Zbornik 14

Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
ZBORNIK RADOVA
Izlazi jednom godinje

Izdava:
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Za izdavaa:
Prof. dr. Ismet Buatli

Priprema:

Lektor:
Prof. dr. Demal Lati

Prijevod na arapski:
Mr. Amrudin Hajri

Prijevod na engleski:
Prof. dr. Murat Dizdarevi

Tehniki urednik:
Nihad Luija

Naslovna strana:
Velid Beirevi

Tira: 300

tampa:
"tamparija Nedib"

UNIVERZITET U SARAJEVU - FAKULTET ISLAMSKIH
NAUKA U SARAJEVU

ZBORNIK RADOVA

FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA
U SARAJEVU

14/2010.

Redakcija:
Demal Lati (predsjednik), Enes Kari, Adnan Silajdi, Enes
Ljevakovi, Mehmed Kico, Orhan Bajraktarevi, Devad Hodi, Almir
Fati, Amrudin Hajri, Mujesira Zimi-Gljiva (sekretar),

Glavni urednik:
Prof. dr. Ismet Buatli

Adresa redakcije:
emerlina 54
71000 Sarajevo

Sarajevo, 2010.
UNIVERSITY OF SARAJEVO - THE FACULTY OF ISLAMIC
STUDIES IN SARAJEVO

A COLLECTION OF PAPERS

THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES
IN SARAJEVO
BOSNIA-HERZEGOVINA

14/2010.

Editorial Board:
Demal Lati (president), Enes Kari, Adnan Silajdi, Enes Ljevakovi,
Mehmed Kico, Orhan Bajraktarevi, Devad Hodi, Almir Fati,
Amrudin Hajri, Mujesira Zimi-Gljiva (secretary),

Editor-in-Chief:
Prof. Dr. Ismet Buatli

Editorial Office adress:
THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES
emerlina 54
71000 Sarajevo

Sarajevo, 2010.
-

14/2010.

:
) (

/ ) (

:

:

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu,
emerlina 54
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
2010
UVODNA RIJE
Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim:

Potovani itaoci,

Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, i pored
tekih finansijskih prilika koje su u ovoj godini pogodile itavu
zemlju pa tako i na fakultet, nastavlja sa svojim izlaenjem. Ve
povran pogled u njegov sadraj svjedoi o njegovoj tematskoj
raznovrsnosti, a dublji uvid u tekstove iz tefsira, hadisa, eri'atskog
prava, akaida, tesavvufa, islamske filozofije, bonjake tradicije,
historije, arapskoga jezika, pedagogije itd. posvjedoit e
ozbiljnost istraivakog rada i naune radoznalosti naih profesora,
gostujuih profesora, docenata, asistenata, bibliotekara... To me,
kao trenutnog primus inter pares-a ovoga kolektiva, neobino
raduje. Raduju me i planovi nove, neto ire redakcije. Vjerujem da
e naredni broj Zbornika donijeti poboljanja u svim dimenzijama
ovakvih izdanja.
I ovaj na zbornik je u znaku jedne obljetnice. Naime, ove godine
se navravaju dvije decenije otkad je na Ahiret preselio akademik
Mehmed Begovi (1904.-1990.), lan Matiarske komisije za
osnivanje Islamskog teolokog fakulteta (danas Fakulteta islamskih
nauka) u Sarajevu. Osim njegovih brojnih naunih i strunih radova
(o emu u ovom broju pie mr. Mustafa Hasani), ovdje valja istai i
injenicu da je profesor Begovi izradio Nacrt nastavnog plana i
programa za izuavanje eri'atskog prava na naem fakultetu, i niz
drugih aktivnosti, te da je tokom itavog svoga radnog vijeka bio
vezan za svoj narod, zemlju i Islamsku zajednicu.

Sarajevo, 6. Redeba 1431. / 18. Juna 2010.

Prof. dr. Ismet Buatli, dekan

E. KARI, Djela Ab Al-Qsima Mamda Ibn Umara Az-Zamaarja
9
Dr. Enes Kari,
redovni profesor
DJELA AB L-QSIMA MAMDA IBN
UMARA AZ ZAMAARJA (KRATAK
BIBLIOGRAFSKI PREGLED)
SAETAK
U ovo m bi bliografskom pr ilogu a utor da je popi s i
sistematsko r azvrstavanje A z-Zamaarjevih djela. Autor svraa
pozornost na mnoge potekoe u detektiranju rukopisnih djela ovog
islamskog klasika, kao i onih djela koja su objavljena. Te potekoe
nastojao je rijeiti pozivajui se na ve uraene preglede Az-
Zamaarjevog ve likog opus a. U o vom r adu da ti s u i va rijantni
naslovi Az-Zamaarjevih dj ela, j er s u n ekada poz nata po d vi e
naslova i imena. Takoer, ovaj prikaz Az-Zamaarjevih dj ela
posluio j e a utoru da i znese pogl ede o vr emenskom k ontekstu
njihova na stanka. S am historijski k ontekst ov ih dj ela ob janjava
razloge zato je Az-Zamaar najpoznatiji jezikoslovni komentator
Kur'ana u prvoj polovini XII st. po Isau (a.s.).

Kljune rijei: Az-Zamaar, klasifikacija djela, tumaenje
Kur'ana, arapski jezik, teoloka djela, gramatika djela.
ZBORNIK RADOVA, godina XXIX, 2010., br 14
10
AL-ZAMAARJEVA DJELA
KONTEKST NASTANKA
Velikanima duhovnog formata Ab Al-Qsima Mamda Ibn
Umara Az-Zamaarja ( umro 11 44. go d.) najbolje j e pristupati
zajedno sa velikim brojem njihovih dojakonjih prouavatelja. Kako
je ve kazano u metafori koju je Henry Corbin iznio o Ibn Arabju,
1

velikani nalikuju morima bez obala i velikim pl aninskim gorjima i
masivima. Kao da je time Corbin htio kazati da je mnogo usponskih
puteva ka njihovim vi sinama. I Az -Zamaarjevoj p ojavi la ke je
prilaziti s lijedimo li u trvene s taze brojnih bi ografa, historiara,
hereziografa i bibliografa. Vremenom s u nj ihova s agledavanja
pripravila mnogolike kanone u prouavanju Az-Zamaarjevih
djela.
U ovom kratkom bibliografskom osvrtu na Az-Zamaarjeva
djela i mamo u vi du t vrdnje nj egovih bi ografa i bibliografa koje se
kreu od t oga da j e ovaj P erzijanac najistaknutiji predstavnik
arapskih jezikoslovnih disciplina prve polovine XII stoljea po Isau,
a.s., pa do toga da je Az-Zamaar, bez ikakve sumnje najpoznatiji
(zapravo nenadmaeni) komentator Kur'ana u svoje vrijeme. Arapski
autori s ponosom istiu injenicu da j e Az-Zamaar (kao
Perzijanac i z awrazma), u jeku kultur(al)ne i in telektualne borbe
izmeu dvaju snanih pokreta, a-ubiyyah i al-aabiyyah, tj.
takmienja za primat perzijskog, odnosno arapskog duhovnog,
kultur(al)nog i cilizacijskog naslijea, procijenio da je m udro
iskazati p ripadnitvo strani koja se oituje univerzalno, onoj
islamskoj. Boiji susjed, rullh (kako su ga pr ozvali s lijedom
injenice da je mnogo vremena pr oveo u Mekki, u asnom hramu
(al-aramu -arfu), gdje j e pi sao s voj komentar Kur'ana, svrstao
se na st ranu t radicije arapskoga j ezika u o nome gdje j e ona postala
univerzalna i islamska.

1
Usporedi ire: Henry C orbin, Povijest islamske filozofije, dio I i I I (s
francuskog preveli Nerkez Smailagi i Tarik Haveri), izd. Veselin Maslea,
Sarajevo, 1987., str. 270.
11
Jezikoslovnim djelima na ar apskom, a t akvih je na pisao
najvie, nainio j e mudar ko rak pr ema razbuivanju i da ljnjem
afirmiranju islamske uni verzalnosti, i t ako posvjedoio arapski
jezik kao jedan od v eoma vanih peata islamske kulture i
civilizacije. Logian korak koji je Az-Zamaar poduzeo bi la j e
intelektualna odbrana arapskog kao jezika Kur'ana. Dr Baha Bqir
Al-asan u svome dj elu Az-Zamaar kao pjesnik (
)
2

tvrdi da je Az-Zamaar iskazivao veliku l jubav pr ema Arapima,
to se vidi i u jednom ciklusu njegova pjesnitva. Ona kae:

.
Njemu pr ipada velika zasluga u risanju perom dobre slike o
osobi Arapa muslimana u vr emenu u koj em s u a ktivni bi li
pokret a-uubiyyah i njegovi protagonisti. Svoje pero, djela
i pjesnitvo on usmjerava da taj pokret i protagoniste ospori,
znajui da je Perzijanac porijeklom, roenjem i stasanjem.
3

U k ontekstu pokreta a-ubiyyah i al-aabiyyah Az-
Zamaarjevo opredjeljenje moe se protumaiti i kao pristajanje na
stranu A rapa (i p okreta al-aabiyya). Ali, stvarni uinci njegovih
djela zapravo su pomogli zrele razvoje jeziko-analitike, semantike,
stilistike i gramatike egzegeze i hermeneutike Kur'ana. Az-Zama-
arjeva autorska ozbiljnost i plodnost ne iscrpljuje se samo na planu
jezikoslovnih i egzegetsko-hermeneutikih djela, ali je sigurno da je i
sve to je napisao izvan tog vidokruga itekako njime uvjetovano.

2
Baha Bqir Al-asan, Az-Zamaar iran, dirsah naqdiyyah, izd. Dru l-
urriyyah, Bagdad, 1975.
3
Baha Bqir Al-asan, isto, s. 15.
12
SISTEMATIZIRANJE
AL-ZAMAARJEVIH DJELA
Nije la hko dati pr eglednu i s vima prihvatljivu klasifikaciju
Az-Zamaarjevih djela. Ima tome nekoliko razloga. Prvo, njegov
je knjiki opus ogroman i umnogome razuen. I ona djela koja nam
se formom ine kao prevalentno jeziko-analitika zapravo su vi-
sokostilizirani komentari Kur'ana specijalistike naravi, djela iz
tradicije ili dog matska i t eoloka dj ela. Drugo, Az-Zamaar je
svoja djela razvijao tokom nekoliko desetljea, vea djela u nekim
su primjerima ka snija pr oirenja prethodnih rasprava ili pr erade i
ekspozicije ranijih djela. Takoer, iz veih djela nekada je sastav-
ljao siee ili ekscerpte. Tree, kako smo i stakli u pogl avlju o A z-
Zamaarjevom ivotu,
4
on i sam istie da je bio neenja, posvetio
se uenju, istraivanju i put ovanjima. Bio j e pr avi zanesenjak na-
uke i putnik. Napisao je velianstven opus. Djela su mu jo rasuta u
rukopisima, mnoga od nj ih j o ne istraena i pokr ivena u t iini
tradicionalnih biblioteka istoka. Istraivai ukazuju na Az-Zama-
arjevu autorsku osebujnost i opirnost, jer je proveo iznimno veliki
dio ivota u nauci i pi sanju (
);
istiu ak i to da se klonio ena i potomstva (
)
5
sve
radi nauke i pisanja. U jednom stihu on ak uzvikuje: ''Dosta su mi
moja djela i njihovi prenositelji'' (
).
Unato tome, mnogi su pokuaji sistematiziranja njegovih
djela. Tako Yqt Al -amaw (umro 1229. god . po Isu, a.s.) u
svojoj knj izi Muamu l-Udab spominje da j e A z-Zamaar
napisao etrdeset i sedam djela unutar sljedeih podruja: a)
jezikoslovne na uke (
), gramatika (
), knj ievnost (
),
tumaenje Kur'ana (
), Poslanikova, a.s. tradicija (
), pravo

4
Ovim uka zujemo na na u k njigu Az-Zamaar i klasina tradicija
jezikoslovnog tumaenja Kur'ana koju piemo i koja e se pojaviti do kraja 2011.
godine.
55
Mutafa A-w Al-uwayn, Manhau z-Zamaariyyi fi tafsiri l-Qur'ni wa
bayni izih, izd. Dru l-marif, Kairo, 1968. godine, s. 43.
13
(
), metodologija pr ava (
), bi ografije (
) i logi ka
(
).
6

U dj elu Az-Zamaar (
), u poglavlju posveenom
Az-Zamaarjevim dj elima (
),
7
dr Amad Muammad Al-
f dijeli Az-Zamaarjeva djela unutar sljedeih est kategorija:
1) djela iz vj erskih na uka i o nj ihovim pr otagonistima (
),
2) jezikoslovna djela (
),
3) gramatika djela (
),
4) prozodijska djela (
),
5) knjievnost/poetika (
),
6) ostala djela.
DJELA IZ VJERSKIH NAUKA
Amad Muammad Al-f u ovoj dionici spominje de vet
djela. To su:
1. Az-Zamaarjev komentar Kur'ana, Al-Kafu an aq'iqi
awmidi t-tanzli wa uyni l-aqwli f wughi t-ta'wl ili na
arapskom:

Djelo je u tampanoj formi objavljeno prvi put 1343. god. po
Hiri u Kairu, u dva sveska.
8
Na njihovim marginama objavljeno je
djelo Al-Intifu mina l-Kaf (
) od I bnu l-

6
Navedeno pr ema Muammad M uammad A b Ms, Al-Balatu l-
qur'niyyatu fi tafsri z-Zamaar wa aaruh f d-dirsti l-baliyyah, II
izdanje, izd. Maktabatu Wahbah, Kairo, 1988., s. 80.
7
Usp. Amad Muammad Al-f, az-Zamaar, izd. Al-Hay'atu l-miriyyatu l-
'mmatu l i l-kitb, (II i zdanje), Kairo, bez godine i zdanja, s . 58. i da lje. ( Prvo
izdanje ovog djela izilo je Kairu, 1966. godine, u izdanju Dru l-fikri l-arabiyyi).
8
Prema Amadu Mu ammadu Al-fju, tamparija se zo ve Al-Matba'atu l -
Bahiyyatu l-Misriyyatu bi l-Qahira, usp. Amad Muammad Al-f, isto, isto,
s. 58.
14
Munayyira.
9
O ovom komentaru napisana su brojna dj ela. Za ovu
priliku izdvajamo s tudiju Mazhar-ud-Dn Siddqja, Some Aspects
of the Mutazil Interpretation of the Qur'n,
10
kao i ne davno
objavljenu ops enu monografiju A ndrew J. L anea o A z-
Zamaarju u izdanju Brilla iz Leidena.
11
Takoer, Muaf A-
w Al-u-wayn napisao je iznimno pregledno djelo Manhau z-
Zama-aryyi f tafsri l-qur'ni wa bayni izih. (U ovom radu
spominjemo i nekoliko drugih djela na arapskom koja se bave Az-
Zamaarjevim komentarima Kur'ana sa razliitih aspekata.)
alfa daje iru informaciju o ovom djelu.
12

U ve zi sa ko mentarom Kur'ana Al-Kaf recimo da se j o
spominje da j e Az-Zamaar napisao i dj elo Al-Kafu fi l-qir't
(
), postoji u rukopisu u Mekki, Medini i Rabatu. To je

po svoj prilici ekscerpt iz Al-Kafa.
Amad Muammad Al-f u kategoriji vjerskih na uka
navodi jo i sljedea Az-Zamaarjeva djela:
2. Ru'su l-mas'il (
) - Djelo je poglavito iz
oblasti f iqha/jurisprudencije, navode ga I bn llikn i
alfa, a o bjavljeno je na pr eko est s totina s tranica u Bejrutu,
2007. godine. Djelo se bavi razlikama izmeu pravnih pogleda
hanafijske i afi'ijske kole.
3. Muamu l-uddi (
), vjerovatno iz fiqha. Prema

Radu ' Abdurramanu Al-Ubaydju, ovo se djelo, po svoj prilici,
odnosi na ''definicije kategorija/propisa/odredaba i tehnikih

9
Puno ime Ibnu l-Munayyira je: Niruddn Amad ibn Muammad ibn Manr,
bio je iz Aleksandrije i malikijskog mezheba (Al-Iskandar Al-Mlik).
10
Usp. Mazhar-ud-Dn Siddq, Some Aspects of the Mutazili Interpretation of
the Quran, objav. u Islamic Studies, Karachi, 1963. pp. 95 120.
11
Usp. Andrew J . L ane, A Traditional Mutazilite Quran Commentary, The
Kashshf of Jr Allh Al-Zamakhshar, izd. Brill, Leiden, 2006.
12
alfa, Kafu -unn, I, izd. Bentley, London 1835., volume V, . 179.

15
termina'' (
).
13
Ali je mogue
da se djelo odnosi i na rjenik (gramatikih?) kategorija ili klasa
rijei (a dictionary of categories of words).
14
alfa samo
notira ovo djelo.
15

4. Al-Minhu fi uli d-dn (
) - djelo iz
podruja vjerovanja (teologije i dogmatike) kao i (manjim dijelom)
iz metodologije prava (al-ul). Spominju ga u s vojim djelima Al-
Badd i alfa, ovaj posljednji pod na slovom Minh f l-
ul.
16
Djelo koje ovom prilikom konsultiramo objavila je Sabine
Schmidtke kako na a rapskom, t ako i u n jenom e ngleskom
prijevodu.
17
Svoj e ngleski pr ijevod temeljila j e na r ukopisu ovog
djela koji postoji u Milanu u biblioteci Ambrosiana.
5. llatu n-nidi wa r-r'ii f ilmi l-far'i (
) - po nekima, djelo koje se bavi tzv. abaqt

knjievnou, a po drugima nasljednim pravom. Spominje ga
alfa.
18
Nije poznato da li je objavljeno.
6. Mutaaru l-muwfaqati bayna ahli l-bayti wa -abati
(
) - djelo iz tematike i slamske

tradicije. Kako se iz naslova vidi, Az-Zamaar je sa svo je strane
napisao s ie z a j edno dj elo koj e pripada Ab Sadu I smalu a r-
Rzju.
7. aq'iqu n-numn fi aq'iqi n-numn (
) - djelo koje govori o vr ijednostima i vr linama

(manqib -
) Imma Ab anfe. Spominje ga alfa

19
i

1313
Rad Abdurramn A l-Ubayd, Az-Zamaariyyu al-luawiyyu wa
kitbuh Al-Fiq, Bagdad, 2001. god., s. 21.
14
Tako tvrdi Andrew J.Lane, p. 275.
15
alfa, V, . 625.
16
alfa, VI, . 212.
17
Usp. A Mu'tazilite Creed of Az-Zamaar(D. 538/1144), (al-Minha f ul ad-
dn), edited and translated by Sabine Schmidtke, izdava Deutche
Morgenlandische Gesellschaft, tutgart, 1997.
18
alfa, IV, . 116.
19
alfa, IV, . 64 65. Takoer, djelo se spominje i u alfa, VI, .
144.
16
za njega kae: (
) - ''Az-Zamaar je ovo
djelo napisao o vr linama Immi Aama (al-Imm al-aam)''. Nije
nam poznato da li je djelo raspoloivo u rukopisu ili i u tampanoj
formi.
8. fi l-ayy (awi l-ayyayi) min kalmi -fi (
) - djelo koj e s pominju Y qt al -amaw i

alfa, ovaj potonji ga spominje pod naslovom
.
20
Nije na raspolaganju u rukopisu, nije nam poznato da
li je tampano.
9. Rislah fi ikmati -ahdah wa ur f nai l-aarah
(
), djela/risale s u iz
ada, s pominje i h ur Zaydn, t vrdi da s u raspoloiva u dv a
rukopisa u B erlinskoj bi blioteci.
21
Djelo je obj avila Bahda
(Baha) Bqir al-Hasan (u knjizi Rislatn li z-Zamaar).
22

DJELA IZ JEZIKOSLOVNIH NAUKA
U dr ugu skupinu s padaju Az-Zamaarjeva d jela i z
jezikoslovnih na uka. Amad Muammad Al-f navodi sljedee
naslove:
10. Assu l-balah (
), Temelji
stilistike/Zasnivanje retorike - najpoznatije Az-Zamaarjevo
jezikoslovno dj elo. Jedno od pr vih izdanja tampano je u K airu,
1341/1922. god .
23
Ovo djelo savremeni prouavatelji smatraju
metodolokom preteom rjenika po sistemu thesaurus. Kad god u
ovom dj elu Az-Zamaar pone frazom wa mina l-mazi (
), to znai da eli skrenuti panju na metaforiku upotrebu

20
alfa, IV, . 7.
21
Usp. Amad Muammad Al-Hf, isto, s. 59.
22
Izdanje Maallatu l-mamai l-ilmi l-irqi, Bagdad, 1967. godine.
23
Mabaatu Dri l-kutubi bi l-Qhirah.
17
odreene rijei ili sklopa. Spominje ga alfa,
24
tvrdi da je
velikog obima (
), velianstvena sadraja (
).
11. Al-F'iqu f arbi l-ad (
) - tako ga
spominje alfa,
25
a nekada se navodi i pod naslovom (
). Ova knjiga se bavi nejasnim rijeima u adu,

ustrojene su ar apskim abad redoslijedom. D jelo j e 1314 . god.
tampano u H ajdarabadu ( Dekan u I ndiji) u d va s veska, a u tri
sveska j e (u periodu 1364/1945. do 1367/ 1948. god.) tampano u
Mabaah s Al-Bb Al-alab u Kairu.
26
Komentare o o vom
trosvezanom izdanju na pravili su pr ofesori Al Al-Baaw i
Muammad Ab l-Fal Ibrhm.
12. Al-iblu wa l-amkinatu wa l-miyhu (
) - zapravo, Az-Zamaarjev rjenik topografske i toponimske

tematike. alfa
27
ovo dj elo spominje pod na slovom:
, a spominje ga i Yqt al -amaw. Djelo je

objavljeno u Laidenu 1885. god., ima 169 stranica kojima su dodati
indeksi na 32 stranice, kao i prijevod na latinski na 31 stranici.
28

13. Aabu l-aabi f ari lmiyati l-arabi (
). Prvo izdanje obj avljeno je u C arigradu

(
), u tampariji Al-aw'ib (
), dok je drugo izdanje

objavljeno u Kairu 1324. god. na 66 stranica srednjega formata.
29

alfa na vodi o vo dj elo.
30
Ono j e komentar z namenitog
djela Lmiyatu l-arab od anfare al-Azdija.
14. aru maqmti z-Zamaar (
),
prvo i zdanje j e obj avljeno u K airu 1312. god. po Hiri, a dr ugo
izdanje poj avilo s e takoer u Kairu 1325. god. na 238 s tranica

24
alfa, Kafu -unn, I, izd. Bentley, London 1835., s., 264.
25
alfa, IV, . 348.
26
Usp. Amad Muammad Al-f, isto, s. 59.
27
alfa, V, . 52. Vidi, takoer, alfa, V, . 67.
28
29
Amad Muammad Al-f, isto, s. 59 . Al-f ne navodi go dinu kad j e
izdato prvo izdanje ovoga djela.
30
alfa, V, . 296.
18
srednjega f ormata (u tampariji At-Tawfq).
31
Imamo i jedno
izvanredno bejrutsko izdanje, naalost bez godine i zdanja.
32
Djelo
je poz nato i pod na slovom Maqmtu z-Zamaar (
),
33
sadri p edeset A z-Zamaarjevih m aqma s
udorednom tematikom ra znih savjeta ( an-nua
) i
naputaka (al-ird ). Sve su ove maqme upuene samome
Az-Zamaarju, kao vlastiti ( autosugestivni) savjeti i z namenja,
svaka maqma ima naslov, a autor im je dao i svoj vlastiti, veoma
jezgroviti komentar.
15. Al-Mustaq f amli l-arabi (
) -
djelo koje obuhvata 3 461 pr imjer i zreka/poslovica/mudrih ka a.
Az-Zamaar je ovo dj elo obj avio u ve oma estokoj konkurenciji
sa svoj im t akmacem Al-Maydnjem, na stojao j e da u s jenu ba ci
Al-Maydnjevo dj elo Mamau l-aml (
).
34
Prvo
izdanje Al-Mustaq objavljeno je u tampariji u H ajderabadu,
D'iratu l-marifi l-umniyya (
),
1381/1962. god. u dva ve lika sveska. alfa s pominje ovo
djelo.
35

16. awhiru l-luah (
) - Nije poznato da li danas

igdje postoji. alfa spominje ovo djelo.
36
Takoer, u popisu
Az-Zamaarjevih djela na vodi s e i djelo Kitabu l-asmaì (
), ali se, kako zakljuuje, Amad Muammad Al-f, radi o

Az-Zamaarjevom uvodu za neku njegovu drugu knjigu.
17. Mutabihu asm r-ruwti (
) - Nije
poznato da li postoji raspoloivo u rukopisu. Pod tim ga naslovom
navodi alfa.
37
U literaturi se ovo dj elo ponegdje navodi i
pod rijeima:
. Bavi se slinim imenima

31
32
Ovu vrijednu knjigu darovao nam je Edin Gjoni, postdiplomac na Al-Azharu.
33
Tako ga navodi alfa, VI, . 65.
34
Usp. Madelung W., Al-Zamakhshar, EI, XII, Leiden, Brill, 2004., p. 841.
35
alfa, V, . 526.
36
alfa, II, . 647.
37
alfa, V, . 370.
19
kod pr enosilaca ada. Jedna od pr vih i nformacija o ovom djelu
znade se iz rijei Ibn aara Al-Asqalnja koji kae: ' 'Vidio sam
od A z-Zamaarja dj elo o al-mutabah predanjima u j ednome
svesku, u njemu su suptilna spoznanja.''
38

18. ammu l-arabiyyah (
) - Djelo s e spominje
kao Az-Zamaarjevo, ali dr ugih podataka zasad nemamo.
alfa ga spominje.
39

19. Muamun arabiyyun frisiyyun (
) -
bilingvalni arapsko-perzijski rjenik, objavio ga je J. G. Wetzstein
u Laipzigu, u periodu 1843 - 1850. god.
40

AZ-ZAMAARJEVA GRAMATIKA DJELA
Naredna s kupina A z-Zamaarjevih dj ela ba vi s e
gramatikom, pogl avito gr amatikom a rapskoga jezika. Amad
Muammad Al-f iz te oblasti nabraja sljedea djela:
20. Al-Mufaal (
) - To je Az-Zamaarjevo najvanije
djelo iz g ramatike.
41
Mnogi i zvori g a s pominju i pod na slovom
Kitbu l-mufaal fi n-nawi (
). Prema Amadu
Muammadu Al-fju, evropska javnost iznimno cijeni ovo djelo,
tako j e objavljeno u Njemakoj 1859. god. (u mjestu Christiania),
uredio ga j e J . P. Broch, r evidirano izdanje s e pojavilo 1879. god.
Takoer je objavljeno u Leipzigu 1882. god. sa ar hom Muwaffa-
quddna Yaua Ibnu Alja Ibnu Yaua. Objavljeno je, takoer, i u

38
Navedeno prema: Amad Muammad Al-f, isto, s. 60.
39
alfa, IV, . 109.
40
Prema: Amad Muammad Al-f, isto, s. 60.
41
C.H.M.Versteegh, Al -Zamakhshar, The Encyclopedia of Islam, sveska XI,
Leiden, 2002., p. 433.
20
Kairu ( A-ibaatu l -munriyyah) u de set dijelova.
42
Ovo djelo s e
uvrtava u sami vrh arapskih gramati(ars)kih prouavanja, nairoko
je citirano i smatra se jednim od glavnih izvora klasinih arapskih
gramatikih teorija. Djelo ponekada nos i na slov
. alfa daje iru informaciju o ovom djelu.

43

21. Al-Unmza (
)
44
- Radi se o skraenju ili saetku
(muqtaab
) p rethodno s pomenutog dj ela, Al-Mufaala

(
). alfa tvr di d a je A z-Zamaar ovo dj elo

ekscerptirao iz Al-Mufaala (
).
45
Objavljeno j e u
Carigradu 1298. god. po Hiri, na 23 stranice, ka o doda tak dj elu
Nuzhatu -arfi fi ilmi -arfi (
) od Ab l-
Fala Amada ibn Muammada Al-Maydnija (umro 518. god. po
Hiri).
46
Na francuskom je objavljen izvadak iz Al-Unmzaa u de
Sacyjevoj Anthologie gramaticale arabe (Pariz, 1829.) , r eprint s e
pojavio u njemakom gradu Osnabrcku 1973. god.
47

22. aru abyti kitbi Sbawayh (
) -
djelo koje je posveeno tumaenju stihova koje je koristio Sba-
wayh.
48
Nije nam poznato da l i po stoji da nas u r ukopisu i li u
tampanom izdanju. Prema Az-Zamaarjevom djelu Dwn (
), ne r adi se o t ome da j e ovo nj egovo dj elo komentar o

Sbawayhovim djelima, ve je rije o pos ebnom Az-Zamaarje-
vom dj elu.
49
Prema R adu Abdurramnu A l-Ubaydju, ovo

42
43
alfa, VI, . 36 - 37. I mjestimice dalje.
44
O Az-Zamaarju kao gramatiaru pisao je ire dr Mustafa Jahi. Usp. Az-
Zamaar i al-Unmza fi a n-naw, u Jahievoj knjizi Arapska gramatika u
djelu al-Fawìd al-abdiyya Mustafe Ejubovia, izd. Gazi H usrevbegova
biblioteka, Sarajevo, 2007. godine, str. 23 26.
45
alfa, I, . 468.
46
47
Navedeno prema: C.H.M.Versteegh, Al-Zamakhshar, p. 433.
48
Sbawayh i li Ab Bir Amr I bn Umn Ibn Qanbar Al-Bir (umro 180. po
Hiri ili 796. Ili 797. godine po Is a.s.).
49
21
djelo se u i zvorima navodi i kao aru kitbi Sbawayh (
).
50

23. Al-Mutu bi l-mas'ili n-nawiyyati (
) - djelo koje je poz nato i pod i menom A l-Aha n-

Nawiyyatu (
) ili gramatike enigme/zakoljice.

Djelo j e u r ukopisu u e gipatskoj bi blioteci D ru l -kutubi l -
miriyyati.
51
Objavljeno je i u Bagdadu 1973. g od. alfa
spominje ovo djelo i kae da je divno sastavljeno (
).
52

24. Muqaddimatu l-adab (
) - Ovo djelo veinom

govori na pr opedeutiki nain o knjievnome j eziku kao i o
gramatici. Az-Zamaar ga j e napisao za Ab Al-Muaffara i bn
Hawarazm ha. Prvi i dr ugi di o djela obj avljen j e u L eipzigu
1843. G od., a pr eostali di o j e obj avljen 1850 . god. u i stome
gradu.
53
Postoji i u r ukopisu u Dru l -kutubi l -miriyyah, a ka ko
tvrdi Amad Muammad Al-f, pr vi i drugi di o r ukopisa ovog
djela izmeu arapskih redova sadri perzijski prijevod (
).
25. Nukatu l-arbi f arbi l-irbi (
) - Ovo djelo se bavi problematikom neobine i

nekonvencionalne analize rijei i sklopova Kur'ana (
). Djelo meu prvima spominje Yqt Al-amaw.

54
Sreom,
objavljeno je u Kairu 1985. god., u izdanju izdavake kue Dru l-
marif. Pisano j e po pr incipu pi tanja i odgo vora ( mas'ilu wa
awibah
).
26. Al-Aml f n-nawi (
) - Nije nam poznato

da l i pos toji u r ukopisu, ni ti da li j e obj avljeno. i alfa
spominje ovo dj elo, k ae kr atko
, te dod aje da j e
''multidisciplinarno'' (
).
55

50
Prema: Rad Abdurramn Al-Ubaydi, isto, s. 18.
51
Amad Muammad Al-f, isto, s. 61.
52
alfa, Kafu -unn, I, izd. Bentley, London 1835., s., 161.
53
Urednik ovog izdanja u Lajpcigu bio je J. G. Wetzstein.
54
Yqt al-amaw, Muamu l-udab, VII/101.
55
alfa, I, . 431.
22
27. Al-Mufradu wa l-murakkabu wa l-mu'allafu (
) - Mnogi autori tvrde da nije poznato da li postoji u

rukopisu. Tako biljei i Al-Ubaydi i o nj emu ne da je druge
podatke.
56
Meutim, Andrew J. Lane tvrdi da su se pojavila dva
izdanja ovo ga dj ela u publikaciji pod na slovom Rislatn li z-
Zamaar (
- Dvije Az-Zamaarjeve poslanice),

u i zdanju Mabaatu l -mamai l -ilm l-irq u Bagdadu.
57
Djelo
Risalatn li z-Zamaar ve smo spominjali u vezi sa imenom
Bahe Bqir Al-Hasan (usp. djelo pod rednim brojem 9).
28. aru bai l-mukilti l-mufaali (
) - Djelo se pripisuje Az-Zamaarju, po svoj prilici se radi

o a utorovom natkomentaru za njegovo ve spomenuto djelo Al-
Mufaal. Nije objavljeno, ne zna se gdje je raspoloivo u rukopisu.
DJELA IZ ARAPSKE METRIKE
Sljedee djelo, dvadeset deveto po redu, bavi se metrikom u
pjesnitvu (al-ar
).
29. Al-Qiss (
) - Prema ur Zaydnu, ovo dj elo se

nalazi u r ukopisu u Berlinu i Lajdenu. Al-'Ubaydi ga bi ljei pod
naslovom Al-Qissu fi l-ari (
),
58
tvrdi da je
tampano ( mab) i raireno (mutadwil). P rema poda cima koj e
daje Andrew J . Lane, ovo dj elo j e tampano u I raku, u N edefu
(Naaf), 1970. god., izdava je Mabaatu n -numn.
59

alfa ga takoer spominje.
60

56
Al-Ubaydi, isto, . 21.
57
Usp. Andrew J. Lane, p. 268 269.
58
Al-Ubaydi, ., 19.
59
Usp. Andrew J. Lane, p. 280.
60
alfa, IV, ., 514.
23
DJELA IZ KNJIEVNOSTI
Govorei o Az-Zamaarjevim djelima i z knj ievnosti ( al-
adab ), Amad Muammad Al-f nabraja sljedee
naslove:
30. Nawbiu l-kalim (
) - Rije je o mudronosnim
izrekama ili kratkim maksimama (
), dj elo j e tampano u
Leidenu 17 72., z atim u Egiptu, 1870. god., pot om ope t u Egiptu
1332/1914. god. na pedeset stranica, maloga formata. Jedno izdanje
pojavilo s e u E giptu 1927. god ine, a dj elo j e 187 6. godi ne
tampano i u P arizu s a upor ednim pr ijevodom na f rancuski i s a
kritikim komentarom od M. B arbiera de Meynarda. Takoer,
Amad Muammad Al-f tvrdi da j e ovo A z-Zamaarjevo
djelo objavljeno i u I stanbulu i Bejrutu.
61
i alfa t vrdi da j e
ovo dj elo do ivjelo ne koliko vrijednih kom entara i on navodi
imena nekoliko komentatora.
62

31. Awqu -ahab (
), Zlatne ogrlice - Radi se o

stotinu parabola i li crtica (maqlah -
) kazanih u s vrhu pouke,

savjeta, saopenja mudrih kaa i moralnih i udorednih parabola.
Svaka je mudronosna crtica saopena u nekoliko redaka. Ovo djelo
je prevedeno na njemaki, tampano je sa originalom u Beu 1835.
god. Takodjer, tampano j e u tutgartu 1863. god. P revedeno j e i
na francuski i tampano u Parizu 1876. god. A-ay Ysuf Afand
Al-Asr je dao svoj komentar na ovo djelo koje je doivjelo tree
izdanje u Bejrutu 1314. god. po Hiri i obj avljeno na 112 s tranica
srednjega formata. Takoer, objavljeno je i u tampariji At-
Tamaddun u Egiptu pod naslovom Qal'idu l-adab f ari awqi
-ahab (
) sa kom entarom koji je

napisao Al-Mirza Ysuf n Ibn Itim Al-Malik.
63
Izdanje ovog
djela koje konsultiramo je iz Kaira, 2006. god.
64
Prema Andrew J.

61
Amad Muammad Al-f, isto, 61.
62
i alfa, VI, 384; Usp. Al-Ubayd, isto, str. 22.
63
64
Djelo nam je darovao Edin Gjoni.
24
Laneu, odnos no a utoru awq ayfu koga na vodi, ovo dj elo Az-
Zamaar je napisao u asnome Hramu u Mekki (
).
65

alfa spominje ovo djelo.
66

32. Dwnu z-Zamaar (
) - Prema Amadu
Muammadu Al-fju, ovo dj elo j e j o u r ukopisu, u D ru l -
Kutub (Egipatska Nacionalna Biblioteka).
67
i alfa ovo djelo
naziva
, a Y qut a l-amaw ga, ope t, na ziva
.
68
Ve spominjana autorica dr Baha B qir a l-asn
objavila je na arapskom opsenu kritiku studiju o ovom djelu, Az-
Zamaar pjesnik (
).
69
Autorica j e na 48 stranica
dala tumaenje djela Dwnu z-Zamaar (koristila se rukopisom u
formi mikrofilma), a ocjena se svodi na to da je Az-Zamaarjeva
poezija specijalistika, ''takva kakva je u gramatiara'' (
), ka ko j e r ekao Al-Qif.
70
Autorica, takoer, sugerira da se
Az-Zamaarjeva poe zija od likuje pe simizmom (
), bi o j e
neenja i s matrao da nemanjem djece u tome za sebe i zabire
''asketstvo po kranstvu'' (
).
71

33. Al-Qadatu l-baiyyah wa ur f mas'ili l-Gazl
(
) - rukopis u Berlinu.
72
Isto
tvrdi i Andrew J. Lane (p. 279).
34. Rabu l-abrr wa nuu l-ayr (
) - Prema A madu M uammadu Al-fju, radi se o

raznolikom izboru iz knjievnosti, historije i nauka (
), u r ukopisu u D ru l -Kutub, br oj 155. Ovo

djelo, prema Al-fju, ima i mnoga svoja skraenja (ekscerpte), a

65
Andrew J. Lane, p. 281.
66
alfa, I, . 343.
67
68
alfa, III, ., 269. Usp. Jo: alfa, III, ., 282. Vidi takoer: Al-
Ubayd, isto, str. 15.
69
Bahia Bqir Al-Hasan, Az-Zamaar iran, dirsah naqdiyyah, izd. Dru l-
hurriyyah, Bagdad, 1975.
70
Bahia Bqir Al-Hasan, isto, s. 2.
71
Bahia Bqir Al-Hasan, isto, s. 5.
72
25
tampani su u Kairu.
73
Andrew J. Lane (p. 285.) ovo djelo navodi u
varijantnoj rukopisnoj emendaciji kao: Rabu l-abrr wa fuu l-
abr (
). alfa s pominje ovo

djelo.
74

35. An-Na'iu -ir wa l-bawliu l-kibr (
) - Neki historiari i (bio)bibliografi Az-Zamaarjevi

spominju da j e na pisao dva dj ela, j edno j e Al-Bawligu l -kibr
(
). alfa s pominje ovo dj elo.

75
ur Zaydn
tvrdi da je ovo dj elo o bjavljeno u Kairu, a da j e pos ve z asebno
djelo An-Na'ihu -ir (
). Za ovo drugo djelo ur

Zaydn t vrdi da j e u rukopisu u Berlinu k ao i u B ritanskome
muzeju. Al-f, i pak, doda je da j e on na ao ovo dj elo pod
cjelovitim im enom An-Na'iu -ir wa l-bawliu l-kibr
(
) u k airskoj bi blioteci Dru l -Kutub

(broj r ukopisa 13478) , u i stom kodeksu je, kae Al-f, i Az -
Zamaarjevo dj elo Nawbigu l-kalim (
), a na s amom
kraju nalazi se stotinu mudrih misli i izreka imma Alja I bn Ab
liba (
).
76
Al-Ubayd
77
ovo djelo
jednostavno s pominje pod dva na slova, p rvi je :
, a
drugi je
.
36. Ad-Durru d-d'iru al-muntaabu f l-kinyti wa l-
isti'rti wa t-tabhti (
) - djelo koje s e ba vi s tilskim f igurama ili tr opima.

Objavljeno je u Bagdadu 1968. godina.
Amad Muammad Al-f pobraja jo i sljedea Az-
Zamaarjeva djela iz knjievnosti:

73
74
alfa, III, ., 344.
75
alfa, VI, ., 347.
76
77
Al-Ubayd, isto, str. 22.
26
37. Nuzhatu l-musta'nis (
) - rukopis u Aya
Sofiji.
78
Tako t vrdi Al-f. Andrew J. Lane (p. 276.) t vrdi da se
radi o ''leksikografskoj beletristici'' (lexicographische Bellettristik).
38. Dwnu r-ras'il (
) - nepoznato da li je na
dispoziciji u rukopisu.
39. Dwnu uab (
) - nepoznato da li j e
raspoloivo u rukopisu.
40. Dwnu t-taml (
) - nepoznato da li j e
objavljeno, vjerovatno se radi o djelu koje tretira mudronosne kae.
Spomenuto je u djelu Yqta al-amawja kao
.
79

41. Tasliyatu -arr (
) - nepoznato da l i i gdje
postoji. Samo ga na vodi a l-Ubayd, tvrdi da ga s pominje I sml
B al-Badd, bez drugih informacija.
80

42. Rislatu l-asrr (
) - takoer nepoznato da li
postoji u rukopisnoj formi.
43. Ar-Rislatu n-niah (
) - prema A l-
fju, nepoznato. Djelo spominje alfa.
81

44. Saw'iru l-aml (
) - Al-Hf tvrdi da je djelo

nepoznato. alfa ga spominje.
82

45. Risalatu l-mas'amah (
) - Al-f tvrdi da je
djelo nepoznato.
LOGIKA DJELA
Na kr aju, u estu gr upu Az-Zamaarjevih dj ela Al-f je
svrstao sljedea dva, za koja tvrdi da su, mogue je, iz logike (
).

78
Al-'Ubaydi, isto, str. 22.
79
Navedeno prema Al-Ubaydi, isto, str. 15.
80
81
alfa, III, ., 448.
82
alfa, III, ., 630.
27
46. Aqlu l-kull (
) - nepoznato da li je na raspolaganju
u rukopisnoj formi. Al-Ubayd samo spominje da ovo djelo navodi
Yqt al-amaw pod naslovom
.
83

47. Kitbu l-ans (
) - prema Al-fju, nepoznato.

Ima istraivaa koji tvrde da je Az-Zamaar napisao i
sljedea djela: Mariyya (
) ili Elegija, kau da se djelo u formi

tubalice odnosi na njegova uitelja Ab Mura,
84
zatim a'iu
l-aarati l-kirmi l-bararah (
) djelo je iz
etike islama, odnos no o '' deset i staknutih P oslanikovih D rugova
kojima je ve za njihova ivota obean Dennet''.
85
Tu je i djelo ar-
Rì fi l-farì (
), djelo iz udorednih aspekata

islamske jurisprudencije, rukopis nije nigdje raspoloiv.
86
Takoer
se navodi i djelo Dwnu r-rasìl (
), vjerovatno se radi
o zborniku Az-Zamaarjevih poslanica i rasprava. Napokon, tu je
i ve spominjano djelo Tasliyatu -arr (
), iji sadraj
nije poznat.
87

Ali, za c jelovit (ili ba rem c jelovitiji) popis A z-
Zamaarjevih djela pot rebno je konsultirati brojne k ataloge
tradicionalnih i slamskih bi blioteka, ka o i r ukopisne f ondove
orijentalnih zbirki diljem zapadne hemisfere.

83
84
Usp. Andrew J. Lane, isto., p. 278.
85
Usp. Andrew J. Lane, isto, pp. 289 290.
86
Spominje ga alfa, III, ., 342.
87
Usp. Andrew J. Lane, isto, p. 298.
28
.

29
Dr Enes Kari, professor
THE WORKS OF AB L-QSIM MAMD
IBN UMAR AZ-ZAMAAR
(A SHORT BIBLIOGRAPGY)

SUMMARY
This paper is a short bibliographical register of Az-Zamaar's
works and their systematic classification. The author draws attention
to m any d ifficulties in detection o f m anuscripts of this Is lamic
classic as well as t hose works which have been al ready published.
He has tried to solve that problem by referring to the already done
bibliographical surveys of the vast Az-Zamaar's opus.
The pa per show s va rious he adlines of t he sam e Az-
Zamaar's works, which are sometimes known under the various
headlines and titles. This survey of Az-Zamaar's works has also
served the author to present his views on t he time context of t heir
occurrence. The very historical context of these works explain rhe
reasons w hy Az-Zamaar is the most significant linguistic
commentator of Qur'an in the first part of the twelfth century AD.

Key words: Az-Zamaar, classification of works,
interpretation of Qur'an, Arabic l anguage, theological w orks,
grammar works.
30

D. LATI, Kur'an s prijevodom na bosanski jezik Esada Durakovia:
sazrijevanje prevodilakog iskustva
31
Dr. Demal Lati,
vanredni profesor
KUR'AN S PRIJEVODOM NA BOSANSKI
JEZIK ESADA DURAKOVIA:
SAZRIJEVANJE PREVODILAKOG
ISKUSTVA
SAETAK
U ovom radu autor kritiki analizira stilske domete
posljednjeg prijevoda Kur'ana na b osanski jezik koga je
sainio vodei bh. orijentalist Esad Durakovi. U radu se
posebno razmatra i mplementacija st ilskih ciljeva u
prevedenom tekstu Kur'ana koje je Durakovi iznio u
svome Zapisu pr evodioca. Autor t eksta s e u na stavku
bavi odn osom pr ijevoda i Izvornika s a s tilske s trane
odustajui od komparativno-kontrastivne s tilografijske
analize ovo g i os talih prijevoda K ur'ana na b osanski i
srodne jezike.
Kljune rijei: argumentativnost s tila, s tilska do minanta,
stilogenost, sakralni tekst, monorima, unutarnji ritam, reduplikacija
veznika...
32

Godine 2004. u i zdanju s arajevske Svjetlosti poj avio s e
novi pr ijevod K ur'ana s a rapskog na bos anski j ezik a kademika
Esada Durakovia, univerzitetskog profesora i vodeeg bh.
orijentalista danas. Taj j e pr ijevod dugo najavljivan, a j o due je
zrio u D urakovievoj prevodilakoj radionici. Preutjeti ga u
stilistikim analizama naih prijevoda Kur'ana znailo bi izdati
pozvanje, a oc jenjivati ga bit e teko zbog jednog jednostavnog
razloga: zato to je autor u svome Zapisu prevodioca, stavljenom
na kr aj nj egovoga ivotnog dj ela, una prijed obj asnio s voj
prevodilaki postupak i, to je jo vanije, drao se toga postupka:
analitiaru je ostalo malo prostora za ispisivanje stilistike ocjene.
Za historiju teorije prevoenja Kur'ana na bosanski jezik od
bitne su vanosti slijedeih nekoliko Durakovievih teza: 1) da
Kur'an nije umjetniko djelo; 2) da njegov stil nije estetski ve
argumentativan; 3) da Kur'an podvlai rjeitost kao Boanski dar
ovjeku i da istrajava na stilogenosti svoga izraza; 4) da j e Kur'an
jedinstven i s a s tanovita f orme u kojoj s e ob javljuje Uzviena
Sadrina; 5) da je id eologija or ijentalizma upor no potcrtavala
knjievnoumjetniku prirodu kur'anskoga Teksta kako bi
opovrgavala njegovo Boansko porijeklo, to je kod muslimanskih
prevodilaca izazivalo strah zbog koga su oni odustajali da u svojim
prijevodima z ahvataju nj egovu e stetsku di menziju; t aj s trah j e, u
bosanskom sluaju, znao da odvede neke nae prijevode u stilsku
depresivnost i trivijalne forme.
Sam Durakovi priznaje da je bio u intenzivnoj komunikaciji
sa svim naim prijevodima Kur'ana koji su mu prethodili. On istie
da s u t e pr ijevode r adili mahom t eolozi, koj i s u s ebi kao os novni
prevodilaki cilj postavljali prenoenje kur'anskih znaenja.
Durakovi je inova tivan i po tome to srni te rmin iz s emantike
Kur'ana, me'ani, prevodi kao: motivi, a ne: smislovi ili znaenja
Kur'ana. Ono sa ime se ne moemo sloiti jeste to je neoprezno,
bez provjere, Korkuta optuio da je svome prijevodu dao naslov:
Kur'an s prijevodom znaenja. Naslov Korkutovog pr ijevoda j e:
33
Kur'an Preveo Besim Korkut; Prevod znaenja Kur'ana je
naslov n jegovog pr ijevoda koga s u da li ur ednici E l-Kalemova
izdanja nakon to su se okonale diskusije o tome prijevodu kada
je pr evodilac ve bio na Ahiretu. Taj naslov je zaista dat
neoprezno, i s a nj im s e, pr ema naoj pr etpostavci, ne bi s loio ni
rahmetli Korkut: kako je, naime, mogue prevesti: u neki drugi
jezik prenijeti sva znaenja Allahove Knjige? To je nemogue, i
toga j e svj estan s vaki prevodilac, ueni Korkut svakako! A
spomenuti na slov ostavlja mogunost da s e nji me misli n a
prijevod svih znaenja Kur'ana.
Osim prijevoda Kur'ana o kojima je bilo rijei u ovoj studiji
Durakovi kae da je komunicirao i sa jo dva prijevoda: Mustafe
Mlive (Bugojno, 1994.) i Rame Atajia (Munchen, 2001.), i iznosi
svoju opu ocjenu: da je prijevod Enesa Karia najzreliji; soni
jezik Karieva prijevoda i uoljiva ritmizacija teksta predstavlja
iskorak u odnosu na sve zateene prijevode, kae on.
Ovom posljednjom ocjenom Durakovi nas uvodi u razloge
zato se (i) on odluio na veliki korak prevoenja Teksta posljednje
Boije Objave, a glavni se sastoji u relativnoj zasienosti jedne
vrste prevoenja Kur'ana na bosanski jezik, pri emu misli na
prevoenje Kur'ana prvenstveno radi prenoenja njegovih smislova /
motiva ( me'ani), na interpretativno, tefsirsko prevoenje
izvornika, a to su ve ozbiljna ogrjeenja o neke druge vane
slojeve teksta.
Koliko su se ako su se Korkut i Kari ogrijeili o slojeve
Teksta na koje misli Durakovi? da li je Kari napravio iskorak u
odnosu na K orkuta u s vekolikom z ahvatanju f orme i U zviene
Sadrine Izvornika, posebno u pogledu ritmizacije teksta? da li je
Durakovi svojom generalnom ocjenom naih prijevoda K ur'ana
potcijenio Korkutov prijevod? da li je Durakovi napravio iskorak
u odnosu na Karia i Korkuta? to s u pitanja z a pos ebne
komparativno-kontrastivne stilografijske analize. Ovdje e biti
rijei o Durakovievom originalnom, samostalnom prevodilakom
ostvarenju u odnosu na Izvornik.
34
Durakovi je izabrao dokraja poten odnos prema Allahovom
Pismu: elio je da s vojim pr ijevodom bar na sluti l jepotu
izvornika, ali i da sauva patos Kur'ana kao sakralnoga teksta
zbog i radi ega se odmjereno slui s tilskim sr edstvima koj e
mu pr ua n jegov m aterinski bos anski j ezik kako bi i zbjegao
opasnost t rivijalnosti a ka ko ne bi , prenaglaavanjem poetske
funkcije j ezika i est eticizmom, Tekstu oduzeo argumentativnost
kao njegovu temeljnu odliku.
Argumentativnost na koju se Durakovi vie puta poziva u
svome Z apisu podr azumijeva i deju Kur'ana ka o vjerske Knjige,
ija je nadnaravna forma dokaz, argument da ona potjee od Boga,
a ne od ovjeka. Bez toga svojstva, Kur'an bi bio neko tivo iz
beletristike koje, ka o t akvo, ne bi ni i malo dr uge s vrhe o sim da
priuti estetski u itak. A ni je t ako: K ur'an i ma m nogo
dalekosenije, na d-estetske ciljeve, kojih je Durakovi, svrenik
Gazi Husrev-begove medrese, itekako svjestan.
Ono to je elio da, od estetskih slojeva Izvornika, utka u svoj
prijevod Durakovi je saeo u nekoliko obuhvatnih zahtjeva:
zahvatiti: to vi e di scipliniranih a z vonkih r ima i zvornika i
razdraganost nj egovih refrena, r itamsku r asko i optimalno
prenoenje stilogenosti izvornika, unutarnju rimu i ritam u okviru
duih ajeta, zvukovne efekte koji bi bili makar bliski izvorniku; u
domenu sintakse kur'ansku obilnu upotrebu koordinirajuih
veznika zamijeniti odgovarajuim subordinirajuim adekvatima;
pridravati s e nizanja na porednih r eenica kako bi se ostvario
dinamizam zavi snosloenih reenica te odmjerenoga korienja
inverzija kako bi se sauvao patos sakralnoga teksta...
U t om cilju on je donio posebnu tabelu sa strukturom rima po
surama, to je, nesumnjivo, jedinstven iskorak u ukupnom prevoenju
Kur'ana na na i srodne jezike, a moda i u s vijetu. Vie od toga: taj
rimarij je stilska dominanta Durakovievog prijevoda. U surama za
koje j e u T abeli zap isao monorima, ovaj p revodilac j e zaista
ostvario takvu (samoglasniku) rimu od prvog do posljednjeg ajeta i
tako imitirao rimu Izvornika, a u ostalim surama se odluio za
35
raznovrsne monorime u nutar n jihove c jeline. E vo p rimjera z a o ba
sluaja:
a) sura E l-Kehf se u Izvorniku istie svojom jedinstvenom
rimom gdje se ajeti zavravaju na dugo -a: 'iweda / hasena /
ebeda /weleda... itd.; u Durakovia: svi se ajeti zavravaju na
samoglasnik e: iskrivljavanje / obraduje / boravit e / uze...;
b) sura Es-Saffat u I zvorniku i ma raznovrsnu monorimu: prva
tri aj eta se zavravaju na dugo a: safa / zedra / dhikra;
ajeti 3 -11 z avravaju s e na s uglasnike, a li i voka li i spred
njih se identino rimuju: dugo a pa kr atko i: wahid /
meariq / kewakib / marid / danib / wasib / thaqib /lazib;
slijede ajeti koji imaju j ednu od na jfrekventnijih kur'anskih
rima: -un i -in na s vome kr aju: jedhkurun / jesteskhirun /
mubin / meb'uthun...itd.; kod Durakovia: ajeti 1-4 rimuju
se na e: redove / brane / opomene / jedan je / Zemlje; ajeti
5-11 imaju rimovni samoglasniki zavretak a: istoka /
zvijezdama / ejtana ...itd; ajeti 12-182 zavravaju se na u:
podruguju / prihvaaju / ismijavaju ... itd.
Dobar di o posljednjeg duza ( tridesetine) dat je u monorimi
zastupljenoj t okom cijele sure. Uzmimo npr. 107. suru El-Ma'un -
Dobroinstvo: u Izvorniku ona je data u dvije vrste monorime: prva
etiri ajeta zavravaju se na in, odn. im, a slijedea tri na un,
odn. -'un; kod Durakovia je sva data u jedinstvenoj rimi: sa
zavretkom na e (valjda asocijacijom koju mu je namrijela
centralna rije sure: siroe ?), kako slijedi:
DOBROINSTVO
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga

1. Zna li ti ko je taj to Vjeru porie?
2. To je onaj to tjera siroe;
3. Da se jadnik nahrani ne podstie!
4. Muka e biti za klanjae -
36
5. Za one koji se na namazu svome ne usredotoe,
6. Koji samo vieni biti hoe
7. I dobroinstvo bi da sprijee!
I dok su u kratkim surama Durakovieve rime uoljive, stilski
izraajne, u dugi m surama one se t eko mogu zamijetiti, pa se
postavlja stilistiki opravdano pitanje: zato je prevodilac uope
posezao za njima? Odgovor emo pronai u autorovom Zapisu: da
bi s vojim pr ijevodom da o naslutiti ljepotu I zvornika. Z atim:
nastojanje d a se os tvari zadata monorima s igurno j e ut jecalo na
intenziviranje ritminosti prevedenoga teksta. Na svu sreu,
Durakovi je bio toliko svjestan op asne i vice k ojom s e kr etao u
svome pr evodilakom / umjetnikom hodu da nije zapao u
trivijalnost, u stihoklepstvo, u na silje na d j ezikom, na d s vojim
prevedenim tekstom. U kratkim surama njegova monorima zvui
stilski i ntenzivno, nenametljivo, g otovo s pontano: um jetnik j e
nadjaao filologa!
Ali, ne bismo to mogli tvrditi za svaku suru: Durakovi
ponekada zna da padne u nadahnuu, da u svijet pusti svoja
nesazrela, ak, sintaksiki, umjetniki, nezgrapna rjeenja; u
njegovom se prijevodu Kur'ana ne osjea toliko jedinstven zamah,
jedna j edina pjesnika ruka koja nadjaava filoloko suvereno
kretanje u z nanju a koj a s vakoj j edinici j ezika, na s vim ni voima,
prilazi s i stom snagom, s i stim marom i ha kom kao to to ini
neprevazieni bosanski uitelj prevoenja: Besim Korkut.
Kasnije emo dati primjere takvog Durakovievog pada u
nadahnuu, sluajeve kada filolog nadjaa umjetnika. No, prije
toga, pokaimo najvee umjetnike uzlete Esada Durakovia, u
kojima su do izraza doli visoki zadaci koje je on sam sebi postavio
u Zapisu: unutarnji ritam ajeta, ritamsku rasko, ogranieno
korienje inverzija, dinamizam zavisnosloenih reenica,
reduplikaciju veznika, leksiku svjeinu...:
ZGASNUE AL-TAKWIR
37
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga

1. Kada Sunce zgasne,
2. I zvijezde kada potamne,
3. I planine kada budu pokrenute,
4. I deve steone kada budu naputene,
5. I kada se sakupi zvjerinje,
6. I kada mora ognjem uskipe,
7. I due kada budu spojene,
8. I kada bude pitana djevojica
9. zbog kakve krivnje umorena je,
10. I listovi-zapisi kada se otvore
11. I Nebo kada nestane,
12. I Dehennem kada bukne,
13. I Dennet kada se primakne
14. ta je pripremila, dua e biti obavijetena o tome.
15. Ne! Zaklinjem se zvijezdama to se skrivaju,
16. to plove pa iz vida nestaju,
17. I tako Mi noi na izmaku,
18. I tako Mi jutra pri njegovu disanju
19. Zaista, to je govor Izaslanika asnoga,
20. Monoga, koji je cijenjen kod Gospodara al-Ara,
21. Kojega sluaju i koji Onamo ima povjerenja;
22. A drug va nije luda:
23. Na obzorju jasnome on je zaista ugledao ga,
24. I u vezi sa Onostranim on se ne suzdrava,
25. I Kur'an nije govor prokletog ejtana,
26. A vi ipak idete kuda?!
27. Kur'an nije nita drugo do opomena svjetovima,
28. Onome od vas ko hoe da se dri Pravoga puta,
29. A vi ne moete nita htjeti ako to ne ushtije
Gospodar svjetova!

Onaj ko p oznaje ovu s uru u I zvorniku osjetit e da je
prevodilac Durakovi njome, kao cjelinom, imitirao njezin ukupni
38
lirski ton i njezinu ukupnu poruku. To je jedna od onih kraih
usplamtjelih mekkanskih s ura, z ategnutog r itma, s ne koliko
ritamskih obrata, puna apokaliptinih vizija, uz vika, z akletvi,
predaha, retorikih pitanja, apelacija...
a) leksika svjeina
Ve sam naslov, Zgasnue, otkriva prevodioevu lirsku
kreaciju i leksiku svjeinu.Usporedimo ga sa Korkutovim mnogo
siromanijim, uobiajenim: Prestanak sjaja, ili sa Karievim
konkretnijim, slikovitijim: Potamnjenje Sunca, ali ni Kariev
naslov ne sugerira tako impresivnu sliku utrnua Suneva svjetla
pred K ijametski da n, smak s vijeta. P a ka d govor imo o ovo m
naslovu, i staknimo da to nije jedini sluaj Duarkovieve leksike
inovativnosti: pogledajmo i slijedee, potpuno nove, originalne
naslove u kojima su se izjednaili filolog i umjetnik, oba na
svojim vrhuncima: Raskrilnica (Fatiha), Vjetrovi koji vitlaju (Edh-
Dharijat), Dan ustanua (El-Qijame), Stradanje (El-Gaije),
Razgaljivanje (El-Inirah)..., ali u suri El-Ma'ide i on pr avi greku
svojih prethodnika: umjesto da ovu arapsku rije prevede drevnom
bosanskom rijeju Sofra, i on upotrebljava kroatizam Trpeza.
(I kada se sakupi) zvjerinje; (i kada mora ognjem) uskipe; (i
Dehennem kada) bukne; (i tako Mi jutra pri njegovu) disanju; (a
drug va nije) luda... - istaknute rijei, u svojim kontekstima,
leksiki su svjee, stilogene, pjesnike...
b) unutarnji ritam ajeta:
on j e t oliko s tilogen u ovo m pr ijevodu s ure da s e moe
smatrati njegovom stilskom dominantom. Ve u prvim ajetima,
vodei se upravo za ovim stilskim sredstvom, Durakovi
neuobiajeno/ nekonvencionalno / stilogeno postavlja veznik kada
na razliita mjesta u reenici iako on u I zvorniku stilogeno za
39
arapsku, kur'ansku sintaksu! nepomino stoji na prvome mjestu:
Idhe'-emsu kuwwiret, /we idhe'n-nudumu-nkederet...itd.
Kada Sunce zgasne, / I zvijezde kada potamne, / I planine
kada budu pokrenute, / I deve steone kada budu naputene, / I kada
se sakupi zvjerinje, / I mora kada ognjem uskipe...: stilskim
premetanjem ovog veznika, u ajetima iste reenike strukture,
prevodilac je stilski istakao i vrioce radnje i radnju koju oni vre.
Naravno, tu su i ostala stilska sredstva kojima prevodilac ostvaruje
/ imitira ritam ove uzbudljive sure.
c) ritamska rasko:
iako je ostvario ranije ritamske obrte (uzronom reenicom u
9. ajetu i glavnom, nezavisnosloenom reenicom u 14. ajetu,
kojom se zavrava j edan zbirni motiv), mnogo istaknutiji ritamski
obrt, ritamski iktus, prevodilac ostvaruje u 15. ajetu:
Ne! Zaklinjem se zvijezdama to se skrivaju...
(U Korkuta nema ove nijene negacije s uzvikom, pa, dakle,
ni r itamske ra skoi; u njega s e na stavlja p rekinuti n iz
zavisnosloenih, vremenskih reenica: I kunem se zvijezdama...; u
Karia je isti sluaj: I zaklinjem se zvijezdama skrivalicama...)
d) stilistika markiranost stanke:
A vi ipak idete kuda?! postavivi upi tni veznik na kr aju
reenice, a ispred njega stavivi crtu kojom se pravi snana stanka
u izgovoru ovog ajeta, prevodilac unosi kreendo u njegov ritam i
do maksimuma r azvija dinamiku nj egova i zraza. ( Korkutovo: pa
kuda onda idete?! i Karievo: pa kuda onda idete vi?! izgledaju
blijedo pokraj ovog Durakovievog rjeenja.)
e) dinamizam zavisnosloenih reenica i reduplikaciju
veznika i analizirali s mo pr ilikom oc jenjivanja K orkutova
40
prijevoda; Durakovi (jednako kao i Kari) na isti nain koristi oba
ova stilska sredstva.
41
.

) (
.

42
Dr Demal Lati, associate professor
TRANSLATION OF KUR'AN IN BOSNIAN
LANGUAGE BY ESAD DURAKOVI:
MATURATION OF TRANSLATION
EXPERIENCE

SUMMARY
The author in this paper critically analyzes stylistic scopes of
the l atest t ranslation o f K ur'an i nto B osnian l anguage by t he
leading Bosnian Orientalist, Esad Durakovi. The work especially
treats im plementation of s tylistic a ims in the B osnian text of
Kur'an, which Durakovi presented in his Note of the translator.
Further in the text author deals with the stylistic characteristics of
the or iginal a nd t he t ranslation of Kur'an, a voiding c omparative-
contrastive analysis of this and the other translations of Kur'an into
Bosnian and other similar languages.

Key words: argumentation of style, stylistic dominant, sacral
text, mono-rhyme, internal rhythm, reduplication of conjunctions.

Hfz. D. OI, Dijalekatske razlike meu kiraetima
43
Dr. hfz. Devad oi,
vii asistent
DIJALEKATSKE RAZLIKE MEU
KIRAETIMA
SAETAK
U te oriji n auke o kiraetima, k ao i u ra znorodnoj te fsirskoj
literaturi k oja tre tira p itanje k iraet, n avode s e brojna miljenja o
aspektima i razlozima razliitih itanja kuranskog t eksta. Sve t o,
dakako, u tijesnoj je vezi s tumaenjem hadisa o sedam harfova.
Dijalekatske raznolikosti u arapskome jeziku u vrijeme objavljivanja
Kurana, prema miljenju mnogih eminentnih islamskih uenjaka,
kljuni su aspekt u razumijevanju kako p rirode k iraetskih
divergencija, tako i mudrosti Boije olakice da se Kuran ui na
sedam harfova. Ovaj r ad ima za cilj d a d etaljnije, u za sl ikovite
primjere, ra svijetli t aj asp ekt p oimanja k iraet k ao n ezaobilazne
komponente u s trukturi kur anskog i zraza. I staknuto j e d a se
dijalekatske razlike meu kiraetima mogu reducirati na etiri
osnove: derivacijsku, m orfoloku, fonetsku i leksiku. Ilustracije
radi, za s vaku os novu navedeno j e nekoliko pr imjera. Rad takoer
potencira vanost prouavanja k iraet u sa mom k ontekstu
tumaenja Kurana.
44

Kljune rijei: K uran, kiraeti, arapski di jalekti, sedam
harfova, Kurej, Huzejl, S ekif, Hevazin, Kinane, Temim, J emen,
Mudar, derivacijska, fonetska, morfoloka i leksika osnova, hemze,
idgam, imala, itd.

Poznato j e da s vaki govor o na stanku i r azvoju ki raetske
nauke poinje od hadisa o sedam harfova. Znaenje sintagme
sedam harfova bilo je predmet iscrpnih rasprava meu islamskim
uenjacima. J edno od najdominantnijih miljenja j este da sedam
harfova predstavlja s edam ar apskih dijalekata na koj ima j e
objavljen Kuran. O t om a spektu kiraet gov orimo u t ekstu koj i
slijedi.
Dozvola da se Kuran ui na harfove Arapima j e pr uala
olakicu budui da im je uenje Kurana na jednom dijalektu
priinjavalo potekou. Bili su neuki, neznatan broj j e znao pi sati.
Poto je situacija bila takva da su pripadnici jednog plemena teko
usvajali dijalekat drugog plemena, omogueno im je itanje
Kurana p rema vlast itim dij alekatskim f ormama, s t im to su
znaenje i smisao kuranskoga izraza morali ostati nepromijenjeni.
Tako j e pot rajalo sve dok se veina nije opismenila i prilagodila
svoj govor Poslanikovom, s.a.v.s., govoru. Kada su doli u priliku
da l ake usvajaju, pamte i artikuliraju kuranske rijei, dozvola da
ue Kuran shodno ranijoj olakici bila im je uskraena, smatra Et-
Tahavi.
1

Ibn Atijje
2
kae da P oslanikov, s .a.v.s., i skaz Kuran je
objavljen na sedam harfova znai da su u njegovu jeziku

1
Vidi: Al-Qurtubi, Abu Abdullah Muhammad b. Ahmad b. Abu Bakr b. Farh
al-Ensari al-Kazrai, Al-ami liahkamil-Quran (Obradu, reviziju i komentar
uradio dr. Muhammad Ibrahi m al-Hafnawi, a identifikaciju i provjeru hadis dr.
Mahmud Hamid Ul man ) Darul-hadi l , Kairo, izd. II, 1996., sv. I, str. 59.
2
Abu Muhammad Abdul-Haqq b. At iyya, a ndaluanski pr avnik malikijske
kole, muhaddis, mufessir i a rapski l ingvist. Obnaao dunost ka dije u onda-
njem gr adu Al meriji. Umro 481. h. g. Vidi: Umar Ri da Kahala, Muamul-
muallifi n, Muassasa Ar-Risala, Bejrut, 1993., sv. II, str. 59.
45
strukturu u komponovani di jalekti s edam a rapskih p lemena na
kojima je objavljen Kuran: nekada je znaenje izraeno dijalektom
Kureja, nekada dij alektom Huzejla, nekada dr ugim dijalektom, u
zavisnosti od toga koji izraz je rjeitiji i sadrajniji. Zar ne
primjeujete, nastavlja Ibn Atijje, da gl agol fetare (
) u
drugim dijalektima, za razliku od dijalekta Kureja, znai ibtedee
(
). Taj glagol je u potrijebljen u kuranskom te kstu, ali Ibn

Abbasu nije bi la j asna nj egova e timoloka pozadina dok se pr ed
njim nisu pojavila dvojica beduina koji su su se sporili oko bunara.
Jedan od nj ih j e uz viknuo: Ja s am ga s agradio ( )! Ibn
Abbas kae: Tada sam shvatio rije Uzvienog:
.
3

Pa ipak, ni zagovornici tog miljenja nisu se mogli usaglasiti
o imenima plemena, nosilaca tih dijalekata.
Jedni s matraju da s u to di jalekti plemen: K urej, H uzejl,
Sekif, Hevazin, Kinane, Temim i Jemen; drugi smatraju da su t o:
Kurej, Huzejl, Temim, El-Ezd, Rebia, Hevazin i Sad b. Bekr, a
trei kau da je rije o sedam narjeja Mudara, navodei kao dokaz
izjavu Usmana, r . a .: Kuran j e obj avljen na j eziku M udara.
Mudar t retiraju kao zajedniki naziv za s edam najpoznatijih
plemena: Kurej, Kinane, Esed, Huzejl, Tejm, Dabbe i Kajs. Tvrde
da s pomenuta pl emena ulaze u sast av v elike porodice Mu dar i d a
ona obj edinjuje s edam dijalekata n a koj ima j e obj avljen Kuran,
rangiranih prema naznaenom redoslijedu. Pozivaju se, takoer, na
predaju da je Ibn Mesud, r. a., preferirao da pisari Kurana budu iz
Mudara. No, neki su to stajalite osporavali s obzirom da u govoru
spomenutih pl emena ima kolokvijalizama koji ne prilie
kuranskom rjeniku. Takav primjer j e kekea () dijalekt
Kajsa i temtema () dijalekt Temima. U kekei Kajsa umjesto
kafa (), koji oznaava spojenu ensku linu zamjenicu, izgovaraju
in (). Na primjer, ajet: (
) izgovaraju na sljedei
nain: (
). U temtemi Temima, npr., umjesto fin-

3
A-ura, 11. Vidi: Kurtubijev tefsir, n. d., sv. I, str. 61.
46
nas ( ) ka u: fin-nat (
), ili umjesto ekjas (
)
kau: ekjat (
). Slini kolokvijalizmi ne mogu biti sastavni dio

kuranskoga jezika, pogotovo to ni od pr vih generacija takvo to
nije zapameno.
4

Paljiviji osvrt na forme i strukturu autentinih kiraeta
govori da su oni sadravali mnogo arapskih dijalekata, tj. veinu
njih, i da se ne mogu ograniiti samo na sedam. Dijalekatske
razlike meu kiraetima mogu se reducirati na etiri osnove:
derivacijsku, m orfoloku, fonetsku i leksiku. Za svaku osnovu
pojedinano bit e navedeno po nekoliko primjera.
A) DERIVACIJSKA OSNOVA
- Glagol jakufuune () u 138. ajetu sure El-Eraf:

I mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, i oni
naioe na jedan narod koji se kumirima svojim
klanjao...
Hamza, El-Kisai i Halef su spomenuti glagol itali s kesrom
na kafu (
), ka ko se i zgovaralo na di jalektu pl emena Esed.

injenica d a s u ku fanski im ami pr imjenjivali na vedeni kiraet
govori nam da je on usaglaen s dijalektom plemena Esed iji su
pripadnici nastanjivali podruje Kufe. Ostali kiraetski imami su
primjenjivali ve rziju dr ugih a rapskih pl emena, t j. s dammom na
kafu (
).
5

4
Kurtubijev tefsir, n. d., sv. I, str. 62.
5
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muharrab fil-qiraatil-ar wa tawi huh,
Mekteba Al-Kulliyyat al-azhariyya, Kairo, 1970., sv. I, str. 250.
47
Jasno je da razlika izmeu dva spomenuta kiraeta, odnosno
dijalekta lei u derivacijskoj osnovi (glagolskoj paradigmi), jer prvi
kiraet i de na pa radigmu (
) s fethom na kafu u pe rfektu t e s

kesrom na kafu u prezentu (
), dok dr ugi ki raet i de na

paradigmu (
) u perfektu i paradigmu (
) s dammom na kafu u
prezentu. Leksika osnova ( ) znai: susretanje (
) i
zadravanje (
); kae se: -
, kada pristupimo emu i

od njega se vie ne odvajamo.
6

- Glagol fejushitekum (
) u 61. ajetu sure Taha:

A Musa im ree: Teko vama! Ne iznosite na Allaha
lai pa da vas On kaznom uniti, ve je propao onaj ko
je potvarao!
Hafs, Hamza, El-Kisai, Ruvejs i Halef su tematski glagol itali
s dammom na ja i kesrom na ha (
), d ok s u ostali imami ta j
glagol itali s fethom na oba s pomenuta konsonanta (
). Prva
varijanta je dijalekat Nedda i Temima, a druga dijalekat Hidaza.
7

Uvidom u dva navedena kiraeta primjeujemo da njihova
diferentnost poiva na derivacijskoj razini. Prvi kiraet je prezent
glagola (
) iz etvrte vrste, a drugi prezent glagola (
) iz
prve vr ste. E bu Ubejde
8
navodi da obj e vr ste imaju znaenje:
smrviti i unititi (
).
9
Iz na vedenog primjera m oemo
zakljuiti da su glagolske vrste u arapskome jeziku nastale i ka o

6
Abul-Husayn Ahmad b. Faris, Muam maqayisil-luga, Darul-i l, Bejrut,
1991., sv. IV, str. 108.
7
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muhar r ab, n. d., sv. II, str. 143.
8
Abu Ubayda Mamar b. al -Mul ann al -Basri an-Nahwi, basranski l ingvista,
stilistiar, mufessir, muhaddis, knjievnik i leksikolog, umro 208. h. g. Napisao
je oko 200 djela iz razliitih oblasti. Poznatija su: Maazul.Quran, Irabul-
Quran, Al-Aml al, Fi gari bil-hadi l i dr.
9
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muhar r ab, n. d., sv. II, str. 143.
48
rezultat razliite dijalekatske derivacije istih leksikih osnova, o
emu svjedoi i sljedei, trei primjer.
- Glagol yubeiruke (
) u 39. ajetu sure Alu Imran:

I meleki ga dok je on klanjao stojei u hramu
zovnue: Allah ti radosnu vijest zbilja za Jahjaa
alje...
Hamza i El-Kisai su navedeni glagol itali s fethom na ja,
sukunom na ba i dammom na inu (
); ostali su ga itali s
dammom na ja, fethom na ba i kesrom na ge miniranom inu
(
). R ije je o dva poznata dijalekta: ge minacija ( tedid) je

hidaska v arijanta, a nj egovo i zostavljanje ( tahfif) v arijanta
plemena Tihame.
10

Dva kiraeta predstavljaju dvije glagolske vrste, prvu i drugu,
sa istim znaenjem, tj. obradovati, obveseliti, donijeti radosnu
vijest; ob lik b ez geminacije je izveden od rijei el-bir
(nasmijanost, ve selost,radost, ve drina); kae se :
;
izvedena i menica j e el-bire i el-bure, s dammom i kesrom na
ba, dok j e geminirani oblik izveden od rijei et-tebir, kae se:
. Imenice el-bir i et-tebir u semantikoj osnovi

ukazuju na vijest koj a s vome r ecipijentu mijenja i zraz l ica i da je
mu radost.
11

B) MORFOLOKA OSNOVA

10
Isto, sv. I, str. 121.
11
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muqtabas minel-lahaatil-arabiyya wal-
quraniyya, Mekteba Al-Kulliyyat al-azhariyya, Kairo, 1979., str. 70.
49
- Rije karh (

Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju...
Naslovljenu rije (
), sa odreenim lanom ili bez njega,

ube, Hamza, El-Kisai i Halef itali su s dammom na qafu (
),
a os tali i mami sa fethom (
). Rije je o dva dijalekatska oblika

koji sadre znaenje rijei el-derh (
) rana. Neki kau da

oblik s fethom znai: rana, dok obl ik s dammom znai: bol. Prema
Ahfeu, r adi se o dva infinitivna obl ika ( masdara); kae se:
.
12

- Rije er-rub (

Mi emo uliti strah u srca onih koji nee da vjeruju

zato to druge Allahu ravnim smatraju, o kojima On
nije objavio nita...
Rije er-rub (
), odreenu ili neodreenu, Ibn Amir,

El-Kisai, Ebu Dafer i J aqub itali su s dammom na ajnu
( ), s hodno h idaskoj di jalekatskoj v arijanti; os tali s u tu
imenicu itali sa sukunom na ajnu (
), pr ema va rijanti
plemena Temim, Esed i Kajs. U pitanju su dva infinitivna oblika sa
istim znaenjem strah ( ). Neki kau da je oblik sa sukunom
osnova, damma je upotrijebljena radi vokalne harmonije, slino
rijeima: usr i jusr/usur i jusur. Neki, pak, t vrde da je obl ik s

12
Abu Mu hammad Me kki b. A bu Talib a l-Qaysi, Al-Kaf an wuduhil-
qiraatis-seb, Muassasa Ar-Risala, Bejrut, 1984., sv. I, str. 356.
50
dammom osnova, a da je sukun upotrijebljen radi l akeg izgovora,
kao to je sluaj s imenicom: er-rusul ( ) i er-rusl ( ).
13

- Rije es-silm (
) u 208. ajetu sure El-Beqare:

O, vjernici, ivite svi u miru i ne idite stopama
ejtanovim ...
Navedenu rije Nafi, Ibn Kesir i El-Kisai itali su sa fethom
na sinu (
), a ostali s kesrom (
).
Kira'eti es-silm i es-selm su dva di jalekatska inf initivna
oblika g lagola selime (
). Varijanta s kesrom oznaava islam,

mada se obl ik sa fethom moe t retirati ka o imenica u znaenju
infinitiva, to se odnosi na islam, slino imenici: dar (
) u
znaenju: darivanje (
). O blik s a fethom moe se uz eti i u

znaenju: mir, tolerancija i suivot (
), to, opet, predstavlja

islam i njegove vrijednosti.
14

C) FONETSKA OSNOVA
- Fenomen umekavanja artikulacije hemzeta
Kod t vorbe hemzeta glasnice su vrsto priljubljene jedna uz
drugu t ako da s e pot puno z atvori pr olaz z raka. P ri t renutnom
rastavljanju gl asnica kom primirani zrak se na glo pr obija
proizvodei eksplozivni zvuk, dok glasnice tre pere (vibriraju).
Dakle, hemze je gr leni ha rf (g lotal) po m jestu tvorbe, praskav
(ploziv) po nainu tvorbe i zvuan po uestvovanju treperenja
glasnica.

13
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muharrab, n. d., sv. I, str. 138.
14
Isto, sv. I, str. 88.
51
S obzirom na nain artikulacije, hemze spada meu najtee
arapske kon sonante. Z ato s u ne ka arapska pl emena bi la s klona
njegovom umekavanju (teshil), uglavnom ona na sjeveru i zapadu
Arapskog poluotoka, kao to je Huzejl i stanovnici Hidaza (Mekke
i Medine); druga plemena na srednjem i istonom dijelu Poluotoka,
poput T emima, pr akticirala s u nj egov pot puni i zgovor (tahqiq).
Interesantna je injenica da je potpuni izgovor hemzeta obiljeje
ruralnih (beduinskih) s redina, z a r azliku od ur banih gdj e su ga
umekavali, to se moe dovesti u vezu s nainom ivota i
osobenostima drutvene komunikacije.
15

Pojam teshila u k iraetskoj na uci odnosi s e n a um ekanu
artikulaciju hemzeta, mada se ponekad tim pojmom oznaavaju sve
promjene u vezi s ar tikulacijom hemzeta, tj. etiri naina njegove
artikulacije: prenoenje (
), zamjena ( ), nenaglaeni
izgovor (
) i izostavljanje (
).
Svi navedeni naini artikulacije zastupljeni su u autentinim
kiraetima.
Prenoenje se pr imjenjuje u situaciji ka da je hemze
vokalizirano, a prethodi mu stalni sukun. Tada se hemze izostavlja
te se njegov vokal, svejedno da li je fetha, damma ili kesra, prenosi
na prethodni konsonant, npr.:

Zamjena se vr i ka da prije ne vokaliziranog hemzeta doe
konsonant s voka lom, pa s e hemze mijenja u waw kada je pri je
njega damma, u elif kada j e pri je njega fetha i u ja kada je pr ije
njega kesra, npr.:

to se tie nenaglaenog izgovora i izostavljanja, takva
artikulacija se prakticira, npr., kada se izmeu dvije rijei susretnu
dva voka lizirana hemzeta, koja mogu biti sa istim ili razliitim
vokalima. Primjeri istih vokala su rijei:

Po j ednom kiraetu izostavlja s e p rvo i li dr ugo hemze, po
drugom kiraetu prvo ili drugo hemze izgovara se nenaglaeno, po

15
Vidi: Muhammad Muhaysin, Al-Muqtabas, n. d., str. 84.
52
treem kiraetu drugo hemze se mijenja u harf duine, elif, waw ili
ja, zavisno od vokala.
16

- Izhar (
) i idgam (
)
Prakticiranje izhara i idgama predstavlja jedan od jezikih
fenomena. Njime su se bavili klasini i savremeni arapski lingvisti,
ustanovljavajui u vezi s tim mnoga pravila i norme, mada se nisu
slagali u njihovom obrazloenju i tumaenju, pa ni u tome koja su
plemena inklinirala upotrebi izhara, a koja upotrebi idgama.
Izhar u arapskom jeziku znai: pokazivanje, ispoljavanje,
oitovanje i sl.
Terminoloki, izhar je a rtikulacija s vakog ha rfa s hodno
njegovom ishoditu pri emu ne smije biti nazalizacije u harfu
izhara.
Leksiki, idgam znai: umetanje, uklapanje, jednaenje,
udvajanje, kontrakcija, asimilacija i sl.
Terminoloki, idgam je jednaenje dva harfa tako da se
izgovori samo jedan geminirani harf, tj. drugi harf po redoslijedu.
Iako se izhar i idgam esto upotrebljavaju, ipak se moe
kazati da j e osnova i zgovora izhar, budui da nije niim
uvjetovan, za razliku od idgama koji iziskuje identinost, srodnost
ili bliskost konsonanata.
Identinost konsonanata (
) podrazumijeva nj ihovu
identinost s obzirom na ishodite i osobine ( i ); srodnost
(
) s e odnosi na i stovjetnost nj ihova i shodita i di ferentnost

nekih nj ihovih osobina ( i ), dok se bl iskost (
) odnosi na
blizinu njihovih ishodita i istovjetnost nekih osobina ( i ).
Da bi s e u kuranskom t ekstu pr imijenio idgam, uvjet je da
harfovi idgama budu ne posredno j edan do dr ugog, ka ko u
izgovoru, tako i u pravopisu, ili samo u pravopisu, kao npr.:

dva i sta harfa su meusobno odvojena u izgovoru, jer ih odvaja

16
O artikulaciji hemzeta vidi vie: Fadil Fazli, Komparacija izmeu Hafsovog i
Werovog kiraeta, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 82-94.
53
dugi v okal pr vog, a li u pr avopisu oni n isu r azdvojeni t e j e
dozvoljena realizacija idgama, kao to je u Es-Susijevoj predaji.
Idgam nije dozvoljeno primijeniti u sljedeim situacijama:
1) kada je harf koji se eli asimilirati lina zamjenica/damir
prvog ili drugog lica jednine, a spaja se samo s glagolima, npr.:
ili
;
2) kada je harf koj i s e eli a similirati ge miniran, npr.:
;
3) kada su ha rfovi idgama u istoj rijei, pod uvjetom da je
prvi s vokalom a drugi sa sukunom, npr.:
;
4) kada je ishodite harfova udaljeno, to oteava realizaciju
idgama, npr.: i u rijei:
.
Idgam se dijeli na dvije vrste: veliki (
) i mali
(
). Kod velikog idgama oba harfa su vokalizirana,

npr.:
; kod malog idgama prvi je sa sukunom, a drugi s

vokalom, npr.:
.
Takoer, idgam se di jeli n a potpuni i nepotpuni. Potpuni
idgam znai potpunu asimilaciju jednog u drugi harf, tj. ishodita i
osobina, npr.:
, z a r azliku od nepotpunog idgama kada se

asimilira ishodite, ali ne i osobina, npr.:
.
17

Jasno je da je idgam jeziki fenomen uzrokovan fonetskom
konstelacijom i t enjom z a br im i zgovorom, to j e pos ebno bi lo
izraeno u ruralnim arapskim sredinama. Ako se uzme u obzir da se
veliki broj pripadnika beduinskih plemena nastanio u irakim
pokrajinama, tada je razumljivo zato su kufanski kiraetski imami
u svojim predajama prakticirali idgame vie od drugih.
- Feth (
) i imala (
)
Feth i imala, kao jeziki fenomen, bili su prisutni u arapskom
govoru davno prije pojave islama. Feth je bio svojstven plemenima

17
O izharu i idgamu vie vidi: Abdul-Fattah Al-Marsafi, Hidayetul-Qari ila
tawid kalamil-Bari, Maktaba Tayyiba, Medina, bez godine i zdanja, sv. I, str.
231-260.
54
koja su ivjela na zapadnom dijelu Arapskog poluotoka ukljuujui
hidaska p lemena: K urej, Sekif, Hevazin i K inane. Imala je
karakterizirala govor sredinjih i istonih plemena, ka o to s u:
Temim, Kajs, Esed, Taj, Bekr b. Vail i Abdul-Kajs.
18

Kada je objavljivan Kuran feth i imala su postali sastavnom
fonolokom komponentom njegovog uenja tilaveta. J edan br oj
kiraetskih imama uestalo je primjenjivao imalu, poput Vera, Ebu
Amra, Hamze i E l-Kisaija. Drugi s u, pa k, pr eferirali feth, ka o
Kalun, Ibn Kesir, Ibn Amir, Asim, Ebu Dafer i Jakub.
Pod t erminom feth misli se na uobiajeni izgovor dugog
vokala a, mada s e u ne kim pr edajama pr imjenjuje i na kr atkom
vokalu a: j ezik se spusti u na jnii poloaj u us tima (dno usta) bez
pomjeranja naprijed i li na zad, us ne s u pr i t ome u ne utralnom
poloaju, a otvor usta je najvei.
Imala je artikulacija dugog ili kratkog vokala a izmeu a i e
ako je u pi tanju mala imala; kod velike imale taj vokal se izgovara
izmeu e i i; jezik se podie naprijed: njegov prednji dio uzdie se
u pravcu tvrdog nepca dok sam vrh dodiruje donje sjekutie, usne
su pri tome razvuene, a otvor usta je znatno smanjen.
Postoje i d rugi f onetski f enomeni p utem kojih se oituju
dijalekatske razlike meu kiraetima, no, o tome e biti govora
nekom drugom prilikom.
D) LEKSIKA OSNOVA
Pod leksikom osnovom misli se na kuranske rijei i izraze
svojstvene odreenom arapskom plemenu. Najvie rijei u
Kuranu, to je sasvim logino, potjee iz leksike batine plemena
Kurej. No, mnogo je izraza u Kuranu koji potjeu iz leksike
drugih plemena. Na primjer, rije el-musirat () potjee iz

18
Vidi: Ahmad b. Muhammad al-Bann, Ithaf fudalai-l-baar, Alamul-kutub
i Maktaba Al-Kulliyyat al-azhariyya, Bejrut i Kairo, 1987., sv. I, str. 247-248.
55
govornog podruja plemena Kurej, rije ridz () p ripada
dijalektu plemena Taj, rije es-saihun () plemenu Huzejl,
rije haia () plemenu Temim, rije el-uhud () plemenu
Benu Hanife, rije es-sufeha () plemenu Kinane itd.
19

Postavlja s e pi tanje: Z ato je Kuran preuzeo rijei veeg
broja arapskih plemena?
Moglo bi se odgovoriti da u t ome lei velika Boija mudrost.
Allahova k njiga j e zb liila i u jedinila o ndanja ar apska p lemena,
izmeu ostalog, i upotrebom njihovih dijalekatskih izraza, to je za
njih bila velika poast. Kuranski govor postao j e ne prikosnoveni
gramatiki, knjievni i stilistiki obrazac jezikog izraavanja za sve
Arape, bez obzira na njihovu regionalnu ili plemensku pripadnost.
ZAKLJUAK
Utemeljenost ki raetske na uke, nj ezin na stanak i r azvoj u
direktnoj su vezi sa hadisom o sedam harfova. Brojna su miljenja
islamskih uenjaka o znaenju sintagme sedam harfova. Meu
njima do minira m iljenje da se ta si ntagma odnos i na sedam
arapskih d ijalekata na koj ima j e obj avljen K uran. T okom
objavljivanja Kur-ana neukim Arapima bi lo j e olakano da ue
Kuran po s vome dijalektu, onako kako ih je pouavao Poslanik,
s.a.v.s., tako da su znaenje i poruka Kurana ostali nepromijenjeni.
Meutim, zastupnici navedenog miljenja nisu se mogli usaglasiti o
kojim je, zapravo, dijalektima rije. U svakom sluaju, rani arapski
dijalekti su vaan faktor divergencije i primjene razliitih kiraeta.
Dijalekatske razlike meu kiraetima mogu se reducirati na etiri
osnove: deri-vacijsku, morfoloku, fonetsku i leksiku. Za svaku od
tih osnova mogue je navesti m nogo pr imjera i z K urana, no,
ilustracije r adi, mi s mo se z adovoljili s ne koliko primjera. Kod
derivacijske osnove zapazili smo da se dijalekatske razlike meu

19
Vidi vie: Muhammad Muhaysin, Al-Muqtabas, n. d., str. 112-132.
56
kiraetima de avaju na nivou di ferentnih g lagolskih pa radigmi i
infinitivnih osnova, mada su esto baziraju i na upotrebi razliitih
vrsta gl agola. Morfoloka osnova predstavlja upotrebu dva i li vie
oblika jedne imenice ili glagola, to se postie razliitom
vokalizacijom, odnosno z adra-vanjem ili iz ostavljanjem voka la.
Fonetska os nova u vezi je sa akustinim/glasovnim promjenama
kod izgovora odreenih konsonanata, kao to je sluaj s hemzetom,
zatim nj ihovim je dna-enjem i asimilacijom u druge konsonante,
potpuno ili nepotpuno, zatim specifinim izgovorom dugog i
kratkog vo kala a (imala) itd. Leksika osnova se manifestira
upotrebom rijei specifinih za ovaj ili onaj arapski dijalekat. Na
kraju, moemo konstatirati da se lingvistiko i tefsirsko razvianje
prirode k iraetskih divergencija u mnogome os lanja na
dijalektoloka istraivanjima arapskoga jezika iz ranog perioda.
57
.

.
.

.

.

: ) .(

:

) ( ...
58
Dr hfz. Devad oi, senior assistant
DIALECTICAL DIFFERENCES AMONG
QIRAETS

SUMMARY
In the theory of science of qiraets as well as in various tafsir
literature which treats the issue of qiraets, there are many questions
about the aspects and reasons of different reading of Quranic text.
All of the m s urely are in close relation with the int erpretation of
seven harfs (letters). Dialectical differences in Arabic language in
the time of revelation of Quran, according to the opinion of many
eminent I slamic schol ars, are the key aspect of understanding the
nature of qi raets divergences as w ell as of t he Gods wisdom t o
recite Quran in the seven harfs.
This pa per aims t o c lear up t he aspect of und erstanding o f
qiraets a s an una voidable c omponent i n t he s tructure of Quranic
expression. Dialectical differences among qiraets can be reduced to
the f our ba sic f orms. The w ork also stresses t he i mportance of
qiraets within the context of interpretation of Quran.

Key words: Qur'an, qiraets, A rabic dial ects, seven harfs,
Qureish, Huzejl, Sekif, Hevazin, Kinane, Temim, J emen, Mudar,
derivation, phonetic, morphologic and lexical basis, hemze, idgam,
imala.
A. FATI, Metodologija, jeziki opseg i izvori djela Nuzhetu'l-e'ajuni'n-
newziri f 'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir
59
Dr. Almir Fati,
vii asistent
METODOLOGIJA, LEKSIKI OPSEG I
IZVORI DJELA NUZHETU'L-E'AJUNI'N-
NEWZIRI F 'ILMI'L-WUDHI WE'N-
NEZ'IR
SAETAK
Djelo Ibnu'l-Dewzija pod navedenim naslovom predstavlja svo-
jevrsnu prekretnicu u pi sanju dj ela o wudhu i nez'iru Kur'ana,
iako zadrava onu klasinu tradiciju pisanja djela iz ovoga anra, tj.
u terminima lingvistikog znaenja rijei i nauke tefsira. Zbog toga
to Ibnu'l-Dewz svojim djelom unosi znaajne novine u pogledu
metodologije pi sanja dj ela ovoga anra, autor detaljnije is pituje
metodologiju, leksiki opseg i izvore spomenutog djela.

Kljune rijei: metodologija, wudh, nez'ir

60
UVOD
Ebul-Fered I bnu'l-Dewz jedan je od posljednjih velikih
klasinih semantiara Kur'ana. Rije je o prvom autoru koji j e
definirao t efsirsku di sciplinu el-wudh we'n-nez'ir (''nauka o
vieznanim i jednoznanim rijeima u Kur'anu'') i uveo nove
naune standarde u pisanju djela iz ove discipline. Otuda njegovo
djelo Nuzhetu'l-e'ajuni'n-newziri f 'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir
predstavlja s vojevrsnu pr ekretnicu u pisanju djela o wudhu i
nez'iru Kur'ana, iako zadrava onu klasinu tradiciju pisanja djela
iz ovoga anra, tj. u terminima lingvistikog znaenja rijei i nauke
tefsira. Zbog toga to Ibnu'l-Dewz svojim djelom unosi znaajne
novine u m etodologiji pisanja dj ela ovoga anra, u ovom r adu
detaljnije ispitujemo njegovu metodologiju, osvremo se na
leksiki opseg te izvore reenoga djela.
1. Naslov Ibnu'l-Dewzijevog djela
Ibnu'l-Dewzijevo
1
djelo pod na slovom Nuzhetu'l-e'ajuni'n-
newziri f 'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir navodi se u veini
biobibliografskih i zvora. U ne kim i zvorima, ka o to j e np r. Edh-
Dhehebijev Sijer, ovo djelo navodi se pod na slovom El-Wudhu
we'n-nez'ir (1 tom).
2
Hadi Khalfa ga na jednome m jestu
spominje po d na slovom Nuzhetu'l-e'ajuni f 'ilmi'l-wudhi we'n-
nez'ir,
3
a na dr ugome mjestu pod na slovom Nuzhetu'l-e'ajuni'n-

1
Àbd ar-Rahmn b. Àli b. Muhammad b. Àli b. Ùbaydullh b. Hammd
b. Ahmad b. Muhamad b . |a`far al -Qura at-Taym al-Bakr al-Bagdad al-
Hanbal, poznat pod imenom Ibn al-|awz (|amluddin Abu l-Fara\) (u .
597/1201.) muhaddis, ha fiz, mufessir, fekih, vaiz, knjievnik, historiar,
poznavalac i drugih znanstvenih disciplina. Roen je u Bagdadu oko 510. g. po
Hidri, gdje je i umro. Napisao je brojna djela (Ùmar Rid Kahhla, Mu`\am
al-mu'allifn, V, Ihy' at-turl al-àrab, Bayrt, s.a., 157).
2
amsuddn ar-Rahab, Siyar al-a`lm an-nubal', XXI, Mu'assasa ar-risla,
Bayrt, 1984, 368.
3
Ha\i Kalfa, Kaf az-zunn àn asm l-kutub wa l-funn, II, Dr al-fikr, s. l.,
1982, 2001.
61
newziri f 'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir te o nj emu veli: ' 'Ovo djelo
je saetak; autor je u njemu skupio znaenja leksike K ur'ana
alfabetskim slijedom, kao to je to uinio i Er-Rgib (Isfahn).''
4

2. Metodoloki pristup
Ibnu'l-Dewzijevo djelo Nuzhet ima s voje pr epoznatljive
metodoloke odl ike koj e ga izdvajaju od dj ela koja mu pr ethode.
Svoj metodoloki pr istup I bnu'l-Dewz je koncizno najavio u
uvodu svoje knjige:
Nakon to sam stekao uvid u djela o wudhu i nez'iru koja
su napisali vrsni poznavaoci kur 'anskih nauka, uvidio sam da
svaki slijedei autor oponaa onog prethodnog i prenosi
njegove rijei slijedei ih bez i kakvog r azmiljanja o ono me
to pr enosi od nj ega i li i straivanja onog a to je dopr lo do
njega...
...U sutini, uenjaci su (jedan drugoga) oponaali u navoenju
wudha i nez'ira, pa sam i ja pomislio da navedem ove
wudhe kao to su ih i oni naveli. Veina tih autora naveli su
mnoga znaenja i rijei, ali su neki od njih doli do netanih i
neobinih stvari; npr. jedan od njih je u okviru rijei edh-
ddurrijje naveo rijei ''dhern,'' ''tedhrhu'r-rijh'' i ''mithqlu
dherre''; drugi je, pak, u okviru rijei rib spomenuo slijedee

4
Ibid., I I, 1940. - U ovom r adu koristimo bejrutsko kritiko izdanje izdavake
kue Dr al-kutub a l-ìlmiyya, ob javljeno 14 21./2000. god.; i ma 334 s trane;
skraenica: Nuzha. Bi ljeke z a o vo i zdanje p riredio j e Kall al-Mansr.
Osnovnom tekstu djela prethodi kratki uvod (o tefsirskoj disciplini al-wu\h wa
n-naz'ir, s tr. 3 -4) i ne to d ua biografija Ibn a l-|awzija (str. 5 -10). P rvu
identifikaciju ( tahqq) d jela Nuzha nainila je As-Sayyida Ma hr a n-Nis' u
Indiji (Osmanlijski univerzitet), tampano u: D'ira al-ma`rif al-ùlmniyya,
Hajdarabad, 1974. Takoer, identifikaciju predmetnog d jela ur adio je i
Muhammad Àbd al-Karm Kzim a r-Rid u Iraku (Mustansirija univerzitet),
tampano u: Mu'assasa ar-risla, Bayrt, 1983 (Nav. prema: Sulaymn b. Slih
al-Qar`w, Al-Wu\h wa n-naz'ir fi l-Qur'n al-karm, Maktaba ar-rud,
Riyd, 1990, 84). Naalost, ova izdanja nismo bili u prilici konsultirati.
62
rijei: ''akhdhetun rbije'', ''ribbijjn'', ''reb'ibukum'' i ''dennetin
bi rebwetin''.
Brojne su njihove netanosti u ovome smislu koje pametnog
ovjeka, kad ih pogleda, zauuju. U ovoj svojoj knjizi
sakupio sam najbolje ono to su sakupili autori (prije mene);
ispustio s am i z nj e s vaku s umnju koj u s u oni na veli i
potvrdili u svojim djelima; uobliio sam je po abecednom
redu i pristupio joj kao uobiajenom saetku.
5

Interesantno je da nas Ibnu'l-Dewz o svome metodolokom
postupku informie i na kraju knjige, tj. u svome zakljuku, gdje
veli:
Ovo je zavretak onoga to sam odabrao iz djela o wudhu i
nez'iru koje su napisali prethodnici. Ispustio sam iz njih ono
to ne dol ikuje da s e s pomene, a dodao t radicionalne
komentare u kojima n ema nit a l oe. Nisam spo menuo
miljenja mufessira o pojedinim rijeima jer kad bi se o tim
rijeima detaljno raspravljalo, onda bi se dolo do toga da bi
se mnoga znaenja (wudhi) sabrala u jedno znaenje, a da
smo to uinili, tada bi bila izostavljena veina znaenja...
6

Iz ovih uvodnih i zavrnih Ibnu'l-Dewzijevih rijei moemo
zakljuiti da se on kritiki osvre na metodologiju svojih
prethodnika u ovoj te fsirskoj di sciplini; z a nj ega je to
''oponaateljska'' metodologija koj a ne ukljuuje angairan pristup
ve se ''bez ikakvog razmiljanja'' prenose stavovi svojih
prethodnika. D akle, ka o to j e pr vi a utor iz t e obl asti koji j e
ponudio uope definicuju ove tefsirske di scipline, i sto tako Ibnu'l-
Dewz je i prvi autor iz oblasti wudha i nez'ira Kur'ana koji je
imao kritiki pristup prema djelima s vojih pr ethodnika. Onaj ko
ima uvid u tefsirsku literaturu ovoga anra, ''uvidjet e istinitost

5
Ibnu l-|awz, Nuzha al-a`yun an-nawzir f ìlm al-wu\h wa n-naz'ir, Dr
al-kutub al-ìlmiyya, Bayrt, 2000, 11-12.
6
Ibid., 315.
63
Ibnu'l-Dewzijevih rijei''
7
u po gledu nj egovih prethodnika, odn.
njihovih djela.
Prema n jegovom uvod u, z apaamo da Ibnu'l-Dewz ne
prihvata umnoavanje ili dodavanje wudha (znaenja) u rijeima.
Stoga bi logino bilo oekivati da je on izostavio nepotrebna
dodavanja wudha u rijeima ili da je izostavio ono to su drugi
pridodali. Meutim, ni sam Ibnu'l-Dewz, na temelju onoga to se
vidi u nj egovom dj elu, ni je s e u spio u pot punosti os loboditi
dodavanja u wudhima niti je saeo ili i zostavio ono t o su
njegovi prethodnici pridodali, tvrdi Selw el-'Aww
8
u svome djelu
zakljuujui da ''uprkos nj egovoj kr itici dr ugih vi dimo da i on
navodi ono to su i oni naveli.''
9

Ipak, pr imjetno j e da se I bnu'l-Dewz kritiki osvre na
pojedine rijei, nakon to navede njezine wudhe, i li na j edan od
njezinih wudha. Ovo moemo pokazati na primjeru prve rijei u
Ibnu'l-Dewzijevom djelu. Svoje djelo on otpoinje rijeju
,
ije leksiko i kontekstualno znaenje u Kur'anu objanjava na
slijedei nain:
''Osnova rijei el-ittib' jeste kada pratilac nekoga urno prati
na nj egovu putu; ova se r ije u metaforikom smislu upotrebljava
za vjeru, razum i djelo. Mufessiri vele da u Kur'anu ova rije ima
dva znaenja: prvo njezino znaenje je u ajetima:
I
Faraon ih sa vojskama svojim pratio (T H, 78) i
...pa
ih oni u svitanje sustigoe (E-uar, 60); dok je drugo znaenje u
ajetima:
Kad se budu voe odricale voenih, i kad e im, dok

patnju gledaju, sve veze njihove biti pokidane! A voeni e

7
Salw Muhammad al-Àww, Al-Wu\h wa n-naz'ir fi l-Qur'ni l-karm,
Dr a-urq, Al-Qhira, 1998, 27.
8
Salw Muhammad al -Àww radi kao predava Kur'ana i H adisa n a
Univerzitetu u Birminghamu. Polje njezina naunog interesovanja obuhvata:
kur'anske i hadiske studije, klasina i moderna tumaenja Kur'ana i lingvistike
analize Kur'ana i hadisa. (Nav. prema: http://www.theology.bham.ac.uk/staff/el-
awa.htm, posjeta 26. 07. 2007.).
9
Al-Àww, Al-Wu\h wa n-naz'ir..., 27.
64
povikati: 'E, kad bismo samo jo jedanput da se vratimo' (El-
Beqare, 166-167);
''Ako budete slijedili uajba' (El-

Earf, 90);
Mi smo sljedbenici vai bili (Ibrhm,

21);
...a slijede te prezreni? (E-uar, 111).

Meutim, ova podjela znaenja nije ispravna; naime, rijei el-
itb' i el-ittib', sa teddom ili suknom na t'u, imaju isto(vjetno)
znaenje.''
10

Dakle, ovom posljednjom reenicom Ibnu'l-Dewz anulira
prethodna dva znaenja rijei el-ittib', tj. ova rije u Kur'anu je
jednoznana. El-'Aww se s pravom pita zato je Ibnu'l-Dewz
onda uope naveo ovu rije u svojoj knjizi, odn. zato je nije
ispustio?
11

Neto slino nalazimo i kod tree rijei ove knjige, rijei

ezan:
''
poziv kojim se oglaava onaj koji neemu poziva; otuda

se za poz iv na namaz kae
ezan. Mufessiri vele da u K uranu

ova rije ima dva znaenja (wedhejn):
1) poziv, pozivanje (en-nid'):
Pa
e glasnik njima svima poziv uputiti: ''Nek je prokletstvo
Allahovo na one koji su zlo inili'' (El-Earf, 44);
A potom glasnik jedan pozva: ''O, karavano,

vi ste zbilja kradljivci!'' (Jsuf, 70);
I pozovi
svijet na had! (El-Hadd, 27);
2) oglas, pr oglas, oba vijest ( el-'ilm):
Obavijest
od Allaha i Njegova Poslanika (Et-Tewbe, 3);
''Obavijetavamo Te da to niko od nas ne svjedoi!''

(Fussilet, 47).
Dozvoljeno je oba ova znaenja ubrojiti u jedno znaenje,
dakle bez podjele na ova dva znaenja.''
12

10
Ibnu l-|awz, Nuzha, 13.
11
Al-Àww, Al-Wu\h wa n-naz'ir..., 27.
12
Ibnu l-|awz, Nuzha, 14-15.
65
Na os novu ovoga E l-'Aww donosi zakljuak da Ibnu'l-
Dewz kritikuje mnoge wudhe nakon to i h n avede, a li,
ponekada, na vede wudhe koje ni je doz voljeno s matrati
wudhima i ne daje bilo kakav komentar.
13

Prema El -Muneddidu,
14
Ibnu'l-Dewz je od svih autora
najvie sabrao wudha jedne rijei. Nadalje, El-Muneddid smatra
da je Ibnu'l-Dewz tragao za veim brojem wudha makar se radilo
o m etafori i d a, p onekada, tumai neku rije vie nego drugi
mufessiri.
15

Ibnu'l-Dewzijevu m etodologiju u Nuzhetu lingvist Slim
Mekrem
16
ocjenjuje ' 'obnoviteljskom'' z ato to se ra zlikuje o d
metodologija prethodnih autora u ovoj oblasti.
17

Ovaj lingvist navodi slijedee metodoloke inaice Ibnu'l-
Dewzijevog djela:
18

1) abecedni slijed u rasporedu polisemnih rijei, ali ne na temelju
korijena rijei ili korjenitog konsonanta, kao to je to sluaj u
rjenicima, ve na temelju prvoga konsonanta rijei ne
raunajui odreeni lan, svejedno da l i t aj konsonant bio
temeljni ili redundantni; npr. rijei tefsl i te'wl navedene se u
okviru konsonanta t', a prioritetnije j e da se navedu u o kviru
konsonanta f', odn. konsonanta elif, itd.;

13
Al-Àww, Al-Wu\h wa n-naz'ir, 28.
14
Muhammad Nruddn al-Muna\\id - roen u Damasku 1963. godine; magistrirao
na Fakultetu z a knjievnost Univerziteta u Damasku i z oblasti a rapskoga j ezika i
knjievnosti o temi ''Sinonimija, polisemija i antonimija u Kur'anu.''
15
Al-Muna\\id Al-Itirku l-lafziyy fi l-Qur'ni l-karm bayna n-nazariyya
wa t-tatbq, Dr al-fikr, Di maq, 1998. Na primjer, Ibn Sallm za rije salh
navodi s amo dva wa\ha, Ad-Dmagn etiri, dok Ibnu l-|awz navodi d eset
wudha.
16
Àbdu l -`l Slim Makram - profesor g ramatike ar apskoga j ezika n a
Filozofskom fakultetu (Kulliyya al-db) Kuvajtskog univerziteta.
17
Slim Makram, Al-Mutarak al-lafziyy f l-haql al-Qur'n al-karm,
Mu'assasa ar-risla, Bayrt, 1996, 200.
18
Ibid., 200-206.
66
2) raspored rijei dat je od manjega ka veem broju njihovih
znaenja, npr. u okviru konsonanta elif prvo se navode rijei
sa dva znaenja, potom sa tri i tako redom;
3) u veini sluajeva polisemna rije ima vei broj znaenja koja
se, na koncu, zavravaju leksikim ili osnovnim znaenjem
odreene rijei; o rijei
, npr ., autor na vodi da ona i ma

dvanaest znaenja, i nakon to nabraja ta znaenja, za njezino
posljednje znaenje veli:
''Dvanaesto znaenje ove rijei jeste dolaenje /dolazak/, kao
to je to u ajetu sure Merjem (27):
I nosei ga, doe

ona narodu svojemu. Ili za rije
autor na vodi da ona i ma

osamnaest znaenja te, na kraju, navodi njezino osnovno znaenje:
'el-emr je zapovijed kojom se neto nareuje, zapovijeda, kao to je
to u ajetu sure En-Nahl (90):
Allah nareuje
jednobotvo i dobroinstvo...'';
19

4) novina u m etodologiji Ibnu'l-Dewzija u odnos u na nj egove
prethodnike ogl eda s e u t ome to j e pr ije svake pol isemne
rijei dao njezino leksiko/osnovno znaenje. Autor eli
ponuditi itaocu leksika znaenja koja odreena rije ima
kako bi se ona mogla komparirati sa znaenjima koja ta rije
ima u Kur'anu te da bi se mogla zapaziti nova znaenja koja
se pomaljaju; kao primjer moemo navesti rije insn, ije
leksiko znaenje autor objanjava na slijedei nain:
''Insn - ovjek, pl.
. Neko je rekao da je ovjek

nazvan
zato to s e dr ui s a d rugim l judima. I bn Qutejbe

20

kae: ' Ljudi s u nazvani ins zato to s e ukazuju, poj avljuju i vi de;

19
V. Ibnu l-|awz, Nuzha, 57, 61.
20
Àbdullh b. Muslim b. Qutayba ad-Dnawar (Ab Muhammad) ( u.
276./889.) - znalac razliitih naunih oblasti, kao to su: jezik, gramatika,
semantika Kur'ana, garbu l-hadit, p oezija, f ikh, historija, r atni po hodi i d r.
(Kahhla, Mu`\am..., VI, 150).
67
otuda se kae:
Vidio sam to i to.

21
Rijei su Uzvienog:
- tj.
Vidio sam vatru. Prenosi se od Ibn 'Abbsa da je

rekao: 'ovjek je nazvan insn zato to je dao oba vezu
(pokoravanja Uzvienom Bogu) pa ju je zaboravio...'''
22

Nakon ovog leksikog objanjenja autor navodi znaenja
predmetne rijei u Kur'anu. Dakle, ovaj metod, da se prije svake
polisemne kur'anske rijei spomenute u Nuzhetu navede nj ezino
leksiko znaenje jeste novina koju ne susreemo u djelima ovoga
anra prije Ibnu'l-Dewzija;
5) upotreba poezije u svrhu dokazivanja u maloj mjeri; stihovi se
rijetko navode; autor koristi stihove razliitih anrova: neki su
u redezu,
23
jedni iz d ahilijjetskog a dr ugi iz is lamskog
perioda;
6) autor u veini sluajeva navodi imena autoriteta ija miljenja
navodi; npr. kada objanjava rije
autor navodi:
''Ibn Qutejbe kae da
podrazumijeva znanje i dj elo, j er

ovjek ne biva ''mudracem'' sve dok to dvoje ne objedini.
24
Ibn
Fris
25
veli da je osnova rijei
rije
sprjeavanje
oduzimanje, liavanje.''
26

Objanjavajui rije
autor biljei: ''Od Ibn 'Abbsa se

prenosi d a
znai
ponienje, prijezir, omalovaavanje.

21
V. Ibn Qutayba, Tafsr garb al-Qur'n, Dr al-kutub al-ìlmiyya, Bayrt, s.a.,
31.
22
V. Ibid., 61.
23
Prvi i n ajjednostavniji metar ar apske metrike. Nastao j e iz r imovane p roze,
tako to prvi polustih i drugi polustih jednog stiha imaju istu rimu.
24
V. Ibn Qutayba, Tafsr garb..., 32.
25
Ahmad b. Fris Zakariyy b. Muhammad b. Habb al-Qazwn Nazl Hamarn
a-f` al-Mlik, poznat pod nadimkom Ar-Rz (Ab l-Husayn) ( u.
395./1004.) - jezikoslovac i ekspert u razliitim naunim disciplinama (Kahhla,
Mu`\am..., I, 40-41).
26
V. Ibnu l-|awz, Nuzha, 107; Ab l-Husayn Ahmad b. Fris b. Zakariyy,
Mu`\am maqys al-luga, II, Dr al-\l, Bayrt, 1991, 91.
68
Ibnu's-Sikkt
27
kae da
znai upasti u iskuenje/ nesreu.

28
Ibn
Fris veli da
znai udaljavanje i mrnju'';

29

7) Ibnu'l-Dewz nije postupio onako kako su postupili njegovi
prethodnici koji su o polismenim rijeima u Kur'anu pisali bez
zacrtanog metoda koji objanjava njihova autorska stanovita o
ovom fenomenu; Ibnu'l-Dewz se od prethodnika u potpunosti
razlikuje u pogledu odreivanja metoda i pravca koji e
slijediti. U s vome uvod u on pr vo otkriva a utore i z obl asti
wudha i nez'ira:
Knjiga o wudhu i nez'iru Kur'ana pripisuje se 'Ikrimeu od
Ibn 'Abbsa, neka je Allah njima zadovoljan. Druga knjiga iz
ove oblasti pripisuje se 'Al b. Eb Talhi od Ibn 'Abbsa.
Autori koj i su napisali djela iz ove obl asti je su: E l-Kelb,
Muqtil b. Sulejmn, Ebu'l-Fadl el -Abbs b. el-Fadl el -
Ensr; Matrh b. Muhammed b. kir prenosi od 'Abdullha
b. Hrna el-Hidzija, a on od svoga oca, knjigu pod
naslovom ' El-Wudhu we'n-nez'ir'; od naih sljedbenika to
su: Eb Bekr b. 'Abdullh b. el-Hasen en-Neqq, Eb
'Abdullh el-Husejn b. Muhammed e d-Dmegn, Eb 'Al
el-Benn' i na ejh Ebu'l-Hasen 'Al b. 'Ubejdullh b. ez-
Zgn. Ne znam da je iko vie osim ovih autora pisao o
wudhu i nez'iru Kur'ana;
30

27
Ya`qb b. as-Sikkt (Ab Ysuf) (u. 244./859.) - knjievnik, gramatiar,
jezikoslovac, znalac Kur'ana i poe zije; s tudirao u B agdadu i dr ugovao s a Al-
Kis'ijem; stupio u kontakt sa abbasijskim halifom Al-Muttawakkilom koji mu
je povjerio odgajanje s vojih sinova i t ako postao halifin prijatelj, ali ga j e dao
pogubiti; ukopan u Bagdadu (Kahhla, Mu`\am..., XIII, 243).
28
V. Ib nu s -Sikkt, Tartb islh al-mantiq, Ma\ma` al-buhl al-islm,
Mahad, 1412/1991, 139.
29
V. Ibnu l-|awz, Nuzha, 114-115; Ibn Fris, Maqys, II, 179.
30
Ibnu l-|awz, Nuzha, 11.
69
8) iz prethodnoga proistie da je Ibnu'l-Dewz precizan u svojoj
metodi budui da navodi imena autora koji su pisali o
wudhu i nez'iru Kur'ana;
9) posebna ka rakteristika I bnu'l-Dewzijeve metodologije j este
ta to on navodi da nije pretjerivao u navoenju mnogobrojnih
znaenja i rijei. U uvodu on kae:
Veina tih autora naveli su mnoga znaenja i rijei, ali su
neki od njih doli do netanih i neobinih stvari; npr. jedan
od njih je u okviru rijei edh-dhurrijje naveo rijei 'dhern',
'tedhrhu'r-rijh' i 'mithqlu dherre'; drugi je, pak, u okviru
rijei rib spomenuo slijedee rijei: 'akhdhetun rbije',
'ribbijjn', 'reb'ibukum' i 'dennetin bi rebwetin'.
Ibnu'l-Dewz potom spominje da su takvi autori zapali u
opirnost be z r azloga jedini razlog jeste umnaanje i uveanje:
Brojne su njihove netanosti u ovome smislu koje pametnog
ovjeka, kad ih pogleda, zauuju.
Nakon ove kritike na autor nije zaboravio objasniti da je on
iao drugim putem i slijedio nauni metod tako to je u svoju
knjigu s akupio ''jezgrovit'' a i zostavio ' 'nedostatan'' govor , to j e
uvrstio ' 'sutinu'' a izostavio '' sporedno,'' to je upotrijebio ' 'jezgru''
a izostavio ''ljusku'': U ovoj svojoj knjizi sakupio sam najbolje ono
to su sakupili autori (prije mene); ispustio sam iz nje svaku
sumnju koju su oni naveli i potvrdili u svojim djelima...;
10) ini se da je Ibnu'l-Dewz osjeao da u sluaju veeg broja
znaenja jedne kur'anske polisemne rijei ta znaenja nisu
meusobno odvojena jedna od drugih; postoji tanka nit koja
ih povezuje. U ovom s mislu, Ibnu'l-Dewz kao da je slijedio
miljenje I bn D urustewejha,
31
koji je ne girao pos tojanje

31
Abdullh b. |afar b . Muhammad b. D urustawayh b . al-Marzabn Ab
Muhammad (u. 347./959.) - jezikoslovac; porijeklom Perzijanac; poznat u svoje
vrijeme; umro u Bagdadu; napisao brojna djela (Kayruddn az-Zirikl, Al-A`lm,
IV, Dr al-ìlm li l-malyn, Bayrt, 1984, 76).
70
polisemije, i onih savremenih uenjaka koji takvo miljenje
slijede, kao to je Ibrhm Ens.
32
No i por ed t oga, I bnu'l-
Dewz nije odstupio sa staze koju su slijedili njegovi
prethodnici pa ih je i sam oponaao; slijedio je njihovu stazu
tako da kur'anskim rijeima nije oduzimao njihova
znaenja.
33

Na os novu navedenog moemo us tvrditi da dj elo Nuzhetu'l-
e'ajuni en-newziri f 'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir, s ob zirom na
metodoloku or iginalnost i i nventivnost, p redstavlja s vojevrsnu
prekretnicu u pisanju djela o wudhu i nez'iru Kur'ana, iako ono,
kako smo to ve istakli, zadrava onu klasinu tradiciju pisanja
djela iz ovoga anra.
3. Leksiki opseg
Ibnu'l-Dewzijevo djelo sadri i semantiki analizira 322
kur'anske rijei. O kojem je leksikom opsegu rije najbolje
moemo uvidjeti onda kada ovaj leksiki opseg usporedimo sa
leksikim ops ezima dj ela na stalim pr ije i pos lije ovoga dj ela. U
tom s mislu imamo slijedei rezultat: djelo Muqtila b. Sulejmna
sadri 150 rijei; djelo Hrna b. Msa al-Qri'ja 207 rijei; djelo
Jahja b. Sellma 115 rijei; djelo Hubeja et-Teflsija 278 rijei;
djelo I bnu'l-'Imda 111 rijei; djelo Ed-Dmegnija 545 rijei;
djelo Fejrzbdija 200 rijei. Dakle, jedino djelo Ed-Dmegnija
premauje leksiki opseg Ibnu'l-Dewzijeva djela.

32
Ibrhm Ans (1906.-1977.) - jedan od pionira savremenih lingvistikih
istraivanja i studija u a rapskom s vijetu; n jegovo djelo predstavlja ' 'pokuaj
sinteze savremenih tradicionalnih lingvistikih stavova i klasinih arapskih
gramatiara i miljenja savremenih svjetskih teoretiara o jeziku''; kolovao se u
Kairu i Londonu; predavao na vi e univerziteta u a rapskom s vijetu. V. vi e u:
Mesud Hafizovi, Lingvistiko djelo Ibrahima Enisa, Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu, Sarajevo, 1994.
33
Makram, Al-Mutarak al-lafziyy...,200-206.
71
4. Izvori
Veinu izvora kojima se koristio Ibnu'l-Dewz lahko je
identificirati zahvaljujui injenici to ovaj autor, kako smo ve
istakli, navodi i mena autora koj e ci tira. Istina, u manjem obimu,
primjetno j e da I bnu'l-Dewz preuzima iz djela autora ija imena
ne spominje. Prema naem uvidu, Ibnu'l-Dewz se, pored djela iz
oblasti wudha i nez'ira koja nj emu pr ethode, u ve likoj mjeri
koristio slijedeim autorima, odn. njihovim djelima:
- Ibn Q utejbe, Te'wlu mukili'l-Kur'n i Tefsru garbi'l-
Kur'n;
- Ez-Zeddd,
34
Me'ni'l-Kur'ni we i'rbuh;
- Ibn Fris, Mudmelu'l-luga i Meqjsu'l-luga;
- Eb 'Ubejde,
35
Medzu'l-Kur'n;
- Eb 'Ubejd,
36
Garbu'l-hadth;
- Ibnu's-Sikkt, Islhu'l-mentiq.
Takoer, Ibn'l-Dewz iz navedenih djela preuzima i navodi
miljenja i stavove znamenitih jezikoslovaca kao to su Tha'leb,
37

Asme'
38
i Ibnu'l-Enbr.
39

34
Ibrhm b. as-Sirr b. Sahl az-Za\\\ (Ab Ishq) (u. 311./923.) - gramatiar,
jezikoslovac, mufessir (Kahhla, Mu`\am..., I, 33).
35
Muàmmar b . al -Mulann (Ab Ùbayda) (u. 21 1./826.) - knjievnik,
jezikoslovac, gramatiar, znalac poezije i neobinih rijei, historije i
geneaologije; roen i umro u Basri; napisao veliki broj djela (Ibid., XII, 309).
36
Al-Qsim b. Salm (Ab Ùbayd) (u . 222./836.) - muhaddis, ha fiz, f ekih,
karija, z nalac k ur'anskih znanosti; roen u Heratu; uio od protagonista
basranske i kufske gramatike kole; umro u Mekki (Ibid., VIII, 101).
37
Ahmad b. Yahy (Ab l-Àbbs), poznat kao La`lab, klijent Ban aybna
(u. 291./903.) - gramatiar i jezikoslovac; umro u Bagdadu (Ibid., II, 203).
38
Àbd al-Malik b. Qurayb b. Àbd al-Malik b. Àl b. Asmaì al-Bhil (Ab
Sa`d), poznat kao Al-Asmaì (u . 2 16./830.) - knjievnik, je zikoslovac,
gramatiar, historiar, muhaddis, fekih, metodolog islamskog prava; doao u
Bagdad u vrijeme Hrna ar-Rada, a umro u B asri; napisao veliki br oj djela
(Ibid., VI, 187).
72
ZAKLJUAK
Ibnu'l-Dewzijevo djelo Nuzhetu'l-e'ajuni'n-new'ziri f
'ilmi'l-wudhi we'n-nez'ir ima svoj e prepoznatljive metodoloke
odlike ko je ga i zdvajaju od dj ela o voga anra koja mu pr ethode.
Ibnu'l-Dewz se kritiki osvre na metodologiju svojih
prethodnika u ovoj te fsirskoj di sciplini; z a nj ega je to
''oponaateljska'' metodologija koja ne ukljuuje angairani pristup
ve se ''bez ikakvog razmiljanja'' prenose stavovi svojih
prethodnika. D akle, ka o to j e pr vi a utor iz t e obl asti koji j e
ponudio uope definiciju ove tefsirske discipline, isto tako Ibnu'l
Dewz je i prvi autor iz oblasti wudha i nez'ira Kur'ana koji je
imao kritiki pristup prema djelima svojih prethodnika. Meutim,
ni sam se Ibnu'l-Dewz, uprkos njegovoj kritici drugih, na temelju
onoga to se vi di u njegovom dj elu, ni je u spio u po tpunosti
osloboditi doda vanja u wudhima, niti j e sae o ili iz ostavio ono
to su nj egovi prethodnici pridodali. Ipak, s obzirom na originalni
metodoloki pr istup, d jelo I bnu'l-Dawzija p redstavlja svo jevrsnu
prekretnicu u pisanju djela iz oblasti wudha i nez'ira Kur'ana.

39
Muhammad b. a l-Qsim b. Muhammad b. Bar Ab Bakr al-Anbr (u.
328./904.) - jedan od na jznanijih l judi s voga v remena u knjievnosti i je ziku;
najvie od svih poznavao poeziju i predanja... (Az-Zirikl, Al-A`lm, VI, 334).

73
.

:
74
Dr Almir Fati, senior assistant
METHODOLOGY, LEXSICAL SCOPE AND
SOURCES OF THE WORK NUZHATU L-
A`YUNI N-NAWZIRI F ÌLMI L-WU|HI
WA N-NAZ'IRI

SUMMARY

The work of Ibnu l-|awzi under the above title represents a
special t urning poi nt i n w riting a bout wu\uh and naza'ir of
Qur'an, a lthought i t k eeps t hat classical tradition of writing t he
works i n this genre, i .e. i n the terms of l inguistic meaning of t he
word and the sci ence of tafsir. Because of t he f act t hat I bnu l -
|awzi introduces significant novelties in methodology of writing
of the works in this genre, the author of this paper deals, in detail,
with t hat m ethodology, l exical s cope a nd s ources of t he
abovementioned work.

Key words: methodology, l inguistic m eaning, contextual
meaning, wu\uh, naza'ir

K.K. MAHMUD SALIH, Teina slova i njihova veza sa znaenjem u Kur'anu
75
Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih,
gostujui profesor
TEINA SLOVA I NJIHOVA VEZA
SA ZNAENJEM U KUR'ANU
SAETAK
Ko ita tekst plemenitoga Kur'ana, naii e na neke ajete koji
zadaju izgovorne tekoe. Moe mu se uiniti da takva pojava
izlazi iz o kvira, kod A rapa dobroznane, jezike pravilnosti.
Meutim, dubljim pronicanjem u semantiku sadrinu takvih ajeta,
kao i u povode njihovog objavljivanja, uvjerit e se da im izgovor
oponaa eljeno znaenje. Uvjerit e se da je ta tekoa namjerna.
Na t o kom entatori K ur'ana ukazuju prilikom tumaenja i
analiziranja t akvih mjesta u Tekstu. Kad, npr., analiziraju rijei
oklijevali (... ste) kao da ste za Zemlju prikovani, oni istiu da
glagol teko oklijevati u sintagmi ( ), precizno opona a
znaenje, jer svojim izgovorom opisuje fiziki teak i mlitav
organizam, s kojim se osoba sporo i s naporom, jedva kree. Kad bi
takva rije bila zamijenjena nekom drugom, ona ne bi imala takvu
ljepotu izgovora, niti sklad u sklopu leksike Kur'ana. Slino se
moe rei za mnogobrojne ajete.
76
UVOD
Hvala A llahu, G ospodaru s vjetova, koj i u Svojoj K njizi
(Junus, 53.) kae: Oni te zapitkuju: "Da li je istina da e ono biti?"
Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neete moi
umai! Neka j e sal avat-i selam na najboljeg meu l judima,
Muhammeda,, s.a.v.s., na njegovu porodicu, prijetelje i sve one koji
budu slijedili njegov put do Sudnjega dana.
Kur'an je vjeita mudiza, za svako doba i na svim jezicima.
U kr ivu je onaj koji smatra da je ta nadnaravnost vezana samo za
arapski jezik budui da je islam vjera cijelog ovjeanstva. To nije
vjera samo onih koji govore arapskim jezikom, nego vjera batinika
svih jezika, ak i onih koji robuju materiji. Naime, kada god
uenjaci otkriju neto to je po njihovome miljenju novo, osnovu
za to mogu nai u Allahovoj, d.., Knjizi. S tim u vezi, Allah,
d.., u K ur'anu ( Al-An'am, 38.) ka e: ...u Knjizi Mi nismo nita
izostavili i sakupie se poslije pred Gospodarom svojim.
Jedan od v idova nj egove na dnaravnosti je i visok s tepen
rjeitosti koji je predstavljao izazov narodu koji se ponosio svojom
ekspresivnom sposobnou. Meutim, svjesni ljepote kur'anskog
teksta, nisu bili u stanju da donesu nijedno njemu slino manje ili
vee poglavlje (suru). Dakle, i pored njihove izvanredne
ekspresivne s posobnosti, z nali s u da s e ne mogu nos iti s t im
izazovom. tavie, one od njih koji su uli jedan kur'anski ajet
obuzimala j e nj egova dra i ugodnost. To s e desilo Al-Walidu b.
Al-Mugirau kada su ga poslali da slua ono s ime je doao
Allahov P oslanik, s .a.v.s., ka ko b i t o ob ezvrijedili i obe snaili.
Naime, on se vratio obrativi im se sljedeim rijeima: Tako mi
Boga! Ugodno je i draesno! Zlatom presvueno! Plodonosno i
obilno! Vrhuni i nad njim se nita ne uzdie.
Isti je sluaj i s 'Umarom b. al-Hattabom koji je primio islam
kada je uo neke ajete iz sure Ta Ha. Naime, ti su ga ajeti iz silnika
koji je htio ubiti svoju sestru pretvorili u ovjeka koji je razdvajao
istinu od neistine.
77
Prema tome, nisu nadnaravne samo kur'anske rijei;
nadnaravan je i nain na koji se u njemu grupiu suglasnici, kao i
primjena ( upotreba) njihovih vokala, kada s u teki (komplikovani
za izgovor) ili, pak, lahki (jednostavni). S tim u vezi, Al-Rafi'i veli:
Ako dobro razmotrite kur'anske izraze i nain njihovog nizanja,
vidjet ete kako njihovi vokali dolaze u poloaju i formi kao i sami
suglasnici, jedni drugima su prilagoeni i adaptirani, meusobno se
podupiru i oslanjaju, uvijek su u s kladu i harmoniji sa zvukovima
suglasnika te ih prate u muzikoj kompoziciji.
Nije m i na mjera da ovdj e r azmatram kur 'anske i zraze i
znaenja, nego mi je cilj da se pozabavim retorikom teinom
nekih izraza te da ukaem na pogreku klasinih uenjaka u
primjeni pravila na kur'anskom tekstu, imajui u vidu da se pravila
podvrgavaju ispitivanju na osnovu Kur'ana, a ne obrnuto.
UZROK TEINE RIJEI
Veina klasinih uenjaka iz oblasti retorike smatra da je
blizina ili udaljenost mjesta artikulacije glasova uzrok teine rijei
te to ubrajaju u rune pojave kod izgovora, nazivajui to
inkompatibilnou (netrpeljivou) meu suglasnicima i tvrdei da
je to obiljeje rijei koje je ini tekom za jezik i izgovor.
Iz tog bi se dalo zakljuiti da je teina za jezik i izgovor
mahana koja rije izvodi iz okvira jezike pravilnosti. O definiciji u
vezi s inkompatibilnou (netrpeljivou) meu suglasnicima dalo
bi se diskutovati imajui u vidu da ta teina (za jezik i izgovor)
nekada nije mahana i nedostatak, nego jedno od obiljeja rjeitosti.
Primjetno je da se mnogi savremeni uenjaci, prilikom
prouavanja ovog segmenta retorike, povode za onim klasinim u
njegovom definisanju, i ako s u m noge n jihove de finicije i
kritikovali. Meutim, oni se pri tome, kao dokazom retorike
nepravilnosti datih rijei, ne zadovoljavaju samo njihovom teinom
78
(za j ezik i izgovor), nego sud o tome preputaju i osjeaju za
prepoznavanje onoga to je u rijeima retoriki ispravno.
1

Uenjaci su uvidjeli podudarnost izmeu arapskih slova
(suglasnika) i nj ihove s emantike t e nj ihovu s posobnost u
intuicijskom (sugestijskom) izraavanju, jer njih u vezi sa svakim
slovom ni je i nteresovalo s amo da j e t o z vuk ( glas), ne go i t o d a
zvuk svakog slova izraava neko znaenje te da se arapska rije
sastoji od te zvukovne (glasovne) materije koja se moe ralaniti
na niz i zraajnih sl ova (slova koja imaju svoja znaenja). Naime,
svako od tih slova je nezavisno u izraavanju posebnog znaenja
sve dok je nezavisno i u artikulisanju posebnog zvuka. Svako slovo
ima svoju sjenu i emanaciju s obzirom da svako od nj ih i ma svoj
eho i pr ojekciju, a utvrivanje ekspresivne vrijednosti prostog
(jednog) zvuka, pod kojim se podrazumijeva jedno slovo u rijei,
poput je utvrivanja te vrijednosti kod sloenog (kompleksnog)
zvuka.
2

Prema t ome, kada j e u pi tanju definisanje i nkompatibilnosti
(netrpeljivosti) meu suglasnicima, moe se rei da je to obiljeje
koje rije izvodi iz okvira retorike ispravnosti zbog toga to ona
ne odraava eljeno znaenje, imajui u vidu da rijei nisu same
sebi cilj nego su tu da budu indicija znaenja. Kada to, pak, nije
sluaj ili se u vezi s tim neto poremeti, obiljeja kojima se inae
odlikuju ne uzimaju se u obz ir, tako da ni lahkoa (jednostavnost)
ni teina (komplikovanost) u tom sluaju nemaju nikakav znaaj.
3

Uenjaci, dakle, kao to sam ve kazao, blizinu ili udaljenost
mjesta artikulacije glasova smatraju uzrokom teine (rijei).
Meutim, Kur'an ostaje utoite kojem pribjegavamo pri
razmatranju pravila koje ne prihvata ni razum ni dua, imajui u
vidu da je on izvor koji ne presuuje i o kojem autor djela I'daz al-
Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya kae: Ako s e u ku r'anskoj

1
Al-Subki, 'Arus al-afrah, t om I, s tr. 80.; Muhammad Abu Musa, Hasa'is al-
tarakib; Yahya Muhammad Yahya, Dirasat wa tatbiqat fi 'ilm al-ma'ani.
2
Subhi al-Salih, Dirasat fi fiqh al-luga, str. 142.
3
Abdulqahir al-Durdani, Dala'il al-i'daz.
79
kompoziciji s uglasnici s a s vojim z vukom, vok alima i pol oajem
smatraju semantikom indicijom, onda je nemogue da se u njemu
nae neto to se moe nazvati rijeju koja je suvina, slovom koje
je nejasno te neim to je umetnuto ili kontradiktorno.
4

Jedan od savremenih uenjaka se dotakao znaaja i
vrijednosti slova te veli: Kada slua kur'anska slova artikulisana u
njihovom pravom ishoditu, osjea kako se u rijeima i ajetima
skladno i harmonino niu jedno za drugim; jedno bubnja a drugo
zvidi, jedno se gubi a drugo istie, jedno je prigueno a drugo
glasno ( povieno). U t ome s e s astoji l jepota kur'anskoga j ezika.
Ona se jasno i precizno oituje ljudima u toj raznovrsnoj
harmoninoj skupini koj a obj edinjuje bl agost i estinu, gr ubost i
saosjeanje, tajanstvenost i otvorenost. I upravo su taj neobjanjivi
sklad i harmonija, ta glasovna struktura i ta jezika ljepota bili
barijera ko ja j e t itila Kur'an, jer da se u njemu nalo neto od
govora ljudi, ostao bi bez svoje drai i ljepote te bi bila poremeena
njegova kompozicija.
5

TEINA SLOVA I NJEN UTJECAJ NA
ZNAENJE
Prouavajui Kur'an, moemo vidjeti kako u njemu postoje
rijei u kojima se sastaju tri grlena suglasnika (guturala), ali i pored
toga one zadravaju svoju ljepotu i blistavost. Takva je, npr., rije
a'had u sljedeim Allahovim, d.., rijeima: O, sinovi Ademovi,
zar vam nisam naredio (a'had): "Ne klanjajte se ejtanu on vam je
neprijatelj otvoreni?!
6

Ishodite s va t ri u ovoj rijei upotrijebljena suglasnika je
jedno, a to je grlo (drijelo). Meutim, za nju se i dalje moe samo

4
I'daz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya, str. 224-225.
5
Bakri ayh Amin, Al-Ta'bir al-fanni fi al-Qur'an, Dar al-uruq, str. 186.
6
Ya Sin, 60.
80
rei da se, kao i sve ostale rijei u Kur'anu, odlikuje najviim
stepenom retorike ispravnosti imajui u vidu da se u ovom sluaju
pod rijeju 'ahd podrazumijeva vasijjet (savjet, preporuka), tako da
bi znaenje navedenog ajeta bilo: Zar vas nisam savjetovao i
posredstvom poslanika vas obavijestio da se ne klanjate ejtanu, tj.
da mu ne budete posluni u neposlunosti prema Meni?!
7

Bliskost s uglasnika i njihovo a rtikulisanje u i stom i shoditu
sugerira znaenje i vodi eljenom cilju. Te indicije ne moe
priskrbiti nijedna druga rije imajui u vidu da rije 'ahd oslikava
(reflektuje) teinu Allahovog, d .., s avjeta i preporuke ljudima,
koja se oituje u naredbama i zab ranama u koje se ubr ajaju i
sljedee Allahove, d.., rijei:
O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan
kao to je roditelje vae iz Denneta izveo, skinuvi s
njih odjeu njihovu da bi im stidna mjesta njihova
pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi
njih ne vidite. Mi smo uinili ejtane zatitnicima onih
koji vjeruju.
8

...i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj
oevidni!
9

Ova dva i drugi kur'anski ajeti tretiraju istu tematiku, a to je,
prema jednome miljenju, ugovor s njima kada su izvedeni iz lea
(kimi) svojih predaka i kada su posvjedoili protiv sebe, dok su to,
prema dr ugome miljenju racionalni i tradicionalni dokazi koji su
im izneseni i koji nareuju robovanje Allahu, d.., a zabranjuju
ono us mjereno ejtanu, pod koj im s e podr azumijeva pos lunost
njemu u onome na to ih navraa i to im uljepava. I taj odnos
prema ejtanu nazvan j e r obovanjem ( ibadetom) kako bi se na t aj

7
Tefsir al-Qurtubi, tom XV, str. 47.
8
Al-Araf, 27.
9
Al-Baqara, 168.
81
odnos dodatno upozorilo i od nj ega odvr atilo, za r azliku od onog
usmjerenog prema Allahu, d..
10

Isto tako, bliskost sug lasnika u mjestu artikulacije m oe
sugerisati i drevnost i praiskon tog ugovora, kao u sljedeim
Allahovim, d.., rijeima: I kad je Gospodar tvoj iz kimi
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da
posvjedoe protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?" oni su
odgovarali: "Jesi, mi svjedoimo" i to zato da na sudnjem danu
ne reknete: "Mi o ovome nita nismo znali."
11
Ta dr evnost
(praiskon) j e, da kle, u ovom a jetu izraena s uglasnicima koj i se
artikuliu u najdubljim dijelovima govornog aparata.
Pogledajte rije yartadid u sljedeem kur'anskom ajetu:
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje
u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraanje
od Njegova Puta i asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz
njih jo vei kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oni
e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vae, ako
budu mogli. A oni meu vama koji od svoje vjere otpadnu
(yartadid) i kao nevjernici umru, - njihova djela bie ponitena i na
ovom i na onom svijetu, i oni e stanovnici Dehennema biti, u
njemu e vjeno ostati.
12

Ako pogledamo rije yartadid u na vedenom kur 'anskom
ajetu, vidjet emo da je ona u tom negeminiranom obl iku
izraajnija i dalekosenijeg znaenja na ovome mjestu od svoga
geminiranog oblika obzirom da taj negeminirani oblik ini izgovor
tekim, a u ovom ajetu se govori o teini otpadnitva, imajui u
vidu da dua pr avog ( istinskog) vjernika, vjernika koj i osjeti slast
vjere, odbija gorinu zablude i nevjernitva. Tim negeminiranim
oblikom ukazuje se i na to da odvraanje vjernika od islama,
ukoliko je to uope mogue, biva samo uz zalaganje (napor)

10
Tafsir Abi al-Sa'ud, tom VII, str. 175.
11
Al-A'raf, 172.
12
Al-Baqara, 217.
82
nevjernika, budui da onaj koji spozna istinu t eko od nje
odstupa.
13

Prema t ome, forma o sme glagol ske vrst e ( ifti'al), koj a
podrazumijeva usiljenost i pretvaranje, ukazuje na to da se od vjere
odstupa samo uz negodovanje due, imajui u vidu bol koji prati
razdvajanje od prisnog prijatelja. Saglasnost uaa (qaria) u vezi s
negeminiranim oblikom u ovom sluaju ukazuje na to da je propast
uvjetovana nevjernitvom koje se oituje jezikom i doivljava
srcem, ime se aludira na oprotaj za oitovanje jezikom ukoliko je
srce si gurno i u vjereno. S dr uge strane, geminirani obl ik u
kur'anskom a jetu: O, vjernici, ako neko od vas od vjere svoje
otpadne (yartadda), - pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude
koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema
nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se
niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe
a Allah je neizmjerno dobar i zna sve
14
ukazuje na to da je sabur
(ustrajnost u vj eri) na viem stepenu od oitovanja jezikom, makar
i srce bilo sigurno i uvjereno.
15

Otuda je bilo prikladno da se u go re navedenom kur'anskom
ajetu (Al-Baqara, 217.) u ve zi s poni tavanjem dj ela upot rijebi
korijen hbt, imajui u vidu da se taj korijen, izmeu ostalog,
semantiki dovodi u vezu i sa sluajem u kojem se deva napase
nezdrave ispae pa se naduhne i ugine. Kur'an, dakle, na taj nain
govori o ponitavanju djela dovodei u vezu ulnu (konkretnu)
pojavu (pojam) s apstraktnom, odnosno dovodei u vezu
poveavanje i nadimanje nitavnog djela, te u konanici njegovo
ponitavanje, s poveavanjem i nadimanjem deve te u konanici
njenim uginuem.
16

To bi bio vid kur'anske i nadnaravnosti Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., budui da nas u ovom sluaju obavjetava o otpadnitvu

13
Tafsir al-tahrir wa al-tanwir, tom II, str. 332.
14
Al-Maida, 54.
15
Al-Biqa'i, Nazm al-durar fi tanasub al-ayat wa al-suwar, tom I, str. 189.
16
Sayyid Qutb, Fi zilal al-Kur'an, tom I, str. 228.
83
koje se nije desilo u njegovom dobu nego nakon njegove smrti. Ibn
Ishaq ve li: Nakon to j e pr eselio Allahov P oslanik, s .a.v.s., s vi
Arapi, s i zuzetkom oni h koj i s u g ravitirali d amijama u M edini,
Mekki i D evvasu, odm etnuli s u s e od vj ere. U t om s vome
otpadnitvu podi jelili su s e na d vije s kupine: s kupinu koj a je
odbacila i odstupila od erijata u cijelosti i skupinu koja je odbacila
obligatnost zekjata tvrdei da e postiti i klanjati ali ne i davati
zekjat. Z ato j e pr otiv s vih nj ih Abu Bakr a l-Siddiq pove o r at t e
poslao vojsku s Halidom b. al-Walidom na elu koji se borio protiv
njih i porobio ih, kao to stoji u predajama koje o tome govore.
17

Ako pogledamo znaenja pojedinih konstrukcija u gore
navedenom ajetu ( Al-Baqara, 217.), vidjet emo da ona
upotpunjavaju ciljano znaenje ajeta:
Ula'ika se inae koristi kao pokazna zamjenica za ono to je
daleko od nas. Meutim, u ovom sluaju ta rije ukazuje na
udaljenost poloaja onih koji ine zlo i prave nered, tj. onih koji se
odriu svoje vjere te umiru kao nevjernici.
18

I u upotrijebljenoj jednini i mnoini nazire se el jeni smisao
ajeta. S t im u vezi, imam A l-Biqa'i kae: Lina zamjenica u
jednini ( huwa), u di jelu ajeta koj i prethodi konstrukciji fa ula'ika,
upotrijebljena j e d a uk ae na bi lo koj eg po jedinca, dok j e u
konstrukciji fa ula'ika upotrijebljena mnoina zato to poniavanje
mnotva podr azumijeva i poni avanje s vakog poj edinca u t om
mnotvu, ne i obr atno. Te dvi je zamjenice povezane su harfom fa
koji ukazuje na uzrok i posljedicu, odnosno u ovom sluaju na to
da su njihova djela uzrok njihovih nedaa i zlih posljedica.
19

Habitat a'maluhum, tj. dobra djela koja su inili dok su bili u
islamu postala su bezvrijedna,
20
a kako dui teko pada kada sazna
da su sva dobra djela koja je poinila iezla i nestala?!

17
Tafsir al-Qurtubi, tom VI, str. 219.
18
Ruh al-maani, tom II, str. 110.
19
Nazm al-durar fi tanasub al-ayat wa al-suwar, tom I, str. 189.
20
Ruh al-Ma'ani, tom II, str. 110.
84
Pogledajte rije taradtuhum u sljedeim rijeima Nuha, a.s.:
O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao
(taradtuhum)? Zato se ne urazumite?
21
Ove rijei su povezane s
otvorenim preklinjanjem u r anijim ajetima, u kont ekstu u kojem se
opominje i upozorava n a Allahovu, d .., mo i autoritet, nakon
ega Nuh, a.s., kae: O, narode moj, tj.: O, vi koji ste mi meu
ljudima najdrai.
22

Pogledajte kons trukciju wa 'tadat u sljedeem kur'anskom
ajetu: I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih (wa
'tadat), te im priredi divane, dade svakoj od njih po no i ree:
"Izai pred njih!" A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti
njegovoj i po rukama svojim se porezae; "Boe, boe!"
uskliknue "ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!
23

Tim i zrazom se precizno n agovjetava ci ljano znaenje.
Naime, do upravnikove ene je stigla vijest da su je ene poele
ogovarati i pripovijedati o njenoj ljubavi prema mladiu koji se
nalazio u njenoj kui, a to je neto to dui bilo koje ene sigurno
teko pada. Naravno, poeljela je da brani sebe te ono to je uinila i
to je i dalje nastojala uiniti, za to je u Kur'anu upotrijebljena rije
i'tadat, koj a s vojom t einom ( u i zgovoru) uk azuje na t einu t og
dogaaja po nju, kao i teinu njenog plana i pripremanja za ono to
e uslijediti. Nastojala je pripremiti sve okolnosti i preduvjete koji e
njenom planu osigurati uspjeh i koji e uiniti da i te ene osjete
udnju za Jusufom, a.s., kao to je i ona. Taj kur'anski izraz, i pored
svoje je zgrovitosti i s aetosti, s lika i ilu struje p rilike i okolnosti
izmeu slanja (po njih), s jedne strane, te (njihovog) odazivanja,
naina sjedenja, pripremanja hrane i naina objedovanja, s druge
strane, kao i emocije i osjeanja glavnog junaka. Otuda je upotreba
rijei i'tadat bila prikladna za taj kontekst.

21
Hud, 30.
22
Nazm al-durar, tom V, str. 61.
23
Yusuf, 31.
85
VEZA RIJEI S ONIM TO JE OKRUUJE
Al-Qadi Abduldabbar otvoreno tvrdi da se retorika
ispravnost svodi na odnos rijei s onim to je okruuje te ono o
emu treba voditi rauna prilikom povezivanja rijei i formulisanja
reenica. Tako on kae: I znaj da se retorika ispravnost ne oituje
u p ojedinanim rijeima nego u njihovom povezivanju na jedan
poseban nain. U tom povezivanju svaka rije mora imati svoje
obiljeje (osobenost), koje se nekada oituje kroz nain njenog
povezivanja, nekada u nj enoj fleksiji, a nekada u nj enom poloaju.
Ovim trima segmentima ne moe se pridodati etvrti imajui u vidu
da se u tome u obzir uzima ili rije, ili njeni vokali, ili njen poloaj.
O tome treba voditi rauna kod svake rijei pojedinano, a zatim i
kod svih njih zajedno prilikom njihovog spajanja i povezivanja.
24

On, dakle, ovdje ukazuje na znaaj rijei s obzirom na
poredak i nizanje, obim njenog slaganja i podudaranja s onim to je
okruuje, nj en pol oaj subjekta, obj ekta i td., t e nj en pol oaj u
redoslijedu rijei u reenici. On reenicu posmatra kao cjelovitu
konstrukciju, s tim da ga to ne spreava da se pozabavi i samom
rijeju u pogledu njene retorike ispravnosti u jednom poloaju i
njene manje retorike ispravnosti u nekom drugom poloaju. Tako
on kae: Nije iskljueno da rije upotrijebljena u jednom znaenju
bude retoriki ispravnija nego u sluaju kada je upotrijebljena u
nekom drugom znaenju, a isto vrijedi i u sluaju kada se
promijene njeni vokali.
25

Imam Abdulqahir u dj elu Dala'il al-i'daz navodi da je jedna
rije na jednome mjestu umjesna (prikladna), dok to nije sluaj i na
nekom drugome mjestu. Tako on kae: Vidjet ete kako vas u
jednom poloaju neka rije zadivljuje, dok vam na nekom drugome
mjestu teko pada i rastuuje vas.

24
Al-Mugni, tom XVI, str. 199.
25
Isto, str. 200.
86
UTJECAJ SLUHA NA SUD O RETORIKOJ
ISPRAVNOSTI RIJEI
Ibn a l-Asir ulu sluha preputa sud o prikladnosti (ljepoti)
neke rijei, odnosno njenoj neprikladnosti. S tim u vezi, on kae:
Kada bi pjesnik ili pisac htio voditi rauna o mjestima artikulacije
glasova prilikom upotrebe rijei te o tome koliko su oni bliski ili
razliiti, njihov posao bi se oduljio i zakomplikovao te bi u tome
proveli mnoge dane i noi.
26
Mi smo drugaijeg miljenja te
smatramo da u ovom kontekstu ulo sluha (samo) doivljava
ljepotu rijei koje su lijepe, odnosno odurnost onih koje nisu lijepe.
Neki uenjaci navode da je uzastopnost (uzastopno nizanje)
glasova bez razgranienja meu slogovima uzrok potekoa (u
izgovoru), na to takoer odgovor nude sljedee Allahove, d..,
rijei: Zar vi mislite da ete ui u Dennet, a jo niste iskusili ono
to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale
neimatine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i
oni koji su s njim vjerovali uzviknuli: "Kada e ve jednom
Allahova pomo!?" Eto, Allahova pomo je zaista blizu!
27

Oni su, dakle, bili toliko uzrujani nedaama koje su ih
snalazile da su poslanik i oni koji su s njim vjerovali, zbog teine i
dugotrajnosti tih nedaa, izgubili strpljivost i kazali: Kada e ve
jednom Allahova pomo?
28

Zbog tih nedaa i patnji te njihove dugotrajnosti, uzrujanost i
nezadovoljstvo je, dakle, navelo Allahovoga Poslanika, s.a.v.s, koji
je od svih ljudi imao najvie povjerenja u Allahovu, d.., pomo, i
vjernike, koji su ga slijedili i njegovom svjetlou bili obasjani, da,
zahtijevajui je i prieljkujui, kau: Kada e ve jednom
Allahova, d.., pomo? Postoji i kiraet (nain itanja) u kojem se
konstrukcija hatta yaqula ita hatta yaqulu, k ao da j e, d akle, u
pitanju pripovijedanje o neemu i z pr olosti. O vdje s e, kao to

26
Ibn al-Asir, Al-Masal al-sa'ir, Nahda Misr, tom I, str. 173.
27
Al-Baqara, 214.
28
Tafsir al-Baydawi, tom I, str. 498.
87
moete primijetiti, radi o krajnjoj granici imajui u vidu da su
poslanici poznati po us trajnosti, nepokolebljivosti i strpljivosti, a u
ovom sluaju Muhammed, s .a.v.s., gubi s trpljenje i u t oj mjeri s e
uzrujava i uz nemirava, to je znak da je stvar u tom sluaju bila
dostigla kr ajnju g ranicu. Eto, Allahova pomo je zaista blizu!
Ovdje se radi o predodreivanju, tj. nastoji im se ukazivanjem na
vremensku bl iskost Allahove, d.., pomoi umanjiti ta njihova
gorina.
Davanjem prednosti imenskoj nad odgovarajuom
glagolskom reenicom, imajui u vidu ono to se nalazi prije nje te
njenim uvoenjem esticom za skretanje panje i onom za
pojaanje (intenzifikaciju) ukazuje se na realiziranje njenog
sadraja i izvjetava o onome to nije nepoznato.
Pripovijedanje u vezi s obeanjem pruanja pomoi (u gore
navedenom kur'anskom ajetu) isto je to i davanje obeanja
Allahovome Poslaniku, s .a.v.s. Naime, ograniavanjem na
pripovijedanje o obeanju pruanja pomoi, bez pripovijedanja o
samoj pomoi i njenoj realizaciji, ukazuje se na bespotrebnost ovog
drugog imajui u vidu da je nemogue da Allah, d.., iznevjeri
Svoje ob eanje. Mogue je da su takve rijei Uzvienog Allaha
samo reakcija na nain njihovog negodovanja te da nemaju nikakve
veze s realizacijom izloenoga (obeanoga). Time se ukazuje (i) na
to da stizanje do Denneta nije mogue bez odbacivanja naslada i
uivanja te borbe protiv potekoa i napora, to potvruju i rijei
Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Dennet je okruen neugodnostima,
a Dehennem strastima i poudama.
29

To bi , da kle, bi la jedna e stetska s lika k oja s ugerie
spomenuto stanje i nterferencije i mijeanja, odnosno jedna vrst a
umotavanja s obzirom da se pomijeana i bez redoslijeda izlau sva
primarna i sva sekundarna pitanja. Naime, dovoenje u vezu rijei:
Kada e ve jednom Allahova pomo!? s rijeima: I oni koji su s
njim vjerovali isto je kao i dovoenje u vezu rijei: Da bi poslanik

29
Tafsir Abi al-Sa'ud, tom I, str. 215.
88
uzviknuo s rijeima: Eto, Allahova pomo je zaista blizu! imajui u
vidu da ta dva razliita iskaza proizlaze iz dva razliita izvora.
Opisujui stanje svakog onoga koji razmilja o Kur'anu i
kojeg obuzimaju njegova znaenja prilikom itanja gore navedenog
i sljedeeg kur'anskog ajeta: I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili
i pomiljali da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola;
Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi
mimoila narod nevjerniki!
30
Sayyid Qutb ve li: Svaki pu t ka d
proitam neki od ova dva ajeta, osjetim jezu od predoavanja sebi
strahote i u asa koj i j e A llahovoga P oslanika, s .a.v.s., dove o u
takvo stanje, od predoavanja sebi strahote i uasa koji se krio u
tim brigama, od predoavanja sebi tuge i alosti koja je u toj mjeri
potresala njegovu duu te od predoavanja sebi njegovog duevnog
stanja u takvim trenucima i nepodnoljive boli koju je osjeao. U
trenucima u kojima je vladala tuga i alost, u trenucima u kojima je
tjeskoba st ezala v ratove pos lanika, u trenucima u kojima nij e
preostajala ni t runka p ohranjene e nergije ... u t akvim t renucima
dolazi potpuna i odluujua pomo.
31

Svako ivo bie e smrt okusiti! I samo na Sudnjem
danu dobiete u potpunosti plate vae, i ko bude od
Vatre udaljen (zuhziha) i u Dennet uveden taj je
postigao ta je elio; a ivot na ovom svijetu je samo
varljivo naslaivanje.
32

Rije zuhziha (iz gore navedenog ajeta) u rjeniku je
predstavljena kao neto to slika prizor udaljavanja i rtvovanja sa
svim zvukovima i tome slinim to prati takav prizor.
33

Isti je sluaj i s rijeju kubkibu u sljedeem kur'anskom ajetu:
Pa e i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nju biti baeni
(kubkibu).
34

30
Yusuf, 110.
31
Fi zilal al-Qur'an, str. 2026.
32
Alu Imran, 185.
33
Subhi al-Salih, Mabahis fi ulum al-Qur'an, str. 335.
89
Ova rije ima jae znaenje od rijei kubbu, u nastojanju da
se ukae na to kako su grubo i okrutno baeni (oboreni).
U ovom ajetu se pod njima i onima koji su ih u zabludu doveli
podrazumijevaju boanstva i njihovi oboavaoci. U gl agolu kabkaba
zapravo s e pona vlja gl agol kabba zbog p onavljanja n jegovog
znaenja. Naime, kao da se onaj koji je (u ovom sluaju) baen u
Vatru (Dehennem) stalno i iznova u nju baca kako bi u njoj vjeno
ostao.
35

Mi kroz odzvanjanje tog izraza skoro da ujemo zvuk
njihovog gu ranja, s udaranja, uz micanja i r uenja ( padanja) be z
ikakvog r eda i oba zrivosti t e z vuk nereda i z brke koj u pr oizvodi
njihovo bacanje i ruenje, kao to je sluaj i s lananim ruenjem
obale ( lavine). T o j e, da kle, izraz koj i s vojim odz vanjanjem
ilustruje svoj smisao i znaenje. Ovdje se radi o onima koji su
zalutali, a s njima u Vatru bit e baeni i svi oni koji u zabludu
dovode. Oni i sva Iblisova vojska. Ovdje s e, da kle, r adi o
sveobuhvatnom generaliziranju nakon specificiranja.
36

UTJECAJ DUINE RIJEI NA SUD O NJENOJ
RETORIKOJ ISPRAVNOSTI
Meu preduvjetima (retorike) ispravnosti rijei Hazim i drugi
navode i to da rije treba biti umjerena, odnosno da ne smije imati
ni malo ni mnogo slova, a umjerena rije je ona s tri slova.
37

S tim u ve zi, Bahauddin al-Subki kae: Ako mnotvo slova
priskrbljuje mnotvo znaenja, kako onda mnotvo slova, i pored
mnotva znaenja koje priskrbljuje, moe biti (retoriki)
neispravno? K ao odgo vor, ponudi o bi h kons tataciju ka ko ni je

34
Al-u'ara', 94.
35
Al-Itqan, tom II, str. 237; Tafsir al-Baydawi, tom IV, str. 244.
36
Sayyid Qutb, Fi zilal al-Qur'an, str. 2605.
37
Minhad al-bulaga' wa sirad al-udaba'.
90
iskljueno da jedna rije ima manje znaenja od druge a da ujedno
bude retoriki ispravnija od nje, imajui u vidu da tri stvari ije je
odsustvo preduvjet nemaju nikakve veze sa znaenjem.
38

Al-Subki, dakle, duim rijeima pripisuje vie znaenja, s tim
da su one manje retoriki ispravne. To miljenje je diskutabilno
imajui u vidu da Al-Subki na taj nain samo eli argumentovati
ispravnost svoga miljenja, pri emu se poziva na to da retorika
ispravnost rijei nema nikakve veze sa znaenjem: ...imajui u
vidu da tri stvari ije je odsustvo preduvjet nemaju nikakve veze sa
znaenjem, a ja sam prieljkivao da u njegovim rijeima retorika
ispravnost, koja se dovodi u vezu s malim ili velikim brojem slova,
bude pove zana ( i) s a samim znaenjem. I bn D inni go vori o
utjecaju izraza na samo znaenje te kae: Kada je u pitanju
dovoenje u vezu rijei s pojavama na koje podsjeaju njihovi
glasovi, to j e j edna iroka i pr ostrana obl ast te teak put kojim se
kreu samo oni koji ga dobro poznaju i koji vrlo esto zvukove
slova dovode u vezu s pojavama i fenomenima koje imenuju te ih s
njima izjednaavaju, a to je vie od onoga emu smo mi dorasli i
to mi moemo osjetiti.
39

Meu najudesnijim stvarima koje smo primijetili u
kur'anskoj nadnaravnosti i preciznosti njegove kompozicije jeste da
ovjek prvo smatra kako su njegovi izrazi podreeni njegovim
znaenjima (sadrajima). Zatim se s time bolje i podrobnije
upoznaje da bi na kraju doao do zakljuka kako su njegova
znaenja (sadraji) podreeni njegovim izrazima. Onda se i s time
ustrajno i uporno bolje i podrobnije upoznaje pa zauzima oprean
stav. ovjek se tako koleba izmeu ta dva miljenja, da bi to na
kraju prepustio Allahu, d.., koj i je kod Arapa stvorio instinkt za

38
Arus al-afrah, tom I, str. ???.
39
Ibn Dinni, Al-Hasa'is, Matba'a al -hilal, Kairo 1331/1931., t om I, str. 549. -
Ibn Dinni ovdje govori o tome kako su u nekim rijeima glasovi rasporeeni
tako da odgovaraju pojavama i fenomenima koje oznaavaju. To nije iskljueno
kao argument u ovom kontekstu imajui u vidu da se, zapravo, na taj nain zvuk
(glas) eli dovesti u vezu sa znaenjem.
91
jezik, a zatim j e u tome j eziku (kur'anskom) proizveo ono to t aj
instinkt ini nemonim imajui u vidu da je meusobna povezanost
rijei i njihovih znaenja, odnosno znaenja i njihovih izraza, neto
to je poznato samo kada su u pi tanju uzviena duhovna svojstva,
jer meusobno se privlae dvije esencije koje je Allahova, d..,
mudrost uspjeno sjedinila, tako da se u tom meusobnom
privlaenju ne moe izrei sud o jednoj od njih, a da ih ne obuhvati
sve zajedno.
40

Ako se osvrnemo na stvarno stanje, vidjet emo da u Kur'anu
postoje duge rijei bez kojih dato znaenje i smisao ne bi bio
ispravan. Takva je rije (konstrukcija) fa sayakfikahum u sljedeem
kur'anskom ajetu: Pa, ako budu vjerovali u ono u to vi vjerujete,
na Pravom su Putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadije,
i Allah e te sigurno od njih zatititi (fa sayakfikahum), jer On sve
uje i sve zna.
41

Ovaj kur'anski ajet tjei i umiruje vjernike te im obeava da
e ih se zatititi i pomoi protiv njihovih protivnika. Rijeima: On
sve uje i sve zna upotpunjava se obeanje, u smislu da On uje ono
to govore i da Mu je poznata njihova iskrenost u tome te da e ih
za to sigurno nagraditi, ili se upuuje prijetnja njihovim
protivnicima, u smislu da On uje ono to javno iznose i da mu je
poznato ono to skrivaju te da e ih za to sigurno kazniti.
42

Svako slovo u ovoj rijei (konstrukciji) ima svoju vrijednost.
Tako se harf sin dodaje obliku prezenta i daje mu znaenje budueg
vremena, pri emu postaje njegovim dijelom te na njega ne vr i
nikakav utjecaj. Predstavnici basranske gramatike kole smatraju
da je period budueg vremena koji se izraava harfom sin ui od
onoga koji se izraava partikulom sawfa.
43

40
Mustafa Sadiq al-Rafi'i, I'daz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya, str. 48.
41
Al-Baqara, 137.
42
Tafsir al-Baydawi, tom I, str. 412.
43
Al-Itqan, tom I, str. 474.
92
Kao da se, dakle, upotrebom harfa sin umjesto estice sawfa
eli rei kako je vrijeme u kojem e se ostvariti Njegovo obeanje o
pomoi (pobjedi) blizu te da e zasigurno doi.
U vezi s ovom rijeju (konstrukcijom) Sibawayh kae: Harf
sin nagovjetava da e se to sigurno desiti, makar i zakasnilo neko
vrijeme.
44

Ili je to zbog onoga to slijedi, imajui u vidu da harf sin, kao
to je poz nato, ne pr edstavlja ni ta vie od i sputanja zr aka
(otpuhivanja) nakon spominjanja onoga to vodi svai i sukobu.
Ovdje bi se, dakle, podrazumijevao sljedei smisao: Allah e te
sigurno zatititi od njihovih spletki i razmirica, budui da ono to
se pod time podr azumijeva ne ma v eze s oni m t o je aps traktno
nego s kon kretnim dj elima. Promjena naina obraanja njegovim
usmjeravanjem samo Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., iako je Allah,
d.., i spunio Svoje obeanje priskrbljujui svima ono to je
dostatno u b orbi protiv Benu Kurejze i njihovom zarobljavanju t e
protjerivanju Benu al-Nadira, uslijedila je zbog toga to je Allahov
Poslanik, s .a.v.s., t emelj i os lonac u s vemu t ome. On j e ni t koj a
povezuje srca vj ernika te ono to za cilj imaju spletke nevjernika.
Nadalje, ovdje se obraanje usmjerava samo Allahovome
Poslaniku, s.a.v.s., ka ko bi s e uk azalo n a t o da j e ba vljenje
pitanjima r ata te pod noenje n apora i nedaa u borbi protiv
neprijatelja dunost voa (vladara), tako da je u njegovom sluaju
Allahova, d .., m ilost u ve zi s pr uanjem pomoi i zatite
potpunija i ko mpletnija. Ova rije (konstrukcija) je da lekosenija
od rijei kafa zbog njenog izraavanja u formi pojaanja i
intenzifikacije.
45

Takva je i rije (konstrukcija) a nulzimukumuha u sljedeem
kur'anskom ajetu: "O, narode moj," govorio je on "da vidimo!
Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao

44
Al-Burhan fi ulum al-Qur'an, tom II, str. 418.
45
Ruh al-ma'ani, tom I, str. 397.
93
vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo (a
nulzimukumuha) da to protiv volje vae priznate?
46

Obratite panju na slova ove rijei i njihovo zraenje u
ispoljavanju napora i tekoe koje podrazumijeva prisiljavanje.
Kada bismo iskljuili samo jedno od tih slova, to bi bio oigledan
nedostatak koji bi r ezultirao nepostizanjem eljenog znaenja. S
tim u vezi, kada bismo, npr., iskljuili harf mim te k azali a
nulzikumuha ili a nulzimukum, taj bi izraz jeziki bio ispravan, ali
bi ostao bez tog zvuka s kojim se znaenje dovodi u vezu uz
prisustvo h arfa mim-a, k ao to b i os tao i b ez te ha rmonije i
savrenstva u zvuku, imajui u vidu da je rije, kako kae Al-Rafi'i,
korak koji znaenje (smisao) ini na putu do due. Ako se znaenje
na tom koraku zaustavi, biva presjeeno.
47

Vanjski smisao ovih rijei ukazuje na njihovo pot jecanje od
Nuha, a.s., kroz ispoljavanje odustajanja od njihovog prisiljavanja i
diskutovanja s njima, kao to stoji u sljedeem kur'anskom ajetu:
Ako Allah hoe da vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj
koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem ...
48

Meutim, to se svodi na njegovu elju da ih odvrati od
izbjegavanja priznanja (njegovog vjerovjesnitva) t e da i h
podstakne na razmiljanje o tome, pri emu se odbacuje
prisiljavanje u sluaju njihove averzije prema tome, a ne
prisiljavanje openito. Mogue je da se pod rijeju bayyina
podrazumijeva dokaz uma koji priskrbljuje prednost i po koj em se
ljudi meusobno razlikuju, od kojeg zavisi mjesto i ugled kod
Allaha, d.., i oda bir z a pos lanstvo te u strajnost i i zdrljivost u
njemu u sluaju bi vanja pos lanikom. T aj doka z um a ( bayyina)
nevjernicima je bio skriven (nepoznat) u smislu da oni nisu poimali
da se Nuh, a.s., odl ikuje nj ime t e poslanstvom u ve zi s koj im oni
poriu da je meu njima upravo njemu dato. Tako bi znaenje ajeta
bilo: Vi smatrate da pos lanstvo dobi ja s amo ona j koj i i ma

46
Hud, 28.
47
I'daz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya, str. 221.
48
Hud, 34.
94
prednost u odnosu na ostale ljude time to se samo on neim
odlikuje. Obavijeten s am da s am bolji od va s po br oju vr lina i
odlika z bog koj ih mi j e G ospodar moj povj erio po slanstvo. T aj
dokaz uma (bayyina) vama j e s kriven ( nepoznat) pa ni ste dobi li
poslanstvo niti ste zn ali da j e meni povj ereno i da se n jime j o
odlikujem tako da ste mislili da sam poput vas. Zar da vas silimo da
prihvatite moje poslanstvo koje prati taj dokaz uma (bayyina) kada
znamo da vi prema tome osjetite averziju?!
49

Ovdje se, dakle, radi o pitanju u znaenju poricanja: Ne
mogu vas prisiliti da to priznate, to znai da je namjera Nuha,
a.s., bila da im odgovori.
50

Mogue je da je to pitanje u znaenju potvrde (afirmacije),
to je prikladnije kontekstu raspravljanja i diskusije. U tom sluaju,
rijei Nuha, a.s., predstavljaju odgovor na njihove sumnje izraene
kroz tvrdnje da je on samo ovjek koji je u najboljem sluaju poput
njih i bez ikakvih prednosti u odnos u na nj ih, kao i neto ime se
presijeca korijen njihovih besmislenih tvrdnji.
51

ejh Sayyid Qutb navodi da rije (konstrukcija) a
nulzimukumuha slika a tmosferu pr isiljavanja (upo trebe s ile)
imajui u vidu ukljuivanje svih tih zamjenica i njihovo
meusobno vezivanje, to podsjea na izjednaavanje i vezivanje
onih koji osjeaju averziju s onim prema emu je osjeaju. Tu
dolazi do izraaja jedna vrsta usklaenosti i uzajamne veze koja je
uzvienija od pojavne (vanjske) ili verbalne rjeitosti koju neki
istraivai Kur'ana, i ranije i danas, smatraju najveom
(najznaajnijom) vrlinom (vrijednou) Kur'ana.
52

49
Tafsir Abi al-Sa'ud, tom IV, str. 202.
50
Tafsir al-Qurtubi, tom IX, str. 25-26.
51
Tafsir Abi al-Sa'ud, tom IV, str. 202.
52
Al-Tasvir al-fanni fi al-Qur'an, str. 92.
95
ZAKLJUAK
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat-i selam
na P osljednjeg V jerovjesnika i P oslanika t e njegovu por odicu,
ashabe i sve one koji budu slijedili njegov put do Sudnjega dana.
Ovo je mali dio onoga to nas podstie da razmiljamo o
kur'anskoj leksici te da uviamo ljepotu suglasnika u Kur'anu,
ljepotu njihovog poloaja u rijeima, kao i ljepotu poloaja rijei u
reenici, i u tome sam doao do nekoliko zakljuaka meu kojima
su najznaajniji sljedei:

1) Nema su mnje da Al-Qazviniju pripada znaajno mjesto u
arapskoj stilistici. Meutim, njegova definicija
inkompatibilnosti (netrpeljivosti) meu suglasnicima, iako
su je se pridravali i slijedili neki komentatori, nema odjeka
meu njima, to me podstaklo da ponudim jednu drugu
definiciju u kojoj se suglasniku unutar rijei pripisuje veza s
njenim znaenjem.
2) Postoje uenjaci koji smatraju da je uzrok teine suglasnika
blizina nj ihovog ishodita (mjesta a rtikulacije). D rugi
smatraju da j e uz rok t ome uda ljenost nj ihovih i shodita
(mjesta artikulacije), dok to trei dovode u vezu i s blizinom
i s ud aljenou njihovih ishodita (mjesta artikulacije).
Istina je, pak, da ni blizina ni udaljenost njihovih ishodita
(mjesta artikulacije) nije ono to rije izvodi iz granica
retorike ispravnosti. Naime, vrlo esto se u kur'anskim
ajetima sast aju suglasnici bl iskog ishodita ( mjesta
artikulacije), ali i dalje daju pravo znaenje, dok u sluaju
da u nj ima i jedan s uglasnik bude i zmijenjen ne b i
priskrbljivali eljeno znaenje.
3) U mnogim kur'anskim ajetima upotrijebljene su rijei s
velikim br ojem s uglasnika il i s logova, ali s e na tim
poloajima odlikuju najviim stepenom retorike
ispravnosti.
96
4) Neki stilistiari ulo sluha smatraju pr esudnim ka da j e u
pitanju retorika ispravnost, odnosno neispravnost rijei.
Meutim, tome nije dorastao svaki onaj koji uje nego samo
onaj koji je rjeit, a i jedan izraz je u jednom poloaju
prikladan (lijep), dok u drugom nije. Neki uenjaci rijei s
velikim brojem suglasnika, bez obzira to priskrbljuju i vei
broj znaenja, smatraju manje retoriki ispravnim izrazima.
Na to emo odgovoriti konstatacijom da u Kur'anu postoje
rijei s velikim brojem suglasnika, kao to je rije
(konstrukcija) fa sayakfikum, a nulzimukumuha i nj ima
sline, umjesto kojih druge rijei ne bi priskrbljivale eljeno
znaenje. Tako su u Kur'anu upotrijebljene rijei koje se
sastoje od dva ( ista) uz astopna s loga, a li s u i da lje, poput
ostalih r ijei u Kur'anu, na najviem stepenu retorike
ispravnosti.
5) Veina takvih rijei upotrijebljena je u ajetima u kojima je
aktualno zastraivanje: yartadid, yastarihuna, kubkibu,
zuhziha, issaqaltum, muqtadir itd.

S arapskog preveo: Amrudin Hajri
97

:
": " " "

98
Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih, visiting professor
DIFFICULTY OF PRONUNCIATION OF SOME
LETTERS AND THEIR CONNECTION WITH
THE MEANING IN QURAN
Anyone who reads t he Quran comes acr oss t he ve rses t hat
are di fficult t o pr onounce a nd c onsiders them t o be be yond t heir
original m eaning. H owever, by de tailed consideration of t hese
verses and their meaning and cause of revealing, we shall come to
the conclusion that they express the desired meaning and that these
difficulties in pronunciation are actually targeted.
Because of t hat t he i nterpreters became aware of t hat when
they tried to explain and analyse those verses. Such is for instance
the following Quranic verse: issaqaltum ila al-ard (as you've been
stuck to the ground). Namely, t he expression issaqaltum precisely
illustrates wanted m eaning ha ving i n m ind t hat i t de scribes an
exhausted body which a pe rson ha rdly c arries with a gr eat e ffort
and it seems to be weary and slow. If this expression were replaced
by the other it would not have the same characteristics of harmony
and be auty w hich a dorn a forementioned Qur'anic ve rse. T his
applies to many other Quranic verses.

Key words: letters, ve rses, pronunciation, difficulties,
meaning

Z. HASANOVI, ah Waliyullahova percepcija sunneta
99
Dr. Zuhdija Hasanovi,
docent
H WALIYULLHOVA
PERCEPCIJA SUNNETA
SAETAK
Krizu m uslimanskog s vijeta, koja se posljednjih stoljea
ogleda u skoro s vim pol jima l judskog dj elovanja, muslimanski
intelektualci pokuavaju prevazii na razliite naine.
Za r azliku od modernista, koj i rjeenja t rae u dr ugim
svjetonazorima, obnovitelji ih pokuavaju nai unutar osobne
tradicije promovirajui idtihad, odbacujui taklid, ustanovljavajui
razliku izmeu vjerske i obiajne prakse, insistirajui na jaanju
jedinstva Ummeta, ukazujui na vanost odgoja i obrazovanja,
borei se protiv formalizma u ob avljanju i slamskih propisa... i td., a
sve t o, pr venstveno, kr oz r einterpretaciju os novnih vr ela i slama.
Jedan od obnovitelja, h Waliyullh ad-Dihlawi, prepoznatljiv je
po utvrivanju razlike u normativnosti sunneta Poslanika, s.a.v.s., po
svome n astojanju p omirenja i usklaivanja brojnih proturjenih
stavova, v elikom uvaavanju r anijih ge neracija i nj ihovog
intelektualnog rada, ali i stavu da nije mogue vratiti toak historije i
100
da model i vota valjan u prolosti ne moe biti svje i aktualan za
sva vremena.
Kljune rijei: obnovitelji, reformatori, reinterpretacija Kur'ana
i Sunneta, idtihad, taklid, dekadentnost, kriza, normativnost Sunneta

Glavno obi ljeje m uslimanskog svijeta posljednjih stoljea
jeste izraena slabost skoro na svim poljima ljudske misli i prakse.
Takvo t eko stanje bolno podnose muslimani irom svijeta, a vei
broj islamskih obnoviteljskih, reformistikih, ali i radikalistikih
pokreta uzimaju sebi za cilj da, razliitim sredstvima i metodama,
promijene s ituaciju u kojoj s e m uslimani na laze i pob oljaju
njihovo duhovno, socijalno, politiko i kulturno stanje.
Osamnaesto stoljee, koje se generalno uzima kao slabiji
period islamske povijesti, s pogledom na politiku dezintegraciju i
drutveno-moralni pa d, iz gleda d a je bi lo rasadnik is lamskog
revivalizma. Tokom ovog stoljea mnogi pokreti krenuli su u
razliitim dijelovima muslimanskog svijeta da preporoavaju
drutvo. O vo s e na stavlja i t okom 19. s t. Da bi za ustavili
dekadenciju i ul ili novu vi talnost u drutvo za koje su uvjereni da
mu vjera mora ostati sredinja taka, reformatori su se zal agali za
povratak dinaminosti i angairanosti.
1

1. OSNOVNE TAKE
OBNOVITELJSKOG UENJA
U modernom a rapskome jeziku, rije il pokriva opu
ideju reforme. Kao napor, osobni ili zajedniki, koji stremi, s jedne
strane, da islam odredi iskljuivo pozivanjem na njegova
vjerodostojna vrela (tj. Kur'n i Sunnet) i, s druge strane, uini tako
da ivot muslimana, iz ugla osobnog i drutvenog, bude stvarno u

1
Vie v.: http://www.ghazali.net/book2/chapter6/chapter6.html od 26. 2. 2010.
101
suglasju s normama i vrednotama njihove vjere, il se javlja kao
trajna injenica u vjerskoj i kulturnoj povijesti islama.
2

Obnovitelji, odnos no r eformatori u s vom dj elovanju s u s e
vrlo esto pozivali na osnovne izvore islama. Najee se to bili
kur'anski ajeti:
Zato, ne irite nered po zemlji nakon to je na njoj red
uspostavljen! I molite Mu se sa strahopotovanjem i
enjom: uistinu, Allahova milost je uvijek blizu onih
koji dobro ine.
3

...ja samo elim da popravim koliko mogu; ali moj
uspjeh ovisi samo o Allahu. U Njega se uzdam i Njemu
se uvijek obraam.
4

Kada su u pitanju hadisi Boijeg Poslanika, s.a.v.s., vrlo esto
su s e poz ivali na ona j koj i govor i o obnovi teljima vj ere. Ab
Hurayra, r.a., prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Na poetku svake stotine godina Allah e, doista, slati
ovome ummetu onoga koji e mu obnoviti vjeru."
5

U poecima, kao i kasnije, il se, u opim crtama,
poistovjeuje sa sluenjem Sunnetu, budui da se smatralo da on
daje najbolji uzor islamskog ivota, a u isto doba on pribavlja bitne
obavijesti o prvotnom pravovjerju islama.
6

Za t eorijsku r eformu, na jprije z abiljeimo da s u gl avni
reformatori bili, iznad svega, ljudi od akcije i da nisu imali mnogo
slobodnog vr emena da izrade razvijena i razraena doktrinarna
djela. Ipak, iz postojeih reformistikih kritikih djela i komentara
mogu se izloiti ove take uenja:

2
Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 500.
3
Qur'n, Al-'Arf, 5 6. Prijevod kur'anskih a jeta: M uhammed A sad, Poruka
Kur'ana, (s engleskog: Hilmo erimovi), IC El-Kalem, Sarajevo, 2004.
4
Qur'n, Hd, 88.
5
Ab Dwd, Sunan, "Kitb al-malm", br. 3.740.
6
N. Smailagi, nav. djelo, str. 500.
102

1.1. Vraanje Kur'anu
i Sunnetu i njihovo reinterpretiranje
Tema vraanja Vrelima opeprisutna je u reformistikoj
literaturi. Ona se opravdavala vjerskim i povi jesnim argumentima.
Prvi su izvueni iz Kur'ana, a mogu se saeti: islam je cjelovito
sadran u Kur'anu; pouka P oslanika, s .a.v.s., B ogom na dahnuta,
jeste prirodna dopuna objavljene injenice. Muslimani s e tre baju
drati onoga to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., prenio. Za reformatore,
prema tome, islamska odanost se bitno odreuje odanou ovim
dvama vrelima: Objavi i Sunnetu.
Povijesni argument se ogleda u injenici da ono to objektivno
utemeljuje povijesni uspjeh Arapa jeste islam. Kao i njihove daleke
pretee, i muslimani bi danas morali pristupiti svjetovnoj moi i
doivjeti sretni moralni procvat, pod uvjetom da se naoruaju istim
moralnim uvjerenjima koja su inila veliinu i snagu pretea te da se
posvete o ivljavanju, u modernom i slamskom dr utvu, vjerskih
vrednota i opih islamskih pouka u njihovoj istoj vjerodostojnosti.
Vraanje osnovnim izvorima islama podrazumijevalo je i
njihovu reinterpretaciju. Kada je u pitanju Kur'an, oni insistiraju na
neposrednom (doslovnom) tumaenju. Odbacuju bilo kakvu formu
ezoterijskoga tumaenja izvora (ta'wl) argumentirajui takav stav
tvrdnjom da teki tekstovi trebaju biti prihvaeni kao sadraj vjere
bez bi lo k akvoga poku aja da ih se int erpretira. U vezi sa
Sunnetom, smatraju da j e ha dis j edini f ormalni ka nal pr ijenosa
Poslanikova sunneta; to ne moe bi ti kons enzus m uslimanske
zajednice ( im), odnosno iskustvo klasinih kola islama, na
emu su insistirali klasini juristi, pravnici (faq hi).
7

7
Vie v.: Adnan Silajdi, Muslimani u traganju za identitetom, Fakultet
islamskih nauka u Sarajevu i IC El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 17.
103
Prihvaajui dva temeljna vrela (Kur'n i Sunnet),
reformatori su ivo kritizirali pravovjerne kole i njihove uenjake:
kole su se openito poistovjeivale s tenjama koj e su protivne
razumu i z nanju; on e su zaustavile i straivanja koj a j e poticao
idtihad i time onemoguile kulturni napredak Zajednice; one su,
praktiki, dale prednost spoznaji fikha nad znanjem zasnovanim na
dvama t emeljnim vrelima. Vraanje njima (i predaji Pretea),
prema tome, bio bi inilac jedinstva i pomirbe muslimana.
8

1.2. Osuda taklida
Reformatori s u j ednako ivo kr itizirali i du h s luganske
ovisnosti o tra dicionalnim a utoritetima (po sebno u okvi ru
pravovjernih kola). P ojam taklid, oito, ne primjenjuje se ni na
pobono oponaanje Poslanika, s.a.v.s., ni na pristup vjerodostojnoj
predaji selefa. U ovom sluaju se ne govori o taklidu, n ego o
aktivnoj privrenosti Predaji Poslanika i selefa (ittib).
Kritika taklida usmjerena je, istodobno, na tupi konformizam i
hotiminu podrku drutvenim i politikim strukturama zat vorenim
za napredak i osobnu inicijativu, a sve u ime jedne nepokretne vizije
religije i k ulture. Kod mukallida religiozni i vot sa mo j e i zraz
steenih navika i pasivnog prihvaanja postojeeg stanja; vjerski
obredi se ograniavaju samo na verbalne formule, bez unutranjeg
odjeka. Z ato to j e da vao pr ednost a rgumentu a utoriteta na tetu
individualnog razmiljanja i iskustva, taklid je suprotan duhu islama,
koji priznaje razumnim biima sposobnost da se svjesno odluuju.
Reformatori nisu eljeli modernizaciju ili os uvremenjivanje
islama, ve preuzimanje istog Poslanikovog islama, odnosno
onoga to je ve jedanput u ranoj islamskoj historiji os tvareno.
Takvo to je bilo mogue postii jedino vraanjem na temeljne

8
Smailagi, nav. djelo, str. 501.
104
izvore r eligijskoga a utoriteta, K ur'an i S unnet, j er je u nj ima,
smatraju oni, jedino bilo mogue pronai izvorni ili istinski islam.
9

1.3. Zagovaranje idtihada
Reformatori zagovaraju neophodnost i opravdanost obraanja
idtihadu, u emu e kasnije Reid Rida uvidjeti princip ivota za
religiju.
10
Tradicionalisti, s hvaajui religiju (u irem smislu) kao
Boansko savreno i dovreno djelo, bojali su se da e vidjeti kako
moderna kritika, doepavi se orua idtihada, pot kopava bi tnu
osnovu islama. Meutim, reformistiko shvaanje idtihada nije
bez ograniavajuih uvjeta. Ponajprije, islah odreuje nedodirljivo
podruje, tj. podruje temeljnih vjerskih zasada (aq'id),
temeljnog bogo tovlja ( ibdt ) i vjer skih zabrana (tar m
d n ).
11
Na t om o dreenom podruju nema uope mjesta
idtihadu.
Jedna od gl avnih i deja reformistikog izlaganja jeste da se
muslimani trebaju osobno zainteresirati za Boiju Rije i
Poslanikov, s .a.v.s., n auk koj i j e objanjava pa iz toga izvlaiti
principe z a m oralno i duhovno r avnanje ( hidya). O sim ove
individualne strane, idtihad sadri veliki interes za Zajednicu, koja
treba stalnim naporom tumaenja dva temeljna vrela odrediti ope
principe s voje " politike" ( drutvene, e konomske, va njske i td.)
suglasno s temeljnim zahtjevima Kur'ana i Sunneta.
U na stavku govor imo o ka rakteristikama or todoksnog
obnoviteljskog m iljenja kr oz stavove i d jela j ednog od pr vih
muslimanskih reformatora, ha Waliyullha ad-Dihlawija.

9
Silajdi, nav. djelo, str. 17.
10
Vie v.: Smailagi, nav. djelo, str. 503.
11
Smailagi, nav. djelo, str. 503.
105
2. H WALIYULLH AD-DIHLAW
Indijski muslimani bili su prvi meu islamskim narodima koji
su doli u d oticaj sa zapadnom civilizacijom, ali t ek od vl adavine
Istone kompanije izravni utjecaj Zapada naeo je njihov ivot i
duh. U doba zalaska Mogulskog carstva u Indiji, u vrijeme kada se
muslimanska zajednica Indopakistanskog potkontinenta suoavala
sa ozbiljnim krizama: ekonomskom, politikom i duhovnom, javlja
se h Waliyullh ad-Dihlaw.
12

2.1. Osnovni biografski podaci
Ad-Dihlaw jeste ime po koj em j e poz nat A mad i bn
Abdurram Ab al-Fayyd, revolucionarni indi jski m islilac,
teolog, tradicionist ( muaddi), erijatski pr avnik (faq h), pr vi
prevodilac Kur'ana na perzijski jezik.
13
S oeve strane potomak je
drugog halife 'Umara ibn al-aba.
14

Roen je 21. februara 1703. god. (14. evvala 1114.) u
Phulatu, u okrugu Muzaffarnagar, kod Delhija, etiri godine prije
Aurangzebove ( Alemgirove) smrti. Do svoje sedme godine ve je
postao hafiz Kur'ana, a do 15. kod svoga oca ha Abdurrama
stekao j e os novno t radicionalno i r acionalno znanje. U pe tnaestoj
godini prikljuuje se dervikom redu nakibendija, iji je duhovni
voa bio njegov otac. Nakon dvi je godi ne naslijedio j e svoga oca
na t om p oloaju.
15
Poslije s mrti s voga oc a 1131/ 1719. god.
preuzima voenje kole medrese Ra miyya, koj u j e ut emeljio
njegov ot ac h Abdurram. Ova institucija e u kasnijim

12
Vie v.: Smailagi, nav. djelo, str. 510.; Mi'r Muammad, "ah-Velijullahovo
poimanje eri'ata", (prijevod: Fikret Paanovi), u: Enes Kari, Tumaenje Kur'ana
i ideologije XX stoljea, Bemust, Sarajevo, 2002., str. 495.
13
Vie v.: Dira al-ma'rif al-islmiyya, Dr al-ma'rifa, Bayrt, (-), IX, str. 342-
343.
14
"Shah Waliullah", http://en.wikipedia.org/wiki/Shah_Waliullah#Books od 28.
2. 2010.
15
Dira al-ma'rif al-islmiyya, str. 342.
106
godinama proizvesti ve oma veliki br oj br ilijantnih i slamskih
znanstvenika i bit e pretea poznatog Dr al-ulma u
Deobandu.
16

h Waliyullh 11 43/1731.
17
god. o dlazi na had i os taje u
Hidazu 14 mjeseci p rije ne go s e vr atio u s voju do movinu
1145/1732. Iskoristio j e ova j bor avak u Medini da bi uio hadis i
fikh od poznatih uenjaka, kao to su: Ab Thir Muammad i bn
Ibrhm a l-Madani, pred kojim je uio: Al-Kutub as-sitta,
Muwau imam-i Mlika, Musnad Ad-Drimiya i Al-r imam-i
Muammada, kao to je uio i pred Abdullhom ibn Slimom al-
Baariyem, T udd-nom a l-Qal'iyem, Wafdullhom a -
Makkiyem i dr . Pripadao j e h anefijskome mezhebu, ali je esto
davao pr ednost vj erodostojnim ha disima u odn osu na s tavove bi lo
koga drugog.
Umro j e 20. a ugusta 1762. god. ( 26. m uharrema 1176.) .
Ukopan je na Menhdijan mezarju u starom Delhiju.
18

2.2. Miljenje i djelo
h W aliyullh s e v ratio s h ada u vrijeme ka da su
muslimani Indije prolazili kroz vrlo kritinu fazu svoje povijesti,
kada je cijeli njihov drutveni, politiki, ekonomski i duhovni ivot
bio d obrahno uruen. Tada je poeo pouavati svoje uenike
islamskim znanostima i povjeravati im zadau prosvjetljavanja i
upoznavanja drugih s pravom naravi islama. Ipak, ostale predmete
prepustio je svojim ranijim uenicima, a sam se posvetio
poduavanju Kur'anu i Sunnetu. Razlog zbog kojeg je toliku panju
posveivao izuavanju Kur'ana i Sunneta bio je taj to su
muslimani bili z aokupljeni iz uavanjem racionalnih znanosti, a u

16
The Encyclopaedia of Islam, ur. E.J. Brill, Leiden, 1997., II, str. 254-255.
17
U Dira al-ma'rif al-islmiyya (Dr al-ma'rifa, Bayrt, ( -), IX, s tr. 3 42.)
stoji da je tada imao 43 godine.
18
107
potpunosti su bili zanemarili Kur'an i Sunnet. Tako je Allah, d..,
preko Ad-Dihlawija oivio izuavanje Sunneta u Indiji.
19

Iako j e veliku panju posveivao hadisu, ipak ga neki autori
smatraju "zaetnikom modernizma u islamu"
20
. Snagom kreativnog
miljenja on je izvrio trajni utjecaj na muslimansko drutvo Indo-
pakistanskog pot kontinenta, jo pr imjetan u a kademskim
krugovima tog podruja. Bio je daleko ispred svoga vremena,
revolucionarni m islilac koj i j e pokuao obnoviti drutveno-
ekonomsku i religijsko-etiku strukturu islama.
Adla (pravinost, ravnotea), pr ema nj egovom j e
miljenju bitna znaajka harmoninog razvoja ljudske rase. Oblici
pojavljivanja pravinosti mnogobrojni su; ako se oituje u
odijevanju, manirima i obiajima, dobiva ime db (pristojnost);
ako j e u ve zi s pr ihodima i r ashodima, govor imo o e konomiji, u
pitanjima drave o politici... itd.
Spominje jednu zabludu rairenu meu muslimanima, vjeruje
se da Bog voli s iromatvo, pa s toga doba r musliman ne t reba da
bude boga t teza koja u nekoj konstelaciji nuka na ogranienje
strunoga rada uope. Jednostavno ivljenje bi tno s e r azlikuje od
siromatva. Ovo "prisilno i zgladnjavanje i zvjesnih kl asa", kako ga
naziva Velijullah, opasno je za dobrobit drutva.
21

Njegova glavna zasluga lei u propagiranju doktrine talf qa i
tab qa (odabira razliitih stavova i njihovog usklaivanja) koju
veoma uspjeno primjenjuje ak i u tako kontraverznim, spornim
pitanjima k ao to su ilfa ili u sukobu izmeu teologije i
misticizma.
22
On je pokuao, ak, pomiriti tako suprotstavljene
teorije kao to su wada al-wud Ibn al-Arabiya i wada a-
uhd Amada Sirhindiya. Pod wada al-wudom Ibn Arab,

19
http://www.biblioislam.net/ar/Scholar/Card.aspx?ID=123&UICollectionID=19
od 19. 2. 2010.
20
21
M.M. arif, Historija islamske filozofije, (s engleskog preveo: dr . Ha san
Sui), August Cesarec, Zagreb, 1988., II, str. 516.
22
108
ustvari, m isli da s vaka e gzistencija i zvire i z i skona, i z onoga
Jednog Bog je jedini izvor i uzrok svega.
23

h W aliyullhov pokuaj da r ijei problem slobode i
fatalizma takoer ima prirodu izmirenja. On kae da j e shvatanje
sudbine bitan dio vjerovanja, tanije, ko god ne vjeruju u nju, ne
zasluuje biti nazvan muslimanom. Kur'an eksplicitno govori da sva
bia i dogaaji u ovom svijetu duguju svoje postojanje svjesnoj
stvaralakoj moi ili Boijoj volji. Svemogua Boija Volja potpuno
zahvata itav univerzum i niko joj ne moe ni za pedalj izmai.
"Svako je Boanski usmjeren u skladu sa svojom naravi. To ne znai
da je ovjek podvrgnut sili, jer ne bi valjalo pripisati Bogu tiraniju,
niti znai da ovjek ima potpunu slobodu odluke; tanije bi bilo
kazati da na s O n pomae u naim na stojanjima da djel ujemo
pravino, a grijeimo samo zato to ne sluamo Njegove
zapovijedi."
24

Osovina, uporite njegove filozofske misli j este vjera. Kako
je vj era, misli on, bila izvor snage i moi muslimana, pad njihov
direktan je rezultat nj ihove a patije pr ema re ligiji. Glavna mu je
briga, stoga, bila poz vati m uslimane da se vrat e i slamu. h
Waliyullh je stoga posvetio sve svoje snage proienju islamskih
ideala kako bi odgovorili zahtjevima vremena. Kur'an i Sunnet ine
kamen-temeljac n jegovog misaonog sistema, ali m isli d a nij e
mogue vratiti toak historije i da model ivota valjan u prolosti
ne moe biti valjan za sva vremena.
25

h Waliyullh zagovara politiku oslanjanja na okvir etiriju
glavnih kola islamskoga prava, tj. hanefijske, afijske, malikijske i
hanbelijske. Veina uleme kae da je taklid bitan; ad-Dihlaw se
slae s njima, ali ublaava tradicionalno stajalite o taklidu pa kae:
"Niko ne moe i mati ni kakvu pr imjedbu na poj am taklida, ali ne
znam ni z a j ednoga n epogreivog i mama, ni ti vj erujem da j e
odredbe bi lo koj eg od nj ih obj avio B og S am i da na s t ako

23
Vie v.: M.M. arif, nav. djelo, II, str. 516.
24
M.M. arif, nav. djelo, II, str. 520.
25
Isto, str. 510.
109
obavezuju. Ako slijedimo nekog imama, mi to inimo na osnovu
eksplicitnog uvj erenja d a o n ima dubok uvid u uenje Kur'ana i
Sunneta i da su njegovi nalazi izvedeni iz Kur'ana i Sunneta. Da to
nije tako, mi im ne bismo pridavali nikakva znaaja. Bilo bi posve
pogreno dati prednost ovjekovu umovanju pred odredbom nassa:
samo je to oblik taklida koji mi se ini potpuno opravdanim."
26

On vjeruje da je idtihad starih pravnika, koliko god oni bili
cijenjeni i slavljeni, p odoban z a i spravku u s vjetlu K ur'ana i
Sunneta. T ako ot vara vr ata idtihadu, koja ve dugo bijahu
zapeaena.
Za razliku od pokreta Ibn Abdulwahhba koji j e bio i zrazito
sumnjiav prema sufijskim redovima i njihovoj praksi, Ad-Dihlaw je
ne s amo zadrao taawwuf, nego je i svoj s istem krunisao i zrazito
sufijskim tumaenjem svijeta.
27
On poz iva umjerenom t aawwufu
koji poiva na vjerovanju i djelovanju koja su utemeljena Kur'anom i
Sunnetom. Nastoji oistiti taawwuf od natruha koje su se vremenom
uvukle u njega, kao to su neislamska filozofska promiljanja i sl.
28

Napisao je 51 djelo, 28 na arapskom i 23 na perzijskome jeziku.
Njegova djela mogu se podijeliti u est kategorija: a) Kur'an i kur'anske
znanosti, b) erijatsko pravo, c) tasawwuf, d) filozofija vjere i kelam, e)
ivotopis Muhammeda, a.s., povijest i knjievnost i f) hadis.
Najpoznatija dje la iz o blasti ha disa su: Al-Musaww min
ad al-Muwaa, komentar Al-Muwaa imam-i M lika.
Komentarom i mam-i Mlikove hadiske zbirke oivio je interes za
njezinim studiranjem; ar tarim abwb al-Bur (arapski), u
ovom dj elu i zneseni s u metodi a rgumentiranja ha disima ko je Al-
Bur navodi u na slovima pogl avlja svoga a a. Ovo dj elo
treba razlikovati od Tarim abwb al- Bur , koje je, takoer,
ispisano na ar apskome jeziku, a go vori o principima i pr avilima
razumijevanja na slova u Al-Buryevom a u; Al-Arba' n.

26
27
Fazlur Rahman, Duh islama, Prosveta, Beograd, str. 281.
28
http://www.islamonline.net/Arabic/history/...article29.shtml od 26. 2. 2010.
110
Ugledajui se na klasine islamske uenjake, sainio je zbirku od
40 hadisa; Al-Ird il muhimmt al-isnd (arapski). Autor u ovoj
knjiici govori o s vojim profesorima pred kojima je studirao hadis
za vrijeme hada, i dr.
29

2.3. Razumijevanje Sunneta
Da bi Sunnetu povratio poziciju ivog i dinamikog iskustva,
on i nsistira na pr avljenju r azlike unutar uz orne pr akse Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., izmeu onoga to je odraz ljudske dimenzije
Poslanika, s.a.v.s., i historijskih prilika u kojima je ivio i onoga to
ima univerzalni znaaj.
Ad-Dihlaw govori o ovom pitanju kroz sunnet koji "ima za
cilj dos tavljanje pos lanstva i on aj koj i nije u s vrhu dono enja
poslanstva".
30
On ka e: " Znaj da s e ono to s e pr enosi od
Vjerovjesnika, s .a.v.s., i to j e z abiljeeno u h adiskim z birkama
dijeli na dva dijela:
a) ono to i ma z a c ilj dos tavljanje pos lanstva. O t ome govor e
Allahove, d.., rijei: ...prihvatite ono to vam Poslanik da, a
uzdrite se od bilo ega to vam on uskrati...
31

U ovo spadaju znanja o konanom prebivalitu i
neobinostima t ranscendentnog svijeta, to se sve oslanja na
Objavu.
Tu se, takoer, nalaze propisi i precizno utvrivanje ibadeta...
Neto od ovoga s e os lanja na O bjavu, a ne to na os obno
promiljanje ( itihd) B oijeg P oslanika, s .a.v.s., i ako j e
osobno pr omiljanje P oslanika, s .a.v.s., na s tupnju Objave,
jer ga je Allah, d.., sauvao od toga da se njegovo miljenje

29
Vie o djelima Ad-Dihlawiya v.:
http://www.biblioislam.net/ar/Scholar/Card.aspx?ID=123&UICollectionID=19
od 19. 2. 2010.
30
h Waliyullh ad-Dihlaw, Huatullh al -bl i ga, Dr al-l,
Bayrt, 2005., I, str. 223.
31
Qur'n, Al-ar, 7.
111
ustali na greci. N ije neophodno da nj egovo os obno
promiljanje bude de rivirano iz zakonodavnih t ekstova
(nu), kao to se o bino smatra, nego ga je u veini
sluajeva Allah, d.., pouio intencijama i zakonu erijata,
koritenju i erijatskopravnim nor mama, pa j e t ako i ntencije
koje dobiva Objavom objasnio tim zakonom.
Tu su jo poslanike mudrosti, opi interesi, koje nije
vremenski ograniio i nije definirao njihove granice, kao to
je obj asnio pozitivne moralne osobine i njihove suprotnosti.
U veini sluajeva se to oslanja na osobno promiljanje u
smislu da ga je Allah, d.., pouio zakonima koritenja pa je
iz njih izveo svoje mudrosti i uinio ih univerzalnim.
Tu su takoer vrijednosti djela i vrline trudbenika. Mislim da
se ne to od t oga os lanja na O bjavu, a ne to na os obno
promiljanje...
b) ono to nije s ciljem donoenja poslanstva. U tom smislu su
rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ja sam samo ovjek.
Kada vam n eto i z vae vjere naredim, t o prihvatite, a k ada
vam ne to naredim na osnovu s voga miljenja, j a s am s amo
ovjek!"
32
Ili kao to su njegove rijei u sluaju opraivanja
palmi: " Ja s am samo i skazao svoju p retpostavku, a ne mojte
me koriti zbog pretpostavke. Meutim, kada vam neto
prenosim od Allaha, d .., to p rihvatite, je r ja n e la em n a
Allaha!"
33

U ovo spada Poslanikova, s.a.v.s., medicina. Takoer i rijei
Poslanika, s.a.v.s.: "Drite s e iz razito crnih konja s bi jelim
elom!"
34
to se zasniva na iskustvu.
35

32
Muslim, Sa , "Kitb al-fa'il", br. 4.357.
33
Muslim, Sa , "Kitb al-fa'il", br. 4.356.
34
Hadis biljei Amad u svome Musnadu od Ab Qatde (V, 300), At-Tirmi
u Sunanu u "Kitb al -ihd", br. 1.696. i 1.697., nakon ega je rekao da je
vjerodostojna-dobra usamljena predaja (asan, gar b, a ), Ibn Ma, br.
2.789., svi oni rijeima: "Najbolji je izrazito crni konj s bijelim elom, nosom i
gornjom us nom." Kod Amada ( IV, 3 45), Ab Dwda (b r. 2 .543), An-
Nasiya u "Al-aylu" i Ad-Drimiya u "Al-ihdu" se nalazi u slijedeoj formi:
112
Ono to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., inio kao izraz obiaja, a ne
ibadeta, i spontano, a ne namjeravano.
36

Ono to je priao poput njegovog naroda, kao to je pria o
Ummu Zar', ili o urfi...
Ono to j e tada imalo djelimian interes, a nije obavezujue
za sav Ummet. To j e poput na redbi ha life da s e voj ska
mobilizira, odreivanje znakova raspoznavanja, u to spadaju
i rijei Omera, r.a.: "to e nam ubrzani hod (raml)?! Njime
smo s e poka zivali na rodu koj eg j e Allah, d .., uni tio!"
37

Zatim se poboj ao da postoji i neki drugi razlog... Veliki dio
normi se moe poimati na ovaj nain, kao to su rijei
Poslanika, s .a.v.s.: " Ko ubije neprijateljskog vojnika, njemu
pripada njegova oprema!"
38

Individualna nor ma i sudska odl uka. U nj ima je P oslanik,
s.a.v.s., pratio dokaze i zakletve, kao to su njegove rijei
Aliji, r.a.,
39
: "Prisutni vidi ono to odsutni ne vidi!"
40

"Drite se svakog kestenjastog konja, bijelih pjega na elu i nogama...ili crnog s
bijelim nogama." Hadis se navodi u predaji Ab Wahba al-uamiya.
35
Slian mu je i hadis: "Najbolje ime ete surmu podvui jeste rastok, jer on
poboljava v id"! Bi ljei g a At-Tirmi, br . 2. 049. u p redaji I bn Abbsa, r. a.,
nakon ega kae da je dobra usamljena predaja (asan, gar b). Navodi g a i
rijeima: "Podvlaite surmu rastokom, jer on poboljava vid!", br. 6.757.
36
Poput njegovog ponaanja prilikom odijevanja. Oblaio je ono to mu je na
raspolaganju bez samooptereavanja. Vie v.: Ibn Qayyim al-awziyya, Zd al-
mad f hady ayr al-ibd, am'iyya i y' at-tur al-islm, Al-Kuwayt,
1998., IV, str. 183.-184.
37
Tj. t ime s mo i dolopoklonicima poka zivali na u s nagu i da na s nije u nitila
medinska groznica, kao to su oni mislili. Pod ramlom se podrazumijeva ubrzano
hodanje s kraim koracima.
38
Biljee ga A l-Bur i Muslim ( Al-Bur, a , "Kitb al-
akm", br. 6.635.; Muslim, a , "Kitb al-ihd wa
as-siyar", br. 3.295.)
39
Navode ga Amad u Musnadu Aliya, br. 628., a ay kir smatra njegov niz
prenosilaca s labim z bog njegove prekinutosti, A b Nu'aym u Al-ilyi, Al-
Bur u At-Triu, Ibn Manda u Ma'rifa a-aba s dobrim kontinuiranim
nizom p renosilaca, a i ma k ao p osvjedoujuu (hid) pr edaju hadis ko jeg
113
Ovo Ad-Dihlawiyevo ralanjivanje sunneta Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., s obzirom na normativnost, o kojem su govorili
raniji autori kao to s u Ibn Qutayba, Al-Qarf i I bn al-Qayyim,
preuzet e kasniji autori poput Rada Ri'a, Mamda altta,
Al-Qarawiya i dr. koji e dalje razluivati koji su to postupci u
kojima se j asno iskazala na mjera pri bliavanja A llahu, d .., i
spadaju u zakonodavni s unnet, a koj i s u izraz P oslanikovog,
s.a.v.s., z nanja, i skustva, pr omiljanja konkr etnih okol nosti i
njegovih prirodnih potreba i nisu dio univerzalnog zakonodavstva.
h W aliyullh, uos talom ka o i A-awkn, u s vojoj
obnovi j e s tavio t eite na v anosti S unneta, odnos no h adisa.
Meutim, za razliku od nekih drugih reformatorskih pokreta (Ahl
al-ad u Indiji), s kojima se slae u tome da je hadis jedini kanal
prijenosa S unneta, a n e er ijatsko-pravna pr aksa kl asinih kola
fikha, on pr istupa krajnje literalistiki, zahirijsko-tradicionalistiki,
zbog ega odbacuje analogiju (qiys) i m uslimanski kons enzus
(im ), osim konsenzusa Poslanikovih, s.a.v.s., drugova.
41

Reformatori smatraju da su osnivai poznatih kola pr ava
samo formalno priznavali hadis kao osnovu Sunneta, meutim,
stvarni metod legalista muslimanskom konsenzusu (im ) davao
je znaajnije mjesto od samog hadisa. Drugim rijeima, realna
osnova z a p raksu bi la j e r eprezentirana dominantnom dok trinom
klasinih kola prava, a ove doktrine ostajale su ili zadravane
primarno na i zvoru idma'a prije negoli sunneta, tako da j e i sami
idma bio i zvorom provjere autentinosti sunneta i njegove
interpretacije.
42

Ovo je dalje podrazumijevalo:

prenosi A nas, a b iljei A l-Qu' u A-ihbu. Spominje ga Al -Albni u
a al-mi a-ag ru, br. 1.904.
40
Ad-Dihlaw, nav. djelo, I, str. 128.-129.
41
Vie v.: Silajdi, nav. djelo, str. 18.-19.
42
Silajdi, nav. djelo, str. 18.
114
1) odbacivanje s lijepog slijeenja (taqld), tj. bi lo kojeg
specijalnog statusa osnivaa pravnih kola. Bezuvjetno,
odnosno nekritiko prihvatanje (slijepo slijeenje) njihova
uenja nije nita drugo doli slijeenje njihovog proizvoljnog
tumaenja (ra'y), to se u konanici svodi na "inovatorstvo"
(bid'a), koje je, prema islamskom uenju, zabranjeno;
2) utvrivanje otrijih kriterijuma u hadiskim studijama.
43

U duhu n astojanja d a pomiri suprotstavljene st avove
muslimanskih z nanstvenika A d-Dihlaw nastoji p ribliiti
metodologiju znanstvenika hadisa i erijatskih pr avnika u donoenju
erijatskih propisa. Tako h Waliyullh nudi jedno valjano rjeenje
razlika izmeu istih tradicionista (muaddin) i sljedbenika etiriju
imama.
"S obzirom na odreivanje erijata", kae on, "dedukcija i li
izravno poiva na hadisu, i li s e i zvodi u s vjetlu pr incipa k oje s u
obznanili pravnici. Uenjaci svake epohe slijedili su ova dva toka,
neki drei se vie prvoga, neki drugoga... Ne bi trebalo da
prevagne jedna strana, a da druga bude potpuno zanemarena... ve
ih treba uskladiti. Zdanje erijata tako podignuto bit e zdravo i
vrsto. Muhaddisi treba da prosuuju svoje izvode na temelju
principa koje su proglasili veliki pravnici. S druge strane, oni koj i
izvode zakone na osnovi postupka to ga prihvatie veliki pravnici
ne s miju ni kada da ti p rednost vl astitim pr incipima na d onima
naa pa e vidjeti da njihovi zakljuci niukoliko nee biti
suprotni od redbama hadisa. I da lje, ni jedan muhaddis nee bez
potrebe in sistirati na pr incipima ko je pos tavie stari kompilatori
hadisa; oni su, ipak, ljudska bia i njihovi principi ne mogu biti
smatrani konanima i lieni svih pogreaka."
44

Reformatori su bili nekritini u prihvatanju ostvarenih
rezultata klasine hadiske nauke. Naroito su strogi bili u primjeni
rezultata hadiske kritike nauke (Al-ar wa at-ta'd l). Meutim,

43
Vie v.: Silajdi, nav. djelo, str. 18.
44
115
dok s ljedbenici hadisa ( Ahl al-ad ) be zuvjetno p rihvataju
sudove s tarih m uhaddisa, s pomenuti r eformatori, ka o i s elefije,
zagovaraju ponovnu evaluaciju tradicija, odnosno hadiske klasine
teorije. To drugim rijeima znai da selefistiki reformatori nisu
odbacili klasini sistem hadiske nauke kao takve. Njihov naglasak
je bio vie na rigoroznijoj primjeni tradicionalnih kriterija.
45

Interesantan j e i Ad-Dihlawiyev niz na jvjerodostojnijih
hadiskih d jela koj eg j e i zloio u s vom dj elu Huatullh al-
bliga:
1) Muwaa imam-i Mlika, a Al-Buriya i a
Muslima,
2) djela ko ja n isu dos tigla s tepen gor e s pomenutih, ne go i h
slijede: Sunani Ab Dwda, At-Tirmiiya i An-
Nas'iya,
3) Musnadi i os tale hadiske zbir ke k oje su nastale pri je, u
vrijeme a a Al-Buriya i Muslima i poslije njih, a u
kojima se nalaze hadisi svih stepena autentinosti.
46

Iako je bio kritiziran zbog "heretikih inovacija",
47
h
Waliyullh a d-Dihlaw je islamski znanstvenik iji se utj ecaj
osjea i dan-danas un utar a li i da leko i zvan i ndopakistanskih
granica. Njegova djela se itaju i citiraju irom islamskog svijeta,
pa i i re. Njegov ugl ed pos ebno j e u por astu posljednjih decenija
kada je dolo do pokreta za obnovu islamskog miljenja.

45
Vie v.: Silajdi, nav. djelo, str. 19.
46
Ad-Dihlaw, nav. djelo, I, s tr. 2 30.-234. V. takoer: Mamd Ab Rayya,
Aw' ala as-sunna al-Muammadiyya, VI izdanje, Dr al-ma'rif, Al-Qhira,
1994., str. 295.
47
116
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Krizu muslimanskog svijeta koja se posljednjih stoljea
intenzivno osjea na svim poljima ljudskog djelovanja muslimanski
intelektualci pokuavaju prevazii na razliite naine.
Za r azliku od modernista, koji rjeenja t rae u drugim
svjetonazorima, obnovitelji ih nastoje pronai u okviru osobne
tradicije, insistirajui na:
- reinterpretiranju osnovnih vrela islama;
- odbacivanju taklida, iji su plodovi inertnost i dekadentnost
islamskog miljenja (umd);
- ustanovljavanju j asne r azlike izmeu vjerske i obiajne
prakse, zbog ega se suprotstavljaju praksi razliitih sekti
koje u muslimansku praksu, ali i vjerovanje unose novine;
- uspostavljanju jedinstva meu sljedbenicima Boijeg
Poslanika, s.a.v.s.;
- istrajnosti u odgoj u i obrazovanju m uslimanskih m asa,
posebno mladih;
- borbi protiv formalizma u obavljanju islamskih propisa...
Jedan od obnovi telja, h W aliyullh a d-Dihlaw,
prepoznatljiv j e po svom pr omoviranju i deje talf qa - odabira
razliitih miljenja i njihovog usklaivanja, skoro u svim sf erama
islamske misli i prakse. On usaglaava oprena pitanja koja se
odnose na vjerovanje u jedinstvo egzistirajueg, slobodnu volju i
sudbinu, a li i r azliite metodologije znanstvenika hadisa i
erijatskih pravnika u donoenju propisa.
S ve likim po tovanjem govori o r anijim ge neracijama, a li,
ipak, misli da nije mogue vratiti toak historije i da model ivota
valjan u prolosti ne moe biti valjan za sva vremena. Na isti nain
govori o nj ihovom i ntelektualnom na poru (itihdu). O n jeste
hvale vrijedan, ali ne i nepogreiv.
Svojom strunom analizom Poslanikovih, s.a.v.s., postupaka i
njihovim razluivanjem s obzirom na normativnost omoguio je
znaajne studije kasnijih autora koji e se ovom temom ire baviti,
117
a komentarom i mam-i Mlikovog Muwataa povratio je int eres
ne samo za ovu hadisku zbirku, nego openito za sunnet Boijeg
Poslanika, s.a.v.s.

118
.

) (

119
Dr. Zuhdija Hasanovi, docent

H WALIYULLHS
PERCEPTION OF SUNNAH

The crisis of Muslim world which is in the la st f ew
centuries reflected in nearly all fields of human activities, Muslim
intellectuals try to overcome in different ways.
For t he di fference of modernists, who s eek t he solution i n
other worldviews the restorers try to find them in Muslim tradition
promoting idtihad, a nd rejecting taklid, establishing dif ference
between r eligious a nd c ustomary pr actice, insisting o n t he
strengthening of Ummah, poi nting to t he i mportance of education,
fighting against f ormalism in carrying out I slamic re gulations
etc, a nd a ll t hat, primarily, through reinterpretation of ba sic
sources of Islam.
One of t he r estorers, h Waliyullh a d-Dihlawi, is
recognized by determining the difference in the normativity of the
Sunnah of Prophet Muhammad p.b. u.h., for hi s effort t o r econcile
and harmonize the many c onflicting opi nions, a gr eat r espect f or
previous ge nerations a nd t heir i ntellectual work, but a lso for t he
attitude that it is not possible to restore the wheel of hi story and
that life model valid in the past can not be relevant and actual for
all times.

Key words: restorer, reformers, reinterpretation of Q uran
and Sunnah, i dtihad, t aklid, d ecadency, c risis, nor mativity of
Sunnah.

K. MUSI, Znaaj i mjesto ivotopisa Muhammeda, s.a.v.s., meu islamskim
znanostima
119
Mr. hfz. Kenan Musi,
vii asistent
ZNAAJ I MJESTO
IVOTOPISA MUHAMMEDA, S.A.V.S.,
MEU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA
SAETAK
ivotopis pos ljednjeg B oijeg poslanika, M uhammeda,
s.a.v.s., (ar. Sira) istaknuta je islamska znanost kojoj su uenjaci od
prvih ge neracija posveivali veliku panju. Znanje o Poslaniku,
s.a.v.s., n uan j e di o vj erskog i dentiteta s vakog muslimana i
odazivanje na redbi G ospodara da s e upoz namo s a N jegovim
Izaslanikom ljudima. Dovoljno je kazati da se drugi dio ehadeta
(svjedoenja vjere) odnosi na svjedoenje poslanstva Muhammedu,
s.a.v.s. U ovom s mislu bi tno j e razdvojiti p ojmove po vijest i
ivotopis, a posebno kada se radi o Muhammedu, s.a.v.s., s obzirom
da se r adi o modelu ponaanja koj i nadilazi vr emenske i pr ostorne
okvire. Znaaj Sire poiva u sadrajima i odgovorima koje
svevremenski nudi, ime se u drutvenom kontekstu ostvaruje uenje
islama. Sagledavanje znaaja ivotopisa Muhammeda, s.a.v.s.,
poloaja koju ova znanost ima meu islamskim znanostima te pravni
tretman bavljenja i izuavanja ivotopisa a spekti s u koj im s e ba vi
tekst.
120
Kljune rijei: Muhammed, sira, ivotopis, biografija

U savremenim muslimanskim drutvenim kretanjima jasno se
moe zapaziti pluralizam diskursa kroz koje se islam manifestira u
vremenu i prostoru. esto se pred intelektualne krugove postavljaju
zahtjevni zadaci identificiranja modela i obrazaca prevoenja
uenja islama u drutveni kontekst. Tumaenja islama, bez obzira
koliko se meritornim s matrao njihov izvor, os taju pod t eko
mjerljivim u tjecajem s tvarnosti i li kont eksta u koj ima nastaju.
Kulturoloka pozadina esto se pojavljuje kao presudni inilac u
formiranju vjerskog identiteta pojedinaca i muslimanskih zajednica
uope. Korpus i slamskih znanosti nastaje kao odgovor na nasunu
potrebu zatite iz vora vjere, O bjave u nj ene dvi je d imenzije
Kurana i Sunneta, to je primarna zadaa islamskih znanosti i
pozvanje uenih ljudi svih generacija. Pored t oga, znanosti u sebi
nose intelektualni pluralizam u pristupu i tumaenjima, to
osigurava dinaminost i ivotnost i slama. Okvir ko ji s vojom
metodologijom i s adrajem pr uaju i slamske znanosti ga rantuje
primjerenu primjenu izvora i titi uenje islama od neutemeljenih i
pogrenih tumaenja te se zbog toga prioritet u svakom vremenu
daje z nanju. Navedeno j e na lijep nain iskazao imam Buhari u
svome Sahihu kada je jedno od poglavlja Knjige o znanju naslovio:
"Znanje prije rijei i djela."
1

Metodoloki pristup svakoj znanosti svjedoi ozbiljnosti i
posveenosti muslimanskih uenjaka da se znanost pravilno
razumije, a zat im primjenjuje u st varnosti muslimanskih zaj ednica.
Kuranske, hadiske, pravne, etike i druge znanosti razvijale su se
kroz stoljea, a referentna literatura je svakim novim djelom dobijala
na svom opsegu. Sira, ivotopis i li biografija Muhammeda, s.a.v.s.,
je znanost koju tretiramo ovim kraim tekstom u nastojanju da,

1
El-Buhari, Muhammed b. Ism'ail: El-Dami' es-Sahih, Dar Ibn Kesir, Bejrut,
1987., tom I., str. 38.
znanostima
121
makar djelomino, osvijetlimo znaaj i mjesto koje ima u korpusu
islamskih znanosti, ali i u ivotima svih generacija muslimana.
ZNAAJ SIRE RESULULLAHA, S.A.V.S.
Sira u arapskome jeziku openito ukazuje na put ili stazu, a
pozitivna i negativna o drednica n ije svojstvena znaenju rijei.
2

Upotreba p ozitivne i negativne o drednice j e t a ko ja d odatno
pojanjava poj am, a n erijetko se taj poj am ve zuje za bi ografije
konkretnih linosti, slino kako se pojam tariha (povijesti, historije)
vezuje za odreena geografska podruja ili gradove. Sira
Resulullaha, s .a.v.s., z nanost j e koja s e b avi ivotopisom i li
biografijom Muhammeda, s.a.v.s., pos ljednjeg Boijeg poslanika,
te obuhvata njegov ivot u punom smislu rijei, kroz sve dimenzije
ivota i a spekte linosti. Znaaj ove znanosti, izmeu ostalog,
ogleda se u pet bitnih injenica koje emo spomenuti.
Prva injenica je da Sira predstavlja jedinstven put ka
spoznaji kako linosti Boijeg Poslanika, s .a.v.s., t ako i
vremenskog i prostornog konteksta u kojem je ivio iz ega se crpi
spoznaja da Muhammed, s.a.v.s., nije osoba koju j e njen i ntelekt i
genij uzdigao nad drugima ve osoba kojoj Uzvieni Bog
objavljuje Svoju rije.
3
Uzvieni B og o n avedenom na lae
Muhammedu, s.a.v.s., da obznani: "Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi,
meni se objavljuje da je va Bog - jedan Bog. Ko udi da od
Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i

2
El-Durdani, ' Ali b. Ahmed: Et-Ta'rifat, Dar el-kitab el-'arabi, Bejrut, 1405.
h.g., str. 163.
3
Muhammed, s.a.v.s., esto se opisuje kao veliki vjerski voa ili slino tome
to je na p rvi p ogled pohvala, a li u s ebi n osi ne giranje os novne dimenzije
njegove linosti, tj. poslanstva. Vidi npr.: The world book, W orld Book
International, London, UK, 1997. tom XIII, str.684.
122
neka u robovanju Gospodaru svome Njemu nikoga ne
pridruuje!'"
4

Druga injenica jeste da Sira kroz stil ivljenja Muhammeda,
s.a.v.s., pred svaku osobu postavlja najsavreniji model estitog
ivota. Uzvieni Bog postavlja obrazac ovjeanstvu kroz
Muhammeda, s .a.v.s., i kae: "Vi u Allahovom Poslaniku imate
divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na
onome svijetu, i koji esto Allaha spominje."
5

Trea, nadasve elementarna injenica, jeste da pravilno
razumijevanje K ur'ana podr azumijeva poz navanje ivotopisa
Muhammeda, s .a.v.s., j er s u duh i int encije Kur'ana os vijetljene
kroz dogaaje iz Poslanikovog, s.a.v.s., ivota. Kako znati da se
ajet: "Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo"
6
odnosi na
privremeni prekid Objave i mnogoboako vrijeanje
Muhammeda, s .a.v.s., z bog ovog pr ekida i zuzev kr oz ivotopis.
Mnogo j e p rimjera koj i s e mogu navesti za ovaj aspekt znaaja
Sire.
etvrta injenica, supstanca Sire jeste praktina primjena
principa, propisa i etikih normi islama, te se studiranjem i
izuavanjem Sire Objava Uzvienog Boga pretae u kor ito ivota.
Zadaa Boijeg Poslanika, s.a.v.s., jeste upravo ovaj proces,
obznane i praktine primjene, pa Uzvieni kae: "A tebi
objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se
objavljuje, i da bi oni razmislili."
7

Obrazac odgoja i pouavanja peta je injenica koja govori o
znaaju Sire, a svaka osoba koja se upozna za ivotopisom i
biografijom Muhammeda, s.a.v.s., imati e priliku spoznati
najuspjenije metode u odgoj u i obr azovanju. I zvor ovog obr asca
nije ljudski ve je sastavni dio Objave. Uzvieni kae: "Tebi Allah
objavljuje Knjigu i mudrost i ui te onome to nisi znao; velika

4
El-Kehf, 110.
5
El-Ahzab, 21.
6
Ed-Duha, 3.
7
En-Nahl, 44.
znanostima
123
je Allahova blagodat prema tebi!"
8
Mudrost spomenuta u ajetu
referira na O bjavu mimo K ur'ana, a to j e pr ema na jire
prihvaenom tumaenju ha dis Boijeg Poslanika, s .a.v.s., koji p o
svome sadraju jeste supstanca Sire. Naravno, navoenjem ovih
injenica nije zatvoren krug argumentacije znaaja nauke o Siri ve
se i drugi aspekti znaaja sigurno mogu uvaiti u ovom kontekstu.
S obz irom da s trukturalni pr esjek Poslanikovog, s .a.v.s.,
ivota pokazuje da su njegove rijei erijat zakon po koj em
muslimanska zaj ednica i vi, njegovi pos tupci t arikat stil
ophoenja kojim se zakon provodi, a duhovna stanja hakikat bit
odanosti S tvoritelju onda je jasno koliki je znaaj izuavanja
znanosti koj a na m pr ua i nformacije o s ve tri aspekta poslanike
linosti. Veina autora ivotopisa Boijeg P oslanika, s .a.v.s.,
9
u
svom pr istupu uzimaju hronoloki slijed dogaaja kao glavnu
metodoloku odrednicu svojih pi sanja. Manji broj uzima odreene
aspekte i di menzije mubarek linosti, poput odvanosti, samilosti,
hrabrosti, b lagosti, odl unosti, pratanja i sl., t e i h p osebno
tretiraju. Ovakav pristup ve vrlo rano postaje najistaknutije
obiljeje svih pisanja o ivotu Muhammeda, s.a.v.s., a samo pisanje
je neodvojivo od materijala i grae koja se prvenstveno crpi iz
Kur'ana i Sunneta, odnos no ha disa. P ojedini strunjaci lijepo
primjeuju da je Poslanik, s.a.v.s., iza sebe ostavio preko stotinu
hiljada l judi koj i i maju makar po j edan podatak i z ivota svoga
uitelja.
10

Priroda pos lanice i slama koj u j e dos tavio M uhammed,
s.a.v.s., jeste univerzalnost, dakle upuena je svim ljudima,
ujedinjuje ljude u oda nosti S tvoritelju i us postavlja r avnoteu

8
En-Nisa, 113.
9
Prema ez-Zirikliju prva osoba koja je napisala ivotopis Muhammeda, s.a.v.s.,
sin j e halife Osmana, r. a., E ban b . Os man (u . 1 05./723.). Vidi: e z-Zirikli
Hajrudin: El-'Alam, Dar el-'ilm lil-melajin, Bejrut, 2002., tom I, str. 27.
10
Muhammed Hamidullah:Muhammed, a.s., ivot, El -Kalem, Sarajevo, 1 990.,
str. 32.
124
intelekta i emocije.
11
Kroz Siru, Poslanikov, s.a.v.s., ivotopis, ova
priroda se jasno moe upoznati, i injenica je da se Sira zbog svoje
svevremenosti odva ja o d povijesti (tariha) je r povijest ni je ni ta
vie do slijed zbivanja, uzroka i posljedica, to je po s vojoj prirodi
odvojeno od sadanjosti.
12

SIRA MEU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA
Spomenuli s mo Siru i r elaciju koj u ona i ma u odnos u n a
Kur'an i Sunnet openito, a u ovom dijelu rada elimo pozicionirati
Siru u odnosu na druge islamske znanosti i osvrnuti se na erijatski
tretman izuavanja ivotopisa Muhammeda, s.a.v.s.
Nauna graa i materijal na kojoj se podie znanost Sire nije
klasino povijesno tivo. Najprije, Kur'an kao izvorni tekst Objave,
a zatim i hadis, rijei, djela, moralne i tjelesne osobine
Muhammeda, s .a.v.s., g lavni s u izvori Sire. Kur'anske z nanosti u
velikoj m jeri s e os lanjaju na ha diske z nanosti, koj e na staju s a
osnovnom zadaom zatite autentinost izreka i djela Muhammeda,
s.a.v.s., ime se ujedno titi i izvor kojeg koriste uenjaci Sire. Obje
ove z nanosti, s j edne s trane, pr uaju m aterijal P oslanikovom,
s.a.v.s., ivotopisu, a sa druge strane uenjaci tih znanosti koriste
Siru kao cjelokupni Poslanikov, s.a.v.s., ivot u opem tumaenju
uenja islama. Postoji, dakako, velika razlika u metodolokom
pristupu ka da s e r adi o S iri i dr ugim is lamskim z nanostima, a
posebno s a a spekta ve rifikacije, gdj e s e, s obz irom na
normativnost, pravi distinkcija izmeu normativnih aspekata i onih
koji t o ni su. S unnet i ha dis s e u ovo m pogledu s matraju
normativnim izvorima, to nije sluaj sa Sirom, pos ebno ka da s e
radi o periodu prije poslanstva i poetka Objave. Uenjaci se
razilaze oko pitanja vremenskih i prostorno odreenih pojava

11
evki Ebu Halil: Fi tarih el-islam, Dar el-Fikr, Bejrut, 1999., str. 29.
12
evki Ebu Halil: Atlas es-sire en-nebevijje, Dar el-Fikr, Damask, 2002., str. 6.
znanostima
125
spomenutih u ivotopisu, pa se pojavljuju suprotstavljeni stavovi, s
tim da je preovladavajue miljenje da se aspekti ivota koj i ni su
vezani z a Objavu ne s matraju nor mativnim. Nesumnjivo j e da
meu islamskim znanostima Sira zauzima istaknuto mjesto, emu
svjedoi izuzetno veliki broj djela koje su napisali uenjaci u ovoj
oblasti kroz stoljea.
Kada govor imo o erijatsko pravnom tretmanu izuavanja
Sire, nuno je spomenuti da svi ljudski postupci imaju svoj status u
islamskom pravu. Bez obzira o emu se radilo, asni erijat
precizira tretman djela i odreuje da li se radi najprije o legitimnom
ili ne legitimnom dj elu te da l i j e d jelo obaveza ( farz), mustehab
(pohvalno), mekruh (pokueno), haram (zabranjeno) ili mubah
(dozvoljeno). Pitanje koje se namee jeste koji je erijatsko-pravni
status izuavanja i studiranja Sire Boijeg Poslanika, s.a.v.s.?
injenica je da obje istine vjere koje svjedoimo kroz
ehadet, svjedoenje da nema drugog Boga osim Jednog i Jedinog,
Allaha, d.., i svjedoenje da je Muhammed, s.a.v.s., Boiji
poslanik u tekstu asnoga Kur'ana dolaze u formi kojom se trai
znanje. Uzvieni kae: "Znaj da nema Boga osim Allaha!"
13
ime
Stvoritelj u kazuje na o snovu vj ere znanje, a u dr ugom a jetu
Uzvieni kae: "Znajte da je meu vama Boiji poslanik"
14
,
to se, opet, vezuje za znanje o Poslaniku kojeg nam Uzvieni alje.
Dakle, pitanje da li je izuavanje ivotopisa P oslanika,
s.a.v.s., i s tudiranje nj egovih vr lina, ka ko s e t o u popul arnom
diskursu pojavljuje, opcija koja se moe ili ne mora iskoristiti, ili je
ivotopis, n a os novu s pomenutog a jeta, u e ve zan z a vj erski
identitet s vakog poj edinca nu no mora dob iti s voj odgovor ,
posebno u i ntelektualnim kr ugovima. Savremena tumaenja nam
esto govore da se bavljenje i izuavanje Sire moe svrstati u
posebnu i istananu manifestaciju osjeaja ljubavi prema Boijem
poslaniku Muhammedu, s .a.v.s., koj i opet nosi samo odabrana i

13
Muhammed, 19.
14
El-Hudurat, 7.
126
rijetka skupina u muslimanskoj zajednici. Ovim se openito istie
emocionalna v ezanost za vjeru i negira bitna odrednica uenja
islama, a t o je r acionalna ut emeljenost. N aravno, e mocije koj e
pojedinci i zaj ednica muslimana i maju prema Poslaniku, s .a.v.s.,
iskren su osjeaj kojim pokazuju odanost Stvoritelju koji ga je
odabrao.
Na os novu a jeta: "Znajte da je meu vama Boiji
Poslanik"
15
izuavanje Sire i upoz navanje s tila ivljenja
Muhammeda, s.a.v.s., obaveza je svakog muslimana i muslimanke
u oni m di menzijama bez koj ih ne mogu ivjeti svoju vj eru, ali se
slobodno moe kazati da je to zaboravljena ili zanemarena obaveza.
Korak da lje od t oga, to bi na ravno bi lo daljnje e laboriranje ove
teze, jeste da vanje odgovora potrebnih da se zat iti Poslanik,
s.a.v.s., te odbr ana njegove asti i linosti, to bi bila oba veza
posebnih i kompetentnih osoba koji e svoj zadatak obaviti na
najbolji mogui nain. Individualna oba veza ( farz a jn) kroz
terminologiju i slamskog pr ava definira se ka o svaki osobni
postupak koji se mora initi, to podrazumijeva nagradu od Boga, a
ne s mije se ostavljati, jer, u s uprotnom, osoba ima grijeh i bie
kanjena izuzev ako joj Uzvieni Bog ne oprosti. Stoga tvrdnja da
je izuavanje Sire Poslanika, s.a.v.s., obaveza nije olahko izreena,
niti joj se moe pripisati neutemeljenost u izvorima uenja islama.
Supstanca vjere je ut emeljena na zna nju i vjernik mora i mati
argument na kojem temelji svoje vjerovanje i odgovara na sumnje
koje m u se poku avaju plasi rati. Znanje o P oslaniku j e na kon
znanja o Uzvienom Bogu, najbitnije, koje osoba treba posjedovati
ukoliko eli postii sreu na oba svijeta.
Meu definicijama znanja je i ona koja kae da je znanje
spoznaja istine kroz argument. Ono to znanje podrazumijeva jeste
uenje, istraivanje, razmiljanje, argumentiranje i dokazivanje.
Znanje nije pretpostavka, s umnja, ops jena i slijepo slijeenje ve
kategorika veza izmeu tvrdnje i pojave potvrena argumentom iz

15
El-Hudurat, 7.
znanostima
127
stvarnosti. U sluaju da je informacija suprotna stvarnosti, onda je
to ne znanje, a a ko n ema a rgumenta, onda se r adi o s lijepom
slijeenju. Pouzdano znanje o Poslaniku, s.a.v.s., potrebno je kako
bi svaki atom naeg bia vjerovao da je on Boiji poslanik. Uzvieni
Stvoritelj, koji na jbolje z na S voja s tvorenja, oda brao j e
Muhammeda, s.a.v.s., i uinio ga posljednjim dostaviteljem Objave.
Ljudsko je bie koje je preteklo sva druga onako kako dragulj
nadvisuje s vaki dr ugi ka men. Vrhunac o danosti, pr edanosti i
posveenosti Bogu svekolike su manifestacije Poslanikovog ivota.
Poricanje p oslanstva i vj erovjesnitva Muhammeda, s .a.v.s., dolazi
od oni h koji ga ne poznaju, pa Uzvieni kae: "Zar oni ne znaju
svog poslanika, pa da ga poriu!?"
16
Iz ovog a jeta s e moe
zakljuiti u kojoj je mjeri znanje vezano za potvrivanje i
prihvatanje Poslanika uope.
Izuavanje Sire predstavlja bitan element u formiranju
vjerskog identiteta svakog muslimana, a nepoznavanje ove znanosti
prepreka je u p ravilnom ra zumijevanju i ivljenju is lama u s voj
punini njegovog uenja. Uzvieni Gospodar uvruje srce
Muhammeda, s.a.v.s., kazivanjem o vj erovjesnicima prije njega, pa
kae: " Sve ti kazujemo od vijesti poslanika ime se srce tvoje
uvruje..."
17
Onako kako se Poslaniku, s.a.v.s., uvruje srce
kazivanjima o poslanicima prije njega sigurno je da se srca vjernika
openito uvruju kada itaju, izuavaju ili sluaju biografiju
Muhammeda, s.a.v.s. Ljudski rod je pozvan da intelektualno osmotri
sadraj pos lanice M uhammeda, s .a.v.s., a na vedeno j e j edino
mogue uraditi kroz promiljanja o njegovom ivotu. Rjeenja za
mnoge pr obleme u m odernom dobu spremno ekaju u ivotopisu
Muhammeda, s .a.v.s., t e j e u i nteresu s vih l judi, a muslimana
posebno da se posvete ovom najvelianstvenijem ivotnom iskustvu
i daju mu p anju koju z asluuje. Navedeno znaenje uenjaci s u
pretoili u izreku: "Siromasi su zaljubljenici u dunjaluk. Otii e sa

16
El-Mu'minun, 69.
17
Hud, 120.
128
njega, a najslae nisu iskusili spoznaju Boga i Njegovog miljenika
Muhammeda!"
znanostima
129
.
) (

) (
.
) (
.

) .(

) (

) (
.
: ) (
130
Hfz. Kenan Musi, M.A., senior assistant
THE IMPORTANCE AND PLACE OF
MUHAMMAD, P.B.U.H., IN ISLAMIC STUDIES

SUMMARY

The bi ography of t he l ast G ods pr ophet, M uhammad,
p.b.u.h., is an outstanding Islamic study to which the scholars have
been devoting great attention since first generation of his followers.
Knowledge a bout t he P rophet p.b.u.h., i s a ne cessary part of
religious identity of every Muslim and at the same time response to
the order of the Almighty to know His Messenger to the people. It
is enough to say that the second part of the Shahadah (testimony of
faith) r elates t o t he t estimony of pr ophethood of M uhammad
p.b.u.h. I n t his r egard i t i s i mportant t o s eparate t he no tions of
history and biography, e specially when i t c omes t o Muhammad
p.b.u.h. because it is a model of behaviour that transcends time and
space f rames. The s ignificance of S ira lies i n t he contents an d
answers which are of fered for al l t he t imes, by which the I slamic
teachings a re r ealised i n t he s ocial c ontext. Understanding of t he
importance of bi ography of P rophet M uhammad p.b.u.h., t he
position that t his sci ence ha s w ithin Islamic st udies an d legal
treatment of dealing and studying of biography are the aspects that
this paper deals with.

Key words: Sira, Muhammad, biography.

E. LJEVAKOVI, Fenomen izdvojenih fetvi
131
Prof. dr. Enes Ljevakovi,
vanredni profesor
FENOMEN IZDVOJENIH FETVI:
POJAM, UZROCI I POSLJEDICE
SAETAK
Nakon izraenijeg interesa muslimana za praktinopravna
(fikhska) p itanja i pr obleme u ne koliko pos ljednjih de cenija,
pojaan je interes za instituciju fetve kako na praktinoj, tako i na
teorijskoj, naunoj, pa i na iroj drutvenoj razini u muslimanskim
zemljama, ali i u muslimanskoj dijaspori. U tom periodu odrano je
vie meunarodnih naunih simpozija o instituciji fetve, od kojih su
najznaajniji onaj odr an u Kuvajtu 2007. i onaj odr an u Mekki
2009. u or ganizaciji Akademije z a islamsko pr avo pr i Rabiti pod
nazivom: Fetva i njena pravila. Budui da se nekoliko posljednjih
godina u f ikhskim kr ugovima vo di s ve intenzivnija de bata o
problemu t zv. izdvojenih f etvi ( fetava azze), njenim uz rocima i
posljedicama, ovaj rad smo posvetili rasvjetljavanju nekih aspekata
spomenutog pr oblema. Fokus j e us mjeren na de finiranje pojma
izdvojene fetve, na pravni s tatus pos tupanja pr ema t akvim
fetvama, te na otkrivanje njihovih uzroka i posljedica.
132
Kljune rijei: fetva, i zdvojen, f ikh, f ikhsko
razmimoilaenje, mudtehid, fekih, mukallid, muftija

Pojava islamskog buenja (sahva), koja je dobila na
intenzitetu sedamdesetih godina prolog stoljea, imala je svoju
refleksiju i na planu pojaanog interesa razliitih slojeva
muslimanskog drutva za praktinopravna (fikhska) pitanja, to je u
dobroj mjeri dinamiziralo instituciju fetve, ali i potaklo istraivaku
i naunu aktivnost u razliitim fikhskim oblastima. Nekoliko
posljednjih god ina u f ikhskim kr ugovima se sve vea panja
posveuje fenomenu tzv. izdvojenih fetvi (fetava azze). Posebnu
pozornost i o tru reakciju uleme i zazvale su kontroverzne, prema
mnogima i zdvojene, f etve poput o ne o doz voljenosti ka matne
tednje i zaj ma u bankama, k oja s e pr ipisuje i staknutom
egipatskom alimu Mahmudu eltutu, a koj u je ka snije us vojila i
egipatska A kademija za i slamska i straivanja, zat im ops kurnog
miljenja - fetve dr. 'Izzeta ' Atijje, efa K atedre ha disa na
Teolokom fakultetu Univerziteta El-Azher, o z adajanju kolege na
poslu od s trane nj egove kol egice radi us postavljanja srodstva po
mlijeku ka ko bi nj ihovo os amljivanje u ka ncelariji bi lo
dozvoljeno, koju je izrekao 2007., a koja je dovela do otputanja
spomenutog pr ofesora sa U niverziteta, d a bi ka snije us lijedilo
njegovo pismeno izvinjenje uz pojanjenje da je rije o
nerazumijevanju i pogrjenoj interpretaciji njegovih rijei, te stav
jedne amerike profesorice islamskih nauka, Amine Vedud, o
dozvoljenosti predvoenja mjeovitog demata od strane imama i
hatiba enskoga spola, to je i praktiki demonstrirala u jednom
amerikom dematu 2005. Aktuelnosti i rairenosti ove pojave u
spomenutom pe riodu pos ebno s u dopr inijeli brojni i slamski web
portali na internetu kao i satelitski kanali (islamske provenijencije)
koji u svojim programima imaju rubrike, odnosno emisije u kojima
se postavljaju pitanja i daju odgovori, najee praktinopravne
prirode, ali u ne malom broju i iz podruja drugih islamskih
disciplina. Budui da ti odgovori putem spomenutih medija
133
dospijevaju u razliite dijelove svijeta, sa razliitim kulturnim,
obrazovnim, mezhebskim, ideolokim i dr utvenim tra dicijama i
obiajima, nerijetko su izazivali, bar u odreenim slojevima
muslimanskih drutava i zajednica, burne reakcije, nerazumijevanje
i kritiku. Na opa snost, r izik i ne prihvatljivost i zdvojenih f etvi
upozoravali s u i upoz oravaju mnogi s avremeni i slamski pr avnici.
Svjetska islamska liga (Rabita) u januaru 2009. god. je organizirala
nauni simpozij o instituciji fetve na kome je podneseno nekoliko
referata o temi izdvojenih fetvi i opasnosti koje one kriju. Kod nas
se do sada ovom fenomenu nije posveivala adekvatna panja ni u
institucijama i ustanovama IZ niti u naunim istraivanjima, te zato
smatramo da je sazrelo vrijeme da se otvori prostor za istraivanje i
kritiku valorizaciju s pomenute poj ave i u na em f ikhskom
diskursu.
POJMOVI FETVA I I ZDVOJ EN ( AZZ) U
TERMINOLOGIJI ISLAMSKIH NAUKA
Izrazi fetva, futja i ifta u j eziku se upotrebljavaju u j ednom
znaenju: razjanjenje norme ili pojanjenje n ejasnog pr oblema
(pitanja, pr opisa) o koj em ne ko pi ta. U f ikhskoj i us ul-i f ikhskoj
terminologiji termin ifta' znai: obavjetenje o Allahovom propisu,
na temelju erijatskog argumenta, u vezi sa sluaje/problemom o
kojem pi talac postavlja pitanje. Termin azz, koji s e u a rapskome
jeziku koristi za oznaavanje izdvojenosti (fetve), jeziki znai
osobu ili miljenje koje se odvaja od zajednice (demata) ili smo
odvajanje, odnos no r azlikovanje od dr ugoga.
1
Kae se: ezze er-
redulu kada se neki ovjek udalji od svoga drutva. Tumaei
hadis: Men ezze ezz e f i'n-nar - Ko s e i zdvoji ( od d emata),
izdvojio se u Vatru, hanefijski pravni teoretiar Abdulaziz El-
Buhari ka e da t ermin azz oznaava osobu koja se izdvoji i

1
. V. Lisan al-'Arab, Dar Sadir, Bayrut, 3/494.
134
suprotstavi nakon saglasnosti.
2
U terminologiji ki raeta azz kiraet
oznaava kiraet koji ne ispunjava uvjete mutevatir kiraeta. Kod
mufessira termin tefsir azz oznaava tumaenje rijei u znaenju
koje ta rije ne moe imati ili kada se protumai slabim znaenjem.
Takoer, katkada se u potrebljava za oznaavanje tefsira kome
nedostaje indicija ili dokaz.
3
Kod muhaddisa, uz odreene nijanse i
razlike, az predaja jeste ona u k ojoj pr enosilac ha disa prenosi
predaju razliitu od predaje pouzdanih pr enosilaca.
4
U
terminologiji klasinih islamskih jurista ova rije se upotrebljava u
znaenju: nasuprot rairenom, pretenom, ispravnom ili slabom
miljenju.
5
azz, odnosno slabo miljenje, kod hanefijskih pravnika
jeste ono k oje j e na suprot i spravnom ( sahih) miljenju. Istaknuti
hanefijski j urist I bn A bidin o ov ome ka e: Nasuprot terminu
ispravnije st oji us amljena, slaba predaja ( rivaje azze).
6
Slian
stav zastupaju i m alikijski pr avnici kod koj ih s e termin azz
upotrebljava na suprot i spravnom i r airenome miljenju u
mezhebu.
7
Kod afijskih pravnika te rmin azz ima znaenje
suprotno znaenju preteno (radih). Imam Nevevi kae:
Katkad i desetak autora odluno tvrdi neto to je izdvojeno (azz)
u odnosu na preteno miljenje u mezhebu i suprotno stavu izrazite
veine.
8
Hanbelijski p ravnici za sl abo miljenje kor iste termin
azz. Takva miljenja i stavovi bi se mogli oznaiti izdvojenim u
posebnom, uem smislu.
U de finicijama savremenih islamskih pravnika i zdvojenom
fetvom se obino kvalificira fetva koja je u suprotnosti sa izriitim
tekstom Kur'ana ili sunneta, ili u kojoj je interpretacija u potpunom
nesuglasju sa znaenjima argumenata iz spomenuta dva izvora, ili

2
. V. Abdulaziz al-Buhari, Kaf al-asrar, Dar al-kutub al-'ilmiyya, Bayrut, 1997.,
3/77.
3
. V. Al-Qurtubi, Al-ami' li ahkam al-Qur'an, 3/296.
4
. Ibn al-Qayyim, I'alam al-muwaqq'iin, Dar al-il, Bayrut, 3/46.
5
. V. Al-Mawsu'a al-fiqhiyya al-kuwaytiyya, Wizara al-awqaf, Kuwait, 25/357.
6
. V. Ibn 'Abidin, Haiya Radd al-Muhtar, drugo izdanje, 1966, 1/50.
7
. V. Al-Dasuqi, Haiya Al-Dasuqi, Dar al-ihja' al-'arabiyya, al-Qahira, 1/20.
8
. V. Al-Nawawi, Al-Mamu', Maktaba al-irad, adda,1/83.
135
fetva koja je u suprotnosti sa nuno poznatim uenjem vjere, ili je
oprena ciljevima, naelima i principima erijata. To je izdvojena
fetva u opem smislu. K riterij ekscentrinosti fetve, stava ili
miljenja - smatraju ovi autori - razlikuje se od kriterija slabosti i
neispravnosti. Naime, osnova slabosti i neispravnosti lei u dokazu
na koji se oslanja fetva. Ukoliko je kontradiktorna izriitom smislu
Kur'ana, s unneta i li i dma'a, smatra se nit avnom (batil),
neispravnom ( fasid) i odbaenom. Ako je, pak, dokaz na kome se
temelji navuen, rastegnut, daleko od znaenja koje se eli njime
potkrijepiti, onda j e je rije o slaboj fetvi, stavu ili miljenju. U
prvom sluaju rije je o ekscentrinoj, a u drugom o slaboj fetvi.
9

Ipak, i ne ki s avremeni a utori, poput Muhammeda Muhtara
Selamija, s avremenog t uniskog fekiha i m islioca
10
, kvalificiraju
fetvu izdvojenom u sluaju kada je oprena veinskome miljenju u
mezhebu koji je rairen u odreenome mjestu, to je blie poimanju
klasinih pravnika.
PRAVNI STATUS IZDVOJENE FETVE
Kada je rije o pravnom statusu izdvojene fetve, odnosno
mogunosti njenog odabira i postupanja po njoj, islamski jur isti
prave razliku izmeu tri kategorije ljudi:
1. mudtehid - to j e os oba koj a j e s posobna z a s amostalno
izvoenje propisa iz erijatskih izvora, i njegov zadatak je
razmatranje dokaza i proteiranje meu njima bez obzira da li se
radi o vl astitom postupanju, davanju fetvi ili suenju.
11
Ovaj opi
princip obuhva ta pr oteiranje i zdvojenog miljenja ka o i da vanje
fetve na osnovu slabog miljenja;

9
. V . ' Ail al-Nami, Al -Fatawa al -azza wa h uturatuha, R abita al -'alem al -
islamiyy, 2009., str. 11.
10
. V. Muhammad Muhtar al-Salami, Bahs al-fatawa al-azza, Rabita al-'alam al-
islamiyy, 2009., str. 3.
11
. V. Al-Kamal b. al-Humam, Fath al-qadir, 7/301.
136
2. m ukallid - to je lice koj e s lijedi m iljenje dr ugih bez
dokaza; openito, ulema je na stanovitu da mukallid u s vom
postupanju, davanju fetvi ili suenju slijedi poznato, iroko
prihvaeno (mehur), preteno (radih) ili ispravno (sahih)
miljenje u mezhebu, a nipoto ne moe postupati po i zdvojenome
miljenju.
12
Ibn 'Abidin istie da hanefijski pravnici zabranjuju
kadiji da s udi pr ema us amljenoj, s laboj pr edaji ( rivaje azze) u
mezhebu ukoliko s e po njoj ne pos tupa u pr aksi. Sudija mukallid
(koji ne ispunjava uvjete idtihada, ve slijedi druge autoritete u
mezhebu) sudit e po zahiri - rivajetu
13
, a ne prema azz rivajetu,
osim ako je izriito spomenuto da s e po t oj pr edaji da je f etva
(mufta bihi qavl);
3. l aik - lice koje nije upueno u erijatsku nauku, poput
neobrazovanih ili lica koja se bave drugim naunim disciplinama:
jezikom, hi storijom, medicinom, f ilozofijom i td. Mezheb laika j e
mezheb nj egovog muftije; nj emu s e ne daje f etva s hodno
izdvojenome m iljenju ni ti on moe pos tupati po takvome
miljenju. Istaknuti hanefijski fekih urunbulali u tom smislu kae:
Nije doz voljeno kod na s pos tupati po s labome miljenju. Ibn
Abidin je u tom pogledu dodao i sljedee: Hanefijski mezheb je na
stanovitu zabrane po stupanja pr ema pot isnutom ( merduh)
miljenju, ak i u osobnoj praksi, zato to je to miljenje
derogirano...
14
Slian stav su zauzeli i pr avnici u os talim
mezhebima. K ada ova kav pr avni t retman ( zabrana pos tupanja,
prema stavu klasinih fikhskih autoriteta) ima izdvojena fetva u
uem s mislu, t j. u s mislu pot isnutog i li s labog miljenja, onda j e
utoliko pr ije z abranjeno pos tupati pr ema i zdvojenim f etvama u
opem smislu, tj. fetvama koje su u koliziji sa tekstom Kur'ana i
Sunneta ili koje su oprene ciljevima erijata.

12
. V. Al-Mawsu'a al-fiqhiyya, 25/359.
13
. Zahiri-rivajet ine fikhska miljenja Ebu Hanife koja se prenosi u jednom od
sljedeih djela: Al-Mabsut (Al-Usul), Al-mi' al-kabir, Al-mi' al-sagr, Al -
Siyar al-kabir, Al-Siyar al-sagir, Al-Ziyadat.
14
. Ibn Abidin, isto, 1/51.
137
SITUACIJE KADA JE DOZVOLJENO
POSTUPATI PREMA SLABOM I
IZDVOJENOME MILJENJU
Mogue je postupati prema slabom (da'if) i ekscentrinom
(azz) miljenju izuzetno u tri sluaja:
1. ka da po stupanje pr ema t im miljenjima bi va na suprot
postupanju prema pr etenom i r airenome m iljenju u okviru
ustaljene p rakse. Ukoliko s e kod s udija i muftija us talila praksa
postupanja prema i zdvojenome miljenju ( u u em s mislu, t j.
potisnutom i li s labome miljenju u m ezhebu), o nda t akva p raksa
ima pr ednost u odnos u na postupanje pr ema poznatom, r airenom
(mehur) m iljenju (u mezhebu). Sudija e presuditi prema
ustaljenoj praksi i njegova presuda e biti pravosnana;
2. doz voljeno j e d ati fetvu pr ema s labom i izdvojenome
miljenju u sluaju prijeke potrebe (darura). Zbog toga se u
fikhskim dj elima, uz ona usvojena i meritorna, spominju i slaba i
izdvojena miljenja. Za dozvoljenost davanja fetve prema slabom i
izdvojenome miljenju u ovom sluaju postavljaju se sljedei
uvjeti:
- da to miljenje ne bude i zuzetno slabo s obzirom na dokaz na
koji se naslanja;
- da se potvrdi njegov izvor, tj. autor, iz bojazni da ne bude neko
iji je autoritet upitan zbog nedostatka i slabosti u nj egovom
znanju ili pobonosti;
- da s e potvrdi pos tojanje prijeke pot rebe kod onoga koji
postavlja pitanje muftiji budui da muftiji nije dozvoljeno
davati f etvu dr ugome prema s labijem m iljenju osim a ko je
stanje prijeke potrebe potvreno, a to zna sami pitalac;
3. ukol iko je pos tupanje pr ema i zdvojenome miljenju u
skladu s oiglednim opim interesom.
15

15
. V. 'Ail al-Nami, isto, str.21,22.
138
IZDVOJENA FETVA I FIKHSKO
RAZMIMOILAENJE
Izdvojena fetva u opem smislu razlikuje se od osnovanog
fikhskog r azmimoilaenja. Naime, f etva se kvalificira i zdvojenom
u opem smislu kada joj nedostaje erijatski oslonac (argument),
kada je oprena Tekstu ili odudara od fikhskih naela i principa te
se kao takva moe samo odbaciti. Meutim, fikhsko
razmimoilaenje os taje u okvi ru pr ihvatljivog s porenja u cjelini ili
detalju budui da se tu u osnovi radi o razliitosti gledita i idtihadu
u r azumijevanju Teksta, oslanjanju na razliita usulska i fikhska
naela i pravila u mezhebima, razlikama u razumijevanju zakonskih
razloga normi, jezikih indikacija i znaenja izraza, uvaavanju
implicitnih znaenja, razloga suprotnosti, razlikama oko prihvatanja
nekih p omonih izvora prava itd. Tu treba dodati i razlike u
metodama tumaenja, prihvatanju nekih vrsta hadisa te odnos hadisa
i opeg teksta Kur'ana. Fetve i st avovi n astali k ao r ezultat
spomenutih razlika ne mogu se kvalificirati izdvojenim i kao takvi u
potpunosti odbaciti.
FENOMEN IZDVOJENIH FETVI U
DOSADANJEM FIKHSKOM NASLIJEU
Neka s koranja i straivanja pr oblema i zdvojenih f etvi u
naem fikhskom na slijeu
16
pokazuju da s u i zdvojene f etve ( u
opem, a ne u uem smislu) bile rijetka pojava, a da mogui uzrok
tome treba traiti u injenici izoliranosti krajeva i nedovoljne
komunikacije meu ljudima kao i otrim uvjetima i kriterijima koje
su ka ndidati za po ziciju muftije morali i spuniti. J edan od rijetkih
primjera izdvojenih fetvi u fikhskoj batini neizostavno se spominje
fetva andaluanskog muftije Jahje b. Jahje el-Lejsija, koji je na upit

16
. V. Yusuf al-Qaradawi, www.islamonline.net, ffatwa, 21.02.2010.
139
jednog od a ndaluanskih vl adara o i skupu (keffaret) z a p rekinuti
ramazanski pos t s polnim odnos om odgovor io da mora postiti dva
mjeseca uzastopno, ne spominjui dvije prethodne opcije
naznaene u hadisu koji govori o ovoj vrsti keffareta, a to su: opcija
oslobaanja roba te opcija da nahrani ezdeset siromaha. Svoju
fetvu je obr azloio na mjerom da odvrati vl adara od pr ekidanja
ramazanskog posta na spomenuti nain budui da vladar nema
problema da za svaki dan prekinutog posta oslobodi roba ili nahrani
odreeni broj siromaha, jer to za njega ne predstavlja tekou i ne
bi ga odvratilo od prekidanja posta. Meutim, ovaj fekih i muftija
je ostao usamljen u svom stavu koji je oprean zakonskom tekstu u
kome se prvo spominje obaveza oslobaanja roba pa potom, u
sluaju nemogunosti njenog izvrenja, obaveza da se nahrani
ezdeset s iromaha, pa tek, kao trea opcija, spominje se obaveza
posta ezdeset dana uzastopno. Uz t o, nj egova fetva j e zanemarila
vaan i nteres koj i z akonski te kst ka ni os tvariti, a to je int eres
oslobaanja ljudi i z ropskog statusa. Nije mala st var ka da bi
spomenuti vl adar oslobodio t rideset robova pod pretpostavkom da
pokvari post u svih trideset dana ramazana. Muftija Jahja b. Jahja
nije uzeo u obzir spomenutu injenicu te je ulema zbog toga
okvalificirala njegovu fetvu izdvojenom (azz).
IZDVOJENE FETVE U SAVREMENOM
FIKHSKOM DISKURSU
Ako je fenomen izdvojenih fetvi (u opem smislu) u naem
fikhskom naslijeu bio relativno rijetka pojava, u savremenom
dobu ova je pojava znatno prisutnija i uestalija. Kao primjere
ovakvih fetvi u savremenom fikhskom diskursu neki autori navode
sljedee stavove i miljenja (fetve) kojima se:
- dozvoljava kamata openito, ili samo mala, a ne i velika
kamata, u poslovanju pojedinaca i drave;
- dozvoljava ili ak nareuje iseljenje (hidra) iz Palestine;
140
- oslobaa od obaveze zekjata na papirnati novac;
- dozvoljava eni imamet kao i hatabet u mukom dematu;
- zabranjuje vjenanje izmeu dva Bajrama;
- pretjeruje u dozvoljavanju abortusa;
- pretjeruje u dozvoljavanju spajanja namaza rezidenta;
- dozvoljavaju igre na sreu;
- dozvoljava komercijalno osiguranje;
- zabranjuju islamske bankarske transakcije;
- porie kaburski azab;
- porie postojanje dina, meleka i drugih metafizikih bia i
pojava;
- iznalazi i sprika za pos tupke ne prijatelja u muslimanskim
zemljama, koji se inae ne mogu opravdati;
- fetve utemeljene na l oem miljenju o os obi koj a postavlja
pitanje;
- pretjeruje u dozvoljavanju oponaanja nevjernika;
- pretjeruje u dozvoljavanju skraivanja namaza bez isprike;
- oslobaa od obaveze zekjata na trgovaku robu;
- pretjeruje u proglaavanju pojedinaca i drutava nevjernicima ili
grjenicima.
17

Ovoj (nepotpunoj) listi izdvojenih fetvi mogle bi se pridodati
fetve nekih ekstremistikih grupacija kojima se dozvoljavaju
teroristiki napadi na civile i civilne objekte, zatim fetve kojima se
iznalaze i sprike z a postupke m uslimana u ne muslimanskim
zemljama, koji se ne mogu nikako opravdati, kao to je kraa,
sklapanje fiktivnih i privremenih brakova radi dobijanja viza, fetve
kojima se zabranju je u zimanje dr avljanstva u ne muslimanskim
zemljama, k ao i dr uge f etve koje proturjee izriitim zakonskim
tekstovima, ciljevima erijata i opem interesu muslimana.

17
. V. Ahmad Muhammad Hulayl, Al-Fatawa al-azza, Rabita, 2009, str. 41-42.
141
UZROCI POJAVE IZDVOJENIH FETVI DANAS
Uzroci pojave izdvojenih fetvi (u opem smislu) u
savremenom dobu su v iestruki. T reba ih traiti u nestabilnim
drutevenopolitikim prilikama, snanim represijama kojima su
izloeni po jedini islamski pokr eti i s ljedbe, pos ebno u ne kim
muslimanskim zemljama, od strane autoritarnih reima, zastarjelim
planovima i pr ogramima u obr azovnim i nstitucijama, koj i ni su
prilagoeni globalnim drutvenim promjenama na svim nivoima, a
ne treba za nemariti ni ps ihosocijalne f aktore. N eki a utori ove
uzroke ralanjaju detaljno, dok ih drugi saimaju u nekoliko
osnovnih uz roka. Govorei o ovom tipu fetvi, dr. El-Karedavi je
ustvrdio da e se fetva tretirati izdvojenom u sljedeim
sluajevima:
1. ako je donosi nestruno lice;
2. ako ne zahvata problem na koji se odnosi pitanje;
3. ako proturjei kur'anskom tekstu;
4. ako proturjei Poslanikovom, a.s., sunnetu;
5. ako proturjei potvrenom konsenzusu;
6. ako proturjei ispravnoj analogiji;
7. ako nije valjano argumentirana;
8. ako je oprena ciljevima erijata;
9. ako nema jasnu predstavu stvarnosti;
10. ako ne uvaava promjenu vremena, mjesta, obiaja i
stanja.
18

Neki a utori
19
spomenute sluajeve, koje je E l-Karedavi
kvalifikovao uzrocima, saimaju u dva osnovna:
1. nekompetentnost muftije
Islamski jur isti s u postavili ve oma pr ecizne uvj ete k oje
muftija m ora i spuniti da bi bi o kvalificiran z a da vanje f etvi.

18
. V. www.islamonline.net, Fatawa al-fadaiyyat.
19
. V. 'Ail al-Nami, isto, str. 41-44.
142
Ukoliko nedostaje neki od t ih uvj eta, muftija ni je kompetentan ni
kvalificiran za davanje fetvi. Veina gore detaljno spomenutih
uzroka (2-9) posljedica su nestrunosti i nekompetentnosti muftije.
2. uvaavanje usmjerenja politiara i politikog stanja od
strane muftije
Neke muftije su kompetentne s obz irom na pos tavljene
uvjete, ali ka tkada svoje fetve podeavaju i dizaj niraju shodno
smjeru u kojem idu elje politike i politike vlasti. Ta pojava je
posebno prisutna kada se radi o slubenim muftijama budui da ih
na t u poz iciju dovodi i s mjenjuje politika vlast. Vlastodrci,
nerijetko, p ostavljaju muftije sukladno politikim afinitetima,
karakteristikama i mjerilima, vie nego onim naunim, strunim i
moralnim k valitetima, pa ka o pos ljedica t akvog s tanja i o dnosa
donose se fetve koje se mogu okarakterisati izdvojenim.
Pojedini a utori
20
uzroke i zdvojenih f etvi u ovom ve rmenu,
izmeu ostaloga, vide u sljedeem:
1. elji uenjaka (muftije) da se pokae naprednim,
progresivnim i otvorenim alimom koji pretpoinjava i adaptira
islam s vim c ivilizacijskim i vr ijednosnim pr omjenama i
pretumbacijama, obznanjujui naputene fetve kao meritorna
miljenja u vjeri.
Kao ilustracija ovoga navodi se fetva/miljenje kojim se eni
dozvoljava da predvodi mjeoviti demat povodei se za
ekstremistikim feministikim stavovima koj i poz ivaju
izjednaavanju mukarca i en e u svim pit anjima i propi sima.
Takve naravi je bio stav neke '' napredne uleme'', u vr ijeme kada je
socijalizam bio popul aran meu masama i politikim elitama u
nekim zemljama, da je socijalizam islamski ekonomski program.
2. obmanjujuoj interpretaciji tekstova Kur'ana i Sunneta uz
opravdavanje naelom da je Allahova vjera lahka, u smislu da
nemali broj muftija vidi muftiju kao osobu pred kojom se nalazi sto
na kome s e nude r azne vr ste j ela i koj a be z razmiljanja moe

20
. V. Muhammad Muhtar al-Salami, isto, 22-26.
143
dohvatiti sve to se nudi, jer je zdravo i hranljivo, to je pogrena
procjena i zabluda.
Kao to ko nzument bi ra ( ili treba da bi ra) s amo onu hr anu
koja ne teti nj egovom t ijelu i koj a odgova ra nj egovom
zdravstvenom stanju, isto tako fekih/muftija treba uvaavati i birati
samo ona miljenja i stavove koji su utemeljeni i izgraeni na
zdravim osnovama. Neke muftije tragaju za stavovima razasutim u
fikhskim dj elima iz razliitih mezheba, da bi donijeli fetvu
sukladno prohtjevu i elji pi taoca, iako je i slam doao s ci ljem da
izbavi ovjeka iz kandi njegovih strasti i prohtjeva kako bi svojim
vjerovanjem i dj elima B ogu bi o p redan dr agovoljno ka o to j e
nuno potinjen Njegovim z akonitostima u uni verzumu. T ako
olahko izdate fetve postaju izdvojenim.
3. povlaivanju islamskim bankama
Unato injenici da su islamski juristi razvili i unaprijedili
mehanizme i procedure koje pomau islamskim bankama u vrenju
njihove zadae i posla, ipak to nije dovoljno da prati i parira irokoj
slobodi i brzom razvoju u vr enju t ransakcija u konvencionalnom
bankarskom s ektoru. Zbog t oga menadment u t im bankama
insistira na proguravanju nekih t ransakcija koj e su na pr vi pogled
erijatski z abranjene i poziva erijatske kom isije i ek sperte da
pronau rjeenja i alternative za njih. Uzimajui u obzir izvrnu
vlast i snagu menadmenta, s labost ne kih muftija i ne postojanje
vrhovnog autoriteta u obl asti ekonomskih fetvi koj i bi i h osnaio,
modificirao ili obesnaio, pojavile su se ekscentrine fetve koje
odobravaju t ransakcije koje se sadrajno sutinski ne razlikuju od
zabranjenih kamatonosnih t ransakcija, i ako s e f ormalno pr ikazuju
zakonitim, t ako da f raze i f orme i maju pr ednost u odno su na
znaenje i sutinu, to je opreno poznatom fikhskom pravilu
prema ko me ovo p otonje i ma pr ednost u odnos u na pr vo. S vi
spomenuti uz roci u ovo j i li onoj mjeri uz rokovali s u i uz rokuju
pojavu izdvojenih fetvi.
144
POSLJEDICE IZDVOJENIH FETVI
Izdvojene f etve imale su i i maju negativne pos ljedice p o
pojedince i drutvo koje se mogu rezimirati u sljedeem:
1. nejednakost ljudi pred zakonom (erijatskim propisima)
U sluaju posezanja za izdvojenim fetvama muftija se ponaa
neprincipijelno: ol ahko daje f etve z a ne ke l jude ( iznalazi z a nj ih
olakice) s koj ima i h vee ne ki i nteres, rodbinska ili dunjaluka
veza, dok j e pr ema dr ugima s trog i be skompromisan. O vakav
postupak muftije kompromitira islamske propise u oima ljudi.
2. poduavanje ljudi nezakonitim smicalicama (hijel gajr
er'ijje) poput fetve o relativnoj nitavosti branog ugovora s ciljem
ponitavanja trostruke izjave o razvodu braka i vraanja razvedene
supruge, ili poduavanja ene da uini apostaziju kako bi ponitila
svoj brak.
3. strogoa i oteavanje u onome to je erijat uinio lahkim
Pojedine muftije uvi jek da ju f etvu po pr incipu
predostronosti i teih opcija, zanemarujui olakice.
4. osuda i sprjeavanje svega to je novo: novih navika,
obiaja, prigoda, manifestacija, sredstava, naina organiziranja
drutvenih ustanova..., uz obrazloenje da je rije o novotarijama
koje su zabranjene.
5. i zazivanje z abune i s mutnje u dr utvu, k oju po sebno
uzrokuje zanemarivanje faktora promjene vremena, mjesta, obiaja i
stanja
Ova posljedica je uoljiva i kod nas, a nastala je usljed
davanja, odnosno prezentiranja tuih fetvi od strane nekih tzv.
alternativnih i slamskih gr upa
21
putem medija (naroito putem

21
. Pod ovim p ojmom mislimo na razna udruenja i organizacije koje djeluju
izvan struktura Islamske zajednice i koje ureuju internet stranice ili asopise u
kojim se najee nude uvezene fetve i odgovori koji uglavnom nisu u skladu sa
naim mezhebom i koje izazivaju odreenu zabunu meu naim slabo
informiranim i malo obrazovanim muslimanima.
145
interneta) zanemarujui nau islamsku tradiciju, obiaje i
promijenjene drutvene okolnosti. Tako se tu i tamo moe naii na
fetve o opim ili sudbinskim pitanjima Ummeta i Zajednice o
kojima t reba r aspravljati na naunim simpozijumima,
konferencijama, kongr esima i s l., o koj ima i ne t reba da vati
individualne fetve, ili fetve upuene stanovnicima ne ke z emlje o
ijoj stvarnosti, obiajima, problemima i poloaju muftija nema
potrebnog znanja ili nema dovoljno informacija, te mu stoga i nije
dozvoljeno davati fetvu o njihovim problemima i pi tanjima. Zatim
tu su fetve koje odiu strogoom, ekstremizmom, oteavanjem
situacije i rjeenja, poput fetve da je enski glas avret, zatim fetve
kojom se precizira vrsta odjee koju mora nositi mukarac ili ena,
fetve da je ni kab stroga oba veza, da ni je doz voljeno
nemuslimanima estitati njihov vjerski praznik itd. Kao ilustraciju
postojanja ovog problema kod nas, navest emo dva primjera.
Prvi primjer:
Jedna ena nedavno nam je poslala sljedee pismo s pitanjem:
Na jednoj stranici na netu sam proitala fetvu da je tevhid
koji se ui kada neko umre novotarija, kao i mevludi i eteresnice i
godinjice, i da ne smijemo slijediti novotarije, jer one vode u
zabludu, a zabluda u Vatru. Kada je nedavno umrla tetka od
(biveg) mua, bili smo pozvani oboje. Ja sam odbila da poem, jer
sam se Allaha bojala da slijedim novotariju. Nisam znala da e to
naljutiti moga mua, inae bih pola. On me odveo mojima im se
vratio. Shvatila sam da sam pogrijeila i da sam naivno postupila.
Kada sam proitala i druge fetve gdje pie da ima uenjaka koji ne
smatraju novotarijom navedene stvari, bilo mi je jo mnogo tee to
sam bila tako nepromiljena i neumjerena. On me zove tek sada
nakon etiri mjeseca.Volila bih da pokuamo ponovo, ali ne znam
je li nam halal i da li je rok vraanja suprunika tri mjeseca?. U
ovom pr imjeru vi dimo da j e ena dobi la r azvod br aka z bog
povoenja za fetvama koje ne uvaavaju postojee obiaje i praksu
ovdanjih muslimana. N aravno, ne opr avdavamo ni br zopleti i
146
nepromiljeni postupak dotinog mua kojeg je uinio u stanju
ljutnje i srdbe.

Drugi primjer:
Davanje f etve o dovol jnosti s klapanja erijatskog br aka bez
potrebe da se br ak s klopi pr ed dr avnim organom (matiarem)
oslanjajui se na ono to je zapisano u fikhskim knjigama, bez
uvaavanja injenice da postoje pozitivno-pravni p ropisi ko ji
reguliu tu problematiku, te zanemarivanja injenice da erijatski
sklopljen br ak nema dr avnu sankciju te se na t emelju samo tako
sklopljenog braka ne mogu ostvariti brana prava, posebno kada
doe do nesporazuma i razvoda braka, uz odbijanje mua da izvri
svoje obaveze prema razvedenoj supruzi.
U ova dv a pr imjera moemo uoiti realne ne gativne
posljedice krutih stavova i f etvi koje tzv. alternativni i slamski
krugovi ko d na s preuzimaju iz fikhskih knjiga ili od muftija i
komisija za f etve i z drugaijih drutvenih konteksta i okolnosti i
situiraju ih u ove na e bos anske prostore i o kolnosti, gd je one ,
zapravo, postaju izdvojene.
I na kraju, umjesto zakljuka, neka ovi i drugi slini primjeri
poslue ka o opomena i pouka s vima na ma da j e ne ophodna
opreznost da se ne upadne u zamku slijeenja izdvojenih tumaenja
i fetvi, jer posljedice, dugorono, mogu biti teke.
147
.

2007

2009

148
Dr Enes Ljevakovi, associate professor
PHENOMENON OF ISOLATED FATWAS:
CONCEPT, CAUSES AND CONSEQUENCES

SUMMARY

After a di stinct Muslim int erest in practical and legal (f ikh)
issues and problems i n the past few decades, there i s an increased
interest in the institution of fatwa not only on practical but also on
theoretical, scientific and social level i n Muslim count ries as well
as i n M uslim di aspora. D uring t his pe riod many i nternational
scientific symposia were held about fatwa institution, of which the
most s ignificant were he ld i n Kuwait i n 2007, a nd i n Mecca i n
2009, organized by t he Academy for Islamic law of Rabitta, under
the name of Fatwa and its rules. Since the intensive debate about
the so called isolated fatwas has been led for the last few years, we
have de dicated this pa per t o the cl earing of so me aspe cts of t he
aforementioned problem. The focus has been directed to definition
of the notion isolated fatwas, the legal status of such fatwas and to
their causes and consequences.

Key words: fatwa, i solated, f ikh, f ikh di sagreement,
mudtehid, fekih, mukallid, mufti

M. HASANI, Akademik Mehmed Begovi
149
Mr. Mustafa Hsani,
predava
AKADEMIK MEHMED BEGOVI
SAETAK
Mehmed Begovi (1904-1990) prvi je profesor na Katedri za
erijatsko pr avo P ravnog f akulteta u B eogradu os novanoj 1926.
god. Doktorirao j e u A liru 1930. god. Pisac j e brojni h knjiga i
lanaka. P oseban interes pokazao je za izuavanje erijatskog
prava. S dolaskom komunista na vlast Begovi je morao reducirati
svoje izuavanje ovoga prava, ali nikada nije odustao od njega.
Begoviev nauni rad prepoznat je u zemlji i inozemstvu gdj e j e
bio lan mnogih naunih asocijacija, a posebno treba istai da je
bio lan Srpske ak ademije na uka i um jetnosti u B eogradu i
Akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu.
Bio je lan Matiarske komisije za osnivanje Islamskog
teolokog f akulteta u Sarajevu (danas Fakulteta i slamskih nauka).
Izradio je Nacrt nastavnog plana i programa za izuavanje
erijatskog prava na I TF-u. i bio lan komisija za unapreenja u
via nauna zvanja vie nastavnika ovog f akulteta. Stoga ovaj r ad
objavljujemo kao podsjeanje na akademika Begovia koji je
zaloio svoje znanje i autoritet u osnivanje i rad ovog fakulteta, a u
povodu dvadeset godina od njegovog preseljenja na Ahiret.
150
IVOT I PROFESURA
Mehmed Begovi roen je 8. 4. 1904. god. u Lastvi kod
Trebinja.
1
Rodno m jesto na puta 1914. god. nakon z avrene
osnovne kole, kada odlazi za Sarajevo gdje pohaa klasinu
gimnaziju a zatim, nakon pet kolskih godina, 1919. god. pr elazi u
Mostar gdje 1922. god. okonava gimnazijsko kolovanje.
Daljnje kolovanje Mehmed Begovi nastavlja na Pravnom
fakulteta Univerziteta u Beogradu. Nakon etverogodinjeg studija
1926. god. Begovi okonava svoj studij, iste god. kada je na
njegovom fakultetu os novana K atedra z a erijatsko pr avo. K ao
odlian i marljiv student bio je zapaen od svojih profesora koji su

1
Dr. Mehmed Begovi, kucano na maini, A4, str. 6, u: Biblioteka akademika
prof. dr. Avde Sueske, KDM "P reporod", B iblioteka cen tra,
Bosanskomuslimanske studije, i nv. br. 1348. sign. br. III, u: Isma Kamberovi,
Struni katalog poklonjenih knjiga akademika prof. dr. Avde Sueske bilioteci
Instituta za bonjake studije BZK "Preporod", BZK, "Preporod", Sarajevo, str.
14; Mehmed Begovi, "Autobiografija", Zbornik za orijentalne studije, Srpska
akademija na uka i um etnosti, B eograd, 1 992, s tr. 7 -18; Mehmed Begovi,
"Seanja na studentske dane i prve korake u univerzitetskoj karijeri", priredio
Aleksandar A. Muljkoevi, Glasnik Etnografskog instituta SANU, kn jiga
XXXII, E tnografski i nstitut, S rpska a kademija na uka i um etnosti, B eograd,
1983, str. 1 9-25; Aleksandar Jankovi, "Bibliografija radova akademika
Mehmeda Begovia", Glasnik Etnografskog instituta SANU, knjiga XXXII, str.
141-148; Mehmed Begovi", Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, XXII,
Beograd, s eptembar-decembar 1 974, br. 5 -6, s tr. 533 -535 i "Spisak Znaajnih
radova", str. 9 19-921; "Mehmed Begovi", Spomenica 1951-1976, Nauno
drutvo i Akademija na uka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1976,
str. 233; Mustafa Imamovi, "Akademik prof. dr. Mehmed Begovi", Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu, XXXVIII/1990, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo,
1991, str. 3 13-314; Ibrahim Dananovi, "Akademik dr. Mehmed Begovi,
povodom 85-godinjice ivota i rada", Islamska misao, god. XI, januar 1989, br.
121, str. 4-5; Ibrahim Dananovi, "Akademik prof. dr. Mehmed Begovi (1904-
1990)", Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, LIII/1990, br. 5 , str. 1 67-171;
Ibrahim Dananovi, "Akademik prof. dr. Mehmed Begovi (1904-1990)",
Preporod, XXI, 1 . n ovembar 1990, br. 2 1/484, str. 1 9; h ttp:/www.sanu.ac.yu/
IstClan.aspx?arg=733, dana 23.10.2007.
151
mu pr edloili da na stavi kol ovanje i da se p rijavi n a r aspisani
konkurs Pravnog fakulteta za dodjelu stipendije jednom odlinom
studentu za studij erijatskog prava na Pravnom fakultetu u Aliru.
Profesorski nagovor j e prihvatio t ek po to j e dobi o odobr enje od
oca. Nakon r egulisanja voj ne oba veze 1927. g od., odl azi u Alir
gdje up isuje dokt orantski kur s. P od m entorstvom pr of. Marcela
Maranda uradio je disertaciju pod naslovom O primjeni i razvoju
erijatskog pr ava u J ugoslaviji 19 30 god. D oktorsku di sertaciju
pod na zivom De l'volution du droit musulman sa odlinim
uspjehom o dbranio j e 27. j una 1930. go d. O va di sertacija
nagraena je po odluci Senata Pravnog fakulteta od 15. maja 1931.
god. nagradom Univerziteta u Aliru.
Profesorsku karijeru Mehmed Begovi zapoinje na Pravnom
fakultetu u Beogradu nakon to j e primljen na Fakultet na osnovu
raspisanoga konkursa za docenta za erijatsko pr avo. J ednoglasno
je i zglasan i u t o zvanje postavljen ukazom od 31. 12. 193 1. god.
Predmet erijatsko pravo bio je o bavezan za st udente svrenike
erijatske g imnazije u S arajevu, Velike m edrese u S koplju i
erijatskosudake kole u Sarajevu. Za ostale studente ovaj
predmet bio je i zborni. P redavanja i z ovog predmeta t rajala su
godinu dana sa dva asa predavanja sedmino i dva seminarskih
vjebi. Tada j e, pr ema odluci Senata, on po magao i na i spitima i
vjebama iz Graanskoga prava. Nakon pet godina rada na
Fakultetu, 1 937. god. i zabran je u z vanje va nrednog pr ofesora.
Kako nije imao normu od etiri sahata predavanja i dva s ahata
vjebi sedmino, koliko je, prema pravilima, bilo sedmino
optereenje vanrednog profesora. 1938. god. dodjeljuje mu se i
predmet Graansko nasljedno pravo za koji je kao koautor uradio
udbenik ve 1940. god. Karijera univerzitetskog pr ofesora
prekinuta j e za vri jeme t rajanja D rugog svjetskog rata ka da j e
uklonjen sa Fakulteta, na koji se vraa poslije okonanja r ata.
Godine 1946. i zabran j e u z vanje r edovnog pr ofesora z a pr edmet
Graansko pravo sa porodinim pravom. Mehmed Begovi
penzionisan je 1975. god. U periodu od 1949. do 1965. god. bio je
152
lan Katedre za orijentalnu filologiju Filozofskog/Filolokog
fakulteta u Beogradu.
Prof. Begovi je bio dematlija Bajrakli damije u Beogradu.
Prof. dr. Omer Nakievi mi je priao da prof. Begovi nikada nije
klanjao gologlav, to nas podsjea na sad ve davnu generaciju
predaka k oji s u s a dos ta pr edanosti i di scipline odr avali s voj
islamijjet, a takvi su bili i u svome ivotu. U sedminom rasporedu
njegovih pr edavanja na F akultetu bila j e r ezervirana p auza u
dvanaest sat i p etkom, j er se zn alo da P rofesor i de u d amiju na
dumu. Komunistima to, naravno, nije bilo po volji, ali su trpjeli tu
situaciju jer im je trebao prof. Begovi. U nekom drugom sluaju,
takvo t oleriranje s e ne bi t rpjelo, a pogot ovo ne na f akultetu
drutvenog smjera. Meutim, prof. Begovi je vremenom izgradio
svoj profesionalni ali i ljudski autoritet, i kao takav bio je uvaavan i
potovan.
Umro j e u B eogradu, 7. okt obra 1990. god. , a dva da na
kasnije m u j e klanjan a d enaza u haremu Careve d amije u
Sarajevu. D enazu j e p redvodio be ogradski m uftija H amdija-ef.
Jusufspahi, njegov dematski imam u Bajrakli damiji. Ukopan je
u Gradskom greblju Bare u Sarajevu.
LANSTVO I ANGAMAN
U NAUNIM INSTITUCIJAMA
Potencijal mladog profesora vrlo rano je bio evidentiran pa je
1938. god. izabran u Odbor za istonjaku grau Srpske akademije
nauka i umjetnosti sa zadatkom da izuava tragove
srednjovjekovnog domaeg prava u turskim pravnim spomenicima
i primjenu obiajnog prava (adet) na tlu Jugoslavije za vri jeme
turske v ladavine. Ovim izborom mladog naunika otvoren je put
njegovom da ljnjem priznavanju do sticanja poasnog naziva
akademika ove ak ademije. Za dopisnog lana Srpske akademije
153
nauka izabran je 1958., za redovnog lana 1965., a za lana
Akademije nauka i umjetnosti BiH izabran je 1973. god.
Rad ovog naunika prepoznat je i izvan granica tadanje
Jugoslavije, pa je tako bio biran za lana mnogih uglednih drutava
i asocijacija pravnika u svijetu. Za lana drutva La Socit de
lgislation compare izabran je 1955., za lana International Law
Association izabran je 1957., i za lana komiteta Comit
international pour l a mtrogie hi storique 1 975. god. P reko
Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti saraivao je sa
brojim naunim ustanovama svij eta, kao npr. s F rancuskom
akademijom nauka i umjetnosti, gdje je bio lan Komisije za mjere,
itd.
Mehmed Begovi se istakao i u voenju akademskih i
naunih ustanova: za dekana Pravnog fakulteta u Beogradu izabran
je 1954., z a pr edsjednika S avjeta 1971., za lana Predsjednitva
SANU izabran je 1974. god.
U Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti bio je lan i
rukovodilac ni za odbor a: r ukovodilac O dbora za i zvore s rpskog
prava 1964 -1990. god. i ur ednik i zdanja tog o dbora; Odbora z a
historiju 16 -18. s t.; O dbora z a hi storiju s rpske r evolucije 1804-
1830. god.; meuodjeljenskog Odbora z a or ijentalne s tudije;
meuakademskog Odbora za izuavanje patrijarhalnih drutava i
kultura; meuakademske K omisije za obj avljivanje zaos tavtine
Valtazara Bogiia pri Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti;
Odbora za astronautiku (Sekcija Kosmikog prava).
Bio je lan Komisije za kodifikaciju porodinog
zakonodavstva od 1945. do 1948. god.
Ovako bogat nauni, akademski i profesorski rad nije proao
neopaeno ni kada su u pitanju na grade i pr iznanja. Dobitnik j e:
Sedmojulske nagrade 1972. god, Ordena rada sa crvenom zastavom
1965., Orden Republike Srbije sa srebrnim vijencem 1974. god.
154
ODNOS PREMA ISLAMSKOM
TEOLOKOM FAKULTETU U SARAJEVU
Jedan je od matiara i time utemeljivaa Pravnog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu, a takoer je aktivno uestvovao u
osnivanju pravnih fakulteta u Ljubljani i Skoplju. Takoer je bio
lan Matiarske komisije za osnivanje Islamskog teolokog
fakulteta (I TF) u Sarajevu (danas F akulteta islamskih n auka).
Izradio je N acrt nastavnog plana i programa za izuavanje
erijatskog prava na ITF-u. Njegov prvi profesorski angaman bi o
je vezan za predavanja erijatskog prava pa je vrlo znaajno to je
on pr ihvatio i ur adio Nacrt na stavnog pl ana i programa za ova j
predmet. Inae, Mehmed Begovi se i javno na nekim naunim
skupovima zalagao za uvoenje predmeta erijatsko pravo na
pravnim f akultetima, pos ebno erijatskog porodinog prava.
Isticao je da, ako se rimsko pravo moe izuavati kao pos eban
predmet, zbog ega ne moe i erijatsko koje je pozitivno pravo
znatnog dijela zemalja, a pogotovu to su neke ope vrijednosti
pravne na uke na le s voje i shodite upr avo u erijatu.
2
Stoga, ne
treba uditi da njegov angaman na ITF-u nije zavren sa godinom
osnivanja f akulteta 1977. god. ne go j e nastavljen s talnim r adom i
brigom. P osebno s e br inuo o na stavnom pr ocesu, uka zivao na
relevantnu l iteraturu i br inuo s e o na stavnom kadru. Bio j e s talni
lan, a nekad i predsjednik Komisije za izbor nastavnika u via
nauna zvanja, to nesumnjivo govori o znaajnom angamanu
ovog akademika u radu ITF-a. Bio je predsjednik Komisije za izbor
u via nauna zvanja dr. Ahmedu Smajloviu u zvanje redovnog
profesora, dr. Omeru Nakieviu u zvanje vanrednog profesora, dr.
Jusufu Ramiu u zvanje redovnog profesora.

2
Ibrahim Dananovi, "Akademik prof. dr. Mehmed Begovi (1904-1990)",
Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, LIII/1990, Sarajevo, br. 5, str. 168.
155
PROFESOR
Mehmed Begovi je sa posebnim pijetetom govorio o svojim
profesorima. ak je jedan svoj rad posvetio profesorima kojima
pokazuje ljubav prema onima koji su ga nauili, ali i prema pozivu
profesora. O kakvom nivou obrazovanja i obrazovanosti je rije
najilustrativnije gov ori podatak d a mu j e u m ostarskoj g imnaziji
predavalo ak sedam profesora sa zvanjima doktora nauka koji su,
pored naunog znanja, imali izraeno i pedagoko umijee. Meu
profesorima islamskih nauka posebno mjesto je zauzimao profesor
Ahmed-ef. Burek. Sve je to utjecalo i na Mehmeda Begovia da se
upusti u vlastito uenje, a kasnije i poduavanje drugih. Sam s
ponosom istie da je na Fakultetu bio jedan od omiljenih profesora.
O vlastitoj profesuri kae da se na jvie interesovao za rad sa
studentima na postdiplomskom studiju i ueu na odbranama
doktorskih i magistarskih radnji. Od toga, posebno je izdvajao rad s
doktorantima koj i s u svoje radnje pi sali i z obl asti ve zane za
istonjake spomenike. Pred njim kao mentorom ili lanom
komisije branili su brojni magistri i doktori svoje radnje od kojih su
neki k asnije na t ragu s voga pr ofesora os tavili ne izbrisiv trag u
nauci koj om s u s e ba vili. Prvi d oktorant koj i je stekao z vanje
doktora pravnih nauka pred M. Begoviem bio je Alija Silajdi s
temom Testament u erijatskom pravu, odbranjen 29. 5. 1940. god.
Od ostalih, koje profesor Begovi spominje u svojoj autobiografiji,
izdvajamo: R uica Guzina, D imitar P op G eorgijev, M irko
Mirkovi, Hajrudin uri, Hazim abanovi, Marija ukanovi,
Hasan Kalei, Kemal E l-Buhi, Ljubinka Rajkovi, Slavoljub
Dindi, Omer Nakievi, Nerimana Tralji, Ibrahim Kemura,
Avdo Sueska, Ljiljana Filipovi, Valbona Begoli, Vojislav Baki,
Milan Preli, Branko Pavievi, Tomica Nikevi, Ibrahim
Dananovi.
156
PISANA RIJE
Mehemd Begovi je ostavio neizbrisiv trag i u pisanoj rijei.
Objavljivanje bibliografija naunika na poseban nain govori o
njegovoj naunoj veliini, a one su posebno znaajne ako su
objavljenje jo dok j e dotini naunik iv. Tako su za ivota
objavljene bibliografije radova Mehemda Begovia u Analima
Pravnog f akulteta u Beogradu 1974. god. i u Glasniku
Etnografskog i nstituta S ANU 1 983. god.
3
U Zborniku za
orijentalne studije SANU i z 1992. god. obj avljena je Bibliografija
Mehmeda Begovia za koju se u podnonoj napomeni kae da je
izraena u Bibliografskom institutu Biblioteke SANU, u kojoj su
navedene 1 34 j edinice, por edane h ronolokim r edom od koj ih je
prva doktorski rad, a posljednja referenca je iz 1989. god.
Autori koji su se bavili pisanom rijeju Mehmed Begovia
pokuali su njegov nauni i pisani opus klasficirati u odreene
oblasti. Urednitvo Anala Pravnog fakulteta u Beogradu istie etiri
oblasti u koje se mogu svesti radovi ovog profesora:
1) erijatsko pravo,
2) drutveni i politiki ivot bosanskohercegovakih
muslimana,
3) pravna hi storija j ugoslavenskih z emalja z a vr ijeme t urske
vladavine i
4) porodini pravo nove Jugoslavije.
4

Uvidom u Begovievu bibliografiju vidi se da je pisao knjige,
radove i prikaze. Radove je objavljivao u relevantnim asopisima
ondanje drave, ali i izvan nje na francuskom, njemakom,
engleskom i a rapskome j eziku. P oseban di o nj egovog pisanog

3
Ovu bibliografiju Begovi preporuuje s tim da u svojoj Autobiografiji koju
je na pisao u Beogradu, 25 . 1. 1989. go d, istie da ona nije potpuna jer je u
meuvremenu objavio jo neke radove.
4
Akademik Avdo Sueskea je bibliografiju radova M. Begovia podijelio po
sljedeem kriteriju: 1. graansko i porodino pravo, 2. erijatsko pravo, 3.
historija prava i 4. druge oblasti.
157
opusa o dnosi se na prikaze knjiga koje je veinom objavljivao u
Analima za pravne i drutvene nauke iz Beograda. Prikazane knjige
su pisane na francuskom, engleskom, njemakom, turskom i
arapskome j eziku. Ukupno j e obj avio dvadeset i devet prikaza, od
kojih je ak trinaest u pr voj deceniji dok j e r adio kao pr ofesor na
Fakultetu, to govor i o i zvanrednom uvi du u t adanju l iteraturu, a
time i u naune tokove, te elju da se predstavi nauni interes za
erijatsko pravo i na t aj nain ukae na znaaj i vanost koju
izuavanje erijatskog prava uiva u savremenoj nauci. I u
prikazima koje je radio nakon 1946. god., a tiu se knjiga stranih
autora
5
, pr ikazao j e ugl avnom knj ige koj e govor e o erijatskom
pravu, dok j e s voje k asnije p rikaze posvetio radovima domaih
autora.
6

Poseban segment njeg ovog angamana j e ve zan za r ad na
Enciklopediji Jugoslavije u koj oj j e od pr vog do os mog t oma, od
1955. do 1971. god., pisao tekstove o slijedeim temama:
beglerbeg, begluke zemlje, begluk, ferman, nas, Islamska verska
zajednice, kadija, kanun, Konstantinovi Mihailo, vakuf, vezir,
vilajet.
Kao uni verzitetski profesor, z a pot rebe pr edmeta na jvie j e
pisao i z o blasti erijatskog pr ava i t o o nj egovim i zvorima,
branom i nasljednom pravu i instituciji vakufa, tj. o onim granama
ovoga pr ava koj e s u bi le u pr imjeni u vr emenu dok j e pr edavao
ovaj predmet. Svakako da je jedno od najznaajnijih njegovih djela,
ako ne i najznaajnije, erijatsko brano pravo. Sa kratkim uvodom
u izuavanje erijatskog prava, koje j e obj avio 1936. god. u
Beogradu. D jelo j e n apisano ka o ud benik z a s tudente ovog

5
Prikazao je knjige s lijedeih autora koji nisu pisali na jezicima bive
jugoslavije: M arcel M orand, Ge orges H enri B osquet, M . T . Ahmed, Raoul
Darmon, H. Kazamzadeh-Iranschar, Ka zem Daghestani, Abdu'l-Vehhab Halaf,
Frederic P eltier, Chafik T. Chehata, Edward Westermarck, Emile Tyan, J osef
Schacht, Jean Baz, Laure Lefevre, Louis Millot, Tayyib Oki, Osman ztrk.
6
Predstavio je radove s lijedeih autora: Ane Prokop, Hamida Hadibegia,
Hamdije Kapidia, Hamdije Kreevljakovia i Kasima Dobrae.
158
predmeta. Moe se sa si gurnou rei da se profesor Begovi
posebno bavio branim i porodinim pravom, jer je, pored ve
spomenutog djela i brojnih lanaka, 1948. god. objavio knjigu
Porodino pravo (Po predavanjima odranim u kolskoj
1947/1948. godini na Pravnom fakultetu u Beogradu) kao udbenik
na predmetu Porodino pravo, koje je, kao zasebna nauna i
nastavna d isciplina na pr avnim f akultetima, konstituirano tek
poslije 1945. god. O kakvom udbeniku je rije dovoljno kazuje
podatak da je zakljuno sa 1961. god. doivjelo pet izdanja.
Od r adova koj e j e o bjavio z a v rijeme druge Jugoslavije
svakako treba istai djelo Vakufi u Jugoslaviji
7
u izdanju Srpske
akademije nauka i umjetnosti objavljene 1963. god. Djelo nastaje
gotovo petnaest godina nakon zavretka rata kada j e komunistika
vlast put em agrar ne r eforme, nacionalizacije, eksproprijacije i na
druge naine otuila veliki dio vakufskih dobara. Begovi je ovom
knjigom vakufu vr atio di gnitet institucije znaajnog drutvenog
utjecaja. Kao razloge za pisanje ovog djela istie naune i praktine
potrebe. Naune potrebe ogledaju se u tome da vakufname
predstavljaju prvorazredne i zvore za saznavanje historije naroda i
drave, meutim, da bi se one razumjele, neophodno je, zbog
oskudnosti literature, p isati o pr avnoj pr irodi va kufa, r azvoju,
znaaju, iskoritavanju i upravi. Na kraju, praktina potreba ovoga
rada ogl eda s e u t ome da s e i u to vr ijeme u s udstvu j avljaju
sluajevi koji se tiu vakufske imovine, posebno porodini vakufi,
radi ega je neophodno poz navanje ove i nstitucije erijatskog
prava.

7
Mehmed Begovi, Vakufi u Jugoslaviji, Srpska akademija nauka i umjetnosti,
knjiga CCCLXI, Beograd, 1963, 101 str.
159
POLEMIKE
Profesor Begovi je svojim radovima vrlo rano skrenuo
pozornost javnosti na sebe. Po mnogo emu, on je bi o pi onir. On
nije svo je r adove pisao samo muslimanima, pa j e t ako u knj izi
erijatsko brano pravo imao potrebu da ukratko pie o izuavanju
erijatskog pr ava. Po primijenjenoj metodologiji r ada, bio je
potpuno no v, uvodi j edan novi di skurs pi sanja kod na s, p a t ako,
primjera radi, usporeuje primjenu branog prava kod nas sa
primjenom branog prava u drugim muslimanskim zemljama. Te
novine koje je Begovi promovirao u svojim radovima primijetio je
Bertold Eisner, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u prikazu
knjige erijatsko brano pravo, kada j e istakao da j e l iteratura o
erijatskom pravu oskudna na naem jeziku i da je prije Begovia o
tome potpuno pouzdano
8
pisao samo hfz. Abdulah Ajni Buatli u
svoje dvije knj ige
9
. U usporedbi Buatlievih knjiga i Begovieve
knjige on je ustvrdio da su Buatlieve zamiljene kao prirunici za
praktinu upotrebu, dok je Begovi, kao naunik i univerzitetski
profesor, postavio sebi zadau da erijatsko pravo nauno obradi, u
emu je, prema njemu, potpuno uspio.
10

Begovi je nov u pisanju kod nas i zbog toga to se koristi
literaturom zapadnjakih autora koji su pisali o erijatskom pravu.
Posebno e na ovoj injenici biti bazirane kritike i polemika pisanja

8
B. Eisner pravi razliku izmeu a utora koji s u s e u pisanjima o erijatskom
pravu izravno koristili l iteraturom na arapskome jeziku i oni h koji to ni su. On
vjerovatno pod nepouzdanim knji gama misli na knjige Eugena Sladovia, z a
kojeg se zna i u prikazima njegovih knjiga je dokazano da nije znao arapski jezik
iako je navodio literaturu na arapskom. Knjige prof. Sladovia o kojima je rije
su: enidbeno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1925, 144 str; Islamsko pravo u
Bosni i Hercegovini, Izdavaka knjinica Geca Kona, Beograd, 1926, 151 str.
9
Porodino i nasljedno pravo Muslimana (Glavne ustanove i propisi), I zdanje
pievo, Sarajevo, 1926, 192. str; erijatsko-sudski postupnik s formularima,
Izdanje pievo, 1927, 72. str.
10
B. Eisner, Dr. Mehmed Begovi, erijatsko porodino pravo (Beograd,
1936.), Mjesenik, god. LXII, oujak 1936, br. 3, str. 136.-137.
160
dijela ondanje uleme. Begovi je odmah po povratku izazvao veliku
reakciju muslimanskih autora iz kruga tradicionalne uleme, a potom
i i z sa me I slamske v jerske zaj ednice Kraljevine Ju goslavije. P rve
reakcije uslijedile su nakon objavljivanja serijala predavanja koje je
Begovi odrao, a objavljenih pod naslovom O poloaju i
dunostima muslimanke prema islamskoj nauci i duhu dananjeg
vremena. Ve iste godine, 1931., kada je i objavljen Begoviev rad,
u t uzlanskom Hikjmetu objavljena su re agiranja Sejfullaha Prohe i
urednika ovog asopisa, a potom su objavljena i dva obimom vrlo
velika odgovora napisana kao zasebne broure: Ali-Riza Prohi, ta
hoe naa muslimanska inteligencija i A. L utfi oki, Prikaz i
ocjena rada g. dr. Mehmeda Begovia o njihovu naziranju na
islamsku enu i njen poloaj po islamskoj nauci izloenog u njegovoj
knjizi.
Interesantno je da je i IVZ reagirala na Begovievo pisanje.
Na zasj edanju Vrhovnog starjeinstva I VZ i lanova oba Ulema-
medlisa, predstavnika oba vr hovna erijatska suda, oba
vakufskomearifska vijea i obje vakufske direkcije, odranom 9-
15. 6. 1931. god. u Sarajevu, donesena je deklaracija u kojoj se pod
takom 7. kae Konstatovano j e da u b rouri d r. M ehmeda
Begovia O poloaju i dunostima muslimanke prema islamskoj
nauci i duhu dananjeg vremena ima stavova koji nisu u skladu sa
islamskim izvorima i naukom.
11

Begoviu se posebno prigovara to to se koristio
nemuslimanskom l iteraturom, p osebno ono m n apisanom na
francuskome jeziku, kao i injenicom da se nije striktno drao
hanefijskog mezheba. Prije spomenutog zasjedanja Ulema-medlis u
Sarajevu je 11. 5. 1931. god. uputio dopis V IVZ gdje upozorava da
Begovieva broura nije pisana na i slamskim i zvorima. Izgleda da
su mu veinom ka o i zvori bi la dj ela pi sana francuskih i drugih
mubeira, koji u islamsku nauku ubacuju tendenciozne ideje i na taj

11
Deklaracija Islamskog vrhovnog vjerskog starjeinstva, Hikjmet, III, Tuzla,
30. 7. 1931, br. 26, str. 55.
161
nain pripremaju t eren za p okrtavanje u rogjenika muslimana u
svojim kolonijama.
12

I ova polemika, kao i mnoge druge, posluile su, prije svega,
Hikjmetu, koji se redovno javlja branei tradicionalistiko
tumaenje islamskih Izvora, da se obrauna po ko zna koji put sa
svjetovnom inteligencijom osporavajui im upuenost i poznavanje
islamskog uenja, optuujui ih za proizvoljna tumaenja,
reformatorske ideje i sl. Begovi jeste inicirao ove polemike, ali se
nije uputao u njih, pa se stie dojam da je izbjegavao da ga se
svojata na bilo koji nain ili svrstava u neki tabor. Mogao j e
kontrolirati to to on radi, ali ne i to ta e drugi raditi ili kako e
razumjeti njegove radove. S druge strane, ve tih godina bilo je
jasno da se odnos izmeu tradicionalne i s vjetovne i nteligencije
odvija unutar dva zasebna bloka ija je namjera iskljuiva odbrana
vlastitog stava, a da se ne kada u argumentaciji pos ezalo i za
linim etiketiranjem i sl.
Begovieva pojava, s poetka tridesetih godina, izazvala je
ovako burnu reakciju, izmeu ostalog, jer je Begovi, intelektualac,
naunik, profesor na fakultetu koji ni je z avrio tradicionalne
islamske kole, poput medrese i s l., ve se kao doktorant bavio i
doktorirao o t emi er ijatskog prava u Aliru, tadanjoj f rancuskoj
koloniji. I to je jo znaajno, on je profesor erijatskog branog
prava. Uvaavajui tu injenicu, Ali Riza Prohi ga naziva na
vrijedni do ktor dvos trukog pr ava. S vjetovna i nteligencija, po
definiciji, n ije imala vj ersko ob razovanje n iti s e pr ofesionalno
bavila islamskim uenjem i radom. To su ininjeri, agronomi,
sociolozi, pravnici zapadnjakog prava koji su pisali o odreenim
temama i problemima muslimana, a time i islama. Begovi je i u
tom s mislu bio netipian. Poznavalac je erijatskog prava i
predava istoga. Zbog te netipinosti izazivao je propitivanje i
nepovjerenje. Stoga ne treba uditi to se nakon njegovog
reformatorskog, ka ko j e Hikjmet ocijenio, p isanja os poravalo

12
Adnan Jahi, Hikjmet - rije tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, BKZ
Preporod, Tuzla, 2004, str. 161-162.
162
njegovo poz navanje a rapskoga j ezika, pr enaglaeno kor itenje
literature zapadnjakih autora ili poznavanje s amog erijatskog
prava. Zato j e Ulema-medlis u s vome dopisu traio da erijatsko
pravo na dravnim obrazovnim institucijama ne mogu predavati oni
koji ne poznaju erijatsko pravo ili ga krivo tumae
13
. Naravno
da su neke kritike na odreene stavove koje je Begovi iznio kada
je rije o konkretnim fikhskim mes'elama utemeljene, opravdane ili
dijelom opravdane, ali ovdje se, generalno govorei, u dobrom
dijelu radi o nerazumijevanju dva razliita, naalost, u to vrijeme
iskljuiva, koncepta, t radicionalnom i modernom, praktinom i
naunom.
I ka snije e Begovievo pisanje izazvati neke kritike, ali
nikada intenzitetom koji je bio ve na poetku njegova pisanog
naunog r ada. Trebalo je da Begovi, ali i javnost, sazrije, da se
naviknu na Begovia koji za arapsku terminologiju nudi strune
pravne t ermine, i u tome je bi o originalan i ne zamjenljiv, pie
drugaijim jezikom i stilom. U isti momenat i Begovi je nauio da
se njegovo pisanje dobrahno prati i analizira.
Begovia ove snane kritike nisu obeshrabrile, ve je
nastavio da pi e. P et godine po slije u pr ikazu nj egove knj ige
erijatsko brano pravo hfz. Buatli je zapisao slijedee: Delo g.
Begovia napisano je struno, sa velikim trudom i poznavanjem.
Pisac je svuda svoj a gl edita doku mentovao sa i zvorima i na t aj
nain zajamio ispravnost sadrine svoga dela, te zasluuje svaku
preporuku i priznanje.
14

13
Isto.
14
Hafiz Abdulah Buatli, D-r Mehmed Begovi, docent Univerziteta u
Beogradu, erijatsko porodino pravo, Sa kratkim uvodom u izuavanje
erijatskog prava, Geca Kon, Beograd, 1936, str, IV+148, cena 40 dinara Arhiv
za pravne i drutvene nauke, 25.4. 1936, XXVI, knj. XXXII (XLIX), br. 4, str.
398.
163
IZBOR OBJAVLJENIH RADOVA

1. De l'evolution du droit musulman en Yougoslavie, These
pour l e doctorat, Alger, 1930; p. 184; ( Universit d' Alger,
Facult de droit, 14).
2. O poloaju i dunostima muslimanke prema islamskoj nauci
i duhu dananjeg vremena, Predavanja odrana u enskom
internatu be ogradskog Gajreta u m jesecu nove mbru 1930.
godine, Beograd, 1931, str. 94.
3. Poloaj en e pri je po jave i slama, Jugoslovenska pota,
1931, III, 558, str. 5.
4. Poloaj ene prema i slamskoj na uci, Jugoslovenska pota,
1931, III, 559, str. 5.
5. Brak u Arabiji pr ije pojave is lama, Arhiv za pravne i
drutvene nauke, Beograd, 1932, XXII, I I kol o, knj . XXV
(XLII), 1-2, str. 77-83.
6. O izvorima erijatskog pr ava, Arhiv za pravne i drutvene
nauke, Beograd, 1933, X XIII, I I kol o, knj . XXVI ( XLIII),
1, str. 6-27.
7. Organizacija I slamske ve rske z ajednice u K raljevini
Jugoslaviji, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd,
1933, XXIII, II, kolo, knj. XXVII (XLIV), 5, str. 375-387.
8. Znaaj mehra (venanog dara) u erijatskom pravu, Arhiv
za pravne i drutvene nauke, Beograd, 1933, XXIII, II kolo,
knj. XXVI (XLIII), 5, str. 380-386.
9. Allgemeine bersicht ber die Entrwicklung und die
Prinzipien der i slamitischen Ehe, Moslemische Revue,
Berlin, 1934, 2-3, p. 16.
10. O adopciji u erijatskom pravu, Arhiv za pravne i drutvene
nauke, Beograd, 1934, XXIV, I I kolo, knj . XXIX ( XLVI),
1-2, str. 29-34.
11. O braku, Gajret, 1934, XV, 13, str. 174-175.
164
12. Forma islamskog braka, Arhiv za pravne i drutvene nauke,
Beograd, 1935, XXV, II kolo, knj. XXX (XLVII/, 1, str. 50-
57.
13. Legislation relative a l' organisation des affaires religieuses
des musulmans en Yougoslavie, Annuaire de l'Association
yougoslave de droit International, 1934, 2, p. 265 - 270.
14. Lamha an muslimi Yugoslviy, Al-Muqattam, 1935.
15. Muslim Yugoslviy wa-ba'tatuhum al-'Ilmiyya fi l-Gmi'
al-Azhar, Roz Yusef, 21. s ept. 1935, s enat I , al-adad 196,
23. gumda at-tani 1354, p. 4.
16. Die A nvendung de s S cheriatrechts i n de n B alkanstaaten,
Moslemische Revue, Berlin, 1935, 3-4, p. 54-60.
17. Reformama porodinog prava muslimana u Egiptu, Arhiv za
pravne i drutvene nauke, Beograd, 1935, X XV, I I kol o,
knj. XXXI (XLVIII), 6, 553-560.
18. Reformama porodinog i naslednog prava muslimana u
Egiptu, Gajret, 1935, XVI, 13, str. 222-225.
19. erijatsko brano pravo. Sa kratkim uvodom u izuavanje
erijatskog prava, Beograd, 1936, str. IV + 148.
20. O emancipaciji muslimanke, Pravna misao, Beograd, 1936,
2, 11-12, str. 236-254.
21. Utvrivanje branosti dece u erijatskom pr avu, Arhiv za
pravne i drutvene nauke, Beograd, 1937, X XVII, I I kolo,
knj. XXXIV (LI), 6, str. 525-534,
22. Pokreti islamskih naroda, Gajret, Kalendar za 1938. godinu,
Sarajevo, 1937, str. 60-71.
23. Karakteristike erijatskog naslednog prava, Arhiv za pravne
i drutvene nauke, Beograd, 1938 , X XVIII, I I kol o, knj .
XXXVI (LIII), 1-2, str. 76-80.
24. Muslimani u Bosni i Hercegovini, Beograd, 1938, s tr. 37 ,
(Biblioteka Politika i drutvo, 18).
25. Nasleivanje branih drugova u erijatskom i graanskom
pravu, Gajret, Kalendar za 1939. godinu, str. 27-32.
165
26. Poloaj ene i ens kih srodnika u erijatskom naslednom
pravu, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, 1938,
XXVIII, II kolo, knj. XXXVII (LIV), 5, str. 395-406.
27. kolovanje muslimana, Vidici, 1938, I, 1, str. 17-18.
28. Moe l i pr elaz na i slam posluiti ka o uz rok z a razvod
braka?, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, 1939,
XXIX, II kolo, knj. XXXVIII (LV), 5-6, str. 577 580.
29. Poloaj vanbrane dece u erijatskom i graanskom pravu,
Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, 1939, XXIX,
II kolo, knj. XXXVIII (LV), 5-6, str. 577-580.
30. Poloaj vanbrane dece u erijatskom i graanskom pravu,
Gajret, Kalendar za 1940. godinu, str. 23-28.
31. Nasledno pravo po Graanskom zakoniku Kraljevine Srbije
sa kratkim pregledom erijatskog naslednog prava, (Za
potrebu svojih slualaca sastavili Dragoljub Aranelovi i
Mehmed Begovi) 2. dopunjeno izdanje, Beograd, 1940,
str. VII+(1)+207.
32. erijatsko pravo u e vropskoj p ravnoj na uci, Gejret,
Kalendar za 1941. godinu, str. 35-39.
33. Ibn Haldunovi pogl edi na dr utvo i dravu. Pravna misao,
Beograd, 1940, 6, XI - III, str. 537 - 550.
34. Prouavanje turskih istorijsko-pravnih spomenika, Istorijski
asopis, Beograd, 1951, II za 1949-1950, str. 348 355.
35. Medela i Opti i movinski zakonik, Glasnik SAN, 1949, I ,
1-2, str. 258-260.
36. Tragovi na eg s rednjovekovnog pr ava u t urskim pr avnim
spomenicima, Istorijski asopis, Beograd, 1952, III za 1951
- 1952, str. 67-83.
37. Slinost izmeu Medele i Opteg imovinskog zakonika za
Crnu Goru, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, 1955,
V. 1954-1955, str. 33-43.
38. O adetima (pravnim obiajima), Istorijski asopis, Beograd,
1955, V za 1954-1955, str. 189-192.
166
39. Tragovi naeg srednjovekovnog krivinog prava u turskim
zakonskim spomenicima, Istorijski asopis, Beograd, 1956,
VI, str. 1-10.
40. Les vestiges du Droit musulman dans le Droit Yougoslave.
Jugoslovenska revija za meunarodno pravo, B eograd,
1956, III, 1. str. 125- 128.
41. Du dr oit musulman et de s on application effective dans l e
monde. Revue de la Facult de Droit d'Alger, Alger, 1958,
1, p. 6.
42. Porodini vakufi, Istorijski asopis, Beograd, 1960, IX-X za
1959, str. 191-197.
43. La c onditions de s trangers s elon l e D roit musulman,
Jugoslovenska revija za meunarodno pravo, Beograd
1960, VII, 2, str. 320-324.
44. Vakufi u Jugoslaviji, (Posebno i zdanje Srpske aka demije
nauka i umetnosti, CCCLXI, Odeljenje drutvenih na uka,)
Beograd, 1963, 101. str.
45. Narodnopravni obiaji o natapanju zemalja uz r eku
Trebinjicu i nj ene p ritoke, Anali Pravnog fakulteta u
Beogradu, 1965, XIII, 3-4, str. 237-246.
46. Uticaj erijatskog prava na pravne obiaje u Jugoslaviji,
Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1974, XXII, s tr.
375-381.
47. Kako razjasniti i zvesne stavove u baladi o Hasanaginici sa
gledita erijatskog prava, Nauni sastanak slavista u
Vukove dane, 4, Beograd, Tri, Novi Sad, 12-18. IX 1974.
Referati i saoptenja. 1. Beograd (1975), str. 319-323.
48. Pravo u i slamu, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo,
1976, XXIV, 1974, str. 141-152.
49. Da li je rimsko pravo uticalo na erijatsko pravo, Balcanica,
1977, VIII, str. 593-600.
50. Ibn H aldunovo s hvatanje o razvoju dr utva, Glas SANU,
1980, CCCXIX, Odeljenje drutvenih nauka, 21, str. 9-30.
51. Nastanak i razvitak erijatskog prava, Balcanica, 1984, XV,
str. 83-105.
167
52. erijatsko pravo o dr avi i dr avnoj upr avi, Istorijski
asopis, 1986, XXXII, str. 27-48.
53. erijat i K anun u T urskom c arstvu, V ojne kr ajine u
jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovakog
mira 1966. B eograd 1 989, s tr. 6 3-67. (Nauni skupovi
SANU, XLVIII, Odelenje istorijskih nauka, 12)

168
.

) 1904-1990 (
.
1926 .
1930 .

.
)
.(

.
:

169
Mustafa Hasani, M.A., lecturer

ACADEMICIAN MEHMED BEGOVI

Mehmed Begovi (1904.-1990.) is t he f irst professor o f
Sharia law at t he Sharia Law Department, founded i n 1926, at t he
Faculty of Law, Belgrade University. He received hi s doctorate i n
Algeria i n 1930. He i s t he author of numerous books and articles
and has shown a spe cial i nterest f or f ir Sharia l aw st udies. After
arrival of communist to power Begovi had to reduce his interest in
these s tudies, but dr opped i t. His s cientific work was r ecognised
here and abroad where he w as a m ember of many scientific
associations and hi s membership of Serbian Academy of Sciences
in Belgrade, and Arts and Bosnian Academy of Sciences and Arts
in Sarajevo, should be especially noted.
He was the member of the Founding Committee of the Islamic
Theology Faculty (now Faculty of Islamic Studies). He wrote f irst
Curriculum fo r S haria la w a t I TF, a nd w as th e member o f
commissions for promotion into higher scientific and teaching titles
for many members of t he faculty. Therefore t his paper i s published
as a r eminder of the academician Begovi who argued his
knowledge and authority i n t he establishment and operation of t his
Faculty, on t he oc casion on t wenty ye ars o f hi s move to t he
Hereafter.

Key words: Sharia l aw, a cademy, a cademician, knowledge,
books, works.

N. BEGOVI, Ciljevi erijata: pregled savremene literature na arapskome jeziku
169
Nedim Begovi,
asistent
CILJEVI ERIJATA: PREGLED
SAVREMENE LITERATURE NA
ARAPSKOME JEZIKU
SAETAK
U drugoj polovini 20. i poetkom 21. stoljea dolo je do
snanog oivljavanja interesa za prouavanjem ciljeva erijata
(mekasidu--eri'ah), ka ko u muslimanskom svijetu, t ako i na
Zapadu. Istraivai na ovom podruju prepoznali su dvije osnovne
funkcije ba vljenja m ekasidima, i to: ra zumijevanje is lamskog
pravnog naslijea i formulisanje novih pravnih rjeenja i teorija.
Neki m oderni m uslimanski a utori uka zali su na ul ogu koj u
mekasidi mogu imati u obnovi metodologije islamskog prava. Ovaj
rad e ponuditi panoramski prikaz savremene literature na
arapskome jeziku koja tretira razliite aspekte ciljeva erijata.

Kljune rijei: ciljevi erijata (mekasidu--eri'ah)

170
Premda se ideja ciljeva islamskih pravnih normi razmatrala u
okviru odreenih metoda koje su razvili utemeljitelji tradicionalnih
islamskih pravnih kola i koristili ih u svom pravnikom
rezonovanju, kao to su analogijsko zakljuivanje (kijas), p ravna
preferencija (istihsan) i opi interes (masleha), sami ciljevi nisu bili
predmet posebne panje ili posebnih monografija sve do kraja 3. st.
po Hidri, odn. poetka 10. st. n.e. Potom, u periodu od 5. do 8. st.
po Hidri, odn. od 11. d o 14. st. n.e., dolazi do znaajnijeg razvoja
teorije i klasifikacija ciljeva erijata, posebno u djelu El-Muvafekat
fi usuli--eri'a (Kongruencije u osnovama erijata) Ebu Ishaka el-
atibija (u. 790. h./ 1388.). E l-atibijevo dj elo j e s luilo ka o
standardni udbenik o c iljevima erijata u islamskom obrazovanju
sve do 14. s t. po H idri/ 20. s t. n. e., a li nj egov pr ijedlog da s e
ciljevi erijata prihvate kao osnove erijata, na to upuuje
naslov njegovog djela, nije iroko prihvaen.
1
U 20. st. Muhammed
et-Tahir i bn 'Aur (u. 1973.) ponovo oivljava studije o c iljevima
erijata svojim ka pitalnim dj elom Mekasidu--eri'ati-l-islamijje
(Ciljevi i slamskog pr ava). Ovo dj elo je pr ivuklo pa nju
intelektualne ja vnosti tek pot kraj 20. s t. B rojne s u studije o
ciljevima erijata nastale krajem prolog i poetkom ovog stoljea.
Ovaj rad predstavlja sumaran prikaz suvremene l iterature na
arapskome j eziku o c iljevima i slamskog pr ava, na stale u drugoj
polovini 20. i na poetku 21. st. Naznaena literatura se moe
klasificirati u pet kategorija, i to:
1) propedeutiki i udbeniki radovi,
2) djela koja sadre cjelovite teorije ciljeva erijata. Tu spada,
prije s vega, dj elo Mekasidu--eri'ati-l-islamijje (Ciljevi
islamskog prava) Muhammeda et-Tahira ibn 'Aura koje se
smatra meaom u povijesti znanosti o mekasidima,

1
Jasser Auda, Maqasid al-Shariah as Philosophy of Islamic Law: a Systems
Approach, The I nternational I nstitute of I slamic Thought, London-Washington,
2008, str. 13, 21.
171
3) djela koja obrauju pojedine aspekte ili cjelovite teorija
ciljeva koje su razvili velikani poput E-atibija, Ibn 'Aura
i dr., odn. ciljeve erijata u klasinim pravnim kolama,
4) djela koja se bave pri mjenom ci ljeva erijata na razliitim
poljima: u procesu idtihada i izvoenja islamskih pravnih
pravila, u k onstruiranju cjelovite teorije islamskog prava, u
islamizaciji nauka i sistema obrazovanja itd.,
5) djela koja obrauju druge teorijske aspekte znanosti o
ciljevima erijata, kao t o su: o dnos ci ljeva i i zvora
islamskog pr ava, veza ciljeva sa metodologijom i slamskog
prava, opi ciljevi erijata, odnos opih ciljeva i
pojedinanih erijatskih tekstova i dr.
PROPEDEUTIKI I UDBENIKI RADOVI
Radovi ove vrste namijenjeni su kao prirunici predavaima i
studentima na univerzitetima, odn. istraivaima koji se tek uvode
u ovo znanstveno podruje. U nastavku emo predstaviti dva rada
ove vrste.
'Ilmu-l-mekasidi--er'ijje
Djelo 'Ilmu-l-mekasidi--er'ijje (Znanost o ciljevima
erijata) autora Nuruddina ibn Muhtara el-Hadimija
2
namijenjeno
je, prvenstveno, kao univerzitetski udbenik za studente Islamskog
univerziteta El-Imam Muhammed ibn Su'ud u Rijadu.
U pr vom di jelu knj ige a utor j e de finirao poj am mekasida i
predmet znanosti o mekasidima, pojasnio vezu izmeu mekasida i

2
Nuruddin ibn Muhtar el-Hadimi je odbranio doktorat na podruju mekasida i to
pod naslovom: El-Mekasidu--er'ijje 'inde-l-malikijje na Univerzitetu Ez-
Zejtuna u Tunisu 1997. godine. Predaje na Fakultetu pr avnih nauka u Tunisu i
Islamskom univerzitetu Muhammad ibn Su'ud u Rijadu. Kao istraiva surauje
sa Akademijom islamskog prava u Diddi.
172
odreenih usulskih pojmova, kao to su razlog norme ('illet),
mudrost ( hikmet), interes ( masleha), pr avna pr evencija ( seddu-z-
zera') t e v ezu mekasida sa os novnim i dopuns kim i zvorima
erijatskog prava . Potom j e r azmatrao poz iciju mekasida u
kontekstu obrazlaganja erijatskih normi ( ta'lil u-l-ahkam), naine
ustanovljavanja mekasida i historiju istraivanja ovog podruja.
Autor j e ponudi o i kl asifikaciju mekasida prema razliitim
kriterijima, a i re se os vrnuo na nune, potrebne i poeljne ciljeve
(el-mekasidu-d-darurije ve-l-hadijje ve-t-tahsinijje).
U drugom dijelu knjige autor je razmatrao slijedea pitanja:
sposobnost pravnog obve znika ( mukellef) da razumije i i zvrava
pravna zaduenja, tekou (al-meekka) i n jeno otklanjanje u
erijatu te primjenu ciljeva erijata u fikhskim propisima.
'Ilmu mekasidi--ari'
'Abdulaziz ibn 'Abdurrahman ibn 'Ali ibn Rebi'a, profesor na
Fakultetu erijatskog prava u R ijadu, ur adio j e, popu t A l-
Khadimija, sistematian prikaz znanosti o ciljevima u dj elu 'Ilmu
mekasidi--ari' (Znanost o c iljevima Zakonodavca).
3
Nastojao je
da obuhvati sva vanija pitanja ove discipline namijenivi je svima
koji imaju namjeru da se bave istraivanjem na ovom podruju.
Djelo se sastoji od uvodnih naznaka i osam poglavlja. U uvodu s u
razmatrana slijedea pitanja: definicija i predmet nauke o
mekasidima, oslanjanje na mekaside, korist i svrha m ekasida,
vanost nauke o mekasidima i odnos nauke o mekasidima naspram
drugih nauka t e pr avni status (hukm) ba vljenja ovom na ukom. U
nastavku, autor je obradio slijedea pitanja: historija mekasida i
najvanija djela na pisana o ovoj na uci, s poznaja i uva avanje
mekasida, po djele m ekasida, karakteristike intencija, r azlika
izmeu mekasida i pojedinih usulskih kategorija kao to su razlog

3
'Abdulaziz ibn 'Abdurrahman ibn 'Ali ibn Rebi'a, 'Ilm mekasidi--ari', Rijad,
2002, 369 str.
173
norme ('illet), povod ( sebeb), uvj et (art), argument (delil) i dr., t e
veza izmeu mekasida i svakog pojedinog izvora islamskog prava.
DJELA KOJA SADRE
CJELOVITE TEORIJE MEKASI DA
Mekasidu--eri'ati-l-islamijje
Veoma vano i utjecajno djelo Mekasidu--eri'ati-l-islamijje
(Ciljevi islamskog prava) autora Muhammeda et-Tahira ibn 'Aura
prvi put j e objavljeno 1946. god. u T unisu. Doivjelo j e nekoliko
izdanja na arapskome jeziku u razliitim arapskim zemljama. Mi
posjedujemo zajedniko izdanje kua Daru-s-selam iz Egipta i Dar
Suhnun l i-n-neri ve -t-tevzi i z Tunisa iz 200 6. god. D jelo j e na
engleski preveo i priredio Muhammed Tahir el-Mesavi.
4

Ibn ' Aur
5
je u ovoj knj izi p redstavio mekaside kao
metodologiju obnove t eorije i slamskog pr ava, koj a je do ivjela

4
V. Muhammad al -Tahir ibn A shur, Treatise on Maqasid al-Shariah, T he
International Institute of Islamic Thought, London-Washington, 2006.
5
Muhammed ibn Aur je roen u Tunisu 1879. god. Pripadao je uglednoj
porodici andaluzijskog porijekla. Njegov djed sa oeve strane, Muhammad et-
Tahir ibn Aur (1815.-1868.), spadao je meu istaknute uenjake svog vremena.
Njegov djed sa majine strane, M uhammed el -Aziz ( 1825.-1907.), bio je
eminentni z nanstvenik i je dan o d i staknutih s aradnika t uniskog dravnika
Hajruddina-pae (1822.-1889.), tokom njegovih reformatorskih napora 1860-ih i
1870-ih godina, prije francuske kolonijalne okupacije. Ibn Aur se kolovao na
Univerzitetu Ez-Zejtuna gdje je stekao visoke kvalifikacije. Bio je na istaknutim
pozicijama ukljuujui funkciju ejhu-l-islama. S voje r adove objavljivao je u
vodeim asopisima u Tunisu, Egiptu i Siriji. Duga lista njegovih radova
ukljuuje i slijedee naslove: Tefsiru-t-tahrir ve-t-tenvir (komentar p etnaest
duzova K urana), En-Nezaru-l-Fesih (komentar B uharijevog Sahiha), Usul
nizami-l-ijtima fi-l-islam (studija o naelima i vrijednostima islamskog
drutveno-politikog sistema).
174
stagnaciju nakon perioda imama, utemeljitelja pravnih kola u 2/ 8.
st., pa sve do Al-Shatibiya u 8/14. st.
Ibn 'Aurovo dj elo t reba da s lui na dva os novna pol ja: d a
pomogne muslimanima u i znalaenju r jeenja z a nove ,
neregulisane sluajeve (nevazil) i da prui odgovarajue kriterije za
izbor je dnog miljenja u situacijama kada razliite pravne kole
iznose suprotstavljene argumente.
6

Ibn Ashur ukazuje na nedostatnost pravila znanosti usula kao
vodia u procesu pravnikog rezonovanja. Onaj ko dob ro proui
ovu znanost shvatit e da uenjaci zastupaju razliita miljenja o
veini usulskih pitanja (mesa'il). Te razlike se potom reproduciraju
u pozitivnim pravnim granama (furu'), odn. pojedinanim fikhskim
pravilima.
Vei dio propozicija i zahtj eva usula teko d a j e m ogao
sluiti s vrsi ot krivanja i ra zjanjenja mudrosti i c iljeva erijata.
Pravila usula su se, uglavnom, bavila deduciranjem normi (ahkam)
iz rijei i izraza (elfaz) Zakonodavca te otkrivanjem odreenih
svojstava (evsaf) za koje se smatralo da predstavljaju znaenje koje
je Zakonodavac namjeravao svojim rijeima. Radi se o zakonskom
razlogu nor me ( 'illet, ratio legis). Brojni novi sluajevi, koji nisu
tretirani u Tekstu, podvoeni su pod rijei Zakonodavca putem
analogijske pr osudbe, a na temelju zajednikog svojstva (vasf),
odn. r azloga ( 'illet). P oto se ko mpilaciji (tedvin) nauke usula
pristupilo n akon du eg pe rioda b avljenja f ikhom, metodoloka
pravila ove nauke posluila su kao argumentiranje pojedinanih
pravila (furu') koje su pravnici prethodno derivirali.
7

Ibn 'Aur se zalae za sistematiziranje prouavanja intencija
erijata put em ute meljenja n ezavisne dis cipline 'ilm mekasidi--
eri'ah. U tom sluaju, onaj dio usulu-l-fikha koji s e ba vi

6
Ibid, str. XVI.
7
Ibid, str. XVII-XVII.
175
formuliranjem pr avne a rgumentacije pos luio bi ka o jedan od
izvora u sistematiziranju nauke o ciljevima erijata.
8

Autor je d jelo s trukturirao u tri d ijela. P rvi d io ra zmatra
slijedea pitanja: utemeljenost mekasida, nunost nj ihovog
poznavanja od s trane pr avnika, metode n jihovog ut emeljenja,
pozivanje p rvih g eneracija muslimana ( selef) na mekaside, c iljevi
Poslanikovog ( a.s.) z akonodavnog Sunneta, kl asifikacija mekasida
na kategorike (maqasid qat'iyya) i spekulativne (maqasid zanniyya)
i dr . U o kviru pr vog di jela knj ige, Ibn 'Aur j e, i zmeu ostalog,
razmatrao o sjetljivo pi tanje c iljeva ha disa Allahovog P oslanika
(a.s.), ponudivi kriterij za razlikovanje hadisa koji trebaju initi dio
islamskog prava od onih hadisa koje je Poslanik izrekao kao politiki
lider, sudija, dajui prijateljski savjet ili pokuavajui razrijeiti neki
sukob i sl.
9

U drugom dijelu, kojeg je posvetio razmatranju opih ciljeva
islamskog pr ava ( mekasidu-t-teri'i-l-'amme), Ibn ' Aur j e da o
ponajvei doprinos teoriji ciljeva islamskog prava uvodei novu
terminologiju koj a ranije ni je kor itena u m etodologiji islamskog
prava. O n j e ovdj e u veo poj move pr irodne di spozicije ( fitra),
tolerancije ( semaha), dr utvenog p oretka ( nizam), uni verzalnosti
('umum), ravnopravnosti (musavah) i slobode (hurrijje) u strukturu
ciljeva islamskog prava. Time je s tvorio prostor s usretanja
islamskog pr ava sa stvarnim izazovima sa kojima se suoavaju
muslimanska drutva i muslimanske manjine u modernom dobu.
10

Konano, trei dio knjige tretira partikularne ciljeve
erijatskih pravila o dr utvenim odnosima (mu'amelat) ukljuujui
odnose u por odici i i movinske t ransankcije t e ci ljeve pr avila o
krivinim sankcijama, suenju i svjedoenju.

8
Ibid, str. XXII.
9
Ibid, str. X.
10
Ibid.
176
ANALITIKE STUDIJE O MEKASI DI MA U
PRAVNIM KOLAMA ILI TEORIJAMA
ISTAKNUTIH PRAVNIH TEORETIARA
U ovu kategoriju spadaju slijedei radovi: Nezarijjetu-l-
mekasid 'inde-l-Imam e-atibi (Teorija c iljeva kod Imama e -
atibija) autora A hmeda er -Rejsunija
11
, Nezarijjetu-l-mekasid
'inde-l-Imam Muhammed et-Tahir ibn 'Aur (Teorija c iljeva kod
Imama Muha mmeda et -Tahira i bn 'Aura) autora I sma'ila el -
Hasenija, El-Mekasidu--er'ijje 'inde-l-malikijje (Ciljevi erijata
kod malikijskih pr avnika) a utora N uruddina i bn M uhtara e l-
Hadimija, Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam e-atibi: 'ardan ve
diraseten ve tahlilen (Pravila mekasida kod I mama e -atibija:
prikaz, s tudija i ana liza) autora ' Abdurrahmana I brahima e l-
Kilanija i dr. Mi emo se u ovom pregledu ograniiti na sumaran
prikaz djela Al-Kilanija.
Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam e-atibi:
'ardan ve diraseten ve tahlilen
Knjiga pod na slovom Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam e-
atibi: 'ardan ve diraseten ve tahlilen (Pravila mekasida kod
Imama al-Shatibija: prikaz, studija i analiza) predstavlja doktorsku
disertaciju 'Abdurrahmana I brahima e l-Kilanija
12
, va nrednog
profesora n a O dsjeku za f ikh i u sul F akulteta er ijatskog prava
Univerziteta u Mu'ti. Suizdavai knjige su Meunarodni institut za

11
Ahmed er -Rejsuni, Nezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam e-atibi, T he
International I nstitute of Islamic T hought, 1992. Djelo je na b osanski pr eveo
Enes Ljevakovi, a objavljeno je pod na slovom Ciljevi erijata: E-atibijeva
teorija u izdanju El-Kalema i Centra za napredne studije u Sarajevu, 2009.
12
Dr. 'Abdurrahman Ibrahim el-Kilani je roen u Jordanu 1970. godine. Objavio
je brojna djela i z o blasti f ikha i usula, g dje s padaju i : El-'Amm ve tahsisuhu
bejne--atibi ve-l-usulijjin, Huddetu-l-ka'ideti-l-fikhijje, Fardu-l-kifaje ve
eseruhu fi bina'i-l-mudteme'i-l-medenijj.
177
islamsku misao i D aru-l-fikr u D amasku.
13
Osnovni c ilj pi sanja
ovog rada bilo je izvoenje intencionalnih pravila (al-qawa'id al-
maqasidiyya) iz E -atibijevog dj ela El-Muvafekat i n jihovo
formuliranje, da bi s e t ime dao doprinos, istovremeno, znanosti o
erijatskim pravilima i znanosti o mekasidima. U tom smislu, autor
je preduzeo slijedee:
a) precizirao znaenje sintagme el-ka'idetu-l-maksidijje
(intencionalno pr avilo) i nj egovo mjesto i ul ogu u
islamskom zakonodavstvu;
b) na temelju prouavanja djela El-Muvafekat derivirao on a
pravila ko ja kor espondiraju pr ethodno d efiniranom
znaenju sintagme el-kava'idu-l-mekasidijje;
c) prezentirao naznaena pravila klasificirajui ih pritom u tri
kategorije: int ecionalna pr avila ko ja se ve zuju za t emu
interesa ( el-masleha) i t ete ( el-mefseda), intecionalna
pravila koja se odnose na naelo otklanjanja potekoe
(ref'u-l-hared) i i ntecionalna pr avila koj a s e odnos e na
znaenja postupaka (me'alatu-l-ef'al) i na mjere pr avnih
obveznika (mekasidu-l-mukellefin);
d) pojasnio s tajalita m etodologa i slamskog pr ava i
muslimanskih pr avnika naspram t ih pr avila t e ukazao na
injenicu da se E-atibi kor istio s poznajama pr ethodnika,
ali i dao originalne prinose na ovom planu;
e) primijenio navedena pravila na pojedinanna fikhska pitanja
pokazujui time njihovu praktinu vanost i potrebu
njihovog poznavanja i uvaavanja od strane mudtehida;
f) posebnu panju autor je posvetio mogunosti koritenja
intencionalnih pr avila u pos tupku a rgumentiranja p ravnih
rjeenja mudtehida.

13
'Abdurrahman I brahim e l-Kilani, Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam e-atibi:
'ardan ve diraseten ve tahlilen, The International Institute of Islamic Thought i
Dar al-fikr, Damask, 2000, 488 str.
178
DJELA O PRIMJENI MEKASI DA
NA RAZLIITIM POLJIMA
U ovu kategoriju moemo svrstati slijedea djela: Deveranu-
l-ahkami--erijje mea mekasidiha vududun ve ademen: dirase
usulijje nakdijje tatbikijje (Izmjena propisa shodno njihovim
ciljevima: metodoloka, kritika i aplikativna studija)
Demaluddina Ittijje,
14
Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami--
er'ijje bi mekasidiha (Razumijevanje c iljeva: pove zivanje
erijatskih normi sa nj ihovim c iljevima) D asira ' Avdea, El-
Idtihadu-l-mekasidijj: huddijjatuhu, davabituhu, medalatuhu
(Intencionalni id tihad: ut emeljenost, kriteriji i po lja njegove
primjene) Nuruddina i bn Muhtara el -Hadimija i dr. U nastavku e
biti predstavljeno djelo Dasira 'Avdea.
Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami--er'ijje
bi mekasidiha
Dasir 'Avde je svojim istraivanjem pod naslovom Fikhu-l-
mekasid: inatatu-l-ahkami--er'ijje bi mekasidiha (Razumijevanje
ciljeva: povezivanje erijatskih normi sa njihovim ciljevima)
15

nastojao ostvariti nekoliko ciljeva. Prvi cilj jeste usmjeravanje
erijatskih propisa (el-ahkamu--er'ijje) sa njihovim ciljevima
(mekasid) u pravcu ouvanja fleksibilnosti islamskog prava i
njegove sposobnosti da odgovori na promijenjene okolnosti koje sa
sobom donosi protok vremena.

14
Gamal E ldin, A ttia, Dawaran al-Ahkam al-Shariyyah Maa Maqasidiha
Wujudun wa Adaman: Dirasah Usuliyyah Naqdiah Tatbiqiyyah (Change of
Statutes According to Their Purposes: A Methodological, Critical and Applied
Study), magistarski rad odbranjen na Islamskom amerikom univerzitetu, 2004.
15
Dasir Avde, Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami--erijje bi mekasidiha, The
International I nstitute o f I slamic T hought, H erndon, 200 6, 24 0 s tr. ( osnovu
knjige predstavlja magistarski rad kojeg je autor odbranio na Amerikom
islamskom univerzitetu 2004. godine)
179
Drugi cilj jeste afirmacija primjene svih tekstova Kur'ana i
Sunneta (en-nususu--er'ijje) imajui u vidu da je primjena Teksta
prea od njegovog zanemarivanja, to predstavlja jedno od pravila
usula. Naime, nije ispravno u metodolokom smislu zanemariti bilo
koji muhkem tekst K ur'ana i li vjerodostojnog ( sahih) ha disa
Allahovog Poslanika (a. s .) s amo z bog s tava i li m iljenja koj e
poziva n a p referiranje n ekog od tekstova (terdih) il i derogaciju
(nesh), bez odgovarajueg dokaza. 'Avde ovim istraivanjem ne
negira va lidnost je dnog ili d rugog koncepta, a li in sistira na
preciznim kriterijima njihove primjene u tumaenju tekstova.
Trei cilj rada jeste da doprinese ustanovljavanju autoriteta
mekasida u proc esu r educiranja opsega f ikhskih razilaenja u
pojedinanim pitanjima.
etvrti cilj istraivanja jeste da bude u slubi islamskoj misiji
(ed-da'vetu-l-islamije), pos ebno u z emljama u koj ima ive
muslimanske manjine, i t o i zlaganjem pr opisa i slamskog pr ava uz
uvaavanje njihovih ciljeva.
Knjiga se sastoji od etiri dijela. U prvom dijelu autor tretira
ciljeve erijata sa t eorijskog i hist orijskog aspekta i zal ae se za
oivljavanje njihove uloge u idtihadu.
U dr ugom dijelu knjige autor pr edlae da s e ciljevi erijata
koriste kao metodoloko sredstvo za razumijevanje oprenih
hadisa, v jerodostojno p renesenih o d Allahovog P oslanika ( a. s.),
umjesto preferiranja (terdih) jednog od njih. On kritikuje primjenu
metode pr eferencije ( terdih) u sluaju kada su hadisi oprenog
sadraja vj erodostojni ( sahih) t e na vodi pr imjere koj i ilustruju u
kojoj m jeri r azmatranje ci ljeva t ih hadisa m oe bi ti ko risno za
njihovo pravilno razumijevanje.
U treem odjeljku knjige autor analizira metodu derogacije
(nesh) koja se nairoko pr imjenjuje u r azmatranju ko ntradiktornih
erijatskopravnih tekstova. On kritikuje njenu proizvoljnu primjenu u
onim sluajevima gdje sam Zakonodavac nije jasno u Tekstu (nass)
ukazao na dokidanje izvjesnih normi i predlae da mekasidi zauzmu
vano mjesto u razumijevanju prividno kontradiktornih tekstova.
180
etvrto poglavlje je posveeno primjeni mekasida u
rjeavanju problema muslimanskih manjina ka o to s u: odnos i
muslimana i ne muslimana, bor avak u ne muslimanskoj z emlji,
status braka ene koja je primila islam, a njen suprug to nije uinio
itd.
DJELA KOJA OBRAUJU
OSTALE ASPEKTE MEKASI DA
Ovdje podrazumijevamo one radove koji obrauju razliite
teorijske a spekte na uke o mekasidima ne ograniavajui predmet
svog i straivanja n a p ravnu m isao j ednog a utora i li m ezheba.
Primjeri takvih djela jesu: Alaqatu mekasidi--eria bi usuli-l-fiqh
(Veza ci ljeva erijata sa metodologijom i slamskog prava) autor a
'Abdullaha ibn Bejjeha,
16
Dirasa fi fikh mekasidi--eria: bejne-l-
mekasidi-l-kullijje ve-n-nususi-l-duz'ijje (Studija o razumijevanju
ciljeva erijata: izmeu opih ciljeva i pojedinanih tekstova)
autora Jus ufa el -Karadavija, El-Mekasidu-l-ammeh li--eriati-l-
islamijje autora Jusufa Hamida el -'Alima i dr .
17
U nastavku emo
izloiti prikaz sadraja pomenutoga El-Karadavijevog djela.
Dirasa fi fikh mekasidi--eria: bejne-l-
mekasidi-l-kullijje ve-n-nususi-l-duz'ijje
Dirasa fi fikh mekasidi--eria: bejne-l-mekasidi-l-kullijje
ve-n-nususi-l-duz'ijje (Studija o razumijevanju ciljeva erijata:
izmeu opih ciljeva i pojedinanih tekstova)
18
predstavlja ra d

16
Abdullah ibn Bejjeha, Alakatu mekasidi--eria bi usuli-l-fikh, Al-Maqasid
Research Centre, Kairo, 2006.
17
Jusuf Hamid al -Alim, El-Mekasidu-l-amme li--eriati-l-islamijje, The
International Institute of Islamic Thought, Washington, 1991.
18
Jusuf al-Karadavi, Dirasa fi fikhi mekasidi--eria bejne-l-mekasidi-l-kullijje
ve-n-nususi-l-duzijje, Daru--uruk, Kairo, 2007, 287 str.
181
kojeg je dr. Jus uf al -Karadavi pripremio za uee na naunom
skupu o temi C iljevi erijata koji je odr an 2004. god. u
Londonu (Velika Britanija). Rad je objavljen u izdanju renomirane
egipatske izdavake kue Daru--uruk.
Polazna t eza ove s tudije govor i o pot rebi razumijevanja
pojedinanih erijatskih tekstova (kur'anskih ajeta i hadiskih
predaja) u svjetlu opih ciljeva erijata, kako bi erijatske norme
koje se izvode iz tih tekstova bile u slubi ostvarenja tih ciljeva.
Prema El -Karadaviju, meu muslimanskim uenjacima
dananjeg vremena mogue je uoiti tri misaone tendencije ili kole
miljenja, s obzirom na nj ihov odnos prema ciljevima erijata. Te
su:
a) kola koja se zanima samo pojedinanim tekstovima (en-
nususu-l-duz'ijje) i koja ih doslovno tumai ne obraajui
panju na c iljeve t ih t ekstova. O ve no ve z ahirije
predstavljaju naslijee starih sljedbenika zahirijskog
mezheba koji su negirali mogunost ustanovljavanja razloga
erijatskih normi (ta'lilu-l-ahkam), odn. nj ihovu ve zu s a
bilo kakvom intencijom ili mudrou;
b) nasuprot pr ve kole, s toji ona ko ja s matra da uva ava
ciljeve erijata i duh vjere, a koj a zane maruje
pojedinae tekstove asnog Kur'ana i vjerodostojne hadise
Allahovog Poslanika (a. s.) tvrdei da je vjera sutina, a ne
forma. O vi t zv. z agovornici obnove , pr ema E l-
Karadaviju, u s utini, pr edstavljaju z agovornike
pozapadnjaenja i zastranjenja;
c) kola srednjeg puta koja ne zanemaruje niti odbacuje
pojedinane tekstove Kur'ana (a..) i vjerodostojnog
Sunneta Allahovog Poslanika (a. s.), ali ih, isto tako,
razumijeva u svjetlu njihovih ciljeva. To je kola iji metod
autor odobr ava i z a k oju dr i da na jbolje r azumijeva
znaenje Allahovih rijei i rijei Njegovog Poslanika (a. s.).
Dodatak knjizi ini izbor fetvi uenjaka koji, po autorovoj
ocjeni, p ripadaju koli s rednjeg put a. R adi s e o
182
Muhammedu R eidu R ida'u, ejhu E l-Sa'diju, M ahmudu
eltutu, Mustafi ez-Zerqa'u i 'Abdullahu ibn Zejdu.
ZAKLJUAK
Kraj 20. i poetak 21. stoljea svjedoe o oivljavanju
interesa za prouavanjem ciljeva erijata. Savremene studije o
mekasidima otpoele su na prostorima sjeverne Afrike i one su
inspirisane, prije s vega, m aestralnim dj elom t unianskog autora
Muhammeda et-Tahira ibn ' Aura Mekasidu--eri'ati-l-islamijje u
kome se on jasno zaloio za z asnivanje po sebne zna nosti o
mekasidima. Znaajan poticaj ovim studijama dao je i marokanski
mislilac ' Allal e l-Fasi s vojim pr edavanjima o mekasidima koje j e
sabrao u djelu Mekasidu--eri'ti-l-islamjje ve mekarimuha, koje je
doivjelo nekoliko izdanja.
Ahmad al-Raysuni j e na pisao s tudiju po d naslovom
Nezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam E-atibi koju je obj avio
Meunarodni institut za islamsku misao (Herndon, SAD) 1991.
god. D vije god ine ka snije, Isma'il el-Haseni je na U niverzitetu
Muhammed Peti u Rabatu (Maroko) odbranio magistarski rad pod
naslovom Nezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam Muhammed et-Tahir
ibn 'Aur. Prema poda cima koj e Taha Dabir el-'Alvani navodi u
predgovoru ove knjige, nakon to je Meunarodni institut za
islamsku misao pokr enuo serijal izdanja o ciljevima erijata i
objavio t ri knjige o ovoj znanstvenoj obl asti, zabiljeeno j e preko
dvadeset registracija m agistarskih ra dnji i doktorskih teza o
mekasidima na razliitim islamskim uni verzitetima. Vjerujemo da
je njihov broj danas daleko vei. Djela o ciljevima erijata danas se
piu i objavljuju u razliitim centr ima i slamske zna nosti: Kairu,
Tunisu, R abatu, D amasku, R ijadu i dr . R azloge s nanog
oivljavanja interesa za prouavanjem mekasida treba pot raiti,
prije svega, u mogunosti njihove primjene kao mehanizma obnove
183
metodologije i slamskog pr ava ( usulu-l-fikh), a li i na drugim
poljima.
184

:

.
:
185
Nedim Begovi, assistant
THE GOALS OF SHARIA LAW:
A SURVEY OF CONTEMPORARY
LITERATURE IN ARABIC LANGUAGE

SUMMARY
In t he second half of t he t wentieth and t he beginning of t he
twenty-first century there ha s be en a s trong r evival of i nterest t o
study the aims of Sharia law (mekasidu--eri'ah), in Muslim world
as well as i n the West. The researchers have recognized two basic
functions o f de aling with mekasidu--eri'ah, a nd t hey a re:
understanding of Islamic law heritage and formulation of new legal
solutions and theories. Some modern Islamic authors have pointed
out t he r ole of mekasidu--eri'ah, w hich t hey c an ha ve i n the
revival of Islamic law methodology. This paper gives a panoramic
survey of the contemporary law literature in Arabic language which
treats various aspects of the Sharia law goals.

Key words: The goals of Sharia (mekasidu--eri'ah)

N. GRABUS, El-Gazlijevo uenje o spoznaji Uzvienog Boga
185
Dr. Nedad Grabus,
docent
EL-GAZALIJEVO UENJE
O SPOZNAJI UZVIENOG BOGA
SAETAK
U ovo m r adu s u pr edstavljene os novne s mjernice govor a o
spoznaji Uzvienog Boga na t emelju el-Gazalijevog dj ela koje j e
nastalo pred sami kraj njegovog ivota, Ildamu'l-avamm an ilm
al-kalam - Odvraanje puka od bavljenja teologijom.
U djelu se govori o sedam aspekata koje puk mora slijediti u
razumijevanju s poznaje U zvienog A llaha, d .., i N jegovih
atributa te onoga to j e pr eneseno mutevatir predajama od
Poslanika, mir ne ka j e s nj im, a shaba, onoga to s u s poznali od
zbilje pos lanstva i S udnjega da na. S ve j e to na pisao, t vrdi e l-
Gazali, kako bi se razumjela sutina pravca kojim su hodili Dobri
Prethodnici. Spoznaja je individualni napor kojeg poduzima ovjek
da s e pos tigne znanje o onome to mu je teko dokuivo i
shvatljivo. P rincipi na koj im el-Gazali zasn iva svoj e dje lo j esu:
govor o t ranscendenciji ( ), vjera i potvrivanje vjerovanja
( ), p riznavanje n emoi ( ),
suzdravanje od z apitkivanja ( ), uz dravanje od
186
govora po svome nahoenju ( ),
odustajanje nakon suzdravanja ( ) i saglasnost sa
miljenjem uenih ljudi ( ).

Kljune rijei: El-Gazali, spoznaja, et-takdis, et-tasdik.

Ebu H amid e l-Gazali
1
ubraja se meu najznaajnije alime
muslimanskog miljenja. Postoji vi e recepcija i int erpretiranja el-
Gazalijevog intelektualnog djela, irine i meusobnog proimanja
razliitih dimenzija toga djela. Znaajna karakteristika iz njegove
biografije j este duhovna i i ntelektualna kr iza ko ja j e pr omijenila
tok nj egovog ivota. M nogi poz navaoci el-Gazalijevog djela
smatraju da je stvarna priroda njegove krize bila metodike naravi
budui da je tragao i nastojao pronai ispravno mjesto za svaku od
ljudskih saznajnih sposobnosti u uk upnoj shemi postizanja znanja.
Posebno s e ta kr iza ve zivala z a u spostavljanje i spravnog od nosa
izmeu razuma i intelektualne intuicije. El-Gazali se u svome
traganju za spoznajom suoio sa suprotstavljenou izmeu
oslanjanja na razum, s jedne strane, i s pouzdanou u supra-
racionalno i skustvo koj e s u z agovarali s ufije i t alimije s dr uge
strane
2
.

1
Abu Hamid al-Gazali roen je 1058. god. u Tusu, u istonoj Perziji. Preselio
je na Ahiret 1111. godine. O obuhvatnosti i viedimenzionalnosti al-Gazalijevog
djela usp. M. Saeed Sheikh, Al-Gazali, u Historija islamske filozofije, II, ur.
M. M. Sharif, preveo s engleskog Hasan Sui, August Cesarec, Zagreb, 1988.
str. 9 -55; Massimo C ampanini, Al-Ghazzali, u Encyclopaedia of Islamic
Philosophy II, u r. S eyyed Hossein Nasr, S uhail A cademy L ahore, Pakistan,
2002., str. 258-274.
2
Talimije ( ) - skupina ismailijskog i'ijskog miljenja. Osnovna teza u
njihovom uenju jeste da se istina u poduavanju i prenoenju znanja zadobija od
bezgrjenog ( ) imama, odnosno uitelja. ahrastani smatra da su tako
nazivani u Horasanu, a u I raku s u nazvani b atinijama. Ba tinije i li e zoterici
nauavaju unutarnji ili skriveni smisao i kur'anskoga uenja i uenja kojeg dobiju
od svoga imama. Posebno je vano razumijevanje tog uenja u kontekstu al-
Gazalijeve kritike Talimijskog i batinijskog uenja. Usp. Ebu Hamid el-Gazali,
187
El-Gazali je smatrao da etiri puta kojima tragaju znalci u
postizanju spoznaje i scrpljuju sve p uteve do laska do i stine
3
. El-
Gazalijevo pr omiljanje bi lo j e od pr esudne vanosti za sunnijsko
uenje jer je uspio vratiti povjerenje u pluralitet putova u postizanju
istine. Nije se zadovoljio samo naslijeem i batinom ranijih kola.
Suprotstavio se i svome slavnom uitelju el-Devejniju
4
i u
metodiki postupak apologije, koga su utemeljile earije u odbrani
vjerovanja dobr ih prethodnika, uveo metodologiju izvoenja
zakljuaka o onos tranom ( ga'ibu) na temelju vi dljivoga ( ahida).
Taj m etodiki postupak ojaao je uvoenjem Aristotelovog
logikog postupka u nauku akaida. Pa ipak, na koncu e posebno
promicati sufijski put, odnosno metodu osvjedoenja u spoznavanju
istine. Smatrao je da je to put spasa.
Spoznajnom t eorijom e l-Gazali se bavio u vie djel a. Jedno
od najpoznatijih njegovih djela iz tog podruja jeste Izbavljenje iz
zablude
5
. Tim pitanjem se bavio takoer u djelu Mekasidul-l-

Izbavljenje iz zablude, preveo Hilmo N eimarlija, S tarjeinstvo I Z u B iH,
Sarajevo, 1989., s tr. 1 0-13; Abd al -Fath Abd al-Karim a l-ahrastani, al-
Milal wa al-Nihal, I-III, priredio i biljekama popratio profesor Ahmed Fahmi
Muhammad, Dar al-kutub al-ilmiyya, Bejrut, bez godine izdanja, str. 201-204.
3
Prema al-Gazaliju, istina ne moe biti postignuta mimo etiri puta. To je put
mutakallimuna, i li t eologa, batiniyya, k oji v jeruju u s kriveni s misao B oije
Objave, falasifa, fi lozofa koji se slue oruem logike i dokazivanja te sufijski
put. On smatra da su to metodoloki pravci koji su utrli put za saznavanje istine.
Ako se ona ne postigne kroz te okvire, nema naina da ovjek uope spozna
istinu. Usp. Ebu Hamid el-Gazali, Izbavljenje iz zablude, ibid., str. 10-21.
4
Abu al-Maali al-uwaini roen je 419/1028., a preselio na Ahiret
478/1085. god. P isao je d jela i z o blasti f ikha, usulu'l-fikha, us ulu'd-dina i e l-
dedela. A utor j e vie djela i z o blasti a kaida. N ajpoznatija su al-Irad ila
qavatii al-adilla fi usul al-Itiqad; al-amil fi usul al-din. U s agledavanju
epistemolokog obrasca u akaidu, ali i filozofiji vano je i djelo al-Kafija fi al-
adal, u vod, r ecenzija i bi ljekama pop ratila dr . F avkiyya Hus eyn Mahmud,
profesorica islamske filozofije na Fakultetu Aynu'-ems, Kairo, 1979.
5
Usp. Al-Gazali, Ab Hmid, Al-Munqiz min al-dalal, Kairo, 1967; Ebu
Hamid el-Gazali, Izbavljenje iz zablude, ibid., Sarajevo, 1989.
188
felasife
6
, a z atim i u djelu Tehafutu-l-felasife.
7
Iz t og pe rioda
izdvaja se i knjiga el-Mustazhiri, koju je napisao na zahtjev Fahru'l-
mulka kao odgovor batinijama i ismailijama na njihove filozofijske
ideje koje su ruile koncept sunnijskoga uenja.
8
Pitanjem spoznaje
bavio se i u slavnom djelo Ihju ulumi-d-din
9
. Na koncu, potrebno
je posebno navesti djelo Ispravno mjerilo
10
.
U nastavku rada ukratko emo predstaviti pitanje spoznaje i
principe govora o Uzvienom Bogu na temelju el-Gazalijevog
djela, koje je nastalo pred sami kraj njegovog ivota, Ildamu-l-
avamm an ilm al-kalam
11
.

6
Ab Hamid al-Gazl, Maqsid al-falsifah, Kairo, 1961.
7
Ab Hamid al-Gazl, Nesuvislost filozofa, i z ar apskoga i zvornika p reveo,
predgovor napisao i biljekama popratio Daniel Buan, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb, 1993.
8
Al-Gazali je u ismailizmu vidio stvarnu prijetnju za islam i u politikom i u
dogmatskom smislu. Zato je napisao knjigu al-Mustazhiri, 488/1094. god. koj u
je p osvetio t adanjem h alifi al -Mustazhiru. U k njizi j e naveo s voje r azloge
suprotstavljenosti batinijskom uenju. Skupinu batinija spominjali smo i ranije.
Ovdje donosimo jo neka pojanjenja njihovog uenja. Batinije (), ezoterici,
su skupina koja nauava unutarnji, skriveni i tajnoviti smisao kur'anskih iskaza.
Taj izraz e vremenom postati terminus technicus za sve interioriste. Meutim,
kod al-Gazalija i pisaca iz tog doba oni predstavljaju sljedbu koja je u Horasanu
bila poznata pod, kako smo ve ranije naveli, imenom Talimija ().
Batinije s u s matrale da s ve to je pojavno i ma i s voj skriveni aspekt, da s vaki
tenzil ima te'vil, alegorijsko tumaenje. Oni su sebe nazivali ismailijama j er su
se na taj nain razlikovali od i'ija. Njihovo uenje i sama sljedba razvila se
polovinom treeg stoljea po Hidri. ehrestani smatra da je t a s kupina zbog
svojih uenja o Bogu i drugim pitanjima iz oblasti vjere izala iz okvira islama.
Usp. Al-ahrastani, ibid., str. 203.221.
9
Abu H amid al -Ghazzali, Preporod islamskih nauka (Ihy' ulm al-dn),
prijevod Salih olakovi (et al.), I-IX, Libris, Sarajevo, 2006.
10
Ebu Ha mid e l-Gazali, Ispravno mjerilo (al-Qistas al -Mustaqim), preveo
Almir Fati, Medlis Islamske zajednice Sanski Most, Sanski Most, 2005.
11
Abu Hamid al-Gazali, Ilam al-avamm an ilm al-kalam, recenzija i
biljeke dr. Semih Degim, Dar al-Fikr al-Lubnani, Bejrut, 1993.
189
EL-GAZALIJEVI PRINCIPI GOVORA O
UZVIENOM BOGU
Djelo Ildamu-l-avamm an ilm al-kalam znatno s e
razlikuje o d djela Izbavljenje iz zablude, ili dj ela Nesuvislost
filozofa. Ildam je n apisan kao vrst a upu te p ravovjernom
muslimanu u kontekstu govora o pitanjima izvan ovjekovog
iskustva, a o kojima ni logika ni metafizika esto ne daju adekvatne
odgovore. El-Gazali u obj anjenju svrhe pi sanja knj ige Ildamu-l-
'avamm navodi ka o r azlog odgovo r na pi tanje koj e m u j e bi lo
postavljeno o sutini sunnijskoga puta i o teorijama koje su iskrivile
njegovo uenje kao to su antropomorfisti (ehlu-t-tebih) i
pristalice doslovnog, literarnog tumaenja hadisa (havije) u
kontekstu g ovora o s vojstvima U zvienog B oga. N jegov p ristup
sadri objanjenje i odgovor na stavove muebbiha i havija te, po
el-Gazalijevome miljenju, ne suvislost nj ihovih s tavova. Urednik
djela Ildamu-l-'avamm an ilm al-kalam Semih Degim s matra da
el-Gazali n astoji na vesti i p rotumaiti sutinu uenja ranijih
generacija o pitanjima i naelima u koja su obavezni vjerovati svi
lanovi Zajednice, bez obzira na obrazovni nivo i drutveni status.
Takav pristup el-Gazali je eksplicitno izrazio u uvodu knjige. Ono
to nije naveo zakljuujemo na temelju sadraja i naslova knjige, tj.
da j e knj igu na pisao i ka o odgov or na i nterpretacije t eologa o
pitanjima koja se tiu erijatskih tekstova. Za njega se objanjenje
vjerovanja Dobrih prethodnika o t im pitanjima odnosi na pravi put
ehlu-s-selefa, tj. put ashaba B oijeg P oslanika, a.s., i ge neracije
koja j e bi la iz a nj ih ( tabi'in). T aj put je, smatra el -Gazali, za
otroumne ljude neupitna istina. No, obian svijet ili veina ljudi,
sukladno e l-Gazalijevim st avovima i znesenim u ovoj knj izi, ima
obavezu pridravati se sedam principa koji su preneseni mutevatir,
kolektivnom pr edajom u s unnijskoj verbalnoj i praktinoj formi.
12

Prema el -Gazaliju, prvi princip u govoru o Uzvienom Bogu j este
uenje o takdisu.

12
Ibid., str. 7-10.
190

1. O transcendenciji ( )
El-Gazali s matra da n ije do zvoljeno dos lovno pr ihvatati
antropomorfne kur 'anske i skaze. O baveza j e uz imati i h i
razumijevati vieznano. Ako ta znaenja nisu jasna narodu, nije
ni potrebno to im tumaiti, a u osnovi oni nisu ni obavezni to znati.
S o binim s vijetom nije doz voljeno upu tati s e u r asprave o t im
pitanjima. Zato mogu posluiti rijei Boijeg Poslanika, mir neka je
s nj im: Allah je doista etrdeset jutara Svojom rukom mijeao
zemlju od koje je stvoren Adem.
13
Ovdje ruka ne oznaava tjelesni
organ, duinu i veliinu. Ona ima drugo, terminoloko znaenje,
kao to ka emo: Ova pokrajina je u ruci (fi jed el-emir)
namjesnika, tj. u nj egovoj vl asti i nadlenosti, pr emda na mjesnik
moe biti i bez ruke. Stoga je obaveza i obinom ovjeku, ali i
drugima, t vrdi el-Gazali, pri hvatiti sigurno uvjerenje i kategoriki
potvrditi da Boiji Poslanik, mir neka je s njim, ovim izrijekom nije
podrazumijevao tjelesni organ sastavljen od mesa, krvi i kostiju.
14

Drugi primjer je takoer izreka Boijeg Poslanika, mir neka
je s njim, u kojoj je rekao: Doista je Allah stvorio Adema na Svoju
sliku
15
i Ja sam uistinu vidio svoga Gospodara u najljepem liku.
16

13
Originalni tekst hadisa glasi:
)

)
Hadis biljei Ab Nam, Hilya al-avliya' va tabaqt al-asfiy', Dr al-Kitb al
Arab, Bejrut, 1405., str. 263-264. Al-Gazali dakle u ov om djelu, Odvraanje
puka od bavljenja teologijom, smatra da se sakralni tekst shvata metaforino, i da
to ne znai samo tjelesni organ. Usp. Enes Kari, Hermeneutika Kur'ana,
Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 1990., str. 189.
14
Usp. Ab Hamid al-Gazli, Ilm al-avvm an ilm al-kalm, ibid., str. 47.
15
Hadis biljei Buharija: (
) Buhri, Sahh,
Poglavlje o selamu V, Dr Ibn Kathr, Bejrut, str. 2299, br. 5759.
191
El-Gazali s matra da j e oba veza zna ti k ako se ovdj e pod
spomenutim te rminom sura podrazumijeva savreni oblik ije je
ishodite skladnost koja proistie iz toga. Pod tim se ne misli niti
implicira t ijelo niti f orma. T o se moe us porediti s iz rijekom:
Spoznao sam ideju (sura) ovoga pitanja i formu ovoga dogaaja te
da je uprava i ministarstvo nekog ovjeka organizirana na najbolji
nain (sura).
17
Narod se ne t reba upu tati u rasprave o
etimolokom i te rminolokom znaenju tih termina budui da to
nadilazi njihovu mo shvatanja. T rebali bi z nati d a s e po d t im
podrazumijeva znaenje koje je povezano s Boijom Uzvienou i
Njegovom moi. El-Gazali j e na veo ne koliko pr imjera u t om
smislu i objasnio nain razumijevanja i int erpretiranja kada j e t o
dozvoljeno, putem obj anjenja, pokuati s hvatiti i pr ibliiti onima
koji su kadri taj sadraj usvojiti.
2. Vjera i potvrivanje vjerovanja
( )
El-Gazali je definirao znaenje vjere (iman) kao vjerovanje i
potvrivanje svega onoga sa ime je doao Boiji Poslanik, mir
neka j e s nj im. Ljudi su obavezni drati se svega t o je preneseno
mutevatir
18
predajom od Poslanika i ashaba, duni su vj erovati da
je to istina i kazati: "Vjerujemo i istinski potvrujemo".
19
El-Gazali

16
Hadis biljei Al-Drim. (

) Vidi: Al-Drim, Sunan, Knjiga o snovima, Dr
al-Kitb al-Arab, Bejrut, 1407., H., t. II, str. 170., br. 2056.
17
Vidi vie: Ilm, ibid., str. 48.
18
Mutevatir je predaja za koju su prenosioci saznali putem ula (sluha i vida), a
iz generacije u generaciju je prenosi toliki broj prenosilaca da je nemogue da se
usaglase u o nome to n ije i stinito. V idi v ie: Zuhdija Hasanovi, Rad h.
Mehmed-ef. Handia na polju hadiskih znanosti s osvrtom na djelo Izhr al-
Baha bi arh Sunan Ibn Ma, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2004. str. 345.
19
Vidi vie: Ilm, ibid., str. 51.
192
je ovdj e po nudio analizu znaenja potvrde vjerovanja (et-tasdik),
kao odgovor onima koji kau da potvrivanje vjerovanja (et-tasdik)
dolazi poslije poimanja (et-tesawwur), a vjera nakon razumijevanja
(et-tefehhum). Prema el -Gazaliju, u tom s mislu treba is koristiti
umnost i razmiljati jer nije razumno povjerovati u sva ta pi tanja
prije nego se razumije njihovo znaenje. El-Gazali smatra da nae
uvjerenje ( tasdik) u s veukupna pi tanja, od nosno u nu na i
aksiomatska zna nja predstavlja ob avezu i da t o ni je a psurdno
vjerovati. U tom smislu svaki razuman ovjek nuno zna da ova
terminologija (kojom se uporeuje Uzvieni Allah) ima specifina
znaenja te da svako ime ima imenovano. Ako bi ga izrekao neko
ko eli da se obrati obinome auditorijumu, svakako bi
podrazumijevao t o imenovano. El-Gazali smatra kako je mogue
da njegova bit bude negirana na osnovu formalne pretpostavke. No,
mogue je da se iz tog nazivlja razumiju sveukupna pitanja, bez
detaljnog pojanjenja, i da se oituju potvrdom.
20
Prema t ome,
uvjerenje u znaenju povjerovati u istinitost neega rezultat je
nunog i apriornog potvrivanja onoga sa ime je doao Poslanik,
mir neka je s njim. Meutim, kada je rije o uvjerenju u znaenju
praktine potvrde neega npr. u iskazu moj otac j e t o ispravno
objasnio i posvjedoio njegovu i stinitost - tada j e i z k onteksta
opeg znanja neophodno prijei u podruje specijalistikih
znanosti, a to je u domenu Boijih miljenika i onih koji su temeljito
upueni u znanje. Iskaze Boijih prijatelja ne moraju nuno
razumjeti djeca i obini ljudi. Puk bi se trebao suzdravati od tih
pitanja, a ako ba ele znati, neka upitaju znalce ako to ne znaju,
zakljuuje el-Gazali.
3. Priznavanje nemoi ( )
Obini ljudi obavezni su vjerovati i praktino potvrivati
vjerovanje, ali i priznati svoju nemo u interpretiranju i
razumijevanju skrivenih znaenja koja prevazilaze egzoterijsku

20
Ibid., str. 51.
193
dimenziju. Ako neko od nj ih tvrdi da je spoznao, sakrio je istinu i
odstupio od s voga uvjerenja. Obaveza je verbalno posvjedoiti
nemo kako bi ostali u vjeri i uvjerenju jer ve i sama spoznaja
nemoi predstavlja spoznaju
21
- kao to j e r ekao Prvak Iskrenih
(hazreti Ebu Bekr).
4. Uzdravati se od zapitkivanja
( )
Iskreno vjerovanje iziskuje od obinih ljudi da se sustegnu od
pitanja od kojih nee imati koristi. Budu li pitali i uputali se u
istraivanja koja su izvan njihovih mogunosti spoznaje, suoit e
se s oni m to nisu kadri shvatiti. Moe se desiti da postave pitanje
neznalici te da im njegov odgovor samo povea neznanje i zapadnu
u nevjerovanje, mada to nisu eljeli, ili, pak, upitaju znalca a on ne
bude u stanju da im objasni to pitanje. Eto, zato se trebaju sustezati
od zapitkivanja. El-Gazali smatra da bi ih trebalo sprijeiti u tome
isto ona ko kako j e pos tupio ha zreti Omer ponavljajui izreku
Poslanika, mir neka je s njim: Zar vam je to nareeno? Takoer
je rekao: Prije vas su uniteni narodi koj i su prekomjerno pi tanja
postavljali!
22
Stoga je el-Gazali zabranio vaizima da sa minbera i
urseva eksplicitno govore puku o tim pitanjima i da ih sprjeavaju
da ul aze u i nterpretacije i govor o t eko s hvatljivim pi tanjima i z
akaida. Ne raspitujte se o tome, a ako ujete neto to vam nije
jasno, utite i re cite: Vjerujemo i svjedoimo, jer na ma j e da to
malo znanja.
23

21
Usp. ibid., str. 53.
22
Usp. ibid., str. 55. (
)
Muslim, Sahih, Poglavlje o hadu, br. 2380.
23
Ibid., str. 56.
194
5. Uzdravanje od govora po svome
nahoenju ( )
Kako bi puk sauvao svoje vjerovanje i i stinsko uvjerenje,
duan je suzdrati se od doslovnog tumaenja spomenute
terminologije u nejasnim ajetima ili u Poslanikovim, mir neka je s
njim, ha disima i govor u a shaba. To a pstiniranje og leda s e u
sljedeem:

a) Trebalo bi se sustezati od tumaenja takve terminologije i
iznalaenja slinih izraza u jezicima drugih naroda, kao npr.
u t urskom i li perzijskom. Metafora t ih t ermina u arapskome
jeziku razlikuje s e od nj ihove u potrebe u perzijskom i
turskom. Takav je primjer sa rijeju istiva u ajetu (
)
24
. Doista, u pe rzijskome jeziku, t vrdi e l-Gazali,
nema rijei koja bi bila istoznana i koja bi odgovarala izrazu
istiva. Slian je primjer sa rijeju isbe', izrazom 'ajn i sl. El-
Gazali smatra kako je idtihadom utvren erijatski propis
kojim je zabranjeno mijenjanje i prevoenje tih termina sa
arapskoga jezika.
25

b) Obaveza je sustezati se od tumaenja na svim njegovim
stupnjevima. Puk je duan uvati se od interpretiranja, a ni
znalac ne treba tumaiti ta pitanja obinom ovjeku budui
da se u tome krije opasnost da se neobrazovan ovjek toga
nee pridravati, n iti ga uva avati. Kada j e, pak, po srijedi
govor o z nalcu koj i s am nastoji t o r azumjeti, onda se t akva
situacija moe sagledati kroz tri aspekta: ako je znaenje

24
Zatim j e P rijestolje za posjeo je kur'anski i skaz o k ojem p ostoje razliiti
stavovi prevodilaca Kur'ana i uleme openito. 7/El-E'raf, 5 4. I E r-Ragib E l-
Isfahani s matra d a l judi nita ne z naju o Boijem Prijestolju i da t e i skaze ne
treba shvatati doslovno, nego u prenesenom znaenju. Usp. Kur'an sa prijevodom
na bosanski jezik, preveo dr. Enes Kari, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.
25
Usp. Ilm, ibid., str. 58.
195
izvjesno, neka vrsto vjeruje u to, ako je sumnjivo, neka ga
se kloni, ako pretpostavlja znaenje, onda v ai ne koliko
pravila je r pretpostavka (zann) i ma nu ne uz roke koj e ni je
mogue otkloniti, a ni Uzvieni Bog ne obavezuje ovjeka
preko mogunosti njegovih, zakljuuje el-Gazali.
26
Zatim je
el-Gazali t emeljito specificirao uzroke pretpostavke, nj ezina
pravila i funkcije potkrepljujui to brojnim primjerima.
Veina pogreaka u i nterpretaciji lei u tom s egmentu, tj.
aspektu pr etpostavke. Z atim navodi znaenje doputene
pretpostavke (ez-zann e l-mubah) od koj e ne ma tete, a li
njezino propagiranje i irenje moe na nijeti tetu. Stavovi
egzegeta po vlas titoj pretpostavci iz koj ih ra zumijemo da
nema opasnosti da se tu naini velika greka i ono to je
preneseno mutevatir pr edajom od P oslanika, mir ne ka j e s
njim, s padaju u pr incip pretpostavke, a u nj oj moe bi ti
sadrano ono to se ne trai. El-Gazali j e potom nainio niz
digresija od teme proirujui pitanje pretpostavke (zann) na
ahbar i tevatur te ono to je preneseno od ashaba idmaom i
idtihadom.

c) Obaveza j e uz dravati s e od dos lovnog s hvatanja t eksta
budui da takve refleksije mijenjaju dokaze i vjerovatna
znaenja, ime se implicira dodavanje i uskraivanje onoga
to odreuje znaenje.

d) Obaveza je suzdrati se od analogije i imitiranja (mimezis) u
opisivanju ( el-vasf) i uporeivanju (et-tebih) budui da u
tome moe biti lai i pretjerivanja.

e) Obaveza je uzdravati se od povezivanja i poistovjeivanja
raznolikih miljenja. Ako se spomene i zvjesna pretpostavka,
kao primjer stvaranja ovjeka, to sjedinjavanje razliitih

26
196
miljenja moe u svemu zvuati kao znaajan poticaj i
odlina indikacija u potvrivanju egzoterijskog znaenja i
simulaciji uporeivanja. Najznaajnija i najdjelotvornija
injenica na ljudsku duu je saznanje da Boiji Poslanik, mir
neka je s njim, nije govorio nita to je opreno istini.
27

f) Obaveza j e uz dravati se od isticanja razlike izmeu
raznolikih f ormi. Kao to nije dobro poistovjeivati
raznolike pravce miljenja, takoer nije preporuljivo isticati
razlike i zmeu razliitih pravaca. Kada pristupimo podjeli i
parcijaliziranju, dokazi gube snagu i padaju. Primjer tome je
govor Uzvienog Allaha: A On vl ada r obovima Svojim.
28

Nije dozvoljeno udubljivati se u tumaenja, odnosno tumaiti
svaku r ije pojedinano, nego se treba uz imati ka o cjelina.
Na ovim pitanjima i znalci mogu uiniti pogreku, pa kako
onda nee obini svijet, pita se el-Gazali!
6. Odustajanje nakon suzdravanja od
zapitkivanja ( )
Obian svijet duan je uzdravati se od promiljanja iz
domena interpretiranja i tumaenja (te'vil i tefsir) i sauvati jezik
od pr ekomjernog z apitkivanja i d oslovnog tumaenja nazivlja i
pojmovnog instrumentarija. Njihov primjer moe s e us porediti s
iznemoglom i pa raliziranom os obom koj a n e m oe z aroniti u
morske dubi ne ka ko bi i zvadila bi sere i dr agulje i ako n jegova
priroda ezne za time. Neka se niko ko nije u stanju s hvatiti ne
zavarava t akvim postupkom i neka zna da nj egova slabost, ako se
uputa u pi tanja koj a ne moe s hvatiti, moe uzrokovati mnotvo
opasnosti u s hvatanju supstantivnih te olokih pitanja i p roizvesti
samu pr opast. Odustajanje od t oga j e oba veza (vadib) je r s amo

27
28
Kur'an, 6/El-En'am, 61.
197
ono to ovjeku nije nuno u ivotu moe mu promai. ovjek je
obavezan s voje s rce i misli z aokupiti robovanjem A llahu, d ..,
namazom, uenjem Kur'ana i zikrom. ak ako bi poinio neki
tjelesni grijeh, to je po njega lake i sigurnije nego li da se uputa u
istraivanje o spoznaji Uzvienog Boga. Premda taj fiziki
prijestup vodi grijeenju (fisk), racionalna spoznaja Boga moe ga
odvesti u politeizam (irk).
29

Meutim, kada se obini ovjek ne zadovoljava vjerskim
uvjerenjima i zuzev s d okazom koj i t o pot krepljuje, el-Gazali mu
sugerira sljedee: To je dozvoljeno pod uvjetom da obian ovjek
saslua do kaz i z K ur'ana o spoznaji S tvoritelja, Njegovom
monoteizmu (va hdanijja), istinitosti B oijeg P oslanika, Sudnjega
dana, i neka se ne uputa u razmiljanje o tim pitanjima izuzev na
lahak i jednostavan nain bez udubljivanja u istraivanje. Obian
ovjek trebalo bi da se zadovolji samo kur'anskim dokazima, bez
uvoenja drugih. U Kur'anu se nalazi dovoljno dokaza u prilog
istinitosti Boijeg Poslanika i na stupanju Sudnjega dana, t ako da
nema potrebe za navoenjem dokaza kojima se koriste mutekellimi
i drugi.
30

7. Saglasnost sa miljenjem uenih ljudi
( )
Obian ovjek mora shvatiti granicu svoje moi i
sposobnosti. On mora znati da ono to je nedostupno njemu to nije
nedostupno i li s kriveno P oslaniku, a .s., A llahovim miljenicima,
velikim a shabima i znalcima koji su dobro upueni u nauku. Ne
treba sebe usporeivati s njima budui da je Allah, d.., stvorio
ljude na razliitim stupnjevima, raznolikih i razliitih likova, boja i
osobina. Tako je i sa srcima koja su izvor drugih sutina spoznaje.
Neka su izvor vjer ovjesnitva, prijateljevanja s B ogom, zna nja i

29
Vidi vie: Ilm, ibid., str. 72-74.
30
Ibid., str . 74.
198
spoznaje U zvienog B oga. D ruga s u na klonjena a nimalnim
strastima i ejtanskom karakteru.
31

ak ni duboko uronjeni i upueni u nauku ne spoznaju Allaha
istinskom s poznajom. Koliko god se pr oiruju s poznaje znalaca i
raste n jihovo z nanje, i pak i m j e m alo z nanja da to, j er istinsku
sutinu Svoje spoznaje poznaje samo Allah, d..

ZAKLJUAK
U ovo m r adu s mo po kuali p redstaviti os novne s mjernice
govora o spoznaji Uzvienog Boga na temelju el-Gazalijevog djela
koje j e nastalo pr ed sami kr aj nj egovog ivota, Ildamu'l-avamm
an ilm al-kalam - Odvraanje puka od bavljenja telogijom.
U djelu se govori o sedam aspekata koje puk mora slijediti u
razumijevanju s poznaje U zvienog A llaha, d .., i N jegovih
atributa, te onoga to j e pr eneseno m utevatir predajama o d
Poslanika, mir ne ka j e s nj im, a shaba, onoga to s u s poznali od
zbilje pos lanstva i S udnjega da na. S ve j e to na pisao, t vrdi e l-
Gazali, kako bi se razumjela sutina pravca kojim su hodili Dobri
Prethodnici. Spoznaja je individualni napor kojeg poduzima ovjek
da se postigne znanje o onome to mu je teko dokuivo i
shvatljivo. El-Gazalijevo upozorenje svim osobama koje nisu kadre
valjano izvoditi zakljuke i spoznati Uzvienog Stvoritelja

31
Usp. Ilm, ibid., str. 75.
199
racionalnim put em pr oizvod j e d ubokog pr omiljanja o pi tanjima
koja su ga osobno okupirala u traganju za odgovorima od sutinske
vanosti z a svakog ovjeka kako bi spoznao vjeru u Uzvenoga
Boga.
200
.

) (
.
.
:

:
201
Dr Nedad Grabus, docent
EL-GAZALI'S TEACHING ON
UNDERSTANDING OF ALMIGHTY GOD

SUMMARY
This pa per presents b asic gui delines of dis cussion a bout
understanding of Almighty God o n t he ba sis of e l-Gazalis work
Ildamu'l-avamm an ilm al-kalam Detering People of
Practicing Theology, which appeared at the very end of his life.
There ar e s even asp ects which p eople h ave t o follow i n t he
understanding of t he kn owledge o f t he A lmighty A llah, a nd H is
attributes as well as what is transferred by mutevatir traditions of the
Prophet, p .b.u.h., t he c ompanions, a nd o f t hat what t hey l earned
from t he reality of t he prophethood and t he Day of Judgement. El-
Gazali c laims t hat a ll t his is written by in order to understand the
essence of direction in which the good precursors walked. Perception
is a n i ndividual e ffort which one undertakes t o a chieve s omething
what is hardly reachable and understandable. Principles on which el-
Gazali b ased h is work are: d iscussion on t ranscendental, ( ),
faith in a ffirmation o f belief ( ), r ecognition of
powerlessness ( ), re straint from a sking to o many
questions ( ), to abstain o f spiking a t his ow n
discretion ( ), cancelation of the restraint (
), a nd c ompliance with t he opi nion of l earned men
( ).

Key words: El-Gazali, unde rstanding, c ognition, et-takdis,
et-tasdik.

S. BEGLEROVI, Imam-i Gazlijeva Kasida o smrti
201
Dr. S. Beglerovi,
vii asistent
IMAM-I GAZALIJEVA KASIDA O SMRTI
SAETAK
U radu koji slijedi obraena je Kasida o smrti nepoznatoga
autora, koj u s mo, i z r azloga obrazloenih dalje u t ekstu, pripisali
imamu Ab midu al-Gazzlju. Drugi veliki problem s kojim
smo se susreli prilikom pisanja ovog lanka jeste segmentirano
izlaganje Kaside u razliitim izvorima. Stoga smo se odluili
donijeti integralni tekst, pozivajui se na sve tretirane izvore.

Kljune rijei: Gazali, smrt, Kasida o smrti
1. UVOD
Nesumnjivo, svaki ovjek ima svoj vlastiti pogled na
fenomen smrti, dakako i ivljenja, umiranja, proivljenja i s l. Taj
specifini pogled na navedene fenomene ne podrazumijeva
posebnost u smislu religijskoga svjedoenja (svaka religijska
tradicija da la je m notvo r asprava o ovom e pi tanju i nj ihovi
202
pripadnici ih naelno prihvataju) ve u smislu, rekli bismo, stepena
vlastitoga u vjerenja, ali i prihvatanja te razumijevanja naina i,
prije svega, smisla tih pojava, ono na ta se, izmeu ostaloga,
odnose kur'anske rijei: svima vama smo zakon i pravac propisali.
1

Moglo bi se rei da je veina religijskih tradicija ostavila svojim
sljedbenicima odreeni prostor za uitavanje vlastitoga vjerujuega
iskustva u opi princip nunosti, i smisla, postojanja fenomena
ivota i smrti.
Imajui gore reeno u vidu, odluili smo se u ovome radu
predstaviti hazreti imam-i Gazalijevu kasidu o s mrti koj u j e ova j
veliki i slamski m utesavvif, teolog i f ilozof ispjevao u svojim
posljednjim trenucima ivota na ovome svijetu.
2. IMAM-I GAZALIJEVA KASIDA O SMRTI
Bejtovi Kaside o smrti sadre i zuzetno duboku islamsku i
tesavvufsku poruku, a , iz razloga koje emo uskoro navesti,
pripisali smo je hazreti imamu Gazaliju. Ono to nam j e pos ebno
privuklo panju jo pri prvome itanju jeste velika slinost izmeu
ove ka side i po znatoga G azela o smrti hazreti Mevlane
Delaluddina Rumija, a o poruci koju bejtovi i jedne i druge kaside
nude. To nimalo ne udi s obzirom da su autori govorili o neemu
to su izravno iskusili (dawq). No, problem s kojim smo se susreli
odnosi se na autorstvo kaside.
2.1. Autorstvo Kaside o smrti
Ono to treba odmah na poetku istai jeste d a Kasida o
smrti ne postoji sabrana u cijelosti na jednome mjestu. Tekst koga
donosimo integralno, dvojezino, sastavili smo spajanjem
materijala iz svih izvora koje smo koristili. Takoer, Kasida je

1
Vidi: Kur'an, sura al-M'ida, ajet 48.
203
esta i na razliitim internet forumima, s tim da je esto pogreno
napisana i interpretirana, a autorstvo se takoer ne spominje.
Margaret S mith
2
u s vome s jajnom dj elu o ivotu ha zreti
imam-i Gazalija navodi ak tri izvora u kojima je izloena ova
kasida.
Prvi i zvor je Von Kremer, koji istie da je neposredno prije
nego li e biti stravino muen a potom i ubijen, hazreti imam
Suhraverdi M aktul ( umro 1191. god .) re citirao dijelove ove
kaside.
3
Margaret Smith je doni jela veliki di o Kaside u p rijevodu
na engleski jezik.
4

Kao drugi izvor istie se, naravno, poznati Sejjid el-
Murta, koji je u komentaru na hazreti imam-i Gazalijevo djelo
Ihja uvo dna pogl avlja rada p osvetio b iografiji h azreti E bu
Hamida, i tu donio i dio bejtova iz Kaside o smrti.
5

Nadalje, a ovo sugerira i Margaret Smith, dijelovi Kaside
mogu se pronai i kod hazreti Ahmeda Gazalija.
6

2
Vidi: M argaret S mith, Al-Ghazl The Mystic, L ahore, H ijra I nternational
Publishers, 1983., str 36., 37..
3
Po a utorici M argaret S mith (s tr. 37.), rije je o djelu: Cf. von Kremer,
Geschichte der Herrs, s tr. 13 2, 133. p rovjerili smo ovaj po datak i pr onali
slijedee stihove: Sprich zu meinen Freunden wenn sie mich todt erblicken/ Die
da trauern, wenn sie meinen Leichnam sehen:/ Glaubet nicht, dass diese Leiche
ich sei./ Bei Gott, nicht ich bin dieser Todte,/ Ich bine in Vogel und dies ist nur
mein Kfig,/ Ich flog heraus und (nedostaje tekst u rukopisu kojeg je koristio
von Kremer)/ Heute (noch) unt errede i ch mich mit meinem Herrn,/ und schaue
Gott mit meinen Augen. Vi di: A lfred v on K remer, Geschichte der
Herrschenden Ideen des Islams: Der Gottesbegriff, die Prophetie und Staatsidee,
Leipzig, F. A. Brockhaus, 1868., str. 132.
4
Vidi: Margaret Smith, Al-Ghazl The Mystic, str. 36., 37.
5
Vidi: Al-'Allma as-Sayyid Muammad ibn Muammad Al-usayn az-Zabd
Murte, Itf as-Sda al-Muttaqn bi ar Asrr Iy' 'Ulm ad-Dn, b ez
mjesta i god. izd., tom I, str. 44.
6
Vidi: Margaret Smith, Al-Ghazl The Mystic, str. 37.
204
Dio stihova moemo pronai i kod hazreti Hallada, u
pedeset i prvoj po r edu kasidi od onih za koje se ne zna pouzdano
ko ih je prvi ispjevao, ali koje je sigurno hazreti Hallad recitirao.
7

Konano, na sugestiju profesora Reida Hafizovia
konsultirali smo i dj elo Tamhdt, autora ha zreti Ajnul Kudata
Hamadanija. P remda ni smo pr onali bejtove i z ove ka side, na
jednome mjestu mogue je pronai bejtove sline poruke te smo iz
toga r azloga uvrstili i ovaj podatak u mogue izvore Kaside o
smrti.
8

Iz na vedenoga j e j asno da se, barem za sa da, ne moe
pouzdano u stvrditi a utorstvo Kaside o smrti. No, iitavajui
ivot hazreti imama Gazalija, brojna dogaanja iz njegovoga ivota
koja su, mora se priznati, i pak i danas nepoznata j avnosti veini
istraivaa ak i prevodiocima njegovih djela ispjevana Kasida o
smrti nekako je sasvim logian plod duhovnih stanja kroz koja je
proao nakon povlaenja u osamu, a naroito nakon odlaska u
veliki D amask i sejr-i suluka kojem j e bi o podvr gnut. Ovo, t e
injenica da smo na Kasidu naili prvi put upravo istraujui
njegov ivot, os novni j e r azlog zbog koga smo Kasidu o smrti
pripisali ba h azreti i mamu G azaliju. N aravno, us tanovljenje

7
Vidi poglavlje: M nasaba ilayhi wa il ayrihi min a -u'ar', odjeljak
Qfiya an-Nn, kasida 51., u djelu: Dwn al-all, Bejrut, Dr dir, 2003.,
str. 99. Stihovi o kojima je rije glase: Qul li man jabk 'alayn azanan/ ifra
l qad bala n al -waan/ inna mawt huwa ayt, innan/ anuru Allhe
ahran 'alan/ man ban l dra f (dun'y) al-baq/ laysa yubn dru f dun'y
al-fan/ innm al-mawtu 'alaykum ridun/ sawfa yanqulukum am'an min
hun/ ana 'ufrun wa hd qafa/ kna sin wa qam kafan/ fa'kur Allhe
allad hallaan/ wa ban l f al-ma'n maskin/ fa'fham (qawl) fa fhi
naba'un/ a yyu ma'nan t ata qawl kaman/ wa qam qai'hu qia'an/ wa
da' al-kulla dafnan zaman/ l ar r ill antum/ wa'tiqd annakum antum
ana.
8
Vidi: 'Einolqozt Hamadn, Priprave (Tamhdt), Sarajevo, Al -Hoda
International Publishers & Distributers, bez god. izd., str. 210. Stihovi o kojima
je rije glase: Niti sam ja ja, niti si Ti Ti, niti si Ti ja;/ Ve i ja sam ja, i Ti si Ti,
i Ti si ja;/ Tako sam s Tobom, Ljepotice hotanska,/ Da ne znam jesam li ja Ti, ili
si Ti ja.
205
definitivnoga autorstva tek je pred nama te se nadamo da e to biti
jedno od i straivanja koje e u budunosti poduzeti hazreti imam-i
Gazalijevi aici.
Na kraj u n am j o os taje da done semo s tihove K aside n a
arapskome jeziku i u pr ijevodu, koj e s mo us pjeli s astaviti
konsultirajui sve navedene izvore, printane i elektronske.
2.2. Tekst Kaside o smrti

Reci iskrenoj brai mojoj,
dana kada me mrtvog vide,
oplakivati kad me stanu,
alom za mnom kad me postide.

Zar mislite, drugovi moji,
da ba ja sam onaj mrtvac 'tam?!
Boga mi dragog, nije tako,
mejit kog' vidite ja nisam.

U sv'jetu sam oblik sada,
a to tu samo je tijelo.
Kua moja tek jedno vr'jeme
privremeno mi odijelo.
206

Riznica prava ti znaj da sam,
zastor je talisman to krije,
zemljom sazdan da pripremi me
za fen da me vie nije.

Biser sam to ga sedef krije
pa ga vidio nije niko;
to zatvor bijae za mene,
na kraju sam na njeg i svik'o.

Ili da kaem da sam ptica,
tijelo je kafez vrapca tog,
stoga hitro pobjegoh iz njeg',
ostavivi ga kao zalog.

Zato jer me On oslobodi,
Allaha hvalim ljubavlju svom,
i to u Vieme svijetu,
sad sagradi mi postojan dom.
207

Sve do danas mrtvac sam bio,
makar bijah tu meu vama,
ali danas, vidi, oivjeh,
rijeih se efina tek sada.

A sada, znaj, da razgovaram
s prvacima viega sv'jeta,
Boga mog dragog jasno utim,
i tu me nita ne ometa.

U Levhu posveeno gledam,

itam, vidim dogaanja sva,
sve ono to je nekad bilo,
to je sad, to se pribliava.

Ti Bliski, to odaziva Se,
svjetlo vodiljo moga lica,
druge neu, Ti plemenit si,
jedina prava vodilica.
208

Jelo moje i pie moje,
sada su jedna te ista stvar,
to govorim shvatite dobro,
ovo je simbol, najljepi dar.

Vino nije nit' lokma slatka,
nit' se utopi u medu svo,
od toga nita, ak ni voda,
nego mlijeko, vjeruj, pravo.

Tajnu ovu shvatite dobro,
duboko u sebi v'jest vije,
za tim znaenjem vi tragajte,
koje se u izrazu krije.

Pa hajd' kuu mi poruite,
na kafez moj nek' se mir snese,
talisman slobodno pustite
neka ga fen skroz odnese.
209

Na put sam otiao sada,
ostavio vas, zbogom svima,
jer mi drago nije da dom va,
bude i moja domovina.

O smrti nemoj nikad mislit'
da kraj je, a to neki rade,
ne, poetak je, ivot pravi,
smrt je vrhunac svake nade.

ivot na ovom ovdje sv'jetu,
samo sanak je koji gui,
a kada ovjek potom umre,
duboki san skroz se raspri.

Stoga plait' se smrti nemoj,
makar i dola silinom svom,
ona je tek prelazak jedan,
odavdje prema tamo onom.
210

Za ovaj put se dobro spremi,
ne padaj, nemoj ruiti sne!
Za nas pametan nije onaj
to umori se, koji klone.

Samo l'jepo misli o Rabbu,

milosnijeg nema od Njega,
na brinosti zahvalan budi,
bit ete sigurni od svega.

Pa vidim da je dua moja,
ustvari vi, to je slika sva,
vjerujem da ste i vi tako,
eh, ba drugo nita do li ja.

Porijeklo svih ovih dua
za nas je stvarno samo jedno;
tako i t'jela kad gledamo,
stvorena su skupno, zajedno.
211

Kada se dobro kakvo desi,
nadat' se da za nas ono je,
ali zlo kakvo javi li se,
ti dobro znadi da od nas je.

Smilujte se na mene sada,
neka je ta milost na vama,
znajte dobro ta vama velim:
i vi ete skoro za nama.

Za duu svoju evo molim,
spokoj svaki neka joj je dan,
da se Allah dragi smiluje,
iskrenome nek' je siguran.

Allahov mir nek' je na vama,
bogdo prestati nikad nee,
selam vam od muhibba ovog,
i vazda bio, neka tee.
212
.

:

213
Dr. Samir Beglerovi, senior assistant

IMAM-I GAZALIS
SPIRITUAL SONG ON DEATH

SUMMARY
This paper deals with the Kasida on Death (Spiritual Song on
Death) by an anonymous author, which is for the reasons shown in
the full text attributed to Ab midu al -Gazzl. During work on
this paper we encountered a big problem with segmented exposure
of t his spiritual song on death i n different sources. Therefore we
have decided to bring the integral text, citing all treated sources.

Key words: Gazali, death, kasida (spiritual song on death),
214

D. HODI, Al-Attasova filozofija znanosti: Islamizacija znanja
215
Dr. Devad Hodi,
docent
AL-ATTASOVA FILOZOFIJA ZNANOSTI:
ISLAMIZACIJA ZNANJA
SAETAK
Muslimansko razumijevanje moderne znanosti preovlaujue
stoji u znaku njenog instrumentalistikog shvatanja, prema kojem
je moderna znanost metafiziki i etiki neutralna. Takvo
razumijevanje moderne znanosti previa njen temeljni epistemiki i
metodiki dogaaj koji se sastoji u apstraktnom, matematikom,
nivelirajuem, redukcionistikom, unaprijed, prije svakog
istraivanja, postavljenom nacrtu koji (nacrt) odreuje nain na koji
se bia ili zbivanja 'nabacuju' samom istraivanju.
U takvom preovlaujuem muslimanskom razumijevanju
moderne zn anosti izdvaja se N aquib al-Attas svojom kritikom
pozicijom. Naquib a l-Attas pr ipada onom krugu s avremenih
muslimanskih mislilaca koji su posvetili znaajnu panju
razmatranju i oivljavanju islamske filozofije znanja i obrazovanja
u ijem horizontu va lja t ragati z a odgovor ima pr ed izazovima
moderne znanstvenotehnoloke zapadne kulture.
216
Zasnivanje muslimanskog odnosa pr ema znanju, znanosti i
obrazovanju na i slamskim pr incipima A l-Attas konc ipira ka o
islamizaciju znanja. Izlaganje metafizikih, epistemolokih,
etikih, kulturnopovijesnih osnova, standarda i perspektiva
islamizacije zna nja pr edstavlja s adraj A l-Attasove f ilozofije
znanosti, kao i praktini metod i cilj njegovog obrazovnoodgojnog,
naunikog, nastavnikog i pedagokog djelovanja.

Kljune rijei: znanje, moderna znanost, filozofija znanosti,
islamska f ilozofija zn anosti, obrazovanje, sufizam, islamizacija
znanja/znanosti, m etafizika, pr iroda, s tvarnost, s poznaja,
priznavanje, intuicija, istina, adab
I
Muslimansko razumijevanje m oderne zn anosti, prema
Muzaffaru Iqbalu, povijesno se kree kroz slijedea razdoblja: 1.
kolonijalizirani discourse, 2. postkolonijalnu fazu, 3. fazu kritikog
i postmodernistikog odnosa (oslobaanja od kolonijalnog
discoursa) i 4. metafiziki discours. P rema spomenutoj
periodizaciji, rani muslimanski susret s modernom znanou
dogodio se u razdoblju kolonijalne podreenosti veine
muslimanskog svijeta, da kle, u n epovoljnoj sociopolitikoj
konstelaciji u kojoj se muslimanski odnos prema modernoj znanosti
odvija u z naku i di ktatu kol onijalnog discoursa ija
'socijalna/politika patologija' dolazi do izraza u sve tri
preovlaujue muslimanske pozicije: on ih koj i m uslimansku
podjarmljenost E vropi vi de u n edostatku vl astite znanstvene
revolucije, onih koji znanost koriste u svrhu apologije islama i onih
koji m odernu z nanost v ide ka o p roizvod s trane c ivilizacije koj i
treba uv esti po svaku ci jenu. N a i stom t ragu nastavlja se i
postkolonijalni muslimanski odnos prema modernoj znanosti koji u
ezdesetim i s edamdesetim godinama 20. stoljea kulminira u
217
poplavi tzv. znanstvenog tumaenja Kur'ana. U treoj fazi javlja se
kritiki pristup koji karakterizira nastojanje da se putem
instrumentalistikog razumijevanja z nanosti otvori p rostor z a
oslobaanje od kolonijaliziranog i kolonijalizirajueg discoursa.
Tako npr, otro naglaavajui socijalnu odreenost moderne
znanosti, situirajui problem (moderne) znanosti u okvir sociologije
znanosti, Sardar modernu znanost shvaa tehniki i, u stanovitom
smislu, pos tmodernistiki. Moderna znanost je prirodna znanost,
samo jedna od znanosti, a ne znanost uope. Kao takva, ona ne
otkriva ne ku objektivnu i stinu. S tvarnost j e i sprepletena,
viedimenzionalna i k ompleksna da bi m ogla bi ti s vedena na
znanstvenu istinu, da b i m ogla biti ot krivena ka o jedna is tina.
Sardar znanost vi di ka o s redstvo koje moe bi ti upot rijebljeno z a
rjeavanje problema, otklanjanje bijede i nevolje, za unapreenje
fizikog, materijalnog, kulturnog i duhovnog ivota ovjeanstva.
U etvrtoj fazi pitanje moderne znanosti postavlja s e unut ar
islamske filozofije znanosti. Moderna znanost kritiki se razmatra s
pozicija i slamske metafizike pre ma koj oj pri roda i ma sve tu
dimenziju budui sadri znakove Stvoritelja (ayah). Z nanje koj e
potie iz prirodnih znanosti mora bi ti i ntegrirano u islamsku
metafiziku, a ne u kartezijanski redukcionizam.
1

II
Iako je, dakle, prema Muzaffarovoj shematizaciji muslimansko
razumijevanje moderne zn anosti, k oliko-toliko, dinamino, iako se
povijesno i problemski, makar i sa zakanjenjima, kree i izraava u
razliitim perspektivama i odnosima, ipak se, openito govorei,
moe k azati k ako muslimansko r azumijevanje moderne znanosti

1
Vidjeti: Muzaffar Iqbal, Islam and Modern Science, u: Science, Religion, and
Society An Encyclopedia of History, Culture, and Controversy, Volume One,
Edited b y Arri Eisen a nd Gary Laderman, M. E. S harpe, Armon, New York,
London, England 2007., str. 203. 209.
218
preovlaujue stoji u znaku njenog instrumentalistikog shvatanja,
prema koj em j e moderna z nanost metafiziki i etiki neutralna.
Takav odnos koj i s e moe bez su stezanja n azvati n aivnim nije u
pogledu na modernu znanost raunao s onim to su neki mislioci,
kao to je, npr, glasoviti uenjak F. S. C. Northrop (u Predgovoru
Heisenbergovom dj elu Fizika i Filozofija), otpoetka uviali,
upozoravajui da se instrumenti moderne fizike (ni u zemlje Azije,
Srednjeg Istoka i Afrike) ne mogu uvesti a da se prije ili p oslije ne
uvede i filozofski mentalitet koji, okupirajui znanstveno
obrazovanu o mladinu, r ui njihove stare porodine i ustaljene
privrenosti.
2

Prije svega, muslimansko razumijevanje moderne znanosti nije
u dov oljnoj mjeri s agledalo dubi nu i r azmjere d uhovnopovijesnog
prevrata k oji se s Baconom, Descartesom i Newtonom d ogodio u
modernom konceptu znanja i znanosti u 17. s t. Dalekosenost ovog
prevrata ogl eda s e u s tubokom promijenjenoj t emeljnoj svrsi i
ambiciji modernog z nanja. Znanje i znanost, umjesto dr evne s vrhe
sadrane u osobnom i individualnom prosvjetljenju, hijerarhijskom i
vertikalnom uzdizanju u kojem je ovjek najslobodniji i u najveoj
mjeri ono to jeste, sada za cilj ima ovladavanje prirodom kako bi se
u hor izontalnom na predovanju uklonile nevolje i bijeda
ovjeanstva. Eru moderne znanosti, znanstvenotehnoloku kulturu,
karakterizira slian poriv koj i j e n ekada karakterizirao magijsku
kulturu. Naime, iako je uobiajeno da se prikazuje kao era u kojoj se
raskida s r azdobljem magije i m ita a p otom i re ligije,
znanstvenotehnoloka e ra u s vojoj temeljnoj a mbiciji mnogo vi e
podsjea na magijsku kulturu: dok se religijski ovjek temeljno
nastoji p rilagoditi/podrediti p rirodi/stvarnosti, moderni ovjek
znanstvenotehnoloke kulture nastoji, poput ovjeka magijske
kulture, stvarnost/prirodu prilagoditi/podrediti sebi.

2
Citirano prema: I brahim Kalin, Islam and S cience: N otes o n a n Ongoing
Debate, u : Science, Religion, and Society An Encyclopedia of History,
Culture, and Controversy, str. 112.
219
Zbog neuvianja dubljih prevratnikih povijesnih, filozofskih
i civilizacijskih promjena koje su se zbile u metodikom,
epistemikom i socijalnom koncipiranju, konstituiranju i
strukturiranju m oderne z nanosti, i moglo s e d ogoditi da je od
uvoenja zapadne znanosti u sredinje zemlje islamskoga svijeta u
13/19. stoljeu, pristup i dranje veine modernista i drugih
dijelova ob razovne m uslimanske i nteligencije koj a je d oznala
poneto o t oj znanosti, bio manje i li vi e s adran u onome to s u
saeto t vrdile t akve linosti k ao to je D emaluddin e l-Afgani.
Prema tom gleditu, moderna znanost na Zapadu ni je ni ta drugo
doli daljnji produetak i razvitak znanosti koju su muslimani razvili
od 2/8. do 8/14. stoljea i koja je bila prenesena u velikoj mjeri
posredstvom panije i Sicilije u Evropu. Ako je ova znanost dovela
na Zapadu do pustoi, gledano sa religijskog i etikog stajalita,
onda je za tu pusto krivo, navodno, kranstvo, a ne ova znanost.
Kada bi iznova muslimani pov ratili ovu z nanost u s voje v lastito
okrilje, bili bi u stanju da je proire i razviju j o vi e, bez ikakvih
negativnih pos ljedica koje j e pr etrpio Zapad dr utveno, moralno i
duhovno irenjem sekularne z nanosti i i ndustrijskom
revolucijom.
3
U tom pogledu Nasr dri da je takav stav pomogao
da se modernu znanost uvede u i slamski svijet, ali je uinio malo
na t ome da muslimanima o mogui da temeljito upoznaju
zakuatost historijskih i drutvenih izvora za f ilozofske
pretpostavke i intelektualno zalee moderne znanosti, ili, pa k, da
razviju kritiki pristup prema ovoj znanosti na t emelju islamske
znanstvene tradicije koju, ak, sami muslimani nastavljaju
sagledavati uglavnom kroz poglede i takvih pozitivistikih
zapadnih historiara znanosti kao to je Sarton.
4

U najkraem, preovlaujue muslimansko razumijevanje
moderne z nanosti previa temeljni dogaaj na njenom

3
Seyyed Hossein Nasr, Susret ovjeka s prirodom (Duhovna kriza modernog
ovjeka), prijevod i pogovor Enes Kari, El-Kalem, Sarajevo, 2001./1422. h.g.,
str. 180.
4
Isto, str. 181.
220
epistemikom i metodikom planu, koji (dogaaj) predstavlja a
priori moderne zn anosti, a koj i se sas toji u apstraktnom,
matematikom, nivelirajuem, redukcionistikom
5
, unaprijed, prije
svakog istraivanja postavljenom nacrtu koji (nacrt) odreuje nain
na koji se bia ili zbivanja 'nabacuju' samom istraivanju
6
. Drugim
rijeima, muslimansko preovlaujue razumijevanje moderne
znanosti nije u dovoljnoj mjeri uvidjelo da moderna znanost, da se
posluimo rijeima Weizsackera, nema kr ivo u ono m to t vrdi
nego u onom to preuuje. Jo zaotrenije reeno, muslimansko
razumijevanje moderne znanosti nije u dovol jnoj mjeri prepoznalo
njene ni hilistike implikacije koje dolaze do i zraza u znanstvenom
proziranju s vijeta kao z bira injenica koje, izvan kosmolokog
uenja, ne stoje ni na emu pa onda, u krajnjoj liniji, nita i ne znae.
Konano, unutar preovlaujue muslimanske percepcije moderne
znanosti nije u dovoljnoj mjeri prepoznata tehnika koja se nalazi na
njenom poetku, koja dolazi iz samog temelja moderne znanosti i u
kojoj (tehnici) kao posljednjem stadiju zapadne metafizike, znanost
voena, dakle, svojim tehnolokim habitusom i svojim nagonom za
ovladavanjem ne samo prirodom nego i drutvom
7
na jednoj strani,
izvrava svoju volju za mo, a na drugoj strani, zavrava u
nihilizmu.
III
Zajedno s j o ne kima kao to s u Muhammed I qbal, R n
Guenon, Titus I brahim Burkhardt, Martin Lings, Charles Le Gei
Eaton, Seyyed Hossein N asr, Fazlur R ahman, I smail al-Faruqi,
Muhsin Mehdi, Osman Bakar Muhammad, Muzaffar Iqbal, Naquib
al-Attas p ripada onom , ne tako ve likom, krugu s avremenih

5
Usporedi, naprimjer: A. N. Vajthed, Nauka i moderni svet, Nolit, Be ograd,
1976., str. 103.
6
Usporedi, naprimjer: Martin Heidegger, Doba slike svijeta, Zagreb, 1969. str. 9.
7
Herbert Marcuse, ovjek jedne dimenzije, Sarajevo, 1989. str. 151.
221
muslimanskih mislilaca koji su posvetili znaajnu kritiku i
sistematsku panju razmatranju i o ivljavanju islamske f ilozofije
znanja i obrazovanja u ijem horizontu valja tragati za odgovorima
pred i zazovima moderne z nanstvenotehnoloke z apadne k ulture,
zapravo, prema al -Attasu, pred najveim izazovom naeg doba,
konceptom znanja ija priroda postaje problematina zbog toga
to j e ono i zgubilo svoju i stinsku svrhu nakon to je shvaeno na
jedan pogr ean i ne pravedan nain, ime je izazvalo haos u
ljudskom ivotu um jesto da done se m ir i pr avdu, z nanja koj e
pretendira d a bude i stinsko, a pr oizvodi konf uziju i s kepticizam,
koje s umnju i pr etpostavku i zdie na 'naunu' poziciju u
metodologiji i ko je s umnju pos matra ka o eminentno va lidno
epistemoloko orue u traenju istine; znanja koje je, prvi put u
ljudskoj hi storiji, izazvalo haos u trima carstvima prirode:
animalnom, biljnom i mineralnom.
8

Veina muslimanskih uenjaka misli da je problem
muslimanskog svijeta u pukom neposjedovanju znanja koje negdje
(na Zapadu) ve postoji i treba ga, da bi se problem rijeio, samo
preuzeti. Nita l ake, a ko j e t ako. Ali, ni je, uvj eren je Al-Attas.
Zaotreno, i najkrae, reeno: problem (muslimanskog svijeta) nije
u ne znanju, ne go u z nanju - koje ni je pr avo! Al-Attas ovu s voju
mislilaku poziciju gradi i slijedi dugi niz godina, na cijelom svom
naunikom profesionalnom i ivotnom putu. To pokazuje djelo
Obrazovna filozofija i praksa Syeda Naquiba Al-Attasa Wan Mohd
Nor Wan D auda. T ako, npr , o toj A l-Attasovoj poziciji u
spomenutom djelu Wan Daud pie: U j ednoj vrlo vanoj r aspravi
pod naslovom Islam: the Concept of Religion and the Foundation of
Ethics and Morality, predoenoj u dvorani londonskog Kraljevskog
drutva ( The Royal C ommonwelth Society L ondon), na
Meunarodnoj islamskoj konf erenciji odr anoj 5. aprila 1976. god.
Al-Attas je iznova podvukao da najvei izazov koji se pojavio u
naem dobu j este i zazov znanja. Za razliku od prijanjih i mnogih

8
Syed Muhammad Na qib a l-Attas, Islam i sekularizam, preveo D emaludin
Lati, Bosanica, Sarajevo, 2003. str. 193.
222
sadanjih mislilaca i r eformatora, Al-Attas se ne poz icionira t ako
da bi pos tavio znanje naspram neznanja to s e m oglo l ahko
ispraviti pr ihvatanjem bi lo koj eg i popul arnog obr azovnog
programa, ve on postavlja znanje naspram znanja kako ga shvaa
i iri zapadna civilizacija... Godine 1973. Al-Attas je u Risali pisao:
Trebamo znati i ozbiljno shvatiti da z nanje ni je n eutralno
(sebernarnya tidak bersifat neutral); da razliite kulture imaju
svoje v lastite konc epcije o znanju, makar tu postojale i slinosti.
Izmeu islama i zapadne kulture postoje tako duboke i apsolutne
razlike, takve koje se ne mogu pomiriti.
9

Temeljno pitanje koj im s e a l-Attas ba vi u svojoj f ilozofiji
znanja/znanosti/obrazovanja ka o i u s vojoj kr itici m odernog
zapadnog konc epta z nanja/znanosti/obrazovanja p redstavlja
zapravo o dnos izmeu znanja/znanosti i religije. Al-Attas i ma u
vidu da s e u povi jesti m odernih z nanosti na Z apadu z nanost i
religija, openito govorei, nalaze, uglavnom, ili u odnosu
konflikta, k oji na na jzaotreniji nain dolazi do izraza u sukobu
scijentistikog materijalizma s religijom, ili u odnosu potpune
meusobne neovisnosti znanosti i religije od kojih svaka ima svoj
vlastiti m etod i s voje vl astito po druje, posebno u razdoblju
logikog pozitivizma kada se u njihovoj odvojenosti i meusobnoj
neovisnosti znanost i religija interpretiraju kao razliiti jezici koji
se ne nalaze ni u kakvom meusobnom odnosu budui da imaju
potpuno razliite funkcije.
Drugim dvjema mogunostima odnosa religije i zna nosti u
modernoj i suvremenoj z apadnoj duhovnopovijesnoj kons telaciji,
koje s e r azmatraju u s uvremenim filozofskim, z nastvenim i
teolokim krugovim: mogunosti dijaloga i mogunosti integracije
religije i z nanosti na Zapadu, A l-Attas ne posveuje po sebnu
panju i to iz dva osnovna razloga: 1. takve mogunosti dijaloga i/li
integracije religije i znanosti u zapadnom sekulariziranom drutvu i
njegovom sekulariziranom odnosu prema prirodi nisu izgledne i 2.

9
Wan Mohd Nor Wan Daud, Obrazovna filozofija i praksa Syeda Naquiba Al-
Attasa, Tugra, Sarajevo, 2010. str. 100.
223
Al-Attasa u prvom redu zanima muslimanski odnos prema znanju,
znanostima i obr azovanju i n jegovo zasnivanje na islamskim
principima, zahtjevima i interesima.
Ovdje se, dodue t ek uzgred, moe postaviti pitanje da li al-
Attasova f ilozofija z nanosti, odnos no kr itika moderne ( zapadne)
znanosti ne uzima u obzir u do voljnoj m jeri nj en un iverzalni
karakter koji se oituje u njenom globalnom civilizacijskom
prihvatanju a koj i je up ravo na glaavao u svom odbi janju poj ma
islamizacije znanosti muslimanski nobelovac Abdu Salam.
Na drugoj strani, al-Attas ne uzima u dovol jnoj mjeri u obzir
ni promjenu paradigme razumijevanja prirode u smjeni nutnijanske
fizike i s uvremene, a tomske f izike 20. s t. u kojoj ( suvremenoj
fizici) se sada priroda shvaa: 1. ne kao nepromjenljivi red ili kao
stalna pr omjena i pr eureenje, nego povijesno, evolucijski,
dinamiki i procesualno, 2. ne teleoloki ili deterministiki, nego
kao i s truktura i ot vorenost i stovremeno, 3. ne kao s upstancija i li
atomistiki, nego kao odnos, u holistikoj meuovisnosti i
ekoloki, 4. ne hijerahijski i antropocentrino niti redukcionistiki,
nego kao sistem i cjelina, organiki, 5. ne dualistiki nego
vieslojno, vi edimenzionalno i n a vi e r azina i 6. n e ka o
Kraljevstvo B oije il i maina, nego ka o z ajednica
10
. Takoer se
ini da al-Attas ne pokl anja znaajniju panju vanosti i znaenju
upitnosti pojma materije, promijenjenog razumijevanja kauzalnosti
i gibanja i holistikog pristupa u suvremenim znanstvenim
spoznajama za mogunost novog dijaloga znanosti religije.
IV
Zasnivanje muslimanskog odnosa prema z nanju, z nanosti i
obrazovanju na i slamskim pr incipima A l-Attas konc ipira ka o

10
Usporedi: Ia n Barbour, Religion and Science, Historical and Contemporary
Issues, HarperCollins Publishers, New York, 1997. str. 281. 284.
224
islamizaciju znanja. Izlaganje metafizikih, epistemolokih,
etikih, kulturnopovijesnih osnova, standarda i perspektiva
islamizacije zna nja pr edstavlja s adraj A l-Attasove filozofije
znanosti, kao i praktini metod i cilj njegovog obrazovnoodgojnog,
naunikog, nastavnikog i pedagokog djelovanja.
Svoju filozofiju znanja, znanosti i obrazovanja al-Attas izlae
u metafizikoj arhitektonici ije temeljne elemente preuzima iz
tradicionalnih nauavanja muslimanskih teologa, filozofa i sufija.
Zapravo, metafiziki sistem islama, prema al-Attasu,
najvjerodostojnije j e izloen u dj elima f ilozofskog s ufizma u
kojima se stvarnost, kao transcendentalno jedinstvo bitka, odnosno
egzistencije (wahdat al- wujd), na psihologijskoj ravni, otkriva na
nain jedinstva iskustva i razuma s int uicijom i n atprirodnim i
transempirijskim ra zinama l judske svi jesti
11
, a na metafizikoj
ravni na nain ontologijskog jedinstva pojmova istine i realnosti.
Temeljno A l-Attasovo pol azite u izlaganju islamskog
koncepta z nanja gl asi: V jerovanje i ma kog nitivni sad raj
12
.
Znanje dolazi od Boga. Legitimni putevi znanja su, uz pet vanjskih
(dodir, miris, okus, vid i sluh) i pet unutranjih (prosti osjeaj,
predstavljanje, procjenjivanje, pamenje, sjeanje i imaginiranje)
osjetila i zdrav razum, takoer, i intuicija i istinit izvjetaj
utemeljen na aut oritetu.
13
Kur'an i S unnet pr edstavljaju a utoritet
koji ne samo da posreduje istinu, nego i konstituira istinu.
14

U i slamskom konc eptu t emeljnog z nanstvenog metoda koj i
(koncept) s e z asniva n a pr incipu jedinstva ( tawhd), u jedinstvu
korespondentskog i koherentskog odreenja znanja, odnosno
epistemologijskog i ontologijskog odreenja istine, al-Attas vi di
temeljnu razliku izmeu islamske filozofije i teorije znanosti i
moderne filozofije i teorije znanosti: Mi (u islamskoj terminologiji

11
Usporedi Al-Attas, Intuition of Existence: A Fundamental Basis of Islamic
Metaphysics, Kuala Lumpur, ISTAC, 1990. s. 10-14.
12
Syed Muhammad Naquib Al-Attas, Islam and The Philosophy of Science, str. 3
13
Isto, str. 9.
14
Isto, str. 13.
225
opaska naa) upotrebljavamo jednu rije da openito oznaimo
oboje, i stvarnost i istinu, i ve ta injenica sama po sebi znakovito
upuuje na nae razumijevanje znaenja istine ne samo kao pukog
svojstva t vrdnji, vj erovanja i s udova, ne go i kao s vojstvo prirode
stvarnosti. Rije haqq odnosi se na oboje: stvarnost i istinu. Njena
suprotnost j e btil, koja znai ne-stvarno i li pogreno. Haqq znai
prikladnost z ahtjevima m udrosti, pr avde, ispravnosti, i stine,
stvarnosti, tanosti. To je stanje, vrsnoa ili svojstvo bivanja
mudrim, va ljanim, i spravnim, pravim, stvarnim, prikladnim; to je
stanje bi vanja nu nim, ne izbjenim, oba veznim, du nim; to je
stanje postojanja i sadraja svega. Postoji druga rije, sidq, koj a
znai istinu ija je suprotnost kidhb u znaenju neistine ili
pogrenosti, koja oznaava samo istinu koja se odnosi na tvrdnje ili
izreene rijei, dok se rije haqq odnosi ne samo na tvrdnje nego i
na djelovanja, osjeanja, vjerovanja, sudove i stvari i dogaaje u
postojanju. Stvari i dogaaji u postojanju koje oznaava haqq
podrazumijevaju ne s amo nj ihove s adanje uvj ete, ne go i nj ihove
prole kao i budue uvjete. U pogledu na budue uvjete haqq znai
verifikaciju, realizaciju, aktualizaciju. Ustvari, da znaenje termina
haqq valja razumjeti t ako da sadri oboje, i stvarnost i is tinu koja
se odnosi na stanje postojanja, u skladu je s injenicom da je jedno
od Boijih i mena koj e Ga opi suje kao apsolutnu egzistenciju koj a
je stvarnost, a ne ideja egzistencije.
15

Na etikom planu, u al-Attasovoj filozofiji znanja kljuni
moment predstavlja koncept edeba. Prema al-Attasu, u islamskom
pojmu edeba objedinjuju se sutinska znaenja: 1. islamskog
koncepta z nanja/obrazovanja, 2. i slamskog konc epta dobr a i
odgovornosti i 3. islamskog koncepta pravde i pravinosti. U Risali
al-Attas pie: Dobar ovjek je onaj koji je iskreno svjestan svoje
odgovornosti pr ema j edinom Bogu; ko r azumije i i spunjava s voje
obaveze prema sebi i drugima u drutvu na pravedan nain; ko
neprestano tei usavravanju svakog aspekta sebe prema savrenom

15
Syed Muhammad Naquib Al-Attas, Islam and The Philosophy of Science, str.
18.-20
226
ovjeku adaba.
16
Prema al -Attasovom r azumijevanju ovog po jma,
u skladu s njegovim ranim znaenjem u islamskoj klasinoj
literaturi, adab se sastoji u prepoznavanju i priznavanju realnosti u
kojoj su znanje i bitak hijerarhijski ureeni i u odgovornom
preuzimanju odgova rajueg/pravednog mjesta u toj realnosti
(prema fizikim, intelektualnim i duhovni m ka pacitetima i
potencijalima), ka o i u odgov ornom pos tupanju p rema t oj
realnosti.
17

Jezikom iskustvu svijeta kao drutvenom, povijesnom i
intersubjektivnom i skustvu ponovo j edna uz gredna na tuknica
al-Attas ne pridaje znaajniju panju. Na praktinom planu, Al-
Attasov kon cept znanja i ob razovanja je, u s kladu s a s ufijskom
tradicijom teofanijskog a ne dogaajnog, prospektivnog,
povijesnog shvaanja stvarnosti, ahistorijski i individualistiki
18
.
Upravo otuda to pitanju znanja pristupa u kljuu
individualistikog i ahistorijskog koncepta, al-Attas u svojoj kritici
moderne znanosti ne polae mnogo na njenu socijalnu konstituciju,
tehniku uvjetovanost, industrijsku, kapitalistiku i kolonijalnu
nastrojenost.
U najkraem, al-Attasovo uporite za konc ept i slamizacije
znanja/znanosti moe se saeti na sljedei nain: 1. Moderna
znanost nije ni kulturno ni praktino/etiki neutralna, jer ne nastaje
u pr aznom, povi jesno 'dekontaminiranom' p rostoru i j er s e
metodiki zasniva i kree na eksperimentalnom i razarakom
odnosu pr ema pr irodi. 2. Moderna znanost dj eluje s vjetonazorski,
jer ne samo da u svom zapadnom kulturnopovijesnom zaleu ima

16
Citirano p rema: Wan Mohd Nor Wa n Daud, Obrazovna filozofija i praksa
Syeda Naquiba Al-Attasa, str. 163.
17
O al -Attasovom konceptu adaba vidjeti ire u: Syed Muhammad Naquib al-
Attas, Islam i sekularizam, str. 157.-160. i 2 12.-216. i u: Wan Mohd Nor Wan
Daud, Obrazovna filozofija i praksa Syeda Naquiba Al-Attasa, t ree poglavlje,
str. 163.- 181.
18
Vidjeti: Wan Mohd Nor Wa n Da ud, Obrazovna filozofija i praksa Syeda
Naquiba Al-Attasa, Tugra, Sarajevo, 2010., str. 181.-198.
227
odreenu metafiziku, nego se i u svojoj metodikoj strukturi
zasniva na ne kim a rbitrarnim, neznanstvenim, metafizikim
sjenama i pret postavkama i j er to Al-Attas posebno naglaava -
svaka, pa i moderna znanost, uvijek je, ne neki nain, zapravo,
interpretacija
19
.
ZAKLJUAK
Al-Attasov konc ept i slamizacije zna nja/znanosti sv oje
uporite ima u sljedeim postavkama: 1. Moderna znanost nije ni
kulturno ni praktino/etiki neutralna, jer ne nastaje u povijesno
praznom prostoru i jer se metodiki zasniva i kree na
eksperimentalnom i razarakom odnosu prema prirodi. 2. Moderna
znanost dj eluje s vjetonazorski, j er ne s amo da u s vom z apadnom
kulturnopovijesnom z aleu ima odreenu metafiziku nego se i u
svojoj metodikoj strukturi zasniva na nekim arbitrarnim,
neznanstvenim, metafizikim sjenama i pretpostavkama i jer, to Al-
Attas posebno naglaava, svaka, pa i moderna znanost, uvijek je, ne
neki nain, zapravo, interpretacija. Filozofiju z nanja, znanosti i
obrazovanja a l-Attas izlae u metafizikoj arhitektonici ije
temeljne elemente preuzima iz tradicionalnih nauavanja
muslimanskih teologa, filozofa i sufija a u kojima se stvarnost, kao
transcendentalno j edinstvo bi tka odnosno egzistencije ( wahdat al-
wujd), na psihologijskoj ravni, otkriva na nain jedinstva iskustva
i ra zuma s int uicijom i na tprirodnim i tra nsempirijskim ra zinama
ljudske sv ijesti, a na metafizikoj ravni, na nain ontologijskog
jedinstva pojmova istine i realnosti.

19
Syed Muh ammad N aquib Al-Attas, Islam and The Philosophy of Science,
International Institute of Islamic Thought and Civilization, International Islamic
University Malaysia, Kuala Lumpur, 1989., str. 3.-4-
228
.
:

229
Dr. Devad Hodi, docent
AL-ATTAS' PHILOSOPHY OF SCIENCE:
ISLAMIZATION OF KNOWLEDGE

SUMMARY
Muslim u nderstanding o f modern s cience i s pr edominantly
marked by its instrumentalist conception according to which modern
science i s metaphysically an d et hically n eutral. S uch
understandingof modern science overlooks its basic epistemistic and
methodic e vent w hich l ies i n a bstract mathematical, l eveling,
reductionistic plan, set up before any r esearch, t hat determines t he
way i n which be ings o r ha ppenings a re be ing t hrown t o t he ve ry
research.
In s uch a p redominantly Muslim u nderstanding Naquib a l-
Atttas stands out with hi s own critical position. He belongs t o the
circle of c ontemporary M uslim t hinkers w ho ha ve de voted
significant attention t o t he cons ideration and r evival of I slamic
philosophy, know ledge a nd e ducation in w hich hor izons one
should seek ans wers to t he cha llenges of modern technological-
scientific western culture.
Establishment of M uslim a ttitudes t owards know ledge,
science and education on Islamic pri nciples Al-Attas conceives as
an Islamization of knowledge. P resentation of metaphysical,
epistemological, e thical, c ulture-historical ba ses, standards a nd
perspectives of I slamization of kn owledge i s the c ontent of A l-
Attas philosophy of knowledge as well as a practical method and a
goal of his educational, scientific and pedagogical activities.

Key words: Knowledge, modern s cience, phi losophy,
Islamic phi losophy of s cience, e ducation, Sufism, I slamization of
230
knowledge/science, metaphysics, nature, r eality, c ognition,
recognition, intuition, truth, adab

O. BAJRAKTAREVI, Ikbalova vjersko-filozofska misao
231
1TMr. Orhan Bajraktarevi,
1Tpredava
1TIKBALOVA
1TVJERSKOFILOZOFSKA MISAO
1T(Ideja rekonstrukcije izmeu religije i kulture
kao istine novog iskustva svijeta: vjerovati,
initi i biti)
SAETAK
1TIkbal, u dobu irenja evropskih industrijskih i socijalistikih
revolucija, naturalizma, evolucionizma, empirizma, agnosticizma i
ateizma ukazuje na znaaj vjerovanja i vjere u Boga; on
dubranovsko-gandijevski poziva brahmanistiko-religijskoj i
biblijskoj misli, on poz iva Kur'anu i hadisu Muhammeda, alejhis-
selam, sa novim arom, sa novim duhom i na nov nain, u formi
koja dovo di do nov og, s lobodnog, s nanog m uslimanskog
individualiteta ka o i ndividualiteta uope. Novi poj edinac ni je
optereen tradicijom i prolou, on uspostavlja nacionalnu dravu
232
ali i s tvarnu islamsku dravu i , i znova uj edinjeno, islamsko
svjetsko drutvo.1TP0F
1

1TKljune rijei: rekonstrukcija i s poznaja, vj ersko i skustvo,
prirodne nauke i duh K ur'ana, Univerzum, Ego/Ja, agnosticizam i
vjera u Boga, neeuklidovska geometrija, savremena psihologija

1T1. Muhamed Ikbal, filozof religije i pjesnik Pakistana kako je
nazivan u l iteraturi, i ndo-pakistanski mislilac i pjesnik s poetka
XX. stoljea, predstavlja jednog od najznaajnijih mislilaca
muslimanske s avremenosti: on j e znak i slama modernog doba ,
predstavnik miljenja modernog Istoka, pionir nove humanistike
misli u filozofiji i u religiji, on je filozof i pjesnik koji je svoj um i
srce darovao svima, i muslimanima svijeta i itavom ovjeanstvu.
1TIkbalovo pj esnitvo na jizravnije ba tini ve likog D elaludina
Rumija, njegova filozofija slijedi velike mislioce klasine islamske
filozofije, filozofiju s vjetlosti ka snog I bn S inaa, z oroasterovsku
simboliku Suhraverdija, Ibn Miskavejha, u povi jesti drutvene misli
on slijedi i obnavlja osnivaa nauke o drutvu, Ibn Halduna, a od
klasinih teolokih kola kelama Ikbal preferira e'arijsko miljenje
iz k ojeg i i zrasta, u z i n aspram Gazalija i I bn A rebija, i njegov
sufizam.
1TIstovremeno, I kbalova f ilozofsko-nauna i knjievno-
umjetnika djela u cjelini pretpostavljaju iroke uvide i razmatranja
evropskih filozofa, naunika, umjetnika i pjesnika, a prije svega
Niea, Bergsona, Hegelove filozofije, posebno Dantea i njegove
Boanstvene ko medije, Miltona i nj egovog I zgubljenog i i znova
pronaenog raja, te Getea i njegovog Fausta, Ajntajna i te orije
relativiteta, Karla Marksa i socijalistikih ideja, Lava Tolstoja, te
Mustafe Kemala, osnivaa moderne turske drave.
1TMi da nas moemo ka zati d a I kbal p ripada ono m
najznaajnijem krugu savremene humanistiko-reformistike misli

1
Ovaj rad je neznatno izmijenjeno predavanje odrano 14. 5. 2009. god.
u okviru tribine Ikbalove katedre na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
233
u religiji i filozofiji, bitnim obnoviteljima nauke, filozofije i religije
unutar m odernog s vijeta i s vjetske kul ture islama. Indoiranac i
Pakistanac, Ikbal uz Demaludina Afganija, Egipanina Muhameda
Abduhua i Sirijca Abdurahmana Kevakibija spada u na jistaknutija
imena moderne povijesti muslimanskog Istoka.
1T2. Ovaj razgovor o I kbalu i sa Ikbalom odvija se u s jeni dva
Ikbalova filozofska djela u Razvoj metafizikog miljenja u Perziji
(u kojem dominira grko-perzijska misao i s ufizam), doktorska
disertacija izloena na Minhenskom univerzitetu i objavljena 1908.
god. i Obnova vjerske misli u islamu (u kojem dominira islamsko-
pravna m isao, filozofska t eorija poslanstva i suf izam), est
predavanja odr anih u ne koliko gr adova ondanje I ndije, a
napisanih na z ahtjev L ondonskog a ristotelijanskog d rutva,
objavljenih 1930. Mi o vdje pr atimo ugl avnom ovo dr ugo dj elo,
koje s e poj avilo 20 go dina nakon prvog, a za koje se openito
smatra da bitnije i zraava t emeljne f ilozofske stavove Muhameda
Ikbala.
1TIkbalovo dj elo Razvoj metafizike u Perziji podijeljeno je na
dva di jela: na predislamsku perzijsku filozofiju koja iznosi uenja
Zaratustre, Manija i Mazdeka i grki dualizam koji sadri pet
cjelina: neoplatonistiki aristotelijanci u Perziji, islamski
racionalizam, kont roverze oko r ealizma i i dealizma, sufizam i
pozno perzijsko miljenje.
1TOvo dj elo, i ako pr imarno i zraava I kbalovo vi soko
obrazovanje a kademskog ka raktera i iroke uvi de u r aznolikosti
klasine literature, obrazovanje koje je Ikbal stekao uglavnom na
zapadnoevropskim uni verzitetima, iskazuje i budue dimenzije
njegove a utentine misli.Sam Ikbal objanjava temeljnu namjeru
ove knj ige koja s e po javljuje ka o jedna vr sta uvoda u dr ugu. t j.
Obnovu vjerske misli u islamu:
1Ta) r azotkrivanje kon tinuiteta pe rzijske t radicionalne misli i
mogunost njenog izraza unutar uni verzaliziranog j ezika moderne
filozofije i
234
1Tb) r azmatranje suf izma u kategorijama moderne na uke k ao
svojevrsno obj anjenje ' "izvanredne v italnosti s ufijske
preformulacije islama".
1TOvo djelo , slino djelu Obnove, poredi istonjake i
zapadnjake mislioce, zapaa i izraava slinosti, ali i sve razlike u
njihovom m iljenju. U ne posrednu vezu on dovodi Z aratustru i
Platona, Manija, Lajbnica i openhauera, Abdul-Kerima Dilija i
lajermahera i sl.
1TIkbal je, smatrajui da "izvorni princip mora biti dinamiki
shvaen", kritiki preuzimao i usvajao sve to je na jbolje u
tradicionalnoj i savremenoj orjentalnoj i islamskoj misli i kulturi, u
filozofiji, religiji, umjetnosti, politici, ekonomiji, sa idejom obnove
muslimanskog ivota u savremenosti ka o izraza i si mbola
univerzalnog bratstva meu ljudima. Stoga e kategorije i sintagme
tradicionalnog pr o-sufijskoga karaktera ka o to su p ospana
subjektivnost, ekstremni panteizam, isti um, sanjarski misticizam i
sl., pretrpjeti estoku Ikbalovu kritiku.
1T3. Djelo O bnova vj erske m isli u i slamu obj edinjava est
predavanja koja j e I kbal, na po ziv m uslimanskog dr utva i z
Madrasa, odrao 1928. god. u nekoliko gradova ondanje Indije.
1TKroz pojedine naslove ovih predavanja kao to su Spoznaja i
vjersko i skustvo, Koncepcija Boga i smisao namaza, Ljudski ego-
njegova s loboda i b esmrtnost, D uh i slamske kul ture, Princip
kretanja u strukturi is lama, Ikbal razotkriva i izraava te meljne
pojmove i kategorije vlastitog pogleda na svijet, vlastite filozofije,
umjetnosti i mistike is lama: re konstrukciju i s poznaju, vjersko
iskustvo, prirodne nauke i duh Kur'ana, univerzum, Ego/Ja, prostor
fizikih tijela i nematerijalnih bia, neeuklidovsku geometriju,
agnosticizam i vjer u u Boga, du u, vol ju, vr ijeme, s isteme
materijalnih atoma, grku i novovj ekovnu filozofiju, l judsku
slobodu, poslaniku svijest, filozofsku i mistiku svijest, um i srce,
intelektualni in, savremenu psihologiju i analitiku kritiku i s l.
Ikbalovi konc epti v remena koj i s e ve zuju z a Bergsona, Niea i
Ajntajna, ali p rije sv ega za ku r'ansku Objavu, ba caju novu
235
svjetlost i n a t radicionalne p redmonoteistike koncepte stvaranja,
historije i d rutva, s udbine i s lobodne vol je, s mrti i be smrtnosti,
konanosti i beskonanosti. Ikbalova m isao obuhv ata brojna i
raznolika podruja ljudskog djelovanja i samoizraavanja, svejedno
da l i je to vjera ili odreeno vjerovanje i u vjerenje, na uka i li
mistika, etika ili politika, povijest drutva ili, pak, tradicija i kultura
u najirem smislu rijei; sve te oblasti Ikbal saima unutar vlastitog
diskursa, visoke knjievno-umjetnike forme koja vrhuni u poeziji,
svojih pr edavanja i g ovora, i s voje f ilozofije. T a, I kbalova
filozofija, i spoljava s e kr oz ne koliko bi tnih di menzija ka o
svojevrsnih filozofskih di sciplina: filozofiju religije, teoriju jastva,
filozofsko-kritiki i ciniki um, filozofiju umjetnosti, filozofsku
antropologiju i socijalno-politiku misao i sl. Na taj nain Ikbalova
filozofsko-kritika nastojanja unutar povijesti islamskog miljenja i
vjerovanja slie racionalizmu filozofskog skepticizma ranog
Gazalija i Kantovoj f ilozofiji i k ritici ' 'dogmatskog drijemea"
unutar z apadno-evropske j udeo-kranske misli. Kant nije mogao
potvrditi mogunost Boije spoznaje, a Gazali se u krajnjoj instanci
obraa mistinom iskustvu koje je sa pozicija vjere dovoljno samo
sebi. Ikbal podvrgava kritici i neke istaknute pojedince ili mislioce
i f ilozofe k ao to s u, npr., P laton, Makijaveli i Karl Marks, pri
emu oni za njega predstavljaju odreene drutvene slojeve ili
pojedine sisteme upravljanja ili modele miljenja i ivljenja. Platon
je preferirao istu refleksiju udaljenu od stvarnog ivota i
djelovanja, a bi tna f ilozofija z a njega j este ont ologija s mrti.
Makijaveli predstavlja sloj politiara koji su kroz ideal i pr incip
korisnosti napustili tradicionalne principe i moral u politici.
1T4. Pa i pak, m oe se ka zati da Ikbalova m etoda i n jegovi
filozofski pogledi proizlaze iz jednog temelja i sa jednog izvora: to
je ono to Ikbal imenuje kao Ego/Jastvo,
1TSopstvo/Ja, K onana stvarnost, Apsolutni ego, hudi. Ova
filozofsko-sufijska "teorija jastva" ili filozofija hudija ini osnovu
ukupnog I kbalovog d jela. Ovu temeljnu ka tegoriju i misao Ikbal
izlae uglavnom na perzijskome jeziku jer veliki broj muslimana na
236
islamskom istoku govori ovim jezikom, a on u sebi sadri i brojne
arabizme k oji su neposredna sp ona sa ar apskim j ezikom ka o
jezikom ku r'anske Objave. Utoliko I kbal i s voje f ilozofsko
miljenje izlae j ednostavno, ali dinamino i posebnim stilom i
jezikom koji je podreen t emeljnom poj mu J a/Ego-a. On ulae
veliki na por da bi od redio po jam J astva u onom s mislu koj i
odgovara nj egovoj t emeljnoj z amisli. Iako je bi o pod velikim
utjecajima F ihtea i nj egove f ilozofije J a i ne-Ja, i po sebno
Bergsonove f ilozofije, Ikbalova t radicija, osjeanja i um su
muslimanski, i ova t eorija j e, na taj nain, njegova. I, kao to j e u
prirodi Boijeg Ja da se otkriva, u naravi svakog pojedinca je da se
izrazi, jer sve t o po stoji i ma svoj e vlastito Ja. Poloaj na
egzistencijalnoj skali bia ovisi o stepenu r azvijenosti ov og J a:
zemljino Ja je razvijenije i monije od Mjeseevog i zato se Mjesec
okree oko Zemlje, ali sama Zemlja okree se oko Sunca jer je
njegovo Ja razvijenije od Zemljinog Ja. Ipak, u sreditu panje stoji
ovjekovo Ja. Pojam Ja nastaje sa historijskom svijeu da ovjek
nije beznaajni, zanemarivi djeli neke vie harmonije ili prirode.
Ja se iskazuje u samorazvoju. Ja se stvara. Ono se odgaja, njeguje.
Ja je in i djelo. Ono vrhuni u razliitosti, napokon "originalnosti"
u koj oj se ovo Ja izgrauje kao zasebno djelo, kao "filozofsko-
umjetniko Ja", ono Ja koje neprekidno smanjuje rastojanje izmeu
sebe i Krajnjeg ja. Moglo bi se ustvrditi da ovjek samo iz jedne
oformljene ali ne i u sebi zatvorene subjektivnosti moe saznati ta
jeste; i Krajnje ja , i on sam, i Drugi, i s vijet. Protutea ovakvom
subjektivizmu moe bi ti s amo j edno "nevlastito jastvo",
nesubjektivna subjektivnost.
1TOva ka tegorija Ja/ Ego/personalitet/dua/duh/jastvo - koja
izvorno ne postoji u ur du j eziku a ni u pe rzijskom - predstavlja
osnovu i ntegriteta s vakog poj edinca. O na j e, ka ko ka e Osman
Emin, "stvar i stinite eg zistencije" ( ay' zu wudud ha qiqi), ni je
nikakav pr ivid i f antazma u ma i obuhvata dvi je di menzije: i stinu
ivota, i slobodu-za, slobodu kako je odreuje Boiji zakon. Pa ta
je onda ivot? On je strogi individualitet ija najvia forma jeste Ja,
237
a na jpotpunija egzistencija jeste ona koja uveava vlastitu
individualnost. Na taj nain ona neprekidno smanjuje rastojanje
izmeu sebe i Boga kao najvieg Ja. ivot u cjelini je ste
individualan, za njega ne postoji neka vanjska egzistencija i kada se
razotkriva i pokazuje, pokazuje s e u os obi, i ndividui, jednom
bivstvujuem. I sam Tvorac koji stvara svako bivstvujue je
takoer individua ali krajnja, jedna jednujua i kao takva -
neusporediva. I kbalova f ilozofija, ka o s vojevrsna f ilozofija
psihologije i z nanosti u i slamu, s ama po s ebi pr edstavlja j edno
izvorno miljenje unutar savremenog islamskog svijeta i gradi bitan
dio savremene i slamske f ilozofije, filozofije koj u primarno
odreuje vjera u Boga. Stoga je religija opisana, kako navodi Ana
Mari iml, kao "mo od najvee vanosti u ivotu kako pojedinca,
tako i naroda. Ikbal je pokuao i kroz pjesnike i kroz filozofske
naine da objelodani svoj idal religije kao moi koja sl ui da se
nae svoje ja". Istina Ja ne lei u Dekartovom stavu Ja mislim, niti
u K antovom J a mogu, nego pr ije, i u jednom i u drugom
prethodeem, Gazalijevom Ja udim, jer, desilo mi se da znam.
1TFilozofiju jastva Ikbal utemeljuje na dva bitna stava:
1Ta) individualitet je kljuna dimenzija kosmosa, i on se
izraava u Najviem/Krajnjem Ja i na njemu se temelji,
1T(Ja je b it e gzistencije, stari v ijek t o opisuje k ao "apsolutnu
istinu" , kao veliko Ja, o tome govori Kur"an kada govori o Boijim
lijepim i menima i a tributima, Huve-llahu-llezi l a ila he il la hu/On
Allah je Bog i nema drugog boga osim Njega..., Huver-Rahmanur-
Rahim/On je milostivi i Samilosni. El-Melikul-Kuddusu-Selamul-
Mu'minul-Muhejminul-Azizul-Mutekebir. / .... V e H uvel-Azizul-
Hakim/0n je Velianstveni i sl.)
1Tb) individualitet je kljuna dimenzija u formiranju ovjeka i
on se ogleda u humanistikom Ja, niem ja, koje ovisi o
raznolikostima i zvanjskog, ono j e s labo, ne stalno, ne razvijeno,
propadljivo.
1T(O tome takoer govori Kur"an: ovjek j e Daiif/slab.
Qutuf/krtica, Q ufur/bogohulan, U dul/ b rzica, Z ulum/Nasilan.
238
Dehul/Neznalica i s l. a li on je i stovremeno i F i a hsenit-
taqvim/najljepeg obl ika, H amilul-emane/Nosilac emaneta, Belil-
Insanu ala nefsihi besir, ovjek je halifa na zemlji i sl. Ikbal istie
da poredba iz Kur'ana - Nur 'ala Nur Bog je svjetlo nad svjetlou -
predstavlja nain iskazivanja da je Bog duhovna zbilja koja izmie
vremensko-prostornim dimenzijama, a da i pak ka o t akva, ni je
neodreena, nije beskonanost koja bi prekrivala i ut apala
cjelokupno postojanje. Zatvorena lampa u z idu uka zuje n a Boga
kao i ndividualno jastvo. Bog, Najvii Ego, Krajnji Ego, Vrhovno
jastvo, Sveukljuivi Ego, jeste beskonaan, ali ta beskonanost nije
ni vr emenska ni prostorna: ona je i ntenzivna i sas toji se o d
beskonanih nizova unutarnjih mogunosti Boijeg stvaralakog
ina, kojega je univerzum samo djelimini izraz.
1T"Hudi kada se probudio,
1TIzvukao je ovaj svijet samosvojnog postojanja,
1TU njemu su skriveni brojni svjetovi;
1TPotvrujui sebe, stvara drugo-pored-sebe.
1T5. Stoga s vijet, ve li I kbal, koj i neprekidno na staje, ni je
stvoren u nekoj vremenskoj jedinici i ne lei u beskonanom
prostoru i zvan Boijeg Bia kao neki tek proizvedeni dio. U
Boijoj je pr irodi d a O n vjeno stvara, a svijet mu nije
suprotstavljen ka o Njegova drugost. Sa stanovita Sveukljuivog
Egoa ne postoji "drugo". U njemu su identini akt spoznaje i akt
stvaranja. Pa ipak, duh Ikbalove filozofije i centralni pojam Ja stoji
nasuprot t eorija egzistencijalnog monizma Ibn Arebijeva ti pa je r
one dovode u pitanje cjelinu i duh strogosti islamskog monoteizma.
1TProstor, vrijeme i materija su interpretacije k oje sam u m
pridodaje slobodnoj stvaralakoj aktivnosti Boijoj. Odnos Boga
prema Njegovom djelu, ako se shvati u ovim kategorijama - a to su
primarno ka tegorije z apadnoevropske f ilozofske t radicije koje u
sebi ne pos jeduju i skustvo i zvornosti cjelovite Boije Objave kao
teksta, ili j e ba tine t ek fragmentarno - dovodi do a ntinomija,
kantovskih ili drugih, koje primoravaju um da prihvata i afirmaciju
239
i ne gaciju istovremeno i da , na j edan pa radoksalan i a psurdan
nain, sizifovski, bude indiferentan ili zadovoljan kontradikcijama i
skepsom u vezi s a v jerom u B oga i nj egovim odnos om prema
stvorenome. A to je upravo, unutar zapadnjake povijesti i
humanizma, ona temeljna pozicija moderne, tehniko-tehnoloke
egzistencije ovjeka Zapada kao egzistencije ovjeka uope. Ona
se iskazuje kao nepodnoljiva lahkoa egzistiranja, kao iskljuivo
metafiziko poimanje istine, ka o bi tni ne dostatak i z aborav
autentinosti svake vjere, kulture i tradicije, svake umjetnosti,
pjesnitva, znanosti. Ta i takva egzistencija, zapadnjaka,
evrocentristika, evro-amerika, osvajako-imperijalna, nauno-
racionalistika, u bjesomunoj potrazi za jo jednom vjerom ukida
svaku vj eru, u pot razi za j o jednim boanstvom uklanja Boga, u
spoznavanju i spoznaji drugog i drugaijeg ponitava tog istog kao
drugog i drugaijeg. Taj plan etarni nihil izam na drasta i sa mog
Niea, na koga se Ikbal veoma r ado poziva, i proizvodi ontoloko
stanje sve prisutne kr ize ka o neotklonjive kr ize svi jeta, stanje
neprekidnog r ata. Tajna kr ize sa vremenog ovjeka, istie Ikbal,
krije se iza zastora naune terminologije. I kbal poz naje z apadno-
evropsku kul turu i c ivilizaciju, e vropsku z nanost i f ilozofiju,
klasinu i savremenu: on poznaje Zenona, Sokrata, Platona,
Aristotela, Avgustina, Bekona, Dekarta, Kanta, Njutna, Lajbnica,
Rasla, penglera, Frojda, Vajtheda, Ajntajna, a posebno Bergsona
i Niea. Bergsonovo shvatanje vremena kao istog trajanja i
Nieova teorija o Nadovjeku /Ubermensh/, o prevrednovanju svih
vrijednosti i vjenom vraanju istog, posebna su inspiracija za
Ikbala. Ali oni su i predmet Ikbalove kritike: isto trajanje ka o
zbiljsko povijesno vrijeme, kao "vrijeme u Bogu" ne prethodi Ego-
u a savreni ovjek ili Nadovjek u islamskoj misli /insan kamil/- a
to je svaki ovjek - osvaja duhovne vertikale i nadrasta opasnosti
euro-germanske iz abranosti i m aterijalnosti e gzistencije Nieovog
Nadovjeka kao ovjeka Zapada. Ali, sva t a znanja i umijea, sva
ta iskustva filozofije, religije, nauke, umjetnosti, u krajnjoj instanci,
prelomljena kroz prizmu dinamine vjerske misli koju iskazuje
neposredovana kur'anska Objava, sada zadobijaju nove dimenzije i
240
nova z naenja. Jer vjera sama po sebi, veli Ikbal, nije neto
razgranieno; ona nije ni ista misao, ni isti osjeaj, niti sam in:
to je izraz cijelog ovjeka.
1TI velika imena islamske prolosti, ovdje, neoekivano
oivljavaju i i znova bi tno govor e: Dahiz, Hallad, E bu Hanife,
Gazali, Iraki, I bn H azm, I bn Miskavejh, I bn R ud, I bn H aldun,
zatim Delaludin R umi, pa I bn T ejmije. ah Valijullah, Afgani,
Muhamed Abduhu. T ako s e Ikbal poj avljuje kao mislilac koj i u
produktivnom sueljavanju i dijalogu filozofije i religije, nauke i
religije, metafizike Zapada i m etaforike I stoka, uma i Objave,
objedinjava tra diciju i savrem enost, tradicionalno i savr emeno
miljenje u islamu, religiju i nauku. Islam je ovdje Ikbalov centralni
interes, on je i vjera i civilizacija, iva vjera, proivljena stvarnost:
sa t e po zicije on, ne zadovoljan s adanjim s tanjem i pol oajem
muslimana u s vijetu, vri k ritiku ukupne p ovijesti i slama, a
posebno njegovog klasinog perioda.
1TStoga religija, odnosno islam ima kljunu ulogu u filozofsko-
kulturolokom modelu obrata i on p redstavlja pr vu os novu s vake
drutvene renesanse, svake rekonstrukcije, svakog napretka. U tom
smislu Ikbal istie:
- 1TReligija, tj. islam je istina koja se ne suprotstavlja nauci;
- 1Treligija je od krajnjeg znaaja za ovjeka i sam ivot;
- 1Tislam je vjera svake renesanse, civilizacije i kulture;
- 1Ton je primjenjiv u svakom vremenu.
1TNa taj nain ikbalovski pr ojekt r ekonstrukcije vjerske misli
na t emeljima sa me O bjave kao svojevrsne he rmeneutike
objavljenog teksta (nass) omoguava transformaciju tradicionalne
filozofije u islamu i dovodi do razvoja s avremene islamske misli,
do obnove filozofskog sufizma u formi vi soke poezije i uspostave
novog kelama kao samonegacije savremene teologije crkvenog tipa
u islamu. A Boiji poslanik, Muhammed, alejhis-selam, koji donosi
sve-Objavu kao t emelj s ve-islama, on i uvodi u O bjavu, i ljuba v
prema njemu je bezgranina:
241
1TOn je onaj koji je osvijetlio prainu puta
1TBljetavim svjetlom Doline Sinaja.
1TU oima ljubavi i ushita on je Prvi i Poslednji-
1TOn je Kur'an, i on je Mjerilo,
1TOn je Ja-Sin, i on je Ta-ha.
1TStoga I kbala m oemo s matrati d uhovnim s avremenikom
nekih od najveih mislilaca moderne evropske misli kao to su
Jaspers, H ajdeger, Gadamer, Karl Oto Apel, Vajsceker, to
potvruje injenicu da Ikbalova ideja rekonstrukcije nije sluajni
iskorak je dnog pj esnika i mislioca nego j edno potpuno i skustvo i
spoznaja k oju nos i s am duh vr emena a ko ju o n ivi, i skazuje i
iscrpno razrauje. Tu lei znaaj i opravdanost modernih bavljenja
Ikbalom i modernih interpretacija Ikbala, i na Istoku i na Zapadu.
1T6. Ikbal, u dobu irenja e vropskih industrijskih i
socijalistikih r evolucija, na turalizma, e volucionizma, e mpirizma,
agnosticizma i at eizma, ukazuje na znaaj vjerovanja i vjere u
Boga, on, dubranovsko-gandijevski poz iva brahmanistiko-
religijskoj i biblijskoj m isli, on poz iva Kur'anu i ha disu
Muhammeda, alejhis-selam, sa novim arom, sa novim duhom i na
nov nain, u formi koja dovodi do novog, slobodnog, snanog
muslimanskog i ndividualiteta k ao indi vidualiteta uop e. Novi
pojedinac nije optereen tradicijom i prolou, on uspostavlja
nacionalnu dr avu, ali i stvarnu i slamsku dr avu i , i znova
ujedinjeno, i slamsko svjetsko dr utvo. Muslimanski narodi su ve
odavno razjedinjeni i udaljeni jedni od drugih: veliku ulogu u tome
je odi grao novovj ekovni k olonijalizam evropskih dr ava,
/kolonijalizam koji se, prividno, okonao Prvim svjetskim ratom
kao udarom na veliku Osmansku dravu, udaru koj i j e doveo do
pada i uk idanja Hilafeta kao sjedinjenih m uslimanskih dr ava
(610.-1924.)/ a naroito francuski i engleski, i njihove instalacije
ekstremnog na cionalizma i f undamentalizma unutar tog ve
podijeljenog svijeta.
242
1T"I kada smo danas", istie H.G. Gadamer u dj elu Um u doba
nauke (Frankfurt am Main, 1976.), "po okonanju ratova sa
Turcima, ponovo ugledali probuene religiozne energije u
islamskom svijetu, bilo je to iznenaenje. Kada je prije pedeset ili
eterdeset godina bilo rijei o islamu, i njegovi najbolji poznavaoci
su govor ili da to nikada nee postati stvarni politiki problem,
poto se ta populacija nikada nee ujediniti. No, u meuvremenu se
stanje pr omijenilo i m i vi dimo posljedice. Tu je bi lo i j este
osnivanje j edne s kroz-naskroz e vropske dr ave I zrael us red
islamskog ivotnog pr ostora. Tu j e novo pr ivredno t eite nastalo
eksploatacijom nafte u ovim zemljama, a time i formiranje izvjesne
evropski obrazovane intelektualne elite i njeni uticaji".
1TKriza svijeta, novo e vro-ameriko nametanje lokalnih ratova
protiv poj edinih m uslimanskih n aroda, na cija i dr ava u
savremenosti ( Palestinci, Iraani, Iranci, Kuvajani, Afganistanci,
Pakistanci, Sudanci, Somalijci, Jemenci, Turci, Kurdi, Filipinci,
Bonjaci, Albanci, Libanonci, eeni, Azerbejdanci, Altajci,
Kamirci i dr., iji se nacionalno-politiki i teritorijalni identiteti
nasilno oduzimaju i vraaju na bezaviajno-religijski, a historijski,
fundamentalno-muslimanski kako bi se opravdali novi udari na taj
svijet), rat i m ir pr otiv B osne i H ercegovine i g enocid na d
Bonjacima uz raseljavanja i podjele meu Albancima na Balkanu -
jo jedanput, na poetku 21 . stoljea, iznosi na vidjelo svu
dvolinost, hipokriziju, nemoral, zloine i korupciju dananjih
monih meunarodnih institucija, drava, vlada, pa i vjersko-
crkvenih z ajednica i istaknutih pojedinaca, on ih malobrojnih koj i
danas upr avljaju Planetom, a u ods ustvu i pr otiv religije i vjere u
Boga, be z pr avde i pr avednosti z a s ve, be z univerzalne e tike i
odgovornosti - sve t o ukazuje n a nu nost i hitnost obr ata, na
radikalni i veliki zaokret u pravcu svjetskog mira, umjesto svjetske
katastrofe, u pr avcu Ikbalovog susreta i dijaloga k ultura,
civilizacija i religija umjesto Hantingtonovog sukoba civilizacija i
religija, i iznova aktualizira Ikbalovo miljenje o nadolasku velikog
zajednitva ljudi i jedinstva svijeta, ubrzavajui obistinjenje tvrdnje
243
evropskog mislioca Andre Marloa / A. Marlaux (1901.-1976.)/ da
e "dvadeset i pr vo stoljee biti u znaku religije, i to na nain
islama, ili ga nee biti".
1T7. Na i slamskom i stoku, u a rapskom svijetu, danas vi e ni je
mogue misliti bez Ikbala. Muhamed el-Behij, Osman Emin, Zeki
Nedib Mahmud, A li A bdur-Razik, Taha H usejn, Jusuf K erem,
Muhamed Atif al -Iraki, M uhamed A bid a l-Dabiri, uz ne ke
istaknute or ijentaliste sa Zapada, istiu Ikbala kao jednu od
najznaajnijih figura muslimanske savremenosti.
1Tinjenica da je i jedno i d rugo I kbalovo d jelo, i R azvoj
metafizike misli u Perziji i Obnova vjerske misli u islamu,
prevedeno na bos anski j ezik, pr vo ne davno, p rije 3 -4 go dine, a
drugo prije 30-tak godina, sama po sebi govori o vanosti Ikbala za
nau bos anskohercegovaku drutvenu misao, za filozofiju,
knjievnost, umjetnost i kulturu moderne Bosanske drave.
1THusein ozo, Hasan Sui, Mehmedalija Hadi, Nusret
Isanovi, Enes Kari, Hilmo Neimarlija, Nevad Kahteran,
Demaludin Lati samo su neka imena savrem ene bos ansko-
religiozne misli koja se kod nas, najneposrednije, povezuju imenom
velikog pj esnika i m islioca, r eformatora, M uhameda I kbala i
njegove beskrajne duhovne demokracije.

1TLiteratura:
1) 1TM. Ikbal, Razvoj metafizike misli u Perziji, Sarajevo,
2005.
2) 1TObnova vjerske misli u islamu, Sarajevo, 1979.
3) 1TA. M uawed, A llama M uhammed I kbal, A l-Hay'a al -
Misriyya al-amma li-l-kitab, Kairo, 1980.
4) 1TM. Mir, Ikbal, velikan islamske civlizacije, Sarajevo, 2008.
5) 1TH.G. Gadamer, Um u doba nauke, Beograd, 2000.

244

1T .

)
: (

1T
1T
) (

:

245
Orhan Bajraktarevi, M.A., Lecturer
IKBAL'S RELIGIOUS AND PHILOSOPHICAL
THOUGHT
(RECONSTRUCTION OF IDEAS BETWEEN
RELIGION AND CULTURE AS THE TRUTH
OF THE NEW WORLD OF EXPERIENCE:
BELIEVE, DO AND BE)

SUMMARY
Ikbal, in the era of European expansion of industrial and social
revolution, na turalism, evolutionism, e mpiricism, a gnosticism a nd
atheism, in dicates th e i mportance o f belief in G od, a nd in a
Jubranian-Ghandian manner invites re aders to turn to Brahmanian,
Biblical t hought, t o Qur'an and Hadith of t he pr ophet Muhammad,
p.b.u.h., with a new enthusiasm, new spirit, a new way in a form that
leads t o a new free and strong i ndividuality, and i ndividuality as a
whole. The new individual is not burdened by tradition and history,
he establishes a national state, and re-united Islamic world society.

Key words: Reconstruction a nd know ledge, r eligious
experience, natural sciences and the spirit of Quran, Universe, the
ego/I, agnosticism a nd f aith i n God, non -Euclidean ge ometry,
modern psychology.
246

O. NAKIEVI, Iskrice iz korespondencije dvojice profesora...
247
Dr. Omer Nakievi,
profesor emeritus
ISKRICE IZ KORESPONDENCIJE DVOJICE
PROFESORA, TAJJIBA OKIA I HAFZA
OMERA MUIA
SAETAK
U iz javi na vinara i m islioca ekiba Arslana z abiljeenoj u
Spomenici Mekteb -i nu vaba da toj prilikom nj egove pos jete ovoj
instituciji 2 2. a ugusta 1932. god. govor i s e o pe rfekciji ove
institucije u pogl edu arhitektonskog i zgleda i primijenjene metode
obrazovanja. Tu tvrdnju potvruje raznovrsnost izuavanih
predmeta, pos ebno br ojnost s vrenika Mekteb-i nuva ba u z vanju
erijatskih sudija. Zauujui je broj znaajnih i vrhunskih
naunika i istraivaa koji su se obrazovali na ovoj instituciji,
posebno nae batine. Meu 47 generacija, mnogi su dali neizbrisiv
doprinos u t oj obl asti. Od znaaja je istai da je sauvana vrsta
veza izmeu nekadanjih pitomaca Mekteb-i nuvaba prvenstveno u
smislu dop une i straivanja i naunih radova. Ovo upozorenje
potvruje korespondencija veoma bogatog sadraja izmeu
dvojice profesora: Tajjiba Okia i hafiza Omera Muia, a to je
okosnica ovog rada.
248

Kljune rijei: Mekteb-i nuva b, ekib A rslan, pr ofesori
Tajjib Oki i Omer Mui.

Posjetio sam ovu obrazovnu instituciju 22. augusta 1932. god.,
oduevio s e l jepotom arhitektonskog i zgleda, i nterijerom
objekta i pr imijenjenom metodom obrazovanja, pa sam jo j
zaelio t rajni uspjeh kao i svim dr ugim kol edima u koj ima
dolazi do izraaja svjetlo islamskog erijata.P0F
1

ekib Arslan

Ovaj i slamski mislilac i novi nar ni je ovo i zjavio u s vojoj
zabiljeci prilikom posjete erijatskoj sudakoj koli (Mekteb-i
nuvabu) u vr ijeme pr oslave 420. godi njice G azi Husrev-begove
medrese iz utivosti prema domainu, nego u ushienju i

1
Spomenica Mektebi nuvaba, P 59/a.
249
oduevljenju, oparan ljepotom objekta Mekteb-i nuva ba, a li i
programom ove obrazovne institucije.
Ovaj obj ekat, koj i po sjetioca ne os tavlja bez ushienja,
zadrao je i danas tu ljepotu i on slui na ponos svim stanovnicima
Sarajeva, posebno Bonjacima. Meutim, program koji je zacrtan
na dan osnivanja ove institucije (1887. god.) nije ostao samo mrtvo
slovo na pa piru, ne go se duboko odrazio na i ntelektualni nivo
njegovih s lualaca. P rvobitni p rogram pr edvidio j e da se u ovoj
odgojnoobrazovnoj instituciji izuavaju predmeti:
1) arapski jezik (gramatika i sintaksa),
2) logika,
3) egzegeza Kur'ana, stilistika i poetika,
4) dogmatika (aqa'id),
5) erijatsko pravo,
6) povijest islamskog prava i nauka o islamskoj tradiciji,
7) usul-i fikh i hadis,
8) pravnika stilistika (sakki er'i),
9) nasljedno pravo,
10) erijatski pravniki postupak,
11) zakoni o posjedu zemljita,
12) osnovi evropskog pravosua sa osobitim osvrtom na
ustrojstvo sudova i uprave u Bosni i Hercegovini,
13) srpsko-hrvatski jezik,
14) matematika,
15) zemljopis,
16) povijest.P1F
2

Kroz ovu odgojnoobrazovnu instituciju, u kojoj je obrazovanje
trajalo pet godina, prolo je 45 generacija (327 svrenika, sa zvanjem
erijatskog sudije). Svi ovi svrenici nisu djelovali u obl asti sudstva,
nego u raznim oblastima, stasajui i izrastajui u zavidne mislioce i
naune istraivae, o emu emo kasnije govoriti.

2
ABH ZM7-BiH broj 9238/1887; prof. dr. Omer Nakievi,Historijski razvoj
Fakulteta islamskih nauka 1887-1998.; Sarajevo, 1998. str. 35-37
250
Mnogi pi tomci M ekteb-i nuva ba ni su m ogli z avriti
obrazovanje u ovoj i nstituciji z bog ratnih z bivanja ( 1941.-1945.),
nego s u na stavili na drugim fakultetima i ka snije dos tigli zavidni
uspjeh, kao npr. ing. Alija Bejti, direktor Zavoda za zatitu
spomenika u Sarajevu, prof. Mustafa Boji, profesor matematike i
fizike u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu i dr.
Ova institucija iznjedrila je veliki broj Bonjaka znanstvenika
od kojih navodimo neka imena:
- Spaho Fehim (reisu'l-ulema, ranije),
- oki Ibrahim, Tuzla, profesor Behram-begove m edrese i
suizdava i jedan od autora asopisa Hikjmet,
- Dizdar Muhamed, ravnatelj erijatske sudake kole,
- Mufti Hazim, direktor Vakufske direkcije u Sarajevu,
- Korkut Dervi, kus tos muzeja na Cetinju i kasnije Muzeja u
Sarajevu,
- Korkut Besim, prevodilac Kur'ana,
- Pai Muhamed, direktor erijatske dravne gimnazije u
Sarajevu,
- Dobraa Kasim, poznati alim i autor nekoliko kataloga rukopisa
Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu,
- ozo Husejn, referent za vjersko obrazovanje Jugoslavije,
profesor F IN-a, autor brojnih lanaka i komentator Kur'ana
(etiri prva duza),
- Busuladi Mustafa, jedan od najobrazovanijih muslimana
Bosne i H ercegovine t oga vremena, pr ofesor u erijatskoj
dravnoj gi mnaziji u S arajevu, komunisti ga s trijeljali 1945.
god.,
- Handi Adem, plodni istraiva,
- abanovi Hazim, plodni istraiva,
- Trebinjac hfz. Ibrahim, profesor FIN-a,
- Mujezinovi Mehmed, plodni istraiva nae batine,
- Tralji hfz. Mahmud, poznat kao iva enciklopedija, autor
brojnih lanaka i vie knjiga.
251
Pri ovom iznoenju poda taka n amjerno s mo i zostavili
generaciju dvojice profesora koji e biti u sreditui ovoga rada,
profesora Tajjiba Okia i Omera Muia. Ovaj rad se i bazira na
korespondenciji ove dvoj ice prof esora i kol ega iz i ste ge neracije
Mekteb-i n uvaba. To je bil a bro jnija g eneracija koj a j e z avrila
obrazovanje u ovoj koli u Sarajevu kolske 1925. god.
Generaciju su sainjavali slijedei:
1) Aganovi Alija (Sarajevo),
2) Beganovi Alija (Peigrad),
3) Gao Muhamed (Bosanski Novi),
4) Gljiva Mustafa (Sarajevo),
5) Hodi aban (Tuzla),
6) Hujdur Lutvija (Prozor),
7) Mui Omer (Sarajevo),
8) Oki Tajjib (Sarajevo),
9) Selimovi Ahmed (Foa),
10) Serdarevi Salem (Sarajevo),
11) Vareanovi Mustafa (Sarajevo),
12) arimanovi Sabrija (Zenica),
13) uak Mustafa (Sarajevo),
14) olbat Ahmet (Sarajevo) i
15) Dindo Hajdar (Kneina, Vlasenica).P2F
3

Porodica p rof. hf z. O mer M uia sauvala je dvadesetak
pisama prof. Tajjiba Okia, od kojih su neka duga i po nekoliko
stranica. Njihov sadraj je iskljuivo vezan za intelektualni rad. Iz
toga niza pisama mi smo odabrali neto to mislimo da e biti
dovoljno da italac koliko-toliko spozna tenju i jednoga i drugoga,
da to vie objelodani ono to karakterie intelektualni nivo i elju
Bonjaka
Na ni z pi tanja na ko je ni je u spio odgovoriti, a koj a s u mu
stigla u nedefinisanom proteklom vremenu, prof. Tajjib Oki se
pravda velikim obavezama u nastavi i pisanju lanaka i komentara.

3
Historijski razvoj FIN-a 1887-1998, str. 113.
252
U j ednom pi smu da tiranom s a 7. rebiul-ahirom, 1383., 27.
augustom 1963. god., iz Ankare odgovara Omeru Muiu da nee
ostati ni j edno pi tanje na koj e Ti ni sam odgovorio. Na neka od
ovih pitanja vezana za n iz pisama mi emo ukazati saeto, a neka
opirnije predoiti. Sva ova pisma govore o vrstoj saradnji Tajjiba
Okia i Bonjaka istraivaa. Tako npr.
- Tajjib Oki se zahvaljuje na usluzi Omeru Muiu, Ademu
Handiu i nepoznatom geografu oko utvrivanja mjesta u
Rudinama;
- razgovor o radu Omera Muia o ejh-Muhamedu iz U ica;
Tajjib Oki mu daje podrku i trai vie saznanja o njemu;
- Tajjib Oki se oduevljava o nagovjetaju Omera Muia da e
prevoditi i objaviti studiju o mostarskim vakufima, o nj ihovom
historijskom znaenju, i ukazuje na dodatne izvore;
- podrava profesora Omera Muia to radi na objavljivanju
teksta i pr ijevoda pj esama i hr onostiha o Bitki pod B anjom
Lukom govorei mu: Ti e, odista, uiniti veliku uslugu nauci
objavljivanjem teksta i prijevoda tih pjesama i hronostiha. On i
ovdje ukazuje na brojne izvore, kao to emo u slijedu ukazati;
- veseli ga vijest da e Omer Mui objaviti Muhlisijev spjev o
putu na had uporedo sa prijevodom;
- moli Omera Muia da prenese Mehmedu Mujezinoviu
njegovu (Okievu) estitku na objavljenom radu o Alifakovcu,
ali s e pita da li je Alifakovac dobi o ime po Ali Ufaku (Mali
Alija) ili neem drugom;
- govori o ut jecaju bogum ila na pr ve ni ane pom uslimanjenih
Bonjaka.
U j ednom u ni zu pi sama kr atko s e z adrava na ozinom
komentaru Kur'ana, go vori o s ebi da ne ma s misla z a poe ziju, a
prebacivanjem stiha u prozu tekst gubi na vrijednosti, itd.
U ovo m po duem t ekstu, tampanom be z pr oreda, T ajjib
Oki odgovara Omeru Muiu na pitanje ta radi:
Jo uv ijek nisam objavio ni s voj r ad o i slamizaciji z a
vrijeme os manske upr ave na B alkanu, ni ti o naj dr ugi o poj avi
253
islama na jugoistoku Evrope, ali ako mi dragi Allah podari zdravlja
i ivota, namjeravam sam da to obadvoje idue godine objavim.
Sada i mam u r uci j edan pod ui r ad za j ednu stranu islamsku
enciklopediju, pa dok to ne dovrim, ne mogu se laati ni za to
drugo. U toku ove godine sam napisao jednu krau knjiicu
tridesetak stranica o stilu i r ecitaciji Kur'an-i Kerima ( Kur'ani
Kerimin usul ve kira'eti) ; dv ije uvodne rijei na arapskom i
turskom j eziku na i zdanje Kitabu'l-'ilahi ve ma'rifetu'r-ridal
imam Ahmed ibn Hanbela (koju su priredili moja dva asistenta Dr.
Tal'at Kocugit i dr. Ismail Cerrahoglu), ije je tampanje pri kraju,
a im izae, poslat u Ti i svoju gore spomenutu knjiicu i te dvije
uvodne rijei od po pet-est primjeraka zasebno. Zatim, takoer,
jedno uvodno slovo uz katalog hadisikih rukopisa Reid- efendijine
biblioteke u Kajseriji koju je priredio moj bivi uenik kapetan
Ahmed Okutan i koji e objaviti Ministarstvo prosvjete. To jo nije
dato u tampu, ali e biti dato uskoro. U jednom evropskom
asopisu u uskoro prikazati jednu knjigu o fetvama ejhul-islama
Ebu's-Su'di-efendije ko je s e odno se na islamsko pr ocesualno
pravo, t e za Vakuflar Dergisi jedan lani o pridodavanju jo
jedne munare Gazi Husrev-begove damije na osnovu arhivskih
dokumenata , to e sve biti objavljeno, ina'allah, do kraja ove ili
najdalje do poetka idue godine, pa u ti poslati njihove
separate.
Izvjetava da j e pr onaao dj elo Nizamu'l-'ulema' od Hasana
Kafije, za koje se dralo da je izgubljeno, kako je on svojevremeno
pisao, a s a kojega je nj egov ot ac n apravio j edan pr ijepis (koji
imam ovdje u ruci). To me je vrlo obradovalo, istie Oki u
ovom pismu. Dalje istie da ima skoro sve rukopise ovog djela i da
e objaviti prvi tekst ovog djela na arapskome jeziku, a za to ima i
vremena jer sam ja samo za koji mjesec stariji od Tebe, roen sam
1. 12. 1902., a Ti valjda u prvoj polovini 1903, pa se moe rei da
smo jako postali, a Ti se j o vazda hvali da si j o uvi jek mlad i
svje.
Zadravajui se na nekim od spomenutih pitanja, Oki kae:
254
Rad Mujezinovia o Alifakovcu je dobar. Molim Te da mu u
moje ime zahvali na poslatom primjerku uz mahsuz selam i da ga
u oko l jubim, da ga o kurai da nastavi s tim z a na uku vr lo
korisnim studijama. Da li on ima taan dokaz da se linost, po kojoj
je Alifakovac dobi o s voje ime, odi sta z vao Ali uf ak? Ako j e t o
samo nagaanje, onda ja drim da je izgovoru blii Ali-Fakih
Alifakihovac Alfakovac. Nazivi Mehmed hoda, Salim ha fiz,
Ahmet mulla i A li f akih su u izobilju na s ve s trane. Ali a ko
(Mujezinovi) ima jake dokaze, da je on bio ufak i da d a se to
temelji na injenici, da je on zbilja bio niska stasa, ufak, onda ne
moe biti prigovora. Inae je meni i blii i simpatiniji nadimak
Fakih, koji je uz to poastan, a ovaj drugi, ufak, malo i podrugljiv.
Tom prilikom ga zamoli da za mene itljivo prepie iz
biljenice merhum ejh Sejfuddin efendije Kemure tarih koji je on
sastavio prilikom smrti moga rahmetli djeda Jusufa ibn Mustafe iz
Jajca, a od koga mi je u sjeanju ostala samo prva misao: Devr-i
dnja bi bakanin nakina olma meyyal. On bi dobro uinio kada bi
sastavio u j ednu knjigu sve grobne napise, sa fotografijama, slino
albumu, i to ne samo one koje je do sada objavio, nego i druge jo
neobjavljene. teta j e samo to je osamljen u tom radu, a za t o bi
bila po trebna itava ekipa da na tome radi ne samo u Sarajevu,
nego i u itavoj B-H, pa ak i u drugim kr ajevima gdj e i ve
muslimani. T o j e ogr oman a li vr lo pot reban posao, to s e ne bi
smio zanemarivati.
Sva i slamska st ara g reblja b i trebalo proglasiti muzejima i
popraviti, rekonstruisati i nauno obraditi, jer je to neprocjenjiva
riznica iz prolosti.
to se tie bogumilskog uticaja na oblike prvih nadgrobnih
niana pomuslimanjenih Bonjaka, to je sasvim mogue i to neka
gospodin Mujezinovi dobro prostudira. Kao to zna, moj rad o
turskim dokumentima koj i s e odnos i na bogumile obj avljen j e na
francuskom jeziku u asopisu Sudost for schungen (Mnehen
1960, XIX, 108-133), a seperat nj egov i ma u Gazinoj biblioteci i
kod nekih pojedinaca. U mene ih je, naalost, nestalo.
255
O na dgrobnim s pomenicima i na dpisima j o nita ni sam
objavio, iako i mam pr ikupljen materijal iz veine mezarluka u
Istanbulu u kojima l ee Bonjaci, jo nespremljen za tampu. Ima
tih radova drugdje, na pr. za grobne nadpise u islamskoj paniji, na
arapskom jeziku (objavio ih prof. E. Levy Provenal) i u Tunisu
(rad Sulejmana Zbisa'a) itd., kao i ogromni rad (ne samo nadgrobni
nego uopte svi napisi arapski) od Van Berahem'a za Anadol, Siriju
i Misir u vie velikih knjiga (Corpus inscriptioum arabicarum) itd.
koje Mujezinovi svakako treba da vidi.
Jednako j e potreban i j edan a lbum s a kratkim pr ikazom i
istorijatom svih d amija u dr avi, s vih medresa, t urbeta, t ekija i
drugih i slamskih kul turnih s pomenika uop te ( nadlenost g.
Bejtia) sa njihovim slikama. Taj korisni posao e izgleda uraditi
Starjeinstvo Islamske vjer ske za jednice, samo bi to t rebalo da
bude solidno, nauno obraeno u reprezentativnoj formi.
Ja sam, takoer, u tom pravcu neto radio na bazi istorijskih
dokumenata i druge literature, i to ne samo na postojee, nego i za
nastale kul turne s pomenike i slama u z emlji, ali nisam j o zavri o
taj posao.
Zaboravio sam napomenuti objavljene grobne napise za vie
oblasti Turske od Uzunarilija, Rifki Mell Meradija, Ibrahim
Hakki Konjalija i drugih kao i one u Vakuflar Dergisi.
Kako si se ve poeo baviti putopisima na hadd i
hadijama iz Sarajeva pred austrijsku okupaciju, dobro bi bilo da to
proiri na itavo vrijeme tursko-austrougarsko-jugoslovensko, pa
da ispadne kompletna studija o t ome predmetu. Priznajem da je to
naporan i sloen, ali zato vrlo koristan i zanimljiv posao.
Ne spominje o emu je pisao taj ejh Sejfi Iblizovi iz
Sarajeva (umro u Tuzli 1890.), je li i njegov rad Putopis na hadd?
Kada obj avi r ad o T ekeli Mustafa-pai, ne z aboravi da i
meni poalje jedan primjerak.
Naroito e nas zaduiti objavljivanjem mostarskih vakufa.
O vakufu, njegovoj istorijskoj i umjetnikoj vanosti, kao i o
vakfijama (pored nekih knjiga koje su i Tebi poznate), zatim lanak
256
Halim Baki Kuntera o turskim vakufima i vakfijama (sa 78 slika);
isto od Kprla lanak o terminologiji va kufskoj, t e pr evod
Gubajdulinova lanka o azerbejdanskim vakufima, zatim u II
svesci Kprljev lanak o pravnom poloaju i istorijskom
usavravanju institucije vakufa; Rubenov lanak o budistikim
vakufima; Omer Ltfi Barkanov lanak o vakufima i temliku kao
metodu za useljavanje i kolonizaciju u osmanlijskoj istoriji.
Ja napominjem ove lanke jer su izali u prve dvije sveske
asopisa kojih na tritu nema. Daljne (a moda i ove dvije prve
sveske) Vi svakojako imate (tamo gdje se u jednom lanku gice dr
Mjgan Cunbura pominju neki radovi Tvoji, Hamid ef., Hazim ef.,
Mujezinovia, Mujia, Kreevljakovia i sadrina vaih priloga.)
***
Na zavretku ovih natuknica slobodno moemo istai da
nikada nee biti kompletne monografije o rahmetli profesoru
Tajjibu Okiu, ako sva ova pisma ne budu nala mjesta u toj
monografiji, a n jih je d vadesetak. Neka od tih pisama i znose po
nekoliko stranica gusto pisanog teksta.
Pisma s u p una t opline i r azgovora o na im t ada ivim
uenjacima istraivaima, Bonjacima: Hazimu abanoviu,
Hamidu Hadibegiu, Avdi Sueski, Ademu Handiu, Muhamedu
Paiu, Omeru Muiu, Kasimu Dobrai itd. Istraivaima eli
uspjeh uz usputno navoenje izvora kako bi istraivau olakao i
upotpunio istraivanje. Sebe ne istie kod podravanja i
usmjeravanja i straivaa. Istraivae bi bodrio vrlo esto rijeima:
Tvoj rad e biti veliki doprinos na ovom polju istraivanja... i sl.
U s talnoj je pot razi z a raznim iz vorima i obj avljivanjem s vojih
radova u vrhunskim znanstvenim asopisima i enciklopedijama.
***
257
Postavlja se pit anje od strane mnogih poznavalaca rahmetli
Tajjiba Okia zato je prenijeto njegovo tijelo u Bosnu i ovdje
ukopano, a ne t amo gdj e j e gl avninu s vog z relog i pl odonosnog
ivota proveo, uspjeno djelovao i, ako hoete, udario t emelje
savremenom obr azovanju i z ob lasti t efsira, ha disa pa i k ulturne
historije islama.
Posmatrajui zbivanja iz vremena nekoliko desetljea unazad,
posebno ka da s u s taze koje bi vodi le do m jesta s poznaje odavno
zarasle u kor ov i pr ekrivene bunjem, ka da ne pos toje p ouzdani
materijalni dokazi, nama ne preostaje nita drugo do da istraujemo
ne bi smo li ba r naslutili ta bi to moglo biti da je ti jelo rahmetli
profesora Tajjiba Okia prenijeto i ukopano u Bosni, bilo da je to
uinjeno zbog, npr., da ne bi dolo do odavanja velike poasti
umrlom profesoru Tajjibu Okiu od strane njegovih uenika i
prisnih prijatelja, pod migom datim odozgo od strane sekularistike
vrhuke, ne to poput o noga to s e z bilo s a S eidom N ursijem i
mnogim drugim linostima, pa da se prebaci t amo, negdje gdj e bi
bilo ne dostupno mnogim da i skau po tovanje pr ema pr ofesoru
Tajjibu Okiu. Nije nam ni to poznato da li je njegovo tijelo
prenijeto n a nj egov z ahtjev, gd je da bude uk opan. A ko t akav
njegov testament i postoji, on ne opovrgava nae nasluivanje koje
se ba zira n a njeg ovoj korespondenciji s a kol egama i z kolskih
klupa, pa i oni h ko ji ni su n jegove kolske kol ege, ali jesu
intelektualno stasali u i stoj obrazovnoj instituciji, obrazovali se po
istom sistemu, srkali istu orbu u Mekteb-i nuvabu, nos ili odi jela
na ijem je reveru pisalo Mekteb-i nuva b. D ugi ni z godi na
rastanka i zazvanog o trinom z uba vr emena u ko me j e on po
zavretku Mekteb-i n uvaba ivio, i nj egove kol ege s vrenici
Mekteb-i n uvaba, bi lo da s u nj egova g eneracija, ili r anija ili
kasnija, moglo j e dove sti do t oga da ni je elio os tati t amo gdj e
nema njegova drutva iz mladih dana, nego je elio da se njima, bar
posthumno, pridrui, pa makar na ovaj nain, kada ga vie niko
nee progoniti. Ukopan je tamo gdje i mnogi nj egovi pr isni
prijatelji iz ranih dana: prof. hfz. Omer Mui, dr. Hazim
258
abanovi, Kasim-ef. Dobraa, Mehmed Mujezinovi, dr.
Muhamed Hadijahi i mnogi drugi njegovi poznanici, makar i ne
bili na istoj l okaciji. Ukopan j e t amo gdj e s u nj egove i deje
sazrijevale, a ponajvie zbog ljubavi za Bosnom i Bonjacima iji
su se korijeni duboko urezali u njegovu duu.
Ovo govorimo vie nasluujui, ali s razlogom, pa makar i ne
dokuili pravo stanje, jer je sve nama iza zavjese, kako to kae
Omer Hajam:

Geldimse bu Dunyaya
ne gelmi Dunya?
Ako sam doao na ovaj svijet,
ta je svijet time dobio?!
...
A ako odem (umrem),
ta je svijet time izgubio?!
......
Tajna je iza zavjese
i meni i tebi,
a kada se zavjesa digne,
ne osta ni ti ni ja
259
.

1932.
.
:

260
Dr Omer Nakievi, professor emeritus
SCINTILLA FROM
THE CORRESPONDENCE BETWEEN
TAJIB OKI AND HFZ. OMER MUI

SUMMARY
ekib Arslan, a j ournalist a nd a t hinker, on t he oc casion of
his visit to Mekteb-i nuvab on August 22P
nd
P 1932, gave a statement
that this institution was pe rfect in both aspects: a rchitectural
appearance and applied teaching methods, which was published in
a Commemorative Volume of Mekteb-i nuvab.
This s tatement i s c onfirmed by t he number of t he s ubjects
studied at the school as well as by the numerous of graduates with
the title of S haria j udge. Among 4 7 ge neration of s tudents who
studied at this institution, there are also a number of distinguished
researchers of B osniak cultural a nd religious inhe ritance. It is
important t o poi nt put t hat ge neration of a lumni s tayed r elated
during their l ifetime. Correspondence be tween the t wo professors
Muhamed Oki and Hfz. Omer Mui, once again confirms that,
and the wealth of themes and contents of this correspondence is the
subject of this paper.

Key words: Mekteb-i nuvab, ekib Arslan, professors Tajjib
Oki and Omer Mui

J. RAMI, Dva dokumenta o vladaru i podanicima
261
Dr. Jusuf Rami,
profesor emeritus
DVA DOKUMENTA
O VLADARU I PODANICIMA
SAETAK
Prvi dokument j e napisao Ali i bn Ebi Talib i odaslao ga El-
Ataru en-Nahaiju, koga je imenovao za namjesnika Egipta. Drugi
dokument je napisao Tahir b. al-Husein i uputio ga sinu Abdullahu
kada ga j e El-Ma'mun i menovao n amjesnikom R eqqe, E gipta i
oblasti izmeu njih.
Oba dokumenta su po sadraju i formi slina jedna drugom,
oba su upuena namjesnicima Egipta i oba su, konano, iste duine
iako su napisana u razliitim vremenima. Prvi je nastao u vremenu
halife Alija ibn Ebi Taliba, a drugi u abasidskom, zlatnom periodu
arapske knjievnosti.
Na tragu ovih dokumenata nastala su i djela El-Mawerdija Al-
Ahkam al-Sultanijje i Edebu d-dunja we d-din. U oba djela u aritu
je bi la pol itika misao islama, dravna uprava i upravljanje, s tim
to je u prvom djelu samo mali dio bio posveen politikoj teoriji
islama, dok je ostatak djela rezervisan za rasprave o javnoj upravi i
upravljanju.
262
Na istim osnovama nastalo je i dj elo Ibn Tejmijje Es-Sijasa
e-er'ijja u kome autor govori o reformi sudstva i javne uprave te
o odnosu vladara prema podanicima i podanika prema vladarima, o
emu e se voditi rasprava i u novijem periodu razvoja politike
misli u islamu.

Kljune rijei: dokument, vl adar, podanik, uprava, reforma,
odbrana, dogovaranje, zemljarina...

Prvi dokument j e na pisao Ali i bn Ebi Talib i oda slao ga El-
Ataru en-Naha'iju koga je imenovao namjesnikom Egipta. Dokument
se nalazi u djelu Nahdu'l-belaga (3/82) koje su na na j ezik preveli
Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi pod naslovom Staza
rjeitosti (str. 210). Muhamed Abduhu komentator djela ukazao je na
vanost ov og do kumenta. Na n jegovu v anost i va nost sadraja u
njemu: pr incip pr avednosti, pr ava vl adara u od nosu na po danike i
prava podanika u odnosu na vladara, ukazali su i mnogi drugi.
Drugi doku ment bi ljei I bn H aldun u Muqaddimi, a u
prijevodu ga donosi Teufik Mufti (Muqaddima, 1/ 498). I bn
Haldun, predstavljajui ovaj dokument, kae:
U na jljepe t o je na pisano i zabiljeeno o t ome da j e
ljudskom drutvu nuno politiko upravljanje kojim e se sreivati
njegovo stanje spada pismo Tahira b. El-Huseina sinu Abdullahu b.
Tahiru kada ga j e E l-Me'mun postavio za na mjesnika Reqqe,
Egipta i oblasti izmeu njih. Tada mu je otac napisao svoje uveno
pismo i preporuio sve to mu je potrebno pri njegovoj upravi i
vladavini o d vj erskih i m oralnih pr opisa t e politike u vezi s
vjerskom i vladarskom vlau. Sugerirao mu je da se dri
plemenitih udi i lijepih svojstava, bez kojih ne smije biti ni vladar
ni podanik.
Na kraju je, nakon to je donio tekst risale, Ibn Haldun rekao:
Historiari su priali da se ovo pismo, nakon to se pojavilo i o
njemu glas prouo, svidjelo ljudima. Te prie su stigle i do halife
El-Me'muna, koji je, poslije itanja, rekao: Ebu't-Tajjib mislei
263
na T ahira nije p ropustio ni ta od s tvari o vog s vijeta i vj ere,
upravljanja i pol itike, dobrobiti vl adara i podanika..., a da t o ni je
utvrdio i preporuio. Poslije toga El-Me'mun j e na redio da se
saini njen prijepis i p oalje na mjesnicima u svim pokr ajinama
Hilafeta kako bi se namjesnici mogli ugl edati na pi smo i postupiti
prema onome t o se u njemu nalazi. Ovo je najljepe, veli Ibn
Haldun, na to sam naiao u upravljanju, a Allah najbolje zna.
Obje risale su po sadraju i formi sline jedna drugoj. Obje su
upuene namjesnicima Egipta, ali i drugima u islamskim
pokrajinama, obj e poku avaju da us mjere namjesnike u nj ihovom
ophoenju sa drugima, obje insistiraju na odabiru pravih i iskrenih
saradnika i o bje su, konano, iste duine (preko dvije hiljade i
dvjesta rijei) mada su napisane u razliitim vremenima. Prva je
nastala u vremenu halife A lija i sm jene na mjesnika E gipta
Muhammeda i bn Ebi Bekira, a dr uga u z latnom pe riodu a rapske
knjievnosti ka da j e za namjesnika Egipta i menovan Abdullah b.
Tahir.
PRVA RISALA
Autor pr ve risale je A li ibn Ebi Talib, jedan od etverice
halifa iz grupe Hulefa-i raidina, sin Ebu Taliba i mu Poslanikove
kerke Fatime i jedan od prvih koji su prihvatili islam. Roen je u
Mekki deset godina prije poetka Objave, odgajan u domu
Allahova Poslanika, pisar Objave i drug Allahova Poslanika u svim
borbama koje su voene u tom vremenu izuzimajui bitku na
Tebuku. P oginuo j e u K ufi kao rtva atentata od s trane
Abdurrahmana b. Muldema.
Na samom poetku risale Ali ibn Ebi Talib istie da je ovo
uputa M aliku i bn el-Harisu el-Ataru pr ilikom nj egovog
postavljanja z a upr avitelja Egipta koj a s e odnos i na upr avljanje
prihodima pokr ajine i na bor bu p rotiv n eprijatelja te na r azvoj
pokrajine i pr osperitet njenog stanovnitva. U predgovoru takoer
264
navodi pr edanost A llahu i N jegovim z apovijedima koj e, a ko s e
zanemare i li z anijeu, ovjeka ine nesretnim jer Allah pomae
onome ko pomae Njemu i ini snanim onoga ko Allaha velia.
Duu treba otrgnuti od strasti i suspregnuti je kada se strasti pojave
jer dua naginje zlu osim one kojoj se Allah smiluje.
1. O svojstvima namjesnika
Nakon uvoda Ali i bn Ebi Talib poinje da iznosi osnovna
svojstva upravitelja i njegov odnos prema podanicima, pa kae:
Obuzdaj svoje s trasti! B udi milostiv prema s vojim
podanicima! Nemoj biti nipoto poput zvijeri koja bi da ih proguta
jer l judi su ili tvoja braa po vjeri ili su stvorena bia slina tebi!
Oprosti im, smiluj im se na isti nain kako bi ti volio da ti se Allah
smiluje i udijeli ti oprost...! Budi pravian prema Allahu i prema
ljudima...! Obini ljudi Zajednice stup su vjere, snaga muslimana...
Neka t i zato naklonost i panja t voja budu pr ema nj ima! Najdalje
od tebe meu podanicima i najgori od njih u oima t vojim ne ka
bude onaj koji najvie istrauje mahane ljudi...! Razvei svaki uzao
mrnje u n arodu, ne uri ni kada podupr ijeti kl evetnika...! N e
ukljuuj tvrdicu meu one s kojima se savjetuje, niti straljivca, a
ni pohlepnika...! Najgori meu tvojim podanicima jeste onaj koji je
u z lu pomagao oni ma pr ije t ebe. Zato ne ka ti on ne bud e os oba
bliska, jer oni su sauesnici grjenika i braa tlaitelja...! Neka ti
potom budu blii oni koji govore istinu pred tobom...! vrsto se
vei za one koji su iskreni i estiti i onda ih podui da te ne hvale
niti da ti ugaaju za djela koja nisi uinio...! Ne prekidaj put kojim
su ili narataji prve Zajednice, ne uvodi nita to teti tim putima
ranijim...! Ustraj na razgovorima s uenim ljudima i raspravama s
mudrim glavama u cilju uvrivanja onoga to je dobro za zemlju
tvoju...!
265
2. O razliitim slojevima drutva
U drugom glavnom odjeljku risale Ali ibn Ebi Talib govori o
razliitim slojevima drutva: vojsci, sudijama, slubenicima u
javnim dr avnim i pos ebnim ur edima, trgovcima, zanatlijama, te
sloju potrebnih, siromanih i nesposobnih za rad.
Postavi za zapovjednika vojske ovjeka koji po tvome
miljenju ima najbolju namjeru prema Allahu i Poslaniku Njegovu,
samilosnog prema slabima i odlunog prema j akima...! Z a
rjeavanje nesporazuma meu ljudima odaberi onog meu
podanicima s vojim koj i j e po t vome miljenju najbolji..., k oji je
paljiv pr ema dokazima, s trpljiv u ispitivanju sluajeva i potpuno
neustraiv kada donosi presudu...!
to se tie trgovaca i zanatlija, Ali ibn Ebi Talib preporuuje
El-Ataru da pr ema nj ima bude paljiv s obzirom da su od ve like
koristi drutvu, zatim ga upozorava na devijacije nekih pa kae:
Znaj da su neki od njih vrlo uskogrudni i pretjerano krti, da
gomilaju dobra zaraivanjem nepotenim te da odreuju cijenu
visoku dobra u prodaju. To je izvor zla za svijet obini, a sramota
za slubenike uprave. Zato sprijei zadravanje dobara od prodaje
dok ne pos kupe, j er je Allahov P oslanik, a.s., t o z abranio! Neka
prodaja bude bez smetnji, uz tane mjere i cijene, tako da ne teti ni
prodavau niti, pak, kupcu! Svakog ko zadrava dobra dok ne
poskupe, na kon to s i t o z abranio, ka zni pr imjerno, a li ne i
pretjerano!
Posebnu pa nju a utor r isale j e pos vetio najniim s lojevima
drutva, s iromanim i nesposobnim, pr osjacima i oni ma koj i s u
nezadovoljni, i u tom smislu nareuje svome namjesniku da od njih
ne okree glavu nego da ih pomogne iz dravnih rezervi ili nekih
drugih javnih zaliha.
Poslanica imama Alija izdvaja se nad drugim poslanicama po
svojoj du ini i op irnosti. Sejjid a l-Murtedi, prireiva djela
Nahdu'l-belaga (Govori, pi sma i i zreke) u kazuje da je ova
poslanica meu mnogobrojnim njegovim poslanicama i oporukama
266
najdua i po sadraju najbogatija. Ona je skoro u cjelosti posveena
podanicima i trai od vladajuih struktura da blago postupaju
prema nj ima, da i h ne z akidaju i da pr avedni budu, j er vi s te
rizniari njihovi, predstavnici Zajednice i izaslanici halife... a
najvea izdaja jeste izdaja naroda.
Imam Ali i bn Ebi T alib je s vojim namjesnicima el io da
otvori oi u njihovim kontaktima sa narodom pa je, kada je do
njega s tigla vij est d a s e Osman ibn Hunejf el -Ensari na mjesnik,
Basre, odazvao pozivu da prisustvuje gozbi koja je u njegovu ast
prireena, rekao:
A sad! O, sine Hunejfa, doznao sam da te je neki mladi iz
Basre poz vao na goz bu i da s i t i po hrlio na n ju. J ela r aznovrsna
bijahu izabrana za te i velike zdjele su ti bile nuene. Nikad nisam
mislio da e prihvatiti gozbu ljudi koji izgone prosjake i pozivaju
imunike! Razmisli o zalogajima koje uzima, ispusti one za koje si
u sumnji i uzmi one za koje si siguran da su zakonito pribavljeni!P0F
1
P
Primjenjujui metod svojih prethodnika iz grupe Hulefa-i
raidina, on j e u gov oru na S iffinu obj asnio s voje s hvatanje
odgovornosti prema Allahu i ljudima i svoje razumijevanje odnosa
izmeu namjesnika i podanika, kada je rekao:
Onda je Uzvieni iz prava Svojih dao prava izvjesna ljudima
nekim nad drugima. On ih je uinio takvim da su izjednaena
meusobno, da jedna nalau druga i da nastaju samo jedna s
drugim. Najvee od prava tih koje je Uzvieni naloio jeste pravo
vladara u podanika i pravo podanika u vl adara. To je obaveza koju
je Allah Uzvieni postavio na uzajamnosti.P1F
2
P
Tada mu j e j edan od d rugova odgovorio govorom dugi m u
kojem ga je mnogo hvalio, pa je Ali potom rekao:
Ne os lovljavaj me on ako ka ko su s ilnici os lovljavani, n e
izbjegavajte me onako kako su izbjegavani ljudi na poloajima, ne

1
Staza rjeitosti (Nahdu'l-belaga), str. 206, u prijevodu R. Mahmutehajia i
M. Hadia.
2
Ibid, 172.
267
susreite me ulagajui se i nemojte misliti da u uzeti zlim ako mi
je istina kazana...!P2F
3
P
DRUGA RISALA
Druga risala je nastala dva stoljea nakon prve risale. Njen
autor ni je h alifa, niti je vl adar pr avovjernih (Emiru l-mu'minin),
nego vojskovoa, pisar u Dravnom uredu za korespondenciju,
Perzijanac po rijeklom koji je imao kljunu ulogu u vladanju i
upravljanju u a basidskom p eriodu, v remenu ka da j e
arapskoislamska kultura i civilizacija doivjela svoj puni uspon.
Druga risala se podudara sa prvom u sadraju, formi i nekim
drugim karakteristikama tako da se ovjek ne moe oteti utisku da
je nj en autor imitirao halifu Alija i bn Ebi Taliba. Potpisnik druge
risale je T ahir ibn el-Husein, gl avar por odice T ahirida, koju j e
odaslao s inu A bdullahu ka da g a j e E l-Me'mun i menovao
namjesnikom Egipta i Reqqe. U uvodnom dijelu Risale on je, kao i
Ali i bn E bi T alib, poticao n amjesnika na bogoboj aznost,
odgovornost i pr avednost pr ema poda nicima u E giptu i drugim
pokrajinama u kojima je bio namjesnik.
Autor R isale j e dugo godina r adio u D ravnom ur edu z a
korespondenciju, zatim je unaprijeen u vojskovou te na kraju bio
namjesnik El-Me'muna u H orosanu gdj e j e i umro 207/ 822. god.
Njegov sin Abdullah je takoer radio u pisarnici El-Me'muna,
zatim je unaprijeen u namjesnika Egipta, ama i Arabijskog
poluotoka. Bio j e na mjesnik i Horosana na kon s mrti br ata Talhe.
Umro je u Horosanu 230/844. god. gdje je i ukopan.P3F
4
P

3
Ibid, 173.
4
evqi Dajf, Tarihu l-edebi l-'arebi, 3/487.
268
1. Prvi dio Risale
Na samom poetku risale koju je odaslao sinu Abdullahu
namjesniku Egipta Tahir b. El-Husein je rekao:
A sad! Ti t reba da bude pokor an samo Allahu, Koji nema
druga, da s e boj i N jega i N jegove kont role t e da izbjegava
Njegovu srdbu i kaznu! uvaj svoje podanike i danju i nou!
Dokle god ima zdravlje, koje ti je Allah podario, imaj na umu svoj
zagrobni ivot t e kuda i de, ta j e t voja oba veza i za ta e biti
odgovoran..., ta e te spasiti od Allahove kazne i srdbe na Danu
kada bude pr oivljen! A llah j e - hvala pr ipada sam o Njemu -
prema tebi lijepo postupio i u dunost ti stavio da bude samilostan
prema Njegovim robovima iju ti je sudbinu povjerio obavezujui
te da bude pravedan prema njima, da brine o Njegovim pravima i
kaznama z a nj ih, da titi i br ani nj ih i nj ihove por odice, da
spreava prolijevanje njihove krvi, da prui sigurnost njihovoj
dui i unese mir meu njih. On e te kazniti ako ne izvri ono to
ti j e u du nost stavio i na to te je obavezao. Bit e pitan za to i
nagraen za ono to si uinio, a kanjen za ono to si propustio.
U Risali su, dalje, pobrojana svojstva koja se moraju nai u
linosti namjesnika izmeu ostalog, on m ora da izvrava pe t
obaveznih namaza, da se dri sunneta Allahova Poslanika i prakse
selef-i sa liha pos lije nj ega, da iskazuje ljubav prema er ijatskom
pravu (fikh) i njegovim uenjacima, prema Allahovoj Knjizi i
onima koj i po nj oj pos tupaju, d a se t o vie kons ultuju sa
erijatskim pravnicima, s a pa metnim i mudrim ljudi ma iz s voga
okruenja.
Otac savjetuje si na, a savjeti se odnos e na kapital i njegovo
troenje, na zemljarinu, njeno ubiranje i distribuciju, pa kae:
Znaj da se boga tstva, nagomilana i pohranjena u riznicama,
ne poveavaju, a kada slue za dobrobit podanika, zadovoljavanje
njihovih prava i odvraanje nedaa od njih, ona rastu i napreduju...
Zato punjenje tvojih riznica neka bude u troenju tih bogatstava...!
269
Znaj d a si ti s vojim postavljenjem na tu dunost uinjen
rizniarem, pastirom i uvarom. Stanovnici pokrajine nazivaju se
tvojim stadom, samo zato to si ti njihov pastir i nadglednik. Uzimaj
od nj ih on o to t i dadnu od s voga vika i t roi ga z a upr avljanje
onoga to nije uredu! Upotrebljavaj za njih razborite, vjete i iskusne
ljude, upuene u nauku, te pravine i skromne u rukovoenju...!
2. Drugi dio Risale
I ova risala kao i ona prethodna skree panju namjesniku na
odreene slojeve drutva : vojsku, susdstvo, pisare u dravnim
uredima itd. Tako u drugom dijelu Risale Tahir b. El-Husein kae:
Provjeravaj s tanje vo jnika u nj ihovim ko mandama i
uredima, poveaj njihove plae i poboljaj im sredstva za ivot...!
Znaj da ka dijska s luba zauz ima, kod Uzvienog Allaha, mjesto
iznad koga nema nita drugo, jer je ona Allahova vaga na kojoj se
mjere ivotni uvj eti l judi na zemlji. U spostavljanje pr avde u
sudstvu i njenom primjenom sreuju se prilike podanika, odrava
se si gurnost na put evima, z adovoljava s e pr avda pr ema
potlaenom...
U aritu ove risale su najnii slojevi drutva, ljudi koji nisu u
stanju da se poale namjesniku na uinjenu im nepravdu; njima
treba posvetiti posebnu panju. Na kraju Risale otac se obraa sinu
i kae:
Nastoj da dobr o s hvati ovo m oje pi smo, pa ljivo ga
razmotri i postupaj po njemu... Neka ti ono to e Allaha uiniti
zadovoljnim bude put okaz z a ostvarenje tvojih elja i elja t voga
naroda, kako muslimana, tako i onih koji nisu muslimani, ali su pod
tvojom zatitom...
Oba ova dokumenta govore o stavu islama prema podanicima
i oba nalau vl adaru da bude i skren, po ten, pr avedan, a nadasve
poboan i skruen te da vodi brigu o slabim, nemonim, nejakim i
nesposobnim za rad.
270
Na t ragu ovi h dokum enata bio je i E l-Mawerdi, um ro
420/1029. g., pr avnik po z animanju, r adio ka o sudija u B agdadu,
nosilac ti tule Q adi l -qudat, j edan od na jsposobnijih ljudi s voga
vremena, autor mnogih djela, izmeu ostalih i djela El-Ahkamu 's-
sultanijje u kome raspravlja o politikoj teoriji islama, o reformi
uprave i upravljanja. Na njihovom tragu bio je i Ibn Tejmijje, umro
728/1327. g., procesuiran i hapen najvie zbog fetvi koje nisu bile
u skladu sa miljenjima vladajuih struktura. U djelu Es-Sijasa e-
er'ijja govori o odnos u vl adara p rema poda nicima i poda nika
prema vlada rima pozivajui se na Kur'an i hadis Allahova
Poslanika u koj ima s u na vedeni os novni principi up rave i
upravljanja ka o to j e i zbor na mjesnika i s aradnika, ubi ranje
zemljarine i njena pr avilna r aspodjela, zatita prav a s vakog
pojedinca, sistem odbrane, princip dogovaranja itd.
U novijem vremenu susreemo se i sa Muhammedom
Halefullahom Ahmedom i nj egovim dj elima u koj ima obr azlae
stav islama u odnosu na prava ovjeka i slobodu vjerovanja i
razmiljanja u i slamu, kao i mnoga dr uga dj ela koj a s u dobr ano
utjecala na razvoj politike misli u Evropi.
271
.

: ...

272
Dr. Jusuf Rami, Professor emeritus
TWO DOCUMENTS ABOUT
THE RULER AND HIS SUBJECTS

SUMMARY
The first document was written by Ali ibn Ebi Talib and sent
to El-Atar en-Nahai, whom he appointed t he governor of Egypt.
The second by Tahir b. al-Husein and was sent to his son Abdullah
when he w as a ppointed t he gov ernor of R eqqe, E gypt a nd t he
region between them.
Both doc uments a re in f orm a nd substance similar t o o ne
another, bot h a re addressed t o gov ernors of Egypt a nd bo th a re,
ultimately, the same length, although they were written in different
times. T he first w as i ssued dur ing t he c aliphate of A li i bn E bi
Talib, and the second in the time of Abbasids, the golden period of
Arabic literature.
The works of El-Mawerdi Al-Ahkam al-Sultanijje and Edebu
d-dunja we d-din are made on t he trail of these documents. In both
works t he f ocus was o n t he pol itical t hought of I slam, t he s tate
administration and management, where only a small portion of the
first w ork is de voted t o the po litical theory, while th e r est is
reserved for discussion on public administration and governance.
The work Es-Sijasa e-er'ijja by Ibn Tejmijje was cr eated
on the same basis, in which the author discusses the reform of the
judiciary and public a dministration, a nd the r elations of rulers to
subjects, and subject t o r ulers, which has be en discus sed in the
recent period of development of political thought of Islam.

Key words: document, ruler, subject, administration, reform,
defence, discussion, real-estate, tax
F.KADI-UTI, Poeci tampe kod muslimana...
273
Fatima Kadi-uti,
bibliotekarka
POECI TAMPE KOD MUSLIMANA I
NAJSTARIJE TAMPANE KNJIGE U
BIBLIOTECI FAKULTETA ISLAMSKIH
NAUKA U SARAJEVU
SAETAK
Biblioteka Fakulteta i slamskih nauka u S arajevu, i ako nova,
osnovana 1977. god., s adri neke od najstarijih knjiga tamapanih
arapskim pismom. Ove su knjige tampane u pr vim istanbulskim i
kairskim tamparijama u 18. i 19. st. i prije nego je prva zvanina
tamparija Sopronova peatnja (kasnije Vilajetska tamparija)
otvorena u Bosni 1866. god.
U B osni s e ug lavnom pa nja p ridaje istraivanju i ob radi
islamskih rukopisa, dok je pitanje poetaka tampe i stare tampane
knjige rijetko obraivano. Mi emo u ovom radu navesti razloge
kasnog pr ihvatanja tampe kod muslimana, pr ve tamparije u
Istanbulu i K airu i opisati na jstarije pr imjerke knj iga tampanih
arapskim pismom koje se uvaju u biblioteci Fakulteta islamskih
nauka u Sarajevu.
Kljune rijei: poeci tampe, satara tampanja knjiga
274
1. UVOD
Stara tampana knjiga arapskim pismom nema umjetniku
vrijednost n iti ljepotu rukopisne knjige, zbog ega je u Bosni i
Hercegovini malo i straivana. T ako j e ne pravedno z anemaren
historijski znaaj pojave tampe koja je usko vezana za druge
kulturne i civilizacijske promjene u islamskom svijetu.
Prije nego predstavimo najstarije tampane knjige u biblioteci
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, kratko emo razmotriti
uzroke kasne pojave tampe kod muslimana. U radu emo
razmatrati k njige tampane do 183 3. god., s a izuzetkom j ednog
Kur'na koji je tampan neto kasnije.
Biblioteka F akulteta j e u t oku s voga kr atkog
tridesetgodinjeg pos tojanja pos tala vl asnik oko 20 000 s vezaka
meu kojima su i vrijedne i stare knjige koje su stizale kao pokloni
iz zaostavtina uvaenih bosanskih alima kao to su Salim Mufti
1
,
Ahmed Burek
2
, Kasim Dobraa
3
i dr.
2. KRATAK PREGLED RAZLOGA KOJI SU
DOVELI DO KASNOG PRIHVATANJA IZUMA
TAMPE KOD MUSLIMANA
Prvi tamparski s troj po kretnim s lovima iz umio je Nijemac
Johannes Gutenberg u Njemakoj u Mainzu 1455. god. Ubrzo su
brojne t amparije preplavile itavu Evropu. Za etrdeset i pet
godina, do 1500. go d., po ne kim pr ocjenama, u E vropi j e

1
Salim-ef. Mufti (1876-1938.), s in pr vog bo sanskog r eis u l-uleme Mustafe
Hilmi-ef. Omerovia, bio je pomoni muderris Gazi Husrev-begove medrese u
Sarajevu, s arajevski m uftija i pr edsjednik Ul ema-medlisa u S arajevu. Vidi:
Tralji, Mahmut, Istaknuti Bonjaci, Sarajevo, 1998: 201-205.
2
Ahmed-ef. Burek (1876.-1948.), poznati i uvaeni bosanski alim i vaiz, muderris
i upravitelj Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Vidi: Tralji: 30-34.
3
Kasim-ef. Dobraa (1910.-1979.), muderris, p rofesor, va iz, bi bliotekar Ga zi
Gusrev-begove biblioteke u Sarajevu. Vidi: Tralji: 77-80.
275
otampano 15 do 20 miliona knj iga. Kulturna r evolucija koju j e
izazvala pojava t ampe u Evropi i mala je dalekosene posljedice i
promjene.
4

Meutim, u to vrijeme donesena je zvanina zabrana tampe
za muslimane. Sultan Bajazid II 1485. god., i ponovo sultan Selim I
1515. god. izdali su fermane kojima zabranjuju otvaranje tamparija
muslimanima. Ta se zab rana nije odnosila na Jevreje koji su nakon
to s u pr otjerani i z panije, ot vorili tampariju u I stanbulu 1494.
god.
5
, kao ni na Ermene, koji su otvorili tampariju 1567. god.
6

Prvu muslimansku tampariju otvorio je Ibrhm Mteferrika
u I stanbulu 1727. god., malo manje od t risto godi na p oslije
Gutenberga, pod na zivom Dar l-Tibà
7
, poznatu ka o basma-
hne. U slijedeih ezdeset i sedam godina, s prekidima, tampana
su ukupno 23 na slova, tako da tampa kod muslimana ni je zaista
zaivjela sve do poetka 19. st.
8
Autori koji s u se do s ada bavili
ovom t emom pokuali su nai razloge tristogodinjeg vremenskog
razmaka u prihvatanju izuma tampe.
Prvi odgovori su uglavnom navodili negativne razloge koji su
se uklapali u ve razvijeni stereotip o muslimanskoj zaostalosti:
- poetak kulturne stagnacije islamskog svijeta,
- centralizam islamske vlasti i odlunost da kontrolira pisanu rije,
- strah od kom promitiranja s vetog t eksta i Allahovog i mena u
procesu tampe,

4
Vidi: Stipevi, Aleksandar, Povijest knjige, Zagreb, 1985: 259-312. Stipevi,
Aleksandar: Tisak - dar Boji u vraijim rukama, u: Sudbina knjige, Lokve,
2000: 81-91.
5
Pedersen, Johannes, The Arabic Book, Princeton, 1984: 134.
6
The Encyclopaedia of Islam, New ed., VI, Leiden, E.J. Brill, 1991: 799.
7
U ovom radu emo koristiti tursku transkripciju za turska imena i naslove, a
englesku transkripciju za arapska imena i naslove.
8
The Encyclopaedia of Islam, VI: 800-801.
276
- konzervativni pristup uleme pri tumaenju islama te elja da
ekskluzivitet i tajanstvenost svetog znanja dre samo za sebe
u odnosu na neuke mase.
9

Noviji tekstovi, kako muslimanskih tako i zapadnjakih
autora navode razliite razloge zbog kojih se muslimani nisu urili
prihvatiti izum tampe:
- tradicija usmenog prenoenja znanja i uenje napamet prvo
Kur'ana, a potom hadisa i ostalih vanijih djela,
10

- ljepota ka ligrafskog i spisa r ukopisne knj ige, nj ene de koracije,
iluminacije i uveza, koja dostie nivo umjetnikog predmeta i
ija se vrijednost u klasino doba mjeri tako to se teina knjige
plaa istom teinom u zlatu,
- vojska kaligrafa zaposlena na rukopisnoj knjizi, koja bi naglim
irenjem tampe ostala bez posla,
- runoa, netanost i neitkost prvih tampanih arapskih knjiga u
evropskim tamparijama,
11

- tekoa tampanja kurzivnog arapskog pisma u odnosu na
latinicu i irilicu koje nemaju tako zaobljene forme slova niti se
povezuju,
12

9
Pedersen: 131, 133, 137. Lewis, Bernard, The Emergence of Modern Turkey,
New Y ork, 20 02: 41. A qeel, Moinuddin, Commencement of Printing in the
Muslim World: a View of Impact on Ulama at Early Phase of Islamic Moderate
Trends, u: Kyoto Bulletin of Islamic Area Studie, March, 200 9: 10 -21. C. V.
Findley, Knowledge and Education in the Modern Middle East in it's World
Context, ed. G. Sabagh (Georgio Levi Della Vida Conferences, 10), Cambridge,
1989: 132.
10
Hossein Nasr, Seyyed, Oral Transmission and the Book in Islamic Education:
The Spoken and the Written Word, u: The Book in the Islamic World: the Written
Word and Communication in the Middle East, edited b y George N . A tiyeh,
Albany, 1995: 283.
11
Mahdi, Muhsin, From the Manuscript Age to the Age of Printed Books, u: The
Book in the Islamic World: 283.
12
Sabev, Orlin, In Search of Lost time in Waiting for Godot: How Late was the
Introduction of Ottoman Printing?, 3rd I nternational S ymposium H istory o f
277
- diglosija a rapskoga j ezika gdje s e r azlikuju knjievni j ezik i
razliiti narodni dijalekti to umnogome suava italaku
publiku,
13

- zabrana tampanja knj iga i z obl asti vjer e r ezultirala j e
tampanjem strunih knjiga namijenjenih samo naunoj eliti u
malim tiraima, zbog ega su bile relativno skupe,
14

- veina muslimanskog stanovnitva je bila pismena zbog sistema
mekteba t e stoga i sposobna pr episati knj igu za svoje potrebe,
to nije bio sluaj u srednjovijekovnoj Evropi,
- potrebe za knjigom su se zadovoljavale sve dok se nije pokazala
potreba za brim i masovnijim umnoavanjem knjiga kada su se
razvile tamparije.
15

Ono to bi smo mi dodali na kr aju j e da ni j edan od r azloga
koje su naveli rani i noviji autori nije suvian i da odgovor zato su
muslimani gotovo tri stoljea kasnije prihvatili izum tampe lei u
sagledavanju i uvaavanju svih navedenih razloga.

Printing a nd Publishing i n the L anguages a nd C ountries o f t he Middle E ast
(Leipzig: 24-27 September, 2008): 13.
13
Ghobrial, J ohn-Paul, Diglosia and the Methodology of Arabic Print, 2nd
International Symposium Hi story of Printing a nd Publishing i n t he Languages
and Countries of the Middle East, (Paris: 2-4 November, 2005)
14
Kunt, M etin, Reading Elite, Elite reading, 2nd I nternational S ymposium
History of Printing. Vidi i: Van den Boogert, Mauris H., The Sultans Answer to
the Medici Press? Ibrahim Muteferrika's printing house in Istanbul, u: The
Republic of Letters and the Levant, edited by Alastair Hamilton, Maurits H. Van
den Boogert and Bart Westerweel, Leiden, 2005: 265-302. Watson, William J.,
Ibrahim Muteferrika and Turkish Incunabula, u : Journal of the American
Oriental Society, Vol. 88, No. 3, 1968: 345-441.
15
Sabev, Orlin
278
3. PRVE MUSLIMANSKE TAMPARIJE I
NAJSTARIJE TAMPANE KNJIGE U
BIBLIOTECI FAKULTETA ISLAMSKIH
NAUKA U SARAJEVU
Najstarije knjige u biblioteci Fakulteta islamskih nauka samo
su djelimino katalogizirane te je ovo istraivanje ukljuivalo
pojedinani fiziki uvid u oko 2000 starih svezaka na arapskom,
osmanskom, perzijskom i bosanskome jeziku.
U biblioteci su pohranjene knjige iz slijedeih tamparija koje
smo uzeli u razmatranje:
- tamparija Ibrhma Mteferrike u Istanbulu, Dar l-Tibà,
(1727-1794.)
- Mhendishne Dar l-tibà, Hasky, Istanbul (1795/6.-1914.)
- Dar l-tib'a el-ma`mra, skdr, Istanbul (1802/3.-1831/2.)
- tamparija u Bulaku, Kairo, Matbaà Blq (1822.)
3.1. tamparija Ibrhma Mteferrike u
Istanbulu, Dar l-Tibà, (1727.-1794.)
Ibrhm Mteferrika, osmanski dravnik, diplomat,
zagovornik politike reforme i osniva prve turske tamparije, bio je
porijeklom Maar i, vjerovatno, u procesu devirme doveden u
Tursku gdj e j e nakon kolovanja uzet u s lubu dr avne uprave.
16

On je u jednoj predstavci pod naslovom Veslet- t-tibà (Sredstvo
tampanja) velikom veziru Damd Ibrhm Pai naveo sve koristi
tampanja traei dozvolu da otvori tampariju.
17
Sultan Ahmed III
je 1727. god. izdao ferman kojim dozvoljava Mteferriki da otvori
tampariju, pr ethodno dobi vi f etvu ejhu-l is lama A bdllh
Efendije koj a doz voljava tampanje knj iga svjetovnog, a li ne i
vjerskog karaktera.
18

16
The Encyclopaedia of Islam, III: 996.
17
Van den Boogert: 270-277.
18
The Encyclopaedia of Islam, VI: 800.
279
U pr vih t rinaest godi na do M teferrikine s mrti 1745. god.
tampano je 17 knjiga u 23 toma, od ega su 11 djela historije, 3 su
iz obl asti jezika, jedna iz obl asti g eografije, a preos tale d vije o
magnetizmu i pot icaju na modernizaciju. S amo s u dva dj ela
tampana u tirau od 1000 primjeraka, a ostala su tampana u tirau
od 500 primjeraka.
19

Za ezdeset i sedam godina, od ega trideset i osam godina
tamparija uope nije radila, tampana su ukupno 24 djela,
ukljuujui reprint Vanklijevog rjenika.
20

U biblioteci Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu pohranjena
je trea po redu knjiga tampana u tampariji Ibrhima Muteferrike:
TRH-I SEYYH DER BAJN-I ZUHR-I
AVNIYN tampana 1142./1729. god.
Napisao ju je Juda sz Tadeusz

Krusinski ( 1675.-1756.), njen
puni na slov j e Trh-i seyyh der bayn-i zuhr-i Avaniyn ve -
indihm-i devlet-i Safeviyn.
Povijest P ersije i z vr emena S afevija do 17 27. god. na
turskom jeziku. Ova povijest je posebno vana zbog opisa i analize
invazije Afganistana 1 722. god. K rusinski, jezuitski p rokurator i
sekretar-prevodilac I sfahanskom biskupu, bi o j e ne posredni
posmatra dogaaja. Djelo je, izgleda, preveo i djelimino
izmijenio Ibrhim Mteferrika s l atinskog rukopisnog i zvornika.
Latinsko izdanje

ove knjige je tampano tek 1731. god.
21

U kolofonu se navodi da je knjiga tampana u Dr- l-tibà
el-ma`mra u Konstantiniji, s afera 1142. godi ne ( septembar
1729.). Sadri 97 lista sa kustodama, 7 pr vih lista je nepaginirano,
od treeg do sedmog lista j e sad raj knj ige. Pismo ne sh, bez
unvana, t ekst kr upan i r azgovijetan. P apir s vijetlout, de blji,

19
Watson: 436.
20
Pedersen: 134. Van den Boogert: 265-302.
21
Watson: 437.
280
hrapav, s a vodenim igom, dot aknut vl agom. U vez ka rtonski,
odlijepljen na hr batu, nagrien kn jikim m oljcima. N a pr vom
zatitnom l istu se na lazi r ukom pogreno na pisan na slov knjige
Thfet- l-kibr fi esfr il-Bihr, p a j e knj iga u l isnom ka talogu
biblioteke bila pogr eno zavedena. Na prvoj stranici je mali lini
peat Àbduh Dervi Ahmed
22
. Knjiga je u vlasnitvo Biblioteke
Fakulteta islamskih nauka dola kao poklon iz zaostavtine Salim-
ef. Muftia.
3.2. tamparija Mhendishne Dar l-tibà,
Hasky, I stanbul (1795/6.-1914.)
Druga i stanbulska tamparija j e ot vorena u koli z a
ininjering i artiljeriju Mhendishne u i stanbulskom kva rtu
Hasky 1210.-1795/6. god. Nakon otvaranja tree turske tamparije
na skdaru, Mhendishne tamparija j e kor itena za tampanje
udbenika sve do Prvog svjetskog rata.
23

U biblioteci Fakulteta islamskih nauka sauvane su slijedee
knjige tampane u navedenoj tampariji.
CEVHERE-I BEHIYYE-I AHMEDIYY-E F
ERHI L-VASIYYE MUHAMMEDIYYE
tampana 1223./1808. god.
Komentar na turskome jeziku na Birgvijino dj elo Vasiyyet-
nme koga je napisao Kad Zde Istanboli Ahmed Efend (umro
1197./1782.).

22
Veliku zahvalnost za pomo pri itanju linih peata i pisanih biljeki na
knjigama dug ujem ha fizu Hasi P opari b iliotekaru G azi H usrev-begove
biblioteke. Mi emo u ovom radu samo navesti imena vlasnika koja smo saznali
iz linih peata i biljeki, a njihovo dalje istraivanje ostavljamo za budue faze
rada na ovoj biblioteci.
23
281
Vasiyyet-nma je veoma p opularni prirunik o osnovama
islama na t urskom, i prva knj iga i z obl asti vj ere koj u su muslimani
tampali 1803. god. U Bosni se izuavala u medresama i bila je
poznata k ao Birgilija ili Birgivija. Mehmed Ibn Pr Àl Birgv
(926./1520.-981./1573.) poz nati je t urski uenjak hanefijskog
mezheba koji se kao i Ibn Tejmije vrsto postavio protiv svih
inovacija u vjeri da bi zatitio sveti zakon zastupajui stavove da je
haram uiti Kur'an za pare ili primiti novac za bilo koje djelo
pobonosti.
24

U kol ofonu s e na vodi da j e djelo tampano p od na dzorom
Mr Es-Seyyid Hseina, bez naziva tamparije, sr edinom mjeseca
safera 1223. god. (mart 1808.). Mi smo na osnovu godine izdanja te
injenice da je Birgivijeva Vasiyyet-nama sluila ka o ud benik u
medresama zakljuili da je djelo izdato u Mhendishne tampariji.
Sadri 340 strana sa kustodama, promjer strane 14, 5 cm x 20 c m,
promjer t eksta 9 c m x 15,5 c m. Pismo ne sh, u nvan s a c vijetnim
motivom. Papir t amnobijel, de blji, gr ub s a vode nim igom,
mjestimino dotaknut vlagom i nagrien moljcima. Uvez plat neni
sa prijeklopom, odvojen na hrbatu. Porijeklo knjige nepoznato.
SBHE-I SIBYN
Sbhe-i Sibyn (Djeiji tespih) je ar apsko-tursko-perzijski
rjenik u stihu koga je napisao Bonjak Ebu l-Fadl Muhammed ibn
Ahmed er-Rumi. Ko j e t aj Bonjak, do s ada j e malo poz nato.
25

Djelo obrauje veinom rijei Kur'ana i mnogo se upotrebljavalo
meu uenicima turskih medresa. Hadi Halfa u Kashf al-Zunnnu

24
The Encyclopaedia of Islam, I: 1235.
25
Kasim Dobraa nagaa da bi to mogao biti poznati bosanski pjesnik iz
Sarajeva Nerkesi (umro 1635.). Vidi: Dobraa, Kasim, Katalog arapskih, turskih
i perzijskih rukopisa, I, Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka, 1 963: 38 1-
382.
282
spominje ovo djelo ne navodei mu autora i kae da je poznato pod
naslovom El-Mahmdiyye.
26

U kol ofonu j e na vedeno da je knj iga t ampana u Dr- l-
tibà el-ma`mra uz znanje dvojice nadzornika Àl el-Meràja i
Muhammed Emn el-Iskenderja, direktora tamparije, sredinom
muharrema 1224. god. ( februar / mart 1809.). Sadri 33 s trane sa
kustodama, promjer strane 13, 5 c m x 19, 5 c m, pr omjer t eksta 9
cm x 16 c m. Pismo n esh, unv an s a f loralnim motivom, uvod
tampan dvostubano. Papir ukast, deblji, grub sa vodenim
igom, pot amnio od vl age pa j e t ekst pone gdje n eitak, listovi
prosuti. Uvez kartonski, oteen. Porijeklo nepoznato.
3.3. tamparija Dar l-tib'a el-ma`mra,
skdr, Istanbul (1802/3.-1831/2.)
Trea istanbulska tamparija je otvorena 1217./1802-3. god. u
skdaru, z a vr ijeme dok j e Mhendishne tamparija bi la jo
aktivna, meutim, nova tamparija je proirena i preuzela je primat,
izdavala je knjige iz oblasti jezika, povijesti i medicine.
27

Biblioteka Fakulteta i slamskih na uka u S arajevu pos jeduje dr ugi
svezak druge po redu knjige tampane u ovoj tampariji.
LUGAT-U VNKUL, SV. II
- tampana 1218/1803. god.
Lugat-u Vnkul - turski pr ijevod popul arog a rapskog
rjenika Sihh. Preveo ga j e u 16. st. Muhammed i bn Mustafa el -
Vni Vnkul (umro 1000./1592.) poznati osmanski pravnik iz
vremena sult ana Murata II I. U s vojoj t ridesetgodinjoj s lubi

26
Haji Khalfah, Mustaf Ibn Abd Allh, Kashf al-Zunn àn asm al-Kutub va
al-Funn, III, Bayrt, reprint arapsko-latinskog izvornika tampanog u Londonu
1842: 576.
27
283
muderrisa, kadije i mule pokazao je ogromnu aktivnost u pisanju i
prevoenju. Njegov glavni rad koji mu je donio trajnu popularnost
je prijevod Sihha.
28

Djelo Sihh je u 10. s t. napisao Ab Nasr Isma`l Ibn al-
Hammd al-Jawhar, pr oslavljeni arapski l eksikograf t urskog
porijekla k oji je po uzoru na p rijanje l eksikografe p utovao
pustinjom i obilazio beduinska naselja kako bi vrio lingvistika
istraivnja meu Arapima u pustinji. Bio je toliko cijenjen po svom
prelijepom rukopisu da j e s tavljen na i sti ni vo s a r ukopisom
proslavljenog Ibn Mukle, meutim, njegova popularnost poiva na
rjeniku Tj al-lugah wa sihh al-Àrebiyya, poznatom kao Sihh
koji p redstavlja pr ekretnicu u razvoju arapske le ksikografije.
Stoljeima je to bio najvie koriteni arapski rjenik dok u novije
vrijeme Frzbdjev Kms nije z auzeo njegovo m jesto.
Jawharjev Sihh je utj ecao da se r azvije mnotvo leksikografske
literature u koj oj je o n ipak zadrao pr imat. B io j e kr itikovan,
preureivan, dopunjavan, komentarisan i p reveden na turski i
perzijski. Njegov j e s adraj bio ukom ponovan u nova
leksikografska djela.
29

U kolofonu se navodi da je djelo tampano u tampariji Dr-
l-tibà el-ceddiyye el-ma`mra u skdaru pod nadzorom Abd-
r -Rahmna mderrisa, kr ajem abana 1218. hi dretske g odine
(novembar 1803.) . D rugi s vezak, sadri [ 2] + 764 stranice s a
kustodama, dimenzije strane 20 cm x 30 cm, dimenzije teksta 12,5
cm x 23 c m. Pismo nesh, unvan u s tilu ba roka, na pr vom l istu
sadraj knjige, na prvoj stranici naslov: El-cild- s-sn min lugati
Vnkul. Na marginama su tampani arapski termini, a njihov turski
prijevod u t ekstu. Papir ut, de blji, hr apav, sa vode nim igom,
dotaknut vlagom, mjestimino nagrien moljcima. Uvez kartonski,
oteen, odvojen na hrbatu.

28
Isto, XI: 138.
29
Isto, II: 495-497.
284
Na pr vom zatitnom listu nalazi se peat vlasnika: Murtez,
kao i dvije razliite biljeke. Prva je pisana arapskim j ezikom, u
njoj se kae da je knjiga vlasnitvo Murtez Aga Ibn Krd Hall
Aga 1257. godi ne. Druga biljeka je pisana obinom olovkom, na
bosanskome jeziku, k rupnim s lovima, u koj oj s e na vodi da j e
knjigu iz Stanbola, koja kota 12 lira, poklonila Zineta Prohi iz
Tuzle, selo Samodraka, srez Suha Reka, uhri 13. 5. 1960. god.
3.4. tamparija u Bulaku, Kairo, Matbaà
Blq (1822.)
Muhammed 'Al Paa namjesnik u Egiptu (vladao 1805.-
1848.), proveo je opu modernizaciju Egipta u okviru koje je
osnovao tampariju u Blaqu u direktnoj konkurenciji istanbulskim
tamparijama. tamparija je bila poznata kao Matbaà dr al-tib'a
ili Matbaà shib al-sa`da ili Matbaà Blq.
30
Vanost otvaranja
Paine tamparije je ogromna, ona, ustvari, obiljeava poetak
kretanja arapskog svijeta u smijeru renesanse koja e obiljeiti
itava dva stoljea.
31

U biblioteci Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu pohranjene
su slijedee najranije tampane knjige iz ove tamparije:
MEHASIN- L-SR VE HAKA'IK- L-
AHBR LI AHMED VSIF EFEND
Mehsin- l-sr ve hak'ik- l-ahbr, detaljna hr onika
dogaaja od januara 1752. god. do septembra 1804. god., gl avno je
djelo Vsif Efendije (umro 1221./1806.) osmanskog historiara i
diplomate, pisano na turskom jeziku. Vsif se smatra za dobrog,

30
Isto, VI: 801.
31
Isto, VI: 798.
285
kritinog historiara iji rad prevazilazi puko hronoloko
pripovijedanje.
32

Iz kol ofona na eg primjerka saz najemo da j e tampan u
tampariji Dr al-tibà Bi Blq sredinom dumadel-evvela 1243.
god. ( novembra 1827.) . Sadri dva di jela u j ednom s vesku, 10 +
265 + 7 + 251 strana sa kustodama, promjer strane 20 cm x 29 cm,
promjer teksta 11, 5 c m x 22 c m. Pismo nesh, na poetku svakog
toma pos ebno pa giniran s adraj tampan u t abeli, d ekoracija
unvana u stilu baroka. Na marginama su zvjezdicama oznaeni
dogaaji koji se hronoloki redaju. Papir tamnobijel, deblji, hrapav
sa vod enim igom, d otaknut vlagom. Uvez papirni, oteen.
Zaostavtina Ahmed-ef. Bureka.
AHLK ÀL'
tampana 1248/1833. godine
Knjiga o udoreu, moralu i lijepom ponaanju Ahlk àl'
na turskome jeziku. Napisao ju je Mevl Àl ibn Emrllah poznat
kao Ibn- l-Hin' (umro 979./1571.). Djelo je dovreno 972./1564.
i bilo je jako cijenjeno i u irokoj upotrebi.
33

Iz kol ofona s aznajemo da j e dj elo tampano u Matbaà
Blq, korigirao ga je ispoetka Sa`dullh Sa`d Efend, a
korekturu zavrio Àbd- l -Vehhb Dagestni evvala 1248. god.
(mart 1833.) . Sadri t ri di jela u j ednom s vesku, 236 + 12 7 + 5 2
stranice s a kustodama, pr omjer s trane 17 c m x 28 c m, pr omjer
teksta 10, 5 cm x 20, 5 cm. Pismo nesh, unvan u stilu baroka. Papir
poutio, deblji, gr ub, sa vodenim igom. Uvez kartonski, oteen.
Na prvom zatitnom listu nalazi se biljeka i mali lini peat Shib
f 15. s(afer) es-Seyyid Osman Nr (1)237. i druga biljeka Busne
Dubniede (u Bosanskoj Dubici) f 15. novembar 1913. alafranka.

32
Isto, XI: 162.
33
Haji Khalfah, I: 203. Faji, Zejnil, Katalog arapskih, turskih i perijskih
rukopisa, III, Sarajevo, G azi Husrev-begova bi blioteka, 19 91: 3 32. U Ga zi
Husrev-begovoj biblioteci do sada je katalogizirano est prijepisa ovoga djela.
286
Na marginama kratke biljeke i prijevod arapskih rijei na bosanski
jezik. Zaostavtina Ahmed-ef. Bureka.
3.5. Primjerak starog tampanog Kur'na
Prva tampana knj iga u E vropi bi la j e B iblija. K od
muslimana s u pr ve tampane knj ige bi le s vjetovnog ka raktera.
Nakon to je vjetina tampe arapskim slovima potpuno usavrena,
tampani s u i pr vi mushafi kod muslimana, u K alkuti 1854., u
Kairu 1864. i u Istanbulu 1872. god. Od tada je Kur'n tampan
bezbroj puta sve do depnog formata pogodnog za stalno noenje i
u svrhu zatite.
34

Biblioteka F akulteta i slamskih nauka pos jeduje pri mjerak
Kur'na tampanog 1290./1872-3. god. U kolofonu se navodi da je
korekturu izvrio Àbd Al-Wahhab Al-Hind, a u rozeti na zadnjem
listu da je Kur'n dovren 1200./1872-3. go d. r ukom pisara
Muhammad Sayyid Àlja. Ime i mjesto tamparije nisu navedeni.
35

Kur'n nema paginaciju, malog je formata, format stranice 9, 5 cm
x 15 c m, format t eksta 6 cm x 10 c m. Pismo sulus, l itografija, na
poetku rozeta sa ajetom (56 : 79) L yamassuh ill al-
mutahharn (Dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti), i
objanjenjem da je Kur`n tampan po pravilima Osmanove
ortografije. P rve dvi je stranice pot puno s u popunj ene i zuzetno
lijepom a rabesknom dekoracijom. Broj na poetku svakog duza
(dijela od deset listova) napisan je u lijepo dekorisanom cvijetu sa
granom, dok hizbovi (etvrtine svakog duza) nisu obiljeeni. Na
zadnjem l istu j e l ijepa r ozeta u ko joj s u na vedeni pi sar i godina

34
Pedersen: 139.
35
Profesor Geoffrey Roper (bibliografski konsultant i historiar tampe, urednik
Index Islamicusa i djela World Survey of Islamic Manuscripts, voditelj Odjela za
islamsku bibliografiju u bi blioteci Uni verziteta u Ke mbridu) je nakon uvida u
izgled Kur'ana dao pretpostavku da bi na osnovu izgleda i dekoracije mogao biti
izdat u I ndiji, to po dupire i ime urednika, E l-Hindi. O vim p utem mu
zahvaljujem na pomoi.
287
izdanja, te obavijesti o vrsti vakufa (zadubine) kojom se uvakufio
ovaj Qur'n. Papir krem, deblji, gladak, be z vode nog iga. Uvez
koni, istroen, sa prijeklopom. Porijeklo nepoznato.
4. ZAKLJUAK
Mnogi pr imjerci prvih tamapanih knjiga arapskim pi smom
uvaju se u javnim i privatnim bibliotekama u Bosni i Hercegovini.
Mi smo ovim radom osvijetlili samo dio tog blaga.
Prihvatanje tampane knjige kod m uslimana doprinijelo j e
formiranju nove vrste itatelja, oivljavanu klasinog islamskog
naslijea i nove samosvjesti, to je vodilo i kulturnoj renesansi i
osnivanju nacionalnih politikih pokreta.
36

Kao instrument ko munikacije, kn jiga je u m nogim s vojim
formama bila i jo je najvei faktor u rastu, razvoju i uvanju
kulture budui da uva i prenosi znanje, ideje i poruke, bez kojih
napredna kultura ne moe postojati.
37

Rad bismo zavrili milju Mula Dmja iz Herata ( umro
1492.):

Nema boljeg prijatelja na svijetu od knjige;
u kui tuge u ovo vrijeme nema bolje utjehe.
Svakog trena stotine vrsta smirenosti dolazi od nje,
u uglu usamljenosti, a nikada srce ne povrijedi.
38

36
Roper, Ge ofrey, Faris al-Shidyaq and the Transition from Scribal to Print
Culture in the Middle East, u: The Book in the Islamic World: 210.
37
George, Atiyeh N., Introduction, u: The Book in the Islamic World: XIII.
38
Schimmel, Annemarie, The Book of Life-Metaphors Connected with the Book
in Islamic Literatures, u: The Book in the Islamic World: 71.
288

1977

1866 )
.(

.

.
289
Fatima Kadi uti, Librarian
BEGINNING OF PRINTING IN BOSNIA AND
THE OLDEST PRINTED BOOKS IN THE
LIBRARY OF THE FACULTY OF ISLAMIC
STUDIES IN SARAJEVO

SUMMARY
The L ibrary of F aculty of I slamic S tudies, in S arajevo,
although new, founded in 1977, contains some of the earliest books
printed i n Arabic s cript. T hese b ooks w ere first pr inted i n t he
printing f irms i n I stanbul a nd C airo i n t he 18th a nd t he 19t h
century, before the official printing company Sopronova peatnja
(later Vilajet printing firm) opened in Bosnia in 1866.
In B osnia m ost a ttention i s pa id t o t he s tudy of I slamic
manuscripts, a nd t he qu estions of t he be ginning of t he p ress a nd
first printed books are rarely treated. We shall state in this paper the
reasons f or l ate a cceptance of t he press by Muslims, the f irst
printing ho uses i n I stanbul a nd C airo, and d escribe the ol dest
copies of bo oks pr inted in Arabic s cript w hich are ke pt a t the
library of the Faculty of Islamic Studies in Sarajevo.

290

M. KICO, Arapski jezik u kultornoj razmjeni meu zajednicama u dodiru
291
Dr. Mehmed Kico,
vanredni profesor
ARAPSKI JEZIK U KULTURNOJ
RAZMJENI MEU ZAJEDNICAMA U
DODIRU
SAETAK
Prevodei djela antikih Grka, islamizirani narodi su
oivljavali i t radiciju d avnih pr edaka. P oto E vropljanima pr ije
dodira s Arapima nisu bile poznate istone civilizacije, neuvjerljiva
je tvrdnja da je nauka iznjedrena u okrilju grke kulture.
Budui da su Arapi na scenu stupili nakon Grka, prirodno je
to im se ostavtina predaka vratila oplemenjena. Oni su se Svijetu
oduili da vi i zvanredan dopr inos razvoju na uke. U z pr iznanja
arapskome jeziku z a z asluge u os tvarenju e vropskog pr eporoda,
ima nastojanja da se one umanje. U tome ima krivice i batinika, jer
ne uvjeravaju da jezik dovoljno njeguju budui da u razgovoru
nerado praktikuju knjievni izraz.
Sloenost jezike situacije ne proizlazi iz jezika ve iz
neodgovornog odnosa prema njemu. Za neujednaenu savremenu
jeziku na uku ne m oe se oekivati uzdizanje iznad drugih
podruja kolektivnog l egitimisanja. A ko ne ma dvoj be da na uka
292
zavisi od j edinstva politikih i ekonomskih tokova, svako
predvianje vezano uz arapsku jeziku situaciju je nezahvalno.

Kljune rijei: arapskoislamska kul tura, e vropska
civilizacija, kulturna razmjena, jezika situacija, drevne mudrosti,
moderne nauke
UVOD
Arapski j ezik se irio postojbinom drevnih bliskoistonih
zajednica k oje s u da vale na jranije plodove l judskog u ma. Nakon
to se islam pojavio na prostoru tih zajednica, u susjedstvu monih
carevina G rka i P erzijanaca, i slamizirani na rodi s u, uz n jihovo
posredovanje, oivljavali i tradiciju davnih predaka. Poto historija
ne pr ua pouzdane u vide u duhovnos ti c ivilizacija k oje s u
prethodile starogrkoj, nema ni vrstih dokaza da je nauka krenula
od Grka. Zato j e op ravdano pr etpostaviti da j e na uka pot ekla o d
onih koji su prethodili Grcima.
Istok j e kol ijevka na uke bi o dok m u ni je pr esudila s mjena
civilizacija s koj om s e l iderstvo p renijelo n a Zapad. N i drevne
bliskoistone pobornike nauke nije zaobilo uruavanje kakvo se
civilizacijama dogaalo nakon to prezriju. Nakon opadanja moi
bliskoistonih zajednica, vodei poloaj je pripao Grcima koji su
im bi li ge ografski na jblii, a od nj ih s u ka snije pr imat pr euzeli
Rimljani. Poto e vropskoj hi storiji do dodi ra s Arapima nisu bi le
dovoljno poznate istone civilizacije, neuvjerljiva je tvrdnja da j e
nauka iznjedrena upravo u okrilju grke kulture.
Mnoge gr ane na uke s u Grci od dr ugih preuzeli, ali ih nisu
prilagodili svojoj kulturi. Oni su teorijski uopavali, a
eksperimentalno razmatranje ni je bi lo blisko njihovome
mentalitetu. Budui da su Arapi na scenu stupili kasnije, prirodno
je to im se ostavtina predaka posredstvog Grka vratila obogaena
293
i opl emenjena. Oni s u s e S vijetu, kasnije, z a t o dos tojno oduili
davi izvanredan doprinos razvoju nauke.
Nakon z atvaranja f ilozofskih kola u A tini, f ilozofi s u r ad
nastavili u sigurnosti pronaenoj kod istonih susjeda, gdje je
kultura bila u usponu. Nauni centri su nastajali u Siriji i
Aleksandriji. Tu s u Arapi pr euzimali t ekovine nauke, a u arapski
jezik su unesena nauna dostignua susjednih zajednica. Nakon to
su i h p redstavnici islamiziranih naroda kritiki prouili i
oplemenili, njihov zaviaj je postao sredite intelektualnog ivota
Svijeta.
Iako je evropska renesansa bila mogua tek po upoznavanju s
djelima na arapskome jeziku, stavovi nekih evropskih istraivaa
pokazuju d a j e pr edrasude t eko pr evladati. U z priznanja
arapskome jeziku z a z asluge u os tvarenju e vropskog pr eporoda,
ima i nastojanja da se one umanje.
U t ome i ma kri vice i ba tinika arapskoga j ezika jer ne
uvjeravaju da svoj jezik dovoljno njeguju budui da u razgovoru
nerado pr aktikuju knj ievni i zraz. U nekim arapskim zemljama se
sa skrom nim r ezultatima na stoji st rani j ezik, uve den u praksu
tokom kolonijalistike potinjenosti, potpuno zamijeniti maternjim.
U zemljama gdj e je t aj problem pr evladan jo traju dogovori oko
izvoenja nastave na svim razinama obrazovanja i iz svih predmeta
iskljuivo na arapskome jeziku.
ARAPSKI JEZIK IZMEU DREVNIH
MUDROSTI I MODERNIH NAUKA
Historiari su saglasni da duhovnost evropskih zajednica vodi
porijeklo s terena koj i oduvijek pr ipadaju s emitskim na rodima.
Jedno od najbitnijih zajednikih obiljeja evropskih naroda je
monoteistiko vjerovanje, a Evropa ga je upoznala iz poslanja
Mesiha, a.s., bez ijih se misaonih sadraja nije mogao ni zamisliti
izlaz u svjetliju budunost. Ako su evropske zajednice bolju
294
budunost pronale u kranskoj vjeri, grkoj misli i rimskom
pravu, opr avdano j e pr etpostaviti da be z pos lanja Muhammeda,
s.a.v.s., bez kojeg ne bi bilo islamske civilizacije, posljedino, ne bi
bilo ni evropske civilizacije u njenome najprestinijem smislu.
1

Pouzdano s e z na d a j e arapski u S rednjem vi jeku bi o jezik
prirodnih nauka, a arapska djela i prijevodi grkih izvora put kojim
su za kasnije narataje prenesene drevne mudrosti i grka filozofija.
Poznato je da su prirodne i humanistike nauke proizvod I stoka,
liven u njegovim livnicama. Uprkos nastojanjima nekih istraivaa
koji tvrde da j e Z apad oplodio sve vrijedne t ekovine na uke, ne
moe se zamagliti injenica da je on u svome na predovanju bio,
ak i u okrilju kranstva, prinuen sve odgoditi punih est stoljea
i saekati susret s islamom. Nezavisno od toga kakav znaaj Zapad
pridaje tom susretu, nesumnjivo je pretrpio utjecaje islama. Od
islama je dosta praktino iskoristio da bi u budunost iao putevima
obasjanim svjetlou.
2

Poevi od 7. pa do 14. stoljea Arapi su imali vodeu ulogu
u podizanju duhovnih i materijalnih uvjeta ivota u Svijetu. Njihov
jezik se moe ponositi najveom misaonom produkcijom u
naukama i u mjetnostima.
3
To dodatno osnauje injenica to je
nauka i nternacionalni karakter p rvi put dob ila n a islamskim
univerzitetima u a rapskoj paniji, na koj ima s u s e kolovali i
nemuslimani.
Evropsku renesansu je razbuktao humanizam koji je s Istoka u
Evropu dolazio kroz dodire s Arapima u paniji, na Malti, Siciliji i
jugu Italije. Ako se zna da je evropsko drutvo najplodnije dodire s
islamskom kulturom imalo kroz prevoenje arapske literature u
krajevima koji su bili uklopljeni u islamsku upravu, razumljivo je to

1
Muhammad Fathu l-Lah Kulan, Taranimu ruhin wa a\anu qalbin, prijevod s
tur-skoga na arapski jezik: Urkan Muhammed Àli, Drugo izdanje, Kairo, 2006., p.
93.
2
Ibid. pp. 93-94.
3
Filib Hiti, Saniù t-tariki l-arabiyyi, pr ijevod na a rapski: Anis Frayha,
Bejrut, 1969., p. 325.
295
je renesansa krenula iz Italije. Meutim, rijetki istraivai priznaju
da su Arapi imali arobnu ruku koja je osvijetlila Evropu. Rijetki
im spominju zasluge u razvoju nauke, ouvanju Aristotelove misli,
njenom prevoenju i kritikovanju. Rijetki su uoavali utjecaje
arapskih pjesnika na trubadursko pjesnitvo u paniji i Provansaliji.
4

Dakle, pored toga to su bili uspostavili najmonije carstvo,
Arapi su i iznjedrili veoma bogatu kul turu. Kao batinici tekovina
starih civilizacija, uspjeli su a similirati ha ldejsku, s umersku,
akadsku, drevnu egipatsku, grku i druge kulture. U tom svjetlu su
vrili ut jecaje na srednjovjekovnu Evropu, a r ezultat j e bi lo nj eno
buenje i stupanje na put renesanse. Filip Hiti tvrdi: "Nijedan narod
u s rednjem vi jeku ni je t oliko do prinio l judskom na pretku ka o
Arabljani i narodi koji govore arapski."
5

Meutim, istekom zlatnog doba ekonomske moi i kulturnog
procvata, koje je trajalo do 11. stoljea, arapskoislamska civilizacija
je nezaustavljivo krenula ka svome zalasku. Poevi od tog stoljea,
usamljeni su bili velikani poput Al-Gazalija, svestranog mislioca i
dogmatiara, ijim uenjem su se napajali istaknuti mislioci na
Zapadu.
6
Njegovo doba je bilo vrijeme opadanja dravne moi,
slabljenja sj aja ci vilizacije i poetak gubljenja znaaja arapskoga
jezika.
Opadanje centralne moi na Istoku poelo je s Trucima
Selducima koji su Bagdad osvojili 1055. god., a slabljenje pozicije
arapskoga jezika poelo se ogledati u radu istaknutih mislilaca koji
su pisali i na arapskom i na lokalnim jezicima. Arapski jezik je tada
jo neko vrijeme uvao primat u zapadnim provincijama. U Egiptu
i dr ugim z apadnim kr ajevima j e j o ne ko vr ijeme bi lo i staknutih

4
Mustafa Mahmud, Taqdimun, u: Ahmad Smaylufit, Falsafatu l-istiraqi
wa alaruha fi l-adabi l-àrabiyyi l-muàsiri, Kairo, 1980., pp. 3-4.
5
Filip Hiti, Istorija Arapa, prijevod s engleskog P. Pejinovi, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1967., str. 22.
6
Pored ostalih i reformator katolianstva Toma Akvinski (Uporediti: Al-Tawil,
op. cit. p. 114).
296
pisaca na arapskome jeziku, kao to su u 12. i 13. stoljeu bili
autori enciklopedijskih djela Al-Qifti,
7
Ibn Kalikan
8
i dr.
Tokom viestoljetnog opadanja moi islamske drave kroz
razdoblje dekadencije, Evropa j e s ve pr imjetnije pos tajala nov o
arite naune misli. Novi akteri nauke su uzimali poglavito
utilitarne v rijednosti a rapskoislamske misli. Pragmatino koristei
njene tekovine, evropsko drutvo ih sada predstavlja kao vlastite. U
krajnjem i shodu, one s ada dubl je t ragove os tavljaju u e vropskoj
civilizaciji i njenom nainu razmiljanja negoli u razmiljanju
izvornih batinika.
Ekspanzija Zapada na I stok, dakako, nije poivala samo na
irenju teritorija, crpljenju prirodnih bogatstava i tlaenju
domicilnog stanovnitva, ve je obuhvatala i nastojanja za
podizanjem n ivoa na uke. Iz grubih kolonijalistikih dodira dviju
civilizacija, k orist j e, u ne kom s mislu, i zvukla i kol onizovana
sredina. Ko malo bolje osmotri orijentalistiku literaturu, shvatit e
i znaajnu ulogu orijentalistike. Bit e mu jasniji doprinos nj enih
aktera, kao i dr agocjenost sp isatelja koji s u Z apadu p renijeli
predislamsko pjesnitvo, matematiku, filozofiju, poslovice, Hiljadu
i jednu no i dr uge pl odove u ma.
9
Bez obz ira na stvarne
materijalistike namjere, zasluni su to je bogata rukopisna graa
sauvana od propadanja, to su nesebinim angaovanjem pomogli
da i u arapsko-islamskom svijetu, nakon viestoljetnog stagniranja,
krene kulturni preporod.

7
Vie o Al-Qiftiju: Karl Br ukalman, Tarik al-adab al-àrabi, prijevod na
arapski: Àbd al-Halim al-Na\\ar, Dar al-maàrif, Al-Qahira, 1961/1968., VI,
pp. 43-44.
8
Ibn Kalikan je roen u Irbilu (sadanji Irak), ali je pretean dio ivota proveo na
raznim dunostima u Egiptu (Usporediti: K. Brukalman, op. cit. VI, pp. 49-50.).
9
Ibrahim a l-Munzir, Al-Muqaddimatu li k itab Na \ib al -Àffifi, Al-
Mustariquna, Bejrut, 1937., I, p. 10.
297
SAVREMENI TRENUTAK
Nakon suoenja s podacima o arapskoislamskoj klasinoj
naunoj produkciji kao zreloj misli te o arapskome jeziku ka o
mediju velike c ivilizacije, pogl ed u s avremeni t renutak s e
doivljava kao zbir mnogih protivrjenosti.
U vidu vraanja neke vrste duga, evropski utjecaji su u nekim
arapskim zemljama potaknuli nova shvatanja, posebno u Egiptu, za
vladavine Muhammada Àlija koji je zemlji izborio autonomiju u
sklopu turske vladavine. S njim je poelo osnivanje kola i vraanje
u a dministraciji a rapskog um jesto t urskoga jezika.
10
Kairo je u
njegovo vr ijeme pos tao s tjecite i ntelektualnih a ktivnosti, a nova
strujanja su se prenosila i u druge zemlje.
Uprkos uvrijeenom stavu da Arapi bez kolonijalnih dodira s
Evropom jo ne bi izali iz mraka dekadencije, znalcima nije teko
uoiti da nita od potaknutoga u tim dodi rima za j ezik nije bi lo
korisno. Nema s umnje da s e i u s adanjim pr ilikama ne posredno
reflektuje odnos prema jeziku iz razdoblja kulturnog preporoda, iji
su nos ioci jezik prepoznali kao vezivno tkivo nacionalnog bia,
zbog ega se i naao u ii. Evropski ut jecaji u s klopu kul turnog
preporoda, uprkos neporecivom znaaju po neka nova stremljenja,
nisu bili produktivni kad se radi o nacionalnoj svijesti i jeziku kao
elementarnoj pretpostavci nacionalnog jedinstva.
To se posebno jasno iskazuje na sterilnosti rada jezikih
akademija
11
koje s u u s reditu s vojih pr ogramskih c iljeva imale

10
Egipat je imao dvojs tvo u s vim obl astima ivota, u kulturi, upr avi i
obrazovanju. Egipatske novi ne Al-Wqai` al-misriyya izlazile s u n a t urskom i
arapskom je ziku (Vidjeti: Hi\azi Mahmud F ahmi, Al-Luga al-àrabiyya
àbr al-qurun, Al-Maktaba al-laqafiyya, Al-Qahira, 1968., pp. 66-67).
11
Ni o radu akademija nema kritikih ocjena ve se o njima prigodniarski
govorilo povodom godinjica i u slinim prilikama. Najvie podataka sadre
osvrti: Buyumi Ibrahim Madkur, Ma\ma` al-luga al-àrabiyya fi ìdihi al-
kamsin, Al -Qahira, s .a; Ahmad Hasan al -Zayyat, Ma\ma` al-luga al-
àrabiyya bayn al-fusha wa al-àmmiyya, " Ma\alla M a\ma` al-luga al -
àrabiyya", II, 32/1957., pp. 181-188.; Àdnan al-Katib, Ma\ma` al-luga al-
298
ispunjenje najvanijih zada taka: pojednostavljivanje gramatike,
reformu pisma, stvaranje i ujednaavanje naune terminologije i
praktian odnos prema knjievnom i govornome jeziku.

U os tvarenju zadataka na jupornija je bi la E gipatska
akademija. Jedina je pokuavala pojednostaviti gramatiku nastojei
je rasteretiti nekih aspekata fleksije. Meutim, uprkos skupovima
odranim n a njenu inicijativu, uz uee lingvista iz veine
arapskih z emalja i ut isak da s e pr oblemu s veobuhvatno pr ilazilo,
nije pos tignuta saglas nost ni oko z bira pi tanja ni ti oko obi ma
pojednostavljivanja gramatike.
Nema dvoj be da ne dostatak a rapskog pi sma pr edstavlja
nebiljeenje voka la koj e zna tno oteava r azumijevanje t eksta. U
veini drugih jezika ljudi lahko itaju i kad prethodno ne pogledaju
tekst, jer je itanje put do razumijevanja, a arapski se moe itati
samo ako se unaprijed razumije ono to se eli proitati.
12

Biljeenje vokala bi bilo dovoljno da se prevladaju brojne tekoe,
a tetu od zamjene arapskog pisma latininim suvino je isticati. O
nepogodnosti dr ugog pi sma z a pr edstavljanje arapskih gl asova
dovoljno g ovori neujednaenost brojnih sistema transkripcije,
uprkos dugovremenom praktikovanju u krugovima orijentalista.
Gledano u irem kontekstu ugledanja na Zapad, mimo pitanja
koja se tiu jezika, neporeciva je istina da se Arapi u novije vrijeme
veoma ivo zanimaju za evropsku civilizaciju i literaturu. U to ime
su, naroito za vrijeme vladavine Muhammada Àlija u Egiptu, u
evropske institute i naune centre slali ekspedicije i poduhvatili se
prevoenja, kritikog razmatranja i objavljivanja mnogih knjiga,
naunih radova i drugih zanimljivih spisa. Meutim, uprkos svemu,

àrabiyya bi Dimaq fi kamsin àm, Matbaà al-Taraqi, Dimaq, 1969.; Abd
Allah al -|uburi, Al-Ma\m` al-ìlmi al-ìraqi - Na'atuhu, a `da'uhu,
a`maluhu, Matbaà al -Àni, Bagdad, 1956. Kod nas o t ome vi djeti: Mesud
Hafizovi, Lingvistiko djelo Ibrahima Enisa, F akultet islamskih na uka,
Sarajevo, 1994., str. 16-22.
12
Nayif Karma, Idwa' àla al-dirasat al-lugawiyya al-muàsira, Al -
Kuwayt, 1978., p. 207.
299
gledano iz arapskoislamskog ozraja, ne moe se govoriti o
postojanju evropeistike kao na uke koj a ima s voju f ormu,
metodologiju, kole, ciljeve, aktere i pristalice. Teko j e tvrditi da
tu pos toji nauna a ktivnost koja pobornicima omoguuje
razumijevanje evropske civilizacije na nain kao to orijentalistika
omoguuje razumijevanje istonjakih civilizacija.
Zato j e o pravdano istaknuti po trebu da se r azmotre
mogunosti konstituisanja u a rapskoislamskom s vijetu pravca
istraivanja koji bi sliio islamskim studijama u E vropi, ali s
jednoga obuhvatnog s tanovita, s k ojeg bi se h istorija miljenja u
evropsko-kranskom svijetu izuavala i analizirala na naunim
osnovama. Kad bi s e jedan t akav pr avac z asnivao na oz biljnom
pristupu, utemeljenom na vrstim programskim i metodolokim
naelima, mogao bi s e na zvati naukom o Zapadu, ili krae
evropeistikom.
13

Ako t o i zostane, kr ivica se ne moe pripisivati nesreenim
prilikama u jeziku, na ta se mnogi pozivaju u traenju izgovora za
slabosti. Uprkos brojnim naslijeenim i kasnije nastalim
problemima, knjievni jezik se potvrdio kao isuvie snaan da bi ga
potisnuo j ezik be z knj ievnosti. I ako s e nj ime malo govor i, na
njemu se batinici obrazuju, na njemu izlazi mnotvo glasila za sve
populacije. Zato se on ne treba uporeivati s izumrlim jezicima, tim
prije to je odolio nevoljama u vremenima strane dominacije.
Objavljivanje Kur'ana na arapskome jeziku davno je potvrdilo
podobnosti t oga j ezika da u s ebi titi i nj eguje najvrjednije pl odove
uma. Arapski jezik je svoje zlatno razdoblje ivio upravo neposredno
nakon objavljivanja Kur'ana. Slino arapskom tada, drugi jezici,
takoer, imaju n eko s voje z latno ra zdoblje. V rijeme kraljice
Elizabete i pisca ekspira j e, npr., bilo cvjetno vrijeme engleskoga
jezika.

13
Rudi Bart, Ad-Dirasatu l-àrabiyyatu l-islamiyyatu fi l-\amiàti l-
almaniyyati, Prijevod na arapski: Mustafa Mahir, Kairo, 1967., p. 13.
300
U ve zi s e ngleskim je zikom opr avdano je pr imijetiti d a
Englezi nisu zapali u greke u pogledima na jezik, kao to smo mi
zapali, budui da su se otvorili nauci, tehnologiji i raznim
kulturama i z koj ih se cr pi ono to j e kor isno i poveava svoje
bogatstvo. Englezi uvijek s potovanjem i uvaavanjem gledaju na
to vrijeme.
14

Vrijeme u kojem je o bjavljivan Kur'an s matra s e z latnim
dobom a rapskog j ezika. Poznavaocima ukupnih kul turnopovijesnih
prilika iz to g v remena n ije te ko p retpostaviti ra zlog to me.
Proizlazilo je poglavito iz vrste povezanosti jezika s Kur'anom, s
kojom s e j ezik i u s vakodnevnoj upot rebi uljepavaao nekim
ukrasom iz teksta Kur'ana. Budui da je Kur'an veinom objavljen na
narjeju plemena Kurej, zahvaljujui takvom ukraavanju jezika i
njegovome s tilskom oplemenjivanju, to narjeje je ubrzo postalo
vodee, iako je jezik Kur'ana bio bilzak i za nerjeja svih drugih
arapskih plemena.
ZAKLJUAK
Sloenost a rapske jezike situacije ne proizlazi iz samoga
jezika, ve iz neodgovornog odnosa prema njemu. Za pr ogramski
neujednaenu savremenu jeziku nauku neoekivano je da se
uzdigne iznad drugih podruja kolektivnog legitimisanja.
Ako nema dvojbe da u nae vr ijeme nauka znatno zavisi od
jedinstva politikih ciljeva i ekonomskih tokova, za arapsku jeziku
situaciju je teko ita predvidjeti. Da bi savremena jezika nauka
bila dostojna nasljednica klasine gramatike, morala bi pr ethoditi
drugim pr omjenama. P oto bi t o uvjetovalo jaanje svijesti o
jedinstvu batinika, dogovor mjerodavnih us tanova i poj edinaca s

14
Muhammad Fathu l-Lah Kulan, Adwa'un qur'aniyyatun fi sama'i l-wi\dani,
prijevod s t urskoga na arapski jezik: Urkan Muhammed Àli, Kairo, 2003., p.
164.
301
cijelog arapskoga govornog podruja i podjelu zadataka uz
jedinstveno rukovoenje, bilo kakva predvianja su nezahvalna.
Kad se sve istaknuto ima u vidu, zacijelo se moe rei da se
jedinstven a rapski j ezik do da nas odrao be z pos ebnih z asluga
savremenih lingvista. Uz neupitne zasluge pismenosti iz klasinog
perioda u ouvanju jedinstvenoga jezika, presudna je bila injenica
to je arapski najizvorniji semitski jezik. Poto su tokom cjelokupne
ljudske historije iskljuivo na semitskim jezicima priopavane
poruke Nebesa Zemlji, to je arapski jezik odluujue predodredilo da
na njemu budu iznesena konana tumaenja Vjene vjere.
Prvenstveno s tim smislom razumijevamo rijei Uzvienog
Stvoritelja: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad
njim bdjeti.
Dosljedno titei specifina obiljeja jezika na ijim
osnovama s e na jadekvatnije m oe spoz navati onos trani svijet,
klasina arapska jezika nauka je bila istovremeno sluga znanosti
i ogledalo bl istave s tvarnosti. Poto nj eno s avremeno r azdoblje
svjedoi o bitno drugaijoj stvarnosti, potvrenoj jezikim
nejedinstvom zajednice, opravdano je rei da zaostaje za najviim
dometima iz klasinog razdoblja.
LITERATURA
Bart, Rudi: Ad-Dirasatu l-àrabiyyatu l-islamiyyatu fi l-
\amiàti l-almaniyyati, Prijevod: Mustafa Mahir, Kairo,
1967.
Bonjak, B ranko: Od Aristotela do renesanse, Tree
izdanje, N akladni zavod Matice hr vatske, Z agreb,
1982.
Brukalman, Karl: Tarik al-adab al-àrabi, Prijevod:
Àbd a l-Halim a l-Na\\ar, D ar al -maàrif, Al-
Qahira, 1961-1968.
302
Corbin, Henry: Historija islamske filoyofije I-II, Preveli
Nerkez Smailagi i Tarik Haveri, Veselin Maslea -
Svjetlost, Drugo izdanje, Sarajevo, 1987.
Fahmi, Àbd al-Àziz: Al-Huruf al-latiniyya li kitaba
al-àrabiyya, Al-Qahira, 1944.
|uburi (al-), Àbd Allah: Al-Ma\ma` al-ìlmi al-
ìraqi Na'atuhu, a`da'uhu, a`maluhu,
Matbaà al-Àni, Bagdad, 1956.
Hafizovi, Mesud: Lingvistiko djelo Ibrahima Enisa,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1994.
Hasan, Hasan I brahim: Al-Futuhu l-islamiyyatu wa alaruha fi
taqaddumi l-madaniyyati, Ar-Risalatu, 20. 04. 1936.
Karma, Nayif: Idwa' àla al-dirasat al-lugawiyya al-
muàsira, Al-Kuwayt, 1978.
Katib ( al-), Àdnan: Ma\ma` al-luga al-àrabiyya bi
Dimaq fi kamsin àm, Matbaà al-Taraqi,
Dimaq, 1969.
Hi\azi, Mahmud Fahmi, Al-Luga al-àrabiyya àbr
al-qurun, Al-Maktaba al -laqafiyya, A l-Qahira,
1968.
Hiti, Filib: Saniù t-tariki l-arabiyyi, Prijevod: Anis Frayha,
Bejrut, 1969.
Hiti, Filip: Istorija Arapa, P rijevod s e ngleskog: P .
Pejinovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1967.
Kusri (al-), S ati`: Hawla al-fusha wa al-àmmiyya,
Ma\alla Ma\ma` al-ìlm al-àrabi, No. 32/2.,
1975.
Kulan, M uhammad Fathu l -Lah: Adwa'un qur'aniyyatun fi
sama'i l-wi\dani, P rijevod s t urskoga na a rapski jezik:
Urkan Muhammed Àli, Kairo, 2003.
Kulan, Muhammad Fathu l -Lah: Taranimu ruhin wa a\anu
qalbin, P rijevod s t urskoga na a rapski jezik: Urkan
Muhammed Àli, Drugo izdanje, Kairo, 2006.
Madkur, B uyumi Ibrahim: Ma\ma` al-luga al-àrabiyya fi
ìdihi al-kamsin, Al-Qahira, s.a.
303
Mahmud, Mustafa: Taqdimun, u: Ahmad Smaylufit, Falsafatu
l-istiraqi wa alaruha fi l-adabi l-àrabiyyi l-muàsiri,
Kairo, 1980., str. 3-4.
Munzir (a l-), I brahim: Al-Muqaddimatu, u: Na\ib a l-Àffifi,
Al-Mustariquna, Bejrut, 1937.
Pear, Zdravko: Buenje Arapa, Nova prosvjeta, Sarajevo,
1958.
Smaylufit, Ahmad: Falsafatu l-istiraqi wa alaruha fi l-adabi
l-àrabiyyi l-muàsiri, Kairo, 1980.
Tawil (al-), Tawfiq: Al-Hadara al-islamiyya wa al-
hadara al-urubbiyya, Dirasa m uqarina, Maktaba
al-tural al-islami, s.a.
Zayyat (a z-), A hmad Hasan: Alaru l-Àrabi fi l-ìlmi wa l-
àlami, Ar-Risalatu, 15. januar 1933.
Zayyat (al-), Ahmad Hasan: Ma\ma` al-luga al-àrabiyya bayn
al-fusha wa al-àmmiyya, Ma\alla Ma \ma` al-luga al -
àrabiyya, II, 32/1957., pp. 181-188.
304
.

.
.

305
Dr Mehmed Kico, associate professor
ARABIC LANGUAGE IN A CULTURAL
EXCHANGE BETWEEN COMMUNITIES IN
CONTACT

SUMMARY
Translating t he w orks of anc ient G reeks, t he na tions
converted to Islam revived tradition of their ancestors of long ago.
Since t he E uropeans be fore c ontacts w ith A rabs di d not know
Eastern civilisations, the assertion that the science was born within
the Greek culture.
Since t he Arabs came on the scen e af ter t he Greeks, it is
natural that the legacy of their ancestors was refined and r eturned
to t heir c ulture. T hey contributed t o t he w orld by t heir gr eat
development of s cience. A long w ith t he g eneral r ecognition of
Arabic language in the development of European renaissance there
are also efforts to reduce its merits. Some blame should be admitted
by t he ve ry Arab be neficiaries be cause they d o not cherish t heir
own l anguage s ince t hey reluctantly practice A rabic l iterary
expressions a nd t erms i n e veryday s peech a nd m utual
communications.
Complexity of language situation does not come out of it but out
of irresponsibility towards the language. For a diverse and unequalled
language s ituation one c an no t e xpect t o be raised a bove a ll other
scopes of collective ac tivities. I f there i s n o doubt t hat t he science
depends on harmony between political and economic courses, every
prediction connected with Arabic language situation is ungrateful.

306
Key words: Arab-Islamic c ulture, E uropean c ivilisation,
cultural exchange, l anguage situation, a ncient w isdoms, m odern
sciences.

A. HAJRI, Najstariji semitski jezik
305
Mr. Amrudin Hajri,
vii asistent
NAJSTARIJI SEMITSKI JEZIK
SAETAK
Pogreno j e za bi lo koj i semitski j ezik t vrditi da je upr avo t o
jezik koji su koristili prvi Semiti. Prema naem miljenju, moe se
razgovarati jedino o t ome koji je od danas poznatih semitskih jezika
najblii njima zajednikoj prasemitskoj jezikoj formi, a nikako o
isticanju je dnog o d njih kao je zika koji s u koristili prvi Semiti. U
tom smislu, uenjaci su na osnovu dodirnih taaka i zajednikih
karakteristika s emitskih je zika p okuali formirati p redstavu o
prasemitskom jeziku te na osnovu toga doi do odgovora koji mu je
od danas poznatih semitskih jezika najblii. Pri tome je uoeno da se
arapski jezik odlikuje najveim brojem zajednikih karakteristika i
dodirnih taaka, to ga preporuuje kao semitski jezik koji je u
najveoj mjeri sauvao osobenosti zajednikog prajezika, odnosno
kao semitski jezik s najizvornijom tradicijom.

Kljune rijei: semitski, prasemitski, dodirne take,
zajednike karakteristike, razlike
306
UVOD
Sve r ase, narodi pa i poj edinci s kloni su i sticanju,
opravdanom i li n eopravdanom, s voje ba tine i li n ekog njenog
segmenta u najviem stepenu gradacije. Tako jedni tvrde da imaju
najblistaviju prolost ili da su iznjedrili najvei broj znaajnih
znanstvenih radnika, drugi kau da su se kroz historiju pokazali kao
najhrabriji i najodvaniji narod, neki e rei da ispovijedaju
najispravniju religiju a neki da se slue najstarijim pismom ili, pak,
da imaju jezik s najduom tradicijom.
Iitavajui literaturu o semitskim jezicima, reklo bi se da je
to kod semitskih naroda najizraenije. Kao to je sluaj s dilemom
oko prapostojbine semitskih naroda, u razliitim pravcima su se
kretala miljenja i u vezi s ovim pitanjem. U tom smislu, moe se
rei da je broj tih miljenja skoro srazmjeran broju da nas
registrovanih semitskih jezika. Tako e jedni tvrditi da je hebrejski
najstariji semitski jezik (ovoga miljenja su i neki Arapi), drugi e
rei da je to akadski, odnosno asirsko-babilonski jezik, trei e biti
miljenja da je najstariji semitski jezik zapravo arapski, itd.
Meutim, predstavnici tih miljenja zaboravljaju da su svi
spomenuti jezici preli jako dug put te da su proli kroz razliite
faze r azvoja pr ije ne go to s u popr imili f orme koj e mi da nas
poznajemo. Otuda j e po greno z a bilo koji od nj ih t vrditi da je
upravo to jezik kojim su se koristili prvi Semiti te bi, prema naem
miljenju, prihvatljivo bilo razgovarati je dino o tome ko ji je od
danas poz natih semitskih jezika najblii zajednikoj prasemitskoj
jezikoj formi, a nikako o isticanju jednog od njih kao jezika kojim
su se sluili prvi Semiti.
U tom smislu, uenjaci su na osnovu dodirnih taaka i
zajednikih karakteristika semitskih jezika u domenu leksike
(semantike) i odreenih gramatikih normi pokuali formirati
predstavu o prasemitskom jeziku te na osnovu toga doi do
odgovora koji je u najveoj mjeri sauvao osobenosti zajednikoga
prajezika.
307
ZAJEDNIKE KARAKTERISTIKE
SEMITSKIH JEZIKA
Iako ima uenjaka koji tvrde da nikada nije postojao jedan
semitski jezik te da su od poetka Semiti koristili vei broj jezika,
1

mi smo ipak blii miljenju da j e postojao jedan prasemitski jezik
koji je bio zajedniki svim semitskim narodima dok su ivjeli na
jednom prostoru. Meutim, kad je iz odreenih razloga
2
dolo do
njihovog raseljavanja i meusobnog udaljavanja, zajedniki
prasemitski jezik je u razliitim semitskim grupacijama koje su se
nastanile na razliitim podrujima te pod utjecajem razliitih
domicilnih naroda i njihovih jezika poeo poprimati razliite
forme, koj e su vremenom prerasle u itav niz samostalnih i
meusobno razliitih jezika. Sve dok je jedna skupina jedinstvena
i sve dok ivi na j ednom prostoru i na i stoj drutvenoj ravni, nj en
jezik e ostati jedinstven i monolitan. Meutim, kad u toj skupini
doe do odreenih drutvenih podjela ili raseljavanja nekih njenih
brojnijih grupacija, to e, naravno, utjecati na jedinstvo njenog
jezika, pa e se taj jezik podijeliti na dijalekte od kojih e svaki biti
svojstven samo jednoj od tih grupacija.
3

Malo je ve likih etnikih skupina iji su jezici meusobno
toliko srodni kao u sluaju semitske skupine. Kod njih su
ustanovljene zajednike karakteristike koje se ne mogu tretirati kao
rezultat meusobnih utjecaja tokom zajednike povijesti, ve ih
treba po smatrati u svjetlu zajednikog porijekla, to nedvojbeno

1
Àli Àbdulwahid Wafi, Fiqh al-lua, Nahda Misr li al-tibaà wa al-nar
wa al-tawzi`, tree izdanje, Kairo 2004., str. 13.
2
Narodi s u s e u t o d oba pomjerali s a s vojih s tanita u glavnom u p otrazi z a
boljim uvjetima za ivot. U tom kontekstu trebalo bi posmatrati i seobe semitskih
plemena. Tako neki autori navode da su se semitska plemena pomjerila sa svojih
ognjita i uput ila ka dr ugim krajevima s vijeta na kon to je v oda prodrla kr oz
branu kod Ma'riba te poplavila podruja koja su ona nastanjivala.
3
Àbdurrahman Ayyub, Al-àrabiyya wa laha\atuha, Matabi` si\ill al-
àrab, Kairo 1968., str. 35.
308
ukazuje na to da su se ba tinici tih jezika n ekada sl uili i stim
jezikom.
Zajedniko fonetskim sistemima svih jezika je posjedovanje
veeg broja konsonanata nego vokala. Meutim, to je u semitskim
jezicima najizraenije imajui u vidu da se u njima konsonantima
pridaje daleko vei znaaj nego vokalima. Svi semitski jezici, s
jedne strane, zanemaruju vokale (posebno u pisanju),
4
tako da im je
vokalni sistem j ako siromaan, dok, s dr uge strane, pretjeruju u
zanimanju i i nteresovanju z a k onsonante, pa i h ka rakterie
bogatstvo k onsonanata koj i s e a rtikuliu u dubl je s mjetenim
dijelovima govornog aparata i kojih, uglavnom, u drugim jezicima
nema. U vezi s t im, pr vo t reba spomenuti gut urale, kao to su al-
àyn, al-gayn, al-hamza, al-ha', al-ha' i al-ka', t e e mfatike,
kao to su al-sad, al-dad, al-ta', al-za' i al-qaf, za koje veina
uenjaka smatra da su naslijeeni od zajednike prasemitske
jezike forme. Za ar apski g lasovni si stem j e takoer tipino
postojanje velikog zbira konsonanata koji se stvaraju u predjelu iza
mehkog ne pca ( velari, uvul ari, f aringali i gl otali). Ako im s e
pribroje s onanti, likvidi i di ftonzi, dobi ja s e skup s uglasnika u
kome je sauvan nepromijenjen stari semitski konsonantizam, to o
arapskom govori kao o srodniku koji je meu semitskim jezicima
najbolje ouvao prasemitske glasove.
5

Ne pos toji nijedan s emitski je zik u koj em ne na lazimo bar
jedan br oj ovih gl asova. T ako u hebrejskome j eziku, ka da s u u
pitanju grleni glasovi ili guturali, nedostaje glas al-ka', dok od t ih
est glasova, koliko ih nalazimo u arapskome jeziku, u akadskome
jeziku registrujemo pr isustvo s amo nj ih dva : al-ka' i al-hamza.
Od pet emfatinih glasova, koje biljei arapski jezik, slijedea tri su

4
Izuzetak iz ovog pravila je etiopski gez jezik iji se znakovni sistem sastoji od
182 kruta (nepromjenljiva) sloga koje ini jedan konsonant i jedan vokal
(Ahmad Muhammad Qaddur, Madkal ila fiqh al-luga al-àrabiyya, Dar al -
fikr, drugo izdanje, Damask 1999., str. 56.).
5
Mehmed Kico, Arapska jezikoslovna znanost ..., Fakultet islamskih nauka,
Sarajevo 2003., str. 169-170.
309
najpostojanija s obz irom na t o da s u pr isutni u s vim s emitskim
jezicima: al-sad, al-ta' i al-qaf, dok s u pr eostala dva: al-dad i
al-za' u j ednom br oju s emitskih j ezika i zloeni f onetskim
promjenama. T ako s e u he brejskom i a kadskome j eziku g las al-
sad upotrebljavao i umjesto gl asova al-dad i al-za'. U
aramejskome j eziku, pak, jedno vrijeme se um jesto glas a al-dad
upotrebljavao gl as al-qaf, a k asnije i g las al-àyn, to se smatra
jednom od fonetskih promjena koj e j e jako t eko obj asniti i
protumaiti.
6

Prema t ome, ukol iko pr ihvatimo da s u pr oblematizirani
glasovi naslijeeni od zajednikog prasemitskoga jezika, moemo
zakljuiti da je arapski jezik njegov najvjerniji i najdosljedniji
nasljednik imajui u vidu da se, za razliku od ostalih semitskih
jezika, odlikuje s vim on im gl asovima koj i s u karakterizirali s tari
semitski konsonantski sistem.
Kao n eto to je s vim s emitskim j ezicima u ranijem p eriodu
njihovog postojanja bilo zajedniko neki navode i to da su oni vie bili
skloni kraim i veznicima koordinacije meusobno povezanim
reenicama te da su se due i sloenije reenice u njima pojavile s
razvojem i unapreivanjem miljenja.
7
Meutim, to je fenomen koji bi
se mogao dovesti u vezu s bilo kojim jezikom ili porodicom jezika.
8

6
Mahmud Fahmi Hi\azi, Ìlm al-luga al-àrabiyya ..., Dar garib li al-
tibaà wa al-nar wa al-tawzi`, str. 140-142.
7
Isti izvor (Hidazi), str. 147.
8
Iako postoji vi e razliitih stavova u vezi s osnovom jezika, mi smo najblii
uvjerenju da je os nova je zika m iljenje. S t im u ve zi, mogli bi smo, np r.,
zakljuiti kako ivotinje ne govore ne zato to nemaju govorni aparat (i ivotinje
posjeduju organe od kojih se kod ovjeka sastoji govorni aparat), nego zato to
nemaju ta da kau budui da ne razmiljaju. Isto tako, ni mi sami nismo u stanju
kazati mnogo u vezi s temama sa kojima se susreemo po prvi put, odnosno o
temama o kojima prije nismo r azmiljali. Na t om t ragu, razvoj jezika se moe
dovesti u vezu s razvojem miljenja. Naime, kad god miljenje zabiljei iskorake
naprijed, pojave se pojmovi koji trae da ih se jeziki materijalizuje i definie.
Na taj nain, jezik biva leksiki obogaen te biljei progres i razvoj. S druge
strane, nemogue je da se miljenje kree ka napretku i progresu ukoliko ga ne
310
Najvei broj rijei u semitskim jezicima zasniva se na
trokonsonantskom korijenu koji ima znaenje glagolskog perfekta.
Taj kor ijen je, dakle, osnova i z ko je se, premetanjem vo kala ili
dodavanjem odreenih afiksa, izvode rijei koje po svojoj
semantici u veini sluajeva ostaju u okvirima osnovnog znaenja
datog kor ijena. Daleko je manji broj rijei u semitskim jezicima
koje u svojoj osnovi imaju samo dva ili, pak, etiri ili pet
konsonanata, s tim da ima i uenjaka koji z agovaraju t eoriju o
dvokonsonantskom ka rakteru s emitskih kor ijena, koj i
trokonsonantske kor ijene, u os novi, s vode na dvokons onantske
(bilitere), kao to i oni koji zastupaju t eoriju o trokonsonantskom
karakteru semitskih korijena etverokonsonantske korijene s vode
na trokonsonantske (trilitere).
9

Prema miljenju nekih uenjaka, osnova iz koje se izvode sve
rijei u arapskome jeziku je glagolska imenica ili infinitiv. Naime,
oni su takav stav zauzeli pod utjecajem Perzijanaca koji su arapski
jezik izuavali iz ugla batinika jednog od arijevskih jezika u
kojima se derivacija vri upravo iz tog oblika. Meutim, to
miljenje se ne moe pr ihvatiti kao ispravno zato to bi se, u t om
sluaju, osnova deriviranja rijei u arapskome jeziku razlikovala od

prati i razvoj jezika, ili, u najmanju ruku, u tom sluaju biva primjetno usporeno
kretanje miljenja ka boljem i savrenijem. Dakle, nema j ezika bez miljenja, i
obrnuto, nema miljenja bez jezika.
To, naravno, ne znai da je veza izmeu jezika i miljenja apsolutna. Naprotiv,
svaki od ova dva fenomena posjeduje specifinosti koje ga ine posebnim. Tako
su jezici mnogobrojni i raznovrsni te se meusobno razlikuju u formi i strukturi,
dok su, s druge strane, zakonitosti miljenja jednake kod svih l judi koji govore
razliitim jezicima, kao to su jednaki i pojmovi koje izraavamo jezikom. Ti
pojmovi, pak, iako jednaki kod svih ljudi, bivaju otjelovljeni, odnosno
materijalizovani razliitim jezikim formama.
9
Subhi al-Salih, Dirasat fi fiqh al-luga, D ar al -ìlm l i a l-malayin,
jedanaesto izdanje, Bejrut 1986., str. 48-49. Iz navedenog miljenja, ukoliko ga
prihvatimo kao ispravno, proizlazi da su dvokonsonantske rijei starije od
trokonsonantskih koje su, opet, starije od onih s etiri konsonanta u osnovi.
311
one u os talim semitskim jezicima s kojima on dijeli zajedniko
porijeklo.
10

Zajedniko obiljeje semitskih jezika je i tropadena
deklinacija koja se, prema tome, smatra naslijeem zajednike
prasemitske jezike forme. Pored arapskoga jezika, tropadena
deklinacija je u potpunosti sauvana i u starom akadskome jeziku,
dok u ostalim se mitskim j ezicima, ka o to je etiopski, amharski,
nabatejski i he brejski, odreene sintaksike i fleksijske pojave
svjedoe o svojevremenom pr isustvu i stog pa denog s istema i u
tim jezicima.
11

Posebno zanimljivo u vezi s f leksijom je to to semitski
glagoli, por ed k onjugacije, imaju i de klinaciju u nainima
sadanjeg vremena. Specifina semitska fleksija, pored deklinacije
imenikih kategorija rijei i konjugacije glagola, ukljuuje i
deklinaciju glagola (i`rab al-afàl). Specifinost se ogleda u tome
to glagolski naini, na istom principu razlikovanja padea kod
imenica i pr idjeva, svoje forme izraavaju pomou razliitih
padenih oz naka. Indikativ ima oznaku identinu oznaci
nominativa i menice i pr idjeva, a konj uktiv oz naku di jeli s
akuzativom imenice i pridjeva. Ovakvom stanovitu se pridruuje i
jedan od s avremenih j ezikoslovaca, A l-Haqil, tvrdei da s u
nominativ i akuzativ padei zajedniki imenima i gl agolima, a
genitiv j e svojstven s amo i menima, j er umjesto genitiva glagoli u
jusivu imaju nul tnu pa denu oz naku. K ongruiranje nominativa i
akuzativa u imenima i glagolima jasno se potvruje na zivima za
naine: al-mudari` al-marfu` (nominativni pr ezent - indikativ) i
al-mudari` al-mansub (akuzativni prezent - konjuktiv).
Poto se na glagolima formalno ne oituje oznaka genitiva, u
prvi mah bi s e moglo pomisliti da j e ge nitiv rezervisan s amo z a

10
Israel Wilfinson, Tarik al-lugat al-samiyya, Dar al-qalam, Bejrut 1980., str.
14-15.
11
Mahmud Fahmi Hi\azi, Ìlm al-luga al-àrabiyya ..., str. 144; Ahmad
Muhammad Qaddur, Madkal ila fiqh al-luga al-àrabiyya, Dar al-fikr, drugo
izdanje, Damask 1999., str. 55.
312
imenske ka tegorije, odnosno da jusiv (al-mudari` al-ma\zum =
nain s nultnom padenom oznakom) nema nit a zajedniko s
genitivom. Meutim, oitovanje i genitiva na gl agolima, pr ema
naem osjeaju, r azotkriva f onetsko pr avilo da s e nu ltna oz naka
mijenja u ge nitivnu u sluajevima kad se skraeni nain glagola u
ritmikom slogu izgovara s rijeju koja slijedi, ukoliko zapoinje
asimilirajuom hamzom, kao u pr imjeru Lam yakuni- llarina
kafaru.
12

Kad j e u pi tanju br oj imena, i ako nj enih t ragova i ma i u
grkom, sanskritu, pa ak i u njemakome jeziku, pored jednine i
mnoine, dvojina je, na prvome mjestu, obiljeje semitskih jezika, s
tim da je u ne kima od njih, kao to je sirski (sirjanski), hebrejski i
aramejski, svedena na svega nekoliko rijei pod kojima se, npr.,
podrazumijevaju parni di jelovi t ijela il i d vodijelni p redmeti
(makaze, vaga itd.), za to se moe okriviti kontakt sa ba tinicima
jezika u kojima dvojine nema. Meutim, uprkos tome, iroka
primjena dvoj ine u a rapskom, a li i u ne kim drugim s emitskim
jezicima u pr edislamskom pe riodu, ka o to j e, npr ., a kadski i
ugaritski, govori u pr ilog pretpostavci da j e ona bil a zast upljena u
svim s emitskim je zicima te da je, shodno tome, arapski je zik i u
ovom sluaju najvjerniji nasljednik zajednikoga prasemitskog
jezika. P ored dvoj ine, svim semitskim jezicima je zajedniko i
graenje pravilne mnoine dod avanjem odreenih nastavaka
mukog i enskog r oda, s t im da s e od j ednog do dr ugog jezika
razlikuje konsonantski i vokalni sastav nastavaka, dok je nepravilna
mnoina, koja se gradi promjenom strukture rijei u jednini, od
svih semitskih jezika svojstvena samo arapskom i et iopskome
jeziku.
Svi semitski jezici u dobroj mjeri dijele i zajedniku leksiku.
Tu se uglavnom podrazumijevaju rijei i izrazi kojima se imenuju
dijelovi tijela, biljke, ivotinje, prirodne pojave, lanovi porodice,
brojevi, zamjenice i neki gl agoli.
13
Nadalje, z a r azliku o d ne kih

12
Mehmed Kico, Arapska jezikoslovna znanost ..., str. 171-172.
13
Àli Àbdulwahid Wafi, Fiqh al-lua, str. 17.
313
jezika koj i, por ed m ukog i enskog, r azlikuju i s rednji r od,
semitskim jezicima su svojstvena samo prva dva roda.
Spomenut emo jo i to da veina semitskih jezika poznaje
samo dva glagolska vremena: al-madi, pod kojim se podrazumijeva
prolo vrijeme, i al-mudari`, pod kojim se podrazumijeva sadanje
i budue vrijeme te imperativ.
14
Meutim, neki uenjaci se ne slau s
ovom podjelom naglaavajui da al-mudari` nekada ukazuje i na
prolo vrijeme, kao to je, npr., sluaj s trajnim prolim vremenom te
da, s dr uge strane, al-madi nekada uka zuje na s adanje, odnosno
budue vrijeme, kao to je, npr., sluaj s kondicionalnim
reenicama.
15

Neki su, pak, semitski jezici, kao to je, npr., akadski, razvili
sistem glagol skih vremena tako da u tom smislu batine vei broj
paradigmi i obl ika. O vdje j o t reba na glasiti i t o d a, pr ema
prevladavajuem miljenju, sistemi glagolskih vremena u razliitim
semitskim j ezicima ne odraavaju ono to j e u ve zi s t im bi lo
svojstveno njihovoj zajednikoj prasemitskoj jezikoj formi.
16

Meu semitskim jezicima, naravno, postoje i odreene
razlike. Jedna od najznaajnijih meu njima je razlika u
determinaciji (odreivanju). Naime, dok u nekim semitskim
jezicima, kao to su asirski, babilonski i abesinski, nema nikakvog
odreenog lana, u drugim jezicima iz te skupine za to postoje
razliita rjeenja. Tako se u hebrejskome jeziku, kao to je to bio
sluaj i u nekim izumrlim arapskim dijalektima (semudskom i
lihjanidskom), u f unkciji odr eenog lana kor isti harf al-ha` i to
na poetku rijei. S druge strane, sabejski i drugi junoarabljanski
dijalekti u tu svrhu koriste harf al-nun, s tim da ga dodaju na kraju
rijei. Na istom poloaju, dakle na kraju rijei, odreeni lan se
upotrebljava i u sirskom ( sirjanskom) j eziku, s t im da j e u ovo m
sluaju u funkciji odreenog lana harf al-vav. Za razliku od svih
navedenih, u a rapskome j eziku s e u f unkciji odreenog lana

14
Isti izvor.
15
Ahmad Muhammad Qaddur, Madkal ila fiqh al-luga al-àrabiyya, str. 54.
16
Mahmud Fahmi Hi\azi, Ìlm al-luga al-àrabiyya ..., str. 146.
314
koristi kombinacija od dva harfa al-hamza i al-lam, i to na poetku
rijei.
17

Prema sv emu navedenom, moe se zakljuiti da je meu
jezicima koj i se da nas nazivaju semitskim osobenosti zajednikog
prajezika u najveoj mjeri sauvao arapski. Orijentalisti tvrde da
je obiljeja prasemitskoga jezika arapski jezik sauvao u mjeri
veoj nego to je to sluaj s drugim semitskim jezicima. Tako se on
odlikuje glasovima kojih u drugim semitskim jezicima nema, zatim
potpunim s istemom f leksije, m nogim obl icima ne pravilnih
mnoina i drugim jezikim pojavama za koje uenjaci smatraju da
su o dlikovale pr asemitski j ezik iz kojeg su se r azvili sv i na ma
danas poznati semitski jezici.
18

Razliite studije koje su se bavile prouavanjem jezika
nastalih u a rapskoj pr apostojbini u predislamskom periodu jasno i
sa sigurnou ukazuju na to da je meu njima arapski jezik
najrazvijeniji i najukorjenjeniji u prolosti.
19

Meutim, uprkos svemu, do sada pronaeni tragovi
arapskoga j ezika no vijeg s u datuma od danas poz natih t ragova
ostalih s emitskih j ezika. T ako, npr ., dok najstariji t rag a kadskog
jezika d atira iz treeg m ilenija p. n.e., na jstariji t rag he brejskoga
jezika iz drugog milenija p.n.e., najstariji trag fenianskoga jezika s
kraja drugog, odnosno poetka prvog milenija p.n.e., te najstariji trag
aramejskoga jezika iz prvog milenija p.n.e., dotle najstariji (do sada
pronaeni) trag arapskoga jezika potjee tek iz prvog stoljea p.n.e.
20

17
|awad Àli, Tarik al-àrab qabla al-islam, str. 1956.
18
Ibrahim Anis, Fi al-laha\at al-àrabiyya, Maktaba al-anglo al-misriyya,
deveto izdanje, Kairo 1995., str. 33.
19
Anwar al-|indi, Al-Fusha luga al-Qur'an, Dar al-kitab al-lubnani i
Maktaba al-madrasa, Bejrut 1982.,str. 22.
20
Àli Àbdulwahid Wafi, Fiqh al-luga ..., str. 78-79. Meutim, Mahmud
Fahmi Hi\azi kae da se u veini semudskih natpisa, koji se ubrajaju meu
sjevernoarabljanske ili natpise pisane jednim od i zumrlih arapskih dijalekata, ne
spominju nikakvi znaajniji dogaaji na osnovu kojih bi bilo mogue utvrditi
datum njihovog nastanka. Jedino je siguran i pouzdan datum jednog semudskog
natpisa k oji j e, u v remenskom po gledu, pa ralelan s nabatejskim n atpisom.
315
ZAKLJUAK
Za razliku od uenjaka koji tvrde da nikada nije postojao
jedan semitski jezik te da su od poetka Semiti koristili vei broj
jezika, mi smo blii miljenju da je postojao jedan svim semitskim
narodima zajedniki prasemitski jezik. Tako j e, prema na em
miljenju, bi lo s ve dok s u ivjeli na j ednom prostoru, a kada j e,
najvjerovatnije zbog os iguravanja boljih uvjeta za ivot, dolo do
njihovog raseljavanja i meusobnog udaljavanja, zajedniki
prasemitski jezik je u razliitim semitskim grupacijama koje su se
nastanile na razliitim podrujima te pod utjecajem razliitih
domicilnih naroda i njihovih jezika poeo poprimati razliite
forme, koj e s u vr emenom prerasle u itav niz samostalnih i
meusobno razliitih jezika.
Kao to je sluaj s dilemom oko prapostojbine semitskih
naroda, kasnije su se u razliitim pravcima poela kretati miljenja
i u vezi s temom naeg rada, tako da je epitet najstarijeg semitskog
jezika pr ipisivan got ovo s vim, ka ko i zumrlim, t ako i o nim j o
aktualnim semitskim jezicima.
Meutim, treba imati u vidu da svi semitski jezici biljee jako
dugu hi storiju t e da s u preli j ako dug put pr ije ne go to s u
poprimili f orme koj e mi da nas poz najemo. Otuda j e p ogreno z a
bilo koj i od nj ih tvrditi da j e n ajstariji, odnos no da j e up ravo t o
jezik koj i su koristili pr vi S emiti. Prema na em miljenju,
prihvatljivo je razgovarati jedino o t ome koji je od danas poznatih
semitskih jezika najblii zajednikoj prasemitskoj jezikoj formi. U
vezi s tim, formirajui predstavu o prasemitskom jeziku te

Naime, i j edan i drugi datiraju i z 162. godine nakon raspada nabatejske drave
koji se desio 105. godine nakon roenja Isaa, a.s., to bi znailo da taj semudski
natpis da tira iz 267. go dine. S dr uge strane, neki se uenjaci u utvrivanju
datuma nastanka s emudskih natpisa rukovode oblikom s lova kojim s u zapisani
zato to su po obliku meusobno slina slova, po svemu sudei, produkt istog
vremenskog okvira i o brnuto. P rema t om kr iteriju, na jstariji s emudski na tpisi
datiraju iz petog stoljea p.n.e. (Ìlm al-luga al-àrabiyya ..., str. 219).
316
uporeujui meusobno sve danas poznate semitske jezike, uoeno
je da se arapski jezik odlikuje najveim brojem zajednikih
karakteristika i dodirnih taaka, to ga preporuuje kao jezik koji je
u najveoj mjeri sauvao osobenosti zajednikog prajezika.
Imajui u vidu navedeno, kao i miljenje prema kojem se
arapski j ezik formirao i razvijao u prapostojbini semitskih naroda,
moe se prihvatiti zakljuak da je arapski jezik sistem s
najizvornijom tradicijom meu ouvanim semitskim jezicima.
317
LITERATURA
1. Àli, |awad: Tarik al-àrab qabla al-islam, bez mjesta i
godine izdanja.
2. Anis, I brahim: Fi al-laha\at al-àrabiyya, Maktaba al-
anglo al-misriyya, deveto izdanje, Kairo 1995.
3. Ayyub,Àbdurrahman: Al-àrabiyya wa laha\atuha,
Matabi` si\ill al-àrab, Kairo 1968.
4. |indi (al-), Anwar: Al-Fusha luga al-Qur'an, D ar al -
kitab al-lubnani i Maktaba al-madrasa, Bejrut 1982.
5. Hi\azi, Mahmud F ahmi: Ìlm al-luga al-àrabiyya ...,
Dar garib li a l-tibaà w a al -nar w a al -tawzi`, bez
mjesta i godine izdanja.
6. Kico, Mehmed: Arapska jezikoslovna znanost ..., F akultet
islamskih nauka, Sarajevo 2003.
7. Qaddur, Ahmad Muhammad: Madkal ila fiqh al-luga al-
àrabiyya, Dar al-fikr, drugo izdanje, Damask 1999.
8. Salih (as-), Subhi: Dirasat fi fiqh al-luga, Dar al-ìlm
li al-malayin, jedanaesto izdanje, Bejrut 1986.
9. Wafi,Àli Àbdulwahid: Fiqh al-lua, Nahda Mi sr li
al-tibaà w a al -nar w a al -tawzi`, tree izdanje, Kairo
2004.
10. Wilfinson, Israel: Tarik al-lugat al-samiyya, D ar al -
qalam, Bejrut 1980.

318
.

.
" : " :
" "

319
Amrudin Hajri, M.A., senior assistant
THE OLDEST SEMITIC LANGUAGE

SUMMARY
To assert t hat any of S emitic l anguage i s t he one t hat was
spoken by t he ol d Semites i s faulty. According t o our opi nion we
can discuss only which of contemporary known Semitic languages
is the closest to the then proto-Semitic language form, and we can
not poi nt o ut a ny of t hem a s t he l anguage t hat was us ed by t he
ancient S emites. In that sens e, the schol ars on the ba sis of t he
common characteristics of the Semitic languages have tried to form
an i dea a bout t he proto-Semitic language and o n t he ba sis of i t
come t o t he conclusion which of contemporary Semitic languages
is closest to it. They have noticed that Arabic more than any other
language, has prese rved the most of t he co mmon characteristics
what a pproves i t as a S emitic l anguage w ith the m ost or iginal
tradition.

Key words: Semitic, proto-Semitic, common characteristics,
points of contact, differences,

M. DIZDAREVI, Valter Skot u kritici...
319
Dr. Murat Dizdarevi,
vanredni profesor
VALTER SKOT U KRITICI NA SRPSKOM,
HRVATSKOM I BOSANSKOM JEZIKU
SAETAK
Valter S kot (W alter S cott, 1771.-1832.), j edan o d
najpoznatijih britanskih romanopisaca i rodonaelnik engleskog
istorijskog romana, bio je jo z a ivota, za razliku od njegovih
savremenika, op te po znat i ve oma popul aran irom Evrope,
Australije i S jeverne A merike. Njegovi hi storijski rom ani,
predstavljaju klasina remek djela kako englesk, tako i kotske
knjievnosti.
Ovaj rad predstavlja pokuaj prikaza recepcije Valtera Skota
kao r omanopisca na pr ostorima bos anskog, s rpskog i hr vatskog
jezikog podruja od prvih spomena njegovog imena i osvrta na
njegova djela pa sve do poetka Drugog svjetskog rata.
U r azdoblju od s koro j ednog vi jeka o S kotu j e obj avljeno
samo dva desetak na pisa. No, be z obz ira n a t ako mali br oj, t reba
naglasiti da s u s koro s vi oni i sticali S kotov dopr inos r azvoju
istorijskog r omana ka o anra i nj egov u ticaj na e vropske
romanopisce.
320
Kljune rijei: Knjievnost, poe zija, r oman, r omanopisac,
romantizam, likovi, istorija, asopis, novine, kritika, kritiar.
Ime V altera S kota s pominjano j e kod na s j o z a nj egova
ivota. Kod Srba ga prvi spominje Jovan Stevi jo 1828., etiri
god. prije pieve smrti, a ve sljedee god. i Vuk Karadi u
svojoj r aspravi Graa za lep srpski roman. Skotova djela
poznavao je dobar dio naih realista, a nekima je i kao uzor sluio.
1

Kod H rvata j e V alter Skot pr vi p ut u t isku spomenut u
zagrebakim Narodnim novinama 1837. god. u koj ima a nonimni
pisac ka e kako u Carigradu pr ipadnici vi ih s talea got ovo
redovito govore engleski i francuski, a tko eli biti ovjek XIX
stoljea, taj mora poznavati Byrona, Waltera Scotta i
Shateaubrianda.
2

Prvi pr avi prikaz Skotovog s tvaralatva na lazimo u erovoj
Optoj istoriji knjievnosti iz 1874. g od.. Skot j e u erovoj i storiji
prikazan kao pisac istorijskih djela, a takoe i kao pisac nekoliko
literarnih biografija. Za prikaz njegove romaneskne prakse ostalo je
neto vi e od t ri s trane. A utor s e pr ije t oga osvre na Skotov
pjesniki opus i u sada ve pomalo arhainom prevodu Stojana
Novakovia kae:
Prva sf era Skotova bil a j e i o stala eps ka, i poto je sv oj
pripovedaki dar osvedoio u junakim epopejama, valjalo je
da ga jo u veoj meri osvedoi u obliku romana. Pevajui
balade omileo je svom narodu; piui romane omileo je svim
obrazovanim l judima na zem lji. Dobro uvi devi d a s u se
istrle dotadanje obine stihije, upotrebljavane u romanu, on
je s tvorio suvremeni is torijsjki ro man, i os tao je u toj v rsti
kao ugled jo do sada nenadmaan, jer je on umeo da na polju

1
Vie o tome u: Enciklopedija Jugoslavije, Knjiga 3. Zagreb, JLZ, str. 247.
2
Citirano prema: Rudolf Filipovi, Englesko-hrvatske knjievne veze, Zagreb,
Liber 1972, str. 55.
321
istorije r azvije s ve bolje s trane vi tekog, ivopisnog
porodinog i humoristikog romana.
3

er se ne uputa ni u kakve pojedinane analize Skotovih
djela ve samo pokuava da ukae na neto to nijedan od
ocenilaca S kotovih ni je dovol jno j asno na vi dik i zneo, a t o j e
humoristiki, narodu prijateljski duh koji izbija iz Skotovih
romana. O tome er dalje kae:
On je na svaki nain pesnik lordova i vitezova, ali isto tako i
pesnik seljaka, vojnika, zanatlija i prosjaka. Istina je on veran
svojim a ristokratsko-politikim nazorima; on uvek veto
udesi da se za njegove skitnice najposle nae odlino pleme i
bogato nasledstvo; oni se uvek malo pomalo penju po lestvici
sree, i prispevi navrh pruaju r uku i zabranoj da mi, ne
nanosei joj sramotnu poviku da se udaje za kojekoga.
4

No, mora se ovdje naglasiti da er istie kako Skot, uprkos
tim svojim aristokratsko-politikim nazorima, slika narod bojama
istinito pesnikim i da slike i likovi koji potiu iz naroda nimalo
ne z aostaju iza g lavnih vi tekih j unaka, ni po duhu ni po
naravstvenoj lepoti, ni po hrabrosti ni po vrednosti i da ih ponekad
ak nadmauju i zasjenjuju. Najvea vrijednost Skotovih romana,
po erovom miljenju, i lei ba u tim likovima iz naroda.
Skoro de ceniju i po n akon erove Istorije pojavio s e pr vi
osvrt na da djelo Valtera Skota. Zagrebaka Smotra je 1887. god.
objavila ogled Franje Cirakija pod naslovom Engleski r oman od
god. 1880. Na poetku lanka autor kae da su prvom polovicom
naega stoljea cvjetali velikani englezke knjige i u tom kontekstu
spominje Skota i istie njegovu historinu vrijednost.
5

3
Scherr, Johan. Dr Jov. era Opta istorija knjievnosti. S IV nemakog izdanja
preveo Stojan Novakovi. Knj. III.Germanski narodi. Dravna tamparija,
Beograd, 1874. str. 121. (Ovaj citat, kao i svi sljedei, pisani ekavicom, izvorno
su navedeni radi autentinosti.)
4
Ibid, str. 122.
5
F. Ciraki, Englezki roman od god.1880., Smotra, Zagreb, 1/1887, br. 1, str. 38.
322
Pet godi na kasnije beogradski l ist Videlo donosi jedan lanak
anonimnog a utora pod na slovom Dnevnik Valtera Skota. To j e,
ustvari, komentar A. Barina, objavljen u francuskom asopisu
Journal des Debats. lanak je sastavljen iz niza anegdota o Skotu
kao ovjeku, a manje o njemu kao knjievniku. Interesantno je
navesti ta Skot misli o sebi, odnosno o nainu pisanja svojih djela.
On kae:
Ja s e s amo t rudim da ono to na piem bud e z abavno i
zanimljivo, a ostalo ostavljam sudbini. Volim da itam kritike
u kojima se kae da su neka mesta paljivije izraena, iako
sam i h j a pi sao i sto ona ko br zo ka o i os tala, i ako nikad ne
proitam ta sam napisao.Takav je nain, naravno, opasan; ja
to priznajem, ali ne mogu drukije. Kad radim polako ini mi
se da mi nedostaje sunca i da delo postaje hladno i ukoeno.
6

Zagrebaki Vienac 1898. god., obavjetava itaoce da je
prole god. u Engleskoj i zalo vie i zdanja Skotovih dj ela, a li s a
iznenaenjem primjeuje da to vema odmie dan autorove
smrti, t o v ie r aste s lava nj egova imena i nj egovih r omana, t e
zakljuuje da je kod Hrvata ovaj koanski pisac kojega mora da
proui svaki engleski gentlemen, ako nee da mu naobrazba bude
nepotpuna (samo) literani pojam, pisac prolosti, kojega svak treba
po imenu da pozna, ali kojega nitko ne ita, a u Engleskoj raste od
dana na dan broj kupaca njegovih staromodnih romana!
7

S ovi m zakljukom se ne moemo sloiti, jer je utvreno da
je Skot, u vrijeme pisanja ovoga Dukatovog lanka, bio omiljena
lektira mnogih srpskih i hrvatskih knjievnika. Mora se, meutim,
priznati da su ga mogli itati samo oni koji su znali engleski jezik
ili neke druge jezike, jer prevoda na nae jezike nije bilo.
Prvi pr evod ne kog Skotovog dj ela pojavio s e t ek 1900. god.
Bio j e t o roman Ajvanho u prevodu ede A. Petrovia, a u izdanju
Srpske knj ievne z adruge. Uz pr evod j e o bjavljen i d osta o piran

6
D-a., Dnevnik Valtera Skota, Videlo, 13/1892, 113, 3.
7
V. Dukat, Sitne knjievne vijesti, Vienac, 30/1898,br. 4, str. 62.
323
predgovor, vie biografija pisca nego kritiki osvrt na njegovo
djelo.
8

No, uporedo sa ovim informacijama italac dobija i druge
koje se tiu Skota kao knjievnika. Petrovi hronoloki prikazuje
razvojni put Valtera Skota poev od Narodne minstrelske poezije
kotskih graniara preko Pjesme posljednjeg Minstrela do
Veverlija 1814. god. i istie da su ga itaoci odmah prihvatili kao
velikog nepoznatog jer je on svoja djela pisao pod pseudonimom.
A to se same kritike tie, nje je sasvim malo, jer autor
predgovora sam priznaje da nije kompetentan za tu vrstu posla.
9

Pa i pored toga Petrovi na jednom mjestu kae da su sva Skotova
djela ponajvie opisi dogaaja iz istorije kotske, te da je pisac
skoro uvijek na strani bednih i potitenih, ime ga i nesvjesno
proglaava i socijalnim piscem. Govorei o Skotovim likovima, on
kae: da s u s koro s vi oni radnici u j avnosti, i da u kol iko r ade
priblinije njegovim i dealima, u t oliko s u mu dr ai; ali u svakom
sluaju verno prikazani.
10
Malo dalje, meutim, autor upada u
kontradikciju jer, parafrazirajui Karlajlovo miljenje o Skotovim
likovima, kae da mu karakteri u r omanima nisu iva st vorenja,
nego s amo ne to maskirani automati; ( te) d a mu os obito enski
likovi i spadaju slabi. Uprkos tome, Petrovi se opet poziva na
Hatona koji kae da e Skotovi istorijski karakteri iveti veito u

8
Tako izmeu ostalog saznajemo da je pisac u djetinjstvu bio vrlo mila pojava
i da su ga boljeli zubi. Zatim, da se kao mlad advokat prvi put zaljubio, ali i da se
ubrzo oenio s jednom bogatom Francuskinjom, da zamalo nije dolo do dvoboja
izmeu njega i jednog enerala, da je svoga brata koji se u Iniji (sic)
pokazao kukavicom, zvao roakom, da je pripadao torijevcima, da ga je do
groba bol jelo to je jedno pr ilikom otjeran sa politike govornice zviducima i
povicima, itd, itd.
9
Petrovi sam kae da se za biografiju i sve ono to je ovde izalo, sluio
poglavito delom Scott by R. H. Hutton, London, 1897., jednom i z ni za knjiga
pod zajednikim naslovom English Men of Letters.
10
Valter Skot, Ajvanho, Preveo ed. A. Petrovi, Beograd, 1900., Predgovor, str.
XII.
324
engleskoj knj ievnosti, pored ekspirovih Dona, Riarda i
Henrija.
11

Petrovi istie da je roman Ajvanho jedan od najboljih
Skotovih romana, te da je zbog toga i najee prevoeno njegovo
djelo. On istie da je Skot ovim djelom ostavio uu istoriju
kotske i vratio se u dublju prolost,
U doba pos tanka ovog naroda, u o no doba ka da s e s tapahu
sreno u jedan narod pokoreni Sasi i pobednici Normani. To
je bilo doba treeg krstakog rata, kr ajem dva naestoga
stolea, kada je na Nemanja u svojem slavnom gradu Niu
astio i ispraao Barbarosu, cara nemakoga i njegove krstae
na daleki put za oslobaanje Hristova groba, kamo su ili kao
saveznici F ilipa A nujskog, kr alja f rancuskoga i Riarda
Lavljeg Srca, kralja engleskoga. Engleska je t ada bil a kao i
Srbija, pre stoarska nego zemljoradnika drava.
12

Iz sljedeeg napisa, koji ustvari predstavlja prikaz ovog istog
prevoda romana Ajvanho, saznajemo da je ovo djelo tek sada prvi
put stupilo u srpsku knj ievnost, t e da od S kota ni je nita vie do
tada pr evedeno. Anonimni a utor p rikaza da lje pi e da S kot po
optem glasu kritike vai kao jedan meu najboljim piscima
istorijskih romana i dodaje:
Prevod ovakve knjige je od velike vrednosti po nas Srbe i po
nae nacionalne zadae. Istorijski roman jeste najbolji
vaspita patriotskih oseanja. On je najprijatnija lektira za
omladinu i za ire italake krugove.(...) Is torijski rom an
razvija i pitomi lepa oseanja, izotrava karakter i junatvo,
budi nacionalnu svest i stvara jak interes za prolou.
13

11
Ibid., str. XIII.
12
Ibid., str. XIV.
13
Anonim, Ajvanho, Istoriski roman Valtera Skota, s engleskog preveo eda
Petrovi, prof. Beograd, 1900 XVII i 478., Uitelj, 290/1900/01, br.8, str. 686-87.
325
Anonimni autor ne ulazi u dublju analizu djela ve samo kae
da pojedine slike, karakteri, dogaaji, lica, zapleti i tipovi ine
jedno bujno arenilo, koje i ini lepotu i osobinu istorijskog
romana, pa dodaje:
Pred vama se kao u pa norami pojavljuju sve slike ondanjeg
ivota. Tu vam j e hrabri st arosedelac, koji j e sav ivot
posvetio slavi svoga roda, tu besni osvajai, baroni lakomi na
sva uivanja, bez obzira na ast i potovanje porodine
svetinje. Tu su vam njini razbojniki zamci i gostoljubivi
starosedelaki domovi, tu Jevreji zelenai i jevrejske lekarice,
tu krstaki vitezovi i njini saracenski paevi, tu muenitva u
podrumima i spalita, tu razni hrianski redovi, tu turniri i
dvoboji, tu bi tke i op sade, tu j auci, s uze, ruenje kul a i
zidova, oajanje i ubistva i na kraju mir i veselje i svadba.
14

Prikaziva se na kraju osvre i na sami prevod, za koji kae
da j e pr eveden lepim jezikom te ovu knjigu toplo preporuuje
svima, a naroito seoskim uiteljima koji bi je, kako kae, mogli
itati narodu, ali sa izvesnim tumaenjima.
Poetkom 1901. god. zagrebake Narodne novine donijele su
lanak na tri strane pod na slovom Zavretak viktorijanske e re.
Profesor V ladoje D ukat u ovoj k ratkoj p anorami knj ievnosti
ovoga pe rioda pominje S kota i ka o pj esnika p a ka e da s u pr ve
decenije to ga vi jeka o biljeili p jesnici B ajron i S kot. A to se
romana tie onako kako ga je Walter Scott preporodio bez sumnje
se na jbujnije r azvio za vlade kra ljice Viktorije, zakljuuje
Dukat.
15

I sljedei napis o Skotu je iz pera istog autora. On je, naime,
u s vojoj itanci cijelo j edno pogl avlje pos vetio V alteru Skotu.
Dukat istie da je Skot napisao dvadeset i devet romana, ali se
osvre samo na neke. Prije svih o n s pominje r oman Vejverli u
kojemu se opisuje ustanak u kotskoj 1745., koji ga je, kako kae,

14
Ibid., str.687.
15
Vladoje Dukat, Zavretak viktorijanske ere, Narodne novine, 57/1901., 30.1.
326
uinio ljubimcem itae publike, zatim Ajvanho, u koj em crta
viteki ivot, Kventin Darvard, koji prikazuje doba Ljudevita XI,
kralja f rancuskoga, Kenilvort, doba kral jice Elizabete, a onda
Gaja Maneringa, Roba Roja i Lamermursku nevjestu, koj i su, po
njegovom miljenju, dubokim p atosom z adahnuti. N a kr aju
spominje Starinara u kojemu pisac crta prilike svoga vremena i
gdje Skotov humor najbolje dolazi do izraaja.
Kao to se vidi iz ovih nekoliko primjera, autor se ne uputa u
dublju analizu, nego samo daje osnovne osobine dj ela i Skota kao
knjievnika, pa kae:
Skot koji je historikom romanu pribavio njegovo odlino
mjesto, istie se bujnom matom, i pjesnikim poletom, pa
umije da dovodi pred oi itaoeve ive i arene slike prolih
vjekova. Pripovjedanje mu tee glatko i ugodno, a proeto je
izobila vedrim humorom pievim. Slabiji je Skot u crtanju
karaktera; lica njegovih romana obino su ljudi m odarena
kova, pa se naela njihova ne slau vazda sa naelima
vremana u koje ih postavlja ruka pieva.
16

Isti autor je S kotu pos vetio mnogo vi e pr ostora u s vojoj
knjizi Slike iz povijesti engleske knjievnosti, a li ni ova j napis od
skoro dvanaest strana nije mnogo bolji od pr ethodnog, ili ne bar u
onom dijelu koji se tie predmeta naeg prouavanja, tj. Skota kao
romanopisca.
Dukat kae da se Skot romanom poeo baviti jo 1805. god.,
te da mu se ponovo vr atio kada je shvatio da se u poe ziji ne moe
mjeriti sa Bajronom, to je oteprihvaeno miljenje. Bio je to
njegov r oman Vejverli, koj im j e Skot pos tigao ve liki us pjeh i
nakon kojeg je napisao jo dvaderset osam romana. Po Dukatovom
miljenju to i nije historijski roman jer s e u njemu crtaju zgode
kojih su se stariji ljudi jo dobro sjeali u vrijeme kad je roman

16
Vladoje D ukat, itanka iz englesko-amerike i skandinavske knjievnosti,
Naklada kr. hrv.- slav.- dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1903. str. 39. (U daljem
tekstu: itanka)
327
izaao nekih sedamdeset godina nakon stvarne stjuartovske pobune
iz 1745. go d. Autor z atim hr onolokim r edom spominje j o ne ke
romane od koj ih izdvaja Srce Midlodijana, koji se za sniva na
zbiljskoj zgodi, a od l ikova izdvaja Dini Dins koju Dukat naziva
imenom Ivana te kae da je njen lik pravljen prema stvarnoj osobi
zvanoj Jelena Walker. (Kod Dukata su sva iomena pohrvaena, a
prezimena pisana izvorno.)
Od os talih Skotovih r omana Dukat se posebno osvre samo
na Ajvanho kao na jbolji, pa na kon one i ste pa rafraze i z itanke
dodaje:
Vrijednost Ivanhoea r azabira se prije svega u t ome, to je
uprkos tamnom i mranom vremenu, u koje je smjetena
njegova radnja, hi storijski kol orit vr lo dobro pogoen.
Opreka meu romanskim i germanskim plemenom,
potitenost S aksonaca i ohol ost Normana t ako j e v jeto
istaknuta d a na m ivo predouje dvjestogodinje trvenje
izmeu dva naroda.
17

Dukat lijepo uoava Skotovu sposobnost da svako djelo oboji
lokalnim k oloritom t e da j e S kot s voje i skustvao ba vljenja
poezijom znao da prenese i u roman. Autor zatim istie realistiku
vrijednost njegovih slika graanskog drutva koje su date u
tipinim predstavnicima toga drutva, ali mu isto tako zamjera to
je bi o slab ps iholog te nije um io z aviriti u du evni ivot
modernoga ovjeka, nego je dobar bio samo kad je slikao
psihologiju mase, t j.samo ka d bi mu t aj pojedinac pr edstavljao
rod, pleme ili narod. Dukat, takoe, kao negativnu stranu Skotove
proze istie da su mu opisi krajeva esto dugaki, a razgovori
esto vrlo dosadni. Na kraju Dukat podvlai da je Skot, i pored
ovih ne dostataka, sluio ka o uz or mnogim r omansijerima irom
Evrope pa i Hrvatske (enoa, Kukuljevi, Bogovi).

17
V. Du kat, Slike iz povijesti engleske knjievnosti, Matica h rvatska, Zagreb,
1904., str. 135.
328
Srpski kn jievni g lasnik j e 1 908. god. dva puta donos io
biljeku o S kotovom pr evodu Hasanaginice. Biljeke se nebitno
razlikuju, a a nonimni a utor, koj i s e pot pisao s a N ., ustvari
obavjetava itaoce da je Vojislav M. Jovanovi objavio u
londonskom asopisu The Athenaeum, (br.4219, sept.1908.) lanak
o Skotovom pr evodu ove nae pj esme. Ta bi ljeka pr edstavlja j o
jedan pokuaj da se zatureni prevod pronae.
18

Sarajevski kolski vjesnik objavio je u tri nastavka lanak
Omladinska literatura u Engleskoj. Autor je F. Delattre, a lanak
je, iz francuskog asopisa Revue pedagogique, pr evela E la
Kranjevi. Iz samog naslova moe se zakljuiti da je ovdje autora
zanimala samo jedna strana Skotove romansijerske produkcije. On
na primjeru romana Ajvanho pokazuje da
mladog itaoca najvie privlai tragina melodrama, koja se
zbiva u daleko mrano doba; svi junaci ovog romana,
nestani C edrik, ok rutni i r askalani kom andant B rian de
Bois G uilbert, pa ond a progna ni R ebecca i I saac, l udak
Wamba, svi personificiraju u oima djece brutalnu veliinu
prolosti.
19

Dvije god. kasnije, pojavio se u beogradskom Dnevnom listu,
1911., lanak autora D. K., pisan povodom stogodinjice roenja
izvjesne gospoe Drev koja je u mladosti poznavala Skota kada je
bio na vrhuncu slave. Govorei o velikoj popularnosti Valtera
Skota, autor istie da su ljudi decu krtavali imenima iz romana
Skotovih i dodaje:

18
Vojislav .M. Jovanovi (1884-1968) p rofesor up oredne k njievnosti na
Univerzitetu u Beogradu. Pisao pod pseudonimom Marambo. U vrijeme kad j e
pisao lanak o Skotu bio je student u Londonu. Tragajui za rukopisom ovog
prevoda utvrdio da se on ne nalazi meu Skotovim rukopisima, ali da postoji u
popisu nje govih radova iz 18 71. g od. po d br ojem 368. pod naslovom The
Lamentation of the Faithful Wife of Asan Aga.
19
F. Delattre, Omladinska l iteratura u Engleskoj, kolski vjesnik, S arajevo,
16/1909, 7, str. 476.
329
U prvoj polovini prologa veka ni jedan ovek nije bio
slavniji. Ovaj obnavlja istorijskog romana bio je prevoen
na sve jezike. Njegova dela u Francuskoj ne samo da su bila
uspela jedinstveno, nego su imala velikog uticaja na razvitak
literature. Romantizam mnogo njemu duguje.
20

Do sljedeeg spomena Valtera Skota trebalo je ekati itavih
deset godi na. V ladoje D ukat u na pisu pod n aslovom Engleska
knjievnost o Skotu kae: Na kotskim je planinama izbio izvor iz
kojeg je potekla romantina struja; Ossian, kotske balade, pjesme i
pripovjetke Waltera Skota, glavni su motori romantinog pokreta.
A kad je rije o romanu, taj isti Skot ga, po Dukatovom miljenju, u
formi romantikog i historikog (.... ) prenosi u devetnaesti vijek.
21

Dvije god. kasnije Pavle Popovi u svom lanku pod
naslovom Srpska i engleska kn jievnost s amo marginalno
spominje S kota i ka e da j e Ajvanho jedino nj egovo dj elo
prevedeno na srpski jezik.
22

Slian spomen pojavio se pet godina kasnije u Srpskom
knjievnom glasniku u kojemu Aleksandar Vidakovi prikazuje
knjigu A merikanca K ornelijusa Vejganta p od na slovom Vek
engleskog romana, i Skota spominje kao prvog pisca kojega je ovaj
obradio u svojoj knjizi.
23

Banjaluki asopis Knjievna krajina objavio je lanak
Velisava Spasia pod naslovom Savremeni engleski roman. Autor

20
D.K: O Valteru S kotu, Dnevni list, 29/1911., br. 24 4, s tr.3. U lanku se
uglavnom govori o s jeanjima pomenute gospoe na posljednje dane Skotovog
ivota nakon bankrotstva. Ima tu i nekoliko odlomaka iz njegovog dnevnika, koji
na svojevrstan nain svjedoe o velikom potenju velikog knjievnika.
21
V. Dukat, Engleska knjievnost, Jugoslavenska obnova-njiva, 4/1920, br.15,
str. 328.
22
P. Popovi, Engleska i srpska knjievnost, u: Spomenica pedesetogodinjice
profesorskog rada S.M. Lozania, Beograd, 1922., str. 255.
23
Aleksandar Vidakovi, Dve istorije savremene knjievnosti, Srpski knjievni
glasnik, 1927., XXII/3, str.238.
330
na jednome mjestu kae da Englezi dosta i rado itaju, ali bez nekog
reda i ukusa u izboru lektire, pa dodaje da e svaki prosjean Englez
s ponosom izgovoriti imena kao to su ekspir, Bajron, arls
Dikens, Valter Skot, eli, Edgar Po, Oskar Vajld i Bernard
o, ali e u isto vreme svojom uroenom iskrenou dodati
da on sam ni jedno njihovo delce nije proitao.
24

Povodom stogodinjice Skotove s mrti poj avilo se ne koliko
prigodnih lanaka. Ivo Hergei u zagrebakom Obzoru uglavnom
govori o Skotovom historizmu i kae da je pieva glavna
zasluga to od njega potjee sva historijska fantastika (...) kojom
se odlikuje evropski romantizam. On dalje nastavlja:
Walter S cott jke otkrio s rednji vijek i pr iveo ga ope t
literaturi. Blistavi viteki oklopi, stare gradine, noni pjev
slavujev i zov tetrijeba, tajanstveni amac koji plovi umskim
jezerom, di vne i kr eposne pl avue koje pr ogone z li ljudi,
podmukle i lukave brinete, narodni heroji i bistri seljaci koji
govore u dijalektu i prave se glupi i bezbroj drugih situacija
i poj edinosti pr imijenio je u knjievnosti p rvi put Walter
Scott.
25

Kao negativnu stranu Skotovih romana Hergei istie brojne
istorijske a nahronizme. O sim t oga, on uka zuje i na ne dovoljnu
psiholoku motivisanost Skotovih junaka. Autor istie da je Skotov
historizam suvie povezan sa epohom da bi savremeni italac
mogao u ivati u nj egovim dj elima ka o nj egovi s avremenici.
Hergei, na kraju, zlatno doba istorijskog r omana (1822.-1835.)
naziva Skotovim dobo m z bog ve likog ut icaja koji j e on i mao na
sve evropske romanopisce.

24
Velisav Spasi, Savremeni engleski roman, Knjievna krajina, 1/1931, br. 9,
str.249.
25
I. Hergei, Walter Scott i historijski roman, (O stogodinjici Scottove
smrti), Obzor, 73/1932, br. 230, str. 2.
331
Srpski knjievni glasnik je takoe obiljeio stogodinjicu
Skotove s mrti. Aleksandar Vidakovi tim povodom istie Skota
kao osnivaa modernog istorijskog romana. On kae da su kod
Srba najpopularniji Skotovi r omani Ajvanho i Vejverli, mada ovaj
drugi u to vrijeme nije bio ni preveden na srpski jezik. Tek sljedee
god. pr eveden j e na hr vatski jezik. Vidakovi dalje istie Skota
kao majstora u opisivanju srednjovekovnih skupih obiaja,
onovremene nonje, turnirskih igara..., ali istovremeno primjeuje
da su mu sva l ica da na i zvanjski, be z ka kve njihove unu tranje
individualnosti, be z p sihologije i ps iholokog r azvijanja u
motivisanju postupaka.
26

Hrvatska straa u br oju 264, od 1 9. XI 1932. god. donos i
lanak o predavanju o Valteru Skotu koje je odrao dr. Ljubomir
Marakovi. Predavanje nije autorizovano ve ga, uz izvjesne
komentare, prenosi Ivo Lendi, vjerovatno kao novinar ovog lista.
Marakovi ovog, kako Lendi kae, prilino zaboravljenog pisca,
smatra utemeljivaem modernog istorijskog romana. O Skotovim
likovima ka e da ni su puke f antazije ne go da j e pi sac u nj ih
ulivao c rte vlastitog karaktera. Analizirajui dalje Skotov
knjievni rad, Marakovi istie harmoniju i kompoziciju u tehnici
romana, a po snazi njegovog talenta uporeuje ga sa Balzakom, pa
dodaje: Izmeu njega i Balzaka je samo jedan korak. Jer onu
stvarnu metodu koj u j e V alter S kot upot rijebio u s vom r omanu
prema historiji, Balzak upotrebljuje prema ivotu.
27

Letopis Matice srpske u lanku Kirila Taranovskog sa
pijetetom govor i o Skotu i nj egovom dj elu i pokuava da objasni
zato je ov aj da tum u s rpskoj ku lturi proao s koro ne zapaeno.
Traei razloge za prolaznost Skotove popularnosti, autor ukazuje i
na injenicu da t ajanstvenost S kotovih r omana, pl emenitost i
hrabrost nj egovih junaka, romantini dekor crnih, jezovitih noi,

26
A. Vi dakovi, Stogodinjica smrti Valtera Skota, Srpski knjievni glasnik,
1932, XXXVII/5 str. 390.
27
I. Lendi, Stota godinjica Waltera Scotta u Pukom sveuilitu. Predavanje
dr. Ljubomira Marakovia, Hrvatska straa, 4/1932, br. 264, str. 3.
332
gotskih k atedrala i sav ostali s rednjovjekovni de kor, u kojemu
uvijek dobro pobjeuje zlo, izgleda sada sa distance od sto godina
dalek i tu i pomalo naivan. Autor se dalje osvre i na psiholoku
motivisanost Skotovih karaktera pa kae da on svojim linostima
daruje ili s ve poroke i li sve vr line; sr edine k od njega ne ma i
zakljuuje da je i to uinilo da je Valter Skot izgubio svoju
nekadanju popularnost.
28

Na kraju, da ne bi bilo sve tako crno, Taranovski istie da
sada Skot ima iskljuivo istorijsko-literarnu vrednost, te podsjea
na nj egov ve liki ut icaj na s avremenike, ka o i na ka snije
knjievnike. Izmeu ostalih, on spominje i Pukina, kome je, kako
kae, kao prototip za jednu linost u Kapetanovoj keri, pos luio
Skotov l ik Kaleba V ilijamsa i z nj egovog r omana Lamermurska
nevjesta.
Beogradska izdavaka kua Narodna prosveta je povodm
stogodinjice S kotove s mrti obj avila pr evod S kotovog r omana
Starinar. Na knjizi nije naznaeno mjesto i godina izdanja, ali se iz
predgovora prevodioca Duana Bogosavljevia, kao iz prikaza
objavljenog u Pravdi (28/1932, 142, 7.), mogla tano utvrditi
godina izdavanja ovog djela.
Bogosavljevi u dugom Predgovoru (26 strana) donosi
detaljnu Skotovu biografiju od najranjijeg djetinjstva (kako lei na
podu dedine kue sa nogom uvijenom u vruoj koi tek zaklane
ovce), sve do onda kad jedva preive leto i izdahnu prvog jesenjeg
dana, 21. septembra 1832. u ezdeset i p rvoj godi ni, to
upotpunjuje sliku o Skotu kao ovjeku. Ali autor se osvre i na
Skotov izdavaki rad te istie da je on priredio
celokupno izdanje Drajdenovih dela u 18 knjiga, propraeno
izvanrednom bi ografijom i boga tim i storijskim be lekama,
koje je mogao izraditi samo uen ovek i to samo sa velikim i

28
K.T.Taranovski, Povodom stogodinjice smrti Valtera Skota, Letopis Matice
srpske, 107/1933, CCCXXXV/1, str. 94.
333
ozbiljnim trudom. Isto tako znaajno je njegovo izdanje
Sviftovih dela u 19 knjiga. I masa drugih sitnijih stvari.
29

Bogosavljevi navodi da je sam Skot pisanje romana smatrao
ispod dostojanstva ozbiljnog sekretara zemaljske skuptine, te da
je to bio glavni razlog to Skot nije imenom potpisivao svoja djela,
a ne skromnost, kako se to tada tumailo. A da Skot nije bio nimalo
skroman vidi se i po sadraju jednog lanka u kojemu on brani
nepoznatog autora, t j. sebe, od dos ta zajedljivih napada Tomasa
Karlajla, u kojemu kae:
Knjiga koju je ovaj pisac prouio jeste velika knjiga prirode.
On je otvorenim oima gledao u svet, traei ono to on
posigurno i obilato moe pruiti, ali to e moi uoiti samo
ovek sa velikim darom za opaanje, i to e posle moi
opisati samo ako je ovek sa velikim duhovnim
sposobnostima. K arakteri kod ekspira n isu vi e od kr vi i
mesa, ni su potpuniji l judi i ene u svom ivotu i r adu, nego
karakteri kod ovog pisca koji krije ime.
30

Bogosavljevi, meutim, lijepo primjeuje da Skot, kada se
radi o slikanju likova, ne samo da zaostaje za ekspirom nego i za
nekim piscima manjim od sebe. Za enske likove Skotovih romana
na kritiar kae da su sve one mile i ljupke, raene povrno, i da
im je glavna mana to nemaju mana.
Ve sljedee, 1933. god. u Zagrebu je izaao prevod
Skotovog p rvog r omana pod na slovom Waverly ili u borbi za
otadbinu. Uz ovaj prevod anonimnog prevodioca izala je biljeka
takoe anonimnog autora na dvije strane. U takvom kratkom napisu
ne moe se ni nai neki ozbiljniji kritiki pristup, osim uoptenih
fraza kao to je ova:
Bujna f antazija, odlino poznavanje historije, nadasve
starinskoga ivota na domu i u boju, i neobian dar

29
V.Skot, Starinar, Narodna prosveta, Beograd, 1932., str. XXII.
30
Ibid, str. XXVI.
334
plastikoga prikazivanja oivljava sva djela njegovaonom
vjeitom mladou, to jedina daje literarnom radu
besmrtnost.
31

Bio je to ujedno i posljednji lanak koji je napisan o Skotu i
njegovom dj elu, od dvadesetak na pisanih u r azdoblju od s koro
jednog vijeka od prvih spomena Skotovog imena do poetka
Drugog svjetskog rata. Od tog broja sedam lanaka je samo
usputno s pominjalo S kota, z ajedno s a ne kim dr ugim a utorima, a
esnaest ih je posveeno samo njemu od kojih se tri lanka nalaze u
knjigama. J edan u erovoj Istoriji, a dva u D ukatovoj itanci i
Slikama iz engleske knjievnosti. Sam Dukat j e osim ovi h napisao
jo tri lanka o Skotu.
Od s vih na pisa po obi mu s e i zdvajaju p redgovori D uana
Bogosavljevia i ede Petrovia. Kao zajedniku karakteristiku
svih tih kritikih i nekritikih napisa o Skotu valja izdvojiti njihovo
isticanje Skotovog doprinosa razvoju istorijskog romana kao anra,
kao i nj egov ut icaj na evropske, pa u t om kontekstu i na srpske i
hrvatske romanopisce, te da se ti kritiki sudovi kreu u okvirima
opteprihvaenih miljenja evropske, posebno engleske kritike, na
ijoj osnovi su vrlo esto poivali.

31
Walter Scott, Waverley ili u borbi za otadbinu, Zagreb, Tisak i naklada St.
Kugli, Biljeka o piscu str. 10.
335
.

) 1771-1832. (
.

336
Dr Murat Dizdarevi, associated professor
WALTER SCOTT IN CRITICISM IN SERBIAN,
CROATIAN AND BOSNIAN LANGUAGE

SUMMARY
Walter Scott, ( 1771.-1832.), one of t he most f amous British
novelists a nd t he f ounder of E nglish hi storical nove l, f or t he
difference o f hi s c ontemporaries, was ge nerally known a nd ve ry
popular a ll ove r E urope, A ustralia a nd N orth A merica. H is
historical novels represent classical works of English and Scottish
literature.
This work is an attempt to show the reception of Walter Scott
as an author on the areas of S erbian, Croatian and Bosnian
language sp eakers s ince t he f irst mentioning of his na me t o the
beginning of the Second World War.
During t hat pe riod of ne arly a c entury, onl y some t wenty
articles w ere publ ished on Scott and his w orks. Nevertheless,
regardless to this nu mber, i t i s ne cessary t o be poi nted out t hat
nearly all of them stressed Scotts contribution to the development
of historical novel as a genre, as well as his influence on European
novelists.

Key words: Literature, poetry, novel, novelist, Romanticism,
characters, history, review, daily papers, criticism, critic.

D. SIJAMHODI-NADAREVI, Komponente samovrjednovanja ako
strategije iza unaprjeivanjem kvalitetna odgojeno obrazovanog rada
337
Mr. Dina Sijamhodi-Nadarevi
vii asistent
KOMPONENTE SAMOVRJEDNOVANJA
KAO STRATEGIJE ZA UNAPRJEIVANJE
KVALITETA ODGOJNO OBRAZOVNOG
RADA
SAETAK
U svijetu pos toje r azvijeni m ehanizmi o t ome ka ko
djelotvorno unaprjeivati kvalitet rada kola, meu kojima
samovrjednovanje predstavlja osnovni dio politike trajnog praenja
i unaprjeivanja k valiteta odgoja i obr azovanja. Prepoznavanje i
razumijevanje vlastitih prednosti i nedostataka pomae kolama da
prepoznaju prioritete, postavljaju ciljeve i razrauju ostvarive
razvojne pl anove. Proces sam ovrjednovanja sa stoji s e od vie
komponenti: postavljanja ci ljeva samovrjednovanja, diskusije r adi
analiziranja st anja u koli, koja bi trebala ukljuiti to iri kr ug
sudionika o dgojno obrazovnog pr ocesa, izbora kljunih oblasti i
podruja vrjednovanja koji e initi okvire samovrjednovanja,
odreivanja nivoa i obima samovrjednovanja, postavljanja kriterija
samovrjednovanja, prikupljanja relevantnih podataka o us pjenosti
rada kole i nj ihove analize ka ko bi se vr jednovao r ad kole i
338
izradio izvjetaj o rezultatima samovrjednovanja u cilju r azvojnog
planiranja.

Kljune rijei: samovrjednovanje kole, kva litet,
komponente samovrjednovanja
1. TEORIJSKE ODREDNICE
SAMOVRJEDNOVANJA KAO STRATEGIJE
ZA UNAPRJEIVANJE KVALITETA
ODGOJNO OBRAZOVNOG RADA
Vrjednovanje kola n ezaobilazan je dio obr azovanja i
predstavlja temelj unaprjeivanja kvaliteta odgojno-obrazovnog
rada. Vrjednovanje se moe provoditi na meunarodnoj,
nacionalnoj ili lokalnoj razini, ono moe bi ti vanjsko i li unutarnje
(samovrjednovanje), ovisno o tome ko inicira provoenje i koristi
rezultate vrjednovanja, sama kola ili neko izvan kole.
U e vropskim z emljama pos toje p ozitivna i skustva o t ome
kako djelotvorno unaprjeivati kvalitet rada kola. Tri su uzajamno
povezana i vr lo djelotvorna instrumenta koj i moraju biti sastavni
dio pol itike transformiranja kolstva: de centralizacija, vanjsko
vrjednovanje i samovrjednovanje kola.
Smisao decentralizacije ogleda s e u t ome da se vei stepen
donoenja odluka prenese na nie razine obrazovnog sistema, da se
kolama omogui vei stepen autonomije. Praksa poka zuje da
najkvalitetnije odluke donose upravo oni na koje konkretna odluka
moe na jvie utj ecati. D a bi se i zbjegle opa snosti koj e
decentralizacija sa sobom moe nositi, poput postavljanja razliitih
standarda meu kolama, nuna je razrada sistema vrjednovanja
kvaliteta kao i sistema za praenje obrazovnih standarda. Stoga,
odgovornost d rave og leda s e i u t ome da osigura kva litetno
obrazovanje svakom poj edincu i mora se uvjeriti da se ovi ciljevi
339
ostvaruju na svakom nivou. Drava treba osigurati da razlike meu
kolama ne ometaju uenike u ostvarivanju njihovih potencijala.
1

Vanjsko vrjednovanje u centraliziranim si stemima moe se
promatrati i z p erspektive pot rebe za v eom kontrolom i
centraliziranim upr avljanjem kolama. Organizira s e izvan kole
(inspekcijskim nadzorom, nacionalnim i spitima i dr ugim oblicima
vanjskih uv ida) te s e j avlja ka o v anjski kont rolni m ehanizam.
Vanjsko vrjednovanje ima zada tak da os igura da st andardi meu
kolama nisu pr evie opreni, da s e pos tiu dogovoreni i shodi i
prvenstveno je usmjereno prema utvrivanju odgovornosti.
Samovrjednovanje kola (engl. school self-evaluation) proces
je sistematskog i trajnog praenja, analiziranja i preispitivanja
vlastite prakse s ciljem unaprjeivanja kvaliteta rada kole. Primarni
cilj sa movrjednovanja j este r azvoj i p oticaj za p romjene. Proces
samovrjednovanja kola pomae uoavanju vlastitih prednosti,
nedostataka i razvojnih mogunosti. Njime se ele otkriti
najdjelotvorniji naini podrke uenicima u njihovom procesu linog
i akademskog razvoja. Za samovrjednovanje se moe rei da je ono
formativni proces, pr oces uenja o sebi. Putem sistematske i
samokritine analize vlastitog djelovanja, kole mogu bolje uoiti
obiljeja postojeih odnosa i ponaanja k oja bi tre balo mijenjati i
unaprjeivati.
Nepoznavanjem samih sebe, bilo da je rije o pojedincima,
grupama ili organizacijama, zanemarivanjem jakih i neuoavanjem
slabih st rana, malo je vjerovatno da se moe napredovati, istie
John MacBeath. MacBeath to naziva samoobmanom i p oredi s a
crtanim filmom u kojem se prikazuje runo pae koje neprestano
zuri u s voj odr az u j ezeru i vi di elegantnog, otmjenog l abuda.
'Poznavati sebe ' moe se opi sati k ao lijek protiv samoobmane.

1
John MacBeath, Michael Schratz, Denis Meuret a nd L ars J acobson (2000).
Self-evaluation in European schools: A story of change. London: RoutledgeFal-
mer, str. 36.
340
MacBeath istie da je poznavanje tehnike samovrjednovanja i
samousavravanja znak 'zdravog obrazovnog sistema jedne nacije'.
2

Samovrjednovanje kola ima iskljuivo razvojnu funkciju.
Ono je provjereno dobar instrument za jaanje kola, za poticanje
unaprjeivanja kvaliteta 'iznutra' i ' odozdo', z a bol je pl aniranje i
unaprjeivanje rada na razini razreda, kole i lokalne zajednice. U
sklopu samovrjednovanja, kola pr epoznaje s voje r azvojne
prioritete, definira svoju misiju, vi ziju, r azvojnu strategiju, ci ljeve
razvoja kao i metode i postupke ostvarivanja eljenih ciljeva.
Pristup smatra da poetnu taku samovrjednovanja kole,
koju ine svi nastavnici, uenici i roditelji i ostali sudionici odgojno
obrazovnog procesa, ine odgovori na tri kljuna pitanja:
- Kakva smo mi kola?
- Kako to znamo?
- ta moemo uiniti da budemo jo bolji?
Postoji snaan meunarodni pokret prema uvoenju
samovrjednovanja kao strategiji za osiguravanje kvaliteta odgoj no
obrazovnog rada. Ovaj meunarodni pokret najsnanije je iniciran
primjerom kotske, koja j e proces samovrjednovanja zapoela
1991. god. , a pot om Engleske koj a je, po uzoru na kotsku, etiri
godine kasnije provela pi lot-istraivanje o samovrjednovanju koj e
je re zultiralo studijom kole govore same za sebe (Schools speak
for themeselves). Posebna vr ijednost navedene studije ogl eda se u
tome t o je ve nakon dvije godine ostvarila ve liki ut jecaj na
praksu samovrjednovanja ne samo na Ujedinjeno Kraljevstvo, ve i
na pr aksu samovrjednovanja na meunarodnoj razini. Veoma
znaajan utjecaj navedena studija imala je i na provoenje
evropskog pi lot-projekta pod na zivom Vrjednovanje kvaliteta u
kolskom obrazovanju (Evaluating Quality in School Education)
koji je realiziran 1997. i 1998. god. u 18 evropskih drava u okviru
programa Sokrat. Uspjeh ovog e vropskog pr ojekta r ezultirao je

2
John MacBeath (1999). Schools must speak for themselves: The case for school
self-evaluation. London and New York: Routledge, str. 1.
341
Deklaracijom sa konferencije u Beu 1998. god., koj om s e kole,
svi kor isnici s istema obr azovanja, na cionalne vl ade i E vropska
komisija p ozivaju da pr omoviraju samovrjednovanje kao
djelotvornu strategiju za unaprjeivanje kvaliteta kola.
Samovrjednovanje je preporueno i od strane Evropskog
parlamenta i Vijea Evrope (2001.), u dok umentu Preporuke
Evropskog parlamenta i Vijea Evrope o vrjednovanju kvaliteta u
kolskom obrazovanju (Recommendations of the European
Parliament and of the Council on European Cooperation in
Quality Evaluation in School Education). Iz pr eporuka j e vidljivo
da pobol janje vrjednovanja u ob razovanju ovi si o r azvojnim
promjenama na razini kole i da se preporuuje podjednaka
primjena vanjskog vrjednovanja i samovrjednovanja.
2. KOMPONENTE PROCESA
SAMOVRJEDNOVANJA
Kada se go vori o pr ocesu samovrjednovanja moda i n ije
iznenaujue da se ono u nekim sluajevima posmatra kao
jednokratno is traivanje koj e s e t reba pr ovesti svake dvi je ili tri
godine. Meutim, u principu, samovrjednovanje je proces koj i bi
trebao biti kontinuiran, spontan, sastavni dio ivota i rada u koli i
uionici, jer jedino na taj nain samovrjednovanje moe oslikavati
kontinuiranu i dinaminu sliku kole.
Pored t oga to j e kont inuiran, p roces samovrjednovanja
ukljuuje i sistematino prikupljanje podataka o odreenim
aspektima kole, ovi sno o pot rebama i ciljevima vrjednovanja
kole. P rilikom samovrjednovanja, grupa za interesiranih st rana
ukljuujui rukovodioce, na stavnike, strune saradnike, uenike i
roditelje, procjenjuje uspjenost rada kole. Ovaj nain prikupljanja
podataka, a ko mu s e d obro pr istupilo, moe proizve sti ko ristan
dijalog i pokazati kako razliiti ljudi vide kolu.
342
Samovrjednovanje se sastoji od vie moguih komponenti, a
koje j e donio i Ured za standarde u obrazovanju (Ofsted) u
Engleskoj.
2. 1. Ciljevi samovrjednovanja
U evropskoj praksi esto se m ogu susresti t ri opa
cilja/orijentacije vrjednovanja:
- vrjednovanje radi odgovornosti/kontrole (accountability),
- vrjednovanje kao poticaj za promjene (improvement),
- vrjednovanje radi ekonomskih/politikih ciljeva.
Na razini sistema, osnovna zadaa vanjskog vrjednovanja je
utvrditi odgovornost nosilaca u obrazovnom sistemu. Utvrivanje
odgovornosti je, prema rijeima Johna MacBeatha, plemenita
funkcija vrjednovanja. Ono govori o demokratinosti i
profesionalizaciji obr azovnog s istema ka o di jela j avnih s lubi.
Meutim, MacBeath upozorava da, ako s e vrjednovanje provodi
iskljuivo radi utvrivanja odgovornosti, tada se ono pretvara u
ritual.
Primarna zadaa samovrjednovanja je uvoenje pozitivnih
promjena, unaprjeivanje kvaliteta kole kao or ganizacije kako bi
se kolama pomoglo da postignu i odre napredak kroz kritiku
samorefleksiju, unaprjeivanje kvaliteta nastavnika ka o
profesionalaca, unaprjeivanje n astavnog procesa i postignua
uenika.
3

Iz ekonomskog ugl a gledano, samovrjednovanje se vi di kao
besplatna alternativa umjesto inspekcije koj a je s kup pr oces. Ako
se samovrjednovanje provodi iz isto ekonomskih motiva, kolsko
osoblje se moe pobuniti i posmatrati samovrjednovanje samo kao
dodatno optereenje.

3
J. MacBeath ( 1999). Schools must speak for themselves: The case for school
self-evaluation. London and New York: Routledge, str. 5-7.
343
Oito je da izmeu ova tri cilja mogu postojati tenzije te ih je
ponekad t eko pom iriti. P omirenje ova t ri cilja je, naravno,
mogue, ali uz odgovarajue i uviajue rukovodstvo.
Kako bi samovrjednovanje bilo djelotvorno, kole bi t rebale
definirati c iljeve s voga samovrjednovanja. Na r azini kol e
postavljaju s e jasni ra zvojni ciljevi koje d ogovaraju s vi s udionici
odgojno obrazovnog procesa, koji dobro razumiju ciljeve kole.
2. 2. Sudionici samovrjednovanja
Na pitanje koliko je dobra naa, kola moe se odgovoriti sa
razliitih pozicija, sa razliitih taaka gledanja, sa razliitim
interesima i motivacijama. Samovrjednovanje se moe posmatrati
kroz uee razliitih sudionika odgojno obrazovnog pr ocesa
nastavnika, uenika, roditelja, rukovodstva kole, strunih
saradnika, odgajatelja, kritikih prijatelja, predstavnika loka lne
zajednice.
Da bi samovrjednovanje u koli bilo us pjeno, potrebno j e da
rukovodstvo kole stvori klimu povjerenja i otvorenosti, da potie sve
vanije sudionike na sudjelovanje u pr ocesu samovrjednovanja kako
bi razumjeli vanost procesa. Rukovoenje i organizacija rada kole,
kao vaan segment, namee potrebu da direktor ili lanovi kolske
uprave provjere vlastitu ef ikasnost i ef ektivnost r adi organiziranja i
osiguravanja to kvalitetnijih uvjeta za rad uenika i zaposlenih.
Samovrjednovanje posmatrano i z ugl a nastavnika znai
stalni pr oces provoenja, analiziranja, korigiranja i planiranja
nastavne pr akse i vl astitog dopr inosa c jelokupnom ivotu i r adu
kole. Velika kor ist s udjelovanja u procesu samovrjednovanja za
nastavnike ogleda se u tome to vjetine koje steknu u tom procesu
mogu ka snije primijeniti u drugim podrujima, to bi ih moglo
potaknuti i na vee sudjelovanje u procesu donoenja odluka, bolju
saradnju meu nastavnicima. Postoji i rastui trend da nastavnici
kao kolege opserviraju jedni druge na nastavi i pruaju kolegijalnu
344
povratnu informaciju. Jednom rijeju, sudjelovanje u procesu
vrjednovanja potaknut e proces profesionalizacije nastavnika.
Ueem u pr ocesu samovrjednovanja kole roditelj, koji j e
neizostavni partner kole, dopr inosi obj ektivnijoj i r ealnijoj s lici
kole, odluuje i provodi akcije za unaprjeivanje rada kole,
pomae koli da bolje razumije djeije individualne potrebe.
Kontinuiran r azvoj d ijaloga kola-kua jedna je od najvanijih
poluga za unaprjeivanje uenja i pod izanje s tandarda u
postignuima.
Uvid u roditeljsku perspektivu mogue je ostvariti kroz
ukljuivanje roditelja u is traivanje i is punjavanje u pitnika,
intervuje, te lefonske r azgovore, r oditeljske s astanke i r adionice,
dnevnike o uenju u kojima roditelji i uenici zajedno biljee svoja
opaanja. U nekim, naroito opremljenim kolama prave se video
zapisi o uenju uenika u koli i alju roditeljima, a roditelji kojima
su osigurane kamere ponovo alju u kolu video zapise o uenju kod
kue.
4

Samovrjednovanje ueniku omoguuje da objektivno
sagledava i razvija sposobnosti koje e mu pomoi da stvori naviku
da planira, prati, vrednuje i unaprjeuje svoje aktivnosti u koli.
Uenici vide mnoge skrivene stvari u uionici koje nisu dostupne
pogledima drugih.
Sve vei broj novijih akademskih istraivanja pos tavljaju
uenike u centar procesa samovrjednovanja i upravo otkrivaju kako
bogate uvide uenici mogu dati i kako mogu odigrati znaajnu
ulogu u unaprjeivanju kvaliteta rada kole.
5

Neka zna nstvena istraivanja ( Marsh i O verall, 1979;
Aleamoni, 1981; Farley, 1981) upozoravaju da uenici mogu:
dosljedno procjenjivati; tano opisati razredne situacije; tano

4
Jacky L umby ( 2007). Parent voice: knowledge, va lues a nd vi ewpoint.
Improving Schools, 10, str. 220 .,
http://imp.sagepub.com/cgi/content/abstract/10/3/220.
5
John MacBeath and Archie McGlynn (2002). Self-evaluation: What's in it for
schools. London and New York: RoutledgeFalmer, str. 5.
345
procijeniti nastavnike koje svakodnevno viaju; da uenici obino
ne pret jeruju u pr ocjenama niti su te procjene iskrivljene te da su
uenici obino vrlo otvoreni u svojim primjedbama i da znaju biti
okrutno iskreni.
6

Ovaj pokret da se glas uenika i mladih mora uti i priznati
svoje ut emeljenje im a i unut ar i nicijative U N-a upuene iroj
zajednici u Konvenciji o pravima djeteta (1989.) u kojoj s e
slijedom kljunog principa - svako di jete i ma pr avo da ga s e
saslua - zahtijeva ukljuivanje djece i mladih u donoenje odluka o
strukturama i inicijativama koje se na njih odnose (lan 12.).
7

U isto vrijeme i druge inicijative potcrtavaju da djeca i mladi
igraju sredinju ul ogu u donoenju odl uka o s tvarima koj e se nj ih
tiu. Rudduck i Flutter (2004:2) argumentiraju da treba ozbiljno
razmatrati to ta uenici imaju kazati o svom iskustvu u koli, o
uenju, i pronai naine da se uenici vie ukljue u donoenje
odluka koje se tiu njihovog boravka i ivota u koli, bilo da je to
na nivou razreda ili kole.
8

kolama u procesu samovrjednovanja, u r azradi r azvojnih
planova i provedbi postupaka koji doprinose unaprjeenju kvaliteta
rada kole, pomau 'kritiki prijatelji' kola. Kritiki prijatelji su
nezavisni vanjski promatrai koji iz vanjske perspektive prate
procese analize, vrjednovanja i planiranja razvoja kole, postavljaju
izazovna pi tanja, osiguravaju podatke koj i s e posmatraju i z dr uge
perspektive i da ju k ritike o neijem radu kao prijatelji te s voja
zapaanja prenose na poticajan nain. U osnovi pristupa nije rije o
donoenju sudova, rangiranju, ve o kolegijalnoj podrci, razmjeni

6
Colin J. Marsh (1992). Kurikulum. Zagreb: Educa, str. 52.
7
Pam Woolner, Elaine Hall, Kate Wall a nd David Dennison (2007). Getting
together t o i mprove t he s chool e nvironment: us er c onsultation, p articipatory
design a nd s tudent voi ce. Improving Schools, 10, s tr. 233. ,
http://imp.sagepub.com/ cgi/content/abstract/10/3/233.
8
Ruth Watts and Bernadette Youens (2007). Harnessing t he potential of pupils
to i nfluence s chool de velopment. Improving Schools 10, s tr. 1 8., http://imp.
sagepub.com/cgi/content/abstract/10/1/18.
346
korisnih iskustava, poz ivu os oblja na di jalog, kako bi pr oces
samovrjednovanja vodio ka unaprjeenju kvaliteta rada kole.
9

2. 3. Okviri samovrjednovanja
Samovrjednovanje je esto spontani, nesistematski,
kontinuiran proces koji jeste okosnica samovrjednovanja. Meutim,
da bi se unaprijedio ovaj proces kao i sveukupna kolska pol itika,
odvojene el emente praks e t reba p odrati izgraenim okvirom za
samovrjednovanje. Okvir ( engl. framework) pr ua konstrukciju za
samovrjednovanje koja se moe koristiti na razliite naine.
S obzirom na veliki broj ovih okvira, kole esto usvajaju ve
postojee okvire ili prilagoavaju okvire koji su ponueni od strane
dravnog i nspektorata i li dr ugih or ganizacija koj e se ba ve
osiguravanjem kvaliteta. Meu okvirima koji su kolama na
raspolaganju najistaknutiji su:
- Evropski okvir za samovrjednovanje kola koji je o sigurala
Meunarodna konferencija inspektorata (SICI);
- kotski model za samovrjednovanje: Koliko je dobra naa
kola (How Good Is Our School HGIOS) uz pomo indikatora
uspjeha opisuje ka ko i nspektori vre vrjednovanje kvaliteta u
kolama i prua okvir za kole da same sebe vrjednuju;
- Investitori u ljude (Investors in People) pr edstavlja alat za
poboljanje p oslovanja, primjenjivan je i pr ilagoen za
koritenje u kolama;
- Diploma za uspjeh (Charter Mark) vladin je dravni standard
za izvrsnost u pruanju usluga klijentima;

9
Swaffield, Sue and MacBeath, John (2005). School self-evaluation and the role
of a c ritical f riend. Cambridge Journal of Education, 35 ( 2), 239 252; J udy
Durrant, Richard Dunnill and Simon Clements (2004). Helping schools to know
themselves: e xploring partnerships be tween s chools a nd Higher E ducation
Institutions t o generate t rustful, c ritical d ialogue f or review a nd development.
Improving Schools, 7, s tr. 1 51., http://imp.sagepub.com/cgi/content
/abstract/7/2/151.
347
- ISO 9000 svojstveno je ime dato porodici standarda za sisteme
upravljanja kva litetom (QMS Quality Management System).
Kao i sa Diplomom z a us pjeh i Investitorima u ljude,
njegov fokus j e na kl ijentima. S adanja gr upa s tandarda,
revidirana 2000. god., definira kljunu grupu od osam naela
upravljanja kvalitetom, na os novu kojih s e m oe izvriti
vrjednovanje jedne organizacije ili kole;
- Evropski model za poslovnu izvrsnost koji se ponekad naziva i
Evropskom nagradom za kvalitet, kreiran je poetkom 1990-
ih godi na i us vojen za kor itenje u U jedinjenom Kraljevstvu
1992. god.
Meu komercijalnim modelima za samovrjedovanje znaajni
su: Cocentra, Trieostar, Serco uenje, Mentus i dr.
10

U izradi okvira samovrjednovanja predlae se da kole izrade
svoje vlastite okvire ili da izaberu iz unaprijed odreenih okvira za
samovrjednovanje ona podruja i indikatore za koje smatraju da su
najznaajniji za njihovu kolu.
Budui da se kol a u procesu samovrjednovanja promatra u
cjelokupnoj svojoj djelatnosti, a ne samo kroz zavrna postignua
uenika, slijedea tri aspekta kole predstavljaju osnovu za i zradu
okvira samovrjednovanja i utvrivanje kljunih oblasti:
- uvjeti u kojima kola ra di (inf rastruktura, finansije,
menadment, osiguranje kvaliteta, karakteristike uenika koji su
se up isali u kolu, podr ka va njskih s truktura, va njska i
unutarnja komunikacija),
- procesi koji se de avaju (kurikulum, povr atna informacija
uenicima, kolska klima),
- rezultati koje kola postie.
Samovrjednovanje se vri u kljunim oblastima (engl. key
areas). Tako npr. u br itanskom p rojektu z a samovrjednovanje

10
J. MacBeath (2006). School inspection and self-evaluation: Working with the
New relationship. London and New York: Routledge, str. 137-142.
348
Koliko je dobra naa kola (How good is our school) predstavljeno
je sedam kljunih oblasti samovrjednovanja: 1. K urikulum; 2.
Postignua uenika; 3. Uenje i nastava; 4. Podrka uenicima; 5.
kolska kl ima; 6. R esursi i menadment; 7. Rukovoenje i
osiguravanje kvaliteta.
Kljune oblasti odnose se na glavne aspekte ivota i rada
kole. Svaka kljuna oblast sadri indikatore kvaliteta koji
predstavljaju konkretizaciju pojednih podruja, a svaki i ndikator
sadri odreeni broj tema koje se odnose na ispitivano podruje ili
aktivnost.
11
Kvalitet on oga to s e propituje u nutar s vakoga i ndikatora
kvaliteta moe se prosuivati prema raznovrsnim ska lama:
etreverostepena, pe tostepena, estostepena, s edmostepena i dr .
Ono to je zajedniko mnogim sistemima samovrjednovanja jeste
etverostepena skala spram konkretnih indikatora unutar okvira.
2.4. Nivoi i obim samovrjednovanja
Vrjednovanjem s e moe obuhva titi s istem obr azovanja u
cjelini ili njegovi po jedini d ijelovi, npr . s ve os novne kole,
pojedinane kole, pojedinani razredi ili odjeljenja.
Prema obi mu, samovrjednovanje moe bi ti s veobuhvatno i li
djelimino. Na svakom od ovih nivoa mogu se vrjednovati kljune
oblasti il i nj ihovi di jelovi, pojedini indi katori ili poj edine te me.
Sveobuhvatno samovrjednovanje se s provodi radi dob ijanja i re
slike o cjelokupnom radu i ivotu kole. Djelimino
samovrjednovanje ima za ci lj detaljnije sagledavanje odreenih
aspekata ivota i rada kole. Ako je samovrjednovanje usmjereno
na odreeno pitanje ili problem, kola ne mora procjenjivati jednu

11
Her Majesty's I nspectorate of Education (HMIE). How Good Is Our School:
Self-evaluation using quality indicators, http://www.hmie.gov.uk/documents/
publication/HGIOS.pdf, str. 14. Dostupno: (18. 02. 2010).
349
ili vie kljunih oblasti u cjelini, ve e izabrati nekoliko indikatora
iz razliitih kljunih oblasti.
Izbor oblasti ili podruja koja e se samovrednovati moe se
izvriti na os novu pr ocjene i inicijative s ame kole, tj. svih
zainteresiranih strana i spoljanje pr ocjene i pods ticaja, npr .
rezultata s poljanjeg vrjednovanja i rezultata na cionalnog
testiranja.
2. 5. Kriteriji samovrjednovanja
Samovrjednovanje treba bi ti z asnovano na dok azima. Kako
bi se t o saznalo, potrebno je definirati kriterije u odnosu na koje se
mjeri us pjeh ili pr ogres. Najjednostavniji m jerljivi kr iterij je ste
postignue uenika na testovima ili ispitima jer se moe predstaviti
bodovima, pr ocentima i stepenima i z bog t oga j e i zuzetno
atraktivno. Kriteriji ko ji mjere kva litet n astave il i kolske kl ime
nisu jednostavni za izradu izvjetaja. Kriteriji imaju najvie smisla
kada su doneseni od strane nastavnika, uenika i drugih sudionika
odgojno obrazovnog procesa te ako je mogue uz pomo kritikog
prijatelja.
Kriteriji m ogu biti r azliiti. N a primjer, kole m ogu
prosuivati o svome djelovanju kroz uporeivanje t renutnog s a
eljenim st anjem, uporeivanje rezultata kole u razliitim
vremenskim periodima, uporeivanje sa standardima postavljenim
od strunjaka ili drugih relevantnih grupa (Nevo, 1995: Olthof,
Emmerik &Satter, 1990).
12

12
Devos Geert (1998). Conditions a nd c aveats of s elf-evaluation: The case of
secondary s chools ( Belgium). Paper presented at the Annual Meeting of The
American Educational Research Association, San Diego, April, str. 3.
350
2. 6. Izvjetaj o rezultatima
samovrjednovanja i razvojno planiranje
Na te melju prikupljenih informacija vr i s e a naliza i pi e
izvjetaj o rezultatima samovrjednovanja. Izvjetaj t reba bi ti
zasnovan na injenicama pri kupljenim i z r azliitih izvora i treba
naglasiti oblasti koj e p redstavljaju pr imjer dobr e pr akse, obl asti
koje su na zadovoljavajuem stepenu ostvarenosti i one koje treba
unaprijediti. Izvjetaj predstavlja osnovu za i zradu akcionog pl ana
za unaprjeenje odreenih segmenata rada kole, kao to treba biti
polazite z a kolsko r azvojno pl aniranje za odreeni period,
najee od tri do pet godina i pruiti bitne informacije za vanjsko
vrjednovanje.
Rezultati vrjednovanja moraju biti saopeni svim relevantnim
zaintersiranim stranama. Briga za kvalitet treba biti zajednika
odgovornost s vih z aposlenih u koli, slabe s trane se m oraju
rjeavati kao zajedniki problem, a ne kao problem pojedinca.
3. LITERATURA
1. Geert, D . ( 1998), C onditions a nd C aveats of Self-
evaluation. The Case of Secondary Schools (Belgium). Pa-
per presented at the Annual Meeting of The American Edu-
cational Research Association, San Diego, April.
2. Lumby, J . ( 2007). P arent voi ce: knowledge, va lues a nd
viewpoint. Improving Schools, vol. 10.
3. MacBeath, J . (1999). Schools must speak for themselves:
The case for school self-evaluation. London and New York:
Routledge.
4. MacBeath, J. (2006). School inspection and self-evaluation:
Working with the New relationship. London and New York:
Routledge.
351
5. MacBeath, J. a nd M cGlynn, A . (2002). Self-evaluation:
What's in it for schools. London and New York: Routledge-
Falmer.
6. MacBeath, J., S chratz, M., Meuret, D . a nd J acobson, L .
(2000). Self-evaluation in European schools: A story of
change. London: RoutledgeFalmer.
7. Marsh, C. J. (1992). Kurikulum. Zagreb: Educa.
8. Plowright, D . (2007). Self-evaluation a nd O fsted I nspec-
tion: Developing a n i ntegrative model of school i mprove-
ment. Educational Management Administration Leadership,
vol. 35.
9. Swaffield, Sue and MacBeath (2005). S chool s elf-
evaluation and the role of a critical friend. Cambridge Jour-
nal of Education, vol. 35.
10. Woolner Pam, Elaine Hall, Kate Wall and David Dennison
(2007). Getting t ogether t o i mprove t he s chool
environment: us er c onsultation, p articipatory design and
student voice. Improving Schools, str. 10.
352
.

353
Dina Nadarevi, M.A., Senior teaching assistant
COMPONENTS OF SELF-EVALUATION AS A
STRATEGY FOR IMPROVEMENT OF THE
QUALITY OF EDUCATIONAL WORK

SUMMARY

There a re m any developed mechanisms f or suc cessful
improvement of t he qu ality of e ducational work a t s chools, a nd
continuous self-evaluation of the work is one of the basic methods
in the policy of continuous monitoring and improvement of quality
education. Identifying and understanding your own advantages and
shortcomings help s chools i dentify priorities, s et achievable goals
and work plans.
Process of sel f-evaluation c onsists of s everal c omponents:
setting goals of self-evaluation, di scussion to analyze t he situation
at the school, which should include a broad circle of participants of
the educ ational proc ess, t he se lection of ke y areas and areas of
evaluation t hat make s elf-evaluation framework, determining the
level and scope of sel f-evaluation and setting the cr iteria of sel f-
evaluation, collecting relevant data on t he performance of schools
and t heir analyses i n order t o evaluate the work of the school and
make t he r eport on the results of self-evaluation i n or der t o make
plans for further development.

Key words: self-evaluation, qua lity, c omponents of s elf-
evaluation.

Akademske aktivnosti
353
AKADEMSKE AKTIVNOSTI NA
FAKULTETU ISLAMSKIH NAUKA U
SARAJEVU U 2009. GODINI
(Izbor iz: Izvjetaja o odgojno-obrazovnom radu na Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu u 2009. godini; priredili: Doc. dr.
Zuhdija Hasanovi, Emina Muderizovi i Firdevsa Jelovac;
izbor priredio: Dr. Almir Fati)
I. NASTAVNI PROCES
A. Dodiplomski studij
Ve drugu godinu na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, u
organizaciji Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu, a u
svojstvu lektora arapskog jezika angairan je prof. dr. Kemal Kamil
Mahmud. Na F akultetu ka o s tipendist F ondacije F ulbright od
februara do j una 2009. godi ne bor avila j e prof. dr . R uqayya
Yasmine Khan. U okviru spomenutog boravka prof. Khan je
odrala ciklus veoma interesantnih predavanja o amerikim
muslimanskim zajednicama u SAD, Kanadi i Junoj Americi. Mr.
354
Clare Zuraw sa St. Mary's College iz USA, takoer, u okviru
Fulbright programa boravi na naem Fakultetu od septembra 2009.
god. i planirano je da ostane do juna 2010. Angairana j e na
dranju lektorskih asova za st udente i konverzacije z a nastavno
osoblje Fakulteta.
Nakon zajednike promocije diplomanata i magistranata
Univerziteta u Sarajevu koja je odrana u "Zetri" u subotu, 7. 11.
2009. godine, u atriju Fakulteta izvrena je osma sveana dodjela
diploma diplomantima i magistrantima Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu. D iplome j e dobi lo ukupn o 49 s vrenika na t ri s mjera
ovoga Fakulteta: 34 na Teolokom smjeru, 11 na Smjeru religijske
pedagogije i 4 na Smjeru za imame, hatibe i muallime.
B. Postdiplomski studij
U protekloj akademskoj godini na Fakultetu islamskih nauka
odbranjeno je pet magistarskih radnji, jedna dama, prva meu
magistrantima na ovom fakultetu i etiri mukarca. Kuriozitet je da
su svi ovogodinji magistranti mukarci ujedno i hafizi. Oni su: hfz.
Mevludin Dizdarevi, hfz. Elvir Duranovi, hfz. Safet Huseinovi,
hfz. Kenan Musi i Dina Sijamhodi-Nadarevi.
C. Doktorat
U etvrtak 25. juna 2009. godine, u Rektoratu Univerziteta u
Sarajevu, r ektor - promotor prof. dr. Faruk aklovica promovirao
je 12 doktora nauka. Meu njima i tri doktora islamskih nauka:
Samira Beglerovia, Almira Fatia i Kenana emu. Ovo je prvi put
u povi jesti Fakulteta i slamskih na uka u S arajevu i Univerziteta u
Sarajevu d a dokt ori islamskih nauka bud u pr omovirani na
zajednikoj sveanosti.
Najvii a kademski s tepen dokt ora i slamskih na uka na
Fakultetu islamskih nauka u pr otekloj godini postigao je mr. kurra
355
hafiz Devad oi, odbranom doktorske disertacije pod naslovom:
"Qira'ati u tefsiru al-ami'u li ahkami l-Kur'n".
D. Vijee za postdiplomski studij
1) U proloj godini Vijee je odralo pet sjednica na kojima su
podneseni i zvjetaji mentora o zavretku doktorskoga rada
(mr. Ahmeda Adilovia) i Komisije z a oc jenu doktorskog
rada (hfz. Devada oia);
- Komisije za oc jenu uvj eta ka ndidata i podobnos ti t eme
magistarskog rada (Zehre ajlakovi, Remzije Huri-
Beirovi, Medine Jusi-Sofi, Nedima Begovia, Alje
Cikotia);
- mentora o z avretku magistarskog r ada i Komisije za ocjenu
magistarskog r ada ( hfz. Elvira Duranovia, hfz. Mevludina
Dizdarevia, hfz. Kenana Musia, Dine Sijamhodi
Nadarevi, hfz. Safeta Huseinovia, Alme Omanovi-
Veladi, Devada Pleha, Amre Imamovi).
2) Takoer su razmatrani slijedei prijedlozi, zahtjevi, molbe i
prijave:
- molba za pokretanje postupka za stjecanje naunoga zvanja
doktora nauka (mr. Amre Pando, mr. Azre Junuzovi i mr.
Ismaila Haveria);
- prijava teme doktorskog rada (mr. Amire Trnka-Uzunovi);
- molba za i menovanje Komisije za odbranu magistarskog rada
(hfz. Mevludina Dizdarevia, hfz. Elvira Duranovia);
- prijava teme magistarskoga rada (Envera Ferhatovia, Alje
Cikotia, Nedima Begovia, Abdulgafara Velia);
- molba za pr oduenje roka z a i zradu magistarskog r ada ( hfz.
evada Hrvaia)
- prijedlog U pravnom odbor u da s e done se O dluka o
finansiranju etvrtog i petog lana Komisije za odbranu;
356
- prijedlog za dos tavljanje is pitnih pitanja z a usmeni i spit po
Tezariju;
- prijedlog prof. dr. Muhameda Busuladia za uvoenjem kursa
u okviru postdiplomskog studija pod nazivom ''Istorija nauka'';
- razmatranje molbi o i spisu, naknadnom upi su, na stavku
postdiplomskog studija (Sead Kariik, Senad Kariik, Ibrahim
Begovi, Nevzet Pori, Senada Hasanbai, Amir Mehi,
Rijad estan), reaktiviranju s tatusa s tudenta pos tdiplomskog
studija (Halila Ahmetspahia, Ibrahima Mehia, Osmana
Lavia, Seida Silajdia), plaanju u ratama i dr.
E. Komisija za reformu Nastavnog plana i
programa
Komisija je odr ala tri s jednice n a koj ima s u precizirani
ciljevi i zadaci reforme u okvi ru dodiplomskog, postdiplomskog, a
kasnije i do ktorskog studija. Ukazano je na potrebu sainjavanja
temeljnog doku menta o obr azovnom s istemu I Z-e u kojem e se
definirati c iljevi, z adaci, s tandardi s vih ni voa obr azovanja (od
mektepske nastave do dokt orskog s tudija), ali i da ti pr ojekcija
razvoja sv ih razina obrazovanja. Takoer je predloeno
sainjavanje nomenklature zva nja u okviru Islamske zaj ednice i
preciziranje po slova koje e obavljati svrenici sva tri stupnja
visokog obrazovanja.
F. Komisija za nostrifikaciju diploma i
priznavanje ispita
Na os novu odluke N astavno-naunog vijea br: 02-1-16-
672/09 od 15. 10. 2009. god. i menovana j e K omisija za
nostrifikaciju diploma o visokoj strunoj spremi.
Komisija je u proloj godini primila ukupno 15 zahtjeva za
nostrificiranje diploma dodiplomskog studija i jednu diplomu o
doktoratu. Sve su diplome nostrificirane, a u dva sluaja traeno je
357
polaganje razlike predmeta. Diplome su steene na sljedeim uni-
verzitetima:
- Univerzitet Al-Azhar (7 diploma);
- Islamski univerzitet u Medini (4);
- Ameriki otvoreni univerzitet u Kairu (1);
- Islamski univerzitet ''Muhammed ibn Sa'ud'' u Rijadu (1);
- Univerzitet ''Selduk'' u Konji (1)
- Univerzitet u Damasku (1)
II. EDUKACIJSKI PROJEKTI
A. Nauni skupovi,
konferencije i savjetovanja
U toku 2009. god. odrano je nekoliko naunih skupova,
konferencija i savjetovanja iji je organizator ili suorganizator bio
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
a) Tree savjetovanje o reformi visokog
obrazovanja i primjeni Bolonjske deklaracije
na Univerzitetu u Sarajevu
Rektorat Univerziteta u Sarajevu je organizirao tree po redu
Savjetovanje o r eformi vi sokog obr azovanja i primjeni Bolonjske
deklaracije na Univerzitetu u Sarajevu 24. i 25. aprila 2009. godine.
Prvi da n S avjetovanja j e odr an na M ainskom fakultetu u
Sarajevu. F akultet i slamskih n auka u Sarajevu bio je domain
drugog dana Savjetovanja Grupaciji humanistikih nauka.
b)Meunarodna konferencija:
Svjetski ethos za Bosnu i Hercegovinu
358
U o rganizaciji H rvatskog k ulturnog d rutva "Napredak" iz
Sarajeva, I ntercona, d .o.o., iz Z agreba, Franjevake teologije u
Sarajevu, Movimento C ristiano L avoratori, F IEP i z R ima,
Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta "Sv. Vasilije Ostroki" u Foi i
Fakulteta i slamskih na uka u S arajevu 14. i 15 . maja odrana j e
Meunarodna konferencija pod naslovom: "Svjetski ethos za Bosnu i
Hercegovinu".
Najeminentniji kranski teolog dananjice Hans Kng je u
okviru sesije o kransko-muslimanskim odno sima dr ugoga da na
konferencije na F akultetu i slamskih na uka u S arajevu govor io o
kransko-muslimanskom dijalogu.
c) Nauni skup o uzrocima
uspona i slabljenja islamske civilizacije
Fakultet j e u saradnji sa C entrom za na predne st udije
organizirao 24.-26. j una 2009. g od., nauni skup o uzrocima
uspona i s labljenja i slamske ci vilizacije. Skup je o tvoren
pozdravnom rijei dekana FIN-a prof. dr. Ismeta Buatlia nakon
ega je uslijedilo predavanje o temi "Slava i s labljenje i slamske
civilizacije" dr. M uhammeda el -Delejenda, ef a O dsjeka za
islamsku filozofiju Kairskog univerziteta.
Sljedea dva dana skup je r adio u est ses ija n a koj ima j e
uea uzelo osamnaest izlagaa. Cilj skupa je bio ostvarenje uvida
u stanje istraivanja u ovoj oblasti u meunarodnim okvirima. Skup
je po ocjeni brojnih prisutnih uspio kako po odazivu izlagaa,
kvalitetu referata ta ko i po interesu koj e je po budio. Iz r eferata
izlagaa moglo se zakljuiti da muslimanska i straivanja u ovoj
oblasti ne mogu z adovoljiti ni kva ntitetom ni kvalitetom. Ona ne
samo da su malobrojna ve su esto nesistematina i sklona
neutemeljenom poopavanju, generaliziranju i neprihvatljivom
simplificiranju.
359
B. Katedre, kursevi, sekcije
Nastavljeno j e u 2009. god. odr avanje r anije pokr enutih
edukativnih programa, a zbog interesa studenata pokrenuta i jedna
nova sekcija, Sekcija Hadisa.

a) Ikbalova katedra
U okviru Ikbalove katedre koju je Fakultet islamskih nauka u
Sarajevu u saradnji s Ambasadom Islamske Republike Pakistana u
Bosni i Hercegovini otvorio 28. augusta 2008. godine prof. dr.
ahab Jar Han je 12. marta 2009. godine odrao predavanje o
Muhammedu Ikbalu, jednom od najveih muslimanskih mislilaca i
pjesnika 20. stoljea.
O Ikbalovoj poeziji 16. aprila govorili su Devher Selim,
ambasador Islamske Republike Pakistan u BiH i prof. dr.
Demaludin Lati, knjievnik. Pred. mr. Orhan Bajraktarevi je 14.
maja govorio o Ikbalovoj filozofskoj misli, dok je dr. Hilmo
Neimarlija, profesor filozofije i sociologije na Fakultetu, 11. juna
2009. godine govorio o Ikbalu kao o Goetheu Istoka.
b) Diploma u islamskim
naukama - sedma generacija
Fakultet i slamskih na uka u S arajevu je po s edmi pu t
organizirao tromjeseni program pod nazivom "Diploma u
islamskim naukama" (Diploma in Islamic studies).
Program j e pokr enut 16 . f ebruara, a z ainteresirani s u i mali
mogunost nastavu sluati na bosanskom i engleskom jeziku.
Program " Diploma u i slamskim na ukama" na bosanskom j eziku
uspjeno je zavrilo 18 kandidata.
360
c) Kurs arapskog jezika
U a kademskoj 2009. /2010. god ini Katedra jezika i
knjievnosti (mr. Zehra Alispahi, mr. Amira Trnka i prof. dr.
Kemal K amil Mah mud) na stavila j e s organiziranjem Kursa
arapskog j ezika za graanstvo na dva nivoa: poetnom A i B.
Kursevi su obuhvatali 42 sata nastave, organizirani su u veernjim
terminima, a diplomu uspjeno zavrenog kursa dobila su etiri
kandidata.
d) Sekcija hifza
U okvi ru Katedre za Kira'et i Imamet ve godinama djeluje
sekcija hif za. Vodi j e doc. dr. hfz. Fadil Fazli, a s voj dopr inos
radu sekcije nesebino daju i dr. hfz. Devad oi, vii asistent na
Katedri za Kira'et i Imamet, mr. hfz. Kenan Musi, vii asistent na
Katedri Hadisa i demonstrator Mensur Kerla.
U okviru ove s ekcije a ktivno d jeluje de set s tudenata i
studentica koji mjeseno napamet ue petnaest do dvadeset stranica
Kur'ana, a njihov trud i zalaganje nagraeni su stipendijom.
e) Sekcija hadisa
Zbog velikog interesiranja studenata ove godine je pokrenuta
Sekcija h adisa. Sekcija djeluje pr i Katedri Hadisa, a vod i je hfz.
Kenan Musi. Osnovni cilj rada sekc ije jeste upoznavanje s
razliitim aspektima Poslanikovog, a.s., ivota, izuavanje hadiskih
tekstova i hadiskih znanosti openito kroz literaturu i module koje
bi nastavno os oblje s Katedre Hadisa nudilo zainteresiranim
studentima.
Prvim asovima prisustvovalo je 25 studenata koji su kroz
konverzaciju na arapskom jeziku s lektorom prof. dr. K emalom
Kamilom Mahmudom govorili o Muhammedu, a.s.
361
C. Tribine, promocije i javna predavanja
U protekloj kalendarskoj godini na Fakultetu islamskih nauka
u Sarajevu na stavljeno je s od ravanjem "Tribine m jeseca",
promovirana su najznaajnija izdanja Fakulteta, dok su profesori uz
svoje redovne obaveze drali i javna predavanja. Bili smo, takoer,
poastvovani i gostovanjem istaknutih naunih i javnih radnika s
Istoka i Zapada.

a) Tribina mjeseca
U organizaciji Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Centra
za na predne st udije gos t " Tribine mjeseca" bio je m r. E nes
Osmanevi, vii asistent Univerziteta u Tuzli. Gost iz Tuzle je 19.
3. 2009. go dine odr ao pr edavanje o kom unikacijskoj s ituaciji u
BiH (problemima i izazovima).
b) Promocija knjige Ismaila Al-Faruqija
U srijedu 25. marta 2009. godine u amfiteatru Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu odrana je promocija knjige Ismaila R.
Al-Faruqija Tevhid: njegove implikacije na miljenje i ivot. Knjigu
su objavili IC "El-Kalem" i Centar za napredne studije. O ivotu i
djelu Isma'ila R. Al-Faruqija govorili su: mr. Mustafa Prljaa, mo-
derator promocije, prof. dr. Demaludin Lati, prevodilac knjige i
prof. dr. Enes Kari.
c) Promocija knjige
"Teoak kroz protok vremena"
Vrlo zanimljivu monografiju o herojskom Teoaku autora
prof. dr. Omera Nakievia i dr. Ibrahima Nakievia u prepunom
amfiteatru Fakulteta 10. 12. 2009. god. osim autora promovirali su:
362
prof. dr. Ismet Buatli, prof. dr. Enver Halilovi, doc. dr. Izet
aboti, doc. dr. Adnan Jahi, Senija Bubi, poslanik u NS RS-a i
lan GO SDA. Promociju je vrlo uspjeno vodi la kol egica m r.
Zehra Alispahi.
d) "Izuavanje religije u vedskoj"
Dr. Hakan Ulfgard i dr. Edgar Almen, docenti s Univerziteta
u L inkopingu, vedska, pos jetili s u F akultet i slamskih na uka u
Sarajevu 12. oktobra 2009. god.
Tom prilikom su u amfiteatru Fakulteta odrali vrlo zapaena
predavanja pod naslovom: "Dijalog kao zadatak i izazov za krane
i muslimane" i "Izuavanje religije u vedskoj danas".
e) "Odgovornost mladih
generacija u savremenom svijetu"
Prof. dr. Hasan Rahimpour Azghadi, profesor iz Irana, odrao
je 21. 10. 2009. god. pr edavanje o t emi: "Odgovornost m ladih
generacija u savremenom svijetu" u amfiteatru Fakulteta islamskih
nauka u Sarajevu.
III. POSJETE
A. Posjete predstavnika Fakulteta drugima
Predstavnici F akulteta i slamskih na uka u S arajevu u 2009 .
god. posjetili su Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Behram-begovu
medresu u Tuzli, i slamske f akultete u N ovom P azaru, P ritini i
Skoplju, Srebrenicu i Travniko muftijstvo.
a) Posjeta Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja
363
Radi unapreenja postojee saradnje predstavnici Fakulteta
islamskih nauka su 10. marta 2009. godine posjetili Fakultet sporta
i t jelesnog odgoja. Goste je primio de kan Fakulteta prof. dr . I zet
Rao sa saradnicima.
b) Posjeta Behram-begovoj medresi u Tuzli
Delegacija Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu na elu s
dekanom prof. dr. Ismetom Buatliem posjetila je 24. marta 2009.
godine B ehrambegovu m edresu u T uzli. Konstatirana j e vrl o
uspjena saradnja izmeu ove dvije odgojno-obrazovne i nstitucije
koje dj eluju unut ar I slamske z ajednice u BiH i uka zano na
modalitete poboljanja i produbljivanja te saradnje.
c) Posjeta Novom Pazaru, Pritini i Skoplju
lanovi uprave i rukovodstva Fakulteta i slamskih na uka u
Sarajevu (prof. dr. Ismet Buatli, dekan, prof. dr. Adnan Silajdi,
doc. dr. Murat Dizdarevi, doc. dr. hfz. Fadil Fazli, prof. dr.
Mehmed Kico i mr. Orhan Bajraktarevi) u vremenu od 4. do 9. 5.
2009. posjetili s u Fakultete za islamske st udije u Novom Pazaru,
Pritini i Skoplju.
Cilj posjete bio je upoznavanje s radom srodnih fakulteta koji
djeluju u na em bl iem okr uenju i us postavljanje, odnos no
uvrivanje i proirivanje postojee saradnje.
d) Posjeta Srebrenici
U s ubotu 13. j una 200 9. god ., Univerzitet u Sarajevu je,
drugu godinu za redom, organizirao posjetu nastavnika, saradnika i
studenata U niverziteta u Sarajevu Srebrenici. Oko hi ljadu
predstavnika U niverziteta u Sarajevu, meu njima profesori,
uposleni i studenti Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, obilo je
Memorijalni centar Potoari. Predstavnici R ektorata, fakulteta i
364
akademija, Studentskog parlamenta, te instituta i centar a
Univerziteta u Sarajevu, poloili su cvijee i odali poast
Bonjacima S rebrenice, rtvama genocida poinjenog 1995.
godine. N akon t oga s u pos jetili Spomen s obu, t e p risustvovali
historijskom asu i projekciji dokumentarnog filma o s tradanju
Bonjaka u Srebrenici 1995. godine.
B. Gosti na Fakultetu
U toku 2009. god. Fakultet je posjetio vei broj uglednih
domaih i stranih linosti iz akademskog, kulturnog i javnog
ivota. Spominjemo samo neke od njih:
- Nj. E. Ahmed Hattab, ambasador Arapske Republike Egipat;
- Nj. E. Devher Selim, ambasador Islamske Republike Pakistan
u BiH;
- Nj. E . Eid M. Es-Sakafi, ambasador Kraljevine S audijske
Arabije;
- Nj. E. Ahmad Fard Hosseini, ambasador Islamske Republike
Iran;
- gradonaelnik grada gosp. Hep Monatzeder. Dana 8. 1. 2009.
god. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu posjetila je delegacija
grada Minhena. Brojnu delegaciju predvodio je gradonaelnik
grada gosp. Hep Monatzeder, a inili su je, takoer, vie
poslanika iz razliitih stranaka u Parlamentu Bavarske,
predstavnici vie ministarstava Bavarske, lanovi Opinskog
vijea grada Minhen, predstavnici Katolike i Evangelistike
crkve, Muslimanskog vijea Minhena, pokretai inicijative za
uspostavljanje "Centra za islam u Evropi Minhen", te novinari
"Suddeutche Zeitunga", "Frankfurter Allgemeine" i "Zamana".
Cilj posjete je, kako je kazao Benjamin-ef. Id riz, inicijator
formiranja "Centra za islam u Evropi Minhen", upoznati se s
djelovanjem F akulteta i slamskih nauka u Sarajevu, ka o
prestine v isoke n auno-obrazovne i nstitucije koj a nudi
islamsko o brazovanje n a ovim p rostorima i okoristiti s e tim
365
iskustvima pri formiranju "Centra za islam u Evropi Minhen"
koji bi, izmeu ostalog, pruao i akademsko obr azovanje
imamima u Njemakoj;
- studenti-bogoslovi Teolokog fakulteta Univerziteta u Beu.
Fakultet je 4. februara 2009. ugostio studente-bogoslove
Teolokog fakulteta Univerziteta u Beu predvoene njihovim
najuim rukovodstvom: rektorom, prorektorom i duhovnim
direktorom. Gosti su iskazali svoje veliko interesiranje za ivot
i poloaj muslimana u Evropi, posebno u B iH, o
mogunostima utjecaja Fakulteta islamskih nauka na
obrazovanje vjerouitelja i vjerskih slubenika za
muslimanske zajednice u Zapadnoj Evropi i sl.;
- predstavnici Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici posjetili
su 2. 4. 2009. god. Fakultet i slamskih na uka u S arajevu.
Delegaciju su inili: prof. dr. Zuhdija Adilovi, dekan IPF-a,
mr. Ejub Dautovi, muftija zeniki u svojstvu predsjednika
Upravnog odbora, doc. dr. Halil Mehti, prodekan za nastavu i
prof. dr. ukrija Rami. U veoma otvorenom i prijatnom
razgovoru konstatirano je da ve postoji veoma dobra saradnja
izmeu ove dvije visokoobrazovne institucije, ali se ona moe
jo intenzivirati i produbiti;
- profesori i studenti Fakulteta za islamske studije iz Novog
Pazara. U cilju razmjene iskustava i uspostavljanja saradnje
izmeu islamskih odgojno-obrazovnih institucija sa prostora
bive Jugoslavije, 1. maja 2009. god. Fakultet islamskih nauka
je bio domain profesorima i studentima Fakulteta za islamske
studije iz Novog Pazara. Pedeset studenata i studentica ovoga
Fakulteta predvoenih mr. Mustafom Fetiem, prodekanom
Fakulteta te doc. dr. Mehmedom Maiem, s Katedre za Hadis
upoznali su se s historijom F akulteta islamskih nauka u
Sarajevu, na stavnim planom i programom, z adacima i
perspektivama te relevantnom statistikom svrenika i njihovim
daljim angamanom u zajednici;
- Rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Faruk aklovica i
prof. dr. Slavenka Vobornik, prorektoresa za nastavu, posjetili
366
su F akultet i slamskih na uka u S arajevu 5. okt obra 2009.
godine. Visoku delegaciju Univerziteta primio je na Fakultetu
dekan prof. dr. Ismet Buatli sa saradnicima. Nakon
dekanove dobr odolice, rektor prof. dr. Faruk aklovica
upoznao j e prisutne s akademskim kalendarom Univerziteta i
aktivnostima Rektorata i naglasio da oekuje i dalje
sudjelovanje na stavnika i studenata F IN-a u univerzitetskim
programima. U razgovoru je, takoer, spomenuta potreba
izuavanja izbornih predmeta koje fakulteti sarajevskog
Univerziteta mogu ponuditi jedni drugima;
- predstavnici I nstituta za geografiju Univerziteta u Peuju.
Delegacija Instituta za geografiju Univerziteta u Peuju
posjetila je Fakultet 13. 11. 2009. god. Predvodio ju je doc. dr.
Norbert Pap, zamjenik direktora Instituta i di rektor
Mediteransko-balkanskog c entra. R azgovarano j e o
uspostavljanju saradnje u okviru koje bi bila mogua razmjena
profesora i studenata ovih institucija;
- generalni sekret ar Fonda za saradnju sa zemljama CIS-a pr i
Ministarstvu va njskih pos lova A rapske R epublike Egipat.
Fakultet i slamskih nauka u S arajevu su u pe tak 18. decembra
posjetili NJ. E. gospodin Samah Sutuhi, ambasador i generalni
sekretar egipatskog Fonda za saradnju sa zemljama CIS-a pr i
Ministarstvu va njskih pos lova A rapske R epublike Egipat,
NJ.E. Ahmed Hattab, ambasador Arapske Republike Egipat u
BiH i gos podin A ttija E bu E n-Neda, ministar s avjetnik
ambasadora. Uvaene goste primio je prof. dr. Ismet Buatli,
dekan F akulteta i slamskih na uka u S arajevu, koj i j e t om
prilikom pr edstavio postignute rezultate F akulteta u proloj
godini, zahvalio se na dosadanjoj uspjenoj saradnji i iz razio
nadanja da e se s njima nastaviti i u budunosti;
- Mohammad Hasan Mahdavi-Mehr, pr vi s avjetnik de kana
Internacionalnog univerziteta "El-Mustafa" u Komu;
- prof. dr . P irmoradi M uhammed D evad, di rektor
Naunoistraivakog instituta "Ibn Sina";
- dr. Denis Zvizdi, predsjedavajui Skuptine Kantona Sarajevo;
367
- gosp. Ibrahim Hadibajri, naelnik opine Stari grad;
- zatim grupe razliitih asocijacija i udruenja iz SAD-a,
Njemake, vicarske, Turske, Holandije, vedske, Norveke,
Saudijske Arabije, Libije i dr.
IV. POJEDINANE AKTIVNOSTI
NASTAVNIKA FAKULTETA
Nastavnici, saradnici i struno osoblje Fakulteta su u 2009.
god. bili angairani na razliitim projektima, uestvovali na
naunim skupovima u zemlji i inozemstvu, objavili znaajne
originalne r adove i prijevode zbog ega su, neki od njih, dobili
prestina priznanja. Sve ovo je bio razlog zbog kojeg po prvi put u
godinjem izvjetaju prezentiramo njihove pojedinane aktivnosti.
Dr. Enes Kari, redovni profesor
Angaman na Fakultetu islamskih nauka
- u proljetnom semestru 2009. odrao sve asove na predmetu
Rjenik Kur'ana;
- tokom zimskog semestra u akademskoj 2009-2010. odrao sva
predviena predavanja (osim jednog) na sedmom semestru, na
predmetima: Savremene kole tefsira i Povijest tumaenja
Kur'ana u BiH. Drao ukupno 4 asa sedmino.
Angaman na drugim obrazovnim ustanovama
- cijeli proljetni s emestar (do 15. j ula 2009.) na L udwig
Maximilian univerzitetu u M inhenu ( profesor i slamskih
studija);
- tokom oktobra i novembra 2009. na Franjevakoj teologiji u
Sarajevu i odrao osam asova o temi ''Kur'an u islamu''.
Nastupi u inozemstvu
368
- predavanje Zajednika hermeneutika razumijevanja za nae
savremeno doba, Katolika akademija u tutgartu, Njemaka,
5 8. mart 2009.
- predavanje Islam i sekularizam, Univerzitet Sjeverna
Vestfalija, Paderborn, Njemaka, 16. juna 2009.
- Uee na na kulturnoj manifestaciji ''Dani jevrejske kulture u
Evropi'' u Trstu 5. i 6. septembra 2009.
Objavljene knjige
- Pjesme divljih ptica (roman), ukupno tri izdanja u izdavakoj
kui Tugra;
- Galaluddin as-Suyuti (monografija o m ufessiru a s-Suyutiju),
El-Kalem i FIN;
- Die Schwarze Tulpe (njemaki prijevod Crnog tulipana,
putopisa sa ha da od 2007. godine, izdava AVICENNA,
2009. Minhen),
- Kur'anski univerzum (drugo izdanje pogovora mome Prijevodu
Kur'ana na bosanski iz 1995. godine, izdava Connectum).
Objavljeni tekstovi (izbor)
- Zajednika hermeneutika razumijevanja za nae savremeno
doba, ''Preporod'' br. 6/896/, 15. mart 2009., str. 26. i 27.
- Islam i sekularizam, objavljen u asopisu "Muallim", Sarajevo,
2009., br. 39. str. 58 64.
Objavljeni prikazi
- Ljubovievo afirmiranje klasine bosanske naune slave,
Anali G azi H usrevbegove biblioteke br . XXIX XXX,
Sarajevo, 2009. str. 339 342.
Uee na promocijama
- Uestvovao na brojnim promocijama r omana Pjesme divljih
ptica u Sarajevu, Pruscu, Zenici, Goradu, Tuzli, Brkom,
Kaknju.
369
- Uestvovao (bio moderator) krajem nove mbra 2009. na
Forumu Bonjakog instituta o temi ''Religija, sekularizam,
savremeno doba''.
Ramazanske aktivnosti (1430/2009.)
- Nastup i intervju na Radiju "BIR" 1. septembar 2009.;
- Vaz u Ljubljani - 5. septembar;
- Vaz u Maglaju - 11. septembar;
- Vaz u Begovoj damiji za 27. no ramazana;
- Nastup na NTV HAYAT prvi dan Bajrama;
- Nastup na F ederalnoj televiziji z a Bajram (pr ilog snimljen
tokom ovog ramazana).
lanstvo
- lan Savjeta protektora Bonjakog instituta,
- lan Etikog komiteta Univerzitetskog Klinikog centra u
Sarajevu.
Nagrade
- Plaketa Kantona S arajevo z a 2009. z a dopr inose na pl anu
nauke, obrazovanja i kulture u inostranstvu i kod nas.
Dr. Reid Hafizovi, redovni profesor
Uee na konferencijama
- Prof. Hafizovi sudjelovao je na konferenciji povodom
svjetskog dana f ilozofije koj a j e organizirana u T eheranu i
Hamadanu u t rajanju od 14. 11. do 19. 11. 2009. godi ne pod
naslovom " Islamska filozofija i izazovi da nanjeg svijeta.".
Konferenciju je or ganizirala Akademija z a filozofiju i irf an
Islamske R epublike I ran. Tema r eferata je glasi la: "Te'wil
Texta i te'wil ljud ske due prema hermeneutikoj paradigmi
Aduddevle Semnanija o 'sedam poslanika tvoga bia'."
Prijevod djela
370
- objavljivanje dr ugog s veska ' Komentara' A bdullah-efendije
Bonjaka na Ibn 'Arebijevo djelo Fusus Al-Hikam, u prijevodu
s a rapskog rukopisa, Nauno-istraivaki institut ' Ibn S ina',
Sarajevo, 2009.;
- Henry Corbinove monografije o I bn Sini: Avicenne et le recit
visionnaire (Ibn Sina i vizionarsko kazivanje), pr ijevod s
francuskog, Nauno-istraivaki institut ' Ibn S ina', S arajevo,
2009.;
- Stephena S ulejmana Schwartza The Other Islam (Jedan
drugaiji islam) s engleskog, 'Mozaik', Sarajevo, 2009.
Medijski nastupi
- Nekoliko televizijskih nastupa o islamu i njegovoj duhovnosti,
a r azgovor o tim temama bio je potaknut razliitim
svetokalendarskim prigodama.
Nagrade i priznanja
Prof. dr. Hafizovi dobio je u proloj godini dva priznanja:
- Ministarstvo nauke, istraivanja i t ehnologije I slamske
Republike Ira n dodijelilo je na Treem meunarodnom
festivalu knj ige ' Al-Farabi's D ays' u T eheranu, 24. 10.
2009. prof. dr. Reidu Hafizoviu istoimenu nagradu. Nagrada
se dodjeljuje naunicima koji su ostvarili visoka dostignua na
polju hum anistikih nauka. Prof. Hafizovi je dobio ovu
prestinu na gradu z a dj elo Ljudsko lice u ogledalu sufijske
literature.
- Posljednjih godina Rektorat Univerziteta u Sarajevu dodjeljuje
priznanja svojim najuspjenijim nastavnicima. Na sveanosti u
povodu "Decembarskih dana Univerziteta u Sarajevu", kojima
zapoinje obiljeavanje znaajnog jubileja 60 godina rada
Univerziteta u S arajevu, 17. decembra s u u R ektoratu
podijeljena pri znanja na juspjenijim na stavnicima u akad.
2008/2009. godini. Ovo priznanje s Fakulteta islamskih nauka
u Sarajevu dobio je prof. dr. Reid Hafizovi.
371
Dr. Adnan Silajdi, redovni profesor
U pr otekloj a kademskoj godi ni bi o a ngairan ka o s poljni
saradnik na:
- Fakultetu pol itikih nauka Univerziteta u Sarajevu na
predmetima Geografija religija i Suvremene monoteistike
religije Odsjeka za Sociologiju;
- Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu kao mentor,
konsultant-ispitiva doktorandu Kerimu Suiu;

Uestvovao na znanstvenom skupu:
- na Franjevakoj teologiji u novembru prole godine. P odnio
referat pod naslovom: "Islam i muslimani u dokumentu Nostra
aetate: izazovi i perspektive".
Napisao recenziju:
- na rukopis knjige pod naslovom Abdulkadir Gejlani i derviki
red kadirija koju je priredio dr. Samir Beglerovi.
Aktivno uestvovao u radu:
- Matinog odbora BZK "Preporod", u svojstvu predsjednika;
- Upravnom odboru Fakulteta politikih nauka, u svojstvu
predsjednika;
- Upravnom odboru Fakulteta islamskih nauka, u svojstvu lana;
- Redakciji asopisa "Znakovi vr emena", u svojstvu gl avnog i
odgovornog urednika.
Dao nekoliko intervjua za:
- Dnevni list "Osloboenje",
- Federalnu televiziju,
- Hayat televiziju.
372
Dr. Ismet Buatli, vanredni profesor
Uestvovao na naunim skupovima:
- Okrugli s to o temi: " Imamska sluba u voj sci", ut orak, 28.
aprila 2009. s referatom pod naslovom: "Bonjaci vojni imami
1918.-1945.";
- Kulturna m anifestacija ' 'Dani jevrejske kul ture u Evropi'' u
Trstu 5. i 6. septembra 2009.;
- Konferencija: Islamic Education in South-East Europe
Islamische Bildung in Sd-Ost Europa, 23-25. 10. 2009. u
Beu. Referat: " Chances and Challenges of t he Islamic
religious education in Europe";
- Nauni skup: "Teanjski prostor u prolosti" povodom 450-te
godinjice osnivanja vakufa Gazi Ferhat-bega, Teanj, 11.-12.
12. 2009. Referat o temi: "Teanjske muftije"
Napisao radove:
- "Tradicija dovita kao kontinuitet duhovnog t rajanja Bonjaka
na ovi m prostorima", Zbornik radova Kulturno historijsko
nasljee vrela Bune i blagajske tekije, nauni skup, Mostar,
10. maj 2007. god., str. 97.-101.;
- Bonjaci vojni i mami 1918. -1945.", Zbornik radova s
okruglog stola: "Imamska sluba u vojsci", Sarajevo, 28. april
2009., Sarajevo, 1430.-2009., str. 89.-103.;
Prikazao djelo:
- Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih
rukopisa, svezak esnaesti, London Sarajevo, 1429. -2008.
Anali G azi H usrev-begove bi blioteke, knj iga X XIX-
XXX/2009., str. 335.-338.
Recenzirao djela:
- Jusuf Muli, etiri stoljea mostarskog muftijstva (1592.-
1992.), Mostar, 2008.;
- Jusuf Muli, uprija sultana Sulejmana hana u Mostaru,
Mostar, 2009.;
373
- Omer Nakievi Ibrahim Nakievi, Teoak kroz protok
vremena, Teoak, 2009.
Promocije:
Promovirao tri navedene recenzirane knjige.
Dr. Hilmo Neimarlija
Dr. Neimarlija dobio je priznanje "Linost 2009. god."
- Odlukom italaca dnevne novine "SAN" dr. Hilmo Neimarlija,
profesor Fakulteta i slamskih nauka i delegat u Domu na roda
Parlamenta BiH, dobio je priznanje "Linost 2009. godine".
Meu dobitnicima ove nagrade su, takoer, bili: ambasador
Republike T urske u B iH 8TVefahan Odak8T, predsjednik
Jevrejske zajednice u BiH i ambasador BiH u vicarskoj 8TJakob
Finci8T, pr edsjednik Demokratske pa rtije RS-a 8TDragan avi8T,
izvrni di rektor T ransparency BiH 8TSran Blagovanin8T,
svjetska p rvakinja u d udu 8TLarisa Ceri8T, novi narka
informativnog pr ograma FTV -a 8TDuka Jurii8T i ka ntonalni
tuilac 8TOleg avka8T.
Dr. Mehmed Kico, vanredni profesor
- "Muhammed dralovi i promovisanje uenika Gazi Husrev-
begove medrese na Filolokom fakultetu u Beogradu". Tribina
posveena liku i djelu Muhameda dralovia, BZK
"Preporod" Bugojno, 26. 6. 2009.;
- "Uzroci sl abljenja i us pona i slamske ci vilizacije", Fakultet
islamskih nauka, 24-26. 7. 2009. (moderator jedne sesije);
- Od 19. do 21. 1. 2009. u Aleksandriji uestvovao na
Meunarodnom simpoziju pod na slovom: "2TPravci obnove i
reformisanja m oderne i slamske m isli." Na s kupu koj i j e
okupio 2Tpredstavnike zem alja Magriba, Centralne A frike,
374
Bliskog I stoka i Indijskog pol uotoka prof. Kico je govor io o
2Tpravcima obnove m oderne islamske m isli na B alkanu i
istaknutim nosiocima.
2TMedijske aktivnosti
- "Pravci razvoja moderne islamske misli u BiH", intervju za list
Al-Jevm, Aleksandrija, 19. 1. 2009.
- "Drutveni poloaj ene u r omanima N ediba Mahf uza u
svjetlu usporedbe s poloajem muslimanke u BiH", Egipatska
dravna televizija, emisija: "Kairski salon", 24. 1. 2009.;
- Izlaganje o temi: "O l iku i djelu a rabiste pr of. dr . Teufika
Muftia", Radio BIR u emisiji: "ovjek i vrijeme", 14. 10.
2009.
Dr. Enes Ljevakovi, vanredni profesor
Prijevod djela
- Dr. Ahmeda Rejsunija, Ciljevi erijata E-atibijeva teorija,
Centar za napredne studije i El-Kalem, Sarajevo;
Uee na naunom skupu
- U prijestonici Republike Tadikistan Duanbeu 5. i 6. 10. 2009.
godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Tadikistana, odran
je Meunarodni nauni simpozij pod naslovom: "Naslijee Ebu
Hanife i njegova ul oga u di jalogu c ivilizacija". U kupno je
podneseno 32 referata koji su osvijetlili razliite aspekte ivota,
rada, d jela i miljenja Imami-Azama E bu Hanife. Iz Bosne i
Hercegovine simpoziju j e pr isustvovao i u nj egovom r adu
aktivno uestvovao dr. Enes Ljevakovi s referatom pod
naslovom: "Ope karakteristike pravnog miljenja Ebu Hanife".
Promocija djela
- Dr. Ahmeda Rejsunija, Ciljevi erijata E-atibijeva teorija,
Tuzla i Zenica , decembar, 2009.
Medijski nastupi
375
- Uee u emisiji "Otvorene ramazanske t eme" na radiju BIR,
ramazan, 1430.
Objavio je prijevod djela:
- Fethullah G ulen, Vjerovjesnikov sunnet: vanost i
razumijevanje, El-Kalem, Sarajevo;
Angairan kao spoljni saradnik na:
- Islamskom pe dagokom f akultetu u Z enici, postdiplomski
studij, tri pr edavanja o liderstvu, preciznosti i kva litetu u
svjetlu hadisa.
- "Imamska sluba u voj sci", Vojno muftijstvo, Sarajevo, 28. 4.
2009. Referat o temi: "Uloga imama u vojnim pohodima";
- U povodu obiljeavanja 60 godina T eolokog fakulteta
Univerziteta u A nkari or ganiziran j e od 16. do 18. oktobra
seminar o temi: "Pozicija te olokih fakulteta i kva litet
religijskog znanja u Turskoj". Na seminaru su osim domaina
uestvovali profesori s drugih teolokih fakulteta u Turskoj,
zatim gosti iz Sjedinjenih Amerikih Drava i Irana, dok je
iskustva iz Bosne i Hercegovine prenio dr. Zuhdija Hasanovi
Bio je mentor na diplomskom radu:
- Mineli Halilovi, rad branjen 9. 2. 2009.;
- Mirzi Kasumovi, 24. 8. 2009.;
- Indiri Dafovi, 18. 9. 2009.;
- Husejni emsije, 18. 9. 2009.;
Takoer je bio mentor na magistarskom radu Kenanu
Musiu, odbranjenom 29. 6. 2009.
Recenzirao je djela:
376
- Hfz. Devad Hrvai, Hadis: udbenik za trei razred
medrese, El-Kalem, Sarajevo;
- Enes A hmed K erzun, Hadis: udbenik za etvrti razred
medrese, El-Kalem, Sarajevo;
- Savremene muslimanske dileme, (prir.: mr. Ahmet Alibai),
Centar za napredne studije, Sarajevo.
Uradio je redaktura djela:
- Abdulkadir A rnaut, Vasijeti Muhammeda, s.a.v.s., Bookline
d.o.o., Sarajevo;
- El-Buhari, Sahih, V, Bookline d.o.o., Sarajevo;
- Jusuf Read, Islamski kocept odgajanja enske djece, Bookline
d.o.o., Sarajevo

Odrao tribine:
- "Kako da nas s lijedimo Poslanika, s .a.v.s.,?", Mostar, 26. 3.
2009.;
- "Savremeni izazovi muslimanske porodice", Keln, 2. 5. 2009.;
- "Kako do pe rfektnog djelovanja?", pr ipadnicima O S BiH,
Sarajevo, 28. 5. 2009.;
- "Znaaj damije u ivotu vjernika", Klju, 30. 5. 2009.
Promovirao djela:
- Vjerovjesnikov sunnet Fethullaha Gulena, Teanj, 20. 3. 2009.;
- Sejjid Sabik, Fikhus-sunne, Travnik;
- Tirmizijev Sunen, Travnik,
Medijski nastupi
- BIR (Diploma u islamskim na ukama - 26. 1.; r azgovor o
Muhammedu, a .s., 3. 9.; etiri predavanja u toku ramazana
1430.);
- RTV Vogoa (Diploma u islamskim naukama, 3. 2.);
Hutbe i vazovi
377
- Damija Princa Abdullaha u Tuzli, 8. 3.;
- Oberhauzen, 1. 5.;
- Essen, 3. 5.;
- Kraljeva Sutjeska, 27. 8.;
- Begova damija, Sarajevo, 9. 9. i 16. 9.;
- Mahmutovac, Sarajevo, 12. 9.;
- Blagaj, 15. 9.
Angaman na drugim fakultetima
- U 2009. godi ni, (novembar-decembar) odrao est predavanja
iz medicinske etike na Stomatolokom f akuletu u S arajevu u
okviru predmeta: "Uvod u stomatologiju s etikom".

Studijski boravak
- U periodu od 1. a ugusta do 30. okt obra 2009. godi ne boravio
na studijskom boravku na Ruhr univerzitetu u Bochumu.
Objavio radove
- "Vrijednosne, normativne i metodiko-argumentativne
referentne take islamskog pristupa bioetikom diskursu",
Bioetika i multikulturalnost, Z bornik r adova D rugog
meunarodnog bioetikog simpozijuma u BiH, (ur.: Velimir
Valjan), Bioetiko drutvo BiH, Sarajevo, 2009.;
- "Husein ozo", Novi Muallim, Sarajevo, god. X, 2009., br. 37.;
- "Epohalno znaenje Kingovog projekta 'Svjetski ethos'", Novi
Muallim, god. X, 2009., Sarajevo, broj 38.
Sudjelovao na naunim simpozijumima
- "Kranstvo i islam: tumaenje svetih tekstova", 6.-8. m art
2009. Akademie de r D izese R ottenberg-Stuttgart, tuttgart
(SR Njemaka);
378
- "Znanost i religija: kranske i muslimanske perspective", 8.
seminar i zgradnje m ostova, 16. -18. j uni 2009. I stanbul,
Turska;
- "Sto godina Franjevake teologije u Sarajevu", (tema referata:
"Religija bez etike"), Franjevaki teoloki fakultet u Sarajevu,
6.-7.11. 2009. Sarajevo;
- "Izgradnja m ostova - Bosanski i slam za E vropu", (tema
referata: "Sufizam u BiH"), Akademie der Dizese Rottenburg
Stuttgart, 20.-22. 11. 2009. tuttgart (SR Njemaka).
Uestvovao u promociji knjiga:
- Jurgen Moktmann: Teologija nade, na Franjevakoj teologiji u
Sarajevu;
- Hans K ung: Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo, na
Franjevakoj teologiji u Sarajevu;
- Enes Kari: Pjesme divljih ptica, u Ljubljani i Zagrebu;
- Jurgen Habermas: Izmeu religije i naturalizma, u Sarajevu.
Mr. Mustafa Hasani, predava
Organizirao j e po sjete st udenata u okviru na stavanog
predmeta Praktikum:
- Hfz. emsudina Kavazovia, Gornja Maoa kod Brkog;
demat Gornji Rahi i Salih-ef. Hrnjia, Medlis IZ-e Brko i
glavnog imama Mustafa-ef. Gobeljia, Medlis IZ-e Gradaac
i glavnog imama mr. Nusreta Kurjkovia;
- Centar za borbu protiv ovisnosti od droga "Izlaz" u Ilijau, 17.
i 19. marta 2009. godine;
- enski edukacioni centar "Nahla" u Sarajevu, 23. 3. 2009. godine
Objavio je rad:
- "Sawm - islamski post", u: Vodi za islamski post: "mjesec
ramazana poinje", Tugra, Sarajevo, 2009.
Uradio je projekat:
379
- Bosanski indeks islamikus knjige objavljene izvan institucija
Islamske zajednice (2008/2009.)
Promovirao je knjigu:
- Fikhus-sune, Travnik;
Ramazanske aktivnosti:
- Begova damija, 26.8.2009, prije podne namaza
- Damija Grbavica II, 28.08.2009., prije teravije
- Damija Sedrenik, 29.08.2009, prije teravije
- Damija Dobrinja 3B, 31.08.2009. prije teravije
- Begova damija, 2.9.2009, prije podne namaza
- Sultan S ulejmanova d amija u B lagaju, 8. 9. 2009, pos lije
teravije namaza
- Damija u Vogoi, 13.9.2009, prije teravije namaza
- Bakijska d amija, 15.9.2009, ( Lejletu'l-kadr), poslije te ravije
namaza
- Malezijska damija na Breci, 17.9.2009, prije teravije namaza
- Damija na Budakoviima, 20.9.2009, prije bajram namaza
Uestvovao je na medijima:
- NTV Hayat, Kantonalna t elevizija T V S A, Federalna T V, i
Radio BIR.
Mr. Ahmet Alibai, predava
Konferencije, seminari, predavanja i sl.
- Kazan, Ruska F ederacija, konferencija "Islamsko vi soko
obrazovanje u Rusiji i regionu, 27-30 septembra 2009. god .,
organizirali IS ESCO-a i F ederacije i slamskih univerziteta.
Prezentirao r ad na temu vi soko islamsko obr azovanje na
Balkanu;
- II sastanak redakcije Brillove publikacije Yearbook of Muslims
in Europe (Godinjak muslimana u Evropi) u sjeditu Brilla u
380
Leidenu od 19-20. februara 2009. Uestvovao u svojstvu
urednika;
- Evropska m uslimanska mrea, 29. maja 2009. u S arajevu,
"Vjerske organizacije i graansko djelovanje", izlaganje o istoj
temi;
- FIN i Centar za na predne st udije, Uzroci uspona i slabljenja
islamske civilizacije: stanje istraivanja, Sarajevo, 24-26. juni
2009. god., I zlaganje o temi: " Islamski svij et da nas u
komparativnoj perspektivi";
- Meureligijsko vijee, Susreti mladih teologa, Sarajevo,
predavanje "Islamski pogled na dijalog meu objavljenim
religijama", 11. novembra 2009.;
- 22. G eneralna s kuptina 6TAsocijacije gradova nosilaca poruke
mira (IAPMC), 6TSarajevo, 27. -31. 10. 2009. godi ne, izlaganje o
temi: " Kulturna, vjerska i etnika koegzistencija u
multietnikim sredinama";
- Ministarstvo obr azovanja K antona Sarajevo i OSCE,
Konferencija "Alternativni predmet za uenike koji ne
pohaaju vjeronauku u kolama: r azmjena iskustava",
Sarajevo, 15. decembar 2009., uvodno i zlaganje o temi:
"Vjersko obr azovanje u B iH ka m odelu koj i podrava
suivot i uzajamno razumijevanje";
- Fond Otvoreno Drutvo, Konferencija "Religija i obr azovanje
u otvorenom dr utvu: pr eispitivanje m odela r eligijskog
obrazovanja u BiH", Sarajevo, 28. oktobar 2009.;
- Meunarodna konferencija "Administration of Islamic Affairs
in Secular S tates: T he S E E uropean Experience", CNS,
Sarajevo, 17-19. april 2009., glavni organizator;
- Meunarodna konferencija "Ottoman L egacy a nd Muslim
Communities Today", CNS, Sarajevo, 16 -18. okt obar 2009.,
glavni organizator;
- Tribina "Islam i m ediji", S arajevo, CIPS, 7. a prila 2009., u
povodu knjige D avora M arka Zar na Zapadu postoji neki
drugi Bog? Koju sam recenzirao i prikazao u Preporodu;
381
- Promocija Savremenih muslimanskih dilema u Sarajevu i Tuzli
17. marta i 20. maja 2009.;
- Predavanja o islamu u BiH za amerike studente u posjeti BiH
dva puta (20. mart i 30. oktobar);
- Serija radionica za 30 srednjokolaca sve t ri vjere i z r aznih
dijelova BiH u G . Vakufu o temi "R eligija i m ladi" u
organizaciji UNDP-a, 30-31. januar 2009.;
- Dva predavanja za 60 vjerouitelja islamske, katolike i
pravoslavne vjeronauke u T uzlanskom ka ntonu o t emi:
"Mjesto z a dr uge u i slamu", Pedagoki z avod u T uzli, 10.
januar 2009.
Izdanja (knjige, lanci) i medijski nastupi
- II iz mijenjeno izdanje hr estomatije "Uvod u s tudije i slamske
kulture i civilizacije";
- Jedan od ur ednika The Yearbook of Muslims in Europe,
Leiden, Brill 2009.;
- Prireiva zbornika Savremene muslimanske dileme, Sarajevo,
CNS, 2009.
- "Dijalog meu objavljenim religijama", Novi Muallim, zima
2009., vol. 10, br. 40, pp. 38-48.;
- "Vjersko obr azovanje u j avnim kolama u B osni i
Hercegovini: Ka m odelu koj i podrava s uivot i uz ajamno
razumijevanje" u: Ahmet Alibai i drugi, Religija i kolovanje
u otvorenom drutvu: Preispitivanje modela religijskog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Fond ot voreno
drutvo Bosna i Hercegovina, 2009., 11-34.;
- "A Problem that Does Not Have to Be: Religious Education in
Public Schools in Bosnia and Herzegovina" in Ahmet Alibai
et a l., Religija i kolovanje u otvorenom drutvu:
Preispitivanje modela religijskog obrazovanja u Bosni i
Hercegovini, S arajevo: F ond ot voreno dr utvo B osna i
Hercegovina, 2009, 107-110.;
- "Serbia" country report i n Jorgen Nielsed, ed., The Yearbook
of Muslims in Europe, Leiden, Brill, 2009, 295-303.;
382
- With Asim Zubevi, "Islamic E ducation i n B osnia a nd
Herzegovina", i n Ednan Aslan ( ed.), Islamische Erziehung in
Europa / Islamic Education in Europe. ( Wiener Islamisch-
religionspdagogische Studien; 1). Vienna: Bhlau, 2009, pp.
43-57.;
- Bernard Braude i B ernard Lewis, Krani i jevreji u
Osmanskoj carevini: Funkcioniranje jednog pluralog drutva,
II i zdanje, S arajevo: Centar z a napredne s tudije, 2009,
prijevod sa Mirzom Sarajkiem;
- Recenzija i promocija knjige dr. Fikreta Karia Islamske teme
i perspektive, 25. maj 2009.;
- Intervjui za Dnevni Avaz i Osloboenje;
- Komentar Obaminog govor a u Kairu u Osloboenju, 6. j uni
2009.;
- Nastupi na medijima (Radio Detsche Welle, Radio BIR, Radio
Slobodna Evropa, TV SA, Radio Stari Most, Radio Biha,
Katoliki radio MIR, BH Radio 1, NTV Hayat, itd.)
lanstva u tijelima
- Predsjednik UO Gazi Husrev-begove biblioteke;
- lan UO Fonda Bonjaci;
- lan redakcije Novog Muallima;
- direktor Centra za napredne studije;
- lan UO Meureligijskog instituta;
- lan Odbora za standarde Agencije za halal kvalitetu;
- vii suradnik Vijea za politiku demokratizacije;
- lan Programskog vijea TV Kantona Sarajevo.
Ostale aktivnosti
- Predavao dva modula na Diplomi u i slamskim na ukama na
engleskom;
- pruao podrku obrazovanju djece povratnika u Podrinje kroz
nabavku udbenika i kolske opreme;
383
- obavio r azgovore s brojnim istraivaima, novinarima,
diplomatama i de legacijama i z i nozemstva, domaim i
meunarodnim organizacijama.
Dr. Almir Fati, vii asistent
Tekstovi
- Metod kontekstualnog tumaenja Kur'ana, Znakovi vremena,
Vol. 12, br. 43/44, Sarajevo, 2009, str. 87-115.
- Semantika rijei rh u Kur'anu i komentarima Kur'ana,
Glasnik Rijaseta, vol. LXXI, 11-12, 2009, str.1089-1102.
- El-Felek i En-Nas: sure zatitinice i zavrnice Kur'ana, Takvim
za 2010., Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 1430/2009, 35-48.
- Babo i de do u K ur'anu, Semerkand, I , br . 1, S arajevo, 2009,
str. 25-27.
- Takvaluk i tevekkul, Semerkand, I , br. 2, S arajevo, 2009, s tr.
8-12.
- Islamski a hlak: odgovor na moralnu a narhiju, Semerkand, I ,
br. 3, Sarajevo, 2009, str. 6-11.
- Skromnost u s vjetlu K ur'ana i hadisa, Semerkand, I , br . 4,
- Rodbina u islamu, Semerkand, I, br. 5, Sarajevo, 2009, str. 6-11.
- Stid kao ideal islama, Semerkand, I, br. 6, Sarajevo, 2009, str.
6-11.
- Gospodaru, uini da Te volimo!, Semerkand, I, br. 7, Sarajevo,
2009, str. 6-11.
- Vrijednosti i odl ike mjeseca ramazana, Semerkand, I , br . 8,
- Islam misija ne prestanog dobra, Semerkand, I, br . 9,
- Ustrajnost put do Denneta, Semerkand, I, br. 10, Sarajevo,
2009, str. 6-11
- Nafaka - tajna ivota, Semerkand, I, br. 11, Sarajevo, 2009, str.
6-11.
384
- Vjera i domovina, Semerkand, I, br. 12, Sarajevo, 2009, str. 6-11.
Prikazi
- Kur'an i Poslanikov ivot na mapama, ilustracijama i slikama,
Preporod, br. 7/897, Sarajevo, 2009, str. 36.
- Monografija o s lavnom komentatoru Kur'ana, Novi Muallim,
br. 37, Sarajevo, 2009, str. 153-154.
Prijevodi
- Ibn ' Adibe e l-Haseni, Komentar F atihe I di o, pr ijevod s
arapskog, Kelamu'l ifa, tarikatski asopis, Kauni, 1430/2009,
broj 21/22, VI, str. 73-79.
- Delaluddin es-Sujuti, Sabiranje i ustrojstvo Kur'ana, prijevod
s arapskog, Elif, Podgorica, 2009, br. 63, str. 4-5.
Prevedene knjige
- Ebu H amid e l-Gazali, Jerusalemska poslanica, pr ijevod s
arapskog i biljeke, UG Hastahana tekija Mesudija, Kauni,
[2009], 74 str.
- Ebu H amid e l-Gazali, Komentar Allahovih lijepih imena,
prijevod s arapskog i biljeke, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009,
262 str.

Nauni skup
- Centar za kul turu i obr azovanje T eanj ( organizator); na ziv
skupa: Teanjski prostor u prolosti (Povodom 450 godi na
vakufa G azi F erhad-bega); ' 'Prilog h istoriji islamskog
obrazovanja t eanjskoga k raja'', T eanj, 11. i 12. decembra
2009. godine.
Promocije
1) Promocije asopisa Semerkand (kao lan redakcije ovog
asopisa):
- U arijskoj damiji u Tenju 17. marta 2009. g. poslije jacije-
namaza;
385
- u prostorijama Gradske gasulhane u Bijelom Polju 3. augusta
2009. g. poslije jacije-namaza;
- u damiji u Plavu 4. augusta 2009. g. poslije podne-namaza;
- u Gradskoj damiji u Roaju 4. augusta 2009. g. poslije jacije-
namaza.
- u prostorijama medrese u Graanici (kod Doboja) 9. novembra
2009. g. poslije jacije- namaza.
- U Gradskoj damiji u J ajcu 24. okt obra 2009. pos lije podne-
namaza.
2) Promocija knjige ''Teoak kroz protok vremena'' autora dr.
Omera Nakievia i dr. Ibrahima Nakievia u sali Opine
Teoak 9. augusta 2009. g. u 10,00 h
3) Promocija k njige ' 'Sultan Mehmed Fatih i I stanbul'' a utora
Mehmeda emana u maloj sali Centra za kulturu i
obrazovanje u Tenju 8. novembra 2009. g. s poetkom u 17,
00 h.
Predavanja i vazovi
- Na mevludu u damiji u dematu Kaloevi, Medlis IZ-e
Teanj, 29. maja 2009. g. poslije dume-namaza.
- Na mevludu u dematu Lepenica, Medlis IZ-Teanj, 21. juna
2006. g. poslije podne namaza.
- Na mevludu u d ematu Rotilj, Medlis I Z-Kiseljak, mjeseca
aprila 2009. g.
- Tokom etrdeset dana boravka u Australiji za vrijeme
ramazana u 2009. g. i pos lije, ka o s ejjar-vaz I slamske
zajednice Bonjaka u Australiji.
Medijski nastupi
- Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, 30 emisija za
ramazanski program pod naslovom ''Kur'anske teme''.
- Nezavisna t elevizija Hajat u S arajevu; razgovor o t emi:
''Skromnost''.
- Televizija Kantona Sarajevo; razgovor o temi: ''Islamski post''.
386
- Radio BIR IZ-e u BiH: ''Susret ovjeka i Kur'ana''
ramazanski razgovor (17. 9. 2009.).
- Bosanski radio u Sidneju; bajramski nastup za vrijeme boravka
u Australiji.
Dr. hfz. Devad oi, vii asistent
Tokom 2009. god. dr. hfz. Devad oi imao je vie
vannastavnih aktivnosti, a najznaajnije su sljedee:
- ramazanske aktivnosti u Fahdovoj damiji (jutarnja mukabela,
predavanja pr ije te ravih-namaza, teravih-namazi, noni
namazi), podnevska mukabela u Bakijskoj te ikindijska u Gazi
Husrev-begovoj damiji;
- 2. rad u Hafiskoj komisiji Rijaseta IZ-e u svojstvu lana, pred
kojom je tokom 2009. god. hifz poloilo desetak hafiza;
- 3. rad u Komisiji Rijaseta IZ-e za polaganje strunih ispita iz
Kiraeta za imame, hatibe i muallime, koja je zasj edala skoro
svaki mjesec;
- 4. struna predavanja na Fakultetu za islamske studije u
Novom Pazaru;
- 5. strune konsultacije sa vanrednim studentima FIN-a u Tuzli,
Travniku i Bihau;
- 6. predavanje u P ljevljima ( Crna G ora) u H usejn-painoj
damiji povodom nove hidretske 1430. god.;
- 7. sudjelovanje na takmienju hafiza Kurana na nivou BiH u
svojstvu predsjednika ocjenjivake komisije.
Mr. hfz. Aid Smaji, vii asistent
- Mr. hfz. Aid Smaji akademsku 2008./09. god. proveo je kao
stipendista prestine F ulbright stipendije na U niverzitetu u
Tenesiju C hattanooga. N a ovom uni verzitetu proveo j e dva
semestra (od augusta 2008. do maja 2009.) u cilju istraivanja
za svoju dokt orsku disertaciju koj a s e bavi r eligijskom i
387
etnikom tolerancijom u Bosni i Hercegovini u periodu nakon
agresije.
- Mentor na istraivanju mu je bio prof. dr. Ralph Hood s Odjela
za ps ihologiju. P roveden e mpirijski di o dokt orskog
istraivanja, a dobiveni podaci statistiki obraeni i prikazani.
- Podnio r eferat na godinjem kongresu Meunarodne
asocijacije z a ps ihologiju r eligioznosti, 23 -27. a ugust 2009.,
Univerzitet u Beu, naslov referata: "Religioznost ka o
determinanta e tnike tolerancije u BiH: teorijski okvir
istraivanja".
- Obavio r amazanske pos jete i pr edavanja u bonjakim
dematima u Beu, Fillahu i Klagenfurtu (Austrija).
- Odrao ramazanska preda vanja u Istiklal d amiji, damiji na
Ilidi, u Hrasnici i Vogoi.
Mr. Zehra Alispahi, vii asistent
Nauni skupovi
- "Islamofobija: pojava, oblici, odgovori?", Centar za napredne
studije iz S arajeva i enska edukaciona organizacija, mart
2009.
Originalni radovi i prijevodi
- Ljubav u izgnanstvu, savremenog egipatskog knjievnika Baha
Tahira koji e u izdanju Tugre biti publiciran do proljea.
- "Mediji o smrti dr. Ahmeda Smajlovia 'Mnogo ht io, ali
mnogo i uradio'" - Zbornika radova FIN-a (specijalno izdanje).
Recenzije
- Recenzija i r edaktura knj ige ene oko Allahovog Poslanika
autora Nasufa Buatlia.
Prikazi djela
- Abdulkadir M uhammed S alih, Tefsir i mufessiri u
savremenom dobu, s a arapskog preveli Nermin Omerbai i
388
Amrudin Hajri, IC El-Kalem i F akultet i slamskih nauka,
Sarajevo, 2008., 687 s tr. Znakovi vremena, br . 43./44,
proljee- ljeto 2009.
- Tarikatski asopis Kelamu ifa, Udruenje graana Hastahana,
tekija Mesudi ja "Od nevjestine noi do govora koji lijei",
Novi muallim, br. 34, juni 2008.
- Muallimov f orum Radio BIR; "Greke u koracima", Novi
muallim, br. 35, septembar 2009.
- "Vjetrometina i c vjetovi trs ke", Na putu osvjeivanja
Bonjaka dr. Muhamed Hukovi, Perzijsko-bosanski koled,
2009. Novi muallim, br. 38., ljeto 2009.
- Muallimov forum "Ramazanskom pr ogramu vr atiti nj egovu
duhovnost" Novi muallim, br. 39., jesen 2009.
- (Enes Durmievi, erijatsko pravo i nauka erijatskog prava
u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljea, Pravni
fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.) stereotipi o
erijatu su privilegija i Zapada i Istoka, Preporod.
Promocije i moderiranje
- Obraanje u "Nahli" na desetogodinjicu rada;
- Prof. dr . M uhamed Delejend, ef odsjeka za f ilozofiju
Kairskog uni verziteta, nauni skup: "Uzroci uspona i
slabljenja i slamske ci vilizacije", Centar za napredne st udije i
Fakultet i slamskih na uka u Sarajevu, ( moderiranje ovog
predavanja i kasnije jedne od sesija);
- Promocija knjige: Teoak kroz protok vremena prof. dr. Omera
Nakievia i dr. Ibrahima Nakievia (moderiranje);
- Dodjela di ploma diplomantima i magistrantima FIN-a
(moderiranje).
Druge aktivnosti
Kontakt s medijima i njihovo animiranje:
- Oma dr. Ahmedu Smajloviu, FRTV, Radio BIR, i printani
mediji: Preporod, Osloboenje, Avaz;
389
- Organiziranje sedmog ciklusa Diplome u islamskim naukama
prilozi i gostovanja bili su uprilieni na Federalnoj televiziji,
BH televiziji, HEMA televiziji i TV SA;
- Mediji su pratili otvaranje Iqbalove katedre na FIN-u;
- Dodjela di ploma di plomantima i m agistrantima FIN-a
medijski je bila popraena na zavidnom nivou. Prilozi su bili
emitirani u centralnim inf ormativnim e misijama: F ederalne
televizije, TV S arajevo, TV H ayat, HEMA t elevizije t e u
printanim medijima: Osloboenje, Avaz, San i Preporod;
- Profesori F IN-a uestvovali su u realizaciji ramazanskog i
bajramskog pr ograma TV Hayat i TV Sarajevo, Radija BIR,
Radija Federacije, a bili su prisutni s kraim izjavama i
prilozima u povodu ramazana i B ajrama i na Televiziji
Federacije i l okalnim televizijama poput TV Kakanj. O t ome
postoji iscrpan izvjetaj kod mr. Mustafe Hasanija i na WEB
stranici;
- Voenje i ureivanje 31 emisije "Otvorene ramazanske teme"
na Radiju BIR;
- Voenje i ureivanje iftarskog i sehurskog program(30+30) i
dvije specijalne emisje (1 sat + 1 sat) na Radiju Federacije;
- Struni komentar centralnih bajramskih sveanosti za BH
televiziji;
- ire int ervjue za Osloboenje i Avaz dali su: prof. dr . Adnan
Silajdi i mr. Ahmet Alibai.
- Aktivnosti FIN-a pr atila s u i Univerzitetska gl asila Student i
Info gdje j e objavljen i iri i ntervju sa doc .dr. Zuhdijom
Hasanoviem.
Radio IZ-e BIR
- Ureuje i vodi sedmini magazin "ulistan" na Radiju I Z-e
BIR.
- Osmiljavanje i organiziranje strunog seminara o temi: Kako
komunicirati u savremenom svijetu u EC "Nahla". O vaj
seminar traje tri mjeseca, a ukljueni su studenti Fakulteta.
390
Mr. hfz. Kenan Musi, vii asistent
- Odbranio magistarski ra d o temi: "D ihad u djelu Mustafe
Pruaka Radost gazija: s tudija hadiskog a spekta djel a" na
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 29. 5. 2009. god.;
- aktivno vodi kandidate u sklopu S ekcije za hi fz Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu;
- vodi Sekciju hadisa na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu;
- tokom itave 2009. godine u Carevoj damiji s vakog
ponedjeljka drao predavanja iz Sahiha imama Buharije;
- u organizaciji Med lisa I Z-e M ostar dr ao c jelodnevnu
radionicu za imame o temi: "Hadis u savremenom dobu";
- promovirao knjige Noama omskog: Intervencije i Ilan Pappea:
Etniko ienje u Palestini u Tenju, Zavidoviima i Kaknju;
- uestvovao sa trideset priloga za Ramazanski program Radija
Federacije;
- uestvuje kao volonter u radu Omladinskog centra u Hrasnom
Medlisa IZ-e Sarajevo.
Mr. Dina Sijamhodi Nadarevi, vii
asistent
- Osim dranja vjebi na obaveznim predmetima dodiplomskog
studija bila j e angairana na i zbornim pr edmetima Obrazovni
menadment i Porodina pedagogija.
- Bila je gost predava na Islamskom pedagokom fakultetu u
Zenici u okviru postdiplomskog studija (2 predavanja), modul:
Koordinate s uvremenog pr ostora kva liteta u religijskoj
edukaciji, 15. 11. 2009.
- Odbranila je 1. j ula 2009. godine magistarski rad na Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu o t emi: " Samovrednovanje
odgojno-obrazovnog rada u medresama u BiH".
- Bila je koor dinator pr ograma Diploma u i slamskim naukama
(bosanska verzija) 16. februar- 28. maj 2009.
391
- Nastupala j e na medijima: Radio BIR, Metode navikavanja
djece na post u mjesecu ramazanu, 26. 08. 2009., F TV -
Bajramski program i dr.
Nedim Begovi
Objavljeni radovi
- "Tendencije razvoda braka u FBiH od 1996. do 2007. godine",
Glasnik, Rijaset I slamske zaj ednice u BiH, Sarajevo,
LXXI/2009, br. 3-4, str. 220-238.
- "Kolektivni id tihad", Takvim za 2010 ., Rijaset I slamske
zajednice u BiH, Sarajevo, 2009., str. 67-80.
Mr. Asim Zubevi, glavni bibliotekar
Uestvovanje na konferencijama:
- Meunarodna konferencija Unity and Plurality in Europe,
Mostar 9.-11. 8. 2009. Podnio referat o temi: "Works of
Pluralism in the P rivate L ibraries of S arajevo in the 18t h
Century;
- Konferencija: Islamic Education in South-East Europe, 23-25.
10. 2009. u Beu. Predsjedavao sesijom "Religious Education
in Bosnia, Serbia, Croatia and Montenegro.
- Konferencija Ausbilding von Imamen in Deustschland/
Education of Imams in Germany, Evangelischen Akademie,
Tutzing, 23. -24. 11. 2009. I zlagao o t emi: "Teaching Process
in B osnian Medresas and Islamic F aculties f or Educating
Imams."
Mujesira Zimi Gljiva, metodiar
Struno usavravanje:
392
- Uspjeno zavrila seminar "Pedagoko obrazovanje nastavnika
i saradnika na UNSA" i poloila ispit 31. 3. 2009.
Koordiniranje meunarodne saradnje:
- Koordinirala meunarodne suradnju Fakulteta u toku cijele
2009. godi ne koj a je podr azumijevala pozamanu
korespondenciju sa razliitim ustanovama i pojedincima
zainteresiranim za suradnju kao i prisustvo brojnim skupovima
odranim na Univerzitetu u vezi sa razliitim projektima
meunarodne razmjene.
Uee na naunim i strunim skupovima:
- Meunarodna konferencija o i slamskom obrazovanju u
Jugoistonoj Evropi u Beu od 23. -26. 10. 2009. godi ne.
Referat o temi "Islamsko obrazovanje u BiH" e biti objavljen
u zborniku konferencije;
- Imala izlaganje na sjednici Vijea za fetve posveenoj
problemu uestalih razvoda brakova "Najei razlozi
neslaganja u braku".
Predavanja, vazovi:
- o odgoju djece na temelju Poslanikovog, a.s., sunneta na skupu
Bonjakinja Njemake organiziranom u Kamp - Lintfortu 14.
11. 2009.
- O najeim razlozima neslaganja u braku govorila na
ramazanskom predavanju za ene u damiji u Vogoi.
Organiziranje i koordiniranje edukacijskih projekata:
- Koordinirala DIN na engleskom jeziku od decembra 2008. do
juna 2009.;
- asistirala gostujuoj profesorici na Fulbrightovoj razmjeni
Ruqayyi Yasmin Khan u pripremi i odravanju prezentacija na
predmetu Muslimanska dru tva i zajednice kod pr of. dr.
Ismeta Buatlia;
- u suradnji s a spomenutom pr ofesoricom oba vila istraivanje
meu uenicima osnovnih i srednjih kola Kantona Sarajevo o
393
stavovima mladih o religiji. Obrada rezultata istraivanja je u
toku;
- od septembra 2009. asistira lektorici na Fulbrightovoj razmjeni
Clare Z uraw u a ktivnostima odr avanja l ektorskih vjebi za
studente te asova konverzacije za asistente na FIN-u;
- u novembru 2009. zapoela pripreme za novi ciklus DIN-a.
Organiziranje posjeta:
- Organizirala ve treu po redu ramazansku posjetu
povratnicama u Srebrenicu u vidu zajednikog iftara i druenja
uposlenica te supr uga uposlenika F akulteta sa ena ma u
dematu Srebrenica i udruenju "Sigurna kua" u Srebrenici.
Medijski nastupi:
- O te mi "Najei r azlozi neslaganja u braku" govorila u
otvorenom programu radija BIR.

393
SADRAJ
UVODNA RIJE .................................................................................... 7
Dr. Enes Kari, redovni profesor
DJELA AB L-QSIMA MAMDA IBN UMARA AZ
ZAMAARJA (KRATAK BIBLIOGRAFSKI PREGLED) .......... 9
Dr. Demal Lati, vanredni profesor
KUR'AN S PRI J EVODOM NA BOSANSKI J EZI K ESADA
DURAKOVIA: SAZRIJEVANJE PREVODILAKOG
ISKUSTVA .......................................................................................... 31
Dr. hfz. Devad oi, , vii asistent
DIJALEKATSKE RAZLIKE MEU KIRAETIMA ....................... 43
Dr. Almir Fati, vii asistent
METODOLOGIJA, LEKSIKI OPSEG I IZVORI DJELA
NUZHETU'L-E'AJUNI'N-NEWZIRI F 'ILMI'L-WUDHI
WE'N-NEZ'IR .................................................................................... 59
Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih, gostujui profesor
TEINA SLOVA I NJIHOVA VEZA SA ZNAENJEM U
KUR'ANU .............................................................................................. 75
394
H WALIYULLHOVA PERCEPCIJA SUNNETA ..................... 99
Mr. hfz. Kenan MUSI, vii asistent
ZNAAJ I MJESTO IVOTOPISA MUHAMMEDA, S.A.V.S.,
MEU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA ............................................. 119
Prof. dr. Enes Ljevakovi, vanredni profesor
FENOMEN IZDVOJENIH FETVI:
POJAM, UZROCI I POSLJEDICE .................................................. 131
Mr. Mustafa Hasani, predava
AKADEMIK MEHMED BEGOVI ................................................ 149
Nedim BEGOVI, asistent
CILJEVI ERIJATA: PREGLED SAVREMENE
LITERATURE NA ARAPSKOME JEZIKU ................................... 169
Dr. Nedad Grabus, docent
EL-GAZALIJEVO UENJE
O SPOZNAJI UZVIENOG BOGA ................................................. 185
Dr. S. Beglerovi, vii asistent
IMAM-I GAZALIJEVA KASIDA O SMRTI .................................. 201
AL-ATTASOVA FILOZOFIJA
ZNANOSTI: I SLAMI ZACI J A ZNANJ A ........................................... 215
2TMr. Orhan Bajraktarevi2T, predava
IKBALOVA VJERSKOFILOZOFSKA MISAO ............................. 231
Dr. Omer Nakievi, profesor emeritus
ISKRICE IZ KORESPONDENCIJE DVOJICE PROFESORA,
TAJJIBA OKIA I HAFZA OMERA MUIA ............................. 247
395
Dr. Jusuf Rami, profesor emeritus
DVA DOKUMENTA O VLADARU I PODANICIMA ................... 261
Fatima Kadi-uti, bibliotekarka
POECI TAMPE KOD MUSLIMANA I NAJSTARIJE
TAMPANE KN JIGE U BIBLIOTECI FAKULTETA
ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU .............................................. 273
Dr. Mehmed Kico, vanredni profesor
ARAPSKI JEZIK U KULTURNOJ RAZMJENI MEU
ZAJEDNICAMA U DODIRU ............................................................ 291
Mr. Amrudin HAJRI, vii asistent
NAJ STARI J I SEMITSKI JEZIK ...................................................... 305
Dr. Murat Dizdarevi, vanredni profesor
VALTER SKOT U KRITICI NA SRPSKOM, HRVATSKOM I
BOSANSKOM JEZIKU ..................................................................... 319
Mr. Dina Sijamhodi-Nadarevi, vii asistent
KOMPONENTE SAMOVRJEDNOVANJA KAO STRATEGIJE ZA
UNAPRJEIVANJE KVALITETA ODGOJNO OBRAZOVNOG
RADA ................................................................................................... 337

AKADEMSKE AKTIVNOSTI NA FAKULTETU ISLAMSKIH
NAUKA U SARAJEVU U 2009. GODINI ........................................ 353

SADRAJ ............................................................................................ 393
396
CONTENTS
INTRODUCTORY WORD .................................................................... 7
Dr. Enes Kari, professor
THE WORKS OF AB L-QSIM MAMD IBN UMAR AZ-
ZAMAAR .......................................................................................... 9
Dr. Demal LATI, associate professor
TRANSLATION OF KUR'AN IN BOSNIAN LANGUAGE BY
ESAD DURAKOVI:
MATURATION OF TRANSLATION EXPERIENCE ..................... 31
Dr hfz. Devad oi, senior assistant
DIALECTICAL DIFFERENCES AMONG QIRAETS .................... 43
Dr Almir Fati, senior assistant
METHODOLOGY, LEXSICAL SCOPE AND SOURCES OF THE
WORK NUZHATU L-A`YUNI N-NAWZIRI F ÌLMI L-
WU|HI WA N-NAZ'IRI .............................................................. 59
Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih, visiting professor
DIFFICULTY OF
PRONUNCIATION OF SOME LETTERS AND THEIR
CONNECTION WITH THE MEANING IN QURAN..................... 75
397
H WALIYULLHS PERCEPTION OF SUNNAH .................... 99
Hfz. Kenan Musi, M.A., senior assistant
THE IMPORTANCE AND PLACE OF
MUHAMMAD, P.B.U.H., IN ISLAMIC STUDIES ......................... 119
Dr Enes Ljevakovi, associate professor
PHENOMENON OF ISOLATED FATWAS:
CONCEPT, CAUSES AND CONSEQUENCES .............................. 131
Mustafa Hasani, M.A., lecturer
ACADEMICIAN MEHMED BEGOVI ......................................... 149
Nedim Begovi, assistant
THE GOALS OF SHARIA LAW: A SURVEY OF
CONTEMPORARY LITERATURE IN ARABIC LANGUAGE .. 169
Dr Nedad Grabus, docent
EL-GAZALI'S TEACHING ON
UNDERSTANDING OF ALMIGHTY GOD ................................... 185
Dr. Samir Beglerovi, senior assistant
IMAM-I GAZALIS SPIRITUAL SONG ON DEATH ................... 201
AL-ATTAS' PHILOSOPHY OF SCIENCE:
ISLAMIZATION OF KNOWLEDGE ............................................. 215
Orhan Bajraktarevi, M.A., Lecturer
IKBAL'S RELIGIOUS AND PHILOSOPHICAL THOUGHT ..... 231
Dr Omer Nakievi, professor emeritus
SCINTILLA FROM THE CORRESPONDENCE
BETWEEN TAJIB OKI AND HFZ. OMER MUI ................... 247
398
Dr. Jusuf Rami, professor emeritus
TWO DOCUMENTS ABOUT
THE RULER AND HIS SUBJECTS ................................................. 261
Fatima Kadi-uti, Librarian
BEGINNING OF PRINTING IN BOSNIA AND THE OLDEST
PRINTED BOOKS IN THE LIBRARY OF THE FACULTY OF
ISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO ............................................... 273
Dr Mehmed Kico, associate professor
ARABIC LANGUAGE IN A CULTURAL
EXCHANGE BETWEEN COMMUNITIES IN CONTACT ......... 291
Amrudin Hajri, M.A., senior assistant
THE OLDEST SEMITIC LANGUAGE ........................................... 305
Dr Murat Dizdarevi, associated professor
WALTER SCOTT IN CRITICISM IN SERBIAN, CROATIAN AND
BOSNIAN LANGUAGE ..................................................................... 319
Dina Nadarevi, M.A., Senior teaching assistant
COMPONENTS OF SELF-EVALUATION AS A STRATEGY FOR
IMPROVEMENT OF THE QUALITY OF EDUCATIONAL
WORK .................................................................................................. 337

ACADEMIC ACTIVITIES AT THE FACULTY OF ISLAMIC
STUDIES SARAJEVO IN 2009. ........................................................ 353

CONTENTS ......................................................................................... 393
399

................................ ................................ ............ 7
.

............... 9
.

................................ .. 31
.

................................ . 43
.

................................ ......... 59
.
...................... 75
.

................................ ............ 99
400
.
) (
..... 119
.
........ 131
.

................................ ...... 149

:
... 169
.

.................. 185
.

................................ ........... 201

.

............................... 215
.
)
: ( ........................ 231
.

............ 247
.

................................ .. 261
401

............................ 273
.

.. 291
.

................................ ..................... 305

.

................................ ................................ ....... 319

.

................................ ................................ ........ 337

2009 : ................................ .. 353

................................ ................................ ........ 393

Zbornik 14

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik 14

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

), Poslanikova, a.s. tradicija (

), postoji u rukopisu u Mekki, Medini i Rabatu. To je

), vjerovatno iz fiqha. Prema

) - po nekima, djelo koje se bavi tzv. abaqt

) - djelo iz tematike i slamske

) - djelo koje govori o vr ijednostima i vr linama

) Imma Ab anfe. Spominje ga alfa

) - djelo koj e s pominju Y qt al -amaw i

), to znai da eli skrenuti panju na metaforiku upotrebu

). Ova knjiga se bavi nejasnim rijeima u adu,

) - zapravo, Az-Zamaarjev rjenik topografske i toponimske

, a spominje ga i Yqt al -amaw. Djelo je

). Prvo izdanje obj avljeno je u C arigradu

), dok je drugo izdanje

) - Nije poznato da li danas

), ali se, kako zakljuuje, Amad Muammad Al-f, radi o

. Bavi se slinim imenima

. alfa daje iru informaciju o ovom djelu.

) p rethodno s pomenutog dj ela, Al-Mufaala

). alfa tvr di d a je A z-Zamaar ovo dj elo

), ne r adi se o t ome da j e ovo nj egovo dj elo komentar o

) - djelo koje je poz nato i pod i menom A l-Aha n-

) ili gramatike enigme/zakoljice.

) - Ovo djelo veinom

) - Ovo djelo se bavi problematikom neobine i

). Djelo meu prvima spominje Yqt Al-amaw.

) - Nije nam poznato

) - Mnogi autori tvrde da nije poznato da li postoji u

- Dvije Az-Zamaarjeve poslanice),

) - Djelo se pripisuje Az-Zamaarju, po svoj prilici se radi

) - Prema ur Zaydnu, ovo dj elo se

), Zlatne ogrlice - Radi se o

) kazanih u s vrhu pouke,

) sa kom entarom koji je

, a Y qut a l-amaw ga, ope t, na ziva

) - Prema A madu M uammadu Al-fju, radi se o

), u r ukopisu u D ru l -Kutub, br oj 155. Ovo

). alfa s pominje ovo

) - Neki historiari i (bio)bibliografi Az-Zamaarjevi

). alfa s pominje ovo dj elo.

). Za ovo drugo djelo ur

) u k airskoj bi blioteci Dru l -Kutub

) - djelo koje s e ba vi s tilskim f igurama ili tr opima.

) - Al-Hf tvrdi da je djelo

) - prema Al-fju, nepoznato.

) ili Elegija, kau da se djelo u formi

), djelo iz udorednih aspekata

). Taj glagol je u potrijebljen u kuranskom te kstu, ali Ibn

). U temtemi Temima, npr., umjesto fin-

), ili umjesto ekjas (

). Slini kolokvijalizmi ne mogu biti sastavni dio

), ka ko se i zgovaralo na di jalektu pl emena Esed.

) s fethom na kafu u pe rfektu t e s

), dok dr ugi ki raet i de na

, kada pristupimo emu i

) u 61. ajetu sure Taha:

) iz etvrte vrste, a drugi prezent glagola (

) u 39. ajetu sure Alu Imran:

). R ije je o dva poznata dijalekta: ge minacija ( tedid) je

. Imenice el-bir i et-tebir u semantikoj osnovi

) u 140. ajetu sure Alu Imran:

), sa odreenim lanom ili bez njega,