TAHIR PERVAN NAD JAMOM

Izdava!: SAFE HOUSE Sarajevo Za izdava!a: Jasmin ZUBOVI" Urednik: Nenad #URI" Recenzenti: Ibrahim BU!ATLIJA Senad MI$IJEVI" Lektor: Mirsad HAJDAROVI" DTP: Emir OPERTA !tampa:

DES doo - Sarajevo

------------------------------------------------------------------------------CIP katalogizacija u publikaciji -----------------------------------------------------------------------------------

Tahir Pervan

NAD JAMOM

SAFE HOUSE, Sarajevo, 2010.

Uvod
Potresno svjedo!enje Had%ere "atovi& o svom i stradanju velikog broja Muslimana isto!ne Hercegovine u kasno ljeto 1941. godine ne prestaje da zaokuplja pa%nju i javnosti i autora. To i ne !udi ako se zna podatak da pri!a o jami $avkarici, osloboena oreola tabu-teme, u bh. javnosti %ivi skoro dvije decenije i sve sigurnije zauzima svoje mjesto u kolektivnoj svijesti bh. naroda. Ova publikacija, nastala kao izraz nastojanja da svjedo!enje o tragediji hercegova!kih muslimana sa po!etka Drugog svjetskog rata dobije i svoju filmsku formu, potvruje aktuelnost teme i, pomalo neo!ekivano, nudi i ne"to vi"e od obi!nog scenaristi!kog predlo"ka. Autor ponovo vje"to varira bitne !injenice iz Had%erinih svjedo!enja, zaodijevaju&i ih u scenaristi!ku formu, ali ne staje na tome. Uz to novo ruho !itaocu ve& poznatog si%ea ide i dodatak koji cijeloj pri!i i scenariju i $avkarici kao ukupnoj temi - daje jedan dragocjen kontekst. Dakle, u drugom dijelu ove publikacije, nazvanom Prilozi, susre&emo se sa nizom citata ili !ak kompletno datih dokumenata u kojima autor prati odnos javnosti, ali i vlasti prema zlu koje se sru!ilo na jedan narod. U najkra&em, vlast ve& od 1942. godine ima zvani!an zapisnik o zlo!inu na $avkarici, napravljen po iskazu Had%ere "atovi&, i sa!uvan do dana"njeg dana, ali to, kao "to znamo, nije bilo dovoljno da ta pri!a dobije neki (sudski?) epilog koji bi %rtvama dao kakvu-takvu satisfakciju. Naprotiv, u onim rijetkim pominjanjima tog perioda u Drugom svjetskom ratu, naj!e"&e u memoarskoj literaturi najistaknutijih aktera u partizanskom pokretu koji su kasnije postali vlast, tj. vedrili i obla!ili, zlo!in !ija se 5

kulminacija desila na jami $avkarici biva kontinuirano minimiziran. Pristup je vrlo jednostavan ta krvava provala zla je tek mala mrlja (nepotrebno stradanje neja!i!) na velikoj bitki koja je donijela osloboenje Berkovi&a. Zato ova publikacija daleko nadilazi svoju prvobitnu namjeru predstavljanje scenarija o poznatom si%eu i pri!u o $avkarici aktuelizira ili nanovo o%ivljava na vi"e na!ina. Jedan zaklju!ak se sve vrijeme name&e: uz svu tragi!nost samog dogaaja na jami $avkarici ni"ta manje bolno nije ni ono "to se dogaalo (bolje re&i, nije dogaalo) u naredne !etiri decenije jer je pomoglo da isto zlo opet trijumfuje nad istim %rtvama (Srebrenica, Prijedor...). Bavljenje ovom temom u dana"njoj BiH nije prepoznato kao neki va%an posao tako da je rad autora skop!an sa brojnim te"ko&ama. Zato je razumijevanje i svaka pomo& od pojedinaca dobrodo"la, a ovom prilikom zahvala ide Senadu Mi!ijevi&u i Nerminu Bisi, za njihovu podr"ku u prikupljanju nekih od podataka koji su kori"teni u ovoj publikaciji.

Nek him Bog opra"ta ja ne mogu. Mene "to se ti!e: Boluj nano dok te ne zakopaju! Had%era "atovi&-Bijedi&

I. Ljetni su dani u isto!noj Hercegovini od pamtivijeka vreli, a ove su godine, 1941. je po redu, bili sve u%areniji. Rat se polako gnijezdio u svakom zakutku i tu vrelinu !inio skoro pa neizdr%ivom. Ku&a Amirovih je na samom ulazu u selo Zujevina. Otac Be&ir, seoski travar, u tankom hladu ina!e suncem obasjane avlije, su"i trave, pravi mje"avine i sjetuje: - Gledaj, bolan Amire, gledaj kako to babo radi. Pamti sine, sve pamti, mo%e valjati! - podsje&a ga Be&ir, ne skidaju&i o!iju s naramka trava u svome krilu. Amir "uti, kao da mu danas nije ni do !ega! Vidi se to po izrazu njegova lica... Iz ruku mu ispadaju vezice hajdu!ke trave. Ipak, uredno se saginje, hvata ih prstima i baca u ko"aru. Ne"to kasnije, mje"tanin Mate Vego, sa grupom do zuba naoru%anih usta"a - konjanika i pje"aka u"ao u selo i zaposjeo "iroki plato pokraj zadru%ne zgrade. Ispred se bijeli kamena d%amija s ureenim dvori"tem. Stanovnici se u grupicama, boja%ljivo, izvla!e iz zavu!enih seoskih soka!i&a. Zbunjeni su i iznenaeni. Izrazi njihovih lica govore da ih je pojavljivanje nepoznatih usta"a u selu jako 7

uznemirilo. !apatom razgovaraju, tek im se poneka rije! jasno otisne sa usana... Ve&ina nijemo vrti glavama. I Amir je br%e-bolje ostavio trave, te %ure&i puteljkom susti%e hod%u. Selami ga, rukom ga tap"e lagano po ramenu i niz kameni sokak nastavljaju zajedno. Matu ovoga puta zapalo. Do"lo i njegovih pet minuta u %ivotu! Sav je ustreptio i va%an. Otpo!inje svoje predavanje o NDH-ziji i novoj vlasti: propasti Kraljevine Jugoslavije, monarhu koji je zbrisao u inozemstvo i velikoj pobjedi usta"kih saveznika - Nijemaca i Italijana. Najavljuje krvavu borbu protiv nevjernika - komunista i du"mana, ali Srba najvi"e. - Bezbeli, Srba i komunista! Dobro ste me !uli! priprijeti rukom. Znaju ga njegovi suseljani, naro!ito po prijekoj naravi i zato strepe. Ne sumnjaju da misli ono "to upravo govori. A namjera mu je provesti u djelo usta"ki projekat: potamaniti dio, a potom protjerati ostatak Srba iz ovoga kraja. - Sjeme im &afirsko zatrti! dernja se Mate, taman kao da o ga%enju lijehe luka pri!a. Hod%a potiho, insanski reaguje da tako !ojek i katolik meu muslimanima - ne smije zboriti.., Mate ljutito, kao da ga je jedva do!ekao da se oglasi, uzvrati: - Bolje ti je, efendija, sva"ta jesti nego sva"ta zboriti. I od danas, da zna", da znate svi koji me !ujete, va"em zaprdivanju je do"o kraj! Podi%e ruku i prstom uprije u gomilu okupljenih u avliji d%amije:

- Dove"&emo mi u selo svoga hod%u. Pravog i po mjeri na"eg poglavnika Ante Paveli&a! Zaprijeti ponovo i ozbiljno. Vazi i hvali, ali najvi"e prijeti... - Znam ja, vjerujte mi, svakog srpskog hod%u. Vi"e su Srbi i od samih Srba! Ja bih ih najradije konjima za repove vezo!? Ljudi se zaibreti"e. Uskome"a"e. I prije nego su uspjeli i"ta poduzeti, Mate uprije prstom u grupu usta"a "to su rukama pridr%avali vezanog !ovjeka s kokulja!om na glavi. - Dovedite mi toga Srbina! - naredi. Hod%a streknu, gleda iznad glava upla"ene svjetine. A onda tiho, za sebe, stade "aptati. Bolje re&i kleti: - Nalet vraga... Nalet "ejtana... Oca mu o!inskog! Dovode izubijanog, izobli!enog, u%etom svezanog !ovjeka. Gotovo mrtvog. - Na noge ga podignite! - nareuje Mate okre&u&i se prema zabezeknutim ljudima. - Evo vam Riste, Srbina, kraljeva poreznika! Ufatili smo ga sino& u selu s pu"kom! Izvia! I dok ve&ina prisutnih nije ni"ta shvatala, Mate hladno, krvni!ki, potegnu sablju i, na op"ti u%as prisutnih, posije!e nesretnog !ovjeka. Krv se razli po putu. Konji se uznemiri"e, po!e"e nji"tati i propinjati se. - Riste vi"e nema, a ne&e biti - akobogda - niti jednog Srbina! Amir "iroko razroga!io o!i, kao da ne vjeruje... Zadrhta. Rukom se uhvati za stomak. Ne"to ga bolno 9

probode ispod. Mate, ne obaziru&i se na reakcije, nastavlja svoju tiradu. - I da vidim sada, da vidim ko je s nami! Neka se fata uniforme i pu"ke! re!e te glavom dade znak, a vojnici %urno sa jednih zapre%nih kola poskida"e pu"ke i usta"ke uniforme. Okupljeni ljudi, a tu je sada ve& skoro sve mu"kinje iz sela, samo se gledaju i poku"avaju da shvate "ta ih je sna"lo. Dakle, ko nije s Matom protiv je njega! I on im ne garantira ni"ta dobro. Ma"u glavama, ne govore, ali osje&aju kako ih obuzimaju u%as, nemo& i tuga. Osvr&u se oko sebe, van avlije i po cijelom selu i sve kao da je druga!ije, obamrlo i tue. A Mate ne posustaje. - Vi ste hrvatsko cvije&e! Niste komunisti ni, ne daj Bo%e, Srbi! Amirov mozak jo" uvijek ne uspijeva prihvatiti ono "to njegove o!i netremice gledaju - be%ivotno tijelo Riste poreznika. Ne razaznaje on ni Matino urlikanje u u"ima mu zuji ko u ko"nici. Ne zna "ta je glasnije, jezovita ti"ina smaknu&a !ovjeka ili dernjava ubice... Za neke muslimane iz sela ovo je, ipak, prilika?! 'ivotna prilika, reklo bi se. Prepoznaju se, pogledi im se ukr"taju. Nekoliko njih istupi, prie usta"kom oru%ju i uniformama. Dvojica usta"a, pisara, odmjeravaju ih i zadu%uju... Popisuju, uvode ih u evidenciju usta"kih bojovnika. - Za dom i Antu Paveli&a! - uzviknu neko. - Spremni! - odgovori"e uglas novoprimljeni bojovnici lupaju&i vojni!kim !izmama o zemlju. 10

- !ta je s tobom, Amire!? - prodera se Mate, kad se ujdurma usta"ka malo uti"a. - Nisi mi za vojsku, ha, opizdino seoska? Usta"e se smiju, ulaguju&i se svome voi. A Amir je sav u znoju, skuplja hrabrost, guta pljuva!ku... Svi pogledi uprti u njega. Odgovara ipak rje!ito, neugodno i nadasve ono "ta misli. - To "to ti oe organizuje" nije vojska, Mate. Nije na"a vojska, to sam mislio. Ovo je zlo!in, stra"enje na"ih kom"ija i poziv da i oni !ine isto! Ne bih s takim po"o ni u crkvu ni u d%amiju, Mate. Ti si kurvin sin, crko dabogda!? Proklet bio ti i tvoja vojska! - izusti Amir u jednom dahu. Mate razlju&en isu!e sablju. Sav zapjenio. U to se za!u glas Amirovog oca: - Ne, Mate, groba ti maj!inog! Ovaj stane i pokretom ruke zaustavi ostale usta"e koji su takoe na Amira krenuli bajonetama. - Stani! - naredi na kraju Mate... Kratka ti"ina. Naru"i je samo propinjanje Matinog konja. - Da nisi Be&irov sin sad bih te zaklo ko pseto! Pritjera konja bli%e Be&iru. - Dijete si mi travam' spasio od bolesti, Be&ire, i evo prostrijeli ga o!ima - vra&am ti dug. Sina za sina! Sada smo kvit. A ti, pasji skote - pokaza prstom prema Amiru - kad me drugi put vidi" bi&u bez duga. Neka zna", kopile jedno! Je l' jasno, nikogovi&u!? Za"krguta zubima. - Znam ja i za tvoja "urovanja s komunistima, izrode muslimanski - dodade ljutito. Podi%e se u sedlu, zavrtje 11

glavom: - Majku vam jebem, nezafalnu! - opsova i zavitla sabljom. Podbi konja i krenu. Usta"e uz vrisku krenu"e za njim. Amir je izvan sebe. Jedva se suzdr%ava... Stiska oznojene dlanove. Gleda za njima. Duboko u sebi ih mrzi. Ali... Ne mo%e ni"ta da u!ini. Be&ir mu prilazi, polako i bez o!inske osude, zagrli sina. - Ne&e ovo na dobro, Be&ire! Vidi koliku ovaj "ejtan vojsku vodi! - progovori hod%a. - Ne&e se Srbi oe vi"e have nadihati. Treba ljudima javljati da bje%e, da se sklanjaju nee dok ima vakta... Sevap je. Karte su podijeljene, izgleda, bez nas. U daljini jo" neko vrijeme odjekuje usta"ka pjesma. Kao da zbog toga hod%ine rije!i jo" sablasnije zvu!e ve&ini ljudi koji u ti"ini napu"ataju d%amijsku avliju.

II. Vrelina ne zaobilazi ni selo Runji"te, prepoznatljivo po kamenoj pravoslavnoj crkvi i Zadru%nom domu. Na proplanku iznad sela, izdvojena str"i #orova ku&a. Ispred su prostrani torovi za ovce i koze, "tala za krave, svinjac i koko"injac. Doma&inska ku&a, reklo bi se... Svega pomalo, ni!ega previ"e. I ku&a i ostalo, ureeno, kameno. !tala za konje, "upa i ambar, su"nica i !atrnja... #oro upravo kantama vadi vodu i nosi je ovcama. Sipa je u korita. - O, doma&ine! - za!uje se odozgor, od puta. 12

#oro se iznenadi, osvrne i ugleda dvadesetak naoru%anih !etnika. Tiho prozbori: - O, Boga ti poljubim, okle oni?!? Ubrzo iza toga !etnici pristigo"e pred ku&u. - Mi do"li po janjad, #oro! - podvikne Radivoje. Stigli nam bra&a !etnici i vojvoda Popovi& li!no. Da Turke tamanimo! Da se svetimo za Kosovo! #oro ne prestaje sa radom i samo "uti. Oni ulaze u dvori"te. Ne pitaju za dopu"tenje. Radivoje je najbli%i i nekako oprezan. - Pa, svetite, ja"ta &ete. Ko vam brani, Radivoje? prozbori nazor #oro. Radivoje sie s konja, prie gegaju&i se na par koraka #oru. - Daj nam janjadi da koljemo, valja vojsku naraniti, valja se pokazati pred Crnogorcima! - re!e smije"e&i se lukavo. - Koliko bi kupili? - oprezno i izokola upita #oro. - $asnoga mi krsta, #oro, ne&emo kupit nijedno nego &emo uzeti koliko nam &eif. Za Srbiju, kralja i otad%binu, #oro! #oro ih nijemo gleda, razmi"lja o onome "ta ga snae te ka%e: - E, ako je za njih - onda uzmite koliko vam volja! Ovce se uskome"ale u toru, stala ih trka, upla"ile se, kao da su i one predosjetile klanje. $etnici ulaze, hvataju jednu po jednu, skoro pa ih dave golim rukama. 13

#oro se malo poizmakao izvan torine, vidi se po izrazu lica da mu nije drago - !elo se naboralo, kapa samo "to nije spala s glave. Mota "kiju, vrti glavom. Podlo, poput kuse lisice, prilazi mu ponovo Radivoje. 'mirka o!ima i namigiva onom sa "ubarom prekoputa: - Boga mi moga, ja se ponado da &emo se danaske popucati, a ti, #oro, dade stoku! - Dado, Radivoje, dado - jedva !ujno uzvrati on. Vidi mu se na licu da je u sebi duboko zatrpao ono "to je stvarno mislio. Naslu&uje se da ovom razgovoru izmeu njih dvojice nedostaje mnogo toga i to se osjeti u zraku. A puca&emo se, pucati kad-tad, Radivoje!, ostade zaglavljeno negdje u dubini #orova grla. Umjesto toga on samo dodade: - Svako, Radivoje, u %ivotu ima svojih pet minuta. Ovo je danas, beli, tvoja reda do"la! Kresnu fajercakom, pripali tek smotan cigar, a onda laganim korakom zama!e iza vrata ku&e. Bez rije!i pozdrava. Malo poslije #oro kroz prozor gleda obijesne !etnike kako odnose janjad. Njihov voa Radivoje ispaljuje rafal u vazduh. Vi!e: - Fala, doma&ine, e ove godine tu i dogodine! A onda odjuri"e u galopu. - Poje"&e" kurac sljede&e godine, Radivoje! - opsova #oro i odmjeri mu od lakta. Odma!e se potom od prozora, otkora!a krug s rukama na leima i naglo otvori sobna vrata. Ljutito o"inu pogledom brata Branka i nekoliko njegovih pritajenih drugova - partizana. Smrtno ozbiljan i strog, #oro re!e:

14

- Slu"aj, Branko! Da si mi brat sto puta, nosi mi rat iz ku&e! Oti"o si u Sarajvo na "kole, a vratio se vamo da rat u selu po!inje"! Meni je dosta moje muke i bez vas! Branko je ple&at i nao!it momak, jak, u ruci mu se sjaji kundak pu"ke. Strpljivo odgovori: - Brate, strpi se! Partizani sti%u uskoro! Mi ih !ekamo. S tobom i bez tebe, sa mnom i bez mene, plati&e ovaki ko je ko Radivoje... Bi&e, vjeruj mi: mi ili oni! - Ma, slu"aj, jebe mi se i za vas i za !etnike i za muslimane! I za onog ko vas je zavadio. Ja to nit razumijem nit me se ti!e! Kad dou tvoji poje"&e i ovo malo stoke "to mi je ostalo! Jebo vas rat preko mojih lea! - viknu ljutito #oro. - #oro! - uz osmijeh viknu Branko. - Ovi o&e da pokolju sve! Da uni"te muslimane i Srbe, da nas zauvijek zavade. Da se zamrzimo. Ako je ovo srpstvo ja nisam Srbin! Sve za "ta znamo, i ti i ja, otkad nas je mater Stana rodila u ovoj ku&i, ne li!i na ovo "to vidi" u selu! Evo nas... Pogledaj dobro! Drugih smo vjera, a isto mislimo! (Pokazuje palcem na partizane iza svojih lea.) Treba olo" kazniti. Sprije!iti krvoproli&e, pobiti zlikovce. Sve do jednog, brate. Il &e oni nas! Razumije" li ti to!? Potamani&emo i !etnike i usta"e i Nijemce i sve ostale zlotvore! Ovaj rat je mo%da glup, ali se u njemu puno umire! Ne mo%emo ga izbje&i! Biraj stranu dok ima vremena! #oro "uti. Branko pomalo ljut hoda, rukom razmi!e zastor na prozoru, gleda niz ulicu. - Ja sam, budalo, vazda na tvojoj strani. Brat si mi! Jedi govna! - prozbori malo poslije zbunjeni #oro. Sad je Branko ozbiljan. Rukom ste%e bombu u d%epu... Grli brata. 15

- Ajde da siemo do sela, da vidimo "ta planiraju! odlo%i pu"ku, pi"tolj zadjenu ispod kaputa... Izao"e. $etni!ki tabor u selu. Puca se, pije, jede, okre&u se janjci i volovi na ra%nju. Gudalo zavija. Strune na guslama je!e. Guslar pjeva o srpskoj zemlji i nebeskom narodu... Vojvoda je u centru pa%nje !etni!ke vojske i seljana. Kosa mu do ramena, zarastao u bradu... Govori o skoroj osveti nad Turcima, nad dahijama i poturicama... Plje"&u mu, odobravaju. I dok urlici podr"ke odlije%u selom, iz gomile se na mig, pa%ljivo i neprimjetno, izdvaja mlad, bradat !etnik sa redenicima preko ramena. Uskoro mu sjena nestaje u dvori"tu popovog stana, prekoputa tabora. Sjena pa%ljivo otvara vrata, razgleda unutra"njost, a u ruci mu bljeska o"trica. Neprimije&ena se prikrada iza lea popu Ljubi, zauzetom !itanjem knjige. No%em ga ubada nekoliko puta u predjelu grudi. Pop se bolno prodera, a tijelo mu se stropo"ta na pod sobe. Sjena se malo poslije, preko dvori"ta, vrati u gomilu razularenih bandita, klimnu Vojvodi glavom... Kao da je htio kazati: Vojvodo, izvr"io sam zadatak! Galama se onda sti"a, nadja!a je kuknjava %ene "to je dolazila iz dvori"ta crkve i mlatila rukama po zraku: - Kuku nama do vijeka ljudi... Ubi"e nam Turci popa! Kuknjava se ubrzo mije"a s pjesmom, gangom: Od ve!eras pa dok svane pokla&emo muslimane!

16

III. Zora tek "to je svanula u Zujevini. Selo ve& o%ivjelo. Ptice se raspjevale. Sunce obasjalo krovove ku&a. Vatre nalo%ene, iz sulunara, u nebo, kurla dim. Pred vratima Hasanove ku&e lijeno se prote%e pas !aro. Iznad njega, na spratu kamene ku&e, u polumra!noj sobi, neko se budi, !uje se tiha "kripa kreveta. Ispod pokriva!a ustaje djevojka. Pridi%e se, trlja o!i, zijeva. Bluzom pokriva grudi, navla!i podsuknju, mada je sama brzo skriva bjelinu tijela, obla!i dimije... Razbuena prilazi lavoru blizu prozora. Pored je ibrik s toplom vodom. Sipa vodu u lavori&, uzima u ruke miri"ljavi sapun i umiva lice. Kleknu na poste&iju, !ista, umivena i otklanja sabah. U trenutku se za!uje i ezan. Taman na vrijeme, pro"apta. Izie iz sobe, pritvori vrata. Str!a niz kamene stepenice "to su vodile u avliju. Babo i majka Naza su ve& bili tamo, spremni za sabah-namaz. Radosnim pogledom proprati"e dolazak k&eri. Had%era im uz osmijeh nazva sabah-hajrula, a onda se zatr!a, poljubi babu, sklopi ruke oko njegovog vrata i, za kratko, sjede mu u krilo... Rano jutro. Narod okupljen u dvori"tu d%amije, !eka po!etak molitve. A onda ulaze lagano, u predvorju izuvaju obu&u... Gu%va je tolika kao da je cijelo selo do"lo da klanja sabah-namaz. Babo ue, za njim koraknu i majka Naza. Had%eru, koja je bila malo zastala, iznebuha zgrabi ne!ija !vrsta ruka i povu!e u mrak. Iznenaena, izmigolji iz sna%nih ruku, i tek kad su bili u potpunom mraku, nasmija se slatko i prima!e se Amiru. - !ta je s tobom, jutros rano! - izusti jedva !ujno. 17

- Spremaj se! Be&ir se nagodio s tvojim babom sutra dolazimo da te prosimo! - Ti to stvarno!? - priupita iznenaeno. - A stariji si od mene petnaest godina, rekla sam ti ve&! - !ta mogu? Ljubav nije kukuruza! Zagledo sam se u te kad si imala osam, pa sam moro !ekati do sada! re!e uz smijeh. - Joj, pu"&aj me, Amire, ubi&e me babo! - Jo" danas se on pita, ljubavi! Od sutra si moja! Had%era, kobajagi ljuta, ponovo se otima iz zagrljaja. Na kraju se ipak izvu!e i %urnim korakom krene u d%amiju. Usput dobaci: - A "ta ako te ne&u!? Zvuk molitve imama prekida ovaj kratki, a tako dragocjeni ljubavni susret na namazu. Hod%a u!i sabah-namaz... D%ematlije za njim. Tiho je. Had%era se stidljivo okre&e, gleda kriomice ispod sebe... Vragolaste o!i u trenu pronalaze Amirove. Sretan osmijeh im se razli licem... Zoru u Runji"tu promuklim kukurikanjem najavljuju pijevci... Bude se i zrikavci, na stotine njih, u jedan glas. Uzbrdo, uz "umarak, oprezno se "unja grupa od "est partizana. Zvecka oru%je. Prilaze potom #orovoj ku&i. Jedan se izdvoji, pretr!i avliju u nekoliko koraka i zakuca na vrata. U daljini se !ulo udaranje crkvenog zvona. #oro jo" spava. Probudi ga ipak kucanje i zvonjava. Ustaje oprezno, ide do vrata, pita: - Ko je? 18

- Branko! - odgovara onaj spolja. #oro otvara. 'mirka o!ima, ali i osmjehnu se. Zagrli brata. - Ajde da prvo ne"to prezalogajite, ljudi! Ima... Ostalo jedno pola jareta... Klao sam neki dan - prozbori smireno #oro i ustaje da poslu%i. Nastavi potom govoriti vra&aju&i se s pe!enjem u rukama: - Bra"na nema do Berkovi&a niko, a i tamo za vre&u tra%e ovcu... Nabavio sam jedno deset kila ju!e, od Bogdana nakupca. Zna" ga ti, Branko, Dragutina Zimonji&a sin, iz Korita... Evo, imam ljeb dobar, ja peko no&as... Ana mi ju!e oti"la u rod na Berkovi&e. Majka joj, poru!ili nam nedavno, na umoru! Nakon nekoliko halapljivih zalogaja, Branko najzad progovori: - Brate, "ta se drugo de"ava u selu? #oro ne %uri s odgovorom. A onda shvati da su sve o!i uprte u njega. - !ta se de"ava? Ne znam ni ja, Branko. Jedni srbuju, drugi "ute vako ko ja, eto! - Slu"aj - nastavi Branko - mi smo do"li ko prethodnica ostatku na"e jedinice... Napa"&emo svom silom ove prido"le !etnike "to se kote ko gljive poslije ki"e. Danas u selo ponovo dolazi vojvoda Popovi&, sa dva bataljona svojih divljaka. Pratimo ga od granice Crne Gore. Ho&e i ovdje da po!ine pokolj. Kao odgovor usta"ama "to su nedavno na Koritima, u onu jamu, pobacali preko dvije stotine srpske neja!i. Morali bismo od te krvave osvete koju planiraju za"tititi nedu%ni muslimanski narod u ovom dijelu Hercegovine. Svi "ute, samo se %vakanje !uje.

19

- Znam, brate, da ne&e biti lako. Vijesti o pokolju na Koritima se "ire brzo kao kuga. Moja brigada ima zadatak da ih zaustavi prije nego "to navale na muslimane! #oro "uti. Sipa rakiju... Popi naiskap nasuti !okalj. Progovori: - Zna!i, brate, do"o pravi rat i u Runji"te? - Do"o, brate, do"o! - I ba" s tobom moro do&? - priupita #oro. - Nije sa mnom, #oro! S Popovi&em, s vojvodom !etni!kim je do"o i s onim usranim usta"ama, brate!

IV. Sunce ve& upeklo. Primjetna je jutarnja jara nad hercegova!kim kr"om. $obani iz sela izgone stoku, dozivaju se. Svi putevi vode u jednom pravcu, prema Brdu iznad sela, tamo je svje%ina, hrana, voda... Psi ov!ari laju, veselo skupljaju odbjeglu janjad. Had%era putem !avrlja s drugaricama. Uz nju tr!kara pas !aro. Had%era ga rukom pomiluje po glavi svaki put kad joj se primakne. Amir je jo" s prvim zracima sunca iza"ao na vrh Brda. Sada stoji, gleda jutarnju panoramu sela i po sitnim znakovima dimu iz od%aka, lave%u psa, udaru sjekire ili !eki&a, mukanju stoke prepoznaje svakodnevni %ivot ve&ine ljudi u selu. Mogao bi se opru%iti tu negdje u hladu, grickati travku i do u detalj pri!ati "ta se de"ava u selu, iz minuta u minut. Mnogi bi se iznenadili "ta on sve zna. Ipak, nema vremena za to. 20

Pogled tra%i samo jednu stazu i ubrzo vidi ono "to ga zanima - !obanice kako pristi%u. Nasmija se tiho... Mahnu veselo Had%eri, a onda laganim korakom, sa sjekirom u ruci, krenu uskom utabanom stazom prema obli%njem izvoru. Na toj je vodi, prisjeti se, i zapo!ela njegova i Had%erina ljubavna pri!a! Prie vodi, odlo%i sjekiru, te se umi punim pregr"tima. Mokrim prstima provu!e nekoliko puta kroz gustu i dugu plavu kosu... Uskoro je i Had%era tu. Stidljiva, kao i svaki put kad se sretne s njim. Okre&e se unaokolo, provjerava vidi li je neko. !aro umiljato nju"ka Amira. Kao i prvi put, kad je sve i po!elo, Amir nje%no poprska Had%eru hladnom izvorskom vodom. Had%era se nasmija i, za razliku od prvog susreta i prskanja - kad se od stida zacrvenila i pustila da je isprska toliko da je bila mokra do gole ko%e sada se u trenu nae pored izvora, sage se i objema rukama, iz punog kamenog korita, uzvrati Amiru. Smijali su se i prskali sve dok se Had%era, nadja!ana, ne odlu!i skloniti. Otr!a u pravcu obli%njeg hrastovog "umarka. Za njom odskakuta i !aro. Amiru to zbog usredsreenosti na prskanje proma!e. Nastavi s igrom, uroni glavu u korito. Voda se u valovima prelijevala preko kamenog korita. S glavom uronjenom u dubinu, on se zainati da "to du%e tako ostane... I kad mu je ponestalo vazduha, izvu!e glavu, strese se, uspravi... Dlanovima obrisa lice i kosu. Otvori o!i, gleda okolo. Iznenadi se kad primijeti da Had%ere nema u blizini. Okre&e se, zove: - Had%era! Had%era, gdje si nestala! Ponovi to jednom, dva puta, tri... Ni"ta nije !uo osim odjeka svoga glasa, koji se !udnovato vra&ao u njegove u"i. Nijemo ra"iri ruke, sle%e ramenima. Potr!a prema "umarku. 21

Za trenutak mu se u!inilo da je upravo tamo !uo neke glasove. Nagnut naprijed, ubrza korake. Panika, pomije"ana sa strahom, u njegovim mislima i glavi. Pod nogama i pred naletom njegovog sna%nog tijela pucketalo je granje, savijala se uzrela trava. A onda, izmoren, naglo zastade. Nalazio se u sredini proplanka obraslog visokom travom. Te"ko je disao. Primijeti tada ogroman hrast, skoro nadohvat njegovih ruku. Koraknu, ramenom se osloni na njegovo deblo. Razgleda ponovo pa%ljivo okolinu, a onda pogled instiktivno usmjeri prema vrhu stabla, iznad svoje glave. Prestravi se. Ustuknu nasumi!no nazad. Saplete se... !aro zaklan, visi o stablu. Kroz vrat mu, duboko u drvo, zarita o"trica ogromne vojni!ke kame - no%a. Iz prerezanog grkljana i rane, u travu, jo" cibura, slijeva se krv. Svuda je visoka trava, nji"e se, presijava na suncu. Amir je u "oku, upla"en, zgranut. Ponovo, s nevjericom baci pogled prema zaklanoj %ivotinji. Strese se. Ispovra&a. Ne zna kuda i kako krenuti... Oslu"kuje, jednom na jednu stranu, drugi put na drugu, trza se, !uje nerazgovijetan %enski glas kako tiho jeca u blizini, tu negdje u travi... Uspravi se s mukom, koraknu naprijed... Posrnu, ne"to mu je u travi saplelo noge. Pada. Ispod sebe osjeti ne!ije tijelo. Prepozna Had%eru. Prestravljen je i u nedoumici! Odlu!i: prodrma je pa%ljivo rukama po ramenima. Viknu: - Had%era, Had%era moja! !ta se dogodilo?!? Had%era otvori o!i. Rukom prvo opipa ranu na glavi. Pod prstima osjeti krv. Upla"i se jo" vi"e i zaplaka. Poku"a da se pridigne. Zatetura. Amir je sna%no dokopa i podi%e u 22

naru!je. Pridi%e se, pa%ljivo razgleda okolinu. U trenutku donese odluku: "to prije odnijeti je na izvor! Had%era se, upla"ena, problijedila, s mukom osloni na zid. Rukom !isti krv sa lica i glave. Jeca. Amir i dalje razgleda okolinu, oslu"kuje. - Koliko ih je bilo? - upita ozbiljnim glasom. - Dvojica, !ini mi se... Ne znam ta!no. Vidjela sam dvojicu - re!e mu ona jedva !ujno. - Jedan me udario pu"kom i ja sam pala, izgubila sam se... Ne sje&am se vi"e... A e mi je !aro? - Bolje je da ne zna"! - "apnu on tiho i dodade: - Molim te, tr!i sada u selo i ka%i im "ta se desilo. Neka znaju! Prie joj, zagrli je, poljubi u obraz. ona. - A e &e" ti? Zar ne&emo skupa? - upita kroz suze

Amir ne odgovori, samo se zaka"lja. Sage se, dograbi sjekiru sa zida i krenu. Prije nego je zamakao u "umarak, zastade i osvrnu se. Had%era je ve& tr!ala putem prema selu. Mahnu joj rukom. Mjesec blje"tavilom obasjao selo, u!inio u no&i vidljivim konture seoskih ku&a, "tala i torova. Uobi!ajeni zvuk sela ni"ta ne remeti, samo povremeno izdvoji poneki pas %e"&im lave%om. Iz daljine se primijeti %mirkavo svjetlo lampe u ku&i Had%erinih roditelja. U prizemlju, u prostranoj sobi, okupilo se sijelo. Uz prigu"eno svjetlo petrolejke, Had%erina majka Naza !asti kom"ije kahvom i limunatom. Djeci, povaljanoj po podu, na serd%adama, iz aluminijumskog pjata dijeli gurabije. A odrasli mu"karci u strahu zanijemili. Zasjeli na 23

"tokrljama oko Had%erine postelje, razroga!enih o!iju, slu"aju: - Bila su dvojica, sa "ubarama na glavi! - pri!a kroz suze Had%era i dodade jecaju&i: - Nisu iz ovog kraja, poznala bih ih! Tetka Naza, s trbuhom do zuba, kraji!kom mahrame bri"e Had%erino lice. Kune tiho, ali uporno: - Prokleti bili, okle li su do"li! - Neki na"i iz sela su oti"li za vidjela. Ostavili sve i oti"li! - prekide Be&ir nakratko jezivu ti"inu koja je zavladala poslije Had%erinog kazivanja. - Oti"li su prema Dubrovniku, preko Bile&e i Trebinja... Primili jutros, ka%u mi neki, poruke od kumova da bje%e "to dalje, da se spa"avaju dok se mo%e! Opet ti"ina. Nikome nije do pri!e. Pogledi %ena i djece zalutali negdje - u tavanicu, oblake, nebo... - I do mene je stigo jedan taki haber! Do"o mi !ojek i kazo "ta je na stvari. !utim vas dugi dan, ne znam "ta bih i kako! Amir mi se nije vratio, ne znam ni "ta je s njim... Je li %iv ili su ga ubile te komite! Amirova majka, nalak&ena na mu%eva koljena, tiho zajeca. Be&ir je umiri pogledom i laganim tap"anjem po ramenu. Uzdahnu duboko i nastavi: - I ja bih, Boga mi jedinoga, i"o "to dalje odavle. Ostali smo i bez ono malo lova!kog oru%ja koje nam je moglo poslu%iti za nedajbo%e. Pokupi"e ga! Halid $omi& ka%e da je bolje da ga nemamo. Ne&e nam, veli, !etnici ni"ta! Hm, hm, hm! Pogan ljudska! Ja mu ne vjerujem!

24

Opet se niko ne ogla"ava. Be&ir drhtavim prstima mota cigaru. 'ene se uskome"a"e, tiho zajauka"e. Stado"e se sa"aptavati. U naru!ju sti"&u djecu. U avliji zalaja ne!iji ker. Sve o!i pogleda"e u vrata. - Izai, Maho, vidi ko je to i "to ker laje! - naredi Hasan. Momak uze fenjer i izjuri u avliju. Podi%e svjetlo iznad glava i razgleda. - Bobi, Bobi! Doi, doi! - vabnu kera. Provjeri ponovo okolinu i vrati se unutra. - Nema nikoga, samo Be&irov Bobi na putu - re!e i sjede na se&iju. - Da sa!ekamo do ujutru Be&ire, da vidimo... Ako je za bje%ati, da bje%imo! - prozbori jedva !ujno Had%erin otac Hasan. Kresnu fajercakom i Be&iru pripali cigaru. Sijelo se u ti"ini polako razilazi. $im izau iz Hasanove ku&e pale fenjere. Selame se: - Alahimanet prijo, prijatelju, snaho... Vidimo se akobogda ujutro! Zami!u potom u sokacima i avlijama, gdje se gase i svjetla njihovih fenjera. Iznad sela, na bre%uljku, naspram krvave mrene na mjese!evoj povr"ini, dugo i uporno zavija ne!iji pas. $uje ga Had%era u svojoj sobi na spratu ku&e, a zebnju nakratko rastjeruju maj!ini poljupci za laku no&. - Spavaj du"o, odmaraj! - pro"apta majka i jo" je jednom zagrli. 25

Had%era podi%e glavu. Nalakti se. - $uje" li, majko, ono? $uje" li, bona... $uje" li kako vije ne!iji ker? - u strahu i jedva !ujno prozbori Had%era. - $ujem, dijete, !ujem! Spavaj ti. O njegovu glavu dabogda zavijo i vijo! - uzvrati tiho ona. Zavrtje glavom. Ugasi lampu. Izie i s izvana zakra!una vrata. Zastade, pogleda boja%ljivo preko ku&e u pravcu odakle se !ulo zavijanje i nestade u prizemlju.

V. Razdanjuje se. Polako se iznad sela navla!i jutarnja vedrina. Sunce samo "to nije promolilo iza brda. $etni!ke grupe, pod okriljem jutarnje ti"ine, opkoljavaju selo. Prilaze oprezno zaklanjaju&i se niskim rastinjem. Povijeni i s oru%jem u rukama preska!u pa%ljivo ograde, zalije%u u krompiri"tima i u brazdama isklasalog kukuruza... Na znak ruke i glave, di%u se, preska!u plotove, pretr!avaju put. Primi!u se ku&ama, zaklanjaju se od mogu&ih iznenadnih pogleda. Tihi su, ne govore ni"ta... A lica su im mra!na. Vi!ni su ovom poslu, vidi se to na njima, i zato opasni. Psi uzlaja"e. Usrnu"e ljutito... Na ulazu u selo, iz pravca glavnog puta, sun!evi zraci u trenu zablje"ta"e i po krovovima ku&a razli"e %u&kastu svjetlost. Za!u se iznenadna tutnjava, huka. Poput nevremena, putem ispod sela, galopom, ujaha dvadesetak bradatih !etnika. Vri"te, pucaju, krvni!ki podbadaju konje. Zastava s mrtva!kom glavom promi!e, drhti u zraku, nestaje izmeu drve&a i ponovo se pojavljuje pred kapijom 26

Had%erinih roditelja. Dvojica !etnika sjaha"e i bez ikakve naredbe stado"e nogama razvaljivati kapiju. Utr!avaju u avliju. Lupaju kundacima po vratima u prizemlju. Vi!u: - Otvarajte, majku vam tursku jebem! Zamahuju kundacima. Istovremeno i sna%no. Vrata se uz tresak otvori"e! Ulaze, oprezno razgledaju&i unutra"njost prostorije. Na licima im se vidi da su spremni ubiti. Na sredini sobe zastado"e, skameni"e se! Ustuknu"e pred, za njih, nestvarnim prizorom. Hasan, u !iju su ku&u bahnuli, miran, kao da se na izvanu ne de"ava ni"ta, u zate!enoj potko"ulji i donjem ve"u, zalego na poste&iji, klanja sabah. $etnici se razmiljeli po cijelom selu. Nogama razvaljuju vrata ku&a. Upadaju unutra, pucaju, plja!kaju, nasr&u na djevojke koje zati!u u posteljama... Konji mahnito ska!u, nji"te, propinju se i opet, uz tresak kopita, vra&aju jaha!e u sedla. U%as smrti lebdi u zraku. Grupa crnogorskih !etnika prepoznaju se po govoru i oznakama - razvaljuje torove, izgoni stoku, sakupljaju je i usmjeravaju putem prema granici... Banda paliku&a, sa bakljama u rukama, za njima pali pojate i "tale... Vatra i dim se ra"irili do polovine sela... Narod je istjeran u avlije, prestravljen, %ene i djeca jecaju, kunu. $etnici odvajaju odrasle mu"karce od %ena i djece, ve%u ih %icom, izgone na ulicu. Guraju ih prema zastra"uju&oj bandi konjanika opasanih redenicima preko oba ramena... U avliji Be&ira travara !etnici cijevima pu"aka izgone, guraju doma&ina i %enu mu. Prislanjaju ih uz zid ku&e, udaraju kundacima, nogama. I ljutito ponavljaju: - #e ti je sin Amir, Be&ire! #e je da mu li!no !estitamo Bajram! 27

Be&ir - sav u krvi - jedva stoji na nogama. !uti... Vu!jak Bobi, oru%jem satjeran ispod verande ku&e, nakostrije"ene dlake, u strahu re%i. - Ubi ga, Nikola, ubi, uje"&e me! Vidi" li, manitove! re!e jedan od !etnika, kome se Bobi nikako nije sviao, i repetira. Vu!jak zalaja, jurnu koliko ga noge nose, obori drugog !etnika "to mu je stajao na putu. Onom koji je ni"anio na njega projuri izmeu nogu, presko!i zid i nestade u potoku. $etnici zapauca"e za njim. Selo gori, dim se protegao dokle o!i se%u. Neki su se ipak odva%ili na bijeg! Kroz prozore iska!u iz ku&a, tr!e kroz avlije i ba"!e, sapli&u se, padaju... Na%alost, ne zadugo. $etnici ve&inu susti%u. Proganjaju ih na konjima i obaraju, naj!e"&e pucnjima u lea. Nesretni ljudi zajau!u, zateturaju, pou onda korak-dva naprijed i strovale se. Jedan dje!ak, tek stasao za "kolu, uspio im je, tr!e&i kroz ba"!e i sapli&u&i se kroz kukuruze, pobje&i u "umu. Na spratu Hasanove ku&e, u polutami sobe s malenim pend%erom okrenutim prema avliji, dvojica mlaih, ali ve& ogrezlih !etnika primje&uju Had%eru, sakrivenu iza pohabanog drvenog ormara. Drhti "&u&urena, kao slamka koju je vjetar istrgnuo i ponio. Predosjetila ih je, do"li su kao oluja - prvo su zatutnjali izdaleka, a onda se naprosto sru!ili na njena vrata. - Izai, balinkuro! - progovori prozuklim glasom jedan i rukom je dohvati za ramena. Djevojka je prestravljena. Iz sela i avlije odjekivali su pucnji mije"aju&i se podmuklo s glasovima u%asnutih %ena i djece. Zaplaka od straha i rukama poku"a za"tititi lice. Izvukli su je grubo i bacili na krevet.

28

- Dr%i je, "ta !eka", pizda ti materina! Dr%i je, Bo%o!... Zguli"e joj bluzu, dimije... Smrdljive ruke na grudima i licu, krezuba i od duhana po%u&ela usta na njenom vratu. Drhtaj joj sie u pete. Bolni vrisak se prolomi sobom. Zahrza konj ispred vrata, na avliji prhnu jato ptica u nebo. - Ajde i ti, kume. Navali, budalo, "ta !eka"! promuklo zare%a Bo%o dr%e&i u rukama ra"ne ga&e. Tako je uvijek kad je oluja, kresnu Had%eri ispod stomaka. Zadrhta ponovo. Dlanovima prekri lice. Ponovo bolni vrisak odjeknu sobicom: - Majko, oh mati, majko moja! !to me rodi! Aaaj, aaaj, jadna ti sam! Vani !etnici pale sve "to se zapaliti mo%e. Gore ku&e i pojate, gore ba"!e i sjenjaci. Jaha! obavijen dimom u trku susti%e i posljednjeg pre%ivjelog muslimanskog psa. Ni"ani jednom rukom i pogaa. Pas bolno zajauka i zavali se u jarku. Kolona prestravljenih i unaka%enih ljudi, krvavih lica i u dronjcima, gonjena mr%njom tridesetak !etni!kih konjanika, vukla se putem prema Berkovi&ima. Kopitama konja i udarima kand%ija su ih dodatno pla"ili i po%urivali. Had%era je hramala na kraju kolone. Komadom bluze brisala je krvavo lice. Iz muslimanskih sela i naselja kroz koje se kolona kretala pridodavali su im nove mu!enike. $udni prijepodnevni putnici sve su te%e hodali. Iza njih, u nebo, lizali su plameni jezi!ci u kojima su se topila njihova ognji"ta, sva njihova %ivotna muka. U predve!erje, nadomak Berkovi&a, !etnici se uskome"ali, pucaju nasumice, brane se, dozivaju... Neuspjela 29

zasjeda omanje partizanske grupe, koja ih je samo upla"ila. Zato kolonu muslimanskih mu!enika skre&u, s glavne ceste i "umskom zaobilaznicom vode kroz srpsko naselje. Kroz prozore ku&a, iza zavjesa i od"krinutih vrata, vire %ene; suosje&aju, reklo bi se, sa nesretnim ljudima u koloni. Malo poslije, kad se pucnjava potpuno umirila i kad su pro"li selo i za"li u obli%nju hrastovu "umu, ne!ije sna%ne ruke povuko"e Had%eru u "ipra%je. Nije uspjela ni glasa pustiti dok su se bacali na nju. Trgali su joj odje&u, stezali vrat, pritiskali, ujedali, dahtali kao kerovi. Utrnulo tijelo joj nije bilo u stanju osjetiti ni"ta. Kao da je preko njega prelazio te%ak i kvrgav balvan, pritiskaju&i joj okrvavljene grudi i stomak. Nije ih brojala...

VI. Kasno nave!e paklena kolona je pred 'andarmerijskom stanicom na Berkovi&ima. Svuda tragovi %estoke bitke, netom okon!ane. Zidovi izbu"eni mecima. Vrata razvaljena. Na prozorima vise presavijena be%ivotna tijela ubijenih %andarma. Oko stanice razru"eni bunkeri, iz kojih, u no&no, na mjese!ini, str"e tijela ubijenih branilaca. Za improviziranom govornicom pored kasarne smjenjuju se !etni!ki komesari. Okupljenom narodu podi%u moral... Stotinu ruka je u zraku i prijete&i ma"u sa tri prsta. Ponavljaju: - Na ljutu ranu, ljutu travu. 'ivjeli srpski ustanici!

30

Grupa plja!ka"a na putu, za"ti&ena mrakom, pelje"i le"eve usta"ke vojske i ubijenih muslimanskih civila. Konj prosutog droba na putu bolno nji"ti i trza nogama... - Neka ga neko dokraj!i! dere se neko odnekud. Koraci cokula po makadamskom putu. Repetiranje. Pucanj. Konj se umiri. Prido"lu kolonu pre%ivjelih muslimana, taj dugi lanac budu&ih le"eva, silom kundaka uguravaju prvo u dvori"te, a potom u podrum 'andarmerijske stanice, !iji krov i prozori jo" uvijek gore... Na ulazu u podrum razdvajaju preostale vojnosposobne mu"karce. Odvode ih na drugu stranu kasarne, postrojavaju uz zid i strijeljaju po kratkom postupku. Bez suda i osude, bez ikakve krivice! - Zar samo zato "to su muslimani?!? - naglas upita neko iz mase i brzo nestade u mraku. Le"eve nogama bacaju u veliku septi!ku jamu do puta. Neki se, vidi se, jo" nisu umirili, daju znakove %ivota! Ubice se vra&aju, zakra!unavaju s izvana ogromna metalna vrata i odlaze. U "tab. Iza njih, u no&i, odjekuju u%asnuti krici %ena i djece kojima je postalo jasno kakva ih sudbina !eka. Prostrana "kolska u!ionica na uglu zgrade. U ra"trkane klupe posjedala, u polumraku lojanica, !etni!ka "tabska bratija. Nekoliko njih, ra"!upanih kosa i brada, sa pratnjom naslonjenom na prozore u!ionice, dijele oplja!kano. - Vojvodo, "ta nam je raditi sa onima iz podruma? boja%ljivo priupita s vrata komandir strelja!kog voda Spaso Gubalo. - Pobiti, sve pobiti, pizda ti materina glupa! !to pre%ivi no&es, povesti ujutro, u cik zore, u onu jamu na Trusini -

31

odgovori vojvoda ne skidaju&i pogleda s table na kojoj je visila karta Hercegovine. $udan spoj divlja"tva, ne!ojstva i odsustva straha od Boga. Sve ono "to treba da bi se pokrenuto zlo jo" vi"e zao"ijalo. Nesretni Spaso bio je vanbra!no dijete vojvodine sestre Milice i nekog njihovog roaka. Roen je u pojati, u kravljim jaslama, gdje ga je Milica zaboravila. Nikada nije priznala da je Spaso njeno dijete, !ak ni onda kad je, bje%e&i od bratovljeve osvete, sko!ila u porodi!nu !atrnju na Gradini. Dugo nakon toga dogaaja mje"tani nisu htjeli piti vodu iz nje, a Spaso je sada komandir pakla, starje"ina zla najcrnjeg. Neko ko dobro zna "ta je patnja i sad je nemilice sije oko sebe. Ni u pono& u mraku podruma 'andarmerijske stanice na Berkovi&ima pogan ne miruje. Bolni krici muslimanskih %ena poput munje paraju zvjezdano nebo. Had%era rukama poku"ava strgnuti dvojicu krvo%ednih !etnika s polumrtvog Fatiminog tijela: - Vi niste insani, vi ste... vi ste %ivotinje, "ejtani! vriskala je ona na sav glas dok su je Spasove sna%ne ruke opet, ko zna po koji put no&as, prislanjale uz zid podruma. Zajauka od u%asnog bola. Opsova: - "uko vam mater va"u! U ruci Spasa Gubala sijevnu o"trica vojni!kog no%a. Zakrvavljenim o!ima, poput ostrvljene zvijeri, kru%io je i vrebao %rtvu. Zaustavi pogled. Dograbi od straha zanijemjelog dje!aka iz naru!ja majke, privu!e ga sebi i jednim zamahom no%a prekla. Krv "iknu svuda unaokolo. Nesretna %ena bolno zajauka i udarcem glave od zid oduze sebi %ivot. Spaso opet posko!i. Pogleda okolo: 32

- Ti! - uprije prstom u skamenjenu Muneveru. - Dodaj mi to dijete! U Muneverinim o!ima sijevnu tra!ak odlu!nosti. Sti"&e dijete jo" !vr"&e uz svoje grudi. Pred o!ima joj od straha blijedi maloprija"nja slika. Vidi da je Spasi ludilo udarilo u glavu i tijelo. Prozbori odlu!no, kroz suze: - Ne&e" mi nju, moju jedinu, najdra%u... Ne&e" moje o!i, ludi kopiljane! Spaso nogama odgurnu djevoj!icu, zgrabi je i izae. Muneveru, istr%e joj

Iz podruma su, sve do zore, odjekivali pla! i vriska zlostavljanih i silovanih. U "tabu zlikovaca, preko puta, krvnici su orgijali uz stravi!nu pjesmu: Od ve!eras pa dok svane, pokla&emo muslimane! U rano jutro, u podrumu 'andarmerijske stanice nije ostao niko. Samo komadi sirotinjske odje&e i skorjela krv koju su gladno lizale seoske d%ukele. Mrtve su tokom no&i iznijeli i bacili u istu onu septi!ku jamu u kojoj su zavr"ili i strijeljani odrasli mu"karci. Kolona od preko pet stotina pre%ivjelih %ena, djece i staraca milila je putem prema planini Trusini. Teturaju, posr&u, je!e... Oko njih oblije&u njihovi du"mani, sik&u kand%ijama, psuju i kundacima po%uruju. - Vode nas na jamu, majka nam kukala! - pro"apta tu%no Had%era. !apat se brzo pro"irio kolonom. $uli su se jecaji, preklinjanja... Neko je glasno jadikovao, neko opet dozivao najdra%e. Ve&ina se u muci okretala za sobom. 33

Napinjala se da jo" jednom vidi svoju rodnu grudu. Da je zapamti... Predosje&ali su da je krivudava kozja staza, kojom su ih sprovodili, put bez povratka.

34

VII. Vezirka Bajramovi& je s mukom nosila dvogodi"njeg Hamida pod pazuhom. Stenjala je i posrtala negdje u sredini kolone. Od straha i umora joj je hladan znoj probijao !elo. Mu!ila se svjesna bremena odgovornosti za sina, ali i za ono bi&e u stomaku, "to se, ba" sada, javi. Oslu"kivala je poznata zapomaganja iza lea, !ula tupe udarce kand%ijom po ne!ijoj glavi. Vidjela je ispred sebe da iznemogli padaju, da se sunovra&uju s kozje staze kojom su ih !etnici gonili. - Bje%a&u po cijenu %ivota - "apnu Had%eri, koja joj je bila iza lea. - Nemam "ta izgubiti, a i ne dam sina!... Ne dam im, Had%era, ni ovo neroeno u stomaku! Had%era je &utala, mu!ila se sa svojim neprebolnim bolom. A "ta bi joj i mogla kazati!? Vidje, malo poslije, da Vezirka !u!nu i u panici odvezuje djetetove ga&e... - Moram im pobje&i, moram poku"ati... Jali smrt, jali %ivot, nejma se tu "ta izgubiti - "aptala je upla"eno dok se, s djetetom u naru!ju, neprimjetno iskradala iz kolone smrti... Strelovito se skloni za obli%nju stijenu i sa!eka da kolona odmakne uz brdo. Krenu zatim u suprotnom pravcu, "to dalje od tih zlotvora, zaobilaze&i puteve i staze i izbjegavaju&i naselja. Kad osjeti da je umakla toj prvoj opasnosti, potr!a preko polja koliko su joj dijete i bremenitost dozvoljavali. Predahnula bi "&u&urena iza nekog grma, sve vrijeme tje"e&i sin!i&a. Uskoro se nae blizu nekog kukuruzi"ta i hitro se uvu!e u njega. Opru%i se u brazdi tamo gdje joj se kukuruzi u!ini"e najgu"&im. Izmrcvarena kolona je napokon izbila na planinu Trusinu. Podne je, 3. septembar 1941. Iz hercegova!kog planinskog kr"a, visoko u nebo, odzvanjaju stravi!ni krici 35

izmije"ani s bolnim dozivanjem i pla!em. Dvadesetak naoru%anih !etnika kru%i oko gomile, ko zna koliko stotina %ena, djece i staraca... U"utkivaju ih kundacima u lea, tuku kand%ijama, obaraju i prisiljavaju da le%e licem okrenutim prema ledini. - Lezite dolje, majku vam tursku i balijsku jebem! vri"te tr!e&i uokolo. Had%era u naru!je dograbi dijete ispalo iz be%ivotnih ruku %ene koja je poku"ala pobje&i. Mete%, jeziva vriska, bolno dozivanje... Silovanja ne prestaju. U!estali i pucnji u lea prepla"enima "to se, u strahu od neminovne i u%asne smrti, u posljednji tren poku"avaju domo&i "ume. Banda nemilosrdnih ubica Spase Gubala, zajedno sa crnogorskim !etnicima, vje"to koristi ovaj mete% i sveop"tu pometnju i svako malo izdvajaju male grupice ljudi i dovode ih do jame. Tu d%elati u nekoj !udnoj ti"ini rade svoj posao. Svoje %rtve, nijeme od u%asa, udarcima u glavu, obaraju i bacaju kroz otvor izmeu stijenja. Sve dok ne ugledaju jamu u ljudima i tinja neka nada u spas, koja ih valjda tjera da se mire sa svime onim "to im zlotvori !ine. Tek pogled na jamu kao da ih budi iz tog transa. Neki od straha sami ska!u... Had%era !u!i, izvan sebe i u panici. Gleda unaokolo tra%e&i kakav-takav selamet. $uje iz pravca jame potmule udarce malja u zatiok. Od krkljanja umiru&ih ljudi je%i joj se ko%a i di%e kosa na glavi. Rukama sti"&e dijete u naru!ju. Pla!e. Okre&e se okolo. Vidi da neki kao da ni sada ne vjeruju u ono "to im se dogaa! Zastajkuju, !ekaju neki iznenadni spas... Ne!ije sna%ne ruke dograbi"e je za ramena, podigo"e na noge i gurnu"e grubo kundakom u lea. Zatetura i 36

posrnu na koljena. No, ne ispu"ta dijete koje se od straha i pla!a zacenulo. - Ustaj, ku!ko! - prodera se Spaso i rukom je podi%e. Poku"a joj istrgnuti pomodrelo dijete, no Had%era se usprotivi. Stisnu ga rukama jo" ja!e i privi uz krvavo lice. Spaso ponovo opsova i nogom je odgurnu pravo u ruke ostrvljenih komita iznad jame. Ona se prepusti kand%ama zla... Neko je sna%no udari kundakom u zatiok. Djevojka zastenja od u%asnog bola, zatetura i kroz otvor jame nestade u trenu. Iznenadni pucanj odjeknu iznad jame. Nakako druga!iji i svi ga zapazi"e, oslu"kuju&i u ti"ini koja nastade. Negdje zahrza konj, a u nebo - preko krovova - prhnu jato divljih golubova... Spaso se zanjiha u pasu i polako stade posrtati na koljena. Pogled mu se zakovao u pravcu planinske kolibe, odakle je i ispaljen pu"!ani hitac, koji je na"ao njegovo !elo. - Ljudi, ljudi, ubi"e Spasa! - viknu bradonja zaklonjen iza stijene pored koje se strovalilo be%ivotno Spasino tijelo. - Opkolite pojatu, pi!ka vam materina! - naredi ljutito Bo%o i sasu rafal u tom pravcu. Zapuca"e i zavri"ta"e Crnogorci, razmili"e se Spasini roaci... Tr!e. Vi!u. Pucaju, a meci fiju!u sa svih strana... - Pobje%e u "umu, majku mu jebem! - ljutito konstatova Bo%o kad se, malo poslije, vratio iz bezuspje"ne potjere. - Nema vremena tr!ati za njim. Na&emo ga, ne brinite. Zavr"imo sada, zavr"imo s turcima i bje%imo ku&ama! - naredi i bez milosti osu rafal po gomili prestravljenih %ena i djece.

37

Jama opet o%ivje i po!e gutati bespomo&ni narod. Incident oko pogibije paklenog komandira Spase kao da ubrza ovaj smrtonosni stroj na Trusini. - Bacaj! Ne !ekaj i ne ostavljaj nikog... Udari! Kolji! Ne tro"i municiju! Guraj dolje, bacaj, bacaj! vri"ti Bo%o, obilaze&i strati"te sav izobli!en. Dugo nakon toga su krici umiru&ih parali nebo i mije"ali se s urlaju&im glasovima bandita. Na kraju, kad je i posljednja muslimanska du"a ba!ena u bezdanicu, stado"e gurati kamenje u dubinu. Prljavi posao zavr"ili su bacanjem ru!nih granata kroz otvor jame. Od eksplozija kao da zadrhta cijela planina. Sve za trenutak utihnu. Iz jame u nebo dizala se pra"ina, a u zraku se osjetio vonj slomljena kamena. Isti je dan, ali ve& pred ak"am. Vezirka se pridi%e. Jo" je u onom kukuruzu. Dohvati najbli%i klip kukuruza. Saguli ga i halapljivo po!e gristi i sisati sok. Prie pa%ljivo izgladnjelom djetetu i iz usta mu na jezik nakapa kukuruzovog mlijeka. Mali Hamid se zaka"lja. Zagrca. Vezirka mu u strahu rukom stade vaditi zrnje iz usta. Za"u"ta"e listovi. Zadrhta klasje. Vezirka pretrnu i krenu da opet zalegne u brazdu. Zaglu"uju&i pucanj. Vatra sijevnu. Metak je prelomi u pasu. Rukom se mahinalno uhvati za stomak. Pade tijelom preko djeteta. U ruci joj ostade stisnut oguljen klip kukuruza. Iznad kukuruzi"ta zagrakta gavran. Istu no&, negdje ispred zore, Vezirka otvori o!i. Boli je u leima. Noge ne osje&a. Utrnule. U strahu poku"a da se prisjeti "ta joj se desilo: - Kuku meni, kukavici sinjoj! - prozbori tiho, kad doe sebi. Pogleda dijete. Opipa mu rukom okrvavljeno lice. Vrisnu i zaplaka gorko. Htjela je Hamidu zatvoriti o!i kad joj ne!ije ruke dodirnu"e ramena. Zanijemi, 38

okamenjena! Nije imala snage ni da pla!e a kamoli da bje%i. A i e da bje%i, pomisli u strahu. Pored nje !u!nu"e dvojica nepoznatih ljudi. - Ne boj se, %eno... Ne pla"i se! Mi nismo oni! progovori mu"karac s pu"kom u ruci. - $etnici su okolo. Molim te, %eno, molim te budi tiha! Ja sam Jefto - "apnu onaj drugi i maramom, koju izvadi iz d%epa, stade joj previjati ranjenu nogu. Prvo je podveza da ne iskrvari. Vezirka tiho zajauka, od bola u koljenu, a onda je zape!e i u du"i. O!ajna je. Sti"&e zube da ne zavri"ti. $upa sebi kosu... - Kako si, bona, do"la vamo? - upita malo poslije Jefto. - Pobjegla im s jame, nalet ih bilo! - odgovori kroz pla! ona. Jefto zavrtje glavom. Opsova: - Pih, pih! Pogan srpska. Moj Bogdane, okaljali su nam, ionako prljav, obraz za narednih pesto godina! - I sve u ime srpstva i pravoslavlja, jebem im oca o!inskog! - nadoveza se na psovku Bogdan i razo!arano, potiho vi"e za sebe priupita: - Ko su, zaboga miloga, i od !ega su ti "to ovo rade? Za"to ovoliko kom"ijske krvi, Jefto, pobogu si !oje!e? - Hmm, hm! - promrmlja. - Ko su, pita"? Zna" ih i ti ko i ja, vra%e. Tribali, Bogdane, tribali. Jesi li !uo za tribale? $im se bezbo%nicima uka%e prilika da srbuju, bje%i od njih jer po!inju klati okolo sebe. Nose tog vraga u krvi i prenose s koljena na koljeno. Eto ko su i ne pitaj me ni"ta! - kaza ljutito Jefto, osvr&u&i se u mraku. Bogdan za!ueno sle%e ramenima. 39

- $uj tribali? Hm, hm?! Nikad !uo! - prozbori onako za sebe. - $u&e", Bogdane, !u&e". I vidje&e" te na"e srpske ljudo%dere uskoro! Zato po%uri! - prozbori nevoljko i, okre&u&i se prema Vezirki, dodade: - Vidi" li ona svjetla tamo? - pokaza ispru%enom rukom preko kukuruzi"ta i polja. Vezirka ne odgovori, samo okrenu glavu u pravcu "kilje&ih svjetala, negdje tamo u daljini. - Ako si u stanju da s tom ranom do zore pree" polje, spa"ena si! Zato po%uri i ne okre&i se. Ne obaziri se. !ta je bilo, bilo je! Spa"avaj sebe i to dijete u trbuhu. Tamo su jo" neki koje krijemo od !etnika! - dodade on i pomo%e joj da se uspravi na noge. Vezirka se zanjiha. Pogleda mrtvo dje!akovo tijelo i jo" jednom bolno zajeca. Sage se. Htjela je dje!aku zatvoriti o!i. - Mi &emo! - kaza tiho Jefto i pripomo%e joj rukama da ne padne u brazdu. Vezirka se ipak sage. Poljubi dje!aka u !elo. Zajeca. - Otprati je do gornika, Bo&a. Pomozi joj tamo do puta - naredi i u naru!je uze mrtvog Vezirkinog dvogodi"njeg sina. U o!ima mu se, vidi se, svrtjele suze. Opsova: - Jebem ti prokleti rat i ko ga izmisli! Uo!i svitanja je. Vezirka se na rukama i nogama, s mukom, kretala putem prema selu u daljini. Trudila se koliko je god mogla. Zapinjala. Prstima je parala blatnjavi poljski put samo da se domogne slobode. Povremeno bi se okretala, bacala tu%ni pogled u pravcu kukuruzi"ta i nanovo nastavljala vu&i bremeniti stomak i ranjenu nogu po putu. Svitalo je kad se od umora i iscrpljenosti skljokala na pragu Jeftine ku&e... 40

VIII. Jefto i Bogdan su jutro do!ekali u kukuruzi"tu pored potoka. Pritajili su se oslu"kuju&i sporadi!nu pucnjavu u daljini... - Koliko &emo !ekati tog kurira, Jefto? - upita tiho Bo&a. - Vrag &e ga znati koliko. Vidi" da nam sve kasni. Sve, pa i partizanija. I dok mi !ekamo i kasnimo, !etnici rade. Siju! Siju sjeme mr%nje zbog koga &emo u naredni vijek u&i s biljegom prokletstva na !elu! - promrmlja zami"ljeno Jefto. Kresnu fajercakom. Pripali cigaru. Kutiju s duhanom dodade Bogdanu. U daljini se !uo ljutiti lave% pasa i, sve !e"&e, promukli glas seoskih pijevca. Svitalo je. U isto vrijeme, na hladnoj stijeni, negdje u mraku duboke jame... Neko potiho zajauka... Jau!e dugo i kao da poku"ava uhvatiti zraka. Davi se. U jednom trenu davljenje nestade... Ti"inu mra!nog podzemlja propara sna%no i bolno jaukanje: Aaaah! Aaaah! Aaaah! Ne!ije se tijelo pomjeri. Ruka se podi%e uvis. 'enski promukli glas jedva razgovjetno promrmlja: - Raaaam, aah, raaaam! Bo%e dragi, ja raaam... Ima li ikoga %iva? Ima li? Da mi pomogne? Ja sam Rahima glas se gubio negdje u dubini jame. A onda se sve naglo uti"a, tijelo se umiri, ruka ostade da be%ivotno visi na stijeni iznad provalije. Had%era se otimala u%asnom ko"maru i bolovima koje je osje&ala po cijelom tijelu. Lijeva ruka joj je slomljena, zaklju!i malodu"nono nakon spoznaje da je ne mo%e poma&i. Uzdi"e te"ko. Osje&a, zarobljena je negdje na 41

hladnoj kamenoj stijeni, u vje!nom mraku hladne jame? Prostenja od tuge i bola. Tijelo joj stade drhtati. Gdje god rukom opipa stijena! Gdje god pogleda mrak! Zaustavlja disanje ne bi li ne"to !ula. Ni"ta! Zdravom rukom polako podi%e onu slomljenu i polo%i je pa%ljivo sebi na grudi. Od bola se onesvijesti. Probudio je vrisak ne!ijeg djeteta!? Strese se. U%asnuta je glasom novoroen!eta u jami. Rukom i nogom, u strahu, stade pani!no opipavati okolinu. Ne!ije tijelo je bilo ispod njenih noga! Vrisnu ponovo i od straha se stade uspravljati. - Ko je to tamo? - upita jedva zaustavljaju&i dah. Nije bilo odgovora. Samo je dijete jo" slaba"no plakalo. Poku"a se pomjeriti naprijed koliko je god mogla. Osjeti sna%ne bolove i umalo se onesvijesti. Ipak, sti%e ispru%iti ruku kako bi dohvatila dijete. I, u trenu, kad je prstima dodirnula klizavo dje!ije tjela"ce, bol u vratu i glavi je zaustavi, paralizova joj cijelo tijelo i ona potonu u nesvijest... Trgnula se na potmulo mlataranje krila po zraku i gotovo jezivo krije"tanje krilatih nemani. Zdravom rukom poku"a za"tititi o!i. Zajauka tiho i uspravi se u sjede&i polo%aj. Guraju&i se nogama i odupiru&i rukom od stijenu, prestravljena i u panici, stade se povla!iti u zaklon. Ponovo zajauka od bolova u vratu i glavi i gorko zaplaka. Malo poslije u strahu podi%e glavu. Pogledom je u mraku pretra%ivala okolinu. Ni"ta osim mrklog mraka nije mogla vidjeti. Zajeca. Prstima je tra%ila o!i. U stra"noj je dilemi!? Da li je ona budna ili je opet upala u onaj stra"ni ko"mar koji je ne napu"ta od po!etka. Zaka"lja se i umalo udavi ostacima zgru"ane krvi iz usta... Ispljunu ih i sna%no udahnu zraka. Prou!i bismilu. Zadrhta kad joj noga dotaknu toplo pti!ije tijelo. Vrisnu: 42

- Ah, majko moja, pomozi... Bo%e jedini, pomozi! osjeti kako se ptica pomjera i kljunom joj razdire ko%u... Ponovo u strahu ispru%i nogu kako bi ih otjerala. No, one se nisu pla"ile. Napadale su jo" %e"&e. $ak i onda kad bi ih sa obje noge uspjela odgurnuti u provaliju - vra&ale bi se mahnito i iznova zapo!injale borbu. Udarale su krilima o stijenu, otimale se o ne"to za njih vrlo va%no i pri tome ispu"tale one u%asne zvuke, koji su je i probudili. Jedna joj neman nadlije&e iznad glave i sna%no mlatara krilima. Shvati brzo da o!ajni!ki napadaju ne!ije mrtvo tijelo... Sjeti se Rahime i pla!nim glasom je pozva: - Rahima, bona! Rahiiimaaa...! - ponovila je to nekoliko puta no Rahima joj se nije odazivala. Shvati kona!no da vi"e nema "ta izgubiti. Nije se predavala niti se vi"e pla"ila. Gurala je ptice koliko je god mogla, udarala ih nogama i rukom, vri"tala, ne bi li nemani bar glasom upla"ila. Izmorena borbom i dotu!ena bolovima koje je osje&ala po cijelom tijelu, Had%era malo iza toga opet izgubi svijest. Selo Runji"te, skoro mjesec dana poslije. Seoska !oban!ad sa ispa"e, uz pjesmu i graju svojstvenu djeci, dogone stoku. Zvuci !aktara odjekuju selom. Jedna upla"ena djevoj!ica utr!ava u dvori"te ku&e, hvata majku za ruke i govori glasno o %eni koja tiho doziva iz jame. - O kakvoj crnoj %eni pri!a", dijete? - upita zabezeknuta majka. - O onoj iz jame... Tamo u planini... Zna" to mjesto, e je Milanov djed ljetos baco krepala goveda - promuca djevoj!ica.

43

'ena se u !udu stade krstiti i okretati u dvori"tu. Pogledom oprezno provjerava je li ko !uo "ta joj dijete re!e, zgrabi u ruke drveni kabo i nestade u pojati ispod krave. - Allahu dragi, otkud ja oe? Kako sam dospjela vamo? - zamuca Had%era tiho i zaplaka. A onda joj pa%nju privu!e ne!ije tiho pomjeranje tu ispod nje. Upla"i se i naglo privu!e noge. Leima ustuknu natrag. U stomaku i grudima joj sijevnu strah poznat od ranije! Kao da se sve ponavlja, pomisli. Razroga!i o!i u potpunom mraku i poku"a rukom sakriti lice! - Opet ta %ena i dijete - "apnu %alosno sebi u bradu. I taman kad je pomislila da joj se privia za!u opet ono stenjanje s po!etka. Ne!ije bolno stenjanje sada joj propara u"i... Kao da je !ula %enski glas kako tiho i jedva razumljivo jau!e?! Nastavi podvla!iti noge i pa%ljivo oslu"kivati. Mo%da mi se stvarno to samo privia - "apnu tje"e&i samu sebe u prokletoj tami duboke jame. No, glas %ene se ponovo za!u. Sada kao poziv u pomo&! Podvi jo" vi"e noge i odmaknu lea od stijene. Oslu"kivala je pa%ljivo i skoro prestala da di"e. U strahu se pani!no stade pribijati uz stijenu. Glas %ene joj je sada postajao razboritiji i bli%i... Noge joj po!e"e trnuti i Had%era ih otpo!e rukom u strahu masirati... Zajeca... - Majko moja, majko... !to sam jo" %iva? - zdravom i drhtavom rukom pree preko izranjavanog lica. Poku"avala se pribrati i koliko-toliko odagnati strah. - Pomozite mi, jadnooooj! - prekide je u razmi"ljanju opet onaj glas i vrati u stvarnost tamne i jezovito hladne jame. Had%era se nije usuivala progovoriti, a ni pomjeriti i ko zna koliko bi se jo" dugo skrivala iza stijene da joj u"i ne propara pla! novoroen!eta. I ranije ga je !ula, no ne mo%e se sjetiti je li bio stvaran ili ga je sanjala. Evo ga 44

opet, pomisli i rukom stade brisati suze. Sa mukom ispru%i utrnule noge. U!ini joj se ponovo da joj prste dota!e nje%no i vru&e dje!ije tjele"ce. Kao i onaj prvi put, prisjeti se ona. U strahu se lagano pomjeri, oprije se, prvo na jednu, a onda i na drugu nogu... Rukom se sve vrijeme pridr%avala za stijenu. Svaki njen pokret prouzrokovao bi nesno"ljive bolove u tijelu. I sada zaje!a, ali ne odustade. Polako, puze&i, pedalj po pedalj, dobaulja nekako do goli"avog dje!ijeg tijela. Osje&ala je kako joj dijete klizi pod rukom. Poku"avala ga je podi&i... Sve bi dala da ga je jo" mogla i vidjeti. Ali bol iz slomljene ruke sna%no zanjiha njeno krhko i izranjavano tijelo. Posrnu i licem se stropo"ta na hladnu stijenu. Onesvijesti se u trenu. Pro"la je vje!nost, tako joj se !inilo, dok se opet nije probudila. U glavi joj se mutilo, bubnjalo... Opet je okru%ivao mrak. Isti onaj podmukli mrak kao i prethodnih dana... Ni"ta se nije promijenilo. Nije osje&ala lijevu stranu svoga tijela. Uz pomo& zdrave desne ruke polako se uspravi, sjede i tiho zaplaka... Usta su joj bila suha, skoro skorena i jedva da je mogla jezik pomjerati. Osje&ala je stra"nu %e. Najgoru do sada. Sve bi dala za !a"u vode. Poku"avala se iznova pribrati i prisjetiti dogaaja od prethodnog dana... Ili dana, nije vi"e znala. Kao kroz maglu, sjeti se da je tu blizu nje bilo neko dijete. $ula mu je pla!, osjetila toplinu njegovog tijela, a onda se, kad ga je htjela podi&i, onesvijestila... I tako stalno iz mraka u mrak, iz bola u bol i iz privienja u privienje. Malo poslije je upla"i lepr"anje krila iza njene glave. Opet nestvarna privienja u tami, pomisli u strahu i tiho pro"apta: - Mo%da su ptice? - zadrhta cijelim tijelom i podi%e glavu u pravcu zlokobnog udaranja krila. Ali ni"ta nije mogla da vidi. Samo mrak, mrak i mrak... 45

- Prokleta tama! - opsova i rukom se uhvati za usta. - Odnijeli su mi dijete, bona... $uje" li? - prenu je iz agonije opet onaj tihi i pa&eni!ki %enski glas. Isti glas kao i prethodnih dana. Had%era zaustavi dah, pogleda u pravcu odakle je do"ao... Pomjeri s mukom tijelo naprijed i sa u"iju rukom stade zadizati pramenove kose da bolje !uje... - Si"la dvojica s fenjerom u ruci. Jamili mi ga... 'alosti moja! - Had%era pretrnu od straha jer ovo je prvi put da je potpuno razumjela ono "to joj je nepoznata %ena, smje"tena negdje ispod nje, govorila. Odva%i se i glasno upita: - Ko ga je jamio, bona? - Oni odozgo su mi ga jamili i odnijeli... Nisu "&eli prljati ruke o mene. Ka%u, gotovi smo svakako! Had%era od iznenaenja i novog straha koji je spopade stade mlatarati rukom po stijeni. Zaboravi na trenutak bolove i krenu se odupirati. 'eljela je po svaku cijenu dobauljati do te %ene. No, nije mogla usprkos ogromnom trudu koji je ulagala. Zaplaka tiho i tu%no pitaju&i se u sebi je li sve ovo san ili je njen bolesni ko"mar... Kada joj je malo poslije ponestalo suza ponovo skupi hrabrosti i upita: - Kako ti je ime, bona? Da znam - zamuca Had%era kroz suze i zavali se od bolova na hladnu stijenu. Nije bilo odgovora. Mo%da me nije ni !ula? Je!ala je od bolova i davila se. Kao da joj se glas gubio negdje u daljini. I dok je poslije komadom bluze i uz pomo& zuba uvezivala bolni lom na ruci, Had%eru opet prenu onaj jedva !ujni %enski glas. Mije"ao se sada sa jo" nekim glasovima umiru&ih ljudi koji su dolazili iz dubine jame. Kao u inat, svi zajedno, pomisli. 46

- Rahima... Raahiiimaaa - nasluti Had%era nerazgovijetno mrmljanje umiru&e %ene. Bilo je to posljednje "to je Had%era !ula od Rahime. Poku"avala ju je dozvati, prvo tiho, a onda ja!e, no, odgovora nije bilo. Rahima je izdahnula, zaklju!i Had%era tu%no i briznu ponovo u pla!. Umrla je jadnica izgovaraju&i meni svoje ime. Jo" jednom joj se svijet uru"io. Zaka"lja se i zagrcnu... Tako &u i ja nestati, mislila je malo poslije kad ka"alj prestade. U samo jednom trenutku, sama i na hladnoj stijeni... Ostalo je jo" dugo da je mu!i pitanje da li su Rahima i dijete uop"te postojali? Mo%da i nisu... - Mo%da su samo plod ma"te, moga osaka&enog tijela i skoro ubijene du"e zaklju!i jecaju&i. Opet je bol i %e baci"e u ko"mar... Utonula je u ne"to sli!no snu i na"la se na beskrajnim prostorima gdje nije osje&ala bolove. Vidjela je majku i oca kako sjede u avliji. Piju kafu, zovu k&erku da im donese vode. Had%era se s Amirom prska vodom na izvoru, smije se i ne osvr&e se na svoje roditelje... Oprosti&e mi oni svakako!, "ap&e Amiru na uho. Probudile su je ptice. $ula ih je tu blizu kako mlate krilima, udaraju sna%no kroz vazduh, otimaju se o komade ljudskog mesa. - Mo%da razvla!e ostatke nesretne Rahime i njenog novoroenog djeteta - "apnu sebi u bradu. Prestravi se od tih pomisli i tiho zajauka. Da je ne !uju, za!epi rukom usta i na trenutak prestade disati... Oslu"kivala je jo" dugo i sa strahom svaki njihov pokret, svako odlijetanje i novo dolijetanje. $inile su to u ritmi!nim razmacima. Malo poslije je osjetila i smrad raspadaju&eg ljudskog le"a. !irio se i mije"ao s mrakom pe&ine... Mora da su joj raskomadale utrobu pa se !uje, zaklju!i s gaenjem djevojka i stade se 47

tiho pomicati natra"ke prema stijeni. Da im nisam na putu, mislila je u tim trenucima bolnijim od uboda no%a.

IX. Nedugo iza toga ptice su oti"le. Had%eru je nastavila mu!iti i proganjati %e. Nesnosna %e, od koje se po!ela gubiti... Molila je Boga da joj uzme du"u, jecala tiho, proklinjala dan kada se rodila... Iscrpljeno i onemo&alo tijelo spopadao je iznova ko"mar... Had%era je padala u ambis, vra&ala se, na izvoru pila vodu... Nikako da se napije i da utoli %e. A onda je odozgo, iznenada, zaslijepila svjetlost. Jaka i sna%na da je rukom morala za"tititi o!i. Snop neobja"njive svjetlosti se s vrha stropo"tavao i sa sobom donosio pticu. Bijelu pticu s plavim o!ima. Doletje u trenu i zaustavi se na Had%erinom ramenu... Dota!e ga blago, iscjeliteljski, a o!ima osvijetli stijenje. Djevojka na momenat zatvori o!i i ugleda, kad ih je poslije ponovo otvorila, siluetu !ovjeka prekrivenog !ohom do zemlje... Stoji ponosno nasmijanog lica, a u rukama mu blije"ti buket bijelih ljiljana. Miris cvije&a se u trenutku ra"iri jamom. Bo%e jedini, ko li je on?, pitala se u !udu. Kao da je Amir, pomisli i obradova mu se... I "to ga je vi"e gledala vi"e joj se !inilo da nije. Ne, nije to on, zaklju!i rastu%eno, a o!i joj zaiskri"e... Postepeno je i u jednakim razmacima mijenjao izgled, a osmijeh na licu mu je ostajao isti. Bla%eno je titrao... Ko je to?, pitala se u sebi s !uenjem Had%era. Ispru%i ruku da ga dotakne. Ruka joj proletje kroz njegovo tijelo kao da je od magle. Nepoznati mu"karac se sada ja!e osmijehnu, a iz 48

njegovih o!iju zatitra ponovo ona !udna svjetlost. Ispru%i ruku prema djevojci i tiho re!e: - Treba" %ivjeti, %ivjeti da jednog dana svjedo!i" pred ljudima o ovom zlu! U tom !arobnom i kratkom trenutku Had%eru nije ni"ta boljelo i nije je mu!ila %e. Bla%ena i topla ruka neznanca obavijenog svjetlo"&u joj je uz sve to jo" i umila lice. Zaspala je potom u miru. Ne zna koliko dugo je spavala. Nije sanjala. Kad se probudila bio je strahovit mrak i iz njega su je po!ele napadati ptice. Do"le su iznenada i odmah napale. Mo%da iste one koje su nedavno komadale Rahimino mrtvo tijelo. Had%era vrisnu, a rukom mahinalno poku"a otjerati onu najbli%u "to joj je kljunom umalo oko pogodila. Zamahnu u strahu rukom i otjera je s lica. Bile su jo" tri i napadale su zajedno. Jednu je nogom, otresaju&i, gurnula u provaliju, a onu drugu, kad je nadja!a strah i kad joj ponestade strpljenja, zgrabi rukom za tanki vrat. Zamahnu sna%no nekoliko puta i ocarapi joj glavu. Pljusnu krv po Had%erinom licu. Nekoliko mlazova joj osvje%i usta... Gutala je toplu te!nost sve dok se nije dobro osvje%ila. Nije se pla"ila niti joj se vi"e bilo "ta gadilo. - !ta Bog da... A dao je, nije mogo gore! - prozbori ohrabrena i o!ito okrijepljena pti!ijom krvlju. A onda joj je iz vrata isisala i posljednju kap. Be%ivotno tijelo ptice je na kraju zavrtljala u dubinu jame. Naredne dane i no&i je provela u molitvi Allahu sada je ve& tra%ila da joj po"alje ptice. Da im se naodvr&e vratova i napije krvi! A one su, ko u inat, prolazile i zaobilazile njeno skrovi"te. Tek poneka bi svratila i tu bi joj uglavnom bio kraj. Had%era bi je odmah i bez razmi"ljanja hvatala za grlo, borila se s njom sve dok joj vrat ne pukne i iz njega ne "ikne gusti mlaz krvi. Sasipala bi 49

to u svoja skoru"ena usta, mljackala lagano jezikom i halapljivo gutala. A onda su je jednog jutra ili jedne ve!eri, nije to razaznavala u mraku, probudili dje!iji glasovi. Nadvirivali su se kroz otvor jame i zvali. - Hej, hej! Ima li koga dolje?! - ponavljali su to uglas vi"e puta. Had%era se upla"ila i nije se odazivala. "utala je jedno vrijeme a onda se, kad je napokon zaklju!ila da nema "ta izgubiti, javila. - Ima, ima, pomozite mi, ja sam %iva u jami! - glas joj je, odzvanjaju&i i odbijaju&i se o stijenje putovao sporo, ba" kao i glas djece odozgo, s vrha jame, prema mjestu gdje se Had%era skrivala. Poslije se sve uti"alo. Had%era je premorena i iscrpljena ponovo zapala u svoje jamske ko"mare. Seoski !obani, uglavnom djeca, i taj su dan, vra&aju&i se ku&ama s planine, pri!ali kako su !uli da iz jame doziva neki %enski glas. Pri!ali su to s odu"evljenjem zabazeknutim roditeljima koji su vrtjeli glavama, jer naprosto nisu vjerovali u ono "to im djeca prepri!avaju usplahireno. Tako je napokon za pri!u o %eni koja doziva iz jame saznalo cijelo selo. Neki nisu ni znali za jamu, ali ni za zlo!in koji se na njoj dogodio prije koju sedmicu dana. Drugi su ne"to ko na!uli, jer su se neki izlajali, na pro"li pija!ni dan, spominju&i na stotine ubijenih i u jamu sunovra&enih muslimana. Do povr"ine zemlje je jo" samo, s vremena na vrijeme, dolazio bolni vapaj nesretne djevojke Had%ere: - Vo...de, vo...de..., dajte mi vo...de! Had%erin se %ivot u tami jame pretvorio u jedan neprekidni ko"mar, u kome su se vrtjele neke slike iz pro"losti i stvarnost, ali na na!in da skoro nikad nije bila 50

sigurna kada je budna. A sve te slike su se stalno vra&ale na po!etak i !inilo se da im nema kraja. Opet vidi majku, doziva je, ma"e joj... Budi je Naza i ka%e: Prosci samo "to nijesu stigli, k&eri! Had%era nevoljno ustaje... Noge joj ote%ale. Sanjivim o!ima vidi kroz prozor kako njen Amir stoji u avliji, ma"e i moli je da izae. $uje njegovo tiho dozivanje, vidi ruku koja otvara pend%er... No, ona je bez glasa i bez volje... A onda me&ava po!e da mota grabovinu u nebo... Za!u se jak tresak ne!ijih vojni!kih cokula u avlijska vrata. Had%era zanijemila od straha... Otvori naglo o!i, zakrkolja i sna%no zaka"lja. Probudi se. Jauknu od bolova i rukom pritisnu gole grudi... - Opet sam sanjala - "apnu tu%no. U!ini joj se malo poslije da je neko doziva. Uhvati je strah... Zaustavi dah da bolje !uje. - Hej ti dolje! $uje" li? - odjekivalo je jezivo kroz "upljinu jame. Glas s vrha se neprekidno ponavljao. Had%era se u prvi mah ne usudi javiti. Tresla se od straha i iznenaenja. Ko zna ko je to gore, mislila je. Stomak i grudi su joj se nadimali od bolova. Zbrka i neizvjesnost u glavi je nisu napu"tali. !ta u!initi i da li im odgovoriti, mu!ilo je? - Hej, ti dolje! $uje" li nas? - prekide je ponovo onaj glas. Had%era u trenutku odlu!i: - $ujem, !uuujem vaas! - prozbori te"ko, ali dovoljno glasno da su je oni gore mogli !uti. Izranjavana usta jedva je otvarala. Pekla je i boljela svaka izgovorena rije!. Nije puno pro"lo kad se s vrha jame ponovo oglasi"e nepoznati ljudi.

51

- Spusti&emo ti vode! $uje" li? U%etom &emo spustiti vodu i hranu - ponovili su nekoliko puta. Had%era s u"iju zadi%e kosu i kao da kroz maglu za!u ne!ije podlo smijanje... Mu"ki glasovi joj se u!ini"e poznatim... Ne, nije se prevarila. Zadrhta od straha jer je to cerekanje podsjetilo na ono najgore. Tako su se smijali kad su nas u jamu bacali, sjeti se ona. Hladan znoj joj ovla%i !elo. U strahu se stade pribijati uz stijenu. I taman "to se smjestila, za!u blagi udar lima od stijenu. Shvati da su joj ve& poslali kanticu s vodom. Kolebala se. !ta u!initi? 'e koju je osje&ala nadja!a sve ponovo uzbrkane osje&aje... Otpo!e lagano puziti stijenom. Pratila je s mukom zvuk koji je proizvodio udar lima o stijenje. U mraku nije mogla vidjeti ni u%e ni kanticu. Ispru%i nasumice ruku i dotaknu u%e. Malo poslije i kantu s vodom privu!e sebi. - Napokon voda - promrmlja i rukom prinese kanticu ustima. No, !im je voda dotakla njene izranjavane usne shvati da ne"to nije u redu s vodom. Peklo je, pr%ilo po ustima i Had%era u trenu odlu!i gurnuti kantu "to dalje od sebe. - Otrov, otrov! - "apnu. - Prokleti bili! - izgovori malo poslije kroz suze djevojka i brzo se povu!e stijenom u pravcu svoga jamskog skrovi"ta. Zavla!ila se "to je mogla dublje u procjep izmeu dvije stijene. Za!u opet smijeh i psovke, ali i stropo"tavanje kante s otrovanom vodom u dubine jame. Nedugo iza toga za!u sna%no stropo"tavanje kamenja koje su bacali s namjerom da je zauvijek u&utkaju. Pr"talo je na sve strane, odjekivalo, udaralo ispod njenih nogu i odlazilo negdje u dubine jame. Razo!arala se ponovo u ljude.

52

- Neka krvnici misle da su me ubili - "apnu tiho i preko usta navu!e komadi& znojne bluze. Kad je kamenolom prestao, Had%era ostade mirna i "&u&urena. Znala je da nije kraj, da ti neljudi ne znaju stati. I bila je u pravu zareda"e eksplozije ru!nih granata. Prvo jedna pa druga, a onda u grozdovima. Sre&om, ve&ina ih je eksplodirala visoko iznad nje te je nijedan geler ni otkinuti kamen nije zaka!io. Jedva je susprezala ka"alj, jer se u jami stvorila stravi!na pra"ina od kamena i dima koji su napravile detonacije. Potom se sve uti"alo, pra"ina i dim su se polako slijegali... Had%era je zaspala. Sanjala je Amira: ko on tr!i uz nado"lu rijeku, zove je da beru poljsko cvije&e. Ona bi da mu pru%i ruku, ali se on izmi!e i nikako da ga sustigne. Ne"to ga odvla!i unazad. Vidi konja s jaha!em, propinje se... Ona bje%i koliko je noge mogu ponijeti, sti"&e prstima blatnjavu poljsku travu... X. Kod narednog buenja imala je vi"e sre&e. U mraku je uspjela uhvatiti jo" jednu pticu. Odvrnula joj je glavu, napila se tople krvi, a onda utonula u svoje svakodnevne jamske more. Kao da je i ona postala ptica. Leti iznad kukuruzi"ta i vidi Arifu kako sasu"enim usnama guli i halapljivo si"e mladi klip kukuruza... Tamo iza su muslimanska sela, sva u dimu i plamenu... Podivljali konji tr!karaju okolo bez sahibije. Ne zna koliko je dana i no&i pro"lo od momenta kada su je htjeli otrovati. Nije ih brojala, a nije joj to u njenoj muci ni naumpadalo. Svaki dan i no& su joj ionako bili isti... 53

A onada je iz razmi"ljanja prenu jo" jedan glas. Glas !ovjeka "to je, poput prethodnih, dolazio s vrha jame. - Djevojko, jesi li jo" %iva? Javi se, javi se, molim te! odzvanjalo je u Had%erinim u"ima i glavi. Glas mu"karca joj je zvu!ao druga!ije, bla%e, ljudskije. - Bo%e, on me moli da mu se javim - "apnu Had%era radosno. Osjetila je po prvi put ne!ije sa%aljenje i dobronamjernost. Zaplakala je i kroz suze tiho i jedva !ujno odgovorila: - 'iiivaaa sam, jo" sam %iivaaa! - Nemoj se pla"iti nas, do&emo no&es da te izvadimo... $uje" li? $uvaj se i ne javljaj se nikome dok ne !uje" moj glas - odgovori nepoznati mu"karac s vrha jame... Ubrzo je i taj glas nestao, a zavladala je uobi!ajena ti"ina. Narednih sati se gore ni"ta vi"e nije !ulo. Had%era je bila pri kraju snage i jedva se mogla pomjeriti. !&u&urila se i ponovo povukla u procjep izmeu stijena. Nije mogla vjerovati da gore postoje dobri ljudi. Iznemogla i izmrcvarena, brzo je opet utonula u svoja snovienja... U isto vrijeme u obli%njem srpskom selu... No& je, iz daljine se naslu&uju konture kamene ku&e smje"tene duboko u sjeni dubovih stabala. Ispred nje je omanje dvori"te, u kojem le%erno stra%are dva odrasla psa. Vrata ku&e izgledaju !vrsto zabravljena... Unutra"njost obasjava petrolejka oka!ena na zidu iznad ognji"ta, u kojem veselo pucketa vatra. Na sredini ku&e je ogromni drveni hastal, za kojim tiho i bez rije!i ve!eravaju doma&in #oro, brat mu Branko, ujak Tamind%ija i kom"ija Slavko. Doma&ica Ana im slu%i obarene krompire i sir iz mijeha... - To je sve "to imamo za no&es - prekide ve!ernju "utnju Ana i povu!e se bli%e ognji"tu. 54

- Kakva su avolja vremena dobro i"ta imamo za pojes - dodade #oro lijeno ustaju&i od stola. Branko, Tamind%ija i Slavko ne reko"e ni"ta. "utke nastavi"e s ve!erom. #oro rukom zadi%e zastor na prozoru, prima!e glavu i pogled ustremi preko dvori"ta prema planini. - Ni mjese!ine nema - konstatova tiho i, okre&u&i se na petama, dodade: - No& je sva!ija i avolja! Branko je upravo zavr"avao s ve!erom. Obrisa ruke i kroz osmijeh zahvali nevjesti na ukusnoj hrani. Zapali cigaru i ustade... Pogleda brata i re!e: - Znam, brate, da su svuda okolo Radivojevi !etnici i ti bi najradije da se vaenje te djevojke iz jame odgodi. Nema odgaanja, pa "ta nam god Bog da! - naglasi da svi !uju! #oro ne odgovori. Ujak Tamind%ija se tiho zaka"lja i nogom ispod stola munu ljutito u Slavka. I on se stade ka"ljati... A onda nasta mukla ti"ina... O vje"alic na zidu iza vrata visile su !etiri pu"ke. Mu!nu ti"inu na kraju prekide #oro: - A ti bi jo" i da di%e" ustanak, brate. Zanima nas jo" samo protiv koga ustati? - Protiv zla, brate! - kratko mu odgovori Branko i sa zida skide svoju pu"ku. Opasa redenik oko struka i krenu prema vratima. Prije nego je rukom uspio dohvatiti "teku, okrenu se, pogledom o"inu brata i ujaka i ljutito kaza: - Na jednoj strani imate zlo, a na drugoj dobro. Odlu!ite se! A onda otvori vrata. I prije nego je zakora!io u no& jo" jednom se okrenu i preko ramena re!e:

55

- Djevojku moramo izvaditi iz jame i koliko-toliko oprati na" crni obraz. Zalupi vratima i nestade. U ku&i zavlada duga i mu!na ti"ina. Samo se !ulo kuckanje limenih pjata "to ih je Ana u "kipu sapirala vodom. #oro je pu"io cigar na cigar. Ujak Tamind%ija je i dalje ka"ljucao. Slavko je nervozno ispod stola treskao nogom... Malo poslije se Branko ponovo pojavi na vratima, pogleda ih ljutito i re!e: - Odoh ja, a vi doite s nosilima i koninama. Uskoro nestade u mraku. Skrivaju&i se u sjenama kukrica Branko je brzo, prijekim putem, do"ao do jame. Nekoliko puta je pa%ljivo obi"ao okolinu i, kad se uvjerio da nema nikoga, oprezno je pri"ao otvoru jame. Naoru%an i s metkom u cijevi, !ekao je brata #ora i ujaka Tamind%iju da dou s konopima iz sela i izvade djevojku. No, prvo joj se morao javiti... I taman kad je Had%eru htio pozvati uko!i se kad za!u galamu grupice !etnika, koji su se kozjom stazom, iz pravca Berkovi&a, spu"tali prema jami. Branko prepozna jedan glas meu njima je Radivoje. $u!nu i repetira pu"ku... Brat #oro i ujak samo "to nisu stigli. Strahovao je da ih Radivojevi !etnici ne iznenade. Okretao se okolo ne bi li bratu i ujaku dao kakav znak da im ne ulete pravo u zasjedu... Ne slute&i ni"ta, #orova grupa je upravo stizala i !etnici su ih primijetili. Sa!ekali su nekoliko trenutaka da im se pribli%e i onda otpo!eli pucati iz zasjede... #oro i ujak se od straha skloni"e u obli%nju omeinu. Brojniji !etnici ih stado"e opkoljavati. Branko nije imao izbora. Rizikovao je svoj %ivot i zapucao iz prikrajka... Iznenaeni !etnici zalego"e... Iz omeine malo poslije zapuca i 56

#oro. Ujak Tamind%ija baci bombu. Za!u"e se jauci, jedan !etnik na kozjoj stazi posrnu i pade. Preostala dvojica bradonja se od straha i iznenaenja u trku skloni"e pored zida omeine... Ne razmi"ljaju&i o svojoj glavi, Branko istr!a iza grma, osu rafal u pravcu !etni!ke grupe koja se upla"i i stade povla!iti. Branko je tr!ao i pucao pozivaju&i brata da se povu!e prema selu... Zaostali !etni!ki komandir Radivoje iz obli%njeg grmlja nani"ani mirno i pogodi Branka. Pogoen u predio grudi Branko pade na koljena, a onda licem udari o zemlju. #oro iz omeine zafrljaci bombu i tr!e&i krenu prema Radivoju... Dodatnu snagu dade mu be%ivotno bratovo tijelo koje je le%alo na ledini ispred poru"enih zidova planinske ku&e. Opsova !etni!ku majku i jurnu u pravcu odakle je do"ao Radivojev metak. $etnik se upla"i i u strahu baci za"tekanu pu"ku u kupinu. Potr!a koliko ga noge nose. Za njim u stopu tr!ao je #oro. Ubrzo ga susti%e, povali na zemlju i, mada ga je mogao ubiti pu"kom, odustade... Udarao ga je "akama po licu, gnje!io mu grudi koljenima, psovao... - Reko sam ti, Radivoje, da &emo se sresti i pucati! vri"tao je #oro i rukama nastavio daviti !etni!kog vou... Malo iza toga na putu je ostalo le%ati be%ivotno tijelo !etnika koji je ubio Branka. Te iste no&i su na nosilima koja su bili namijenili djevojci iz jame odnijeli mrtvo Brankovo tijelo... Narednih dana trajala je velika %alost u ku&i #orovih. Branko im je bio ponos porodice. Sarajevski student koga je Komunisti!ka partija poslala da u ovom dijelu zemlje organizuje partizanski odred za borbu protiv fa"isti!kog zla... Sahranili su ga tiho i pod okriljem no&i u dvori"tu porodi!ne ku&e. #oro je danima sjedao u ku&i, &utao i mu!ao, a onda je jedne no&i, nakon mno"tva 57

ispu"enih cigareta, pozvao ujaka Tamind%iju i mirno mu kazao: - Pripremi sve "to treba za ve!eras da izvadimo onu evojku iz jame! - Tamind%ija ga je pogledao s !uenjem, zavrtio nevoljno glavom, a kad je htio ne"to izustiti #oro ga prekide rije!ima: - Znam "ta ho&e" re&i, uja!e. Ali to je Brankova posljednja %elja i ja &u je ispo"tovati!

XI. I dok je Had%erino raspadaju&e tijelo, koje su te no&i dvojica starijih seljaka, #orovih prijatelja iz susjednog sela, u%etom, oprezno i malo-pomalo, izvla!ili prema vrhu jame na povr"ini, postajalo sve vidljivije, #ora presije!e ne"to bolno ispod stomaka. Kao jaka struna. Opsova tiho ljudsku hru koja je sve ovo u!inila. Zadrhta"e mu najednom i noge i ruke. Upla"i se i ko%a mu se stade je%iti. Ustuknu korak nazad jer ono "to je kona!no vidio nije li!ilo na insana... Prekrsti se u trenu objema rukama! Iza njegovih lea tiho je povra&ao ujak Tamind%ija. - Reko sam ti, crni #oro, da to nije iksan... Da je to avo koji &e nam svima do&i glave. Na"em Branku je ve& do"o, a sada &e tebi, meni i cijelom selu! #oro ne odgovori ni"ta. U strahu dokopa gunj i prima!e se otvoru jame. Pogledom uhvati kako se ujak Tamind%ija u strahu odmi!e i poku"ava pobje&i. - Vrati se, ludo stara! Iksan je, vidi", pomozi nam... Uvati sevaba po stare dane - odbrusi mu ljutito preko ramena i gunjinom s obje ruke prekri Had%erino tijelo. 58

- Da joj svjetlost ne uni"ti o!i - re!e glasno da svi !uju. A i da joj pokrije tijelo jer na sebi nesretna djevojka nije imala ni komada haljinke... Radili su brzo i pa%ljivo, osvr&u&i se okolo da zle o!i ne vide kako iz jame vade muslimansku djevojku. Malo poslije su je polegli na improvizovana nosila i u trenu zamakli putem kroz "ipra%je. A onda su je, pod okriljem no&i, odnijeli ravno #orovoj ku&i. Prvo ju je Ana napojila toplim i razrijeenim kozjim mlijekom. Bilo je to mukotrpno jer je svaki drugi gutljaj iscrpljena djevojka povratila... Ana ju je po dolasku obukla, o!istila joj rane i umila lice... Prije toga joj je tijelo namazala ma"&u od deset trava, kako su zvali taj lijek u narodu. Polomljenu ruku joj je namjestio #oro... Znao je to i u selu je va%io za !ovjeka koji se najbolje razumije u namje"tanje kostiju... Nekoliko sati poslije, kad je Ana stala pitati Had%eru toplom juhom, zalaja"e ljuto #orovi kerovi i upozori"e doma&ina da neko nepozvan prilazi ku&i. Had%era stisnu zube i prestade cviliti... - Ugasi lampu! - naredi tiho #oro. Dograbi pu"ku i polegnutih lea izjuri kroz vrata. Nedugo iza toga je nestao u dvori"tu. Kerovi su i dalje lajali, ljuto usrtali prema putu kojim se dolazilo #orovoj ku&i. #oro je iz prikrajka posmatrao dvojicu poznatih !etnika iz sela kako se oprezno prikradaju kapiji. O!ima su u polumraku pretra%ivali dvori"te i rukama smirivali ljutite kerove. Kad su ih psi na kapiji skoro saletjeli, stariji !etnik s kokardom na glavi pozva: - O, doma&ine! Ponovi to nekoliko puta... #orova %ena otvori vrata i pojavi se na pragu dr%e&i u ruci tek zapaljeni fenjer. Pogleda "kilje&i u pravcu kapije. Vidjela je jasno dvije naoru%ane 59

siluete, dva bradata !etni!ka razbojnika koje su kerovi lave%om dr%ali izvan avlije. - Ko je to u ovo doba? - upita ljutito i dodade: - #oro je u Nevesinju, u komandi! Da mu se to nije "ta desilo, kukala mi moja majka? - priupita, "kilje&i lukavo iza zadignutog fenjera. Kerovi se nijesu smirivali. Re%ali su ljuto... Ana ih pozva i rije!ima smiri i oni se pokorno povuko"e do polovine avlije. $etnici na kapiji se nijemo zgleda"e. Klimnu"e jedan drugom glavom i zadigo"e pu"ke preko ramena. - Nije mlada, nije. Prolazili smo, pa velim da pitamo za zdravlje! - re!e dugajlija i mahnu glavom onom s kokardom na !elu. Malo poslije su se izgubili na putu prema centru sela, koje je spavalo dubokim snom. Samo je poneki lave% pasa naru"avao njegov pono&ni mir. Prvih desetak dana Had%erinog oporavka #oro je de%urao danono&no, a njegova %ena je tri puta dnevno mijenjala mehleme na djevoj!inom tijelu. Posebne mehleme stavljala joj je na lice. Oporavljala se brzo i dobijala na kila%i. Rane po tijelu su, zahvaljuju&i Aninim travama i mehlemima, postepeno zacjeljivale. Ve& su se naslu&ivali obrisi Had%erinog lijepog lica. U ve!ernjim satima bi ih posje&ivao i ujak Tamind%ija i radovao se Had%erinom brzom ozdravljenju. - Vidi, vidi kako lijepa djevojka - re!e uz ve!eru Had%eri i smije"e&i se dodade: - A ja se prepo misle&i da si sami avo! Svi se nasmija"e star!evoj "ali.

60

Samo je ujak Tamind%ija znao da #oro i Ana u svojoj ku&i kriju djevojku s jame. $etnici su skoro svakodnevno poku"avali preko svojih jataka otkriti Had%erino skrovi"te. Pla"ili su se da &e pre%ivjeti i svijetu pri!ati o njihovom crnom obrazu. Tako su jednog dana ujahali u selo i stali pretresati ku&u po ku&u. Osim Had%ere, tra%ili su partizanske i komunisti!ke saradnike i ubijali ih na licu mjesta. Istoga dana u predve!erje do"li su i pred #orovu ku&u. Bilo ih je desetak i, kad su pri"li ku&i, zatekli su #ora kako nijemo sjedi na svje%em grobu brata Branka. Pogledali su se u strahu i produ%ili prema susjednom selu... #oro se nije ni pomjerio. Prije njihovog dolaska Had%era je s Anom oti"la kod kuma Radovana. $etnici su i u narednim danima pretresali sela poku"avaju&i doznati gdje je Had%era. Ona se u meuvremenu dobro oporavljala. Zaplakala bi katkad u Aninom naru!ju. Sje&ala se !esto sretnog djetinjstva provedenog u Katovi&ima. Na njenu %alost, sje&anja su bila sve "to joj je ostalo od porodice i sretnog djetinjstva. O onome "to je pre%ivjela u jami nije govorila. - Ne sada dok se oporavljam - "aptala je u strahu. $ak je i svojim spasiteljima uskratila odgovore koje su %eljeli !uti... #oro je sino& i prvi put uz ve!eru priupitao o neljudima koji su je bacili u jamu. Pogledala ga je u strahu i prestala jesti. Tiho je zajecala i kratko odgovorila: - Kom"ije! I u ku&i #orovih se nije mnogo govorilo o stravi!nom zlo!inu nad kom"ijama muslimanima. Uglavnom se &utalo. Najsretniji bi bili da se nije dogodilo i nastojali su sve zaboraviti, tako se !inilo Had%eri... Pokatkad bi u razgovorima izmeu sebe pokazivali 61

nesigurnost, "to je Had%eri govorilo da se duboko u njihovim du"ama vodila borba izmeu dobra i zla. Primje&ivala bi to u njihovim o!ima, u kojima se o!ito ni"ta nije moglo sakriti. Bojala se zla u ljudima i molila Boga da ono ne pobijedi... Sino& ju je njegovo &utanje upla"ilo. Primijetiv"i strah na njenom licu, #oro je pogledao s !uenjem i priupitao: - Koga se pla"i"? Nije mu odgovorila. Podigla se lagano sa stolice i zamolila Anu da je odvede na spavanje. Vidjela je #ora te no&i kroz procjep svoga no&nog skrovi"ta kako dugo stoji u dvori"tu ku&e zagledan u daljinu... Pu"io je nervozno cigar za cigarom i uvla!io duhanski dim duboko u plu&a. Izgledao joj je veoma zami"ljen i Had%era ga do sada nije takvog viala. Kao da ga je ne"to mu!ilo u dubini njegove gor"ta!ke du"e. Prije polaska je tu%no pogledao u pravcu Brankove svje%e humke, ugasio cokulom opu"ak i polako, vla!e&i nogu za nogom, nestao iza ku&nih vrata.

XII. Prolazili su dani i no&i u kojima se Had%era skoro oporavila. Dobila je na kila%i, a i rane su bile skoro zalije!ene... Jedne no&i je u #orovu ku&u, kao bez du"e i nasmrt prepla"en, do"ao ujak Tamind%ija. Zadihan i zabrinutog lica ispri!a nabrzinu da je !uo u kr!mi kako neki govore da se u #orovoj ku&i krije neka muslimanka s jame.

62

- Najbolje bi bilo da je nee skloni" - predlo%i on tiho #oru, poku"avaju&i do&i do daha. #oro je upravo savijao cigar. Pogleda ujaka ispitiva!ki i tiho upita: - Ko pri!a, uja!e? - Svi pri!aju i svi znaju, #oro! - odgovori tiho zabrinuti starina. #oro se prome"kolji na stolici, a onda lagano podi%e. Pro"eta nekoliko koraka po ku&i i zastade na prozoru. Pogleda kroz staklo u avliju. Ni"ta nije govorio. Malo poslije tiho kaza %eni da mu spremi ranac s hranom i toplom odje&om... I dok je Ana nabrzinu spremala mu%evljev ranac u avliji zalaja pas. Lajao je i usrtao prema kraju sela, odakle su se !uli sporadi!ni pucnji... - Izgleda da su krenuli u pretra%ivanje terena - re!e ujak i pomo%e Ani oko ruksaka. - Uja!e, taman si na vrijeme. $uvaj mi Anu i ku&u dok se ne vratim! - kaza smireno #oro. Ugasi cigar i brzo nabaci ranac na lea. Zagrli nabrzinu Anu i ujaka i sa zida dograbi pu"ku. Had%era je cijeli dan predosje&ala zlo. Odavno je bila spremna i na nogama. Rastanak sa Anom i Tamind%ijom nije mogao pro&i bez suza. Trenutak poslije izio"e u dvori"te. #oro oprezno pogleda prema putu, opsova tiho !etni!ku majku i nestade u mraku iza ku&e. Tr!ali su ne osvr&u&i se, a iza njihovih lea odzvanjao je sve ja!i lave% #orovih kerova. I pu"!ana paljba bivala je sve ja!a i bli%a #orovoj ku&i... #oro je tr!ao naprijed vje"to se snalaze&i u mraku. Ukorak za njim tr!ala je Had%era. Tek kad su zamakli preko brda i spustili se u polje zastali su da predahnu. Sjeli su na poru"eno 63

hrastovo deblo i nijemo se gledali. Bili su sretni jer su umakli goniocima. #oro je o!ima kriomice hvatao odsjaje mjese!ine na Had%erinom licu. Kao da se divio njenoj ljepoti i hrabrosti... U daljini su odjekivali pu"!ani plotuni. - Ko to puca, #oro? - upita malo poslije Had%era. - $etnici i partizani izmeu sebe! - odgovori kratko #oro i glavom joj dade znak da krenu. I"li su oprezno, osvr&u&i se na sve !etiri strane. Nakon pola sata hoda nabasali su na poto!i&. Dobro im je do"ao jer su oboje bili %edni. Nakon "to su hladnom izvorskom vodom osvje%ili lice nastavili su pa%ljivo put. Nailazili su na zapaljena i prazna muslimanska sela iz !ijih ru"evina je str"ala sablast. Bilo je jezivo sve to ponovo gledati... Primijetiv"i kako joj je te"ko i kako su joj se u o!ima svrtjele suze, #oro zastade i, sa!ekav"i da Had%era prie, bratski je zagrli i tiho re!e: - Gledaj naprijed, djevojko, i ne okre&i se unazad! Had%era zajeca i u mraku rukom obrisa lice. Osvrnu se jo" jednom kratko na zgari"te, a onda hrabro koraknu naprijed... Nekoliko sati poslije je po!elo svitati. Planina i okolna sela su se po!eli buditi iz no&nog drijeme%a. Tamo, u daljini, !uli su se prvi jutarnji pijevci. #oro zastade, skide d%emper i prebaci ga pa%ljivo preko Had%erinih ramena. Sjeli su na kamen u podno%ju Brda... #oro po obi!aju stade motati svoj ko zna koji cigar od sino&. Malo poslije kresnu fajercakom, povu!e nekoliko dimova i rukom pokaza naprijed. - Ono tamo je Dobro brdo, a iza su tvoji - re!e tiho ne skidaju&i o!iju s Brda. Had%era pogleda u pravcu #orove ispru%ene ruke, uzdahnu tiho, a onda pogled usmjeri preko #orovog preplanulog gor"ta!kog lica na brdo koje joj je pokazivao. U du"i joj je bilo te"ko. Opra"tala se od !ovjeka 64

koji ju je izvadio iz jame. Dobar dio nje nije %elio oti&i. Najradije bi ostala. A i kamo sada, kad je u toj prokletoj jami sve izgubila? Sage glavu i zaplaka. Stezalo je u grudima i du"i. Naprosto nije znala "ta da ka%e. - Moji su ostali... tamo - re!e zamuckuju&i i obrisa lice. - U jami i u tvojoj ku&i... Tamo su moji ostali, #oro! - dodade. I #oru se bilo skupilo oko srca. Pu"io je pogleda uprtog u zemlju ispred svojih nogu. Trenutak poslije ustade, zagrli Had%eru objema rukama i privi je sna%no uz svoje tijelo... - Ne zaboravi ni zlo ni dobro koje ti se dogodilo! Pamti zle i dobre ljude i sa!uvaj sje&anja na svoje najmilije. Tako &e uvijek biti s tobom i uz tebe! - re!e zagledan u daljinu. A onda se brzo odmaknu i iz svoga ranca u Had%erin premjesti hranu i vodu. - Nek ti se nae - re!e skrivaju&i pogled. Pripali ponovo cigar, pogleda oprezno u pravcu odakle su se !uli pu"!ani plotuni i, kroz blagi smije"ak, upita: - Ka%i mi sada "ta te to kod mene pla"ilo? $ega si se bojala? Had%era ga sa%aljivo pogleda i prasnu u smijeh. Rukom dohvati ranac i s lako&om ga prebaci sebi preko ramena. Pogleda zami"ljeno prema Dobrom brdu, a onda u pravcu pucnjave koja se sve ja!e !ula. Prie brzo i rukama zagrli #ora. Poljubi ga u obraz i bez rije!i otr!a putem prema vrhu Brda. Nije se okretala... S rancem na leima i ne %ure&i, #oro se kretao putem prema selima u kojima su 65

se vodile borbe. U daljini se dizao dim iz zapaljenih srpskih ku&a. - Bo%e prokletstva! - tiho opsova sebi u bradu. Kad se kona!no na"la na vrhu Dobrog brda Had%era se lagano okrenu. Nasmija se sretna kad vidje da #oro ide putem koji vodi u partizane. Spusti ranac na zemlju i, koliko je ja!e mogla, viknu: - Srbine! O, Srbine! Na pravom si putu! #oro je ve& bio dobro odmakao poljem. Kad je za!uo Had%erin glas iza svojih lea malo zastade, a onda opet zakora!a naprijed. Kao da se ve&i dio njega htio okrenuti i rukama mahnuti Had%eri. No, ne u!ini to, nastavi lagano hodati i motati jo" jednu cigaretu. Iza njegovih lea je jo" neko vrijeme odzvanjalo: - Srbineee, na pravom si putu! Nije se okrenuo iako je dobar dio njega to htio. Nestao je malo poslije u brdima, gdje su se njegovi Srbi klali izmeu sebe.

XIII. Selo Katovi&i, u isto!noj Hercegovini, 1992. godine... No&. Selo spava. Pun mjesec. Na spratu kamene ku&e, u sobi iza zatvorenih vrata, nana Had%era spava. Sanja. Na izboranom stara!kom licu joj se u trenutku pojavljuju krupne gra"ke znoja... $uje onaj u%asni cvrkut !avke... Vidi o"tre kand%e, vidi kljun kojim pti!urina razdire utrobe djece. Vidi selo u okru%enju. 66

Me&ava se podi%e s brda... Neko je moli da !avku ubode kolcem, trnovim kolcem kakvim se ubadaju "ejtani. $uje to, no ne mo%e da se pomjeri. Ispod se sve otvara, a u procjepu se pojavljuje ona: Jama. Posljednje "to vidi je Selimova ruka, kosijerom brcaknuta, kako nestaje u mraku jame. Budi se sva u znoju... Pridi%e se. Rukavom bluze bri"e !elo. Ustaje s kreveta i s mukom doteturava do prozora. Drhtavom rukom otvara krilo. Gleda preko dvori"ta na munaru u centru sela. Uzdahnu tu%no. Svje% zrak joj za"kaklja plu&a i natjera je na dugi i sipljiv ka"alj. Vidi, bli%i se jutro. Zatvara prozor. Hoda. Ubrzano di"e... Prilazi "poretu i stavlja vodu za kahvu. Malo poslije odlazi, umiva se... Uzima abdest i klanja. - Oh, dragi Bo%e, isto ko i za onog rata - "apnu tiho dok se pridizala sa poste&ije. Opet prilazi prozoru. Vidi, selo jo" spava. Ranu jutarnju ti"inu remeti tek poneki lave% pasa. Vra&a se i jedva uspijeva nasuti sebi kahvu... Sklopi ruke i &ute&i gleda nekuda kroz zatvoreni prozor. Drhtavim prstima pripaljuje cigaretu. Vu!e dim do usred plu&a. Zaka"ljava se i tiho kune... Ona zna "ta &e se desiti. !ap&e tiho ne skidaju&i pogleda s prozora... Ve& polako svi&e, sunce je ve& po!elo dirati vrhove brda. $aktari zveckaju, selo o%ivjelo. Ona ih !eka da dou... Malo poslije dosipa kafu i drhtavom stara!kom rukom prinosi fild%an ustima. Odjednom, ko iz vedra neba, jako "i"tanje niotkud. Zvuk koji prestravljuje! A onda jaka eksplozija od koje joj se zaglu"i"e u"i, popuca"e stakla na prozoru, zadrhta cijela ku&a. Fild%an joj ispade, ona posrnu, pade, udari licem od patos... $etnici su selo napali minobaca!ima. Jo" jedna eksplozija, jo" jedno "i"tanje, a onda rafali zapara"e nebom. 67

Ustaje. Vidi dim. Pucnji tre"te. Gore ku&e, kerovi laju bez prestanka. $uje vrisku djece u kom"iluku. $uje i glasove !etnika sve bli%e avliji. Pretrnu kad joj zalupa"e cokulama na avlijska vrata... Krenu niza stepenice, u avliju. Vidi kraji!kom oka dvojicu naoru%anih !etnika kako kroz provaljenu kapiju ulaze u dvori"te. - #e su ti zlato i pare, neno? - upita jedan o"tro i prijete&i, kad joj se malo iza toga pribli%i. Had%era ga bez straha pogleda pravo u lice i ne trep&u&i upita: - Jesi li ti Bo%ov unuk? Mlaahni i obijesni !etnik zastade, pogleda za!ueno staricu... Najradije bi je ubio. Pisalo mu je to u o!ima, pro!ita Had%era. - Otkud zna" ko sam, stara babo? - upita ljutito i promuklim glasom !etnik. Had%era se ne upla"i, naprotiv. Ohrabri je njegov pogled pun mr%nje. - Znam, znam. Sve ja znam. Tvoj me djed isto to i na istom ovome mjestu pitao prije pedeset godina - odgovori ona mirno i punim ustima ga pljunu u lice... I dok su je malo poslije udarali kundakom u lea i %icom joj vezali ruke Had%era dodade: - A sada vodite, psi vam se mesa najeli... Vodite nas, znate vi ve& e... Tamo e nas je i Bo%o vodio !eteres i prve! $etnik se naglo uozbilji. U lice mu udari crvenilo. Repetira kala"njikov i od zora sasu rafal po Had%erinom 68

krovu i prozorima. Potom se okrenu i ljutito naredi bratiji "to se ve& okupila na kapiji Had%erine avlije: - Sve ih na kamione, majku im tursku jebem. Tovarite i vozite pravo na jamu! Pola sata poslije je kolona vojnih kamiona krenula putem prema jami. U onom posljednjem je, zavezanih ruku i uga"ena pogleda, tiho umirala nana Had%era...

69

Prilozi

70

71

Prilog 1 ZAPISNIK IZ 1942. Zapisnik po!injen 3. VII. 1942. kod Kotarskog i Vakufskog Povjerenstva u Bile&i. Predmet je: Saslu"anje Had%ere "atovi& umrl. Dervi"a, iz Plane kotar Bile&a, povodom bacanja u jamu po odmetnicima. Dana 25. VIII. 1941. napali su odmetnici na selo De!e i pokupili sve mu"karce muslimane i povezali te ih otjerali prema brdu !utica gdje su ih poubijali u Pejovu dolu sem nekoli!ine koja je pomo&u mraka pobjegla vezana. 'enskinje, djeca i nekoliko staraca, nas oko 80-ro, smo poslije katastrofe pobjegli u "umu zv. R%i"ta gdje smo preno&ili. Sjutri dan oko 4 h na"li su nas neki na"i susjedi pravoslavni naoru%ani i uputili nas u selo Orahovice govore&i: Hajde, tamo ima jo" roblja ne&e vam niko ni"ta. U Orahovici smo na"li nekoliko familija i sa mu"karcima. Cijelo ovo roblje par dana su pregonili iz sela u selo, tako da su nas 3. IX. 1941. odveli u Divin gdje nas je bilo 416 i vi"e od 70 iz Bijeljana i ovo sve odveli u Berkovi&e. U Berkovi&ima su mu"karce odrasle odvojili od nas i odveli u "kolu a nas ostale zatvorili u oru%. postaju. Po no&i sa lampom tra%ili su po sobama djevojke i mlae %ene, ali sam se ja sklonila pod krov i nije meni niko dolazio, ali sam !ula u drugim sobama vrisku djevojaka i zaklju!ujem da je bilo silovanja. Tu ve!er bilo je pucnjave i sjutri dan smo saznali da je poginulo 5 na"ih ljudi.

72

Ovog dana nas su poveli sa rije!ima da nas sprovode u Stolac, meutim su nas proveli prema Trusini, te kad smo pitali da se ovuda ne ide u Stolac rekli su nam da &e nas u Nevesinje jer ne mo%e se u Stolac. Nas su sve doveli do jame $avkarica u Trusini koja se nalazi izmeu Trusine i Bezea. Tu su nas metnuli u jednu dolinu i odatlen je po!elo voditi i bacati u jamu. Plja!kali su nas tu na razne na!ine. Mene su doveli do jame i udarili su me kundakom po glavi i ja sam pala u jamu. Nakon "to sam pala u jamu odvezala sam o!i nakon "to sam se osvijestila i bila mi je lijeva ruka slomljena i onda sam !ula jauk i dozivanje ostalih i tada me zovnula "atovi& Alija, %ena Selmanova, da joj pomo%em izvu&i se ispod lje"eva. Ja sam joj pomogla i namjestila je na neke haljine. Nekoliko dana sam %ivjela ovdje obilaze&i mrtve i namje"tala ih. Momenti su bili stra"ni jer sam uvijek !ula dozive djece: Babo! Majko! Daj mi malo vode! i sli!no. Svi mu"ki su ranije ba!eni i bili su mrtvi jer sam ih prepoznala mrtve u jami. Bilo je djece %ivo u jami skoro 15 dana, a %ene Alija "atovi& i !a&ira Bajramovi& %ivile su oko mjesec dana. Za cijelo ovo vrijeme nismo ni"ta jeli niti pili, a !a&ira je po!ela nakon mjesec dana da izlazi iz jame, ali je pala i umrla je. Prvih dana osje&ali smo glad i %eu od prilike 10 dana, a poslije nam to nije niti naum palo. Poslije bacanja u jamu nekoliko puta su dolazili neki mu"karci i javljali nam se kao eto da oni ho&e da nas izvade. Mi se nijesmo mogli odlu!iti jer smo se sa mrtvacima bili srodili, a osim toga smo se bojali. 73

Poslije mjesec dana neko mi je bacio jedan komadi& hljeba kojega sam pojela. Nakon toga opet do nekoliko dana ba!en mi je jedan komad hljeba ra%ovna u kome je bilo natiskano sode %ive (kausti!ne) i ja sam, ne vide&i u mraku, hljeb pojela i uve!er sam povratila a nakon "to su mi se usta i jednjak opri"tili. Ne znam nakon koliko dana kasnije doletjela je jedna ptica !avka, koja mi je pala uz samu ruku te sam je uhvatila i o!erupala i pomalo jela, tako da sam cijeli dan jela dok sam je pojela jer nijesam imala snage. Jo" za %ivota r. Alije spu"tan je konop da nas izvade. Alija koja je bila te"ko ranjena i pri smrti nije htjela da se vadi, a mene je nagovarala da idem ali ja nijesam htjela. Poslije smrti Alijine spu"ten je konop sa kotlom da bi ja u kotao sjela i i"la i taj put sam odbila. Pred moje samo vaenje iz jame do"la su nekolika !ovjeka i spustila konop nagovaraju&i me da se izvadim jer da sam dosta patila. Nijesam htjela ni tada nego sam ih upitala koji je dan i kad su mi rekli da je !etvrtak onda sam im rekla neka dou sjutra. Sjutri dan su oni do"li i zovnuli me da me izvade, ali ja sam im tada rekla da &u se izvaditi uz uslov da me dr%e kao sestru a ja njih kao bra&u i da me zovu sestrom. Kada su mi ovo obe&ali i zadali vjeru, onda sam pristala i te su spustili konop sa jednom torbom hrane. Ja sam malo mlijeka popila i povratila i tada sam se uhvatila i svezala se konopom i izvukli su me iz jame. Kad sam iza"la na zrak onesvijestila sam se. Na jednom komadu platna su me postavili i odnijeli kod Steva Tamind%ije, gdje sam bila dva dana. Iz jame su me izvadili Stevo Tamind%ija, Hromovi&, Blagoje Radovanovi& i #oro Hromi&. Blagoje Radovanovi& iz Lukavca do"ao je sa konjem i pritovario me i odveo me 74

svojoj ku&i. Tu sam kod njega bila osam dana i isti su me dobro pazili i njegovali. Zatim je do"ao Vaso Batini& i tra%io od Mihajla da me odvede u Bile&u jer su vlasti naredile, ali se on opirao sa time dok se ja oporavim da &e to sam u!initi. Ali na nagovor Vasa pristao je te me je natovario na konja i dotjerao u Vasa Batini&a, kod koga sam bila 3 dana, te me i on vrlo dobro pazio. Susjedi su mnogo navaljivali na Vasa da me vrati opet u Lukavac i u tome su uspjeli jer da ne&e da trpe muslimanku. Zatim su me poveli i dotjerali na Divin i tu mi je Mitar Radovanovi& rekao da vi"e nema muslimana ni u Bile&i ni u Trebinju i da su ve& Englezi u Trebinju. Ja sam tada molila da me odnesu u Fatnicu kod Du"ana Krnjevi&a i kad sam tamo do"la bila sam te"ka 22 kilograma. Kod Du"ana sam bila 2 mjeseca i kad su njega ubili zatra%ila sam da preem kod Jefta Kunda!ine, gdje sam pre"la i kod njega ostala 5 i po mjeseci. Kod svih ovih sam dobro pa%ena i nije se na mene navaljivalo ni sa kakvim zahtjevima, ve& sada pri dolasku u Bile&u Petar Samard%i& iz Lukavca me pozvao i pitao me bili se prekrstila i ja sam mu odgovorila da ne&u i rekao mi je da vi"e ne&e biti muslimana i da &e biti sve izgoreno kao i sama Fazlagi& Kula i pitao me bili se udala za pravoslavnog i ja sam mu odgovorila da ne&u. I kad sam mu dala ovakav odgovor on je onda tra%io da mu oprostim jer da vidi da sam karakterna. U jami sam bila 75 dana. Od onih koji su nas bacali u jamu prepoznala sam sljede&e: Petra Samard%i&a Ristova, Radoslav Vukovi& i jo" sam neke prepoznala ali im nijesam upamtila imena i jo" jedan Crnogorac Luka Pa"or iz Kajevice. Kod Jefte Kunda!ine sam se oporavila i sada imam oko 60 kg te%ine. 75

Obzirom na sve ovo i na moje du"evno stanje molim da me vjerska islamska zajednica smjesti negdje kako ne bih stradala. Zaklju!eno i potpisato: Saslu"ao je: Predsjednik tj. Had%era "atovi& po

76

Prilog 2 KRV I MESO $AVKI SU MI POMOGLI DA PRE'IVIM PROKLETU JAMU! (Razgovor sa Had%erom "atovi&-Bijedi&, voen u sije!nju 1991. godine, ovdje se prvi put pu"ta u javnost u njegovoj autenti!noj verziji) Nekoliko puta smo, tokom prethodne godine, poku"avali razgovarati sa Had%erom "atovi& o paklu jame, kroz koji je, ni kriva ni du%na, morala pro&i. No, uvijek bi nas, iz samo njoj poznatih razloga, vratila neobavljenog posla. Razgovarala bi s nama o svemu samo ne o onome zbog !ega bismo do"li iz Sarajeva. Potiho bi se pravdala time da nije spremna razgovarati o detaljima svog i uop&e muslimanskog stradanja u posljednjem ratu na prostorima isto!ne Hercegovine... Ali, ovoga puta ne"to se prelomilo u njenoj du"i ispa&enoj i u srcu slomljenom bolima i poni%enjima zloglasne jame $avkarice, smje"tene u neprohodnom kr"u planine Trusine, na tromei op&ina Bile&a Nevesinje - Stolac, gdje je ova nesretna %ena provela nevjerovatnih sedamdeset i !etiri dana. Na na"e pitanje o tome jesu li zlikovci iz reda srpskog i crnogorskog naroda imali razloga ili povoda za svoj sramni zlo!in, Had%era ka%e: - Ma jok, bola, kakav povod i kakvi bakra!i. Okle ti to? Niko im od na"ih nije dao nikakav povod da u!ine to "to su nam u!inili. Sram hi bilo i ovog i onog svijeta i neka him Bog vrati. Neka him Bog oprosti, ja ne mogu. Mene "to se ti!e: Boluj, nano, dok te ne zakopaju! S kom"ijama smo bili vrlo dobri, gledali smo se, pomagali, dru%ili koliko je to 77

%ivot dopu"to... Sa njihovim djevojkama sam !esto i"la u !obaniju i dijelile smo sve "to smo mogle dijeliti: hranu, haljine, djevoja!ke tajne... Ne&u du"u ogrije"iti, pazili smo se. Bolan, pa mi smo muslimani i od be"ike nas u!e da sa kom"ijama budemo dobri, da se ne zamjeramo... Radije sa svojim nego s njima, zna" i sam kako je to oe i kako su te u ku&i u!ili... Tako ti je bolan i tada bilo. Pre"u&ivale smo sve "to bi moglo dovesti do svaa na"ih roditelja! Na pitanje o usta"kim zlo!inima u selima i naseljima gdje su %ivjeli Srbi, jesu li se uistinu de"avali, kako tvrde srpski istori!ari, i da li ona zna i"ta o tome, Had%era zavrtje glavom, zapali cigaretu i kroz zagonetan osmijeh na licu re!e: - Nisam nikada vidjela ni jednog usta"kog vojnika, a nije mi poznato da je iko od na"ih tada bio u toj vojsci. $ula sam da je Halid $omi& na Divinu bio neki usta"ki slu%benik. Pri!alo se da je to !inio po nareenju Partije... Nekada bi do"ao u na"e selo i to je sve. Nikada u usta"koj uniformi. Stalno je bio sa Srbima, posje&ivao ih po ku&ama, sjedao po mehanama, rijetko s na"ima. Danima je prije pokolja hodo muslimanskim selima i razoru%avo na"e ljude. Galamio bi na njih i tra%io nekakvo skriveno oru%je. Mjesec dana prije nego &e nam se zlo desiti !ula sam da su usta"e pobile neke Srbe i pobacale ih u jamu Dizdaru"u, sada Koritsku jamu... Ko, biva, do"li sa strane, nabili fesove i hajmo klati i bacati u jamu... Neki gata!ki muslimani su bili s njima, pri!alo se to potiho na sijelima... Od tada smo bili na oprezu i fato nas je strah. To sa Koritskom jamom je bila osveta usta"a i gata!kih muslimana za neka ranija de"avanja, neke zlo!ine Srba nad porodicama Dizdarevi&, po kojima se ta jama do tada i zvala... Mjesec dana poslije se i nama dogodilo... Samo sto puta gore! Za svakog Srbina na 78

Dizdaru"i deset muslimana na $avkarici. Majka ti %alosna, nije lahko! Had%era "atovi&-Bijedi&, %ena "to je na tijelima svojih najmilijih provela u jami $avkarici nevjerovatna 74 dana, poslije !ega su je, jedva %ivu i u raspadaju&em stanju, izvadili Srbi iz nevesinjske op&ine, dobro se sje&a detalja uo!i i u toku samog zlo!ina. No, te"ko je i sa suzama govorila o njima. Trebali su nam sati i sati da kompletiramo ovu tu%nu i bolnu ispovijest... - Dan uo!i zlo!ina su se !ula pu"karanja i eksplozije bombi na Planoj i dalje. Tamo nee prema Bile&i, mislim. Vidjali su ih oko sela kako nas prate i prebrojavaju. Nama su zaklali kera i zaboli ga za drvo... Pobjegli smo tada s Brda prestravljeni... Na"i vieni ljudi su se skupljali, sa"aptavali no& uo!i i nijesu znali "ta da se radi. Neki su predlagali da se bje%i prema Bile&i dok se ima vremena, neki, poput Halida $omi&a, dabogda mu zemlja kosti izbacivala, da se ostane kod svojih ku&a, da nam se ni"ta ne&e ru%no desiti. Ko, oni &e do&i i pro&i a nama &e samo mahnuti rukom. Mahali mu mahnitom dabogda... Prije toga je pokupio sve do jedne pu"ke iz sela i odnio na Divin... Ma, "ta da ti ka%em. Bili smo ko ovce. Vjerovali smo Halidu $omi&u i Hajderu Bajramovi&u. I Abid "atovi& je bio s njima... Oni su svoje spasili i niko him nije strado. Upali su izjutra, pje"ke i na konjima. Mo%da njih pedesetak, ne znam, nisam "ejtane brojala... Upadali su u ku&e, plja!kali, silovali, palili, ubijali sve one koji su poku"ali pobje&i... Prepoznala sam neke kom"ije iz Paena, Davidovi&a, Bijeljana, Zasade. Predvodili su ih Crnogorci, na !elu sa nekim Simom Erakovi&em... Jadi moji, mene su oborili u ku&i pred majkom... Desetak na"ih momaka su povezali u %icu i odveli povi"e sela i poubijali. Tra%ili su 79

zlato, pare, nakit. Neki su se izmeu sebe poubijali zbog dukata. Vidjela sam Vasilja $ubrila mrtvog... Pre%ivjele su sakupili, vezali i po&erali nas putem prema Divinu. U svakom selu su nam pridodavali nove... U selu Kalac su nas zaustavili i dobro !uvali da im ko ne pobjegdne. Tu su razgovarali Halid $omi&, Miro Popara, Mitar Radovanovi&, Hajder Bajramovi& i jo" neki ljudi... Na kraju su nam kazali da &e nas odvesti na sigurno i ubijedili su Mira i Halida. Dodu"e, Halid im se suprotstavio, kazao im da put prema Berkovi&ima nije siguran. I na Divinu se ponovila ista pri!a i ubjeivanja kako smo u sigurnim rukama te da je na"a nova pratnja sastavljena od po"tenih i provjerenih Srba. Bilo nas je preko pet stotina, "to %ena i djece "to odraslih ljudi... Mi smo jo" u Dje!u naslutili e nas vode... Odmah iza Divina su po!eli ubijati, silovati, plja!kati. Do Berkovi&a su pobili preko pedeset ljudi... U %andarmerijskoj kasarni na Berkovi&ima su nas zatvorili i tu su po!ele najve&e muke i poni%enja... Izvodili su nas da se i%ivljavaju... Nema %ene koju nisu silovali... Ubijali su nas i bacali u septi!ke jame. Ko zna koliko su nas tu dokraj!ili? Molili smo da nas ubiju, da nas ne ostave na %ivotu, tako su nas sve ponizili tu no&! Nisu nam dali da se napijemo vode. Djeca su tra%ila, vriskala od %ei, ali oni nijesu dali... Po pona"anju i izrazu njihovih lica smo znali da &e nas u jamu pobacati... Neki su, svjesni toga, poku"avali pobje&i. Ve&inu njih su sustizali !etni!ki meci. Hana Ov!ina, iz Kalca, i Vezirka Bajramovi&, sa Orahovica, uspjele su pobje&i s djecom... Gonili su nas pod prijetnjom oru%ja uz brdo, uz neku usku stazu, pucali nam iznad glava... Na kraju su na"li tu prokletu jamu i sve nas satjerali u dvije-tri doline, gdje su 80

nas ponovo tukli, plja!kali ono preostalo, silovali iznova... Jadi na"i, pa eto!? Poslije su vodili u grupicama prema jami i nikoga nisu vra&ali. Kad su me poveli dr%ala sam u naru!ju ne!ije napu"teno dijete. Kad smo do"li blizu jame !ula sam neki pucanj sa strane... Ne znam "ta je bilo s djetetom, je li mi ispalo ili su ga oni bacili u provaliju, ne znam Allaha mi, vi"e ni"ta ne znam... Do"la sam sebi u jami. $ula sam kako ljudi vri"te ispod mene, nee u dubini, umiru... Na glavi sam od kolbena imala krvavu rupu. Jedna mi je ruka bila slomljena, sje&am se, boljelo je to stra"no. Dugo poslije toga sam oslu"kivala kako ljudi umiru, krkljaju u mukama... Jedna na"a rodica je bila tu blizu mene, na nekoj plo!i. Patila se dugo, !ini mi se da se tu jadnica i porodila. Ne znam, ko"mar je to, kao da mi se sada de"ava... O tome kako je pre%ivjela u jami sedamdeset i !etiri dana Had%era nam ka%e: - Moj sine, kad bih ti bogdo mogla sve u tan!ine ispri!ati. Molila sam Allaha da me uzme sebi i da sve zaboravim. Plakala sam i molila. Kad mi je uzo sve neka i mene vodi... Zaspala bih u mukama i budila se u jo" ve&im... Bogu du"u, Bog je ne&e, a nema" !ime da je sebi uzme"! 'e mi je bila najgora... Dolijetale su te proklete ptice, slijetale na moje tijelo i ja sam hi fatala i odvrtala him glave. Krv sam him pila i jela onako %ivo pti!ije meso. Poslije rata mi nijesu dali da govorim. $ak su mi rekli da la%em i da nisam bila u toj jami. Moj spasilac #oro Hromovi& je i danas %iv i mogli su to provjeriti... Sve je istina, tako mi Boga. Ne do Bog vi"e nikome. Nemam ja, ka%em vi, "ta opra"tati i ne opra"tati. Nek Bog ka%njava svakoga. Ja znam kako je meni i mojoj du"i. Boluj, nano, dok te ne zakopaju! 81

Prilog 3 JA SAM IZ $AVKARICE IZVADIO HAD'ERU "ATOVI"! (svjedo!enje #ora Hromovi&a, Srbina iz Nevesinja) O jami $avkarici se ovih dana pi"e i pripovijeda, iznose se novi detalji i potvruju na"e sumnje da je ovo najve&e muslimansko strati"te punih pedeset godina skrivalo mnogo nevjerovatnih tajni o zlo!inima nad Bo"njacima isto!ne Hercegovine. Svjedoci s $avkarice i oni rijetki koji su imali sre&u da pre%ive ovaj necivilizovani zlo!in ravan genocidu nude nam skoro svakodnevno poneki detalj mu!kog ubistva nekoliko hiljada ljudi. Mo%da ova pri!a i ne bi bila mnogo interesantnija od prethodnih da nam je nije ispri!ao osamdesetogodi"nji Srbin, koji nas jo" sa svojih ku&nih vrata upozori: - Da, ja sam iz jame izvadio Had%eru! Bio je po!etak januara 1991. godine, a zatekosmo ga u dru"tvu efendije Omerike. Kao da mu godine nisu puno naudile, posko!i starina #oro i uz srda!an pozdrav stisnu mi desnicu, onako kako sam i o!ekivao: mu"ki i dostojanstveno. Da budem iskren, zbunila me star!eva vitalnost i otvorenost. - Jesam, ja sam izvadio Had%eru "atovi&-Bijedi& iz jame $avkarice i nikada se zbog toga nijesam pokajao ponovi starina jo" jednom. - To ti je, prijatelju, i za"titni znak moje porodice - dodade malo poslije. 82

- 'ivim u Nevesinju preko pedeset godina sa svim svojim uspomenama. Toga dana, mislim da je bio 15. novembar 1941. godine, obro sam se u Hromovi&a mlinici. Mljeo sam neko %ito. Doe moj ujak Stevo Tamind%ija, iz sela Be%ea, i upla"eno mi ispri!a nabrzinu da se u jami $avkarici krije sami avo i da odozdo zove... Tako je on !uo u selu i tako meni ispri!o. Znao sam da su u tu jamu pobacani muslimani i odma mi naumpa da je neko, mo%da, jo" %iv... Na brzinu se ja i Stevo dogovorismo da se sjutra ode tamo i da se ponesu duge konine. S nama su po"li jo" i jedan Hromovi& i jedan Radovanovi&... Dok smo se kretali prema $avkarici ni meni nije bilo svejedno. No, krenulo se i neka nam bude! U sebi sam duboko vjerovo da se tu ne radi ni o kakvom avolu nego o iksanu... Sje&am se da nas je uz put sustiglo stra"no nevrijeme. Ne zna" pada li ki"a ili susnje%ica. Kao da je Bog otvorio !etvoro nebesa... Do"li smo nekako do iznad jame i po!eli se derati. Nije puno pro"lo vremena kad za!usmo neki glas odozdo. Pita ko smo i "to zovemo!? Upla"ili smo se njenog glasa. Rekli smo da smo prijatelji i da bi je rado izvadili i poveli ku&i... Nije pristajala. Ne&u, ka%e, ni za %ivu glavu gore. Ho&u, veli da umrem dolje. Ubjeivo sam je na sve mogu&e na!ine dok je na kraju nijesam ubijedio. Reko sam joj da je sjutra sveti #uric... Dobro, veli ona, taman za #uric da je izvadimo ili da umre... Osvrtali smo se okolo da nas ko ne vidi i vratili se ku&ama. Oka nisam mogao sklopiti tu no&, niti mi je iz glave izlazila ta evojka... Uranili smo na #uric i sa svom opremom krenuli na $avkaricu. Pripremili smo konine i tako pripremljene spustili polako u jamu. Bilo je preko dvadeset metara dubine. Objasnio sam joj da konine stavi ispod pazua, a ne oko vrata, nedo Bog... Prije toga smo preko jame preprije!ili podubicu i dobro smo se namu!ili dok smo je izvadili. Kad se pojavila 83

na vrhu nije li!ila na iksana. Bacio sam preko nje deku da joj svjetlost ne o"teti o!i. Upla"ili smo se izbuljenih o!iju, glave bez kose, lica bez ko%e... Bila je u raspadaju&em stanju i nije imala vi"e od petnaestak kila. Moj ujak Tamind%ija je po!eo bje%ati od straha. Dok su pravili nosila, ja sam je grijao i masirao joj tijelo. Gubila se... !to bi god stavila u usta povratila bi. Prepo sam se da mi ne umre u rukama. Malo poslije je na jamu pristigo neki Lugonja. Kad ga je Had%era vidjela re!e: On me baco, on je taj i stio me otrovati!? Ufatio sam ga za berikat i poku"o udaviti. Sprije!ili su me moji. Prizno mi je da je stio otrovati. Poslije smo je odnijeli ku&i.

84

Prilog 4 ARIFA BAJRAMOVI": SVE SU KRIVE NA!E KOM!IJE! Arifa Bajramovi&, udova "amila Bajramovi&a, iz sela Orahovica u op&ini Bile&a, %ena je koja je u stravi!nim i surovim dogaajima oko $avkarice izgubila mu%a i "estero djece. - Tu%na mi je sudbina da tu%nija nije mogla biti - ka%e nam Arifa kad smo se sreli u Trebinju, 18. juna 1991. godine. Dok smo razgovarali suze su joj stalno tekle niz stara!ko lice... - Imala sam tada 28 godina i u jednom danu sam ostala bez ikoga svoga. Prvo su mi izginula djeca, a potom i mu% "amil... Sve su krive na"e kom"ije. Dok su to zlo jedni !inili oni drugi su skrivali lica da ih ne vidimo. Samo jaka volja za %ivotom me je odr%ala. Poslije rata sam se udala samo da mojoj mrtvoj djeci rodim brata i sestru kako bi oni %ivjeli umjesto njih. Uradili su to pripadnici nekakvog "oravog bataljona, koga su predvodili zlikovci Vujovi&, Vukovi& i Bjeleti&... Bili su tu i crnogorski kolja!i, na !elu sa Simom Erakovi&em. Moj mu% "amil i ja smo znali da se sprema zlo. Kazali nam neki Srbi. Do"li ljudi ku&i i vele da bje%imo kuda znamo jer slijedi klanje. Spakovali smo se 20. avgusta 1941. godine i krenuli u pravcu Dubrovnika. Presreo nas je Halid $omi& i vratio natrag u Orahovice. Prisilio nas je i kazao da to ne valja i da je to lo" primjer za ostale muslimane. Danas bi moja djeca bila %iva da nas to zlo od !ojeka nije srelo... Poslije rata mi je i sam priznao da je pogrije"io. On je po meni zlo!inac ba" kao i oni koji su klali i ubijali na jami. Kad bi ga srela stidio bi se. Saginjao je glavu i &utke 85

prolazio mimo mene. I general Asim Pervan mi je priznao da su u tim vremenima pravljene gre"ke koje su na" narod ko"tale nekoliko hiljada %ivota onih koji su stradavali na putu prema $avkarici, oko $avkarice i u njoj samoj... Znam zasigurno da mi je sin Adem zavr"io u toj jami, ostala djeca su izginula u bje%aniji prema Planoj. Sramota je da nikada niko nije odgovarao za taj zlo!in koji nije ni"ta drugo nego genocid nad nama muslimanima bile&kih Rudina... Ga"o Bjelica me poslije rata htio silovati na Divinu i, da nije bilo tvoga oca Omera, to bi i u!inio. Spasio me i stalno im je pominjao tu $avkaricu i zato su ga i ubili pedeset i devete godine... $uvaj se sine da i tebi $avkarica ne doe glave... Ne vjeruj nikome!

86

Prilog 5 $AVKARICA, MUSLIMANSKA KRVAVA PRI$A! (Svjedo!enje Vezire Bajramovi&, %ene koja je s djetetom pobjegla s jame) - (...) U jednom trenutku njihove nepa%nje uspjela sam skrenuti s puta i pobje&i u "umu. Izmigoljila sam se iz te nesretne kolone. Bje%ala sam "to dalje i tako do"la do jednog sela... Dijete mi je stalno plakalo jer je bilo gladno i bolesno. Kad sam prolazila kroz selo iza nas su istr!avala srpska djeca i vrijeala nas rije!ima: Eno balinkura pobjegla s jame! Neki po"teni Srbin me je upozorio da se sklonim iz sela jer su !etni!ke stra%e svuda okolo. Pobjegla sam dalje u nadi da &u negdje prona&i izvor i napojiti dijete. Nabasala sam na !etnika koji je odmah pucao na mene. Nisam imala izbora nego krenuti na njega goloruka i sa djetetom u naru!ju. On je u strahu opalio jo" jednom i pogodio me u nogu. Ja sam pala a on je, valjda misle&i da sam mrtva, oti"ao... Malo poslije se vratio i malom mome Safetu pucao u !elo. Imao je tek dvije godine. Dobro sam mu upamtila lice i zvao se Du"an... Negdje predve!e su u to kukuruzi"te do"la dvojica Srba i pokopali su dijete, a meni kazali da se moram po cijenu %ivota prevu&i do njihovih ku&a. Bila sam trudna i skoro sam bila roditi... Jedan se zvao Milan Stani&, a drugi Milan Kunda!ina... Cijelu no& sam puzala poljem i tek ujutru bila u tome selu. U selu su me presreli Ilija i Nikola Ka"ikovi& i odveli me u neki podrum. $uvali su me "est sedmica a onda se selom pro!ulo da Ka"ikovi&i skrivaju muslimanku. Morala sam oti&i i mislila sam da &e me smjestiti kod moga kuma Rada Babi&a iz Kalca... Ilija Ka"ikovi& i njegova dobra %ena Mara su me to jutro odveli pred kumovu ku&u. Rade je iza"ao i rekao im da 87

me gone e god znaju, ali ne u njegovu ku&u. Zaboravio je na kumstvo i prijateljstvo i kao da ga nikada nije ni bilo... U ku&u me je prihvatio Bori"a Mili&evi&, s kojim sam se poslije rata sprijateljila i skumila. Iz Bori"ine ku&e sam jednog dana, pred porod, oti"la u italijansku bolnicu u Bile&i. Italijani su me otpremili za Dubrovnik i tamo sam rodila sina Hamida. Moje spasioce su !etnici poslije kaznili. Maru su zaklali... Na $avkarici su bili Jefto Mili&evi& iz Kalca, Du"an Bjelica iz Bijeljana, jedan Ga&inovi& iz Ka!nja, neki Bo%o Vukoje iz Paena, Luka $ubrilo i sedam-osam Crnogoraca, na !elu sa Simom Erakovi&em... Bilo ih je jo", ali ih ja nisam poznavala...

88

Prilog 6 $AVKARICA U SJE"ANJIMA BORACA DRUGOG SVJETSKOG RATA U mnogim knjigama sje&anja pripadnika partizanskih jedinica, koji su ve&inom bili !lanovi Komunisti!ke partije Jugoslavije (KPJ), ni"ta preciznije ne mo%e se na&i o stradanju Bo"njaka u jami $avkarici. Niko, ba" niko, u svim tim silnim sje&anjima ne pamti ni"ta vezano za $avkaricu. Ni jednog imena, ni jednog izvr"ioca. Iz re!enog izvla!imo zaklju!ak da je neka skupina odmetnika ili, kako neki ka%u, srpskih "ovinista, sakupila, povezala, sedam ili osam kilometara provela i na najsvirepiji na!in umorila nad jamom i u jami $avkarici Bo"njake s podru!ja bile&ke i stola!ke op&ine. Imaju&i uvid u stradanja ljudi na nekim drugim prostorima, onda se suo!avamo sa vrlo dobrim sje&anjem partizana-komunista: vremena stradanja, popis osoba, iz kojeg su sela, pa !ak i ko je vr"io zlo!in nad njima. Mnogi su procesuirani, bilo tokom rata ili nakon rata, ali zlo!ini $avkarice nikada. Za"to? Ni Du"an Grk, a jo" manje Vlado !egrt nisu se osvrnuli na ovaj dogaaj. Siroma"tvo sje&anja je minimiziranje stradanja, ali i oprost zlo!incima. Sva sje&anja jednostavno predstavljaju izblijedjelu sliku stradanja muslimanskog stanovni"tva i, u njima, grupica "ovinisti!ki nastrojenih ustanika uspijeva da izvr"i gnusno djelo bez reagovanja ve&ine opredijeljene za zajedni!ku borbu. Komunisti!ka partija je bila mo&na da sve zavr"i, pa i da rashod muslimana otpi"e po sistemu drugarskog ukora. Sigurno je da $avkarica i sve "to prati de"avanja oko nje dovodi do zaklju!ka da je zlo!in bio planiran, smi"ljeno pripreman, a kasnije sistematski zata"kivan, uz zastra"ivanje onih koji su imali hrabrosti interesovati se za $avkaricu. Je li 89

"utnja o $avkarici doprinosila izgradnji bratstva i jednistva? Nije! Jer da jeste ne bi se 1992. godine dogodilo sve ono "to se dogodilo. Veliki je broj nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine sa ovih prostora. Kuda su nestali njihovi potomci? Kako to da ti prvoborci nisu antifa"isti!ke ideje uspjeli usaditi u svoje potomke? Nije li bratstvo i jedinstvo ipak bila samo "arena la%a za naivni bo"nja!ki narod? Dopunjavanjem saznanja o $avkarici ne sudi se nikome, niti se tra%i poravnanje bilo !ega. 'rtve ta kolona %ena, djece i staraca, bez ikakvog politi!kog opredjeljenja ili aktivnog u!e"&a u nekom zlo!inu vape da ne budu zaboravljeni od humanisti!kih i pravnih nauka. Tra%e dostojnu d%enazu i ukop. Tra%e svoje mjesto pod suncem. $avkarica je tuga Bo"njaka Hercegovine, ali i srpska sramota. Srbi koji su stradali u Jasenovcu, Golubinki, !urmancima, Bivolju Brdu, R%anom dolu, Hodovu, ne treba da imaju etiketu genocidne zajednice u Hercegovini. Knjiga o $avkarici nije protiv Srba, niti protiv srpske graanske misli. Nadamo se da &e se otvaranjem $avkarice i utvrivanjem istine o njoj, dostojnim sahranjivanjem %rtava, otvoriti dijalog u Hercegovini. Prebilovci i $avkarica imaju mnogo toga zajedni!kog, samo zlo!inac i branitelj zlo!ina uvijek &e biti protivnici utvrivanja istine. Knjigom o $avkarici %elimo ostaviti objektivnu sliku o vremenu zlih ljudi i ideologija. U knjizi Sje&anja boraca stola!kog kraja 1, Mostar, 1984, nalazimo sljede&a sje&anja, vezana za de"avanja od 19. do 30. avgusta 1941. godine:

90

Domobranski izvje"taj od 29. avgusta 1941. godine, raen u pisarnici Oru%ni!ke postaje u Stocu: Saslu"anje nad oru%ni!kim razvodnikom oru%ni!kog krila Bjelovar i hrvatskooru%ni!ke pukovnije, sad privremeno udaljen na postaju Berkovi&i, krila Dubrovnik, II. Hrvatske oru%ni!ke pukovnije, $u%e Lazar pristaje na saslu"anje i izjavljuje sljede&e: Dana, 24. kolovoza 1941. godine oko 12 sati %estokom pu"!anom vatrom napali su !etnici sa svih strana neposredno mjesto Berkovi&i. Nas 15 oru%nika sa postaje Berkovi&i i !etvrta satnija 7. pje"adijske pukovnije pod zapovjedni"tvom satnika Jankovi& Milana, i oko stotinu naoru%anih graana oduprli smo se !etnicima, sa oru%jem u ruci. Borba je trajala sa manjim prekidima do 25. kolovoza 1941. godine do 11 sati. Prisutni narednik Pa%in Vidoje i Nikola Suli& saslu"ao je svjedoka, a zapisnik je ovjerio zamjenik vodnika sto%erni narednik L. Rai!. ... pri zauzimanju Berkovi&a ubijen je veliki broj muslimanskog nebora!kog stanovni"tva %ena, djece i staraca. Nije ovdje rije! o onima koji su se s pu"kom u ruci suprotstavili ustanicima i skoro dva dana pru%ali %ilav otpor i uporno branili ono "to se odbraniti nije moglo. Rije! je o nevinim, iznemoglim i po"tenim ljudima koji su osudili usta"ki pokolj nad srpskim stanovni"tvom i koji su bili sretni da se u Dabru mirno, prijateljski i kom"ijski %ivi... (str. 38) ... Okupljali su se oko Vjeka #uri&a, biv"eg podoficira, koji se nametao kao nekakav rukovodilac, iako nije imao nikakvu !etu niti je bilo gdje izabran za starje"inu. On je bio samozvani komandir i oko njega su se svrstali upravo oni najgori elementi i ubice. Njima se pridru%ila i 91

!etni!ko-komitska grupa koja je tih dana u ovaj kraj do"la s granice Crne Gore. U toj grupi bili su po zlu poznati Simo Erakovi&, Ante Bjeleti&, te Damjan Mi&evi& i Ratko Lali&. Kolovoe i izvr"ioci zlo!ina iz dabarskih !eta bili su: Veljko i Panto #uri&, Spasoje i Obren Rogan, Du"an Ivkovi&, Vlado (Gojkov) Dedijer iz Kljenaka, Obren Dobrani&, Luka, Ljubo i Milovan Kojovi&, Vlado Radan sa Trusine i jo" jedan broj njihovih istomi"ljenika i "ovinisti!kih zanesenjaka. Kada je Savo (Belovi&) vidio da se tu ne mo%e puno pomo&i niti sprije!iti klanje nedu%nog muslimanskog stanovni"tva, oti"ao je s jednim brojem ustanika prema selu Dabrica, jer su usta"e iz tog pravca nadirali prema Dabru i Berkovi&ima. Poslije osloboenja Berkovi&a i Dabra, borba se prenijela na Divin i ja (Du"an Grk) sam s jednom grupom ustanika oti"ao tamo. Divin je bez borbe zauzet 26. avgusta 1941. !to do borbe nije do"lo treba zahvaliti Halidu $omi&u koji je u tom periodu bio na Divinu i zna!ajno pridonio da ne doe do pokolja ni Srba ni Muslimana. (str. 39) Konferencija je odr%ana 14. septembra 1941. u selu Milavi&i, i to je bila prva partizanska !eta formirana u Dabru. $etu je sa!injavalo 27 najodabranijih boraca iz Milavi&a, Kljenka, Zasada i Bijeljana... Za komandira sam izabran ja (Du"an Grk), a za zamjenika Vaso Vujovi& iz Bijeljana... (str. 41) ... Na%alost, ta nada je privremeno zbrisana, jer koncem avgusta, prilikom likvidacija domobranske i usta"ke posade na Berkovi&ima neki ustanici su poklali ve&inu (preko 400) %ena i djece, muslimanskih porodica iz Dabra i Fatnice koji su se tu sklonili. (Osman Pirija, str. 139) 92

S pu"kama oti"li u "umu. I tako postali !eta, postali !etnici, kako ih ve& zovemo. Brstina ima bra&u, opasan je redenikom... Dosta njegovih su takoer bradati. Uostalom, i ja (Milenko !otra) se odavno ne brijem. To je znamenje "ume, to ti je najbolja legitimacija da si se odavno odmetnuo. (str. 190) Dobro, u utorak, 19. avgusta u tri sata, ba" na Preobra%enje. U istoriji &e to biti preobra%enjski ustanak u Hercegovini, za razliku od onog prvog, junskog, vidovdanskog... Sila je drug Miro (Popara). Sav u tradiciji, juna"tvu, opakom raspolo%enju u istoriju gleda, i naprijed i nazad... Od Berkovi&a, talas borbe brzo je i"ao dalje Divin, Fatnica, Orahovica, Plana i oko Bile&e su voene borbe, a takoer i ju%nije prema Trebinju. Krajem avgusta i po!etkom septembra, krajem ljeta 1941. gorjelo je na raznim stranama Hercegovine. (str. 199) Treba napomenuti da u ustani!kim !etama koje su u!estvovale u napadu (na Berkovi&e) nije bilo nijednog !lana KPJ. (Branko Popadi&, str. 209) Neposredno pred napad cijenjeno je da se u Berkovi&ima nalazi oko 70 usta"a, preko 130 naoru%anih velikomuslimana, satnija domobrana i oko 20 oru%nika. U naselju se tada nalazilo oko 500 ljudi muslimanskog nebora!kog stanovni"tva iz dabarskih sela Kle!ka, Suzine, Suni&a i Strupi&a. U napadu je u!estvovalo 9 ustani!kih !eta sa oko 700 boraca. Prema dogovoru u Jabukama, sve ustani!ke !ete trebale su biti spremne na borbu i zauzeti polazne polo%aje za napad 25. avgusta do 11 !asova. (str. 210)

93

Cijeni su da je u toku borbe na Berkovi&ima poginulo oko 50 usta"a, preko 90 naoru%anih Muslimana, oko deset oru%nika i preko 180 %itelja nebora!kog muslimanskog stanovni"tva... Na strani ustanika nije bilo poginulih, pa !ak ni ranjenih. Napad izvr"en na Berkovi&e 25. avgusta izvr"en je sa svih strana. Osman #ulepa sa svojim mje"tenima odbio je napad, ali su pred nadmo&nim snagama 25/26. avgusta kapitulirali. Satnik Jankovi& naredio je vojnicima da se povuku prema Nevesinju. U Berkovi&ima su bila 494 stanovnika Muslimana. Od toga je oko 150 izbjeglo u Stolac bez igdje i!ega. Cijeni se da je za vrijeme borbe poginulo preko 300, ra!unaju&i i poginule usta"e. (Vojno-istorijski institut, Oru%ni!ki arhiv NDH) (str. 211) Donesen je zaklju!ak da se napad izvr"i 25. avgusta 1941. godine. Komandir !ete Ilija Bjelica je rekao na Zaovi"tima da je napad na Dabar ta!no u 12 sati i da je ugovoreni znak za po!etak napada eksplozija bombe u Bjelopolju. Po zauzimanju polo%aja i datog znaka otpo!ela je %estoka pucnjava sa svih strana i Dabar je bio osloboen. Likvidirane su usta"e i domobrani, ali je tom prilikom stradalo mnogo nevinih %rtava muslimanskog %ivlja. (str. 266). Na"li smo se u te"koj situaciji (maj - juni 1941.), te smo se morali obratiti na"im kom"ijama Muslimanima i zatra%ili njihovu pomo&. Kom"ije su odmah stupile u na"u odbranu i tra%ile od njih da napuste selo. I, stvarno, usta"e su oti"le uz prijetnje nagovje"tavaju&i da &e se uskoro sresti. (Kosto #urica Mali, str. 247). Veliki uspjeh postignut je oslobaanjem Berkovi&a, uni " tavanjem usta " kog upori " ta, likvidacijom %andarmerijske posade i zarobljavanjem domobranske satnije. Meutim, crna mrlja je pala na ovu na"u pobjedu 94

zbog velikih ubijanja muslimanskog %ivlja, "to su uradili razni razbojnici i plja!ka"i... Masakr nad muslimanskim %ivljem najvi"e je u!inila grupa razbojnika sa Velimlja, na !ijem se !elu nalazio Simo Erakovi&, zatim pojedinci iz Bile&e i Nevesinja, kao i nekoliko razbojnika iz Dabra, kao "to su: Luka Kojovi&, Vlado G. Dedijer, Obren Dobrani&, Panto #uri&, Vlado Radan i, mo%da, jo" poneki koji su ostali neidentifikovani. (str. 251). ... On (Miho Domazet) je nakon trodnevnog maltretiranja na intervenciju Mehe Halilovi&a iz Predolja pu"ten iz zatvora, uz nalog usta"a da se ne smije udaljavati iz sela. (Lazar Domazet, str. 275). U Predolju se sreo (23. 6. 1941. godine Munir Rizvanbegovi&) sa Radom L. Domazetom i rekao mu da usta"e pripremaju masakr Predoljana ove ili sljede&e no&i... Ovo je ne"to kasnije rekao i Gojku I. Domazetu. Rade i Gojko su do mraka o ovome obavijestili sve doma&ine, a poslali su i poruku u Do, do zaseoka Poda. Kasnije sam saznao da je Munir isto saop"tio i Mitru !krbi iz Dola, za Doljane. Tako su Predoljani i Doljani u no&i 23/24. juna 1941. napustili domove... (str. 277). Sa zauzimanjem i oslobaanjem Berkovi&a sve naoru%anje i druga oprema kojom su raspolagale usta"e i domobrani pala je u ruke ustanika... Meu ustanicima tada nije postojala neka !vr"&a vojna organizacija, pa je u toj borbi stradao dobar broj muslimanskog stanovni"tva. Ono je stradalo zbog izmije"anosti s usta"ama... (Danilo #urica, str. 303). U ovoj akciji (na Berkovi&ima) pri odstupanju usta"a, poginuo je znatan broj nebora!kog stanovni"tva (%ene, djeca i stari ljudi). (str. 313). 95

Iako je, naime, ogromna ve&ina ustanika bila po"tena, ono "to su pojedinci iz njihovih redova !inili po zauze&u Berkovi&a, bacilo je veliku mrlju na !itavu akciju. Pojedinci su ubijali muslimanski %ivalj odreda, bacali su bombe u grupe ljudi i %ena... Sutradan, poslije zauzimanja Berkovi&a, 26. avgusta 1941, po"lo se na Divin. Sa jednom grupom iz Zasada i"ao je Damjan Mi&evi&, oficir biv"e Jugoslavenske vojske. On je borcima govorio da Muslimane treba odreda ubijati, !emu su se borci usprotivili. Divin je zauzet bez borbe, jer je to pripremio usta"ki tabornik Halid $omi& (!lan KPJ). Tako je bilo i sa mjestima sve do Plane na kojoj je do"lo do otpora, pa se razvila borba. Iako na Ba!evici, Fatnici, Orahovicama (mjesta izmeu Divina i Plane) nije bilo nikakva otpora, pojedini borci su pucali kroz zatvorena vrata muslimanskih ku&a... I poslije zauzimanja Plane do"lo je do divljanja pojedinaca koji su i djecu ubijali. Meutim, ono "to se je desilo nekoliko dana ranije (misli se na $avkaricu o. a.) predstavlja najve&i zlo!in prema muslimanskom stanovni"tvu u Hercegovini, veliku mrlju i te%ak udarac samom ustanku. (Du"an Grk, Risto Mili!evi&, Vaso Vujovi&, str. 383). Zatim su ustanici iz zbjegova Snje%nica i Sitnica, uz pomo& ustanika iz Nevesinja, Bile&e i Ljubinja i jedne grupe Crnogoraca izvr"ili napad na usta"ko upori"te u Berkovi&ima, uve!e 24. avgusta 1941. Borba se vodila cijelu no&, tako da je 25. ujutro otpor davalo jo" samo nekoliko ku&a, a naj%e"&i iz ku&e Osmana #ulepe, poznatog usta"kog zlo!inca u tom kraju. U toku dana likvidirana su i posljednja upori"ta neprijatelja, tako da je osloboena cijela teritorija op"tine Berkovi&i. Jedan vod domobrana koji se predao ustanicima, razoru%an je i pu"ten u pravcu Nevesinja. U ovim borbama zaplijenjen je jedan te"ki mitraljez, dva pu"komitraljeza, 35 pu"aka, 3.500 metaka, 50 ru!nih bombi 96

i ve&a koli!ina drugog materijala. U borbama za osloboenje Berkovi&a usta"e su imale dosta mrtvih i ranjenih. Meutim, tom prilikom je ubijeno dosta muslimanskog nevinog %ivlja. (Nikola Bjelica, str. 393). Poznato je da je u avgustu 1941. stradalo mnogo muslimanskog stanovni"tva na Berkovi&ima, kako iz Dabra, tako i iz Plane i drugih bile&kih sela. Bitunjani su se upla"ili da i njih ne snae sudbina koja je zadesila ovo muslimansko stanovni"tvo, premda se u prvo vrijeme nije ni znalo od !ije je vojske ono stradalo. (Avdo Be&a, str. 506). Za izvr"ioce osvetni!kog zlo!ina nad Muslimanima na Berkovi&ima i okolnim selima avgusta 1941. godine prihva&en je termin 'srpski "ovinisti'. Istorijski su neodr%iva neka tuma!enja da su taj masakr izvr"ili !etnici. U to vrijeme nije bilo !etnika niti !etni!ke organizacije na ovom prostoru ni u kom obliku. Termin 'pro!etni!ki elementi' je neodreen i ubla%avaju&i za takav jedan masakr. I ovdje je potvreno da je "ovinizam maloumni vid ispoljavanja nacionalisti!kih strasti, u njegovoj biti je mr%nja prema drugim narodima. (Uvod za knjigu Pali za slobodu, Anelko V. Belovi&, str. 11). Zatim je avgusta 1941. i septembra 1941. godine do"lo do divljanja srpskih "ovinista i !etnika kada je takoer nastradalo na stotine nedu%nih Muslimana i Hrvata. To je bio monstuozni zlo!in - genocid nad nevinim ljudima. (Uvod za knjigu Pali za slobodu, Anelko V. Belovi&, str. 14). Skoro sve jame, u koje su bacani ubijeni ili %ivi, nevini ljudi, su zabetonirane, a da se prethodno nije zapisni!ki utvrdio i zabilje%io broj %rtava koje su tu ba!ene. (Uvod za knjigu Pali za slobodu, Anelko V. Belovi&, str. 17). 97

Bio je pripremljen napad na Berkovi&e (Dabar). Pripremile su ga !ete koje su bile pod prete%no na"im utjecajem. Ali su odmah primije&ene plja!ka"ke bande koje se okupljaju u velikom broju, sastavljene od izbjeglica (ljudi iz zbjegova) i Crnogoraca, a predvoene nekim banditima. Usljed toga se odustalo od napada. Napad na Berkovi&e 26. avgusta izvr"ila je !eta #uri&a (biv"i narednik), koja je sastavljena ve&inom od izbjeglica, i pozvala je u pomo& na"e !ete, obavje"tavaju&i la%no svaku pojedina!no da je napad op"ti. $ete su se anga%ovale u borbi koja je trajala dva dana. Plja!ka"i - izbjeglice bili su premo&ni i izvr"ili su op"ti pokolj i paljevinu. Ljudi iz na"ih !eta bili su spremni da to ne vr"e, nisu htjeli i&i tako daleko da to !ak i borbom sprije!e. Osim toga, ovi Muslimani u Dabru bili su gotovo svi doseljenici koji su se tu nedavno naselili na imanja Srba koji su bili pobjegli ili pobijeni od strane usta"a. Tu je pobijeno oko 200 Muslimana... (Neo Pare%anin, Slavo Stija!i&, Prvi udarni, Mostar, 1980, str. 31). Kasnije je utvreno da je tada ubijeno 416 Muslimana: staraca, %ena i djece. (Neo Pare%anin, Slavo Stija!i&, Prvi udarni, Mostar, 1980, fusnota 29, str. 31). Transport od oko 400 %ena, djece i staraca, upu&en je pod pratnjom 12 na"ih najboljih ljudi koji su se ovdje nalazili putem za Stolac. Kod Dabra ih je presrela jedna grupa biv"ih %andarma, na !elu sa Radosavom Vukovi&em, poja!ana Srbima sa samog Dabra, primorala stra%u koja je provodila transport da se povu!e i gotovo cio taj transport pobila bacanjem u jame... a transport je bio upu&en i pobijen 1. septembra. (Izvje"taj Uglje"e Danilovi&a, Zbornik NOB-a, tom IV, knjiga 2, str. 32). Berkovi&i su malo naselje, sa svega nekoliko ku&a, kavanom i du&anom, sa "kolom i %andarmerijskom 98

stanicom. U prvim danima ustanka, kad su usta"e do!ekane u brdima iznad polja, i kad su bje%ale u Stolac, poklale su vi"e od "ezdeset ljudi. I oni su, krajem avgusta pro"le godine (misli se na 1941.), krvavo platili svoja zlodjela. Na Trusini iznad Dabra poginuo je poglavnikov zapovjednik, po zlu poznati Mijo Babi&. Poslije pobjede nad usta"ama ovdje su se sru!ili borci s okolnih brda i pored krivaca tom prilikom poginulo je dosta nevinog muslimanskog %ivlja. (Vlado !egrt, Krv na kamenu, 4. izdanje, Sarajevo, 1985, str. 48). No, oni nijesu pristali na put prema Trebinju i krenu prema Stocu. Na"a patrola ih je ispratila preko Fatnice i Divina do iza granice Bile&kog sreza, no kad su do"li na Dabar, tu ih preotmu !etni!ke kolja!ke bande, sprovedu ih u Trusinu, njih oko 420, uglavnom staraca, %ena i djece i tu ih sve pobiju i pobacaju u jamu $avkaricu (prvo spominjanje $avkarice o. a.). To je bilo prvih dana septembra. Jedna djevojka ostala je dugo %iva u jami (Had%era "atovi&Bijedi&). (Vlado !egrt, Krv na kamenu, 4. izdanje, Sarajevo, 1985, str. 93). Onda se 21. novembra okupe seljaci sa jednim !lanom Mjesnog odbora i odu na otvor jame. Stvarno su !uli neki glas. Bili su optere&eni sujevjerjem, spustili su u jamu konopac i progovorili: ako si insan, po"alji neki znak, da znamo da nije utvara. Djevojka je poslala !e"alj. Poslije su ispleli mre%u, jer su znali da se ona sama ne&e mo&i vezati, i poslali joj dolje da se u mre%u uvu!e. Uvukla se i !im je do"la blizu otvora jame, izgubila je svijest. Bila je %ivi kostur. Napravili su nosila i prenijeli je u na"u bolnicu. Tu su je po!eli hraniti kao dijete nedono"!e razbla%enim mlijekom, dok se nije po!ela oporavljati. Kad se dobro oporavila i dobila na te%ini, primio sam je kao predsjednik sreskog narodnooslobodila!kog odbora. Bila je puna!ka, ali vrlo, vrlo blijeda. Rekla mi je da je bila svezana sa jednom 99

%enom i, kad je ova ubijena, djevojka je sko!ila u jamu. U zave%ljaju je imala ne"to hrane, a takvih zave%ljaja imali su i ostali. Sklonila se u jamu ustranu, ispod jedne stijene. 'ivjela je svoje dane u tami, jela je "to je bilo u zave%ljajima. Sje&a se da je pojela i pticu, vjerovatno neku koja je sletjela na le"eve. Bila je, re!e, du%e %iva jo" jedna %ena sa djetetom. Djevojka nije imala predstavu o vremenu, o boravku u jami. Mislila je da se tamo patila 15 dana, a %ena sa djetetom %ivjela je oko deset dana. Ta djevojka je pre%ivjela rat, udala se u Lastvu kod Trebinja. (Mitar Papi&, Hercegovina u revoluciji, Sarajevo, 1985, str. 94). U Slatu smo, koliko se sje&am, ostali do konca oktobra 1941. godine, kada smo se vratili ku&i. Iz Slata smo krenuli preko Zovog Dola. Tada smo sreli Radovanovi&a. On je, na konju, vodio mladu djevojku iz Fatnice (misli na Had%eru "atovi& o. a.), koju su !etni!ki banditi bacili u jamu $avkaricu, a on ju je %ivu izvadio. Put smo nastavili preko Trusine, Dabra, Vlahovi&a, Uboska do Crnica, gdje smo se, kod Rado"a zadr%ali nekoliko !asova, a onda no&u nastavili put i bez te"ko&a stigli ku&i. (Milan Nada%din, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 135). Meu njima su se isticali Radomir Lali&, Simo Erakovi&, Damjan Mi!ovi&, Anto Bjeleti&, Radoslav Vukovi& i dr., svaki sa svojom grupom. Te grupe su iskoristili prazninu i neza"ti&enu pozadinu i redom su ubijale muslimanski %ivalj i palile njihove ku&e. Da bi se onemogu&io pokolj Muslimana, na tom terenu je sakupljeno oko 500 pripadnika muslimanskog %ivlja i ta brojna grupa je, pod za"titom na"e patrole, upu&ena u pravcu Stoca. Tu na"u patrolu je na Divinu smijenila druga i odvela ovaj %ivalj do Berkovi&a, gdje su zano&ili u "koli. $etnici su tu okolnost iskoristili, prikupili se i te Muslimane na silu preuzeli od ustani!ke patrole i !itav taj nevini i neza"ti&eni %ivalj pobili 100

i bacili u jamu na Trusini. To je bio masovni zlo!in, preduzet iz osvetni!ke i nacionalisti!ke zaslijepljenosti, vra&anje istom mjerom kolja!ima usta"ama, izrodima hrvatskog i muslimanskog naroda. Sa tom grupom Muslimana, u jamu je ba!ena i jedna djevojka (Had%era "atovi&-Bijedi&), koju &e 21. novembra seljaci %ivu izvu&i iz jame. Ona je pre%ivjela i tu nesre&u i cio rat... (Radovan Papi& Tripo !arenac i Bo%o Vukoja Stari, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 447). Na jednom od takvih 'sijela' (prije pokolja) u Riocima, %ena, koja je po neku potrebu i"la u Fatnicu, pri!ala je o duhanu koji se %uti na sala"ima sa%aljevaju&i svoje poznanice Muslimanke, odnosno 'Turkinje' kako je ona govorila, koje jadne i ne znaju 'o&e li ga ajrovati'. (Asim Pervan, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 767). Znatan dio muslimanskog stanovni"tva fatni!kih sela i sela #e!a koje je pripadalo Planoj, sa!ekuju ustani!ke !ete. Ljudi su vjerovali da im se ni"ta ne&e dogoditi. U tom pravcu su ih uvjeravali i pojedine kom"ije Srbi i Muslimani: Mitar Radovanovi&, Hajdar Bajramovi&, Abid "atovi& i drugi, a u tom smislu su dobijali i poruke iz na"ih ustani!kih redova. (Asim Pervan, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 769). Svo muslimansko stanovni"tvo koje je sa!ekalo ustanike prikupljeno je i skoncentrisano u Fatnici i Ba!evici. Prilikom tog prikupljanja, bande su po selima i uz put do Fatnice pobile jedan broj starijih ljudi i %ena i jednu djevoj!icu... (Asim Pervan, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 447).

101

Pratnja koja je pro"la sa narodom s Divina brzo se po!ela osipati pod prijetnjom i pritiskom "ovinisti!kih grupa, koje su se odmah iza Divina po!ele okupljati oko naroda kao strvinari. Kada su pojedinci iz pratnje tra%ili da im se dozvoli da se oru%jem suprotstave tim grupama, ve&ina nije bila spremna, pa ni htjela da okrene pu"ke na te grupe. Nijesu %eljeli ni da u!estvuju u zlo!inu, pa su napustili narod i vratili se ku&ama. Dva-tri !ovjeka iz voda za pratnju nijesu se slagali sa ve&inom, i"li su sa narodom do Atelja poku"avaju&i da ga za"tite, ali su bili nemo&ni i pod prijetnjom da &e i oni biti ubijeni u Ateljima su napustili kolonu (prema sje&anju druga Vojina Vujovi&a). (Asim Pervan, Hercegovina u NOB, knjiga 2, Beograd, 1986, str. 776).

102

Prilog 7 SPISAK 'RTAVA GENOCIDA NAD MUSLIMANSKIM STANOVNI!TVOM OD STRANE $ETNIKA 28. AVGUSTA 1941. GODINE

SELO MILAVI"I:
HABOTA (Ibre) Halil, roen 1881.godine, Habota Zejna (1886., supruga Halilova), Habota (Halila) Be"ir-Be&a (1909), Habota (Halila) Hata (1921), Habota (Halila) Nura (1923), Habota (Halila) Ibro (1925), Habota Nafa (1918. supruga Be"irova), Habota (Be"ira) Safet (1941. dijete staro tri mjeseca), Habota Alka (udovica Muje, roena 1901), Habota (Muje) Ahmet (1908), Habota (Muje) Ajnija (1934), Habota (Muje) Naza (1935), Habota (Muje) Mustafa (1937), Habota (Zukana) Salko (1895), Habota Haska (supruga Salkova, roena 1900), Habota (Salka) Zukan (1933), Habota (Salka) Zejna (1927), Habota (Salka) Fadila (1935), Habota (Alije) Meho (1896), Habota Mejra (supruga Mehova, roena 1899), Habota (Mehe) Himzo (1922), Habota (Mehe) Alija (1933), Habota (Mehe) Ai"a (1931), Habota Begana (udova Hamidova, roena 1881), Habota (Hamida) Juso (1905), Habota (Hamida) Avdo (1907), Habota Salla (k&i Hamidova, roena 1923), Habota #ulsa (supruga Juse, roena 1916), Habota Fata (k&i Osmana, roena 1927), Habota (Osmana) Zajko (1930), GABELA Osman (1878), Gabela Haska (supruga Osmanova, roena 1883), Gabela (Osmana) Huso (1923), Gabela (Meho) Halil (1900), Gabela Dervi"a (supruga Halilova, roena 1910), Gabela (Halila) "amil (1923), Gabela (Halila) Duda (1927), Gabela (Halila) Salko (1931), Gabela Hata (udova Mehova, roena 1896), Gabela (Mehe) 103

Zajko (1908), Gabela Pa"ana (udova Salkova, roena 1888), Gabela Meho (1881), Gabela Duda (supruga Mehova, roena 1885), Gabela (Mehe) Zejna (1923), Gabela Ibro (1897), Gabela Arifa (supruga Ibrova, roena 1900), Gabela (Ibre) Husein (1926), Gabela (Ibre) Murta (1933), Gabela (Ibre) Zlata (1936), Gabela (Tahira) Omer (1908), Gabela Ra"ida (supruga Omerova, roena 1912), Gabela (Omera) Tahir (1930), Gabela (Omera) Ai"a (1936), Gabela Huska (udova Tahirova, roena 1893), Gabela (Tahira) Bajro (1914), Gabela (Bajre) #umra (1932).

SELO STRUPI"I:
BUZALJKO Sevda (k&i Avde, roena 1927).

SELO SUNI"I:
PRIGANICA Mujo (1905) NURKO Smajo (1881), Nurko #ulsa (supruga Smajova, roena 1887), Nurko (Smaje) Tajko (1918), Nurko (Smaje) Zajko (1920), Nurko (Smaje) Zulko (1923), Nurko Sejdo (1880), Nurko Fata (supruga Sejdova, roena 1886), Nurko (Sejde) Rizvan (1910), Nurko (Sejde) Zulka (1913), Nurko (Sejde) Mustafa (1915), Nurko Fata (supruga Ahmetova, roena 1910), Nurko (Ahmeta) Munira (1926), Nurko Sadika (sestra Ahmetova, roena 1905), Nurko Salko (1886), Nurko (Salke) !efik (1921), Nurko (Hamida) Alija (1921), Nurko (Hamida) Mujo (1909), Nurko Biba (supruga Mujova, roena 1910), Nurko Murat (brat 104

"amilov, roen 1904), Nurko ("amila) Osman (1920), Nurko ("amila) Ajnija (1925).

SELO KLE$AK:
JAGANJAC (Hasana) Razija (1930), Jaganjac (Hasana) Murta (1941), Jaganjac (Alije) Ramo (1906), Jaganjac (Alije) Ibro (1893), Jaganjac (Ibre) Bajro (1933), Jaganjac (Alije) Naila (1887), Jaganjac (Huse) !arifa (1929), Jaganjac (Huse) Ragib (1921), Jaganjac (Huse) Smail (1930), Jaganjac (Huse) Kemal (1933), Jaganjac (Huse) Salko (1935), Jaganjac (Huse) Omer (1938), Jaganjac (Ragiba) Haka (1924), Jaganjac (Hakije) Nazif (1932), Jaganjac (Sule) Jusuf (1929), Jaganjac (Sule) Lutvo (1933), Jaganjac (Salke) Adem (1902), Jaganjac (Adema) Devla (1907), Jaganjac (Adema) Hajdar (1933), Jaganjac (Halila) "amil (1897), Jaganjac Fata (supruga "amilova, roena 1907), Jaganjac (Halila) Ibro (1902), Jaganjac (Halila) Hamza (1923), Jaganjac ("amila) D%emila (1925), Jaganjac ("amila) D%emal (1931), Jaganjac ("amila) Suita (1933), Jaganjac ("amila) Zulka (1935), Jaganjac ("amila) Mevlida (1938), Jaganjac (Ibre) Halil (1939), Jaganjac (Muje) Meho (1881), Jaganjac Plema (supruga Mehova, roena 1898), Jaganjac (Mehe) !a&ira (1926), Jaganjac (Mehe) Zahida (1927), Jaganjac (Mehe) Hajra (1934), Jaganjac (Mehe) Mujo (1938), Jaganjac (Hajdara) Munta (1926) ZUBOVI" (Hajdara) Im"ir (1906), Zubovi& (Halila) Hajdar (1910) Zubovi& Uma (supruga Hajdarova, roena 1917), Zubovi& (Hajdara) Halil (1935), Zubovi& (Hajdara) !emso (1938) 105

NUHANOVI" Fata (supruga Ibrova, roena 1881), Nuhanovi& (Ibre) Hajdar (1917), Nuhanovi& Zulka (supruga Hajdarova, roena 1920), Nuhanovi& (Ibre) Zulka (1929), Nuhanovi& (Hajdara) Ibro (1938), Nuhanovi& (Muje) Smajo (1915), Nuhanovi& Ema (supruga Smajova, roena 1918), Nuhanovi& (Smaje) Mujo (1937) BE"A Omer (1873), Be&a Zejna (supruga Omerova, roena 1891), Be&a (Omera) Hamzo (1922), Be&a (Omera) Islam (1925), Be&a (Omera) Tid%a (1928), Be&a Fata (supruga Ademova, roena 1921), Be&a (Adema) Hata (1937), Be&a (Adema) Had%o (1937), Be&a (Adema) Hajro (1940), Be&a (Omera) Murat (1897), Be&a (Murata) Mevlida (1933), Be&a Zejna (supruga Muratova, roena 1904), Be&a (Murata) Munta (1937), Be&a (Murata) Hamid (1939), Be&a (Omera) Ibro (1902), Be&a Zlatka (supruga Mujova, roena 1875), Be&a Naila (supruga Bajrova, roena 1914), Be&a (Mejre) Mujo (1932), Be&a (Bajre) D%emal (1936), Be&a (Bajre) Emina (1938), Be&a (Muje) Salko (1910), Be&a (Muje) Juso (1915), Be&a Nura (supruga Jusova, roena 1919), Be&a (Juse) Hata (1939), Be&a Mel&a (supruga Mehova, roena 1901), Be&a (Mehe) Salko (1931), Be&a (Mehe) Smajo (1935), Be&a (Mehe) Osman (1929), Be&a (Mehe) Mujo (1938). PEJKOVI" (Fadila) Hebib imam (1892), Pejkovi& !a&ira (supruga Hebibova, roena 1903), Pejkovi& (Hebiba) Hamdija (1931). $AMO (Juse) Alija (1910), $amo Alija (1910), $amo Melka (1919), $amo Ramo (1920), $amo Naza (1921), $amo Murat (1928), $amo #ula (1912), $amo "amila (1915), $amo !a&ir (1919), $amo Be&ir (1929), $amo $elka (1935), $amo Salko (1902), $amo Hajro (1907), $amo Smajo (1923), $amo Hankija (1925), $amo Alija (1925), 106

$amo Salko (1927), $amo Hajra (1929), $amo Tid%a (1934), $amo #ula (1936), $amo Osman (1902), $amo Huso (1908), $amo Zahir (1919), $amo Hasan (1915), $amo Melka (1912), $amo Ibro (1906), "amo Fata (1909), $amo Suljo (1922), $amo Smajo (1925), $amo !efko (1927), $amo !efika (1928), $amo #ula (1913), $amo Mahmut (1903), $amo Saja (1912), $amo Be&ir (1927), $amo Murta (1929), $amo Omer (1913), $amo Zlata (1916), $amo Ra"id (1929), $amo Ra"ida (1931), $amo Zlatka (1936), $amo Sulta (1938).

SELO KUBATOVINA:
KURTOVI" Asim (1913), Kurtovi& Melka (sestra Asimova, roena 1911), Kurtovi& Zejna (sestra Asimova, roena 1906).

SELO PRISOJE, BA$ENI U JAMU $AVKARICA 3. SEPTEMBRA 1941. GODINE:

ZE$I" !efika (supruga Hajdarova, roena 1883), Ze!i& (Hajdara) Velija (1911), Ze!i& (Hajdara) Nazif (1917), Ze!i& (Hajdara) Munta (1923), Ze!i& (Hajdara) Hasiba (1927), Ze!i& (Dervi"a) Ahmet (1880), Ze!i& (Dervi"a) Adem (1901), Ze!i& #ulsa (supruga Dervi"eva, roena 1907), Ze!i& Fata (supruga Ademova, roena 1905), Ze!i& (Dervi"a) !emsa (1904), Ze!i& (Dervi"a) Mejra (1936), Ze!i& (Dervi"a) Nefa (1938), Ze!i& (Adema) Be&ir (1935), Ze!i& (Adema) Junuz (1937), Ze!i& (Adema) Zulka (1939), Ze!i& (Dervi"a) Osman (1885), Ze!i& Hata 107

(supruga Osmanova, roena 1887), Ze!i& (Osmana) Naza (1920), Ze!i& (Osmana) Mejra (1923), Ze!i& (Osmana) Murta (1927), Ze!i& (Osmana) Hasan (1929), Ze!i& Munta (supruga Hasanova, roena 1888), Ze!i& (Hasana) Bajro (1913), Ze!i& Nura (supruga Bajrina, roena 1920), Ze!i& (Bajre) Safet (1940), Ze!i& Salla (supruga Mehina, roena 1880), Ze!i& (Hasana) !efika (1927), Ze!i& (Hasana) !efkija (1929), Ze!i& (Hasana) Had%o (1932), Ze!i& (Hasana) D%emila (1935), Ze!i& (Mehe) "amil (1903), Ze!i& ("amila) Zarfa (1933), Ze!i& ("amila) Hakija (1935), Ze!i& ("amila) Fazlija (1937), Ze!i& (Ibre) !aban (1892), Ze!i& !e&a (supruga !abanova, roena 1895), Ze!i& (!abana) Haska (1920), Ze!i& (!abana) Be&o (1922), Ze!i& Esma (supruga Be&ina, roena 1920), Ze!i& (Be&e) Ismet (1941), Ze!i& (Halila) Muho (1885). PIZOVI" Nurija (supruga Ahmetova, roena 1868), Pizovi& !aha (supruga Salkova, roena 1888), Pizovi& (Ahmeta) Salko (1884), Pizovi& (Ahmeta) Meho (1886), Pizovi& (Salke) Ahmet (1900), Pizovi& !a&ira (supruga Mehina, roena 1900), Pizovi& #ula (supruga Ahmetova, roena 1901), Pizovi& (Ahmeta) !a&ira (1938), Pizovi& (Salke) Melka (1920) VLA$I" Fata (supruga Osmanova, roena 1870), Vla!i& (Alije) Meho (1920).

SELO KLJENCI, UBIJENI ILI ZAKLANI 28. AVGUSTA 1941. GODINE

NOVAKOVI" Halil (1881), Novakovi& O"anjka (1906), Novakovi& Omer (1906), Novakovi& Alija (1921), Novakovi& Nura (1922). 108

JAKUPOVI" Meho (1885), Jakupovi& (Mehe) Husnija (1916), Jakupovi& (Mehe) "amil (1936), Jakupovi& (Mehe) Salko (1911), Jakupovi& Naza (supruga Mehina, roena 1890), Jakupovi& Alija (1901), Jakupovi& (Alije) Ahmet (1925), Jakupovi& (Alije) D%emo (1930). $USTOVI" (Mahmuta) Omer (1926), "ustovi& (Mahmuta) Ibro (1911), "ustovi& (Mahmuta) Ai"a (1923), "ustovi& (supruga Jusufa, roena 1896), "ustovi& (Jusufa) !erifa (1929), "ustovi& (Jusufa) Ru"id (1933), "ustovi& (supruga Osmana, roena 1901), "ustovi& (Osmana) Fatima (1924), "ustovi& (Osmana) Selim (1925), "ustovi& (Osmana) "amil (1931).

SELA BERKOVI"I, STRADALI 28. AVGUSTA 1941. GODINE:

#ULEPA (Ahmeta) Adem (1912), #ulepa Fata (supruga Osmanova, roena 1895), #ulepa (Osmana) Ahmet-Be&a (1923), #ulepa (Osmana) "amil (1928), #ulepa (Osmana) Mustafa (1930), #ulepa (Osmana) Zejna (1923), #ulepa (Osmana) Munta (1925), #ulepa (Osmana) Duda (1931), #ulepa (Osmana) Mejra (1933), #ulepa (Huse) Avdo (1890), #ulepa (Huse) Juso (1903), #ulepa Fata (supruga Husina, roena 1915), #ulepa (Juse) dijete od dva dana roeno 1941), #ulepa Meho (1880), #ulepa Loju"a (supruga Mehina, roena 1890), #ulepa (Mehe) D%afer (1909), #ulepa (Mehe) Ibro (1920), #ulepa (D%afera) Himzo (1924), #ulepa (D%afera) Husnija (1928), #ulepa (Ibre) Rizvan (1919), #ulepa (Rizvana) Ibro (1936), #ulepa Muji!in (1885), #ulepa (Salka) (1934), #ulepa Zulka (1885), #ulepa Zulfo (1926). 109

"UPINA Melka (1890), "upina #ulsa (1922), "upina Mala (1927). JA!AREVI" (supruga Osmana) (1890), Ja"arevi& (Osmana) Fata (1923), Ja"arevi& (Osmana) Hajrudin (1925), Ja"arevi& (Osmana) Avdo (1927), Ja"arevi& (sin Osmanov) (1929), Ja"arevi& (Osmana) Began (1931), Ja"arevi& Salko (1895), Ja"arevi& (supruga Salkova, roena 1905), Ja"arevi& (Salke) Halil (1927), Ja"arevi& (k&i Salke, roena 1931), Ja"arevi& (k&i Salke, roena 1929), Ja"arevi& Alija (1900), Ja"arevi& Hasan (1912), Ja"arevi& (supruga i dva sina Hasana, roeni 1915, 1933, 1935).

SELO BIJELJANI, ZAKLANI ILI UBIJENI 28. AVGUSTA 1941. GODINE:

TELAREVI" (Ahmeta) Huso (1890), Telarevi& #ulsa (supruga Husina, roena 1895), Telarevi& (Ahmeta) Salko (1900), Telarevi& (Ahmeta) Munta (1870), Telarevi& (Huse) Bajro (1928), Telarevi& (Huse) Dervi" (1930), Telarevi& (Huse) Elfa (1932), Telarevi& (Ahmeta) Alija (1895), Telarevi& Mejra (supruga Alijina, roena 1900), Telarevi& (Alije) Hanifa (1933), Telarevi& (Alije) Mehmed (1935), Telarevi& (Alije) Fata (1937), Telarevi& (Alije) Hajra (1939), Telarevi& (Ahmeta) Halil (1885), Telarevi& Nefa (supruga Halilova, roena 1890), Telarevi& (Halila) Zlata (1913), Telarevi& (Halila) Begana (1915), Telarevi& (Halila) Alka (1917), Telarevi& (Halila) Munta (1920), Telarevi& (Halila) Melka (1923), Telarevi& (Halila) D%efa (1924), Telarevi& (Halila dijete, roeno 1931), Telarevi& (Ahmeta) Muho (1895), Telarevi& (Avde) Smajo (1928).

110

DEDOVI" (Hamida) Meho (1895), Dedovi& #ulsa (supruga Mehova, roena 1900), Dedovi& (Bajre) 'eljko (1923), Dedovi& (Bajre) Arif (1925), Dedovi& (Bajre) !efko (1927), Dedovi& (Bajre) !emsa (1929), Dedovi& (Bajre) Almasa (1932), Dedovi& (Salke) Huso (1901), Dedovi& Mejra (supruga Husina, roena 1907), Dedovi& (Huse) Delva (1932), Dedovi& (Huse) Ziba (1934), Dedovi& (Huse) Murat (1936), Dedovi& (Huse, dva mu"ka djeteta, blizanci, roeni 1938), Dedovi& (Salke) Ibro (1900), Dedovi& Mejra (supruga Ibrina, roena 1905), Dedovi& (Ibre) Hamdija (1930), Dedovi& (Ibre) Smajo (1932), Dedovi& (Ibre) Alija (1934), Dedovi& (Ibre) Esma (1935), Dedovi& (Ibre, mu"ko dijete roeno 1937).

111

Prilog 8 PRE!U"ENI GENOCIDI NAD BO!NJACIMA ISTO$NE HERCEGOVINE Od genocida nad muslimanskim, odnosno bo"nja!kim stanovni"tvom Isto!ne Hercegovine u bile&kom i dabarskom kraju 1941. godine, bila je pro"la 51 godina, kada je, ponovo, po istom scenariju iz avgusta i septembra 1941. godine, isti narod do%ivio jo" jedan genocid. Ovaj put od novih, a istih, kolja!a i zlikovaca, na ovim prostorima. U junu 1992. godine brutalno su ubijani i nestajali Bo"njaci Nevesinja, Gacka, a Bo"njaci Bile&e i Berkovi&a ovaj put stradali su u manjem broju, jer malo je ko od muslimanskog uha pre%ivio pokolje i jame iz 1941. godine na podru!ju te dvije op"tine. Ni nakon 18 godina od monstruoznih zlo!ina i genocida nad Bo"njacima Nevesinja, mnoga tijela ubijenih staraca, %ena i djece nisu pronaena, ba" kao "to nisu pronaeni i iz brojnih jama po Isto!noj Hercegovini izvaeni posmrtni ostatci preko 2.000 Bo"njaka smaknutih u genocidu 1941. godine. Du"e tih ljudi svoj smiraj tra%e skoro 60 godina. Tre&i !in genocida nad Bo"njacima zbio se u julu 1995. godine u Srebrenici. Taj zlo!in je presudom Meunarodnog suda pravde u Haagu okarakterisan kao genocid, ba" kao "to je genocid bio i 1941. godine u Isto!noj Hercegovini, koji nikada nije nazvan pravim imenom, i koji je do kraja osamdesetih godina pro"loga stolje&a bio prekriven velom "utnje i zata"kavanja.

112

NEVESINJE - SPISAK NESTALIH OSOBA U JUNU 1992.GODINE:

EMINOVI" Hafa (1904), JUGO Juso (1903), JUGO Zuhra (1902), !ARAN$I" Juso (1905), !ARAN$I" Munta (1909), !ARAN$I" Nefa (1905), MUTILOVI" Avdija (1924), GA$ANIN Ramo (1910), GA$ANIN !erifa (1914), D'EMI" Nefa (1922), NI!TOVI" Muho (1924), NI!TOVI" !e&a (1927), D'EMI" Merka (1914), PAJEVI" Zejna (1928), PILJEVI" Bo%idar (1952), "ATI" Ema (1954), "ATI" Mujo (1954), "ORI" Ahmet (1906), "ORI" Had%ira (1908), PLOSKI" Emin (1991), PLOSKI" !ehija (1961), LOJI" D%emila (1912), LOJI" Smajo (1913), KASUMOVI" #ulsa (1933), GOLO! Omer (1912), DEMI" Alija (1923), DEMI" Mejra (1923), DEMI" Haska (1927), KAJAN Zejna (1912), BARALIJA Be&ir (1970), BARALIJA Hatid%a (1920), BARALIJA Osman (1914), BARALIJA Zejna (1918), AVDI" Salih (1972), GA$ANICA Fata (1909), GA$ANICA Osman (1933), KODRI" Alija (1931), GOLO! Halil (1935), GOLO! Hurija (1911), KARAMAN Fikret (1961), LERI" !e&a (1910), MAKSUMI" Saja (1936), RAMOVI" Nafija (1958), !AHINAGI" Ziba (1925), !ARAN$I" Sabira (1972), !ARAN$I" Zejna (1942), ROTIM Pero (1946), ROTIM Vinko (1953), "UPINA Huso (1912), "UPINA Sabira (1920), DEDOVI" Be&ir (1925), DURAKOVI" Ismet (1945), GRIZOVI" Maho, KLJAKO Alija (1930), KLJAKO Bahrija (1935), KLJAKO Ervin (1965), KLJAKO Fatima (1928), KLJAKO Salko (1935), BULI" Ibro (1933), $USTOVI" Mirzo (1955), BOJI$I" Re"ad (1964), BOJI$I" Suad (1935), "U!I" Ahmet (1931), "U!I" Hata (1924), "U!I" Salva (1934), PLOSKI" Ajla (1991), PLOSKI" Amar (1987), PLOSKI" Hasan (1958), BARALIJA Hamid 113

(1953), DUGALI" Alija (1914), KAFADAR Selim (1921), !IKALO Adem (1935), !ABANOVI" Munir (1947), !IKALO Osman (1927), !IKALO Sevda (1954), !IKALO Sevlija (1928), HUSOVI" Emina (1925), HUSOVI" Hasan (1915), $OPELJ Alka (1943), $OPELJ Esad (1973), $OPELJ Ibrahim (1970), $OPELJ Mustafa (1939), $OPELJ Nermina (1964), MI$IJEVI" Fatima (1947), TERZI" Ernest (1974), "ATI" Sabira (1966), "ATI" Dervo (1929), $ULJAK Karlo (1917), "ATI" Munta (1932), "ATI" Salko ( 1 9 3 3 ) , C R N O M E R O V I" #u l e s m a ( 1 9 6 4 ) , CRNOMEROVI" Medina (1974), CRNOMEROVI" Muhiba (1976), CRNOMEROVI" Tid%a (1938), $OPELJ Zejna (1930), ALI$I" Mejra (1954), MAHINI" Munira (1956), $OPELJ Dervo (1927), $OPELJ !erif (1959), BAJRAKTAREVI" !a&ir (1962), TRNOVAC Zlatka (1928), "ATI" Esad (1962), "ATI" Fata (1928), "ATI" Juso (1921), "ATI" Meho (1922), "ATI" Saja (1927), "ATI" Salko (1941), "ATI" Smajo (1941), KAMINI" Mujo (1945), MRAVI" Mumin (1922), MRAVI" Ramo (1962), MRAVI" !a&ir (1935), TOPORAN Arif (1930), ZOLJ Mehmed (1955), ZOLJ Mujo (1965), KAMINI" Vahid (1976).

114

115

SADR'AJ Uvod ..................................................................................5 Jama ..................................................................................7 PRILOZI............................................................................69 Prilog 1 - ZAPISNIK IZ 1942. .........................................71 Prilog 2 - KRV I MESO $AVKI SU MI POMOGLI DA PRE'IVIM PROKLETU JAMU! ..............76 Prilog 3 - JA SAM IZ $AVKARICE IZVADIO HAD'ERU "ATOVI"! ........................................................81 Prilog 4 - ARIFA BAJRAMOVI": SVE SU KRIVE NA!E KOM!IJE!.............................................84 Prilog 5 - $AVKARICA, MUSLIMANSKA KRVAVA PRI$A! .............................................86 Prilog 6 - $AVKARICA U SJE"ANJIMA BORACA DRUGOG SVJETSKOG RATA .....88 Prilog 7 - SPISAK 'RTAVA GENOCIDA NAD MUSLIMANSKIM STANOVNI!TVOM OD STRANE $ETNIKA 28. AVGUSTA 1941. GODINE.......102 Prilog 8 - PRE!U"ENI GENOCIDI NAD BO!NJACIMA ISTO$NE HERCEGOVINE ..111

116

117

Bilje"ka o piscu: Tahir Pervan je roen u Fatnici kod Bile&e - trinaest dana prije o!eve smrti. Diplomirao je na Fakultetu Politi!kih nauka u Sarajevu 1981. godine. Postdiplomske studije je apsolvirao na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku 1986. godine. Napisao je dvije knjige poezije (Mati 1990, i Sve "to na moju ljubav li!i 1994. godine). Knjigu $avkarica - muslimanska krvava pri!a napisao je 1988. godine... Njeno reprint izdanje objavio je u izdanju Medjunarodnog centra za mir 1992. godine. Romane: Zulum, Kama i jama, Zbogom moja Melisa je objavio u toku i poslije posljednje agresije na BiH. Politi!ki eseji: Crn obraz, Tajne bosanske &uprije i $avkarica vrata pakla objavljivani su u nekoliko navrata u toku i poslije posljednjeg rata... Osniva! je Udru%enja $avkarica prve Nevladine organizacije osnovane s ciljem utvrdjivanja pune povijesne istine o u%asnim zlo!inima nad Bo"njacima isto!ne Hercegovine. Pevan je uz rat obnovio Ba"agi&ev Behar i bio njegov glavni i odgovorni urednik.Poslije rata osniva i uredjuje novinu Slobodna Hercegovina. Danas %ivi u Fatnici u obnovljenoj porodi!noj ku&i i u ti"ini radi na scenariju Igranog filma Jama.

118

119