjetrovi odstranili znatne koliine povrinskih sedimenata. Dubina erozije vjerojatno je drala korak sa sputanjem slojeva tla natopljenih vodom, premda su zacijelo postojali i drugi faktori. Nakon 3000. g. pr. Kr. velike su pjeane dine poele pokrivati mnoga nastanjena mjesta. Oko 2800. g. pr. Kr. u Sudanu je Wadi Howar imao sve manje vode, a njegova su jezera isparila, obiljeavajui slubeni zavretak openitog vlanog razdoblja u sjeverozapadnoj Nubiji. Do 2500. g. pr. Kr. akje i pustinjsko ipraje nestalo iz veeg dijela junog Egipta i sjevernog Sudana, uz iznimku nekoliko oaza i wadija. Nedostatak vegetacije omoguio je da pijesak zauzme vei dio regije. Suhi do ekstremno suhi uvjeti ukorijenili su se u cijeloj regiji do 2500. g. pr. Kr. Jezera u Selimi presuila su oko 2000 g. pr. Kr., a u El-Atrunu i regiji Gebel Tageru oko 1600 g. pr. Kr. Datirani arheoloki nalazi pokazuju da su te pustinjske regije bile naputene. Nakon 4000. g. pr. Kr. runo kopani bunari pokazuju da je nastanak suhih uvjeta utjecao na ljudske aktivnosti. Do 2075. g. pr. Kr. presuio je Wadi Howar, juni pritok Nila, a sjeverni dio sredinjeg Sudana postao je pustinja bez vode. Dananja pustinja Sahara gotovo uope nema ivota, a ondje postoje jedino najotpornije pustinjske biljke i ivotinje. Neko napola suho podruje, prikladno za ivot, junog Egipta i sjevernog Sudana suho je od 4500. g. pr. Kr., a sad ondje dominira vjetar.

Klima-saetak
Egipatska pustinja Arbain i okolna regija suhe su posljednjih petnaest do dvadeset tisua godina, primajui oko centimetar vode godinje. Meutim, kako je opisano u prijanjem tekstu, vlaniji su uvjeti prevladavali izmeu 7000 i 4000 g. pr. Kr., a kie je u prosjeku bilo vie od trideset centimetara godinje, a moda ak i ezdeset. Ipak, regija je bila podlona sui jer su kie bile sezonske. Mrave pustinjske biljke osiguravale su dovoljno vegetacije za odravanje ivotinjskog i ljudskog ivota izmeu 6500 i 1000 g. pr. Kr. Kako je podrujem vladala sve vea sua, a monsunskih je kia bilo sve manje, dostupnost povrinske vode postajala je sve vei problem. Jezera i rijeke su presuili,

a prevladavala je erozija izazvana vjetrom. Takav klimatski scenarij potkrjepljuje i geoloka povijest izlijevanja Nila. Kako Robert J. Wenke kae u radu "Egypt: Origins of Complex Societies" ("Egipat: porijeklo kompleksnih drutava"), razine vode Nila bile su visoke od 6800. g. pr. Kr. do 3800. g. pr. Kr. Meutim, nakon toga razine vode su bile niske, osim kratkih vlanih razdoblja oko 3400. g. pr. Kr. i 2500. g. pr. Kr. Budui da je "zelena" Sahara postojala izmeu 7000 i 4000 g. pr. Kr., a koliina padalina dosezala je oko ezdeset centimetara godinje, moe se tvrditi da je egipatska Sfinga isklesana uskoro nakon 7000. g. pr. Kr. Premda je to suprotno tradicionalnim stavovima, time bi se dobilo dovoljno vremena za eroziju zapadnog zida izazvanu kiom. Takoer bi se poklapalo sa Schochovim otkriima. Meutim, brzine erozije su, u najboljem sluaju, procjene u kojima se znanstvenici esto ne slau. Tu se postavlja pitanje kojom brzinom stijene erodiraju.

Erozija i Sfinga
Sve se kopnene povrine mogu smatrati padinama brda, ak i ako nemaju nagiba (ravna povrina ima "nagib" od nula stupnjeva). U veini se sluajeva erozija padine moe smatrati sustavom koji povezuje oteenja izazvanih vremenskim prilikama (raspadanje stijena), procese svojstvene padinama (kao to je masovno pomicanje slobodnog kamenja i tla nizbrdo, uslijed gravitacije ili pod utjecajem vode) i eroziju do koje tipino dolazi od rijeka u donjim dijelovima dolina. Kie su uzrok erozije izazvane vodom. Hoe li voda prodrijeti u tlo, ovisi o intenzitetu kie i brzine prodiranja odreene povrinskim uvjetima. Ondje gdje jaina kie premauje kapacitet tla kad je rije o primanju vode, plitka voda tee po tlu. Do tog vika vode uslijed "zasienosti" najee dolazi u dnupadina i u udubljenjima. Tlo postaje zasieno tijekom dugotrajne kie uslijed kombinacije prodiranja, injenice da voda u tlu tee nizbrdo i podzemnih tokova. Kad je tlo jednom zasieno vodom, njezin kapacitet primanja vode ravan je nuli, pa se viak kie ne moe upiti u tlo. Kad se to dogodi, voda zaostaje na povrini ili tee odozgo. Voda koja prodre u tlo postaje vlaga u tlu ili podzemna voda (gornji dio zasiene zone je vrh sloja tla natopljenog vodom). Odmah iznad

sloja natopljenog vodom nalazi se sustav slian kapilarama, pri emu se voda kapilarnom aktivnou izvlai iz sloja natopljenog njome, to se naziva "neredovitim zasienjem". Sloj tla natopljen vodom nije ravan, ve slijedi oblik povrine - vii je ispod brda, a nii u dolinama. Zbog toga vlaga u tlu i podzemne vode mogu tei od viih do niih podruja, premda se to obino zbiva veoma sporo. Tipina brzina kretanja vode u istom pijesku je oko deset metara na dan. Glavni doprinos tih protoka eroziji padina je odstranjivanje otopljenih tvari. Voda koja tee povrinom tla, bilo u kanalu ili po otvorenoj ravnici, nosi sedimente niz padinu. To rezultira povrinskim bujicama, potoiima i vododerinama. Povrinske bujice su plitke koliine vode koje teku po povrini. Rije je o jednolikom odstranjivanju tla, bez pojave vidljivih kanala, te je rije o najmanje oitoj vrsti erozije. Potoii nastaju kad se povrinska voda slijeva u mnogo malenih, ali jasno vidljivih kanala. Vododerine nastaju kad se povrinska voda i/ili potoii spajaju u vee bujice. Uz povrinske bujice dolazi i do erozije izazvane udarcima kie - pri emu kine kapi odvajaju estice s povrine - to je najuinkovitije u suhim regijama gdje nema zatitne vegetacije. U svim se sluajevima pomicanje tla i estica stijena, izazvano vodom koja tee, zove erozija. Do znatnih povrinskih bujica dolazi kada tlo ne moe prihvatiti velike koliine vode, a intenzitet kie je visok. Na prodiranje vode u tlo uvelike utjee postojanje vegetacije, koja pomae pri apsorpciji vode jer odrava otvorenu strukturu tla. Iz tog se razloga Hortonske bujice (one koje ne teku kanalima ili vododerinama) uglavnom pojavljuju u suhim regijama, izrazito siromanim vegetacijom. Ta su podruja podlona rijetkim, ali estokim olujama, primjerice jugozapadni dio Sjedinjenih Drava, kao i neka podruja sjeverne Afrike. Na tim mjestima intenzivna kia moe trajati samo nekoliko minuta, ali moe doi do znatne erozije.

Erozija u perspektivi
Vie od dvadeset pet godina geolokih i arheolokih istraivanja u ekstremno suhim podrujima jugozapadnog Egipta i sjeverozapadnog Sudana pokazuju da su vlani uvjeti u tim podrujima postojali, a zapoeli su oko 8000 g. pr. Kr. U to se vrijeme istona Sahara promi-

jenila iz ekstremno suhe, beivotne pustinje, u kojoj je dominirala erozija od vjetra, u polu-suhu savanu koja je privlaila biljke i ivotinje. Ta je klima prikladna za ivot trajala, uz postupno pogoravanje, do poetka treeg tisuljea pr. Kr., kada je uslijedio sadanji trend ekstremne suhoe. To se pretpovijesno vlano razdoblje moe nadalje podijeliti na tri faze. Prva je trajala od 8000. do 6200. g. pr. Kr.; druga od 6100. do 5900. g. pr. Kr.; a trea od 5700. do 2600. g. pr. Kr. Schoch i Reader se slau da je kia bila primarni uzrok erozije Sfinge. Meutim, Reader se ne slae u potpunosti sa Schochovom teorijom. Prema onome to kae Reader, nije potrebno vrijeme klesanja Sfinge smjetati ranije od 5000 g. pr. Kr. Vjeruje da su kie bile dovoljno obilne tijekom posljednje vlane faze da bi mogle objasniti vidljivu eroziju. tovie, vjeruje da su oborinske vode i povrinske bujice, a ne direktna kia, uzrok vodene erozije na zapadnom zidu oko udubljenja Sfinge. Svaki izloeni kamen trpio bi tete od oborinskih voda nakon kie i bio bi znatno erodiran. Nakon to je izvaen kamen zapadno od Sfinge, u vrijeme etvrte dinastije, vie nije postojala mogunost erozije zidova oko Sfinge izazvane oborinskim vodama. Dakle, Sfinga je isklesana barem prije 2500. g. pr. Kr. Na zidovima oko Sfinge u prosjeku je vidljiva erozija do dubine od devedeset centimetara, a najvea dubina erozije je gotovo dva metra. Dakle, pravo pitanje glasi: koliko je vremena trebalo da doe do te erozije? Prema onome to pie u geolokim udbenicima, sputanje tla uslijed vodene erozije openito je spori proces. Brzina kojom stijene erodiraju ovisi o tome kakve je vrste ta stijena. Openito govorei, vulkanske stijene ili one koje su pretrpjele strukturne promjene erodiraju 0,5-7 mm svakih tisuu godina; pjeenjak 16-34 mm svakih tisuu godina, a vapnenake stijene 22-100 mm svakih tisuu godina.
TABLICA 3.1 BRZINA EROZIJE ZA STIJENE (u milimetrima) Vrsta vulkanske pjeenjak kamen vapnenac Za 1000 godina 0,05 - 7,11 6,09 - 34,03 22,09-100,07 Za 10.000 godina 0,50-71,12 60,96 - 340,36 220,98-1000,76

Premda nema dostupnih podataka za brzine erozije na visoravni Giza, geolozi su prouavali eroziju kamenih formacija diljem svijeta. Jedna od najpoznatijih erozivnih atrakcija u Sjevernoj Americi je Grand Canyon (Veliki kanjon). Geolozi su izraunali da je star est milijuna godina. Budui da je u najdubljoj toki dubok tisuu osamsto metara, znai da svakih milijun godina stijena, koja odreuje kanjon, erodira tristo metara. Drugim rijeima, svake je godine tijekom proteklih est milijuna godina rijeka Colorado erodirala kamen stanac za 0,30 milimetara. Ako tu brzinu erozije primijenimo na zidove oko Sfinge, trebalo bi tri tisue godina za eroziju duboku devedeset centimetara i est tisua godina za eroziju do dubine od metar i osamdeset centimetara. Meutim, moe se pretpostaviti da je ravnomjerna snaga rijeke Colorado erodirala kamen bre od kie ili povrinskih bujica nakon kia. Svaka voda tekuica skuplja i prenosi estice tla i djelie stijena. Svaki potok nosi tvari, dobivene od pritoka ili s vlastitih obala, koje plutaju u vodi ili se kotrljaju po dnu korita. Te estice udaraju o kamen stanac, korita i doslovce bruse njegovu povrinu; na kraju se smire negdje u koritu ili dospiju do mora. Rijeka Mississippi je na taj nain smanjivala kamen stanac u svojem koritu brzinom od trideset centimetara svakih devet tisua godina, to je 0,033 milimetra godinje. Ako su zidovi oko Sfinge erodirali istom brzinom kao dno rijeke Mississippi, trebalo bi dvadeset osam tisua godina za devedeset centimetara erozije i pedeset est tisua godina za metar i osamdeset centimetara. (Naravno, velika rijeka ima mnogo vie erozivne snage nego povremena kia ili povrinske bujice, pa to nije usporedba istih pojava.) Prilikom prouavanja Wutach rezervoara (geografskog podruja gdje se skuplja voda) u jugoistonoj regiji njemakog Schwarzwalda, europski geolozi Philippe Morel, Friedhelm von Blackenburg, Mirjani Schaller, Matthias Hinderer i Peter Kubik izraunali su da je brzina erozije pjeenjaka 9-14 mm svakih tisuu godina; granita 27-37 mm svakih tisuu godina; te vapnenca 70-90 mm svakih tisuu godina. Ako se uzme da je prosjena brzina erozije vapnenakih stijena 7,62 centimetra svakih tisuu godina (0,076 mm godinje), trebalo bi dvanaest tisua godina da zidovi oko Sfinge erodiraju devedeset centimetara i dvadeset etiri tisue godina za metar i osamdeset centimetara.

Geolozi John Stone i Paulo Vasconcelos kau da brzine erozije u Australiji variraju, ovisno o klimi i karakteru geolokih formacija, kao i o lokalnom krajoliku. Mjerenja klora-36 u kalcijevu karbonatu iz vapnenakih stijena diljem kontinenta, pokazuju da brzine erozije izazvane kiom variraju od jednog metra svakih milijun godina, u suhoj unutranjosti, do 150 metara svakih milijun godina u brdovitom predjelu Papua Nova Gvineja. To je raspon od jednog milimetra do 150 milimetara svakih tisuu godina. Prema tim procjenama, trebalo bi izmeu est tisua i milijun godina da zidovi oko Sfinge erodiraju devedeset centimetara, te izmeu dvanaest tisua i dva milijuna godina za metar i osamdeset centimetara. Nadalje, Stone i Vasconcelos su zakljuili da su brzine erodiranja vapnenakih stijena u dobroj korelaciji s prosjenim godinjim koliinama kie, a vrijednosti su blizu onih predvienih ravnoteom topivosti kalcijeva karbonata. Drugim rijeima, to ima vie kie, to je vea brzina erozije vapnenakih stijena. Geolozi Ari Matmon, Ezra Zilberman i Yehouda Enzel su u svojoj studiji tektonskih aktivnosti regije Galileja u Izraelu dali prve procijenjene brzine procesa formiranja krajolika. Prema njihovoj studiji, erozija vapnenakih stijena dogaala se brzinom od otprilike 29 metara svakih milijun godina, to je 0,029 milimetara godinje. Pri toj brzini, zidu oko Sfinge trebale bi trideset dvije tisue godina za eroziju od devedeset centimetara, te ezdeset etiri tisue godina za metar i osamdeset centimetara. Jedan primjer brze erozije stijena su slapovi Nijagare. Geolozi kau da su se slapovi povukli 11,4 kilometra za dvanaest tisua etiristo godina, to je veoma velika prosjena brzina erozije od gotovo jedan metar godinje. Meutim, brzina erozije se u novije vrijeme smanjila zbog na eroziju otpornog povrinskog sloja vapnenca iznad naslaga soli, preko kojeg slapovi padaju. Sloj vapnenca poinje otprilike pola kilometra sjeverno od Rainbow Bridgea (Most duge). Meutim, kako slapovi i dalje erodiraju prema jugu, brzina erozije e se ponovno poveati kad stigne do drugog mekanog sloja stijena, blizu otoka Navy. Slapovi Nijagare zapravo se sastoje od tri slapa: Ameriki slapovi, izmeu Prospect Pointa i otoka Luna; Slapovi vjenanog vela, izmeu otoka Luna i otoka Goat; te Kanadski slapovi (Konjska potkova),

izmeu otoka Goat i Table Rocka. Na tim razliitim podrujima razlikuju se i karakteristike stijena. Openito, prirodni kamen stanac ispod slapova sastoji se od mekanog kriljevca i vapnenca. Tijekom godina, neprestani protok vode izazvao je lomljenje i odvajanje velikih dijelova kamena stanca koji su ostali na dnu slapova. Mekani kriljevac erodira bre od vapnenca, te potkopava njegovu stabilnost. Meutim, Ameriki slapovi danas nemaju stalni nain erodiranja. Sadanja koliina vode koja prolazi preko Amerikih slapova nije dovoljna da bi erodirala padinu koja je nastala od odlomljenog kamenja u dnu slapova. (Te su naslage sline vapnencu, ali se uglavnom sastoje od minerala dolomita.) Sadanja brzina erozije ispod Amerikih slapova procjenjuje se na 6,35 milimetara godinje - oko est metara svakih tisuu godina. Protokvode,ijajeminimalnarazina deset posto odprocijenjenih 2800 kubinih metara tijekom ljeta (pola od toga tijekom zime), nije dovoljan za stvaranje velike erozije.
TABLICA 3.2 BRZINE EROZIJE KROZ 1000 GODINA (u centimetrima) ZA RAZNA GEOGRAFSKA PODRUJA Minimum Galileja Mississippi Wutach Australija Grand Canyon Giza (Schoch) Giza (tradicionalno) Nijagara (Ameriki s lapovi) 6,985 0,101 6 40,64 Maksimum 8,89 15,24 73,66 Prosjek 0,00254 33,02 7,62 7,6708 30,48 57,15 182,88 635

Bez obzira koliko su razliiti, utjecaji okolia uvijek e imati odreenu ulogu za brzine fizikog i kemijskog oteivanja. Podaci pokazuju da je fiziko oteivanje najizraenije u hladnim, vlanim klimama jer se ondje voda zamrzava i otapa. S druge strane, brzine kemijskih promjena pod utjecajem su temperature i koliine vode. Slijedom toga, kemijske su promjene najizraenije u vruim, vlanim regijama. Budui da je voda vaan faktor za kemijske promjene, kao i za eroziju kad se estice odnose, brzine oteivanja i erozije su najmanje u suhim

Godinje koliine kie (cm)

Slika 3.3. Regije oteenja izazvanih vremenskim prilikama, u odnosu na temperaturu i koliinu kie (s Odjela za geoloke znanosti, Politehniki fakultet Kalifornije) okruenjima, a tono su to Stone i Vasconcelos otkrili u Australiji. To je takoer razlog iz kojeg rijeke stvaraju neke od najveih brzina erozije. Postoji dobro dokumentirana korelacija izmeu kia i temperature s oteivanjem i erozijom. Ta korelacija slui kao naelo po kojemu se moe predvidjeti kakve se vrste erozije mogu oekivati u razliitim klimatskim uvjetima. U podrujima gdje su koliine kie i temperature relativno visoke - naprimjer, u tropskoj praumi - kemijska oteenja (razlaganje stijena uslijed kemijskih reakcija izmeu minerala u stijenama i tvari iz okolia kao to su voda, kisik i kisele kie) su najjaa i dominantna znaajka izloenih stijena. U suprotnom sluaju, gdje su koliina kie i temperature relativno niske, prevlada-

vaju mehanika oteenja, a mogu biti neznatna do umjerena, ovisno o koliini padalina. Mehaniko oteivanje je proces u kojem djelovanje mraza, razvoj kristala soli, apsorpcija vode i drugi fiziki procesi razlazu stijenu na komadie, bez ikakvih kemijskih promjena. Temperaturne zone u Sjevernoj Americi i Europi dobri su primjeri regija u kojima dolazi do znatnih mehanikih oteivanja, premda u nekim krajevima godinja koliina kie moe biti vea od sto trideset centimetara. U ekstremno suhim podrujima moglo bi se oekivati da e biti veoma malo oteivanja bilo koje vrste. Oekivala bi se erozija izazvana esticama to ih olujni vjetar nosi zrakom. Sjeverna Afrika i Bliski istok dobri su primjeri te vrste erozije, a pustinjsko podruje koje se protee od sjevernog Meksika do jugozapada Sjedinjenih Drava takoer to ilustrira. Geolozi rijetko kada pokuavaju generalizirati brzine oteivanja i erozije, jer se obje pojave razlikuju ovisno o klimatskim uvjetima, a moda ovise i o mikroklimama unutar svake klime. Takoer treba uzeti u obzir vrstu stijena i terena. Meutim, za neko odreeno podruje moglo bi se oekivati da e odreeni raspon oteivanja i erozije biti konzistentan s onim to je prikazano na slici 3.3. Znatnija odstupanja od tih raspona ukazuju na mogunost da je klima u prolosti bila drukija. Geoloka naela oteivanja uslijed vremenskih prilika i erozije mogu objasniti iroki raspon brzina erozije u australskoj studiji. U unutranjosti Australije je vrue i suho, uz veoma malo oteenja izazvanih vremenskim prilikama. Ali u Novoj Gvineji, gdje izmeu prosinca i oujka dolazi do monsuna, a zatim opet izmeu svibnja i listopada, oteenja nastupaju mnogo bre. U studiji se vodilo rauna o nekoliko vrsta klime. Otkrie brzine erozije koja se ne uklapa u oekivani prosjek za neku odreenu klimu predstavlja problem koji iziskuje objanjenje. to su vea odstupanja, to ih je tee objasniti. U odreenom trenutku odstupanje postaje tako veliko da je potrebno ponovno razmotriti pretpostavljenu kronologiju i uskladiti je s poznatim naelima.

Starost Sfinge
Premda se brzine erozije razlikuju od jedne do druge regije, to se temelji na klimi, vrsti stijena i terenu, geoloki dokazi pokazuju da vapnenake stijene erodiraju veoma polako, osim ako nisu na udaru mone rijeke kao to je Nijagara. Koliina protoka vode (to ovisi o koliini kie i prirodnim sustavima drenae) i tvrdoa stijena dva su najvanija faktora koji odreuju brzinu erozije. Kao to je ve reeno, Egipat je imao tri vlana razdoblja izmeu 8000. i 2600. g. pr. Kr. No, koliina kie tijekom vlanih razdoblja u prosjeku je bila tek dovoljna - trideset do ezdeset centimetara godinje - da klima od suhe postane polu-suha, to je dalo krajolik slian jugozapadnoj regiji Sjeverne Amerike: suh, ali dovoljno vlaan da bi omoguio razvoj biljnog i ivotinjskog svijeta. Tvrdim da geoloko poznavanje erozije moemo iskoristiti za odgovor na pitanje o starosti Sfinge. Prema istraivanjima to ih je obavio Gauri, a poslije potvrdio Schoch i drugi istraivai, stijena gdje je Sfinga isklesana sastoji se od naizmjeninih slojeva tvrdog i mekanog vapnenca. Kako se moglo i oekivati, meki su slojevi erodirali vie nego tvrdi. Meutim, tvrdi slojevi, osobito na vrhu zapadnog zida oko udubljenja, takoer imaju znatna oteenja izazvana vremenskim prilikama. Kako bi to objasnio, Schoch je iznio teoriju da se erozija dogaala tijekom mnogo tisua godina, naroito od kie. Reader tvrdi da se to dogaalo relativno brzo, tijekom prvih egipatskih dinastija (2920-2650. g. pr. Kr.), zbog sporadinih i jakih oluja nakon kojih su ostajale povrinske bujice koje su se valjale preko visoravni i slijevale niz rub zidova oko Sfinge. S obzirom na poznatu klimu u Egiptu tijekom posljednjih deset tisua godina, veoma je vjerojatno da karakteristike temperature i kinih padalina tog podruja spadaju u regiju, prikazanu na slici 3.3 (str.68.) , u kojoj se moe oekivati "veoma malo oteenja bilo koje vrste". Prosjena brzina erozije vapnenakih stijena, navedena u tablici 3.2 na str. 67 (uz iznimku visoravni Giza i slapova Nijagare), je gotovo devet centimetara svakih tisuu godina. Na temelju tog prosjeka, trebalo bi deset tisua godina da zapadni zid oko Sfinge erodira devedeset centimetara, a dvadeset tisua godina da erodira

metar i osamdeset centimetara. Premda se ne moe tvrditi da je doista tako, te brojke podupiru Schochov zakljuak da stijene polako erodiraju, te da je velika Sfinga u Egiptu erodirala na taj nain. On vjeruje da je Sfinga stara najmanje sedam tisua godina - a to je, kako kae, konzervativna procjena. Ako je Readerova teorija tona - da se erozija dogaala bre - koliko bi oluja bilo potrebno da izazovu vidljivo propadanje? Koja bi koliina vode, i tijekom kojeg vremenskog razdoblja, morala tei preko zidova koji okruuju Sfingu? Premda je u Gizi bilo kia tijekom ranog dinastikog i preddinastikog razdoblja, klimatski pokazatelji upuuju da su ta kina razdoblja bila umjerena i kratkotrajna. Alternativa Schochovoj ili Readerovoj teoriji je mogunost da je konvencionalni stav toan, pa se opaena erozija dogodila tijekom etvrte i pete dinastije, izmeu 2500. i 2350. g. pr. Kr., u razdoblju od 150 godina. To podrazumijeva brzinu erozije od 0,635 centimetra godinje - gotovo identino sadanjoj brzini erozije Amerikih slapova Nijagare. Ako je to tono, onda prava zagonetka nisu Schochove ili Readerove geoloke analize Sfinge i visoravni Giza, ve nepoznate sile koje su izazvale tako brzo razgraivanje vapnenakih stijena oko Sfinge.

KOJA KULTURA, I KADA?

Rijeen je golemi kontekstualni problem

rema tvrdnjama tradicionalnih egiptologa, postoji golem problem ako se klesanje Sfinge smjesti u vrijeme prije etvrte dinastije (25752467. g. pr. Kr.). Nema nikakvih dokaza da je prije tog razdoblja postojalo orue i znanje potrebno za klesanje tako velikog kipa. Nadalje, glava Sfinge oito ukazuje na stil etvrte dinastije. Pomanjkanje dokaza o dovoljno naprednoj kulturi da moe stvoriti artefakt, opisuje se kao problem kulturalnog konteksta. Colin Reader u svojem istraivanju nastoji rane dinastije (2920-2650. g. pr. Kr.) uklopiti u kontekst za klesanje Sfinge. Meutim, ini se da je Schochovu Sfingu isklesala nepoznata civilizacija nekoliko tisua godina prije no to je prvi Egipanin napravio bakreno dlijeto. Dakle, Schochova teorija o starosti Sfinge oito nema kulturalni kontekst. To je tema kojom emo se pozabaviti u ovom poglavlju. Sigurno je da postoje dokazi o aktivnostima ranih dinastija na visoravni Giza. Premda se openito smatra da je pojaana gradnja zapoela u vrijeme etvrte dinastije, kako Reader naglaava, postoje objavljena arheoloka otkria koja ukazuju na aktivnosti prije tog vremena. Krajem 1800-ih pronaena su etiri keramika vra u podnoju Velike piramide. U poetku se vjerovalo da potjeu iz vremena prve dinastije (2920-2770. g. pr. Kr.). Meutim, poslije je Bodil Mortensen utvrdio da su tipini za kasno preddinastiko razdoblje Maadi

(otprilike 3500-3050. g. pr. Kr.)* . Mortensen je takoer tvrdio da potjeu iz grobnice, a ne iz stambenog prostora, jer su vrevi pronaeni netaknuti. Reader naglaava da se otkrie artefakata iz razdoblja prije etvrte dinastije na visoravni Gizamora razmotriti u kontekstu razvoja etvrte dinastije. Nepobitno je da je etvrta dinastija uvelike koristila Gizu. Vei dio raspoloive zemlje je koriten za vaenje kamena ili gradnju. Obje te aktivnosti bile su destruktivne, te su zacijelo ukljuivale uklanjanje ranijih graevina i ienje ostataka. Dakle, ostaci ranijih stanovnika vjerojatno subaeni u otvorene, ispranjene kamenolome ili na druga mjesta izvan podruja gradnje. Tijekom 1970-ih austrijski je egiptolog Karl Kromer naao takvo mjesto juno od Gize, puno ostataka iz preddinastikih (5550-3100. g. pr. Kr.) i ranih dinastikih (2920-2650. g.pr. Kr.) vremena. Daljnja prouavanja Kromerova nalazita pokazuju da je ondje bilo nekoliko naseobina, a ne samo jedna. Vjetar je nanosio pijesak u izdubljeno podruje i odvojio slojeve ostataka davnih Egipana. Drugi su istraivai kritizirali datiranje raznih predmeta to ih je Kromer naao, ali svi se uglavnom slau da su iskopani vrevi iz preddinastikog razdoblja.

Kulturalni kontekst: postoji li vie od jednog?

Ako Schoch ima pravo kad je rije o odreivanju starosti vapnenakog tla u udubljenju oko Sfinge - da je prvi put izloeno zraku prije najmanje sedam tisua godina - moe li postojati vie od jednog kulturalnog konteksta? Najbolji dokaz da je takva kultura postojala, zapravo je relativna sofisticiranost s kojom se egipatska civilizacija na samomu poetku pojavila. Veina znanstvenika tvrdi da su Egipani tijekom preddinastikog razdoblja nastojali izumiti i razviti velianstvenu tehnologiju rada kamenom, kakva se moe vidjeti u stepenastoj piramidi u Sakkari i na raznim graevinama na visoravni Giza. Drugi istraivai, kao to je John Anthony West, ustraju u miljenju da je ono to se tumai kao razvoj zapravo naslijee. West tvrdi da su Egipani
* Maadi neki egiptolozi smjetaju u razdoblje izmeu 4000-3000 g. pr. Kr. Grade se kue kvadratnog oblika, a otkrivena su tri groblja povrinskog tipa ove kulture. Smatra se da se u to vrijeme jo prakticiralo rtvovanje ljudi i ivotinja (pasa i gazela) op. ur.)

koji su izgradili piramide i druge graevine na visoravni Giza bili nasljednici dobara i znanja druge, starije kulture. Polemike i rasprave razvijaju se oko napredne razine lonarske robe i tehnika rada kamenom koje su otkrivene u nekim od najranijih nalazita egipatske civilizacije, kao to su Sakkara i Giza, ali ih nema na nalazitima iz bilo kojeg kasnijeg razdoblja egipatske povijesti. (Vei dio te velianstvene lonarske robe izloen je u Kairskom muzeju i u Petriejevu muzeju egipatske arheologije u Londonu.) Primitivan narod koji posjeduje tehnologiju potrebnu za proizvodnju sofisticirane lonarije, kao to su izdubljene granitne vaze, doista je zagonetka koja zasluuje objanjenje. Prema tvrdnjama egiptologa Waltera Emeryja, kamene posude iz drevnog egipatskog razdoblja (3100-2650. g. pr. Kr.) vjerojatno su bile najbolji nain umjetnikog izraavanja starih Egipana. Nijedna druga zemlja, u ono vrijeme ili kasnije, nije postigla takvu preciznost. Premda je kvaliteta varirala, lonarska je roba izraivana u golemim koliinama i sa zapanjujuim estetskim dizajnom i tehnikama. Koritene su sve vrste dostupnih stijena. Pronaeni su primjerci, datirani iz razdoblje prve (2920-2770. g. pr. Kr.) i druge (2770-2650. g. pr. Kr.) dinastije, izraeni od diorita, kriljevca, alabastra, vulkanskih stijena, serpentina, steatita, brea, mramora, vapnenca, arenog crno-bijelog porfirnog kamena, grimiznog porfira, crvenog jaspisa, opsidijanskog kvarca, dolomita, kristalnog kamena i bazalta. ak i uz nae suvremeno industrijsko znanje, jo uvijek nismo uspjeli reproducirati takve predmete uz pomo tehnika ili strojeva to su ih oni koristili. Nadalje, takva lonarska roba nije pronaena u nalazitima iz kasnijih razdoblja egipatske povijesti. Dakle, ini se da su vjetine potrebne za izradu tako pomno napravljenih predmeta na neki nain izgubljene.

Velianstvena lonarska roba: dokaz ranije kulture

Od preddinastikog razdoblja do Staroga kraljevstva, postoje dokazi da su drevni Egipani posjedovali dobro razvijenu tehnologiju za rad s kamenom. Na temelju pronaenih artefakata vidljivo je da su stari Egipani koristili builice, pile (obine i krune) i tokarske strojeve za rezanje i oblikovanje kamena u predmete za kuanstvo. Muzeji

irom svijeta imaju izloene primjere drevne egipatske lonarske robe koji prikazuju jedinstvene znaajke njihova rada. Izraeni su od niza razliitih materijala, od mekanog kamena, kao to je alabaster, do najtvreg poznatog kamena, granita. Ti su muzejski izloci meu najljepim artefaktima ikad pronaenima, a ironija je u tome to potjeu iz veoma ranog razdoblja egipatske civilizacije. Mnogi su naeni u, i oko oserove stepenaste piramide u Sakkari. oserova stepenasta piramida, izgraena u vrijeme tree dinastije, oko 2630. g. pr. Kr., vjerojatno je najstarija kamena piramida u Egiptu, i prva ikad izgraena piramida. To je oito i jedino mjesto gdje je takva lonarska roba pronaena u veim koliinama, premda je Sir Flinders Petrie, istraiva s kraja devetnaestog stoljea, naao djelie slinih posuda u Gizi. Na mnogim komadima lonarske robe postoje natpisi sa simbolima najranijih kraljeva iz preddinastikog razdoblja. Neki su znanstvenici tvrdili, zbog primitivnog stila natpisa, kako nije vjerojatno da su oni koji su izradili posude takoer napravili natpise. Mogue je da su preddinastiki Egipani doli do lonarske robe neko vrijeme nakon to je izraena, a zatim su je obiljeili svojim znakovima vlasnitva. U sredini otvorenih zdjela i tanjura, gdje se kut rezanja naglo mijenja, vidi se ista, uska i savreno kruna linija napravljena vrhom orua za rezanje. Ti tragovi orua zasigurno potjeu od tokarenja (rotiranja predmeta na dvije osovine tako da odstranjivanje materijala sa svih strana bude jednako). Relativno je jednostavno obraivati mekani kamen, te se to moe raditi jednostavnim oruem i abrazivnim sredstvima; meutim, razina preciznosti pri obradi tih predmeta ravna je onoj iz industrije dvadesetog stoljea. Fine vaze, izraene od lomnog kamena kakav je kriljevac, tokarene su, izbruene i polirane do besprijekornog, poput papira tankog ruba. Jedna zdjela od dvadeset tri centimetra, izdubljena je s otvorom od sedam i pol centimetara na vrhu, savreno je izraena tako da bez problema stoji na zaobljenom i malo zailjenom dnu. Taj je zailjeni dio veliine zaobljene strane jaja, to iziskuje simetrinu debljinu stijenki, bez ikakvih veih pogreaka. Elegantni predmeti izraeni od granita ukazuju na veliku vjetinu, ali moda i na naprednu tehnologiju. Posude od granita, portira ili bazalta izdubljene su tako da imaju uski otvor koji se iri prema van, a neke imaju dugi vrat.

Slika 4.1. Skica Petriejeva uzorka br. 15

Sir Flinders Petrie u svojoj knjizi The Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize) iz 1883. kae da je tokarski stroj bio jednako poznat u etvrtoj dinastiji kao i u suvremenoj radionici. Zdjele i vaze od diorita iz razdoblja Staroga kraljevstva esto ukazuju na veliku tehniku vjetinu i vjerojatno su izraene na tokarskom stroju. Jedan komad to ga je Petrie naao u Gizi pokazuje da je za odstranjivanje materijala primijenjena metoda tokarenja, a ne proces bruenja. Zdjela se pomaknula s centra, a zatim je ponovno centrirana, ali ne ba tono. Nije se uspjelo prikriti prvo tokarenje, pa se dvije povrine, nastale uslijed dva tokarenja, sastaju u jednom vrhu. Takav se izgled nije mogao dobiti bruenjem ili nekim drugim postupkom. Druga zanimljiva pojedinost, vidljiva na Petriejevu pronalasku br. 15, je okrugla obodnica zdjele. Kako bi se to postiglo, zdjelu se moralo rezati oruem koje ini luk iz fiksnog sredita dok je zdjela rotirala. Sredite, ili stoer, orua nalazilo se na osovini tokarskog stroja kako bi se dobila cijela povrina zdjele, do samog ruba. Meutim, budui da je gotov proizvod trebao imati rub, sredite orua je pomaknuto, s posve istim promjerom luka, i napravljen je novi rez kako bi se dobio rub zdjele. Petrie kae da to zasigurno nije bilo sluajno. Savreno kruni oblik svih zaobljenih dijelova, njihova jednakost i vrh u kojem se sastaju, priaju priu o preciznoj izradi. Nema tragova naknadnog zaokruivanja, kojih bi sigurno bilo da je posuda runo izraena. To je fiziki dokaz strogo mehanike metode izrade zaobljenih dijelova.

Cjevasto buenje
Drevni su egipatski obrtnici takoer koristili cjevaste builice za izdubljivanje rupa. Cjevasta builica je uplji cilindar koji na jednom kraju ima zupce. Radila je na istom principu kao no za ienje jezgre jabuke: vrenjem pritiska na tvrdi materijal i rotiranjem orua, zupci builice rezali su cilindrini komad kroz predmet, a zatim se to vadilo. Cjevaste su builice bile razliite, promjera od est milimetara do dvanaest i pol centimetara i debljine od dva do pet milimetara. Zasad najmanja rupa pronaena u granitu ima promjer od pet centimetara, premda postoje vei primjeri. U El Bershehu je vapnenaka stijena oblikovana u eljenu formu tako da su je rezali cjevastim builicama od etrdeset est centimetara. Petrie kae da kruni utori koji se katkad kriaju dokazuju da se to radilo samo radi odstranjivanja dijelova stijene. Godine 1996., u Kairskom je muzeju izloen komad granita sa spiralnim utorima na vidljivim dijelovima. Utori su se nalazili na podjednakoj dubini i s ravnomjernim razmacima, to su oiti znakovi da su napravljeni cjevastom builicom. Zacijelo ne bi bili tako pravilni da su napravljeni abrazivnom kaom (mjeavinom finog pijeska i vode koja odstranjuje materijal - naprimjer, trljanje nekog predmeta radi uklanjanja povrinskih ogrebotina). Cjevasta je builica takoer koritena za izdubljivanje sarkofaga u kraljevoj odaji Velike piramide. Premda se dovreni predmet polirao, na vrhu, unutar sarkofaga na istonoj strani, ostali su tragovi buenja cjevastom builicom. Sudei prema polumjeru reza, koji je manji od pet centimetara, obrtnici su napravili brojne rupe, a svaka je bila duboka nekoliko centimetara. Blizu Sfinge, na gornjim pragovima vrata hrama u dolini, koritena je cjevasta builica za buenje rupa kroz granit. Dokazi o buenju cjevastom builicom jo uvijek su vidljivi na veini vrata u hramu. Jedna teorija kae da su se te rupe koristile za dranje dugakih vertikalnih ipki koje su rotirale i sluile kao arke za vrata. Cjevasto je buenje specijalizirana metoda koja se vjerojatno nije razvila bez potrebe za velikim rupama. Nadalje, napraviti svrdlo dovoljno jako da bui granit nije ni jednostavan ni primitivan zadatak. Petrie je vjerovao da su, za izradu orua kojim se uklanjalo dijelove tvrdog

kamena, bronane cjevaste builice bile opremljene vrhovima od dragulja. Naravno, to bi znailo da su rudarstvo, metalurgija, proizvodnja svrdla, te generacije iskustva s materijalima za bruenje i tehnikama rotacijske proizvodnje morale postojati mnogo prije podizanja graevina na visoravni Giza.

Pile za kamen
Drevni su Egipani takoer koristili pile za kamen. Primjer toga postoji u Gizi, gdje su blokovi bazalta rezani tako da se dobiju kamene ploe za poploavanje. Dokazi o uporabi kamenih ploa vide se na istonoj strani Velike piramide. Kamen za poploavanje stavljao se na blokove od vapnenca, prije toga namjetene na kamen stanac. Blokovi su oito odrezani tako da ine ravninu nakon to su sloeni na tlo. Nejednake su debljine i katkad zaobljeni s donje strane. Pregled izbliza na rez od kojeg se odustalo, gdje je radnik poeo rezati na pogrenomu mjestu, pokazuje da je rez otar i paralelan s rubom (vidi sliku 4.2 na stranici 79). Kvaliteta tog reza podrazumijeva stabilno dranje lista pile prilikom rezanja. Postoji jo nekoliko mjesta gdje se vide takvi rezovi. Sjeverno od tih rezanih blokova ima ih jo nekoliko s gotovo identinim rezovima, na udaljenosti do devet metara. U drugom oblinjem podruju ima dugakih rezova pilom napravljenih kroz veoma tvrdi kamen. Rezovi su, u veini sluajeva, konzistentni, glatki i paralelni. Nema tragova "kolebanja" lista pile, to se dogaa kada dugaka runa pila poinje rezati tvrdi materijal. Jedna je mogunost da je list pile na mjestu vrsto drala stijena iznad nje. Sarkofag u kraljevoj odaji Velike piramide rezan je veoma velikom pilom, dugakom moda preko dva i pol metra. Tragove to ih je ostavila njezina uporaba otkrio je i opisao Petrie. Takoer je opisao zamjetljivu pogreku u rezanju. Piljenje je bilo nekoliko centimetara odmaknuto od oznake prije nego su to radnici opazili i izvukli pilu. Zelena mrlja du rubova rezova, kao i zrnca pijeska koja su se zadrala u utorima, pokazuju da su listovi pila bili napravljeni od bronce. Petrie je prouavao brojne primjere rada u kamenu. Jedan od neobinijih primjera bio je njegov artefakt br. 6, komad diorita na kojem su se nalazili jednako razmaknuti i pravilni utori od krunih lukova, paralelni jedan s drugim. Premda su utori gotovo nestali uslijed brue-

Slika 4.2. Gore: kameni blokovi u Gizi; dolje: pogled izbliza na tragove rezanja pilom nja, jo uvijek se mogu vidjeti. Prema Petriejevim tvrdnjama, jedino prihvatljivo objanjenje za to je teorija da su napravljeni krunom pilom. Rezanje tvrdih materijala uporabom mekane tvari, kao to su bakar, drvo i roina, uz dodatak tvrdog praha, bilo je uobiajena metoda tijekom povijesti. tapii od praha koristili su se na taj nain za odstranjivanje povrinskih slojeva kamena struganjem. Mnogi su zakljuili

da su Egipani tu metodu koristili jer su morali. Premda je ta metoda bila prikladna za alabaster i druge mekane stijene, Petrie tvrdi da davni Egipani tu tehniku nisu koristili za tvri kamen. Kae da se rezanje i oblikovanje tvrdog kamena kao to je granit, diorit, bazalt i tako dalje, obavljalo bronanim oruem; to je orue imalo otrice za rezanje daleko tvre od kvarca koji se obraivao. Jo nije utvreno koji se materijal nalazio na vrhovima orua za rezanje; no mogue je samo pet tvari: beril, topaz, hrizoberil, korund ili safir i dijamant. ini se, da izgled radova zasigurno ukazuje na dijamant kao dragulj za rezanje; samo spoznaja da ga openito ima veoma malo, a u Egiptu ga uope nema, ometa taj zakljuak, te tvrdi nekristalizirani korund ini vjerojatnijim materijalom. U svojim napisima o mehanikim metodama to su ih primjenjivali Egipani, Petrie je zakljuio da su poznavali dragulj za rezanje daleko tvri od kvarca, te su ga koristili kao otricu za graviranje. Prema zdjelama od diorita s natpisima iz etvrte dinastije, djelie kojih je naao u Gizi, kao i po ogrebotinama na poliranom granitu iz ptolemejskog razdoblja u Sanu, Petrie je sa sigurnou zakljuio da su oni koji su izraivali te predmete koristili sloene pile i builice. Hijeroglifi su gravirani slobodnim iljkom. Nisu strugani ili brueni, ve su napravili brazde grubih rubova. injenica da su neke linije iroke samo 0,16 milimetara dokazuje da je iljak za rezanje morao biti mnogo tvri od kvarca i dovoljno otporan da ne pukne ako je irok samo 0,13 milimetara. Petrie i njegova ekipa su bez oklijevanja zakljuili da su

Slika 4.3. Petriejev artefakt br. 6

natpisi ugravirani na tvrdom kamenu napravljeni oruem s vrhovima od dragulja. Povrh toga, rezovi pilom na povrinama diorita, s utorima dubokim 0,25 milimetara, vjerojatnije su napravljeni fiksnim vrhovima dragulja nego trenjem prahom. Utori su gotovo uvijek pravilni, jednake dubine i jednake meusobne udaljenosti. Premda jo nije naeno orue s vrhovima od dragulja, rezovi pilom na tim povrinama gotovo nepobitno dokazuju da su Egipani koristili pile iji su listovi na vrhovima imali dragulje.

Oi faraona
Sofisticirane tehnike nisu bile ograniene na kamene posude. Drugi precizni i umjetniki sjajni radovi izvodili su se tijekom priprema za pokope. Gotovo svi znaju na kako su ekstravagantan nain Egipani pokapali svoje mrtve, s obiljem dobara za zagrobni ivot. Meu tim su dobrima takoer bili kipovi, isklesani kao ivotni prikazi ljudi kojima su ukazivali ast. Neki od tih kipova imali su doista nevjerojatne oi, napravljene tako da se inilo da slijede osobu koja prolazi ispred kipa. Primjeri takvih kipova, iz etvrte i pete dinastije (25752323. g. pr. Kr.), izloeni su u Louvreu u Parizu i Egipatskom muzeju u Kairu. Jo se jedan kip s jedinstveno stiliziranim oima, Ka kip kralja Auibre Hora, pojavio u trinaestoj dinastiji Srednjega kraljevstva, od 1750. do 1700. g. pr. Kr. Drugi su kipovi pronaeni u mastabama Sakkare. Jednako kao proizvodnja jedinstvenog kamenog posua, tako je i stvaranje tih arobnih oiju nestalo iz egipatske civilizacije nakon trinaeste dinastije. Krajem 1990-ih, Jay Enoch, sa kole za optiare na Kalifornijskom sveuilitu u Berkeleyu, i Vasudevan Lakshminarayanan sa kole za optiare na Sveuilitu Missouri u St. Louisu, iznova su stvorili optika svojstva tih "oiju faraona" kako bi bolje razumjeli njihova jedinstvena svojstva. Radi usporedbe, te da bi procijenili uspjeh svojeg rada, fotografirali su "pisara koji sjedi", kip otkriven u Sakkari, ija je starost procijenjena na 2475 g. pr. Kr., a trenutno je izloen u Louvreu. Enoch i Lakshminarayanan su otkrili da je prednji dio oka izraen od veoma tvrdog kristala kvarca koji je oblikovan u plosnatu ronicu

Slika 4.4. "Pisar koji sjedi" - iz grobnice u Sakkari, peta dinastija

Slika 4.5. Kip princa Rahotepa, iz etvrte dinastije, s tipino stiliziranim Oima

fine optike kvalitete. arenica je obojena tako da slii ljudskoj arenici. U sredini, iza lee ronice, maleno je konkavno zaobljenje izbueno ili dobiveno bruenjem kako bi odgovaralo otvoru zjenice ljudskog oka. inilo je konkavnu leu izrazito negativne refrakcije. Prednje povrine ronice imale su znatnu pozitivnu refrakciju, ali mnogo slabiju od stranjeg elementa. Smola je koritena za uvrivanje elementa s leom na bijeli dio oka. Stranji dio lee ronice imao je dvije optike zone. Jedna je bila periferna i plosnata, a druga je imala naglaeno negativno zaobljenje. Obje su bile centrirane jedna na drugu. Zatim su centrirane na prednji dio povrine ronice, koja je imala konveksno ili pozitivno zaobljenje, moda kako bi se dobio element s vie arita. Koristei nekoliko brtvila sloenih na bijelom papiru, Enoch i Lakshminarayanan izradili su model koji je simulirao prednji dio oiju. Iznad brtvila stavili su leu dioptrije dvadeset, dva centimetra iznad rupice. Jo dva centimetra iznad toga, objesili su veu leu (dioptrije dvadeset est). Udaljenost brtvila od svake lee bila je manja od arine duljine obje lee. Ako bi se netko kretao od etrdeset do ezdeset stupnjeva u bilo kojem smjeru oko lea, inilo se da se rupice (zjenice) kreu zajedno s promatraem. Na taj su nain Enoch i Lakshminarayanan izradili model koji je simulirao arobne oi faraona. Na svojem su modelu opazili da se trodimenzionalna perspektiva meridijana rotacije oko rupice brtvila (zjenice oka) doima najveom kad se gleda kroz jau konkavnu leu. Drugim rijeima, ako se promatra pomakne u stranu, otvor izgleda vie eliptino, a dojam irine rupice smanjuje se u smjeru poveane rotacije. Takoer su otkrili da promatra nee opaziti taj efekt okomito na smjer rotacije - dobro poznati kosinus efekt. Prema rijeima Enocha i Lakshminarayanana, isti se trodimenzionalni efekt moe vidjeti i fotografirati na egipatskim kipovima. Prema njihovim rezultatima, prednje i stranje povrine egipatskih lea doprinose dojmu kretanja zjenice dok se promatra kree oko kipa. tovie, kretanje e biti u istom smjeru. Na taj se nain ini da se zjenica kree za promatraem i postaje sve vie trodimenzionalna u smjeru kretanja promatraa. Tako je u egipatskim kipovima dojam kretanja to ga stvara stranji element najvaniji i razlikuje se od nor-

malnih prizmatinih svojstava lea. Kombinirani efekt dvaju lea snaniji je od efekta svake pojedinane lee. Enoch i Lakshminarayanan zakljuili su da je taj optiki dojam "praenja" oiju kipa ponovljen i zabiljeen u laboratoriju, premda ne ba dobro prikazan, na njihovim fotografijama. (Te je efekte, to ih promatra lako opaa, bilo teko fotografirati.) Neobino je, ali lee drevnih Egipana bile su bolje kvalitete od onih koritenih za duplikate. Enoch i Lakshminarayanan su u svojoj zavrnoj analizi zakljuili da je, zbog kvalitete izvedbe i kompleksnosti dizajna, veoma malo vjerojatno da su lee koritene za izradu oiju na kipovima drevnih Egipana bile prve ikad stvorene lee, unato injenici da su stare etiri tisue esto godina.

Izjava iskusnog strojara

Oni meu nama koji nisu inenjeri ili strojari mogu samo zamisliti koliko je teko i kakve su vjetine potrebne za planiranje i izradu precizno napravljenih predmeta opisanih u dosadanjem tekstu. Christopher Dunn, vii upravitelj u Danville Metal Stampingu u Illinoisu, gotovo se trideset godina bavio tehnikama gradnje i proizvodnje, te je doista dovoljno kvalificiran da bi mogao komentirati o tekoama postizanja takve preciznosti. Vei dio svoje karijere proveo je u radu na strojevima koji proizvode precizne dijelove za mlazne motore, te je koristio i nekonvencionalne metode kao to je rad laserom i strojna obrada elektrinim pranjenjem. Nije egiptolog, arheolog ni povjesniar, a ipak ga fasciniraju dokazi to su ih Egipani ostavili za sobom. Nekoliko je puta posjetio Egipat, prouavao mnoge zbunjujue artefakte i doao do vlastitog zakljuka da je u davnom Egiptu postojao napredni sustav proizvodnje. Prema onome to Dunn kae, postoje dokazi o drugim nekonvencionalnim metodama strojnih obrada, kao i vie konvencionalnog piljenja, tokarenja i rada glodalicom. "Nema sumnje", kae Dunn, "da su neki od artefakata to ih je Petrie prouavao izraeni uporabom tokarskog stroja." Takoer ima dokaza jasno vidljivih tragova tokarskog stroja na nekim poklopcima sarkofaga. Dunn vjeruje da je Velika piramida na elu dugog popisa artefakata to su ih arheolozi dugi niz godina pogreno shvaali i tumaili. Promovirali su teorije i metode koje su se temeljile na zbirci orua

pomou koje se mue kako bi replicirali ak i najjednostavnije aspekte egipatskih djela. Prema Dunnovim tvrdnjama, muzej u Kairu sadri dovoljno materijala, kojeg treba pravilno analizirati, za dokazivanje da su drevni Egipani koristili izrazito sofisticirane metode proizvodnje, usprkos injenici da to potrebno orue jo uvijek nije pronaeno. Muzejska zbirka iz razdoblja Staroga kraljevstva (2650-2152. g. pr. Kr.) puna je vaza, zdjela, sanduka s velikim poklopcima i kipova - od kriljevca, diorita, granita i opsidijana - koji onemoguavaju iznalaenje jednostavnih objanjenja o tome kako su drevni kipari tako precizno klesali tvrde vulkanske stijene. Generacijama su se znanstvenici bavili pitanjem koje je orue za rezanje koriteno. Meutim, dok je u veljai 1995. boravio u Egiptu, Dunn je pronaao dokaze iz kojih proizlazi pitanje: "to je vodilo orue za rezanje?" Tokarski stroj je otac svih strojarskih alata koji postoje. Kako je reeno u prethodnom tekstu, Petrie je pronaao dokaze koji pokazuju da su se tokarski strojevi koristili, ali da su takoer obavljali zadatke koji se smatraju nemoguima bez izrazito specijaliziranih tehnika, kao to je rezanje konkavnih i konveksnih okruglih povrina bez lomova materijala. Prema tradicionalnoj teoriji, drevni su Egipani koristili pojaano orue od bakra za vaenje kamena i klesanje. Budui da je esto radio s bakrom, ukljuujui i pojaanu verziju, Dunn tu zamisao smatra smijenom. Svakako, bakar se moe ojaati tako da ga se udara ili ak savija. Meutim, nakon to se postigne odreene tvrdoa, bakar poinje pucati i raspadati se. Stoga, kad se radi bakrenim oruem, potrebno ga je povremeno kaliti, ili omekavati, kako bi ostalo u jednom komadu. No, unato vrstini pojaanog bakra, on nee rezati granit. Najtvra legura bakra koja danas postoji je berilij bakar. Nema nikakvih pokazatelja da su ga drevni Egipani posjedovali. Ako jesu, ipak nije dovoljno tvrd da ree granit. Prema tvrdnjama tradicionalnih povjesniara, bakar je bio jedini metal dostupan u doba gradnje Velike piramide. Slijedom toga, moe se zakljuiti da su se svi radovi obavljali uz koritenje tog osnovnog metala. Dunn vjeruje da ima jo neega u prii o metalu, kako je moda pogreno misliti da je bakar bio jedini metal dostupan drevnim Egipanima. Slabo poznata injenica o graditeljima piramida je ta da su oni znali proizvoditi i eljezo.

Prema knjizi Iana Lawtona i Chrisa Ogilvie-Heralda Giza: The Truth (Giza: istina), godine 1837, tijekom iskopavanja Howarda Vysea, pronaena je eljezna ploa veliine trideset sa deset centimetara i debljine tri milimetra, uzidana u jedno od okna to vodi do kraljeve odaje. eljezna je ploa bila tako duboko uvuena u zid da se mogla izvaditi nakon to su izvaena dva sloja kamenja. Nakon to je izvaena, poslana je u Britanski muzej zajedno s certifikatima o autentinosti. Za primitivno orue, otkriveno tijekom arheolokih iskopavanja, smatra se da potjee iz istog razdoblja kao i artefakti pronaeni u istom podruju. Ipak, tijekom tog razdoblja egipatske povijesti proizvodilo se mnogo artefakata, a nema nikakvog orua koje bi objasnilo kako su nastali. Dunn tvrdi da se pronaeno orue ne moe adekvatno objasniti jer se njime nije moglo napraviti sve ono to se vidi na artefaktima. Orue to ga egiptolozi prikazuju kao instrument stvaranja mnogih nevjerojatnih artefakata fiziki ih ne moe reproducirati. Nakon to je prouio ta uda tehnike, a zatim su mu pokazali trivijalnu zbirku bakrenog orua u muzeju u Kairu, Dunn je bio zbunjen i frustriran.

Granitni sanduci Serapeuma

Sjeverozapadno od oserove stepenaste piramide u Sakkari nalazi se niz grobnica izgraenih u prokopanoj stijeni, posveenih biku Apisu. Grki geograf Strabon (63. g. pr. Kr. - 22. g. poslije Kr.) napisao je, nakon svojeg posjeta Egiptu, da su bikovi pokopani u podzemnoj odaji, koja se zove Serapeum, na kraju poploane aleje uz koju stoji sto etrdeset kamenih sfingi. Pijesak noen vjetrom neprestano je pokrivao to mjesto, te ga je bilo teko posjetiti, ak i tijekom Strabonova razdoblja. Te su grobnice stoljeima bile izgubljene; zatim je 1850. dvadeset devetogodinji Francuz, Auguste Mariette, otkrio glavu i ape kamene sfinge kako vire iz pijeska. Unutar Serapeuma, odaje sa stropovima visokim gotovo sedam i pol metara, te podovima metar i pol niim od razine tla, nalazile su se s obje strane glavnog prolaza. Te su otvorene odaje mjesta gdje su se neko nalazili masivni kameni sarkofazi za bikove Apis. Svaki je sarkofag isklesan od jednog bloka granita, i svaki je poklopac bio teak mnogo tona. Danas u Serapeumu jo uvijek postoji nekoliko sarkofaga.

Slika 4.6. Kameni sanduk iz Serapeuma Godine 1995. Dunn je, oboruan specijalnom libelom dugakom petnaest centimetara, pregledao unutranje i vanjske povrine dva sarkofaga. Poklopac jednog sarkofaga, teak dvadeset sedam tona, i unutranja povrina granitnog sanduka na kojem je stajao, bili su precizno poravnati do 0,00127 milimetara. Takoer je utvrdio da su kutovi precizni do 3,96 milimetara. Dunn tvrdi da bi repliciranje preciznosti granitnih sanduka u Serapeumu ak i danas bilo veoma teko. Zadivile su ga i zapanjile glatke, savreno ravne povrine i izvrsno obraeni, posve pravokutni kutovi. Granitni sanduk pronaen u Velikoj piramidi ima iste karakteristike kao i sanduci u Serapeumu. No, ti su sanduci pripisani osamnaestoj dinastiji, vie od tisuu godina nakon to je egipatski rad kamenom navodno poeo slabiti. Budui da se njihovo datiranje temelji na lonarskoj robi, pronaenoj u blizini, a ne na samim sanducima, Dunn vjeruje da moda starost sanduka nije dobro procijenjena. Na njima su vidljivi tragovi pomnih i divljenja vrijednih metoda proizvodnje. To je nepogreivo i nepobitno. On vjeruje da su artefakti to ih je izmjerio u Egiptu "konani dokaz koji nepobitno dokazuje da je razvijenija civilizacija od one o kojoj su nas uili postojala u drevnom Egiptu. Dokazi su uklesani u kamenu."

Teorija i dokazi
Petriejeva analiza tehnika rada kamenom drevnih Egipana, prije vie od sto godina, i Dunnova najnovija objanjenja pokazuju kako su stari Egipani obraivali kamen za gradnju svojih hramova, piramida i drugih objekata. Cjevaste builice, pile, svrdla s draguljima i strojevi koji su to drali i davali rotacijski zakretni moment omoguavali su takva postignua. Takoer su imali tokarske strojeve na kojima su obraivali i polirali granit, kriljevac i bazalt, te orue i metodu za rezanje precizno paralelnih linija u vapnenakim stijenama, uz nevjerojatno ravne velike povrine, to je tehnika koja je oito svladana prije gradnje Velike piramide. Jo je zagonetnija injenica da su posjedovali znanje i tehnologiju zapodizanje, pomicanje i precizno postavljanje golemih kamenih blokova tekih mnogo tona, kao i sposobnost vaenja i preseljenja milijuna kamenih blokova tijekom dugog vremenskog razdoblja. Kako bi sve to postigli, takoer su morali biti dobro organizirani i motivirani, te posjedovati administrativne vjetine i bogatstvo. Gradnja na visoravni Giza bila je golem, multi-generacijski javni projekt. To je takoer bio najvei, najambiciozniji i najdugotrajniji projekt gradnje u povijesti ovjeanstva. Masivni je projekt ukljuivao upravljanje svim aspektima graevinarstva, arhitekture, geodetskih mjerenja, osoblja i materijala. Takoer je moralo postojati tako uinkovito vodstvo da izvedba tako golemog programa, i sve osobne rtve to ih je to iziskivalo, bude mogue odrati. Uporno pitanje koje mui mnoge ljude, ukljuujui i mene glasi: jesu li Egipani imali pomo tijekom poetaka svoje civilizacije? Tradicionalni egiptolozi tvrde da nisu, da su primitivna plemena, iz neprijateljskih uvjeta pustinje Sahara, selila u dolinu Nila, organizirala se, te izumila sve orue, tehnike i filozofije egipatske civilizacije. Ipak se ne ini ba vjerojatnim da su primitivna plemena mogla postii tako mnogo u razdoblju od tisuu godina. Unato tome, bez ikakvih drugih pokazatelja o sofisticiranom znanju, taj se pristup egipatskoj civilizaciji zadrao. Meutim, postoji neobino arheoloko nalazite sto ezdeset kilometara zapadno od Nila - Nabta Playa - s dokazima koji iz temelja potresaju taj zakljuak.

Pretpovijesna astronomija u Sahari

Zapadna je Sahara bila neprikladna za ivot tijekom drugog dijela ledenog doba (prije deset do dvadeset tisua godina). No kako se led topio, klimatske su promjene obnovile ivot u toj suhoj zemlji. Ljetne su se kie premjestile iz sredinjeg dijela kontinenta u Egipat. Slijedom toga, nastala su brojna sezonska jezera, ili playe. Jedno takvo jezero, poznato kao Nabta, meu najveima u junom Egiptu, postalo je sredinja toka nepoznate kulture koja je zapoela prije deset tisua godina. Stoari su tijekom ljeta doveli svoju stoku u podruje Nabte, traei sone panjake. ivjeli su nomadskim ivotom, pa su zimi odlazili, ali su se narednog ljeta opet vraali u Nabtu. Godine 1973., dok su putovali kroz zapadnu pustinju iz Bir Sahare istono prema Abu Simbelu, arheolozi Fred Wendorf i Romauld Schild odluili su stati i odmoriti se. Sto kilometara zapadno od doline Nila otkrili su veliku zavalu nekadanjeg jezera i stotine logora iz kamenog doba. Meu otkriima su bili grobovi u kojima su se nalazili ostaci rtvovanih goveda, koza i ovaca, te skupine megalitskih struktura poredanih uspravno, i postavljenih kamenih blokova. Zbog oite prirode tih humaka, ili drevnih grobova, zavalu su nazvali Dolinom rtvovanja. Ipak, vanost tih megalita nije bila priznata gotovo dvadeset godina. Wendorf i Schild su 1992. poeli shvaati da su megaliti i stele (uspravne kamene ploe koji su se koristili za obiljeavanje grobova) imali vanu ulogu u duhovnom i religioznom ivotu onih koji su tako davno obitavali u jugozapadnoj pustinji Egipta. est skupina kamenja, rairenih drevnom zavalom, ukupno su inile dvadeset etiri megalita. Poput bica na kotau, svaki se niz iri pre-

Slika 4.7 Kalendarski krug u Nabta Playi

ma van od jedinstvene, kompleksne strukture. Nevjerojatno je, ali ti se megaliti pruaju na udaljenosti od dvije i pol tisue metara u smjeru sjever-jug. Na sjeveru se nalazi deset ouvanih grobnih humaka napravljenih od razlomljenih blokova pjeenjaka, du zapadne obale plitkog wadija. Ta sjeverna skupina megalita zavrava u malenom kamenom krugu na vrhu zaobljenog brda. Taj je kameni krug identificiran kao kalendar. Sadri dva kamena reda koji se sastoje od parova uskih, uspravnih kamenih ploa okrenutih prema sjeveru gdje je sunce izlazilo za ljetnog solsticija, to je bio poetak kine sezone prije est tisua godina. Prema tvrdnjama Wendorfa i Schilda, taj astronomski datum ljetni solsticij, 4000 g. pr. Kr. - odgovara vremenu kad se ta naprava posljednji put koristila. Datumi i arheoloki artefakti pripisani tom nalazitu pokazuju da je narod Ru'at El Baqar, stoari iz kamenog doba koji su ondje ivjeli prije sedam tisua godina, podigao grobne humke u Dolini rtvovanja. U Africi je to najranije poznato obredno sredite koje obiljeava poetak sloenih drutava. Juno od doline nalazi se nisko, izdueno brdo i dvije manje paralelne uzvisine. Na sjevernoj je uzvisini neko postojao red, dugaak esto metara, uspravnih megalita od pjeenjaka, od kojih su neki bili teki nekoliko tona, a danas sve to izgleda poput hrpe razlomlje-

Slika 4.8. Kompleksna struktura A, "isklesana krava"

nog kamenja. Profesor astronomije na Sveuilitu Colorada, John McKim Malville, utvrdio je da se niz megalita zapravo sastojao od tri reda usmjerenih prema toki gdje se najsjajnija zvijezda Velikog medvjeda nalazila prije 6700 do 6000 godina. U podruju juno od prvog reda otkriveno je nekoliko drugih redova uspravnog kamenja. Prvi je dvjesto pedeset metara dugi niz kamenih blokova, usmjerenih prema toki gdje su se prije 6170 i 5800 godina nalazile najsjajnije zvijezde Orionova pojasa. Drugi red kamenja malo je krai i udaljeniji od druga dva. Pokazuje prema mjestu gdje se prije 6800 godina nalazila zvijezda Sirijus. Dalje od redova kamenja nalaze se jo dvije hrpe koje se sastoje od cijelih i razlomljenih blokova pjeenjaka razliitih veliina. Neki su teki nekoliko tona. Smjeteni su na dvije ravne uzvisine od gline. Na junom kraju najvee hrpe nalazi se veliki kamenolom pjeenjaka gdje su kameni blokovi izvaeni. Wendorf i Schild su u poetku vjerovali da su nali gigantske, netaknute grobnice. Meutim, nekoliko godina poslije, otvorili su tri navodna groba, a unutra nisu nali gotovo nita. Zanimljivo, u svim su grobovima nali goleme jame iskopane u glini ispod povrine. To ih je dovelo do otkria kamena u obliku gljive to su ga pustinjski vjetrovi formirali davno prije taloenja glinenih slojeva. Kamen je bio oblikovan tako da je inio zagonetnu izboinu na sjevernoj strani. Kasnije je jamu ispunila glina. Komad drvenog ugljena iz jedne od jama datiran je izotopom ugljika, pa je utvreno da je star pet tisua esto godina. Smjetena na sredini malenog brda, najvea skupina megalita sadravala je ono to su Wendorf i Schild nazvali "blagom". Veliki blok pjeenjaka, tei od jedne tone, bio je neznatno oblikovan i poliran. Njegov oblik neodreeno podsjea na kravu. Izgleda da ta neobina sredinja struktura, nazvana Kompleksna struktura A, ini poetnu toku redova, a njezina duga os pokazuje prema sjeveru. Tu su "isklesanu kravu" nali zakopanu malo manje od dva metra ispod povrine, a uvrivale su je dvije manje kamene ploe. Godine 1997. Wendorf i Schild koristili su teodolit i mjerenja globalnog pozicijskog sustava da bi izradili prostorni prikaz megalita. Takoer su otkrili jo dva reda megalita koji su se pruali od mjesta u blizini strukture A.

Krug promjera tri metra i ezdeset centimetara od malenih uspravnih kamenih ploa sadravao je etiri kompleta stupova, koji su se moda koristili kao smjernice za gledanje du obzora. Procijenili su da bi azimut za prve zrake sunca ljetnog solsticija prije est tisua godina iznosio 63.2 stupnja. To znai da bi se sunce vidjelo kroz proreze to su ih stvarale uspravne kamene ploe kruga. Nadalje, zbog blizine Nabte Sjevernoj obratnici, sunce koje izlazi moglo je imati dodatnu vanost. Oko tri tjedna prije i nakon ljetnog solsticija sunce prelazi zenit i ne stvara sjenke, to se esto smatra znaajnim dogaajem. Wendorf i Schild su zakljuili da su se simbolina rasko i prostorna svijest kompleksa u Nabti mogli razviti iz adaptacije nomadskih naroda na stresove ivota u tekim pustinjskim uvjetima. Obredni kompleks mora biti star barem koliko i poetak ekstremno sunih uvjeta, prije etiri tisue osamsto godina. Time se konstrukcija u Nabti smjeta u vrijeme prije veine megalitskih nalazita u Velikoj Britaniji, Bretanji i drugdje u Europi. Otprilike petsto godina nakon to je narod koji je podigao megalite napustio Nabta regiju, izgraena je stepenasta piramida u Sakkari (oko 2650. g. pr. Kr.). Wendorf i Schild vjeruju da je egzodus, prije pet tisua godina, iz Nabta Playe i Nubijske pustinje mogao ubrzati razvoj preddinastike egipatske kulture. Kad su te nomadske skupine stigle u dolinu Nila, bile su bolje organizirane od domorodaca i bolje supoznavali sloenu kozmologiju nego stanovnici na koje su ondje naili. Neki znanstvenici vjeruju da Wendorf kamenju pridaje preveliko znaenje bez dovoljno dokaza, te tvrde da nalazite treba temeljitije prouiti. Premda su Wendorfove ideje zanimljive, kau, nedostaje im kulturalni kontekst, te ih treba zadrati na razini nagaanja. Druga nalazita u istonoj pustinji, kao to je El Badari, koja takoer potjeu iz razdoblja oko 5000 g. pr. Kr., ne sadre nikakve poredane megalitske strukture. Kameni kompleks Nabta Playe je anomalija i zagonetka. Meutim, krajem 1990-ih jedan je astrofiziar sa Sveuilita Colorada odluio provesti daljnja istraivanja.

"Pristupani" dijagram

za promatranje

zvijezda

Istraivanja i zanimljiva pria o Nabta Playi inili su glavne vijesti u znanstvenoj zajednici, te su privukli pozornost dr. Thomasa G. Brophyja, nekadanjeg suradnika u istraivanjima laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku na Sveuilitu Colorada i veterana svemirskih programa SAD-a i Japana, ukljuujui NASA-in projekt Voyager. Brophy se dopisivao s dr. Wendorfom i posjetio Nabta Playu kako bi istraivao iz prve ruke. Godine 2002. objavio je svoje zakljuke u knjizi pod naslovom The Origin Map. Kako bi se pravilno shvatila vanost njegovih otkria, potrebno je posjedovati osnovno razumijevanje fenomena poznatog kao precesija ekvinocija. Tijekom razdoblja od otprilike dvadeset pet tisua devetsto godina, Zemljina os rotacije varira izmeu kuta od 20,4 i 26,2 stupnja. Zbog te spore promjene Zemljine osi, s vremenom se mijenja vidljiv poloaj zvijezda. Danas se Sjevernjaa nalazi iznad Sjevernog pola, a ini se da se sve ostale zvijezde kreu oko Zemlje. U 3000. g. pr. Kr. Sjevernjaa je bila Thuban, a za dvije tisue godina bit e Alrai. Ta spora promjena kuta Zemljine osi takoer uzrokuje promjenu poloaja konstelacija Zodijaka na nonom nebu u odnosu na proljetni ekvinocij. Taj je fenomen poznat kao precesija, a stvara dojam da se konstelacije Zodijaka kreu unatrag kako se strelica vremena pomie naprijed, stiui do nove konstelacije otprilike svakih dvije tisue sto pedeset godina. U naem vremenu, svakog dvadeset prvog travnja Sunce se die u konstelaciju Ribe. Za nekoliko stotina godina, na taj e se datum dizati u konstelaciju Vodenjaka. Prije novog doba, izmeu 2000. g. pr. Kr. i 1. g. poslije Kr., Sunce se dvadeset prvog travnja dizalo u konstelaciju Ovna. Svakih dvadeset pet tisua devetsto godina, svaka e konstelacija Zodijaka doi na red da zauzme poloaj na istonom nebu dok Sunce izlazi u ekvinociju. Brophy je otkrio da krug u Nabta Playi nije bio samo kalendar (vidi sliku 4.9). To je takoer bio dijagram za promatranje zvijezda. Tri od est kamenih ploa u sredini kruga ocrtavale su zvijezde Orionova pojasa onako kako je izgledao za podnevnog ljetnog solsticija izmeu 6400. i 4900. g. pr. Kr. Drugim rijeima, ako je osoba stajala na sjevernom kraju podnevne linije promatranja i gledala kameni dijagram,

Slika 4.9. Megaliti kalendarskog kruga (iz The Origin Map Thomasa Brophyja) vidjela bi prikaz Orionova pojasa onako kako je izgledao na nebu tik prije svitanja. Tijekom 6400. g. pr. Kr. Orionov se pojas pomicao du meridijana pedeset minuta prije izlaska Sunca za ljetnog solsticija, a zatim je nestajao u praskozorju - prvi i jedini put to se dogodilo tono za ljetnog solsticija u Nabta Playi. Meutim, nakon 4900. g. pr. Kr. konstelacija Oriona pojavljivala se na nebu na meridijanu prilikom zalaska Sunca, ime je zavrila primjenjivost kamenog dijagrama. Precizno govorei, helijakalna kulminacija za ljetnog solsticija 6400. g. pr. Kr. oznaila je poetak primjenjivosti dijagrama, a akronalna kulminacija za zimskog solsticija 4900. g. pr. Kr. oznaila je njezin kraj. Drugim rijeima, to je bila vjerodostojna referentna toka pri prvom godinjem pojavljivanju Oriona, tik prije svitanja, kad je zvijee bilo na najveoj visini i prola meridijan - helijakalna kulminacija. Njezina je relevantnost zavrila kad se zadnji put u godini pojavila nakon zalaska Sunca - akronalna kulminacija. Druga tri kamena obiljeavaju Orionovu glavu i ramena kako su izgledali na meridijanu ljetnog solsticija, prilikom zalaska Sunca, oko 16.500 g. pr. Kr. - simetrino nasuprot zvijezdama Orionova pojasa

Slika 4.10. Precesija ekvinocija (zahvaljujui Dorothy Norton) 5000 g. pr. Kr. Prema Brophyjevim tvrdnjama, oba su datuma maksimum i minimum Orionova kuta nagiba na nebu. Drugim rijeima, kameni dijagram prikazuje vrijeme, lokaciju i nagib zvijea Orion tijekom njezina nebeskog ciklusa. Jo vanije, ilustrira kako se moe vizualno razumjeti poloaj kamenih ploa. Brophy objanjava da, intuitivnom korisniku, linije meridijana i solsticija koje ine smjer gledanja pokazuju kad i gdje promatrati nebo. Sredinje kamene ploe pokazuju to treba traiti. Dakle, korisnik bi lako mogao shvatiti kako se koristi, bez potrebe za uputama. Ako je pronicavi, drevni promatra neba iz neke strane kulture naiao na kalendarski krug u Nabti, ak i ako nije poznavao zvijee Orion, vjerojatno bi shvatio znaenje dijagrama, pod uvjetom da je ondje bio u razdoblju funkcionalnosti dijagrama, od 6400. do 4900. g. pr. Kr.

Nakon to bi "promatra neba" usporedio Orionov pojas i tri sjeverna sredinja kamena, mogao bi nai rjeenje za druga tri kamena. Budui da nije bilo drugog odgovarajueg niza od tri jasno vidljive zvijezde, Orionova glava i ramena bila bi oito rjeenje. Meutim, 5000 g. pr. Kr. kut tih zvijezda imao je nagib suprotan onome u kamenom prikazu. Iskusni bi promatra neba shvatio da precesija igra odreenu ulogu u poloaju zvijezda i opazio da e odgovarati smjetaju kamenih ploa kad budu u najniem kutu. Odreeni odnos tih zvijezda prikazan je u kamenu. Zvijezde pojasa dosegnule su svoj kutni minimum na nebu za proljetnog ekvinocija 4940. g. pr. Kr., a ramena su dosegnula svoj kutni maksimum za jesenskog ekvinocija 16.500. g. pr. Kr. Kako Brophy objanjava, to je prikazano kamenim zemljovidom: Dakle, uz helijakalnu kulminaciju zimskog solsticija i akronalnu kulminaciju ljetnog solsticija, dijagram glave i ramena u kamenju obratan je od dijagrama Orionova pojasa, a oba su sukladna smjeru gledanja za solsticija i meridijan u kamenom kalendarskom ciklusu. Brophy takoer naglaava da najvei kamen u krugu predstavlja najsjajniju zvijezdu zvijea Orion, Betelgeuse. Dijagram zvijezda je 16.500. g. pr. Kr. bio jednako pristupaan prikaz koji je odraavao prizor vidljiv 5000. g. pr. Kr. No kako je netko tko je ivio 5000. g. pr. Kr., bez pomoi suvremenog kompjutora za simulaciju stanja na nebu 16.500. g. pr. Kr., mogao poznavati tu polovicu dijagrama? Jedna je mogunost da su ti davni stanovnici podruja Nabta Playa, budui da su postavili te precizne, udaljene megalitske ploe poravnate sa zvijezdama, znali da se poloaj zvijezde na nebu mijenja s vremenom. Kako su posjedovali sposobnost obiljeavanja istoka do 0,02 stupnja, razumno je zakljuiti da su bili svjesni precesije, opaajui je ak i golim okom. Premda se poloaji zvijezda mijenjaju veoma sporo, ta je zvjezdana precesija zamjetljiva u razdoblju ljudskog ivota. Bez obzira koliko je to teko, ne bi bilo nemogue da dedukcijom dou do maksimalnog nagiba kako je prikazan kamenim ploama.

Slika 4.11. Zvijezde konstelacije Orion Fred Wendorf i ostali ukazivali su na vanost sunevog zenita, da su drevni ljudi tijekom godine pratili kut putanje Sunca, kako pokazuje kameni krug. Uz takvo znanje, nije pretjerano pretpostaviti da su mogli teoretski zamisliti dugotrajni nagib Oriona od izlaska Sunca za ljetnog solsticija do zimskog. Druga je mogunost da su se astronomska zapaanja prenosila s generacije na generaciju putem predaja. Slijedom toga, kasniji su narodi 5000 g. pr. Kr. mogli osmisliti kalendarski krug i u svoj model ugraditi znanje o precesiji stjecano stoljeima. Istona polovica vanjskog kruga kamenog kalendara je polukrug, ali zapadna polovica nije. Umjesto toga, ini se da je prilagoena i postavljena tako da bude sukladna Orionovu pojasu. Orionovo desno rame je 4940. g. pr. Kr. bilo na rubu smjera gledanja za solsticij. U to se vrijeme Orion nalazio usred svojeg uspona do sjeverne kulminacije. Koncepcijski uvean, odgovarao bi veliini lika na tlu. Jednako tako, 16.500. g. pr. Kr., bio bi na pola puta svojeg sputanja, a lik na tlu koncepcijski je smanjen. Dakle, prema Brophyjevim tvrdnjama, mogue je da razliite veliine lika Oriona imaju odreeno znaenje.

Aspekt koji potkrjepljuje takvo tumaenje je injenica da smjetaj svakog niza od tri kamena unutar kruga odgovara visini njihovih zvijezda na nebu, u skladu s odgovarajuim datumima u dijagramu. Druga je mogunost da dijagram obiljeava konstelaciju u njezinim ekstremima, za proljetnog i jesenskog ekvinocija. Svaki se ekvinocij nalazi na pola puta izmeu sjeverne i june kulminacije zvijezde. Na polovici kruga kamene strukture postavljeno je dvanaest kamenih ploa, a mogu predstavljati podjelu Zodijaka na dvanaest doba i godine na dvanaest mjeseci. Brophy zakljuuje, i izriito tvrdi, da tri sredinja kamena sasvim na sjeveru predstavljaju Orionov pojas za podnevnog solsticija izmeu 6400. i 4900. g. pr. Kr. Takoer tvrdi da tri kamena sasvim na jugu predstavljaju Orionovu glavu i ramena 16.500. g. pr. Kr., usprkos injenici da ta ideja mui neke znanstvenike. Pomanjkanje dokaza o ljudskim aktivnostima u Nabta Playi 16.500. g. pr. Kr. pokazuje da megalitski krug ne moe biti tako star. Ako to nije dovoljno neobino, postoji jo udnija koincidencija u Brophyjevoj analizi. U ranijem razdoblju, kad je Orionov pojas bio u svojem silaznom ekvinociju, Zemljina je os bila blizu minimalne nakoenosti, gotovo 22.5 stupnja. To je zapravo geografska irina Nabta Playe 31.330 g. pr. Kr., prema Bergerovu nebeskom modelu. U to je vrijeme Orionov pojas takoer odgovarao kamenom dijagramu, sukladan na meridijanu petnaest minuta prije izlaska Sunca za ljetnog solsticija. Brophy ne tvrdi da su megaliti Nabta Playe tako stari, ali neobina koincidencija da se dijagram ponavlja, i toan je u jo starijem razdoblju, moe uveati nae divljenje kamenom kalendaru i doprinijeti boljem razumijevanju njegovog dizajna i uporabe dok prikupljamo nove podatke. Nakon istraivanja 1998. Wendorf i Schild su ustvrdili da drugi dokazi ukazuju na veoma drevne aktivnosti u Nabta Playi. Iz nekog nepoznatog razloga, stanovnici su mogli locirati i iskopavati "kamene ploe" koje su se nalazile gotovo dva metra ispod povrine, a mogle su biti vidljive jedino u dalekoj prolosti, prije nego su ih pokrili sedimenti. Takoer je mogue da je to zakopano kamenje ranije nekako bilo oznaeno, na nain slian onome kako je oznaeno 5000 g. pr. Kr. Prema onome to kae Brophy, bez obzira je li kameni dijagram

u Nabta Playi najstariji astronomski poravnat krug ili nije, jedan je od najelegantnije i najvjetije napravljenih. Nadalje, prema njegovu miljenju kao astrofiziara, "dizajn tog zvjezdanog dijagrama u kamenom kalendarskom krugu predivno je jednostavan i jasan". Ali ono to je jedinstveno za Nabta Playu - ono to nedostaje veini drugih megalitskih rasporeda - je injenica da predstavlja vie od jedne koordinate. Jednostavan megalitski raspored tipino predstavlja jednu koordinatu na nebu. Slijedom toga, u bilo kojem trenutku nekoliko e se zvijezda pojaviti kraj oznake rasporeda. Dakle, kad nas stotine ili tisue godina dijeli od vremena podizanja megalita, nekoliko je blistavih zvijezda zasigurno prolo zadanu deklinaciju tijekom svojeg pomicanja na nebu. To dovodi u sumnju valjanost navodnog poravnanja. Iz tog su se razloga jednostavni rasporedi po uzoru na zvijezde smatrali nesigurnima u strogoj arheoastronomiji. Dodatak druge koordinate, desnog uspona helijakalnog uzdizanja za proljetnog ekvinocija, uklanja nesigurnost po pitanju Nabta Playe i ukazuje na veoma tonu dvodimenzionalnu zvjezdanu kartu. Prema Brophyjevim tvrdnjama, upravo je to megalitski kompleks u Nabta Playi. Povrh toga, svaki prikaz zvijezda obiljeen je simultanim poravnanjem sa zvijezdom koja oznauje sjever, Vegom. To je bio logian izbor, jer je to bila najsjajnija zvijezda na sjeveru.

Karta zvijezda u tri dimenzije

Jo jedan niz uspravnih kamenih ploa postavljen je petsto metara juno od kalendarskog kruga. S obzirom na tonost karte zvijezda u Nabti, Brophy se pitao jesu li drevni astronomi za sobom ostavili jo informacija to ih treba deifrirati. Meutim, budui da su tri uspravna kamena bila na tako velikim i razliitim udaljenostima od kamenih ploa kalendara, njihova uloga na karti nije bila tako oita. Najprije se pitao predstavljaju li udaljenosti sjaj Orionovih zvijezda. Meutim, Betelgeuse je sjajnija od zvijezda pojasa, kao i Bellatrix, koja je gotovo jednako sjajna kao i Ainilam. Stoga se vizualni sjaj nije uklapao. Sljedei logian korak bio bi provjeriti predstavljaju li udaljenosti na tlu stvarnu udaljenost u svemiru, od Zemlje do zvijezda. To je bilo malo vjerojatno, ali Brophy je ipak potraio astrofizike udaljenosti od Zemlje do tih zvijezda, koristei podatke Hipparcos Space Astro-

nomy satelita. Brophy je otkrio da udaljenost jedne od zvijezda doista odgovara obrascu megalita. U tom je sluaju jedan metar bio ekvivalent 0,799 svjetlosne godine. Prema podacima Hipparcosa, ako udaljenost izmeu uspravnog kamenja i kalendarskog kruga predstavlja udaljenost izmeu raznih Orionovih zvijezda i Zemlje, kamen koji odgovara zvijezdi Meissa trebao se nalaziti dalje prema van. Meutim, glava Oriona - zapravo, nekoliko zvijezda - je ono to megalitski raspored simbolizira, te to ne mora biti zvijezda Meissa. Megalit zvijezde Ainilam je previe udaljen, prema mjerenjima Hipparcosa, ali ta su mjerenja takoer i najnesigurnija. Stvarna udaljenost zvijezde od Zemlje procijenjena je unutar velikog raspona. Brophy je ponovno izmjerio udaljenosti, ukljuivi jedno standardno odstupanje, za Ainilam, Ainitak i Mintaku, od njihovih izmjerenih vrijednosti. Koristei odstupanja navedena u Hipparcosu, sve su se tri zvijezde nalazile unutar standardnog odstupanja njima odgovarajuih megalita! "To je vie nego zapanjujue", pie Brophy, "budui da je udaljenost zvijezda teko izmjeriti i u tome se sve donedavno uvelike grijeilo." Ako udaljenosti nisu sluajnost, te ako su graditelji megalitskih struktura u Nabti eljeli prikazati te udaljenosti, onda iznova treba razmotriti mnoga naa poimanja o pretpovijesnoj civilizaciji. Kako kae Brophy, ako juni megaliti predstavljaju udaljenost, vjerojatno je da sjeverni megaliti predstavljaju brzinu kojom se zvijezde kreu od Zemlje (to se zove radijalna brzina) - ako su graditelji razmiljali poput astrofiziara. Jesu. Prema Brophyjevim izraunima, jedan metar u Nabti predstavlja 0,0290 km/s. Brzine kojom se Betelgeuse i Bellatrix udaljavaju od Zemlje tono odgovaraju njihovim megalitima, a Ainilam je toan unutar 2 km/s. Premda se zvijezde Ainitak i Mintaka kreu previe sporo za svoje megalite, mjerenja radijalnih brzina tih zvijezda smatraju se nesigurnima, te nema procjene standardnog odstupanja za Ainitak. Brzina kojom se Vega udaljava od Zemlje ne odgovara njezinom megalitu (udaljenost je previe kratka), ali je udaljenost unutar standardnog odstupanja za radijalnu brzinu Vege. Meutim, ta je zvijezda poseban sluaj jer se ona zapravo kree prema Zemlji, a za jesenskog ekvinocija moe biti konzistentna s drugim megalitima. Prema Brop-

hyjevim rijeima, to je jo jedna razina vanosti megalitske karte. Potvruje da smjetaj sjevernih megalita doista ukazuje na brzine.

Karta planetarnih sustava?

Brophy je nastavio prouavati nalazite, te je opazio da svaki red ima primarni kamen, koji vjerojatno predstavlja primarnu zvijezdu, i sekundarno kamenje. S obzirom na nain slaganja kamenja, pojavilo se oito pitanje predstavljaju li drugi megaliti u svakom redu planete ili pratee zvijezde. Premda se hipoteza ne moe provjeriti promatranjem, jer suvremeni astronomi ne mogu promatrati planetarne i pratee sustave tih zvijezda, fizika to moe. Ako je pretpostavka tona, megaliti su trebali biti postavljeni u skladu s astrofizikim zakonima planetarnih kretanja. Na nalazitu Nabta Playa ima mnogo megalita. Povrh kamenih ploa kalendarskog kruga, Fred Wendorf i njegova ekipa odredili su originalne poloaje i izmjerili lokacije za dvadeset tri druga megalita, sloena u est skupina. Oni koji su postavili te megalite, postavili su ih u ravne linije koje se ire prema van od sredinje toke. Tri skupine megalita smjetene su u smjeru sjever-sjeveroistok od te sredinje toke, a druge tri u smjeru jug-jugoistok (vidi sliku 4.9). Ako je poredak megalita predstavljao kartu planetarnih sustava, onda bi izravna juna linija megalita trebala predstavljati prosjek orbitalnih putanja prateih zvijezda. Njihovi sjeverni megaliti brzina trebali bi predstavljati prosjek njihovih orbitalnih brzina. Uz primjenu malo fizike, tonije, Keplerovih zakona o kretanju planeta, na megalite u svakom redu, Brophy je demonstrirao da bi satelitski megaliti mogli predstavljati stvarne satelite primarnih zvijezda. Fizika orbitalne dinamike kae da je kvadrat prosjene orbitalne brzine proporcionalan masi sredinje zvijezde podijeljene orbitalnom udaljenou. Dakle, uz brzine i udaljenosti ve dostupne u megalitskoj karti zvijezda, Brophy je mogao izraunati mase zvijezda. Prema podacima iz Nabte, izraunao je da zvijezda Betelgeuse ima vrijednost osamnaest sunevih masa, a Bellatrix pet. Ovi su podaci potvrdili njegova uvjerenja, jednako kao i drugi. Astrofizike procjene za Betelgeuse iznose izmeu dvanaest i dvadeset sunevih masa, te otprilike deset za Bellatrix. Brophy se zaprepa-

Slika 4.12. Pogled odozgo na megalite Nabta Playe (iz rada "Satellite imagery measures of the astronomically aligned megaliths at Nabta Playa" Thomasa Brophyja i Paula Rosena)

stio kad je prvi put vidio nalazite. Oznake smjetaja megalita bile su stvarni podaci s nalazita, stvoreni prije sedam, ili moda ak vie, tisua godina, premda su Wendorf i njegova ekipa neke megalite vratili na njihova originalna mjesta. Brophy kae: "Uklapaju se u fiziku teoriju bolje nego to se mnogi dobri suvremeni eksperimenti prvi put uklapaju u svoje teorije."

Karta galaksije: od zapanjujueg do bizarnog

Na sredinjoj lokaciji, od koje se svi megaliti zrakasto ire prema van, nalazi se "kompleksna struktura" koja se sama sastoji od nekoliko megalita. Jedan uspravni megalit oznaava centar, a nekoliko drugih oblikuju oval irok nekoliko metara. Ima najmanje trideset drugih megalitskih struktura u blizini. Arheolozi nisu uspjeli pronai jasnu definiciju to bi to predstavljalo, pa o tome jednostavno govore kao o "kompleksnim strukturama", a sredinja je nazvana Centralna struktura A. U poetku se vjerovalo da su to grobovi elitnih poglavica, ali iskopavanja struktura A i B nisu otkrila nikakve ostatke, ljudske ili ivotinjske, niti bilo kakva obiljeja grobnica. Ono to su iskopavanja ipak otkrila bilo je bizarno. Povrinske kompleksne strukture obiljeavale su skulpture uklesane u kamen stanac dva i pol do tri i pol metra ispod povrine. Brophy je prouio originalnu skicu skulpture u kamenu stancu ispod Kompleksne strukture A, to ju je nacrtao Marek Puszkarski, a zatim skicu iz knjige The Holocene Settlement of the Egyptian Sahara (Holocenska naseobina egipatske Sahare) Schilda i Krolika; otkrio je da koordinate Kompleksne strukture A oznaavaju sredinju toku svih megalitskih nizova. Iznad te je karte postavio lokaciju Sunca i galaksijski je centar odgovarao smjeru helijakalnog uspona galaksijskog sredita 17 000. g. pr. Kr. za proljetnog ekvinocija. Ponovno se sve podudaralo: Premda se to ini nevjerojatnim, izgleda da je skulptura u kamenu stancu ispod "Kompleksne strukture A" u Nabta Playi toan prikaz nae galaksije Mlijeni put, onako kako je bila astronomski orijentirana u odreenom trenutku: helijakalni uspon za proljetnog ekvinocija galaksijskog centra 17.000. g. pr. Kr.

Galaksijski centar je sredinje podruje galaksije to ga karakterizira velika gustoa zvijezda i, kako kau neki astronomi, moe sadravati super masivnu crnu rupu. Galaksijski centar Mlijenog puta u dananje vrijeme nije vidljiv golim okom, ali je veoma davno mogao biti, zbog provala estica i elektromagnetskog zraenja. Paul LaViolette u knjizi Earth Under Fire (Zemlja pod vatrom) kae da je do velike erupcije galaksijske jezgre dolo prije esnaest tisua godina, a vidljivi su uinci trajali nekoliko tisua godina. Nedavno otkrivena malena galaksija, Sagittarius Dwarf (Patuljasti Strijelac) satelit je nae galaksije Mlijeni put. Kako kae Brophy, sasvim je mogue da je prikazana na pravilnomu mjestu na skulpturi, kao i galaksijski spiralni krakovi Mlijenog puta. Brophy takoer tvrdi da novija astrofizika analiza oblika i poloaja te patuljaste galaksije pokazuje da se bolje uklapa u prikaz na skulpturi iz Nabte nego u crte elektronskog neba objavljen u Monthly Notices of the Royak Astronomical Society. Arheolozi su takoer iskopali Kompleksnu strukturu B, etrdeset pet metara jugoistono od Kompleksne strukture A, te su se ponovno razoarali jer nisu nali nikakve ostatke niti obiljeja grobnice. Nali su veliku, neobino oblikovanu, nakrivljenu, kvrgavu, ovalnu skulpturu uklesanu izravno u kamen stanac. Bila je gotovo dvostruko vea od skulpture Mlijenog puta ispod Kompleksne strukture A. Brophy kae da je to vjerojatno skulptura galaksije Andromeda, nama najblie galaksije. Galaksija Andromeda je velika eliptina galaksija, dvostruko vea od nae. Zajedno s naom galaksijom, dominantan je lan lokalne skupine manjih galaksija. Napravljena je u istom omjeru kao i skulptura galaksije Mlijeni put. Brophy kae da se udaljenost i smjer skulpture galaksije Andromeda doima konzistentnom s koordinatnim sustavom definiranim vertikalnim urezima na skulpturi galaksije Mlijeni put. Na temelju dostupnih crtea skulpture, ini se da je njezina ravnina konzistentna s ravninom galaksije Mlijeni put, onakvom kakva je bila prilikom izlaska Sunca za proljetnog ekvinocija za sjevernu kulminaciju galaksijskog centra 10.909. g. pr. Kr. Takoer se doima konzistentnom s projekcijom iz koordinatnog sustava rotiranog 90 stupnjeva unutar te ravnine.

Takoer vjeruje da bi isklesani kamen mogao biti prikaz kozmolokog "velikog praska" koji predstavlja starost naeg Sunevog sustava (est milijardi godina). Udaljenost od Suneva poloaja do ruba skulpture iznosi est milijardi svjetlosnih godina, prema omjeru. Druga je mogunost da su autori karte eljeli da promjer zakrivljenosti skulpture predstavlja trenutnu starost svemira, to iznosi dvanaest milijardi godina. Trea je mogunost da predstavlja trenutnu starost svemira od est milijardi godina, to bi znailo da su nai modeli pogreni za faktor dva. Bez obzira o emu je rije, kozmoloku vanost skulpture potvruju i druge injenice. Brophy takoer vjeruje da kamen moe predstavljati raspon deklinacije galaksijskog centra kako se vidio iz Nabta Playe, ako se gleda prema istoku i gore: "Osim uglatog izboenja na jednom kutu, etiri zaobljene, nakrivljene kutne strane mogu odgovarati obliku to ga definiraju dvije linije deklinacije sa strana, te na vrhu i dnu dvije linije desnog uspona." Dakle, oblik skulpture, kako je postavljena okrenuta prema van od poloaja Sunca na skulpturi galaksije, ini "raspon deklinacije" galaksijskog centra. ini se da je bila paljivo okrenuta kako bi raspon deklinacije pokrivao cijeli pomak deklinacija galaksijskog centra. Drugim rijeima, skulptura obiljeava kretanje galaksijskog centra kroz cijeli precesijski ciklus od 25.900 godina. Linija od prikaza Sunca do stvarnog galaksijskog centra, prolazi kroz taj raspon u vremenu od otprilike tri sata svakoga dana, a poinje etrdesetak minuta nakon njegova uspona iznad obzora. ini se da je dodatna potvrda kozmoloke vanosti poloaj uglate izboine na "kamenu kravi" (Kompleksna struktura A). Bila je postavljena tako da izboina pokazuje u smjeru onoga to astrofiziari zovu "najmanjim smjerom brzine pozadinskog kozmikog radijacijskog dipola". To bi se dogodilo u vrijeme helijakalnog uspona galaksijskog centra za proljetnog ekvinocija 17.700. g. pr. Kr. Drugim rijeima, pokazivala je u smjeru, kozmoloki, iz kojeg smo doli. Koncepcijski se moe protumaiti da je pokazivala prema velikom prasku nastanka. Brophy takoer iznosi ideju da kozmoloka skulptura krave, budui da je veoma blizu Planckove duljine, vrijedi kao skulptura Planckovih omjera. (Planckova duljina je temeljna duljina u fizici i prirodna

konstanta, a dobiva se od Planckove konstante, univerzalne gravitacijske konstante i brzine svjetlosti. To je zapravo najmanja duljina koja postoji u fizikalnom svijetu.) Ako se primijeni proporcionalni zakon ugraen u megalitski dizajn u Nabti, inverzni prirodni logaritam niim djeljivog broja sedamdeset devet daje skalu koja moe predstavljati samo objekte mnogo vee od poznatog univerzuma. No ako se skala preokrene tako da ini odnos mikrokozmosa prema makrokozmosu, moe predstavljati ekstremno malene predmete - 0,505 metra je ekvivalent jedne Planckove duljine.

Kulturalni kontekst za astronomiju

Neki smatraju da su dokazi i teorija to ju je iznio Brophy skandalozni, nevjerojatni, ili samo koincidencija. Ali koja je vjerojatnost da sve to bude samo koincidencija? Brophy kae da je, prema metodi to ju je Schaefer razvio 1986, vjerojatnost da se poredak sedam zvijezda poklapa s poretkom megalita manja od dva u milijun. Zaudo, to je vie od tisuu puta sigurno kao uobiajene tri standardne devijacije potrebne za prihvaanje znanstvene hipoteze kao valjane. ak i prema konzervativnim procjenama, to su daleko najsigurniji drevni megalitski astronomski prikazi poznati u svijetu. Razumijevanje podrijetla astronomski poravnatih megalita u Nabta Playi ini se gotovo nemoguim zadatkom. Nikad nisu pronaeni nikakvi tekstovi te drevne kulture, niti je vjerojatno da e biti naeni, jer je taj narod postojao davno prije pojave pisane rijei. Zato bi nomadski stoari bili tako zainteresirani za promatranje nonog neba? Navigacija je vjerojatan odgovor, ali s obzirom na preciznost izrade zvjezdanog dijagrama u Nabta Playi, sigurno je to moralo biti neto vie, osobito ako su Brophyjevi zakljuci o "kompleksnim strukturama" toni. Poravnanja s ekvinocijima i solsticijima u religiozne ili poljoprivredne svrhe su razumljiva u kontekstu primitivnih drutava. Meutim, zvjezdana karta koja ne prikazuje samo kretanje konstelacija, nego jo udaljenosti i brzine njihovih zvijezda, zasigurno je anakronizam. Te su spoznaje mnogima od nas danas zagonetne, ak i u svijetu runih i atomskih satova. Za ovu je knjigu posebno zanimljiva injenica da postoji veza izmeu kulture u Nabta Playi i egipatske civilizacije. U jednom istrai-

vakom radu iz 1998. Wendorf i Schild su napomenuli da nekoliko elemenata kulture Staroga kraljevstva moe potjecati iz Nabte. Uloga goveda u predstavljanju bogatstva, moi i autoriteta, kao i u religioznoj simbolici, zacijelo je naslijee iz vie stoarski orijentiranih vremena. Tu su takoer uporaba astronomskog znanja i naini predvianja solarnih dogaanja u ranim dinastikim vremenima. Egipani su koristili "dekadske zvijezde" i zvjezdane skupine za mjerenje vremena u jednosatnim intervalima. (Dekade su dijelile kalendar na razdoblja od deset dana, a poetak novog desetodnevnog razdoblja signaliziralo bi kratkotrajno pojavljivanje dekadske zvijezde u zoru. Tijekom jedne noi pojavljivalo se dvanaest dekadskih zvijezda - dakle, pola dana bilo je podijeljeno na dvanaest sati.) Takoer su u svojoj umjetnosti i arhitekturi prikazivali skupine zvijezda, te namjestili obredno okno u Velikoj piramidi prema Orionovu pojasu. Nadalje, zvijee Orion, koje su oni nazivali ahu, imalo je golemo znaenje u njihovoj kozmologiji. Bilo je povezano s njihovim glavnim bogom, Ozirisom. Brophy vjeruje da su kultura i znanje evidentno u kalendarskom krugu Nabte utjecali i odrali odreeni kontinuitet u Starom kraljevstvu Egipta. Za veinu nas, astronomija je kompleksna znanost o kojoj malo znamo, znanstvena disciplina namijenjena sveuilinim dvoranama ili planetariju. Vrijeme doivljavamo kao uru na zidu i zaboravljamo da oni koji vode rauna o "slubenom" vremenu, kao to je Opservatorij mornarice SAD-a, promatraju nebo i u skladu s tim unose neznatne promjene. Uloga tih ljudi je "utvrditi poloaje i kretanja nebeskih tijela, kretanje Zemlje i precizno vrijeme". Premda je lako pretpostaviti da je praenje vremena moderna navika, zapravo je to veoma davna pojava. Takoer se ini da je to univerzalna osobina kulture i civilizacije.

BILJEENJE VREMENA
Sjeanje na zaboravljenu znanost astrologije
ovijest kakvu mi poznajemo zapoela je poetkom treeg tisuljea pr. Kr., uz pojavu pisanja. No zapisi druge vrste - prie ispriane o vremenima prije pisane povijesti - ukazuju na postojanje pretpovijesne egipatske kulture koja see daleko u davnu prolost. tovie, Egipat nije jedini s kulturom koja potjee iz vremena prije pisane povijesti, jer ima i drugih kultura, kao to je Sumerska iz Mezopotamije, Vede iz doline Inda i Mayanska iz Srednje Amerike, ije kulturne predaje ukljuuju prie o njihovim pradavnim poecima. Tu epohu prije povijesti, o kojoj postoje samo prie, ili usmene predaje, povjesniari obino zovu Doba mitova. Ono o emu te mitologije govore bilo je, veim dijelom, predmet nagaanja jo otkako su se akademici i entuzijasti amateri poeli zanimati za njihovo znaenje. Zar to nije nita vie od budalastih pria koje zabavljaju? Jesu li to religiozne pripovijetke? Ili je to neto vie? Nije lako odgovoriti na ta pitanja jer je potrebno razumjeti svjetonazor njihovih pretpovijesnih autora. No ipak znamo da mitologija obino ukljuuje nebeska tijela, uglavnom ona vidljiva na nonom nebu. Te se mitove tradicionalno smatralo religioznim izriajima, pokuajima da se prui svrha i povijesni smisao ljudskom postojanju. No neki znanstvenici tvrde da su ti mitovi veoma pogreno shvaeni, te da bi zapravo mogli biti znanstveni jezik za izraavanje vjerovanja koji se tiu ljudske vrste i prirode: ne tehniki jezik kakav imamo danas,

ve jedinstvena i simbolina forma koja ostvaruje sve ono to je zapravo cilj znanosti - objanjava prirodne procese i univerzum. Oni koji zagovaraju takvu teoriju kau da bi mogao postojati zajedniki izvor astronomskih i religioznih miljenja raznih kultura, pogotovo onih koje ive blizu jedna drugoj. Dok istraujemo tvrdnju da su Egipani bili nasljednici ranije sofisticirane kulture, razumijevanje mogue uloge mitologije slui u oslikavanju pretpovijesti, ne u tradicionalnom smislu pitanja tko je gdje ivio i kad su nastala kraljevstva, ve u smislu prikazivanja inteligencije i sofisticiranosti ere. Ako su megaliti Nabta Playe doista bili proizvod sofisticiranih astronomskih spoznaja, drugi bi dokazi to trebali potkrijepiti.

Mjerenje sati
Sustav biljeenja vremena postoji od 2000. g. pr. Kr., kad su drevni Egipani izraunavali none sate na temelju promatranja zvijezda. Tijekom Srednjeg kraljevstva sustav je jo vie razvijen. Do 1870. g. pr. Kr. zvijezde u usponu zamijenjene su njihovim kulminacijama. Premda neki dokazi upuuju na jo raniji datum, do 1300. g. pr. Kr. dnevni su se sati mjerili uporabom gnomona, vrstom sunane ure koja je koristila duinu sjenke kao indikator prolaenja vremena. U Abidosu, u spomeniku Setiju I., posmrtni tekst (religiozne "ini" i druge potrebne informacije zakopane s umrlim kako bi mu pomogle uputovanju zagrobnim ivotom) pokriva cijelu temu mjerenja vremena. Prema astronomskim kalkulacijama, tekst je smjeten u devetnaesto stoljee pr. Kr. U tom su tekstu dnevni sati izraunati uz uporabu tapa za sjenke, naprave koja se sastojala od uspravnog stupa povezanog s vodoravnim krakom. Ondje su bile i upute za uporabu. tap je bio postavljen u smjeru istok-zapad, a u podne se pomicao kako bi ujutro gledao prema istoku, a poslije podne prema zapadu. Budui da se sjenke mijenjaju po duljini kao i po kutu, gornji dio je zacijelo bio proiren, moda T-ipkom, kako bi sjenka uvijek padala na skalu. Setijev je dijagram prikazivao sat koji je izravno mjerio osam sati, premda u tekstu jasno pie da u punom danu, od izlaska do izlaska sunca, ima dvadeset etiri sata. Dvanaest nonih sati mjerilo se prema dekadskim zvijezdama. Drevni su Egipani izabrali niz od trideset

est jarkih zvijezda do ijih je uspona dolazilo u intervalima od deset dana. Dva sata prije podneva i jo dva kasno poslijepodne, kad je naprava bila neoperativna, dopunjavaju dan od dvadeset etiri sata. Poslije je Tutmosisov tap za sjenke izravno mjerio deset sati. Tijekom vladavine Amenhotepa I. (1527-1506. g. pr. Kr.), uz izum vodene ure, omoguena je podjela noi na dvanaest sezonskih sati. Ura je mogla djelovati u sumrak, kao i po mraku, vjerojatno izjednaavajui sate dana i noi od tog vremena dalje. Premda su te sunane ure bile funkcionalni nain biljeenja vremena tijekom svakodnevnog ivota, mnogo starija metodologija, koja vue korijene iz drevnije astronomije, stigla je do naega razdoblja. Kao to smo vidjeli po kalendarskom krugu u Nabta Playi, ta metoda koristi cikliko kretanje zvijezda na nebu.

Mjerenje doba
Za nas, papirnati kalendari i digitalni satovi biljee vrijeme u sekundama i mjesece u tjednima. Dua su vremenska razdoblja organizirana metriki - desetljea, stoljea i tisuljea - to je proizvod suvremene civilizacije. Za drevne narode, jednako kao ni za nas, biljeenje kratkotrajnog vremena nikad nije bilo problem. Kao i uvijek, izlazak Sunca oznaava svaki novi dan, svaki mjeseev ciklus oznaava jedan mjesec, a etiri godinja doba odreuju jednu godinu. Ali kako su drevni narodi brojili godine?

Julijanski kalendar
Godine 527. poslije Krista rimski opat Dionizije Eksiguus uveo je kalendarski pojam "A.D." (Anno Domini Nostri Jesu Christi - Godina naeg Gospodina Isusa Krista). Po tom se dogovoru godina 0 smatra godinom roenja Isusa Krista. Prije estog stoljea nae ere, civilizacija Zapada pridravala se drukijeg standarda, to ga je 46. g. pr. Kr. uveo rimski car Julije Cezar. Te se godine Sosigen iz Aleksandrije (egipatski astronom i matematiar grkog podrijetla) savjetovao s carem kako bi se mogao preinaiti rimski kalendar da bi se postigla jednostavnija i tonija struktura.

Kako bi nadomjestio pogreke u prolosti, 46. g. pr. Kr. dodao je devedeset dana. Takoer je promijenio broj dana u mjesecima kako bi dobio godinu od tono 365 dana. Za nultu godinu tog novog poretka vremena izabrao je 4713. g. pr. Kr. i pokrenuo uru prvog sijenja neobian izbor. Zato 4713. g. pr. Kr.? Zato ne poeti iznova tako da nulta godina bude, moda, roendan Julija Cezara, ili godina kad je postao car, ili godina kad je utemeljen Rim? Zbog svojeg bogatstva i vanosti, Julije Cezar je vjerojatno uio u Pitagorinoj koli svete geometrije, kao dio svojeg obveznog obrazovanja. Pitagora je prihvaao idealnu stvarnost koja se temeljila na "savreno krutim tijelima", to je takoer moglo objasniti kretanje zvijezda i planeta. Ako se to ima na umu, sasvim je prihvatljiva ideja da je Cezar pokazivao svoje znanje steeno tijekom obrazovanja i potivao egipatsku astrologiju ukoliko je, iz egipatske perspektive, ta godina bila kozmoloki vana. Bila je, i to doista veoma posebna godina. Evo zato. Zvijezde Aldebaran (u zvijeu Bika) i Antares (u zvijeu korpiona) nalazile su se na obzoru u pono, 1. sijenja 4713. g. pr. Kr. U to se vrijeme Antares uzdizao na istoku, a Aldebaran se sputao na zapadu. Antares je bio etrnaest minuta od obzora. Takoer u to vrijeme, Sunce se nalazilo na nebeskoj geografskoj duini od 14 stupnjeva (13 stupnjeva, 43 minute) u zvijeu Vodenjaka. Brzina Mjeseca, koja nije konstantna i varira izmeu 11 i 15 stupnjeva, bila je 14 stupnjeva (13 stupnjeva, 59 minuta) na dan. Nultoga dana nulte godine ta su se vana nebeska tijela sastajala u broju etrnaest. Broj etrnaest je sveti broj Ozirisa - vanoga boga u egipatskoj kozmologiji. Povrh zvijezda Aldebaran i Antares, Saturn je odigrao vanu ulogu u biranju toga datuma. Bio je povezan s najsvetijom zvijezdom u Egiptu, Sirijus, 19 minuta udaljenom i 19 stupnjeva u vlastitom znaku. Sunce, ije se roenje toga dana slavilo, nalazilo se u Saturnovu znaku, Vodenjaku. Julije Cezar je izabrao 1. sijenja 4713. g. pr. Kr. za poetak svojega kalendara kako bi odao poast raanju Sunca na visoravni Giza. No, istodobno je odavao poast rimskom blagdanu Saturnalija. Za Cezara je ta godina, tako davna (ak i prema rimskim mjerilima), bila oit i logian izbor.

Precesija ekvinocija
Grki astronom Hiparh (190-120. g. pr. Kr.) bio je ambiciozni znanstvenik. Tijekom svojega je ivota promatrao i katalogizirao vie od tisuu zvijezda, izraunavajui i biljeei njihovu geografsku irinu, duinu i magnitudu. Hiparh je takoer promatrao pomrine Mjeseca i svoje rezultate usporeivao s otkriima Timokarisa (koji je ivio sto pedeset godina prije), osobito po pitanju Spike, sjajne zvijezde blizu eklipse (velikog zamiljenog kruga na nebeskoj sferi koja sadri ravninu Zemljine orbite, a to se zove ekliptina ravnina). Mjerenjem udaljenost izmeu Spike i sredita Mjeseca tijekom pomrine, Hiparh je mogao izraunati odstupanje longitude izmeu Sunca (to bi iznosilo 180 stupnjeva od Mjeseca) i Spike, te tako doi do tone longitude zvijezde. Otkrio je da se longituda poveala za dva stupnja u odnosu na Timokarisovo vrijeme. U narednim je izuavanjima Hiparh takoer opazio da e Sunce, tijekom svojeg godinjeg kretanja, stii do prvobitnog poloaja malo prije u odnosu na zvijezde. Slijedom toga, zakljuio je da e svake idue godine malo ranije doi do ekvinocija. Na temelju njegovih otkria dobili smo izraz "precesija ekvinocija". U Hiparhovo je vrijeme do proljetnog ekvinocija dolo u toki izmeu zvijea Ovna i Ribe. Budui da se precesija kree veoma polako, bila bi gotovo jednaka u vrijeme roenja Krista, ali ne zadugo. Uskoro je trebalo poeti astroloko doba Riba. Na temelju tog mjerenja vremena putem zvijezda, drevne su kulture biljeile duga razdoblja to ih zovemo dobima. Malo tko moe sumnjati da davni tajni znak krana, riba, potjee iz te grandiozne ure. Njihov Bog i Spasitelj rodio se uoi doba Riba i rtvovao janje (Ovan). Bio je ribar ljudi, a one koje je ulovio (stvarni ribari) pretvorio je u svoje uenike i nauio ih kako e biti ribari za ljude. Na Maslinskoj gori udotvorno je nahranio mnotvo ljudi tako to je umnoio dvije ribe (est znak Zodijaka za Ribe) i pet truca kruha. ak i pria o Marijinu bezgrenom zaeu sadri polarnost Riba kroz suprotan znak Djevice. Pokazalo se da su rani krani dobro izabrali ribu kao simbol novoga boga koji e vladati tijekom doba Ribe. Pitanje koje zbunjuje glasi: je li se znanje o precesiji ekvinocija i dobima Zodijaka tako brzo proirilo i prihvatilo od vremena Hiparha

do Kristova ivota? Ili su prvi krani moda koristili poznatije, starije spoznaje obogaene koncepcijom zvjezdanih kretanja?

Feniksov let
Kad je Julije Cezar odluio preinaiti rimski kalendar, s razlogom je izabrao Sosigena iz Aleksandrije. Egipani su imali jedini u potpunosti pouzdan kalendar drevnog svijeta. Zapravo, imali su dva, oba daleko superiornija onome to su poznavali Babilonci. Jedan je bio kalendar sa 365 dana (dvanaest mjeseci, a svaki je imao trideset dana), plus pet dodatnih blagdanskih dana, te Sotisov kalendar. Drugi se sastojao od 365.25 dana, a temeljio se na helijakalnom usponu zvijezde Sotis (Sirijus). Egipani su znali da se dva kalendara nee poklapati nakon 1461 godine, te da e u skladu s tim morati unijeti prilagodbe. Preinaka kalendara u korelaciji sa Suncem ukljuivala je legendu o Feniksu, njegovoj smrti i ponovnom roenju. Legenda kae da postoji samo jedan Feniks. Na kraju svojeg ivota, vraa se u svoje rodno mjesto u Arapskoj pustinji, izmeu rijeke Nil i Crvenog mora. Kad stigne onamo, spaljuje se (sjaj zore i svitanja), a zatim se uzdie iz pepela. Premda je to ispriano na mitski nain, oito je na taj nain prikazana astronomska istina - da Sunce zapravo ne umire svakoga dana, ve nestaje i ponovno se pojavljuje jer se Zemlja okree oko svoje osi.

Gilgame, Opi potop i mit kao znanost

to se dalje vraamo u prolost, ima sve manje dostupnih dokumenata na temelju kojih bismo mogli procijeniti drevno znanje. Nije jasno na kojoj su razini precesije drevne kulture mogle pratiti zvijezde, te jesu li ili nisu opazili precesiju ekvinocija. Jasno je da su drevni narodi pozorno promatrali nono nebo, pa su mogli relativno precizno pratiti Sunce i Mjesec, te da su nebeski objekti igrali vanu ulogu u njihovoj mitologiji. Mnogi znanstvenici vjeruju da su drevni mitovi neto vie od moralnih pouka i neobinih pria. Treba postaviti pitanje: jesu li drevni narodi doista vjerovali da su zvijezde na nebu bogovi, to je tradicionalno gledite, ili su koristili stilizirani jezik za irenje informacija o biljeenju vremena? Kako bismo odgovorili na to pitanje, najprije moramo pojasniti to mislimo kad kaemo "bogovi". Nain na koji su drevni tekstovi

prevedeni i protumaeni namee suvremeno gledite o tome to je bog, svemogui i sveprisutni. Meutim, nije ba vjerojatno da su drevni narodi dijelili to miljenje. Prema kontekstu njihovih pria, bog se takoer moe protumaiti kao naelo ili funkcija prirode. Teko je tono protumaiti to je bog upravo zbog simbolike jezika to su ih koristile drevne kulture. U svojem tekstu Theurgia, ili The Egyptian Mysteries (Egipatske zagonetke), grki filozof Jamblih (250-325) objanjava tradicije sveenika drevnih Egipana. Otkriva da je ono to se doima poput tovanja panteona bogova zapravo opis naina na koji funkcionira priroda. Odreene prirodne funkcije, kao to su probava, disanje i razmnoavanje, personificiraju bogovi. Naprimjer, nakon mumificiranja, eludac i crijeva su se stavljali u posebnu posudu u obliku boga Anubisa, koji je bio prikazan kao ovjek s glavom akala. Anubis je predstavljao funkciju probave jer moe jesti pokvareno meso bez da mu pozli. Zato ne bi trebalo uditi da se mnogim istraivaima ini da najstarija pisana pria poznata ovjeku, Ep o Gilgameu, vie govori o nebesima nego o stvarnom ivotu i samom ovjeku. Prema sumerskim zapisima, Gilgame je bio jedan od prvih kraljeva Uruka. Premda su Sumerani prvi put zapisali priu o Gilgameu jo u prvoj polovici drugog tisuljea pr. Kr., njezino je podrijetlo vjerojatno mnogo starije. S popularnou tog epa u drevnim vremenima nije se mogla mjeriti nijedna druga pria. Huriti, Hetiti, Asirci i Babilonci ponavljali su ga na razliite naine tijekom drevnih vremena. U Epu o Gilgameu, Enkidua (divljeg ovjeka, dlakavog i goleme snage) zavodi bludnica, te on usvoji ponaanje ovjeka. To ga namami u grad, gdje se susree s Gilgameom u estokoj borbi od koje se trese kua i oteuje stup na vratima. Gilgame ga je porazio, ali je potom zakljuio da je dostojan prijateljstva. Zajedno planiraju odlazak u veliku umu kako bi ubili strano udovite Humbabu, kojeg je bog Enlil (bog oluja ili bog zraka) imenovao uvarom ume. Ep o Gilgameu kae da ga je "Enlil imenovao da bude uas za smrtnike. Njegova je rika Veliki potop. Njegova su usta vatra. Njegov je dah smrt!" Humbaba je u tekstu nazvan bogom, a hum znai "stvoritelj" ili "otac", dok Humbaba znai "uvar cedra u raju". To se slae s elamitskim bogom, Humba ili Humban, koji dijeli titulu "nadmoan" i "snaan"

s planetima Merkurom i Jupiterom, te sa zvijezdom Procion (Alpha Canis Minoris). Humbaba je "bog utrobe". Njegova je glava napravljena od crijeva, a samo jedna vijugava linija ini njegovo lice, osim oiju. Profesori povijesti znanosti, Giorgio de Santillana i Hertha von Dechend, autori knjige Hamlet's Mill: An Essay on Myth and the Frame of Time (Hamletov mlin: esej o mitu i vremenskom okviru), vjerovali su da bi Humbaba mogao biti aluzija na planet Merkur ili moda Jupiter. Merkur ima nestalnu orbitu koja se redovito mijenja. Vijuga naokolo i moe se usporediti sa zavojitim crijevima u trbunoj upljini. Kad su junaci Gilgame i Enkidu stigli u umu cedra, koja se protezala na "deset tisua dvostrukih sati" (sto deset kilometara), odsjekli su glavu Humbabe nakon to su sruili najvee cedrove povjerene mu na uvanje. Ali imali su pomo; moni Shamash (Helios, ili Sunce) alje snanu oluju koja je zaslijepila udovite i prepustila ga njima na milost i nemilost. Po povratku u Uruk, Gilgame je oprao kosu i sveano se odjenuo. Kad je stavio svoju tijaru (krunu), Itar (Astarta), boica ljubavi (sumerski, Inanna), opinjena njegovom ljepotom, zamolila ga je da je oeni. Gilgame je to odbio i prezirnim je rijeima podsjetio na sudbinu njezinih prijanjih partnera, ukljuujui Tammuza (Adonis). Samo su dvije nebeske osobnosti mogui kandidati za ulogu Itar: planet Venera; i Sirijus, pasja zvijezda (Sotis). Oba su povezana sa svojstvima bludnice. Prezrena, Itar bijesno odlazi na nebo i nagovara Anua da na Zemlju poalje Bika nebesa da je osveti. Bik silazi, zastraujua izgleda, i svojim prvim potezom ubija stotinu ratnika. Dva su se junaka bacila na njega. Enkidu ga dri za rep kako bi ga Gilgame mogao udariti izmeu rogova i ubiti. Itar se pojavljuje na zidinama Uruka i proklinje dva junaka koji su je osramotili. Enkidu tada istrgne desno bedro Bika i baca ga u njezino lice, brutalno joj se izrugujui. Slijedi proslava, ali bogovi odluuju da Enkidu mora umrijeti, te ga na to upozorava mraan san. Nije potrebno nastaviti priu, jer je jasno da likovi prie, jednako kao u grkoj mitologiji, simboliziraju kretanja nebeskih tijela. Kasnije, na devetoj ploi Epa o Gilgameu, autor pria o Enkijevoj izravnoj

intervenciji jer savjetuje da se izgradi arka kako bi se preivio Veliki potop (pretea i izvor biblijske prie o Noi). Ta arka, Ziusudrina arka, nema nikakve veze s doslovnim potopom, ve odgovara Enkijevom zvijeu Argo i nebeskom "potopu". Naravno, to ima oite i dalekosene implikacije: Veliki potop opisan u Knjizi postanka moda nije bio pravi potop, ve opis nebeskih dogaaja. De Santillana i von Dechend kau: "Potopi se odnose na astronomski prikaz koji se temelji na apstraktnoj geometriji." Jednostavno reeno, ravnina nebeskog ekvatora (golemi zamiljeni krug na nebu, koncentrian sa Zemljinim ekvatorom) dijeli niz zvijea na polovice. Sjeverna polovica zvijea, onih izmeu proljetnog i jesenskog ekvinocija, predstavlja kopno. Juna polovica, izmeu jesenskog i proljetnog ekvinocija, ukljuujui zimski solsticij, predstavlja vode odozdo. etiri toke Zodijaka (dva ekvinocija i dva solsticija) odreuju koncepcijsku ravninu plosnate Zemlje. Zvijea koja vie ne obiljeavaju jesenski ekvinocij, dakle padaju ispod ekvatora, tonu u dubine "vode". Na taj apstraktni nain dolazi do nebeskog "potopa". To olakava razuSjeverni nebeski pol

Juni nebeski pol

Slika 5.1. Nebeski polovi i ekvator (na temelju ilustracije Slube za mornarika istraivanja)

mijevanje potopa u epu o Gilgameu. Takoer olakava shvaanje ideja slinih mitova, kao to je grka pria o Deukalionu, u kojoj Triton pue u koljku i tako naredi golemim valovima da se povuku. Djela psihologa dvadesetog stoljea, Carla G. Junga (Man and His Symbols (ovjek i njegovi simboli)) i Ericha Neumanna (The History and Origins of Consciousness (Povijest i podrijetlo svijesti)), podupiru tu teoriju svojim tvrdnjama da su se drevne misli vie oslanjale na prirodnu simboliku nego na vrstu specifinog znanstvenog jezika to ga danas koristi moderno drutvo. Simbolika u mitu doivljava se kao nain opisivanja prirode i kao sredstvo za introspekciju po pitanju ljudske evolucije i svijesti. Raznim drevnim kulturama u kojima se pria prepriavala, predaja o Gilgameu zasigurno je predstavljala neki veliki nebeski dogaaj. U drevnoj literaturi, kao i u modernom rasuivanju, ona predstavlja liniju koja dijeli vrijeme. Za Sumerane, koji su prvi ispriali priu, ona je njihovu povijest podijelila na dogaaje "prije" i "poslije". Mi smo slijedili njihov primjer, te govorimo o poslije - i pretpotopnom svijetu - razdvajanju dvaju doba.

Mitologija kao drevna znanost

Suvremeni stavovi odbijaju prihvatiti mogunost da su drevne civilizacije mogle biljeiti vrijeme dalje od jednostavnih sezonskih opaanja koja odreuju godinu. No, tijekom cijele povijesti bilo je astronoma, matematiara i povjesniara koji su na sofisticirane naine mjerili vrijeme. Povjesniar John G. Jackson (1907-1993) je, u svojoj studiji drevnog grkog folklora i tradicija, dao neprocjenjiv doprinos objanjavanju odnosa izmeu drevnih mitova i drevnih zapaanja o zvijezdama. U grkoj mitologiji itamo o velikom mitskom etiopskom kralju Cefeju ija je slava bila tako golema da su on i njegova obitelj postali besmrtni u zvijezdama. On i njegova ena, kraljica Kasiopeja, te njegova ki, princeza Andromeda, svi su postali zvijezde na nebeskom svodu. Premda bi se ta osobna veza sa zvijezdama nama mogla initi neobinom, Jackson primjeuje da se drevnim Etiopljanima nije inila udnom. Jackson napominje da je Lucian, drevni grki pisac i povjesniar

(180-120. g. pr. Kr.), opisao kako su stari Etiopljani pomno promatrali zvijezde. Etiopljani su bili prvi koji su uveli znanost o zvijezdama, i dali su imena planetima, ne nasumce i bez znaenja, ve vodei rauna o svojstvima to su zakljuili da ih imaju; upravo je od njih to umijee, jo uvijek u nesavrenom stanju, prelo Egipanima. Francuski uenjak Constantin-Francois Volney (1757-1820), poznat po veoma savjesnim opisima svojih istraivanja u sjevernoj Africi, bio je posebno fasciniran visokom razinom astronomskog znanja i s tim povezanom visoko razvijenom kulturom to su je ostvarili Etiopljani. Volney opisuje kako je ta drevna civilizacija izumila Zodijak: Dakle, na granicama gornjeg Nila, meu crnom rasom ljudi, osmiljen je komplicirani sustav tovanja zvijezda, povezan s plodovima zemlje i poljoprivrednim radovima ... Tako je Etiopljanin iz Tebe zvijezdama poplave, ili Vodenjakom, nazvao one zvijezde ispod kojih se Nil poinjao izlijevati; zvijezdama vola ili bika, one ispod kojih su poinjali orati; zvijezdama lava, one ispod kojih se ta ivotinja, tjerana iz pustinje eu, pojavljivala na obalama Nila; zvijezdama snopa, ili etvene djevice, one iz sezone etve; zvijezdama janjeta, zvijezdama dva jaria, one ispod kojih su na svijet dolazile te dragocjene ivotinje... Zatim je isti Etiopljanin, nakon to je opazio da do poplave uvijek dolazi istodobno kad se uzdie prelijepa zvijezda koja se pojavljivala u smjeru izvora Nila, te se inilo da upozorava mueve na nadolazeu vodu, usporedio tu pojavu sa ivotinjom koja laveom upozorava na opasnost, te ju je nazvao psom koji laje (Sirijus). Na isti je nain nadjenuo imena zvijezdama Raka, onima gdje se Sunce, nakon to je stiglo do obratnice, polako povlailo unatrag, slino kretanju raka. Zvijezdama divokoze, ili Jarca, nazvao je one gdje Sunce, nakon to je stiglo do najvie toke svoje godinje putanje... oponaa kozu, koja uiva u penjanju po vrhovima stijena. Zvijezdama ravnotee, ili Vage, nazvao je one gdje su dani i noi bili jednaki, te su se doimali u ravno-

tei, poput te naprave; a zvijezdama korpiona nazvao je one pri kojima odreeni periodini vjetrovi donose isparavanja, pa peku poput otrova korpiona. Volneyje procijenio da je Zodijak trebao nastati 15.194. g. pr. Kr.: Ako se precesija procijeni na otprilike sedamdeset i pol godina za stupanj, to jest, 2115 godina za svaki znak; te ako se uzme u obzir da je Ovan bio u svojem petnaestom stupnju 1447 godina prije Krista, iz toga proizlazi da se prvi stupanj Vage nije mogao poklapati s proljetnim ekvinocijem poslije 15.194. godine prije Krista; dakle, ako dodate 1790 godina nakon Krista, ini se da je od nastanka Zodijaka prolo 16.984 godine. Charles-Francois Dupuis (1742-1809), profesor retorike na Lisieuxu, Francuska, vjerovao je da postoji zajedniki izvor za astronomska i religiozna miljenja Grka, Egipana, Kineza, Perzijanaca i Arapa. U svojim knjigama The Origin of All Religious Worship (Podrijetlo svih religioznih tovanja), The Origin of Constellations (Podrijetlo zvijea) i The Chronological Zodiac (Kronoloki Zodijak), Dupuis povezuje mitove iz drevnih vremena sa zapaanjima o nizu nebeskih dogaanja, te iznosi teoriju o loginoj progresiji od tovanja Sunca do tovanja Sina. Te su knjige bile izvor nadahnua za Giorgija de Santillanu kad je poeo prouavati mitologiju i astrologiju starog Egipta. Naslov je bio dovoljan da ovjeka ispuni nepovjerenjem - jedan od onih "entuzijastinih" naslova kakvih je u osamnaestom stoljeu bilo veoma mnogo i koji su previe obeavali. Kako bi to moglo objasniti egipatski sustav, mislio sam, kad hijeroglifi jo nisu bili deifrirani?... Odbacio sam knjigu, zapisavi samo jednu reenicu: "Le mythe est ne de la science; la science seule l'expliquera" (Mit je roen iz znanosti; samo e ga znanost objasniti). Odgovor mi je bio pred nosom, ali nisam bio spreman razumjeti ga. Poslije su de Santillana i von Dechend ponovno prouili Dupuisove ideje i otkrili da su nevjerojatno pronicave.

Knjiga Hamlet's Mill de Santillane i von Dechend istrauje temu tumaenja mnogih drevnih mitova kao metaforinog naina prenoenja astronomskih spoznaja o precesiji ekvinocija. Tvrde da je drevna mitologija bila egzaktna znanost koja je poslije potisnuta, a zatim zaboravljena kad je na scenu stupio grko-rimski svjetonazor. De Santillana i von Dechend istrauju sumerske "ploe Era-Eposa" pisane klinastim pismom i prouavaju vaan mit u kojem Era (Mars) biva strogo ukoren od strane Marduka (Jupiter) jer je poslao oruje za unitenje onoga to je ostalo nakon Potopa. Era prorie, a Marduk odgovara: Era (Mars): Napravi put, ja u poi cestom, Dani su zavrili, predvieno je vrijeme prolo. Mars (Jupiter): Kad sam ustao sa svojeg mjesta i dopustio da doe potop, Tada se poremetio sud Zemlje i Neba . . . Bogovi, koji su drhtali, zvijezde nebesa Njihov se poloaj promijenio, a ja ih nisam vratio natrag. Za de Santillanu i von Dechend, to je "najjasnija tvrdnja to su je ikad izgovorili ljudi ili bogovi koja se tie precesije (ekvinocija)". Tekst na ploi tono kae da su zvijezde zapravo "bogovi neba" i da su promijenile poloaje, a tono se to dogaa u precesiji ekvinocija kad se promatraju u dugom vremenskom razdoblju. Zvijea koja se vide nou polako se pomiu obrnuto od Zodijaka. Oito je da su Sumerani to znali. Kako bi se znalo da do precesije ekvinocija doista dolazi, potrebno je kroz veoma dugo vremensko razdoblje promatrati nono nebo. Za ljetnog solsticija, Sunce koje izlazi pojavljuje se tik ispod jednog od dvanaest zvijea dodijeljenih mjesecima u godini. Danas se Sunce die u zvijeu Riba 21. lipnja, ali kako vrijeme prolazi, za sto e se godina zvijee pomaknuti toliko da e se sunce dizati u zvijeu Vodenjaka. Budui da su Sumerani kao kultura prestali postojati oko 2000 g. pr. Kr., njihovo znanje o precesiji podrazumijeva da su nono nebo promatrali moda dvije tisue godina, vrijeme potrebno da Zodijak rotira od jedne do druge zvijee. To znai da su se najvjerojatnije bavili astronomijom barem od 4000. g. pr. Kr.

Arthur Harding, profesor matematike i astronomije na Sveuilitu Arkansasa, tvrdi da je Zodijak morao biti koncipiran u pretpovijesnim vremenima. Slae se sa Jacksonom, Volneyem, Dupuisom, de Santillanom i von Dechendom, te u svojoj knjizi Astronomy: The Splendor of the Heavens Brought Down to Earth (Astronomija: divota nebesa sputena na Zemlju) kae da su se "znakovi zvijea Zodijaka podudarali oko 300. g. pr. Kr. i takoer oko 26.000. g. pr. Kr. Znamo da su se koristili prije 300. g. pr. Kr. Dakle, morali su postojati barem od 26.000 g. pr. Kr." Skolastiko miljenje o podrijetlu astronomije, osobito naprednog znanja kao to je razumijevanje precesije ekvinocija, uvijek je favoriziralo relativno kasni datum, drugi dio prvog tisuljea pr. Kr. Veina vjeruje da nije mogue da su pretpovijesne, "primitivne" kulture mogle posjedovati tako sofisticirano znanje. Meutim, nakon otkria astronomski postavljenih megalita u Nabta Playi i podrobnih informacija to ih oni predstavljaju, znanstvenici koji su tvrdili da te spoznaje potjeu iz starijeg doba doli su na svoje. Postoje uvjerljivi dokazi da je znanost o zvijezdama, ukljuujui precesiju, roena u Africi mnogo prije nastanka prve egipatske dinastije (2920-2770. g. pr. Kr.). Prije vie od est tisua godina, drevni su astronomi ve znali ono to je Einsteinova genijalnost matematiki dokazala - da nebesa nad nama, svemir, obavlja vjenu funkciju biljeenja vremena. Davno poznavanje astronomije, demonstrirano u Nabta Playi, Sumeru i Etiopiji, postojalo je prije roenja egipatske civilizacije. Protivnici Johna Westa i Roberta Schocha kada je rije o odreivanju drugog datuma klesanja Sfinge, to iziskuje mijenjanje datuma postojanja egipatske civilizacije, ili barem promjenu teorije o tome koja je kultura napravila Sfingu, tvrde da ne postoji kulturalni kontekst za prijanju civilizaciju. To pretpovijesno poznavanje astronomije, tako dobro dokumentirano u drevnim tekstovima, pojaava dokaze da je postojala takva kultura, a njezina je ostavtina bio faraonski Egipat. Kao to emo uskoro otkriti, piramide na visoravni Giza svjedoe o sofisticiranoj tehnologiji, koja ukazuje na daleko napredniju kulturu od one za koju se vjeruje da je postojala tijekom ili prije dinastikog Egipta.

TEHNOLOGIJA PIRAMIDA
Dokazi govore sami za sebe

vatko e vam rei da su egipatske piramide bile velianstvene grobnice faraona, mauzoleji. Udbenici od osnovne kole do fakulteta pojaavali su tu tvrdnju, iz generacije u generaciju. Koliko je nama poznato, doista su mogle biti grobnice. Ta je teorija valjana kao i bilo koja druga. Takoer je opeprihvaena. Ipak, nema nikakvih fizikih dokaza da su to uistinu bile grobnice. Premda je malo ostataka kostura pronaeno u Crvenoj piramidi, to ju je izgradio Snofru (2575-2551. g. pr. Kr.) u Dahshuru, nikakve mumije, zalihe za zagrobni ivot ili natpisi nikad nisu pronaeni unutar piramide. Meutim, te su stvari pronaene u grobnicama kasnijih dinastija - naprimjer, u Tutankamonovoj kraljevskoj grobnici u Dolini kraljeva. Usprkos pomanjkanju dokaza, najjednostavnije objanjenje i pretpostavka bili su da su piramide grobnice. Kako kae teorija, prazne su zbog pljakaa grobova koji su otuili njihovo bogatstvo. Tradicionalna teorija kae da su piramide djelo egocentrinih faraona koji su eljeli veu i bolju mastabu* za svoje posljednje poivalite. U tom smislu, arheoloki dokazi jasno pokazuju da su se kraljevi i plemenitai tijekom Staroga kraljevstva pokapali u mastabe. Pokojnika se stavljalo u drveni sanduk, a sanduk se potom sputao u kameni sarkofag. etiri spremnika, pokrivene posude, nalazile su se kraj sar* niska, pravokutna grobnica od opeka nainjenih od blata

kofaga, a u njima su bili pokojnikov eludac, crijeva, plua i jetra. Njegova je grobna odaja bila puna pogrebnih tekstova i natpisa, to je omoguavalo kralju ili plemenitau da nae svoj put u zagrobnom ivotu. Meutim, kao to sam ve rekao, nita od toga nikad nije pronaeno u nekoj piramidi. U ovom emo poglavlju istraiti mogunost da piramide nisu izgraene kao grobnice, ve im je svrha bila daleko intrigantnija.

Deset piramida Egipta

Prema geometrijskoj definiciji, piramida je vrsto tijelo koje ima viekutnu, obino kvadratnu bazu ije etiri stranice ine osnovice trokutastih povrina koje se sastaju u zajednikom vrhu. Zapravo ima samo deset pravih piramida.* Izgraene su tijekom tree i etvrte dinastije (izmeu 2650. i 2467. g. pr. Kr.), i sve se nalaze unutar udaljenosti od osamdeset kilometara, blizu delte Nila. Kasnije su piramide izgraene od krhotina i pijeska, smjetene izmeu kamenih zidina od kojih je veina danas poruena. Nakon to se kamena oplata takvih graevina oteti ili ukloni, one brzo propadaju. Uz izuzetak prve piramide, to ju je izgradio oser, narednih devet sadri ukupno etrnaest neukraenih prostorija u kojima se nalaze tri prazna, neobiljeena kamena sanduka za koje se pretpostavlja da su sarkofazi. Meutim, ne sadre nikakve religiozne natpise, rtvenike ili druge pogrebne znaajke kakve su pronaene u ranijim i kasnijim grobnicama. Jo je zanimljivije da je Snofru, prvi kralj etvrte dinastije, izgradio tri piramide, dvije u Dahshuru i jednu u Meidemu. Nitko ne zna zato je to naredio. Zato bi dao izgraditi tri grobnice? oserova je piramida najprije bila mastaba s dva vertikalna okna. Jedno okno vodi do spremita, a drugo do pogrebne odaje. No poslije je dodana malena stepenasta piramida, a zatim je jo vie proirena, te je nastala prva prava egipatska piramida. Sekhemhetova piramida, koja je danas ruevina, sadravala je silazni prolaz, vertikalno okno i podzemnu prostoriju. Dokazi pokazuju da
* Premda su kasnije strukture u obliku piramide izgraene iz razliitih razloga, to nisu bile prave piramide u smislu ranih dinastija - prava piramida je doslovce masivno tijelo, premda unutra obino postoji jedna ili vie odaja.

TABLICA 6.1 PIRAMIDE I NJIHOVI GRADITELJI Vladar Razdoblje (g. pr. Kr.) Lokacija
3. DINASTIJA

Piramida, naziv/vrsta

oser Sekhemhet Khaba Snofru Snofru Snofru Keops (Khufu) edefre Kefren Smenkare

2630-2611. 2611-2603. 2603-2599. 2575-2551. 2575-2551. 2575-2551. 2551-2528. 2528-2520. 2520-2494. 2494-2472.

Sakkara Sakkara Zawyet el Aryan

4. DINASTIJA

stepenasta stepenasta slojevita sruena Nakrivljena Crvena Velika nedovrena Giza #2 Giza #3

Meidum Dahshur Dahshur Giza Abu-Rawash Giza Giza

je, u fazi planiranja, ta graevina zamiljena kao piramida. Kamena krinja, isklesana od alabastra s kliznim poklopcem i uvrena betonom, pronaena je u podzemnoj prostoriji. krinja je otvorena 1954. godine, ali je bila prazna. Nikakvi natpisi nikad nisu pronaeni u odaji ili u nekom od prolaza. Khabaova piramida, takoer danas u ruevinama, bila je izgraena s vertikalnim oknom koje je povezivalo dva horizontalna prolaza to su zavravali u jedinoj podzemnoj prostoriji. Jednako kao i druga piramida, u poetku je zamiljena kao prava piramida, masivna s unutra-

Slika 6.1. oserova stepenasta piramida. Ilustracija Kevina Siembiede, 1983. Palladium Books, Inc.

njim odajama. Takoer je pronaena prazna, bez ikakvih natpisa u podzemnoj prostoriji ili u oknima. Snofruova piramida u Meidumu je sruena, a njezina jezgra stoji poput tornja iznad ruevina. Sadri silazni prolaz, a postaje vodoravan blizu sredita piramide. Vertikalno ga okno, veliine 85x115 centimetara, povezuje s praznom prostorijom u kojoj se nalaze konzole. Sastoji se od sedam stepenica, identina po dizajnu velikoj galeriji Velike piramide. U poetku je to bila stepenasta piramida, ali je poslije preinaena u pravu piramidu s glatkim stranicama. Takoer je pronaena prazna i bez natpisa. Snofruova druga piramida, poznata kao Nakrivljena piramida, ima dvostruko nagnuti profil i dva odvojena niza prostorija. Jedan je ulaz na uobiajenoj sjevernoj strani, a drugi je na zapadu. Silazni prolaz od sjevernog ulaza visok je sto devet centimetara, prenizak da bi u njemu osoba mogla uspravno stajati. Vodi do dvije unutranje prostorije s gredama na stropovima. Obje su pronaene prazne. Drugi prolaz, takoer visine sto devet centimetara, spaja gornju prostoriju s otvorom visoko na zapadnoj stranici piramide. Snofruova trea piramida, poznata kao Crvena piramida zbog crvenkaste nijanse kamena od kojeg je izgraena, u dobrom je stanju. Jo uvijek ima velike dijelove originalne kamene oplate, te je to najstariji kompletni spomenik u obliku piramide. Ni tu nema nikakvih natpisa u unutranjosti, kao ni izvana. Nagib stranica te piramide identian je gornjim dijelovima Nakrivljene piramide. Ulaz, dijagonala 1:2 pravokutnika, vodi niz dugi, nagnuti, sto dvadeset centimetara visoki hodnik do kamena stanca; zatim vodi do dvije spojene i jednake prostorije s gredama na stropovima. Kratki prolaz vodi prema gore, do tree, vee prostorije. Strop s gredama te tree prostorije visok je petnaest metara. Tijekom Keopsove (Khufuove) vladavine, visoravan Giza privukla je pozornost faraona, te je sljedea podignuta Velika piramida, ija je unutranjost najkompleksnija. U daljnjem emo tekstu vidjeti da je to pokazatelj neega spektakularnog, ali zbunjujueg. U Abu Rawashu, osam kilometara sjeverozapadno od Gize, edefre je izgradio osmu piramidu, danas posve sruenu, na pustom i nepristupanom mjestu gotovo sto pedeset metara iznad doline Nila.

Znatno je manja od oserove stepenaste piramide i, uvelike odstupajui od tradicije, sadri samo jedan silazni prolaz do prazne prostorije. U njezinoj unutranjosti nisu naeni nikakvi natpisi, kao ni na onome to je ostalo od njezinih vanjskih dijelova. Kefren je naslijedio edefrea, i njemu se pripisuje gradnja devete piramide, druge koja je podignuta na visoravni Giza. To je najbolje ouvana piramida u Gizi, a nalazi se kraj Keopsove. Po veliini su gotovo jednake, ali se Kefrenova piramida doima veom jer je izgraena na povienom dijelu i ima netaknuti vrh. (Keopsovoj piramidi na vrhu nedostaje gotovo deset metara.) Unutranjost Kefrenove piramide je jednostavna u usporedbi s Keopsovom. Postoje dva ulaza, jedan tono iznad drugoga. Gornji je ulaz petnaest metara iznad tla, a otvara se u uski prolaz obloen crvenim granitom. Sputa se do kamena stanca, zatim dalje vodi horizontalno do velike prostorije (14,17 x 5,02 x 6,85 metara) isklesane u vapnenakoj stijeni. Na stropu prostorije nalaze se zabati od vapnenakih ploa, postavljeni pod istim kutom kao i vanjske stranice piramide. Na zapadnom kraju te prostorije nalazi se prazan, neobiljeen sanduk od poliranoga granita veliine 2,59 x 1,06 metara i dubok jedan metar. Postavljen je u pod u razini poklopca, koji je razbijen na dva komada i lei u blizini. Godine 1818. talijanski ga je pustolov, Giambattista Belzoni, pronaao u takvom stanju. Drugi je ulaz isklesan u kamenu stancu. Na dnu toga prolaza nalazi se velika i prazna podzemna odaja, bez ikakvih natpisa. Trea se piramida u Gizi pripisuje Smenkareu, a jednako kao i drugih devet piramida, ne sadri nikakve natpise ili oznake. Jedino ga Herodotov prikaz i spominjanje njegova imena u okolnim mastabama ine vjerojatnim graditeljem. Mnogo je manja od drugih dviju piramida u Gizi - sedam posto veliine Keopsove piramide. Donja polovica blokova za oplatu napravljena je od gruboga granita. Njezina sjeverna stranica, oko ulaza, i jedan dio istone stranice izgraeni su od finoga granita. Gornja polovica piramide u potpunosti je obloena finim ploama vapnenca. Glavna podzemna prostorija isklesana je u kamenu stancu, obloena crvenim granitom i bez ikakvih natpisa. Njezin se strop doima nadsvoenim, ali pomniji je pregled otkrio da je zapravo napravljen

od velikih, tijesno priljubljenih granitnih ploa postavljenih u zabate. Njihove su donje strane obraene tako da ine lani svod. U odaji je pronaena krinja od bazalta, ali su je poetkom dvadesetog stoljea izvadili britanski pustolovi. Naalost, izgubljena je na moru ispred panjolske obale.

Velika piramida
S tri odaje, osam prolaza i velikom galerijom, Keopsova Velika piramida ima najkompleksniju unutranjost od svih egipatskih piramida. Originalni se ulaz otvara u uski silazni prolaz (120 centimetara visok i 106 centimetara irok) 105 metara u kamen stanac i zavrava u podzemnoj prostoriji. Premda je velika (14 x 8 x 3,5 metara), ta je prostorija nedotjerana i nema nikakvih natpisa. Njezina je svrha nepoznata, pa je prema nekim teorijama trebala udomiti kraljev sarkofag, ali su se graditelji predomislili, odustali od te prostorije i izgradili ono to se danas naziva kraljiinom odajom. Prema drugim teorijama, plan je ponovno promijenjen, te je izgraena jo jedna prostorija u viem dijelu piramide koja je na koncu postala kraljevom odajom. Prema teoriji grkog povjesniara Herodota, Keopsovo je tijelo smjeteno u prostoriju duboko ispod piramide kako bi voda Nila, koja je onamo dolazila kanalom, prostoriju pretvorila u podzemni otok. Nitko ne zna je li podzemna odaja ona o kojoj je govorio Herodot, ali ako jest, morala bi biti trideset metara nie da bi bila na razini Nila. Herodot, koji je ivio dvije tisue godina nakon izgradnje Velike piramide, zacijelo je prepriavao legendu. Nikakvi dokazi ne pokazuju da je njegova pria istinita. U razini tla, uzlazni prolaz kria se sa silaznim. Veoma je uzak (120 centimetara visok i 106 centimetara irok) i penje se pod kutom od 26,5 stupnjeva na udaljenosti od etrdeset metara. Tada se izravnava u drugi, veoma maleni hodnik koji vodi do kraljiine odaje. Budui da je originalni pod bio sklizak, tijekom 1940-ih postavljeni su rukohvati i drvene rampe s metalnim uporitima kako bi se lake manevriralo prolazima. Tik ispred kraljiine odaje, tlo prolaza sputa se za etrdeset pet centimetara. Kraljiina je odaja prazna, a zidovi od vapnenca pokriveni su gipsom. Pod prostorije ostao je neravan. Neobinost te prostorije su dva

okna od pedeset dva kvadratna centimetra, za koje se u poetku vjerovalo da su sluili za prozraivanje, a pruaju se u gornje dijelove piramide. Godine 1993. Rudolf Gantenbrink i njegova ekipa otkrili su da su ta okna na krajevima zatvorena vapnenakim blokovima. Nakon tog otkria, postalo je jasno da su bila dio originalnog plana, te su graeni od jedne razine do druge kako je piramida rasla. Juno se okno prua vie od osamnaest metara iznad poda kraljeve odaje, a dugako je dvadeset est metara. Na spoju horizontalnih prolaza s onima koji se uspinju nalazi se velika galerija - 48 metara dugaka, 9 metara visoka i 19 metara iroka na dnu, s konzolama na stropu. Zanimljivo je da do stropa vodi sedam slojeva kamena, ba kao u Snofruovoj piramidi u Meidumu. Galerija, neobino velika u usporedbi s drugim prolazima, uzdie se do jo jednog hodnika koji vodi do kraljeve odaje. Maleni prolaz obloen granitom omoguuje pristup u kraljevu odaju iz velike galerije. Kroz taj se tunel moe proi jedino puzei. Ta je odaja daleko najvea zagonetka, a izraena je u potpunosti od glatkih ploa granita. Njezini su zidovi napravljeni od pet redova kamena koji se sastoje od sto granitnih blokova. Svaki je blok teak trideset tona. Nikakva buka nije koritena za spajanje, jer je svaki kameni

Slika 6.2. Presjek Velike piramide (iz knjige Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize), W. M. Flindersa Petrieja)

blok isklesan tako da se savreno uklapa u ostale. Devet granitnih blokova, od kojih su neki tei od pedeset tona, ine strop. Iznad stropa, niz grubo rezanih granitnih blokova sloeni su jedan na drugoga. Prostori izmeu blokova ine pet pregradaka, to se zove Davisonova soba, po ovjeku koji ih je otkrio, Nathanielu Davisonu. Neki znanstvenici vjeruju da je ta prostorija tako napravljena kako bi se smanjio pritisak kolosalne teine kamena odozgo. Meutim, u kraljiinoj odaji, koja je nie i pod jo veim pritiskom, nema takvog stropa. Premda u piramidi nema nikakvih natpisa, na jednom od gornjih blokova nalazi se ime Keopsa, a vjeruje se da je to bio znak iz kamenoloma to ga je napravio radnik. Na zapadnom kraju kraljeve odaje nalazi se prazan, otvoren sanduk isklesan od granita i glatko poliran. Prolaz koji vodi do prostorije previe je uzak da bi kroz njega proao sanduk, pa je vjerojatno ondje stavljen dok se piramida jo gradila. Ako je poklopac sanduka ikad postojao, nestao je bez traga. Ni u jednom prolazu ili odaji nikad nisu pronaeni ak ni dijelovi poklopca, krhotine ili komadii. Na sjevernom i junom zidu nalaze se okna za prozraivanje koja vode do vanjskih dijelova piramide. Po nagibu i veliini, identina su onima u kraljiinoj odaji. Velika je piramida po tome jedinstvena. Nijedna druga piramida nema takvih okna.

Nedostatak dokaza podupire teoriju o grobnici

Neovisni egipatski egiptolog Moustafa Gadalla kae da samo pomanj kanje pogrebnih predmeta opovrgava teoriju da su piramide sluile kao grobnice. Ostaci, komadii ili vlakna s mumije zasigurno bi ostali u odaji za pokop, ili negdje drugdje u piramidi, ako je to bilo posljednje poivalite pokojnika. Nadalje, prolazi u piramidi su previe niski gotovo svi su nii od sto dvadeset centimetara - i previe uski da bi se kroz njih nosilo sarkofage. Openito govorei, u svim pravim egipatskim piramidama, onima koje su napravljene kao masivne graevine, jednostavno nedostaje adekvatnog prostora za ljude i obrede, to je bilo izrazito vano za putovanje pokojnika u zagrobni ivot. I konano, ljudski ostaci nikad nisu pronaeni unutar prave piramide. Lopovi kradu blago, dobra novane vrijednosti, ali e izbjega-

vati truplo. Dragocjenosti unutar ovoja bile bi izvaene, ali bi truplo ostalo kraj sarkofaga. Ako se prihvati teorija da su pljakai grobova razbijali poklopce sarkofaga kako bi doli do osobnoga blaga faraona, zato bi se gnjavili time da odnesu i sarkofage? Da i ne spominjemo sirovu snagu potrebnu za "bijeg" s tako glomaznim predmetom. Djelii tih, navodno razbijenih sarkofaga, ili njihovih poklopaca, nikad nisu pronaeni u prolazima ili odajama piramida. Vidljivi dokazi sugeriraju da piramide nikad nisu bile namijenjene smjetaju ljudskih bia, mrtvih ili ivih. Budui da su prolazi i odaje planirani i ugraeni u piramide, vrijeme i trud uloeni u njihovu gradnju logiki podrazumijevaju da su neemu sluili. Unutranja struktura Velike piramide, najkompleksnija od svih piramida, doima se poput nedokuivog niza prolaza koji se penju i sputaju, uz jedan sredinji, glavni uzlazni prolaz. Naravno, time se postavlja pitanje: ako piramide nisu bile grobnice, to su onda bile?

Znanost reverzibilne tehnike

Uope ne manjka teorija o tome emu su sluile piramide. Sa svojim unutranjim dizajnom, Velika je piramida, zajedno s ostalima na visoravni Giza, bila sredite brojnih nagaanja. Postoje argumenti u korist teorija da su piramide bile grobnice, spomenici u ast poetka egipatske civilizacije, harmonini hramovi, te objekti za privlaenje duhovne energije. Premda sve te teorije mogu biti zanimljive, nijedna u potpunosti ne objanjava dokaze vidljive unutar Velike piramide. Ako je tako mnogo vremena, truda i materijala uloeno u masivne projekte gradnje piramida, logino je pretpostaviti da su one vjerojatno donosile nekakvu korist, barem za faraone, a moda i za cijelu civilizaciju. Tijekom ratovanja, tehniki odjel vojne obavjetajne slube obino rastavlja, analizira i ponovno sastavlja zarobljenu opremu da bi se shvatilo kako je predmet napravljen i koja je njegova funkcija, te da bi se utvrdile tehnike sposobnosti neprijatelja. To se naziva "reverzibilnom tehnikom", a njezin je cilj utvrditi kako neto funkcionira. Premda nije mogue rastaviti Veliku piramidu, tijekom godina su mnogi istraivai doprinijeli obilju akumuliranih informacija o gradnji piramide, kao i naem poimanju svrhe svega toga. Istraivanja po

naelu reverzibilne tehnike u Velikoj piramidi iziskuju opseno poznavanje mehanikog inenjerstva. Velika je piramida golema slagalica, premda je bolje rei labirint. Sreom, gotovo svi su djelii jo uvijek ondje. Kako bi utvrdio koja je bila njezina svrha, samo je potrebno da detektiv sklon mehanici, koji dobro poznaje proizvodnju, strojnu obradu i dizajn, temeljito proui prolaze i odaje piramide, tehnike gradnje, materijale i ostatke dokaza. Takva bi analiza bila uspjena jedino ako bi se bizarna mjeavina prolaza i odaja objasnila kao cjelina, na razumljiv nain. Christopher Dunn, kolovani strojar o kojem je bilo rijei u 4. poglavlju, takav je detektiv. Tijekom razdoblja od dvadeset godina, Dunn je nekoliko puta posjetio Egipat i primijenio svoje znanje o preciznoj strojnoj obradi i tehnikama proizvodnje na mehaniku analizu Velike piramide. No, njegovi zakljuci nisu namijenjeni onima s predrasudama. Reakcija sluajnog prolaznika na naslov Dunnove knjige, The Giza Power Plant (Elektrana u Gizi), obino glasi "ovo zvui aavo" - to je oito posljedica tradicionalnog obrazovanja. Meutim, njegova analiza i teorija su daleko najopsenije od svih ikad iznesenih o unutranjosti Velike piramide. Nadahnut knjigom Secrets of the Great Pyramid (Tajne Velike piramide) Petera Tompkina iz 1970-ih, Dunn je tijekom narednih dvadeset godina posjeivao Egipat kad god je mogao, te primjenjivao svoje tehniko znanje kako bi naao odgovor na pitanje za to se piramida mogla koristiti. Dunn je smatrao da raspored odaja i prolaza ukazuje na neto mehaniko, a prouavanje dokaza potvrdilo je njegove sumnje. Dunn kae da ukupnost dokaza pokazuje da je piramida graevina ija je svrha bila apsorbirati Zemljine tektonske vibracije (oblik energije) i transformirati ih u elektrinu energiju-

Geomehanika elektrana
Zemljina se kora sastoji od niza pominih dijelova, devet velikih tektonskih ploa i dvanaest manjih, koje se uvijek sudaraju ili razmiu. Pritisak raste u tektonskim rasjedima, te se oslobaa. Takva oslobaanja mi osjeamo kao snane vibracije, potrese. Mehanika svojstva stijena kroz koja putuju seizmiki valovi brzo dijele te valove na dvije vrste. Kompresijski valovi, takoer poznati kao primarni ili "P" valo-

vi, najbre putuju kroz Zemljinu koru, brzinama izmeu 1,5 i 8 kilometara u sekundi. Sekundarni ili "S" valovi putuju sporije, obino brzinom od 60 ili 70 posto brzine P valova. P valovi tresu tlo u smjeru u kojem se ire, a S valovi tresu okomito ili dijagonalno u odnosu na smjer irenja. Premda su stvarne frekvencije seizmikih valova ispod dosega ljudskog sluha, mogue ih je uti ubrzavanjem snimljenog seizmograma. Tipino, nakon visokofrekventnih P valova slijedi zvuk naleta produenih S valova, nie frekvencije. Slijedom stalnog sudaranja Zemljinih ploa, neprestano se zbivaju veoma maleni potresi. Mi osjeamo samo snanije. To zapravo znai da Zemlja cijelo vrijeme vibrira i ima vlastitu temeljnu frekvenciju. Bilo bi mogue izvui te vibracije kad bi postojao objekt koji bi reagirao u skladu s temeljnom frekvencijom Zemlje. Kad bi se osmislio ureaj na nain da njegova vlastita rezonantna frekvencija bude ista, ili u harmoniji s frekvencijom Zemlje, imao bi potencijal postati ono to zovemo harmonini oscilator - objekt koji je u harmoninoj rezonanciji s drugim, obino veim, objektom koji vibrira. Kad bi se pokrenuo, takav bi oscilator crpio energiju iz Zemlje i vibrirao u skladu s njom, pod uvjetom da Zemlja nastavi vibrirati na istoj frekvenciji. Na taj bi se nain energija mogla uinkovito dobivati iz Zemlje. Dunn je otkrio da je Velika piramida, koja pokriva veliko podruje tla, u harmoninoj rezonancjii s vibracijama Zemlje, te djeluje kao akustini rog za skupljanje i usmjeravanje Zemljinih vibracija. Nakon to je analizirao njezinu unutranju strukturu, takoer je zakljuio da su prolazi i odaje osmiljeni tako da maksimalno uveaju protok zvuka. Stvaranjem izmjeninih otkucaja na vrhu piramide i u podzemnoj odaji - znaajka svih egipatskih piramida - struktura bi bila aktivirana. im bi se vibracija piramide uskladila s vibracijom Zemlje, prijenos energije bi trajao sve dok se proces ne bi preokrenuo. Chris Dunn je tono objasnio kako se to postizalo u unutranjoj strukturi piramide. Tada bi jo jedino bio potreban sustav pomou kojeg bi se energija iskoritavala.

Generator elektrine struje (kraljeva odaja)

Kristal kvarca neobino reagira kad je izloen vibraciji. Pojava je poznata kao piezoelektrini efekt, a sastoji se od naizmjeninog pritiska na kristal izazvanog vibriranjem, ime nastaje elektrina struja. (Mikrofoni, naprimjer, rade na tom principu.) Kristal kvarca ne stvara energiju; samo je pretvara iz jedne vrste energije u drugu. Zapravo, slui kao transformator. Zanimljivo, kraljeva je odaja izgraena od asuanskoga granita koji sadri 55 posto ili vie kristala silicijskoga kvarca. Dakle, kraljeva je odaja, u odreenom smislu, transformator. Dokazi za to veoma su uvjerljivi. Iznad kraljeve odaje nalazi se pet redova granitnih greda, ukupno etrdeset tri, a svaka je teka oko sedamdeset tona. Svaki je sloj granita odrezan pravokutno i paralelno na tri strane, ostavljen neravnim s gornje strane, i razdvojen prostorima dovoljno velikima da se onamo moe zavui ovjek. Slijedom toga, svaka bi granitna greda mogla vibrirati ako bi bila izloena odgovarajuoj koliini energije. Ako su usklaene na istu frekvenciju, druge bi grede takoer vibrirale u istoj, ili harmoninoj, frekvenciji kao i prva. Nadalje, ako bi se izvorna frekvencija, zvuni unos, poklapala s prirodnom frekvencijom grede, tada bi prijenos energije bio maksimalan, kao i vibracije greda. Kako bi se poveala sposobnost etrdeset tri granitne grede da budu rezonantne s dolaznom frekvencijom, prirodna frekvencija greda morala bi biti u skladu s dolaznom frekvencijom. Da bi se to postiglo, grede su morale biti oblikovane odstranjivanjem dijelova kamena dok se nije ostvarila eljena frekvencija. Princip to ga ovdje vidimo jednak je principu glazbene viljuke. Velike su glazbene viljuke rezonantne s niskim frekvencijama, a manje s viim frekvencijama. Granitne su grede morale biti rezonantne s istom frekvencijom, a to je znailo da su sve morale biti istog oblika i teine. Upravo to pokazuju vidljivi dokazi. Graditelji odaja obradili su neravne strane greda prije nego su ih postavili na mjesta, odstranjujui komade i buei rupe. Zapravo, "usklaivali" su ih. Akustina testiranja potvruju da su granitne grede doista rezonantne s temeljnom frekvencijom. Zapravo, sama odaja pojaava tu frekvenciju stvaranjem dominantnih frekvencija. Odaja stvara povien akord F, a vjeruje se da je to u harmoniji s prirodnom vibracijom Zemlje.

Akustika ispitivanja unutar kraljeve odaje takoer otkrivaju da je cijela prostorija odvojena od okolnih zidova od kamena vapnenca. Granitni pod poiva na "valovitom" kamenu vapnencu; zidovi su poduprti izvana i uvueni trinaest centimetara ispod poda. Konani je rezultat taj da cijela prostorija moe slobodno vibrirati s najveom uinkovitou, te je spremna pretvarati Zemljine vibracije u elektrinu struju. Kristal koji vibrira u granitu stvara elektrino polje, ali za iskoritavanje energije potrebno je sredstvo za prenoenje, a dobiveno je slijedom kemijskih procesa u kraljiinoj odaji, uz koritenje vodikova plina. Ako postoji elektrino polje, vodikov plin postaje "pobuen" - u atomskom smislu, jer njegovi elektroni ire svoju orbitu oko jezgre. Prisiljavanjem vodikovih elektrona da se vrate u svoje prvobitno stanje (mirovanja), oslobaa se njihova energija, a uz odgovarajuu opremu za prikupljanje i fokusiranje te energije, mogla se koristiti u nekim ureajima. (Dananja istraivanja bave se tom vrstom proizvodnje struje za napajanje laptopa i protetskih naprava, premda su u dananjim minijaturnim ureajima uinkovitija druga sredstva, a ne vodik.) Zanimljivo je da je sama krinja u kraljevoj odaji rezonantna na 438 herca - u skladu s prostorijom. Potrebno je dovoljno energije za djelovanje na grede i aktiviranje njihovih piezoelektrinih svojstava.

Rezonantna dvorana (velika galerija)

Klju za postizanje vibracija kraljeve odaje je struktura ili naprava koja usredotouje vibracije primljene kroz piramidu - to je tono svrha velike galerije. Velika je galerija zatvoreni prostor s rezonatorima instaliranim u proreze na zidovima. Rezonator je predmet odreenih dimenzija izabran za omoguavanje internih rezonantnih oscilacija akustinih valova odreenih frekvencija. Vibracija rezonira unutar upljine predmeta kako bi proizvela zvuk odreene frekvencije, to se temelji na veliini upljine. Za smjetaj rezonatora velike galerije izraeni su drveni okviri, montirani na pod i strop, a krajevi okvira bili su uvueni u pravokutne proreze uklesane u kamenu vapnencu. Kad su rezonatori bili na svojim mjestima, zbog silne opreme, vjerojatno nije bilo mogue hodati kroz galeriju. Zadatak rezonatora bio je preinaiti i koncentrirati vibracije u zvuk. Dunn kae da oblik galerije, njezini kutovi i povrine, reflektiraju zvuk i usmjeravaju ga u kraljevu odaju. Kad se zvuk usmjeri u granit-

nu rezonantnu upljinu, prisiljavajui granitne stropne grede da osciliraju, tada grede iznad njih poinju rezonirati u harmoniji s njima. Slijedom toga, postie se maksimalna rezonancija i cijeli granitni kompleks postaje masa energije koja vibrira. Posebna namjena velike galerije bila je prenoenje energije, to ju je hvatala velika povrina piramide, u rezonantnu kraljevu odaju. Premda je potrebna potvrda inenjera za akustiku da je velika galerija doista mogla na taj nain reflektirati zvuk, Dunn je mogao ekstrapolirati druge informacije povezane s akustinim napravama koje se vie ne nalaze na svojim mjestima. Iznio je teoriju da su se u velikoj galeriji nalazili rezonatori koji su zdruene vibracije Zemlje i piramide pretvarali u zvuk koji se prenosi zrakom. Dvadeset sedam parova proreza u bonim rampama galerije moglo je sadravati rezonantne ureaje. Time bi se moglo objasniti postojanje tih proreza, to je uvijek bilo velika zagonetka. Ako je njihova funkcija bila reagirati na Zemljine vibracije, onda su mogli nalikovati Helmholtzovu rezonatoru (vidi sliku 6.3), suvremenom ureaju koji ima slinu funkciju. Helmholtzov rezonator reagira na vibracije i maksimalno poveava prijenos energije iz izvora vibracija. To je uplja kugla s okruglim otvorom izmeu jedne desetine i jedne petine njezina promjera, obino napravljena od metala, ali moe biti i od drugih materijala. Veliina kugle odreuje frekvenciju na kojoj rezonira. Ako je frekvencija rezonatora u skladu s njegovim izvorom, izvlait e energiju iz izvora i rezonirati s veom amplitudom. Dunn teoretizira da je svaki rezonantni ureaj u velikoj galeriji bio opremljen s nekoliko rezonatora slinih Helmholtzovu, usklaenih s razliitim harmonijskim frekvencijama. Svaki je rezonator u nizu reagirao viom frekvencijom od prethodnoga, te je podizao frekvenciju vibracija to su dolazile iz Zemlje. Kako bi to postigli, drevni su znanstvenici morali svaki sljedei rezonator uiniti manjim i smanjiti udaljenost izmeu dva zida. Zapravo, zidovi velike galerije se sedam puta ire prema unutra, od poda do stropa. Rezonatori na dnu bili su uvreni u proreze na rampi. Du drugog sloja zida s konzolama nalazi se utor uklesan u kamen, to ukazuje na mogunost da su rezonatori uvreni i namjeteni tako da su najprije instalirani u proreze na rampi. "Zakucani" klinovi, u utoru, drali su ih na elje-

nim mjestima. Vertikalni potpornji rezonatora vjerojatno su bili napravljeni od drveta, budui da je to materijal koji najuinkovitije reagira na vibracije. Muzej u Kairu posjeduje neke od najzanimljivijih kamenih artefakata egipatske civilizacije. Dunn kae da su neki od tih artefakata, obzirom na njihov oblik i dimenzije, zacijelo bili rezonatori u Helmholtz stilu koji su se koristili u Velikoj piramidi. Jedan takav predmet, zdjela, na sebi ima privren rog. Druga zdjela nema ruke kakve se inae vide na kuhinjskim posudama, nego dodatke sline nogarima, strojno uvrene s obje strane. Takvi bi nogari bili potrebni za dranje zdjele u rezonatoru. S tim je artefaktima povezana poznata injenica da ih je u odajama ispod oserove stepenaste piramide pronaeno tridesetak tisua.

Akustini filtar (kraljevo predsoblje)

Predsoblje kraljeve odaje bilo je tema mnogih diskusija i polemika. Unato injenici da je maleno, duine i visine dva metra i sedamdeset, te irine od jednog metra, to je jedna od najneobinijih odaja u piramidi. U usporedbi s ostalim dijelovima piramide, prostorija je neravna - povrina kamenih blokova nije polirana tako da budu ravnomjerno glatki. Na junom zidu, iznad ulaza u kraljevu odaju, nalaze se etiri utora koji se pruaju vertikalno od ulaza do vrha odaje. Du istonog i zapadnog zida nalaze se dvije granitne oplate razliitih visina. Istona je strana visoka dva metra i ezdeset centimetara; zapadna je visoka oko dva metra i osamdeset centimetara. U granitne oplate na zapadnom zidu uklesana su tri utora, s poetkom na junom kraju odaje, irine oko etrdeset pet centimetara. Na vrhu svakog utora nalazi se polukruni urez, kao da se onamo stavljala motka koja bi se protezala do druge strane odaje. Meutim, budui da na istonoj strani nema ureza iznad utora, navodne bi motke trebale poivati na vrhu. Neki su istraivai iznijeli pretpostavku da je niz kamenih ploa postavljen na mjesta nakon to je pokopano Keopsovo tijelo. Polukruni urezi na granitnoj oplati pridravali su drvene grede koje su sluile kao vitla za sputanje blokova. Dunn smatra da nisu previe pogrijeili.

Slika 6.3. Dijagram rezonantnog ureaja (iz knjige The Giza Power Plant (Elektrana u Gizi), Christophera Dunna) Drevni su Egipani eljeli usmjeriti zvuk odreene frekvencije u kraljevu odaju, to bi iziskivalo akustini filtar izmeu velike galerije (rezonantne dvorane) kraljeve odaje. Stavljanjem opstrukcija u predsoblje, zvuni valovi koji su dopirali iz velike galerije bili bi filtrirani dok su onuda prolazili. Samo bi jedna frekvencija, ili harmonija te frekvencije, ulazila u kraljevu odaju. To bi znailo da interferentni zvuni valovi ne bi mogli ui u kraljevu odaju i smanjivati uinkovitost sustava.

Kako bi objasnio polukrune ureze vidljive na zapadnoj strani predsoblja i ravnu povrinu na istonoj, Dunn pretpostavlja da su opstrukcije, nakon to su smjetene u prostoriju, konano usklaene. Rotiranjem zubaca, osovina bi podizala ili sputala opstrukcije tako da se maksimalno pobolja prolazak zvunih valova. Nakon to bi bile "usklaene", osovina na kojoj su se nalazile opstrukcije bi se zaustavila i uvrstila u bloku smjetenom na ravnoj povrini oplate na suprotnom zidu.

Uzlazni Prolaz
Budui da vibracijski sustav s vremenom moe sam sebe unititi, takoer je bio potreban nain kontroliranja vibracijske energije. Jedan je nain da se ublai, a drugi je neutraliziranje interferentnim valom koji suzbija vibracije. Fiziko ublaavanje vibracije ne bi bilo praktino, ako se uzme u obzir funkcija Velike piramide kao stroja. Meutim, ublaavanje ne bi uvijek bilo potrebno, za razliku od, primjerice, mostova. To bi smanjilo uinkovitost stroja, i vjerojatno ukljuivalo pomine dijelove, poput ublaivala u glasoviru. Izbacivanje vika vibracija koritenjem neusklaenog interferentnog zvunog vala bilo bi logian izbor. Uzlazni prolaz je jedina osobitost unutar Velike piramide koja sadri naprave (granitne klinove) koji su dostupni izvana. Dunn ih naziva napravama iz istog razloga iz kojeg granitne grede iznad kraljeve odaje naziva napravama. Previe su dotjerani i obraeni za njihovu navodnu uporabu. Kamen vapnenac bio bi sasvim dovoljan za sprjeavanje ulaza pljakaima. Dakle, zato koristiti granit? Dunn ih je prouavao i zakljuio da su mogli imati dvije vane uloge. Prvo, mogli su davati povratne informacije onima koji su upravljali elektranom time to su reagirali na zvuk, koji je nastao unutar velike galerije i irio se kroz prolaz prema gore. Drugo, moda su mogli reagirati na vibracije opreme u silaznom prolazu i emitirati neusklaene interferentne zvune valove, kako vibracije ne bi dosegnule destruktivne razine. Naravno, operateri bi koristili senzore za vibracije, privrene na dnu granitnog klina, kako bi nadzirali razinu energije u unutranjosti. To objanjava zato su graditelji izabrali granit, ali i nain na koji su drevni Egipani kontrolirali razinu energije u sustavu.

Dunn takoer iznosi pretpostavku da su operateri, usmjeravanjem signala pravilne frekvencije kroz prolaz prema gore, mogli pokrenuti sustav. Prema tvrdnjama Sir Flinders Petrieja, susjedne povrine granitnih blokova imale su valovit zavretak ( 0,76 cm). Dio granita jo uvijek je bio zabetoniran za pod, to nepobitno dokazuje da su granitni klinovi bili namjeteni tijekom gradnje Velike piramide.

Granitni sanduk u kraljevoj odaji

Nakon pretvaranja mehanike energije u elektrinu, mora postojati sredstvo kroz koje elektrina struja moe tei i iskoritavati se. Dok je elektrana radila, kraljeva odaja najvjerojatnije nije bila ispunjena zrakom, ve nekom plinovitom tvari koja je rezonirala s cijelim sustavom, time maksimalno iskoritavajui dobivenu energiju. Vodik, atom odgovoran za emisiju mikrovalnog zraenja u svemiru, kao i najjednostavniji element uope, odgovarao bi tim potrebama. Njegovi bi atomi, sa samo jednim elektronom, najuinkovitije apsorbirali energiju. Pojaane frekvencije koje su dolazile u kraljevu odaju iz velike galerije, izazvale bi vie razine energije vodikova plina. Drugim rijeima, uinkovito bi apsorbirao tu energiju dok bi svaki atom reagirao u skladu s unosom. Vibracija granitnih greda pretvara zvunu energiju, kroz piezoelektrini efekt kristala silicijskog kvarca, u visokofrekventne radiovalove, a njih apsorbiraju vodikovi atomi. To djeluje tako da jedini elektron vodikova atoma bude potaknut na poveavanje svoje udaljenosti od protona, to je neprirodno stanje. Vremenom, elektron e se vratiti u svoje normalno stanje i time osloboditi energiju. Takoer se moe, djelovanjem ulaznog signala, stimulirati na povratak u normalno stanje, to je jo jedna koliina energije iste frekvencije. Nakon stimuliranja emisije iz vodikova atoma, ulazni signal nastavlja svojim putem i sa sobom nosi osloboenu energiju. Sjeverno je okno u Velikoj piramidi sluilo kao vodi za ulazni mikrovalni signal. Izgraeno je tako da prolazi kroza zidove od sjeverne strane piramide do kraljeve odaje. Mikrovalni se signal mogao skupljati s vanjske povrine piramide i usmjeravati u vodi valova. Originalna povrina vanjskih kamenih blokova piramide, koja je bila glatka i malo konkavna, mogla je biti obraena tako da skuplja radiovalove

iz mikrovalnog podruja koji neprestano bombardiraju Zemlju iz svemira. Prema Dunnovim tvrdnjama, vodi valova prema odaji ima dimenzije koje su veoma bliske valnoj duini mikrovalne energije, koja iznosi 1.420.405.751,786 herca. To je frekvencija energije koju emitira atomski vodik u svemiru. To zasigurno pomae pri objanjavanju pozlaenog eljeza pronaenog u vapnencu blizu junog okna. Oblaganjem okna pozlaenim eljezom dobiva se veoma uinkovit vodi za ulazni signal i proizvedenu energiju. Granitni sanduk u kraljevoj odaji vana je komponenta sustava. Dunn vjeruje da je zauzimao poloaj izmeu vodia valova u sjevernom i junom zidu. Ondje je sluio kao pojaalo za mikrovalni signal koji je ulazio u odaju. Za nas je veoma gust i neprobojan, ali bi proputao elektromagnetsko zraenje (nama nevidljivo). Dokazi upuuju na mogunost da je granitni sanduk lomio elektromagnetske zrake dok su prolazile kroz njegovu sjevernu i junu stjenku. Premda nisu obavljena precizna mjerenja optikih karakteristika, britanski istraiva Piazzi Smyth je u devetnaestom stoljeu otkrio da je povrina sanduka konkavna. Dakle, kad se granitni sanduk nalazio na putu dolaznog signala iz sjevernog okna, te uz kristale koji su oscilirali i dodavali energiju mikrovalnoj zraci, moda je sluio za irenje signala unutar sanduka dok je prolazio kroz prvu stjenku. Unutar granitnog sanduka, zraka koja se irila djelovala bi i stimulirala emisiju energije iz aktiviranih vodikovih atoma. Na drugoj strani kraljeve odaje, kraj otvora junog okna, u granitnom se zidu nalazi neto to veoma nalikuje anteni, slino mikrovalnom prijemniku. Zraenje je skupljalo vie energije dok je prolazilo kroz suprotnu stjenku sanduka, a zatim je ponovno dolazilo do refrakcije, te je usmjereno na spomenutu antenu. Ulaz u taj otvor veoma je oteen. Meutim, zbog sadanjeg se izgleda moe zakljuiti da je netko u dalekoj prolosti vjerojatno smatrao potrebnim ukloniti dio granita radi uzimanja zlata ili pozlaenih dijelova. Dunn kae da ono to je ostalo nepogreivo ukazuje na prijemnik mikrovalne energije koja je ulazila u odaju iz vodia valova na sjevernom zidu.

Vodikov generator (kraljiina odaja)

Kraljiina se odaja nalazi u sredini piramide, a ima dva okna prema gore koja zavravaju trinaest centimetara od unutranjeg dijela zida odaje. Britanski istraiva iz devetnaestog stoljea, Wayman Dixon, otkrio je okna 1872. godine, kad je kroza zid gurnuo ipku. Takoer je opazio da je dio vapnenca kraj okna osobito mekan. Njemaki inenjer robotike, Rudolf Gantenbrink, je 1993. obavio istraivanje i otkrio, kako je prije spomenuto, da su krajevi okna, visoko u piramidi, zatvoreni blokovima kamena vapnenca. Oito nikad nisu ni trebali biti otvori za prozraivanje. Krajem devetnaestog stoljea, Piazzi Smyth smatrao je potrebnim zabiljeiti da su bijeli komadii buke virili iz spojeva unutar okna. Poslije je utvreno da su ti komadii zapravo gips. Takoer je zabiljeio da se u odaji osjeao neugodan miris koji je navodio posjetitelje da urno potrae izlaz. Dunn smatra da neugodan miris nije bio posljedica neistoa, ve su to bili preostali elementi kemijskih procesa koji su se neko ondje zbivali. Jo jedna naoko neobjanjiva injenica je ta da su zidovi bili pokriveni solju, kao i horizontalni prolaz u donjem dijelu velike galerije, a na nekim je mjestima sloj soli bio deblji od jednog centimetra. Sol je nusproizvod kemijske reakcije u kojoj nastaje vodik. Vjerojatno je nastala kad je vrui plin, koji je nosio vodik, reagirao s kalcijem iz vapnenakih zidova. Dr. Patrick Flanagan, lijenik i istraiva, je 1978. uzeo uzorak te soli i odnio ga na analizu u Ured za geologiju i mineralnu tehnologiju Arizone. Otkrili su da je rije o smjesi kalcijeva karbonata, natrijeva klorida i kalcijeva sulfata, to je vapnenac, sol i gips - tono oni minerali koji bi nastali ako je u kraljiinoj odaji dolazilo do reakcije koja je stvarala vodik. Nia s konzolama s malenim tunelom usjeenim do dubine od jedanaest i pol metara, koji zavrava upljinom oblika lukovice, jo je jedna zanimljiva osobitost kraljiine odaje. Njezin ravan, horizontalan pod i gotovo savreno pravokutna lijeva strana zasigurno znae da je bila dio originalne konstrukcije. Vjerojatno je imala mehaniku svrhu. Inenjer hidraulike, Edward Kunkle, iznio je pretpostavku da je bila dio velike pumpe, na koju takoer ukazuju drugi dijelovi smjeteni unutar Velike piramide.

Dunn vjeruje da je zavretak okna, trinaest centimetara od odaje, bio dio originalnog plana. Svako je okno sadravalo malenu rupu koja se pruala do odaje, to bi bio nain uspostavljanja kontrole nad koliinom tekuine koja ulazi u odaju. Budui da na sjevernom oknu ima tamnih mrlja, Egipani su moda koristili okna za uvoenje dvaju razliitih kemikalija u kraljiinu odaju. Nia s konzolama unutar odaje mogla je sluiti kao uporite tornja za isparavanje, a moda je takoer sadravala katalizator. Dunn je potraio inenjera kemije, Josepha Drejewskija. Drejewski se sloio da su se dva kemijska sredstva mogla uvoditi u tu odaju, u cilju dobivanja vodika ili amonijaka, pod ambijentalnim uvjetima od 26 stupnjeva Celzijusa, plus ili minus deset stupnjeva. Takoer se sloio da se nia u zidu odaje mogla koristiti za smjetaj tornja za hlaenje ili isparavanje. Drejewski kae da je cink metal koji se najee koristi za dobivanje vodika. Kad se na njega djeluje razrijeenom klorovodinom kiselinom, nastaje prihvatljivo isti vodikov plin pri relativno velikim brzinama. Dunnova je kemijska teorija dobila dodatnu podrku 1993. kad je Rudolf Gantenbrink poslao robota, Upuauta II, uz juno okno i na njegovom kraju otkrio "vrata" s bakrenim instalacijama. Gantenbrinkov je robot snimao okno, a to je pokazalo eroziju u donjem dijelu okna. Njegovi su zidovi i pod bili veoma neravni, a erozija je bila u obliku horizontalnih pruga. Takoer je bilo znakova cijeenja gipsa iz vapnenakih zidova. Gantenbrinkov je robot stigao do kraja gornjeg dijela junog okna kad je naiao na blok vapnenca iz kojeg su virile dvije zagonetne bakrene instalacije. Objavljeno je da su u Velikoj piramidi pronaena skrivena vrata. Meutim, nije reeno da je samo okno iroko samo oko pedeset osam kvadratnih centimetara. Dakle, to zapravo nisu bila "vrata". Prema nekim teorijama, bakrene su instalacije bile zaklopci koji su onemoguavali podizanje vapnenakog bloka. Meutim, Dunn smatra da se to objanjenje ne uklapa. Zato bi graditelji piramida eljeli smjestiti klizni blok u nedostupnom podruju? ak i da jesu, kako su ga aktivirali? Prema Dunnovim rijeima, bakrene instalacije izgledaju poput elektroda, koje su mogle prenijeti tono odreenu koliinu otopine

klorovodine kiseline u odaju. Sluile bi kao sklopka za signaliziranje potrebe za dodatnim kemikalijama. Prvi su istraivai, u oknima to vode do kraljiine odaje, otkrili malenu viekraku kuku, komad drveta i kamenu kuglu. Neko se vrijeme nije znalo gdje su ti predmeti. No 1993. pojavili su se u Britanskom muzeju, u kutiji za cigare na Odjelu egipatskih antikviteta. Dunn smatra da su ti predmeti vjerojatno inili mehanizam potreban za ukljuivanje sklopke kako bi se znalo da je potrebno jo kemikalija. U oknima gdje su se drale kemikalije, na povrini tekuine bi plutao komad drva slinog cedrovini, spojen bronanom viekrakom kukom. Podizao bi se i sputao s razinom tekuine u oknu. Kad je okno bilo puno, bakreni bi krakovi dotaknuli elektrode, zatvarajui strujni krug. Kad bi se razina tekuine spustila, krakovi bi se odmaknuli od elektroda, otvarajui strujni krug, te time poslali signal da treba pumpati jo kemijske otopine. im bi kuka ostvarila kontakt s elektrodama, pumpanje bi prestalo. Gantenbrink je predloio da se kroz maleni otvor u dnu vrataca poalje jo jedan robot, ali mu to nije doputeno. Kasnije je ameriki inenjer Tom Danley testirao juno okno uporabom akustinog ureaja, te je otkrio da iza vapnenakih blokova postoji jo devet metara prostora. Premda nema opipljivih dokaza o onome to se nalazi iza Gantenbrinkovih "vrata", ono to je otkriveno savreno se uklapa u teoriju o elektrani. Francuski inenjer Jean Leherou Kerisel je 1992. godine obavio testiranja radarom koji prodire kroz tlo i mikrogravimetrije u kratkom horizontalnom prolazu koji vodi od silaznog prolaza do podzemne jame. Njegova je ekipa otkrila neto ispod poda prolaza. To je mogao biti hodnik postavljen u smjeru jug-jugoistok/sjever-sjeverozapad sa stropom na istoj dubini na kojoj se nalazi i silazni prolaz. "Defekt mase", kako to Kerisel naziva, takoer je otkriven na zapadnoj strani prolaza, pet i pol metara prije ulaza u odaju. Ta anomalija odgovara vertikalnom oknu dubokom najmanje etiri i pol metra, a jedan njegov dio veoma je blizu zapadnom zidu prolaza. Kerisel je vjerovao da je otkrio, ispred hodnika koji vodi do ulaza u podzemnu odaju, neto to se doima poput posve odvojenog sustava prolaza koji zavrava u vertikalnom oknu. Premda to mogu biti ostaci velike koliine raspadnutog vapnenca, vrsto vjeruje da to moe biti djelo ljudskih ruku.

Keriselova otkria ukazuju na mogunost da su opskrbna okna koja su vodila do kraljiine odaje moda primala kemijska sredstva kroz vertikalno okno povezano s podzemnom odajom. Kerisel je detektirao vertikalnu anomaliju na zapadnoj strani prolaza, postavljenu u istom smjeru kao i okna koja vode do kraljiine odaje. Dunn smatra da je logino pretpostaviti da e se, kad se zae iza Gantenbrinkovih "vrata", pronai vertikalno okno koje vodi do odaje napravljene u kamenu stancu. Dunn se ne bi iznenadio kad bi se iza Gantenbrinkovih "vrata" pronali kabeli ili ice, neko privrene za bakrene instalacije. Horizontalni prolaz, okomito okno i podzemna jama

Dugi horizontalni prolaz koji povezuje kraljiinu odaju s velikom galerijom takoer je izgraen od kamena vapnenca. Njegova bi zadaa zacijelo bila odstranjivati ostatke vlage i neistoa iz vodikova plina dok je strujao prema velikoj galeriji. Na mjestu gdje se sastaju horizontalni i uzlazni prolaz postoji rub od trinaest centimetara. Vjerojatno je kamena ploa poivala na tom rubu, premoujui uzlazni prolaz i pod velike galerije, gdje je naen drugi slian rub. Rub i kamena ploa onamo postavljena sprijeili bi otjecanje plina niz uzlazni prolaz. Prorezi u bonom zidu pokazuju da su moda postojali potpornji za tu kamenu plou. Na njoj su morale biti izbuene rupe kako bi se plin mogao dizati u veliku galeriju. Na zapadnoj strani tog spoja nalazi se rupa koja vodi do okomitog okna. Iskoritena kemijska otopina iz kraljiine odaje tekla bi du horizontalnog prolaza, niz okomito okno u pilju ili podzemnu jamu ako je okno bilo povezano s donjim silaznim prolazom.

Elektrana u Gizi
Evo kako je elektrana u Gizi vjerojatno radila. Masivna graevina prikupljala je, i usmjeravala, tektonske vibracije Zemlje. Velika je galerija saimala te vibracije i, uz pomo svojih rezonatora, pretvarala ih u zvuk koji se iri zrakom. Zvuk je putovao kraj akustinog filtra, koji je odbijao sve osim odreene frekvencije tik prije ulaza u kraljevu odaju. U kraljevoj je odaji filtrirani zvuk izazivao vibracije masiv-

nih granitnih zidova, stropa i granitnih blokova iznad njega, pretvarajui mehaniku energiju u elektrinu. Budui da je kraljeva odaja bila ispunjena vodikovim plinom dobivenim iz kraljiine odaje, vodik je apsorbirao elektricitet, dovodei svoje atome u inducirano stanje. S vanjskih povrina piramide skupljali su se mikrovalni signali i usmjeravali u sjeverno okno koje je vodilo do kraljeve odaje. Ondje je granitni sanduk lomio elektromagnetske zrake i, dok su kristali koji su oscilirali dodavali energiju mikrovalnoj zraci, irio se signal unutar sanduka nakon to je proao kroz prvu stjenku. U granitnom je sanduku zraka koja se irila stimulirala emisiju energije iz vodikovih atoma. Prolazei kroz drugu stranu sanduka, mikrovalna je energija fokusirana na ureaj slian anteni i izlazila iz piramide kroz juno okno kako bi se mogla iskoritavati. Naalost, bilo kakva vanjska oprema pomou koje se iskoritavala elektrina struja proizvedena u elektrani odavno je nestala. Nakon etvrte dinastije, nekropola u Gizi je, iz nepoznatih razloga, naputena, a ponovno ju je otkrio, gotovo tisuu godina poslije, faraon Tutmosis

Slika 6.4. Mehanika analiza Velike piramide (iz knjige The Giza Power Plant (Elektrana u Gizi), Christophera Dunna)

IV. Iz osamnaeste dinastije. Unato tome, ovjeku se zavrti u glavi pri pomisli na sve one precizne artefakte i predmete o kojima je bilo rijei u etvrtom poglavlju, napravljene od najtvreg poznatog kamena, i to runo. A to je s piramidama? One su takoer izgraene od materijala koji su izrazito precizno obraeni. ini se razumnim pretpostaviti da su morali postojati posebni strojevi i oprema da bi se izraivalo tako precizno obraene objekte i graevinski materijal, kao i za postavljanje kamenih blokova goleme teine. Dunnova istraivanja i teorije o namjeni Velike piramide posve su objektivni, a tek treba vidjeti moe li se Velika piramida ponovno izgraditi (u mnogo manjim omjerima) kako bi se dokazalo je li to doista bila elektrana.

to se dogodilo s elektranom?
Jedno od pitanja koje se uvijek postavlja Chrisu Dunnu glasi: to se dogodilo s elektranom i svoj unutranjoj opremi? Dunn smatra da je u piramidi dolo do strahovite eksplozije, vjerojatno uslijed naglog poveanja energije izazvane potresom. U knjizi Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize), Petrie kae da je kraljeva odaja bila na udaru snane sile koja je gurnula njezine zidove gotovo tri centimetra prema van. Dunn smatra da se pukotine na stropnim gredama ne mogu ba dobro objasniti slijeganjem kamenih zidova, a misli da se ne uklapa ni povijesno objanjenje da je oteenja izazvao potres. U donjim dijelovima Velika piramide nema slinih oteenja. Petrie je mjerio silazni prolaz i otkrio nevjerojatnu preciznost u izgraenim i iskopanim dijelovima. Dakle, nema nikakvih pokazatelja da se graevina tresla tako snano da se prostorija pedeset dva metra iznad kamena stanca mogla pomaknuti. Nadalje, zato bi potres izazvao irenje odaje, a ne njezino ruenje? Ta injenica, uz pomanjkanje dokaza u donjim dijelovima Velike piramide, pobija teoriju o potresu. Dunn vjeruje da je sanduk od tamnoga granita u kraljevoj odaji glavni trag: Moda je krinja u poetku bila crvena, a kamen za nju izvaen je iz kamenoloma u isto vrijeme i na istomu mjestu kao i ostali granit. Ovisno o drugim elementima koji su postojali u vrijeme kvara elektrane, sasvim je mogue da je do odreenih promje-

na dolo na svakom objektu koji je preivio nesreu. Prirodno je da bi komparativno tanke stjenke i dno krinje bili podloniji prekomjernim razinama energije nego golemi granitni blokovi od kojih su izgraeni zidovi i strop. Stoga bi se moglo rei da se krinja, koja nije imala sposobnost provoenja vreline kojoj je bila izloena, jednostavno prepekla, a rezultat je bila promjena boje. Dunn se 1999. vratio u Egipat i otkrio da je Velika piramida temeljito oiena. Ranije se vjerovalo da je velika galerija izgraena od kamena vapnenca, a sad je Dunn otkrio da su njezini zidovi od glatkog, poliranog granita, to je bio logian izbor graditelja jer bi tako bila otpornija na vrelinu. Meutim, najzanimljiviji dokaz bili su tragovi oprenih dijelova na zidovima velike galerije. Ispod svakog sloja s konzolama vidjela su se velika oteenja od vreline, na duini od tridesetak centimetara. inilo se da je do najveih oteenja dolo u sredini tragova paljevine. Ako bi se povukla ravna crta od sredine svakog oprenog dijela prema rampi galerije, crta bi bila poravnata s prorezom u rampi! Za Dunna, obrazac je nepogreiv i jasan. Tragovi paljevine na stropu priblini su izgledu i lokaciji to ih je kao hipotezu naveo u svojoj knjizi. tovie, postoje parovi oprenih tragova ondje gdje su se trebali nalaziti potpornji rezonatora.

Duh znanosti
Elektrana u Gizi je radikalna teorija, ali samo iz perspektive tradicionalnih shvaanja. U pravom duhu znanstvenog istraivanja, Christopher Dunn objanjava svaki aspekt kompleksnih unutranjih prolaza i odaja Velike piramide. Takoer tvrdi da se tako precizna gradnja nije mogla postii bez potrebnog orua, ne samo za rezanje i oblikovanje, nego i za tono mjerenje. U svojem je modelu takoer iznio pretpostavku da je dolo do jake eksplozije. Tragovi paljevine u velikoj galeriji potvruju tonost njegove teorije. U duhu prave znanosti, Dunn dobacuje izazov cjelokupnoj egiptologiji da kritiki i skeptiki preispita teoriju o grobnici i prui dokaze koji potkrepljuju njihove zakljuke. U prolosti to nisu mogli ui-

niti, niti e im to ikad uspjeti. Postoji mnogo dokaza da je Keopsova piramida doista bila postrojenje izgraeno s ciljem pretvaranja mehanike, vibracijske energije u elektrinu. To postavlja usklinik iza pitanja na koje ve vie od stotinu godina pokuavaju odgovoriti amateri i profesionalci: Tko su bili prvi Egipani?

TKO SU BILI PRVI EGIPANI?

Stoljee teorija

okazi iz raznih znanstvenih disciplina stvaraju sloenu sliku onoga to se moda dogaalo tijekom egipatskih preddinastikih vremena. Arheolozi su otkrili postojanje niza drevnih kultura, od kojih su neke preivjele i postale dio dinastikog Egipta, a druge nisu. Takoer ima pokazatelja da je egipatska dinastika kultura dobila poticaj iz podruja Mezopotamije. Pitanje tko su bili prvi Egipani bilo je predmet rasprava tijekom proteklih stotinjak godina, a neprestano su na svjetlost dana izlazili novi dokazi i iznosile su se nove ideje. Jednako kao o egipatskim piramidama, postoji obilje teorija o tome kako je zapoela egipatska civilizacija i odakle su doli prvi Egipani. Prevladava teorija da su prvi stanovnici Egipta bili podrijetlom iz Afrike, nekadanji stoari koji su putovali zemljom slijedei kie, ali su bili prisiljeni potraiti stalne zalihe vode u dolini Nila kad su u Sahari nastupili ekstremno suni uvjeti. Talijanska ekipa arheologa, pod vodstvom profesora Marija Liveranija s Rimskog sveuilita, istraivala je libijsku Saharu tijekom 1950ih i sluajno otkrila mumificirane ostatke djeaka u stjenovitom skrovitu Uan Muhuggiag, sto ezdeset kilometara zapadno od doline Nila, a njihova je starost procijenjena na 3500 g. pr. Kr. Premda u tom podruju nisu pronaene druge mumije, to je dokaz da je tradicija mumificiranja daleko starija no to se vjerovalo. Ta je libijska mumija

tisuu godina starija od prve egipatske mumije, i najstarija ikad pronaena u Africi. Tijekom priprema za pokop, djeaku je izvaena utroba, te je balzamiran organskim zatitnim sredstvom, a zatim zamotan u koe i izoliran liem. Sofisticiranost kojom je mumificiran pokazuje da nije bio prvi, ve prije rezultat dugotrajne tradicije. Prema trenutnim istraivanjima u libijskoj pustinji, sada pod vodstvom dr. Savina di Lernia, neko je postojalo drutvo sredinje Sahare koje se protezalo cijelom irinom sjeverne Afrike. Krajem 1990ih, dr. Kevin White, sa Sveuilita Reading u Velikoj Britaniji, obavio je ekoloka istraivanja i naao dokaze da je podruje neko bilo bogato rijekama, to je bilo potrebno za postojanje takve naseljenosti. NASA-ini znanstvenici prouavali su dijelove zapadne pustinje dok su testirali radarske ureaje. Radarom su pregledali pustinju, a zatim su tako dobivene slike usporedili s vie konvencionalnih satelitskih snimki. Otkrili su niz zakopanih rijenih mrea ispod onoga to je danas debeli sloj pijeska. Radar je prodro kroz povrinu i razotkrio drevni rijeni sustav koji je neko opskrbljivao golema jezera. White kae da je cijelo podruje ispresijecano koritima mnogih rijeka koja se ne mogu vidjeti na optikoj snimci. Slike na stijenama koje potjeu iz razdoblja 5000 g. pr. Kr. potvruju ono to je razotkrila radarska oprema. U Libiji, Egiptu i Maliju slike na kamenu prikazuju ivotinje koje pasu, ali i vodeni ivot, primjerice, krokodile. To pokazuje da je pustinja bila naseljena u razdoblju prije 4000. g. pr. Kr., pa ak i 8000 g. pr. Kr., kad je klima ondje bila vlana. Takoer ima prizora lova i obreda na kojima su prikazani ljudi sa ivotinjskim maskama. U nekim se krugovima vjeruje da su ti ljudi zasluni za cijeli niz inovacija, kao to je mumificiranje, to su poslije preuzeli Egipani. Di Lernia kae da su prije deset tisua godina Humasi, crna rasa ljudi, doli s juga jer su slijedili monsunski pojas i zauzeli sredinji dio Sahare, blizu planina Acacus. Meutim, oni nisu bili jedini. Prije otprilike sedam tisua godina, takoer su stigli ljudi iz Mezopotamije i Palestine, a oni su sa sobom doveli goveda i koze. Di Lernia ukazuje na injenicu da slike na stijenama u tom podruju, po profilu lica i stilu, prikazuju bijele ljude. Prema teoriji, upravo je ta kultura mijeanih rasa, spoj tih dvaju naroda, mumificirao djeaka u Uan Muhuggiagu.

Druge teorije, danas i u prolosti, ukazuju na mogunost iberskih i mezopotamskih migracija. Neki teoretiari misle u kontekstu osvajanja; drugi opisuju vie miroljubive motive za migraciju. Teko je tono odrediti tko su bili Egipani upravo zbog pomanjkanja dokaza. U Mezopotamiji se vidi kako je tekao razvoj, ali u Egiptu se to ne vidi. Postoje slinosti izmeu kultura oko Eufrata i onih oko Nila, kao to je arhitektura koja fasade oblae ploama. Vane graevine i grobnice u Egiptu bile su ukraene oplatama u stilu arhitekture koja izrauje "fasade palaa", to je zapravo jednako podupiranju ukrasnim stupovima na sumerskim hramovima i palaama. No prilikom usporedbe graevina te vrste, iz istog razdoblja, oito je da su egipatski dizajn i gradnja bili superiorniji, to baca sumnju na teoriju da su svoje znanje uvezli iz Mezopotamije. Naravno, takoer treba uzeti u obzir veoma vjeto koritenje kamena kod Egipana, sa ime se nijedna druga kultura u povijesti nije mogla usporeivati. Bez obzira tko su bili ljudi u sjeveroistonoj Africi tijekom etvrtog tisuljea pr. Kr., svi se openito slau da su migracijom stigli u dolinu Nila. Meutim, postoji problem u razumijevanju odnosa izmeu ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena. U izrazito vanom podruju delte Nila neprestano je taloenje mulja zauvijek zakopalo nalazita iz kamenog doba. Najblii izvor informacija su arheoloki ostaci neolitske (novo kameno doba) naseobine Merimde beni-Salame, u zapadnim dijelovima delte Nila, gdje su stanovnici drali goveda, ovce i svinje. Nadalje, tijekom razdoblja od mnogo tisua godina, Nil je promijenio svoj tok. Granice pustinje Sahare su se takoer mijenjale. Stalno mijenjanje geografskih obiljeja i danas traje. U Sudanu, irenje pustinje unitava stoljeima star nain ivota. Lokalni poljodjelci kau da pomicanje pijeska iscrpljuje njihova nastojanja da ondje odre ivot. Pijesak je zakopao njihova poljoprivredna zemljita, a sad ve prodire i u njihove domove. Tisue zajednica, smjetenih du uskog pojasa obradivog tla u blizini rijeke Nil, ve dugo promatraju kako se pijesak iz dana u dan sve vie pribliava. Bespomono su stajali i promatrali kako rijene obale erodiraju, rijeke mijenjaju tokove, a njihovi jedini izvori vode postaju gusti od mulja i drugih krutih tvari.

Davna povijest Egipta, doline Nila i tamonjih stanovnika

Premda je znanstvenicima teko s apsolutnom tonou datirati afrike naslage, postojee informacije pokazuju da je Egipat proao kroz suno razdoblje na poetku pleistocena, prije dva milijuna godina. U to je vrijeme rijeka Nil prestala postojati i uslijedilo je dugo razdoblje sue koje je trajalo milijun godina. Prekinula su ga dva kratkotrajna kiovita razdoblja, a Nil je postao vitalna, ali nestalna rijeka koja nije bila povezana s nijednim pritokom. Neki znanstvenici tvrde da su tijekom tih manje sunih razdoblja ondje ivjeli ljudi, ali o tome nema nepobitnih dokaza. Izvan Etiopije, vjerojatno mjesto gdje su ivjeli pradavni itelji Afrike bilo je du Nila. Meutim, rijeka je mnogo puta poplavila usku dolinu, ostavljajui za sobom malo naslaga u kojima su se mogli ouvati ljudski ostaci. Sredinom pleistocena, prije otprilike petsto tisua godina, oblik Nila razvio se od vode koja je tekla s etiopske visoravni. Tako je nastao vodotok izmeu istone Afrike i mediteranske obale, kao i put kroz Saharu. Ispod tih naslaga, nataloenih prije Nila, pronaeni su ljudski artefakti, ali njihove karakteristike nisu dovoljno izraene da bi se odredilo pripadaju li sjeveru ili jugu. U Nubiji su, izvan naslaga doline Nila, pronaeni brojni artefakti kojima nije procijenjena starost, ali s tipinim afrikim karakteristikama. Slika koja se pojavljuje u srednjem paleolitiku Egipta, izmeu sto tisua i etrdeset tisua godina, prilino je kompleksna. Arheolozi smatraju da dokazi o prvim ljudskim biima ije su kulture s vremenom mogle dovesti do egipatske civilizacije lee u kasnijoj tehnologiji aelejena. Orue iz tog vremena ukljuuje rune sjekire i dvostrane kamene otrice u obliku lista, izraene tipinom nubijskom metodom kalanja, odnosno udaranja po kamenu kako bi se dobio plosnati komad koji se mogao koristiti kao orue. Artefakti iz toga razdoblja su u Egiptu pronaeni razbacani diljem pustinje, ali nisu otkrivena nikakva dobro ouvana nalazita. Meutim, veliki broj artefakata ukazuje na relativno veliku gustou naseljenosti. Nakon 40.000. g. pr. Kr. bilo je sve vie naseobina u donjem Egiptu. Arheolozi opisuju dvije skupine, a njihova se podjela temelji na tehni-

kama izrade orua - nubijsku i zupastu. Orue obiju kultura je musterijensko, to znai da je veoma jednostavno (rune sjekire, strugala, itd.), koje se tipino povezuje s neandertalcima. U Bir Tarfawi i Bir Sahara (dvije zavale u zapadnoj pustinji) postoje brojne naseobine iz nubijske tradicije. Mjesta u tom podruju bila su prikladna za ivot samo u razdobljima vlane klime, a to su zapravo bile kratke epizode tijekom sunih razdoblja. Od 19.000 do 10.000 g. pr. Kr. naseobine kamenog doba bile su koncentrirane u gornjem Egiptu, blizu rijeke Nil, ali su se oko 8000 g. pr. Kr. rairile prema zapadu kad su se kie pomaknule u Saharu. Nalazita iz kamenog doba, starija od 7500 g. pr. Kr. bila su smjetena u podrujema vlane klime. Slike uklesane u stijenama iz davnih kultura, koje prikazuju ivotinje, pronaene su du Gilf Kebira, Gebel Uwein'ata, Wadi Husseina i libijske visoravni blizu Dahkle, kao i putem kroz Abu Ballas. Prikazana je raznolikost ivotinjskog svijeta koji ukljuuje irafu, lava, nosoroga, krokodila, vodenkonja, slona, dugorogu antilopu, ovcu i kozoroga. Premda nije utvrena starost slika na stijenama, mogu biti veoma stare. Prema regionalnim arheo-zoolokim zapisima, prikazane ivotinje ondje nisu bile sveprisutne nakon 10.000. g.pr.Kr., te su uglavnom ivjele u podrujima vlane mikroklime. Osim ivotinja, slike na stijenama prikazuju ljudska bia kao pastire koji uvaju krda goveda. Potrebe ivotinja prikazanih na slikama, kao i potrebe ljudskih bia, pokazuju da je prosjek padalina bio izmeu dvadeset i osamdeset centimetara.

Pretpovijesni pastiri
Dokazi o pretpovijesnim pastirima postoje u junom podruju Velikog pjeanog mora, gdje su vjerojatno bili travnjaci tijekom vlanijih uvjeta. Brojne nakupine velikog kamenja, s urezanim dijelom ili utorom oko sredine svakog kamena, postoje unutar koridora dina. Vjerojatno su sluili za sputavanje goveda kako bi ih se lake kontroliralo kad je ispaa bila dobra. Premda nisu poznati tono vrijeme i priroda tih aktivnosti, velika rairenost takvog kamenja diljem junog Egipta pokazuje da su stoari selili svoje domae ivotinje od jednog podruja pae do drugog. Vlani su uvjeti u Nabta Playu stigli iza 6100. g. pr. Kr., a naseobine novog kamenog doba (neolitik) poele su se pojavljivati nekoliko

stotina godina poslije. Neolitik je poeo oko 10.000 g. pr. Kr., a karakterizirali su ga razvoj poljoprivrede i izrada naprednijeg kamenog orua. Arheolozi su otkrili da rana lonarska roba u stilu Khartouma postoji odmah iznad artefakata kasnog paleolitika (staro kameno doba). Staro kameno doba karakterizira najranije orue dobiveno kalanjem kamena, a trajalo je od 750.000 do 12.000 g. pr. Kr. Neolitska su nalazita moda stalno bila nastanjena, te su postala sofisticiranija, s kamenim kuama sloenim u redove. U podruju Kiseiba na jugu Egipta, neolitska naseobina Twoo Hills Playa (Playa dva brda) imala je umjereno kiovite uvjete od 7100. do 5900. g. pr. Kr. U oblinjoj playi u El Ghorabu, otkriveno je da nastambe sadre prostranapodzemna spremita. Mnoge naseobine u podruju Kiseiba-Nabta imaju bunare, a ini se da u nekima od njih postoje uleknute pristupne rampe. Meu fosilima biljaka, iz razdoblja izmeu 6600. i 5400. g. pr. Kr., pronaenima u Nabti i Kiseibi, dominiraju viegodinje vrste za suha tla, kao to su razne trave, mahunarke i a. Najee su jestive biljke, ukljuujui sjemenke, oraide, voe, gomoljike, divlji sirak i proso. Ostaci jestivih biljaka pronaeni su u jamama koje su sluile kao spremita, u strukturama izgraenim od kamena, u itnicama i oko rupa za kuhanje na mnogim nalazitima diljem Sahare, kao to su playe El-Kortein i El Ghorab. Dokazi jasno govore da su narodi Sahare iskoritavali lokalne itarice jo u davnom osmom tisuljeu pr. Kr. Meu pronaenim ostacima ivotinja su zec, gazela, mungos, divlja maka, je i domaa goveda. Obredni pokopi krava odvijali su se oko 4500. g. pr. Kr. Fred Wendorf koncentraciju goveih kostiju tumai kao obiaj ritualnog klanja. Razni pastirski tabori, otkriveni ispod pijeska blizu Nabte i Kiseibe, vjerojatno su se koristili do 4000. g. pr. Kr. Dalje od regije Nabte i Kiseibe, vlani su uvjeti postojali u mnogim dijelovima junog Egipta, kao to su Black Hill (Crno brdo) i Bir Tirfawi. Playa jezera takoer su se razvila u oazi Dahkla, te su privlaila skupine Masara (neolitska kultura koja se naselila u podruju Memfisa), koje uglavnom nisu ivjele nomadskim ivotima, jednako kao i playa u oazi Siwa. Sline su playe postojale u zavali Kharga i du libijske visoravni. Jedna je skupina, Sheikh Muftah, zauzimala nizine Dahkle sve do poetka Staroga kraljevstva (2650-2152. g. pr. Kr.).

Naseobine u dolini Nila

Prije 5500. g. pr. Kr., kulture u dolini Nila doivljavale su tranziciju od lovaca i skupljaa plodova do poljoprivrednika koji ive u selima. Veina informacija o tom razdoblju dolazi iz El Kaba, nalazita izmeu istone obale Nila i brda Crvenog mora. Otkrivene su tri velike skupine naroda, a najstarija je postojala oko 6400 g. pr. Kr. Belgijski je arheolog, dr. Pierre M. Vermeersch, klasificirao vie od etiri tisue artefakata, a uglavnom se radi o vjeto obraenim malenim otricama, jetkalima i strugalicama, kao i kuglicama napravljenim od ljuski nojevih jaja. Dvije su istaknute kulture otkrivene na sjeveru Sudana, blizu Wadija Hal-fa - arkinijanska i sharmarkijanska. Arkinijanski artefakti pronaeni su samo na jednom nalazitu, a njihova je starost procijenjena na 7440 g. pr. Kr. Poput mnogih naseobina kraj Nila, to je vjerojatno bio sezonski logor. Arkinijanci su koristili veoma maleno, vjeto obraeno kameno orue, ali su takoer imali vee otrice i razvili metodu dobivanja vie materijala iz kamena. Sharmarkijanska kultura pokriva due vremensko razdoblje, od 5750. do 3270. g. pr. Kr. Meutim, ini se da su njihove sposobnosti izrade orua bile na nioj razini. Vremenom su sharmarkijanski sezonski logori prerasli u malena sela. Arheoloki nalazi pokazuju da je oko 5500. g. pr. Kr. dolo do populacijske eksplozije, moda zbog pokuaja da se razvije poljoprivreda. Stalne poljoprivredne aktivnosti zapoele su oko 4800. g. pr. Kr., premda su tijekom narednih tisuu petsto godina poljoprivredne metode bile relativno primitivne. Naalost, nije tono poznato kad se poljoprivreda razvila, ni kojom metodom, ili tko ju je uveo u Egipat. Postoji jaz od tisuu godina u arheolokom zapisu, izmeu naseobina uz rijeku i pravih poljoprivrednih sela u preddinastikom Egiptu.

Preddinastika vremena (5500-3100. g. pr. Kr.)

Tijekom tisuu etiristo godina tranzicijskog razdoblja od preddinastikih do ranih dinastikih vremena pojavile su se gotovo sve tipine karakteristike rane egipatske civilizacije. U stalnim je naseobinama jasno vidljivo da lov vie nije glavni nain priskrbljivanja hrane. Pripitomljena goveda, ovce, svinje i koze, kao i neke itarice (penica i jeam), imali su mnogo veu ulogu u ishrani. Izrada predmeta od

kamena i metala, izrada koara, lonarija, tkanje i bojenje ivotinjskih koa postali su dio svakodnevnog ivota. Promijenili su se i pogrebni obiaji. Ranije su se ljudi uglavnom pokapali ondje gdje je to bilo najlake, esto na glavnom groblju blizu ili u naseobini. Sad su se grobovi nalazili dalje od sela i polja, obino na rubu seoskog teritorija. Djeca, koja su se ranije pokapala ispod poda, poela su se pokapati na grobljima. Sustav vjerovanja poeo je poprimati oblik. Pokojnici su se pokapali sa zalihama (lonarska roba, nakit i drugi artefakti) za putovanje u zagrobni ivot. Meu zalihama su se nalazili darovi od itarica, suenog mesa i voa, kao i orue za lov i obraivanje tla. Zanimljivo je da su se pokojnici pokapali u fetalnom poloaju, okrenuti prema zapadu i okrueni darovima svojih roaka. Preddinastika drutva su se uskoro poela formirati na sjeveru, kao i na jugu. June kulture, osobito Badariani, bile su gotovo posve poljoprivredne, ali njihovi sjeverni susjedi, kao to su bili El Faiyum, koji su ivjeli u oazama, jo uvijek su se oslanjali na lov i ribolov. Obraivanje kamena, uglavnom izrada otrica i iljaka, postalo je savrenije. Namjetaj je takoer zaokupio pozornost obrtnika. Estetska je vrijednost robe postala vana. Lonarska je roba bojana i ukraavana, pogotovo glineni lonci i vaze s crnim vrhovima tipini za tu kulturu. Takoer su pronaeni brojni eljevi od kosti i slonovae, figurice, stolni pribor i nakit svih vrsta i materijala, a procijenjeno je da sve to potjee izmeu 3300. i 3000. g. pr. Kr. Negdje oko 4500. g. pr. Kr. preddinastiki je Egipat zapoeo svoje postojanje amracijskim razdobljem, poznatim pod nazivom Naqada I, jer veina nalazita iz tog razdoblja potjee iz istog vremena kao i zaposjednutost Naqade. Promjena u ukraavanju lonarske robe u tom razdoblju ukazuje na kulturu koja se razvija i umjetniki napreduje. Ranija je keramika bila ukraena jednostavnim trakama boje, ali novi dizajni sadre vjete geometrijske oblike i likove ivotinja, naslikane ili izrezbarene. Iz praktinih razloga, kao i estetskih, oblici posuda postali su raznovrsniji. Dekorativni su predmeti takoer bili popularni, uglavnom "plesne" figurice, maleni obojeni kipii ena uzdignutih ruku. Meutim, najvanija inovacija tog razdoblja bio je razvitak arhitekture. Nekoliko glinenih modela domova, pronaenih u grobovima,

podsjea na pravokutne kue od glinenih opeka u Starom kraljevstvu. ini se da se ideja o pojedinanim nastambama, gradiima, a moda i urbanom planiranju poela javljati oko 4500. g. pr. Kr. Mogue je da su se oko 4000. g. pr. Kr. razvili gradovi-drave u Naqadi, Hierakonopolu, Gebeleinu i Abidosu. Arheolozi to razdoblje zovu Naqada II, ili gerzeanskim. To se razdoblje uvelike razlikuje od amracijskog, a karakterizira ga sve vei utjecaj sjevernih naroda na june, to se vidi po kulturnim artefaktima, osobito keramici. Na koncu su iz tih gradova- drava proizili mijeani narod i kultura kasne preddinastike ere, to je poznato kao Naqada III. Najvea razlika izmeu amracijskog i gerzeanskog naroda bila je njihova keramika. Amracijska je lonarska roba, premda dekorativna, oito bila funkcionalna. S druge strane, gerzeanska je lonarska roba imala dekorativnije linije i bila je ukraena geometrijskim motivima i realistinim prikazima ljudi i ivotinja. ivotinje, kao to su nojevi i kozorozi, ne ba esti u blizini Nila, ukazuju na mogunost da su Gerzeanci lovili u blizini pustinje. Njima se takoer pripisuju prvi prikazi bogova, obino kako se voze u brodovima i nose zastave, neto to nalikuje kasnijim zastavama koje su predstavljale razliite egipatske provincije. Takoer je mogue da su ti prikazi jednostavno bili povijesni zapisi, ali budui da su gotovo uvijek naslikani na simbolinim artefaktima zakopanim s pokojnicima, svetost je razumno objanjenje. S namjetenim podzemnim prostorijama, replikama domova u kojima su pokojnici boravili za ivota, gerzeanske su grobnice najavile ono to e uslijediti. Amuleti i drugi obredni predmeti, od kojih su mnogi prikazivali davne bogove u ivotinjskom obliku, bili su uobiajene zalihe u grobovima. Neki znanstvenici vjeruju da se gerzeanski stav o zagrobnom ivotu vremenom razvio u Ozirisov kult i velianstvene pokope egipatske dinastike civilizacije. Neko se vrijeme smatralo da je tranzicija iz preddinastike u dinastiku kulturu bila rezultat revolucije i ratovanja izazvanog otkriem metala, razvojem metalurgije i novih drutvenih struktura grada, pojedinanih nastamba i pisanja. Noviji stavovi sugeriraju spori proces tehnoloke evolucije. Takoer se vjeruje da se tijekom tog vremena razvilo pisanje. Motivi na lonarskoj robi su se kroz odreeno vremensko razdoblje oito razvijali u niz sliica koje podsjeaju na tradicio-

nalne hijeroglife. Vidljiva je kombinacija piktograma i fonograma (slika koja predstavlja zvuk), to je temeljni princip pisanja hijeroglifa. Jo i danas postoje takvi sustavi pisanja, primjerice u Japanu. Sveopi egzodus ljudi iz pustinjskih podruja junog Egipta, oko 3000. g. pr. Kr., izazvao je nastanak novih i vanih naseobina u dolini Nila. Konani in tijekom preddinastikih vremena bilo je ujedinjenje gornjeg i donjeg Egipta - premda jo uvijek ima vie pitanja nego odgovora kad je rije o utemeljenju egipatske civilizacije. Jo uvijek je uglavnom nepoznato tko je tono koga osvojio. Niz izvora ukazuje na pobjedu juga (kultura Naqada) nad sjeverom (kultura Maadi), a ipak drutveni sustav koji je uslijedio vie nalikuje sjeveru nego jugu. Meutim, to bi se moglo objasniti teorijom stapanja. Egipat je najprije ujedinjen pod vlau sjevera, ali je njegova struktura moi propala, te su vlast preuzeli kraljevi s juga, a oni su zadrali prvobitni oblik upravljanja to su ga uspostavili oni sa sjevera. Druga teorija kae da je jug osvojio sjever, ali je prihvatio sjevernjaku kulturu. Takav scenarij postoji u vladavini Ptolemeja. Ptolemeji su bili grki vladari Egipta nakon Aleksandra Velikog, a ipak su prihvatili egipatsku kulturu, nazivali su se faraonima i pokapali su ih u skladu s egipatskim obiajima. Teko je rei tko je bio prvi kralj ujedinjenog Egipta, ili kad se to dogodilo. Narmerova paleta, trokutasti komad crnog bazalta na kojem jeprikazan kralj ije je ime, Nar-mer, napisano hijeroglifima, najuvjerljiviji je od svih postojeih dokaza. Kralj je prikazan s bijelom krunom juga, i kako dri ezlo, spreman zdrobiti glavu svojeg neprijatelja sa sjevera. Isti je lik prikazan s crvenom krunom sjevera, a ispod njega bijesni bik (simbol faraonove moi), razara zidine grada i gazi jo jednog neprijatelja. "korpionska" glava ezla, jo jedan artefakt, prikazuje slinu figuru, ali ovoga puta njegovo ime otkriva piktogram korpiona. U raznim se dokumentima ta kraljevska figura spominje kao Narmer ili Aha, a moglo bi se raditi o legendarnom kralju Menu. Nije sigurno da je kralj korpion ista osoba kao Narmer, ali ta se dva lika openito prihvaaju kao ista osoba. Ako ti artefakti, kao i ostali iz istog razdoblja, doista prikazuju prvoga kralja ujedinjenog Egipta, onda je do ujedinjenja dolo negdje izmeu 3150. i 3110. g. pr. Kr.

Egiptologija i podrijetlo egipatske civilizacije

Dok je jo bio veoma mlad, William Matthew Flinders Petrie (18531942.), o ijem je radu ranije bilo rijei, uio je trigonometriju i geometriju, te se zainteresirao za arheologiju, osobito za podruje drevnih teina i mjera. U dobi od trinaest godina proitao je djelo Our Inheritance in the Great Pyramids (Nae naslijee u velikim piramidama) (1864) Charlesa Piazzija Smytha i zakljuio da mora poi u Egipat kako bi vidio piramide. Godine 1880, kad je imao dvadeset etiri godine, objavio je svoju prvu knjigu, Stonehenge: Plans, Description, and Theories (Stonehenge: planovi, opis i teorije). Te je iste godine zapoeo etrdesetogodinju karijeru istraivanja Egipta i Bliskog istoka. Od 1880. do 1883. paljivo je iskopavao i prouavao Veliku piramidu u Gizi, pretraujui svaki sloj tla i svaku lopatu materijala. Zbog svoje je temeljitosti postao poznat kao veliki inovator znanstvenih metoda iskopavanja. Godine 1883, objavljena je njegova knjiga Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize). Govorila je o vjetini i preciznosti drevnih egipatskih graditelja. Petrie je tijekom godina napisao vie od sto knjiga, te gotovo devetsto lanaka i prikaza. Jedno od njegovih najznaajnijih djela objavljeno je 1904, Methods and Aims of Archaeology (Metode i ciljevi arheologije), u kojemu definira metodologiju i ciljeve arheologije.

Zavojevai s istoka
Kako se egiptologija tijekom devetnaestog stoljea razvijala u zasebnu disciplinu, prvi su istraivai traili dokaze koji bi objasnili poetne faze egipatske civilizacije. Iskopavanja to ih je obavio Petrie razotkrila su dokaze mnogo starije kulture koja je postojala prije egipatske prve dinastije (2920-2770. g. pr. Kr.). Zapanjile su ga naglaene razlike izmeu te nove preddinastike kulture i bolje poznatog materijala iz Staroga kraljevstva (2650-2152. g. pr. Kr.). Petrie je pronaao artefakte nepoznate ranijim istraivaima, a vjerovao je da ih je ostavila nova rasa ljudi koja je migrirala u dolinu Nila. Petrie je u Naqadi razotkrio gotovo dvije tisue sto grobova koji su sadravali glinene posude, palete i razliite amulete izraene od kamena, kosti i slonovae. Procijenio je da najmlai grobovi potjeu iz 3100. g. pr. Kr., a najstariji iz preddinastikog razdoblja (5500-3100.

g. pr. Kr.). Preddinastiki predmeti bili su esti u tri glavna razdoblja: amracijsko (3800-3500. g. pr. Kr.), gerzeansko (3500-3200. g. pr. Kr.) i proto-dinastiko (3200-3100. g. pr. Kr.) razdoblje. U 1920-ima dodano je etvrto razdoblje, badarijansko (prije 4000. do 3800. g. pr. Kr.). Koristei postojee dokaze, Petrie i drugi arheolozi zakljuili su da je ivot prije faraona bio primitivan, te da se malo prije dinastikih vremena razvila egipatska kultura. Egiptologija s poetka dvadesetog stoljea zakljuila je da je "dinastika rasa" zavojevaa donijela klasinu egipatsku civilizaciju u dolinu Nila. Prema toj teoriji, ti su zavojevai bili kulturno i politiki superiorni domorodakim, primitivnim Egipanima. Slijedom toga, brzo su se nametnuli kao vladari zemlje. Tijekom tog vremena, znanost o kranijalnoj metrologiji - primjena mjerenja lubanje pri utvrivanju rase - bila je popularna i koristila se za podupiranje teorije o dinastikoj rasi. Kosturi koji su pripisani toj dinastikoj rasi bili su krupni i imali su dolihokefalni oblik lubanje, duguljastu od sprijeda do straga - neobino prema dananjim mjerilima. Vjerovalo se da je egipatska vladajua klasa stigla s istoka, to je odraavalo tada prevladavajue miljenje da je Orijent bio izvor prvih kultura. Smatralo se da je kraljevska umjetnost prve dinastije bila slina onoj pronaenoj u Mezopotamiji. Hans Winkler, njemaki istraiva, je tijekom 1930-ih iznio teoriju, koja je proistekla iz njegova otkria drevnih slika na kamenu u istonoj pustinji, da je egipatska civilizacija nastala slijedom migracije iz Mezopotamije. Izmeu doline Nila i Crvenog mora naao je brojne prikaze brodova, veoma slinih plovilima kakva se mogu vidjeti na ranim slikama u Mezopotamiji. Tvrdio je da su zavojevai iz Mezopotamije preko Crvenog mora stigli do Egipta, a dok su se kretali prema rijeci Nil, ostavili su tragove na stijenama. Ironija je u tome to su slike "mezopotamskih brodova" na kamenu, to ih je Winkler pronaao u Egiptu, zapravo mnogo stoljea starije od prikaza brodova u Mezopotamiji. U prvom dijelu dvadesetog stoljea Afrika je na Zapadu bila poznata kao "tamni kontinent", te se smatralo da nije sposobna samostalno stvoriti naprednu kulturu. Dakle, uz irenje faizma svijetom, teorija o invaziji bila je proizvod svojeg vremena. Teorije o irenju, pri emu superiorne kulture donose civilizaciju domorodakim na-

rodima, takoer su bile popularne meu mnogim kolonijalnim silama zapadne Europe. Zagonetka preddinastikog razdoblja u Egiptu i teorija o dinastikoj rasi dugo su vremena bili tema rasprava, prije pronalaenja i razotkrivanja bilo kakvih stvarnih dokaza. Arheolozi iz Amerikog muzeja povijesti prirodoslovlja su 1969. otkrili strukturu koja potjee iz proto-dinastikog razdoblja (4000-3000. g. pr. Kr.), u blizini mjesta gdje je James Quibell otkrio gradi Nekhen. Iskopavanja izvan Hierakonopola dovela su do otkria cijelog amracijskog sela du drevnog osuenog rijenog korita, Wadi Abul Suffian. To je otkrie pomoglo arheolozima pri rekonstrukciji svakodnevnog ivota, kakav je mogao biti. Prema tvrdnjama arheologa, selo je bilo nastanjeno poljodjelcima i obrtnicima. inilo se da su glaveine sela upravljale manufakturom i trgovinom roba. Takoer je vidljivo da su stanovnici u tom razdoblju poeli graditi jednostavne sustave navodnjavanja. Pojavili su se prvi znakovi pisanog jezika. Grobnice su postale vee i sofisticiranije, a do kraja gerzeanskog razdoblja (3500-3200. g. pr. Kr.), grobnice su ve bile sline onima prvih faraona. Za veinu egiptologa, iskopavanja u Hierakonopolu su dokazala da "dinastika rasa" nije izvrila invaziju na dolinu Nila krajem etvrtog tisuljea pr. Kr. Premda su se teorije o zavojevaima zadrale kod manjine egiptologa (ak i u 1990-ima), veina je znanstvenika poela istraivati razvoj domorodaca i traiti korijene dinastikog Egipta unutar same doline Nila. Sadanja istraivanja o egipatskom preddinastikom razdoblju i njegovim lingvistikim karakteristikama ukazuju na mijeano podrijetlo koje ukljuuje utjecaje iz sjeverne Afrike; s Bliskog istoka, osobito Mezopotamije; te iz rubnih dijelova Sahare. Veina znanstvenika vjeruje da su drevni Egipani vjerojatno sliili svojim modernim potomcima i bili su etniki razliiti.

Objanjenje: hipotetsko
Premda iskopavanja i objavljivanje arheolokih otkria i danas traju, znanstvenici jo uvijek ne mogu tono rei kako se poetkom treeg tisuljea pr. Kr. pojavila centralizirana drava Egipat. Objanjenja o podrijetlu davne egipatske drave ostaju hipotetska. U gornjem

Egiptu (juni Egipat), problem je pomanjkanje podataka o naseobinama da bi se stvorile openite teorije. Meutim, kulturni ostaci jednostavnih i kompleksnih drutava pronaeni su u gornjem Egiptu u velikim sreditima naseljavanja, kao to je Naqada, na preddinastikim grobljima. Tijekom etvrtog tisuljea pr. Kr. razvijale su se dvije kulture iji se opstanak temeljio na poljoprivredi, Naqada na jugu i Maadi na sjeveru. Bolje su ouvana nalazita Maadi naseobina. No, nalazita u Naqadi, prvenstveno groblja, sadre vie pokazatelja o razvoju drutvenih hijerarhija, to bi znailo da davna drava svoje kulturne korijene ima na jugu. Nedostaju preddinastiki dokazi o mijenjanju obrazaca stanovanja tijekom vremena. Egipat, osobito dolina Nila, uvijek je bio gusto naseljena zemlja, i ve se pet tisua godina agresivno iskoritava. Nadalje, Nil je pomaknuo svoj tok prema istoku. Ti faktori, zajedno s modernim razvojem graevinskih podruja, ograniili su iskopavanja starih nalazita. Postoji relativno malo podataka o nainu egzistencije tijekom preddinastikog razdoblja, osim novijeg rada na poljima, te nije poznato kad, zato i gdje je dolo do pojaanog razvoja poljoprivrede i kad se pojaviloprvo navodnjavanje. Hierakonopoljebio vaan za razotkrivanje preddinastike proizvodnje i distribucije obrtnike robe, ali veina tehnikih dokaza pronaena je u grobovima. Ima malo arheolokih dokaza koji pokazuju uspon politikih elita, regionalnu integraciju i formiranje prve drave, kao i proces ujedinjenja koji je doveo do prve dinastije koju se esto naziva "0 dinastijom". U obrednom podruju Naqade II u Hierakonopolu, izraivale su se vaze od bazalta i diorita, kao i svrdla za izradu kuglica. Pei za suenje lonarske robe pronaene su u donjem dijelu pustinje, gdje su se izraivale posude od gline pomijeane sa slamom i "posude boje ljive". Bave pronaene na dva razliita mjesta ukazuju na proizvodnju piva na bazi penice. Poslije je otkriveno jo devet groblja u podruju Hierakonopola, a pokrivala su sve tri faze Naqada kulture (3800-3000. g. pr. Kr.). Mnogo je ivotinja pokopano na zapadnom dijelu groblja, a pronaeni su ostaci slonova, vodenkonja, krokodila, pavijana, goveda, ovaca, koza i pasa. U jednoj velikoj grobnici pronaeni su dijelovi ogrlica napravljenih od karneola, granata, tirkiza, fajanse, zlata i srebra. Takoer su naeni

artefakti izraeni od lazura i slonovae, otrice od opsidijana i kristala, davna lonarska roba i drveni krevet s izrezbarenim bikovim nogama. Rupe za stupove pokazuju da su velike grobnice neko bile neim pokrivene i okruene ogradama. Arheolozi kau da je to moda najstarija elitna grobnica s nadgradnjom koja je simbolizirala veliinu pokojnoga kralja. Od 1978. do svoje prerane smrti 1990, jedan od direktora ekspedicije i ef preddinastike istraivake ekipe u Hierakonopolu, Michael Hoffman, vjerovao je da su grobnice toga podruja pripadale proto-dinastikim vladarima Hierakonopola (3500-3000. g. pr. Kr.) i da je najvea grobnica pripadala kralju korpionu. Dvije naglaene potekoe onemoguavaju donoenje zakljuka na temelju injenica. Najvanija groblja u gornjem Egiptu predstavljaju steeno bogatstvo vie drutvene klase, ali ekonomski se izvori ne mogu adekvatno utvrditi. S druge strane, naseobine u donjem Egiptu omoguuju iru rekonstrukciju preddinastike ekonomije, ali ne ukazuju na veu drutvenu i ekonomsku kompleksnost. Postoje teorije o tome da je Naqada kolonizirala Nubiju. Trgovaka roba Naqada kulture pronaena je na veini nalazita u Nubiji, izmeu Kubanije na sjeveru i Sarasa na jugu: vrevi za pivo ili vino, posude od gline, bakreno orue, kamene posude i palete, platno i kuglice od kamena i fajanse. Prema toj teoriji, "A-skupina" Nubijaca bila je u kontaktu s gornjim Egiptom, te je dospjela pod utjecaj njegove kulture. Pokopi A-skupine slini su onima u Naqada kulturi. Drugi vjeruju da se ta A-skupina sastojala od komercijalnih posrednika. Luksuzna roba, kao to su slonovaa, ebanovina, tamjan i koe egzotinih ivotinja, dolazila je iz udaljenijih krajeva na jugu i prolazila kroz Nubiju. Druga teorija, koja se temelji na dokazima iz kraljevskoga groblja otkrivenog u Qustalu, kae da su nubijski vladari bili zasluni za ujedinjenje Egipta i utemeljenje davne egipatske drave. To je za neke najbolje objanjenje arheolokih podataka - da je A-skupina u Nubiji bila zasebna kultura u odnosu na preddinastiku kulturu gornjeg Egipta. Meutim, postoje konfliktni dokazi. Materijali iz Naqada kulture bez ikakvih nubijskih elemenata poslije su pronaeni u sjevernom Egiptu, to pobija ideju o nubijskom podrijetlu davne egipatske dinastike drave. Za razliku od drugih politikih tvorevina toga doba, kao to su Nubija, Mezopotamija i Palestina, vladavina egipatske drave prote-

zala se nad velikim zemljopisnim podrujem. Organizacija drevne egipatske vlasti bila je jedinstvena. ini se da postoji konsenzus kad je rije o tome da je drava imala svoje korijene u gornjem Egiptu, u Naqada kulturi. Vrste grobova, lonarska roba i artefakti ukazuju na razvoj od preddinastikog oblika do prve dinastije, to se ne moe vidjeti u kulturi donjeg Egipta. Nubijska je kultura vremenom istisnuta kulturom koja se razvila u gornjem Egiptu. Veina se znanstvenika slae u nekim aspektima ujedinjenja, kao to je vremensko razdoblje potrebno za to, to se temelji na najranijim pisanim dokazima u Egiptu, te poslije, na popisu kraljeva. Meutim, kultura Naqada se irila prema sjeveru u podruju Faiyum, a zatim u Kairo i podruje delte, to ukazuje na mogunost da je ujedinjavanje zapravo poelo mnogo prije, a ne u razdoblju neposredno prije prve dinastije. Takoer postoje teorije da je do ujedinjavanja junih gradova-drava, kao to su Naqada, Hierakonopol i Abidos, dolo ranije stvaranjem niza saveza. Neki povjesniari iznose pretpostavke da je irenje Naqada kulture na sjever bilo rezultat odlaska izbjeglica iz drava koje su se razvijale na jugu; drugi tvrde da su razlog tome bili trgovci Naqade koji su poslovali s jugozapadnom Azijom. Ima veoma malo dokaza koji bi potvrdili da je do ujedinjenja Egipta dolo kroz oruane sukobe i ratovanje. Prema rezultatima iskopavanja u Minshat Abu Omaru, sto ezdeset kilometara sjeveroistono od Kaira, to ih je obavio arheolog i direktor Egipatskog muzeja u Berlinu, Dietrich Wildung, nema nikakvih naznaka o sukobima u delti Nila donjeg Egipta. Nalazite je bilo nastanjeno izmeu 3300. i 2900. g. pr. Kr., a vidljiva je neprekidna kulturna evolucija od juga prema sjeveru. Wildung iznosi teoriju da nikad nije bilo vojnog osvajanja delte od strane kraljeva gornjeg Egipta, u to neki vjeruju na temelju Narmerove palete, ravne ploe kriljevca, visoke oko ezdeset etiri centimetra, pronaene u Hierakonopolu u gornjem Egiptu. Druga, nedavno iskopana nalazita u delti, kao to su Tell Ibrahim Awad, Tell el Farain i Tell el'Iswid, potvruju Wildungove zakljuke. U njihovim slojevima nema nikakvih dokaza o unitavanju. tovie, keramika u Teli el Fara'inu pokazuje da su se gornji i donji Egipat zajedno razvijali na prijateljske naine: trgovina i sve naglaenija kulturna razmjena. Openito govorei, dokazi pokazuju da su egipat-

ski dravni sustav koji se razvio i njegovo irenje u sjeverna podruja bili previe kompleksni da bi se objasnili iskljuivo vojnim osvajanjima. Meutim, mora se uzeti u obzir naputanje Maadi podruja na sjeveru. Zlato i razne vrste kamena, koriteni za izradu kamenih posuda i ogrlica, izrazito poeljni materijali u trgovini na velikim udaljenostima, bili su resursi gornjeg Egipta. Jedan motivirajui faktor za Naqada kulturu da se iri prema sjeveru bio bi kontroliranje trgovakih putova koji su vodili do Mediterana. Smatra se da su veliki brodovi bili od velike vanosti za kontrolu na Nilu i za bavljenje razmjenom dobara na veliko. Budui da drvo za gradnju brodova nije raslo u Egiptu, ve je stizalo iz podruja Palestine, uspostavljanje najprije predstraa, a zatim i naseobina na sjeveru bilo bi logian potez. Moda je mnogo junjaka koji su se selili u sjevernija podruja iziskivalo formalnu vojnu nazonost. To bi moglo objasniti zato su Maadi napustili svoja podruja na sjeveru. Bez obzira o emu se radilo, u vrijeme prve dinastije sjever je bio gue naseljen od juga. Jedna posljedica pripojenja sjevera bila bi pojaana administracija drave. Dakle, do poetka prve dinastije bilo bi potrebno pisanje kako bi se omoguilo pravilno upravljanje, slubeni peati i oznake za dravnu robu. Kao i veina kultura, Egipat nije bio imun na strane utjecaje. Nepobitan je kontakt s kulturama u jugozapadnoj Aziji tijekom etvrtog tisuljea pr. Kr. U Maadiju, i poslije u Abidosu, pronaeni su artefakti izraeni u palestinskom stilu. Naqadska lonarska roba i kamene posude takoer su se izraivale na nain da nalikuju palestinskom stilu. Nadalje, egipatski cilindrini peati neosporno potjeu iz Mezopotamije, a pronaeni su u nekoliko grobova iz kasnog preddinastikog razdoblja. No nije poznato kakav je uinak, ako ga je uope bilo, to imalo na uspostavljanje egipatske drave. Unato tome, drutvena, politika i materijalna kultura, kao i sustav vjerovanja Egipana, veoma se razlikuju od sustava njihovih susjeda iz bronanog doba. Premda je jasno da je egipatska preddinastika kultura prihvaala ideje susjednih zemalja, egipatska se kultura razvila u civilizaciju jedinstvenog karaktera. Uz dokaze iz raznih lokalnih kultura i druge dokaze koji pokazuju da je dolazilo do migracija iz susjednih zemalja, teko je tvrditi da se pojavila jedna jedina kultura u vidu "Egipana".

Moda je razliitost naroda koji su se ujedinili radi zajednikih ciljeva dala zamah dinastikom Egiptu.

Tko su bili prvi Egipani?

Kad bi postojao vremeplov, mogli bismo jednostavno otputovati natrag u 4000. g. pr. Kr., provesti nekoliko mjeseci uei egipatski jezik, a zatim postaviti sva naa pitanja. Naravno, morat emo se zadovoljiti dokazima dobivenim nakon stoljea istraivanja. Premda je postalo politiki nepravilno sugerirati da su egipatski stanovnici stigli s nekog drugog mjesta, nalazi ne dokazuju da su oduvijek, i iskljuivo, bili domoroci u dolini Nila ili sjevernoj Africi. Ljudska su bia uvijek bila sklona istraivanju, a genetiari nam kau da su ljudi, tijekom proteklih sto tisua godina, migrirali iz svoje prvobitne domovine u Africi do svih kutaka svijeta. Nema nikakve sumnje da su afriki domoroci odigrali odreenu ulogu u prapovijesti Egipta. No s obzirom na dokaze o barem malo stranih utjecaja, situacija postaje sloenija. Neki istraivai kau da su se pastiri, koji su ivjeli nomadskim ivotom, povezali u dolini Nila jednostavno zato da bi imali stalan izvor vode, te su tako stvorili egipatsku civilizaciju. Kako oni koji zagovaraju tu teoriju, koja se esto opisuje kao izolacionistika, mogu objasniti poljoprivredu, velianstvene radove u kamenu, kipove, hramove i druge vrhunske graevine koje se mogu nositi s dananjim najboljim tehnikim dostignuima? Kad moda Sfinga, astronomski postavljeni megaliti u Nabta Playi, zdjele od granita i diorita, vaze i ploe u Kairskom muzeju, te struni dokazi da su piramide izgraene u cilju proizvodnje elektrine struje ne bi postojali, ne bi bilo ni bitaka teoretiara o povijesti drevnog Egipta. Ali sve to postoji, a anakronizmi verificirani od strane kvalificiranih znanstvenika i istraivaa, koji su se pojavili veoma rano u egipatskoj povijesti, moraju se objasniti na neki drugi nain. Pisanje, monumentalna arhitektura, te umjetnost i obrt, koji su se razvili do nevjerojatnih razina, ukazuju na postojanje dobro organizirane, ak raskone civilizacije. Sve je to ostvareno u komparativno kratkom vremenskom razdoblju, s malo ili nimalo ranijih postignua (uz iznimku pastirskog naina ivota) za tako fantastian razvoj. To

je problem, a u ovom se trenutku moe objasniti jedino rijeima "neto nedostaje". Razvojni presedani koji objanjavaju dokaze bili su previeni ili podcijenjeni.

Sjevernoafriko mrano doba

Iskopavanja u dolini Nila razotkrila su logorita koja datiraju od 16.000 do 9000 g. pr. Kr., ali ta nalazita ukazuju na drutvo koje je ivjelo od lova i ribolova. Poznata kao sebilijanska kultura, ta nalazita jasno ukazuju na smanjivanje veliine orua. Premda su pri kraju tog razdoblja znali kako se pripitomljuju ivotinje, Sebilijanci nisu bili nita vie od tradicionalnih lovaca i sakupljaa iz starog kamenog doba. Od 9000. do 6000. g. pr. Kr. postoji "mrano doba" u povijesti sjeverne Afrike, o kojem ima veoma malo podataka. Tijekom tog vremena, Sebilijanci su ivjeli u dolini. Kasnije su zajednice novog kamenog doba poele uvoditi novi nain ivota u ijem je sreditu bila poljoprivreda, ali su se Sebilijanci vrsto drali svojih tradicionalnih naina ivota temeljenih na lovu i ribolovu. Neki teoretiari vjeruju da je poljoprivreda dovedena izvana do tih lovaca i sakupljaa, ali oni nisu bili spremni prihvatiti poljodjelski ivot. umovita podruja u mediteranskom stilu, kao to su ona u Mezopotamiji, bila su najprikladniji prostori za kultiviranje penice i jema, ovaca i goveda. Arheologija to potvruje. Izmeu 10.000. i 8000. g. pr. Kr. najranija poznata kultura, koja je razvijala ivot na temelju skupljanja samoniklih itarica i potom ih kultivirala, nalazila se na podruju dananjeg Izraela, Jordana i Libanona. Ti su davni poljodjelci bili poznati kao Natufijanci, po nalazitu gdje su prvi put identificirani, Wadi en-Natuf odmah sjeverno od Jeruzalema. Oni su bili ljudi sitne grae i dugake glave (dolihokefalni), i zasigurno su pripadali vrsti Homo sapiens. Odijevali su se u koe, na glave su stavljali pokrivala od ljuski, a ivjeli su u trajnim naseobinama u piljama ili na brdima blizu izvora. James Mellaart u svojoj knjizi The Neolithic of the Near East (Neolitik Bliskog istoka) kae da su Natufijanci bili potomci europskog kromanjonca. Bili su izdrljivog euro-afrikog podrijetla iz mediteranskog podruja, "po naslijeu u osnovi bijeli", kako on kae, s dolihokefalnim lubanjama. Moglo bi se tvrditi da do irenja tako velikih drutvenih promjena dolazi kroz prenoenje ideja iz jedne kulture ili regije u drugu. U slu-

aju poljoprivrede, openito se vjeruje da je ona stigla iz Levanta zemalja na istonim obalama Mediterana, tonije reeno, Libanona, Sirije i Izraela - tijekom osmog tisuljea pr. Kr. Meutim, u Egiptu ima potekoa s tom teorijom. Nalazita iz novog kamenog doba u Egiptu pojavljuju se tri tisue godina kasnije, a mnogi dokazi pokazuju da izvor iz kojeg su Egipani crpili znanje o poljoprivredi treba potraiti na jugu i zapadu, a ne na sjeveroistoku. Ipak, kako je mogue da razvijena poljoprivredna drutva Levanta, udaljena samo sto ezdeset kilometara, nisu odigrala odreenu ulogu u razvoju poljoprivrede u Egiptu? U prilog teorije o dinastikoj rasi govore rezbarije na drku noa od slonovae iz gradia Gebel-el-Araka (blizu Denderaha, etiristo kilometara juno od Kaira) i slike na zidovima grobnice iz kasnog preddinastikog razdoblja u Hierakonopolu, ija je starost procijenjena na 3500 g. pr. Kr., koje ukazuju na invaziju naroda pomoraca u dolinu Nila. Neki vjeruju da je stil ukrasa na drku noa mezopotamski ili moda sirijski. Prizor bi mogao predstavljati morsku bitku protiv osvajaa; to je takoer naslikano u grobnici u Hierakonopolu. Oba prizora prikazuju egipatske brodove i neobina plovila visokih pramaca i krma, neosporno podrijetlom iz Mezopotamije. Tu je takoer otkrie grobova iz kasnog preddinastikog razdoblja u sjevernom dijelu gornjeg Egipta, gdje su pronaene lubanje i tijela vea od domorodakih. Walter Emery kae da je razlika tako oita, da je nemogue pretpostaviti da ti ljudi potjeu od onih otkrivenih u ranijim razdobljima. Tijekom tog "mranog doba" afrike pretpovijesti (9000-6000. g. pr. Kr.), iz kojeg je malo poznato o ljudskim aktivnostima, davni natufijanski poljodjelci iz jugozapadne Azije bili su zasluni za naseobine nalik gradovima, Jerihon i Catalhoyuk u dananjoj Turskoj, te su takoer zasluni za pripitomljavanje psa. Najstariji dosad otkriveni pas potjee iz Belt Cavea u Perziji, a procijenjeno je da potjee iz 9500. g. pr. Kr. Sljedei je pronaen u natufijanskim slojevima blizu Jerihona, a potjee iz 8940. g. pr. Kr. Zbog pomanjkanja arheolokih dokaza, teko je tono utvrditi to se u sjevernom Egiptu dogaalo izmeu 9000. i 6000. g. pr. Kr. Postoje pokazatelji koji upuuju na to da je poljoprivreda stigla iz Mezo-

potamije. Meutim, postoje i pokazatelji koji upuuju na to da se poljodjelstvo irilo na sjever s juga i zapada. Je li mogue da su obje teorije tone, te da je zapravo dolo do mijeanja kultura?

Zubi kao dokaz

Drugi dokazi o tome tko su bili prvi Egipani dolaze iz podruja zubarstva. Prouavanja ljudskih zuba iz razdoblja kasnog pleistocena i novijih iz doline Nila, u usporedbi sa zubima Afrikanaca, Britanaca, panjolaca i Izraelaca pokazuju da zapravo nije bilo genetske izolacije sjeverne Afrike od Euro-Azije. Niz studija kojima se pregledavala zubna morfologija u dolini Nila iz kasnog pleistocena i holocena pokazalo je da je dolo do nevjerojatne promjene oblika ljudskih zuba od tih ranijih doba do danas. Oblik zuba se toliko promijenio da prilagoavanje (prirodna selekcija) oito nije dovoljno objanjenje. Christy G. Turner II, profesor antropologije na Dravnom sveuilitu Arizone, kae da tako mnogo brzih dijakroninih zubnih morfolokih promjena moe vidjeti jedino u populacijama koje su u kratkom vremenskom razdoblju primile mnogo imigranata. Ta komparativna prouavanja zuba u sjevernoj Africi pokazuju da je postojao genetiki diskontinuitet izmeu pleistocena (prije 9000. g. pr. Kr.) i holocena (nakon 9000. g. pr. Kr.). Kontinuitet je vidljiv kroz gotovo cijeli holocen. Nubijci iz donjeg Egipta su tijekom kasnog pleistocena i mezolitika (razdoblje otprilike od 11.000. do 5000. g. pr. Kr.) bili po zubima slini stanovnicima zapadne Afrike i drugim Afrikancima juno od Sahare. Meutim, kasniji su Nubijci bili sliniji jugozapadnim Euroazijcima. Najnovija od tih sjevernoafrikih studija o zubima bavila se arheoloki dobivenim materijalima iz Izraela, tonije Natufijancima, te novijim primjerima. Analize su pokazale da je zubalo Natufijanaca slino kasnijim stanovnicima jugozapadne Azije, kao i Nubijcima iz holocena (kasnijeg doba). Ta je studija, to ju je proveo Christy Turner, zakljuila da je jedini nain objanjavanja tih slinosti i razlika pretpostavka o znatnom protoku gena i/ili prave migracije iz jugozapadne Azije u dolinu Nila pri kraju pleistocena. Meu imigrantima su se mogli nalaziti Natufijanci, kao i njihovi trgovinski partneri, Mushabijanci, kultura novog kamenog doba smjetena u stepama i sunim podrujima pustinja Negev i Sinai izmeu 12 500. i 10.500. g. pr. Kr.

Turner tvrdi da postoji arheoloki i fiziko antropoloki razlog za vjerovanje da su Natufijanci srodni suvremenim narodima Levanta koji govore semitskim jezicima. Kae da su neki, ako ne i svi, AfroAzijati podrijetlom iz krajeva sjeverno od ue Afrike. Takoer vjeruje da se "izolacionistika teorija" o podrijetlu egipatske kulture dugi niz godina irila kao paradigmatska reakcija protiv koritenja migracije za objanjavanje kulturalnih promjena u sjevernoj Africi. Turner kae da su neki znanstvenici poli tako daleko da su svakoga tko je govorio o euro-azijskom utjecaju na kulturnu evoluciju u blizini doline Nila etiketirali kao rasistu. Arheolozi kulturama obino daju imena po nalazitu gdje je njihov nain ivota prvi put identificiran. Dakle, iz perspektive istraivaa, tijekom cijele povijesti pojavljuju se brojne kulture koje naizgled nemaju nikakve veze s bilo kojom drugom kulturom. Meutim, u stvarnosti je gotovo svaka kultura, prola i sadanja, bila pod utjecajem drugih kultura. Drugi dokazi potkrepljuju Turnerov zakljuak da su narodi pirenejskog (iberskog) poluotoka mogli biti povezani s preteama egipatske civilizacije. No, postoji jo zagonetnija veza - s kulturom Maya iz pretpovijesne June Amerike. O tome e biti rijei u sljedeem poglavlju.

TOKSINI DOKAZI ZA STARU TEORIJU

Drevno krijumarenje: varka ili trgovina?

odine 1976. u Muzeju ovjeanstva Parizu izloeni su mumificirani ostaci egipatskog faraona Ramzesa Velikog. To je bila jedinstvena prilika za znanstvenike iz cijele Europe. Ovoje kojima je mumija bila omotana trebalo je zamijeniti, pa su botaniari dobili komadie tkanine kako bi analizirali sadraj. Dr. Michele Lescott iz Prirodoslovnog muzeja u Parizu imala je sree da je dobila za prouavanje maleni uzorak kraljevskog pogrebnog platna. Nakon pomnog pregleda, otkrila je da su na vlaknima zalijepljene nekakve sitne tokice. Pod mikroskopom se inilo da je rije o esticama duhana. Iskuala je nekoliko razliitih naina promatranja, ali je uvijek dobivala isti rezultat. Reeno joj je da je uzorak platna vjerojatno kontaminiran dok je njime rukovao radnik s lulom. Meutim, duhan je u Egipat stigao tek u modernim vremenima. Prije vie od jednog stoljea, bavarski je kralj donio kieni sarkofag Henut Tauija, zajedno s mumijom, u muzej u Miinchenu. Godine 1992. istraivai su zapoeli projekt s ciljem istraivanja njegova sadraja. Za kemijsku je analizu bila zaduena dr. Svetla Balabanova s Instituta za forenziku medicinu u Ulmu. Iz svojih je testiranja dobila veoma zbunjujue rezultate. Tijelo Henut Tauija sadravalo je velike koliine kokaina i nikotina, ali tijekom drevnih vremena duhan je rastao jedino u Amerikama, a koka samo u bolivijskim Andama.

Prvih ju je pet pozitivnih rezultata okiralo, pa je uzorke poslala u jo tri laboratorija. Takoer su bili pozitivni, te je objavila svoje rezultate. Akademska je reakcija bila estoka, a Balabanova kae: Primila sam hrpu pisama koja su bila gotovo prijetea, uvredljiva pisma u kojima su ljudi tvrdili da govorim besmislice, da fantaziram, da je to nemogue, jer je dokazano da prije Kolumba tih biljaka nije bilo nigdje na svijetu, osim u Amerikama. Ipak, testovi to ih je Balabanova obavila na kosi prihvaena su metoda odreivanja uporabe droge. Tako je ve dvadeset pet godina. Nema nikakvih mogunosti kontaminacije. Droga, i druge tvari to ih ljudska bia konzumiraju, ulazi u proteine kose i ondje ostaje mjesecima, a moe se zadrati ak i nakon smrti. Zapravo, moe zauvijek ostati ondje. Radi iskljuivanja mogunosti vanjske kontaminacije, uzorak kose se opere u alkoholu, a zatim se testira i sama otopina u kojoj se prao. Ako je otopina ista, ali testiranje kose je pozitivno, onda se droga mora nalaziti u kosi, to znai da je osoba konzumirala drogu u nekom razdoblju svojeg ivota. Toksikolozi smatraju da je analiza kose nain pobijanja kontaminacije nakon smrti. Balabanova vrsto stoji uza svoje metode i rezultate: U tom testiranju ne moe postojati nikakva pogreka. Metoda je opeprihvaena i koritena je ve tisue puta. Ako rezultati nisu prihvatljivi, onda objanjenje mora biti negdje drugdje, a ne u mojim testovima jer sam sto posto sigurna u rezultate. Cvijet lotosa mogao bi objasniti zbunjujue rezultate. Sadri snaan nikotin i doista je bio koriten, kako prikazuju slike na velikom hramu u Karnaku. Slike prikazuju Egipane kako u pehar ubacuju cvijet lotosa. Njegov sadraj, moda vino, reagirao bi s biljkom, te bi se oslobodio nikotin. No postoji jedan problem. Razine nikotina pronaene u mumijama bile su smrtonosne. Balabanova vjeruje da se duhan zasigurno koristio u procesu mumificiranja. Visoke doze nikotina su antibakterijske, te bi doprinijele procesu konzerviranja. Je li to dio dobro uvane tajne mumificiranja? Drugo bi objanjenje moglo biti da je neko postojala vrsta duhana koje danas vie nema. Meutim, botaniari nas

uvjeravaju da bi oni sigurno znali za neku drugu vrstu drevnog duhana, da je doista postojala. Otkrivanje kokaina u tim drevnim ostacima posve je druga stvar. Kako kae dr. Sandy Knapp iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, gotovo je nemogue pronai kokain u egipatskim mumijama. Na mumijama su obavljeni testovi kako bi se provjerilo jesu li autentine. Bile su. Balabanova kae da je to zagonetka, ali smatra da je mogue da je biljka koka uvezena u Egipat prije Kolumbova vremena, to je jedina mogunost za objanjavanje injenica. Je li doista moglapostojati drevna meunarodna trgovina drogama, s vezama koje su se protezale ak do Amerika? Egiptolozi, kao to je John Baines sa Sveuilita Oxford, tu ideju smatraju smijenom: Ideja da su Egipani putovali u Ameriku posve je apsurdna. Ne poznajem nikoga tko radi kao egiptolog, antropolog ili arheolog koji ozbiljno vjeruje u bilo koju od tih mogunosti, i takoer ne poznajem nikoga tko vrijeme provodi bavei se istraivanjem tih podruja, jer se smatra da ta podruja nemaju nikakvo stvarno znaenje za te teme. No zapravo ima ljudi koji se bave tim istraivanjima, kao to su Alice Kehoe sa Sveuilita Marquette i Martin Bernal sa Sveuilita Cornell, kao i Robert Schoch, koji je svoju teoriju iznio u djelu Voyages of the Pyramid Builders (Putovanja graditelja piramida). Kehoe vjeruje da postoje dokazi o kontaktima preko Atlantika i preko Pacifika, izmeu istonih i zapadnih hemisfera, ali priznaje da neki arheolozi izbjegavaju rasprave o tom pitanju. Ona tvrdi da to dokazuje slatki krumpir, a takoer postoje kipovi indijskih boginja koje dre klip kukuruza. Kikiriki, pronaeni u zapadnoj Kini, dodatna su potvrda. Bernal, profesor drevne povijesti istonog Mediterana, teoretski se slae, te ta putovanja u Amerike opisuje kao "izrazito vjerojatna". Ta vjerovanja djelomice potkrepljuju rimski vrevi pronaeni 1975. u brazilskoj luci koja se zove Zaljev vreva. Neki znanstvenici smatraju da bi mogli potjecati s potopljene rimske galije, ali to se tumaenje estoko osporava. Meutim, u Brazilu takoer postoji natpis koji je, ini se, na drevnom mediteranskom jeziku. A u Meksiku su naene

tri tisue godina stare figurice s bradama, to je znaajka nepoznata amerikim domorocima, plus kolosalni kipovi za koje se kae da izgledaju afriki. Na te je objekte ukazao autor bestselera Graham Hancock u svojem djelu Fingerprints of the Gods (Otisci bogova). Problem s kojim se suoavaju oni koji zagovaraju teorije o prekooceanskim putovanjima je pomanjkanje artefakata koji bi ih podrali. Teko je nai fizike dokaze, u Africi ili Americi. Mogue je da Egipani nisu bili narod pomoraca, ali je takoer mogue da su neki drugi narodi to bili. Tada se javlja pitanje: Tko su bili prekooceanski putnici? Miljenja su podijeljena. Ima ih koji iskreno vjeruju da su istraivaki narodi prelazili oceane. Drugi smatraju da je ta zamisao apsurdna. Meutim, znanost je i prije neke teorije etiketirala kao apsurdne, ali se jednoga dana otkrilo da su tone.

Naslijee mayanskih putovanja Augustusa Le Plongeona

Neki od dananjih znanstvenika vjeruju da su drevne kulture, kao istraivai ili trgovci, prelazile oceane u potrazi za novim zemljama. Nisu prvi koji to vjeruju. Augustus Le Plongeon vjerovao je u to prije vie od sto godina. Njegova je pria podjednako fascinantna i okantna. U posljednjim godinama njegove karijere, Augustus Henry Julius Le Plongeon (1826-1908.) proglaen je "apsurdnim" od strane znanstvene zajednice njegovoga doba. Ta se prosudba nije odnosila na teak, a katkad i opasan, terenski rad to ga je obavljao, ve na zakljuke i teorije to ih je stvorio na temelju prikupljenih podataka. Premda je bio obiljeen kao izvanbrano dijete, Le Plongeon je bio briljantan ovjek koji se tijekom svoje karijere bavio rudarstvom, fotografijom, medicinom i na koncu arheologijom. Govorio je francuski, engleski, panjolski i jukatanski mayanski, to ga je nauio dok je dvanaest godina ivio i radio na Yucatanu, na raznim mayanskim ruevinama. On i njegova ena, Alice, nikad nisu odustali od svojih uvjerenja. Usred estoke opozicije, umrli su promovirajui svoj rad i svoje teorije.

Dolazak na Yucatan
Godine 1873. brani par Le Plongeon stigao je na poluotok Yucatan, zemlju podijeljenu izmeu meksike vlade i mayanskih pobunjenika. Ondje su planirali dokumentirati mayanske ruevine uz pomo nove fotografske metode za ije je usavravanje i Augustus dao svoj doprinos. Le Plongeon je iza sebe imao godine iskustva u premjeravanjima i fotografiranju (ranije u Peruu), kao i slutnju to ju je kanio testirati sistematskim promatranjima. Vjerovao je da je kultura iz June Amerike utemeljila civilizirani svijet, nagaanje to ga je prvi put iznio dok je pregledavao drevne ruevine u Tiahuanacu. injenice to e ih razotkriti, dokazat e ili opovrgnuti njegovu hipotezu. Nije se elio oslanjati na teorije drugih znanstvenika, ve je htio osobno procijeniti. Tjedan dana nakon to su stigli u Meridu, glavni grad Yucatana, Alice je oboljela od ute groznice. Kad se oporavila, preselili su iz hotela u bolji smjetaj i poeli istraivati lokalno podruje. Prouavali su oblinje ruevine, bavei se znaajkama arhitekture, natpisima i rezbarijama, nadajui se da e ih to uputiti na daljnja istraivanja. Takoer su mnogo vremena provodili uei mayanski jezik i pretraujui povijesne arhive u Meridi. Le Plongeon je razumijevanje mayanskog jezika i mogunost komuniciranja sa ivuim Mayama smatrao vanim korakom za tumaenje prolosti. Brani je par Le Plongeon tijekom sune sezone 1873-74. prvi put posjetio drevni grad Uxmal, jednu od pristupanijih i veih ruevina na Yucatanu. Bio je pod upravom meksike vlade, a time i izvan dosega mayanskih pobunjenika. To je takoer bila prilika za posjeivanje niza sveanosti i promatranje narodnih obiaja. Na temelju sve boljeg upoznavanja domorodaca, stekli su uvjerenje da su pripadnici naroda Yucatana izravni potomci drevnih Maya koji su izgradili neko velianstvene gradove i hramove. Uxmal je pruio dio dokaza koji su potkrjepljivali njegovu teoriju, ali glavne e dokaze nai u Chichen Itzi, najveem arheolokom nalazitu iz vremena prije Kolumba. Meutim, nalazilo se u podruju to su ga kontrolirali pobunjenici. Sam dolazak onamo pokazao se kao prava pustolovina. Po dolasku u Chichen Itzu, Le Plongeonov prvi cilj bio je pronai Akab Dzib (kua mranog pisanja) kako bi prouio hijeroglifski tekst to ga je opisao Mariano Chable, veoma star ovjek iz Meride. Cha-

Slika 8.1. Poluotok Yucatan i mjesta gdje je Le Plongeon istraivao

ble je rekao da taj tekst sadri natpis koji je proroanstvo, te da e jednoga dana stanovnici Sacija (Valladolid, gradi na Yucatanu) razgovarati sa stanovnicima Hoa (Merida, glavni grad) preko konopa to e ga rastegnuti ljudi koji su stranci u zemlji. Le Plonegon je pronaao graevinu zaraslu u grmlje, iza opservatorija u rotonda stilu, poznatog kao Caracol. Natpis to ga je traio nalazio se na kamenom dovratku u unutranjoj prostoriji, a ispod njega se vidio portret mavanskog sveenika ili vladara. im je sve to oieno, poeo je s deifriranjem. Prema Le Plongeonovim rijeima, neki od uklesanih simbola predstavljali su munju ili elektricitet. Ondje se takoer spominjao konop o kojem je starac govorio. Otkrie je bilo tako vano da je namjestio svoju fotografsku opremu i poeo stvarati temeljitu dokumentaciju. Le Plongeon je o svojem otkriu pisao predsjedniku Meksika i Amerikom arheolokom drutvu, napominjui da je tekst "navodno proroanstvo". Ameriko arheoloko drutvo je to objavilo 1877, a otad nadalje su oni koji su pobijali njegove stavove, tvrdili kako je

vjerovao da su Maye koristili telegraf za komuniciranje. To je bio poetak kraja njegove dotad ugledne karijere.

Iskopavanje prie o kraljici Moo

U Chichen Itzi, brani par Le Plongeon je u Gornjem hramu jaguara kopirao ostatke zidnih slika koje su prikazivale prizore iz seoskog ivota, religiozne dogaaje, ratovanje i vladare. Nakon prouavanja prizora, Le Plongeon je zakljuio da priaju priu o jednoj generaciji vladara, te da ona nudi objanjenje za irenje Maya. Za Le Plongeona, to su bili povijesni dokazi, za razliku od mita, kao i izvorite drugih civilizacija i njihove mitologije. Prikazi ivotinja na tim zidnim slikama bili su simboli njihovih totema, ili duhova. Orla je identificirao kao makao, simbol mayanske princeze. Zvala se kraljica Moo, prema mayanskoj rijei za makao. Princ Chaacmol je bio njezin brat, a spominjao se kao "moni ratnik" jer je njegov totem bio jaguar. areni tit princa Chaacmola pojavljivao se na zidnim slikama i drugim rezbarijama u hramu. Koristei te zidne slike, Le Plongeon je izabrao mjesto za koje je vjerovao da ondje lei zakopan vaan kip. Je li to bilo zbog pravilnog tumaenja zidnih slika ili iz iste sree, mjesto to ga je izabrao za kopanje doista je sadravalo kip princa Chaacmola. Prema rijeima Le Plongeona, to je bio isti lik to su ga prikazivale slike ratnika na zidovima hrama: Pratei lik Chaacmola u bitci, primijetio sam da tit to ga nosi na sebi ima naslikane zelene toke, te je posve isti kao ukrasi smjeteni izmeu tigrova na prostorima izmeu stupova iste graevine. Prirodno, zakljuio sam da je spomenik podignut u slavu ratnika koji nosi tit. Odmah je poslao vijest o svojem otkriu kolegama na sjeveru. Ameriki urednik Le Plongeonovih izvjetaja s terena, Stephen Salisbury, promijenio je ime "Chaacmol" u "Chacmool", mayanski naziv za pumu. Salisbury nije znao da je Le Plongeon posebno koristio chaac i mol, mayanske rijei koje znae "moni ratnik". Meutim, "Chacmool" je postao opeprihvaeni nain pisanja imena, premda je Le Plongeon ponovno uspostavio svoj autoritet i kasnije u vlastitim napisima ime

promijenio u Coh, mayansku rije koja se ee koristila, a imala je isto znaenje.

Chaacmol
Duboko ispod humka ije je Le Plongeon naredio iskopavanje, nali su veliki kameni kip jaguara koji poiva, s istim okruglim mrljama kakve su pronaene na zidnim slikama u hramu. Le Plongeon ga je identificirao kao mayanskog princa Chaacmola, najmlaega brata i partnera kraljice Moo. Kraj kipa su pronaeni mnogi artefakti. Uz bazu kipa naeno je osamnaest iljaka od kremena. Sedam je artefakata isklesano od zelenoga kamena; dva su bila plosnate keramike ploe. Pronaen je i keramiki lonac. Le Plongeon je dao izraditi zlatni bro sa cjevicom od nefrita, kao dar za svoju enu, to je simboliziralo njezinu duhovnu vezu s kraljicom drevnih Maya. Bro je postao Alicein talisman. Na prsima kipa bila je zdjela u kojoj su se nalazili slomljena otrica od kremena, kuglica od nefrita i organski ostaci za koje je Le Plongeon vjerovao da su kremirani ostaci srca princa Chaacmola. Le Plongeon je verificirao materijal uz pomo Charlesa Thompsona, profesora kemije na Institutu Worcester Free. Thompsonova je analiza glasila: "To je neko bilo dio ljudskog tijela koje je spaljeno s nekim gorivom." Uz takvo je otkrie Le Plongeon bio uvjeren da je pravilno deifrirao zidne slike. Tako je dobio perspektivu na temelju koje je mogao dalje razraivati povijest Maya. Oboruani novim otkriima, Le Plongeoni su se vratili u Uxmal kako bi prouili ondje uklesane likove, te da bi stekli iri uvid u mayansku ikonografiju. Kratak posjet bio je dovoljan da uvjeri Augustusa i Alice da su kraljica Moo i druge mayanske figure doista povijesne linosti, jer su se nalazili na oba nalazita, Chichen Itza i Uxmal. Vjerovali su da je profil kraljice Moo uklesan na fasadi Guvernerove palae, premda je lik bio nejasan i nije bio vidljiv iz svih kutova. Unato tome, prema Le Plongeonovoj povijesti Maya, uklesan je po naredbi drugoga brata kraljice Moo, princa Aaca. Prilikom dokumentiranja svojeg rada u Uxmalu, Le Plongeon je fotografirao fasadu i oznaio neke detalje kako bi istaknuo profil kraljice Moo. To je izazvalo jo jedan napad njegovih protivnika, a taj je

izazvao veliku tetu. Optuili su ga da namjerno falsificira svoje fotografije kako bi promovirao svoju teoriju o irenju kulture Maya.

Princ Cay
Tijekom posljednje sezone terenskog rada u Uxmalu, otkrili su natpis za kojeg je Le Plongeon vjerovao da se odnosi na Chaacmolova starijeg brata, princa Caya (mayanska rije za ribu). Sa slutnjom da je lik princa Caya skriven u donjem dijelu piramide Adivino u Uxmalu, probuio je tunel u zidu i pronaao velianstvenu skulpturu kraljevske linosti ija je glava bila ukraena ribom, njegovim totemom. Uzbuen zbog svojeg otkria, Le Plongeon je dvojici Amerikanaca iz Meride pokazao kip princa Caya, zamolivi ih da to zadre u tajnosti. Nisu ga posluali, ve su o tome obavijestili novine iz Meride. uvi tu vijest, upravitelj oblinje plantae krenuo je u potragu za mjestom gdje je Le Plongeon naao kip, ne samo zbog njezine povijesne vrijednosti, nego i radi blokova vapnenca koji su se zasigurno ondje nalazili. elio ih je radi preprodaje. Kako bi to sprijeio, Le Plongeon je smislio plan koji e prestraiti njega i svakog drugog eventualnog pljakaa. U lokalnim novinama, Eco de Comercio, objavio je lanu obavijest da je na nalazitu postavio dinamit. Premda na nalazitu nikad nije doista postavljen dinamit, Le Plongeon je bio izvrgnut otrim kritikama. Njegov ve ionako okrnjen ugled, u oima amerikih uenjaka i znanstvenika, jo se vie srozao. Godine 1883. brani par Le Plongeon vratio se u Chichen Itzu kako bi dokumentirali zidne slike u Gornjem hramu jaguara (koji se spominje kao Memorijama dvorana) i iskopali ono za to su se nadali da je mauzolej princa Caya. Na izloenom dijelu Venerine terase nalazila se rezbarija ribe. To je, naravno, Le Plongeona navelo na pomisao da je to njegova grobnica. Slinost humka odmah uz Venerinu platformu i onoga kraj Platforme orlova (gdje je naao Chaacmola) govorila je da je to dobro mjesto za poetak kopanja. Namjeravali su biti pedantni u dokumentiranju tog iskopavanja kako njihov rad, i kasnija interpretacija, ne bi dopustio nikakve kritike. Radovi su poeli jarkom na sjeverozapadnom uglu platforme, gdje je ostalo nekoliko kamenih ploa oplate. Uskoro je pronaeno graevno kamenje, sada gotovo raspadnuto s malo buke izmeu.

Nakon osam dana radnici su napokon razotkrili kip, metar i dvadeset sjeverno od platforme, u razini tla. Alice je o rezultatima iskopavanja izvijestila u asopisu Scientific American: "Figura je bila pokrivena debelim slojem rasute buke. Jedna je noga slomljena ispod koljena, ali nali smo je ispod kipa, pa smo je namjestili kako bismo sve fotografirali." Kip je stajao na malenim stoastim stupovima, polegnutim na stranu. To je bio dio dizajna koji je ukljuivao 182 stoca postavljena na 2,3 kvadratna metra. Dvije treine bile su obojene u plavo, a preostala treina u crveno. Svi su bili visoki od devedeset do sto dvadeset centimetara. Dvanaest zmijskih glava, okrenutih u razliitim smjerovima, bilo je namjeteno u razini stupova. Njihovi su ukrasi i boje preivjeli zub vremena, premda su prije zakopavanja polomljeni. Slijedi opis iz knjige A Dream of Maya (San o Mayama), biografije branog para Le Plongeon to su je napisali Desmond i Messenger (tekst u navodnicima su doslovne rijei Le Plongeona): "Na vrhu svake glave uzdie se neka vrsta pera ili moda plamen, a s obje strane prednjega dijela glave nalaze se okomiti ukrasi, poput rogova." Glave su obojene zelenom bojom i na gornjim dijelovima imaju urezana pera. Donje strane pokrivaju ljuske zmije. Rubovi eljusti bili su uti, a rascijepljeni jezik i desni crveni. Zubi su bili bijeli. Oko oiju i "preko ela" bila je plava boja, a oi su bile ispunjene bijelom "ljuskom". Rogovi ili nosni epovi koji su izlazili iz rila bili su zeleni i crveni du vrhova, kao i "pero" na vrhu. U podruju kamenih stoaca takoer je pronaena urna namjetena u podu, a sadravala je plosnati trapezoidni predmet, dvije polu-kuglice od nefrita, cijev od nefrita, malenu kristalnu kuglu i ostatke mozaika. Kopanje se nastavilo kroz tri prethodne razine poda, te su otkriveni drugi artefakti, ukljuujui otricu od opsidijana, djelie lonarije i kosti malene ivotinje. Nakon to su stigli do posljednje razine poda, na kamenu stancu i obojenog u crveno, Le Plongeon je usmjerio rad prema jugozapadu. Ondje su pronali nekoliko ravnih kamenih ploa s niskim reljefom. Dalje na jugu, otkrili su kamen na kojem je bila

uklesana riba, okruena zmijskim tijelom. U tom je trenutku Le Plongeon bio uvjeren da su pronali pogrebnu odaju princa Caya. Jo je samo morao objaviti svoj rad i svoje teorije.

Razvijanje povijesti Maya u Le Plongeonovu stilu

Koristei zidne slike, kipove i rezbarije iz Uxmala i Chichen Itze, Le Plongeon je stvorio i prepriao povijest nekolicine kljunih vladara Maya i njihovih veza s drugim kulturama. Le Plongeon kae da se to dogaalo prije 11.500 godina. Svoju je posve razraenu povijest objavio u knjizi Sacred Mysteries Among the Maya and Quiches (Svete tajne meu Mayama i Quicheima), ispriavi priu o ljubavi izmeu kraljice Moo i princa Coha, te o tome da ga je ubio njegov ljubomorni brat Aac. Prema interpretaciji Le Plongeona, tijekom razdoblja graanskih nemira nakon smrti princa Coha, kraljica Moo je bila prisiljena pobjei u Egipat, a kad je stigla, prihvatili su je kao davno izgubljenu sestru. Le Plongeon je smatrao da priu potvruje obilje artefakata pronaenih tijekom iskopavanja u Uxmalu i Chichen Itzi, kao i ono za to je tvrdio da su kremirani ostaci srca princa Coha. Le Plongeon nam kae da je to pria koja je ilustrirana na zidovima Gornjeg hrama jaguara i u prii Troano rukopisa. Meutim, neki vjeruju da je imao drugih motiva za stvaranje veze izmeu Egipta i Maya. elio je nai podrijetlo slobodnog zidarstva, tajnog bratstva, to su ga neki eljeli smjestiti u Egipat. Budui da je i sam bio slobodni zidar, poznavao je simbole bratstva i vjerovao da je u Uxmalu pronaao obilje takvih simbola. Le Plongeon je zakljuio da su Maye izravni potomci utemeljitelja slobodnog zidarstva, to bi znailo da su korijeni bratstva mnogo stariji nego da je slobodno zidarstvo zapoelo u Egiptu. Lubanja i prekriene kosti uklesane na piramidi Adivino i isklesani torzo s naopako okrenutom akom na pregai, oboje simboli slobodnog zidarstva, bili su uvjerljivi. Pokazao je torzo dvojici prijatelja u Meridi, ali je skulptura kasnije nestala bez traga. Bez tog dokaza koji bi potkrijepio teoriju o vezi sa slobodnim zidarstvom, opreznija bi osoba odustala od takvog zakljuivanja, svjesna da e to biti kontroverzno. No Le Plongeon je bio uporan, te je ak koristio neke znaajke arhitekture, ukljuujui lukove s izbojcima u zidu, kao dodatne dokaze o toj vezi. To je bio jo jedan potez koji se okrenuo protiv njega.

Razvijanje mayanskog alfabeta

U studenom 1880, kad se brani par Le Plongeon nalazio u drevnom glavnom gradu Mayapan, traili su klju za deifriranje mayanskih hijeroglifa. To je bila reakcija na znanstvenike koji su odbacili mogunost postojanja mayanskog alfabeta. Taj je navodni alfabet zabiljeen u esnaestom stoljeu nakon panjolskih osvajanja, te se vjerovalo da je rije o izmiljotini biskupa Yucatana, Diega de Lande. Le Plongeon se nadao da e dokazati da je alfabet autentian. Prouavajui drevne spomenike, te uz njegovo podrobno poznavanje mayanskog naina ivota i jezika, nadao se da e uspjeti rekonstruirati alfabet. Sa svojim iskustvom i poznavanjem njihovog jezika i kulture, je li mogao postojati netko bolji za taj zadatak? Le Plongeon je smatrao da nije: Moje znanje o njima nuno mora biti vee od znanja gospode koji piu za svojim pisaim stolovima, bez poznavanja pravih injenica. Le Plongeon je fonetiku Maya sloio u alfabet i povezao ga s Egiptom, ali takoer s grkom i akadijskom kulturom drevne Mezopotamije. Prema tvrdnjama Le Plongeona, mnogi od kljunih slogova tih jezika imali su identino ili gotovo identino znaenje. Naprimjer, mayansko slovo ma, , sastoji se od dva razliita simbola, i Simbol predstavlja obrise njihove zemlje, poluotoka Yucatana (vidi sliku 8.2). Dva imix simbola, , predstavljaju vodene mase s obje strane poluotoka - Meksiki zaljev i Karipsko more. Simbol predstavlja ensku dojku, s bradavicama i aureolom, to znai grudi. Ali to moe znaiti i mnogo vie. Takoer moe znaiti zatvoreno mjesto, kao to je "nutrina". Dakle, Le Plongeon je vjerovao da simbol ma, , nakrivljeni dimnjak izmeu dva imixa, znai "zemlja" ili "mjesto" - kopneno podruje izmeu dvije vodene mase. Akadijci su isti slog, ma, koristili za izraavanje pojma fizikog lokaliteta. Egipani su takoer imali slian simbol za svoje slovo M, , to takoer znai mjesto ili poloaj. Grka rije (mjesto ili poloaj) iz grkog teksta uklesanom na Rosetta kamenu (granitna ploa na kojoj je identian tekst dekreta vijea sveenika uklesan hijeroglifi-

ma, demotskim i grkim pismom) u hijeroglifskom je dijelu izraena sovom za M i produenom rukom za A, to daje koptsku rije (ma) - "poloaj" ili "mjesto". Le Plongeon komentira: Nitko nam nikad nije rekao zato su autori hijeroglifa u Egiptu znaku i znaenje ma. Nitko to ne moe objasniti, jer nitko ne zna podrijetlo Egipana, njihove civilizacije, niti njihovu zemlju gdje se razvijala od povoja do zrelosti. Le Plongeon navodi druge koincidencije, kao to je rije za vodu. Na mayanskom je to ha, na egipatskom i kaldejskom a. Egipani su svoju zemlju zvali "mjesto krokodila", budui da je, prirodno, bila krcata krokodilima. Ain je bila rije to su je koristili na spomenicima i u hijeroglifima. Opisivala je rep ivotinje koju je imenovala. To je takoer mayanska rije za krokodila. Rep slui kao kormilo za ivotinju, pa je simbolizirala brod, jednako kao i krokodila. Egipat je uvijek bio oskudno poumljena zemlja. Tijekom poplava, bujica je upala stabla s korijenom, nosila ih sa sobom i ostavljala svuda naokolo. Kako bi orao tlo, poljodjelac je najprije morao oistiti svoje zemljite. Asirci su toj zemlji dali nazive Misur i Muzur. Koincidencija je to miz na mayanskom znai "raistiti ostatke stabala", a muuzul znaci "iupati stabla". Uenjaci iz Le Plongeonova doba tvrde da je grka rije thalassa, to znai "more", nepoznatoga podrijetla. Le Plongeon vjeruje da bi ti uenjaci, da su poznavali mayanski jezik, lako nali podrijetlo u

Slika 8.2. Poluotok Yucatan i mayanski simbol za nj

rijei thallac, to znai "nestabilna stvar". Grki glagol tarasso ili thrasso znai "uznemiriti". Tijekom predsjedavanja Euklida, 403. g. pr. Kr., grki su gramatiari sloili atenski alfabet u njegov dananji oblik. Za nazive svojih slova izabrali su rijei koje su nastale kombinacijom razliitih zvukova to ine svaki stih Le Plongeonova mayanskog epa. U toj najzanimljivijoj filolokoj i povijesnoj injenici, kako to Le Plongeon zove, naao je razlog iz kojeg su odreena slova, koja imaju istu vrijednost, razdvojena umjesto da su stavljena jedno do drugoga, to bi bilo prirodno. to bi drugo moglo navesti Euklida i njegove suradnike da odvoje epsilon od eta, theta od tau, da omikron stave u sredinu, a omega na kraj alfabeta? U kolovozu 1882. Le Plongeon je u Revista de Merida, dnevnim novinama u Meridi, objavio panjolski prijevod mayanskog epa nastalog na temelju naziva slova grkog alfabeta. Pozvao je uenjake koji su se bavili Mayama da ga pregledaju i korigiraju, za sluaj da je neku rije pogreno upotrijebio. Takoer je svoje otkrie silno elio predstaviti znanstvenom svijetu. Nitko nije ponudio nikakav ispravak, premda je u ono vrijeme to privuklo pozornost studenata u zemlji gdje su panjolski i mayanski bili puki jezici. Prema tvrdnjama Le Plongeona, prijevod u tablici 8.1 (stranica 194) moe se smatrati apsolutno tonim budui da je to engleska (hrvatska) verzija teksta objavljenog na panjolskom u Meridi. Le Plongeon je vjerovao da mayanski alfabet, izgovoren od poetka do kraja, pria priu o Atlantidi, ili Mu, koja je potonula na morsko dno. Le Plongeonova verzija prie, za koju kae da je "slobodan prijevod", navedena je u tablici 8.2 (stranica 195). To odgovara opisnom odjeljku u Platonovu dijalogu Timej: Kasnije je dolo do silnih potresa i poplava; u samo jednom danu i noi katastrofe, svi su ratoborni ljudi potonuli u zemlju, a otok Atlantida na slian je nain nestao u morskim dubinama. Iz tog je razloga more u tim dijelovima neprohodno i neprobojno, jer se na putu nalazi pliina od blata; to je nastalo uslijed taloenja otoka.

TABLICA 8.1. GRKI ALFABET I MAYANSKI VOKABULAR (s hrvatskim znaenjima)

alpha/alfa/ beta gamma/gama/ delta epsilon al (obilna) paa (provala) ha (voda) be (hodati) ta (mjesto) kam (primati) ma (zemlja) tel (dubina; dno) ta (gdje) ep (zaprijeiti) zil (praviti rubove) on-om (vrtlog; kovitlati se) zeta eta theta iota /jota/ kappa lambda mu /mi/ ni /nu/ xi /ksi/ omikron ae (udariti) ta (mjesto; tlo) et (sa) ha (voda) thetheah (proiriti se) ha (voda) io (sve to ivi i kree se) ta (zemlja) ka (sediment) paa (provala; otvoriti) lam (potopiti) be (ii; hodati) ta (kamo; mjesto) mu (mu) ni (iljak; vrh) si (podii se preko; pojaviti se iznad) om (vrtlog; kovitlati se) ik (vjetar) le (staviti) on (okruglo) Pi rho /rol sigma tau upsilon/ipsilon/ phi / fi / chi/hi/ psi omega pi (stavljati malo po malo) la (dok) ho (dolazak) zi (hladno) ik (vjetar) ma (prije) ta (gdje) u (zavala; dolina) u (bezdan) pa (spremnik) zi (hladno; smrznuto) le (staviti) on (okruglo) pe (doi; oblikovati) hi (glina) dhi (usta; otvor) pe (izii) zi (para) o (ondje) mee (vrtlog) ka (sedimenti)

TABLICA 8.1. LE PLONGEONOV PRIJEVOD O POTONUU ATLANTIDE (rijei pisane kurzivom su Le Plongeonove)
alpha /alfa/ beta gamma /gama/ delta epsilon zeta eta theta iota /jota/ kappa lambda mu/mi/ ni/nu/ xi /ksi/ Omikron Pi rho /ro/ sigma tau upsilon /ipsilon/ phi/fi/ chi/hi/ psi omega obilna provala vode iri se-preko-ravnica Oni- pokrivaju - kopno u nizinama gdje ondje su - zapreke, obale formiraju vrtloge udaraju -zemlju sa vodom. Voda se iri po svemu to ivi i kree se. Sedimenti poputaju. Potonulo je kopno Mu. Vrhovi se - samo uzdiu iznad - vode. Kovitlaju se vjetrovi naokolo malo po malo, sve dok ne stigne hladan zrak. Prije gdje su - postojale - doline, sad su, bezdani, zaleeni spremnici. Na okruglim mjestima glina -se formirala. Usta se otvaraju; pare izlaze - i vulkanski sedimenti.

Le Plongeonovim jezinim koincidencijama tu nije bio kraj, ve ih je proirio na drevnu kozmologiju. Kako kae biskup Euzebije iz Cezareje tijekom drugog stoljea, u kaldejskoj legendi o stvaranju, na poetku vremena jedna je ena vladala svim monstruoznim zvijerima koje su obitavale u vodama. Zvala se Thalaath. Grci su to preveli u Thalassa i tako nazvali samo more. Suvremeni filolozi vjeruju da je etimologija te rijei bila izgubljena. Le Plongeon i za to pronalazi odgovor u mayanskom jeziku. Thallac se odnosi na "stvar koja nije mirna", kao to je more. Dodaje da imena Tiamat i Bel-Marduk pruaju dodatne dokaze koji potvruju tu teoriju, budui da nijedan jezik, osim mayanskog, ne daje tako prirodni etimon i jednostavno objanjenje njihova znaenja. Tiamat, "dubine", je mayanska rije sastavljena od etiri osnove, ti, ha, ma, ti (to jest, ti - "ondje"; ha - "voda"; ma "bez"; ti - "zemlja"). Tiamat, dakle, znai "svugdje voda, nigdje zemlja", ili "dubina". Isti se dokazi pojavljuju u hebrejskim studijama. U lanku objavljenom u asopisu Century Magazine u sijenju 1894., Morris Jastrow Jr. objanjava da se rije tehom pojavljuje na ploicama pisanim klinastim pismom i u Knjizi postanka sa znaenjem "dubina", to je tono ono to je dobiveno iz mayanskog jezika.

Migracije Maya
Na temelju tih lingvistikih dokaza, Le Plongeon je razradio pretpovijesne migracije najranijih Maya. Putovali su od svojih domova u "zemljama zapada", preko Pacifika, du obala Indijskog oceana, do vrha Perzijskog zaljeva, zatim uzvodno Eufratom - na ijim su obalama osnovali svoje naseobine. Le Plongeon ne tvrdi da su Maye bili jedini narod koji je izgradio gradove i drutva Mezopotamije. Lokalno je stanovnitvo oito odigralo svoju ulogu, kao i mijeanje ideja i tradicija, ali tvrdi da su mayanski istraivai potaknuli civilizacijski razvoj. Sumerska mitologija podrava tu zamisao u prii o sedam mudraca, gdje ribama slina stvorenja pod zapovjednitvom Enkija (akadijski, Ea) dolaze iz mora, ispunjena mudrou, te slue kao savjetnici kraljevima. Oni su bili zasluni za osmiljavanje i gradnju gradova. Neki od tih naroda koji su govorili mayanskim jezikom, u skladu s istraivakim i migracijskim instinktima naslijeenim od svojih

predaka, napustili su mezopotamijsku ravnicu i zaputili se preko Sirije prema zalazeem suncu, u potrazi za novim zemljama. Stigli su do prevlake Sueza i nastavili putovanje sve dok nisu uli u plodnu dolinu Nila. Kreui se du obala rijeke, izabrali su podruje Nubije i ondje se naselili. Zemlju su nazvali Maiu, u spomen na njihovu kulturnu kolijevku u zapadnim zemljama. Ondje su uspostavili svoju religiju i nain ivota u novoj zemlji.

Povijest Maya ili Le Plongeonova hereza

Le Plongeon tvrdi da su Maye, prema vlastitoj povijesti i legendi, tijekom pretpovijesnih vremena stigli na Yucatan sa zapada, a vodio ih je Itzamna, prvi voa i junak Maya koji se spominje. Putem koji se tajanstveno otvorio kroz vodu, stigli su s Dalekog istoka iza oceana. Do druge je migracije dolo neto kasnije, tijekom drugog stoljea poslije Kr., a vodio ih je Kukulcan, udotvorni sveenik i uitelj koji je postao utemeljitelj mayanskoga kraljevstva i civilizacije. Tijekom petog stoljea poslije Kr. osvajai s juga, Nahuatli, razorili su najvanije gradove Maya, ukljuujui rezbarije junaka, vladara i slavnih ena koje su ukraavale javne graevine. Filozofi i sveenici paljivo su sakrili knjige koje su sadravale zapise o drevnim tradicijama i povijesti, tekstove koji seu unatrag do njihovih davnih predaka koji su naselili poluotok. Le Plongeon tvrdi da su te knjige ostale skrivene do njegova vremena. Prema tvrdnjama Le Plongeona, Itzaes (lokalna kultura Maya koji su ivjeli u nizinama), koji su radije prihvatili izolaciju nego pokoravanje, napustili su svoje domove i ustanove, izabravi lutanje pustinjom. Umjetnost i znanost uskoro su poele propadati, kao i njihova civilizacija. Politike trzavice i religiozne nesuglasice dovele su do graanskog rata. Uskoro se kraljevstvo raspalo, a glavni grad, Mayapan, bio je uniten. Tijekom tog uasnog razdoblja, zaboravljene su stare tradicije i predaje. Pomijeavi se s tradicijama, praznovjerjima i bajkama Nauhatla, njihove su tradicije i povijest preli u oblik mitova. Veliki mukarci i ene primitivnih doba pretvoreni su u bogove prirodnih sila i fenomena. Budui da su njihove drevne knjinice nestale, trebalo je napisati nove knjige koje su sadravale te mitove, a ini se da

njima pripadaju Troano i Dresden rukopisi. Troano i Dresden rukopisi su mayanski tekstovi pisani hijeroglifima, iz razdoblja prije Kolumba, a nalaze se u Museo de America u Madridu i Sachsische Landesbibliothek u Dresdenu. Dresdenski kodeks je kalendar u kojem se vidi koji su bogovi odgovorni za svaki pojedini dan u godini, te objanjava pojedinosti mayanskoga kalendara i brojanog sustava. Troano (ili madridski) kodeks bavi se horoskopima i astrolokim tablicama, te se vjeruje da ga je sastavljalo osam pisara. S nestankom starog sveenstva izgubilo se i znanje o njihovom svetom nainu pisanja. Le Plongeon objanjava da legende urezane na fasadama hramova i palaa, pisane tim znakovima, vie nitko nije razumio, osim moda nekolicine koji su prisegnuli da e uvati tajnu. Imena graditelja, njihova povijest i prirodni fenomen to su ga vidjeli bili su zagonetka tim davnim ljudima, jednako kao i ostalima sve do danas.

Zemlja korpiona
Le Plongeona je posebno zanimala pria iz Troano rukpisa koja je govorila o uasnoj prirodnoj kataklizmi, najvjerojatnije potresu. U zapisima o njegovim istraivanjima stoji da su etiri autora ostavili opise istoga dogaaja, na mayanskom jeziku. Jedan se nalazi u Kodeksu Cortesianus, koji se danas smatra dijelom Troano rukopisa; drugi se pojavljuje na rezbariji iznad ulaza u Hram jaguara u Chichen Itzi; etvrti opis je dio epske pjesme pronaene u Ateni. Meutim, Le Plongeon nije ponudio prijevod znakova (glifova) uklesanih iznad vrata hrama u Chichen Itzi. Otkrie djelomine zidne slike, napravljene na graevini u Kabahu (grad odmah juno od Uxmala), naveo je Le Plongeona da mnoge mjesece posveti prouavanju Troano rukopisa. Nekoliko stranica na poetku drugoga dijela bavile su se prepriavanjem "uasnog fenomena" do kojeg je dolo tijekom kataklizme koja je potopila deset zemalja. Meu njima je bio veliki otok koji se zvao "zemlja Mu", a nalazio se usred neobino iskrivljenog niza otoka povijesno poznatih pod nazivom West Indies (Karipsko otoje). Za Maye je to bila "zemlja korpiona". Le Plongeon se zapanjio i oduevio kad je naao prikaz dogaaja zapisan tijekom ivota osoba koje je naao u ruevinama. Njihova povijest, opisana na zidnim slikama, takoer je ispriana u

legendama i skulpturama koje jo uvijek ukraavaju zidove njihovih palaa i hramova. Takoer je bio ushien spoznajom da su te drevne slavne linosti, u vrijeme Troano rukopisa, ve bile pretvorene u bogove prirodnih elemenata. Ta su bia za nove Maye postala monici koji su stvarali strane potrese i estoko tresli "zemlje zapada", kako je ispriano u prii Akab-ciba, te su otok poslali na poinak ispod valova Atlantskog oceana.

Putovanje kraljice Moo

Zahvaljujui deifriranju Troano rukopisa, pria o kraljici Moo se nastavila. Isplovivi s Yucatana, potraila je utoite u zemlji korpiona (Karipsko otoje), ali je otkrila da je Mu, srce zemlje, nestalo. Budui da nije imala drugog izbora, nastavila je putovati prema istoku i uspjela stii do Egipta. Le Plongeon to potkrepljuje tvrdnjama da se ona spominje na egipatskim spomenicima i papirusima, uvijek kao kraljica Mau (Moo). Egipanima je bolje poznata kao boica Izis, a nosila je ruho razliitih boja koje je podsjealo na perje, slino perju ptice makao (crvena ara), po kojoj je dobila ime na mayanskom jeziku. Le Plongeon kae da je Izis bio naziv od milja to su joj ga dali njezini sljedbenici i novi poklonici, izmjena ili moda dijalektalni izgovor mayanske rijei icin (izgovara se idziri), a znai "malena sestra". Prije no to je otila s poluotoka Yucatan, kraljica Moo je naredila izgradnjumemorijalnogzdanja,Hramajaguara,posveenoguspomeni na princa Coha. Odredila je da se glavni dogaaji njihova ivota jarkim bojama prikau na zidovima pogrebne odaje. Time nije bila zadovoljna, pa je iznad njegovih ostataka takoer podigla mauzolej, ekvivalentan mramornoj velianstvenosti suvremenih zdanja podignutih u sline svrhe. Sve etiri strane spomenika bile su ukraene izrezbarenim ploama u mezzo relievo (polu-reljef). Jedan friz prikazuje umirueg ratnika koji lei na leima, uzdignutih koljena i s tabanima vrsto poloenim na tlo. Njegova je glava, zabaena unatrag, pokrivena kacigom. Iz njegovih rastvorenih usana, u obliku tankog plamena, izlazi dah ivota. Njegov je poloaj isti onome to su ga Maye, u tim vremenima, davale svim skulpturama svojih velikih junaka, poloaj koji je predstavljao obrise mayanskog carstva u onoj mjeri u kojoj ga je moglo zauzeti ljudsko tijelo.

Gornji dio tijela, umjesto da stoji uspravno, prikazano u leeem poloaju i, s glavom zabaenom unatrag, simbolizira smrt poglavara naroda. U desnoj ruci, koja poiva na njegovim prsima, dri razbijeno ezlo sastavljeno od tri koplja, oruja koje mu je nanijelo smrtonosne rane. Jedna se rana nalazi ispod lijeve lopatice, usmjerena prema srcu sa stranje strane, to ukazuje na podlo umorstvo rtve. Druge dvije su na donjem dijelu lea. Lijeva je ruka poloena preko prsa tako da lijeva aka poiva na desnom ramenu, kao znak potovanja meu ivima. Le Plongeon to tumai kao poniznost, jer se due pokojnika moraju pojaviti pred sudom Yum-cimila, "boga smrti". Le Plongeon nagaa da su to isti obiaji koji su prikazani na egipatskim natpisima i papirusima, gdje due, dok stoje ispred trona Ozirisa u Amentiju, ekaju na svoju osudu. "Egipani su", kae jedan od prvih egiptologa, Sir John Gardner Wilkinson, "namjetali ruke mumija du tijela, s dlanovima okrenutim prema unutra tako da poivaju na bedrima, ili su ih stavljali naprijed preko prepona, katkad ak i preko prsa; katkad je jedna ruka u prvom, a druga u drugom poloaju." Francuski knjiniar i paleograf Champollion Figeac (1788-1867), komentirajui spomenik princu Cohu, primjeuje da je gornji kraj ezla ukraen otvorenim dipetalnim (dvolisnim) cvijetom koji u sredini ima napola otvoren pupoljak. To bi moglo predstavljati injenicu da je mrtvi ratnik ubijen veoma mlad, prije nego je dosegnuo zrelost. Donji dio ezla oblikovan je kao leopardova apa, a zacijelo simbolizira ime mrtvog junaka, Coh, ili Chaacmol, "leopard". Etimon posljednje rijei je Chaac, "grom", "oluja", dakle, "nepobjediva mo"; a mol, "apa bilo koje ivotinje mesojeda". Budui da je leopard bio najvea i najopasnija grabeljiva zvijer koja je obitavala u umama Yucatana i Srednje Amerike, Maye, koji su, kako je ve reeno, svemu davali nazive po onomatopeji, svojeg najslavnijeg ratnika nazvali Chaacmol; to jest "apa brza poput groma", "apa s nepobjedivom moi poput oluje". Na ploama koje su ukraavale otvor vrata bile su izrezbarena dva lika. Jedan je leopard, a drugi je makao koji lie (ili jede) srca. Le Plongeon kae da je prvi lik totem ratnika u iji je spomen mauzolej podig-

nut. Drugi je simbol njegove ene, kraljice Moo, prikazane kako lie srca svojih neprijatelja koje je porazila u bitci, kako bi naslijedila njihovu smionost. Uz donji rub balustrada, velike zmijske glave razjapljenih usta i isplaenih jezika pruaju se du stubita to vodi do vrha mauzoleja. Zmijske glave, totemi Cana (vladajue obitelji), koristile su se u svim graevinama to su ih izgradili, kako bi se svima objavilo da ih je izgradio njihov red. Jezik koji stri iz usta bio je simbol mudrosti u narodu Maya, te se esto koristio u portretima sveenika i kraljeva, koji su bili obdareni velikom mudrou.

Sfinga Maya
Veoma se zanimljiv kip nalazio na vrhu mauzoleja princa Coha, umirui leopard s ljudskom glavom. Za Le Plongeona, to je bila "prava sfinga", i moda prototip zagonetne egipatske Sfinge. Mayanska sfinga, poput leoparda na skulpturama, ima tri duboke rupe na leima, simboline rane to mu ih je nanio njegov brat Aac. Toga hrabrog mayanskog ratnika, kojega neprijatelji nisu mogli ubiti u potenoj borbi, muki je ubio njegov kukaviki brat, jednako kao to je Ozirisa, u Egiptu, ubio njegov brat Set, i to iz istog motiva - ljubomore. U egipatskoj povijesti, Oziris nam dolazi kao mit. Meutim, Le Plongeon tvrdi da je princ Coh, oboavani Ozil, bio opipljiva stvarnost - pronaeni su ostaci njegova spaljenog srca, kao i oruje od kojeg je umro.

Slika 8.3. Mauzolej princa Coha (iz knjige Augustusa Le Plongeona Kraljica Moo i egipatska Sfinga)

Od trenutka kad je otkrivena, egipatska je Sfinga zagonetka kulture i drevnih vremena koja ni do danas nije razrijeena. Jo uvijek je, rijeima baruna Christiana Karla Josiasa Bunsena, autora djela Egypt's Place in Universal History (Poloaj Egipta u svjetskoj povijesti) (1848), "povijesna zagonetka". Bunsen primjeuje da je najistaknutije ime na steli (drevnoj uspravnoj kamenoj ploi na kojoj se nalaze tekstovi ili znakovi), u hramu izmeu Sfinginih apa, ime Armaisa koji je bio faraon izmeu 1298. i 1394. g. pr. Kr., kako pie u popisu kraljeva to ga je sastavio grki sveenik i povjesniar Maneton. William Osburn, autor djela The Monumental History of Egypt, as Recorded on the Ruins of Her Temples, Palaces, and Tombs (Monumentalna povijest Egipta, kako je zabiljeena u ruevinama hramova, palaa i grobnica) (1854), kae da je Sfinga Kefrenovo djelo; ali Osburn ipak nije siguran jer dodaje: S druge strane, velika zagonetka bradate divovske Sfinge i dalje ostaje nerijeena. Kada i tko je izgradio kolosalni kip, i koje je bilo njegovo znaenje?... naviknuli smo Sfingu u Egiptu smatrati portretom kralja, tonije, odreenoga kralja ije crte lica navodno predstavlja. U hijeroglifskom pismu, sfinga se zove Neb, "gospodar". Richard Lepsius (1810-1884), kojeg se smatra utemeljiteljem moderne egiptologije, kae: Kralj Kefren je spomenut u natpisu (na steli izmeu Sfinginih apa), ali ne ini se razumnim stoga zakljuiti da je Kefren (Khaefre) izazvao pogubljenje lava, jer nam drugi natpis govori da je kralj Kefren ve vidio udovite, ili, drugim rijeima, kae da je kip ve postojao prije njega, da je bio djelo drugog faraona. Na bazi su zapisana imena Tutmosisa IV, Ramzesa II, kao i Kefrena. Plinije, prvi autor koji je spomenuo Sfingu, govori o njoj kao o grobnici Amasisa. Kao to je reeno u 1. poglavlju, starost Sfinge ne moe se sa sigurnou utvrditi. Jacques de Rouge (1842-1923), u svojoj knjizi Six Premiere Dynasties (est prvih dinastija), pretpostavlja da je Sfinga nastala u vrijeme etvrte dinastije (2575-2467. g. pr. Kr.), ali je

vjerojatno jednako stara, ako ne i starija, kao i piramide. to se tie njezine vanosti, Klement iz Aleksandrije jednostavno kae da je Sfinga bila simbol "sjedinjavanja sile s razboritou ili mudrou" - to jest, fizike i intelektualne moi, navodnih atributa egipatskih kraljeva. Le Plongeon ukazuje na odreene analogije koje postoje izmeu egipatske Sfinge i leoparda s ljudskom glavom koji ui na vrhu mauzoleja princa Coha. Kako bismo bolje razumjeli te analogije, potrebno je uzeti u obzir znaenje naziva Sfinge, ali takoer i njezin poloaj u odnosu na obzor i na graevine oko nje. Egipatska je Sfinga okrenuta prema istoku i nalazi se ispred druge (Kefrenove) piramide, s pogledom na Nil. Predstavlja lava koji poiva ili ui (moda leoparda) s ljudskom glavom. Piazzi Smyth nam kae da "na glavi i licu, mada nigdje drugdje, ima mnogo originalne grae ija je povrina na nekim mjestima obojena mutno crvenom bojom." Mauzolej princa Coha, u Chichen Itzi, nalazi se ispred i istono od Memorijalne dvorane. Kip na vrhu je leopard s ljudskom glavom. Sveta boja Maya bila je crveno-smea, sudei prema freskama u pogrebnoj odaji, a prema rijeima biskupa Yucatana, Diega de Lande, domoroci su, ak i u vrijeme panjolskih osvajanja, imali obiaj pokrivanja lica i tijela crvenim pigmentom. Po pitanju egipatske Sfinge, Henry Brugsch-Bey, egiptolog i autor knjige A History of Egypt under the Pharaohs (Povijest Egipta pod faraonima) (1881), pie: Sjeverno od toga golemog lika leao je hram boice Izis; drugi, posveen bogu Ozirisu, nalazio se s june strane; trei je hram bio posveen Sfingi. Natpis na kamenu o tim hramovima kae sljedee: On, ivui Hor, kralj gornje i donje zemlje, Keops (Khufu), on, davatelj ivota, utemeljio je hram boici Izis, kraljici piramide; kraj boje kue Sfinge, sjeverozapadno od boje kue i grada Ozirisa, gospodara mjesta mrtvih. ini se da Sfinga, smjetena izmeu hramova, to ju je Izis i Ozirisu posvetio njihov sin, Hor, ukazuje na injenicu da je osoba koju predstavlja bila blisko povezana s oba spomenuta boanstva. Drugi natpis pokazuje da je bila posebno posveena bogu Ra-Atumu, ili "Suncu na zapadu", te ga povezuje sa "zemljama prema zalaze-

em suncu", s "mjestom mrtvih", i sa zemljom podrijetla njihovih predaka. Drevni su Egipani vjerovali da se onamo vraaju nakon smrti i pojavljuju se pred Ozirisom, koji je sjedio na svojem prijestolju usred vode. On e im tada suditi za njihova djela dok su boravili na zemlji. Samuel Birch, govorei o djelu Sir Gardnera Wilkinsona, Manners and Customs of the Ancient Egyptians (Ponaanje i obiaji drevnih Egipana), kae da su "Sfingu zvali Ha ili Akar" Te rijei na mayanskom jeziku znae "voda" i "jezerce" ili "movara". Na temelju tih naziva, Le Plongeon zakljuuje da postoji naznaka da je kralj, kojeg je predstavljala Sfinga, obitavao u zemljama okruenima vodom. Njezin poloaj, s glavom okrenutom prema istoku i leima prema zapadu, moda nije bez znaaja. Zar to ne bi moglo znaiti da su ljudi koji su je izradili putovali sa zapada prema istoku? Sa zapadnog kontinenta gdje je Izis bila kraljica, kad je napustila zemlju svojeg roenja i otplovila dalje, sa svojim sljedbenicima, u potrazi za novim domom? Nije li mogue da je taj lav ili leopard s ljudskom glavom bio totem neke slavne osobe u domovini, blisko povezane s kraljicom Moo, koju su kraljica i njezin narod veoma tovali, te je eljela sauvati uspomenu na nju u novoj zemlji i meu buduim generacijama?

Slika 8.4. Simbol (glif) Ozirisa (iz knjige Augustusa Le Plongeona Kraljica Moo i egipatska Sfinga) Le Plongeon pita: "Je li Sfinga bila totem princa Coha?" Na mayanskom jeziku, na ukrasima oko ulaza u Memorijalnu dvoranu i na skulpturama to su ukraavale mauzolej princa Coha, princa je predstavljao leopard. U Egiptu je Oziris, kao kralj Amenti (kralj Zapada), takoer bio prikazan kao leopard, prema Le Plongeonovim tvrdnjama (slika 8.4). Njegovi su sveenici uvijek nosili leopardovu kou iznad svojih obrednih halja, i leopardova je koa uvijek visjela blizu njegovih slika ili kipova.

U nastojanju da objasni znaenje imena uklesanih na bazi Sfinge, Le Plongeon koristi mayanski jezik i njegove fonetske podudarnosti s drevnim Egiptom. Navodi rijei iz djela History of Egypt (Povijest Egipta) Henryja Brugsch-Beya: Sfinga se u tekstu naziva Hu, rijeju koja oznaava lava s ljudskom glavom, a pravo je ime boga kojeg Sfinga predstavlja bilo Hor-makhu, odnosno "Horus na obzoru". Takoer se zvala Khepra, Horus u svojem poivalitu na obzoru kamo sunce odlazi na poinak. Herodot nam kae da je Horus bio posljednji od bogova koji su vladali Egiptom prije vladavine Mena, prvog od njihovih zemaljskih kraljeva. Horus, najmlai sin Izis i Ozirisa, doao je na svijet uskoro nakon smrti svojeg oca. Istaknuo se kao njegov osvetnik, borei se protiv Seta i branei majku od njega. Na mayanskom jeziku, Hormakhu je rije sastavljena od tri osnovna dijela: hool, "glava" ili "voa"; ma, "zemlja" (ili korijen rijei Mayach, koja se skrauje gubitkom dodatka yach koji ini sloenicu); i ku, "bog". Znai da bi rije Hormakhu znaila "glavni bog u Mayachu". Treba napomenuti da su se mayanski uklesani natpisi i drugi zapisi itali s desna u lijevo, kao i egipatski. Le Plongeon tvrdi da u ovom sluaju ma znai Mayach jer znak , koji je oblika poluotoka Yucatana, ini dio egipatskog hijeroglifa koji predstavlja ime Sfinge. Zakljuuje da bi, ukoliko to nije bilo namjerno, oni koji su stvarali hijeroglife vjerojatno koristili neki drugi od razliitih znakova za latinsko slovo M. Le Plongeon nas podsjea da je hijeroglifsko pismo uglavnom bilo slikovno. Dalje tvrdi da egipatski znak , "Sunce poiva na zapadnom obzoru", jasno pokazuje da je hijeroglif predstavljao zemlju, sa slinim geografskim obrisima, smjetenu u podrujima na zapadu. Maye su koristili isti znak za prikaz podruja smjetenih prema zalazeem suncu. (Znak ini dio rijei Alau u Troano rukpisu, u 1. dijelu, Le Plongeonove ploice brojevi 2 i 3 . ) . Na mayanskom bi se Khepra italo Keb-la - keb znai "nagib", a la je vjena "istina" - bog, drugim rijeima, Sunce. Dakle, Kebia ili Khepra je Sunce koje se sputa prema obzoru. to se tie imena Hu, koje se

koristi u tekstovima za Sfingu, moda je to skraenica od mayanskog hul, to znai "strijela", "koplje". Kao simbole njihovih svojstava, Grci su esto stavljali ofenzivna oruja u ruke svojih bogova. Isto su inili Egipani. Prikazivali su Neitha, Satija ili Khema kako dre luk i strijele. Horusu su dali koplje, hul, kojim je ubio Seta, ubojicu svojeg oca. Katkad su ga prikazivali kako stoji u amcu i probada Setovu glavu, koji je plivao u vodi. Je li to trebalo znaiti da se tragedija dogodila u zemlji okruenoj vodom, do koje se moglo stii jedino brodovima? Takoer su prikazivali Horusa na kopnu, kako kopljem probada glavu zmije. Le Plongeon retoriki pita: "Je li zmija u Egiptu bila jedan od totema Seta, Ozirisova ubojice, kao to je otrica koplja bila totem mayanskoga princa Aaca, ubojice princa Coha?" Le Plongeon je vjerovao da je odgovor potvrdan. Na sveanosti u ast Ozirisa, tovatelji su imali obiaj baciti konop meu masu, a zatim ga nasjeckati na komadie, kao da osveuju smrt svojega boga. Konop je predstavljao zmiju, simbol njegova ubojice. Le Plongeon ponovno pita: "Je li to bilo podsjeanje na tragediju koja se dogodila u domovini, gdje je jedan lan obitelji Can (zmija) ubio svojega brata?" Na temelju portreta njegove djece, uklesanih na vratima pogrebne odaje princa Coha, znamo da se njegov najmlai sin zvao Hul. Hulov je totem bila otrica koplja, uklesana iznad njegove glave. "Nisu li Hul, Hu, Hor i Hol srodne rijei?" pita Le Plongeon. U djelu Sacred Mysteries Among the Maya and Quiches (Svete tajne medu Mayama i Quicheima) Le Plongeon nastoji pokazati, prema identitetu njihove povijesti, njihovih imena i totema, da su Egipani tovali Seba, Nut i njihovu djecu (Oziris, Set, Aroeris, Izis i Nike) kao bogove. Le Plongeon tvrdi da su to bile iste osobe kao i kraljevska obitelj Maya: kralj Canchi; njegova ena, Zoc; te njihovo petero djece, Cay, Aac, Coh, Moo i Nike. Budui da nije uspjela nai zemlju Mu, kraljica Moo je otila u Egipat i ondje postala boica Izis koju je tovala cijela zemlja. Znala je da su prije mnogo stoljea mayanski kolonizatori, koji su doli iz Indije i s obala Eufrata, ve ostavili svoje korijene u dolini Nila. Potraila je utoite meu njima, a oni su je primili rairenih ruku, prihvativi je kao svoju kraljicu. Zvali su je Icin, "malena sestra", ime od

milja koje se s vremenom promijenilo u Izis. Kako je vrijeme prolazilo, njezin je kult postao moniji ak i od Ozirisova. Pjesnik i filozof Lucije Apulej (123-170. poslije Kr.), u svojoj "Metamorfozi" (takoer poznatoj kao "Zlatni magarac"), pie da Izis kae: "No suncem obasjani Etiopljani i Egipani, poznati po drevnim predajama, tuju me kroz doline obrede, a zovu me mojim pravim imenom, Izis." Grki povjesniar Diodor Sicilski (90-21. g. pr. Kr.) u Bibliotheca historia prikazuje ju kako govori: Ja Izis, kraljica zemlje, koju je uio Tot, Merkur. to sam odredila, nitko ne moe ponititi. Ja sam najstarija ki Saturna (Seb), najmlaeg meu bogovima. Ja sam sestra i ena kralja Ozirisa. Ja sam prva koja je nauila ljude koristiti kukuruz. Ja sam majka Horusova. U Book of the Dead (Knjiga mrtvih) (Anijev papirus iz 1240. g. pr. Kr., u prijevodu Wallis Budge), Izis kae: "Ja sam kraljica tih regija; bila sam prva koja je smrtnicima razotkrila tajne penice i kukuruza. Ja sam ona koja se uzdigla u zvijeu Psa." Je li kraljica Moo ovjekovjeila uspomenu na svojeg mua u zemlji to ju je uinila svojom, je li ona izgradila egipatsku Sfingu u ast svojeg pokojnog mua u Chichen Itzi - slino mauzoleju princa Coha? Ondje ga je prikazala kao umirueg leoparda s ljudskom glavom, ija su lea tri puta probodena kopljem. U Egiptu ga je takoer prikazala kao leoparda s ljudskom glavom, ali ga je uinila besmrtnim poput ponosne i glorificirane due koja uva zemlju gdje je nala sigurno utoite. Le Plongeon tvrdi da je kraljica Moo nakon smrti proglaena boicom i tovana, a o njoj se govorilo da je "dobra majka bogova i ljudi". Grci su je zvali Maia, Hindusi su je zvali Maya, a Meksikanci Mayaoel. Je li svojem sinu Hulu povjerila nadzor nad klesanjem tog svjetskog uda? Moe li to biti razlog iz kojeg razni egipatski tekstovi Sfingu spominju kao Hu? Augustus Le Plongeon je vjerovao da jest.

Vladavina korpiona
Drevni su se Egipani vlastite povijesti sjeali samo na neodreen, mitski nain. Tisuama se godina vjerovalo da je kralj Men bio prvi kralj Egipta. Drevni egipatski zapisi jasno ga identificiraju kao takvog, ali to je bilo prije otkria grobnice kralja korpiona u Abidosu, kao i paljivo izraene proto-dinastike ploe koja se zove korpionov prikaz. Pria o tom ovjeku, iji je simbol bio korpion, tijekom proteklih sto deset godina prela je iz mitske u povijesnu. Godine 1898. u Hierakonopolu, drevnom preddinastikom glavnom gradu Egipta, otkriveno je tajno skrovite svetih predmeta povezanih s nepoznatim kraljem. Jedan od tih predmeta bila je slavna Narmerova (Men) paleta, obredna kozmetika paleta. Drugi je bio ritualna glava ezla kralja korpiona. U poetku je taj kralj svrstan u mitoloki svijet, zajedno s drugim preddinastikim bogovima. No sto godina poslije, njemaki arheolog Gunter Dreyer otkrio je dokaze potrebne da se mit o kralju korpionu pretvori u injenicama potvrenu povijest. Dreyer je naao njegovu grobnicu, a meu artefaktima se nalazilo njegovo ezlo od slonovae. Dreyer je u grobnici jo naao malene ploice slonovae i kosti, veliine marke. Svaka je ploica imala uklesane jednostavne sliice; moda pismo slino hijeroglinma koje je postojalo vie od dvjesto godina prije od opeprihvaenog datuma pojave prvog pisma. Jo je neobinije otkrie Johna i Deborah Darnell, a rije je o preddinastikoj ploi poznatoj kao korpionov prikaz. Premda ju je otetilo pet tisua godina erozije, veliki dio rezbarije jo uvijek je vidljiv. Prikazuje poznati simbol sokola (Horusa) povrh korpiona, to ukazuje na injenicu da je subjekt kralj korpion. Darnelli vjeruju da je ploa izraena po nareenju kralja korpiona, a u ast njegove pobjede nad Naqada-A, gradom koji je tovao Seta, boga kaosa. Ta su novija otkria bacila malo svjetla na egipatsku pretpovijest. Meutim, obavijena mitskim vremenima, pretpovijest Egipta jo uvijek je jednako tajanstvena kao i Sfinga. Komparativno, znamo veoma malo o tim arhainim godinama kad je Sahara bila zelena i padale su obilne kie. ini se da je kruna na glavi Sfinge djelo klesara iz etvrte dinastije, ali znakovi erozije u i oko zidova koji okruuju Sfingu uka-

Slika 8.5. Karipski Antili

zuju na ranije razdoblje njezina nastanka, tijekom veoma davnog mitskog vremena. Antili u Karipskom otoju Mayama su bili poznati kao "Zemlja korpiona", Zinaan, a u mayanskim su hijeroglifima bili prikazani likom pauka, ili simbolom u kurzivu. Le Plongeon vjeruje da je to dokaz da su Maye dobro poznavali openiti izgled arhipelaga. Kraljica Moo je otkrila da je mayanska Zemlja korpiona nestala pod valovima Atlantika. Ono to mi danas vidimo, ona je smatrala ostacima. U ast svojih otonih sunarodnjaka, jesu li ona ili njezini potomci nastavili koristiti ime kralja korpiona u drevnom Egiptu? Le Plongeon vjeruje da je tako.

Toksini dokazi za staru teoriju

Posao to su ga Augustus i Alice Le Plongeon obavili, i zapis to su ga napravili na Yucatanu, bio je jednako dobar kao i rad njihovih suvremenika, ali nitko drugi nije radio u tom podruju, pa nisu imali s kim usporediti rezultate. Augustus je bio predani uenjak i domiljat, briljantan ovjek, ali bez dokaza koji bi potvrdili njegove teorije i ideje, one su bile samo materijal za opovrgavanje od strane njegovih protivnika, koji su ve prihvatili kasniji datum za poetak amerikih civilizacija. Da se Le Plongeon mogao suzdrati od teoretiziranja,

njegov bi se rad vjerojatno hvalio kao veliko arheoloko postignue. Umjesto toga, uz priu o kraljici Moo i mayanskom irenju civilizacije, njegov je rad gurnut u stranu i zaboravljen. Ime Le Plongeon se rijetko kada spominje u suvremenim tekstovima o prouavanju Maya. Vie od pedeset godina nakon objavljivanja djela Queen Moo and the Egyptian Sphinx (Kraljica Moo i egipatska Sfinga), Thor Heyerdahl, ovjekkoji je vrsto vjerovao da su drevne civilizacije, premda razdvojene oceanima, odravale kontakt, dokazao je da je mogue prijei Pacifiki Atlantiku najjednostavnijem plovilu. etrdeset godinaposlije, Svetlana Balabanova takoer je nala dokaze (u svojem otkriu nikotina i kokaina u egipatskim mumijama) da je Istok poznavao Zapad, te da su meusobno trgovali. Naravno, tu je i dr. Robert Schoch koji je dokazao da je Sfinga starija od egipatske dinastike civilizacije. injenice su stigle stoljee prekasno za Augustusa Le Plongeona. Jednostavno je bio previe ispred svojeg vremena, a to mu nije koristilo. Premda se teorija o kraljici Moo i njezinu putovanju u Egipat u najboljem sluaju temelji samo na indicijama, s obzirom na nove injenice, sad o svemu moemo razmiljati iz sasvim drukije perspektive. Le Plongeon nikad nije iznio nikakvu teoriju za koju se moe rei da je posve nemogua. Na kraju, tu je pitanje piramida koje je teko zanemariti kad je rije o drevnom Egiptu. Jasno je da su Keops (Khufu), Kefren, Smenkare i ostali iz ranih dinastija izgradili piramide. Takoer je jasno da je tijekom tih drevnih vremena, ako je netko elio graditi neto veliko, to morala biti piramida - to je bilo pitanje fizike. Ipak, premda su piramide razliitih tipova i stilova pronaene diljem svijeta, esta je zabluda da zemlja Nila ima vie piramida nego bilo koja druga. Kulture drevnog Meksika i Srednje Amerike imaju tu ast. Oni su izgradili vie piramida od ikoga drugoga. S bazom koja je iroka osamsto metara sa svake strane i est je puta vea od egipatske Velike piramide, Danta piramida u Gvatemali najvea je od svih to su ih ljudi ikad izgradili. Podigli su je Maye. Je li veza izmeu Maya i Egipta, o kojoj je Le Plongeon govorio, doista nevjerojatna? Moda nije. Kao to emo poslije vidjeti, postoje dokazi u domaim egipatskim predajama koji potkrjepljuju ideju da su Maye, na neki nain, bili u kontaktu s Egiptom.

PRETPOVIJESNI KORIJENI EGIPTA

Ostavtina kromanjonca

ovijest, definirana kao vremensko razdoblje u kojem se ovjeanstvo izraava pisanjem, veoma je maleni postotak stvarnog vremena za koje je poznato da su postojala ljudska bia u svojem modernom anatomskom obliku (dvononi, uspravnog dranja i visokog vertikalnog ela sa zaobljenom lubanjom). Konsenzus paleoantropologa i arheologa kae da mi ljudi (Homo sapiens sapiens) postojimo na Zemlji gotovo dvjesto tisua godina. Nadalje, prema mitohondrijskim DNK analizama, sva moderna ljudska bia su potomci jedne jedine ene koja je ivjela u Africi. Dakle, logino je zakljuiti da sve civilizacije koje su se razvile i prele iz pretpovijesnih u povijesne imaju pretke u Africi. Premda nema nikakvih pisanih podataka koji opisuju kako su ivjele pretpovijesne kulture, paleo-znanost je otkrila znatnu koliinu dokaza o tome gdje su i kako ivjeli, te kad su migrirali u nove zemlje. Prva poznata kultura koja je bila anatomski moderna, kromanjonci, postojala je prije etrdeset tisua godina i trideset tisua godina trajala je u zapadnoj Europi. No, postoje vrsti dokazi koji upuuju na to da nije nastala ondje, ve potjee iz Afrike. Danas su, u svjetskim populacijama, gotovo nestala fizika svojstva koja su karakterizirala kromanjonca. to se s njima dogodilo, i zato

se ini da su nestali iz arheolokih zapisa, ve je neko vrijeme predmet unih rasprava meu antropolozima. Meutim, teko se moe sumnjati da smo mi njihovi potomci. Poput svih naroda diljem svijeta, drevni Egipani koji su 2920. g. pr. Kr. osnovali prvu dinastiju takoer su imali pretke. U 7. smo poglavlju saznali da su to bili Badariani, Naqada, Amratiani, Gerzeani, Maadi i Nubijci koji su ivjeli u raznim podrujima sjeverne Afrike, blizu doline Nila. U ovom emo poglavlju istraiti tko su mogli biti preci tih preddinastikih kultura. Dokazi ukazuju da su kulture, koje su dovele do civilizacije i pojave dinastikog Egipta, u davnoj prolosti zapoele s kromanjoncima.

Kromanjonci s Kanarskog otoja

To se moe initi malo vjerojatnim mjestom za traenje pokazatelja o prolim stanovnicima Egipta, ali djelii te slagalice razbacani su na daleko i iroko. Muzej Kanarskog otoja na otoku Gran Canaria ponosi se najveom zbirkom lubanja kromanjonaca na svijetu. Takoer su zanimljive poljoprivredne terase izgraene od zaobljenoga kamenja, nepoznatog podrijetla, kojih ima po svim otocima. Na otoku Tenerife nalazi se kompleks piramida izgraenih od crnog vulkanskog kamena. Arhitekturne i graevinske tehnike koritene za podizanje est piramida "stepenastog" stila sline su onima u Meksiku, Peruu i drevnoj Mezopotamiji. Skeptici su vjerovali da su piramide bile nasumina hrpa kamenja, ali arheolozi sa Sveuilita La Laguna i dr. Thor Heyerdahl (kojeg je proslavila Ra ekspedicija) dokazaji su da su graevine djelo ljudskih ruku. Iskopavanja su razotkrila da su sistematski graene od kamenih blokova, ljunka i zemlje. Paljivo izgraena stubita na zapadnoj strani svake piramide vodila su do vrha, savreno ravne platforme pokrivene ljunkom. Glavni kompleks piramida, ukljuujui njihove terase, bio je astronomski okrenut prema Suncu za ljetnog solsticija, jednako kao to su egipatske piramide bile okrenute prema glavnim stranama svijeta. Nije poznato tko ih je izgradio, i nikakva se teorija ne namee posjetiteljima gradia Guimar i njegovih piramida. Znak s jednostavnim

upitnikom obiljeava nalazite. Prvi poznati stanovnici Tenerife bili su Guani (danas izumrli kao zasebna kultura), a oni nisu znali tko je i kada izgradio piramide. Meutim, kao to emo vidjeti, dokazano je da su Guani bili kulturna veza izmeu drevnih i modernih drutava. Kad su poetkom etrnaestog stoljea prvi moderni Europljani stigli na Kanarske otoke, iznenadile su ih fizike karakteristike tamonjih stanovnika (Guani) koji se nisu previe razlikovali od bijelog stanovnitva u junim regijama Sredozemlja. Istraitelje iz devetnaestog stoljea jo je vie iznenadila slinost izmeu etrdeset tisua godina starog kostura kromanjonca, pronaenog u Dordognei, Francuska, i ostataka Guana. Neki istraivai vjeruju da slinosti nisu bile samo fizike, ve i kulturne, o emu svjedoe slike Guana u piljama u Galdaru, Belmacu, Parque Cultural La Zarza, te u piljama Los Letreros, naprimjer. Jednako kao kromanjonci, Guani su u piljama slikali cik-cak uzorke, kvadrate i spiralne simbole, koristei crvenu i crnu boju. Guani su nastavili oslikavati stijene u piljama sve do etrnaestog stoljea. Njemaka antropologinja Use Schwidetzky kae da su Kanarski otoci izrazito zanimljivo podruje za antropoloka istraivanja. Stanovnitvo koje je ondje ivjelo u pretpovijesnim vremenima, zakopavalo je svoje mrtve u piljama, te je ondje otkriveno obilje kostiju. Usprkos injenici da Guani vie ne postoje kao kultura, skupine ljudi prije panjolaca preivjele su do dananjih dana, ak i nakon procesa obraanja na kranstvo i prijelaza na drugu, dominantnu kulturu. Brojni su znanstvenici govorili o njima u osamnaestom, devetnaestom i dvadesetom stoljeu. U znanstvenom radu iz 1984, profesor Gabriel Camps sa Sveuilita Provanse, bio je veoma jasan po pitanju pravilne identifikacije stanovnika Kanarskih otoka i njihovih predaka. U svojem se istraivanju usredotoio na staru populaciju kromanjonaca sjeverne Afrike, koje naziva Iberomaurusiani. Ti su Iberomaurusiani bili esnaest tisua godina stara kultura u sjeverozapadnoj Africi, a obitavali su na priobalnim ravnicama i u unutranjosti dananjeg Tunisa i Maroka. ivjeli su od lova na divlja goveda, gazele, velike antilope (bikojelen) i divlje ovce, te od skupljanja morskih mekuaca. U dananje su vrije-

me fizike karakteristike kromanjonaca rijetke u populacijama sjeverne Afrike. Openite karakteristike stanovnika sjeverne Afrike pripadaju razliitim tipovima mediteranskih naroda. Skupina slina kromanjoncima ini najvie tri posto dananje populacije Magreba (Maroko, Alir i Tunis). Meutim, mnogo su brojniji na Kanarskim otocima. Izraz "Iberomaurusian" odnosi se na proizvodnju orua krajem ledenog doba koju karakterizira manje kameno orue i oruje u usporedbi s oruem ranijih kultura, osobito uz siune otrice tupih rubova tako da se mogu drati na strani suprotnoj onoj koja ree. Proizvoai takvog orua postojali su u brojnim mjestima sjeverozapadnog Magreba, kao to su Afalou-Bou-Rhummel, La Mouillah, Taza Cave I i Taforalt, prije dvadeset do deset tisua godina. Veina je nalazita otkrivena du obalnog pojasa Maghreba, u piljama i kamenim sklonitima. Nekolicina sadri ostatke pokopanih ljudskih kostiju. U prolosti su Iberomaurusiane nazivali Mechta-Afalou, Mechta el-Arbi i/ili Mechtoidnim tipovima. To su bili ljudi krupnih kostiju koji su sliili europskom kromanjoncu, premda su bili izdrljiviji i po mnogoemu drukiji. Podrijetlo sjevernoafrikog kromanjonca nije poznato. Postoje teorije da su stigli iz Europe, zapadne Azije ili iz nekog drugog dijela Afrike, ili su se razvili u sjevernoj Africi. Bili su relativno visoki (174 centimetra za mukarce i 162,5 centimetra za ene), a imali su iroko i snano, specifino lice s produljenom i uskom lubanjom. Lubanja koja je izduena i uska naziva se dolihokefalnom. Prema studiji Dotoura i Petit-Mairea iz 1996., populacija pretpovijesne atlantske obale na rubu Sahare moe se klasificirati u tri skupine. Jedna skupina ima odreeni broj specifinih karakteristika i naziva se Mechta. To je kromanjonski tip iz Tunisa. Njihova se jedinstvenost ne moe vidjeti u dananjoj populaciji. Druga skupina pokazuje proto-mediteranske karakteristike (opisane u sljedeem odjeljku), koje se mogu vidjeti u dananjim Alircima. Trea skupina pokazuje oslabljene karakteristike i osobitosti sline prvoj skupini. Dotour kae da je trea skupina slabo definirana i veoma raznolika. Premda postoje tri skupine, budui da je trea slabo definirana i slina prvoj, govorit emo o dvije openite skupine koje se temelje na vrsti kostura: kromanjonskoj i mediteranskoj. Za razliku od karakteristika kostura kromanjonaca, mediteranski tip obino je imao dugako i njenije lice, s kratkom i irokom luba-

njom. Prema naslagama u Gafsi, Tunis, proto-mediteranski ostaci stari su oko deset tisua godina. Neki istraivai vjeruju da te dvije ljudske skupine, kromanjonski i mediteranski tip, ukazuju na regionalnu prilagodbu i, slijedom toga, egzistiraju kao vrste velike antropoloke varijabilnosti. Prouavanje grobnih humaka na obali ispred Rabata, Maroko, juno od Mauritanije, potkrjepljuje teoriju o dvije razliite skupine ljudi. Jedna odgovara grobnicama smjetenim izmeu 20 i 23 sjeverno. Dotour ondje pronaene kosture svrstava u kromanjonski (Mechta) tip. Druga skupina odgovara podruju sjeverno od trideset tree paralele, blizu Rabata. Budui da je njihov kostur graciozniji i njeniji, svrstani su u mediteranski tip. Populacija kromanjonaca (izdrljiva i arhaina) uvijek je bila povezana s kulturom Iberomaurusiana i vjerojatno je domaa. Graciozniji se kosturi pripisuju neolitskoj Capsian (Alir) kulturi, i ne smatraju se domaima. Vjeruje se da su stigli s istoka i, malo po malo, prodrli u populaciju kromanjonaca (Mechta), prvenstveno du mediteranske obale. Druga istraivanja potvruju da je populacija kromanjonaca (Mechta) veoma dugo ivjela u sjevernoj Africi. Prema nedavnim genetskim istraivanjima, objavljenim 2004, dio dananje populacije ima genetski marker koji je karakteristian za prijelaz od kromanjonskog (Mechta) tipa u mediteranski, a ogranien je na sjevernu Afriku. To pokazuje da je prije otprilike deset tisua petsto godina dolo do ekspanzije mediteranske skupine u sjevernoj Africi i do njezinog irenja u susjedne populacije. Antropoloka prouavanja pretpovijesnih naroda pokazuju da su ljudi tipakromanjonaca (Mechta) bili jedini stanovnici regija Sredozemlja i sjeverne Afrike, ukljuujui Kanarske otoke, u razdoblju prije deset tisua petsto godina. Poslije je ta podruja poeo zauzimati drukiji tip ljudskih bia (mediteranski tip), selei se sa sjeveroistoka prema jugozapadu. Druga istraivanja takoer pokazuju da su se migracija i mijeanje kromanjonskog i mediteranskog tipa zbivale kroz dugo vremensko razdoblje. Strateki smjetena na samom sjeveroistonom dijelu Afrike, dolina Nila bila bi podruje utoita, kao i okupljalite za obadva tipa ljudi.

Obrasci povijesnih populacija u sjevernoj Africi

Prvi dokazi o ljudskim populacijama u Africi klasificirani su kao Homo erectus prije dvjesto tisua godina. Tijekom prvog dijela ledenog doba, prije dvjesto do sto tisua godina, Homo sapiens se prvi put pojavio kao neandertalac u Europi. Moderni se ovjek u Europi pojavio mnogo kasnije, prije otprilike etrdeset tisua godina. U sjevernoj se Africimoderni ovjek (Homo sapiens sapiens) pojavio kao Iberomaurusiani (afrika varijacija kromanjonca) prije devetnaest do deset tisua godina. Proto-mediteranski tip se poslije pojavio kao Capsian kultura prije deset do pet tisua godina, navodno stigavi s istoka. Te dvije skupine ine ljudske tipove koji su bili preci Berbera, koji su genetski bili manjina, kao i dio populacije dananje sjeverne Afrike koji nije berberski. Antropolozi povezuju pretpovijesne stanovnike sjeverne Afrike s europskim kromanjoncima. Izmeu ostalih fizikih karakteristika, bili su prilino visoki (170 centimetara, u prosjeku), imali su iroko lice i dolihokefalnu (duguljastu) lubanju, te veliki lubanjski kapacitet (1650 kubinih centimetara). Sjevernoafriki kromanjonac bio je dominantan tip ljudskih bia u sjevernoj Africi sve do dolaska protomediteranskih (Capsian) kultura. Francisco Garcia Talavera kae da se oko 5000 g. pr. Kr. kromanjonski tip poeo demografski smanjivati, povukavi se na zapad u planine Sredozemlja, na obalu Atlantika i Kanarske otoke, te na jugozapad Sahare i u Sudan. Ipak, nisu posve nestali u Magrebu. Vjeruje se da je tijekom treeg stoljea pr. Kr. osam posto populacije tog podruja bilo kromanjonskog tipa, a taj se postotak ravnomjerno smanjivao. Proto-mediteranski tip, slian dananjim mediteranskim populacijama, pojavio se u istonom dijelu Magreba prije devet tisua godina. Taj se novi tip sastojao od dvije vrste; jedna je bila krupna i visoka (173 centimetra za mukarce), a druga je bila sitnija i ivjela u planinama. Prema svim pokazateljima, sitniji tip potjee s Bliskog istoka, a to su takoer preci starijih sjevernoafrikih naroda, kao to su Natufijanci, stanovnici istonih obala Mediterana. Camps kae da se ti pradavni stanovnici Mediterana opravdano mogu nazvati proto-Berberima, zbog njihove kulture i sklonosti koritenju geometrijskih motiva u ukraavanju; njihovi tjelesni ukrasi i

keramika takoer su veoma slini berberskima. Na poetku povijesnih vremena du sjevernoafrike obale, poeli su se pojavljivati tumulusi (grobni humci) i megalitski spomenici, zajedno s geografskom ekspanzijom mediteranskih tipova. Meutim, ini se da je ta megalitska kultura stigla iz europskih zemalja zapadnog Mediterana, te najvjerojatnije potjee iz kultura kromanjonaca. Jasno je da je utjecaj kromanjonaca na fiziku antropologiju regije mnogo manji nego genetiki doprinos populacija istonog Mediterana. Na sjevernoafriku populaciju i kulturu takoer su s istoka utjecali Feniani, koji su osnovali kolonije u devetom i desetom stoljeu pr. Kr., te muslimanski zavojevai u sedmom i jedanaestom stoljeu poslije Kr. Moglo bi se oekivati da e te invazije na neki nain promijeniti sjevernoafriku genetiku, osobito ova posljednja - kontingent od sto tisua ljudi pridonio je brzoj arabizaciji regije. Druge invazije i osvajanja Europljana istonog Mediterana ukljuuju Rimljane (146. g. pr. Kr. do 439. poslije Kr.), Vandale (439. do 533.) i Bizantince (533. do 647.), a poslije su to bili Otomansko carstvo, Turci, Portugalci, panjolci, Francuzi i Talijani. Ironija je u tome to su osvajai veoma malo doprinijeli demografiji i genetici dananjih stanovnika sjeverne Afrike. Golema veina tih stanovnika potjee od mediteranskih (Capsian) kultura. Kanarski otoci imaju iste pretpovijesne komponente kao sjeverna Afrika: kromanjonski i proto-mediteranski tip. Prema tvrdnjama nekih autora, prva i primitivnija ljudska bia stigla su na otoke izmeu 2500. g. pr. Kr. i 1000. g. poslije Kr. Meutim, zbog brojanih omjera kromanjonskog tipa (Tenerife, 34 posto; Gran Canarie, 33 posto; Gomera, 45 posto), vjerojatnije su ranije stigli s kontinenta na Kanarske otoke, dok je kromanjonski tip bio dominantan u sjevernoj Africi, prije vie od 10.500 godina. Istodobno, ili moda neto poslije, stigli su proto-mediteranski ljudi. Meutim, na Kanarskim su otocima pronaeni samo ostaci krupnog mediteranskog tipa. Takoer su bili veoma visoki, s izduenim i uskim licem peterokutnog ili etverokutnog oblika. Taj se tip povezuje, barem na otoku Gran Canarie, s "kulturom tumulusa", budui da su svoje mrtve pokapali u pogrebnim spomenicima, dok su kromanjonski tipovi to inili u piljama. U posljednje se vrijeme iznose teo-

rije da jasna rasna razliitost izmeu ta dva tipa ljudskih bia nije postojala, kako se to inilo prvim antropolozima. Unato njihovoj neobinoj izolaciji, ini se da su jezik i kultura kanarskih domorodaca rano-berberski, o emu svjedoe arheologija, toponimija i antropologija. Uz iznimku sporadinih kontakata s Fenianima, Kartaanima i Rimljanima (uglavnom s komercijalnim ciljevima), te u novije vrijeme s europskim Arapima, populacija Kanarskih otoka ostala je izolirana sve do panjolskih osvajanja tijekom petnaestog stoljea. Postoje dva dugogodinja pitanja koja se tiu tih ljudi. Prvo, kakva je bila genetska veza izmeu Iberomaurusiana (prije dvanaest tisua godina) i sjeverozapadnih Afrikanaca iz povijesnih vremena - Capsiana, Berbera i Guana? Drugo, jesu li Iberomaurusiani krupnih kostura i Nubijci iz sjeveroistone Afrike bili varijante iste populacije? Prouavanja zuba pomau odgovoriti na ta pitanja.

Istraivanja o zubima
Joel D. Irish, antropolog sa Sveuilita Aljaske u Fairbanksu, bavio se istraivanjem pitanja genetskog kontinuiteta u sjevernoj Africi kroz analizu zubnih svojstava. Godine 1993. i 1998. usporedio je zube stanovnika sjeverne Afrike i Europe, koristei uzorke iz razliitih vremenskih razdoblja. U svojim je rezultatima opisao kako se na trinaest uzoraka zuba stanovnika sjeverne Afrike nakon ledenog doba vide slinosti s uzorcima zuba Europljana. Kod tih se ljudi vidi simplifikacija i masovna redukcija zubala. Homogenost tog obrasca, nazvana "Sjevernoafriki kompleks zubnih znaajki", otkrivena je, unato golemim vremenskim i geografskim razmacima, kod osam tisua godina starih Capsiana i novijih Berbera, na Kanarskim otocima, u Egiptu i Nubiji (juni Egipat i sjeverni Sudan). Irish je takoer otkrio da svako sjevernoafriko odstupanje od tog jednostavnog zubnog obrasca vodi u smjeru svojstava naroda juno od Sahare, to pokazuje da su postojale nekakve veze izmeu tih naroda. Nadalje, njegova se otkria podudaraju s genetskim istraivanjima koja povezuju stanovnike sjeverne Afrike s Europljanima i zapadnim Azijatima, ali takoer pokazuju genetski utjecaj naroda juno od Sahare. Takoer je uoio da uestalost zubnih svojstava Iberomaurusiana sugerira da bi vremen-

sko razdoblje u kojem je dolo do tog sjevernoafrikog evolucijskog obrasca moglo biti starije no to se ranije vjerovalo. U novijem je istraivanju (2001.) usporedio zube Iberomaurusiana, Capsiana, Berbera (Shawia i Kabyle), Guana s Kanarskih otoka, Nubijaca, Egipana, Kartaana i arapskih beduina. Irish je otkrio da je kromanjonski tip, Iberomaurusiani od prije dvanaest tisua godina, srodan stanovnicima sjeverne Afrike koji su ivjeli kasnije u povijesti, tijekom egipatskih dinastikih vremena. Meutim, unato navodnim slinostima u kulturi i lubanjskih karakteristika, Iberomaurusiani su posve razliiti od Nubijaca od prije dvanaest ili vie tisua godina. Uzorci Iberomaurusiana imaju slinosti sa svim kasnijim stanovnicima sjeverne Afrike, to se vidi po detaljima Sjevernoafrikog kompleksa zubnih znaajki. Ekstremno razilaenje izmeu Iberomaurusiana iz ledenog doba i Nubijaca pokazuje da nisu bili u bliskom srodstvu. Nubijci pokazuju obrazac dodavanja zuba, poput onoga vidljivog kod naroda juno od Sahare. Oni imaju jedanaest svojstava to ih Irish naziva "Zubni kompleks Afrikanaca juno od Sahare". Irish takoer tvrdi da su se Natufijanci (kultura na istonim obalama Mediterana iz otprilike 8000 g. pr. Kr.) znatno razlikovali od Iberomaurusiana i drugih stanovnika sjeverne Afrike. Nisu slini Capsianima, te opovrgavaju teoriju o precima i potomcima. Zubni dokazi podupiru teoriju da je stariji od dva glavna tipa ljudi bio sjevernoafriki kromanjonac, koji je postojao diljem sjeverne Afrike i na pirenejskom poluotoku. Meutim, iz nekog nepoznatog razloga, ini se da su gotovo nestali iz sjeverne Afrike, preputajui podruje mediteranskom tipu.

Kromanjonac
Kromanjonac je naziv dodijeljen svim anatomski modernim ljudskim biima koji su ivjeli u Europi i na Bliskom istoku tijekom ledenog doba, prije etrdeset do deset tisua godina. Za razliku od ranijih neandertalaca, za koje se vjeruje da su bili primitivniji, kromanjonci su klasificirani kao Homo sapiens sapiens, to znai da su oni nai preci. Premda se neke od njihovih fizikih karakteristika vide kod dananjih ljudi, smatraju se izumrlima kao posebna vrsta.

Od izuma filmske kamere, hollywoodski su filmovi i televizija uvelike utjecali na opu percepciju kromanjonca, esto poznatog kao "piljski ovjek". Prikazivan je kao miiav i krupan, nasilnik odjeven u ivotinjsku kou koji svoju druicu vue za kosu. "Ugh", rekao bi drugim piljskim ljudima dok bi komad mesa prinosio licu. Poput djeteta, oslikavao je stijene svoje pilje. To je bila opeprihvaena predodba, ali nije mogla biti dalje od istine. Kad biste danas sluajno sreli kromanjonca, odjevenog u traperice i majicu, ne biste ga mogli razlikovati od ostalih ljudi. Premda se vjeruje da kromanjonci nisu gradili gradove ni pisali knjievna djela, po ponaanju su bili jednako moderni kao i dananji ljudi, s istom sklonou simbolici, tehnologiji, umjetnosti i obitelji. Kromanjonac je bio visok, uspravna dranja, jasno definirane brade, malenog ela, istaknutog nosa i zaobljene glave koja je bila neobino izduena. Tijekom njegova vremena, nosio je odjevne predmete od omekane koe, ivane iglama od kostiju i koncem dobivenim od suenih ivotinjskih crijeva. Ukraavao se ogrlicama, narukvicama i talismanima napravljenim od koljki, cvijea, zuba i kosti. Takoer je gradio trajne naseobine, osmiljene tako da izdre hladne zime. ivio je u kolibama slinim atorima sjevernoamerikih Indijanaca (vigvam). Udubina je sluila kao pod, a oko nje su postavljene motke kao okvir na koji se stavljalo spojene ivotinjske koe, za izolaciju, a kamenje namjeteno du donjeg ruba osiguravalo je stabilnost. Tijekom ljetnih mjeseci, ivio je u prenosivim, laganim atorima dok je slijedio krda ivotinja, te je kopao plitke jame u trajno smrznutom tlu koje su sluile kao prirodni hladnjaci. Lampe u ognjita koristili su se za osvjetljavanje i kuhanje. Taborita su bila tipino kompleksna, ukazujui na unaprijed osmiljenu gradnju. Redovito su bila okrenuta prema istoku, radi dobivanja topline jutarnjeg sunca.

Otkrie
Otkako postoji moderna civilizacija, i ono to mi zovemo povijeu, nitko nije znao da je taj tip ljudskih bia ikada postojao. Prirodne su sile zakopale dokaze o njihovu ivotu duboko pod zemljom. Naa je povijest, barem koliko je nama poznato, zapoela negdje oko 4000. g. pr. Kr. Meutim, otkria u Francuskoj i panjolskoj tijekom devetnaestog stoljea sve su promijenila.

U oujku 1868. radnici koji su postavljali eljezniku prugu u dolini Cro-Magnon prokopali su naslage drevnog kamenog sklonita i razotkrili njegove slojeve. Arheolozi Edward Lartet i Henry Christy uskoro su otkrili da slojevi sadre ostatke kostiju pet osoba: tri odrasla mukarca, jedne odrasle ene i djeteta. Uz njih je bilo zakopano kameno orue, izrezbareni rogovi soba, privjesci od slonovae i morske koljke. Nepoznati su ljudi oito bili veoma stari, kao i prvi pronaeni ljudski ostaci te vrste. Nakon toga su se svi ostaci kostiju te vrste biljeili pod nazivom kromanjonac, a pronaeno ih je jo mnogo. Kako se nastavilo istraivanje i otkrivena su jo mnoga nalazita, postalo je jasno da je prije etrdeset tisua godina taj narod obitavao u zapadnim podrujima Europe, u dananjoj panjolskoj i Francuskoj.

Kulture ledenog doba

Kromanjonac je esto bio temelj za prouavanje teoretskih predaka suvremenog ovjeka, ne samo zbog anatomije, ve i zbog njegove velike sposobnosti za umjetniko izraavanje. U njihovim taboritima i piljama, umjetnost je bila izraena u gotovo svemu to su radili. Arheolozi su kromanjonce podijelili na pet kultura koje su postojale u razliitim razdobljima tijekom ledenog doba, a podjela se temeljila na izradi njihova orua: orinjasijen (Aurignacian), gravecijen (Gravettian), solitrejen (Solutrean), magdalenijen (Magdalenian) i azilijen (Azilian). Sve su te skupine podgrupe kromanjonaca, ali svaka je imala vlastitu specifinu kulturu koja se temelji na vrsti orua to ga je izraivala i koritenom materijalu, te na razdoblju u kojemu je ivjela. Sjevernoafriki Iberomaurusiani (kromanjonski tip) vjerojatno su bili srodnici magdalenijenske azilijenske kulture koje su postojale u istom razdoblju. Prvo drutvo kromanjonaca poznato je kao orinjasijen, a dobilo je naziv po nalazitu Aurignac, u Pirinejima, gdje je prvi put otkriveno. Njihova je kultura trajala od prije etrdeset do dvadeset osam tisua godina, i bila je geografski veoma rairen fenomen. Prostirala se od panjolske (regija Santander) do junog Walesa, uz gue naseljena mjesta uz gornji tok Dunava u Njemakoj i Austriji, te u moravskom podruju Slovake. U Francuskoj su zauzimali malene doline Dordogne oko Les Eyzies-de-Tayac i u podnoju Pirineja.

Orue i vrste orua orinjasijenske kulture bile su standardizirane. Tijekom vremena, razvile su se strugalice za pripremanje ivotinjske koe i jetkala za graviranje. Orue od kremena izraivalo se od kamenih otrica, a ne ploica dobivenih kalanjem. iljci (za lov) izraivali su se od rogova, kosti i slonovae. Jedna od njihovih znaajnih inovacija bio je razvoj ukrasa za tijelo, ukljuujui probuene koljke, ivotinjske zube, izrezbarene privjeske od kosti, narukvice i ogrlice od slonovae. Iznenadna pojava istanane umjetnosti otkrivene u pilji Chauvet-Pont-d'Arc zasigurno je bila jedno od njihovih najupeatljivijih postignua. Nazvana po pilji u La Gravette u Dordognei, na jugozapadu Francuske, gravecijenska je kultura postojala prije dvadeset osam i dvadeset dvije tisue godina. Jednako kao u sluaju njihovih prethodnika, gravecijenska je kultura bila veoma rairena. Naseobine su otkrivene od jugozapada Francuske do Walesa i istone Europe. Artefakti su takoer pronaeni u taboritima lovaca na mamute u Rusiji. Premda ima regionalnih razlika, gravecijenski su naini ivota neobino slini u svim podrujima gdje su pronaeni artefakti. ak se nagaa da komunikacija izmeu naseobina moe biti objanjenje za takve slinosti. Kad se pojavila gravecijenska kultura, dolo je do znaajne promjene u ponaanju. Velike, organizirane naseobine, koje su se uglavnom sastojale od jednostavnih atora, utemeljene su na otvorenim prostorima. Ostaci ivotinja ukazuju na mogunost da se u nekim naseobinama ivjelo tijekom veeg dijela godine. Druge su naseobine bile prilino pomno izgraene, kao to je Dolni Vestonice u dananjoj ehoslovakoj. Ondje su kolibe graene od kostiju mamuta, a sadravale su jame za spremanje i uvanje hrane. Analize iskopanog materijala takoer ukazuju na mogunost da su kolibe mogle imati razliite namjene. Jedna koliba, odvojena od glavnog naselja, vjerojatno se koristila za proizvodnju malenih figurica od gline koje su se potom "pekle" na oblinjem ognjitu. Dobro poznate malene figurice Venere, koje su obino naglaavale dojke i stranjicu, gravecijenskog su podrijetla. S obzirom na tako suradniki nain ivota, vjerojatno je postojala drutvena hijerarhija, s ukljuenim pravilima ponaanja. Tehnologija oruja i metode lova postale su sloenije. Malene, zailjene kamene

otrice, s jednim tupim rubom, postale su njihov standard. Neobino je da su pronaeni jednaki iljci od kamena i kostiju, to pokazuje da su bili veoma vjeti obrtnici. Njihovi obiaji pokapanja mrtvih ukazuju na revoluciju u nainu razmiljanja i poetke sustava vjerovanja. Odreeni su pojedinci, moda voe lova, bili pokriveni crvenim okerom (za koji se smatralo da simbolizira povratak u maternicu) i pokopani u piljama s ostacima velikih biljojeda. "Crvena gospa iz Pavilanda" u Walesu (zapravo, mladi odrasli mukarac koji je umro prije dvadeset sedam tisua godina) bio je pokriven lubanjom mamuta. U trostrukom grobu u Dolni Vestonice pronaeni su ena i dva mukarca, svaki s jedne njezine strane; ruka jednoga bila je ispruena preko podruja njezine zdjelice. Dva adolescenta u Sungiru, Rusija, pokopani su tako da im se glave dodiruju, a na sebi su imali tisue kuglica izraenih od mamutovih kljova, te pokrivala za glavu od polarne lisice. Solitrejenska kultura dobila je naziv po nalazitu Solutre, a bila je poznata po jedinstvenom nainu izrade orua. Postojala je prije dvadeset jedne do sedamnaest tisua godina na jugozapadu Francuske. U prvom su redu poznati po prekrasno izraenim, dvostranim ploicama s dizajnom lovorovih listova. Postoje polemike o podrijetlu njihova rada, ali dokazi upuuju na to da je rije o izumu iz Dordogne. Drugi taj rad pripisuju naglom dolasku novog naroda. Stilovi izrade iljaka i otrica s lovorovim i vrbovim listovima, veoma cijenjeni zbog pojedinosti i fine izrade, istiu solitrejensku kulturu kao veoma vjetu u proizvodnji orua. Te su se tehnike koristile jo tisuama godina, a obiljeile su prijelaz od jednostranih iljaka (obraenih samo s jedne strane) do dvostrane obrade. Jednostrani iljci bili su esti u ranom solitrejenskom razdoblju. Postupno su ih zamijenile otrice s lovorovim listovima i dvostrani iljci. Solitrejenska tehnologija takoer je oznaila poetak primjene tehnike kalanja udaranjem jednog ruba u drugi, to se zove outre passe (nadilaenje zastarjelog). Neki na taj nain izraeni predmeti koristili su se za ukraavanje. Bili su tako fino izraeni da nisu doputali da ih se koristi kao orue (to ukazuje na mogunost da su sluili samo za uitak). Takoer su pronaene igle od kosti, a to ukazuje na izradu krojene odjee, to je veoma korisno u ledenoj klimi. Premda su pro-

Slika 9.1. iljak u obliku lovorovog lista (s fotografije Brucea Bradleyja)

naene narukvice, ogrlice od kuglica, privjesci, broevi od kosti i obojeni pigmenti, to jeoito upotrebljavano za ukraavanje pojedinaca, rijetki su primjeri solitrejenske umjetnosti. Sastoje se od skulptura u niskom reljefu i ureza na kamenim ploama. Magdalenijenska kultura, nazvana po kamenom sklonitu u Le Madeleine, Francuska, postojala je prije sedamnaest do trinaest tisua godina. To je moda najimpresivnija kultura starog kamenog doba. U tom je razdoblju izrada orua od kosti dosegnula najviu razinu. esti su bili vjeto izraeni iljci harpuna, osti, pa ak i igle. Na kotano su orue esto gravirali slike ivotinja, a pronaene su sjekirice, ekii, iljci koplja, harpuni i igle. Kameno orue magdalenijenske kulture takoer je ukljuivalo lopate, jetkala (slino dlijetu, s nakoenim vrhom), strugalice, buila i iljke. Na nekom se oruu, od mikrolita do veoma dugakog orua, vidi napredna tehnika izrade. Oruje je bilo veoma usavreno i raznovrsno, a u tom je razdoblju prvi put upotrijebljen atlatl (pomagalo za bacanje koplja). Du junog ruba ledenog pokrova razvili su se maleni amci i harpuni, to ukazuje na drutvo ribara i lovaca. Najneobinije postignue magdalenijenske kulture bile su spektakularne slike u piljama, koje su dosegnule vrhunac u kasnijem dijelu njezina razdoblja. Ranu piljsku umjetnost karakteriziraju grubi crni crtei. Meutim, poslije se pojavljuju prelijepo izraeni likovi razliitih boja. Poznate slike u piljama Altamira i Lascaux pripadaju tom razdoblju, najintrigantnijoj fazi ljudskog razvoja uope (ili barem u francusko-kantabrijskom podruju). Nakon to je posjetio Lascaux, Picasso je izjavio da "otad nije naslikano nita takve kvalitete".

Prvi put otkrivena u Le Mas d'Azil (pilja u Arigeu, Francuska), azilijenska je kultura bila posljednji ostatak rasprenih magdalenijenskih zajednica. Trajala je u razdoblju od prije jedanaest tisua petsto i jedanaest tisua godina. Sa sreditem u pirinejskom podruju, irila se do vicarske, Belgije i kotske, te je bila jedan od najranijih predstavnika mezolitike (srednje kameno doba) kulture u Europi. Predmeti od kosti i kremena bili su slabije izraeni, a fokus je bio na malenom oruu geometrijskih oblika, to se esto koristilo u kombiniranom oruu pod nazivom mikroliti. Obrada kostiju bila je ograniena na grube, plosnate, nazubljene iljke. Na nekoliko azilijenskih nalazita takoer su pronaeni shematski obojeni obluci. Neki misle da su to bili poeci jednostavnog alfabeta. Azilijence, posljednji narod ledenog doba, slijedila je tardenoisienska (Tardenoisian) kultura koja je zauzimala vei dio Europe nakon ledenog doba.

Umjetnost i izraavanje
Od slika u piljama do malenih figurica, kromanjonac se izraavao kreativno, osobito kad je rije o njegovom zanimanju za lov i sutinu enstvenosti. Za neke slike u piljama, za koje se smatralo da potjeu iz magdalenijenskog razdoblja, sad je dokazano da su stare trideset tisua godina. Novootkrivena (1994) pilja u Chauvetu na svojim stijenama ima tristo ili vie slika ivotinja. Figurice "Venere" (maleni, na vatri stvrdnuti idoli ena), premda dominantne u gravecijenskoj kulturi, pronaene su diljem Europe, i to iz svih razdoblja. Umjetnost se takoer koristila kao izraavanje potovanja spram pokojnika. Izrezbareni privjesci, narukvice i drugi predmeti pronaeni su uz mnoge ostatke kostura. U dvadeset osam tisua godina starom mjestu pokopa u Rusiji, pronaeni su ostaci dvoje mladih ljudi i ezdeset godina starog mukarca koji su ukraeni privjescima, narukvicama i ogrlicama. Njihova odora za pokop sadravala je vie od tri tisue kuglica od slonovae, a za izradu svake trebalo je oko sat vremena. Kraj mladih su se osoba nalazile savreno ravne kljove mamuta, a izravnali su ih kuhanjem u vodi. Meutim, nisu svi pokojnici pokopani na tako raskoan nain. Neka su tijela pronaena u skromnim grobovima, to ukazuje na klasnu strukturu i drutvenu hijerarhiju. Bez obzira na nain, pogrebna je ceremonija bila sastavni dio njihove kulture.

Spektakularni predmeti umjetnike vrijednosti ukazuju na dubinu kulture i raznolika razmiljanja. Pronaene su ploice od kosti i kamena s kompleksnim znakovljem. Za jednu se vjeruje da predstavlja lunarni kalendar. Druge su ploice protumaene kao rovai lovakih pothvata. Jedno od manje poznatih, ali impresivnijih otkria bilo je da su kromanjonci svirali glazbu. Kotane flaute, udaraljke, pa ak i ksilofoni pronaeni su u nekima od najstarijih orinjasijenskih nalazita, a procijenjeno je da su stari tridesetak tisua godina. Jasno je da svaki intelekt koji za sobom ostavi takvu umjetnost, osobito ako je ima u svim aspektima ivota, nikako ne moe biti primitivan, te ga doista treba smatrati veoma inteligentnim. Umjetniko izraavanje i inteligencija idu rukom pod ruku; moda je prvo rezultat drugoga. Bez obzira koji je razlog za njihovu umjetnost, bila je jednako vaan dio njihova drutva kao to je i naega. Danas je posjedovanje velikih umjetnikih djela simbol postignua ibogatstva. Premda nije svatko umjetnik, svi posjedujemo tu sposobnost. Umjetnost je dio nas. Slikanje prstima esto je jedan od prvih naina samoizraavanja kojemu pouavamo nau djecu. Neki nastavljaju tu tradiciju izraavanja kroz adolescentsko do odrasle dobi; drugi nikad ne prestanu. Upravo se ta koncepcija samoizraavanj a, odnos izmeu umjetnosti i intelekta, nalazi na velianstvenim slikama u piljama kromanjonaca iz ledenog doba. Figurice Venere pobuuju veliko zanimanje meu istraivaima, moda zbog pruanja uvida u religiozna vjerovanja kromanjonaca. Tijekom godina ponueno je nekoliko teorija za objanjavanje injenice da su te figurice pronaene na mnogim podrujima. Najnovija teorija je da su one predstavljale "Majku boicu" od koje potjee sav ivot, a njezin nabrekli trbuh prikazuje trudnou. Drugi vjeruju da figurice simboliziraju plodnost. Ali nije jasno zato bi tim lovcimaskupljaima trebala pomo za plodnost, osim ako ve nisu pripitomili ivotinje i uzgajali usjeve. Trei smatraju da su figurice simbol kulta; mnogi se s time ne slau. Znanstvenici kau da jednostavno nema dovoljno dokaza o drutvima iz ledenog doba da bi se razvile vrste teorije.

Moda ledenog doba

Profesorica na Sveuilitu Illinoisa, Olga Soffer, strunjakinja za modu koja je postala antropolog, primijenila je novi pristup prouavanja figurica Venere. Nakon to je otkrila tragove tkanih vlakana na krhotinama gline iz sredinje Europe, zakljuila je da bi se mogli pronai dokazi o tekstilnim predmetima. Soffer i njezina ekipa napravili su i objavili znanstveni rad o dvjesto figurica Venere iz gravecijenskog razdoblja. Premda su njezina tumaenja vanosti figurica predmet polemika meu njezinim kolegama, mnotvo dokaza to ih je prikupila dovela je do znaajnih promjena u stavovima. Treba napomenuti da su Olga Soffer i njezina ekipa prouavali originale - to je vaan pristup jer su neki od zamrenijih crtea na povrini figurica previe plitki da bi se dobro vidjeli na fotografijama. Otkrila je da su kape, pojasevi, trake i suknje (prvobitno izraene od tkanih vlakana) pomno uklesane na figuricama. Neki od primjera realistino prikazuju izradu na bazi vlakana. Drugi se sastoje od horizontalnih crta oko tijela, kao to je sluaj s Venerom iz Dolni Vestonice. Prije se smatralo da je rije o frizuri iz paleolitika, ali se zapravo radi o mrei ili mreici za kosu na nekim figuricama, kao to je sluaj s dvadeset dvije tisue godina starim primjerom nazvanim Lady of

Slika 9.2. Venera iz Willendorfa, lijevo, i Lady od Brassempouya (uz doputenje Olge Soffer)

Slika 9.3. Venera iz Dolni Vestonicea (uz doputenje Olge Soffer) Brassempouy. Soffer kae da je Venera iz Willendorfa najbolji primjer na kojem se vidi pokrivalo za glavu koje prikazuje kapu ili eir izraen od neke vrste vlakana. Poman pregled razotkriva spiralni, rukom tkani predmet koji moda poinje od vora u sredini, slino nekim vrstama spiralno pletenih koara. Premda je to veoma daleko od Europe iz ledenog doba, mreasta pokrivala za glavu pronaena su na enskim tijelima u danskim tresetitima. Soffer je takoer otkrila regionalne razlike izmeu figurica iz zapadne, sredinje i istone Europe. Trake postoje gotovo na svim figuricama iz istone Europe koje imaju pokrivala za glavu. Narukvice i ogrlice postoje na Venerama iz istone i sredinje Europe, ali ih nema na onima iz zapadne Europe. Mreaste su suknje prikazane u zapadnoj Europi, katkad s privrenim pojasom. Na figuricama u sredinjoj i istonoj Europi esto se vide eiri s utkanom trakom, pojasevi, ogrlice i narukvice. Sve to ukazuje na razlike u kulturama, te dopunjava raniju analizu figurica, to ju je napravila sovjetska arheologinja Maria Gvozdover. Njezin znanstveni rad o figuricama zakljuuje da su zapadni Europlja-

ni ee naglaavali bokove i bedra, dok su istoni isticali dojke i trbuh, a u sredinjoj Europi vidi se mjeavina jednog i drugog. Jedna od intrigantnijih injenica je ta da su muke figurice veoma rijetka pojava, a samo enski kipii iz gornjeg paleolitika prikazuju odjevne predmete. Soffer vjeruje da je svaka figurica imala vlastitu ulogu u drutvu, to se temelji na vrsti tijela. U skladu s dva prijanja istraivanja (Gvozdover 1989. i Kloma 1991.), SofFer vjeruje da su se ene gornjeg paleolitika bavile modom. Njezini podaci (kao i oni iz 1997, Leisure) ukazuju da su ene Europe izmeu osamnaestog i dvadeset osmog tisuljea pr. Kr. razgovarale o onome to je za njih bilo vano, a to su tkana i pletena odjea, pokrivala za glavu i drugi predmeti izraeni od biljnih materijala. Meutim, dokazi o odjei to su je doista nosili postoje jedino u grobovima. Rijetki su, jer bioloki razgradiv materijal ne moe preivjeti utjecaj prirodnih sila kroz dugo vremensko razdoblje. U tri grobna mjesta u Sungiru (blizu Vladimira, 150 kilometara istono od Moskve), od prije dvadeset pet tisua godina, jasno se vidi da su pojedinci bili ukraeni kuglicama. Jedinstveni poloaj tih kuglica i deformacije niti dokazi su da su postojale koulje s kapuljaama, hlae s privrenom obuom, te eiri, kape i platevi. Tri pokopane osobe su stariji mukarac, ena adolescentske dobi i djeak star izmeu sedam i devet godina. Na sebi imaju mnogo narukvica, amuleta, ogrlica i prstenova. U svojem zakljuku, Soffer kae da je rad ena, u proizvodnji pletenih koara i tekstila, bio simbol postignua i dio veoma cijenjene ekonomije u drutvima paleolitika. Stoga su nosile tkane odjevne predmete kako bi pravilno prikazale enu tog vremena, a tkani su predmeti uklesani na figuricama. Neki od njezinih kolega napominju da bi njezin pristup mogao biti previe enski, ali treba imati na umu da su se razlike izmeu spolova, tijekom cijele povijesti, uvijek prikazivale u suprotnim drutvenim ulogama. Njezino istraivanje navjetava da je prije vie od dvadeset tisua godina postojalo veoma sofisticirana i drutvena kultura, a moda ak i prije etrdeset tisua godina. Takoer ukazuje na veoma razliitu kulturu od one koja se razvila kasnije u povijesnim vremenima, kulturu koja je bila usredotoena na enu i njezinu ulogu u ivotu.

Kromanjonac i Majka boica stare Europe

Odrastajui u Litvi, Marija Gimbutas poznavala je predaje o boici Laimi, "prelji" ili tkalji ivota. Sjea se kako su joj ene nudile darove runika i tkanih predmeta. Boica je nou esto provjeravala svoje vjernice, tako to je virila kroz prozore. Premda je Litva tijekom etrnaestog stoljea prela na kranstvo, ostala je uglavnom poganska zemlja tijekom narednih nekoliko stoljea jer misionari nisu dobro poznavali njihov jezik. Boica je, u nekim dijelovima, ostala dio istonoeuropske kulture sve do devetnaestog i dvadesetog stoljea. Fascinirana kulturom uz koju je odrasla, Gimbutas je svoja prva istraivanja usredotoila na lingvistiku, etnologiju i narodne legende. Godine 1942. Gimbutas je magistrirala na Sveuilitu Vilniusa u Litvi pod njemakom okupacijom; etiri godine poslije, doktorirala je na Sveuilitu Tubingen u Njemakoj. Obje je diplome stekla iz arheologije. Njezina se disertacija bavila drevnim i poganskim religijama, simbolikom, pogrebnim obredima i vjerovanjima u zagrobni ivot. Objavljena je 1946. u Njemakoj. Roena u vremenima kad je Litva bila podjednako poganska i kranska zemlja, Marija Gimbutas je imala jedinstvenu perspektivu Europe i njezine povijesti. Godinama je radila na iskopavanjima u jugoistonoj Europi i u Sredozemlju, te je poela razvijati teoriju o kulturi koja je neko, veoma davno, ondje postojala. Stoga, kad je ekipa s kojom je radila na iskopavanjima poela pronalaziti malene skulpture ena, koje su se pojavljivale diljem Europe, lako je shvatila njihovu vanost. Gimbutas je sama otkrila najmanje petsto skulptura; kako su se radovi nastavili u bivoj Jugoslaviji, Grkoj i Italiji, dokazi su se gomilali, kao i njezino uvjerenje da je teorija o kojoj razmilja tona. Godine 1955. imenovana je znanstvenim lanom Peabody muzeja na Harvardu. Godinu dana poslije, u Philadelphiji, prvi je put svoju teoriju predstavila svijetu. Prvu od mnogih knjiga, The Prehistory of Eastern Europe (Pretpovijest istone Europe), objavila je 1956, a 1958. objavljena je njezina knjiga Ancient Symbolism of Lithuanian Folk Art (Drevna simbolika litvanske narodne umjetnosti). Godine 1963. prihvatila je ponueno mjesto na UCLA-i i nastavila voditi iskopa-

vanja na raznim nalazitima u Europi. Prikupivi potrebne dokaze, 1974. objavila je knjigu Gods and Goddesses (Bogovi i boice). Prvobitni je naslov bio Gods and Goddesses of Old Europe (Bogovi i boice stare Europe), ali je izdava (najvjerojatnije iz marketinkih razloga) zahtijevao promjenu naslova. Osam godina poslije objavljeno je drugo izdanje, pod originalnim naslovom. Godine 1991. objavila je svoju posljednju knjigu, Civilization of the Goddess (Civilizacija boice), vrhunac svojeg ivotnog djela. Preminula je 2. veljae 1994. u svojem domu blizu Los Angelesa. Njezina pria o pretpovijesnim europskim narodima istodobno je pria o srazu kultura i, posebno, o neko istaknutoj kulturi Majke boice. Dananja se Europa sastoji od mnogih razliitih etnikih skupina koje govore nizom razliitih jezika. Meutim, opeprihvaena teorija kae da su sve te etnike skupine neko bile jedna skupina pod nazivom Indoevropljani, i svi su govorili jednim jezikom. Gimbutasino istraivanje prua dokaze da je, prije dominacije Indoevropljana na tome podruju, postojala posve drukija kultura, a ona je naziva kulturom "Velike Boice" ili "Majke Boice". Ta se kultura temeljila na jednakosti, ali je materinstvo bilo temelj njezine kozmologije. Dr. Gimbutas kae: Najstarije civilizacije svijeta bile su matristike. Boica se tovala u Kini, na Bliskom istoku, u Europi, u Amerikama, te se moe rei da je na samom poetku postojala univerzalna Boica. Moda bih trebala dodati da je suverenost majinstva odreivala najraniji razvoj drutvenih struktura i religije. Gimbutas tu kulturu naziva "matristikom" ili "matrifokalnom", a ne "matrijarhalnom" (jer bi to podrazumijevalo dominaciju). Drutvo je bilo uravnoteeno. ene nisu bile tako mone da su uzurpirale muku ulogu. Mukarci su imali vlastitu mo i poloaj, te su izvravali svoje dunosti na dobrobit obitelji i klana. Gimbutas kae da je to bilo komunalno drutvo i komunistiko u najboljem smislu rijei. Boice su zapravo bile stvarateljice, a stvarale su od sebe, bez obzira je li se radilo o predmetima za kuanstvo ili djetetu. Boanstvo koje su tovali naziva "Velikom Majkom Boicom".

Tijekom 1960-ih, nove metode odreivanja starosti pruile su joj bolji uvid u to koliko je zapravo dugo trajala ta kultura. Simboli i skulpture ukazuju na to da je postojala ak prije trideset pet tisua godina, a trajala je do 3000. g. pr. Kr. Dijelovi enskog tijela, naroito oni koji stvaraju ili daju ivot, tipini su za umjetnost ledenog doba. Gimbutas je vjerovala da su imali posve drukiji svjetonazor, te da njihovo prirodno umjetniko izraavanje nije imalo nikakve veze s pornografijom. Naprimjer, vulva je bila jedan od najranijih uklesanih simbola. Bila je simbolina po tome to se odnosila na rast i sjeme. Na nekim se umjetnikim djelima kraj prizora vulve nalazi prikaz grane ili nekog drugog dijela biljke, ili se u njoj nalazi sjemenka ili biljka. Taj je stil simbolike veoma dugo trajao, dvadeset ili vie tisua godina. Europske kulture ledenog doba izraivale su ono to arheolozi zovu figuricama Venere. Gimbutas je smatrala da je izraz "Venera", koriten za opisivanje tih figurica, lo izbor rijei. Venera evocira ideju ljepote. Nisu ljepotice i najee im nedostaju crte lica. Ona vjeruje da su te figurice bile utjelovljenje Majke boice i simboliziraju roenje, obnovu i smrt. Mnoge vrste figurica boica pojavljuju se u ledenom dobu, ali ne ine panteon. U sutini, one predstavljaju drukije funkcije iste boice. Boanstvo je bila sama priroda; priroda koja daje ivot, uzima ivot i obnavlja ivot. To su bile tri vane funkcije Boice, a ine prirodni ivotni ciklus. Moda odatle potjee est izraz to ga koristimo za prirodne fenomene: "Majka Priroda". Figurice iz razdoblja nakon ledenog doba, s naglaenim dojkama, obino su imale ptiju glavu. Figurice iz ledenog doba takoer imaju velike dojke i ptije glave. Po tome je Marija Gimbutas zakljuila da su iste vrste, te da je njihova kultura trajala i u povijesnim vremenima. Strvinar, sova, vrana i gavran takoer su se esto pojavljivali. Meutim, to su bili simboli smrti, kao i figurice "bijele boice" koje prikazuju posmrtnu ukoenost. Neke figurice "smrti" isklesane su tako da se ini kao da imaju masku, a povezivale su se sa strvinarom. Tijekom povijesti, u tim je drutvima iji je temelj bilo tovanje boice, bilo zapanjujuih kulturnih razvitaka, od jednostavnih do doista sofisticiranih, osobito u arhitekturi i izgradnji hramova. Neke

su graevine imale dva kata i obojene zidove. Gotovo sto etrdeset zidnih slika ukraavalo je osam tisua godina stare nastambe u Catalhoyuku, u dananjoj Turskoj. Napokon su objavljene 1989, dvadeset pet godina nakon to su iskopane. Arheolozi u poetku nisu mogli vjerovati da je naseobina bila tako sofisticirana. Slike govore suprotno. Marija Gimbutas je smatrala da je mnotvo lijepo izraene lonarije i skulptura, otkriveno tijekom godina iskopavanja, nevjerojatno. Iznenaena kompleksno osmiljenim naseobinama kulture Boice, bila je uvjerena da je starija civilizacija bila naprednija od novije. Nastavila je raditi i poela uoavati obrasce ponavljanja njihove ikonografije, osobito u boicama ptica i zmija. Njihova je religija postala jasna. Religija je uvijek imala vanu ulogu u svakoj kulturi, suvremenoj i drevnoj. Kultura boice nije se u tome nimalo razlikovala. Njezina se kozmologija temeljila na "vodenoj ptici" i "kozmikom jajetu". U poetku je svijet nastao kad je vodena ptica donijela jaje. Jaje se raspolovilo, jedan je dio postao zemlja, a drugi nebo. Za kulturu Majke Boice, hram je bio sredite religioznog ivota. Izraivali su se prelijepi artefakti za njegova svetita i za boicu. Dokazi pokazuju da su ti ljudi bili zahvalni za hranu to su je dobivali od zemlje, te su zahvaljivali Boici. Velika sveenica i kraljica bile su ista osoba unutar hijerarhije sveenica. ene su bile tovane jer su davale novi ivot i, slijedom toga, ene su imale vie utjecaja na religiozni ivot. Upravljale su hramom i obavljale obrede prilikom roenja, smrti i izmjene godinjih doba. Gimbutas je takoer vjerovala da je kultura Boice u svojim obredima koristila gljive ili druge halucinogene biljke. Prema njezinim istraivanjima, te su spoznaje jo uvijek postojale u obredima kao to su Eleuzinije u Grkoj, gdje je kult boice Demetre oito koristio psihodeline droge kad su se izvodile "eleuzinski misteriji" u njezinu ast. Prema nainu prikazivanja gljiva u kulturi Boice, moe se pretpostaviti da su ih smatrali svetima. Na minojskim rezbarijama na peatima, primjerice, esto su se vidjeli makovi. Sjemenke maka takoer su pronaene u naseobinama iz neolitika. Dakle, ini se da su znali to skupljaju i koriste. Mogue je da su uzgajali mak jednako kao i druge kultivirane biljke. Neki znanstvenici vjeruju da je religija Boice jednostavno bila obred plodnosti. Gimbutas je tu ideju smatrala smijenom. Vjerovala

je da ljudi koji tako govore uglavnom nemaju dovoljno znanja i nikad nisu prouavali tu temu. Nema sumnje da je plodnost bila vana za kontinuitet ivota na zemlji, ali religija se bavila ivotom, smru i obnovom. Premda su egzistirali u primitivnom okruenju, oni nisu bili primitivni ljudi. Nema nikakve sumnje da je roenje djeteta istinsko udo ivota, a one koje su mogle roditi bile su veoma posebne. Taj misterij davanja ivota, i sama ena, mogu biti izvorite amana i kozmologije Boice. Geoffrey Ashe, britanski znanstvenik koji prouava amanizam, vjeruje da se najstariji oblik rijei shaman odnosio na enu. On vjeruje da je enska skupina prakticirala drevni amanizam. Otkria dr. Gimbutas, temeljena na fizikim ostacima i na onome to se moe zakljuiti iz njihove mitologije (mitologija odraava njihovu drutvenu strukturu), sugeriraju da je politiki ivot bio reguliran ujakim (oinskim) sustavom (dobiveno od rijei koja znai "ujak"). Vladari zajednice bili su kraljica, koja je takoer bila velika sveenica, i njezin brat ili ujak. Mukarac (brat ili ujak) dijelio je njezin autoritet. Postojanje takvog sustava izraeno je u klasinoj mitologiji gdje se esto nailazi na parove sestra-brat koji su bili boice i bogovi. Bilo bi pretjerano rei da je to bila samo enska kultura i da uope nije bilo bogova. U njihovoj je umjetnosti mukarac slabije zastupljen, ali bogovi su ipak postojali. U svim mitologijama - naprimjer, njemakoj, keltskoj i baltikoj - postoji majka zemlja (ili Boica zemlje) i uz nju njezin muki pratitelj. Ima i drugih "boanskih parova", kao to je grka boica prirode (Artemida, obnoviteljica, koja se pojavljuje u proljee i daje ivot svim ivotinjama i biljkama) i njezin pandan, Gospodar ivotinja. Gimbutas kae da su se takvi predstavnici pojavili u Catalhoyuku prije osam tisua godina, kao i tijekom pretpovijesti. U njihovoj kulturi i religiji postojala je ravnotea izmeu spolova. Kultura Boice u staroj Europi imala je i pisani oblik komunikacije. Ta miroljubiva, agrarna civilizacija razvila je gotovo uniformni jezik simbola koji se prostirao od Irske do Turske. Elementi "svetog pisma" otkriveni su u istonoj i sredinjoj Europi. Bilo je pokuaja deifriranja tog pisma, ali struktura reenica i fraze jo uvijek nisu ustanovljivi. Tijekom bronanog doba, pismo se zadralo na Cipru i Kreti, a bilo

je slino onome to je postojalo u petom tisuljeu pr. Kr. Neto od toga uspjelo se sauvati, ali nema jasnih veza. Gimbutas je vjerovala da je to moglo biti pismo koje se temeljilo na slogu, te bi se zacijelo razvilo u neto konkretnije da kultura nije unitena. Danas znanstvenici nastavljaju istraivati pismo, nadajui se da e ga jednoga dana deifrirati. Problem je u tome to se taj pred-indoevropski jezik veoma malo prouava. Temelji jezika prouavaju se u Grkoj i Italiji, ali jedine rijei koje se mogu rekonstruirati su imena mjesta kao to je Knossos, to je zapravo staro europsko ime. Apple, naprimjer, je takoer predindoevropska rije. Malo po malo, lingvisti otkrivaju koje rijei nisu indoevropske. Nazivi za sjemenke, razna stabla, biljke i ivotinje lako je deifrirati. Takoer postoji nekoliko pred-indoevropskih naziva za isto, kao to je svinja, a oba su se naziva koristila. Neki jezici koriste pred-indoevropske nazive, drugi koriste indoevropske, ili oboje.

Pretpovijesni korijeni Egipana

Neki istraivai nagaaju da su Guani s Kanarskih otoka potomci europskih kromanjonaca, te da su bili utjecajni prilikom utemeljenja prvih civilizacija u podruju preddinastikog donjeg Egipta oko 4000 g. pr. Kr. Domovinu Guana, Kanarske otoke, stari su Grci poznavali kao Elizej i Vrt Hesperida, a smatrali su ih tajanstvenim mjestom. Prema predajama samih Guana, njihova je zemlja potonula ispred obale sjeverozapadne Afrike, pa su migrirali na istok. Neki teoretiari tvrde da nije sluajnost to su preddinastiki Egipani takoer imali predaju o potonuu i migraciji iz udaljene zemlje na zapad (Zemlja Amentija). Prema toj teoriji, preci Guana, potomci kromanjonaca, migrirali su na Kanarske otoke iz sjeverozapadne Afrike neko vrijeme prije 10 000. g. pr. Kr. U knjizi A History of Iberian Civilization (Povijest iberske civilizacije), portugalski povjesniar Oliveira Martins iznosi teoriju da se potomci kromanjonaca u sjeverozapadnoj Africi nazivaju imenima sa sufiksom tani, kao to su Lusitani, Aquitani i Mauritani. Frederic Falkenburger je prikupio i analizirao mjere lubanja od 1787 drevnih egipatskih mukaraca, podijelio ih na etiri glavne skupine i

dobio sljedee rezultate: 36 posto negroidnih; 33 posto mediteranskih; 11 posto kromanjonskih; i 20 posto koji ne pripadaju niti jednoj od tih skupina, ali su srodni kromanjoncima ili negroidima. Britanski antropolog, George M. Morant, izradio je opsenu studiju egipatskih lubanja iz obinih i kraljevskih grobova, iz svih podruja Egipta i iz svih razdoblja. Zakljuio je da je veina stanovnitva donjeg Egipta pripadala danas gotovo izumrlom mediteranskom tipu. U gornjem se Egiptu taj obrazac ponovio, ali je ondje postojao odreeni postotak negroidne mjeavine, vjerojatno zahvaljujui susjednim nubijskim naseobinama na jugu. Morant je otkrio da je s vremenom razlika izmeu lubanja u gornjem (junom) i donjem (sjevernom) Egiptu postajala sve manje izraena, te ih se potom vie nije moglo razlikovati. Oni koji Guane smatraju precima dinastikog Egipta vjeruju da veoma visok postotak egipatskih faraona, od preddinastikih do onih iz Novoga kraljevstva, imaju gene Guana. Prema toj teoriji, Guani su migrirali sa zapada, pod vodstvom legendarnog Tota, tijekom preddinastikih vremena, te su svoju religiju donijeli u donji Egipat. Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, ti teoretiari navode obiaj Guana da mumificiraju svoje mrtve, to je katkad ukljuivalo odstranjivanje unutarnjih organa; pripitomljavanje pasa za lov; i slinost njihovih mitova i religije s onima iz preddinastikog i ranog dinastikog Egipta. Premda je to zanimljiva ideja, vjerojatnije je da je element kromanjonaca u drevnim Egipanima naslijede domorodake populacije koja je takoer obitavala na Kanarskim otocima. To je pitanje stotinjak godina zbunjivalo istraivae.

Afrika: iri fokus za kulturu kromanjonca

Nije poznato odakle su stigli kromanjonci, ali, prema tvrdnjama nekih znanstvenika, nisu bili podrijetlom iz Europe. Nagle promjene u kulturi kromanjonaca, najuoljivije u njihovu oruu, pokazuju da su kroz dugo vremensko razdoblje migrirali, pojavljujui se u nizu valova tijekom trideset tisua godina. Na temelju postojanja inovativnog orua u istonoj Europi, ortodoksno je vjerovanje da su kromanjonci potekli iz istone Europe i zapadne Azije, to slijedi openitu teoriju da je ovjek podrijetlom iz Afrike, selio se na sjever i istok, a

kasnije na zapad. Meutim, novija nalazita iz orinjasijenskog doba na panjolskom poluotoku starija su od najranijih nalazita na istoku, to ukazuje na mogunost da kromanjonci nisu stigli s istoka. Nalazita L'Arbreda, El Castillo i Abric Romani stara su izmeu trideset sedam i etrdeset jedne tisue godina. Oito je da ne mogu potjecati sa sjevera, zbog skandinavskog gleera koji je onemoguavao ivot na sjeveru Europe. Tako ostaju samo jug ili zapad kao mogui izvori ivota. Kromanjonske su naseobine postojale u Africi, a jasno je da je tehnologija orua ondje postojala prije mnogo vie od etrdeset tisua godina. Tehnologija izrade orua s otricama vidljiva je ak u razdoblju prije osamdeset tisua godina. Starost iljaka od kostiju s kukicama, pronaenih u Zairu, procijenjena je na ezdeset do osamdeset tisua godina. U Africi takoer ima pokazatelja da je prije sto etrdeset tisua godina dolazilo do razmjene dobara, kao i povrinskog rudarstva prije sto tisua godina. Suvremena graa afrike lubanje, slinija kromanjoncu nego kasnijim Europljanima, takoer ukazuje na mogunost da su kromanjonci podrijetlom s juga, te su migrirali na sjever. Meutim, ima veoma malo arheolokih dokaza koji potkrjepljuju teoriju o naprednoj kulturi u Africi prije 3000. g. pr. Kr. Afrika nalazita kromanjonaca sadre malo dokaza o simbolici i ponaanju kakvi su pronaeni u europskim nalazitima, to je uvjet da bi se neto smatralo izvornom kulturom iz koje su proistekle tako masivne migracije. Ako je takav kulturno dobro definiran narod migrirao iz jednog odreenog geografskog podruja, opravdano bi se moglo oekivati da e se u tom podruju pronai znatni korijeni njegove kulture, tehnoloke i kulture ponaanja. Ipak, ini se da u Africi toga nema. Poasni profesor spoznajne arheologije na Sveuilitu Witwatersrand, Juna Afrika, David Lewis-Williams, ne slae se s time. Tvrdi da premda je dolo do komparativno nagle provale simbolikih aktivnosti, eksplozija umjetnosti u Europi tijekom ledenog doba nije bila univerzalna, niti je to bio nedjeljiv "paket". Ideju da su se ondje odjednom pojavile sve razliite vrste umjetnosti, i posve razvilo simboliko ponaanje, on smatra iluzijom. Zahtijeva da se dogaaji smjeste u iru perspektivu. Ako su se moderni um i moderno ponaanje spo-

radino razvijali u Africi, slijedi da je potencijal za svu simboliku aktivnost to je vidimo u zapadnoj Europi gornjeg paleolitika postojao prije nego su zajednice Homo sapiensa stigle do Francuske i pirenejskog poluotoka. Vjeruje da je potreban iri fokus ako se eli otkriti podrijetlo razliitih i umjetnikih kultura kromanjonaca. Zapadna Europa je dobro dokumentirana regija pretpovijesnih ljudskih aktivnosti. U stotinama pilja u Francuskoj i panjolskoj mogu se vidjeti tisue uistinu velianstvenih prizora. Prije otprilike etrdeset pet tisua godina, anatomski moderna ljudska bia stigla su na pirenejski poluotok i sa sobom donijela kompleksne drutvene strukture, sofisticirano planiranje, lov, raznoliko simboliko ponaanje i - ono po emu su najpoznatiji - umjetnost. Nevjerojatna je brzina kojom su zamijenili neandertalski nain ivota, kao i to kako su se iznenada pojavili. Iz nae perspektive, budui da ne znamo pojedinosti o tome kako je i odakle stigao kromanjonac, uope nije udno da suvremeni autori piu o "kreativnoj eksploziji" ili "ljudskoj revoluciji". Premda je razumljivo da to razdoblje opisuju tim rijeima, ne bi smjeli ignorirati dokaze o kulturnim preteama iz Afrike i s Bliskog istoka. Sveopa slika ne doima se toliko eksplozivnom, a upravo u podrujima Afrike i Bliskog istoka postoji sjeme "kreativne eksplozije". Kako kae Lewis-Williams, u Africi se nalaze najstariji dokazi ljudske revolucije. Neki znanstvenici tvrde da je moderno ljudsko ponaanje doista stiglo u paketu i pojavilo se svugdje prije etrdeset do pedeset tisua godina, a iznenadnu promjenu pripisuju neurolokim promjenama kod cijele vrste. Lewis-Williams vjeruje da to gledite proizlazi iz previe uskog fokusiranja na dokaze iz zapadne Europe. Kako bi dobio priu o ljudskoj preobrazbi u zapadnoj Europi s manje predrasuda, Lewis-Williams razlikuje ono to moemo doivljavati kao anatomski moderne znaajke ljudskoga tijela od modernih karakteristika ponaanja u ljudskom ivotu. Prvi je koncept, modernu anatomiju, lako definirati. Postoji opi konsenzus o tome po kojim se znaajkama kosturi modernih ljudi razlikuju od starijih primjera. Meutim, drugi koncept, moderno ponaanje, nije tako lako definirati. Arheolozi su svoje poimanje modernog ljudskog ponaanja stekli na temelju dokaza u zapadnoj Europi. Slijedom toga, sastavljaju popise za karakteriziranje modernog ljudskog ponaanja, kao to je:

Apstraktno razmiljanje - sposobnost djelovanja u svezi s apstraktnim koncepcijama koje nisu ograniene na vrijeme ili prostor. Dubinsko planiranje - sposobnost stvaranja strategija na temelju ranijih iskustava, te djelovanje u skladu s njima u grupnom kontekstu. Ponaanje - ekonomske i tehnike inovacije. Simboliko ponaanje - sposobnost prikazivanja objekata, ljudi i apstraktnih pojmova proizvoljnim simbolima, vokalnim ili vizualnim, te konkretiziranje takvih simbola u kulturalnoj praksi. Lewis-Williams kae da je taj popis uglavnom prihvatljiv, ali nije poteno oekivati da su sve rane moderne populacije izraavale te karakteristike na tono isti nain. Naprimjer, svi davni, anatomski moderni ljudi nisu izraivali orue od kostiju, jeli ribu ili koristili boju za slikanje po stijenama u piljama. Kad se uzme u obzir afrike dokaze o pojavi modernih ljudskih bia, vanost toga postaje jasna. Danas istraivai uglavnom prihvaaju teoriju "iz Afrike" kad je rije o podrijetlu ovjeanstva. Fosilni zapis uvjerljivo pokazuje da su se preci anatomski modernih ljudskih populacija razvili u Africi, te su napustili kontinent u dva vala migracija. Objanjava zato su arhaina ljudska bia, neandertalci, zauzimali Europu tisuama godina prije nego je onamo stigao Homo sapiens. Neki vjeruju da su drugi val migracije iz Afrike inile moderne populacije, koje nisu imale u potpunosti moderno ponaanje, a stekli su ga prije etrdeset do pedeset tisua godina. Afriki dokazi pobijaju te stavove. Lewis-Williams kae da je do prijelaza na moderno ponaanje u Africi dolo ak prije dvjesto pedeset do tristo tisua godina, a moda ak i prije. Takoer tvrdi da bismo trebali govoriti o ljudskim biima "modernih ponaanja", u mnoini, a ne "modernog ponaanja". tovie, moderno se ponaanje nije pojavilo odjednom, u paketu. Nije bilo nikakve "revolucije" u ponaanju. etiri karakteristike modernogponaanja to ih navodi, manifestirale su se na razliite naine i pojavljivale su se u raznim vremenima, te na veoma udaljenim mjestima afrikoga kontinenta. Izrada otrica i prerada pigmenata, uz uporabu brusnoga kamena, stare su dvjesto pedeset tisua godina. Trgovina izmeu udaljenih mjesta i koritenje

koljkaa poelo je prije sto etrdeset tisua godina. Kotano orue i rudarstvo stari su oko sto tisua godina. Izrada ukrasa od ljuske nojevih jaja poelo je prije etrdeset do pedeset tisua godina. Ipak, umjetnost to je mi nazivamo reprezentativnim prikazima, stara je samo trideset do etrdeset tisua godina. Meutim, procijenjeno je da su nedavno otkrivene geometrijske rezbarije stare sedamdeset sedam tisua godina. U pilji pod nazivom Blombos, blizu junog kraja Afrike, Chris Henshilwood i njegovi kolege pronali su komad okera na kojem su pomno uklesani krievi, sa sredinjom i obrisnom linijom. Premda to nije reprezentativni prizor, budui da potjee od prije sedamdeset sedam tisua godina, to je najstarija "umjetnost" na svijetu kojoj je odreena starost. Za Lewis- Williamsa, to je nepobitni dokaz da je moderno ljudsko ponaanje postojalo veoma davno. Premda su pojedinosti svih tih dokaza podloni raspravi, Lewis-Williamsu je jasno da se moderno ljudsko ponaanje malo po malo pojavljivalo u Africi mnogo prije prijelaza u zapadnu Europu. Bez ikakvih drugih dokaza, Lewis-Williams moe samo rei da su promjene u ponaanju najranijih Afrikanaca bile epizodne, te da je do kontakta izmeu ratrkanih skupina vjerojatno dolazilo na mahove. Eksplozija umjetnosti u kulturama kromanjonaca doista je bila vana, ali treba je smjestiti u iru perspektivu, takvu koja otvara nove mogunosti objanjavanja. Kako kae Lewis-Williams, ako su se moderni um i ponaanje sporadino razvijali u Africi, slijedi da je potencijal za sve simbolike aktivnosti, to ih vidimo u zapadnoj Europi od prije etrdeset tisua godina, postojao prije nego je Homo sapiens stigao do pirenejskog poluotoka. Taj raniji potencijal znai da ne bi trebalo traiti dogaaj na neuronskoj bazi, kao to je pokretaki mehanizam za "kreativnu eksploziju" u zapadnoj Europi. No, postoje li i druge mogunosti o kojima bismo trebali razmisliti? U prolosti su razni znanstvenici pojavljivanje kultura kromanjonaca u zapadnoj Europi usporeivali s "valovima invazije". Razlog tome je taj to orue i umjetnost tih kultura ne pokazuju razvojne faze; jednostavno se pojavljuju, posve razvijene. To uvelike ukazuje na mogunost da je izvorna kultura ve postojala negdje drugdje. Ali

gdje su dokazi? Afrika je mnogo pretrpjela od 4000. g. pr. Kr., uza sve naglaeniju suu i podruja neprikladna za ivot. Jaki vjetrovi i pijesak unitili su i zakopali dokaze koji su moda postojali. U svojem istraivanju o drevnim zubima, Joel Irish je otkrio da su stanovnici Afrike juno od Sahare imali karakteristike koje su oblikom sline onima modernih populacija. Njemu se ini oitim da heterogenost unutar populacije, te postupne promjene zubala diljem svijeta, potjeu s afrikog subkontinenta. Njegovo istraivanje prua dokaze koji su konzistentni s modelom afrikog podrijetla. Genetski i fosilni dokazi ukazuju na Afriku kao na izvorite ljudske kulture, ali nedostaju dokazi o stalnom kulturnom razvoju. Neki teoretiari iznose pretpostavke da takvi dokazi ipak postoje, ali su pogreno identificirani i/ili svrstani u pogreno vremensko razdoblje. Usprkos arabizaciji i fundamentalnoj promjeni religije tijekom estog stoljea, Egipat nikad nije izgubio svoje drevno naslijee. Postoje oni koji su ga tijekom tisuljea prenosili s generacije na generaciju. Kumulativni dokazi - genetski i arheoloki - sugeriraju da je afriki drevni Egipat bio izvorite prvobitne kulture modernog ovjeka. Guani nisu dali poticaj egipatskoj civilizaciji, kao ni bilo tko drugi. Iz Afrike su proizile sve druge kulture, ukljuujui i one zaslune za kreativnu eksploziju u zapadnoj Europi prije etrdeset tisua godina. Kao to smo vidjeli u sluaju Sfinge, Nabta Playe i Velike piramide, dokazi su oduvijek ondje. Izvorna kultura koja je dala velianstvene i umjetnike kulture kromanjonaca nije se mogla nalaziti nigdje drugdje osim u Africi. Kromanjonske tradicije podupiru model "iz Afrike", ali takoer donose posve novi nain razmiljanja o povijesti ovjeanstva.

10

EGIPAT SIMBOLA
Ostavtina znanja

remda su fizike injenice vaan element pri odgovaranju na pitanja kada, gdje i za koga su graeni drevni gradovi i grobnice, povijest je vie od paradigme stvorene uz pomo arheolokih iskopavanja. Povijesni se dokazi takoer nalaze u kulturi i vjerovanjima; umjetnost, filozofija, religija i znanost pruaju uvid u narav i um naroda iz prolosti - u to su vjerovali i kako su gledali na svijet. Kad je rije o Egiptu, ini se da po pitanju kulture postoje dvije razliite povijesti. Tu je verzija temeljena na arheologiji to je uimo na naim obrazovnim ustanovama, s kojom su gotovo svi upoznati. Meutim, postoji i druga, suptilnija verzija koja se ne temelji na forenzici, ve na svetim zapisima samih drevnih Egipana. Prema hijeroglifima uklesanim na hramovima i spomenicima, oito je da je u umu Egipana postojala razina znanja jednako sofisticirana kakav je na dananji nain razmiljanja. Koristei znanost i teologiju, drevni su Egipani nastojali objasniti fiziki univerzum, ba kao to mi to nastojimo danas. Egiptolozi tvrde da se tijekom tri tisue godina egipatske povijesti tovalo vie od dvije tisue bogova. Taj golemi panteon boanstava objanjavao se kao tovanje ivotinja, te kao primitivan nain suoavanja s animistikim prirodnim silama. Za animizam, dobiven od latinske rijei anima to znai duh ili dua, vjeruje se da je bio najstariji sustav vjerovanja ovjeanstva, te da potjee jo iz ledenog doba. U animistikim vjerovanjima, dua ili duh postoji u svakom objektu,

ivom i neivom. No u buduem stanju, dua objekta postojat e kao dio bestjelesne due, te se smatra univerzalnom. Primitivni su narodi vjerovali da ljudski ivot proizlazi iz due. Te su due prikazivali kao maglice ili sjenke koje prelaze iz jednog tijela u drugo, prenosi se izmeu ljudskih bia, biljaka, ivotinja i neivih predmeta. Tijekom devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea, znanstvenici su smatrali da su primitivni ljudi doli do tih animistikih vjerovanja kako bi lake objasnili uzroke spavanja, snova i smrti. Drugi su znanstvenici bili uvjereni da je podrijetlo davne religije bilo vie emotivno i intuicijsko. Prema toj teoriji, davni su ljudi tovali neke neive objekte jer su posjedovali odreene karakteristike, ili su se doimali nekako neobinima pa se inilo da su ivi. Taj primitivni doivljaj svijeta dobro se uklapa u dananji evolucijski model ovjeanstva, ali uvijek je bilo i jo uvijek ima znanstvenika koji vjeruju da je takvo gledite previe pojednostavljeno i da filozofske doktrine drevnih Egipana nisu imale nikakve veze s animizmom. Prema tim znanstvenicima, koji su poznati kao simbolisti, drevna egipatska znanost, umjetnost i filozofija nisu bile zasebne grane, ve dio holistikog sustava misli. Njihova znanost, koja je obuhvaala religiju kao i filozofiju, te koja se izraavala kroz umjetnost i arhitekturu hramova, nije uspostavljena samo radi graanske dobrobiti, nego da bi odgovorila na vjeno pitanje o prirodi ovjeanstva. To je bila sveta znanost. John Anthony West to istrauje u svojoj dokumentarnoj seriji Magical Egypt: Sveta znanost koja je pokretala ili poticala gradnju tih hramova ukljuivala je matematiku, filozofiju, religiju i umjetnost, a zapravo nam je drevni Egipat, moda najvea od svih drevnih civilizacija, ili barem drevna civilizacija koja nam je najdostupnija, ostavio najvee naslijee svete umjetnosti i arhitekture. To je bila dubokoumna doktrina koja je spajala umjetnost, religiju, filozofiju i znanost u odvojivu cjelinu, dok su u naem drutvu umjetnost, religija, filozofija i znanost zasebne discipline s malo ili bez ikakve veze jedna s drugom. U drevnom su Egiptu bile isprepletene, a to znai da nije postojala umjetnost koja nije bila religiozna, nije postojala religija koja nije sadra-

vala filozofiju, nije postojala filozofija koja nije bila znanstvena, nije postojala znanost koja nije bila umjetnost. Kad stojimo u blizini jednog od tih egipatskih hramova, nalazimo se, svojom voljom ili ne, u nazonosti boanstva, ili naela po kojem je hram posveen, te svialo li se to nama ili ne, esto reagiramo sa strahopotovanjem i divljenjem. Mogli bismo rei da to strahopotovanje nije proizvod nae povodljive mate ili romantike. To je primjer visoke razine svete znanosti drevnog naroda. U simbolistikom nainu razmiljanja, teologija i filozofija drevnog Egipta bile su iste i potpune, te svjedoe o dugotrajnoj civilizaciji sa sofisticiranim poznavanjem fizikog svijeta. ak i na poetku egipatske civilizacije, prije vie od pet tisua godina, njihove ideje o bogu i ovjeku bile su veoma sofisticirane. Za one koji pokuavaju razumjeti sveti ivot Egipana, nezamislivo je da drutvo koje je tek izilo iz kamenog doba moe razviti do te mjere ueni svjetonazor, upotpunjen jezikom i simbolizmom, i to tako brzo.

Egipatski monoteizam
Jedan od prvih egiptologa koji se pozabavio religioznim i filozofskim svjetonazorom drevnih Egipana bio je Ernest Alfred Thompson Wallis Budge (1857-1934). Budge je bio kustos za egipatske i asirske antikvitete u Britanskom muzeju od 1894. do 1924, kao i profesor na Kristovu koledu, Sveuilite Cambridge, i Tyrwhittu. Bavio se irokim podrujem, te je prikupio veliki broj koptskih, grkih, arapskih, sirijskih, etiopskih i egipatskih rukopisa na papirusima. Takoer je sudjelovao u arheolokim istraivanjima u Egiptu, Mezopotamiji i Sudanu. No najslavniji je po prijevodu Papyrus of Ani (Anijev papirus), poznatijem pod naslovom The Egyptian Book of The Dead (Egipatska knjiga mrtvih). Budgeova pisana djela bila su prve knjige namijenjene studentima, a sastojala su se od prevedenih tekstova i potpunog rjenika hijeroglifa. Takoer su ga veoma zanimale egipatska kultura, religija, mitologija i obiaji koritenja magije. U svojem djelu Egyptian Ideas of the Future Life (Egipatska poimanja budueg ivota), objavljenom 1901, koje se temelji na prouavanju drevnih egipatskih tekstova, Budge je zakljuio da su Egipani

"vjerovali u jednoga Boga, koji je neovisno postojao, bio je besmrtan, nevidljiv, vjean, sveznajui, svemogui i nedokuiv; stvoritelj nebesa, zemlje i podzemnog svijeta; stvoritelj neba i mora, mukaraca i ena, ivotinja i ptica, riba i gmizavih bia, stabala i biljaka, te bestjelesnih bia koja su bila glasnici i ispunjavala njegove elje i rijei." Meutim, takoer je tono da su tijekom odreenih razdoblja egipatske povijesti razvili vjerovanja koja su se mogla doivljavati kao politeistika, osobito od strane onih koji su dolazili izvana i u susjednim narodima. Budge kae da ta transcendentna ideja nikad nije izgubljena, te se reproducirala u njihovim religioznim tekstovima tijekom svih razdoblja. Moe se initi kontradiktornim, ili barem zbunjujuim, da su Egipani vjerovali u jednoga Boga, a ipak su prihvaali ideju o vie bogova. Meutim, uz bolje razumijevanje njihova jezika, mogue je shvatiti kako je dolo do toga. Rije to su je znanstvenici preveli kao "bog" je neter, a prema tvrdnjama egiptologa i neovisnog istraivaa iz dvadesetog stoljea, Renea Schwallera de Lubicza (1887-1961) o kojem je ranije bilo rijei, neter je naelo ili svojstvo boanstva. Drugi se istraivai slau s time. Egiptolog Moustafa Gadalla kae da su drevni Egipani vjerovali u jednoga Boga koji je bio samozvan, samostojan, besmrtan, nevidljiv, vjean, sveznajui i svemogui, a predstavljale su ga funkcije i svojstva "njegove" domene. Ta su se svojstva spominjala kao neteru (jednina mukog roda: neter, jednina enskog roda: netert). Prema njegovu miljenju, spominjanje bogova i boica je pogreno tumaenje rijei neteru. Egipani Boga nisu definirali kao osobu - postavljanjem pitanja "tko" je Bog. Umjesto toga, postavljali su pitanje "to" je Bog, u smislu mnogih njegovih znaajki, svojstava, moi i djela. U okviru dananje znanosti i filozofskih spoznaja, to je doista prikladan nain razmiljanja. Bog, po definiciji svemogui izvor fizikog svijeta, zapravo se nikad ne moe opisati ljudskim poimanjima. Bog nije ni muko ni ensko, premda se esto spominje kao "on" zbog patrijarhalnih tradicija. To je pojam izvan dohvata razumijevanja. U skladu s tim, Egipani nikad nisu prikazivali Boga, ve su ga opisivali kroz funkcije i atribute njegove domene. Jedino ako poznaje njegova brojna svojstva, ovjek moe upoznati Boga. Dakle, to vie nauimo o tim svojstvima, ili neteru, to se vie

pribliavamo boanskom podrijetlu ovjeka. "Daleko od toga da bi bio primitivan, politeistiki sustav vjerovanja", tvrdi Gadalla, "najvii je izraz monoteistikog misticizma." To znai da je neter aspekt Boga, ali ne cijeli koncept. Drugi nain opisivanja netera je taj da se sastoji od znaajki prirodnog okruenja, kao i od osobina ljudskih bia. Egipani su u svojim svetim tekstovima neteru prikazivali na izrazito simbolike naine, kao to je primjerice Tot (egipatski Tehuti) koji je bio prikazan kao ovjek s glavom ptice ibis, predstavljajui pisanje, mudrost i vrijeme. Drevni su Egipani koristili simbolizam, najee ivotinje i biljke, za izraavanje svojeg znanja o prirodnom svijetu. Zahvaljujui pomnom promatranju, mogli su identificirati odreene ivotinje sa specifinim svojstvima koji su simbolizirali odreene boanske funkcije i naela na ist i upadljiv nain. Drugim rijeima, neka je ivotinja simbolizirala odreeni aspekt boanstva. To je uinkovit nain izraavanja, i konzistentan sa svim kulturama. Primjeri kao to su "tih poput mia" i "lukav kao lisica" na moderan nain ilustriraju taj princip. To je sutina izraza "slika vrijedi tisuu rijei". Simbolist John Anthony West kae: "Simbol je briljantan i sofisticiran nain prenoenja kompleksnih znaenja. Simbolizam omoguuje umu da intuitivno vidi ono to nije izravno vidljivo u materijalnom svijetu oko nas. Simbol istodobno obuhvaa odreeni objekt ili koncepciju, ali i cijeli niz nevidljivih svojstava i tendencija to ih objekt utjelovljuje." Simboli aktiviraju drugi dio mozga, a ne onaj koji se bavi obinim pisanim materijalima ili jezikom. Djeluju na intuitivnu, neverbalnu, vizualnu desnu stranu mozga, koja se bavi prostornim i apstraktnim odnosima, intuicijom i podsvjesnim. To je dio mozga koji nije ogranien racionalnim i linearnim nainom razmiljanja, te moda podruje uma koje je domain naeg vieg bia, onoga koje instinktivno traga za boanskim. Jezik simbola slui kao most izmeu dvije vrste inteligencije kojima su obdarena ljudska bia, racionalnom i intuitivnom. Kao takav, simbol je mnogo vie od jezika, te potie suradnju i sjedinjavanje dvaju modanih polutki. Uz takvo simboliko gledite na egipatska vjerovanja, moe se razumjeti kako su ivotinja i neteru sa ivotinjskom glavom izraavali duboke duhovne spoznaje. Cijela je ivotinja predstavljala odreenu

funkciju ili svojstvo u najiem obliku. Kad je ovjek prikazan sa ivotinjskom glavom, izraavao je tu odreenu funkciju ili svojstvo kod ljudskog bia. Naprimjer, Anubis (Anbu) predstavlja pravilan osjeaj za smjer drugim rijeima, "boanskog vodia". esto se prikazivao kao akal, ili kao ovjek s glavom akala. akal je poznat po svojem pouzdanom instinktu za pronalaenje puta kui i koristan je u potragama. Kao takav, prikladan je izbor za voenje due pokojnika kroz podruja Duata, mjesta gdje ljudska bia ive nakon smrti. Metafizika se uloga akala odraava u njegovoj ishrani; akal jede meso koje se raspada, pretvarajui ga u hranjivu tvar. Dakle, Anubis predstavlja sposobnost da se otpad pretvori u korisnu hranu za tijelo i duu. Takoer predstavlja apsolutnu odanost, a kao takav je prikazan u prizoru vaganja srca, nadgledajui pravilnost postupka. U ljudskom smislu, Anubis predstavlja pravilan osjeaj za smjer u svemu to radimo, apsolutnu odanost i sposobnost pretvaranja olova (otpad) u zlato (neto vrijedno). Jo jedan primjer kako su Egipani simboliki koristili ivotinje je prikaz due, poznate kao ba, koju je predstavljala ptica s ljudskom glavom - suprotno od uobiajenog prikaza neteru (ljudi sa ivotinjskim glavama). To predstavlja boanski aspekt zemaljskog. Ba se prikazivala kao roda, koja je bila poznata po svojim instinktima za migriranje i pronalaenje puta natrag kui, kao i po tome to su je smatrali pticom koja donosi novoroenad. Budui da se ustrajno vraa u vlastito gnijezdo, ta je ptica selica savren izbor za prikaz due. U samoj sri egipatskog simbolizma i filozofije nalazila se ideja da u ovjeku poiva ultimativni prikaz stvorenog univerzuma. Stoga su se njihova simbolika i mjere istodobno usklaivale prema ovjeku, zemlji i univerzumu. Schwaller je tu filozofiju nazvao antropokozmikom, ili "ovjek kozmos". To se zapravo odnosi na ideju da je univerzum stvoren tako da ga ovjek zamjeuje, a Bog kao apsolutna, ista svijest e ga doivljavati kroz ovjeka (gdje je svijest upoznavanje ili percepcija doivljavanja, te sutina identiteta koji nije ogranien vremenom). Antropokozmika filozofija vjerojatno je temelj na kojem se razvilo idovsko/kransko vjerovanje da je ovjek stvoren na sliku

Pitagorejski misticizam brojeva

Sredinom dvadesetog stoljea, napredni istraiva Rene Schwaller de Lubicz prihvatio je izazov i nastojao razumjeti zato su Egipani koristili simbole u svojim svetim napisima. Premda su najprije objavljena na francuskom, sva su njegova djela danas dostupna i na engleskom jeziku. U svojim knjigama kao to su Esotericism and Symbol (Ezoterija i simbol), Symbol and the Symbolic (Simbol i simbolino), The Egyptian Miracle (Egipatsko udo), te u monumentalnom djelu The Temple of Man (Hram ovjeka), on tvrdi da su Egipani bili veoma sofisticirani u svojim promiljanjima, da su razumjeli odreene prirodne geometrijske principe, te da su brojeve i jezik smatrali svetima. Schwaller, kao otac simbolistikoga gledita, egipatski jezik nije doivljavao samo kao sredstvo za komunikaciju, ve i kao poveznicu izmeu ovjeka i boanskoga. Uporaba harmoninih proporcija u njihovoj umjetnosti i arhitekturi, kao i numerika baza koja se provlai egipatskom mitologijom, naveli su ga da uz pomo pitagorejskog misticizma brojeva pokua rekonstruirati njihov sustav ideja. Na temelju godina istraivanja, vjerovao je da je njihov svjetonazor bio kombinacija filozofskog i teolokog pristupa u kojoj su postojali odnosi izmeu broja, zvuka i oblika. Zakljuio je da grki filozof Pitagora nije izumio misticizam brojeva, ve je samo unaprijedio postojee znanje koje je tisuama godina bilo sastavni dio egipatske civilizacije. U odreenom smislu, "misticizam brojeva" moe se smatrati najranijim pokuajem ovjeanstva da uz pomo brojeva objasni fiziki svijet. Pitagora (560-480. g. pr. Kr.) je roen na otoku Samos, ispred obale Male Azije. Prema nekim teorijama, kad mu je bilo dvadeset godina, posjetio je Talesa iz Mileta koji je poticao njegovo zanimanje za matematiku i astronomiju, te mu je savjetovao neka otputuje u Egipat kako bi vie nauio. Premda neki znanstvenici vjeruju da su takva putovanja stereotipne znaajke u biografijama grkih filozofa, te govore o legendi, a ne o injenici, tada ve dvije tisue godine stara egipatska civilizacija bila je dobro poznati centar za uenje tijekom drevnih vremena. Bez obzira kako je doista bilo, Pitagora je zasluan za vano napredovanje u teorijama matematike, astronomiji i glazbi. Kasnije se preselio u Kroton i utemeljio filozofsku kolu koja je privukla brojne sljedbenike.

Pitagora je znao - kao i Egipani prije njega (to bi moglo znaiti da je doista posjetio Egipat i ondje uio) - da je svaki trokut sa stranicama u omjeru 3:4:5 pravokutan. Jedno od njegovih vanijih otkria bilo da se dijagonala kvadrata ne moe prikazati kao racionalni viekratnik njegove stranice (broj koji se moe izraziti kao omjer dva cijela broja) - to ukazuje na postojanje iracionalnih brojeva. U ono je vrijeme to bila revolucionarna ideja za matematiare. Sredite Pitagorine filozofije brojeva ini vjerovanje da se svi odnosi mogu svesti na brojevne relacije, te da su sve stvari brojevi. Prema tom pristupu, svijet se mogao shvatiti kroz matematiku, to je bilo izrazito vano za razvoj znanosti. U Pitagorinu svijetu brojeva svaka znamenka izraava metafiziku koncepciju koja nije ni apstrakcija niti entitet sam po sebi. Brojevi su imena primijenjena na funkcije i principe po kojima je stvoren univerzum i po kojima se odrava. Kako brojevi napreduju od jednog do drugog, svaki broj simbolizira i definira njemu pripisanu specifinu funkciju, ali takoer u sebi sadri sve kombinacije funkcija koje do nje dovode.

Jedan
Broj jedan je Apsolut i jedinstvenost svih stvari. To se apsolutno naelo moe smatrati svemonou ili Bogom, ili, u znanstvenom smislu, kao ista energija iz koje se manifestira cjelokupni fiziki svijet. On je "Sve". Ako se broj jedan promatra na taj nain, hebrejski sveti tekst dobiva novo znaenje jer se u Deuteronomiju 6:4 (peta knjiga Mojsijeva - Ponovljeni zakon) objavljuje: "uj, Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan!" Drugim rijeima. Bog je apsolutan, za razliku od suvremenijeg tumaenja da se "jedan" odnosi na jednog jedinog boga.

Dva
Kako Apsolut postaje svjestan sebe, nastaje dualnost, ili polarnost, a slijedom toga postoji broj dva. Time se izraava suprotnost koja je temeljna za sve prirodne fenomene. Schwaller govori o tom odvajanju kao o "pradavnom rezu". Dva nije zbroj od jedan i jedan, ve stanje pradavne napetosti. To je metafizika koncepcija zauvijek nepomirljivih suprotnosti. Svijet broja dva, i niega vie, je statian, pa se nikad nita ne bi dogaalo. Po prirodi je podvojen, te ako se ne kontrolira,

nastaje kaos. Dva je "propast ovjeka" i predstavlja duhovnu napetost; nije rije o padu iz savrenog u grjeno stanje, ve o stvaranju ljudske svijesti od boanske, ili uzviene svijesti. Jedinstvenost je vjena svijest, u kojoj nema razlikovanja. Kad postane svjesna i dolazi do diferencijacije, pojavljuje se polarnost. Dakle, polarnost, ili dualnost, je dvostrano izraavanje jedinstvenosti.

Tri
Kad je Apsolut stvorio dualnost, istodobno je nastao broj tri, pruajui naelo pomirenja izmeu dvije suprotne sile. Dakle, tri je naelo odnosa. Teolozi su napisali brojne knjige u nastojanju da to tree naelo objasne kao tri u jednom Bogu, trojstvo. Ipak, takvo je poimanje ak i danas zagonetno. Meutim, na vie realistini nain, naelo je lako razumjeti. Naprimjer, muko/ensko samo po sebi nije odnos, ali on moe postojati kroz neopipljivo (duhovno). U ljudskim odnosima su ljubav, udnja ili prijateljstvo trea sila izmeu dvije osobe. Ovdje se moe teoretizirati da je dualnost postojanja u Bogu i ovjeku, te da trea sila, veza, ini poveznicu koja upotpunjava trojstvo - Otac (Bog), Sin (ovjek) i Duh Sveti (veza). Nae se drutvo sve vie izgrauje oko logike i razuma znanosti. Ipak, ne moe objasniti najvaniji aspekt svakodnevnih doivljaja. Bez obzira jesu li seksualni, prijateljski ili roditeljski, ljudski su odnosi stvoreni kroz veze ljubavi i ono su to pokree ljudske doivljaje. Dakle naelo usklaivanja (pomirenja) broja tri je duhovna veza.

etiri
Pojam sadraja ne moe se objasniti uz pomo dva ili tri. U primjeru ljubavi postoje: 1) ljubavnik; 2) voljena; i 3) udnja. Jedino kroz broj etiri moe se dobiti sadraj primjera, to bi u naem sluaju vjerojatno bilo, u poetku, ljubavna veza, a ukoliko bi sve dobro prolo, poslije bi to postala obitelj. Dakle, sadraj ili materija je naelo izvan dualnosti i odnosa. U odreenom smislu, kad se stigne do etiri, postoji nova jedinstvenost kao analogija apsolutnog jedinstva. Vidimo pojam broja etiri u "elementima" drevnog svijeta: zemlja, voda, zrak i vatra. Meutim, to nisu sami fizikalni elementi, kakve vidimo u periodinoj tablici, nego naela po kojima fiziki svijet funk-

cionira. Drevni su filozofi ta etiri opa prirodna fenomena koristili za opisivanje funkcionalnih uloga principa materije. Zemlja, vatra, zrak i voda predstavljali su apstraktne principe prihvaanja, aktiviranja, posredovanja i sastavljanja. Zemlja je naelo prihvaanja i formiranja. Vatra je aktivno naelo koje saima. Zrak je suptilno, posredniko naelo; a voda je materijalno ili sloeno naelo. Sve to fiziki postoji djeluje barem po jednom od tih naela, a najee je rije o kombinaciji. Naprimjer, sve u fizikom univerzumu je, bez iznimke, aktivno ili u pokretu. Na se planet vrti i kree se u orbiti oko Sunca. Isto ini i na Sunev sustav, kao i galaksija. To vrijedi i na kvantnoj razini. Zapravo, djelovanje definira postojanje. Atom, temeljna jedinica materije, nije nita vie do energija koja vibrira i ima odreeni naboj. Naprimjer, atom urana je sastavljen od 92 elektrona koji krue oko jezgre od 146 neutrona i 92 protona. (Razgradnjom tog atoma oslobaa se golema koliina energije.) Na malo veoj razini, sve fiziko, osim zraka, takoer je nastalo oblikovanjem. Drugim rijeima, sve to vidimo formirano je nekim procesom. Zrak, posredniki aspekt, odvaja sve fizike objekte. Fiziki su objekti takoer sastavljeni od razliitih elemenata, a za njihovo su postojanje potrebna formativna, aktivna i posrednika naela. Voda je jedina tvar koja moe sluiti kao kombinirani predstavnik ta tri naela. Slui kao posredniki faktor na isti nain kao i zrak; ipak, takoer je formativna (kombinira se u oblik) i aktivna (tee). etvrto je naelo ideja materije ili metoda koje definiraju kako e materija biti oblikovana, za razliku od same materije. Bestjelesno je, a ipak sadri etiri elementa koja opisuju fiziku stvarnost. Oito je da ta naela ine broj pet, a to je ivot.

Pet
Broj pet se takoer moe dobiti sjedinjavanjem prvog enskog broja (dva) i prvog mukog broja (tri) to predstavlja ivot (ili ljubav). Sjetite se da dva predstavlja polaritet, stanje napetosti, a tri, odnos (vezu), in pomirenja. Kombiniranjem dva i tri dobiva se vidljiv fiziki svijet u broju pet. Svi su fenomeni koji nastaju na prirodan nain polarni po naravi i trostruki po naelima. Budui da je to naelo ivota, pet je odgovoran za in stvaranja.

enski brojevi, oni koji su parni, predstavljaju stanje na temelju kojeg se djeluje. Muki brojevi, neparni, predstavljaju funkcije koje su poduzetne, aktivne, kreativne, pozitivne, agresivne i racionalne. enski su brojevi odgovarajue prijemljivi, pasivni, stvarani, senzitivni i oni koji njeguju. Pitagorina koncepcija muko/ensko ne odnosi se na drutvene uloge mukarca i ene, ve na stanja i djelovanja prirodnog svijeta. Nadalje, prema Pitagorinim sljedbenicima, broj jedan (Apsolut) nije ni paran ni neparan, niti je broj u pravom smislu rijei, ve je izvorite parnih i neparnih brojeva. Dva je prvi parni broj, a tri je prvi neparni. Iz dva, tri i pet dobivaju se sve harmonine proporcije i odnosi, a uz izmjenu komandi formiraju materiju i sve procese rasta. Imajte na umu da etiri stoji za ideju materije, ali ne za njezino stvaranje. Pet, sjedinjavanje mukih i enskih naela, je stvaranje materije. Primjere toga vidimo u svakodnevnom ivotu. Mu i ena, muko/ensko, je polaritet spojen udnjom u odnosu iz kojeg proizlazi kuanstvo, tj. obitelj. Mukarac i ena istodobno igraju aktivne, muevne, poduzetne, pasivne, enstvene i prijemljive uloge. Oba su ljubavnika aktivni jedno prema drugome i prihvaaju udnju. U ovom primjeru par obino stvori fiziku materiju, a to je beba.

est
Prvih pet brojeva jo uvijek ne opisuju strukturu prema kojoj se odvijaju sva prirodna zbivanja - okvirno naelo vremena i prostora. Naela brojeva od jedan do pet su neopipljivi (metafiziki ili duhovni) aspekti prirodnog svijeta u kojem se nalazimo. Broj est stvara vrijeme i prostor, te je broj svijeta. Mi ivimo u djelu broja est, svijetu kojeg definiraju senzorne interpretacije vremena i prostora, ono to mi zovemo i definiramo kao stvarnost. Premda neki vrijeme i prostor interpretiraju kao stvaranje, vrijeme i prostor su zapravo uinci stvaranja, kao i mjera kretanja. Mi doivljavamo, a time i gledamo na vrijeme kao na tijek, dok je prostor ono to sputava.

Sedam
Broj sedam objanjava fenomen razvoja, to je sveobuhvatno naelo u vidljivom, fizikom svijetu. To je ugraeni aspekt stvaranja. Meu-

tim, sedam se ne moe izravno povezivati s iskustvom. Drugim rijeima, mi sami ne moemo inicirati razvoj. Temeljni uzrok razvoja - od sperme i jajaca u fetus, zatim u bebu, pa u odraslo ljudsko bie, naprimjer - je misterij. Kao takav, sedam predstavlja sjedinjavanje duha (tri) i materije (etiri). U fizikom svijetu postoje brojni primjeri u kojima se sedam manifestira u razvojnim ili aktivnim sustavima, kao to je sedam tonova glazbene ljestvice. Izmeu glavne note i njezine oktave ima sedam intervala koje, unato njihovoj nejednakosti, uho interpretira kao harmonine. U biolokim je sustavima razvoj ugraen, najvjerojatnije na razini DNK, premda je to jo uvijek pomalo zagonetno. Meutim, razvoj nije neprekidan proces. Sve ima ciklus. Raamo se, odrastamo, a zatim umiremo. To nije samo prirodni fenomen Zemlje; sve u fizikom univerzumu egzistira u ciklusu. Nae Sunce, primjerice, postojat e jo etiri milijarde godina, a zatim e se proiriti, pretvarajui na planet u pepeo, te se skupiti u bijelu patuljastu zvijezdu. Naa galaksija, Mlijeni put, e se jednoga dana, u dalekoj budunosti, sudariti s nama najbliom susjednom galaksijom, Andromedom, i prestati postojati. Ipak, spoj dvaju galaksija stvorit e kombinaciju koja e dalje postojati kao nova galaksija. Broj sedam je kombinacija etiri i tri, to je jedinstvo materije i duha. Ali takoer je kombinacija pet i dva, dualnosti sjedinjene djelovanjem, te est i jedan, temeljne note, do, aktualizirane esticom. Drugim rijeima, naa fizika stvarnost vremena i prostora stvara oktavu, a to je samo po sebi novo jedinstvo.

Osam
Broj osam je nova cjelina (jedinstvo) analogna prvoj. To je obnavljanje ili repliciranje sebe i fizikog svijeta kako ga mi doivljavamo. To je Tot (grki Hermes, rimski Merkur), koji je "gospodar grada od osam" i glasnik bogova. On je neter pisanja, jezika, znanja i magije, te omoguuje ovjeku pristup misterijima svijeta, a njih simbolizira osam. to se tie broja devet, o njemu e biti rijei poslije u ovom poglavlju. To je poseban sluaj.

Egipatska mitologija kao misticizam brojeva

Prema tvrdnjama Schwallera de Lubicza, drevni su Egipani namjerno koristili harmonine proporcije u svojoj umjetnosti i arhitekturi, to se temelji na ranije opisanom numerikom sustavu razmiljanja. To je bio sveobuhvatni svjetonazor koji je ukljuivao filozofiju, matematiku, misticizam i teologiju. John Anthony West, suvremeni simbolist koji se slae s teorijom Schwallera de Lubicza, vjeruje da je ono to se danas naziva pitagorejskim misticizmom brojeva zapravo proizilo iz Egipta, te je ak postojalo prije drevnog Egipta. Kad se simbolizam brojeva primijeni na egipatsku mitologiju, postaje jasno da se egipatske prie i mitovi temelje na razumijevanju broja, a ne na animizmu. To je filozofija, ali ne u naem smislu rijei. Ne postoji nikakav tekst koji je objanjava. Unato tome, sistematina je, dosljedna sama sebi i organizirana na naelima koji se mogu izraziti na filozofski nain. Naprimjer, u egipatskoj mitologiji Atum (ili Turn) predstavlja transcendentan uzrok, Apsolut ili sve, Jedan, prvoga pravoga Boga i Stvoritelja koji je stvorio svijet i sve u njemu. U njemu se nalazio potencijal za sav ivot. Ime Atum proizlazi iz rijei koja znai "potpunost" ili "totalnost". Po uzoru na sebe, stvorio je u (muko, neter zraka) i Tefnut (ensko, neter vode). Svjestan svoje usamljenosti, masturbirao je, oplodio se vlastitim sjemenom i stvorio blizance u i Tefnut. Atuma su esto prikazivali u ljudskom obliku kako dri ili sie svoj ukrueni penis, to je simboliziralo in stvaranja. Premda je to nekima gnusno, Atumov samozadovoljavajui in je prikladan nain prikazivanja koncepcije stvaranja od sebe samoga. Drevni su Egipani vjerovali da sam ivot pokazuje velike cikluse postojanja. Na poetku i kraju svakog ciklusa, Atum je u djevianskim vodama preuzimao oblik zmije ili jegulje. Neki su egiptolozi protumaili Atuma i zmiju Apofis kao pozitivne i negativne sile unutar kaosa - nesreeno stanje neoblikovane materije i beskonane svijesti koje je postojalo prije ureenog univerzuma. U kasnijim su mitovima Ra-Atum i njegova ki ratnica vodili veliku bitku protiv sila kaosa kako bi zaklali zmiju Apofis ispod ished stabla, a to je bilo sveto stablo u Heliopolu, povezano sa sudbinom

svih bia. Vjerovalo se da su imena kraljeva bila zapisivana na to stablo prilikom krunidbe, kako bi se osigurala trajnost njihovih ivota. Tijekom rata protiv sila kaosa, Ra-Atum je esto preuzimao oblik make, mungosa ili nekog drugog neprijatelja zmija. Temeljna suprotnost, dualnost ili polaritet ivota, prikazana je u mitu koji govori o sukobu izmeu Seta i Horusa, iji je saetak naveden u daljnjem tekstu. Ta alegorija ilustrira konfliktima sklonu narav ovjeka, a takoer simbolizira egipatsku filozofsku koncepciju broja dva. Oziris, bog zemlje, nauio je ovjeanstvo baviti se poljodjelstvom, a to ga je u oima ljudi uinilo najveim od svih bogova. Slijedom toga, vladao je svijetom. Bijesan od ljubomore zbog njegove popularnosti, Ozirisa je ubio njegovbrat Set i bacio tijelo u rijeku Nil. Ozirisova ena, Izis, uzela je njegovo tijelo s namjerom da ga propisno pokopa. Razgnjevljen, Set je ukrao tijelo, rasjekao ga na komadie i razbacao diljem zemlje. Meutim, Izis je nala sve Ozirisove ostatke i, uz pomo boga Anubisa, vratila ga u ivot. Kasnije su Oziris i Izis dobili sina po imenu Horus, a njemu je bilo sueno naslijediti Ozirisa kao vladara. Kako bi sprijeio svoje neprijatelje da mu ubiju sina, Oziris ga je sakrio u movaru gdje ga je dojila krava, a to je bila boica Hator. Kad je odrastao, Horus je otiao iz movare kako bi zauzeo svoje mjesto vladara. Meutim, bog Sunca i voa vijea bogova elio je da Set preuzme tu ulogu. U vijeu je izbila prepirka, te je imenovanje vladara odgoeno. Potom je Oziris poslao pismo bogovima koji su se prepirali, tvrdei da bi Horus trebao biti vladar. To se pokazalo odluujuim imbenikom pri odreivanju novoga kralja. To e biti Horus. No, Set nije htio prihvatiti odluku, te je izazvao Horusa. U bitci izmeu Seta i Horusa koja je uslijedila, obojica su bili teko ranjeni. Horus je ostao bez oka, a Set bez testisa. Bog mudrosti, Tot, naao je Horusovo oko i vratio ga, aposlije ga je Horus darovao Ozirisu. Set je takoer vratio svoje dijelove tijela i njihove su se bitke nastavile. Ali su takoer pomagali jedan drugome, kako prikazuju drugi mitovi. Mitska pria o Horusu i Setu karakterizira ritmike strukture dualnosti. Od najmanjih estica stvarnosti - protona i elektrona - do organskog ivota i nas ljudi, mukih i enskih - postoji konstantan ritam dualnosti u prirodnom ivotu. Tako funkcionira fiziki svijet,

ivi i neivi. Proton privlai elektron radi stvaranja fizike stvarnosti. Muki i enski pripadnici cjelokupnog ivotinjskog svijeta privlae jedni druge kako bi se osigurao nastavak ivota. Dualnost je sadrana unutar apsolutnog jedinstva. U tome je znaenje broja dva. Svako ljudsko bie doivljava tu dualnost, jednako kao to je svijet prirode projicira kroz muku i ensku podjelu cjelokupnog organskog ivota. Ipak, ta podjela mora nai pomirenje, ba kao Horus i Set. To je pomirenje opisano u broju tri. Broj tri predstavlja odnos i pomirenje izmeu apsolutnog uzroka (jedan) i dualnosti (dva) to ju je stvorio od sebe. Postoji iskljuivo na duhovnoj razini. Uz takvu filozofsku tvrdnju, postoji neizbrisiva veza izmeu uzroka i dualnosti. Moemo je shvatiti uz pomo onoga to bismo mogli nazvati "uinkom". Silno se trudimo utjecati na ljude i dogaaje, mnogi od nas kroz molitve ili pozitivno razmiljanje kad izravni postupci nisu ili ne mogu biti uspjeni. Neki nose medalje, kao to je kri sv. Kristofora, kako bi stekli zatitu ili sigurnost tijekom putovanja. Drevni su se Egipani ponaali jednako. Umjesto da to zovu molitvom ili pozitivnim razmiljanjem, oni su to nazivali magijom. Umjesto noenja medalja, nosili su talismane kako bi sebe uinili potpunima ili radi zatite. Takoer su bacali ini ili izgovarali magine rijei kako bi pomogli pokojniku ili pokojnici da lake nae put u zagrobnom ivotu. Drevna egipatska magija oslanjala se na taj odnos i pomirenje izmeu naeg uzroka i nae dualnosti. Broj etiri, koji predstavlja ideju o materijalnom svijetu, esto se pojavljivao u egipatskoj simbolici - etiri regije neba, etiri Horusova sina, etvero Gebove djece, etiri posude u koje su se stavljali organi pokojnika prilikom pokopa. Prema jednom egipatskom mitu, Geb je oenio svoju sestru Nut, boicu neba, bez doputenja monog boga Sunca, Ra. Ra je bio toliko bijesan na Nut i Geba da je prisilio njihovog oca, ua, neter zraka, da ih razdvoji: zato je zemlja odvojena od neba. Ra je nadalje sprijeio Nut da u bilo kojem mjesecu godine ima djecu. Sreom je Tot, boanski pisar, odluio pomoi i nagovorio Mjesec na igru dame, gdje je ulog bila Mjeseeva svjetlost. Tot je osvojio tako mnogo svjetlosti da je Mjesec slubenom kalendaru morao dodati jo pet novih dana. Tako su Nut i Geb imali etvero djece:

Oziris; bog mrtvih, takoer poznat kao podzemni svijet Set: bog kaosa, konfuzije, oluja, vjetra, pustinje i stranih zemalja Izis: brina supruga i majka, koja je takoer bila velika arobnica Neftis (Nephthys ili Nebt-het): "gospodarica kue", a "kua" se odnosi na dio neba gdje je boravio bog Sunca Egipatsko poimanje broja pet, ili ivota, vidi se u koncepciji oivotvorenog ovjeka, koji je povezan s Apsolutom i ostvaruje jedinstvo s Uzrokom (Bogom). Trebao je postati zvijezda i "postati jedno u drutvu Ra". U hijeroglifima se simbol za zvijezdu crtao s pet vrhova. Doivljavan kao sveti u brojnim kulturama, pentagram (peterokraka zvijezda) i pentagon (peterokut) takoer odraavaju mistinu vrijednost broja pet. Schwaller de Lubicz je otkrio da su proporcije unutranjeg svetita hrama Amun-Mut-Khonsua (to ga je izgradio Amenhotep III iz osamnaeste dinastije) dobivene iz drugog korijena broja pet. Takoer je otkrio da su proporcije nekih odaja odreene esterokutom dobivenim od peterokuta. Egipani su odluili vremenske i prostorne fenomene simbolizirati brojem est, brojem materijalnog svijeta, vremena i prostora. est predstavlja osnovne vremenske podjele, kao to su dvadeset etiri sata dana, trideset dana u mjesecu i dvanaest mjeseci u godini, a sve su to viekratnici broja est. est se takoer vidi u egipatskoj kocki, simbolu za obujam, sa est smjerova irenja (gore, dolje, natrag, naprijed, lijevo i desno). Faraon pod pravim kutom sjedi na svojem prijestolju, koje je kocka, te je ovjek neosporno smjeten u materijalno postojanje. Schwaller de Lubicz kae da su dimenzije odreenih dvorana u hramu u Luxoru odreene geometrijskim dobivanjem esterokuta od peterokuta, to je simbolino izraavanje materijalizacije materije kroz duhovni in stvaranja. Broj sedam, koji oznaava sjedinjavanje duha i materije, izraen je u piramidi, kombinaciji kvadratne baze - koja simbolizira etiri elementa - i trokutastih strana - koje simboliziraju tri funkcije duha. To nije samo simbolino, ve i matematiki praktino. Mistina vanost broja sedam takoer prevladava u drugim kulturama drevnog Istoka.

aman sredinje Azije vjerovao je da "kozmiko stablo" ima sedam grana, te da takoer postoji sedam planetarnih nebesa. To je bila koncepcija u kojoj e se aman, u svojoj obrednoj potrazi, uzdii do neba uz os svijeta. U djelu Mircea Eliade Shamanism: Archaic Techniques of Ecstasy (amanizam: arhaine tehnike ekstaze) stoji da je kozmiko stablo arhaina, univerzalna ideja. Mit o dugi s njezinih sedam boja, kao putu zabogove i mostu izmeu neba i zemlje, postojao je u religioznim vjerovanjima Mezopotamije, kao i u japanskim predajama. Sedam duginih boja takoer je sastavni dio ideje i simbolizma sedam nebesa. Takve predaje postoje u Indiji i Mezopotamiji, kao i u judaizmu. Simbolika duge koja okruuje prijestolje vrhunaravnog bia odrala se do renesanse, u umjetnosti kranskog doba. Tijekom Srednjeg kraljevstva, broj osam bio je prikazan u Ogdoadu - osam entiteta koji ine drugu varijantu egipatske mitologije o stvaranju. Premda su se ta bia prvenstveno tovala u Heliopolu, aspekti stvaranja kombinirali su se s postojeim mitovima. Svaki je entitet ili aspekt pripadnik muko/enskog (ili mu/ena) para, a svaki par predstavlja aspekt pradavnoga kaosa iz kojeg je stvoren fiziki svijet. Nu i Naunet predstavljaju pradavne vode; Kuk i Kauket, beskonani mrak; Hu i Hauhet, prazan prostor; a Amun i Amaunet, tajne sile stvaranja. Bogovi su se obino prikazivali kao mukarci sa zmijskim glavama, a boice kao ene sa abljim glavama. Izgradili su otok u golemoj praznini gdje je smjeteno "kozmiko" jaje. Iz tog je jajeta iziao Atum, bog Sunca, koji je zapoeo proces stvaranja svijeta. To odgovara fizikom svijetu kako ga ovjeanstvo doivljava. Ogdoad je katkad prikazivan u obliku pavijana koji najavljuju prvi izlazak sunca, te se vidjelo sedam pripadnika Ogdoada i Horus, a sokol je predstavljao boga Sunca Ra-Horahtea. Mjesto koje se spominje kao "otok plamena" vidjelo je roenje boga Sunca i takoer se zvalo Khemenu, ili Osmi grad. Grci su ga spominjali kao Hermopol.

"Prijelaz" i broj devet

Za drevne je Egipane najvei misterij od svih bio "prijelaz" Stvoritelja od Nevidljivog u Vidljivog, Jednoga koji se manifestira kao mnogi. Taj se prijelaz manifestirao kroz tri uzastopne faze: Atum (ili Re) u Heliopolu, Ptah u Memfisu, Tot u Hermopolisu i Amun u Tebi. Pre-

ma Leyden papirusu iz Quenne, napisanom tijekom dvadeset osme dinastije: Svi su bogovi tri: Amun, Re i Ptah, kojima nema ravnih. On ija je priroda (doslovce, "ije je ime") zagonetna, je Amun; Re je glava, Ptah je tijelo. Njihovi gradovi na zemlji, utemeljeni zauvijek, su: Teba, Heliopol i Memfis (stabilan) za vjenost. Kad poruka stigne s nebesa, uje se u Heliopolu, ponavlja se Ptahu u Memfisu, te se pretvara u pismo to ga pie Tot (u Hermopolisu) za grad Amuna (Teba). Ta ideja o poruci predstavlja napredak "prijelaza" s Nebesa na Zemlju. Budui da se Heliopol smatrao "uhom srca", upravo se ondje ula poruka. U ezoterinim se tekstovima Sunce opisivalo kao srce Sunevog sustava, pa je Heliopol bio srce Egipta, grada Sunca. Ime Heliopol, kako se koristi o pogrebnim tekstovima, takoer znai "apsolutno izvorite stvari", to ne bi trebalo strogo ograniavati na fiziki grad tog imena. Kad se u egipatskim tekstovima kae: "Doao sam iz Heliopola" ili "Idem u Heliopol", to znai da "postojim od poetka" ili "vraam se izvoru". Prema pouavanjima u Heliopolu, Jedan koji je zapoeo "prijelaze" je Atum, ije ime znai "sve" i "nita" i predstavlja potencijal stvaranja koji se ne manifestira. Atum je "jedno" s Nunom, to je kozmiki ocean koji se ne moe definirati. Atumov prvi in bio je odvajanje sebe od Nuna, to je opisano u egipatskoj mitologiji. Kao Atum (Sve ili Apsolut) oivotvoruje sebe, izlazi iz Nuna kao pradavno brdo i stvara u, naelo prostora i zraka, i Tefnut, naelo vatre koju, prema tekstovima iz piramida u Sakkari, ispljune i tada pone postojati. (Tekstovi iz piramida u Sakkari su niz hijeroglifa iz pete i este dinastije Staroga kraljevstva, otprilike od 2350. do 2175. g. pr. Kr., uklesani na zidovima piramida, premda se vjeruje da su sastavljeni mnogo ranije, oko 3000. g. pr. Kr.) U drugoj, ranije spomenutoj verziji, Atum je rodio sebe masturbiranjem, te stvorio u i Tefnut. U treoj verziji, stvorio je sebe projicirajui svoje srce, izvlaei osam primarnih naela poznatih kao Velika Eneada Heliopola. Veliku je Eneadu inilo devet velikih bogova: Atum,

Slika 10.1. Velika Eneada

u, Tefnut, Geb, Nut, Oziris, Izis, Set i Neftis. Izraz se takoer koristi za opisivanje velikog vijea bogova, kao i za zajedniki naziv svih bogova. Oziris, Izis, Set i Neftis predstavljaju ciklinu prirodu ivota, smrti i ponovnog roenja, a sve je to povezano s Atumom, kako stoji u tekstovima iz piramida. Atum predstavlja "Uzrok" koji se ne moe spoznati. Moe se doivljavati kao moderni zapadnjaki koncept Boga. On je sve stvorio. On je na vrhu Eneade. Iz njega izviru sva druga naela univerzuma. Atum je stvorio u (zrak/vjetar) i Tefnut (voda/vlaga), najvanije elemente za ivot, to predstavlja temelje za drutveni poredak. u u prvi plan stavlja naelo ivota, a Tefnut naelo reda. Od u i Tefnut stvoreni su Geb i Nut, zemlja i nebo. Od Geba je stvoreno Sunce. Kad Nut i Geb sretnu Tefnut, nastaje mrak. Nut i Geb raaju Ozirisa, Izis, Seta i Neftis. Primjenjivanjem etiri naela (jedinstvo, dualnost, pomirenje i koncept materije), Oziris predstavlja inkarnaciju i reinkarnaciju, ivot i smrt, to je obnova. Izis je enstveni aspekt Ozirisa. Set je naelo suprotnosti, ili antagonizma, a Neftis je enstveni aspekt Seta. Ta se zbivanja stvaranja dogaaju izvan granica zemaljskog vremena, izvan svjetovnog podruja. Dogaaju se na nebesima, a ne na zemlji. Schwaller de Lubicz kae da se takvi misteriji ne mogu shvatiti procesima rezoniranja inteligencije uma. To je ezoterini misterij koji se ne moe razumjeti racionalnim umom, te se moe spoznati jedino onim to simbolisti nazivaju "inteligencijom srca". Ovdje je

zapravo rije o praiskonskoj tajni Boga i njegovog djela, Atuma, koji postaje jedan, zatim dva i tako dalje sve do osam. Ja sam Jedan koji se pretvara u Dva Ja sam Dva koji se pretvara u etiri Ja sam etiri koji se pretvara u Osam Nakon toga, ja sam Jedan - Petamonov lijes, Kairski muzej, (artefakt) br. 1160 Ta manifestacija ili razmnoavanje jednoga u mnoge, do ega je dolo u Heliopolu, apstraktno je naelo stvaranja. U Memfisu, Ptah tu apstrakciju proiruje i s nebesa sputa vatru. U Hermopolu, poinje uzajamno djelovanje boanske vatre i zemaljskog svijeta. U Tebi, ponavljanje ta tri procesa kombinira se u jedan, to predstavlja trojstvo Amuna. John Anthony West u svojoj knjizi Serpent in the Sky (Zmija na nebu) kae da Velika Eneada proizlazi iz Apsoluta, ili "sredinje vatre". Devet neterua (naela) povezuje Jedan (Apsolut), koji istodobno postaje jedan i deset, te je simbolina slika prvobitne jedinstvenosti. Velika Eneada je ponavljanje i povratak izvoru, to se u egipatskoj mitologiji doivljava kao Horus, boanski sin koji osveuje umorstvo i komadanje svojeg oca, Ozirisa. Egipani su prihvatili prirodnu, holistiku filozofiju koja je opisivala stvaranje ovjeka kao inkarnaciju boanskoga u duhovnom smislu, a ne kao da je gurnut u opasan i nasilan svijet. ovjek je bio Kozmos, a zadatak pojedinca bio je to shvatiti kako bi postigao vjenost. Pitagora je razumio njihovu filozofiju i posve je suvislo opisivao u svojim pisanim djelima i pouavanjima. Egipani su je prikazivali kao mit koji je sadravao ezoterinu istinu.

Deset i sveti tetractys

Za pitagorejce je broj deset najvaniji od svih brojeva, a dobiva se zbrojem brojeva jedan, dva, tri i etiri. Geometrijski je izraen kao trokut to su ga nazvali "sveti tetractys". Tetractys, takoer poznat kao decad, je trokut koji se sastoji od deset toaka sloenih u etiri reda: jedna, dvije, tri i etiri toke u svakom redu.

Slika 10.2. Tetractys (uz doputenje Johna Opsopausa) Pitagorejci vjeruju da su fantastina svojstva tetractysa izvorite i korijeni vjene prirode. U sutini, to je izraz metafizike stvarnosti i "idealnog svijeta" Platona. U prisezi pitagorejaca spominje se tetractys; priseu na "onoga koji je naoj obitelji dao Tetractys, koji sadri Vrelo i Korijen vjeno promjenljive prirode." West kae da se grkim tetractysom moe smatrati egipatska Velika Eneada koja se manifestira i vie nije dio mita. Premda to ne mora biti poboljanje u odnosu na egipatsku koncepciju Eneade, grki tetractys je nain na koji se moe poeti shvaati mnoga znaenja Eneade. Trokutasti oblik tetractysa predstavlja aritmetiku progresiju stvaranja od apstraktnog i apsolutnog do konkretnog i zasebnog. Lijeva strana trokuta (1, 2, 4 i 8) simbolizira pomak ivota iz apsolutnog jedinstva. Desna strana (27, 9, 3 i 1) predstavlja razvijanje svijesti i povratak apsolutnom jedinstvu. U sutini, to je opis svega (univerzuma) koje proizlazi iz niega. Prije nego je bilo to postojalo bio je jedan, geometrijska toka, postojanje bez dimenzija. Kad se toka pomaknula, pojavila se ravnina (ili povrina), te su poele postojati dvije dimenzije. Kad se ravnina pomaknula, pojavilo se tijelo, zajedno s trodimenzionalnom stvarnou. Dakle, tetractys prikazuje etiri razine postojanja, od one bez dimenzija do trodimenzionalne. Platon je gradio na ranijim spoznajama o tetractysu. Vjerovao je da su objekti prirodnog svijeta dio vee stvarnosti koja ukljuuje ap-

straktni svijet kojeg je on nazivao "Forma". (U modernom nainu razmiljanja, ta bi forma bila jednaka ideji.) Bit nekog objekta nije njegov oblik ili tvar od koje je napravljen, ve njegova sutina - njegova istinska Forma. Za Platona, te su forme bile znanje koje je postojalo izvan ljudskog uma. Ako se tetractys interpretira u skladu s njegovom teorijom o Formi, ravnine od dva do etiri predstavljaju razine postojanja. Druga ravnina predstavlja apsolutno postojanje formi gdje su ideje boanske i vjene, gdje se zapravo zbiva "bivstvovanje". etvrta ravnina predstavlja fiziku manifestaciju formi, gdje forma postaje stvar, a to se spominje kao "podruje postanka". Trea je ravnina posrednik ili "stanje izmeu" ravnina dva i etiri. Ravnina tri je ono gdje postoji dua, a to znai da se ondje mijeaju stanja apstrakcije s konkretnim svijetom. Meutim, ravnina jedan, izvor svega, ne moe se opisati. Ta razina stvarnosti je osnova za progresiju od apstraktnog do konkretnog. Premda je sveti tetractys Pitagorino razjanjenje, to nije iskljuivo pitagorejski koncept. Kao najmudriji od drevnih mudraca, Pitagora je, prema razliitim predaj ama, putovao svijetom u potrazi za mudro u. Nakon to je od grkih mudraca nauio sve to je mogao, otiao je u Egipat, negdje oko 535. g. pr. Kr., s pismom preporuke od Polikrata, vladara otoka Samos. Neoplatonist iz drugog stoljea, Porfirije, kae da su mu neprestano odbijali pristup "Misterijima Izis", kurikulumu vieg uenja za sveenike i plemenitae. Meutim, sveenstvo u Tebi napokon je prihvatilo Pitagoru nakon to je obavio potrebne obrede. U novije su vrijeme obavljena mnoga povijesna istraivanja o vezi izmeu Grka i Egipana tijekom prvog tisuljea pr. Kr. U svojem monumentalnom djelu Black Athena (Crna Atena), svezak 1 (1987), Martin Bernal govori o tome kako su akademici Zapada tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljea izmislili ulogu stare Grke kao zaetnika civilizacije. U svesku 2 opisuje arheoloke i pisane dokaze koji pokazuju da je drevni Egipat istinski izvor znanja i civilizacije. Premda se svi znanstvenici ne slau s njegovom tezom, jasno je da je veza doista postojala i da su drevni Egipani utjecali na poetke razvoja grke drave.

Simbolizam zmije
Egipatska su filozofija i mitologija fiziki i duhovni svijet objanjavale kroz sustav brojeva i matematiku. Njihova su pouavanja bila ezoterina, rezervirana za plemstvo i obrazovane, a ipak je sve bilo dostupno i obinim ljudima, pod krinkom mitologije. Simbolika interpretacija egipatske mitologije na uvjerljiv nain objanjava njezine sofisticirane filozofske koncepcije. Neki su simboli preivjeli sve do danas, te ostaju kao ikone religioznog izriaja, osobito golub (ili ptica) i zmija - kranski simboli za sile dobra i zla. Zanimljivo je da su se ti simboli nalazili na faraonovoj kruni dvije tisue godina prije kranstva. Na njegovoj se kruni nalazila kobra, spremna za napad, i strvinar. To je bio ultimativni simbol moi u drevnom Egiptu. Jedna od faraonovih titula bila je "gospodar krune strvinara i zmije". To je simboliziralo boanskog ovjeka koji se sastojao od zmije (funkcija boanske inteligencije) i strvinara (funkcija pomirenja). John Anthony West kae da paralelno razmiljanje usmjerava jedinstvo kobre i strvinara na kraljevskoj kruni to je nosi faraon, a to predstavlja ujedinjenje gornjeg i donjeg Egipta. Istodobno simbolizira pobjedniko sjedinjavanje sposobnosti rasuivanja i asimilacije, to je obiljeje usavrenog ili kraljevskog ovjeka. Zmija predstavlja intelekt, sposobnost pomou koje ovjek moe ralaniti cjelinu na njezine sastavne dijelove, ba kao to zmija proguta cijeli plijen, a zatim ga probavlja tako da ga razgrauje na manje dijelove. Boanski ovjek mora imati sposobnost razlikovanja i pomirenja. Budui da te dualne moi postoje u ljudskomu mozgu, oblik zmijina tijela na kruni slijedi fiziologiju mozga. Ta je dualna funkcija mozga ivopisno prikazana na dvije strane. Dio krune koji se nalazi nasred ela predstavlja "tree oko" i njegove intelektualne sposobnosti. Egipani su izabrali zmiju za prikaz autoriteta jer je ta mo sama po sebi dualna po izriaju. Zmija, koja se ini jedinstvenom, zapravo je dualna u izriaju. Verbalna je i seksualna, dualna i podvojena po naravi. Istodobno je kreativna i destruktivna u smislu da se mnogostrukost stvara iz jedinstvenosti, te da stvaranje predstavlja destrukciju savrenstva Apsoluta. Budui da zmija ima raljasti jezik i dvostruki penis, izbor je bio logian. Neheb Kau, to znai onaj koji daje

oblike i svojstva, bilo je ime kojim su nazvali zmiju koja je predstavljala praiskonsku zmiju. Neheb Kau se prikazuje kao dvoglava zmija, to ukazuje na dualnu prirodu univerzuma. Meutim, dualnost i intelekt nisu samo ljudske funkcije, nego i kozmike. Postoje vii i nii intelekt. Zmija predstavlja nii, ali i vii intelekt. Vii intelekt doputa ovjeku da spozna Boga, a predstavlja ga nebeska zmija, "zmija na nebu" - koju su Egipani esto prikazivali kao ovjeka koji jae na leima zmije prema zvijezdama. Krilata je zmija takoer bila est simbol mnogih ranih civilizacija. No, nekontrolirana dualnost je kaos, te nije nita drugo do destrukcija. Stjecati znanje bez da se poe dalje i stvori neto novo je, kako West kae, parodija na Boga. Na taj je nain zmija predstavljala kaotine, destruktivne sile svojstvene kozmosu. Openito govorei, jedno je ime dobila svaka ivotinja osim zmije koja je imala ulogu "separatom" ili opstruktora djela Ra, ili Apsoluta. Zmija je u egipatskoj mitologiji ocrnjivana pod razliitim nazivima, moda kako bi se opisala odreena vrsta opstrukcije ili negacije. Ta prvobitna koncepcija "nekontrolirane dualnosti", ili "kaosa", aspekt univerzuma, kasnije je, u kranskim predajama, jednostavno postala poznata kao zlo - to se odnosilo na osobu koja se nije pomirila s Bogom. Zato se zmija doivljava kao personifikacija zla. West kae da simbol zmije ima drugo, vie znanstveno znaenje. Energija, ono od ega se sastoji sva materija, zapravo je drugi naziv za "svijest bez duha". Svijest je kreativni poticaj energiji, a time i svoj materiji, da postoji. Dakle, kroz energiju se duhovno pretvara u fiziko.26 Energija je vibracija, ili kretanje izmeu negativnih i pozitivnih polova, a ilustrira je sinusni val. Sinusni je val jedinstven po tome to predstavlja energiju koja je u potpunosti koncentrirana na jednu frekvenciju (broj potpunih ciklusa u sekundi), te ima oblik vala to ga proizvodi jednostavno harmonino kretanje. Sinusni se val moe mehaniki konstruirati tako da se toka pomie po krugu. Na lijevoj strani kruga povue se polumjer od sredine do toke na krugu. Pomaknite toku malo dalje po krugu, te nacrtajte jo jedan polumjer do nje. Visina druge toke iznad prvog polumjera je sinus kuta to ga ine oba polumjera. Ako se krug vrti konstantnom brzinom, grafikon visine toke u odnosu na vrijeme daje sinusni val, a izraava se kao razlomak polumjera i mora biti izmeu 1 i 1.

Slika 10.3. Sinusni val (sinusoida) Sinusni val takoer vrijedi za izmjeninu struju, jer se neprestano kree od negativnog do pozitivnog i natrag do negativnog, to stvara analogni val penjanja i padanja voltae. Zvuni i svjetlosni valovi takoer nastaju vibracijom. To jednostavno kretanje izmeu suprotnih polova temelj je nae fizike stvarnosti na kvantnoj razini. West kae da su drevne civilizacije prikazivale vibraciju (energiju) kao zmiju koja se kree po tlu ili u vodi. Njezino kretanje, kao to svi znamo, stvara "S" . sinusni val. Dakle, zmija je savreni i univerzalni simbol za predstavljanje ina u kojem jedinstvenost postaje dualnost, to je kozmoloka baza za sve valjane filozofske sustave. Nadalje, te su vibracije nain na koji se umjetnosti prenose do nas, preko naih emocionalnih sposobnosti. To je oito u sluaju glazbe, i to nam je poznato - zvuni valovi odreeni jainom, intenzitetom i tonalitetom. Ovisno o glazbenom djelu, zvuk stvara emocionalni uinak. Arhitektura ima slian uinak, to neki opisuju kao "zamrznutu glazbu". Ima mnogo naina na koji su umjetnost glazbe i arhitekture slini. Oboje sadre ideje o proporcijama, oznake vremena, ritmove i kreativnost za ureivanje nota ili graevnih ideja, aspekte koji se mogu promatrati iz iste perspektive. West vjeruje da to nije samo poetino, ili metaforino, ve je doista tono. Veliki hram, ili kad smo ve kod toga, trgovaki centar, prenosi svoje znaenje ili nedostatak znaenja, ovisno o sluaju, iskljuivo kroz vibracije. O tome ne razmiljamo na taj nain jer su to vizualne vibracije; oito je da se boja prenosi do nas kao vi-

zualna vibracija. Na to smo navikli i to prepoznajemo, ali ne mislimo na arhitektonske oblike. Statini su, kao vibracija, ali doista jesu vibracije i prenose se tono kao, ili barem analogno, glazba kroz harmoniju, proporciju, ritam i geometriju, to je meuigra brojeva.

Ostavtina znanja
U sreditu holistike filozofije Egipana nalazi se ovjekova uloga u univerzumu, njegovo podrijetlo i priroda svijesti - sofisticirana i kompleksna tema, ak i prema dananjim mjerilima, i jo uvijek najvea od svih zagonetki. Opeprihvaena teorija o nastanku fizikog univerzuma kae da je sva materija nastala slijedom kozmikog "velikog praska". Nesumnjivo, rije je o paradoksu, jer je neto stvoreno iz niega. Svi fiziari shvaaju da materija nije nita drugo do konfigurirana ili "oblikovana" energija, a ipak energija ostaje nedefinirana. To je jednostavno kretanje, ali kretanje "ega" nije poznato - i moda nikad nee biti pronaen odgovor na to pitanje. Drevni su Egipani naoko razumjeli implikacije te velike zagonetke i doivljavali ulogu ovjeanstva na razini sofisticiranosti koja se moe usporediti s modernom mjeavinom najrazvijenije znanosti, filozofije i teologije. Smatrali su ovjeanstvo, kao i cjelokupnu prirodu, krajnjim inom vrhunske svijesti, njezinim prijelazom iz metafizikog u fiziko. Dok suvremeni fiziari nastoje objasniti fiziki svijet kroz matematiku, drevni su Egipani uklopili brojeve u filozofiju kako bi uinili isto. John Anthony West kae: "Moe se rei da je Egipat cijeli univerzum smatrao gigantskim inom magije, transformacijom svijesti u materijalni svijet." ak i danas ugledni znanstvenici, kao to su astronaut Apolla i fiziar Edgar Mitchell, lijenik Stuart Hameroffi evolucijski biolog Bruce Lipton, nastoje odgonetnuti tajne ljudske svijesti. Prije vie od pet tisua godina, mitski egipatski Tehuti (Tot) navodno je izumio pisanje i razotkrio ljudima cjelokupno znanje iz astronomije, arhitekture, geometrije, medicine i religije. Bio je tovan kao bog mudrosti i boanski glasnik koji je zapisao prirodu fizikog univerzuma. Premda ga Egipani nikad nisu proglasili svecem, tekstovi koji mu se pripisuju postali su sastavni dio egipatske ezoterine tra-

dicije, opisane umjetnou i arhitekturom hramova, o kojoj su sveenici hramova pouavali novake. Kasnije, kada je Grka poela jaati kao svjetska sila, grka je inteligencija prihvatila to znanje kao drevnu mudrost, a njezin legendarni autor uzeo je ime Hermes Trismegistos (triput-najvei Hermes). Do treeg je stoljea, unutar grko-egipatske civilizacije u Aleksandriji, nastao niz filozofskih djela koji su inili ono to je poznato kao Corpus Hermeticum, ili jednostavno, hermetika. Premda znanstvenici polemiziraju o njezinu egipatskom podrijetlu grki povjesniar Herodot (484-432. g. pr. Kr.) jasno govori o starosti i originalnosti njezinih egipatskih duhovnih ideja: Egipani su pretjerano religiozni, vie od bilo kojeg drugog naroda u svijetu ... Pretjerano su pedantni u svemu to ima veze s njihovom religijom ... Tek su prekjuer, ako smijem tako rei, Grci saznali za podrijetlo i oblik raznih bogova... Imena svih bogova bila su poznata u Egiptu od poetka vremena. Grci, kojima svijet Zapada pripisuje zasluge za nastanak modernoga drutva, svoju su rije nature dobili od egipatske rijei neter, prihvativi drevno egipatsko pouavanje da nema odvajanja prirode (nature) od boanskoga. Godine 1952. ugledni egiptolog i profesor semitskih jezika, Samuel Mercer (1879-1969), sastavio je prvi potpuni prijevod tekstova iz piramida u Sakkari. Premda postoje potekoe to se tie odreivanja starosti samih natpisa, izazvali su mnogo polemika po pitanju njihova podrijetla. ini se da su se pojavili kao posve razraena zbirka posmrtnih tekstova, bez ikakvog presedana u arheolokom zapisu. Budui da su tekstovi sastavljeni od zasebnih izraza, bez strogog narativnog slijeda koji bi ih povezivao, znanstvenici vjeruju da nisu bili napisani tono s namjerom da budu uklesani na piramide, nego su se moda i ranije negdje koristili. Meutim, jasno je da ti etiri tisue tristo godina stari hijeroglifi sadre doktrine identine onima iznesenim u hermetici, a njihova je sutina da je svijest prava priroda ovjeka. Prema hermetikim pouavanjima, fiziki je svijet privremen, a svaka osoba, zahvaljujui svojoj svijesti, ima mogunost postii besmrtnost kroz spoznaje o boanskome. Pouavanja se temelje na vjerovanju

da je ono to se nalazi gore paralelno s onim to je dolje. Drugim rijeima, ono to najprije postoji u duhovnom, poslije se manifestira u fizikom. Dakle, duhovno i materijalno su isprepleteni i trebaju se zajedno prouavati. To je ista i jednostavna filozofija, neoptereena dogmatskim mislima ili obredima. U djelu Michaela Maiera Symbola aureae mensae duodecim nationum (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations - Simboli zlatnog stola dvanaest naroda), objavljenom u Frankfurtu, Njemaka, 1617. godine, Hermes je prikazan u ruhu za koje se vjeruje da je halja egipatskog sveenika (vidi sliku 10.4). U desnoj ruci dri zemaljsku

Slika 10.4. Hermes, prikazan kao egipatski sveenik (iz djela Michaela Maiera Symbola aureas mensae duodecim nationum (The Symbols of the Golden Table of the Twelve Nations Simboli zlatnog stola dvanaest naroda)

kuglu, a lijevom pokazuje prema Suncu i Mjesecu sjedinjenima u vatri, to je aluzija na Smaragdnu plou. Jedan od kljunih dokumenata alkemije (drevna sveta znanost i filozofija, pretea kemije), Smaragdnu je plou veoma cijenio otac moderne fizike, Sir Isaac Newton. Ponovno otkrivanje hermetike tijekom petnaestog stoljea doprinijelo je razvoju renesanse i pomaku prema modernoj znanosti. Oni koji su priznali da joj duguju zahvalnost mogu se staviti na popis "tko je tko" meu najveim umovima civilizacije Zapada, ukljuujui Leonarda da Vincija, Nikolu Kopernika, Rogera Bacona i Sir Waltera Raleigha. Unato nevjerojatnoj tehnologiji i obilju znanja to smo ga prikupili do dvadeset prvog stoljea, ne moemo objasniti zato smo ovdje nimalo bolje nego lekcije hermetike u starim egipatskim kolama misterija. Premda su kontroverzna, suvremena znanstvena istraivanja o prirodi fizikog svijeta, osobito o kvantnoj fizici, pokazuju da su te drevne ideje imale odreenu vrijednost, unato prirodnoj averziji znanstvene inteligencije spram metafizikih pitanja. Takoer se ini da je egipatski "ovjek kozmos" vjerojatni izvor religioznih i filozofskih pouavanja poznatih modernom svijetu. Osobito zanimljivo pouavanje iz te drevne ezoterine tradicije je ono koje kae da je ljudska povijest ciklina. Civilizacije, svijest, razumijevanje i tehnike sposobnosti uzdizale su se do nevjerojatnih visina u prolosti, a zatim su uvijek iznova padale natrag u barbarizam. Prema tom drevnom doivljaju povijesti, golemo akumulirano znanje i sposobnosti prenosilo se dalje iz ranijih epoha. Egipani su naslijedili ostavtinu mudrosti i tehnologije, to je bilo izvor monih i neobjanjenih drevnih postignua, kao to su piramide u Gizi. ak i prema dananjim mjerilima, ini se da su nekakvo graevinsko udo. Simbolisti priznaju da se ini kako je egipatska kultura zapoela na svojem vrhuncu, a zatim je postupno propadala tijekom njihovih tri tisua godina postojanja. Jasno je da je Egipat, sa svojom dugovjenou kao i tehnikim vjetinama, bio civilizacija s kojom se ne moe mjeriti nijedan drugi narod nakon njih, a ostavio nam je vie pitanja nego odgovora. Kako se egipatska kultura mogla pojaviti naoko kompletna na samom poetku civilizacije? Odakle je stiglo njihovo znanje? Gdje su nauili svoju znanost? Premda je mogue da su Egipani razvijali svoje graevinske tehnike tijekom dugog vremenskog razdoblja do prve dinastije, prema

legendi, "sljedbenici Horusa" vladali su Egiptom prije prve dinastije, a prije njih su postojali kraljevi koji se spominjali samo kao "bogovi". Tradicionalno, ti se preddinastiki kraljevi smatraju mitolokima, ali tako ne misle svi znanstvenici i istraivai. Postoje dokazi koji podupiru teoriju da su stanovnici Mezopotamije migrirali u Egipat, ili su ga moda osvajali, prije treeg tisuljea pr. Kr. U egipatskoj istonoj pustinji, natpisi na kamenu (petrograf) priaju o narodu koji je stigao u regiju na brodovima visokih pramaca, drukijim od plovila to su ih koristile preddinastike zajednice koje su ivjele du Nila. Osim tih rezbarija na kamenu, pronaene su figurice "Majke boice", kao i sokol, simbol Horusa, jednog od najpoznatijih egipatskih bogova. Prema modernim mjerilima, opisivanje egipatskih najranijih kraljeva kao bogova zasigurno ukazuje na ulogu mita u njihovoj povijesti. Meutim, u kontekstu vjerovanja drevnog Egipta, postoji naoko uvjerljivo objanjenje. Prema hermetikom gleditu, mukarce se moe smatrati bogovima. Kad su hermetike predaje govorile o mukarcima kao o bogovima, nije se mislilo na egocentrine vladare koji su vjerovali da su ravni apsolutnom Bogu, ili Bogu inkarniranom u jednom pojedincu. Umjesto toga, te su predaje govorile o nekome kao o "bogu" koji je bio duhovno prosvijetljen i koji je radio za ope dobro. Oni koji su prihvaali takvo gledite, vjerovali su da gdje god je ivot, ondje je takoer i dua - animirajue i vitalno naelo ivota, kojemu se pripisuju sposobnosti razmiljanja, djelovanja i emocija. U ivotinja koje ne razmiljaju, dua nema viu svijest. ivotinje ive prema instinktima, hranei svoju tjelesnu glad i udnju. Ljudske svijesti koje nisu stekle viu svijest (duhovnost) kao vodia kroza ivot, pod utjecajem su udnji jednako kao i due ivotinja. Egzistiraju iracionalno, a pokreu ih njihovi apetiti i enje, to dovodi do nerazumnog ponaanja. I poput ivotinja bez razuma, nikad ne uspijevaju potisnuti svoj gnjev i udnju, i nikad im nije dosta zla (instinktivnih uitaka njihovih tjelesnih funkcija). Via svijest dolazi od sutine Boga, a kod ljudskih bia se to stanje postojanja moe smatrati manifestacijom Boga kroz duhovno pomirenje. Opisati osobu u tom stanju postojanja znai njega ili nju nazvati bogom. Dakle, meu ljudskim biima, oni koji steknu takvu duhovnost su bogovi, a njihova je humanost blizu boanskoga. Stoga se moe

rei da su bogovi besmrtna ljudska bia, i da su ljudska bia smrtni bogovi. Zagovornici modernih, glavnih religija skloni su takva stanovita smatrati bogohulnima, ali to nije namjera. Ono kako se opisuje ljudski bog je netko tko je "ponovno roen" ili je "roen u duhu" - da se posluimo izrazima iz kranskih predaj a - ili tko je "postao prosvijetljen", "postigao transcedentnost", "probudio se" ili je "postao jedno sa svime" - da se posluimo vie istonjakim i mistinim izrazima. Schwaller de Lubicz kae da se ideja o ljudskom biu kao o bogu odnosi na one pojedince koji su shvatili da u sebi, u svojoj svijesti, nose kozmos, te da su oni, zajedno sa svima drugima koji su to shvatili, fiziki izraz apsolutnog Boga koji s njima dijeli Svoju Svijest. S obzirom na tu iznova otkrivenu, drevnu duhovnost i simboliko gledite na egipatsku kulturu, teko je prihvatiti da se plemenska i pastirska kultura razvila u narod takve sofisticiranosti i velianstvenosti za tako kratko vrijeme. Jesu li prosvijetljeni vladari vladali pretpovijesnim Egiptom? Odgovor se moda nalazi u usmenim predajama samih Egipana.

11

BU WIZZER
Zemlja neterua

smene predaje postoje u gotovo svakoj kulturi, drevnoj i modernoj. Prouavanje usmenih predaja nije medijski orijentirano, razvikano podruje; meutim, to je akademska disciplina koja postaje sve zanimljivija, osobito na klasinom i literarnom polju. Centar za prouavanje usmenih predaja na Sveuilitu Missouri, Kolumbija, od 1986. objavljuje asopis pod naslovom Oral Tradition (Usmena predaja). Njegovi se lanci bave legendama, biblijskim priama, te drevnim grkim, engleskim, irskim, panjolskim, portugalskim, jugoslavenskim, kineskim, francuskim, njemakim, afrikim, afro-amerikim, perzijskim, norvekim, talijanskim, velkim, rumunjskim, mayanskim, indijskim, arapskim, maarskim, finskim, japanskim, tibetanskim, srednje-azijskim (Kirgiz) i juno-pacifikim predajama. Druga, posebna izdanja sadre teme o amerikim domorocima, epove euro-azijskog Puta svile i enskim predajama june Azije. Prije pojave pisma, povijest je bila usmena znanost, a u odreenom je smislu takva jo i danas. Naprimjer, razmislite o prii vojnika koji je preivio bitke u sjevernoj Africi, Italiji i Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Nikad o tome nije pisao, niti je kome priao o svojim munim doivljajima, osim svojoj eni i djeci, a oni su, mnogo godina poslije, to prepriali svojoj djeci. Ako je pria na bilo koji nain zanimljiva i znaajna, vjerojatno e se prenositi na sljedee gene-

racije. Moda e jednoga dana praunuk ili praunuka, ushieni ulogom to ju je njihov djed odigrao u ratu, zapisati njegovu priu. Prianje pria je dio ljudskih iskustava, i po tome se razlikujemo od svih ostalih ivotnih oblika. Dijelimo sjeanja sa svojim potomcima kako bi oni znali odakle potjeu i zato. Nakon nekog vremena, netko e ta sjeanja smatrati dovoljno vanima i zabiljeiti ih u pisanom obliku. Kod Egipana, tijekom vladavine Ramzesa Velikog (1314.-1224. g. pr. Kr., vladao od 1290.-1224. g. pr. Kr.), nepoznati je pisar sastavio popis svih egipatskih kraljeva, koliko ih se mogao sjetiti. Popis je napisan na jedanaest listova papirusa to ih je neko vrijeme prije 1824. Bernardino Drovetti pronaao u Deir el-Medini u drevnoj Tebi. Prvi je list sadravao imena deset vladara koji su ivjeli prije dinastikog Egipta, u razdoblju za koje ne postoji pisana povijest. Ti su se vladari smatrali veoma posebnima, a spominjali su se kao kraljevi boga Horusa. Tijekom godina, spojeni su djelii Kamena iz Palerma (veliki kamen s uklesanim natpisima, otprilike iz 2500. g. pr. Kr., koji opisuje mnoge egipatske kulturne obiaje i smatra se najstarijom povijesnom knjigom na svijetu), te je otkriven jo jedan popis pretpovijesnih kraljeva. Premda imena prva dva kralja koja se nalaze na Torinskom papirusu nisu uklesana na Kamenu iz Palerma, preostalih osam jest.
TABLICA 11.1.- DREVNI EGIPATSKI KRALJEVI S Kamena iz Palerma i Torinskog papirusa Kamen iz Palerma u Keb Ausar Sht Hwr Djehuti Mch Hwr Torinski papirus Ptah Ra u Seb Oziris Set Horus Tot Ma Horus

Egiptolozi tvrde da se Kamen iz Palerma smatra povijenim dokumentom jer su imena u pravilnom kronolokom redu. Onaj tko ih je uklesao na kamen zacijelo je imao pristup drugim povijesnim dravnim dokumentima koji su se prenosili s generacije na generaciju od prve dinastije. Ti zapisi ukazuju na usmenu predaju koja se odravala od 3000. g. pr. Kr. barem do dvanaestog stoljea pr. Kr. Budui da ne postoji ni jedna druga drevna civilizacija velika poput Egipta koja je trajala tri tisue godina, moglo bi se oekivati da njezine usmene predaje nee biti izgubljene za povijest. Neovisni egiptolog Stephen Mehler tvrdi da je doista tako. U svojoj knjizi The Land of Osiris (Zemlja Ozirisa) Mehler iznosi drevnu egipatsku usmenu predaju onako kako ju je njemu objasnio egipatski "majstor" i uvar mudrosti po imenu Abdel'El Hakim Awyan. Mehler kae da je Hakim, osim to je upoznat s usmenim predajama, stekao formalno obrazovanje, te je na Sveuilitu Kaira diplomirao arheologiju i egiptologiju. Premda je Hakimova usmena predaja o egipatskoj povijesti iskljuivo subjektivna stvar s akademskog stanovita, i zasigurno ima svoje protivnike, to je prikaz egipatske pretpovijesti koji navodi na razmiljanje. Egipatsku usmenu povijest Mehler opisuje kao "Kemitologiju", izraz koji se odnosi na drevno ime Egipta. Stari egipatski simboli za naziv njihove zemlje odgovaraju suglasnicima KMT, a pisali su se kao Kemet, Kemit, Khemet, Khemit, Khem i Al Khem. To doslovce znai "crna zemlja", a odnosi se na plodno crno tlo uz rijeku Nil. Izvorne egipatske predaje kau da je njegova civilizacija bila Khemit (izgovara se Khemph), a njihov je jezik bio poznat kao Souf. Prema tvrdnjama Hakima, nubijski narod, osobito pleme Matokke, govori jezikom koji je slian drevnom kemicijskom. Drevna se egipatska populacija sastojala od etrdeset dva plemena koji su zajedno inili Sesh, to znai "narod". Al Khem, izraz to su ga davni Egipani koristili za Egipat, takoer se smatra izvoritem rijei alkemija, to bi moglo znaiti da su oni koji su poslije stvorili rije alkemija, Arapi, bili svjesni drevne egipatske tradicije alkemije. Nije jasno kako je rije alkemija dobivena iz drevnog Egipta. Prema tvrdnjama teozofa (onih koji vjeruju u jedinstvenost ivota i neovisnu duhovnu potragu), postoji jo jedna definicija:

Al znai "mono sunce", a chemi znai "vatra". Meutim, rije al-chemi najvjerojatnije potjee iz arapske kulture osmog stoljea. Premda je znaenje klmya (originalne arapske rijei za chemi) predmet polemika, vjerojatno potjee iz stare Grke. Grka rije kemia moe znaiti dvije stvari: ili "crna zemlja" (prema Plutarhu), a u tom bi sluaju alkemija bila "znanost Egipta"; ili jednostavno "crno", to bi se odnosilo na alkemijsku Prvu materiju, koja je crna i slui kao baza za pretvorbu u razliite elemente fizikog svijeta. Klmya takoer moe potjecati od grke rijei khymeia, to znai stapanje (fuzija). U svakom sluaju, ini se da alkemija, proces mijenjanja materije za potrebe ovjeanstva, potjee iz drevnog Egipta. Abdel'El Hakim Awyan, egipatski uitelj Stephena Mehlera, ivi u Egiptu i uvar je mudrosti domae tradicije dugotrajnih usmenih pouavanja koja seu tisue godina u prolost, u vrijeme prije izuma pisma. Ezoterina su, to znai da su namijenjena samo privilegiranima. Prema tim drevnim predajama, kemicijska je civilizacija stara gotovo sedamdeset tisua godina, a temeljila se na matrijarhalnom nainu ivota. Nalazila se uz drevni rijeni sustav trinaest kilometara zapadno od doline Nila, a zvao se Ur Nil. Abdel'El Hakim Awyan kae da je Sfinga izgraena prije pedeset tisua godina, te da je enskog roda. Njegova usmena predaja takoer tvrdi da piramide, one prave (a to znai one koje su masivne s uklesanim odajama u unutranjosti), nisu bile grobnice, ve graevine za proizvodnju, transformiranje i prenoenje energije - predaja koja podupire teoriju Christophera Dunna o elektrani u Gizi. Piramide su izgraene prije vie od deset tisua godina, i ne onim redom kako to tumai moderna egiptologija. Dakle, zato je povijest kako ju je iznio Herodot, na kojoj se u poetku temeljila egiptologija, toliko drukija? Herodota su smatrali pripadnikom osvajake patrijarhalne kulture, te mu, kao uljezu, nije reena istina o egipatskoj povijesti i kulturi. Sveenik Maneton, koji je sluio pod ptolemejskom patrijarhalnom vladavinom u Egiptu, napisao je egipatsku povijest koja se temelji na dostojanstvu dinastikih kraljeva. Uinio je to kao da je rije o istinskom saetku egipatske drutvene strukture i povijesti. Naveli su ga da povjeruje u to jer su Egipani Grke smatrali barbarima. Kao takvi, Grci nisu posjedo-

vali stvarni osjeaj za vlastitu povijest. Zanimljivo je napomenuti da su Grci doivljavali Egipat kao vrelo svih znanja. Rije filozofija potjee od philo, to je povezano s egipatskim izrazom koji znai "sin egipatske kulture".

Sfinga
Prema drevnoj predaji, kao to je reeno u prethodnom tekstu, Sfinga je stara oko pedeset tisua godina. Prva je isklesana iznad tla, prije gradnje bilo kojih per-neter iliper-ba (piramide ili hramovi), te predstavlja enski izraz lavlje-ljudske kombinacije. Sfinga predstavlja Tefnut, Sekhmet Men-Het i Nut, koje su egiptolozi poslije proglasili lavljim boicama. Sfinga se osobito poistovjeuje s Tefnut, to se prevodi kao "ona od vlage". Tefnut se uglavnom prikazivala kao ena s lavljom glavom ili kao cijela lavica. Netert Nut (boica) predstavljala je nebo, ensku svijest o prostoru koji je postojao prije nastanka fizikog svijeta. Tefnut doslovce znai "pljuvaka Nut" i predstavlja prvu fiziku manifestaciju. Kad je Nut pljunula na Zemlju, pojavila se Tefnut i tako je isklesana Sfinga - prvo to je izgraeno u Gizi. Premda se Sfinga povezivala s Hator (boica utjelovljena kao nebeska krava) u ranim dinastikim vremenima, jo uvijek je zadrala ensku vezu. Tek je mnogo kasnije, u vrijeme osamnaeste dinastije Novoga kraljevstva, Sfinga dobila patrijarhalno tumaenje, te su je poistovjetili s mukim naelom Hor-em-akhet, ili "Horus na horizontu". U skladu s tim, neki znanstvenici vjeruju da Sfinga u poetku nije imala bradu, ve joj je dodana poslije kako bi prikazivala mukog faraona. Drevna predaja kae da strukture ispred Sfinge nisu bili hramovi, ve su bile izgraene kao dio kompleksa Sfinge. Moda je neki kralj izgradio te strukture kao spomenik svojem podrijetlu, u ast svoje majke.

Piramide
Glavna struja egiptologije tvrdi da je izraz za piramidu bio MR. Meutim, izvori drevnih predaja kau da je Mer (MR) znailo "voljeni", i nema nikakve veze s piramidama. Rije piramida potjee od grkih rijei pyramis i pyramidos. Premda je pyramis nejasna rije i moe se odnositi na oblik piramide, pyramidos je prevedena kao "vatra u sre-

dini", znaenje koje sablasno podsjea na Dunnovu teoriju o elektrani. Kako kae Abdel'El Hakim Awyan, drevni su Kemicijani nedvosmisleno koristili rije per-neter za piramidu. Per jednostavno znai "kua", a neter, kao to je ve reeno, znai "naelo ili svojstvo boanstva", ono to mi zovemo prirodom. Dakle, domae predaje kau daper-neter znai "kua prirode" ili "kua energije". Hram se spominjao kao per-ba, to znai "kua due"; a grobnica se spominjala kao per-ka, to znai "kua fizike projekcije". S tim prijevodima na umu, lako je shvatiti zato u piramidama nisu pronaeni nikakvi posmrtni ostaci. One nisu izgraene za tu svrhu. Mehler to odluno tvrdi i kae da je njihova glavna svrha bila proizvoditi, transformirati i prenositi energiju. Prema Hakimovim rijeima, to potkrepljuju domai uvari mudrosti u Egiptu.

Sakkara
Kao to je prije reeno, vjeruje se da je stepenasta piramida u Sakkari prva piramida to su je izgradili stari Egipani. Poela je kao mastaba (pravokutna grobnica ravnoga krova), a zatim je dva puta dograivana i preinaena u oblik piramide. Meutim, prema drevnoj kemicijskoj predaji, u poetku je to bila per-ka, grobnica koja je uveana i napravljena stepenasto tako da slii per-neteru. Hakim kae da je zapravo mlaa, a ne starija, od pravih piramida, iliper-netera. Predaja takoer kae da je stara barem est tisua godina, tisuu tristo godina starija od slubeno odreenog razdoblja u Starom kraljevstvu. Isto tako, prema predaji je okolni zid izgraen prije vie od dvanaest tisua godina. Mehler je pregledao komplicirani sustav tunela u Sakkari, razotkriven tijekom prijanjih iskopavanja. Egiptolozi imaju malo ili nimalo komentara o tim tunelima. Mark Lehner govori o podzemnim odajama ili prolazima ispod stepenaste piramide kao dijelu oserova pogrebnog kulta, ali uope ne spominje brojne tunele na drugim mjestima. ini se da Mehlerova zapaanja u Sakkari potvruju drevnu predaju da su tuneli napravljeni kao kanali za tekuu vodu: inilo nam se da je voda usmjeravana u kanale sa zapada, iz smjera drevnog Ur Nila, a ne od dananje rijeke koja se nalazi

trinaest do esnaest kilometara istono od Sakkare. Tlo se sputalo od zapada prema istoku, a inilo se da i tuneli dolaze sa zapada. Tuneli i kanali to smo ih promatrali nalazili su se u razliitim slojevima kamena stanca ispod povrine, isklesani kao pravokutni, zavojiti prolazi glatkih stijenki, koji se oito pruaju kilometrima ispod i kroz vapnenaki kamen stanac. Svi se ti prolazi doimaju kao djelo ljudskih ruku, a ne kao prirodne formacije. Jedini nain na koji su se mogli iskopati ti tuneli podrazumijeva koritenje strojeva, a ne samo bakrena dlijeta i "kamene batove". Mehler prepriava priu o Hakimovu djetinjstvu, kad je prvi put istraivao tunele u Sakkari. Satima je lutao tunelima, praktiki izgubljen. Kad je napokon pronaao izlaz, nalazio se na visoravni Giza, oko trinaest kilometara dalje. Zanimljivo je da betonska ploa danas pokriva tunel u koji je uao kad je bio momak. Premda je to vjerojatno postavljeno radi sigurnosti turista, drugi ulazi u tunele u Sakkari zatieni su jednostavnom ogradom, a neki uope nisu zatieni. Ako su drevni Kemicijani napravili te tunele radi dobivanja vode iz starog Ur Nila na zapadu, onda je Sakkara zasigurno bila aktivna naseobina u kojoj se ivjelo, a ne nekropola, prije vie od deset tisua godina. Komadi klesanog kamenja koji lee u pustinjskom pijesku ostaci su nekadanjeg alabastra kojim je dvorite bilo poploeno. Drevna predaja kae da je Sakkara bilo mjesto za lijeenje. U skladu s time, veliki lijenik-sveenik Imhotep navodno je radio u tom podruju, posljednji od drevnih majstora koji je poznavao i pouavao medicinu.

Abusir
U podruju pod nazivom Abusir, oko tri kilometra prema sjeveru, izgraen je dodatak Sakkari. U poetku se sastojao od etrnaest piramida, ali danas stoje jo samo etiri. Kad se dolazi iz smjera kompleksa u Sakkari, prva na koju se nailazi je piramida Neferefre. Nikad nije bila dovrena i u veoma je loem stanju. Mehler je u Abusiru takoer naao dokaze o kanalima za vodu i ostatke drevnih jezera. Jezero Abusir jo uvijek postoji istono od nalazita, a egiptolozi vjeruju da je nastalo zahvaljujui dananjoj rijeci

Nil. No, ini se da zapadno od jezera postoji niz osuenih korita jezera i drevnih kanala za vodu. Dananje bi jezero moglo biti jedino to je ostalo od veeg sustava jezera i kanala to su se pruali sa zapada prema istoku, od drevnog Ur Nila. Kraj ostataka piramide pripisane kralju Sahureu, vapnenaki kanali vode do drevnog osuenog jezera. Prostor ispred piramide imao je podove od bazalta i zidove od granita, te neto to podsjea na niz pristanita za brodove. Mehler je takoer naao ostatke akvedukta (starog vodovoda) koji se prua od presuenog jezera. Najvaniji dokaz je injenica da se cijelo podruje sputa sa zapada prema istoku, kako bi voda prirodno tekla. Kako je dananja rijeka Nil trinaest do esnaest kilometara istono, ini se da su ti akvedukti takoer izgraeni za izvor u zapadnoj pustinji, kao to je drevni Ur Nil. ini se da se kanali sputaju ispod piramide, to bi znailo da jeper-neter izgraena nakon gradnje akvedukta i kanala za vodu. Mehler iznosi teoriju da je jezero Abusir ostatak mnogo veeg sustava jezera koja su nastala zahvaljujui drevnom Ur Nilu, a to bi znailo da su originalne graevine starije od deset tisua godina.

Giza
Prema drevnim predajama, na visoravni Giza najprije je izgraena srednja piramida, i to ne po nareenju nekog kralja. Podignuta je na najviem mjestu visoravni, to bi bio logian poloaj za prvu per-nerer. Glavna struja egiptologa takoer prua dokaze da je tako. John Baines i Jaromir Maiek kau da je srednja piramida u drevnim vremenima bila poznata kao "velika piramida", a dananja Velika piramida imala je drugi naziv. Mehler vjeruje da je srednja piramida podignuta na vrhu breuljka kako bi se povezala sa zemljom i sluila za primanje seizmikih signala, te je bila rezonantna sa zemljinim vibracijama usklaeni oscilator, kako kae Dunnova teorija. Ispred srednje piramide nalazi se ono to egiptolozi zovu posmrtnim hramom, izgraenim za kralja Kefrena. Meutim, prema drevnim predajama, to je plovni kanal od piramide do jezera Sfinge. Velike bankine, izgraene od masivnih vapnenakih ploa, oblikuju prolaz kojim je tekla voda. Ispred piramida bile su postavljene goleme kamene ploe, neke tee od sto tona i dugake do devet metara.

Na istonoj strani Velike piramide, ploe od bazalta pokrivaju tlo poploeno vapnenakim kamenom, moda radi pojaavanja rezonancije.

Abu Rawash
Nije poznato je li piramida u Abu Rawashu, osam kilometara sjeverno od Gize, ostavljena nedovrena ili su kasniji narataji uzimali njezin kamen. Od nje je malo to ostalo. Procjenjuje se da je njezina originalna baza imala gotovo 115 metara. Kameni blokovi za oplatu ukazuju na nagib od 60 stupnjeva. Budui da je pronaena kartua s titulom Dedefrea, pretpostavlja se da je kralj edefre naredio gradnju piramide. U usporedbi s Velikom piramidom, piramida u Abu Rawashu doima se prilino malenom. Zato bi sin, nakon to je postao kralj i posjedovao iste resurse, materijal i radnu snagu kao i njegov otac (koji je izgradio Veliku piramidu), sebi podigao tako inferioran spomenik? Prema drevnim predajama, piramida u Abu Rawashu je bila dovrena. Brdo u kojem se nalazi bilo je iskopano kako bi se izgradila unutranjost piramide. Postoje dokazi da su unutranji kameni blokovi jo uvijek spojeni s vapnenakim kamenom stancem brda. Budui da su unutranji kameni blokovi jo uvijek na svojim mjestima, vjerojatno je bila u potpunosti funkcionalna, ali su joj poslije odnijeli vanjske kamene blokove. Mehler se spustio vie od trideset metara u brdo i prouio glatke zidove izdubljenoga brda, a to ga je podsjealo na tunele to ih je pregledao u Gizi i Sakkari. Vjeruje da je narod koji je iskopao tunele u Gizi i Sakkari takoer izdubio brdo u Abu Rawashu i ondje izgradio piramidu. Kad je posjetio nalazite, Mehler je otkrio da je: doslovce pusto, te ondje nije bilo nikoga tko bi ometao moja i Hakimova istraivanja. Uspjeli smo pronai "spojne" kamene blokove koji su odreivali raspored u piramidi, kao i kamenje za poploavanje. Takoer smo vidjeli mnogo ostataka granitnih blokova koji ukazuju na drevni Bu Wizzer stil gradnje Kemicijana.

Bu Wizzer
Bu Wizzer je ono kako su drevni Kemicijani u poetku zvali svoju zemlju. Bu znai zemlja, a wizzer je pravilna kemicijska titula za "boga", kojeg su Grci nazvali Oziris, a takoer je bio poznat pod imenima Osar ili Ausar. Bu Wizzer se takoer moe prevesti kao "zemlja Ozirisa". To je bilo podruje od Abu Rawasha na sjeveru do Dahshura na jugu, omeeno libijskom pustinjom na zapadu i Helwanom na istoku. Tom su podruju pripadali Giza, Sakkara, Dahshur, Zawiyet el Aryan, Abusir i Abu Ghurab (nalazite drevnog unitenog obeliska). Stare usmene predaje kau da je to bilo jedno od najstarijih naseljenih podruja Khemita, te see u prolost do sedamdeset tisua godina prije Krista. Bilo je mnogo polemika oko mitskog lika Ozirisa. Meutim, prema drevnim predajama, Wizzera (Ozirisa) se smatralo jednim od prvih voa Khemita. Bez obzira je li bio mitski lik ili stvarna osoba, poslije je postao uzor za sve kraljeve. Svoj je narod upoznao s poljoprivredom, arhitekturom zidanja kamenom, inenjerstvom, pravom, duhovnou, znanou, etikom i svim drugim elementima moderne civilizacije. Civilizacija Bu Wizzera zasluna je za iznimne dokaze pronaene u drevnom Egiptu, za sve kamene predmete za koje strunjaci kau da su izraeni preciznim strojnim oruem, za trideset tisua artefakata otkrivenih u Sakkari i Gizi. Civilizacija Bu Wizzera izgradila je Sfingu, njezin kiklopski hram i piramide. Ta se civilizacija razvila uz stariju rijeku na zapadu, Ur Nil, sada zakopanu ispod pustinjskog pijeska. Antropolog Karl Butzer proveo je opseno istraivanje naslaga tla kako bi saznao vie o ranoj geolokoj povijesti sjeverne Afrike. Prema pokazateljima, orue i ljudske naseobine postojale su u zapadnoj pustinji, a njihova je starost procijenjena na vie od sedamsto tisua godina, kad je ondje trajalo kino razdoblje. Kao to je ve reeno, izmjenina su razdoblja kia i sua tijekom povijesti zahvaala sjevernu Afriku. Sadanji suni uvjeti u zapadnoj pustinji nisu stariji od est tisua godina. Premda neki egiptolozi i geolozi vjeruju da je zapadni Nil nestao prije vie od sto tisua godina, postoje klimatski temelji za podupiranje teorije da je ta zapadna rijeka postojala u novije vrijeme, osobito

Slika 11.1. Geografsko podruje Bu Wizzer tijekom razdoblja prije dvadeset pet do trideset pet tisua godina. Danas jo uvijek moe biti izvor vode za oaze Bahariya, Farafra, Dakhia i Kharga u zapadnoj pustinji. Jedan je egipatski agronom ispriao Mehleru da je tijekom pretpovijesnih vremena tim podrujem tekla rijeka, te da su dananje podzemne vode njezini ostaci. Agronom o drevnom podruju zapadne rijeke govori kao o "staroj dolini". Prema njegovim rijeima, podzemne su vode tisuama godina bile prilino obilne, te glavni izvor vode za ljude u tom podruju. Sjeveroistono od oaze Kharga, prema gradu Assutu, nalazi se velianstveni krajolik dolina i stjenovitih formacija koji se prua stotinama kilometara. Iz ptije se perspektive moe vidjeti kako su ocean ili more, i poslije rijeka Ur Nil, stvorili doline i druge formacije. Mehler smatra da ondje postoje obrisi korita drevne rijeke, kilometrima iroke i stotinama kilometara dugake. NASA-ine fotografije potvruju Mehlerova zapaanja. Depresija Qattara, velika pustinjska uleknina na sjeverozapadu Egipta, doima se poput golemog udubljenja u tlu, te se u drevna vremena ondje moda nalazilo jezero. Dok je istraivao mogunost postojanja vode u zapadnoj pustinji, Mehler je pronaao izvjee s meunarodnog skupa geologa iz 1963. U njemu je navedeno da se ispod egipatske zapadne pustinje nalazi dovoljno podzemnih voda za opskrbljivanje cijelog Bliskog istoka tijekom niza godina. To pokazuje koliko su obilnima znanstvenici smatrali podzemne vode, to je potvrdilo zapaanja na terenu.

Slika 11.2. Dolina Nila iz orbite. Vide se korita drevnih rijeka, pritoka i jezera, danas ispunjena bijelim pijeskom, koja okruuju i vode prema rijeci Nil.

Mehler vjeruje da je podzemna voda ispod zapadne pustinje tekuica, a ne stajaica. Voda koja je tekla kroz prirodne podzemne prolaze dala je drevnim Kemicijanima ideju o izgradnji vlastitih prolaza, kako bi kanalima povezali prirodne tokove i doveli vodu do naseobina dalje na istoku. Kad se klima, tijekom drugog dijela posljednjeg ledenog doba, promijenila i kie su gotovo nestale, rijeka Ur Nil je presuila, te su nastale Sahara i libijska pustinja. Ostala je samo podzemna rijeka. Prema Hakimovim rijeima, drevni su Kemicijani "slijedili vodu" sa zapada i kanalima je usmjeravali prema istoku, sve do dananje doline Nila. U podruju koje tisuljeima trpi sue, znajui da je

voda temelj ivota, bilo bi logino da bilo koja civilizacija, bilo kada, uloi mnogo truda, sredstava i rada kako bi osigurala izvor vode. Prema drevnim pouavanjima, dehidrirani cink i razrijeena klorovodina kiselina nisu bili prvobitni izvori vodika koji se koristio u transformatoru energije u Velikoj piramidi; to je bila voda. Mehler iznosi hipotezu da je tekua voda, pojaana vulkanskim stijenama i zagrijavana sunevom energijom, ulazila u Veliku piramidu kroz podzemnu odaju pod nazivom jama. Tvrdi da se voda elektrolizom, ili katalizatorskom konverzijom, razlagala na njezine komponente, kisik i vodik. Kao to je Dunn rekao, vodikov se plin, aktiviran djelovanjem Velike piramide kao usklaenog oscilatora, mogao preinaiti u izvor energije za drevne Kemicijane, te takoer stvarati radio i mikrovalnu energiju. Time Mehler stvara novu paradigmu o tome zato se simbol (hijeroglif) asgat nefer tako esto pojavljuje na nalazitima Bu Wizzera. Odnosi se na "harmoniju vode" koja je osiguravala golemi izvor energije to su je piramide iskoritavale.

Osireion
U Abidosu, na jugu Egipta, nalazi se hram izgraen u ast Ozirisa. Egiptolozi glavne struje tvrde da ga je izgradio Seti I. oko 1250. g. pr. Kr. Meutim, prema drevnim predajama, nikad nije postojao jedan jedini vladar po imenu Seti; to je bila titula to su je nosili mnogi kraljevi. Mehler kae da je Ozirisov hram izgraen mnogo prije 1250. g. pr. Kr. Posveen Wizzeru, to je sveti per-ba (hram). Ozirisov hram je jedna od najbolje ouvanih graevina u cijelom Egiptu. Ondje postoje reljefi na kojima je jo uvijek vidljiva originalna boja. Prema Hakimovim tvrdnjama, razliiti stilovi reljefa svjedoe o njihovoj starosti. Uz veoma malo iznimaka, visoki su reljefi stariji od urezanih (onih pri kojima je kamen izdubljen dlijetom). Rezbarije u Ozirisovu hramu u Abidosu prekrasni su primjeri drevnih, visokih reljefa, i mnogo su stariji od 1250. g. pr. Kr., kako smatraju ortodoksni egiptolozi. Abidos je bilo drevno mjesto posveeno Wizzeru, aper-ba (hram) - Osireion - bio je podignut neteru, a ne jednom odreenom kralju. Prema Hakimovim rijeima, Ozirisov je hram tisue godina stariji od takozvanih Tekstova iz piramida pronaenih u Sakkari.

Slika 11.3. Osireion u Abidosu Malo dalje od Ozirisova hrama nalazi se jo stariji hram, poznat kao Osireion. Sastoji se od megalitskih blokova granita, i graevina je koja se razlikuje od veine ostalih u Egiptu. Arhitektura veoma slii jednoj drugoj graevini, Hramu u dolini, ispred Sfinge i blizu Veike piramide. Takoer posveen Wizzeru, Osireion, danas u ruevinama, petnaest je metara nii od Ozirisova hrama. Unato oitoj starosti geolokih naslaga, egiptolozi ga svrstavaju u razdoblje prvih dinastija. Budui da nema prirodnih brda ili klisura, nia graevina mora potjecati iz ranijeg arheolokog sloja, te je stoga starija od Ozirisova hrama. Nadalje, dinastiki Egipani, za koje egiptolozi tvrde da su izgradili hram, koristili su meki kamen, kao to je pjeenjak, za gradnju svojih hramova, a ne granit poput drevnih Kemicijana. Drevna predaja kae da je Osireion star vie od pedeset tisua godina, te da je izgraen u isto vrijeme kad je podignuta Sfinga i s njom povezane graevine. U Osireionu postoji nekoliko natpisa, ali su uklesani i vjerojatno dodani poslije, za dinastikih vremena. Jedan od intrigantnijih simbola u Osireionu je "cvijet ivota". To je simbol za

Slika 11.4. Cvijet ivota

kojeg neki vjeruju da je prikaz stvaranja i prijelaza nae svijesti u fiziko podruje. Nitko zapravo ne zna koliko je star, ni tko ga je napravio. Meutim, budui da je prikazan crvenom bojom, nema sumnje da nije nastao u vrijeme podizanja graevine. Hakim vjeruje daje simbol napravljen izmeu 300. g. pr. Kr. i 300. g. poslije Krista. Mehler misli da su ga moda napravili sljedbenici velikoga grkog matematiara Pitagore. Pitagora i njegovi sljedbenici bili su upueni u egipatska pouavanja o svetoj geometriji.

Zep tepi
Zep tepi, to znai "prvo doba", je mit o stvaranju u egipatskim predajama. Mit objanjava kako su stvoreni neteru i pria o vremenu kad nije bilo niega osim monog bia pod nazivom Nun. Nun je bila tako mona da se iz nje uzdiglo bljetavo jaje, a to je bio Ra. Smatralo se da je Ra bio tako moan da je iskljuivo voljom stvorio svoju djecu. Prvi je bio u, kojeg su smatrali bogom prostora i svjetlosti izmeu neba i zemlje. Zatim je Ra stvorio Tefnut koja je bila personifikacija vlage na nebu. Potom je stvoren bog zemlje, Geb, pa Nut, boica dnevnog neba. Posljednji bog je bio Hapi, drevni bog Nila. Nakon to su stvoreni bogovi, Ra je stvorio ljude i siao na zemlju u ljudskom obliku kako bi vladao Egiptom kao prvi faraon. U knjizi The Orion Mystery (Tajna Oriona), Robert Bauval je zep tepi smjestio u vrijeme oko deset tisua godina pr. Kr. Meutim, Me-

hler tvrdi da u egipatskim drevnim predajama nije bilo nikakvog "prvog doba". Oni nisu priali o poetku ili kraju stvaranja. Vjerovali su da je ivljenje niz ciklusa, a sadanji je ciklus zapoeo prije vie od ezdeset pet tisua godina. Zep tepi se smatralo razdobljem Wizzera, drevnom erom, nita vie od toga. U djelu The Mythological Origins of the Egyptian Temple (Mitoloko podrijetlo egipatskog hrama), britanski egiptolog E. A. Reymond nudi malo drukije znaenje rijei zep tepi, za koje kae da potjeu sa zidova Horusova hrama u Edfuu. Prema Reymondovoj teoriji, puni tekst zep tepija glasi ntr ntri hpr m sp tpy, a prevodi se kao "posveeni bog koji je poeo postojati u Prvoj prigodi", gdje se zep tepi odnosi na "Prvu prigodu". Reymond vjeruje da ga treba smjestiti u kontekst mitologije o stvaranju kad se neteru prvi put prikazao ljudskim biima. Drevna usmena predaja prua znaenje koje se openito slae s Reymondovim prijevodom. Zep tepi odgovara vremenu kad je narod (Sesh) dosegao novu razinu svijesti. Poelo je prije vie od ezdeset pet tisua godina. Mehler smatra da se to vrijeme odnosi na razdoblje prije dvadeset do ezdeset tisua godina, kad su Kemicijani stekli viu razinu svijesti i znanja. To im je omoguilo podizanje velianstvenih graevina i kopanje tunela. U sutini, omoguilo im je stvaranje civilizacije. Poslije je sve to inilo bazu za njihovu mitologiju o stvaranju. Neki znanstvenici vjeruju da tekstovi koji spominju seshu hor, a nalaze se na zidovima Horusova hrama u Edfu, ezdeset etiri kilometra sjeverno od Asuana, govore o naprednom narodu koji je u pretpovijesnim vremenima stigao u Khemit, donosei znanje i civilizaciju. R. A. Schwaller de Lubicz slae se s Wallis Budge da se izraz seshu hor prevodi kao "sljedbenici Horusa", te ga tumai kao popis pretpovijesnih vladara. Zaetnicima egipatske civilizacije smatralo se sve i svakoga, od Atlantide do izvanzemaljaca. Meutim, drevna predaja ima realistinije tumaenje. Ljudi su sami od sebe dosegli punu svijest, u skladu s unaprijed odreenim kozmikim ciklusima. Hor (ili Horus) je bio osvijeteni mukarac. Prije pojave kraljeva u Egiptu, Hor se koristio kao izraz za mukarca koji je postigao procvat osjetila, stupanj prosvijetljenosti. Taj je "procvat" u ono vrijeme bio znaajan jer je drutvo bilo organizirano po enskoj lozi, pri emu je ena birala

mukarca koji e biti njezin partner. Opravdano se moe pretpostaviti da je osvijeteni mukarac bio najpoeljniji partner, te da je to odigralo vanu ulogu u razvoju egipatske civilizacije. Doba mitova prethodi naem sadanjem povijesnom dobu. To je vidljivo kod svih kultura. Erich Neumann u svojoj knjizi The Origins and History of Consciousness (Podrijetlo i povijest svijesti) kae da se tijekom mitolokoga doba poeo razvijati ljudski ego (sposobnost doivljavanja sebe izdvojenog od prirode). Mentalni procesi ovjeanstva poeli su se odvajati od isto instinktivnih. U poetku je, instinktivno, prenoenje i irenje znanja bilo simboliko i u obliku mita. U mitu su se nalazile apsolutne istine koje su se ticale procesa u svijetu prirode. Kako se ego nastavio razvijati, razvijala se i razina svijesti ovjeanstva, a uz to su jezik, umjetnost, filozofija i znanost takoer postajali sve sloeniji. ini mi se da Mehler tvrdi da se zep tepi - prvo doba - odnosi na poetni razvoj ega i novog naina gledanja na svijet. Nema nikakve sumnje da je civilizacija bila potomstvo Doba mitova; svaki svjetski povijesni tekst tako kae. Razlog iz kojeg su stari Grci bili tako vani za nastanak civilizacije Zapada, i zato ih se smatra njezinim utemeljiteljima, lei u injenici da su njihovi filozofi i mudraci uspjeli premostiti komunikacijski jaz izmeu jezika mita i novog jezika ega. Mehler vjeruje da spominjanje zep tepija (prvoga doba) i seshu hora (sljedbenika Horusa) u tekstovima iz Edfua pria priu o razdoblju kad su ljudska bia dosegnula vie stanje svijesti i zapoela gradnju kamenom na veliko kako bi stvorila Bu Wizzer civilizaciju. Iznosi teoriju da su "molitve" u tekstovima zapravo pogrebni psalmi, budui da hram Edfua nije prava piramida, ve je prije bila grobnica. Smatra da je egipatsko sveenstvo (Hanuti), tijekom dinastikih vremena, namjerno iskrivilo znaenje tekstova iz Edfua. Ti su sveenici prikrivali istinsku mudrost Kemicijana, tijekom Staroga kraljevstva, kako bi mogli stvoriti religiju koja im je omoguavala kontroliranje informacija i znanja o skrovitim misterijima. Sveenici su poistovjetili kralja s mudrou Wizzera - kao ahu, simbol Visoko upuenog i Prosvijetljenog - jer je kralj bio taj koji je posjedovao bogatstvo i mogao je podravati Hanuti u njihovoj pohlepi i novootkrivenoj moi. Umjesto da znanje i svijest razotkriju narodu kako bi svi mogli dosegnuti

prosvijetljenost, sveenici su ograniili pristup tim spoznajama i uvali ih za sebe. Sveenici su tada postali glasnogovornici za neteru, a samo su im oni i kraljevska obitelj imali pristup. Stare spoznaje, i njihova povezanost sa Sa-Ptah (Sirijus), bile su prikrivene. Do jaanja patrijarhata, "doba Amena", dolo je prije etiri do est tisua godina. Muki je kralj postao najvaniji, umjesto istinske per-aa, "visoke kue" po enskoj lozi. Na taj su nain Hanuti poeli skrivati kemicijska pouavanja od naroda i iskrivljavati dotad steene spoznaje.

Mayanska veza
Kilometar i pol juno od stepenaste piramide u Sakkari postoje ostaci malenog hrama iz Novoga kraljevstva, izgraenog u vrijeme osamnaeste dinastije (1539-1295. g. pr. Kr.), prema ortodoksnoj kronologiji. Znanstvenici vjeruju da je bio posveen osobi po imenu Maya, ali prema drevnim predajama, maya je bila titula, a ne ime. Premda nije sigurno odakle potjee rije, Hakim smatra da je Maya doista bila titula, a ne osobno ime nekoga tko je moda doputovao u Egipat iz Srednje Amerike. Maya je jedan od izraza koji se danas u Egiptu koriste za vodu. U Khemitu, maya se mogla odnositi na izraz "s druge strane vode". Ideja da su drevni Egipani imali kontakte s narodom na drugoj strani golemog oceana moe se doimati poput istog nagaanja; meutim, postoje neki intrigantni dokazi. Na stropu malene kapele unutar navodnog hrama Maya postoje neki neobini geometrijski simboli, uklesani u kamenu, koji se po stilu ne doimaju tipino kemicijski. Mehler ih je u studenom 1997. fotografirao i poslao Hunbatz Menu, mayanskom amanu/astrologu (poznatom kao uvar dana). Budui da je Men tono prepoznao dva simbola, kao i openiti stil, obrasce i boje, Mehler vjeruje da su mayanskog podrijetla. U veljai 1998. Mehler je fotografiju pokazao jo jednoj starijoj pripadnici Maya, Flordemayi. Premda ona nije mogla potvrditi da su simboli doista mayanski, njezin je prvi dojam bio da je fotografija snimljena u Meksiku ili Srednjoj Americi. Pokazala je fotografiju svojem uitelju, mayanskom starjeini po imenu Don Alejandro Cirilo Oxiaj Peres, voi i uvaru mudrosti Quiche Maya iz Gvatemale. Potvrdio je da su simboli iz vremena drevnih Maya. Prema mayan-

skoj mitologiji, davni preci Maya stigli su "sa zvijezda" u etiri podruja svijeta. Jedno od tih podruja bilo je drevni Khemit, gdje su se zvali Naga Maya. Hakim smatra da rije naga potjee od rijei ng ili nag drevnih Kemicijana, to znai pleme. Dakle, Naga Maya moda znai "pleme koje je stiglo preko vode". Povrh Mehlerovih fizikih dokaza koji povezuju Maye s drevnim Egipanima, postoje i dokazi u korelaciji izmeu filozofskih vjerovanja obaju kultura. Drevna je mayanska kozmologija u naelu bila slina onoj drevnih Egipana. Priroda, sav fiziki ivot, sve je bilo manifestacija apstraktne svijesti, ili volje, kako su Maye to nazivali. Prema tvrdnjama Augustusa Le Plongeona, Maye su vjerovali da je njihov univerzum beskonani mrak u kojem obitava nedokuivo, enigmatska Volja, a zvali su je uol. Takoer su vjerovali da je u prirodi krug krajnji izvor (boanstvo) iz kojeg se prua sav ivot, pa su zamiljali "Volju, Vjeno Jedno bie" kao krug, kojeg su takoer zvali Uol, ije je sredite bilo svugdje, a obodnica nigdje. Vjerovalo se da je ta Volja androgina, dvoje u jednom i jedno u dva, te da u njoj ivot nesvjesno pulsira. Prilikom buenja svijesti, kad je Bespolna Beskonanost prestala biti bespolna, muko je naelo, koje je ostalo samosvojno, oplodilo djeviansku utrobu prirode (kozmiko jaje), to je prikazano u prizoru stvaranja u Chichen Itzi. To novo prikazanje "Beskonanog" Maye su zamiljali kao krug s vertikalnim promjerom, a zvali su ga Lahun, "jedan koji sve proima". Ime je dobiveno od Lah, to znai "on koji je svugdje", i hun, ili "jedan". To je postala slika univerzuma koji raste iz beskonanog mraka. Iz tog je vertikalnog promjera (simbola mukog naela koje oplouje djeviansku utrobu prirode) proizila ideja o falusu kao simbolu za Stvoritelja. Krug podijeljen na etiri dijela, vertikalno i horizontalno, oblikovao je tetraktis, simbol "svete etvorke". Kri, zatvoren u krugu, simbolizirao je univerzum pod nadlenou te etiri mone inteligencije ili naela, slino pitagorejskom naelu etvorke - apsolut, dualnost, odnos i ideja materije. Tim je silama povjerena izgradnja fizikog svijeta i uvanje glavnih strana svijeta (sjever, jug, istok i zapad). Kako bi se razlikovale sile, ili prirodne energije to ih Le Plongeon definira kao duhove koji daju smjernice, sjevera i juga, krugu s prekrienim promjerima dodana su krila. Taj metafiziki koncept

Slika 11.5. Krilati krugovi iz Gvatemale (gore) i Egipta. (Iz Le Plongeonova djela Kraljica Moo i egipatska SfingaJ krilatoga kruga vidljiv je na natpisima koji ukraavaju fasadu svetita u Uxmalu, te u Troano i drugim mayanskim rukopisima. I Egipani i Maye izabrali su krilati krug za simboliziranje boanskoga u ovjeku (slika 11.5). U hijeroglifskim natpisima, na kraljevskim kartuama, te na ulazima u hramove, krilati se krug pojavljuje u cjelokupnoj egipatskoj arhitekturi. U Egiptu je to u poetku bio par sokolovih krila koji su simbolizirali bestjelesno, ali tijekom pete dinastije su izmeu krila ubaene dvije zmije i sunani disk, predstavljajui Horusa iz Behdeta. Premda se umjetniki prikaz krilatoga kruga kod Maya i Egipana donekle razlikuje, temeljna naela i znaenje, kao i zastupljenost u umjetnosti, gotovo su identini.

Civilizacija koja je neko postojala

Lako se moe posumnjati da je drevna civilizacija Bu Wizzer, za koju se vjeruje da je postojala prije ezdeset pet do deset tisua godina, isto, neutemeljeno nagaanje. Ne uklapa se u opeprihvaene teorije o ovjeanstvu i civilizaciji. Dakle, to bi uope moglo navesti nekoga da povjeruje kako je egipatska civilizacija daleko starija od zasad prihvaenih miljenja? Jednom rijeju: dokazi. Kad na zidovima oko Sfinge ne bi postojala dva i pol metra erozije izazvane vodom, kad ne bi postojala poravnanja u Nabta Playi, da unutar Sakkara kompleksa

nisu pronaene tisue komada precizno izraene kamene lonarije, te da se Velika piramida ne moe uspjeno objasniti kao stroj za transformiranje energije, onda bi trebalo prihvatiti ortodoksnu ideju da je egipatska civilizacija zapoela malo prije treeg tisuljea pr. Kr. Ali nije tako. Kako bi opisani dokazi imali smisla, prije zavretka ledenog doba morala je postojati civilizacija koja je dosegnula visoke razine znanja i tehnologije, ba kako kau izvorne egipatske predaje. Ako je takva civilizacija doista postojala, to bi objasnilo prazninu u povijesti ovjeanstva u razdoblju prije dvanaest do pet tisua godina. Veoma se malo zna o tom razdoblju, koje se naziva mezolitik (srednje kameno doba), zbog nedostatka dokaza. Mnogi vjeruju da se ovjeanstvo, tijekom tog razdoblja, prvi put poelo organizirati i da je postalo "civilizirano". Meutim, takoer se moe pretpostaviti da se ovjeanstvo oporavljalo od regionalne katastrofe s dalekosenim posljedicama. Kao to je ve reeno, kulture kromanjonaca niotkuda su se pojavile na Pirenejskom poluotoku prije etrdeset tisua godina. Prema veini znanstvenih teorija, pojavili su se kao moderna ljudska bia s ve definiranom kulturom. Lewis Spence, u svojoj knjizi History of Atlantis (Povijest Atlantide), tvrdi da su razne kulture kromanjonaca bile valovi invazija iz mitske otoke zemlje Atlantide. Premda je to zanimljivo objanjenje za pojavu prvih naseobina u zapadnoj Europi, postoji realnija teorija o postojeim dokazima. Profesor David Lewis-Williams naglaava da dokazi o ljudskim kulturama u Africi ukazuju na injenicu, da se ovjek veoma davno ponaao slino dananjim ljudima. Smatra da je izvorite kromanjonskih kultura u Europi bila Afrika, usprkos injenici da nedostaje "kultura domain" koja bi bila potrebna za dostatno objanjenje njihovoga pojavljivanja u Iberiji. Istraivai meu kojima su David Hatcher Childress, Graham Hancock i John Anthony West naglaavaju da su najstarije megalitske strukture zapravo najvelianstvenije, to je iziskivalo veoma precizno namjetanje golemih kamenih blokova, a neki su tei od pedeset tona. Pitaju se kako su te strukture mogle izgraditi "primitivne" kulture, kad se ovjeanstvo tek poelo organizirati u civilizaciju. Doista se ini besmislenim vjerovati da su se njihova tehnika znanja i vjetine smanjivali kako je civilizacija napredovala.

Loginije je zakljuiti da su te velianstvene kiklopske strukture ostaci neko inteligentne, blistave i uspjene civilizacije koja je postojala u, i oko Mediterana i sjeverne Afrike - ali koju je desetkovao neki katastrofini dogaaj. Takoer je logino smatrati da su se ostaci te civilizacije reorganizirali i poeli iznova graditi drutvo kakvo su neko imali. Iznio sam teoriju da zagonetno pojavljivanje kromanjonaca u zapadnoj Europi nije bio iznenadan i nagli poetak ovjeanstva. Zapravo, kreativnost kromanjonaca uope nije zagonetka, ve prirodna ekspanzija kulture koja je ve postojala u sjevernoj Africi i na Mediteranu. Ostaci kromanjonaca (tipini po visokoj grai kostura i dolihokefalnoj lubanji) najstariji su poznati dokazi o anatomski modernim ljudskim biima. Ima ih u izobilju u Europi, ali su esti i u Africi. Civilizacija koja je postojala prije kraja ledenog doba smatrala bi Mediteran gostoljubivim podrujem. Europa u blizini gleera bila bi neprikladna za ivot, a vei dio sjeverne Afrike zacijelo je bila pustinja, ali Mediteran bi pruao umjerenu, ako ne i toplu klimu tijekom veeg dijela godine. Meutim, Mediteran zacijelo nije bio more kakvo danas vidimo. Tijekom ledenog doba razine mora bile su gotovo sto dvadeset metara nie nego danas. Dakle, Mediteran bi bio daleko manji nego danas, razotkrivajui milijune kvadratnih kilometara koji su sada pod vodom. Mogue je da je u tom podruju postojalo etiri ili pet velikih jezera, slino dananjim Velikim jezerima u Sjevernoj Americi. Upravo bi se pokraj tih jezera i rijeka, koje su se pruale od kontinentalnih podruja, razvila civilizacija radi dostupnosti vode i hrane, kao i lakeg transporta. Kad je zavrilo ledeno doba, golemi su se gleeri na sjevernoj polutki topili, a razine mora poele su rasti. U jednom je trenutku tog razdoblja prirodna brana kod Gibraltara, koja je odvajala Atlantski ocean od Mediterana, popustila i ocean se prelio u dolinu. Golemi se zid vode obruio prema istoku, unitavajui sve na svojemu putu. Razine mora nastavile su rasti, te je oko 5600. g. pr. Kr. Sredozemno more stiglo do zavale Crnog mora. Civilizacija koja je neko postojala nestala je pod silovitim naletom vode, ali bilo je onih koji su preivjeli. Kemicijani iz doline Nila i oaze u zapadnoj pustinji preivjeli su katastrofu zahvaljujui povoljnom poloaju u Africi. Ostali su jedini

koji su mogli nastaviti civilizaciju, a to su i uinili. Kako je vrijeme prolazilo, izbjeglice i istraivai iz istonih podruja dolazili su u Egipat, pridruujui se izmuenom narodu Bu Wizzera. Starija, domaa kultura zadrala je vodstvo i nastavila ivjeti. Izvorne egipatske predaje doista govore o drevnoj civilizaciji koja je postojala dok nije dolo do velike kataklizme prije vie od deset tisua godina. Teorija o dinastikoj rasi je tijekom proteklih dvadeset godina bila izvrgnuta otrim kritikama, ali gotovo je sigurno da je dinastika rasa doista postojala. Meutim, ta se rasa krnih ljudi sastojala od prvobitnih stanovnika Egipta, a ne od osvajaa. Dinastiki narod bio je izvorno afriki, a pridolice (oni koji su identificirani kao mediteranski tip) su bili stranci koji su vjerojatno bili obian narod u davnom egipatskom drutvu. Kako je vrijeme prolazilo, brojnije su se pridolice pomijeale s domorodakim stanovnitvom. Isto se dogodilo s njihovom kulturom, te je poetkom povijesnog razdoblja patrijarhalna kultura zamijenila matrijarhalno drutvo Bu Wizzera. Usprkos razvodnjavanju njihove kulture, njihovo su znanje i tehnologija opstali, stvarajui veliku civilizaciju povijesnog Egipta, premda je i to oslabilo, te je zavrilo tijekom prvog tisuljea pr. Kr.

12

PRODOR U NOVU POVIJEST

Mediteranska civilizacija

ko je na Mediteranu doista dolo do katastrofe kakvu smo opisali, naredne bi generacije nale veoma malo dokaza za istraivanje. Nita se u prirodi ne moe mjeriti sa silom vode koja doslovce moe pomaknuti planine. Jedino one naseobine, i moda gradovi koji su se nalazili na najviim podrujima mogli su preivjeti. Tipian primjer je Malta gdje se nalazi niz megalitskih hramova to ih je izgradila nepoznata pretpovijesna kultura. asnik Kraljevskih inenjeraca, J. C. Vance, prvi je put iskopavao ruevine na Malti 1839. godine. Za nekoliko je mjeseci javnosti predstavio svoja otkria: kipie, izrezbarenu kamenu plou, dvije glinene figurice i monstruoznu lubanju. Naalost, nije napravio podroban izvjetaj, a odbacio je "smee" na hrpi izvan ruevina. Vie je nego vjerojatno da je to bio dragocjeni materijal koji bi pruio uvid u kulturu koja je izgradila hram. Drugo je iskopavanje zapoelo 1906. godine, a ono je dovelo do boljeg razumijevanja pretpovijesne malteke kulture i njezinih graevina. asopis National Geographic pisao je o otkriima na trideset tri stranice izdanja iz svibnja 1920. Ondje se kae da je veina prostorija graevina dopola ispunjena zemljom, ljudskim kostima i razvijenom lonarskom robom. Prema procjenama, u ruevinama se nalazilo gotovo trideset tri tisue osoba, veinom odraslih ljudi, premda je u novije vrijeme taj broj smanjen na sedam tisua. Ostaci kostura pronaeni

su u posvemanjem neredu, bez ikakvih formalnih pokopa. Uz takve dokaze, teko se moe sumnjati da je stanovnike Malte snala sudbina u katastrofi monumentalnih razmjera. Autor lanka u asopisu Nartonal Geographic takoer je komentirao da velika vjetina vidljiva u gradnji pretpovijesnih graevina na Malti pokazuje da su, ak i u drevnim vremenima, ljudi posjedovali visoku razinu znanja.

Pretpovijesna Malta
Egipat nije bio jedina civilizacija koja je u pretpovijesti gradila megalitske hramove. Kiklopski stil arhitekture ranih egipatskih graevina, kao to su Osireion, hram Sfinge i piramide u Gizi, takoer postoji i na Malti. Zapravo, Malta je dobro poznata po svojim megalitskim graevinama i kiklopskoj arhitekturi. Na otocima Malta i Gozo postoji trideset pet megalitskih ruevina. Sedam impresivnijih nalazita su: na otoku Gozo, kompleks Ggantija, a na Malti, hramovi Hagar Qim, Mnajdra i Tarxien; kompleksi Ta Hagrat i Skorba; te Hal Saflieni Hypogeum (golema podzemna odaja na dvije razine, ispod svetita na povrini). Stil gradnje tih hramova nije pronaen nigdje drugdje, a ipak njihovi zidovi i stropovi, ukraeni spiralama obojenim crvenim okerom, ukazuju na vezu s kromanjonskim kulturama iz Pireneja. Premda sline graevine postoje u

Slika 12.1. Europske i mediteranske graevine iz neolitika

drugim dijelovima Europe, neki znanstvenici tvrde da imaju veoma malo ili nimalo veze sa svojim maltekim pandanima. U Hal Saflieni Hypogeumu na Malti, prema procjeni, izgraenom od dvadeset dvije tisue tona kamena, postoje dugaka okna probijena kroz vrsti pjeenjak, a sputaju se devet metara ispod povrine. Okna vode u brojne neobine prostorije, ukljuujui oltar, dugaak hodnik i trezor. ini se da je cijela graevina bila osvijetljena zrcalima od ulatenog kamenja, sloenog poput periskopa u oknima. Jedna je odaja pronaena puna kostiju iz ranijeg doba, povezana dugim oknom s vanjskim dijelom, a kroz to su okno neko padale zmije i divlje ivotinje, te ondje ugibale. Ondje takoer postoji rezervoar i duboki bunar za kinicu, koji se suava prema dnu. U drugoj odaji pronaeno je udubljenje u zidu, iz kojeg je moda govorio sveenik. Njegove su se rijei mogle uti u svakoj odaji hrama. ini se da cijela graevina sablasno vibrira u skladu sa zvukovima. Neobinost je da se samo niski tonovi mogu uti u cijeloj graevini; visoki se tonovi mogu uti jedino u samoj odaji.

Kolski putovi
Po cijelom otoku, gdje god je vidljiv goli kamen, vijugaju duboke paralelne linije, kolski putovi, bez obzira na strukture ili geoloke for-

Slika 12.2. Kolski putovi

macije. Neki vode u klisure, drugi ispod morske uvale, te se ponovno pojavljuju na drugoj obali. U drugim sluajevima, rasjedi prekidaju linije, te se nastavljaju na drugoj razini. Mnogi su takvi tragovi danas pokriveni zemljom; iznad njih su formirana polja. Ti su kolski putovi vjerojatno najstariji dokazi o postojanju malteke civilizacije. Premda ih u obilju ima na maltekim otocima, takoer postoje na Siciliji, Sardiniji, u Italiji, Grkoj, u junoj Francuskoj i Kireni (Libija). Na jugoistonom kraju otoka Malte, u zaljevu Marsa Scirocco, nalazi se gotovo ezdeset okruglih jama s uskim grlima, vjerojatno bunara, izdubljenih u kamenu. Veliki broj takvih jama danas je ispod morske povrine. Preko otvora nekih od bunara pruaju se duboki kolski putovi koji vode u more i ponovno se pojavljuju na suprotnoj obali, oko etiristo metara dalje. Kad bi se svi ostaci kolskih putova izmjerili i unijeli u zemljovid, zasigurno bi se otkrila mjesta naseobina u pretpovijesnim vremenima. Claudia Sagona sa Sveuilita Birmingham iznijela je teoriju da su to kanali za navodnjavanje u kamenom dobu. Smatra da su bujice izazvane obilnim kiama odnosile povrinsko tlo, to je drevne poljodjelce prisililo da smisle novi nain za uzgoj usjeva. Na Aranskom otoju, ispred zapadne obale Irske, farmeri su stvarali tlo od pijeska i morske trave, a zatim su je titili kamenim zidovima. Sagona vjeruje da su stanovnici na Malti izdubili kanale kako bi skupljali kinicu i istodobno titili tlo od erozije. Premda je zanimljiva, teorija ne objanjava zato su kanali paralelni i razliitih dubina, ali je razmak izmeu dvije linije stalan. Drugo je objanjenje da su teka kola ili saonice, prevozei tone kamenih blokova, izdubila te kanale. U Misrah Ghar il-Kbiru (takoer poznatom kao Clapham vor) veliki broj kanala izdubljenih u vrstim vapnenakim stijenama ini prometnu guvu na otvorenom dijelu polja. Istraivai Joseph Magro Conti i Paul Saliba kau da kolski putovi ondje ocrtavaju podruje na kojem se intenzivno vadio kamen. Blokovi su odvajani od povrine i brojnim vozilima noeni do ceste u razliitim smjerovima, a zatim su se prevozili do mjesta gdje se gradilo. Dva kamenoloma meusobno povezana kolskim putovima jasno pokazuju da su kamenolomi i kolski putovi u nekakvoj vezi. Poput Egipana, stanovnici Malte koristili su kamen na zapanjujue naine

da bi izgradili infrastrukturu svojega drutva. Tradicionalni povjesniari tvrde da su civilizacije Malte i Egipta razvile svoju tehnologiju neovisno jedna o drugoj. Moje je miljenje da je tehnologija ve postojala u starijoj civilizaciji iz koje su obje proizile. Kataklizma do koje je dolo unitila je mnogo onoga to je postojalo, pa nema vidljive veze, kao to bi bio niz gradova to se pruaju od Egipta do Malte.

Ruevine Hagar Qim

Otac Josepha S. Ellula je dugi niz godina bio uvar Haqar Qima, to znai "stojee ili uspravno kamenje", na Malti. Godine 1988. Ellul je objavio svoja iskustva i zapaanja u djelu Malta's Prediluvian Culture (Pretpotopna kultura Malte). Jedno od njegovih najznaajnijih zapaanja odnosi se na prvobitno stanje ruevina u Hagar Qimu. Kad je graevina podignuta, a on smatra da je to bilo 3200. g. pr. Kr., oko kompleksa hrama bio je postavljen zatitni zid. Danas se jo uvijek vidi veliki dio zida na sjeverozapadu, sjeveru i istoku glavnih ruevina. Meutim, zapadni zid nije samo sruen, ve i odnesen. Golemi blokovi vanjskog zida bili su podignuti i baeni u hram. Veina je velikih blokova odnesena, a oni koji su ostali bili su izloeni vjetru i kii. Prilikom gradnje vanjskog zida, goleme kamene ploe precizno su postavljene jedna do druge. Hagar Qim se moe podiiti najviim kamenim zidom u svim ruevinama na Malti, visokim vie od pet

Slika 12.3. Ruevine u Hagar Qimu

metara. Premda se doima prirodnim, pri njegovom dnu vidi se namjerno izdubljena upljina. upljine su se radile dok je kamen jo bio u kamenolomu, a sluile su za motke koje su se koristile kao poluge za pomicanje i namjetanje potpornih kamenih blokova na dnu zida. Veina tako izdubljenih upljina danas nije vidljiva jer je hram obnovljen. Meutim, prije 1950-ih jedan je kameni potporanj jo uvijek bio oko metar dalje od svojeg pravog poloaja, pa se upljina tada jasno vidjela. Intrigantno pitanje glasi, kako se takav golemi kameni blok mogao toliko odmaknuti od zida? Izmeu najviega kamena, ondje gdje se spaja s drugim blokovima, i njegovog najblieg susjeda s desne strane nalazi se razmak od dvadeset tri centimetra. U zid je oito udarilo neto takvom snagom da je pomaknulo kamen s baze i odbacilo njegov potporanj gotovo metar dalje. Jednako kao ostatak zapadnog zida, u ruevinama je otkrivena kapelica, to je Ellul spominje kao prostoriju H, ali je obnovljena tijekom 1950-ih. Veliki blokovi koji su neko inili ulaz u tu odaju, danas su postavljeni jedan na drugi, te gotovo zatvaraju prolaz do glavne kapelice. Te je blokove, od kojih je svaki teak nekoliko tona, u njihov sadanji poloaj bacila sila koja je oito stigla sa zapada. Ellul kae da se pomnijim promatranjem moe vidjeti da su neki od tih blokova danas spojeni okamenjenom bukom. Ellul smatra da ta jednostavna injenica ukazuje na niz meusobno povezanih, bitnih istina. Prvo, oni koji su izgradili hram poznavali su buku i koristili je za pokrivanje pukotina ili neeljenih rupa u zidu. No jo je vanije da buka, koja je danas okamenjena, dokazuje da je cijelo podruje, nakon kataklizme, neko vrijeme bilo pod vodom. U suhim uvjetima, buka bi se razmrvila u prainu i vie se nikad ne bi stvrdnula. Bilo je tako mnogo buke da se dio nataloio na stjenkama kamenih blokova prije nego se okamenio. Po izgledu se ini da je buka sastavni dio povrine kamena. Izvan te kapelice, vanjski je zid, sa svojom horizontalnom bazom od potpornoga kamenja, u veoma uznapredovanoj fazi erozije, to je posljedica dugotrajne izloenosti vremenskim prilikama. Poloaj tog potpornog kamenja pokazuje da je ondje neko postojao zid. Ellul kae da su takvi blokovi pronaeni oko svih preostalih zidova hrama. to se dogodilo tom hramu i ljudima koji su davno ondje boravili? Postoje teorije da je potres unitio Hagar Qim, ali ak ni najjai po-

tres ne bi mogao velike kamene blokove baciti do udaljenosti od est metara. Moralo se raditi o golemoj sili plimnoga vala, o vodenom zidu. Zapadni je zid bio izloen punoj silini vala koji je stigao sa zapada. Samo je taj zid posve uniten. Ellul vjeruje da je potres unitio prirodnu branu kod Gibraltara. Prema podmorskom zemljovidu Mediterana, dolina neobine dubine prua se veoma blizu du alirske obale, ravno od Gibraltara do Sicilije, a zatim se grana jugoistono, prema jugu Malte. Smatra da je to rasjed koji je izazvao uleknue (sputanje dijela zemljine kore) mediteranskog podruja.

Veliki potop na Mediteranu

Akustini ureaj za istraivanje podmorja, kojim se prije etrdeset godina prouavalo dno Sredozemnog mora, otkrio je neobian sloj, moda stijena, izmeu devedeset i sto osamdeset metara ispod dna, kao i neoekivane slojeve sedimenata. Takoer su opaene zakopane slane kupole. To je pokrenulo Projekt buenja u morskim dubinama (Deep Sea Drilling Project - DSDP), istraivanje to ga je tijekom 1970-ih obavio brod Glomar Challenger. Ispred obale Barcelone, prvi su buenjem izvaeni uzorci bili gips, bazalt, malene fosilne koljke i stvrdnuti oceanski mulj. Oekivali su da e nai pijesak, ljunak i blato. Ono to je upljim svrdlima izvueno na povrinu bili su fosili kakve bi se moglo oekivati u plitkoj, slanoj laguni ili na povrini ribnjaka koji ishlapljuje. Nova buenja u drugim podrujima pokazala su da se ispod dna Mediterana nalaze slojevi sedimenata koji nastaju prilikom ishlapljivanja morske vode. Pomonik direktora projekta, Kenneth Hsu, kae da fosili potjeu s kraja razdoblja miocena, prije pet milijuna godina. Istraivai su zakljuili da se Sredozemno more isuivalo i ponovno punilo dvanaest puta u razdoblju od milijun godina. Sljedea su istraivanja otkrila duboke gudure u vrstim stijenama ispod rijeka Nil i Rhone, to pokazuje da su te rijeke neko bile silne bujice koje su iz velikih visina sputale vodu u prazno podruje dananjeg Sredozemnog mora. Ruski znanstvenik po imenu I. S. Chumakov bio je lan sovjetske inenjerske ekipe koja je izgradila branu na rijeci Nil, blizu Asuana,

Egipat. Bio je zaduen za buenje rupa u nubijskom kamenu stancu, od obale do obale, kako bi se pronali sigurni temelji za branu. Dok su to radili, otkrili su duboku i usku guduru drevne rijeke. Takoer su nali mulj iz morskih dubina na dnu gudure izmeu taloga Nila i kamena stanca od granita, dvjesto sedamdeset metara ispod povrine. Zanimljivo je da je mulj bio iste starosti kao i sedimenti to ih je na povrinu izvukao Glomar Challenger. Chumakov je zakljuio da se povrina Mediterana spustila vie od tisuu petsto metara ispod dananje razine - dokaz da je snaan potres neko davno spustio regiju do dananjeg poloaja. Chumakov smatra da je drevna rijeka ispod Nila bila tanki morski tjesnac Mediterana kakav je bio prije otprilike pet milijuna godina. Ipak, gudura se prua gotovo tisuu kilometara prema unutranjosti od dananje morske obale. Mulj je sadravao siune ljuske morskog planktona, kao i zube morskih pasa, pa nema nikakve sumnje da je gudura bila povezana s Mediteranom. Kako bi objasnio morsku vodu tako daleko na kopnu, Chumakov je iznio teoriju da je Nil, dok se Sredozemno more isuivalo, kopao duboku udolinu, neprestano se prilagoavajui sputanju obalnog pojasa. Kad je poplavljivanje ponovno napunilo Mediteran, gudura je potonula, te je postala krak mora koji se pruao na kopnu do ua rijeke. To se dogodilo tako brzo da je morska voda prodrla u unutranjost Afrike, a ak joj ni Nil nije mogao preprijeiti put. Morska je voda doprla sve do Asuana. Za Chumakova

Slika 12.4. Procjena zemljovida Mediterana prije potopa

je to potvrda da je ono to je danas duboko more neko bilo pustinja koja je opet postala more. Poslije je Naftna kompanija Phillips, zajedno s talijanskim i egipatskim naftnim kompanijama, istraivala deltu Nila u potrazi za naftom. Njihova nastojanja nisu donijela plod, ali je njihovo istraivanje ipak pruilo objanjenje za "reflektirajui" sloj to ga je otkrio Glomar Challenger. Naftne su kompanije naile na krajolik zakopanih rijenih dolina tono ispod Aleksandrije, u delti Nila, a pruale su se prema unutranjosti, dalje od visoravni Giza. Mogla su se razaznati drevna korita Nila i njegovih glavnih pritoka. To je pokazalo da je cijeli rub sjeverne Afrike, danas pod vodom, neko bio vrsto kopno koje je znatno erodiralo. Rijeke i potoci isprali su sve geoloke formacije koje su mogle posluiti kao spremnici ili klopke za ugljikovodike od kojih nastaje nafta. Veina e geologa tvrditi da je do poplavljivanja Mediterana dolo u razdoblju prije vie od milijun godina, a budui da je dubina do etiri tisue osamsto metara, morsko je dno prije poplavljivanja moralo biti nevjerojatno vrua pustinja, i to u veoma dugom razdoblju. Meutim, ne dijele svi miljenje da je dolo do katastrofe. Premda razliite stjenovite formacije na dnu Mediterana doista mogu biti stare milijune godina, samo je nagaanje da je u to vrijeme probijena i brana kod Gibraltara. No povijest prua jo jednu vrstu dokaza - svjedoenje oevidaca. Prie o opem potopu prevladavaju kod geografski i kulturoloki razliitih naroda, a rije je o grkim, arkadijskim, trakim, skandinavskim, keltskim, velkim, litvanskim, transilvanskim, turskim, sumerskim, egipatskim, babilonskim, asirskim, kaldejskim, hebrejskim, perzijskim i kamerunskim mitovima, kao i u predajama Zaratustre, Masaja (istona Afrika), Komililo Nandija, Kwaya (jezero Viktorija), jugozapadne Tanzanije, Pigmejaca, Ababua (sjeverni Zair), Kikuyua (Kenija), Bakonga (zapadni Zair), Bachokwea (juni Zair), Yoruba (jugozapadnaNigerija),Efik-Ibibija (Nigerija), Ekoija (Nigerija) iMandinga (Obala Bjelokosti), te u Bibliji. Te epske prie o potopu vjerojatno potjeu od mediteranske katastrofe. Autori William Ryan i Walter Pitman u djelu Noah's Flood (Noin potop) iznose teoriju da je punjenje Crnog mora prije sedam tisua

godina, to je potvrdio istraiva Robert Ballard, nadahnulo biblijsku priu o Noinu potopu. Ballard je proeljao dno Crnog mora u potrazi za ostacima drevnih naseobina, to bi poduprlo teoriju da je prije nekih sedam tisua godina regiju pogodila kataklizmika poplava. Njegova je ekspedicija 1999. otkrila drevni obalni pojas. Naao je slatkovodne ljuture i vrste morskih mekuaca. Datiranje izotopom ugljika podrava teoriju o slatkovodnom jezeru to ga je prije oko sedam tisua godinapreplavilo Sredozemno more. Poplavljivanje mediteranskog bazena moralo bi se dogoditi prije nego je preplavljeno Crno more, a izazvalo bi daleko vie tetnih uinaka nego potop na Crnom moru, zbog golemog kopnenog podruja koje je bilo zahvaeno. Za narode koji su obitavali u i oko Mediterana, to bi se doimalo poput globalnog potopa. Mediteranski potop je vjerojatnije nadahnue za mit o globalnom potopu, a ne onaj na Crnom moru koji bi zahvatio mnogo manje kultura. Walt Brown, lan Fondacije za nacionalnu znanost pri Tehnolokom institutu Massachusettsa, iznosi teoriju da su se formacije na dnu Mediterana razvile u kratkom vremenskom razdoblju. Smatra da je potop mogao biti posljedica veoma naglog pucanja zemljine kore, izazvanog potresom. Uslijed potresa, dolo je do erupcije veoma vrue vode iz unutranjosti zemljine kore i ona se pomijeala s hladnijom oceanskom vodom. Takvo mijeanje vrue i hladne vode moglo je izazvati taloenje slanih slojeva pronaenih ispod Sredozemnog mora. Slijedom toga, organizmi koji su ivjeli na povrini bili bi naglo uniteni, a njihova bi se tijela spustila na morsko dno, u slane naslage koje su tada nastale. Mediteranski je bazen ve poznat po vulkanskim aktivnostima u prolosti. Tijekom godina dokse zemlja oporavljala od poplava, mogue je da su hidrotermalni otvori, kakvih ima na dnu oceana, postojali svugdje ispod Sredozemnog mora. Moda su oni odgovorni za goleme naslage bakra ispod Cipra i prostrane slane slojeve ispod dna Sredozemnog mora. Naravno, brze vremenske i klimatske promjene vjerojatno su se takoer zbivale u tom razdoblju. Vidjeli smo da geoloki dokazi pokazuju da Sredozemno more neko nije postojalo u obliku u kakvom ga poznajemo danas. Istraivanja akustinim ureajima takoer pokazuju da je oko Egipta nekad

postojao drukiji obalni pojas, kao i drukiji rijeni sustav koji se pruao u unutranjost mnogo dalje od visoravni Giza. Ako se katastrofalne geografske promjene smjeste u novije vremensko razdoblje, a ne prije milijune godina, dobiva se teorija koja potkrjepljuje predaje mnogih kultura o "globalnom" potopu. Premda nije mogue da je ikada dolo do globalnog potopa - to bi iziskivalo pet puta vie vode od one koja postoji u svim oceanima - narodima onog vremena doista bi se moglo takvim doimati punjenje mediteranskog bazena.

Zagonetna kultura Malte

Malteke lubanje
U jednoj odaji Hagar Qima, izmeu najveeg kamena i junog zida, pronaena je lubanja. Sad se ne zna gdje je, ali je neko vrijeme bila stalno izloena u Nacionalnom arheolokom muzeju u Valletti, Malta. Jedini prikaz lubanje koji postoji je ono to je pedantni slikar Schranz zabiljeio u vrijeme kad je pronaena. Oblik lubanje bio je neobian, te se ini da je pripadala veoma udnoj, ali ljudskoj rasi koja je ivjela tijekom pretpovijesnih vremena. Bila je dolihokefalna, ili duguljasta, i sliila je lubanji kromanjonca. Dr. Themistocles Zammit u svojem izvjetaju "Human Skulls at Hal Saflieni" ("Ljudske lubanje u Hal Saflieniju") kae da lubanja nije bila istog tipa kao one naene u podzemnoj odaji. Niti je poput lubanje Borreby iz Danske, koja nalikuje neandertalcu. Premda se za crnaku lubanju kae da pripada dolihokefalnom tipu, ni ona ne nalikuje lubanji iz Hagar Qima. Ellul kae da je ta lubanja po svojim karakteristikama veoma slina proto-semitskoj; izdueni stranji dio, koso lice i uvuena brada - moda natufijanska. Nisu pronaene nikakve druge kosti toga kostura, niti su pronaeni drugi ostaci kostura toga tipa, osim kompletnog kostura bebe koji je pronaen u malenoj kolibi na krevetu napravljenom od kamena u Mnajdri, kompleksu hramova nedaleko Hagar Qima, otprilike iz istog razdoblja. Do 1985. godine, u Nacionalnom arheolokom muzeju u Valletti uvale su se lubanje pronaene u hramovima u Taxienu, Ggantja, i Hal Saflieniju. Veina je lubanja pronaena u podzemnoj odaji Hal

Saflieni, zajedno s malenim kipom usnule boice i relikvijom na kojoj se nalazio simbol zmije. Ta je podzemna odaja, kraj bunara posveenog Majci boici, bila sveto mjesto. Meutim, lubanje su nedavno povukli iz muzeja i javnost ih vie nikad nije vidjela. Samo fotografije to su ih snimili malteki istraivai dr. Anton Mifsud i dr. Charles Savona Ventura svjedoe o postojanju tih lubanja. Talijanski istraivai Vittorio Di Cesare i Adriano Forgione posjetili su Maltu u potrazi za tragovima koji bi ukazivali na drevnu prolost te zemlje. Knjige to su ih napisali Misfud i Ventura bile su smjernice za njihovu potragu, osobito zbirka lubanja s neobinim anomalijama. Zahvaljujui suradnji ministra turizma, Michaela Refala, direktor

Slika 12.5. Dolihokefalne lubanje pronaene na Malti

muzeja je dopustio Di Cesaru i Forgionu da pogledaju lubanje. Muzejski arheolog, Mark Anthony Mifsud (Antonov brat), nadzirao je prouavanje u zatvorenoj prostoriji. Prema tvrdnjama Di Cesara i Forgiona, na tim lubanjama kromanjonaca nije bilo linija koje povezuju dijelove lubanje (prirodni spojevi koji se pruaju od prednje do stranje strane, gdje se lubanja spaja dok dijete raste), a takoer su imale abnormalno razvijene sljepoone dijelove, te probuene i oteene zatiljke (stranji dio lubanje), moda uslijed oporavka od ozljede. Isto tako, lubanje su bile naglaeno dolihokefalne (drugim rijeima, stranji dio glave bio je neobino dugaak). Takoer su bile vee no to je normalno. (Vidi sliku 12.5.) Medicinski strunjaci smatraju nemoguim taj izostanak spojnih linija lubanje, jer ne postoje slini patoloki sluajevi u meunarodnoj medicinskoj literaturi. Treba dodati da te znaajke lubanja nisu tipine posljedice omatanja ili stezanja, to su inile neke civilizacije prije Kolumba. Osim to nema spojnih linija, lubanje se doimaju normalnima. Pregledane su i druge lubanje na kojima su se vidjele anomalije. Neke su bile normalnije, ali ipak naglaeno dolihokefalne, to je tipino za kromanjonce. Di Cesare i Forgione uvjereni su da su neobine znaajke lubanja karakteristine zaposebnu i drukiju rasukromanjonaca koji su podrijetlom s Malte i Gozoa, i stariji su od drugih poznatih tipova kromanjonaca. Mark Anthony Misfud i jo jedan malteki arheolog, Anthony Buonanno, slau se da te lubanje pripadaju posebnoj maltekoj rasi, premda jo nije obavljeno testiranje izotopom ugljika ili DNK ispitivanje. Iz medicinske perspektive, jo jedan neobian aspekt lubanja je injenica da se na nekoliko vide oiti tragovi kirurkih zahvata u zatiljnom podruju. Vidljivi su obrisi tri malene rupe na zatiljnoj (okcipitalnoj) kosti, a imali su vremena zarasti. Drugim rijeima, pacijent je preivio operaciju i kost oko rupica poela je zacjeljivati. Sposobnost izvoenja takvih postupaka je, najblae reeno, iznenaujua u kulturi koju se smatralo primitivnom. Dr. Themistocles Zammit, koji je 1921. pregledao niz kostura, kae da se na dobrom dijelu, ali ne na svim iskopanim lubanjama vide znakovi umjetno izazvanih deformacija. One koje su nastale na umje-

Slika 12.6. Normalna graa djeje lubanje. Obratite pozornost na medijalne avove (tjemeni i sagitalni). tni nain bile su posljedica omatanja ili stezanja glave; moda su narodi mediteranskog tipa pokuavali izgledati poput kromanjonaca. ini se da su druge deformacije kostura posljedica obreda ili kanjavanja: rezovi, perforacije, djelomino ili potpuno odstranjivanje, kauterizacija, ogrebotine, uvoenje stranih tijela u miino tkivo. Di Cesare i Forgione pretpostavljaju da se jedan dio tih modifikacija izvodio u magine, medicinske ili kozmetike svrhe, i to s najboljim namjerama za zajednicu. No pitaju se nisu li kasnije populacije eljele deformirati glave svojih potomaka kako bi ih uinili slinijima toj starijoj, moda vladajuoj klasi ili sveenstvu.

Malta i Egipat
Lubanje kromanjonaca to su ih Di Cesare i Forgione pregledali neslubeno su datirane na otprilike 2500 g. pr. Kr., ali bi mogle biti starije. Megalitska povijest Malte zavrava otprilike u to doba, te vie nema nikakvih dokaza o stanovnitvu sve do dolaska Feniana, ljudi medite-

ranskog tipa, tristo godina poslije. Feniani su na Malti takoer gradili hramove Majci boici, a zvali su je Astarta, boica zmijskog lica, koja se povezivala s iscjeliteljskim moima. Intrigantni aspekt pretpovijesnih stanovnika Malte je injenica da su lubanje neobinog oblika, sline kromanjonskima pronaene u Egiptu i u Junoj Americi. U svibanjskom broju asopisa National Geographic iz 1920. pie da su najstariji stanovnici Malte imali izduene glave i bili su slini davnim ljudima iz Egipta koji su se irili du sjeverne obale Afrike prema zapadu. Neki od tih ljudi stigli su na Maltu i Siciliju, a neki na Sardiniju i u panjolsku. U lanku stoji kako se ini da je davno stanovnitvo Malte pripadalo istom tipu ljudi kao Iberi, Baski iz Pireneja, Gali iz Francuske i maleni tamnoputi ljudi iz Cornwalla, juno od Walesa i Irske - a sve je to kromanjonski tip. Neki istraivai smatraju da bi datiranje lubanja u razdoblje od 2500 g. pr. Kr. moglo upuivati na to tko su bili ti ljudi. Kao to je ve reeno, prvi su egiptolozi govorili o "dinastikoj rasi" koja se razlikovala od tipinih Egipana. Ostaci pronaeni u preddinastikim i ranim dinastikim egipatskim grobovima, iz razdoblja izmeu 3000. i 2500. g. pr. Kr., pripadali su istom, kromanjonskom tipu ljudi kao i oni pronaeni na Malti. Imali su dolihokefalnu lubanju i bili su vei od ostataka lokalne etnike skupine. Jedna lubanja, pronaena 1902. u mastabi u Beith Khallafu, pripadala je vladaru iz tree dinastije koji je bio visok 188 centimetara. To su moda bili ostaci kralja Sanakhta, ije je ime pronaeno u grobnici. Godine 1992. uvar egipatske usmene predaje kojeg smo upoznali u 11. poglavlju, Abdel'El Hakim Awyan, pratio je egiptologa Stephena Mehlera u prostoriju u Kairskom muzeju gdje se uvao niz ljesova. Ti su mrtvaki sanduci bili neobini po tome to su bili visoki izmeu tri i etiri i pol metra. Oito su bili napravljeni za ljude jer su ih njihovi proizvoai isklesali u ovjekolikom stilu. "Mislite li da su simbolini?" Mehler je pitao Hakima. Hakim je tvrdio da nisu, Mehler je pitao gdje su tijela, ali je Hakim, koji tvrdi da su pronaeni s tijelima unutra, rekao da nitko ne zna. Walter Emery kae da dinastika rasa nije bila podrijetlom iz Egipta, a ipak je vladala kao elita, obavljajui sveenike i vladajue poslove, mijeajui se jedino s egipatskom aristokracijom. Neki su znanstvenici

dinastiku rasu povezali sa Shemsu Hor, "Horusovim sljedbenicima", koji su se smatrali dominantnom sveenikom kastom u preddinastikom Egiptu sve do otprilike 3000. g. pr. Kr. Teoriju podupire otkrie pojedinaca s veim lubanjama i krupnijim kosturima, znatno veima od kostura domorodakog stanovnitva. Toliko su razliiti da je iskljuena bilo kakva hipotetska zajednika rasna znaajka. U narednom je tisuljeu dolo do mijeanja dviju rasa, to je zapoelo ujedinjenjem donjeg i gornjeg Egipta. Tijekom tog kritinog vremena, malo prije pojave dinastike egipatske civilizacije, ini se da se ono to se dogodilo na Malti takoer dogodilo u Egiptu. Narodi mediteranskog tipa pomijeali su se s populacijom i poeli zamjenjivati (genetiki) starije kromanjonsko stanovnitvo. Ovdje moram naglasiti da se ne slaem s Emeryjem. Vjerujem da je dinastika rasa bila izvorno afrika. Rekao bih da su pojedinci s veim lubanjama i krupnijim kosturima bili predstavnici domorodake, starije kulture, jer je arheoloka injenica da je taj tip ljudskih bia postojao u sjevernoj Africi i na Mediteranu prije 10.000. g. pr. Kr., te da je do migracija mediteranskog tipa dolo tek mnogo kasnije. Cesare i Forgione iznijeli su teoriju da su Shemsu Hor (za koje se smatra da su egipatska dinastika rasa) bili povezani s drevnom kulturom Malte, te da su jedni i drugi tovali solarnu religiju. Na Malti se Sunce jo uvijek zove Shem-shi. Shem, akadijska rije, dobivena je od babilonskog izraza za Sunce, shamash. Cesare i Forgione vjeruju da to dokazuje da su Shemsu Hor stigli iz Plodnog polumjeseca Bliskog istoka (dananji Irak, Sirija, Libanon i Izrael). Jo jedna veza je u tome to je ta sveenika rasa dugih glava nestala u Egiptu, kao i na Malti, otprilike u istom razdoblju, izmeu 3000. i 2500. g. pr. Kr. Jo jedna zanimljiva injenica povezana s Maltom je ta da njihov jezik nema rijei za majku. Najblia rije, missier, doslovce znai instrument raanja, te vjerojatno potjee iz vremena kad se potomstvo raunalo po majinoj strani. Prema drevnim usmenim predajama Egipta, prvobitna kultura u dolini Nila takoer je bila matrijarhalna, a u 9. smo poglavlju saznali da je arheologinja Marija Gimbutas dola do zakljuka da su i najranija drutva kromanjonaca takoer bila matrijarhalna. Na temelju usporedbi kostura i zuba, jasno je da su kromanjonski tipovi bili dominantna ljudska skupina u sjevernoj Africi i na Medite-

ranu prije 10.000. g.pr. Kr. Istraivanja u Egiptu i na Malti to potkrjepljuju, te potvruju vjerojatnost da se mediteranski tip polako mijeao s domorodakim stanovnitvom. Kromanjonski je tip poeo nestajati oko 5000 g. pr. Kr. Na koncu je mediteranski tip postao dominantan tip ljudskih bia u tom podruju. Budui da su, kako su zakljuili znanstvenici poput Emeryja, kromanjonski tipovi bili neki od prvih faraona, logino je zakljuiti da su bili pripadnici domae kulture koja je zauzimala podruje Egipta.

Tajanstveni Balbek
U 2. i 11. poglavlju, kao i u ovom poglavlju, vidjeli smo da je arhitektura ranih drutava bila karakteristino kiklopska - megalitska (gradili su golemim kamenim blokovima) i bez ikakvih uklesanih natpisa. Istoni Mediteran posjeduje moda najzagonetnije kiklopske ruevine. U mjestu pod nazivom Balbek, ezdeset etiri kilometra istono od Beiruta, nalazi se drevno nalazite iji su graditelji nepoznati. Moe se pohvaliti najveim kamenim blokovima, izvuenim iz kamenoloma, na svijetu. Tri kolosalna kamena temeljca od crvenoga granita, koji se zajedno zovu Triliton, a svaki je teak gotovo tisuu sto tona i ine golemu platformu koja se zove Velika terasa. Na tome su Grci izgradili hram, a iznad grke graevine Rimljani su poslije izgradili jo tri hrama - jedan posveen Veneri, boici ljubavi; drugi Bakhu, bogu plodnosti i vina; i trei Jupiteru. Teina tih kamenih blokova tako je velika da danas ne postoji nikakav moderni stroj koji bi ih mogao pomaknuti. Najvei blok je dugaak dvadeset metara, visok etiri i pol metra i irok tri i pol metra. Druga dva su iste visine i irine, ali su malo krai, devetnaest metara i sedamdeset pet centimetara, te devetnaest metara i dvadeset pet centimetara. etvrti kamen, koji se zove Hajar-el-Hibla, ili "kamen trudnih ena", nikad nije premjeten iz kamenoloma. Najvei je, teak oko tisuu dvjesto tona. Nevjerojatno, ali kameni su blokovi vaeni u kamenolomu tristo ezdeset metara udaljenom od mjesta gdje se gradilo - u dolini, nita manje - a zatim su premjeteni i postavljeni na mjesta. Prava je zagonetka kako su to izveli. Ispod Trilitona postavljeno je est megalita duljine od devet do deset metara, visine etiri

Slika 12.7. Triliton u Balbeku (bijele strelice); kako biste dobili osjeaj veliine, pogledajte dvoje ljudi (crna strelica)

metra i dvadeset i irine tri metra, a svaki je teak oko etiristo pedeset tona. Zagonetku poveava tehnika to su je graditelji koristili za namjetanje tih kamenih blokova, jednog do drugog, tako precizno da se izmeu njih ne moe zavui ak ni igla. Tko su bili ljudi koji su izgradili tako masivno zdanje? Naalost, ostaju bezimeni. Rimski zapisi ne spominju nita o arhitektima i inenjerima koji su podigli tu graevinu. Kao ni rimski povjesniari ili uenjaci. Meutim, lokalni stanovnici doline Beqa'a uvaju legende o Balbeku. Balbek je dobio ime po kanaanskoj rijei koja znai "gospodar"; Balbek znai "grad Baala". Prema usmenim predajama, biblijski je Kajin izgradio Balbek prije Opeg potopa. Predaja takoer kae da se graevina sruila u vrijeme potopa, a poslije ju je ponovno izgradila rasa divova pod zapovjednitvom biblijskog Nimroda, kralja Shinara u knjizi Postanka. Moda je razlog iz kojeg lokalno stanovnitvo pria tu priu u tome to ne znaju niti za jedno drugo uvjerljivo objanjenje, jer Rimljani nisu imali sposobnosti za pomicanje tako nevjerojatno tekih kamenih blokova,

Slika 12.8. Hajar-el-Hibla, etvrti kameni blok u kamenolomu u Balbeku niti im je to trebalo. Rimska je arhitektura bila rafinirana, ali uvijek su koristili manje kamenje, lake za rukovanje. Budui da nema loginog objanjenja, ljudi se oslanjaju na biblijsku legendu. Meutim, znanstvenici tvrde da su ondje ipak gradili Rimljani, te da je i Velika terasa njihovo djelo. No, jesu li Rimljani to mogli uiniti? Uporaba kamenih blokova te veliine za gradnju nema presedana u graevinskim projektima klasinoga doba. Nema nikakvih loginih razloga iz kojih bi rimski arhitekti, koji su ve bili iskusni graditelji i planeri, traili koritenje tako golemih blokova. Nadalje, vanjski zid "podija" ostavljen je nedovren, to pokazuje da je neto polo naopako i izazvalo naputanje projekta, pa je posljednji blok od tisuu dvjesto tona ostavljen u kamenolomu. Isto tako, prema rimskim arhitektonskim standardima iz prvog stoljea pr. Kr., hram je trebao biti postavljen najednom kraju dvorita, ali ostati unutar njega. Ovdje nije tako. Dvorite zavrava kod proelja hrama. ak i ako se pri gradnji masivnog zdanja koristila metoda "zakopavanja i iskopavanja" (neprestano nanoenje tla ili pijeska oko graevine kako bi, dok se kameni blokovi namjetaju na viim razinama, radnici uvijek bili na "razini tla"), koliko bi ljudi bilo potrebno za

pomicanje bloka tekog tisuu tona? Premda to nitko sa sigurnou ne zna, jedan je znanstvenik izraunao da bi bilo potrebno etrdeset tisua ljudi za vuu saonica na kojima bi bio blok. Logistiki se ini nemoguim da bilo tko, bilo kada, izvede takav podvig. Iskopavanja u blizini dvorita Jupitera razotkrila su postojanje hrpe kamenja s tragovima obitavanja iz ranog bronanog doba, iz razdoblja od 2900. do 2300. g. pr. Kr. Poslije je uzdignuto dvorite izgraeno oko vertikalnog okna koje vodi do prirodne pukotine etrdeset pet metara ispod povrine, a ondje se maleni, u stijeni isklesani oltar koristio za rtvene obrede. Kad je nedovrena gornja povrina Velike terase raiena, radnici su nali, na povrini uklesan, crte zabata, trokutasti dio arhitekture kakav postoji na Jupiterovu hramu. Taj je crte bio tako precizan da se inilo kako su davni arhitekti i zidari namjetali svoje kamene blokove na temelju tog nacrta. To takoer znai da je megalitska platforma postojala prije izgradnje hrama. Premda je bilo pokuaja da se donji dijelovi graevine u Balbeku objasne kasnijom gradnjom, primjerice fenikom tradicijom koritenja tri sloja kamena za podij, klesanje kamena i gradnja donje razine jednostavno se ne mogu objasniti. Jednostavna, precizna i pravokutna arhitektura pripada povijesti o kojoj istraivai veoma malo znaju. Teorija da su nadljudski divovi iz nekog davnog doba podigli te graevine ne rjeava zagonetku: ako su ih doista izgradili divovi, morali su biti deset puta vei i snaniji od nas. Najbolje objanjenje megalitske gradnje u Balbeku bila bi teorija da je tadanja kultura bila dio tehniki napredne civilizacije, poput onih koje su podigle sline graevine na Malti i u Egiptu.

Mediteranska civilizacija kao model za Atlantidu

Na temelju prie to ju je njegov ujak Solon uo od egipatskog sveenika u Saisu, Platon je napisao da je velika otona civilizacija Atlantide potonula ispod morske povrine nakon snanog potresa. Postojanje i sudbina Atlantide ve su gotovo etiristo godina predmet rasprava, a svaki novi istraiva nudi dokaze to ih je napokon pronaao, premda na posve razliitim mjestima ukljuujui Britaniju, panjolsku, Mediteran, pa ak i Amerike.

Zahvaljujui mnogim istraivaima koji su nastojali pronai bajkoviti grad, jasno je da je Atlantida vjerojatno ono to je Aristotel, u svojoj raspravi On Meteorology (O meteorologiji), rekao da jest - mitsko mjesto u prii. Ipak, ak i skeptini autor djela Imagining Atlantis (Zamiljanje Atlantide), Richard Ellis, nakon prouavanja onih koji tragaju za potonulim otokom, vjeruje da negdje u mitu postoji zrnce istine. Znanstvenici smatraju da bi katastrofalna vulkanska erupcija na otoku Thera (dananji Santorini, u Sredozemnom moru blizu Krete) mogla biti izvorite Platonove prie. Premda je bila dovoljno destruktivna da doista uniti grad, ini se da je do vulkanske erupcije dolo prekasno da bi bila povod za Platonovu priu. Prema Platonovim tvrdnjama, dogaaj se zbio devet tisua godina prije njegova vremena. ak i ako je taj broj samo procjena, znai da je do kataklizme opisane u prii moralo doi mnogo prije erupcije na Theri. tovie, i druge prie o potopu, osobito one iz Mezopotamije, takoer potjeu iz razdoblja prije erupcije na Theri. Drugi je problem veliina Platonove Atlantide. Tvrdi da je kopnena masa bila velika poput Afrike i Male Azije zajedno. Takva bi veliina jednostavno iskljuila sve otoke za koje se zna da su postojali u Sredozemnom moru i ispred afrike obale. Meutim, postoje polemike oko tumaenja upravo toga dijela teksta. Neki znanstvenici tvrde da je pravo znaenje "izmeu Male Azije i Afrike" (to bi se odnosilo na smjetaj, a ne na veliinu). A izmeu te dvije kopnene mase nalazi se Sredozemno more. Kod Dingli klisura, koje ine junu obalu Malte, strmi grebeni sputaju se vertikalno u more, to je potpuna suprotnost pitomijoj sjevernoj obali. ini se da je posljedica potresa bila rotiranje osi otoka i potonue veeg dijela obale okrenute prema Siciliji. Neki malteki arheolozi, ukljuujui Antona Misfuda i Charlesa Savonu Venturu, taj potres smatraju izvorom legende o nastanku Atlantide. Jednako kao kromanjonci na kraju ledenog doba, stanovnitvo koje je stvorilo neobine graevine na Malti, u jednom trenutku povijesti jednostavno je nestalo. Poslije je dolazak novih populacija potaknuo razvitak danas desetkovane malteke kulture. ini se da je pria jednaka onoj iz doline Nila.

Prema Lenjingrad (egipatskom) papirusu, za koji se vjeruje da je nastao oko 1450. g. pr. Kr., ili moda oko 2000. g. pr. Kr., "zvijezda koja je pala s neba" unitila je zmijoliku populaciju (moda tako opisanu zbog izgleda njihovih duguljastih lubanja, bez spojnih linija). Preivjela je samo jedna skupina ljudskih bia, na jednom otoku. To je bizarni mit, ali moe li ta pria predstavljati povijesnu istinu o "Atlantidi" to su je drevni ljudi prenosili s koljena na koljeno, a poslije su je pisari zabiljeili?

Egipatska predaja
Platonova pria o Atlantidi, zapisana u djelima Timej i Kritija, moe se interpretirati kao basna u kojoj dobro pobjeuje zlo, drevni Atenjani pobjeuju osvajae s Atlantide. Platon je bio pisac i filozof, a pria je posluila u vane filozofske svrhe. Pria o Atlantidi opisivala je zlo neko veoma uspjenog drutva koje se iskvarilo kroz vlastitu korupciju. Jednostavno nije mogue prihvatiti tu priu kao povijesnu injenicu ako nema dokaza koji je potkrjepljuju. Ipak, u njegovoj prii postoje elementi koji su joj tijekom etvrtog stoljea pr. Kr. pruali realistian ton, ba kao i danas. Prema tvrdnjama Herodota i Aristotela, Solon - zakonodavac iz Atene i jedan od sedam grkih mudraca (638-539. g. pr. Kr.) - koji je prvi ispriao priu, doista je posjetio Egipat, ali kasnije no to Platon kae. Solon je priu o Atlantidi uo od egipatskih sveenika u Saisu, a oni su je dobili s ugraviranog stupa u hramu. Povrh toga, Egipani su prepriavali staru predaju o zemlji koja je potonula ispod morske povrine. U vrijeme Solonova posjeta, veina je Egipana poznavala tu priu jer sve njihove mitologije spominju potopljeni grad. Grki arheolog Spyridon Nikolaou Marinatos, koji je otkrio drevnu minojsku luku na otoku Thera, vjerojatno je vie od svih istraivaa pridonio potrazi za Atlantidom. Godine 1939. objavio je djelo The Volcanic Destruction of Minoan Crete (Vulkansko unitenje minojske Krete), a to je dovelo do povezivanja otoka Krete s Atlantidom. Marinatos kae: Platonova mata nikako nije mogla izmisliti tako jedinstvenu i neobinu priu u klasinoj knjievnosti... Iz tog razloga, Platon

priu obino naziva "predajom". Takoer bih elio dodati da, ukoliko u nekim dijelovima pria podsjea na bajku, to treba pripisati Egipanima, a ne Platonu. Marinatos dalje pie da je pria o tom otoku koji je poslije nestao oito bila poznata Egipanima. Sveenici u Saisu pobrkali su je, zbog slinosti, s drugim narodnim predajama o Atlantidi. Marinatos vjeruje da su izmislili mit na temelju vlastitih, pogrenih tumaenja eksplozije There. Ovdje treba napomenuti da pria o Atlantidi nije grka, ve egipatska predaja. Ako su Egipani pobrkali kataklizmu There s drugom, starijom priom, onda je prvobitna verzija zasigurno bila dovoljno znaajna da se prenosi kroz mnoge generacije - na isti nain na koji se biblijska pria o potopu usmenom predajom prenosila tisue godina. Platon je svojom priom privukao veliku pozornost, ali s obzirom na okolnosti, vjerojatno je sastavio priu oko veoma stare predaje, to bi uinio svaki dobar pisac kad bi elio istaknuti neku poantu. To je esta tema na drevnom Bliskom istoku. Sumerski Ep o Gilgameu, hebrejska Biblija i odlomak na sanskrtu iz Mahabharate, svi priaju priu o velikom potopu.

Vea mediteranska kultura

U lipnju 2004. je Rainer Kuhne, sa Sveuilita Wuppertal u Njemakoj, tvrdio da je, u podruju slanih movara uz junu obalu panjolske, naao ono to bi moglo biti izgubljeni grad Atlantida. Studija se temelji na satelitskim snimkama na kojima se vide drevne ruevine. ini se da odgovaraju opisima to ih je dao Platon - pravokutne graevine okruene koncentrinim krugovima. ak su i veliine tone. Bez obzira je li neka od tih pria o Atlantidi povijesno tona ili nije, mnogi dokazipotvrujupostojanje drevne civilizacije na Mediteranu. tovie, njezino postojanje, kao i njezino unitenje, moe objasniti zato se ini da su se kulture kromanjonaca u zapadnoj Europi pojavile niotkuda. Ti su davni ljudi migrirali iz june Afrike, selei se na sjever, u podruja Mediterana i Europe. Da nikad nije dolo do poplavljivanja Mediterana, postojalo bi obilje arheolokih dokaza koji bi potvrivali da su kromanjonci stigli u Europu s juga. Meutim,

budui da je dolo do poplavljivanja, svi su dokazi o toj migraciji isprani ili su zakopani na dnu Sredozemnog mora. Srce mediteranske civilizacije bilo je uniteno kad je njezina neko plodna dolina pretvorena u more. Oni koji su ivjeli u dolini Nila ostali su bez svojih srodnika, ali su ipak nastavili ivjeti, na dostojanstveni nain, kao to su inili tisue godina prije toga. Uz priljev mnogih pridolica iz drugih zemalja, njihova se kultura polako razvila u ono to mi poznajemo kao dinastiki Egipat, neko matrijarhalna kultura koju je zamijenila patrijarhalna. To nije bio jedinstveni sluaj. Druga je podruja, osobito u Mezopotamiji, snala ista sudbina (kako sam opisao u svojoj prethodnoj knjizi, Sons of God - Daughters of Men (Sinovi Boga - keri ljudi)). Nedavno je, 2001. godine, u Iranu bujica kraj rijeke Halil otvorila drevne grobove ispunjene lijepom kamenom lonarijom. Stanovnici lokalnih sela poeli su pljakati, prisilivi policiju da konfiscira stotine fino izraenih kamenih posuda s izrezbarenim ivotinjskim likovima, ukraenih poludragim kamenjem. Budui da se posude nisu znanstveno obradile, njihova starost i podrijetlo otvorene su teme za raspravu. Meutim, iranski arheolog zaduen za nalazite, Yousef Madjidzadeh, vrsto vjeruje da je vei dio izraen prije vie od etiri tisue godina, te da je drutvo koje ih je izradilo starije od drevne Mezopotamije. To se moe doivljavati kao jo jedan znak Bu Wizzera, Zemlje Ozirisa, i vee mediteranske kulture. U turskoj postoje drugi pokazatelji o njezinu postojanju. U osam tisua godina staroj naseobini u Catalhoyuku dokazi pokazuju da se tovao bik, a njegova je lubanja ugraivana u svetita, obiaj koji je postojao i u Egiptu. tovanje bika bilo je meu najvanijim ivotinjskim kultovima, a pojavljuje se u egipatskim napisima ve u prvoj dinastiji. Ploice od kriljevca, koje potjeu ak iz 3100. g. pr. Kr., prikazuju kraljeve kao bikove. Za razliku od drugih aspekata neterua, duh bika nikad nije prikazivan poput ovjeka sa ivotinjskom glavom. Bik Apis bio je blisko povezan s Ptahom, a sredite njegova kulta bio je Memfis. U prvom redu boanstvo plodnosti, bio je prikazivan kao bik okrunjen suncem i zmijom. Dokazi upuuju na to da je bika tovala zemljopisno rairenija kultura (ili kulture) tijekom pretpovijesnih vremena.

Slika 12.9. Klupa ukraena rogovima bikova u Catalhoyuku, Turska (iz knjige Jamesa Mellaarta Neolitik Bliskog istoka)

Postoji li vea slika?

Direktor za ljudsko podrijetlo u londonskom Prirodoslovnom muzeju, Chris Stringer, rekao je kako vjeruje da je veina pretpovijesnih ljudi bila dolihokefalna, bez obzira na njihovo podrijetlo. Govorio je o trinaest tisua godina starom kosturu ene (Penon) to ga je Silvia Gonzalez nala blizu Mexico Cityja, a imao je dolihokefalnu lubanju. Za razliku od drugih istraivaa, Stringer nije uvjeren da taj oblik lubanje dokazuje da je ena bila europskog podrijetla. Njegovi su instinkti vjerojatno toni, to iziskuje objanjenje. Ope je prihvaeno od strane antropologa i arheologa da se ljudska vrsta, Homo sapiens sapiens, poela razvijati u Africi prije sto do sto pedeset tisua godina. Neki tvrde da se to dogodilo ak prije dvjesto tisua godina. Bez obzira tko je u pravu, prije otprilike sto tisua godina skupine ljudskih bia selile su se prema sjeveru du afrikog Velikog rasjeda i doline Nila, zatim preko Sinajskog poluotoka na Bliski istok. Do razdoblja prije ezdeset tisua godina rairili su se du

Slika 12.10. Klupa ukraena rogovima bikova u Sakkari, Egipat (iz knjige Waltera Emeryja Arhaini Egipat) obalnih pojasa Indije i jugoistone Azije, a zatim su otplovili u Australiju. Prije otprilike etrdeset tisua godina, migrirali su u Europu, te iz jugoistone u istonu Aziju. Nakon toga su, prije otprilike deset tisua godina - premda dr. James Adovasio s Mercyhurst koleda vjeruje da se to dogodilo prije dvadeset tisua godina - rairili su se du iroke ravnice koja je spajala Sibir i Aljasku i naselili Sjevernu i Junu Ameriku. Stringer smatra da su svi pretpovijesni narodi bili dolihokefalni, jer je potrebno veoma mnogo vremena da se u nekoj populaciji promijene ljudske znaajke. Naprimjer, prihvaeno objanjenje za razlike u boji koe kae da je tome razlog injenica da su se ljudi najprije razvili u tropskom podruju. Budui da je sunce jako u blizini ekvatora, koi je trebala zatita od ultraljubiastog zraenja, a prua je melanin, prirodno zatitno sredstvo u naem tijelu. Od melanina koa postaje tamna. Kad su ljudska bia prije etrdeset tisua godina stigla do sjeverne polutke, sunce tijekom veeg dijela godine nije bilo tako jako. Budui da nam sunce pomae sintetizirati vitamin D, potreban za pravilan rast kostiju, morali smo izgubiti dio nae pigmentacije kako bi sunana svjetlost mogla proi. Genetiarka dr. Nina Jablonski, s Kalifornijskog tehnolokog instituta, kae da je potrebno oko dvadeset tisua godina kako bi koa tamne pigmentacije postala svijetla.

Slika 12.11. Rane migracije kromanjonaca Neki znanstvenici takoer vjeruju da je dolihokefalna, duguljasta lubanja najuinkovitija za rasprostiranje vreline - to je vea povrina, to se bre hladi u podrujima vrue klime, to bi bila prednost. Slino tome, kompaktnija, vie okrugla glava uvala bi toplinu u hladnijem okruenju. Premda to ne moe u potpunosti objasniti zato su neki stanovnici sjeverne Europe zadrali dolihokefalni oblik lubanje tijekom mnogih tisuljea, ipak donekle objanjava zato su prva ljudska bia imala takav oblik lubanje. Bili su afrikog podrijetla. Kao to je sluaj s bojom koe, isto vrijedi za oblik lubanje. Svaka prilagodba slijedom klimatskih promjena zbivala bi se kroz dugo vremensko razdoblje. Jedan odnaina na koji forenziki strunjaci utvruju rasu pojedinca je prouavanje oblika lubanje. Prema tvrdnjama istraivaa i pisca

Slika 12.12. Mjesta gdje su pronaeni grobovi i artefakti kromanjonaca Andrewa Muhammada, autora lanka "African Origins in the U.K." ("Afriko podrijetlo u Velikoj Britaniji"), ak se i dananje lubanje ljudi negroidne rase openito opisuju kao dolihokefalne. Na temelju tih dokaza, on tvrdi da su domorodaki narodi zapadne Europe bili crni. Naprimjer, Samuel Laing je 1865. otkrio ljudske ostatke blizu Keissa u okrugu Caithness, kotska, te je napisao da su ti autohtoni Britanci morali biti veoma slini australskim Aboridinima ili Tasmanijcima. Ostaci su potom poslani profesoru Thomasu Huxleyju (1825-1895), jednom od prvih pristaa Charlesa Darwina, a on je u svojem djelu Early History of Scotland (Davna prolost kotske) iz 1881. napisao da su prvi stanovnici Britanije imali lubanje poput onih autohtonih Afrikanaca ili australskih Aboridina. Lubanje pronaene u grobnicama odajama (pravokutni grobni humci, koji nisu bili megalitski, s ljudskim ostacima u malenim odajama koje su se zvale ciste) iz razdoblja neolitika (8000-5000. g. pr. Kr.) u Velikoj Britaniji navodno su pripadale najstarijoj rasi u Britaniji,

kako kae antropolog Sir Daniel Wilson (1816-1892). Sve su lubanje bile dolihokefalne, to je znanstvenicima dokazivalo da su pripadale negroidnoj rasnoj skupini. Druga lubanja, pronaena u pogrebnoj odaji od kamena oblika sanduka ispred kotskog otoka Uist, navodno je pripadala Tasmanijcu. Prema tvrdnjama Andrewa Muhammada, dok je iberski narod, koji je neko obitavao u dananjoj panjolskoj, Portugalu i Italiji, razvijao svoju civilizaciju u Europi, Budina "crna nacija" je u Indiji irila istonjaku filozofiju. Te su nacije bile povezane sa svojom kemicijskom izvornom kulturom kroz sustav "kole misterija", ije se ishodite nalazilo du rijeke Nil, blizu Luxora. Ta je kola misterija u povijesnim vremenima postala slavna zahvaljujui grkom intelektualcu Pitagori koji je, kako je ve reeno, uio u drevnom Egiptu. Muhammad vjeruje da su ti prvobitni ljudi - australski Aboridini, Iberi, Indijci i Egipani - putovali do svih kutaka svijeta, pa ak i do obala Velike Britanije. Ljudske se kulture ire, istrauju i sele u nova podruja iz ishodine kulture ili civilizacije. Kako smo vidjeli u povijesnim vremenima, uspostavljanje kolonija u drugim zemljama je teko, te esto iziskuje pomo i stalni kontakt s "domovinom". Budui da je Afrika openito prihvaena kao domovina ovjeanstva, odakle su proizile sve druge kulture i civilizacije, morala je imati populaciju i infrastrukturu za podravanje takvoga podviga. Narodi se sele u nove zemlje ako za to postoji razlog. Obino tragaju za boljim ivotom. Oni pojedinci koji su se prije etrdeset do dvadeset tisua godina preselili iz sjeverne Afrike i Mediterana u zapadnu Europu, bili su narod koji je traio nove zemlje. Genetski i arheoloki dokazi potvruju valove migracija na Pirenejski poluotok. Ishodina zemlja tih imigranata morala je negdje postojati. Premda je usmena predaja Abdel'El Hakim Awyana o Bu Wizzeru subjektivna, njegove tvrdnje o starosti i razvijenosti ultradrevne kulture doista su sasvim vjerojatne. Takoer se uklapaju u dokaze o rairenoj civilizaciji na Mediteranu.

Grka sfinga
Brdoviti grki otok Kea (Tzia) smjeten je na zapadnom kraju Kiklada, skupine otoka u Egejskom moru. Zbog blizine obale Atike, povijest otoka blisko je povezana s Atenom. Jednom se zvao Vodeni otok (Ydro-

ussa), a prema mitologiji, bio je dom vodenih nimfa. Budui da je to bio lijep otok, kae pria, bogovi su postali ljubomorni i poslali lava da pohara zemlju. Nimfe su pobjegle, to je rezultiralo suom. Oni koji su ivjeli na otoku zamolili su za pomo Apolonova sina, Aristeja, a on je izgradio hram posveen Zeusu. To se svidjelo monom bogu, pa je poslao kie i nimfe su se vratile. Arheolozi tvrde da je otok Kea bio naseljen od otprilike 4000. g. pr. Kr., to dokazuje kikladska, minojska i mikenska lonarija koja je ondje pronaena. Otok takoer posjeduje svoj dio drevnih nalazita i kipova. Najpoznatiji je Kouros (mladi) iz Keosa, koji prema datiranju potjee iz sedmog stoljea pr. Kr., a danas je izloen u Nacionalnom muzeju Atene. Zagonetnije je nalazite otkriveno na obronku brda u blizini sela Chora. Nepoznati je umjetnik iz nepoznatog razdoblja isklesao lava u stijeni, dugakog pet i pol metara i visokog dva metra i sedamdeset centimetara. Nalikuje Sfingi u Gizi, ali ima glavu make. Arheolozi kau da je isklesan tijekom estog stoljea pr. Kr., ali ne mogu uspostaviti nikakvu jasnu vezu s bilo kojim kulturalnim kontekstom. Meutim, najstarija lokalna usmena predaja, koja je stara dvije tisue petsto godina, kae da je postojanje lava bilo neobjanjiva zagonetka ak i prvim stanovnicima otoka. Neki istraivai, kao to je francuski profesor knjievnosti Jean Richer, vjeruju da bi lav s otoka Kea mogao biti povezan s grkom svetom geografijom, za koju ja dalje pretpostavljam da bi mogla vui korijene iz Egipta. Sveta geografija je praksa namjernog planiranja gradova na nain da zemlja bude iva slika nebesa. Richer vjeruje da je to moglo odigrati odreenu ulogu u stvaranju spomenika i hramova du osovine Delfi - Olimp, prema sjeverozapadu. U djelu Sacred Geography of the Ancient Greeks (Sveta geografija starih Grka), prvi put objavljenom 1967. godine, Richer je povezao Platonov opis idealne drave s obrascem vidljivim u smjetaju vanih graevina u staroj Grkoj. U Platonovoj idealnoj dravi, objanjava Richer, zemlja je podijeljena na dvanaest dijelova, a svaki je nazvan po zvijeu, i njima vlada "bog" Zodijaka. Raspored graevina bi se iz ptije perspektive doimao poput kotaa s dvanaest bica, ime se oponaa obrazac na nebesima. Kroz strateki smjetaj hramova unutar tog obrasca, zvijea nonog neba prenijela bi se na zemlju. Drugim

rijeima, raspored hramova odraavao bi izgled nonog neba. Pravilni raspored hramova bio je in kojim se odavala poast dvanaestorici bogova i usklaivao svakodnevni ivot s velianstvenim redom univerzuma. Ako se tumai na taj nain, moe se precizno odrediti starost lava s otoka Kea u skladu s poravnanjem u vrijeme solsticija. Lav s otoka Kea je po duljini okrenut gotovo tono u smjeru sjeveroistok/jugozapad, a to znai da je okrenut prema izlasku Sunca za ljetnog solsticija. No budui da je njegova glava okrenuta, takoer gleda prema izlasku Sunca u vrijeme zimskog solsticija. Richer kae da lav s otoka Kea simbolizira zvijee Lava. Izradu spomenika smjestio je u razdoblje kad je sunce za ljetnog solsticija bilo u Lavu, izmeu 4400. i 2200. g. pr. Kr. Takoer je iznio teoriju da je lav s otoka Kea bio dio veoma starog kruga (kotaa) Zodijaka sa sreditem u Trakiji, koji je kasnije prebaen u Delfe. Krug (kota) je bio sustav koji je simboliki opisivao prvi poznati kalendar, dobiven iz Egipta. to se Richera tie, uope nije udno to lav gleda prema zemlji Nila. to je tako posebno u poravnatosti kipa sa zvijezdama? Kako je ve reeno u 4. i 5. poglavlju, nono je nebo imalo izrazito vanu ulogu pri biljeenju vremena u drevnom Egiptu. U djelu The Origin Map, astrofiziar Thomas Brophy iznosi pretpostavku da je raspored graevina na visoravni Giza obiljeavao poloaj galaksijskog centra, guste kugle zvijezda oko koje rotira spiralni krak Mlijenog puta, pri svojoj sjevernoj kulminaciji oko 10.909. g. pr. Kr. U djelu Galactic Alignment, John Major Jenkins takoer smatra oitim da su druge drevne kulture bile svjesne posebnog zvjezdanog dogaaja, te su ga uinile dijelom svojih obiaja. Doista, za Maye je to obiljeavalo poetak novoga kalendara i zavretak staroga; zato njihov kalendar zavrava 2012., tijekom razdoblja galaksijskog poravnanja (a ne kraja svijeta). Prema Jenkinsovim tvrdnjama, zvijee Lava je kritiki marker za razdoblja galaksijskih poravnanja. Kad se poravna s ekvinocijem ili solsticijem, os solsticija ili ekvinocija poravnata je s Mlijenim putem i galaksijskim centrom. Usprkos "slubeno" odreenom razdoblju estog stoljea pr. Kr., neki vjeruju da je lav s otoka Kea ostatak nestale pretpovijesne civilizacije koja je neko zauzimala veliki dio Mediterana. Zajedno s astro-

nomski poravnatim megalitima Nabta Playe, lav s otoka Kea pokazuje da je tijekom pretpovijesnih, mitskih vremena moda postojala kultura i nain razmiljanja koji se temeljio na pomnom promatranju prirodnog svijeta, osobito nonog neba. Francuski arheolog Georges Daressy kae da je drevni Egipat takoer primjenjivao metode geografskog planiranja u skladu s nebeskim tijelima. U svojoj knjizi L'Egypte Celeste (Nebeski Egipat), Daressy objanjava kako su odreena egipatska podruja koristila simbole, uklesane na hramove, za prikazivanje Zodijaka. Veliki vremenski razmak potreban za razumijevanje i biljeenje kretanja zvijezda, te planiranje gradova i hramova u skladu s uoenim obrascima, podupire tezu da su kulture iz kojih je proizila civilizacija postojale u veoma dalekoj prolosti. Prema izvornim egipatskim dokumentima, egipatska je povijest zapoela prije 36.620 godina. Torinski papirus sadri potpun popis kraljeva koji su vladali gornjim i donjim Egiptom, od Mena do Novoga kraljevstva u prvom stupcu, te popise onih koji su vladali prije njega u drugom stupcu. Posljednja dva reda su jasna: . . . uvaeni Shemsu-Hor, 13.420 godina Vladali do Shemsu-Hora, 23.200 godina Emery se u naelu slae. Vjerovao je da pisani jezik drevnog Egipta bio napredniji od uporabe slikovnih simbola, ak i tijekom najranijih dinastija. Prema njegovom istraivanju, znakovi su se takoer koristili za prikazivanje zvukova samo uz numeriki sustav. Istodobno kad su se hijeroglifi stilizirali i koristili u arhitekturi, koso se pismo ve naveliko koristilo. Njegov je zakljuak bio da "sve to pokazuje da je pisani jezik iza sebe morao imati veliko razdoblje razvoja, a o tome u Egiptu jo nije pronaen nikakav trag". S obzirom na sve dokaze, o kojima je bilo rijei u cijeloj knjizi, zato ne bismo drevnim Egipanima vjerovali na rije? Trebali bismo.

Afriko podrijetlo dinastikog Egipta

Prije gotovo dvjesto tisua godina novo se stvorenje, ljudsko bie, pojavilo u Africi i, prije poetka povijesti, stiglo do svih kontinenata pogodnih za ivot. Te ljude koji su iz Afrike stigli do svih dijelova

svijeta zovemo kromanjoncima. Oni su nai preci. Nakon njihovih migracija, geografska izoliranost kod odreenih je skupina ljudi izazvala potrebu za prilagoavanjem na odreene klimatske uvjete, te su nastale "rase". Razvile su se razliite kulture, s vlastitim identitetima i predajama. Premda su ivjeli u onome to bismo mi nazvali primitivnim okruenjem, nisu bili primitivni. Valovi migracije uvijek se ire od uspostavljene baze gdje je lako doi do svega to je potrebno za ivot. Migracija poinju kod kue. Za pretpovijesne kulture kromanjonaca, dom je bila Afrika. U i oko Mediterana, osobito u sjevernoj Africi i istonim podrujima koja su sada pod vodom, izgradila se civilizacija koja se temeljila na duhovnim naelima, to mi zovemo mitom. Desetke tisua godina ti su narodi napredovali, razvijajui vlastite jedinstvene tehnologije i bavili se trgovinom, ali ih je desetkovala katastrofa do koje je dolo oko 8000. pr. Kr. Premda se ve godinama raspravlja o tome kakva je to tono katastrofa bila, nema nikakve sumnje da je dolo do kataklizme ija je posljedica bila unitenje brojnih vrsta diljem svijeta, kao i nova topografija za lice Zemlje. Bez obzira to se dogodilo, moda pad kometa ili asteroida, pokazalo se katastrofalnim za ivot na naem planetu. Ljudska bia su, naravno, bila meu onim vrstama koje su mnogo pretrpjele, ali su uspjele preivjeti. Oni koji su ivjeli u Egiptu i sjevernoj Africi muili su se kako bi nastavili dalje, a kako se pustinja Sahara irila, migrirali su u dolinu Nila gdje je voda stalno bila dostupna. Kao nasljednici i uvari drevnih znanja i mudrosti, oni koje egiptolozi dvadesetog stoljea zovu "dinastikom rasom", iznova su izgradili svoju civilizaciju dok su pridolice sa sjeveroistoka migrirale u dolinu Nila, osiguravajui sve vie radne snage. Dinastiki je Egipat, u odreenom smislu, bio ponovno roenje pretpovijesne civilizacije. No stalan priljev pridolica iz mediteranskog podruja u Egipat na koncu je brojano nadmaio kromanjonsku dinastiku rasu, pretvarajui kulturu koja se temeljila na matrijarhatu u patrijarhalnu. Naa je moderna civilizacija naslijedila svoja svojstva od patrijarhalne kulture koja je zapoela prije pet tisua godina u Egiptu. Meutim, ostavtina ranije civilizacije proimala je povijest, mitove i prie egipatske civilizacije, a time je na kraju utjecala i na nau. U

hebrejskim se tekstovima pretee povijesti spominju kao "znameniti ljudi", "junaci iz davnina" i "sinovi Boga". Egipatski zapisi spominju ih kao "sljedbenike Horusa", a prije toga jednostavno kao "bogove". ak i danas moemo nae poimanje boanskoga potraiti u tim preddinastikim korijenima.

Znanstvena revolucija
Znanstvenici esto govore o nepostojanju dokaza, te znai li to ili ne znai dokaz o nepostojanju. U Egiptu i na Mediteranu nijedno nije tono. Postoje dokazi o nevjerojatno staroj civilizaciji i njezinim nevjerojatnim postignuima, i svi ih mogu vidjeti. Dokazi nisu oskudni; ima ih mnogo. Kad je u Egiptu padala kia, prije vie od dvadeset tisua godina, ljudska je vrsta dosegnula nove visine u civilizaciji, ali ju je snala kataklizmika sudbina. Moda e i nas jednoga dana snai kataklizmika sudbina. Ako se povijest ponavlja, to je esto sluaj, hoe li netko, za deset tisua godina, pronai nae razbacane ruevine i povezati tokice? Ugledni ameriki filozof i povjesniar znanosti, Thomas Samuel Kuhn (1922-1996), zapazio je da su do velikih znanstvenih otkria esto doli autsajderi ili pridolice, upravo zato jer ti pojedinci nisu bili ogranieni predrasudama koje su veteranima onemoguavale da vide ono to je oito. Istraivai kao to su John Anthony West, Robert Schoch, Chris Dunn, Thomas Brophy, Vittorio Di Cesare, Adriano Forgione i Stephen Mehler, nastojali su otkriti istinu svaki u svojem podruju rada, uz istinsku nepristranost i spremnost na postavljanje pitanja. Na tom putovanju s ciljem otkrivanja korijena ljudske civilizacije mi smo, u duhu Kuhnove znanstvene revolucije, shvatili da smo prodrli u novu povijest ovjeanstva. KRAJ