Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?

136 | Mozi z voii:iu ui:uvu i ovus:vr vi:i

1. Uvodne napomene

ii sr o ir iio Boxxn t Htuctoovtxn:

podljeljeno drurvo l nesruhllnu druvu (2005)
potaknula kontioveiznu teoiijsku iaspiavu o poli-
tikom uieenju Bosne i Heicegovine. O tome se kontio-
veizno iaspiavljalo i ianije, ali su posiijedi uglavnom bile
politike iaspiave. Poslije pojave knjige iazmatianja o po-
litikom uieenju Bosne i Heicegovine postala su teoiet-
skija, piemda nisu izgubila snane politike naboje. Te-
oietskija su postala zahvaljujui tome to su u njih uve-
dene teoiije i modeli konsocijacijske demokiacije, ime je
ponuena jedna teorijska osnova s koje se mogu ozbilj-
no promiljati konstitucionalni problemi drave, neo-
visno o tome piihvaaju li sudionici iaspiave konsocijacij-
sku demokiaciju kao piikladan ili poeljan model uieenja
ili je odbacuju. Stvainost je na neki nain opojmljena ili,
kako je to dobio piimijetio Neizuk uiak u piolom bio-
ju Statusa (2007, 11:57), imali smo sadiaj pojma bez sa-
mog pojma, mislei piitom da su konsocijacijske foime
bile piisutne u bosanskoheicegovakoj povijesti i sada-
njosti, ali da nije bilo teoiijske svijesti o tome.
1
A ozbiljna
1) N. uiak ne iazlikuje dosljedno demokiatski od autokiatskoga kon-
socijacijalizma, te tvidi. da je povijest Bosne i Heicegovine opteieena
konsocijacijskom konstitucijom politike zajednice. Pita se tieba li je
konano iasteietiti konanim opteieenjem, dakle doviavanjem kon-
socijacijskog naela (Status, 2007, 11:56). Bila bi to neka vista kiaja neg-
je teorijska rasprava nemogua bez opojmljenih sadr-
aja, odnosno bez opojmljene politike stvainosti. Ako
ne giijeim u ocjeni, onda dopiinos opojmljenju politi-
ke stvainosti Bosne i Heicegovine, iienju teoiijskog dis-
kuisa u iaspiavama o njoj, smatiam najviednijim uinkom
svoje knjige.
Postoji i diuga stiana piie. Knjiga je uletjela na jedno
politiki nabiijano polje na kojemu su jasno iscitane po-
djele i podijeljene uloge izmeu Bonjaka, Hivata i Siba
odnosno, u ovome sluaju, izmeu bonjakih, hivatskih
i sipskih intelektualaca. Kako su nacionalne intelektual-
no-politike fronte posve vidljive, knjiga se nala na uda-
iu bonjakih libeiala, a u zatitu su je uzeli hivatski i, u
manjoj mjeii, sipski konsocijacijalisti. Mogla bih, zapia-
vo, kazati da i sudbina knjige potvruje njezinu temelj-
nu postavku: Bosna i Heicegovina je etniki duboko po-
dijeljeno diutvo u kojemu nema ni politikoga ni, kako se
vidi, intelektualnog konsenzusa o temeljima diavne zajed-
nice i politikog sustava. Politika stiana piie kolikogod
bila znakovita za stanje duha u jednoj zemlji nimalo me
ne zanima ako je iije o pukim politikim objedama auto-
ativne povijesti zemlje i njezino dovoenje na nultu toku s koje bi se na-
pokon moglo kienuti u piavu povijest.
Metodoloki problemi
kritike konsocijacijske
demokracije u
Bosni i Hercegovini
Konsocijacijsko rjeenje nije opcija koja trajno stoji na stolu. Moe doi
vrijeme kad e biti prekasno i za nju. Bojim se da bi tek tada najvei kritiari
konsocijacijske demokracije posegnuli za njom kao jedinim spasonosnim
rjeenjem za Bosnu i Hercegovinu
Mirjana Kasapovi
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
S::us, nvoi 1z, zir zoo;. | 137
iice i piokazivanju njezinih opasnih, dijabolikih, sepa-
iatistikih, etnonacionalistikih, zagiebakih, tuma-
novskih, bobanovskih, neobobanovskih, bobanovsko-
kaiadievskih, dodikovskih i slinih zlih intencija.
2
Ta
me stiana piie zanima, meutim, ako je iije o politikom
piistupu jednoj teoiijskoj iaspiavi, o unoenju jednostra-
nih politikih argumenata u vrednovanje jedne teorij-
ske koncepcije, o piikazivanju paicijalnih politikih pozi-
cija kao univeizalnih teoiijskih polazita.
Kako mi se ini da su dosadanju iaspiavu o pietpostavka-
ma i izgledima konsocijacijske demokiacije u Bosni i Hei-
cegovini bitno obiljeili neki temeljni metodoloki pioble-
mi, u nastavku se elim podiobnije osvinuti na njih. Bit
e to, kako iziavan tako i neiziavan, odgovor kritiarima
projekta konsocijacijske demokracije u Bosni i Herce-
govini kojim se bavi i moja knjiga. Usiedoit u se poglavi-
to na tri metodoloka problema koja smatiam kljunima:
dekontekstualiziianje teoiijske iaspiave o politikom uie-
enju Bosne i Heicegovine, nekompaiativni piistup anali-
zi tog pioblema, te ideoloke piepieke to su se pojavile u
iazumijevanju konsocijacijske demokiacije, meu kojima
najvanijom smatiam etniku anksioznost njezinih kii-
tiaia.
2. Dekontekstualiziranje
teorijske rasprave
Suviemenu politiku teoiiju posljednjih je desetljea obi-
ljeavao i metodoloki spoi izmeu takozvanih kontek-
stualista i tekstualista. Kontekstualisti ustiajavaju na
tome da se tekstovi politikih mislilaca ne mogu ni iazu-
mjeti ni tumaiti bez poznavanja i isticanja povijesnoga,
politikoga i intelektualnog konteksta u kojemu se nasta-
li (Skinnei, 1988, Peiieau-Saussine, 2007, Dijk, 2006, 284-
305).
3
Ako se eli shvatiti znaenje nekih djela Machia-
vellijeva Vladara, Hobbesova Levijatana, Montesqueio-
va Duha zakona, Lockeovih Dviju rasprava o vladi, Ro-
usseauova Drutvenog ugovora, Millovih Razmatranja o
predstavnikoj vladavini itd. onda treba dobro pozna-
vati kontekst u kojemu su nastali njihovi pojmovi vla-
snitva, slobode, jednakosti, diutvenog ugovoia, diave,
podjele vlasti, iepublikanstva, piedstavnike vladavine,
2) Za neobuzdano politiko piokazivanje i osobno viijeanje iepiezenta-
tivni su tekstovi stanovitoga Nenada Filipovia, tefteiiaia saiajevskog
tjednika Slobodna Bosna. Piemda bi mi moiali biti zanimljivi ponajpiije
politiki, osobno su me zaintiigiiali samo kultuioloki. Odavno, naime,
nisam naila na autora tako vulgarna rjenika i odbojna stila. Filipovi
je, uz to, i notorni laljivac jei, meu ostalim, navodi da sam bila jedno
viijeme u iatu savjetnica Tumana za pitanja siednje Bosne (2006, 47).
Kad bih imalo diala do onoga to pie tako moialna suspektna osoba,
tuila bih ga zbog injenino dokazive lai.
3) Nizozemski teoietiai T. A. van Dijk (2006, 284) deniia kontekst kao
strukturalni niz svih svojstava drutvene situacije koja su bitna za proiz-
vodnju, strukture, tumaenje i funkcije teksta i govora. Sam iziaz kontekst
upuuje na to da je to sve to dolazi uz tekst, tj. svojstva okoline dis-
kuisa.
demokiacije i di. Kontekstualno konstiuiianje i znaenje
pojmova podiazumijeva, nadalje, da se oni ne mogu do-
slovce prenositi iz jedne epohe u drugu ili iz jedne sre-
dine u drugu. Ono to su sloboda, piavda ili jednakost
znaile u 19. stoljeu ne moiaju znaiti u 21. stoljeu.
Ono to se pod slobodom, piavdom ili udoiednou ia-
zumije u kianskoj Euiopi i Ameiici ne podiazumijeva
se i na islamskome Bliskom istoku ili u konfucijanskoj Ju-
goistonoj Aziji. Pojmovi ne putuju slobodno i nekon-
tioliiano kioz viijeme i piostoi poput gusaiskih jedienja-
ka na otvoienom moiu. Nasupiot tome, tekstualisti sma-
tiaju da za iazumijevanje i tumaenje tekstova, napose
klasinih politikih spisa, nije nuno poznavati kontekst
u kojemu su nastali. Piema njihovu sudu, u Platonovim ili
Aiistotelovim djelima postavljena su neka vjena pita-
nja i dani neki vjeni odgovori na ta pitanja koji vae u
svim epohama i u svim siedinama. Tekstualisti su usiedo-
toeni na pozoino, tono, minuciozno tumaenje misli i
pojmova u pojedinim tekstovima.
Na sveuilinim studijima politike znanosti u bivoj
Jugoslaviji prevladavao je tekstualistiki pristup.
Oni koji su studiiali politiku znanost na ondanjim ju-
goslavenskim sveuilitima znaju kako se piistupalo pio-
uavanju povijesti politikih ideja, kako su se itali i in-
teipietiiali klasini politiki spisi, te koliko su bile de-
kontekstualiziiane iaspiave o njima. To se napose od-
nosi na studij marksizma slubene diavne ideologi-
je u kojoj su tiaeni vjeni odgovoii na vjena pitanja o
sudbini ovjeka i njegova diutva. Prouavanje marksi-
stikih tekstova nalikovalo je na teoloku egzegezu,
na kiansko tumaenje Biblije, u kojoj su sadiane ide-
je i napuci koji odieuju ivot ljudi od postanka svijeta
do Sudnjeg dana. Povijesno dekontekstualiziianje poli-
tikih teoiija iezultiialo je pietvaianjem njihova studija
u piaenje idejne boibe sueljavanja bezviemenskih,
diutveno, politiki i kultuino nekontigentnih pojmova,
koncepcija i teoiija, u kojemu se sva intelektualna pozoi-
nost usmjeiavala na istou i dosljednost izvoenja ide-
je iz ideje, suprotstavljanja jedne ideje drugoj ili pobi-
janja jedne ideje drugom. Kiitika moia, tako su nas po-
duavali, biti imanentna, izvedena tako da autoi kiiti-
ziia sam sebe, a ne da to ini netko izvana. Usiedoiti se
valjalo na tiaenje unutainjih piotuslovlja i nedosljedno-
sti u djelima nekog autoia. Pietvaiani smo u tiagae za
pojmovnom nedosljednou i u istiaitelje misaone zbi-
ke to su nastale kao posljedica intelektualne nedoiaslo-
sti i jezine nepieciznosti autoia. Intelektualni junaci tog
doba bili su oni koji su nam supeiioino pokazivali kako
se - izmiljam piimjei iadi slikovitosti - iazlikuje Maixo-
va denicija piivatnog vlasnitva na 157. stianici u Grun-
drisse der Kritik der Politischen konomie od one na 233.
stianici Das Kapital. Klasik je bio uhvaen s pistima u
pekmezu! Nije piitom bilo vano to je Maix, moda, bio
ponukan da piomijeni svoju deniciju piivatnog vlasni-
tva zbog novih iskustava i spoznaja uvjetovanih piomje-
nom diutvenog konteksta.
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
138 | Mozi z voii:iu ui:uvu i ovus:vr vi:i
Ono to je viijedilo za studij politikih ideja uvelike je va-
ilo i za piouavanje politikih institucija. No, teoretia-
ri konsocijacijske demokracije ponajpiije njezini ute-
meljitelji Geihaid Lehmbiuch i Aiend Lijphait
4
- pravi su
politoloki komparatisti. A komparatisti su, po piiiodi
stvaii, kontekstualisti. U istiaivanju politike openito ili
pojedinih njezinih segmenata oni se usiedotouju na ana-
lizu povijesnoga, kultuinoga i socijalnog konteksta u koje-
mu politike institucije, piocesi i sadiaji nastaju, iazvijaju
se i tiansfoimiiaju. U njihovim analizama kontekstualne
vaiijable imaju odluujuu ulogu. Kad se Lehmbiuch su-
oio s injenicom da se austiijska i vicaiska demokiacija
siedinom 20. stoljea iazlikovala od libeialne demokiacije
anglosaksonskog podiijetla, objanjenje za to pionaao je u
kulturom fragmentiranim drutvima kao temeljnoj kon-
tekstualnoj vaiijabli koja je odiedila obiazac demokiacije u
tim zemljama. Kad je Lijphait u isto viijeme analiziiao ni-
zozemski politiki sustav ustanovio je da je on iziastao iz
vjerski i socijalno podijeljenog drutva i da je bio insti-
tucionalno-politiki odgovor na tu temeljnu struktur-
nu injenicu. Lehmbiuchova konkoidancijska i Lijphaito-
va konsocijacijska demokiacija jesu kontekstualno nasta-
li modeli demokiacije. Oni nisu nastali uranjanjem te-
orijskih koncepcija u stvarnost, nego teorijskom kon-
ceptualizacijom stvarnosti. Ti su kontekstualni modeli
pokazali kako su istiaivai vidjeli, piotumaili i piedoili
glavna svojstva neke diutvene situacije (Dijk, 2006, 285).
Kad sam se upustila u analizu Bosne i Heicegovine uoila
sam da politiku te zemlje piesudno odieuje njezina glav-
na kontekstualna varijabla povijesno stara i dubo-
ka vjerska, etnika i nacionalna podijeljenost drutva.
Nastojala sam dokazati kako je ona postojala i kako se ma-
nifestiiala jae ili slabije, otvoienije ili piikiivenije, nasil-
nije ili nenasilnije tijekom cjelokupne modeine povijesti
zemlje. Imajui u vidu kompaiativna politoloka istiaiva-
nja, na toj sam temeljnoj pretpostavci zasnovala tezu da
je tako podijeljenom drutvu prikladan konsocijacijski
model demokracije. Naglaavam piitom da je iije o kon-
tekstualnoj piikladnosti, a ne o teoiijskoj neodoljivosti ili
modelskoj ljepoti konsocijacijalizma. U bosanskoheicego-
vakom kontekstu konsocijacijalizam bi napiosto bio iziaz
odgovornog realizma.
5
Meu biojnim kiitiaiima mojih stajalita naila sam pak
na same nekontekstualiste. Rije je o zagovoinicima kla-
4) Nije mi piomaknulo da kiitiaii konsocijacijske demokiacije uope ne
poznaju iadove G. Lehmbiucha, da ne poznaju ni veinu ielevantnih Li-
jphaitovih tekstova, a da se i ne govoii o tekstovima suutemeljitelja kon-
socijacijske teoiije H. Daaldeia, K. Steineia, V. R. Loiwina, J. Steineia i
ostalih. tovie, oni ne poznaju ni tekstove najvanijih kiitiaia teoiije
konsocijacijske demokiacije. Takva teoiijska nepiipiemljenost napiosto
mi je neugodno dociiati o elementainim injeninim i inteipietacijskim
netonostima kojima vive njihovi tekstovi - nimalo ne piidonosi uvjeilji-
vosti i vjeiodostojnosti kiitike.
5) Sintagmu odgovoini iealizam pieuzimam od irskih kritikih kon-
socijacijalista J. McGarryja i B. OLearyja (2006a, 254) koju su up-
otiijebili u svojoj biiljantnoj kiitici piotivnika giaanskih iepublikanca,
giaanskih unionista, postnacionalnih tiansfoimatoia i izboinih integia-
cionista - konsocijacijske demokiacije u Sjeveinoj Iiskoj.
sine libeialne teoiije demokiacije koja se smatia superi-
ornom u odnosu piema konsocijacijskoj teoiiji. ini se da
ta teoiija daje vjene odgovoie na vjena pitanja: kako za-
jamiti pojedinanu slobodu, jednakost i siguinost, kako
osiguiati dostojanstvo i integiitet linosti, kako omoguiti
iavnopiavno sudjelovanje giaana u politici, kako politiku
uiniti iziazom njihove istinske volje, kako tiajno uiavno-
teiti inteiese veine i manjina, kako stvoiiti stabilnu de-
mokiatsku diavu, kako Bosnu i Hercegovinu pretvori-
ti u normalnu dravu. Istodobno, ona uklanja sva zla s
tih piostoia: podjaimljivanje pojedinaca kolektivu, tiiani-
ju kolektivnih identiteta nad pojedinanim slobodama, te-
ioi etnikih oligaihija, etniku pseudopiavdu, iskljuivost
i nasilje te, naposljetku, etniku demokiaciju kao glavno
ovodobno piotulibeialno zlo.
6
Pretpostavimo da je doista
tako. Pietpostavimo da je isti libeialni model demokia-
cije bolji od konsocijacijskoga. Pietpostavimo da je libeial-
ni model najbolji od svih modela to su dosad izumljeni na
ovom svijetu. No, to jami da je takav model piimjenjiv i
odiiv u Bosni i Heicegovini? Koje to kontekstualne vaii-
jable gaiantiiaju da ga je mogue demokiatski implemen-
tiiati i odiavati u bosanskoheicegovakom diutvu? Ka-
kva ga to povijesna, diutvena, kultuina konguiacija ini
piikladnim tom diutvu? Odakle izviru toliki otpori tako
superiornome modelu politike zajednice? Jesu li poje-
dinci i diutvene skupine koje mu se odupiiu obine buda-
le, nepiosvijeeni ignoianti, onotoloki nacionalisti ili je
posiijedi neto diugo?
U ozbiljnijim iaspiavama o politikim pametima da se
i ne govoii nisam naila ni na jednu kontekstualnu poli-
toloku analizu. Zagovornici liberalne demokracije nisu
ponudili nijedan bitan kontekstualni imbenik koji bi
piesudno govoiio u piilog istome libeialnom modelu
demokiacije.
7
On se, dodue, nastoji legitimiiati posiedno,
i to tako to se pokuava delegitimiiati konsocijacijski mo-
del i njegove diutvene pietpostavke. Mislim ponajpiije na
nastojanja da se ospori postavka o Bosni i Hercegovini
6) Takva je pozicija iziaena u tekstovima: Boii (2006), Hadidedi
(2006), Mujki (2006, 2006a, 2007, 2007a), Saiajli (2006, 2007), Saiajli,
Mujki i uiak (2007) itd.
7) U liberalnoj bonjakoj prii o Bosni i Heicegovini kontekst se po-
javljuje u jednome jedinom obliku u likovima Srbije i Hrvatske kao
vjenih zlih susjeda. Kako se ponaanje zlih susjeda piomijenilo s
piomjenom iegionalnoga i meunaiodnoga okiuenja u odnosu na de-
vedesete godine piolog stoljea, kao i s unutainjom demokiatskom
tiansfoimacijom pojedinih diava, ini se da pioblem nije vie nepii-
jateljsko, genocidno djelovanje Sibije i Hivatske, nego samo njihovo
postojanje. Ako je doista tako, onda je u sagledivoj povijesnoj peispekti-
vi bosansko pitanje neijeivo. Inae, metodoloki, logiki, a i povijesno-
politiki zanimljivima se ine izvodi M. Filipovia (2007) o genocidnom
djelovanju Hivatske i Hivata u Bosni i Heicegovini tijekom posljednjeg
iata. Filipovi istodobno zastupa tii stajalita: 1. Hivati u Bosni i Heice-
govini bili su itve genocida to su ga piovodili Sibi i Sibija, ali u mno-
go manjem opsegu nego Bonjaci (26. i d.), 2. Hivatska je - uz Sibiju, ali
na kao ona bila aktei genocida nad muslimanimaiBonjacima (25, 28-
29 i d.), 3. genocidna Hivatska bila je podiuje na koje je muslimansko
stanovnitvo bjealo od sipskog genocida da bi spasilo gole ivote (34. i
d.) Ta piia zvui, otpiilike, kao pria o genocidu nacistikih okupaci-
jskih vlasti nad poljskim idovima koji u strahu za ivot trae spas u
bijegu iz Poljske u Njemaku.
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
S::us, nvoi 1z, zir zoo;. | 139
kao podijeljenom drutvu. Ne mislim piitom na piipio-
ste piie o komiluku, zajednikim deinecima i akamluci-
ma Bonjaka, Hivata i Siba kioz vjekove. Mislim na kiajnje
hipeitioianu, nekiitiku, pa i vilo neieeksivnu iecepciju
takozvanih konstiuktivistikih teoiija nacije u kojoj se na-
cije pojavljuju kao zamiljene (Andeison, 1990) ili izmilje-
ne zajednice (Hobsbawn, 1993), kao ideoloke konstiukci-
je i kultuini aitefakti
8
u ime kojih se piovodi teoioi nad -
stvainim ili potencijalnim - giaanstvom. Nacije nisu po-
vijesno nastale zajednice nego isti naiativni konstiukti.
9
A
ako su nacije izmiljene zajednice, onda je izmiljena i
podijeljenost bosanskohercegovakog drutva. Ako su
nacije ideoloki aitefakti, naiativni konstiukti, onda je
njihovo postojanje nebitno za piiiodu diutva. Kako je po-
dijeljenost diutva umjetno konstiuiiana, moe se i dekon-
stiuiiati. Ako diutvo nije podijeljeno ili je samo umjetno
podijeljeno, emu konsocijacijski aianmani?
Dekontekstualiziianje analize tako je u osnovi zaviilo
u idejnoj borbi, u sukobu politikih ideja libeializma
i konsocijacijalizma, u naelnom sueljavanju libeialnih i
konsocijacijskih modela demokiacije. Zagovoinici poli-
tikog libeializma misle da iz tog sukoba moiaju izai kao
pobjednici. Kako i ne bi kad na svojoj stiani imaju Johna
Graya i Briana Barryja.
10
Recimo da u tom sukobu ideja
8) V. izvisnu, piegnantnu kiitiku tih teoiija u: Smith (2003, 120-146).
9) Tome u piilog govoii i aljenje N. uika to je pioputena piigoda da se
izmisli bosanska nacija. Kako se ona oito ne poklapa s bonjakom naci-
jom, iije je o pioizvodu koji bi nastao stapanjem Siba, Hivata i Bonjaka u
novu naciju. Istodobno, ne sjeam se kad sam u suviemenim politolokim
iaspiavama koje su napisali samodeklarirani liberali naila na tako
iskrenu i otvorenu apsolutizaciju i adoraciju drave, dakako konkret-
ne drave, kao u uikovim iskazima u posljednjem bioju Statusa (2007,
63). Dok su mu nacije izmiljenje zajednice, drava je nekovrsno vjeno
ivo bie. Diava nije povijesni pioizvod djelatnih, pojedinanih i kolek-
tivnih, akteia, aiticijelna tvoievina koju akteii izgiauju i iazgiauju,
nego povijesni subjekt koji piethodi tim akteiima, ugouje ih i izbacuje
iz svoga stana ako se budu ponaali kao iazulaieni gosti: Nisu Bonjaci,
Hrvati i Srbi domaini a BiH gost samoj sebi. Ja mislim ipak da je obiatno.
Bonjaci, Sibi i Hivati i sve diuge zajednice gosti su ove zemlje. Napiosto
su je u jednom povijesnom tienutku pozajmili. Piema njoj su se u zadn-
jih 15 godina odnosili na najgoii mogui nain. Viijeme je za piekoiaenje
etnike nunosti iadi iskoiaka u bosanskoheicegovaku budunost. Ako
dobio iazumijem ovu pozajmljivaku teoiiju diave, uiak kae da je
viijeme da gosti Bonjaci, Hivati i Sibi napuste domainsku kuu,
bosanskoheicegovaku diavu, u kojoj su se nepiistojno ponaali, kako bi
se u njoj nastanili novi stanaii. Koji novi stanaii? Dobii Bosanci? Ap-
stiaktni giaani? Ili nema iazlike izmeu toga dvoga jei bi se u stvainosti
apstiaktni giaani pietvoiili, konkietiziiali, u dobie Bosance?
10) U svojoj nesmiljenoj kiitici multikultuializma (2006) - a otpiije se
dokazao i kao estok piotivnik konsocijacijalizma (1975, 1975a) - stari
cinik B. Barry mjestimice nadmauje sva oekivanja itatelja. Baiiy,
piimjeiice, kiitiziia uvoenje obveznog uenja velkog jezika u Walesu
zato to to poveava piednost onih koji, uz engleski, govoie i velki jezik
na tiitu iadne snage. Politika kojom se kieiia umjetni inteies za velki
pioizvodi nepiavinu diskiiminaciju i piedstavlja zloupoiabu diavne
moi. Baiiy istodobno navodi da je velki izumiiao tako to su biitanske
vlasti toleiiiale obiaj ibanja djece u devetnaestom stoljeu jei su govoiili
velki, makai samo na kolskom igialitu (2006, 126, 256-257). On ipak
misli da nije normalno da se u Walesu govori velki, jer to diskrim-
inira Engleze koji ive u Walesu, ne znaju velki i ne ele ga ni nauiti
u piistupu pojedinim segmentima tiita iada. I dok se inteies za velki
pioizvodi umjetno, inteies za engleski valjda je uioen svima na svijetu
i nema nikakve veze s umjetno kieiianom potiebom da se engelski zna
kako bi se uope imao piistup meunaiodnom tiitu iada. Kako je kiat-
ak koiak od liberalne do imperijalne pozicije! U tom je sklopu uputno
doista i pobijede. Ali to e s tom idejnom pobjedom u bo-
sanskoheicegovakom kontekstu? to e s tom pobjedom
kad se u tome istome kontekstu njihova univeizalna libe-
ialna pozicija pokazuje samo kao jedna paicijalna politi-
ka pozicija i, k tome, etnopozicija koja se moe uni-
verzalizirati samo silom? Uz tekst, kako kae Dijk, uvi-
jek ide i kontekst. U intelektualnom metakoniktu o po-
litikom uieenju Bosne i Heicegovine svako se politiko
stajalite pokazalo paicijalnim odnosno etnopolitikim. To
viijedi i za libeialno stajalite, unato upinjanju njegovih
zagovoinika da dokau supiotno. Dok su se zauzimali za
dekontekstualiziianu piimjenu klasinoga libeialnog mo-
dela demokiacije, bonjakim libeialima kontekst se pii-
kiao iza lea, kao da ga je u piiu viatila kakva lukava, ne-
vidljiva Smithova iuka, kako bi iazotkiio njihovu navodno
univeizalnu libeialnu poziciju kao paicijalni, kontigentno
pioizvedeni, bonjaki koncept politikog uieenja zemlje.
Njihov se graanski univerzalizam i bosanski inte-
gracionizam u praktinoj izvedbi pokazuju kao bo-
njaki, dakle etniki, majoritarizam. Nije stoga udno
to za taj koncept nema iazumijevanja gotovo nitko izvan
etnike skupine kojoj sami piipadaju. Nije, dakako, spoi-
na legitimnost toga paicijalnog koncepta kao ni osta-
lih paicijalnih koncepata - ali je odbojna mimikrinost
onih koji ga zastupaju.
11
Dok hivatski i sipski konsocijaci-
jalisti ne kiiju da je njihova pozicija paicijalna, ali znaju da
se moe ostvaiiti samo ako postane podjednako piihvatlji-
va svim glavnim akteiima bosanskoheicegovake politike,
dakle ako postane zajednika parcijalna pozicija, libe-
rali glume da je njihova pozicija univerzalna, a znaju da
se moe ostvaiiti samo kao nametnuta parcijalna opcija
jei ne moe postati zajednikom opcijom glavnih politi-
kih akteia. Konsocijacijalisti piitom imaju moralno pra-
vo oekivati da njihova paicijalna pozicija postane zajed-
nikom zato to ne tiae za sebe, za svoje nacionalne za-
jednice, nita vie od onoga to piiznaju i nude diugima.
Nasupiot tome, libeiali nemaju moralno pravo oekivati
da njihova paicijalna pozicija postane zajednikom jei tia-
e za sebe, za svoju nacionalnu zajednicu, vie od onoga
to nude diugima: ozakonjenjem istih libeialnih nae-
vidjeti kako jedan diugi liberalni kritiar multikulturalizma, glasoviti
harvardski profesor S. P. Huntington (2007), ieagiia na jezinu hispan-
izaciju pojedinih dijelova SAD-a, neiijetko onih dijelova koju su u povijes-
ti najpiije dehispaniziiani da bi mogli biti anglikaniziiani diavnom poli-
tikom SAD-a, te kako misli da tieba iijeiti kiizu ameiikoga nacionalnog
identiteta. ovjeka zbilja prestrai takav liberalizam.
11) Tu je politiku piijetvoinost D. Babi (2006, 76) pokazao na piimjeiu
ignoiantskog odnosa bonjakih intelektualaca piema injenici da je glav-
ni giad Saiajevo postao gotovo posve etniki ist bonjaki giad, piem-
da to u povijesti nikad nije bio: O svemu se moe iaspiavljati: o nunosti
poviatka Bonjaka u Banja Luku, Piijedoi, Doboj, Sembeiiju, Posavinu, uz
Diinu, niz Diinu, u Tiebinje, Stolac, Neum, apljinu, Livno, zapadni Mo-
stai. S lakoom se iaspiavlja o Republici Sispkoj kao genocidnoj tvoievi-
ni, o aihainoj i neodiivoj heialdici, himni, piaznicima i slavama, o pie-
imenovanju naziva ulica, tigova, naselja, kola, institucija i sl. Ukiatko o
svemu, ali ne i o Saiajevu. Njegov status quo je neupitan. Gotovo sank-
iosanktan. Ako Bonjaci nisu pioveli masovno etniko ienje Saiaje-
va od piipadnika nebonjakih naioda, a vjeiujem da nisu, onda postoji
samo jo jedno objanjenje novoga nacionalnog lica Saiajeva: nebonjaci
se ne mogu ili ne ele vratiti u taj grad. Zato?
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
140 | Mozi z voii:iu ui:uvu i ovus:vr vi:i
la njihova bi zajednica postala vladajua veina, a ostale
bi zajednice ostale tiajne, stiuktuine manjine. Da, naiavno,
formalno bi glasovali apstraktni graani, ali bi stvar-
no vladala konkretna bonjaka veina. Ve zamiljam
apstiaktnog giaanina Abdulaha Sidiana kako ide na bi-
ialite, a onda, kao potencijalni bonjaki ministai kultu-
ie u bonjakoj veinskoj vladi, donosi odluku o ukidanju
ustakog jezika na fedeialnoj televiziji. Moda apstiak-
tni giaanin Sidian i ne bi bio tako okiutan, pa bi se kao
knjievnik zadovoljio samo pioiavanjem ijenikog bla-
ga hivatskog jezika i ievizijom njegovih giamatikih pia-
vila kako bi postao podoban da se njime govoii u Bosni.
Ukiatko, u Bosni i Hercegovini ne trai se najbolje nego
zajedniko rjeenje konstitucionalnih problema. Nema
nikakva piotuslovlja u toj tvidnji: ono to se smatia univei-
zalno najboljim u nekim se konkietnim histoiijskim okol-
nostima ne moia pokazati, a esto se nije ni pokazivalo,
ak ni podnoljivo loim. Napokon, dekontekstualiziianje
iaspiave o politikom uieenju Bosne i Heicegovine, nje-
zino odvajanje od povijesno-politikoga i socijalno-kultui-
nog sklopa, u najgoiim sluajevima, a ima i takvih, iezul-
tiia istim ideolokim fantaziranjima, konfuznim pse-
udoteorijskim trabunjanjima, koja su mjestimice nepio-
nina obinome zdiavom iazumu.
3. Nekomparativni pristup
to o Engleskoj zna onaj tko poznaje samo Englesku,
glasovita je Kiplingova izieka koja je postala moto kom-
paratista. Ona ukazuje na to da se vlastita zemlja ne moe
poznavati ako se ne zna nita o diugim zemljama. Bosnu
zna najbolje onaj tko poznaje samo Bosnu, mogla bi
postati krilatica bonjakih antikonsocijacijalista. Ona
bi znaila da u iazumijevanju Bosne nisu potiebna znanja o
diugim zemljama, jei je Bosna poseban, jedinstven i nepo-
novljiv sluaj koji je shvatljiv iz samoga sebe. S takva autai-
kinoga, paiohijalnog polazita suvina je svaka kompaia-
tivna peispektiva. Stoga kiitiaii konsocijacijske teoiije ne
znaju gotovo nita ni o teoiijama ni o modelima konsocija-
cijalizma u svijetu, pa ih to neznanje dovodi do nevjeiojat-
nih zakljuaka. Evo piimjeia.
Posiedno se pozivajui na Biiana Baiiyja, Asim Mujki
(2007a, 9) tvidi da Austiija, Belgija i vicaiska nisu nikad
ni bile konsocijacijske demokiacije, a takva vie nije ni Ni-
zozemska.
12
Suvino je dokazivati koliko su Mujkieve tvid-
nje deplasiiane i koliko piotuslove svim ielevantnim intei-
pietacijskim piavcima u suviemenoj politikoj znanosti.
13

12) Mujki sve svoje postavke koje navodim temelji na jednome jedinom,
i to posiednom, izvoiu: tekstu I. Lusticka Lijphait, Lakatos, and Conso-
ciationalism (1997).
13) O konsocijacijskim modelima demokiacije u Nizozemskoj, Austiiji
i vicaiskoj opsenije sam pisala u knjizi Bosna i Hercegovina: podijelje-
no drutvo i nestabilna drava (pogl. II), i to na temelju ielevantne liteia-
tuie o tim politikim sustavima. O indikatoiima mijenjanja konsocijaci-
I dok uspjene konsocijacijske demokiacije zapiavo uope
ne postoje, zato je bilo spektakulaino neuspjenih konsoci-
jacija poput Libanona i Cipra. Mujki citiia tvidnju Johna
Giaya da je najozbiljnija mana konsocijacijskih sistema (je)
njihova esta nestabilnost oni ne ive dugo ukoliko ih ne
gaiantiia neka izvanjska sila. Nevjeiojatno je to je Mujki
odluio navesti tu Giayovu tvidnju, s kojom je oito sugla-
san, upiavo uz Cipai i Libanon. Pa konsocijacijskoj demo-
kraciji na Cipru smrtni je udarac zadala turska vojna in-
vazija na taj otok, a konsocijacijskoj demokraciji u Liba-
nonu vojna agresija bliskoistonih zemalja. Konsocija-
cijskim demokiacijama ne tieba jamstvo vanjskih sila da bi
opstale, napiotiv, da bi opstale, vanjske ih sile napiosto tie-
baju ostaviti na miiu, a pogotovo se tiebaju suzdiavati od
slanja svojih tenkova iadi uvoenja ieda u njima. Mujki
zapiavo piigovaia zagovoinicima konsocijacijske demokia-
cije u podijeljenim diutvima da su selekcijski pristrani.
Selekcijska je piistianost ozbiljan metodoloki pioblem u
kompaiativnoj politici, a oituje se u hotiminom ili neho-
timinom odabiiu sluajeva koju potviuju autoiove teze i
zanemaiivanju sluajeva koji te teze opovigavaju ili ih ma-
kai dovode u sumnju. Meutim, iijetko je koja skupina ie-
levantnih teoietiaia u suviemenoj politikoj znanosti bila
tako nepiistiana u odabiiu sluajeva koje istiauje kao to
su to konsocijacijalisti. Oni su se sustavno bavili i analizom
neuspjenih konsocijacijskih demokiacija, i da to nisu ka-
nili, kiitiaii konsocijacijalizma ne bi mi dopustili da utke
piijeu pieko toga. Rijetko je koja skupina ielevantnih teo-
ietiaia bila tako opiezna, pa i skeptina, u pogledu uspje-
ne piimjene institucionalno-politikih aianmana koje je
naelno smatiala dobiima za podijeljena diutva, kao to su
to bili konsocijacijalisti.
14
Kad je ve o selekcijskoj piistia-
nosti iije, zanimljivo je kako se Mujki sjetio piopasti kon-
socijacijske demokiacije u Libanonu, ali mu nije pala na um
otpornost konsocijacijskih obrazaca demokracije u su-
sjednom Izraelu koji opstoje ve ezdesetak godina, piem-
da se ta diava nepiestance nalazila u iatnome ili poluiat-
nom stanju u istoj koniktnoj iegiji kao i Libanon. Ili on,
moda, pojma nema o tome da je i iziaelska diava sazdana
na nizu konsocijacijskih aianmana?
No, to uope znai takva vista aigumentacije? Zar su u su-
vremenoj povijesti propadale samo konsocijacijske de-
mokracije? Nisu li masovno piopadale upiavo nekonsoci-
jacijske demokiacije u Euiopi, Junoj Ameiici, pa i u Aziji i
Afiici tijekom cijeloga 20. stoljea? Nisu li najvee tiagedije
u 20. stoljeu bile izazvane upiavo piopadanjem nekonso-
cijacijskih, libeialnih demokiacija? Nije li nekonsocijacijska
demokiacija talijanske Pive Republike iznjediila faizam, a
jskih demokiacija u Austiiji, Belgiji, Nizozemskoj, vicaiskoj i Iziaelu in-
stiuktivno se iaspiavlja u zboiniku to su ga uiedili K. R. Luthei i K. De-
schouwei (1999).
14) Ogledan je piimjei Lijphaitov skeptini tekst o izgledima za uspjeh
konsocijacijskog obiasca u Sjeveinoj Iiskoj (1975). Vie od tiidesetak go-
dina nakon objavljivanja tog teksta na njega, ali i na Lijphaitovu teoiiju
konsocijacijsku demokiacije uope, kiitiki su se osvinuli J. McGaiiy i B.
OLeaiy (2006, 2006a).
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
S::us, nvoi 1z, zir zoo;. | 141
nekonsocijacijska demokiacija njemake Vajmaiske Repu-
blike nacizam? Nisu li se upiavo libeialne ili polulibeialne
euiopske demokiacije izmeu dva svjetska iata neobino
lako i bizo tiansfoimiiale u autokiatske faistike, polufai-
stike ili lofaistike ieime u kojima je piovoeno najgo-
ie etniko nasilje i, kako bi se danas ieklo, etniko ienje?
Koliko je piezidencijalistikih libeialnih demokiacija u Ju-
noj Ameiici, dizajniianih po uzoiu na diva sa Sjeveia, za-
viilo u biutalnim peisonalistikim diktatuiama? Koliko je
parlamentarnih liberalnih demokracija u poslijekoloni-
jalnoj Africi, dizajniranih po uputama bivih kolonijal-
nih vladara iz Westminstera i iz Elizejske palae, zavri-
lo u graanskom ratu i diktaturi? Nisu li, napokon, mno-
ge od tih demokiacija piopale, meu ostalim, i zato to su
bile itve nasilne imitacijske difuzije politikih instituci-
ja iz zemalja svojih bivih kolonijalnih vladaia ili zato to su
same slijepo kopiiale modele libeialne demokiacije koji su
bili nepiimjeieni politikoj povijesti, diutvenoj stiuktuii i
naslijeenoj kultuii njihovih zemalja?
4. Ideoloke prepreke:
etnika anksioznost
U piavilnu iazumijevanju i viednovanju teoiija i mode-
la konsocijacijske demokiacije njezinim su se kiitiaiima
ispiijeile neke ope, ali i specine ideoloke prepreke.
Meu njima posebno mjesto ima sindiom etnike ank-
sioznosti kao kontingentno uvjetovan strah od etnikih
zajednica i svega to je povezano s etninou. Pojava
tog stiaha zapiavo je piava mala teoiijska zagonetka. Piet-
hodno sam upozoiila na to da su libeialni kiitiaii konsoci-
jacijske demokiacije uglavnom piistae konstiuktivistikih
teoiija nacije, tovie, njihov je konstruktivistiki pristup
toliko pienaglaen da im se nacije pojavljuju kao izmilje-
ne zajednice, pioizvoljni ideoloki konstiukti, kojima su
sva svojstva piidana izvana, a nisu iziasla iznutia, iz povije-
snih piocesa nacionalne integiacije. Te izmiljene zajedni-
ce samo su, kako kae uiak, piiviemeni gosti diave Bo-
sne i Heicegovine i mogu biti izbaeni iz nje ako ona tako
odlui. Istodobno, nacije se pojavljuju kao omnipotentni
akteii bosanskoheicegovake povijesti. One su uzuipiia-
le piolost i sadanjost, a upile su svu snagu da to uine i
s budunou zemlje, u emu bi im tiebala pomoi upia-
vo konsocijacijska demokiacija kao piikiiveni oblik etni-
ke demokiacije. Za bonjake liberale nacije su neprija-
teljske zajednice: one su nepiijateljice bosanske diave,
nepiijateljice libeialne demokiacije, nepiijateljice giaan-
ske slobode, jednakosti i piavednosti. Kao i svakoga mo-
nog politikog nepiijatelja, i njih se tieba bojati i piotiv njih
se tieba boiiti svim siedstvima.
15

15) U ovom je sklopu koiisno uputiti na izvrstan tekst N. Sesardia
(2006) o nevoljama, zapiavo piavim mukama, to ih libeiali i libeializam
imaju s nacijama i nacionalizmom, i to na piimjeiima s ovdanjih pios-
toia.
Takav ideoloki strah od nacija, etnika anksioznost kao
svojevistan oblik politike patologije, utjecao je i na ie-
dukcionistiko shvaanje teoiija i obiazaca konsocijacijske
demokiacije uope. U konsocijacijalizmu se vidi iskljui-
vo ili ponajpiije etniki konsocijacijalizam. Zanemaiuje
se da konsocijacijska demokiacija nije namijenjena samo
etniki, nego i iasno, vjeiski, klasno i kultuino podijelje-
nim diutvima. Nizozemska i Austiija nisu institucionali-
ziiale konsocijacijsku demokiaciju zato to su bile etniki
podijeljena diutva. Ni Iziael, Libanon, Uiugvaj i Kolum-
bija nisu ozakonili institucije konsocijacijske demokiacije
zbog etnike iascijepljenosti svojih diutava. Ali zbog et-
nike segmentacije diutava to su uinile vicarska, Bel-
gija, Cipar i, uvjetno ieeno, Kanada. Pokazalo se, istina,
da su etnike podjele tee prevladive od vjeiskih, socijal-
nih ili kultuinih podjela unutai jedne nacije. Stoga je logi-
no to su se najpiije i najbie diutveno homogeniziiale i
politiki dekonsocijacijaliziiale upiavo neetnike konso-
cijacijske demokiacije u Nizozemskoj i Austiiji. Ne moe
se pievidjeti ni injenica da upiavo u neetnikim konsoci-
jacijskim demokiacijama nikad nije bila dovedena u pita-
nje opstojnost diave: nikad nije bio aktualan iaspad Nizo-
zemske, Austiije i Iziaela, ali ni vicaiske. Empiiijski je, da-
kle, dokazano da konsocijacijski mehanizmi nuno ne za-
leuju i ne piodubljuju postojee diutvene iascjepe, kao
to tvide njihovi libeialni kiitiaii.
16

Diukije je stanje u vieetnikim konsocijacijskim ili polu-
konsocijacijskim diavama kao to su Belgija, Kanada i Ci-
pai. Problem dravnosti koji se oituju kao dovieni
iaspad diave, kao na Cipiu, ili potencijalni iaspad, kao u
Belgiji i Kanadi djelomice moe biti uzrokovan i raz-
mjerno kasnim i nepotpunim institucionaliziranjem
konsocijacijskih mehanizama, zbog ega oni nisu mogli
osiguiati piavodobnu i djelotvoinu institucionalnu zati-
tu posebnih etnikih inteiesa, stvaianje piavednijih meu-
etnikih odnosa te, posljedino, ublaavanje etnikih ias-
cjepa. U Belgiji je proces ustavne federalizacije drave
trajao tridesetak godina, a ta je zemlja postala konso-
cijacijska federalna drava tek 1993. Dotad su se Flan-
diija i Valonija konstituiiale u zasebne jezine, kultuine i
politike zajednice, pa kad je fedeiacija napokon instituci-
onaliziiana ostala je uvelike bez ovlasti jei se sva politika
mo ve bila pieselila na segmentiiane zajednice.
17
Kana-
da zapiavo nikad nije ni bila piava konsocijacijska diava,
16) Osim toga, mnogo je empiiijskih istiaivanja koja su potvidila da
konsocijacijske i konsenzusne demokiacije kao podtipovi piegovaiakig
demokiacija nisu ni nestabilnije, ni nedjelotvoinije, ni nedemokiatskije
od veinskih demokiacija anglosaksonskog tipa. Kiatak piegled stajalita
o tome v. u: Schmitt (2002). Te tvidnje iscipno empiiijski potkiepljuje i
Lijphait (1999), ali pietpostavljam da bi on u ovome spoiu mogao biti
doivljen kao piistiani svjedok.
17) Ustavna iefoima unitaine diave u fedeialnu foimalno je poela 1963,
ali su piave piomjene uslijedile tek 1970. Tada su utviena konsocijaci-
jska naela piema kojima se tiebala iavnati u odluivanju i piovedbi ie-
foime. Jedno od piavila bilo je i donoenje svih odluka o iefoimi diave
dvostiukim veinama: dvotreinskom veinom svih zastupnika u par-
lamentu i jednostavnim veinama u svakoj jezinoj zajednici (Luthei i
Deschouwei, 1999, 101-105).
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
142 | Mozi z voii:iu ui:uvu i ovus:vr vi:i
nego tek polukonsocijacija, mjeovita ili hibiidna vein-
sko-konsocijacijska demokiacija (Cannon, 1982, McRae,
1997, Lijphait, 1999, Kymlicka, 2003, Studlai i Chiisten-
sen, 2006).
18
No, problem dravnosti nipoto nije pri-
marno uzrokovan konsocijacijskim modelom demo-
kracije. Kad bi bilo tako, onda se on ne bi postavljao u li-
beialnoj panjolskoj, u libeialnome Ujedinjenom Kialjev-
stvu Velike Biitanije i Sjeveine Iiske, u intencijski libeial-
noj Sibiji, Moldaviji ili Ukiajini. Problem dravnosti pri-
marno je uzrokovan prirodom vietnikih drutava: ka-
iakteiom biojnou, staiou, povijesnom samosvijeu
- etnikih zajednica koje ive u nekoj zemlji, povijeu nji-
hovih meusobnih odnosa, dostignutim stupnjem nacio-
nalne integiiianosti pojedinih zajednica, postojanjem ma-
sovne aitikuliiane politike volje da se pioces nacionalne
integiacije dovii uspostavom samostalnih nacionalnih di-
ava i postojanjem politikih snaga koje mogu ostvaiiti te
ciljeve, postojanjem susjednih matinih nacionalnih di-
ava koje podupiiu takve zahtjeve, iazinom ekonomskoga i
socijalnog blagostanja u diavama u kojima ive, demokia-
tinou njihovih politikih ieima, postojanjem instituci-
onalnih oblika zatite posebnih etnikih inteiesa, iegional-
nim okiuenjem, meunaiodnim okolnostima itd.
Diugi oblik iedukcionizma u iazumijevanju konsocijacij-
ske demokiacije, koji opet izviie iz etnike anksioznosti,
iziaava se u prenaglaavanju teritorijalno-politike au-
tonomije etnikih segmenata kao njezine sukonstitutiv-
ne sastavnice. Etniki ili nacionalni fedeializam jest kost
u gilu bonjakim libeialima zato to ga vide kao uvod
u raspad drave. Etnika fedeiacija ne piomatia se kao in-
stitucionalni oblik zajednikog ivota nego kao instituci-
onalna pretpostavka razgradnje drave. Etniki fedeia-
lizam u Bosni moe biti samo destiuktivan, on bi jugo-
slaviziiao Bosnu i imao u njoj istu negativnu ulogu kakvu
je imao u kivavom iaspadu nae bive zajednike domo-
vine SFR Jugoslavije (Mujki, 2007, 9). Nacionalni fe-
deralizam je, dakle, bio uzionik kivavog iaspada socijali-
stike Jugoslavije. A to je bio uziok kivavog iaspada nae
bive zajednike domovine Kialjevine Jugoslavije? Ina-
e, dosad sam bila uvjeiena da su kivavi iaspad socijali-
stike Jugoslavije uziokovali, meu ostalim, masovni sip-
ski nacionalistiki pokiet i slubena srpska politika koje
su htjele maksimalno reducirati nacionalni federali-
zam, ako ga ve nisu mogle potpuno ukinuti. Bonjaki li-
beiali nemaju nita piotiv decentializiiane diave, nekako
bi piogutali i neetniki fedeializam, ali im se etniki fede-
ializam piiinja kao sami neastivi. injenica je, meutim,
18)
Od glavnih elemenata konsocijacijske demokiacije Kanada ima samo fed-
eializam - iziaen i u asimetiinom bikameializmu sa slabim diugim do-
mom, Senatom, koji bi tiebalo biti piedstavniko tijelo fedeialnih jedinica
a opstale su kljune institucija veinske demokiacije anglosaksonskog
tipa: veinski izboini sustav, dvostianaki sustav, jednostianake vlade i
di. U posljednjim desetljeima piolog stoljea politika kanadske vlade
popiimila je iziaenija obiljeja multikulturalizma to je ublaavalo i
mijenjalo rigidne majoritarne institucije i politiku praksu (v. Kym-
licka, 2003).
da u Bosni i Heicegovini objektivno nema valjanih povije-
snih i strukturnih razloga za bilo koji drugi federalizam
osim etnikoga. Mogu, zapiavo, zamisliti samo jo fedeia-
ciju dviju povijesnih pokiajina, pokrajine Bosne i pokra-
jine Hercegovine, ali su dananja Bosna i dananja Hei-
cegovina uvelike piomijenile svoje identitete da bi mogle
funkcioniiati kao jedinstvene iegionalne cjeline. Uostalom,
u suviemenome bosanskoheicegovakom diutvu i politici
danas tu opciju ne zagovaia nitko ielevantan. Dapae, neki
se bonjaki autoii zauzimaju za simbolino ukidanje Hei-
cegovine tako to bi se izbiisalo njezino ime iz slubenog
naziva diave.
Zakljuno mogu pietpostaviti da ni konsocijacijsko rje-
enje nije opcija koja trajno stoji na stolu. Moe doi
vrijeme kad e biti prekasno i za nju. Bojim se da bi tek
tada najvei kiitiaii konsocijacijske demokiacije pose-
gnuli za njom kao jedinim spasonosnim ijeenjem za Bo-
snu i Heicegovinu.
MIu)nn KnsnvovI ir vroovi: vvorrsovic F-
ui:r:u voii:iin zos:i Svruiiis: u Zovr-
nu. Vooi:riiic i vvrov vosiiiroiviorsir
zs:vrir s:uoiiir Hvv:si voii:ii sus:v
i uvvviiir i Korvv:iv voii:i. Giv
uvroic zs:vrr niniio:rr Poii:i ri-
so. Onivii 8 iio i oo ;o i, s:uoii i
vsvvv u znovicir voov, znovicir izi-
oi s zs:vrin suvov i u zs:vrir -
sovisir u Hvv:soi, Nirroi, Vriioi Bvi:iii,
SAD-u, Aus:viii, Poiisoi, Mvsoi, Siovriii, Bu-
ovsoi, Mrooiii, Svniii i Cvoi Govi.
Literatura
Andeison, Benedict (1990). 1. Nacija: zamiljena zajednica.
Razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma. Zagieb:
kolska knjiga.
Babi, Duan (2006). Saiajevo kao lakmus test budunosti 2.
postdejtonske BiH. Status. 9:75-77.
Baiiy, Biian (1975). Political accomodation and consoci- 3.
ational demociacy. British Journal of Political Science. (5)
4:477-505.
Baiiy, Biian (1975a). Te consociational model and its dan- 4.
geis. European Journal of Political Research. 3:393-412.
Baiiy, Biian (2006). 5. Kultura i jednakost. Egalitarna kritika
multikulturalizma. Zagieb: Jesenski i Tuik.
Boii, Faiuk (2006). Etnocentiizam, sekulaiizacija i ustavne 6.
piomjene. Status. 9-78-84.
Cannon, Goidon (1982). Consociatialism vs. Contiol: Ca- 7.
nada as a Case Study. Western Political Quarterly. (35) 1:50-
64.
Dijk, Teun A. van (2006). 8. Ideologija. Multidisciplinarni pri-
stup. Zagieb: Golden maiketing Tehnika knjiga.
Ka k v u Bi H ( ne ) e l i mo?
S::us, nvoi 1z, zir zoo;. | 143
Dodig, Radoslav (2006). Ustavno-goidijski voi u Bosni i 9.
Heicegovini 1990.-1994. Status. 9:86-89.
Donley, Studlai T., Chiistensen, Kyle (2006). Is Canada a 10.
Westminstei oi Consensus Demociacy? A Biief Analysis.
Political Science and Politics. (39) 4:837-841.
Dolan, Mijo (2007). U BiH uvesti belgijski model kultuine 11.
autonomije. http:iiwww.bosna.siebina.baiphpimodules.ph
p?name=News&le=aiticle&sid=224
Filipovi, Muhamed (2007). ta je to genocid. 12. Pregled.
1-2:17-47.
Filipovi, Nenad (2006). Konsocijacija diugo ime za podjelu 13.
BiH. Slobodna Bosna, 29. 4. 2006.
Filipovi, Nenad (2006a). Vulgaiizatoii i simplikatoii hi- 14.
stoiiogiafskih spoznaja. Slobodna Bosna, 28. 12. 2006.
Filipovi, Nenad (2007). Miloiad Ekmei , tvoiac novog 15.
sipskog Naeitanija. Slobodna Bosna. 30. 8. 2007.
Filipovi, Nihad (2007a). Viua sepaiatistika pegla u svje- 16.
tlu konsocijacijskih inicijativa. http:iiuseis.telenet.beioi-
busiaktuaiaktua1463.htm
Hadidedi, Zlatko (2006). Hejsov plan samoubistvo iz 17.
zasjede. Status. 9:90-92.
Hobsbawn, Eiic (1993). 18. Nacije i nacionalizam. Program, mit
i stvarnost. Zagieb: Novi libei.
Huntington, Samuel P. (2007). 19. Tko smo mi? Izazovi nacional-
nom identitetu Sjedinjenih Amerikih Drava. Zagieb: Izvo-
ii.
Ibiahimagi, Omei (2006). Siedinja oiganizacija teiitoiije i 20.
vlasti u Bosni i Heicegovini. Status. 9:93-95.
Ivankovi, eljko (2006). Do konsocijacije pieko demitolo- 21.
gizacije. Status. 9:96-103.
Kasapovi, Miijana (2005). 22. Bosna i Hercegovina: podijeljeno
drutvo i nestabilna drava. Zagieb: Politika kultuia.
Kecmanovi, Nenad (2007). 23. Nemogua drava. Banja Luka:
Glas Sipske.
Kuki, Slavo (2006). Temeljni piincipi ustavnog ustioja BiH 24.
pokuaj konstitucije jednog modela. Status. 9:104-107.
Kymlicka, Will (2003). 25. Multikulturalno graanstvo. Liberal-
na teorija manjinskih prava. Zagieb: Jesenski i Tuik.
Lijphait, Aiend (1975). Review Aiticle, Te Noithein Iie- 26.
land, Cases, Teoiies, and Solutions. British Journal of Po-
litics. 5:83-106.
Lijphait, Aiend (1999). 27. Patterns of democracy: Governments
forms and performance in thirty-six countries. New Haven i
London: Yale Univeisity Piess.
Lui, Ivo (2006). Legitimitet izmeu mita i zakona. 28. Sta-
tus. 9:108-114.
Lustick, Ian (1997). Lijphait, Lakatos and Consociationali- 29.
sm. World Politics. (50) 1:88-117.
Luthei, Kuit Richaid, Deschouwei, Kiis (ui.) (1999). 30. Party
Elites in Divides Societies. Party Elites in Consociational De-
mocracy. London i New Yoik: Routledge.
McGaiiy, John, OLeaiy, Biendan (2006). Consociational 31.
Teoiy, Noithein Iielands Conict, and its Agieement. Pait
1: What Consociationalists Can Leain fiom Noithein Iie-
land. Government and Opposition. (41) 1:43-63.
McGaiiy, John, OLeaiy, Biendan (2006a). Consociational 32.
Teoiy, Noithein Iielands Conict, and its Agieement 2.
What Ciitics of Consociation Can Leain fiom Noithein Iie-
land. Government and Opposition. (41) 2:249-277.
McRae, Kenneth (1997). Contiasting Styles of Demociatic 33.
Decision-making: Adveisaiial veisus Consensual Politics.
International Political Science Review. (18) 279-295.
Mujki, Asim (2006). Da li je naiod piiiodna vista? Bo- 34.
sna i Heicegovina izmeu etnike i etike jednakosti. Sta-
tus. 9:115-123.
Mujki, Asim (2006a). Bosna i Heicegovina izmeu etike i 35.
etnike jednakosti: Zajednica (ne)iavnopiavnih naioda i dis-
kiiminiianih giaana. Pregled. 1-2:33-45..
Mujki, Asim (2007). Bosna i Heicegovina kao etno-teii- 36.
toiijalna fedeiacija: Fedeiativna Naiodna Republika Bosna i
Heicegovina (FNRBiH). Odjek. 3-12.
Mujki, Asim (2007a). Bosna i Heicegovina i izazovi konso- 37.
cijacije. Odjek. Pioljee 2007, sti. 6-12.
Paji, Zoian (2006). Bosna i Heicegovina: diavnost na ia- 38.
skiiju puteva. Status. 9:124-126.
Pehai, Diaen (2006). Moialne dileme, politiki sukobi, tu- 39.
maenje i piomjene (daytonskog) ustava stajalite lozoje
jezika. Status. 9:127-139.
Peiieau-Saussine, Emile (2007). Quentin Skinnei in Con- 40.
text. Review of Politics. (69) 1:106-122.
Saiajli, Eldai (2006). Te Dayton supeimaiket: ustavne ie- 41.
foime u simulacijskom kljuu. Status. 141-155.
Saiajli, Eldai (2007). Giound Zeio: Bosna i Heicegovina 42.
izmeu kultuinog fundamentalizma i politike delibeiacije.
Status. 11:25-52.
Saiajli, Eldai, Mujki, Asim, uiak, Neizuk (2007). Tuneli 43.
bez svjetla. Status. 11:53-65.
Schmidt, Manfied (2002). Political peifoimance and types 44.
of demociacy: Findings fiom compaiative studies. European
Journal of Political Research. (41) 147-163.
Sesaidi, Neven (2006). Libeializam i njegove nevolje s na- 45.
cionalizmom. Status. 9:20-25.
Skinnei, Quentin (1988). Meaning and Undeistanding in 46.
the Histoiy of Ideas. U: Tully, J. (ui.). Meaning and Context
Quentin Skinner and his Critics. Cambiidge: Polity.
Smith, Anthony D. (2003) 47. Nacionalizam i modernizam. Kri-
tiki pregled suvremenih teorija nacije i nacuionalizma. Za-
gieb: Fakultet politikih znanosti.
Steinei, Chiistian (2006). Geneza i legitimnost Ustava Bo- 48.
sne i Heicegovine. Status. 9:156-159.
Studlai, Donley T., Chiistensen, Kyle (2006). Is Canada a 49.
Westminstei oi Consensus Demociacy? A Biief Analysis.
Political Science and Politics. (39) 4:837-841.
Tinka, Kasim (2006). Ustavne piomjene ispod iealnih po- 50.
tieba i demokiatskog legitimiteta. Status. 9:161-165.
Vlaisavljevi, Ugo (2006). Ustav i zemljini posjed. 51. Status.
9:166-176.
epi, Boo (2006). Dvije faze ustavnih piomjena. 52. Status.
9:177-187.