M i l a n Basta R A T JE Z A V R E N 7 D A N A KASNIJE

Recenzent Akademik M I H A I L O APOSTOLSKI

Urednik Prof. dr R A D O V A N V U K A D I N O V I C

Milan Basta

RAT JE ZAVREN 7 DANA KASNIJE

TREE IZDANJE

SPEKTAR ZAGREB FORUM NOVI SAD JEDINSTVO PRITINA PRVA KNJIEVNA KOMUNA MOSTAR CENTAR ZA INFORMACIJE ZAGREB-OPATIJA PARTIZANSKA KNJIGA LJUBLJANA

PREDGOVOR

Knjiga Milana Baste R A T JE Z A V R E N 7 D A N A KASNIJE predstavlja prijatnu literaturu za svakog itaoca koji se interesira za nau nedavnu prolost. Svojevremeno je njegova knjiga Agonija i slom N D H dobila veoma pozitivne kritike gotovo cjelokupne jugoslavenske dnevne i periodine tampe. U povodu 35. godinjice nae pobjede pisac se potrudio da iznese niz novih injenica i materijala, obuhvaajui upravo posljednjih 7 sudbonosnih dana, vrijeme kada se rat u Jugoslaviji produio sve do 15. maja 1945. godine. Zbog toga je knjizi s pravom dao adekvatniji naslov. Ovo je bilo to nunije, jer je dijelu knjige koji tretira tih 7 prekobrojnih dana rata poslije slubene kapitulacije Njemake poveana gotovo polovica novih stranica, tj. dat je opis novih dogaaja. Cijela je knjiga opseno nadopunjena i presistematizirana, te zapravo prije predstavlja novu knjigu nego drugo izdanje djela Agonija i slom NDH. Pravi trenutak izlaska ovog rada izabran je u vrijeme kada nai narodi, zajedno s itavim slobodoljubivim ovjeanstvom slave 35. godinjicu pobjede nad mranim silama faizma koje su pretendirale na to da postanu gospodari svijeta. Jugoslavija je zemlja koja ima mnogo razloga da dade poseban i velik znaaj proslavi te velike pobjede nad faizmom. Prije nego to iznesemo neke od tih razloga, elimo jstai da ovim radom Milan Basta ukazuje na veliinu revolucije naroda Jugoslavije, koje je organizator KPJ, njen sekretar i vrhovni komandant N O V - a i POJ-a drug Josip Broz-Tito. Evo nekih od tih razloga: i. Pod udarom faistike soldateske, jedne od najjaih ratnih maina koje je svijet vidio, pod udarom rasne ideologije nacizma i faizma, narodi Jugoslavije bili su stavljeni u uvjete genocida i gotovo biolokog unitenja. Nije sluajno to se Jugoslavija u frontu antihitlerovske koalicije nalazi na treem mjestu po broju rtava u odnosu na broj stanovnika. Danas, 30 godina od svretka rata, sa sigurnou moemo tvrditi da su ustanak i oruana borba naroda Jugoslavije, pod vodstvom KPJ i druga T k a , spasili nae narode od najteeg ropstva i unitenja. 1. Kroz specifian oblik antifaistike narodnooslobodilake borbe, istodobno s borbom protiv okupatora, razbijeni su ostaci starog kapitalistikog sistema, to je bio osnovni preduvjet za izgradnju novog dru-

tveno-politikog sistema. U toj borbi stvorena je nova Jugoslavija koja izgrauje novo, samoupravno socijalistiko drutvo te vodi politiku nezavisnosti i nesvrstanosti. Stvorena je dravna zajednica u kojoj se razvijaju potpuno novi, ravnopravni odnosi izmeu naroda i narodnosti. Sve je to naoj zemlji pribavilo priznanje svih progresivnih snaga u svijetu. Stoga tridesetgodinji jubilej pobjede nad faizmom ne predstavlja samo osloboenje od tuina, nego istodobno i pobjedu drutvenog revolucionarnog preobraaja Jugoslavije. 3. Pod vodstvom KPJ i druga Tita, Jugoslavija je prva u okupiranoj Evropi povela oslobodilaki rat najirih razmjera - svenarodni rat - u doba kad je faizam bio na vrhuncu svoje moi. Na tlu Jugoslavije stvoren je svojevrstan front koji je etiri godine vezivao uza se velik broj okupatorskih i kvislinkih divizija. Time su jugoslavenski narodi dali najvei doprinos koji je jedna mala zemlja mogla dati opoj pobjedi nad faizmom. Zahvaljujui tom natovjeanskom otporu i ogromnoj snazi NOP-a osujeena je tendencija podjele Jugoslavije na interesne sfere i osigurano je jedinstvo i nezavisnost naroda i narodnosti Jugoslavije. 4. Jugoslavija je jedina evropska zemlja u kojoj se II svjetski rat produio za jo 7 dana. Prvi od porobljenih naroda Evrope digli smo ustanak protiv faizma, a posljednji smo odloili oruje jer je mir za jugoslavenske narode zakasnio. Jugoslavenski su borci morali jo 7 dana liti krv i davati ivote u borbi protiv njemakih i kvislinkih snaga, koje su se po svaku cijenu htjele izvui iz zemlje kojoj su nanijele velika zla, ne da bi li izbjegle odgovornost za ratne zloine i genocid koji su provodile u naoj zemlji. Knjiga Milana Baste svojevrstan je prilog proslavi 35. godinjice pobjede nad faizmom. U njoj su date brojne slike te antifaistike borbe s mnogo smisla za historijske analize. Sve je to potkrijepljeno mnogim zanimljivim detaljima i podacima. U svojem radu pisac argumentirano ukazuje na fenomen ustake izdaje i stvaranje marionetske kvislinke dravice koja se zvala N D H . Sasvim prirodno, uzgred se govori i o drugim izdajnicima: etnicima, VMRO-vanovistima, bjelogardistima, ljotievcima, crnogorskim izdajicama, balistima i svima drugima, bez obzira na to kako se zvali. Epitetom nezavisna drava Hrvatska okupator je demagoki pokuao opsjeniti hrvatski narod kako bi ga to bolje iskoristio i upregao u svoja ratna kola te do maksimuma iskoristio ljudske i privredne potencijale. Ovo je okupatorima bilo nuno zato da organiziraju kvislinku vojsku koja bi oslobodila okupatorske divizije za druge frontove. Hrvatski narod je brzo uvidio da je N D H bila faistika kreatura te da je Paveli od terorista stigao do lakeja talijanskog faizma i njemakog nacizma, pa je sve te propagandne makinacije brzo otkrio i odbacio. Vidio je kako su njemaki i talijanski okupatori na teritoriju Jugoslavije povlaili granice po svojem nahoenju, kako su uzeli nae Jadransko more i njegovo zalee, podijelili zemlju izmeu sebe, poklanjali teritorije svojim satelitima i dr.

Milan Basta u svojoj knjizi vrlo pronicljivo ulazi u zakulisne igre i kamuflirane pokuaje frankovake, ustake, klerofaistike i druge propagande u N D H o navodnom ostvarenju velikih nacionalnih tenji hrvatskog naroda, ime istodobno razobliuje perfidnost i neodrivost faistike propagande i njezinih ciljeva te otkriva slabe neprijateljeve toke i neminovnost njegova poraza. Nekima e vjerojatno smetati to to knjiga po metodolokom postupku ima dva izrazita dijela. Prvio dio knjige vie je historijski prikaz uz ukazivanje na izvore i dokumente o razvitku i genezi ustakog pokreta i njegovu dolasku na vlast, koncepciji ustake drave itd. U drugom dijelu knjige pretee memoarski karakter: to je kazivanje autentinog svjedoka dogaaja koji nije samo promatra zbivanja nego aktivni uesnik i akter odreenih dogaaja koji su se desili u 7 dana borbi poslije slubene obustave rata na sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije u trokutu Dravograd-CeljePliberg. Bez obzira na metodoloke razlike i prividno nejedinstvo prvog i drugog dijela knjige, jasno je izraeno sutinsko jedinstvo teme i materije. Bio je to neminovan put da se daju nuna prethodna objanjenja koja su potrebna najveem broju italaca, osobito mlaih, kako bi se graa lake i do kraja cjelovito shvatila. Pisac je postepenom gradacijom uspio zainteresirati itaoca, da bi ovaj na sredini i na kraju knjige doivio uzbudljivu priu u kojoj je predoena autentina atmosfera koja se lako ne zaboravlja. U prvom dijelu rada Basta mnogo ire i dokumentiranije nego ranije razrauje ulogu Vlatka Maeka i reakcionarnog vrha HSS-a, posebice i detaljno opisuje ulogu reakcionarnih krugova vrhovne katolike hijerarhije u naoj zemlji koja se neprijateljski odnosila prema naim narodima i angairala se na strani faizma i ustatva, utjeui negativno i na dranje veeg dijela nieg klera. Za svakog potenog graanina bilo je udno da su mnogi sveenici bili zaklete ustae, te da su neki ak bili i predvodnici u pokoljima nevinih rtava: djece, ena i staraca. Na ovom mjestu duni smo iskazati puno priznanje asnim izuzecima koji su prema svojim mogunostima titili narod od ustakog i okupatorskog nasilja. Danas sa zadovoljstvom moemo konstatirati odreenu promjenu politike atmosfere u odnosima Vatikana i katolikog klera te tenju prema sve veoj suradnji s novom Jugoslavijom. U knjizi Milana Baste nalaze se i podrobni podaci o zarobljavanju Alexandera von Lohra, komandanta IV zrakoplovne njemake flote koja je 6. aprila 1941. godine ruila nezatieni Beograd, komandanta njemake grupe armija E koji je organizirao IV i V neprijateljsku ofanzivu. Osim toga, pisac u svojoj knjizi veoma upeatljivo iznosi mnoge tekoe i sukobe koje su nae starjeine imale s rukovodiocima I bugarske armije. U posljednjim trenucima rata Bugari se pokuavaju mijeati u borbu protiv njemako-ustako-domobransko-etnike grupacije, nastojei da je oni preuzmu, iako se ta skupina nalazila duboko na teritoriju Jugoslavije.

Koliko to prostor dopusta, Basta ukratko prikazuje dranje i odreene sukobe s pojedinim divizijama i drugim jedinicama otaastveno-frontovske bugarske armije, koje su sebi pripisivale nae uspjehe u Makedoniji, Kosovu i Srbiji. Tada su nae jedinice kratko vrijeme suraivale s bugarskom armijom na osnovi odobrenja Nacionalnog komiteta narodnog osloboenja Jugoslavije i druga Tita koji su eljeli pomoi Bugarskoj da se bar u posljednjim danima rata, poslije ulaska Crvene armije u Bugarsku, ukljui u antifaistiku borbu. Naravno, ti isti bugarski oficiri, koji su nekoliko godina komandirali okupatorskim jedinicama u naoj zemlji i vrili strahovite ratne zloine u Makedoniji i Srbiji, nisu se mogli preko noi promijeniti. Meutim, bugarska armija ve 35 godina pripisuje sebi nae borbene uspjehe u posljednjem razdoblju rata. Negiranje makedonske nacije u Bugarskoj i sad je aktualno, to posljednji popis stanovnitva eklatantno potvruje. Svemu tome pisac posveuje odreen prostor, a italac e lako shvatiti aktualno znaenje i korijene i tih dogaaja. Iznoenjem novih podataka o djelovanju slovenskih divizija, brigada i odreda, posebno jedinica IV operativne zone, jo jednom se u knjizi osvjetljavaju sve komponente naeg ustanka i revolucije. Trud Milana Baste u razjanjavanju nekih pojava i metoda razvoja borbi u zavrnim operacijama predstavlja odreen prilog za historijsko razjanjavanje nekih koncepcija ope narodne obrane. Svjedoci smo vremena u kojem i pored katastrofalnog poraza faizma, neofaisti i revanisti raznih boja ponovo diu glave, podstrekavaju teror protiv naih naroda, podstiu revanistike elje, pokuavaju razbiti bratstvo i jedinstvo naih naroda itd. Jugoslaveni nikada nee zaboraviti svoju teku herojsku prolost, koja i sve netom navedene i sline snage podsjea na njihovu sudbinu od prije 35 godina. U svojoj knjizi Milan Basta i o ovome iznosi dosta novih saznanja, i to na vrlo slikovit nain. Ovu nadasve zanimljivu knjigu treba svakako proitati. Nakon itanja ovjek doista postaje bogatiji za mnoga nova saznanja i iskustva. Boljim poznavanjem vlastite bliske prolosti samo olakavamo i ubrzavamo na hod u budunost. Akademik, general-pukovnik Mihailo Apostolski

MILAN BASTA

UZ TREE IZDANJE

K a d Milan Basta svjedoi o narodnooslobodilakoj borbi, onda to nisu samo injenice, imena i brojevi, ve prvenstveno iskriava eksplozija bogatog duha u k o j e m ima mjesta i za sve ljudsko. N e m a potrebe tumaiti djelo. Basta je sam sve rekao: treba samo slijediti njegovu analitiku, ali i poetski zanosnu misao. T a j udno sloeni general, koji je sve prije nego vojnik, sam po sebi je tema: atraktivan k a o i zbivanja o kojima svjedoi. O v d j e je, zbog teme koju obradjuje, prvenstveno vano ustvrditi: nastupao je sa svojom divizijom na pici snaga Koste N a d j a , rukovodio je trupama koje su zatvorile sjeverne izlaze na Dravi, i bio s v a k a k o posebno znaajan medju onima koji su i Nijemce i ustae i etnike primorali da 15. m a j a poloe oruje i u zarobljenikim beskrajnim kolonama krenu s raskrsnice Hrust prema Mariboru i preko Pliberka i preko Ravna na Korokem.. Z a g r e b a k o - s u b o t i k i skojevac, ratnik iz prvog partizanskog bataljona osnov a n o g u Hrvatskoj, komesar brigade koja je razbila desant u Drvaru, komesar divizije koja je vodila poslednji boj drugog svetskog rata, kasnije: komesar armije, Milan Basta: k a k o je piui svoje memoarske zapise otiao u povjesniare, ne z b o g doktorata, niti zbog upravo primljene etvrtosrpanjske nagrade, nego neo p h o d n o zbog toga to je zbog budunosti neophodo tumaiti povijest. Bastu sam upoznao bez uniforme, bez opasaa, bez ordena na grudima, bez lenti. B i o je u raskopanoj ljetnoj koulji kratkih rukava, golem ovjek, sav inilo mi se unekoliko predimenzioniran. Svega je kod njega bilo previe, ali ne na tetu, ak i glasa, silovitog na mahove, a na mahove suzdravanog dok je p j e v a o Lake, lake, moj konjiu. Sav je proet melanholijom pjesme, ali i d e r t o m . K a o da se liava svega, dok pjeva, osim pjesme. A l i ne, kasnije postaje jasno, on pjeva i prati oi svoga drutva. I apat uje. Tad su mu reakcije razliite: ovisno o ranije uspostavljenom odnosu; nekad je to vic, drugi put ironino-gorka p r i p o m e n a , zatim podsmijeh. Mi svi z n a m o da je on pripadao onoj vrsti ljudi (on, zapravo, njima uvijek pripada) kojima je svejedno hoe li ili nee biti ubijeni, kao to znamo da je jo u sijenju 1942 (ili je moda bio prosinac 1 9 4 1 ? ) u depnim novinama napisao da se n j e g o v a on je rekao naa sudbina u svemu podudara s interesom nae b o r b e ; tu n e m a dviju sudbina, samo jedna. A k o Milana Bastu mjerite mjerom izvrena djela, onda je on vrlo, vrlo star o v j e k . A z a p r a v o je jo borac. Pedesetogodinjak s gustom kosom srebrom p r o t k a n o m . V e l i k e oi, velike ruke, velike grudi. N j e g o v o se selo, naime zove K u r j a k . Ima u njemu mnogo od toga sela kod Udbine, u srcu Like, gdje lei o s a m n a e s t o r o njegovih najmilijih, koje su najvei dio ustae poubijale a ostali dio poginuo je u redovima boraca revolucije. D o k o njima govori, govori sama njenost. Jer dugo poslije smrti dragih u nama prestaje tubalica, pa i gorina: p o i n j e m o o njima misliti s nekom neobjanjivom njenosti. Milan Basta je ratnik bez funkcije, a k o nije neka funkcija biti lan Savjeta R e p u b l i k e . Bastin zemljak i prijatelj, jedan iz brigade likih penzioniranih pukovnika uvijek duhoviti B o o Pavii obino za Bastu kae: senator. Basta se na to smije razvaljujui iroko usta, a onda tiho govori * i tu je neoporeciva nota predike:

Nisi komunist, a ne pogotovo revolucionar po tome to si kakav predsjednik ili komandant armije, nego po tome to to zbilja jesi. Postoji uvjerljivost djela k o j a se uveliko razlikuje od uvjerljivosti funkcije. M o e m o odoljeti primjeru to nam ga prua o v j e k odreen veliinom funkcije, ali primjeru to nam ga prua moralno superioran ovjek nitko ne moe odoljeti. Drugi put je, u dijalogu o istoj temi, rekao: Piem. Z a r to nije velianstvena funkcija? Ja sam u slubi revolucije. Uim se tkati svijet svojih snova, a u njima je neporeciv romantizam revolucionara. V i , d a k a k o , shvaate: revolucioner bi pokrenuo ljude na akciju, mora postojeoj stvarnosti dodati realne snove, da u mrane boje utka ruiaste vizije . . . M r a n a potka svih Bastinih knjiga a tu su najznaajnije tri slinog sadraja: R a t poslije rata, Agonija i slom N D H i ova upravo izila, koja je nagraena najznaajnijom borakom nagradom Rat je zavren 7 dana kasnije samo je sie iz k o j e g zrai zanos onih koji su znali nai rjeenja, jai od mraka. N e s v i k a o da ocenjujem knjige, valjda i nesposoban za taj posao, mogu govoriti s a m o o o v j e k u ; drugi e o knjizi. A l i a k o se vrlo esto ovjek i djelo razlikuju, svaki odreen (ne mora biti i ograen) svojom sudbinom, Bastina djela su slika autora: to su kazivanja, saopavanja, analize, procjene i tumaenja sebe i svoga svijeta. Ne bih r e k a o memoari, jer svaka sveska memoara obino nastaje iz potrebe da se o v j e k na kraju posvjedoi i da ostavi traga o sebi. Basta je, to je neoporecivo, imao potrebu da o sebi svjedoi samo onda, i samo u onim prilikama, kad je to ujedno i svjedoenje o svijetu sukobljenom mrakom preivljenog i sunc e m slobode. Basta je, naime, zaplivavi zaista smiono u povijesne vode, ravan u tome i najvrsnijim to je jugoslavenska historiografija dala na temu ustatva, etnitva, svega kvislinkog i na temu sloma toga oloa i sloma snaga hitlerovskog R e i c h a na D r a v i izmeu Maribora i Celovca, memoarist samo onda kad je i njegovu sudbinu okrznula povijest; usudili bismo se ak rei: kad je njegova sudbina postala povijest. On ni u jednom retku nije onaj koji mui svoje sjeanje, samozaljubiv pa ohol, nego je sebe utkivao u djelo tek ondje gdje je mogao sobom tumaiti povijesni dokument. Mi koji smo proitali na stotine knjiga o ratovima i naem ratu upravo stoga cijenimo ovu Batinu izuzetnost: revolucionarni zanos kadar da se povjesniarski obuzda na stupnju dokazivog i dokazanog. N o , rekosmo, nije o v o kritika Bastinog djela; samo zapis o komesaru i piscu iz K u r j a k a , zapis o jednom Lianu koji je za pisano djelo dobio tako visoku, tako vrijednu nagradu na jugoslavenskom nivou. B a s t a , k a k o g o d ga gledate, ostaje ovjek izvan serije. Bivi rukovodilac S K O J - a u p r v o m partizanskom bataljonu osnovanom u Hrvatskoj (Jovanoviev bataljon Krntija), prvi komesar 9. hrvatske brigade (Trea lika; slavna po Drvaru, odlik o v a n a O r d e n o m narodnog heroja), komesar 5 1 . divizije, koja je u Sastavu Nadevih snaga izvojevala zakljunu pobjedu drugog svetskog rata u Evropi, poslijeratni k o m e s a r 7. armije. o v j e k , izuzetno obrazovan, dinamian, plodotvoran (ne smijem rei: blagotvoran!), komunist u svakom postupku. U j e d n o , m o e m o biti radosni to i m a m o Batine knjige. B a s t a je primio etvrtosrpanjsku nagradu S U B N O R - a Jugoslavije, a uz to i j e d n o od naih najveih odlikovanja Orden Republike sa zlatnim vijencem. N j e g o v sin (keri su se udale; Basta se, naime, kao i veina partizanskih komandanata ili k o m e s a r a rano enio) mi je u njihovom stanu u B e o g r a d u u d a n o v l j e v o j ulici p o k a z i v a o o n o to Basta ne voli initi: tatino ordenje. Mladi Basta je naslagao orden do ordena a ima i zlata, i dragog kamenja u duini od pola metra. Tu treba spomenuti: O r d e n partizanske zvezde I reda, Orden za hrabrost,

O r d e n zasluga za narod I reda, O r d e n bratstva i jedinstva I reda, Orden ratne zastave, O r d e n Republike sa zlatnim vijencem i drugi. K a d smo u likom klubu u Z a g r e b u , u G a j e v o j ulici (Zlatni medvjed) razgovarali posljedni put, upravo u trenu kad je u redakciju stigla teleks-vijest od T a n j u g a da je Basta nagradjen, netko od prisutnih je spomenuo i ordenje. Basta se smije: D j e l o je mjera ovjeka, a ne priznanja! D a k a k o , ovisno o tome od koga je priznanje. S p r e m a o se u Liku. K a d tamo ide, Z a g r e b je prvo stajalite: tu je gimnazijalac V m u k e realke Milan Basta postao 1930. godine skojevac. U rodnom Kurjaku ga r e d o v n o e k a j u o D a n u borca. T a m o je Basta prije 40 godina, vrativi se zajedno s D o k o m Jovaniem iz V o j v o d i n e , prvi progovorio o ustanku i tamo je organizirao prvu jedinicu ustanka. Oranice Bastina oca darovane su jednom od susjeda, o c u desetoro d j e c e , spomenicam Daniki uriu. Batine ruke se naglo diu prema k o s a m a , oi zatamnjuju; mi ve znamo, govorit e o Lici. L i k a je m o j a rana i moja ljubav. Idem tamo da traim svoje ljude. esto idem na groblje. Ima tada trenutaka trauma, ali i ponosa. Samo, znate, Lika je preesto preskakana, previena. Ta Lika, koja je sva u ustanku, Lika koja je dala jedinu proletersku diviziju iz Hrvatske (jednu od tri u Jugoslaviji) i jo jednu diviziju koja je ostala bez proleterskog zvanja, pa osnovu za 19. sjevernodalmatinsku diviziju, ta L i k a koja je dobila u ratu priznanje da ima najborbeniju omladinu Jugoslavije, ne bi smjela biti sad mjerena kao i svi drugi krajevi. Za Liku ne bi e k o n o m s k i kriteriji bili presudni. Ima i drugih znaaja, koje je neobhodno u sistem naeg mjerenja ukalkulirati. O d j e d n o m biste onda vidjeli da Lika izbija na elo, a nije kao sad redovno na posljednjem mjestu. N o , i sami smo krivi. . . N e k o m prilikom na putu iz Like, kad sam se zatekao u kolima zajedno s komesarom 3. brigade Bastom i s komandantom 3. brigade Milanom Sijanom (uglavnom su od G o s p i a do Z a g r e b a sve vrijeme pjevali, i to mahom sevdalinke; ijan je u n e k o l i k o navrata potsjetio svog komesara: Sjea li se: ove sam pjesme u ratu z a b r a n j i v a o ... .), zapisao sam i njihov dijalog: mladi-revolucija-Lika. V j e k o v i m a zapretana energija graniara probuena je u revoluciji. Partija je blistavo kanalizirala tu energiju i otud ona brojna herojstva ravna antikim legendama. U p r a v o to nas izvodi na svjetsku pozornicu. Titova strategija u koju je ukalkulirana mogunost naeg o v j e k a . . . I tako, eto, jo bi se m n o g o moglo govoriti: o Basti, ili, ponavljajui iz zapisa to mi je Basta govorio. A l i ima vremena. Sasvim sam siguran: sam Basta e ve nai naina da napie sve to je bitno za tumaenje naeg puta, njegova hoda. Jovo Popovi

PRVI DIO

GENEZA, RAZVOJ I SLOM USTAKOG POKRETA

RAZVITAK USTAKOG POKRETA, SEPARATIZAM U SLUBI FASlSTlCKE EKSPANZIJE

Zarobljavanje cjelokupne Pavelieve vojske i kadrovskog jezgra ustakog aparata na sjeverozapadnim granicama nae zemlje, 15. maja 1945, predstavlja definitivni slom N D H , satelitske faistike tvorevine, pojava koje bez sumnje predstavlja jednu od najmranijih stranica u historiji naih naroda. Dravno-politika i vojna organizacija ustake drave bila je od svojeg stvaranja pa sve do konanog sloma upregnuta u kola faistikog agresora. Kompletan mehanizam ustake drave bio je usredsredjen na masovni teror i unitavanje naih ljudi. Krivica rtava najee se sastojala jedino u tome to su se rodili kao Srbi, Zidovi ili Cigani. Ultranacionalisti i rasisti i iz redova vlastite nacije unitavaju sve one koji se s tim zvjerskim nacionalizmom bilo u emu ne slau. Zato je Paveli unitavao i Hrvate, i ne samo komuniste i antifaiste, nego i svakog onog koji se nije slagao s pojedinim postupcima ustaa, na primjer u pogledu masovnog ubijanja, pljake i paljevine. Ubijao je i one Hrvate koji su u poetku bili za stvaranje N D H , ali se nisu slagali s prodajom Dalmacije i Hrvatskog primorja faistikoj Italiji. Likvidirao je napokon i one graane koji su sluali inozemne radio-stanice. Ustae su, to je bilo manje poznato, ubijale hrvatski ivalj ak u posljednjim minutama rata, jer se nije htio povlaiti s ustaama i dijeliti s njima sudbinu poraza. Uz pomo faistikih okupatora ustaki pokret, njegova drava i vojska nanijeli su neiskazano i nezapameno zlo naim narodima, koje se po svojim udovinim razmjerima, u kratkom roku od etiri godine, ne pamti za hiljadu godina naeg postojanja na tlu Balkana. Da bi se lake shvatio znaaj poraza jedne od najveih izdaja u povijesti naeg naroda, nuno je dati neka objanjenja nastanka ustakog pokreta i osvijetliti, makar i u ogranienu opsegu, korijene te izdaje. Historijski gledano, ti se korijeni povlae ne samo iz vremena postojanja Austro-Ugarske nego se jo vie nalaze u unutarnjim i vanjskim politikim uvjetima stare Jugoslavije, konstantna kriza koje je pogodovala razvijanju separatistikih pokreta, posebno ustakog. Nacionalno ugnjetavanje, koje su u najgorem vidu provodile monarhija i velikosrpska buroazija, uz pomo hrvatske i slovenske buroazije koje su traile samo vie udjela u vlasti, objektivno je, uz siromatvo i svakovrsnu obespravljenost, pothranjivalo i podstrekavalo ustaki pokret i njegove oiljeve. Z b o g takvog

stanja u zemlji, ustae su u poetku uspijevale da se u oima jednog zaostalijeg djela masa predstave kao borci za nacionalna prava hrvatskog naroda. Reakcionarni vlastodrci bive Jugoslavije, predvoeni monarhijom i namjesnikom princom Pavlom Karaoreviem, sve su uredili da zemlju upregnu u faistika kola. Vladajui krugovi bive Jugoslavije utrkivali su se u svojem poltronskom i sluganskom dodvoravanju faistikim gospodarima. Oslanjanje na Mussolinijevu Italiju i Hitlerovu Njemaku, koje je kulminiralo potpisivanjem Trojnog pakta, predstavlja veliku izdaju vitalnih nacionalnih interesa naih naroda i zloin koji je prethodio i uvjetovao sva ona stradanja i golgotu naih naroda u II svjetskom ratu. Ustaka izdaja 1941. godine u sutini je samo nastavak ranije izdajnike profaistike politike buroazije kao klase svih jugoslavenskih nacija, to sve u stvari ini jednu kariku u jedinstvenom lancu sluenja tuinu, a to je nae narode stajalo toliko ogromnih rtava. Stoga nije bitno koja je sluganska skupina prva poela voditi takvu politiku. Poslije Poljske i SSSR-a, naa se zemlja nalazi na treem mjestu u svijetu po broju rtava u II svjetskom ratu u odnosu na broj stanovnika. Sa sigurnou moemo rei da je oslobodilaka borba naih naroda, koju su predvodili komunisti pod rukovodstvom Josipa Broza Tita, ne samo uskrsnula Jugoslaviju kao dravnu zajednicu jugoslavenskih naroda, koja je bila tako duboko potonula u vihoru rata, nego i spasila nae narode od gotovo potpunog fizikog unitenja. Od 1.700 000 rtava za etiri godine rata samo je 305 000 boraca poginulo u NOB-u. Najvei dio preostalih progutala su faistika strelita, konclogori, jame i bezdani, kaznene ekspedicije i teror koji su organizirali faistiki okupatori uz pomo izdajnika naih naroda. Relativno brzo stvaranje Pavelieve nakazne drave, aktiviranje dravnog, politikog i vojnog aparata u slubu zloina, uvelike je potpomogao Vlatko Maek, vodja Hrvatske seljake stranke, koji je, dosljedan svojoj ranijoj proosovinskoj orijentaciji, 10. aprila 1941. godine izdao proglas upuen svim svojim pristalicama i hrvatskom narodu s pozivom da se pomae nova ustaka vlast. Tim je aktom potpomogao ustaki pokret da, makar i privremeno, obmane i prevari jedan dio zaostalih masa i tako na samom poetku ustakoj dravi dade vei legitimitet i iru bazu koju sam pokret, sa svojim snagama, ne bi mogao za dulje vrijeme postii. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i njezinu postavljanju na noge kumovao je i svesrdno je pomagao reakcionarni katoliki kler, sa svim svojim crkvenim, vjerskim i poluvjerskim organizacijama, to je, sa svoje strane, dalo poetni zamah novoformiranoj ustakoj dravi da ide na obraune na vjerskoj i nacionalistikoj osnovi^ vrei zloin genocida. U doprinosu ustatvu nita manje nisu bile ni zasluge mnogobrojnih viih i niih oficira, meu kojima je bilo i generala, koji su sve svoje znanje steeno u bivoj jugoslavenskoj vojsci stavili na raspolaganje oruanoj sili N D H .

Pavelieva vojska, roena i razvijana u moru prolivene krvi naih naroda, predala se prije 30 godina - 15. maja 1945. Ona je bila oruana snaga, glavni instrument i provodilac mrane politike ustakog pokreta. Pod udarcima te vojske i ustakog aparata palo je u N D H vie stotina hiljada mukaraca, ena i djece. Zato i mali pogled unazad moe u odreenoj mjeri pomoi u sagledavanju ustakog pokreta i vojske koja je vjeran izraz tog pokreta. Lake e, naroito mlai itaoci, shvatiti dogaaje oko predaje 120 000 ustakih i domobranskih vojnika s Pavelievim generaltabom, zarobljavanje nekoliko hiljada crnogorskih i hercegovakih etnika i balkanskog taba njemake grupe armija E. Lake e shvatiti psihozu bijega po svaku cijenu, psihozu straha od odgovornosti za uinjene zloine u toku rata i ubojstva nevinih ljudi ak u posljednjim minutama poslije rata, lake e shvatiti grevit otpor koji je naoj vojsci davan i poslije slubenog zavretka rata. Bolje e se, vjerujem, razumjeti i veliina nae borbe i rtava koje smo dali da bi se izvojevala konana pobjeda revolucije i porazile mrane snage koje su izdale zemlju i stavile se u slubu tuina, u slubu faistikog zloina. Velik je broj rtava pao kako bi se zloin zaustavio na zapadnom kraju nae domovine u nadi da se nikad nee povratiti. Protiv zloina i izdaje moralo se boriti svom snagom svuda, na svakom mjestu. Zloin i izdaja idu kao rijeka bez povratka, k a o epidemija kuge ako borba protiv njih posustane ili prestane. Poznavanje dogaaja koji su se dogodili na naem tlu prije vie od 30 godina svakako e nas podsjetiti na to kako se jedna generacija borila za nove ideale, za pobjedu revolucije, protiv mranjatva, izdaje, nasilja i zloina.

Simbioza frankovakog i ustakog pokreta Porazom buroasko-demokratske revoluoije koja je 1848. godine iz temelja potresla habzburku monarhiju nastao je period okrutnog Bachovog apsolutizma i kontrarevolucionarnih zahvata. Sve je to imalo dalekosene negativne posljedice i na politiki ivot u Hrvatskoj. Odrazilo se to u razbijanju dotadanjih politikih partija i pregrupiranju raznih politikih struja. Ilirski pokret, koji se poeo naglo razvijati desetak godina ranije, koji je bio zahvatio iroke slojeve hrvatske inteligencije, u toj je situaciji bio svim silama suzbijan. Vladajuim slojevima ute monarhije nije odgovaralo irenje ideje koja je u svojoj osnovi sadravala osloboenje svih Junih Slavena ispod austrougarske i turske vladavine i njihovo ujedinjenje u posebnu dravu. To se odnosilo na velik teritorij koji je naseljavao slavenski ivalj: na Koruku, Kranjsku, tajersku, Istru, Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu, Vojvodinu, Makedoniju, zatim Srbiju i Crnu Goru, koje su bile samostalne drave. Pri navoenju i zastupanju ideje o ujedinjenju Junih Slavena sve se vie spominjala i Bugarska.

Premda ciljevi buroasko-demokratske revolucije 1848. godine nisu bili ostvareni, a oslobodilaka je borba tragino okonana, i ma koliko Habsburgovci taj poraz iskoristili zato da bi jugoslavensku misao uguili, ona je i u tim novim, oteanim uvjetima svakovrsnog pritiska i terora i dalje ivjela, razvijala se, modificirala i traila pribliavanje i ujedinjenje naroda slavenskog Juga u jednu dravnu zajednicu. Bez obzira na to da li su i koliko su te ideje zajednitva junoslavenskih naroda bile sasvim jasne, one su vrile snanu duhovnu pripremu pribliavanja naroda bez obzira na sve krize i oscilacije. Da bi otupili otricu borbe hrvatskog naroda za njegovo nacionalno osloboenje i vea politika i demokratska prava, da bi otupili otricu borbe za ujedinjenje svih jugoslavenskih naroda, austrougarski su vlastodrci preko svojih eksponenata i slugu irili mrnju i sukobe izmedju Srba i Hrvata, jer im je smetalo jedinstvo i sloga tih dvaju naroda. Dualistikim preureenjem carevine hrvatski je narod doao u jo tei poloaj. Ugarsko-hrvatskom nagodbom (1868) pojaao se politiki i ekonomski pritisak agresivnih maarskih vlastodraca. Hrvatska je i dalje ostala teritorijalno rasparana. Vojna krajina ostaje pod austrijskom upravom u Beu (do 1871). Dalmacija i Istra u istom su poloaju sve do sloma Austro-Ugarske. Meimurje (1861) i Rijeka (1868) pripojeni su Maarskoj. 1 U politici irenja mrnje, gloenja i podjarivanja nacionalistikih struja i ovinizma, raspaljivanja lanog hrvatskog nacionalizma, osobito se isticao veliki maaron, hrvatski ban barun Levin Rauch (1867), voa Unionistike stranke. Ban Khuen-Hedervary (1883) poeo je zaotravati hrvatsko-srpski spor okreui se tzv. zatiti Srba i raspaljujui nacionalistike strasti po principu zavadi pa vladaj. Takva politika mogla je, naravno, pokazati samo privremene rezultate. T o k kasnijih dogadjaja pokazao je da su vanjski faktori, tj. utjecaj vlastodraca iz Pete i Bea, u toj politikoj igri bili odluujui. Ve na poetku novog vijeka, jaanjem narodnog pokreta, poinje se snano razvijati svijest o jedinstvu Srba i Hrvata. Sruen je zloglasni ban Khuen Hedervary (1903). Jedna od najjaih partija u Hrvatskoj na poetku druge polovine prolog stoljea bila je Hrvatska stranka prava (HSP), koju je osnovao doktor Ante Starevi (roen u selu itniku kraj Gospia). Starevi odbacuje ideje ilirskog preporoda, koj je inae u mladosti vatreno zastupao, ali isto tako odbacuje i ideju trijalizma, tj. mogunost da Hrvatska bude ravnopravni partner s Maarskom i Austrijom u zajednikoj dravi zasnovanoj na federativnoj osnovi. Starevi i njegove pristalice proklamiraju program stvaranje samostalne nacionalne drave Hrvatske. Na temelju takve osnovne koncepcije, zajedno s Eugenom Kvaternikom, formirao je Stranku prava, kojoj su u poetku preteno pripadali intelektualci.
1 Po statistici iz 1910. Austro-Ugarska je imala 51.390 228 stanovnika: Nijemaca 12,4 milijuna, Maara 10 milijuna, Sjevernih Slavena (Poljaka, Ceha, Slovaka, Malorusa) 17,7 milijuna, Junih Slavena (Hrvata, Slovenaca i Srba) 7 milijuna, Rumunja 3,2 milijuna i Talijana 800 hiljada.

Iako su Starevi i njegovi pravai negirali srpsku nacionalnost u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, te ak smatrali da su Srbi Hrvati, oni su kao svoj cilj postavili stvaranje Velike Hrvatske, to je u onim historijskim uvjetima znailo beskompromisnu borbu protiv inozemne hegemonije i osloboenje Hrvatske i Bosne i Hercegovine ispod vjekovne vladavine Austro-Ugarske i Turske. Protiv nametnute tzv. Ugarsko-hrvatske nagodbe - uzbuen naroito nametanjem maarske jurisdikcije nad Rijekom (Rijeka je proglaena za corpus separatum Maarske) - drugi voa i osniva HSP-a Eugen Kvaternik digao je 1871. godine poznati rakoviki ustanak (po mjestu Rakovici blizu Plitvikih jezera), koji je bio u krvi uguen. Zbog izdaje u vlastitim redovima i neuestvovanja veine rukovodstva Stranke prava i njenog voe Ante Starevia, rakoviki ustanak, uperen protiv Austro-Ugarske, nije uspio. Poginuli su voe bune Eugen Kvaternik, Ante Rakija i Vjekoslav Bach, a komandant pobunjene vojske Rade Cuji uspio je preko Bosne prebjei u Srbiju. 1 Ali za pozitivan stav HSP-a prema Srbima karakteristino je to da je ustanak podignut na granici Like i Korduna, na podruju Vojne krajine, u kraju gdje ive zajedno Srbi i Hrvati koji su zajedno sudjelovali u borbi protiv obespravljenosti i ugnjetavanja. Karakteristino je i to da je Eugen Kvaternik za komandanta svoje pobunjene vojske postavio Lianina, Srbina Radu Cujia. Iako se neuspjeh rakovike bune vrlo nepovoljno odrazio na tadanje stanje u Hrvatskoj, napose na Stranku prava, Ante Starevi i njegovi pravai poinju sve vie oekivati pomo od Rusije, prisutnost koje se sve vie osjeala na Balkanu. Istovremeno se u Stranci prava poinje postepeno mijenjati i dotadanji negativni stav prema Srbima te omekavati odbojnost prema jugoslavenskoj ideji. Poslije smrti Ante Starevia, posredstvom i uz pomo bekih i petanskih kombinatora politikih makinacija, rukovoenje Strankom prava preuzima advokat Josip Frank (1844-1911), jedna od najkobnijih figura na politikoj pozornici Hrvatske. Frank se brzo povezao s dvorskim vojnim i klerikalnim krugovima Austro-Ugarske i poeo raditi na produbljavanju jaza i raspirivanju sukoba izmeu Srba i Hrvata. Vlastodrci dvojne monarhije bojali su se jedinstva Hrvata i Srba. Jabuka razdora bila je Franku potreba da vodi borbu protiv ideje jugoslavenstva, protiv ideje stvaranja dravne zajednice Junih Slavena, koja se irila i hvatala sve dublje korijene, ne samo meu hrvatskom inteligencijom, nego se poela iriti i u narodnim masama. Nasuprot tome, Josip Frank, kao eksponent tuinske politike, zastupao je tezu trijalizma, tj. odreivao je sudbinu Hrvatske samo u okvirima habsburke monarhije. Njemu je bila potpuno strana svaka ideja o stvaranju dravne zajednice Junih Slavena. Tu politiku, taj osjeaj i duh Josipa Franka nosili su i njegovi kasniji sljedbenici
1

Mladen Coli: Tzv. N D H - 1941, str. 10.

- frankovci i ustae. Prema tome, ustatvo nema sutinske veze s duhom i osnovom politike Starevia i Kvaternika, nego samo s idejama i politikom Josipa Franka. Vei dio hrvatskog naroda i Stranke prava nije se slagao s takvom politikom izdaje nacionalnih interesa novog voe Stranke prava, te je uskoro dolo do rascjepa u njoj, i to na frankovce i milinovce (pristalice dra Mile Starevia, sinovca osnivaa stranke dra Ante Starevia). 1 Tako su na politiku pozornicu Hrvatske stupili frankovci kao najreakcionarnija politika grupa, koja je u sluenju Beu i Peti u toku I svjetskog rata bila gora od Habsburgovaca. Dogodilo se tono po onoj narodnoj izreci: Poturica je gori od Turina. Frankovluk nije samo pojam najreakcionarnije politike uperene protiv osnovnih interesa hrvatskog naroda, a za sluenje tuinu, nego je i po svojim metodama bio vrlo agresivan, brutalan i netolerantan: sluio se terorom i nasiljem nad politikim protivnicima. Godine 1908. frankovci osnivaju svoje partijske jurine odrede (Hrvatsku narodnu legiju), rtve koje su bili braa Radii, Frano upilo i mnoge pristae Mile Starevia. Teror i nasilje kao metodu nasljeuju kasnije i ustae, inei zloine udovinih razmjera, svjedoci kojih smo bili 1941. godine i u daljnjem toku rata. Jugoslavenska misao zastupala je ideju ujedinjenja junoslavenskih naroda od Triglava do Crnog mora. Poam od iliraca Ljudevita Gaja, pa preko Strossmayera, Rakog i drugih na poetku ovog stoljea, ideja bratstva i jedinstva Hrvata i Srba dobila je nove impulse i pobornike koji su ostvarili i organizacijske politike forme. Dolazi do stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije. Dne 3. oktobra 1905. donijeta je Rijeka rezolucija. 17. oktobra iste godine Zadarska rezolucija, da bi iz. decembra 1905. dolo do donoenja Manifesta Hrvatsko-srpske koalicije. Svi su ti datumi veliki dani i dogaaji koji su uinili prekretnicu u politikoj situaciji u Hrvatskoj i doveli do takvog jedinstva obaju naroda od kojega su se smrtno uplaili upravljai i u Beu, i u Peti.
1 Stranka prava vie se puta cijepala. Pod utjecajem Josipa Franka te da bi uvrstio jedinstvo stranke, i sam drAnte Starevi potpisao je pri kraju svoga ivota (1894. godine) trijalistiki program, po kojem bi se ujedinile sve hrvatske pokrajine (Dalmacija, Rijeka, Meimurje, Istra, Bosna i Hercegovina i eventualno slovenske zemlje) u samostalnu dravnu zajednicu u okviru habsburke monarhije. Novi politiki kurs nije u stvaranju hrvatske dravnosti u okviru Monarhije doveo do eljenog jedinstva stranke, te je ve 1895. godine dolo do rascjepa na Cistu stranku prava (nazvanu frankovci po njenom tvorcu) koja je predstavljala preteno sitnu buroaziju, dok se stara Stranka prava preimenovala u Domovinsku stranku. Godine 1903. dolo je do fuzije Domovinske stranke prava i Strossmayerove Neodvisne stranke u novu Stranku prava. Ona je predstavljala krupnu buroaziju i vie slojeve graanstva. Zatim dolazi do rascjepa frankovaca u tzv. istoj stranci prava, pa se 1908. odvaja Mile Starevi koji osniva Starevievu stranku prava koja se drala starog pravakog programa beskompromisnog ruenja Austro-Ugarske, ali se drala i programa ujedinjenja svih junoslavenskih naroda. Milinovci postepeno pristupaju sve veoj suradnji Srba i Hrvata, suprotstavljajui se frankovakoj protusrpskoj hajci aneksionistikog perioda. Svjesni toga da je jedinstvo dvaju naroda osnovni preduvjet borbe protiv Habsburgovaca, milinovci su kasnije pristupili Hrvatsko-srpskoj koaliciji.

Da bi prekinuli raskol, politike svae koje su samo koristile tuinu, da bi se udruili u jedinstveni front i pokret protiv tuinskog reima, Frano upilo i drugi dalmatinski politiari okupljeni oko Trumbia dali su inicijativu za stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije. Rijekom rezolucijom Hrvati i zadarskom rezolucijom Srbi, kao predstavnici opozicionih graanskih partija, ujedinjuju se u opozicioni front u cilju borbe za stvaranje zajednike drave slavenskog Juga izvan Austro-Ugarske. Koalicija je sastavljena od: Hrvatske stranke prava, Hrvatske napredne stranke, Srpske radikalne, Srpske samostalne i Socijaldemokratske stranke. Tenja je bila da svaki narod sam odluuje o svojoj nacionalnoj individualnosti, teilo se za ujedinjenjem Dalmacije s Hrvatskom i demokratizacijom zemlje. 1 Najistaknutiji voa Hrvatsko-srpske koalicije bio je Frano upilo, bivi prava koji je napustio Stranku prava kad je u njoj prevladao Frank koji je stranku doveo u poloaj otvorene beke agenture. Aneksija Bosne i Hercegovine bila je povod za pokuaj beko-petanskih vlastodraca da u kontraudaru taj pokret zaustave inscenacijama veleizdajnikih procesa protiv Srba s ciljem da Srbe iz Austro-Ugarske diskvalificiraju pred evropskom javnou, ali i istovremeno, i u prvom redu, da sprijee proces ujedinjavanja Srba i Hrvata, u emu su gledali glavnu opasnost za svoju vladavinu. Naravno, takve represalije nisu imale uspjeha. One su ak imale obratno djelovanje: jo su vie uvravale liniju bratstva i jedinstva Hrvata i Srba. Kad je pobijedila koncepcija stvaranja drave Narodnog vijea Hrvata, Srba i Slovenaca i ujedinjenja te drave s ostalim junoslavenskim narodima, ve 1918. godine dolazi do pregrupacije politikih snaga. Na elo pobornika izdvajanja junoslavenskih naroda iz Austro-Ugarske staje Starevieva stranka prava - milinovci i Socijaldemokratska stranka Hrvatske, podrana takoer od istoimene stranke Slovenije. Neto kasnije, poslije izvjesnih kolebanja, njima se prikljuuje i Hrvatsko-srpska koalicija te mlada Radieva Hrvatska puka seljaka stranka (HPSS), koja se kasnije preimenovala u Hrvatsku republikansku seljaku stranku (HRSS). T a k o su se u oktobru 1918. godine, izuzev frankovaca, sve stranke u Hrvatskoj nale na strani ujedinjenja u novoj dravi. U toj novoj dravi vei dio hrvatskog naroda okupljao se oko Radieve seljake stranke (i pored sve njegove kolebljivosti i kasnijeg odricanja od republikanizma) i oko radnikog pokreta koji je sve vie rastao. Koliki je utjecaj u to vrijeme imala KPJ vidi se iz podatka da je na izborima za Ustavotvornu skuptinu 19Z1. KPJ bila trea stranka po broju glasaa u zemlji: dobila je 59 poslanika. Ali ono to je ovdje vano istai je slijedee: sve te snage koje su se okupljale oko seljakog i radnikog pokreta bile su za jedinstvo i bratstvo Hrvata i Srba i ostalih naroda Jugoslavije. Politika, ideje i rad Frankove stranke i frankovluk bili su u masama toliko nepopularni,
1 Vaso Bogdanov - Historija politikih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958. god., str. 790-974.

a narod listom za ujedinjenje, da je vodstvo HSP-a (Prebeg i Horvat) bilo prisiljeno izjaviti da e stranku rasformirati. Kasnije se frankovci pokuavaju organizirati pod starim imenom HSP, ali kompromitirani i bez masovne podrke, ostavi na antijugoslavenskoj poziciji, nisu uspjeli dobiti iole masovniju bazu, premda su hegemonistiki krugovi monarhistike Jugoslavije svojom politikom nacionalnog bespravlja i surove kapitalistike eksploatacije radnih ljudi davali obilje razloga za irenje nacionalne mrnje i gloenja Hrvata i Srba. Skupina bivih austro-ugarskih oficira, veleposjednika, reakcionarnih klerikalaca, pojedinih trgovaca i industrijalaca bila je uska ali agresivna grupa nacionalista koja je predstavljala politiku snagu frankovaca. Nemajui oslonca u masama, traili su pomo i podrku susjednih revanistikih sila. Nakon poraza monarhije, Austrija i Maarska pruaju utoite frankovakim voama: Ivici Franku (sinu Josipa Franka koji je poao oevim stopama), Vladimiru Sachsu, generalu barunu Sarkotiu, Ivanu Pereviu, Stjepanu Dujiu, Narcisu Jasenku i dr. Svii ovi spomenuti i dobar dio drugih frankovaca kasnije su prili Pavelievim ustaama. Za vrijeme N D H neki od njih bili su visoki funkcioneri u Pavelievoj vojsci i administraciji. Dok je ogromna veina narodnih masa svih jugoslavenskih nada teila ujedinjenju u zajedniku dravu i dok su mnoge politike snage zastupale ideju i platformu borbe za ujedinjenje, neke stranke, buroaski prvaci i politiari razliitih nacija to su jugoslavenstvo razliito shvaali. Mnogi su to svoje jugoslavenstvo ispoetka oitovali u ideji da se ujedine svi Juni Slaveni u okviru Austro-Ugarske, te tako zasnivali neko svoje jugoslavenstvo na idejama trijalizma, tj. postojanja ravnopravne slavenske dravne jedinice s Austrijom i Maarskom. Naravno, u toj slavenskoj jedinici hrvatska bi buroazija, kao predstavnik najbrojnije nacije, bila hegemon. S druge strane, vladajua buroazija iz Srbije jugoslavenstvo je shvaala tako da u novoj dravi ostvari svoju hegemoniju, svoju ekonomsku, politiku i nacionalnu dominaciju. U okviru svih tih shvaanja i kombinacija jedni su jugoslavenstvo smatrali kao integralni pojam, jer je tako vie odgovaralo njihovim interesima, dok su drugi traili vie autonomije, polazei od svojih interesa da na svojem teritoriju obezbijede svoje klasnoburoaske interese i politiku prevlast. Tako se sve dalje ilo u raskorak. Stvorilo se stanje konstantnih sukoba, kriza i konfrontacija, koje su najzad dovele do katastrofalnih posljedica najoitije izraenih kapitulacijom Jugoslavije i okrutnom faistikom okupacijom koja je naim narodima donijela teka iskuenja i patnje, vjerojatno najtee u njihovoj historiji. Zato se u periodu diskusija i priprema ujedinjenja i samog ina proklamiranja zajednike drave SHS u hrvatskoj buroaziji pojavljuju opet dvije struje. Ali sad to vie nisu one koje se razlikuju po tome jesu li za ili protiv Bea i Pete, nego se one lue po razliitim stavovima u odnosu prema Beogradu. Jedni su u Srbiji i Beogradu vidjeli moan nov centar, pomou

koga se moe obezbijediti uee u vlasti i uvrenje svojega povlatenog klasnog poloaja i efikasnijeg dranja masa u potinjenosti, s obzirom na to da je svretkom rata i otpoinjanjem velike oktobarske revolucije dolo do otrog gibanja masa koje su prijetile pobunom. Drugi dio buroazije, koji je takoer bio za ujedinjenje, traio je vie samostalnosti i autonomije, manje prevlasti srpske buroazije tako da hrvatski teritoriji budu preteno njihovo trite i lovite. Izraziti predstavnik takve struje bila je sitna buroazija, frankovaka stranka prava, ali i odreen broj predstavnika HRSS-a iji je posjedniki i malograanski mentalitet dominirao njihovim politikim ponaanjem. Meutim, stanovit broj naprednih hrvatskih graanskih politiara z HRSS-a, Socijaldemokracije i drugih stranka i samostalnih politiara bio je za federativno ureenje nove drave. U tome su vidjeli trajniju osnovu narodnog jedinstva, jer bi nova drava bila zajednica u kojoj bi bilo vie socijalne pravde, demokracije i nacionalne slobode pojedinih naroda i nacionalnih manjina. Tako koncipirana dravna zajednica Junih Slavena sigurno bi lake odoljela svim burama, pritiscima izvana i predstojeoj najezdi faizma. Naim je narodima bila nametnuta centralistiko-unitaristika koncepcija drave, s predominantnom ulogom velikosrpske buroazije i monarhije Karaorevia. Dva dana poslije proglaenja ujedinjenja dolazi do proglasa Stanke prava, koji je potpisao dr Prebeg, u kome se izraava protivljenje aktu nametanja nove dinastije bez sudjelovanja Stanke prava i Radieve HRSS. Kao posljedica takve aktivnosti, u Zagrebu je dolo do demonstracija i intervencije vojske i do prvih rtava. U hrvatskim masama, ba kao i kod drugih slavenskih naroda, postojala je snana tenja za svrgavanjem mnogo vjekovnog ropstva i tutorstva tuina. Historijski gledano, to svrgavanje tuina bilo je mogue samo preko ujedinjenja Junih Slavena u zajedniku dravu. Ali veina narodnih masa, predvoena svojim politikim voama, nije bila spremna da jedno ropstvo i tutorstvo zamijeni drugim. One su traile federativni princip dravnog ureenja, vie socijalne pravde i slobode. Velikosrpska buroazija, koristei se poloajem pobjednike sile u okviru Velike antante u I svjetskom ratu te raspolaui organiziranom vojnom silom, uz pomo jednog dijela hrvatske, slovenske buroazije i one iz drugih krajeva, u stvari iz straha od svojeg vlastitog naroda, bez ireg narodnog dogovora, preko koljena, tako rei preko noi, proglaava centralistiko-unitaristiku dravu. Negirala je postojanja nacija i nacionalnog pitanja, to je urodilo hegemonijom najjae nacije, ali i jaanjem separatizma kod gotovo svih jugoslavenskih nacija i nacionalnih manjina. Sve je to dovelo do ope nestabilnosti u zemlji i do njenog alosnog kraja u aprilskom ratu 1941. godine, kao i svih ve svima poznatih, tekih posljedica. Ali frankovci, separatisti i ultranacionalisti svih vrsta nisu ili za tim da se, polazei od jugoslavenske ideje i zajednitva svih jugoslavenskih naroda, bore za dravno preureenje na federativnoj osnovi, za narodni sporazum i demokratizaciju unutranjeg ivota, nego su nastavili svoj stari posao
2 Rat

i u novim uvjetima poveli borbu za razbijanje nove drave za raun tuih interesa. Poto Austrija nije vie bila tako mona kao ranije, trebalo je traiti novog, jaeg gospodara. Bila je to faistika Italija koja je i inae gajila stoljetne aspiracije na nae more, nae primorske oblasti i njihovo zalee. To je kasnije, dolaskom nacionalsocijalizma, bila i Hitlerova Njemaka, koja je, izmeu ostalog, teila dominaciji i na Balkanu. U tom prljavom razbijakom poslu ustae su pomagali iredentisti i revanisti iz Austrije, Maarske i Bugarske. I poslije izjave o obustavljanju rada, Hrvatska je stranka prava uskoro obnovila svoje djelovanje, ali bez veih uspjeha i masovnije podrke biraa. Starevieva stranka prava-milinovci, zajedno s Naprednom demokratskom strankom, osniva 1919. novu stranku: Hrvatsku zajednicu, koja se poslije 192.6. pretvara u Hrvatsku federalistiku seljaku stranku. Tako do 1929. u Jugoslaviji od ranijih nekoliko pocijepanih stranaka prava djeluje samo njezino sueno frankovako krilo i to pod imenom Hrvatska stranka prava. Na njezinu elu ostaje dr Vladimir Prebeg, a na mjestu tajnika pojavljuje se dr Ante Paveli. Na izborima za Ustavotvornu skuptinu 1920. godine udruene opozicijske stranke, udruene u tzv. Hrvatski blok, koji su sainjavale Radieva HRSS, Hrvatska stranka prava i Hrvatska zajednica, dobivaju 56 poslanikih mjesta. Hrvatski blok bojkotira Ustavotvornu skuptinu i donoenje centralistiko-unitaristikog Vidovdanskog ustava. Bojkotu se ne pridruuju jedino poslanici Hrvatske zajednice. Veina bivih milinovaca uestvuje u radu Ustavotvorne skuptine (Starevieva stranka prava). Prebegova i Pavelieva stranka prava, upravo zvog svoje nacionalistike velikohrvatske koncepcije i antijugoslavenstva, u novoj je dravi samo vegetirala bez neke ozbiljnije podrke naroda. Poslije kratkotrajne suradnje s Radievom HRSS-om meu njima dolazi do otrog neslaganja i iskljuenja Prebegove stranke iz Hrvatskog bloka. Prebeg i Paveli u svojem politikanstvu pokuavaju da na raun Hrvatske republikanske seljake stranke ojaaju svoje pozicije u suradnji s radikalima i Nikolom Paiem. Na tom paktiranju s Beogradom i Paiem naroito je inzistirao Paveli. Promjena kursa i suradnja s radikalima traje od 192z. do 1925. godine. Ovaj pokuaj miniranja Radia i njegove stranke, to su ga HSP i radikali poduzeli zajedniki, ali svaki iz svojih razloga, nije uspio. Zbog izmijenjene situacije radikali su prekinuli suradnju s frankovcima. Osjetivi da daljnja apstinencija jugoslavenskog parlamenta moe HRSS-u ozbiljno tetiti, Radi se odluuje na sporazum s Paiem. Radi se osjetio jakim, jer je, usprkos teroru i njegovu hapenju, njegova stranka na izborima 1925. dobila 69 poslanikim mjesta i tako po broju poslanika postala druga stranka u zemlji. Ispred njega su jo samo radikali. Radi priznaje Vidovdanski ustav, monarhiju i iz naziva stranke izbacuje rije republikanska; njegova stranka sada postaje Hrvatska seljaka stranka (HSS). Predstavnici HSS-a ulaze u vladu.

Preko Hrvatskog bloka, koji je na izbore 1927. iao bez HSS-a, Paveli u Zagrebu postaje poslanik. Koristei suradnju HSS-a s radikalima, Paveli otpoinje kampanju protiv jednih i drugih, premda je i sam ranije paktirao s radikalima. Politiku aktivnost svoje stranke naroito usmjerava protiv Jugoslavije te zastupa stav o odvajanju Hrvatske iz Jugoslavije i stvaranju nezavisne velike Hrvatske. Ta njegova antijugoslavenska i separatistika aktivnost naroito je dola do izraaja poslije smrtnog ranjavanja Stjepana Radia i ubojstva njegovog sinovca Pavla i ure Basarieka u parlamentu. T o m su prilikom od atentatorskih hitaca povrijeeni Ivan Pernar i Ivan Grana. Nakon tog bezumnog poteza dvorske kamarile duhovi su se u zemlji, posebno u Hrvatskoj, jako uznemirili. U masama je naglo poraslo neraspoloenje prema hegemonistikoj politici Beograda i srpske buroazije, prema tako koncipiranoj dravi i stanju u njoj, gdje se opozicijske voe tako velike stranke mogu ubiti usred parlamenta. Nacionalistiki i ovinistiki elementi to su iskoristili za irenje mrnje prema Srbima kao narodu, prema Jugoslaviji i jugoslavenstvu uope. Najekstremniji i najradikalniji nacionalisti i separatisti bili su HSP i njezin voa Paveli, koji je od tada poeo stvarati ilegalne omladinske teroristike organizacije. Stvorena je ilegalna organizacija Hrvatski domobran koji je organiziran po naelima konspirativnih trojki i petorki, apsolutno odanih i poslunih voi Anti Paveliu. Hrvatski domobran bio je po svojoj organizaciji i metodama rada pretea kasnijoj ustakoj organizaciji. U tom radu Pavelia potpomae Gustav Perec, tadanji tajnik Hrvatske stranke prava, i Branimir Jeli, rukovodilac pravake omladine. Oni u to vrijeme razvijaju veliku antijugoslavensku aktivnost kroz svoju tampu, letke i tajne sastanke. U povodu 10. godinjice ujedinjenja, I. decembra 1928. godine, organiziraju demonstracije u kojima glavnu ulogu ima Hrvatski domobran. Predvodnici su Perec i Jeli. Naoruane ekstremne grupe demonstranata, po ugledu na faistike demonstracije u Italiji 1922, izvedene su na ulice. Demonstracije izazivaju policijsku intervenciju, rtve i prolijevanje krvi, a voe bjee u inozemstvo. Najprije bjee Perec i Jeli, a uskoro, 19. januara 1929, u Be bjei i sam Paveli. Prije emigriranja, organizaciju Hrvatski domobran pretvara u Ustaku hrvatsku revolucionarnu organizaciju (UHRO), i to dan nakon objavljivanja estojanuarske diktature. 1 Poslije Pavelia u inozemstvo bjee i drugi frankovci: Josip Milkovi, Drago Valenta, Eugen Kvaternik zvani Dido (sin kasnijeg ustakog vojskovoe Slavka Kvaternika), Vilko Penikar, Erih Lisak i dr. Tamo u inozemstvu oni nalaze ve ostarjelu raniju frankovaku emigraciju, uglavnom austro-ugarske oficire koje smo ranije spomenuli.
* Fikreta Buti-Jeli Prilozi prouavanju djelatnosti ustaa do 1941, Mladen Colic Tzv. NDH-1941, str. 20.

Ti su se stari frankovci zvali prva hrvatska emigracija koja se nije bila pomirila s raspadom Austro-Ugarske. Oni su po svretku I svjetskog rata ostali u emigraciji: u Austriji i Maarskoj. Od te tzv. prve emigracije posebno su se isticali dr Ivan Frank, jedan od efova HSP-a, general Sarkoti, potpukovnici Ivan Perevi i Stjepan Duji. Naravno, bilo je jo dosta drugih, manje znaajnih, koji su bili spremni da rade protiv Jugoslavije. Karakteristian je jedan detalj. Kad je Stjepan Radi podnio memorandum amerikom predsjedniku Wilsonu, u kojem ga obavjetava 0 nezakonitom aktu i nainu ujedinjena i ureenja nove drave SHS i. decembra 1918. godine, te da se to uinilo bez irokog sporazuma s Hrvatima itd., odmah su se javili i aktivirali i ti stari spomenuti frankovaki emigranti. Oni su 14. marta 1919. Mirovnoj konferenciji takoer podnijeli jedan memorandum protiv nove drave SHS, jer da, navodno, hrvatski narod nije za to ujedinjenje. Od tada datira i poetak subverzivne aktivnosti tih emigranata koji se organiziraju u organizaciju Hrvatski emigrantski komitet 1 . Poinju djelovati tri subverzivna centra uperena protiv Jugoslavije. U Budimpeti centar vodi Ivan Frank, u Beu bivi austrijski potpukovnik Perevi, a u Grazu takav centar vodi takoer austrijski potpukovnik Duji. Svi su oni izjavili da pripadaju Hrvatskom oslobodilakom pokretu (HOP). Sve su te grupe i centri bili brojno beznaajni, ali je njihov politiki znaaj bio znatno vei zato to su ti emigranti imali znaajne veze s politiki utjecajnim faktorima Austrije i Maarske te imali podrku zvanine propagande tih drava. Bili su povezani i sa V M R O i njegovim voom Vanom Mihajlovom, zatim sa separatistima s Kosova Mustafom Krujom 1 Hasanbegom Pritincem. Sve te grupe i mnogi zvaninici, razni veleposjednici, grofovi, bivi oficiri, klerikalci i emigranti svih boja iz raznih krajeva nae zemlje, a koji su ranije pripadali Austro-Ugarskoj, svesrdno su prihvatili Pavelia, Pereca, Jelia i druge. Ti stari emigranti svoje su veze iskoristili te Pavelia i njegovu bratiju upoznali s utjecajnim austrijskim linostima, naroito onima u vojsci. Veina tih austrijskih oficira ratovala je u Srbiji i tamo inila razne zloine, kao i u Bosni, Hercegovini i drugim krajevima gdje ivi na ivalj. U Beu i Grazu bilo je dosta studenata frankovaca s kojima su povezali nove emigrante iz Hrvatske. U poetku se inilo da e Perec stati na elo ojaanog frankovakog emigrantskog krila u inozemstvu, ali pod utjecajem baruna generala Sarkotia, Perevia
1 Predsjednik Hrvatskog emigrantskog komiteta u Grazu bio je sin osnivaa frankovake stranke dr Ivan Frank, a lanovi Komiteta prilikom osnivanja bili su: dr Vladimir Sachs-Petrovi, advokat, ininjer Viktor Najdorfer, dr Manko Galjardi, Baltazar Petras, zatim majori Vilhelm Stipeti i Narcis Jasenski, pukovnik Franc Apolonio, kapetan Emil Lahovski, Josip Mecger, Nikola Petrievi, Josip Mitras, Julije Fuar, Dezider Hampl, porunik Josip Biljan i drugi. Meu njima bilo je i onih koji su uestvovali u okupaciji Srbije: major Stipeti je bio ef obavjetajne slube u Beogradu, Galjardi ef policije u okupiranom Kragujevcu, Narcis Jasenski je vrio strijeljanja u Bosni itd. (M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra Veernje novosti od 8. III 1972, feljton broj 9, Fikreta Buti-Jeli isto djelo 59-60; Mladen Coli Tzv. NDH-1941, str.23).

i drugih Paveli je dobio funkciju efa i organizaciju rukovoenja Hrvatskim oslobodilakim pokretom koji je okupljao sve one koji e se ubudue nazivati ustaama. Ali Paveli je imao i ire pretenzije. On se htio nametnuti kao voa cjelokupne hrvatske emigracije, ali su mu te pretenzije izmakle iz ruku: u emigraciju su doli predstavnici HSS-a Krnjevi i Kouti, koji se tada nisu izjanjavali za bezuvjetno ruenje Jugoslavije, nego za njezino preureenje na federativnoj ili konfederativnoj osnovi. Paveli i Perec zalagali su se za bezuvjetno ruenje nove drave te su zato kucali na vrata faistike Italije i svih revizionistikih krugova u susjednim zemljama koje su gajile teritorijalne revindikacije u odnosu na nau zemlju.

Separatizam - osnova ustatva T a k o se voa frankovaca, zagrebaki advokat dr Ante Paveli, nastavljajui vjerno politiku Franka i klerofaistikih krugova, deklarirao za bezuvjetno razbijanje Jugoslavije kao dravne zajednice junoslavenskih naroda, a za stvaranje velike Hrvatske, koja, izdvojena iz Jugoslavije, postaje lak plijen za svakog jaeg tuina. On i njegove ustae odmah su shvatili da Jugoslaviju mogu razbiti samo uz pomo stranog agresora kojem moraju platiti cijenu gubljenjem nezavisnosti te njihove zamiljene samostalne separantne drave. Moraju je staviti pod tui protektorat i tutorstvo Postizanje tog cilja moglo se ostvariti po cijenu najvee izdaje najdubljih interesa svojega naroda. To su mogli uraditi samo obini tuinski plaenici i sluge koje ne prezaju od najveih zloina, ne samo prema drugim bratskim narodima istog jezika i krvi, nego se ne ustruavaju ni od unitavanja svakog onog iz redova vlastite nacije koji bi se suprotstavio izdaji i prodaji vitalnih interesa svoga naroda. Ustae su se najprije stavile u slubu talijanskog faizma koji je teio za grabljenjem naih teritorija i za dominacijom na ovoj strani Jadrana, a zatim u slubu osionog nacizma koji je sebi postavio za cilj to da zagospodari svijetom. Pavelieve ustae otpoele su iriti zvjersku mrnju prema Srbima i prema svakoj ideji zajednitva jugoslavenskih naroda i narodnosti. Ostavi bez podrke naroda, Paveliu su, poslije Italije i kasnije Hitlerove Njemake, pogodovale i druge revizionistike drave koje su u I svjetskom ratu bile potuene: Bugarska, Maarska i Austrija. Italiji nije bilo dovoljno samo pozivanje na Londonski ugovor iz I 9 I S - godine, nego je ispoljavala svoju agresivnu tenju za ovladavanjem cjelokupnim Balkanom i Podunavljem. Paveli je traio oslonac u hortijevskoj Maarskoj. O v a je kao osnovu svoje politike imala stvaranje velike Maarske u kojoj bi se nalazila i Hrvatska. Ustaama je odgovarala i revizionistika politika koburke Bugarske, koja je takoer teila ka stvaranju velike Bugarske koja bi obuhvaala

Makedoniju te neke dijelove Srbije i Grke. Paveli gaji naroito prijateljstvo prema makedonskom teroristu i separatistu, reakcionarnom vodi V M R O Vani Mihajlovu, koji je uivao bugarsku podrku. S austrijskim legitimistima Paveli je odravao veze i traio pomo. Oni su se borili za vraanje stare dobre Austro-Ugarske. Hitlerovi uspjesi u Evropi sigurno su fascinirali ovog sitnog diverzanta i agenta u slubi talijanskog faizma, te je on sve vie sanjao da se stavi pod njegovu monu zatitu. Budui da su faisti podijelili meu sobom interesne sfere, Hrvatska i dio Balkana potpali su u Mussolinijevu sferu. Paveli je bio preputen Talijanima. I pored svih nastojanja, tek je u ratu kao kvisling, naroito poslije kapitulacije Italije, najzad potpao pod potpuno tutorstvo nacista, ali ve na zalasku njihove moi, poslije gubljenja velikih bitaka kod Staljingrada i u Africi i pribliavanja saveznikih armija Hitlerovu brlogu. Karakteristino je to da odmah nakon bijega iz zemlje, poslije kraeg zadravanja u Austriji i Maarskoj, Paveli i Perec odlaze u Bugarsku, gdje su ih tadanji bugarski vlastodrci primili blagonaklono. U Sofiji Paveli i Perec ak dre javne govore, koje su organizirali pripadnici V M R O , te s njima potpisuju nekakvu deklaraciju o zajednikoj aktivnosti. Beogradski sud za zatitu drave ubrzo poslije toga i Pavelia i Pereca osuuje na smrt (u odsutnosti). Po ugledu na Vanu Mihajlova, koji mu u tome prua svesrdnu pomo, Paveli i Perec neto kasnije organiziraju teroristike logore u Maarskoj i Italiji. Faistika Italija, na najagresivniji susjed, prihvatila je Pavelia kao svojeg vjernog eksponenta u nadi da e on kad-tad posluiti za razbijanje i komadanje Jugoslavije i uspostavljanje faistike vlasti u njoj. Terorizam - glavna metoda akcije Faistika Italija prihvatila je Pavelia i nekolicinu njegovih suradnika - Branka Jelia, Didu Kvaternika, Vilka Penikara, Josipa Milkovia i dr. Glavni zadatak koji su ustae dobile od svojih talijanskih gospodara sastojao se u izazivanju nemira u Jugoslaviji, vrenju akcija sabotaa, diverzija, podmetanju paklenih maina itd. Valjalo je tako stvarati opu nesigurnost u zemlji, demoralizaciju da bi se na taj nain oslabio otpor pred planiranom agresijom. Talijanska obavjetajna sluba poslije Pavelieva vrljanja po Austriji, Bugarskoj, Maarskoj i Miinchenu izdaje Paveliu lani paso na ime Antonija Serdara te ga upuuje u Veronu gdje ga povezuju s odreenim dravnim i partijskim funkcionerima. Da bi se izbjeglo otvoreno mijeanje i subverzivan rad protiv susjedne zemlje s kojom su postojali normalni diplomatski odnosi, da bi se izbjeglo slubeno pokroviteljstvo, vidljiva financijska i svaka druga pomo, odreeni su tajni kanali te pomoi i kontakti koje je trebala obaviti obavjetajna sluba O V R A . Od faistike par-

tije, za neposrednog gazdu i naredbodavca Paveliu i njegovim ustaama odreen je faistiki senator Arturo Bochini. Da bi se ta tajna i prljava subverzivna rabota protiv susjedne zemlje to bolje kamuflirala, ak su pota i paketi koji su bili upueni Paveliu ili preko vicarske, iz Lugana. Tamo su poiljke bile primane a zatim slane u Milano posredstvom Hrvatske emigrantske kancelarije, kojom je rukovodio ustaki emigrant novinar Stanko Hranilovi. Talijanska obavjetajna sluba smjestila je pristigle ustake teroriste po logorima, snabdjela ih orujem, odjeom i hranom. Osigurala im je i struni kadar za vojnu obuku i vrenje diverzija. Jedan od glavnih inspektora ministarstva unutranjih poslova Italije dr Ercole Conti bio je zaduen da o ustaama vodi brigu i da im se nae pri ruci. U talijanskoj tajnoj policiji (OVRA) z ustae je bio zaduen i Cirilo Verdianie (koji je nakon dolaska ustaa na vlast, 1941. godine, postao policijski izaslanik Italije pri ustakoj vladi u Zagrebu). Za ustae je bio zaduen i poznati slubeni faistiki propagandist Italo Zingerelli. Osim toga, Mussolini je zaduio svojega brata Arnolda, inae glavnog urednika faistikog lista Popolo d'Italia, da popularizira Pavelia, ustae, njihovu aktivnost i diverzije te ustaki program. Pored toga to je i sam posjeivao Vanu Mihajlova i uio teroristike vjetine od lanova V M R O , Paveli je Mihajlovu na jednogodinji kurs poslao svoga efa obavjetajne slube Miju Babia. Vrlo bliska suradnja s ilegalnom faistiko-nacionalistikom organizacijom Vane Mihajlova nastavljena je i dalje od 1929. pa sve do sloma N D H . U toku prolog rata Mihajlov se dugo nalazio u Zagrebu, odakle je, uz pomo svog subrata Pavelia, nastavio rad protiv narodnooslobodilake borbe. U ljeto 1929. godine u Bologni dolazi do sastanka izmeu predstavnika V M R O Ivana Hadova i Georgija Kondova i ustakih predstavnika. Prisutni su i Paveli i Perec. Tada dolazi do dogovora o tome da se pristupi akciji prikupljanja to veeg broja ljudi iz zemlje i inozemstva, da se naroito povede akcija meu naim iseljenicima ekonomskim emigrantima, da se pristupi osnivanju jaih teroristikih logora slinih onima u Bugarskoj te da se razvije vea aktivnost na organiziranju atentata i diverzija u Jugoslaviji. Za teroristiki i diverzantski rad trbalo je to vie ljudi, i to smjelih i dobro izvjebanih. Stari su frankovci ve prilino ostarjeli i prorijedili su se. Da bi prikupili to vie ljudi za svoje ideje i za diverzantski rad, odluili su poslati svoje emisare u Ameriku, najvie u Argentinu, i vrbovati nae iseljenike, dok u Evropi teite bacaju na Belgiju. Branko Jeli,1 kao glavni Paveliev emisar, obiao je gotovo sve drave June Amerike u kojima ivi dosta brojna ekonomska emigracija iz Hrvat1 Jo 1928. Branko Jeli se nalazio na elu HPRO (Hrvatskopravaka revolucionarna omladina) koja je nastala 1926. Z b o g teroristiko-diverzantske aktivnosti bio je

ske i koja je bila upoznata s politikim prilikama u Jugoslaviji i okirana drskim ubojstvom Stjepana Radia i njegovih suboraca u skuptini te zavoenjem estojanuarske militaristike diktature kralja Aleksandra. Ali usprkos svemu tome, Jeli nije uspio stvoriti neki ozbiljniji pokret ustakog karaktera. Nai iseljenici, ma koliko bili spremni da kritikuju politiko stanje u svojoj staroj postojbini i reim kralja Aleksandra, nisu bili spremni da stvaraju neke ilegalne teroristike organizacije ni da u njima uestvuju. Jeli je samo uspio stvoriti Hrvatski domobran, organizaciju slinu onoj koju je Paveli osnovao pred bijeg iz zemlje. Tako je ta organizacija u Americi poprimila sasvim drugi karakter nego u Evropi, gdje su ustae uspjele stvoriti logore atentatora i diverzanata. Organizacije Hrvatskog domobrana s odreenim brojem ogranaka stvorene su u Junoj Americi samo u Argentini, Urugvaju, Boliviji i Brazilu, i to s vrlo razliitim stupnjem organiziranosti. Neto jaa propaganda za ustaki pokret ostvarena je preko listova Hrvatski domobran i Nezavisna drava Hrvatska u Pittsburghu u SAD. Jeli je jo gore proao u Sjevernoj Americi. Njegova se organizacija uglavnom svela na neke povjerenike. U Kanadi je HSS imao daleko vei utjecaj nego frankovci, tako da Jeli tu nije imao ozbiljnijeg uspjeha. Sve u svemu, emisar Jeli meu naim radnicima u Americi ostvario je slab uinak. Uspio je jedino ostvariti dosta utjecaja meu rimokatolikim sveenicima iseljenicima. Ustae su naroito napadale najjau iseljeniku organizaciju Hrvatsku bratsku zajednicu, ali nisu uspjele uhvatiti ozbiljnijeg korijena u lanstvu niti dobiti neku znatniju podrku osim kod nekolicine iz rukovodstva, posebno predsjednika, izvjesnog Butkovia. Zbog toga neuspjeha Paveli povlai Jelia i alje nove ustake emisare Antu Valentu i Zlatka Frajsmana. 1 Meu ustakim emisarima koji odlaze u Belgiju nalazi se i sam Perec. U Belgiji je bilo oko 35 000 naih radnika. Oni su veinom radili u rudnicima. Ustae su uspjele oformiti svoj centar u mjestu Seraingu i nekoliko podrunica koje su vrbovale radnike za ustake logore u Italiji i Maarskoj. U Njemakoj je 1932.. osnovan ustaki centar kojim je po dolasku iz Amerike rukovodio Branko Jeli, zatim Mile Budak, Mladen Lorkovi i dr. Tamo su oni izdavali jedan bilten pod nazivom Croatia Press, zatim tjednik Nezavisna drava Hrvatska koji je ureivao Jeli. Poto su Nijemci u osnovi svoje vanjske politike imali aspiracije da surauju
prisiljen da emigrira zajedno s Perecom u Austriju decembra 1928. (dva mjeseca prije Pavelia). U Austriji su ih prihvatili stari frankovci Perevi i Duji. Ustaa Jeli bio je po smrti Pavelia glavni kolovoa ustaa u Evropi, pretendent na titulu poglavnika, glavni inicijator teroristikih akcija protiv naih graana i predstavnitava u inozemstvu i inspirator nekoliko diverzija izvrenih u posljednje vrijeme u naoj zemlji. Umro je 1972. godine u Zapadnom Berlinu. 1 Mijo Bzik: Ustaka pobjeda, str. 16 i 18; Mladen Coli Tzv. NDH-1941, str. 28, 29 i 30.

2.4

s Jugoslavijom kao cjelinom, radili su na njenom privlaenju na svoju stranu; zato nisu dozvolili neko jae irenje ustakih ilegalnih teroristikih organizacija i prilino su koili rad oko izdavanja tih raznih ustakih biltenia. Ali obavjetajna sluba (Abwehr) uvijek je po pravilu drala odreene veze koje se nisu prekidale sve do rata. To je bilo u skladu s generalnom nacistikom linijom razbijanja Jugoslavije, ukoliko je ne privuku kao cjelinu u kola Osovine. Za privlaenje i vrbovanje ljudi za ustaki pokret iz Jugoslavije ustae su organizirale tri centra, i to: Zadar, Rijeku i Trst. Preko tih triju centara prihvaali su emigrante iz zemlje, vrili kurirsku i obavjetajnu aktivnost, prikupljali municiju, bombe i eksploziv. Ovuda se ubacivani atentatori, teroristi i diverzanti. Zadarskim centrom rukovodio je Ante Vrkljan, rijekim Vjekoslav Servatzy, a u Trstu je djelovao Ante Godina, inae po mnogim podacima poznati gangster amerikog podzemlja. O ustakim, centrima u Beu i Grazu govorili smo ranije, ali ti centri nisu odgovarali koncepciji ire i jae teroristike aktivnosti. Z a t o su teite terorizma i centri iz kojih su slane paklene maine i atentatori u Jugoslaviji bili prebaeni u Italiju i Maarsku.

Teroristiki logori u Italiji "i Maarskoj Glavni ustaki stan (GUS) s Paveliem na elu nalazio se najprije u mjestu Bovegnu u Italiji. Kasnije je (1931) GUS preseljen u Bresciu, jer je Bovegno bilo odreeno za stvaranje ustakog teroristikog logora. Ustae su u Bresci poele izdavati svoj list pod nazivom Ustaa. Prve ustae u logoru Bovegno koje su pomagale Paveliu u njegovoj aktivnosti protiv Jugoslavije bili su Vjekoslav Servatzy, Branimir Jeli, M i j o Babi i Stanko Hranilovi. Godine 1932. Paveli izdaje organizacijsko-programatski ustav, a 1933. takozvana Naela ustakog pokreta. U tim dokumentima Paveli zastupa u osnovi ideologiju talijanskog faizma i njemakog nacionalsocijalizma, a njegove organizacije (UHRO) djeluju po metodi faistikih organizacija. Paveli proklamira da su za ostvarenje njegovih ciljeva doputena sva sredstva, od propagande do paklenih maina i ubijanja ljudi. Pri ulanjivanju u organizacije zvane U H R O i ustae polae se pred raspeem, kamom i pitoljem zakletva poglavniku Anti Paveliu. Po poloenoj zakletvi Poglavnik postaje gospodar ivota zakletog ustae. Osnovni cilj ustakog pokreta bio je otcjepljenje Hrvatske iz Jugoslavije i stvaranja totalitarnog drutvenog sistema. Kao i njegovi gospodari Mussolini i Hitler, i Paveli demagoki kritikuje kapitalizam kao sistem i istie potrebu, uvoenja korporativizma po uzoru na faizam i nacionalsocijalizam. Paveli propovijeda istou po krvi hrvatstva i objanjava da Hrvati nisu Slaveni nego da su gotskog porijekla.

Gustav Perec, bivi novinar i bliski Paveliev suradnik, jo dok je bio u Beu pokuao je s grupom ustakih emigranata (Hraniloviem i Seletkoviem) organizirati nekoliko diverzija i atentata u naoj zemlji. Biva jugoslavenska policija intervenirala je u Beu i ak organizirala neuspjeli atentat na Pereca. Sve je to dovelo do intervencije austrijskih vlasti koje otkazuju gostoprimstvo Perecu i grupi oko njega. Pod imenom Emila Horvata, Perec prelazi u Maarsku, gdje od slubenih krugova Horthyjeve Maarske, naroito ministra njegove vojske Julijusa Gmbsa (koji je kasnije postao i predsjednik maarske vlade), dobija podrku. Perec osniva ustaki teroristiki logor u Janka Puszti kod Nagy Kanizse, gdje je u poetku bilo otprilike dvadeset ljudi. Kasnije se taj broj poveao na 42. U logoru je vladala gvozdena disciplina koja je graniila s teroriziranjem ljudi. Za najmanju neposlunost i eventualno bjeanje kanjavalo se batinama ali i tekim muenjima, ovisno o veliini prijestupa. Zbog takvog terora, koji je bio metoda odgajanja ustaa - terorista, izvrio je samoubojstvo ustaa Josip arko, koji se ranije bio istakao pucanjem na jugoslavenskog opunomoenog ministra i izvanrednog poslanika u Belgiji Milojevia i koji je zatim uspio prebjei u Maarsku. U logoru je dolazilo do unutranjih trzavica i sukoba. Poznat je sukob izmeu vodeih ustaa Pereca i Seletkovia. Seletkovi je za sobom imao jednu itavu grupu (Ignjaca Domitrovia, Antuna Crvia, Ljubu Krezmira, Adama Tilera i dr.). U jednoj protivakciji Perec nije uspio ubiti svojeg rivala Seletkovia. Na intervenciju maarskg policije, koja je stala na Perecovu stranu, uklonjena je iz logora grupa njegovih oponenata od kojih jedni odlaze u Italiju a drugi u Segedin. Poslije neuspjeha da sam uspostavi red i uvrsti autoritet, Gustav Perec je sa svojom ljubavnicom Jelkom Pogorelec (inae agentom vieg policijskog inspektora jugoslavenske vlade zaduenog za ustae Vladete Milievia) pobjegao u Budimpetu. Nakon toga u logor Janka Puszta dolazio je samo nedjeljom. Ali Paveliu koriste ti sukobi u Janka Puszti i neuspjesi Gustava Pereca, njegova glavnog rivala. On ga nastoji ukloniti i ak fiziki likvidirati. Kasnije emo vidjeti da je u tome i uspio. Poetkom 1933. na Janka Pusztu dole su provjerene) ustae atentatori Zvonko Pospiil, Stjepan Kopinovi, Emil Lahovski i dr. Novi emigranti stigli su iz Jugoslavije a nekoliko njih i iz Brazila. U logoru ih je te godine bilo tridesetak. Donijeli su neto oruja, najvie pitolja, eksploziva i drugog materijala za pravljenje mina i paklenih maina. Iste godine stigao je i poznati terorist iz V M R O Vlado Cernozemski (pravo ime Veliko Kerin) te Kiril Drangov (pravo ime Gligor Milinov). 1 Pojaana je vojna obuka, a obavezno je bilo noettije uniformi za vrijeme boravka u logoru. I sam Paveli 1933. godine obilazi logor Janka Pusztu. Poslije bijega Jelke Pogorelec, Perecove ljubavnice, a na osnovu njezine
1 M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra, Veernje novosti od 16, 17. i 18. marta 1972, nastavak feljtona broj 16, 17. i 18.

izjave, objavljena je knjiga o ustakim logorima i aktivnostima. Knjigu je izdala jugoslavenska vlada. Dolazi do energinog protesta jugoslavenske vlade kod Drutva naroda u enevi i kod maarske vlade. 1934. godine Janka Puszta je raseljena. Ali ustaki teroristi rasporedili su se samo u manje grupe po drugim mjestima u Maarskoj, a jedan dio prebaen je u Italiju. Perec je proglaen izdajnikom, i Paveli ga je u ime GUS-a opozvao i osudio na smrt. Prije nego to je logor Janka Puszta rasputen, za njegova efa postavljen je Vjekoslav Servatzy, bivi austrijski oficir i frankovaki emigrant. On je uestvovao u obuci atentatora koji su kasnije izvrili ubojstvo kralja Aleksandra u Marseilleu. Servatzy je u vrijeme N D H postao ustaki general i jedan je od najveih ratnih zloinaca koji su pali u nae ruke 15. maja 1945. godine. O sluaju likvidacije Pereca ustaki general Ante Mokov naim je istranim organima izjavio: . Paveli je Pereca bio definitivno iskljuio iz svake politike akcije i prije nego to je izbila poznata afera s Jelkom Pogorelec. Ali nakon te afere o njemu je u naim redovima pronijet glas kao o izdajici. Po rijeima Servatzyja mogao sam zakljuiti da je Perec likvidiran prilikom puta u Italiju (logor se nalazio u preseljenju iz Maarske u Italiju, p. p.). Kad sam pitao Servatzyja to je s Perecom, on je odgovorio: 'Odnio ga Dunav kad se kupao prilikom naeg preseljenja u Italiju. Ne pitaj vie za tu fukaru. Meutim postoje podaci (Milievi Vladete) da je Pereca poslije muenja sa tri metka iz pitolja u Italiji ubio lino Ante Paveli. Janka Puszta je rasputena, ali su ustaki teroristi razmjeteni po Maarskoj i to: u Surdu-pustaru 15 ustaa, u Nagy Kanizsu Z3 ustae, na Ana-Pusztu 17, na Buzu-Pusztu 30 i nekih z8 u zamak Langsnok. U tim su se mjestima organizirali i uvjebavali atentatori na kralja Aleksandra u Marseilleu, i tek poslije uspjelog atentata ustaki su logori u Maarskoj bili konano rasputeni. Tu su se uvjebavali atentatori Veliko Kerin,
Z v o n k o Pospiil, M i j o Kralj i Ivan R a j i . jeru zloglasni V j e k o s l a v Luburi Maks, Tu je otpoeo svoju koljaku kariustaki general i komandant kasnije

logora u Jasenovcu.

U Italiji u prvom ustako-teroristikom logoru u Bovignu neposredno brigu vodio je u poetku sam Paveli uz asistenciju profesora Ante Brkana, Vjekoslava Servatzyja, dra Antuna Crvia, Stanka Hranilovia, neto kasnije Marka Doena i gospikog advokata dra Andrije Artukovia, koji su poslije velebitske diverzije u napadu na andarmerijsku stanicu Bruane u Lici pobjegli u Italiju. Svim tim ustakim emigrantima talijanske su vlasti omoguile da dobiju pogodne izdvojene kue i vile, a ustae u logorima snabdjele su orujem, odjeom i obuom. U logoru Bovigno kraj Brescie bilo je februara 1933. godine 24 ustaa, a kasnije, poslije nekoliko mjeseci, taj se broj popeo na 40. Poslije demara jugoslavenske vlade o postojanju ustakog teroristikog logora u Bovignu, koji je otkriven zahvaljujui ubaenim agentima jugoslavenske policije, ta-

lijanske su vlasti logor iz Bovigna premjestile u Borgo Val di Taro. T a m o su se ustae radi kamuflae predstavljale kao Bugari. Zanimljivo je spomenuti da su ustaki emisari vrbovali razne jugoslavenske vercere koje su zbog verca u Zadru, Rijeci i na talijanskim otocima pohapsile talijanske vlasti. Kad su te vercere Talijani, navodno po ustakoj protekciji, pustili iz zatvora, ustae su ih zadravale, plaile povratkom u zemlju, upoznavale s ustakim naelima itd. Poslije toga bi te krijumare slali u Trst gdje su uili i polagali Ustaki ustav a zatim polagali ustaku zakletvu. Odatle su slani u logor Borgo Val di Taro, gdje bi prestali biti graanske linosti. T a m o su bili podvrgnuti okrutnom reimu discipline i drastinih kazni za najmanju neposlunost. Meu prvim komandantima logora bio je austrijski oficir Narcis Jasenko. On je poslije proglaenja Pavelia za poglavnika prvi unaprijeen u najvii ustaki in - ustaki pukovnik. Vrlo okrutan komandant logora u Borgo Val di Taro bio je Stjepan Tomii zvani Dabia, austrougarski kapetan. Komandanti logora bili su i Andrija Artukovi, Kopinovi, Mile Budak i dr. Logor se zatim preselio u selo Vichetti, nedaleko od mjesta Bardija. Poslije otkrivanja pokuaja atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu (u decembru 1933) logor se opet preselio na periferiju Arezza, zatim u San Demetrio nei Vestini u pokrajini Aquila.

Pokuaj atentata na kralja u Zagrebu Jo u decembru 1933. ustae su od svojih faistikih gospodara dobile zadatak da izvre atentat na kralja Aleksandra u vrijeme njegova posjeta Zagrebu gdje je htio proslaviti svoj roendan (17. decembra). Za izvrioce atentata bili su odreeni ustae Petar Oreb i Ivo Hereni, ikoji su bili upueni u Zagreb iz talijanskog logora Bardio. U Zagrebu su se povezali s Josipom Begoviem, studentom umarstva, i Antunom Pogorelcem, zidarskim radnikom. Atentatori su prvog dana koji je odreen za atentat propustili priliku da u odlunom trenutku bace bombu na kola u kojima se kralj sa svitom vozio. Glavni atentator Oreb bio se pokolebao i nije aktivirao bombu koju je drao u depu. Negdje je napisano da je) Oreb na sasluanju izjavio da ga je u tom odsudnom trenutku pokolebala masa koja je prisustvovala doeku i klicala kralju. Ali bilo je odlueno da se drugog dana, kad se kralj sa svitom bude kretao prema zagrebakoj katedrali, izvri nov atentat. No do drugog atentata nije dolo; atentatore je otkrila policija. Uhvaeni su Oreb, Pogorelec i Begovi, dok se Hereni uspio izvui. Atentatore su sasluavali tadanji kraljevski policijski funkcioneri doktor Juraj Spiler (za vrijeme rata ef njemake policije u Banatu; dopao u nae ruke kao veliki ratni zloinac) i Dragi Jovanovi (takoer poznati ratni zloinac; i on je pao u ruke naih vlasti). Oreb, Begovi i Pogorelec osueni su na smrt, ali je Pogorelec kasnije pomilovan i osuen na dugogodinju robiju.

Interesantno je samo otkrivanje ustakih atentatora u vrijeme tog prvog pokuaja ubojstva kralja. Oreb i Hereni odsjeli su u jednom stanu u toosovoj ulici br. 4 u Zagrebu. T a j je stan za njih iznajmio student Begovi. T a j njihov ilegalni stan otkrio je preko svojih veza poznati policijski inspektor ekspert za ustae Vladeta Milievi, koji je poslao hitnu depeu zagrebakoj policiji te traio hitan postupak. Zanimljivo je napomenuti da se po Milievievu brzojavu interveniralo tek drugog dana, i to poslije prvog neuspjeha atentata, kad se Oreb navodno bio pokolebao. Zagrebaki policijski funkcioneri dr Viali, Cividini i Grdelj (bili su, po svemu se ini, ve tada ustaki orijentirani; nakon formiranja N D H postali su visoki policijski funkcioneri) poslali su agenta Nikolu Curia i Kostu Leia da po brzojavu provjere stan u toosovoj ulici br. 4, ne naglasivi da je rije 0 ozbiljnu zadatku otkrivanja naoruanih atentatora spremnih na sve. Oba su agenta dosta neoprezno ula u kuu tako da je Oreb ubio agenta Curia a lake ranio Leia, te su svi iz ustake grupe u prvi mah uspjeli pobjei iz kue. L a k o ranjeni agent Lei, uz pomo jednog taksista, uspio je za kratko vrijeme uhvatiti Begovia i Pogorelca, dok je Dalmatinac Petar Oreb, glavni atentator, uspio tada pobjei ali je uveer i on pronaen i uhapen. Ivo Hereni, voa atentatorske ustake grupe na kralja, uspio je pobjei. 1 Istina o takozvanom velebitskom ustanku Poslije neuspjeha atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu, Paveli 1 njegova bratija doivljeli su velike kritike i zamjerke svojih faistikih gospodara. Agresivna politika faistike Italije traila je stalno vrenje psiholokih pritisaka, ukljuivi i diverzije i atentate, kako bi se protivnik to vie uplaio, demoralizirao, a njegov otpor, uslijed stalnih pritisaka, to vie oslabio. Po njihovom diktatu ustae su grozniavo pripremale i vrile atentate i diverzije u naoj zemlji. Trebalo je uz to vriti pritisak i na svoje ustae po logorima, naroito na one koji se ne bi bezuvjetno pokoravali naredbama svojih starjeina u izvravanju diverzantskih akcija. Svaka takva akcija bila je povezana sa smrtnom opasnou da e atentator pri njenom izvrenju biti na licu mjesta ubijen ili uhvaen i osuen na smrt. Z a t o su M i j o Babi (inae Pavelieva desna ruka), zatim Vlado ofer (Veliko Kerin), specijalist za atentate iz V M R O , bili instruktori za diverzije i istodobno glavni egzekutori u izvrenju smrtnih kazni koje bi izrekao Paveli i njegov Glavni ustaki stan (GUS) nad svakim neposlunim ustaom. Jeziv je primjer ustaa Milasa i Bilia koje je Paveli osudio na smrt. Babi i Kerin najprije su noem zaklali Bilia, odrezali mu nos i ui te natjerali Milasa da ih pojede da bi zatim i njega zaklali. Sve je to bila samo pred1 M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra Veernje novosti od 20. 3.1972. godine, feljton broj 19.

igra naj jezivijim zloinima koje su ustae izvrile nad stotinama hiljada ljudi za vrijeme svoje vladavine u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Osim ove dvojice egzekutora, na istim poslovima nali su se i Vjekoslav Servatzy, Eugen Dido Kvaternik, Vjekoslav Luburi Maks, Rafo Boban i dr. koji su bili najodaniji Pavelievi ljudi spremni na svako djelo i zloin. Stanovnici mjesta u blizini ustakih logora u Italiji esto su nailazili na nepoznate leeve. Dok je postojao ustaki logor u okolini Arezza, po okolnim brdima u jamama pronaeno je oko 18 leeva. Policijske vlasti su se na te izvjetaje seljana i obana pravile gluhe, jer su, po instrukcijama O V R A i doktora Contija, glavnog inspektora obavjetajne slube, sluajeve samo registrirale kao obraun ustaa s ubaenim agentima koje je navodno slala jugoslavenska policija. Teroristika aktivnost ustaa u zemlji imala je dvostruku namjenu: da se stvori psiholoka nesigurnost u zemlji, strah kod vlastodraca i podstrek frankovcima i raznim ovinistima i s druge strane, to je za njih ini se tada bilo vanije, da se upozori meunarodno javno mnjenje na ustaki pokret koji sve to radi navodno u ime hrvatskog naroda koji je protiv postojanja Jugoslavije kao drave. Dne 2.2.. 3. 1929. ustae Mijo Babi i Zvonimir Pospiil ubili su u Zagrebu glavnog urednika Novosti i predsjednika Jugotampe Tonija Slegela. U augustu iste godine u kasarni andarmerijskog puka u Zagrebu eksplodirala je paklena maina to su je Perecovi ljudi iz logora Janka Puszte poslali preko Bea. Potkraj augusta 1929. godine ubijeni su od ustakih terorista policajci Josip Kec i Matija Trenski. Godine 1930, a zatim i 1931, podmetnuta je paklena maina na pruzi Strizivojna-Vrpolje, a zatim je dolo do eksplozije u zgradi Savske banovine u Zagrebu. Februara 1931. godine ubijen je predsjednik opine Gradika Andrija Bari. Ali sve su to bile mahom sitnije akcije i diverzije koje nisu imale eljene politike posljedice te su vie izazivale ogorenje naroda nego simpatije manjeg dijela frankovaca i okorjelih nacionalista. Zato je trebalo poduzeti neke krupnije diverzije koje bi liile na pobunu, ustanak ili izvriti ubojstvo kralja Aleksandra, ime bi, po njihovim procjenama, izazvali nered, pa, ak, i rasulo Jugoslavije. Osim toga, Paveli se htio pred svojim talijanskim gospodarima istai i dokazati da nije nita gori od Pereca, voe teroristikog ustakog logora u Janka Puszti, odakle su u to vrijeme uglavnom i pokretane akcije atentata i diverzija u zemlji. Neka vea akcija donijela bi mu mnogo vie autoriteta i prestia i kod faistikih gospodara, i u samim redovima ustaa. Zato se Paveli odluuje na organiziranje pobune u Lici koja bi pred meunarodnom javnosti pokazala neodrivost Jugoslavije kao dravne zajednice. Po procjeni faistikih vlastodraca, estojanuarska diktatura, koju je zaveo kralj Aleksandar, neminovno je morala u Jugoslaviji zaotriti nacionalne odnose i dovesti do velikih trvenja. Oni su oekivali da e jugoslavenskoj vladi, zbog vee zaokupljenosti prilikama u zemlji, moi dikti-

rati meusobne odnose i javno istai svoje s ove strane mora: Dalmaciju, Primorje i im trenutku hrvatski separatisti omoguili i Balkan i Podunavlje. Zato i jesu svesrdno akciju u Lici.

aspiracije na Jadran i teritorije dublje zalee. U pogodnom bi proirenje tih teritorija na itav pomagali i odobravali ustaku

U Lici, odnosno u Gospiu i okolini, djelovao je za one prilike dosta jak ustaki punkt koji bi takvu zamiljenu ustaku akciju potpomagao. Za to vrijeme Talijani bi pokrenuli svoj propagandni aparat koji bi isticao njihova prava na Dalmaciju i Primorje. Aktivirane su ak iredentistike organizacije koje su organizirale manifestacije i demonstracije te postavljale pitanje revindikacija naih teritorija. Prema tome, sve pripreme ljudske, vojnike, politike, psiholoke bile su poduzete da bi poduhvat uspio. Plan napada na andarmerijsku stanicu u Bruanima, nedaleko od Gospia, napada koji je trebao prerasti u iru pobunu u Lici, bio je plan talijanskih vladajuih krugova. On se uklapao u njihovu politiku ekspanzije i osvajanja. Ustako rukovodstvo kao obina faistika agentura bilo je najobinije slijepo orue u rukama faistike obavjetajne slube i politike Mussolinijeve ekspanzije i teritorijalnih osvajanja. O toj akciji u Lici odlueno je u Austriji u mjestu Spittalu (kod Semmeringa) na jednom sastanku odranom 1932. godine. Paveli, Servatzy i Perec odluili su postupiti po zahtjevu talijanske obavjetajne slube i faistikih politikih vrhova i organizirati ustanak u Lici, koji bi, uz pomo ubaenih terorista, organizirale vodee ustae iz Gospia; advokat Andrija Artukovi i Marko Doen. Glavni snabdjeva orujem bio bi Vjekoslav Servatzy. Oruje je prebaeno jednim talijanskim brodom do Zadra, a odatle do Krusaa Drage pod Velebitom. Ono je odneseno dalje na Velebit kako bi se podijelilo povjerljivim ljudima spremnim na akciju. Isto je tako, uz pomo O V R A , organizirana prva diverzantska grupa, koju su sainjavale ustae emigranti uglavnom iz Belgije: Rafo Boban, ef (za vrijeme N D H Paveliev general), Ante Pejkovi, Mile Barii, Venturo Baljak i jo jedno neidentificirano lice. Poznati zadarski vercer Ivan Devi-Pivac, koji je nosio neslavni naziv kralja podgorskih vercera (inae jedan od bliskih Pavelievih suradnika i lan GUS-a), preuzeo je tih 5 ljudi iz Zadra, koji je tada bio pod Italijom, i doveo ih na oznaeno mjesto pod Velebitom. Bilo je to jo u julu 1932. godine. Lutajui oko mjesec dana po velebitskim krapama i pokuavajui doi u dodir s ljudima u siromanim primorskim zaseocima, ustaki teroristi nisu naili na oekivan prijem. Uz obeanje da e po povratku u Italiju biti dobro nagraeni, da e dobro ivjeti i tako se rijeiti svojeg siromatva, jedva im se prikljuilo est ljudi, od kojih su dvojica bili petnaestogodinjaci. Naravno, u prenoenju oruja i izvravanju odreenih zadataka prikljuio im se i stanovit broj ljudi koji su za nagradu i novac inae ver-

cali i inili sline poslove bez obaveza da se prikljuuju nekakvom politikom pokretu. U strahu da ne budu otkriveni, krili su se ustaki teroristi po velebitskim umama i kamenjarima. Nisu imali hrabrosti da poduzmu neku akciju. Veze s gospikim ustaama jo nisu bile tako dobro uspostavljene. Meutim, nestrpljivi Paveli, koji je u tu akciju polagao velike nade, poruio im je preko svog suradnika Pivca da se ivi ne vraaju u Italiju ako se ne budu ule puke i bombe u Hrvatskoj; traim akciju po svaku cijenu. Znajui za okrutnost svojeg gospodara i njegovih glavnih suradnika, spremnost na svaki zloin i fiziku likvidaciju, grupa se odluila za akciju, ali tek onda kad je pristiglo jo pet terorista koji su se potkraj augusta 1932. prebacili iz Zadra u selo Lukovo Sugarje, gdje ih je skrivao i hranio lan ustake organizacije seljak Leopold Super. Gospika ustaka grupa intenzivno je radila na tome da se akcija proiri i dobije karakter pobune, odnosno ustanka. Jezgro ustake grupe u Gospiu inili su: advokat dr Andrija Artukovi (rodom iz Ljubukog u Hercegovini), Marko Doen, posjednik iz Gospia (stari frankovac koji se poslije 1928. pridruio HSS-u i bio poslanik na njenoj listi; ostao je privren frankovluku), Juco Rukavina (austrougarski oficir; ivio u selu Klancu kod Peruia), dr Josip Dumandi, advokat, trgovac Josip Tomljenovi, Ivica Sari, Josip Japundi, student prava (sekretar sportskog kluba Viktoria), Nikola Orekovi i dr. koji su bili prvi organizatori ustaa u Lici. U vrijeme njihova planiranja pobune zavrbovali su za ustae Josu Caia i Stjepana Malbau, narednike bive vojske iz drugog bataljona 55. pjeadijskog jugoslavenskog puka koji je vrio garnizonsku slubu u Gospiu. Ustae su uspjele pridobiti i jedan broj seljaka iz sela Pazarita, Rizvanue, Klanca i Lukovog ugarja, Jezgro ustake grupe u Gospiu i okolini stvoreno je jo 1930. godine. Ali lika grupa ustaa jedva je uspjela pokrenuti u akciju dvadesetak seljaka, a mnogi od njih nisu bili tono obavijeteni o emu se radi. Gospike ustae raunale su na masovniju podrku hrvatskoga naroda iz zapadne Like pa su zbog takve procjene iz Italije dobile mnogo vie oruja nego to je uope bilo potrebno. Kad se uzme u obzir desetak obuenih ustaa terorista dovedenih iz Italije, oko desetak ustakih organizatora iz Gospia i dvadesetak pokrenutih seljaka, od kojih je bilo dosta profesionalnih vercera koji su htjeli zaraditi koju paru, ukljuivi u taj broj i dva zavrbovana podoficira gospikog garnizona, u tu je akciju sve u svemu bilo ukljueno etrdesetak ljudi. Planiran je bio napad na andarmerijsku stanicu u Bruanima, selu desetak kilometara udaljenu od Gospia, na cesti Gospi-Karlobag. Selo Bruane duboko je uvueno u umom obraslu dolinicu ispod Velebita. Ustaka se grupa prikrila u selu Rizvanui. Devet je dana boravila u kui Ivana

Devia i Polde uperine sve do 6. septembra 1932. godine, kad je otpoeo napad na andarmerijsku stanicu. Prije samog napada diverzanti su prekinuli telefonske i telegrafske ice i zatim podmetnuli bombu pod vrata andarmerijske stanice. Istovremeno su otvorili vatru na prozore stanice iz koje su dvojica andara odgovorila protuvatrom. Druga grupa terorista napadaa pronala je kuu komandira i zamjenika komandira andarmerijske stanice u Bruanima, koji su, uvi paljbu kod svoje stanice, na vrijeme otkrili diverzante i iz svojih kua na njih otvorili puanu vatru. Vidjevi da ne mogu nita ozbiljnije napraviti, diverzanti su se nakon pola sata puane paljbe povukli u oblinje velebitske ume, dok su se seljaci, uesnici napada, u toku noi vratili svojim kuama. Zandarmerijska stanica bila je samo djelomino oteena. Poginuo je lan teroristike grupe ustaa Stjepan Devi. Ustaki organizatori bavili su se milju da napadnu i na kasarnu drugog bataljona 55. pjeadijskog puka, ali nisu uspjeli pridobiti nikog osim dvojice spomenutih podoficira. Sve u svemu, akcija o dizanju nekog likog ustanka pod Velebitom potpuno je propala i svela se samo na demoliranje jedne seoske andarmerijske stanice. Ali bomba se ula, i ustae su pourile natrag u Italiju odakle su i dole. Na povratku preko Velebita zastali su radi odmora u blizini Jadovna (gdje je u toku rata bio ustaki konclogor u kojem je ubijeno i baeno u jame na desetine hiljada ljudi). Na grupu je sasvim sluajno naila andarmerijska patrola, koja je mnogo ranije, po svojem planu patroliranja, krenula u tom smjeru i zatekla ustae na spavanju. Diverzanti su poeli bjeati i bacati oruje i raneve. U toku slijedee noi teroristi su se prebacili na otok Pag, a odatle ih je Pivac prebacio u Zadar. Meutim, glavni organizatori te akcije u Lici, gospike ustae Artukovi i Doen, sumnjajui i sami u mogunost nekog ustanka u Lici i ire akcije, junaki su pobjegli u Zadar jo 3. septembra, tj. tri dana prije napada na andarmerijsku stanicu u Bruanima. Ubrzo poslije toga napada i ostali ustaki organizatori Josip Tomljenovi, Ivica Sari i Nikola Orekovi pobjegli su iz zemlje, ostavivi zavedene like seljake i vercere kontraudaru jugoslavenske andarmerije i drugih organa gonjenja. Poto su glavni organizatori pobjegli u inozemstvo, na suenje su kasnije, izuzev Juce Rukavine, izvedeni sasvim mali faktori akcije, kao to su pojedini seljaci, jataci, pomagai u noenju oruja itd. Dva glavna sudska procesa, na koja je bilo izvedeno oko 50 optuenih lica, odrana su u Beogradu pred Dravnim sudom za zatitu drave, a ostali su odrani pred Okrunim sudom u Gospiu. Juco Rukavina, kao glavna osoba koja je uhvaena, osuen je najprije na smrt vjeanjem, ali ga je poslije toga kralj pomilovao na doivotnu robiju (u toku N D H Juco Rukavina je slovio kao jedan od najzloglasnijih Pavelievih ustakih komandanata). Na doivotnu robiju osueni su podoficiri Cai i Malbaa, na 20 godina
3 Rat

33

zatvora Leopold Super, Berislav Bedekovi na 18, Josip Japundi, Ivo Avramovi, Antun Super i Jure Gazi na po 15, a svi ostali dobili su od 2 do 12 godina. 1 O v a j sluaj neuspjele diverzije nije bio tako bezazlen. Ali nije uspio. Sam po sebi ne bi vrijedio mnogo panje da se kasnije oko njega nisu zbili drugi dogaaji. Naime, talijanska faistika propaganda dogaaj je toliko napuhala da je kraljevska vlada bive Jugoslavije, izazvana tim pisanjem, organizirala itavu andarmerijsku ekspediciju za ienje terena zapadne Like i podvelebitskog primorja, vrei masovnu odmazdu. T a k o je bruanski sluaj dobio prevelik znaaj, koji ni po emu ne zasluuje. Drugi su se pobrinuli da tom, objektivno ne tako znaajnom, sluaju daju dimenzije i razmjere pobune naroda koja je imala odjeka i u inozemstvu, a u samoj Lici vrlo negativne politike posljedice. K a k o se taj dogaaj u propagandnom pogledu reirao? Brat Mussolinijev, zvani Arnoldo inae urednik faistikog lista Popolo d'Italia i ef Mussolinijeve propagande, na iroko je poeo pisati ne samo o ustanku u Lici nego i o oruanim borbama u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Naravno, nigdje nije spomenuto da je teroriste organizirala i poslala talijanska obavjetajna sluba i da su oni pobjegli nazad u Italiju, odakle su i doli, te da su samo razbili prozore i vrata jedne seoske andarmerijske stanice. Senzacionalistika evropska tampa, a naroito amerika, jedva je doekala da prenese te nove uzbudljive vijesti, bez obzira na njihove izvore i istinitost dogaaja. T a k o je cio sluaj oko jedne bombe i polusatnog pukaranja u kojem je poginuo jedan terorist dobio razmjere koje moe izmisliti i zamijesiti samo dobro uhodana propagandna maina. Ali mnogo vie nego faistika i buroaska propaganda legendi 0 ustanku doprinijele su kasnije akcije odmazde nad nedunim stanovnitvom Like koje su vrili vlastodrci stare Jugoslavije. Cijeli andarmerijski bataljoni poslani su u hrvatska sela zapadne Like. Nekoliko stotina ljudi zatvoreno je i tueno, a nekoliko je desetina sud za zatitu drave osudio na robiju. Vrene su i druge mjere pritiska, ikaniranja, ak i pljake, tako da je ova bezumna odmazda samo ila na ruku Paveliu. T a k o se irilo neraspoloenje i ozlojeenost meu narodom, to je mnogo kasnije pomoglo ustaama da lake ostvare svoj utjecaj u tom kraju zemlje 1 vie nego to bi to inae mogle uiniti. Na taj se nain o ustaama ulo mnogo vie nego to su i oni sami i njihovi naredbodavci mogli pretpostavljati. A ustae diverzanti i njihovi pomagai, meu kojima i jedan broj zavedenih seljaka, svjesno su rtvovani od strane Pavelia i njegovih doglavnika, koji su kao obina agentura vrili sve zadatke protiv svoje roene zemlje i protiv najdubljih interesa hrvatskog naroda gurajui ga u ralje faistikih agresora.
1

58-59-

Ferdo ulinovi: Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb, 1964. god., stranica

Ubojstvo kralja Aleksandra; oekivao se raspad Jugoslavije Veliki neuspjeh u dizanju likog naroda na tzv. liki ili velebitski ustanak, zatim razne sitne teroristike akcije s paklenim mainama, u kojima je obino stradao poneki obian ovjek, sve to nije donijelo prieljkivane politike rezultate, niti je dovodilo do pajaavanja popularnosti ustaa. S druge strane, ove akcije bez veeg politikog efekta mogle bi ustae ozbiljnije diskreditirati kod njihovih inozemnih faistikih gospodara. Z a t o su se ustake glaveine odluile na krupniji korak, na ubojstvo kralja Aleksandra, kojega su Paveli, a vjerovatno i njegovi gospodari, smatrali nosiocem jugoslavenskog jedinstva i kohezionim elementom jugoslavenske drave. Shodno takvoj logici, i ubojstvo jednog kralja moralo bi, po njihovoj logici, znaiti i kraj dravne tvorevine, koju je, navodno, takva linost drala. Ma koliko su suprotnosti u samoj zemlji zbog estojanuarske diktature bile velike, ma koliko nacionalni pokreti sve vie rasli kod pojedinih naroda a zajedno s njima i otpor radnike klase i obespravljenih masa, jugoslavensko jedinstvo i u tako koncipiranoj centralistiko-unitaristikoj dravi nije bilo zasnovano na jednoj linosti. Jugoslavenstvo, bez obzira na to to su mu razliite politike grupe davale razliit znaaj, bez obzira na to to ga je sistem inauguriran Vidovdanskim ustavom kompromitirao, imalo je svoje dublje korijene u vjekovnim tenjama masa junoslavenskih naroda za ujedinjenjem. Samo ujedinjeni mogli su se osloboditi potinjenosti i robovanja Turcima, Austriji, Ugarskoj, Veneciji i drugima. Osnovne opozicione demokratske i progresivne snage zbog takvog stanja u zemlji nisu teile razbijanju Jugoslavije, nego su postavljale zahtjeve i borile se za izmjenu stanja i skidanje s vlasti reakcionarne buroazije i dvorske kamarile. Te su snage traile preureenje drave na demokratskim principima, a federativno ureenje drave kao osnovu jedinstva zemlje i obrane od opasnosti izvana. No ustaama je trebala akcija i opravdanje za pomo koju su dobivale od talijanskih i drugih faistikih vlastodraca, kojima je odgovaralo razbijanje i komadanje Jugoslavije kao dravne tvorevine. Naravno, i u ustakim redovima bilo je pojedinaca koji su smatrali da se ubojstvom Aleksandra nee ostvariti eljeni ciljevi: raspad Jugoslavije i stvaranje N D H . Ali prevagnulo je miljenje Pavelia i njegovih vlastodraca kojima je bilo stalo da se pred faistiki pohod u Evropu i SSSR stvori to vie nereda, nestabilnosti i petih kolona u svim zemljama, buduim rtvama nacistike agresije. Logika je bila jasna. Svaku zemlju, objekt budue agresije, treba, ne birajui sredstva, sve vie iznutra rasklimati, da bi se kasnije to lake mogla progutati. Preko ustake ilegalne tampe, koja se proturala u zemlji, otpoela je organizirana propagandna kampanja protiv linosti kralja Aleksandra, kako bi se stvorilo to jae nezadovoljstvo protiv njega. S druge strane, na taj je nain trebalo izvriti psiholoku pripremu u vlastitim ustakim
3*
35

i frankovakim redovima radi lakeg poduzimanja energinih priprema za atentat i lakeg rtvovanja svojih ljudi. U Maarskoj su samo formalno raspustili ustaki logor u Janka Puszti. Ustae su samo rasporedili uzdu jugoslavenske granice. Tamo su se one i dalje uvjebavale za teroristike akcije u zemlji. Jedan manji dio ustaa ostao je i na samoj Janka Puszti, gdje su se intenzivno pripremali atentatori teroristi na kralja Aleksandra, kojega je trebalo ubiti za vrijeme njegova posjeta Francuskoj u jesen 1934. godine. Benitu Musoliniju, u planu nametanja njegova utjecaja na Balkanu, po svemu se ini smetao je kralj Aleksandar. U to vrijeme priprema za atentat vrio je pritisak na Jugoslaviju organizirajui velike vojne manevre u blizini nae granice. Organizirane su iredentistike manifestacije u Italiji, a u Dalmaciji su organizacije talijanske manjine podstaknute na antijugoslavenske ispade. U Italiji je kroz tampu provedena iroka protujugoslavenska propagandna kampanja. Talijanska tajna policija dobila je zadatak da organizira izvrenje likvidacije kralja Jugoslavije. Z b o g neuspjeha atentata na kralja u Zagrebu, Paveli i njegove ustae dovedeni su u delikatan poloaj. Nude se svojim gospodarima da ponovno pokuaju. Namjeravano putovanje kralja Aleksandra u Francusku prodrlo je u javnost i pruilo ustaama novu ansu za rehabilitaciju za dosadanji neuspjeh. Doktor Ercole Conti, specijalni inspektor O V R A u Pavelievu Glavnom ustakom stanu, Eugen-Dido Kvaternik, Vana Mihajlov, ef V M R O , i major Timov dre u jednom hotelu u Rimu augusta 1934. godine sastanak, na kojem odluuju da izvre atentat na jugoslavenskog kralja za vrijeme njegova puta u Francusku, a ne u Bugarsku, kamo je trebao prethodno ii. Odlueno je da se pripreme dva atentatorska para, od kojih je jedan bio odreen za Marseille, a drugi, za sluaj neuspjeha prvog, za Pariz. Zbog meunarodne javnosti i mogunosti kompromitacije Mussolinijeva reima atentatori ne smiju biti iz Italije, nego se moraju odrediti iz Maarske. Po zamisli organizatora, ubojstvo treba to vie nalikovati djelu jednog ogorenog ovjeka, a ne neke organizacije! Kad bi samo netko u to mogao povjerovati! Organizaciju atentata na jugoslavenskog kralja u svoje je ruke uzeo lino Paveli. Pomagali su mu, netko vie netko manje, svi tadanji lanovi Glavnog ustakog stana: Eugen-Dido Kvaternik, Mijo Bzik, Ante Godina, Ivo Hereni, Ivo Perevi, Andrija Artukovi, Stjepan Peri, Vjekoslav Servatzy i dr. Ui tab za pripremu atentata sainjavali su: Paveli, Kvaternik, Bzik i Godina. Sama organizacija atentata povjerena je Didi Kvaterniku. 1 Izbor trojice atentatora iz logora Janka Puszta izvren je kockom. Izmeu 15 terorista u prisutnosti Ivana Perevia izabrani su: Mijo Kralj,
1 M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra Veernje novosti 19. 3.1971. godine, feljton broj 2.8.

Zvonimir Pospiil i Ivan Raji. Njima se, po izriitom Pavelievu nalogu, pridruio Bugarin Veliko Kerin, poznati atentator i ubojica iz V M R O , koji je inae sluio kao izvrilac kazni koje je izricao Vano Mihajlov. Veliko Kerin, zvani Vlado ofer, poznat i po imenu Vlado ernozemski - Georgijev, Bugarin je iz mjesta Kamenice. U Sofiji je dva puta osuivan na smrt zbog ubojstva narodnog poslanika komunista Dime Hadidimova 192.4. godine, a drugi puta kad je 1930. godine ubio Nauma Tomalevskog, lana V M R O koji se nije slagao s Vanom Mihajlovom. Oba je puta amnestiran i osuen na doivotnu robiju da bi potom, ponovno amnestiran, zauvijek napustio Bugarsku. Na gangsterski je nain ubio i protivnika Vane Mihajlova Jordana Velinova, kojega je u policijskoj uniformi izveo iz kasarne prevarivi komandanta. Mijo Kralj iz Koprivnice istaknuti je terorist iz logora Janka Puszte koji je ranije bio podmetnuo paklenu mainu u vlaku na koprivnikom kolodvoru. Tom je prilikom poginuo jedan policijski slubenik, a dva su druga ranjena. Likvidirao je trojicu logoraa, jednog od njih su njegove starjeine smatrale policijskim agentom bive Jugoslavije, a druga su dvojica bila neposlune ustae koje nisu izvrile nareenja efa logora Servatzyja. Zvonimir Pospiil takoer je vrlo poznat terorist Janka Puszte. Uestvovao je u ubojstvu novinara legela i dvojice zagrebakih policijskih slubenika. Sudjelovao je 1929. u postavljanju paklene maine u zgradi andarmerijskog puka u Zagrebu. Zajedno s Mijom Babiem bio je osuen na smrt (u odsutnosti). Ivan Raji, zavrbovan od ustaa u Brazilu gdje je bio ekonomski emigrant, bio je dobro izvjeban u istom ustakom logoru, premda za njega nema nekih konkretno zapisanih akcija i diverzija izvedenih u naoj zemlji. 1 U to je vrijeme Paveli, vjerujui da e s nestankom kralja nestati i Jugoslavija ili bar upasti u velike nerede, naredio svojim ustaama u logorima u Italiji da vjebaju upad u Jugoslaviju i vrenje diverzija radi poveanja kaosa i dezorganizacije u zemlji. Ukoliko bi takva situacija nastupila i dovela do vee dezintegracije i usijanja, nereda i oruanih pobuna, ustae bi otvoreno pozvale talijansku vojsku da uspostavi red u Hrvatskoj itd. Tako se Paveli, uz svesrdnu podrku svojih faistikih gospodara, stalno zanosio nekakvim dizanjem ustanka u naoj zemlji. Naravno, sve su to tada bile samo obavjetajne i propagandistike kombinacije koje se, pored svih nesreenih prilika u Jugoslaviji, nisu mogle ostvariti sve do aprilskog rata 1941. godine i napada faistikih armija na nau zemlju. Ali sve je to bila opasna aktivnost i priprema ustakog aparata i kadrova, koji su kasnije, kad su s trupama okupatora doli na
1 Nikola Milanovi: Od Marsejskog atentata do Trojnog pakta, Zagreb 1963. godine, strana 32; Mladen Coli: Tzv. NDH-1941. 1973. Beograd, str. 43.

vlast, u N D H bili spremni na najgora zvjerstva i vrenje genocida nad naim narodima. Didu Kvaternika Paveli je ovlastio da rukovodi organizacijom atentata na kralja. Kad je dolo vrijeme, atentatori su dobili lane pasoe, krenuli su iz Nagy Kanizse i preko Bea doputovali u Zrich. Tamo su ih doekali Kvaternik i Bugarin Kerin. Tu su dobili nove lane pasoe s ehoslovakim imenima. Krenuli su za Pariz, kamo su stigli 30. septembra 1934. godine. Po novim pasoima Kvaternik je bio Egon Kramer. Kralj je dobio ime Jan Ho, a Pospiil Jaroslav Novak. Raji je nosio ime Ladislav Bene, a Kerin Rudolf Suk. 1 Ante Godina (za vrijeme N D H Paveliev ef tajne policije) i njegova ena Stana, pod imenima Jan i Marija Vondraek, snabdjeveni takoer lanim ehoslovakim pasoom, otputovali su direktno u Pariz i donijeli atentatorima oruje. Atentatori su bili podijeljeni u dva para. Jedan su par sainjavali Veliko Kerin, koji je imao zadatak da puca na kralja, i njegov pratilac Mijo Kralj, koji ga je trebao titi i obezbijediti mu bijeg. Oni su odreeni da pucaju na kralja u Marseilleu. Drugi par tvorili su Zvonko Pospiil, kao voa koji puca, a za drugog, onoga koji treba pomagati, odreen je Ivan Raji. Oni su odreeni kao drugi atentatorski par za Pariz, odnosno Versailles, ukoliko iz bilo kakvih razloga ne uspije atentat u Marseilleu. U sluaju da ne uspije ni jedan od ovih planova za atentat na kralja u Francuskoj, ostavljena je mogunost kasnijeg dogovora o novom atentatu u Lausannei. Atentatori su vrlo vjeto, sada po trei put, promijenili pasoe i imena te po grupama otputovali iz Lausanne preko enevskog jezera za Pariz. Iskrcali su se najprije u Fontaineblauu, odakle su se lokalnim autobusima dovezli u Pariz, gdje su odsjeli u razliitim hotelima. Sve je to reirao Kvaternik koji se u Parizu sastao s Godinom i njegovom enom koji su donijeli oruje. Poslije zajednikog posjeta Versaillesu i izvianja terena ostavljena su dvojica atentatora (Pospiil i Raji), a ostala petorka (Kvaternik, Kerin, Kralj, Godina i njegova ena) otputovala je 8. oktobra 1934. godine u Marseille. Tamo su najprije izviali i napravili detaljan plan atentata. Dvojica glavnih atentatora odreena za Marseille odsjela su u jednom hotelu u Aix-en-Provenceu, odakle su u marsejsku luku dola na dan atentata sat i pol prije kraljeva iskrcavanja s broda Dubrovnik. Kad je sve to organizirao, Dido Kvaternik se istog dana izvukao preko granice u vicarsku. Kada je ostavio potrebno oruje, Godina sa enom takoer je pobjegao preko granice to dalje od mjesta atentata. 2
1

str. 33.

Nikola Milanovi: Od Marsejskog atentata do Trojnog pakta, Zagreb 1963. god.,

2 Za Antu Godinu postoje odreeni podaci da je bio jedan od bliskih suradnika i tjelohranitelja uvenog voe amerikog podzemlja gangstera Al Caponea. Poslan je u Evropu, u Italiju, kao Al Caponeov predstavnik i voa za krijumarenje droga. Govorio je vie jezika. Bio je vrlo hladnokrvan, spretan i korpulentan ovjek, sposoban

Jugoslavenski brod Dubrovnik s kraljem Aleksandrom stigao je u Marseille 9. oktobra 1934. godine i oko 15,30 dospio u luku. Tamo na keju saekala ga je slubena francuska delegacija na elu s ministrom vanjskih poslova Francuske Louisom Barthouom. Poslije protokolarne ceremonije, u otvoren je automobil sjeo kralj s ministrom Barthouom. Nasuprot kralju i Barthouu sjedio je lan francuskog Vrhovnog savjeta general Georges. Ispred kraljevih kola bilo je osiguranje, a oko kola jedan manji policijski odred konjice kojim je komandirao pukovnik Piol. Kad je povorka koja se dosta sporo kretala bila u visini zgrade Marsejske burze u ulici La Canebiere, u masi naroda, kojega je na ulicama bilo dosta, nastala je najprije manja, a zatim sve vea guva. Iz mase je izletio atentator Kerin koji se brzo kretao i glasno vikao: ivio kralj. im je izbio na ivicu trotoara, lako je skoio na papuicu automobila koji se kretao sasvim sporo, izvukao revolver i poeo pucati u kralja, Barthoua i generala Georgesa. Nastala je opa guva. Pukovnik Piol, s konja uplaena pucnjavom, kasno je reagirao: tek nakon to je atentator ispalio nekoliko metaka, udario ga je nekoliko puta sabljom po glavi, od ega se Kerin lako onesvijestio i pao na plonik, ali je i dalje pritiui svoj automatski pitolj tipa mauser kalibra 7,65 nasumce pucao. Iz kola koja su bila iz kraljevih, a koja se nisu nala pod atentatorovom vatrom, istrali su ministar vanjskih poslova Jugoslavije Jefti, maral dvora Dimitrijevi i jugoslavenski poslanik u Parizu Spalajkovi. 1 Cim je atentator skoio na papuicu automobila, ofer je zaustavio kola i poslije nekoliko ispaljenih metaka uhvatio atentatora za vrat. Poslije toga uslijedili su udarci sabljom. Atentator je pao na plonik. Prisutna masa poela ga je linovati. U dubokoj komi atentator je odnesen u policijsku zgradu gdje je preminuo oko 20 sati. Kralj Aleksandar odmah je pao u agoniju i u prefekturi je ubrzo umro. Ministar Barthou je oko 17 sati izdahnuo u bolnici. udnovato je bilo to da kralj Aleksandar nije prebaen u bolnicu, iako je jo bio iv, ve su ga odvezli u prefekturu gdje nije bilo lijenika. Atentator je ranio 17 osoba, od kojih je troje umrlo: jedan policajac i dvije ene. General Georges bio je teko ranjen s nekoliko metaka, ali je preivio. Poslije est dana francuska policija uhvatila je Miju Kralja. On se krio u umama oko Avignona, ali se zbog gladi i premora morao predati. Poslije nekoliko dana uhvaena su i druga dvojica rezervnih atentatora Pospiil i Raji, koje je policija uhapsila u Thononu gdje su atenrevolvera i krijumar velikog stila, spreman na sve. i majke Hrvatice, te je talijanski i engleski govorio lan Pavelieva Glavnog ustakog stana. (M. Mari: Veernje novosti od 6. 4.1972, feljton br. 34. 1 Nikola Milanovi: Od Marsejskog atentata do Roen je u Istri od oca Slovenca kao i svoj materinji jezik. Bio je Tajna ubistva kralja Aleksandra, Trojnog pakta, Z g b 1963, str. 57.

tatori pogreno sili. Da nisu uinili tu pogreku nego produili do slijedee stanice, vjerovatno bi uhvatili brod koji bi ih iste veeri odvezao preko granice u vicarsku. Ovako su morali odsjesti u hotelu gdje su idueg jutra uhvaeni. Istraga je dosta brzo dola do zakljuaka tko je organizator atentata i kako je do njega dolo. Sauesnici atentata koji je izvrio Bugarin Kerin dobili su na suenju u Francuskoj kaznu doivotne robije s prinudnim radom. Odrano je i suenje Paveliu i Kvaterniku: oni su u odsutnosti osueni na smrt. Sva trojica atentatora do okupacije Francuske izdravala su kaznu u centralnom zatvoru Fonervo. 1 Paveli je sa svojim suradnicima grozniavo iekivao vijest o ubojstvu kralja, oekujui, kako smo ve ranije naglasili, makar nerede i mete u zemlji da bi mogao ubaciti svoje diverzante ustae briljivo pripremane u logorima u Italiji. Naoruane ustae u Italiji, kojih je bilo oko 340 i koje su izvodile sedmodnevne vojne manevre, svakog su asa oekivale pokret ka granici. Naravno, ubojstvima pojedinih linosti u suvremeno doba redovno se ne rjeavaju pitanja razbijanja pojedinih drava, ni velikih i znaajnih drutvenih promjena. Ubojstvo kralja Aleksandra imalo je velik odjek u cijelom svijetu. ak su i napredne snage u svijetu atentat ocijenile kao diverziju u slubi mranih planova agresivnog faizma. U Jugoslaviji je umjesto nereda i ustanka ispoljeno veliko ogorenje. 2 Sam akt atentata osudila je i KPJ koja odluno odbacuje atentate i individualni teror kao sredstvo borbe. Takva reakcija svjetske javnosti uplaila je organizatora atentata Mussolinija koji je, pod pritiskom javnog mnjenja i memoranduma to ga je u povodu ubojstva kralja Aleksandra
1 Nikola Milovanovi u svojoj knjizi Od Marsejskog atentata do Trojnog pakta na str. 40 tvrdi da su osuene sauesnike atentata na kralja nacisti poslije okupacije Francuske pustili, da su se oni javili svojemu efu Paveliu, koji ih je primio hladno i nije im dao poloaje koje su oekivali. Navodno da su, nezadovoljni stavom svojega poglavnika, namjeravali protiv njega poduzeti neku akciju. Saznavi za to, ustake su ih vlasti uhapsile i od tada ih nitko vie nije vidio. Meutim, Mari (u feljtonu Tajna ubistva kralja Aleksandra u Veernjim novostima od 21. aprila 1972. godine, u nastavku feljtona broj 47) tvrdi da je Eugen-Dido Kvaternik (navodno je poslije rata poginuo u saobraajnoj nesrei) pisao u Hrvatskoj reviji (izlazila u Buenos Airesu) da je Mijo Kralj na robiji u Francuskoj duevno obolio, ali ne spominje nita o sudbini ostale dvojice. Meutim, u spomenutom feljtonu Veernjih novosti pie da je jo prvih dana ustanka u Hercegovini, pored Mije Babica, poginuo i jedan od atentatora, te da svi podaci govore da je rije o Zvonku Pospiilu. O sudbini terorista Ivana Rajia za sada se nije nita nalo u literaturi a ni u istranim materijalima. 2 Francuske vlasti pokuale su zatakati neka pitanja u vezi s ubojstvom kralja Aleksandra. Jugoslavenski inspektor Milievi, koji je bio sa jugoslavenske strane odreen da uestvuje u istrazi, postavljao je pitanja: otkud u kraljevoj karoseriji i meci koji nisu pripadali atentatorovu pitolju, kalibra 7,65? Kako je bilo mogue da ministar Barthou umre od jedne rane u nadlaktici lijeve ruke? Od ijih su metaka umrle jo 3 osobe kad je kralj od atentatora dobio 3 metka, general Georges 4, a Barthou 1? Od ijih je metaka ubijeno i ranjeno 17 osoba? Na ta pitanja, naravno, nije dobio odgovore.

jugoslavenska vlada uputila Drutvu naroda, bio prisiljen da raspusti ustake logore u Italiji, ustae razorua i djelomino raseli. Da bi sebe opravdao, Mussolini konfinira ustae na otoke Lipare, a Pavelia i Kvaternika hapsi (iako su to faktiki uinili samo formalno radi javnosti, a de facto najvaniji razlog bio je taj da se glavni organizatori zatite od eventualne odmazde ili kidnapiranja od strane Jugoslavena, odnosno Francuza.) Za komandanta ustakog logora na Liparima postavljen je Mile Budak. On je proitao Pavelievu presudu poslatu iz zatvora, kojom je u ime Glavnog ustakog stana izrekao smrtnu presudu nad Gustavom Perecom. Tim se inom htjelo zastraiti sve one pripadnike ustakog pokreta koji su bili nezadovoljni stavom talijanskih vlasti koje su ih poslije ubojstva kralja Aleksandra protjerale na pusti otok. Kraljica Marija bila je, ini se, podnijela francuskom sudu privatnu tubu protiv organizatora atentata, ali je odustala od tube jer su se politike prilike u Francuskoj ve bile promijenile: takozvana via politika izbjegavala je javno kompromitiranje Mussolinija, s kojim je francuska vlada u to vrijeme vodila pregovore o uspostavljanju prijateljstva i na taj ga nain, navodno, pokuala pridobiti i sprijeiti povezivanje Italije s Njemakom. Osim toga, neki autori tvrde da je postojalo i odreeno sudjelovanje nacistike Njemake. Njezina otrica, po onom to se zna, vie je bila usmjerena na francuskog ministra vanjskih poslova Barthoua koji je bio izraziti protivnik Hitlerove Njemake. Ali Nijemci su vrlo konspirativno radili i tada ustaama ni priblino nisu pridavali onakav znaaj kakav im je davao Mussolini koji ih je otvoreno angairao u atentatu na kralja Aleksandra. Nijemci su se vjeto izvukli iz svega toga pa su i sami ukazivali na organizatore atentata u Italiji. Cak je u ime Hitlerove vlade i sam feldmaral Gring uestvovao na sahrani kralja Aleksandra u Beogradu. 1 Poslije likvidacije rivala Pereca i uspjeno izvrenog atentata na kralja Aleksandra Karaorevia, Paveli se najzad mogao proglasiti jedinim voom, poglavnikom ustakog pokreta. U ustakim je redovima zaveden najstroi reim. Zahtijevana je slijepa poslunost i subordinacija. Sve su ustae morale polagati zakletvu na vjernost lino Poglavniku. Zavedene su najstroe mjere eljezne discipline: i za najmanju neposlunost nemilosrdno se kanjavalo, muilo i ak ubijalo. Ubijani su ak i poznati frankovci i ustae koje se nisu slagale s pojedinim metodama i odnosima meu ljudima. Paveliev vojskovoa Slavko Kvaternik, koji je u Pavelievoj odsutnosti io. aprila 1941. godine proglasio N D H , naim je sudskim organima dao slijedee ocjene o ustaama u emigraciji:
1 Nikola Milovanovi: Od Marsejskog atentata do Trojnog pakta, Zagreb 1963. god., str 39. do 45; M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra, od 17. aprila 1972.. god., nastavak feljtona broj 43.

Ustaka organizacija u Italiji bila je isto vojnika postrojba, naravno po svojoj vanjtini. U svojoj biti i sri ona je bila politiko-zavjerenika organizacija vezana na ivot i smrt uz dra Pavelia. Njezina su zavjerenika obiljeja: Usmena i pismena zakletva na vjernost osobi dra Pavelia. Pismena obaveza bezuslovnog potinjavanja lanova organizacije ustakoj disciplini i ustakom sudovanju ... Doktor Paveli je traio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristae koji ne misle svojom vlastitom glavom i koji nemaju dar prosuivanja ili kakav kriterij, te koji su ponizne sluge. Trebao je beskimenjake, moralno oteene puzavce, trebere i denuncijante, kojima moe zaokrenuti vratom svakodnevno ako skrenu iz slubenog odnosa. Trebao je osvetnike i psihopate za provedbu svojih okrutnih namjera. Ustaki pokret u Italiji bio je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta, veinom iz naih pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik... Broj ustaa iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Srijema, Gorskog kotara i Korduna bio je neznatan. Oni koji su potjecali iz intelektualnih sredina mogli su se na prste nabrojati. Desetak nesvrenih studenata. Samo trojica su svrila svoje nauke: dr Branko Jeli, dr Mladen Lorkovi i moj sin Eugen. Kao kuriozum navodim da su bila tri Zidova kao zaklete ustae.1

Aktiviranje ustaa poslije atentata u Marseilleu Poslije izlaska iz fiktivnog zatvora 1936. godine, Paveli se nastanio i ivio u Sieni, odakle je na sve mogue naine pokuavao da u novonastaloj situaciji ponovno povee rad svojih ustaa. Tu su mu naroito pomogli ustaki privrenici, pojedini katoliki sveenici, preko kojih uspijeva prikupljati i podatke i okupljati pojedine ratrkane grupe ustaa i u Italiji i u inozemstvu. Naroito mu je bilo stalo da podigne moral interniranih ustaa na otocima Liparima gdje je vladala prilina apatija i demoralizacija. Uskoro dolazi do politike suradnje izmeu Stojadinovieve vlade i faistike Italije, to e se odraziti i na poloaj ustaa. U vrijeme boravka u Jugoslaviji Ciana (ministra vanjskih poslova Italije i Mussolinijeva zeta) jugoslavenska strana trai zabranu ustako-teroristike djelatnosti u Italiji. Uskoro Stojadinovi vraa posjet Rimu. T a d a jugoslavenska strana trai zabranu ustako - teroristike djelatnosti u Italiji. Godine 1937. dolazi u vezi s tim pitanjem i do jugoslavensko-talijanskog ugovora, u 4. lanu kojeg izmeu ostalog stoji: Visoke strane ugovornice obeavaju da nee trpjeti na svojim respektivnim teritorijama niti pomagati u ma kakvom vidu nikakvu aktivnost uprav1

Iz zapisa M. Rajkovia, VUS, marta 1970. godine.

Ijenu protiv teritorijalnoga integriteta ili utvrenog reda druge ugovarajue strane . . . Uskoro Stojadinovi uzvraa posjet Rimu. Za provoenje ovog ugovora pri jugoslavenskom poslanstvu u Rimu bio je odreen Vladeta Milievi, visoki policijski savjetnik i delegat Ministarstva unutranjih poslova bive Jugoslavije, koji je jo 192.9. godine bio odreen da prati rad ustake emigracije. Na repatrijaciji ustaa Milievi je u Italiji radio od 1937. pa do 1941. godine. 1 U to je vrijeme u Italiji bilo oko 340 uniformiranih ustaa. Rasputanjem logora u Maarskoj poslije atentata na kralja i protjerivanjem aktivnih ustaa iz Belgije i Holandije, njihov se broj u Italiji popeo na otprilike 500. Osvremo li se na porijeklo tih ustaa, onda zapaamo da je 3/5 potjecalo iz zapadne Hercegovine, Dalmatinske zagore i jugozapadne Bosne (Livno, Duvno, Bugojno). Sve su to bili ljudi iz najpasivnijih krajeva na radu u drugim zemljama, kao to su Belgija, Holandija, Francuska i dr. To su bili mahom polupismeni i nepismeni ljudi, ija je obavijetenost o prilikama u Jugoslaviji bila nikakva ili na najniem nivou. Takvi su mogli lako padati pod utjecaj ustake propagande i raznih lanih obeanja. Naravno, ustae su kao zmija noge krile istinu da su u slubi talijanskog faizma, nacizma i drugih revizionistikih sila koje su ile za razbijanjem Jugoslavije i prisvajanjem njezinih teritorija i ponovnim stavljanjem pojedinih jugoslavenskih naroda pod tuinski jaram i robovanje. Repatrijacija ustaa iz Italije, o emu su se dogovorili Stojadinovi i grof Ciano, ila je u poetku sporo. Ali Stojadinovieva vlada donosi odluku o opoj amnestiji, bez obzira na stupanj krivice prema svojoj domovini. Stojadinovi nareuje vladinom delegatu Milieviu da stupi u kontakt s Milom Budakom, da ga privoli da se odrekne Pavelia, da se vrati u zemlju, pod uvjetom da bude lojalan. Na jezeru Como dolazi ak do kontakta izmeu Budaka i Stojadinovia. Stojadinovi je traio da se Budak, istaknuti ustaki ideolog i emigrant, vrati u zemlju, da okupi oko sebe frankovce, ali da se odrekne Pavelia te da surauje s Beogradom. Tadanji predsjednik jugoslavenske vlade trai od tog ustakog emigranta da utjee na Maeka, kao svojeg prijatelja, da surauje sa Srbima. Budak se poslije toga vratio u zemlju. Od znaajnih ustakih funkcionera vraaju se dr Mladen Lorkovi, dr Branko Jeli, Josip Miljkovi, Jure Franceti (u vrijeme N D H zloglasni komandat ustake Crne legije) i jo nekih 260 pripadnika ustakog pokreta. U Italiji je ostalo otprilike 250 ustaa, od ega samo na Liparima oko 170. Ali Paveli uza se zadrava najvjernije suradnike: Miju Babia, Eugena-Didu Kvaternika, Vjekoslava Servatzyja, Vjekoslava Luburia,
1 M. Mari: Tajna ubistva kralja Aleksandra, Veernje nosovsti od 6. 3. 1972. god,, feljton broj 7.

Rafu Bobana, Andriju Artukovia, Ivu Herenia, Ivana Devia-Pivca i mnoge druge okorjele ustae koje su uestvovale u takozvanom likom ustanku, atentatu na kralja Aleksandra i mnogim diverzijama i atentatima u zemlji. Naiao sam na jednu verziju, iako nedovoljno provjerenu, po kojoj su se Talijani, poslije potpisivanja beogradskog sporazuma sa Stojadinovievom vladom, vjerujui u potpun uspjeh uvlaenja Jugoslavije u faistiki blok, ponudili da izrue Pavelia Jugoslaviji, ali da je tadanji reim odbio da ga primi, premda je Paveli ranije bio dva puta osuivan na smrt u odsutnosti. Postoji i jedan drugi podatak na koji sam naiao a koji kae da je Andrija Artukovi 1934. godine u vezi s atentatom u Marseilleu bio upuen u Englesku kao Paveliev izaslanik. Odande je protjeran a zatim, preko francuskih vlasti, izruen jugoslavenskim vlastima, ali je opet uspio pobjei u Italiju. 1 Neki su mi oevici ispriali da je Artukovi po deportiranju u Jugoslaviju doao u Gospi, jer su ga vlasti pustile na slobodu. T a j je organizator ustake diverzije u podvelebitskom selu Bruanima u Lici 193z. godine, ovjek koji je umijean u organiziranje ubojstva kralja Aleksandra i francuskog ministra vanjskih poslova Barthoua, odrao u Gospiu svojim pristalicama govor s prozora kue Marka Doena i izmeu ostalog rekao da je smaknut jedan lopov i krvnik hrvatskog naroda (aludirajui na kralja Aleksandra) i da e tako proi i svi ostali lopovi. Poslije tog govora nesmetano se udaljio iz Gospia i poslije nekoliko dana ponovno se obreo u inozemstvu. Sve to govori o potpunoj nesposobnosti i nespremnosti biveg reima da se bori protiv ustakih terorista, to se kasnije gorko osvetilo i skupo kotalo nae narode. Artukovi je za vrijeme N D H bio ministar unutranjih poslova ustake vlade; direktno je odgovoran za ubojstvo stotina hiljada ljudi. 1 Politika Stojadinovieve vlade za vraanje ustaa u zemlju imala je za cilj razbijanje koncentracije ustaa u susjednoj zemlji gdje im se pruila mogunost nesmetane aktivnosti protiv Jugoslavije. Trebalo ih je razbiti, raslojiti ili bar pasivizirati i izbiti iz ruku kao sredstvo pritiska na Jugoslaviju. Meutim, teko ope stanje u naoj zemlji, nesreene politike i ekonomske prilike, nerijeeno pitanje dravnog ivota, u prvom redu hrvatsko pitanje, sve je to i te kako pogodovalo repatriranim ustaama da se u zemlji poveu s frankovcima i nacionalistima te da stvore ustake centre i organizacije. Oni uspjeno preko svojih glasila
Mladen Coli: Tzv. NDH-1941. god., Beograd 1973. godine, strana 348. * Andrija Artukovi emigrirao je u maju 1945. godine. Dugo godina ivi u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Usprkos mnogobrojnim zahtjevima vlade SFRJ upuenim vladi SAD s mnogobrojnim dokumentima i zvaninim podacima da se radi o jednom od najveih ratnih zloinaca u drugom svjetskom ratu, jo nije izruen naoj zemlji da pred sudom naroda odgovara za ratne zloine i provoenje genocida nad naim narodima.
1

organiziraju ustaku propagandu, uperenu ne samo protiv velikosrpske hegemonije, centralizma i unitarizma, protiv ega su se borile i druge progresivne snage u zemlji, nego i protiv ideje jugoslavenstva i zajednike drave naih naroda, to je odgovaralo njihovim faistikim gospodarima. Osim toga, ustae su propagirale nacistiko-faistiku ideologiju, propovijedale ovinistiku mrnju protiv Srba i Zidova te irile otrovnu antikomunistiku propagandu. Njima je na ruku ila i slubena politika jugoslavenskih vlastodraca koji su urovali i koketirali s Hitlerom, da bi na kraju suraivali s njime sve do potpisivanja Trojnog pakta, a komuniste i antifaiste, istinske rodoljube, progonili, tjerali u zatvore i koncentracione logore. Poslije Stojadinovieva pada dolazi do obustave repatrijacije ustakih emigranata, a Paveli i njegovi suradnici ponovo se aktiviraju i uvruju svoje organizacije. Zbog odreenog udaljavanja nove vlade od sila Osovine, Talijani odmah aktiviraju Pavelia, pa maja 1940. dolazi do sastanka izmeu grofa Ciana i Pavelia. Ponovo se aktivira Glavni ustaki stan (GUS). Okupljaju se poznati Pavelievi suradnici, aktiviraju se pijunski kanali za slanje paklenih maina, letaka, agenata itd. Paveli ponovo propovijeda i radi na razbijanju Jugoslavije i stvaranju samostalne Velike Hrvatske koja bi, osim teritorija Hrvatske, obuhvaala Bosnu, Hercegovinu, Vojvodinu, Sandak, ak i Crnu Goru i Sloveniju. To se prikazuje kao povijesna granica Hrvatske. Ponovo dolazi do emigracije pojedinih istaknutih ustaa koje su se bile vratile, a odlaze i neke nove, kao to su na primjer: aktivni generaltabni major Tomislav Serti, koji je slao Paveliu i Talijanima vane vojno-obavjetajne i mobilizacijske planove bive vojske, major Adolf Sabljak, koji je radio na istom poslu itd. Emigriraju i Josip Rukavina, Marijan Simi, Jerolim Kati i drugi koji su preko ustakih agenata i zagrebakih policijskih inspektora, koji su bili zaklete ustae, saznali da e biti uhapeni. Zbog svojeg namjeravanog ratnog pohoda protiv sovjetske Rusije, Hitler je htio da Jugoslaviju kao cjelinu privue Osovini. Paveli je zbog toga bio u tekoj neprilici i strahovanju i stalno je preko Contija, Filipa Anfusa (efa Cianova kabineta) i pojedinih linosti talijanskog generaltaba urgirao i objanjavao da se ne pristane na Trojni pakt s Jugoslavijom kao cjelinom, nego da se iz nje izdvoji Hrvatska i s njom sklopi pakt itd. Z b o g takve njemake politike Paveliu su donekle bile vezane ruke, ali su ga talijanski vlastodrci i obavjetajna sluba stalno drali u rezervi, davali mu podstreka da se strpi jer da e doi njegovo vrijeme. Naravno, uvijek se ima vremena da netko, u datoj pogodnoj situaciji, odigra ulogu sluge i trojanskog konja, preko kojega e se faistiki imperijalisti lake doepati tueg, u ovom sluaju naeg, teritorija. Iako su Italija, Maarska, Austrija, Bugarska pomagale ustae i igrale na njihovu kartu, zanimljivo je spomenuti da su veze ustaa s nacistikom Njemakom bile relativno slabije, odnosno mnogo slabije nego to

su to ustaki glavari oekivali. Oito je bilo suprotnosti izmeu Italije i Njemake u odnosu na balkansku politiku, iako je Hitler planirao razbijanje Jugoslavije k a o versajske tvorevine. U toj konkretnoj politici date situacije nezavisna Hrvatska, pod dominacijom Italije, nije po nacistikoj zamisli imala mnogo mjesta, jer se Hitleru urilo i htio je uvui Jugoslaviju kao jedinstvenu dravu u svoja kola. Suradnja Beograda i Berlina u to je vrijeme bila dosta razvijena, tako da su tada bez nekog veeg uspjeha u Njemakoj radile ustae dr Benzon, dr Budak, dr Jeli i dr. Naravno, njemaka obavjetajna sluba, kao i sve obavjetajne slube u svijetu, nikad ne prekida odreene veze s takvim ljudima koji su spremni da im u odreenom momentu slue i postanu sredstvo provoenja generalno zacrtane politike. T e k poslije raskidanja Trojnog pakta Nijemci se jae orijentiraju prema ustaama, iako su poslije sloma stare Jugoslavije i stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, zbog velikog angairanja na istonom frontu, N D H prepustili interesnoj sferi Italije. Ali, tokom svekolikog postojanja te kvislinke dravice izmeu Italije i Njemake bilo je suprotnosti i trzavica.

Pojaana ustaka aktivnost u zemlji Odlaskom Pavelia i njegovog ustakog jezgra u emigraciju i organiziranjem iz inozemstva teroristikih akcija uperenih na slabljenje i kompromitiranje Jugoslavije, mnogi frankovci koji su ostali u zemlji ukljuili su se u HSS, gdje su predstavljali njezino ekstremno nacionalistiko krilo. Jedan dio frankovaca nije bio za ekstremne teroristike akcije, ali je ideoloko-politiki potpomagao Paveliev separatistiki program i stvaranje samostalne hrvatske drave kao krajnjeg cilja. Drugi dio frankovaca koji je ostao u zemlji bio je agresivniji i spreman na sudjelovanje i pomaganje teroristike aktivnosti. Nezadovoljni tekim stanjem u zemlji, ali i konfuzijom u stavovima HSS-a, omladinci su se opredjeljivali ili k a o ekstremni nacionalisti frankovci i separatisti, ili, oni progresivniji, kao komunisti koji su se borili za novu Jugoslaviju, zasnovanu na novom socijalistikom drutvenom poretku i federativnom principu dravnog ureenja. Dolaskom velikog broja ustakih propagatora i ideologa iz Italije i drugih zemalja u Jugoslaviju, ustae su u periodu pred sam rat razvile grozniavu aktivnost. Stvarale su punktove i centre gdje im se god za to pruila prilika. Razvijale su forme svojega rada kroz razna drutva, osnivale teroristike grupe i stvarale svoje listove, biltene i asopise kroz koje su nairoko propagirale otrovne ideje faizma, rasizma, separatizma, antikomunizma i pisale protiv svega onoga to je bilo napredno. Jedna od najbolje organiziranih ustakih organizacija u Hrvatskoj bila je u Lici, u Gospiu i blioj okolini, gdje su se kao direktni organizatori ukljuila dva gospika advokata Andrija Artukovi i Josip Dumandi,

zatim posjednik i poslanik Marko Doen, inae stari frankovaki prvak. Ta je trojka bila centar za propagandu i rasturanje ilegalnog ustakog materijala koji je dolazio iz inozemstva (u prvom redu Gri, Ustaa i dr.). Preko sportskog drutva Viktoria formirali su upravu od 14 proustakih lanova, meu kojima je najaktivniji bio trgovac Jozo Tomljenovi. Kao trgovac lako je dolazio u doticaj sa seljacima, to mu je olakavalo rad na propagiranju ustakog programa. Tomljenovi je za ustaku stvar pridobio i uvenog vercera Poldu Superinu iz sela Rizvanue preko koga je dobavljao oruje i eksploziv iz Zadra. Student Jozo Japundi, tajnik tog sportskog drutva, pridobio je i nekoliko vojnih lica. Osim spomenute dvojice podoficira istaknutih u bruanskom sluaju, ustae su kasnije pridobile jo porunika Karla Zaveca, potporunika Damjana Vukovia i narednika vodnika Stojana Kravicu. Biveg austrijsko-jugoslavenskog porunika Josu Rukavinu za ustatvo je vrbovao advokat Andrija Artukovi i odredio ga da stvara organizaciju u peruikom kotaru. Rukavina je privukao Ivana timca-Ugra, opinskog lugara, koji je zajedno s Josom podmetnuo paklenu bombu na spomenik kralju Petru u Otocu. Ustae su postale i Ivan-Ico Rukavina, Jakov-Jacketa Rukavina i poznati vercer Luka Stipi. Gospike su ustae jo 1932. godine drale sastanak s lanovima svoje organizacije iz Gospia, Peruia, Klanca, Rizvanue, Kalinovae i ali Drage. Tada je usvojen ustaki statut koji im je Paveli poslao i tada su odreeni tabornici i logornici. Za tabornika kotara Gospi izabran je trgovac Jozo Tomljenovi, a za kotar Perui Juco Rukavina. Za logornika u opini Smiljan postavljen je uperina, u opini Gospi Nikola Orekovi, u opini Perui Ivan timac-Ugar, a u opini Pazarite Ivan-Ico Rukavina. Tako je u to vrijeme u Lici vjerovatno postojala najorganiziranija ustaka organizacija u zemlji, ali je poslije takozvanog velebitskog ustanka u tom sastavu bila skoro potpuno razbijena, da bi kasnije, naroito poslije povratka ustakih emigranata uslijed Stojadinovieve amnestije, ponovo oivjela. Vidjevi da od teroristikih akcija i ubojstva kralja nema oekivanih rezultata, ustaka organizacija sve vie svoju aktivnost usmjerava na propagandno i organizacijsko jaanje u zemlji. To joj je olakano povratkom ustakih emigranata u zemlju, a i uslijed pasivnosti rukovodstva HSS-a prema ustaama i frankovcima. U poetku su se ustae uvukle i djelovale unutar HSS-a, ali kad su ojaale, poele su se odvajati svojim ekstremnim politikim zahtjevima i separatistikim programom. To su ustae to vie radile to se HSS u pojedinim razdobljima vie orijentirala na suradnju s Beogradom, bilo s opozicionim srbijanskim partijama, bilo s onim partijama koje su na vlasti. Tada ustae otro kritikuju HSS, ali im to nimalo ne smeta da tee da HSS to vie pretvore u bazu za svoj ekstremistiki rad i pridobijanje pristalica za izdvajanje Hrvatske

iz okvira Jugoslavije. Tu, u HSS-u, dobile su najvie pristalica i izvrile najdublji ideoloko-politiki prodor. Na Zagrebakom sveuilitu ustae su svoje politiko djelovanje provodile kroz razna drutva. Studenti frankovci uspjeli su jo 1936. godine u svoje ruke uzeti drutvo August enoa, te su preko studenata iz ovog drutva ustae poele iriti svoj utjecaj medu omladinom u cijeloj Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini. Porast frankovluka, ustatva i nacionalizma bio je usko povezan s porastom utjecaja nacionalsocijalizma u Njemakoj i faizma u Italiji te s porazom republikanaca u panjolskoj. Dolazi do vreg povezivanja i s klerofaizmom. Bilo je i drugih ustakih i proustakih drutava, kao na primjer, Zadruga Ante Starevia ili manje drutvo Matija Gubec koje je vie ilegalno radilo i tek se kasnije otkrilo da to nije bila HSS-ovski orijentirana omladina, nego ista ustaka teroristika organizacija u kojoj su se ak obuavali i diverzanti. Drutvo Eugen Kvaternik bilo je pod utjecajem klerikalaca i pod rukovodstvom katolikog lista Hrvatska straa. Urednik tog lista bio je Ivo Bogdan, kasnije poznati ideolog i propagandist u vrijeme NDH. I to drutvo i taj list izraavali su potpuno ustaku orijentaciju. lanovi tog drutva i suradnici nisu bili samo studenti i sjemenitarci nego i profesori kao to su Ivan Orani, Duan Zanko, kasnije poznati visoki ustaki funkcioneri u N D H . Preko mladih sveenika i studenata klerikalaca poinje se iz ovog centra naglo iriti ustaka ideologija i u unutranjost zemlje te zahvaati kako seosku, tako isto i srednjokolsku i studentsku omladinu. Katoliki odgoj omladine dopunjava se odgojem na ustakim naelima. Tako je dolo do bliskog spajanja katolikih i ustakih koncepcija koje naroito koordiniraju i razvijaju ustaki emigranti i ideolozi dolaskom u zemlju nekoliko godina prije rata. Takvog je karaktera bilo i drutvo Domagoj, zatim naroito Kriari, Junak, a ustakoklerikalni rad odvijao se i kroz pododbore Marijine kongregacije. Kulturno drutvo Kranjevi u Sarajevu bilo je sredite irenja ustake ideologije u Bosni i Hercegovini. Sekcije tog ustakog drutva irile su se u raznim krajevima BiH i radile su na principima ilegalnog djelovanja, gvozdene discipline i izvravanja po svaku cijenu zadataka dobivenih od svojih rukovodilaca. Unutar drutva stvaraju se ilegalne grupe od 3 do 5 lanova koji su dobivali konspirativna imena. Punu podrku takvom ustakom radu davali su sarajevski nadbiskup Sari, sveenik Boidar Brale, Ante Alupovi i prvak HSS-a doktor Juraj Sutelj. Drago Jilek i Boidar Kavran, koji su jo 1938. poloili ustaku zakletvu, zatim Robert Sreko, Dragutin Milas i drugi, rukovodili su tom organizacijom nekoliko godina prije poetka rata. Tako su u periodu prije samog rata djelovala tri ustaka centra. Prvi i najvaniji bio je u Zagrebu gdje se djelatnost odvijala preko kulturnih drutava August enoa i Eugen Kvaternik, drugi je bio u Sarajevu

u drutvu Kranjevi koje je svoju aktivnost proteglo na cijelu Bosnu i Hercegovinu, a trei se nalazio u Osijeku. Sve do 1939. godine nije bilo mnogo ustaa, jer se smatralo da su prave ustae samo oni koji su poloili ustaku zakletvu. Ali od 1939. godine pojedini su ustaki funkcioneri bili ovlateni da provode organizaciju prihvaanja zakletve, tako da je ve 1939- godine samo na etiri fakulteta Zagrebakog sveuilita po nekim procjenama broj zakletih ustaa omladinaca dostigao jednu hiljadu. Naravno, kad se uzme broj zakletih ustaa u Sarajevu, Osijeku, zapadnoj Hercegovini, Dalmatinskoj zagori, Lici i drugim krajevima, taj je broj do 1941. godine sigurno dostigao zamanu veliinu. Emigranti povratnici - Mile Budak, Jure Franceti, Joa Milkovi povezuju se sa Slavkom Kvaternikom, advokatom drom Jozom Dumandiem, advokatom iz Zagreba drom Nikolom Kaiem, advokatom iz Gline drom Mirkom Pukom i trgovcem iz Zagreba Leonardom Griviiem. Oni osnivaju pomono-tednu zadrugu Uzdanica i pokreu nedjeljni list Hrvatski narod. Zadruga Uzdanica okupljala je nove lanove ustae, a po cijeloj su se zemlji stvarale podrunice za ilegalni politiki rad. Sad se pred Budakom polagala ustaka zakletva i po njegovom su se odobrenju stvarale ilegalne grupe. Uzdanica formira Ustaki sveuilini stoer pod rukovodstvom Zdenka Blaekovia, Grge Erea i Frane Miletia, a rukovoenje aktivnou drutva Avgusta Senoe prelazi na taj stoer. Isto tako prestaje s radom zadruga Ante Starevi, a u okviru Uzdanice stvara se centar graanske ustake omladine pod rukovodstvom Boidara Cerovskog i Viktora Tomia. Sve je to bilo voeno iz jednog centra koji je upravljao i okupljao i sve ostale razne ustake i proustake grupe i struje u zemlji. U listu Hrvatski narod sve se vie poinje veliati hitlerovska Njemaka i predskazivati kraj Jugoslavije. lanovi Uzdanice jo se jae uvlae u redove HSS-a i sve vie privlae njihove lanove na ustake pozicije. U Hrvatskoj su ustae najdublje korijene uhvatile u Maekovoj seljakoj i graanskoj zatiti. Pojedini istaknuti funkcioneri te Maekove zatite otvoreno su se izjanjavali za ustaku orijentaciju i aktivno su kao zaklete ustae radili za ustaki pokret, a zatitari su najzad i razoruavali bivu jugoslavensku vojsku i uestvovali u preuzimanju ustake vlasti poslije proklamiranja NDH. Slavko Kvaternik uspio je ostvariti ustaki utjecaj i kontrolu u Hrvatskom Radii, privrednoj organizaciji za odravanje veza i pomoi hrvatskih iseljenika u Americi. Sarajevski Naprijed takoer se nalazi u ustakim rukama. Uz pomo profesora Lukasa ustae se uvruju i u Matici Hrvatskoj i njezinu organu Hrvatskoj reviji. Pododbori Matice Hrvatske nicali su pred rat svuda kao proustake organizacije i centri nacionalistikog i frankovakog djelovanja. T a k o su prije samog rata ustae preko svojih organizacija poele ak izvoditi i vojne vjebe, uiti rukovanju orujem i bombama, a vjebama su rukovodili rezervni oficiri ustaki orijentirani. Prvi njihov javni
4 Rat

nastup bio je i. novembra 1940. godine kad je na Dan mrtvih iz ilegale izilo oko hiljadu ustaa koji su javno, u vojnoj formaciji, posjetili grobove hrvatskih politiara na Mirogoju i estinama. 1 Ustae oko Uzdanice, kojom su rukovodili Budak, Lorkovi, Cerovski i Kvaternik, bile su vie orijentirane pronacistiki, dok je jedna druga manja grupa bila vie okrenuta Italiji i Paveliu. Na elu ove grupe bio je Juco Rukavina (koji je u meuvremenu bio pomilovan zbog uea u takozvanom velebitskom ustanku) i Emanuel Gagliardi. O v a posljednja grupa sve je vie dolazila do izraaja, naroito od onda kad je 1940. godine Paveli uspio ponovo reorganizirati ustaki pokret u Italiji i kad su mu talijanski vlastodrci poklonili vie povjerenja nakon Stojadinovieva pada. Poslije stvaranja Banovine Hrvatske, nakon sporazuma Cvetkovi-Maek, ustae otvoreno napadaju sporazum smatrajui ga izdajnikim jer nije stvorena povijesna velika Hrvatska. Radi pritiska poeli su ak vriti i manje teroristike akcije. T e k su tada vlasti u Banovini Hrvatskoj poele prema njima istupati otrije, premda su prethodno bile prema njima vrlo blagonaklone. No i te neto otrije mjere prema ustaama bile su zakasnile: rat je uskoro sve pretekao. Pored Zagreba, Gospia, Osijeka i nekih mjesta Dalmatinske zagore, ustaki se centar u Bosni i Hercegovini nalazio u Sarajevu, ali su ustae bile najaktivnije u Hercegovini. T a m o su irtiale najvie utjecaja u masama. Ondje su se naroito aktivirali sveenici i studenti u okviru drutva Uzdanica na podruju irokog Brijega (Litice), Posuja, Ljubukog i apljine. T a m o je pred rat djelovalo dvadesetak ilegalnih ustakih grupa s vie od tri stotine lanova. T a j je rad osobito ivnuo poslije povratka izvjesnog broja ustaa emigranata. Ilegalnim je radom bio obuhvaen znatan broj ljudi. U Bosanskoj krajini ustaki utjecaj prije rata bio je neto slabiji, ali se osjeao u pojedinim mjestima. Centar je bio u Banjaluci. Ustaka i proustaka tampa Do 1928. godine frankovci su ekstremne lanke objavljivali u listu Starevi te u listu Hrvatski domobran. Ustae su uglavnom u inozemstvu tampale svoje listove, biltene i asopise koji su bili namijenjeni hrvatskoj emigraciji. Ilegalnim putem slali su ih takoer u Jugoslaviju. Meu najznaajnije publikacije te vrste spada Gri, koji je poeo izlaziti 1929. godine. Urednik mu je bio Gustav Perec. List je propagirao ustake ideje i s ustakih pozicija objavljivao vijesti o poloaju Hrvata u Jugoslaviji. Tiskan je i na njemakom i na francuskom jeziku i dostavljen linostima u inozemstvu za koje se smatralo da su
1 Spomen-knjiga prve obljetnice Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb dine, strana 8-9; Mladen Coli Tzv. NDH-1941, Bgd. 1973, str. 63.

1942. go-

naklonjene ustaama. U njemu su pretampavani razni antijugoslavenski lanci iz maarske i austrijske tampe kojih je u to vrijeme bilo dosta. Prestao je izlaziti 1934. godine, poslije atentata u Marseilleu. List Ustaa je bio glasilo Glavnog ustakog stana u Italiji. U poetku ga je ureivao sam Paveli, a kasnije je taj posao preuzeo Mijo Bzik. U njemu su uglavnom tampane slubene naredbe i stavovi ustake centrale namijenjeni ustakim emigrantima. Prestao je izlaziti poslije ubojstva kralja Aleksandra. Hrvatski domobran u Buenos Airesu i Nezavisna drava Hrvatska u Pittsburghu osnovani su u Americi 1931. godine, a utemeljitelji su bili Jeli i Valenta. Financirali su ih imuniji iseljenici, a pomagala ih je iseljenika organizacija Hrvatska bratska zajednica, iji je dio uprave na elu s Ivanom Butkoviem bio izrazito proustaki. Pod Butkovievim utjecajem ta je organizacija financijski pomagala i ostalu ustaku i proustaku tampu u Evropi i Americi. Croatia (1932.-1934) kao presbiro izdavala je vijesti na njemakom, francuskom i engleskom te izlazila u vicarskoj pod rukovodstvom Lorkovia i Jelia. Obnovljena je 1937. godine. Potkraj 192.9. godine Paveli upuuje memorandum Drutvu naroda u kojem pledira za stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske. Napisao je posve propagandistiku knjigu antikomunistikog sadraja pod naslovom Strahote zablude u potpuno faistikom i nacionalsocijalistikom duhu, prikazujui ustaki pokret kao sljedbenika te ideologije. Rukopis Die kroatische Frage, napisan 1936. godine, bio je namijenjen nacistikim krugovima. U njemu je Paveli zastupao ideju stvaranja N D H i njezina uklapanja u novi hitlerovski evropski poredak na Balkanu. Tu je on zastupao i stavove da kod Hrvata nikad nije postojala neka opa slavenska svijest, to je dokaz da Hrvati uope i nijesu slavenskog nego gotskog podrijetla. Hrvatska revija, asopis Matice Hrvatske, bio je pod utjecajem ustakih pristalica jo 1933. godine. Nema sumnje da je Hitlerov dolazak na vlast dao podstreka i jaem razvijanju frankovake, klerofaistike, ustake i proustake aktivnosti i na polju tampe i publicistike. Hitlerove lomae knjiga okuraile su intelektualnu reakciju u borbi protiv radnikog pokreta i marksistike misli, ali i protiv jugoslavenske ideje i misli. U Hrvatskoj je izlazilo otprilike ezdeset klerikalnih glasila, asopisa, listova i listia svih vrsta, od kojih je najvei broj tiskan u Zagrebu. Putem jakih klerikalnih organizacija: Katolike akcije, Kriara, raznih kongregacija i brojnih militantnih klerikalnih drutava, Kaptola, taj na klerikalizam u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u periodu uspona nacizma (19 33-1941) predstavio se kao izrazito petokolonaka pojava u slubi nacizma i faizma, kao to se to eklatantno pokazalo u toku II svjetskog rata.

M e u dnevnim klerikalnim listovima najvie se isticao list Hrvatska straa, organ zagrebakog Kaptola (1929-1941), Hrvatska smotra (1933-1934), odgovorni urednik koje je bio Kerubin egvi, poznati klerofaist i zagovornik ideje o gotskom porijeklu Hrvata. Izlazili su i tjednici (Bogoslovska smotra, Hrvatska prosvjeta Katolika nedjelja, jezuitski asopis ivot, te Nezavisnot koju je ureivao Stjepan Bu, propovjednik ideologije nacizma. 1 Preko spomenutih drutava August enoa, Eugen Kvaternik, Zadruga Ante Starevia i drugih izdavali su mnotvo ilegalnih novina i biltena: Gruda, Njiva, Ora, Sija, Grudobran, Hrvatska pota, Hrvatski politiki vjesnik i dr. Ve smo napomenuli da je pod rukovodstvom Uzdanice na poetku 1939. poeo izlaziti legalni dnevni list Hrvatski narod koji je otvoreno zastupao nacistike ideje i izjanjavao se protiv svakog sporazuma Zagreba s Beogradom, napadao stvaranje Banovine Hrvatske kao djelomino rjeenje hrvatskog pitanja, te zastupao ideju povijesne velike Hrvatske. Sve su to bive vlasti tolerirale, omoguavale svakodnevno trovanje faistikim duhom stotina hiljada italaca i otvoreno propovijedanje teze o neodrivosti Jugoslavije kao dravne zajednice Junih Slavena. T e k kad su se ustae suvie obezobrazile i poele vriti neke manje teroristike akcije, list je pred sam poetak rata zabranjen. Budak je umjesto njega pokuavao stvoriti nove novine Hrvatsku zemlju, zatim Hrvatsku slobodu, ali se ti listovi nisu odrali.

Revizionistiki stav Italije i Njemake prema Jugoslaviji i osciliranje tih odnosa U razdoblju izmeu dva svjetska rata stav Italije i Njemake prema Jugoslaviji predominantno je bio negativan. Obje drave, jedna prije, druga kasnije, ile su na reviziju Versajskog ugovora, na razbijanje Jugoslavije radi pripojenja pojedinih dijelova naeg teritorija. Od preostalog dijela jugoslavenskog teritorija stvorile bi se mini-dravice, koje bi bile pod njihovom dominacijom i zavisile bi od jedne ili druge faistike sile. To je bio strategijski dugoroni cilj koji se u svojoj osnovi nije ozbiljnije mijenjao od dolaska Mussolinija na vlast 1922. i Hitlera 1933. godine. Pod pritiskom i razvojem dogaanja u svijetu i Evropi, i naroito razvojem odnosa i posebnih interesa meu silama Osovine, iz posve pragmatistikih ciljeva, obje su drave u pojedinim periodima bile spremne da odustanu od razbijanja Jugoslavije ako se ukae prilika da Jugoslaviju kao cjelinu odvoje od vojno-politikog bloka zapadnih sila pobjednica iz I svjetskog rata i stave je pod svoj utjecaj i uvuku u blok sila Osovine.
1

Hrvatska lijeva inteligencija, knjiga I, Zagreb, 1970. god., str. 183.

Prije dolaska na vlast, Hitler je, izlaui i formulirajui svoju istonu politiku prema Slavenima, odredio i generalni stav prema Jugoslaviji. On je bio za komadanje Jugoslavije i razdvajanje Hrvatske od Srbije. Tog svog generalnog stava Hitler se - u sutini - nikad nije odrekao. Ali pri provoenju tog cilja u odnosu na Jugoslaviju vrio je taktika odstupanja i prilagoavao se datoj situaciji. Sve je zavisilo od razvoja meunarodnih dogaaja. Ukoliko se jae angairao bilo prema zapadnoj ili istonoj Evropi, Hitler je, nekad manje, nekad vie, preputao Jugoslaviju interesnoj sferi Italije, iako se Njemaka nikad nije odrekla svoga interesa za nau zemlju. Brzina kojom su reagirali na raskidanje Trojnog pakta, 27. marta 1941, govori posebno o tome da je jo ranije postojao ratni i operativni plan za napad na Jugoslaviju. S druge strane, brzina kojom su proglasili N D H , samo etiri dana poslije napada na Jugoslaviju, govori takoer o tome da se provodio raniji plan razbijanja Jugoslavije i odvajanje Hrvatske od Srbije. Da se nije drao svojeg ranijeg plana, Hitler je mogao ostvariti okupaciju i zavesti okupacioni sistem u Jugoslaviji kao dravnoj cjelini, bez njenog cijepanja i komadanja na niz dijelova i zona. Dolaskom faizma na vlast, talijanska je politika ispoljavala teritorijalne pretenzije u odnosu na nau zemlju, i to ne samo u pogledu onih teritorija koji su proizlazili iz neizvrenih odluka Londonskog ugovora iz 1915. godine, 1 po kojem je Italija, radi ulaska u rat na strani sila Velike antante a protiv Austro-Ugarske, trebala dobiti, izmeu ostalog, i vei dio Dalmacije i mnogo otoka. To je sada bilo malo. Apetiti su postali mnogo vei: Italija je ila na zadobijanje cijelog Jadranskog mora i na dominaciju na Balkanu i prodor prema Podunavlju. Da bi dobila podrku za politiku ekspanzije na Balkan, Mussolinijeva je diplomacija podravala austrijske legitimiste koji su zagovarali vraanje habsburke monarhije, kao i revizionizam Horthyjeve Maarske i koburke Bugarske, koje su teile ostvarenju velike Maarske, odnosno sanstefanske Bugarske 2 na raun teritorijalnih revindikacija prema Jugoslaviji.
1 U Londonu je 26. IV 1915. potpisan tajni ugovor izmeu vlada V. Britanije, Rusije, Francuske i Italije, po kojem se Italija obavezala da e prei na stranu sila potpisnica i objaviti rat Austro-Ugarskoj najkasnije mjesec dana poslije potpisivanja pakta. Zauzvrat, sile potpisnice obeale su Italiji, pored nekih dijelova u Austriji i Albaniji i proirivanja kolonijalnog posjeda u Africi (Eritreju, Somaliju, Libiju i dr.), jo i Trst, Goricu, itavu Istru do Kvarnera (ukljuivi Volosko, otoke Cres i Loinj, zatim niz manjih otoka) i vei dio Dalmacije (tadanju administrativnu oblast) uz neke korekture, s tim da Italija dobije sve otoke na sjeveru i zapadu Dalmacije i na jugu do Mljeta. Talijanima je uspjelo da u posebni ugovor s Austro-Ugarskom, u Padovi 1918. godine, uu sve najvanije klauzule iz Londonskog ugovora. Kao to je poznato, na Mirovnoj konferenciji 1919, zbog opozicije predsjednika SAD Wilsona, Italija nije uspjela potpuno ostvariti odredbe Londonskog ugovora. 2 Poslije pobjede Rusije u ratu s Turskom potpisan je 1877. mir u San tefanu (blizu Carigrada). Iako su u tom ratu na strani Rusije uestvovale Srbija i Crna Gora,

Koburka Bugarska je, sa svoje strane, odmah po svretku I svjetskog rata dala podrku i svaku pomo makedonskom nacionalistikom pokretu (VMRO), koji je sve vie postajao eksponent i orue politike prikljuenja Makedonije Bugarskoj. Nesreeno stanje u Jugoslaviji, koje je naroito postalo teko zbog sve veeg nacionalnog ugnjetavanja, faistika Italija je vrlo lukavo koristila i potpomagala nacionalistike ekstremiste u naoj zemlji, kao to su: crnogorski, makedonski separatisti i teroristi V M R O , albanski nacionalisti, zatim razni klerofaisti, frankovici i dr. Pavelievim dolaskom u Italiju i pretvaranjem frankovaca u ustae, zvanina talijanska politika prua ustakom pokretu i Paveliu puno gostoprimstvo te mu daje ne samo politiku ve i materijalnu i vojnu podrku. Nerijeeno socijalno i, naroito, nacionalno pitanje zaotrilo je unutranje odnose u Jugoslaviji i izazvalo poveani otpor, posebice u Hrvatskoj. Takvo je stanje pogodovalo Italiji i drugim susjednim zemljama koje su traile reviziju Versajskog ugovora. S druge strane, takav nepovoljan razvoj u zemlji i ispoljeni revizionistiki stavovi susjeda natjerali su reim kralja Aleksandra da trai kompromis, u prvom redu s najjaim susjedom - Italijom. Vladajua klika Jugoslavije, pravei uslijed svoje slabosti kompromise, definitivno je Italiji ustupila Rijeku s okolicom (Rimski ugovor od 27. januara 1924. godine). Tako je Italija dobila jugoslavenski etniki teritorij na kojem je ivjelo oko 600 000 Hrvata i Slovenaca. Vrhunac krize u zemlji predstavljalo je smrtno ranjavanje voe HSS-a Stjepana Radia u Skuptini 1928. godine. To je bio jedan od izreiranih povoda za zavoenje estojanuarske diktature i pokuaj zastraivanja masa. Krizu, koje je uslijed svega toga nastala, vlada pokuava ublaiti vanjskopolitikim potezima koji se ogledaju u novim kompromisima s faistikom Italijom. Vlada pristupa ratificiranju tzv. Netunskih konvencija koje su bile potpisane 1925. godine. Z b o g nezadovoljstva irom zemlje, naroito u Hrvatskoj, zbog niza privilegija i prednosti koje se tim ugovorom daju Talijanima na raun interesa naih naroda, ratifikacija je izvrena tek u augustu 1928. godine. Francuska, jedna od tvoraca Versajskog ugovora i pokroviteljica Jugoslavije, u svojoj je vanjskoj politici ila takoer na suradnju s Italijom ne bi li je izolirala od Njemake koja je sve vie jaala i pretvarala se u veliku silu. Zbog nerjeivih suprotnosti interesa na Sredozemlju, u Africi i na Balkanu, propali su svi pokuaji Francuske da pridobije Italiju za suradnju. U takvoj unutranjoj i vanjskopolitikoj situaciji Aleksandar Karaorevi pokuava djelovati na dva fronta. S jedne se strane trudio da
Rusija je teite svoje politike na Balkanu bacila na stvaranje tzv. velike Bugarske. Bugarska se po tom miru trebala proiriti i obuhvatiti dijelove Trakije, Makedonije i dio Srbije (Pirot i Vranje), koje su Srbi oslobodili od Turaka.

izgradi obrambene saveze na Balkanu, radi jaanja svojih pozicija u odnosu na Italiju, a s druge, zajedno sa svojom vladom, trudio se da se sporazumi s Italijom. Ima nekih podataka koji govore o tome da je Aleksandar izrazio spremnost da Italiji dade neke koncesije u Boki Kotorskoj, ali se faistika Italija, ini se, nije zadovoljila tako malim ustupcima kad su njeni apetiti bili mnogo vei. Ona je eljela uzjahati na obje obale Jadranskog mora smatrajui ga svojim (Mare nostrum). Zato je Mussolini nastavio podravati separatistike tenje Pavelievih ustaa. Uz pomo u prvom redu Italije, zatim Maarske, Bugarske i Austrije, nemajui masovnu podrku naroda (usprkos estojanuarskoj diktaturi), Paveliu je ostalo jedino da svoju organizaciju pretvori u teroristiku. Pored inscenacije takozvanog likog ustanka, Paveli je uz Mussolinijevu pomo organizirao ubojstvo kralja Aleksandra, koji je prethodno shvatio da nema nita od sporazumijevanja s Italijom te da se treba vre vezati uz politiku Francuske. Prijetea opasnost od Hitlera ve je bila na pomolu. Prije nego to je poao u Francusku, ne uspjevi da se sporazumi s Rimom, kralj Aleksandar pokuao se preko nekog saveza balkanskih drava suprotstaviti ekspanziji Italije na Balkan (Italija je jo 1926. godine stavila Albaniju pod svoj protektorat). U Bugarskoj je bila tada dola na vlast Zemljoradnika partija koja se izjasnila za prijateljstvo s Jugoslavijom. Kralj Aleksandar posjetio je Sofiju oktobra 1933. godine, a kralj Boris uzvratio je posjet ve decembra iste godine. Balkanski pakt, zakljuen februara 1934. godine u Ateni, izmeu Jugoslavije, Rumunije, Grke i Turske imao je podrku Francuske. Pakt je trebao biti brana prodiranju i irenju utjecaja Italije na Balkanu i u Podunavlju. Bugarska i Albanija, zbog svojih veza s Italijom i neraienih rauna sa susjedima, ostale su izvan tog pakta. Bugarska je mnogo kasnije (1938. godine) potpisala Balkanski pakt, ali je jasno stavila do znanja da se ovim potpisivanjem ne odrie svojih zahtjeva na teritorije koje je izgubila Nejskim ugovorom. 1 U razdoblju poslije pogibije kralja Aleksandra politika situacija u Evropi poinje se brzo mijenjati. Sve se jasnije ocrtava nova politika orijentacija vladajuih krugova Jugoslavije, koja se ogleda u pribliavanju Italiji i Njemakoj. Ta orijentacija raste proporcionalno s jaanjem Hitlerove moi. Nakon dravnog udara 1935. godine u Bugarskoj dolazi do jaanja revanizma. I u Maarskoj se osjea zaotravanje kursa i poveanje
1 Mirovni ugovor zakljuen je u Neuillyu-sur-Seine 27. XI 1919. god. izmeu Bugarske i saveznika u prvom svjetskom ratu. Ovim je ugovorom Bugarska izgubila zapadnu Trakiju (izlaz na Egejsko more), Dobrudu, bosiljgradski i caribrodski kotar; priznala je dravu SHS i obavezala se da saveznicima plati reparacije.

revizionistikih aspiracija prema Jugoslaviji. vanja tih zemalja s Njemakom i Italijom.

Dolazi do jaleg povezi-

Na vlast u Grkoj dolazi Venizelos koji takoer mijenja politiki kurs i vanjskopolitiku koncepciju. Dogaaji u susjednim zemljama gotovo su potpuno obezvrijedili Balkanski pakt. Dolazi do preorijentacije politike i u Jugoslaviji. Dolaskom Stojadinovia na vlast jugoslavenski dravni brod sve vie plovi prema silama Osovine. Da bi se pribliila Rimu, Stojadinovieva vlada u svom prvom potezu 25. VII1935. potpisuje Konkordat s Vatikanom. Z b o g opozicije najviih vlasti Pravoslavne crkve i otpora masa dolo je do demonstracija. Na povorku demonstranata, u kojoj su se nalazili i pojedini pravoslavni sveenici, nasrnuli su naoruani andari koje je poslala vlada Stojadinovia i princa Pavla. Mnogi su demonstranti i sveenici bili premlaeni, te je ta demonstracija zato i nazvana krvava litija. Konkordat zbog tog otpora nije ni ratificiran. Stvaranjem saveza nazvanog Osovinom Rim-Berlin, a naroito Trojnim paktom izmeu Italije, Njemake i Japana, potpisanim septembra 1940, nazvanim jo i Osovinom Rim-Berlin-Tokio, priznata je interesna sfera Italije u Sredozemlju i na Balkanu, a Njemake u zapadnoj, istonoj, srednjoj i jugoistonoj Evropi. Cilj tih saveza bilo je ruenje sistema stvorenog Versajskim ugovorom. Takva promjena odnosa snaga na meunarodnom planu sve je vie pogodovala Stojadinoviu i princu Pavlu da sa u svojoj politici okrenu prema silama Osovine. Stojadinovi je i sam matao da postane voa te da faistikom diktaturom rijei pitanje uvrenja svoje vlasti i sve unutranje klasne i nacionalne sukobe. Dobivi od njemakog partnera odrijeene ruke za djelovanje na Balkanu, Mussolini pokuava pridobiti Jugoslaviju kao cjelinu za saveznika. Igrajui na tu kartu, prestaje otvoreno pomagati separatistike pokrete, meu kojima i ustae. Mussoliniju se urilo da doe do sporazuma s jugoslavenskim vlastodrcima koji su se iz vlastitih interesa priklonili novoj politikoj orijentaciji. Njemu se urilo jer se pribojavao sve vee moi Njemake koja je rapidno rasla, a s njom i njemaki utjecaj na Balkanu i u Podunavlju. Tako je dolo do poznatog posjeta faistikog ministra vanjskih poslova grofa Galleazza Ciana Jugoslaviji. Tom je prilikom 25. marta 1937. u Beogradu potpisan takozvani Beogradski sporazum. Tim su se sporazumom obje potpisnice obavezale da e potovati postojeu zajedniku granicu i na kopnu i na moru, da e miroljubivo rjeavati sve sporne probleme, da e se u sluaju neizazvanog napada druga strana uzdravati od svake akcije koja bi mogla koristiti napadau itd. Obje su se strane takoer obavezale da na svojem dravnom teritoriju nee trpjeti ni ma kako pomagati bilo kakvu aktivnost uperenu protiv teritorijalnog integriteta ili postojeeg poretka druge ugovorne strane ili

takvu djelatnost koja bi tetila prijateljskim odnosima izmeu obje zemlje. Sporazum je zakljuen na pet godina. Dopunska izjava grofa Ciana o interniranju ustaa prihvaena je kao sastavni dio potpisanog sporazuma. Ciano je tada izjavio da e Paveli i njegovi najblii suradnici biti internirani te da e se sprijeiti njihova aktivnost, a sve e ostale ustae biti deportirane ak u Afriku itd. Svaka je strana poslije potpisivanja ovog sporazuma vjerovala da je izvukla odreene koristi. Stojadinovieva vlada smatrala je da je uvrstila svoj meunarodni i unutranji poloaj te da je likvidirala hrvatski separatistiki pokret lociran u Italiji. Talijani su drali da su napravili korak dalje u vezivanju Jugoslavije za svoja kola, korak naprijed u svojoj penetraciji na Balkan i u Podunavlje. Dolo je do sklapanja pakta o vjenom prijateljstvu s Bugarskom (1937) i Maarskom (1940). Ti su paktovi bili odraz razvitka novih odnosa, nove orijentacije i sve veeg utjecaja Italije i Njemake u Evropi, a posebno na Balkanu. Premda je na prvi pogled ispalo da je Jugoslavija ovim paktovima pojaala svoj poloaj, otklanjajui otricu revizionistike politike ovih dviju drava, ipak su svi ti paktovi znaili kidanje tradicionalnih veza sa starim saveznim zemljama pobjednicama iz I svjetskog rata koje su uestvovale i u stvaranju Jugoslavije. Sve je to uinilo to da je Stojadinovieva vlada za vrijeme Anschlussa Austrije (1938) i okupacije Cehoslovake (1939) objavila svoj neutralan stav, iako je okupacijom Austrije dinovska vojna sila hitlerovske Njemake izbila na nae granice i zahuktavala se u susret velikom svjetskom pokolju. Avet rata ve se bila nadvila nad nau zemlju. Jedina antifaistika snaga koja je upozoravala na pribliavanje faistike agresije i ratnih strahota bila je KPJ. Ona je traila promjenu profaistike Stojadinovieve vlade i klike o k o njega, pledirala za stvaranje vlade narodnog jedinstva sposobne da se bori za nezavisnost i demokraciju. CK KPJ proglasom je pozvao sve napredne ljude da se javljaju kao dobrovoljci za pomo bratskim narodima Cehoslovake.

Maekova inicijativa na otcjepljenju Hrvatske 1938-1939 Postavi predsjednik HSS-a, Vlatko Maek, posjednik iz Kupinca, nastojao je svim silama da, poslije smrti Stjepana Radia, stranku odvue to dalje od demokratskog programa i ivotnih interesa irokih seljakih slojeva. M a e k je HSS odvodio u mutne i nacionalistike vode, stavljajui je tako sve vie u slubu sebinih klasnih interesa uske grupe reakcionarne hrvatske buroazije. Njemu je smetalo to to se Stojadinovi umjesto njega grli s grofom Cianom u Beogradu i to je dolo do Beogradskog sporazuma. M a e k ne sjedi skrtenih ruku, nego se nudi tada monijem susjedu

s one strane Jadrana. Ve potkraj 1938. M a e k alje svog izaslanika in. Amadeona Carneluttija a odmah zatim, na poetku 1939, grofa Bombellesa u specijalnu misiju ministru vanjskih poslova Italije grofu Cianu. Grof Ciano je bio utjecajna linost u faistikoj Italiji, ne samo zato to je bio ministar vanjskih poslova, nego i zato to je bio zet diktatora Mussolinija. Od Ciana je Maek traio podrku za razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne Hrvatske u savezu ili personalnoj uniji s Italijom. Ne treba sumnjati da su nerijeeno hrvatsko pitanje i zaotrene srpsko-hrvatske odnose faistiki vlastodrci s one strane Jadrana maksimalno koristili za vrenje pritiska na Jugoslaviju da pristupi vrstom savezu s njima ili da bude razbijena kao drava. Grof Ciano u svojem dnevniku o tome pie: 20. oujka. - Primio sam ing. Carneluttija, Maekovog izaslanika. On je talijanskog porijekla, brat mu je ak bio u talijanskoj konzularnoj slubi. U poetku razgovora bio je vrlo uzbuen i obazrivo mi je preporuio da sauvam tajnu, jer je u pitanju ,igra glavom'. Ukratko sam zapisao to mi je rekao: Hrvati su neprijatelji Nijemaca, ali su usprkos tome spremni da padnu u naruje Berlina, kad bismo ih mi odbili, samo da se rijee srpskog jarma. Kao program ponovio je ono to je Bombelles rekao: pregovori, da bi se od Beograda isposlovala autonomija; ako bi ovi pregovori propali, ustanak, traenje talijanske vojne pomoi, stvaranje hrvatske republike, koja bi bila s nama vezana ugovorom o savezu kakav imamo s Albanijom, povrh toga carinska i monetarna unija. Druga faza: personalna unija s Italijom. Duce mi je naredio da prihvatim hrvatski program. Sutra u ponovo konferirati s Carneluttijem .. -*1 M a e k ubrzo ponovno alje svoga izaslanika in. Carneluttija s jo preciznijim prijedlozima o dizanju pobune u Hrvatskoj i potrebi da se pozove talijanska vojska da intervenira. Za dizanje pobune Maek od Talijana trai 20 miliona dinara. Evo to o svemu ovome u svojem dnevniku pie grof Ciano: 18. svibnja - Maekov izaslanik Carnelutti trai obavjetenje o naim razgovorima i eventualnim obavezama s Pavlom. S nae strane nema nikakvih promjena poto Beograd nije preuzeo nikakvu formalnu obavezu da e pristupiti Osovini. Na to mi Carnelutti saopava slijedee: 1. Maek nema vie namjeru da se sporazumije s Beogradom; 2. ponovo pristupa svojoj akciji za rascjep; 3. trai zajam od 10 milijuna dinara; 4. spreman je da u roku od 6 mjeseci, na na zahtjev, podigne ustanak. Ugovorio sam sastanak nakon svog povratka iz Njemake radi produenja pregovora.*
1 1

Dnevnik grofa ana, Zagreb, 1948, str. 54 i 55. Dnevnik grofa ana, Zagreb, 1948, str. 78.

Grof Ciano dalje pie kako se Mussolini sloio da se financira Maek. 0 svom ponovnom sastanku s Maekovim izaslanikom Carneluttijem Ciano nastavlja: 26. svibnja - Razgovor s Carneluttijem koji se vratio iz Zagreba. Danas potvruje da je Maek vrsto odluio da odbaci svaki sporazum s Beogradom i da pripremi pobunu. U posebnom zapisniku utvrdili smo i ugovorili slijedee toke: 1. Italija sa 20 milijuna dinara financira Maekov hrvatski pokret; 2. Maek se obavezuje da e pripremiti revoluciju u roku od 4-6 mjeseci; 3. odmah e pozvati talijanske trupe da osiguraju red i mir; 4. Hrvatska e se proglasiti nezavisnom dravom u savezu s Rimom; imat e svoju vladu, ali ministri vanjskih poslova i narodne obrane bit e zajedniki s Italijom; j. Italija e moi da dri oruane snage u Hrvatskoj i da ima svoga generalnog namjesnika, kao to ga ima u Albaniji; 6. poslije nekog vremena odluit e se o mogunosti sklapanja personalne unije. Duce je proitao i odobrio zapisnik, eli da ga potpie i Maek. Zbog toga sam ga po sigurnom ovjeku poslao u Zagreb. Tokom slijedee nedjelje mi emo poeti isplatu u Zrichu. Mussolini je sav obuzet milju da razbije Jugoslaviju i da pripoji kraljevinu Hrvatsku. Pohvat smatra prilino lakim, a kako stvari stoje, i ja drim da itha pravo. U meuvremenu namjeravam da bolje organiziram kosovske Arnaute da bi bili no uperen u bok Beograda.1 Iako je u martu 1939. od njemakog ambasadora u Rimu Ciano ponovno dobio Hitlerovo uvjeravanje da se Talijanima preputa potpuni utjecaj nad Hrvatskom, Ciano ipak upozorava in. Carneluttija da Maek 1 njegovi ljudi ne stupaju ni u kakve veze s Nijemcima, nego da budu s njim u kontaktu i obavjetavaju ga o toku akcije. 2 Ciano je odravao intenzivne kontakte i s grofom Bombellesom. S njim je imao tri susreta u 5 - 6 dana (30. III do 5. IV 1939). Ciano je ovlastio Bombellesa da kao Maekov predstavnik tajno stupi u kontakte s Paveliem kako bi se, vjerovatno, ispitala mogunost zajednike suradnje u otcjepljenju Hrvatske. Bombelles je to uradio i izvijestio da je sastanak uspio te da se vraa u Zagreb da o svemu obavijesti Maeka i poloi rauna o svojoj misiji. Kasnije e se vratiti da definitivno rijei pitanje novane pomoi za voenje akcije ustanka i otcjepljenja. Poslije sporazuma s vladom Dragie Cvetkovia i stvaranja Banovine Hrvatske Maek odustaje od potpisivanja sporazuma s grofom Cianom. Postojala je nada da e se Jugoslavija kao cjelina moi ukljuiti u novi hi' Dnevnik grofa Cana, Zagreb, 1948, str. 80. 2 Dnevnik grofa Cana, Zagreb, 1948, str. 54-55.

tlerovski poredak. To pogotovo sada kad u vrhu vlasti sjedi Vlatko Maek iji utjecaj i veze nisu za potcjenjivanje. Svjetska politika kriza dostizala je kulminaciju i njeno razrjeavanje i rasplet bili su mogui samo oruanim obraunom. Unutranje pomjeranje snaga, preorijentacija i zaotravanje protivrjenosti u svakoj zemlji bili su sve oitiji. U naoj zemlji sve klasne, politike i nacionalne suprotnosti rapidno su se zaotravale. U to vrijeme KPJ, kojoj je na elo doao drug Tito, poela se oporavljati i sve se vie osjeati na politikoj sceni zemlje. Tako radniki pokret, predvoen komunistima, postaje ne samo realna snaga u borbi za prava radnika i za okupljanje irokih slojeva oko sebe ve se poinje afirmirati kao drutveno-politika snaga i inicijator stvaranja narodnog fronta i klime otpora i obrane zemlje od prijetee opasnosti faizma. U toj se situaciji nacionalno pitanje toliko zaotrava da postaje sve vanije za stabilnost i jedinstvo zemlje. Unutranja kriza primorala je velikosrpsku buroaziju da u toj situaciji ide na kompromise s hrvatskom buroazijom, koja je u stvari teila samo za veim dijelom u vlasti. Na te ju je kompromise natjerivala i vanjsko-politika situacija, koja je za Jugoslaviju postajala sve tea otkad su Italija i Njemaka plele politiku igru oko Jugoslavije, borei se ili za njeno pridobijanje u faistiki blok ili, u protivnom, za njeno razbijanje. Razbijanje Cehoslovake i stvaranje nezavisne drave Slovake, s kvislingom Tisom, bila je opomena za jugoslavenske vlastodrce. Ma koliko se Jugoslavija osjetno pribliavala silama Osovine, zapadne drave, Francuska i Engleska, nisu se odrekle svojega utjecaja. U zemlji su takoer postojale snage, kako u nekim graanskim partijama, tako i u vojsci, koje nisu bile za kidanje tradicionalnih veza sa silama pobjednicama iz I svjetskog rata u kojem je i stvorena Jugoslavija. Zapadnim je silama bilo stalo da Jugoslaviju zadre na svojoj strani i da se kako-tako, makar i formalno, rijei hrvatsko pitanje. To je sve potrebno radi unutranje konsolidacije zemlje, kako bi lake odrala svoju nezavisnost u odnosu na pritisak Italije i Njemake. S druge strane, slubena talijanska i njemaka politika smatrale su da je Jugoslavija toliko vezana za njihovu politiku i ekonomiku da unutranja konsolidacija, makar i djelominim rjeenjem hrvatskog pitanja, ne moe tetiti silama Osovine. To se tumailo i time to bi hrvatska buroazija, koja historijski vie inklinira prema njima, imala vie utjecaja na voenje zemlje. to se tie talijanske politike, ona se u stvari vodi na tri kolosijeka: privremeni kontakti sa slubenim predstavnicima Jugoslavije i tajni pregovori s Maekovim predstavnicima, dranje u rezervi oprobanog trabanta i agenta Pavelia. U vezi s takvom procjenom situacije, utjecaja i upliva sa strane, knez Pavle smjenjuje Stojadinovia i na njegovo mjesto ustoliuje Dragiu Cvet-

kovia, koji dobiva nalog da postigne sporazum s Maekom o hrvatskom pitanju te na taj nain rijei, bar za neko vrijeme, taj vaan unutranji problem; a u vanjskoj politici treba vie naglaavati neutralnost zemlje, to je u toj situaciji sigurno odgovaralo eljama i zahtjevima zapadnih drava. Poslije pregovora s Maekom, na Bledu je 26. VIII 1939. potpisan sporazum o osnivanju Banovine Hrvatske i formiranju nove vlade Cvetkovi-Maek. Sporazum Cvetkovi-Maek, iako je predstavljao udarac centralistiko-unitaristikoj koncepciji drave, ipak je bio samo kompromis izmeu srpske i hrvatske buroazije i njihovo udruivanje u borbi protiv narastajueg radnikog pokreta, sve veeg jaanja utjecaja komunista i gibanja irokih slojeva narodnih masa. Ali taj potez, ma koliko je trebalo da smiri duhove, bio je suvie kasno poduzet. Rat je ve bio na pomolu. KPJ je ukazivala da se nacionalno pitanje ne moe rijeiti podjelom vlasti izmeu srpske i hrvatske buroazije, da se nita nije uinilo na poboljanju poloaja radnike klase i siromanog seljatva, da se nita nije uinilo na demokratizaciji zemlje. KPJ je uporno isticala neophodnost saveza sa SSSR-om i ujedinjavanja svih progresivnih antifaistikih snaga za obranu zemlje protiv sve vee opasnosti od faistike agresije.

Italija je planirala napad na Jugoslaviju septembra 1940. godine Iako je grof Ciano u Beogradu u pridobijanju Stojadinovia imao uspjeha (Stojadinovi ga je ak pozdravljao faistikom pozdravom, uzdignutom rukom), Talijani su se bojali Nijemaca i nerado su gledali na posjetu Stojadinovia Berlinu, gdje je Hitler u njegovu ast priredio i vojnu paradu. Ti posjeti Njemakoj su uestali. Ministar Cincar-Markovi poslije posjeta Veneciji aprila 1939. sastaje se s Ribbentropom i Hitlerom. Iste godine knez Pavle odlazi na razgovore s Mussolinijem, ali odmah zatim odlazi u Njemaku, gdje ga prima Hitler. Talijanska vanjska politika boji se jaanja njemakog utjecaja u Jugoslaviji. Na sastanku Mussolinija i Ciana s Gringom, u Rimu 1939. goine, Gring potvruje njemaki stav da Jugoslavija apsolutno ulazi u talijansku interesnu sferu i da Njemaka pretendira samo na ekonomske interese. Mussolini upozorava tada Gringa da Jugoslavija proivljava teku unutranju krizu i da je Italija zainteresirana za jedinstvo Jugoslavije samo pod uvjetom ako se nalazi potpuno na strani Rima i Berlina. Ali izvjesne i minimalne tendencije neutralizma, koje se u Jugoslaviji ispoljavaju u sluaju sukoba sa Zapadom, ne mogu Talijane zadovoljiti. Mussolini u svom tajnom memorandumu, upuenom Hitleru 30. maja izlae strategijske ciljeve svoje politike i, izmeu ostalog, pie da u sluaju rata sa zapadnim plutokracijama treba odmah, u prvim sai939j

tima, zaposjesti Balkan i Podunavlje i da se nee smjeti zadovoljiti izjavama o neutralnosti. Pripremajui rat protiv Poljske, Hitler je oekivao kao mogunost, iako nije vrsto vjerovao u to, da e mu zapadne sile objaviti rat. Zato je proirenje rata na Balkanu i angairanje vojnih snaga Engleske i Francuske na tom prostoru smatrao kao olakanje pritiska na Nijemce na zapadnom frontu. Zato se Hitler ponovno vraa na ideju razbijanja Jugoslavije i pokuava gurnuti Italiju u rat protiv nae zemlje. Poslije kapitulantskog Minhenskog sporazuma i poputanja zapadnih sila, Hitler nije potpuno vjerovao u to da e se njegovom napadu na Poljsku vojniki suprotstaviti Engleska i Francuska. Mislio je da one, u stvari, jo nisu spremne da uu u rat. Isto tako zbog antagonizma izmeu zapadnih drava i SSSR-a, Hitler je procjenjivao da ni SSSR nee intervenirati prilikom napada Njemake na Poljsku. On je smatrao da je jugoslavenska neutralnost nepouzdana, da treba iskoristiti sukob oko Poljske, napasti Jugoslaviju i rijeiti stari spor oko Hrvatske i Dalmacije. Mussolini nije prihvatio prijedlog da tada, tj. 1939. godine, napadne Jugoslaviju, jer nije bio sasvim siguran u ishod rata, a ekao je i rasplet rata oko Poljske i reagiranje glavnih zapadnih sila i SSSR-a. Ali Hitler je pregazio Poljsku uprkos tome to su mu objavile rat Engleska i Francuska. Nijemci su 1940. godine okupirali niz evropskih zemalja: Dansku, Norveku, Belgiju, Holandiju, Luksemburg i najzad Francusku. T a k o je 1940. godine gotovo cijela Evropa, izuzev britanskih otoka, Jugoslavije, Grke i dviju neutralnih zemalja, vicarske i vedske, bila pod nacistikom okupacijom. Mussolini je tada, u jesen 1940. kada je vojno-politika situacija u Evropi bila jasnija, zakljuio da mu se pruila prilika da i on postigne neki uspjeh i doepa se ratne pobjednike aureole. Poslije tako brzog pada Francuske Mussolini je raunao da e mu napad na Jugoslaviju ii glatko. Vjerovao je da e postii brz uspjeh i time podii svoj ugled, kako u svojoj zemlji, tako i kod svojih partnera. Budui da Maek nije vie dolazio u obzir, u prvom planu kao eksponent ponovno se aktivira Paveli. Plan Talijana, prema Cianovom dnevniku, bio je da se u Hrvatskoj digne ustanak, zauzme Zagreb i umjesto Maeka postavi kao odaniji eksponent Paveli, koji bi pozvao talijansku vojsku u pomo, a zatim bi se talijanskoj kraljevskoj kui ponudila kruna hrvatskog kralja Zvonimira. Po Mussolinijevom odobrenju, grof Ciano 23. januara 1940. prvi put prima Pavelia, ali u privatan posjet, i utvruje plan Pavelievih obaveza prema Italiji kada ga ova ustolii na vlasti u Hrvatskoj. Ciano se u svojoj kui sastao s Paveliem 23. januara 1940. u prisustvu svog efa kabineta Filipa Anfusa i ranijeg Maekovog emisara Bombellesa. Opet se govori o organiziranju ustanka u Hrvatskoj i potrebi da

30 ooo talijanskih vojnika bude spremno da upadne u Hrvatsku, to e sve Srbe prisiliti da se povuku u Srbiju. Paveli je ocjenjivao da e uslijed toga ustanka rasulo Jugoslavije biti tako totalno te predlae da Talijani uu ne samo u Hrvatsku nego da zauzmu i Beograd i da tamo ustolie Stojadinovia. Dogovoreno je da faze ustanka budu ove: i. proglaenje hrvatske nezavisnosti, obrazovanje vlade i poziv talijanskim trupama i. ulazak Talijana predvoenih ustaama emigrantima a u sluaju otpora gonjenje Srba do Beograda, pa ak i dalje u Zagreb,

3. potpuna okupacija Hrvatske i objava deklaracije o personalnoj uniji s Italijom. Odreene su i okvirne granice N D H , Si (juno od Kotora), starom granicom izmeu Dalmacije i Crne Gore, sa Srbijom Drinom, Savom do Beograda i ua Tise u Dunav. Slovenija bi ostala u granicama Hrvatske, s tim to bi imala izvjesnu samoupravu. Kosovo bi trebalo pripojiti Albaniji. Vojvodina bi takoer dobila izvjesnu samostalnost u okviru N D H , ukoliko se ne bude drukije rijeilo s obzirom na pretenzije Horthyjeve Maarske. Dne 10. maja 1940. dolazi do ponovnog sastanka izmeu Pavelia i grofa Ciana, na kojem se stvari ubrzavaju, jer kako vrijeme odmie, sve se vie mogu simpatije Hrvata okrenuti Hitlerovoj Njemakoj, to nije u interesu Italije. T a d a je Ciano izjavio da je dobio podatke kako Bombelles navodno igra dvostruku igru, da je plaenik Beograda i da ga ustae trebaju likvidirati. Meutim, situacija se iz prole godine upravo ponavlja, ali sada obrnuto. Hitleru, koji je ve odluio da napadne SSSR, ne odgovara vie napad na Jugoslaviju, jer se boji da bi se Njemaka morala angairati na jednom sasvim sporednom kolosijeku. To bi znailo gubljenje dragocjenog vremena u njegovom angairanju na glavnom istonom ratitu. Hitler trai od Mussolinija da ne pristupa oruanoj akciji, nego da vri politiki pritisak i da se diplomatskim putem postigne pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Mussolini je prihvatio te razloge i odustao od napada na Jugoslaviju, koji je bio planiran za septembar 1940. T a d a je na naoj granici ve imao koncentriranih 500 000 vojnika. Italija je te jeseni 1940, bojei se prestia Nijemaca i istiskivanja s Balkana, napala Grku.

Potpisivanje

Trojnog

pakta

Sporazumom Cvetkovi-Maek stanje u zemlji nije se poboljalo. Usporedno s oivljavanjem komunistikog pokreta i njegovih zahtjeva, rasla je reakcija i pritisak reima na mase sada udruene srpske i hrvatske

buroazije. Otpoeli su progoni i obrauni s demokratskim pokretom. U decembru 1939. policija je pucala na demonstrante u Beogradu i ubila 6 studenata i radnika, a vie od 50 ranila. To se dogaalo samo nekoliko mjeseci poslije potpisivanja sporazuma Cvetkovi-Maek. Nova vlada naredila je stvaranje koncentracionih logora, u koje su bili baeni istaknuti komunisti i drugi napredni ljudi-antifaisti. U Beogradu, Zagrebu, Splitu i drugim gradovima nisu se mogli uguiti zahtjevi masa za mir, protiv skupoe, za savez sa Sovjetskim Savezom. Policija je dobila zadatak da u krvi ugui i najmanju javnu manifestaciju. T a k o su 9. IX 1940. godine andari pucali na goloruke beogradske omladince koji su izali u Koutnjak na priredbu. Faizacija zemlje bio je neposredan cilj nove vlade Cvetkovi-Maek i kneza Pavla. Osim naredbe o konclogorima, izala je i naredba za Zidove, naredba 0 radnikim jedinicama, uredba o radniko-poslodavakim sporovima itd. Sve je to bilo upereno protiv naprednog pokreta, a teret ratnih priprema baen je na lea naroda. Narod je ovu vladu nazvao vladom gladi i skupoe. Ona 31. XII1940. zabranjuje klasnu sindikalnu organizaciju URS. Ratni poar bjesnio je Evropom. Vladajui krugovi Jugoslavije sve vie srljaju u ralje sila Osovine, jer nemaju snage, zbog svoje klasne ogranienosti i nesposobnosti, da se oslone na narod i da uspostave savez sa Sovjetskom Savezom. Pod pritiskom masa vlada ljeti 1940. bojaljivo uspostavlja najprije trgovinske, a zatim diplomatske odnose sa SSSR-om. Njena neutralnost, koju je objavila za vrijeme napada na Austriju i kasnije Poljsku, sve se vie topi. Poslije katastrofalnog poraza i brze kapitulacije Francuske i porobljavanja gotovo svih evropskih drava, Hitler je jo u jesen 1940. donio odluku da poe u ratni pohod na SSSR. To je postavio kao svoj naredni glavni ratni cilj. Zato je nastojao da se rijei balkanska situacija ili okupacijom, ili politikim pridobijanjem. Italija je ve oktobra 1940. bila zagazila u rat protiv Grke i tamo doivljavala prve neuspjehe. Da ne bi neuspjeh Italije u Grkoj psiholoki okrnjio ugled dosadanjih blic-pobjeda Njemake, Hitler je odluio da potpomogne Italiju u napadu na Grku. Prethodno je htio da pridobije jugoslavenske vlastodrce za svoje saveznike 1 satelite. Njemu se urilo da to prije otpone napad na SSSR i nije mu se gubilo dragocjeno vrijeme na sporednom balkanskom ratitu, u Jugoslaviji. Susjedne zemlje, Rumunjska i Maarska, pristupile su Hitlerovom bloku 1940, a u proljee 1941. i Bugarska. Knez Pavle jo novembra 1940. godine alje svoje izaslanike V. Stakia u Rim, a D. Gregoria u Berlin. Po odreenim podacima, Pavlov izaslanik predloio je tada Talijanima savez izmeu Jugoslavije i Italije s velikim garancijama Italiji, ali s demilitarizacijom Jadrana. Mussolini i Ciano smatrali su da to, u tom trenutku, odgovara Italiji. Grof Ciano je u svom dnevniku o tome pisao:

Oduvijek sam smatrao da je napad na Jugoslaviju teak podvig, nekoristan za ciljeve budue evropske ravnotee. Vjerujem da bi nam bilo korisnije da stvorimo vrst osnov sporazuma izmeu Italije i Jugoslavije negoli da u svoju kuu uvuemo jednu nevjernu i nestalnu masu kao to su Hrvati. Sporazum sa Jugoslavijom za nas je povoljniji, bilo da nas budunost povede pravcem proturuske, bilo pravcem protunjemake politike.1 Da bi prije napada na Sovjetski Savez dobio Jugoslaviju za svog saveznika, Hitler i sam nudi neke ustupke i garancije: garancija granica Jugoslavije, da joj se ustupi Solun i izlaz na Egejsko more i demilitarizacija Jadrana. Mussolini je ustupanje Soluna uvjetovao pristupanjem Jugoslavije Trojnom paktu. T a k v e ustupke ni kasnije, za vrijeme potpisivanja Trojnog pakta (da njemaka i talijanska vojska nee koristiti teritorij Jugoslavije i prelaziti preko njega i da nee traiti od Jugoslavije vojno angairanje) nije dobila ni jedna druga susjedna zemlja koja je potpisala slian pakt (Maarska, Romunjska i Bugarska). Sve to govori koliko su znaenje Nijemci pridavali privoenju Jugoslavije u faistiki tabor mirnim putem. U jugoslavenskom drutvu bilo je politiara i struja, naroito u opozicionim partijama, zatim u vojsci, koje su bile protiv pristupanja silama Osovine. iroki narodni slojevi, predvoeni u prvom redu komunistima i drugim progresivnim snagama, bili su antifaistiki raspoloeni i protiv pakta. Velika Britanija i SAD vrile su pritisak da se pakt ne potpie. Churchill je dao izjavu u kojoj je upozorio na teke posljedice za Jugoslaviju nakon rata ako takav korak uini. Slino upozorenje dao je i predsjednik Roosevelt preko pukovnika Williama Donovana. Vladajua garnitura je zbog svega toga odugovlaila sa odlukama o pristupanju paktu. Ali poetkom marta 1941. knez Pavle se sastao s Hitlerom u Berchtesgadenu i tada je vjerojatno definitivno odluio da potpie Trojni pakt. Hitler je obeao da jugoslavenski teritorij nee koristiti u vojne svrhe i da nee traiti prolaz za svoje trupe preko Jugoslavije. estog marta se Krunsko vijee, koje je sazvao knez Pavle, izjasnilo za pristupanje T r o j n o m paktu, a 25. marta 1941. predsjednik vlade Dragia Cvetkovi i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar-Markovi potpisali su u Beu, u dvorcu Belvedere, sporazum o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu sila Osovine. 2
Dnevnik grofa Cana, Zagreb, 1948, str. 217. Interesantno je napomenuti da bivi jugoslavenski ambasador u Washingtonu Konstantin Foti, inae veliki protivnik nove Jugoslavije, u svojoj knjizi Rat koji smo izgubili, govorei o motivima koji su pridonijeli da se knez Pavle odlui za Trojni pakt, istie i to da je Hitler Pavla obavijestio da e napasti SSSR 1941. godine. Postoji i verzija da je Hitler na tom sastanku poetkom marta 1941. u Berditesgadenu postavio knezu Pavlu i pitanje vladara Rusije, iznosei mogunost da to moe postati netko i iz srpske vladalake dinastije.
1 2

Rat

65

zy. mart - prvo veliko iznenaenje i prvi udarac faistikim agresorima u Evropi Istoga dana kada je potpisan Trojni pakt, CK KPJ izdao je proglas osuujui izdaju u Beu, a narod je izaao na ulice Beograda, Splita, Kragujevca, Nia, Leskovca i drugih mjesta i klicao: Bolje rat nego pakt! Bolje grob nego rob! Mase su pod rukovodstvom komunista traile jedinstvo u borbi za obranu zemlje, ienje dravnog i vojnog aparata od kapitulanata i pljakaa, davanje oruja narodu i sklapanje pakta sa SSSR-om. Grupa mlaih zrakoplovnih oficira, predvoena generalom Simoviem, ponesena valom ogorenja narodnih masa i uz pomo engleske obavjetajne slube, izvrila je pu 27. marta 1941. i izbacila s vlasti vladu Cvetkovi-Maek, svrgla kneza Pavla Karaorevia i proglasila maloljetnog Petra Karaorevia, Aleksandrovog sina, za kralja Jugoslavije. Maloljetni kralj Petar nije znao za pu i da e biti prije vremena proglaen za kralja. Vojne jedinice, kojima su komandirali puisti, zauzele su bez otpora zgradu vlade, generaltaba, radio-stanice i druge javne ustanove, a lanovi vlade preko noi su bili pohapeni. Formirana je vlada na elu s generalom avijacije Duanom Simoviem. Za novu vladu bilo je znaajno da u njoj budu predstavnici Hrvata i Slovenaca, da bi kako-tako ouvala unutranje jedinstvo. U poetku su puisti, zajedno s ostalim politiarima, pritvorili i hrvatske ministre iz oborene vlade, haesesovce Torbara, uteja, Smoljana i Andresa. Ponueno im je da uu u novu vladu, ali su oni tu ponudu odbili, izjavivi da za takav korak moraju dobiti suglasnost efa stranke Maeka. T o g a dana, 27. marta ujutro, Vlatko Maek je razgovarao s knezom Pavlom, koji se nalazio na proputovanju kroz Zagreb. Maek mu je savjetovao da pomou zagrebake armije izvri kontraudar protiv puistike grupe oficira. Pavle je taj prijedlog odbio. Maek je kasnije dao pristanak da etvorica njegovih ministara mogu ui u vladu, ali je svoje uee u vladi uvjetovao pregovorima na kojima e dobiti garancije i za Banovinu Hrvatsku, i za voenje daljnje politike. U tu svrhu alje Ivana ubaia na pregovore u Beograd. S banom Subaiem otputovao je u Beograd i knez Pavle. Maek je vrlo lukav politiar. On u stvari sa svim tim uvjetima i najavljenim pregovorima eli samo da dobije na vremenu kako bi ispitao stav Njemake u vezi s puem i stvaranjem nove Simovieve vlade. Ve sutradan, 28. marta 1941, razgovara s njemakim funkcionerom in. Drflerom iz Bea i moli ga da ga informira o stavu njemake vlade povodom beogradskih dogaaja. Ve 1. aprila Ribbentrop upozorava Maeka preko njemakog konzula u Zagrebu da ne surauje s novom Simovievom vladom i alje svoga predstavnika, dra Edmunda Veesenmayera, koji mu prenosi slubeni prijedlog Njemake da proglasi Nezavisnu Dravu Hrvatsku i da pozove njemake trupe

u pomo. M a e k je tada odbio prijedlog o stvaranju samostalne Hrvatske, izjavivi da e ui u novu vladu, ali da e se zaloiti za priznavanje Trojnog pakta. On je i dalje elio da Jugoslaviju kao cjelinu okrene prema silama Osovine i da se prizna pristupanje paktu, koji je prethodna vlada, u kojoj je on bio potpredsjednik, potpisala 2.5. marta. Njemaki predstavnik Veesenmayer, nezadovoljan takvim Maekovim stavom, povezuje se s frankovakim liderima. Nijemci su oito bili odluili da napadnu i razbiju Jugoslaviju, bez obzira na mogunost da nova vlada prizna Trojni pakt. Maek je prije pristupanja novoj vladi postavio uvjet priznanja ranijih prava Banovine Hrvatske i pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Poto je Simovieva vlada prihvatila te uvjete, Maek je 3. aprila 1941. otputovao u Beograd. O politikoj dezorijentaciji nove vlade govori i podatak da je ministar vanjskih poslova dr Momilo Nini uputio notu Njemakoj i Italiji i drugim satelitskim zemljama, u kojoj u ime nove vlade sveano izjavljuje da Jugoslavija priznaje sve svoje potpisane obaveze i da na osnovi toga priznaje pristupanje Trojnom paktu. Da apsurd bude vei, to izjavljuje ministar vanjskih poslova vlade koja je roena nekoliko dana ranije na osnovi ruenja tog istog Trojnog pakta! Vlada je dalje odluila da njena delegacija, s potpredsjednikom vlade drom Slobodanom Jovanoviem, otputuje u Rim i tamo na licu mjesta potvrdi svoju privrenost Trojnom paktu. Mussolini odbija tu ponudu vlade o slanju delegacije, a Njemaka nije niti odgovorila na notu nove jugoslavenske vlade o priznavanju spomenutog pakta. Simovieva vlada pokuava ustupcima Italiji traiti njeno posredovanje kod Nijemaca. Mussolini pristaje da posreduje ukoliko se nae baza za pregovore oko odstupanja od ranijih obaveza sila Osovine o ustupanju Soluna Jugoslaviji. Jugoslavenska vlada nudi nove ustupke da e odustati od daljnjih razgovora sa SSSR-om, Turskom i drugim dravama, da e prihvatiti sve prijedloge Njemake i Italije i da e ostati lojalna silama Osovine. Sva ta uvjeravanja ostala su bez odgovora. Simovieva vlada istovremeno poinje razgovore s predstavnicima Velike Britanije i SAD-a o mogunosti vojne pomoi. U Beograd je 30. III 1941. tajno stigao engleski general Dil, naelnik britanskog kraljevskog generaltaba, i Dixon, sekretar ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena, koji se tada nalazio u Grkoj. Voeni su razgovori o mogunostima koordinacije ratnih napora, kao i o pruanju vojne pomoi Jugoslaviji, ukoliko doe do napada. To je, po svemu sudei, bila vie moralna podrka nego realna mogunost da se dade stvarna pomo i koordiniraju ratni napori. U M o s k v u je poslana delegacija da pregovara o potpisivanju ugovora o prijateljstvu i pomoi. Pokuaj vlade da sklopi vojni savez sa SSSR-om nije uspio. Vlada je, naime, ponudila SSSR-u sklapanje ugovora o savezu i uzajamnoj pomoi, ali SSSR je pristao samo na sklapaj* 67

nje ugovora o prijateljstvu i nenapadanju, da ne bi poremetio svoje odnose s Njemakom. Za SSSR ugovor je potpisao ministar vanjskih poslova Molotov, a za Jugoslaviju njen poslanik u Moskvi Milan Gavrilovi. Ugovor je potpisan nou 5/6. aprila 1941. Sovjetski Savez je time dao moralnu podrku narodima Jugoslavije za obranu nezavisnosti. Ali sve je bilo kasno. Kolebljivost i kapitulantstvo nove vlade skupo je stajalo nae narode. Ratna maina ve je bila pokrenuta. estog aprila 1941. njemako zrakoplovstvo ruilo je nebranjeni Beograd. Njemake motorizirane i tenkovske trupe ve su prelazile granice Jugoslavije. Simovieva vlada pokazala se potpuno smuenom i nesposobnom, kapitulantskom, kolebljivom i suvie kompromisnom da odgovori trenutku. U njoj su sjedili pojedini petokolonai, koji nisu imali ni trunka vjere u snagu naroda i mogunost da zemlja prui otpor agresoru. Ona nije imala jasan kurs ni u unutranjoj, ni u vanjskoj politici. Nije nita poduzela za obranu zemlje i propustila je znaajan moment da jo 27. marta proglasi opu mobilizaciju. Djelominu mobilizaciju provela je odmah, a opu tek 7. aprila, tj. drugog dana faistikog napada na Jugoslaviju. Vlada je bila uvjerena da Hitler nee napasti Jugoslaviju poslije svih zaklinjanja na vjernost silama Osovine. Kao potvrda tom uvjerenju karakteristian je i detalj da je Simovi odredio vjenanje svoje kerke za 6. april izjutra, kad su njemaki avioni ve zasipali Beograd svojim smrtonosnim teretom. Takoder je karakteristino da je 6. aprila Generaltab obavijestio komandanta III jugoslavenske armije da nema blie opasnosti od napada, jer se nekoliko ministara sprema u Berlin! Na unutranjem planu vlada nije nita uinila na uvrenju jedinstva zemlje. Svi njeni potezi bili su potpuno slini onima koje su inile prethodne vlade. Tako je 30. marta 1941. u Zagrebu pohapeno vie od 200 istaknutih komunista koji su baeni u zatvore i tamo zadrani do dolaska Nijemaca. Ban Subai nije dozvolio da se puste. Tako su svjesno predani u ruke Gestapoa i ustaa.
A l i je 27. mart 1 9 4 1 , kada je narodni gnjev eksplodirao i pridonio obaranju izdajnike vlade C v e t k o v i - M a e k od strane puista, znaio je prvi vei poraz i iznenadni udarac koji je zadan Hitleru na vrhuncu njegove moi, u njegovom do

tada pobjedonosnom ratnom pohodu. uvi za obaranje pakta, Winston Churchill je rekao: Jugoslavenski je narod ponovno naao sebe. Ovaj dogaaj znaio je istupanje istinskih demokratskih revolucionarnih snaga u Jugoslaviji koje su zadale prvi ozbiljan udarac ne samo Hitleru nego i izdajnikoj i kapitulantskoj domaoj buroaziji, spremnoj da slui i crnom avolu kada je bio u pitanju njen klasni interes. Stoga 27. mart 1941. znai historijsku prekretnicu u politikom ivotu zemlje. T a j dogaaj bio je uvod u ustanak naroda Jugoslavije, koji je poeo nekoliko mjeseci kasnije.

Slom stare Jugoslavije Iz dokumentacije objavljene poslije rata moe se vidjeti da je Hitler bio sasvim iznenaen razvojem martovskih dogaaja u Jugoslaviji. U prvi mah nije povjerovao u istinitost vijesti o dravnom udaru 27. marta, vjerujui da su to lane informacije podmenute od neprijateljske obavjetajne slube. Kada se uvjerio u istinitost dogaaja, jo je istog dana naredio svojoj Vrhovnoj komandi kopnene vojske da se Jugoslavija uniti i vojniki, i kao drava. Hitler je bio bijesan to su mu se izjalovile kalkulacije o mirnom ukljuenju Jugoslavije u novi evropski poredak i to je morao odgoditi napad na SSSR, koji je bio odreen za sredinu maja 1941. Koncentracije trupa predvienih za istoni front morao je slabiti i razrjeivati, aljui ih na Jugoslaviju. Traei odmazdu, Hitler je naredio Gringu, maralu svoje avijacije, da kazni Beograd jakim udarom zranih snaga. U njegovoj direktivi broj 25 od 27. marta 1941. stoji izmeu ostalog da treba razoriti Beograd. O odluci da uniti Jugoslaviju Hitler je preko svog poslanika u Rimu obavijestio Mussolinija nou 27/28. marta. Mussolini je prihvatio odluku i sve prijedloge sadrane u tom linom pismu. Njemaki ambasador Mackensen poslao je odgovor svom Fhrern, u kojem, izmeu ostalog, pie: Duce, koji je uinio utisak najvee svjeine i nepomuenog mira, izgleda da pozdravlja, radi daljnjeg opeg ureenja, promjenu koja je nastala u Jugoslaviji, jer se sad prua prilika da se izravnaju rauni s vjetakom tvorevinom Versaillesa kojoj je kumovao Wilson. Posljednje dranje Jugoslavije, koje nema primjera u svjetskoj historiji, odjek je Sarajeva, a prouzrokovali su ga isti nepopravljivi elementi. Mussolini naglaava Hitleru da, pored uea Bugarske i Maarske, u napadu na Jugoslaviju treba raunati sa separatistikim hrvatskim pokretom, koji predstavlja Ante Paveli, tadanji emigrant u Italiji. Time Mussolini stavlja do znanja svom njemakom partneru da Paveli uiva podrku Italije i da ona rauna s njim. Mussolini odmah poslije toga, 29. marta 1941, prima Pavelia i utanauje njegove obaveze i obaveze budue N D H prema Italiji. Interesantno je kako naelnik njemake Vrhovne komande, feldmaral Keitel, razrauje Hitlerovu direktivu u svojim smjernicama za propagandu protiv Jugoslavije: a) Protivnik Njemake je iskljuivo srpska vlada, koja je, u slubi Engleske, uprkos dalekosenim ustupcima i pored znaajnih garancija, krenula u rat protiv Njemake. b) Budui da su Srbi prema nesrpskim narodnim grupama Jugoslavije, a prije svega Hrvatima i Makedoncima, uvijek provodili bezobzirnu diktaturu, to ovim treba isticati da njemaka vojska ne dolazi kao neprijatelj

Hrvatima, Bosancima i Makedoncima. Stavie, ona ih eli zatiti od toga da ne budu na bojitu beskorisno poubijani od strane srpskih ovinista. No ako bi, meutim, ovi ne-Srbi, pod utjecajem englesko-srpske propagande, ipak pruili otpor, tada je njemaka vojska prinuena da taj otpor slomi ma gdje se on pokazao i ma od koga dolazio.1 Istoga dana general-pukovnik Jodl, u prijedlogu svojoj Vrhovnoj komandi u vezi s koordinacijom njemakih i talijanskih operacija protiv nae zemlje, istie: i. U sluaju da politiki razvitak zatrai oruanu akciju protiv Jugoslavije, njemaka je namjera da se Jugoslavija ima to je mogue prije koncentrino napasti, njena vojska unititi, a dravna podruja raskomadati... 3. Radi unutranjeg razbijanja jugoslavenskog dravnog podruja osobito je poeljno da se u svakom smislu izlazi u susret hrvatskim tenjama za nezavisnou i da se s Hrvatima postupa kao s prijateljima Osovine. Svrsishodno je, prema tome, da se odustane od svakog zranog napada na hrvatsko podruje, ukoliko se pri tome ne radi o akciji protiv neprijateljskih trupa, koje se tamo bore .. .* Opravdavajui rat protiv Jugoslavije kao napad na novu uzurpatorsku srpsku vladu koja Balkan stavlja na raspolaganje Britancima i radi zatite njemake nacionalne manjine, ilo se toliko daleko da Trei Reich okrivljuje Srbiju za otpoinjanje I svjetskog rata! U spomenutoj Hitlerovoj direktivi i razmatranju o poloaju Jugoslavije izmeu ostalog stoji: ... Rat protiv Jugoslavije morao bi biti vrlo popularan u Italiji, Maarskoj i Bugarskoj, s obzirom na to to e se ovim dravama staviti u izgled teritorijalna poveanja: Italiji jadranska obala, Maarskoj Banat, Bugarskoj Makedonija. Ovaj plan pretpostavlja da e se sve nae pripreme blagovremeno ubrzati i staviti u pokret tako jake snage da e jugoslavenski slom uslijediti u najkraem roku. U vezi s tim mora se poetak pothvata Barbarossa (plan napada na SSSR, p. p.), odloiti za etiri tjedna .. .3 U okviru svoje poznate direktive, Hitler je najzad podijelio Jugoslaviju tako da dio Slovenije anektira i pripaja dravnom teritoriju Treeg Reicha, uspostavlja marionetsku Nezavisnu Dravu Hrvatsku a Jadran, Dalmaciju i Crnu Goru preputa Italiji. Makedoniju prikljuuje Bugarskoj, Baku Maarskoj, a podruje stare Srbije od prije I svjetskog rata stavlja se pod njemaki vojni protektorat. To bi bio uglavnom osnovni plan komadanja Jugoslavije, s nekim detaljnim razgranienjima izmeu
Ferdo ulinovi, Slom stare Jugoslavije, kolska knjiga, Zgb, 1985, str. 151. i 152.. Proces velikim ratnim zloincima u Niirnbergu, sv. 28, dokument PS-1746 (iz knjige F. Culinovia, Slom stare Jugoslavije, str. 153. i 154). 3 Proces des grands criminels . . . iz istoimene knjige Ferde Culinovia, str. 148.
1 8

Italije i Bugarske u Makedoniji i Kosovu i Metohiji, odnosno pripajanjem Meimurja i Prekomurja Maarskoj, dok se podruje Banata stavlja pod njemaku upravu. Pod komandom generallajtnanta von Lohra, koji je pri kraju rata pao u nae ruke (o emu e se u ovoj knjizi detaljnije pisati), IV njemaka zrana flota s o k o 700 aviona bombardera i lovaca napala je 6. aprila 1941. otvoren i nezatien grad Beograd, u kojem je tada nalo smrt oko zo 000 ljudi. T a k o je poeo rat protiv Jugoslavije. 1 Pred sam napad 6. aprila 1941. na prilazima naoj zemlji koncentrirale su se 5z divizije neprijateljske vojske, u jaini oko 850 000 vojnika s oko 1000 aviona. Znajui da u ratu pobjeuje, pored ostalog, i onaj koji zna da prorauna i faktor vremena, Hitler je, da bi dobio na vremenu, htio da na miran nain pridobije Jugoslaviju za svog saveznika. Bio je spreman na ustupke koje1 nije dobila ni jedna druga zemlja koja je pristala da bude saveznica sila Osovine. Njegove namjere nisu se ostvarile uslijed odlunog otpora odreenih snaga koje su oborile vladu, potpisnicu Pakta. Angairajui se u napadu na Jugoslaviju, Hitler je izgubio najmanje est dragocjenih tjedana od namjeravanog pohoda na SSSR. On je morao ve koncentrirane trupe prema istonom bojitu povui na Jugoslaviju. To se pokazalo kao vrlo negativno i fatalno za Nijemce u prvoj fazi rata. Njemaku armiju zatekla je velika ruska zima pred M o s k v o m dok jo nisu poduzeli odluujuu bitku. Svjestan znaenja gubitka tempa, Hitler je bijesno odgovorio na obaranje Trojnog pakta, traei odmazdu i energinu akciju. Drugoj i i z . njemakoj armiji nareeno je da izvre napad na Jugoslaviju i Grku. Na teritoriju Rumunjske i Bugarske koncentrirane su snage, s tim da Rumunjska obezbjeuje zaledje od eventualne intervencije Rusije, a Bugarska da titi pravce koji vode iz Turske. T a k o je u nau zemlju upala i z . njemaka armija pod komandom feldmarala Lista, sa koncentracijskog prostora Rumunjske i Bugarske, i z. armija, pod komandom general- pukovnika Weichsa, iz Austrije i M a arske, Druga talijanska armija, pod komandom generala Ambrosija, koja je bila koncentrirana du kopnene granice, prodirala je kroz Istru i Slovensko primorje, a 9. talijanska armija, pod komandom generala Cavallera, napadala je iz Albanije, s lea. Strategijska zamisao bila je da se naa zemlja napadne iz osnovnih pravaca: sa sjeverozapada iz rajona Rijeke i Graza i s istoka iz rajona Sofije, opim pravcem prema Beogradu, s tim da se odsijee mogunost povlaenja jugoslavenske vojske u Grku. Osvojen jugoslavenski teritorij bio bi polazna osnovica za napad na Grku. Maarski brzi korpus i dijelovi drugih triju korpusa, u ukupnoj snazi od pet divizija, izvrili bi napad iz Vojvodine.
1 Po najnovijim istraivanjima broj neprijateljskih aviona prilikom bombardiranja Beograda je bio znatno vei a broj rtava se penje preko 30.000.

Na Grku je od Dojranskog jezera u prvi mah nastupala 2. oklopna divizija 18. njemakog korpusa, da bi se kasnije ukljuio u borbu i 40. njemaki motorizirani korpus. Jugoslavenska vlada i vojno rukovodstvo sa kraljem bjeali su prema Crnoj Gori i ve 15. aprila 1941. s nikikog aerodroma odletjeli preko Grke na Bliski istok, nosei sa sobom zlatne rezerve Narodne banke. Predsjednik vlade Duan Simovi jo je 14. aprila predao dunost naelnika Vrhovne komande generalu Danilu S. Kalafatiu, sa zadatkom da zatrai primirje. Agresori nisu prihvatili primirje, nego su traili bezuvjetnu kapitulaciju. Kao ovlateni predstavnici Vrhovne komande Jugoslavenske vojske, Aleksandar Cincar-Markovi, bivi ministar vanjskih poslova u vladi Cvetkovi-Maek koja je potpisala pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu, i general Radivoj Jankovi potpisali su u Beogradu u tabu 2. njemake armije generala Weichsa 17. aprila 1941. akt 0 bezuvjetnoj kapitulaciji. Tako je Kraljevina Jugoslavija razbijena za svega 12 dana a da nije tako rei niti pruila otpor. Pregaena je na prvom ratnom koraku, kada je rat, u stvari, trebao tek poeti. Koliko god vojno-politika situacija u Evropi nije bila povoljna, niti je neka vea vojna pomo sa strane mogla pritei kako bi se Jugoslavija to due odrala pred nadmonijim neprijateljem koji je ve pokorio gotovo cijelu Evropu, Jugoslavija je katastrofalno poraena bez bitke, bez otpora. Unutranje rasulo i izdajnika politika domae buroazije svih boja uinili su da taj poraz bude potpun. Oportunizam i kukaviluk doveli su narode Jugoslavije u najstranije ropstvo u njihovoj historiji. Svaki organizirani otpor podigao bi moral i vjeru ljudi u sebe. Nacionalna svijest bi, u svakom sluaju, bila podignuta. Uslijed tako brzog poraza bila je neizbjena duboka demoraliziranost. Ona je pokrenula mrane izdajnike snage da brzo postanu slijepo oruje u rukama okupatora. Nastao je nevieni teror, pljaka naeg nacionalnog bogatstva, bratoubilaki rat i meusobno istrebljenje, lukavo podstrekivano od faistikog okupatora. Nastalo je ubijanje ljudi od djece do staraca. itava su sela u jednom trenutku bila zbrisana sa lica zemlje i nestala su u pokolju 1 plamenu. U ruke neprijatelja, a da se nije ula gotovo ni puka, pala su za dvanaest dana 344 162 jugoslavenska vojnika i oficira. Kako je okupator vodio politiku razbijanja i razjedinjavanja naroda Jugoslavije, pustio je vojnike i oficire hrvatske i makedonske narodnosti, tako da je, prema nekim podacima, u ropstvo odvedeno oko 200 000 ljudi. Neprijatelju je palo u ruke sve naoruanje, oprema, skladita, vojno-privredna postrojenja, saobraajna sredstva i dr. Talijani su zarobili cjelokupnu flotu, osim jedne podmornice i dviju torpiljarki, koje su prele zapadnim savezni-

cima, te razaraa Zagreb, koji su junaki potopili porunici bojnog broda Sergije Maera i Milan Spasi i s njim potonuli. 1 Nasuprot izdajnikoj vladajuoj kliki, narod se htio boriti. Bilo je junakih podviga pojedinih boraca, mlaih oficira i manjih jedinica, koji su tako rei gloruki skakali na neprijateljske tenkove i ginuli na pojedinim poloajima: na granici Albanije, kod Strumice, Stracina, Lapova, Gornjeg Milanovca, Uica, Skadra, zatim junakih podviga avijatiara pri obrani Beograda i dr. Iako su to samo simbolini otpori, oni govore 0 spremnosti naroda da se bori protiv faistikih agresora. Jedina organizirana politika snaga koja ulae napore da se sprijei rasulo vojske i drave koje je bilo na pomolu bila je KPJ. Ona se odluno zalae za obranu, trai od svojih lanova da se bore, da se javljaju kao dobrovoljci i razvija patriotske osjeaje u masama. Partija trai kontakt s vojnim komandama, trai oruje za naoruavanje radnika 1 antifaista. CK KPJ poslije svoje sjednice 10. aprila 1941. u Zagrebu izdaje letak koji se pojavljuje 15. aprila kada je Simovieva vlada ve traila primirje. U njemu se pozivaju narodi Jugoslavije da prue otpor faistikim osvajaima i daju perspektive borbe. U proglasu se kae: Vi koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte da e ta borba biti okrunjena uspjehom, pa ma vi sada sa nadmonim neprijateljem i podlegli u toj borbi... Komunisti i itava radnika klasa Jugoslavije ustrajat e do konane> pobjede, u prvim redovima narodne borbe protiv osvajaa. Ne klonite duhom ni onda ako u toj borbi s vremenom i podlegnete, jer e se iz ovog krvavog imperijalistikog pokolja raati novi svijet... Stvorit e se na istinskoj nezavisnosti svih naroda Jugoslavije slobodna, bratska zajednica. Za dvanaest dana pala je drava koja je prije napada imala pod orujem 600 000 vojnika, ali koji, na alost, nisu bili pod pravom komandom. Ta vojska nije znala to treba da radi i koji joj je zadatak. A k o bi se raunalo po uobiajenoj procjeni, po kojoj se u ratnoj pripremi mobilizira 1 0 - 1 5 stanovnitva, onda bi Jugoslavija mogla mobilizirati jo 1 - 1 , 5 milijun vojnika. Sto bi ta vojska mogla uiniti i kakve udarce nanijeti neprijatelju i u mnogo manjem broju da je bila na vrijeme pozvana pod oruje, da je bila bolje organizirana i voena tako da svaka jednica zna svoje zadatke! Stoga je osnovni uvjet bio da se ima jasan ratni plan i da se na vrijeme mobilizira, koncentrira i razvije mobilizirana armija pod komandom sposobnih oficira patriota. Da ne govorimo o tome da je armija bila zapostavljena i u pogledu naoruanja i opreme, kao i u pogledu vojne doktrine, koncepcije obrane itd. Pravilno voena, mogla se uspjeno boriti i sa slabijom tehnikom
1

Proglaeni su za narodne heroje Jugoslavije.

opremom. Takav otpor znaio bi neprocjenjivu korist u dizanju duha otpora, borbenosti i dostojanstva naroda. U tom sluaju ne bi se pojavila tako masovna demoralizacija, izdaja i kasnije sluenje okupatoru. Sprijeili bi se i umanjili masovni zloini, pokolji, zvjersko divljanje i nacionalistike mrnja Okupator je upravo ta niska osjeanja, ovinistiku mrnju, kapitulantstvo i izdaju, svim sredstvima razbuktavao i na taj nain provodio svoje paklene planove okupacije i potinjavanja. Nepuna tri mjeseca kasnije goloruk se narod, pod vodstvom komunista, digao za ustanak i ve 1942. samo sa 150000 slabo naoruanih partizana, bez kolovanog oficirskog kadra, uspjeno se borio protiv 800 000 do zuba naoruanih neprijatelja, to brojano odgovara snazi neprijatelja koji je 6. aprila 1941. izvrio invaziju na Jugoslaviju. Zato nije udno to se i taj dio buroazije, izraz kojeg je bila Simovieva vlada, uplaio narodnog gnjeva i otpora 2.7. marta 1941. Vlada je svim silama nastojala da se taj masovni val otpora faizmu smiri. Buroazija nije smjela dati oruje narodu i osloniti se na njega u borbi za obranu zemlje. Ali zato toj vladi nije nita smetalo da se dodvorava Hitleru i Mussoliniju i da u svom kukaviluku prizna pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Na kraju je ta vlada s generaltabom kukaviki pobjegla iz zemlje. Ali im se digao narodni ustanak, nala je snage da se bori protiv NOP-a. U prvom trenutku ona to radi prikriveno i pod parolom da nije vrijeme za ustanak, da bi se vrlo brzo, ve potkraj 1941, nala otvoreno u borbi protiv narodnog ustanka, na strani faistikog okupatora, organizirajui etnike Drae Mihailovia, koga su postavili za ministra vojske svoje izbjeglike vlade u Londonu. Draa Mihailovi, kao ministar izbjeglike Kraljevske vlade u Londonu, sve etiri godine rata, zajedno s okupatorom i Pavelievim ustaama, borio se protiv NOP-a i NOVJ-a. A N O V Jugoslavije je svojom herojskom borbom u hitlerovskoj evropskoj tvravi zadivila cijeli svijet. Poto se iz Banje Koviljae Maek ve 8. aprila 1941. godine vratio na svoj posjed u Kupinec, odmah je dao javnu izjavu u kojoj je rat prikazao nesreom i pozvao hrvatski narod, lanstvo HSS-a, na red i disciplinu. Ubrzo nakon toga, dva dana kasnije, podrao je proglaenje N D H i ustaku vlast, o emu e kasnije biti mnogo vie rijei. Ban Dravske banovine Marko Natlaen jo 6. aprila 1941. godine obrazuje Narodni svet, u ime kojeg trai da jugoslavenska vojska na teritoriju Slovenije prestane s otporom i izraava ponudu za mir i stvaranje Nezavisne Drave Slovenije. U izdaji nacionalnih interesa nimalo se ne razlikuju monarhija, sa kraljem Petrom i knezom Pavlom, Stojadinovi, Cvetkovi, Maek, Draa Mihailovi, Paveli, Nedi, Aimovi, Peanac, Sekula Drljevi, Rupnik, Vana Mihajlov i drugi mnogobrojni pekulanti i izdajnici, bez obzira na to kako se zovu, kojim se perjem kite, kojoj naciji pripadaju, da li su za povratak monarhistike i centralistike Jugoslavije ili za njezino razbijanje. Svi su oni u jednom bili jednaki - u svojoj bezgraninoj

mrnji prema narodnooslobodilakom pokretu i njegovoj vojsci, protiv koje su se borili ne birajui sredstva. Zato su svi skupa, na jedan ili drugi nain, sluili okupatoru, bez obzira na ciljeve i taktiku - da li odmah otvoreno s njim suraivali ili u poetku prikriveno. Pod pritiskom borbe, najzad, svi su oni otvorili karte i otvoreno se deklarirali protiv oslobodilake borbe naroda Jugoslavije, utrkujui se tko e se vie dodvoriti i vjernije sluiti tuinu. Poslije poraza svojih gospodara faistikih okupatora, kompromitirana kao izdajnik nacionalnih interesa naih naroda, ta buroazija svih nacionalnosti definitivno je zbrisana s politike pozornice i iz ivota Jugoslavije. Historija ju je u ovoj novoj etapi sasvim skinula s dnevnog reda.

STVARANJE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE I BORBA PARTNERA ZA DOMINACIJU U NJOJ

Ustaka koncepcija nove drave Cilj je faistikih okupatora bio da Jugoslaviju ne samo vojniki razbije nego da je uniti i kao dravnu zajednicu Junih Slavena. Raskomadali su zemlju na desetak administrativnih dijelova, stvarajui u njima kvislinke uprave i svoje protektorate, dijelei pojedine dijelove naeg teritorija svojim saveznicima. Cio sistem okupacije bio je postavljen tako da ovjekovjei njeno komadanje. Da bi narode Jugoslavije to vie razjedinio i oslabio njihov duh otpora, okupator je izazvao zvjersku nacionalnu mrnju, nevien teror i bratoubilako istrebljivanje. Nastojao je svim silama unijeti razdor i demoralizaciju da bi lake naao to vie suradnika i pomagaa, da bi stvorio kvislinki aparat i vojsku koja e provoditi njegovu politiku. Na taj bi nain okupator mogao najvei dio svoje vojske prebaciti iz Jugoslavije na istoni front protiv Sovjetskog Saveza. Interesne sfere izmeu Italije i Njemake Hitler je dopunio. Horthyjevoj Maarskoj dodijelio je Baku, Baranju, Meimurje i Prekomurje, da bi je to vie pridobio za saveznika. Vei dio Makedonije i dio jugoistone Srbije ustupio je koburkoj Bugarskoj. Kasnije se okupaciona zona Bugarske, uslijed sve ee borbe protiv N O V - a , proiruje gotovo na cijelu uu Srbiju. Albaniji, koja je bila pod talijanskim protektoratom, dodijeljena je oblast Kosova i Metohije i zapadni dio Makedonije. K a o to je poznato, Italija je pripojila Dalmaciju, vei dio Hrvatskog primorja, gotovo sve otoke i Boku Kotorsku, a okupirala je dio Slovenije i Crnu Goru. Njena zona vojnog djelovanja proirila se i na polovicu teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njemaka je anektirala tajersku i Gorenjsku, a stavila je pod okupacioni reim najvei dio Srbije i Banat. Z o n a vojnog djelovanja Njemake irila se i dodirivala s talijanskom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sandaku i Kosovu i Metohiji. O k o razgranienja teritorijalnih zona u Jugoslaviji odrane su dvije konferencije, i to predstavnika okupatora i N D H u Beu 18. aprila, a odmah potom izmeu grofa Ciana i Ribbentropa od 20. do 22. aprila 1941. godine.

Na stranu faistikog okupatora otvoreno se stavio gotovo cio aparat dravne administracije, andarmerije, policije, mnogobrojni kotarski naelnici i biljenici, znatan dio oficirskog kadra stare kraljevske vojske, koji je svoje vojno struno iskustvo stavio na raspolaganje kvislinkim vlastima i pomogao im da znatno bre stanu na noge. Jedan dio petokolonake buroazije otvoreno se i odmah stavio na raspolaganje faistikom okupatoru koji je preko njih i starog dravnog aparata uspostavio okupacionu kvislinku upravu. Druga grupa buroazije, bjeei na Zapad, formalno se u poetku izjanjavala protiv faistikog agresora, vjeto ubacujui parolu o ekanju osloboenja koje e donijeti glavne sile antihitlerovske koalicije. Propovijedajui da jo nije vrijeme za borbu, teila je da pasivizira narodne mase da ne idu u borbu protiv okupatora, kako bi poslije pobjede nad faizmom lake osigurala povratak stare monarhistike Jugoslavije. Kada se ustanak, uprkos koenju izbjeglike vlade u Londonu, razbuktao, buroazija organizira etniku vojsku koja je u poetku ustanka vjeto taktizirala i formalno suraivala s partizanskim snagama, da bi ve novembra 1941. zabila no u lea ustanku, etnika vojska se ubrzo otvoreno stavila na stranu okupatora, borei se protiv NOP-a ogoreno sve do kraja rata. Osnovna zamisao razbijanja Jugoslavije bila je stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske. Oko toga tko e imati vei utjecaj i dominaciju u novostvorenoj marionetskoj dravi voena je zakulisna borba izmeu Njemake i Italije, mada su se ranije o tome naelno dogovorili. U poetku stvaranja N D H glavnu rije vodili su Nijemci. Njemake trupe prve su ule u Zagreb. Grupa pronjemaki orijentiranih ustakih rukovodilaca iz zemlje ve je 10. aprila 1941. proglasila novu dravu. Protalijanska grupa ustaa, pod Pavelievim rukovodstvom, jo je bila duboko u Italiji i tek se prikupljala. Talijanske pretenzije na dominaciju u okupaciji Jadrana i Dalmacije, zatim Crne Gore i Albanije, ispoljavale su se odavno, ali talijanska iredenta nije se tada vie zadovoljila dodijeljenom ulogom i ogranienim ciljevima, jer su njeni apetiti bili mnogo vei. Ueem talijanskih vojnih snaga u ratu protiv Jugoslavije, iako su te trupe umarirale u nau zemlju uglavnom bez borbi i s dosta zakanjenja, Mussolini je izrazio svoje pretenzije na potpunu dominaciju u Hrvatskoj, koja je trebala da mu poslui kao baza za sve vei utjecaj i penetraciju na Balkan i u Podunavlje. Stoga mu je za ostvarenje utjecaja u N D H mogao korisno posluiti dugogodinji emigrant i ef ustakog pokreta Ante Paveli, kome su Talijani dali ne samo politiki azil nego i svakovrsnu podrku, nadajui se da e im se trud isplatiti kada doe moment razbijanja Jugoslavije. U poetku su sve ustake grupe i u emigraciji i zemlji, u svojoj tenji da dou na vlast u Hrvatskoj, vidjele i traile oslonac u Italiji. Vidjevi

sve vee uspjehe Njemake na bojnom polju, koja je u munjevitom ratu pokorila gotovo cijelu Evropu, razoarane neuspjesima Italije u Grkoj, pojedine grupe ustaa, naroito u zemlji, sve su se vie opredjeljivale za Njemaku, smatrajui da e ih Hitler prije dovesti na vlast. Poetkom aprila 1941. godine jedna delegacija istaknutih ustaa, Artukovi, Benzon, Perevi i Rieger, odlazi u Berlin da trai podrku i mandat za proglaenje N D H . Nijemci su igrali na Vlatka Maeka, nadajui se da e on preuzeti vlast i proglasiti samostalnu Hrvatsku pod njihovom dominacijom. Za Nijemce je bilo svakako korisnije da daju prednost legitimnom predsjedniku najjae stranke u Hrvatskoj, u koju bi mase bar u poetku imale vie povjerenja nego u grupu ustakih terorista predvoenih Paveliem. I Italija je, kako smo ranije izloili, neko vrijeme raunala s M a e k o m i vodila preko njegovih predstavnika vrlo konkretne razgovore. Poto se M a e k sporazumio s Cvetko viem i uao u njegovu vladu, Talijani su ponovno aktivirali Pavelia, ponaajui se po staroj poslovici: Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. U svom dnevniku grof Ciano pie 13. septembra 1939. godine: ... Na kraju Mussolini dokazuje da mora dobiti svoj dio u Hrvatskoj i Dalmaciji.1 Ve 22. septembra Ciano nastavlja: ... Trebamo ekati i biti spremni da i mi ugrabimo svoj dio plijena u Hrvatskoj i Dalmaciji. Duce je ve sastavio za tu svrhu armiju pod zapovjednitvom Grazianija. Ja sam poeo mobilizirati svoje hrvatske prijatelje u Italiji i samoj Hrvatskoj.2 Naravno, ti su mu hrvatski prijatelji u Italiji Paveli i njegova ustaka bratija, a u zemlji Maek i reakcionarno vodstvo HSS-a. Grof Ciano je 23. januara 1940. primio u posjet Pavelia i utvrdio plan politike akcije i Pavelieve obaveze prema Italiji. Tu su se zapravo dogovorili o kupoprodaji Dalmacije i Hrvatskog primorja. O tome sastanku u svom dnevniku grof Ciano pie: ... Primio sam Pavelia. Anfuso je vodio zapisnik o razgovoru. Paveli je odluan i staloen ovjek, zna to hoe i ne boji se odgovornosti, samo da postigne svoj cilj. Utvrdili smo najvanije toke priprema i akcija.3
1 2 3

plijena

Dnevnik grofa Gana, str. 101. Dnevnik grofa Cana, str. 105 Dnevnik grofa Cana, str. 149.

Prodaja Dalmacije i Primorja; sastanak Mussolini-Paveli Talijansko-njemaka igra oko Jugoslavije i kasnije oko Hrvatske nastavlja se i dalje. U toji igri Ante Paveli je bio najobiniji pion i orue u rukama talijanskih faista. as je bio aktualan i trailo se da bude aktivan, a as da miruje, to je sve zavisilo od uspjeha politike pridobijanja Jugoslavije kao cjeline za svog saveznika. Paveli je slijepo sluao. Sluao je kada je trebalo da podmee paklene strojeve i da vri teroristike diverzije u zemlji kada je to odgovaralo njegovim gospodarima, uestvovao je po njihovom nalogu u organiziranju atentata na kralja Aleksandra, pristajao je na privremeno uklanjanje i internaciju kada je to zahtijevala situacija i interesi faistikih gospodara, da bi se po njihovom nalogu ponovno aktivirao kada je nova vlada Cvetkovi-Maek naglaavala jedno vrijeme neutralnost koja se nije poklapala s politikom uvlaenja Jugoslavije u blok sila Osovine. Poslije potpisivanja T r o j n o g pakta od strane vlade Cvetkovi-Maek, Paveli je bio ponovno zaobien i odbaen u stranu, da bi nekoliko dana nakon ruenja toga pakta ponovno bio angairan u slubi talijanskog imperijalizma za razbijanje Jugoslavije. Talijanski vlastodrci raspolagali su Paveliem kako su htjeli i kada su htjeli. On im je dobro doao sada kada je propao pokuaj pridobivanja Jugoslavije na miran nain. Paveliu je bila potrebna Italija da poto-poto doe na vlast, pa makar morao za to prodati i kou roenog oca. Za vlast mu nije bilo teko dati Jadran, otrgnuti dijelove tijela nae zemlje kao to su Dalmacija, Primorje, Meimurje. Prvih dana marta 1941. Pavelia je iz Firenze pozvao u Rim barun Feraris, ef kabineta vrioca dunosti ministra vanjskih poslova Italije Filipa Anfusa, jer se grof Ciano nalazio na vojnoj vjebi u zrakoplovnoj jedinici u Foggi (od januara do aprila 1941). T o m prilikom Feraris je stavio Paveliu do znanja da Italija, s obzirom na odnose sa Jugoslavijom i njeno predstojee pristupanje Trojnom paktu, eli da se ustaka organizacija ponovno dezaktivira i da talijanskoj diplomaciji ne pravi tekoe. Paveli na to bez pogovora pristaje. Poslije raskida Trojnog pakta, ve 29. marta 1941, Mussolini prima Pavelia prvi put otkako se naao kao emigrant u Italiji. Filipo Anfuso u svojoj knjizi Od palae Venezia do Gardskog jezera pie: Mussolini nije uao ni u Atenu ni u Bizertu, ali je zato stigao u Ljubljanu nekoliko sati prije Nijemaca, a u Zagreb je poslao Antu Pavelia, budueg efa hrvatske drave, ducea (poglavnika) Hrvatske. Poto je pala odluka o Pavelievu odlasku u Hrvatsku, morao sam ga odvesti k Mussoliniju. Rekao sam Duceu da mi, bez obzira na ruiaste izglede budunosti Ante Pavelia, njegovo agitatorsko znaenje ne izgleda dostojno da ga izloimo slubenim poastima Palae Venezia. On se sloio s time, pa sam potajno otpratio efa ustaa u vilu Torlonia, privatno

obitavalite Ducea. Mussolini nije naao nita bolje nego da ga primi u skromnoj blagovaonici.1 Pavelia je Simoviev pu zatekao u Firenzi. Dr Ercole Conti, generalni inspektor talijanskog ministarstva unutranjih poslova, doao je 26. marta 1941. u Firenzu i saopio Paveliu da mora otputovati u Rim na poziv ministarstva vanjskih poslova. Anfuso, kao ef Cianovog kabineta i njegov zamjenik, imao je potpun uvid u odnose izmeu Pavelia i talijanskih slubenih vlasti od 1936. do 1942. godine. Barun Feraris, ef Anfusova kabineta, bio je referent za hrvatsko pitanje. U talijanskom ministarstvu inozemnih poslova Anfuso je i sam nekoliko puta razgovarao s Paveliem. Dnevnik grofa Ciana i Anfusova knjiga: Roma-Berlin-Salo (izdana u Milanu 1950), djela dvojice glavnih aktera u stvaranju N D H , otkrivaju potpuno izdajniko lice Pavelia i njegovih ustaa. Mussolini je primio Pavelia s rijeima: Addesso e il vostro momento! (Sada je va as!) Cio problem tih razgovora nije bio u tome da se Paveli cjenka i pregovora koliko mora Talijanima platiti, ustupajui im nae teritorije to su ga do sada izdravali i to ga dovode na vlast, nego u tome kako da se izbjegnu tekoe i zavaraju hrvatske mase zbog prodaje zemlje i kako da se to je mogue vie sauva forma tog ina izdaje. Anfuso o tome razgovoru pie: On (tj. Paveli) potvruje prijanje obaveze prema Italiji, preuzima garanciju da e ih izvriti, raspruje svaku sumnju u pogledu lojalnosti. Premda ga Nijemci podravaju, zna to duguje Italiji, koja je do tada nastojala da mu pribavi njemako kumstvo. Sr itavog pitanja je Dalmacija. Hoe li Poglavnik moi, i u kojoj mjeri, zadovoljiti tenje svojih zemljaka nasuprot talijanskom iredentizmu? Paveli ne krije da e to biti teko. Mussolini izgovara rije: ,Dalmacija'. Paveli potvruje i odgovara ,Hrvatska', ili jo bolje, ,hrvatsko-talijanska unija'. Paveli nije ni pokuao da izbjegne problem Dalmacije. On e uvjeriti dalmatinske Hrvate o prednosti federacije s Italijom i tako ih pripraviti na venecijanske zahtjeve i uvjeriti konano Mussolinija da e u Split i ibenik ulaziti na velika vrata Zagreba. Paveliu je najvanije da stigne u Zagreb prije nego doe do drugih rjeenja, koja bi onemoguila rjeenje da se vlast preda ustaama. Premda taj plan ima podrku Hitlera, Paveli se boji da kakva nepredviena promjena germanskog raspoloenja ne bude uzrok da izgubi prijestolje poglavnika. Mussolini se nalazi pred rjeenjem jadranskog pitanja, koje za njega ne dolazi nenadano, jer ga nosi u sebi ve dugo godina, rjeenje suvie zavodljivo, ali i suvie radikalno, a da ne bi pobuivalo bojazan da iza garancija, koje je dao Paveli, ipak ne doe do skidanja pitanja Dalmacije s dnevnog reda ili do potpune njemake kontrole nezavisne
1

Citati uzeti iz knjige S. Balen, Paveli, Zagreb 1952..

Hrvatske, ime bi postali bespredmetni sporazumi zakljueni s hrvatskim agitatorom. Iz ahure agitatora izvukao se dravnik; Paveli je ponizan i miran pred Mussolinijem; rijei su mu proete umjerenou, koja otkriva njegov napor da postupa kao politiar, a ne vie kao terorist. Kad Hrvati budu uvjereni, veli Paveli, da ne postoje vie politike i administrativne nesuglasice s Talijanima, dalmatinsko pitanje nee imati nikakva razloga postojanja. Mussolini je zakljuio s rijeima da ne vidi nikakva razloga da Paveli ne poe u Hrvatsku, zatim mu je ponovno, vjeran principu da razgovor zakljui s izvjesnim rezultatom, izloio pred kraj audijencije da e talijanska vlada, im Poglavnik doe u Zagreb, poeti s pregovorima o sporazumu, inspiriranom ovim razgovorom. Poslije toga sastanka Duce je naredio da Radio-stanica Firenza iza 22 sata emitira vijesti kao radio-stanica Glavnog ustakog stana pod imenom Velebit. Dogovoreno je tada s Mussolinijem, i sutradan s dravnim tajnikom talijanskog ministarstva rata, generalom Soduom, da se internirane ustae pokupe po Italiji i da se koncentriraju u jednom logoru u sjevernoj Italiji. Paveliu je dodijeljen kao pratnja i ispomo potpukovnik Sangiorgio, koji treba da ga s inspektorom Contijem doprati do Zagreba. Ustae se prikupljaju u logoru u Pistoji i do 10. aprila 1941. bilo ih je oko 250.1 Tu su dobile talijansko naoruanje i uniforme, dodavi samo na kape slovo U, hrvatske zastavice i noeve za pojaseve. U logoru u Pistoji ustae su preko radija ule da je Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku.

Proglaenje

Nezavisne Drave Hrvatske

D o k su Talijani pripremali Pavelia i prikupljali rasute ustae po Italiji, dotle je Veesenmayer, predstavnik Ribbentropovog ministarstva vanjskih poslova Treeg Reicha, nastojao da Njemaka uspostavi N D H . Po nagovoru Veesenmayera, pronjemaki orijentirani ustaki eksponenti u Zagrebu bili su spremni da prihvate Maeka kao efa hrvatske drave. Maek je odbio njemaki prijedlog da stane na elo nove drave, jer nije vjerovao u krajnju pobjedu sila Osovine. Pored Veesenmayera, to mu je kasnije ponudio i njemaki general koji je sa svojim trupama pristigao u Zagreb, kao i oficir Gestapoa Nassenstein. Maek sve te prijedloge odbija, ali pristaje da izda proglas u kojem od hrvatskog naroda i svojih pristalica trai da iskreno surauju sa novom vlau. O tome
1 Postoje razliiti podaci o broju ustaa koji su krenuli s Paveliem iz Italije. Njemaki poslanik u Rimu Mackensen govori o 300 ustaa. Ustaki list Hrvatski narod od 11. IV 1941. govori o 340 ljudi. V. Maek u svojim memoarima pie o 200 ustaa.

Rat

81

traginom trenutku Paveliev vojskovoa Slavko Kvaternik na suenju izjavljuje: Ja sam doao u stan gosp. Maeka bez oruja, a u mojoj pratnji bio je gosp. Veesenmayer, koga ja nisam zvao. Kada sam doao Maeku, bila je tu cijela njegova oruana garda, konjanici. Sjedili su u sobi on i Kouti. Ja sam rekao dru Maeku, jer on nije otcijepio od Simovieve vlade Hrvatsku, da u ja to uiniti danas na radiju, pa bi trebalo radi odravanja kontinuiteta volje naroda i legaliteta vodstva, da on da jednu slinu izjavu, i to nasigurno, jer mi je stalo do toga da bude odran red i mir, da to ne bude revolucionaran akt, nego akt koji proizilazi iz volje i naroda i njegovih predstavnika. Gospodin Maek je na to s malo rijei razgovarao s ing. Koutiem kraj stola. Kouti je sjeo na stolicu, a ja sam se okrenuo prema drugoj sobi, jer sam mislio da oni imaju neto da se dogovore i nisam htio prislukivati. Maek je diktirao Koutiu i oni su izraavali meusobna miljenja. Ja se nisam paao u to ni jednom rijei, a kad je bilo gotovo, Kouti je prepisao to na jednoj dugakoj cedulji i uruio mi tu cedulju. Ja sam proitao cedulju i u toj cedulji je stajalo da se narod poziva da podri novo stanje, da odri red i mir i da podupre vlast. Ja sam se zahvalio i otiao direktno na radio s ceduljom. Na radiju sam najprije govorio ja, a stajao sam kad je iza mene spiker proitao izjavu Maekovu. Prije nego to je preko radija proitao svoj proglas o proglaenju N D H , Kvaternik dobija podrku komandanta Maekove zatite Z v o n k a Kovaevia, efa policije Vragovia i komandanta Subaieve andarmerije, generala Tartalje. Veesenmayer je jo jednom, 10. aprila 1941. oko 16 sati, razgovarao s Maekom i nastojao ga privoliti da odstupi od ranije odluke i da preuzme vlast u Hrvatskoj. M a e k nije ni ponovni poziv prihvatio, ali je rekao da je spreman javno izjaviti kako predaje vlast Kvaterniku i da e se obratiti narodu i svojim pristalicama da priznaju novo stanje i da surauju s novom vlau. Proglas o proglaenju N D H Kvaternik je itao preko radija oko 17 sati i 45 minuta. 1 Odmah poslije proglasa spiker je proitao Maekov proglas. 2 Njemaka oklopna divizija, pod ko1 Hrvatski narode! Boja providnost i volja naeg saveznika te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog naroda i velika portvovnost naeg poglavnika dra Ante Pavelia te ustakog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan uskrsnua Bojeg sina uskrsne i naa nezavisna hrvatska Drava. Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naroito sve asnike, podasnike i momad cjelokupne oruane snage i javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta prijave zapovjednitvu oruane snage u Zagrebu mjesto gdje se sada nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne oruane snage preuzeo sam danas kao opunomoenik Poglavnika. (Narodne novine od 11. IV 1941.) 2 Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu, samostalnu i nezavisnu dravu na cjelokupnom historijskom teritoriju hrvatskog naroda, te je dananjim danom preuzeo vlast u svoje ruke.

mandom generala Khna, ulazi u Zagreb istog dana oko 19 sati. Lukavi Veesenmayer vrlo je vjeto izreirao to proglaenje nove drave, naravno bez ikakvog udjela i utjecaja Talijana. Poslije itanja tih proglasa, Kvaternik telegramom obavjetava Hitlera da je od Maeka, potpredsjednika jugoslavenske vlade i predsjednika HSS-a, dobio ovlatenje o preuzimanju vlasti i moli priznanje N D H . Proglaenje N D H od pronjemaki orijentiranih ustaa u zemlji unijelo je pometnju u redove ustaa emigranata u Italiji i zebnju kod samog Mussolinija. Talijanski krugovi i sam Paveli saznali su preko radija vijest o proglaenju N D H i Maekovom priznanju ustake drave. Jaanje utjecaja Nijemaca u N D H znailo je dominaciju Nijemaca na Balkanu i njihovu penetraciju u bazen Sredozemlja. Sada je to izraeno mnogo vie nego to su Talijani mogli vjerovati. Na svim ranijim sastancima njemaki partner ih je uvjeravao u prioritet talijanskih interesa u Hrvatskoj i Sredozemlju. Zato Mussolini ve 11. aprila 1941. prima, sada u slubeni posjet, Pavelia i trai od njega ponovnu potvrdu ranije datih obaveza prema Italiji. Oba diktatora ocjenjuju da e oko Dalmacije biti tekoa, ali Paveli sluganski predlae personalnu uniju ili federaciju Hrvatske i Italije. Tako bi Italija preko Zagreba dola ne samo do Dalmacije nego i do cijele Hrvatske. Paveli je tom prilikom istakao da e odmah, im doe u zemlju i preuzme vlast, zapoeti dravne razgovore 0 svim tim teritorijalnim pitanjima na bazi datih obaveza. Tada je Paveli dobio odobrenje za odlazak u zemlju sa svojom ustakom vojskom, koja je brojala - kako smo kazali - neto oko 250 ljudi. 1 Tada Mussolini jo nije znao o Hitlerovoj odluci da uskoro kree u napad na SSSR i da e samo zbog toga prepustiti Italiji prioritetni utjecaj u Hrvatskoj. Zbog toga se Mussolini grevito dri Pavelia kao u tom momentu jedinog svog aduta i zadovoljava se Dalmacijom 1 Hrvatskim primorjem. Od Pavelia trai, prije nego to doe na vlast, jasna i vrsta obeanja. Paveli je bio obavezan da im doe na vlast dade javnu izjavu o svim obavezama N D H prema Italiji, prije nego to doe do priznavanja nove drave. Ali od Pavelievog polaska iz Italije i dolaska do Zagreba te davanja obeane javne izjave desilo se vie toga
Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokori. Sve pristae Hrvatske seljake stranke, koji su na raznim upravnim poloajima, lanove kotarskih odbora, opinske naelnike, odbornike itd. pozivam da na svojim mjestima ostanu i s novom vladom iskreno surauju. Dr. Vlatko Maek (Hrvatske novine br. 1 od 11. IV 1941.) 1 Kvaternik je poslije proglaenja N D H poslao telegram Hitleru da je od Maeka, potpredsjednika jugoslavenske vlade i voe HSS-a, dobio sva ovlatenja i moli vou njemakog Reicha da prizna novu dravu. Sebe je proglasio Poglavnikovim zamjenikom, a dra Budaka je imenovao predsjednikom vlade, tj. efom Hrvatskog dravnog vodstva kao vrhovnog organa vlasti, Slavka Stancera zapovjednikom vojske i mornarice, a dra Josipa Dumandia gradonaelnikom grada Zagreba. Premda je Paveli o svemu ovome saznao preko radija, isto tako je Kvaternik preko ustaa iz Bea tek i z . aprila saznao da je Paveli, s na brzinu skupljenim ustaama, krenuo iz Italije prema Zagrebu.

to osvjetljava svu teinu ustake izdaje najhitnijih interesa hrvatskog naroda. Paveli i grupa oko njega imali su tih aprilskih dana 1941. godine vrlo slabe veze sa zemljom. Sve vijesti u Firenzi dobivali su preko ostalih radio-stanica i tampe. Veza preko Rijeke i Suaka, koju je tada drao trgovac iz Makarske Marijan imi (kasnije ministar trgovine), bila je nedovoljna, neredovita i nije odgovarala trenutku u kojem se nalazio ustaki pokret. Tih dana je ef rijekog kanala javljao da je granica zatvorena i da nema nikakvih vijesti. Drugi kanal bila je pota preko koje je vijesti slao major Adolf Sabljak, ali tim javnim putem nije se moglo bogzna to znaajno saznati. Trei kanal bili su kuriri, odnosno turisti i putnici, to je takoer bilo neredovito, prema tome i nedovoljno. Okupljanje ustaa u Pistoji trajalo je skoro desetak dana. Kako nije bilo vijesti iz zemlje, ustaki teroristi Marijan imi i Ante Godina dobili su zadatak da se svakako probiju, odnosno uspostave vezu s organizacijom u zemlji. Negdje prvih dana aprila naao se u Firenzi dr Erich Ferer, advokat iz Bea, koji je kao Himmlerov emisar posjetio Pavelia. Trebalo je, ukoliko se ne uspije s Maekom, sondirati teren za eventualno Pavelievo putovanje u Berlin na razgovor s Hitlerom. Za Pavelia, kao i za Talijane, ponaanje Nijemaca u vezi s uspostavljanjem samostalne hrvatske drave nije bilo sasvim jasno. Nije bilo jasno ni to da li e Hrvatska dobiti status slian Slovakoj ili e biti na kraju tretirana kao i ostale nacije u Jugoslaviji, bez obzira na sve ranije propagandne izjave koje su mogle biti samo taktike prirode dok se rat ne privede kraju. Tek kasnije se pokazalo da Nijemci od Hrvatske ne trae nikakve teritorijalne zahtjeve izuzev vojne suradnje i koritenja privrednih potencijala. Tih aprilskih dana ustaka aktivnost u Italiji svodila se na sluanje raznih radio-stanica, a Paveli je pripremao program za Radio-Firenzu, koja je u kasnim veernjim satima emitirala vijesti na naem jeziku pod imenom Radio-Velebit. Vijesti je itao Penikar. Tek 10. aprila, dolaskom poslednje grupe sa Sardinije, okonana je koncentracija ustaa. Toga dana Paveli je sa sinom Velimirom, Mijom Bzikom i talijanskim potpukovnikom Sangiorgiom posjetio ustaki logor. U poetku su Talijani predlagali da se ustae prebace na neki otok koji su Talijani drali u Kvarneru, na Cres ili Loinj. Meutim, mogunost manevriranja i ubacivanja u zemlju s ovih otoka bila je veoma smanjena i potpuno bi zavisila od talijanske mornarice. Zato je taj prijedlog otpao kao neprihvatljiv. Jo uvijek je Paveli u nedostatku informacija smatrao da treba svoje ustae ilegalno prebaciti u zemlju. Tih 250 ustaa trebali su predstavljati glavni oficirski kadar u ustakoj vojsci, iako veina nije imala potrebnog vojnog obrazovanja, izuzev pojedinih oficira bive austro-ugarske vojske, koji su poslije raspada Austro-Ugarske prili frankovcima, odnosno ustaama. Bilo je i pojedinih oficira bive jugoslavenske vojske, kao to su bili Tomislav Serti, Sabljak i jo nekoliko pojedinaca koji su pobjegli iz

zemlje i pridruili se ustaama. Naravno, kasnije, poslije uspostave N D H , u Pavelievu je vojsku primljen velik broj oficira bive vojske. Ali ustaka emigracija, na koju se Paveli poslije povratka potpuno oslanjao, stvarala je odreene tekoe u voenju Vojnih jedinica. No zato su se isticali svojim znanjem steenim u logorima u Italiji, gdje su bili struno obueni i osposobljeni za masovno unitavanje stanovnitva, za klanje nedunih ljudi, ena i djece, za paljevine, pljaku i ruenje svega onog to je ljudska ruka decenijima stvarala i stjecala. Pred polazak iz Pistoje Paveli je odrao smotru ustaa 1 , a paradu je predvodio major Stjepan Tomii Dabia. Prisutni su bili Vjekoslav Servatzy, Ivo Hereni i Ante Mokov. Koliko su ustae bile neobavijetene o dogaajima u zemlji, govori podatak da su tada, za vrijeme parade, preko Radio-Zagreba saznali da je naelnik grada Zagreba postao ustaa Jozo Dumandi. Tada su svi potrali u logor da uju radio-vijesti. Tek kada se Paveli sa svojom pratnjom vratio u Firenzu, saznao je od svoje ene da su u Zagrebu ustae uzele vlast i da je Slavko Kvaternik izvrio proglaenje nove drave u ime poglavnika Pavelia. Dogaaji se brzo niu i jo nije sigurno da e Ante doi na vlast. Jo se nije znalo da li su se saveznici o tome meusobno dogovorili. Osim toga, proglaenje je izvreno pod tutorstvom i pokroviteljstvom Nijemaca, a Talijani su 10. aprila 1941. bili tek ozbiljnije uputili trupe u napad na jugoslavenski teritorij. Veesenmayer, kao Ribbentropov opunomoenik, i ostali njemaki predstavnici proveli su to proglaenje pred sam ulazak njemakih trupa s ljudima iz zemlje koji su bili pronjemaki orijentirani. Paveli nema nikakvog aranmana s Nijemcima i oito zna da njegov mandat podravaju samo Talijani, koji su u svim tim ratnim dogaajima u Evropi, pa i u ovima u Jugoslaviji, bili tek druga violina. Osnova za sumnju je bilo. Jo 8. aprila njemaki konzul u Zagrebu sazvao je sjednicu kojoj su, osim konzula Freundta, prisustvovali predstavnik Ribbentropa E. Veesenmayer, predstavnik Wermachta dr H. Probst, dr Suster, Janko Torti i in. Carnelutti ispred HSS-a i Slavko Kvaternik, kao predstavnik hrvatskih nacionalista. Veesenmayer otvoreno odbija Pavelia kao budueg poglavara Hrvatske, jer je previe eksponent Italije i obavezan na teritorijalne ustupke Talijanima. Iako je Kvaternik odbijao sumnje u Pavelia, Torti istupa s ocjenom da bi dolazak Pavelia na elo drave znaio katastrofu. Z b o g tih neslaganja ne donosi se tada nikakav zakljuak.
1 Ustaka bojna koja je s Paveliem pola u zemlju imala je 6 satnija. Komandant bojne bio je spomenuti Tomii-Dabia, a zamjenik mu je bio Mijo Seletkovi. Zapovjednici satnija bili su: Ivan Devi-Pivac, Nikola Zeli, Jerolim Kati, Rafo Boban, Ante Pejkovi i Kruno Devi. Oficiri za vezu s talijanskom vojskom bili su: potpukovnik Sangiorgio i kapetan Tabaio.

Paveli vie osjea nego to zna da njegov poloaj kao budueg efa drave nije ba tako siguran, iako je u njegovo ime proglaena dravna samostalnost Hrvatske. On i tada daje Mussoliniju garanciju da e dobiti Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Anfuso o tome pie: Pavelieve su brige mnogostruke, a najtee su one koje e mu zadati mnoge njegove pristae. Njima e trebati prikazati takvu sliku NDH po kojoj njen Poglavnik nee ispasti izdajica. Stvaranje N D H bez Talijana dosta je okantno djelovalo na sve njih u Italiji. Talijanska tampa bila je uzdrana i krto je informirala o ulasku njemakih trupa u Zagreb i o proglaenju N D H . Jedna vijest agencije tefani, datirana iz Zagreba, govorila je o tome kako su Hrvati razoarani jer su oekivali slobodu, a vojniki su okupirani. Sve je ovo bio razlog to je Mussolini pourio da pozove Pavelia da bi mu ovaj potvrdio ranije date garancije. Paveli je na taj razgovor s Mussolinijem iao sam, bez svjedoka. Ali kasniji Rimski ugovori, koji su sankcionirali prodaju Dalmacije, veeg dijela Hrvatskog primorja i jadranskih otoka Italiji, govore o tome da su ti prvi kontakti Pavelia s Mussolinijem bili samo uvod u kasnije zvanino ustupanje tih naih krajeva, koji su pretrpjeli nebrojena zla i nevolje pod talijanskom okupacijom.

Karlovaka

uvertira

Talijani su Paveliu, navodno, bili osigurali avion da bi to prije stigao u Zagreb. Sve tehnike pripreme bile su uinjene u Trstu u tabu druge talijanske armije. Ustaka grupa kree 1 1 . IV 1941. posebnim vlakom iz Pistoje u Trst, kamo stie 12. IV izjutra. Paveli s obitelji i ustakom pratnjom posebno kree i stie u Trst ve 1 1 . IV oko 23 sata. Mjesne vojne i civilne talijanske vlasti slubeno ga doekuju. U Trstu je donesena odluka da Paveli ne ide u Zagreb avionom. Sigurnije je i politiki korisnije da u Zagreb stigne s cijelom grupom ustakih emigranata. Za svaku eventualnost. Ali Paveliu jo nije jasna situacija u zemlji. Nema podrobnijih podataka o ratnim dogaajima ni o stvarnoj situaciji oko preuzimanja vlasti od strane ustaa. Vre se pripreme da se Hereni avionom prebaci u okolicu Zagreba, gdje bi mu navodno ustae stavile na raspolaganje oko 2000 studenata i aka radi irenja i uspostavljanja ustake vlasti. iri rajon Zagreba potrebno je osigurati od eventualnih ostataka jugoslavenske vojske ili mogunosti neke druge diverzije. Paveli eli obezbijediti svoj siguran povratak. Hereni od Pavelia dobiva dva pisma: za njemakog komandanta i za Slavka Kvaternika. Paveli takoer osjea potrebu da Ivo Hereni usmeno prenese Kvaterniku da su od Talijana dobili

garancije da nee od njih traiti nita izuzev to e privremeno okupirati neke otoke iz vojno-operativnih razloga. Poslije povratka iz taba komandanta druge talijanske armije, generala Ambrosija, Paveli odustaje od slanja Herenia u zemlju, jer ga je talijanski komandant obavijestio da je njegova vojska na prilazima Karlovcu i da je put slobodan. Poslije prikupljanja vozila ustaka kolona tek i z . aprila 1941. oko 22 sata nastavlja put u Jugoslaviju. U Suak su stigli 13. aprila oko 2 sata ujutro. Sve same talijanske zastave. Dalje kroz Gorski kotar ve se vide hrvatske zastave. Iz Delnica Paveli telefonom razgovara sa Slavkom Kvaternikom i ugovara s njim sastanak u Karlovcu 13. aprila oko 16 sati. U Vrbovskom Pavelia pozdravlja dr Lovro Sui (kasnije ustaki ministar), zatim u Ogulinu dr Milovan Zani, Jure Pavii, Ivo Bogdan i dr. (kasnije ministri i visoki funkcioneri u N D H ) . U Dugoj Resi, na putu izmeu Ogulina i Karlovca, Pavelievu kolonu presrela je njemaka delegacija predvoena Veesenmayerom. Paveli prelazi Veesenmayerov mercedes i odlazi s njim u Karlovac. Mercedes je vozio njemaki potpukovnik Saltzer, pomonik njemakog vojnog ataea u Beogradu, tako da se Paveli nije stigao javiti ni svojoj pratnji, ni talijanskom oficiru za vezu, potpukovniku Sangiorgiu. U Karlovcu ga tek oko 20,30 saekuju Slavko Kvaternik i grupa ustaa te njemakih i talijanskih oficira. Njemaki general, komandant divizije u Karlovcu, pozdravlja Pavelia i obraa mu se rijeima: Gospodine efe drave. 1 Paveli je u Karlovcu odrao dui sastanak s Veesenmayerom. Paveli pozdravlja njemakog predstavnika rijeima da je Hrvatska i u prolom ratu bila saveznik Njemake, da Hrvati nisu Slaveni nego gotskog porijekla i da e i sada lojalno suraivati s Treim Reichom. Veesenmayer izraava elju da Paveli to prije doe u Zagreb, da bi se provelo i formalno priznanje Hrvatske od strane Treeg Reicha. Veesenmayer trai od njega da ve sutradan, 14. aprila, krene u Zagreb. Sada de facto Paveli nudi ostatak Hrvatske Nijemcima, jer je Dalmaciju, jadranske otoke i Primorje ve prodao Italiji. Cim je ustaka grupa iz Pavelieve kolone stigla u Karlovac, poela je pljakati mirne graane. O tome je na suenju Slavko Kvaternik rekao: Dobio sam obavijest od redarstva u Karlovcu da ustae zalaze u tue kue i oduzimaju graanima dragocjenosti. Tu je uslijedila moja intervencija (kod Pavelia) i protest s rijeima: Molim te, provedi najstrou istragu i kazni krivce, jer ovo je alostan poetak. Isto vee Veesenmayer i S. Kvaternik vraaju se u Zagreb, a Paveli odlazi u stan predsjednika karlovakog suda, dra Ante Nikia, koji je
1 U Karlovcu Pavelia, osim Kvaternika, saekuju dr Artukovi, dr Benzon, Mufti, Vri, prof. Blaekovi, dr Kai, Jakin, Rajkovi, dr Jerec, Jeli (Ivo), Malivuk i dr.

kasnije postao njegov ministar unutranjih poslova. Paveli ostaje u Karlovcu, jer je dobio obavjetenje da Anfuso hitno dolazi u Hrvatsku. Mussolini je nestrpljiv jer ne dobiva nikakve vijesti od Pavelia. Boji se da ga Nijemci potpuno ne obrlate i da Talijani ne izgube svaki utjecaj u Hrvatskoj. Poslije neuspjeha u Grkoj, ranijeg neuspjeha u Abesiniji, zatim neuspjeha u Francuskoj, nipoto ne smije izgubiti ovu igru s Paveliem. U protivnom, talijanska politika doivjet e totalan krah. Mussolini je vrlo nervozan i trai od Pavelia javnu izjavu o pravima Italije na Jadranu, pa tek onda pristaje da zvanino prizna N D H . To bi bila nekakva garancija da Nijemci nee niti pokuati da ih izguraju iz igre. Ali Paveli niti ne misli da igra na kartu suprotnosti interesa i borbe meu osovinskim partnerima i da sprijei prodor Talijana na Jadran ili bar da se umanje koliko je to mogue njihovi teritorijalni zahtjevi. Kao sitni pioni uporno eka u Karlovcu Anfusa, v. d. ministra vanjskih poslova Italije. Anfuso u ve spomenutoj knjizi opisuje Mussolinijevu uznemirenost: Kad su jednom Paveli i ustae otili, o njima se vie nita nije ulo, odnosno vrlo malo. Prvo pitanje koje mi je Mussolini postavio prilikom jutarnjeg referata bilo je: ,Sto znate o Paveliu? Odgovorio sam da ne znam mnogo, izuzev da se bez tekoa vratio u Hrvatsku i da je Wilhelmstrasse pripravna da prizna njegovu vladu. Mussolini je tada promijenio pitanje: ,A Dalmacija? pitao me niti ne izgovorivi Pavelievo ime ... etiri ili pet dana nakon odlaska Hrvata, jednog lijepog jutra stajao sam uza stol u ,Palai Venezia', u uniformi admirala, detalj koji sam dosad propustio spomenuti. (Talijanski diplomati su u to doba nosili admiralske uniforme)... Dok smo zajedno ocjenjivali kada i kojeg bi dana Paveli, dobivi priznanje svoje vlade, mogao poeti, kako je obeao, da se bavi problemima ocrtanim u toku razgovora u vili ,Torlonia', Mussolini me ivo prekinuo: ,Ne vidim jasno', uzviknuo je. ,Hrvate su ve obradili Nijemci. Ako ne njega, a ono bar njegove emisare: Kvaternika i druge! Otkuda ja to znam? Budemo li dulje ekali, Berlin e nam predloiti da \zajedno priznamo hrvatsku vladu, a osim Pavelievih izjava nemamo nikakve garancije da e potovati talijanska prava u Dalmaciji!' Lijepo sam mu rekao - nastavlja Anfuso - da se Paveli ve prije toga, jo mnogo odreenije nego u vili ,Torlonia', obavezao da priznaje talijanske aspiracije na Jadranu, ali ga nisam uspio uvjeriti... ,To je pitanje koje treba da se stavi na dnevni red i rijei prije nego Nijemci stvore nepopravljivu situaciju. Mogu vjerovati u Pavelievu rije - produio je Mussolini - ali to e on uiniti nae li se pred njemakim vetom! Paveli je jedini pion koji drimo na balkanskoj ploi i ne smijemo dopustiti da nam ga otmu.' U taj as, pozvavi tajnika Sebastiana telefonom, Mussolini je naredio da pripreme sve potrebno da me prebace u Zagreb, sat kasnije, jo u admiralskoj uniformi, linim Mussolinijevim avionom. Primljeni nalozi bili su takvi da im se nije smjelo prigovoriti, i ubrzo sam se naao u zraku

na putu prema Zagrebu, a da nisam znao da li je ,hrvatski voa' tamo prispio, a jo manje da li su napokon stigli i Nijemci. Primio sam od Ducea ovu uputu: postii od Pavelia, prije nego to Italija slubeno prizna njegovu vladu, javnu i sveanu izjavu koja ga obavezuje da odredi granice nove hrvatske drave, vodei pri tome naroito rauna o talijanskim interesima u Dalmaciji. Uzalud su S. Kvaternik i Veesenmayer sutradan ekali Pavelia da doe u Zagreb. Oni ga uporno trae telefonom, da bi, najzad, ponovno ili u Karlovac. Anfuso je hitno avionom stigao u Zagreb, ali takoer nije naao Pavelia. Saznao sam - kae Anfuso - da se Paveli skriva u Karlovcu, oekujui ulazak u Zagreb, gdje situacija jo nije bila ista. Paveli izjavljuje da u Karlovcu eka odgovor Berlina, koji je oekivao nakon razgovora s Veesenmayerom. itava ta trka oko kupoprodaje Hrvatske izmeu Njemake i Italije odvija se u Karlovcu kao kakva kazalina predstava. Takav razvoj dogaaja nesumnjivo je uvjetovalo iznenadno ustajanje naih naroda protiv Trojnog pakta jer su na brzinu pripremljene koordinirane operacije protiv Jugoslavije, iako je opa varijanta napada postojala otprije. Z b o g vremenskog tjesnaca, mnoge stvari meu osovinskim partnerima nisu bile dogovorene. Sada se svaka minuta koristi da svaka strana dobije to vei zalogaj. T k o prije i bolje povue figuru na ahovskoj tabli, taj dobija partiju. Anfuso o toj predstavi u Karlovcu pie: Kad je doao Paveli, pogledao me je zauenim pogledom od glave do pete i kleo se da se nita nije promijenilo u njegovim namjerama. Zabavljen da uspostavi prvi dodir s hrvatskim stanovnitvom, nije jo imao vremena - rekao mi je - da konkretizira obaveze koje je preuzeo prema Mussoliniju, ali da, rauna, s tim nee zakasniti. Odgovorio sam mu da sastavljanje i potpisivanje sporazuma zahtijeva vremena. Sada mi je potrebna izjava, kojom bi se obavezao na svean nain, a koja bi istovremeno oslobodila Mussolinija sumnje u pogledu budueg statusa Dalmacije. Usred toga razgovora upao je u sobu Slavko Kvaternik, koji je ponovno doao u Karlovac s Veesenmayerom im su uli da je Anfuso u Karlovcu. Anfuso je uspio Pavelia odvui na stranu i s njim razgovarati, o emu u svojoj knjizi govori. 1 Izloio sam mu iznova Mussolinijevo stanovite i ukazao na to da nije as za razmiljanje. Paveli me pitao u kojoj formi treba da se sastavi
1 Paveli je uvijek u najvanijim pregovorima vodio razgovore sam bez prisustva i jednog svog suradnika. To je inio i s drom Anfusom i s Cianom u Ljubljani i ranije s Cianom i Mussolinijem u vili Torloniji i Palazzo Venezia i Casertanom itd.

izjava. Odgovorio sam mu da je dosta telegram, koji bi on uputio Mussoliniju i od kojeg bih ja uzeo kopiju radi objavljivanja u Italiji. Dodao sam da bi takva poruka proizvela na Ducea najbolji dojam i da je to cilj mojeg posjeta. Sto se tie sri tog pitanja, o tome e se diskutirati izmeu Talijana i Hrvata u zajednici misli, kako je sam odredio u vili Torlonia. ,Nije u pitanju tekst telegrama ili karakter obaveze' - odgovorio je Paveli. - ,Znam da je Mussolini prijatelj hrvatskog naroda i da e sporazumi, koji treba da se zakljue, biti u obostranom interesu. Pitanje... postao je ozbiljniji - to su Nijemci. Ne mogu uiniti takvu poruku bez njihova pristanka. Ako oni poslije toga budu nezadovoljni... Vi me razumijete?' Bila je to no - nastavlja Anfuso. - Izloio sam mu zato je taj as najpogodniji da uspostavi vezu s monicima u Wilhelmstrasse. Poe li mu za rukom da uhvati povjerljiva ovjeka, to je najbolji sat da dobije pristanak Berlina. Ne tie me se to, ali sam ga uvjerio da e nam pomoi Fiihrerova besanica. O situaciji u Karlovcu, o toku razgovora s Paveliem i o miljenju njemakog predstavnika Anfuso je htio obavijestiti Rim. Ali uzalud! Nijemci su po nalogu Veesenmayera sabotirali uspostavljanje veza. Anfuso je iao ak u Zagreb da uhvati vezu s Rimom, i tu su Nijemci prekinuli vezu. Ali Paveli mu je olakao posao. ekao je cijelu no vezu s Berlinom, traei njemaku suglasnost za teritorijalne ustupke Talijanima! T e k pred zoru dobio je vezu i pristanak za spomenutu izjavu u vidu telegrama koji e se objaviti i u talijanskoj tampi. Telegram glasi: Hrvatski narod izraava najdublju zahvalnost talijanskim etama na osloboenju Hrvatske. Hrvatska e ui u novi evropski poredak pod okriljem i zatitom faistike Italije. Kod odreivanja granice nove drave vodit e se napose rauna o talijanskim pravima u Dalmaciji. Na intervenciju Veesenmayera da se uputi slian telegram zahvalnosti i Hitleru, Anfuso se suprotstavlja paralelnom priznanju N D H sve dok se ne priznaju prava Italije. Kasnije se ispostavilo da Nijemci, zbog svoje preokupiranosti i predstojee angairanosti u pripremi rata protiv Sovjetskog Saveza, nisu htjeli zbog Jadrana i Hrvatske zaotravati odnose s Italijom. Anfuso je, poslije svega toga, s Pavelievim telegramom u depu otputovao zadovoljan iz Zagreba u Rim. Paveli je najzad postao mandator obaju gospodara - Nijemaca i Talijana. I tek poslije toga odluio se da doe u Zagreb. Ali nije doao po danu, jer je bio obavijeten o neprijateljskom raspoloenju naroda. T a j izdajnik uunjao se u Zagreb nou, kukaviki, kroz kolonu njemakih tenkova i preuzeo vlast na M a r k o v o m trgu. Anfuso moe, najzad, ovu scenu u Karlovcu zavriti:

Prije podne sam predao Mussoliniju brzojav, koji je, priznavajui talijanska prava, prethodio sporazumima od 18. svibnja, sporazumima o proklamaciji vojvode od Spoleta kraljem Hrvatske i o utvrivanju dana njegova krunisanja nakon prestanka neprijateljstava. Njima se u isto vrijeme utvrivala garancija o talijansko-hrvatskoj suradnji, pravo prolaza za talijansku vojsku u Hrvatskoj, vojna suradnja i obaveza Hrvatske da ne dri ratnu mornaricu. Italija je dobila Dalmaciju, gradove ibenik i Split, dalmatinske otoke i Boku Kotorsku.

Rimski ugovori o prodaji najistijih hrvatskih krajeva Iako su Nijemci u poetku bili protiv talijanskih teritorijalnih pretenzija i njihovog velikog utjecaja u Hrvatskoj, Paveli je odmah po dolasku u Zagreb poeo izvravati svoje obaveze date Mussoliniju. Da bi pripremio koliko-toliko javnost za tu izdaju, poinje se kroz tampu isticati zasluga Italije za formiranje ustake drave. Do tada su se isticale samo njemake zasluge za proglaenje Endehazije. Dokazujui u poetku svoju zainteresiranost za Hrvatsku, ve 15. aprila 1941. Nijemci alju u Zagreb svog opunomoenog generala Glaisea von Horstenaua, kao predstavnika Hitlerove Vrhovne komande. Opunomoeni ministar S. A. Obergruppenfhrer Siegfried Kasche dolazi u Zagreb zo. aprila 1941. Talijanski predstavnik dr Rafaelo Casertano dolazi tek 25. aprila 1941. godine vrei u poetku dunost otpravnika poslova. Budui da imenovani poslanik Cortese nije stigao, Casertano predaje akreditive kao talijanski poslanik 30. jula 1941. Da bi se koliko-toliko usaglasili stavovi Italije i Njemake, dolazi zo. aprila 1941. u Beu do sastanka izmeu Ribbentropa i Ciana. Interesantno je napomenuti da je tada stav Ribbentropa bio da Italija u vezi s Dalmacijom mora voditi direktne pregovore s Hrvatima, primjeujui da je stanovnitvo Dalmacije preteno hrvatsko. Ciano je na to reagirao da Italija ne trai Dalmaciju iz etnikih razloga, nego taj zahtjev zasniva na principu ivotnog prostora i da postoje politiki, historijski i kulturni razlozi koji Dalmaciju ine dragom svakom Talijanu, kao bilo koji drugi dio Italije. Ciano ni jednog trenutka nije spomenuo mogunost izlaska Hrvatske na more. Ribbentrop je zbog svega toga postavio pitanje izlaska Maarske na more. Izrazivi svoju zainteresiranost za Hrvatsku kao dio politikog, ekonomskog i vojnog sistema novog poretka pod rukovodstvom Treeg Reicha, Ribbentrop je takoer iznio svoje rezerve prema personalnoj uniji Italije i Hrvatske. Njemaka diplomacija nije davala potpunu podrku talijanskim zahtjevima i time je pruala ansu Paveliu da bar, ako nita drugo, umanji talijanske zahtjeve na naa podruja. Paveli nije iskoristio tu ansu, nego se ponio kao obina lutka. Ribbentrop je isto vee poslije spomenutog sastanka s Cianom vodio telefonski razgovor s Hitlerom o talijanskim za-

htjevima. Hitler je iznio svoj stav da ne treba zaotravati s Italijom, s obzirom na to da je njemaki glavni interes bio okrenut prema Istoku. Ve je bila zapoela koncentracija trupa za napad na Sovjetski Savez. Ostavljajui im zonu Jadrana i utjecaj u Hrvatskoj, Hitler preputa Talijanima i sve brige i glavobolje koje e uslijediti na tom opasnom teritoriju. Preputajui jadranski bazen, Nijemci su zakoili talijanske pretenzije u Podunavlju, koje su se kretale na liniji stvaranja jedne podunavske konfederacije u koju bi u poetku ule N D H , Maarska i Slovaka. To bi bila katolika unija s talijanskim tutorstvom i eventualno, po njima, i pod talijanskom krunom. U Beu je utvrena i privremena kompromisna demarkaciona linija izmeu njemake i talijanske vojske na teritoriju N D H , jer se zbog pretjeranih talijanskih zahtjeva nisu mogli definitivno sloiti. Prvi Pavelievi diplomatski koraci poslije preuzimanja vlasti bili su pregovori s Cianom u Ljubljani 25. aprila 1941. 1 Zavretak pregovora bio je 7. V 1941. u Triu. Talijansku delegaciju, koju je predvodio Ciano, sainjavali su Anfuso, Pietromarci, ministri Butti i Viteti, poslanik Casertano i ef protokola Celesia. Sa ustake strane u delegaciji su, pored Pavelia, bili: Budak, Lorkovi, E. Kvaternik, Koak, Bulat i Peri. Ciano je u svom dnevniku taj sastanak u Ljubljani prokomentirao ovako: 25. IV sastao sam se s Paveliem. Okruuje ga opor njegovih razbojnika

Prema kasnijim svjedoenjima nekih uesnika na ljubljanskom sastanku pred naim sudskim vlastima, njemaki poslanik Kasche primio je Ribbentropovu poruku da ne treba pristati na potpune teritorijalne zahtjeve Rima. Prema tim iskazima, Paveli je na tim pregovorima predlagao da se zahtjev Italije poneto umanji. Nezavisnoj Hrvatskoj ostao bi dio Dalmacije, kako je po Londonskom sporazumu bilo rijeeno u odnosu na dravu Junih Slavena, s tim to kao kompenzaciju predlae personalnu uniju izmeu Italije i Hrvatske. Paveli predlae da jedan savojski princ preuzme krunu hrvatskog kralja Zvonimira. Po tome bi trebalo da Hrvatskoj ostanu Split, Trogir i Dubrovnik s nekim otocima. S obzirom na dranje Nijemaca, koje je bilo krajnje nejasno, i s obzirom na mogunost tekoa i komplikacija koje se mogu povodom svega toga oekivati u Hrvatskoj i oteati uvrenje diktatorske vlasti njihovog eksponenta Pavelia, Mussolini pristaje na neka ublaenja u svojim zahtjevima, traei, pored pred1 Sutra imam s Paveliem razgovor u Ljubljani. Radi se vie o tome da vidimo to Hrvati misle nego da neto zakljuim. Stvar nee ii glatko. U Italiji se razmahala estoka propaganda za D a l m a c i j u . . . Na svaki nain, pripremili smo dva rjeenja: jedno obuhvaa cijelu Dalmaciju od Rijeke do Kotora, a drugo se odnosi na tzv. povijesnu Dalmaciju. U cijeloj ovoj stvari Nijemci su dvolini. U Beu su nam dali slobodne ruke, ali do koje granice ide njihova iskrenost? (Dnevnik grofa ana, Zagreb,

viene oblasti Dalmacije, poto-poto Split i Trogir. Sporazum je bio postignut. T a k o je dolo do potpisivanja Rimskog sporazuma, koji su 19. maja 1941. potpisali u Rimu Paveli i Mussolini. Po tom sporazumu Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju, i to podruje Zadra, ibenika, Splita, otok Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korulu, Mljet i mnoge druge manje otoke, Boku Kotorsku, dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Paveli je doao u Rim sa svitom od 100 ljudi da bi to sveanije obiljeio najveu izdaju u historiji hrvatskog naroda. 1
1 Ugovor o odreivanju granica izmeu Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije

Hrvatska vlada i talijanska vlada, elei odrediti granice izmeu Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije, u zajednikoj nakani ustanoviti teritorijalno ureenje, koje ima biti siguran temelj za tiesnu suradnju izmeu obiju Drava, sporazumjele su se kako sliedi: lanak 1. Priznaju se sastavnim dielovima Kraljevine Italije: Kotari Kastav, Suak, abar, a od kotara Delnice jedan dio prema crti, koja polazi od kote 710 od Biljevine, ide grebenom Stareva Vrha, Velikog Tomca, Otraca, Rogozna i Brlokog, stie do upravne granice kotara Suaka u vrhu Jeleni (kota 1106) i silazi zatim visovima brda Gorica, Me te kotama 623, 424 i 252 na more kod Bakarca, ostavljajui na hrvatskom podruju obine Hreljin, Dok-Bakarac i Kraljevicu (Kraljevicu-Smriku) s istom lukom i voritima cesta, koje tamo vode, otoi Sveti Marko, otoci Krk, Rab i oni manji do visine Jablanca; svi otoci zadarskog otoja; podruje obuhvaeno crtom, koja polazi od rta Privlaka, dostie Planinski kanal, sliedi njegovu unutranju crtu do Novigradskog mora, nastavlja se uzdu gornje obale reenog mora, zahvaa Bukovicu i stigavi do toka Krke izpod mjesta Paani, silazi du rieke te se od nje odvaja tako da obuhvaa cielo podruje ibenika i Trogira te grad Split, ukljuivi predgraa a izkljuivi otoke Bra i Hvar; otoci iovo, Drvenik, olta, Vis, Bievo, Sv. Andrija, Jabuka i ostali manji koji do njih lee; otoci Korula i Mljet; kotar koji obuhvaa cielu Boku Kotorsku prema crti, koja ostavlja obalu u jednoj toci izmeu mjesta Cavtat i Vitaljine i uzlazi prema sjever-iztoku ukljuivi mjesto Grudu i masiv planine Orjen dok ne dostigne granicu s Crnom Gorom. Zbog jasnoe priloena je karta u mjerilu 1 : 750.000 ovome ugovoru, kojega je ona sastavni dio i u koju je unesen tok crte, to razgraniuje gore navedena podruja. Zasebna e se konvencija zakljuiti glede upravnoga ureenja grada Splita s predgraima i Katelima kao i otoka Korule. lanak 2. Povjerenstvo sastavljeno po pola od izaslanika talijanske vlade i izaslanika hrvatske vlade pristupit e im prije na terenu odreivanju granica izmeu Kraljevine Italije, ukljuivi pokrajinu Ljubljanu, i Kraljevine Hrvatske. Konano odreenje granica izvrit e se u duhu pravinosti vodei rauna o zemljopisnim poloajima, o potrebama gospodarske naravi i o prometnim putevima. lanak 3. Ovaj ugovor stupa na snagu podpisom. U vjeru ega opunomeenici podpisae ovaj ugovor. Uinjeno u Rimu u dva primjerka, dne 18. svibnja 1941 - XIX. Dr A N T E PAVELI (Meunarodni ugovori N D H 1941, 59-60) MUSSOLINI

to se tie savojskog princa vojvode od Spoleta, on nikad nije ni ustolien na hrvatsko prijestolje. Ustanak naroda Hrvatske nije mu dozvolio ni da se iv pojavi, a kamoli da kraljuje. Italija je odmah napravila administrativnu podjelu. Dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, sa otocima Krkom i Rabom, prikljuila je Rijekoj provinciji, a anektirani dijelovi Dalmacije i Boke Kotorske s otocima, zajedno s ranijom zadarskom provincijom, uli su u sastav guvernata Dalmacije. Dalmacija je opet bila administrativno podijeljena na tri provincije: zadarsku, splitsku i kotorsku. Rimskim ugovorom Hrvatska se odrekla svoje mornarice. 1 Za civilnog komesara Dalmacije u poetku je bio odreden Bartolucci, faistiki sekretar Zadra, koji je imenovao svoj podruni aparat u opinama i kotarevima. Poslije potpisivanja Rimskog ugovora, za guvernera Dalmacije imenovan je dr Giuseppe Bastiannini, istaknuti lan Direktorija faistike stranke. Pod vladom faistike Italije nastali su u tim krajevima teki dani za na narod. Nastala je bjesomuna talijanizacija tih pokrajina. Nai natpisi ulica i javnih ustanova zamijenjeni su talijanskima. Zabranjeno je bilo isticanje hrvatskih zastava i izlaenje novina na naem jeziku. Uvedeni su rimski pozdravi i slubeno saobraanje na talijanskom jeziku. Talijanski jezik uao je u kole, upravu, sudstvo i trgovinu.
1

Sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na Jadransko Primorsko podruje

Hrvatska vlada i talijanska vlada, uzevi u obzir ugovor o odreivanju granica izmeu Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije, koji je danas podpisan, sporazumjele su se u sliedeem: lanak i. Hrvatska se vlada obvezuje da na otocima- i na podruju izmeu mora i crte, prikazane na priloenoj karti, koja ini sastavni dio ovoga sporazuma, nee podii ni odravati nikakvu vojniku utvrdu ili ureaj kopneni, pomorski ili zrakoplovni, niakvu vojniku (operacionu) bazu i nikakvu napravu, koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe, niti ikakvu tvornicu ili skladite strjeljiva i ratnog tvoriva. lanak z. Hrvatska vlada izjavljuje da nema namjere drati ratnu mornaricu, osim to e razpolagati naroito osposobljenim jedinicama, potrebnim za osiguranje redarstvene i oruniarske slube. lanak 3. Obje e vlade naknadnim sporazumom utvrditi modalitete, po kojima e talijanska vlada imati mogunost prevesti svoje oruane snage preko hrvatskoga podruja obalnom kolonom cestom Rijeka-Kotor i eljeznikom prugom Rijeka-Ogulin-Split i njezinim moebitnim produljenjem do Kotora. lanak 4. Ovaj sporazum stupa na snagu podpisom. U vjeru ega podpisani opunomoenici, valjano ovlateni, podpisae ovaj sporazum. Uinjeno u Rimu, u dvostrukom izvorniku, dne 18. svibnja 1941 - XIX. Dr A N T E P A V E U C (Meunarodni ugovori N D H 1941, J3) MUSSOLINI

Uslijed otpora naroda Dalmacije i Primorja, Mussolini je bio prisiljen da io. juna 1941. govori pred svojim faistikim politikim forumom 0 mjerama raseljavanja hrvatskog stanovnitva ako ne bude lojalno. Mussolini eli da se politika granica podudara s rasnom. Budui da, uprkos svim preduzetim mjerama, nije bilo naroitog uspjeha, pristupilo se provoenju drakonskih mjera. Poelo je otputanje bivih slubenika i njihovo zamjenjivanje slubenicima koji su dovoeni iz Italije. Dovedeni su uitelji, profesori, lijenici, trgovci i dr. Pristupilo se postepenom doseljavanju talijanskog ivlja radi promjene etnikog sastava u korist Talijana. Uvedena je lira kao plateno sredstvo. Nastao je teror, pljaka, zatvori, javno ibanje. Uvode se ratni sudovi. Smrtna je kazna predviena za najsitnije prestupe. Specijalni sud za Dalmaciju izricao je masovne smrtne presude. Masovna strijeljanja rodoljuba poela su u Benkovcu, ibeniku, Splitu, Vodicama i drugim mjestima. Poslije Rima, Paveli odlazi na poklonstvo Hitleru u Berghof. Tu se 1 njemu zaklinje na vjernost i prima od njega naredbe. Tu padaju odluke o preputanju Meimurja Maarskoj (za Prekomurje je sam Hitler odluio da ga dodijeli Maarskoj). Pitanje Baranje i Bake, koje su Maari okupirali, ustaka delegacija nije niti postavljala. Tu se odluuje o uvoenju njemakih vojnih instruktora u Pavelievu vojsku, o radu Gestapoa u Hrvatskoj, o slanju radnika iz Hrvatske na rad u Njemaku (u Njemaku je u toku rata na rad bilo poslano oko 150 000 ljudi), o povlatenom poloaju njemake nacionalne manjine, lanovi koje se kao graani prvog reda praktiki izuzimaju iz jurisdikcije Pavelieve administracije. Na tome sastanku 6. VI 1941. u Berghofu izmeu Pavelia, Artukovia i Lorkovia s jedne te Hitlera, Gringa i Ribbentropa s druge strane, odreuje se granica N D H prema Srbiji, i to na Drini, zatim Savom do ua u Dunav. Neto kasnije istoni Srijem sa Zemunom prikljuuje se NDH. Na jednoj konferenciji u Zagrebu 4. V I 1 9 4 1 . donesena je odluka o preseljenju Srba iz N D H u Srbiju i Slovenaca iz dijelova prikljuenih Treem Reichu u Srbiju i Hrvatsku. 1 T o j konferenciji u Zagrebu od Nijemaca su prisustvovali: Kasche, Veesenmayer, Glaise Horstenau, Turner (ef vojne uprave u Srbiji), Uberreither (nacistiki voa iz Donje tajerske prikljuenog dijela Slovenije) i Neuhausen (njemaki generalni konzul u Beogradu i opunomoenik za privredna pitanja); u ime N D H uestvovali su: S. Kvaternik, Lorkovi i Dumandi. Odreene su etape preseljenja. U prvoj etapi za nekoliko mjeseci bilo je organizirano preseljeno (a velik
1 U N D H su bili organizirani 1941. godine logori za plansko raseljavanje u Capragu, Slavonskoj Poegi, Bjelovaru, Zagrebu i drugim gradovima. Samo do 15. oktobra 1941. poslano je u Srbiju po etapama oko 64 transporta. Iseljavanje je vreno uglavnom iz ovih kotareva: Grubino Polje, Bjelovar, Banja Luka, Petrinja, Zagreb, Ludbreg, Poega, Bugojno, Naice, D. Miholjac, Mostar, Visoko, Bosanska Gradika, Tuzla, azma, Podravska Slatina, Koprivnica, Virovitica, Tesli, N. Gradika, Sisak, Graanica, Derventa, Zepe, Doboj, urevac i iz drugih mjesta. Andrija-Ljubomir Lisac: Deportovanje Srba iz Hrvatske 1941, Historijski zbornik, 1956; Mladen Coli: Tzv. NDH-1941, Beograd, 1973, str. 377).

broj ljudi je samoinicijativno bjeao u Srbiju) oko 180000 ljudi. U planu je bilo da se blizu dva milijuna Srba preseli, uniti ili pokrsti, ali su narodni ustanak i N O B sprijeili provoenje u dijelo tog paklenog plana hitlerovaca i ustaa. Sve to preseljavanje bilo je provedeno u prvim mjesecima postojanja N D H . Rauna se da se u toku rata broj iseljenih i prebjeglih iz N D H u Srbiju popeo na nekoliko stotina hiljada ljudi. Iz tajerske i Gorenjske bilo je prebaeno u Hrvatsku oko 9000 lica, a 17 000 je prebjeglo pred terorom u Srbiju. Na toj konferenciji u Zagrebu 4. V I 1 9 4 1 , ustake su vlasti bile prihvatile da u N D H prime oko 170 000 Slovenaca, do ega uslijed ustanka nije dolo. Ustake su vlasti vrlo brzo odustale od tog organiziranog preseljavanja. Pristupilo se istrebljenju i pokrtavanju kao lakoj formi rjeavanja tzv. srpskog pitanja. Na primjer, u Lici je pokuano samo u opinama Plitvice i Petrovo Selo iseljavanje desetak hiljada ljudi, ena i djece, ali su ih ustae uspjele dovesti do Drvara, gdje je iseljeni narod zatekao ustanak te se poslije toga vratio natrag u Liku. U ostalim opinama u Lici ustae su primjenjivale metodu likvidacije, slanja naroda u konclogore i metodu pokrtavanja. Pavelieva marionetska vlada potpisala je u Veneciji 15. V I 1 9 4 1 . pristup Trojnom paktu, zatim je 2.5. XI 1941. potpisala i pakt protiv Kominterne. N D H je objavila i rat SSSR-u. Istog dana, zz. juna 1941, ustae zatvaraju ameriki konzulat u Zagrebu i protjeruju osoblje konzulata iz zemlje. Dne 14. decembra 1941. Pavelieva vlada objavljuje rat Engleskoj i Americi. U toj se odluci, izmeu ostalog, kae: ... Stoga se ne osjeamo samo Trojnim paktom obvezni prema naim velikim saveznicima, ve potpuno po naem najdubljem uvjerenju, kada utvrujemo da i Nezavisna Drava Hrvatske proglauju ratno stanje sa Sjedinjenim Dravama i s Velikom Britanijom. Pavelievu su dravu 1941. godine priznale samo satelitske drave. Sve ostale saveznike i neutralne zemlje odbile su da to uine.

Maekova zatita uspostavlja ustaku vlast Stvaranjem ustake vlade poela se preuzimati vlast na cjelokupnom podruju nove drave, koja je bila odreena po Hitlerovim privremenim smjernicama. Kao to smo ve vidjeli, sporazumima Ciana i Ribbentropa ( z i . i zz. aprila 1941) u Beu konkretizirana je demarkaciona linija izmeu njemakog i talijanskog okupacionog podruja, odreene granice podruja koje treba da zauzmu Bugari i Maari, definiran je status i granice okupirane Srbije. Ugovorima su odreene granice N D H s Italijom i Njemakom.

Da bi ustanovila svoj poredak, Pavelieva je administracija otpoela svakodnevno donositi bezbroj novih zakona i propisa. Zakonskom odredbom od 19. aprila 1941. ukinuti su dotadanji propisi o Banovini Hrvatskoj i staroj strukturi vlasti, a svuda su umjesto starih organa postavljeni ustaki povjerenici. Ali uzimanje vlasti bilo je postepeno i vrlo neujednaeno, to je najee ovisilo o tome koliko je ustaa bilo u pojedinim krajevima i kakav je bio njihov utjecaj, a posebno koliko je bila jaka Maekova seljaka i graanska zatita, koja se gotovo u cjelini stavila na stranu Pavelia. Brzina i vrstina vlasti ovisila je o tome da li je stanovnitvo bilo mjeovito i koliko je bilo podruja s preteno srpskim stanovnitvom. U te krajeve ustae su morale dovoditi svoje ljude sa strane. Aparat stare jugoslavenske vlasti u poetku se gotovo sav stavio u slubu nove ustake drave. U nekim krajevima, gdje su bile srpske opine i sela, seoski kmetovi i opinski slubenici pokorili su se u veini novoj vlasti i ostali privremeno vriti funkcije. S druge strane, oko preuzimanja vlasti postojale su konfuzije u talijanskoj demilitariziranoj zoni. Talijani su direktno koili i spreavali stvaranje ustake vlasti u krajevima koje su Rimskim ugovorima dobili pod svoju jurisdikciju. Talijani su brzo uspostavljali aparat svoje vlasti, a za razliku od Nijemaca, ustaama nisu davali na dobivenom teritoriju mogunost da dou do izraaja. Kako su se ustae predstavljale kao predstavnici nove hrvatske vlasti, dolo je u cijeloj N D H , a posebno u tim krajevima, do jaanja antitalijanskog raspoloenja. Snano antitalijansko raspoloenje izraavalo se u svim primorskim krajevima, stanovnici kojih nisu bili spremni da budu jednostavno prodani i da postanu graani Italije. Koliko god im nije bilo posebno stalo do nekakve ustake vlasti, narodu je u tim krajevima posebno teko palo da tuin okupira na Jadran i njegovo zalee i jednostavno ih pripoji tuoj dravi. Sve je to bio rezultat prodaje Dalmacije i najveeg dijela Primorja i naeg otoja. To je bila cijena koju su ustae platile da bi dole na vlast. O tome tada javnost nije u poetku znala nita ili vrlo malo, sve do momenta kad se Rimski sporazum poeo provoditi u djelo, kada se poeo uvoditi u slubenu upotrebu talijanski jezik, talijanske zastave i donositi talijanski zakoni i dr. Ustaka vlast se na teritoriju nazovi-nezavisne drave dosta sporo organizirala. Poele su se stvarati ustake organizacije po upama, kotarevima, opinama i pojedinim naseljima. Po istoj vertikali stvarali su se organi dravne izvrne vlasti. U svim tim centrima postojale su i vojne i andarmerijske komande, koje redovno u ratu imaju veliku vlast. Stvarano je dvojstvo, pa i trojstvo vlasti, i to po liniji ustake organizacije, dravnog aparata i vojne komande. Bilo je tu u poetku dosta zbrke. Ipak, postepeno glavna vlast postaje partijska vlast ustake organizacije. S druge strane, talijanske i njemake vojne komande, kao predstavnici armija koje su i pobijedile staru Jugoslaviju, okupirale je i dovele ustae na vlast, takoer su po svojoj vojnoj i obavjetajnoj moi bile na svome podruju glavna i vrhovna vlast, koju je sav ustaki aparat morao sluati.
7 Rat

S tree strane, vrlo brzo je planuo ustanak, razvila se iroka partizanska borba, u kojoj su N O V i POJ stvarali velike slobodne teritorije, na kojima se uspostavljala narodna vlast N O O , koji su esto bili organizirani i na neslobodnim teritorijima. S etvrte strane, pod protektoratom talijanskog okupatora stvarani su i etniki odredi, koji su na svojem teritoriju, gdje su se bili uvrstili, imali svoju vlast i utjecaj, bez obzira na to koliko su taj utjecaj i ta vlast bili jaki ili ne. Sve u svemu, u toj Pavelievoj nezavisnoj dravici vladala je u pogledu vlasti prava papazjanija. Sam Paveli i njegove ustae vrlo su brzo, poslije nekoliko mjeseci od postanka N D H , uslijed svenarodnog ustanka i razvitka borbe u uvjetima okupacije, imali najmanje vlasti i utjecaja. Njihova vlast se jo poneto zadrala u veim garnizonima i punktovima na kojima su bili stacionirani vei okupatorski garnizoni, gdje su jo uz pomo okupatorskog vojno-obavjetajnog aparata uspijevali vriti funkciju vlasti i provoditi teror. To su mogli raditi i za vrijeme velikih neprijateljskih kaznenih ofanziva kada su zajedno s okupatorima i etnicima proeljavali teren i uglavnom se svetili nezatienom stanovnitvu. to se borba dalje odvijala, ta se njihova vlast sve vie suavala. Naravno, sve ovo nije smetalo ustaama da u prvih nekoliko mjeseci prije poetka ustanka ne izvre velike pokolje srpskog stanovnitva, Zidova i Cigana, kao i hrvatskih antifaista, to su kasnije - uslijed razvitka i jaanja NOB-a - mogli initi sve manje. Iako se Poglavnikova ustaka vlast izrazito ispoljavala svega nekoliko mjeseci, u stvari do poetka ustanka, Pavelieva administracija je patila od izdavanja brojnih zakona, odredaba, ustrojstava i nareenja. I to im je vlast vie izmicala iz ruku, sve su se vie na papiru igrali drave. Svi ti zakoni, i odredbe, i tumaenja zakona odnosili su se na osnivanje oruane sile, stvaranje prijekih sudova, rasne istoe, deportiranja, pokrtavanja, tj. ticali su se svega onoga to je trebalo provoditi u slubi tuina: pokolje, pogrome, teror, pokrtavanja, deportiranje u konclogore smrti itd. Naroito su se trudili da to prije stvore oruane snage te su uz pomo Maekovog stava i politike HSS-a, klerofaizma i velikog broja bivih oficira uspjeli da relativno brzo stvore oruane snage, u prvom redu domobranstvo, koje je krajem 1941. godine brojilo blizu 100 hiljada vojnika. Ali u doba proglaenja N D H smatralo se da je u zemlji bilo samo 2000 zakletih ustaa. S njima se nije mogla na tako velikom teritoriju, koji je zahvaao skoro pola Jugoslavije, preuzeti vlast. Zato im pomae Maekova seljaka i graanska zatita, koja je pred rat brojala oko 200 000 ljudi. 1 Ustae su posebno pridavale znaenje preuzimanju vlasti u Bosni i Hercegovini, jer je to znailo ostvarenje - kako su to oni i razni, drugi nacionalisti govorili - povijesne velike Hrvatske. Ali zato je trebalo imati
1

Ferdo Culinovi: Slom stare Jugoslavije, Zagreb, 1958. str. 107

< j

koju oni nisu imali. Priskae im u pomo Maekova Graanska zatita u Zagrebu, koja je stvaranjem Banovine Hrvatske bila naoruana do zuba. Na elu te Zatite stajali su ustae Zvonko Kovaevi i svi njegovi pomonici i pobonici. Od Zatite se formiraju tzv. Hrvatski zatitni lovci, koji odlaze u Sarajevo, zatim Zenicu, Viegrad, Gorade, Mostar i druge gradove da u ime Poglavnika i nove drave N D H preuzmu vlast. U Sarajevo dolazi vojskovoa i proklamator N D H Slavko Kvaternik u drutvu s njemakim generalom Glaise Horstenauom, zatim komandantom zagrebake Maekove Zatite Zvonkom Kovaeviem, pukovnikom Petrom Blakoviem i dr. Uz pomo poznatog ustae, sarajevskog nadbiskupa Ivana Saria, fratra i ustakog povjerenika Boidara Brale i drugih poznatih ustaa iz drutva Kranjevi i raznih frankovaca i nacionalista - nekoliko se dana sveano slavio ulazak Bosne i Hercegovine u N D H i preuzimanje vlasti od strane ustaa. Budui da je u Srijemu i Zemunu jurisdikcija Pavelieve vlasti odreena neto kasnije, ustaka se vlast bila uspostavila tek u oktobru 1941. Bilo je krajeva gdje se ustaka vlast nikada nije uspjela niti uspostaviti. Ustanak naroda Hrvatske teritorijalno je tu vlast svakim danom sve vie suavao. Maek je organizirao Seljaku i Graansku zatitu na poluvojnikoj osnovi jo 1935. godine. Ona je sve vie narastala, tako da je bila organizirana u 15 velikih gradova u Hrvatskoj i u vie od 100 kotareva u samom Zagrebu. Maekova Graanska zatita brojala je oko 4000 ljudi, organiziranih na sasvim vojnikim principima. Njeni rukovodioci uspjeli su je u vrijeme Banovine Hrvatske potpuno naoruati suvremenim orujem. Uvedeni su bili i inovi (vodnik, narednik, stoerni narednik, porunik, natporunik, satnik, podzapovjednik i zapovjednik). Isto tako vojna je organizacija bila sastavljena po: rojevima (po ulicama), vodovima (po kvartovima), satnijama (po kotarevima), zatim su postojali bataljoni, konjiki eskadron, motorizirani odred i jurina satnija. Maekova je Seljaka i Graanska zatita po osnivanju Banovine Hrvatske dostigla zavidan i impozantan broj (200 000 ljudi). Vrlo je karakteristino da su kasnije i ustake formacije bile u poetku formacijski slino organizirane kao Maekova Zatita. Slino su se nazivali i pojedini inovi. Karakteristino je i to da su se za Zatitu birali odabrani lanovi HSS-a koji su sluili vojsku, i to samo uz preporuku funkcionera i istaknutih lanova HSS-a. Na vrlo slian nain primane su u poetku uz preporuku i ustae u Pavelievu Ustaku vojnicu. Ali ono to je najgore, u vodstvo Zatite dolazili su najokorjeliji frankovci 1 i ustaki agenti, koji su joj dali potpuno antijugoslavenski separatistiki karakter. Zapovjednici Zatite po kotarevima bili su iskljuivo predsjednici kotarskih organizacija HSS-a ili njihovi zamjenici. Jedan od najbliih Maekovih suradnika, Duka Kemfelja, bio je rukovodilac cjelokupne Maekove
vojsku,
1

Tito: Vojna djela I, Beograd, 1961.

Seljake i Graanske zatite. Imao je svoja dva pobonika i bio je potinjen neposredno Maeku. Zvonko Kovaevi, poznati ustaa, bio je inspektor cjelokupne Zatite i zapovjednik Graanske zatite u Zagrebu, koja je obuhvaala zatitne jedinice u kotarevima oko Zagreba. Kovaevi je odigrao u poetku jednu od najveih uloga u uspostavljanju ustake vlasti u Hrvatskoj - u razoruavanju bive jugoslavenske vojske, jer je u stvari raspolagao dobro naoruanom i organiziranom vojskom, koju je odmah stavio u slubu Slavku Kvaterniku. I ostali Kovaevievi pomonici i razni pobonici, kao to su Belak, Pele i dr., odmah su se stavili u slubu ustaa. U periodu pred proglaenje N D H u prostorijama Gospodarske sloge bio je odran tajni sastanak rukovodstva Zatite, kojem su prisustvovali Duka Kemfelja, Zvonko Kovaevi, Milan Pribani i dr. Na njemu su odredili naine kako zauzeti Zagreb i razoruavati bivu jugoslavensku vojsku. Iako je u poetku rata navodno postojala Maekova direktiva da se zatitari odazovu pozivu za odlazak u jugoslavensku vojsku u vrijeme mobilizacije, najvei njihov dio, pod utjecajem frankovakih ustakih rukovodilaca unutar Zatite, nije se javljao u vojsku. Oni su bili okupljeni u svoje zatitne jedinice i sluali nareenje svojih ustakih i proustakih zapovjednika. U izvrenju postavljenih zadataka oko razoruavanja bive jugoslavenske vojske, zauzimanja magazinskog oruja, hrane i opreme, Maekova Zatita posebno se istakla na komunikacijama: - ZagrebSv. Ivan Zelina-Varadin - Velika Gorica-Petrinja. Na eljeznikim prugama: - Zagreb-Varadin - Zagreb-Osijek - Zagreb-Sisak-Slavonski Brod. U Dalmaciji, Lici, Primorju, Kordunu itd. ovih je pojava bilo, ali znatno manje. Slavko Kvaternik, koji je pod zatitom nacistikih bajoneta proklamirao NDH, iskoristio je do maksimuma Maekovu Zatitu. ak je zagrebaku Graansku zatitu proglasio za sastavni dio Hrvatskog domobranstva, te je ta formacija posebnom odlukom dobila naziv Hrvatski zatitni lovci. Pod komandom potpukovnika Milana Pribania, bataljon zagrebakih Hrvatskih zatitnih lovaca odigrao je, kako rekosmo, glavnu ulogu u preuzimanju ustake vlasti u Bosni i Hercegovini. U Mostaru su zatitari doli u sukob s talijanskim vlastima te su morali biti povueni u Sarajevo. Tako je Maekova Zatita odigrala daleko veu ulogu u uspostavljanju ustake vlasti nego same ustake organizacije u zemlji, veu i od samog Pavelia s njegovih Z50 ustaa, koji su bili isuvie zakasnili iz Italije kad se radilo o poetnom formiranju vlasti. Razoruanjem bive

jugoslavenske vojske, Maekova se Zatita naglo irila po svim kotarevima, opinama i selima. Vojskovoa Kvaternik ocijenio je tu pionirsku ulogu rijeima punog priznanja: Zatitnici! Ja sam ponosan na vas kako ste se od osnutka N D H ponijeli, a osobito kako ste se u Bosni iskazali, jer se tim radom pokazuje kako se osniva drava. 1 O ulozi Zvonka Kovaevia u prvim danima uzimanja ustake vlasti Kvaternik kae: Zvonko Kovaevi je zbilja najvie doprinio osnutku N D H , jer je kao zapovjednik Maekove Zatite itavu Zatitu stavio meni na raspoloenje u svrhu odravanja reda i mira, i to sam ja smatrao njegovom ustakom zaslugom. 2 Nakon Pavelieva dolaska Hrvatski zatitni lovci rasformirani su i razoruani. Paveliu vjerovatno nije ilo u raun da je Maekova Zatita uinila vie za uspostavljanje ustake vlasti u N D H nego njegove zaklete ustae u zemlji i pridoli emigranti. Paveli je cijelo vrijeme svoje ustake vladavine osjeao Maeka kao svog glavnog rivala, ijeg se utjecaja i autoriteta bojao. Imao je razloga, jer je Maek bio predsjednik najjae politike stranke u Hrvatskoj i jedno vrijeme voa cjelokupne jugoslavenske opozicije protiv diktature kralja Aleksandra. Ta inferiornost i strah od Maeka drat e ga do samog kraja N D H . To se pojaavalo i s injenicom da su u poetku Nijemci, a kasnije i Talijani, igrali politiku igru oko Maeka i njime mahali kao crvenom maramom ispred nosa sujetnom i samozvanom Poglavniku.

Maek i ustae Nekada je Paveli kao predsjednik Stranke prava suraivao preko Federalistikog bloka sa Seljako-demokratskom koalicijom i HSS-om. HSS brzo raskida s njim politiku suradnju. Poslije neuspjelog pokuaja da surauje s Paievim radikalima, Paveli se definitivno opredjeljuje i javno istupa sa zahtjevom za stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske i razbijanje Jugoslavije. Muno ubojstvo Stjepana Radia i njegovih suradnika pogodovalo je irenju raspoloenja radikalizma, ekstremnog nacionalizma i separatizma u prvom redu u hrvatskim graanskim krugovima. Paveli se svojom ekstremnou i nacionalnom iskljuivou namee za vou te ekstremno-radikalistike struje i separatizma i otada poinje stvarati ilegalne teroristike organizacije u zemlji. Ubrzo emigrira iz zemlje i uz pomo odreenih susjednih drava stvara vee teroristike centre u inozemstvu i usmjerava svoju aktivnost na razbijanje Jugoslavije.
Narodni list od i. V 1941. A VII, Fond N D H , kutija I. 0.9.; Mladen Coli: Tzv. NDH-1941. Beograd, 1973, str. n i .
1 2

IOX.

Sama HSS, koja je formirana 1904. godine, dugo je bila kao stranka na dravno-pravnom stanovitu. Zalagala se za preureenje Austrou g a r s k e na federativnoj osnovi, s jaim slavenskim obiljeeni i oslanjanjem na slavensku Rusiju. Ali u doba ujedinjenja Jugoslavije, Radieva stranka bila je za uspostavu republike i dravnog ureenja nove drave na federativnom principu. Zbog drukije, centralistiko-unitaristiko-rojaiistike koncepcije bive Jugoslavije, Radieva stranka suzdrala se od rada Ustavotvorne skuptine. Radieva teza seljake, mirotvorne, republikanske drave, zasnovane na bazi federacije svih nacija u okviru jugoslavenske drave i njegov poznati antiklerikalizam naiao je na duboke korijene u hrvatskim masama. Kasnije Radi poinje suraivati s Paievim radikalima u vladi i mijenja naziv svoje stranke isputajui republikanizam kao program i cilj. Njegova se stranka naziva Hrvatska seljaka stranka. Samim tim inom verificirani su u Skuptini i mandati njegovih poslanika, koji su, kao to je poznato, ranije tu Skuptinu bojkotirali. Ubojstvom Radia i dolaskom Maeka na elo HSS-a dolazi do postepenog zaokreta u toj stranci. Maek kao konzervativni politiar nije antiklerikalno raspoloen kao Radi, nego naprotiv surauje s nadbiskupom Stepincem i visokim klerom. On stvara svoje vojnike i poluvojnike organizacije po ugledu na faistike voe i samog Stojadinovia. Svakim danom u HSS-u sve vie jaa struja politike suradnje s faistikim dravama itd. HSS se nije nikada kao stranka posebno obraunavala ili kritizirala ustatvo. Ona je prema ustaama bila vrlo tolerantna i suzdrljiva, iako se sama nije sluila teroristikim metodama niti se s njima zvanino slagala. Neosporno je prevladavalo miljenje dobrog dijela rukovodeeg kadra u HSS-u da i frankovci i ustae idu istim pravcem i tee istom cilju, samo se slue razliitim metodama. Dok se zvanino HSS slui uglavnom umjerenijim i legalnim metodama, dotle se ustae slue ilegalnim, podrivakim radom protiv Jugoslavije kao dravne zajednice i terorom. Mnogi stariji haesesovci rezoniraju da samo postojanje ustatva i njegovog terorizma moe biti dobro sredstvo za pritisak na vlastodrce da se ubrza rjeavanje hrvatskog pitanja i davanja vee ili manje autonomije Hrvatskoj. U svojoj taktici zvanina politika HSS-a nije bila sve do pred rat protivnik Jugoslavije kao dravne zajednice. Federativno ili ak konfederativno ureenje drave moglo bi obezbjediti interese hrvatske buroazije i stvoriti mogunost eventualnog kasnije lakeg otcjepljenja ako bi se to pokazalo korisnim ili ako bi interesi te buroazije bili ma ime bitno ugroeni. Meutim, injenica je da predstavnici HSS-a nigdje, ni u inozemstvu, ni u zemlji, ne kritiziraju ustatvo. ak je Kouti, najblii Maekov suradnik i tajnik HSS-a, na jednom javnom skupu u Londonu opravdavao ustake stavove i Pavelieve akcije protiv Kraljevine Jugoslavije. Sve do gotovo posljednjeg dana bive Kraljevine, HSS nije pri-

mjenjivao odlunije mjere protiv ustaa, izuzev pred sam rat, kada ban ubai poduzima neke odlunije mjere protiv ustaa koji su smatrali da je sporazum s Beogradom i stvaranje Banovine Hrvatske izdaja velikohrvatske ideje te su ak poeli vriti i neke manje teroristike akcije. Ali sve te mjere protiv ustaa jako su zakasnile, jer je ubrzo otpoeo rat. Meutim, rat i stvaranje N D H razobliili su pravo lice mnogih haesesovskih funkcionera, od najniih do najviih rukovodstava, a najvie njihovog voe Vlatka Maeka. Ne samo da je gotovo cjelokupna Maekova Graanska i Seljaka zatita stala na stranu Pavelievih ustaa, nego je i sam Vlatko Maek podrao stvaranje N D H i pozvao svoje lanove na suradnju s novom ustakom vlau. Dobar dio najvieg Maekovog rukovodstva imenovan je za ministre, doglavnike, velike upane u ustakoj dravi, a mnogi su bili i krvnici. Ustae nisu u zemlji uspjele stvoriti neku legalnu politiku organizaciju. Oni su legalno radili kroz HSS, a stvarali su ilegalne teroristike organizacije i djelovali kroz razne kulturne, vjerske, kriarske, sportske, studentske i druge organizacije i drutva, u emu je prednjailo po svojoj snazi i irini ustako drutvo Uzdanica, formirano od ustakih emigranata, koji su se Stojadinovievom amnestijom vratili iz inozemstva u zemlju. Velik broj povratnika ustakih ideologa i propagatora infiltrira se u HSS. Interesantno je razmotriti politiko raspoloenje u HSS-u i njegovim vrhovima kroz jednu povjerljivu okrunicu, koju je pred rat rukovodstvo HSS-a uputilo svojim povjerljivim funkcionerima, a koju je u cjelini u svojoj knjizi Slom stare Jugoslavije iznio na poznati historiar dr Ferdo Culinovi. Ma koliko se razni historiari gloe oko porijekla tog dokumenta, da li je autentian ili falsificiran itd., za nas je interesantno napomenuti da su se glavne intencije te dosta dugake i sporne Okrunice u periodu pred rat i u toku samog rata skoro u cijelosti potvrdile. Z b o g zanimljivosti, ali i duine teksta dat emo cijelu Okrunicu kao prilog na kraju knjige. Smatra se da je u danima stvaranja N D H bilo u zemlji, kako su rekli, oko zooo zakletih ustaa, lanova ilegalnih ustakih organizacija. Naravno, ovdje se ne radi niti je mogue dati iole pribline podatke 0 ustakim simpatizerima, koji su na ovaj ili onaj nain bili manje ili vie spremni da s ustaama sarauju, odnosno onima koji su i sami kasnije postali ustae. Sigurno je da je velik broj raznih nacionalista, frankovaca, pa sve do osnovne mase malograana prihvatio razbijanje Jugoslavije i stvaranje separatne drave Hrvatske. Po talijanskim izvorima 1 dokumentu koji datira od 29. IV 1941. godine, govori se da je u N D H Pavelieva partija imala 20-30 hiljada pristalica. 1 Ali od aprila pa do ustanka, ili ako uzmemo period od aprila do kraja godine, za tih 7-8
1

Zbornik NOR-a, tom XIII, knjiga 1, str. 31-34.

mjeseci situacija se znatno promijenila to se tie broja ustaki orijentiranih ljudi. Sigurno je da je uslijed ustanka i razvitka taj broj u prvom periodu stagnirao, a kasnije je sve bre i znatnije opadao. Odmah u poetku stvaranja N D H organizira se Ustaka vojnica, u koju su ulazili dobrovoljci, ustaki orijentirani mladii iz porodica koje su osvjedoeno bile nacionalistiki ili ustaki orijentirane. Pripadnici vojnice biraju se u poetku na osnovi provjerenih preporuka. Ustaka vojnica podijeljena je na petnaestak ustakih bojni i specijalnih jedinica, a brojala je oko 15 hiljada ljudi. Legionarske jedinice, koje su se u principu na dobrovoljnoj bazi takoer birale i slale na istoni front, brojale su oko 8000 ljudi. Ustako orunitvo (andarmerija) brojalo je oko 8000 ljudi. Veliko kriarsko bratstvo, jo po podacima iz 1938. godine, imalo je 540 kriarskih drutava sa 30 hiljada lanova, a Veliko kriarsko sestrinstvo, sa 45z drutva, imalo je oko 19 hiljada lanova 1 . Poznato je da su ta drutva bila kompletno pod utjecajem klerofaizma i ustatva. Na istrazi je vojskovoa Slavko Kvaternik izjavio da je bilo tzv. divljih ustaa oko 25-30 hiljada. Oni su poinili velika zvjerstva i predstavljali pravi strah i trepet tamo gdje su djelovali. Treba uzeti u obzir da je u zoo hiljada pripadnika Maekove Seljake i Graanske zatite dobar broj otpadao na ustae, nacionaliste i frankovce. Kada se uzmu u obzir sve te nabrojane organizacije: predratne ustae u zemlji i ustaki emigranti, ustaka vojnica, legionarske jedinice, ustako orunitvo, jezgra ustakog aparata vlasti, ustaka policija, divlje ustae, jezgra poluvojnike organizacije, veliko kriarsko i sestrinsko bratstvo, ostale frankovske organizacije, klerikalne organizacije, sportska i kulturna drutva pod dominacijom ustaa, jezuitske i franjevake gimnazije i sijemenita, velik broj sveenika, zatim ako se uzme makar 10 /o ustakih i proustakih elemenata u sastavu Maekove zatite - onda se moe s pravom ustvrditi po jednoj aproksimativnoj procjeni da je od 10. aprila do kraja 1941. godine u N D H bilo blizu 90-100 tisua ustaa i njihovih aktivnih pristalica. Naravno, broj onih koji su im po sili zakona putem mobilizacije i prinude pasivno sluili bio je daleko vei. Uzgred samo spominjemo da je do kraja 1941. godine hrvatsko domobranstvo brojalo oko 9Z-95 hiljada ljudi. 2 Od lanova vrhovnog Maekovog rukovodstva, tajnik HSS-a Janko Torti postaje ministar u Pavelievoj vladi, dr Dragutin Toth, lan rukovodstva HSS-a i glavni organizator Gospodarske sloge, takoer ministar u N D H , zatim Zivan Kuvedi, narodni poslanik na listi HSS-a, Ivan uri i drugi postaju takoer ustaki funkcioneri. Ve 1941. godine nastaje masovno davanje izjava kotarskih i opinskih organizacija posla1 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, str. 292,. 8 Mladen Coli: Tzv. NDH-1941, Beograd, 1973, str. 319.

nika i viih funkcionera HSS-a u kojima se govori o vjernosti N D H i Paveliu. Tortievi istomiljenici jo se 9. augusta 1941. godine sastaju i u ime funkcionera HSS-a daju izjavu o pristupanju ustakom pokretu. Tu izjavu pristupanja pokretu i vjernosti Paveliu potpisalo je 115 narodnih poslanika HSS-a, njihovih zamjenika i dio funkcionera i odbornika kotarskih, opinskih i mjesnih organizacija. Svi ti potpisnici poloili su ustaku zakletvu. Bez obzira na to to je, kao i u svakoj drugoj organizaciji sline vrste u ratnim uvjetima, bilo pojava psiholoke i druge vrste prisile, svakako je ovoliki broj potpisnika bio sramni akt izdaje od strane znatnog dijela rukovodstva HSS-a. To je svakako, izmeu ostalog, bila posljedica izjave Maekove solidarnosti ustakoj dravi, njegovog poziva upuenog hrvatskom narodu da se pokori novoj vlasti i poziva svojim pristaama da iskreno surauju s novom vladom. Trideset pet poslanika HSS-a ulo je 1942. godine u Paveliev Sabor Po svim raspoloivim podacima ini se da se najvei dio rukovodstva HSS-a po kotarima i opinama opredijelio u prvom periodu rata za ustae. I onaj dio koji je izraavao privrenost Maeku bio je lojalan ustakoj vlasti i N D H i propovijedao parolu ekanja: Jo nije vrijeme za borbu, Na kraju rata to e sve rijeiti velike sile, Sve su rtve uzaludne itd. Jedan manji dio rukovodstva HSS-a bio je s jugoslavenskom kraljevskom vladom u Londonu i de facto pomagao etnike Drae Mihailovia.
injenica je da se manji dio rukovodilaca HSS-ovaca opredijelio za N O B i time

oduio svoj dug asti prema svome narodu. Ovisno o snazi utjecaja organizacije KP na terenu i snage N O P - a u pojedinim podrujima, odreeni lanovi i lokalni funkcioneri HSS-a opredjeljivali su se za N O B , naroito poslije velikog poraza hitlerovaca kod Staljingrada, koji je poraz predstavljao prekretnicu u drugom svjetskom ratu. T a m o gdje je ustaki pokret bio utjecajniji i gdje su bili dislocirani jai okupatorski garnizoni, tamo su se obino lanovi HSS-a vie opredjeljivali za ustae i domobrane ili se dosta kasnije ukljuivali u N O P . Dobrim su dijelom pasivno ekali rasplet dogaaja sluei u velikom broju u Pavelievom domobranstvu. Istina, zbog slabog borbenog morala predavali su se partizanima kada god im se za to pruila prilika, ali nisu ostajali u partizanskim redovima, izuzev rijetkih izuzetaka. To su masovnije inili tek u posljednjoj godini rata. Edvard Kardelj u svome lanku Narodne mase i kolebanje u HSS-u pored ostalog kae: Ne moe biti sumnje da je krvava marioneta Paveli u samom poetku postigao izvjesne rezultate u Hrvatskoj, time to je uspio da pokrene ovinistiki talas u hrvatskim gradovima i selima. No - to bi bilo premalo za njegovo uvrenje. Pomagala mu je jedna druga injenica,

naime: politika slubenog vodstva HSS-a, politika iekivanja, politika spreavanja borbenog jedinstva hrvatskog naroda, politika pasivne tolerancije, pa ak i odobravanja strahovitih zloina koje je Paveli vrio i jo vri u ime hrvatstva. Treba otvoreno rei da je ba ta politika najvie pomagala privremenom uvrivanju Pavelia na vlasti, da je - drugim rijeima - ta politika objektivno predstavljala jedno od najvanijih uporita i rezervi okupatora hrvatske zemlje i neprijatelja cjelokupnog slobodoljubivog ovjeanstva.1
M o e se rei da se M a e k o v a HSS, njeno buroasko reakcionarno krilo najveim dijelom stavila na raspolaganje Pavelievoj vlasti i u instrument ustake vlasti pretvorila skoro cjelokupnu svoju Graansku i Seljaku zatitu. Prema svemu tome m o e se s puno sigurnosti ustvrditi da je dr M a e k i veina njegovih funkcionera

prihvatio razbijanje Jugoslavije kao dravne tvorevine i odobrio i potpomagao stvaranje posebne faistike satelitske drave Hrvatske, bez obzira na to to je ona postala obina kolonija faistikih okupatora Italije i Njemake. Ukoliko je i bilo odreenog antagonizma izmeu ustaa i HSS-ovaca, on se, po svemu izgleda, zasnivao vie na tome tko treba u toj novoj separatnoj dravi vriti vlast: HSS ili ustae. Ukoliko je M a e k bio hapen, to je bilo vie zbog rivalstva od strane Pavelia i bojazni da M a e k ne uskoi na njegovo mjesto. U poetku su Maeka forsirali Nijemci, kasnije, poslije odreenih zaotravanja u N D H s Italijom, Talijani takoer hvataju odreene veze s Maekom, to Pavelia nagoni na to da Maeka dri stalno na njegovom posjedu u Kupincu. Jedno vrijeme ga je bio ak i uhapsio i sproveo u logor Jasenovac, gdje je odleao pet mjeseci (od 15. 10. 1941. do 16. z. 194z. godine), obrazloivi taj svoj postupak potrebom zatite Maekovog ivota. Vjerojatno je zbog odreenih metoda rada ustaa kao i njihove koncepcije drave bilo u odreenim krugovima HSS-a oprezne opozicije, ali je neosporno da se Maekova izdajnika uloga kretala po dvije linije: separatistikoj orijentiranosti i pomaganju Pavelievim ustaama da uspostave tzv. Nezavisnu Dravu Hrvatsku, suglasivi se s razbijanjem Jugoslavije, i drugo, njegovoj velikoj mrnji prema N O P - u i velikoj oslobodilakoj borbi naroda Jugoslavije za istjerivanje faistikih okupatora i stvaranje nove Jugoslavije. Za njega nita nije znailo stvaranje nove dravne zajednice na novim koncepcijama, s rijeenim nacionalnim pitanjem i federativnim dravnim ureenjem, gdje e i hrvatski narod, u zajednici s ostalim narodima zemlje, ostvariti svoju ravnopravnost i samostalnu federalnu dravu u okviru jugoslavenske federacije. Pisci i historiari kod nas dosta piu o Maeku i HSS-u. U radovima do kojih sam doao svi se slau u tome da je M a e k reakcionarni burujski politiar koji je potpomagao uspostavljanje N D H i koji je
1 Edvard Kardelj, Put nove Jugoslavije (lanci, govori iz NOB-a 1941. do 1945.), Kultura 1949, Beograd, str. 234-2.35.

bio nepomirljivi protivnik NOB-a. Ali ima dosta neslaganja oko toga da li je Maek po svojoj politikoj orijentaciji bio separatist i zastupnik razbijanja Jugoslavije kao dravne zajednice junoslavenskih naroda. Postoje pisci i historiari koji izvjesne Maekove separatistike poteze objanjavaju upornim odbijanjem beogradskih centralistiko-unitaristikih vlastodraca da se rijei hrvatsko pitanje. Sve veze Maeka i njegovih najbliih suradnika u prvom redu s talijanskim vladajuim krugovima, a zatim s njemakim nacistima, pregovori njegovih predstavnika s talijanskim vladajuim krugovima za razbijanje Jugoslavije i izdvajanje Hrvatske kao separatne drave tumae pojedini historiari iskljuivom potrebom da se u novoj politikoj konstelaciji odnosa u Evropi i svijetu, do koje je dolo snaenjem Italije a potom Njemake, rijei pritiskom, nekom vrstom ucjene i koketiranja sa silama Osovine, tzv. hrvatsko pitanje. Da to ne znai odustajanje od pozitivnog i konstruktivnog odnosa prema Jugoslaviji kao dravi, jer bi se rjeenjem hrvatskog pitanja implicite u nekoj malo kasnijoj fazi moglo doi do preureenja drave na federativnoj i svakako trajnijoj osnovi itd., itd. Naravno, ivot, praksa i kasniji razvoj dogaaja sigurno su demantirali takve analize i postavke, iako u svim tim razmatranjima ima sigurno puno interesantnih podataka i ocjena koje su vrijedne za nau historiografiju. Iako je voa HSS-a bio vrlo iskusan, lukav i nadasve proturjean graanski politiar, koji je mogao dosta rano predvidjeti rasplet II svjetskog rata u korist antihitlerovske koalicije, ipak je dr Vlatko Maek i najvei dio njegovog rukovodstva i njegove stranke, bez obzira na sve mogue iznesene razloge i objanjenja pojedinih njegovih postupaka, skliznuo u vode separatizma i objektivno pridonio razbijanju Jugoslavije) kao dravne zajednice i stvaranju separatne faistike dravice koja se zvala N D H . Ono to je najgore, njegov tzv. separatizam koji je mogao biti uvjetovan tekom i dugotrajnom vladavinom centralistiko-unitaristike vladajue velikosrpske klike i dvorske kamarile - nije znaio davanje istinske slobode i istinske nezavisnosti hrvatskom narodu, to je u onim politikim konstelacijama odnosa snaga bilo gotovo nemogue. Maek je mogao i te kako dobro vidjeti da je njegov separatizam ili njegov doprinos separatizmu mogao Hrvatsku odvesti samo u nacionalno ropstvo pod jaram tuina i okrutne faistike okupacije ili dominacije, to je znailo daleko tee nacionalno ropstvo nego to je bilo pod Austro-Ugarskom. To njegovo, da kaem, najprije klizanje a ubrzo potom na kraju ptvoreno stavljanje na pozicije separatizma i spremnost i podrka da se Hrvatska stavi pod potpunu dominaciju drugih, i to faistikih drava, bez obzira na to o kakvom se obliku radi - najprije personalnoj, carinskoj ili nekoj drugoj vrsti unije, koja bi kasnije logikom dogaaja potpala u potpunu potinjenost i ropstvo - izdaja je ne samo jugoslavenske ideje zajednitva junoslavenskih naroda nego izdaja i najdubljih nacionalnih interesa

hrvatskog naroda. To je utoliko gore to je Maek jedno dulje vrijeme, za ivota Radia i poslije njega, prihvatio politiku i principe traenja sporazuma s Beogradom na bazi postizanja odreenog stupnja autonomije Hrvatske u okviru Jugoslavije. Meutim, dok je Radi bio stvarni voa jednog irokog, seljakog i nacionalnog pokreta hrvatskih masa i kao krajnji cilj nije isputao iz vida rjeenje hrvatskog pitanja i zajednikog ivota s ostalim narodima Jugoslavije na bazi federativnog i republikanskog dravnog ureenja Jugoslavije, dr Maek se na toj poziciji zaista nije odrao. Njegova profaistika orijentacija i zapravo samo formalno rjeenje tzv. hrvatskog pitanja nije zadovoljilo ne samo hrvatske mase nego ni vlastitu buroaziju. Stvaranje Banovine Hrvatske na bazi sporazuma Cvetkovi-Maek bio je samo kompromis dviju buroaskih grupa, a to je dovelo do jo veeg opeg nezadovoljstva koje je objektivno pogodovalo ekstremnim, ultranacionalistikim i separatistikim snagama u graanskim slojevima drutva, posebno unutar HSS-a. To stanje samo je stvorilo povoljne uvjete za frankovsku separatistiku aktivnost i za razbijanje Jugoslavije, za djelovanje ustaa, klerofaista i prodor nacizma i faizma. Maek ulazi u jugoslavensku vladu da bi u suradnji s velikosrpskim i drugim buroaskim profaistikim politiarima i princom Pavlom Karaoreviem uinio da se Jugoslavija prikljui silama Osovine i da njegova vlada, iji je on potpredsjednik, potpie Trojni pakt. Ponovno uee u Simovievoj vladi moe se isto tako tumaiti kao pokuaj privole nove vlade da Jugoslaviju kao cjelinu ponovno uvue u faistika kola, jer je i Simovieva vlada otvoreno izjavila da priznaje pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. S druge strane, u tim trenucima, bez obzira na sve Maekove veze sa zvaninim predstavnicima hitlerovske Njemake, nije se sasvim pouzdano znalo hoe li Hitler odgoditi namjeravam veliki pohod na Istok i otpoinjanje rata protiv Sovjetskog Saveza i nee li mu tetiti neplanirani ratni zaplet na Balkanu. Prema tome, moe se izraziti suglasnost s onim piscima koji Maeku pripisuju izdaju u prihvaanju razbijanja Jugoslavije i izdaju najdubljih nacionalnih interesa hrvatskog naroda, koji je stvaranjem N D H u stvari bio stavljen u jedan od najteih poloaja porobljavanja u svojoj historiji. Ta Maekova evolucija i gospodskog dijela HSS-a u primicanju separatizmu, koji je objektivno pomogao faistikom porobljavanju hrvatskog naroda i svih ostalih naroda Jugoslavije, jedna je od najteih izdaja jednog visokog politiara u naoj zemlji. To se ogleda u njegovim viestrukim postupcima: i. Dnevnik talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Galeazza Ciana i izjave Maekovog predstavnika in. Amadea Carneluttija pred sudskim vlastima potvrdili su istinitost navoda da je Maek pregovarao s talijanskim faistikim vlastodrcima preko svojih emisara i da je traio jo 1939. godine novanu i vojnu pomo za dizanje ustanka u Hrvatskoj i vezivanje Hrvatske u personalnu i carinsku uniju s Italijom. Koliko nam je poznato, do sada se dnevnik grofa Ciana u svim njegovim osnovnim

postavkama nije opovrgao ni kod nas, ni u svjetskoj historiografiji. Odustajanje od tih pregovora moglo je biti po intencijama i pritisku Nijemaca, koji su ve tada kao moni agresori bili pokorili gotovo itavu Evropu i koji su zahtijevali da se Jugoslavija k a o cjelina vee za pakt Osovine, jer Hitleru prije pohoda na Istok nije potreban zaplet u Jugoslaviji. Da je Hitlerova procjena o nepotrebnosti ratnog zapleta u Jugoslaviji bila tona, pokazalo se kad je njemaki napad na Jugoslaviju odgodio Hitlerov napad na SSSR za itavih est nedjelja, to mnogi vojni i drugi historiari kod nas i u svijetu smatraju velikim minusom za hitlerovce, jer ih je to zakanjenje u otpoinjanju napada dovelo u odluujuem trenutku pred M o s k v u u najteim i nepovoljnim zimskim uvjetima te su izgubili strategijsku inicijativu koju su imali do tada. 1 z. Maekova javna izjava i poziv hrvatskom narodu da se pokori novoj vlasti i poziv pristaama da iskreno surauju s novom vladom znai priznanje razbijanja Jugoslavije i podrku stvaranju posebne drave Hrvatske u uvjetima teke faistike okupacije. Nitko ne moe porei da je ubrzo skoro svakom prosjenom ovjeku bilo jasno da hrvatska drava nije bila nezavisna nego obina marionetska faistika tvorevina, u kojoj je okupator radio to je htio, pretvorivi je u najgoru tamnicu naroda, posijavi po njenom teritoriju konclogore smrti, vrei zajedno s kvislinzima neuvena zvjerstva i genocid nad naim narodima. 3. Gotovo cjelokupna Maekova Seljaka i Graanska zatita, koja je po svom broju predstavljala gotovo itavu armiju, stavljena je u slubu ustake drave. Ta je Zatita uspostavljala ustaku vlast, razoruavala bivu jugoslavensku vojsku, stavljajui se na taj nain direktno u slubu faistikih osvajaa. Sa svom tom Maekovom vojnom i politikom podrkom, ustae su u svojim prvim danima vladavine dobile odreeni legitimitet vlasti u oima hrvatskog naroda i relativno brzo uspostavile aparat svoje vlasti i organizirale oruane snage koje su ubrzo otpoele stvarati novi poredak na krvi i teroru. 4. Za cijelo vrijeme rata nigdje se nije uo Maekov glas neslaganja i protesta zbog masovnih pokolja nevinog stanovnitva, ena, djece, staraca, niti zbog akcija deportiranja, pokrtavanja, hapenja, muenja, pljake itd. Oslobodilaki pokret koji je ustao u borbu protiv takve okupatorske i kvislinke politike i genocida nad naim narodima nailazio je na najgoru Maekovu osudu i odbijanje. 5. Najvei dio funkcionera i poslanika njegove stranke suraivao je u Pavelievom Saboru i ustakom aparatu vlasti. 6. Po povratku ustakog prvaka Mile Budaka (jednog od naih najveih ratnih zloinaca) pred rat iz emigracije, Maek je s njim bio u vrlo
1 Pod pritiskom masa koje je usmjeravala KP, Simovi je bio prinuen da raspusti konclogore za komuniste. Hrvatska banovina ne samo da nije raspustila logore nego je 6 dana prije poetka rata uhapsila novi broj istaknutih revolucionara, lanova CK KPJ, CK KPH i javnih radnika. Tako su Maekovci predali 200 komunista ustaama i Gestapu koji su ih ubrzo sve egzekutirali.

prisnim prijateljskim odnosima, ak ga je zvao na sjednice svog ueg rukovodstva, suraujui i s mnogim drugim poznatim nacionalistikim i velikohrvatskim elementima. U augustu 1941. godine na jednoj ustakoj skuptini u Novskoj Mile Budak, Paveliev doglavnik, rekao je izmeu ostalog: ... Svi mi znamo da je bilo raspoloenje takvo da je cio narod iao uz HSS vjerujui da njezino rukovodstvo nije nita drugo nego ono to hoe cio narod, a to je slobodna i nezavisna drava Hrvatska. Zato sam 1938- godine rekao svima u ime Poglavnika da svaki poten Hrvat mora glasovati za listu dra Maeka!1 Za razliku od Radieve borbe protiv agresivnog klerikalizma koji se htio nametati cjelokupnom drutvu i narodu, Maek je jo od 1935. godine uspostavio bliske prijateljske odnose s drom Alojzijem Stepincem, prononsiranim ustaom i pobornikom N D H i nosiocem politike pokrtavanja u Hrvatskoj za vrijeme rata, koji je proglaen ratnim zloincem i k a o takav osuen. 7. Najvei dio oficira i vojnika Maekovih pristaa haesesovaca stupio je u Pavelievu domobransku vojsku, koja je pored svog osvjedoenog slabog borbenog morala bila rezerva ustaa i instrument za vrijeme cijelog rata u rukama okupatora i Pavelia. Ona je izvravala nune odreene vojnike zadatke, onoliko koliko su njena uvjebanost i njen borbeni moral dozvoljavali, s ime je Pavelievo vojno rukovodstvo raunalo, i bila je u slubi N D H od 1941. pa sve .do 15. maja 1945. godine. 8. Potvreno je da je M a e k primio zlatnike iz ruku Pavelievih ministara, a koji su platnici oteti od ubijenih rtava faizma i da se pod zatitom jednog motoriziranog odreda ustake vojnice povukao pred N O V - o m u inozemstvo, da bi po nagovoru haesesovskog dijela Pavelievih ministara mogao lake od kompromitiranog Pavelia braniti ustaku stvar pred javnou Zapada. 9. Iako to nije predmet ovih razmatranja, postoje odreeni napisi koji govore o pokuajima odreenih reakcionarnih snaga na Z a p a d u koje su kombinirale 7 s M a e k o m da se stvori neka podunavska konfederacija, u koju bi, izmeu ostalih, ula i Hrvatska. Po toj politikoj pekulaciji sprijeio bi se ulazak jedinica u Zagreb i dalje prema zapadu u Sloveniju. Time bi se sprijeilo stvaranje nove Jugoslavije i spasila separatna hrvatska drava, pa makar u nekom drugom obliku i savezu. O realnosti takvih pokuaja odreenih snaga govori i postojanje tendencija pri kraju rata, a koje su se ispoljile u pokuajima podjele interesnih sfera u Jugoslaviji, to se nije moglo ostvariti pred otporom i snagom milijunske oslobodilake armije i zajednike tenje i slobodne volje svih jugoslavenskih naroda i narodnosti da ive u zajednikoj dravi zasnovanoj na novom drutvenom poretku i federativnom principu. Ujedinjenje jugoslavenskih naroda u zajedniku dravu ocijenila je KPJ i ostale progresivne snage kao historijski progresivni akt i u datim histo1

Hrvatski narod 11. VIII 1941; Viktor Novak, Magnum Crimen, str. 790.

no

rijskim uvjetima kao jedinu mogunost da se samo ujedinjeni junoslavenski narodi mogu istrgnuti iz ropstva Turske, Austro-Ugarske, Italije i drugih. Ujedinjenje Junih Slavena je vjekovna tenja naih naroda i svih njihovih najboljih sinova. Drugo je pitanje, i to vano, ivotno pitanje svih naih naroda, kakvi su trebali biti unutranje ureenje i politiki sistem u novostvorenoj dravi Jugoslaviji koji bi odgovarali osnovnim progresivnim tenjama svih naih naroda. Na alost, ujedinjenje stare Jugoslavije nije ilo putem narodnog sporazuma, ve j veina buroazije svih nacija iz straha od gibanja vlastitih masa koje je izazvao rat i poetak velike oktobarske socialistike revolucije pristala da na brzinu, tako rei preko koljena, pristane na stvaranje rojalistike, centralistike, unitaristike i hegemonistike drave s kapitalistikim sistemom najgore eksploatacije. Velikosrpska hegemonija, pokrivena platom unitarizma i najkrueg centralizma, provodila se esto i kroz najcrnju militaristiku diktaturu i despotizam, kakva je bila estojanuarska diktatura kralja Aleksandra. Jugoslavija je bila tamnica naroda; proturjenosti njenog unutranjeg razvitka bile su dovedene do usijanja. Sasvim je prirodno da su se kod naprednih pokreta i progresivnih graanskih politiara razvili otpori i otpoeli procesi borbe protiv takvog stanja traenjem vie demokracije i zakonitosti, zatim autonomije pojedinih nacija i nacionalnih manjina kroz federativni princip dravnog ureenja itd. Isto tako su se, kao reakcija na takvu vlast nasilja i terora, nacionalnog bespravlja, pljake i hegemonije koja se provodila kroz kruti centralizam i unitaristiku ideologiju, kao reakcija na sve to, kod svih naroda i narodnosti otpoele razvijati i separatistike tenje u cilju izdvajanja iz Jugoslavije. Redovno su se u te separatistike pokrete mijeale strane, u prvom redu revizionistike, sile, koje su teile vraanju teritorija koje su ratom izgubile a koji se sada nalaze u sastavu novostvorene drave Jugoslavije. Separatizam je postepeno dobivao sve vie forme terorizma i antijugoslavenskih akcija svake vrste. Separatizam su posebno pomagale Italija, Austrija, Maarska i Bugarska. Meutim, separatizmom su se sluili i mnogi drugi politiari koji su bili okarakterizirani kao tvorci unitarizma i hegemonije. Separatizam je bio potreban da se u pogodnom trenutku izrazi neki sebian klasni interes odreene nacionalne buroazije. Kada je oktobarska revolucija istrgla 1917. godine Rusiju iz fronta sila Velike antante i kada su zapadne diplomacije pokuale Austro-Ugarsku otrgnuti od Njemake ostavljajui joj u tom sluaju mogunost opstanka, s tim to bi podreene nacije koje bi ostale u njenim okvirima imale vee prava i autonomiju, ak su se i Nikola Pai i regent Aleksandar, pobojavi se takve solucije, brzo odrekli Krfske deklaracije i stvaranja Jugoslavije te iznijeli svoj separatni plan proirenja Srbije na teritorij Bosne i Hercegovine i dijela Dalmacije radi izlaska na more. Prema Svetozaru Pribieviu (Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1952.), njemu je kao tadanjem predsjedniku Samostalno-demokratske stranke (inae jednom od tvoraca unitaristike Jugoslavije), kada je u ih

svojstvu predstavnika Seljako-demokratske koalicije i teko ranjenog Radia doao kralju u audijenciju, kralj Aleksandar ponudio, odnosno proitao, tekst o potrebi mirnog razdvajanja Srba i Hrvata, kao to su se mirno razdvojile vedska i Norveka, i predloio da Radi po povratku u Zagreb proglasi otcjepljenje Hrvatske. Pribievi je ovaj kraljev stav otklonio i okategorizirao ga kao veleizdaju. Sutradan je prenio kralju apsolutno protivljenje teko ranjenog Radia takvoj ideji. Isti prijedlog kao Pribieviu kralj je ponovio Gregoru erjavu, prvaku Samostalnih demokrata u Sloveniji. Jugoslavensku dravu stvorile su 1918. graanske snage, a ne radnika klasa. Istina, zajedno s graanskim partijama uestvovale su u njenom stvaranju i socijaldemokratske partije Slovenije i Hrvatske. 1 Meutim, te partije u inu stvaranja nove drave nisu imale neku ozbiljniju ulogu. U KPJ od samog poetka njenog postojanja bile su u osnovi dvije struje, odnosno frakcije, koje se meusobno nisu posebno slagale oko nacionalnog pitanja i rjeenja u novoj dravi. Postojala je desna struja, frakcija Sime Markovia, koja je u osnovi branila unitaristiku tezu da u Jugoslaviji postoji jedna nacija i da je nacionalno pitanje u osnovi buroasko-demokratsko, odnosno ustavno pitanje, dok je lijeva struja pod utjecajem oktobarske revolucije i Lenjinovog uenja zastupala tezu o postojanja vie nacija u zemlji i da je potrebno boriti se za njihovo pravo samoopredjeljenja do otcjepljenja. Ali ta lijeva malobrojna frakcija u naoj partiji, u prvom redu pod utjecajem ocjena odreenih krugova Komunistike internacionale, zastupala je stav razbijanja Jugoslavije kao versajske tvorevine i izdvajanja Hrvatske, Slovenije i Makedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje samostalnih republika. To je znailo odbijanje ranijeg stanovita KPJ da je ujedinjenje jugoslavenskih naroda u zajedniku dravu historijski napredno i da KPJ nastoji da se narodi unutar te drave dobrovoljno ujedine na federativnome principu u Savez radniko-seljakih republika. Na bazi tih utjecaja sa strane bilo je i ocjena partijskog rukovodstva u emigraciji (192.8) da se u Jugoslaviji oekuje revolucija, obavezno otcjepljenje pojedinih nacija, slom jugoslavenske drave itd. Uprkos takvim pogrenim procjenama, koje su bile vie izraz teke unutranje krize unutar partijskog rukovodstva KPJ, mijeanja sa strane, idejne zbrke i neshvaanja znaenja raiavanja nacionalnog pitanja u borbi za socijalizam, naroito kod pojedinih rukovodilaca u emigraciji, KPJ nije nikada u svojoj praksi vodila akciju i politiku razbijanja Jugoslavije. Sve do dolaska Josipa Broza na elo KPJ postojalo je jo odreenih neshvaanja i zbrke oko nacionalnog pitanja, iako su se mnoge stvari i
1 U to vrijeme Srbija je sve do kraja I svjetskog rata bila pod okupacijom njemakih, austrijskih i bugarskih trupa. Rukovodstvo Socijaldemokratske partije Srbije vratilo se iz inostranstva i poelo obnavljati svoj rad u Jugoslaviji kao u novoj dravi koja je za nj predstavljala svren in. Trebalo je tek odrediti svoj stav prema novoj stvarnosti.

pojmovi poeli raiavati, naroito poslije Sedmog kongresa Kominterne, odranog ljeti 1935- godine, kada uslijed opasnosti od najezde rastueg nacizma dolazi do otrenjavanja i mnogo realnijih ocjena date politike situacije u svijetu, Evropi i u radnikom pokretu. Daje se direktiva stvaranja narodnih frontova, istie potreba ujedinjenja radnikih pokreta, pa prema tome implicite i ujedinjenja radnikog pokreta unutar Jugoslavije na bazi borbe, izmeu ostalog i rjeavanja nacionalnog pitanja na osnovi samoopredjeljenja do dobrovoljnog ujedinjenja. Dolaskom Josipa Broza Tita na elo KPJ dolazi do jasnog kursa partijskog rukovodstva oko nacionalnog pitanja, do snane afirmacije stavova i politike KPJ na liniji okupljanja masa u borbi protiv profaistikih reima i ujedinjavanja svih nacija i patriota u jedinstveni front u borbi protiv rastue opasnosti od faistike najezde. Jasno se istie potreba borbe protiv separatistikih i unitaristikih skretanja unutar partije. Pred neposrednu opasnost od faistike agresije, CK KPJ i drug Tito pozivaju komuniste da se javljaju u vojsku i brane zemlju od agresije faistikih okupatora. CK KPJ i drug Tito pozivaju poslije okupacije zemlje sve narode Jugoslavije na dizanje jedinstvenog oruanog ustanka i revolucije u svim krajevima Jugoslavije. CK KPJ i drug Tito otro reagiraju i spreavaju pokuaje sa strane da se iz KPJ otcijepi partijska organizacija Makedonije i odluno se suprotstavljaju slinim pokuajima sa strane i na nekim drugim mjestima. CK KPJ, N O P i drug Tito daju odluan otpor podjeli Jugoslavije na interesne sfere od strane ratnih saveznika i daljjnjim slinim pokuajima i pritiscima poslije rata itd., itd. Prema tome, historija Jugoslavije je historija politike borbe protiv nosilaca centralistiko-unitaristike politike i borbe protiv separatizma zasnovanih na osnovi faistike ideologije, vezivanja za revizionistike sile na bazi razbijanja Jugoslavije kao drave. To je historija borbe unutar radnikog komunistikog pokreta protiv nepravilnih stavova o nacionalnom pitanju, koje je opet bitno trpjelo negativne utjecaje sa strane i ija se faza zavrava dolaskom Josipa Broza Tita na elo KPJ, iako se repovi i bezuspjeni pokuaji takvih utjecaja sa strane pokatkad pojavljuju i danas. I separatistike i unitaristiko-centralistike pojave, koje se manje ili vie i danas pojavljuju u procesu naeg drutvenog razvitka, imaju i te kako korijene ne samo u problemima naeg neravnomjernog unutranjeg razvitka, ne samo u zaostaloj svijesti prolosti nego i u snanim utjecajima velikih monih krugova odreenih drava i blokova. Samo socijalistika Jugoslavija, zasnovana na Avnojskim principima 1 tekovinama revolucije, na ravnopravnosti naroda i narodnosti, na razvijanju i usavravanju federativnog ureenja, na samoupravljakim koncepcijama naeg unutranjeg socijalistikog razvitka i nezavisne politike na bazi nesvrstavanja moe svakom narodu i narodnostima u Jugoslaviji donijeti pun nacionalni prosperitet i procvat na drutvenom, privrednom i kulturnom polju. Samo tako ujedinjena dravna i drutvena zajednica moe nam svima zajedno osigurati nezavisnost i bolju budunost. Svaka
8 Rat

druga politika i kurs vodili bi nas slabljenju jedinstva i napretka, vodila bi nas nazatku i razjedinjavanju i predstavljali bi stalnu opasnost da u datom momentu

postanemo plijen neprijatelja nae slobode, nezavisnosti i socijalistikog puta koji smo sami izabrali. Pouke blie historije suvie su velike i bliske da bismo ih smjeli i za trenutak zaboraviti.
Z a t o svaku stvar, dogaaj i pojavu iz nae prolosti, posebno blie historije koja jo uvijek ivi i prisutna je u naoj svijesti, treba to objektivnije postaviti na p r a v o mjesto. Z a t o se ne treba plaiti da se mjesto i uloga graanskog politiara dra V l a t k a M a e k a i gospodskog krila njegove HSS, iji je rad i aktivnost

i te kako ostavio traga u naoj prolosti i naem ivotu, ocijeni i okarakterizira pravim imenom. Potrebno je i dalje studirati historijsku grau, pronalaziti je i po mogunosti to preciznije i objektivnije ocijeniti stupanj svaije, pa i Maekove, historijske odgovornosti za njegov rad i postupke. Vremenska distanca e sigurno omoguiti ne samo da se objanjava nego i da se daju sudovi i esencijalni rezultati Maekove politike, prakse i njegovih postupaka i posljedica tih postupaka na sudbonosnim historijskim prekretnicama. Cesto mnogi dokumenti, rezolucije i izjave samo zamagljuju stvarni tok dogaaja, stvaraju privid pravog stanja stvari i oteavaju donoenje ocjene krajnjeg rezultata kao vrhovnog postulata svake ozbiljnije historijsko-politike studije.

Oruane snage NDH Oruane snage N D H sastojale su se od domobranstva, ustake vojnice i orunitva. Na elu oruanih snaga nalazilo se Zapovjednitvo vojske i Ministarstvo hrvatskog domobranstva. Poslije reorganizacije 4. VIII 1941. nazvano je samo Ministarstvo hrvatskog domobranstva. Od februara 1943. godine ono je preimenovano u Ministarstvo oruanih snaga. Domobranstvo je glavni dio oruanih snaga NDH. Ono je sainjavalo redovnu vojsku koja se putem zakona popunjavala mobilizacijom i regrutiranjem Hrvata i Muslimana. Oruane snage su formalno imale tri vida: kopnenu vojsku, zrane i plovne snage (ove druge dvije bile su samo simboline). Domobranstvo su u stvari sainjavale kopnene snage. Stvaranje domobranske vojske otpoelo je pozivom Slavka Kvaternika da se oficiri, podoficiri i vojnici javljaju u novu vojsku prije nego to je jugoslavenska vojska kapitulirala i prije nego to je potpisana kapitulacija stare Jugoslavije. Poziv za stupanje u Pavelievu vojsku upuen je pripadnicima hrvatske nacionalnosti i Muslimanima. Kvaternik je u vezi s tim u svojstvu zamjenika Poglavnika potpisao jo 10. aprila 1941. godine Zakon o osnutku vojske i mornarice Hrvatske (iako kasnije, potpisivanjem Rimskih ugovora, N D H nije smjela drati mornaricu). Ve 10. aprila 1941, na sam dan proglaenja N D H , Kvaternik je postavio za zapovjednika kopnenih snaga domobranstva penzioniranog pukovnika Slavka Stancera, za zapovjednika svih pomorskih snaga kapetana

bojnog broda Duru Jakina, za zapovjednika zranih snaga kapetana Vladu Krena. Ve n. aprila 1941. godine u svojstvu zamjenika Poglavnika unaprijedio je Stancera u in generala, Krena u in pukovnika zrakoplovstva, intendantskog pukovnika Begia u in generala, kapetana Z v o n k a Kovaevia, zapovjednika Maekove Graanske zatite Zagreba, u in pukovnika i jo desetak drugih oficira i poznatih ustaa u vie oficirske inove. 1 U Petrinji su ustae zarobile tab I grupe armija bive jugoslavenske vojske s komandantom na elu. U Topuskom je zarobljen tab 7. jugoslavenske armije, kao i dio taba 4. jugoslavenske armije bive vojske. Generaltabni pukovnik Franjo Nikoli, naelnik operativnog odjeljenja u tabu I grupe jugoslavenskih armija, drao je vezu sa Slavkom Kvaternikom, koji se tada poetkom aprilskog rata nalazio u ilegalnom sklonitu u Zagrebu. Nikoli ga je obavijestio o rasulu jedinica armije, o pobuni organiziranoj od strane ustaa u garnizonu u Bjelovaru, o neredima u Koprivnici, o tome da je ban Subai otputovao u nepoznatom pravcu* Pred Kvaternikom je Nikoli poloio ustaku zakletvu i dobio zadatak da se miniraju mostovi, sklone artiljerijske baterije za obranu, da se to vie vojnika raspusti kuama i da defetistiki prikazuje svojem tabu i drugim tabovima kako je otpor besmislen. Kvaternik mu takoer daje zadatak da doe u dodir s njemakim nastupajuim jedinicama i da ih obavijesti o namjeri Kvaternika i ustaa u Zagrebu da e preuzeti vlast i doekati Nijemce kao prijatelje. Slinu ulogu odigrao je, uz poloenu ustaku zakletvu, i komandant andarmerije general Tartalja, ef policije dr Grgi i dr. T a k o se jo u vrijeme rasula jedne armije, koja nije zvanino jo ni kapitulirala, stvorila nova kvislinka vojska u slubi tuina. Komandant Savske divizije bive vojske general August Mari nakon stvaranja N D H nastavio je da radi k a o komandant Pavelieve Savske divizijske oblasti sve do nove reorganizacije Pavelieve vojske itd. T a k o se odmah po kapitulaciji i ubrzo poslije nje javilo u Pavelievu vojsku oko 3600 oficira, meu kojima 31 general, 228 pukovnika, 245 potpukovnika, 254 majora, 1005 kapetana, 417 porunika itd.2 Javlja se i velik broj kapetana bojnog broda, kapetana fregate, kapetana korvete, porunika bojnog broda, porunika korvete i vojnih sveenika. Neki su od ovih oficira po ustakim zaslugama jo 1941. godine odmah unaprijeeni u vii in, ali stanje od 3600 oficira s manjim izmjenama odgovara stvarnom stanju broja prijavljenih bivih oficira jugoslavenske vojske. Samo manji broj ine aktivni austro-ugarski oficiri. Pregled je napravljen prema Vjesniku vojnih zapovijesti iz 1941. godine.3 Domobranstvo je 1941. godine bilo podijeljeno na pet divizijskih podruja i 19 mobilizacionih komandi (popunidbenih zapovjednitava).
1 2

Mladen Coli: Tzv. NDH-1941., Beograd, 1973, str. 328.

Mladen Coli: Tzv. NDH-1941., Beograd, 1973, str. 194-195. Mladen Coli: Tzv. NDH-1941., Beograd, 1973, str. 318.

U okviru divizijskih podruja stvarale su se pukovnije, zatim specijalne jedinice, intendantura, konjica, inenjerske jedinice, ijedinice veze i druge. Sva ta organizacija stvarana je na bazi iskustava bive jugoslavenske vojske, a kasnije su stjecana i nova iskustva uz pomo njemakih i talijanskih instruktora i kadrova kolovanih u domobranskoj akademiji i podoficirskoj koli. Kad je otpoeo ustanak u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, stvarale su se posebne jednice za uguivanje ustanka. Sve te jedinice bile su pod operativnom komandom Nijemaca ili Talijana, ovisno o tome u ijoj su zoni djelovale. Ve potkraj 1941. stvaraju se pjeadijske divizije i zborovi, tako da je bilo organizirano 6 divizija i tri domobranska zbora. Sjedita zborova bila su u Sisku, Slavonskom Brodu i Sarajevu. Stvara se i nova vojno-teritorijalna podjela s tri domobranska zborna podruja. Sjedita operativnih divizija pukovnija i samostalnih jedinica mijenjala su se ovisno o vodenju operacija. Zrakoplovne snage bile su male. Raspolagalo se s oko 150 pilota, oko 50 izviaa i ostalog drugog strunog i pomonog osoblja od oko 2.600 ljudi, s oko 80 aviona, veinom zastarjelog tipa. U protuavionskoj obrani imali su 1941. godine oko 2000 ljudi 1 . N D H uglavnom nije imala mornarice, jer se Rimskim ugovorom mornarice odrekla. Imala je samo na jednom dijelu mora koje je kontrolirala neto plovnih objekata manje nosivosti, u principu ispod 50 registarskih tona. To su u stvari bili manji brodii i ribarski amci. Tako je Zapovjednitvo mornarice (I odjel za mornaricu) samo fiktivno postojalo, a pukovnik bojnog broda uro Jakin unaprijeen je u in admirala i samo je simbolino komandirao zapravo nepostojeom mornaricom. To to je N D H drala jedan mali dio obale i otoka i imala pod upravom odreene manje luke, sve je bilo pod strogom kontrolom Talijana. Legionarske jedinice - Po Hitlerovom zahtjevu, Paveli je morao uputiti svoje legionarske jedinice na istoni front. Izdan je proglas da se jave dobrovoljci iz sviju oruanih jedinica NDH. Sabirni centri za budue legionare bili su Zagreb, Sarajevo, Banja Luka, Osijek i Mostar. Prikupljanje glavnine nove legionarske jedinice bilo je u Zagrebu i Karlovcu. Tako je stvorena Pojaana hrvatska 369. legionarska, pjeaka pukovnija. Javilo se oko 5000 dobrovoljaca. Jedna bojna bila je muslimanska, a druge dvije bile su sastavljene od hrvatske nacionalnosti. Zvanino formiranje objavljeno je 16. jula 1941. godine, a zakletva se polagala u mjestima formiranja bojni u Sarajevu, Varadinu i Zagrebu. S legionarima, koji su u stvari poslani u smrt na istoni front, na vojnim sveanostima opratali su se: Kvaternik, Paveli, njemaki general Glaise von Horstenau i talijanski general Antonio Oxilia, zatim general Stancer i drugi visoki oficiri oruanih snaga NDH.
1

A. VII. Fond N D H , kutija 1.0.9.; Mladen Coli - isto djelo, str. 245.

Za komandanta legionarske pukovnije bio je imenovan pukovnik Ivan Markulj. Dana 24. jula 1941. godine legionarska pukovnija prebaena je iz Zagreba vlakom u Njemaku u mjesto Delersheim. T a m o su dobili njemako naoruanje i opremu i odsluali su dopunsku obuku; 369. pojaana legionarska pukovnija morala je tamo u Njemakoj u prisustvu njemakih generala i vrhovnog nadzornika oruanih snaga N D H generala Slavka Stancera poloiti zakletvu Hitleru. Iz Njemake je ve 29. augusta 1941. godine legionarska pukovnija odvezena u Besarabiju, a potom je stigla u Pervomajsku, gdje je ukljuena u sastav 100. lake lovake njemake divizije 17. njemake armije Jug. U prvu borbu legionari su stupili 13. oktobra 1941. godine istono od Dnjepra. 1 Tristo ezdeset deveta pojaana legionarska pjeaka pukovnija uestvovala je na istonom frontu u desetak borbi u sastavu 100. a kasnije 79. njemake divizije, s kojom je dogurala i do samog Staljingrada. U meuvremenu je pukovnik Markulj predao komandu pukovniku Viktoru Paviiu, a ovaj je na nezahvalnom kraju predao dunost komandanta potpukovniku M a r k u Mesiu. Kasnije su, radi popune pukovnije koja je u Sovjetskoj Rusiji trpjela velike gubitke, formirane tri doknadne bojne 369. legionarske pjeake pukovnije, koje su slane najprije u Njemaku u Stockerau radi brze obuke i kasnije su hitno ukljuivane u sastav desetkovane legionarske pukovnije. Na istoni je front poslana i legija zrakoplovstva pod komandom pukovnika Ivana Mraka, koja je sastavljena od dviju eskadrila: bombarderske s oko 17 aviona i 100 ljudi i lovake eskadrile od 20 aviona i 120 ljudi, kojima je komandirao bojnik (major) Franjo Dal. D o k su bombarderi bili zastarjelog tipa, Dalovi lovci bili su sastavljeni od najmodernijih aparata dobijenih od Nijemaca te su uestvovali u zranim borbama sa sovjetskim pilotima u junoj Ukrajini i na Krimu. 8 Legija mornarice - ili mornariki odred brojao je oko 340 ljudi i uao je u sastav njemake crnomorske mornarice kao posada est njemakih minolovaca i jedne podmornice. Prvi zapovjednik bio je kapetan fregate Antun Vrkljan, a posljednji kapetan bojnog broda Stjepan Rumenovi. Na Crnom moru zadrali su se do novembra 1943. godine, a kasnije su prebaeni na njemake brodove u Trst. Jedan broj ovih oficira iz Trsta prebjegao je saveznicima. Laki prijevozni zdrug brojao je oko 1100 ljudi i naao se u sastavu Tree brze talijanske divizije Principe Amadeo Duca D'Aosta, gdje su ti nai ljudi morali poloiti i posebnu zakletvu Mussoliniju. Zajedno sa Treim bersaljeskim talijanskim pukom jo 20. decembra godine 1942. prestao je postojati taj laki prijevozni zdrug jer je bio uniten i zarobljen na istonom frontu. 4
Hrvatski narod od 14. oktobra 1941. A. VII. fond NDH, kutija 1. o. 9.: Mladen Coli - isto djelo, str. 260. 3 A. VII. fond NDH, kutija 89. Coli - isto djelo, str. 261. * A. VII. fond NDH, kutija 115; Mladen Coli - isto djelo, str. 262.
1 2

Na istoni front u sastavu legionara bilo je poslano 8215 ljudi. Kod Staljingrada su bili gotovo potpuno uniteni. Iz izvjetaja s istonog fronta tono se izvjetava kako je broj legionara poeo opadati. Od pukovnije sveli su se na dvije, pa na jednu bojnu, pa najzad na jednu satniju (etu). Usprkos popuni, u jednom izvjetaju govori se da je ostalo na poloaju kod Staljingrada jo samo 40 boraca. Ostali su svi bili ili poginuli, ili ranjeni, ili zarobljeni. Z b o g izuzetnih zvjerstava koje su legionari inili na istonom frontu, Rusi su ih zvali ortovima - avolima. 1 Poluvojnike organizacije - Dravna asna sluba bila je stvorena po ugledu na sline organizacije faistike i nacistike omladine u Italiji i Njemakoj. Po zakonskoj odredbi Poglavnika i naredbi ministra domobranstva Kvaternika, stvorena je asna radna sluba u koju je bila ukljuena omladina od 19-25 godina, organizirana na vojno-organizacijskim principima. Cilj je bio da se omladina odgaja u ustakom duhu i pripremi za vojsku. Osim toga, omladinska radna sluba bila je besplatna radna snaga. Sluba je bila obavezna i trajala je jednu godinu. Plan je bio da se za nekoliko mjeseci obuhvati tom slubom 40-50 hiljada mladia i djevojaka, koji su se zvali domoradnici. 2 Narodna zatita - Zakonskom odredbom ta je organizacija trebala postojati radi otklanjanja posljedica ratnih ruenja, elementarnih nepogoda itd. Sluba u zatiti bila je obavezna i opa od 15 godina do stup a n j a u vojsku. Vojnika prednaobrazba bila je dominantna. Vojska je imala pravo totalne kontrole u njoj i slala je svoje ljude da organiziraju vojnu obuku. To je bio dio napora da se na strani ustatva ostvari totalna mobilizacija skoro cjelokupnog stanovnitva od 15. godine nadalje. Ustaka vojnica - Ustake ilegalne organizacije, zaklete ustae i ustaki emigranti bili su osnova na kojoj se gradila ustaka vojnica. Po Pavelievom dolasku, ustaki emigranti postali su rukovodei kadar u toj vojsci. U ustaku vojnicu primane su osvjedoene ustae i frankovci te ljudi koji su u N D H gledali ostvarenje svojih nacionalistikih tenji. 4 Ali u ustaku vojnicu ulazili su i razni kriminalci i ljudi koji su se deklarirali kao velike ustae, a ustaka vojnica dala im je velike mogunosti da se obogate, da ostvare svoje ambicije i postignu koljaku slavu. Najvie poloaje dobijali su najvjerniji Pavelievi suradnici. To je u stvari bila ideoloka vojska ustakog pokreta po ugledu na SS-jedinice u Njemakoj i crne koulje u Italiji. Prvi komandant ustake vojnice bio je poznati ustaa, pukovnik Juco Rukavina. Kasnije ga je zamijenio pukovnik Franjo Lukac pa onda generaltabni potpukovnik jugoslavenske vojske Tomislav Serti, koji
Viktor Novak: Magnum Crimen str. 839; Katoliki tjednik 15. II. 192. Zbornik zakonika i naredaba 1941. godine; Coli, isto djelo, str. 264. * Mladen Coli: Isto djelo, str. 266 do 267. 4 Hrvatski narod od 7. V. 1941.
1 1

je kao ustaki agent otkriven u bivoj vojsci i pred sam rat pobjegao u Maarsku, a potom u Italiju. Po uspostavi N D H unaprijeen je u in ustakog pukovnika, a kasnije postaje i general. U cilju obuke svojih oficira i podoficira, ustaka vojnica formira i posebne kole. Prvi komandant bio je Serti, a njegov zamjenik poznati ustaki terorist Mijo Seletkovi, takoer unaprijeen u in ustakog pukovnika. U svim tim bojnama ustake vojnice mogu sluiti samo oni koji su osvjedoeno pripadali ustakom pokretu i njihovi sinovi. Pored ustake bojne, u slubi kod Poglavnika, i redovite djelatne bojne, pripremane su u poetku ustake satnije, koje su bile u stvari dio sveuiline bojne. Studenti su nosili uniformu i oruje samo dok su bili u slubi. Inae sve su to bile provjerene ustae i frankovci, pripadnici raznih ustakih organizacija: Matija Gubec, Hrvatski junak, Hrvatski skaut, Veliko kriarsko bratstvo i drugi. Formirale su se i priuvne ustake bojne, u kojima su postojali i enski odjeli. Njihov je zadatak bio vrenje odgojnog rada u narodu u ustakom duhu. Ustaki podmladak dijelio se pa tri grupe: od 7 do 11 godina, od 11 do 15 i od 15 do 18 godina. lanovi ustake vojnice imali su posebne privilegije i prvenstvo u dobivanju nagrada, a njihove obitelji prvenstvo u dobivanju zemlje ubijenih ili raseljenih Srba. Po redoslijedu, najprije su formirali Poglavnikovu tjelesnu bojnu, pa prvu ustaku dobrovoljaku pukovniju, zatim Satniju ustaa sveuilitaraca, eljezniku ustaku bojnu itd. Prema tome, ustaka je vojnica po svojoj organizacionoj strukturi i mjestu dislokacije izgledala ovako: 1. Glavni stoer ustake vojnice 2. Poglavnikova tjelesna bojna - Zagreb I ustaka bojna - Sarajevo II ustaka bojna - Sarajevo III ustaka bojna - Brko IV ustaka bojna - Jasenovac-Gradika V ustaka bojna - Glina VI ustaka bojna - Bosanski Novi VII ustaka bojna - Dvor na Uni VIII ustaka bojna - Banjaluka IX ustaka bojna - Zagreb X ustaka bojna - Slunj XI ustaka bojna - Vrgin Most XII ustaka bojna - Kostajnica Obrambena ustaka bojna - Jasenovac Francetieva Crna legija Istona Bosna eljeznika ustaka bojna - Zagreb Ustako-domobranska pukovnija Dr A. Paveli - Zagreb Bojna ustakih domobrana - Zagreb u 9

Pripremna ustaka bojna - Zagreb Bojna njemake momadi 1 U Lici je takoer bila formirana ustaka bojna kao i u Sunji, Sremskoj Mitrovici, Virovitici i drugim mjestima. Komandanti svih tih ustakih bojni bili su poznati ratni zloinci: Luburi, Franceti, M o k o v , Serti, Hereni, Sudar, Rukavina, Sali, Banovac, Rof i mnogi drugi koji su kasnije postali komandanti zdrugova, pukovnija, divizija i zborova. Do kraja 1941. godine ustaka vojnica brojala je oko 15 000 ljudi. Sigurno su kasnije te ustake bojne popunjavane, jer su u borbama s jedinicama N O V - a i POJ-a trpjele velike gubitke. Orunitvo NDH - Zandarmerijska brigada Banovine Hrvatske pod komandom generala Milana Mizlera s oba svoja puka u Zagrebu i Splitu prela je skoro kompletno na stranu N D H . Preformirana je u orunike postaje u pojedinim mjestima; postojala su etiri velika sjedita u kojima su djelovali tabovi orunikih pukovnija, i to: u Zagrebu, Splitu, Banjaluci i Sarajevu. Sve u svemu, u N D H je bilo oko 600-700 orunikih postaja. Cjelokupno orunitvo brojalo je od 7,5 do 8 hiljada ljudi. Svuda gdje su postojali Pavelievi andari pokuali su od stanovnitva organizirati ustaku miliciju. Ustaka milicija ili divlje ustae znale su pod utjecajem pojedinih ustakih voa, ustakih emigranata, ustaki nastrojenih sveenika da prave velika zvjerstva nad stanovnitvom, naroito u istonoj Hercegovini, ali isto tako i u drugim krajevima u Bosni, Lici, Kordunu, Baniji, Slavoniji i drugim mjestima. Iako izgleda ne postoje organizirani podaci o njihovom broju, istranim organima izjavio je Slavko Kvaternik da je divljih ustaa moglo biti koncem 1941. godine 25-30 hiljada. Prema svemu iznijetom, oruane snage u Hrvatskoj imale su do kraja 1941. godine oko 120 hiljada organiziranih vojnika, od kojih na domobranstvo otpada oko 92-95 hiljada, ustaku vojnicu oko 15 hiljada i orunitvo oko 7 - 8 hiljada ljudi. 2 Naravno, tu nisu uraunati: ustaka seoska milicija, tzv. divlje ustae, legionari, ustaki aparat, policijske snage, ustake organizacije, poluvojnike organizacije, razna kriarska bratstva i druga drutva itd. U ratu, uslijed gubitaka i stalnih popuna, taj je broj sigurno, ukupno uzevi, bio znatno vei. Moralno-politiko stanje u domobranstvu - Zahvaljujui brzoj i katastrofalnoj kapitulaciji bive vojske, izdaji Maeka i dranju visokog katolikog klera i najveeg dijela nieg sveenstva, zahvaljujui masovnom prelaenju bivih oficira u vojsku N D H , Paveli je uz pomo okupatora i svih navedenih faktora uspio stvoriti ne samo ustaku vojsku i andarmeriju nego dosta brojnu domobransku vojsku, koju je mobilizacijom i redovitim regrutiranjem uspio relativno brzo organizirati. To je bio velik
1 2

Mladen Coli: Isto djelo, str. 323. Mladen Coli: Isto djelo, str. 319.

Paveliev uspjeh, iako se ta domobranska vojska po mnogo emu razlikovala od ostalih Pavelievih oruanih jedinica, u prvom redu po niskom borbenom moralu. Formiranje domobranskih jedinica do poetka ustanka nije nailazilo na vee tekoe. Okupator je traio i teio da se stvori kvislinka vojska koja bi bila spremna da se sama bori protiv N O P - a da bi oslobodio svoje trupe za druge vanije frontove. Ali se sigurno moe tvrditi: okupatoru nikada nije uspjelo da u N D H stvori takvu vojsku koji bi bila sposobna sama, bez pomoi okupatora, da se bori protiv N O V - a i POJ-a. To naroito nije mogla initi domobranska vojska. Ope je poznat slab moral domobranske vojske, osnovnu jezgru koje je inila seljaka masa koja je politiki vie bila vezana za politiku organizaciju HSS-a nego za ustae. Z b o g Maekova dranja, seljake mase su se u poetku odazivale pozivima za regrutaciju u domobranstvo i drale se u sutini pasivno. No kada su se razvile krvave borbe s ustanicima, ti isti seljaci traili su stotine naina da izbjegnu sluenje u domobranstvu. I kad su morali poi u borbu, im im se ukazivala prilika ili pod pritiskom borbe domobrani su se predavali partizanima i bacali oruje, ali u poetku nisu htjeli ostajati u partizanskim jedinicama i boriti se protiv okupatora i njihovih slugu, nego su se redovno vraali kui da bi ponovno bili mobilizirani, naoruani i gurnuti u borbu protiv N O V - a i POJ-a. U poetku su samo rijetki pojedinci ostajali u partizanskim jedinicama. Ta kolebljivost i pasivnost domobrana, uglavnom hrvatskih seljaka mobiliziranih iz preteno sjevernih krajeva Hrvatske, odraz je politike i stava HSS-a i njenog voe dra Vlatka Maeka. Poznat je takoer antagonizam izmeu domobranskih i ustakih jedinica. U domobranstvu je bilo mnogo simpatizera NOP-a, naroito u pojedinim garnizonima gdje su ak u nekim jedinicama radili i organi NOP-a, kao na primjer u Slavonskoj Poegi. Iz Varadina prelazi N O P - u jula 1943. godine itav jedan domobranski artiljerijski divizion na elu s potpukovnikom Vardom. Bez sumnje, to se rat vie primicao kraju, to su domobrani i njihove pojedine jedinice vie prelazile na stranu partizana. Poznat je dogaaj otkazivanje poslunosti i pobune u 15. pjeadijskoj domobranskoj pukovniji na Palama kod Sarajeva jo krajem 1941. godine, gdje je dolo do masovnih hapenja i strijeljanja. U guenju pobune morale su sudjelovati i njemake jedinice. Osim toga, u mnogim borbama dolazilo je do masovnog zarobljavanja domobrana jo 1941. kod Kulen Vakufa, Pitelake Drage u Lici, na Trusini i Berkoviima u Hercegovini, kasnije u Likom Leu i drugim mjestima. Masovno putanje domobrana kuama od strane partizana jo je vie slabilo moral domobranstva. Poslije dva poziva vrhovnog komandanta N O V - a i POJ-a marala Tita upuenih domobranima 1944. godine dolo je do masovnog prijelaza domobrana u N O V i POJ. Meutim, pored svih tih masovnih primjera neborbenosti i predavanja domobrana partizanima, domobranstvo je bila vojska koja je sluila okupatora i Pavelia u N D H , bez obzira na sve ocjene njene slabe

borbene gotovosti. Domobranstvo je tvorevina okupatora i uvar interesa faizma u N D H bez obzira na to to ono nije bila ideoloka vojska kao to su bile ustae i to je ono te interese moglo uvati s ne tako vidljivim i izraenim uspjehom. Okupator je s domobranskom vojskom raunao. Domobranstvo je egzistiralo i borilo se protiv N O V - a od poetka do kraja rata. Treba razlikovati pojavu predaje u borbi i pojavu prelaenja na stranu N O P - a i javljanje u jedinice N O V - a i POJ-a. Isto tako treba razlikovati predavanja koja su uslijedila poslije efikasnih vojnih akcija jedinica N O V - a i POJ-a; tada su mnogi domobrani uslijed borbenih akcija partizana bili prisiljeni na predaju. Izuzev rijetkih pojedinaca, u poetku N O B - a dobrovoljnih prelaenja u N O V nije bilo, iako je i tada predavanje bilo masovna pojava. I zaista, bilo bi potcjenjivanje djelovanja N O V - a i POJ-a kad bi se tvrdilo da su se domobrani predavali im bi se partizani pojavili. Bolje reeno, oni su se u veini sluajeva predavali onda kada su bili na to natjerani, pa makar i najmanjim akcijama. Ima dosta primjera bezuspjenog pregovaranja o predaji domobrana i vrlo estokih i tekih borbi koje su nae jedinice vodile s domobranskim jedinicama. Sve je ovo potrebno rei da bi se dala objektivna slika i ocjena domobranske vojske, koja koliko god bila rezervoar za naoruavanje N O V - a i POJ-a, ujedno je bila kvislinka vojska u slubi okupatora koja se zajedno s okupatorskim jedinicama, ustakom vojnicom i Pavelievim aparatom, crnogorskim etnicima, vlasovcima i slovenskim bjelogardijcima borila i odstupala sve do zapadnih granica nae zemlje; njezini ostaci predali su se naim jedinicama tek 15. maja 1945. godine.

Drzavno-pravni poredak u NDH. Sistem masovnog terora i zloina N D H je bila kvislinka tvorevina Mussolinija i Hitlera, a Ante Paveli je doao na vlast izdajom i prodajom vitalnih interesa hrvatskog naroda. On se i odravao oslanjajui se u prvom redu na moi armija sila Osovine i njihovog aparata, pa tek onda na svoje snage. Ustaki pokret je esencijalni izraz najovinistikijeg dijela velikohrvatske buroazije. Nacionalistikim parolama i separatizmom, koristei se tekim stanjem i nerijeenim nacionalnim pitanjem u staroj Jugoslaviji, ta je buroazija stvaranjem N D H pokuala prikriti najveu izdaju u historiji hrvatskog naroda. Paveliu su pripisivane historijske zasluge za osloboenje Hrvata od velikosrpskog jarma, a on je hrvatski narod bacio u najstranije faistiko ropstvo i sraman bratoubilaki rat za raun germanskih i latinskih osvajaa, to se nije desilo u hiljadu tristogodinjoj historiji od doseljenja na Balkan. Ustaki pokret deklarirao se kao hrvatski nacionalistiki pokret, koji se, formalno, nije nazvao ni faistikim, ni nacistikim, ali se kao takav uklapa u novi evropski poredak koji su proklamirale sile Osovine.

Unutranja organizacija drutva zasniva se na principu totalitarnog i korporativnog sistema, po ugledu na osnivae - Mussolinijevu Italiju i Hitlerovu Njemaku. Ideoloki je ustatvo bilo orijentirano protiv komunizma, kao meunarodne zavjere boljevizma, i protiv zapadne demokracije, kao trule plutokracije. U svojoj osnovi, ustaki pokret se bazirao na rasizmu i antisemitizmu. Fiziki su ustae unitavale najprije Zidove i Cigane. U odnosu na dravnu zajednicu Junih Slavena, ustaki pokret ibio je nastrojen negatorski, separatistiki i za njeno razbijanje, a u odnosu na Srbe propovijedao je zvjersku ovinistiku mrnju i obraun. Vanu ulogu u karakteru N D H kao drave igrali su klerofaisti i veliki dio crkvenih velikodostojnika pod rukovodstvom zagrebakog nadbiskupa Stepinca i predstavnika Vatikana, koji su od Hrvatske nastojali nainiti svetu vojujuu Kristovu republiku, pravu katoliku dravu, oienu od raznih shizmatika. Bog ne bi bio Bogom ako ne bi dao hrvatskom narodu NDH - govorio je sarajevski upnik Boidar Brale, Paveliev povjerenik za Bosnu i Hercegovinu. U duhu takve orijentacije, plan Pavelievog ustakog pokreta bio je da pobije, raseli i pokatolii sve Srbe u Hrvatskoj. Zidova je u Hrvatskoj bilo samo 40 000. Kako je u N D H bilo oko 2. milijuna Srba, nije ih bilo lako unititi, raseliti i pokatoliiti. Zato je trebalo stvoriti organizaciju i ideoloki pripremiti svoj pokret i dravni aparat za takav besprimjeran zloin, genocid nad itavim jednim narodom. Ideolozi takvog pokreta bili su: dr Makanec, profesori Orani, Crljen i Segvi. Osnova njihove teorije bila je da su se Hrvati itav milenij razvijali na bazi zapadne rimokatolike civilizacije i utjecaja, a da su se Srbi razvijali kroz svoju historiju pod uticajem Bizanta, Turaka i pravoslavlja. Zato su ustaki propagandisti i bacili parole da je Drina granica Istoka i Zapada, granica Evrope i Azije, civilizacije i barbarstva. Kao to je u historiji Vojna krajina bila u Hrvatskoj i obranila Evropu od Turaka, tako i sada N D H ima historijsku ulogu u obrani zapadne Evrope od istonog boljevizma. Osim toga, ustaki ideolozi su na sav glas trubili da su Hrvati gotskog porijekla i da, prema tome, rasno i etniki pripadaju Zapadu. Oni su tvrdili da im je slavensko porijeklo nametnuto. Razvijali su teoriju da je Bosna i Hercegovina nekada bila isto hrvatska i katolika zemlja i da je izmijenjena struktura stanovnitva silom turske, a kasnije srpske penetracije, da su Srbi u Hrvatskoj takoer ranije penetrirani od strane inozemnih zavojevaa, na primjer Turaka, i da su kasnije bili privilegirani od strane Austrije, a posebno od bive Jugoslavije. Sve im je to bilo potrebno da bi opravdali zloine istrebljenja, raseljavanja i prekrtavanja. Ustaki pokret nije bio jedinstven. Jedan dio je bio pronjemaki raspoloen, drugi protalijanski. Postojale su proturjenosti izmeu ustaa emigranata i ustaa u domovini, koji su se gloili oko zasluga za ustaki pokret i oko vlasti. Dijelili su se zatim po raznim grupama po pokraji-

Poto je, valjda po ocjeni ustakih poglavara, generalna proba masovnog ubijanja u Gudovcu uspjela, krenuli su na Kordun, gdje su 9. maja 1941. izvrili pokolj u selu Blagaju. Trebalo je zloin napraviti upravo tu gdje su bili izmijeani Hrvati i Srbi koji su se vjekovima slagali i u ogromnoj veini i jedni i drugi glasali za Udruenu opoziciju (Samostalnu demokratsku stranku i HSS, koje su sainjavale Seljako-demokratsku koaliciju). Pokoljem i smicalicama trebalo ih je zakrviti i zavaditi, a hrvatske mase pridobiti za sebe i svoju ustaku politiku. Toga dana ustae su sakupile u Blagaju velik broj Srba iz sela Veljuna i okolice, pod izgovorom nekakvog presluavanja. Svjesni toga da nisu nita skrivili, svjesni tradicionalnog prijateljstva s Hrvatima iz Blagaja, dolo je 520 seljaka koji su svi do jednog ubijeni na najzvjerskiji nain. Koljaku ekipu, dovedenu iz Zagreba, predvodio je Mijo Babi, poznati ustaki emigrant iz 1929. godine i Paveliev obavjetajac iz vremena ustakih logora u Italiji. Krvnik je doveo nekoliko kamiona ustaa iz Zagreba, veinom bivih emigranata. Ustae su iz Zagreba dole po Pavelievom nareenju, to je i Mijo Babi poslije tog zloina rekao odgovarajui na proteste iznenaenih i zaprepatenih hrvatskih seljaka iz Blagaja. K a s n i j e nastaju masovna istrebljenja i zloini; na primjer u Lici u jame kod Prijeboja k o d Plitvikih jezera baeno je preko 400 ljudi. Pokolji su tada nastavljeni u D o n j o j Suvaji, gdje je ubijeno 400 ljudi, u Divoselu kod Gospia 780 ljudi, u Petrovom Selu 1200 ljudi, u selu Kosinju 347 ljudi, u Smiljanu p r e k o 600 ljudi i raznim drugim selima Like, gdje su vrena masovna ubojstva po n e k o l i k o stotina ljudi odjednom, paljene su kue i bezobzirno se pljakalo. Zloini su poinjeni na Baniji, u Slavoniji, Moslavini, Posavini, Srijemu, Cetinjskoj i K n i n s k o j krajini.

U Bosni i Hercegovini vrena su masovna i neuvena ubijanja oko Bihaa, Banjaluke, Kupresa, Travnika, Mostara, Stoca, apljine, Sinja itd. U pokoljima su uestvovali mnogi sveenici, franjevci i sjemenitarci, pod pokroviteljstvom poznatog ratnog zloinca, osvjedoenog ustae jo iz predratnih vremena, sarajevskoga nadbiskupa Ivana Saria. Po masovnosti pokolja naroda naroito je stradala istona Hercegovina, u kojoj su harali po zlu nadaleko uveni ustaki emigranti i komandanti Mijo Babi, Ivo Hereni, Jure Franceti i mnogi drugi. Poznati su veliki zloini i bacanje rtava u jame Golubija u selima Korita, Zagradac, zatim bacanje rtava kod sela Kapavice. Ubijani su ljudi u Maloj atrnji, zatim u selima Gornja Plainja, Stepen, Prina, Sukovie i Meuljie. rtve su bacane u jamu Bukovicu kod Stoca. Pobijeni Srbi u Fazlagia Kuli bacani su u ponor rijeke Munice. Zloini su vreni u selima Zborna Gomila, Velianima i avu, a rtve su bacane u jamu Rani Do. Ubijani su u Nevesinju, u selu Graanj i u Drenju. Poznato je bacanje ena, djece i mukaraca u jame na Vidovom Polju, u Poplate kod Bivoljeg Brda, Surmanaca. U mostarskom kotaru je nekoliko hiljada ljudi ubijeno na zvjerski nain. Ljudi su ubijani na Buni, Kozianima, na Pilatu, Lokavljanima, na Domanoviima, u Hranjanima u koli gdje su potom bacani

u rijeku Neretvu. A to da se kae za masovne zloine u selima Klepce, Tasovii, Pribilovci, pune jame kod Mogorjela, Opuzena, Draeva, ubijanje u Rankovcima, Uboskom, Vlahoviima, Pocrnji, Curkovcu itd., gdje su deseci i deseci hiljada ljudi preko noi nestajali s lica zemlje, a sela pljakana i paljena? Usporedno s ubijanjem, ljudi su transportirani u ustake logore u Jadovno, Jasenovac i druga mjesta, odakle se vie nikad nisu vratili. U svom izvjetaju Svetozaru Vukmanoviu-Tempu o strahovitim zloinima u istonoj Hercegovini, Ugljea Danilovi, lan Glavnog taba N O P - a za Bosnu i Hercegovinu, izmeu ostalog pie: ... Da su ustae na Berkoviima kuvale djecu i nagonili njihove majke da ih jedu, a poslije ih ubijali, silovali ene i djevojke itd. Kau, biti ubijen metkom, to je znailo sreu ... N a k o n napada zagrebakih skojevaca na Sveuilinu ustaku satniju kod Botanikog vrta prijeki pokretni sud je 4. 8. 1941. godine strijeljao 87 Zidova i komunista. Poslije diverzije u zagrebakoj poti ubijeno je 50 Zidova i komunista. Pavelievim ustaama nita nije smetalo da ubijaju i prave masovne pokolje u hrvatskim selima, pogotovu onima koja su pokazala simpatije prema NOB-u. U selu Jakovlju pod Zagrebakom gorom pobili su 37 ljudi i selo spalili. Nekoliko stotina ljudi ubijeno je u turopoljskim i posavskim selima (eljezno, Jezero i dr.). I u Zumberku, Pokuplju, Podravini i Slavoniji ustake su horde po hrvatskim selima vrile zloine i ubijanja. Na sam dan povlaenja ustaa, u hrvatskim selima nekoliko kilometara od Zagreba ubijeno je vie od stotinu seljaka. Okupator je provodio svoju perfidnu politiku unitavanja naih naroda, koristei se vjeto svojim poslunim slugama. Kao to su ustae unitavale srpski narod, tako su i etnici Drae Mihailovia unitavali hrvatski i muslimanski ivalj samo zato to su se rodili kao Hrvati i Muslimani. Unitavali su etnici, naravno, i sve one Srbe koji su simpatizirali i suraivali s partizanima ili se nisu slagali s politikom pokolja i odmazde. Konclogori smrti po ugledu na naciste Po ugledu na nacistike logore Mauthausen, Buchenwald, Dachau i druge, Paveli je odmah preko svog ministra unutranjih poslova Andrije Artukovia, efa policije Dide Kvaternika, Maksa Luburia, Mije Babia i drugih osnovao prve logore smrti u Slanom na otoku Pagu i u Jadovnom na Velebitu. Logorima je upravljao M i j o Babi, koji je ujedno bio i zamjenik glavnog efa ustake policije u Hrvatskoj. Poslije njegove pogibije zamijenio ga je Vjekoslav Luburi Maks, koji je po surovosti i krvolotvu prestigao svog prethodnika.

Logore su obezbjeivale posebne jedinice koje su se zvale ustaka obrana. U te jedinice primani su samo oni koji su bili spremni na najgore zloine. Ti prvi logori na Pagu i u Jadovnom bili su prvi teajevi i kole koljatva za ustae, a njihovi glavni profesori bili su bivi ustaki emigranti. Kakvu su to uasnu kolu zavrili pojedini mladi ljudi, ustae, najbolje govori Joso Orekovi, devetnaestogodinji gospiki gimnazijalac, koga su partizani zarobili u proljee 1942. godine. Joso Orekovi, odgovarajui za masovne pokolje poinjene u selima oko Titove Korenine, na sasluanju je govorio o tome kako se spremao za koljaa.

Jo kao ak estog razreda gospike gimnazije - priao je Orekovi - stupio sam 1939. godine u vjersku organizaciju ,Kriari'. Tu su nas pod firmom vjere odgajali u ustakom duhu. Na nae sastanke dolazili su Jurica Frkovi i Juco Rukavina i drali nam predavanja protiv Srba i komunista. Naa parola bila je: ,U ime Krista - ubij antikrista!' Antikristi su bili Srbi, Zidovi i komunisti. Organizirali smo i svoju udarnu jedinicu, koja je nou napadala ljeviare. Kad je dolo do rata i rasula jugoslavenske vojske, mi smo je razoruali. Odmah smo stupili u ustae, jer smo to smatrali svojom nacionalnom dunou. Mene, s jo nekim Gospianima, odredili su u logor Slano, na otoku Pagu. Tu su se nalazili najvie Zidovi i Srbi, a bilo je i nekih Hrvata-ljeviara. Kad sam doao onamo, zapanjilo me kad sam vidio kako mue one ljude. Spavali su pod vedrim nebom u ici. Za hranu im nisu davali nita osim slanih riba, ali im vode nisu davali, tako da su mnogi poludjeli od ei. U to je dola nova skupina zatoenika. Starjeine su nam dale nareenje da odvojimo dvjesta zatoenika iz prve partije, da ih odvedemo na more i pobijemo. Ja i neki moji drugovi nismo mogli. Onda su nas grdili i predbacivali nam kakvi smo to mi Hrvati i ustae. Govorili su da nije ustaa onaj tko ne moe s veseljem ubiti Srbina, Zidova i komunista. Da nas pridobiju za ubijanje, davali su nama mlaima vina i likera. Dovodili su pred nas zatoene djevojke, svlaili ih do gola i govorili da moemo uzeti koju hoemo, ali da ih poslije akta moramo ubiti. Neki mladii opijeni vinom i zaneseni strau poeli su tako ubijati. Ja nisam mogao. Gadilo mi se, i to sam javno rekao. Nakon par dana doao je u logor neki vii funkcioner iz Zagreba. Zvao se Luburi. Doao je da pogleda rad logora. Tek tada je zapoelo pravo klanje. Sve more oko Paga bilo je crveno od krvi. Luburiu su referirali da ja i jo neki neemo da ubijamo. Na to je Luburi sazvao sve ustae, postrojio nas i odrao govor u kome je rekao da su izdajice ustatva oni koji ne mogu ubijati Srbe, Zidove i komuniste. Na to je upitao tko je taj ,usraa' koji ne moe da ubija. Javio sam se ja i jo nekoliko. Kako sam bio prvi po redu od tih koji su se javili, Luburi me je pozvao pred stroj i upitao me, kakav sam ja to ustaa kad ne mogu ubiti Srbina i Zidova. Rekao sam mu da sam spreman u svako doba dati ivot za Poglavnika, da mislim da bih mogao ubiti neprijatelja u borbi, ali da ne mogu ubijati ovako goloruke ljude, a osobito ene i djecu. On se na to nasmijao i rekao da je i ovo borba i da Srbi, Zidovi i komunisti

nisu ljudi, nego zvjerad i da je naa dunost da oistimo Hrvatsku od te kuge, a tko to nee, da je neprijatelj Poglavnika i Hrvatske, kao i oni. Na to je pozvao jednog iz svoje pratnje i neto mu apnuo. Ovaj je otiao i donio dvoje male dvogodinje idovske djece. Luburi mi je predao jedno dijete i rekao mi da ga zakoljem. Odgovorio sam da ne mogu. Nato su svi oko mene prasnuli u smijeh, rugali mi se i vikali - usraa, a ne ustaa. Onda je Luburi izvadio no i zaklao preda mnom dijete govorei: ,Evo, ovako se radi'. Kad je dijete vrisnulo i prsnula krv, oko mene se sve zavrtjelo. Skoro sam pao. Jedan me ustaa prihvatio. Kad sam se malo pribrao, rekao mi je Luburi da dignem desnu nogu. Digao sam, a on mi je pod nogu stavio ono drugo dijete. Onda je zapovjedio: ,Udri!' Udario sam nogom i zgnjeio glavu djetetu. Luburi mi je priao, potapao me po ramenu i rekao:,Bravo! Bit e ti jo dobar ustaa!' Tako sam - zavrio je svoj jezoviti iskaz Orekovi - ubio prvo dijete. Nakon toga sam se opio do smrti. U pijanstvu sam zajedno sa drugovima silovao neke idovske djevojke, a onda smo ih poubijali. Poslije se nisam trebao ni opijati, Kasnije, kad je Slano likvidirano i svi njegovi zatoenici pobijeni, poslan sam u kotar Korenicu na ienje Srba. Sto sam tu radio, znate.. .*

Logori su osnivani u Staroj Gradiki, Koprivnici (Danica), Sisku, Donjem Miholjcu, Kostajnici, Dubici, Tenju kraj Osijeka, Karlovcu, u Kerestincu, Vinkovcima, Virovitici, Kruici kod Travnika, Viegradu, Slavonskoj Poegi, Lepoglavi, Zemunu, Jadovnom i Jasenovcu. Mnogi ovi logori postojali su kratko vrijeme, a mnogi su trajali due, od kojih neki, najvei, za sve vrijeme rata. Svi su oni bili velika muilita i grobnice ogromnog broja naih ljudi, a medu njima se posebno istie logor Jasenovac, o komu emo rei neto vie. O nekim drugim logorima iznijet emo neke osnovne podatke. Logor Slano na otoku Pagu bio je jedan od prvih ustakih logora. Formiran je u junu 1941. Ve augusta iste godine bio je likvidiran, jer je to podruje pripadalo talijanskoj okupacionoj zoni, a osim toga ustanak se u okolini naglo razvijao te nije bilo uvjeta za nesmetan rad. Logor je organizirao Paveliev najblii suradnik jo iz emigracije M i j o Babi. Zapovjednik logora bio je takoer prisan Paveliev suradnik i lan njegovog Glavnog ustakog stana u emigraciji Ivan Devi-Pivac, koji je ujedno komandirao ustakom satnijom to je obezbjeivala logor. U logoru su bili preteno Zidovi, pa onda Srbi, dopremani iz sabirnog logora u Gospiu. U samom Slanom bili su zatvoreni mukarci, a u Metajni ene i djeca. Svoje rtve ustae su bacale u ponor u predjelu Furnae, a u pakom kanalu davili su svoje rtve u moru. O k o 3000 logoraa srpske nacionalnosti otpremljeno je iz tog logora u logor Jadovno, da bi tamo bili svi poubi1

Sime Balen, Paveli, str. 78 i 80.

Rat

12.9

jani i pobacani u velebitske jame, a 450 Zidova, ena i djece uputili su na likvidaciju u Jadovno, Jasenovac i Kruicu. Kruica kod Travnika bio je manji logor koji je brojao nekoliko hiljada zatoenika, uglavnom Zidova i manji dio Srba, ena i djece. I taj je logor likvidiran slanjem preostalih rtava u Jasenovac i logor Loborgrad (kod Zlatar Bistrice), koji je bio manji logor i ubrzo likvidiran slanjem Zidova u Auschwitz. Preostale ene srpske nacionalnosti poslane su na rad u Njemaku ili su ih deportirali u Srbiju. Logor u akovu bio je malen logor smjeten u jedan mlin, zvan Cereale, u kojem su bile 183 idovske ene i 50 srpskih djevojaka. Logor Danica u Koprivnici bio je smjeten u nekadanjoj tvornici kemijskih proizvoda Danica. Prvi zatoenici bili su Zidovi, komunisti i Srbi sa podruja Grubinog Polja, Pakraca i Krievaca. Prvi zapovjednici bili su Martin Nemec, a poslije njega Nikola Herman, poznat po svojoj svireposti. Kroz logor je prolo oko 5000 ljudi. Ubrzo je prestao postojati. Logor Kerestinec nalazio se u jednom dvorcu udaljenom 25 km od Zagreba. U njega su prebaeni komunisti iz zatvora iz Savske ulice i kasnije iz drugih logora u Travniku i Vinkovcima. Tu su se nalazili Boidar Adija, Ognjen Pria, Otokar Kerovani, Divko Budak, Andrija Zaja, Pavao Markovac, zatim August Cesarec, Ivan Krndelj, Jaroslav Hvala, Josip Horvat, Lavoslav Kazi, Petar Kazi, Valentin Suh, Duan Grkovi, Stjepan Jeli, Hugo i Ljudevit Kon, Aleksandar Turkovi, Juraj Bermanec, Henrik Tel, Osijas Izrael i jo 27 drugova. Njih 44 osueno je na smrt. U Kerestincu je izgubilo ivote ukupno 77 komunista. Svega 14 se uspjelo bijegom spasiti, a od njih je 9 poginulo u NOB-u. ivih je ostalo svega 5. Postojao je pokuaj organiziranja bijega logoraa iz Kerestinca. Poto su najprije strijeljali Boidara Adiju, Alfreda Bergmana i jednu grupu sa njima, kao navodno duhovne zaetnike ubojstva policijskog agenta Ljudevita Tiljka, otpoele su pripreme na bijeg. Organizacija akcije izvedena je dosta slabo, zahvaljujui i mijeanju odreenih ljudi sa strane, pa je Mjesni komitet KPH Zagreba djelovao dosta nekoordinirano ostavivi odbjegle zatvorenike iz logora bez potrebnih organiziranih veza. Logorai su se uspjeli nou 13/14. jula probiti iz logora, zarobivi prethodno strau i komandanta logora. Ostavi bez pravih veza i pomoi izvana, po izlasku iz logora ustae su uspjele, izuzev njih 14, sve pohvatati i neto kasnije strijeljati. Logor je takoer uskoro rasputen. 1 Logor Jadovno osnovan je jo u maju 1941. na Velebitu, mjestu udaljenom od Gospia dvadesetak kilometara. Jadovno je bilo na jednoj velebitskoj udolici, na nadmorskoj visini od oko 1200 metara, u mjestu okru1

Otpor u icama - sjeanje zatoenika, knjiga II, Beograd, 1969. Mirko Peren: Ustaki logori, Zagreb, 1966. str. 41-41.

enom gustom umom s puno ponora i jama, od kojih je najpoznatija Saranova jama i jama na Grginom brijegu. Logoru je bilo namijenjeno da u toj velebitskoj pustoi vri masovna ubijanja ljudi. Osnovao ga je ustaki pukovnik Juco Rukavina, veliki upan Jurica Frkovi i ef gospike policije Stjepan Rubini, koji je ujedno bio i prvi komandant logora. Po Enciklopediji Jugoslavije, u logoru Jadovno ubijeno je za z - 3 mjeseca oko, 60 000 ljudi, ena i djece iz svih krajeva N D H . Po podacima odreenih svjedoka, u junu i julu 1941. u Gospi je eljeznikim kompozicijama stizalo dnevno i po hiljadu ljudi, odreenih da budu odvedeni, ubijeni i baeni u jame u Jadovnom. Po izjavama nekih starih partizana i partijskih radnika iz Gospia, koji su uestvovali u Anketnoj komisiji koja je poslije rata istraivala podatke, u logoru u Jadovnom ubijeno je oko 50-60 hiljada ljudi. U svakom sluaju, to je, poslije Jasenovca i Stare Gradike, bio logor u kojem su vrene najmasovnije likvidacije ljudi u N D H . Uslijed ustanka naroda Like, logor je likvidiran ve augusta 1941, s tim to su sve preostale logorae ustae pobile. Logor Stara Gradika smjeten je bio u ranijoj kaznioni koja je pretvorena u konclogor. T a j logor bio je povezan s Jasenovcem (s logorom III u Jasenovcu); u njemu su najvie ubijana djeca i ene. Logor Jasenovac osnovao je Vjekoslav Luburi na prostoru izmeu rijeke Save, Velikog Struga i Lonje. Njega su sainjavali logor I Versajev, logor II Krapje, logor III Ciglana, logor IV Koara, logor V Ciganski, logov VI Mlaka i logor Stara Gradika. Logor se nalazio na podvodnim terenima, prirodno zatien rijekama i podvodnim zemljitem, gdje su ustae, pod vidom organiziranja melioracionih radova na Lonjskom polju, vrile najstranije zloine u historiji nae zemlje. Logor Jasenovac spada u red najozloglaenijih logora smrti ne samo u naoj zemlji ve i u Evropi. alostan rekord! Jugoslavenska dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i domaih izdajnika u svom izvjetaju o Jasenovcu kae: Po uasnom reimu u njemu i po broju njegovih rtava, ovaj logor spada meu najstranija muilita i gubilita nacifaizma u toku ovoga rata. Jasenovaki logor je zaista postao pojam zloina, strahovitih i nezapamenih zvjerstava. To je bila monstruozna ustaka mainerija za unitavanje naih ljudi. Ustae su u Jasenovcu ubijale ljude bez ikakve presude, odnosno bez odluke o njihovoj pojedinanoj ili grupnoj krivici. Svi oni koji su onamo deportirani, s rijetkim izuzecima, samim tim to su dovedeni u logor bili su osueni na smrt i preputeni na milost ustakim delatima da oni odrede kada e biti egzekutirani i na kakav nain. Tih sadistikih naina muenja i svirepih ubojstava bilo je bezbroj, koliko ih je mogla samo izmisliti avetinjska fantazija tih ogranienih mozgova koje je zadojila rasna i ovinistika mrnja i ustaki koljaki duh.

Bezbrojne kolone i transporti ljudi, ena, djece, s Kozare, iz Srijema, Slavonije, Bosne i Hercegovine i iz svih drugih krajeva N D H , dovoeni su u taj logor da bi ih tamo na najsuroviji nain masakrirali. Njihova krivica bila je samo to to su roeni kao Srbi, Zidovi, Cigani ili to su Hrvati koji se nisu slagali s faizmom i ustakom strahovladom. Za sve to, po ustakoj logici, nisu bili potrebni spiskovi ubijenih niti kakva presuda suda. Sve je bilo unaprijed odlueno. Osnovna metoda ubijanja bilo je klanje ili su rtve jednostavno odvoene na obalu Save, udarane maljem ili kakvom gvozdenom ipkom po glavi i bacane u rijeku. Godinama je pitoma Sava pronosila leeve i u svojim dubinama uvala tajnu divljakih obrauna s nevinim bespomonim ljudima, starcima, enama i djecom. Sluili su se i metodom spaljivanja ivih ili polumrtvih ljudi u ciglani, u peima za peenje cigala, ali su palili i velike lomae kao u srednjem vijeku u doba inkvizicije i bacali na njih svoje rtve. Kakvi li su samo to bili pomueni mozgovi koji su sadistiki mogli uivati u tome da zarobljenog i bespomonog ivog ovjeka bez ikakve krivice bacaju na lomau i spaljuju! Cesto su svoje rtve natjerivali da piju naftu i benzin, zatim su ih polijevali i palili. 1 Ljudski je ivot do krajnjih granica bio obezvrijeen. Dolo se dotle da je pravi privilegij bio biti ubijen iz vatrenog oruja. M i s a o da su u tom paklu ivi zavidjeli mrtvima potpuno je odgovarala situaciji i vremenu u kojem se naao gotovo milijun ljudi. O metodi muenja i ubijanja u logoru najjasnije govori Anketna komisija za utvrivanje ratnih zloina, koja je 18. maja 1945. obila logor Jasenovac. U slubenom zapisku, izmeu ostalog, stoji: ... da zloini poinjeni u po zlu uvenom logoru Jasenovcu, jednom od najzloglasnijih muilita i klanja zatoenika ne samo u naoj zemlji nego uope u Evropi, po svojoj okrutnosti, po nainu i perverznosti izvrenja, po broju i opsegu nadilaze sve to i najbujnija fantazija moe zamisliti. Okrutnost pokazuje karakteristiku najdivljijeg sadistikog iivljavanja, pa doista samo psihopatoloki elementi mogu da objasne sve ono morenje glau i eu zatoenika u posebnim elijama-krletkama, zabijanje avala pod nokte, rezanje ivog mesa a zatim soljenje rana, upotrebljavanje vagine kao pepeljare za cigarete i otpatke ... spaljivanje ivih ljudi u peima za peenje cigle, odrezivanje spolnih uda, bacanje djece u zrak i doekivanje na bajonete, lomljenje kostiju, vjeanje, davljenje u Savi itd .. .* Z b o g stalnog priliva i nevoenja evidencije ne zna se tono koliko je ljudi izgubilo ivot u Jasenovcu. Smatra se da je do kraja aprila 1945
1 Inenjer Piili, ustaki pukovnik i jedno vrijeme komandant logora Jasenovac, projektirao je plinsku komoru koju su ustae ubrzo razorile jer je radila sporo. 2 Citirano po knjizi Otpor u icama, Beograd, 1969, str. 33.

kada je logor prestao postojati dolaskom jedinica Jugoslavenske armije, u logoru Jasenovac ubijeno vie od 700 000 ljudi. Enciklopedija Jugoslavije iznosi o Jasenovcu slijedee: Kako se u logoru unitavalo sve to bi moglo da slui kao podatak pri utvrivanju broja rtava, toan broj poginulih u jasenovackom logoru ne moe se utvrditi; prema procjeni koja se oslanja na iskaze preivjelih, sauvane dokumente i priznanja uhvaenih ustakih zloinaca iz jasenovakog logora, broj jasenovakih rtava premauje 700.000.1 Poslije ienja terena koje su vrile ustake i okupatorske snage i njihove kaznene ekspedicije, kao npr. na Kozari, u Jasenovac je bilo dovedeno oko 70 000 Kozarana. U jednom danu pogubljeno je 500-1000 ljudi. Evidencija u takvim prilikama nije ni vodena. Po priznanju Ljube Miloa, komandanta i jednog od osnivaa logora Jasenovac, dogaalo se ponekad, kada su se ljudi masovnije dovodili, da u jednom danu ustae pobiju i 1000-1500 ljudi. Prema knjizi dra Nikole Nikolia Jasenovac, u jednom danu ustae su ubile 2000-3000 Kozarana. Prvi komandanti logora bili su Luburi, Matijevi, Ljubo Milo, Matkovi, fratar Filipovi-Majstorovi, Brkljai, inenjer Piili. Evo to je pred naim istranim organima rekao Ljubo Milo, jedan od komandanata logora, o proceduri likvidacije ljudi:

... Procedura kod likvidacije bila je takva da kad bi pojedini transporti stizali u Jasenovac, isti bi bili prebacivani u vagonima na kolosijek koji se je nalazio u samom logoru, te su u vagonima ostajali do samog polaska na likvidaciju. Likvidacije su se u veini sluajeva vrile po noi, a sjeam se da se u nekoliko navrata likvidacija vrila i u toku dana u grupama od oko 100 do 300 zatoenika, a moda ak i vie. Meutim, likvidacije koje su vrene nou dostizale su cifru ak i 1500. Priliv zatoenika po transportima u poetku je bio rjei, tj. prosjeno jedanput nedjeljno, a kasnije, od poetka proljea 1942.. kada su poele stizati vee grupe, taj prosjek je uestao, tj. na dva ili tri puta nedjeljno, a bilo je sluajeva kada su transporti znali stizati i po nekoliko dana uzastopce. Svi ovi transporti koje sada spominjem stizali su bez odluke, to znai da su svi zatoenici odmah odvoeni na likvidaciju. Ukupan broj likvidiranih zatoenika u logoru Jasenovac Ciglana s okolicom, kako za moje vrileme> a tako i za cijelog postojanja logora Jasenovac, ne bih mogao rei n>ti ja, niti itko drugi, jer transporti koji su upuivani na likvidaciju nisu nigdje ni u kojem sluaju zavoeni u knjige ili tome slino, a s namjerom aa se ne bi znalo koliko je ljudi likvidirano. U svakom sluaju, taj broj je ogroman i upravo nepojmljiv ...

Enciklopedija Jugoslavije, izd. Leksikografskog zavoda, Zagreb, i960.

Logor III Ciglana bio je u movarama, gdje su logorai radili pod najteim radnim uslovima, u vodi do pojasa i pod nemoguim higijenskim uslovima, uz bijednu orbu s nekoliko zrna graha i nekoliko krumpira. Tifus je harao i odnosio ljude. U jasenovakom logoru izredali su se poznati ustaki koljai i ratni zloinci, ali najkrvaviji od svih bio je fratar Miroslav Filipovi-Majstorovi, nazvan fra Sotona, koji je najee sav poprskan krvlju nevinih rtava podsticao ustae iz svoje grupe da ubijaju uzvikujui: Kolji, ubijaj! Grijehe primam na sebe! Prema zapisniku Zemaljske komisije za utvrivanje ratnih zloina, fra Sotona je, izmeu ostalog, izjavio:

.. .Ta masovna ubijanja doputao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge Ljube Miloa a jo vie Ivice Matkovia, a katkada i Maksa Luburia. U Gradini se ubijalo maljem, i to tako da bi rtva morala sii u iskopanu jamu, na to je slijedio udarac maljem po glavi odostraga. Osim toga, ubijalo se i strijeljanjem i klanjem. Kada su se vrile likvidacije ena i djevojaka u Gradini, znam da su se nad mlaima izvrila i silovanja. O tome je odreivao Ivica Matkovi, a silovanja su, koliko ja znam, vrili Cigani, i to Cigani grobari... Za moje vrijeme, po mome raunu, likvidirano je u logoru Jesenovac 20-30 hiljada zatoenika. Posebno istiem da je u poetku ljeta izvrena u Jasenovcu likvidacija logora akovo. Tom je likvidacijom rukovodio Joso Matkovi, ustaki porunik. Kod te likvidacije logora akovo raunam da je pobijeno oko 2-3 hiljade idovki i njihove djece .. .'

Nita bolje nije bilo ni u drugim logorima oko logora III Ciglana. Evo to pie dr Nikoli u svojoj knjizi Logor LKrapje:

Nevjerojatno je, ali istinito, da je bilo ljudi, kojima je po nekoliko tisua uiju pilo krv. U je vrlo krvoedna, stalno sie krv. Iako svaka posie malu koliinu, 3-4 tisue ih posie dosta. Iscrpljeni, bez hrane, ljudi su ionako bili malokrvni, te nije bilo potrebno mnogo da i te ui pomognu brzom svretku. Moe se rei da su ui ubijale ljude i bez pjegavca, prosto izazivajui smrt od akutne anemije. Mnogi nee vjerovati da su u logoru Krapje ljudi legli nou, a ujutru su ih nali mrtve, blijede kao papir, pokrivene hiljadama uiju.

Osjeajui da je kraj njegove vladavine, da bi se koliko-toliko zatakala zvjerstva, Paveli je u proljee 1945. naredio da se jesenovaki
1

Zapisnik

Zemaljske komisije za

utvrivanje ratnih zloina br. zoo, datiran

19- VL 194J.

logor likvidira. Da bi sakrili tragove zloina, iskopavali bi danonono leeve, polijevali ih naftom i palili. Pred dolazak naih jedinica pobili su oko 6000 zatvorenika da ne bi ostao iv ni jedan svjedok. Dne zz. aprila 1945. oko 10,30 sati logorai iz logora Ciglana (njih 1073) otpoeli su, goloruki i polumrtvi, juri na naoruane ustae. Uspjelo se spasiti oko 60-70 ljudi kao ivi svjedoci najstranijih i najmasovnijih zloina u historiji naih naroda. Istog dana oko 147 logoraa iz Koare uspjelo je ubiti komandanta, ustakog zastavnika Matu Zivanovia. Poli su u proboj u nadi za spas i ivot. Svega sedmorica su se doepala slobode.

Sudski sistem u slubi zloina Da bi masovnom teroru i masakru dale nekakvu formalno-pravnu osnovu, im su dole na vlast, ustae su poele kao iz rukava donositi razne propise i zakone. Svi ti zakoni i propisi imali su za cilj ozakonjenje rasistike politike i istrebljenje Srba, Zidova i Hrvata rodoljuba koji nisu bili ustaki istomiljenici. Zakonski akti trebali su, pored fizikog istrebljenja, ozakoniti i prisilno raseljavanje, prekrtavanje i upuivanje na rad u Njemaku i Hrvata, i Muslimana, i ostalog stanovnitva, zatim prinudno mobiliziranje u domobransku vojsku itd. Ve 17. aprila 1941. izlazi Zakonska odredba za obranu naroda i drave, koja je bila osnova svim ostalim propisima. Na temelju nje je u historiji naih naroda organiziran najjeziviji masovni zloin. Slijede propisi o izvanrednim sudovima po hitnom postupku koji su bili sastavljeni od tri osobe i koji su mogli donositi samo smrtne kazne. Ove akte o izvanrednim i prijekim sudovima dopunjavaju propisi Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o dravljanstvu, Zakonska odredba o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda (po kojoj je, naravno, samo Hrvat ist arijevac, a sve ostalo trebalo je svim metodama i sredstvima odstraniti i oistiti). Izdana je Zakonska odredba o prelazu s jedne vjere na drugu, ak i Naredba o zabrani zaposlenja enskih osoba u nearijevskim kuanstvima, zatim Naredba o promjeni idovskih prezimena i o oznaavanju Zidova i idovskih tvrtki, Odredba o prikrivanju idovskog imetka, Naredba o prijavljivanju Srbijanaca, Zakonska odredba o zabrani irilice, Zakonska odredba o prijekim i pokretnim prijekim sudovima, Zakonska odredba o upuivanju nepoudnih i pogibeljnih osoba na prisilan boravak u sabirne i radne logore, ime su ozakonili sistem koncentracionih logora. Izdan je i zakon o komunistikim napadajima i zbog toga ozakonjen sistem kolektivne odmazde nad stanovnitvom. Zakona za teror i zloine bilo je napretek. Meutim, ustaama ti zakoni nisu trebali. Sve je to bilo pro forma za javnost i eventualnu kamuflau i stvaranje iluzija kod neupuenih da se sve radi po zakonima. N D H je bila najgora zemlja bezakonja koja

je ikada u historiji postojala i po tome je nadmaila i svoje faistike gospodare i uitelje. Sudski sistem u N D H bio je pravna lakrdija, jer je to bio sistem masovnog unitenja ljudi. Rasistiki faistiki poredak imao je zadatak ne samo da ubija protivnike u ratu nego i da uniti Zidove, masakrira Slavene i pretvori ih u svoje robove. S druge strane, treba unititi i sve politike protivnike. Hitler je doao na vlast ubivi tri milijuna komunista i socijal-demokrata. Za predstavnike takve ideologije, sudski sistem, kao i cio dravni i vojni aparat, u slubi je samo rasizma i unitavanja ljudi. Takav sudski sistem, ako se to uope moe nazvati sudskim sistemom, stvorio je i ustaki pokret u N D H . Paveli je osnovao 34 prijeka, pokretna i izvanredna suda. S obzirom na to da su Srbi, Zidovi i Cigani unitavani i bez sudova, ienjem terena i u konclogorima, sudstvo je kako rekosmo bilo u prvo vrijeme namijenjeno preteno nepokornim Hrvatima koji nisu bili ustaki istomiljenici. Svi ti sudovi izali su iz Zakonske odredbe za obranu naroda i drave, koju je Paveli donio 17. aprila 1941, dan nakon svog dolaska u Zagreb iz Karlovca. Naravno, lanovima sudova, u kojima su sjedili preteno ustae emigranti i provjerene domae ustae, ostavljalo se da sami tumae to znai povreda asti hrvatskog naroda i to su to ivotni interesi hrvatskog naroda. Po ovoj odredbi moglo se kazniti smru i zbog dranja u prolosti, 20 godina unatrag. Clan suda nije morao biti pravnik, nego samo onaj koga je odreivao ustaki ministar pravosua. Prijeki i izvanredni sudovi unitili su desetine hiljada ljudi na najobiniju dostavu. Najee su ustae, u poetku, pobili ljude, a prijeki izvanredni sudovi to su samo sankcionirali i potpisali presudu post mortem! Kasnije prijeki sudovi nisu za ubijene ljude ni donosili presude, jer to nisu niti stizali, niti su znali tko je sve ubijen u masovnim akcijama. Kakvi su to bili sudovi, najbolje govori injenica da je, na primjer, lan izvanrednog suda u Karlovcu bio ustaki emigrant i krvnik Juco Rukavina, a u Gospiu Jurica Frkovi. Hiljade i hiljade pobijeno ih je iz Karlovca, Vojnia, Krnjaka, Slunja, Gospia, Graaca, Udbine, Lapca, Koren ice, koje su samo ova dva suda osudila na smrt. Za ustakog suca i njegovo shvaanje i djeca ispod 10 godina mogla su se ogrijeiti o ast i ivotne interese hrvatskog naroda! Na prijedlog svog ministra pravosua Mirka Puka, Paveli propisuje 10. juna 1941. takvu zakonsku dopunu o prijekim sudovima po kojoj svatko zbog sluanja . . . vijesti krugovalnih postaja sa sjeditem u dravama koje su u neprijateljstvu sa Nezavisnom Dravom Hrvatskom ili s kojom od velesila osi, ili zbog neprijavljenog stanara u roku od 3 dana moe biti stavljen pod prijeki sud. Vremenskih kazni kod pokretnih prijekih sudova nije bilo. Za te sudove postojala je samo jedna kazna - smrt. Toka VII odredbe o prijekim sudovima glasila je: Protiv osude prijekog suda nije doputen nika-

kav pravni lijek, a molba za pomilovanje nema odgodne moi. Toka IX: Kazna smrti se ima izvriti strijeljanjem nakon tri sata raunajui od asa proglaenja osude. Po Zakonskoj odredbi prijekih sudova gubila se glava zbog vica na raun vlasti ili zbog kritiziranja N D H , a da se i ne govori o irenju komunizma ili itanju nekog letka koji se mogao nai ispred kue. 1 Za provoenje takve politike inaugurirane ustakim programom i navedenim zakonima bilo je odgovorno Ravnateljstvo za javni red i sigurnost, kao posebno odjeljenje Ministarstva unutranjih poslova, na elu kojeg se nalazio Andrija Artukovi, i UNS (Ustaka nadzorna sluba), specijalna ustaka policija na elu koje se nalazio poznati Dido Kvaternik, pod ijom su se komandom nalazile i specijalne jedinice ustake vojnice, redarstvo, orunike jedinice i sve druge oruane snage N D H . Unutar tog ministarstva imali su ak i Rasno-politiko povjerenstvo, zatim Dravno ravnateljstvo za ponovu, tj. za iseljenje Srba, Vjerski odsjek za prekrtavanje itd.

Evo to o tome kae zakonska odredba od 5. jula 1941.: 2. koji pisanjem, tiskanjem ili irenjem letaka, slika, proglasa ili novina ili inae iznosi ili prenosi lane tvrdnje s namjerom da izvrgne ruglu i preziru dravne ustanove ili drutveni poredak u dravi ili ustaki pokret ili ustake postrojbe . . . 3. koji dri kod sebe letak, knjigu ili novine, koje svojim sadrajem vre promibu komunizma ili koje sadravaju kakvo drugo kanjivo djelo . . .
1

VATIKAN I FAIZAM; PREKRTA VANJE SRBA

Stav Vatikana prema Jugoslaviji, posebno prema Srbima kao naciji, proizlazi iz stava Mussolinijeve Italije prema Jugoslaviji. Politika Vatikana uvelike je bila sinhronizirana prema politici faistike Italije, jer su reakcionarni katoliki vrhovi prihvatili faizam kao pogodan pokret koji moe koristiti odreenim ciljevima crkvene hijerarhije. Otuda i podrka Pavelievom ustakom separatistikom pokretu. To duhovno i politiko podreivanje svoje politike faizmu uvjetovalo je i objanjava neprijateljski stav reakcionarnih krugova Vatikana prema Jugoslaviji kao dravno-politikoj zajednici i potpomaganje ustake politike unitavanja i prekrtavanja Srba u NDH. Samo nekoliko fragmenata otrgnutih iz prolosti otkrit e nam izvore takvog stava Vatikana. Crkva je bez ikakvog protesta dopustila da faisti jo 1926. godine raspuste u Italiji Puku stranku, koja je bila pod utjecajem Vatikana, i sve crkvene omladinske organizacije. Prije faistikog pohoda na Rim upueno je cirkularno pismo svim sveenicama, u kojem se apeliralo na duhovne oce da zauzmu neutralan stav u politikoj borbi. Takav stav je objektivno znaio veliku pomo faistikom pokretu. Faizam je rasformirao vjerska udruenja, ali je dozvolio crkveni utjecaj na sve faistike organizacije, kole, kasarne, tamnice, tako da crkva nije imala razloga da se ali zbog stava prema njoj i njenim organizacijama. Jedanaestog februara 1929. godine zakljuen je tzv. Lateranski sporazum o normalizaciji odnosa i prijateljstvu izmeu Vatikana i drave, kojim je Mussolini priznao suverenitet Vatikana i vratio papi svjetovnu mo. Sveti zatoenik papa Pio XI, dva dana kasnije, u prisutnosti profesora i studenata katolikog univerziteta u Milanu izjavio je da je Mussolini ovjek koga nam je uputila Providnost. Prilikom etiopske ratne avanture mnogi su biskupi davali krieve s grudi i svete posude kao doprinos ratu. uven je govor kardinala Schustera, koji je 25. oktobra 1935, obraujui se trupama koje su odlazile u Etiopiju, kazao: S Bogom svi jednoduno na djelo, izvrimo nau dunost patriota i katolika. To je nadasve vano u ovom momentu kada talijanska zastava nosi trijumf bojeg kria na visoravni Abesinije. 1
1

A Tondi: Vatikan i neofaizam

Kardinal Vanutelli, dekan Svetog kolegija, izjavio je dopisniku Sjevernovina (North American N e w s Paper), izvjesnom Stratu, da je Mussolini ovjek koga je poslala Providnost - kao to je to kazao Sveti Otac - koji j najprije spasio Italiju od strane tragedije boljevizma, a zatim, u suradnji s kardinalom Gasparijem i sa sankcijom pape i kralja Vittorija Emmanuela, uspio da postigne obnavljanje srdanih odnosa izmeu Italije i Svete Stolice. Ja sam veliki oboavalac potovanog Mussolinija, dravnika gvozdene volje i superiornog uma, koji je naslijedio duh i rimsku veliinu (Mattino di Napoli, 13. III 1930).
noamerikih

Mussolini je 12. januara 1938. primio 72 biskupa i 2340 upnika u palai Venezia koji su bili nagraeni na konkursu za ito. Poslije govora nadbiskupa Nogara, koji je slavio i veliao Mussolinija i njegove zasluge za napredak, veliinu i slavu kranske Italije, upnik don Menosi je odrao slijedei pozdravni govor: Ekselencijo! Za vau osobu, za vae djelo obnovitelja Italije, za faistiku vladu, sveenici Italije dozivaju i dozivat e u pomo blagoslov Gospodina i vjenu aureolu mudrosti i kreposti rimske. Duce! Sluge Gospodinove, oci seljakog naroda, ukazuju vam odano ast. Blagoslivljaju vas. Sveano vam izjavljuju vjernost. Duhovnim ushienjem, glasom i srcem naroda kliemo: Pozdrav Duceu! Nama! 1 Godine 1938. na proslavi godinjice faistikog reima, pred Mussolinijem je u palai Venezia prodefilirala grupa od oko 80 najviih rimskih crkvenih velikodostojnika, uzvikujui faistike poklike i pozdravljajui Ducea. T o m je prilikom na zajednikoj veeri donesena rezolucija u kojoj se kae da e talijanski katolici pomoi Mussoliniju u jaanju vojne moi Italije, kako bi ona bila spremna za obraune sa svim neprijateljima njene imperijalne moi. A k o se poe malo u prolost, zapazit e se da dranje Vatikana prema Jugoslaviji nikad nije bilo prijateljsko. Svoj neprijateljski stav Vatikan je ispoljio jo prvih dana stvaranja Jugoslavije kao drave. Poslije proklamir a l a ujedinjenja 1918. godine, kabinet Stojana M. Protia je notificirao novu dravu kod svih zemalja s kojima je Srbija do tada imala odnose. Notifikacija je izvrena i kod Vatikana, u kojem je Srbija od 1916. godine imala svog predstavnika. Uskoro su i svi saveznici iz rata, izuzev Italije, priznali proklamiranje Jugoslavije. Ali je Vatikan ne samo najdue odlagao to priznanje nego je inio svakovrsne smetnje i tekoe. Za vrijeme parike mirovne konferencije kardinal Gaspari je istupio s odlunom izjavom protiv stvaranja Jugoslavije i njenog unutranjeg ureenja. Katolika tampa je u to vrijeme razvila sistematsku neprijateljsku kampanju protiv Jugoslavije. Pritisnut dogaajima, Vatikan je bio primoran da krajem 1919- godine, meu posljednjima, prizna stvaranje Jugoslavije kao drave. Katoliki visoki kler u Jugoslaviji, pod utjecajem Vatikana i po njegovim direktivama, poeo je ubrzo nakon stvaranja drave otro zahtije1

Nama! (A noi!), faistiki pozdrav.

vati reguliranje odnosa rimokatolike crkve i drave, traei za sebe privilegirani poloaj. Ne postigavi te ciljeve, katoliki visoki kler u zemlji poeo je zaotravati borbu na vjerskom i nacionalnom planu, pruajui moralnu i politiku podrku ovinistikim snagama. To podrivanje bratstva i jedinstva i po intencijima Vatikana sijanje mrnje medu jugoslavenskim narodima za cijelo vrijeme postojanja stare Jugoslavije imalo je alosne posljedice, koje su nai narodi dobro osjetili u II svjetskom ratu. Karakteristian primjer tog neprijateljskog dranja papske kurije ubrzo nakon stvaranja Jugoslavije ispoljio se prilikom otcjepljenja Rijeke i drugih jugoslavenskih teritorija i njihovog pripajanja Italiji. Vatikan se odmah stavio na stranu talijanskih imperijalista i priznao taj akt otq'epljenja, ne ekajui dravno razgranienje, prejudicirajui politike i crkvene momente. Vatikan je bre-bolje poslao u Rijeku kanonika Cesara Constantinija u svojstvu apostolskog delegata, koji je praktiki izvrio otcjepljenje rijeke crkve od Senjsko-modruke biskupije. Za vrijeme pontifikata pape Pija XI nastao je period aktivne suradnje reakcionarnih krugova Vatikana i faistike Italije protiv dravnog integriteta Jugoslavije. Poznata je afera oko zavoda sv. Jeronima u Rimu, koji je bio nasilno zauzet i pretvoren u leglo ustake emigracije; zatim sukobi i zategnutost u zemlji oko pitanja agrarne reforme; sukobi oko vjerske nastave u kolama; zatim najvea i dobro poznata afera oko Konkordata, koja je poela 1935. godine. Konkordat, tj. odreeni ustupci katolikoj crkvi, trebao je posluiti kao sredstvo zamazivanja oiju hrvatskih masa. Pravoslavni crkveni vrh, meutim, otro se suprotstavio, to je iskoristila opozicija, stvorivi klimu u kojoj Konkordat nije mogao biti ratificiran. Papa Pio XI je tada izjavio da e Jugoslaveni jednom zaaliti to nisu prihvatili Konkordat koji je Vatikan velikoduno nudio. To je bio podstrek za jo jau aktivizaciju klerofaistike borbe protiv Jugoslavije kao drave. Na unutranjem planu bila je pojaana kampanja vjerske mrnje i nacionalne netrpeljivosti. Faistika avet se ve bila nadnijela nad Evropom, kada je 4. maja 1938. objavljena deklaracija s konferencije biskupa, koja je, u duhu neprijateljske kampanje Vatikana, odisala neprijateljstvom protiv vlastite zemlje. Kardinal Paccelli, tvorac neuspjelog jugoslavenskog Konkordata, postao je papa Pio XII, koji se proslavio svojom mrnjom i neprijateljstvom prema naoj zemlji. U Italiji, preteno u samostanima, briljivo i dugo je pripremana ustaka emigracija za teroristike akcije i kasnije uspostavljanje kvislinke drave N D H na elu s Paveliem. im je izvren napad sila Osovine na nau zemlju, rimokatoliki visoki kler, inspiriran iz Vatikana, naredio je provoenje svoga plana pokrtavanja Srba i podstrekavanja ustakih zloina. Prijetnje pape Pija XI kao da su se poele ostvarivati. Nemali broj Jugoslavena stradao je u masovnim ustakim pokoljima. Ali nisu samo Pavelieve legije i profesionalni vojnici vrili to zloinako istrebljenje naih naroda, nego je, na alost, i jedan broj sveenika u mantijama, potaknut takvom politikom, s kriem u jednoj

 kamom u drugoj ruci uestvovao u nezapamenim zloinama. To je posebno i bolno poglavlje historije naih naroda, koje je jo svjee i dobro poznato naim ljudima. Suenje nadbiskupu Stepincu otkrilo je pred cijelim svijetom vrstu povezanost visokog katolikog klera u zemlji s reakcionarnim krugovima Vatikana i njegovu punu odgovornost za genocid i masovno nasilno pokrtavanje pravoslavnog ivlja. Z b o g ve dobro poznatog neprijateljskog stava prema stvaranju Jugoslavije, Vatikan i papska kurija brzo su de facto priznali N D H . Predstavnik vatikanske drave bio je papinski legat opat Marconi, a predstavnik N D H u Vatikanu bio je izvanredni opunomoenik Nikola Ruinovi. Primivi ustaku delegaciju na elu s Paveliem, papa Pio XII i vodei kardinali oko njega nadali su se da e nova katolika drava biti brana i neprelazni kordon nadiranju pravoslavlja, a time u izvjesnom smislu i brana boljevizmu. Meutim, u Vatikanu se vrlo olako prelazilo preko injenice da u toj novoj satelitskoj dravici postoji blizu 2 000 000 Srba i oko 700 000 Muslimana. Vatikan i katoliki episkopat u zemlji smatrao je Srbe kao bizantske shizmatike svojim glavnim protivnikom i slagali su se sa stavom ustake vlasti da ih treba to vie preseliti i prisilno prekrstiti. U meuvremenu, znatno manji broj Muslimana bio bi u tom poslu, bar u prvo vrijeme, samo njihov saveznik. T a k v a politika i stav papske kurije potpuno se podudara s ciljevima ustake rasistike politike. T a k o su se klerofaizam i ustatvo nali u takvoj sprezi da se najee nije znalo to je ustako a to klerikalno. Za klerikalizam su toliko radili ustake voe i njihovi nii sljedbenici da su crkveni velikodostojnici uzvraali time i javno govorili da je dolazak ustaa i Pavelia Boje poslanje, dar Providnosti, te je tako u stvari uzaludno traiti meu njima neku vidnu razliku. T o m stapanju ideologije, politike i akcije ustaa i klera kumovao je vrhovni poglavar katolike crkve papa Pio XII. Kada je pod rukovodstvom komunista izbio ustanak i prerastao u iroku revolucionarnu oslobodilaku borbu, onda se sva ta mrnja klerofaizma protiv pravoslavnih shizmatika stopila u otvorenu borbu protiv komunizma. T a k o je klerikalizam uao u borbu ne samo s krstom i propovijedima nego i maem i kamom, stupajui direktno u oruanu borbu protiv N O P - a , u okraje protiv N O V - a i POJ-a i teror protiv stanovnitva. Pokrtavanje pravoslavnih shizmatika, makar i sredstvima najgoreg nasilja, bio je cilj najkatolikijih katolika, visokog klera. Vatikanski krugovi daju odobrenje i radosno trljaju ruke zbog akcije pokrtavanja Srba u ustakoj N D H . Odmah po formiranju nove drave uestale su zvanine posjete zagrebakog nadbiskupa Stepinca Paveliu, Kvaterniku, Budaku 1 ostalim visokim ustakim linostima i obratno, kako bi se javno manifestirala suglasnost i jedinstvo klera i nove vlasti. Papa Pio XII blagoslivlja Pavelia kada ga je ovaj posjetio u Vatikanu 18. maja 1941, na dan potpisivanja zloglasnog Rimskog ugovora. Ve

augusta 1941, poslije svih poznatih pokolja na Kordunu, u Lici, Bosni i Hercegovini, jezivog pokolja Srba u glinskoj crkvi, kamo su bili dovedeni radi pokrtavanja, papa alje u N D H svog izaslanika Giuseppea Ramira Marconea. Vatikan u svom pismu nadbiskupu Stepincu, 17. marta 194z, odobrava akciju pokrtavanja i, izmeu ostalog, pie:

Ako Vaa preuzvienost predoi tu potrebu (pokatoliavanje Srba, p. p.) svojoj asnoj brai u Hrvatskoj, stei e ponovnu zaslugu tim svojim dragocjenim doprinosom za pravilan razvoj katolicizma, gdje postoje tolike nade za obraanje nesjedinjenih.

U Odbor trojice za rukovoenje pokatoliavanjem, koji je izabrala konferencija biskupa, uli su dr Alojzije Stepinac, zagrebaki nadbiskup, dr Janko Simrak, krievaki biskup, i senjski biskup dr Viktor Buri. U izvrni odbor radnog karaktera uli su istaknuti sveenici Krunoslav Draganovi, Franjo Herman, Augustin Jureti, Nikola Bori i dr. Papa Pio XII alje Paveliu, preko njegovog poslanika u Rimu, ovakvu poruku: 1 a to se tie povratnika, Sveta Stolica se tome veseli, a Hrvatska pak moe to politiki iskoristiti. Neto kasnije taj isti omrznuti papa izjavljuje da je Paveli praktini katolik. Poslije takvih podsticaja nasilnog katolienja i odobravanja nasilja dato je zeleno svjetlo zloinima koje su vrili i sveenici, boji pastiri, koji bi po Kristovom uenju trebali da propovijedaju ovjekoljublje, samaritanstvo, ljubav prema blinjem, jer je to uenje proglasilo ubojstvo ovjeka i pljaku za najvei grijeh. Onda nije udno to su pojedini sveenici u jednoj ruci nosili kri, a u drugoj no - simbol ustatva.

Katoliki kler u slubi NDH Vjerni saveznik i jedan od glavnih stupova ustatva bio je katoliki kler. Njegov stav dobrim dijelom ima korijene u ranijoj politici katolikog episkopata i stavu Vatikana od dana stvaranja Jugoslavije. Vrhovno katoliko rukovodstvo u zemlji, shodno antijugoslavenskom dranju i negativnom stavu Vatikana prema stvaranju jugoslavenske drave, ulazilo je i ranije u saveze s velikohrvatskim separatistikim snagama. Ta antijugoslavenska klerikalna politika - za razliku od perioda u kojem su dominirale jugoslavenske ideje i misli Strossmayera i Rakog
1

Poruku je u ime pape Pija XII prenio kardinal Maglione.

krajem prolog stoljea i u periodu stvaranja Jugoslavije poslije I svjetskog rata - bila je antijugoslavenska usprkos prividu suradnje i smirivanja. Zato se slobodno moe rei da je dranje katolikog klera u II svjetskom ratu u stvari logina posljedica cjelokupne dotadanje politike crkve, koja se u uvjetima ustake vlasti samo provodila u ivot. Z a t o se gotovo cjelokupna organizacija katolike crkve u N D H , s izuzetkom malobrojnih sveenika koji su se prikljuili N O P - u ili ostali povueni, stavila otvoreno u slubu faistikog okupatora i kvislinke tvorevine N D H . Slijedei intencije Vatikana, drei se svojih ideolokih ubjeenja i klerofaistike orijentacije, crkva je s oduevljenjem pozdravila Paveliev dolazak i stvaranje ustake drave. Na podruju N D H katolika crkva imala je dvije nadbiskupije, zagrebaku i sarajevsku. Postojale su biskupije: akovaka, banjaluka, mostarska, dubrovaka, hvarska, senjska i jedan dio splitske, ibenske i krke (bile su krnje uslijed talijanske aneksije). Postojalo je: i z 6 dekanata, 975 upa i 27 samostalnih kapelanija, zatim je postojala grkokatolika krievaka biskupija sa 49 upa i jednom samostalnom kapelanijom. 1 Pripadnost katolikoj vjeri oznaavala se kao pripadnost hrvatskoj nacionalnosti, a katolianstvu je pridavana aureola nacionalne misije i nosioca nacionalnog kranskog preporoda. Katolicizam se u Hrvatskoj karakterizira krajnjim nacionalizmom, i ideoloki i propagandno stalno se istie tradicionalna povezanost katolike crkve s hrvatskom dravom i prolou. Time mnogi i tumae zbog ega je dolo do najvre mogue sprege klerikalizma s ustatvom i skoro do njihovog poistovjeivanja. Naravno, tome je pridonijela i faizacija crkvenih redova preko Katolike akcije i mnogih drugih faktora. Naroito vrste bile su veze vrhova crkve s vrhovima ustake vlasti. Ustaki i crkveni velikodostojnici istim su arom propovijedali ustatvo i katolicizam. Tu meu njima nije bilo razlike. Svi biskupi, izuzev mostarskog, Alojzija Miia, stavili su se pojedinano i kolektivno na stranu N D H , glorificirali ustaku vlast i politiku pogroma, posebno su odobravali zabranu pravoslavne crkve, oduzimanje njezine crkvene imovine, ruenje pravoslavnih crkava i pokrtavanje srpskog stanovnitva. Ve i z . aprila 1941. zagrebaki nadbiskup dr Alojzije Stepinac prima Slavka Kvaternika, uzvraa mu posjet i upuuje mu estitke na osnivanju N D H . Dne 16. aprila Stepinac posjeuje i Antu Pavelia. On ide toliko daleko da na svom nadbiskupskom dvoru prireuje sveani banket ustaama emigrantima i povratnicima (inae sve samim teroristima i kasnije stravinim koljaima ljudi, ena i nejaadi!). Stepinac je z8. 4. 1941. godine svojom Okrunicom pozvao cjelokupno katoliko sveenstvo da se odazove njegovom pozivu na uzvieni rad oko uvanja i unapreenja N D H i nastavlja:
1 Mladen Coli: Tzv. NDH - 1941, Beograd, 1973, str. 167; Spomen-knjiga prve obljetnice NDH, 75-76.

Poznavajui mueve koji danas upravljaju sudbinom hrvatskog naroda, mi smo duboko uvjereni, da e na rad naii na puno razumijevanje i pomo. Mi vjerujemo i oekujemo, da e Crkva u uskrsloj Dravi Hrvatskoj moi u punoj slobodi navijetati neoborive principe vjene istine i Pravde... Crkva Boja nikad se nije izgubila u frazama, ali nikad nije takoer zatajila u onom ustrajnom radu, na kojem se stvaraju temelji sretne budunosti pojedinaca, naroda i drave. Pokaite to, asna brao, i sada i ispunite svoju dunost prema mladoj dravi Hrvatskoj... U vezi s tim odreujemo, da se u nedjelju 4. svibnja o. g. odri sveani Te Deum po svim upnim crkvama, na koje neka upni uredi pozovu mjesne vlasti i vjerni narod.. .* Ta je okrunica emitirana preko Radio-Zagreba i objavljenja u cjelokupnoj tampi N D H . Sarajevski nadbiskup, famozni Ivan ari, pozdravlja dolazak Slavka Kvaternika i njemakog generala Glaisea von Horstenaua, koji su doli da prisustvuju sveanosti ukljuenja Bosne i Hercegovine u N D H i preuzimanja ustake vlasti, ovim rijeima: Bogu hvala! A hvala i vama, junacima i borcima koji ste uinili sve da doe do slobode i N D H . Kvaternik mu odgovara da e N D H uiniti sve za katoliku crkvu. Zamolio je poznatog ustau nadbiskupa Saria da mu podijeli blagoslov. Nadbiskup je blagoslov propratio rijeima: Ovo je blagoslov i vama, i cijeloj vojsci hrvatskoj! Visoki crkveni velikodostojnik Sari pokazao je svoja ustaka osjeanja i na lirski nain. Spjevao je pjesmu Oda Poglavniku, koju je o Boiu 194z. godine posvetio poglavniku Anti Paveliu, a cijela ustaka tampa donijela je tekst pjesme i popratila ga hvalospjevima. Oda je itana i preko Radio-Zagreba i uvrtavana u sve programe raznih kolskih i vojnikih priredaba. Splitski biskup dr Kvirin Bonefai, u ime trojice dalmatinskih biskupa, alje 19. aprila 1941. godine Paveliu brzojav u kojem kae: Kao biskup krajeva u kojima je bila kolijevka hrvatskog kraljevstva i katedrala u kojoj su se okupljali i molili hrvatski knezovi i kraljevi, sveta mi je dunost da vas u ime svoje, itavog sveenstva dijeceze, a siguran sam da Vam tumaim osjeaje i ostale trojice dalmatinskih biskupa, najsrdanije pozdravim kao obnovitelja slobodne i Nezavisne Drave Hrvatske, izraavajui svoju iskrenu odanost i obeavajui u svemu revnu suradnju i prosei Boga da blagoslovom i potpunim uspjehom okruni Vae veliko djelo na sreu i spas hrvatskog naroda.2 Biskup Bonefai pozdravlja i Slavka desna ruka talijanske okupatorske vlasti. Kvaternika i istovremeno je

1 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, 362,; Viktor Novak: Magnum Crimen, 59-552. 2 Viktor Novak: isto djelo, 561 do 562.

Senjski biskup dr Viktor Buri u svojoj poslanici od 15. juna 1941. godine poziva sveenstvo i puk na sveanu zahvalnicu Bogu to je doivio da je uspostavio N D H . Slino su postupili i biskupi: akovaki - Antun Akamovi, hvarski - Miho Pui, krki - Josip Srebreni, grkokatoliki Tanko Simrak. Na prvoj biskupskoj konferenciji 25. i 26. juna 1941. u Zagrebu, kojoj je predsjedavao nadbiskup dr Alojzije Stepinac, prisustvovali su osim sarajevskog nadbiskupa Saria i beogradskog nadbiskupa Josipa Ujiia biskupi: banjaluki - Gari, akovaki - Akamovi, splitski - Bonefai, hvarski - Pui, ibenski - Mileta, senjski - Buri, kapitularni krievaki vikar Dane Sajatovi i zastupnik mostarskog biskupa, fra Petrovi. Na toj biskupskoj konferenciji, izmeu ostalog, zakljueno je da cjelokupni katoliki episkopat, predvoen nadbiskupom Stepincem, posjeti Pavelia i tako na kolektivan nain dade do znanja svim katolicima u N D H da su nadbiskupi i biskupi odani novoj dravi i poglavniku Anti Paveliu. Prilikom tog posjeta Stepinac je rekao: Ta svijest dovodi nas pred vas da vas kao legitimni predstavnici Crkve Boje u NDH od srca pozdravimo kao njezina dravnog glavara, s obeanjem nae iskrene i lojalne suradnje za bolju budunost nae domovine.. Paveli je odgovorio da je ustaka vlada spremna da podri njihov rad na duhovnom procvatu naroda. tampa i cjelokupna propaganda iskoristila je ovu posjetu objavivi sliku Pavelia u vijencu mitronosnih velikodostojnika. Ve tada su bile otpoele ustake odmazde protiv naroda. Poslije ove konferencije poinje jo masovniji teror i fiziko istrebljivanje Srba, Zidova i svih Hrvata i Muslimana, rodoljuba antifaista. Ne mogavi unititi toliko naroda (blizu dva milijuna Srba u Hrvatskoj, B-H i Srijemu), poelo se s masovnim pokrtavanjem. Svi crkveni velikodostojnici podrali su takvo stanje, izuzev mostarskog biskupa Miia, koji je uputio dva protestna pisma Stepincu povodom strahovitog terora u istonoj Hercegovini. U jeku masovnih zloina nad narodom i udovinih pokolja, ve novembra 1941. godine odrava se druga biskupska konferencija, na kojoj se diskutiralo o tome kako da se iskoriste masovni ustaki teror i pokolji za prevoenje to vie Srba na katolianstvo. U njihovoj rezoluciji, koja je donijeta poslije te konferencije, ne osuuju se strahoviti zloini i istrebljenje naroda, teror i prisila oko pokrtavanja Srba, nego se raspravlja o kompetencijama pojedinih organa i vlasti koja je nadlena za pokrtavanje. Pokrtavanje je ilo usporedno sa svirepim terorom i likvidacijama. Svi ti ustaki zloini k a o da su bili sredstvo pritiska za to masovnije
1

Viktor Novak: Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 57z.

10 Rat

pokrtavanje po jednoj jednostavnoj logici: tko se ne pokrsti, bit e likvidiran. Svim biskupima i crkvenim funkcionerima bilo je jasno da e Srbi samo pod najteim terorom i prijetnjom unitenja pristati na pokrtavanje, ali da to nikada nee svjesno prihvatiti i da e mnogi pristati radije na unitenje nego da se na takav nain, uz kri i no, prisile da napuste vjeru svojih pradjedova. Uee nieg klera u teroru Najvei dio nieg sveenstva izjasnio se za ustaku vlast, a dobar broj pripadao je ustakom pokretu jo i prije rata. Faizam kao ideologija znatno je zahvatio klerikalne redove. Osim toga, na njih su djelovale razne okrunice, govori i propagandni materijal visoke crkvene hijerarhije, koja se bez rezerve opredijelila za N D H i ustaku politiku. ezdeset dva sveenika dobrovoljno su podnijela molbu da slue u domobranskoj vojsci i ustakoj vojnici. Prvi vojni sveenici poloili su zakletvu pred samim Paveliem i svi su bili odgovorni Vojnom vikarijatu pri Ministarstvu domobranstva, koji je na Stepinev prijedlog imenovao Paveli. Katoliko sveenstvo je redovno uestvovalo u svim ustakim sveanostima, blagoslivljalo ustake zastave, dralo vjerske obrede povodom ustakih skuptina i Pavelievog roendana, uveliavalo sprovode i posmrtne povorke poginulih ustaa, ali je redovno odbijalo da to radi kada su bili u pitanju poginuli partizani katolici, kada su to pojedine obitelji od njih traile. Velik dio nieg klera bio je pokretaka snaga zloina i pokolja nad srpskim stanovnitvom. Veina ih se skoro potpuno poistovjetila s ustaama i pozdravljala se ustakim pozdravom. Visokim ustakim odlikovanjima Paveli je odlikovao preko 120 sveenika i sve biskupe i nadbiskupe, a daleko veem broju crkvenih lica dao je razne javne i druge pohvale. Osim mostarskog biskupa Miia (koji jedini od biskupa nije odlikovan, niti se opredijelio za ustaki pokret), svi su bili obuzeti idejom o tome da je Boja Providnost poslala Pavelia i N D H , da je postojanje te drave stvar Boje volje i Boje nagrade, da je Ante Paveli Boji izabranik itd. O Uskrsu 1941. godine govorilo se vie o uskrsnuu N D H nego 0 Kristovom uskrsnuu, a sam Krist je manje slavljen od Pavelia. Jedan dio sveenika proslavio se kao poznati ustaki egzekutori 1 koljai, na primjer fratri Majstorovi, Berkovi, Brale, Astalo, Tomas, uri, Brekalo, Matkovi, Culina, Lipovec, Brkljai, Margeti, Juriev, fra Vasilj i mnogi drugi. Jedan od najveih krvnika koji je sa svojom grupom koljaa poklao desetine hiljada logoraa u Jasenovcu bio je fratar Filipovi-Majstorovi. C a k su se i ustae grozile pred monstruoznou ovog zloinca u sveenikoj mantiji, koji je u franjevakoj koli posisao vjerski fanatizam i bezgraninu mrnju prema Srbima. Dr Nikola Nikoli, koji je i sam proveo

godinu dana u Jasenovcu pa bio razmijenjen od strane partizana, tragajui za zloinima ovog udovinog ustae, inkvizitora u mantiji, u svojoj knjizi pie: Danas sam doznao neke detalje o onom stranom besprimjernom zvjerskom pokolju pravoslavne kolske djece u selu blizu Banjaluke. Uiteljica je bila u tom selu sestra Mara Mila Stipe Sunjia. Lino je poznam. Cini mi se da sam je, tovie, lijeio. To je zdrava i jedra crnka, vrlo odrjeita i energina. Obuen u fratarski habit, uao je Filipovi u razred s ustakom kapom na elu, u pratnji nekoliko ustaa. Traio je od nje da odvoji pravoslavnu djecu od katolike i muslimanske. Kad je to uinila, ne slutei nita zla, on je poklao pravoslavnu djecu naoigled i vrisak malih drugova. Djeca su trala s prerezanim vratovima po razredu iznakaena lica od boli i straha. Mara Sunji nervno je i duevno oboljela i jo ovih dana sva drhe. Ostala su djeca poludjela od uasa. Od Mare, zdrave i jake djevojke, ostala je ruina. Na ovakav besprimjeran zloin digli su glas protesta mjetani Hrvati i Muslimani, pa su fratra Filipovia ustae uklonile i formalno uhapsile da umire narod. No uskoro ga je Paveli unaprijedio u in majora i poslao u logor Jasenovac. Karakteristian profil karaktera sveenika-zloinca, odgajanog u krilu rimokatolike crkve, jest fratar-ustaa Dionizije Juriev. Miljenik nadbiskupa Stepinca, kapelan Poglavnikovog dvora i ef Vjerskog odsjeka dravnog ravnateljstva, fra Dionizije Juriev (poginuo septembra 1943. u borbama protiv partizana kod Sinja), pokrtavajui Srbe u selu Stazi, kotar Sunja, izmeu ostalog je rekao: U ovoj zemlji ne moe vie da ivi nitko osim Hrvata, jer ovo je zemlja hrvatska, a tko se nee pokrstiti, mi znamo kuda emo s njim. Ja sam u ovim gore krajevima dao oistiti sve od pileta do starca, a ako bude potreba uinit u to i ovdje, jer danas nije grijeh ubiti ni malo dijete od 7 godina ako smeta naem ustakom pokretu... Nemojte misliti to sam ja u sveenikoj odori ali da znate, ja, kada je potrebno, uzmem strojnicu u svoje ruke i tamanim sve do kolijevke, sve ono to je protiv ustake drave i vlasti.1

Pokolj u glinskoj crkvi Kako su ustake vlasti i sveenici - ustae provodili to pokrtavanje, najbolje govori primjer pokolja vie od 12.00 Srba s Banije i Korduna 2 9- jula 1941. godine u glinskoj crkvi. Postoje podaci da su ustae u istoj Povorci povele mnogo vie ljudi i da su prije dovoenja u glinsku crkvu
1

Dokumenti o protunarodnom radu, str. $9.

u okolici grada i glinskom N o v o m Selu prethodno ubile oko 500-600 ljudi. Ostalih 1200 ljudi dovedeno je u crkvu radi pokrtenja; oni su na grozan nain prevareni, bespomoni zatvoreni u crkvu te na najzvjerskiji nain masakrirani. Ubijanje je trajalo punih 8 dana. T a j in je imao velikog odjeka u javnosti. Jedan jedini svjedok tog udovinog zloina je Ljuban Jednak iz Gline, koji je preivio taj pokolj pobjegavi iz te masovne grobnice. Zagrebaki Vjesnik od 29. jula 1969. godine donio je vrstan napis M. Matovine pod naslovom Putnici smrti, koji je napisan po sjeanju Ljubana Jednaka. Donosimo ga u cijelosti: Ljeto 1941. Vru srpanjski dan, jedan od posljednjih toga mjeseca, donio je sa sobom nemir u siromana sela Banije i Korduna. Tek je svanulo, a tiinu remeti jauk. eta ustaa baulja naseljima, ostavljajui za sobom naricanje enske eljadi. Mueve, sinove i brau odvode u nepoznato. Kolona kree cestom, prolazi sela, biva sve vea. Sela ostaju pusta i tuna. Neizvjesnost protkana zlokobnim slutnjama lebdi nad ljudima. Kamo e? Zar se nee vie vratiti? Pa tko e dovriti tek zapoetu etvu, tko livadu pokositi? Topusko. Mjestance vrvi od uplaenih ljudi. Kundaci krvnika u stalnom su pokretu. Sutradan kolona brojena stotinama izmuenih kree put eljeznike stanice. VODIMO VAS NA POKRST - Ljudi, to je bilo, vie nee biti - zau se glas ustaa. - Vi idete na prisilni rad u Gospi. Nade su porasle. Zar ove rijei ne znae ipak ivot? Kolona nije krenula iz Topuskog. Ni slijedee noi vagoni krcati ljudima ne pomakoe se. Dan osvanu uz povike ustaa: - Kreemo u Glinu. Vodimo vas na pokrst. U ovoj dravi ive samo katolici. Vlak zapoe svoj put. Ljudi u njemu, putnici bez karata, oslukuju jednolian ritam tokova. Uini im se kao posmrtni mar. Sumnja ponovo nagriza mir. Zar se na pokrst ide pod udarcima kundaka? Glina. Doekala ih je ica kojom povezae po dvoje u tunoj koloni. Dan je vru kao i onaj kad napustie domove. Praina se die glinskim ulicama kud prolazi vezana kolona ivih. Na povik ustaa, elo kolone zaokrenu u pravoslavnu crkvu. Zaelje popuni hladnu prostoriju. KAMA U VRATU - Vi ste osueni na smrt - odjeknu crkvom glas koljaa. Vrata se zatvorie. Ljetna tama spustila se nad Glinom. Ulicama se razlijeu pijani povici. [Krvnici se pripremaju za pir. kripa kljua u crkvenim vratima upozori ljude da se kruta stvarnost sasvim pribliila.

Fijuu meci crkvenim svodom. Sedam stotina ljudi pripija se uz pod, uz hladan beton. Ceremonija smrti je poela. Ustae upalie lojanice. Blijeda svjetlost obasja prostoriju. Jedan od krvnika najavi misu i pokrst. Prozvani prilaze sa zebnjom. Doekuju ih udarci konopcima. Ustaka kama zabada se u vrat Pere Miljevia. To zadesi i Stojana Bajia. Krv iknu, a krvnik naredi rtvi da zapjeva. Posljednja nada u spas, ali samrtniki hropac ne prelazi u melodiju. Teki malj dokraji igru smrti. Kama je nastavlja. Kandidata je mnogo. Ljuban Jednak, jedan od sedam stotina osuenih da umru, sjedi u jednom uglu i gleda uas oko sebe. Slua samrtni krik starca kojem svijeom pale duge brkove i oi. Gleda poznate i nepoznate. Mrtvih je sve vie. Ljuban se ne plai smrti, ali on eli ivot. Zar oltar ne bi mogao biti zaklon, bar za neko vrijeme? - pomisli. NE SMIJEM UMRIJETI...

Krvnici obavljaju svoj posao i ne ure. Kad se jedni umore, smjenjuju ih drugi. Ljuban se stisnuo iza oltara, gleda i misli: - Ne, ja ne smijem umrijeti. Umor savlada ustae i oni krenue potraiti smjenu i alkohol. Crkva ostade sama, sa mrtvima i onima koji e to biti. Ljuban odlui da potrai spas u gomili mrtvih. Pritaji se meu njima. Krvnici se vratie i dovrie posao. U crkvi zamuknu i posljednji jauk. Napolju se zaulo brektanje motora. Pripremala se najvea sahrana to ju je ikad vidio tihi gradi Banije. Krvnici odnose svoje rtve. Slau ih u kamione poput drvlja. I Ljubana pograbie za noge i ruke. Hoe li osjetiti da je jo iv? Gui se, ali je izdrao. Bacie ga na kamion, na njega jo troje mrtvih. Tada se netko prodera: Previe ih je. Poe prebacivanje u drugi kamion. Ljuban pade na plonik. Glava mu napue, lea se ozlijedie, ali ne ispusti jauk. Izdrati znai ivjeti. POSLJEDNJI KORAK

Ubijene pobacae u iskopane grobove. Tekla je krv po banijskoj zemlji, tekla je i po Ljubanu i guila ga. Mrtvi drugovi strahovito su ga pritiskali. Gubio je dah, svijest. Ustaka izma gazila je po njemu, slaui leeve. Zau se jauk i kratak ustaki rafal. Ponovo je zavladala tiina. Ljuban ni sada ne jauknu, iako ga metak pogodi u nogu. Iskuenja nisu prestala. Dvojica ga pograbie i svukoe mu majicu. Pijani nisu osjetili da im je u rukama iv ovjek. Bacie ga ponovo u jamu i odoe. Krvniki je posao bio dovren. Podalje od jame ustae su razgovarale. Ljuban Jednak odlui se na posljednji korak - skupi snagu i iskoi iz jame. Oblinje kukuruzite prui mu zaklon. Bjeao je poput progonjene zvijeri. Bjeao je od uasa prema slobodi, za ivotom. I uspio je, jedini. Bilo je to prije 28 godina, potkraj vrueg srpnja.1
1 Po pronaenim dokumentima i na spomen-ploi, koja je postavljena na mjestu guje je nekada bila crkva a sada je podignut dom kulture u Glini, stoji da je u crkvi ubijeno 1200 ljudi.

Klerofaizam

ideolokoj

ofanzivi

Da su sam Bog i Providnost odredili da se stvori N D H , to je bila opsesija najveeg dijela vieg i nieg sveenstva katolike crkve. Najee su klerofaistiki i ustaki nastrojeni sveenici spominjali da je N D H Sveta, Boja, Kristova, Vojujua Hrvatska itd. Naravno, tim bojim pastirima nita nije smetalo to je u toj dravi ivjelo blizu z milijuna Srba i oko 700 hiljada Muslimana. Da bi se stvorila boja drava, brana pravoslavlju i bizantizmu, da bi se stvorio kordon protiv najezde ruskog komunizma, trebalo je Muslimane proglasiti najistijim Hrvatima, a Srbe protjerati, poubijati, a ono to preostane pokatoliiti. Militantni klerikalizam poveo je pravi kriarski rat protiv bespomonog srpskog stanovnitva; ili da prijeu s vjere djedova, ili da emigriraju u Nedievu Srbiju, ili da ih poalju pod zemlju bogu na istinu. Karakteristino je da su se sve ustake skuptine koje su se drale od 1941. otpoinjale tek poslije slube boje. One su se odravale u crkvama i nerijetko pod vedrim nebom. Sam ustaki doglavnik dr Mile Budak, poslije posjeta Vatikanu, na velikoj ustakoj skuptini u Krievcima 6. juna 1941. godine poslije mise osvrnuo se na vjersko pitanje u N D H i iznio o tom pitanju shvaanje ustaa naglasivi: To to je skuptina zapoela misom dokazuje da je hrvatska drava kranska... Ona je drava islamska gdje je na narod islamske vjere. Ja naglaujem ovo jer je potrebno da se znade, jer smo mi drava dviju vjera, katolike i muslimanske... Moramo biti svjesni da su naa braa muslimani nai najistiji Hrvati, kao to je to na blagoupokojeni uitelj Ante Starevi govorio ...' Klerofaizam divlja na sve strane. Novi evropski poredak pod hitlerizmom za njega je ansa za nametanje presudnog utjecaja nad itavim stanovnitvom, njegovim linim i drutvenim ivotom. Neminovni Mile Budak govori 13. 7. 1941. u Karlovcu opet o vjeri i crkvi: Cijeli Poglavnikov rad nije nita drugo nego Providnou Bojom izraen lanac dogaaja, injenica i rtava koji je morao dovesti do uspjeha kao to je 10. travanj, kad je proglaena NDH... Mi koji smo uili povijest, znademo da je Svemogui postavio na Drini granicu svjetova... Drina je granica Istoka i Zapada. Nas je Providnost Boja postavila da budemo uvari granice... Zato dobismo naslov Antemurale Christianitatis ... Brao i sestre! Cijeli ustaki pokret temelji se na vjeri... Na naoj odanosti crkvi i katolikoj vjeri temelji se cijeli na rad, jer nas je povijest nauila, jer kad ovdje ne bismo bili katolici, da bi nas davno nestalo ... Ustaki pokret zato i propovijeda osjeaj za tu vjeru, jer je ona bitna sastojina nae due i temelj ustakog pokreta .. .*
1 Katoliki dnevnik 27, 1941; V. Novak, njegovo djelo, str. 604. * Katoliki tjednik od 20. 7.1941.; V. Novak, isto djelo, str. 604.

Ova besjeda odrana je takoer poslije mise koju je drao zagrebaki p 0 m o n i biskup barun dr Salis. U Vukovaru je 8. juna 1941. godine Budak govorio: . . . da Srbi koji ive u Hrvatskoj i nisu Srbi nego ,dotepenci' (doseljenici, prosjaci) s istoka koje su kao nosae i sluge doveli u Srijem Turci. Oni su ujedinjeni samo s pravoslavnom crkvom, a mi nijesmo uspjeli da ih asimiliramo. Meutim, neka znaju da je naa lozinka: Ili se pokloni, ili se ukloni. 1 U Gospiu je na skuptini ustaa fanatika najzad taj isti Budak otvorio karte i hukao na zvjerstva: Jedan dio Srba emo pobiti, drugi raseliti, a ostale emo prevesti u katoliku vjeru i pretvoriti u Hrvate. Te istrebljivake namjere prema Srbima i Zidovima ponavlja Paveliev ministar dr Milovan Zani i ministar dr M i r k o Puk, koji je u Krievcima 6. 7.1941- godine nazivao Srbe pljakaima, talogom i smeem Balkana i da treba da se vrate odakle su doli. Parafrazirajui Budakovu misao, uzvikuje parolu: Ili se uklonite iz nae domovine milom, ili emo vas ukloniti silom. 2 U Ivancu pred Zagorcima, koji su nauli o stranim pokoljima stanovnitva u Lici, Kordunu, Baniji, Bosni i Hercegovini, Budak pokuava pravdati te zloine rijeima: Treba se sjetiti da je katolika crkva, koja nije teroristika organizacija, niti je vode maloumni, vodila est kriarskih ratova za osloboenje Kristovog groba; ili su tako daleko da su i djeca ila na kriarsku vojnu. Kad je to tako bilo u XI i XII stoljeu, mi smo sigurni da ta crkva razumije i ustaku borbu.' Na ustakom zboru u Donjem Miholjcu, iste ideje - da Hrvatsku treba oistiti od svih tuih elemenata - iznosio je i ministar Mladen Lorkovi. Najdalje je ipak otiao banjaluki ustaki stoernik dr Viktor Guti, jedna od najkrvavijih i najmonstruoznijih Pavelievih figura. Karakteristian je njegov govor koji je odrao maja 1941. godine u Sanskom Mostu: Nema vie srpske vojske! Nema vie Srbije! Nema geda naih krvopija, nestalo je ciganske dinastije Karaorevia pa i kod nas uskoro - drumovi e poeljeti Srbalja, al' Srbalja vie biti ne e. Izdao sam drastine naredbe za njihovo potpuno ekonomsko unitenje, a slijede nove za potpuno istrebljenje. Ne budite slabi ni spram jednoga. Drite uvijek na umu da su to nai grobari i unitavajte ih gdje stignete, a blagoslov naeg Poglavnika i moj ne e vam uzmanjkati. Svaki, koji se za njih bude zauzimao, postaje samim tim neprijateljem hrvatske slobode... Srbi neka se ne nadaju niemu, i za njih je najbolje neka se isele, neka ih nestane iz naih krajeva.4
Katoliki tjednik od 17. 8. 1941: V. Novak, isto djelo, str. 60$. Novi list 7. 8.1941; V. Novak, isto djelo, str. 606. Novi list 4. 8.1941; V. Novak, isto djelo, str. 607. Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 608.

Poto se predvialo da Banja Luka bude prijestolnica N D H , krvoedni stoernik Guti hukao je bez uvijanja na pokolje na zboru u Prnjavoru 9. jula 1941. Kliktao je: Ovom srpskom gnijezdu Prnjavoru poruujem da u doi i uzeti sebi 24 sata da to gnijezdo unitim... Ja u ubijati, a vi ete za mnom... Odmah zatim na ustakoj skuptini u Banjaluci iao je dalje u eskalaciji hukanja na zloin: Ali sutra u pritegnuti. Pucat e kima. Poruite to naim neprijateljima. Poruite im, pucat e kima ... Nastat e ienje ... Nema milosra ... Poglavnik i hrvatski ministri jedva ekaju da dou u oienu Banjaluku, a to e biti brzo, brzo emo i mi raditi. Ja u biti ovdje gvozdena metla... i ja kaem, neka mi ni jedan ne dolazi moliti za nae dumane.. .* Katoliki sveenik Mate Mogu, upnik u Udbini, izmeu ostalog govori: Do sada smo radili za katoliku vjeru molitvenikom i kriem, a sada je dolo vrijeme da radimo pukom i revolverom . . . Urednik Katolikog tjednika sveenik F. Kralik, kao i mnogi drugi ideolozi katolike crkve, jezuiti i pripadnici katolike Akcije, pokuavaju sve te zloine uskladiti s crkvenim uenjem. U istom listu od 15. 6. 1941. godine fra Franjo Kralik izmeu ostalog pie: ... Pa valjda je zato ba danas vrijeme, da se i u katolikim redovima zauvijek i posve obrauna s fatalnim - vie praktinim nego teoretskim - predrasudama o buntovnosti, koja je u slubi pravde, potenja i istine. Crkva je katolika najbolja odgojiteljica takve buntovnosti, ali mnogi katolici, pa i pojedini crkveni ljudi, nisu jedanput zatajili. Zato: neka se ve jedanput prestane s glupim i Kristovih uenika nedostojnim tvrdnjama, da se proti zlu i pokvarenjacima valja boriti u rukavicama, na fin otmjen nain. Jednostavan ali pun svete uzbune, redovnik svetog Benedikta Hildebrand, kao papa Grgur VII, oistio je Crkvu Boju od mnogog draa i korova ne finoom ve jakom rukom kojom je upravljala sveta uzbuna. Poglavnik je pravi mu, pravi velikan. Velikan Boji i narodni. Neka Bog dragi poivi naeg Poglavnika! I neka ga uzdri uvijek svjea u svetoj uzbuni proti svakom zlu!

Kri i kama - Bog i Poglavnik Umjesto da se uasava nad besprimjernim ratnim zloinima i terorom nad nedunim stanovnitvom, enama i djecom, visoki katoliki kler preko svoje tampe te zloine i svakovrsni teror podstrekava, opravdava i oprata
1

Politika 20.12.1965. god.; V. Novak, isto djelo, str. 609.

grijehe najgorim egzekutorima. Ne treba isticati to je znailo za primitivne i naoruane ustaki zagrijane seljake pratanje grijeha za ubojstva nevinih ljudi! Katolike vjerske savjesti nisu se ticali teror, progoni i ubojstva Srba i Zidova, nego naprotiv, to je po njihovom poremeenom shvaanju i svijesti bilo za ope dobro i katolianstvo uope. Bog, Poglavnik, ustaki pokret, naravno ponajvie hitlerizam i talijanski faizam - bili su po klerofaizmu osnova i temelj odranja N D H . Istaknuti klerofaist i nacist dr Janko Simrak u Katolikom listu od augusta 1941. godine (str. 362-370) pie: Hrvatski ustaki pokret bio je oduvijek kod praktinih katolika u Hrvatskoj dobro gledan i primljen... Odnoaj izmeu hrvatske ustake drave i katolike crkve jest i moe biti samo odnoaj prijateljstva ... Ljubav prema crkvi i domovini ujedinjuje nae duhovne i svjetovne poglavare ... itd. Kriarsko-ustaki kanonik dr Janko Peni pie u istom listu (str. 477-478) na polugodinjicu N D H glorificirajui poglavnika Antu Pavelia i ulagujui mu se: ... Poglavnik je vratio katolikoj Crkvi njezin visoki tradicionalni, boanski autoritet, koji je u bivoj Jugoslaviji teko nastradao. Tko rui autoritet crkveni, rui autoritet dravni. Bez potivanja pak autoriteta nema opstanka ni Crkvi, ni dravi, ni bilo kojoj ljudskoj zajednici Zelja svih klerofaista i jezuita bilo je stvaranje katolike drave Hrvatske. U lanku o katolikoj dravi, objavljenom u Katolikom tjedniku od 29. juna 1941. godine, pie se: Ne bismo bili crkveni ljudi, da to od sveg srca ne elimo. Bitni je program Crkve: da Krist duhovno zavlada itavim svijetom, pojedincima, obiteljima, narodima, dravama, ljudskim drutvom. To je volja Boja... To je glavna i jedina misija katolike Akcije ... U Glasniku svetog Ante bratstvu ustaa i klerofaista: 1941. br. 5 - 6 zagrcnuto se pie o tom

... Zahvalni budimo i za Boga, glavnog uzronika svakog dobra, naem poglavniku dr Anti Paveliu, koji je preko 12 godina sa svojim uim suradnicima patio i radio na osloboenju svoje i nae domovine, radio je s vjerom u Boga i u Hrvatsku, radio je nesebino i predano uprkos najveim opasnostima na svakom koraku. Njegov rad i njegovu vjeru Bog je nagradio i jo e je nagraditi Poznata je okrunica koju je 15. maja 1941. godine objavila Kancelarija nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu (pod br. 4104). Na bazi Pave-

lieve Zakonske odredbe o prijelazu s jedne vjere u drugu poslate su upute svim crkvenim dijecezama koga sve od pravoslavaca da primaju u katoliku crkvu, tj. kako da se poue vjerskim istinama. I kako mogu po katolikim nainima ivjeti. U tim uputama istie se da se popovi, trgovci, bogati obrtnici i seljaci i uope inteligencija ne mogu pokrtavati, da im se ne izdaju p o t v r d e . . . jer je naelno stanovite da se ovakvim osobama ne izdaju potvrde za prelazak na katolianstvo itd., itd. Zakonska odredba ustake vlade zabranjuje Zidovima da se pokrtavaju. Odlukom Ministarstva unutranjih poslova, svi pokrteni pravoslavci koji su preli u rimokatoliku vjeru smatraju se Hrvatima, te se kao takvi imaju upisivati u slubenom postupku. 1 Organizirani su bili razni misionari koji su ili na teren da agitiraju za prelazak u katolianstvo. To su redovno bili sveenici ustake orijentacije, ali su po direktivama viih crkvenih vlasti to morali raditi i svi ostali sveenici katolike crkve na podruju gdje je bilo mjeovito stanovnitvo. Interesantan je podatak da je famozni dr Guti, govorei o pokoljima Srba, govorio da je to to se desilo samo poetak. Srbija e biti sabiralite Srba iz Hrvatske, odakle e Nijemci sve odvesti u Sibir. Zloini ustaa, predvoeni patolokim ubojicom stoernikom drom Gutiem, izazvali su zaprepatenje kod svih slojeva naroda. Tako je 60 najuglednijih Muslimana uputilo apel dru Daferu Kulenoviu, Pavelievom doglavniku, u kojem se hrabro iznose injenice pokolja i nasilnog pokrtavanja pravoslavnog stanovnitva. Iznose se i sukobi ustaa i s muslimanskim ivljem i koritenje muslimanskih fesova i tamo gdje u jedinicama nije bilo Muslimana, da bi se za poinjena zvjerstva nad nedunim stanovnitvom mogla baciti krivica na Muslimane. U tome apelu istie se da je takav postupak ustaa i doveo do ustanka. U istom apelu potpisnici predlau mjere za zatitu zakonitosti, sigurnosti ivota i imetka, vjeroispovijesti, te da se pozovu na odgovornost svi krivci za nasilje itd. Sve su to pisali ljudi koji su priznali N D H i koji su imali svoje predstavnike u najvioj ustakoj vlasti.* Od svih biskupa samo mostarski biskup Alojzije Mii, 8o-godinji starac, nije prihvatio koncepciju klerofaista i jezuita o stvaranju Svete vojujue Kristove hrvatske drave, tzv. Civitatis Deis, pokoljem itavog jednog naroda; nezadovoljan ponaanjem svojih podrunih franjevaca i fratara, uputio je okrunicu da nee osloboditi grijeha niti ispovijedati one koji suprotno Bojim zakonima ubijaju, o ivot ovjeka se ogreuju, tuu imovinu krivino nite . . . Upravo su u Bosni i Hercegovini, na elu s poznatim frankovcem, faistom i ustaom, vrhbosanskim nadbiskupom Ivanom Sariem, izuzev rijetkih izuzetaka, franjevaki samostani i upski dvorovi bili arita
Viktor Novak: Magnum Crimen, str. 624. * Viktor Novak: Magnum Crimen, str. 634.
1

ustaa, kole tabornika, logornika, stoernika i koljaa, stjecite gestapovskih obavjetajnih centara i agentura O V R A . U tom se pogledu naroito isticao nadaleko poznati iroki Brijeg. Moda bi se u tom mutnom predratnom i ratnom vremenu s obzirom na stanje duhova u katolikoj crkvi, posebno u Vatikanu i kod visokog klera u zemlji, moglo razumjeti takvo dranje nieg klera da se radilo samo o moralnoj i idejnoj podrci ustatvu. Na alost, iza sveenikih mantija krili su se u tim samostanima budui teroristi, ubojice koji su ak uestovovali i u pokoljima u najstranijem ustakom logoru u II svjetskom ratu, u Jasenovcu. Oni su u ime katolicizma, osionog jezuitizma i klerofaizma uestvovali i u kaznenim ekspedicijama s njemakim i talijanskim trupama, unitavali narod i palili nae kue, oni su agitirali za legionarske jedinice koje su slate da se bore na istonom frontu na bojitima sovjetske Rusije, agitirali za mobilizaciju ljudi u zloglasnu SS-jedinicu itd. Jedna od najmonstruoznijih linosti u fratarskom habitu je ve nekoliko puta spominjani Vjekoslav Filipovi, fratar iz samostana Petrievci kod Banjaluke. On bez sumnje spada u red najveih ratnih zloinaca, bojih pastira katolike crkve. O njemu smo pisali kako je uestvovao u klanju kolske djece u jednom selu blizu Banjaluke i u logoru Jasenovac itd. Ali dravna komisija za utvrivanje ratnih zloinaca utvrdila je da je 8. februara 1942.. godine grupa ustaa, koja je dola iz Zagreba pod vodstvom tog istog fratra Filipovia, napravila jo jedan grozan zloin. Po direktivi dra Gutia, Filipovi je sa grupom ustaa otiao u srpsko selo Rekavica (rudnik kraj Banjaluke), gdje su kao rudari zajedno s Hrvatima i Muslimanima radili i Srbi. Ustaa fratar je po legitimacijama ustanovio koji je radnik Srbin, odvajao ih je od Muslimana i Hrvata i sve ih je redom, njih $z, sa svojim ustaama ubio krampovima. Poslije toga otili su u srpsko selo Drakulii, takoer kod Banjaluke, odakle potjeu i mnogi ubijeni rudari, i pod vodstvom toga fratra ustaka grupa ubija nita manje nego 1500 ljudi, ena i djece. Svi stanovnici tog sela nestali su s lica zemlje izuzev jedne ene, imenom Lenka, njeno petoro djece i jednog djeteta iji su roditelji ubijeni. 1 Slian pokolj izvren je i u selu Sardovcu; svega 2.0 ljudi izbjeglo je smrt. Ali ovi izbjegli ljudi bili su teko ranjeni i iskasapljeni te su mnogi od njih kasnije podlegli ranama. Po nareenju ustaa, seljaci iz okolnih sela etiri su dana zakapali rtve. Kako se radilo o selima koja su bila mirna i nisu obuhvaena nikakvom pobunom ni ustankom, dolo je do protesta pojedinih graana. Cak je i za neke ustae sve to prevrilo svaku mjeru, te su odailjani i slubeni izvjetaji u kojima se govorilo da je zbog ovih pokolja nastalo veliko uzbuenje i negodovanje u svim slojevima graanstva, bez razlike na vjeru. Ustae su se poslije trudile da prikau pobijene mirne seljake i njihove porodice kao nekakve buntovnike pod utjecajem komunista, kako bi se koliko-toliko opravdale pred graanstvom.
1

Viktor Novak: Magnum Crimen, str. 646.

Banjaluki biskup Jozo Gari bio je isto tako lukav provodilac ustakih i Stepinevih direktiva o pokrtavanju, pritisku i teroru. Gari je uporno uvjeravao banjalukog pravoslavnog episkopa Platona da mu se nee nita dogoditi i da se nalazi pod njegovom zatitom. Ipak, ustae su ga ubile i ak sruile pravoslavnu crkvu u gradu. Sve je to uraeno po naredbama krvoednog stoernika Viktora Gutia, koji je uostalom bio u vrlo bliskim i prijateljskim odnosima s biskupom Gariem. Taj isti biskup na sveanosti postavljanja temelja Hrvatskog doma u Banjaluci istupio je potpuno ustaki, govorei da se sada rjeava srpski problem za narednih iooo godina. I u mnogim drugim mjestima najvei se dio sveenika ponaa slino. Na primjer fratar Feliks Grei, iz kostajnikog samostana, poslije velikog strijeljanja Srba asti ubojice rakijom. A to da govorimo o sveeniku i velikom ustakom koljau, ustakom satniku Zvonku Brekalu, koji nosi ustaku uniformu, revolver, a na prsima kri da se zna da je sveenik. Iznad kria pisalo je Sve za Poglavnika a ispod kria Ustaka obrana. Pored uea u pokoljima zatoenika u konclogoru u Jasenovcu, o emu smo pisali, Brekalo je bio naroito aktivan u istrebljivanju naroda na Kozari, Grmeu, oko Sanskog Mosta, Ljubije i drugih mjesta. Nosio je jedno od najveih odlikovanja N D H , orden Reda krune kralja Zvonimira II s hrastovom granicom. 1 S njime su se u zloinima nad naim narodima takmiili takoer fratri ulina i Zvonko Lipovec, poznati egzekutori u Jasenovcu, kao i mnogi drugi katoliki sveenici, o kojima smo poneto ve rekli i jo emo poneto rei, to sve govori o vrlo niskom moralu katolike crkve kod nas u II svjetskom ratu. 1 Ali kad bi postojali i takva nedjela radili samo spomenuti monstruozni sveenici, ustae-koljai u Jasenovcu i drugim mjestima, moglo bi se ipak smatrati da se radi samo o epizodnoj pojavi relativno malog broja sveenika, koji su to npr. mogli raditi, recimo, na svoju ruku, iz isto svojih ustakih uvjerenja. Ali na alost to nije tako. Naprotiv! Oni su samo radili, kao i bezbroj drugih, ono na to su bili podstrekivani od veine najviih crkvenih velikodostojnika. Oni su samo bili neto jae izraeni predstavnici sveenika zakletih ustaa. itave desetine, stotine i stotine sveenika i crkvenih starjeina i rukovodilaca bile su zadojene ustatvom, propagirale ga, podstrekavale progone i nasilja nad nedunim stanovnitvom, vrile prisilno pokrtavanje, a velik broj tih istih sveenika uestvovao je i u borbama protiv N O V - a i POJ-a. Monstruozni su takoer zloini kojima je rukovodio franjevac dr Sreko Peri, fratar iz samostana Gorice kraj Livna. Poto je imao sestru koja je bila udata za Srbina, dr Peri je s crkvene propovjedaonice hukao svoje katolike vjernike na pokolje ovim rijeima:
Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u N D H . * Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 648.
1

Brao Hrvati, idite i koljite sve Srbe, najprije zakoljite moju sestru koja je udata za Srbina, a onda sve Srbe od reda. Kada ovaj posao zavrite, doite k meni u crkvu gdje u vas ispovjediti, pa e vam svi grijesi biti oproteni.1 Poslije toga je zapoeo krvavi pir, i u toku juna, jula i augusta 1941. godine ubijeno je u livanjskom kotaru oko 5600 mukaraca, ena i djece. U tom hukanju i podstrekivanju na zloin pomagalo je dru Periu i n j e g o v i h dvadeset fratara iz samostana Gorica. Na primjer, ustae su 20. augusta 1941. godine pokupile sve mukarce Srbe, Livljane, odvele ih u umu Koprivnicu izmeu Bugojna i Kupresa i tamo ih na najzvjerskiji nain pobile. Nekoliko dana kasnije odvele su u tu istu umu i porodice ubijenih i poslije stranih i udovinih muenja sve ih pobile. Kau, smrt strijeljanjem bila bi pred tim zvjerstvima prava blagodat. Hukanje dra Peria i njegove prijetnje ostvarivale su se na sve strane. Iz sela Golinjeva, koje je brojalo 50 kua, sve mukarce su ive bacili u jamu na brdu Runici, a njihove familije, ene, djecu i starce, te su iste ustae bacile u jednu drugu jamu na jednom brdu Kamanice. Iz sela Gornji i Donji Rupnjani baeno je 500 mukaraca u jamu u Klanakoj umi, u selu Caprazlijama zaklali su 200 ljudi, da bi onako okrvavljeni nastavili u koli klanje tri stotine ena i djece. Preostale mukarce su ipak odveli u umu Dikuu i sve ih pobacali u jednu duboku jamu. Zato nije udo to se broj rtava tih dana popeo u Livnu i okolini na oko est hiljada. 2 Livanjski fratri, koji su podstrekivali i uestvovali u zloinima, pisali su peticije Paveliu, kleli mu se na vjernost i predlagali mjere borbe protiv NOV-a i POJ-a: meu potpisnicima tih peticija naroito su se isticali fratri: Curi, Ma, Grabenarovi, Balti, Simlea i drugi. Za osobite zasluge za N D H , za zloine koje su poinili nad nevinim stanovnitvom, ovi su fratri odlikovani od Poglavnika. Kad mu je doao jedan ustaa sav krvav od klanja nedunih rtava da trai da ga ispovjedi i oprosti mu grijehe, fra Emanuelo Raji iz Bugojna, okorjeli ustaa u crnoj mantiji, otklonio je ispovijed, blagoslovio ga i rekao: Sine, idi, jo nisi svoj posao zavrio. 3 Fra Marko Livajui, upnik u Belju kod Teslia, morao je zbog ustaluka i nedjela koje je uinio prema naim narodima da zajedno s Nijemcima i ustaama bjei iz zemlje. U inozemstvo je zbog zloina 1 protunarodnoga rada morao bjeati i upnik u Volarima (blizu Prijedora), fra Bosiljko Gubi.
* Viktor Novak: Isto djelo, str. 6JI. Marijan Stilinovi: udovini zloinci, Borba, i j . II 1945. Ustaki zloinci u fratarskim mantijama, Borba, 8. II 1945.

Nakon pogibije oko 900 Srba, ustaa fratar Ivo Brkan predlae ustakom logorniku u Derventi da poradi na tome da se Hrvati oene sa 500-600 mladih srpskih udovica i da ih na taj nain pokatolie, a istovremeno dobiju zemlju, dobra imanja i zgodne snae, govorei dalje kako e se na taj nain pridobiti i njihove obitelji za katolianstvo i hrvatstvo za kratko vrijeme i uz malo truda vlasti i crkve. 1 Fratar Ante Klari, upnik u Tramonici (kod Brkog), sudjelovao je kao ustaki tabornik u kundaenju i muenju Srba, pljakanju pravoslavnih crkava, a sa svoje propovjedaonice govorio je: Vi ste babe i treba da obuete suknje, jer niste do sada ubili ni jednog Srbina. Mi nemamo oruja ni noeva, ali treba da ih kujemo od starih kosa i srpova, i tako gdje god vidite Srbina, zakoljite ga.1 Zaasni kanonik njegove svjetlosti pape msgr. dr Nikola Bilogrivi, banjaluki upnik, desna ruka ustakog stoernika i delata dra Viktora Gutia, pie ustaama panegirik u zasebnoj knjiici, tzv. Spomenici hrvatskog pjevakog drutva Nada. Uestvovao je na svim ustakim skuptinama u Banjaluci, kao i na onoj na kojoj je odlueno da se srui pravoslavna crkva. Slao je redovno Poglavniku iz njegove budue prijestolnice pozdravna pisma povodom njegovog roendana i proslave uspostavljanja N D H . Vie je naginjao istrebljivanju Srba nego katolienju, iako je u Banjaluci pokrstio 1500 ljudi. Njegovo redovno drutvo bio je krvavi stoernik dr Viktor Guti i zloglasni fratar iz samostana Petrievca, Filipovi. I on je odlikovan visokim Pavelievim odlikovanjem. 3 Po okupaciji zemlje, upnik Grga Blaevi iz Bosanskog Novog odmah se svrstava u redove ustaa. Podstrekivao je ubojstva ne samo srpskih intelektualaca i bogatih ljudi nego i svih onih Hrvata koji se ne slau s ustakom politikom i njihovim pokoljima. Aktivno je suraivao s Gestapom. ak i onda kad je ve bilo jasno da je rat nepovratno izgubljen, i dalje je sa svoje propovjedaonice govorio vjernicima o pobjedi nacizma, itao zasebne molitve za pobjedu i traio da se ljudi javljaju u ustake jedinice. Zbog toga je i odlikovan visokim Pavelievim odlikovanjem. Papski kanonik, prijedorski upnik Josip Kaurinovi nije u svom ustatvu i klerofaizmu nita zaostajao za svojim subratom drom Bilogriviem. Podstrekivao je na genocid i svakovrsno divljanje ustaa nad nedunim stanovnitvom, a sam je nosio puku i kri. Gine u direktnoj borbi s pukom u ruci protiv partizana. Posmrtno je odlikovan Velikom srebrnom kolajnom s obrazloenjem da je poginuo kao hrabri branilac NDH. 4 Da bi to vie uveliale smrt dekana Kaurinovia, ustake novine ak piu da je junaki poginuo nakon junake borbe u kojoj je trojicu
1 2 3 4

Viktor Novak: isto djelo, str. 678. Arhiv Dravne komisije Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H . Hrvatski narod 24. IX 1942. godine.

usmrtio a sedmoricu r a n i o . . . i u nedostatku streljiva s pukom u ruci istrao iz upnog ureda da nastavi borbu prsa u prsa u kojoj je poginuo. A msgr. Boo Ivani u pogrebnom govoru naziva ga: sveenikom i glasnikom Bojim. 1 Eto tako se govori o ovjeku koji je za vrijeme Austrou g a r s k e bio idolopoklonik crno-ute monarhije, frankovac, za vrijeme stare Jugoslavije klerofaist, koji nije poginuo za ideale evanelja, nego za ustaku ideologiju i faizam. Mnoga zlodjela teko terete prof. katehetu iz Tuzle, dra Dragana Dujmuia, koji je postao zamjenik kotarskog ustakog povjerenika u Tuzli. Jo prije rata djelovao je u Osijeku kao zakleti ustaa. Za cijelo vrijeme rata stalno je postrekavao istrebljenje srpskog ivlja i nasilno pokrtavanje pravoslavaca. Posmrtno je odlikovan jednim od najviih ustakih odlikovanja. U obrazloenju istaknuta je njegova velika vjernost ustakom pokretu. Fanatini ustaa bio je i upnik u Bosanskoj Gradiki, fratar Branimir Zupani, zakleti ustaa jo od 1936. godine, posebno zasluan za irenje ustatva u Dubrovniku i Slavonskom Brodu. U Italiji, gdje je pripremao doktorat, druio se s Paveliem i njegovim najbliim suradnicima Babiem i Singerom; tamo je i poloio ustaku zakletvu. Bio je jedan od najrevnosnijih katolikih misionara za pokrtavanje Srba i organizator pokolja 400 ljudi, ena i djece u selu Drageljima. Odlikovan je jednim od najviih Pavelievih odlikovanja. upnik Ante Duri iz Divua kod Dvora na Uni jedan je od organizatora ustakih pokolja Srba u Divui i okolici. Nosio je revolver i izdavao ustaama zapovijedi i bio jedan od onih sveenika ustaa koji su bili strah i trepet u dvorskom kotaru. Bez ikakvog ustrezanja progoni i sve one Hrvate koji su se zauzimali za Srbe. Postaje ustaki povjerenik u dvorskom kotaru, a Poglavnik ga je odlikovao za njegov ustaki rad. 2 Vrlo slino se ponaao u Bosanskom Brodu upnik Branko Bandi, koji je poslije preao u Derventu i postao ustaki povjerenik, odgovoran za mnoge zloine u selu Hrvaanima. Isticao se u propagandi za mobilizaciju ljudi u Francetievu Crnu legiju. Slian njemu bio je i Drago Bandi, upnik i dekan u Prnjavoru, koji je takoer za svoj ustaki i prozelitski rad dobio visoko ustako odlikovanje. 3 upnik Josip Fuks i njegov kapelan Ivan Mileti takoer su se deklarirali kao ustae i vrili su misionarsku ulogu u pokrtavanju Srba. Ustaa sveenik Eugen Beluhin kao da se specijalizirao da pie u novinama nekrologe o poginulim sveenicima ustaama. Tako u listu Hrvatski narod pie o poginulom kapetanu Ivanu Miletiu kao mueniku crkve i naroda . . . koji u svoje ake hvata strojnicu te se mijea s najljuim borcima i sije smrt i rane velikosrpskim i boljevikim odmetnicima . . .
Katoliki list 1942. br. 27. Iz kartoteke Ureda za odlikovanje NDH., * Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H .
1 2

ISP

U tim borbama bio je ranjen upnik Fuks, a za Miletia Beluhin u svom nekrologu dodaje da je i ranije pucao na odmetnike iz mitraljeza s tornja svoje crkve. Inicijator ustakih pogroma bio je i upnik u Zavidoviima i epakom dekanatu Ladislav Buljan, koga su zapamtili ljudi po velikoj mrnji prema Srbima i propagiranju ustatva. upnik Eduard Wollman iz Bosanske Dubice, u suradnji sa upnikom Alojzijem Venkom iz Hrvatske Dubice, podstrekivao je na ustake zloine koji su u tim krajevima poinjeni 1941. i 1942. godine. Revnosne ustae i pokrstitelji bili su i upnici Pavao Kilendar iz Bronzanog Majdana i Milivoj Cekada iz Gornje Zenice. Iz travnike jezuitske gimnazije izaao je veliki broj ustakih propagatora i funkcionera, a meu njima jedan od najveih egzekutora iz logora Jasenovac Ljubo Maji. Osvjedoeni ustaa i klerofaist bio je i direktor franjevake gimnazije fra Ljudevit Zloui. Travniki upnik Stjepan Prgomet odlikovan je od Poglavnika Redom za zasluge I stupnja. On je ranije ustaki djelovao u Sarajevu i Zagrebu. Travniko nadbiskupsko sjemenite i velika gimnazija dali su na stotine klerofaistikih ideologa, propagatora ustatva i misionara za pokrtavanje krivovjernika i shizmatika. Dali su isto tako mnogo ustakih voda, komandanata i duobrinika, koji su vodili rat do istrebljenja krstom i pukom za nametanje katolianstva, jezuitizma, teokracije i ustatva u NDH. U Travniku je radio i deklarirao se kao okorjeli ustaa i roak Ante Pavelia Franjo Udovi, koji je pred dolazak N O V - a pobjegao glavom bez obzira. 2 . Fratar Miroslav Buzuk iz Sanskog Mosta istakao se kao gestapovski agent koji je obavjetavao Nijemce o kretanju partizana i odreivao mjesta koja treba bombardirati. Organizator ustake milicije i progona naroda bio je i fra Milosav Petriva.3 U podstrekavanju progona, ubojstava i pokrtavanja istakao se u Bugojnu fra Silvije Frankovi. Za njega je karakteristino da je ustakom egzekutoru Branku Ustri, koji je poslije pokolja 14 Srba htio umiriti svoju savjest oprostom grijeha, govorio: Kad namiri 40, onda u te ispovjediti i sve u ti oprostiti. Poznati pokrstitelj bio je fra Ante Alupovi, miljenik poznatog nadbiskupa Saria i monstruoznog Pavelievog generala Luburia, s kojim je pravio poznate bakanalije. Svjedoci svjedoe i protiv msgr. Stjepan Ilia, takoer Sarievog miljenika, koji u odboru zadruge Napredak uestvuje u Sarajevu u pljaki i prodaji idovske imovine, kao i u pogromima pravoslavaca. U Maglaju je istaknuti ustaki logornik bio bogoslov Mirko Topi, poznat po svojoj svireposti, zatim bogoslov Marijan Peri, koji za prethodnim nije mnogo zaostajao. Sveenik Ivan Raji isticao se u pokrtavanju i progonu Srba u Derventi i Bukovici.
1 2 3

Dokumenti o protunarodnom radu 214. Arhiv Dravne komisije. Dokumenti o protunarodnom radu 213.

Bog ne bi bio Bogom kad ne bi Hrvatima dao NDH Posebno poglavlje u ustakom pokretu u Bosni ini lini Poglavnikov povjerenik, upnik Svetog Josipa iz Sarajeva, Boidar Brale. 1 Smatran je za jednog od najborbenijih predstavnika mlae garde bosanskih jezuita i najintimnijeg suradnika nadbiskupa Saria. Lino je uestvovao u svim veim akcijama ienja terena od Srba. Uestvovao je u pokolju 180 Srba na Alipainom Mostu, a poslije toga je zajedno s ustaama u crkvenoj odori igrao kolo. Nosio je karabin u ruci i vikao: Smrt Srbima. Ustae su mu bile toliko zahvalne na njegovom ustakom radu da su jo za ivota njegovim imenom prozvale jednu ulicu u Sarajevu. Zloinaka linost ustae i fratra Boidara Brale svuda je sijala strah i trepet. Posveivao je mnogobrojne ustake zastave i svaki put bi traio totalno istrebljenje Srba, bez ega se, po njemu, ne moe toboe uvrstiti hrvatstvo u Bosni i Hercegovini. Kao predsjednik kriarskog drutva Trebevi svuda je agitirao za ustatvo i vikao da je Bosna groblje Srba koji u njoj moraju nestati i da Bog ne bi bio Bogom kada hrvatskom narodu ne bi dao N D H . Bez sumnje, ove sumanute ideje Boidara Brale, koje su primitivne ustae oduevljavale i odobravale a Bralu slavile, odgovaraju liniji i intencijama crkvenim velikodostojnika koji su u teroristikoj i sluganskoj ustakoj organizaciji, eksponentu faistike Italije i hitlerovske Njemake, vidjeli prst boji. Fratar Brale i samog Boga uslovljava ako ne bi bio za N D H , to svakako za crkveno uenje i teologiju predstavlja teko ogreenje i devijaciju vjerske doktrine. Ali ni Stepinac, ni Sari, ni ostali ueni teolozi ne protestiraju niti im pada na pamet da pobijaju takve teorije. Boidar Brale je svuda i na svakom mjestu govorio o najveem ustakom zloincu Juri Francetiu i njegovoj Crnoj legiji kao o heroju. Brale pokuava duh Crne legije svuda prenositi i glorificirati u Bosni. Nadbiskup Sari ga ak imenuje i za poasnog predsjednika nadbiskupskog Duhovnog stola. Brale se ne aca da podstrekava proganjanje i svih onih Hrvata, pravih rodoljuba, koji se nisu mogli pomiriti s ustakom politikom terora i zloina. Da bi mogao to vie raditi za ustaki pokret, razrijeen je i dunosti upnika. Jedan takav kriminalni tip potpuni je produkt jezuitske kole i njezinog agresivnog nastupanja. Pada u ruke narodne vlasti i na suenju se kao svaki silnik i tiranin dri kukaviki. Vrlo slian klerofaist i ustaa, takoer miljenik nadbiskupa Saria, bio je i dr Dragutin Kamber, dobojski upnik. Poznat je kao pisac mnogobrojnih ustakih i klerofaistikih lanaka i pamfleta. Naravno, on se nije zadravao samo na pisanju lanaka, nego je bio vrlo aktivni ustaa u podstrekavanju terora, ubojstava, pokrtavanja, zatvaranja pravoslavnih
1 Dokument o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera 395-397; Arhiv Dravne komisije; Proces Boidaru Brali u Sarajevu 1946. godine.

11

Rat

crkava, ak i ruenja kosturnice pobijenih Srba iz I svjetskog rata. Od poetka N D H najivlje surauje s uvenim stoernikom drom Gutiem. 1 Dne 17. juna 1941. godine Kamber odlazi u audijenciju Paveliu i Budaku. I poslije Pavelieve izdaje, kada je za vlast prodao Dalmaciju Primorje i na Jadran Italiji, dr Kamber 20. V I 1 9 4 1 . godine pie Poglavniku da bi se mogla ponuditi talijanskom princu od Spoleta ne samo Zvonimirova kruna nego i kruna bosanskog kralja Tomaevia, koju je posljednja bosanska kraljica Katarina ostavila u batinu rimskom papi. esto pismeno kontaktira s Poglavnikom i u svim svojim napisima servilno uzdie nacistiku Njemaku. Ova podla i prodana dua, odgajana u rimskom jezuitskom Istonom institutu, prilikom odlaska njemakih vojnika iz Doboja ljeti 1941. godine izmeu ostalog govori: ... Volimo vas, volimo vas, jer iako nosite u ruci najjai ma koji je skovala povijest ljudskog roda, vi niste grubi vojnici Dingis-kana, nego i braa i ljudi, vitezovi u ponaanju i djelima... Potujemo vas, jer se borite za pravdu, i politiku, i socialnu, itave Evrope i na krvi i kostima dragocjenih ivota, cvijea njemakog naroda, gradite sretnije ivot buduih vjekova. I zato, jer vas potujemo, teak nam je rastanak s Vama.2 U listu Vrhbosna br. 3 - 4 od 194z. godine pjeva ustaa Kamber i otune panegirike poglavniku Anti Paveliu da se svakom iole pametnom ovjeku moralo smuiti. Jezuit Kamber priznaje da se u bivoj Jugoslaviji o ustaama moglo govoriti samo preko crkvenih propovjedaonica i da su sveenici u ogromnoj veini pripremili dolazak N D H . On izjednauje ustae s Hrvatima. Srbe ak optuuje da su u staroj Jugoslaviji raali vie potomaka nego Hrvati, koji su se manje raali radi nemogunosti enidbe, radi emigracije, radi makedonske i albanske malarije . . . Uplaivi se ustanka, pokuava partizanski pokret prikazati kao velikosrpski. Jezuit Kamber postaje ustaki pukovnik - vojni vikar. Bjei iz zemlje zajedno s razbijenim ostacima neprijateljske vojske da bi nastavio sluiti tuinu u borbi protiv Jugoslavije.

Divljanje crnih mantija u Hercegovini Istona Hercegovina bila je naprosto poligon gdje su ustae vrile jezive pokolje, podstrekivani od sveenika skrivanih iza fratarskih mantija, koji su i sami, u velikom broju, lino uestvovali u tim udovinim pokoljima. Sve je to odgovaralo intencijama vrhovnih crkvenih glavara, koji su se potpuno slizali s politikom ustakog pokreta i zahtjevima faistikih
1 Banjaluki stoernik dr Viktor Guti, banjaluki upnik dr Nikola Bilogrivi i predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr Feliks Niedzielski, koji su pali u nae ruke, na suenju pred Vrhovnim sudom NR Bosne i Hercegovine, odranom poetkom 1947. godine, osueni su na kaznu smrti. 2 Sarajevski list 16. VIII 1941. godine; V. Novak, isto djelo, str. 751.

Jame kod Meugorja, Humca, Surmanaca, Bivoljeg Brda, Sebeina, Topole kod Opuzena i dr. bile su masovne grobnice hiljada Srba i ostat e u vjenom sjeanju kao jedno od najstranijih v r e m e n a koje je u svojoj historiji proivio taj narod.
okupatora. Mevesinja,

Fra Bruno Smoljan iz Ljubukog, gvardijan Sv. Ante, samostana u Humcu, vikao je s oltara: Bog je s nama i s naim dinim Poglavnikom i bio jedan od najrevnosnijih podstrekaa na zvjerske obraune. 1 Franjevci iz Konjica takoer su bili zadojeni ustakom ideologijom. Oni su bili duhovni zaetnici pokolja Srba u Bradini (inae rodnom mjestu Ante Pavelia) i odvodili ljude u Ivan-planinu i bacali ih u tamonje provalije. Fra Drago Kramari istakao se u pljakanju imovine poubijanih rtava.Kad su upali u selo Borce s namjerom da stanovnitvo odvedu na Ivan-planinu i da ga pobiju, seljaci su pruili otpor te su ubili ustakog logornika Zvonka Jerkovia i njegovog zamjenika fratra Dragu Kramaria. Inae jedan od glavnih organizatora ustatva u Konjicu bio je franjevac Jerko Vasilj, 2 zatim fra M a r k o alui, upnik koji je za svoje zasluge dobio in ustakog kapetana i orden Zvonimira III stupnja.' A to da kaemo za velika nedjela prema naim narodima koja su poinili po zlu poznati fratri iz irokog Brijega koji su inili uda po Hercegovini i iz ijih su se redova regrutirali ustaki dunosnici svih vrsta?! Karakteristian je podatak da je ast fratara poginulo u borbama protiv N O V - a na poloaju kod Knepolja branei se do posljednjeg metka. 4 Fratar Berto Dragievi bio je ustaki komandant milicije, 5 fra Didak Coli, stari zakleti predratni ustaa, vrio je funkciju ustakog logornika. Pop Didak, kao ustaki logornik, bio je jedan od glavnih organizatora pokolja u Nevesinju, Stocu i Berkoviima. Aktivno je uestvovao u neposrednim borbama s partizanima kao ustaa jo od 1934. godine. Za svoje zasluge dobio je od Pavelia vie visokih odlikovanja. 4 Nita manje istaknuti ustaa bio je fratar Mladen Barbari, vjerouitelj u mostarskoj gimnaziji, koji se s pukom u ruci borio na strani ustaa i okupatora protiv N O V - a . Odlikovan je Redom krune Zvonimira I stupnja sa zvijezdom. Rimokatoliki upnici iz Dobrog Sela, Tepia 1 drugih sela oko Mostara radili su u ustakom duhu i onako kako je jedan od njih govorio da sada nije grijeh ubijati Srbe jer je ratno stanje. 7 Fra Bogomir Zlopaa iz samostana sv. Ante kod Ljubukog kao revnosni ustaa redovno alje pozdravna pisma Paveliu i Artukoviu 1 obavjetava ih da se moli za njihove pobjede. Fratar Josip Dujmovi pise u Vjesniku poasne strae Srca Isusova, slavi Paveliev roendan,
1 2

* * * *
7

Hrvatski dnevnik 17. VI 1941. Arhiv Dravne komisije Nova Hrvatska 2.8. VI 1942. Politika 16. II 1945. Dokumenti o protunarodnom radu 215. Dokumenti o protunarodnom radu 213; iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H . Arhiv Dravne komisije; V. Novak, isto djelo, str. 710.

trogodinjicu njegovog poglavnikovanja i naziva ga nasljednikom kralja Zvonimira i Tomislava. Nita bolji od njih nisu bili ni fratri: Sreko Grani, R a d e Vuki, fra Kreo, fra Nikola Ivankovi, don Jure Vrdoljak fra Dane elak, ustaki satnik dekan Petar Peri, fra Viktor Slikovi i dr. Eto tako su ti boji pastiri uz podrku svojih poglavara biskupa i nadbiskupa i vrhovnog katolikog poglavara pape Pija XII vodili kriarski rat protiv u poetku golorukog naroda da bi stvorili Kristovu katoliku dravu u kojoj bi se jezuiti i faisti nametnuli svim ljudima i njihovim sudbinama. Neprosvijeeni svijet varali su da je na strani njihovog zloina Bog, iako su na njihovoj strani u stvari bili njemaki i talijanski tenkovi, avioni i faistika iva sila. Paveliev pamflet Strahote zablude klerikalci su tumaili po svojim sjemenitima i kolama i sa svojih propovjedaonica kao novo evanelje, a Pavelia su slavili kao novog Mesiju. Z a t o i nije udo to su na elu udovinih zloina stajali tako odgojeni brojni fratri i bogoslovi s kriem i maem. Kao ustaki ideolog poznat je bio fratar dr Oton Knezovi, koji je kada je na hercegovakom kamenu potocima tekla krv stalno poruivao i elio svaku boju pomo Paveliu u njegovom radu. Kasnije, kada se poslije kapitulacije Italije talijanski vojvoda od Spoleta odrie krune hrvatskog kralja Zvonimira (gdje se, uzgred budi reeno, na to izmiljeno prijestolje uslijed ustanka naroda Hrvatske nikad nije ni mogao popeti), Knezovi predlae da ratni zloinac Ante Paveli postane hrvatski kralj i istie da bi se velik dio hrvatskog naroda iz svih naih zemalja mogao lako skupiti na Duvanjskom polju, gdje bi se obavila krunidba. On dalje inzistira na tome da se sa Svetom Stolicom uredi stvar da poalje svog legata koji e vas okruniti kraljevskom krunom, kako je Grgur VII poslao legata Gebizona da okruni kralja Dmitra Zvonimira. Da bi ta ordinarna glupost bila jo interesantnija, on u tom pismu sebe predlae za odgajatelja Poglavnikovog sina Velimira kao prijestolonasljednika i da Paveli pazi na svog sina da bi mogao izroditi mnogobrojne potomke. 1 T a j isti ustaa, doktor nauka, crnomantija, u pismu Poglavniku ali se na Dalmatince da su razoarali i da ih poslije rata treba sve raseliti iz primorskih gradova, da oni nisu isti Hrvati itd. To sve ovaj fratar govori samo zato to su se Dalmatinci masovno odazvali na poziv KPJ u N O B i nisu priznali ustaku prodaju Dalmacije i Primorja. Da bi pokvarenost i dvolinost klerofaista bila vea, poslije kapitulacije Italije ti se isti izdajnici nimalo ne acaju niti se stide da preko cjelokupne svoje i ustake tampe pjevaju Dalmaciji hvalospjeve kao prakolijevci hrvatstva i hrvatske drave. 1 U duvanjskom kotaru istakao se kao ustaki propagator i misionar don Ilija Roe, a don Ilija Maji postao je ak ustaki logornik u apljini 1941. godine. T o n o se zna to je ta dunost donosila i kakvim su se
1 Viktor Novak: Magnum Crimen, str. 661. * Vjesnik 14. II 1945.

ti logornici, naroito 1941. i 194z. godine, bavili. Don Nikola upnik iz Prenja, bio je jedan od organizatora pokolja 1941- godine u Prenju. A don Anton Buconji organizirao je ustae u Stocu. Don M a t o Konjevod i don Bosiljko Vukojevi bili su neslavno p o z n a t i ne samo u Meugorju nego u itavoj okolini Ljubukog po svojim n e a n e o s k i m poslovima. Mnoge majke su zaplakale zbog aktivnosti progona i zvjerstava tih navedenih donova koji su predvodili ustake ekspedicije kada je no gutala stotine i stotine ivota. 1 U kotaru Duvno poznati fratri ustake orijentacije bili su fra Karlo Grabovac i Velimir imi, koji je s poznatim krvnikom Mirkom Kaovicom uestvovao u strahovitom pokolju Srba na Duvanjskom polju, gdje ni najmanje dijete nije poteeno. 2 Fra Stjepan Naletili bio je zakleti ustaa i ustaki logornik. Djelovao je i radio zajedno sa svojim subratom fra Cujiem, 3 vrlo lukavim ustakim propagatorom. Fratri Sime Ani i Mirko Rado bili su meu organizatorima pokolja 80 Srba u selu Malovanu. Fratar Anto Ravli glorificirao je ustae i ustaki pokret i ideologiju sve do samog kraja rata.
noslom Bonjak,

Gvardijan samostana u Situ kod Prozora, fra Mladen Luti, bio je ustaa od samog poetka i propovijedao je vrenje terora nad Srbima i njihovo katolienje. Od njega nije daleko odmakao upnik iz Sita fra Marijan Brki, koji se proslavio agitacijom s oltara da onaj tko ne uzme oruje i ne bori se za Pavelia, ne treba ni da vjeruje u kri niti da mu se moli. Ustaki opredijeljeni bili su i fratri: P. Penavi, Z o v k o , Jeli, krobo, Ruinski, Musa i Koul. Jedan od prvih organizatora pokolja Srba u apljini bio je apljinski upnik, inae rodom iz irokog Brijega, Tugomir Soldi. U apljini je jo meu prvim pokoljima ubijeno 600 mukaraca, ena i djece koji su pobacani u jamu zvanu urmanci. U irenju ustatva i klerikalizma revnosno su pomagali fratri: Andrija Jeli, Pako Martinac, Ciril Ivankovi, Zdenko Zubac, Slobodan Lonar, fra Sesar. Zakleti ustaa jo iz vremena bive Jugoslavije bio je upnik iz Klepca, don Ilija Tomas. Blagosilja ustae kad idu u kaznene ekspedicije, a to isto radi kada se vraaju krvavih ruku. Svaki dan se ilo na takve krvave pohode. Jame u Bivoljem Brdu i Opuzenu o tome najbolje govore. Svakog dana kao crni gavran kada opazi leine nalazio se u ustakom stoeru u apljini, gdje su se donosile odluke o istrebljivanju ne samo pojedinaca nego i itavih sela. U Tasoviima vian je redovno kod zloglasne krmarice Mare Cokljad, gdje su se sastavljali popisi tko treba toga dana ili noi da nestane s lica zemlje. Fratar Tomas provodi direktivu najvieg crkvenog rukovodstva o pokrtavanju ljudi, ali je ovaj ustaa u crkvenom habitu oito davao
1 2 3

Arhiv Dravne komisije Dokumenti o protunarodnom radu, 44. Dokumenti o protunarodnom radu, 82.-86.

prevagu fizikom istrebljivanju Srba. Po njegovim direktivama ubijani su i pokrteni Srbi i bacani u jamu. Ovaj boji pastir koji je trebao uiti svoje vjernike ljubavi i bratstvu provodi nasilje i teror najgore vrste. On je uenik jezuitske gimnazije u Travniku, a kasnije jezuitske bogoslovije u Sarajevu. Jo 1941. godine javno je govorio da je trebalo sve Srbe pobiti pa se sada ne bi imali ega plaiti s obzirom na to da je narodni ustanak buknuo svom silinom. U jednoj borbi, nalazei se na elu jedne ustake jedinice, ustaa don Ilija Tomas gine u proljee 194z. godine. Proglaen je od crkvenih velikodostojnika za muenika katolike crkve i naroda hrvatskog. 1 Za crkvene muenike proglaeni su i u borbi poginuli ustae don Ilija Bakula i don Vido Putia. Jedan od poznatijih klerikalaca ustaa bio je don Marko Zovko, koji je djelovao u stolakom kotaru u Hercegovini, gdje je pobijeno oko 4000 ljudi. Na svojim crkvenim propovijedima volio je isticati da katolianstvo vee Hrvate i njihovu kulturu s katolikom Italijom, u kojoj se nalaze dva najvea ovjeka svijeta: Papa i Duce. Grlio se s talijanskim faistima kad su doli u Stolac. Njegove su ustae divljale i otpoele masovnim pokoljem, iako je to bila zona pod talijanskom okupacijom. Poslije prvog pokolja oko dvije stotine Srba i njihovog bacanja u jamu na Vidovom polju, on podstrekava da se takva aktivnost ne prekida nego da se ide do kraja. Glorificira napad Njemake na SSSR. Kad je izbio ustanak, ovaj crni mantija-ustaa javno je govorio da je bolje to je toliki broj Srba na vrijeme poubijan, jer da se nije tako radilo, sada ni jedan Hrvat ne bi ostao iv. Bjei pred N O V - o m u Mostar, ali se ponovno vraa s Nijemcima. Stalno radi na tome da se organiziraju i popunjavaju ustake jedinice, iako je ve bilo jasno da je hitlerovcima u Rusiji polo nizbrdo i da se perspektive faistikog poraza ve jasno vide. Pao je u ruke NOV-a. Paveli ga je skoro pred sam slom N D H posmrtno odlikovao Redom za zasluge I stupnja. To visoko ustako odlikovanje samo po sebi govori o kakvom se veleizdajniku radi.2

Prozelitska aktivnost bojih pastira i teror u Dalmaciji U Pridvorju u Konavlima tamonji franjevci poslije pada Italije prireuju svean doek Nijemcima i ustaama oktobra 1943. godine. U prisutnosti ustakog upana upe Dubrava Ante Bua i stoernika ustake mladei dra M. Scatolinija, opat Jerko Bakotin zahvaljuje Bogu na ponovnom osloboenju Konavala. Poslije odrane ustake skuptine prireuje se u samostanu sveani ruak, kojem prisustvuju svi franjevci. Opat
Arhiv Dravne komisije; dokumenti o protunarodnom radu, 141-143. Arhiv Dravne komisije; dokumenti o protunarodnom radu, 140-143; iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H ; V. Novak, isto djelo, 712.
1 2

Vinko Buble u svom antikomunistikom govoru pjeva ditirambe ustaama i kao svaki izdajnik na sva usta uzdie njemake okupatore. 1 Samostani Mala braa dubrovaka i oni u iroj okolici sve do N e r e t v e i uz nju postaju arita ustatva i cjelokupnog fizikog i duhovnog terora. Fratri iz tih samostana ne izbjegavaju uee u akcijama ustaa u ienju i ubijanju u Hercegovini. Eto to su gorke injenice koje govore o tome da su samostani, njihove elije i upne kue postali stjecita ustaa, rasadnici ustake ideologije i frankovluka, a dolaskom N D H mjesta odakle se ilo u provoenje te politike u djelo. Tu u tim primorskim samostanima i posebno u dolini Neretve jo za vrijeme stare Jugoslavije tampali su se ustaki leci koje su fratri rasturali po selima. Oni su stvarali, gdje je god to bilo mogue, i ustake organizacije kroz razna drutva, orijentirajui se na ilegalnu metodu rada. Na primjer, dr fra Vlado Bilobrk jo je 1933. godine postao zakleti ustaa u Belgiji, a za upnika-dekana doao je u Metkovi 1938. godine. U dolini Neretve bio je glavni akter stvaranja predratne ustake ilegalne organizacije uz asistenciju svoje subrae kao to su bili don Bubi, Sinkovi, Gudelj, Simi, Anti, Ala, Jelavica, Vujica i drugi. Zupnik-dekan iz Metkovia, doktor nauka Vlado Bilobrk, uzeo je jo za vrijeme napada okupatora na nau zemlju puku u ruke i uestvovao u razoruavanju bive jugoslavenske vojske. Duhovni je zaetnik i jedan od glavnih organizatora pokolja 17 Srba jo u aprilu i 9 4 i . g o d i j e , kada masovni pokolji u Pavelievoj Hrvatskoj jo nisu bili otpoeli. Na njegovo prokazivanje, Nijemci su 18. 10. 1943. na telegrafskim stupovima du pruge Metkovi-Rogotin objesili 24 neretljanska rodoljuba. Kumovao je ubijanju 107 ljudi, ena i djece iz Sipke, Culuma i Pepekog Blata. Zajedno s fratrom R o k o m Roncem i spomenutim Gudeljem, bio je jedan od glavnih inicijatora ustakih pokolja u Metkoviu, Opuzenu i okolini. O v a j boji pastir s naunom titulom, u svojoj svetoj vjerskoj, inkvizitorskoj i rasistikoj mrnji govori sa svoje crkvene propovjedaonice kao najgori kriminalac: Ima nekih kukavica koji kau da ne valja nagoniti Srbe da se prekrste i da nije ljudski ubijati. Ja vam meutim tvrdim drukije. Prelaziti na katoliku vjeru mora sve, jer druga vjera ne smije postojati, a niti e ma tko ostati iv, tko nee katoliku vjeru. Ljude ubijati nije grijehota, nego moramo sve poubijati to nam smeta i potpuno oistiti nau zemlju.2 Gvardijan samostana svetog Franje u Splitu, fra Agostino Cievola, odmah je po okupaciji preko svoje crkvene mantije opasao pitolj i na zgraanje javnosti predvodio ustake patrole u hapenju pojedinih Srba i Hrvata tzv. srbofila, kako je znao govoriti. Ustaki stan bio je u samostanu Dobrome, a kasnije u Poljudu. 3
1 Narodni list 24.11.1945. V. Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 709. * Dokumenti o protunarodnom radu, 145-147; V. Novak, isto djelo, str. 679. 3 Arhiv Dravne komisije; V. Novak, isto djelo, str. 670.

Fra Petar Grabi, provincijal iz Splita, ak i 1944. godine alje Poglavniku telegram povodom njegovog roendana i reda mu svoje hvalospjeve. Nisu samo samostanske prostorije u irokom Brijegu nego i u drugim mjestima (Virovitici, Naicama, Trsatu, Cerniku, Kl. Ivaniu i dr.) bile zaposjednute i utvrene po vojnim propisima od okupatorske i kvislinke vojske. Ti su samostani postali prave tvrave i uporita odakle se kretalo u akcije protiv NOV-a i POJ-a i branilo od partizanskih napada. Zagrebaki provincijal fra Modesto Martini o tome i sam alje opiran izvjetaj. Ne samo katoliki samostani u Dubrovniku, Splitu i Makarskoj, nego i u ibeniku, Sinju i drugim mjestima bili su stjecita ustaa i ustake propagande. Slina stvar deavala se i po samostanima na pojedinim otocima. Zbog snage i jaine NOP-a, znali su se pojedini fratri kameleonski prilagoavati situaciji, ali zaplijenjeni dnevnik, na primjer u Svetom Lovri u ibeniku, govori o njihovoj ogromnoj mrnji prema NOB-u. Dnevnik otkriva i njihov pijunski rad i drugu suradnju s talijanskim okupatorskim vlastima. Kasnije, kad je pala Italija; revnosno su sluili Nijemcima. 1 U svojoj mrnji protiv NOP-a i aktivnosti na provoenju ustake politike isticali su se, osim ibenskog biskupa fra Jeronima Milete, i drugi fratri, kao na primjer: Bedrica, Jerkovi, Bebi, Simi, Jurenovi, Silov, Bai, Medvid, Lovri, Buja, Mili i drugi. Na primjer fratar Silov borio se s pukom u ruci protiv jedinica NOP-a i u toj borbi poginuo. Drugi fratri su ak i poslije osloboenja Dalmacije uestvovali u organiziranju ustakih i kriarskih terorista.2 Nita manje nije bio slavan okrutni kninski sveenik-ustaa fra Vjekoslav Simi, koji se u svojoj mrnji nije libio da i sam uestvuje u likvidaciji ljudi i alje ih na onaj svijet u Kninu, pa je s ustakim grupama iao u istrebljivake pohode i ubijanje nedunog i nenaoruanog srpskog ivlja u Bosansko Grahovo, Kijevo i Vrliku. T a j isti sluga Boji ustaa - fratar Simi premjeten je u Slavoniju, jer zbog narodnog ustanka nije vie mogao u kninskom kraju da ari i pali. Meutim, u Slavoniji nastavlja svoj prljavi ustaki posao. Postaje vojni duhovnik ustakih formacija u Osijeku, s kojima direktno uestvuje u borbama protiv partizana. Za njegov predani ustaki rad Paveli ga odlikuje redom za zasluge III stupnja. 3 Drniki fratar dr Petar Berkovi spada u red najveih ideologa ustatva i podstrekaa zloina i genocida nad naim narodom u Drniu i kninskoj dolini. Kao sveeniku s naunom titulom nije mu smetalo da u popovskoj haljini nosi puku u ruci i zajedno s ustaama vri teror, hapsi i ak ubija ljude zateene u postelji. Kad su Talijani u poetku okupirali Drni, premjeten je u Slavoniju i tamo vrio svoju prozelitsku dunost obraa1 2 3

Dokumenti o protunarodnom radu, 241-242; V. Novak, isto djelo, str. 706. Dokumenti o protunarodnom radu, 238-239, 491-493; V. Novak, isto djelo, 665. Katoliki list 1941. br. 45 i 46; Novak, isto djelo, str. 861.

nesjedinjenih u katoliku vjeru. Njegov popovski stan bio je jo davno prije rata stjecite ustakih ilegalaca, rasadnik ustake aktivnosti i rasturanja njihovih letaka. Sam se hvalio da je kao stari zakleti ustaa bio njihov povjerenik za kninski kotar i u vrijeme kapitulacije stare Jugoslavije da je preuzeo civilnu i vojnu vlast i razoruao na svom podruju sa svojim ustaama cijelu diviziju jugoslavenske vojske. Zajedno sa upnikom Josipom Astaloem vri teror da bi pokrstio oko 6000 ljudi u opinama Voin, Cainci i Ceralije. Dogurao je do najvieg ina u ustakoj vojsci - ustakog pukovnika. 1 U sinjskoj dolini najgori fratri i ozloglaene ustae u to vrijeme bili su Petar Glava, upnik iz sela Hrvae, i Frane Raki, upnik iz Vrbovca. Glava je lino uestvovao u muenju zarobljenih partizana i uhapenih rodoljuba. U njegovom popovskom stanu mueni su ak i oni ljudi koji su izraavali i najmanje simpatije prema NOB-u. 2 Slian nasilnik i propagator ustatva koji je razvio veliku aktivnost da bi to vie ljudi mobilizirao u ustake jedinice bio je fratar Raki. Suraivao je s poznatim ustakim pukovnikom komandantom Potonikom, zatim s poznatim koljaem fratrom Stankom Milanoviem, zvanim Litre. Litre je doao na mjesto profesora fra Ivana Hristia, koji je isto tako bio poznati idolopoklonik ustakog pokreta. T a k v i su bili i fratri Ante Cvitanovi i Andrija Jeli. Profesor sinjske gimnazije fra Ivan Hristi inicirao je likvidaciju osoba srpske nacionalnosti. Uestvovao je u hapenju Srba u Vrlici. Fra Litre uestvuje s grupom ustaa u hapenju i bacanju svojih rtava u ugljenokop u selu Polog kod Livna. O v a j prepredeni ustaa uestvuje i u bici na Kozari, za to dobiva od Pavelia i in majora. Odlikovan je jednim od najveih ustakih odlikovanja. 3 Fra Stanko Bradari doao je u Imotski s mitraljezom na ramenu i uestvovao je u razoruanju jedinica bive jugoslavenske vojske. T a d a je za srpski narod u tom kraju nastalo teko vrijeme. Kad su u naselju Broanac ustae zapalile srpske kue ubijajui jednu svoju rtvu, fratar Bradari je uzviknuo: Jedno pseto manje. U tom ustakom divljanju zajedno s Bradariem uestvovali su i fra Krsto Radi, upnik iz Runovia, i drugi. Pali su u ruke jedinica N O V - a . Paveli ih je posmrtno odlikovao. 4 Kada su partizani vladali i kontrolirali Sinj i okolinu, fratar Metod Vezili, upnik iz sela Gala (kod Sinja), znao je obavjetavati Nijemce o kretanju partizana tako da je njegovom krivnjom stradalo marta 1 944-godine oko 1800 ljudi na planini Kamenici. Posmrtno je odlikovan Pavelievim visokim odlikovanjem Redom krune kralja Zvonimira
Nova Hrvatska 9.4.1942.; Novak, isto djelo, str. 780. * Viktor Novak: Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 665-667. 8 Iz kartoteke Ureda za odlikovanje NDH; V. Novak, isto djelo, str. 670. 4 Iz kartoteke Ureda za odlikovanje NDH; V. Novak, isto djelo, str. 669.
1

nja

II stupnja s maevima. A klerofaist D. Zanko i jezuit Jan Brekovi istiu ga kao velikog crkvenog muenika. 1 Poglavnik Ante Paveli odlikuje za portvovan ustaki rad franjevce iz trsatskog samostana: gvardijana Florijana Florencija, opata Hadrijana Hrenia, fratra Salezija Skrinjara i Ignacija Ivaka.

Pokrtavanje - forma okupljanja naroda za masovnu likvidaciju i slanje u konclogore Stari frankovac, upnik u Ogulinu, izvjesni Ivan Mikan, jo maja 1941. godine nalazio se u ustakoj deputaciji koja je ponudila Zvonimirovu krunu vojvodi od Spoleta. Bio je podstreka i inspirator velikog broja ustakih zloina u Ogulinu i okolini. U poetku je i sam sluio primjerom uestvujui lino u pojedinim akcijama takve vrste. Paveli ga je odlikovao visokim odlikovanjem: Redom za zasluge I stupnja. 2 Po zlu je uven bio slunjski upnik Ivan Niki. Mnogi ga optuuju kao velikog podstrekaa i uesnika u najgorim zvjerstvima. Pod izlikom pokrtavanja, lino je uestvovao u odvoenju ljudi i njihovoj likvidaciji te bacanju u jame zvane Tui. Kasnije postaje vladin povjerenik u X diviziji N D H i dobija in ustakog bojnika (majora). Tamo denuncira pojedine oficire kao simpatizere NOP-a, ak i samog komandanta divizije, generala Tomaevia. Sto moe da bude gore od toga da se u jednoj linosti nalazi duhovno lice, ustaa-kolja, ustaki bojnik, denuncijant i pijun? Sve ono najgore to biti u licu ovog Stepinevog pastira i klerofaista koji je odgajan u krilu katolike crkve da bi njegov lik dobio monstruozne razmjere jednog Sotone. U svojoj rasistikoj mrnji prema Srbima i vjerskom fanatizmu istakao se i gospiki upnik ustaa Dragutin Kukolja i njegovi suradnici i istomiljenici kapelan Ivan Mihalji i kateheta Vladimir Kargain. Kao profesor vjeronauka u gimnaziji, bio je organizator kriarskog bratstva koje se ukljuilo u organiziranje strahovitih ustakih zvjerstava u Lici. Kargain je organizirao i ensku ustaku mlade. Poginuo je s pukom u ruci u borbama za osloboenje Gospia. 4 Jole Bujanovi, gospiki sveenik, postaje za svoje ustake zasluge vrlo
rano ustaki bojnik (major). Paveli ga nakon smrti velikog upana Frkovia

postavlja za upana Like i Gacke. Uestvovao je u organiziranju prve ustake bojne koja je u Lici napravila ogromna zla. Bujanovi se isticao
1 Slobodna Dalmacija 4.3.1945; V. Novak, isto djelo, str. 680. Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H . 2 Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H ; V. Novak, isto djelo, str. 759-760. Arhiv Dravne komisije. 9 Dokumenti o protunarodnom radu: 47, 181; V. Novak, isto djelo, str. 760. Arhiv Dravne komisije. 4 V. Novak, isto djelo, 759; Arhiv Dravne komisije.

i u progonima Hrvata koji su izraavali i najmanje simpatije prema NOB-U. Poznate su njegove propovijedi: U Hrvatskoj nee biti mira dok bude u njoj i jedno Srpe disalo. Jole Bujanovi je takoer bio nekadanji voa i organizator gospikih kriara. U Gospiu se isto tako isticao po svom ustatvu i ovinistikoj mrnji kateheta Nikola Mai, profesor na uiteljskoj koli. Pobjegao je ispred N O V - a u inozemstvo. 1 U irokoj Kuli (u blizini Gospia) istakao se svojom nezajaljivom mrnjom i ovinizmom veliki klerikalac, ali jo vei pljaka, upnik Stjepan Gabri. 2 Katoliki sveenici u Graacu, Riicama, Lovincu sa svojih su oltara pozivali vjernike da uestvuju u teroru i istrebljivanju srpskog ivlja. Jedan od najgorih bio je i udbinski upnik Ante Mogu (kojem je dosta redaka posveeno u ovoj knjizi). Poznat je pokolj seljaka u selu Stikadi. Graaki upnik ih je namamio da idu na pokrtavanje, pa kada su se okupili, svi su pobijeni na tikadskim barama, to orujem, to sjekirama i maljevima. Cetingradski upnik Petar Medved bio je optuen kao glavni zaetnik i podstreka pokrtavanja, a zatim pokolja Srba. On se nije acao ni najcrnjih sredstava za provoenje terora. U znak demonstracije na krajnje nasilne i uvredljive metode pokrtavanja upnika Medveda, seljaci iz sela Begovo Brdo kompletno su se prekrstili i preli na islamsku vjeru. To je toliko razbjesnilo upnika-ustau Medveda, pravog kriminalca-z'loinca, da je marta 1942. godine organizirao pokolj cjelokupnog stanovnitva u tom selu, a samo selo Begovo Brdo sravnjeno je sa zemljom. 3 Sve je to uinjeno, iako su Paveli, Budak i ostali ustaki ideolozi hipokritski proglasili da je islamska vjera ravnopravna s katolikom, te kada su zbog propagandistikog manipuliranja usred Zagreba izgradili i damiju i proglasili Muslimane cvijeem hrvatskog naroda. Poslije tih velikih pokolja taj isti upnik-zloinac kao crni gavran obilazio je srpska sela i nagovarao ljude da prijeu na katolianstvo i obeavao im da e proi kao i oni to su nestali s lica zemlje ako ga ne posluaju. Prijetnje takvog ovjeka bile su suvie realne i zastraujue. Kao velikog ratnog zloinca, stigla ga je zasluena kazna.

Zloini iskoriteni kao sredstvo i pritisak za pokrtavanje U Slavonskoj P o ^ i isticao se svojim misionarstvom i podstrekavanjem terora takoer zakleti predratni ustaa upnik Franjo Pipini, koji je taj svoj posao pokrtavanja vrio u suradnji s fra Sidonijem Sokom.
1 2 3

Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H ; Novak, isto djelo, 770-771. Arhiv Dravne komisije; Novak, isto djelo, str. 761. Arhiv Dravne komisije: Novak, isto djelo, str. 761.

U svom ustatvu, u vatrenom misionarstvu, u borbi za pravu vjeru, isticao se i vinkovaki kateheta Ivan Kvinrus. Za njim nije nita zaostajao nego se, naprotiv, jo agresivnije drao u svojoj ustakoj vjernosti i mizantropiiji upnik u Dalju, potom u Osijeku - Josip Astalo, koji je bio imenovan ustakim tabornikom iji je osnovni zadatak bio da ini teror i zloine nad srpskim stanovnitvom u Dalju i Erdutu. Astalo je progonio i one hrvatske rodoljube koji se nisu solidarizirali s ustakim nasiljem. Ovaj fratar-ustaa bio je glavni pokreta ruenja pravoslavnih crkava u Dalju. Odlikovan je visokim ustakim odlikovanjem. 1 Moe se slobodno rei da su masovna ubojstva i pokolji na jednoj strani inili psiholoki pritisak na pravoslavno stanovnitvo da se pokrtava i prelazi iz jedne vjere u drugu. Skoro je redovno bila pojava da su masovnim pokrtavanjima prethodila masovna teroriziranja i ubijanja. ak i ljudi koji su dovedeni da se pokrste znali su biti svi pobijeni (sluaj u glinskoj crkvi). Ni pokatolieni ljudi nisu bili sigurni za svoj ivot. Na primjer, dan prije uvenog i poznatog pokolja u glinskoj crkvi, kada su ljudi na prijevaru bili dovedeni da se pokrste, ubijeno je u Topuskom oko 500 ljudi, koji su isto tako bili pozvani na pokrtavanje. Tom su prilikom ustae neke ene i djevojke takoer ubili u topuskoj crkvi, poslije ega su crkvu zapalili. Poslije toga razorili su pravoslavne crkve u Cemernici, tipanu, Kirinu, Boviu, Slavskom Polju, Perni, Blatui i drugim mjestima. Teror i pokrtavanje vrili su se i u pakrakom i okuanskom kotaru. U blizini Okuana bio je zloglasni logor Stara Gradika, neto dalje Jasenovac i perspektiva slanja u te jezive logore. Za svakog potencijalnog preobraenika lako se moe objasniti pristanak na pokrtavanje. Zupnik-ustaa iz Sunje Josip Grli veliki je organizator ruenja pravoslavnih crkava u Drljaama, Branima, Kinjakoj, etvrtkovcu, Petrinji i Svinjici.2 Vrhovna tijela crkvene hijerarhije neprestano su davala upute kako da se izvri misija pokrtavanja. Postoji dokumentacija o tim uputama koje je potpisivao akovaki biskup Antun Akamovi i slao izvjetaje Odboru trojice (Stepinac, Simrak i Buri) za rukovoenje pokatoliavanjem. akovaki biskup izvjetava kako su asni oci misionari Stjepan Rade i Pavao Dodi poetkom februara 1942. dovrili misionarski rad u vjerskoj pouci za prelaznike u upi Trnjani, na podruju velike upe Posavlje. Biskup ih alje dalje u akciju u sela: Brdiin (gdje ima oko 1200 prelaznika), u selo Paetin i Trpanj (gdje ima 220 prelaznika), Bobotu (292.0 prelaznika) itd. Svakome je bilo jasno da je biskup Akamovi koristio teku psihozu ustakog nasilja i terora ubijanja pravoslavnog
1 Politika 10.4.1946.; iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H ; Novak, isto djelo, 753. 2 Hrvatski narod 13. 12. 1941. godine; Arhiv Dravne komisije; Novak, isto djelo, str. 761-762.

sveenstva, nasilnog oduzimanja i ruenja pravoslavnih crkava. Poslije svega toga inzistirao je na pokrtavanju. Biskup Akamovi je usko suraivao s ustakim podupanom velike upe Luka, s drom Lukom Adijom. upnik gvardijan Dionizije Andreec i profesor kateheta Silvester Zubi velikoduno su darivali svoje misionare koji su vrili akcije pokrtavanja opljakanim vrijednostima od ubijenih Zidova i Srba. 1 Moglo bi se mnogo toga napisati to su sve radili fratri i administracija katolike crkve u koordiniranim akcijama s ustaama na prisilnom prekrtavanju Srba u selima akovake dijeceze: Mirkovac, Sremske Laze, Braevci, Majer, Pauje, Dopisin, Tenje, Dalj, Markuica, Kapelna, Kuanci, Budinci, Poganovci, Bijelo Brdo, Borovo, Trpinja, epin, Martinci Cepinski, Trnjani, Klokoevik, Topolje, Brod na Savi i u mnogim drugim mjestima. Mnoge su pravoslavne crkve zatvorene, a stvari iz njih opljakane i odnesene. Mnoge su do temelja sruene: u Tenju, Trpinji, Cepinu, Trnjanima, Klokoeviku i Brodu na Savi.2 Veliki ustaki propagator i ideolog fra Silvester Zubi, vjerouitelj vukovarske gimnazije i ustaki pobonik, poslije svakog strijeljanja Srba u Dudiku drao je govore kako e tako proi svaki neprijatelj N D H i pri tom stalno isticao potrebu da narod naputa svoju vjeru i prelazi na katolianstvo. Za svoj ustaki rad, revnosni kateheta odlikovan je visokim ustakim odlikovanjem. 8 Poznati misionari, gvardijan osjeki fra Kerubin Posavec, varadinski gvardijan fra Alojzije Novak i gvardijan zagrebakog samostana na Kaptolu fra Sreko Majstorovi, ispoljili su posebnu aktivnost i revnost u provoenju opskurne direktive pokrtavanja povezujui tu akciju povraanja shizmatika u pravu vjeru s ustakim nasiljem. Nigdje se ni jednom rijeju ova crna trojka ne ograuje od najstranijih zloina, koje ne pamte itave generacije stotine godina unatrag. Naravno, zagrebakog e gvardijana fra Majstorovia i njegove suradnike zbog nasilnog pokrsta dobro pamtiti generacije koje su jo ivi svjedoci po selima oko Virovitice, (Budanci, Cabuna, Gaike, Naumovec, Borova Klisa i mnoga druga sela).4 Eto takvi su bili svi ti franjevci, jezuiti, upnici, gvardijani, kapelani, kanonici, zaasni komornici, katehete, profesori, dekani, monsinjori, biskupi i nadbiskupi koji su se nali zajedno s ustaama na poslu katolienja i pohrvaenja Srba ili, ukoliko na to ne pristanu, njihovog istrebljenja ili deportiranja izvan granica nove dravice koja se zvala N D H . Poznat je bio i zakleti predratni ustaa franjevac Sidonije Sole iz Naica, koji je suraivao s osjekim ustaama jo prije rata. Sole je silom i terorom, ne prezajui ni od ubojstava, tjerao srpsko stanovnitvo da se pokrtava u kotarima Naice, Slavonska Poega i Podravska Slatina. Fra
1 2 3 4

Narodne novine 4. i z . 1941; Novak, isto djelo, str. 691. Viktor Novak: Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 693-694. Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H , A D K ; Novak, isto djelo, 662, 663 i 690. Dokumenti o protunarodnom radu 65-74, 78, Novak, isto djelo, str. 711.

Sidonije je mnoge potkazao. Uvijek je iao zajedno s ustaama. Teko ranjen od ustanika, priznao je da je mnoge ljude lino ubio, a medu njima i pravoslavnog paroha iz Naica, ora Bogia. Kasnije su to potvrdili i mnogi oevici dogaaja. Na sahrani je od svoje ustake i klerikalne subrae proglaen crkvenim velikomuenikom i uvrten u red svetih misionara. 1 Jedan iz plejade monstruoznih crnomantijaa fratara svakako je Dragutin Marjanovi, kapelan iz Slavonskog Broda. Kada je na poetku pogroma obavijeten da je u Stupnikom Slatniku ubijeno 20 Srba, krvoedni je kapelan uzviknuo: Zar samo 20?! Delati su na te njegove rijei samo odgovorili: Ne brinite, bit e ih jo. Tako se i Marjanovi od bojeg pastira u janjeoj koi pretvorio u zvijer-ovjeka koji ognjem, maem i krstom vri svoju misionarsku dunost. Prvi daje incijativu za ruenje pravoslavne crkve u Brodu. Po njegovom nagovoru, ustae su skrnavile ak i pravoslavno groblje, gdje su sa spomenika i krstaa uklanjali natpise napisane irilicom. Skidani su i drugi vjerski znakovi. Ovaj vjerski i ustaki fanatik iao je toliko daleko da je zajedno sa efom policije Kalaeviem naredio da se preoravaju neka pravoslavna groblja. U tome svetom poslu vjerni suradnik i pomaga bio mu je upnik Ivan Beker, koji se posebno istakao svojim misionarstvom u preobraanju stanovnitva u Trnjanima i Sunjevcima. 2 akovaki biskup Antun Akamovi davao je direktive i konkretne zadatke pojedinim sveenicima misionarima za pojedina mjesta u kojima treba vriti pokrtavanje i denacionalizaciju Srba i njihovo pretvaranje u Hrvate. T o g biskupa kasnije optuuju i njegovi sveenici dr Duka Mari i fra Anelko Gregi, koje je gonio da nasiljem vre svoju misionarsku dunost. Oni govore o opem pritisku i valu kome se nije moglo suprotstaviti da bi se Srbi povratili u svoju pradjedovsku vjeru. Kada je rije o potrebi vraanja nesjedinjenih u pradjedovsku vjeru, treba istai jednu brouru kojoj po beskrupuloznosti, opskurnosti, klerofaistikom cinizmu i ultrarasistikoj obojenosti zaista nema premca. Radi se o brouri Povratak vjeri otaca, koju je izdalo zagrebako drutvo Sveti Jeronim, a gdje izmeu ostalog pie: ... Bilo je nerazumnika koji su htjeli Hrvatima grkoistone vjere narisati sramotni i poniavajui naziv Srba. Ime Srbi u naem narodu je sramno i poniavajui naziv. Prema tome ni jedan Hrvat, makar koje vjere bio, nee da se naziva tim imenom. Sada, kada je propala velikosrpska pravoslavna promiba preko sveenika, trgovaca i uitelja, hrvatsko puanstvo grkoistone vjere vraa se vjeri davnih prea i trai pristup katolikoj crkvi.3
1 Dokumenti o protunarodnom radu jednog dijela katolikog klera, 101-102. * Arhiv Dravne komisije, V. Novak, isto djelo, 757. 3 Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 692.

Akamoviev upnik, msgr. zaasni komornik Njegove Svetosti Pape dr Vilko Andreli, izdaje takoer brouru u Vukovaru: Prelaz grko-istonjaka u rimokatoliku vjeru i u duhu ranije citirane broure pie izmeu ostalog da se Srbi vraaju svojoj djedovskoj vjeri i djedovskoj krvi. Nije to dakle neastan pokret i nije to neastan korak, to je prst B o j i . . . Biskup Akamovi sjedi u dvorima u kojima je sjedio jedan od najmarkantnijih i najveih hrvatskih ljudi, biskup Juraj Strossmayer, koji je bio nosilac i veliki pobornik jugoslavenske ideje i borbe protiv tuina. Njegov nasljednik bez imalo grinje savjesti sjedi u kancelariji po surovosti nadaleko poznatog ustakog tabornika Tolje u Vinkovcima, vjernog sluge okupatora, i hladnokrvno govori prisilno dovedenim Srbima iz okolnih sela o potrebi prelaska na pradjedovsku vjeru. Akamovi je sav svoj autoritet zaloio u provoenje prozelitske misije nasilnog pokrtavanja srpskog stanovnitva u akovakoj dijecezi. U njegovoj biskupskoj tampariji tampani su prvi leci upueni Srbima da prijeu na katolicizam ako ele spasiti svoje ivote i imanja. Ustae su u tome dijelu Slavonije ile po kuama i po poljima gdje su seljaci radili. One koje su zatekli, estoko su pretukli i potom davali savjete da se to prije pokatolie ako nee da im se dogode mnogo gore stvari od ovih to su im u tome momentu uinili. Na primjer u selu Netinu ustae su uletjele u pet srpskih kua te s pukama na gotovs i tapovima natjerali seljake da potpiu molbe za prijelaz na katoliku vjeru. Postoji takoer podatak kako je zimi 1941-1942. ustaa-tabornik iz Beoina natjerivao u selu ereviu shizmatike i krivovjerne da prijeu na pravu vjeru. Kada ni najvei teror i ikaniranje nisu pomogli, ustaki tabornik zatvorio je oko 100 seljaka, znatan dio od njih na mrtvo ime premlatio, a dvojicu ubio. Kada je smatrao da ih je dovoljno smekao, pustio ih je kuama da dobrovoljno pristupe pokrtavanju. U Sremskim Karlovcima upnik Ivan Salovac i njegov kapelan Ivan Markovi, uz pomo katehete Milana Vrania, 1 vrili su nasilno pokrtavanje, i kada nije ilo sve kako su oni zamislili, odobravali su i sluili se terorom i muenjem. Kao zao duh ponaao se i djelovao upnik msgr. dr Franjo Raki, koji je kao predratni zakleti ustaa bio imenovan za ustakog logornika u Sremskoj Mitrovici. A zna se to je sa sobom nosila titula ustakog logornika. Nita mu nije smetala sveenika odora, vjerski poziv i uz to jo i doktorska titula da se pretvori u velikog ratnog zloeinca koga je ubrzo po svretku rata snala pravedna kazna. 2 Prisilna pokrtavanja uz svakovrsni teror i pritisak vrena su u kotarima Irigu i Rumi, gdje se srpsko stanovnitvo do januara 1942. uspjeno branilo od nasilnog prelaenja na drugu vjeru, ali su poslije nastala masovna hapenja, represalije i teror da bi se taj zadatak obavio.
1 2

Arhiv Dravne komisije; Viktor Novak, Magnum Crimen, str. 763. Politika 10. IV 1946; V. Novak, isto djelo, str. 763.

Da se ne zaborave jo neka imena upniku Matiji Kranjecu u Ozlju nije nimalo smetalo to je nosio sveeniku mantiju i doktorsku titulu da u tijesnoj suradnji s ustaama vri progone Srba i Hrvata, simpatizere NOP-a. Dekan Stjepan Kumani, upnik u Kamenskom, odgovarao je pred narodnim sudom za viestruku suradnju s neprijateljem i zbog veleizdaje. Petar Nuji, sveenik iz Karlovca, postaje ustaki policajac. Ivan Buturovi, upnik u Jamnici kod Pisarovine, bavio se aktivno pijunaom u korist ustake policije i Gestapoa. Ivan Deeli, sveenik u Kupini, tijesno je suraivao s ustaama i denuncirao partizanske porodice Talijanima. Fra Martin Gecina sveenik je i zakleti ustaa i ustaki tabornik. Kateheta Stjepan Prvi iz Duge Rese ustaki se eksponirao i od prvog dana tijesno je suraivao s ustaama u njihovim aktivnostima. Senjski kanonik Matija Glaar postaje ustaki podnaelnik Senja. DrAnte Lonari, senjski kanonik i profesor bogoslovije, istakao se u svojoj aktivnosti na liniji ustakog pokreta. Predvodio je ustaku delegaciju kod Pavelia, od koga je inae dobio nekoliko visokih odlikovanja. Po tijesnoj suradnji s ustakim satnijama isticao se don Jozo Feliinovi, kanonik i upnik s Paga, iji su kriari i ustae dovodili mnoge rtve u prvi ustaki konclogor u Slano, koji je formiran na Pagu. Uski suradnici u tome neasnome poslu bili su mu upnik Ante Toljani i sveenik Ante Tii, obojica s Paga. Pobrojali smo mnoge zloglasne sveenike bez nekog posebnog redoslijeda. Pobrojat emo ih jo da se ne zaborave njihova imena. Neka se ljudi i nove generacije sjete i ne zaborave tih stranih vremena kada su ivjeli i djelovali nosioci krstakog i inkvizitorskog rata, pogroma i pokolja. Neka znaju da se protiv zla mora uvijek biti na oprezu i protiv njega se boriti, jer se zlo moe - ako smo nebudni - uvijek povratiti. Ti mrani sveenici vjerno su sluili ustatvu kao najgoroj agenturi faizma, izdajui svoju domovinu i svoje vjerske dunosti koje su ih obavezivale na ljudsku toleranciju, na kransku ljubav i milosre prema blinjima. Za takav put i sudbinu mnogih ovih ljudi velik dio krivice snose ustaka opredjeljenja, politika i aktivnost katolikih vrhova, kako u Vatikanu, tako i u naoj zemlji. Ali da vidimo tu alosnu listu. Da nasumce nabrojimo jo jedan broj onih sveenika koji su se kompromitirali kao ustaki idolopoklonici, pokrstitelji, provodioci politike istrebljenja srpskog naroda i njegovog raseljavanja i kao veliki protivnici NOP-a i progonitelji hrvatskih antifaista i rodoljuba. To su bili: fra Vjekoslav Volari iz Vrbnika, Ljubo Maga, upnik u Kolan-Barbatu (bio u ustakoj satniji u konclogoru Slano na Pagu), Mirko Kordi, upnik iz Supetarske Drage, Boo Ribari, upnik u Barbatu na otoku Rabu, Martin Bubanj, upnik i vikar na Suaku (u ustakom pokretu od 1935. godine), senjski kateheta Aleksandar Zorii, postao ustaki major (bojnik) i bio

jedan od organizatora pokolja Srba u brinjskom kotaru, s legionarima uestvovao u ratu na istonom frontu. Hinko Veber, kateheta u Delnicama, delniki upnik Ladislav Sporer (stari predratni zakleti ustaa), Zvonko Milinovi, upnik u Podstenama, Stjepan Hori, kapelan u Mrkoplju, Franjo Klobi, upnik u Andrijevcima, don Filip Mandari, upnik u Lovre-Cisti (kod Sinja - istaknuti ustaa), Matija Protenik, kanonik u Varadinu, Mihovil Kanotiju, upnik u Varadinu, franjevci iz istog grada: Alfons Andraec i Kalafantije Tkalec, zatim upnik u Petrinji Mihael Razum, Slavko Sedi, upravitelj upe u Velikom Grevcu, upnik Mijo Juri (dogurao do ustakog potpukovnika), Josip Bekmann, upnik u Sanskom Mostu i kasnije u Glamou, fra Miroslav Buzuk (suradnici Nijemaca), Toma Fabek, upnik u Sv. Martinu po Oki em, vojni sveenik-satnik, koprivniki upnik poasni kanonik msgr. Stjepan Pavuni (stari frankovac i lan Pavelievog Sabora), Rudolf Mikec, upnik u Novigradu (zakleti ustaa), Josip Martinec, upnik u Voinu (okorjeli ustaa), Ignacije Potkubovek, upnik u Skakavcu, upnik u Otri-Strugama (kod Metkovia), Ivan Grgurev Franin, upnik u Vodicama (gestapovski suradnik), don Martin Gubi, don Mato Sinkovi, don Petar Anti, don Martin Gudelj (iz Opuzena, ratni zloinac), don Jozo Carev, upnik u Neoriu, don Martin Deman, don Ante Biskupovi, upnik u Praznicima (predratni zakleti ustaa), don Zore Pari, don Stipe Natkov, don Jure Petrovi, upnik u Povljima, don Ivan Bjelokosi, upnik u Liscu (kod Dubrovnika), dubrovaki kateheta Dominik Bara, don Stanko Drnas iz Sinja, don Krsto Jelini, upnik u Poljicama kod Zadra (uestvovao u muenjima Tjudi u crkvi u selu Tribnju u Ravnim Kotarima i bacanju 80 rtava u more, meu njima i ivih ljudi s tekim vezanim kamenovima), don Stanko Kadiji, upnik u Zeevici-Oriju, sveenik Karlo Luka u Gradini, Mato Paljug, kateheta u Bjelovaru (duobrinik i vojni sveenik hrvatske legije koja je poslana na istoni front), Ivo Vueti, upnik u Ludbregu, Ante Mijakovi, upnik u Hrtkovcima, Franjo Zuek, upnik u Glini (snosi veliki dio odgovornosti za pokolj u glinskoj crkvi), don Rade Jerkovi iz Metkovia, don Miho Deli, kanonik u Makarskoj, don Martin Babin, upnik u Bisku, don Gianni Vuletin, upnik iz Trogira, Branko Birt, upnik u Feriancima, Josip Selak, upnik iz Nove Bukovice, dekan Julije Birger u Podravskoj Slatini, Ambrozije Sirca, upnik iz Jakia, Josip Seper, upnik iz Osijeka, Franjo Jungvirt, upnik iz Tenja, Franjo Starnberger, upnik iz Trnave i jo dosta drugih upnika, kapelana, dekana, donova, monsinjora, kanonika, doktora nauka i drugih raznih imena sveenika, pokrstitelja nesjedinjenih koje treba vratiti u pravu vjeru i spasiti njihove due, sveenika-ustaa koji su predvodili pravi kriarski rat protiv srpskog stanovnitava i NOB-a, podstrekivajui na genocid. Mnogi od tih sveenika ustaa, terorista i pokrstitelja osueni su na najstroe kazne, mnogi su dobili vremenske kazne, prisilni rad i gubi-

li

Rat

177

tak graanskih prava. Jedan dio uspio je pobjei s okupatorima iz zemlje da bi izbjegao odgovornost za poinjena nedjela i teku izdaju naih naroda. 1 Katolike organizacije i odgoj omladine Ogromna podrka katolike crkve ustakom pokretu dala je Paveliu i N D H u poetku odreeni legitimitet pred narodom. Tom podrkom htjelo se kod naroda stvoriti uvjerenje da se, kada su u pitanju ustae, radi o nekom nacionalnom pokretu koji je, eto, doveo do stvaranja samostalne drave Hrvatske. Crkvenim i ustakim propagandistima nita nije smetalo to je taj pokret u slubi tuina i to je N D H okupatorska tvorevina, stvorena na bajonetama, odnosno tenkovima i avionima faistikih armija. U njihovoj propagandi nita im nije smetalo ni to to je nova drava najmanje nezavisna, jer su u njoj carevale neprijateljske trupe i dobro uvjeban i razraen okupacioni aparat koji je upregao sve snage da bi mogao iskoristiti sve privredne i ljudske potencijale okupirane zemlje. Naravno, takva podrka katolike crkve ustaama i tzv. N D H u poetku je imala odreenog uspjeha kod zaostalijeg dijela hrvatskih masa. Takvu moralnu, politiku i svaku drugu podrku i aktivnost u stvaranju lanog mita da se radi o nacionalnom pokretu hrvatskog naroda ne bi ustaama mogao dati ni talijanski faizam, ni hitlerovski nacizam, bez obzira na monu maineriju njihove propagande i jo moniju vojnu snagu koja je u to vrijeme nizala samo pobjede. Neposredno saivljavanje klerikalizma s ustatvom neprestano se razvijalo i napredovalo toliko da se vie nije znalo to je klerikalni, a to ustaki interes. Frankovci i klerofaisti stvorili su u stvari ustatvo da bi preko njega ostvarili svoje ciljeve. Trudili su se da zajedniki odre tu okupatorsku faistiku tvorevinu, tzv. N D H , za sve vrijeme rata. Gotovo cjelokupni katoliki kler bio je zahvaen nekom vrstom vjerske i ustake ekstaze, a Paveli se pozdravlja kao neki novi prorok kojeg je sam Bog poslao hrvatskom narodu itd. Govorili smo o posjetama zagrebakog nadbiskupa dra Alojzija Stepinca Kvaterniku jo u aprilu 1941. (Kvaternik je proklamator NDH), potom Paveliu kao efu nove drave u vrijeme kada se jo zvanino vodio rat izmeu Jugoslavije i sila Osovine. Ovaj najstariji crkveni poglavar u ime katolike crkve upuuje im, meu prvima, najtoplije estitke na stvaranju N D H . Govorili smo o uvenom prijemu i sveanostima u nadbiskupskom dvoru, organiziranim u ast ustaa emigranata, gdje se slavilo stvaranje nove satelitske drave. Meutim, nije bila dovoljna samo veza i suradnja ustakih i crkvenih vrhova. Trebalo je ostvariti tu suradnju izmeu katolikog sveenstva
1 Dokumenti o protunarodnom radu jednog dijela katolikog klera, Arhiv Dravne komisije, Viktor Novak: Magnum Crimen, Zagreb, 1948, i drugi materijali i knjige.

i ustakih vlasti, posebno vojnih jedinica u bazi, na terenu. Z a t o su Stepinac i njegovi biskupi slali razne okrunice, pisali lanke, angairali sva propagandna sredstva da se u tu suradnju maksimalno ukljui nii kler, da zajedno s ustakim aparatom vojne i civilne vlasti zajedniki uestvuju u konkretnom provoenju ustake, a to znai i klerikalne, politike. Bez te konkretne suradnje na terenu ne mogu se provoditi ustaki zakoni i odredbe zasnovane na ustakom programu i politici, koja je bila faistika, ekstremno nacionalistika i rasistika, zakoni koji su inaugurirali najvee pogrome, konclogore smrti, kaznene ekspedicije i zloine nezapamene po svojoj masovnosti i surovosti. U naporima da se u tu suradnju ukljui najnii kler i crkveni redovnici planski se otpoinje sa slanjem jedne delegacije katolike omladine, odnosno zagrebakih bogoslova, Paveliu. Najprije su ve u maju 1941. godine uputili u posjet Poglavniku ui odbor Zbora duhovne mladei zagrebakog bogoslovskog sjemenita da mu izrazi svoje divljenje i privrenost. Na prvu godinjicu stvaranja N D H ponovo alju 18. I V 1 9 4 2 . godine iru delegaciju Zbora duhovne mladei da vidi Poglavnika i da se nadahne novim Mesijom, kako su ga klerikalci nazivali, koga je samo Boje poslanje i Providnost poslala hrvatskom narodu. Bogoslove je vodio rektor sjemenita dr Franjo Seper s trojicom svojih suradnika. Stjepan Krivoi, bogoslov etvrte godine, inae predsjednik spomenute organizacije mladei, dri Paveliu govor koji potpuno odie ustakim duhom. Dovoljno je istrgnuti iz toga govora dvije-tri reenice pa da se vidi u kakvom su duhu odgajani ti mladi bogoslovi.

...Tim djelom (uspostave NDH, p.p.) Vi ste, Poglavnie, spasili hrvatski narod od sigurne propasti... Svevinji Bog poslao je hrvatskom narodu Vas, Poglavnie, da ga spasite... esto puta moralo je sveenstvo ostavljati oltare i pred narodom polaziti i na razbojite, da brani i oltare i domove naroda. Cesto puta bili su hrvatski katoliki sveenici
ujedno i vojskovoe ...'

Predsjednik ustake vlade dr Nikola Mandi odazvao se, ali tek 1944. godine, pozivu sarajevskih bogoslova, doavi zajedno s jednim svojim ministrom i stoernikom. T o m prilikom Mandi je govorio o zloglasnoj Crnoj legiji jednog od najveih poginulih ustakih koljaa Jure Francetia, iji su kult ustae i bosanski klerikalci naroito njegovali. Mandi je nazvao sarajevske bogoslove Crnom duhovnom legijom. Stari austrofil i izdajnik Mandi bio je vrlo zadovoljan to je od bogoslova Jablanovia uo krasan govor koji svjedoi o vaim eljama, idealima
1

Nova Hrvatska 6. VI 1942.. god., V. Novak, isto djelo, str. 810. 179

TI'

i nastojanjima koja odiu hrvatskim, katolikim i ustakim duhom i nastavlja za kratko vrijeme poi ete na teren i u borbu .. Katolika organizacija Hrvatski Domagoj dala je velik broj ustaa koji su se istakli u fanatizmu i nedjelima poinjenim nad naim narodima. Ustaki kadar se dobivao ne samo iz Zbora duhovne mladei nego i iz Zagrebakog duhovnog sjemenita, Zbora mladei bogoslovskog sjemenita iz akova i drugih kola. 8 T a k o se odgajala omladina u kolama koje su bile u rukama franjevaca i jezuita u Travniku, Visokom, irokom Brijegu, Varadinu, akovu, Sinju, Dubrovniku (kola Male brae). U svim tim kolama, bogoslovijama i sjemenitima njegovali su se ne samo ustaki ideolozi i propagatori nego i ustaki funkcioneri, ministri, upani, stoernici, logornici, tabornici, oficiri i komandanti jedinica ustake vojnice i domobranstva. Npr. u irokom Brijegu se kolovao Andrija Artukovi, ministar i veliki ratni zloinac, Dumandi - takoer ministar i veliki zakleti predratni ustaa, zatim mostarski i kasnije zagrebaki stoernik Musa i dr. Katoliki listovi, kojih je bilo oko 50-60, svuda su sijali mrnju prema Srbima, komunistima, antifaistima i NOP-u i veliali na sva mogua zvona Pavelia, kvislinku dravicu N D H i njezine ustae, podstrekavajui najcrnji teror, pokrtavanje i deportiranje. 3 Poznatiji njihovi listovi bili su: Katoliki list, Vrhbosna, Nedjelja, Hrvatska straa, Aneo uvar, Glas sv. Ante, Glas sv. Josipa, Sinjska Gospa, Glasnik poasne strae Srca Isusova i mnogi drugi, koje nema smisla nabrajati jer su listovi i crkvene knjiice nicali kao gljive poslije kie. Predsjednik Velikog kriarskog bratstva Feliks Niedzielski zamijenit e ustakog pobonika i vou Ustake mladei profesora Ivana Orania, istaknutog klerikalca i ustau. Kao ogranci kriarskih organizacija stvaraju se gimnastike druine Hrvatski junak i Junakinja, koje su i radile uglavnom u domovima kriara. Niedzielski je kao upravni zapovjednik Ustake mladei povezao s tom organizacijom i personalno Veliko kriarsko bratstvo. 4 U okviru kriara postojale su strogo centralizirane staleke organizacije: Zajednica seljake kriarske omladine, Zajednica ake kriarske omladine, Zajednica radnike kriarske omladine, Zajednica malih kriara, Zajednica kriarske avangarde. Imali su brojne listove, od kojih je najjaa bila Katolika straa i Nedjelja. 5
Katoliki tjednik 1944, br. 19, V. Novak, isto djelo, str. 8 i j . * Viktor Novak, isto djelo, str. 593-597. * Budak je rektoru, kasnije zagrebakom provincijalu, fra Martiniu rekao po etkom maja 1941. da e se srpsko pitanje u N D H tako rijeiti da e 1/3 pobiti, 1/3 pokrstiti, a 1/3 raseliti. (Materijal sa suenja Stepenicu, Lisaku, Saliu i drugima). 4 Hrvatski narod 20. XI 1941. god., V. Novak, isto djelo, str. 849. 6 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, 292.
1

180

asne i milosrdne sestre bile su vaan inilac u klerikalnom odgoju omladine. One su takoer bile organizirane po raznim redovima i kongregacijama, kao to su: brazilijanke, benediktinke, karmelianke boanskog srca Isusova, klarise, urulinke, dominikanke, sestre drube sv. Ksavera, keri Boje ljubavi, keri milosra, slubenice milosra, sestre sv. Kria i druge. Bez obzira na sva ta razliita imena, svi ti redovi bili su u stvari pomona vojska za razne klerikalno-kriarske i ustake akcije. Paveli, kome se pripisivala boanska uloga, prima 1942. delegaciju zagrebakih milosrdnica s djecom koju one odgajaju. 1 Te milosrdne sestre izmeu ostalog su vrlo svesrdno skupljale novac i darove za ustake jedinice koje su se borile protiv N O V - a i POJ-a, za pojaanu hrvatsku 369. legionarsku pjeaku pukovniju, koja se borila protiv sovjetske armije na istonom frontu, za Crnu legiju, za ustake bojne koje su uestvovale u kaznenim ekspedicijama i ienju terena gdje su ubijale i masakrirale sve ljude, enu i djecu na koju bi naile itd. Bilo je brojnih sluajeva gdje su asne sestre, koje su radile po bolnicama, denuncirale i zlostavljale ranjene partizane. Okruni sud u Gospiu donio je 7. II1946. presudu kojom je utvrdio nesumnjivu krivicu etiriju asnih sestara. One su bile u vezi s ustaama koje su 1943. upale u Otoac i zajedno s njima uestvovale u pokoljima ranjenih partizana. Poznato je da je bilo oko 14 000 djece, od dojenadi do 14 godine starosti, veinom s Kozare, koju su ustae takoer odvele u konclogore s njihovim roditeljima ili bez njih. Poto su roditelji nestali u konclogoru Stara Gradika i Jasenovac, ustae su djecu preko odreenih sabiralita smjetavale u nekoliko posebnih logora, od kojih je najvei bio u Jastrebarskom. Nadbiskup Stepinac i njegova nadbiskupija pokazali su interes, radi potrebe javnog ispoljavanja brige crkve za naputenu djecu, da se preko faistikog drutva Caritas organizira djeci pomo. Ali stvarni interes bio je drukiji, jezuitski, ustaki. Oni alju svoje najodabranije klerofaistiki i ustaki orijentirane asne sestre da se brinu o toj djeci i da ih odgajaju u ustakom duhu. O uasima u tim logorima ima prilino dokumenata i izjava brojnih drugarica i drugova koji su po zadatku Partije ili, koliko god se u tim uvjetima moglo, spaavati tu nevinu djeicu. Na primjer u logor Jasku, s obzirom na to da se o njemu brinulo ustako Ministarstvo udrube (a ne ustaka policija ili Ministarstvo unutranjih djela), bilo je mogue da se ubaci 26 antifaista, zdravstvenih i pedagokih radnika koji su uinili sve da bi to vie djece spasili od sigurne smrti, terora i muenja Stepinevih asnih sestara.2 Najgora od svih asnih sestara je bila opatica Laurencija uri, odgajana u samostanima irokog Brijega, koja je jo na zagrebakom kolodvoru pred prisutnim graanima vikala: Ovu djecu bi trebalo
1 2

Nova Hrvatska 28. III 1942; V. Novak, isto djelo, str. 823. Zene Hrvatske u NOB, Zagreb, 1955, knjiga II, str. 386.

poubijati jer su to partizanska d j e c a . . . radije emo pomagati nau ustaku djecu. Pulherija Barta, opatica i upravnica logora, prijetvorno se ponaa kada joj stavljaju primjedbu da mala djeca lee na goloj slami i da ima bolesnih. Odgovorila je: To je krasno, to me podsjea na muke malog Isusa u betlehemskoj talici. A taj logor su bile bive tale za konje pune ubreta. Ta ista Pulherija Barta znala je govoriti za tu djecu da su to komunistika gamad koju treba potamaniti. Postojala je jo jedna sestra po imenu Mercedes, koja je bila strah i trepet i kada joj se ime samo spomenulo. Jedna eta XIII proleterske brigade provalila je sa Zumberka u augustu 1943. godine u logor Jasku i povela sa sobom oko 450 odraslije djece. 1 Uz pomo antifaistike organizacije iz Jastrebarskog i drugova i drugarica iz Zagreba, u razne obitelji predano je oko 1650 djece, tako da je sigurno preko 2000 djece (ne brojei one koji su otili s partizanima) za kratko vrijeme spaeno od sigurne smrti.2 Na alost najvei dio od ukupnog broja te kozarake djece umro je ili bio poubijan u raznim konclogorima smrti. Ti djeji logori ostat e kao jedna od najsramnijih mrlja Pavelieve nakazne drave i surovog jezuitizma zagrebake nadbiskupije i asnih sestara, mrnje i surovosti skrivene ispod crkvene haljine, skruenog ponaanja i lanog izraza milosra. Za takvu slubu ustatvu i klerikalizmu velik broj asnih i milosrdnih sestara odlikovan je raznim ustakim odlikovanjima. Za neke naroito istaknute sestre prijedlozi su dolazili ak i od komandi ustakih bojni i zdrugova zbog direktnog uea nekih asnih sestara u borbama protiv jedinica N O V - a i POJ-a. Odlikovane asne sestre primio je i Poglavnik i estitao im na njihovim velikim zaslugama za ustaku dravu u crkvi.8 Kako je dr Alojzije Stepinac, zagrebaki nadbiskup, imenovan od pape Pija XII za glavnog vojnog vikara Pavelieve oruane snage, za svoje zamjenike odredio je velikog kriara i klerofaista Vuetia i ustau upnika iz Kustoije Vilima Cecelju, 4 koji postaje zamjenik vieg stoernog duobrinika pri Ministarstvu oruanih snaga N D H . Dobiva in ustakog potpukovnika i odlikovan je Bronanim spomen-znakom o uspostavi NDH. 5 Sveta Stolica, na ijem se elu nalazio neslavni papa Pio XII koji se u toku II svjetskog rata proslavio svojom suradnjom s nacifaizmom i Pavelievom okupatorskom tvorevinom tzv. N D H , zajedno s vodeim ljudima katolike crkve u zemlji posebno se bojala prodiranja pravoslavlja prema talijanskoj granici, a samim time i prodiranja komunizma. Papska kurija i njeni kardinali smatrali su da e se stvaranjem jedne preteno katolike drave Hrvatske izgraditi jaka brana nadiranju komunizma.
Jo 26. VIII1942. IV kordunaka brigada oslobodila je 727 djece. * Zene Hrvatske u NOB, Zagreb, 1955, knjiga II, str. 389. 3 Vjesnik 19.12.1945. g. Dok. o protunarodnom radu, 185-189. Iz kartoteke Ureda za odlikovanje NDH. 4 Opat Cecelja je i sada u inozemstvu jedan od najaktivnijih ustakih rukovodilaca djelatnosti uperene protiv nae zemlje. 6 Iz kartoteke Ureda za odlikovanje N D H , V. Novak, isto djelo, str. 860.
1

U toj njihovoj strategiji, u takvoj njihovoj zamiljenoj katolikoj dravi sama injenica da u njoj ima oko 2 milijuna pravoslavaca i oko 700 hiljada Muslimana nije predstavljala tako vanu injenicu. Skoro svi crkveni velikodostojnici Vatikana sloili su se s akcijama pokrtavanja pravoslavnog stanovnitva, s time to nisu bili svi jednako sloni u podrci ustakoj dravi i Paveliu u velikim nasiljima koja su se vrila u Hrvatskoj. Nadbiskup Stepinac, kao vrhovni crkveni poglavar u toj novoj dravi, inio je sa svoje strane sve da Vatikan, papu Pija XII i njegove kardinale privoli na suradnju i podrku Paveliu i njegovoj okupatorskoj tvorevini N D H . Sam esto odlazi u Vatikan, intenzivno se dopisuje i posebno prikazuje da pokrtavanje nesjedinjenih ide mirnim putem i na dobrovoljnoj osnovi uz strpljiv rad njegovog podrunog sveenstva i misionara. Paveli i Papa su poslije njegova posjeta Vatikanu jo 1941. stalno razmjenjivali pozdravna pisma i poruke. Za stanje duhova u Vatikanu vrlo je karakteristian razgovor kardinala Tisseranta sa predstavnikom N D H i Pavelievim izaslanikom pri Vatikanu Nikolom Ruinoviem. U duhu stava papske kurije, i kardinal Tisserant se radovao akciji pokrtavanja, ali je, nasuprot uvjeravanjima Stepinca i njegovih emisara da akcija pokrtavanja ide glatko i na dobrovoljnoj osnovi, bio dobro obavijeten i nije se slagao s pokoljima i nedjelima koje su vrile ustae i sveenici nad stanovnitvom srpske nacionalnosti. Kardinal Eugene Tisserant bio je vatikanski opunomoenik za Balkan. Ruinovi je o ovome razgovoru podnio 16. III 1942. ustakom ministru Lorkoviu svoj izvjetaj: Tisserant: Ja sam Francuz, ali u Rimu ivim ve 23 godina. elite li da govorimo francuski ili talijanski? Ruinovi: Vaa uzoritosti, radije bih talijanski. Tisserant: Odakle ste, gospodine? Ruinovi: Iz Dalmacije. Tisserant: Kako vi kao Dalmatinac moete predstavljati Hrvatsku? Ima li jo takvih sluajeva u vaem javnom i politikom ivotu? Ruinovi: Vaa uzoritosti, u Dalmaciji, osim neznatnog broja Talijana, ive iskljuivo Hrvati. Tisserant: Pa kako to da su vam vai veliki prijatelji i saveznici Talijani mogli uzeti Dalmaciju? Vi ste, dakle, slobodni? Zar ne radite sve to hoe Nijemci, kao to to rade i drugi porobljeni narodi u Europi? Zar se to moe nazvati slobodom? Ruinovi: Oprostite, uzoritosti, ali u tome se ne bih mogao suglasiti s vama. Hrvatska ima svoje granice, svog dravnog poglavara, svoju vladu, svoju vojsku, svoja diplomatska predstavnitva. Mi uredujemo svoj dom kako odgovara dui i interesima hrvatskoga naroda. Tisserant: Vaa sloboda slina je slobodi francuskog marala Petaina. I on je slobodan, ali Nijemcima mora davati 80 /o svih ivenih namirnica, dok francuski narod umire od gladi. To nisu prie, to ja znam vrlo dobro.

Ruinovi: Hrvatska je jednoduno istupila na strani Njemake i pomogla joj da srui Jugoslaviju ... Tisserant: Ja znam da je hrvatski narod teio za slobodom i da je na to imao pravo. To mu pravo nitko nije mogao osporiti. Razumijem to je hrvatski narod, u najpovoljnijem asu, ustao protivu Srba. Ali dragi gospodine, vai prijatelji, faisti, smiju se vaoj samostalnosti i slobodi i egzistenciji hrvatske drave. To ja ujem od njihovih politikih glava. To to o vama govore talijanski asnici, koji se nalaze u obalnom pojasu, upravo je strano. Po njima, nikad u Hrvatskoj nije bilo toliko zvjerstava kao danas, kad su u tim krajevima na dnevnom redu ubijanja, palei, razbojstva, pljake i krvavi obrauni. Ruinovi: Sve to se u Italiji iri o Hrvatskoj zaudara klevetom. Netko nas eli prikazati oporom barbara i ljudodera. Tisserant: Uzalud se branite, gospodine. Jo za vrijeme tridesetogodinjeg rata, Hrvati su bili poznati kao divljaci, pa su i u mome rodnom kraju, Loraini, popalili nekoliko mjesta i tamo su openito smatrani zlim ljudima. Ruinovi: Ali, Vaa uzoritosti... Tisserant: Sveta stolica je primila osam tisua fotografija o zloinstvima nad pravoslavnim puanstvom. Znam pozitivno, gospodine, da su i sami franjevci, kao na primjer otac Simi u Kninu, uzeli uea u napadajima na srpski ivalj, te su ruili pravoslavne crkve. Otac Simi je, sa orujem u ruci, predvodio skupinu ljudi koji su sruili pravoslavnu crkvu u Kninu. Isto tako, poruili ste pravoslavnu crkvu u Banjoj Luci. Pouzdano znam da su se franjevci u Bosni i Hercegovini openito jadno ponijeli. To me boli. Takve stvari ne moe initi odgojen, kulturan i civiliziran ovjek, pogotovu sveenik. Ruinovi: Ovo sluam prvi puta ... Tisserant: Ustae su poklale najvei broj pravoslavnih sveenika. Nakon kapitulacije Jugoslavije, u Hrvatskoj je nestalo 350 000 Srba. Zar to nije alosno? Ruinovi: Bojim se, Vaa uzoritosti, da su informacije kojima raspolaete ... Tisserant: Kada e vam doi kralj, vojvoda od Spoleta? Ruinovi: Uskoro. Tisserant: Va kralj nikada nee doi u Hrvatsku. Rekao mi je da sie ga uinili kraljem u zemlji koja nije kraljevina, jer ovisi o Njemakoj i Italiji. Kad sam ga upitao hoe li putovati u Zagreb, odgovorio je: Kako mogu na to pomiljati kad talijanska vlada svojim postupcima i neprestanim pogrekama kvari prijateljske odnose s Hrvatskomf S kakvim bih se licem mogao pojaviti pred Hrvatima? Vojvoda od Spoleta, gospodine, odbija da ide u Hrvatsku. Ruinovi: Koliko ja znam, vojvoda od Spoleta s radou je prihvatio titulu hrvatskoga kralja. Tisserant: Prisustvovao sam toj ceremoniji. Bilo je to osamnaestog svibnja prole godine, u prisustvu talijanskog kralja Emanuela Treeg te Mussolinija, Pavelia, vojvode od Spoleta (koji se poslije smrti svoga brata nazvao vojvodom od Aoste). Vaa kruna bila je najprije ponuena kralju Viktoru Emanuelu Treem, ali on ve ima dovoljan broj efemernih kruna,

pa je ovu prebacio svojem bratuedu, vojvodi od Spoleta, kojega je, dan prije nego je ovaj imenovan kraljem Hrvatske, primio i Sveti otac. Ruinovi: Vaa uzoritosti, Hrvati su odvajkada predstavljali predzie kranstva... Tisserant: ANTEMURALE CHRIST1ANITAT1S dobili su Hrvati, jer su bili katolici, mada su i Srbi, premda pripadaju pravoslavnoj vjeri, dali za Zapad i katolicizam isto toliko koliko i Hrvati, borei se u kranskim vojskama... Ruinovi: (Pokuava da nae rije) Tisserant: Sta mislite, gospodine, kako e se zavriti ovaj rat? Ruinovi: Razumije se, pobjedom sila Osi. Tisserant: Mislite li da e i Nezavisna Drava Hrvatska nastaviti da egzistira? Ruinovi: Naravski... Tisserant: Ja pak mislim, gospodine, da e Njemaka i Italija izgubiti rat. Poraz sila Osovine ve sada je svrena stvar... Poslije tog poraza, moram vam rei, nestati e i Nezavisne Drave Hrvatske, a Jugoslavija e biti ponovo uspostavljena ...' Koliko su ustatvo i klerikalizam bili vezali sudbinu jedno za drugo, vrlo je karakteristian podatak da su i 1943. godine i poslije pada Italije pa sve do samog kraja rata maja 1945. klerikalni krugovi i crkveni poglavari manifestirali svoju tenju da se N D H odri i sprijei stvaranje nove Jugoslavije. Na primjer Hrvatska bogoslovska akademija izdavala je asopis Croatia Sacra i u velikoj svesci Prosvjeta, koju je ureivao d r K r u n o slav Draganovi i dvanaestak njegovih suradnika klerikalaca, 1943. godine izmeu ostalog pie: Divnom odlukom providnou Boijom uskrsla je nakon vie od osam vjekova Hrvatska drava, slobodna i nezavisna upravo one godine kad su katolici Hrvati slavili veliki jubilej 1300-godinjicu prvih veza sa Svetom Stolicom . . . i dalje nastavlja preporoeni narod, koji po ponosnoj rijei estinskog lava i njegova velika sina Poglavnika bakljonoe za nove slobode . . . i sve dalje u tome duhu. Mnogi biskupi i prelati i 1944. i 1945. godine alju pozdravna pisma Paveliu i piu mu hvalospjeve i panegirike, iako je i malom djetetu bilo jasno da je rat za faiste nepovratno izgubljen i da se za ratne zloine mora odgovarati. Nadbiskup dr Stepinac, vjeran svojim klerofaistikim uvjerenjima, posjeuje Pavelia 3. II1945. da bi neto vie od mjesec dana kasnije, govorei katolikim studentima u crkvi bazilike srca Isusova u Zagrebu, pravdao ulogu i dranje katolike crkve u toku rata i iznosio evidentne neistine i lai protiv N O P - a i njegovog stava prema vjeri i crkvi. Po nagovoru Poglavnika i predsjednika vlade dra Mandia, Stepinac lako pristaje da 24. II 1945. sakupi 7 biskupa koji su mogli doi (5 ih nije
1

Mladen Oljaa: Kozara, Beograd, 1967, str. 431-435 Viktor Novak: Magnum Crimen, Zagreb, 1948, str. 890.

dolo jer su podruja na kojima oni biskupuju bila osloboena od partizanske armije) i da odri biskupsku konferenciju na kojoj donose poslanicu upuenu svim vjernicima. Poslanicu su potpisali kao Poslovni odbor biskupske konferencije kojem je data uloga zastupnika hrvatskog katolikog episkopata. 1 Poslanica je preuzela ideje Ive Bogdana, poznatog klerikalca i ustakog ideologa i propagatora, zatim primila sugestije predsjednika ustake vlade Mandia. Osnovna svrha i cilj poslanice bio je da crkveni poglavari iznesu svoj stav prema partizanima neprijateljima N D H , prema ratu i komunizmu, da manifestiraju svoj politiki protest protiv odluka II zasjedanja A V N O J - a i III zasjedanja Z A V N O H - a , da bi se sauvala N D H i ustaki reim. Tu je bila i izjava ministra pravosua Cankija i izjava predsjednika ustake vlade dra Mandia naim istranim organima. 2 Poslanici je bio dat velik publicitet, a prevedena je i na engleski i francuski jezik. U vezi s tom poznatom posljednjom poslanicom biskupske konferencije, donesenoj gotovo pred sam svretak rata marta 1945. godine, dr Vladimir Bakari, u svojstvu tadanjeg tajnika JNOF-a, na izvanrednom zasjedanju Z A V N O H - a u Splitu, odranom aprila 1945, detaljno je govorio o stavu narodne vlasti prema vjeri i crkvi i njenim predstavnicima i tada se osvrnuo na Poslanicu biskupske konferencije, tzv. Poslovnog odbora predsjednitva biskupske konferencije, ocijenivi je kao obian pamflet uperen protiv NOP-a. Dokumentirano je tada pobio sve klevete poslanice, iznijevi da je pravi cilj njenog donoenja spaavanje okupatorske tvorevine N D H i osvjedoenih ratnih zloinaca. Bakari je tom prilikom takoer izjavio da postoji veliko ogorenje narodnih masa prema onim sveenicima koji su se ogrijeili o svoj narod. Istovremeno je iznio pozitivan stav i dao podrku svim onim sveenicima koji su obavljali svoje vjerske dunosti i nisu se ogrijeili o svoj narod. Bez sumnje, visoki katoliki kler mogao je na primjer poslije kapitulacije Italije i kasnije, kada su bile sasvim jasne perspektive sloma hitlerovskih armija i poraz Nijemaca, ocijeniti neminovnost pobjede narodnooslobodilake borbe naroda Jugoslavije i bar u posljednoj fazi potpomoi tu borbu i koliko-toliko spasiti svoj ugled i ast velikog broja sveenika koji nisu duboko zagazili u izdaju i ratne zloine. N O P im je pruio za to ansu. Sam dr Svetozar Ritig, visoki katoliki prelat i uesnik NOP-a, poruivao je da e prava zadaa crkve biti da uzme veliko reeto i temeljito proisti sveenike redove od krvavih ustaa, jer to zahtijeva Boja pravda, crkveni kanon i cio narod koji nikada nee dozvoliti da se takovi sveenici vrate u Boje crkve. Ali taj svoj historijski trenutak rukovodstvo katolikog klera nije htjelo iskoristiti niti prevladati svoje eventualne zablude i nerealne ambicije
1 1

Katoliki list 1945. br. 12.-13. Dokumenti o protunarodnom radu 402.

j ciljeve. Ono je bilo suvie ogrezlo u klerofaizmu i ustrajalo je u svojoj mrnji prema NOB-u i spaavanju N D H sve do kraja rata. Trebalo je dugo vremena i poslijeratnog ivota da se prevlada prolost i da proces konstruktivne suradnje izmeu crkve i drave krene naprijed. Nadbiskupu dru Alojziju Stepincu sueno je 1946. godine u Zagrebu. U dispozitivu presude oznaene su njegove krivice koje u osnovnim crtama ovdje apostrofiram: - to posjeuje Kvaternika i Pavelia aprila 1941. godine dok se jo vodio rat protiv okupatora i u svojstvu hrvatskog metropolita estita im uspostavu N D H , - to je kao predsjednik Biskupske konferencije 28.4. 1941. izdao okrunicu u kojoj poziva sveenike i vjernike na suradnju s tzv. N D H , - to je kao predsjednik Biskupske konferencije, upravljajui organizacijama katolike akcije, aktivirao cjelokupnu katoliku tampu na pomaganje okupacije, Pavelia i N D H i irio klevete protiv NOB-a neprekidno od 1941. do 1945. - to su Veliko kriarsko bratstvo, Veliko kriarsko sestrinstvo, Domagoj i sve druge organizacije iz sastava katolike akcije uestvovale u uspostavljanju ustake vlasti, razoruavale jugoslavensku vojsku a njihovi lanovi masovno su uestvovali i dobrovoljno se javljali u ustake jedinice i domobranstvo i davali kadar intelektualaca za ustaki aparat, - to je sluio sveane mise koje su slavile N D H i Pavelia i organizirao crkvene sveanosti, zloupotrebljavao ih i pretvarao u politike manifestacije za Pavelia i ustake bande, poistovjeujui ustae s hrvatskim narodom, inei to i pred sam kraj rata, kada je ve svakom bilo jasno da je rat nepovratno izgubljen, - to je redovno uestvovao na svim proslavama koje su organizirali talijanski i njemaki okupatori i to je slubeno uestvovao na proslavi faistikog pohoda na Rim, - to je pod rukovodstvom Odbora trojice, kojemu je bio na elu, vreno prisilno prevoenje Srba na katoliku vjeru, - to je imenovan od Vatikana i primio se dunosti glavnog vojnog vikara svih Pavelievih ustaa i domobrana, i postavi najvii vojni sveenik Pavelieve vojske, postavio za svoje zamjenike poznate ustake sveenike Vuetia i Cecelju, - to je kao predsjednik nadbiskupskog stola odobrio 10. 2. 1944. godine pod br. 904 molitvenik Hrvatski vojnik, koji je sastavio ustaki potpukovnik sveenik Vilim Cecelja, a u kojem se vojnicima stavlja kao vjerska dunost sluba okupatoru i odanost Poglavniku, to se u njemu veliaju poznati ustaki zloinci kao Jure Franceti, zloglasni komandant Crne legije, - to se povezao s izdajnicima i drugih naih naroda, kao to su: Draa Mihailovi, Rupnik, Maek, Roman i drugi i vodio s njima prego-

vore radi povezivanja svih neprijateljskih snaga protiv N O P - a , traei oruanu pomo i intervenciju izvana s ciljem spaavanja kvislinke tvorevine N D H ili da u ma kojem drugom obliku sprijei pobjedu naih snaga i stvaranje nove Jugoslavije, - to je mjeseca marta 1945. organizirao biskupsku konferenciju koja je donijela poslanicu radi spaavanja N D H i ustakih zloinaca i u kojoj se klevetao N O P , - to je neposredno prije osloboenja zemlje vodio pregovore s Paveliem i po njegovom nalogu s drom Vlatkom M a e k o m radi odranja N D H i spreavanja ulaska oslobodilake armije nove Jugoslavije u Zagreb i dalje prema sjeverozapadnim krajevima nae zemlje, - to je uvao u svome nadbiskupskom dvoru arhivu Ministarstva vanjskih poslova N D H i to je znao da se u franjevakoj crkvi u Zagrebu kriju sanduci zlata N D H i dva vagona srebra opljakanih od ubijenih rtava, - to je ubrzo po svretku rata, pred izbore za Ustavotvornu skuptinu Jugoslavije, preko nadbiskupske konferencije izdao pastirsko pismo u kome je pred vjernicima i pred inozemstvom lano prikazivao stanje u zemlji, podstrekavajui na taj nain terorizam ustaa i kriara u zemlji, koji su u cilju voenja teroristikih akcija dolazili iz inozemstva, - to je primao u svome nadbiskupskome dvoru i skrivao odmetnike, meu kojima i Eriha Lisaka, Pavelievog pobonika, glavnog stoernog nadzornika ustake vojnice i glavnog povjerenika za javni red i sigurnost ustakog Ministarstva unutranjih poslova i podstrekivao teroristiku aktivnost u zemlji. Nadbiskup dr Alojzije Stepinac kao ratni zloinac osuen je po l. 4 stav I. Z a k o n a o krivinim djelima protiv naroda i drave na kaznu lienja slobode u trajanju od 16 godina i gubitak politikih i graanskih prava u trajanju od 5 godina.

Svijetli primjeri dranja sveenika Jedna od najsvjetlijih linosti katolike crkve kod nas svakako je msgr. dr Svetozar Ritig, apostolski protonotar i opat Svete Helene od Podborja, upnik najstarije upe u Hrvatskoj, sv. M a r k a u Zagrebu, zapaeni historiar i rodoljub, koji se jo u mladosti opredijelio za jugoslavensku ideju i stvaranje dravne zajednice Junih Slavena. Ve odavno, zapravo jo od 1929. godine, istupao je protiv hrvatskih ultranacionalistikih separatista i njihove profaistike orijentacije i terorizma dirigiranog iz inozemstva. Uspostavom ustake N D H imao je opravdanog razloga da, zbog svih tih svojih stavova, strahuje od osvete ustake vlasti te se sklonio da slui u Hrvatsko primorje. Na njegovo mjesto odmah je doao prononsirani klerofaist i ustaa Kerubin Segvi. T u , u Primorju, gdje se

oslobodilaki pokret iroko bio razvio, dr Ritig je bio u mogunosti da se na licu mjesta uvjeri u svu lanost klerofaistike, ustake i okupatorske propagande o odnosu partizana prema vjeri i crkvi. Ubrzo je donio odluku da se i sam izjasni i prie NOP-u. Zaprepatena ustaka i klerikalna tampa ocijenila je taj njegov potez, isto kao i u sluaju pjesnika Vladimira Nazora, kao da su Ritiga kidnapirali partizani. Naravno, nisu dugo mogli lagati te su uskoro otvorili karte i otpoeli napadati dra Ritiga i njegov postupak kao najteu izdaju prema vjeri i narodu. Crkva je na msgr. Ritiga bacala najgore anateme i klevete. S druge strane, kada se objektivno promatra poloaj posebno nieg sveenstva, ukoliko se ne radi o ljudima ustaki orijentiranima, oni su disciplinirano izvravali svoje vjerske dunosti i nisu se, kada je u pitanju pokrtavanje, mogli oduprijeti vjerskoj i ustakoj histeriji koju su nametnuli i stvorili njihovi duhovni rukovodioci i svjetovna vlast, koja je stalno trubila ne samo preko poslanica i internih direktiva nego i preko cijelog propagandnog aparata tampe i radija o stvaranju Svete vojujue Hrvatske, Kristove republike Hrvatske o mesijanskoj ulozi Poglavnika itd. Za pokrtavanje Srba posebno se bio zagrijao i sam papa Pio XII i vatikanski krugovi oko njega, podgrijavani, inspirirani i svestrano podravani i od katolikog episkopata u zemlji. Zaista je trebalo imati snage i oduprijeti se tom moralnom, psiholokom i ak fizikom pritisku u vrijeme kada je teror dostigao svoj vrhunac i kada su hitlerovske armije poslije brzog zauzimanja Evrope otpoele operacije dinovskih razmjera u ruskom prostoru. Nasuprot ranije spomenutim sveenicima, jedan broj je disciplinirano izvravao direktive svojih vrhova i provodio kaitolienje, ali nije uestvovao u teroru, iako nije imao kurae da taj teror osudi. Ali u toj tekoj situaciji i takav stav je objektivno znaio ublaavanje tekih nevolja i nesrea pred kojima su se nale narodne mase. Meutim, bilo je i takvih hrabrih sveenika i rodoljuba, iako ih nije bilo mnogo, koji se nisu prilagodili opoj histeriji nacionalizma, zvjerskog ovinizma niti podlegli utjecaju nacifaistike propagande, koji su nali snage da se odupru klerofaistikom i ustakom nasilju i teroru. Oni su asno izvrili svoj dug prema svome narodu i svoju dunost prema vjeri, u osnovi koje je lealo ovjekoljublje i bratstvo meu ljudima. Treba istai njihov doprinos osloboenju svoga naroda. Pored spomenutog dra Svetozara Ritiga, to su bili jo dr Pavle Lonar, zagrebaki kanonik (od ustaa osuen na smrt, pa pomilovan), istarski sveenici Boo Milanovi i Sreko Stefani, upnik Franjo Bihar (ubijen u logoru Jasenovac), upnik Grga Starevi u Otocu, fra Karlo Culum, 1 fra Vido ujak, fra Serafim Dodig, fra Vjekoslav Trdan, fra Leonardo Dedu,
1 Ustae su fra Karla uluma na najzvjerskiji nain, poslije muenja, ubili u Zavojanima (kotar Vrgorac u Dalmaciji).

fra Ivan Vukovi, don Andrija Radoni i mnogi drugi, koje emo jo spomenuti. Nekoliko puta smo spomenuli hrabrog mostarskog biskupa Alojzija Miia, koji nije odavao priznanje N D H niti je prisustvovao biskupskim konferencijama koje su podravale ustaku vlast i Pavelia, nego je slao protestna pisma Stepincu i javno se zgraao nad onim to su radili njegovi podruni hercegovaki franjevci. Na alost umro je vrlo rano (i6. III 1942) u dubokoj starosti, te njegov protest i otpor nije ostavio dubljeg utjecaja. 1 Talijanski prefekt u svome izvjetaju nabraja imena dvadeset istarskih hrvatskih sveenika koji daju otpor talijanizaciji, koji s narodom govore samo hrvatski, koji rat ne glorificiraju nego samo govore protiv njega itd. Nijemci su ubili sveenika Simu Milanovia kao partizanskog suradnika kada su zauzeli te krajeve po kapitulaciji Italije.2 asno se drao don Niko Lukovi, veliki bokokotorski rodoljub, prijatelj i suradnik NOP-a. Poteno su se i patriotski drali i nisu podlegli opem valu nasilja i pokrtavanja nego su mu se s puno umjenosti suprotstavljali i sveenici Franjo Didovi, Janko Petan, Ivo Javornik, Josip Kocovi i Stjepan Rakoci. 3 Bilo je katolikih sveenika i u emigraciji, npr. u Egiptu, koji su pozdravljali stvar dra Svetozara Ritiga i njegov pristup NOP-u. To su bili don Juraj Buri, don Ivan i Tomo Moscattelo, don Andro tambuk i don Nikola Ivanovi. 4 Svoj patriotski stav i ispravno dranje pokazali su i ovi sveenici: upnik Ante Zuri iz Ozlja, upnik Ante Maroi iz Generalskog Stola, upnik Matija Medveek iz Slunja, upnik Aleksandar Cavlek iz Sela (Sisak), upnik Mirko urkovi iz Siinca (kraj Siska),5 fra Pile Vukovi iz sinjskog samostana, fra Ivan Vukovi iz Metkovia, fra Vinko Buble, simpatizer NOP-a, upnik Antun Bonar iz Kraljevog Vrha, dr Franjo Resman, profesor i kateheta iz Nove Gradike, fra Ambrozije Benkovi, upnik u Belji, fra Martin Vujevi iz Drvara, don Anelko Buratovi, don Janko Dumbovi, upnik Alojzije Zagar iz Koriana (kod Travnika), fra Bosiljko Ljevar iz Bihaa, upnik Mijo Etinger iz Daruvara, sveenik Stjepan Ognjanovi 6 i drugi, koji su imali graanske kurae i linog potenja da uvide mnoge klerikalne zablude i faistiko-izdajniki rad velikog dijela svojih crkvenih nadreenih vlastodraca i visokih prelata, da se odupru ovinistikoj i klerofaistikoj euforiji, uasavajui se ustakih nasilja, pokolja i konclogora smrti. Meu poznatim rodoljubima nalazio se i
Slobodna Dalmacija 25. II 1945; Vjesnik od 5. X 1946 V. Novak, isto djelo, str. 1090. 3 Naprijed 11. IV 1945. 4 Politika 4. V 1945. 5 Narodni list 4. XI 1945. god. Politika 10. XI 1945; V. Novak, Magnum Crimen, Zagreb, 1948. str. 1096 i 1097.
1 2

fratar Ivan Tomasovi iz Knina, koji je svuda govorio o bratstvu i jedinstvu Hrvata i Srba i koji je postupao po zakonima evanelja, propagirao ljubav prema ljudima i odanost svome narodu. Svi ti spomenuti sveenici koji su poli stopama dra Svetozara Ritiga u stvari su sljedbenici velikana hrvatskog naroda X I X stoljea biskupa Strossmayera, Franje Rakog i onih iz XX stoljea - biskupa Frana Uccellinija-Tice, don Jurja Biankinija, don Frana Ivanievia i bez sumnje velikog rodoljuba hrvatskog naroda i svih jugoslavenskih naroda koji je utkao sebe u te svijetle tradicije, msgr. dra Svetozara Ritiga. 1

1 Dugo vremena poslije rata konzervativni vrhovi katolike hijerarhije i dio klera nisu izvukli pouke prolosti i negativno su se odnosili u svome stavu i radu prema novoj Jugoslaviji. Ali poslije smrti pape Pija XII dogodile su se znaajne pozitivne promjene u politici i stavu Vatikana, to je imalo pozitivnog odraza i na stav i dranje katolike crkve u naoj zemlji prema SFRJ. Otpoeo je proces otkravljivanja i postepenog razvijanja suradnje, iako su postojala, i jo ponekad postoje u odreenim situacijama, neprevladana shvaanja i recidiva prolosti u novim uvjetima, pisanja u katolikoj tampi, to s vremena na vrijeme objektivno kvari i usporava razvitak pozitivnog trenda zajednike suradnje. Sto je najgore, ti postupci izazivaju neraspoloenje velikog broja naih ljudi i podsjeaju ih na teka iskustva i breme prolosti koje nose u sebi i sa sobom, a to se lako ne zaboravlja. Oni koji su krivi za svu teinu tog historijskog bremena moraju o tome i te kako voditi rauna.

DRUGI DIO

RAT POSLIJE RATA

13 Rat

SLOM NJEMAKOG OBRAMBENOG SISTEMA NA BALKANU

Revolucija

kontrarevolucija

Za Hitlerove vojskovoe Jugoslavija je od poetka oslobodilakog ustanka bila fatalna zemlja, puna neizvjesnosti i neoekivanih dogaaja. Evropa je bila brzo pregaena i pokorena. Na ostalim frontovima, koji su se formirali na istoku i u Africi, nizali su nacisti u poetku rata pobjede i uspjehe. Ali doivjeti neuspjeh u ratu s tzv. regularnim armijama u tzv. regularnom ratu, ako je protivnik bolji, jai i s vie ratne sree, jo ne znai toliku sramotu. T a k v u vrstu poraza, koliko god i ta pilula bila gorka, nekako bi mogao i progutati veliki dio astoljubivih generala, malih i velikih vojskovoa, junkera i pruskih militarista, strogo odgajanih u tradicionalnom duhu poimanja mogunosti asnog poraza. Ali gubiti bitku i doivljavati neuspjehe od odmetnike vojske, to nije ilo u glavu astoljubivim Hitlerovim komandantima. Pokoriti Evropu, doi do zidina M o skve, goniti saveznike armije po prostranstvima Afrike i u jeku svoje najvee moi doivjeti neoekivan i teak udarac izazvan masovnim ustankom naroda Jugoslavije! Ne uspjeti slomiti taj ustanak, ak ga ni lokalizirati, trpjeti udarac za udarcem od nekakve ustanike balkanske gerile, koja je za Nijemce i ostale faiste jednostavno iznikla iz ruevina okupirane zemlje, doivljavati neuspjeh za neuspjehom na novonastalom, sasvim neplaniranom ratitu - teko je mogao shvatiti i jo manje pomiriti se s tim i najmanje ambiciozan faistiki komandant. Partizanska odmetnika armija u prvoj polovini rata do iskrcavanja saveznika u Normandiji vezala je na sebe vie faistikih divizija kopnene vojske (raunajui i kvislinke snage) nego saveznika vojska na Zapadu. Aureola veliine i nepobjedivosti nacistikih armija skinuta je ba u Jugoslaviji, i to u vrijeme kada su Hitlerove armije nezadrivo napadale na svim ratitima, a u skrenoj je Evropi vladala najcrnja faistika tiranija. Na primjeru Jugoslavije cio svijet je vidio da narod koji je rijeio da se do kraja i beskompromisno bori za svoju slobodu i opstanak moe to s uspjehom uiniti, bez obzira na to to nema dovoljno oruja, hrane i drugih sredstava, to mu se suprotstavlja tako okrutan protivnik k a o to je do zuba naoruan faistiki agresor.
13'

195

Jugoslavensko ratite postalo je kompleks Hitlerovim vojskovoama, i time se, moda, moe i objasniti ona bezobzirnost i udovina okrutnost, masovni masakri i odmazde nad nedunim stanovnitvom. Rusko ratite, gdje su se izvravale operacije dinovskih razmjera uz angairanje viemilijunskih snaga i obostrano maksimalno naprezanje i ogromne rtve, ipak je mnogim Nijemcima izgledalo lake, jer je za njihove pojmove ono bilo regularno ratite, s tzv. regularnom armijom i frontom. General Lothar Rendulic, komandant II oklopne njemake armije u Jugoslaviji, pisao je u svojim memoarima: Nije postojao ni jedan njemaki vojnik kojem bi partizanski rat bio simpatian. Nedjeljama poslije svoga dolaska na Balkan dobijao sam molbe preko hiljade vojnih lica svih inova koji su molili za premjetaj na sovjetsko bojite, mada su tamo bile stalno u toku velike borbe. Morao sam zabraniti da mi se podnose takve molbe, jer nije bilo izgleda za njihovo odobravanje. injenica je da je od prvog dana jugoslavensko ratno podruje za hitlerovsko komandiranje bilo i ostalo kamen spoticanja. Na tom ratitu faistiki komandanti doivljavali su skoro svakodnevno iznenaenja, koja su njihove procjene, odluke i planove redovno dovodila u dileme i pretvarala ih u neuspjehe. Kada su u dobro organiziranim ofenzivnim operacijama na slobodnom partizanskom teritoriju i postizali odreene operativno-taktike uspjehe, uvijek se hitlerovsko komandiranje, u neto duem periodu, nalo u strategijskoj defanzivi, a svi njihovi planovi i zamisli najee su propadali. N O V je, gotovo redovno, iz svih ratnih ofanziva izlazio ojaan i prenosio plamen ustanka na druga podruja, proirivao postojei slobodni teritorij, stvarao nove partizanske jedinice, uvrivao postignute tekovine i postizao nove politike pobjede. Sigurno je da je jedan od najvanijih inilaca, koji je u njemakom komandiranju stalno stvarao pukotine, bilo to to ono nije raunalo s faktorom revolucije, to u stvari okupatori nikad nisu mogli shvatiti revolucionarnu sutinu borbe naih narodnih masa, borbu ija otrica nije bila uperena samo protiv faistikog okupatora ve i protiv povratka starog kapitalistikog drutva i trule monarhije Karaorevia. Takav cilj borbe, koji se istovremeno postavio u borbi za nacionalno osloboenje od faistikih porobljivaa, dao je oslobodilakom pokretu Jugoslavije onu ogromnu irinu, masovnost, vitalnost i nepobjedivost. Paralelno s borbom za nacionalno osloboenje rjeavani su krupni historijski zadaci socijalistike revolucije. To je bila upravo ona enigma koju okupator nije mogao nikako odgonetnuti. Teko je bilo shvatiti da je jedan patriotski front dobio ve na poetku revolucionarni sadraj koji je u njega znala unijeti Komunistika partija Jugoslavije, jedina jugoslavenska politika snaga koja je u tim tekim danima ostala sa svojim narodom i povela ga u borbu.

Vojno-politiko rukovodstvo Treeg Reicha ilo je za razbijanjem i ereenjem Jugoslavije, provodilo nevien teror i udovine zloine i masovno unitenje naroda ne bi li uguilo svaku pomisao na otpor i borbu. Upravo je izvanredna historijska zasluga KPJ, njenog rukovodstva i posebno druga Tita to se znala suprotstaviti toj politici cijepanja i komadanja zemlje, politici razbuktavanja zvjerske nacionalistike mrnje i ubijanja ljudi, to se oduprla namjerama koje su imale za cilj da trajno zavade i razdvoje jugoslavenske narode. KPJ je umjela da sve te negativne faktore i teku situaciju iskoristi i pretvori u bumerang i odskonu dasku za mobilizaciju masa u borbi protiv faistikih agresora i nosilaca njihove politike u zemlji. U svim svojim procjenama situacije, hitlerovsko vojno i politiko rukovodstvo ipak se preteno oslanjalo na matematiku: brojni odnos vojnih snaga, premo ljudstva i tehnike. O n o je teilo da likvidira N O B pomou velikih ofanzivnih akcija, nanosei vojniki poraz protivniku, ali nije shvaalo da se ne moe pobijediti ona neunitiva revolucionarna energija i snaga pobunjenog naroda, koji je bio spreman da u toj borbi ide do kraja ne prezajui ni od najveih rtava i odricanja. Narodne mase su osjeale, a Komunistika partija je to izrazila u jasnoj orijentaciji, da borba protiv okupatora nee uroditi pravim plodom ako ne donese i osloboenje od starog drutvenog kapitalistikog poretka, koji je nanio toliko zla naim narodima. Vladajua klasa i monarhija stvorile su dravu bijede i nacionalnog bespravlja, a svojom kapitulantskom i izdajnikom politikom gurnule su zemlju u katastrofalan poraz i najcrnje faistiko ropstvo, u kojem je bila dovedena u pitanje fizika egzistencija naih naroda. Narod je bio svjestan da bi povratak na staro znaio poraz borbe i revolucije i da bi sve rtve date u toj borbi bile uzaludne. Usporedno s razvojem oruane borbe i oslobodilake vojske, N O P je u toku borbe donosio krupne politike i revolucionarne odluke koje su davale jasnu perspektivu i udarile peat novom ivotu, novoj vlasti, novoj Jugoslaviji i buduem razvoju zemlje. Sva ta vojna i politika aktivnost bila je duboko povezana, to je N O P uinilo jedinstvenim i nepobjedivim, a neprijatelja je stalno dovodilo u zabunu, nedoumicu i nemogunost da nae izlaz iz situacije. Stoga, se i deavala jedna neshvadjiva i nesvakidanja pojava da su poslije svake neprijateljske ofenzive jedinice N O V - a izlazile jae i redovno poduzimale svoje ofenzivne akcije, nanosei neprijatelju osjetne udarce i poraze.

Objektivni i subjektivni uvjeti dizanja ustanka i njegovog pretvaranja u revolucije i konanu pobjedu Poraz Pavelieve vojske, likvidacija njegove nakazne N D H , kao i poraz svih ostalih kvislinga i unutranje kontrarevolucije u zemlji, povezani su s porazom koji je faistiki okupator doivio u naoj zemlji. Z a t o je i teko

govoriti posebno o N O B - u u Hrvatskoj i nekim njenim specifinostima, a da se to ne povee s N O P - o m Jugoslavije u cjelini, pod rukovodstvom CK KPJ i druga Tita. Prije nego to iznesemo vojno-politiku situaciju u zemlji u posljednjoj fazi rata i nastupanje etiriju jugoslavenskih armija u samo srce Pavelieve drave i konano osloboenje Slovenije i cijele Jugoslavije, prije nego to iznesemo glavne elemente situacije prije zarobljavanja cjelokupne Pavelieve vojske s ustakim generaltabom i predaju taba njemake grupe armija E i njenog komandanta generala von Lohra, vratit emo se u osnovnim crtama na bitne momente naeg NOB-a, dizanje ustanka i njegovog pretvaranja u pobjedonosnu revoluciju. U tome e se vidjeti osnovne karakteristike revolucije u Jugoslaviji, koje su svojstvene oslobodilakoj borbi i u Hrvatskoj, bez obzira na neke specifinosti koje su postojale i koje ne negiraju te osnovne karakteristike vaee za cijelu zemlju. Kada se govori o uvjetima u kojima se razvijao na oslobodilaki rat i socijalistika revolucija, onda se obino govori o objektivnim i subjektivnim uvjetima i faktorima koji su bili presudni za uspjeno otpoinjanje ustanka i njegovo pretvaranje u opeoslobodilaki rat i pobjedonosnu revoluciju. Opi vanjski objektivni uvjeti, vanjskopolitika situacija, odnosno meunarodni okvir koji je pogodovao uspjenom otpoinjanju i voenju nae revolucije, nesumnjivo je bio rat antifaistike koalicije: SSSR-a, Velike Britanije i S A D protiv sila Osovine. Vezujui uza se glavne snage faistikih armija, angairajui ogromne vojne, ekonomske i moralne potencijale, rat antifaistike koalicije davao je perspektivu pobjede i onim snagama u pojedinim zemljama koje su ile u ustanak i zapoele borbu protiv nacizma. Uee SSSR-a u tom ratu i toj koaliciji kao velike socijalistike zemlje, koja je, sa svoje strane, ponijela glavni teret rata i pretrpjela najvee rtve, bilo je tada garancija da se borba malih naroda protiv faizma nee izigrati. A k o i bude nekih pekulacija, bilo je jasno da e opa konstelacija odnosa biti takva da e naa revolucija snagom svoje unutranje moi i svog jedinstva odoljeti takvim eventualnim pritiscima i obraniti se. K a o unutranji objektivni povoljni uvjeti za uspjean poetak borbe i njeno dovoenje do kraja bile su nagomilane drutvene i politike suprotnosti stare Jugoslavije, koje su okupacija i komandanje zemlje jo vie zaotrili. Kao vaan unutranji uvjet moramo odmah spomenuti nerijeeno nacionalno pitanje u staroj Jugoslaviji, to je bio jedan od velikih i vornih unutranjih drutveno-politikih problema koji su rastrzavali zemlju. Buroaski sistem bio je nesposoban da rijei nacionalno pitanje; on ga je do krajnjih granica zaotravao. Centralizam i velikosrpski hegemonizam, negirajui nacionalna prava jugoslavenskih nacija, manifestirao je svoju pravu prirodu kroz diktaturu i teror, razbuktavao je otpor i masovne nacionalne pokrete, ali je pridonosio i razvitku ekstremnih separatistikih

grupa, koje su ile na razbijanje Jugoslavije kao dravne zajednice. Faistiki okupator je iskoristio to nagomilavanje nacionalnih sukoba, razdora i mrnje te je do nevienih razmjera koristio te suprotnosti u organiziranju bratoubilakog rata i ovinistike odmazde. Na toj politici faistiki okupator je i zasnovao svoju vladavinu koja je okategorizirana kao vladavina krvavog terora i divljakih obrauna koji su doveli u pitanje i nacionalni opstanak pojedinih naroda. Nacionalno je pitanje dolaskom okupacije dovedeno do usijanja i moglo se rjeavati samo oruanom borbom, dizanjem ustanka protiv okupatora i svih nosilaca nacionalnog ugnjetavanja i zvjerskog ovinistikog razraunavanja. Socijalna bijeda i polukolonijalna zavisnost stare Jugoslavije, borbe imperijalistikih grupa za dominaciju u njoj - karakteristike su predratnog perioda ivota zemlje, to se naroito zaotrilo u posljednjoj fazi pred rat. Kasnije je okupator nastojao da itavu nau privredu podredi svom ratnom kursu. Z a t o je okupacija, sa svoje strane, donijela beskrupuloznu pljaku i otimainu naih nacionalnih bogatstava. Ne samo ivot, nego i lina imovina svakog naeg graanina - koji je u odnosu na okupatora bio graanin drugog i treeg reda - mogla je svakog momenta biti prisvojena i opljakana. Izmeu vladajuih buroaskih krugova, koji su se gotovo kompletno stavili u slubu okupatoru da bi zadrali svoje klasne pozicije, i narodnih masa jaz se jo vie produbio. Ta suprotnost mogla se rjeavati samo oruanom borbom. Suprotnost izmeu nacionalnih buroazija i pojedinih grupa unutar vladajuih krugova dovedena je u uvjetima okupacije takoer do vrhunca. Ma koliko da se kasnije buroaske vladajue grupe svih nacija i boja udruuju i objedinjuju svoje napore u borbi protiv NOP-a, njihove suprotnosti ostaju evidentne. Razvijajui u poetku svoje ekstremne nacionalistike programe i zvjerske pogrome, vodei zloinaku politiku prema drugim nacijama, optuujui narod zbog politike njegovih izdajnikih politikih vrhova, vladajue grupe razliitih kvislinga pod pritiskom NOB-a morale su prelaziti preko svojih osnovnih politikih programa i antagonistikih interesa i suraivati s konkurentskom buroazijom drugih nacija. Ustae su bile prisiljene da surauju s etnicima, a Draa Mihailovi s Paveliem, i obratno. Oni su morali prijei preko svojih ciljeva, s kojima su demagoki u poetku uspijevali da dobiju podrku jednog dijela zaostalijih masa. Sve ih je to u odnosu na N O P dovodilo u nezavidan poloaj, izolaciju, potkopavanje bazinih interesa i programa na osnovi kojih su i doli na vlast. Naravno, sve je to pogodovalo razvijanju i irenju N O P - a , stvaranju iroko zasnovanog patriotskog fronta koji je znaio negaciju svih buroaskih graanskih partija. To je odgovoralo najdubljim interesima najirih slojeva svih naroda Jugoslavije. Suprotnosti izmeu njemakih i talijanskih interesa u pitanju utjecaja i dominacije u Jugoslaviji bile su takoer evidentne i one su u datim trenucima objektivno slabile nae protivnike.

To je bio unutranji splet objektivnih uvjeta koje je donio razvitak drutveno-politikih suprotnosti i sukoba, i sve je zavisilo od toga da ih subjektivne snage, koje su historijski bile predodreene da ih rijee, na vrijeme uoe, pravilno ocijene i maksimalno iskoriste za otpoinjanje borbe i njihovo razrjeavanje kroz ustanak i revoluciju. Prvi subjektivni faktor, glavna drutveno-politika pokretaka snaga, bila je Komunistika partija Jugoslavije, koja je imala presudnu ulogu da pravilno procijeni i iskoristi sve te vanjske i unutranje objektivne uvjete i da odredi: - vrijeme poetka ustanka - cilj i karakter ustanka i njegovo pretvaranje u revoluciju - forme i organe borbe. Pravilna politika linija KPJ, koja je znala iskoristiti sve te suprotnosti i slabosti buroazije i okupatora, koja je znala da se osloni na raspoloenje masa za borbu, bila je od presudne vanosti za organiziranje ustanka i uspjeh borbe. KPJ je bila jedina integralna jugoslavenska snaga, jedini politiki faktor s prihvatljivim jugoslavenskim programom koja je bila sposobna da okupi sve narode Jugoslavije, usprkos graninim barijerama i drugim tekoama koje su nametnuli okupator, bratoubilaka borba i izdaja. Sve graanske partije ili su izdale, ili su se raspale. Drugi subjektivni faktor bila je svijest o neophodnosti borbe u najveem dijelu narodnih masa, spremnih da za ciljeve osloboenja zemlje i stvaranje nove Jugoslavije podnesu i najvee rtve. T a k v o j svijesti znatno je pridonio prethodni politiki rad komunista i svih progresivnih, lijevih snaga u zemlji, ali je ta svijest sigurno i rezultat svijetlih tradicija borbe naih naroda protiv vjekovnog ugnjetavanja i tuinskih zavojevaa. K a o vaan subjektivni faktor, znaajan za nau pobjedu, bila je nesumnjivo injenica da nas je predvodio takav ovjek kao to je bio Josip Broz Tito, generalni sekretar KPJ i vrhovni komandant N O V - a i POJ-a, koji je iznikao iz dubina radnikog pokreta Jugoslavije, stekavi prethodno ogromna iskustva svojim ueem u velikoj oktobarskoj revoluciji i, kasnije, u klasnoj borbi radnika u naoj zemlji. On je sigurno poveo narodnooslobodilaku borbu, znao dati ustanku jasne smjernice i ciljeve, nepogreivo odrediti karakter, forme i organe borbe. On je znao odrediti etape razvoja borbe i postavljati jasne zadatke. Sve ga je to posebno istaklo kao velikog majstora partizanske taktike i glavnog protagonista postepenog pretvaranja partizanske vojske u oslobodilaku revolucionarnu armiju. K a o majstor revolucionarne strategije i taktike, Tito je naao najbolji nain stvaranja irokog antifaistikog oslobodilakog fronta, pretvorivi ustanak u pobjedonosnu revoluciju u specifinim uvjetima patriotskog rata. To ga je uinilo istinskim voom svih naroda Jugoslavije, poznatim daleko izvan granica nae zemlje. Poziv na ustanak i ocjena momenta. - Uspjeno dizanje ustanka i njegovo razvijanje nije KPJ postigla odjednom i preko noi. Kao najprozoo

gresivniji borbeni odred radnike klase i svih naprednih snaga zemlje, KPJ je nekoliko godina pred rat upozoravala na faistiku opasnost i pripremala svoje kadrove i iroke slojeve naroda za otpor i borbu protiv faistike opasnosti. Ona je pokrenula svoje lanstvo na obranu zemlje u aprilskom ratu. Poslije katastrofalnog poraza zemlje, uslijed izdaje vladajue garniture, KPJ je mobilizirala sve svoje kadrove, sve svoje lanove, skojevce i sve progresivne ljude patriote i antifaiste u odluan boj za slobodu. Aktivnost CK KPJ, na elu s Titom, bila je velika. Na sam dan ulaska okupatora u Zagreb, 10. aprila 1941, CK KPJ je odrao sjednicu, ocijenio vojno-politiku situaciju i, pripremajui se za borbu u bliskoj budunosti, osnovao Vojni komitet s Titom kao generalnim sekretarom Partije na elu koji treba da rukovodi oruanom borbom. S te sjednice izdan je 15. aprila proglas upuen narodima Jugoslavije da se pripreme za teku borbu protiv faizma, protiv domaih izdajnika, a za bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije. Poslije te sjednice mnogi lanovi CK KPJ bili su poslani u razne krajeve zemlje, obilazili su partijske organizacije radi pripremanja ustanka. Prvog maja 1941. izaao je i drugi proglas CK KPJ, u kojem se pozivaju narodne mase da budu spremne za borbu protiv okupatora, protiv domaih izdajica i bratoubilakog rata, a za bratstvo i jedinstvo svih balkanskih naroda. U Zagrebu je poetkom maja 1941. odrano zemaljsko savjetovanje delegata svih nacionalnih partijskih rukovodstava (izuzev delegata Makedonije). 1 Na ovom tzv. majskom savjetovanju odreen je jasan kurs za ustanak i borbu protiv okupatora i njihovih pomagaa, za stvaranje jedinstvenog fronta svih patriotskih snaga, protiv ekanja i pasivnosti i nadanja da e nas netko drugi izvana osloboditi. Poslije toga sjedite CK KPJ prenosi se u Beograd. Svi uesnici majskog savjetovanja odlaze na teren, obilaze osnovne organizacije i rukovodstva, u mnogim krajevima zemlje, vre pripreme i daju instrukcije za dizanje ustanka. Prikuplja se oruje, sanitetski materijal, oprema, ui se rukovati orujem. U to vrijeme nastaju teki dani za nae narode. Svuda masovni pokolji, nevien masovni teror okupatora i mrskih izdajnika. Politbiro CK KPJ sastaje se u Beogradu istog dana kada je Njemaka napala SSSR - 22.. juna 1941. Poslije te sjednice izdaje se proglas upuen svim narodima Jugoslavije. Sline proglase izdaju i sva nacionalna partijska rukovodstva. U svim tim proglasima pozivaju se narodi Jugoslavije na sveopi narodni ustanak. Ustanak i revolucija sada su postali akcioni program KPJ. Otpoinjanje ustanka postaje sve vie pitanje dana. Takvim sistemskim radom i pripremama za oruani ustanak raskrinkani su svi oni koji su bili za kolaboraciju s okupatorom, kao i oni koji
1 Sekretar PK KPJ za Makedoniju Metodije Satorov odbio je da prisustvuje ovom savjetovanju, smatrajui da su za njega mjerodavne samo odluke CK bugarske patije.

2.01

su smatrali da jo nije vrijeme za borbu i da treba ekati. Shvaanja da jo nije vrijeme za ustanak i borbu nije imao samo jedan dio buroazije koji se oslanjao na jugoslavensku izbjegliku kraljevsku vladu u Londonu, niti samo etnici Drae Mihailovia ili reakcionarno vodstvo HSS-a sa predsjednikom stranke drom Vlatkom Maekom, nego i komunistike partije u mnogim drugim zemljama, koje su ocijenile da nema uvjeta za borbu jer je faizam na vrhuncu svoje moi i snage. Rukovodstva mnogih komunistikih partija smatrala su da se ustanak protiv faizma mora provoditi po starim iskustvima i ablonama, u velikim gradovima i industrijskim centrima pomou barikada. Sume i partizansku vrstu rata treba, navodno, ostaviti neprijatelju, koji e morati da bjei iz gradova itd. ivot i praksa potpuno su demantirali takva shvaanja. CK KPJ donosi 27. juna odluku da se obrazuje Glavni tab Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) i za njegovog komandanta odreduje Josipa Broza Tita. etvrtog jula 1941. odrava se u Beogradu proirena sjednica Politbiroa CK KPJ, na kojoj je odlueno da partizanski rat bude osnovni oblik razvijanja ustanka; da se narodima Jugoslavije uputi poziiv na ustanak itd. 1 U smislu odluka donijetih 4. jula 1941, objavljuje se proglas kojim se svi narodi Jugoslavije pozivaju na oruanu borbu protiv okupatora, a komunistima se nalae da organiziraju partizanske odrede i da rukovode oslobodilakom borbom. U tom proglasu se, izmeu ostalog, kae: Narodi Jugoslavije: Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i drugi!... Vi ste pobedeni u ratu, ali niste pokoreni. Slavne tradicije borbe za pravdu i slobodu vaih dedova ne smejit biti zaboravljene. Sada je vreme da pokaete da ste dostojni potomci svojih slavnih predaka. Sada je vreme, sada je kucnio as da se dignete svi kao jedan u boj protiv okupatora i njihovih domaih slugu, krvnika naih naroda. Ne prezajte ni pred kakvim terorom neprijatelja. Na teror odgovarajte masovnim udarom po najosjetljivijim takama faistinih okupatorskih bandita. Unitavajte sve - sve to koristi faistikim osvajaima. Ne dozvolimo da nae eleznice prevoze ratni materijal i druga sredstva koja slue faistikim hordama i njihovoj borbi protiv Sovjetskog Saveza. Stvorimo od nae zemlje opsednutu tvravu za faistike osvajae. Partija je ula u ustanak sa 12 000 lanova i 40 000 skojevaca. Ustanak je buknuo u julu 1941. u veem dijelu Jugoslavije. Opi ustanak izbio je s razliitim intenzitetom. Po svojoj masovnosti naroito je bio karakteristian ustanak u Crnoj Gori, Srbiji, zatim u pojedinim oblastima Bosne, Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. U drugim krajevima ustanak nije imao formu opeg ustanka, ali se postepeno kontinuirano razbuktavao, poev
1

Taj dan, 4. juli, slavi se kao Dan borca.

9 m

od manjih oruanih grupa brigada i divizija.

do stvaranja partizanskih odreda i kasnije

Do kraja 1941. partizanske snage Jugoslavije ve su imale vie od 50 veih partizanskih odreda, desetak samostalnih veih bataljona i blizu stotinjak manjih partizanskih odreda koji su brojali 30-50 boraca. Stvorena je i i. proleterska brigada. Brojano stanje naoruanih boraca kretalo se oko 80 000, ne raunajui mnogobrojne aktiviste na terenu i u pozadini neprijatelja i one koji nisu mogli biti naoruani jer nije bilo odmah toliko oruja. Trebalo ga je oteti od neprijatelja. Okupator je morao pojaavati drati 620 000 vojnika svrstanih u pukova, samostalnih bataljona i krvav i surov rat, koji e trajati pobjedom N O P - a Jugoslavije. svoje snage i na teritoriju Jugoslavije vie od 30 divizija, vei broj brigada, specijalnih jedinica. Poeo je estok, etiri godine i zavriti trijumfalnom

Odreivanje ciljeva i karaktera borbe - Stara Jugoslavija je propala u plamenu rata, tako rei bez ozbiljnijeg vojnog otpora. Okupacija je razbila Jugoslaviju kao dravnu zajednicu i sam poredak u njoj. Jugoslavija je bila jedna od najslabijih toaka versajskog sistema. Voditi mase u borbu protiv najcrnje faistike diktature bilo je mogue samo uz uvjet otvaranja jasne perspektive koja je znaila negaciju te kreature od drave kakva je bila stara monarhistika Jugoslavija, zemlja bezakonja i svakovrsnog bespravlja, eksploatacije i bijede. Prvi i najvaniji zadatak bila je borba protiv okupatora kao glavnog neprijatelja i njihovih pomagaa, domaih izdajnika, na platformi stvaranja najireg jedinstvenog fronta svih patriotskih snaga u zemlji. Ali revolucionarna sutina borbe ispoljila se upravo u tome to se istovremeno postavilo i pitanje, iako ne u prvom planu, borbe protiv povratka starog stanja i sistema koji snosi, izmeu ostalog, i odgovornost za katastrofalni ratni poraz zemlje i njeno dovoenje u najcrnje faistiko ropstvo. Izvrenju toga revolucionarnog cilja umnogome su pridonijeli i sami nosioci starog poretka, koji su se listom stavili u slubu okupatora, postavi njegove sluge i trabanti. Nitko ne bi mogao narodne mase pokrenuti u teku, dugotrajnu i surovu borbu, punu velikih rtava i odricanja, da se nije postavila jasna perspektiva stvaranja nove Jugoslavije na socijalistikim osnovama. Ostvarujui takvu revolucionarnu perspektivu, poeli su se od prvih dana borbe masivno stvarati na slobodnom teritoriju narodnooslobodilaki odbori kao nova narodna vlast. Oni su se tamo gdje je bilo uvjeta stvarali i na okupiranom teritoriju. iroke mase, rukovoene komunistima, postavile su i pitanje federativnog ureenja nove drave i stvaranja bratske zajednice ravnopravnih naroda. Isto tako postavilo se i pitanje zbacivanja monarhije i kralja Petra, u ije su se ime stvarali etniki odredi koji su suraivali protiv

N O B - a na strani okupatora. Z b o g meunarodnih odnosa i kompliciranosti meunarodnog poloaja N O P - a Jugoslavije, ostavljeno je da 0 pitanju zbacivanja monarhije odlui sam narod poslije rata. Ali u toku rata to se pitanje nije nikad skidalo s dnevnog reda. To je bio cilj za koji se trebalo boriti. Kroz iroko organiziran nacionalno-oslobodilaki rat i ostvareni jedinstveni front narodnih masa istovremeno je ostvarena i socijalistika revolucija. U procesu antifaistike borbe u prvom redu na slobodnom teritoriju vrena je eksproprijacija kapitalista i krupne buroazije, ali iskljuivo kao suradnika okupatora i izdajnika naroda. Time je po jednoj unutranjoj logici borbe dolo do ruenja kapitalistikog sistema i stvaranja nove drutvene strukture na socijalistikoj osnovi. Formuliranjem takvih ciljeva i odreivanjem takvog karaktera i sutine borbe od strane CK KPJ i druga Tita, graanski rat u klasinoj formi bio je izbjegnut, a revolucija je pobijedila relativno lake i s manje gubitaka. T a m o gdje se takvog kursa, linije i taktike borbe nije dosljedno dralo, gdje je dolazilo do lijevog skretanja, tamo su ustanak i revolucija doivljavali teke udarce 1 krize, a gubici su bili mnogo vei. Forme i organi borbe. Partizanski rat postao je glavni oblik openarodnog ustanka - Stvaranje partizanskih odreda i njihovo postepeno pretvaranje u krupnije jedinice oslobodilake vojske bile su prave forme koje su u toj situaciji jedine obezbjeivale uspjeh. CK i drug Tito doli su brzo do ocjene i zakljuka da diverzije i borbe u gradovima preko barikada, angairajui, kao jedine nosioce takve borbe, industrijski proletarijat, ne mogu biti glavni oblik borbe. Diverzije i sabotae mogu ostati kao pomona forma u veim gradovima i na neosloboenim teritorijima radi politikog pridobijanja i angairanja to veeg broja aktivista i simpatizera pokreta, irenja i jaanja J N O F - a i demoralizacije neprijatelja. Samo kroz formu partizanskog rata data je mogunost mobilizacije irokih seljakih masa i svih radnih ljudi u borbene odrede, mogunost manevriranja protiv po broju, naoruanju i modernoj ratnoj tehnici daleko nadmonijeg neprijatelja. Na elu tih odreda stajali su najsposobniji i oprobani partijski kadrovi kao vojni i politiki rukovodioci koji su znali revolucionirati mase boraca i narod na teritoriju gdje su ti odredi stvarani i odakle su se otiskivali u borbe i vraali. Za stvaranje partizanskih odreda, njihovu organizaciju, ustrojstvo, snabdijevanje i taktiku izbjegavanja frontalnog naina borbe, za perspektive razvoja odreda u krupnije vojne jedinice, znaajne su bile direktive Glavnog taba Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije, koje su i o . augusta 1941. objavljene u Biltenu Glavnog taba. Nije bilo jednostavno ocijeniti karakter i ciljeve revolucije, niti odrediti glavne forme borbe koje odgovaraju odreenom trenutku vojno-politike situacije i mogunosti naih vlastitih snaga i procjene mogunosti neprijatelja. Svaka faza razvitka traila je precizne ocjene i odreivanje tonih

i realnih zadataka i forma kroz koje se mogu provesti. Svako preskakanje etapa i nesvrsishodno i megalomansko forsiranje, kao i zaostajanje, moglo je dovesti do tekih kriza i potpunog poraza i neuspjeha revolucije. Ideja o stvaranju slobodnih teritorija na kojima e se razvijati partizanske snage i odatle otiskivati u ratne pohode takoer je originalna zamisao, koja je pridonijela jaanju i uvrenju partizanskih jedinica. Tu se vrila popuna boraca, lijeili su se ranjenici, vrilo snabdijevanje, pravile baze, sklonita, stvarale radionice gdje se popravljalo oruje, pravile bombe, ila i popravljala odjea itd. T u , na slobodnom teritoriju, odvijao se iroko razgranat, dobro organiziran politiki rad u masama. Narod je u svim prilikama bio uz svoje partizane, to je imalo i te tako velik moralni uinak na borbeni elan partizanskih boraca. Ta povezanost naroda i vojske davala je onu snagu, vrstinu i vjeru u pobjedu. T u , na slobodnom partizanskom teritoriju, stvarala se nova drava. Teritorij se mogao u sluaju potreba pomjerati, proiravati, odnosno u sluaju gubitka slobodnog teritorija uslijed najezdne jakih snaga neprijatelja stvarao se novi na drugom mjestu. Naravno, politiki rad i djelovanje JNOF-a odvijao se i izvan slobodnog teritorija, to se naroito odnosilo na Sloveniju, gdje je OF kao ilegalna organizacija pod vodstvom KPS djelovao iroko i najvie upravo na neosloboenom teritoriju. Relativno malo geografsko prostranstvo Jugoslavije, ogranieni ljudski i ekonomski potencijal u odnosu na faistikog okupatora, djelovali su, ire gledajui, kao oteavajua okolnost u borbi protiv do zuba naoruanog, jako pokretljivog i uz to jako okrutnog neprijatelja. S obzirom na to da je ustanak obuhvatio iroke narodne mase, skoro svako selo, svaki zaselak, mnoge gradove i itave teritorije na kojima su bili zaposjednuti prelazi, prijevoji i znaajni klanci, sve je to predstavljalo i za okupatora nepremostive tekoe. Trebalo je syoje relativno velike snage razvlaiti na desetine hiljada mjesta, zatiim uvati privredne objekte, komunikacije, vojne toke, mostove itd. Razvlaei se na hiljade kilometara, okupator je morao svoje jedinice usitnjavati i na taj nain gubiti svoju udarnu mo. Z b o g irine partizanskog rata du itavog jugoslavenskog teritorija, ustanak je estoko iznenadio neprijatelja i onemoguio mu da u prvi mah djeluje koncentrino i skupno. Razvitak borbe i pokuaj okupatora da prikupljene jae snage koncentrino usmjerava kao kaznene ekspedicije na odreene partizanske slobodne teritorije koji su mu se u datom momentu uinili najopasnijima uvjetovali su, s druge strane, da partizanski pokret takoer stvara krupne vojne jedinice, brigade, divizije i korpuse, radi pariranja neprijatelju. To je, sa svoje strane, pridonijelo brem procesu stvaranja N O V - a , koji je uskoro bio u stanju da poduzme ofanzivne akcije irih razmjera, da zauzima utvrene gradove i itave teritorije koje je neprijatelj do tada drao ili kontrolirao. Savjetovanje odrano z6. IX 1941. u Stolicama kraj Krupnja (zapadna Srbija), kojem su prisustvovali predstavnici N O P - a iz cijele zemlje, bilo je 2.05

veoma znaajno za sumiranje tromjesenih iskustava borbe. Naroito su bila znaajna iskustva u stvaranju i organiziranju slobodnih teritorija za stvaranje krupnih partizanskih jedinica. Odlueno je da nacionalni i pokrajinski komiteti KP imenuju glavne tabove narodnooslobodilakih partizanskih odreda, a da se dosadanji Glavni tab za cijelu zemlju preimenuje u Vrhovni tab narodnooslobodilakih i partizanskih odreda Jugoslavije. Takoer su usvojeni i vrlo znaajni zakljuci u vezi sa stvaranjem N O O kao nosilaca prave narodne vlasti. Stvaranje Jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta (JNOF) - kao opepolitikog pokreta i saveza svih patriota, naprednih ljudi i antifaista koji su bili spremni da se bore ili podre borbu za slobodu, imalo je veliko znaenje za daljnji razvoj N O B - a . U JNOF-u su se okupljali ljudi, bez obzira za njihova ranija politika ubjeenja, pripadnost pojedinim graanskim partijama, imovno stanje itd. To nije bila koalicija komunistike partije s drugim graanskim partijama, kakvu su stvarale komunistike partije u nekim drugim zemljama. Z b o g svojih klasnih, uskih interesa i sebinih ciljeva, graanske partije nisu kod nas bile spremne da se bore i da stupaju u savez sa KPJ. Gotovo sve te partije, na ovaj ili onaj nain, stavile su se u slubu okupatora ili pomagale napore da se omete N O B , oslanjajui se i pekulirajui s podrkom zapadnih saveznika jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi. Pojedini poznatiji pripadnici graanskih partija ukljuivali su se u J N O F , u borbu, kao pojedinci, patrioti, u svoje ime. Najiri J N O F ostvaren je u Sloveniji. Stvaranje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije ( A V N O J ) , ije je prvo zasjedanje odrano u osloboenom Bihau z6. i Z7. novembra 194z, znailo je konstituiranje opejugoslavenskog politikog tijela koje je predstavljalo jedinstvo svih snaga ukljuenih u N O P sa zadatkom da dalje rukovodi borbom naroda Jugoslavije za konano osloboenje. Veliki partizanski teritorij predstavljao je partizansku dravu koja je imala svoju vlast i vojsku. Pojavom narodnooslobodilakih odbora u svakom selu i veem naselju izrasli su novi organi vlasti. Njihovim povezivanjem kroz opinske, kotarske i kasnije okrune i oblasne N O O , zatim odbore koji su se stvarali u nacionalnim i pokrajinskim okvirima, zamijenjen je svrgnuti i razbijeni okupatorski i kvislinki aparat vlasti. Sve je to, sa svoje strane, najjasnije govorilo da mee biti povratka na staru vlast i stari poredak. N o v u vlast vie nitko nije mogao unititi i narodu nametnuti neto drugo od onoga to on eli. Ve 16. IX 1941. stvoren je Slovenski narodnooslobodilaki odbor. Novembra 1941. stvoren je Glavni narodnooslobodilaki odbor Srbije. Februara 194z. odrana je skuptina crnogorskih i bokeljskih rodoljuba, koja je izabrala Narodnooslobodilaki odbor za Crnu Goru i Boku. Stvarani su i drugi masovni organi NOP-a. U Bosanskom Petrovcu je 7. i 8. decembra 1942. odrana Prva zemaljska konferencija Antifaistikog

, ta %ena Jugoslavije (AF2), koja je u svojim redovima okupila stotine hiljada ena irom Jugoslavije. Za predsjednicu A F Z - a Jugoslavije izabrana seljanka, popularna Kata Pejnovi, kojoj su ustae ubile tri sina i mua, a ona je sa dvije keri otila u partizane. M a j k a Kata, kako su je zvali liki partizani, razvija se u vrsnu i legendarnu enu - revolucionara i rukovodioca. Pod rukovodstvom CK SKOJ-a, z7. i 29. decembra 194z. odran je u Bihau Prvi kongres antifaistike omladine Jugoslavije, na kojem je stvoren Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije (USAOJ). Veina boraca N O V - a i POJ-a bili su omladinci i omladinke (oko 75 %>), a stotine hiljada mladih bile su ukljuene u radne brigade koje su ubirale ljetinu i zbrinjavale ranjenike, radile na snabdijevanju vojske, uestvovale na ruenju cesta i eljeznikih pruga, obavljale kurirske i obavjetajne zadatke itd. Na osloboenom teritoriju izlazili su mnogi listovi, kao to su: Borba, Vjesnik, Glas, Naprijed, Slovenski poroevalec, Ljudska pravica, zatim stotine biltena i zidnih novina u jedinicama i pozadini. Na slobodan teritorij doli su mnogi pisci, glumci, slikari, kipari, muziari, tako da je i po zamahu kulturno-prosvjetne djelatnosti u masama partizanski teritorij bio prava narodna drava. Ureenje nove drave na federativnom principu bilo je glavna karika u rjeavanju nacionalnog pitanja u naoj zemlji, koje biva vlast nije htjela niti je zbog svoje klasne i psiholoko-historijske ogranienosti mogla rijeiti. Proklamiranje ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije i zasnivanje dravne zajednice na federativnim principima sve je vie suavalo politiku osnovu okupatora i raskrinkavalo separatistiku buroaziju i hegemonistiko-centralistike snage kao antinarodne elemente i poslune sluge faistikih okupatora i drugih mranih reakcionarnih snaga. N O P je dobijao sve vie na masovnosti i poletu. Zahvaljujui pravilnoj ocjeni momenta dizanja ustanka, preciznom odreivanju karaktera ustanka, formi i organa borbe te njihovom prirodnom, postepenom i adekvatnom razvoju koji je odgovarao svakoj etapi borbe, mogli su se ve na prvom koraku ostvariti veliki uspjesi i ogromni rezultati. U toku 194z. godine partizanske snage su narasle na 150000 naoruanih boraca, okupljenih u 9 divizija, z korpusa, 38 partizanskih brigada, 36 partizanskih odreda i bezbroj manjih oruanih grupa. Osloboeni teritorij iznosio je 48 000 km 2 (teritorij vei od vicarske). Neprijatelj je bio prinuen da prijee u defanzivu, a okupatorsko-kvislinka vlast zadrala se samo tamo gdje su bili jaki neprijateljski garnizoni i uz vanije komunikacije koje je neprijatelj titio i kontrolirao. Okupator je bio prisiljen da poveava svoje snage, tako da je 194z. godine na teritoriju Jugoslavije bilo 8zo 000 vojnika okupatorskih i kvislinkih snaga (39 divizija, iz brigada i 130 samostalnih bataljona).

Drugo

zasjedanje

AVNOJ-a

Neprijateljske snage se i 1943. godine nalaze u strategijskoj defanzivi, drei samo vee gradove, vanije komunikacije, vee privredne objekte i rudnike. Politiki i vojniki razbijene su etnike snage Drae Mihailovia. U vrijeme kapitulacije Italije razoruana je veina talijanskih divizija. Osloboena je, izuzev nekoliko gradova, gotovo cijela Dalmacija, Primorje, Istra, Slovensko primorje, Dolenjska i Notranjska. Veliina slobodnog teritorija iznosila je preko 160 000 km 2 , tj. 2/s Jugoslavije. Krajem godine N O V je brojao preko 300 000 boraca svrstanih u 9 korpusa, 27 divizija, 93 brigade i 108 partizanskih odreda. Neprijatelj je zbog kapitulacije Italije imao neto manje snage nego prethodne godine, oko 630.000 vojnika, od ega su kvislinzi raspolagali sa 300 000 vojnika. U drugoj polovini 1943. godine konstituirana su u svim jugoslavenskim zemljama antifaistika vijea kao politika predstavnika tijela N O B - a i kao vrhovni organi nove vlasti. Zasjedanja antifaistikih vijea provedena su u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Sandaku. U Srbiji je konstituiranje antifaistikog vijea bilo izvreno u jesen 1944. godine. U takvoj situaciji dolo je 29. novembra 1943. do historijskog II zasjedanja A V N O J - a , kada su donijete vane odluke za daljnji razvitak revolucije i stvaranje nove Jugoslavije. Odlueno je: - da se kralju zabrani povratak u zemlju do svretka rata, kada e narod plebiscitarno odluiti o obliku vladavine i dravnom ureenju; - da se drava izgradi na federativnom principu koji e obezbijediti da svi narodi budu ravnopravni; - proglaeno je prikljuenje Slovenskog primorja, Beneke Slovenije, Istre i jadranskih otoka Jugoslaviji; - anulirani su i podvrgnuti reviziji svi ugovori jugoslavenske kraljevske izbjeglike vlade; - odaje se priznanje N O V - u Jugoslavije i dodjeljuje se naziv marala Josipu Brozu Titu, vrhovnom komandantu N O V - a i POJ-a i generalnom sekretaru KPJ. Odluke II zasjedanja A V N O J - a predstavljaju revolucionarni, dravno-ustavni pravni akt kojim se uspostavlja nova drava. Poloeni su temelji daljnjeg socijalistikog razvitka i samoopredjeljenja naroda. Rijeeno je nacionalno pitanje kao vana karika zajednikog ivota naih naroda. Odluke II zasjedanja A V N O J - a zatekle su i iznenadile veliku trojicu saveznikih voa: Churchilla, Roosevelta i Staljina. Oni su se ve tada, na zasjedanju u Teheranu 28. X I - i . XII 1943, dogovarali o poslijeratnom ureenju svijeta i zacrtavali liniju svojih interesa (podjela interesnih sfera doi e kasnije na jaltskoj konferenciji potpuno do izraaja). U Teheranu je N O V priznat kao saveznika vojska. Zapadne sile su ve tada dole do zakljuka da treba nastojati da doe do sporazuma izmeu izbje-

glike jugoslavenske vlade u Londonu i Nacionalnog komiteta narodnog osloboenja Jugoslavije, nadajui se da e se takvim potezom moi povratiti monarhija. Ukoliko se u toj zamisli ne bi uspjelo, trebalo je bar kompromisima spasiti koliko-toliko svoj utjecaj. im se Churchill vratio iz Teherana, odmah je pozvao kralja Petra i predsjednika izbjeglike vlade Puria i traio da otpuste svog ministra Drau Mihailovia jer surauje s Nijemcima. Churchillovi potezi bili su sraunati na spaavanje buroaskog poretka u Jugoslaviji, to se nije moglo postii s kompromitiranim etnicima Drae Mihailovia i njihovim ortodoksnim pomagaima u izbjeglikoj vladi u Londonu. Churchill je bio prinuen da februara 1944. izjavi pred svojim parlamentom da je N O V , pod vodstvom komunista, jedini borac protiv okupatora. U izbjeglikoj vladi dolazi do raslojavanja i ispadanja onih koji su davali podrku Drai Mihailoviu. Najzad, dolo je do promjene, te je predsjednik vlade postao Ivan Subai, bivi ban Banovine Hrvatske. Na Visu je 16. juna 1944. dolo do sporazuma izmeu Subaia i Tita u osnovnim tokama: da se priznaje novo stanje u zemlji, da saveznici poveaju pomo Narodnooslobodilakoj vojsci i da e se pitanje kralja i oblika vladavine rijeiti poslijeratnim glasanjem naroda za Ustavotvornu skuptinu. Subai je obrazovao izbjegliku vladu u Londonu od linosti koje se nisu kompromitirale protiv NOB-a. Kralj Petar je 29. augusta 1944. formalno oduzeo komandu Drai Mihailoviu i priznao marala Tita za vou jugoslavenskih snaga otpora. Ovakav razvoj dogaaja doveo je do raslojavanja meu emigrantskim krugovima, kao i meu kolaboracionistima u zemlji. Dolo je do osipanja etnika i domobrana. Ali reakcionarne grupe srpske, hrvatske i slovenske buroazije u inozemstvu izjasnile su se protiv sporazuma, a za spas monarhije. Neki emigranti iz rukovodstva HSS-a takoer su se izjasnili za solidarnost s Draom Mihailoviem. Dio slovenske emigracije izjasnio se kroz organizaciju Slovenska zveza protiv sporazuma, kao i dio srpske emigracije okupljene oko tzv. Srpske lige. Ali saveznici su inzistirali na zajednikoj vladi, te je na pregovorima koji su voeni u Beogradu 1. novembra 1944. dolo do stvaranja jedinstvene vlade koja e odgovarati za svoj rad AVNOJ-u. Saveznici su traili da se A V N O J proiri lanovima jugoslavenskog parlamenta iz 1938. godine koji se nisu kompromitirali suradnjom s okupatorom i da se pretvori u Privremenu narodnu skuptinu. Pritisak saveznika da u zemlju doe kralj odbio je Nacionalni komitet narodnog osloboenja Jugoslavije i pristao samo da se imenuje namjesnitvo. Tako je kralj Petar, poslije izvjesnog kolebanja i natezanja, pristao da imenuje namjesnike. On je tom odlukom u stvari abdicirao. Tako je stvaranjem jedinstvene vlade dolo i do meunarodnog priznanja nove Jugoslavije. Put do meunarodnog priznanja, uslijed pritiska izvana na osnovi podjele interesnih sfera meu saveznicima, bio je vrlo teak. T a j put je uspjeno prebroen, u prvom redu zbog velike snage, jedinstva i sposob14 Rat

nosti rukovodstva N O P - a da parira svim zakulisnim manevrima. T a d a , kada je dolo do spomenutog sporazuma i stvaranja jedinstvene vlade, N O V je imao 500 000 vojnika svrstanih u 14 korpusa i 59 divizija i velik broj manjih samostalnih jedinica. U proljee 1945. dolazi do formiranja federalnih vlada u svim naim republikama. Time je ve u toku rata bilo ostvareno federativno ureenje zemlje. Ustavotvorna skuptina je 29. novembra 1945. i formalno definitivno svrgla monarhiju i, izraavajui volju svih naroda Jugoslavije, proglasila republiku - FNRJ.

Borba protiv unutranje kontrarevolucije Poznati unutranji neprijatelji naih naroda, kvislinzi Paveli, Nedi, Rupnik, Sekula Drljevi, Kulenovi i Mei, tefanov, uzelov, Satorov i drugi vrlo su brzo raskrinkani u masama kao vjerne sluge okupatora i kao otvoreni faisti. Meutim, mnogo opasniji neprijatelji od ovih otvorenih faista bile su kontrarevolucionarne snage, koje su se u poetku vjeto prikrivale iza jugoslavenske izbjeglike kraljevske vlade u Londonu, a ova je uivala zvaninu podrku svih drava antihitlerovske koalicije kao vlada zemlje koju je faizam okupirao. Uivajui podrku i najreakcionarnijih krugova Zapada, izbjeglika vlada je na rijeima podravala borbu protiv okupatora, a u praksi je propovijedala politiku ekanja, to je ilo u korist faistikog okupatora i tetilo borbi svih ujedinjenih saveznikih naroda protiv nacizma. Poto je ustanak, usprkos njihovom koenju, poeo i dalje se razvijao, jugoslavenska izbjeglika vlada je preko svojih eksponenata u zemlji organizirala etnike jedinice i gurnula ih u borbu protiv N O P - a i partizanskih jedinica. etnike je u zemlji predvodio pukovnik bive vojske Draa Mihailovi, koji je za svoj uspjean izdajniki rad bio unaprijeen u in generala i imenovan ministrom vojske, mornarice i zrakoplovstva u izbjeglikoj vladi u Londonu. etnici Drae Mihailovia aktivno su i otvoreno suraivali s faistikim okupatorom i zajedniki se ogoreno borili protiv N O V - a . Okupator ih je snabdijevao orujem i opremom. Osnovni cilj tih kontrarevolucionarnih snaga bio je povratak stare monarhistike Jugoslavije. Za ostvarivanje toga cilja nisu se birala sredstva. U borbi protiv N O P - a etnici i drugi unutranji neprijatelji bili su spremni da surauju i s crnim avlom.
G l a v n i nosioci povratka stare kapitalistike, monarhistike Jugoslavije, p r e m a tome i glavni unutranji protivnici N O B - a u prvoj fazi rata, bili su etniki pokret D r a e Mihailovia i reakcionarni dio vodstva HSS-a s Vlatkom M a e k o m , koji je takoer bio za povratak starog poretka.

Politika i taktika i jednih i drugih protivnika bila je da se N O B i jedinstveni oslobodilaki patriotski front, pod vodstvom KP, usmjeri na teren graanskog rata i borbe za vlast. Na taj su nain htjeli mobilizirati sve reakcionarne snage u zemlji i izvan nje za sveti rat protiv komunizma i tako suziti bazu NOP-a, razbiti ga iznutra i unititi. Da bi sauvali svoje klasne pozicije, nisu prezali ni od otvorene suradnje s okupatorom. Naprotiv, trebalo ga je, po njihovoj logici, iskoristiti, a u posljednjim danima rata i agonije faizma lako e se okrenuti ploa i izvriti simbolian napad na okupatora kada se bude povlaio i na taj nain stei legitimaciju za pregovore s pobjednikim silama o preuzimanju vlasti i ponovno zadobijanje ranijih pozicija. etniki voa, bivi pukovnik jugoslavenske vojske Draa Mihailovi, doao je poslije aprilske kapitulacije sa 26 oficira na Ravnu goru (iznad Valjeva), gdje se skrivao do ustanka. Svoje etnike organizirao je poslije ustanka u valjevskom, abakom i uikom okrugu, i to u ime izbjeglike jugoslavenske vlade i kralja. Poeo je odvraati narod od borbe, da nije vrijeme za ustanak, da borbu treba organizirati tek onda kada njemaka armija bude poraena na glavnim frontovima itd. Ne mogavi odmah odvui ljude iz borbe, Draa je pristao da u poetku surauje s NOP-om. Bilo je nekoliko pokuaja vrhovnog komandanta druga Tita do doe do vreg sporazuma Izmeu partizana i etnika na platformi okupljanja svih patriotskih snaga u borbi protiv faizma. Mihailovi je u poetku vjeto taktizirao, izjavljujui da je za suradnju, da bi najzad u toku prve velike neprijateljske ofanzive na slobodni teritorij Srbije, koristei se nastupanjem i terorom okupatora, izvrio izdaju. Na etvrtom kilometru od Uica etnici su 1. i 2. novembra 1941. napali partizanske snage koje su branile svoju Uiku republiku od nasrtaja Nijemaca. Kada su partizani pritjerali etnike u tjesnac, dolo je do ponovnog sporazuma o suradnji, jer je rukovodstvo NOP-a htjelo po svaku cijenu da izbjegne meusobna razraunavanja i eljelo da ostvari jedinstvo borbenih snaga. Privremeni sporazum ponovno je pogaen, i krajem novembra 1941. etnici napadaju partizanske poloaje kod Ivanjice, Uike Poege, Kosjeria i aka. Kod Gornjeg Milanovca obmanom su uspjeli da zarobe 7. etu 1. umadijskog partizanskog odreda, etniki izdajnici su tada 200 partizana te ete, s jo 150 ranije zarobljenih partizana, predali u selu Slovcu Nijemcima, koji su ih u Valjevu sve postrijeljali. Jugoslavenska izbjeglika vlada vjeto je prikrivala suradnju etnika Drae Mihailovia s okupatorom. U obmanjivanju svjetske javnosti ona je ila jo dalje, te je beskrupulozno prisvajala i pripisivala etnicima sve partizanske uspjehe u borbi. U to vrijeme partizanske snage Jugoslavije vezivale su uza se vie neprijateljskih snaga nego cijela engleska armija u Evropi. Takav rad londonske izbjeglike vlade predstavljao je jednu od najveih zavjera protiv naroda Jugoslavije i njihove borbe za nacionalnu nezavisnost. To je i prouzrokovalo da se N O P morao dugo boriti za svoje
14* 211

meunarodno priznanje. Jugoslavenska kraljevska vlada u Londonu koristila se gostoprimstvom saveznike zemlje koja je ratovala protiv nacizma i licemjerno se izjanjavala na rijeima i u propagandi protiv okupatora, a u zemlji je organizirala etniku vojsku koja se borila protiv oslobodilakih snaga. Koristei se poloajem ratujue strane, kraljevska je vlada dobijala od saveznika pomo u oruju koje je doturala etnicima. Tako je nastala, u svakom sluaju, vrlo udna situacija da etnike naoruavaju obje strane - i okupatori, i saveznici - koji izmeu sebe vode jedan od najkrvavijih ratova u historiji. T a k o se pod okriljem okupatora formiraju etnike jedinice, najprije u Srbiji, Crnoj Gori i istonoj Bosni, a neto kasnije u pojedinim krajevima Hercegovine, Bosne, sjeverne Dalmacije, june Like, koje svuda pokuavaju da zabiju no u lea ustanikim snagama i iznutra ih razbiju. Iako u neznatnom broju, bili su po nalogu slovenskih ministara u izbjeglikoj vladi ak i u Sloveniji organizirani etnici pod imenom Plava garda. Postigavi ipak samo djelomino slabljenje ustanikih redova, etnici su se ubrzo otkrili i kompromitirali u masama kao suradnici i mrske sluge faistikih okupatora. S faistikim porobljivaima nae zemlje, s ustaama i ostalim kvislinzima, uestvovali su u borbama protiv NOV-a, u kaznenim ekspedicijama na slobodni teritorij, u odmazdama i zloinima nad nedunim stanovnitvom. Samo da spomenemo primjer kako su u V neprijateljskoj ofanzivi na Sutjesci i Zelen-gori kao gladni leinari i hijene etnici proeljavali teren poslije prolaska njemakih jedinica, pronalazili i ubijali ranjene partizane, borce koji su vodili natovjeansku borbu protiv mnogo nadmonijih njemakih hordi, vjekovnog neprijatelja naih naroda. Te borce, ranjenike, bolesnike, rekonvalescente od tifusa, iznemogle i iscrpljene, muili su, ubijali i klali pravei krvave bakanalije. Slinih primjera ima dosta. Uskoro su etnici bili toliko politiki raskrinkani i vojniki tako potueni da su poslije kapitulacije Italije bili skinuti s jugoslavenske ratne pozornice kao beznaajna vojna snaga s kojom vie ozbiljno nije raunao ni okupator. Pored etnika, reakcionarni dio vodstva HSS-a s Vlatkom Maekom na elu predstavljao je sve do kraja rata takoer kontrarevolucionarnu snagu i politikog protivnika NOP-a. Haesesovski reakcionari nisu birali sredstva u podmetanju klipova u tokove revolucije, inei sve da pasiviziraju hrvatske mase i sprijee njihovo ukljuivanje u NOP. Vodstvo HSS-a predstavljalo je vaan politiki centar okupljanja svih konzervativnih, antinarodnih i antikomunistikih snaga u borbi proti NOP-a koje su teile da zemlji nametnu graanski rat i sprijee formiranje Jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta, da ga razbiju ili bar to vie oslabe. JNOF im je smetao, jer je znaio negaciju graanskih partija i lanog buroaskog parlamentarizma, iza kojeg se krilo pljakako lice dinastije i korupcionake buroazije svih jugoslavenskih nacija.

U toj borbi protiv NOP-a politikantsko vodstvo HSS-a suraivalo je s Pavelievim reimom, inei mu velike politike usluge, a jedan dio funkcionera HSS-a uestvuje u ustakoj vladi. Drugi dio uestvovao je u izbjeglikoj jugoslavenskoj kraljevskoj vladi u Londonu, iji je vojni ministar bio etniki voa Draa Mihailovi. I najzad, Maekovi kombinatori i pekulanti pokuavaju da se poveu s reakcionarnim antikomunistikim snagama na Zapadu i s Vatikanom da bi spasili N D H njenim ulaskom u nekakvu Podunavsku konfederaciju, koja bi bila pod kontrolom i utjecajem Zapada. Stvarajui takvu tampon-dravu, bez Pavelia i kompromitiranih ustaa, Maek, koji bi postao njen ef, zatraio bi pristanak Zapada i ulazak saveznikih trupa. Na taj nain eljelo se, u posljednjem trenutku, sprijeiti ulazak jugoslavenske oslobodilake armije u Zagreb i dalje na zapad u Sloveniju. Sva ta prljava rabota sprijeena je zahvaljujui ogromnoj snazi N O V - a , jedinstvu JNOF-a i ve tada velikom ugledu NOB-a Jugoslavije u cijelom svijetu. Sve te protivnike snage biveg graanskog drutva pokuale su sve da bi unitile N O P , razbile ga iznutra i narodima Jugoslavije naturile stari sistem i monarhiju. Svi ti protivnici NOB-a bili su u oima naroda razotkriveni, neki ranije a neki kasnije, kao izdajnici i suradnici okupatora. Zahvaljujui jedinstvu, politikoj svijesti, hrabrosti i borbenosti irokih narodnih slojeva, olienih u NOP-u, sve te kontrarevolucionarne snage bile su potuene i tako izgubile svoje politike, materijalne i klasne pozicije. Tako se desilo da je kroz nacionalno-os'lobodilaku borbu bila unitena unutranja buroaska kontrarevolucija i na taj nain raskren put za ostvarenje revolucionarnih socijalistikih ciljeva. Socijalizam, kao drutveni poredak, bio je duboka tenja radnike klase, irokih narodnih slojeva, san i cilj najprogresivnijih i najboljih umova nae zemlje. Istiui bitne ope karakteristike i najvanije momente i sutinu borbe u zemlji, nismo spomenuli sve one vane pojedinane dogaaje kroz koje su se ti opi ciljevi i zadaci provodili, kroz koje se stalno ispoljavalo jedinstvo misli i akcije NOP-a. Sve to, naravno, spada vie u domenu historije. Bilo je tekih borbi i okraja, tekoa, uspona i padova u raznim krajevima zemlje, velikih pobjeda i podviga, kriza i nesnalaenja, originalnih situacija koje je trebalo rjeavati na licu mjesta. Zato je trebalo imati kadrove i rukovodstvo koje raspoloe velikim revolucionarnim iskustvom, smjelou, znanjem, sposobnou da se kritiki odnosi i izvlai pouke, koje raspolae intuicijom i smislom za otkrivanje one unutranje logike borbe i dogaaja bez ega se esto ne bi mogla na vrijeme nai najbolja rjeenja. Bez svega toga ne bi bilo uspjeha u borbi. Borilo se, uilo i ginulo. Revolucionarna borba je vrlo teka, odgovorna i surova 'kola. Ona ne trpi krupne greke, kolebanje, odlaganje i nekritiki odnos prema svome radu i rukovoenju. Sve se to odmah na licu mjesta sveti i skupo plaa porazima i rtvama. O ustanku u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini ui se u svim kolama. Stotine i stotine knjiga je

o tome napisano i jo e se napisati. M n o g o se zna o prvoj puci u Beloj Crkvi, o trinaestojulskom ustanku u Crnoj Gori, o savjetovanju u Stolicama, o stvaranju I proleterske brigade, o igmanskom maru i promrzlim proleterima na temperaturi od 3z 0 ispod nule, o Foanskim propisima, o bici za istonu Bosnu i Hercegovinu, o povlaenju iz Srbije, o stvaranju PO u Makedoniji, o ustanku u Ljubljanskoj provinciji, o epopeji Kozare, o velikom pohodu udarne grupe brigada s Vrhovnim tabom u Bosansku krajinu, o stvaranju N O V - a Jugoslavije, o stvaranju A V N O J - a , o bici za ranjenike u dolini Neretve, o epopeji Sutjeske i petoj neprijateljskoj ofanzivi, o historijskom Drugom zasjedanju A V N O J - a u Jajcu, o razoruanju talijanske okupacione vojske u vrijeme kapitulacije Italije, o desantu na Drvar, o prodoru devet divizija N O V - a u Srbiju, 0 susretu sa sovjetskom armijom i osloboenju Beograda, osloboenju Makedonije i Srbije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Primorja 1 Trsta, o proboju srijemskog fronta i borbama na Dravi, o posljednjim operacijama za osloboenje zemlje. Ovdje u knjizi upravo e biti najvie govora o posljednjih sedam dana rata poslije kapitulacije hitlerovske Njemake, kada smo u Sloveniji, u rajonu Celje-Dravograd-Pliberk zarobili preostalu njemaku balkansku grupaciju, gotovo cjelokupnu Pavelievu vojsku s njenim generaltabom i preostalu grupaciju crnogorsko-hercegovakih etnika.

Nezavisna Drava Hrvatska - jedna od najslabijih toaka okupatorsko-kvislinkog sistema N O B u Hrvatskoj odvijao se po opim zakonitostima borbe, k a o i u ostalim dijelovima Jugoslavije, sa svim onim nunim i neminovnim specifinostima koje, radi lakeg razumijevanja glavne teme ove knjige, treba iznijeti u najopenitijim potezima. Na taj nain bolje e se razumjeti kontinuitet borbe, sve do onog posljednjeg udara koji je doveo do katastrofalnog poraza i zarobljavanja Pavelieve vojske i ustakog aparata koji se s njom povlaio. T a j epilog, odigran na jugoslavensko-austrijskom graninom pojasu, ustaki emigranti nazivaju blajburkom tragedijom, pokoljem hrvatske mladosti, traei godinama krivca za takav konaan ishod. Oni se optuuju izmeu sebe i gloe, bacajui odgovornost za poraz as na svog Poglavnika, as na njegove doglavnike i savjetnike i ustako vojno rukovodstvo. Razne grupe i grupice love u mutnome i na tim obraunima sakupljaju poene, svaljujui krivicu na konkurentske grupe, borei se za politiki presti, traei najpogodniju platformu za borbu protiv nae zemlje. Stvaranjem N D H , pojavile su se u poetku kod jednog zaostalijeg dijela hrvatskih masa iluzije da se postiglo nacionalno osloboenje, iako je to osloboenje bilo donijeto na bajonetima faistikih okupatora. Stvaranju takve iluzije i odreenog raspoloenja pogodovao je razvoj

situacije: Hitlerova munjevita, blickrig osvajanja gotovo cijele Evrope i katastrofalan poraz stare Jugoslavije. Propagandna galama ustaa, frankovaca, klerofaista i nacionalista svih boja bila je u poetku stvaranja N D H zaista ogromna. Ustaka propaganda obilno se koristila tekim stanjem u staroj Jugoslaviji, koja je bila tamnica naroda i u kojoj je vladala surova eksploatacija masa i centralizam, zasnovan na teroru i bespravlju. Stara Jugoslavija je pala kao kula od karata, a brzo nacistiko osvajanje veine evropskih drava unijelo je meu mnoge ljude konfuziju i zbunjenost. Jedan dio malograanskih elemenata kameleonski se prilagoava novoj situaciji, teei da zauzme to povoljnija inovnika i druga mjesta u novom evropskom poretku koji se stvarao u N D H . Pakt o nenapadanju izmeu Njemake i SSSR-a vjerovatno je davao Hitleru odreenu sigurnost i zatitu na Istoku, to je pogodovalo nacistima da moda bre okupiraju gotovo cijelu Evropu. Ali sam napad na SSSR i naglo prodiranje u sovjetski teritorij dovelo je u N D H do ultranacionalistikog delirija i divljanja najekstremnijih nacionalista i ustaa, u prvom redu ustakih emigranata, zatim raznih ovinista i deklasiranih elemenata. Sva ta histerija bila je potpomognuta vjerskom i rasnom mrnjom, koju je raspirivao najreakcionarniji dio katolikog klera. Sve je to dovelo do udovinih zloina, terora i masovnog unitavanja srpskog naroda, Zidova, komunista i hrvatskih antifaista i rodoljuba. Poslije svega nekoliko mjeseci Pavelieve vladavine i dizanja ustanka u pojedinim oblastima Hrvatske, KPH je uspjela Pavelievu vlast i dravu raskrinkati kao sramnu izdaju osnovnih nacionalnih interesa hrvatskog naroda i vladavinu zloina i bezakonja. Prodaja Dalmacije, Primorja i jadranskih otoka faistikoj Italiji, Meimurja Horthyjevoj Maarskoj (koja je anektirala Prekomurje, Baku i Baranju), zatim surovi i masovni zloini kompromitirali su ustaki pokret za relativno kratko vrijeme. Ustae su za svega nekoliko mjeseci poslije ustanka politiki toliko izgubile da su gotovo prestale biti glavni protivnik i smetnja razvoju oruanog ustanka. U ustanikim krajevima, nakon nekoliko dana, ustaka je vlast bila gotovo likvidirana i svedena na vee gradove, u kojima su se nalazile okupatorske snage. Pokuaj okupatora da ustaku vlast i vojsku osamostali i da ona postane faktor koji e samostalno djelovati i na taj nain osloboditi snage okupatora za druge frontove brzo je propao. Ustaka vlast i vojska odravale su se, odmah poslije ustanka, samo uz direktnu asistenciju okupatora, izgubivi u najveem broju sluajeva sposobnost da se samostalno tuku s veim jedinicama NOV-a. Ta se vlast odravala samo toliko koliko je to bilo u interesu okupatora da dri i koristi hrvatsko, odnosno jugoslavensko i balkansko podruje. Poslije ustanka, autoritet ustake vlasti naglo je opao i u krajevima gdje ustanak nije jo niti poeo. Nastala je pometnja i otrenjavanje. Budui da Pavelieve ustae nisu u toku augusta i septembra 1941.

uspjele uguiti ustanak, donosi se ve u septembru 1941. odluka da talijanska vojska preuzme svu vojnu i civilnu vlast u II zoni i vojnu vlast u III zoni (najvei dio teritorija N D H juno od Save, sve do mora). To je, u stvari, bila njemako-talijanska demarkaciona linija: Samobor-Petrinja-Glina-Bosanski Novi-Mrkonji Grad-Donji Vakuf-Sarajevo. Tako je ustako-domobranska vojska postala u najveoj mjeri samo i iskljuivo pomona vojska za okupatora, bez ije direktne i stalne pomoi ne bi mogla ve nakon prvih tjedana ustanka uope opstati. Tako su glavni politiki protivnici NOB-a, glavna smetnja za daljnji razvoj borbe za gotovo cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj, bili: - u prvoj fazi NOR-a etnike snage kao vojska izbjeglike kraljevske jugoslavenske vlade u Londonu i - reakcionarno rukovodstvo HSS-a. Na odreeni nain oba ova faktora bila su eksponenti jugoslavenske izbjeglike vlade i reakcionarnih snaga na Zapadu, bez obzira na to to ni jednima ni drugima nije nimalo smetalo da u borbi protiv NOP-a surauju i s okupatorom i s ustaama. Rukovodstvo HSS-a sa svojim voom Vlatkom Maekom koristilo je velike radievske tradicije i utjecaj, u prvom redu na seljake mase. To rukovodstvo od prvog dana odnosilo se negativno prema NOP-u. Jedan dio lidera stranke otiao je s jugoslavenskom izbjeglikom kraljevskom vladom (Subai, Krnjevi, Sutelj), uestvuje u toj vladi i s ostalima aktivno radi na razbijanju NOB-a, na stvaranju etnike vojske u zemlji. Grupa Maek, Kouti, Pernar, Tomai i dr. formalno je ostala po strani u pogledu uea u ustakoj vlasti, ali je vrlo aktivno radila protiv NOP-a, propovijedala ekanje, da nije vrijeme za borbu, da treba saekati rjeavanje ratnog ishoda na glavnim frontovima itd. Haesesovsko rukovodstvo u zemlji radilo je na tome da se okupe sve antikomunistike snage protiv NOP-a, inei sve da hrvatske mase dre to dalje od partizana, ekajui pogodan moment im se rat zavri da se ponovno doepaju vlasti. U svojoj mrnji prema NOP-u bili su spremni na svaku akciju i Spekulativne kombinacije. Trei dio, neto manje istaknuti funkcioneri HSS-a, priao je ustaama i uestvovao u Pavelievoj vladi (Torti, Hefer, Berkovi i dr.). Takva politika zvaninog rukovodstva HSS-a koristila je okupatoru i ustaama, jer je ila na pasivizaciju hrvatskih masa. Zahvaljujui takvom stavu i poslitici, Paveli je dugo uspijevao da dobar dio hrvatskih seljakih masa mobilizira u domobranstvo i gurne u borbu protiv NOV-a, bez obzira na poznati slab borbeni moral najveeg broja domobranskih jedinica. Zbog takve politike rukovodstva HSS-a, u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske N O P se sporije razvijao i njegovo irenje ilo je usporedno s raskrinkavanjem izdajnike politike Maeka i grupe oko njega. Kotarski i opinski haesesovski funkcioneri i stranake organizacije ponaali su se razliito. T a m o gdje je utjecaj KP bio u masama vei, gdje

su partijske organizacije bile jae i bolje organizirane, uglavnom su i osnovne organizacije HSS-a bile pod njenim utjecajem. Takve HSS-organizacije nisu suraivale s ustaama i uglavnom su se, prije ili kasnije, opredjeljivale za NOP. Tamo gdje su ranije frankovci i kasnije ustae imali jai utjecaj, lokalni prvaci i organizacije HSS-a i Seljaka zatita uestvuju u ustakoj vlasti i vojsci ili ih aktivno pomau. Razvitkom NOB-a proces raspadanja organizacije HSS-a na terenu postajao je sve oigledniji. Velik broj njenih ranijih pristaa, obinih lanova stranke, seljaka, ve se 194z, a naroito 1943. i kasnije, opredjeljuje za politiku NOP-a. Mnogi od njih uestvuju i u oruanoj borbi. Razvijaju se raznovrsni oblici otpora okupatoru i ustakoj vlasti, kao to su: izbjegavanje plaanja poreza, neizvravanje obaveza rekvizicije, bjeanje od vojne obaveze, naputanje domobranstva i predaja oruja partizanima, sabotaa ustake akcije za slanje na rad u Njemaku itd. Sve je to postepeno odvodilo mase od politike ekanja i pasivnosti rukovodilaca HSS-a i njihovih zakulisnih, poluotvorenih i otvorenih istupanja protiv NOP-a. S druge strane, zbog represalija i terora okupatora, ustaa i etnika, hrvatske se mase sve vie opredjeljuju za oruanu oslobodilaku borbu i novu Jugoslaviju. etniki pokret razvijao se u Hrvatskoj uglavnom na bazi diferenciranja unutar ustanikih redova, potpomognut od izbjeglike vlade s jedne i okupatora s druge strane. Na teritoriju juno od Save, sve do Jadranskog mora, buknuo je sveopi ustanak narodnih masa: u Lici, Kordunu, Baniji, Gorskom kotaru, sjevernoj Dalmaciji, a zatim neto kasnije i postepeno u Hrvatskom primorju, ostalom dijelu Dalmacije i drugim krajevima. Masovni ustanak izbio je i u Bosni i Hercegovini. Srpske mase u Hrvatskoj i BiH, pod rukovodstvom Partije, ve su jula i augusta 1941. ule u borbu, uestvujui u opem ustanku koji je kao plima i poar obuhvatio praktiki svako selo, zaselak i kutak gdje su ljudi postojali. Uslijed strahovitog ustakog terora i prijetnje potpunim unitenjem podigla se kuka i motika, zahvativi iroke narodne slojeve, od djeteta do starca. Takva irina i snaga ustanka, koji su predvodili komunisti, iznenadila je i uplaila neprijatelja. Ustanak naroda Jugoslavije sluio je kao svijetao primjer za ostale narode Balkana i porobljene Evrope. Zato ga je trebalo odmah u krvi uguiti. Budui da u prvim mjesecima borbe to nije uspjelo vojnom akcijom, moralo se uiniti neto na njegovom razbijanju iznutra. Takav plan okupatora podudarao se s interesima jugoslavenske izbjeglike vlade i najreakcionarnijih antikomunistikih krugova Zapada. U svojim namjerama oni su se dopunjavali i koristili jedni druge, bez obzira na to to su se nalazili na razliitim ratnim stranama i ne pitajui kome je ideja o razbijanju ustanka prvom pala na pamet. Svaki je u toj akciji sa svoje strane traio i gledao svoje interese. Velikosrpski hegemonistiki elementi u Hrvatskoj, koji su eljeli povratak monarhije i starog sistema, uestvovali su u poetku ustanka
Z17

zajedno s narodom protiv ustakih pokolja, jer su i sami bili stavljeni pod udar ustakog terora. Likvidacijom ustake vlasti na velikim prostorima ubrzo poslije toga, protagonisti stare politike organizirali su u pojedinim mjestima svoje etnike oruane jedinice. Da bi pasivizirali mase, etnike voe su proglasile da su porazom ustaa i likvidacijom njihove vlasti ciljevi ustanka ispunjeni. Tu izdajniku rabotu na pokuaju unutranjeg razbijanja ustanka naroito je pomagao talijanski okupator, koji je osjetio mogunost nanoenja udarca NOP-u preko etnika, vjeto se prikrivajui kao tobonji zatitnik Srba od ustakih pokolja. Nacionalistika grupa oko bivega senatora Nike Novakovia Longa, sluei se demagokim parolama da su i oni protiv okupatora, da je sporazum samo varka itd., sklopila je n. augusta 1941. u Otriu (na tromei Bosne, Like i Dalmacije) sporazum s Talijanima o meusobnom nenapadanju. etnici su se odmah obavezali da nee pruati otpor okupatoru. Zahvaljujui budnosti Partije i intervenciji CK KPH, Otriki sporazum je raskrinkan kao izdajniki akt etnika i zavjera okupatora protiv NOB-a. Zbog svega toga sam Otriki sporazum nije imao ozbiljnije negativne posljedice na daljnji razvitak borbe. etniki pokret je u poetku vjeto koristio velike i grozne zloine ustaa nad srpskim narodom. Bacajui odgovornost za ustake pokolje na cio hrvatski narod, etnici su irili slijepu nacionalistiku mrnju propovijedajui osvetu i istiui mogunost zatite ivota i imovine koju im, toboe, nudi talijanski okupator. Samo gdje je partijska organizacija bila slabija i po broju i utjecaju, gdje je pravila i odreene greke, osobito na liniji lijevog skretanja i sektaenja i neshvaanja linije stvaranja irokog patriotskog fronta, etnici su uspjeli da privremeno pokolebaju jedan dio zaostalijih ustanikih seljakih srpskih masa i, organizirajui svoje oruane jedinice, da izazovu u pojedinim krajevima privremenu krizu ustanka. etnici su se vjeto koristili i naim neiskustvom i poetnikim grekama, koje su se u pojedinim ustanikim mjestima u tim prvim danima ispoljile. U krajevima gdje su srpske mase preteno masovno uestvovale u ustanku, etnika je izdaja u poetku predstavljala veliku opasnost za NOB. Pouen prvim iskustvima i zahvaljujui principijelnoj politici KPH, N O P je u Hrvatskoj sprijeio irenje etnike izdaje, nanosei etnicima svakog dana sve vee udarce. Po logici borbe, etniki pokret se ubrzo otkrio pred narodom kao suradnik i bijedni sluga okupatora. etnici su sve manje djelovali samostalno, a sve su vie uestvovali zajedno s ustaama pod komandom okupatora u kaznenim ekspedicijama na slobodni partizanski teritorij. U svojoj nemoi etnici su vrili zloine ne samo nad hrvatskim ve i nad srpskim stanovnitvom koje nije bilo uz njih, divljaki ubijali simpatizere NOP-a, pljakali i palili partizanska sela vrei svuda teror. etnici su se uspjeli privremeno locirati najprije u pojedinim mjestima u Kninskoj krajini, junoj Lici koja granii s tom oblasti i jo nekim manjim rajonima, etnika izdaja predstavljala je opasnost samo

poetku, u prvom periodu borbe protiv okupatora, koja je u nekim krajevima poela nekoliko mjeseci kasnije od borbe protiv ustaa. Moe se rei, globalno uzevi, da je ve u proljee 1942. ta opasnost bila prebroena, jer su etnici uglavnom bili politiki raskrinkani kao izdajnici naroda i suradnici okupatora i ustaa. Njihovo vojniko znaenje jedno se vrijeme odravalo zahvaljujui samo obimnoj pomoi Talijana. Pod snanim udarcima N O V - a , etniki je pokret sve vie slabio, da bi kapitulacijom Italije bio poraen i eliminiran s ratnog poprita kao iole ozbiljna vojna snaga.
u

U poetku ustanka KPH je imala 4000 lanova i 11000 skojevaca. Ustanak je poeo u Srbu, u Lici, 27. jula 1941, povezan s ustankom u Drvaru, koji je takoer otpoeo istog dana. Pod vodstvom Partije i poznatih likih komunista Marka Orekovia, Jakova Blaevia, Mile Poue, Doke Jovania i drugih, samo nekoliko dana poslije prvih akcija u Srbu buknuo je ustanak kao plamen u svim krajevima Like. Pred ustanak u Lici, pored okrunog komiteta KPH za Liku, postojalo je jo 6 kotarskih komiteta i 80 partijskih elija s oko 200 komunista. Masovni ustanak pod rukovodstvom Partije poeo je i na Kordunu, Baniji i u Kninskoj krajini. Pod naletom ustanika osloboeno je prvo kotarsko mjesto u Hrvatskoj - Donji Lapac. Ustaka vlast bila je u ustanikim rajonima u roku od nekoliko dana zbrisana s lica zemlje. Ona je ostala samo u nekoliko gradova i protezala se obino na mjesta oko njih, oslanjajui se na okupatorske snage smjetene u tim gradovima. U drugim krajevima Hrvatske, naroito sjeverno od Save, stvarane su udarne grupe i manji partizanski odredi koji su se proirivali i umnoavali. Ustanak se tamo razvijao postepeno, ali u stalnom usponu. Jedan od znaajnijih partizanskih odreda, koji je formiran jo 22. juna 1941, bio je Sisaki partizanski odred. On je vrio manje diverzije i akcije i provodio pripreme za dizanje ustanka koji je poeo kasnije. U masama u Hrvatskoj, naroito meu ustanicima, imale su ljeti 1941. godine velikog odjeka brojne diverzije komunista i skojevaca u Zagrebu: nekoliko napada na ustaku Sveuilinu vojnicu, napad na njemake avijatiare u Zvonimirovoj ulici, velika diverzija u glavnoj zagrebakoj poti, paljenje drvenih tribina na maksimirskom stadionu, sabotaa u tvornici cementa Croatia, ubijanje ustakih agenata itd. Sline diverzije vrene su i u Splitu, ibeniku, Karlovcu i drugim gradovima. U Zagrebu je tampan organ NOF-a Vjesnik, prikupljan je sanitetski materijal za partizanske odrede, bio je organiziran i prihvat panjolskih boraca koji su se vraali u zemlju da svoje veliko vojno i politiko iskustvo stave u slubu revolucije. U Zagrebu je u tekim ilegalnim uvjetima neprekidno radio i djelovao velik broj partijskih elija, koje su organizirale antifaiste, radnike i graane na otpor i borbu protiv ustake i okupatorske strahovlade. Iz Zagreba i drugih velikih gradova slati su najbolji partijski kadrovi u ustanike krajeve irom Hrvatske. Ti kadrovi

odigrali su, bilo u partizanskim jedinicama bilo u pozadini, znaajnu ulogu u usmjeravanju i provoenju politike linije Partije i unoenju revolucionarne svijesti u borake i narodne mase. U Dalmaciji su najprije bile organizirane iroke diverzije i teite borbe bilo je na irem podruju Splita i ibenika, gdje su partijske organizacije bile najjae. Na tom je podruju ve u augustu 1941. bilo stvoreno 7 partizanskih odreda (jedan od njih je bio Sinjski). Ti su se odredi prebacivali na tromeu Dalmacije, Bosne i Like, gdje se ustanak ve bio razbuktao. Trebalo je da ti odredi, oslonjeni na osloboeni teritorij na tromei i na planinu Dinaru, razviju tamo svoju aktivnost. U prebacivanju na sjever, ti prvi partizanski odreri u Dalmaciji doivjeli su teke gubitke i bili, osim Sinjskog, svi razbijeni. To je, u prvom redu, posljedica neiskustva u komandiranju u voenju odreda, nepoznavanja terena i naivnog vjerovanja da je politiko raspoloenje masa na teritoriju kroz koju su prolazili (Dalmatinska zagora) u to vrijeme bilo isto tako dobro i povoljno kao na obalnom pojasu. Iako je razbijanjem prvih partizanskih odreda zadan ozbiljan udarac NOP-u u Dalmaciji, to se jo pogoralo etnikom izdajom i krizom ustanka u Kninskoj krajini, ipak je PK KPH za Dalmaciju ve u septembru 1941. pristupio formiranju novih odreda, koji su, poueni ranijim iskustvima, vodili uspjeniju borbu. Znaajan je i dolazak dviju eta Dalmatinaca u Liku zimi 1941-1942. godine. One su se junaki borile i ginule u okrajima s okupatorskim snagama i ustaama. S obzirom na velike zloine i pokolje, poinjene od ustaa u Lici, dolazak Dalmatinaca znatno je olakao borbu za bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Uskoro, sredinom 1942. u Dalmaciji se sve vie razvija masovni oruani ustanak i revolucija. U Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru osnivaju se najprije prve oruane grupe i ete, koje se smjetaju u partizanske logore, da bi se odmah zatim stvarali jai odredi i sve se vie razvijala masovna oruana borba naroda. U Slavoniji su ve 1941. godine osnovani Papuko-krndijski i Psunjski partizanski odred. U zagrebakoj oblasti formiran je odred Sloga, Moslavaki partizanski odred i drugi manji odredi i grupe, zatim bilogorska, kalnika i varadinska partizanska grupa. Udarne grupe nastale u Hrvatskom zagorju posluile su neto kasnije kao jezgra za stvaranje vie jaih partizanskih odreda i razvijanje NOB-a irih razmjera. Tako se u Hrvatskoj, negdje masovno negdje postepeno, razvijao N O B , ali zato stalno u usponu, bez veih kriza i kolebanja. Ve 19. oktobra 1941. formiran je Glavni tab NOP-a - odreda za Hrvatsku. Za komandanta je postavljen Josip Rukavina-Ivan Vladi, a za politkomesara Marko Orekovi-Krntija. Poslije pogibije Marka Orekovia, ve u decembru 1941, na dunost politikog komesara Glavnog taba za Hrvatsku dolazi dr Vladimir Bakari.

Godine 1941. KPH je imala teke gubitke. Iz njenih redova nestao je niz istaknutih i poznatih partizanskih kadrova. Biva vlast Banovine Hrvatske predala je ustaama vei broj ranije uhapenih komunista. Prilikom slabo organiziranog bijega iz logora Kerestinec ustae su ubile 80 komunista. Meu njima nalazili su se i istaknuti revolucionari: Ognjen Pria, Otokar Kerovani, Boidar Adija, August Cesarec i drugi. Kao organizatori ustanka pali su od faistike ruke i domaih izdajnika: Rade Konar, Marko Orekovi, Josip Kra, Pavle Pap, Anka Butorac, Joa Vlahovi, Nada Dimi i drugi. Uprkos svemu tome, ve krajem 1941. u Hrvatskoj je djelovalo p.o partizanskih odreda i bataljona, deseci eta i udarnih grupa koje su brojale preko 7000 naoruanih partizana. Krajem 1942. ve je bilo organizirano 18 partizanskih brigada, svrstanih u 4 divizije, i deseci samostalnih partizanskih odreda i udarnih grupa s oko 25 000 boraca. Svuda se stvaraju N O O kao nosioci nove narodne vlasti. Krajem 1942. u Hrvatskoj je bilo preko 1380 mjesnih, 170 opinskih, 50 kotarskih i 3 okruna N O O te znatan broj N O O na neosloboenom teritoriju. Ve sredinom 1943. broj mjesnih narodnih odbora penje se na 2000, a opinskih na 260. Isto tako stvaraju se organizacije antifaistikog fronta ena i omladine. Kulturno-prosvjetni rad, s obzirom na dolazak velikog broja umjetnika i kulturnih radnika na slobodni teritorij, razvija se na irokom planu kako u jedinicama, tako i u pozadini meu narodom. Ustanak se prostorno irio i obuhvaao sve vei broj ljudi. Partizanske jedinice brojano su se poveavale i prerastale u krupnije formacije, sposobne za vee pothvate i ire borbene akcije. Isto tako narodna vlast i masovne organizacije sve se vie povezuju horizontalno i vertikalno. Godine 1943. dolazi do daljnjeg jaanja borbe na svim linijama. Polet je nastao naroito tamo gdje se N O B ranije postepenije razvijao. Stvaraju se nove divizije i korpusi. Vode se operacije irokog zamaha i zauzimaju mnogi utvreni gradovi i rajoni. U vrijeme kapitulacije Italije razoruavane su gotovo sve talijanske divizije i osloboena gotovo cijela Dalmacija i Hrvatsko primorje, izuzev nekoliko gradova. N O B se razbuktava i u Istri. Dolazi do stvaranja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH-a), kao opepolitikog tijela koje objedinjuje sve patriotske i antifaistike snage zemlje i istovremeno uzima i sve prerogative vrhovne vlasti u Hrvatskoj. Sve to odraava vrstu rijeenost srpskog i hrvatskog naroda da se bore za potpuno osloboenje zemlje, ali i protiv povratka bive vlasti i starog stanja. Izraena je vrsta rijeenost da se u novoj Jugoslaviji ostvari federativno ureenje, u kojem e Hrvatska biti federalna republika. Uskoro dolazi do II zasjedanja Z A V N O H - a u Plakom, na kojem je donesena odluka o anuliranju Rimskih ugovora koje je Paveli sklopio s Mussolinijem i ponovnom pripajanju svih dijelova

zemlje otrgnutih poslije I svjetskog rata: Rijeke, Istre. Zadra i jadranskih otoka. Krajem 1943. godine Hrvatska raspolae sa 3 korpusa N O V - a , u sklopu kojih je bilo 11 divizija, a u njima 40 brigada i bezbroj samostalnih PO i bataljona, eta i grupa. Januara 1943. godine u Podgori dolazi do stvaranja prvog mornarikog odreda koji postaje osnova ratne mornarice nove Jugoslavije. Stvarane su i partizanske jedinice razliitih nacionalnosti: njemaka eta Ernst Thlmann, maarski bataljon Sandor Petfi, eka brigada Jan ika i talijanski bataljoni Garibaldi, Matteoti i Mamelli. Ve u ljeto 1944. u Hrvatskoj je bilo 17 divizija N O V - a svrstanih u 5 korpusa s oko 1 1 0 000 boraca. Do kraja godine bilo je 150 000 boraca. Bosna i Hercegovina je po Hitlerovim smjernicama sainjavala dio teritorija N D H . Ali je i u njoj snagom narodnog ustanka ustaka vlast vrlo brzo izgubila svoje pozicije. Z a t o su ubrzo nakon ustanka naroda Bosne i Hercegovine Talijani i Nijemci bili primorani da jaim snagama zaposjednu demarkacionu liniju koju su ranije odredili izmeu sebe na potezu: Bosanski Novi-Sanski M o s t - M r k o n j i - G r a d - D o n j i Vakuf-Trnovo-Ustipraa. Ustae kao kvislinzi imaju sve manje ugleda i snage, a kao novi faktor u pokuaju razbijanju N O B - a pojavljuju se etnici, koje je organizirala srpska buroazija uz pomo i direktive jugoslavenske izbjeglike vlade i Engleza. Talijanski okupatori su odmah uoili znaenje etnika u borbi protiv N O P - a te su im pruili svesrdnu pomo u svakom pogledu. Iako se rukovoenje ustankom i N O B - o m vodilo u republici BiH iz jednog samostalnog centra, odnosno Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, odgovornog neposredno CK KPJ i drugu Titu, upravo zbog protezanja N D H na teritorij BiH i radi sagledavanja cjelokupnosti te kvislinke tvorevine dat emo ovdje samo kratak osvrt na ustanak i N O B na tom teritoriju. Ve smo ranije govorili o groznim i masovnim zloinima ustaa u BiH, posebno u istonoj Hercegovini. Spaavajui se od unitenja, srpske su mase bjeale u ume i davale u poetku spontani oruani otpor, da bi se ve u maju i poetkom juna taj oruani otpor pretvorio u gatakom i nevesinjskom kotaru u masovni narodni ustanak. Uskoro se poar ustanka prenio i na susjedne kotare: Bilee, Stolac i Trebinje. Poznato je da je ustaki pokret, uz iroku podrku katolikog klera, posebno u zapadnoj Hercegovini (iroki Brijeg i druga mjesta), u ovom dijelu zemlje u poetku ostvario znatan utjecaj na zaostali dio hrvatskih masa. Ma koliko se dio muslimanske buroazije u BiH potpuno poistovjetio s ustaama, nju karakteriziraju u osnovi autonomistike tenje i prilina pasivnost muslimanskih masa. Okupatori i ustae, usprkos velikom dodvoravanju, uspjeli su od Muslimana stvoriti samo 13. SS Handar diviziju, u kojoj su Nijemci formirali gotovo cjelokupan komandni kadar.

Uspjeli su u pojedinim selima organizirati muslimansku miliciju, koja se ve 1943- P o e l a osipati. Na scenu su stupili predstavnici bosansko-hercegovake srpske buroazije, razni trgovci, industrijalci, poslanici i politikanti bivih politikih stranaka, oficiri i drugi koji su u poetku pokuavali da se dodvore ustakoj vlasti. No kada ustatvo u svojoj osionosti i tekom ultranacionalizimu nije trailo podrke ni u jednom dijelu srpske buroazije, nego je provodilo teror nad cjelokupnim sprskim narodom ne pitajui tko bi mu od tih slojeva mogao biti suradnik, odnosno saveznik, ta buroazija, tj. oni koji su izbjegli pokolj, spaavala se bjeanjem u Srbiju i Dalmaciju. U Dalmaciji su se, na primjer, odmah ve u maju povezali s okupatorskom vlau te su raznim zahtjevima, molbama i peticijama traili da Talijani umjesto ustaa preuzmu u BiH vrenje vlasti. Intenzivne pripreme za oruanu borbu protiv okupatora i njihovih slugu otpoeli su komunisti BiH. Odmah poslije poznatog M a j s k o g savjetovanja KPJ i PK KPJ za BiH izdaje se proglas i pozivaju narodi BiH na otpor okupatoru. Poziva se na bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana, protiv bratoubilakog rata to ga faizam podstrekava i koji tei za tim da se nai narodi meu sobom zakrve do istrebljenja, kako bi faisti mogli lake vladati naom zemljom. Ve u maju obrazovan je Vojni komitet (njegovi lanovi su Ugljea Danilovi, Slobodan Princip-Seljo i Mahmud Buatlija), koji je imao zadatak da vojniki, organizaciono i politiki pripremi oruani ustanak. Na sjednici PK KPJ za BiH 13. jula 1941. razraen je plan oruane akcije, formirani su oblasni vojni tabovi za Bosansku krajinu, tuzlansku, sarajevsku oblast i Hercegovinu. Na toj sjednici se formira Stab N O P O za BiH (lanovi taba su: Svetozar Vukmanovi-Tempo, delegat CK KPJ, Isa Jovanovi i Boria Kovaevi). Najpovoljniji teren za razvijanje i uvrenje ustanka bila je istona Hercegovina, gdje je ustanak spontano otpoeo, a ustanici su, rukovoeni komunistima, uskoro prodrli u Nevesinje, oslobodili Avtovac i unitili mnoge ustake posade po selima i naseljima. Ustaka je vlast ubrzo nakon ustanka uglavnom bila razbijena i odravala se najee uz vee okupatorske garnizone. Ali poetkom augusta dolazi do intervencije jakih talijanskih snaga, i zbog toga u istonoj Hercegovini nastaje privremena oseka ustanka, a ustanici se povlae u ume i zbjegove da bi se kasnije ponovno S organiziranije aktivirali. U Bosanskoj krajini, srednjoj i istonoj Bosni ustanak otpoinje organizirano. Dne 27. jula 1941. u Drvaru otpoinje oruana borba organizirano i sa svom estinom, tako da ve istog dana Drvar pada u ruke ustanika. T o g a dana borba je otpoela na Otrelju i Bosanskom Grahovu. Sinhronizirano i po dogovoru, otpoela je istog dana borba u Srbu u Lici. Ustanak se kao poar iri i nita ga ne moe sprijeiti. Osim Drvara, stvaraju se arita ustanka u oblasti Grmea, Kozare. U istonoj Bosni ta su arita stvorena na Romaniji, Ozrenu, Biru i Majevici.

Svi napori Pavelia i njegovih gospodara da ustanak odmah u poetku ugue propali su, iako je tih dana slao na ustanike zz ustako-domobranska bataljona. Ve krajem augusta 1941. Paveli je morao prepustiti Talijanima i Treu zonu u Bosni, a u septembru su Talijani preuzeli i istonu Hercegovinu. U augustu 1941. nastaju vei slobodni partizanski teritoriji s centrom u Drvaru, na Kozari, Romaniji, Biru, Ozrenu, Majevici i u istonoj Hercegovini. Na tom teritoriju organizira se ustanika pozadina, komande mjesta, stvara se narodna vlast i drugi organi borbe. Masovne drutveno-politike organizacije sve ire obuhvaaju mase u NOP. Poslije savjetovanja u Stolicama formira se Glavni tab N O P O za BiH (njegovi lanovi su Tempo, Colakovi, Princip-Seljo, Karabegovi, Na i Danilovi). Eksponenti velikosrpske buroazije izbjegli su u Dalmaciju i Srbiju. Ispoljavajui krajnje antinarodno i antikomunistiko uvjerenje, iz sasvim klasnih i sebinih interesa, uz svesrdnu pomo prvenstveno Talijana, poinju stvarati etnike jedinice. Draa Mihailovi alje u Bosnu i Hercegovinu svoje emisare, bive kraljevske oficire, koji zbog ustakih zloina propovijedaju bratoubilaki rat i osvetu nad hrvatskim i muslimanskim narodom. Sve je to ilo na ruku okupatoru i njegovim naporima da ugui N O B . Zato su se jako trudili da etnike gurnu u borbu protiv partizanskih odreda i NOP-a, koji je jasno usmjerio otricu borbe protiv faistikog okupatora kao najvanijeg neprijatelja koji je sa sobom i donio pokolje i zvjerstva, pa onda protiv njegovih pomagaa - domaih izdajnika. U Srebrenici i Han Pijesku stvaraju etnike odrede, da bi se kasnije uz pomo neprijateljskih kaznenih ekspedicija i ienja terena uspjeli stvoriti etnike jedinice i u drugim mjestima. etniki pokret se kao po nekom pravilu razvijao jae to je vie bilo okupatorskih ofanziva s jae angairanim snagama na na slobodni teritorij. Cim bi neprijateljske snage i njihova koncentracija slabile i ofanzive jenjavale, etniki bi utjecaj analogno tome u osnovi slabio. Naravno, pri tom su igrale ulogu i nae greke, neiskustvo, nesposobnosti i druge slabosti, ali faktor brojane snage i djelovanja okupatora u uvjetima jo neuvrenog NOP-a i mladih ustanikih jedinica ipak je bio u tome procesu etnikog djelovanja presudan. etnici su se privremeno uspjeli uvrstiti u rajonima Gacka, Nevesinja, Bosanskog Grahova, Mrkonji-Grada, zatim Ozrena, Majevice i dalje prema Romaniji. Krajem 1941. god. stie u istonu Bosnu iz Srbije Vrhovni tab sa I proleterskom brigadom, koja na Romaniji i Glasincu razbija etnike i pridonosi tako ponovnom rasplamsavanju NOB-a. Odreeni dijelovi etnika bili su spremni da se bore protiv okupatora pod imenom dobrovoljci, te se uskoro stvaraju dobrovoljaki odredi. Uslijed otpoinjanja II velike neprijateljske ofanzive, taj polet opet opada i dolazi do osipanja dobrovoljakih i pojedinih partizanskih odreda. Ali ostaju partizanske jezgre iz kojih se stvaraju vri pokretljiviji partizanski odredi, spremni i na tee

uvjete borbe. U Bosanskoj krajini i srednjoj Bosni djeluje u to vrijeme 5 partizanskih odreda, u istonoj Bosni 3, a u Hercegovini z odreda. Pored njih, na teritoriju BiH djeluje i I proleterska brigada. Sve ti partizanski odredi i I proleterska brigada postepeno i uporno razbijaju etnike i njihov utjecaj. Ubrzo na Romaniji djeluje ve 6 partizanskih odreda. Trea neprijateljska ofanziva, koja otpoinje u proljee i traje do ljeta 194z. godine, ponovno osnauje etnike izdajnike i na pojedinim mjestima dolazi do ponovnog osipanja kolebljivih i zaostalijih boraca na Ozrenu, Romaniji, Zvijezdi i u Hercegovini, ali su jezgre tih odreda sauvane i postepeno jaaju. Stvaraju se udarni partizanski bataljoni, i uskoro dolazi do stvaranja 6. istonobosanske brigade. Biraki i Majevaki partizanski odred ponovno narastaju. U Bosanskoj krajini je N O P od poetka ustanka u stalnom porastu. U maju 194z. krajiki partizani oslobaaju Prijedor. Ubrzo se formira I krajika brigada, a potom dolazi i do formiranja drugih krajikih brigada. U junu 194z. neprijatelj je pokuavao velikom ofanzivom i jakim snagama unititi partizanski istureni bastion na Kozari. Dva mjeseca su trajale natovjeanske borbe. Iako su kozaraki partizani i narod Kozare pretrpjeli velike gubitke, legendarna Kozara nije se nikad pokorila. Dolaskom grupe od pet proleterskih i udarnih brigada na elu s Vrhovnim tabom, koje su nastupale u svome pobjedonosnom pohodu iz Crne Gore prema Bosanskoj krajini i razbijale na svome putu okupatorske, ustako-domobranske i etnike jedinice, dolo je u BiH do daljnjeg jaanja NOB-a. Naroito se to oituje u Bosanskoj krajini. Sve je to imalo svoga pozitivnog odraza i na polet borbe u Dalmaciji, Lici, Kordunu, Baniji i dalje. Poetkom novembra 1941. oslobaa se Biha i u njemu dolazi do I zasjedanja AVNOJ-a, tj. do stvaranja vrhovnog politikog tijela nae revolucije. Raala se partizanska drava. Foanske odluke i propisi tome su prethodili. Veliki slobodni teritorij u Bosanskoj krajini povezao se s takoer velikim slobodnim teritorijem Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara, Dalmacije itd. Stvaranje Bihake republike ili Titove drave, kako ju je nazivao i sam neprijatelj, bio je velik udar prestiu okupatora u Evropi. U srcu njegovog novog poretka raao se, u krvavoj borbi protiv faizma, na tlu Jugoslavije, novi svijet, koga Hitler, Mussolini i domai kvislinzi nisu mogli unititi niti sprijeiti njegovo irenje. U to vrijeme i toj etapi borbe dolazi do stvaranja NOV-a. Formiraju se divizije i korpusi koji su mogli napadati utvrene neprijateljske gradove, voditi operacije, uspjeno se suprotstavljati i napadati vee neprijateljske formacije i na irim prostranstvima. U Petrovcu dolazi do zasjedanja I zemaljske konferencije AFZ-a, a u Bihau do I kongresa USAOJ-a, I kongresa partizanskih lijenika (Petrovac). Za razliku od Bosanske krajine, neto drukije, sporije, razvija se N O P i u drugim krajevima BiH. Ali uskoro se u istonoj Bosni pored este
15 Rat

225

stvara i 15. majevika brigada. Kasnije dolazi do stvaranja 17. istonobosanske divizije, a uskoro i do formiranja 27. divizije. U Hercegovini dolazi nakon V ofanzive do stvaranja 29. hercegovake divizije. Da bi bar nekako usporili pobjedonosni hod jugoslavenske revolucije i bar donekle povratili poljuljani presti, Hitler i Mussolini, uz pomo domaih izdajnika, organiziraju IV, a odmah za njom i V neprijateljsku ofanzivu. etvrta neprijateljska ofanziva otpoinje istovremeno na slobodni teritorij Hrvatske i Bosanske krajine. Borbe se s glavninom naih snaga vode sve do Neretve. Poznate su teke i natovjeanske borbe u V neprijateljskoj ofanzivi. Poslije neuspjeha te ofanzive, teite nae protuofanzive ponovno se prenijelo na istonu Bosnu. Oslobaaju se: Han Pijesak, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Olovo, Kladanj, a nae snage izbijaju u dolinu Spree i pred Tuzlu. Poetkom augusta 1943. Vrhovni tab s I proleterskom divizijom ponovno se prebacuje u Bosansku krajinu. Dolazi do kapitulacije Italije, to uvjetuje nove ofanzivne akcije naeg N O V - a i jo vei porast naih snaga i moi. U oktobru 1943. oslobaa se Tuzla i proiruje se na slobodni teritorij s dosta osloboenih gradova. U slobodnom Jajcu dolazi do II zasjedanja A V N O J - a , gdje su udareni temelji nove drave. Dolazi do nae jae meunarodne afirmacije i kasnijeg priznanja N O P - a od strane naih saveznika. U Mrkonjiu je 26. i 27. XI 1943. dolo do I zasjedanja ZAVNOBlH-a. Poslije estokih borbi u VI neprijateljskoj ofanzivi, zatim zranog desanta na Vrhovni tab i druga Tita u Drvaru, neprijatelj se trudio da sprijei prodor operativne grupe N O V - a od devet divizija u Srbiju i prema Beogradu. Ljeti 1944. oslobaa se u BiH velik teritorij i gradovi: Prijedor, Travnik, Banja Luka, Tuzla, Bilee, Trebinje i drugi. Ve krajem 1944. vei dio BiH bio je slobodan. Poslije mostarske, a zatim sarajevske napadne operacije, osloboena je republika Bosna i Hercegovina, a neprijatelj je gonjen i tuen sve do konanog poraza i osloboenja Jugoslavije.

Formiranje Bitka za

strategijskog fronta osloboenje zemlje

Komanda njemakog jugoistoka u posljednjoj fazi rata bila je povjerena feldmaralu Weichsu. Mnogobrojne jedinice: SS, planinske divizije, brandenburki pukovi, jurine brigade i padobranski bataljoni, motorizirane jedinice, tenkovske divizije, kozake jedinice, policijske snage, nedievci, etnici, Ijotievci, bugarske i maarske okupacione snage, sve su imale zadatak da zadre pod njemakom okupacijom Balkan, a u prvom redu Jugoslaviju. Trebalo je sprijeiti eventualno iskrcavanje angloamerikih snaga na ovoj strani evropskog ratita, kontrolirati Bugarsku i biti spreman za sluaj da, eventualno, Turska stupi .u rat na strani antifaistike koalicije. Glavnina svih tih snaga bila je rasporeena na vul-

lcanskom tlu Jugoslavije. Samo jedna treina njemake grupe armija E branila je grku obalu i otoke. Pod udarom Crvene armije razbijen je sredinom 1944. godine njemaki front na Karpatima. Vazalna Rumunjska, a ubrzo i Borisova Bugarska, izbaene su iz ratnog stroja. U to vrijeme uslijedio je i prodor glavnine NOV-a u Srbiji. Jedinice 1. i 12. korpusa, Operativna grupa divizija (2, 5- i J 7) s novoformiranim 13. i 14. srpskim korpusom prodiru u srce Srbije i koordiniraju operacije s jedinicama Crvene armije. Te nae jedinice, u suradnji s jednim motomehaniziranim korpusom Crvene armije, oslobaaju 20. oktobra 1944. Beograd. Cio do tada briljivo pripremani njemaki sistem obrane na Balkanu pao je u vodu. Dogaaji su se razvijali vrtoglavom brzinom. Glavna opasnost za njemake snage na jugoistoku nije vie predviena saveznika invazija iz Sredozemlja. Iznenadna glavna opasnost pojavila se u nastupanju Crvene armije i N O V - a Jugoslavije. Strategija njemakih vojskovoa i njihovog generaltaba opet je izigrana, kao i za vrijeme mnogobrojnih ofanziva na nau vojsku u toku rata. To je rezultat neshvaanja snage i potencijalne mogunosti NOV-a, to je imalo za posljedicu skoro redovno neobjektivnu procjenu situacije i ve osvjedoeno neshvaanje strategijskih zamisli Vrhovnog komandanta NOV-a Jugoslavije. itav sistem neprijateljske obrane u jesen 1944. iznenada je popustio. Preorijentacija neprijateljskih snaga u novonastaloj situaciji vie nije bila jednostavna. Pokuaj tadanjeg komandanta jugoistoka feldmarala Weichsa da organizira front na Balkanu na liniji Skoplje-Morava-Timok-erdap, da bi se povezao s njemakim snagama koje su se prebacile s podruja Karpata u Panoniju, propao je. Trebalo je spaavati nacistike snage na junom djelu Balkana i Lhrovu grupu armija. Osloboenjem Srbije veoma je otean zadatak spaavanja tih velikih njemakih snaga iz Grke, Albanije i Crne Gore. Uz krajnje napore, velike gubitke tehnike i ive sile, komandant grupe njemakih armija E general armije Lohr uspijeva da glavninu svoje vojske ipak povue i da stvori novi front u Jugoslaviji na liniji Jadran-Mostar-Drina-Ilok-Dunav. Brzim prodorom naeg 1. i 12. korpusa iz Beograda u Srijem, akcijom est vojvoanskih partizanskih brigada u Srijemu, nadiranjem dijelova II ukrajinskog fronta Crvene armije, triju vojvoanskih brigada i oko devet partizanskih odreda u Banatu i Bakoj - osloboena je Vojvodina. Poetkom novembra 1944. jedinice III ukrajinskog fronta Crvene armije i 51. divizije N O V - a Jugoslavije forsiraju Dunav kod Batine. Poslije uspjenog forsiranja Dunava, nakon 18 dana danononih borbi u batinskom mostobranu, snage nae 51. divizije izbijaju pred Osijek, a 52. sovjetska armija i druge jedinice II ukrajinskog fronta u rajon Blatnog jezera, gdje se front stabilizirao sve do aprila 1945. godine. Tako je ve novembra 1944. stvoren srijemski front, iako se, u stvari, neprekidni front protezao od maarske granice do Jadrana. Ali na srijem-

skom frontu, u dolini Save i Drave, bile su orijentirane i grupirane glavne nae i neprijateljske snage. Nijemci su tu branili glavne magistrale i pravce prema Zagrebu i slovenskom prostoru, koji je povezivao njihove armije u sjevernoj Italiji s onima u zapadnoj Maarskoj. Jugoslavenska armija drala je samostalan sektor strategijskog fronta evropskog ratita. Na jugoslavenskom prostoru snage nae armije zadravale su itavu balkansku neprijateljsku grupaciju i predstavljale vezu izmeu Crvene armije, koja je nadirala kroz Panonsku nizinu, i angloamerikih armija, koje su djelovale na Apeninskom poluotoku. Poslije relativno kratke stabilizacije fronta u Italiji, Jugoslaviji i Maarskoj, Nijemci su se ve marta 1945. godine nali u vrlo kritinoj situaciji. Saveznike armije izbile su na njemaku granicu na rijeci Rajni te su nadirale ka rijeci Elbi. Crvena armija je izala na Odru i pripremala je daljnje nastupanje prema Berlinu. Prethodno je na Krimskoj konferenciji (4. II 1945) utvreno koordinirano djelovanje saveznika protiv hitlerovske Njemake. Rat se vrtoglavo prenosio u srce same Njemake. Prvi put nakon skoro est godina rata milijunske armije SSSR-a, SAD i Velike Britanije nadirale su u faistiki brlog. Hitler je mobilizirao starce i djeake za posljednju obranu. Nadao se rascjepu u antihitlerovskoj koaliciji. Naroito mu je bilo stalo da sprijei prodor sovjetskih armija. Zato je svim raspoloivim snagama pojaavao svoj istoni front. U martu 1945. odigrala se kod Blatnog jezera jedna od velikih tenkovskih bitaka u II svjetskom ratu. To je u stvari bila posljednja njemaka ofanziva, cilj koje je bio odbacivanje Crvene armije preko Dunava da bi se dobilo na vremenu radi stvaranja tzv. alpskog obrambenog bedema u austrijskim Alpama. Taj se bedem, po planu hitlerovaca, trebao odrati do rascjepa saveznika. Koordinirajui ofanzivu kod Blatnog jezera, neprijatelj je u blizini Osijeka forsirao Dravu i udario na snage Tree jugoslavenske armije na baranjskom mostobranu. Taj udar u bok naih, sovjetskih i bugarskih snaga na Dunavu trebao je ubrzati i olakati ofanzivu glavnim njemakim snagama na sovjetske poloaje kod Blatnog jezera. Teke borbe uz velike gubitke vodile su jedinice Tree jugoslavenske armije. Ali namjera neprijatelja bila je sprijeena, i on je potisnut preko Drave na prvobitne poloaje. Poslije sloma ove posljednje njemake ofanzive borba se ubrzo prenijela u Austriju. Napad na Be poinje 23. marta 1945. Njemaki front, koji je dugo stagnirao na gotskoj liniji u Italiji, bio je probijen 9. aprila. Berlinska operacija poinje 16. aprila 1945. General armije Lohr preuzeo je od feldmarala Weichsa 27. marta 1945. komandu nad svim snagama njemakog jugoistoka koje su sada rasporeene u Srijemu, Slavoniji, Bosni i na jadranskoj obali. Pod njegovu komandu stavljene su nove jedinice, kao 15. planinski korpus za obranu jadranske obale do Rijeke, zatim neto kasnije 69. i 97. armijski korpus

koji je pripadao grupi armija C u Italiji. Zadatak Lhrovih snaga bio je: zatvoriti sve pravce iz centralnog dijela Jugoslavije i braniti prostor Hrvatske i Slovenije i na taj nain povezati to vre njemake armije u Maarskoj i lombardijsko-venecijanskoj nizini. Ukoliko bi se ta veza kroz tzv. ljubljanska vrata prekinula zbog malobrojnih i slabih komunikacija preko Alpa, prolaz njemakih armija iz Italije u Austriju bio bi jako otean. Lohr je raspolagao sa est korpusa (15, 91, 34, 69. i 97), nekoliko samostalnih divizija i vie policijskih pukova, zatim ustakim snagama, srpskim dobrovoljakim korpusom (8000 ljudi), Dinarskom etnikom divizijom popa ujia (7000 ljudi), crnogorsko-hercegovakom etnikom grupom (10 000 ljudi), desetak talijanskih teritorijalnih bataljona i izvjesnim brojem pripadnika Rupnikovog Slovenskog domobranstva. Sve u svemu, preko 400 000 vojnika i oficira. U duhu ope koordinacije zavrnih operacija saveznikih armija, u Beogradu je jo u februaru 1945. odran sastanak izmeu marala Tita, komandanta Treeg ukrajinskog fronta sovjetskog marala Tolbuhina i komandanta saveznikih snaga u Italiji engleskog feldmarala Alexandera. Tada je dogovoreno da u martu 1945. otponu nae ofanzivne operacije dolinom Une preko Like ka Gorskom kotaru, Rijeci i Istri, kako bi Jugoslavenska armija privukla na sebe snage njemakog 97. korpusa iz rajona Trsta i na taj nain olakala savezniku ofenzivu u Italiji. Na tom sastanku utvrene su glavne faze usklaivanja zavrnih operacija Crvene armije u Maarskoj, zapadnih saveznika u Italiji i nae armije na jugoslavenskom ratitu. Jugoslavenska armija dobila je samostalan sektor strategijskog fronta izmeu Drave i Jadrana.

Plan

konanog osloboenja Jugoslavije

U planu Vrhovnog komandanta oruanih snaga Jugoslavije, u kojem su razraene zavrne operacije za osloboenje zemlje, postavljen je zadatak jedinicama nae armije: - definitivno osloboditi nae narode od faistike vladavine; - osloboditi na etniki teritorij: Slovensko primorje, Istru i Hrvatsko primorje; - u tom cilju poduzeti posljednju ofanzivu, okruiti i zarobiti glavne snage njemake grupe armija E, ustake i etnike jedinice, koje e se u odstupanju nai na teritoriju Slovenije, odnosno u rajonu T r s t - Z a g r e b -Celovec-Maribor. To je bio opi cilj naih posljednjih operacija u borbi s faistikim agresorom. Osnovna zamisao tog plana izgledala je ovako: - etvrta armija e izvesti smjeli i duboki manevar na lijevom krilu naeg fronta pravcem Gospi-Senj-Rijeka-Trst-dolina Soe-Koruka;

- Trea armija e odlunim napadom i brzim manevrom na desnom krilu dolinom Drave, pravcem Osijek-Varadin-Maribor, izbiti u Koruku i spojiti se sa snagama etvrte armije na lijevom krilu; - tako zamiljenim dvostranim obuhvatom sprijeiti neprijatelja da se izvue iz zemlje; - centar fronta (Prva i Druga jugoslavenska armija) gonit e neprijatelja savskim pravcem. Direktiva pravca napada je Beograd-Zagreb-Ljubljana; - partizanski korpusi 6. i 10. u Slavoniji i zagrebakoj oblasti, 4. i 11. u Lici, Kordunu i Gorskom kotaru, 7. i 9. u Sloveniji te jedinice tajerske operativne zone udarit e na neprijateljske komunikacije i unitavati neprijatelja u pozadini, pomaui tako ofanzivu glavnih snaga. To je bila osnovna ideja plana, za realizaciju kojeg su bile potrebne opsene pripreme i pokretanje u napad gotovo milijunske armije. U provoenju ovog plana naa etvrta armija prva je u napadnoj operaciji u Lici pokrenula svoje jedinice, gdje je od 20. do 28. marta 1945. slomila otpor glavnih dijelova 15. njemakog korpusa i oslobodila istoni dio Like. Poetkom aprila oslobodila je i zapadnu Liku - Gospi i Otoac. Sredinom aprila izbila je etvrta armija pred Rijeku. Iz Trsta je neprijatelj uputio 97. njemaki korpus sa zadatkom da pred Rijekom slomi napad etvrte jugoslavenske armije i sprijei njen prodor prema Trstu i, eventualno, Ljubljani. Od 29. marta do 7. aprila jedinice Druge jugoslavenske armije oslobodile su Sarajevo i gonile 21. njemaki korpus dolinom rijeke Bosne prema Slavonskom Brodu, a kasnije i Zagrebu. Jedinice nae Tree armije forsirale su 11. i 12. aprila Dravu kod Osijeka i nastupale kroz Podravinu. U zoru 12. aprila Prva jugoslavenska armija probila je njemaki utvreni front u Srijemu (od Dunava do Sida), oslobodivi istog dana Vukovar i upanju, a sutradan Vinkovce. T a k o je sredinom aprila probijen njemaki front u Jugoslaviji od Drave do Jadrana; neprijatelj se poeo povlaiti. Radi dobijanja vremena za neometano povlaenje prema Austriji, vrhovni komandant jugoistoka, general armije von Lohr, pokuao je krajem aprila da na frontu Drava-Bilo-gora-Ilova-donji tok Une-Karlovac-Rijeka prui jai otpor nastupajuim jedinicama Jugoslavenske armije. Njemu je polo za rukom da na tim linijama zadri nae snage pet dana. Meutim, situacija na svim drugim frontovima na istoku i zapadu naglo se pogorala. U stvari, odluka komandanta Lohra da se zadri na spomenutoj liniji bila je sudbonosna za cijelu grupu armija E i za sve kvislinke snage u Jugoslaviji. Izgubili su dragocjeno vrijeme, koje se nije moglo nadoknaditi u kasnijem izvlaenju iz Jugoslavije. Sve te neprijateljske snage zarobljene su nadomak same Austrije.

U to vrijeme poloaj njemake oruane sile postao je neodriv. Trupe Crvene armije, pod komandom marala Z u k o v a , vodile su bitku za hitlerovsku prijestolnicu Berlin. Be je pao 13. aprila, a 25. aprila 1945. sastale su se sovjetske jedinice na Elbi s prethodnicama amerike armije. Njemake snage iz grupe armija C bile su u punom povlaenju iz Italije. Njemaka armija je, dakle, bila u samrtnom hropcu. Z b o g tako tekog opeg poloaja, njemake trupe prestale su na mnogim fantovima pruati otpor i masovno su se predavale saveznikim snagama. Njemake trupe u Jugoslaviji nastavile su ogoren rat protiv nae armije. Lohr je svakako nastojao da svoje trupe planski povue u Austriju. Teio je da svoje divizije i sve preostale jugoslavenske kvislinke snage preda Englezima i Amerikancima. Z b o g svega toga, jo poetkom maja, nareeno je 34. njemakom korpusu da iz Ljubljane prijee u rajon Beljaka sa zadatkom da prikuplja odstupajue dijelove iz Jugoslavije i Italije te da organizira front du Karavanki i na austrijsko-talijanskoj granici. U to vrijeme 69. njemaki korpus iz Zagreba prelazi u Koruku radi organiziranja fronta du jugoslavensko-austrijske granice. S preostalim snagama nastavljen je rat na teritoriju Jugoslavije. U meuvremenu, snage etvrte jugoslavenske armije vodile su estoke borbe za Trst. Nijemci su na rijekom frontu od Snjenika do mora postavili svoj 97. korpus sa zadatkom da ne dozvoli da Trst padne u ruke komunistikih vlastodraca, ve u ruke zapadnih saveznika. 1 U tenji da se to prije probiju u Trst, jedinice nae etvrte armije naile su u svom nastupanju na svjee snage 97. njemakog korpusa. Na sektoru Klane razvili su se veoma estold obostrani napadi i viednevni otri jurii i protujurii, u kojima ni jedna strana nije postigla neke vidne rezultate. Naa etvrta armija nije tada uspjela da frontalno probije rijeki front. Na intervenciju vrhovnog komandanta druga Tita, etvrta armija poinje proboj na neprijateljskim krilima. Manevrom preko Snjenika nae jedinice probijaju front, zauzimaju Ilirsku Bistricu i produuju prodor u dubinu. Grupa divizija nae etvrte armije, uz pomo 9. slovenskog korpusa, oslobaa 1. i 2. maja Trst. Istovremeno, druga grupa jedinica iste armije sjeverno od Rijeke okruuje 97. njemaki korpus. T e k 7- maja, poslije tekih borbi, prisiljeno je na kapitulaciju 16 000 njemakih vojnika i oficira, pripadnika 97. korpusa. Istovremeno je motorizirani odred etvrte armije prodro preko prijevoja Vri u Koruku da bi se spojio s Treom jugoslavenskom armijom i etvrtom operativnom zonom Slovenije i tako zajedno s njima pridonio spreavanju povlaenja ostalih neprijateljskih snaga iz Jugoslavije.
1 Iz knjige naelnika taba grupe armija E, generala Ericha Schmidt-Richberga Zavrne borbe na Balkanu, Heidelberg, 1955.

Prva i dijelovi Druge jugoslavenske armije oslobodili su 8. maja Zagreb, a jedinice Druge armije 7. maja Karlovac. Sedmi slovenski korpus oslobodio je 9. maja Ljubljanu. Trea jugoslavenska armija nadirala je 7. maja od Varadina do Celja da bi presjekla neprijateljske glavne odstupnice. Jedinice nae Tree armije i etvrte operativne zone ule su u zoru 10. maja u Maribor, a sutradan su njeni dijelovi izbili u entilj na austrijskoj granici prema Grazu. Na svim ratitima hitlerovske su se armije ve nalazile u raspadanju. Hitler je bio mrtav, i admiral Dnitz, novi ef drave, zatraio je kapitulaciju, koja je stupila na snagu nou 8/9. maja 1945. Tada je trebalo da sve njemake snage poloe oruje. Feldmaral Kesselring, koji je preuzeo komandu nad cjelokupnom njemakom vojskom, doletio je 6. maja 1945. u Graz, kamo je pozvao von Lohra i De Angelisa (komandanta grupe armija Jug, koja je ranije branila Maarsku i Be). Na tom sastanku donijeta je odluka da se grupa armije E organizirano povue iz Jugoslavije u Austriju i preda angloamerikim jedinicama. Ali ve 9. maja, prvog dana vaenja odluke o kapitulaciji, ustanovilo se da nema uvjeta za daljnji otpor, i Kesselring nareuje kapitulaciju za 9. maj u 1,00 sat. Komandant grupe armija E, general armije von Lohr vraa se sa spomenutog sastanka u Grazu u svoj tab u Sloveniji (selo Polzela) i nareuje svom 34. korpusu u rajonu Beljak, u Korukoj, da se preda Englezima, a De Angelisu da svoje trupe preda Rusima. On e, navodno, organizirati predaju njemakih trupa grupe armija E Jugoslavenima. Meutim, rat u Jugoslaviji nastavljen je i poslije 9. maja. T a k o su njemake jedinice, s cjelokupnom Pavelievom vojskom i ostacima etnika, produile otpor u Jugoslaviji. Drugi svjetski rat u Evropi nastavio se poslije svog zavretka jedino u Jugoslaviji. Nadirui na krajnjem desnom krilu jugoslavenskog fronta dolinom Drave, naa Trea armija i etvrta operativna zona presjekle su neprijatelju odstupnicu. Pred njima se nala velika grupacija njemakih i ustako-domobranskih snaga. Pripadnici Tree jugoslavenske armije i etvrte partizanske zone vodili su u stvari i dalje rat. Divizije nae Tree armije nastupale su ovim pravcima: Pedeset prva divizija nastupala je i vodila borbu du same Drave. Neto junije od nje prodirale su 36. i 12. divizija. Na lijevom krilu Tree armije napredovale su njena 16. i 17. divizija pravcem Novi Marof-Krapina-Rogatec, gdje su gonile njemaku 22. i 181. grenadirsku diviziju. etrnaesta slovenska divizija i nekoliko partizanskih odreda etvrte operativne zone uli su u Koruku i nastupali prema Velikovcu i Celovcu. Lohr je prisiljen da 9. maja trai izlaz u pregovorima s predstavnicima nae armije. Do pregovora je dolo u selu Letuu, nedaleko od Celja, zatim u Topolici nedaleko od otanja. Lohr je na pregovorima izjavio da se eli staviti na raspolaganje maralu Titu, da je spreman predati veu

koliinu oruja, ali je zahtijevao da njegove trupe prijeu granicu. S obzirom na injenicu da je bezuvjetna kapitulacija Njemake ve potpisana, nai su predstavnici inzistirali na bezuvjetnoj predaji na teritoriju gdje su se njemake trupe zatekle. Na kraju, videi da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, Lohr se predao i pristao da izda zapovijed o predaji svojih jedinica. Meutim, Lohr je ubrzo pobjegao iz prvog zarobljenitva. Uskoro je u Velikovcu ponovno i definitivno pao u nae ruke. U operacijama za konano osloboenje zemlje Jugoslavenska armija nanijela je neprijatelju gubitke od i o o ooo mrtvih i oko 300 000 zarobljenih. Od jedinica Treeg Reicha zarobljen je tab grupe njemakih armija E, koji je na kraju rata bio istovremeno i tab jugoistoka, tabovi 21, 91. i 97. armijskog korpusa s armijskim i korpusnim jedinicama. Od operativnih jedinica zarobljene su 22, 41, 181, i 237. pjeadijska divizija, 104. lovaka divizija, 188. brdska divizija, 7. SS-divizija Prinz Eugen, u. poljska zrakoplovna divizija, 369, 373. i 392. legionarska divizija, dijelovi i. i 2. kozake divizije i 438. divizija za naroitu upotrebu, borbena grupa Fischer i Geier. Osim ovih njemakih jedinica, u nae je ruke pao vei broj policijskih jedinica, samostalnih pukova i bataljona za osiguranje koji su bili u taktikom ili nekom drugom pogledu potinjeni pojedinim spomenutim divizijama. Zaplijenjeno je 173 000 puaka, 24 454 automatska orua, 15 020 topova, 97 tenkova, 3751 kamion, 40 aviona i drugi ratni materijal. Na krajnjem sjeverozapadu nae zemlje, na austrijsko-jugoslavenskoj granici, u trokutu Dravograd-Slovenj Gradec- Pliberk (Bleiburg), 15. maja 1945. oko 17 sati definitivno je pala i posljednja i najvea grupacija neprijatelja. T a j dogaaj znaio je definitivan prestanak rata na teritoriju Jugoslavije, i to sedam dana poslije Dnitzove objave kapitulacije Njemake. Po odluci Narodne skuptine Jugoslavije, 15. maj, dan nae pobjede, dan konanog prestanka otpora neprijatelja i konanog osloboenja zemlje, postao je nacionalni praznik Jugoslavije. T a j se dan slavio kao Dan pobjede devetnaest godina i tek na dvadesetogodinjicu osloboenja, 1965. godine, donesena je odluka da se kao Dan pobjede slavi 9. maj s obrazloenjem da cijela Evropa slavi taj dan kada je 1945. potpisana kapitulacija Njemake i kada je slubeno prestao II svjetski rat u Evropi.

TKO SU TI VOJVOANI, UCESNICI U DRAMATINIM MAJSKIM DOGAAJIMA 1945. GODINE

Jedan od neposrednih aktera tih dramatinih majskih dogaaja 1945, koji su se odvijali sedam dana poslije slubenog prestanka II svjetskog rata, bila je 51. vojvoanska divizija Tree jugoslavenske armije. Pod komandom 51. divizije bila je tada i 6. brigada 36. vojvoanske divizije, a posljednjeg dana borbe 15. maja stavljena je pod komandu divizije Omladinska brigada 40. divizije VI slavonskog korpusa i 12. proleterska brigada 12. slavonske divizije, koja je odigrala vanu ulogu u sprovoenju ogromne mase zarobljene neprijateljske vojske. Pod rukovodstvom divizije u operativno-taktikom pogledu nalazila se i Prva brigada 14. slovenske divizije i sve terenske partizanske grupe i odredi u oblasti Dravograda-Slovenj Gradca-Pliberka. Tu, u rajonu Dravograda, u graninom pojasu Austrije, borci ravne Vojvodine, zajedno sa slovenskim i istonobosanskim borcima i onima iz drugih krajeva nae zemlje, lili su svoju krv i poslije zavretka rata, sve dok neprijatelj nije bio definitivno poraen i dok, najzad, nije pao u nae ruke. Prije nego to prijeemo na sam tok dogaaja, borbi i predaje neprijatelja, u najkraim potezima vidjet emo tko je ta vojvoanska divizija koja je zajedno sa 14. slovenskom divizijom i drugim jedinicama etvrte operativne zone odigrala jednu od glavnih uloga pri predaji neprijatelja, tko je bio u njenim redovima, u kakvim se uvjetima razvijala i kalila i kako je dolo do toga da je i njoj pripala ast da uestvuje u tim posljednjim borbama za nae konano osloboenje i da joj se preda glavnina preostale neprijateljske grupacije na sjeverozapadnom dijelu nae zemlje. Osnovnu kadrovsku jezgru divizije inili su Srijemci, veinom uesnici u NOP-u od 1941. i 1942. godine, koji su, izmeu ostalog, imali i velika iskustva u borbama s ustako-domobranskim jedinicama. Bilo je sposobnih i zrelih kadrova i iz Banata i Bake, kao i iz drugih krajeva nae zemlje. Mnogi od njih su uestvovali u ustanku 1941. godine. Politika faistikog okupatora u Vojvodini nije se po zloinima, odmazdi i teroru razlikovala od provoenja te politike u drugim krajevima nae zemlje. ak je mjestimino bila okrutnija nego u mnogim drugim dijelovima Jugoslavije. Isto tako i ustanak naroda Vojvodine poeo je 1941. Uza sve mjestimine krize, polete i padove, narodnooslobodilaka borba razvijala se za

sve vrijeme rata. Po stalnom usponu, kontinuiranosti i masovnosti borbe, bez prekida i zastoja, prednjaio je Srijem, koji po mnogo emu predstavlja izuzetan partizanski bastion u tom dijelu panonske ravnice.

Teror i zvjerstva hortijevske soldateske u Vojvodini Teror, zvjerstva i faistiko divljanje okupatora u Vojvodini bili su veliki. Ubijanje naih ljudi u Vojvodini provodilo se u logorima smrti (Majdanpek, Dachau, Jasenovac, Sarvr i dr.) ili po selima, salaima i njivama. Ljudi su bacani u Dunav, Savu i Tisu, a ginuli su mobilizirani u radne bataljone, kopajui rovove i utvrde, da bi potom bili natjerivani da gaze po minskim poljima Ukrajine i Bjelorusije. Umirali su na ropskom radu u rudnicima po Norvekoj, Poljskoj i Francuskoj. Pedeset hiljada mrtvih Vojvoana i 280 000 interniranih, hapenih, muenih i prisilno mobiliziranih u radne jedinice, to je tuna bilanca faistike vladavine u Vojvodini. Zloini hortijevske soldateske u Vojvodini ostavili su teke tragove. Odmah, svega nekoliko sati po dolasku, okupator je zaveo krvav teror i ubijanje. Ve 13. aprila 1941. maarske faistike trupe, pod komandom generala viteza Majora, stigle su predveer u Novi Sad. O k o pola noi, uz pomo maarskih petokolonaa, proveli su raciju. Samo u Temerinskoj ulici ostalo je iza njih te noi 200 leeva. Na banderama su osvanuli ljudi, nevine rtve tog divljanja. Neke grupe odvodili su u kasarne i tamo ih strijeljali bez ikakvog ispitivanja. Jedna grupa rtava te iroko organizirane zloinake akcije dovedena je pred hotel 'Sloboda. Pred cijevima mitraljeza vrili su legitimiranje ljudi, da ne bi, valjda, u toj koloni smrti zalutalo i koje lice maarske narodnosti. Odmah po legitimiranju, tu, na licu mjesta na ulici, sve su ih, bez milosti, zvjerski pobili, a rtve leinarski opljakali. Za vrijeme tog aprilskog pokolja u N o v o m Sadu naroito je stradao srpski dio zaseoka Salajka i gornji dio Temerinske i Futoke ulice. U tom prvom naletu, koji je trajao tri dana, izbrojano je 720 rtava iji su leevi vie od dva dana leali po ulicama kao zastraujui prizor, ali i jeziv dokaz barbarstva i zvjerske svireposti hortijevske faistike rulje. Slian straan zloin desio se istog dana, 13. aprila 1941, u selu Sirigu, nedaleko od N o v o g Sada. Stanovnici toga sela natjerani su da doekaju maarske okupacione trupe, postrojeni na putu u etiri reda. Kako je maarska vojska dolazila, tako su iz kamiona iskakale grupe vojnika s mitraljezima u rukama. Te mitraljeze postavljali su najveom brzinom na cestu i bjesomuno poeli pucati i mitraljirati postrojene ljude, natjerane na taj krvavi doek. Ljudi su padali smrtno pogoeni ili ranjeni kao snoplje. Poslije su vojnici i petokolonai ubijali ranjene i one koje su nali skrivene u blizini. Jedan broj ljudi spasio se bjeei po njivama i salaima.

Ubijanje preko i i o o ljudi trajalo je cijelu no i sutradan. Selo je opljakano i potom zapaljeno. Hiljade poubijanih ljudi bile su tih tekih dana krvavi rezultat divljanja honvedskih hordi u Vojvodini. U Somborn je ubijeno 500 ljudi, u Srbobranu 520, u Kuli 136, u Senti 100. Svuda su zloini bili popraeni sadistikim iivljavanjem. Jo jezivije zloine poinili su maarski okupatori u drugom naletu na nae stanovnitvo januara 1942. godine. Tada su vrili pokolj u Zabiju, urugu i Novom Sadu. Na rijeci Tisi pravili su rupe u ledu i bacali u njih svoje rtve ne tedei ni djecu, ene i starce. U Zabiju su skidali ljude gole i bacali ih pod led ive i poluonesvijetene od muenja i zime, natjerujui ak i majke da svojim rukama guraju pod led svoju djecu. Nije malen broj majki koje su tih krvavih januarskih dana s djetetom u rukama same skakale u tu ledenu grobnicu napravljenu na Tisi. Kada je u maju led krenuo, plivali su leevi podsjeajui na monstruozni zloin kada je hladna Tisa tih januarskih dana progutala 1400 ljudi. Organizirana akcija novog zloina sruila se tog istog januara 1942. na Novi Sad po drugi put. Ubijali su na Strandu, igralitu NAK-a, na uspenskom groblju i kasarnama 16. bataljona pograninih lovaca, na uglu Miletieve i Gornjokolske ulice i u drugim ulicama. Tada je ubijeno 1300 ljudi. Dvaput vie nego u vrijeme prethodne aprilske kaznene ekspedicije. Pored tih zloina, maarski faisti vrili su masovna raseljavanja i bacanja u koncentracione logore naih ljudi, naroito kolonista, ratnika - dobrovoljaca iz I svjetskog rata. itave njihove porodice, sa malom djecom i starcima, otjerali su u logore. Na njihova imanja doseljavali su Maare. U Bakoj je ubijeno i odvedeno u nepovrat preko 12 000 Zidova. Za Srijem, koji je bio u sastavu N D H , vaila su sva ona sredstva i metode unitavanja ljudi koje su ustae upotrebljavale u ostalim dijelovima Pavelieve drave. To su ustae radile pomou ienja terena i tzv. kaznenih ekspedicija, racija i konclogora, zatim prekrtavanjem, raseljavanjem itd. Masovna ubijanja organizirana su irom Srijema. Samo iz Sremske Mitrovice 6. maja 1941. odvedeno je 300 rodoljuba u logor Jadovno na Velebitu i svi do jednog su tu ubijeni i pobacani u velebitske jame. U jednom mahu, iz Srijema je 12. juna 1941. deportirano u Srbiju 12 000 ljudi. U drugom navratu, poetkom oktobra 1941, deportirano je u Srbiju preko 4000 Srijemaca. Krajem septembra i poetkom oktobra 1941. dovedeno je u Srijem nekoliko hiljada ljudi iz Sapca i Mave, koji su kod Klenka, Jarka i u Sremskoj Mitrovici svi zvjerski poubijani. U selu Jarku ustae su te ljude spaljivale u buradima sa slamom. Samo u Srijemu palo je 15 000 rtava faistikog terora. U Banatu njemaki okupatori i folksdojeri takoer zavode teror, strijeljanje i odvoenje ljudi u logore. To se naroito deavalo u Zrenjaninu, Melencima, Mokrinu, Kumarima, Karaorevu i drugim mjestima.

O k o 400 000 Nijemaca u Vojvodini bili su gotovo svi na strani nacizma. Od njih je Hitler regrutirao svoju vojsku i iskoristio ih za provoenje terora i zvjerstava u Vojvodini i drugim krajevima Jugoslavije. Horthyjeve bande uspjele su u prvim danima zavesti zaostaliji dio stanovnitva maarske nacionalnosti. Njima su se odmah pridruili u prvom redi okorjeli nacionalisti i razni maarski ovinisti, koji su se stavili u slubu faizma, prikazujui Horthyjevu vojsku kao oslobodioce, uestvujui i sami u zloinima.

Dolazak meu

Vojvoane

Poetkom oktobra 1944. u Bariju u Italiji saopio mi je Krsto Popivoda odluku organizacionog sekretara CK KPJ Marka da sam predvien za kadrovski raspored u Vojvodini. Sigurno je i drug Krsto dosta pridonio tom novom rasporedu, jer je samo osam mjeseci ranije bio moj profesor i rukovodilac partijskog kursa pri CK KPJ u Drvaru. T a m o me je dobro upoznao. On je znao da sam prije rata nekoliko godina ivio u Vojvodini i pohaao gimnaziju u Subotici. Krsto je i sam neko vrijeme prije rata studirao na subotikom pravnom fakultetu, gdje je politiki djelovao i stvarao partijsku organizaciju. S dunosti rukovodioca Politodjela zo. dalmatinske divizije s Dinare pozvan sam u Vrhovni tab N O V - a i POJ-a na Vis. U to vrijeme vodile su se velike borbe za osloboenje Srbije. Znatan dio kadrova povuen je iz starih jedinica i predvien za popunjavanje novih u novoosloboenim krajevima. U to vrijeme, uslijed velikih kia, avionska veza Visa sa Srbijom bila je prekinuta. Sa provizornog i raskvaenog vikog aerodroma avioni nisu mogli saobraati. U posljednjem asu stigao sam da se ukrcam na brod kojim je te septembarske noi jedan dio Vrhovnog taba preao u Bari u Italiju. Na brodu su se nalazili Rankovi, ilas, Bakari, Nazor, Popivoda i drugi. U Bariju je postojala jugoslavenska partizanska baza. U blizini Barija nalazile su se bolnice u kojima su se lijeili nai ranjenici. Jednog predveerja ukrcao sam se, nakon dvadesetak dana iekivanja u Bariju, u sovjetski avion, preletio Jadran i naao se na vrstom tlu zemunskog aerodroma. Beograd je bio samo nekoliko dana ranije osloboen. U Beogradu sam, ekajui toan raspored, sreo dosta poznanika i prijatelja, naroito bivih gimnazijalaca iz subotike i banjaluke gimnazije i iz kolonistikih sela Duanovca i Zednika (u blizini Subotice). Oni su mi priali o sudbini naih kolonista. Tada sam neto vie saznao o zloinima maarske faistike soldateske i za sudbinu svoje tetke, njeno troje djece i svoje bake (oeve majke), kod kojih sam proveo najvei dio vremena u posljednje tri godine pred

rat, pohaajui subotiku gimnaziju. Baka Milica, 1 tada osamdeset dvogodinja starica, otjerana je sa svojom keri i njeno troje dece (dvije male keri i neto stariji pastorak) u maarski konclogor u Sarvar. Srvr je kotarsko mjesto kod Szombathelya, u blizini austrijske granice. Logor se nalazio na podvodnom terenu, u starim tronim tvornikim barakama. U logoru Srvaru bilo je 1941. internirano oko 10 000 ljudi, preteno Srba kolonista, kao i 680 Slovenaca iz Prekomurja. Prve godine u logoru vladao je surov reim, teror i batinanje. Bez dovoljno odjee, pokrivaa, po hladnoi koja ovdje, u Panonskoj nizini izmeu Alpa i Karpata, zna da se spusti nou i do 30 ispod nule, internirci su umirali, naroito starije osobe i djeca. Hrana je bila vie nego oajna. Nije bilo rijetko da se hrana trai po ubritu, a higijenske prilike bile su ispod svake kritike. Kasnije, zavisno od toka rata perspektiva kojeg poslije poraza Nijemaca kod Staljingrada nije za maarske naciste bila ba tako ruiasta, reim u logoru poeo se ublaavati. Veinu sposobnijih interniraca kasnije su bogatiji seljaci i veleposjednici uzimali da rade na njihovim imanjima. Pored tekog i iscrpljujueg rada, ipak su na tim imanjima ivotni uvjeti bili pogodniji nego u logorima. T a k o je moja tetka s djecom bila uzeta na rad na neko imanje, dok je baka kao starica ostala u logoru za sve etiri godine rata. Oslobodile su je jedinice Crvene armije. Prela je vie od 400 km najvie pjeke, .vraajui se u selo Duanovac, gdje je ivjela. Aprila 1941. zatekao sam se kod njih u Duanovcu, u Bakoj. Horthyjeva soldateska odmah me je s grupom seljaka zatvorila i ubrzo sprovela u logor, koji je nekada bio sokolski dom u Subotici. Prije toga smo bili zatvoreni u nekakvoj tali u Cantaviru, a zatim pjeke prebaeni do Starog Zednika i zatvoreni u neku ciglanu. Tu su nas jedne noi skinuli do gola, traei, navodno, neke tetovirane znake, da vide da li pripadamo etnikom pokretu, oduzimajui nam line stvari i dragocjenosti. To im je bio samo izgovor za eventualnu odmazdu i pljaku. Sutradan smo pod jakom straom u seljakim kolima prevezeni u Suboticu. Na osnovi nekih obavjetenja koja su, sigurno, dobili o meni, u sokolskom domu sam bio izdvojen iz grupe zatvorenika nekoliko metara u stranu i stavljen pod otriji reim. Nisu mi davali ni redovno sljedovanje ionako bijedne hrane. Moji seljani nisu smjeli sa mnom razgovarati, ali su mi kriom nou doturali kruha. Na prozoru sokolskog doma u Subotici opazila me Monika, najmlaa kerka obitelji Tikvici. Njen brat Velimir Tikvicki, kod ijih sam roditelja jedno vrijeme stanovao kao ak subotike gimnazije, bio je moj kolski drug i komunist. Otac, Hrvat - Bunjevac, umro je pred rat, a majka, Maarica s mnogo djece, bila je prinuena da uz penziju izdaje
1 Oeva majka Milica Basta ivjela je sve doskoro kod svoje keri Boje u kolonistikom selu Duanovcu kod Cantavira, u Bakoj. Umrla je polovinom 1972. godine u 113. godini.

stan i hranu acima. Velimira je ubrzo poslije okupacije zatvorila maarska faistika policija i vie se nikad nije vratio. Velimirova majka i cijela porodica voljele su me kao sina i brata. Poslije intervencije Velimirove majke, u sokolskom domu skinuta je izolacija i specijalni reim nada mnom. Ubrzo poslije toga puten sam iz logora, zahvaljujui pomoi porodice Tikvicki i injenici da nisam bio kolonist. Sjeam se kada su pronali aku legitimaciju V zagrebake gimnazije, koju sam pohaao prethodne godine a koju sam sluajno vjerojatno zbog lijepe slike zadrao kod sebe, maarski su policajci ubrzali izdavanje otpusnice iz logora. Nakon skoro tri i pol godine ratovanja, ponovno se vraam u Vojvodinu. S urom Medenicom, pravnikom iz Crne Gore, starim i istaknutim predratnim komunistom koji je takoer rasporeen kod Glavnog taba Vojvodine, otputovao sam u Novi Sad. Rasporeen sam u 51, vojvoansku diviziju. Postavljen sam najprije na poloaj politkomesara iz. vojvoanske brigade, na kojoj sam dunosti ostao nepuna dva mjeseca. Pred samu novu godinu 1945. saopeno mi je da sam postavljen na poloaj politkomesara 51. divizije umjesto ure Medenice, koji je otiao na Kosovo i Metohiju i bio postavljen za politkomesara grupe divizija. U Dvanaestoj vojvoanskoj brigadi zatekao sam starog druga, studenta iz Zednika, Nikolu-Nidu Kmezia. Nalazio se tada na dunosti pomonika politkomesara brigade. Nida mi je mnogo pomogao da to prije i to bolje saznam stanje u brigadi, da upoznam kadrove i shvatim mentalitet i borbenu sposobnost vojvoanskih jedinica. Kmezi je bio staloen, hladnokrvan i pomalo strog partijski rukovodilac. Sav se posvetio organizaciono-partijskom radu i politikom odgoju. Nije se volio mnogo mijeati u isto vojna pitanja, ostavljajui ih na rjeavanje komandantu i politkomesaru. Mogunost da se u novoj jedinici oslonim na poznatog i zrelog predratnog komunista koji zna raditi i dobro poznaje ljude predstavljala je za mene i te kako povoljnu okolnost. M o r a m priznati da se prije dolaska u vojvoansku diviziju nisam mogao pohvaliti nekim ozbiljnijim poznavanjem razvoja oslobodilake borbe u Vojvodini. U Lici, a kasnije i u Bosni, uo sam za borbu srijemskih partizana. Iako sam se dosta interesirao za partizansku borbu u Vojvodini, vijesti do kojih sam dolazio u ranijim jedinicama bile su dosta oskudne. Kad god sam sluao ili neto itao o borbama u Vojvodini, iskrsavala mi je pred oima vojvoanska ravnica na kojoj se, mislio sam, mogu uglavnom voditi manje akcije malih partizanskih odreda. Vjerovao sam da se u Vojvodini najee primjenjuju samo iroke diverzije, a da vei partizanski odredi mogu djelovati samo na Frukoj gori ili na obroncima Karpata. Bio sam obavijeten da su se vojvoanske brigade stvorile kasnije, ali je i to formiranje brigada bilo negdje u istonoj Bosni. Smatrao sam da je i kasnije djelovanje nekih vojvoanskih brigada u Srijemu, o kojima sam povremeno sluao, bilo vie oslonjeno na velik i brdovit teritorij istone Bosne nego iskljuivo na Srijem i Fruku goru.

Pred odlazak u 51. vojvoansku diviziju, o kojoj sam obavijeten da je formirana odmah po osloboenju Vojvodine, smatrao sam da e biti mnogo posla i da e biti potrebno uloiti znatan napor da bi se na taj veliki broj mladih, novih i neiskusnih boraca prenijelo to vie borbenog, organizacionog i politikog iskustva. Ratovao sam u proleterskoj jedinici u Lici i Bosni, prolazio kroz mnoge ofanzive i ma koliko se trudio da to ne ispoljavam i da sakrijem izvjesnu bojazan od tekoa, u novoj jedinici primili su me kao ovjeka velikog borbenog i politikog iskustva koji je dobrodoao. Ali Vojvoani, naroito Srijemci, priredili su mi ugodno iznenaenje. Prije svega, iznenadilo me saznanje da se u Vojvodini, u prvom redu u Srijemu, razvio oslobodilaki pokret najirih razmjera. Srijem je za sve godine rata bio veliki ustaniki logor. ak i u Bakoj, naroito u Banatu 1941, bio je razvijen NOP: u Banatu je jula 1941. djelovalo desetak partizanskih odreda i partizanskih oruanih grupa, koji su u najteim uvjetima vodili borbu protiv njemakog okupatora i folksdojera. N O P je u Banatu pod udarcima organiziranog neprijatelja, nedovoljne povezanosti sa Srijemom i nekih unutranjih slabosti privremeno bio splasnuo. Ali usprkos velikim gubicima, ustanak nikad nije ugasnuo. Oslobodilaki pokret ponovno je u Banatu oivio, naroito 1943. i 1944, kada se hiljade ljudi ukljuuju u borbu. Ali Srijem predstavlja pravi partizanski bastion, gdje se ustanak postepeno, ali konstantno i kontinuirano, razvija od poetka 1941. sve do kraja rata. Srijem je dao 26 000 partizanskih boraca, od kojih je 10 000 palo za nau slobodu. U prah i pepeo pretvorena su razna shvaanja da geografski faktor, u ovom sluaju ravnica, ne dozvoljava razvoj partizanskog rata. Tono je da je u ravnici mnogo tee voditi rat protiv nadmonog, organiziranog i dobro naoruanog neprijatelja. Jer koritenje povoljnijih zemljinih uvjeta protiv brojano jaeg i tehniki nadmonijeg neprijatelja davno je poznata partizanska taktika. Povrina Srijema obuhvaa 6500 km 2 . Najvea duina mu je oko 140 km, a irina izmeu Save i Dunava 25 do 70 km. Fruka gora po duini ima 80 km, a po irini 12-15 km. Najvii vrh, Crveni ot, ima 539 metara. Kao to se iz svega ovoga vidi, Srijem je u svom veem dijelu ne samo ravan i bez dovoljno uma, ve predstavlja dosta skuen teritorij izmeu Save i Dunava. Neprijatelj ga je s motorizacijom mogao uzdu prijei za oko 7 sati, a poprijeko za 3-4 sata. Tamo gdje je Srijem najui, mogao ga je neprijatelj u streljakom stroju prijei za 6 sati. Zbog svega toga, partizanske jedinice mogle su biti iznenada napadnute svakog dana, svakog sata. One su morale biti stalno, danju i nou, svakog asa na oprezu, uvijek spremne za pokret i prihvaanje borbe u svim uvjetima. Srijemski partizani su, pored ostalog, morali imati dobro razvijenu obavjetajnu slubu.

U Srijemu je, izmeu ostalog, ivjelo oko 60 000 Nijemaca, to je iznosilo 15 % od ukupnog broja stanovnitva. Nijemci su, izuzev vrlo rijetkih pojedinaca, bili svi organizirani u nacionalsocijalistiku organizaciju Kulturbund, koja se u toku rata u potpunosti ukljuila u njemake jedinice, prednjaei u zvjerstvima prema naem ivlju. Nacionalne suprotnosti i antagonizmi izmeu Srba, Hrvata, Nijemaca, Maara, Slovaka, koje su stvarale predratne graanske politike partije, okupator je vjeto i beskrupulozno koristio, razvijajui ovinistiku mrnju i odmazdu. Ustae su takvu situaciju, uz pomo folksdojera i okupatorskih snaga, koristile za teror i pokolje. Relativno skuena i ispresijecana oblast, s gustim putnikim i eljeznikim saobraajem, Srijem nije mogao potpuno udovoljiti svim zahtjevima voenja veih i krupnijih operacija. Uslijed velikog priliva novih boraca nametala se potreba stvaranja krupnijih jedinica: brigada i divizija. Partizanske jedinice stalno su se poveavale. Morao se traiti iri manevarski prostor za krupnije operacije veeg zamaha. Takav iri teritorij naen je u istonoj Bosni. Tako su srijemske brigade i divizije djelovale i u Srijemu, i u istonoj Bosni, koristei se tako na najbolji nain velikim ljudskim potencijalom. Ali Srijem je ostao glavno poprite borbi i neiscrpan rezervoar novih boraca. Tono je da geografski faktor u odreenim uvjetima umanjuje tehniku nadmo neprijatelja. Ali ba ovdje, u Vojvodini, u Srijemu, doao je do izraaja faktor svijesti, spremnost narodnih masa da pod rukovodstvom komunista idu u borbu do kraja, bez obzira na uvjete pod kojima se ona vodi. Upravo nepovoljni geografski uvjeti zahtijevaju stvaranje organizacije i mehanizma partizanskog rata na vrlo visokom stupnju, zahtijevajui poveane napore i visoku svijest. Srijem je, u stvari, ostao simbol jedne takve svjesno organizirane borbe u Panonskoj nizini. Fruka gora, sa svojom visinom i irinom, za pojmove likih i bosanskih partizana samo je malen breuljak. Stanovnici juno od Save nazvali bi ga najobinijim brdom. Tu, u Srijemu, djelovali su partizanski odredi i brigade, napadane su neprijateljske kolone, rueni vlakovi, paljene okupatorske vrilice i ito koje je pripremano za okupatora, razmjenjivani zarobljenici itd. Odredi i, kasnije, brigade uspjeno su odolijevali mnogobrojnim velikim neprijateljskim ofanzivama. Po gradovima i selima organizacije narodnooslobodilakog pokreta ubijale su neprijateljske pijune i izdajnike. Narodna vlast je bila organizirana gotovo u svim mjestima, pa i u mnogima koje je okupator drao za sve etiri godine rata. Skoro u svakoj kui, naroito u kuama simpatizera NOB-a, postojala je baza, podzemno skrovite, u koje bi se sklanjali oni koji bi doli u opasnost ili se kompromitirali kod okupatora i kvislinga. Okupator je te baze vrlo rijetko otkrivao. U velikim bazama Fruke gore uspjeno su skrivani ranjenici, hrana i dr.
i Rat

U Srijemu je bio toliki utjecaj KPJ da se nije mogao odrati ni jedan etnik. U stvari, u Srijemu i nije bilo etnika. Nekoliko pokuaja da se pojedini etnici prebace iz Srbije propalo je jer su bili brzo otkriveni i osujeeni. O znaaju partizanske borbe u Srijemu drug Tito je govorio: U Evropi misle da su nae planine rodile na pokret i nau vojsku. A Srem to najubjedljivije demantuje. Nacionalna i politika svijest naroda, njegova borbena volja i revolucionarna Partija koja je sposobna da pokrene i vodi narod u borbu - to je osnovno za ustanak, a geografski uslovi mogu samo manje ili vie olakati ustanak i utjecati na taktiku ustanike vojske. Eto, takav je bio Srijem, takva je bila Vojvodina, gdje se i u ostalim njenim krajevima, im su se uvjeti poboljali, ponovno razvija irok oslobodilaki pokret. Vojvodina je dala 15 partizanskih brigada usprkos najteim uvjetima borbe. Vojvodina je bila znaajna i za neprijatelja, koji je nastojao svim silama da ugui N O P . Vojvodina je u neposrednoj blizini Beograda, vanog strategijskog vora koji otvara vrata poznatim magistralama dolinom Morave ka Egejskom i Crnom moru, odnosno Sofiji, Istanbulu i Bliskom istoku. Tu su bile stacionirane jake snage okupatora. Kroz Vojvodinu prolaze vane eljeznike i cestovne komunikacije kojima se sluio okupator. N j u presijeca velika evropska rijeka Dunav, zatim Tisa i Sava. Vojvodina je velika itnica neophodna osvajau, naseljena mnogobrojnim nacionalnostima koje je okupator nastojao da to vie zavadi, to je oteavalo uvjete borbe. Usprkos svemu, Vojvodina je pokazala svima da se moe uspjeno voditi partizanski rat i na goloj ravnici, ako organizirane svjesne snage i rukovodstvo borbe imaju pravilnu politiku orijentaciju uz ostvarenje jedinstva i podrke masa. Doavi u 51. diviziju, vidio sam da najvei broj iskusnog komandnog kadra ine Srijemci, prekaljeni borci iz ratnih okraja jo iz 1941. i 1942 godine. To je bilo vrlo vano za daljnji uspjeh novoformirane divizije. Ipak sam u dui pomalo strahovao da e se ogroman priliv novih boraca, bez borbenog iskustva, nepovoljno odraziti na borbenu sposobnost jedinica. Prvo vatreno krtenje novoformirane divizije u batinskoj operaciji pokazalo je da nije bilo mjesta nikakvom strahovanju. Pedeset prvu diviziju, koja je odigrala tako vanu ulogu u zarobljavanju Pavelieve vojske 15. maja 1945, sainjavali su: sedma, osma i dvanaesta brigada i druge rodovske i strune jedinice. Sedma brigada formirana je 2. jula 1944. na salau Muicki u bosutskim umama u Srijemu. Jezgru brigade sainjavao je I. bataljon 6. vojvoanske brigade, dijelovi z. srijemskog odreda i dvije ete crvenoarmejaca pobjeglih iz njemakih jedinica i logora. Od tog ljudstva bila su formirana

tri bataljona u jaini od 600 boraca. Trei bataljon bio je sastavljen od crvenoarmejaca, iji je komandant bio kapetan Crvene armije Petar Oranski, a zamjenik komandanta Andrej Nikolajevi, takoer sovjetski oficir. Obojica su pobjegla iz banjikog logora. Politkomesar im je bio na partizan Miroslav Demirovi, inae moj kolski drug iz djetinjstva. Za nekoliko mjeseci 7. brigada je brojala 1200 boraca. Jedan od prvih njenih okraja bio je onaj s dijelovima 13. njemake SS-divizije u bosutskim umama, zatim s ustaama izmeu sela Vaice i Sida, gdje je neprijatelj na bojnom polju ostavio 47 mrtvih. Od znaajnih prvih borbi treba spomenuti borbe kod sela Batrovca i Soljana, zatim u Slavoniji kod Babine Grede, Slavonskog Samca, Stitara, Gudinaca, zatim kod Orahovice, Kutjeva, Cainaca i Ferianaca. Brigada je organizirala nekoliko uspjenih diverzija u okolici Naica i akova. Na terenu Slavonije stjecala je takoer velika iskustva u borbama s ustako-domobranskim jedinicama. Vrativi se u Srijem, u brigadu je doao vei broj domobrana koji su preli na nau stranu na poziv vrhovnog komandanta N O V - a i POJ-a marala Tita. Znaajnija akcija prije ulaska u sastav divizije bio je napad na Ilok, gdje su zaplijenjene vee koliine oruja i municije. Poetkom oktobra iz sastava brigade odlazi bataljon crvenoarmejaca, a prvog novembra 1944. brigada dolazi u sastav 51. vojvoanske divizije. Od tada uestvuje u velikim i znaajnim borbama u forsiranju Dunava kod Batine, u virovitikom mostobranu u Slavoniji, zatim u tekim borbama na bolmanskom mostobranu u Baranji, na Dravi, za vrijeme velike njemake ofanzive u proljee 1945. godine. Znaajne borbe vodila je za osloboenje Osijeka i prethodno forsiranje Drave, zatim nastupanje kroz Slavoniju, Podravinu, sve do Dravograda, gdje je uestvovala u zavrnim borbama do 15. maja 1945. godine. U vrijeme ulaska u diviziju, komandant brigade bio je narodni heroj Milan Jei-Ibra, politkomesar Miroslav Demirovi-Beli, a pomonik politkomesara i partijski rukovodilac Duan Seki-Saca. Osma brigada formirana je 10. septembra 1944. u selu Jabuci na Frukoj gori. Jezgru brigade sainjavalo je 250 boraca i starjeina Frukogorskog odreda. Brigada je ubrzo popunjena domobranima, koji su masovno prelazili na stranu N O V - a , iz Petrovaradina, Rume, Sremske Mitrovice i Zemuna. Prve borbene akcije brigada izvodi protiv Nijemaca kod manastira Grgetega, zatim rui prugu Cortanovci-Sremski Karlovci. Brigada potom vodi borbe kod Banovaca, prelazi Dunav kod Belegia i Surduka i u Banatu se poetkom oktobra 1944. spaja s prednjim dijelovima 2. ukrajinskog fronta Crvene armije. Sa sovjetskim jedinicama, partizanskim bataljonima Banatske operativne zone i banatskim partizanskim odredima goni neprijatelja preko Tise, uestvujui prethodno u oslobaanju Vrca, Bele Crkve, Paneva, Zrenjanina i Kikinde. Jednim krakom brigada prodire prema Senti i Subotici, a drugim nastupa sa 233. sovjetskom divizijom prema

N o v o m Sadu. Vodila je borbe kod N o v o g i Starog Beeja i gonila neprijatelja preko Bake prema Dunavu. Brigada 14. oktobra oslobaa Suboticu i odbija napade neprijatelja iz pravca Maarske. U Subotici se popunjava sa 2.000 novih boraca. U sastavu divizije brigada vodi borbe pri forsiranju Dunava kod Apatina, zatim na virovitikom mostobranu kod Podravske Slatine i Barcsa, na bolmanskom mostobranu u Baranji, zatim u zavrnim operacijama nae armije kroz Hrvatsku i Sloveniju sve do Dravograda. Kad je 8. brigada ula u sastav divizije, na dunosti njenog komandanta nalazio se Milan Korica-Kova, politkomesar je bio Vladimir Brankovi-Gada, a pomonik politkomesara i partijski rukovodilac brigade Uro Ostoji-Deti. Dvanaesta brigada - Krajem augusta 1944. godine 4. bataljon 6. vojvoanske brigade preao je preko Dunava kod Belegia u juni Banat. Bataljon je vodio borbe kod Paneva, Kovina, Crepaje, Deliblatske peare i 2. oktobra se sastao s prednjim odredima 2. ukrajinskog fronta Crvene armije. Sa sovjetskim i ostalim partizanskim snagama Banata bataljon uestvuje u oslobaanju Paneva. U selu Vojlovcu, 8. oktobra 1944, od toga bataljona i pojedinih odreda iz junog Banata (Panevakog, Vrakog, Belocrkvanskog, Kovinskog i Kovaikog) formira se 12. vojvoanska brigada. Ona je imala 2500 boraca svrstanih u pet bataljona. D v a bataljona 12. brigade, sa jednim bataljonom 236. sovjetske divizije, prela su 15. i 16. oktobra Dunav kod Beograda. Vodili su borbu kod sela Vinjice, Velikog Sela i Mirijeva i na taj nain sudjelovali s ostalim snagama u oslobaanju Beograda. Sa 236. sovjetskom divizijom napredovala je 12. brigada kasnije kroz Banat preko Tise, preko Bake, i izbila, krajem oktobra 1944, na Dunav u rajonu Apatina, odnosno Batine. U sastavu divizije, 12. brigada se istakla u forsiranju Dunava kod Batine u prvom napadakom ealonu, zatim u Slavoniji na virovitikom mostobranu, pa kod Bolmana u Baranji, u osloboenju Osijeka, Slavonije, Podravine, sve do posljednjih borbi kod Dravograda maja 1945. godine. Kad je ulazila u diviziju, na poloaju njenog komandanta bio je Duan Doronjski-Jocika, politkomesar Lazar Mikovi a pomonik politkomesara i partijski rukovodilac brigade bio je Nikola Kmezi-Nida. U sastavu 51. divizije jedno se vrijeme nalazila i 14. slovaka brigada, koja je formirana 11. novembra 1944. u Bakom Petrovcu. Prvi komandant brigade bio je Jan Paljik-ura, a politkomesar Jan Ki. Brigada je uestvovala u borbama na virovitikom mostobranu u Slavoniji i poetkom marta 1945. u vrlo tekim borbama na bolmanskom mostobranu u Baranji, gdje je imala 100 mrtvih i o k o 300 ranjenih boraca. Krajem marta dolazi do rasformiranja ove brigade, a njeni borci i starjeine rasporeuju se po ostalim brigadama i pritapskim jedinicama divizije. U tim jedini-

ama Slovaci uestvuju s ostalim nacionalnostima borbama do konanog osloboenja zemlje.

Vojvodine u

svim

Divizija je u svom sastavu imala i artiljerijsku brigadu i niz jedinica pojedinih slubi. Brojano stanje divizije dostizalo je do 15 000 ljudi.

Na Batini i Szekesfehervru rijeena je sudbina Budimpete Bitka kod Batine otpoela je forsiranjem Dunava 11. novembra 1944. godine i trajala je sve do 29. novembra, kada je Baranja osloboena, tj. dotle dok nije bio osiguran iri, operativni mostobran. estoke borbe, koje su trajale punih 13 dana, vodile su se u samom uem mostobranu, u centru kojeg je bilo selo Batina i neto kasnije visovi iznad samog sela. U operaciji su uestvovali i neprijateljski tenkovi i avijacija. Borba je u pojedinim momentima poprimala dramatian karakter, kada se inilo da e neprijatelj u protunapadima nae snage i jedinice Crvene armije, koje su se zajedno nalazile u uem mostobranu, satjerati u Dunav i unititi ih. Boj kod Batine bio je dio irih operacija koje je vodila Crvena armija u Maarskoj. U iroj zoni budimpetanske operacije, trupe III ukrajinskog fronta marala Tolbuhina napadale su i juno od Budimpete niz Dunav, u rajonu Szekesfehervra i Batine, da bi s jugozapada podile tvrdo branjenom Budimu, gdje je neprijatelj, koristei Dunav i pogodno utvrene zemljine visove, odolijevao napadu i nanosio sovjetskim jedinicama osjetne gubitke. Ideja manevra na Szekesfehervru i Batini vjeto je zamiljena, a njeno izvoenje je obranu u Budimu izmanevriralo i uinilo je nesvrsishodnom. Poslije toga je Budim brzo pao u sovjetske ruke, a jedinice Crvene armije jo su bre prodrle prema Blatnom jezeru i pribliavale se Austriji, odnosno Beu i Grazu. Z b o g svega toga, boj kod Batine spada u vanije borbe operativno-strategijskog znaaja koje su u toku II svjetskog rata voene u naoj zemlji. S nae strane u batinskoj operaciji uestvovala je 51. jugoslavenska divizija i 75. streljaki korpus 57. sovjetske armije Treeg ukrajinskog fronta. U sastavu 75. streljakog korpusa uestvovali su u operaciji njegova 233, 236. i 73. divizija. Naa 51. divizija (7, 12. i artiljerijska brigada) i 233. sovjetska divizija (572, 703. i 704. puk) bile su na glavnom pravcu u prvom ealonu forsiranja Dunava sa zadatkom stvaranja taktikog mostobrana u Batini. U prvom ealonu tih dviju divizija koje su forsirale Dunav i doepale se druge obale rijeke bila je naa 12. brigada i 703. sovjetski puk. Z b o g toga su te dvije jedinice i imale najvie gubitaka. U okviru batinske operacije kod Apatina, na pomonom pravcu, nastupala je 74. streljaka sovjetska divizija (109, 78. i 360. puk) i 8. brigada 51. vojvoanske divizije.

S neprijateljske strane u obrani Batine, o d n o s n o Baranje, uestvovao j e 68. n j e m a k i k o r p u s s a 3 5 . S S - d i v i z i j o m , 3 1 . l o m b a r d i j s k o m i 4 4 . gren a d i r s k o m divizijom, jedan p u k divizije Brandenburg, po jedan bataljon iz 1 1 7 . i 13. SS H a n d a r divizije, 92. motorizirana brigada, njemaki mornari s C r n o g mora, zatim nekoliko maarskih p u k o v a sa 20 tenkova, jedan Na ojaani pravcu ustaki puk, jedan puk nedievaca je III i vie policijskih front sa bataljona.1 Szekesfehervara nastupao ukrajinski 4. gardijskom sovjetskom armijom sa z a d a t k o m da zaobie Budim i da ga zajedno s jedinicama II ukrajinskog fronta z a u z m e te spoji mostobrane na Szekesfehervaru, Batini i Apatinu i tako stvori povoljne uvjete za daljnje razvijanje nastupne operacije prema Beu i D o n j o j Austriji. B i t k a k o d B a t i n e b i o j e v r l o t e a k ispit z a 5 1 . diviziju, b r i g a d e k o j e su, k a o to smo vidjeli, f o r m i r a n e neto ranije, a tab divizije je poeo funkcionirati tek 1. n o v e m b r a 1944. Za svega jedanaest dana trebalo je m l a d u diviziju koncentrirati, pripremiti p l a n o v e i izvriti j e d n u od najteih borbenih radnji: to forsiranje nita manje dobro nego branjene forsirati velike Dunav, rijeke jednu i uspostaviti od najveih mostobran. I

evropskih rijeka, u n o v e m b r u k a d a je v o d o s t a j visok, a rijeka t a k o brza. T r e b a l o se boriti z a j e d n o i d o k a z a t i se p r e d proslavljenim, iskusnim sovjetskim divizijama sa Staljingrada, Volge, Dnjepra, K u r s k a i drugih bitaka, k o j e su po s v o m e znaenju ule u historiju sudbonosnih bitaka II svjetskog rata. Nijemci su u b r z o uvidjeli, k a k o po b r o j a n o m angairanju napadaa t a k o i p o estini n a p a d a , d a prijelaz D u n a v a k o d B a t i n e nije t a k o bezazlen. Branei prijelaz i d e s n u o b a l u D u n a v a , oni su, u stvari, branili prilaze u z a p a d n u M a a r s k u , spreavali spajanje sa sovjetskim snagama k o j e su forsirale D u n a v k o d Szekesfehervara i branile prilaz Budimpeti s jugoz a p a d a . Z a t o se, p o s l i j e p r v i h i z n e n a e n j a i bili veliki. T i h kritinih trenutaka n o v e m b r a 1944. godine naao sam se u s a m o m batinskom 73. mostobranu. U razgovoru koja je bila sa zamjenikom komandanta u borbu staljingradske divizije, naknadno ubaena ispitivanja, u s k o r o razvila n e o e k i v a n o estoka, velika i k r v a v a b o r b a , u k o j o j su obostrani gubici

u mostobran da bismo odrali poetni uspjeh, saznao sam da su sovjetske jedinice k o d Budimpete imale nekoliko desetina hiljada izbaenih iz stroja z b o g ilave neprijateljske obrane s utvrenih uzviica B u d i m a , koje je osim t o g a titio i D u n a v . T o m p r i l i k o m t a k o e r m i j e r e k a o d a s o v j e t s k i manevar k o d Szekesfehervara i Batine rjeava s u d b i n o m Budimpete i da z b o g t o g a o n o e k u j e j o e e b o r b e , jer e N i j e m c i d o v l a i t i r e z e r v e i z d u b i n e . N j e g o v a se procjena potpuno obistinila. Uskoro se kod Batine razvila

1 Podaci iz Vojno-istorijskog instituta: Arhiv VII, kutija 1396=15 reg. br. i / i , Vojno-istorijski glasnik M N O SSSR br. 2. 1961. g. Rukopis pukovnika arka Atanackovia Od Karpata do Triglava.

Jotada za mene nevieno teka borba, u kojoj je proliveno m n o g o krvi i nestalo m n o g o ivota. Neprijatelj je drao desnu obalu D u n a v a , koja je zlokobno dominirala nad n a o m s t r a n o m . Na neprijateljskoj strani nalazili su se o b r o n c i vinorodne Belomanastirske grede, koja je u o v i m ravniarskim uvjetima frontalne borbe i forsiranja velike vodene prepreke predstavljala znaajnu zemljinu prednost. Neprijatelj je tu p r e d n o s t majstorski koristio. S te grede pokoene su stotine ivota naih i sovjetskih boraca, ne s a m o za vrijeme juria v e i p r i p r i j e v o z u p r e k o D u n a v a . T i h r a t n i h n o v e m b a r s k i h d a n a hladni v a l o v i i d u b i n e D u n a v a gutali su n e m i l o s r d n o svoje rtve. Jedan bataljon nae 12. brigade i jedan sovjetski bataljon 703. p u k a preli s u 1 1 . novembra u Batinu. Neprijatelj je vjerovatno bio taktiki Iako je iznenaen, jer u t o m p r v o m naletu nije b i l o ozbiljnijeg otpora.

morao ranije primijetiti nae pripreme, forsiranje ba na t o m mjestu i u to vrijeme po svoj prilici ga je iznenadilo. Selo Batina je t o g a d a n a bilo b r z o oieno U toku od noi neprijatelja, prebaena i je ui u je mostobran dosta lako naa uspostavljen. 12. brigada mostobran cjelokupna

i sovjetski 703. p u k . Shvativi situaciju, neprijatelj je tek sutradan o t p o e o protunapad, ubacivi u b o r b u svoje blie rezerve. R a z v i l a se teka i ogorena b o r b a . B r a n j e n a j e k u a p o k u a . N e p r i j a t e l j j e u s p i o , u z uee o k o 20 b o r b e n i h a v i o n a tuka, da p o n o v n o z a u z m e jedan d i o sela Batine. Nai su toga d a n a imali o k o 125 izbaenih iz stroja, od t o g a 26 poginulih. D r u g o j eti 4 . b a t a l j o n a 1 2 . b r i g a d e , k o j o m j e k o m a n d i r a o Z i v a n B a n i savljevi iz K u s i a a k o j a je u prvom ealonu forsirala D u n a v , od 130 b o r a c a s a m o 1 6 i h j e o s t a l o u s t r o j u . O s t a l i s u s v i r a n j e n i ili p o g i n u l i . N a njih s u n a i l i t e n k o v i . K o m e s a r e t e M i l a n L j i l j a k s k o i o j e n a p r v i t e n k s d v i j e b o m b e u r u k a m a . U n i t i o g a je, ali j e o s t a o l e a t i k a o p o k o e n a biljka na k r v a v o m popritu, na obali D u n a v a k o d Batine. etvrti bataljon 12. brigade i m a o je 12. n o v e m b r a 25 mrtvih i 100 ranjenih b o r a c a . itava 4. eta, legendarna eta m l a d i h v o j v o a n s k i h b o r a c a 1. bataljona 1 2 . b r i g a d e , izuzev njih 18, p a l a je u n e v i e n o m o k r a j u na desnoj obali D u n a v a , na b o j n o m polju u v i n o r o d n o j Batini. . . . Avioni krue nad nama - oivljava ove dogaaje Duan Krajinovi, p o m o n i k k o m e s a r a 5. b a t a l j o n a 12. brigade. Jedni odlaze, drugi dolaze. O d l a z e da istovare sve to su ponijeli. Pratimo ja i k o m a n d a n t bataljona M i t a D u d i svaki njihov krug, svaki pokret pilota koji se sputa gotovo jedno do k r o v o v a Batine. V i d i m o kada se od trupa aviona odvajaju b o m b e , a p o t o m k a k o lete nadolje. I t a d a se zariju u z e m l j u b a c a j u i zasa z e m l j o m kue i borce u zrak. T r a i m oima svoga druga kom a n d a n t a M i t u , a on na k r o v u . Isjeena l j u d s k a tijela, n o g e i r u k e vise o drveu. N a p e t a ula g o t o v o vie ne i z d r a v a j u itav o v a j p a k a o : k o s a se d i e , r u k e g r e b u z e m l j u , p r s t i se l i j e p e i t o n u u n j o j , t i j e l o se s a v i j a u

gru. Kao da je kamen pritisnuo glavu i njen z a t i l j a k . . . Priberem se poslije bombardiranja i traim poznate likove svojih boraca. Nema ih mnogo, zemlja oko mene izrovana, mnoge kue poruene, drvee poupano i sasjeeno. U dui mi prazno, a u glavi samo jedna misao: ,Zar je mogue da se sve tako desilo?' . . . Kada je u jednom momentu ranjen komandant bataljona Crvene armije, komandu nad tim sovjetskim bataljonom i svojim bataljonom preuzeo je komandant 5. bataljona 12. vojvoanske brigade. . . . 14. novembra oko 10 sati - iznosi dalje Duan Krajinovi primio sam pismo od komesara Milana Baste. To nije bila otra zapovijest i nareenje . . . Bila je to samo opomena da treba i danas izdrati, ouvati mostobran po svaku c i j e n u . . . Ovaj dan je bio krvav. O k o n sati u juriu, na cesti u samoj Batini teko je ranjen komandant bataljona Mita Dudi. Komad mine zakaio ga posred grla i odbacio na zid jedne kue. Zamjenik komandanta naeg bataljona bio je jo juer ranjen. Poinje juri naeg desnog krila. Tamo komesar Milivoj Dadi-Marko (iz Zagreba), sav crn i blatnjav, bodri i opominje borce. Puca iz pitolja, i faist ispred njega pada u vinograd. Juri se nastavlja i jedna vapska kolona od 100 vojnika biva presjeena i unitena ispred brda. Ovo krilo juri u mali zaselak i u naletu likvidira faiste koji su se tamo utvrdili; 14 tekih bacaa, teki mitraljez i drugo oruje je plijen ovoga j u r i a . . . Jake snage od Dunava preko sredine sela neprekidno napadaju. Sada je dosta aktivna baterija ruskih bacaa koja iz neposredne blizine tue po glavama faista. Baca Nikolaj, crvenoarmejac, sjea se svoje kue i rodne Ukrajine. Pet odlikovanja krase njegove grudi. ,Strano krvava borba je ovdje na Batini!' - kae crvenoarmejec. - ,Ovako je bilo samo na Dnjepru!' . . . Strahovita eksplozija kod pogoene ruske baterije. Pored nje lealo je isjeeno tijelo ovog hrabrog crvenoarmejca. U Batini je 320 boraca 5. bataljona 12. brigade izbaeno iz stroja - to ranjeno, to poginulo. Naem komesaru Milanu Basti javio sam kratko na cedulji samo ovo: ,Nijemci e samo preko nas mrtvih zauzeti Batinu'. Tokom treeg dana okraja (13. novembra) uspjeli smo uz velike napore odrati ranije zauzeti dio kua u selu. U meuvremenu, neprijatelj je iz dubine dovlaio svoje jae rezerve. Tokom noi 13/14. novembra prebaen je u mostobran jedan bataljon nae 7. brigade i dvije sovjetske baterije topova. etvrtog dana, 14. novembra, razvila se teka i dramatina borba. Neprijatelj je sa svjeim snagama, ojaanom brojnom artiljerijom, uz podrku oko 20 tenkova i svoje avijacije (oko 25 tuka), poeo sistematski i energino da nas potiskuje iz Batine prema Dunavu. Oko etiri sata poslijepodne uspio je da nas potisne do krajnjih istonih kua Batine, skoro uz samu obalu Dunava. Drali smo svega 15-20 kua,

metara udaljenih od Dunava. Po irini nas je sabio na teren

od 2.50-300 m. Neprijatelj je zasipao vatrom mostobran sa svih strana. Takva situacija, u kojoj protivnik prostreljuje mostobran puanom i mitraljeskom vatrom, uvijek je neobino kritina i najee katastrofalna z a branioce. Samo velikim herojstvom boraca, krajnjom hladnokrvnou i velikim rtvama, uz jo neke pogodnosti kao to je pribliavanje noi, mogao se poloaj odrati. T o g popodneva razvila se borba na ivot i smrt. Od udara avionske bombe poela se ruiti kua u kojoj sam se nalazio s komandantom 12.. brigade Duanom Doronjskim-Jocikom. Vrata i prozori su izvaljeni, a meci fijuu kroz njih. Od dima i praine nita se ne vidi. Nepovrijeeni, samo malo ogrebani od krhotina prozorskog stakla i buke, pobijelili i garavi, trljamo oi i izvlaimo se u dvorite. tuke samo pikiraju. Otvaramo vatru na njih iz svojih automata. Vidimo kako se druge kue takoer rue. Od praska bombi, vatre automata i mitraljeza, dima i praine slabo se vidi, iako jo traje dan. uje se jauk ranjenika. Pravi pakao. Neprijatelj se pribliava. To se osjea po jaini vatre i sve veem odstupanju naih boraca prema Dunavu. Nema se kamo natrag. U jednom momentu spazih gdje se na streljaki stroj koleba i povlai prema rijeci. Neki su ak ugazili u vodu i stojei u njoj do koljena i pasa tuku iz svojih puaka i automata neprijatelja koji ih gaa i pribliava se iz jedne skupine kua. Ne mogu jo shvatiti da e nas, 2000 naih boraca i isto toliko crvenoarmejaca, satjerati u Dunav i sve nas unititi. Zar e nam se ovdje zapeatiti sudbina i Dunav postati grobnica? U slinoj situaciji, s tolikim brojem ljudi sabijenim na tako malom prostoru, pritjeranim na uzak pojas uz samu rijeku, nisam se nalazio itavo vrijeme rata. Ispred nas neprijatelj, koji energino napada i pritie sa eljom da nas baci u vodu, a iza nas jeziv, irok, dubok i brz Dunav. Prava miolovka. U toku rata bilo je esto vrlo tekih situacija i okruenja, ali se gotovo uvijek naao neki meuprostor za izvlaenje, manevriranje i proboj. O v d j e je bilo sve drukije. U protunapadu je jedna sovjetska eta skoro potpuno izginula. Ostala su iva samo 4 crvenoarmejca. tuke i neprijateljska artiljerija ruile su neotporne seoske kue. Vidim svuda mrtve drugove, raznesena ljudska tjelesa, na granama vise noge i ruke. M n o g a artiljerijska orua, naa i sovjetska, razbijena su, a oko njih grupe mrtvih boraca. Neki kao da su zaspali, uureni drug uz druga. U jednom kritinom momentu vei se dio jednog naeg bataljona na lijevom krilu mostobrana, uslijed snanog pritiska neprijatelja, pokolebao. Vidim grupu boraca gdje uskae u dva ribarska amca koja su se nala na obali. Jedan amac, im se otisnuo, prepun, prevrnuo se. Drugi su amac Nijemci artiljerijskom i mitraljeskom vatrom potopili na samoj matici. Ubrzo su ljudi nestali ispod povrine vode. Jedna grupa

boraca nije mogla izdrati uragansku vatru i juri neprijatelja te je natjerana u Dunav. Mnogi su se davili naoigled sviju nas. U tom momentu komandant Jocika1 sa nekoliko boraca jednog mitraljeskog odjeljenja poao je naprijed prema neprijatelju uzviknuvi: Za mnom, drugovi, nema se kud natrag. Mitraljesko odjeljenje je otvorilo vatru. Naao sam se i sam u tom vrtlogu. Pucali smo na neprijatelja iz svojih mainki, rijeeni da poginemo a da ne dozvolimo da se davimo u Dunavu i da nas neprijatelj bespomone gaa u vodi. Na stroj, gdje je bio najgui, najprije je stao i polako se poeo pribirati. Komandanti bataljona, njihovi zamjenici i komandiri eta koji su se tu nali napokon preuzee komandu, koju poee glasno izvikivati. Poeli smo se polako prikupljati, kretati u protunapad. Vidjevi gdje pogibe jedan na mitraljezac i njegov pomonik, komandant Jocika priskoi na njegovo mjesto, uze mitraljez maksim i otvori estoku vatru izvikujui: Naprijed, drugovi, moramo ih odbiti! Nai kao da se preporodie. Krenue naprijed, otvorivi sve guu vatru u pravcu neprijatelja. Bombe su ve poele pratati. Odvrnuh i ja svoju. Prolomi se gromoglasno Juri, ura! Poletjesmo naprijed, gurnuti maginom snagom. Neprijatelj se zbunio. Neki poee da se diu i povlae. Nai ih gaaju i ne daju oka da otvore. Najzad i neprijatelj koji se bio najvie uklinio u na poloaj poe da bjei. S druge, nae, strane Dunava nekako istovremeno poele su tui i sovjetske kaue da bi potpomogle na protunapad. Ponovno smo ovladali polovicom sela. Izdrali smo do noi, koja se ubrzo spustila. S prvim sumrakom poele su pristizati sovjetske jedinice. Kau, 73. staljingradska divizija. Sve sami Sibirci. Krupni i plavi. Cim su se malo prikupili, Sibirci su odmah preli u noni napad. Neprijatelj se poeo uskoro povlaiti. U toku noi stigla su tri puka te divizije, i im je svanulo, uz uragansku artiljerijsku podrku, prelo se u sveopi napad. Kritina situacija je prola. Ubrzo se pristupilo proirenju taktikog mostobrana. T o g kritinog dana 12. brigada i jedan bataljon 7. brigade 51. divizije imali su 900 izbaenih iz stroja. Izgubivi u tekim borbama gotovo polovinu svoga sastava, 12. vojvoanska brigada izvuena je iz borbi radi popune i sreivanja. Jo sedam do osam dana 7. i 8. brigada nae divizije, zajedno sa sovjetskim divizijama, vodile su borbu, ali ve na dosta proirenom mostobranu. Vie nije bilo tako kritinih situacija, iako je bilo jo otrih borbi, naroito kod sela Zmajevca. Poslije toga bila je ve
1 Komandant brigade Duan Doronjski-Jocika stari je srijemski partizan jo iz 1941. Rodom je iz Kredina. Istakao se ranije kao dobar i hrabar komandant bataljona i. srijemskog odreda. Njegov bataljon, s kojim je preao u Banat nekoliko mjeseci prije nego to je Crvena armija prodrla preko jugoslavensko-rumunjske granice, posluio je kao jezgra za formiranje 12. brigade, kojom sada u Batini komandira u jednoj vrlo tekoj situaciji. Malen rastom, ali vrsta i dosta utljiva momina, radnik-mehaniar po zanimanju, s nepune 23 godine umio se snai na Batini i uiniti podvig. Danas je pukovnik JNA u penziji.

probijena neprijateljska obrana po dubini i izalo se u operativni prostor s velikim snagama. Naa 51. divizija imala je kod Batine 271 mrtvog, 850 ranjenih i 227 nestalih. Ona je u toj vrlo tekoj operaciji, pod najteim uvjetima, potpuno uspjeno poloila svoj borbeni ispit. Diviziju je svojom naredbom pohvalio vrhovni komandant nae armije drug Tito: . . . Izraavam svoju zahvalnost borcima, podoficirima, oficirima i politkomesarima 51. divizije koji su pokazali izvanrednu hrabrost i upornost pri osloboenju Baranje . . . Moskva je pozdravila jedinice III ukrajinskog fronta i 51. jugoslavenske divizije koje su uestvovale u bici na batinskom mostobranu sa 20 plotuna iz 244 artiljerijska orua. Zatim je 51. vojvoanska divizija vodila vrlo teke borbe u virovitikom mostobranu januara i februara 1945. Tamo je s ostalim divizijama Tree jugoslavenske armije uspjela, uz velike napore i rtve, spasiti preko deset hiljada stanovnika Slavonije koji su se povlaili pred navalom neprijatelja kod Barcsa preko Drave u Maarsku. U tim borbama divizija je imala 106 poginulih i 165 ranjenih. Borbe kod Valpova, odnosno na bolmanskom mostobranu u Baranji, bile su takoer krvave i teke. Operacija je otpoela 4. marta 1945. u sklopu velike njemake protuofanzive protiv Crvene armije. Iz ireg podruja Blatnog jezera koncentrirana je grupa armija jug: 6. armija i 6. SS tenkovska armija, zatim 2. oklopna armija, potpomognuta jakim snagama njemakih armija E na desnoj obali Drave. Imale su za cilj da protuofanzivnim akcijama protjeraju jedinice Crvene armije natrag preko Dunava i na taj nain skrate svoj front i odgode sovjetsku ofanzivu prema Austriji. Njemake snage 91. korpusa trebale su stvoriti na Dravi dva mostobrana kod Donjeg Miholjca i Valpova i potisnuti Treu jugoslavensku i I bugarsku armiju te udariti o lijevi bok sovjetskih snaga, ovladavi to prije visoravni sjeverno od Beremenda i Siklosa. Nijemci su grupirali ukupno 30 divizija. Na bonom pomonom pravcu u Baranji udarili su istovremeno na nae i bugarske snage, forsirajui iznenada Dravu. estoke borbe vodile su se oko 15 dana. U tim borbama redali su se jurii i protujurii. U jednom protunapadu, u kritinoj situaciji kada je trebalo povratiti izgubljene poloaje i zaustaviti pokolebane redove u povlaenju, bio sam ranjen kod ciglane u Baranj-Selu. Moj kolski drug iz najmlaih dana iz Banjaluke, Miroslav Demirovi-Beli, hrabar i temperamentan komesar brigade, juriao je takoer s jednom grupom boraca s pitoljem i bombom u rukama. Neprijatelj je bio zaustavljen. Takvih protujuria bilo je tih dana bezbroj. Naa divizija, s ostalim divizijama Tree jugoslavenske armije, obavila je na bolmanskom mostobranu asno svoj zadatak. Naroito je u tim borbama bila ostvarena dobra borbena suradnja sa 16. vojvoanskom di-

vizijom, komandant koje je bio Marko Periin-Kamenjar, poznati srijemski heroj. U tim borbama kod Bolmana u Baranji imala je 51. divizija 2.86 poginulih i 1061 ranjenika. Prilikom forsiranja Drave i osloboenja Osijeka, sredinom aprila 1945. godine, 51. divizija imala je 12.8 poginulih i 646 ranjenih. O estini borbe za Osijek govori i podatak da je neprijatelj imao 860 poginulih i 646 zarobljenih. Poslije Osijeka, divizija nastupa kroz Slavoniju, Podravinu i Sloveniju i dolinom Drave stie do Dravograda, gdje je vodila posljednje borbe za osloboenje zemlje. Sve te borbe u irem pojasu Drave bile su surove, vrlo teke i sloene operacije koje su zahtijevale maksimum borbenosti, vjetine, napora i rtava. Na tom svom slavnom putu ka slobodi, za est i pol mjeseci imala je 51. vojvoanska divizija 1240 poginulih, 4835 ranjenih i oko 500 nestalih. Evo, to je ta vojvoanska divizija koja se 13, 14. i 16. maja 1945. nala u rajonu Dravograda, kada je u Jugoslaviji skren i posljednji organizirani otpor neprijatelja. Njeni borci uestvovali su u posljednjim borbama 15. maja 1945. kada se predala Pavelieva vojska, crnogorsko-hercegovaka grupacija etnika i preostale njemake snage. Komandant divizije bio je Sreta Savi 1 , partizanskim imenom Kolja.

1 Sreta Savi, omanji, vitki, plavooki tada tridesetogodinji Srijemac, partizan iz 1941. godine. Rodom iz Sremske Kamenice, a po zanimanju graevinski tehniar. Osim u Srijemu, ratovao je i u istonoj Bosni. Ve 1943. godine nalazio se na dunosti zamjenika komandanta Glavnog taba Vojvodine. Njegova okolina, koju su redovno sainjavali mlai ljudi ije ivotno i ratno iskustvo, bez obzira na izuzetke, nije bilo toliko veliko, s povjerenjem je gledala u Kolju kao u zrelog ovjeka i iskusnog komandanta. Uspjesi divizije u borbama bili su osnova tog autoriteta. Nije bio buan, niti je brzo uspostavljao kontakt s ljudima, ali bi se postepeno privikavao i tada bi plijenio panju prisutnih. Tihe i blage naravi, esto bi estoko planuo ako se radilo o nekoj krupnoj greci ili propustu, odnosno o neizvrenju zadatka. Ali i tada bi se brzo smirio. U predahu i za vrijeme odmora znao je sa svojim suradnicima, naroito s onima s kojima se dugo poznavao iz tekih dana ustanka i partizanskih borbi u Srijemu, biti vrlo blizak i veseo. Volio je muziku i pjesmu. Danas je general-potpukovnik u penziji.

POSLJEDNJE POPRITE DRUGOG SVJETSKOG RATA U EVROPI BILO JE U JUGOSLAVIJI, U SLOVENIJI

Slovenija u NOB-u Hitlerovim smjernicama za podjelu Jugoslavije od 12. aprila 1941. godine, teritorij Slovenije, koji obuhvaa pokrajinu tajersku, Gorenjsku i dio Koruke, pripao je Njemakoj. 1 Uskoro poslije okupacije Jugoslavije, 8. juna 1941. godine, dolo je do ugovora o povlaenju demarkacione linije izmeu Italije i Njemake i njihovog razgranienja s N D H . Prekomurje je pripalo Maarskoj. Dio teritorija Slovenije prikljuen III Reichu iznosio je 1 1 0 5 0 km 2 sa 800 000 stanovnika. Dne 26. aprila 1941. Adolf Hitler posjetio je Maribor i zahtijevao od svojih nacistikih funkcionera da poduzmu sve kako bi ove osvojene slovenske pokrajine postale njemake. To je bilo dovoljno da lokalni i oblasni nacistiki funkcioneri poduzmu rigorozne mjere denacionalizacije Slovenaca. Ta denacionalizacija mogla se izvriti samo poznatim nacistikim metodama: raseljevanjem i genocidnim unitavanjem naroda kroz koncentracione logore i druga gubilita. Radi ilustracije navodimo da je iz tajerske jo 1941. godine bilo raseljeno u Srbiju 15 000 Slovenaca, a iz Gorenjske 2500. S podruja Brezica i Trbovlja Nijemci su preselili 34 000 ljudi u Sleziju. Za slovenski narod nastali su teki dani. Pod udarom bezobzirnog faizma, Slovenci su se nali pod stranom prijetnjom nacionalnog unitenja. U tom presudnom periodu slovenske historije i danima tekog iskuenja jedina snaga koja se nala na strani naroda bila je KP. Ona je upuivala: jedini izlaz iz te novonastale nezavidne situacije je podizanje oruanog narodnog ustanka, borba na ivot i smrt s razbjenjelim faizmom, koji je tada bio na vrhuncu svoje moi. T a k o se i dogodilo da se gotovo odmah poslije okupacije Komunistika partija Slovenije dala na otpor i oruani ustanak i pristupila organiziranju irokog svenarodnog oslobodilakog antifaistikog fronta. Sve je to bilo potpuno u duhu Titove orijentacije CK KPJ. Velika je zasluga slovenskih
1 Iako su spomenute oblasti ukljuene u dravni, privredni i politiki sistem III Reicha, postoje neslaganja historiara o tome da li su ti teritoriji bili anektirani ili ne, uslijed nepostojanja slubenog akta o aneksiji.

komunista to su ostvarili vrlo irok front okupljanja svih patriotskih snaga zemlje spremnih za borbu protiv faistikog okupatora bez obzira na ranija politika ubjeenja i ideoloka opredjeljenja. U savezu protiv faizma nali su se u Sloveniji pored komunista i kranski socijalisti, demokratsko krilo Sokola slovenskih kulturnih radnika. Za razliku od pojedinih drugih jugoslavenskih pokrajina, u kojima su se pojavila lijeva skretanja koja su nanijela NOP-u velike tekoe i dovela do mnogih neuspjeha, pa i do privremenih poraza, u Sloveniji se stvorio openarodni OF koji je po svome karakteru, po svojoj irini, organiziranosti i jedinstvu u bazi otiao najdalje od svih narodnih frontova u Jugoslaviji. Jedna od vanih karakteristika oslobodilake borbe u Sloveniji jest postepenost i kontinuitet oruanog ustanka. Od 800 boraca u partizanskim odredima i 10 000 lanova Narodne zatite 1941. godine, dolo se krajem 1943. do 2 korpusa NOV-a, jedne operativne zone, 5 'divizija, 17 partizanskih brigada, 8 partizanskih odreda i mnogo drugih samostalnih jedinica. Brojano stanje N O V - a i NOP-a krajem 1943. popelo se na 25 000 boraca. Partizanske snage Slovenije narasle su ve krajem 1944. i poetkom 1945. na 40 000 partizana. U N O V - u Slovenije su bile organizirane partizanske jedinice razliitih nacionalnosti: austrijske, maarske, sovjetske (od prebjeglih sovjetskih vojnika iz hitlerovskih vojnih formacija), talijanska partizanska divizija Garibaldi Nazione, talijanska partizanska brigada Fontanot, ak i francuska partizanska brigada stvorena pred sam kraj rata od osloboenih zatvorenika Francuza iz konclogora. Jedna od specifinih karakteristika NOP-a u Sloveniji jest i stvaranje masovnih terenskih organizacija dobro organiziranih na teritorijalnom principu s osnovnom namjenom da vre sabotae, diverzije i oruane prepade, da provode mobilizaciju ljudi za partizanske jedinice, da raskrinkavaju neprijateljske parole itd. Ta organizacija se u poetku zvala Narodna zatita, a neto kasnije preimenovala se u Vojsku Dravne Varnosti-VDV, odnosno pred kraj rata postala je KNOJ. Pored te organizacije postojala je organizacija pod imenom V O S (Varnoobavetajna sluba), iroko razgranata organizacija obavjetajnog karaktera, koja je istovremeno vrila i diverzije. V O S se kasnije pretvorio u O Z N U . Po direktivama slovenskih ministara u jugoslavenskoj kraljevskoj izbjeglikoj vladi u Londonu, kontrarevolucionarne snage organiziraju u Sloveniji svoj front protiv NOB-a i Slovenski Savez (Slovenska Zveza). Ta poluvojnika organizacija sastojala se od reakcionarnih pripadnika bivih graanskih stranaka, oficira stare vojske, bogatih trgovaca, fabrikanata i bankara, klerofaistikih omladinskih grupa, reakcionarnog dijela klera, Sokola, Narodne legije, ekstremno nacionalistikih grupa, zatim vrhova JNS-a. Svi ti reakcionarni antinarodni elementi ujedinili su se juna 1942. u tzv. Belu gardu, a zatim i u etniku Plavu gardu,

koja je brojano bila sasvim mala (u poetku oko 250 ljudi). Kasnije su se obje organizacije pretvorile u Slovensko domobranstvo. U operacijama za konano osloboenje Jugoslavije, 9. slovenski korpus je zajedno sa IV jugoslavenskom armijom oslobaao Istru, Brkine i Slovensko primorje, a 7. korpus Slovenije Dolenjsku i Notranjsku i zajedno sa 29. hercegovakom divizijom IV armije Ljubljanu i Gorenjsku. etvrta operativna zona Slovenije u posljednjim je danima rata uspjeno suraivala s Treom jugoslavenskom armijom. Koordinirana akcija jakih slovenskih partizanskih snaga u pozadini etiriju jugoslavenskih armija uvjetovala je i velike uspjehe u zavrnim borbama za konano osloboenje zemlje i zarobljavanje velike mase neprijateljskih vojnika, koji su poto-poto htjeli da se izvuku iz zemlje i predaju zapadnim saveznicima u Austriji. O tome doprinosu, posebno IV operativne zone Slovenije, bit e govora u slijedeim poglavljima, naroito u vremenu od 9. do 15. maja 1945. godine, kada su jedinice zone uspjele, iako nisu bile brojne, da borbenim akcijama i pregovorima prisile na svojem teritoriju mnoge njemake jedinice na kapitulaciju, premda mnoge druge jedinice, naroito esesovske i posebno ustake, nisu kapitulaciju prihvatile. Tim djelovanjem i aktivnostima jedinice zone uspjele su oteati i usporiti povlaenje glavnine neprijatelja do pristizanja 3. jugoslavenske armije i dijelova ostalih dviju armija, da bi na kraju s tim snagama zajedniki prisilile veliku neprijateljsku grupaciju na predaju. T a j uspjeh je utoliko znaajniji to vei dio neprijateljskih snaga nije pristao da se preda na teritoriju Jugoslavije nego je vodio upornu borbu da prijee nau granicu i nakon kapitulacije Njemake i slubene obustave II svjetskog rata.

IV operativna zona Slovenije i znaenje njenog teritorija u zavrnim operacijama etvrta operativna zona, formirana krajem 1942. godine, obuhvaala je tajersku, Koruku, dio Gorenjske i Prekomurje. Od ulaska 14. slovenske divizije 1 u njen sastav, februara 1944. godine, sastav zone je bio:
1 Ocjenjujui znaenja teritorija IV zone za daljnji razvitak borbe, G5S alje u sastav zone iz Bele krajine 14. udarnu diviziju. Mar 14. divizije, poznat pod imenom Pohod na tajersko, otpoeo je poetkom 1944. i iao je preko teritorija Hrvatske pravcem: Vivodina-Turopolje-Cazma-Kalnik-Ivana. Tek 6. februara divizija prelazi Sutlu i ulazi u tajersku. U tome pohodu, u neprekidnim borbama s Nijemcima i ustaama u uslovima velike zime i snijega, 14. divizija je imala 680 boraca izbaenih iz stroja. Kasnije je 14. divizija nastavila mar i otre borbe po tekim planinskim usloyuna i dubokom snijegu preko planina: Bohora-Konjike gore-Male gore-Pakog KozJaka-Orake gore-Pleivice i Mozirskih planina. Tako se aprila i maja 1945. 14. divizija nala na teritoriju sjeverno od Celjske doline, odakle je poetkom maja 1945. poduzela uspjean prodor u Koruku ka Velikovcu, Celovcu i Beljaku.

1. 14.

NOU

divizija

koju

su

sainjavale brigade:

Tone

Tomi,

Ljubo ercer, Milan Zidanek, Mirko Brai i Slavko Slander 2. Koruki partizanski odred 3. KokrkiPO 4. Kamniko-zasavski PO 5. Kozjanski PO 6. L a c k o v PO 7. Prekomurska brigada. Sa z o n o m je suraivala i u o p e r a t i v n o m p o g l e d u joj bila potinjena i 3. b r i g a d a slovenske divizije K N O J - a . 1 Teritorij zone bio je za o k u p a t o r a vrlo osjetljiv z b o g vrlo znaajnih komunikacija koje su ile sa sjevera prema Jadranskom moru, zatim Z a g r e b u i dalje prema istoku. T a j skup cestovnih i eljeznikih komunikacija b i o je u stvari dio n a j k r a i h strategijskih p r a v a c a iz velike m a a r s k e nizine i P o d u n a v l j a ka v e l i k o j l o m b a r d i j s k o j nizini i S r e d o z e m l j u . U r a z n o j v o j n o - s t r u n o j literaturi i v o j n i m p r o c j e n a m a taj se p r a v a c esto nazivao L j u b l j a n s k a v r a t a ili P o s t o j i n s k a v r a t a . O s j e t l j i v o s t t e r i t o r i j a k o j i j e p o k r i v a l a I V o p e r a t i v n a z o n a j o s e vie poveala krajem marta 1945. slomom njemakog fronta u Maarskoj. G e n e r a l L o h r j e 23. m a r t a 1945. postao vrhovni komandant njemakog

j u g o i s t o k a , C r v e n a a r m i j a j e 29. m a r t a 1 9 4 5 . n a p o d r u j u G u n s a s t u p i l a na tlo Austrije i z a j e d n o sa I. b u g a r s k o m a r m i j o m probila front na j u n o m krilu 2. n j e m a k e t e n k o v s k e armije, k o j a je s ostacima 3. m a a r s k e armije potisnuta u tajersku. Dijelovi 27. i 57. sovjetske armije oslobodili su P r e k o m u r j e , a 1. bugars k a a r m i j a M e i m u r j e . Pritisak na IV o p e r a t i v n u z o n u u t a k v o j situaciji bio je velik. P o t o su 57. i druge sovjetske armije orijentirale i usmjerile svoje akcije k Austriji, I. bugarska armija nije m o g l a pred svojim f r o n t o m na D r a v i slomiti 2. n j e m a k u t e n k o v s k u armiju, k o j a je raspolagala s o k o 9 divizija (jedna od njih je bila maarska). Po p o v l a e n j u iz M a a r s k e jedinice te njemake armije ostale su na svojim p o l o a j i m a u irem pojasu rijeke D r a v e sve do kapitulacije N j e m a k e . U posljednjim danima rata bilo je k o d neprijateljskih vojnika demoralizacije, i to uglavnom k o d Austrijanaca i M a a r a koji su mjestimino prelazili na nau stranu, iako ne tako masovno.
1 etvrta operativna zona Slovenije imala je i prerogative i vojno-teritorijalne oblast^ u kojoj su bila organizirana vojna podruja (Gornjosavinjsko, Kozjansko i Kamniko-zasavsko), a u svim veim mjestima bile su organizirane komande mjesta. Na slobodnom teritoriju zone organizirana je bila podoficirska kola, kurs za minere, obavjetajce i kurs za vezu. Na Pohorju je bio organiziran nii partijsko-politiki kurs. Postojale su radne jedinice za transport ranjenika, uvanje skladita hrane i dr. Decembra 1943. bio je organiziran Pokrajinski komitet KPS-a i Pokrajinski odbor OF-a za Koruku. Ve u proljee 1944. u Celovcu je bilo nekoliko odbora OF. tampala su se glasila: Koroka v borbi, Enotnost, Obir, Slovenski tednik. Uz nau pomo austrijski antifaisti su tampali listove: Die Freiheit i Die Einheit.

Njemake i

kvislinke

snage u

Jugoslaviji

nastavile

su i

produile

sedmicu dana rat poslije kapitulacije N j e m a k e , z b o g toga to su u toku rata pravile g e n o c i d n a d n a i m n a r o d i m a i nisu ni n a j m a n j e u o d n o s u na nas potovali m e u n a r o d n o r a t n o p r a v o . T o j e bio glavni r a z l o g to feldmaral Kesselring nije izdao nareenje o predaji njemakih i kvislinkih snaga u Jugoslaviji naoj u Austriju. Da k o j i m s l u a j e m strategijsko-operativni razlozi nisu 57. i 27. sovjetsku armiju odveli sjevernije u Austriju n e g o da su one bile usmjerene ka D r a v o g r a d u i C e l o v c u , Celju i Ljubljani, uz uvjet neto veeg pojaanja 4. jugoslavenske armije koja je nastupala na lijevom krilu jugoslavenskog fronta, sigurno je da bi srijemski front i m a o sasvim drugi znaaj i da bi sve n e p r i j a t e l j s k e - s n a g e n a t e r i t o r i j u J u g o s l a v i j e b i l e m n o g o r a n i j e p o t p u n o i kompletno opkoljene i zarobljene. Z b o g drukijeg r a z v o j a situacije v r h o v n i k o m a n d a n t n j e m a k o g jugoistoka bio je prinuen da u posljednjoj fazi rata p r e k o teritorija 4. operat i v n e z o n e i z v l a i s v o j u i v u silu p r e m a A u s t r i j i k o j u j e d o t a d a , u g l a v n o m , uspjeno povlaio iz G r k e , Albanije i istonih dijelova Jugoslavije. armiji nego je sugerirao njihovo povlaenje

Razmjetaj neprijatelja u tajerskoj

R a d i zatite i prihvata svojih s n a g a iz H r v a t s k e i M a a r s k e , N i j e m c i su p o e t k o m 1 9 4 5 . g o d i n e poeli o j a a v a t i svoje snage na teritoriju taj e r s k e d a b i u b r z o d o s t i g l i b r o j n o s t a n j e o d o k o 6 0 000 v o j n i k a . 18. pjeadijska divizija Volksstimme dovedena je bila iz Austrije i dislocirana u rajonu R o g a t e c - B r e i c e - Z i d a n i M o s t . 14. SS rutenska Galizien divizija d o v e d e n a je iz M a a r s k e (kasnije d o b i l a z a d a t a k d a titi L h r o v t a b ) . Povlaei se iz M a a r s k e , dijelovi z. n j e m a k e tenkovske armije generala De A n g e l i s a bili su stacionirani: Z3. o k l o p n a d i v i z i j a u M a r e n b e r g u . 118. lovaka divizija u rajonu Ptuja i dijelom u Ljubljani. 3. planinska divizija u r a j o n u L j u t o m e r a . 16. kod SS divizija u Leibnitzu (dvadesetak kilometara od nae granice entilja). Pored ovih bilo je na t o m teritoriju niz drugih samostalnih jedinica: p u k o v a , b a t a l j o n a i d o p u n s k i h jedinica. U cilju to b o l j e g zaposjedanja o v o g v a n o g teritorija, Nijemci su otpoeli formirati Volkssturm jed i n i c e u j a i n i o d 8 - 1 0 000 l j u d i . O k u p a t o r je najvei dio svojih snaga rasporedio na vanim komunikac i j s k i m t o k a m a i v o r o v i m a , u g l a v n o m n a liniji: Z i d a n i M o s t - C e l j e - S l o venske K o n j i c e - P r a g e r s k o - M a r i b o r te zaposjeo i utvreni pojas du Save i Sutle. 17 Rat 2.57

Po planu konanog osloboenja zemlje u proljetnoj ofanzivi JA, IV operativna zona Slovenije dobila je zadatak da zajedno sa ostalim slovenskim jedinicama djeluje na neprijateljske kolone u pozadini strategijskog fronta, na komunikacijske vorove, posebno da onesposobljava komunikacije neprijateljskog povlaenja na linijama: Zidani Most-Ljubljana, Zidani Most-Krko, Zidani Most-Celje, zatim Celje-Maribor, Celjje-Dravograd i Maribor-Dravograd. Jedna od vanih prednosti JA nad neprijateljem i u posljednjoj fazi rata bez sumnje je bila taktika uspjenog kombiniranja frontalnog vida borbe s akcijama krupnih partizanskih jedinica u pozadini. Sada, u zavrnim operacijama, iza jednog velikog jugoslavenskog fronta, u pozadini neprijatelja, nalaze se nai korpusi, divizije i brigade, a u njihovim zonama djelovanja, u njihovoj pozadini u dubini neprijateljskog rasporeda, nalaze se i djeluju partizanski odredi i manje oruane grupe. To je bila ona vana prednost nae doktrine koja je cijelo vrijeme rata uspjeno eliminirala prednosti neprijatelja u broju i naoruanju. Ona je stavljala neprijateljsko komandiranje u nerjeive dileme i nemogunosti da pronikne u tajne naeg ratovanja i da nae klju efikasnije borbe protiv N O V - a i POJ-a. Sada, u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje, to je dolo do izraaja na jednoj vioj i iroj osnovi, to je na kraju dovelo neprijatelja u bezizlaznu situaciju i do njegovog konanog poraza.

2.58

AGONIJA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE; POVLAENJE IZ ZAGREBA

Igra na kartu sukoba Istoka i Zapada N D H aptom p a d e . . . bez zadnje odlune bitke - tako jadikuje u svom napisu od prije 17 godina u Hrvatskoj reviji 1 Eugen Kvaternik, zvani Dido, glavni ef Pavelieve policije (UNS) i glavni organizator masovnih pokolja i konclogora smrti u N D H . Eugen Kvaternik, jedan od najveih ratnih zloinaca iz II svjetskog rata, sin je Pavelievog vojskovoe Slavka Kvaternika, poznate karikature iz Krleine proze (Pijana novembarska no 1918. god.), koji je, izmeu ostalog, 10. aprila 1941. proglasio N D H . Dido Kvaternik, taj suludi manijak i djecoubojica, kojem je faizam dobro doao da ispolji svoju udovinu zloinaku prirodu, u histerinoj apologiji rodoljubivog ustatva gorko se ali na svog poglavnika Antu Pavelia to Nezavisnu Dravu Hrvatsku - taj mrtvaki brod koji je od prvog dana poeo tonuti u mutnim talasima zloina i krvavih orgija, posebno u poaru narodnog ustanka - nije na vrijeme izvukao iz burnih valova II svjetskog rata. Poslije katastrofe Nijemaca kod Staljingrada, pada Italije, poslije iskrcavanja zapadnih saveznika u Normandiji mogla se, po Kvaterniku, otkazati Nijemcima poslunost. Paveliu gorko zamjera to je i nakon pada Berlina ostao na strani Wermachta. Trebalo je spasiti N D H , makar i bez Pavelia. Kvaternikove jadikovke spadaju u domenu somnambulskog buncanja i pustih snova. Ustaki brod, po svojoj unutranjoj logici razvitka, morao je ii kursom kojim je od prvog asa zaplovio. Osim toga, oruane snage oslobodilakog pokreta Hrvatske i Jugoslavije bile su toliko jake da Pavelievu nakaznu dravu nita nije moglo spasiti od propasti. Poslije iskrcavanja saveznika u zapadnoj Evropi i osloboenja Beograda, Paveliu je moralo biti jasno da je rat nepovratno izgubljen. Rat se vrtoglavom brzinom prenosio u srce samog faistikog brloga. Hitler se nadao rascjepu antihitlerovske koalicije i poele su se iriti legende o skorom sukobu izmeu' zapadnog kapitalizma i boljevizma. Hitler je imao u planu da svoje preostale snage povue na planinski prostor
1

Publikacija koju su ustaki emigranti izdavali u Argentini.

Austrije i da u Alpama stvori vrst alpski bedem, odakle bi mogao pruati dui otpor i tako saekati zamiljeni i prieljkivani sukob Istoka i Zapada. U tom sluaju mogao bi sauvati ne samo jezgro Treeg Reicha ve i svoju kou. Ali ratni dogaaji razvijali su se po svojim imanentnim zakonima razvitka, nezavisno od elja pojedinaca. Crvena armija se ve 25. aprila 1945. sastala na rijeci Elbi s trupama zapadnih saveznika koje su prema Berlinu nastupale sa zapadne strane. Agonija Njemake bila je potpuna. Ne samo dani, nego i posljednji sati Hitlerovi bili su izbrojani. Slino Hitlerovoj logici razmiljanja i njegovim pustim eljama, i Ante Paveli se nadao rascjepu u antihitlerovskoj koaliciji. Poglavnik je takoer pomiljao na to da povue svoje najbolje jedinice u Liku, da bi osloncem na planinu Velebit, Kapelu i u zaleu s Italijom mogao organizirati obranu protiv nastupajue Jugoslavenske armije. Tu bi ustae navodno mogle saekati planirani sukob izmeu zapadne civilizacije i istonog barbarizma. Tu bi se saekala eventualna pomo saveznika iz Italije, i ustae bi se ukljuile u taj sveti rat protiv crvene najezde. Ali historija se ne moe vratiti nazad. N o v a situacija i nove snage trae i nove odnose. U Italiji vie nema Mussolinija i faistike uprave, a s druge strane nema ni stare Jugoslavije s kojom se moglo cjenkati. Da je netko htio dati Paveliu takvu ili slinu pomo, o kojoj je on samo sanjao i halucinirao, od nje ne bi bilo velike koristi. Nezadriva ofanziva 4. jugoslavenske armije i osloboenje Like u proljee 1945. oborili su sve ovakve i sline kombinacije ustaa. Paveli i odreeni krugovi oko njega jo vie su pomiljali da, najzad, prepuste vlast u N D H Maeku ili zagrebakom nadbiskupu Stepincu i zatrae da zapadni saveznici uu u Hrvatsku i priznaju novu vlast. Na taj nain sprijeio bi se ulazak Jugoslavenske armije u Zagreb. Kasnije bi se raznim makinacijama, intervencijama i pogaanjima u borbi za sfere utjecaja izmeu saveznika mogla nekako sauvati N D H kao drava i sDasiti velik broj ratnih zloinaca od odgovornosti za uinjene zloine nad svojim narodom. Paveliu nije bilo teko da hvata veze i sa etnikim poglavarom Draom Mihailoviem koji je bio i ministar vojske, mornarice i zrakoplovstva kraljevske izbjeglike jugoslavenske vlade u Londonu. Nita mu nije smetalo to je Draa Mihailovi bio eksponent velikosrpske politike i komandant vojske koja je imala zadatak da ubije svakog Hrvata i Muslimana samo zato to se rodio kao Hrvat i Musliman i iji je cilj bilo uspostavljanje stare centralistike monarhije u kojoj bi vladala diktatura i najcrnje nacionalno ugnjetavanje. To nije nimalo smetalo Paveliu, koji je, isto tako zbog mrske vladavine velikosrpske klike i monarhije, optuio i okrivio itav srpski narod i pristupio njegovom unitenju u N D H , unitavajui ognjem i kamom sve ivo od kolijevke pa do starog groba. Sada alje svoje emisare i nada se da bi mu taj komandant kraljevske vojske u Otadbini, poznati suradnik okupatora i ratni zloinac, mogao pomoi

u ovoj kritinoj situaci(ji. Draa Mihailovi bi ga, po njegovom rezoniranju, preko svojih prijateljskih veza iz izbjeglike vlade u Londonu mogao dovesti u kontakt sa nekim utjecajnim politiarima Zapada i zainteresirati ih za sudbinu N D H . Oba izdajnika nala su se na zajednikom poslu u borbi protiv osnovnih vitalnih interesa svojih naroda. Draa Mihailovi je u martu i aprilu 1945. slao ak i svoje emisare Paveliu i Stepincu i predlagao ujedinjavanje zajednikih napora u borbi protiv narodnooslobodilakog pokreta. Kada je postalo jasno da e Trei Reich neminovno izgubiti rat i da Njemaku iz samrtnog hropca ne moe nitko spasiti, pojavljuju se razne grupe i struje koje pokuavaju na razne druge naine pronai izlaz. Jedni kombiniraju s Hebrangom i HSS-om, drugi s Vatikanom i Stepincem, trei trae izlaz u uklanjanju Pavelia i stvaranju Maekove vlade, sastavljene od prvaka HSS-a i umjerenijih ustaa, s tim da se ustaka vojska raspusti i ukljui u domobranstvo i tako izvue iz njemakog gvozdenog zagrljaja i zajednike propasti sa Treim Reichom. Postojala je i varijanta stvaranja vojske zelenog kadra, koja ne bi bila ni ustaka, ni partizanska, a koja bi, eventualno, mogla dobiti priznanje zapadnih saveznika itd. Ima podataka koji govore o tome da je jo u julu 1944. u blizini Sarajeva ministar rata Ante Voki odrao tajni sastanak s grupom domobranskih generala, na kojem se govorilo o potrebi razoruavanja njemake vojske u pogodnom trenutku, u vrijeme njenog povlaenja. Na taj se nain pokualo spasiti N D H od katastrofe. Iako je i sam bio obavijeten o takvom raspoloenju pojedinih svojih ministara (pored Vokia, Mladen Lorkovi i dr.) i nekih domobranskih generala i oficira, Paveli nije odmah intervenirao. Jedno vrijeme je putao da se dogaaji razvijaju i da vidi koliko to sve moe posluiti kao sondiranje i isprobavanje terena za spaavanje N D H i vlastite koe. Paveli je vjerovatno ocijenio da su takva orijentacija i akcija preuranjene i za njega opasne. Da ne bi doao u poziciju grofa Ciana i bio, kao i on, strijeljan od Nijemaca ako bi oni ocijenili da je i sam u to suvie umijean, Paveli se rijeio za napad. Jo augusta 1944. daje nalog za hapenje ministra Lorkovia i Vokia. S njima je bilo uhapeno dosta prvaka HSS-a (Pernar, Torbar, Farolfi), nekoliko domobranskih generala i dosta pukovnika i viih oficira. Sve u svemu, tada je bilo uhapeno oko 60 funkcionera i oficira osumnjienih da su anglofilski orijentirani. Slovenski izdajnici, biskup Roman i general Rupnik, upuuju takoer Paveliu memorandum u kojem plediraju za provoenje ideje stvaranja antikomunistikog fronta Srba, Hrvata i Slovenaca, u koji bi se ukljuio Maek i ostali politiari koji imaju neke veze s izbjeglikom vladom u Londonu. Glavni cilj akcije tog antikomunistikog jugoslavenskog bloka sastojao bi se u tome da se zapadnim saveznicima prikae N O B u prvom redu kao graanski rat i borba za vlast, a ne kao borba protiv okupatora i doprinos pobjedi saveznika u II svjetskom ratu.

Memorandum Pavelieve vlade zapadnim saveznicima U cijeloj toj zbrci i groznici pokuaja spasavanja onog to se jo da spasiti, Pavelieva vlada u posljednjem trenutku alje svog ministra Vrania specijalnim avionom u savezniku komandu u Italiji. Memorandum 1 koji je Vrani ponio interesantan je po svojoj bijedi i beskrupuloznosti ustake vladajue grupe, ali je ujedno i vjeran prikaz agonije N D H . Memorandum glasi: U vrijeme kada se sudbina naroda Evrope i itavog svijeta odreuje za dulji povijesni razmak, treba urediti i poloaj Nezavisne Drave Hrvatske. Pravedna odluka, za koju se zalau Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave, ne moe biti donesena ako se ne uzmu u obzir i slijedei momenti: Nezavisna Drava Hrvatska postoji ve etiri godine i djeluje sa svim atributima suverene drave. Ona je i de facto i de iure ve u prvoj godini obstanka dobila priznanje triju velevlasti (Njemake, Italije i Japana), te vie drugih drava (panjolske, Finske, Maarske, Rumunjske, Slovake, Bugarske, Thailanda, Mandukua itd.). Imale su odnose s hrvatskom dravom u poetku godine 1941. i same Sjedinjene Drave Amerike, zatim Argentina, a do danas imaju svoja predstavnitva u Hrvatskoj vicarska (konzulat), vedska (konzulat) i Sv. Stolica (Apostolski legat). Hrvatska drava je lanica Meunarodne potanske unije i Meunarodnog crvenog kria. U ratu se pridrava svih propisa meunarodnog prava, te podraVfl logore sa zarobljenicima, podanicima Sjedinjenih Drava, Engleske, Sovjetskog Saveza itd.... ... Hrvatski narod je to dokazao tokom posljednjih etiriju godina. Hrvatskoj dravnoj vladi i Hrvatskom dravnom saboru je uspjelo, uzprkos ivom protivljenju s mnogih strana, odrati politiku samostalnost i izgraditi jaku vojsku s izvrsnim astnikim zborom. Uzprkos neprestanim esto tekim i vrlo krvavim gubitcima i uzprkos meunarodnim izvanjskim protivljenjima i to upravo onih, koji su kroz to vrijeme htjeli u tom pitanju kod nas imati odlunu rije, hrvatska vojska je dala dokaza svoje izvanredne borbenosti i valjanosti. Time je hrvatski narod izdrao najveu kunju, koja se stavlja na pojedine narode i drave. Vie od stotinu tisua hrvatskih boraca, a od toga velikim dijelom vojnika novaenih na temelju dobrovoljnog stupanja u vojsku, koji su dali vie desetaka tisua rtava i vie desetaka tisua ranjenika i koji su i danas spremni poginuti za hrvatsku dravu - jesu trajni i najeklatantniji plebiscit, koji svjedoi o volji i sposobnosti hrvatskog naroda, da bude nezavisan u svojoj vlastitoj dravi, a sve to uzprkos vanredno nepovoljnim vanjskim okolnostima ... Hrvatska kao zemlja, koja je kao drava nastala na obalama Jadrana i koja je upuena na Jadransko more kao uvjet svoga opstanka, a hrvatski narod, uz Grke jedini pomorski narod Balkanskog poluotoka,
1 Memorandum u neto skraenoj verziji citiran je prema feljtonu A. Vojnovia: Zloin bjei na zapadna vrata, objavljenom 1975.

2.6z

ima stare prirodne veze s Velikom Britanijom. Hrvatska ne moe opstojati bez oslonca na Veliku Britaniju, dok s druge strane opstanak Hrvatske moe biti Velikoj Britaniji od znatne koristi, budui je hrvatski narod po prirodi uvar istone obale Jadranskog mora, jer je njezin posjednik... ... Posebno treba upozoriti na mediteranski poloaj Hrvatske i na nase razgranate veze s narodima Sredozemlja. Tu u prvom redu treba spomenuti injenicu, da smo mi Hrvati jedini narod u Evropi, koji ima veliki dio svojih pripadnika islamske vjeroispovijesti. Veze Hrvata islamske vjeroispovijesti - njih oko milijun - s Turskom stare su i vrlo duboke. TJ Turskoj danas ivi oko 200 000 iseljenika hrvatskih, koji velikom veinom govore svojim hrvatskim jezikom u kunom saobraaju te imaju iv osjeaj ljubavi za staru postojbinu... . . . Oni u Turskoj zauzimaju razmjerno najvie poloaje, veliki ih je broj medu pripadnicima viih razreda. Primjerice ambasador Turske u Londonu Ruet Eref rodom je iz hrvatske pokrajine Bosne. Husref Gerede, turski poslanik u Berlinu do godine 1941, takoer je rodom iz hrvatske pokrajine Bosne, kao i vei broj uglednih lanova turske diplomacije. Gradonaelnik i zapovjednik okruja Ankare rodom je takoer iz Hrvatske, on je najui suradnik predsjednika republike ... ... Razumljivo je, da se iseljeni Hrvati u Turskoj i njihovi mnogobrojni prijatelji zauzimaju za poloaj Hrvatske, a napose za poloaj hrvatskih muslimana, koje Hrvati smatraju najplemenitijim dijelom svoga naroda, te je politika hrvatske drave prema muslimanima naila na najljepi odjek u Turskoj, nasuprot loim postupcima protiv muslimana u jugoslavenskoj dravi prije godine 1941... ... Za Hrvatsku se zauzimaju, u duhu ive vjerske solidarnosti islamskih naroda, posebice muslimani Blieg istoka. Primjera radi moe se spomenuti, da je egipatski parlament, odnosno predsjednitvo vlade u Kairu dne 28. lipnja 1944. raspravljalo o tekom poloaju hrvatskih muslimana radi nasilja raznih bandi, te je preko Crvenog polumjeseca odredilo znatnu novanu pomo za spomenute hrvatske stradalnike... ... Nasuprot od Moskve stvaranom slavenskom bloku na Balkanu, u turskim krugovima je vie puta istaknuta potreba stvaranja mediteransko-balkanskog bloka neboljevikih snaga, poimence Turske, Grke i Albanije. Tamo bi spadao i hrvatski narod, koji ve radi svoje pripadnosti katolicizmu i islamu nema razvijenog osjeaja panslavenske solidarnosti, koja se danas javlja kao sredstvo irenja moskovskog utjecaja. ... Obrana Hrvatske prema tome nije borba za bilo kakvu, a najmanje faistiku, politiku ideologiju. To je isto hrvatski nacionalni obrambeni rat. Dokaz za to je injenica, da je mjeseca listopada 1944, kada se vjerovalo da e doi do angloamerikih iskrcavanja na hrvatskoj obali u Dalmaciji - bila izdana hrvatskim vojnim postrojbama u tome podruju zapovijed, da se hrvatske oruane snage nemaju opirati ni suprotstavljati pokuaju bilo kakvog vojnikog iskrcavanja i vojnikih djelatnosti angloamerikih eta na naem dravnom teritoriju ... ... Hrvatski narod je spreman urediti svoje granice, a u prvom redu na Istoku na irokogrudnoj bazi. S nacionalnim elementima Srbije, Crne Gore i Albanije ve danas postoje odnosi suradnje u borbi protiv zajednikog neprijatelja.

Hrvatski narod je u pogledu odreenja svih granica spreman prihvatiti arbitrau Velike Britanije i Sjedinjenih Drava Amerike. U pogledu razgranienja s Italijom istiemo da Hrvatska u Rijeci gleda ne samo svoju najveu luku nego i izlaz podunavskih zemalja na Jadran i Mediteran ... ...Na temelju svega izloenog, hrvatski narod ima pravo traiti od svih meunarodnih imbenika, koji naelno priznaju pravo samoodreenja svim povijesnim kulturnim evropskim narodima, da se to pravo prizna i hrvatskom narodu, na temelju postojeeg injeninog stanja hrvatske drave. Danas se na slobodnom podruju Nezavisne Drave Hrvatske, a napose u glavnom gradu Zagrebu, koji ima danas preko milijun stanovnika, nalazi preko milijun izbjeglica iz svih hrvatskih krajeva, kao i izbjeglica iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske, prokuanih prijatelja Engleske i Sjedinjenih Drava Amerike. U Hrvatskoj se nalazi vie izbjeglih visokih vjerskih dostojanstvenika sa svojim klerom, medu ostalima i crnogorsko-pravoslavni mitropolita s velikim brojem svoga sveenstva ... ... Svi oni strahuju pred mnogostruko dokazanim nasiljima partizana. Na hrvatskom podruju nalazi se vie stotina tisua pripadnika hrvatske regularne vojske, kao i vei broj nacionalnih boraca Srbije i Crne Gore, koji u suradnji sa slovenskim borcima odolijevaju napadajima ruilakih partizanskih snaga. Uzprkos injenici to se njemake snage uglavnom bez borbe povlae, samo ove hrvatske kad bi imale i priblino onakvu pomo inozemstva kao partizani, bile bi u stanju dugo vremena odolijevati svim napadajima pa ak i unititi neprijatelja. Meutim u sadanjim prilikama borba hrvatske vojske ne moe se dugo nastaviti, te je iz razloga meunarodne pravde, iz razloga spasavanja sri hrvatskog naroda kao i drugih prije spomenutih naroda, te iz humanih obzira prema ogromnom broju izbjeglica - potrebno pruiti pomo hrvatskom narodu ... . . . Hrvatska dravna vlada eli i moli da im prije bude upuena u Hrvatsku vaa vojnika misija, kako bi mogla dobiti uvida u injenino stanje. Ujedno molimo, da vaa vojska doe na nae dravno podruje, da olaka ovo teko i pogibeljno stanje. Time se stavlja hrvatski narod u svojoj dravi pod vau monu zatitu. (Potcrtao autor Memoranduma). .. Svim narodima, pa i u ovom ratu poraenim narodima, se sa strane Velike Britanije i Sjedinjenih Drava Amerike priznaje pravo na vlastitu dravu. Zato bi samo Hrvatska, koja k tome nije nikoga napadala, nego se jedino branila od napadaja, imala strepiti da bi mogla izgubiti i ono najmanje na to svaki narod ima pravo, tj. svoju dravu? Svakoj vojsci se priznalo barem pravo na kapitulaciju, a samo hrvatska vojska bi imala biti jednostavno zaklana in capito et in membris, makar je ta vojska kao branilac svoga naroda i drave bila i ostala bez ikakvih zavojevakih ambicija... (Memorandum je potpisao u ime vlade NDH predsjednik dr Nikola Mandi). Misija ministra dra Vjekoslava Vrania neslavno je propala. Saveznici nisu mogli uzeti u obzir kao vanu injenicu u spasavanju ustaa pripadnost N D H Meunarodnoj potanskoj uniji i Meunarodnom crvenom kriu, to to je turski ambasador u Londonu rodom iz Bosne i to su Dalmatinci i nai Primorci iskusni pomorci (kao da je i za to zasluna

N D H - Paveli ih je zapravo prodao Mussoliniju) i to su naredili svojim trupama da ne pucaju na angloameriku vojsku. Nije potrebno naglaavati koliko groteskno zvui ovaj oajniki apel za spasavanje N D H , te kvazi-drave koja je stvorena na bajonetama hitlerovske i musolinijevske soldateske, drave koja to nije ni bila jer je cijelo vrijeme svoga postojanja bila samo obian nacistiki paaluk. Osim toga to je bila drava koju je partizanski pokret i N O V Hrvatske vrlo brzo sveo i suzio na uglavnom vee gradove, u kojima je opet djelovao jae ili slabije ilegalni oslobodilaki pokret. Jo grotesknije zvue tvrenja ustaa da nisu nikoga napadali, da su vodili nacionalni obrambeni rat, da su bili bez zavojevakih ambicija, da iz humanih obzira trae zatitu, mada nisu imali ni malo humanosti kada su klali ne samo nevine ljude nego i djecu, ene i starce. Oni alju takve memorandume kao da zapadnim saveznicima nije bilo poznato kakve su monstruozne zloine izvravali i kako su bahato vjerovali u konanu pobjedu novog poretka, kao i to da mogu nekanjeno provoditi genocid. Sada kukaviki mole za milost i ak nude svoje usluge i tvrde da bi uz najmanju pomo izvana mogli uspjeno unititi neprijatelja, kao da saveznicima nije poznato da to nisu uspjeli uiniti za cijelo vrijeme rata uz obimnu pomo monih nacistikih armija koje su na poetku rata predstavljale najjau ratnu mainu koju je do tada svijet vidio. Nije, naravno, pomoglo ni to to je Vrani poveo sa sobom pet amerikih pilota koji su ranije za vrijeme saveznikih bombardiranja Njemake pali i koje su uhvatile ustae. Naravno, ranije uhvaene saveznike pilote likvidirali su ili slali u njemake logore. Nije pomoglo ni to to je Paveli, prema nekim podacima, poveo prije polijetanja svih pet amerikih pilota u svoju vilu Rebar na veeru. Ameriki pukovnik u Italiji saopio je Vraniu: - Tito je na saveznik, i mi smo duni da vas predamo njemu. Vrani je bio uhapen i interniran. T a k o je propao posljednji spektakularni potez u politikoj igri ustaa.

Kao veina tirana, Paveli je bio obina kukavica Mnogi oekuju neki spas u uklanjanju Pavelia, ali on ostaje na elu N D H dok se i posljednja jedinica Treeg Reicha nije predala. Prije samog bijega Paveli izdaje posljednje, ali vrlo nejasne, direktive o potrebi stvaranja fronta negdje u Hrvatskom zagorju i daje maglovita obeanja da e tako dobiti na vremenu i predati cijelu svoju vojsku Angloamerikancima. Naravno, sve su to bila samo pusta obeanja i obina kamuflaa, iza koje je htio sakriti svoj bijeg. Kukaviki, tajno, s najuom pratnjom, on naputa zemlju u posljednjem trenutku, prepustivi svoju vojsku i ustake funkcionere igri sudbine.

O Pavelievom se kukaviluku dosta zna. Kao veina tirana spremnih na svakovrsne zloine, strahovito se bojao osvete i izdaje. Da bi prikrio svoju inferiornu prirodu, pokazivao je na svakom mjestu mo i vlast sluei se surovim metodama i svirepim zloinima, a bojao se za svoj ivot kao zec. U emigraciji, u talijanskim logorima nikada se nije isticao ni izlagao svoju linost gdje je to bilo i najmanje opasno. U Zagreb je uao kukaviki, skoro ilegalno, nou, iako su ga faisti ustoliili za efa drave. Nikada ga nitko nije vidio na poloaju gdje se vode borbe, u nekom makar i viem tabu. Samo jednom, u decembru 1941. za vrijeme jedne ustake akcije na Petrovu goru, na Kordunu, doao je na 40 km od borbene linije zaustavivi se na rijeci Kupi u selu Boviima. Za 4 godine svega je dva-tri puta proao kroz Zagreb s jakim osiguranjem. Cim se uselio u svoju vilu u Tukancu, taj je park bio zatvoren za publiku i blokiran njegovom tjelesnom gardom i agentima. Jeo je samo ono to mu je kuhala kuharica koju je doveo iz Italije i koja je bila pod strogom kontrolom njegove ene Mare. Kada je nekamo putovao slubeno, na poklonstvo u Rim i Berlin, u specijalnim kovezima nosila bi se za njega hrana koju je brino uvao dravni tajnik Erih Lisak, a Paveli je sam nosio kljueve. Curzio Malaparte, talijanski knjievnik, bio je za vrijeme rata novinski dopisnik. U svojoj knjizi Kaputt pria o jednom posjetu Paveliu. Kad je iz predsoblja uao u Paveliev kabinet, odmah je vratima udario o Paveliev stol. Malaparte se trgnuo i zaudio. Paveli mu je objasnio da je to sredstvo kako se on osigurava od atentata. Atentator bi se isto tako trgnuo kada bi udario o stol i za trenutak zastao, to bi Paveli iskoristio da puca iz uvijek pripravnog i otkoenog pitolja. Malaparte je prilikom jedne svoje kasnije posjete Paveliu u svojstvu talijanskog ratnog dopisnika naao kod Poglavnika pregrt iskopanih djevojakih oiju koje je jedan ustaki privrenik poslao svome vodi k a o dokaz svoje odanosti i vjernosti ustatvu. Panika u ustakim redovima Paveli je z8. aprila 1945. u z sata po ponoi pozvao u svoju vilu Rebar grupu najodgovornijih i najodanijih ustakih oficira, izloio im vojnu situaciju i predoio potrebu povlaenja iz Zagreba kada se ponu povlaiti Nijemci. U to vrijeme Trea jugoslavenska armija, pod komandom generala Koste Nada, ve je bila zauzela Viroviticu i nastavila svoje nastupanje Podravinom prema Koprivnici i Bjelovaru. Prva armija, pod komandom generala Peke Dapevia, izbila je ve na rijeku Ilovu, vanjsku liniju obrane Zagreba. Druga jugoslavenska armija, pod komandom generala Koe Popovia, prelazila je Unu i nezadrivo nadirala prema Karlovcu.

Bilo je potpuno jasno da je nastupio moment da se izvre posljednje pripreme za povlaenje ustaa iz Zagreba. Trebalo se poto-poto povui u Austriji, u angloameriku okupacionu zonu. Ali uslijed sve slabijeg otpora Nijemaca saveznikim trupama i zbog toga njihovog sve breg napredovanja nije se znalo gdje se u odreenom momentu nalaze Angloamerikanci i gdje e se zaustaviti. Ustae nisu znale gdje su odreene linije dodira armije SSSR-a i zapadnih saveznika. Za tono vrijeme povlaenja ustaa iz Zagreba znao je veoma malen broj ljudi iz najblie Pavelieve okoline. Peti je maj. Ustaki glavari intenzivno sluaju inozemne radio-stanice, zbog ega su ranije mnogi neoprezni ljudi gubili ivot u Jasenovcu ili ih je prijeki sud osuivao na smrt. U Zagrebu je opa pometnja. Jo nedavno bahati velikodostojnici i ustaki dunostnici izgubili su samopouzdanje i u oima im se ita strah. Pronose se najnevjerovatnije glasine. Najvie se govori o tome kako e doi do separatnog mira izmeu Nijemaca i Angloamerikanaca. Toga dana, 5. maja 1945, zazvonio je telefon u kabinetu predsjednika vlade dra Nikole Mandia. Javio se Paveli, koji je ukratko izdao nareenje i dao znak za polazak. Mandi je na svojoj slualici uo odluku svog poglavnika: Polazimo sutra. Recite ostalima. Saopite takoer svim ministarstvima, svim funkcionerima civilne dravne uprave. Dokumenta neka se spale. Naravno, nije se trebalo mnogo objanjavati. Bezbroj puta se o tome ranije razgovaralo i odluivalo to valja raditi kada kola nezadrivo pojure velikom brzinom nizbrdo, u provaliju poraza. I tako je na dati znak voe poela utrka, s vremenom i bijeg u varljivoj nadi da e se moi pobjei od odgovornosti za uinjena nedjela. Za mnoge okorjele ratne zloince, a toga su oni bili svjesni, to je bila trka izmeu ivota i smrti. Predsjednik vlade prenosi svojim ministrima saopenje: Povlaimo se. Zbog situacije na bojitu. Spremite se za sutra . . . Za mnoge je ta vijest bila konsternacija, iako su znali ve odavno da moraju seliti iz Zagreba. I sam ustaki zapovjednik i stoernik grada Zagreba, Boidar Kavran, bio je na neki nain iznenaen prenaglim pripremama za bijeg. Poslije hapenja (uhvaen u operaciji Gvardijan) na suenju u Zagrebu izjavio je: Kada sam bio kod predsjednika vlade, ja sam se iznenadio i pitao zato se ve povlaimo. Reeno mi je da moramo napustiti zemlju, jer se front pomie i da e doi do izvjesnih promjena. Treba doi do angloamerikih postava, jer e doi do separatnog mira izmeu Nijemaca i Angloamerikanaca i da emo u izvjesnim postrojbama voditi dalje rat protiv Rusa i da emo se vratiti natrag.

Da bi apsurd bio vei, Paveli donosi dan ranije, 4. maja, zakonsku odredbu: Sve zakonske odredbe kojima se pripadnici N D H razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi ostali propisi izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu vrijednost. Uz Pavelia, supotpisnik ove zakonske odredbe je Andrija Artukovi. Ma koliko izgledao deplasiran i kukaviki, Paveli ini ovaj potez s odreenom raunicom da se, u sluaju suenja za ratne zloine, formalno moe pozvati i na ovaj zakon da su se, eto, ispravljale ranije greke jer, zaboga, pravo je u velikoj mjeri formalistiko i ova odredba nita ne kota. Neka je, zlu ne trebalo! A to to su ranije zakonske odluke odnijele s ovoga svijeta stotine hiljada nevinih ljudi, to sada za ustae nije vano. Te rtve je odnio rat, a sada kada je rat zavren, trebalo bi to nekako zaboraviti. Sada u miru ponaat emo se drukije, kao janjad! Vrlo lijepo rezoniranje, kada bi milijuni ljudi mogli, i ako bi htjeli, sve to zaboraviti. U ime milijuna poklanih, objeenih i uguenih u plinskim komorama, to ovjeanstvo nikad ne moe zaboraviti! Zloin je kao rijeka bez povratka. Kada jednom krene, teko se zaustavlja. Samo otporom i borbom moe mu se stati na put. U protivnom, zloin se razvija kao epidemija i kuga. Za bjeanje na Zapad trebalo je pridobiti i vou HSS-a dra Vlatka Maeka kako bi se pred javnou zapadnih zemalja moglo prikazati da su i takvi ljudi, koji nisu ustae, primorani bjeati ispred boljevike opasnosti. On bi im pomogao da ih Zapad lake primi. Ustae treba prikazati kao nacionalne borce koji se povlae pred komunizmom. Paveli ustaama nee moi mnogo pomoi jer se kompromitirao i vjerovatno e se morati dugo sakrivati i ivjeti u ilegalnosti. Maekov bijeg iz zemlje pred partizanskim snagama znaio je tada za mnoge ustae da se Maek stavio na njihovu stranu. Oni su vjerovali da e im Maek uiniti tu uslugu jer im je pomogao u kritinim trenucima za vrijeme proglaenja N D H , 10. aprila 1941, kada je izdao proglas hrvatskom narodu i svojim pristalicama da podre i pomau novu ustaku vlast. Maeka pred bjeanje posjeuje ustaki general Mokov, komandant poglavnikove tjelesne garde, nadbiskup Stepinac, ministri Alajbegovi, Bulat i drugi. Poetkom maja Maeka posjeuje i sam Paveli, okruen jakom straom i posebnim mjerama bezbjednosti. T o g momenta bila je posebno blokirana i zamraena ulica u kojoj je Maek stanovao. Vlatko Maek se u poetku kolebao u odluci da li da napusti zemlju. Procjenjivao je svoje mogunosti i pomalo ucjenjivao ustae. Najzad se na sjednici ustake vlade odluilo (na inzistiranje Maekovih ljudi, HSS-ovaca u vladi: Tortia, Hefera, Kuvedia i Totha) da se sve uradi da i Maek poe s njima u emigraciju. Maek je najzad pristao, ocijenivi na kraju i sam da su mu blie ustae nego ma kakve druge kombinacije

i interesi, za koje, uostalom, i nema nekih velikih realnih izgleda da se ostvare. Tako je 6. maja 1945. u 18 sati ispred svoga stana Maek s porodicom sjeo u automobil koji su pratile naoruane ustae na motociklima i jo jedan auto naoruanih ustakih oficira. U takvom sastavu Maek se ukljuuje u kolonu za povlaenje Poglavnikovih tjelesnih zdrugova.

Pljaka zlata iz Hrvatske dravne banke Prema zakonskoj klauzuli koju je donio Ante Paveli jo u jesen 1944, Ministarstvo dravne riznice i Hrvatske dravne banke stavlja na raspolaganje novoformiranom Povjerenstvu sve zlatne i devizne vrijednosti. Na dan 6. maja 1945. ministar Mirko Puk s imenovanim lanovima Povjerenstva (doglavnik Jure Pavii, ustaki pukovnik i poznati ustaki emigrant Vilko Penikar, stoernik dr Ivan Musa, ustaki dopukovnik Slavko Stare te ustaki bojnik Ciril Kralj) opljakali su banku. Jedan dio zlata u sanducima ministar Puk je zakopao na Kaptolu, u nadbiskupskom dvoru, a drugi dio sanduka bio je odreen da se ponese s kolonom pri povlaenju. Toga je dana na redu bila pljaka banke: napoleondora, dukata, zlatnih turskih lira, nakita, bisernih ogrlica i dragocjenosti koje su opljakane od rtava, najee bogatih idovskih obitelji koje su unitene. Sve te nabrojane dragocjenosti mogu se lake nositi od zlatnih poluga i isto tako lake unoviti u izbjeglitvu. Banka je zaposjednuta po ugledu na gangsterske filmove. Sve ulaze uvale su naoruane ustae. U dvorite je uao kamion s posadom na kojem su montirani mitraljezi spremni za akciju. Zadatak ove ekipe bio je da po odreenom spisku, koji je ranije Paveli odobrio, podijeli sve zlatne vrijednosti na odreene vreice na kojima su stajale etikete s imenima. Ministar Mirko Puk s mainkom o ramenu nadgledao je raspodjelu zlata po vreicama. Znalo se tono tko i koliko treba da dobije. Meu imenima kojima je bilo namijenjeno zlato nalazilo se na nekoliko vreica ime Vlatka Maeka. Kasnije su visoki ustaki funkcioneri potvrdili na sudu da je Maek dobio 1000 zlatnika. Dijeljenje zlata trajalo je itav dan. Sanduke zlata, njih 36, koji su bili zakopani u grobnici ispod oltara franjevake crkve na Kaptolu, otkrili su organi O Z N - e ubrzo poslije osloboenja. O porijeklu tog zlata naenog na nadbiskupskom dvoru optueni fratar Modesto Martini rekao je na suenju Erihu Lisaku i Stepincu: Vama je sigurno poznato da je N D H ostala bez zlata, jer je veina zlata stare Jugoslavije prenesena u inozemstvo. Sjeate li se 1941. godine idovske kontribucije? To je zlato koje je bilo zlatna rezerva tzv. dravne riznice NDH. O sudbini i koliini sanduka zlata koje je pri povlaenju ponijela Paveheva kolona postoje proturjene izjave na suenju u Zagrebu, i to ko-

mandanta ustaa i stoernika grada Zagreba Boe Kavrana i komandanta logora Jasenovac Ljube Miloa. Kavran tvrdi da je u koloni bilo 13 sanduka zlata i da su ga sklonili u samostan Wolfsberg u Austriji. Ljubo Milo tvrdi da se toan broj sanduka ne zna; jedni kau da ih je bilo TO, a drugi 14. Sanduci sa zlatom bili su potrpani u jedan kamion. im su preli granicu, jedan su sanduk ve podijelili meu sobom pratioci kamiona. S predstojnikom samostana u Wolfsbergu potpisali su ugovor general Mokov i stoernik Kavran. Po tome ugovoru, pohranjeno zlato moglo je podii samo ono lice koje je imalo pismeni nalog od Pavelia, Puka ili Suia. Kasnije su zlato ukrali general Mokov i potpukovnik ari. Zlato oteto od nevinih rtava, iupano iz usta logoraa, pronaeno u idovskim stanovima, otrgnuto s vratova ena i s njihovih ruku donijelo je premalo sree onima koji su ga opljakali i bjeali s njim iz zemlje. Svi su ti zlatni sanduci nestajali na tajanstven nain. ak je nestao i jedan sanduk zlata koji je Paveli nosio u svom automobilu. O tome je Ljubo Milo rekao u istrazi: Prilikom bijega iz zemlje, preavi u Austriju, Paveli je iznenada morao napustiti svoj automobil (Idu Rusi! Bjeimo u brda!) i sanduk zlata koji se u njemu nalazio. Ponio je sa sobom samo ono to mu je stalo u depove. T a j su sanduk pograbili Lisak i Ico Kirin i neko ga vrijeme nosili za Paveliem, pa kada im je dodijalo, odluili su da ga sakriju u blizini jednog puta u namjeri da se kasnije vrate po njega. I zaista, poslije nekog vremena nali su sanduk na istom mjestu, ali umjesto zlata u njemu je stajala samo cedulja na kojoj je pisalo:,Hvala na zlatu!'

Paveli ostavlja svoju vojsku na cjedilu Iz stenografskih zapisa i linih biljeaka dra ure Kumiia, upravitelja saborske kancelarije, vidi se da se dr Kumii negdje prvih dana maja susreo s Paveliem na stepenicama zgrade na Markovom trgu. Poveo se ovakav dijalog: - Dakle, hoe li i ti s nama? - zapitao je Paveli Kumiia. - Ne. Ja ostajem ovdje - odgovorio je ovaj. - Jesi li to vrsto odluio? Jesi li bio na eksponiranom poloaju? - Mislim da nisam. Meutim, ja imam istu savjest i iste prste . . . - Dakle, svakako ostaje? - Ostajem. - Dobro . . . Moda u te t r e b a t i . . . Ovaj se dijalog nastavio u nedjelju poslije podne u Pavelievoj rezidenciji. Bio je veoma kratak. Prema stenografiranom razgovoru, Paveli je saopio Kumiiu: Gospodine vladin nadsavjetnie, povjeravam vam uvanje reda i miru u Zagrebu od asa kada izau posljednje hrvatske vlasti do ulaza prvih organiziranih vojnih jedinica.

Paveli je Kumiiu tada naglasio da e morati suraivati s njemakim komandantom generalom Gligerom i ustakim generalom i krilnikom Vjekoslavom Servatzyjem, komandantom grada Zagreba. Odluivi da se povlai na zapadnu stranu prema Austriji, Paveli nije saekao pokret kolone svoje garde i ostalih koji su bili odreeni da ga tite i prate, nego je u pratnji dviju limuzina ve 6. maja poslije podne pobjegao u Nove Dvore nedaleko od Zapreia. Kolona koju je formirao upravitelj policijske oblasti za grad Zagreb Ico Kirin krenula je 6. maja tek oko 2i sati. Paveliev bijeg bio je signal za ope bjeanje i paniku. On je sa svojom najuom pratnjom prenoio u Zapreiu. O organiziranju fronta u Hrvatskom zagorju Paveli je davao nejasne odgovore da treba svatko djelovati po svom nahoenju i da se spaava povlaenjem u Austriju prema Angloamerikancima. On e pokuati da tamo pripremi teren. Tako je Paveli ostavio svoju vojsku na cjedilu i prepustio je sudbini ratnog vihora. Sutradan, 7. maja 1945. ujutro, ustaki general i komandant grada Zagreba Vjekoslav Servatzy posljednji put dolazi na ispraaj Poglavniku u Zaprei, uz komian ceremonijal, jer ve 8. maja nee biti vie ni N D H , ni Poglavnika. Paveli e se pretvoriti ponovno u emigranta i bjegunca koji bjei kao ratni zloinac od suda pravde. Naravno, ni Servatzy ve sutradan nee biti komandant grada, a samo koji dan kasnije bit e zarobljeni bivi ustaki general poraene i zarobljene vojske. U Zapreiu su formirane dvije kolone, civilna i vojna. Drugu no proveo je Paveli s pratnjom u blizini Rogake Slatine. U vrijeme ulaska naih jedinica u Zagreb Paveli se jo nalazio u naoj zemlji. On je bio oprezan i nije se jako urio sve dok nije provjerio tko se nalazi ispred njegove kolone i gdje se nalaze slovenski partizani, gdje angloamerike trupe, a gdje jedinice Crvene armije. Kada se neto bolje informirao o stanju na teritoriju kroz koji je namjeravao proi, odluio se da brzo nastavi bjeanje prema Austriji i u dubinu njezina teritorija. Tako su 8. maja 1945. oko u sati Pavelieva svita i osiguranje nastavili povlaenje preko Ptuja, Maribora, St. Andreje do Spielfelda, gdje se toga dana uveer kolona zaustavila. U Austriji je vojna situacija bila nejasna jer se brzo mijenjala. Nije se tono znalo gdje se nalaze Rusi, a gdje Angloamerikanci. Negdje izmeu Judenburga i Triebena Pavelieva se kolona nala pritijenjena izmeu dviju kolona Crvene armije koje su nastupale. Da ne bi pao u sovjetsko zarobljenitvo, Paveli je napustio svoju kolonu koja ga je do tada titila, ostavio automobil i sa svojim sinom Velimirom te s Lisakom, Reberniakom, Kirinom i Dolores Bracanovi 1 pobjegao u umu. Nakon 14 dana povlaenja kroz ume Tauernskih Alpa preli su reku Enns i doepali se amerike zone. Tu se Paveli smjestio u lovaki dvorac Leingreith blizu
1

dei.

Profesorica Dolores Bracanovi bila je u N D H komandant enske ustake mla-

Hinterseea, koji je ranije zakupio i tamo jo u jesen 1944. smjestio svoju enu Maru sa dvije keri i 15 kamiona opljakane robe. Dnevnik emigrantkinje Dolores Bracanovi, koja je tih dana bila u najblioj Pavelievoj okolini, objavljen negdje i960, u Argentini, govori izmeu ostalog dosta iscrpno o Pavelievom bijegu, lutanju po umama i svim tekoama koje su ih zadesile poslije bijega iz Zagreba. 7. maj 1945. Oko tri sata poslije podne pri povlaenju iz Zagreba zaustavlja se naa kolona kod Novih Dvora. Tu nam se, medu ostalima, pridruuje i jedna crna limuzina. - Poglavnik - ree mi dr Niedzielski. - Siimo da ga pozdravimo. Pruio mi je ruku i rekao: Jo emo se vidjeti.' Osjetila sam tek sada da idemo iz Hrvatske. Kolona je krenula. Sve je isprepleteno: samovozi, pjeaci, seljaka kola i dvokolice... Prelazimo granicu. Noimo u Rogakoj Slatini. 8. maj 1945. Kreemo prema Mariboru. U Spielfeldu oko 5 sati poslije podne saziva nas Poglavnik i kae nam da e Nijemci te noi kapitulirati pred Rusima, pa da nam je glavni zadatak ostaviti to prije rusko podruje. Daje nam nalog da se preobuemo u graanska odijela. Ove se noi ne spava. Vozimo se najprije prema Klagenfurtu. 9. maj 1945. Stie vijest da su u Klagenfurtu ve partizani. Mijenjamo pravac - Judenburg. U Zeltbergu iznenadie nas Rusi bombardiranjem nae kolone. Namjeravamo ovu no ostati tu, pokraj ceste. General Begi daje naglo nalog za pokret. Ni ove noi nema spavanja ni odmora. Ne moemo se zaustaviti ni kad bismo htjeli, jer oni koji su iza nas ure naprijed. 10. maja 1945. Stiemo u pet sati ujutro u Judenburg i tu se namjeravamo predati Amerikancima. Dolazi naglo zapovijed za pokret: Amerikanci se povlae iz Judenburga, a ulaze Rusi. Zurimo prema Triebenu. Zalutasmo ... Stojimo tako na cesti, savjetujui se to da uinimo. Miljenja su razliita. Poglavnik predlae umu. Jedan dio nas uzima naprtnjae i slijedi Poglatmika... Suma se naglo uspinje. Previe nas je u ekipi. Dijelimo se u dvije grupe. Jednoj je na elu Poglavnik, a drugoj general Begi. Na prvom planinskom vrhu ponovo se dijelimo u dvije grupe. Uz Poglavnika ostaje njegov sin i nas etvoro ... Spustila se no. Ne moemo dalje, jer ujemo pukaranje ... 11. maj 1945. Rano ujutro kreemo, jo prije zore. Uvijek kroz ume i brda. Nemamo hrane. Jedna kutija od kile eera sva je naa zaliha. itav dan pjeaimo. Sputa se no... U jednoj seoskoj upi provodimo no na golom podu. iz. maj 1945. Ujutro smo od seljaka kupili mlijeka i jednu koko, koju smo zaklanu uzeli sa sobom, jer nismo imali vremena prirediti je. Idemo dalje. Vrhunac za vrhuncem se nie. Oko nas snijeg. Tu smo pred veer napokon preli Tauernske Alpe. Na vrhu smo se odmorili deset minuta, a onda smo se urno poeli sputati... Pohlepno gledamo koko i krumpir. Kao jedinoj eni u grupi zapala me dunost da to skuham... No smo prespavali na taglju. 13. maj 1945. U Donnersbachu susreemo drugu grupu Hrvata, pa slijedimo skupa dalje. Zurimo cestom do lrdinga. Kau nam da e na ovoj

strani mjesta Rusi preuzeti strau. Ako se to dogodi, neemo moi prijei u ameriku zonu. Svi smo iscrpljeni i umorni. Pjeaimo bez odmora. Napokon ugledamo most. Prelazimo ga. Noimo u Klankau. 14. maj 1945. Nastavlja se pjeaenje. U Bad Ausseeu nalazimo pravo konaite s krevetima. 15. maj 1945. U napasti smo da krenemo eljeznicom dalje, ali na eljeznici je kontrola. Ne preostaje nego umom na Obertraum. 16. maj I94J. Hoemo prema Pass Gescbullu, ali Amerikanci stoje na raskru i upuuju sve u logor, u Bad Ischl. Stali smo i razmiljali to emo... 17. maj 1945. Ponovo smo proli jednu ameriku strau koja je sve legitimirala osim Poglavnika i mene, jer smo bili zadnji u grupi. Pada kia. Sklanjamo se u umu u neke barake. 18. maj 1945. Pribliavamo se cilju. Leingreith! Konano smo stigli. Tu je Poglavnikova obitelj i neki drugi Hrvati. Ostajemo tu svi na okupu, oekujui daljnji razvoj dogaaja. 20. maj 194J. Doli su general Mokov i bojnik Sari po upute. Poglavnik je po Mokovu poslao poruku dru Maeku i. juni 1945. Poglavnik se prijavio amerikim vlastima... U meuvremenu Maek drugom marrutom bjei u Pariz u pratnji nekoliko ustakih oficira. Njegova politika reputacija na Zapadu bila je takva da je mogao ustae lake braniti u emigraciji nego kompromitirani Paveli. Zato su mu i dali toliko zlatnika i pratnju oficira Poglavnikove garde. Maek je vrlo vjeto krio svoje politiko lice. Nije javno suraivao s ustaama, koji su ga u poetku bili konfinirali. Imao je svoje predstavnike u izbjeglikoj jugoslavenskoj kraljevskoj vladi u Londonu i ustakoj vladi NDH. S druge strane, potajno je urovao s ustaama i pomagao im u presudnim trenucima stvaranja N D H i traio od svojih pristalica da potpomau novu ustaku vlast. T a j majstor licemjerja bio je i sada spreman, u trenutku propasti N D H , da pomae ustae i bude njihov advokat. On se ustaa ne odrie, uzima njihov novac i pratnju. Interesantno je napomenuti da su saveznike vojne vlasti Maekov prijelaz preko Austrije sigurno odobrile, jer je proao neometan i nije se, za razliku od Pavelia, morao probijati kroz umu i povlaiti pjeke preko sovjetskih linija. U vezi s Maekovim prolaskom kroz Austriju na putu za Pariz, optuenom Milou postavljeno je na procesu u Zagrebu pitanje: - Je li vam poznato da je Mokov imao pratiti Maeka, odnosno da je Paveli preko Mokova dao Maeku pratnju? Optueni Milo: - Ja mislim da je u poetku Poglavnikov tjelesni zdrug imao osiguranje (Maekovog bijega), a zatim je naiao na andarmerijske asnike i novinare i s njima poao dalje. Tuilac: - Je li vam poznato da je Maek dobio od Pavelia 1000 zlatnika kad je izlazio iz zemlje?
18 Rar

273

Optueni Milo: - Poznato mi je. I drugi optueni, Kavran, govori isto o Maekovom bijegu: - U prvo vrijeme ustae, pa i sam Paveli, smatrale su da e u emigraciji u ime Hrvata moi nastupiti prvenstveno Maek, jer e se, logino, Paveli morati temeljitije sakrivati nego on, a donekle i uslijed toga to je Maek neka lana demokratska firma. U tom pogledu postojao je izmeu Pavelia i Maeka dogovor jo iz Zagreba prije bijega. Dobro upueni Kavran iznosi na procesu: - Prema onome to je Mokov (ustaki general) iznio, dolo je do sporazuma da se izvri pregrupacija vojnikih postrojbi (prije sloma) i budui da e dalje glavnu rije voditi funkcioneri jedne strane sile, Maek je dobio dunost da pred njima nastupi i brani tezu o hrvatskoj dravi. Tuilac: - Je li vam reeno da je to bilo dogovoreno jo za vrijeme okupacije? Optueni Kavran: - Jest. Na kraju je na spomenutom procesu u Zagrebu bilo govora o Pavelievu boravku u Austriji 1945. i 1946. godine. Javni tuilac: - Jesu li oni (saveznike vlasti) znali za Pavelia da se on tamo nalazi? Recite nam kako je Paveli ivio u Wersnitzu, kako se maskirao i kako je izgledao? Optueni Milo: - Pustio je brkove, ali svatko ga je mogao lako prepoznati. Sa slike bi ga svatko mogao prepoznati. Nije se sakrivao. Javni tuilac: - Znai da su znali tko je on? Optueni Milo: - Mogli su znati. Paveli je u Wersnitzu stanovao s ustakim pukovnikom Dalom. Javni tuilac: - Je li Paveli bio prijavljen u mjestu gdje je boravio ili je bio prijavljen na vie mjesta? Optueni Milo: - On je imao dva imena i bio je prijavljen na dva mjesta. Javni tuilac: - Zato je bio prijavljen na dva mjesta? Optueni Milo, koji se u tom austrijskom mjestu sastajao s Paveliem, smatra da su okupacione vlasti titile Pavelia. On iznosi interesantan detalj da je jedan austrijski policijski oficir saznao za mjesto Pavelievog boravka i obratio se jednom pukovniku saveznike vojske koja je bila stacionirana u tom mjestu. Od pukovnika je traio nagradu za otkri-

vanje mjesta gdje se nalazi njemaki kvisling Paveli. Pukovnik je na to odgovorio da se ne mijea tamo gdje mu nije posao. Na osnovi svega toga i drugih indicija, Milo zakljuuje da je Paveli bio pod specijalnom zatitom odredenih krugova na Zapadu. Paveli se poslije Austrije krio neko vrijeme u jednom samostanu u Italiji, a odatle je otiao brodom u Argentinu pod imenom maarskog inenjera Pala Aranjoa s dokumentima Meunarodnog crvenog kria iz Rima. U Buenos Airesu naiao je na dobar prijem. Za njegovu smrt agencija Associated Press je 28. XII 1959. upotrijebila samo jednu reenicu: Madridski listovi piu da je juer u Madridu umro Ante Paveli, jedan od najveih ratnih zloinaca i ef hitlerovske marionetske tvorevine, tzv. Nezavisne Drave Hrvatske.

Ustaka zvjerstva u selima oko Zagreba Kada je Paveli prenosio na dra Kumiia pravo o preuzimanju uprave nad gradom Zagrebom nakon njegova povlaenja, tom su inu prisustvovali njemaki general-lajtnant Hans Jupe, inspektor njemakih trupa u N D H , a neto kasnije pristigao je i njemaki poslanik Siegfried Kasche. Paveli je bio relativno miran jer su, ini se, sve prepreme za bijeg bile gotove. Tada je Kumiiu bilo izriito nareeno da saopenje o toj odluci, o njegovom preuzimanju vlasti u gradu, bude objavljeno preko radija tek sutradan, 7. maja uveer. Teilo se sigurno tome da to saopenje uslijedi onda kada Paveli i njegova bratija budu prilino daleko od granice. Kumiiu je takoer reeno da za odravanje reda treba da se osloni na njemakog generala Geigera i ustakog generala i komandanta grada Vjekoslava Servatzyja i da djeluje suglasno s njima. Ve 6. maja popodne Kumii je traio Servatzyja u tzv. Rudolfovoj kasarni, na uglu Ilice i Ljubljanske (sada Ulice brae Oreki), da bi se dogovorio s njime o predaji grada partizanima. U kasarni je vladao kaos. Nigdje nije bilo ni ustakog, ni njemakog generala. Automobil mu se zaglavio u masi ustako-domobranske vojske i crnogorskih etnika, koji su formirali kolonu za povlaenje prema Sloveniji. Pijane, ustae su bjesomuno pucale i psovale, a rafale svojih mainki sipale po prozorima susjednih kua. Velik broj civila, najvie ustakih obitelji, ena, djece, od kojih je veina povedena silom, nalazio se u toj gomili. Mnogi su ve ranije dovedeni u Zagreb iz svih krajeva N D H , zavisno od nastupanja Jugoslavenske armije. Bilo je stanovnitva iz Bosne i Hercegovine, Like, Korduna, Banije, Slavonije, Podravine. Vojni kamioni, topovi, limuzine, seljaka kola napravili su pravi kaos, tako da se na zaguenoj cesti prema rnomercu nije znalo ni tko pije, ni tko plaa.

Po povratku, kako nije uspio pronai ni jednog generala, Kumii je istog dana predveer potraio telefonom Pavelia. Nije ga dobio, jer je ovaj umakao iz grada i hitao ve prema Zapreiu. Uspio je uhvatiti telefonsku vezu s generalom Grujiem, koji nije znao nita rei o onome o emu je odluivao jedino Paveli. Pljaka i teror u gradu naveliko su ve poeli. Nije bio rijedak prizor vidjeti seljanke kako u koarama za trnicu nose pisae i druge maine, tepihe, stolice i ostale stvari iz nadletva. Pojedine grupe vojnika pljakaju radnje. U kasnije veernje sate general Gruji uspijeva saopiti Kumiiu da Poglavnik ostaje pri svojoj ranijoj odluci da se saopenje o njegovom naputanju Zagreba i o postavljanju Kumiia da u gradu vri funkciju vlasti moe objaviti tek sutradan, 7. maja uveer. Kumii ipak ne eka vee. Preko Radio-Zagreba on to ini ve sutradan izjutra. Oko 12, sati Kumiia posjeuje nadbiskup Alojz Stepinac. Komentira se vijest koja je navodno potekla od partizanskog radija da e Zagreb biti bombardiran iz zraka i sa zemlje ako do sutra, 8. maja, ne bude oien od neprijatelja. Stepinac smatra da treba posredovati kod Nijemaca, jer su ustae odluile da napuste grad bez borbe, u stvari da to prije pobjegnu pred Jugoslavenskom armijom, koja je nezadrivo nastupala. Ukoliko i doe do kakvih okraja, to mogu initi samo pojedine ustake grupe na svoju ruku. Ako do toga i doe, to su sitni beznaajni otpori. S Nijemcima je drukije, iako je i s njima ranije dogovoreno da se grad ne brani. Oni su na to pristali jer bi gubili dragocjeno vrijeme, potrebno za uspjean bijeg preko granice. Ionako se izgubilo na vremenu branei prilaze Zagrebu due nego to je trebalo. Sada se ne zna da li su Nijemci ostali pri svojoj ranijoj odluci. Najzad je pronaen njemaki komandant, general Geiger. Predlae se da se partizanskim jedinicama ponudi predaja grada, tako da bude organizirana i bez prolijevanja krvi. Geiger to odbija smatrajui da je nemogue preko fronta brzo uhvatiti vezu s glavnom partizanskom komandom, ali zato pozerski dodaje: Ja, kao stari austrougarski oficir, ne bih htio da me Zagrepani upamte kao zloinca. A k o bude dovoljno vremena, povui u se bez borbe, a ako budemo prisiljeni pucati, pucat emo tek na periferiji grada. Geiger je poslije te viteke izjave vrlo neviteki pobjegao iz grada ne javivi se nikome. Luburievi koljai iz Jasenovca, duge prljave kose, imali su zadatak da srue sve savske mostove pri nailasku partizanskih jedinica. Srea je bila to se predao jedan njemaki oficir koji je donio nacrte postavljenih mina i eksploziva na mostovima te je u posljednjem trenutku ta namjera osujeena. U dvoritu Rudolfove kasarne i na uglu Ljubljanske ulice i Ilice zaustavili su se luburievci radi prikupljanja i formiranja kolone za povlaenje. Izmeu njih se epurio Paveliev krilnik Maks Luburi, jedna

od najodvratnijih figura ustakog pokreta. T a j ovjeuljak dobio je ovakvu karakteristiku Gestapoa: Visok jedva 160 centimetara, tridesetih godina, sivih, naoko staloenih oiju, s hipertrofiranim miiima za vakanje. Od 1928. do 1941. bio u emigraciji. Osniva i prvi ef koncentracionih logora u Hrvatskoj. Luburi je posebno sudjelovao pri pokoljima, veliki sadist, ivano bolestan, patoloki tip. Posluno i na sve spremno Poglavnikovo orue. Politiki aktivan, pokretaka snaga za krvava obraunavanja u Hrvatskoj. Taj klasini Lombrozov tip roenog zloinca govori i hvali se i u posljednjim trenucima povlaenja i agonije ustatva: Kad bih ja postavio mitraljez na Jelaievom trgu (danas Trg Republike) i pucao u svijet i sve pobio, nikome ja ne bih odgovarao, toliku ja vlast imam. Tu, na tom uglu, 8. maja u 4 sata i 45 minuta ostavljene ustae pucaju i ubijaju jednog radnika koji je ovuda sluajno naiao. Ostao je izreetan na ploniku u radnikom kombinezonu sa starom takom u rukama. Oni ubijaju kada im je dosadno, iz navike, kada su pijani, a pogotovu kada su uplaeni. Raspolau s nekoliko tenkova, stanovitim brojem kamiona i sa desetak crnih mercedesa. Odlaze, s njima odlazi i zloin prema zapadnoj strani, preko rnomerca i Kustoije, samo 6 sati prije ulaska prednjih dijelova 45. divizije Druge jugoslavenske armije. Iako je grad naputen bez presudne borbe, vodile su se sporadine borbe na Savskom mostu, oko radio-stanice i na Kvaternikovom trgu, ali zato su se na vanjskoj obrani, na daljim prilazima Zagrebu, vodile vrlo uporne i estoke borbe uz velike gubitke i rtve. Ustae su bile prinuene da se povlae komunikacijama izvan grada, jer su ulice u gradu bile isuvie zakrene te su uvjeti za bjeanje bili oteani, odnosno usporeni. Povlaei se obroncima Zagrebake gore, ustae su inile posljednje zloine nad hrvatskim ivljem u selima udaljenim samo nekoliko kilometara od Zagreba: Markuevcu, Baunu, Graanima, estinama i dr. U selu Markuevcu ubijaju 19 seljaka i jednu enu. Miju Lukaina iz tog sela hvataju kod kue, vode ga neko vrijeme sa sobom, a onda su ga na jednom breuljku u blizini sela Daevca zaklali. U selu Daevcu spalili su cijelo naselje Jordanii. Tu su ubili Franju Kobasia, jedinca u roditelja. Doveli su ga do crkve u Markuevec, tu ga strijeljali i zatim bacili u oblinji potok. Ubili su i dva brata Ivana i Franju Lide, koje su na oigled porodice, bez ikakvog razloga, strijeljali iza kue. U Baunu su strijeljali Ivana, Petra i Marka Benaka. U selu Bliznecu izgorjela je u svojoj kui 75-godinja Kata Bai, a njenog su jedinca strijeljali iza taglja. U Graanima ustaki banditi, u bijesu to se moraju povlaiti, ubijaju 30 nasumce uhvaenih mirnih i nedunih ljudi. U estinama, omiljenom izletitu Zagrepana, ustaka rulja ubija dvadeset nedunih seljana.

Podivljale ustake horde, iz straha od osvete naroda nad kojim su poinile neuvena zvjerstva, ubijaju u posljednjim trenucima i love ljude kao zeeve. Pri tome im nita ne smeta to ine zloin nad hrvatskim ivljem. Naprotiv! Oni mu se sada svete to nije uz njih, to se ne povlai s njima.

Dranje bugarske armije izazvalo je tekoe u odnosima Nijemci su napustili Maribor 9. maja. U grad je prva ula slovenska eta KNOJ-a pod komandom Miloa Ogrizeka. Ova eta, s lokalnim partizanskim grupama i komunistima iz grada, zaposjela je odmah fabrike i javne zgrade. Osjetivi da u gradu nema Nijemaca, po ve ustaljenom obiaju, nekoliko sati po ulasku prvih slovenskih partizana u Maribor je sa sjevera ula jedna bugarska konika jedinica. Zajedno s njom uao je i jedan bataljon prekomurske partizanske brigade, jedan bataljon brigade KNOJ-a i druge nae manje jedinice i rukovodstva drutvenih organizacija. Za bugarskom konjicom su, sat-dva kasnije, umarirale i neke njihove pjeadijske jedinice. Maribor je u to vrijeme imao blizu 50 000 stanovnika i dobro razvijenu industriju. Crvena armija je ve krajem marta izbila pred Be. Dvadeset treeg marta 1945. otpoela je bitka za grad. Nakon dvadeset dana borbe branioci grada bili su prisiljeni da kapituliraju. Be je pao 13. aprila. S trupama Crvene armije na jugu Maarske nastupale su jedinice bugarske armije. One su bile u dodiru s naom armijom i IV operativnom zonom na rijeci Dravi. Odluke njemako-ustakog rukovodstva da se na naem frontu daje odluan otpor i po svaku cijenu stvore potrebni uvjeti da se glavnim snagama probije u Austriju i preda zapadnim saveznicima - uvjetovale su na jugoslavenskom ratitu teke i estoke borbe i izvjesno zaostajanje u naem napredovanju u odnosu na front u Maarskoj. Ta je, naravno, bilo samo u jednom periodu, i to na tzv. srijemskom frontu, jer je lijevo krilo jugoslavenske armije, naa etvrta armija, nezadrivo napredovalo prema Trstu i izvrilo dubok obuhvatni prodor u Koruku. Da bi se ipak shvatila ta neujednaenost i isturenost linije fronta u naoj zemlji u odnosu na susjedni front u Maarskoj, pridonijet e i podatak da je proboj srijemskog fronta uslijedio 12. aprila 1945, a da je Be, daleko na sjeverozapadu, pao u ruke Crvene armije samo dan kasnije. O toj upornosti neprijatelja da se na naem frontu bori do krajnjih granica govori i injenica da je Berlin pao (2. maja) prije nego Zagreb (8. maja 1945). Kasnije emo vidjeti da je ta upornost neprijatelja da borbe u Jugoslaviji nastavi skoro 5 dana due nego to je trebalo bila za njega fatalna. Ali takva situacija, koja je stvorena brzim prodiranjem Crvene armije i poveanim otporom jakih koncentracija neprijatelja u na-

oj zemlji, pogodovala je bugarskoj armiji da na tom spoju frontova lake nastupa i napreduje gotovo bez ozbiljnih borbi. Tako se i moglo dogoditi da jedinice bugarske vojske udu prije nae divizije u Maribor i Dravograd, ne uvaavajui nimalo injenicu da su u grad ve uli i preuzeli vlast slovenski partizani. Dogodilo se isto ono to i prije 5-6 mjeseci u Srbiji i Makedoniji za vrijeme oslobaanja Nia, Leskovca, Vranja, Skoplja, Strumice, tipa i drugih mjesta 1 . Kao po nekom pravilu, Bugari su ulazili u te gradove nekoliko sati nakon naih jedinica kada je borba ve bila okonana. Sto je najgore, te su trupe redovno ne samo pljakale i otimale ratne trofeje ve su prisvajale i openarodnu imovinu, ne skanjujui se da otimaju i imovinu i dragocjenosti pojedinih graana. Tih majskih dana, posljednjih dana rata, nisam znao da je bugarska vojska zbog takvih postupaka morala na zahtjev Vrhovnog taba N O V - a i POJ-a napustiti teritorij Jugoslavije i vratiti se u Bugarsku, iako je po sporazumu u Craiovi 2 bila priznata i tretirana s nae strane kao saveznika vojska. Kao to je poznato, drug Tito se u svom prolazu za Moskvu zadrao u Craiovi (Rumunjska) u tabu 3. ukrajinskog fronta i tamo je u ime Jugoslavije potpisao s predstavnicima otaestvenofrontovske Bugarske sporazum o ueu bugarske vojske u zajednikim operacijama protiv Nijemaca u Srbiji i Makedoniji. Cilj je bio pomoi susjednom bugarskom narodu da spere sa sebe ljagu koju su mu, suraujui s Hitlerom, nanijeli njegovi vlastodrci i da se ueem u antifaistikoj borbi makar u sa1 Leskovac je oslobodila IJ. brigada 47. divizije NOVJ, 11. X 1944. Bugarske su jedinice ule u osloboeni grad nakon nekoliko sati. U Ni su 14. oktobra oko 13 sati prodrle 10. i 12. brigada nae 22. divizije, zatim njena 8. brigada i 26. brigada 46. srpske divizije. Nakon tri sata ule su bugarske jedinice s tenkovskom grupom 233. sovjetske divizije i 23. brigadom 45. srpske divizije. Graani Nia bili su iznenaeni a neki i zgranuti kad su u ve osloboeni Ni uli uparaeni Bugari, i to oni isti oficiri i jedinice koje su tako rei do juer bile okupatori. Koa Popovi, kao komandant Glavnog taba N O V - a i POJ-a za Srbiju, bio je zbog toga prinuen da uputi depeu Vrhovnom tabu: U vezi s ovim potrebno je da se bugarska vojska to prije povue u Bugarsku. Sline tekoe s Bugarima oko prisvajanja tuih uspjeha deavale su se u Makedoniji, samo su tu tekoe bile jo vee. Komandant Glavnog taba N O V - a i POJ-a Makedonije, general Mihajlo Apostolski, u svom izvjetaju od 16. XI1944. govori i o tome da je Radio-Sofija objavila da su Bugari oslobodili Skoplje i Strumicu, iako su to uinile nae jedinice, a Bugari umarirali u ve osloboene spomenute gradove. Apostolski moli Vrhovni tab da se bugarske trupe povuku to prije iz Makedonije.

* Poto su objavili rat Njemakoj, bugarska delegacija - u kojoj su se nalazili Terpeev, Todorov i Blagojev - dola je j. oktobra 1944. u Rumunjsku maralu Titu, koji se u prolazu za Moskvu zadrao u Craiovi u tabu 3. ukrajinskog fronta marala Tolbuhina, i molila da Tito, u ime Nacionalnog komiteta NOJ-a, potpie s njima sporazum o okonanju ratnog stanja izmeu Jugoslavije i Bugarske i da se dozvoli da bugarska vojska, iako je ve blizu kraj rata, ipak uestvuje u zajednikim operacijama protiv Nijemaca, kako bi sprala ljagu radi uea na strani faizma. Imajui pred sobom cilj pomoi susjednom narodu i osjeajui to kao svoju internacionalistiku dunost, drug Tito je u ime NKNOJ-a potpisao sporazum, iako se znalo da e morati uloiti dosta truda da se borcima N O V - a i narodu objasni takav akt irokogrudosti s obzirom na bezbrojne zloine koje su Bugari kao okupatori uinili nad narodom Makedonije i Srbije. Sporazum je bio potpisan samo deset dana nakon energine Churchillove izjave, tj. osude Bugarske: Mi ih ne elimo meu saveznike zemlje.

svim zavrnoj fazi rata osigura meunarodno priznanje nove Bugarske od zemalja antihitlerovske koalicije. I sada u Mariboru, nakon skoro pola godine, ponovila se ista praksa kao u Srbiji i Makedoniji. Iako je masa svijeta 9. maja pohrlila na ulice da pozdravi i doeka bugarske vojnike kao brau i suborce, oni su poeli nemilosrdnu pljaku grada. Poeli su demontirati strojeve po tvornicama, odnositi pisae maine, telefone, umjetnike slike, automobile, kamione i oruje to je ostalo iza Nijemaca. Nije bila poteena ni privatna svojina graana i njihove dragocjenosti. Odmah se vidjelo da to nisu sitne krae pojedinaca i grupica vojnika koje rijetko koja komanda u prvim asovima naleta mase vojnika u grad moe u potpunosti sprijeiti. Za demontiranje maina morao je postojati raniji plan i morala ga je odobriti neka komanda, ako ne via, ono bar na nivou taba divizije ili puka. Partizanska eta KNOJ-a, komunisti i lokalne partizanske strae u gradu pokuali su to u prvi mah sprijeiti. Dolo je i do oruanih sukoba; tom su prilikom dva partizana iz slovenske knojevske ete bila ubijena. Stab 51. divizije, dan nakon ulasku u grad, odmah je obavijeten 0 dranju Bugara. Bili smo prinueni da u svojstvu komande mariborskog garnizona preuzmemo hitne mjere i izdamo svim naim jedinicama u mjestu naraenju u kojem se, izmeu ostalog, kae: 1. Sve fabrike, kao 1 materijal, staviti pod jaku strau i sprijeiti odvlaenje materijala drugim vojskama. Ili imati na umu da ni jedna saveznika vojska nema prava izvlaenja ma kakvog materijala u vidu ratnog plijena bez prethodnog pismenog odobrenja ovog taba ili toka 8 . . . ovo nareenje pokazati svim predstavnicima saveznikih vojski i traiti da se istog pridravaju. Poslije istrage o pogibiji dvojice slovenskih partizana, Bugari su na nau odlunu intervenciju prestali pljakati. Tada nisam znao da su takve i jo gore probleme s bugarskom armijom imale partizanske jedinice u vrijeme oslobaanja Makedonije i istone Srbije 1 .
1 Dranje bugarske vojske u Srbiji najbolje karakterizira izvjetaj generala Velimira Terzia Vrhovnom tabu NOVJ-a i odgovor druga Tita. Izvjetaj glasi: Po zavretku nike operacije, bugarske trupe su se ponaale kao da se nalaze na neprijateljskoj teritoriji: poela je pljaka jugoslavenskih ratnih trofeja, ak i imovine jugoslavenskih graana. Tako su, na primjer, bugarski tenkovski dijelovi, IJ. oktobra 1944. zapadno od Nia otjerali ratni plijen 24. i 27. divizije NOVJ-a, koje su uspjele da od oko 1000 njemakih vozila zadre samo 30 kamiona, sedam putnikih automobila i jedan dalekometni top. U Niu oko skoro svih skladita dolo je do sukoba sa bugarskim vojnicima i oficirima koji su, i pored prisustva naih straara, provaljivali u skladita i odnosili materijal. Sanitetsko skladite Crvenog kria bugarski su vojnici potpuno razruili. Nou 16. i 17. oktobra bugarski graniarski puk, koji je bio smjeten u Knez-Selu, opljakao je sanatorij i pokidao sve instalacije. Pri prolazu kroz Ni i okolna sela bugarske jedinice pljakale su imovinu stanovnitva. U Nikoj Banji, iz zgrade u kojoj je bila smjetena infektivna bolnica, radio-eta II bugarske armije odnijela je sanitetski materijal. Iz nike tvrave odnesena je sva vojna sprema i hrana. Zbog svega ovoga vrhovni komandant N O V - a i POJ-a maral Tito naredio je Glavnom tabu Srbije: Bugarske trupe imaju odmah napustiti Ni. Svi vojni trofeji i magazini moraju ostati na naem raspolaganju. Saopiti to bugarskom komandantu kao moju zapovijest. Odmah slijedi depea: Pokret bugarskih trupa bio je predvien u sporazumu sa mnom. U vezi sa vaim depeama, u kojima govorite o otimanju i pljaki trofeja, koje su za-

Dobar dio bugarskih oficira, naroito viih, bio je zadojen mrnjom prema partizanima jer su se tri i pol godine tukli protiv naih partizanskih jedinica kao oficiri i komandanti jedinica faistike borisovske armije, koja je napravila bezbroj zloina u naoj zemlji. Nai ljudi nisu oekivali takvo dranje bugarskog komandnog kadra. Pretpostavljalo se ba obratno: da e upravo zbog takve prolosti Bugari biti mnogo skromniji i borbeniji ako je postojala vrsta elja da se spere ljaga i sramota u koju su ih bili uvalili njihovi faistiki vlastodrci. Oekivalo se vie panje i prijateljstva, ako ne zahvalnosti, prema narodu i vojsci koji su ih velikoduno primili kao saveznike i pruili im ansu da se koliko-toliko rehabilitiraju. 1 Naravno, nae ljude zaboljelo je takvo dranje Bugara. Na nau velikodunost odgovor je bio sabotiranje akcija, pljakanje, falsificiranje, izvrtanje injenica i pripisivanje sebi onih naih uspjeha koje smo zalili svojom krvlju. Pored svega toga mi smo bili uvijek svjesni da se osnovna boraka masa bugarske armije, veina mladih podoficira i oficira i veina bugarskih komunista i antifaista eljela boriti protiv faizma. Ali velik broj starih oficira borisovske Bugarske, njihov pogled i mentalitet nisu se mogli promijeniti preko noi. Nesimpatian, ak na momente i neprijateljski nadut stav prilinog broja viih bugarskih oficira bio je izazovan. Meutim i stav jednog dijela bugarskih partijskih rukovodilaca bio je takoer tada neprincipijelan i uzrok tekoa, to mi tada nismo sasvim shvatili. Cak i sukob s bugarskim generalom Atanasovom Viktorom, lanom CK BRP (k), koji je sukob bio izrazito politike prirode, nisam mogao shvatiti sve do 1948. godine i izlaska famozne Rezolucije Informbiroa, u kojoj se negira revolucija koja se provodila u specifinim uvjetima u Jugoslaviji. Takav stav Bugara uvelike je proizlazio i iz pokuaja bjeanja od odgovornosti i prikrivanja vlastitih krupnih greaka u sudbonosnim danima drugog svjetskog rata. Svjedok sam mnogih dogaaja i uesnik zajednikih borbi naih i bugarskih snaga u dolini Drave u posljednjoj fazi rata. Cesti kontakti sa
plijenile nae jedinice, i nelojalnog dranja Bugara zatraio sam od sovjetske komande da bugarske trupe smjesta obustave pokret prema Kosovu i isprazne teritorij Srbije. O toj odluci saopit u sovjetskoj vladi. A k o bi se Bugari tome odupirali, smatramo to neprijateljskim aktom. Bugarska armija morala je da bude povuena s jugoslavenskog teritorija. Reorganizirana kao i. bugarska armija, prebaena je u junu Maarsku u sastav 3. ukrajinskog fronta. Ona je kasnije djelovala na spoju izmeu nae armije i Crvene armije, imajui s nama dodir na naoj granici u borbama u Baranji marta 1945. i kasnije u nastupanju dolinom Drave prema zapadu, sve do austrijsko-jugoslavenske granice kod Dravograda. 1 Na naem je teritoriju Vrhovni tab N O V - a i POJ-a formirao od pripadnika bugarskog naroda u toku rata partizanske jedinice: Georgi Dimitrov, Prvu i Drugu sofijsku brigadu i partizanske bataljone Vasil Kolarov i Hristo Botev. Jugoslavija je ila dotle da je u svojoj nesebinoj pomoi oprostila Bugarskoj plaanje ratne odtete koja nije bila mala s obzirom na tri i pol godine razaranja nae zemlje i ubijanja naih ljudi.

mnogim vojnicima, oficirima, komandantima i generalima bugarske armije trajali su od jeseni 1944. sve do 15. maja 1945. godine. Neposredan sam uesnik dravogradske epopeje i borbe u valpovskom mostobranu. Cak sam u tim borbama bio i ranjen. O toj dravogradskoj epopeji Bugari nairoko piu i svake godine slave 19. mart kao sjeanje na te ratne dogaaje iz 1945. godine. Na kraju rata general Stojev, komandant Prve bugarske armije, uruio mi je i bugarski Orden za hrabrost I reda.

Uee Bugara u zavrnim borbama; dravska epopeja Za veliku protuofanzivu u Maarskoj Nijemci su u rajonu Blatnog jezera grupirali 30 divizija, od kojih 15 tenkovskih. U toj protuofanzivi uestvovale su: Sjeverna udarna grupa (6. armija i 6. SS tenkovska armija) i Juna udarna grupa (2. tenkovska armija), prikupljena oko Kaposvra. Cilj ofanzive bio je odbacivanje sovjetske armije preko Dunava da bi se dobilo na vremenu za stvaranje tzv. alpskog obrambenog bedema u Alpama i Austriji, koji se trebao odrati do oekivanog rascjepa saveznika i raspada antihitlerovske koalicije. Osim toga, trebalo je otkloniti neposrednu opasnost koja je prijetila Beu. Devedeset prvi njemaki korpus iz grupe armija E, koji je djelovao i bio rasporeen u Jugoslaviji na desnoj obali Drave u irem rajonu Osijeka, potpomogao je ofanzivtf svojih glavnih snaga napadajui Treu jugoslavensku i Prvu bugarsku armiju kod Valpova i Donjeg Miholjca. U prvom ealonu 91. njemaki korpus bacio je svoje tri divizije: 104. lovaku, 297. pjeadijsku i 11. zrakoplovnu poljsku diviziju. Na valpovskom mostobranu u Baranji, naroito kod Baranj-Sela, Bolmana i Petrova Sela, razvile su se teke borbe. esnaesta i 51. divizija Tree jugoslavenske armije u prvo vrijeme vodile su upornu obranu, i neprijatelj nije imao veeg uspjeha; Pedeset prva divizija primila je tada na svom odsjeku udar glavnih neprijateljskih snaga ojaane u. zrakoplovne poljske divizije (21, 22. i III lovaki puk, artiljerijski puk, II puk za snabdijevanje, 11 fizilijski bataljon, bataljon za vezu i dopunski bataljon). Vodila se teka borba uz velike rtve. Divizija je u stalnim protunapadima za 15 dana borbi, sve do likvidacije neprijateljskog mostobrana, imala 286 poginulih i 1089 ranjenih. (U jednom od tih naih protunapada i sam sam bio ranjen.) estoke borbe na mostobranu kod Donjeg Miholjca vodila je i Prva bugarska armija. Tamo je neprijatelj angairao 104. i 297. diviziju (sve skupa 7000 ljudi) i borbenu grupu Fischer za demonstrativni prijelaz Drave u rajonu sela Mostavina. Komandant diviziona sovjetskih kaua, koji je bio pridodat naoj 51. diviziji radi artiljerijske pomoi naih kontranapada, tada me je obavijestio da je od svojih iz taba uo da su Bugari imali dosta rtava u tim borbama i da su sprijeili neprijatelja da postigne znaajniji uspjeh.

Snage Tree jugoslavenske armije uspjele su da krajem marta (21. III 1945) slome neprijatelja koji se ojaavao novim snagama (dijelovima 15. kozakog korpusa) i da ga vrate preko Drave. Interesantno je napomenuti dogaaj koji govori o uspjenoj suradnji u borbi svih triju armija. Na spoju nae i bugarske armije u rajonu sela Torjanaca ojaana kozaka brigada izvrila je nou 17/18. marta jai protunapad na nae poloaje. Neprijatelj je pokazao izuzetnu upornost i drskost u napadu. Nae snage, 1. i 4. brigada 16. vojvoanske divizije, jedan puk bugarske 16. divizije, motociklistiki puk Crvene armije, uz pomo jednog sovjetskog diviziona kaua, uspjele su 18. marta, u primjernoj suradnji, protjerati neprijatelja i nanijeti mu osjetne gubitke. Za vrijeme svih ovih borbi u Baranji, na 6. i 10. korpus, s osloncem na slobodan teritorij Papuka, Bilo-gore i Moslavake gore, sudjelovao je u borbama nae i bugarske armije i jedinica Crvene armije, pokazujui aktivnost naroito na komunikacijama u pozadini neprijatelja. U meuvremenu njemaka ofanziva kod Blatnog jezera takoer je pretrpjela neuspjeh. Ve smo spomenuli da se u Bugarskoj slavi 19. mart kao veliki historijski dogaaj. T o g a dana na njihovom mostobranu u Baranji 1945. godine neprijatelj je bio protjeran preko Drave. To je dan pobjede nad njemakim snagama kod Donjeg Miholjca, koje su u svojstvu pomonog klina imale zadatak da potpomognu veliku njemaku grupaciju koja je krenula iz rajona Blatnog jezera u napad na snage Treeg ukrajinskog fronta i da ih bace u Dunav. Svake godine u isto vrijeme odravaju se u toj zemlji sveanosti i akademije, a bugarski radio i tampa donose napise i priloge o tim borbama trpajui ih sve pod zajedniki nazivnik dravska epopeja. Nitko nema nita protiv tih proslava kada ne bi bilo i nalija, o kojem se mora neto rei. U bugarskom listu Narodna armija od 19. marta 1961. na uvodnom mjestu u lanku posveenom dravskoj epopeji izmeu ostalog pie: ... svoje snage (Hitler - M. B.) usredsreuje izmeu Blatnog jezera i Walenseea. To je bio njegov glavni udar. Pomoni udar nanio je na spoju 57. sovjetske i Prve bugarske armije i drugi protiv lijevog krila nae armije. Cilj je bio da se okrui i uniti lijevo krilo 3. ukrajinskog fronta, u stvari cijela naa (tj. bugarska - M. B.) armija. Trea jugoslavenska armija i njen i z . korpus, koji je tada u borbama u Baranji imao za tih 15 dana borbe 7Z0 mrtvih i Z3Z0 ranjenih, uope se ne spominje. K a o to se vidi iz slubenog organa bugarske armije, proglaava se da je glavni cilj poznate njemake ofanzive bio nita drugo nego unitavanje bugarske armije. Ispada da se glavnina od 30 njemakih motomehaniziranih divizija, od kojih 15 tenkovskih, sruila na 6 bugar-

skih divizija i da je u ovom okraju bugarska armija izala kao pobjednik i odigrala glavnu ulogu! Istina se teko moe sakriti. Uloga svakog uesnika u tim borbama jasna je i davno ocijenjena. T u , na Dravi, sve tri armije - jugoslavenska, bugarska i sovjetska - vodile su borbu za likvidaciju neprijateljskog mostobrana. Glavna borba i teite napada odigrali su se kod Blatnog jezera u Maarskoj, na frontu Crvene armije. Prema tome, objektivno gledajui, ta borba u Baranji, koja se vodila nepuna dva mjeseca prije zavretka rata, na pomonom pravcu neprijateljske ofanzive, nema takvo historijsko i odluujue znaenje za daljnji tok rata kako ga ele predstaviti u Bugarskoj. Nitko nema nita protiv toga to Bugari slave uspjehe svoje vojske. Svatko se ponosi onim to ima i ime se moe ponositi. Te su borbe bile lijep primjer suradnje i bratstva triju armija. Tu su dali ivote i prolili svoju krv za slobodu borci triju naroda. Ne znam kome je samo potrebno da baca mrlje na te svijetle primjere i rtve koje su date u zajednikoj borbi, preuujui doprinos i rtve drugih a megalomanski veliajui samo svoju ulogu, svoje znaenje, svoje uspjehe. Trupe Treeg ukrajinskog fronta, pod komandom marala Tolbuhina, ve su poetkom decembra izbile daleko u zapadni dio Maarske. Bugarska armija, u sastavu ukrajinskog fronta, drei se lijeve obale Drave u Maarskoj, bila je isturena najmanje 150 kilometara ka zapadu od rajona Osijeka, gdje je u Baranji drala front naa Trea armija. Njemake snage na srijemskom frontu bile su u vidu klina dosta isturene prema istoku, to je odgovaralo koncepciji obrane njemake vrhovne komande i, posebno, komandanta jugoistoka, generala Lohra. Trebalo se to due drati na isturenim poloajima u Jugoslaviji kako bi se stvorilo potrebno vrijeme za pribliavanje angloamerikih snaga. Bilo je jasno da je rat nepovratno izgubljen. Samo je pitanje vremena kada e se to dogoditi. Ali treba stvoriti sve uvjete i po svaku cijenu predati se Englezima i Amerikancima. Zato su u takvoj vojno-politikoj situaciji jake snage bugarske armije mogle jo 3. i 4. aprila 1945. prijei preko Drave na jugoslavenski teritorij kod Donje Dubrave u Meimurju. Ojaan bugarski 3. korpus, sa jednom divizijom svog 4. korpusa, armijskom artiljerijom i 417. pukom kaua, potiskujui iznenaene slabije njemake snage, dostigao je 14. aprila 1945. liniju na zapadnim padinama Slovenskih gorica: istono od linije Ormo-Veliki Log-Jastrebci-Stanetinci-Grabe. Na toj liniji Nijemci su se utvrdili i rijeili da se brane. Pokuaji proboja Bugara nisu dali rezultate. Z b o g toga je taj bugarski korpus ostao na toj liniji u Meimurju sve do 7. maja, dok se nisu pribliile snage Tree jugoslavenske armije. To pribliavanje jugoslavenskog fronta trajalo je vie od 20 dana uz teke borbe koje su se vodile na srijemskom frontu i u Podravini. Istiui tu isturenost fronta u Maarskoj u odnosu na na, dovoljno je rei da je Be pao 13. aprila, a Osijek su nai oslobodili tek dan kasnije. To govori

0 tome kolika je bila rijeenost njemakih snaga u Jugoslaviji i Pavelieve vojske da se do krajnjih granica bore, iako su Hitlerova ratna kola ve odavno jurila vratolomnom brzinom u provaliju. Za vrijeme nastupanja Podravinom i dolinom Drave, po dogovoru komandi Prve bugarske i Tree jugoslavenske armije, rijeeno je da se na desnu stranu Drave prebaci jedan bugarski pjeadijski puk. T a j je puk cijelo vrijeme djelovao sa 51. divizijom neposredno uz Dravu. Na nau stranu Drave preao je 29. bugarski puk. T a j je puk dobro suraivao s nama i vodio dosta teke borbe s neprijateljem. Komanda puka pokazala je spremnost da surauje. Svega jednom dolo je do nesporazuma, ini mi se prilikom napada na selo Viljevo. Naa 12. brigada bila je nakon otre borbe 17. aprila ve ula u selo. Bugarska artiljerija tukla je po naima, mislei da su u selu jo Nijemci. U nastupanju nije bila dovoljno vrsta borbena veza meu susjedima. Nesporazum je bio brzo otklonjen i bez veih posljedica. Inae su rajon Viljeva uporno branili: jedan eskadron 2. donskog kozakog puka i dijelovi III njemakog lovakog puka. Neto kasnije, za vrijeme probijanja neprijateljskog poloaja na Voinskoj rijeci i Novom dravskom kanalu, bugarski se puk dobro drao. U selu Caevici dolo je do smjene i umjesto 29. puka doao je 13. bugarski puk. Na alost, u suradnji sa 13. pukom nismo imali sree. Nekako je stalno izostajao, nije ulazio u okraje, putao je nae jedinice da se isturaju 1 krvare. Pred urenovcem 13. puk je toliko bio zaostao iza naih jedinica da je moja divizija morala u svom nastupanju proiriti svoju zonu napada do Drave, ne raunajui na Bugare. U operacijskom dnevniku 51. divizije stoji: Zbog zaostajanja bugarskih jedinica, jedinice 8. brigade morale su svoju desnu granicu dejstva proiriti sve do Drave. U tom smislu poslao je tab 51. divizije depeu tabu Tree armije, pitajui ga to da radi. Kod Koprivnice se desilo isto. U operacijskom dnevniku divizije od 4. maja 1945. izmeu ostalog pie: I ovoga dana morale su se jedinice nae divizije iriti do same Drave, i to zbog sporosti i neaktivnosti u radu bugarskih jedinica. Slino se desilo i kod Varadina. Ali smo ve bili navikli na to zaostajanje, tako da o tome nije ni bilo mnogo raspravljanja. Naa divizija je 9. maja 1945. ula u Ptuj, prethodno slomivi mjestimian otpor u obrani grada. Sa sjeverne strane, iz Meimurja, u grad su uli istovremeno i Bugari. Jedan odred Bugara toga je dana sa sjevera uao u Maribor, koji je neprijatelj napustio bez borbe. Kao to je reeno, slovenska partizanska eta ula je odmah iza zaelja njemake kolone koja je napustila grad. eta je zaposjela grad nekoliko sati prije bugarskog konjikog odreda. Naa 51. divizija ula je u Maribor dan kasnije. Prednji dijelovi bugarske armije, napadajui sjeverno od Maribora, uli su 10. maja i u Dravograd. Ve u. maja Bugari su preli jugoslavensko-

-austrijsku granicu i u Austriji, u rajonu Velikovca, doli su u dodir s angloamerikim snagama. Eto, to je cijela istina i u glavnim crtama historija zavrnih borbi bugarske armije i nae suradnje s njom du rijeke Drave. Ali to ipak nije sve.

Bugari vode kod Dravograda separatne pregovore s ustaama Odnosi izmeu nae i bugarske armije zavisili su od opih historijsko-politikih uvjeta, ali, objektivno uzevi, i od nemogunosti da se u najkraem roku promijeni karakter bugarske armije i njenog kadra, ija se fizionomija dugo formirala u monarhistikoj polufeudalnoj dravi. S jedne strane postojala je opa elja borakih masa, novog bugarskog rukovodstva, kao i dobrog dijela u prvom redu mlaeg komandnog kadra, da se bori protiv faizma i time pridonese ruenju starog reima i potpomogne proces novih drutvenih promjena u svojoj zemlji. Trebalo je, s obzirom na uee Bugara u ratu na strani faizma, podii ozbiljno poljuljani meunarodni ugled zemlje. S druge strane, pored tih opih okvira, stvarni odnosi zavise u praksi uvijek od ljudi, konkretnih postupaka pojedinaca, koliko su oni shvatili te ope historijske uvjete i okvire i koliko je njihova svijest sazrela da se ponaaju onako kako to nova stvarnost zahtijeva. Neki su bre a neki sporije shvatili novu historijsku situaciju i prevladavali stara shvaanja i svijest, nastojei uspostaviti nove odnose s partizanima, s kojima su bili u sukobu tolike godine. Mnogi su sa sobom nosili i stare atavistike sukobe i natrunjenosti iz ranijih ratova i odnosa, koji nisu ba tako blistavi. Na alost, bilo je mnogo takvih koji su doskora vjerno sluili faizmu i koji logikom ivota nisu mogli iskreno da slue antifaizmu i jednostavno nas nisu, najblae reeno, trpjeli. Dok su mnogi vii oficiri, naroito oni s visokom strunom spremom, rasporeeni u viim tabovima, prema Rusima pokazivali snishodljivost, dotle su prema nama, u velikom broju sluajeva, pokazivali aroganciju. Sovjetskim instruktorima, koji su se nalazili u njihovim tabovima, stalno su isticali svoju vojno-strunu spremu, koju su stekli u vojnim akademijama, u odnosu na nae oficire, koji u veini nisu imali vojnih akademija i nisu proli kroz vie vojne i generaltabne pripreme. Mnogi su bili isuvie revni u dodvoravanju i opravdavanju grijeha prolosti. Pripisivali su sebi zasluge i uspjehe koji nisu njihovi da bi mogli u svoj lini dosje ubiljeiti to vie poena. Moda e se po svretku rata ipak ispitivati svaije dranje u prolosti. Trebalo bi da uspjesi u ovoj novoj fazi borbe protiv Nijemaca prevagnu. Vjerovatno je zbog toga i postojala ogromna elja i aktivnost u otimanju naeg ratnog plijena i demontiranju postrojenja u naim fabrikama kao da smo neprijateljska zemlja.

Otuda i velika elja i energija da se po svaku cijenu njima preda cjelokupna Pavelieva vojska, iako se vojska nalazila potpuno u dubini naeg teritorija u borbenom kontaktu s glavnim snagama naih armija i slovenskih partizanskih divizija. Ali ono to me tada najvie iznenadilo i to nisam mogao tada razumjeti - to je da su postojale klice otpora prema nama i nerazumijevanje bugarskih rukovodeih ljudi, komunista. Oni su takoer pridonosili tim konfliktnim situacijama, iako iz sasvim drugih razloga i pobuda. Ono to se tada samo moglo nasluivati otkrili su kasniji poslijeratni dogaaji u punoj svjetlosti. Odnos generala Atanasova, lana CK BRP (k), u Dravogradu, nekoliko dana poslije ulaska u Maribor, o tome najbolje govori. O kakvom je sukobu zapravo rije? Posljednjih dana rata dogaaji su se razvijali munjevitom brzinom. Raniji prodor nae etvrte armije i IX korpusa na lijevom krilu jugoslavenskog ratita te osloboenje Trsta omoguili su upad naih snaga preko prevoja Vria u Koruku i Austriju. Osloboenje Ljubljane i Zagreba jo je vie pridonijelo da se gotovo cjelokupne njemake i kvislinke snage u svom povlaenju orijentiraju na komunikacije koje vode prema rijeci Dravi, prema Celju i Dravogradu. Sve te neprijateljske snage gotovo su neosjetno odbaene prema frontu Tree jugoslavenske armije. Borbe koje su oekivale jedinice Tree armije vodile su se uglavnom prema predvianjima. esnaesta vojvoanska divizija okruila je njemaki 2,1. korpus, a 17. divizija je vodila otru borbu s ustako-domobranskim snagama na junim padinama Pohorja. Meutim, nitko od nas nije znao da se u trokutu Celje-Dravograd-Pliberk nalazi brojna preostala neprijateljska vojska iz Jugoslavije. Dan ranije, prije naeg dolaska u Sloveniju, u Rogakoj Slatini nalazio se i sam poglavnik Ante Paveli sa svojom najuom pratnjom. Toga dana kroz taj dio Slovenije proao je i Vlatko Maek s ustakim osiguranjem. Oba su, ini se, prola neto prije nas kroz Maribor. U posljednjem trenutku (12. maja) stigla je 51. divizija u rajon Dravograda i uspjela zatvoriti jedini prolaz neprijatelju. Tamo se od prethodnog dana nalazila 6. brigada 36. vojvoanske divizije i manji dijelovi jedinica IV operativne zone. U elji da se po svaku cijenu probiju u Austriju, da izbjegnu odgovornost za strane zloine koje su tokom rata uinili, 13. te nou 13/14. i 14. maja 1945. est dana poslije slubene kapitulacije Njemake, u Jugoslaviji, kod Dravograda, Prevalja i Poljane, vodile su se i posljednje borbe u drugom svjetskom ratu. Prije nego to je borba poela, koristei se odsustvom naih jaih snaga u prethodna dva dana, neprijatelj je vodio pregovore i kontaktirao s bugarskim oficirima koji su prije nas doli u ovaj sektor. Pregovaralo se o prelasku ustake vojske u Austriju i o predaji oruja Bugarima. Pojedini bugarski oficiri vodili su pregovore separatno, bez naeg znanja. Ti kontakti su bili vrlo ivi, nekoliko puta dnevno. Meu pregovaraima nalazili

su se i ustaki generali. Ustaama i njihovim glaveinama jako se urilo. Za petama su im nae divizije. Svaki as mogu im nae jae snage zatvoriti prelaz u Austriju. Bugarski oficiri su nam izjavljivali da bi se ustae, navodno, njima lake predale nego nama. Mnogi od njih, vodei separatne pregovore u posljednjim minutama rata, nadali su se valjda nekom neoekivanom uspjehu. Uoivi tu konfuznu situaciju, ve i z . maja popodne tab 51. divizije izdao je zapovijed naim jedinicama da ne vode nikakve separatne i izolirane pregovore bez znanja i suglasnosti komande divizije, jer da neprijatelj tim pregovorima oigledno eli dobiti na vremenu radi pregrupiravanja i koncentracije snaga za proboj; zabranjuje se na naem teritoriju svaki kontakt i pregovori neprijatelja s bugarskim oficirima. Sektor Dravograda je u zoni djelovanja 51. divizije, a ne bugarskih snaga. Osim toga, neprijatelj se nalazi desetine kilometara u dubini teritorija Jugoslavije. Potpuno je nepotrebno to mijeanje snaga i kompetencija, to moe samo oteati nau situaciju i pomoi neprijatelju. Pojedini bugarski, iskljuivo vii, oficiri nisu tu nau naredbu potovali. Tako je dolazilo do incidenata.

Sukob s bugarskim generalom Medu bugarskim oficirima koji su pokuavali uprkos naoj zabrani voditi separatne pregovore naao se i general Atanasov. Nai oficiri na dravogradskom mostu obavijestili su ga o naredbi taba divizije u vezi sa zabranom pregovara, ali se on ignorantski odnosio prema tom nareenju. Na njegove proteste, jedan mu je na komandir, na kraju, rekao da moe ii prema ustakim poloajima i da ga, kao saveznikog generala, nee u tome ometati, ali da ni jedan neprijateljski parlamentarac ne moe proi kroz nae poloaje. Ukoliko dou, mi emo ih zarobiti silom oruja. U sluaju otpora, ne odgovaramo za njegovu ivotnu bezbjednost. Upozoreni general se poslije ovoga trgnuo i nije pokazivao namjeru da ide dalje, ali je ipak protestirao. O toj neugodnoj situaciji obavijeten sam telefonom s poloaja kod dravogradskog mosta. Reeno mi je da je u pitanju bugarski general Atanasov Viktor, zamjenik komandanta i partijsko-politiki rukovodilac Prve bugarske armije. Bio sam iznenaen. Za Viktora sam saznao jo za vrijeme rata dok sam se nalazio u 6. likoj diviziji I proleterskog korpusa u Bosni. Viktor se spustio padobranom u Bosansku krajinu, mislim 1943. godine, doletjevi iz Moskve u na Vrhovni tab da bi preko naeg teritorija uhvatio vezu s partijskom organizacijom u Bugarskoj. Nai borci i komandanti o tome, niti da je on dosta komunistike partije. Odmah skom generalu ponaaju to na dravogradskom mostu nisu znali nita poznat lan Centralnog komiteta Bugarske sam od naih zatraio da se prema bugarkorektnije, s vojnikim potovanjem, bez

obzira na njegove zahtjeve, i da ga obavijeste da ga politkomesar 51. jugoslavenske divizije moli da doe u njegov tab, koji se nalazi nepun kilometar od mosta, radi koordinacije i dogovora. Od naeg oficira zahtijevao sam da ga doprati do naeg taba, ukoliko se odlui da doe. Ukoliko odbije poziv i rijei da i dalje pravi smetnje, neka me odmah obavijeste. Tada sam mislio da u ovom sluaju moram sam otii na most i na licu mjesta pokuati raistiti spor. Doao je u tab nakon desetak minuta. Primili smo ga srdano i prijateljski. Zapitao je o situaciji na frontu. Komandant divizije Kolja odmah mu je objasnio da neprijatelj, u elji da dobije na vremenu, taktizira i vodi lokalne pregovore. Z b o g toga je tab divizije naredio da nitko ne moe pregovarati bez njegovog odobrenja. Kolja je zamolio Viktora da objasni bugarskim oficirima koji se nalaze na naem krilu da potuju nae razloge. Ukoliko bude potrebno, mi emo im se ve drugarski obratiti za pomo. Na nae iznenaenje, general Atanasov je poslije toga hladno izjavio da je njegovo miljenje da bi se ustae sigurno Bugarima prije predale jer, s obzirom na zakrvljenost u etvorogodinjoj borbi, ne ele da se predaju jugoslavenskim partizanima. Kod njega su, ree, bili predstavnici ustake glavne komande koji su izjavili da bi se Bugarima predali radije nego nama. Ustae pristaju da odmah poloe oruje ukoliko im se zagarantira da e njihovo ljudstvo biti puteno u Austriju da bi se tamo predalo Englezima i Amerikancima. Moglo bi se na to pristati, ree, jer je vano da borba prestane. Uostalom, vidjevi naa iznenaena i namrtena lica, rekao je nakon male pauze da bi ih Bugari mogli razoruati, a mi poslije toga zarobiti. Odmah smo mu objasnili da je to samo pretpostavka koja nije zasnovana na boljem poznavanju protivnika i stvarnog stanja u neprijateljskoj koloni. Mi smo ustae dobro upoznali za ove etiri godine rata. Nae je miljenje steeno na osnovi prikupljenih podataka i dosadanjeg ponaanja, i znamo da se neprijatelj ne eli predati ni njima, ni nama, ve da pregovorima taktizira kako bi dobio na vremenu da izvri koncentraciju i proboj prema teritoriju zapadnih saveznika. Pred frontom Tree armije, u dubini jugoslavenskog teritorija na oko 40-50 km, nalazile su se jake snage neprijatelja i zbog toga je ideja da bugarska armija preuzme neprijateljske snage bila potpuno neprovediva i neprihvatljiva. Kolja je, koliko se sjeam, izjavio da bismo se mi, odnosno tab Tree jugoslavenske armije, za takvu bugarsku inicijativu morali ak obratiti naem generaltabu za suglasnost. Sto se nas tie, mislimo da u ovoj situaciji inzistiranje na takvom prijedlogu nema nikakve svrhe i svako drugo rjeenje bilo bi isti gubitak vremena, to bi neprijatelju omoguilo da se neometano izvue. General Atanasov je odmah poslije toga, bez kolebanja i razmiljanja, ali i bez takta i potovanja domaina, rekao da smo uobraeni zbog
19 Rat

289

uspjeha u oslobodilakoj borbi i da je on primijetio da mi prvo uzvikujemo ivio Tito!, pa tek onda ivio Staljin! Odmah zatim nastavio je patetinim glasom: Svi smo mi pod komandom Crvene armije i na istonom frontu rijeila se sudbina svijeta, pa i Jugoslavije. Sto se vi tu prsite s vaom partizanskom borbom. Bili smo naprosto frapirani ovakvom grubou. Sjeam se da sam tada drhtavim glasom objasnio da su narodi Jugoslavije pod rukovodstvom Komunistike partije Jugoslavije digli ustanak jo 1941. godine, da smo priznanje Sovjetskog Saveza i drugih saveznika dobili svojom borbom u najteim danima rata, a to je javno priznato i na konferencijama u Teheranu i u Jalti. Naa samostalnost ne smeta nimalo Sovjetskom Savezu i prijateljstvu s njim. Naprotiv, ujedinjuje nas u borbi protiv zajednikog neprijatelja, u borbi za zajednike ciljeve. To moe samo jaati pozicije socijalizma i SSSR-a. Sto bugarska armija nema te samostalnosti i nalazi se pod komandom Treeg ukrajinskog fronta, to se nas mnogo ne tie niti vidimo, u stvari, da je to neka greka. Bugarska je poraena zemlja, jer je do ulaska Crvene armije bila u faistikom taboru. U njoj nije bilo masovnog ustanka i irokog oslobodilakog pokreta. To to je Crvena armija oslobodila Bugarsku, organizirala njenu armiju i okrenula je protiv Hitlera, korisno je za bugarski narod. Atanasov je odmah odgovorio da smo mi Jugoslaveni mogli organizirati ustanak jer smo bili okupirani, a oni, Bugari, nisu bili okupirani. Da su u naoj zemlji okupator i domaa buroazija inili masovna zvjerstva, a da u Bugarskoj toga nije bilo, da je u Jugoslaviji objektivna situacija bila povoljna za dizanje ustanka, a da za to kod njih nije bilo uvjeta itd. Ja sam u toku rata saznao neto o iskljuenju sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju Satorova iz Partije. On je partijsku organizaciju poslije okupacije i aneksije Makedonije od strane faistike bugarske vojske samovoljno prikljuio bugarskoj KP. Rad na tome i pristanak bugarske KP na prikljuenje partijske organizacije Makedonije znaili su na odreen nain priznavanje aneksije Makedonije, koju su aneksiju izvrili bugarski buroaski vlastodrci. Satorov je odbio poziv na ustanak koji mu je uputio CK KPJ, jer stav bugarske partije nije bio da se die ustanak. Satorov je bio smijenjen s dunosti sekretara Pokrajinskog komiteta i formiran je novi komitet. Meutim tada, u ratu, meni nije bio detaljnije poznat stav bugarske partije oko pitanja ustanka, iako sam znao da se u Bugarskoj nije razvio iri partizanski pokret. Razlog tome u najveoj je mjeri leao u stavu CK KP Bugarske, koji je 1941. i 1942.. smatrao da ne postoje uvjeti za oruanu borbu te da za dizanje ustanka treba ekati pogodno vrijeme. U meuvremenu treba se politiki i organizaciono pripremati za borbu. Uzgred budi reeno, takvu taktiku su kod nas propovijedali etnici Drae Mihailovia i maekovci, tj. da nije vrijeme za borbu, da treba ekati bolju

priliku. Od takve taktike drainovaca i maekovaca dijelio ih je do izdaje samo jedan mali korak, koji su oni uinili jo 1941. godine. Tako CK BRP (k) u to vrijeme predlae da se ne ide u partizanske jedinice nego da se stupa u vojsku cara Borisa, koju treba iznutra razjedati i postepeno pretvarati u revolucionarnu armiju. Vidjeli smo kako je to njima uspjedo; nisu iskoristili povoljne objektivne uvjete stvorene borbom jugoslavenskih partizana protiv bugarske armije. 1 Dok se dinovski valjak Crvene armije nije spustio na bugarske granice, nita se ozbiljno nije uradilo. Bugarski komunisti, zahvaljujui takvom stavu, nali su se u okupacionim faistikim jedinicama u Srbiji i Makedoniji u borbi protiv ustanka i revolucije to su ih vodili narodi Jugoslavije pod vodstvom jugoslavenskih komunista. Nisu imali nikakvih mogunosti da svoju vojsku preobrate u vojsku revolucije. Oni nisu imali snage ak ni da koliko-toliko sprijee masovne pokolje razularene bugarske soldateske, pljaku i unitavanje kulturnih svetinja naeg naroda. Zbog takvog stava bugarskog komunistikog vodstva bugarski komunisti u vojsci bili su prinueni da uestvuju u kaznenim ekspedicijama na partizanski teritorij i da se bore protiv nas. Iako mi svi ovi momenti nisu tada bili dobro poznati, bio sam prisiljen da u posljednjim asovima rata uestvujem u tako alosnom dijalogu s vodeim bugarskim komunistima, branei na put jugoslavenske revolucije. Padajui sve vie i sam u vatru, uslijed neoekivane polemike, napada i omalovaavanja nae borbe, nepotenih insinuacija i izvrtanja stvari, izjavio sam da se ne slaem s tvrdnjom da Bugarska nije bila okupirana. Ona to samo formalno nije bila, ali pristupanjem Trojnom paktu Bugarska je dozvolila da njemaka vojska zaposjedne bugarski teritorij i da odatle poe u rat protiv Jugoslavije i Grke. Nijemci su bugarski narod gurnuli u rat protiv narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, iskoristivi ga kao slijepo orue na strani faistike Njemake u okupaciji Jugoslavije. Zar to nije zloin koji je poinila bugarska buroazija i izdaja osnovnih interesa vlastitog naroda? Iako su postojale izvjesne razlike u objektivnoj situaciji, one nisu bile ni priblino takve da se nije mogao organizirati ustanak. Ipak, najvanije je u cijeloj toj situaciji imati jasan kurs Partije prema ustanku, to, po mom miljenju, bugarska komunistika partija nije pokazala. Osim toga, bilo je zloina i u drugim zemljama, a da narodi tih zemalja nisu podigli ustanak. Meutim, ovdje nije rije o davanju
1 O takvom oportunistikom stavu najrjeitije govori pismo CK BRP (k) od i j . januara 1942. u kojem, izmeu ostalog, stoji: Sada je vano da se radi na tome da se istinski razjeda vojska, a da se ona pridobije - to je stvar sutranjice i nije tako teka. Zato, pak, da nai drugovi, koji bi uspjeli da izvre tako jedno veliko djelo, vaom odlukom ve sada bjee u planine? Ne bi li bilo bolje da u tom sluaju, na primjer, razjedenu vojsku pretvorimo u organiziranu revolucionarnu snagu koja e pri ostvarivanju naih ciljeva biti od odluujueg znaenja, da s njom mi ostanemo po gradovima i selima, a da naim neprijateljima uinimo to zadovoljstvo da bjee u planine?

teorijske analize zbog ega u Bugarskoj nije bilo ustanka. Historijska je injenica da tog ustanka i revolucije u Bugara nije bilo, a da je jugoslavenska partija, koristei se angairanjem glavnine faistikih armija na istonom i drugim frontovima, sama stvorila monu armiju koja je etiri godine vodila rat pod najteim uvjetima. Samo takvom tekom i uspjenom borbom moglo se stei povjerenje naroda i priznanje slobodoljubive meunarodne javnosti. Ta samostalnost ne moe tetiti nikome, a najmanje Sovjetskom Savezu; uope se udim tom njegovom suprotstavljanju Jugoslavije Sovjetskom Savezu. Treba gledati istini u oi i priznati injenice, a ne izvoditi sumnjive zakljuke koji ne vode niem. Uostalom, Bugarskoj moemo poeljeti samo uspjeha na novom putu. Pitanje poloaja njene armije stvar je samih Bugara. Na kraju sam naglasio da mi ne vidimo zbog ega Bugarima smeta naa samostalnost. - Da, ali bez Crvene armije ne biste bili osloboeni ni vi, ni mi. Bez Crvene armije nema socijalizma - promrmlja bugarski general. - Sve to si rekao, drue komesaru, samo je odraz vae uobraenosti. Ustali smo. Situacija je bila napeta. Pored sveg suzdravanja, odgovorio sam mu sada i ja grubo i povienim tonom da nitko od nas ne negira najvei doprinos Crvene armije pobjedi nad faizmom i da je jasno kao dan tko su glavni nosioci borbe. Ali ne znam kome koristi negiranje nae borbe. Jer Crvenoj armiji, koja je vodila borbu na ivot i smrt pred vratima Moskve, nije nimalo smetalo to je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije vezivala jake snage faistikih okupatora. Naprotiv, one bi inae bile na istonom frontu. I Staljin je u toj tekoj situaciji pozivao narode Evrope na partizanski rat. Mi smo dali svoj doprinos velikoj oslobodilakoj borbi u najteoj situaciji, a to su mogli uiniti i drugi narodi. Negirati politiko znaenje i zasluge nae borbe znai, u stvari, ne priznavati ustanak u jednoj zemlji, znai ekati da ti netko drugi donese slobodu. T o , objektivno, znai priznati faistiku okupaciju. General je ve krenuo ka izlazu i na kraju samo procijedio kroz zube da je SSSR tvrava svjetskog proletarijata i socijalizma i da mali narodi mogu biti ponosni ako ih oslobodi Crvena armija. - Ne treba, drue komesaru, biti mnogo uobraen i ne vidjeti to je glavno, a to sporedno i beznaajno - umjesto pozdrava dobaci bugarski general. Bili smo strahovito zbunjeni. Dugo sam razmiljao odakle takav potcjenjivaki stav prema naoj borbi. Odakle sad to da vee priznanje Crvenoj armiji odaje Bugarin, u ijoj zemlji nije bilo openarodnog oslobodilakog rata protiv faizma, nego mi borci N O V - a Jugoslavije koji smo s borcima Crvene armije vodili najtei rat u historiji i s kojima nas vee golemo ratno drugarstvo? Upravo kad se bila bitka pred Moskvom, oko Lenjingrada, mi smo po jugoslavenskim gudurama, planinama, selima i gradovima, na Kozari, Pljeevici, Neretvi, Sutjesci i Zelengori, vodili ogoreni rat protiv zajednikog neprijatelja, angairajui u to vrijeme

vee snage neprijateljske kopnene vojske nego cio zapadni front. Godine 194z. na vrhuncu Hitlerovih uspjeha, kad je svijet smatrao da je faizam nadomak pobjede, mi smo vodili beskompromisan rat vezujui uza se 800 000 njemakih, talijanskih, bugarskih, maarskih i kvislinkih vojnika. Mi bismo ga vodili i da je pala Moskva. Nekoliko dana osjeao sam gorinu. Nisam mogao nai neko valjano objanjenje za sve to. Ipak, smatrao sam na kraju da je to samo zavist jednog bugarskog rukovodioca prema svemu onome to je KPJ uinila u II svjetskom ratu. No nije to bila samo zavist. Samo tri godine kasnije, ono isto to je Viktor govorio na raun NOB-a govorili su i drugi u formi poznatih optubi i zvaninih ocjena, javno u lice naim narodima. Na sreu, vrijeme je sve te optube i ocjene demantiralo, a glavni nosioci te politike morali su sii s politike pozornice. Ispalo je tada tako da se oni koji nisu nita uinili za obranu prve zemlje socijalizma sada busaju u prsa svojom vjernou Sovjetskom Savezu i Crvenoj armiji i bacaju sumnju u vjernost i prijateljstvo onih koji su etiri godine lili svoju krv i svakog dana po nekoliko puta stavljali glavu u torbu i bili spremni da je svakog momenta poloe za stvar socijalizma i revolucije. Tukui faistikog porobljivaa u svojoj zemlji, najbolje smo pomagali sovjetske narode koje su Hitlerove horde radi unitenja socijalizma napale. Slomivi glavne faistike snage, sovjetski je narod uz cijenu ogromnih rtava - preko 20 milijuna poginulih - zaduio itavo ovjeanstvo. Jesu li Bugari davali ustaama savjete o proboju? Pored onoga to smo sami vidjeli i to nam je rekao Viktor, mi smo od slovenskih partizana i terenskih radnika takoer bili obavijeteni 0 tome da su Pavelievi vii oficiri i generali prelazili dravski most s bugarskim oficirima i ili na pregovore u bugarski tab. Bugari su koristili moment kad nije bilo naih jaih snaga, jer su doli u Dravograd dva dana prije nas. Nae snage koje su se tu nalazile i prije Bugara bile su previe malobrojne. Po svemu se ini da je bugarski general bio jako oaloen to mu je ispao iz ruku, kako je vjerovatno rezonirao, jedan pothvat da mu se preda cjelokupna Pavelieva vojska koja se nalazila u bijegu prema Austriji. Meutim, ta vojska nije bjeala preko njihovih poloaja, niti je imala namjeru da se preda Bugarima. O pregovorima izmeu predstavnika Pavelieve vojske i Bugara detaljno pie u svojim uspomenama i svom dnevniku poznati ustaki ideolog 1 ustaki pukovnik profesor Danijel Crljen, koji je i sam uestvovao u pregovorima s bugarskim generalom, a koji je kasnije, kao lan ustake delegacije, uestvovao i u zavrnim pregovorima koje sam ja vodio s predstavnicima Pavelieve vojske u tabu angloamerikog korpusa u Bleibugu (Pliberku) 15. maja 1945.

Crljen je svoje uspomene objavio u ustakom asopisu Hrvatska revija, br. z - 4 od 1 966. godine, koji je tada izlazio u Argentini. 10-11. svibnja Teko napredujui, dohvatili smo se Slovenj Gradea na putu prema Dravogradu. Pred nama se cestom i poljem uz cestu ispruila itava kozaka divizija (u sklopu njemake vojske). Pred njom su se, prema sabranim obavijestima, nalazile druge njemake jedinice, koje su ekale da se kod Dravograda predadu i budu razoruane. Ljudski zid u koji smo udarili bio je neprobojan zbog svoje dubine i kompaktnosti, te nije moglo biti govora o napredovanju, ni milom ni silom. Rijeka mnotva razli se poljem, da improvizira konaite. asnici nastoje reorganizirati razasute vojnike postrojbe. Iz pozadine izbije do nas mlad asnik na motornom kotau, crn od znoja i praine. alju ga zapovjednici nekih jedinica radi uspostave teklike slube (kurirske slube - M. B.) i traenja uputa. Oni su nekih 10-15 kilometara iza nas. gnadete li barem vi otraga koliko nam je duga kolona f ,To je teko rei. Moda 40 kilometara. Neki vele ak 60'. Vratio sam se s asnikom tekliem da prema nalogu vojnikog vodstva sam uspostavim traenu vezu, te usput i drugim jedinicama prenesem upute o stalnoj vezi putem motoriziranih teklia. Nakon nekoliko kilometara munog napredovanja, uz rijeku, morali smo se odrei pokuaja, jer je gomila bila tako zbijena da je bilo nemogue svako provlaenje. Vratio sam se natrag. Medu generalima sam naao generala Bobana, koji je izbio iz kolone i pridruio se vodstvu, u kojem je ostao do kraja. Kozaki asnici dolaze k nama na pregovore. Prema njihovim podacima, u Dravogradu se nalaze Bugari pod zapovjednitvom sovjetskog marala Toljbuhina. Dravogradski most dre partizani i tamo razoruavaju sve jedinice koje stiu. Kozaci se namjeravaju probiti silom do Engleza ili Amerikanaca i njima se predati ili se dohvatiti njemakih neprohodnih uma i tamo se raspriti. Predlau nam zajedniku akciju. Nae se zapovjednitvo eli izravno informirati o situaciji, te poalje generala Metikoa i mene na dravogradski most. Tekom mukom krimo put kroz kozaku diviziju, a zatim kroz niz njemakih jedinica u potpunom rasulu. Vie puta moramo sii s motornih kotaa da uklonimo s puta kola, konje ili sanduke razbacanog tvoriva, oruja ili hrane. Na dravogradskom mostu nalazimo posadu slovenskih partizana. General Metiko povede s njima razgovore, traei za naoruanu hrvatsku vojsku slobodan prolaz na temelju utanaenja potpisanog u Celju.1 Oni ga, naravno, ne priznaju, ali sami opet ne znaju to bi napravili. Oito je da se ni oni ne snalaze u opem meteu. Oni bi trebali poslati,komandira ete' nekamo u pozadinu, da zatrai upute. Mi pristajemo da im posudimo jednog motoristu jer oni nemaju prevoznih sredstava. Mjerimo se uzajamnim nepovjerenjem. Naa pratnja dri neprestano oruje u pripremi.
1 U Celju 9. maja, kako pie Crljen, ustae su, navodno, potpisale s predstavnicima Okrunog narodnooslobodilakog odbora sporazum da mogu slobodno proi, ali bez pljake i nasilja.

Dok smo ekali povratak ,komandira', na mostu je neoekivano nastala nova situacija. Konjika jedinica bugarske vojske preuzela je uvanje mosta i saopila partizanima da mogu otii. Ne ekajui ,komandira', koji nije vie mogao ni o emu odluuvati, vratimo se da obavijestimo nae zapovjednitvo o novoj situaciji. Tamo naemo vieg bugarskog asnika koji nas je doao uputiti da moramo poslati izaslanstvo u sjedite bugarskog glavnog stoera u neko selo blizu Dravograda. Razgovori su s njim voeni francuski, te sam posluio kao tuma. Kulturan i fin, Bugarin nije skrivao svoje odbojnosti prema partizanima. Sa zadovoljstvom mi je ispriao niz incidenata, koje su s njima imali. Bugarske se jedinice, meutim, nalaze pod sovjetskim zapovjednitvom, te ne mogu nita odluiti na svoju ruku. Kozaci su, meutim, nastavili razgovore o zajednikom planu proboja. Nai su traili dio podvoza, da bismo bili pokretniji, i municije. Kozaki su pregovarai inzistirali da nae jedinice osiguravaju njihove bokove, ali nisu bili spremni za uzvrat ustupiti nikakvo tvorivo. Pregovori su se trebali nastaviti sutradan. U noi nas je, meutim, uznemirila tutnjava, povici, kripa kola i topot konja u trku: Kozaci su odluili pokuati sreu sami te se probiti u Njemaku. Iz mraka su izvirale reske zapovijedi, zavijajui poklici i sone opscene psovke, kojima su Kozaci bodrili svoje konje, urei se u susret sudbini. Bila je to posljednja homerska trka divljih jahaa s Dona. Razbijeni dva dana kasnije, bili su potpuno uniteni. Bugari su, meutim, utvrdili sat za na sastanak s njihovim generalom i poslali nam jednog satnika da nas provede do njegovog stoera. Nakon kraeg dogovora, nai generali odlue poslati Bugarima generale Servatzyja i Metikoa, glavnostoernog pukovnika N. i mene. Sporo napredujemo kroz nae mnotvo, koje je brzo prekrilo dio ceste koji su napustili Kozaci. Ljudi nam mau. Vide nas naoruane, u pratnji Bugara, s hrvatskom dravnom zastavom na blatobranu. Nije, dakle, jo sve izgubljeno. Traak nade osvjetljuje im lice. Doskora nam je ostala iza lea naa prethodnica: motorizirani odred pod zapovjednitvom satnika Kazimira Kovaia, koji se je vratio s Istonog bojita. Mali komad ,niije zemlje', i stiemo do neke partizanske strae. Partizan zaustavlja kola i zaviruje u njih. Bugarski mu asnik objanjava. ,Tko su tif vie netko s humka, na kojem je straarnica. ,To su od Pavelieve vojske', odgovara partizan pored naih kola i proputa nas. Ubrzo stiemo u selo, bogato okieno austrijskim i crvenim zastavama, dok amerikih i engleskih nigdje nema. Bugarskom generalu, koji nas je odmah primio, general Servatzy je izloio na poloaj i zatraio za nas kao politike emigrante slobodan prelaz preko jugoslavenske granice. U odgovoru bugarski general poali to osobno ne moe donijeti nikakvu odluku, jer se bugarske jedinice nalaze pod vrhovnim zapovjednitvom sovjetskog maraala Toljbuhina, istaknu da oni imaju obvezu konzultirati takoer svoje saveznike Engleze i zakljui da se povratimo sutradan u i sat poslije podne, da se sastanemo s mjeovitom bugarsko-sovjetsko-engleskom komisijom, iji je sastanak ve bio ureen. Nae je vodstvo sve zabrinutije i trai grozniavo izlaz. Svi osjeamo da prolaze dragocjeni sati i da pod svaku cijenu treba prijei im prije

u Austriju. Sve vie sazrijeva misao da treba pokuati sreu, izbjegavi prelaz preko Dravograda, to vie to smo svi skeptini s obzirom na uspjeh naih razgovora s trojnom komisijom. Iz pozadine stiu, meutim, neprekidno nove mase izbjeglica i vojske, razlijevaju se po kotlini, zbijaju du ceste. Mnotvo je neprebrojivo, a posljednji koji pristiu izjavljuju da se koloni iza njih ne zna ni duljine ni kraja. Prema Crljenu, ustae su ve 10. maja vrile pregrupiravanje svojih snaga za proboj. U odreivanju jedinica za proboj nisu se strogo drali formacijskog sastava. Stvarali su se ealoni za napad od crnolegijaa, Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, ustake vojnice, domobranskih jedinica. Svanuo je novi dan (n. maj 194s - M. B.). U zapovjednitvo je opet doao isti bugarski asnik da nas prati na ureenu trojnu konferenciju. Iako je vrlo diskretan i zatvoren, daje nam ipak dragocjenu sugestiju: ako idemo ravno prema Dravogradu, bit emo zaustavljeni, jer bugarska vojska ima takav nalog, nu ako skrenemo lijevo preko drvenog mosta prema Bleiburgu i mimoiemo Dravograd, bugarska nas vojska, po njegovu miljenju, nee progoniti. Na konferenciju, naravno, moramo ii, kad je ve ureena. Vojniko je vodstvo zakljuilo da idemo general Servatzy i ja, nakon to je general Tomaevi otklonio da ide. Budui da se zajedno s naom odluivala i sudbina Crnogoraca, njihov je predstavnik dr Krivokapi zatraio da bude ukljuen u izaslanstvo, emu je udovoljeno bez diskusije. Izaslanstvu su jo bila dodijeljena dva naa glavnostoerna asnika. Cesta je bila malo prohodnija, jer je dobar dio Nijemaca ve bio preao na drugu stranu na putu u zarobljenike logore. inilo nam se da prolazimo kroz opustjelo bojite, s kojeg je poraena vojska pobjegla glavom bez obzira. Na sve strane vidjelo se naputena kola, lutajue konje, prevaljene topove, razbacane puke, prosuto streljivo, razbijene sanduke hrane, vojnike kape, teleake, pribor za jelo. Proli smo opet kroz partizansko podruje nakon kratkog objanjenja sa straarom. Stigavi u bugarsko zapovjednitvo, bili smo uvedeni u prostranu gostinsku sobu. Doekali su nas i ljubazno primili dva bugarska dopukovnika, oba politiki komesari. Sjeli smo za stol i bili poaeni sirom i pivom. Zaloili smo malo i upustili se u razgovor. Glavnu rije vodi mlai dopukovnik, koji je, vidi se odmah, uvjereni komunist. Rekao nam je, meu ostalim, da na bijeg nema smisla, da moramo napustiti nadu u neki preokret povoljan za nas, jer se kota povijesti ne da vratiti natrag, te da nismo smjeli svojom propagandom navesti na svijet da napusti zemlju, jer e pod novom vlau narodu biti sasvim dobro. Pisac se dalje ali to mu delikatan poloaj pregovaraa u tekoj situaciji ne dozvoljava da otvoreno i ustaki kae svoje miljenje o toj novoj vlasti. Najzad Bugari odlau sastanak za sutradan, 12. maja, jer, navodno, nisu mogli na vrijeme obavijestiti engleskog predstavnika u Celovcu te da se zbog toga trojna konferencija odgaa.

Postavlja se pitanje to su se to Bugari, bez jugoslavenskih predstavnika, imali dogovarati s Englezima ili bilo kim drugim o predaji Pavelieve vojske. A k o je bilo potrebno da se s nekim dogovaraju, onda smo to bili mi, odnosno, bolje reeno, mi smo bili ti koji u toj situaciji odluuju da li se treba s nekim dogovarati ili ne treba. Preko stotinu tisua Pavelievih vojnika nalazi se kompletno u Jugoslaviji. Samo je njihovo elo dolo do Dravograda. S njima u borbenom kontaktu nalaze se i gone ih jake snage Jugoslavenske armije. Sada je rije samo o trenutku zatvaranja prolaza od strane Dravograda i Pliberka (Bleiburga). Vrijeme je radilo za nas. Pedeset prva divizija je 12. maja ve zatvorila dravogradski odsjek fronta. Okruenje je bilo potpuno, iako ne svuda podjednako vrsto. U spomenutim memoarima pisac dalje navodi podatke o etiri bugarska oficira, koja su dola u kolonu Pavelieve vojske. Ustaki pukovnik Crljen vodio ih je da im pokae izbjegli narod. Oito je bilo da je povedeni narod trebao posluiti ustaama kao paravan iza kojeg bi se mogle sakriti prilikom predaje. Osim ove etvorice posjetilaca spominje se i neki bugarski kapetan Orlov, koji je doao k ustaama 12. maja da, navodno, ispita mogunost pomoi izbjeglicama u hrani i lijekovima. Iako je oita tenja da se eli u zapisu prikazati humanost bugarskih vojnika, za razliku od jugoslavenskih partizana, oito je da su jedni i drugi imali svojih razloga za takvo dranje. Ustaama su bili potrebni Bugari da se nekako preko njih izvuku od predaje partizanima i da prijeu u Austriju, a Bugarima da postignu neoekivani uspjeh u posljednjim minutama rata. Dolaskom nae divizije i zaposjedanjem svih mostova u Dravogradu prekinuto je to vrljanje bugarskih oficira koji su etali izmeu ustake kolone i svojih poloaja kao da je neprijateljstvo ve prestalo. Bugari su se povukli neto sjevernije od nas na austrijski teritorij, ostavivi neke svoje manje jedinice na spoju u Dravogradu. Na kraju je dolo do spomenute teke epizode i incidenta s generalom Viktorom, koji je i sam rekao za vrijeme posjeta naem tabu divizije da je vodio pregovore s ustakim generalima. Po dranju svih tih bugarskih oficira i glavnog politikog i partijskog rukovodioca Prve bugarske armije, ne bi bilo nikakvo udo, i to Crljen u svojim memoarima izriito spominje, da je neki bugarski oficir sugerirao ustakom vodstvu da je bolje da idu u proboj nego na pregovore, da izbjegnu pravac Dravograda, jer su pristigle jae partizanske snage i da je najbolje da se probijaju pravcem Prevalje-Bleiburg. Tono je da smo tamo, na tom odsjeku fronta, imali najmanje snaga. irina obrambene zone i planinski teren zahtijevali su jae snage i vremena da se dovuku nove jedinice. Nije iskljueno da je to mogao uiniti i na svoju ruku neki bugarski tabni oficir, kojem je bila poznata situacija na frontu. Takvu je izdaju i mogao izvriti neki oficir staroga kova, koji nikad nije intimno bio za antifaistiku borbu i kome su bile blie ustake snage nego mi.

Iskoristio je, moda, pruenu priliku da nam napakosti. Neka mu to slui na ast! Nije mu ipak uspjelo. Cijela neprijateljska grupacija ipak je pala u nae ruke. Za razliku od dranja tog sujetnog bugarskog generala, koji je gotovo cio svoj dotadanji ivot proveo u partijskom aparatu svoje KP i Kominterne u Moskvi, bilo je primjera prijateljstva i iskrenosti koje su izraavali pojedini, u prvom redu mladi, bugarski oficiri, pravi antifaisti. 1 Ostao mi je u sjeanju istup jednog simpatinog bugarskog kapetana 13. maja za vrijeme borbi s ustakim kolonama na dravogradskim mostovima. Bio je to visok, kotunjav ovjek s briima, vrlo temperamentan. Gestikulirajui, ponudio se da uestvuje sa svojom baterijom tekih bacaa i da tue neprijatelja. Bacai su bili u blizini, na obezbjeenju spoja izmeu dviju armija. Na njegovo navaljivanje i vrlo simpatino dranje, mi smo mu to odobrili, iako situacija trenutno to nije naroito zahtijevala. Kritini trenutak tog neprijateljskog napada bio je proao. Bugarski kapetan, oito ovjek koji je mrzio faizam, skakao je od radosti kada je njegova baterija dobro pogaala cilj. Poslije izvrenog zadatka bugarski je kapetan sa svojim pomonikom svratio u tab nae divizije. Nakon srdanog razgovora zamolio me da im kao politiki komesar divizije dam jedno objanjenje. Naime, on i njegov pomonik, u stvari partijsko-politiki rukovodilac, sporili su se oko toga to je internacionalizam. Bez objanjavanja svoga stava, zapitali su me da im odgovorim to je to internacionalizam i kako ga ja shvaam. Odgovorio sam odmah kratko bez mnogo teoretiziranja da biti internacionalist znai cijeniti i potovati i pomagati druge narode u njihovoj pravednoj borbi i progresivnim tenjama ako eli i sam biti cijenjen,
1 Nekada su bugarski rukovodioci zahvaljivali i izraavali punu blagodarnost naim narodima, KPJ i drugu Titu na svemu to su uinili za bugarski narod. O tome najbolje svjedoi i pismo upueno i. XI1944. drugu Titu od CK BRP(k), koji je tada bio pod rukovodstvom velikog revolucionara Georgija Dimitrova. U pismu, izmeu ostalog, pie: Ogromna je zasluga Jugoslavenske narodnooslobodilake armije koju si Ti organizirao i kojom Ti rukovodi, kako za osloboenje nae rastrgane otadbine, tako i za nanoenje tekih udaraca hitlerovskim bandama na Balkanu i istjerivanje izvan Balkana. Jugoslavenski narodi, na prvom mjestu hrabri srpski narod, prvi su podigli zastavu za odlunu narodnooslobodilaku borbu protiv hitlerovske Njemake i pokazali svim porobljenim i potlaenim narodima put ka slobodi. Na vaem svijetlom primjeru se na prevareni i potlaeni narod nadahnjivao i uio za oruanu partizansku borbu protiv hitlerovskih i bugarskih agenata. Na narod se osjea krivim prema jugoslavenskim narodima, naroito prema srpskom i makedonskom, to je dozvolio da njegovi faistiki upravljai stvore od Bugarske placdarm njemakih porobljivaa, od bugarske vojske - Hitlerove andare na Balkanu i da izvre niz nasilja i izdajstava nad narodima koji se bore za svoju slobodu. Na narod, koji je sam na svojim leima osjetio sve uase nasilja i izdajstva to su ih izvrili Hitleru pogodni bugarski upravljai protiv boraca za slobodu, gotov je da dade sve od sebe kako bi se to bolje i skorije izbrisao spomen na ono to je tek prolo i da prokri put za vjenu neraskidivu drubu, za tijesni bratski savez sa svim jugoslavenskim n a r o d i m a . . . Mi vam dugujemo vjenu blagodarnost za podrku i bratsku pomo kojom su se nai prvi partizanski odredi stvorili kod nas.

potovan i progresivan. Komunisti su za istinsku jednakost, ravnopravnost i potovanje medu narodima. Bugarski kapetan je poslije moga izlaganja temperamentno skoio sa stolice i radosno uzviknuo svom namrtenom pomoniku: Vidi da sam ja u pravu! Pomonik nije niti pokuao da se objanjava. Otili su a da nisam doznao to je pomonik mislio o internacionalizmu. Danas, kada o tome razmiljam, mogu samo pretpostaviti da je, vjerovatno kao Viktorov uenik, zastupao neka Viktorova rezoniranja koja ba nisu ila pod kapu iskrenog i loginog bugarskog komandira.

ZLOIN BJEI NA ZAPAD

400 000 neprijateljskih vojnika bjei u Austriju Poetkom maja 1945. godine ratni dogaaji poeli su se odvijati vrtoglavom brzinom. Berlin je pao 2. maja. Poslije primirja zakljuenog 29. aprila u Caserti, 2. maja u sjevernoj Italiji kapitulirala je njemaka grupa armija C. Njemake snage kapitulirale su 5. maja u 8 sati u sjevernoj Njemakoj, Holandiji i Danskoj. S kapitulacijom je 6. maja otpoela i grupa armija G u Bavarskoj i Austriji. Novi ef drave admiral Dnitz naredio je 7. maja komandantu junog prostora feldmaralu Kesselringu da obustavi neprijateljstva s angloamerikim armijama, a da se njemake trupe ispred sovjetske i jugoslavenske armije povuku natrag. Dnitz je istog dana u 12,45 sati izdao preko radija proglas upuen vojnicima centra, juga i jugoistoka, u kojem je istakao da Njemaka sada treba jedino spaavati to vie ljudi od boljevizma i robovanja! Po svemu se ini da je Lohr od engleskog komandanta u Italiji, generala Alexandera, traio da saveznici to prije uzmu Trst, Slovensko primorje i Koruku a da e se on sa svojim trupama to due drati na tzv. Zvonimirovoj liniji zapadno od Zagreba. 1 U tabu generala Eisenhowera u Reimsu njemaki general Jodl potpisao je 7. maja 1945. u 2,30 bezuvjetnu preliminarnu kapitulaciju Njemake. Kapitulacija je stupila na snagu 8. maja u 23 sata, a zvanino je bila ratificirana 9. maja u 0,16 sati. Tri dana prije kapitulacije nacistike Njemake feldmaral Kesselring pozvao je 6. maja komandanta jugoistoka generala Alexandera von Lohra i komandanta 2. njemake oklopne armije generala Maximiiiana De Angelisa u Graz i u duhu Dnitzove odluke naredio im da se povuku u Austriju. - Gospodo, grupa armija E mora se iz Jugoslavije organizirano povui i predati angloamerikim jedinicama - uzbueno je saopio Kessel1 Tu tvrdnju iznosi Lhrov naelnik taba general Erich Schmidt-Rihberg u svojoj knjizi Zavrne borbe na Balkanu. Osim toga, postoji podatak da se Lhrov adjutant barun von Schenk takoer iz Grke naao kod Engleza. Postoje odreeni podaci o Lhrovim pokuajima hvatanja veza s Englezima preko Drae Mihailovia.

ring. - Nipoto ne smijemo dozvoliti da nae snage padnu u ruke Titovih partizana. - Vama je poznato da smo potkraj prolog mjeseca zadrali napade partizana na tzv. Zvonimirovoj liniji. Tako smo dobili pet dana vremena za organizirano povlaenje u Austriju - nervozno je odgovorio Lohr. - Gospodo, nemamo mnogo vremena - prekinuo ga je feldmaral Kesselring. - Na posao! Zaista, vremena uope vie nije bilo. Hitler je izvrio samoubojstvo, i njegov nasljednik Dnitz zatraio je kapitulaciju, po kojoj Nijemci nou izmeu 8. i 9. maja moraju prestati s otporom i predati oruje tamo gdje se zateknu. Lhru je bila potinjena 2. oklopna armija. 1 On je naredio De Angelisu da radi dobijanja na vremenu povede pregovore o predaji sa Sovjetima i u meuvremenu pokua prebaciti svoje snage u Austriju Englezima, a komandantu 34. njemakog korpusa u Beljaku da pregovara o kapitulaciji sa zapadnim saveznicima. Za pregovore s JA nije odredio nikoga, ostavivi sebi, kako e se iz daljnjeg toka razvoja dogaaja vidjeti, i svome tabu slobodu da manevrira prema situaciji i pokua svoje trupe povui u Austriju. Za Jugoslavensku armiju 9. maj nije bio dan konane pobjede. Neprijatelj ispred nje jo nije pomiljao na to da poloi oruje. Pojedini kontakti radi pregovora o kapitulaciji, naroito kada se radilo o ustaama, uspostavljani su s nama samo zato da bi se dobilo na vremenu radi prikupljanja kolona i njihovih prebacivanja preko granice. Hiljade i hiljade kvislinkih i njemakih vojnika, meu njima velik broj ratnih zloinaca, nalazile su se svega 72 sata od Austrije i angloamerike demarkacione linije. A k o jo toliko izdre, izvui e se preko Karavanki, izbjei e kapitulaciju u Jugoslaviji, a s njima i oni koji su odgovorni za genocid nad naim narodima to su ga provodili pune etiri godine. Dok su na drugim frontovima u Evropi topovi zautjeli, rat se nastavljao jo samo u Jugoslaviji.

1 Druga njemaka oklopna armija uspjela je po najavi kapitulacije da se u roku od 48 sati neometano odlijepi od 1. bugarske armije i da se uz dolinu Drave gotovo kompletno prebaci u Austriju. Bugari su bez otpora prodirali u prazan prostor u Austriju i svojim su lijevim krilom uli u zonu napadnih operacija 3. jugoslavenske armije i teritorij IV operativne zone Slovenije. Pomijeali su se s naim snagama uavi u nebranjeni Ptuj, Maribor i kasnije u Dravograd i Labotsku dolinu u Korukoj. To je izazvalo protest taba IV zone, jer pojava Bugara u Korukoj u tom osjetljivom trenutku ulaska naih snaga u nju i objavljivanja memoranduma jugoslavenske vlade, upuenog saveznikim vladama u kojem se trailo prikljuenje Koruke naoj zemlji, mogla je imati samo tetne politike posljedice.

D J E L O V A N J E I V O P E R A T I V N E Z O N E SLOVENIJE O D i . D O 9. M A J A etrnaesta slovenska divizija ula je u Koruku 6. maja Poetkom maja otpoelo je izvlaenje neprijateljskih snaga ispred Zagreba s tzv. Zvonimirove linije preko Slovenije za Austriju. Kljuni rajon i izlazna vrata za Z a p a d bili su u tajerskoj: Celje-Dravograd. Poslije tekih borbi u oblasti Mozirskih planina, Menine i Pohorja, 14. slovenska divizija pristupila je ruenju eljeznike pruge i komunikacija na liniji: Zidani M o s t - M a r i b o r , Maribor-Dravograd. Ve poetkom maja uniteno je neprijateljsko uporite entvid nad Sotanjom, zatim su se vodile otre borbe na Pakom Kozijaku i oko Slovenske Bistrice. Naredbom Glavnog taba Slovenije od 2. maja 1945. godine IV operativna zona dobila je zadatak da uputi svoju 14. diviziju u Koruku u cilju njenog osloboenja. Naredba je glasila: Uslijed promijenjene situacije, novi zadatak zone je da izvri koncentraciju cijele divizije na sektoru: Smrekovec-Zelezna Kapla. Primorska je cijela osloboena, slobodan je Trst, Gorica, Tri, Idrija. Kveder. Za jedan sat dola je u tab zone dopuna naredbe: Ne ekati na koncentraciju cijele divizije. Neka s Drugom brigadom krene tab zone u smjeru Celovca. T a m o neka za ostalim krene i 1 1 . brigada, Koruki i Kokrki odred. Iskoristite dezorganizaciju njemake vojske i pribliavanje engleske armije i prvi uite u mjesto (Celovec). Treba zatim zaposjesti Beljak. Treba raditi brzo. Deveti korpus u Gorici i Triu. Kveder. Istog dana Glavni tab Slovenije dobio je radio-depeom T i t o v u zapovijest: Nijemci kapituliraju pred angloamerikim snagama u Italiji, Tirolu i Korukoj. Odmah uputite 14. diviziju u Koruku prema Celovcu sa zadatkom da zaposjedne Celovec i ostale nae oblasti u Korukoj. Izvijestite o izvrenju. Tito. Komandant Glavnog taba Slovenije general-major Duan Kveder dostavio je Titovu naredbu tabu zone i poruio Vrhovnom komandantu Titu da je po vlastitom nahoenju dao ve 14. diviziji ista nareenja' etrnaesta divizija krenula je u Koruku. S njome je poao i komandant IV zone Peter Stante 2 i pomonik naelnika taba Franc Primoi
1 Iz lanka dra Toneta Ferenca: Poslednji dnevi vojne v Sloveniji iz asopisa Naa obramba br. 6 od 1970, str. j. 2 Peter Stante, stari, predratni komunist, radnik, sposoban, otresit, autoritativan i omiljen ratni komandant, ivi u Ljubljani, penzioniran u inu general-potpukovnika JNA. s Franc Primoi umro je 31. januara 1963. godine na dunosti jugoslavenskog ambasadora u Bagdadu.

Ostali dio taba zone s politkomesarom Matevom Hacetom 1 i naelnikom Petrom Brajeviem 2 te organima taba zone, angloamerikom vojnom misijom i zatitnim bataljonom zone, ostao je u rajonu otanj da rukovodi ostalim jedinicama operativne zone. Stab 14. divizije zajedno sa tabom IV zone odluio je da na svome putu u Koruku napadne najvaniji prolaz za Koruku - Dravograd. U novonastaloj situaciji Dravograd je postao jedan od kljunih saobraajnih vorova u dolini Drave i najvanija izlazna vratnica ka Zapadu, odnosno angloamerikoj okupacionoj zoni. Osim toga, preko Dravograda se mogu iz Koruke odravati najbolje veze 14. divizije s ostalim naim snagama u tajerskoj i Sloveniji. Drugi povoljan izlaz iz nae zemlje vodi dolinom rijeke Mure, ali on je vodio prema sovjetskoj zoni, to neprijatelju nije nikako konveniralo. Njemake i kvislinke snage odluile su da bjee preko Dravograda, i zato je u ovim posljednim danima rata znaenje Dravograda viestruko poraslo. Napad 14. divizije na Dravograd uslijedio je 3. maja. Sercerova brigada napala ga je iz pokreta i uspjela prodrijeti u samo uporite. Razvile su se borbe oko dravskih mostova, koje je neprijatelj uporno branio. Cijenei znaenje Dravograda, neprijatelj je u borbu brzo uvodio svoje rezerve, ne dozvolivi brigadi da zauzme mostove i ovlada lijevom obalom Drave. Da bi se ipak to bolje osigurao, neprijatelj neto kasnije jaim snagama ustro intervenira iz Maribora i Slovenjgradeca i odbacuje Sercerovu brigadu od Dravograda. Radi izvrenja osnovnog zadatka osloboenja Koruke, 14. divizija nije se mogla due zadravati oko Dravograda, bez obzira na njegovu momentalnu vanost. I sam komandant GSS Kveder intervenirao je svojom depeom, u kojoj se istie da mi moramo biti prvi u Celovcu i Beljaku i pouruje 14. diviziju da se ne zadrava oko Dravograda i Crne. Da je 14. divizija raspolagala jaim snagama i teim naoruanjem za ruenje neprijateljskih bunkera, zauzimanje i dranje Dravograda bilo bi jako znaajno. Poto se u tome nije uspjelo, svako zadravanje bilo bi nekorisno i tetno, jer su politiki, nacionalni i vojni razlozi traili da se ide to bre u Koruku. Osim politikog znaenja, osloboenje Koruke od strane naih snaga i zatvaranje prijelaza preko Drave u dubini te oblasti imalo je i svoje vano vojniko znaenje. Postojala je opasnost da se na vrijeme ne stigne u Celovec i da se na vrijeme i dobro ne zatvori dravogradski pravac. Povlaei se iz Dravograda, 2. Sercerova brigada uspjela je osloboditi iz dravogradskog faistikog logora nekoliko stotina ratnih i politikih
1 1

Matev Hace ivi kao knjievnik u Sloveniji. Petar Brajevi, general-major JNA u penziji, ivi u Beogradu.

zatvorenika, meu kojima je osim naih ljudi bilo i Rusa, Mongola, Francuza i Maara. 1 Jedan broj tih zatvorenika javio se u partizanske redove. Nastavljajui svoj mar u Koruku, 14. divizija je napala neprijatelja u rnoj. Zauzela je Zerjav 6. maja i nastavila nastupanje prema Zeleznoj Kapli. Tako je 14. udarna slovenska divizija bila prva regularna jedinica antihitlerovske koalicije koja je ula u Koruku, iako su na tom teritoriju u toku NOR-a djelovale jedinice Korukog i dijelovi Lackovog partizanskog odreda. Pojavivi se u Korukoj, 14. divizija je iznenadila Kozake (vlasovce) i ve 7. maja zauzela itaru Ves. Ali 14. SS-njemaka divizija Galizien uspjela se u meuvremenu probiti u Koruku sa zadatkom da sprijei prodor partizanskih snaga u Celovec. Ve 8. maja poslije podne dolo je sa 14. SS-divizijom kod itare Vesi do otre iznenadne i neoekivane borbe, u kojoj je Tomieva brigada imala 11 poginulih drugova, 6 ranjenih i 15 nestalih. Neprijatelj je takoer trpio osjetne gubitke, ali pred nadmonijim snagama brigada se morala iz itare Vesi povui, da bi odmah zatim uspjeno nastupala prema Sina Vesi. Zauzimanjem Sina Vesi zaposjednuti su prijelazi na Dravi, to je otvorilo put za nastupanje prema Velikovcu. Nastupanje prema Velikovcu i Celovcu preuzela je z. Sercerova brigada, a I. Tomieva brigada, drei prijelaze na Dravi kod Sina Vesi, okrenula se veim dijelom svojih snaga prema Pliberku, Dravogradu i dolini Meice, gdje su se kretale velike formacije ustako-domobranske vojske i Nijemaca koje jo nisu kapitulirale. Trinaesta brigada Mirko Brai nastupala je prema Galiciji i Borovlju, takoer vrlo vanim komunikacijskim prelazima preko Drave, odakle se otvara put prema Celovcu i dalje na zapad prema Beljaku. Uplaen za sudbinu Koruke i Celovca, a pod pritiskom austrijskih nacionalista i nacista, koruki gaulajter dr Friedrich Rainer dogovara se sa feldmaralom Albertom Kesselringom o organiziranju obrane Celovca od partizanskog napada da bi se sprijeio njihov ulazak u grad prije Angloamerikanaca. Na brzinu su organizirali obrambene snage u jaini jednog puka i stavili ga pod komandu pukovnika Mengea. Po tome dogovoru, i 14. SS Galizien divizija upuena je prema prijelazima preko Drave, prema Galiciji i Borovlju, tim vanim prilazima Celovcu. Jedinice pukovnika Mengea drale su grad do ulaska britanskih jedinica. Tek poslije njih, tri sata kasnije, ule su u njega 8. maja jedinice Kokrkog i dijelovi Korukog partizanskog odreda. Dne 9. maja stigli su u grad i dijelovi Sercerove brigade, a tek sutradan motorizirani odred IV jugoslavenske armije.
1 Zatvorenici su radili u surovim uslovima na izgradnji elektrine centrale. Iscrpljene zatvorenike gestapovci bi ubijali i bacali u rijeku. Masovna ubojstva vrila su se i 1944, pa i 1945, iako se tada ve znalo da je Hitler nepovratno izgubio rat. Samo iz dravogradskog kotara u toj posljednjoj godini strijeljano je u logoru 85 politikih zatvorenika.

Djelovanje 6. i 11. slovenske NOU brigade Susret s Lhrovim osiguranjem T o k o m aprila 1945. godine 6. brigada Slavko Slander, 11. brigada Milan Zidanek i Kamniko-zasavski partizanski odred kao posebna operativna grupa bili su u svojim akcijama vie orijentirani na pritisak na komunikaciju Zidani Most-Ljubljana, djelujui zajedno sa 7. slovenskim korpusom. Poetkom maja obje ove brigade, Kamniko-zasavski partizanski odred i jedan bataljon Tree brigade K N O J - a dobili su zadatak da spasavaju od ruenja rudnike: Trbovlje, Hrastnik i Zagorje. Za oslobaanje ovog rudarskog bazena bio je formiran i privremeni operativni tab. Jedinice ove operativne grupe uspjele su 5. maja osloboditi rudnik Zagorje. Kod Toplice bilo je zarobljeno o k o 380 neprijateljskih vojnika i 6 oficira, 5. i 6. maja voene su otre borbe za rudnik Zagorje, koji je za dvodnevne borbe bio osloboen. Poslije osloboenja Zagorja javilo se u partizanske redove vie od 250 rudara. Trbovlje i Hrastnik s bliim manjim naseljima 9. su maja oslobodili Kamniko-zasavski partizanski odred i I. bataljon K N O J - a . Po nareenju GSS-a, poetkom maja 1945. godine 6. Slanderova i 1 1 . Zidanekova brigada dobile su zadatak da se takoer upute u Koruku. Ujedinjene pod komandom politkomesara 14. divizije Ivana Dolniara-Janoka, 1 sputale su se obje brigade 8/9. maja prema Zeleznoj Kapli i dalje prema dolini Drave u dubini Koruke. Sputajui se obroncima Menine u Savinjsku dolinu, prednji dijelovi ove nae partizanske grupacije naili su u blizini Radmirja kod Ljubnog na njemaku kolonu od o k o 20 kamiona. Ta kolona, koja se predala bez borbe, bila je bono obezbjeenje glavne kolone u kojoj se kretao tab balkanske grupe armija E na elu s generalom Lhrom, koji je ujedno bio i komandant njemakog jugoistoka. M e u zarobljenim Nijemcima kod Radmirja naao se i jedan njemaki major koji je odmah izjavio da se Lohr povlai pravcem Celje-Slovenj Gradec-Dravograd i da su sve njemake snage zajedno s jugoslavenskim kvislinzima dobile zadatak da prijeu preko jugoslavenske granice u Austriju i da se tamo predaju Angloamerikancima. K a k o je dolo do kontakta taba IV operativne zone s njemakim komandantom jugoistoka, generalom Alexanderom von Lhrom, zatim do pregovora Lohra s politkomesarom 14. divizije Ivanom Dolniarom, kako se Lohr dva puta odluivao na kapitulaciju, kako je pobjegao iz prvog zarobljenitva u kojem se nalazio svega 3 dana i kako je najzad definitivno pao u nae ruke - bit e govora u jednom od slijedeih poglavlja.
1

Ivan Dolniar, general-pukovnik JNA. 305

10

Rat

Akcije pet slovenskih partizanskih odreda (do 9. maja) Kokrki partizanski odred 1 oslobodio je 6. maja 1945. godine 650 zatvorenika iz faistikog logora Begunje. 1 Dosta politikih zatvorenika javilo se u odred, koji je tako narastao na oko 800 boraca. Po osloboenju logora Begunje, Kokrki partizanski odred usmjerio je svoju aktivnost i nastupanje prema Celovcu. Zajedno sa dijelovima Korukog partizanskog odreda, taj je odred oslobodio 7. maja Bistricu v Rou, mjesto dvadesetak kilometara jugozapadno od Celovca. Poslije dvosatne borbe s Nijemcima prekinute su bile komunikacije koje vode prema Beljaku, Celovcu i Velikovcu. T u , u Bistrici v Rou, u tvornici akumulatora, odred je oslobodio oko 150 zatvorenika Francuza koji su tu radili prinudno. Interesantno je napomenuti da je od zatvorenika francuske nacionalnosti iz konclogora Ljubelj i manjeg broja osloboenih iz uporita Bistrica v Rou formirana francuska brigada pod imenom Liberte. Komandant brigade bio je Francuz Maurice Coline. Budui da su jugoslavenske jedinice vodile rat sve do 15. maja, novoformirana francuska partizanska brigada tih posljednjih dana rata vodila je manje akcije i sudjelovala s Kokrkim i Korukim odredom te drugim jedinicama JA u borbama oko Celovca, odnosno Borovlja. Francuska brigada djelovala je 9. maja i u Sercerovoj brigadi prilikom njenog napada na Dobrlu Ves, gdje su se takoer nalazili zarobljenici francuske narodnosti. Interesantno je napomenuti da je jedan osloboeni Francuz postavljen za komandanta zarobljenikog logora u Dobrloj Vesi u kojem su se sada umjesto Francuza nalazili zarobljeni Nijemci. Nastupajui prema Korukoj i Borovlju, Koruki partizanski odred oslobodio je iz logora Ljubelj oko 700 zatoenika, meu kojima je bilo najvie Francuza. Poslije zajednikog uea s Kokrkim odredom u borbama u Bistrici v Rou, Koruki partizanski odred je 8. maja zauzeo Borovlje i Z a h Selah, gdje je poslije viesatnog pukaranja zarobio oko 2.00 Nijemaca. Dijelovi Kokrkog i Korukog partizanskog odreda formirali su u Bistrici v Rou eljezniku kompoziciju i s njom se prebacili u Celovec, uavi u njega 8. maja oko 14 sati, 3 sata iza britanskih tenkova. Dne 9. maja doli su u Celovec i ostali dijelovi Kokrkog odreda i dijelovi
1 Kokrki partizanski odred formiran je jo sredinom 1942. U zavrnim operacijama potinjen je bio IV oper. zoni. Djelovao je izmeu planine Begunjice, Kamnika i Karavanki. * Kroz konclogor Begunje prolo je 12000 zatvorenika, od kojih je najvei broj njih strijeljan kao taoci, a drugi su poslani u druge logore, odakle se veina nikad nije vratila. U taj logor dolazili su najvie zatvorenici iz Gorenjske, Ljubljane i Meike doline. Koruki partizanski odred formiran je ponovno septembra 1944. godine od rasformirane grupe korukih odreda. Djelovao je u irem rajonu Karavanki kao i u dolini Drave u Korukoj i na liniji Celovec-Dravograd.

ercerove brigade. Sutradan, 10. maja, u Celovec je stigao i motorizirani odred 4. jugoslavenske armije. 1 Njemake jedinice koje su bile odreene da brane Celovec nisu dozvoljavale da ih razoruaju partizani koji su iznenada doli vlakom i izlazili iz njega na uenje prisutnih Nijemaca. Oni su se poeli organizirano predavati samo Englezima, ali su ih nai neto kasnije, uprkos smetnjama prisutnih jedinica naih zapadnih saveznika, takoer uspjeno razoruavali. Komandant zone Peter Stante u svom intervjuu povodom 2.5. godinjice revolucije u listu Naa obramba br. 6. od 1970. godine smatra da Kokrki partizanski odred nije potpuno izvrio svoj glavni zadatak to breg prodiranja i zauzimanja Celovca, nego da je izgubio tri dragocjena dana u borbama za osloboenje konclogora Begunje. Po Stanteu, to je bio razlog da su skupa s engleskim jedinicama uli u Celovec. Dr Tone Ferenc u svome lanku tvrdi da je Kokrki partizanski odred postigao oba zadatka: oslobodio zatoenike u Begunju i uao u Celovec istoga dana kada i zapadni saveznici. Po njemu, da je Kokrki odred doao i ranije na izvrenje svog osnovnog zadatka, ne bi mogao bez borbe ui u grad jer ga je branio dobro naoruan Mengeov puk, koji bi najvjerovatnije sprijeio njegov ulazak u grad sve do dolaska Engleza. To prije to je Kokrki partizanski odred bio manji po broju i slabiji po naoruanju i nije raspolagao artiljerijom. Lackov partizanski odred 8 djelovao je na liniji Maribor-Dravograd sjeverno od Drave i Pohorja s osloncem na Kozjak, kao i na dijelu austrijskog teritorija, gdje je uspostavio suradnju s jedinicama Crvene armije. Vrio je diverzije i miniranje komunikacija, a 9. maja uspostavio je komandu mjesta u Oseku i Avreu. Suraujui s prednjim dijelovima 3. jugoslavenske armije i Prekomurske brigade, Lackov partizanski odred preuzeo je po osloboenju Maribora vrenje garnizonske slube u njemu. U tom periodu Kozjanski 3 i Kamniko-zasavski 4 partizanski odredi aktivno su djelovali u neprijateljskoj pozadini na teritoriju sjeverno od
1 U postojeoj literaturi nalaze se izvjesna proturjena tvrenja o tonom datumu ulaska naih i saveznikih jedinica u Celovec. Jedni tvrde da su prve jedinice Kokrkog odreda stigle 9. maja, a drugi 8. maja. Isto tako u nekim materijalima stoji da je motorizirani odred stigao u Celovec prije engleskih motomehaniziranih jedinica. Mislim da su podaci dra Toneta Ferenca u njegovom lanku u spomenutom broju asopisa Naa obramba najtoniji jer govori da su prednji dijelovi Kokrkog odreda stigli u Celovec 8. maja, 3 sata iza engleskih tenkovskih jedinica, jer bi u protivnom specijalni njemaki puk pukovnika Mengea za obranu Celovca sigurno stupio u akciju i ne bi bez borbe pustio u grad partizanske jedinice. U spomenutom lanku takoer se iznosi da je motorizirani odred 4. armije stigao u Celovec 10. maja, to je, po svemu sudei, najvjerovatnije. 1 Lackov partizanski odred formiran je septembra 1944, odnosno preimenovan je od biveg Pohorskog odreda. Djelovao je na teritoriju sjeverno od Pohorja. 1 Kozjanski partizanski odred formiran je u proljee 1944. na irem podruju Kozjanskog i djelovao je naroito na komunikaciji Breice-Zidani Most-Celje. 4 Kamniko-zasavski partizanski odred djelovao je u rudarskom bazenu Zasavja na komunikacijama Zidani Most-Ljubljana, Zidani Most-Celje, Celje-Tuhinjska dolina. (Podaci dati u ovim i ranijim fusnotama, a koje se odnose na partizanske odrede, uzeti

Save (na irem prostoru izmeu Save, Savinje i Sutle), sudjelujui neposrednije s jedinicama z. i i. jugoslavenske armije, koje su nastupale s juga i istoka. Dogaaji do 9. maja u rajonu Celje-Sotanj U povlaenju jakih neprijateljskih grupacija prema sjeverozapadu, rajon Celje-Sotanj igrao je vanu ulogu. Naime tu, u tome rajonu zatekla je obustava II svjetskog rata glavninu neprijateljske kolone: njemake divizije i tab njemakog jugoistoka, glavnu komandu ustako-domobranske vojske s najveim brojem jedinica, crnogorsko-hercegovake etnike i dr. Do Austrije, odnosno do angloamerike okupacione zone, trebalo je neprijateljskoj glavnini prijei u prosjeku jo neto vie od 50 km. Naravno, zaelju kolone preostala je jo koja desetina kilometara vie. Ali ini se da stvar nije bila samo u relativno malom broju preostalih kilometara. Komunikacije su bile veoma zaguene. One nisu mogle da prime nekoliko stotina hiljada vojnika i izbjeglica, ratnu tehniku, kamione, tenkove, artiljeriju, borbena kola, zatim, to je najvanije, bezbroj seljakih vozila koja su ila stihijno i najee bez ikakvog rada. Usput su jo na tim komunikacijama slovenske jedinice ruile osjetljiva mjesta i napadale kolone. Sve je to usporavalo njihov pokret, iako u poetku nae snage na tom prostoru nisu bile tako brojne, jer je tada vei dio brigada i partizanskih odreda IV operativne zone Slovenije bio ve upuen u operaciju oslobaanja Koruke. Vrijeme nije radilo za neprijatelja. Svaki dan, da se ne kae svaki as, zaostajanja i usporavanja kretanja pribliavao im je tri jugoslavenske armije koje su im bile za petama. Postojala je realna mogunost zatvaranja izlaza i obuhvata od strane Tree jugoslavenske armije generala Koste Nada, koja je u suradnji s IV operativnom zonom Slovenije prodirala svojim desnim krilom dolinom Drave, i etvrte jugoslavenske armije generala Petra Drapina, koja je u suradnji sa 7. i 9. slovenskim korpusom iz Slovenskog primorja i Trsta nadirala s jugozapadne strane prema Korukoj. Okruenje neprijatelja i njegovo zarobljavanje bilo je svakim danom sve blie stvarnosti; neprijatelj je to mogao djelomino izbjei samo krajnjim ubrzanjem mara i probijanjem naih poloaja na Dravi. Neprijatelj koji je izgubio rat, ali se poto-poto eli izvui iz zemlje i predati Englezima i Amerikancima, naao se u vrlo nezavidnoj situaciji, koja se iz dana u dan, iz asa u as, sve vie pogoravala. Tee je bilo prijei onih jo nekoliko desetina preostalih kilometara nego sva do sada prijeena rastojanja od linije povlaenja ispred Zagreba. U odnosu na datu situaciju i neizvjesnost koja je vladala, i zapadno-saveznike snage relativno su kasno izbile na jugoslavensko-austrijsku granicu.
su iz lanka generala Petra Brajevia etvrta operativna zona u zavrnim operaci jama, Vojno-istorijski glasnik br. 3, 1964. godine).

Usporedno s tim negativnim faktorima, neprijatelju je ilo na ruku to to u tajerskoj uslijed njegova odlaska u Koruku nije bilo dovoljno naih jaih snaga. Isto tako ila mu je na ruku i naa nedovoljna i nejednaka obavijetenost o stanju neprijateljske glavne kolone, posebno o stanju i broju kvislinkih formacija. Z b o g toga su snage npr. 3. jugoslavenske armije, koja je svojim desnim krilom nastupala dolinom Drave, zatvorile s izvjesnim zakanjenjem poloaj u rajonu Dravograd-Pliberk-Poljana. To na sreu nije imalo teih i veih posljedica, jer su se na tome dijelu fronta nalazili i drali poloaje dijelovi IV operativne zone. Iako su to bile manje snage, one su odigrale pozitivnu ulogu zadravanja neprijatelja. Ubrzo su pristigle prethodnice III jugoslavenske armije. Povoljna okolnost bila je i to to ni sam neprijatelj nije uspio na vrijeme izvriti potrebno prikupljanje i pripremu za raniji proboj. Svi ti faktori uvjetovali su pristizanje naih jaih snaga u posljednjem trenutku: 51. vojvoanske divizije, dva bataljona 6. brigade 36. divizije, dijelova Tomieve brigade, koje su uspjeno zatvorile dravogradski pravac, jedini povoljan izlaz iz zemlje. Iako je bitka za vrijeme i za nas predstavljala vaan faktor naeg ratnog uspjeha, iako su tada prednji dijelovi naih triju armija bili udaljeni od glavnine neprijatelja u rajonu Celja skoro dva dana mara, mi smo na kraju tu bitku dobili. Sedam do osam divizija naih triju armija napredovalo je prema rajonu Celja, koji su 9. maja oslobodile jedinice IV operativne zone. Ali uslijed nedovoljnosti naih snaga jake su neprijateljske kolone kroz njega i dalje prolazile i urile prema Dravogradu. Tek 12. maja u zoru stie u Celje 11. divizija, a 5. divizija (obje iz I armije) dolazi istog dana uveer. U toku 12. maja u iri rajon Celja stie i 16. divizija (III armija). Ostalih nekoliko divizija bilo je u podilaenju i pribliile su se Celjskoj dolini. One su nastavile i ubrzale razoruanje njemakih snaga koje su ve dijelovi jedinica IV operativne zone s Narodnom zatitom otpoeli djelomino razoruavati na bazi sporazuma o kapitulaciji i prvoj odluci generala Lohra od 9. maja. S obzirom na to da je 14. divizija djelovala na teritoriju Koruke, na prilazima Celjskoj dolini nalazile su se prvog dana kapitulacije Njemake samo 6. i II. slovenska brigada, Kozjanski partizanski odred, jedan bataljon Kamniko-zasavskog partizanskog odreda te dijelovi jedinica KNOJ-a i Narodne zatite. Sve u svemu, 4-5 tisua prisutnih boraca u tajerskoj nije moglo razoruati preko 200 000 Nijemaca, vlasovaca ustaa, domobrana, etnika, nedievaca i dr. Osim toga kod razliitih neprijateljskih formacija (naroito ustaa, Kozaka i esesovca) postojali su razliiti razlozi za izbjegavanje predaje i nastavljanje borbe sve do probijanja izvan granice nae zemlje. Ta heterogenost neprijateljskog sastava oteavala je organiziranu predaju, jer je u tim asovima kapitulacije, dezorganizacije i demoralizacije nedostajala kod neprijatelja jedinstvena komanda.

U iskljuivoj otvorenoj i neravnoj borbi s viestruko nadmonijim neprijateljem, koji je svojim veim dijelom teio da se poto-poto doepa inozemstva, nije se mogao oekivati neki znaajniji uspjeh. Stab IV operativne zone, procijenivi realno situaciju, donosi najcjelishodniju odluku. Politkomesar i naelnik taba zone pristupaju pregovorima i nastoje privoliti najstarijeg komandanta svih snaga, generala Alexandera von Lohra, da naredi kapitulaciju svih nacistikih snaga i njihovih kolaboracionista u Jugoslaviji. Ukoliko neprijatelj ne pristane na bezuvjetnu kapitulaciju i produi akcije, ne preostaje nita drugo nego stupiti sa svim raspoloivim snagama u napad na neprijateljske kolone i na ruenje komunikacija. Na taj nain treba, ako nita drugo, neprijatelja maksimalno zadrati i pruiti mogunost pristizanja desetini jugoslavenskih divizija, koje ga frontalno gone. Ta procjena situacije pokazala se potpuno pravilnom. Zadatak koji je proizaao iz te procjene preostali je dio taba zone izvrio u datoj situaciji na najbolji nain. Po odlasku komandanta zone Stantea i pomonika naelnika taba Primoia, preostali dio taba IV zone sa svojim zatitnim bataljonom siao je s Ravna (Kristanove kmetije) i 8. maja preao u Topolicu, mjesto etiri kilometara sjeveroistono od otanja. T a k o se u tim presudnim trenucima teite momentalno prenijelo u rajon otanja, u blizini kojeg su se nala dva najstarija protivnika taba. Lhrov tab nalazio se u Polzeli svega petnaestak kilometara od Topolice, komandnog mjesta taba zone. Nijemci se u dobroj mjeri nisu mislili predavati, a ustae i etnici jo manje. Neprijateljske kolone produavale su svoja kretanja od Celja prema sjeveru u pravcu Sotanj-Slovenjgradec-Dravograd. Uslijed spomenute velike zaguenosti komunikacija i naih mjestiminih akcija na njima, one su se kretale vrlo sporo. Osjetivi da se neprijatelj izvlai prema sjeveru, tab zone odmah nakon pristizanja u Topolicu naredio je svome zatitnom bataljonu da zaposjedne cestu neposredno iznad otanja, prema sjeveroistoku na raskrsnici putova u Duimirju. Poto na poziv naih boraca njemaka kolona koja je izlazila iz grada nije htjela stati, zatitni bataljon je jakom vatrom zaustavio njezino kretanje. Dolo je do okraja. Neprijateljski prednji dijelovi poeli su se predavati. Ali njemaka komanda nije imala namjeru da svoju jedinicu preda. Ona je iz dubine svoje kolone zabacila naima iza lea svoje nove snage i izvrila sinhronizirani napad na nae poloaje, te je pod tim pritiskom zatitni bataljon bio prisiljen da se povue. Poslije toga neprijateljska kolona ubrzano je nastavila kretanje prema sjeveru. Uznemirenje je svuda bilo veliko. Neprijatelj je na komunikaciji i oko nje ostavio u Duimirju oko 120 mrtvih i ranjenih. Izlaz se traio obostrano u pregovorima. Z b o g nedovoljnosti naih snaga trebalo se na predstojeim pregovorima posluiti i ratnim lukavstvom.

Prvi

kontakt

komandantom

jugoistoka

generalom

Lhrom

Stab zone nije imao radio-vezu sa 6. Slanderovom i II. Zidanekovom brigadom, koje su se u tom momentu nalazile u Savinjskoj dolini, te nije mogao odmah narediti njihovu akciju na ovome odsjeku neprijateljskog povlaenja. Pri ruci su imali samo zatitni bataljon, neke manje jedinice KNOJ-a i Narodne zatite. U toj je situaciji tab zone reagirao adekvatno. Zatraio je pregovore s najstarijom njemakom komandom, kojoj su - kako se poslije ispostavilo - iz viestrukih razloga pregovori takoer veoma odgovarali. Prvo, da bi utvrdila broj naih snaga u neposrednoj blizini, a drugo, da bi dok se pregovara dobila na vremenu za prikupljanje i nastavak neometanog mara prema granici. Poto je II svjetski rat zvanino prestao, tab zone je prije nego to je pristupio pregovorima napisao nou 8/9. maja letak u kojem se pozivaju njemaki vojnici i starjeine da se predaju naoj vojsci. U letku se objanjavalo da nema nikakve razlike ako se predaju nama ili zapadnim saveznicima, da smo priznata vojska antifaistike koalicije koja e se u tretmanu ratnih zarobljenika pridravati meunarodnog ratnog prava itd. Leci su razaslati svim naim terenskim organizacijama, obavjetajnim centrima i jedinicama koje su ih ostavljale po raznim raskrsnicama i punktovima putova kuda su prolazile njemake i satelitske kolone. Cilj je prije svega bio da se njemake snage predaju juno od Drave i Karavanki. Sutradan, 9. maja, oko 6,40 sati u otanj su otili naelnik taba zone Petar Brajevi, naelnik slube bezbjednosti Tone Turnher i Herman Slami-Urh, pomonik efa operativnog centra koji je vozio motocikl s prikolicom. Na raskrsnici komunikacija na ulazu u otanj, gdje se bila zaustavila jaka njemaka kolona, zahtijevali su od najstarije njemake komande da poalje svoje predstavnike radi pregovora o predaji njemake vojske koja se u momentu kapitulacije Njemake nala na teritoriju tajerske. Njemaki oficir kojem smo saopili na zahtjev brzo je to prenio tabu svoje divizije koji se takoer nalazio u spomenutoj koloni u otanju. Ubrzo je u otanj pristigao i politkomesar Hace s preostalim dijelom taba, kao i ostalim dijelom zatitnog bataljona. Stab njemake divizije traio je preko svoje radio-stanice odobrenje od generala Lohra da moe poslati svoje parlamentarne delegate na pregovore s partizanskim tabom, koji se pojavio u otanju. Uskoro su dola dvojica parlamentaraca sa svim ovlatenjima. U ime taba zone na pregovorima je istupio naelnik taba Petar Brajevi ovim rijeima: Nae brigade zaposjele su sve poloaje pored komunikacija od otanja do Dravograda. Zahtijevali smo pomo od partizanske i saveznike avijacije koja e bombardirati vau kolonu ukoliko ne pristanete na bezuvjetnu kapitulaciju. U toku noi radio je javio da je zakljueno primirje i da je potpisana bezuslovna kapitulacija Njemake, koja je stupila na snagu 8. maja u 23 sata. Vae su snage jutros rano vodile borbe na svom podruju, a to znai krenje potpisane kapitulacije. Vae jedinice,

znai, nee da se predaju. Zahtijevam u ime taba IV operativne zone Slovenije, koji je najstariji tab na teritoriju tajerske i Koruke, da prenesete zahtjev vaoj najvioj komandi da odmah, bez mnogo razmiljanja, naredi kapitulaciju vaih oruanih snaga na ovom teritoriju i da one poloe oruje pred jedinicama Jugoslavenske armije. 1 U stvari tu, na licu mjesta, bio je prisutan samo zatitni bataljon zone. Slanderova i Zidanekova brigada marirale su u to vrijeme s Menine planine u Gornjosavinjsku dolinu i s njima tab zone nije imao direktnu radio-vezu nego samo tab 14. divizije, u sastavu koje su se te brigade i nalazile. Njemaki parlamentarci odgovorili su da se u njihovoj koloni u rajonu Braslove nalazi tab komandanta njemakih snaga jugoistoka, generala armije Lohra, i da je njihova divizija dobila zadatak da se povue preko jugoslavensko-austrijske granice te da se tamo preda Angloamerikancima. Izjavili su da e radiofonskim putem prenijeti na zahtjev generalu Lhru. Razgovor je brzo zavren. Parlamentarci su se brzo vratili iz svoga taba divizije i izvijestili da su obavijestili Lohra o naem zahtjevu. T o m prilikom parlamentarci su istakli da je general Lohr dobio od feldmaraJa Kesselringa nareenje (a ovaj od novog efa drave Dnitza) da se njemake snag iz Jugoslavije povuku preko granice u Austriju i tamo predaju Englezima i Amerikancima. Oni su tada izjavili da se s time sloio i maral Tito. Najzad su istupHi s molbom generala Lohra da tab zone prieka tri sata, koliko je potrebno da general Lohr dobije odgovor na poslatu depeu svojoj vrhovnoj komandi. Tada je reeno da je Lohr izdao nareenje svim svojim jedinicama da obustave daljnji pokret do dobijanja spomenutog odgovora vrhovne komande. Odgovor Lhrovog taba da valja ekati 3 sata unio je uznemirenje u tab nae IV zone. Ukoliko se bude toliko ekalo, Nijemci e lako saznati da smo se posluili ratnim lukavstvom. Jer naih jaih snaga pored komunikacija nema. Nae 6. i 11. brigada jo su dosta udaljene i s njima tab zone nije imao veze. Kasnija izjava naelnika Lhrovog taba, generala Schmidta, potvrdila je pretpostavke da njihov tab nije znao situaciju u zoni pokreta odstupajue neprijateljske kolone. Poslije kraeg konzultiranja odlueno je da se Nijemcima postavi novi ultimativni zahtjev da se u to kraem roku predaju naim snagama. Ponovno je Petar Brajevi istupio pred tabom zone. Ponovno je iznio situaciju u kojoj se Nijemci nalaze, iznijevi da smo ve od nae i saveznike avijacije traili da se pripreme za bombardiranje njemake kolone i da emo naknadno, ukoliko se u najbrem roku ne predaju, poslati toke i rajone za bombardiranje. Sve je to potvrivao i prisutni predstavnik angloamerike misije koji se nalazio pri tabu zone.
1 Citirano iz rukopisa P. Brajevia koji je objavljen u mariborskom listu Veer 9. jula 1970. nastavak br. j.

Istaknuto je i to da nije tono da se maral Tito suglasio s njihovim odstupanjem u Austriju nego, naprotiv, da su dobili nareenje od jugoslavenskog generaltaba i Glavnog taba Slovenije da se njemake jedinice moraju na ovom teritoriju bezuvjetno predati jedinicama JA. Od generala Lohra trai se odluka o bezuvjetnoj kapitulaciji u roku od io minuta od prijema ovog naeg novog zahtjeva. Njemaki parlamentarci odmah su se vratili i radiofonskim putem prenijeli na ultimatum. Poslije ne tako dugog ekanja njemaki parlamentarci su nas izvijestili da je general Lohr pristao da izda nareenje o predaji Nijemaca jedinicama JA. Tonost te Lhrove odluke odmah je potvrdio tab njemake divizije u otanju, po nareenju kojeg su Nijemci ubrzo otpoeli s predajom oruja. Sve se to deava 9. maja negdje do 10 sati. U Brajevievom rukopisu (nastavak br. 53) govori se da su njemaki oficira teka srca ispunili tu Lhrovu naredbu. Pojedini oficiri predlagali su komandi njemake divizije da izvre proboj naih poloaja jer za to imaju dovoljno tenkova i artiljerije. Nezadovoljne oficire prekinuo je njemaki komandant divizije koji je izjavio da se odluka generala Lohra 0 predaji mora izvriti, premda teka srca. Razoruavanje njemakih jedinica vrio je zatitni bataljon i organi taba zone. Formirana je komanda mjesta otanj. Na elo je postavljen porunik Kolumbo. Izvrena je mobilizacija ljudstva na terenu otanja 1 Velenja. Ojaan je zatitni bataljon i formirane su nove jedinice. Formirani su privremeni logori za njemake zarobljenike, broj kojih je stalno rastao. U to vrijeme iz Celja (9. maja) naiao je oklopni vlak s njemakom posadom i vojnom opremom. Borci zatitnog bataljona zaustavili su ga na eljeznikoj stanici otanj, razoruali posadu i zaplijenili opremu. Prilikom razoruavanja njemake divizije u otanju nai borci zaplijenili su svu ratnu opremu, pa prema tome i njemaku radio-stanicu pomou koje je komandant njemake divizije odravao radio-vezu sa tabom generala Lohra. Gubljenje radio-veze s njemakom divizijom znailo je gubljenje Lhrove veze sa tabom IV operativne zone Slovenije. To je izazvalo u Lhru uznemirenost i neizvjesnost. Lohr je samoinicijativno pokuavao da uhvati vezu s naim najbliim jedinicama. Videi da se ne pribliavaju neke nae vee jedinice, Lohr je vjerovatno posumnjao da emo ga bombardirati iz zraka. alje prema naim jedinicama jednog svog majora s pismom. Iako je ranije preko radio-stanice izjavio da pristaje na bezuslovnu kapitulaciju, u svome pismu ponovno istie da bi bilo najbolje da njegove snage napuste teritorij Jugoslavije i da se predaju zapadnim saveznicima. Ve 9. maja oko 1 0 - 1 1 sati primio je politkomesar 14. divizije Ivan Dolniar od Lohra pismo u kojem poziva predstavnika Titove vojske na

razgovore u Braslovau. 1 Naavi se u nejasnom poloaju, Lohr je htio da sazna gdje se nalaze nae snage i kolike su jaine. Njegov cilj je bio da stvori potrebno vrijeme da bi se uspjeno sa svojom vojskom probio u Austriju. Dne 9. maja primio je tab zone, kako navodi Brajevi, izvjetaj obavjetajnih organa da ustake jedinice pale neke kue u okolini Celja i prijete da e zapaliti itav grad ukoliko im se ne dade odobrenje za nesmetani prelaz u Austriju. U takvoj situaciji Hace i Brajevi krenuli su u Celje. S njima je poao i Dolniar. Cesta od otanja do Celja bila je zatrpana motornim vozilima, tenkovima, topovima, kolima, dvokolicama, biciklima i dr. Uz velike tekoe probijali su se putnikim automobilima, koji su bili zaplijenjeni od Nijemaca. Na automobilima su bile nacionalne zastave s petokrakom zvijezdom. Na cesti izmeu Polzele i Celja sreli su manju, nesreenu etniku kolonu, koja se kretala pored njemakih kolona prema otanju. Brajevi je stao i naredio svom pratiocu i nekolicini drugih partizana da zaustave i pokupe ovu etniku grupu. Bilo je oko 300 skupljenih etnika i izbjeglica. U svojim sjeanjima Brajevi podrobno opisuje taj susret i dijalog s etnikim voama. Na njegovo pitanje odakle su i kuda idu odgovorili su da su crnogorsko-bokeljski-hercegovaki etnici i da su njihovog komandanta ustae izdajniki ubile. Na Brajevievu primjedbu kako to da su ustae ubile njihovog komandanta kada su oni, etnici, suraivali s ustaama, Nijemcima i drugim neprijateljima nae zemlje, da se, eto, i sada, kada je rat zvanino zavren, zajedno s njima povlae iz svoje zemlje, jedan otresitiji etnik odgovorio je da se oni, etnici, samostalno povlae, da su oni od svojih starjeina izdani, da su crnogorski i hercegovaki partizani mnogo stroi i drukiji od ostalih i da su se oni morali protiv njih boriti. Uslijedila je, naravno, Brajevieva replika na takva etnika rezoniranja. Brajevi je objanjavao da svi partizani Jugoslavije imaju jedinstvene zadatke i ciljeve i da podjednako u svakom kraju nae zemlje tuku okupatore i njihove domae pomagae. Na kraju je rekao da je on Crnogorac i naelnik taba najstarije partizanske komande na ovom teritoriju, da je danas u njegovom tabu general Lohr potpisao bezuslovnu kapitulaciju njemakih oruanih snaga i da to vai za sve, pa i za njih, etnike, i da oni moraju predati oruje organima narodne vlasti i jedinicama Narodne zatite te pripadnicima jedinica JA koji e ubrzo stii. etnika grupa bila je uznemirena. Dosta ih je bilo spremnih da odmah predaju oruje, ali su neki negodovali i traili da se kree dalje. Izbjeglice civili najvie se nisu slagali s takvim izjavama nekih bradonja iz svoje kolone koji su traili da se ne preda oruje i nastavi pokret. Dok je Brajevi jo govorio, iz grupe etnika i izbjeglica izale su dvije djevojke
1

Petar Brajevi, isto djelo, nastavak br. 53.

i povikale: Gle! To je Petar! Petre, pomagaj! Nita nismo skrivile jer nas je ovamo dovela etnika i njemaka propaganda. Bile su to dvije djevojke iz Brajevievog rodnog sela.1 Hace, Brajevi i ostali stigli su 9. maja popodne u Celje. Tamo su nali predstavnike tabova Kozjanskog i Kamniko-zasavskog partizanskog odreda. U gradu su se nalazile manje snage Kozjanskog odreda i I. bataljona KNOJ-a. Jedan bataljon Kamniko-zasavskog odreda bio je na poloajima empeter-Latkova vas. Drugovima koji su bili odreeni da rade u komandi mjesta date su direktive da to prije i to bolje organiziraju komandu i mobiliziraju ljudstvo te formiraju nove jedinice, da uspostave u gradu red i sigurnost graana, da osiguraju vane objekte od unitenja itd. U Celju su razgovarali i s Milicom Gabrovec-Lenkom, sekretarom kotarskog (okrajnog) odbora OF i mjesnog komiteta KP, i drugim politikim rukovodiocima i aktivistima koji su, uspostavljajui narodnu vlast, suraivali s jedinicama JA. Svima njima je saopeno da su Slanderova i Zidanekova brigada dobile nareenje da ve sutra 10. maja stignu u Celje. Pojavom tih dviju brigada situacija se u Celju znatno poboljala. Sprijeeno je divljanje ustaa i ostvarenje njihovih prijetnji. Ustae su bile prisiljene da se to prije povuku iz grada.

ustaama

je

ilo

teze

U prvim kontaktima s Nijemcima i Lhrovim tabom isticalo se da e biti tekoa s predajom ustaa. I zaista se tako i desilo. S ustako-domobranskom vojskom tukli smo se do posljednjeg dana, punih 7 dana nakon slubene objave kapitulacije Njemake. Radi boljeg uvida u situaciju i atmosferu oko pregovora, u svome rukopisu Brajevi istie dio teksta iz zapisa Martina Klaniara Nande, tadanjeg sekretara komiteta KP za Celje i komandanta mjesta Celja. U tome zapisu, obavljenom jo 10.10. 1948, Nanda pie da su 9. maja u 8 sati izjutra Nijemci imali namjeru da miniraju industrijske i druge znaajnije objekte u Celju, ali su poslije pregovora od toga odustali. U svom zapisu Nanda istie da se s Nijemcima mnogo lake pregovaralo nego s ustaama, koje su u grad dole preko Kozjanskog i Vojnika. Ustaka se komanda jo 7. maja uselila u celjski magistrat. Istie se da su bili surovi, drski, naroito prema partizankama koje su dole s Nandom (Slava, Staa i Milena). One su se morale skloniti ispred zgrade. Do pregovora s ustaama dolo je u zgradi magistrata. U naoj delegaciji osim Nande bili su: pomonik politkomesara Kamniko-zasavskog odreda Cveto Vidovi, lan kotarskog komiteta KP i sekretar OF Milica
1 Brajevieva izjava pomogla je odreenom broju izbjeglica iz etnike kolone koji se u toku NOR-a nisu kompromitirali da se vrate svojim kuama u Crnu Goru. Po povratku u svoj rodni kraj spomenute djevojke su izvijestile Petrovu majku da joj je sin iv i zdrav, to ona nekoliko godina rata nije znala.

Grabovec-Lenka, zatim jo neki drugovi iz O Z N E . U Celju tada nije bilo naih jaih snaga i pregovorima se htjelo dobiti bar na vremenu. U Celju se nalazio samo po jedan bataljon iz Kamniko-zasavskog i Kozjanskog partizanskog odreda, dio bataljona 3. brigade KNOJ-a, zatim neto oruanih grupa Narodne zatite, novomobilizirane strae i politiki aktivisti. Ustaki pukovnik je na pregovorima govorio: Gospodo partizani! A k o ne izdate svojim jedinicama zapovijest da nas puste da nesmetano odemo u Austriju, mi smo spremni da nastavimo borbe. Zatim je zamolio prisutne pregovarae da pogledaju kroz prozor na trg gdje su ustae plesale i pjevale oko zapaljene vatre. Taj spektakl organizirali su ustaki rukovodioci da bi partizanske pregovarae impresionirali moralom svoje vojske i njenom spremnou da se i dalje bori. Kod Stora su nae snage zaprijeile i presjekle put jednoj neprijateljskoj koloni za Celje. Dok su se dijelovi jedne njemake divizije predavali, jedna ustaka bojna probila se borbom u grad. Stalno su pristizali i prijetili da e, ukoliko ih ne pustimo da se mirno povuku ka granici, zapaliti Celje. Naravno sve te pretnje, lukavstva i verbalna dodvoravanja kako su slovenski partizani kulturniji od partizana iz Hrvatske nisu im na kraju pomogla. Iako su izali iz Celja i u dolini Mislinje i Drave vodili s naim snagama otre borbe, morali su ipak malo dalje prema granici kapitulirati. (O tome e kasnije u narednim poglavljima detaljnije biti rijei.)
Borbe slovenskih jedinica poslije 9. maja

Sto je vrijeme vie odmicalo, postajalo je sve jasnije da s ustaama nee biti lako, da se i borbe s njima, umjesto da se smiruju, sve vie razbuktavaju. Trebalo je jo ginuti i davati svoju krv da bi neprijatelj konano bio satrven. Dne 9. maja dolo je do estokih okraja s ustakim kolonama kod Trbovlja, Hrastnika i Lakog, u kojima je palo 25 boraca Kamniko-zasavskog partizanskog odreda. Ustae se iz straha od odgovornosti za ratne zloine nikako nisu htjele predavati i svakako su se htjele probiti preko granice na Zapad. Tako se mogu objasniti estina borbe i rtve koje smo morali davati jo punih 7 dana poslije proglaene kapitulacije Njemake i obustave rata. U trenucima dok su se s ustaama vodili pregovori u Celju i kad su oni prijetili da e zapaliti grad, u Celje je upao jedan bataljon 3. brigade KNOJ-a, a iz Maribora je hitno prebaen vlakom do eljeznike stanice Ponikve jedan bataljon Prekomurske partizanske brigade. T a j se bataljon u Grobelnom sukobio s jakom grupom ustaa koja je brojala oko 3000 ljudi. Zahvaljujui svojoj nesrazmjerno velikoj brojanoj premoi, ustaka grupacija prisilila je bataljon da se povue u pravcu Store-Celje prema Poljanama. Po dolasku u Celje ovaj je bataljon razoruavao Nijemce i manji broj Kozaka, kao i neto manji dio ustako-domobranske vojske.

Kasnije je taj bataljon osiguravao zarobljeniki logor i skupljao ratni materijal. esta Slanderova i II. Zidanekova brigada imale su zadatak da djeluju u Savinjskoj dolini i da zajedno s Kamniko-zasavskim partizanskim odredom krenu prema Korukoj. Uslijed zakrenosti komunikacija, ove su brigade morale da se okrenu prema Celju i Dravogradu. U tom pokretu 6. brigada razoruala je 10. maja oko 2000 Nijemaca koji su dolazili iz Celja. Na putu za Celje, u Mozirju i Braslovai, zarobili su jo 3000 Nijemaca iz 91. njemakog korpusa i zaplijenili 40 topova i oko 200 motornih vozila. Zbog prisustva jakih snaga neprijatelja u gradu, 6. Slanderova brigada zadrala se u rajonu Celja do 12. maja drei istono od grada odreene poloaje protiv ustaa koje su bile u borbenom poretku i nisu pokazivale namjeru ni elju da se predaju. U Teherju je eksplodirao neprijateljski oklopni vlak s municijom, kojom je prilikom nastala kod ustaa panika. T o m je prilikom ranjeno dosta neprijateljskih vojnika. Tada je 6. brigada uspjela zarobiti oko 300 ustaa. Ostali dio ustako-domobranske formacije promijenio je pravac i krenuo prema Vojniku. U Celju i okolini 6. Slanderova brigada razoruala je od 10. do 12. maja jake snage 91. njemakog korpusa, meu kojima je bilo i neto talijanskih vojnika, oko 2200 ustako-domobranskih vojnika i 1000 Rupnikovih domobranaca. Nijemci su se masovnije poeli predavati tek poslije potpisivanja kapitulacije od strane njemakog komandanta Balkana, generala Lohra, u tabu IV operativne zone Slovenije u Topolici. Tom je prilikom 6. brigada zaplijenila dosta ratnog materijala, izmeu ostalog i 10 tenkova. Dijelovi 11. Zidanekove brigade sreli su 10. maja jau ustako-domobransku kolonu koja se pojavila u rajonu Ljubnog prema Konjikom vrhu. Kakva je bila atmosfera i zategnutost s ustaama, dobro ilustrira isjeak iz Brajevievog rukopisa (nastavak br. 30): . . . Nemojte pucati, pa neemo ni mi, vikao je izdaleka ustaki pukovnik - pie jedan od uesnika dogaaja, Ivan Jan. Nismo mi odgovarali, ekali smo da nam se priblie. Htjeli smo vas pitati za najblii put za K o r u k u . . . Mi imamo nareenje da se tamo to prije prebacimo. O k o nas se prikupljaju ostali borci i kamioni. S jednim od narednih kamiona doao je i komandant 2. bataljona Vojko. Gdje mislite ii, to bismo rado znali! Odloite oruje, odluno ree Vojko i izvadi iz futrole svoj pitolj. Poloaj je napet. Ustaka kolona poela se prikupljati prema cesti s uperenim orujem. Ima nas 10 puta vie od vas, samo ponite! Mi oruje ne damo! - otpoe ustaki pukovnik. Mi emo, drugovi, prije njih u Koruku i tamo emo ih dobiti sve, ne gubimo vrijeme - ree V o j k o . . .

ULAZ U AUSTRIJU BIO JE ZATVOREN

Ulazak

Maribor.

Zaposjedanje

Dravograda

U Ptuj je zajedno s 28. pukom 16. bugarske divizije ula 8. maja i naa Prekomurska partizanska brigada, koja je dola iz Ljutomera. Bugari su doli od Ormoa i htjeli su u Ptuju uspostaviti svoju vlast. Dolo je do oruanog incidenta kada je jedna pijana grupa bugarskih vojnika napala jednu nau enu s djetetom. Dan kasnije u Ptuj su ule jedinice 51. jugoslavenske divizije, i Bugari su morali tada u svome ponaanju i pretenzijama zauzeti razumniji stav. Poto se 2. njemaka motomehanizirana armija (22. kozaki i 68. korpus) na vrijeme odlijepila od Bugara i povukla u Austriju, I bugarska armija nala se u praznom prostoru i ula u zonu 3. jugoslavenske armije i bez borbe ula u Ptuj i Maribor. To mijeanje Bugara najvie je osjetila 51. divizija, koja je djelovala na krajnjem desnom krilu Tree armije na spoju s bugarskom armijom, i zajedno s njom i dijelovi IV operativne zone u Ptuju, u Mariboru i naroito Dravogradu, o emu ,je ranije bilo rijei. Prekomurska brigada formirana je 7. maja 1945, dan prije ulaska u Ptuj. Pored novomobiliziranog ljudstva, jezgra brigade bila je sastavljena od boraca i kadrova Kozjanskog odreda, koji se u Prekomurje probio preko Hrvatske, a dijelom i preko teritorije Maarske. Jedan dio boraca i kadrova Kozjanskog odreda posluio je kao jezgra i u formiranju Petog bataljona brigade KNOJ-a. U Prekomursku brigadu doli su i slovenski borci i starjeine iz drugih jedinica sa srijemskog fronta. To su bili mahom slovenski partizani koji su ranije bili prinudno iseljeni u Srbiju i druge krajeve izvan Slovenije, a koji su ranije stupili u tamonje partizanske jedinice i stekli ve dosta ratnog iskustva. Pored iskusnog partizanskog kadra iz Kozjanskog odreda, to je bila solidna osnova za uspjeno voenje brigade. Odmah nakon formiranja, brigada je stavljena pod komandu IV operativne zone Slovenije. Iako je bila formirana pred sam kraj rata, u tim dramatinim posljednjim ratnim trenucima Prekomurska brigada je u oskudici drugih snaga odigrala vidnu ulogu. U Maribor je 9. maja zajedno sa Bugarima uao i jedan bataljon Prekomurske brigade, njen artiljerijski divizion, zatim peti

bataljon brigade KNOJ-a, jedinice Narodne zatite, rukovodstvo KP, N O O , OF O Z N E i drugih drutveno-politikih organizacija. Nekoliko sati prije njihovog ulaska, negdje izmeu 8 i 9 sati, na gradskom mostu na Dravi nacisti su ubili nae aktiviste Miroslava Ferjania i Jou Suteria, koji su na mostu vjeali slovensku zastavu. Mineri iz Lackovog partizanskog odreda sprijeili su odvoenje oko 200 lokomotiva i oko 200 vagona iz Maribora. Cim je sutradan, 10. maja, ula u Maribor, 51. vojvoanska divizija preuzela je ulogu komande mjesta. Jedan bataljon Prekomurske brigade upuen je vlakom za Celje zbog tamonje komplicirane situacije s ustaama i borbi koje su se vodile uz smanjeni udio naih jedinica. Prekomurska brigada uputila je takoer jedan svoj bataljon u Dravograd i tamo sa 6. brigadom 36. vojvoanske divizije zatvorila taj pravac. Kakva je pometnja vladala tih dana kod neprijatelja svjedoi i podatak da je 2-3 dana nakon naeg zaposjedanja Maribora na mariborsku eljezniku stanicu stiglo oko 30 vagona ranjenih ustaa i Nijemaca s dosta medicinske opreme i lijekova. Oni nisu znali tko se nalazi u gradu. Kada su se pojavili nai borci, oruana pratnja kompozicije otvorila je na nae vatru. Pratnja je brzo savladana, a ranjenici su smjeteni u bolnicu. Zajedno s Prekomurskom brigadom u Maribor je stigao i general Lado Ambroi, bivi naelnik Glavnog taba Slovenije (lijeio se od ranijeg ranjavanja u Beogradu; i u Mariboru je odreen za predstavnika GSS-a pri tabu 3. jugoslavenske armije). U Maribor je 12. maja stigla Lidija Sen tj ure, lan CK KPS, i naelnik Glavnog taba Slovenije Mile Kilibarda. Politkomesar 14. divizije Ivan Dolniar neto ranije je bio takoer stigao u Maribor. Oni su obavijestili tab 3. jugoslavenske armije o situaciji u tajerskoj, odnosno u rajonu Celje-Sotanj. Koliko god su za tab Tree armije ta obavjetenja bila dragocjena za usmjeravanje daljnjih akcija, sa stanovita operativno-taktike situacije ona su stigla relativno kasno (tab armije stigao je u Maribor tek 12. maja). Nepotrebno zadravanje 51. vojvoanske divizije u Mariboru dva dana i angairanje nekih drugih divizija na drugim zadacima moglo je imati vrlo ozbiljne posljedice. Po mojem tadanjem saznanju, ma koliko tab 3. armije bio dobio obavjetenje o stanju na frontu u rajonu Celje i otanj, vea i podrobnija saznanja o broju i stanju neprijatelja u Mislinjskoj i Mezikoj dolini tab III armije tada nije imao; svakako mu nije bilo poznato da se na komunikaciji Slovenj Gradec-Dravograd-Gutanj nalazilo preko 150 000 neprijateljskih vojnika, to se tek kasnije tono utvrdilo. O tome govori i podatak da je 51. divizija prethodno dobila zadatak zaposjedanja okupacione zone u Austriji. Dobivi nepotpune podatke 0 snazi i kretanju neprijatelja prema Dravogradu, tab 51. divizije bio je prinuen da na svoju ruku i vlastitu odgovornost promijeni svoj zadatak 1 ne pristupi izvrenju nareenja taba svoje armije i ne poe u Austriju nego da s cijelom divizijom zaposjedne sektor Dravograda i zatvori

zajedno s ve postojeim naim snagama izlaz Pavelievoj armiji i preostalim njemakim, kozakim, etnikim i bjelogardijskim jedinicama u Austriji. Stab III jugoslavenske armije, na bazi novih podataka, ubrzo poslije toga odobrava ovaj korak taba svoje divizije i alje sukcesivno nova pojaanja na sektor Dravograda, posveujui mu punu panju. Zadatak 51. divizije bio je olakan prisustvom dvaju bataljona, 6. vojvoanske brigade 36. divizije i jednog bataljona Prekomurske brigade te dvaju bataljona I Tomieve brigade 14. divizije u rajonu Dravograda. Sasvim prirodno, i zaposjedanje prijelaza na Dravi u unutranjosti Koruke, kao i pripravnost i djelovanje 14. slovenske divizije, upotpunjuje sliku borbenog poretka naih snaga u tom dijelu vojnog prostora.

Obavjetenje

posljednji

as

Stigavi 10. maja u Maribor, mislio sam da je to krajnja toka na sjeverozapadu zemlje gdje se u ratnom pohodu treba konano zaustaviti. Kraj rata, eto, doekah u tom lijepom slovenskom gradu. Maribor je razvijen i lijepo ureen grad na Dravi, sav okruen zelenim breuljcima na obroncima Slovenskih gorica. U blizini se prostire umovito Pohorje. Prelaziti bez uobiajene opreznosti, napetosti i straha preko velikog i divnog bijelog kamenog mosta to spaja obale brze Drave u samom centru grada bilo je u svakom sluaju neobino prijatno. T o k o m rata svi su mostovi bili branjeni, minirani, srueni ili tek provizorno popravljeni i krhki. Da bi se preko njih prelo, uvijek se morala prethodno ili nakon prelaska prolijevati krv. Preko svih tih mostova brzo se prelazilo. Najee smo ih ruili, a jo ee rijeku gazili ili se vozili preko nje tronim amcima i skelama, obasipani neprijateljskom vatrom. T o g 10. maja 1945, prvog dana u slobodi - tada smo mislili da je zemlja konano osloboena - prelazio sam ovaj masivni most najmanje dvadeset puta. Stab divizije bio je na desnoj strani Drave u kasarnama. S druge strane nalazi se glavni dio grada. Od mosta poinju velike zgrade, hoteli, kavane, duani malo dalje nalaze se vile i velik uredan park, tako rei u centru grada. Radoznalo sam promatrao ljude, ene i djecu. Da, u tom gradu treba provesti prvi dan i prvo vrijeme po zavretku rata. etiri godine ekalo se na taj dan. Tu, u Mariboru, trebalo je zapravo da se ovjekova linost vrati na svoje pravo mjesto, da se polako prilagodi normalnom mirnodopskom ivotu, u kojem smrt ne ide stalno ukorak sa ivotom. Ovdje je trebalo normalno raditi, redovno spavati i redovno jesti. Kakav je to osjeaj svui se i zaspati u istoj i mekoj postelji, bez opasaa, pitolja i bombi za pojasom, bez izama na nogama! Najzad, dosta s pisanjem i itanjem izvjetaja o mrtvima i ranjenima! Nastupa nov ivot o kojem smo godinama matali jo u akim klupama,

u predahu i odmorima poslije mara ili okraja! Obnova i izgradnja poruene i opustoene zemlje! Od domovine treba stvoriti cvjetni vrt! Zemlju eljeza i elika i zemlju sretnih ljudi! Bili smo mladi. Tada sam imao samo 24 godine. Pobjeda revolucije kao na krilima nosila je nau matu, entuzijazam i volju itave jedne generacije za novim pregnuima. Smatrali smo da se moe postii i nemogue. Bilo je u svemu tome puno romantiarskog zanosa, idealizirane vizije ivota u slobodi, ali jo vie ivotne snage, mladenakog poleta i spremnosti na stvaralaki rad i borbu za novi ivot. Sjeam se kako smo neposredno poslije rata odbijali da primimo nae prve plae! Novac nam nije predstavljao ba nita. Ali sva ta naa matanja i razgovori uskoro su izgubili smisao. Maribor je prestao biti grad naih mirnodopskih snova. Rat je nastavljen! Raniji prodor nae etvrte armije na lijevom krilu jugoslavenskog ratita, prodor u Koruku, osloboenje Trsta, Ljubljane i Zagreba prisililo je gotovo cjelokupne neprijateljske snage u Jugoslaviji da se povlae prema tajerskoj, prema dolini Drave. Gotovo neosjetno one su odbaene prema frontu Tree jugoslavenske armije, u sastavu koje se nalazila i 51. divizija, i prema IV operativnoj zoni. Naa 16. divizija bila je angairana na okruenju i zarobljavanju 21. njemakog korpusa kod Celja, dok je 17. divizija gonila neprijateljsku ustako-domobransku kolonu junim obroncima Pohorja. To su bile oekivane borbe na lijevom krilu armije. Nitko od nas nije znao da se brojna preostala Pavelieva vojska jo uvijek nalazi nerazoruana u zemlji, i to na naem dijelu fronta. Naa vojno-obavjetajna sluba, uza sve napore, nije te promjene otkrila na vrijeme. Ni teritorijalna obavjetajna sluba, a ni druge armije i divizije koje su bile u dodiru s neprijateljem, nisu o toj promjeni nita obavjetavale. Ukoliko su to i obavjetavale, to su bili vie lokalni podaci o neprijatelju na odsjeku fronta pojedinih jedinica. Zahvaljujui takvoj neinformiranosti, naa je divizija, doavi u Maribor, dobila zadatak da vri garnizonsku slubu. Smatrajui da se pred frontom armije nalaze manje i oekivane neprijateljske snage, na borbenoj liniji zadrane su nae manje snage, 16. i 17. divizija, dok je vei dio naih armijskih snaga, 12, 36. i 51. divizija, dobio zadatak da zaposjedne okupacionu zonu u junom dijelu Austrije, teritorij austrijskog dijela tajerske od Graza do jugoslavenske granice na prostoru izmeu sovjetskih i angloamerikih armija. etrdeseta divizija dobila je zadatak da preuzme garnizonsku slubu od 51. divizije u Mariboru. U duhu takve zapovijesti poele su pripreme za pokret. Zadravanje 51. divizije u Mariboru skoro dva dana, dok su se velike neprijateljske grupacije povlaile ka dolini Drave prema Dravogradu radi prebacivanja u Austriju, sreom nije ostavilo tee posljedice. Neprijatelj se i sam teko probijao zahvaljujui nedovoljnom broju preostalih komunikacija za tako veliku vojnu grupaciju. Osim toga, jedinice IV operativne zone razorile su veinu tih komunikacija. Velik broj seljakih kola i izbjeglog civilnog stanovnitva jo je vie poveao zakrenost putova.
21 Rat

321

U pogledu broja i namjera naih snaga u dolini Drave, ni neprijatelju nije bila dovoljno jasna situacija, pa je zato djelovao dosta oprezno i sporo. To nae zakanjenje samo je naim snagama otealo pravovremeno zatvaranje obrua oko neprijatelja. Ono je uinilo da se za kratko vrijeme, koje nam je bilo preostalo do sukoba s neprijateljem, nije mogla temeljitije procijeniti situacija, naroito neprijateljska snaga i namjera na pojedinim pravcima. Zato uvjeti borbe nisu bili sasvim povoljni. Ali i pored tih oteanih uvjeta prolaenja kroz kritinu fazu, naroito 14. maja, uspjelo se krajnjim naporima prisiliti neprijatelja na predaju. Mariborski eljezniari obavijestili su nas da bi, ako im se prui pomo, za nekoliko sati mogli popraviti prugu Maribor-Dravograd. Izdali smo na vlastitu odgovornost hitno nareenje da se 7. i 8. brigada nae divizije (boraki dijelovi) odmah prebace vlakom u rajon Dravograda. im stignu da se poveu s dijelovima 6. brigade nae 36. divizije, koji su se tamo nalazili od prethodne noi, i dijelovima I brigade 14. slovenske divizije i novoformirane Prekomurske brigade. Komoru i pokretne dijelove uputili smo cestom. Naa 12. brigada dobila je zadatak da se iz rajona entilja s granice na rijeci Muri takoer prebaci u rajon Dravograda. Stab divizije izdao je slijedeu zapovijed: STAB 51. DIVIZIJE III JUGOSLAVENSKE ARMIJE Op. broj 569 Dana 12. V 1945. Z A P O V I J E S T SEKCIJA M A R I B O R - D R A V O G R A D (Razmjer 1 : 100 000) SITUACIJA: Veliki broj ustakih zloinaca, s Paveliem na elu, pokuava da se izvue preko Dravograda i za sebe stvori povoljnije uslove predaje te da izbjegne predaju jugoslavenskoj armiji. NAS Z A D A T A K . Preprijeiti put ustakim razbojnicima i unititi ih. N A R E U J E M O :

V I I I VIII BRIGADA

Sa svim svojim borakim dijelovima, dijelom bojne i najnunijim dijelom trupne komore izvrit e pokret vlakom iz Maribora do Dravograda. Po dolasku u Dravograd brigade e se postaviti, i to: VII brigada postavlja se na voritu komunikacija Dravograd, zaposjedajui vrsto okolne poloaje, i to: Tolsti vrh, sjeverno od Gutanja i Otiski vrh, juno od Dravograda; VIII brigada postavlja se na prostoru Kovak i zatvara sve pravce koji dovode s juga.

XII BRIGADA Odmah po prijemu ove zapovijesti izvrit e pokret do Maribora, a odavde po prebacivanju svih ostalih brigada kree vlakom za Dravograd, gdje se postavlja obrazujui divizijsku rezervu. ARTILJERIJSKA BRIGADA Po prebacivanju VII i VIII brigade vri pokret vlakom do Dravograda. Brigadama prvog ealona pridodati pukovska orua za praenje, koja imaju kartenu municiju. Isto tako nastojati da se haubika orua i bacai to prije prebace. II ODSJEK Sa prvim ealonom uputit e izviaku etu za Dravograd. Iz Dravograda izdati jo zadatak najbreg izvianja u svim pravcima radi ustanovljenja gdje se nalazi neprijatelj. VEZA Sef odsjeka za vezu posvetit e najveu brigu da se radio-veze besprijekorno odravaju. Za uspostavu telefonske veze sa tabom VIII brigade koristiti postojeu telefonsku liniju. MJESTA T A B O V A : Stab VIII brigade u Kovak-Poljane. Svi ostali tabovi u Dravogradu. NAPOMENA: Od prvih zarobljenika najhitnije dobiti priznanje gdje se nalazi Paveli s lanovima svoje vlade te poduzeti sve da se isti uhvati iv. Raditi brzo i energino, ne tedei ljudsku snagu. S M R T FAIZMU - S L O B O D A N A R O D U ! Politiki komesar potpukovnik M. Basta DOSTAVLJENO: tabu VII, za vezu. VIII, XII i Artiljerijskoj brigadi, II odsjeku, Odsjeku v. d. Naelnik taba major R. Akrap Komandant pukovnik S. Savi

Obavjetenje koje smo dobili u Mariboru da se Paveli i Maek s cjelokupnom ustakom vladom nalaze u nekoj od primijeenih neprija-

teljskih kolona u ovom djelu Slovenije nije - kako se kasnije pokazalo - bilo tono. Paveli i Maek su proli preko Maribora za Austriju 8. maja izmeu iz i 13 sati. U Spielfeld (Austrija) stigli su tek predveer. Ali je tono bilo obavjetenje da je ostao najvei broj onih koji su se za Pavelia borili i da ih je on kukaviki napustio i pobjegao glavom bez obzira. Po povratku u tab II armije s poloaja 16. divizije, komandant Tree armije general Kota Na odmah se sloio s odlukom taba 51. divizije. 1 Bolje upoznat s novonastalom situacijom, brzo je djelovao i poduzeo efikasne mjere da se neprijatelju sprijei nekanjeno izvlaenje iz zemlje. U duhu nove situacije, odmah je izmijenio i dopunio zapovijest br. 301 i izdao jedinicama svoje armije novo nareenje: 51. divizija da odmah krene eljeznicom iz Maribora za Dravograd sa zadatkom da pojaa tamonje snage 6. brigade 3 6. divizije i da zaposjedanjem ovog vanog komunikacionog vora sprijei domaim izdajnikim bandama ustaama i etnicima izlazak iz nae zemlje, po svaku cijenu . . . 17. divizija da iz podruja Slovenske Bistrice odmah krene na prostor sela Maslinje-Selo Doli-Sv. Mohor i dalje k Dravogradu, radi zatvaranja celjskog pravca . . . T o k dogaaja se ubrzao. Pedeset prva divizija svojom glavninom je ve zaposjela rajon Dravograda. etrdeseta divizija Tree armije, u svojstvu armijske rezerve, ubrzo je krenula s podruja Slovenske Bistrice-Pragersko-Polskava za Maribor na mjesto 51. divizije. Glavne snage 16. divizije istono od Celja razoruavale su z i . njemaki korpus. Jedna njena brigada potpomagala je napad nae 17. divizije na liniji Velenje-Sentilj. Trideset esta divizija Tree armije bila je, prema ranijem nareenju, u pokretu prema Lipnici (Leibnitz), a dijelovi njene 6. brigade u rajonu Dravograda doli su u dodir s neprijateljem. Dvanaesta slavonska divizija krenula je prema Grazu. Kasnije je tab nae Tree armije naredio tabu i z . divizije da iz pokreta izdvoji svoju i z . proletersku brigadu i uputi je na dravogradski sektor pod komandu nae 51. divizije. Pojava i z . proleterske brigade u rajonu Pliberka 15. maja, iako nije stupila u borbu, bila je, to e se kasnije vidjeti, znaajna. Pripreme za pokret i popravak eljeznike pruge Maribor-Dravograd bile su zavrene na vrijeme. Tokom i z . maja od rane zore, sukcesivno,
1 Kota Na je danas general armije. Proslavio se u NOR-u kao komandant Operativnog partizanskog taba za Bosansku krajinu; bio je komandant Prvog, a zatim Treeg bosanskog korpusa, komandant Glavnog taba za Vojvodinu i najzad u zavrnim operacijama uspjeno je komandirao Treom jugoslavenskom armijom. Kota spada u red omiljenih ratnih komandanata o kome su borci i u narodu pjevali pjesme. Borio se u panjolskoj i dostigao in kapetana panjolske republikanske armije. Poslije rata nalazio se na visokim vojnim i politikim dunostima. Dugo godina biran je za poslanika Savezne narodne skuptina i lana CK SKJ. Danas je predsjednik SUBNOR-a Jugoslavije.

u kolonama, prevozili su se svi dijelovi 51. divizije s prostora Maribora u rajon Dravograda. Cak je i naa 12. brigada s granice na Muri, sjeverno od Maribora, nou 12/13. maja stigla u rajon Dravograda. Samo dan ranije na sektoru Dravograda nalazila su se dva bataljona 6. brigade 36. divizije nae armije koja su nam omoguila nesmetano zauzimanje poloaja. Dolaskom nae divizije i konanim zauzimanjem predvidenih poloaja nou 12/13. m a i a definitivno je zatvoren, iako ne svuda dovoljno vrst, obru oko neprijateljske grupacije na sjeverozapadu nae zemlje. Komandni dio taba nae divizije stigao je u Dravograd ve 12. maja izjutra.
Zloin bjei na zapadnu stranu

Strah i samo bezumni strah od odgovornosti pred vlastitim narodom goni ustae da oajniki hrle prema zapadu. Bezglavo bjee razni komandanti jedinica koji su se takmiili tko e vie zla nanijeti naim narodima. Bjee razni ustaki funkcioneri i dunostnici, ideolozi i boje sluge koje su nosile kamu i kri, odgovorni za genocid, za stotine hiljada nevinih ljudi koji su nestali s lica zemlje zato to je to htio ustaki pokret, kome je zloin bio hrana i uvjet opstanka za etiri godine rata. Pred njihovom krvoednou blijede slike pokolja barbarskih hordi Dingis-kana i Tamerlana, a zloinake metode inkvizicije bile su samo egrtski zahvati u odnosu na ustake majstore zloina. Ljudska mata, ak i pjesnika vizija Danteovog pakla, prevladana je u usporedbi s onim paklom koji su ustaki suvraeni mozgovi napravili u Jasenovcu i ostalim konclogorima i zatvorima irom Pavelieve nakazne drave. itava su sela u jednom dahu ostala pusta i zbrisana s lica zemlje, a jame, provalije i gudure mogu priati jezive prie nevino poklanih, na smrt muenih i ivih ljudi bacanih u bezdane i utrobu zemlje. Sada bjee to dalje, vjerujui da e ih primiti netko tko uope ne zna ili malo zna o njihovim zloinima, da e se sakriti makar u miju rupu samo da ih ne uhvate osvetnici naroda i borci protiv faistikih zloinaca. Bjeei na Zapad, vode sa sobom svoje obitelji, roake i njihove porodice. Treba povesti to vie stanovnitva da bi mogli prikazati Zapadu kako je i narod s njima. Da, eto, oni nisu obini zlikovci, jer i narod s njima bjei. Ako narod ve bjei, onda, po njihovoj logici, bjei od partizanskih zloina. Logika sinteza bila bi da su zloine inili izazvani zloinima svojih protivnika. Argument za to je bjeanje naroda. Moda e im na Zapadu u poetku vjerovati. Dok se sve to ne objasni, uspjele bi se najodgovornije ustae sakriti i skloniti izvan dohvata ruke pravde. Na alost, za zloin je uvijek bilo sauesnika, spremnih da ga potpomognu a izvrioce prikriju. Izbjegli narod bio je ustaama samo paravan iza kojeg bi se trebalo sakriti u sluaju prijelaza granice i predaje Angloamerikancima. Ukoliko

bi ostali sami ili u manjim grupama, postoji mogunost da ih pohvataju slovenski partizani. M o g u ih Englezi i Amerikanci, kao ratni saveznici partizana, vratiti tako ogoljene i izolirane od vojske i civilnog stanovnitva. Uostalom, zato da ih ne vrate u zemlju gdje su inili zloine kad je njihova N D H , na strani Hitlera, objavila rat Englezima i Amerikancima? Koliko je samo angloamerikih pilota, koji su pali na teren to su ga drale ustae, poubijano ili poslano u njemake logore?! Dok se saveznici sjete svega toga i razmisle o emu je zapravo rije, moe doi do sukoba i konfrontacije izmeu komunizma i zapadnih demokracija. Te se suprotnosti, u svakom sluaju, mogu iskoristiti u spaavanju glava. Kad brod tone, brodolomci se hvataju i za slamku. Ali avaj! Angloamerikanci su jo daleko. Treba savladati slovenski prostor. Treba ogromnu masu vojnika, ratnu tehniku, civilno stanovnitvo i njihova kola pokrenuti u organizirano i brzo povlaenje i bijeg. Tu su jo njemake jedinice, Kozaci, etnici. Sve je to jedan veliki galimatijas koji relativno malen broj komunikacija nije mogao primiti i obezbijediti mu brzo kretanje na Zapad. Oni koji su im bili jako potrebni, iza kojih bi se eventualno mogli skriti - narod - sada im je postao balast i uzrok puevskog kretanja. Ove tekoe su ih koile i muile sve dok partizanske snage nisu zatvorile obru, opkolile ih i tako su uskoro definitivno bile rijeene sve ustake dileme i pekulacije. Ali onako kako to oni nisu predviali i prieljkivali. U toku povlaenja do definitivne predaje Pavelieve vojske 15. maja 1945. dio civilnog stanovnitva odvojio se od ustaa i vratio svojim kuama. Kako je izgledala ta izbjeglika kolona koja je ila trnovitim putem povlaenja preko granice, putem bez nade i ikakve perspektive? O toj koloni poraenih, koloni oaja, sam ustaki ideolog Crljen pie u svojim uspomenama:
Ponedjeljak, ... U Vrapcu sam dvoja seljaka kola da jer su ostali, na ialost, priekao Prosvjetnu bi se barem stariji morali pjeaiti. 7. svibnja1 pronai voziti, bojnu. Uspio sam pripadnici bojne mogli

Poslije Vrapa utonula su naa kola u pravu rijeku arenog mnotva. Zastali smo na nekoj uzvisini, pa sam iziao da promatram kolonu. Dokle mi je oko dopirala naprijed i natrag, crnila se je cesta zakrena vojnicima u manjim i veim postrojbama, civilima obaju spolova i svake dobi, automobilima, kolima, biciklima, motor-kotaima, kamionima, bornim kolima, konjima, ovcama i kravama. Gomila se valjala ne samo glavnom cestom nego je poplavila i sve sporedne puteve i staze. Nije se primjeivala nikakva organizacija unutar te bezline mase, niti se je ona uope mogla zamisliti. Optimizam i panika stopili su se u udnovatu smjesu. Vesela pjesma iz mladenakih grla zamijenila je requiem nad grobovima niza samoubojica, koji su u smrti potraili brzo rjeenje svojoj beznadnosti.
1

Iz Hrvatske revije broj 2-4, 1966.

Pred

no

smo

stigli

na

hrvatsko-njemaku

granicu. umama skupine, sigurnije

Rasulo se mnotvo s ceste po poljima, livadama i panjacima, i istinama. Bojei se samoe, do juer nepoznati ljudi slau se u da uzajamnom pomoi lake odole oekivanim naporima, bre i stignu eljenom, ali nepoznatom cilju.

1 ja se okreem za drutvom. U blizini nemam ni jednog znanca. Seui, doem do pogranikog mosta. S druge strane vie nije Hrvatska. Vraam se, da barem jo jednu no provedem u Hrvatskoj. Sluaj me nanese na zrakoplovnog pukovnika Dala, naeg ljenog viteza s Istonog bojita. Rado prihvaam poziv da se pridruim njegovoj obitelji. Ova se nalazi na kamionu unutar ranog logora nae zrakoplovne skupine na povlaenju. proslavto vee improvizi-

Legostno pod Dalov ator i dugo razgovaramo u mraku. Prilika je da se razgali dua. Ne vidi jasno kamo nas vodi povlaenje, ali on je discipliniran i vjeran iznad svega. Zabrinut je radi raspoloenja meu njegovim drugovima. Neki otvoreno negoduju. Za druge dri da su poli na ovaj put samo da se ne odadu prerano, ali da su zapravo ve na drugoj strani barikade. On e spavati s revolverom pod uzglavljem, to isto savjetuje i meni.1

Poto je dosta vremena izgubljeno, glavni komandant cjelokupne ustake kolone general Mirko Gregori upao je negdje u partizansku zasjedu i nije se pojavljivao. Komandu je preuzeo ustaki general Hereni, poznati ustaki emigrant iz Hercegovine.

Za slovenski

osloboenje partizani

Koruke i poslije

ginuli 9.

su maja

Najvanije neprijateljsko uporite na ulazu u Koruku poslije Dravograda bila je Crna. Poslije napada na Dravograd i na Crnu put u dubinu Koruke gdje ivi slovenski narod - za Velikovec, Celovec i Beljak - bio je otvoren. Koruka je tada bila jedina austrijska provincija gdje se u momentu ulaska 14. slovenske divizije 6. maja 1945. nije nalazila ni jedna druga vojska antifaistike koalicije. Meutim, Koruki partizanski odred djelovao je na teritoriju Koruke u veoma tekim uvjetima i za vrijeme NOR-a. Dne 7. maja 1945. godine vlada DFJ zahtijevala je na osnovu prava samoopredjeljenja od vlada SAD-a, V. Britanije i SSSR-a da se dio Koruke u kojem ive Slovenci prikljui Jugoslaviji. Ti su zahtjevi izraavali
1 Ustaki pukovnik Dal, veliki ratni istonom frontu protiv sovjetskih pilota i istakao i u kozarakoj ofanzivi po svom djeci, enama i starcima, kojih je vie od vrate.

zloinac, istakao se ne samo u borbama na bombardiranju sovjetskih sela ve se takoer krvolotvu prema nedunima i nezatienima, 70000 otjerano u Jasenovac da se nikada ne

tenju stanovnitva tih krajeva koje se borilo za svoju slobodu i ujedinjenje s ostalom slovenskom braom. Naravno, velike sile nisu uvaile zahtjev jugoslavenske vlade jer su imale svoje posebne interese i raune to su ili na tetu ujedinjenja korukih Slovenaca s ostalom braom, na tetu vitalnih interesa naroda Jugoslavije. Iako je bila potpisana kapitulacija Njemake, i. Tomieva brigada, kako smo ve rekli, imala je kod itare Vesi n poginulih boraca, 6 ranjenih i 15 nestalih. Od 9. do i z . maja Koruki partizanski odred, zajedno s dijelovima Kokrkog odreda, vodio je kod Borovlja otre borbe s njemakom 14. SS-divizijom Galizien. Tu u Borovlju, naroito u borbama oko mosta na prelazu preko Drave, nai su izgubili 38 drugova. Neprijatelj je svakako htio ovaj prijelaz zadrati u svojim rukama i osiguran povlaenje svojim drugim snagama, posebno onima koje su dolazile iz Ljubljanske kotline, da se izvuku sjeverno od Drave i predaju Englezima. Time se moe i objasniti otrina borbe kod Borovlja i veliki gubici. Dvadeset kilometara istono od Borovlja, kod mjesta Galicije, drugog vanog prelaza preko Drave, 13. Braieva brigada vodila je s neprijateljem teke borbe. Jake neprijateljske snage sastavljene od Nijemaca, Rupnikovih domobranaca, nedievaca, vlasovaca (oko 30 000) napadale su poloaje Braieve brigade, koja ih je bila zaposjela neto ranije kod Galicije. 1 Ma koliko se cifra od 30 000 inila pretjeranom, u svakom sluaju jake neprijateljske snage koje su se povlaile iz Jugoslavije htjele su poto-poto da se probiju do Engleza u Celovec. Svim tim snagama komandirao je jedan od pomonika komandanta grupe armija E, SS-general Ervin Rezener. Rupnikovim domobrancima komandirao je general Franc Krener. Borbe su bile otre, gubici obostrani. Vei dio neprijatelja, koji je bio brojno i po naoruanju osjetno nadmoniji od naih snaga, uspio se probiti. Poslije neprijateljskog prodora 13. brigada ponovno je zauzela Galiciju. Poto su se otre borbe u Borovlju nastavile a Kokrki partizanski odred trpio gubitke, 13. Braieva brigada pohitala je sa svojim glavnim snagama u pomo. Nova grupacija neprijatelja, koja se iz Ljubljanske kotline probijala preko Ljubelja, nasrtala je na nae poloaje kod Borovlja u elji da se probije prema Celovcu. Bjelogardijska Rupnikova divizija, SS-njemaka podoficirska kola, koja se povlaila iz Ljubljane, juriale su na branjeni dravski most u Borovlju. Napada je u ovoj borbi upotrijebio oko zo tenkova i 5 artiljerijskih baterija. Nakon tekih borbi, u kojima se neprijatelj koristio svojom brojnom i tehnikom nadmoi, vrio obuhvat i zabacivao svoje jedinice kroz umu iza leda naih poloaja, uspio se probiti u Celovec. Rauna se da je ova neprijateljska grupacija brojala oko zo 000 ljudi. Trinaesta brigada Mirko Brai 14. slovenske divizije u ovim tekim borbama imala je 80
1

Petar Brajevi, isti rukopis, nastavak br. 33.

rtava. Iako su nai to traili, Englezi nam u toj borbi nisu htjeli pritei u pomo. U svome poznatom intervjuu povodom 25. godinjice osloboenja, objavljenom u asopisu Naa obramba broj 6 od 1970. godine, ratni komandant IV operativne zone general Peter Stante iznosi da je molio politkomesara IV jugoslavenske armije Boka Siljegovia, koji je bio stigao u Celovec zajedno s motoriziranim odredom, da intervenira sa svojih nekoliko tenkova i pomogne 13. slovenskoj brigadi kod dravskog mosta u Borovlju. Po Stanteovoj izjavi, politkomesar IV armije je njegovu molbu odbio s objanjenjem da je navodno imao zadatak da se probije s motoriziranim odredom do taba marala Tolbuhina. Stante je u takvoj situaciji bio prinuen da, zbog viestruko nadmonijeg i bolje naoruanog neprijatelja i zbog osjetnih vlastitih gubitaka, izda zapovijed za povlaenje naih snaga iz Borovlja. Osamdeset naih boraca dalo je ivote poslije zvanine obustave II svjetskog rata, tu na mostu i oko njega, na Dravi i u Borovlju. Pali su na obali hune Drave, na domaku Celovca i Gosposvetskog polja za slobodu Koruke. Oni su tu ostali na vjenoj strai i u sjeanju svih Slovenaca i Jugoslavena, posebno korukih Slovenaca koji, uprkos datim rtvama, nisu uspjeli ui u sastav svoje matice. Braieva brigada bila je tada prisiljena da se povue prema Galiciji i Celovcu, da bi uskoro poslije toga ponovno zauzela Borovlje i usmjerila svoje akcije prema Beljaku. Poslije tih dogaaja Kokrki partizanski odred uao je u sastav druge, a Koruki u sastav 13. brigade 14. slovenske divizije. Na teritorij Koruke bio je prodro i Jeseniko-bohinjski partizanski odred, kojeg su Englezi kod Trbia najprije vratili. Ipak se odred preko prevoja Podkoren uspio probiti i sa svoja dva bataljona uao je u Ziljsku dolinu, a s druga dva prodro je blizu Beljaka do Maloa. Stab IV operativne zone formirao je komandu korukog vojnog podruja, a za komandanta Celovca postavljen je Franc Primoi, koji je inae bio rodom iz Koruke. Jedinice zapadnih saveznika pravile su nam u Celovcu razne tekoe jer nisu eljele da ostanemo u Celovcu i Korukoj. Po ranijem dogovoru izmeu velikih sila antihitlerovske koalicije (naravno bez naeg konzultiranja), Koruka je pripala njihovoj okupacionoj zoni. Oni su nas iz Koruke htjeli potisnuti, ne obazirui se na naa nacionalna i historijska prava i velike rtve koje smo dali u narodnooslobodilakom ratu, na na veliki doprinos borbi protiv faizma, kao ni na vjekovne tenje slovenskog naroda za ujedinjenjem. U cilju pritiska sluili su se i takvim metodama da su, na primjer, ispraznili sve trgovine i magazine hrane da bi potpuno paralizirali nae organe da organiziraju normalan ivot i snabdijevanje graana. Dozvoljavali su da nacisti i ekstremni austrijski nacionalisti skidaju i pale nae zastave. To je bio samo uvod u kasniji diplomatski pritisak kada smo ubrzo bili primorani da do 25. maja napustimo Koruku i povuemo sve nae snage iza stare granice.

Slovenske mase u K o r u k o j s v u d a su nae partizanske jedinice primale s dobrodolicom. U Celovcu je 13. maja izaao Slovenski su dnevnik, nai partia u V e l i k o v c u je odran veliki narodni zbor. Na G o s p o s v e t s k o m polju,

ispred drevnog slovenskog v o j v o d s k o g prijestolja, drali zanski borci p o a s n u strau i tu su se vijorile nae zastave.1

etrnaesta divizija u borbi za dravske prijelaze u unutranjosti Koruke

Poslije estokih okraja sa 14. SS n j e m a k o m divizijom k o d itare

Vesi, I T o m i e v a brigada o d m a h je zauzela D o b r u V e s i Sinu Ves i nastupajui niz D r a v u izbila na prijelaz rijeke k o d R u d a . Drei taj prijelaz, b r i g a d a se s ostalim s n a g a m a uputila ka Pliberku, zauzela ga i sa svoja dva bataljona orijentirala se prema dolini M e e ka Prevaljama i Gutanju, g d j e su se kretale jake n e r a z o r u a n e Pavelieve snage, crnogorski etnici i jo neto N i j e m a c a . Tu se brigada spojila sa 5 1 . b r i g a d o m v o j v o a n s k e div i z i j e III j u g o s l a v e n s k e a r m i j e . D r u g a Sercerova brigada ovladala je 9. m a j a Velikovcem, a jedan svoj b a t a l j o n u p u t i l a je u C e l o v e c . U s u r a d n j i s j e d n i m b a t a l j o n o m II Z i d a n ekove brigade, zaposjela je 14. m a j a elezniki i kolni most k o d Sina Vesi, o d n o s n o D u l a h a na Lipi. Trinaesta Braieva brigada n a k o n spomenutih otrih borbi p o n o v n o je z a u z e l a m o s t o v e k o d G a l i c i j e i B o r o v l j a i stavila u p r i p r a v n o s t e k s p l o z i v za dizanje m o s t o v a u sluaju p r o d o r a jakih preostalih Pavelievih i drugih snaga od Dravograda. D i j e l o v i I T o m i e v e i 7. v o j v o a n s k e brigade 5 1 . divizije vodili su 14. m a j a k o d Prevalja i Poljane borbe sa 104. SS lovakom divizijom 9 1 . n j e m a k o g k o r p u s a . P o s l i j e tri e t v r t s a t a b o r b e prisilili s u t u d i v i z i j u n a p r e d a j u , n a n i j e v i j o j o s j e t n e g u b i t k e . P r e d a l o s e o k o 3000 n e p r i j a t e l j skih vojnika na elu s k o m a n d a n t o m divizije general-lajtnantom tefanom. Istog su d a n a T o m i e v i borci imali otar s u k o b s Pavelievim jedinic a m a k o d P o l j a n e ; i z g u b i l i su 8 d r u g o v a , a 6 ih je r a n j e n o . N e p r i j a t e l j je i m a o m n o g o s t r u k o vie poginulih i ranjenih. Tu na Poljani u b o r b a m a T o m i e v e i 7. v o j v o a n s k e b r i g a d e v o d i l a se p o s l j e d n j a b o r b a u II svjets k o m ratu u Jugoslaviji. Tu su pale i posljednje ratne rtve za nae osloboenje. Neto dalje od Poljane, na granici, definitivno je zaustavljena Pavelieva v o j s k a k o j a je 15. m a j a bila prisiljena na predaju, o e m u e biti r i j e i .
1 Do 15. stoljea na Gosposvetskom polju ustoliavali su se po starom slavenskom obiaju knezovi i ako nisu bili slovenske narodnosti. Svi knezovi kojima je njemaki vladar davao Koruku na upravljanje morali su se podrediti tome slavenskom obiaju. To je u Evropi bila specifina pojava, jer je knez, iako simbolino, morao dobiti vlast od naroda.

Osamdeset dva borca 17. istonobosanske divizije pala su u borbama s ustaama od 12. do 14. maja 194J.
Sedamnaesta istonobosanska divizija nastupala je u zavrnim operacijama u sastavu 3. jugoslavenske armije pravcem R o g a k a Slatina-Slovenska Bistrica-Slovenske Konjice-Vitanje-Slovenj Gradec. Ve 1 1 . m a j a 2. brigada 17. divizije razbila je ustako-domobransku jedinicu k o d R o g a k e Slatine i z a j e d n o s ostalim s n a g a m a divizije izbila u r a j o n S l o v e n s k e Bistrice. Na l i j e v o m krilu 17. divizije, nastupajui p r e m a rajonu Celja, 16. v o j v o a n s k a d i v i z i j a v o d i l a j e o t r e b o r b e s u s t a a m a i domobranima kod Vojnika. Petnaesta m a j e v i k a brigada 17. divizije vodila je b o r b e s ustaama k o d Smartna, a 2. brigada ispred entilja k o d Legna. Sutradan, 12. maja, 15. m a j e v i k a brigada k a o prethodnica divizije, gonei Pavelievu v o j s k u preko Slovenskih Konjica, otpoela je dvodnevne borbe kod H u d e Luknje, Z g . D o l i a , Mislinja i T u r j a k a , gdje je u otrim i k r v a v i m b o r b a m a bila u b r z o angairana cijela 1 7 . divizija. K o m a n d i Pavelieve v o j s k e u Slovenj G r a d e c u bilo je jasno da e, a k o 17. divizija prodre s juga i potisne zaelje glavne ustake grupacije u dolini M i s l i n j e p r e m a D r a v o g r a d u , d o i d o k r i t i n e s i t u a c i j e , jer s e u r a j o n u D r a v o g r a d a ispred ela te grupacije ve isprijeila o j a a n a 51. v o j v o a n s k a divizija s dijelovima jedinica 4. operativne zone i na liniji Gutanja, Pliberka i V e l i k o v e c a 14. slovenska divizija, k o j a je tvorile sve prelaze na D r a v i u unutranjost Koruke. izmeu ostalog zaO b j e divizije prekolonom i

prijeile su put pred j a k o m u s t a k o - d o m o b r a n s k o - e t n i k o m sa 17. divizijom presudan b o j tunapada.

presjekle joj izlaz za Austriju. Z a t o su ustae na s v o m zaelju i vodile u k o j e m je b i l o o b o s t r a n i h juria i pro-

Otre borbe razvile su se naroito k o d Z g . Dolia, zatim H u d e L u k n j e i T u r j a k a . Pavelievi su k o m a n d a n t i 13. m a j a ubacili svjee snage elitnih u s t a k i h j e d i n i c a i o t p o e l i o t a r p r o t u n a p a d . P o l o a j i s u ili i z r u k e u r u k u s o b o s t r a n i m g u b i c i m a . P o d pritiskom neprijatelja nae su snage bile p r i s i l j e n e d a u j e d n o m t r e n u t k u n a p u s t e T u r j a k , T o l s k i v r h , ali v e i s t o g d a n a inicijativa je p o n o v n o prela na nau stranu. Stab 17. divizije ubacio je u b o r b u s v o j e rezerve, 6. i s t o n o b o s a n s k u proletersku b r i g a d u , k o j a je z a j e d n o s 15. m a j e v i k o m i 2. k r a j i k o m b r i g a d o m zaustavila neprijateljski n a p a d i p o t o m k r e n u l a u p r o t u n a p a d , p r i s i l i v i n e p r i j a t e l j s k i b o r b e n i stroj na uzmak. Gonei neprijatelja, 17. divizija ve je sutradan ula u S l o v e n j G r a d e c . Pritijenjen s j u g a od 1 7 . divizije i i z b i j a n j e m 4. b r i g a d e 5. divizije I jugoslavenske armije u r a j o n C r n e , u b r z a n je rasplet d o g a a j a kod glavne neprijateljske kolone u rajonu Dravograda, ispred fronta 5 1 . i dijelova 14. divizije. U b o r b a m a 17. divizije protiv ustaa k o d Z g . D o l i a neprijatelj je u vrlo otrim b o r b a m a pretrpio osjetne gubitke. Po nekim p r o c j e n a m a (materijali s l o v e n j g r a d s k o g L j u d s k o g m u z e j a revolucije), ustae su u tim b o r -

b a m a i m a l e 3000 p o g i n u l i h i 1 0 000 z a r o b l j e n i h . B e z o b z i r a n a t o t o j e m o g u e da su podaci o poginulim ustaama vjerovatno pretjerani, sigurno je da je z b o g otrine borbe, m a l o g m a n e v a r s k o g prostora i velike koncent r a c i j e i v e sile n e p r i j a t e l j i m a o v e l i k b r o j p o g i n u l i h . C i f r a z a r o b l j e n i h j e r e a l n a , jer je u s t a k o - d o m o b r a n s k a v o j s k a b j e a l a u g u s t i m k o l o n a m a i u tim zavrnim d a n i m a o p e demoralizacije, stisnuta na malen prostor i jednu k o m u n i k a c i j u , bila je prinuena da se poslije naih jaih napada m a s o v n i j e predaje. Istina, m a s o v n o s t n j i h o v e p r e d a j e bila je r e d o v n o uvjetovana jainom naeg pritiska i otrinom naeg napada. O otrini b o r b e najbolje govori p o d a t a k da je s a m a 1 7 . divizija izgubila 82 borca, a 1 8 6 ih je ranjeno. Borci p o n o s n e Bosne tu na tlu Slovenije dali su svoje ivote za stvar z a j e d n i k e s l o b o d e , bratstva i jedinstva naih naroda, borei se do posljednjeg daha protiv okrutnog faistikog neprijatelja i n a k o n o b u s t a v e II s v j e t s k o g rata.

7. SS i 373.

divizija zarobljene kod Zidanog Mosta

D r u g a j u g o s l a v e n s k a a r m i j a (3, 4 , 1 0 , 39. i 4 5 . d i v i z i j a ) n a s t u p a l a j e s juga na irokom frontu: od Z a g r e b a i Save do rijeke Mirne, opim pravcem ka Celju i Ljubljani. N j e n a trea, etvrta, deseta divizija forsirale su rijeku S a v u na o d s j e k u B r e i c e - Z i d a n i M o s t i izbile na njenu desnu o b a l u , k o j u su drale 7. SS i 373. n j e m a k a divizija. N e k e jedinice ovih n j e m a k i h divizija jo su od 10. m a j a otpoele razoruavati jedinice IV operativne zone, k a d a je d o l o L h r o v o nareenje o predaji. Ali ta L h r o v a o d l u k a jo nije bila svuda prihvaena, i pojedini vei dijelovi njemakih divizija vodili su protiv naih snaga borbe, a tabovi njemakih divizija pokuavali su voditi posebne p r e g o v o r e s naim nastupajuim jedinicama, ne bi li dobili to vie v r e m e n a i ne bi li se u t o v e e m b r o j u p r i b l i i l i A u s t r i j i i p r e b a c i l i se u n j u . Interesantan opis toga ratnog d o g a a j a poslije rata u Beogradu).1 Nou 10/11. maja 1945. jedan bataljon 7. brigade 3. divizije p o d k o m a n d o m n a r o d n o g heroja Petra V o j v o d i a forsirao je S a v u i iznenada n a p a o i zauzeo poloaje na drugoj obali. N a p a d je bio iznenadan i odlu a n , pa su se nai i N i j e m c i bili pomijeali. N e p r i j a t e l j a je z a h v a t i l a p a n i k a te je otpoeo ubrzano povlaenje. Vojvodiev bataljon ubrzo je prodro u eljezniku stanicu. Z i d a n i M o s t , gdje se nalazilo k o m a n d n o mjesto taba 7. SS-divizije. N e o e k i v a n a p o j a v a partizana u stanici iznenadila je tab n j e m a k e divizije i jedan oficir je p o v i k a o : , N e pucajte, hoemo da p r e g o v a r a m o ! '
1 Iz lanka Save Buria u Ljubljanskom dnevniku od 22. V 1970, 7. brigada med Nemci.

kod Zidanog Mosta dao je

ratni k o m a n d a n t 3. divizije, narodni heroj general Sava Buri (umro je

Vojvodi je naredio da

se prekine vatra. N j e m a k i general k o m a n d a n t

7. SS-divizije iziao je na p r e g o v o r e i traio od V o j v o d i a da njegove vojnike pusti u A u s t r i j u , a da o r u j e i o p r e m u ostavi u Z i d a n o m M o s t u . T r a io je da njemaki oficiri zadre lino oruje. Petar V o j v o d i , velika i ustra junaina, traio je bezuvjetnu kapitulaciju, n a p o m e n u v i da su o p k o l j e n i sa sviju strana. N e n a v i k n u t na ,preg o v a r a k u diplomaciju', im je u o da n j e m a k i k o m a n d a n t divizije trai za svoje oficire ak oruje, Petar je o d m a h prekinuo dalje pregovore i nastavio borbu. U m e u v r e m e n u , druge jedinice i tab 7. brigade, k o j i su imali vie p r e g o v a r a k e vjetine, pristupili su p o n o v n o s n j e m a k i m generalom preg o v o r i m a i na v o j n o - g e o g r a f s k o j karti objasnili k o m a n d a n t u 7. SS-divizije da je opkoljen sa svih strana i da je besmisleno dalje prolijevati krv, p o g o t o v o sada k a d a je II svjetski rat obustavljen. N j e m a k i general pristao je n a k a p i t u l a c i j u , p r e d a v i o k o 3000 v o j n i k a i z s v o j e i 3 7 3 . d i v i z i j e , d i j e l o v i koje su se nalazili u tome rajonu. Predavanje neprijatelja, naroito 373. legionarske divizije, trajalo je do 13. m a j a , k a d a je u rajonu Z i d a n o g M o s t a o k o n a n otpor neprijatelja. Poslije zarobljavanja ovih dviju njemakih divizija, trea, etvrta i d e s e t a d i v i z i j a 2. a r m i j e , z a j e d n o s II. i 5. d i v i z i j o m I a r m i j e i 1 6 . d i v i z i j o m 3 . a r m i j e n a s t u p a l e s u u p r a v c u c e l j s k e d o l i n e . S t i h est d i v i z i j a t r i j u j u g o s l a v e n s k i h a r m i j a suraivali su i dijelovi snaga 4. o p e r a t i v n e z o n e , i to najprije: Kozjanski i Kamniko-zasavski partizanski odredi, zatim 6 . i II. s l o v e n s k a b r i g a d a , j e d a n b a t a l j o n 3 . b r i g a d e K N O J - a , j e d a n b a t a ljon Prekomurske brigade i o r u a n e g r u p e N a r o d n e zatite. Kasnije se centar d o g a a j a prenio na Mislinjsku i M e i k u dolinu i rajon D r a v o grada-Slovenj Gradeca-Pliberka.

Oajniki pokuaj proboja. Bitka za

mostove, pojava parlamentaraca

G r a d e c ne-

Trinaestog maja na prostoru Dravograd-Prevalje-Slovenj o p k o l j e n e i pritisnute sa svih strana, i z n u r e n e i d e m o r a l i z i r a n e .

prijateljske snage nale su se u v r l o tekoj, t a k o rei b e z i z l a z n o j , situaciji: Sauvati dva dravogradska mosta u posljednjim trenucima rata - bio je v a a n z a d a t a k naih snaga. Ne dozvoliti neprijatelju da na njih zakroi s v o j o m n o g o m - bilo je jo vanije. U tekoj situaciji morali b i s m o ih u p o s l j e d n j i m t r e n u c i m a r a t a dii u z r a k . P r e k o tih m o s t o v a neprijatelj bi se n e k a n j e n o i z v u k a o iz Jugoslavije. D r a v o g r a d s k i m o s t o v i bili su u toj situaciji strategijske toke. T k o ih dri u t o m trenutku, rjeava ishod bitke. Na njih je n a p a d a l a 8. ustaka divizija p o d k o m a n d o m po zlu poznatog ustakog pukovnika Sudara. Trinaestog maja razvila se estoka borba na sektoru Dravograda. Naroito je bio teak okraj o k o eljeznikog mosta, koji je dva puta bio

n a d o m a k neprijateljske ruke. Sva vatra naih artiljerijskih o r u a i o g r o m ne veine mitraljeza u Dravogradu bila je koncentrirana o k o mostova. Barana vatra i rune b o m b e djelovale su naizmjenino sve do predveerja. N a e su jedinice uspjeno trpio neuspjeh. Neuspjeh neprijatelja u tom pothvatu odrazio se vrlo negativno na i o n a k o p o l j u l j a n i m o r a l n j e g o v i h t r u p a . U j e d n o m p r o t u n a p a d u , n a lijev o m krilu naih snaga, p r e d a l o se blizu deset hiljada neprijateljskih v o j nika. Borei se sa 104. l o v a k o m SS-divizijom, 7. v o j v o a n s k a i I T o m i e v a slovenska brigada prisiljavaju na predaju i nekoliko hiljada njemakih m o r n a r a s J a d r a n a i E g e j s k o g m o r a . O n i s u bili o k u p l j e n i u j e d n u j e d i n i c u . T e k o im je bilo da tu na samoj granici budu primorani na predaju, te su z a j e d n o s a 1 0 4 . S S - d i v i z i j o m t a k o e r d a v a l i j a k ali b e z u s p j e a n o t p o r . N a a v i se u v r l o m u n o j i n e z a v i d n o j situaciji, neprijatelj se p o k u a o posluiti r a t n i m l u k a v s t v o m . Z a t r a i o je p r e g o v o r e na o s n o v i n a e g ultimatuma. Ranije ga nisu prihvatili nego su poeli napad, nadajui se uspjehu i p r o d o r u preko D r a v e u Austriju. Doivjeli su k o d D r a v o g r a d a neuspjeh. T r e b a l o se s v a k a k o spaavati. Neprijatelj je n a k n a d n o poslao svoje parlamentarce. Prava mu je n a m j e r a bila, to se u b r z o potvrdilo, da p r e g o v o r i m a d o b i j e to vie v r e m e n a za p r i k u p l j a n j e i r a z v o j s v o j i h jedinica radi definitivnog p r o b o j a p r e k o granice u p r a v c u Prevalje-Pliberk. Snage z a p a d n i h s a v e z n i k a iz Italije ve su ule u K o r u k u i pribliavale se naim granicama. O b a v j e t a j n i oficir nae divizije V a s a Veskovi javio n a m je s p o l o a j a d a v e u g r u p u u s t a k i h p a r l a m e n t a r a c a p r e d v o d i j e d a n k a p e t a n (satn i k ) k o j i s e p r e d s t a v i o i m e n o m M i l j k o v i , ali z a k o g a s e o p r a v d a n o m i s l i d a j e vii o f i c i r . K a s n i j e j e u t a b d i v i z i j e s t i g l a v i j e s t d a j e j e d a n o f i c i r i z te grupe pregovaraa iskoristio priliku i otkrio n a m da je navodni kapetan u stvari ustaki p u k o v n i k Frane Sudar, k o m a n d a n t jedne od Pavelievih d i v i z i j a . D a l i j e t o s a m o n e k a i g r a ili o v a j k o j i g a o t k r i v a e l i d a dodvori i preporui? T e k o je bilo o d m a h povjerovati da se zloglasni ustaki k o m a n d a n t , jedan od najveih ratnih zloinaca, nalazi k o d partizana m e u parlamentarcima! U Lici je njegovo ime dobro poznato. Iza njegove bojne jo 194z. godine ostajali su samo poar, krv i pusto. T r e a lika proleterska brigada, u k o j o j s a m k r a j e m 1 9 4 z . i cijele 1943. g o d i n e b i o p o l i t k o m e s a r , imala je u t o k u rata bezbroj okraja sa S u d a r o v o m b o j n o m . U p r a v o za mene bilo je nevjerovatno da se Sudar nalazi meu parlamentarcima. Telefonom je odmah poslato nareenje da se spomenuti kapetan sprovede u tab divizije. U j e d n o m trenutku pomislio sam da e Sudar sigurno - u k o l i k o je zaista rije o t o m e p o z n a t o m P a v e l i e v o m k o m a n d a n t u - pronai mogunost da na putu do taba divizije pobjegne. se odolijevale neprijateljskom napadu. Do n o i i u t o k u n o i p o l o a j i su ostali u n a i m r u k a m a . N e p r i j a t e l j je pre-

N i j e s e t r e b a l o b r i n u t i , jer g a j e V e s k o v i z d r a v o g i i t a v o g d o v e o u t a b divizije. T o g a dana, 13. maja 1945, uao je u tab 51. divizije obavjetajni oficir V a s a V e s k o v i . S t a b j e b i o s m j e t e n n a k a t u j e d n e p o s t a r i j e k u e n a periferiji D r a v o g r a d a . Obavijestio me je da je u dvoritu, ispred velike Veskovi. verande, navodni kapetan. R e k a o sam da ga uvede. On je p o t p u n o n a o r u a n , p r e g o v a r a je - u z v r a t i o je Ali a k o je to ustaki k o m a n d a n t S u d a r ? . . . O t k o i o sam revolver, zadrao otkopanu futrolu i rekao: Bit e m o o b a z r i v i . . . J a u s j o j e d n i m k u r i r o m biti p r e d v r a t i m a - d o d a o j e V e s k o v i .

- A k o b u d e p o t r e b n o , d o v o l j n o j e d a u i n i j e d a n k o r a k ili p o z i v , i j a u uti i u p a s t i . . . Nema sumnje, iskusan obavjetajac koji predvia sve mogunosti. Poslije n e k o l i k o trenutaka u sobu je u a o ugojen, omalen, crn o v j e k ,

etrdesetih godina, gustih crnih b r k o v a , bujne crne kose i svjee obrijan. U p a d l j i v o k r u p n e oi bile su m a l o izbuljene i hladne. Sve ga je to inilo ljepim nego to s a m o e k i v a o . N i k a d o v j e k ne bi pomislio da bi m o g a o biti u p i t a n j u z l o g l a s n i P a v e l i e v k o m a n d a n t i j e s u j e d i n i c e k l a l e i u b i j a l e s v a k o g a i v o g na k o g a su naile s o n e strane barikade. Na alost, najee su nailazile na nezatieno stanovnitvo. D o e k a o s a m ga k a o parlamentarca, stojei, i p o n u d i o mu da sjedne. S t a o j e m i r n o i n a k l o n i o se. P r i m i j e t i o s a m d a j e z a p o j a s o m i m a o p i t o l j brauning sa 14 m e t a k a i z male n j e m a k e b o m b e oficirke za opasa e m . P a m t i m t o , jer s a m i s a m i m a o isti t i p p i t o l j a i b o m b u iste v r s t e . D r a n j e , izgled i k r e t n j e otkrivali su da on ne m o e biti o b i a n k a p e tan, nego o v j e k koji je i m a o m n o g o veu vlast. Doao sam da pod odreenim okolnostima ponudim predaju... T a k o ne govori obian kapetan, pomislio sam odmah. N o r m a l n o bi m o r a o rei u ije ime k a o p a r l a m e n t a r a c dolazi i to o n a j k o j i ga alje predlae. O v a j o v d j e oito govori u svoje ime. U p i t a h ga b e z o k o l i a n j a : - Z a t o to niste uinili juer p r i l i k o m n a e g u l t i m a t u m a ? T e k k a d ste d o i v j e l i j o j e d a n n e u s p j e h , d o l a z i t e s t a k v i m prijedlogom... U m e u v r e m e n u je u s o b u uao i k o m a n d a n t Kolja. K a d s a m izjavio da je p u k o v n i k Sreta Savi-Kolja k o m a n d a n t nae divizije, Sudar je ustao i l a k o se n a k l o n i o . Savi mu je o d m a h r e k a o da je drugi svjetski rat slub e n o zavren, da je p o t p i s a n a kapitulacija i da oni nastavljaju s neregularnim i besmislenim otporom. T k o e n a m a garantirati da se i u o v o m sluaju traenja p r e g o v a r a ne radi o n e k o m n o v o m m a n e v r u da bi se dobilo na vremenu i izvrilo pregrupiravanje vaih preostalih snaga za novi napad? - rekao je Kolja. Sudar se na to o s m i j e h n u o i izjavio: M i z n a m o d a j e sve g o t o v o . . . A l i nije t a k o laka stvar d a poslije etiri g o d i n e t e k e b o r b e l j u d s t v o o d m a h p r i s t a n e n a p r e d a j u . U o s t a l o m ,

ja i jedinice k o j i m a s a m k o m a n d i r a o h r a b r o s m o se borili za nezavisnu Hrvatsku. O d g o v a r a otvoreno i dosta drsko. Ubrzo je komandant Kolja morao izai. Mislim, zbog telefonskog poziva s poloaja. Jo nisam bio siguran da li je preda m n o m ba Sudar. K a d s m o ostali sami, pomislio s a m d a bih m u m o g a o postaviti direktno p i t a n j e j e l i o n S u d a r , ali s a m u m j e s t o t o g a r e k a o : nom zije Mi se odnekud poznajemo . . . Ne znam odakle . . . polju napala sa je Sudarovom po zvjerstvima uvenom u ustakom bojnom. ispod I z n e n a e n , o d g o v o r i o je: Z a u t i o s a m , i a k o mi je i sada u s v j e e m sjeanju jedan susret na b o j N e g d j e u proljee 1943. g o d i n e 3. proleterska b r i g a d a 6. like diviustako-domobransko uporite Bruanima, selu Velebita. Uporite je bilo o g r a e n o b o d l j i k a v o m i c o m i s m n o g o vanjskih i unutranjih bunkera. Pored izvjesnog broja lokalnih ustaa, posadu su sainjavale i jedinice D o m o b r a n s k o - e l j e z n i k e bojne. Iznenaen silinom naeg napada, neprijatelj se p o e o predavati. Ali, neoekivano, o d m a h poslije n a e g p r o d o r a u uporite p o e l a je e s t o k a b o r b a na m j e s t u g d j e su nae snage osiguravale p o t h v a t p r e m a G o s p i u . Tu je vatra bila m n o g o e a n e g o u s a m o m u p o r i t u , B r u a n i m a . S a d a s m o m i bili i z n e n a e n i . Utvrdili s m o da je po sasvim d r u g o m zadatku, ne znajui za nas i za na n a p a d , naila iz G o s p i a elitna ustaka b o j n a sa S u d a r o m , zloglasnim komandantom, tada jo bojnikom (majorom). Naa obezbjeenja nisu t a k o rei ni zaposjela p r e d v i e n e p o l o a j e , a v e su naila na neprijatelja, pomijeavi se s prednjim dijelovima S u d a r o v e bojne. U m o m e n t u o b o stranog iznenaenja i kundacima. Pod pritiskom brojano jaeg i neoekivanog neprijatelja i protunap a d a preostalih neprijateljskih s n a g a iz B r u a n a , k o j e su osjetile p o m o i z v a n a pa su se o h r a b r i l e , bili s m o prisiljeni da se p o v u e m o . U i t a v o j t o j guvi uspjeli s m o povesti o k o 30 d o m o b r a n a c a , k o j e s m o u p r v o m naletu zarobili u Bruanima. Iako je slinih b o r b i bilo m n o g o , susret na b o j n o m polju sa Sudarom ostao mi je ivo u sjeanju, k a k o po neoekivanom iako je bio obratu situacije, t a k o i po prianju kasnije zarobljenog ustae da je i sam S u d a r b a c a o b o m b e i p o d s t r e k i v a o na juri s v o j e v o j n i k e , ranjen. razvila se estoka borba prsa u prsa s b o m b a m a

Ustaki

pukovnik

prepoznat

G l e d a l i s m o se. O n j e o p e t r e k a o : - Z a c i j e l o n e z n a m o d a k l e . Iz Like, gospodine pukovnie . . . Mi smo zemljaci . . . U p a d l j i v o je poblijedio i oi su mu zaigrale. Uinilo mi se da e porei da je Lianin, no on je samo rekao:

O d a k l e z n a t e d a s a m p u k o v n i k ? Z a r j e m o g u e d a ste m e p r e p o z -

n a l i ? ! P a o d a k l e v i i z L i k e o v d j e ? P a iji ste? O v o posljednje i z g o v o r i o je u p o l a glasa i u urbi, k a o da se boji da r a z g o v o r ne krene d r u g i m t o k o m te je d o d a o : - A k o me pustite da prijeem na Z a p a d , predat u v a m svoju diviziju. Blijed i s oitim n a p o r o m , p o k u a v a o je da se smiri. N i j e jednostavno nalaziti se i biti o t k r i v e n n i g d j e d r u g d j e n e g o u tabu p r o t i v n i k e divizije. Ali u b r z o n a k o n toga, sve sigurnijim glasom, p o e o je izlagati k a k o je na davnanji ideoloki protivnik, da je ustaa i hrvatski nacionalist iz uvjer e n j a , i t o j o d a v n o p r i j e r a t a , d a je, n a v o d n o , u e s t v o v a o u p o z n a t o m ustakom puu prije rata u Bruanima k a d je demolirana andarmeririjska stanica. T a k o e r je r e k a o da se zakrvavio protiv partizana, s kojima je u raznim okrajima z a d o b i o dosta rana. G l e d a m tog o v j e k a i sjeam se k a k a v su strah njegove jedinice i s a m o n j e g o v o ime stvarali u narodu. I m a o s a m lino priliku uvjeriti se da je Sudar bio h r a b a r k o m a n d a n t . Od hrabrosti k o m a n d a n t a zavisila je u velik o j mjeri b o r b e n o s t i udarnost snaga jedinice k o j o m k o m a n d i r a . Izgledalo je po p r v o m utisku da mu nije toliko stalo do line sudbine. Pomislio sam, prilino zauen, k a k o je i u o v o m m o m e n t u ostao dosljedan sebi, h r a b a r i o d v a a n . M e u t i m , n j e g o v o p o n o v n o inzistiranje da uje o d a k l e sam i o p a s k a da mu je d r a g o to r a z g o v a r a sa z e m l j a k o m iznenada su mi otkrili da on i p a k igra na n e k a k v u z e m l j a k u k a r t u , da i te k a k o misli na s v o j u linu sudbinu. Sudar. N i s a m mu o d g o v o r i o , a on je i dalje pitao: A k o ste i z L o v i n c a , i j i b i s t e m o g l i biti? V j e r o j a t n o ste i z d r u g o g k r a j a o t i l i u p a r t i z a n e , jer i z L o v i n c a , k o l i k o z n a m , n i j e b i l o p a r t i z a n a koji bi i m a o va in i p o l o a j . Znai, Sudar je p o z n a v a o nae o z n a k e inova i bio svjestan da se nalazi pred p o l i t k o m e s a r o m divizije. G r o z n i a v o trai k o n t a k t da se ne p r e k i n e nit r a z g o v o r a . Situacija je postala ve prilino neprijatna. Sudar je otvoreno p o e o traiti i n a j m a n j u m o g u n o s t da bi se spasio. U n j e g o v o m glasu osjeao se prizvuk molbe. O n a j u p o e t k u arogantni i drski pregovara vrlo je b r z o
22 Rat

A m a , k a i t e m i t o n o o d a k l e ste, z e m l j a e . . . Od Udbine - o d g o v o r i o sam makinalno. Da niste iz same Udbine? Ne, iz okolice . . . J e s t e l i S r b i n ili, m o d a , H r v a t ? - p i t a o j e d a l j e S u d a r . Je li v a n o j e s a m li H r v a t ili S r b i n ? Ja s a m p a r t i z a n i J u g o s l a v e n Ako ste H r v a t , da niste m o d a L o v i n a n i n ? - p o n o v n o inzistira

- odgovorio sam.

337

poeo da me otvoreno moli da ga kao zemljak pustim preko granice, a on e mi se za to znati oduiti. T a m a n sam namjeravao da ga prekinem, kad on brzo dodade: Ja vam u inozemstvu neu smetati... Vojnik sam, javit u se u L e g i j u stranaca i r a t o v a t i d o k s a m iv . . . Ustao sam i otro rekao: A to e m o sa z l o i n i m a i t e r e v e n k a m a na k o j i m a si n a r e i v a o da se k o l j u a k i djeca? Uzdrhtao je i ruke su mu makinalno pole ka pojasu. Pravei se da nisam primijetio n j e g o v pokret, n a p r a v i o s a m jo korak-dva kroz sobu. U t o m a s u u s o b u s u s u p e r e n i m m a i n k a m a u p a l i V e s k o v i , m a j o r Ilija R o m a n o v i , k o m a n d a n t 6. v o j v o a n s k e brigade, i za njima tapski kurir. O v i su k o d vrata prislukivali razgovor i upali na vrijeme. Sudar je razor u a n t a k o b r z o d a n i j e niti p o k u a o d a u p o t r i j e b i s v o j e o r u j e . K a k o sam kasnije saznao, Sudar je jo k a o a k gospike gimnazije bio ne s a m o slab uenik ve i sebinjak, svadljivac po prirodi, uvijek spreman na svau, veoma ambiciozan i ne m n o g o drueljubiv. Frane Sudar bio je pred rat poreski inovnik. R a z v i j a o se u prilino u m a l o j atmosferi provincijske sredine u Lici, k o j u su i prije, a n a r o i t o poslije o d m a z d e p o v o d o m pua rjenosti. U uslovima velikosrpskog pendreka i terora s jedne strane, klerikalizma i nacionalistiko-ovinistike zaahurenosti s druge strane, egzistirale su m n o g e n e z a d o v o l j n e linosti, m n o g i neradnici koji su provodili vrijeme u piu i t u a m a , n e k a k v o j trgovini i vercu, esto uz d o d v o r a v a n j e vlastima. M n o g e m r a n e linosti, k o j e nisu m o g l e zadovoljiti svoje instinkte i a m b i c i j e , e k a l e su svoj t r e n u t a k . U G o s p i u i o k o l i n i je i n a e d j e l o v a l a j a k a ustaka organizacija k o j a je znala okupiti i iskoristiti t a k v e ljude. a k m n o g i , n a o k o d o b r i d o m a i n i , trgovci s t o k o m i v i n o m , birtai, sitni i n o v n i c i i s v e e n i c i , r a z d i r a n i v j e r s k o m i o v i n i s t i k o m m r n j o m , p o s t a l i su u o v o m r a t u i z d a j n i c i i r a t n i z l o i n c i . N e u s p j e s i i n e i i v l j e n e ambicije, g o d i n a m a suzdravana mrnja provalili su poput bujice. F a i z m u i P a v e l i e v o j n a k a z n o j d r a v i bili s u p o t r e b n i t a k v i l j u d i i j e j e mrane osobine, nezadovoljstvo i razbuktalu ovinistiku mrnju trebalo iskoristiti u slubi n o v o g p o r e t k a . A l i i S u d a r u i n j e m u slinim l j u d i m a faizam je bio potreban da bi mogli zadovoljiti svoje bolesne i nezajaljive ambicije i svirepu mrnju. Pod drugim uvjetima takva njegova ambicija i i v j e l a b i se, v j e r o v a t n o , n a d r u k i j i , m a n j e s u r o v , n a i n . O v a k o , S u d a r u b r z o postaje nadaleko uven ustaa, p o z n a t k o m a n d a n t u slubi zloina, koji je o k o sebe stvorio aureolu k o l j a k e slave i veliine. A l i k a d a se napok o n suoio s p r a v d o m , sva fasada veliine za trenutak je drhtao je kao prut kad su ga vezali. Pustio je bez zarobljen. pala. Blijed, da bude otpora u Bruanima, otro razdirale politike i nacionalne protu-

Djelomian

proboj neprijatelja

prema

Pliberku

Neprijatelj je n o u izmeu 13. i 14. m a j a poeo nov i nenadano estok napad na nae poloaje. D o v u k a o je iz dubine i skrpao koliko-toliko organizirane ustake jedinice i k r e n u o u oajniki n a p a d za posljednji p r o b o j iz obrua. N a k o n n e k o l i k o sati b o r b e u s p i o j e p o t i s n u t i n a u 6 . i i z . b r i g a d u n a lijevu o b a l u D r a v e . U j e d n o m m o m e n t u p o k u a o je zaposjesti i m o s t o v e na rijeci, obezbijediti m o s t o b r a n na lijevoj o b a l i D r a v e i o v l a d a t i p u t e m k o j i v o d i k a L a b o t u , tj. u K o r u k u . P o n o v n o s e v o d i l a b o r b a o k o e l j e z nikog mosta, odakle je uraganskom vatrom artiljerije, b a c a a , mitraljeza i runih b o m b i neprijatelj bio definitivno odbijen. Uspjeli s m o vratiti dio terena na desnoj obali D r a v e koji s m o ranije morali napustiti. Neprijatelj je ipak zadrao takve poloaje koji su mu omoguavali da neko vrijeme prilino paralizira djelovanje naih snaga iz rajona D r a v o g r a d a . O v a k a v ishod situacije znaio je da je neprijatelj dan ranije izvrio solidnije pripreme za napad. U noi izmeu 13. i 14. m a j a p r i v u k a o je svoje najelitnije jedinice i g u r n u o ih u definitivan i o d l u a n p r o b o j , da bi p o t o - p o t o izaao na teritorij koji su drali z a p a d n i saveznici. P o n o v n o su se borci pitome V o j v o d i n e morali svojim grudima i svojim orujem suprotstaviti h o r d a m a k o j e je panian strah i oaj gonio naprijed na p r o b o j iz obrua. Iako su topovi na svim ostalim frontovima E v r o p e v e bili u m u k l i , tu, n a tlu Slovenije, n a k r a j n j e m s j e v e r o z a p a d u Jugoslavije, bio se posljednji boj. Ustako-domobranska glavna k o m a n d a iz prethodnih borbi i preko svoje obavjetajne slube otkrila je da su glavne nae snage koncentrirane u r a j o n u k o m u n i k a c i j s k o g vora D r a v o g r a d a i da njihov p r o d o r iz obrua mora Zato uslijediti je na d r u g o m mjestu, ofanzivnom na potezu Gutanj-Poljana-Pliberk. snage nae divizije na nastojala akcijom prebaciti

lijevu o b a l u D r a v e i zauzeti takve poloaje koji bi neutralizirali glavninu divizije sa svim njenim p o j a a n j i m a u rajonu D r a v o g r a d a . S e d m a i 8. b r i g a d a n a e d i v i z i j e i d i j e l o v i I b r i g a d e 1 4 . s l o v e n s k e d i v i zije, branei p r a v a c G u t a n j - P o l j a n a , bili su rasporeeni na suvie irok o m frontu. su iza O b r a n a nije imala potrebne dubine; nedostajalo je snaga. sobom Bez oslonca na d e s n o m krilu prema Urljoj gori, snage nae divizije imale sebe D r a v u , planinu Strojnu i austrijski teritorij, a pred desetostruko brojnijeg protivnika. Z a t o one nisu u t o m m o m e n t u uspjele odbiti neprijateljski napad. Poslije otre b o r b e neprijatelj je izvrio prodor p r e m a P l i b e r k u , p o t i s k u j u i n a u 7. i d i j e l o v e 8. i I T o m i e v e b r i g a d e , o d n o s n o o d v a j a j u i ih od glavnine divizije. Osvetilo n a m se to to nismo na vrijeme otkrili neprijatelja i ranije krenuli iz M a r i b o r a u D r a v o g r a d . Da smo na vrijeme saznali o kretanju i stvarnoj snazi neprijatelja, m o g l i s m o b l a g o v r e m e n o d o v u i jae snage i vre po dubini zatvoriti obru o k o neprijateljske grupacije. Sada n a m je, p o s l j e d n j e g d a n a r a t a , n e p r i j a t e l j u s p i o r a z d v o j i t i d i v i z i j u n a d v a d i j e l a !

Neprijatelj se uspio p o m a k n u t i naprijed i zauzeti neto terena. A l i se nije p r o b i o . Na p r a v c u g l a v n o g u d a r a razvila se e s t o k a b o r b a k o j a se vodila cijelog dana 14. maja. N e k i dijelovi protivnikih snaga predavali su se, d r u g i s u s e b o r i l i i p r o b i j a l i , a t r e i p r e g o v a r a l i . N a s t a l o j e m i j e a n j e snaga, opa guva i mete. N e k i odlomci izvjetaja koji su tada odailjani s p o l o a j a m o g u d o n e k l e ilustrirati cio d o g a a j . Iz izvjetaja 3. b a t a l j o n a nae 7. brigade s p o l o a j a : . . . 13. V u 7,00 izvren je p o k r e t p r a v c e m D o b r a v a - G u t a n j , spojili s m o se s I b a t a l j o n o m T o m i e v e brigade. Sa 2. e t o m s m o zauzeli p o l o a j u Gutanju . . . . . . 14. V neprijatelj nadire p r e m a D r a v o g r a d u i G u t a n j u . U 02,30 jedan v o d ete na lijevom krilu d o b i o je z a d a t a k da izvidi neprijateljske snage iz pravca Dravograda. Kratko poslije toga se vratio jedan borac tog v o d a , a svi ostali su pali u r o p s t v o . N e p r i j a t e l j je u b r z o n a p a o i p r o d r o . Pri t o m e j e p r o d r o g l a v n o m c e s t o m i r a z b i o b a t a l j o n n a d v a d i j e l a , n a n i jevi n a m g u b i t k e . . . N e k i o d z a r o b l j e n i h u s p j e l i s u p o b j e i . . . . . . Bataljon se probijao. Jedan vom brigadom .. . . . Neprijatelj nadire s a svih strana . . . n a k o n kratkih p r e g o v o r a spor a z u m n o sa t a b o m T o m i e v e brigade proputena je jedna 3000 N i j e m a c a i 3 0 0 0 u s t a a b e z o r u j a u p r a v c u C e l o v c a . . . . 15. V bataljon je u mjestu r n a , a neprijateljske snage izmeu ali n i j e Poljane, M e i c a i Pliberka. uspio... Iz operativnog dnevnika 7. brigade: . . . Jake njemake snage generala Lohra, probijajui se prema zap a d u , stigle su na raskrsnicu p u t o v a k o d c r k v e u m j e s t u P o l j a n a , g d j e su zaustavljene od slabijih snaga slovenskih jedinica te su se sa svim motornim vozilima, bornim kolima, motoriziranim topovima, k o m o r o m i ljudstvom zaustavili u koloni, tako da je elo za o k o 100 m prelo o k u k u puta okrenutu prema Pliberku . . . . . . O k o 1 2 sati i . i 3 . e t a I b a t a l j o n a p o s t a v l j e n e s u s j e v e r n o o d c e s t e na p a d i n e k o j e d o m i n i r a j u cestom. B a c a k a eta sjeverno od 3. ete, a v o d t o p o v a na d e s n o m krilu 1. ete iznad s p o m e n u t o g d r u m a ( o k o 100 m). D r u g a eta rasporeena je ,u jezik' izmeu d r u m o v a na nae desno krilo. P o s l i j e v i e p o k u a j a d a s e n e p r i j a t e l j p r e d a b e z b o r b e , u 1 7 , 3 0 sati s v a naa oruja otvorila su brzu paljbu na neprijatelja, koji je poslije 42 minute bio prisiljen n a predaju . . . ... neprijateljski gubici: ubijeno oko 1 7 0 neprijateljskih vojnika, a r a n j e n o o k o 300. T o m j e p r i l i k o m z a r o b l j e n o o k o 1 0 0 0 0 N i j e m a c a i z a plijenjena velika koliina m o t o r n i h vozila, t o p o v a , o r u j a i dr. . . . N a d i r a l e su jake ustake snage. Bataljon se postavio p r e m a ustaama . . . Od Dravograda su nadirale jake ustake snage. Dravogradske P o k u a o se probiti prema otanju, kolona od dio je izbio na staru jugoslavensku granicu, a drugi dio u M e i c a m a uhvatio vezu sa slovenskom, T o m i e -

u s p i o , z a t i m p r e m a D r a v o g r a d u , ali u s l i j e d j a k i h s n a g a n e p r i j a t e l j a n i j e

s m o p u s t i l i S l o v e n c i m a , a o d G u t a n j a s m o m i d o e k i v a l i , jer s u o v i r a z d v o j i l i n a III b a t a l j o n . Iz izvjetaja 12. brigade: . . . U posljednjim b o r b a m a istakli su se borci: 1. Uro Gregori, rodom iz Banatskog N o v o g Sela, koji se svojim m i n o b a c a i m a nije htio o d m a h p o v u i , nego je s n a j p o g o d n i j e g p o l o a j a uspjeno t u k a o neprijatelja. 2. M l a d e n M a j s k i iz Sivca, komandir m i n o b a c a k o g voda, istakao se k a d a se poslije bataljona p o v u k a o bez gubitaka. 3. Stanka Cimi iz Sombora, omladinski rukovodilac brigade, nalazila se u III b a t a l j o n u u u e m m o s t o b r a n u i i s t a k l a se u b o r b i . 4. K a t a Jovi, k o j a je u 15. godini dola u partizane 1943. ranjena j e k a o referent saniteta d r u g o g bataljona . . . . . . U m o r se osjeao k o d boraca naroito posljednjih dana. K o d bitke za Dravograd b r i g a d a je p o p u s t i l a uslijed nastale situacije u 8. brigadi i uslijed t o g a to su se v o d i l i p r e g o v o r i o p r i m i r j u i predaji. M o e se rei da s m o se t a k o pomijeali s ustaama i o n o neto m a l o N i j e m a c a da se na m o m e n t e nije m o g l o razlikovati t k o j e t k o z b o g slinosti uniformi. D o l j e se deavalo da se na jednom krilu predaju, a na d r u g o m da se v o d e borbe. T a k o je d o l o do m e t e a i nepreglednosti u b a t a l j o n i m a i etama. godine,

Posljednje
U materijalima prikupljenim

divljanje
u

ustaa
NOB-a u Slovenj Gradecu

Muzeju

m o g u se t a k o e r nai neki detalji o tadanjoj situaciji koji d o n e k l e osvjetljuju i stanje neprijatelja. Popularni partizan iz Mislinjske doline T o n e Britovek, koji se tada nalazio na terenu preko kojeg je neprijatelj prolazio, iznosi izmeu ostalog da su N i j e m c i i poslije p a d a Berlina i Hitlerove smrti sve do kapitulacije, 15. m a j a 1 9 4 5 , vrili z l o i n e n a d n a r o d o m . U u b i j a n j u naih ljudi n a r o i t o se isticao hitlerovac Bedrih iz gestapovske b a z e u D r a v o g r a d u . Zapalili su n e k o l i k o k u a u selu Viu. U jednoj je kui izgorjela m a j k a s d j e c o m . i t a v o j e d n o n a s e l j e u St. V i d u t a k o e r s u z a p a l i l i . Stefan L u n i c , o e v i d a c i z sela D o l i a ( n e d a l e k o o d S l o v e n j G r a d e a ) , iznosi da je negdje 12. m a j a u selo d o l o o k o 1000 ustaa. Ustae su ulazile u k u e i uzimale sve to im je dolazilo p o d ruku. M n o g e su k u e p o t o m palili. T a d a su naile nae jedinice. Ustae se na p o z i v nisu htjele predati. Razvila se otra borba. Od topovskih granata i mina gorjele su oblinje ume. Poslije borbi 14. m a j a na bojitu je ostalo m n o g o leeva k o j i n i s u s v i m o g l i stati u t e n k o v s k e j a m e t o s u i h N i j e m c i b i l i r a n i j e i s k o pali. Cesta je bila z a k r e n a razbijenim n j e m a k i m t e n k o v i m a , neprijateljskim k a m i o n i m a , topovima, p u k a m a , seljakim kolima i hiljadama ustakih i njemakih kaciga.

P o t p u n o podivljale ustae probijale su se u g r u p a m a p r e k o

planina

p r e m a granici. Usput su palile sve to im je bilo n a d o h v a t ruke: seljake kue, sjenike, pilane; ubijali su m u k a r c e i ene koji se nisu uspjeli skloniti. Samo na Pakom K o z j a k u popalili su desetak kua. Po zvjerstvima nimalo nisu zaostajale k o z a k e jedinice, k o j e su se na k o n j i m a i u crnim ubarama, k a o nekad u turska vremena, brzo pojavljivale, pljakale, ubijale i palile, a z a t i m se isto t a k o b r z o udaljavale. Iza neprijateljske k o l o n e , na putu i po umarcima, ostajalo je dosta naputene djece. Organizacije O s v o b o d i l n e fronte i n a r o d prihvaali su tu d j e c u , hranili je i brinuli se o njoj. Karakteristian je i j e d a n detalj iznesen u s p o m e n u t o m materijalu m u z e j a u Slovenj G r a d e c u : p o d p r o z o r o m k u e R o z e V o l k u selu L o k o v i c i , na samoj granici, v o d i o se razgovor izmeu jednog ustae i n j e m a k o g oficira. U s t a a j e r e k a o : I m a n a s 7 0 000 i u s u u j u s e d a n a s n a p a d n u . Nijemac je odgovorio: Dvanaest godina sam njemaki oficir, a daRazoruale su me partizanske balanas sam doivio najvee ponienje. cuske? Sada se jasno p o k a z a l o da je S u d a r o v a misija bila z a p r a v o p o k u a j da se dobije to vie v r e m e n a te da se z a v a r a j u nae snage o n a m j e r a v a n o m p r a v c u n e p r i j a t e l j s k o g p r o d o r a . B a r to se tie rukovodstva, neprijatelj nije u o p e p o m i l j a o na predaju. I a k o je p r a v a c p r e m a Pliberku p r e k o Poljane bio dui od d r a v o g r a d s k o g i tee p r o h o d a n , on je za njih u t o m m o m e n t u bio povoljniji i njihova namjera da se tim p r a v c e m probiju bila je oito na mjestu. A l i p r o b o j je izvren s a m o djelomino. Neprijatelj nije i m a o d a h a da izdri do k r a j a u s v o m n a p a d u . On je p r o d r o elom svoje k o l o n e svega n e k o l i k o kilometara p r e k o granice. A to nije bilo d o v o l j n o . Ni mi nismo imali d o v o l j n o prikupljenih snaga. Neprijateljski p r o d o r stavio nas je pred n o v u situaciju k o j a je traila n o v a rjeenja i pruala nove mogunosti jednima i d r u g i m a . P o k a z a l o se da s m o mi te m o g u n o s t i umjeli iskoristiti bolje od protivnika. V r i j e m e je radilo za nas.

vice! Sto mi vrijede m o j a odlikovanja iz N a r v i k a , Rusije, A f r i k e i Fran-

Crna legija na elu proboja - general Boban preuzima inicijativu

Po C r l j e n o v i m zapisima,1 stanje i atmosfera u g l a v n o j u s t a k o - d o m o b r a n s k o j k o l o n i z a v r i j e m e p r o b o j a bili s u o v a k v i :

13. svibnja Bugarskom asniku, koji nas je trebao voditi u svoj stoer, ni traga. Vojniko se vodstvo sloilo da se nema to ekati, ve da treba pokuati
1

Iz Hrvatske revije br. 24, 1966.

sreu, udarivi lijevo preko drvenog mosta, da se mimoie Dravograd i nastavi putem prema Bleiburgu. Razgovori su bili u toku, kad tiinu ranog poslijepodneva razbi tektanje strojnica. Vatra je dolazila iz umovitih obronaka s nae desne strane, ali se nije vidjelo kamo meci padaju. Ispred nas na cesti nasta komeanje i vika: ,Pucaju u kolonu. Bjeite ljudi s ceste!' Niz kola ispred nas okrenuo se i polazi natrag prema nama. Panika se iri kao poar. Na cestu izie general Boban: Zaustavite kola! Nitko ne smije voziti natrag, jer e se cesta zakriti. Lijeva strana ceste mora ostati slobodna za vojnike pokrete. .Zaustavi!' vie Boban crven od bijesa i tre samokres. Blijed i uzbuen, gledam tko e biti prva rtva. Boban se svlada. Spusti revolver, uperen u ofera, i opali u prednje gume kamiona, koji je dolazio. Kamion stade i tako sprijei put i ostalima. Boban spremi samokres: ,Ovamo, momci', pozva nekoliko vojnika. ,Treba oistiti cestu. Sva kola, koja su krenula natrag, u jarak!' Vojnici odmah priskoie. Jedna kola za drugima svaljuju se u grabu tutnjei muklo. uju se glasovi protesta. Neke ene plau. Nitko se, meutim, ne odupire. Doskora je lijeva strana ceste ista. Relativni mir je uspostavljen. Strojnice se opet javljaju. Ljudi su uzbueni, ali bez panike, sklanjaju se iza kola, iza kue, po jarcima i malim kotlinama. Novi odredi P. T. S-a, domobranski gorski zdrug generala Periia, dijelovi Bobanove Crne legije, upuuju se prema poloajima, s kojih dolazi vatra. Pokret je nemogu dok obronci desno od ceste ne budu u naim rukama, jer partizani odatle dre pod vatrom drveni most, preko kojega moramo prei. Boban ide cestom i domahuje samokresom vojnicima da ga slijede. Krupan bojnik ustake obrane predvodi trkom svoje i nalae im da u hodu nabijaju oruje. Kroz kolonu je puten glas da se odmah spremi za pokret. Nai su vojnici ve pregazili kotlinu na putu prema borbenim poloajima i uspinju se kozjim stazama i bespuima. Ne idu ravno na partizanske poloaje, nego se penju desno, da bi ih nadvisili i onda napali, sputajui se prema njima. Poput stonoge izvlae se nai jedan po jedan na hrbat, razvijaju se u irinu i nestaju s onu stranu. Strojnice bijesno zateku. Odjekuju puke i bombe. Sudarili su se. Vatra je sve ea. ujem nesuvislo dovikivanje. Nai alju svjetlosne signale. Nove snage penju se pristrancima, sputaju s druge strane i ulaze u borbu. Neki se ve vraaju. Sto je?! Nisu valjda potisnuti? ,To su sigurno ranjenici', veli mi asnik, koji promatra dalekozorom. Imao je pravo. Nije proao sat vremena od poetka bitke, a ve su prvi ranjenici stigli u zgradu zapovjednitva. Jedni su dolazili sami, okrvavljeni, blijedi, drei se za ranu, da barem donekle sprijee krvarenje. Druge su nosili suborci, poprskani krvlju, koja je ikljala iz rana, sopui od umora. Jedan epa ranjen u bedro, drugi se savija jauui, trei mirno lei prostrijeljenih plua, ve obiljeen smru.

Bolniki odjeli su izgubljeni negdje u dubini kolone. Pri ruci je samo jedan lijenik. Pomae mu nekoliko pripadnica Ustake mladei, koje se neto razumiju u previjanje i koje hrabro svladavaju odvratnost, strah i umor. Kua je ve puna ranjenika, koji ispunie sve sobe, hodnike, stube. Na sve strane traenje pomoi, jauci, miris krvi. Kroz kuu se ne prolazi drukije nego prekoraujui ranjenike, koji su svaki etvorni metar prostora ispunili. 14. svibnja Rano ujutro dan je nalog da poe automobilska kolona. Budui da nije bilo ambulantnih kola za ranjenike, date su upute vojnicima pomone slube, da ih ukrcavaju na kamione i privatna kola. Izvrenje te zapovijedi nije, meutim, bilo jednostavno. Jueranja bitka dala je svima naslutiti neposrednu opasnost, i svatko se je urio da im prije pree most i odmakne od kritine zone. Uzalud su vojnici viui pokuavali da zaustavljaju kola, da bi ukrcavali ranjenike. Vozai su tjerali dalje, maui bijesno da im se uklone s puta oni koji su ih htjeli zadrati. ,Nee nitko da stane', dotrao se potuiti neki vojnik, sav oajan. ,Tko nee da stane?!' uzrujavaju se u zapovjednitvu. ,Ustavite ih silom. Kakvi ste vi vojnici!' Vrijeme je bilo dragocjeno. General Hereni me zamoli da interveniram. Iziem, ustavim prvi kamion i obratim se vozau: ,Ustavite da primite dva-tri ranjenika. Nemamo bolnikih kola, a ranjenike ne moemo ovdje ostaviti.' ,Na mojim kolima nema mjesta, gospodine pukovnie. Ostraga dolaze poluprazni kamioni, pa neka oni prime.' ,Priekaj, da pogledam.' Nu on nije priekao. Cim sam mu se uklonio s puta, dao je gas i odjurio. Slijedei se uope nije odazvao pozivu da stane. Trei isto tako. Panika se iri poput oluje i rada egoizmom i kukavilukom, koji su priljepivi poput zaraze. Jo juer su nai vojnici poli u bitku da vlastitom krvlju otvore put ovim istim bjeguncima, koji danas bijesno odbijaju da pomognu spaavati svoje ranjene spasitelje. Izvadim samokres i uperim u vozaa slijedeih kola. ,Stoj! Treba ukrcati ranjenike. Nosite ovamo prvu etvoricu.' S kamiona se uje vie glasova: ,Nema mjesta, sve je puno.' ,Vozi naprijed', dere se netko na vozaa. Ne obilazim kola, da ne odjure. ,Tko se vozi na kolima f upitam. ,Casnici, vojnici, nekoliko ena.' Jma li ranjenih ili invalida?' ,Nema.' ,asnici i vojnici dolje, da naprave ranjenicima mjesta.' .Naprijed.' Silaze nevoljko. Tu i tamo netko guna, ali se pokorava. Svi ipak razumiju da nemaju kud nego sii kad se trai mjesto za ranjenike. etvorica su ukrcana. .Naprijed.'

Sad pred slijedea kola: ,Stoj! Svi zdravi mukarci dolje. Mjesta za ranjenike. Ukrcajte etvoricu i odmah urno dalje.' Vojnici iznose ranjenike i slau ih pored ceste. Tako e ii bre. Sad ve nema nikakva otpora ni diskusije. Oni otraga vide da se naprijed staje i uzima ranjenike bez prigovora. Neki ustavljaju i sami pomau. Drugi pronalaze jo mjesta i pozivaju lake ranjene da se penju. Pokraj ceste ne lei vie nitko. ,Ima li jo? ,Nema. Gotovo je.' Automobilska kolona sada slobodno promie. Jutro je, oko 9 sati. Ulazimo i mi u kola i uvlaimo se u kolonu. Gledam nepovjerljivo prema visovima desno od nas. ,Hoe li nas presjei ? Ako i ne zauzmu ponovno iste poloaje, partizani mogu topovima ili bacaima uzeti pod vatru most. Jedan puni pogodak, i sve je dovedeno u pitanje. Automobili idu znatnom brzinom. Ljudi slute da se moda radi o trci sa smru. S obih strana jo uvijek prolaze kolone pjeaka. Cini se da tom mnotvu nema kraja. Kola s konjskom i volovskom spregom jo ekaju. Oni e se nadovezati na automobile. Primakli smo se mostu. Kola su ispred nas zastala, jer most prelaze jedna po jedna svom brzinom, da se smanji rizik. Napeto ekam na red. Nasred mosta motor poe izdavati. Samih 50 metara poslije mosta stadosmo radi kvara. Znakova opasnosti, meutim, nema. Pola sata kasnije pretjeemo kolonu da stignemo zapovjedniku skupinu .. .* >... Vee se pribliava, sputamo se kroz proplanak u dolinu, koja se otegla pred nama. U susret nam dolazi motorist i javlja: ,Celo nae kolone doprlo je do poloaja neke engleske jedinice. Nai se zaustavljaju, ekajui naloge. General Hereni s jo nekim asnicima uri naprijed, da stupi u dodir s Englezima. Kolona se razilazi i smjeta po livadama, umarcima i pristrancima, koji obrubljuju na put.' Stiem do vijugavog potoia, koji se sputa sa umovitih obronaka desno od nas, sijee dolinu i nestaje u ipraju na protivnoj strani. U krugu generala i visokih asnika vlada neobino, optimistiko, gotovo sveano raspoloenje. General Hereni izvjetava: dm su nam iz prethodnice javili da su doli do prvih engleskih jedinica, poslan je u englesko zapovjednitvo u svojstvu naeg tumaa i asnika za vezu domobranski porunik Deutsch-Maceljski. On se je ubrzo vratio u engleskom jeepu, da povede nae izaslanike k Englezima. Po odluci naeg vojnog vodstva, otili su generali Hereni i Gregori. Bili su odmah primljeni od engleskog majora, zapovjednika jedinice, na koju smo naili. Prijem je bio vrlo lijep, skoro srdaan. Nai su generali saopili majoru da su doli predati vojsku engleskim jedinicama i staviti pod njihovu zatitu graansko puanstvo. Major im je odgovorio da je obavijeten o naem dolasku, te da trebamo obustaviti daljnje napredovanje, jer da se iza njegove jedinice nalaze partizani, a budui da se sputa no, moglo bi doi do incidenata, koje on svakako

eli sprijeiti. Sutradan emo moi bez zapreka krenuti dalje. Moemo zadrati oruje, a ako imamo tekih ranjenika, major nam sugerira da ih naim kolima odmah uputimo u Klagenfurt. Potoi pred elom nae kolone odreen je kao granica naeg napredovanja, da ne doe do nepotrebnog mijeanja i zbrke. Obrativi se meni, zamolio me general Hereni da se vratim kroz kolonu i saopim svijetu novu vijest, da mu se malo podigne duh. Neki su, zaraeni optimizmom lakovjernih, pomislili da je kraj naoj kalvariji. Nitko nije slutio da je to tek uvod u najtei dio naeg krinog puta, poetak pravog raspinjanja i smrti, koja se ne zasiuje... 15. svibnja Probudim se rano ujutro. Mnotvo vrvi i bruji kao u konici. Dolina je napuena dokle oko see. Kroz proplanak u daljini jo uvijek naviru nove mase. Cestom neprekidno promiu kola u oba smjera. Praina, sirene, povici. Neki asnici pokuavaju unijeti malo reda, upuujui automobile na slobodan prostor, rezerviran za njih, a kola sa spregom na drugi kraj. Improvizirani prometni straari trude se da rjeavaju gordijske vorove isprepletenog prometa. Zapovijedi se mijeaju s protestima, neartikuliranom vikom, drdanjem kola. I opet sirene, koje zagluuju sve, i praina, koja se kovitla zrakom, obavija, prodire, pee oi, sui grla. Zovu me iz zapovjednitva. Tamo je zakljueno poduzeti mjere, da bi se mnotvo moglo predati Englezima, ukoliko je to mogue organizirano. Meni je povjereno prikupljanje politikih dunostnika, preko kojih bi se sve graanske osobe svrstale u skupine prema pokrajinama i kotarevima iz kojih potjeu. Usred dogovora s prvom grupom dunostnika, koji su se u prvi as sabrali, novi urni poziv. Vojniko je vodstvo zakljuilo da i ja idem na razgovore s Englezima. ,Predajte posao oko sakupljanja dunostnika prof. Katelanu, a Vi ostanite. Ovdje. Morat emo se jo savjetovati prije polaska.' S engleske strane dolaze kola. U njima je na asnik za vezu, DeutschMaceljski, koji je sino prilikom prvog dodira ostao u engleskom zapovjednitvu. Ozbiljan je i loeg raspoloenja: ,Cini mi se, da se je dranje Engleza od sino promijenilo i da ne sluti na dobro. Dok su me juer vrlo ljubazno primili, jutros su svi ozbiljni te izbjegavaju razgovor sa mnom. Doli su jutros neki njihovi asnici iz Klagenfurta, a sreo sam i neke partizanske asnike u engleskom stoeru. Saopeno mi je da danas dolazi engleski general iz Klagenfurta, i da e primiti nae izaslanike u I sat poslije podne.' Na elu kolone je ivo. General Hereni dao je pozvati sve zapovjednike jedinica. Na okupu je oko 60-70 asnika. Meu njima je i stari general Stancer, nadzornik hrvatskih oruanih snaga. ivahna je diskusija protkana nedoumicom i kontradiktornim planovima ... Nad naim glavama zazuje zrakoplovi. Dok smo podigli glave, ve su prohujali. Opet se vraaju. Lete vrlo nisko, iznad samih glava, tako rei. Ljudi promatraju zrakoplove znatieljno i veselo. Mnogi viu i domahuju. Svima se ini da se radi o nekom prijateljskom posjetu. Netko je

saznao za nas, zanima se, alje zrakoplove da vide o emu se radi. Nismo, dakle, sasvim preputeni sami sebi... Primaklo se podne. Javljaju mi da je vrijeme polasku. U nae su izaslanstvo odreeni generali Hereni i Servatzy t ja. Prati nas motorizirani odred za osiguranje. Prelazimo demarkacionu liniju i vozimo se pustom cestom kilometar-kilometar i pol. Pred nama su Englezi. Oko kua na cesti je niz njihovih vozila, izmeu kojih vrljaju vojnici. Desno na rubu umarka ugledam njihov tank. Blie cesti drugi, pa trei. S druge strane ceste nabrojim jo etiri, razmjetena u stanovitoj udaljenosti. Pred oveom kuom nas doeka na asnik za vezu i ue da obavijesti o naem dolasku. Odvedeni smo u prvi kat. U prostranoj sobi, gdje smo trebali priekati, naemo amerikog asnika Hrvata, s kojim sam se ve sreo kod mlina. On se pravi kao da nas ne poznaje i ne prihvaa razgovor koji smo s njim pokuali zapoeti. U sobu ue engleski asnik i saopi nam preko naeg Amerikanca, koji je bio njihov tuma, da engleski general nee doi u tu kuu, ve da se moramo odvesti do glavnog stoera (radilo se je, sudei po svemu, o stoeru divizije), gdje e nas general primiti. Pitali smo da li da povedemo naeg asnika za vezu kao tumaa, na to nam odgovorie da nije potrebno, jer oni imaju svog tumaa. Sili smo, posjedali u kola i poli za jeepom, koji nam je trebao pokazati put. Nakon desetak minuta, stigli smo do nekog starinskog dvorca, gdje se nalazio engleski stoer.

Tri vojske N i s m o imali m n o g o v r e m e n a za razmiljanje. Vidjeli s m o da je neprijatelj b r o j n o j a k i da se eli s v i m s i l a m a probiti iz z e m l j e . A l i su n a m druge indicije govorile da je njegov borbeni m o r a l na izmaku. Za posljednjih nekoliko dana predale su se hiljade njegovih vojnika. Od zarobljenika smo saznali k a k v o je stanje u r e d o v i m a protivnika, saznali smo o v e l i k o m b r o j u c i v i l n o g s t a n o v n i t v a , o seljacima s k o l i m a - to je sve slabilo m o neprijateljskog manevriranja. L a k o s e m o e p r e t p o s t a v i t i k a k v o ije b i l o r a s p o l o e n j e i z b j e g l i h l j u d i , ena i djece. M n o g i su napustili svoje kue, pradjedovski dom, svoju koji e se vratiti m a k a r i na r o d n u g r u d u i sve o n o to je v e z a n o za djetinjstvo, m l a d o s t i ivot. R a t je sve iz temelja p o u p a o . To nije zbjeg p o p a l j e n o ognjite, na k o j e m e se opet stvoriti ivot. O v o je put u nepovrat. Ta tragina k o l o n a straha rastrojavala je borbeni moral neprijateljske vojske. S a m o oni najokorjeliji zloinci nisu m n o g o marili za t a k v u sudbinu izbjeglog naroda. N a r o d im je bio potreban kao zaklon, kamuflaa iza k o j e se treba n e k a k o sakriti. U o v a j posljednji b o j baene su najsposobnije jedinice, najokorjelije ustae. A l i ipak, poslije o g r a n i e n o g p r o b o j a neprijateljski je n a p a d m a -

laksao. Uavi elom kolone o k o

3 - 4 km u dubinu austrijskog teritorija,

neprijatelj trenutno nije z n a o to da radi. To nije bio uobiajeni p r o b o j iz o k r u e n j a u tzv. operativni prostor radi s p a j a n j a s vlastitim s n a g a m a . D r u g i h snaga k o j e bi ga prihvatile vie nije bilo. N a p r i j e d su nae, ne ba b r o j n e , j e d i n i c e i s a v e z n i k e s n a g e . T r e b a l o je, b u d u i d a s u s e h t j e l i p r e dati s a v e z n i k i m s n a g a m a , ii n a p r e g o v o r e u n e k u njihovu komandu: treba doznati za takvu k o m a n d u , uhvatiti vezu s njom, poslati svoje predstavnike koji m o g u naii i na nae snage, treba voditi p r e g o v o r e i doi do s p o r a z u m a , treba se vratiti i tu o g r o m n u k o l o n u organizirano predati itd. Da bi se sve to ostvarilo, t r e b a l o je o b i l j e v r e m e n a , a s v a k a m i n u t a bila je d r a g o c j e n a . S a d a je d o a o red na nas. T r e b a l o je da za to vrijeme p o k a e m o s v o j u a k t i v n o s t , d a o r g a n i z i r a m o n a p a d , jer j e n e p r i j a t e l j s t a o . T r e b a l o j e p o k a z a t i s v o j u s n a g u , e n e r g i n o n a p a s t i , jer s a m o p r e d t a k v i m n a p a d o m n e p r i j a t e l j m o r a p o k l e k n u t i . A l i t r e b a p r i k u p i t i i n a e j e d i n i c e , s r e d i t i se, d o e kati p o j a a n j a , pripremiti n a p a d i udariti. I za to je trebalo vremena. Poslije krae procjene situacije, tab nae 5 1 . divizije, koji se nalazio u D r a v o g r a d u , n a r e d i o j e s v o j i m j e d i n i c a m a este, i z . i d i j e l o v i m a 8 . b r i gade, koje su se p o v u k l e na lijevu o b a l u D r a v e zadravajui s a m o malen m o s t o b r a n na desnoj strani, da u n a j k r a e m r o k u o t p o n u sa svim pridod a t i m jedinicama n a p a d p r e k o D r a v e n a neprijatelja. Izvriti s n a a n pritisak na desni b o k n j e g o v e k o l o n e i uspostaviti s v a k a k o v e z u s naim o d s j e e n i m jedinicama, 7. i d i j e l o v i m a nae 8. i 1. b r i g a d e 14. s l o v e n s k e divizije. U m e u v r e m e n u , o b a v j e t a v a n r e d o v n o o stanju na frontu, tab T r e e jugoslavenske armije naredio je jo 13. m a j a da se i z . proleterska slavonska brigada uputi p r e m a D r a v o g r a d u i stavi p o d k o m a n d u nae 51. divizije, a iz armijske rezerve je ozbiljnost opuena situacije je kod jedna brigada 40. d i v i z i j e . Na odsjek Stab naeg armije uoio Dravograda.

fronta doli su 13. m a j a politiki k o m e s a r armije B r a n k o Petrievi i n a elnik taba Vukain Suboti.

Polazak u
Utorak - 1 5 . maj Naavi se u takvoj

nepoznato
situaciji, gdje su snage pocije-

neoekivanoj

pane na d v a dijela, razdvojene ne s a m o neprijateljem ve i D r a v o m , tab 51. divizije je nou izmeu etrnaestog i petnaestog razmatrao n o v o n a stalu situaciju i ocijenio, je k a o v r l o ozbiljnu. P o r e d niza p r e d l o e n i h m j e r a , politkomesar divizije, u d o g o v o r u s k o m a n d a n t o m , o d l u i o je da k r e n e u p r a v c u m o g u e g p o v l a e n j a sedme, dijelova 8. b r i g a d e i slovenskih jedinica. N j e g o v z a d a t a k bio je da uspostavi vezu sa svim odsjeenim jedinic a m a divizije i dijelovima 14. slovenske divizije, da ih p o v e e i d j e l u j e p r e m a d a t o j situaciji. O s n o v n i z a d a t a k b i o je p o n o v n o zatvoriti o b r u i ne

dozvoliti neprijatelju da se probije.

O d l u e n o je da k o m a n d a n t divizije

Sreta Savi-Kolja, koji je jo bio rekonvalescent, ostane na k o m a n d n o m mjestu u D r a v o g r a d u i k o m a n d i r a svim raspoloivim jedinicama divizije, koje su predstavljale vei dio naih snaga, k a o i o n i m a k o j e pristiu k a o p o j a a n j a . Jedinice k o j e pristiu u v o d i t i to prije u b o j . Stalnim p r i t i s k o m rastrojavati neprijatelja, nanositi mu u d a r e i ne dati da se sredi i d j e l u j e povezano. Vrijeme je igralo presudnu ulogu. Svaka vea priprema, koncentracija i n e k o jae manevriranje znaili bi g u b i t a k vremena i o m o g u ili n e p r i j a t e l j u d a s e i z v u e i z z e m l j e . Predloio s a m da ja idem i u h v a t i m vezu s naim odsjeenim snagama. Cijela 7. i g o t o v o p o l o v i n a 8. brigade, s k o m a n d a n t o m brigade O p a i e m , bile su razdvojene. N i s m o znali da li su razbijeni, zarobljeni ili p o t i s n u t i u s t r a n u . V j e r o v a l i s m o d a e s e n a a d v a k o m a n d a n t a b r i g a d e J e i i O p a i z n a t i s n a i . (Jei j e t a d a - m i t o n i s m o z n a l i - b i o ranjen). D a l m a t i n a c Glio O p a i 1 je o d n e d a v n o u diviziji. N i s m o ga jo dobro poznavali. Ni on sam ne poznaje dobro brigadu kojom komandira. P o l i t k o m e s a r b r i g a d e V l a d i m i r B r a n k o v i , * t a k o e r stari s r i j e m s k i p a r t i z a n , r a t n i k p r e k a l j e n n a s v i m v a t r a m a , o d l i n o j e p o z n a v a o j e d i n i c u , ali n i j e b i o s n j i m a n e g o se p o v u k a o s d i j e l o v i m a b r i g a d e u D r a v o g r a d . I G l i o je stari b o r a c . V e e s e s n a i . V a l j d a e o v e nae o d s j e e n e jedinice, a k o se ne b u d e nita d r u g o m o g l o uiniti, u z m a i pred neprijateljem p r e m a u m o v i t i m p a d i n a m a plan i n e S t r o j n e , U r l j e g o r e ili S a v i n j s k i h A l p a i n e e d o z v o l i t i d a p a d n u neprijatelju u ruke. A l i u t o m sluaju neprijatelj e proi. T a d a smo se osjeali v e o m a teko. Umjesto trijumfa neuspjeh! Sve to pritie k a o m o r a . O d g o v o r n o s t je velika. Z l o i n c i e pobjei. U posljedn j i m t r e n u c i m a rata ne izvriti z a d a t a k , a uz to, to je n a j g o r e , g o t o v o p o l a o r g a n s k o g s a s t a v a d i v i z i j e o d s j e e n o esti d a n n a k o n z a v r e t k a r a t a . O n j i h o v o j sudbini ne z n a m o nita. K o l j a je t a k o e r p r e d l a g a o da ide u h v a t i t i v e z u s o d s j e e n i m j e d i n i c a m a , ali s a m s e t o m e s u p r o t s t a v i o . I n z i stirao sam na tome da ostane 6. na komandnom 36. mjestu Ve u je Dravogradu. komandant U r a j o n u D r a v o g r a d a n a l a z e s e n a a n . b r i g a d a , dijelovi 8 . brigade, artiljerijske jedinice i pridodata brigada divizije. armije Kota naredio dvjema brigadama iz armijske rezerve pokret prema D r a v o g r a d u . T o j e g l a v n i n a s n a g a k o j i m a t r e b a k o m a n d i r a t i i s k o j i m a se, k a k o n a m se u o v o m m o m e n t u inilo, jedino m o e neto o z b i l j n o uiniti. O s i m toga, K o l j a se o p o r a v l j a o od ranijih povreda. K r e n u o sam d i p o m 15. m a j a u samo praskozorje s dvojicom kurira p r e m a Pliberku, uputivi se p r e k o mjesta k o d L a b o t a na austrijski teritorij. P r e t p o s t a v k a d a s e n a a 7 . i d i j e l o v i 8 . b r i g a d e s l o v e n s k i h p a r t i z a n a n a laze na t o m pravcu p o k a z a l a se tonom.
1

Potpukovnik JNA u penziji. ' Sada pukovnik JNA u penziji.

T o j e b i o m a l o z a o b i l a z a n , ali j e d i n i p r o l a z k o j i m s e m o g l o stii b e z veih tekoa do p r e d v i e n o g mjesta gdje su se nae jedinice m o g l e event u a l n o n a l a z i t i . P r e t p o s t a v l j a l i s m o d a b i s m o i p a k m o r a l i p r i j e sresti n a e j e d i n i c e n e g o n e p r i j a t e l j a . S i t u a c i j a j e b i l a p r i l i n o n e i z v j e s n a i ili s m o oprezno. Imali smo tri m a i n k e , n e t o r u n i h b o m b i i p i t o l j e . Nismo d o v o l j n o p o z n a v a l i t e r e n n a a u s t r i j s k o m t e r i t o r i j u , a l i s m o i p a k ili b r e nego to je m o d a trebalo. Iza neke o k u k e g o t o v o s m o s e s u d a r i l i s ijednim k a m i o n o m k o j i j e stajao. Na njemu se nalazilo m n o g o naoruanih vojnika. N i s m o znali tko su, b r z o s m o p o s k a k a l i iz d i p a i polegli u jedan jarak. K a d a su vidjeli to mi r a d i m o i nepoznati su vojnici poskakali iz s v o g k a m i o n a i zauzeli poloaje o k o k a m i o n a . Po njihovim uzvicima brzo z a k l j u i s m o da su to engles k i ili a m e r i k i v o j n i c i . Prili s m o i m i p r e k o t u m a a S l o v e n c a , k o j i j e b i o s n j i m a , objasnili da s m o mislili da su oni neprijatelji s k o j i m s m o juer i noas vodili teku borbu. Rekli s m o da idemo uspostaviti vezu s naim jedinicama koje su odstupile vjerovatno u pravcu Pliberka. Ne znamo d o k l e je neprijatelj stigao i o e k u j e m o da e m o naii i na njega. Savezniki oficir, starjeina te grupe, m a l e n i d e m e k a s t o v j e k , ljubazno nam je objasnio da su njihove snage u toku noi pristigle na jugoslavensku granicu i da vjeruje k a k o prijatelja. do P l i b e r k a n e e m o zatei ne-

Oprostili smo se vrlo prijateljski. Potapao me je po ramenu, Hallo boys! M a h n u o nam je rukom u

o s m j e h u j u i se. V a l j d a j e p r i m i j e t i o d a n i s a m b i o b a r a s p o l o e n . T a m a n smo krenuli, k a d on doviknu: stresao od estokog pia i susreta. Pretpostavka saveznikog oficira da neprijatelj jo nije prodro do p u t a k o j i m s m o m i ili p o k a z a l a s e t o n o m . V r l o b r z o s m o stigli n a r a s krsnicu Hrust, n e d a l e k o od Pliberka. T a m o s m o zatekli 7. brigadu, dijelove 8. i jedan bataljon T o m i e v e brigade 14. slovenske divizije. Ispred njih se vidjela zaustavljena neprijateljska do Hrusta na 3 km u dubinu kolona. N j e n o elo je doprlo teritorija. Saveznike snage, austrijskog k o j o j je bila utura. Popili s m o po gutljaj viskija. Smijao se k a d sam se k a d a su mi, n e n a v i k n u t o m na pie, potekle suze. Krenuli s m o dalje m a l k o ugrijani od viskija i n e o e k i v a n o g s r d a n o g

sa s v o j i m p r e t h o d n i c a m a , pristigle su u selo H r u s t u z o r u 1 5 . m a j a . T a k o se desilo da su se tu, k o d H r u s t a , na raskrsnici e l j e z n i k e p r u g e i ceste n a l e tri v o j s k e . N a e jedinice zauzele su poslije p o v l a e n j a n o v e p o l o a j e ispred neprijatelja, nalazei se p o t p u n o na teritoriju Koruke. Ostale su trenutno bez veze s divizijom, odsjeene od snabdijevanja, bez d o v o l j n o hrane i municije, b e z i k a k v o g o s l o n c a n a n a e s n a g e . B o r c i i k o m a n d n i k a d a r i s c r p l j e n i su od u z a s t o p n i h borbi. M n o g e ete bile su n e p o t p u n e , a p o j e d i n e g r u p e stalno su se prikupljale. Sedma brigada jo nije znala za sudbinu svog treeg bataljona. Jedna se njegova nepotpuna eta vratila. Znaju samo toliko da je b a t a l j o n bio u tekoj borbi i o k r u e n . K o m a n d a n t 8. brigade

je neraspoloen k a d s a m ga sreo. S k o i o je od radosti k a d sam ga o b a vijestio da se glavnina brigade bez veih gubitaka p o v u k l a u Dravograd. Glio O p a i nije z n a o to je s ostalim dijelovima njegove brigade. B i o K o m a n d a n t 7. b r i g a d e M i l a n Jei1 p r e t h o d n o g je d a n a ranjen u n o g u , li n i j e n a p u s t i o j e d i n i c u . S a u v a o j e h l a d n o k r v n o s t i p r e u z e o k o m a n d u nad svim jedinicama koje su se zatekle na tom sektoru. Imao je i kompletan tab koji je djelovao h o m o g e n o . Izbijanje neprijatelja preko granice, njegova brojana n a d m o n o s t , pristizanje saveznikih jedinica, prekinuta veza s divizijom - sve je to stvorilo o v d j e prilino neizvjesnu situaciju. Snalaljivost Jeia i n j e g o v o g taba u tim kritinim trenucima bila je v r l o znaajna. Izgledalo je da ni saveznike snage nisu znale to da p o d u z m u u t o m asu. C e l o neprijateljske kolone bilo je prelo svega nekoliko kilometara n j i h o v u d e m a r k a c i o n u liniju, a g l a v n e snage nalazile su se stijenjene na dubini od 50 km na teritoriju Jugoslavije u k o l o n a m a . U s t a k o - d o m o b r a n s k a v o j s k a bila je spremna da se preda Englezima i A m e r i k a n c i m a , ije su se jedinice p o j a v i l e na t o m sektoru. N a s t a l o je m u n o z a t i j e , jer i n i s e d a k o m a n d e s v i h t r i j u v o j s k i n i s u t r e n u t n o z n a l e to da rade. Ipak, inicijativu je preuzela ustaka k o m a n d a . N j i h o v je polo a j , u o s t a l o m , i b i o n a j t e i . S a m o n e k o l i k o m i n u t a p r e d n a d o l a z a k etiri ustaka generala stupila su u v e z u sa saveznikim jedinicama i otila na pregovore u tab nisu znali. engleskog ekspedicionog korpusa. Nai o t o m e nita

Bitka za vrijeme
Postojala je o p r a v d a n a b o j a z a n da e saveznici prihvatiti i odvesti Pav e l i e v u v o j s k u s k o j o m s m o se etiri g o d i n e u p o r n o borili i k o j a je nanijela n e z a p a m e n o z l o n a i m n a r o d i m a . D r u g o v i i z Slovenije priali s u n a m d a s u s a v e z n i k e j e d i n i c e k o d e l e z n e K a p l e n a p r o s t o o t e l e n e k o l i k o tisua n j e m a k i h zarobljenika i velike koliine ratne tehnike i oruja k o j e su zaplijenile slovenske jedinice.
1 Milan Jei, zvan Ibra, tada tridesetogodinji komandant 7. brigade, zemljoradnik iz Donjeg Petrovca kod Sremske Mitrovice, stari je srijemski partizan koji je, osim u Srijemu, ratovao i u istonoj Bosni. U 6. proleterskoj istonobosanskoj brigadi komandirao je etom. Kasnije je vrio dunost komandanta 1. vojvoanske brigade. Sedma vojvoanska brigada pod njegovom komandom istakla se u borbama kod Iloka i kod Batine. Ibra je bio hrabar komandant, jednostavan, vedar, jasan i kratak u nareenjima. Bio je veoma blizak borcima, a oni su u njemu osjeali svog ovjeka, skrojenog od njihovog tofa, tako rei svog seljanina koji ih potpuno razumije. Tu je bila ostvarena ona unutranja veza komandanta i borca, prijeko potrebna da se izdri i u najteoj situaciji. Nije ba volio pisati, zapovijedati, gledati u vojnu (geografsku) kartu i slati izvjetaje viem tabu. Kad je s borcima na poloaju, onda je bio u svom pravom elementu. Proglaen je za narodnog heroja i penzioniran u inu pukovnika JNA.

U V e l i k o v c u su slovenske engleskih vojnika, koja vaju. Ni sa saveznicima se ne

jedinice

spremile benzinsku burad za pastalno je glatko. drala smo aparate za okapanja

ljenje d r v e n o g m o s t a u k o l i k o u s t a k o - d o m o b r a n s k a v o j s k a prodre. G r u p a nalazila mora otraga, sve ii gaenje p o a r a . Na sektoru nae divizije za sada se t a k v e p o j a v e ne deaImali i s B u g a r i m a . P o n e k a d se i dvije p a r t i z a n s k e jedinice p o m a l o spore o k o u l o g e k o j u s u u n e k o j b o r b i o d i g r a l e ili o k o z a p l i j e n j e n o g o r u j a . U t a k v o j s i t u a c i j i t r e b a biti s a m o o p r e z a n i i z b j e i m o g u n o s t s u k o b a . V a l j d a e m o i s njima pronai zajedniki jezik. B o j a l i s m o s e d a n a m n e e n a v r i j e m e stii p o m o i d a s o v a k o m a l i m snagama neemo m o i p o t p u n o sprijeiti izvlaenje neprijatelja iz zemipak, premda smo trenutno na o v o m lje, u k o l i k o s e o n b r z o s r e d i . P a

v a n o m s e k t o r u bili b r o j a n o s l a b i j i , z n a l i s m o d a s m o p o o p e m o d n o s u i o b j e k t i v n o j situaciji n a d m o n i j i . O s j e a l i s m o da su svi g l a v n i elementi situacije na naoj strani, i a k o ih sve nismo sasvim vrsto drali. N i s m o i h s a s v i m s r e e n o niti a n a l i z i r a l i . Prvo: neprijatelju treba jo dosta vremena da cjelokupne snage izvue s n a e g teritorija. J e d n a k o m u n i k a c i j a nije m o g l a primiti t a k o v e l i k u i izduenu kolonu vojske i civilnog stanovnitva. Drugo: nae jake snage pritiskale su ga sa zaelja i s b o k a te mu je gorjelo p o d p e t a m a sa svih strana. N j e g o v a borbena m o bila je oito iscrpljena. Svuda su nae snage jae nego ovdje, na elu kolone. A l i o b r u i prisiliti g a d a p o k l e k n e . Pored momentalnog i djelomino taktikog uspjeha, neprijatelj je u o p e r a t i v n o - s t r a t e g i j s k o m p o g l e d u b i o u slabijem p o l o a j u . Sa svih strana o p k o l j e n , stalno g o n j e n i v e i n o m demoraliziran, nije m o g a o k r o z m a l u privremenu breu da izvue svoje glavne snage. Trea jugoslavenska armija u suradnji sa slovenskim jedinicama imala je vie svjeih snaga o d n e p r i j a t e l j a , v i s o k b o r b e n i m o r a l i e l a n . Bili s m o j a i u p o g l e d u v a t r e n e moi i bojne gotovosti i pokretljiviji. C i o p r o b l e m je u stvari bio u t o m e da se o n e m o g u i neprijatelju da se i d j e l o m i n o izvue. N a r o i t o je p o s t o j a l a o p a s n o s t da se u o v i m kritinim m o m e n t i m a naeg prikupljanja i priprema ne izvuku m n o g o b r o j n i okorjeli ratni i vojske. Na nau veliku sreu, radio-stanica 7. brigade bila je sauvana i osposobljena za rad. Uspostavili smo vezu sa tabom divizije. Komandant divizije, obavijeten o stanju odsjeenih jedinica i o neprijatelju, odluio je da poalje p o j a a n j e naem dijelu fronta. Javio se da e n a m hitno, im pristigne, poslati svjeu razvoju dogaaja, ukoliko iz. slovensku proletarsku brigadu, k o j a se ne doe brzo, moemo oekivati ve nalazi u p o k r e t u , i s n j o m vei dio artiljerijske brigade divizije. Prema rjeenje i n o v a pojaanja. T r a i o je da do pristizanja novih snaga ne d o z v o l i m o neprijatelju izvlaenje iz obrua. zloinci i rukovodei kadar Pavelievog dravnog aparata treba se srediti i izdrati d o k ne o k o neprijatelja zatvoriti vrst pristignu nae svjee snage. T a d a e m o

Mi

smo

jo

ranije te da

naredili se

da

se jedinice artiljerijska

srede,

da

se teki

ukopaju na mitraljezi.

pogodna

mjesta

postave

orua,

N i s m o m n o g o krili te pripreme. Htjeli s m o da protivnik i saveznici vide nau rijeenost na daljnju borbu.

Dileme
O r g a n i z i r a l i s m o k o m a n d n o m j e s t o u j e d n o j k u i c i n a cesti, p o l a k i l o metra od ela neprijateljske kolone. Rastjerali s m o i pohapsili razna sumn j i v a lica, v e i n o m ustae i agente, k o j i su se u civilu i p o l u v o j n i k o j odjei g o t o v o o t v o r e n o kretali o k o nas. N j i h je slao neprijatelj da utvrdi nae brojno stanje i b o r b e n o raspoloenje i da otkrije nae namjere. N e k e je p a k g o n i o strah i neista savjest, pa su pokuavali da se i z v u k u prije ostalih. Upadali su o l a k o u na raspored, gdje s m o ih zarobljavali. U komandi, u jednoj otvorenoj vrtnoj kuici - hladnjaku iznad same ceste, na ulazu u selo Hrust s istone strane instalirali smo telefone i postavili strau. O f i c i r i m a i v o j n i c i m a je n a r e e n o da se o b r i j u , dotjeraju, da se p o j a a v a n j s k a disciplina itd. Prikupljanje i sreivanje naih izmorenih i ratrkanih jedinica, organiziranje polaznih p o l o a j a za na obrambeni poloaj ukoliko napad - koji napadne mogu prije posluiti i kao neprijatelj toga - trajalo je

d o s t a d u g o . N a m j e r a v a l i s m o d a poslije svih tih p r i p r e m n i h r a d n j i p o a ljemo ultimatum i p o s t a v i m o uvjete i r o k o v e predaje. Raunali s m o da izmeu 14 i 15 sati, ukoliko ne prihvate ultimatum, ponemo napad. Poslije e pristii 12. proleterska b r i g a d a i o b e a n a artiljerija. Sve o v e neskrivene p r i p r e m e imale su svoj uinak. K a d s m o ve bili n a k r a j u r a z r a d e p l a n a n a i h d a l j n j i h a k c i j a , n e g d j e i z m e u 1 2 i 1 3 sati jedan savezniki oficir zatraio je od k o m a n d i r a nae strae, koji je stajao pred novoformiranim tabom, da ga uvede kod novog partizanskog komandanta. U p r a v o s m o utvrdili posljednje uvjete za predaju koje je trebalo unijeti u ultimatum i dogovarali se to da r a d i m o u k o l i k o ga neprijatelj o d b i j e . S o f i c i r o m je stigao u tab na partizanski oficir, Slovenac, ije ime nisam b i o z a p a m t i o . Bio je to prilino visok, k o t u n j a v i v i t a k m o m a k , b l a g i h o i j u , ini mi se p l a v i h , o d m j e r e n i h s p o r i h k o r a k a . N j e g o v a p o j a v a i stav ulijevali su mi povjerenje. T e k o se i s p o r o izra a v a o na hrvatskosrpskom jeziku. i-Efenko Mnogo kasnije saznao sam da je to bio tadanji k o m a n d a n t 14. slovenske divizije, narodni heroj Ivan K o v a (koji je na alost poslije rata prerano m l a d umro). Savezniki oficir bio je A m e r i k a n a c jugoslavenskog porijekla i odlino je g o v o r i o na jezik. ini mi se da je rekao da je lan Saveznike misije pri G l a v n o m tabu N O V - a Slovenije. Obavijestio nas je da savezniki k o m a n d a n t e k s p e d i c i o n o g k o r p u s a eli r a z g o v a r a t i s n o v i m o d g o v o r n i m partizanskim r u k o v o d i o c e m o predaji ustako-domobranske vojske i pred13 Rat

353

l o i o j e d a d o e m u n j e g o v t a b ili t a b n j e g o v e d i v i z i j e , k o j i j e u d a l j e n od nas desetak kilometara. T o g trenutka nalazio sam se u velikoj dilemi. Da li da idem na razg o v o r za koji n e m a m nikakvih ovlatenja i vjestan? M o d a eli da se to prije raisti o v a n e i z v j e s n a pomognu? sku? Moda se hoe, kao i Bugari, da skriva preuzmu namjera da A moda u ovom pozivu situacija i da n a m neprijateljsku se u vojpresudnom sumnje. iji je i s h o d p o t p u n o neiz-

asu uklonim s poloaja?

O b u z i m a l e su me s v a k o j a k e misli i

S druge strane, n i s m o se m o g l i p o t p u n o osloniti u o v o m trenutku na nae i p a k n e d o v o l j n e snage k o j e su n a m bile pri ruci i p o t p u n o sprijeiti brojano voljno jaeg neprijatelja u njegovoj namjeri. N a e snage ne pruaju dogarancije da se efikasno suprotstavimo neprijatelju ako ubrzo U k o l i k o bi se i z v u k l a r u k o v o d e a elita u s t a k o g

krene u novi napad.

v o j n o g i d r a v n o g aparata, svi nai n a p o r i i rezultati bili bi nedovoljni. O d l u k u je trebalo donijeti b r z o i samostalno. U t o m trenutku nitko mi nije m o g a o p o m o i svojim savjetom. K o m a n d a n t Ibra i drugi s a m o s u s l i j e g a l i r a m e n i m a . N i j e b i l o j e d n o s t a v n o o d l u i t i se. M e u t i m , o s n o v no u cijeloj stvari bilo je dobiti na vremenu. U k o l i k o bi se postiglo da saveznike jedinice shvate da pitanje kapitulacije kvislinkih snaga Jugoslavije nije njihova stvar, m a k a r do o n o g m o m e n t a d o k je to u moi jedinica Jugoslavenske armije i d o k se njihova glavnina nalazi jo na teritoriju Jugoslavije, bilo bi sasvim dobro. A k o ve ne ele da n a m p o m o g n u , o n d a u ovom momentu. Najzad sam odluio da krenem na razgovor sa saveznikim komandantom korpusa. K o m a n d u nad svim jedinicama povjerio sam komand a n t u 7 . b r i g a d e d r u g u Ibri. N j e g o v a rana n a n o z i nije bila t a k o o p a s n a , i a k o se tee kretao. S njim s a m se d o g o v o r i o da se ne alje u l t i m a t u m o predaji d o k se ne vratim, a u sluaju da se ne v r a t i m najkasnije za jedan sat, neka poalje ultimatum. Ukoliko ga ne prihvate, neka otpone s napadom. S v a k o j a k e misli i p r e t p o s t a v k e b r z o su letjele k r o z g l a v u . T a d a jo nisam znao da e se predvieni r a z g o v o r pretvoriti u pregovore na kojima e, pored saveznikog komandanta korpusa, uestvovati Pored i predstavnici vrhovne k o m a n d e cjelokupne Pavelieve vojske. dipu poao je plavokosi Slovenac Efenko. saveznikog ofibar neka b u d u neutralne d o k ne pristignu nae n o v e i svjee snage, to bi n a m a i te k a k o p o g o d o v a l o

cira za v e z u , k o j i se ispred nas v o z i o s v o j i m d i p o m , sa m n o m u n a e m

Razgovor s engleskim generalom - pregovori o kapitulaciji

Krenuli smo na razgovore u savezniku komandu gdje se nalazio komandant korpusa, u raskoni feudalni dvorac u divnoj nedaleko od Pliberka. borovoj umi

O k o dvorca, o k r u e n o g vozilima, zatekli s m o dosta saveznikih oficira i v o j n i k a . P r o m a t r a l i su nas sa z a n i m a n j e m . Pustili su nas da u e m o ne zadravajui nas, i po t o m e se vidjelo da su nas oekivali. U predsoblju nas je d o e k a o jedan oficir i z a m o l i o da asak priekamo saveznikog komandanta. Ovaj Zaprepaten, primijetio oekivali. Nismo sam u jednom uglu velikog m r a m o r n o g predsoblja trojicu ustakih generala. Kasnije je pristigao jo jedan. saveznikih susret n i s m o su se pretpostavljali jo prije da su predstavnici Pavelieve vojske ve uhvatili k o n t a k t i nudili predaju jedinicama. Provukli neprimijeeni, valjda m o g d o l a s k a n a p o l o a j . Isto t a k o m e iznenadilo to j e oficir z a v e z u t o preutio. Ustake glaveine potrudile su se da ostvare o v a j kontakt najb r i m p u t e m , jer i m j e g o r j e l o p o d p e t a m a . Proao s a m zbunjen n e k o l i k o p u t a predsobljem, a krv mi je navirala u glavu. O d m a h mi se n a m e t n u l o pitanje: zato su saveznici preutjeli da se neprijateljski pregovarai ve nalaze u n j i h o v o m tabu? Poela me muiti p o m i s a o da s a m pogrijeio to s a m se odazvao, pozivu. P o a o sam na razg o v o r e s a s a v e z n i c i m a , a o e k u j u m e p r e g o v o r i s n e p r i j a t e l j e m , i t o u z asistenciju i v j e r o v a t a n pritisak s a v e z n i k a . P o e t a k ne m o e biti gori. D o i na pregovore na o v a k v o m nivou i u o v o m kritinom trenutku odvojiti se od poloaja bez ovlatenja vieg taba! V e na p r v o m koraku osjeao sam se prevarenim. Pomislih k a k o bi bilo d o b r o da kaem engleskom k o m a n d a n t u - kad doe do razgovora - da ove neprijateljske generale lino poznajem. Na taj nain stavio bih mu do znanja da e jugoslavenska javnost saznati ako oni ostanu u inozemstvu p o d okriljem saveznika. O v a moja razmiljanja potrajae s a m o n e k o l i k o trenutaka. N i s a m i m a o vremena ni da razm i j e n i m misli s d r u g o m iz Slovenije, saveznikom komandantu. Na ulazu nas je d o e k a o visok suhonjav engleski general, p o t p u n o sijed, briljivo obrijan i s t r o g o g v o j n i k o g dranja. R u k u j u i se s n a m a prilino srdano, izjavio je da mu je naroito milo to je d o a o u k o n takt s T i t o v o m vojskom i njegovim viim oficirima. Rekao je da je o n a m a d o s t a s l u a o z a v r i j e m e k a m p a n j e u Italiji i d i v i o s e n a i m n a p o rima i herojstvima. O d g o v o r i o sam da s m o i mi pratili s v a k u akciju od njih dobijali u ratnom materijalu. saveznikih snaga nai u Italiji i na d r u g i m f r o n t o v i m a i da nai ljudi cijene p o m o k o j u s m o N a p o m e n u o sam mu da su borci esto imali i line k o n t a k t e sa s a v e z n i k i m avijatiarima, k o j i su, v r a a j u i s e s b o m b a r d i r a n j a i z N j e m a k e , bili p r i n u e n i d a s e s p u s t e n a n a teritorij. M i s m o i h p r i h v a a l i i r a n j e n e lijeili. M n o g o g o d i n a ratuj e m o protiv z a j e d n i k o g neprijatelja, to je pridonijelo stvaranju r a t n o g d r u g a r s t v a k o j e m i c i j e n i m o . D o k s u m o j e rijei p r e v o d i l i , g e n e r a l j e o d o bravao glavom. Ponudio nas je da sjednemo pokazujui rukom na elo dugakog stola u s v o j o j kancelariji. P o r e d m e n e , s desne strane, sjeo je Ivan K o v a a ve su nas p o z v a l i da uemo

i-Efenko,

a s

lijeve general,

komandant

5. e n g l e s k o g

ekspedicionog

k o r p u s a ije su trupe zaposjele teritorij K o r u k e . K r a j p r o z o r a je stajalo p e t d o est t a p s k i h o f i c i r a . N e t o i z a g e n e r a l a s j e o j e o f i c i r z a v e z u k o j i nas je doveo. On je vrio ulogu prevodioca. Iskoristio sam tada m a l u n a p o m e n u o da sam iznenaen to p a u z u prije prelaska na razgovore i

vidim da su o v d j e primljeni Pavelievi generali, a da o t o m e p r e t h o d n o n i s m o bili obavijeteni. D o d a o s a m d a s v u trojicu lino p o z n a j e m . G e n e ral j e o d m a h o d g o v o r i o d a s u o n i d o l i d a s e p r e d a j u i d a m e j e z b o g toga p o z v a o da se k a o saveznici dogovorimo.1 P r e d v a m a s e n a l a z i 300 000 n e p r i j a t e l j s k i h v o j n i k a - p o e g e n e r a l ovih prem i r n o svoje izlaganje. - Ta v o j s k a , iz r a z u m l j i v i h r a z l o g a , ne eli da se preda v a m a . Stavie, o n a je spremna da u sluaju neuspjeha g o v o r a nastavi b o r b u . M e u t i m , rat je ve z v a n i n o zavren i n e m a nikakv o g smisla dalje prolijevati krv. O n i ele da se p r e d a j u n a m a , a p o t o s m o s a v e z n i c i , m i e m o k a s n i j e s t v a r l a k o rijeiti. R e a g i r a o sam, nenaviknut na o v a k v e r a z g o v o r e , prilino b r z o i nerv o z n o i iznio da u s t a k o - d o m o b r a n s k e jedinice n e m a j u vie od 3 0 000 ljudi (tada s a m s t v a r n o v j e r o v a o da ih n e m a vie, m e u t i m , tek kasnije s e i s p o s t a v i l o d a j e u t o j p o s l j e d n j o j g r u p a c i j i b i l o o k o 1 0 0 000 P a v e l i e v i h vojnika, ne raunajui etnike ni one koje smo ranije zarobili, k a o ni civilne izbjeglice). D o d a o sam, ve mirnijim t o n o m , da je general pogreno obavijeten o jaini neprijateljskih snaga i da na p r o t i v n i k , z a t o to mu je to u interesu, uveliava b r o j svojih v o j n i k a . On n e m a snage za b o r b u jer j e d e s e t k o v a n , d e m o r a l i z i r a n i p r i t i s n u t s a s v i h s t r a n a n a i m s n a g a m a . U k r a t k o s a m iznio na stav: saveznici o v o p i t a n j e m o r a j u tretirati k a o isto j u g o s l a v e n s k o . M i i m a m o s n a g e d a situaciju sami rijeimo u svoju korist. N a a je elja, a k o ve ne m o g u da n a m p o m o g n u , da n a m bar u t o m pogledu ne ine smetnje. General se osmijehnuo, zatim je p o n o v n o ozbiljnim g l a s o m inzistirao na t o m e da je teko uvjeriti vojnike da treba da ginu zavren. N e , n a p r o t i v - r e k a o s a m . - U p i t a n j u je t a k a v n e p r i j a t e l j k o j i je etiri g o d i n e u z p o m o o k u p a t o r a a r i o i p a l i o u n a o j z e m l j i . Z a t o s u nai borci spremni da se t u k u do k o n a n o g rjeenja, b e z o b z i r a na to k o l i k o e s u k o b trajati. U o s t a l o m , po istoj logici, s a m o s m n o g o vie razloga, m o e se postaviti pitanje: t k o e uvjeriti veinu demoraliziranih i malaksalih neprijateljskih vojnika, koji se d a n o n o n o povlae iz svoje zemlje i naputaju s v o j a ognjita, da se i dalje, bez i k a k v i h izgleda na uspjeh, bore za raun Pavelia i njegovih komandanata, koji bjee od odgovornosti za uinjene ratne zloine. Instinktivno s a m osjetio da je general u nedoumici i z a t o s a m nastavio govoriti o vojnikom ponosu, s kojim se takoer mora raunati, jer je rije o t o m e da neprijatelje treba da prisile na p r e d a j u o n e s n a g e koje su ga uzastopnim udarima ve gotovo bacile na koljena. O b i n a voj1

k a d je rat ve

Komandant engleskog 5 korpusa general-lajtnant Charlies Keighty.

nika solidarnost zahtijeva da tu pobjedu ne moe uzeti nitko, ak ni ratni saveznici, iz ruku onih koji su je najvie zasluili. Osim toga, glavnina neprijateljskih snaga nalazi se jo na teritoriju Jugoslavije, bez velikih izgleda da se prebaci preko granice. - Imam izriito nareenje - rekao sam na kraju - da preuzmem neprijateljsku vojsku i da je, snagama koje mi stoje na raspolaganju, prisilim na kapitulaciju, ukoliko to ona poslije svih pretrpljenih poraza ne uini sama bez otpora. Kao vojnik, duan sam da to nareenje potujem i uinim sve da ga izvrim, bez obzira na sve okolnosti. Ovamo sam doao radi dogovora da se to najbolje i to bezbolnije izvri. Osjetio sam da me ovaj stari engleski vojnik, general, im sam spomenuo da kao vojnik moram izvriti nareenje, vidjevi nau rijeenost, prvi put due gleda s panjom. Poslije krae utnje general me je upitao to mislim o roku kada treba poeti kapitulaciju. Odgovorio sam da to treba uiniti najkasnije jedan sat poslije povratka na front. Tada je bilo, mislim, ve blizu 14 sati. Engleski komandant je izrazio sumnju u mogunost izvoenja tako brze predaje velike neprijateljske vojske i tehnike te predloio da se itava stvar odgodi za sutra ujutro. Preko noi bi se mogle izvriti ipak nekakve pripreme, tako da bi predaja tekla organizirano. Treba popisati oruje, ljude itd. Brzo sam objasnio da ovdje nije rije o tome da se u roku od jednog sata izvri primopredaja cjelokupne vojske i materijala po spisku - nego da u roku od jednog sata od zavrenih pregovora, odnosno vraanja pregovaraa na poloaje, pone kapitulacija. Vano je da predaja pone u najkraem moguem roku, a ona moe poslije toga trajati, ako treba, i nekoliko dana. Prekid pregovora Inzistirajui na tome da se vremenski termin kapitulacije produi, general je dobacio uz uzdran smijeak i oito elei da ublai primjedbu da jugoslavenski komandant za jedan sat ne moe obavijestiti ni svoje jedinice o roku kapitulacije i izdati sve potrebne upute. Na tu njegovu primjedbu odgovorio sam istim tonom da imamo na raspolaganju ameriki dip, a u tabu engleske telefone preko kojih emo izvijestiti jedinice o vremenu kapitulacije najkasnije za 10 do 15 minuta. Svoje zadatke u vezi s primopredajom neprijateljskog ljudstva, tehnike i sprovoenja zarobljenika znaju nae jedinice otprije. Uostalom, zakljuih, pobijeenog i razoruanog neprijatelja nije teko voditi; tee je s njim ratovati. Zaas je stvoreno dobro raspoloenje. - Cuo sam ja za partizansku dovitljivost i spremnost - ree sijedi general - ali bih ipak htio da o svim tim uvjetima razgovaram ponovno s predstavnicima neprijateljske vojske.

P o n o v n o odlaganje definitivne o d l u k e djelovalo je na nas dosta neugodno. Obuzelo me dvostruko osjeanje. S jedne strane, bio sam z a d o v o l j a n s v o j i m istupanjem. Ispalo je m n o g o bolje n e g o to s a m m o g a o zamisliti. O d l u n o su iznijeti nai stavovi i zahtjevi, a i p a k nismo zatvorili vrata za razgovore i eventualnu savezniku suradnju. Ali o d m a h zatim pitao s a m se to sada saveznici i m a j u p o n o v n o razgovarati s neprijateljskim pregovaraima. se inilo da Oito je da je savezniki general i neka obeanja, jer bio bi dobro inae o b a v i j e t e n o s t a n j u i b r o j u i n a i h , i n e p r i j a t e l j s k i h j e d i n i c a . Po s v e m u je on ustaama dao zato stalno zastupao stavove koji su se razlikovali od naih. I sada, k a d a je d o b i o o b a v j e t e n j a i s d r u g e strane, k a d je v i d i o na stav i o d l u n o s t , o s j e t i o s e n e s i g u r a n u p o g l e d u o d l u i v a n j a . T r e b a l o je, o i t o , n e t o m i j e n j a t i u p r v o b i t n i m s t a v o v i m a . M o d a j e s v o j vii t a b o b a v i j e s t i o o d o g a aju, pa na osnovi naeg razgovora trai n o v u o d l u k u o d o z g o r . Zato, valjda, p o n o v n o i poziva ustake generale da s njima opet n a s a m o razg o v a r a i da i on dobije na vremenu. U s v a k o m sluaju, n j e g o v e su n a m jere n e j a s n e . S v e t e m i s l i r o j i l e s u s e i l e t j e l e m i k r o z g l a v u m u n j e v i t o m brzinom. S n a m a j e u d r u g u s o b u p o a o i j e d a n vii s a v e z n i k i o f i c i r . S j e d i l i s m o i ekali da nas p o z o v u da nastavimo razgovore. N a novi pratilac stavio n a m je na znanje da ne p o z n a j e na jezik. R a z g o v a r a o s a m tiho s d r u g o m E f e n k o m . O b o j i c a s m o smatrali da su prethodni r a z g o v o r i tekli sasvim dobro. Iako nismo imali vremena i mogunosti da se d o g o v o r i m o 0 t o m e k a k o treba izloiti na stav, m o j drug Slovenac bio je z a d o v o l j a n o n i m to sam k a z a o e n g l e s k o m generalu. D o k smo ekali na nastavak razgovora, najvie nas je muio utisak da je savezniki general uzeo n e k a k v u ulogu pregovara s neprijateljskim delegatima ne arbitra. On ve drugi p u t obavjetavajui nas, svoje

saveznike, o t o m e to su pregovarai zahtijevali, k a k v e p o d a t k e i uvjete i z n o s e s a s v o j e s t r a n e . P o r e d t o g a , n i j e niti z a u s t i o d a n a s p i t a t r e b a l i 1 o emu p o n o v n o razgovarati s neprijateljem. S u m n j e su se javile p o n o v n o . O p e t s a m osjetio k a j a n j e to sam pristao na o v e pregovore. N e i z v j e s n a situacija s p r e g o v o r i m a , n e p o z n a v a n j e stanja na naim p o l o a j i m a d o k sam bio odsutan, sve me to uinilo toliko nervoznim da mi se onih desetak minuta ekanja uini kao vjenost. Stalno sam etao po sobi, gledao k r o z p r o z o r i poneto od svoje sumnje tiho saopavao svome drugu. N a k r a j u s m o , m u e i se, p o l a n a f r a n c u s k o m , p o l a n a n j e m a k o m , saopili naem pratiocu da d u g o e k a m o i zamolili ga da saopi generalu k a k o treba ubrzati ove razgovore. On je izaao i brzo se vratio. N i s m o ga nita razumjeli. Trenutak kasnije traili smo od njega da saopi k o m a n d a n t u nau odluku: ako nas za pet minuta ne p o z o v e na konane r a z g o v o r e , p r e k i d a m o s a s t a n a k i p r e g o v o r e i v r a a m o se.

Iziao je valjda da izvijesti o naem zahtjevu. U odsustvu pratioca izrazio sam glasno sumnju da nas mogu ovdje zadrati ak nekoliko dana . . . M o j drug je samo zabrinuto zavrtio glavom. U jednom trenutku kolega mi pokaza na cestu. Stotinjak metara ispred dvorca, ubrzanim marom, prolazile su neke pjeadijske jedinice i artiljerija. Nije mi bilo teko prepoznati da su to pristizale nae jedinice: 12. proleterska slavonska brigada i artiljerija divizije, koje je iz Dravograda uputio komandant nae divizije Kolja. E, kako je lijepo vidjeti ih u urnom maru. Pa oni su stigli u rekordnom vremenu, u pravi as! Pravi proleteri! - To su nai, to su nai - povikao sam punim glasom. Bio sam uzbuen. Zagrlio sam Slovenca. On je bio pomalo zbunjen naglim izljevom moje radosti. Pripitao me kakve su to jedinice. Tek sad sam shvatio da on ne zna da nam iz Dravograda alju obeanu pomo, jer ranije nije s nama bio u vezi. Pojavio se sa saveznikim oficirom za vezu prije nepuna dva sata u naem tabu kod Hrusta. Objasnio sam mu da je to sigurno 12. proleterska brigada i artiljerijska brigada 51. divizije. Iznio sam mu da sam se odluio da idem na pregovore, izmeu ostalog, i zato da bismo dobili na vremenu dok ne pristignu ove nae snage. - Onda su to sigurno nai - ree. - Da, sigurno nai, nema tko drugi da bude - odgovorih. Tek tada se i on otkravi, osmijehnu i poe krupnim koracima, trljajui ruke, hodati po sobi. Bitka za vrijeme je dobivena! Pobjeda je tu, nadomak nas! Ubrzo su nas pozvali k saveznikom komandantu. Pavelieve generale je prethodno otpustio da se ne bismo sreli. General nam odmah po ulasku saopi da e sada poeti definitivni pregovori. - Prije nego to ponovno uu neprijateljski predstavnici, mi saveznici sjest emo s ove strane - ree general i pokaza rukom. Nema to, forma je zadovoljena, pomislih, ali nita nam se ne kazuje kako su tekli ovi posljednji razgovori s neprijateljskim pregovaraima, u emu su tekoe, na kakve uvjete pristaju i na to su sve spremni. O svemu tome - ni rijei! Ranije je savezniki general izrazio namjeru da preuzme Pavelievu vojsku. Sada ve, ini se, uzima ulogu nekakvog objektivnog neutralca koji ne eli otetiti ni jednu, ni drugu stranu. U svakom sluaju napredak! Ali kakvo e sada na kraju biti njihovo dranje? Nismo doli da pregovaramo s neprijateljem, i to uz ovakvu asistenciju i arbitrau. Stjecajem okolnosti, nali smo se za pregovarakim stolom. Trebalo je to prije okonati ove razgovore. Uostalom, nae su nove snage pristigle. Vrijeme je radilo u nau korist; i uvjeti su se ve izmijenili. A k o od pregovora ne bude koristi, nee biti ni tete, samo ih treba brzo, najvie za 20-30 minuta, okonati i onda se hitno vratiti na poloaj.

Zavrni
Prije jedne minute otputeni

pregovori
neprijateljski generali, sada ponovno,

v a l j d a p o trei p u t , u o e u k a n c e l a r i j u k o m a n d a n t a e n g l e s k o g e k s p e d i c i o n o g korpusa. M e u t i m , o v o g a puta morali su se suoiti i s d v o j i c o m partizanskih oficira. U sobu su sada stupila samo dva pregovaraa. Jedan je i m a o in generala, a drugi pukovnika. su ostala u predsoblju. D r u g a dvojica nisu se pojavljivala, valjda su se poklonili, ostavi d u g o u stavu

Duboko

mirno. Dosta je vremena trebalo da sjednu. G l e d a o s a m i h i s p o d o k a . Z b u n j e n i su. Z a j e d n o g o d o v i h u s t a k i h efova, koji je prvi sjeo, mislio s a m da je naelnik generaltaba oruanih snaga N D H . N e t k o m i j e r e k a o d a j e t o b i o T o m i s l a v Serti, p o inu general NDH i ustaki pukovnik.1 Po ustakim izvorima, na pregovor i m a j e b i o k a o ef d e l e g a c i j e u s t a k i g e n e r a l H e r e n i , a d r u g i o f i c i r j e bio ustaki p u k o v n i k , poznati Paveliev ideolog, profesor Danijel Crljen. T a d a sam i za njega mislio da je jedan od Pavelievih generala i k o m a n d a n a t a . J a s a m n e g d j e z a b i l j e i o S e r t i e v o i m e , ali s e o n , i n i se, p o j a v i o kasnije u zarobljenikom logoru. itao sam i presudu vojnog suda u koj o j s e n a l a z i l o i i m e T o m i s l a v a S e r t i a , ali t a m o n i j e i z n e s e n o gdje je i k a k o zarobljen. G e n e r a l Hereni se zaista nije p o j a v i o u zarobljenik o m logoru. U s p i o je da se s n e k o l i c i n o m ustakih glaveina, isto k a o i Crljen, probije preko Karavanki dublje u Austriju i da o s t a n e na Z a p a d u . Po Crljenovim zapisima, u predsoblju saveznikog taba ekali su zavretak pregovora generali Servatzy i M e t i k o . T a j koji je predvodio ustaku delegaciju bio je vie plav ovjek, srednjeg rasta, prilino ugoj e n , ali n e d e b e o , d o s t a o u v a n o v j e k . U i n i o m i s e d a n e m a v i e o d 45 godina. M o d a je b i o neto mlai. S o b z i r o m na priliku u k o j o j se naao, djelovao je glasom i gestama dosta staloeno, odmjereno. Drugi p r e g o v a r a b i o je crn, bujne kose prilino sijede, i a k o se ne bi reklo da j e b i o stariji o d p r e t h o d n i k a . V i s o k , k o t u n j a v , k r a j n j e n e r v o z a n , u z b u eno je guvao svoju kapu.
1 U ustakoj vojsci najvii in je ustaki pukovnik. To datira jo iz 1934. kada je Poglavnik imenovao biveg austrijskog oficira i poznatog frankovca Narcisa Janiu (Jesenka) za prvog ustakog pukovnika. Poslije ubojstva svog rivala Pereca, Paveli je sebe proglasio za poglavnika, Milu Budaka za doglavnika, a in ustaki pukovnik uveo je kao najvii in u ustakoj vojno-teroristikoj organizaciji. Bivim oficirima stare jugoslavenske vojske koji su 1941. preli na stranu Pavelia i postali komandanti i vojne starjeine u njegovom domobranstvu, da bi ih vezao to vre za sebe, dodjeljivao je in'generala. Onaj koji bi se naroito isticao u svojoj vjernosti ustatvu i linoj privrenosti Poglavniku i novom poretku bio bi i pored ina generala posebno unapreivan u in ustakog pukovnika. Kasnije su mnoge ustae koje po profesiji ranije nisu bili oficiri, a istakli su se u komandiranju i vjernosti, kao i mnogi oficiri koji ranije nisu bili ustae, dobijali i jedan i drugi in, tj. generala i ustakog pukovnika, jer je po zaslugama za N D H i po vjernom sluenju faizmu meu mnogim bilo sve manje formalnih i stvarnih razlika.

N i s a m p o t p u n o sredio svoje prve utiske, k a d a savezniki k o m a n d a n t k o r p u s a , b e z i k a k v o g u v o d a , s a o p i d a rije d a j e j u g o s l a v e n s k o m k o m a n dantu da iznese svoje uvjete kapitulacije. P o g l e d a o sam po sobi m a l o zbun j e n o , jer s e n i s a m pripremio za o v a k v u vrstu pregovora. Sve je ilo n e o e k i v a n o brzo. S r e o m s a m se o d m a h sjetio uvjeta za p r e d a j u k o j e s m o ranije pisali u tabu. Poslije k r a t k e utnje p o e o s a m prilino suho i g r u b o diktirati uvjete kapitulacije. U o s t a l o m , sada smo, d o l a s k o m naih novih snaga, postali uvelike g o s p o d a r i situacije. Tekst uvjeta kapitulacije koji sam tada diktirao svodio se uglavnom na izlaganje ovim redom: Ostaci vae ustako-domobranske vojske nalaze se u bezizlaznoj s i t u a c i j i . O p k o l j e n i ste s a s v i h s t r a n a j a k i m s n a g a m a J u g o s l a v e n s k e a r m i j e . M i s l i m d a ste o b a v i j e t e n i d a s u etiri a r m i j e o s l o b o d i l a k i h s n a g a J u g o slavije, b r o j n e snage od n e k o l i k o stotina hiljada ljudi, sa svih strana stegle o b r u o k o vas. T o n o s m o obavijeteni p r e k o zarobljenika d a n e raspolaete ozbiljnim i organiziranim borbenim s n a g a m a sposobnim za proboj. V r i j e m e j e r a d i l o u n a u k o r i s t . S a d a v a s m o e m o prisiliti n a b e z u v j e t n u p r e d a j u ili u n i t i t i . N a o v a j s e k t o r s u p r i s t i g l e i s t a l n o p r i s t i u n a e s v j e e s n a g e . U v a e m je i n t e r e s u i u i n t e r e s u s p a a v a n j a i z b j e g l o g n a r o d a , k o j i ste p o v e l i u e m i g r a c i j u , d a p r i s t a n e t e n a k a p i t u l a c i j u b e z o t p o r a . U i m e k o m a n d e 51. divizije T r e e jugoslavenske armije traim vau bezuvjetnu kapitulaciju. R o k za p r e d a j u je jedan sat po v a e m p o v r a t k u u jedinice, t j . n a j d a l j e d o 1 6 sati. Z n a k z a p r e d a j u j e d i z a n j e b i j e l e z a s t a v e . S a m a p r e daja trajat e d o k ne p r e u z m e m o c j e l o k u p n o ljudstvo i oruje. O izvjesnim detaljima d o g o v o r i t e m o se na licu mjesta. Poslije kraeg predaha nastavio sam: Mogu vas ipak na kraju neto poblie obavijestiti o slijedeem: i z b j e g l o s t a n o v n i t v o v r a t i t e m o k u a m a ; c j e l o k u p n a v a a v o j s k a , u sluaju da pristanete na b e z u v j e t n u kapitulaciju, bit e sprovedena u zarobljenike logore; prema pripadnicima vae armije postupat e se po meun a r o d n o m p r a v u o r a t n i m z a r o b l j e n i c i m a ; s v i m o f i c i r i m a i v o j n i c i m a bit e ostavljena najnunija sprema; generali m o g u da ostave svoje posilne, automobile i lino naoruanje do daljnjeg. U k o l i k o se ne prihvate ovi uvjeti, smatrat emo da nastavljate ratne operacije poslije zvaninog obus t a v l j a n j a d r u g o g s v j e t s k o g r a t a - p a v a s v i e n e e tititi m e u n a r o d n o p r a v o o r a t n i m z a r o b l j e n i c i m a . U t o m sluaju tretirat e m o vas k a o o d metnike iju e likvidaciju p o m o i i nai saveznici. T o d a e nas p o m o i nai saveznici n a r o i t o s a m n a g l a s i o u elji d a ustae d o b i j u utisak da s m o se mi ve dogovorili o n j i h o v o j sudbini. Poto sam glasno i energino iznio uvjete kapitulacije, ustaki general je p r o g o v o r i o tihim g l a s o m i pomirljivo: G o s p o d i n e k o m e s a r e ( z n a o je, n a r a v n o , o z n a k e u n a o j v o j s c i , d o k me je engleski general stalno nazivao k o m a n d a n t o m ) , vae je izlaganje s v a e g s t a n o v i t a p r a v i l n o , ali m i n e m o e m o p r i m i t i r o k p r e d a j e . P r v o ,

mi u r o k u od jednog sata ne m o e m o objasniti cjelokupnoj vojsci vae uvjete predaje. O s i m t o g a , k o d nas i m a velik b r o j ljudi koji su se protiv v a s b o r i l i e t i r i g o d i n e i n j i h n i j e t a k o l a k o u v j e r i t i u potrebu k a p i t u l a c i j e . P o j e d i n e g r u p e , u p r k o s n a e m n a r e e n j u , m o g u d a t i otpor. V i z b o g t o g a m o e t e smatrati da mi k a o cjelina n i s m o prihvatili uslove kapitulacije. P r e k i n u o s a m ga rijeima da e m o , a k o prihvate kapitulaciju u cjelini, s v a k i izolirani o t p o r p o j e d i n i h g r u p a k a o t a k a v i tretirati.

Ustae trae milost

D o k je ustaki general g o v o r i o , u prostoriju je d v a puta ulazio jedan visoki savezniki oficir i neto tiho referirao engleskom komandantu. K a k o j e e n g l e s k i g e n e r a l s j e d i o b l i z u , d o p i r a l e s u m n o g e rijei d o m e n e , ali i h j a , n a r a v n o , n i s a m r a z u m i o . O s j e t i o s a m s a m o d a s e g o v o r i n e t o o n a m a p a r t i z a n i m a i Jugoslaviji. Primijetio s a m da general s velikim zanim a n j e m slua s v o g sugovornika i neto tiho zapitkuje. Pretpostavljao sam da ga je ovaj obavjetavao o pristizanju naih pojaanja. Meutim, neoekivano, onaj drugi pregovara, ustaki pukovnik Crljen, ustade, n a g l o prekide r a z g o v o r i p o e u z b u e n o da govori obra a j u i s e e n g l e s k o m k o m a n d a n t u d a m u h i s t o r i j a n i k a d a nee o p r o s t i t i ako dozvoli da 3 0 0 000 Hrvata padne u ruke neprijatelju koji e ih unititi itd. Ustao sam, osjetivi da je sveg o v o g a dosta. O b r a t i o sam se u itavoj t o j g a l a m i t u m a u d a s a o p i k a k o j e v r i j e m e d a i d e m o , jer smo s e i i n a e d u g o zadrali. Svi su ustali. Ustaki p u k o v n i k jo je g o v o r i o u istom stilu o historijskoj o d g o v o r n o s t i , g a l a m i o , m o l i o , p r e k l i n j a o , k a d s e e n g l e s k i g e n e r a l , prilino n e r v o zan, obratio meni rijeima: - Gospodine komandante, moji tenkovi su v a m na raspolaganju. T r g n u o s a m se. B i o s a m i z n e n a e n n e o e k i v a n i m , o t r o i z r a e n i m i j a s nim stavom k o j i m se engleski savezniki general definitivno stavljao na nau stranu. P o m i l j a o s a m d a j e o v a k v a n j e g o v a o t r i n a b i l a n e k a vrsta r e a k c i j e na ustaka preklinjanja i n e u k u s n o pozivanje na historiju. To pozivanje na hrvatski n a r o d i historiju z v u a l o je u t o l i k o grotesknije to je b i o u pitanju ustaki pukovnik. Bio sam uvjeren da su engleskom k o m a n d a n t u bili b a r d o n e k l e p o z n a t i u s t a k i zloini nad nedunim stanovni t v o m . Z b o g t o g a j e , v j e r o v a t n o , s p o n t a n o i r e a g i r a o . A l i u isto v r i j e m e m o r a o je biti obavijeten o d o l a s k u naih n o v i h snaga. U svakom sluaju, d r u k i j i s t a v ili e v e n t u a l n a i n t e r v e n c i j a s a v e z n i k i h s n a g a u k o r i s t u s t a a u prisustvu naih jakih snaga predstavljali bi s a m o avanturu, za posljed i c e k o j e b i t e k o b i l o s n o s i t i o d g o v o r n o s t . I z t i h j e r a z l o g a engleski g e n e ral na kraju o d u s t a o od ranije izraene namjere da preuzme Pavelievu vojsku.

Poslije o v o g a , i zamoli me da n o m v e svri.

oba

ustaka

oficira

su

utke,

oborenih

glava,

pola

p r e m a izlazu. V e g o t o v o na vratima, glavni ustaki p r e g o v a r a se o k r e n u s r a v n i m o satove, jer je njihov iao p r e m a n j e m a k o m v r e m e n u - j e d a n sat n a p r i j e d . i n i l o s e d a j e d v a e k a d a s e s v e o v o j e d -

Susret sa slavonskim proleterima

Zahvalio sam komandantu saveznikog korpusa na suradnji i zamolio ga da mi da svoje i m e da bih obavijestio s v o j u viu k o m a n d u o saveznikoj suradnji. On je t a k o e r zapisao m o j e ime. Na alost, tu s a m zabiljeku izgubio. P o n o v n o s m o razmijenili n e k o l i k o rijei o naem r a t n o m s a v e z n i t v u i s r d a n o se o p r o s t i l i . U s p u t s m o sreli 1 2 . s l a v o n s k u p r o l e t e r s k u b r i g a d u i a r t i l j e r i j s k e j e d i nice divizije. Na elu b r i g a d e bili s u k o m a n d a n t D u a n Ostoji, zvan O s m a n , i R a d e Kneevi, zvan Tihi,1 zamjenik k o m a n d a n t a 12. slavonske divizije. Ispriao s a m im u k r a t k o rezultate p r e g o v o r a , o b a v i j e s t i o ih o stanju k o d neprijatelja i naim p o l o a j i m a do odlaska na pregovore. Objasnio sam njihov zadatak u vezi s prihvaanjem i sprovoenjem zarobljenika. N a r o i t o im je naglaeno da pripreme borce na strogo v o j n i k o dranje i disciplinu. M o r a j u izdati izriito nareenje i objasniti b o r c i m a da ne smije biti nikakvih greaka u odnosu prema zarobljenicima. Ta bi m o g u n o s t p o s t o j a l a a k o ne b i s m o izvrili p r e t h o d n e pripreme, s obzir o m n a i n j e n i c u d a e u k o l o n i b i t i o k o r j e l i h i p o z n a t i h u s t a k i h zlikovaca. M e u naim b o r c i m a ima m n o g o takvih k o j i m a su ustae unitile i t a v e p o r o d i c e . S t o g a b o r c i m a t r e b a o b j a s n i t i d a e n a a v l a s t ispitati s t u p a n j k r i v i c e s v a k o g z a r o b l j e n i k a i d a e o n i k o j i s u o k r v a v i l i s v o j e ruke nevinom krvlju kanjeni. Upozorio sam ih da b u d u oprezni i da ne d o z v o l e da neprijatelj bjei i z k o l o n e . A k o b i se, e v e n t u a l n o , n e t k o o d l o k a l n i h s a v e z n i k i h k o m a n danata, ne znajui za odluke donijete na pregovorima u k o m a n d i saveznikog korpusa, p o k u a o mijeati i intervenirati, treba ga prethodno o b a vijestiti o r e z u l t a t i m a zajednikih pregovora. O n e koji bi pokuali da o m e t a j u na r a d - u p o z o r i t i da se o z a k l j u c i m a p r e g o v o r a o k a p i t u l a c i j i neprijatelja m o g u informirati u s v o m viem tabu. U s v a k o m sluaju, od naeg nareenja, koje se zasniva na o d l u k a m a zajednikih pregovora, ne smije se n i k a k o odstupiti. Sve u svemu, o e k i v a o nas je teak z a d a t a k : sprovesti natrag u Jugoslaviju masu zarobljenika, i to p o d o v a k v i m okolnostima. Z n a o s a m da se sporazumi m o g u k a t k a d i prekriti; nedavna iskustva to n a m p o k a 1 Narodni heroj Rade Kneevi i Duan Ostoji penzionirani su u inu general -majora.

o d g o v a r a t i p r e d n a r o d n i m s u d o m i biti z a s l u e n o

zuju. Sve d o k neprijateljska soldateska ne b u d e r a z o r u a n a i d o k se cjelokupna ne nade ishod p r e g o v o r a . Vraajui se u svoj snaga bio presudan situacije. tab, osjeao za sam da je d o l a z a k naih svjeih rasplet itave ove zamrene faktor povoljan na naem teritoriju, ne moemo biti sigurni u eljeni

tancer dolazi na separatne pregovore

N a j z a d s m o stigli u t a b , g d j e j e v l a d a l a p r i l i n a n e r v o z a z b o g t o g a to s m o s e d u g o z a d r a l i . V e j e d a v n o b i l o p r o l o d o g o v o r e n o v r i j e m e za slanje naeg u l t i m a t u m a za p r e d a j u neprijatelja. A l i n i s a m estito ni sjeo, n i u p o l a i s p r i a o r e z u l t a t e p r e g o v o r a , k a d a n a j a v i e d a ustaki generali trae da budu primljeni kod glavnog Bila s u o p e t e t v o r i c a . I z v r t n e k u i c e v i d j e l i s m o k a k o d o l a z e . K o m a n d i r strae ih uvede. Pristupili su stolu za k o j i m je sjedila itava grupa naih oficira i s l o n o , k a o po k o m a n d i , stali m i r n o i v o j n i k i p o zdravljali. Najstariji engleskog ili nekog od njih, general-pukovnik Slavko komandanta s kojim bi tancer, htjeli komandant k o p n e n e v o j s k e N D H , suh, v i s o k iica b e z jedne ruke, ree da trae drugog razgovarati o p r e d a j i . I z j a v i o j e d a j e n j i h o v a d e l e g a c i j a o d etiri g e n e r a l a o t i l a d a p r e g o v a r a i d a s e j o n i j e v r a t i l a . t a n c e r je, v j e r o v a t n o , z a k l j u i o d a s u njegove kolege-pregovarai ostali kod saveznika, ostavljajui ostale na c j e d i l u , p a je, n a s v o j u r u k u , o d l u i o d a i s a m p r e g o v a r a . Obratio sam se novim pregovoraima i rekao da s m o ovdje mi najstarija k o m a n d a J u g o s l a v e n s k e a r m i j e i d a s e j e d i n o n a m a m o g u p r e d a t i . Upravo prije 20 minuta d o a o s a m s p r e g o v o r a s predstavnicima njihove vojske i zapadnih saveznika, gdje je rijeeno da se u s t a k o - d o m o b r a n s k e jedinice Ovog imaju puta predati sam ovoj komandi naglasio i jedinicama koje da generalima se nalaze pred lino njima. Iznio s a m u k r a t k o ve s p o m e n u t e uvjete kapitulacije. naroito ostavljamo naoruanje, linu prtljagu, sigurno najvie interesira. - Sve to m o g u da k a e m o v a o j sudbini - n a s t a v i o s a m - to je da e se s v a m a p o s t u p a t i po m e u n a r o d n o m p r a v u . Da li e biti f o r m i r a n a mjeovita k o m i s i j a u k o j o j bi bili predstavnici s a v e z n i k a r a d i ispitivanja vae odgovornosti i .krivice? Ne m o g u vam nita sigurno rei. Ponavljam, i mi s m o regularna armija i drat e m o se svih pravila. M e d u neprijateljskim generalima nasta ivost k a d je reeno da u znak predaje treba da se istaknu bijele zastave. Jedan od njih, mislim da je bio general T o m a e v i , primijeti d a n e m a j u bijelih z a s t a v a , k a o d a j e t o najvanije u itavoj stvari, na to jedan na oficir dobaci: automobile i posilne. Na kraju mi iznenada neki novi komandanta.

sinu m i s a o d a n e t o k a e m o n j i h o v o j s u d b i n i k o j a i h u o v o m m o m e n t u

Istaknite g a e i k o u l j e , to s v a k a k o imate.

N a k o n kraeg razmiljanja Stancer dosta zbunjeno progovori: A k o je sve t a k o k a o to kaete i a k o je to d o g o v o r e n o s naim predstavnicima, naredit u predaju. A l i ja sam vojnik i elio bih da dobijem nareenje od svog pretpostavljenog. Ukoliko to nareenje uskoro ne dobijem, poto nema druge alternative, inicijativno u djelovati u duhu ovih uvjeta. P r e d o e n o mu je da ih s v a k o o d u g o v l a e n j e m o e s k u p o stajati. O b r a tio s a m im se b e z o k o l i a n j a jasnim z a h t j e v o m : V j e r o v a t n o j e v a a v r h o v n a k o m a n d a v e i z d a l a ili e u n a j s k o r i j e vrijeme izdati nareenje u d u h u zakljuaka na spomenutim pregovorima. Ali, b e z obzira na to k a k v a ete nareenja i direktive dobiti i da li e oni u o p e biti izdani, n a r e u j e m v a m u i m e J u g o s l a v e n s k e a r m i j e da u r o k u od jednog sata prestane svaki p o k u a j davanja otpora, da predate oruje i disciplinirano izvrite naa nareenja. U k o l i k o nas ne posluate, g o r k o ete se k a j a t i . Mi e m o v a s s n a g o m o r u j a na to prisiliti, a vi p r e u z i m a t e o d g o v o r n o s t za sudbinu i rtve svojih ljudi i civilnog stanovnitva. M i s l i m d a b i s t e m o r a l i t o l i k o z n a t i d a e t e , a k o d o e d o t a k v e ili s l i n e s i t u a c i j e , neobino oteati tretman vaih ljudi, koji e p o t o m pasti u zarobljenitvo. Pruanje otpora i poslije objavljenog zavretka drugog svjetskog rata m o e s e okvalificirati s a m o k a o odmetnitvo. M i v a m p r u a m o posljednju ansu, pa ete, u k o l i k o d o e do organizirane kapitulacije i izvrenja naeg zahtjeva, bitno olakati v a u sadanju i b u d u u situaciju. Stancer je poslije o v o g a stao mirno, pozdravio, o d g o v o r i o da prihvaa uvjete i zatraio da ga otpustim. smo da se vrate svojim trupama. Iako smo oekivali da posao s obzirom na ogroman broj oko predaje ni sada ratnih n e e ii glatko, osvjedoenih zloinaca, petnaestak etvorici ustakih generala omoguili

minuta po S t a n c e r o v o m o d l a s k u javljeno je s p o l o a j a da se bijele zastave viju k a o adori i da su prekrile polje i o k o l n e breuljke svuda gdje se nalazi neprijatelj. Istovremeno, u tab je d o a o k o m a n d a n t 12. slavonske p r o l e t e r s k e b r i g a d e , e l o k o j e j e v e p r i s t i z a l o . N a r e e n o j o j je, k a o i o s t a lim naim snagama, da se priblii neprijatelju i da otpone primanje oruja i zarobljenika. Sve je ilo v r t o g l a v o m brzinom. Neprijateljski vojnici k a o da su se utrkivali t k o e se prije predati. Z a r o b l j e n i k a se k o l o n a sruila p o p u t lavine na cestu ispred s a m o g taba. Od Stancera i desetak generala i p u k o v n i k a , koji su u s k o r o doli k a o z a r o b l j e n i c i u n a t a b , n a j z a d s m o s a z n a l i d a i m a s i g u r n o p r e k o 1 0 0 000 njihovih vojnika i oficira. T a k o je 15. maja slavije. I jo mnogo civila. S o b z i r o m na posljednje bitke i stalna osipanja, ni oni sami nisu znali toan broj. 1945. izmeu 16 i 1 6 , 3 0 sati prestao organizirani o t p o r neprijatelja i time je zavren drugi svjetski rat na teritoriju Jugo-

Tok pregovora i predaja iz zapisa1 ustakog pukovnika Kako je Basta uzeo rije, tako ju je u ime partizanske delegacije zadrao do kraja. Slovenac je tek jednom zgodom neto beznaajno primijetio. Tuma cijelo vrijeme prevodi u pola glasa engleskom generalu, koji slua utei. General Hereni uzima rije, obraajui se Englezu: ,Nema ni govora o tome da bi se predaja mogla izvriti u toku od jednog sata. Kroz to vrijeme ne moe se ni obavijestiti sve jedinice. Deseci tisua ljudi napunili su dolinu gdje smo se ustavili, i pruaju se u koloni cestom sve do Dravograda i dalje. Mi traimo da nam se dadu 24 sata vremena.' Ideja je bila jasna. Treba prividno prihvatiti princip predaje, da se dobiju koncesije u vremenu i tako omogui bijeg onima koji se na to odlue. Basta, koji vjerojatno sluti o emu se radi, odbija kategoriki: ,Mi ne pristajemo na nikakvo produenje roka. Upozoravam vas, ukoliko ne pristanete na nae uvjete, nae e jedinice zapoeti opim napadom kroz petnaest minuta.' To znai da bi napadaj poeo prije nego se uope vratimo k naima da ih obavijestimo. Osjeam da nam je stavljen no pod grlo. Hereni se opet obrati tumau: ,Objasnite, molim, gospodinu generalu, da su uvjeti gospode nemogui, te da se na toj bazi ne da razgovarati. Nije tono da smo mi samo predhodnica, ve se s nama nalazila nepregledno mnotvo vojske i graanskih osoba. Mi bismo eljeli da gospodin general poalje engleske promatrae, da se uvjere o tome iji su podaci toniji.' Ne dolazi u obzir. General se ne eli uplitati u stvari koje se tiu samo njegovih saveznika. Meutim, uviajui nemogunost partizanskog ultimatuma, general se ipak odluuje na posredovanje. Tuma prevodi, obraajui se Basti: ,Gospodin general predlae da se rok predaje produi na dva sata.' Basta odreza: ,Ne smatram potrebnim to produenje. Cak je i jedan sat previe.' Zatim nastavi, obraajui se Hereniu: ,Vi zapovijedate organiziranom vojskom i sigurno imate svog zamjenika, kojemu treba samo poruiti nalog za predaju. Vi se sami ne morate uope vraati k vaim jedinicama, nego poaljite oficira za vezu, a vi ostanite odmah ovdje s nama.' Da li smo ve u klopci, iz koje nas nee vie pustiti? Nastojao sam se pokazati mirnim i ravnodunim, da bi moje rijei bile uvjerljivije: ,Odluke takvog znaaja ne mogu se dojaviti preko posrednika. Osobna prisutnost zapovjednika neophodno je potrebna, da bi mogao itavim svojim autoritetom djelovati na podreene, jer je prirodno da reakcija na vae uvjete bude raznolika.'
1

Iz Hrvatske revije br. z-4, 1966. god.

ekali smo napeto odgovor. Basta, meutim, nije ustrajao na tome da mi moramo odmah ostati. Njemu je sigurno bilo svejedno da li nas ima nekoliko sati prije ili poslije.' General Hereni izlazi s novim argumentima, traei vie vremena. Basta je uporan. ,Nemojte, gospodo, suvino zatezati razgovor. Vi neete imati nikakvih potekoa za izvrenje predaje, jer mi znamo vrlo dobro da je vaa vojska sita borbe i da jedva eka da poloi oruje.' Engleski general takoer gubi strpljenje. Saopuje nam preko tumaa da englesko oruje stoji na raspolaganju partizanima i da su nam engleski tankovi ve zatvorili put, imajui na dometu svoje vatre nae logorite. Tuma se zatim okrenu partizanima: ,Gospodin general pita da li naim saveznicima treba jo pomoi u oruju.' Basta uzvraa ljubazno i oholo: ,Zahvaljujemo gospodinu generalu na ponudi, ali mislim da za sada nee biti potrebna daljnja pomo. Ukoliko ustreba, mi emo se gospodinu generalu naknadno obratiti.' U tenji da se pod svaku cijenu postigne barem engleska kontrola sudbine nae vojske, general Hereni zatrai da Englezi poalju komisiju, koja bi imala posredovati kod razoruanja i biti jamac zakonitog postupka prema zarobljenicima. Englez se obrati partizanima: ,Da li nai saveznici ele da poaljemo komisiju, koja bi im bila pri ruci kod izvrenja predaje? Basta glatko odbije: ,Hvala lijepa. Ne ini nam se potrebno.' General Hereni na to replicira: ,Ali mi ipak traimo da engleska komisija bude prisutna.' Englez odsijee suho: ,Vi nemate to traiti. To je stvar samo naih saveznika, ukoliko ele nau prisutnost.' Sva su nam vrata silovito zalupljena u lice. Izlaza nema. Jo jednom uzimamo rije, da barem neku koncesiju iupamo u dramatinoj borbi za vrijeme: ,Ako ve nema odstupanja od vaeg roka, drim da taj sat ultimatuma ne moe prije poeti tei nego se mi vratimo naoj koloni, za to nam je potrebno 20 minuta vonje.' Bio sam uvjeren da e i to biti bez daljnjega odbijeno. Zaudio sam se, kad su na tu jedinu koncesiju pristali. Basta pogleda na sat: ,Dobro. Rok ultimatuma poet e tei od 20 minuta. Mi smo gotovi.' Svi smo naglo ustali. Pozdravili smo vojniki i bez rijei pourili k vratima. Generali Metiko i Servatzy proitali su nam istinu sa zemljanih lica. ,Imamo rok od jednog sata za predaju partizanima. Englezi peru ruke od svega. Idemo urno natrag.' Blijedi, bez rijei, odemo kolima. U dvoritu proemo kraj nekih partizana i partizanki. Gledaju nas ravnoduno, kao da ih se ne tiemo.

Na elu kolone doekuje nas puna nervoze i ozbiljnosti velika skupina domobranskih i ustakih asnika. Medu njima su i neki ustaki dunostnici. Svi se odmah skupe oko nas. General Hereni ukratko izloi tok razgovora, dranje Engleza, partizanski ultimatum: Ja se kao ustaki asnik neu predati, ve idem u umu. Mislim da je najbolje da general tancer preuzme zapovjednitvo i zajedno s vama ostalima donosi daljne odluke.' General Boban nadovezuje: ,Ni ja se predati neu, nego idem s mojima u umu.' Neki se zapovjednici vraaju odmah jedinicama. Drugi stoje neodluno. Ubitana konsternacija zaustavlja mozgove. Totalnost katastrofe je nesluena. General Tomaevi predlae da se ponovno ide Englezima. ,Neka ide jedan domobranski general zajedno s generalom Stancerom, koji e kao stari austrijski asnik i teki ratni invalid moda vie imponirati Englezima.' ,Niste li vi bili tamo?! Nikakva promjena ne dolazi u obzir. Protei e ovaj dragocjeni sat, vi ete se nai jo kod njih, a onda je sve gotovo.' ,Pa ta moemo? Neu, valjda, kao stari general ii u umu!' ,Meni drugo ne preostaje.' Neki domobranski general veli: ,Ja znam da se ustaki generali ne mogu predati, jer im je sudbina zapeaena, nu mi drugi, koji smo bili samo vojnici, bez veze s politikom, nalazimo se ipak pod zatitom pteunarodnog ratnog prava.' Nema jasne predodbe o tome to treba initi. Usprkos mnotvu, koje nas okruuje, ini mi se da se svatko osjea sam, pritisnut o zid i suoen s propau, upuen na svoje misli i odluke. Iziem iz skupine i pourim ustakim duno stnicima, koji su se bili koncentrirali pod vodstvom stoernika prof. Katelana. U najkraim potezima izloim nae stanje. Svi nastojimo sabrati misli, koje se kovitlaju, izbjegavaju nadzoru, sukobljavaju, blijede. Usred mozga ekiem tue nevidljivi sat, odbijajui dragocjene sekunde kobnog roka, koji vrtoglavo promie, troi se, nestaje. Koja e sudbina biti onih koji se predadu, koja onih koji bjee? Diskusija je ubrzana, nervozna. Svatko osjea potrebu da im prije zakljui, prekine. Moje je miljenje da je sudbina viih dunostnika zapeaena ako se predadu. Oni ne mogu vie nikome pomoi. Naprotiv, mogu oteati sudbinu onima s kojima se nau. Dunostnici se razilaze. Moraju stii im prije do svojih skupina, do svojih obitelji, rasutih po kotlini, prislonjenih uz obronke du beskonanog puta. Jedni su iskoristili preostale minute da se sa svojima dogovore i odlue na bijeg. Drugi e se, ne videi u bijegu nikakva izlaza, bespomono predati sudbini. ,Kamo ete vi, profesore?' pita me neki dunostnik. ,Moram potraiti neku jedinicu koja se nee predati, nego e krenuti u umu. Ne vidim drugog izlaza.' Ubrzo ostajem sam i u nedoumici: ,Komu bih se pridruio? Pogledam oko sebe... Iz grupe asnika se je izdvojio general Boban.

,Na koju ete stranu vi?' pitam ga. On e sigurno u umu, mislim. Moda i mene pozove? On e se u umi snai. Njegovu bi se iskustvu, ini mi se, ovjek mogao povjeriti. Boban samo mahnu rukom u neodreenoj gesti: ,A, idem ovamo.' Neodluan, putam ga da proe. Ne elim mu se nametati. Ta bira se drutvo za ivot i smrt. asniku skupinu naputa i Hereni. I ode cestom kroz kolonu, te ga presretnem. ,Idem jo obavijestiti neke zapovjednike', odgovara mi, ,a onda u skrenuti lijevo u umu. Tamo gore moemo se nai.' Mjesto sastanka i suvie je neodreeno. Mogu, traei ga, ostati bez ikoga. Prolo je preko zo minuta od ultimativnog sata. Nakon kraeg razmiljanja, odluim se pridruiti jedinicama Ustake obrane. Od nekud preda me ispade bojnik Obrane M. sa zarunicom. ,Gdje su nai najblii poloaji? upitam ga. ,Gore u umi nalazi se na osiguranju lijevog krila jedna naa satnija.' ,Dobro! Idem gore da im se pridruim.' ,Idemo i mi s vama.' Uzmem strojopuku i dva komada dvopeka, te nas troje krenemo uza stranu. Do jedinica za osiguranje nije jo bila stigla vijest o ultimatumu. Satnija je mirno poivala, razdijeljena u rovove, koji su se bili razasuti po pristrancima. S izloenih toaka pazili su skriveni straari. Satnijom je zapovijedao ustaki bojnik Vrban, koji nam izie u susret. Govorimo ispod glasa, jer to je pravilo na poloajima u vjerojatnoj blizini neprijatelja. ,Saopite, bojnie, momcima da smo preputeni partizanima. Drim da se vaa jedinica ni u kojem sluaju ne smije predati. Zato sam i doao pridruiti se vama i dijeliti zajedniku sudbinu.' Doskora se oko nas okupie arkari. Bojnik Vrban ukratko im objasni o emu se radi i naredi formiranje skupina od desetak vojnika svaka, koje bi se onda samostalno probijale, bilo natrag u Hrvatsku, bilo dublje u Austriju. Vojnici instinktivno tee da ostanu uz svog zapovjednika. U skupini, kojom kreemo u umu bojnici Vrban, M. i ja, ima nas ve etrdesetak. U brzini se unitava oruje, koje treba napustiti. Samih nekoliko minuta nakon mog dolaska ve smo u pokretu probijajui se u Karavanke. Nad Bleiburkom poljanom prijetei lete engleski zrakoplovi.

Kapitulacija Pavelieve vojske; ustaki general sluio etiri gospodara

N e p r i j a t e l j s k i g e n e r a l i , p u k o v n i c i i s v i vii o f i c i r i p r i k u p l j a l i s u s e p o red s a m o g naeg taba. M e d u prvima se javio Stancer s ostalom trojicom g e n e r a l a k o j i s u s n j i m p r i j e n e p u n i h p o l a s a t a bili u n a e m t a b u . P r e d veer o k o 18 generala.
24 Rat

sati s k u p i l o se d v a d e s e t a k viih ustakih oficira, v e i n o m

369

S j e a m se da je jedan general, k a d s a m u a o u s o b u o d r e e n u za vie oficire, p o e o priati izmeu ostalog k a k o je sluio cara Franju, kralja A l e k s a n d r a i P e t r a , z a t i m P a v e l i a , p a e s l u i t i i n o v o g p o g l a v a r a , jer o n je samo profesionalni vojnik koji Tomaevi, bivi austrijski oficir, se ne bavi politikom. Bio je to Ivan p u k o v n i k bive jugoslavenske vojske,

general N D H i k o m a n d a n t 5. Pavelievog korpusa. R o d o m iz Z a g r e b a , o d m a h po dolasku ustaa stavio im se na raspolaganje. Ve 1941. godine postaje komandant grada Karlovca. Svoju o d a n o s t ustaama o d m a h je p o k a z a o istaknuvi se u otkrivanju i hvatan j u p a r t i z a n s k o g V o j n o g k o m i t e t a , k o j i je r a d i o u d o m o b r a n s k i m jedinic a m a u K a r l o v c u . U e s t v o v a o je lino u h a p e n j u i likvidaciji oficira k o j i su se spremali da prijeu na stranu partizana. N j e g o v e b o j n e su na K o r d u n u i u P o k u p l j u harale, ubijale i o d v o d i l e n e d u n o stanovnitvo u logore Jasenovac i G r a d i k u , g d j e su ga unitavali L j u b o M i l o , fratar Filipovi-Majstorovi i drugi. K a o k o m a n d a n t 10. divizije, sjedite k o j e je bilo u B i h a u , T o m a e v i je o d g o v o r a n za m a s o v n o istrebljivanje ljudi, ena i djece u trokutu, L i k a -Kordun-Bosna. T a j isti T o m a e v i , k a d j e u h v a e n , b e z t r u n k a s t i d a i z j a v l j u j e d a m u j e s v e j e d n o t o j e s l u i o etiri i v i e g o s p o d a r a . U n j e m u j e s v a k o o s j e a nje patriotizma ugueno. P o k n j i z i J o s i p B r o z T i t o , p r i l o z i z a b i o g r a f i j u (str. 6 z ) , S l a v k o S t a n cer je 1914. godine bio major, komandant bataljona 25. d o m o b r a n s k e p u k o v n i j e u austro-ugarskoj vojsci, u k o j o j je d r u g T i t o bio podoficir- v o d n i k . K o m a n d i r p r v o g v o d a u i s t o j eti b i o j e I v a n T o m a e v i . S t a n c e r se tada, po sjeanju d r u g a T i t a , n a r o i t o isticao s v o j o m m r n j o m prema Srbima. U vrijeme k a d a je po zapovijedi druga Tita jaka grupacija krajikih b r i g a d a u jesen rukovodio 1942.. godine napala i oslobodila svim Biha, T o m a e v i je obranom grada i komandirao ustako-domobranskim

s n a g a m a u toj oblasti. I T o m a e v i a i Stancera, k a o ratne zloince, vojni je sud osudio na smrt. General Stancer je uputio m o l b u za pomilovanje, ali j e d r u g T i t o m o l b u o d b i o z b o g t e k i h z l o i n a k o j e j e S t a n c e r p o i n i o nad naim narodima.

Vraja divizija i nove dileme; zarobljenika kolona prela granicu

K a d se inilo da je zavrena teka i napeta situacija k o j a je trajala dosta dugo, iznenada dobijamo depeu od vrioca 369. drunosti naelnika Vraja taba divizije iz D r a v o g r a d a da njemaka rom da se kompletna preda Englezima. Pojava nerazoruane Vraje divizije na naem sektoru moe jako komplicirati situaciju. U k o l i k o se pojavi u koloni k o j a se predaje, pokrelegionarska SS

divizija organizirano kree od C r n e i M e i c a u p r a v c u granice s namje-

nut e ustae p o n o v n o u b o r b u i o m o g u i t i bijeg u p r a v o o n i m a koji imaju najvie razloga da se plae p a d a n j a u nae zarobljenitvo. N i s m o imali d o v o l j n o snaga i za efikasno suprotstavljanje n o v o j n j e m a k o j diviziji, i za sprovoenje tolikih neprijateljskih zarobljenika. T a v i j e s t o V r a j o j d i v i z i j i b i l a j e s a m a p o sebi v r l o n e p r i j a t n a . U z t o se u blizini taba p o j a v i l o n e k o l i k o tekih saveznikih t e n k o v a s u p a l j e n i m farovima koji su osvjetljavali nau vrtnu kuicu i masu zarobljenika zaustavljenih na cesti n e d a l e k o od n a e g taba. J e d a n t e n k se nije z a u s t a v i o na vrijeme, pa je nagazio na gusto zbijenu masu i zgazio nekoliko zarobljenika. M e u ostalima nastade pometnja. M u i o nas je p r o b l e m k a k o o v u o g r o m n u m a s u svrstati u zarobljen i k u k o l o n u i uputiti natrag u zemlju, u D r a v o g r a d . Velik broj civila, seljaka kola, ratna tehnika i ostali kr na p u t u to z n a t n o oteavaju. N i j e l a k o vratiti tu m r a n u g o m i l u k o j a je stotinama kilometara teila s a m o naprijed, s namjerom da poto-poto pobjegne iz Jugoslavije. Za to je p o t r e b n o m n o g o vie naih snaga, utoliko prije to se m o g a o oekivati lokalni otpor pojedinaca i grupa, k a o i bjeanje. N o i umoviti predio olakavaju i masovnije bjeanje. Pomiljao sam ve ranije da bi bilo najbolje da zarobljeniku kolonu ne okrenemo natrag nego da produi preko Pliberka, Lipica i Labota te d a j e d o l i n o m D r a v e u v e d e m o n a teritorij Jugoslavije k o d D r a v o g r a d a . K r e t a n j e e ii b r e jer n a m n e e s m e t a t i n a p u t e n a t e h n i k a sredstva, o r u e i razna k o l a , a neprijateljski vojnici i m a t e utisak da idu u z a r o b l j e n i k e l o g o r e u Austriji. U t o k u n o i prijei e svi na austrijski teoritorij, marirati jednom poprenom vrlo pogodnom komunikacijom du same nae granice i teko e m o i primijetiti da se g o t o v o neosjetno v r a a j u u Jugoslaviju. V e izjutra vei dio k o l o n e bit e na m a r i b o r s k o j k o m u n i kaciji, gdje e ih prihvatiti nae snage k o d D r a v o g r a d a . A l i teko je bilo odluiti se i izvui s teritorija Jugoslavije itavu k o l o n u od p r e k o stotinu tisua zarobljenika i sprovesti je u duini od 2 0 - 3 0 kilometara p r e k o tueg, austrijskog, teritorija, o d n o s n o engleske o k u p a c i o n e zone. Meutim, depea o pojavi Vraje divizije koja nastupa iz dubine jugoslavenskog teritorija u pravcu zaelja neprijateljske kolone ubrzala je odluka da se opredijelimo za o v u drugu varijantu sprovoenja neprijateljske zarobljenike k o l o n e p r e k o L a b o t a za D r a v o g r a d . S o v o m o d l u k o m o d m a h se sloio i zamjenik k o m a n d a n t a 12. divizije R a d e Kneevi, koji je sa 12. proleterskom brigadom brzo poduzeo mjere za izvrenje tog zadatka. K o m a n d a n t u 8. b r i g a d e Glii O p a i u i p o l i t i k o m k o m e s a r u 7. brig a d e M i r o s l a v u D e m i r o v i u - B e l o m d a o sam z a d a t a k da sve prikupljene generale i vie oficire, k o j i h je bilo dvadesetak, smjeste u jedan k a m i o n te da s njima krenu natrag u Jugoslaviju p u t e m k o j i m je neprijatelj nadirao, preko Prevalja, Gutanja, dolinom Mee prema Dravogradu, usprkos n a v o d n o j pojavi Vraje divizije i zakrenosti komunikacije. Stavljeno

im je na raspolaganje nekoliko k a m i o n a i grupa d o b r o naoruanih boraca. U k o l i k o naiu na prednje dijelove n j e m a k e divizije, valja im se sa zarobljenicima probiti k r o z u m u ka D r a v o g r a d u . Petnaestog m a j a , u noi, nae snage na sektoru Pliberka bile su rasporeene na ovim zadacima: Dvanaesta proleterska brigada sprovodi zarobljeniku kolonu preko D i j e l o v i 8. b r i g a d e s p r o v o d e neprijateljske generale i oficire p r e k o S e d m a b r i g a d a , dijelovi 8. b r i g a d e i slovenski b a t a l j o n T o m i e v e Lipica i L a b o t a za D r a v o g r a d . Prevalja. brigade, s artiljerijom 51. divizije, obezbjeuju o v a j prostor od eventualne pojave Vraje divizije, prikupljaju neprijateljske vojnike i upuuju ih u zarobljeniku k o l o n u . K a d zavre o v a j zadatak, treba da o t p o n u s prikupljanjem oruja i tehnike. M e u t i m o k o pola noi, z b o g nesavladivih prepreka, rasute tehnike, raznih kola, mase zarobljenika i izbjeglog stanovnitva, se mogli vratili su se S jo O p a i i D e m i r o v i sa svojim k o n v o j e m : nisu su za zarobljenikom kolonom u pravcu probiti!

desetak u m e u v r e m e n u prikupljenih neprijateljskih viih oficira krenuli Labota za Dravograd. Poslao sam za njima i j e d n o g motociklista da ih prati do ulaska na na teritorij te da nas obavijesti o eventualnim n e z g o d a m a uz cestu. Pred z o r u se vratio motociklist s izvjetajem da su k a m i o n i uspjeno preli na teritorij Jugoslavije i da je v e l i k a z a r o b l j e n i k a k o l o n a d u b o k o zala u nau zemlju marirajui prema M a r i b o r u . N a j z a d n a m je laknulo. M e u t i m , Vraja divizija nije se pojavila. Depeu o n j e n o m dolasku poslao nam je operativni oficir divizije, koji je vrio dunost naelnika taba nae divizije. Da li je b i o o b m a n u t od neprijateljske obavjetajne s l u b e , ili j e u o v o m k r i t i n o m t r e n u t k u h t i o p o m o i n e p r i j a t e l j u - t e k o je saznati. Na takav zakljuak navodi injenica, k o j a se kasnije o d m a h poslije rata utvrdila, da se taj oficir vjeto u v u k a o u N O V prikrivajui svoje uee u u s t a k i m f o r m a c i j a m a . U t v r e n o je da je u p o e t k u rata 1 9 4 1 . i 1942. g o d i n e , i a k o je ranije b i o k a p e t a n kraljeve garde, p r i p a d a o ustakim jedinicama. Z e n a mu je bila i d o v k a . Branio se da je m o r a o prii ustaama da bi spasio enu. Kasnije mi je takoer reeno da je uestvovao u u kombinacijama stvaranju i -pokuajima vojske nekih i inozemnih krugova i Vatikana Maekove zelenog kadra, uperenih protiv

N O B - a . Cilj je bio da se promjenom reima u N D H i ulaskom saveznika s p r i j e i u l a z a k J u g o s l a v e n s k e a r m i j e u H r v a t s k u . U n a u a r m i j u je, k o l i k o se sjeam, d o a o negdje u drugoj polovici 1944, k a d a je upuen drugi poziv d o m o b r a n s k i m oficirima da prijeu na stranu N O V - a Jugoslavije. U s k o r o poslije rata otkriveno je n j e g o v o uee u ustakim jedinicama i druge makinacije protiv naeg pokreta, te je z b o g toga otputen iz armije, stavljen pred sud i osuen na robiju.

D o l a s k o m u diviziju p o k a z a o je izvanrednu aktivnost i zalaganje. I m a o je v i s o k u strunu spremu. Prije rata je zavrio V i u v o j n u akademiju. V r l o d o b r o je organizirao tapsku slubu. K a o operativni oficir, z n a o je k r a t k o i j e z g r o v i t o k o m a n d a n t o v e ideje i zamisli o f o r m i t i u z a p o v i j e d . Po o d l a s k u n a e l n i k a t a b a d i v i z i j e z a m j e n j i v a o g a je, d o k n a k r a j u n i j e p o e o o b a v ljati d u n o s t n a e l n i k a t a b a . M o r a m priznati da s m o mu i ja, i k o m a n d a n t divizije u k a z a l i vie p o v j e r e n j a n e g o to je trebalo, i a k o ga veina oficira iz taba nije trpjela te n a m z b o g njega esto p r i g o v a r a l a . Bilo je u vezi s tim o d n o s i m a i n e k o liko incidenata k o j e s m o spreavali iz prostog razloga to s m o smatrali da je s p o s o b a n oficir, b e z obzira na to to je bio d o m o b r a n . N e k i p o d a c i 0 n j e m u govorili su da se k a o d o m o b r a n s k i oficir nije naroito k o m p r o mitirao. A k o je iskreno i p o t e n o priao N O V - u - rezonirali s m o - i a k o se zalae, a k o je sposoban, ne treba ga spreavati da se razvija i zauzima o d g o v o r n e funkcije. Smatrali s m o da su neki nai d r u g o v i iz taba, stari partizani, n e k a d pretjerano nepovjerljivi. M e u t i m , p o k a z a l o se da je njih o v a nepovjerljivost u o v o m sluaju bila opravdana. N j e g o v odnos prema k o m a n d a n t u i politkomesaru divizije vjerovatno j e b i o d r u k i j i n e g o p r e m a o s t a l i m o f i c i r i m a u t a b u , p r e m a k o j i m a se, s o b z i r o m na svoju funkciju, m o r a o odnositi starjeinski. K r o z taj o d n o s drugovi iz taba mogli su lake otkriti njegove karakterne osobine, defekte u ponaanju i shvaanju. To su bili kadrovi s razvijenim politikim instinktom i velikim ratnim iskustvom, koji su znali reagirati na sve to unosi d i s h a r m o n i j u u o d n o s e . V e i n o m su bili b o r c i iz 1 9 4 1 . godine. S t a k v i m k a d r o v i m a i d r u g o v i m a k o j i su bili u t a b u 5 1 . divizije bilo je l a k o r a d i t i , s u r a i v a t i i p o s t i z a t i u s p j e h e . T o s u bili: U r o O s t o j i D j e t i , D u a n Kosti Bire, B o k o iri, L a z a M i k o v i , V a s a V e s k o v i , R a d o v a n Petkovi - Bata Jedinac, Jan Ki i m n o g i drugi. Depea s lanim podacima veliku pometnju. Ali je s t i g l a je u n a j g o r i a s i m o g l a je u n i j e t i nau odluku da sve neprijateljske smo ona ubrzala

zarobljenike k o l o n e u p u t i m o p r e k o austrijskog teritorija prema L a b o t u 1 D r a v o g r a d u . Na sreu, taj se pravac pokazao pogodnim, i svoj z a d a t a k u p o t p u n o s t i izvrili. U t o k u noi 1 5 / 1 6 . m a j a najvei d i o neprijateljskih snaga ve je bio na teritoriju Jugoslavije svrstan u zarobljeniku kolonu.

General Servatzy:

Izgubili smo rat od boljeg protivnika

U zoru 16. m a j a , k a d a je ve glavna zarobljenika k o l o n a o d a v n o zagazila u n a u z e m l j u i marirala p r e m a M a r i b o r u , vatzy, a G u s t o v i a su neto kasnije, k o d raskrsnice Hrust predali su se ustaki generali S e r v a t z y i G u s t o v i . N a j p r i j e se p r i j a v i o Serk a d je v e uvelike s v a n u l o , nali d a l e k o u p o l j u u j e d n o m g r m u . V j e r o v a t n o su u t o k u noi obojica p o k u ala izbjei z a r o b l j a v a n j e . Bili su to posljednji zarobljenici k o j i su se tu predali.

C i m s a m u g l e d a o Servatzyja, o n a k o v i s o k o g i elegantnog, sjetio s a m se da sam ga vidio u ustakoj delegaciji u predsoblju k o d saveznikog k o m a n d a n t a korpusa. Servatzy nije bio na zavrnim pregovorima. Pregovarala su, o d n o s n o p r i m a l a u v j e t e kapitulacije, d r u g a d v a lana o v e pregovarake etvorke. Ime generala Servatzyja d o b r o mi je p o z n a t o iz rata. Servatzy je potkraj 1942.. i n a p o e t k u 1 9 4 3 . b i o k o m a n d a n t u s t a k o g l i k o g p o d r u j a . N j e g o v e su jedinice nanijele veliko zlo n a r o d u toga kraja. Prisjetio sam se da sam j e d n o m p r i l i k o m u ratu, poto je 3. lika brigada 6. divizije zauzela eljezniku stanicu L i k o Lee, neprijateljsko uporite nedaleko od V r h o vina, i m a o sa S e r v a t z y j e m s v o j e v r s t a n d r a m a t i a n susret. Poslije naeg djelominog neuspjeha u n a p a d u na ustako-domobranski g a r n i z o n u B r u a n i m a , III l i k a p r o l e t e r s k a b r i g a d a d o b i l a j e z a d a t a k d a se o d m a h prebaci s tog terena ispod Velebita na sasvim drugi kraj Like prema odmora otoakoj smo dolini. na Odmah izvrenje poslije povlaenja Marirali od Bruana, dva bez dana. krenuli zadatka. smo

Iz pokreta s m o iznenada n o u napali na neprijateljske garnizone na eljeznikim stanicama Liko Lee, Studenci i Sinac, nedaleko od Vrhovina. Z a r o b l j e n o je o k o 500 d o m o b r a n a . P r e d a o se b e z o t p o r a k o m a n d a n t svih neprijateljskih D o k je nog snaga na 3. tom sektoru bojnik (major) Ivan Bumber. pregledao slualicu. komandant like brigade Zazvonio je Momilo telefon. Novkovi1 Digao sam

zarobljeni materijal i oruje, sasluavao sam u staninoj zgradi zarobljekomandanta Bumbera. Na telefonu s druge strane ice nalazio se Servatzy, k o m a n d a n t ustakog likog podruja iz Gospia. T r a i o je od potinjenog bojnika izvjetaj o s i t u a c i j i . V j e r o v a t n o j e b i o o b a v i j e t e n o n a p a d u , ali n i j e v j e r o v a o d a s e sve t a k o b r z o svrilo. N i j e z n a o k a k v e su to snage k o j e n a p a d a j u . T r e a brigada, koja je djelovala na irem p o d r u j u G o s p i a , nalazila se p o d V e l e b i t o m , a nekih drugih jaih partizanskih snaga u okolini nije bilo. Predstavio s a m se k a o da je B u m b e r na telefonu i izvijestio da partiz a n s k e s k u p i n e n a p a d a j u s t e i t e s t r a n e , ali d a s e m i d r i m o v r s t o . . . . . . Imitirao sam, koliko sam m o g a o , bojnika Bumbera. Prijevara je uspjela. Servatzy je h r a b r i o : D r ' se, Ivane, nisu to velike snage, b r z o u ti poslati p o m o . Ali, avaj! K o m a n d a n t ustakih jedinica u Lici uputio je sve s v o j e r a s p o l o i v e rezerve na ienje terena i s p o d V e l e b i t a od jedin i c a 3 . l i k e b r i g a d e , a t a ista b r i g a d a , k a o f a n t o m , p o j a v i l a s e n a s a s v i m d r u g o m k r a j u i ruila neprijateljske garnizone na likoj pruzi. Ustaki k o m a n d a n t L i k e bio je b e s p o m o a n . N i j e i m a o ni jednu jedinicu pri ruci. P o n o v n o je dolo do telefonskog razgovora i ohrabrenja da izdrim jo m a l o , da e mi poslati l o v a k u b o j n u iz Peruia i da e sve biti d o b r o . N a j k a s n i j e z a j e d a n s a t stii e p o m o u l j u d s t v u i t e n k o v i m a . A l i v e s a m se p o e o smijati. Preko telefona je odjekivalo: H a l o ! H a l o ! Pa to nije Bumber . . . Partizanski komesar . . . zar, z a ime Boje! Servatzy j e p o e o
1

Sada viceadmiral u penziji.

z a m u c k i v a t i , da bi kasnije p o e o prostaki psovati i prijetiti k a k o e nas njegovi tenkovi zgaziti. Bio je toliko uzrujan da nije znao to govori. Na sve to sam k r o z smijeh o d g o v o r i o : Eto nas u Gospi da se lino

u p o z n a m o , a ne samo o v a k o p r e k o telefona. S a m o da ne pritegne kolane i ne p o b j e g n e prije n e g o to d o e m o . T a d je u telefonu nastalo t a k v o kranje od navale bijesa da se vie nita nije razumjelo. A sada, 16. m a j a , p o j a v i o se o v d j e Servatzy k a o zarobljenik. D o v e d e n j e u t a b . U a o j e v i s o k , p l a v o v j e k , p e d e s e t i h g o d i n a , u e l e g a n t n o saivenoj generalskoj uniformi. Bio je vrlo blijed, upalih oiju, m a l o podb u h l i h o b r a z a , ali u s p r a v n o g v o j n i k o g d r a n j a . N a j z a d s e o b i s t i n i l a e l j a , izraena preko telefona, da se lino u p o z n a m o . O d m a h sam mu spomenuo telefonski razgovor koji sam v o d i o s njim sa eljeznike stanice L i k o Lee negdje u proljee 1943. godine. Sjetio ga s e b r z o . D a , s j e a m s e , r e e i v o . Z n a i , v i ste o n a j k o m e s a r 3 . l i k e brigade? Da, uvijek sam se divio pokretljivosti partizanskih brigada. T a d a sam bio uputio sve raspoloive rezerve protiv vae brigade prema Bruanima, p o d Velebitom, a vi na sasvim drugom kraju zauzimate nae garnizone na p r u z i . . . To je bilo odlino, odlino izvedeno. Paljivo sam ga promatrao dok je govorio. T a j zarobljeni general, koji hvali svoje protivnike, u stvari je bio dvadeset g o d i n a f r a n k o v a k i emig r a n t u Italiji. J o o d r a s p a d a A u s t r o - U g a r s k e n a s t a n i o s e n a R i j e c i . B i o j e u grupi bivih frankovakih emigranata i habsburkih oficira koji su u Italiji prihvatili P a v e l i a i p o m o g l i ga m a t e r i j a l n o i v e z a m a . S e r v a t z y je na Rijeci jedno vrijeme drao glavne Pavelieve kanale za slanje letaka, terorista i paklenih maina u Jugoslaviji. K a o linost od p o s e b n o g Pavelievog povjerenja, Servatzy odlazi u M a a r s k u i organizira smjenjivanje i , i n i se, u b o j s t v o A u g u s t a P e r e c a , P a v e l i e v o g g l a v n o g r i v a l a . Z a t i m j e p o s t a o ef l o g o r a u J a n k a P u s z t i . P o s l j e d n j a m u j e d u n o s t b i l a : z a p o v j e d n i k g r a d a Z a g r e b a , a n o s i o je z v u n u titulu veliki u p a n Z a g r e b a k e gore i Prigorja. P r e t p o s t a v l j a o s a m da e, k a o i Sudar, na k r a j u moliti za s v o j ivot, ali s a m s e p r e v a r i o . P o z a v r e n o m r a z g o v o r u o n s v e a n i m g l a s o m r e e : I z g u b i l i s m o s v e . R a t n a s r e a j e n a v a o j s t r a n i . I z g u b i l i s m o r a t , ali o d boljeg protivnika. Vama kao boljem vojniku poklanjam svoj pitolj. Sa dosta teatralnosti izvadi i prui mi svoj lijepo ukraeni poniklovani pitolj (kasnije s a m g a p r e d a o V o j n o m m u z e j u ) . D a k l e , stari f r a n k o v a k i e m i g r a n t , o v j e k o d n a j v e e g P a v e l i e v o g p o v j e r e n j a , ef z l o g l a s n e J a n k a Puszte, jedan od organizatora uvjebavanja atentatorske grupe koja je ubila kralja Aleksandra u Marseilleu, istaknuti ustaki vojni i politiki r u k o v o d i l a c k o j i je, e t o , p r o k o c k a o s v o j i v o t n a s t r a n i z l o i n a - s t o j i t u preda m n o m zarobljen i na sva usta hvali nau armiju ne traei za sebe nita. Logino bi bilo da, dosljedan svom politikom ubjeenju i teroristikim ciljevima k o j i m a je posvetio sav svoj ivot, izvri s a m o u b o j s t v o k a d je vidio da je svemu kraj i da m o r a pasti u ruke n a r o d a protiv ijih

se o s n o v n i h interesa borio g o d i n a m a . Stavljajui se u slubu faizma, b o r i o se za njega ne s a m o rijeju i p e r o m n e g o i p a k l e n i m m a i n a m a i k a m o m , a u ratu o g n j e m i m a e m . K o m a n d i r a o je jedinicama k o j e su s a m o po n j e g o v o m nareenju sigurno pobile i unesreile vie desetina hiljada nevin i h l j u d i . U n i t a v a n i s u s a m o z a t o t o s u r o e n i k a o S r b i ili Z i d o v i , t o s u H r v a t i p a t r i o t i i d e m o k r a t i p o u v j e r e n j u ili k o m u n i s t i , j e d n o m r i j e j u s v i o n i k o j i n i s u bili n j e g o v i i s t o m i l j e n i c i . M o g a o m e j e u o v o m t r e n u t k u , jer m u j e p i t o l j b i o p u n , u b i t i k a o direktnog protivnika iz prvih ratnih dana, s ijim je jedinicama v o d i o nepotednu b o r b u u Lici, m o g a o se osvetiti p o l i t k o m e s a r u komunistike d i v i z i j e , k o j i , e t o , s j e d i p r e d n j i m i m i r n o r a z g o v a r a . N e , o n t o n i j e niti pokuao. Rezignirano je hvalio svog protivnika i ponudio mu kao boljem vojniku svoj puni pitolj. T u , pred njegovim oima, slomljena je armija k o j u je i on stvarao i bio cijelo vrijeme rata na n j e n o m vrhu. Tu je kraj ne s a m o jedne politike i ciljeva, b e z o b z i r a na to k o l i k o mrani i jezivi bili, v e i s l o m linosti i j e d n o g ivota. izraz kajanja, jo manje dodvoravanja. To to je r e k a o bila je obina potreba da se neto u posljednjem asu kae; nisam osjetio da je to bio

Predaja komandanta odmazde na Kozari, viteza Gustovia

Drugi zarobljeni general koji je p r o n a e n toga jutra neto kasnije bio je A r t u r G u s t o v i , poznati Paveliev v o j s k o v o a , koji je poslije Sertia i m a o najvie k o m a n d n e poloaje u oruanoj sili N D H . Iako ve blizu 60 g o d i n a , taj o u v a n i bivi austrijski oficir bio je i p u k o v n i k bive jugoslavenske vojske. Po upadu n j e m a k o g okupatora u zemlju, postaje ve 10. aprila 1 9 4 1 . k o m a n d a n t t r a v n i k o g v o j n o g o k r u g a . P r e d a j e N i j e m c i m a velike koliine neoteene ratne opreme bive vojske. Po nalogu Pavelia i N i j e m a c a , uspostavlja ustaki inovniki aparat i stvara v o j n u formaciju - pukovniju, kojoj postaje k o m a n d a n t . Z b o g izvanrednog zalaganja i sposobnosti u izvrenju dodijeljenih zadataka, ve u oktobru 1941. godine i m e n o v a n je k o m a n d a n t o m Pavelieve divizije u D o b o j u . Aprila 1942.. G u s t o v i postaje glavni inspektor cjelokupne pjeadije u Pavelievom G l a v n o m stanu. U b r z o odlazi u Srijem da organizira b o r b u protiv srijemskih partizana. koja s njemakim K a o istaknutog i provjerenog vojnog rukouestvuje u poznatoj ofanzivi na slavnu vodioca, Paveli i Nijemci postavljaju ga za k o m a n d a n t a I gorske divizije, jedinicama K o z a r u . M n o g o je krvi proliveno i mrtvih partizana ostalo na lisnatim proplancima i obroncima Kozare. Sedamdeset hiljada ljudi, ena i djece s K o z a r e o t j e r a n o je u l o g o r Jasenovac, o d a k l e se nisu n i k a d vratili. To je rezultat ienja i o d m a z d e k o j e su vrili G u s t o v i e v i z d r u g o v i . Gustovi uestvuje u neprijateljskim ofanzivama i ienju terena u Lici, na P e t r o v o j gori, u Z u m b e r k u , M o s l a v i n i i Slavoniji. N j e g o v e se

jedinice svuda svete nedunom i nemonom narodu. Paveli i njega alje u opkoljeni Gospi kao pomo u organiziranju obrane. Najzad postaje komandant svih Pavelievih formacija na istonom bojitu - srijemskom frontu, gdje pod komandom Nijemaca vodi borbe protiv nae armije. Marta 1945. Gustovi na srijemskom frontu i u Podravini komandira etvrtom, estom, osmom, 9. i 15. Pavelievom divizijom. Za svoju vjernost ustatvu i novom poretku dobio je od Hitlera i Pavelia niz najveih odlikovanja. Paveli mu je posebno dodijelio titulu viteza. Poslije razgovora sa Servatzyjem referirali su mi da se zarobljeni Gustovi nalazi u vrtnoj kuici. Po dranju vojnika koji su ga uvali ovaj prepredeni austrijski oficir osjetio je da dolazi neki partizanski starjeina. Cim sam naiao - a valjda je raspoznavao i nae inove - skoio je s mjesta, odsjeno zauzeo stav mirno, vojniki pozdravio i predstavio se. Nisam mu kazao nita. Promatrao sam jedan trenutak njegovu bezbojnu, hladnu i poslunu fizionomiju. Rekoe mi da na cesti, dvadesetak metara od naeg taba, u crnoj limuzini sjedi Gustovieva ljubavnica. Gustovi je prethodno kazao naima da je to njegova prijateljica i molio da joj se nita zlo ne uini. U automobilu je sjedila vrlo mlada ljepukasta plavua, veoma naminkana. Nije imala vie od dvadeset godina i lice joj je odavalo samrtni strah. Gustovi je, s vremena na vrijeme, uznemireno bacao poglede iz otvorene ljetne kuice na tu stranu. Iako sam poneto ve bio uo za Gustovia, nisam jo znao da je on jedan od najsposobnijih Pavelievih vojnika koji je uestvovao u svim kritinim borbama u kojima je trebalo spaavati Pavelieve i okupatorske pozicije. Snishodljivog izraza na licu, ovaj stari prepredeni najprije carskokraljevski oficir, potom kraljevski oficir bive jugoslavenske vojske i, najzad, Paveliev vitez i zloglasni komandant - naao se toga dana, 16. maja 1945, u zarobljenikoj koloni, u naim rukama, na putu da pred narodnim sudom odgovara za poinjena djela.

Galerija

tipova

Galerija tipova, ratnih komandanata i vojnih funkcionera N D H , generala, pukovnika i drugih oficira, prodefilirala je toga dana ispred vrtne kuice kod raskrsnice Hrust. General Tomislav Serti je jedan od glavnih tvoraca ustake vojske i Pavelieva desna ruka za sva vojna pitanja tokom itavog rata Roen je u Udbini, u Lici. Kao potpukovnik stare jugoslavenske vojske, jo je prije rata zbog veza s ustaama emigrirao najprije u Maarsku, a potom se prebacio u Italiju. Po prelasku u Italiju odmah stupa u vezu s Paveliem.

Stvaranjem

NDH

postao

je

komandant

i.

ustake

pukovnije.

Kao

naelnik ustakog generaltaba spremao je k a d r o v e i d a v a o inicijativu za s t v a r a n j e r a z n i h k u r s e v a za o f i c i r e i p o d o f i c i r e u z e m l j i i i n o z e m s t v u . Serti je i g r a o g l a v n u u l o g u u f o r m i r a n j u borbu u Lici, protiv ustanka 1941. na godine, koja a neto kasnije i i. ustake like bojne za neuvene zloine na ofanzive je poinila

K o r d u n u za vrijeme p o z n a t e

P e t r o v u g o r u 1 9 4 z . g o d i n e . Serti je f o r m i r a o zloglasni Francetiev I ustaki z d r u g , kasnije n a z v a n C r n a legija. Serti je ljeti 1 9 4 3 . g o d i n e u e s t v o v a o u o r g a n i z i r a n j u o b r a n e opsjednutog ustakog garnizona Gospi. Za obranu Gospia dobio je od Pavelia titulu viteza. R a t n a karijera generala N D H , Dubrovanina A n t u n a Nardellija, potp u k o v n i k a b i v e j u g o s l a v e n s k e v o j s k e , u o s n o v i s e n e r a z l i k u j e o d blistave karijere gdje biva ve spomenutih za Pavelievih komandanata. Odmah na p o e t k u rata, n a k o n predaje N i j e m c i m a u M a k e d o n i j i , dolazi u Z a g r e b , postavljen pomonika komandanta sarajevskog vojnog okruga. U augustu 1941. postaje k o m a n d a n t bataljona i uestvuje u guenju ustanka na terenu Vlasenice. U julu 1942. godine preuzima k o m a n d u nad 1 1 . pjeadijskom p u k o v n i j o m i u oblasti K o r d u n a razvija veliku aktivnost u b o r b i protiv jedinica N O V - a . I t a d a se istie s u r o v i m k a z n e n i m p o hodima uperenim protiv nezatienog naroda. Ubrzo postaje k o m a n d a n t 4. pjeadijske divizije, tab k o j e je stacioniran u D v o r u na Uni. P o d njeg o v o m je k o m a n d o m bio po zlu uveni 8. ustaki zdrug, koji je poinio neuvena zvjerstva na Baniji i u Bosni, naroito na Kozari. K o l i k o je o v a j p o t p u k o v n i k bive jugoslavenske vojske, u ratu surovi ustaki k o m a n d a n t , o g r e z a o u zloinu, govori i p o d a t a k da je j e d n o m za vrijeme borbi (na terenu R a v n i c e i Poljanice) izdao o v a k v o nareenje: O n o to ima dvije n o g e n e m o j t e d o v o d i t i , ali o n o t o i m a etiri n o g e d o v e d i t e . M a r t a 1 9 4 5 . postaje k o m a n d a n t 1. udarne divizije i v o d i b o r b e protiv nae armije na podruju Gline. Vladimir Metiko, potpukovnik bive vojske, rodom iz Banjaluke, general N D H i ustaki p u k o v n i k , n a a o se jo od aprila 1 9 4 1 . u Paveli e v o j slubi. U e s t v o v a o je u m n o g i m b o r b a m a u Lici i B o s a n s k o j krajini. U IV neprijateljskoj ofanzivi n j e g o v e jedinice, z a j e d n o s N i j e m c i m a , uestvuju u b o r b a m a k o d Tarina, a u V ofanzivi u operacijama k o d Foe i du Drine. U maju 1944. postaje komandant operativnog podruja Velebit sa sjeditem u G o s p i u . N j e g o v e jedinice u Lici vre m a s o v n e akcije ienja i o d m a z d e nad n e b o r a k i m stanovnitvom. Za vjerno sluenje P a v e l i u i m e n o v a n je juna 1944. za u s t a k o g p u k o v n i k a , a u sept e m b r u postaje k o m a n d a n t Pavelieve 6. divizije u Banjaluci. M e t i k o e v e jedinice vrile su m a s o v n e likvidacije ljudi pred s a m o p o v l a e n j e iz Siska, desetak dana prije svretka rata. Slavko Skoliber, potpukovnik bive vojske, general NDH i ustaki p u k o v n i k , r o d o m i z K o p r i v n i c e , d u g o j e bio n a d u n o s t i k o m a n d a n t a jedinica k o j e su obezbjeivale strani l o g o r Jasenovac i p o m a g a l e z l o g l a s n o m

Luburiu, Ljubi Milou, fratru Filipoviu i dr. Formirao je i. gardijski ustaki zdrug, u sastavu kojeg je bio i Luburi, s kojim uestvuje u masovnim pokoljima na Psunju. Za te zasluge, uz in generala, dobio je i in ustakog pukovnika. Najzad postaje komandant cjelokupnih policijskih snaga u Hrvatskoj. Mirko Gregori, pukovnik bive vojske, general N D H , rodom iz okolice Gline, odmah po okupaciji postaje komandant grada Mostara i mostarskog vojnog okruga. Ispoljio je veliku aktivnost na uspostavljanju ustakog aparata i stvaranju ustake vojske. Ve poetkom 194z. godine postaje komandant 2. gorskog zdruga, koji je operirao na terenu Kozare sa sjeditem u Bosanskoj Dubici. Zatim je komandant 11. pjeake, pukovnije, koja je vrila masovna ubijanja i deportiranja ljudi u logore na terenu Slunja, Petrove gore i Topuskog. Za vrijeme jednog partizanskog napada, avionom se spustio u opkoljenu Kladuu i organizirao obranu ovog ustakog uporita. Ljeti 1944. istakao se u obrani Prijedora i Banjaluke. Pri kraju rata Gregori postaje komandant grada Zagreba, a uskoro zatim komandant I tjelesne divizije Poglavnikovog tjelesnog zbora (korpusa). Njegova parola tko nije ustaa, taj nije Hrvat bila je poznata tamo gdje je mobilizirao ljude u ustake jedinice. Bogdan Majeti, pukovnik bive vojske, general N D H , rodom iz Bjelovara. Odmah po okupaciji formirao je 10. pjeaku Pavelievu pukovniju u Banjaluci, koja uestvuje u masakru graana na poetku 1942. godine. Ubrzo postaje komandant Paveli'eve 4. divizije u Dobqju. Kasnije je komandirao 5. divizijom u Sarajevu. Uestvuje sa svojim jedinicama u IV i V ofanzivi u borbama protiv NOV-a. Kao komandant divizije u Doboju, po Pavelievom nalogu, potpisuje 28. maja 1942. sporazum s etnicima s Ozrena o zajednikoj borbi protiv N O V - a i POJ-a. U zarobljenikoj grupi toga su dana na granici bili: - general N D H , pukovnik bive vojske, Franjo Dolaki, rodom iz okolice Krievaca, posljednja dunost bila mu je: pomonik komandanta zbornog podruja u Zagrebu; - general N D H Mirko Vukovi, rukovodilac Sudskog odjela ustakog generaltaba; - pukovnik Zlatko inti, potpukovnik bive vojske i pomonik vojnog izaslanika u Berlinu prije II svjetskog rata; jedno vrijeme bio je na dunosti pomonika ministra Pavelievih oruanih snaga; istakao se u borbama na Kozari, gdje je njegova jedinica predala Nijemcima nekoliko hiljada staraca, ena i djece, zatim u ofanzivi na Frukoj gori; - pukovnik Ivan Seferovi, takoer potpukovnik bive vojske, rodom iz okolice Krievaca, pomonik zloglasnog Bobana, komandanta 5. divizije; - pukovnik Mia Mii, Dubrovanin, potpukovnik bive vojske; dugo je radio kao zamjenik rukovodioca obavjetajnog odjeljenja u Pavelievom ministarstvu oruanih snaga. Zatim su tu na raskrsnici Hrust uhvaeni mnogi vii oficiri bive jugoslavenske vojske.

Navodimo

samo

neka

usputno

zabiljeena

imena:

pukovnici N D H

Josip L o n a r e v i , A n t u n H i v e r , V l a d i m i r D o l azil, V i k t o r H e n c e l , p o t p u kovnici: A n t o n Delec, Ljubomir Tugari, R o m a n Nikpal, M a r i j a n Joi i mnogi drugi, kojima nisam tada zabiljeio imena. O v i su dovedeni u na tab, u vrtnu kuicu k o d Pliberka. D r u g i su kasnije registrirani u z a r o b l j e n i k o m logoru. M e u o v i m oficirima bilo je i n j e m a k i h viih i niih oficira, k a o i m a n j i b r o j etnikih oficira.

ZAROBLJAVANJE CRNOGORSKIH ETNIKA

P e t n a e s t i j e m a j 1 9 4 5 . V e s e s p u s t i l o v e e . J o s m o sjedili u v r t n o j k u i c i i z n a d s a m e r a s k r s n i c e u H r u s t u . P o n e k i n o v i vii P a v e l i e v o f i c i r dolazi da se preda. Promatrao sam na ve osvijetljenom trgu ogromnu masu zarobljenika koji su ispunili itav prostor izmeu kua, tiskajui se, gusto zbijeni, naprijed. T u , ispred s a m o g n a e g t a b a , n a t o j raskrsnici p u t e v a svi s e zaustavljaju, k a o da se kolebaju k u d a treba da idu i u k o j e m pravcu da k r e n u s te raskrsnice ivota. O d a t l e su se iz m a s e k a o rijeka k o j a istjee iz j e z e r a z a r o b l j e n i c i s v i j a l i u k o l o n u , s v r s t a v a l i se u r e d o v e na p u t u i p r o d u a v a l i dalje. G o m i l a se leluja k a o talasi na vjetru i kree se najprije lijeno i n e v o l j k o , a z a t i m bre, odlunije i ustrije hrli u no. U jednom engleski ljenike trenutku vidjeh staje gdje dosta velikom brzinom nailazi vei mase, natjeravi je na po gomili. tenk i naglo na ispred zarobljenike

uzmak i povijanje.

O d m a h zatim posada tenka uperi farove na zarobarati svjetlosnim motor mlazom dok odjednom snano ne zabrekta.

trgu i zloslutno poe

To potraja desetak minuta,

T e n k p o e manevrirati i, valjda pri okretanju, naletje na m a s u zarobljenika. G o m i l a se s n a n o zatalasa, a k r o z n o se p r o l o m i jeziv k r i k prig n j e e n o g ili z g a e n o g z a r o b l j e n i k a . Skoio sam instinktivno i potrao u t o m pravcu. A l i prije nego to sam uspio da se k r o z m a s u p r o b i j e m i i n t e r v e n i r a n i m , t e n k se o k r e n u i uz v e l i k u b r z i n u i b u k u n e s t a d e u n o i . O s t a l o je p o t p u n o nejasno to je htjela p o s a d a e n g l e s k o g tenka. Z a v l a d a tiina. u l o se s a m o prigueno u o r e n j e g o m i l e i k l o p a r a n j e vojnikih cokula po kaldrmi. S vremena na vrijeme ula bi se reska k o m a n d a n e k o g o d naih starjeina. Sto je k o l o n a dalje o d m i c a l a , nai su ih sve organiziranije svrstavali u redove, pojaavali t e m p o p o k r e t a i broj o r u a n e pratnje. Poslije se ispostavilo da je veina ovih zarobljenika mislila da ide u d u b i n u austrijskog teritorija, u saveznike logore. To to su ih vodili partizani, nije jo znailo da se v r a a j u u Jugoslaviju. U s v o m kretanju naprijed prolazili su k r o z austrijski teritorij. T a m o su nailazili na g r u p e a n g l o a m e r i k i h jedinica i na n j i h o v e t e n k o v e . M n o g i zarobljenici mislili s u d a i h s p r o v o d i m o zajedn i k i . N o j e i n i s u niti p r i m i j e t i l i k u d a i d u . O v d j e - o n d j e v i d e s e n a cesti njemaki natpisi. Nou se teko orijentirati, pogotovu u tolikoj masi.

M n o g i su se iznenadili k a d su se v e sutradan nali na j u g o s l a v e n s k o m teritoriju, na p u t u u D r a v o g r a d i M a r i b o r . ivei i djelujui posljednjih dana u izvanrednoj fizikoj, a naroito psihikoj, prenapregnutosti, kulminacija napetosti bila je ba tog dana kapitulacije neprijatelja, 15. maja, dana nae konane pobjede. Sada k a d a je sve g o t o v o , k a d a je neprijateljska v o j s k a r a z o r u a n a i p a l a u nae ruke, b i o s a m r a d o s t a n , ali i v e o m a u m o r a n . S n a g a i v e l i k a e n e r g i j a i z p r e t h o d n i h d a n a k a o d a s u o d j e d n o m i e z l e . S j e d i o s a m z a v a l j e n , u m o r a n , ali sretan i oputen. Promatrao sam kao hipnotiziran zarobljeniku kolonu i l j u d e k o j i se b e z u m n o i i z g u b l j e n o t i s k a j u i g u r a j u . Slike etvorogodinjih n a p o r a , juria, p o v l a e n j a , iscrpljujuih mareva, gladi, studeni, z b j e g o v a n a r o d a - sve mi je izilo pred oi te m a j s k e veeri 1545. godine. Sjeanja naviru kao bujica. D a , to je trenutak historije! To je kraj jedne epohe. K r v a v i rat protiv faizma zavren je na tlu nae zemlje o v o g poslijepodneva. D o k cio zapravo svijet slavi 9. m a j kao Dan pobjede, na D a n pobjede je 15. maj. Prvi smo od okupiranih naroda razvili zastavu otpora

u Evropi i podigli ustanak protiv faizma, a posljednji odlaemo puke! e s t o s a m zamiljao da e se zavretak rata zbiti negdje na ulasku u neki veliki g r a d , i to u g l a v n i g r a d , g d j e e nas n a r o d d o e k a t i s cvijeem, zagrljajima, pjesmom, k r u h o m i vinom. T o p o v s k e salve, iluminacije oznait e p o e t a k s l o b o d e ! A ja, sa s v o j i m d r u g o v i m a , opijen od radosti i sree, n e u prestati da kliem i p j e v a m sve d o k ne p a d n e m od u m o r a . S a d a s a m , e t o , i p a k n e k a k o u d u i p o m a l o r a z o a r a n , jer j e s v e i s p a l o drukije nego to sam matao.

ena - etniki emisar

U t o m razmiljanju i matanju tre me glas kurira: Drue komesare, j e d n a e n a eli d a u e u t a b i n o s i n e k a k v o p i s m o , p o r u k u . Z a n j i m se pojavi naoita c r n o o k a d j e v o j k a u u r e d n o j crnoj a k o j kecelji, s gustim v i t i c a m a , b l i j e d a i u p l a e n a . N i j e i m a l a v i e o d 1 9 ili 2 0 g o d i n a . O b r a t i mi se na f r a n c u s k o m jeziku i prui mi pismo. P o g l e d a o s a m j e m a l o z b u n j e n o , jer j e p i s m o b i l o n a n a e m j e z i k u , irilicom, napisano tintom na k o c k a s t o m t r g o v a k o m papiru, adresirano na saveznikog k o m a n d a n t a u K o r u k o j . Trenuci Ona kapitulacije Pavelieve vojske se pamte. izronila' te veeri iz Svaki detalj. gomile Iznei nosi nadna pojava etnikog emisara, ljepukaste djevojke, takoer se pamti. je naprosto zarobljene ustake p i s m o u ime etnika, za k o j e n i s a m niti z n a o da se n a l a z e u o v o j dolini, gdje je ratna maina II svjetskog rata za nas Jugoslavene k o n a n o stala. U o p e m p o r a z u N i j e m a c a i kvislinkih s n a g a nali su se i uriievi etnici. Z b o g sadraja i kratkoe teksta, koji mi se tog trenutka uinio

smuen, naivan i gotovo zapamtio. T e k s t je glasio:

smijean,

dobro

s a m ga i s k o r o u cijelosti

Jugoslovenska vojska u Otadbini iz C r n e G o r e , B o k e i Starog Rasa obraa se saveznikom k o m a n d a n t u sa m o l b o m da nas prihvati i prui politiki azil do naeg p o n o v n o g p o v r a t k a u O t a d b i n u . N a m a se u b o r b i protiv okupatora nametnula i borba protiv komunista. Jedva ekamo da doe d a n k a d a e m o zajedno sa naim saveznicima nastaviti b o r b u protiv komunistikih bandi. itavo pismo bilo je v e o m a kratko, napisano na z g u v a n o m papiru. D o l j e su stajali neitki potpisi u ime v o j n o g a zatim p o l i t i k o g r u k o v o d stva Jugoslovenske vojske u Otadbini. P o g l e d a o sam i nisam m o g a o a da se glasno ne nasmijem. Z n a i , t o s u e t n i c i . N i s a m z n a o d a i n j i h o v d j e i m a . D o l i ste b a k a m o treba - izustih. M e u t i m , iznenadna goa, valjda k a d a je ula domai jezik, videi d a t u n e m a n i k a k v o g s a v e z n i k o g k o m a n d a n t a K o r u k e , jo jae poblijedi i k a o iz p u k e izletje iz v r t n e k u i c e i i z g u b i se u t o m k a o s u i m e t e u zarobljenike gomile. Nestala je k a o da je propala u zemlju. D o k su kuriri i straari p o k u a v a l i da je p r o n a u m u v a j u i se lijevo i desno, d o v i k u j u i se g d j e bi m o g l a biti, o d j e d n o m se iz n e p o s r e d n e blizine javi jedan o m a n j i ia, izjavivi da je ta djevojka njihov predstavnik k o g a su oni poslali. S n j i m se j a v i o i j e d a n m l a i i v i i o v j e k . Ne treba je traiti, mi s m o je poslali. Mi s m o k o m p e t e n t n i predvojske u Otadbini i elimo s vama razgovarati se i ostali stavnici Jugoslovenske p r e d a j u - ree ia. Stajali su p r e d a m n o m u t a b u u v r t n o j k u i c i i u r u k a m a drali k a p e . Stariji o m a n j i o v j e k b i o je sijed, elav i dosta m r a v , i z m u e n o g izgleda u z g u v a n o m c i v i l n o m o d i j e l u . U i n i l o m i se, s u d e i p o i z g l e d u , d a i m a 65 do 70 godina. Drugi pregovara nalikovao je na 50-godinjaka, naoit, krupan ovjek guste crne kose, crnih o d n j e g o v a n i h b r k o v a , uredan i izbrijan. ini mi se da je ovaj drugi bio n e k a k o poluvojniki obuen, u vojnim akirama 1 c i v i l n o m k a p u t u . S t a j a o je u s p r a v n o i s a m o je piljio u m e n e ne trepui. D o k je ia g o v o r i o , o v a j se nije mijeao i s oitim p o t o v a n j e m sluao je r a z g o v o r izmeu mene i starca, za k o g a trenutak kasnije saznadoh da je visoki etniki funkcioner.

0 p r e d a j i nae v o j s k e , jer v i d i m o da je tu k o m a n d a k o j o j

Razgovor s
-

elanom

Nacionalnog komiteta

Drae

Mihailovia

K o l i k o vas ima? - upitah. O k o s e d a m - o s a m hiljada - o d g o v o r i ia.1

1 Toni podaci o broju zarobljenih uriievih etnika kod Dravograda nisu se mogli nai. Postoje odreeni prethodni podaci i kasnije procjene. Lino sam 16. maja

A o d a k l e ste? - r e k o h . N a j v i e iz C r n e G o r e . Ima nas neto iz H e r c e g o v i n e i B o s n e - skruG d j e se n a l a z i t e ? - n a s t a v i h . T u s m o , k i l o m e t a r - d v a u d a l j e n i u s t r a h u o d u s t a k e k o l o n e , jer n a s

eno odgovori etniki voa.

posljednjih n e k o l i k o dana napadaju. Ubili su n a m nekolicinu ljudi k a d a su se m a l o odvojili od nae k o l o n e - o d g o v o r i starac. T k o v a m j e k o m a n d a n t ? V i ste, i n i se, o b o j i c a civili? Na komandant je bio vojvoda Pavle urii nastavi ia. -

P o g i n u o j e o d u s t a k e r u k e , jer g a j e i z d a o o n , t a p o g a n , i z d a j n i k S e k u l a Drljevi. u o sam za Sekulu Drljevia, c r n o g o r s k o g separatista, da se stavio u s l u b u t a l i j a n s k o g f a i s t i k o g o k u p a t o r a , ali n i s a m z n a o d a s e S e k u l a Drljevi poslije prvih pobjeda ustanka u C r n o j nika u naoj historiji. Nisam imao pojma da je Sekula na prijevaru prihvatio uriia kada se o v a j o d v o j i o od D r a e M i h a i l o v i a u Bosni i da ga je predao ustaama u B o s a n s k o j Gradiki, gdje je urii ubijen s veim b r o j e m etnikih oficira i funkcionera. G o v o r e i o t o m e , starac je n a j g o r i m izrazima g r d i o Sekulu: nikogovi, krvnik, izdajnik, ustaki sluga, ljeme mu se zatrlo i dr. U j e d n o m m o m e n t u ree: T a p o g a n Sekula je p r e d a o ustaama naeg dinog vojevodu. Z a t o , stare, ali toliko za tim s v o j i m v o j v o d o m uriiem, koji se za sve g o d i n e rata b o r i o na strani o k u p a t o r a protiv vlastitog naroda? - u p i t a h g a , jer j e b i l o o i t o d a s t a r a c n i j e b i o d o b r o o r i j e n t i r a n n i t i m u je bilo sasvim jasno pred k i m se nalazi. M o d a se ve p o e o psihiki gubiti 1945.. proao pored cijele zarobljene etnike kolone koja je marirala preko Prevalja-Sotanja ka Dravogradu. Sa mnom su u dipu sjedili etniki rukovodioci: major Vukevi, Joji i Jergovi. Zarobljenika kolona se otegla desetak kilometara. Po mojoj procjeni i izjavama, etnika je u koloni moglo biti oko 6000, ukljuujui u taj broj i nekoliko stotina do jedne hiljade izbjeglih civila. Prema nekim naim ranijim podacima, po dolasku u istonu Bosnu sredinom februara 1945. bilo je oko 10 000 uriievih etnika. uriiu su se pridruili i ostaci bosanskih etnika. Ustaki generaltab u svom izvjetaju od 4. IV 1945. (Dodatak izvjeu br. 94) govori o broju etnika: Crnogorski nacionalisti (10 000-12 000 ljudi) stigli su u svom pokretu prema zapadu do Lijeva P o l j a . . . U jednom drugom izvjeu govori se da se poetkom aprila predalo iz 5. i 8. crnogorske divizije 3500 etnika, da se 1300 Hercegovaca i 600 Bosanaca prebacilo natrag na istonu stranu Vrbasa kod sela Kukolja, da se 300 etnika predalo odmetnicima itd. Pored Hercegovaca i Bosanaca, na istonoj obali Vfbasa u to je vrijeme ostao i Pavle urii s dosta Crnogoraca (jedan etniki puk), koji su se kasnije takoer predali ustaama. S obzirom na gubitke u borbi s ustaama u Lijeva Polju, na bolesti (tifus je najvie pogodio civile) i osipanje - na Pavelievu stranu moglo je prijei oko 8000 etnika. Kod Zidanog Mosta pred frontom Prve armije pri kraju rata zarobljeno je oko 2000-1500 etnika. Prema svemu tome, moe se zakljuiti da se kod Dravograda moglo predati oko 5500-6000 etnika i civila zajedno. Gori sklonio pod skute Pavelia, stavljajui se u slubu t o g kvislinga i j e d n o g od najveih izdaj-

p o d p r i t i s k o m d o g a a j a , t e m u je, i n i se, u t o m m o m e n t u b i l o s v e j e d n o to i pred k i m govori. Z a o m i je, o e e - o d g o v o r i o a l o e n i p o l i t i k i v o a J u g o s l o v e n s k e v o j s k e u O t a d b i n i - to ga i z d a d e o n a p o g a n S e k u l a i to nije s n a m a d i j e l i o d o k r a j a s u d b i n u k a d a s m o b l i z u etiri g o d i n e bili z a j e d n o . D r u g i s u g o v o r n i k bio je utljiviji, m a l o je g o v o r i o , u stvari o d g o v a r a o je j a s n o , otresito i l o g i n o . I z g l e d a o je staloeniji i p a m e t n i j i od starca. M o r a m priznati, starac mi je tada izgledao dosta smijeno. M n o g o je priao i ne sasvim kontrolirano. V a l j d a je prije toga d u g o utio, te je sada, k a d a je s v e m u d o a o kraj, osjetio p o t r e b u da vie g o v o r i i da rastereti prenapete nerve. N i s a m z a p a m t i o niti s a m s a u v a o , b i l j e k u o t o m e t k o j e b i o t a j n a j stariji etniki g l a v a r k o j i je v o d i o g l a v n u rije na p r e g o v o r i m a o p r e d a j i crnogorskih etnika te m a j s k e veeri prije 30 godina. Z n a m p o u z d a n o da j e g o v o r i o o t o m e d a j e p r i j e r a t a b i o d i r e k t o r g i m n a z i j e u P e i i d a je, i n i m i se, r e k a o d a j e u b i v o j J u g o s l a v i j i b i o s e n a t o r ili p o s l a n i k . D o b r o sam zapamtio da je tada izjavio da je lan N a c i o n a l n o g komiteta D r a e Mihailovia i lan istoimenog komiteta crnogorskog generala Blaa u k a novia. Kasnije su mi neki poznavaoci crnogorskih prilika govorili da je t o , n a j v j e r o v a t n i j e , m o g a o biti J o j i , s e n a t o r i z V a s o j e v i a . A l i p o r e d s v i h tih o b a v j e t e n j a , ne m o g u sa s i g u r n o u tvrditi da je to b i o b a Joji. D r u g i etniki v o a b i o je bivi cetinjski a d v o k a t dr N i k o l a Jergovi. N j e g o v o ime i osnovne podatke pronaao sam u svojim biljekama. K a k o je bio oenjen kerkom vojvode Boa Petrovia, bliskog roaka crnogors k o g kralja N i k o l e , Jergovi je n e g d j e pred rat b i o primljen na d v o r talijanske kraljice (kerke kralja Nikole). V j e r o v a t n o otada i datiraju njegove simpatije p r e m a talijanskom faizmu. Prialo se da se ranije, prije rata, k a o o v j e k l i b e r a l n i h p o g l e d a , d r u i o s k o m u n i s t i m a , ili a k i b i o k o m u n i s t , ali d a s e o d 1 9 3 6 . g o d i n e , p o s l i j e p o z n a t e p r o v a l e i m a s o v n o g h a p e n j a komunista, komiteta. povukao. Za vrijeme je lan rata bio je predsjednik crnogorskog okupatorske Nacionalnog opine u Cetinju. Postao etnikog

Rascjep u etnikim redovima

O b o j i c a su prenoila u naem tabu. T e k izjutra su s naim jedinicama poli ka etnikoj koloni radi njezine predaje i razoruanja. Govorljivi iica to mi je vee d u g o priao o Sekuli Drljeviu, o o d v a j a n j u Pavla uriia od D r a e M i h a i l o v i a u Bosni i o s v i m tim n j i h o v i m u posljednjim f a z a m a rata. S interesom sam sluao o sudbini uriievih etnika. N i s a m jo sasvim shvatio k a k o to da su uriia ubile ustae, k a d a su etnici ve od prvih dana izdaje suraivali s ustaama u Lici i Bosni, gdje sam ratovao. P o s e b n o , to se vie bliio kraj rata i to su trpjeli vie p o r a z a , ta je suradnja i saveznitvo bilo sve blie i vre. K a k o to da se s a m o crnogorski
15 Rat

peripetijama

385

etnici n a o e o v d j e , u provaliji p o r a z a , z a j e d n o s u s t a a m a , d o k etnika iz drugih k r a j e v a nije bilo? N i s a m p o j m a i m a o uriia s Draom i o neslaganju i sukobu krenuo natrag da je D r a a sa srpskim etnicima

u Srbiju, a da urii n i k a k o nije o d o b r i o taj nerealan i s a m o u b i l a k i Drain plan da se vrati iz Bosne u Srbiju da t o b o e t a m o die ustanak protiv komunista. K a s n i j e s a m se, d a b i h d e t a l j n i j e p r o v j e r i o o v e d o g a a j e , z a i n t e r e s i r a o za d o k u m e n t e u V o j n o i s t o r i j s k o m institutu, p o m o u k o j i h s a m u p o t p u n i o sliku o sudbini uriieve etnike g r u p e prije predaje m o j o j diviziji. T a k o sam saznao neto vie o s u k o b i m a m e u s a m o z v a n i m etnikim v o j v o d a m a i k o m a n d a n t i m a poslije n j i h o v o g istjerivanja iz Srbije i C r n e G o r e , 0 emu sam ovdje 15. maja sluao od crnogorskih etnikih politikih voa. B r z p r o d o r naih snaga u Srbiju prisilio je etnike snage D r a e M i h a i lovia da se p o v u k u u istonu B o s n u . U septembru i o k t o b r u 1944. prije p o v l a e n j a , na brzinu su izvrili m o b i l i z a c i j u n a r o d a za p o p u n u svojih redova. N a r a v n o , ta mobilizacija srpskih seljaka u osvit same slobode 1 istjerivanja o k u p a t o r a iz zemlje nije m o g l a naroito p o m o i etnikom pokretu. Naprotiv! O n a je uvjetovala veliku demoraliziranost i konstantno osipanje i rasulo Drainih redova. Jedno vrijeme prije o d s t u p a n j a iz Srbije etniko je v o j n o i politiko rukovodstvo pomiljalo na to da svoju vojsku uputi u C r n u G o r u p r e m a u r i i u . T a m o je blie m o r e i, u s l u a j u iskrc a v a n j a A n g l o a m e r i k a n a c a - to su etnike glaveine stalno prieljkivale - nali bi se blie n j i h o v o m okrilju. etnika vojska s Draom na elu krenula je ipak prema zapadu. A n g l o a m e r i k a n c i se nisu iskrcali, a urii je i sam, p o d p r i t i s k o m partizanskih snaga, m o r a o bjeati iz C r n e G o r e . T a k o je etnika v o j s k a prezimila u istonoj Bosni ispod Ozrena i na terenima Trebave i Vujaka (izmeu D o b o j a , M o d r i e i rijeke Save).

Dolazak crnogorskih etnika u Bosnu - metamorfoza Pavla uriia

U t a k v o j situaciji i velikoj dilemi etnikog r u k o v o d s t v a to treba dalje raditi, sredinom februara 1945. dola je k D r a i u T r e b a v u i istonu izgladnjeli Bosnu uriieva i po velikoj zimi. Za razliku od d o b r o g dijela srbijanskih etnika, m e u k o j i m a je bio velik broj mobiliziranih seljaka, veina crnogorskih etnika odavno se z a k r v a v i l a u b o r b i p r o t i v p a r t i z a n a . O n i s u bili s p r e m n i , i m s u s e m a l o o d m o r i l i i pothranili, a nastave b o r b u protiv N O V - a . To je d o b r i m dijel o m bila ideoloka vojska izrazito antikomunistikog karaktera, za k o j u je urii, bez sumnje, predstavljao neprikosnoveni autoritet. Pavle urii, kapetan bive jugoslavenske vojske, u poetku ustanka crnogorskog naroda naao se u redovima ustanika. Jo 1941. izdao je etnika grupa. Doli su v e o m a iscrpljeni,

N O P i priao

etnikom

pokretu

te

postao

jedan

od

njegovih

glavnih

nosilaca u Crnoj Gori. U oekivanju saveznike invazije p r e k o Jadrana na Balkan, bojei se da etnici ne p r i u i n v a z i o n i m t r u p a m a , N i j e m c i su, poslije V o f a n z i v e , r a z o r u a l i p o j e d i n e g r u p e etnika, n a r o i t o c r n o g o r s k i h (zbog blizine njih o v a t e r i t o r i j a p r i o b a l n o m p o j a s u ) i slali i h u z a r o b l j e n i k e l o g o r e u N j e m a k o j . O n i su i uriia poslali u logor. U b r z o je puten na inzistiranje oca Srbije Nedia. Po urii, dolasku u Beograd dolazi do sporazuma s Nediem, po kojem koncepciji, pomonika treba raditi na pripaDobrovoprema njemako-nedievskoj postavlja uriia za

j a n j u C r n e G o r e Srbiji. zuma, Nedi

Radei neko vrijeme na provoenju tog sporakomandanta

ljakog korpusa, a Hitler ga odlikuje najveim odlikovanjem Gvozdenim kriem. Kasnije se p o n o v n o okree Drai Mihailoviu i bori za povratak stare monarhistike Jugoslavije. Pri kraju rata napravio je s p o r a z u m o k o j e m e k a s n i j e b i t i v i e rijei sa s e p a r a t i s t o m S e k u l o m D r l j e v i e m , po kojem njegova Jugoslovenska vojska u Otadbini - Crne Gore, Boke i S t a r o g R a s a p o s t a j e C r n o g o r s k a n a r o d n a v o j s k a ; cilj j o j j e u s p o s t a v ljanje samostalne crnogorske drave. To bi bila, u najkraim crtama, politika fizionomija i tok prevrtljive k a r i j e r e P a v l a u r i i a , k o j i j e m i j e n j a o r a z n e o d o r e i d l a k e , ali u d n i k a k o . O s t a o je dosljedan s a m o u j e d n o m : u slijepoj mrnji i b e s k o m p r o misnoj borbi protiv N O B - a , ne birajui pri t o m sredstva. uriieva vojs k a n a j z a d s e b o r i l a p r o t i v n a s p o d k o m a n d o m P a v e l i a , ali s a d a b e z s v o g k o m a n d a n t a , jer su uriia, po Sekulinom nalogu, zaklale ustae u Bosanskoj Gradiki i bacile u Savu. Sigurno je da je uriieva v o j s k a (i d o n e k l e etnike jedinice p o p a u j i a ) p o s v o j o j o r g a n i z a c i j i , b o r b e n o s t i i z a k r v l j e n o s t i j e d i n a v e a etnika formacija koja se m o g l a ozbiljnije boriti protiv naih partizanskih jedinica.

Misija

amerikog

pukovnika

I a k o s u l a n o v i a m e r i k e v o j n e m i s i j e k o d D r a e bili r a n i j e p o v u e n i ( m a r t a 1 9 4 4 ) , u a u g u s t u iste g o d i n e k o d s e l a P r a n j a n a s p u s t i o s e p a d o b r a n o m k etnicima ameriki p u k o v n i k M a c Dowell. N j e g o v zadatak, po svim podacima za koje sam doznao, bio je da pridobije Drau da ostane u zemlji i da nastavi b o r b u protiv partizana. N a r a v n o , to bi d o b r o posluilo r e a k c i o n a r n i m s n a g a m a u svijetu za njihove makinacije i b o r b u protiv nove Jugoslavije. Obavjetajac Mac Dowell stalno je Drai ponavljao svoju ideju k a k o e angloamerike trupe doi u Jugoslaviju, da e se kurs z a p a d n e politike promijeniti, da e doi do s u k o b a s Rusima i k o n a n o g obrauna zapadnog kapitalizma s komunizmom. Sumnjajui na m o m e n t e u d o l a z a k saveznika, D r a a je p o k u a o iskoristiti p r e l a z a k j e d i n i c a C r v e n e a r m i j e p r e k o n a e g r a n i c e d a s e d o d v o r i

Rusima i p o k a e k a o borac protiv okupatora. Preko

etnikog koman-

danta R a s i n s k o g korpusa, m a j o r a Keserovia, stupio je u vezu sa sovjetskim prethodnicama k o d Kruevca. etnici se ak ni tad, u posljednjem asu, ogrezli u suradnji s o k u p a t o r o m i u borbi protiv partizana, nisu htjeli boriti protiv N i j e m a c a . Sve te pekulacije b r z o su o t k r i v e n e i p o k u a j spaavanja svoje koe p o m o u Rusa u samom je poetku propao. S d r u g e strane i n a m a je bilo u interesu da se D r a a o d l u i da ostane u zemlji i da b u d e u h v a e n iv. P o z n a t e su v e z e i depee k o j e su nai o r g a n i b e z b j e d n o s t i slali D r a i , a k o j e s u g o v o r i l e o l o e m s t a n j u u S r b i j i i o m o g u n o s t i dizanja ustanka ne bi li ga pridobili za ideju da se vrati u Srbiju. T a k v o rjeenje bilo bi n a j b o l j e u p r a v o z b o g t o g a to bi o d l a s k o m u inozemstvo neprijatelji nae zemlje prikazivali D r a u k a o legendu i koristili g a z a p e k u l a c i j e p r o t i v n a e z e m l j e . S d r u g e s t r a n e , n a s u e n j u b i s e njegova izdajnika uloga u t o k u rata do kraja raskrinkala. T a k o se naa akcija o Drainom ostanku u zemlji podudarala s akcijom amerikog p u k o v n i k a i drugih reakcionarnih k r u g o v a i obavjetajnih slubi, i a k o su u o s n o v i t a k v e a k c i j e , n a r a v n o , bili r a z l i i t i c i l j e v i i n a m j e r e , i r e i s l i j e p u antikomunistiku propagandu u etnikim redovima, ameriki pukovnik je D r a u ipak ostavio na cjedilu i i. novembra 1944. napustio ga, odletjevi a v i o n o m s O z r e n a .

Memorandum

Sukob urii - Draa crnogorskih etnika Drai

Mihailoviu

S u k o b D r a e i uriia bio je neizbjean. Pavle urii je u osnovi b i o sposoban vojni k o m a n d a n t , trezven i logian u prosuivanju, energian, otar i surov u p r o v o e n j u svojih odluka. Na alost, te svoje vojne spos o b n o s t i s t a v i o j e u s l u b u o k u p a t o r a i i z d a j e . O n je, z a r a z l i k u o d D r a e , o d m a h uvidio k o l i k o je ideja o p o v r a t k u u Srbiju bila s a m o u b i l a k a za etniku v o j s k u i g l u p a sa stanovita procjene vojno-politike situacije. D r a a se proglasio a k v o o m treeg nost, intervenirati bajoneta vojniki. njemakih Za uriia, a srpskog ustanka i imao fiksnu hladnog rezonera, kada bilo su je to ideju da e saveznici, im se on vrati u Srbiju i d o n e k l e razvije svoju aktivs a m o u b i l a k o b u n c a n j e . N i s u se m o g l i odrati u Srbiji ni p o d zatitom monih armija, kamoli sada potueni istjerani iz Srbije. T a k v o m o t p o r u prema Drai i njegovoj procjeni situacije pridruili su se i k o m a n d a n t i bosansko-hercegovakih etnika, Ostoji (bosanskih) i Baevi (hercegovakih). Kasnije, u A r h i v u V o j n o i s t o r i j s k o g instituta, p r o n a a o s a m jedan dokument u k o j e m Jugoslovenska vojska u Otadbini, tab za C r n u G o r u , B o k u i Stari Ras, p o v . b r o j 39 od 2 1 . februara 1945. godine izvjetava naelnika taba vrhovne k o m a n d e da je crnogorska grupa etnika odrala

konferenciju na k o j o j

se razmatrala v o j n a i politika situacija etnike

v o j s k e na teritoriju i z m e u Drine i Bosne. Cilj konferencije bio je da se s gleditima g r u p e crnogorskih etnika u p o z n a v r h o v n a k o m a n d a i ostali k o m a n d a n t i s t e r i t o r i j a S r b i j e i iz d r u g i h k r a j e v a . Iz s p o m e n u t o g d o k u m e n t a vide se i o s n o v n i zakljuci konferencije, i to: . . . neprijatelj je jai, b o l j e n a o r u a n i b o l j e snabdjeven, u s k o r o e se koncentrirati i svako produenje borbe znai unitenje etnika . . . . . . etnika vojska je premorena, slabo snabdjevena, bez municije, ima puno gubitaka, tako da nije u stanju da produi borbu i s najmanje izgleda n a uspjeh . . . . . . i m a d o s t a izbjeglica z a ije j e o b e z b j e e n j e p o t r e b n o odvojiti jedan dio snaga . . . . . . potrebno j e o d m a h prijei n a j v e o m brzinom, najbrim sredstvima u z a p a d n i d i o d r a v e , s a u v a t i i v u s i l u , r e o r g a n i z i r a t i se, i z d v o j i t i b o l e s n e i izbjeglice, p o p u n i t i se o p r e m o m i m u n i c i j o m i ekati p r o m j e n u kursa politike i mogunost agresivnog produenja borbe . . . D o k u m e n a t je potpisao k o m a n d a n t crnogorske etnike grupacije, potpukovnik Pavle urii. Kao to se moe iz ovog dokumenta vidjeti, s etnikog gledita o v o je realistika procjena vojno-politike situacije, a zakljuci i prijedlozi jedino m o g u i , nasuprot D r a i n o j procjeni situacije i odluci. N a r a v n o , ivot je p o k a z a o da i o v a orijentacija nije uspjela i da su oni, z a j e d n o s u s t a k o - d o m o b r a n s k o m v o j s k o m i n j i h o v i m p a t r o n i m a - njem a k i m divizijama - pali u nae ruke. A l i o v a orijentacija je imala neke realnije izglede da se n e k a n j e n o i z v u k u iz zemlje i predaju zapadnim s a v e z n i c i m a , t o i m je, s o b z i r o m n a t o d a j e r a t b i o n e p o v r a t n o i z g u b l j e n , i b i o j e d i n i cilj. D a n i j e n j e m a k i k o m a n d a n t j u g o i s t o k a , g e n e r a l L o h r , z a d r a o sve snage p o d s v o j o m k o m a n d o m n a tzv. Z v o n i m i r o v o j liniji pet d a n a dulje n e g o to je situacija p o k a z i v a l a da je p o t r e b n o , i z v u k l i bi se s ostalima i crnogorski etnici. Meutim, Draina odluka o povratku u Srbiju p o k a z a l a se p o t p u n o nerealnom i bez ikakvih izgleda na uspjeh. Ratni dogaaji omeli su ove predstavnike velikosrpske kontrarevolucije u njihovoj namjeri poinili ratne zloine i takoer Jugoslavije. Ustaki U jednom izvori govore o sukobu ustakog izmeu Drae i od uriia. 2.5. IV povjerljivom dokumentu generaltaba da se nekanjeno i z v u k u iz zemlje u k o j o j su nastave borbu protiv nove da u inozemstvu

( d o d a t a k d n e v n o g izvjea I-a, br. 115/45), n a m i j e n j e n o m u s k o m k r u g u visokih ustakih rukovodilaca, J N A ) stoji: Velik d i o etnika naputa D r a u M i h a i l o v i a i raspada se u etnike s k u p i n e . . . Jedan dio je preao boljevicima, a drugi se krije po t r o j k a m a i petorkama na Ozrenu, Trebavi, M a j e v i c i . . . Izmeu Drae Mihailovia i v o e crnogorskih nacionalista dolo je p o e t k o m travnja do razilaenja, ( n a e n o m u V o j n o - h i s t o r i j s k o m institutu

jer j e u r i i o d b i o d a u e s t v u j e u n a m j e r a v a n o m p o h o d u e t n i k a u S r b i j u u cilju p o d i z a n j a n a r o d n o g ustanka (pomonik glavara G l a v n o g stoera O R S A i proelnik Operativnog odjela Gist, pukovnik Helbich).

etniki glavari hvataju veze s Paveliem

M a r t a 1945. D r a a Mihailovi je poslao Paveliu svog izaslanika Svetu u k i a , generala bive jugoslavenske vojske. Uhvaeni general N D H u r o Gruji (takoer general bive vojske) izjavio je na suenju da je prisus t v o v a o r a z g o v o r u u k i a i Pavelia i da je D r a i n izaslanik nudio suradn j u e t n i k a s P a v e l i e m . P r e t r e s a l a s e m o g u n o s t p r e l a s k a e t n i k a n a teritorij N D H i spajanje s N e d i e v i m i Ljotievim snagama, koje su se p o v u k l e o n a m o s N i j e m c i m a poslije protjerivanja iz Srbije. Paveli je pristao na to da se etnici grupiraju na j u n o m krilu n j e g o v i h snaga na prostoru juno od Kozare. Za daljnje izvrenje o v o g s p o r a z u m a od strane NDH odreen je ustaki general Luburi, poznati kolja iz Jasenovca i o r t o d o k s n i istrebitelj s r p s k o g ivlja. Paveli je tada p o s l a o D r a i hiljadu ampula vakcine protiv tifusa, koji je naveliko harao u etnikim redovima u istonoj Bosni. D v a p u t a , 1 5 . i 23. aprila, D r a a M i h a i l o v i je p o s l a o Paveliu i n a d b i skupu Stepincu svoga izaslanika R a n k a Braia, preko kojeg im je uputio svoj m e m o r a n d u m . Paveli je p r e k o Braia pozdravio D r a u i poruio mu da doe u Z a g r e b . U p i s m u k o j e je D r a a p o s l a o Stepincu vidi se s k o l i k o su se m r n j e sve do posljednjeg asa povezivale antinarodne, kontrarevolucionarne snage. U poslanici jezuitu Stepincu k a e se izmeu ostalog: Vrhovna k o m a n d a , 15. aprila 1945. Preuzvienosti! Preplavivi Srbiju i druge srpske pokrajine, komunistiki val od n e k o g vremena zapljuskuje i one pokrajine koje nastanjuje hrvatski narod. On se s v e v i e iri i n a r o i t o p o s l e d n j i h d a n a p r e t i d a p r e p l a v i t e k r a j e v e , o n a k o isto k a k o je bio sluaj u m i n u l o j godini sa srpskim k r a j e v i m a . Prilikom p r v e a u d i j e n c i j e k o j o m ste d o n o s i o c u o v o g p i s m a u i n i l i a s t , i m a o j e p r i like da obavesti v a u Preuzvienost o s v i m n e v o l j a m a i p a t n j a m a to ih je komunizam prouzrokovao srpskom narodu u toku nekoliko m e s e c i . . . B e z o b z i r a n a s v e o n e m o m e n t e i o k o l n o s t i k o j i s u n a s ili k o j i b i n a s m o g l i deliti, ja s m a t r a m za s v o j u d u n o s t da z a m o l i m i v a u Preuzvienost da uloi sav s v o j uticaj i sve svoje n a p o r e u cilju aktiviranja svih nacion a l n i h s n a g a h r v a t s k o g n a r o d a u b o r b i p r o t i v b o l j e v i z m a . . .* N e t o ranije, 6. aprila 1945, p o s l a o je D r a a dvojicu svojih najvanijih komandanata, Dragoslava Raia i N e k a Nedia, u Z a g r e b , u pratnji
1

Dokumenti o protivnarodnom radu, str. 409.

njemakog potporunika,

k njemakom

komandantu

Balkana,

generalu

von Lhru, da od njega i Pavelia trae oruje i slobodan prolaz prema Sloveniji i Austriji. O v a dvojica Drainih predstavnika pozvala su se na ve sklopljeni sporazum izmeu Nijemaca i sjevernodalmatinskih etnika p o p a ujia, k o j i m a j e dozvoljen prolaz p r e k o teritorija N D H n a Z a p a d . Prema izjavi generala Grujia, jo u februaru 1945. njemaki poslanik u Zagrebu, Kasche, u sporazumu s k o m a n d a n t o m njemake grupe armija E, p o s l a o je Paveliu kategorian zahtjev da ne vri nikakvo nasilje prema dalmatinskoj etnikoj grupi p o p a ujia, koja uskoro treba da se transportira p r e m a S l o v e n s k o m p r i m o r j u i dalje u Austriju. Paveli je i z d a o zapovijed da se ujievoj grupi etnika ne prave nikakve smetnje.1

Sporazum
Da bi se

urii - Drljevi
deo drave, uriieva koji crnogorska

prebacila u zapadni trebala

etnika grupa

je prijei p r e k o teritorija

su drale ustae.

Po prianju ovih zarobljenih etnikih voa, pronali su da je najbolje da preko Sekule Drljevia, p o z n a t o g c r n o g o r s k o g separatista i bliskog Pavelievog suradnika, d o b i j u suglasnost efa ustake drave za n e o m e t a n prelazak p r e k o teritorija N D H . U drugoj polovici marta u D e r v e n t i je, i n i se, dolo do sastanka izmeu Drljevia i uriia. T a m o je postignut sporazum po kojem urii p r i z n a j e D r l j e v i a za c r n o g o r s k o g p o g l a v a r a , a protiv Jugoslavenske narodne armije. D r l j e v i j e p o v o d o m t o g a s p o r a z u m a zz. m a r t a 1 9 4 5 . i z d a o u Z a g r e b u Dnevnu zapovijed crnogorskoj narodnoj vojsci, u kojoj n o g vijea vojska i sporazumio se bori za se da se ubudue zovu govori da je narodna drave. Pavle urii doao u vezu s njim k a o predsjednikom C r n o g o r s k o g dravCrnogorska crnogorske koja uspostavljanje potpukovnika za ocjenu samostalne Pavla urii bi zauzvrat o s t a o i n a d a l j e k o m a n d a n t v o j s k e i v o d i o bi s u s t a a m a i N i j e m c i m a r a t

Sekula Drljevi je vrhovni k o m a n d a n t te vojske i njegova je zapovijed da se pokoravaju Naroito voe naredbama uriia, koje e ovaj nacionalnog davati u n j e g o v o ime i po n j e g o v i m u p u t a m a . je interesantno ovog crnogorskog svojoj i tekog izdajnika naih naroda k a k o u zapovijesti velia

ustaku vojsku i Pavelia. . . . N a l i ste s e n a p o d r u j u N e z a v i s n e D r a v e H r v a t s k e u r a t u v e e m od svih k o j e je ikada v o d i o rod ljudski. D a l a v a m se prilika da n e p o s r e d n o osjetite toplinu prijateljstva h r v a t s k o g n a r o d a i n j e g o v o g velikog Poglav1 I srpski dobrovoljaki korpus povukao se iz Srbije s Nijemcima. Korpus je preao u Sloveniju, a krajem rata, desetkovan u borbama, povukao se preko Postojne i Soe u Italiju i tamo predao saveznicima.

nika p r e m a c r n o g o r s k o m n a r o d u i n j e g o v o j d r a v n o j s l o b o d i . . . Borit ete se r a m e uz r a m e s j u n a k o m h r v a t s k o m v o j s k o m .. .l itd. I to pie p o t k r a j m a r t a 1945. g o d i n e - neto vie od mjesec dana prije svretka II svjetskog rata.

Tko je Sekula Drljevi?

Student, p i t o m a c kralja N i k o l e na z a g r e b a k o m Sveuilitu, Drljevi se vjeto d o d v o r a v a o kralju Nikoli, postavi kasnije u njegovoj vladi ministar p r a v d e . G l a s a o je za b e z u v j e t n o ujedinjenje i s v r g a v a n j e kralja N i k o l e na Velikoj n a r o d n o j skuptini nije d o g u r a o dalje od 1 9 1 8 / 1 9 , d a .bi, k a k o u b i v o j J u g o s l a v i j i naelnika ministarstva pravde, p o s t a o separatist.

U staroj Jugoslaviji v o d i o je c r n o g o r s k e federaliste. R a n i j e se bio pribliio Stjepanu Radiu, a kasnije je k a o a d v o k a t 1938. godine bio izabran za p o s l a n i k a n a listi U d r u e n e o p o z i c i j e . Sekula Drljevi je ekao svoj trenutak koji je doao razbijanjem Jugoslavije. N j e m u nita nije smetalo to su C r n u G o r u o k u p i r a l e talijanske faistike trupe. ni vodio, a dio Jo su pripadnici talijanske divizije Messina pourio se ulazili da ve u C e t i n j e , e p u r e i se k a o p o b j e d n i c i u r a t u , k o j i se, u s t v a r i , n i j e o z b i l j n o Crnogorske federalistike stranke2 17. IV 1941. formira Centralni nacionalni komitet za osloboenje i uspostavljanje nezavisne C r n e Gore. U b r z o poslije toga k o m a n d a okupacionih snaga i taj centralni komitet formirali su Privremeni administrativni crnogorski komitet od 13 lanova, koji je i f o r m a l n o preuzeo vlast od bana Zetske banovine. Separatisti ugnjetavanja. oenjen su dolazak talijanskih faista i ruenje stare Jugoslavije ocjenjivali k a o osloboenje porobljenog crnogorskog naroda od srpskog D o l a z a k talijanskog kralja Viktora Emanuela, koji je bio k e r k o m posljednjeg crnogorskog kralja Nikole, sredinom juna

1 9 4 1 . . U Cetinje separatisti su koristili za prikazivanje T a l i j a n a k a o oslobodilaca i prijatelja C r n e G o r e i za ubrzanje svojih elja o k o proglaenja Nezavisne Drave Crne G o r e i uspostavljanje monarhije. K r a j e m aprila 1941. k o m a n d a n t invazionih talijanskih snaga u A l b a niji g e n e r a l U g o C a v a l e r o , i j e s u t r u p e z a p o s j e l e C r n u G o r u , n a r e d i o j e stvaranje C i v i l n o g k o m e s a r i j a t a z a C r n u G o r u . V i s o k i civilni k o m e s a r bio je v r h o v n a vlast u C r n o j Gori; n j e m u su bili p o d r e e n i svi drugi organi. U p r a v n i aparat stare vlasti, kotarski i opinski slubenici, financijski i p o r e z n i s l u b e n i c i , z a t i m c i o j u g o s l a v e n s k i a n d a r m e r i j s k i p u k , k o j i je za vrijeme stare Jugoslavije bio dislociran na teritoriju C r n e G o r e , stavio Dokument Vojnoistorijskog instituta JNA - Inv. br. 21560. Stranka koja je bila sasvim mala, sastavljena je uglavnom od bivih viih tunkcionera vlade kralja Nikole, bez ozbiljnog utjecaja u narodu; vodili su je uglavnom stari ljudi.
1 1

se na r a s p o l a g a n j e o k u p a t o r u . U svim k o t a r i m a postojali su civilni delegati k a o p r o d u n a ruka i podreeni organ v i s o k o g k o m e s a r a . G r a n i c e C r n e G o r e s N D H bile su one iz vremena Austro-Ugarske. Budui da je okupator krojio granicu k a k o je njemu odgovaralo, Ulcinj, T u z i , G u s i n j e , P l a v i R o a j p r i p a l i s u A l b a n i j i . C r n o j G o r i j e p r i p a o teritorij u Bosni izmeu Drine i L i m a , s F o o m i Cajniem. D i o Sandaka u poetku je pripao NDH, poto su ga prethodno okupirali Nijemci. Kasnije su Talijani dobili S a n d a k k a o svoju z o n u (osim n o v o p a z a r s k o g kotara) te su o d a t l e protjerali ustae. P o e t k o m m a j a 1 9 4 1 . T a l i j a n i su raspustili Privremeni administrativni crnogorski k o m i t e t i u m j e s t o njega je civilni k o m e s a r i m e n o v a o Savjet o d a v n o vijee C r n o g o r a c a , takoer od 13 lanova. Poasni predsjednik postao je Mihailo Ivanovi,1 a predsjednik (radni) Jovo Popovi. To V i j e e ( k o n s u l t a ) p r i p r e m a l o j e p r o g l a e n j e K r a l j e v i n e C r n e Gore. Uz blagoslov T a l i j a n a , izvrene su pripreme za o d r a v a n j e tzv. C r n o g o r s k o g sabora. Crnogorski je sabor (u svojstvu ustavotvorne skuptine) sazvan i 12. jula 1 9 4 1 . d o n i o je deklaraciju k o j o m se C r n a G o r a proglaava ustavnom monarhijom. Tu izdajniku rabotu crnogorskih separatista i njihovog istaknutog v o e Sekule Drljevia prekinuo je sutradan poznatijem separatistu Anti (13. jula) narodni ustanak u Zemunu,

p o d v o d s t v o m k o m u n i s t a . Sekula je p o b j e g a o s v o m s t a r o m prijatelju, jo Paveliu.4 N a j p r i j e se nastanio a k a s n i j e je i v i o i d j e l o v a o u Z a g r e b u , p o s t a v i n a j b l i i P a v e l i e v s u r a d nik. V r l o b r z o se eksponirao piui lanke p u n e mrnje prema srpskom narodu, dodvoravajui se na taj nain svojoj subrai ustaama. Sam D r l j e v i j e p i s a o k a k o s u C r n o g o r c i bili u v i j e k o r i j e n t i r a n i p r e m a M e d i teranu, R i m u i Veneciji, napadajui jugoslavensku ideju i svaku misao o dravnoj zajednici naih naroda. Sve do o v o g susreta s etnikim g l a v e i n a m a o v d j e na granici nisam i m a o p o j m a da je Sekula Drljevi, igrajui do kraja svoju separatistiku ulogu, uspio c r n o g o r s k u etniku v o j s k u , k o j a je bjeala ispred partizana, pretvoriti u v o j s k u k o j a se bori za samostalnu C r n u G o r u , da joj se samozvano nametnuo k a o vrhovni komandant i da uriia i predao ga ustaama na likvidaciju. Bivi ministar u penziji. Opunomoeni bivi ministar u penziji. Vijee su jo sainjavali: Duan Vuini, Bogdan Ivanovi, Savo Milunovi, Petar Lompar, dr Ivo Jovievi, Krsto Petrovi, uro urii, Ivo Radonji, Vaso Banovi, uro Popovi i Jovan Klisi. Polovica od njih ve su bili penzioneri. 4 Mladen Lorkovi, ustaki ministar, jo je prije rata 1939. izdao knjigu Narod i zemlja Hrvata u izdanju Matice hrvatske, u kojoj je u hrvatske zemlje, osim Bosne i Hercegovine, ubrojao Crnu Goru i Sandak. Nisu tako pisali samo ustaki historiari i drugi kvaziuenjaci, nego je i sam Paveli na sastanku s Hitlerom 7. juna 1941. govorio: Hrvati uope nisu slavenskog porijekla. Oni su potomci Gota, a slavenska ideja im je umjetno naturena.
1

je na prijevaru uhvatio

Sklapajui

sporazum s uriiem,

ovom

nezajaljivom

karijeristu

i u historiji naih n a r o d a rijetko b e s k r u p u l o z n o m , b e s k a r a k t e r n o m polit i a r u p r u i l a s e p r i l i k a d a se, m a k a r i n e p u n a d v a m j e s e c a p r e d k r a j rata, proglasi e f o m C r n e G o r e , v r h o v n i m k o m a n d a n t o m gorske vojske, izbjegle u oblast izmeu gornjeg toka etnike crnoBosne i Vrbasa.

N j e g o v a n a m j e r a bila je da c r n o g o r s k e etnike g u r n e u prve r e d o v e b o r b e p r o t i v n a s t u p a j u e g N O V - a . P o s v e m u s e ini d a j e etniki v o j v o d a urii v i d i o da je rat p o t p u n o izgubljen i nije htio da rtvuje i sebe, i svoju v o j s k u , da izgine za raun Drljevievih bolesnih ambicija i spaav a n j a u s t a a . K a k o s e i z s v e g a m o e z a k l j u i t i , n j e m u j e b i o cilj d a s a cijelom s v o j o m v o j s k o m emigrira. Sam, bez v o j s k e i u emigraciji, ne bi predstavljao nita. Z a t o je n a j v j e r o v a t n i j e i d o l o do s u k o b a i z m e u o v e dvojice izdajnika i krenja postignutog sporazuma. Svoje ambicije Sekula najvjerovatnije nije m o g a o ostvariti pored ivog i autoritativnog uriia. Izvjetaj sukobu: Pavelievog generaltaba od 4. I V 1 9 4 5 . govori o su u tome svome Crnogorski nacionalisti ( 1 0 0 0 0 - 1 2 000) stigli

p o k r e t u p r e m a z a p a d u do L i j e v a P o l j a i ceste B a n j a l u k a - B o s a n s k a G r a dika. C r n o g o r s k e v o e otkazale su poslunost svome v r h o v n o m k o m a n dantu dru Sekuli Drljeviu. A k o se usporedi datum Sekuline dnevne zapovijesti s o v i m obavjetenjem o rascjepu, m o e se zakljuiti da o v o n o v o prijateljstvo nije m o g l o trajati vie od 12 dana. Lhrov naelnik taba balkanske 1945. grupe armija E, general Erich Schmidt R i c h b e r g u svojoj knjizi Z a v r n e borbe na B a l k a n u iznosi: Otprilike 10. aprila godine komandant etnikih jedinica u C r n o j G o r i i S a n d a k u , urii, izjavio je P o g l a v n i k u da je spreman da se p o t i n j a v a sa s v o j i m c r n o g o r s k i m etnicima koji su se tada infiltrirali u prostoru zapadno od D o b o j a . etnicima je onda nareeno da se juno od Save prema aprila Jastrebarskom. urii je sa Glavni svojom komandant vojskom L o h r a - M. B . ) obavijeten je o toj odluci. Poetkom napustio rajon V u j a k a i k r e n u o p r e m a z a p a d u . S n j i m a su poli b o s a n s k i i h e r c e g o v a k i etniki k o m a n d a n t i Z a h a r i j e O s t o j i i Petar Baevi i jo d v a oficira iz V r h o v n e k o m a n d e D r a e Mihailovia. Interesantno je napomenuti da je s u r i i e m ini se k r e n u o i D r a g i a V a s i , p o z n a t i k n j i e v n i k i z m e u d v a rata, jedan od najeminentnijih etnikih v o a poslije D r a e Mihailovia. kreu (misli s e n a

Pokuaj

samostalnog

proboja

urii se poslije sukoba sa Sekulom p o k u a o sa svojom etnikom g r u p o m probiti s a m , b e z iije p o m o i , n a z a p a d . Preli s u p r e k o rijeke Ukrine i ispred planine M o t a j i c e pokuali forsirati V r b a s i prijei p r e k o ceste B a n j a L u k a - G r a d i k a . U Lijeva Polju k o d N o v e T o p o l e , u r a j o n u

R a z b o j - T r a e l j i - K u k o l j e , dolo je do sukoba s ustaama, koji su vjerovatno pod Drljevievim utjecajem dobili nareenje da ih ne puste naprijed. Na otvorenom terenu Lijeva Polja dolo je do estokog okraja, u k o j e m su se smjenjivali n a p a d i i k o n t r a n a p a d i . Ustae su bile b o l j e organizirane, bolje naoruane, r a s p o l a g a l e su i s neto osjetne gubitke. t e n k o v a te su Ustaki avioni odbile sve napade etnika nanijevi im su, za vrijeme b o r b e i

kasnije, bacali na

etnike poloaje Drljevieve

letke, u k o j i m a se ovi p o z i v a j u da ubiju svog k o m a n d a n t a uriia i da sa svojom braom ustaama nastave borbu protiv partizana. Vidjevi da je pretrpio neuspjeh i velike gubitke, urii je poslao

u B a n j a l u k u Petra Baevia, k o m a n d a n t a hercegovakih etnika, da preg o v a r a s ustaama. Ustae su etniku vojsku, k o j a im se stavlja na raspolaganje, povele u Bosansku Gradiku. Paveli je iskoristio o v u situaciju i p r i k a z a o predaju etnika k a o svoj veliki uspjeh. U povjerljivim izvjetajima ustakog generaltaba, namijenjenim uem krugu ustakih izabranika, govori se k a k o se na podruju jugoistono od B o s a n s k e G r a d i k e p o e t k o m aprila predalo iz V i VIII c r n o g o r s k e d i v i z i j e 3 5 0 0 e t n i k a , d a s e 1 3 0 0 H e r c e g o v a c a i 600 B o s a n a c a p r e b a c i l o n a t r a g n a i s t o n u o b a l u V r b a s a k o d s e l a K u k o l j a (20 k m j u g o i s t o n o o d B o s . G r a d i k e ) , d a s e 300 e t n i k a p r e d a l o o d m e t n i c i m a . Ustae su etnike o b u k l e , naoruale i o d m a h gurnule u b o r b u protiv naih snaga p o d K o z a r o m , a Pavle urii se s o s t a t k o m svoje vojske, u k o j o j je osim C r n o g o r a c a bilo dosta H e r c e g o v a c a i Bosanaca, p o v u k a o na istonu o b a l u Vrbasa i na zapadne o b r o n k e M o t a j i c e . Poslije izvjesnog k o l e b a n j a , n a j z a d se i urii s preostalim v e i m dijelom svoje v o j s k e p r e d a o ustaama. Prema n e k i m p o d a c i m a , uriia su, z a j e d n o sa 1500 oficira i etnikih prvaka, ustae, po nalogu Sekule Drljevia, zaklale i leeve bacile u Savu. Tu je n a v o d n o ubijen i D r a g i a Vasi. Sekula Drljevi je uspio prebjei p r e k o granice. Sklonio se u jednu bolnicu u C e l o v c u . A l i ga je t a m o u b r z o sustigla etnika osveta. Z a k l a l i su ga u toj bolnici, z a j e d n o s n j e g o v o m e n o m . C r n o g o r s k i etnici su se i dalje, r a m e uz r a m e s ustaama, borili protiv nas sve do s a m e granice; tu su se z a j e d n o s u s t a a m a nali u p o n o r u poraza.

Predaja

uriievog zamjenika. Govor pomonika politkomesara etnicima

etnike kolone i zamjenika vojvode uri-

U svojstvu komandanta

ia p o j a v i o se u H r u s t u m a j o r V a s o V u k e v i . On je b i o k a p e t a n bive kraljevske vojske. U p o e t k u ustanka d o b i o je p o l o a j k o m a n d a n t a partiz a n s k o g b a t a l j o n a , ali j e u b r z o i z d a o i p r e a o n a e t n i k u s t r a n u . N j e g o v o m i z d a j o m , k a k o sam kasnije obavijeten, uhvaen je i pogubljen politkomesar toga bataljona, poznati predratni komunist, partijski funkcioner

i jedan od organizatora ustanka V i d o Uskokovi. Poslije te usluge stekao je povjerenje svojih novih gazda, te ga je etnika k o m a n d a , ubrzo po prelasku na njihovu stranu, postavila za k o m a n d a n t a etnikog bataljona i unaprijedila u in m a j o r a . Z a b i l j e i o sam i to da se na granici predao i p o t p u k o v n i k bive vojske Blagota Pajovi, rodom iz Bjelopavlia, star, jako bolestan i iscrpljen o v j e k . S u m n j a m da je uslijed bolesti uspio i doi do logora. Prije rata bio je komandant cetinjskog vojnog okruga. U zoru 16. m a j a uputio sam biveg direktora gimnazije, k a o visoku etniku linost, prema etnikoj koloni zajedno s p o m o n i k o m politkomesara im nae su 7. brigade stigli do na Duanom kolone koga Sekiem udaljenog su njegovi acom i jednim od ve naim bataljonom. ela voa, jedna 1 - 2 km spomenute govor, raskrsnice, etniki p o p e o se o d m a h oekivali s nestrpljenjem, svojoj vojsci

seljaka

kola i odrao

osnovni tekst k o j e g a glasi otprilike o v a k o : Brao, ratna srea n a m je o k r e n u l a lea. Mi s m o k o n a n o izgubili rat. R a t s u d o b i l i n a i p r o t i v n i c i i n a m a n e p r e o s t a j e n i t a d r u g o n e g o da se predamo novoj jugoslavenskoj armiji. Moramo disciplinirano i mirno primiti k o n a a n p o r a z i poi u zarobljenitvo. D o b i o sam uvjerav a n j a d a e p o b j e d n i c i u r a t u i s p i t i v a t i n a u k r i v i c u , a t o e biti p r e d s t a v n i c i n o v e j u g o s l a v e n s k e a r m i j e (na p o v i k n e k o g i z k o l o n e : , i v j e l a n o v a jugoslovenska armija!' bradata masa slono je i glasno odgovorila: .ivjela!'), predstavnici njanje Engleske, ivjeli. O p e t se na neki nain stvorila t r a g i k o m i n a situacija, u k o j o j etnici kliu novoj jugoslavenskoj veina armiji, a ta je njih se borila svojim armija o n a ista rata. partizanska upravo njima armija protiv koje se vornosti dobro za izdaju. itavog Z a t o su argonom Engleske, A m e r i k e i Rusije. Rusije etnici su Posljednji put u pomoi. aklamirali vam se, brao, obraam i nek n a m Svevinji B o g b u d e Na spomipoklikom

Amerike i

isto

i bjeali iz zemlje probijajui se p r e m a z a p a d n o j granici, bjeei od odgoObraajui zemljacima poznatim, govor etnikog predstavnika kretao se u okvirima govor, Glio

naeg sinonjeg dogovora. U m e u v r e m e n u , d o k je glavni etniki politiki lider d r a o pribliio se koloni i komandant nae 8. brigade, Dalmatinac

O p a i , koji je pred kraj rata poslan u nau diviziju. Glio je za vrijeme rata d u g o bio u c r n o g o r s k i m jedinicama te je z a p o e o r a z g o v o r s j e d n o m g r u p o m etnika, m e u kojima je bio jedan vojske. U p o e t k u je r a z g o v o r tekao glatko, od obine konverzacije o njihov o m b r o j n o m stanju, o broju izbjeglog naroda, do toga da li imaju hrane i d i j e l e l i j e s n a r o d o m , ali i z n e n a d a s e p o e o pitanje zato se nisu ranije predali, mladi zaotravati. Na Gliino kooperni etniki bradati p o p i neki porunik bive

o f i c i r o d g o v o r i o j e d a s e n i s u h t j e l i niti s u s e i m a l i k o m e p r e d a t i . G l i o je planuo. - A i m a l i ste k o m e s l u i t i , m r s k o m o k u p a t o r u i u s t a a m a , n a j v e i m krvnicima naeg naroda. e t n i k a j e g r u p a u s t u k n u l a . G l i o , i z v a n s e b e o d Ijutine, poeo je rijeima k a k o s a m o n i k o g o v i i m o g u sluiti tuinu. M l a d i oficir, n a o r u a n do z u b a , p o e o je da k o l u t a i strijelja o i m a , izdvajajui se i priteui vre puku. Saca je jedva uspio umiriti i odvesti razljuenog Gliu da izbjegne incident i ne p o k v a r i ovaj zbor, koji treba da objasni uvjete kapitulacije i privoli etnike na predaju bez otpora. Gliine emocije i i s t u p m o g l i s u u o v o m m o m e n t u tetiti i i z a z v a t i n e p o t r e b n o u z b u e n j e , m o d a i prolijevanje krvi. T a m a n su se temperamentni k o m a n d a n t Glia i situacija o k o njega m a l o umirili, k a d etniki v o a , zavrivi svoj g o v o r , najavi da e sada govoriti predstavnik n o v e jugoslavenske armije. Iako se o tome prethodno n i s u n i t a d o g o v o r i l i , S a c u s u z a tili a s e t n i c i k o j i s u s t a j a l i o k o k o l a pridigli na seljaka kola. Pogledavi o g r o m n u n a o r u a n u bradatu masu, S a c a se m a l o stresao. N i j e mu bilo prijatno. U d r u g o j prilici o v a bi ga bradata gomila k a o partizanskog komesara raznijela na k o m a d e . Saca se b r z o snaao i takoer o d r a o g o v o r , u k o j e m je naglasio da je II svjetski rat zavren, da se n e m a k a m o n e g o b e z u v j e t n o predati jedinicama Jugoslavenske armije, koje se "nalaze na o v o m sektoru. Sve usta k o - d o m o b r a n s k e i n j e m a k e snage ve su se predale naoj armiji. Da bi u m i r i o i o n e k o j i s u , m o d a , j o p o m i l j a l i n a b i j e g ili e v e n t u a l n i p o j e d i nani otpor, Saca je na kraju govora izjavio da e ih kao zarobljenike preuzeti jedan srpski bataljon 5 1 . v o j v o a n s k e divizije T r e e jugoslavenske armije. i dosta Naravno, u vojvoanskim nacionalnosti jedinicama, pored Srba, bilo je Slovaka drugih Hrvata-Bunjevaca, Maara,

i R u m u n j a . Ipak, te su rijei imale p o z i t i v a n efekt i izazvale su ivost k o d etnika. Pravilnim Sainim istupanjem i dranjem, cjelokupna etnika kolona p r e d a l a se b e z i k a k v o g incidenta. Sami etnici bili su demoralizirani, j a k o uznemireni, slabo obueni, bez dovoljno hrane i snage za nekakav organiziran otpor. U k o l i k o bi u toj situaciji n e t k o neto i p o k u a o uiniti, bio bi to tek otpor pojedinaca. E t o , t a k v i s u bili p o s l j e d n j i sati i t r e n u c i n a o r u a n e u r i i e v e e t nike v o j s k e . P r e d a l o ih se tu pet-est hiljada, ukljuivi i neto civila. Bez tekoa, rano ujutro 16. maja 1945, okrenuli smo etniku kolonu ne p r e k o austrijskog teritorija k a o ustae, n e g o natrag o d a k l e su i doli, p r e k o P r e v a l j a - G u t a n j a ka D r a v o g r a d u i M a r i b o r u . B u d u i da elo njih o v e k o l o n e u stvari nije ni bilo prelo g r a n i c u (svega n e k o l i k o stotina metara), a nisu p o s j e d o v a l i teko n a o r u a n j e i m o t o r i z a c i j u , bilo ih je lako okrenuti, svrstati brzo u kolonu i uputiti u zarobljeniki logor u Maribor.

Izgledali su jadno .
e s n a e s t o g m a j a o k o 8 sati k r e n u o s a m d i p o m p r e k o g r a n i c e o d r a s krsnice Hrust takoer p r e k o Prevalja, Gutanja natrag u tab divizije ka D r a v o g r a d u . U d i p u s u s j e d i l a i s v a tri z a r o b l j e n a e t n i k a g l a v a r a . P r e d n a m a se usput prualo pravo razbojite njemake i ustake tehnike, topova, tenkova, kamiona, mnogobrojnih zaprenih vojnikih i seljakih kola. Tisue m e t a k a i ahura leale su na putu. Dva-tri puta imali s m o n a d i p u g u m i d e f e k t , jer s m o n a g a z i l i n a a h u r e p u a n i h m e t a k a . U d r u g o m a u t o m o b i l u iza nas nalaze se ustaki generali Servatzy i G u stovi sa s v o j o m p r e p l a e n o m l j u b a v n i c o m - m l a d o m Z a g r e p a n k o m . Iza nas je iao na k a m i o n s d e s e t i n o m b o r a c a u pratnji. U b r z o s m o sustigli z a r o b l j e n u e t n i k u k o l o n u k o j a s e kretala s p o r o , jedan do dva u koloni. M a r e v s k a se kolona jako pocijepani, mnogi bosi i s otegla. Izgledali su u alosnom jadno onako odrpani, obuom

stanju. U k o l o n i s a m z a p a z i o i mravih ena u crnini, s d j e c o m . D u g e prljave brade i kosa do ramena takoer su avetinjski i z l o k o b n o djelovale i upotpunjavale tu m r a n u sliku zarobljene etnike vojske. Z a u s t a v l j a l i s m o s e n e k o l i k o p u t a n a cesti z b o g m o n t i r a n j a i k r p a n j a probuenih g u m a . Za vrijeme jednog t a k v o g zastanka nae kolone, grupa etnika je promatrala ofera k a k o radi o k o g u m a i radoznalo zagledala m o j u u n i f o r m u i etnike v o e k o j e su bile sa m n o m . Pitam nekolicinu najbliih etnika od k a d a su u etnicima. Svi su mi odgovarali da se od one guste u etnikim r e d o v i m a nalaze od 1942. godine. Jedan k r u p a n etnik, otprilike etrdesetogodinjak - k o l i k o se to m o g l o procijeniti bradurine i d u g e kose - gledajui me p r a v o u oi, p r k o s n o , d u b o k i m glasom i glasno odgovori na m o j e pitanje: Bogami, p o d k o m a n d o m vojkola i razmiljam o ovim vode uriia nalazim se jo od 1 9 4 1 . godine. O v a j m o r a da je neki fanatik. S j e d a m u z a r o b l j e n i m etnicima, u p a v i m i p r l j a v i m , k o j i m a su n o i i z d a j a bili z a n a t z a s v e etiri g o d i n e r a t a . M e u t i m , i m a d o s t a m l a d i h i z a v e d e n i h . Slobodarski crnogorski narod, koji je vjekovima bivstvovao i o d r a v a o se u borbi protiv tuina na onim svojim vrletima i k a m e n i t o m dijelu zemlje, borei se za svoje ime, s l o b o d u i nacionalni ponos, doivio je da se u n j e g o v i m njedrima nalo osvajaa. U k o l o n i je bilo dosta p o p o v a i bivih oficira, p o d o f i c i r a , a n d a r a , p o l i c a j a c a , p o r e z n i k a , viih i niih i n o v n i k a k o j i su se stavili u slubu o k u p a t o r a . O n i su, u stvari, i nosioci kontrarevolucije i etnike izdaje. Ovdje su se nali u k a o s u poraza zajedno s Nijemcima i ustaama. U u s t a n k u je d o b a r dio o v i h etnika bio s n a m a , a u b r z o su nas m u k i i k u k a v i k i i z d a l i . J e d a n b r o j b i o je z a v e d e n i g u r n u t u i z d a j u i z l o i n iz kojeg nema povratka. t a k v i h l j u d i k o j i s u etiri g o d i n e k a l j a l i c r n o g o r s k o ime, ast i svijetlu historiju stavljajui se u s l u b u t u i n s k o g

Dok su nedievci i ljotievci radi ouvanja starog kapitalistikog poretka ili protiv NOB-a uz cijenu otvorene izdaje i svjesnog prihvaanja nacionalnog ropstva, dotle su etnici, polazei iz istih pobuda, pekulirali s podrkom zapadnih saveznika, suraivali s okupatorom u poetku prikriveno, a ubrzo i otvoreno, u borbi protiv slobodarskih tenji narodnih masa, protiv revolucionarnih snaga nae zemlje. Pored antikomunistikih parola pozajmljenih iz arsenala Gbbelsove propagande, etnici su se zaogrnuli platem spasioca srpstva i kralja i otadbine. Pod tom parolom dosljedno su provodili bratoubilaku borbu, sluei se pokoljima i paljevinama i ne prezajui ni od najstranijih zloina.

Razgovor u dipu Poslije izvjesne utnje, ponesen razmiljanjima o etnicima i traei neku potvrdu svojih misli, obratio sam se vrlo utljivom, uznemirenom zamjeniku vojvode uriia, komandantu svih ovih etnika, majoru Vukeviu, koji je sjedio iza mene slijeva. - Zato, pobogu, napustiste redove ustanika, kada smo 1941. zajedno poeli, i zato odoste pod skute talijanskih okupatora? Vukevi je nervozno i ustro odgovorio: - Vi niste iz Crne Gore i ne znate kako je tamo bilo. Napustio sam jer su mi komunisti iz moga kraja zaprijetili ubojstvom. - Nemate potrebe da budete nervozni, gospodine majore. Zar vas je zaista strah natjerao na izdaju i na suradnju s okupatorom i ustaama? Zar zbog straha u zloin? Ne vjerujem da ste toliko plaljiv ovjek. Prilino ste neubjedljivi u svom odgovoru. - Ali mene su htjeli ubiti komesari - mudro progovori etniki major. - Ubili su kod nas mnoge. Vi sigurno niste upoznati sa svim tim dogaajima u Crnoj Gori. - To zvui kao faistika i antikomunistika propaganda, gospodine majore - odgovorih sada i ja neto povienim tonom. - Vi ste bivi oficir. Da govorimo otvoreno i bez propagande. Kako to da ne ubismo toliki broj oficira bive vojske koji su s nama od 1941. i koji su postali visoki komandanti i vojne starjeine u naoj armiji. Zar su vas greke koje su pojedinci u naem pokretu u nekim krajevima uinili mogle otjerati u slubu porobljivaa nae zemlje? To je isto kao kad bi va otac ili djed zbog krvne osvete sluio Turke i borio se s njima protiv svog naroda. Za svakog Crnogorca bila bi to sramna izdaja i velika ljaga baena na potomstvo. - Vi dobro znate da svaki pokret u svom poetku ima spontanosti i da se deavaju i greke - nastavih vie svoj monolog nego pravi razgovor. - Nesuglasice i greke ne traju vjeno. ivot ih brzo ispravlja. Vi ste zreo i iskusan ovjek. Sto ste uinili da te greke ispravite? Zato se negdje, ako je bilo tako kao to vi kaete, bar ne skloniste privremeno

dok

kriza

nije prola,

nego

ba

odoste pravo

pod

okrilje

okupatora?

Vi o p t u u j e t e d r u g e da biste sakrili s v o j k u k a v i l u k i strah da u partizanskoj borbi protiv okupatora ne poginete. To vas je otjeralo p o d skute okupatorskih faistikih garnizona da t a m o sauvate glavu. N e u govoriti 0 t o m e da v a m je stara, trula kapitalistika Jugoslavija bila v j e r o v a t n o milija od neke n o v e Jugoslavije, za k o j u se trebalo tek boriti, i to k r v a v o . Z a r k a r i j e r i z a m , p o l i t i k a i l j u d s k a u s k o g r u d n o s t n i s u bili p r e d o m i n a n t n i u toj vaoj odluci da prijeete na stranu neprijatelja naih naroda. Lagodniji ivot?! Svakako. Teko je bilo spavati na snijegu po bespuima J u g o s l a v i j e , jesti k a t k a d t r a v u i j u r i a t i g o t o v o g o l o r u k n a n e p r i j a t e l j s k e bunkere i tenkove. Ali k o l i k o g o d sve to bilo teko, za vas C r n o g o r c e to nije nita n o v o ni p o s e b n o . tuinu. N a v i r a l e s u m i rijei u j e d n o m d a h u ; b i o s a m r a z l j u e n m a j o r o v i m o d g o v o r o m koji je teko m o g a o zadovoljiti i neupuenog i n e u k o g ovjeka. Nastala je m u n a situacija. V u k e v i je stao blijedjeti, crvenjeti, vrpoljiti se na s v o m sjeditu i z a m u c k i v a t i k a k o ja i p a k ne p o z n a m d o v o l j n o situaciju k o d njih i k a k o mi je sada lako g o v o r i t i . . . k a k o je on spasio dosta ljudi 1 komunista od strijeljanja . . . V i d i o s a m da vie n e m a smisla voditi t a k v e r a z g o v o r e , p o g o t o v u sada k a d a j e o n m o j z a r o b l j e n i k i k a d n i s m o u r a v n o p r a v n o m p o l o a j u , ali nisam m o g a o otrpjeti da mu na kraju, sada ve smireno, ne kaem: - V r l o je lako izgovor, jako slab, utjeli. pravdati se pred svojom teko savjeu, da e itko zavaravati u to sebe i d r u g e d a s e m o r a l o ii u i z d a j u z b o g s t r a h a o d u b o j s t v a . A l i t o j e s l a b gospodine majore, ozbiljno Oito povjerovati. Ostali su Z a u t i o je i V u k e v i , blijed i unezvijeren. m u savjest nije bila ista. U o s t a l o m , k a o etniki k o m a n d a n t m o r a d a j e bio u bezbroj akcija ienja terena od partizana. N a r a v n o , najee su njegovi etnici progonili ilegalce je i svetili postao se nezatienim partizanskim raskrsnica puna ljudi. porodicama i nenaoruanim simpatizerima N O P - a . Mali Dravograd odjednom velika Zarobljena ustako-domobranska kolona uvelike je prolazila kroz mjesto dolazei s druge strane D r a v e , p r e k o L a b o t a . U tabu divizije vrilo je k a o u konici. U jednoj prostoriji ve je bilo skupljeno o k o tridesetak Pavelievih generala i viih oficira. Prikljuili s m o im d v a ustaka generala i trojicu etnikih voa. Sat-dva kasnije jedan v o j n i k ih je postrojavao i k o m a n d i r a o : rali, m i r n o ! cima transportirani su u zarobljeniki logor u Maribor. GeneS c j e l o k u p n o m P a v e l i e v o m v o j s k o m i z a r o b l j e n i m etniVe sutradan, C r n o g o r c i su u svojoj m u n o j ali s v i j e t l o j historiji nauili na nevolje, g l a d i o d r i c a n j a i n i k a d se nisu p o k o r a v a l i

17. m a j a 1945, 51. divizija je odmarirala preko prevoja Rdel u Austriji da bi zaposjela odreenu okupacionu zonu juno od Graza po zadatku koji s m o dobili jo ranije, prije ovih borbi k o d D r a v o g r a d a .

ZAROBLJAVANJE KOMANDANTA JUGOISTOKA GENERALA ALEXANDERA VON LHRA

General-armije

Alexander

von

Lohr,

komandant

njemake

grupe

a r m i j a E, nalazio se s j a k i m s n a g a m a u G r k o j , k a d a su jedinice C r v e n e a r m i j e i z b i l e ljeti 1 9 4 4 . n a D u n a v k o d T u r n u S e v e r i n a , a a r m i j e z a p a d n i h saveznika na R a j n u . U toj situaciji bilo je a p s u r d n o dalje izvravati Hitler o v o nareenje da se na zateenim p o l o a j i m a treba braniti p o d s v a k u cijenu. Z a d r a v a n j e u G r k o j , u novonastaloj situaciji, ve je o t e a l o p o l o a j n j e m a k i h snaga. Svaki dan, svaki sat z a d r a v a n j a p r o d u b l j a v a o je postojeu krizu i u m a n j i v a o izglede uspjenog povlaenja. Postojala je o p a s n o s t od p o t p u n o g o k r u e n j a , z a r o b l j a v a n j a , o d n o s n o unitenja njem a k e g r u p e a r m i j a E ve p o t k r a j 1944. g o d i n e . Svojom izvanrednom upornou general Lohr je uspio izvui vei dio njemakih snaga iz Grke, m a k a r i uz dosta velike gubitke. M n o g e n j e g o v e jedinice, povlaei se k r o z M a k e d o n i j u i Srbiju, bile su desetkovane, dijelom unitene i zarobljene. M n o g e d r u g e bile su p r i n u e n e na povlaenje preko planinskih masiva samo s lakim naoruanjem. Suvie d u g i m z a d r a v a n j e m njemakih snaga u G r k o j , n j e m a k o je komandiranje u operativno-strategijskom pogledu izgubilo inicijativu. Z b o g t o g a g r u p a a r m i j a E n i j e s t i g l a d a n a v r i j e m e o j a a n j e m a k i f r o n t u M a a r s k o j . O n a nije uspjela z b o g izgubljenog vremena i pretrpljenih gubitaka ozbiljnije ugroziti juni b o k 3. ukrajinskog fronta C r v e n e armije 11a D r a v i . T r e b a l o j e d o s t a v r e m e n a d a s e s t a b i l i z i r a f r o n t u J u g o s l a v i j i . Preuzevi k o m a n d u svih njemakih snaga na jugoistoku, general L o h r se u Jugoslaviji na isturenom poloaju u odnosu na druge frontove u M a a r s k o j i Italiji t a k o e r d r a o u p o r n o i n a s t o j a o s v i m s i l a m a d a n j e g o v e trupe ne b u d u zarobljene u Jugoslaviji. N j e m a k e jedinice borile su se krajnjim p o r t v o v a n j e m , i a k o je agonija N j e m a k e bila oita, a posljednji dani k o n a n o g poraza odbrojani. To se ne m o e drukije objasniti nego injenicom da je nacistiki okupator u naoj zemlji v o d i o prljav rat. M a s o v n o je ubijao potpuno

nevino stanovnitvo, m e u n j i m a djecu, ene i starce. U svojim bezbrojn i m k a z n e n i m e k s p e d i c i j a m a u n i t a v a o je itava sela i brisao ih s lica zemlje. Za jednog ubijenog N i j e m c a za o d m a z d u je ubijano 100 ljudi, bez o b z i r a na n j i h o v u krivicu. To su j a v n o iznosili i plakatirali. U p r a v o strah od odgovornosti za barbarske zloine i genocid gonio je hitlerovce da se
16 Rat

4OI

na n a e m ratitu posljednjih d a n a rata ilavo b o r e da bi stvorili p o v o l j n e uvjete da pobjegnu iz nae zemlje. S a m o tako se m o e objasniti borbenost u p r o b i j a n j u i i z v l a e n j u p o j e d i n i h n j e m a k i h jedinica iz v r l o tekih situacija u povlaenju prema zapadu. T a k o se m o e objasniti i taj p a r a d o k s da su se N i j e m c i tukli u H r v a t s k o j , Bosni i Sloveniji, i a k o je Be p a o v e m n o g o ranije (13. aprila), a saveznike snage izbile na rijeku Elbu (25. a p r i l a ) . N a p r i l a z i m a Z a g r e b u v o d i l e s u s e o t r e b o r b e i p o s l i j e p a d a B e r l i n a (2. m a j a ) . Z a g r e b j e o s l o b o e n t e k est d a n a k a s n i j e . N i j e m c i , p o t p o m o g n u t i Pavelievim s n a g a m a , borili su se i poslije bezuvjetne kapitulacije N j e m a k e u Evropi. 8/9. m a j a i zvaninog prestanka II svjetskog rata

Lohr trai kontakte s Englezima preko Drae Mihailovia

L h r o v naelnik taba general Erich Schmidt Richberg u svojoj knjizi Zavrne borbe na Balkanu pie o t o m e da je L o h r direktno p o z v a o Engleze da to prije z a u z m u T r s t i junu Austriju, a on e svim silama spreavati nastupanje Jugoslavenske armije. Jo u p e r i o d u priprema za atentat na Hitlera, a n a r o i t o poslije njega, bilo je p o d a t a k a o k o m b i n a c i j a m a trojice Hitlerovih generala Austrijan a c a k o j i s u bili spremni d a o s l a n j a j u i s e n a Z a p a d p o r a d e n a spaavanju svoje ue domovine Austrije i da je separatnim sporazumom otrgnu i z H i t l e r o v o g c a r s t v a . Bili s u t o , i n i se, G l a i s e H o r s t e n a u , o p u n o m o e n i general Treeg Reicha u Zagrebu, komandant balkanske grupe armija E, general armije A l e x a n d e r L o h r , i Austrijanac general Julius Ringel. Po s v e m u se ini viteljstvo saveznika, da su posrijedi podunavske bile k o m b i n a c i j e i z d v a j a n j a j u g o u sastavu koje bi bile istonog prostora T r e e g Reicha i p o k u a j stvaranja, uz p o m o i pokrokonfederacije, Austrija, Hrvatska, Slovenija i M a a r s k a . Kasnije, po maksimalnom planu i p o d p o v o l j n i m o k o l n o s t i m a , toj bi se konfederaciji m o g l e pridruiti i druge drave: Srbija, Bugarska, R u m u n j s k a , Slovaka i eka. Poduzimani su koraci da se za takvu ideju pridobije i Vatikan. O v e k o n c e p c i j e se, naravno, p o d u d a r a j u sa slinim stavovima i akcijama odreenih reakcionarnih krugova na Z a p a d u . N a t o j liniji o p u n o m o e n i g e n e r a l u N D H G l a i s e H o r s t e n a u i g r a o j e izmeu ostalih i na A n d r i j u H e b r a n g a i z a l a g a o se za n j e g o v o putanje iz ustakog zatvora. H e b r a n g je u t o m planu trebao da k a o sekretar CK KPH (na koje je mjesto doao po izlasku iz ustakog zatvora putem razmjene i gdje nas je izdao i pristao da radi za neprijatelja) poslui k a o a k t e r i z d v a j a n j a N O P H r v a t s k e -iz N O P J u g o s l a v i j e . T o b i m u b i l o n a r o ito olakano likvidacijom v r h o v n o g k o m a n d a n t a N O V - a i POJ-a marala T i t a , to je pokuano pomou zranog desanta na Drvar u proljee 1944. godine. Pokuaji atentata na T i t a poduzimani su i kasnije. Jedna v l a d a H e b r a n g - M a e k ili s d r u g i m p r e d s t a v n i c i m a H S S - a ( K o u t i , T o r b a r ,

P e r n a r i dr.) s p r i j e i l a b i s t v a r a n j e n o v e J u g o s l a v i j e i o l a k a l a u l a z a k t r u p a z a p a d n i h saveznika. T i m e bi se stvorili p o v o l j n i uvjeti za stvaranje p o d u navske konfederacije, bar u m a n j e m opsegu. General L o h r bio je najintimniji prijatelj generala Glaise Horstenaua, k o j i je, usput reeno, bio u svijetu poznati austrijski historiar. Pored potvrde naelnika taba balkanske grupe armija o L h r o v o m otvorenom koketiranju s Englezima posljednjih d a n a rata, ni bijeg L h r o v o g autanta, b a r u n a v o n S c h e n k a , Englezima u vrijeme p o v l a e n j a iz G r k e nije bio sluajan. Vjerovatno je Lohr preko Schenka traio vezu s Englezima i mogunost separatnih pregovora. Po p o v r a t k u u J u g o s l a v i j u L o h r je jo j e d n o m , ini se p r e k o N e u bachera (Ribbentropova izaslanika za jugoistok koji je igrao na D r a u Mihailovia i takoer bio u najbliim vezama s generalom Glaise Horstenauom), pokuao da posredstvom Drae Mihailovia uhvati vezu sa z a p a d n i m saveznicima i izrazi spremnost da svoju balkansku v o j s k u preda n j i m a . K a o stari o b a v j e t a j a c , D r a a s e b o j a o d a N i j e m c i n e d e i f r i r a j u i n e o t k r i j u s a d r a j d e p e a , p a p o r u k u o L h r o v o j p o n u d i n i j e niti p o s l a o u L o n d o n . On je s a m o traio da saveznici hitno poalju svog predstavnika u njegov tab radi vrlo v a n o g saopenja. To znaajno obavjetenje on moe dati samo usmeno, ali odgovor saveznika nije stigao. Tako je propao i taj Lhrov pokuaj voenja separatnih pregovora sa zapadnim saveznicima.

Pregovori s generalom Lhrom u Letuu i Topolici

Lohr je 9. maja na temelju ultimatuma taba IV slovenske operativne z o n e pristao p u t e m r a d i o - v e z e na k a p i t u l a c i j u s v o j i h s n a g a i p r e d a j u jedinicama JA. Na bazi te njegove odluke dolo je do razoruavanja njemake divizije u otanju. Ostavi tako bez radio-veze sa svojom divizijom, Lohr je automatski ostao bez k o n t a k t a sa tabom nae zone. Uplaivi se da bi m o g a o biti n a p a d n u t s a z e m l j e i i z z r a k a , L o h r j e p o d u z e o m j e r e d a s a m potrai nae jedinice i s njima stupi u vezu. U n j e g o v o j blizini nije ih bilo. P r e m a n j e g o v i m p o d a c i m a i procjeni, uinilo mu se da se najjae partiz a n s k e snage ne nalaze u r a j o n u otanja n e g o u Savinjskoj dolini i z a t o je o n a m o p o s l a o j e d n o g m a j o r a da stupi u v e z u sa tim naim s n a g a m a . L h r o v izlaslanik, njemaki major, stigao je do politkomesara 14. slov e n s k e d i v i z i j e I v a n a D o l n i a r a 9 . m a j a o k o 1 0 sati. D o l n i a r j e r u k o v o d i o 6. i 1 1 . b r i g a d o m svoje divizije, ko j e su se iz Savinjske doline p r e k o Solave i Kaple takoer trebale prebaciti u K o r u k u prema Velikovcu. U pismu koje je nosio taj njemaki parlamentarac Lohr poziva predstavnike T i t o v e vojske da d o u u selo Braslove na razgovor o daljem povlaenju njemake vojske.

L h r o v izaslanik se naroito trudio da i usmeno objasni vanost razg o v o r a koji se predlae i inzistirao je da se prihvati L h r o v poziv. N i j e propustio da naglasi k a k o bi hvatio poziv na pregovore, ali bilo najbolje da pristanemo da njegovim se nije sloio da mjesto sastanka bude t r u p a m a o m o g u i m o n e s m e t a n o n a p u t a n j e nae drave. D o l n i a r je priu sjeditu L h r o v o g taba, n e g o na p o l a puta, u selu Letuu. I a k o L h r o v izaslanik nije prihvatio o v a j prijedlog, nai su istrajali na n j e m u . Po prianju s a m o g Dolniara i po n j e g o v o m napisu u Spomenici povodom desetogodinjice formiranja etiri slovenske brigade1 stoji da je t o n o u o d r e d e n o v r i j e m e (9. m a j a o k o 1 3 sati) L o h r i p a k s t i g a o n a m j e sto k o j e je p r e d l a g a o D o l n i a r - u Letu - sa s v o j i m t a b o m , t u m a e m i j a k o m n a o r u a n o m p r a t n j o m , u sastavu k o j e su bila a k i jedna o k l o p n a kola. O k o gostionice k o d mosta u Letuu, gdje su odsjeli, bilo je postavljeno n e k o l i k o tekih mitraljeza. D o l n i a r i jo jedan njegov d r u g doli su bez pratnje, naoruani samo pitoljima. Lohr je s nama pregovarao najvjerovatnije da bi dobio na vremenu, jer s u c e s t e b i l e j a k o z a t r p a n e a r a d i o - v e z e d o s t a p o k i d a n e . S i g u r n o j e posredstvom pregovora htio saznati toan broj snaga kojima raspolaemo da bi procijenio svrhu namjeravanog proboja prema Austriji uprkos tome to je rat zvanino zavren. Soba u kojoj se nalazio L o h r sa svojim tapskim oficirima bila je tako p r i p r e m l j e n a k a o d a s e n j e g o v tal> n a l a z i t u v e d u e v r e m e n a . N a z i d o v i m a su visile b r o j n e g e o g r a f s k e karte, a na stolu je leala t a p s k a g e o g r a f s k a karta; o k o stola p o r e d a n e su stolice. Sve je bilo s p r e m n o i reirano za predstojee pregovore. Na ulazu u k u u d o e k a o ih je u stavu mirno m a j o r koji je ranije d o l a z i o k a o L h r o v izaslanik. M a j o r je izjavio da je general L o h r pristao z b o g ozbiljnosti r a z g o v o r a na na prijedlog da d o e na pola puta i da je spreman da o t p o n e pregovore. Komandant jugoistoka, general Lohr, do posljednjeg je trenutka htio o d r a t i na visini v o j n i k o d o s t o j a n s t v o s v o g a taba. Sve je ilo po nekakvom odreenom redu i uigranom protokolu. Upadljivo najmanji od sedam prisutnih oficira bio je Lohr. O g r n u t c r n o m pelerinom, izgledao je jo manji. Ispruio je n e r v o z n o r u k u u z n a k p o z d r a v a . Predstavio se i brzo p o e o da predstavlja l a n o v e s v o g taba, koji su stajali nasred sobe. Pored L o h r a bila su tu jo d v a generala i pet oficira. Z a t i m j e n a s t a v i o n a b r a j a t i i m e sve k o m a n d i r a , i a k o s u m n o g e jedinice k o j e je s p o m e n u o prestale ve postojati. Pitanje je bilo k o l i k o ima u t j e c a j a i n a p r e o s t a l e jedinice* K a d a j e t o i z l a g a n j e , k o j e j e b i l o s r a u nato na to da nas impresionira, zavrio, zapitao nas je k a k v i m snagama raspolaemo, gdje su rasporeene i to je D o l n i a r po inu. Iako na pitanje * Iz borbe in ivljenja prvih tirih slovenskih brigad, Ljubljana, septembar 1951.

o jaini naih snaga i njihovom rasporedu nije dobio zadovoljavajui odgovor, Lohr je poeo glavni dio pregovora izjavom: Odluio sam da se stavim na raspolaganje maralu Titu, da predam veu koliinu naoruanja i preuzmem odgovornost da moje ete disciplinirano napuste jugoslavensko tlo. Zauzvrat to se, navodno, ovaj njemaki komandant Balkana i jugoistoka predaje maralu Titu zahtijeva od naih snaga da njegove trupe pustimo da prou u Austriju. Lohr trai da im omoguimo nesmetano povlaenje do granice. Naglaava da njihovo brojano stanje iznosi oko 300 000 ljudi, a s hranom raspolau samo za 3-4 dana. Naroito je naglasio da je brzo povlaenje neophodno dok su ete jo disciplinirane, jer, u protivnom, nee moi odgovarati za njihovu disciplinu, eventualno nasilja i pljaku stanovnitva. Istakao je da se to naroito odnosi na vlasovce, 1 ustae i etnike koji se nalaze u njegovoj koloni. Na pitanje koliko i kakvo to oruje treba da predaju jugoslavenskoj armiji, Lhrov naelnik taba, stariji general visokog rasta,2 odgovorio je da e sve rezerve oruja i dio vojnike opreme staviti nama na raspolaganje. Ali za odravanje reda trai da svaki deseti vojnik zadri puku, a svi podoficiri i oficiri lino oruje. Za prijevoz hrane treba da zadre potreban broj kamiona, a na svaki kilometar kolone da zadri po jedan tenk, odnosno oklopna kola, radi odravanja reda i potrebe komandiranja. Skoro da se vrate kao pobjednici! Nai se nisu sloili sa zahtjevima Lohra i njegovog taba. Kada im je postavljeno pitanje da li im je poznato potpisivanje bezuvjetne kapitulacije, da li potuju taj akt i zato sada poslije zvanino objavljenog prestanka rata zadravaju kompletne tabove i tolike koliine oruja, Lohr i njegovi generali izbjegavali su jasan odgovor. Jasno su rekli kako se potpisani akt o kapitulaciji ne odnosi na Jugoslaviju, zatim kako ne mogu jamiti da e se svi pokoriti naredbi da poloe oruje itd. U svojim uspomenama napisanim u lanku: Obru bez pukotine (Narodna armija od 6. V 1966) Dolniar pie: Razgovor je trajao oko 30 minuta, i kako nisam mogao sam odluiti o prijedlogu generala Lohra, zahtijevao sam od njega da ide sa mnom u tab IV operativne zone Slovenije na daljnje razgovore. Poslije kraeg savjetovanja sa svojim tabom i kolebanja, suglasio se da poe sa mnom. O k o 14 sati krenuli smo u pravcu Letu-otanj. Put od Letua do otanja bio je dosta teak. Cesta je na mnogo mjesta poruena i pretrpana vozilima i ljudstvom. Na putu su ih presretali naroito vlasovci, zaustavljali Lohra i molili ga da ih ne predaje partizanima
1 Pripadnici armije sovjetskog generala Vlasova koji se na istonom frontu sa svojom armijom predao Nijemcima i kasnije organizirao jedinice koje su se borile na strani faistike Njemake i u naoj zemlji. 2 Stariji general koga Dolniar spominje bio je Lhrov naelnik taba Erich Schmidt Richberg koji je kasnije puten iz naeg zarobljenitva i napisao knjigu: Zavrne operacije na Balkanu VI JNA, i u njoj potvrdio gornje navode.

i Rusima, dajui mu obeanje da su spremni p o d n j e g o v o m k o m a n d o m i dalje na svaku rtvu. Svi koji su prilazili pozdravljali su sa Heil Hitler, a L o h r je o t p o z d r a v l j a o istim p o z d r a v o m . B u d u i da je cesta na j e d n o m mjestu bila jae poruena, nije se m o g l o v i e ii automobilom. Lhrova pratnja morala je ostati, d o k su Lohr i njegovi oficiri iz taba z a j e d n o s D o l n i a r o m nastavili p u t k r o z u m u p j e i c e . N i s u s e o d m i c a l i o d D o l n i a r a . P l a i l i s u se. i n i s e d a i m j e s t r a h od ume bio d u b o k o uao u kosti. pie: Veliki dio Lhrovog ljudstva morao je ostati u automobilima i o k l o p n i m k o l i m a n a cesti. L o h r i n j e g o v i g e n e r a l i p o n a a l i s u s e v r l o bojaljivo. N i s u se ni trenutka odvajali od mene. Svaki as su me u p o z o ravali na n u n u opreznost da ne bismo upali u k a k v u zasjedu. Stalno su m i g o v o r i l i d a n i s u v o l j n i p o n a i m u m a m a ii p j e k e , p o g o t o v u b e z pratnje. A l i poslije d v o s a t n o g pjeaenja nali su se n a j z a d u tabu IV operat i v n e z o n e u T o p o l i c i . P r e g o v o r i s u p o e l i n e g d j e o k o 1 6 , 5 0 sati (9. m a j a ) . S nae strane u p r e g o v o r i m a su uestvovali: M a t e v H a c e , politkomesar zone, Petar Brajevi, naelnik taba zone, Ivan D o l n i a r (Janoek), politk o m e s a r 14. divizije, zatim razni naelnici i efovi odsjeka i slubi u tabu. Kapetan T o n e T u r n e r p o k a z a o je njemakim generalima pismeni proglas t a b a z o n e o p o t r e b i o r g a n i z i r a n e k a p i t u l a c i j e n j e m a k e o r u a n e sile. U svojoj knjizi Sreanje z nemkimi sjedili su komesar generali 14. u izdanju Kmeki kalendar, L j u b l j a n a 1959,1 M a t e v H a c e pie: . . . S m o j e strane Janoek, na operativni komandom? korpulentni i veseli lijenik dr J o e Binigar. Bili su tu i n a e l n i k t a b a B r a j e v i , o b a v jetajac N a c e M i k l i , Joe njaci... Koliko ljudi imate sada pod svojom upitao sam. General me pogledao i mirno odgovorio: S a m o 300 0 0 0 l j u d i . 2 O d t o g a j e o k o 200 000 u D o n j o j t a j e r s k o j . N j e g o v naelnik ga je d o p u n j a v a o i n a b r a j a o SS-divizije, planinske, lovake, tenkovske i avio-jedinice. S p o m e n u o sam da bi njihove divizije mogle otpoeti o d m a h predavati oruje, da treba raznijeti pismenu zapovijed o n a j s k o r i j o j predaji i da ne smiju zaplijenjeni ratni materijal kvariti. Sav vojni materijal mora se skupiti u oznaenom prostoru. L o h r je odgovorio: R a z o r u a n j e svoje armije htio bih izvesti o k o C e l o v c a . T a m o i m a za to dovoljno prostora. N a e l n i k taba Brajevi d o p u n i o me je i rekao:
1 P. Brajevi - isto djelo - nastavak 54 (citirano u spomenutom feljtonu objavljenom u mariborskom Veeru). * U cifru od 300 000 vojnika Lohr je vjerovatno uraunao i Pavelievu vojsku, crnogorske etnike, slovenske domobrance i kvislinge.

O tome u svome rukopisu Dolniar

Lampret,

potom

oficiri i kultur-

N a p r i j e d n e e t e ii n i k o r a k a . R a z o r u a n j e m o r a o t p o e t i t u .

G e n e r a l L o h r nas je p o g l e d a o ironino i, k a o da nas je htio ustraiti

odgovori: Sto ako usprkos tome budemo ipak ili naprijed?

T o s e n e e d o g o d i t i , jer s m o u r a d n o m k o n t a k t u s G l a v n i m t a b o m Slovenije i V r h o v n i m tabom J N A . L a k o emo dobiti nekoliko eskadrila aviona. Predaju morate potpisati, inae emo vae kolone bombardirati - naglo sam mu odgovorio. Lohr je na to nervozno uskliknuo: M o l i m vas, ne b o m b a r d i r a j t e m o j u i o n a k o o a j n u a r m i j u k o j a eli mir i povratak kui. T a k o o tim trenucima pregovora pie politkomesar zone H a c e . T o g istog dana ujutro oko 8,15 sati poslije kontakta preko radio-stanice, p o s r e d s t v o m n j e m a k e d i v i z i j e u o t a n j u , L o h r je, p r i j e o v i h p r e g o v o r a , bio pristao na kapitulaciju svojih snaga. Ali to on i njegovi komandanti nisu potovali. N j e g o v e jedinice i dalje su s n a m a vodile borbe, osim njem a k e divizije u otanju, k o j a je izvrila L h r o v o jutronje predavale i bez odobrenja svojih pretpostavljenih. N a pitanje z b o g ega nije p o t o v a o s v o j u jutronju o d l u k u , L o h r j e odgovorio da su kapitulaciju N j e m a k e potpisali Angloamerikanci i Rusi, a d a J u g o s l a v e n i n i s u u t o m e p o t p i s i v a n j u u e s t v o v a l i niti s u s p o m i n j a n i . L h r u je p r e d o e n o da se naa z e m l j a i naa armija nalazi u o k v i r u antihitlerovske koalicije i da k a o lan te koalicije ratuje u s k l o p u o p i h ratnih p l a n o v a saveznikih armija, a da je i f o r m a l n i d o k a z za to i injenica da se pri naem tabu nalazi angloamerika v o j n a misija. N a g l a e n o je da L h r u ne preostaje nita d r u g o nego da potpie kapitulaciju i izda z a p o vijed svim svojim jedinicama da se predaju najbliim jedinicama Jugoslavenske narodne armije. N a j z a d je u tabu z o n e uinjen zapisnik o bezuvjetnoj kapitulaciji, koji je potpisao general A l e x a n d e r v o n Lohr i njegov naelnik taba general Erich Schmidt Richberg, a u ime taba IV operativne z o n e politkomesar M a t e v H a c e i naelnik taba zone Petar Brajevi. O potpisivanju kapitulacije obavijeten je G l a v n i tab Slovenije, od k o g a su traena pojaanja radi razoruanja i prihvata n j e m a k i h jedinica. S obostrano potpisanim propusnicama od strane generala Lohra i majora Brajevia upueni su i n j e m a k i o f i c i r i u n j e m a k e k o r p u s e i d i v i z i j e , s o v l a t e n j e m da se o d m a h o t p o n e s r a z o r u a n j e m i p r e d a j o m . L o h r se nije prihvatio o d g o v o r n o s t i za p r e d a j u ustaa i etnika. Nai su o d m a h uputili jednu n j e m a k u diviziju u K a m n i k , gdje se nalazila 15. slovenska divizija koja ih je t a m o razoruala. Ostale njemake snage razoruavale su 6. i u. slovenska brigada, jedinice Kamniko-zasavskog, K o z j a n s k o g i L a c k o v o g partizanskog odreda te dijelovi Prekomurske b r i g a d e i 3. brigada K N O J - a . Po pristizanju, r a z o r u a v a n j e su vrile i divizije 3. jugoslavenske armije i dijelovi ostalih dviju naih armija. nareenje i kapitulirala, i nekih m a n j i h jedinica k o j e su se pred naim jaim s n a g a m a

Zatitni bataljon taba zone osiguravao je Lohra i njegov tab, koji je ostao u zarobljenitvu u Topolici. Stab zone predloio je GSS-u da urgira bre nastupanje JA prema tajerskoj i Korukoj. Na zahtjev taba 4. operativne zone, general Lohr je uputio svom 2,1. korpusu ovakav radiogram: Grupa armija ,E' preko radio-stanice 21. korpusa alje 9. maja 45. od 18,59 sati svim komandama i ustanovama nareenje: jugoslavenski predstavnik Vrhovne komande garantirao mi je da vojni zarobljenici ni u jednom sluaju nee biti izrueni Rusima nego e biti iz Jugoslavije puteni svojim kuama. Rok trajanja zarobljenitva i drugo ovisit e o konferenciji saveznika. General Lohr. Ta radio-depea prenijeta je 369. poljskoj diviziji istog dana u 12 sati, 22. pjeadijskoj diviziji u 9 sati, 11. njemakoj poljskoj diviziji 10. maja u 6 sati izjutra. Budui da su mnoge njemake jedinice traile objanjenje to da rade jer u njihovoj blizini nema naih jedinica, poslana je svim njemakim jedinicama depea (slanje depea bilo je pod kontrolom taba zone). Naelnik taba grupe armija E, general Schmidt Richberg, poslao je dopunu Lhrovu nareenju, koje glasi: Jugoslavenska armija oznaila je konane uvjete koji proizlaze iz kapitulacije, i sve njemake ete koje stoje juno od Drave treba da odloe i predaju oruje i opremu. Za oficire i vojnike bit e oznaeni posebni odvojeni zarobljeniki logori. Naloge jugoslavenskih i njemakih oficira koji su odreeni da tu odluku provedu treba ispunjavati. U sluaju opasnosti i nesigurnosti od strane legionarskih jedinica bit e izdana pravovremeno posebna zapovijed. Poljske kuhinje, zaprena i motorna vozila za prevoz hrane ostaju pri etama. Za legionarske jedinice Jugoslaveni e izdati posebne odluke. Njihova je sudbina zasad neizvjesna. Legionarske ete bile su po njemakim nazivima ustako-domobranske, etnike i ostale kvislinke jedinice, za koje Lohr nije htio odgovarati. U posljednjem kritinom trenutku kad se rjeava njihov opstanak, kao kvislinzi i sluge odbaeni su i preputeni svojoj sudbini. Pavelieva vojska povlaila se Mislinjskom dolinom preko Slovenj Gradea prema Dravogradu i Pliberku. Ta vojska se predavala samo pod pritiskom, neprekidnom borbom, u sukobima i uz prolijevanje krvi. S njima su se najprije borile jedinice Kamniko-zasavskog i Kozjanskog odreda, 6. Slanderova, 11. Zidanekova brigada i drugi dijelovi 14. slovenske divizije, dijelovi Prekomurske brigade, KNOJ-a i Narodne zatite, a neto kasnije nekoliko divizija 3. jugoslavenske armije, meu kojima se u tim borbama s ustaama najyie istakla 51. vojvoanska i 17. istonobosanska divizija. Pored proglasa upuenog vojsci o potrebi kapitulacije pred jugoslavenskom armijom, tab zone uputio je 9. maja i proglas narodu u kojem se naglaava da treba sprijeiti svaki pokuaj da se neprijatelj uz pomo

oruja prebacuje preko teritorija IV operativne zone u Austriju. Svako kretanje raznih grupa tuih vojski treba javljati najblioj komandi mjesta. Time e se najbolje ukloniti mogua nasilja i nesree. Letak su potpisali Hace i Brajevi. Narod je otkrivao i hvatao mnoge neprijateljske vojnike koji su se ak presvlaili u civilna odijela. Pored pokuaja da izbjegne zarobljenitvo u Jugoslaviji, neprijatelj se, posebno vlasovci, veoma plaio da ne padne u zarobljenitvo sovjetske armije. Lhrova depea o predaji njemakih jedinica nije kod niih komandi naila svuda na povoljan prijem. Interesantan je opis Drage Markovia, oficira iz taba IV operativne zone, koji je s jednim naim kurirom i njemakim majorom nosio Lhrovo nareenje o predaji njemakih jedinica u Slovenjgradecu i Dravogradu. Kasno uveer 9. maja poli su automobilom iz Topolice prema Mislinjskoj dolini. Ve u Gornjem Doliu zaustavili su ih vlasovci i nisu htjeli dugo da ih puste. Sutradan u Smartnom, naroito u Podklancu, podivljali Kozaci-vlasovci zamalo ih nisu pobili kada su doznali da nose nareenje o kapitulaciji. Spasio ih je u posljednjem trenutku jedan kozaki major. U Slovenj Gradecu, u ime taba njemake divizije, primio ih je neki visoki pukovnik. Njemaki pukovnik je pristao na kapitulaciju, ali je traio da dou odreene jugoslavenske snage, jer ne moe Kozake i ustae natjerati na predaju. Kako nismo mogli osigurati neku nau jedinicu, njemaka je divizija nastavila pokret. Grupa s Markoviem donijela je Lhrovo pismo u tab 69. njemakog korpusa u Dravograd. Stab se okupio i dugo vijeao. Dok su Nijemci u svome tabu konferirali, dobili su u meuvremenu preko radija novo Lhrovo nareenje da prijeu u Koruku i tamo se predaju angloamerikim trupama. Markovi je bio zaprepaten. Evo to se dogodilo.

Lhrov bijeg iz prvog zarobljenitva Po zahtjevu svoga komandanta Petra Stantea-Skale, preostali dio taba IV operativne zone krenuo je 11. maja iz Topolice u Koruku, u Velikovec. Lohr je sa svojim tabom ostao u zarobljenitvu u Topolici s jednim naim bataljonom kao zatitom. Dan prije kretanja za Koruku Brajevi i Hace oputili su GSS-u depeu: Skala (Stante) i Primoi u Velikovcu. Skala trai da sav aparat zone ide u Koruku. Velika je potreba za ljudstvom i aparatom u tajerskoj, a jo vea u Korukoj. Nuno je da to prije doe u tajersku neka jaa jedinica. GSS je proslijedio ovu depeu generaltabu JA s ciljem da se poure napadi armija koje su frontalno nastupale prema tajerskoj. 1
1

Iz arhiva IZDG-a u Ljubljani (Glavni tab Slovenije).

Franc

Stegnar-Kolomb,

ratni

komandant

otanja

(u

izjavi

datoj

u Mariboru

1 9 7 0 . g o d i n e ) , g o v o r i da je tih z a d n j i h d a n a rata k o m a n d a

otanja formirala od mobiliziranog ljudstva jedan bataljon. Stab zone je p o m o g a o slanjem iskusnijeg b o r a k o g sastava i k o m a n d n o g kadra, uzet o g iz svoga zatitnog bataljona. N o v o f o r m i r a n i bataljon u v a o je u otanju zarobljenike logore, r a z o r u a v a o neprijateljske jedinice, uskladitavao oruje i o p r e m u , s a k u p l j a o h r a n u za zarobljenike itd. F o r m i r a n j e jedinica nastavilo se i dalje. Stegnar je izjavio da su sa ireg podruja iako otanja i V e l e n j a bila f o r m i r a n a a k etiri n o v a b a t a l j o n a , o tome nema

p o d a t a k a . i n j e n i c a je bila da su u n e d o s t a t k u postojeih naih jaih snaga na o v o m terenu n o v o f o r m i r a n e jedinice odigrale vrlo korisnu ulogu, iako je u toj z a m r e n o j situaciji p r o l a s k a i r a z o r u a n j a o g r o m n e mase raznovrsnog neprijatelja bilo potrebno neusporedivo vie naih snaga. K o d z a r o b l j e n o g L o h r a i n j e g o v o g taba ostavljen je zatitni bataljon, koji je bio takoer sastavljen v e i n o m od novomobiliziranog ljudstva. Stab zone ostavio je u Topolici majora M a j n i k a - D e m s a , biveg komandanta I Tomieve brigade, s p o s o b n o g oficira koji je neto ranije bio ranjen i n a k o n ozdravljenja nalazio se u o p e r a t i v n o m odjeljenju taba zone. Po odlasku taba zone u Velikovec, general Lohr je m a j o r u M a j n i k u 1 1 . maja postavio odreene zahtjeve. M a j n i k je samoinicijativno poao u Ljubljanu d a b i G l a v n o m t a b u S l o v e n i j e i p o l i t i k o m r u k o v o d s t v u o b r a z l o i o situaciju i u k a z a o na nedovoljnost naih snaga obezbjeenja u Topolici. T r a i o je da se urgira i ubrza p o k r e t snaga J A , k o j e f r o n t a l n o g o n e neprijatelja. T a j M a j n i k o v prvi o d l a z a k , k a k o pie Brajevi, bio je pozitivan, jer su s n j i m e u t a j e r s k u i K o r u k u p o l i p r e d s t a v n i c i v o j n o g i p o l i t i k o g rukovodstva Slovenije. A l i poslije p o v r a t k a iz L j u b l j a n e M a j n i k je trebao ostati u Topolici, a ne da p r o d u i p o k r e t za K o r u k u . N o v o m o b i l i z i r a n o m ljudstvu zatitn o g bataljona bio je na licu mjesta potreban jedan iskusan komandant. U Majnikovoj odsutnosti, najodgovorniji starjeina bataljona ostao je jedan m l a d partizan uitelj iz T o p o l i c e , koji je uspio s a m o javiti da je Lohr iz zarobljenikog logora pobjegao. Kod je zarobljenih Nijemaca u Topolici i sastavljeno od bilo je m n o g o raznih vozila ljudstva, koja su se u cilju njihove opskrbe h r a n o m s l o b o d n o kretala. Osjetivi da osiguranje malobrojno novomobiliziranog vidjevi da se m a j o r M a j n i k ne pojavljuje, Lohr, oficiri n j e g o v o g taba i ostali N i j e m c i iz n j e g o v e p r a t n j e i d r u g i h jedinica k o j i su se nalazili u l o g o r u uzeli su k a m i o n e i d r u g a m o t o r n a v o z i l a i napustili T o p o l i c u . V r l o brzo doepali su se otanja. Ukljuili su se u jednu od njemakih k o l o n a k o j a s e p o v l a i l a u pravGU D r a v o g r a d a , o d n o s n o r n e i P l i b e r k a . Kreui se prema granici, L o h r je poslao svim potinjenim jedinicama koje se jo nisu bile predale n o v u radio-depeu da ne kapituliraju pred jugoslavenskom armijom n e g o da nastave kretanje p r e m a Austriji. T i m e je p o g a z i o ranije potpisanu o d l u k u o kapitulaciji.

Presudno u svemu

t o m e bilo je

to to u vrijeme

Lhrova

bijega

u r a j o n u otanj nije bilo naih jaih snaga i to prednji dijelovi naih oper a t i v n i h a r m i j a j o n i s u bili p r i s t i g l i u t a j r a j o n . P o t r e b n o j e b i l o u b r z a t i njihovo nastupanje prema glavnom odstupnom pravcu njemakih oruanih snaga i njihovih satelita. L o h r je iskoristio i pobjegao iz odlazak taba zone logora. Po i odsutnost iz majora Majnika zarobljenikog povratku Koruke, major

M a j n i k nije z a t e k a o L o h r a u T o p o l i c i . za Lhrom.

Osjeajui o d g o v o r n o s t za ui-

njeni propust, M a j n i k u nije preostalo nita d r u g o n e g o da p o e u p o t r a g u D n e 13. m a j a p r e d v e e r n a a o j e L o h r a u Bistrici k o d Pliberka. O v a j je ve bio uhvatio vezu s engleskom t e n k o v s k o m jedinicom. M a j n i k je zahtijevao od L o h r a da na temelju ranijeg sporazuma o kapitulaciji izda novo nareenje svojim snagama da obustave borbu koju i dalje vode protiv naih jedinica. L o h r to nije prihvatio, p r a v d a j u i se da je ve n o i k a s n o te da n j e g o v o nareenje ne bi stiglo do njemakih jedinica. L o h r je i na suenju pred V o j n i m s u d o m u B e o g r a d u p o k u a o za nastavljanje b o r b e okriviti svoje potinjene jedinice. U C e l o v c u se s M o t o r i z i r a n i m o d r e d o m 4. jugoslavenske armije nalazio politkomesar armije B o k o Siljegovi, koji je od taba zone traio da se general Lohr i njegov tab dovede i preda njemu. Radi izvrenja toga s r e t a o j e esenareenja naelnik taba Brajevi poao je 12. m a j a s pratnjom natrag za Topolicu. Na komunikaciji Pliberk-Meica-Crna-Sotanj sovce, ustae i vlasovce u tenkovima, b o r n i m kolima i drugim vozilima. Na Brajevievu automobilu, koji je ranije pripadao tabu generala Lohra, nalazila se svjee o b o j a n a zastava. Pojedini put. Kretanje je njemaki zbog crvena petokrata zvijezda i jugoslavenska zaustavljali su bilo jako oficiri i ustaki komandanti

a u t o m o b i l s u p e r e n i m m a i n k a m a , ali s u g a i p a k p r o p u t a l i d a n a s t a v i mnogobrojne i s tehnike i raznih njemakom vozila kolonom u s p o r e n o . N a j z a d s u stigli d o k o m a n d e o t a n j a , g d j e i m j e s a o p e n o d a je L o h r napustio T o p o l i c u jednom nastavio p u t p r e m a granici. U C e l j u se nalazila 6. S l a n d e r o v a brigada. Brajevi je p o h i t a o u Celje da organizira potjeru za L h r o m . O t o m e Dolniar kae: Dne 12. m a j a p o p o d n e u Celje je stigao naelnik taba IV operativne zone, m a j o r Petar Brajevi, i saopio mi je da je general L o h r sa s v o j o m u o m pratnjom iz T o p o l i c e pobjegao, vjerovatno u pravcu C r n e i dalje prema Austriji. N a r e d i o mi je da uzmem pojaani bataljon Slanderove brigade i da organiziram potjeru za L h r o m , s n a p o m e n o m da primim b o r b u i d a L o h r a z a r o b i m i v o g a ili m r t v o g . D n e 1 2 . m a j a p o s l i j e p o d n e prvi b a t a l j o n i d v i j e ete d r u g o g b a t a l j o n a u k r c a l i su se u k a m i o n e i poli sa m n o m u pravcu Crne.1
1

Petar Brajevi: Isto djelo - nastavak feljtona br. iz.

Dolniar je imao dosta tekoa u probijanju kroz gustu neprijateljsku k o l o n u k o j a je hrlila p r e m a granici. a k ga je n e k o vrijeme jedna g r u p a esesovaca zarobila, odnosno zadrala kao taoca. Dolniareva potjerna g r u p a b i l a g a j e n e g d j e p o s v o j o j p r i l i c i k o d P o l j a n a s u s t i g l a , ali s e L o h r u jednim bornim kolima i s dosta j a k o m pratnjom vjeto probio u Koruku, ostavivi svoje 7. v o j v o a n s k o m 14. divizije. osiguranje da dri i poloaje, gine i vodi Tomieve borbe sa brigade brigadom 51. divizije dijelovima

B u d u i da je dospio p o d zatitu Engleza, L h r o v a predaja

p r e d s t a v n i c i m a J A n i j e ila t a k o g l a t k o . Ignac M i k l i - N a c e , p o m o n i k naelnika o b a v j e t a j n o g centra, bio je od strane k o m a n d a n t a Stantea t a k o e r i z . m a j a u p u e n u T o p o l i c u da dovede Lohra u Koruku. Kapetan Mikli s izviakim v o d o m krenuo Na pojedinim uzanim prolazima je k a m i o n o m u pravcu Topolice. T e k o se probijao kroz zgusnutu masu neprijateljske pjeadije i motorizacije. e k a o je po itav sat i vie. N a k a p e t a n nije t a d a z n a o da je L o h r iz Topolice pobjegao. Negdje na putu vjerovatno se s njim mimoiao. Neprijateljske k o l o n e hrlile su p r e m a granici. N i t k o se nije o b a z i r a o na ranije L h r o v o nareenje o kapitulaciji. M i k l i je n a k o n dosta d u g o g putovanja tek u otanju saznao za L h r o v bijeg. Da se ne bi u o p o j g u v i vraala istim p u t e m i izgubila m n o g o vremena, M i k l i e v a grupa vratila se u Velikovec zaobilazno p r e k o K a m n i k a , Kranja i prevoja Jezerskog i tek sutradan, 13. maja, javila tabu zone o L h r o v o m bijegu. Po dru T o n e t u Ferencu, Lohr je iz Topolice pobjegao i z . maja poslije p o d n e . C i l j n j e g o v a b i j e g a b i o j e d a i z r a d i d a E n g l e z i p r i h v a t e n j e g o v e preostale jedinice. N j e g o v naelnik taba, general S c h m i d t - R i c h b e r g , preg o v a r a o je o t o m e s p r e d s t a v n i k o m engleske armije u m j e s t u P o r e a h na obali V r b s k o g jezera. P r v o g d a n a p r e g o v o r a engleski je p u k o v n i k o b e a o da e pokuati udovoljiti tim zahtjevima. V e drugi dan saopio je da je s p r e m a n p r e u z e t i L h r o v t a b , ali n e i s a m o g L o h r a , jer s e v e j e d n o m predao jugoslavenskoj armiji. V j e r o v a t n o je ta p r o m j e n a u stavu engleskog oficira uslijedila n a k o n intervencije taba IV o p e r a t i v n e z o n e , k o j i je inzis t i r a o n a z a h t j e v u d a s e L o h r p r e d a n a i m a , jer j e u t a b u z o n e p o t p i s a o kapitulaciju. Potpisani d o k u m e n t dre nai u svojim r u k a m a . D n e 15. m a j a L o h r i njegov tab predani su naim jedinicama. intervencija k o d engleskih k o m a n d a n a t a . N a r a v n o , sve to nije ilo l a k o . B i l o je d o s t a t r a g a n j a da se s a z n a g d j e se L o h r nalazi i d o s t a

Definitivno u naim rukama

U borbi k o d Prevalja na raskrsnici Poljana, 7. v o j v o a n s k a i dijelovi T o m i e v e brigade morali su doekati jaku neprijateljsku k o l o n u k o j a nije h t j e l a stati n a u z a s t o p n e p o z i v e . U b i j e n o j e o k o 1 0 000 l j u d i . L o h r se s najuom pratnjom 300 a z a r o b l j e n o o k o preko tih poloaja probio

u Bistricu do engleskog t e n k o v s k o g puka. T a m o je bilo i nerazoruanih d i j e l o v a 369. u Velikovec. Stab 4. operativne zone p o d u z e o je energinije mjere da se L o h r pronae. P r e k o naih o b a v j e t a j a c a i s t a n o v n i t v a , n a k o n i t a v o g d a n a trag a n j a i p r e g o v o r a u tabu engleske tenkovske divizije, L o h r i njegov tab n a j z a d s u p r o n a e n i . M e u p r v i m a g a je, i n i se, o t k r i o m a j o r M a j n i k , koji se na taj nain bar djelomino iskupio za ranije nainjenu greku. I sam politkomesar 4. jugoslavenske armije traio je od Engleza da n a m predaju Lohra. E n g l e s k o m p u k o v n i k u koji je d o a o u tab z o n e u V e l i k o v e c predoili su Stante, H a c e , Brajevi i Dolniar pismeni d o k u m e n a t na k o j e m je stajao L h r o v potpis o bezuvjetnoj kapitulaciji preostalih njemakih snaga jugoslavenskim jedinicama. Predoeno je da je Lohr pogazio svoju potpis a n u o d l u k u i d a n a s j e o b m a n u o , jer n j e g o v e j e d i n i c e u s p r k o s p o t p i s a n o j kapitulaciji jo uvijek v o d e borbe u naoj zemlji. Energian demar taba 4. operativne zone urodio je plodom. N a je zahtjev prenesen tabu 55. engleskog korpusa, koji je o d o b r i o L h r o v o izruenje naim predstavnicima. T a k o se Lohr nakon trodnevnog zarobljenitva u T o p o l i c i p o n o v n o naao u naim r u k a m a . Predan je 14. diviziji u Velikovcu, a p o t o m ga je preuzeo politkomesar T r e e jugoslavenske armije i odveo u zarobljeniki logor u Maribor. Engleski p u k o v n i k obavijestio je nae da L o h r a m o e m o preuzeti a k o p o t p i e m o pismeni revers. Prilikom prijema pismene p o t v r d e o n j e g o v o j p r e d a j i r e k a o je: E t o v a m g a ! S a d a j e v a z a r o b l j e n i k ! K a d a su se poslije svega o v o g a nai d r u g o v i pojavili u kui na periferiji V e l i k o v c a g d j e s e n a l a z i o L o h r s o s t a l i m a , ovi su bili iznenaeni i deprimirani. N i s u vjerovali da su ih Englezi morali predati a k o su htjeli i z b j e i s n a m a s u k o b i z a p l e t k o j i b i m o g a o i m a t i ire i m p l i k a c i j e . M o l i l i s u d a i m s e d o z v o l i d a s e s p r e m e . Bili s u u n o v i m u n i f o r m a m a , s m n o g o b r o j n i m H i t l e r o v i m o d l i k o v a n j i m a n a g r u d i m a . U V e l i k o v c u se, o s i m t a b a z o n e i jedinica nae 14. divizije, nalazilo dosta njemake vojske k o j a se o v d j e predala i vie a n g l o a m e r i k i h jedinica i t a b o v a . M n o g e g r u p e njem a k i h vojnika, esesovaca, K o z a k a i drugih jo su lutale n a o r u a n e po selima i u m a m a . U t a k v o j situaciji, i a k o se L o h r nalazio p o d k o n t r o l o m nae 14. divizije, n j e g o v o zadravanje u naem zarobljenitvu u V e l i k o v c u nije bilo sasvim sigurno i definitivno sve d o k se ne prebaci p r e k o granice u n a u z e m l j u . P o s t o j a l a j e m o g u n o s t i o p a s n o s t d a ga. n e k e s a v e z n i k e j e d i n i c e ili g r u p e v o j n i k a n e p r e o t m u . I s a m i z a r o b l j e n i c i m o g u s e u j e d n o m trenutku doepati oruja i pobjei s Lhrom, potpomognuti nekom grupom nerazoruanih njemakih vojnika. O p r e b a c i v a n j u L o h r a i n j e g o v o g taba iz V e l i k o v c a u M a r i b o r napisao je tadanji politkomesar T r e e jugoslavenske armije B r a n k o Petrievi u s v o j o j k r a t k o j z a b i l j e c i d a j e n e g d j e 1 6 . ili 1 7 . m a j a 1 9 4 5 . t a b T r e e armije d o b i o nareenje od Generaltaba JA da u armijski sastav ukljui njemake divizije. Kasnije je uz pomo Engleza preao

14- s l o v e n s k u d i v i z i j u . D o a v i u V e l i k o v e c , u p o z n a o s e s a t a b o m , g d j e s u mu referirali o stanju u diviziji. T o m im je prilikom p r e d a o i ifru za odravanje radio-veze sa tabom armije. U tabu divizije, 0 tome kome Dogovorili treba prisjea da se Petrievi, blindirani vodili su se t a d a automobil komandantu, je razgovori Lohra. predaju generala

su se da ga poalju vrhovnom protest navodei da

maralu Titu. automobila

U meuvremenu, Lohr je p o v o d o m oduzimanja toga automobila poslao tabu divizije pismeni u suprotnosti oduzimanje Na osnovi s meunarodnom konvencijom. toga protesta,

Petrievi je s a z n a o da se L o h r sa svojim t a b o m nalazi u zarobljenitvu 14. divizije u V e l i k o v c u . Lhru i oficirima o k o njega bili su ostavljeni pitolji. To je odgovaralo stavu i praksi saveznika da ostavljaju lino naoruanje zarobljen i m visokim n j e m a k i m oficirima. B u d u i da je o d l u e n o da L o h r a i lanove njegovog taba politkomesar armije vodi u M a r i b o r , na Petrievievo inzistiranje o d m a h im je o d u z e t o oruje. To r a z o r u a n j e izvrio je jedan oficir iz taba 14. slovenske divizije i, po kazivanju Petrievia, zastavnik I v i c a , n j e g o v p r a t i l a c , k o j e m s e n e s j e a p r e z i m e n a , ali n a v o d i d a j e I v i c a bio prvoborac iz Dalmacije. S desetinom prateeg bataljona armije, s L h r o m , njegovim tabom 1 blindiranom limuzinom, Petrievi je pred m r a k krenuo iz Velikovca u M a r i b o r , k a m o s u stigli b r z o i b e z t e k o a . N a r a v n o , postavlja se pitanje t k o je o d g o v o r a n za to to je u zarobljenikom logoru u Topolici ostavljen nedovoljno obezbjeen komandant n j e m a k o g jugoistoka, zloglasni general Lohr, najodgovorniji njemaki k o m a n d a n t za cijelo vrijeme rata u Jugoslaviji, ratni zloinac o d g o v o r a n za bombardiranje Beograda (otvorenog grada), odgovoran za organiziranje IV i V neprijateljske o f a n z i v e itd. u d i l o me da je k o m a n d a n t n j e m a k o g jugoistoka, general m a k e divizije, macije. U razgovoru o tome dogaaju s generalom Petrom Brajeviem, koji je s p o l i t k o m e s a r o m z o n e H a c e o m b i o jedan od g l a v n i h aktera svih tih zbivanja o k o generala Lohra, i dobio odreena objanjenja bude vodio saznao vrijedna sa sam dosta Po u interesantnih njegovom Koruku detalja panje. zone miljenju u dubinu odnosi armije Alexander von Lohr, i ostavljen nedovoljno osiguran blizu glavne k o m u n i k a c i j e k o j o m su se kretale nerazoruane njeustako-domobranska vojska druge neprijateljske for-

postojale su tada velike dileme o k o L o h r a , a ogledale su se u slijedeem: - A k o se L o h r tabom teritorija z a p a d n i h saveznika, nije se m o g l o na ve ispoljena neka negativna iskustva. U znati da e njihovi svakom sluaju

p r e m a n a m a u o d n o s u na L h r o v status biti s a s v i m savezniki s o b z i r o m nije bilo pametno voditi ga izvan zemlje, iako na sektoru otanja nismo imali

dovoljno naih snaga. Postojala je umogunost da ga tamo u Korukoj k i d n a p i r a j u S S n j e m a k e j e d i n i c e ili v l a s o v c i , k o j i t a m o n i s u b i l i p o t p u n o

r a z o r u a n i ni d o b r o u v a n i u z a r o b l j e n i k i m l o g o r i m a , n e g o su se u poetku kretali dosta slobodno. S druge strane, da s m o ga poveli, morali b i s m o ga voditi k r o z nerajaku ustako-domobransku kolonu u dolini M e e , zatim kroz zoruanu

k o l o n u jednog broja n j e m a k i h jedinica i K o z a k a , koji su u b o r b e n o m p o r e t k u nastupali p r e m a Austriji i nisu bili spremni da se p r e d a j u b e z b o r b e i prisile. P o s t o j a l a j e m o g u n o s t i o p a s n o s t d a g a n j e m a k e ili s a t e litske snage preotmu. M e u t i m t o n o je i to da je T o p o l i c a udaljena svega 4 km od otanja i glavne komunikacije, k u d a su prolazile jo nerazoruane neprijateljske formacije. N o v o f o r m i r a n e nae jedinice i o b n o v l j e n i z a t i t n i b a t a l j o n n i s u bili d o v o l j n i d a s p r i j e e o t m i c e L o h r a . O s i m t o g a , r a u n a l o se da je II svjetski rat zavren, da je L o h r p o Komandant zone Stante do dolaska politkomesara 4. armije u teno potpisao kapitulaciju i da tu o d l u k u nee iznevjeriti. K o r u k u nije s v o m e tabu u T o p o l i c i postavio zahtjev da sa s o b o m v o d i Lohra u Velikovec. Situacija u Korukoj nije bila sasvim jasna. Tamo su stalno u b o r b e n o m p o r e t k u nadirale neprijateljske jedinice. Prije p o l a s k a iz T o p o l i c e tab zone je r a z m a t r a o m o g u n o s t prebacivanja L o h r a i n j e g o v o g taba u rajon Celja, gdje je naih snaga bilo vie, to bi bilo s v a k a k o realnije nego voditi ga u K o r u k u . A l i o t o m e je trebalo odluiti kasnije, k a d a se tab z o n e sakupi u V e l i k o v c u i k a d a se situacija neto vie razjasni. Prije p o k r e t a za V e l i k o v e c tab IV o p e r a t i v n e z o n e p r o c j e n j i v a o je d a e p r e d n j i d i j e l o v i n a s t u p a j u i h t r i j u j u g o s l a v e n s k i h a r m i j a stii u r a j o n Celje-Sotanj m n o g o bre. Preko G l a v n o g taba Slovenije, tab IV zone urgirao je d e p e o m da se u b r z a p o k r e t tih naih glavnih tajerskoj. Uslijed n e d o v o l j n e obavijetenosti o k r e t a n j u velike m a s e jo nerazor u a n o g neprijatelja u tajerskoj i g o r n j e m t o k u rijeke D r a v e i K o r u k o j , bilo je nepotrebnog zadravanja nekih naih divizija, koje su do tada frontalno gonile neprijatelja, k a k o s m o to ve ranije naglasili na primjeru 5 1 . v o j v o a n s k e divizije. Jedanaesta divizija I j u g o s l a v e n s k e armije stigla je u C e l j e tek u z o r u 12. m a j a . S o b z i r o m na velike koliine zaplijenjene neprijateljske barem jednu motorizacije, koja motomehaniziranu se nalazila u naim Da je rukama, bilo je m o g u e organizirati i hitno uputiti prema otanju i dalje p r e m a sjeveru brigadu. bilo vie obavjetenja, k o o r d i n a c i j e i veze, sigurno bi bilo i vie uspjeha, o d n o s n o bilo bi m a n j e nevolja, tekoa i neizvjesnosti. D a s u s e b i l e i s p u n i l e s v e t e ili s a m o n e k e i z n e s e n e p r e t p o s t a v k e , v j e r o v a t n o b i b i o s p r i j e e n L h r o v b i j e g i z T o p o l i c e ili b i b i o u h v a e n k a s n i j e u rajonu Dravograda. Sve to zajedno, s drugim o d l a s k o m majora M a j n i k a iz T o p o l i c e (ovaj p u t u K o r u k u ) , uinilo je da se situacija s L h r o m krajnje iskomplicirala i tek nakon saveznikih mnogih komandi peripetija, traganja i naeg demara kod zapadnih dobiti u nae ruke. uspjeli s m o ga definitivno snaga prema

L h r o v naelnik taba, general Erich Schmidt R i c h b e r g pisao je u svojoj knjizi Z a v r n e b o r b e na B a l k a n u da je L o h r d o b r o v o l j n o d o a o u jugoslavensko zarobljenitvo. Pisac n a r o i t o ali to je n j e m a k a v r h o v n a k o m a n d a d u g o z a d r a l a 300 000 n j e m a k i h v o j n i k a n a e g e j s k i m i j o n s k i m o t o c i m a . N a r o i t o m u j e t e k o t o s u s e t e iste t r u p e u t e k i m b o r b a m a i dugim marevima probijale hiljade kilometara i nadomak domovine, k a d a su ih A l p e p o z d r a v l j a l e , bile v e i n o m b a e n e u ambis sudbine balkanskog zarobljenika i to je najzad 1 5 0 0 0 0 vojnika bilo daleko od d o m o v i n e s a m o 7 z sata. Pored t o g a to iznosi neke interesantne pojedinosti, general Schmidt pie pravi panegirik s v o m e k o m a n d a n t u L h r u i ne osvre se o b j e k t i v n o na rad i d j e l o v a n j e taba b a l k a n s k e g r u p e armija E. L o h r je p o r i j e k l o m Austrijanac. Jo u A u s t r o - U g a r s k o j sluio je k a o p o t p o r u n i k u Viegradu. U aprilskom ratu 1 9 4 1 . bio je k o m a n d a n t Hitlerove etvrte zrane flote, k o j a je s o k o 700 b o m b a r d e r a i l o v a c a ruila nezatieni Beograd. Jo u vrijeme okupacije Cehoslovake Hitler je u p o z n a o general-lajtnata avijacije Lohra koji ga je zadivio poznavanjem balkanskih prilika. Hitler mu je kasnije ponudio mjesto k o m a n d a n t a balkanske grupe armija E, a pred kraj rata postavio ga je na dunost k o m a n d a n t a j u g o i s t o k a . L o h r je, p o t v r e n j u S c h m i d t a , b i o j e d a n o d rijetkih oficira koji je m o g a o t a d a i kasnije iznijeti H i t l e r u i svoja politika gledita. L h r o v a upornost nije proizlazila s a m o iz elje da preda svoje trupe zapadnim saveznicima. On je Austrijanac. N j e m u k a o Austrijancu bilo je stalo da to da e vie uspori napredovanje jugoslavenske prema armije da ne ue u K o r u k u prije E n g l e z a i A m e r i k a n a c a . S d r u g e strane, L o h r je s m a t r a o svojom upornou u izvlaenju Austriji i pribliavanjem zapadnim saveznicima uspostaviti bar neku angloameriku kontrolu nad zarobljenicima koji padnu u ruke Jugoslavena. Kako je njemaka stvar ve odavno bila izgubljena, trebalo je n a v o d n o djelovati u n e k a k v o m evropskom d u h u i spaavati Evropu od istonoazijske poplave. L h r o v naelnik taba tvrdi da je upravo z b o g toga Lohr direktno p o z v a o Engleze da ubrzano zaposjednu Trst i junu A u s t r i j u , a da e on to d u e i do k r a j n j i h g r a n i c a p r u a t i o t p o r jugoslavenskoj armiji. Austrijanac L o h r , i a k o mu je m a j k a bila Ruskinja, p o t p u n o se v e z a o za njemaku sudbinu. K a o velikonijemac po ideologiji i duhu, ostao je do kraja vjeran N j e m a k o j , sve do propasti T r e e g Reicha. Da bih potkrijepio te karakteristike n j e g o v e linosti, iznosim s a m o detalj 1945. godine, je danas data na njegove naredbe poslije smrti komandnom prenosi se na upuene vojnicima, napisane z. maja Voa Reicha Adolf preuzeo je funkcije voe Hitler umro dakle svom

Hitlera i 6 d a n a prije s l u b e n e o b u s t a v e II s v j e t s k o g rata. mjestu. Veliki admiral Dnitz, u suglasnosti s posljednjom eljom palog, Reicha. Zakletva Hitleru D n i t z a . . . Vojnici m o j e armije! T o to nas j e najvie potreslo neka n a e

odraza jedino u v o j n i k i m dunostima i h r a b r o s t i . . . Stojte na braniku d o m o v i n e ! U toj naredbi L o h r dalje trai poslunost svojih v o j n i k a do k r a j a h e r o j s k e b o r b e , j e r t o z a h t i j e v a interes n a e d o m o v i n e i t d . 1 O d g o v o r a n z a s m r t p r e k o 2 0 000 n e d u n i h B e o g r a a n a , p o g i n u l i h o d bombardiranja aprila 1 9 4 1 . godine, o d g o v o r a n za direktnu pripremu IV i V neprijateljske o f e n z i v e , za m a s o v n o u b i j a n j e n a i h r a n j e n i k a u tim o f e n z i v a m a , za m a s o v n e zloine i ubijanja i o d m a z d e u naoj zemlji, L o h r j e b i o i z v e d e n p r e d V o j n i s u d i o s u e n n a s m r t . O v a j r a s t o m sitni A u s t r i j a n a c , ali v e l i k o n j e m a k i n a c i o n a l i s t , o d g o j e n u s t r o g o v o j n i k o m d u h u , d r a o se na suenju h l a d n o i dosta rezervirano. Na pitanja tuioca i sudaca o d g o v a r a o je k r a t k o i jasno. N i j e se naroito branio. Branio je vie vojniki poziv i potrebu izvravanja nareenja pretpostavljene k o m a n d e , iako se taj poziv, stavljen u slubu faizma, agresije i genocida, ne m o e braniti. N j e g o v o dranje o d u d a r a l o je od dranja m n o g i h drugih optuenih n j e m a k i h generala, koji su svaki as mijenjali svoje iskaze. N e k i su molili za oprotaj, a jedan je a k i p l a k a o k a d a mu je saopena presuda. K a d je L h r u data posljednja rije, o v a j o h o l i n j e m a k i g e n e r a l i z j a v i o j e d a je, b i r a j u i v o j n i k u k a r i j e r u , z n a o d a nee umrijeti p r i r o d n o m s m r u i stoga k a z n u na k o j u je o s u e n s m a t r a k a o pogibiju na izvrenju v o j n o g zadatka.

Izvod iz njemakog arhiva Vojnoistorijskog instituta JNA. 417

17

Rat

MRANA KOLONA PORAENIH - ZLOIN U SLUBI FAIZMA

Poslijepodne i 6 . m a j a 1945. krenuo sam u M a r i b o r u tab armije na referiranje. O g r o m n a k o l o n a zarobljenika omela me je da na vrijeme stignem. A u t o m o b i l se probijao s m u k o m . Cesta je bila p r o h o d n a tek na nekoliko kilometara od Maribora. K o l o n a se otegla od Dravograda do M a r i b o r a , na duini od g o t o v o 60 kilometara. V e predveer elo kolone p o e l o je ulaziti u p r i p r e m l j e n e z a r o b l j e n i k e l o g o r e u g r a d u . P u t j e t r a j a o p u n a tri s a t a . P r u i l a m i s e p r i l i k a d a z a v r i j e m e t e u s p o rene v o n j e p r o m a t r a m ljude, n j i h o v a lica i p o n e t o r a z m i l j a m o u s t a k o j i z d a j i . N a n e k o l i k o m j e s t a z a u s t a v l j a o s a m s e u s l i j e d z a s t o j a , z a s t a n k a ili odmora kolone. M e u z a r o b l j e n i c i m a b i l o j e d o s t a m l a d i h , ali v i e s r e d o v j e n i h , a k i p o t p u n o s i j e d i h l j u d i u v o j n i k i m u n i f o r m a m a i s r a n c i m a na l e i m a . Na n e o b r i j a n i m licima u m o r , n e s p o k o j s t v o i apatinost. S v e l i k i m interes o m zagledali su u m o j a kola. P a o mi je u oi jedan lijep, plav mladi, b e z a z l e n o g i z r a z a . P o e l i o s a m d a g a z a p i t a m t k o je, o d a k l e j e i o t k a d a je u Pavelievoj vojsci. A l i nisam to uinio. M o d a je z a g a z i o u zloin, a m o d a i nije. V o l i o bih da nije. Bilo mi ga je a o . B i o je m l a d i p o m a l o me p o d s j e a o na m o g a p o g i n u l o g m l a e g brata. Jedan na k o m a n d i r ete iz i z . proleterske brigade, k o j a je sprovodila kolonu, ree mi da i m e u njima ima ljudi koji su u Pavelievim jedinicama od 1 9 4 1 . godine. Uz cestu se m o g l o nai bezbroj pobacanih raznih znaki, odlikovanja i naroito ustakih z n a k o v a U, k o j e su ustae nosile na kapi. U o v o j k o l o n i bilo je m n o g o ustaa, ratnih zloinaca iz K u p r e s a , Livna, U d b i n e , G o s p i a , Slunja, Bihaa, irokog Brijega, Imotskog, Drnia i drugih mjesta. Pripadnici o v e k o l o n e v e i n o m su sainjavali elitne jedinice Pavelieve vojske, k o j a je naem n a r o d u nanijela n e z a p a m e n o zlo. G l e d a m m r a n u k o l o n u k o j a je jo prije 24 sata bila u b o r b e n i m formacijama. M n o g i su jo juer divljali i ubijali n e d u n o slovensko stanovnitvo, a sada pognute glave odlaze u zarobljeniki logor. mrana kolona pritie p o p u t more. Sve me podsjea na O s j e a m se etiri godine n e k a k o t u n o , p r e m d a bi t r e b a l o da se r a d u j e m . S l o b o d a je tu, a o v a stranog rata i razaranja. K o l i k o godina borbi, napora, gladi, neprospavanih noi, s m r z a v a n j a , d a n o n o n i h m a r e v a po vijavici, blatu i ezi, k r o z bespua naih uma i klanaca! etiri godine radosti radi naih pobjeda

i j a a n j a n a e m o i , ali i s u z a i b o l a z a i z g u b l j e n i m a . e t i r i g o d i n e g l e d a l i s m o krv, zgarita, sluali mitraljesko tektanje, t o p o v s k e k a n o n a d e i b u k u aviona. O v a poraena armija, koju gledam k a k o marira pognute glave, b i l a j e p u n e etiri g o d i n e u s l u b i z l o i n a . i l o g o r i s m r t i bili n j e n i s i m b o l i . etiri su godine krv, no

Jedno

razmiljanje

Siroka je p a n o r a m a grupa, slojeva i pojedinaca, pripadnika ove poraene vojske. Jo je vea arolikost p o b u d a , uzroka i uvjeta k o j a je ljude razliitih profesija i starosti iz raznih k r a j e v a d o v e l a u r e d o v e o v e k o l o n e . K a k o objasniti u z r o k monstruoznih ustakih i etnikih zloina u naoj zemlji? Sto je to to je m n o g e , u p r e d r a t n o m p e r i o d u ispravne i n o r m a l n e ljude, bacilo u kovitlac krvavih o b r a u n a u slubi zloina? To mi se pitanje tada, gledajui zarobljeniku kolonu, pa i kasnije, neodoljivo nametalo. N i s a m m o g a o nai z a d o v o l j a v a j u i o d g o v o r . Historijska, socioloka i psiholoka objanjenja tog f e n o m e n a zahtijevaju naunu studiju. R o d o m s a m iz Like, g d j e s a m se naao n a k o n s l o m a stare Jugoslavije. U b r z o n a k o n stvaranja N D H u Lici su se o d i g r a v a l a t a k v a k r v o p r o l i a pred k o j i m a blijede slike iz D a n t e o v o g Pakla. Unitavan je nevin narod. etiri g o d i n e r a t a o k u p a t o r i n j e g o v e s l u g e s i s t e m a t s k i s u vrili g e n o c i d . S v e s e t o n e m o e j e d n o s t a v n o o b j a s n i t i i s k l j u i v o p o l i t i k i m ili v o j n i m r a z l o zima, iako, bez sumnje, i jedan i drugi razlog u odreivanju politike istrebljivanja naroda imaju i m o g u imati vanu, a p o n e k a d i odluujuu, ulogu. Fizionomiju samog ustakog pokreta sainjavale su razliite struje i razdirale suprotnosti, k a o naklonjene Mussolinijevoj na primjer: pristalice k o j e su se u p o e t k u N j e m a k o j , i druge koje su bile vie zatim pristalice radikalne, ekstremne Italiji,

vie orijentirale p r e m a Hitlerovoj

struje, k o j u s u s a i n j a v a l i u g l a v n o m ustae e m i g r a n t i , s k l o n i s v a k o j vrsti zloina i genocida, i drugi umjereniji lanovi pokreta, pripadnici buroaskih i sitnoburoaskih slojeva koji su bili m a n j e skloni r a d i k a l i z m u i o t v o r e n o m zloinu. P o s t o j a l e su i r e g i o n a l n e s u p r o t n o s t i i b o r b e u s t a a za presti u h e r c e g o v a k i m , likim i d r u g i m krajevima. Prihvaajui razbij a n j e J u g o s l a v i j e , j e d a n d i o M u s l i m a n a s e p o i s t o v j e t i o s u s t a a m a , ali n a j vei dio je manifestirao svoje autonomistike tenje i u odnosu na N D H , to je takoer na odreeni nain slabilo koheziju ustatva. Ali sve su to bile nebitne suprotnosti i n i k a k o principijelnog sutinskog karaktera. Sve je njih ujedinjavala zajednika orijentacija antijugoslavenstva, s e p a r a t i z m a , a n t i k o m u n i z m a , klasni interes i r e a k c i o n a r n a p r o t u n a r o d n a svijest. Sve te r a z l i k e bile su vie pitanje m e t o d e v l a d a n j a i v e e g u e a pojedinih g r u p a u vlasti. Postojao je i jedan sloj k o n z e r v a t i v n o g graanstva, propale aristokracije, dijela bivih oficira, koji - o r g a n i z a c i o n o gledajui - nisu bili ustae n i t i s u n e t o p r e d s t a v l j a l i u u s t a k o m p o k r e t u , ali s u z a d r a l i s v o j e s t a r e

simpatije p r e m a A u s t r o - U g a r s k o j i sada T r e e m R e i c h u k a o n e k o m prirodnom nasljedniku ute monarhije. i Oni su dakako su i bili nastrojeni NDH kao antijugoslavenski, antikomunistiki prihvatili prigrlili

o s t v a r e n j e s v o j i h s e p a r a t i s t i k i h i n a c i o n a l i s t i k i h s t r e m l j e n j a . Bili s u i s t o tako spremni da kritiziraju ustae k a o nekulturne divljake, i da od njega p r i m a j u odlikovanja, p o l o a j e i razna priznanja. Razliiti su se ljudi iz vrlo oprenih razloga opredjeljivali za N D H , mnogi od njih zagazili su u zloin esto neosjetno, spontano, bez neke v r s t o o d r e e n e v o l j e ili s v j e s n o ' i z r a e n e n a m j e r e i o d l u k e . T a k o su se u o v o j zarobljenikoj koloni nale i svjesne ustae, pripadnici u s t a k o g , o d n o s n o k l e r i k a l n o - f r a n k o v a k o g p o k r e t a jo o d prije rata. M n o g i su se k a o ustae formirali i o d g a j a l i u emigraciji, u p r v o m r e d u u Italiji. T e u s t a e , i d e o l o z i , s v j e s n o s u s t v a r a l i d r a v u i v o j n u o r g a n i zaciju k a k v a j e bila N D H . Nerijeena pitanja d r a v n o g ivota stare Jugoslavije, n a c i o n a l n o ugnjetavanje, socijalna nepravda, nemilosrdna eksploatacija radnih masa i politika diktatura vojnomonarhofaistike klike pogodovali su ustako-klerikalnoj faistikoj propagandi. injenica je da su m n o g i ljudi, z b o g tekoga stanja u staroj Jugoslaviji, pritisnuti p r o p a g a n d o m , poeli vjerovati da e n o v a d r a v a donijeti ne s a m o n a c i o n a l n u s a m o s t a l n o s t H r v a t i m a n e g o d a e rijeiti m n o g a d r u g a pitanja k o j a stara d r a v a nije rijeila. K a d a se otkrila p r a v a z l o i n a k a priroda ustako-faistike dravne tvorevine, poslije masovnih zloina nad nedunim stanovnitvom, a naroito poslije prodaje Dalmacije i Primorja T a l i j a n i m a i M e i m u r j a M a a r s k o j , m n o g i s u s e o h l a d i l i i o t r i j e z n i l i , ali je ve prilian broj d u b o k o z a g a z i o i nije se m o g l o vie natrag. K o m p l e k s straha od o d g o v o r n o s t i sve se vie razvijao. N i j e se nalo snage za traenje n e k o g izlaza. C e s t o se po inerciji ilo dalje. Od nove drave ajno i>to su jedni su oekivali i svi materijalne ustaki koristi, povoljnije odmah, jo m o g u n o s t i b o g a e n j a , a drugi izlaz iz teke bijede i s i r o m a t v a . N i j e sluustake glaveine propagatori 1941. godine, obeavali blagostanje svima onima koji uestvuju u pokolju, nudili i m o v i n u i zemlju istrijebljenih srpskih i idovskih obitelji. Mnogi ljudi, mobilizirani u redove neprijateljske vojske i ni frankovaki dravnog nastrojeni, aparata, iako n i k a d a ranije nisu bili ustaki avanturiste, nesposobne da vre vlast, to im n i m a l o nije smetalo da slue Paveliu

smatrali su u s v o m k u k a v i l u k u da e u Pavelievoj vojsci spasiti glavu. Postepeno se poelo vjerovati u nepobjedivost nacizma, armije kojeg su u to vrijeme p o k o r i l e E v r o p u i n e z a d r i v o n a p r e d o v a l e u s o v j e t s k e p r o store. K u k a v i l u k i g u b l j e n j e vjere u p o b j e d u s l o b o d o l j u b i v i h snaga gurali s u p o j e d i n e m a l o g r a d a n e u u s t a t v o . Z a d r u g e se, o p e t , p o j a v i l a m o g u n o s t i perspektiva zauzimanja odreenog poloaja u dravnom i v o j n o m aparatu N D H , koji nacizma. P o s t e p e n o , ali s i g u r n o , s r l j a l o s e u p r o p a s t . K a d a se faizam p o e o raspadati i doivljavati poraze, m n o g i m a se bilo teko izvui iz p a u k o v e nee biti naodmet u novoj Evropi poslije pobjede

mree izdaje. Izdaja Maeka i vodstva HSS-a jo je vie potencirala psihozu kukaviluka i nevjericu u snage slobode i razuma. Otvorena ustako-faistika orijentacija rimokatolike crkve, naroito viega klera, jo je vie dezorijentirala mnoge ljude, jo vie utjecala na njihovu pasivnost, a mnoge je opredijelila za Pavelia. Pokazalo se da je klerikalizam bio jedan od glavnih i monih stupova ustatva. Jasno se vidjelo da je jedan dio veinom mlaih ljudi iz ove kolone silom obuen u ustako-domobranske uniforme posljednjih mjeseci rata i da nije imao veze s ustakom odgovornou za uinjena nedjela i izdaju. Veinu ovih ovla nabrojanih raznovrsnih kategorija ljudi bacio je vihor ratnih zbivanja s onu stranu barikade, na stranu mranog faizma i kontrarevolucije, na stranu zloina. Toak historije je nemilosrdan rvanj. Melje sve one koji su pokuali, iz ovih ili onih razloga, da ga zaustave. Nemali broj pripadnika ove mrane zarobljene Pavelieve armije sainjavali su ljudi kojima su drutvena neodgovornost i zloin bili sastavni dio prirode. Tanane kutke ljudske psihe, drutvene i druge uvjetovanosti zloina neka istrauju psihologija i druge naune discipline. Ja sam vidio da su u poetnim i kasnijim ustakim pokoljima glavnu udarnu pesnicu i izvrioce inili veim dijelom razni probisvijeti, neradnici, kockari, hohtapleri, pljakai, siledije, depari, nezreli i nezadovoljni ljudi, slabii, kukavice, inferiorne i zaostale osobe, jednom rijeju deklasirani i drutveno otueni ljudi. Ustaki i etniki pokreti pokrenuli su sve ono mrano, ruilako i ivotinjsko, potiskivano u dubinama ljudskog bia. Upravo ljudi bez ikakvih moralnih i ljudskih vrijednosti, kojima zloin lei u prirodi, mogli su u tom pokretu doi do punog izraaja. Kod takvih ljudi zloin je dobij ao udovine razmjere, ne samo po masovnosti nego i po metodama muenja i unitavanja. Kod ovakvih ljudi, uvjeren sam, ne radi se o takvom padanju u blato nacionalne izdaje i kontrarevolucije, gdje pobude svirepog ubijanja nalaze iskljuivo korijena u klasnim, nacionalnim i nekakvim drugim politikim ciljevima. Naprotiv, nosioci ove vrste zloina u najveim su broju sluajeva deklasirani i deformirani ljudi kojima je ustaka kama i uniforma dala vlast nad ljudima i njihovom imovinom te oko njih stvorila neku aureolu lane veliine. Odatle ona neshvatljiva sklonost ka afirmaciji zloinom. A zloin je kao rijeka, ne zaustavlja se. Te stravine junake, koljae nejakih, staraca i ena, specijaliste za rukovanje noem i bacanje rtava u jame faizam je iskoristio protiv slobode, protiv ovjeka i ovjenosti. Sjeanja iz prvih dana okupacije i stvaranja N D H u Lici 1941. godine neodoljivo su mi navirala. Tada su izmeu ostalih najbrojniji bili razni hohtapleri, siledije i probisvijeti u ustakim uniformama. Prolazili su selima, hapsili i ubijali ljude. U pokolju u Donjoj Suvaji, gdje su u jednom danu, i. jula 1941. godine, pobili 300 ljudi, ena, staraca i djece, zaklali su mi oevu sestru Aneliju, njenog mua i etvoro male djece. Jedno

jedino dijete, m a l a Jela, ostala je iva.

N j u je jedan

stariji uesnik o v e

k a z n e n e ekspedicije g u r n u o p o d jasle u tali i s a k r i o od d o m a a j a razbjenjelih koljaa. D o k su drugi palili talu, taj nepoznati o v j e k , u k o j e m se ovjenost probudila u t o m p o n o r u krvi i ubijanja, p o d skutima svog injela k r i o m i c e je o d n i o dijete iz ve z a p a l j e n e tale i spustio ga u jedan g r m blizu kue. Kasnije su m a l u nali njeni preivjeli seljani na p o v r a t k u iz z b j e g a u p o p a l j e n o i p o t p u n o o p u s t o e n o selo. Starog o c a su mi zaklali mjesec dana prije osloboenja Like u kui ujaka u Gromaima, m a j k o m . Tu je iva nedaleko od sela Gornje Ploe. Kuu su 18 zapalili godina. i u n j o j su ti neljudi spalili e t v o r o ive u j a k o v e djece z a j e d n o s n j i h o v o m izgorjela sestra m i Jelica, d j e v o j k a o d O s t a l o su bila djeca od 4 do 11 godina. D u a n , jedini brat, partizanski v o d n i k , p o g i n u o je od etnike ruke. K o l i k o je Jela i D u a n a nestalo p o d u d a r c i m a m r a n e ustake i etnike rulje! Iznad m o g sela K u r j a k a , na P l o a n s k o m k l a n c u , ljeti 1 9 4 1 . u j e d n o j udolici zaklano je na nekoliko k a m e n o v a dvadesetak p o t p u n o nedunih ljudi. U selu J o a n i m a u d b i n s k e su ustae zapalile desetak d j e v o j a k a iz z a s e o k a M a i a vezavi ih ive za s t o g o v e sijena i slame. L o m a a je bila velika i zasljepljujua. S a m o u Divoselu, nedaleko od Gospia, zaklano je i u b i j e n o ljeti 1 9 4 1 . g o d i n e 700 ljudi, ena i djece. U P e t r o v o m Selu, blizu Plitvikih jezera, 1 9 4 1 . godine u j e d n o m je d a n u u b i j e n o 780 ljudi. Slino se desilo i u o b l i n j e m selu P r i j e b o j u , nita b o l j e nije p r o l o ni selo Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle. Da ne spominjem ustaki logor u 3 5 000 J a d o v n o m na Velebitu, g d j e je uniteno i b a e n o u j a m e p r e k o ljudi, i razna druga muilita i mjesta zloina u Lici. U d b i n a , ustaki o s i n j a k , nalazi s e n a p u k o m e t o d m o g sela. O d u d b i n skih ustaa z a k u k a l a je m n o g a m a j k a . N i j e s a m o ustaki d o g l a v n i k M i l e Budak na velikoj zloine i govorio: skuptini ustaa u G o s p i u podstrekivao na masovne Jedan d i o Srba e m o pobiti, drugi raseliti, tuma na a ostale

e m o prevesti na k a t o l i k u vjeru i t a k o pretvoriti u Hrvate.1 Katoliki sveenik, udbinski upnik M a t e M o g u , evanelja, jo sadraja: a sada je je ee od Budaka raspaljivao Kristovog zloine. Na kriem, ustae

P o g l a v n i k o v roendan 13. juna 1 9 4 1 . o d r a o je u Udbini g o v o r slijedeeg D o s a d s m o za k a t o l i k u v j e r u radili m o l i t v e n i k o m i dolo vrijeme da radimo pukom i revolverom. Iselit e m o

i istrijebit e m o srpski n a r o d u H r v a t s k o j , i bit u sretan k a d a b u d e m m o g a o dijeliti s r p s k u z e m l j u H r v a t i m a . Ustae e se n e m i l o s r d n o boriti . i istrebljivati sve one koji ne budu vjerni N D H i njenom poglavniku i stvaraocu Anti Paveliu. Pogledaj, narode, onih 16 hrabrih ustaa koji i m a j u 1 6 000 m e t a k a i k o j i e p o b i t i 1 6 000 S r b a , p o s l i j e e g a e m o d i j e l i t i M u t i l i k o i K r b a v s k o polje.1 T a d a su poela m a s o v n a strijeljanja i klanja.
1

Hrvatski narod od 22. i 24. VI1941. * Dokument o protunarodnom radu.

Fratar Jole B u j a n o v i , ustaki b o j n i k , a poslije smrti Jurice F r k o v i a i veliki upan Like i G a c k e , Gospia, takmiili su se s zatim kateheta Nikola Mai, obojica iz u irenju udbinskim upnikom Moguem u

o t r o v n e m r n j e . Uz u s t a k e o r g a n i z a c i j e , i sveenici su bili sijai strahovite mrnje i bratske nesloge. Inspirirali su i s a m i uestvovali najgorim pogromima. Nije im bilo nimalo teko da m a s o v n o daju i oprost grijeha zloincima koji su ubijali za ustatvo. Ovo u Lici. A u i s t o j L i c i n e k a d a su se i H r v a t i , i S r b i z a j e d n o o d u p i r a l i t u r s k o j najezdi. U n a r o d n i m m a s a m a ivi u sjeanju ime u p n i k a M a r k a M e s i a , koji je digao Hrvate i Srbe na ustanak protiv T u r a k a . Na elu ustanike vojske protjerao je iz Like Osmanlije i oslobodio Udbinu, posljednju tursku tvravu. T i isti L i a n i , l j u t i K r a j i n i c i , H r v a t i i S r b i , d i z a l i s u n e k o l i k o p u t a zajednike ustanke protiv beke carske vlasti i njenih emisara, koji su htjeli da ih p o k m e t e . G o d i n e 1692. p o b u n j e n i Krajinici, H r v a t i i Srbi, ubili s u k o m a n d a n t a L i k e g r o f a A n t u n a Koroninija. u p n i k M a r k o M e s i stavio se na stranu n a r o d a i titio ga p r e d c e s a r s k o m v o j s k o m . U v e l i k o j buni likih Krajinika 1 7 1 9 . godine uestvovali su zajedniki i srpski Krajinici o d O t o c a , V r h o v i n a , B r l o g a , D a b r a , i h r v a t s k i o d B r i n j a i s e l a i z okolice O t o c a . Digli su se protiv tekih nameta i izdravanja njemake vojske za vrijeme austrijsko-turskog rata. Nekoliko hiljada pobunjenih Liana opsjedalo je n j e m a k u posadu u utvrenom gradu Senju. Ustanici su pravili barikade na prilazima preko Velike i M a l e Kapele. Karlovaki carski generalitet bio je prisiljen na ustupke. U periodu od 1728. do 1 7 3 2 . g o d i n e p o n o v n o su se p o b u n i l i liki Krajinici. Na elu u s t a n k a stajali su H r v a t i Jurilin T o m l j e n o v i iz Smiljana, a kasnije Joso D e v i , i Srbin D o b r i v o j e Kneevi iz Bunia. J a d o v n o na Velebitu, taj zloglasni ustaki l o g o r u d r u g o m svjetskom ratu, u toj buni u prolosti bio je centar ustanike k o m a n d e i v o e n j a gerilskog rata p r o t i v a u s t r i j s k i h f e u d a l a c a . T a d a s u s e d i g l a n a u s t a n a k h r v a t s k a sela Bilaj, R i b n i k , Smiljan, B u d a k , L o v i n a c i s r p s k a sela T r n o v a c , D o b r o s e l o , R a d u , Vrebac, Poitelj, Buni i Debelo Brdo. G o d i n e 1746. digla se protiv pokmeenja boja vojska, koja se borila za boja prava u Lovincu i Pazaritu. Feudalna v o j s k a kaznila je ustanike raznim k a z n a m a , k a o to su p o g u b l j e n j e m a e m , vjeanje, k o n f i s k a c i j a imovine, rastrzavanje ere e n j e m na t o k u , a zatim su im glave naticali - za o p o m e n u d r u g i m a - na k o l a c . Slino je bilo i za v r i j e m e u s t a n k a 1 7 5 1 . g o d i n e u s r p s k o m selu B r u v n u i h r v a t s k o m selu L o v i n c u . Vlasti su u n e m o n o m bijesu promijenile za k a z n u i nazive sela.1
1 Sela, imena kojih su na smrt osuena, morala su promijeniti svoje nazive. Selo Bruvno dobilo je ime Sveti Petar, a selo Lovinac - Sveti Mihovil. Kasnije su morali vratiti stara imena, jer nova narod nije prihvatio.

su samo

istrgnuti

fragmenti

bratoubilakog

rata

1941.

godine

1 6 8 9 . g o d i n e t u istu

D e c e n i j i m a kasnije borili su se i H r v a t i , i Srbi protiv tuina, bratski dijelili d o b r o i z l o . U s k o c i - i S r b i , i H r v a t i - j e d n a k i m su se a r o m i j u n a t v o m borili protiv tuina. N e p r e k i d n a zajednika tenja naroda za s l o b o d o m naroito se manifestirala za vrijeme ilirskog pokreta i otpora protiv germanizacije i maarizacije. i t a v a historija prua bezbroj primjera suradnje i zajednike borbe obaju bratskih naroda koji naseljavaju ovaj teritorij i z m e u Velebita, K a p e l e i Pljeivice. N a s v i j e t u n e m a t a k o b l i s k i h n a r o d a k a o t o s u H r v a t i i Srbi. G o v o r e istim j e z i k o m , a isto im je i p o r i j e k l o . U v r i j e m e v e l i k e seobe o b a su n a r o d a d o l a i z Z a k a r p a t s k i h n i z i n a . V i j e k o v i m a s u s e b o r i l i p r o t i v istih neprijatelja: Rimljana, Bizantinaca, Franaka, T u r a k a , N i j e m a c a i M a a r a . U t i m b o r b a m a t o l i k o su se selili i k r i a l i , da S r b i i H r v a t i z a j e d n i k i ive u Bosni i Hercegovini, Lici, Dalmaciji, svetkovine, jedan drugom dolazili na K o r d u n u , Baniji, Slavoniji, pomagali u nevolji S r i j e m u , B a r a n j i i B a k o j . e n i l i s u s e m e u s o b n o , k u m o v a l i , s l a v i l i iste praznike, itd. V j e k o v n i neprijatelji, razni o s v a j a i , u v i j e k su p o k u a v a l i i n a j m i n i malnije razlike m e u n a i m n a r o d i m a iskoristiti p o o n o j staroj l u k a v o j devizi zavadi pa v l a d a j . Sva n a s t o j a n j a neprijatelja da n a p r a v i jaz na bazi p r i p a d a n j a razliitim v j e r a m a bila su bezuspjena. (I ta razlika u vjeri nametnuta je jednima i d r u g i m a sa strane. Srbima je Istono R i m s k o C a r stvo nametnulo svoj vjerski obred, a Hrvatima Zapadno.) N a k o n b u e n j a n a c i o n a l n e svijesti, u b o r b i protiv M l e a n a i H a b s b u r g o v a c a , osjeaj bratstva i jedinstva jo je vie porastao. A n d r i j a Kai-Mioi, dalmatinski pjesnik, p o d j e d n a k o pjeva o srpskim junacima Stoj a n u J a n k o v i u , Iliji S m i l j a n i u , k a o i o H r v a t u I v a n u S e n j a n i n u . N j e g o pjeva o junakim Hrvatima. Petar Preradovi i Jovan Jovanovi Z m a j pjevaju o bratstvu Srba i Hrvata. Strossmayer, Raki, Gaj, Mrazovi i drugi p r o p o v i j e d a l i su bratstvo i eljeli z a j e d n i k u d r a v u Junih Slavena. Eugen Kvaternik podie ustanak u Rakovici 1871. godine, u kraju gdje ive Srbi i H r v a t i , i postavlja Srbina za komandanta ustanike vojske. O bratstvu Junih Slavena govorili su i pisali S i m a M i l u t i n o v i Sarajlija, Dositej Obradovi, Jovan Suboti, V u k Karadi, Ivan Kukuljevi, Stanko Vraz, uro Danii, Jernej Kopitar, Pavao Ritter-Vitezovi, Valentin V o d n i k , M a t i j a Ban, Ivan C a n k a r i mnogi drugi poznati Jugoslaveni. Da ne g o v o r i m o o i r o k o m p o k r e t u jugoslavenstva i tenji za z a j e d n i k o m d r a v o m Junih Slavena na p o e t k u o v o g stoljea i u t o k u I s v j e t s k o g rata. Ustanak u Lici 1941. godine, koji je b u k n u o p o d r u k o v o d s t v o m KP, organizirali su i stajali mu na elu H r v a t i M a r k o O r e k o v i i J a k o v Blaevi. O n i su poveli mase u b o r b u protiv o k u p a t o r a i izdajnika, za brats t v o i j e d i n s t v o S r b a i H r v a t a , z a s p r e a v a n j e b r a t o u b i l a k o g k l a n j a i istrebljivanja naroda. K a d a je M a r k o Orekovi muki ubijen od izdajnike etnike ruke, ustanike srpske mase u Lici pjevale su: Drug je Marko hrvatskoga r o d a , al' je m a j k a s r p s k o g a n a r o d a .

U Lici su se h r a b r o borile 1 9 4 1 . g o d i n e dalmatinske ete, sastavljene preteno od H r v a t a , a kasnije u t o k u N O B - a borili su se i ginuli borci Primorci pripadnici 13. divizije. Poznat je po svojim b o r b a m a liki partizanski bataljon Matija G u b e c , sastavljen od likih Hrvata. U operaciji za k o n a n o o s l o b o e n j e L i k e uestvovale su, p o r e d ostalih, devetnaesta, d v a d e s e t a i d v a d e s e t esta d a l m a t i n s k a d i v i z i j a t e 1 3 . p r i m o r s k o - g o r a n s k a divizija. U z a j e d n i k o j b o r b i krvlju se k o v a l o bratstvo H r v a t a i Srba. U L i k u je za vrijeme rata d o a o velik broj radnika i partijskih k a d r o v a iz Zagreba. Oni su pruili dragocjenu p o m o ustanikim jedinicama i oslobodilakom pokretu. D v a su, p o m o j e m miljenju, o s n o v n a f a k t o r a k o j a s u b i t n o utjecala i p o m o g l a Paveliu da uspije organizirati dravni aparat i v o j s k u te da u poetku dobije u nekim krajevima izvjesnu podrku, naroito zaostalijeg dijela naroda. Prvi je f a k t o r v o j n a i p o l i t i k a p o d r k a i p o m o u n a o r u a n j u i k a d r o v i m a k o j u je faistiki o k u p a t o r pruio N D H . O k u p a t o r je ne s a m o na s v o j i m t e n k o v i m a i b a j o n e t a m a d o v e o Pavelia i n j e g o v e ustae iz Italije i drugih zemalja ve mu je p o m o g a o da po faistikom uzoru organizira dravnu administraciju, vojnu organizaciju, policiju i privredu. O k u p a t o r s e n a r o i t o t r u d i o d a n a u s t a k i a p a r a t p r e n e s e "svoja i s k u s t v a u p o t i n j a v a n j u n a r o d a i organizaciji koncentracionih logora. N D H je za naciste bila samo f o r m a l n o drava, vanjski efekt i fasada za zavaravanje masa i n j i h o v u j a u m o b i l i z a c i j u i u p r e z a n j e u faistika k o l a , a od p r v o g d a n a u n j o j su radili to su htjeli, p r e t v a r a j u i cio Paveliev a p a r a t obine sluge. Nacisti naim n a r o d i m a nisu donijeli s a m o i svoju mranu ropstvo. Oni su uvezli u svoje

rasistiku ideologiju i ideje novog poretka u Evropi.

N a nesreu, iza tih s u m a n u t i h H i t l e r o v i h ideja stajala j e t a k v a m a t e r i j a l n a snaga k a o to je n a j m o n i j a ratna maina na svijetu, stajao je g o t o v o cio jedan narod. Hitlerovi vojnici postali su najvee i najbeskrupuloznije profesionalne ubojice u historiji. Za njih su Slaveni i Z i d o v i nia ljudska rasa, vrsta k o j u treba istrijebiti fizike radove. O k u p i r a v i J u g o s l a v i j u , nacisti su o d m a h u praksi p o k a z a l i u s t a a m a , etnicima i ostalim izdajnicima k a k o se u i unitava. Za jedan cigli dan ubili su u ime novog poretka 7000 ubija Od Kragujevcu ljudi. ili, eventualno, natjerati na najtee ropske

t o g a su vie od treine bili a c i - d j e c a . Svih tih 7000 v j e r o v a l o je u ivot. V j e r o v a l i su da se nije r o d i o zloinac koji e usmrtiti toliki broj nevinih ljudi. Strijeljali su d j e c u od 4 do 14 g o d i n a k o j a su n e v i n o gledala n o i oi zloinaca. Svirepi o k u p a t o r poinio je m a s o v n e zloine u K r a l j e v u , S a p c u , Banjici, Jajincima i d r u g i m mjestima. M a a r s k a H o r t h y j e v a faistika soldateska nije htjela zaostati za svojim gospodarima. I o n a k a o da je htjela pokazati djelovati. naim izdajnicima k a k o treba u ime nove Evrope

N j e m a k i i talijanski faizam rodio je i svesrdno p o m a g a o d o m a e kvislinke o r u a n e snage: ustae, etnike, ljotievce, nedievce, bjelogardiste, b a l i s t e i d r . N i k a d a N i j e m c i i T a l i j a n i n e b i stigli i z v r i t i t o l i k o m a s o v nih zloina da ih m r a n e izdajnike snage u zemlji od p o e t k a nisu obilno p o m a g a l e . Uenici su se trudili da prestignu svoje uitelje. T a k o je, u z p o m o n j e m a k i h n a c i s t a i t a l i j a n s k i h f a i s t a , s t v o r e n a n a k a z n a Pavelieva drava, u k o j o j su, po u z o r u na k o n c l o g o r e u N j e m a k o j , osnivani strani logori smrti (o k o j i m a je detaljnije pisano u p o glavlju K o n c l o g o r i smrti po u g l e d u na naciste). Drugi ne manje vaan faktor odgovoran za zloine u N D H i poetno u v r e n j e P a v e l i e v o g r e i m a jest a n g a i r a n j e m o n i h r e a k c i o n a r n i h k r u gova katolike monih krugova crkve na elu s n a d b i s k u p o m Stepincem, uz asistenciju Vatikana i raznih klerikalnih organizacija (o emu je

ranije opirnije pisano), k o j e su se nedvosmisleno stavile na stranu ustaa. Sav ustaki teror organiziran i podstrekivan od o b a o k u p a t o r a ne bi n i i z d a l e k a d o b i o t o l i k o n a z a m a h u i irini d a g a n i j e p o m o g a o i r a s p a ljivao k a t o l i k i klerikalizam. U i t a v o j aktivnosti i politici o k u p a t o r a i njih o v i h u s t a k i h p l a e n i k a u e s t v u j u n e s a m o m n o g o b r o j n i vii i n i i p r e d stavnici neba n e g o i sav ostali klerofaistiki aparat, p r i p r e m a n i odnjeg o v a n jo u staroj Jugoslaviji. Ti m r a n i i reakcionarni sveenici k o j i su se stavili u s l u b u f a i z m a i ustatva p r o v o d i l i su i p o d r a v a l i politiku istrebljivanja naih n a r o d a , sluei se za te sramne ciljeve c r k v e n i m o l t a r o m i K r i s t o v o m v j e r o m , k o j a s t a k v i m ciljevima n e m a nita z a j e d n i k o . O n i su b e s r a m n o varali i iskoritavali p o v j e r e n j e katolikih v j e r n i k a koji su dolazili u svoje crkve na vrenje tradicionalnog vjerskog obreda i koji su odvajali vjeru od politike. Ti neljudi u sveenikoj odori zaklanjali su se iza autoriteta bojih pastira i tumaa svetog evanelja, skrnavili k r a n s k u n a u k u , u os-

novi koje je bila ljudska tolerancija i ljubav prema blinjima. M n o g i s v e e n i c i b i l i s u a k t i v n e u s t a e i o f i c i r i u u s t a k o j v o j s c i ili funkcioneri u u s t a k o m aparatu, neki su se proslavili k a o koljai u k o n c logorima, posebno u Jasenovcu. Pred njima blijede najvei egzekutori i muitelji iz d o b a inkvizicije. Hiljade drugih ideoloki se zalagalo za Paveliev reim. C r k v a je koritena k a o politika tribina za propovijedanje ustatva i z a j e d n o s vjerskim i poluvjerskim organizacijama podstrekivala je teror i p o k o l j . Katolika crkva, zahvaljujui klerofaistikoj orijentaciji pretenog dijela s v o j e g r u k o v o d s t v a , dala je ustatvu legitimitet u o i m a masa. Frankovtina i klerikalizam su, u s t v a r i , s t v o r i l i u s t a t v o i t r u d i l i se da ga o d r e p u n e etiri g o d i n e , n a d a j u i s e d a e i m uvjeti o k u p a c i j e p o m o i d a se definitivno nametnu h r v a t s k o m narodu. Cesto se nije m o g l o razlikovati t o je u s t a k o , a t o k l e r i k a l n o . O d a t l e t a k v a intimna simbioza ustatva i klerofaizma. Odatle tako agresivno manifestirana ustaka i proustaka orijentacija najveeg dijela 4 2.6

katolikog irokih

klera

suprotstavljanje masa. Odatle nije se

nacionalnim mrnja

slobodarskim prema

tenjama

narodnih broj

tolika

narodnooslobodiustatva i nije

lakoj borbi naih naroda. Jedan sveenika utopio u ovu poplavu o d o b r a v a o rad visokog katolikog klera. N e k i su ak aktivno uestvovali u N O B - u . S o b z i r o m na teko stanje u r e d o v i m a crkve, u t o l i k o je d r a g o cjenije t a k v o dranje, opredjeljenje i doprinos ovih slobodoljubivih sveenika narodnooslobodilakoj borbi. Na ta d v a stupa - podrci faistikog o k u p a t o r a i klerikalizmu - p o ivala je vlast najveeg kvislinga Evrope. U dravi k o j a je imala m a n j e od 5 milijuna ljudi taj je kvisling p o b i o 16 %> svog naroda. Imao je n a m j e r u d a i s t r i j e b i c j e l o k u p n o s r p s k o s t a n o v n i t v o , t o z n a i j e d n u treinu stanovnitva N D H . I n a j m a n j u o p o z i c i j u k o d H r v a t a , i n a j m a n j e neslaganje s n j e g o v o m p o l i t i k o m istrebljivanja i p r o d a j o m nacionalnih teritor i j a n e m i l o s r d n o j e p r o g o n i o . U l t r a n a c i o n a l i s t i i rasisti o b i n o s e k r v a v o obraunaju sa svima o n i m a iz redova svoje nacije koji se i najmanje ne slau s n j i h o v o m p o l i t i k o m . Da bi m o g a o provesti m a s o v n i teror i istrebljenje naroda, Paveli je o d m a h na poetku ubio najbolje sinove hrvatskog naroda: Augusta Cesarca, Boidara Adiju, O t o k a r a Kerovanija i druge. Paveli je najvei izdajnik u historiji h r v a t s k o g naroda. On je p r o d a o hrvatske krajeve vjekovnim neprijateljima Hrvata. Faistikoj Italiji j e prodao Dalmaciju, dio Hrvatskog primorja, G o r s k o g kotara i jadranske otoke. Horthyjevoj M a a r s k o j prepustio je M e i m u r j e i Baranju. Ostatak N D H pretvorio je u najgori njemaki paaluk u kojem je sam igrao ulogu k r v a v o g a pae. Najgori janjiari bili su blijede sjenke njegovih ustaa. Barbarske horde Dingis-kana i Tamerlana kao da su ponovno oivjele u najgorem izdanju. Paveli je talijanskom dvoru ponudio krunu kralja Zvonimira. Clan talijanske kraljevske kue, vojvoda od Spoleta, imenovan je za kralja H r v a t s k e . I a k o je Italija v j e k o v i m a u d j e l a za teoritorijem s o v e strane Jadrana, nikada se na elu H r v a t s k e nije naao o v j e k koji bi bio voljan da se o d r e k n e D a l m a c i j e , k o l i j e v k e hrvatske d r a v e i kulture. Jedini u hiljadugodinjog Paveli. povijesti hrvatskog naroda koji je to uinio bio je Ante

Zloin i kazna
Bjeei iz Z a g r e b a preko Slovenije u Austriju, grupa visokih ustakih funkcionera, i generala, i s em desetak ministara drom i jo vie raznih vlade drugih predala dunostnika Mandiblizini se u predsjednikom Pavelieve Milom drom Nikolom

doglavnikom

Budakom,

C e l o v c a engleskim t r u p a m a . K a k o se u to vrijeme u K o r u k o j i C e l o v c u nalazila naa k o m p l e t n a 14. slovenska divizija i tab IV operativne partizanske zone s M o t o r i z i r a n i m o d r e d o m IV jugoslavenske armije, saveznici

su na njihovo traenje predali naim vlastima 17. maja 1945. znatan broj visokih ustakih funkcionera. Na presudu nije trebalo d u g o ekati. Vojni sud II armije o d r a o je 6. juna 1945. godine u Z a g r e b u glavnu raspravu protiv optuenih dra M i l e B u d a k a i ostalih z b o g djela veleizdaje i ratnog zloinstva. Nakon odrane glavne rasprave sud je izrekao i proglasio presudu, k o j o m se presuuje: 1 . ustaki doglavnik M i l e B U D A K 2. ustaki p u k o v n i k Juco R U K A V I N A i 3. ustaki predsjednik prijekog suda Ivan V I G N J E V I - na kaznu smrti v j e a n j e m , t r a j a n g u b i t a k g r a a n s k e asti i k o n f i s k a c i j u i m o v i n e . 4. Dr. N i k o l a M A N D I C , predsjednik ustake vlade 5. D r . Julije M A K A N E C , ministar ustake vlade 6. N i k o l a S T E I N F E L , ministar ustake vlade 7. Dr. Pavao 8. A d e m a g a C A N K I , m i n i s t a r u s t a k e v l a d e - n a k a z n u s m r t i striM E S l C , ustaki doglavnik - na k a z n u doivotne robije. jeljanjem, g u b i t a k g r a a n s k e asti i k o n f i s k a c i j u imovine. 9. Lavoslav M I L I C , domobranski intendantski general-porunik - na k a z n u robije u trajanju od 20 godina. 10. D r . B r u n o NARDELLI, ustaki guverner Dalmacije na kaznu robije u trajanju od 20 godina. Optueni Ademaga Mei, Lavoslav sueni su pored toga na trajan imovine. O v a presuda je izvrna. V O J N I SUD II ARMIJE. Sam proces protekao je u kukavnom opravdavanju. Optueni se M i l i i dr. B r u n o Nardelli prei konfiskaciju g u b i t a k g r a a n s k e asti

p o j e d i n i h nedjela nisu sjeali i za sve su krivili P o g l a v n i k a . Uitelj ustakih koljaa, bivi knjievnik M i l e B u d a k , koji je u emigraciji z a j e d n o s Paveliem u l o g o r u na L i p a r i m a i na J a n k a Puszti o d g a jao ustake koljae, jedan od glavnih ustakih ideologa, bio je glavni podstreka i pokreta p o k o l j a Srba koji je urlao na bezono izjavljuje da se bavio samo ustakim skuptinama radom i z b o r o v i m a Srbe na vrbe Na suenju se svega t o g a ne sjea. B u d a k kulturno-prosvjetnim i analfabetskim teajevima. K a d a su mu na sudu predoili nepobitne

.injenice i utvrdili n j e g o v u veliku krivicu za m a s o v n e zloine i p o k o l j e u Lici, K o r d u n u , Baniji i Slavoniji, k a d a su poslije s v a k o g n j e g o v o g g o v o r a ustae unitavale i istrebljivale itava sela, B u d a k je k u k a v i k i , sav blijed, drhtao i b a c a o krivicu na svoga poglavnika Pavelia. Juco R u k a v i n a , po zlu uveni ustaki p u k o v n i k , p o d ijom su k o m a n d o m ustae izvrile nebrojene zloine u K n i n s k o j krajini, Lici i drugim k r a j e v i m a , ubijali ljude, ene i d j e c u i punili j a m e na P a g u , u J a d o v n o m i drugim mjestima, bestidno, stisnutom a k o m , moli milost isto k a o zlo-

glasni predsjednik ustakog prijekog suda Ivan Vignjevi, koji je izrekao hiljade smrtnih osuda, iz ijih se krvavih apa nije izvukao ni jedan r o d o l j u b koji je u njih u p a o . Predsjednik Pavelieve vlade N i k o l a M a n d i , u ijem je depu prona e n o 2 2 0 000 v i c a r s k i h f r a n a k a , b r a n i s e n a s u d u d a n i j e o d g o v o r a n z a zloine jer s e bavio samo opskrbom. Vjerni sluga b e k o g dvora za vrijeme austro-ugarske vladavine, n u d i o se u staroj kraljevskoj Jugoslaviji za senatora, b i o je s p r e m a n da protiv s v o g a n a r o d a slui i c r n o g a v o l a . Svoju izdajniku slavu i vrhunac zloinake karijere postigao je u N D H . I austrijski mornariki oficir, admiral bive jugoslavenske mornarice i Paveliev ministar oruanih snaga N i k o l a Steinfel, i a k o je ustaku v o j s k u i domobranstvo pod njemakom k o m a n d o m vodio u borbe protiv narodnooslobodilake vojske, pokuao se opravdati tvrdnjom da je zaveden. Da je zaveden - tvrdila je i stara b u d a l a , d o g l a v n i k A d e m a g a M e i . On je jo 1915. u slubi Nijemaca organizirao uckor, koji je ubijao Srbe i pljakao i palio njihova dobra, koji je za vrijeme N D H opet nastavio s v o j u p r o t u n a r o d n u r a b o t u u Bosni i H e r c e g o v i n i . Da je z a v e d e n - tvrdio j e i stari u s t a k i i d e o l o g , z v u n i k G b b e l s o v e o t r o v n e p r o p a g a n d e J u l i j e M a k a n e c i ustaki ministar pravosua i bogotovlja P a v a o C a n k i te Bruno Nardelli, ustaki guverner Dalmacije. Jedino domobranski general-porunik Lavoslav Mili priznaje o t v o r e n o da je kriv i tvrdi pred s u d o m d a s e stidi s v o j i h n e d j e l a . T a j d o m o b r a n s k i i n t e n d a n t s n a b d i j e v a o j e o r u j e m ubojice i palikue, d o k su nesretne m a j k e k u k a l e nad s v o j o m p o k l a n o m djeicom.

7 jo samo neto ...

Da li bivi sistem stare Jugoslavije, nain k a k o je stvorena d r a v n a zajednica Junih Slavena, njena unutranja i vanjska politika, da li vladavina k o j a je trajala p r e k o dvadeset godina i sve o n o to je iz te vladavine proisteklo, u p r v o m redu glavni nosioci te vlasti, ne snose, sa svoje strane, s v u o n u historijsku o d g o v o r n o s t z a g u b l j e n j e nezavisnosti, t a k o rei bez otpora, o p u p o m e t n j u d u h o v a , z b r k u i konfuziju, vei dio odgovornosti za sve o n e n e v o l j e i stradanja koja su zadesila nae narode aprilskim s l o m o m i o k u p a c i j o m zemlje? Na to pitanje i najmanje objektivan promatra koji raspolae minimumom znanja historijskih fakata m o r a odgovoriti p o t v r d n o . N o s i o c i t a k v o g sistema, v l a d a j u i k r u g o v i stare Jugoslavije, buroazija svih nacionalnosti i b o j a s v o j o m p o l i t i k o m bezobzirne klasne eksploatacije, nacionalnog ugnjetavanja i pljake nacionalnog bogatstva, d o d v o r a v a j u i se Hitleru i Mussoliniju, ostavili su n a r o d e Jugoslavije bez obrane. Zajedno s dvorskom k a m a r i l o m snose glavnu drutveno-historijsku o d g o v o r n o s t za sve o n o to se d o g o d i l o : katastrofalan p o r a z u ratu, o k u p a c i j u i k o m a d a n j e zemlje, izdaju i stvaranje kvislinkih dravica i protektorata, bezobzirnu pljaku zemlje, bratoubilako obraunavanje i udovine masovne zloine nazvane genocid.

N a r a v n o , za masovne zloine nad naim narodima snose historijsku o d g o v o r n o s t i faistiki agresori k o j i su iskoristili to stanje rascjepkanosti, nesloge, nesposobnosti i pokvarenosti jugoslavenskih vladajuih krugova te su se s v o m s n a g o m svoje ratne m a i n e i faistikog a p a r a t a sruili k a o strvinari na nezatiene n a r o d e Jugoslavije, stavljajui ih u najtee iskuenje u n j i h o v o j historiji. P o s v i m p o s l j e d i c a m a k o j e s u d o v e l e d o a l o s n o g t o k a d o g a d a j a svi s m o m i m a n j e ili v i e s v j e s n i o d g o v o r n o s t i b i v e v l a d a v i n e , p r o t a g o n i s t a te vlasti i historijskih p o u k a k o j e iz t o g a proistjeu. A l i m l a e generacije ne znaju m n o g e injenice i dogaaje o k o stvaranja versajske Jugoslavije i sistema k o j i se u n j o j stvorio. Z b o g t o g a je m o g u e n e r a z u m i j e v a n j e i pogreno prelama shvaanje nae n e d a v n e prolosti, to i m a i z v j e s n o g o d r a z a i se i na sadanja shvaanja naih meusobnih odnosa. Tome

pridonosi i svjesno iskrivljavanje injenica nae prolosti od strane raznih nacionalistikih elemenata, s v a k o v r s n i h k o n z e r v a t i v a c a i p r o t a g o n i s t a bir o k r a t s k o g c e n t r a l i z m a , n o s i l a c a starih s h v a a n j a i p r e v l a d a n e svijesti, to se najee p o v l a i i koristi za p o l i t i k e pekulacije i karijeristike ciljeve. Da p o g l e d a m o m a l o unatrag na neke historijske fakte k a k o bismo u kontekstu tretiranih d o g a a j a bacili neto vie svjetlosti na d o g a a j e koji su kumovali opisanom toku rata i okupacije. Prvog decembra 1918. godine stvorena je Kraljevina Srba, H r v a t a i Slovenaca s dinastijom Karaorevia. U zamrenoj vanjskopolitikoj situaciji i strahu pred r e v o l u c i o n a r n i m v a l o m koji je z a h v a t i o iroke narodne mase, p o d utjecajem velike o k t o b a r s k e socijalistike revolucije, agresivna i n a s t u p a j u a srpska b u r o a z i j a i a m b i c i o z n a m o n a r h i j a s regentom A l e k s a n d r o m na elu, uz p o m o preplaene buroazije ostalih jugoslavenskih U nacija, stvorila vienacionalnoj je novu dravu prema stvorenoj na svojoj zamisli i svojim interesima. dravi, centralistiko-unitaristikoj osnovi, ne samo da se silom lomio otpor nacija nezadovoljnih svojim polo a j e m n e g o , p o n e k a k v o j t e o r i j s k o - i d e j n o j o s n o v i , t e n a c i j e nisu u o p e priznavane. Bile su s a m o plemena j e d n o g n a r o d a . T a k o je bila ostvarena prevlast hegemonistiki nastrojene srpske buroazije, koja se oslanjala na d v o r i v o j n u silu. N e r i j e e n o i z a o t r e n o n a c i o n a l n o p i t a n j e , t e k a b i j e d a i osiromaivanje masa, p o t p u n o kolebljiva i defetistika vanjska politika bili su f a k t o r i stalne krize s t a r o g d r u t v a i o g r o m n o g n e z a d o v o l j s t v a m a s a . Stvaranjem Jugoslavije, najvei dio junoslavenskih naroda prvi put se poslije dolaska na Balkan naao u zajednikoj dravi. To je o d g o v a r a l o v j e k o v n o m snu i tenji svih naih n a r o d a . Za to su se borili najbolji sinovi svih jugoslavenskih n a r o d a . Ta tenja i ideja jugoslavenstva bila je naroito prisutna k o d naih n a r o d a u X I X i na p o e t k u XX stoljea. Ideja jugoslavenstva i stvaranja zajednike drave postala je ideja-vodilja m n o gih politikih i kulturnih pokreta i akcija, naroito u jugoslavenskim zemljama f r a n c j o z e f i n s k o g carstva, k o j e su eljele da se otrgnu ispod tuins k o g jarma i tutorstva.

Poslije pobjede Srbije i sloma Austro-Ugarske u I svjetskom ratu p o javili su se za ostvarenje tih tenji n a j p o v o l j n i j i historijski uvjeti. Na alost, ti ideali s t v a r a n j a z a j e d n i k e j u g o s l a v e n s k e d r a v e , u k o j o j e se svi n a r o d i osjeati r a v n o p r a v n i i s l o b o d n i , bili su g r u b o izigrani. M o e se s l o b o d n o rei d a j e j e d n o n a c i o n a l n o u g n j e t a v a n j e z a m i j e n j e n o d r u g i m . Stvorena je drava k o j a je bila tamnica naroda. T e k a eksploatacija radnih ljudi, o s i r o m a e n j e seljatva i p l j a k a k o lice b u r o a z i j e svih b o j a i n a cija sve se vie p o k a z i v a l o i unosilo k a m e n smutnje i teko n e z a d o v o l j s t v o u i r o k e n a r o d n e silojeve. U n o v o j d r a v i o t p o e l a s u n a g l o v e l i k a d r u t v e n a g i b a n j a , rasli s u nacionalni pokreti otpora protiv hegemonije, guenja elementarnih slob o d a i nasilja policijske vlasti. S v e m u t o m e r a z l o g je bio to to nije d o l o do ujedinjenja na progresivnoj osnovi i stvaranja zajednice ravnopravnih n a r o d a i rjeavanja naslijeenih i iskrslih socijalnih pitanja, u s p r k o s postojanju revolucionarnog raspoloenja i elje osnovnih masa da se n o v a d r a v a stvori na f e d e r a t i v n o m i klasne ogranienosti, to pitanje d e m o k r a t s k o m principu. nisu mogle niti htjele U to vrijeme s t v a r a n j a n o v e d r a v e b u r o a z i j e svih j u g o s l a v e n s k i h n a r o d a , z b o g s v o j e bar djelomino rjeavati. N a p r o t i v ! B u r o a z i j a j e koristila s v o j u ansu b e s k r u p u l o z n o g zelenakog bogaenja na raun pauperizacije radnih ljudi i jeftine p r o d a j e naih nacionalnih bogatstava stranom kapitalu, kupei mrvice sa stola stranih kapitalista. S druge strane, revolucionarni radniki p o k r e t b i o je u s a m o m f o r m i r a n j u i nije bio sazreo i s p o s o b a n da b u d e nosilac o s l o b o dilake borbe jugoslavenskih naroda i drutvenog preobraaja drutva. T o s u bili oni u n u t r a n j i d r u t v e n o - p o l i t i k i uvjeti c v j e t a n j a separatistikih nacionalistikih pokreta, stvaranja antikohezionih i protujugoslavenskih raspoloenja, irenja ovinistike mrnje i revanizma, to su, sa s v o j e strane, v j e t o potpirivale faistike drave. Sve je to u tekim i sudb o n o s n i m trenucima d o v e l o do izdaje v l a d a j u i h k r u g o v a i svih g r a a n skih partija, do k a t a s t r o f a l n o g p o r a z a u aprilskom ratu i kasnijeg divljanja o k u p a t o r a i d o m a i h faista, koji su od nae zemlje u p o e t k u stvorili p o l i g o n za u b i j a n j e ljudi. N a c i o n a l i s t i k e strasti i o b r a u n i n a g o m i l a v a n i p r e k o d v a d e c e n i j a , p o d g r i j a v a n i o d o k u p a t o r a , bili s u 1 9 4 1 . g o d i n e d o v e deni do vrhunca i prijetili su s v e o p o m n a c i o n a l n o m k a t a s t r o f o m . Sto vrijeme vie o d m i e , sve se vie vidi da je u s t a n a k n a r o d a Jugoslavije, p o d v o d s t v o m komunista, spasio nae narode od unitenja i izveo ih na put nacionalne nezavisnosti, dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i stvaranja d r u t v e n o g p o r e t k a koji im osigurava svijetlu perspektivu i budunost. O s n o v n o obiljeje Austro-Ugarske bilo je nacionalno ugnjetavanje, koj e m su o t p o r p r u a l i svi slavenski n a r o d i . T a j se o t p o r u p o s l j e d n j i m d a n i m a n j e n e a g o n i j e p r e t v o r i o u b o r b u p r o t i v r a t a i n a m e t a n j a r a t n i h tereta na plea n a r o d a . Jedan d i o g r a a n s k e klase jugoslavenskih z e m a l j a traio je rjeenja svojih nacionalnih prava unutar ute monarhije p o m o u reformi i ustupaka. Drugi dio graanskih snaga, posebno onih okupljenih o k o Jugoslavenskog o d b o r a u Londonu, bio je za razbijanje Austro-Ugar-

ske i za ujedinjenje Junih Slavena u jednu dravu. Jugoslavenski o d b o r , formiran na p o e t k u s a m o g rata,1 radio je na ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda i borio se protiv provoenja tajnih klauzula L o n d o n s k o g ugovora, koji je sklopljen 25. IV 1 9 1 5 . g o d i n e i z m e u Engleske, F r a n c u s k e i R u s i j e s j e d n e s t r a n e i I t a l i j e s d r u g e s t r a n e . I t a l i j a je u l a s k o m u r a t trebala dobiti velik dio jugoslavenskog teritorija (Trst, Slovensko primorje, Istru, d i o H r v a t s k o g p r i m o r j a , s r e d n j u D a l m a c i j u i m n o g e o t o k e ) . K r a l j e v i n a S r b i j a t a k o e r j e i s t a k l a s v o j cilj o s l o b o e n j a j u g o s l a v e n skih teritorija p o d austro-ugarskom vlau i stvaranja n o v e drave, podrazumijevajui u njoj svoju vodeu ulogu. S r p s k a v l a d a i d v o r ili s u u stvari vie na prikljuenje tih teritorija n e g o na istinsko ujedinjenje, to je i kasniji razvitak p o k a z a o u p u n o j svjetlosti. P o d u t j e c a j e m J u g o s l a v e n s k o g o d b o r a , m n o g i j u g o s l a v e n s k i iseljenici iz Sjeverne i J u n e A m e r i k e i iz A u s t r a l i j e javljali su se k a o d o b r o v o l j c i u jedinice srpske v o j s k e i uestvovali u b o r b a m a za stvaranje Jugoslavije. Dobrovoljaki odredi u zemlji odigrali su v a n u u l o g u u osloboenju Meimurja, Prekomurja, Maribora i dijelova Koruke. Da bi se o l a k a l a b o r b a protiv L o n d o n s k o g u g o v o r a i sprijeila Italija da zaposjedne nae etnike teritorije i z b o g neslaganja o k o koncepcije stvaranja nove drave sa srpskom vladom, Jugoslavenski o d b o r traio je da se d o b r o v o l j a k e jedinice priznaju k a o v o j s k a Jugoslavenskog o d b o r a , o d n o s n o N a r o d n o g vijea Srba, H r v a t a i Slovenca, k o j e je o d m a h sutradan nakon sloma Austro-Ugarske proglasilo posebnu dravu. Srpska vlada n i j e s e s t i m s l a g a l a , jer s e b o j a l a j a a n j a J u g o s l a v e n s k o g o d b o r a i N a r o d n o g vijea, pa su d o b r o v o l j a k e jedinice ostale sastavni dio srpske vojske. Da bi se ujedinili napori i suzbile pretenzije Italije na na teritorij, dolo je u junu 1 9 1 7 . do potpisivanja Krfske deklaracije izmeu predstavnika srpske vlade N i k o l e Paia i predstavnika Jugoslavenskog odbora Ante T r u m b i a o buduoj zajednikoj dravi. O b j e strane potpisale su deklaraciju po o n i m p i t a n j i m a u k o j i m a su se sloile. O i t o je bilo neslag a n j a o k o b u d u e g ureenja d r a v e , i a k o s u s e p r e g o v a r a i sloili d a budua drava bude parlamentarna monarhija, na elu s dinastijom Karaorevia, s tim da se definitivno unutranje ureenje k o n a n o uredi ustavom koji e donijeti Ustavotvorna skuptina kvalificiranom veinom. Predstavnici J u g o s l a v e n s k o g o d b o r a bili s u z a f e d e r a t i v n o u r e e n j e d r a v e , zastupajui interese jugoslavenske b u r o a z i j e izvan Srbije, k o j o j bi buroaziji takvo ureenje drave omoguilo slobodniji razvoj. Predstavnici srpske b u r o a z i j e i d v o r traili su s v o j u d o m i n a c i j u i centralistiko-unitaristiko ureenje.
1 Jugoslavenski odbor formirao se na poetku I svjetskog rata u Londonu. Cilj ovog odbora bio je razbijanje Austro-Ugarske kao drave i ujedinjenje jugoslavenskih zemalja koje su bile u njenom sastavu sa Srbijom i Crnom Gorom u zajedniku dravu i borba protiv Londonskog ugovora, kojim se Italiji ustupa znatan dio jugoslavenskog teritorija. Predsjednik odbora je bio dr Ante Trumbi, a lanovi su mu bili Frano upilo, Ivan Metrovi, dr Milivoj Jambriek i mnogi drugi tadanji prvaci iz Hrvatske, Slovenije i BiH.

Poslije februarske, a naroito oktobarske, revolucije u Rusiji 1 9 1 7 . godine, Engleska, Francuska i SAD pokuale su odvojiti Austro-Ugarsku od N j e m a k e , ostavljajui u t o m sluaju mogunost njenog opstanka, s tim to bi podreene nacije koje ostaju u njenim okvirima imale vea p r a v a i a u t o n o m i j u . Izgubivi dotadanji o s l o n a c u carskoj Rusiji, k o j a je o k t o b a r s k o m revolucijom izbaena iz imperijalistikog rata, srpska se vlad a , poslije izvjesnih d i p l o m a t s k i h z a o k r e t a v e l i k i h sila p r e m a H a b s b u r zima, pobojala za sudbinu ostvarenja plana stvaranja Jugoslavije. Ona p o k u a v a da se prilagodi i p r o v e d e m i m o K r f s k e deklaracije i Jugoslavens k o g o d b o r a svoj p l a n proirenja Srbije na teritorij Bosne i H e r c e g o v i n e i dio Dalmacije radi izlaska na more.1 U N a r o d n o m v i j e u S l o v e n a c a , H r v a t a i S r b a , 2 k o j e j e 28. 10.1918. proglasilo dravu, nalazili su se predstavnici: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i V o j v o d i n e . R e v o l u c i o n a r n a kretanja u cijeloj Evropi, posebno u z e m l j a m a Austro-Ugarske, i strah da razvoj d o g a a j a ne o d e m i m o njih i da se stvori Jugoslavija na drugoj osnovi nego to je o n a eljela natjerala su srpsku v l a d u da p o n o v n o pristupi p r e g o v o r i m a i suradnji s Jugoslavenskim odborom. Ve 6. XI 1918. osam dana nakon proglaenja
1 Separatistikim idejama sluili su se razni politiari i u razno vrijeme, kako je to odgovaralo njihovim politikim i trenutnim interesima. Kao to vidimo, prve separatistike poteze vukao je kralj Aleksandar krajem 1917. On se s Paiem praktiki brzo odrekao Jugoslavije kao dravne zajednice i Krfske deklaracije. Kralj Aleksandar je i kasnije (1928) iznio svoju ideju cijepanja drave i amputacije Hrvatske. Prema knjizi Svetozara Pribievia Diktatura kralja Aleksandra (Beograd, 1952), predsjednika Samostalno-demokratske stranke i jednog od tvoraca unitaristike Jugoslavije, kada se 7. jula 1928. u svojstvu predstavnika Seljako-demokratske koalicije i teko ranjenog Stjepana Radia naao u audijenciji kod kralja - Aleksandar mu je tom prilikom rekao: Hteo sam da vam proitam da bude tanije. Ali mogu isto tako i da vam kaem. Gospodine Pribieviu, izgleda mi da gospodin Radi odlazi sutra u Zagreb. Molim vas da mu predate moju poruku da sutra mfte u Zagrebu da proklamuje rascep. Mi vie ne moemo da ostanemo zajedno, sa Hrvatima. Neu da imam nikakav rat sa Hrvatima. Poto ne moemo da ostanemo zajedno, bolje je da se razdvojimo. Bolje je da se rastanemo u miru, kao vedska i Norveka. A k o Radi prima moj predlog, on sutra moe da proklamuje otcepljenje. Mi emo otuda povui nae trupe, a ostaviemo tamo samo nekoliko jedinica na granici, da ne moe da se kae da smo te krajeve ostavili Italijanima. Pa kad tamo bude ureena narodna odbrana, povui emo i te jedinice. Pribievi je odbio tu izjavu kao veleizdaju. S time se sloio i Radi. Istu misao je kralj ponovio pred Pribieviem dva dana kasnije. Slino se dogodilo i Gregoru erjavu, poznatom prvaku samostalnih demokrata u Sloveniji. Kad je o amputaciji zemlje uo na prijemu kod kralja 11. jula 1928, zaprepateno je uzviknuo: Velianstvo, iz svega ovoga vidim samo jedan jedini izlaz, a to je vaa abdikacija. Koliko ja znam, u cjelokupnoj historiji vi ste jedini kralj koji noe da smanji svoju dravu. Kralj ga je istjerao iz kancelarije bijesnim povikom: Mar napolje! 2 Za predsjednika Narodnog vijea izabran je dr Antun Koroec, a za potpredsjednika Svetozar Pribievi i dr Ante Paveli (po zanimanju zubar, koji, osim imena i prezimena, nema nieg zajednikog s ustakim poglavnikom; umro je pred rat). Sekretari Vijea bili su: dr Mate Drinkovi, dr Sran Budisavljevi i dr Ivan Lorkovi. Od ukupno 80 delegata, iz Hrvatske, Slavonije i Rijeke bilo ih je 28, iz BiH 18, iz Slovenije 14, iz Bake, Banata i Baranje 10, iz Dalmacije i Istre 3.

drave N a r o d n o g vijea S H S dolazi do p r e g o v o r a u Z e n e v i i z m e u delegacije Srbije, Jugoslavenskog o d b o r a i N a r o d n o g vijea SHS. S delegacij o m Srbije nalaze se predstavnici v l a d e i svih opozicionih partija. U Z e nevi N i k o l a Pai priznaje N a r o d n o vijee S H S k a o d r a v u i dolazi do neke vrste k o n f e d e r a c i j e i z m e u Srbije i d r a v e N a r o d n o g vijea sa zajednikim ministarstvima: vanjskih poslova, vojske i mornarice, pomorstva i pripreme za konstituantu. O d l u e n o je da sva pitanja unutranjeg ureen j a t r e b a rijeiti U s t a v o t v o r n a s k u p t i n a , k o j a t r e b a d a d o n e s e u s t a v n o v e drave. Paiev z a m j e n i k Stojan Proti i kralj A l e k s a n d a r nisu se slagali sa enevskim o d l u k a m a te z b o g toga dolazi do pada Paieve vlade. O k t o b a r s k a revolucija je u z d r m a l a svijet. U svim j u g o s l a v e n s k i m z e m ljama imala je velik odjek. N a s t a o je opi p o k r e t i gibanje m a s a , to se o i t o v a l o u a n t i r a t n o m r a s p o l o e n j u , u t r a e n j u d a s e rijei a g r a r n o p i tanje. P o j a v i o se zeleni k a d a r s vie od stotinu hiljada v o j n i k a koji su bjeali iz vojske, izjanjavali se protiv rata i sa seljacima zauzimali velep o s j e d n i k a imanja. Sve je to ubrzalo postojeu krizu i raspad ute m o narhije, a p o k r e t m a s a je poslije n j e n o g p a d a jo vie o j a a o , traei republiku i socijalnu pravdu. B u r o a z i j a u svim jugoslavenskim z e m l j a m a bila je u g o l e m o m strahu. O n a trai da srpska v o j s k a zaposjedne vanije p u n k t o v e u H r v a t s k o j , Bosni i Sloveniji. Velika n a r o d n a skuptina srpskog n a r o d a u C r n o j Gori o d l u i l a je z 6 . XI 1 9 1 8 . da srui dinastiju P e t r o v i a i da se p r i k l j u i K r a ljevini Srbiji. D v a d a n a ranife d o n o s i V e l i k a n a r o d n a skuptina Srba, B u njevaca i ostalih Slavena u Banatu, B a k o j i Baranji o d l u k u o prikljuiv a n j u V o j v o d i n e Srbiji. U t a k v o j situaciji izvreno je 1. i z . 1 9 1 8 . p r o g l a enje Kraljevine Srba, H r v a t a i S l o v e n a c a , tj. ujedinjenje b e z i k a k v i h uvjeta o d r a v n o m ureenju, a dinastija K a r a o r e v i a je priznata k a o vladajua dinastija n o v e kraljevine1. T a k v a odluka znaila je prejudiciranje i krenje ranijih o d l u k a po k o j i m a je sva pitanja ureenja drave trebala rijeiti U s t a v o t v o r n a s k u p t i n a . Vidovdanski ustav sankcionirao je centralistiki sistem i monarhiju. I z g l a s a n j e z8. 6 . 1 9 Z 1 . g o d i n e s a ZZ3 g l a s a p r o t i v 35, a g l a s a n j u n i j e p r i stupio 161 p o s l a n i k . Uslijed b e z o b z i r n o s t i i m a k i n a c i j a pristaa unitaristiko-centralistikog ureenja, apstinirali su od glasanja poslanici KPJ i R a d i e v e H R S S . K P J je bila trea stranka po b r o j u glasaa i imala je 59 mandata. Veina glasova za izglasavanje ustava dobijena je potkupljivanjem glasova na osnovi sporazuma vlade s Jugoslavenskom musliman1 Delegacija drave Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba od 28 lanova doputovala je 28. novembra 1918. u Beograd. Odreen je zajedniki odbor estorice koji je imao zadatak da konano formulira prijedlog o ujedinjenju, odnosno adresu koja treba da bude upuena regentu Aleksandru. U odbor su za Srbiju uli: Stojan Proti, Ljuba Jovanovi i dr Momilo Nini, a od Narodnog vijea drAnte Paveli, Svetozar Pribievi i dr Josip Smodlaka. Regent Aleksandar primio je I. XII1918. delegaciju Narodnog vijea, u ime koje je dr Ante Paveli proitao adresu. Poslije toga Aleksandar je u ime kralja Petra I proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

s k o m zajednicom i tzv. Demijetom

(Turskom nacionalnom strankom).

V l a d a je tim s p o r a z u m o m obeala izvjesne ustupke begovima prilikom p r o v o e n j a agrarne reforme. Na taj su nain dobivena 32 glasa. V i d o v d a n s k i ustav o z a k o n i o je kapitalistiki sistem, n a c i o n a l n u i socijalnu neravnopravnost, dravni unitarizam i monarhijski oblik vladavine s velikim ovlatenjima kralja. Posebni dravno-pravni status C r n e G o r e , H r v a t s k e i drugih nacija, bez obzira na dotadanji razvoj i stupanj autonomije, dravnosti i prava k r o z itava stoljea, p o t p u n o je zanemaren. Poslije stvaranja n o v e drave nastaje 1 9 x 9 - 1 9 2 2 . veliki trajkaki p o k ret. Z b o g n e d e m o k r a t s k i h m e t o d a v l a d a v i n e , u p e r e n i h p r o t i v n a r o d a , nastaje val nezadovoljstva u zemlji. K a o izraz toga nezadovoljstva dolazi do atentata na regenta Aleksandra sutradan n a k o n donoenja V i d o v d a n s k o g u s t a v a . V e 2 1 . j u l a iste g o d i n e i z v r e n j e u D e l n i c a m a a t e n t a t n a m i n i s t r a unutranjih poslova M. Drakovia. To je bio protest z b o g donoenje O b z n a n e , k o j o m je 29. 1 2 . 1920. bila z a b r a n j e n a K P J i stavljena i z v a n z a k o n a . S k u p t i n a K r a l j e v i n e S H S d o n o s i 30. j u l a 1 9 2 1 . Z a k o n o je u b o r b i protiv s v a k e opozicije reimu. T a k o p o s t a v l j e n a i na t a k a v n a i n s t v o r e n a d r a v a nalazila se u staln o j p o l i t i k o j krizi. O dubini krize najrjeitije g o v o r i p o d a t a k da su se u periodu od 1918. do 1929. godine, k a d a je uvedena diktatura kralja Aleksandra, u zemlji izredale 24 vlade! To je znailo da su se vlade mijenjale p r o s j e n o svakih 5 mjeseci! S k o r o sve krize (izuzev dviju) i z a z v a o je kralj i ljudi o k o n j e g o v a d v o r a . Za p o s t o j a n j a stare Jugoslavije promijenjene su 34 vlade! I na d r u g u o p o z i c i o n u partiju, H r v a t s k u republikansku seljaku strank u , p r i m i j e n j e n j e 1 . 1 . 1 9 2 5 . Z a k o n o z a t i t i d r a v e . U h a p e n j e i ef s t r a n k e S t j e p a n R a d i (5. j a n u a r a 1 9 2 5 ) . P o s l i j e p e r i o d a l o j a l n o s t i i s u r a d n j e H S S s r a d i k a l i m a , d o l a z i 20. j u n a 1 9 2 8 . , p o n a l o g u d v o r a , d o a t e n t a t a u N a r o d n o j skuptini, gdje radikalni poslanik atentator Punia Rai smrtno ranjava Stjepana Radia, ubija Antuna Radia i dra u r u Basarieka i ranjava nekoliko drugih. T a j zloin u skuptini utro je put u v o e n j u vojno-monarhistike diktature u zemlji 6. j a n u a r a 1929. U k i n u t je ustav. Vlast je p r e u z e o kralj Aleksandar. Na elo vlade dolazi general Petar Z i v k o v i . Kralj, dvorska k a m a r i l a i v o j n a soldateska gospodarili su z e m l j o m k a k o su htjeli. U k i n u t je z a k o n o t a m p i i d o p u n j e n z a k o n o z a t i t i i j a v n o j b e z b j e d n o s t i i p o r e t ku u zemlji. T r e e g septembra 1 9 3 1 . donesen je Oktroirani ustav, k o j i m je o z a k o n j e n a d i k t a t u r a (tzv. prikriveni a p s o l u t i z a m ) . Pogibijom kralja Aleksandra u Marseilleu I svjetskog rata, koje su inaugurirale sistem (oktobra zasnovan 1934) na okonana j e n j e g o v a l i n a v l a d a v i n a . O s l a n j a j u i s e d o t a d a n a p o b j e d n i k e sile i z Versajskom ugovoru, a naroito na Francusku, jugoslavenski se vlastodrci poinju zatiti d r a v e , k o j i m se KPJ stavlja izvan zakona. T a j je z a k o n d o b r o doao i k a o oru-

s v e v i e o k r e t a t i p r e m a f a i s t i k i m s i l a m a : Italiji i N j e m a k o j . V e n a p o -

 e t k u 1 9 3 7 . s k l o p l j e n je u g o v o r o suradnji s f a i s t i k o m Italijom, a sve tjenja suradnja s hitlerovskom N j e m a k o m dovela je do potpisivanja p o znatog T r o j n o g p a k t a i svih onih d o g a a j a o k o j i m a se detaljnije govori u u v o d n o m dijelu o v e knjige. T a k v o stanje dovelo je do zaotravanja i usijanja svih suprotnosti, nag o m i l a v a n j a n a c i o n a l i z m a i m r n j e k o j u su sijale u zemlji najreakcionarnije profaistike snage p o t p o m o g n u t e izvana. U zemlji je vladala bijeda, diktatura, kundaenje, teror i m a s o v n a hapenja, ubijanja politikih protivnika, od komunistikih v o a do skog politiara Hrvatske. V e l i k o s r p s k a b u r o a z i j a i m o n a r h i j a izdale su, iznevjerile n a d e i o b m a nule i srpske mase, koje su se herojski borile protiv najezde austro-ugarske, n j e m a k e i b u g a r s k e v o j s k e u I s v j e t s k o m ratu. Srpski n a r o d i seljake mase branile su svoju zemlju i s l o b o d u ne alei rtve. Poznate su velike pobjede srpske vojske nad Austrijancima, zatim sve patnje, glad i umiranje pri p o v l a e n j u pred n a d m o n i j i m neprijateljem p r e k o A l b a n i j e i rtve u kasnijim b o r b a m a na p r o b o j u solunskog fronta. U t o m ratu pretrpl j e n a s u o g r o m n a r a z a r a n j a i d a t o b l i z u 1 2 0 0 000 r t a v a . T a j j e isti n a rod z b o g kasnije politike svojih grabeljivih i prodanih vlastodraca i m o narhije u okupiranoj zemlji podnosio teka iskuenja. U t o j a g o n i j i sistema i p e r m a n e n t n o j krizi l e a o je k o r i j e n i z d a j e i teke katastrofe u aprilskom ratu 1941. godine. Bilo je p o t p u n o politiko sljepilo ne vidjeti da je t a k v o stanje p o g o d o v a l o i u s t a k o m p o k r e t u da relativno brzo stvori ustaku v o j s k u i aparat te brzo mobilizira dio zaostalijih i n e z a d o v o l j n i h m a s a i, p o t p o m o g n u t od o k u p a t o r a i klerofaista, gurne ih u o b r a u n i m a s o v n o unitenje srpskog stanovnitva, bacajui krivicu na srpski n a r o d za sve o n o to su u prolosti uradili njegovi vlastodrci i monarhija. Z a e t i r i g o d i n e N O R - a n a r o d i J u g o s l a v i j e i z g u b i l i s u 1 7 0 0 000 l j u di. Po iznijetim p o d a c i m a o g u b i c i m a 18 s a v e z n i k i h z e m a l j a , i z u z i m a j u i SSSR i' Poljsku,1 u izvjetaju M e u s a v e z n i k e reparacione konferencije, o d r a n e u n o v e m b r u i d e c e m b r u 1 9 4 5 . u P a r i z u , j u g o s l a v e n s k i g u b i c i iznose 3 4 % od ukupnih gubitaka 18 drava. D r u g i svjetski rat je najsuroviji, n a j k r v a v i j i i najstraniji rat u historiji l j u d s k o g r o d a . M i l i j u n i ljudi nestali su u v i h o r u ratnih o k r a j a , uniteni u k o n c l o g o r i m a i p l i n s k i m k o m o r a m a i u m r l i od g l a d i i i s c r p l j e n o s t i . ' S a m o u r a t u u J u g o s l a v i j i p o g i n u l o je 305 000 a r a n j e n o 4 2 5 000 b o raca. T a b r o j k a u k u p n i h naih gubitaka predstavlja 2 4 % o d gubitaka 1 8 saveznikih zemalja zajedno.8
1 SSSR je u II svjetskom ratu izgubio 20 milijuna ljudi, a Poljska 4 milijuna i 300 hiljada. U odnosu na broj stanovnika, najvee gubitke u II svjetskom ratu imala je Poljska, SSSR, pa Jugoslavija. * Sovjetska armija imala je 13 milijuna poginulih i ranjenih boraca. Od toga broja 9 milijuna je poginulo. Istoni front je angairao 8o/o kopnene vojske Njemake

ubojstva Stjepana Radia k a o graannacionalnog pokreta

skuptini

najistaknutijeg voe

O k o i 6 0 0 000 J u g o s l a v e n a b i l o j e z a r o b l j e n o , i n t e r n i r a n o , p r i s i l n o r a seljeno, na p r i n u d n o m r a d u i prinudno mobilizirano od o k u p a t o r a i kvislinga. Prema tome, broj poginulih, ranjenih, trajno i djelomino onespos o b l j e n i h J u g o s l a v e n a u I I s v j e t s k o m r a t u i z n o s i o j e b l i z u etiri m i l i j u n a ljudi. S p a l j e n o je, p o r u e n o i d j e l o m i n o o t e e n o 5 0 4 1 6 0 s t a m b e n i h z g r a d a . Bez krova je ostalo 2 5 % s t a n o v n i t v a ili b l i z u 4 m i l i j u n a l j u d i . P o l j o privreda je izgubila vie od 6 0 % stonog fonda. Saobraaj je na k r a j u rata bio skoro p o t p u n o dezorganiziran. T r i etvrtine m o s t o v a bilo je porueno. Unitene su bile g o t o v o sve eljeznike pruge, a vagoni opljakani (41 542 v a g o n a ) . Bila su unitena i o n e s p o s o b l j e n a 222 r u d n i k a . Popaljena je i o n e s p o s o b l j e n a veina k o l a i velik b r o j bolnica, kulturnih ustan o v a , uniteni i oteeni m n o g o b r o j n i s p o m e n i c i k u l t u r e itd. K a k o se iz o v e alosne statistike vidi, n a r o d i Jugoslavije dali su o g r o m ne rtve za s v o j u s l o b o d u i n o v i ivot. Te rtve nisu bile u z a l u d n e . R e v o lucija je porazila i zbrisala s historijske p o z o r n i c e sve o n e r e a k c i o n a r n e snage k o j e nisu bile s p o s o b n e da v o d e jugoslavenski dravni b r o d , koji je u p r v o j veoj buri b r z o p o t o n u o . V l a d a j u i krugovi bive Jugoslavije, z b o g svoje k u k a v i k e izdajnike politike, snose o d g o v o r n o s t pred historij o m ne s a m o za g u b l j e n j e nezavisnosti z e m l j e v e i za velike rtve i strad a n j a k o j e su nai n a r o d i podnijeli p o d f a i s t i k o m o k u p a c i j o m . Sluei v j e r n o o k u p a t o r u , b u r o a z i j a svih b o j a i nacija izgubila je u t o k u rata sav m o r a l n o - p o l i t i k i kapital i materijalno-klasne pozicije k o j e su joj o m o guavale dugogodinju vladavinu nad narodom. R e v o l u c i j a je rijeila o s n o v n a pitanja k o j a su historijski trenuci nam e t a l i j u g o s l a v e n s k o m d r u t v u . T o s u bili: u z i m a n j e v l a s t i i z r u k u b u r oazije i ruenje b u r o a s k o g poretka, rjeenje nacionalnog pitanja i ravnopravnost svih nacija na bazi federativnog ureenja, zatim pitanja samostalnog puta socijalistikog razvitka i nezavisnosti Jugoslavije. Jugoslavija je izila iz rata k a o snana i jedinstvena z a j e d n i c a n a r o d a , z e m l j a s velikim u g l e d o m u svijetu. Sve su to velike tekovine revolucije k o j e treba u n j e n o m kontinuitetu u n o v i m uvjetima usavravati i rjeavati ona drutvena pitanja k o ja neravnomjerni razvitak i odreena etapa razvoja nalae i doputa. R e v o l u c i o n a r n i p o k r e t nae zemlje u s v o j o j je prolosti p o k a z a o da je s p o s o b a n i u najteim u v j e t i m a postizavati velika dostignua, o u vati postignute t e k o v i n e i dalje ih razvijati.

i njenih saveznika. O dimenzijama II svjetskog rata najbolje govore podaci da su ratom bile obuhvaene 1 milijarde ljudi iz 61 drave, to je sainjavalo 9 6 % tada ukupnog stanovnitva svijeta. Poginulo je 55, a ranjeno 35 milijuna ljudi. Bilo je 45 milijuna uhapenih, deportiranih i raseljenih lica. Broj zatoenih u konclogorima iznosio je 26 milijuna ljudi.

PRILOG D O K U M E N T P R O N A E N U ARHIVU MINISTARSTVA VOJSKE I MORNARICE POD NASLOVOM:1

Izvadak iz jedne strogo povjerljive okrunice hrvatskog narodnog pokretaM

Hrvatski p o k r e t tei - k a e se u t o m izvatku pored ostaloga - i nastoji da iskoritavajui svaku situaciju postigne to vei uspjeh i ba zato je i sklopio sporazum k a o z g o d n o sredstvo i oruje borbe H r v a t s k o g seljakog n a r o d n o g pokreta. N e k a stoga bude s v a k o m jasno, da sporazumom Hrvats k o n a r o d n o v o d s t v o nije se o d r e k l o postojeih krajnjih ciljeva hrvatskog naroda. Prema pristaama treba to uvijek i posebno naglaavati. P o d tim pretp o s t a v k a m a ima se raditi i postupiti o v a k o : Sporazumom su postignuta d v a vana cilja pokreta: a) Slomljena je dravna cjelina. D r a v a je razdijeljena na d v a p o d r u j a . Bit e to zadatak hrvatskog n a r o d n o g vodstva da ovu razdiobu sve to vie i jae razvija. Z a t o u svima naim izjavama, g o v o r i m a i lancima, k a o i razgovorima neemo nikad upotrijebiti ime Jugoslavija, nego dravna zajednica. O v i m emo kazati i naglasiti da je drava sastavljena od vie dijelova. G o v o r i t emo i pisati 0 narodima dravne zajednice, ime h o e m o naglasiti da ima vie naroda, time naglaujemo posebnost hrvatskog naroda. b) Postignuto je da su beogradski faktori - mislimo na vlast kneza-namjesnika - odstupili od p o j m a n a r o d n o g jedinstva, to je vrlo v a n o , jer je time izgubljeno o p r a v d a n j e za postojanje drave. Sruen je tim sam temelj Jugoslavije, a to je najvanije. O n i su ve poeli da istiu p o s e b n o srpstvo, ime su n a m a olakali b o r b u protiv jugoslavenstva, k a o naeg najveeg neprijatelja. T r e bat e z b o g toga uvati se napadaja na srpstvo, d o k emo voditi nesmanjenu akciju protivu jugoslavenstva u naoj tampi, u izjavama itd. Istiemo uvijek hrvatski, slovenski i srpski narod. T i m e laskamo n a j v e o j slovenskoj stranci dra Koroeca i k a k l j a m o javno miljenje u Srbiji.

n.
Sporazumom smo postigli, da su nai poduzetnici k a o hrvatski ministri uli u centralnu vladu. T r e b a da se oni uvijek u tampi, u naim izjavama 1 u razgovorima nazivaju hrvatski ministri, jer se time istie njihov dravnopravni p o l o a j . Postigli smo time: a) Sudjelovanje u vladanju, dakle utjecaj u vladanju. - b) K o n t r o l u vladanja, tj. saznanje o o d l u k a m a vlasti. c) K o n t r o l u d o h o d a k a sa p r a v o m da iskoriujemo dravne d o h o t k e u ciljeve H r v a t s k o g n a r o d n o g pokreta.
1 Iz knjige dra Ferde Culinovia: Slom stare Jugoslavije, kolska knjiga, Zagreb, 1958. godina, str. 97-101. Fusnota F. Culinovia pod br. 93) istog djela str. 97: Nalazi se na istom mjestu pod oznakom 'Arhiva neprijateljskih jedinica' i gornjim naslovom (u tekstu) te podnaslovom 'upuen poslije sporazuma' od 28. VII 1939. (datum pogreno naveden umjesto 26. VIII 1939) te pod registr. brojem 53/8-I, K. 61; fotokopija kao gore.

Na taj nain b e o g r a d s k a centralna v l a d a j a k o je oslabila i bez obzira na u m a n j e n o p o d r u j e njezinog utjecaja posebnim p o l o a j e m Hrvatske. Sudjelovanjem hrvatskih ministara u t o j vladi inimo ih ovisnim o daljnjim ustupcima na tetu drave. K o d svake zgodne prilike hrvatski ministri zaprijetit e ostavk o m i time izvojtiti daljnje ustupke hrvatskoj osobnosti, jer je od njih ovisna, bez n j i h o v o g sudjelovanja nema vlade. T a j p o l o a j daje hrvatskim ministrima k l j u k o j i otvara sve i o m o g u u j e veliko iskoritavanje svih prigoda.

m. Kneza-namjesnika d r i m o u naoj vlasti. Pred njim s m o uvijek na o k o vjerni, ali oprezni, d o k u stvari on je igraka u naim rukama. L a s k a n j e m njegovim v i s o k i m kulturnim sposobnostima odlinog dravnika e v r o p s k o g k o v a , u m n o g i d a l e k o v i d n o g politiara, k o j i je uvidio o p r a v d a n o s t hrvatskih zahtjeva, mi emo uvijek moi da ga upotrijebimo za nae ciljeve. On zna da ga Srbi ne vole, za nas je to p o v o l j n o . Stoga naa tampa treba o n j e m u pisati najljepe, treba ga hvaliti i laskati m u , d o k o kralju neka se v r l o m a l o pie. U v i j e k isticati kneza-namjesnika, a kralja ostaviti u pozadini. Knez-namjesnik je neiskren i p o d m u k a o , ali vrlo pristupaan laskanju i sugeriranja da bi trebao da on ostane na v o d s t v u dravne zajednice. Isticati da ga H r v a t i p o t u j u i cijene. O n a d r u g a dva namjesnika nisu v a n a , n j i h o v a uloga p o t p u n o je podreena i mi se na njih ne smijemo osvrtati. A k o ih s p o m i n j e m o u naoj tampi, spomenut e m o ih suho i kratko. O n i su z a d o v o l j n i da u miru uivaju slasti i koristi v i s o k o g p o l o a j a . A l i i oni su pristupani sugeriranju da bi namjesnitvo trebalo ostati na vodstvu dravne zajednice i kanje. IV. N e k a se nai pristae ni m a l o ne smuuju i z j a v a m a k o j e e hrvatski ministri ili sam predsjednik davati u Beogradu. To je sve s a m o f o r m a l n o , bez znaenja, to je zavaravanje. A l i zato e svaka t a k v a izjava biti o v d j e korigirana slubenim i z j a v a m a ovlatenih predstavnika hrvatskog n a r o d n o g pokreta, k o j e e t o n o iskazivati stanovite h r v a t s k o g n a r o d n o g vodstva. Postojat e stoga opreka izmeu izjava ministra i predsjednika i izjava vodstva, ali to samo vanjski i samo d o k su oni u Beogradu. V. U naoj tampi, u naim izjavama i r a z g o v o r i m a treba i sada poslije Sporazuma nastaviti u d a r a n j e m protiv hegemonije, treba naglaavati zlodjelo diktatorskih reima, treba napadati sve one, koji ne shvaaju da je s v a k o j akciji i ideji n a r o d n o g i d r a v n o g jedinstva za uvijek odzvonilo. T r e b a traiti dalje izgraivanje autonomije i naglaavati nezadovoljstvo sa postignutim Sporazumom, treba se uvijek tuiti da se Sporazum ne izvruje i stavlja u djelo itd. Na taj nain hrvatski ministri i predsjednik m o i e se uvijek aliti i pokazivati pred centralnom v l a d o m i pred k n e z o m - n a m j e s n i k o m , traei nove ustupke i n o v a prava za H r v a t s k u , p o z i v a j u i se na potrebu da se n e z a d o v o l j s t v o n a r o d n o ukloni u interesu dravne j a j e d n i c e i z b o g izgraivanja boljih odnoaja H r v a t a i Srba.

VI.
T r e b a izbjegavati upotrebu rijei Banovina H r v a t s k a , a nasuprot treba se vie sluiti o z n a k o m Hrvatska, H r v a t s k a v l a d a itd. T r e b a uvijek pisati i govoriti 0 odnoajima H r v a t a , hrvatskog naroda i Hrvatske prema drugim d r a v a m a 1 narodima. T r e b a uvijek H r v a t s k u , hrvatski narod i H r v a t e isticati k a o f a k t o r meunarodne politike nezavisno od dravne zajednice. Uope, u vanjskim lancima i g o v o r i m a nee se spominjati dravna zajednica, a p o g o t o v o ne Jugoslavija.

VII. T r e b a dobiti svoju posebnost u sportu, treba dobiti ured za tampu, svoj radio, i u s v a k o j prigodi pred v a n j s k i m svijetom istupiti k a o predstavnik H r v a t ske ili hrvatskog naroda. I nai hrvatski ministri nastojat e da svoju posebnu pripadnost h r v a t s k o m narodu uvijek p r i k l a d n o ukljue u njihove slubene izjave. Tu e oni nastojati naglasiti i posebnost H r v a t s k e ili h r v a t s k o g naroda.

VIII. T r e b a sve ustanove, drutva, p o d u z e a , kulturne z a v o d e itd. oznaiti uvijek k a o hrvatske. Isticanje Hrvatske uvijek na s v a k o m mjestu i u svakoj prigodi. T r e b a izluiti strogo hrvatske knjievnike od srpskih, hrvatsku literaturu o srpske, hrvatsku povijest od srpske itd. U k r a t k o uvijek rastaviti i dijeliti. D o b r o e n a m doi i izvjesna nastojanja dijeljenja jezika. N e k a se i to p o k u a .

IX. Bit e z a d a t a k naih mjerodavnih f a k t o r a m a l o po m a l o uklanjati i ukloniti sve oznake d r a v n o g jedinstva. U Sporazumu nema s p o m e n a ni o hrvatskoj zastavi, ni o h r v a t s k o m grbu, ali ba zato je i m o g u put, da se to via facti uvede. K o d toga nas sredinja v l a d a ne e smetati, jer nas ne m o e omesti. Z a p r i jetit emo istupanjem iz vlade i g o t o v o je.

X. T r e b a sistematski ukloniti sve rijei, sve nazive i sve o z n a k e , do sada upotrebljavane po srpskom nainu. Za to treba uspostaviti i opet uvesti hrvatske nazive inovnika. Uputiti treba tampu da se kloni srpskih naziva uope. N a e novine trebaju donositi vijesti iz hrvatskih krajeva odjelito od vijesti iz ostalih dijelova dravne zajednice. Sve te vijesti treba pak unositi skupa s vijestima iz inostranstva. XI. T r a i t e m o m a l o po malo, putem naih p o u z d a n i k a iz hrvatskog n a r o d n o g pokreta, da u k l o n i m o razna inovnika mjesta isto k a o i mjesta privatnih p o d u zea, drutava i ustanova. Pri tome se posluiti uniavanjem predasnih o s o b a ,

n a p a d a j u i ih k a o izdajnike hrvatskog naroda i si. T r e b a dobiti u svoje ruke redarstvo; dodue je Sporazumom politiko redarstvo ostavljeno d r a v n o j zajednici, ali to ne smeta da se via facti dobije nadzor redarstva. D i r a n j e u orunitvo i v o j s k u je teko, jer su Srbi tu vrlo osjetljivi, p a k bi izazvalo reakciju. To treba na drugi nain p o t k o p a t i . N e k a se k o d t o g a upotrijebe p r o k u a n e metode iz austrougarskog vremena. Posebno treba p a n j u posvetiti da nai pristae k a o vojni lijenici z a u z m u vane p o l o a j e u v o j n i m ustanovama. Po njima e m o slabiti vojsku i ruiti disciplinu u njoj. S v a k a k o treba organizirati nau snagu. N j u treba dalje razvijati i jaati po selima i g r a d o v i m a . N j u emo predstavljati k a o p o m o n i c u k o d uvanja reda i mira. N a s t o j a t e m o da vlasti dobiju povjerenje u Zatitu. O n a e na taj nain doi do saznanja v o j n e organizacije. A l i nju treba b u d n o uvati od utjecaja srpske vojske. N j e z i n o organiziranje treba se ravnati po m e t o d a m a biveg hrvatskog d o m o b r a n s t v a , da b u d u isti nazivi, iste o z n a k e , iste zapovijedi itd. Posebno paziti p a k na d u h Zatite, k a o i isticati duh hrvatskog n a r o d n o g pokreta za posebne hrv. ciljeve.

XII. N a i pristae m o r a j u sada u vremenu svoje slube sudjelovati u raznim parad a m a dravne zajednice. N e k a to ne zavede nae pristae ni najmanje. O n i e k o d toga t a k o nastupiti, da bude irokim n a r o d n i m slojevima vidljivo, da oni to ine jer moraju, ali ne od svoje volje. K o d takvih sveanosti nastojat e se da se broj predstavnika svede na najmanje, a oni e se ograniiti na pasivnu prisutnost. T r e b a izbjegavati s v a k o manifestiranje i k o d toga ne e se izdavati ni proglasi, ni pozivi na sudjelovanje. T r e b a m a l o po m a l o uiniti da nestane proslave V i d o v d a n a , a proslavu k r a l j e v o g dana treba upriliiti k a o isto slubenu, bez sudjelovanja naroda, a t a k o isto i jo u jaoj mjeri treba suavati proslavu i. decembra. O r g a n i z a c i j a m a k a o npr. S o k o l u , k a d a prireuje svoje proslave, treba praviti smetnje, osobito ih treba zapreavati da svoje proslave vre javno.

XIII. T r e b a uvijek isticati da je stanje Sporazuma samo prvi stupanj, prvi za postignue daljnjih i viih ciljeva. Za to uvijek treba govoriti i spominjati slob o d n u i nezavisnu samostalnu H r v a t s k u itd. N e k a se uvijek govori o hrvatskim interesima, o hrvatskim narodnim pravima, hrvatskoj dunosti itd. Hrvatske narodne mase neka su budne uvijek. N j i m a treba uvijek spominjati hrvatsko nar. zastupstvo, hrv. nar. zastupnike, hrvatski Sabor itd.

XIV. Drei se gornjih uputa mi emo izrabiti s v a k u konjunkturu za nae ciljeve. M e u n a r o d n a situacija ide n a m a u korist. Rui se sistem Versaillesa, a Jugoslavija je umjetna tvorevina t o g sistema. N a e e v o d s t v o balansirati izmeu O s o vine i demokracije. I m a m o ljude za jedno i drugo. G l a v n o je da se rui Jugoslavija.

Kod toga nas u veliko pomae katolika crkva s jedne strane i meunarodni komunizam s druge strane. Treba svagdje uzdizati katolianstvo kao glavni branik Hrvatske. Na pravoslavnu kao na bizantinsku kulturu treba navaljivati i isticati da su specijalne odlike. XV. Ovih se uputa treba strogo pridravati i neka ih pozvani tumae na zgodan nain svojim pristaama. Treba ih drati kao strogo povjerljive i tajne. Za to odgovaraju vodje mjesnih organizacija. Upute pak detaljno dat e svima hrvatski zastupnici. Naprijed svi za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku dravu! Vjera u Boga i seljaka sloga.94

Fusnota F. Culinovia isto djelo pod br. 94 strana 102. Ovaj se ,izdavak' nalazi u arhivu beogradskog Vojnoistorijskog instituta JNA, a njegova fotokopija u Institutu za historiju drave i prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

POGOVOR AUTORA

Za razliku od ranije knjige Agonije i slom NDH, izale u izdanju Rada 1971. godine u Beogradu, ova knjiga koja izlazi u povodu 35. godinjice osloboenja Jugoslavije znatno je dopunjena, s dosta novih poglavlja, naslova i podnaslova. Osim toga mnoga ranija zadrana poglavlja takoer su znatno dopunjena i prestrukturirana. Po broju novih stranica i neto promijenjenoj koncepciji ovaj rad predstavlja zapravo novu knjigu poveanu za vie od 40 !o novih stranica, iako joj je kao baza posluila prethodna knjiga. Drugi dio knjige koji govori o zadnjoj fazi rata, a posebno o 7 dana rata poslije rata, predstavlja po svojem opsegu preko 60 lo rukopisa. Zbog toga sam odluio da knjizi dam novi naslov: Rat se zavrio 7 dana kasnije. Ovaj naslov adekvatnije odraava osnovni sadraj knjige i njezin najvei dio. Osim toga izlazak knjige pada u vrijeme 35. godinjice naeg osloboenja i tome je jubileju knjiga posveena. Poglavlje Razvitak ustakog pokreta, separatizam u slubi faistike ekspanzije proiren je s novih pet naslova. To su: Pokuaj atentata na kralja u Zagrebu, Ubojstvo kralja Aleksandra; oekivao se raspad Jugoslavije, Aktiviranje ustaa poslije atentata u Marseilleu, Pojaana ustaka aktivnost u zemlji, Ustaka i proustaka tampa. Proirena su ranija poglavlja Teroristiki logori u Italiji i Maarskoj i Istina o takozvanom velebitskom ustanku. U poglavlju Stvaranje NDH i borba partnera za dominaciju u njoj napisana su nova tri naslova: Maekova zatita uspostavlja ustaku vlast, Maek i ustae i Oruane snage NDH. Znatno su proireni naslovi: ienje terena i kaznene ekspedicije (s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu) i Konclogori smrti po ugledu na naciste. Novo poglavlje Vatikan i faizam. Prekrtavanje Srba sadri 16 novih poglavlja. Novo je i poglavlje Posljednje poprite II svjetskog rata u Evropi bilo je u Jugoslaviji, u Sloveniji, takoer s novim naslovima. Poglavlje Zloin bjei na zapad ima devet novih naslova. To su: Djelovanje IV operativne zone Slovenije od 1. do 9. maja, 14. slovenska divizija ula je u Koruku 6. maja, Djelovanje 6. i 11. slovenske brigade, Prvi kontakt s komandantom jugoistoka, S ustaama ilo je

teze, Borba slovenskih jedinica generalom Lhrom poslije 9. maja, 14. divizija u borbi za dravske prijelaze u unutranjosti Koruke, Osamdeset dva borca 17. istonobosanske divizije pala su u borbama s ustaama od 12. do 14. maja, 7. SS i 373. legionarska divizija zarobljene kod Zidanog Mosta. Poglavlje Zarobljavanje komandanta jugoistoka Alexandra von Lohra znatno je dopunjeno i inovirano, posebno s novim podnaslovom Pregovori s generalom Lhrom u Letuu i Topolici. Dopunjen je i naslov Na Batini i Szekesfehervdru rijeena je sudbina Budimpete. Nema sumnje da je jedan od glavnih nedostataka ranije knjige bio u tome to su u njoj bile nedovoljno obraene djelatnosti i aktivnosti slovenskih jedinica u posljednjoj fazi rata, posebno u trokutu Celje-DravogradCelovec. To se nije desilo uslijed pomanjkanja dobre volje ni umanjivanja znaenja tih djelovanja. Objektivne tekoe bile su u tome to slovenski drugovi, sudionici tih ratnih dogaaja, nisu do tada o tom razdoblju pisali, niti su imali sreene arhive i dokumentaciju. Sreeni materijali i odreeni znaajniji napisi o ratnim dogaajima na kraju rata pojavili su se tek 1971. godine, kada je ranija knjiga ve bila izala. Sada je u ovoj knjizi taj nedostatak uvelike otklonjen. Suradnja Tree jugoslavenske armije i ostalih dijelova drugih armija s IV operativnom zonom i ostalim jedinicama Slovenije na djelu je potvrdila nau iskuanu ratnu doktrinu kada u pozadini nastupajuih naih armija djeluju krupne partizanske jedinice (korpusi, divizije, brigade i odredi), a iza njih u dubini neprijateljskog rasporeda opet manji partizanski odredi i grupe, odnosno narouani narod. To je osnova nae doktrine openarodnog rata, koja ima za nas u dananje vrijeme veliko znaenje. U koritenju podataka o djelovanju slovenskih jedinica, uz odreenu grau, osobito mi je koristio opsean rukopis generala Petra Brajevia, ratnog naelnika taba IV operativne zone, objavljen u feljtonu koji je izlazio u mariborskom listu Veer 1971. godine. Korisno su mi posluile i njegove line sugestije. Prvi dio predstavlja vie publicistiko-historiografski informativni prilog objanjenju ustakog pokreta, klerikalizma, fenomena NDH, uloge reakcionarnog dijela HSS-a u njoj itd. Sve je to, po mojem dubokom uvjerenju, bilo potrebno radi lakeg razumijevanja sveukupnosti dogaaja. Iako to moe moda ii na utrb jedinstvenoj metodi i pristupu materiji, jer se po tome razlikuje prvi od drugog dijela knjige koja je vie memoarskog karaktera, knjiga ipak daje jednu sutinski jedinstvenu materiju, neophodno sabranu u jednoj knjizi koja olakava, posebno mlaim itaocima, da prime i shvate njima do tada mnoge nepoznate injenice, dogaaje i ocjene. Ona im na taj nain omoguuje da bolje shvate mnoge suvremene pojave prema kojima valja zauzeti stav. U drugom dijelu knjige vie memoarskog karaktera (iako je i u njemu zastupljeno dosta faktografije (detaljno se govori o definitivnom slomu i propasti NDH, njezine oruane

sile i zarobljavanju Pavelieve vojske i preostalih snaga okupatora i drugih satelita u maju 194s. godine). Od mnogobrojne literature kojom sam se sluio za pisanje preteno prvog historiografsko-informativnog dijela knjige istiem interesantnu i korisnu knjigu Mladena Colia Tzv. NDH-Nezavisna Drava Hrvatska 1941 u izdanju Delta-pressa 1973. godine u Beogradu, kao i magistralno djelo Viktora Novaka Magnum Crimen koje je izalo 1948. godine u Zagrebu. Kao to sam istakao, prilian broj stranica i poglavlja u knjizi posveen je ulozi Vlatka Maeka, HSS-a i klera u stvaranju i odravanju NDH i njihovoj mrnji i borbi protiv NOP-a. Kada je u pitanju posebice uloga Maeka i reakcionarnog dijela HSS-a u NDH, nisam mogao zaobii ni najnovije djelo Ljube Bobana Maek i politika HSS-a 1928/1941 u izdanju Libera (Zagreb, 1974). U dvije Bobanove knjige sabrana je velika i zanimljiva grada u kojoj su iznesene mnoge nove ocjene i pristupi. Meutim, u osnovnim ocjenama o ulozi Maeka i njegova vodstva prije i u toku II svjetskog rata sluio sam se u prvom redu ocjenama Tita, Bakaria, Kardelja i drugih, kao i spoznajama i konkretnim politikim akcijama voenim, u odnosu na Maeka i HSS, u toku NOR-a. Sigurno je da u ovom radu ne treba traiti suptilne i iznijansirane historiografske podatke i ocjene, posebno o nekim nedovoljno rasvijetljenim dogaajima, niti treba traiti polemiku sa svim ostalim ocjenama s kojima se autor ovih redova ne slae. To nije bila ideja i namjera autora u koncepciji knjige, iako se bilo teko odrvati a da se kritiki ne pristupi pojedinim ocjenama i tvrdnjama na koje sam nailazio. Jedno je sigurno: svaka ocjena pojedinih dogaaja i linosti, posebno iz nae bliske prolosti, ima svoj politiki pristup, i pojedini im autori prilaze sa stanovita svoje politike angairanosti i idejne orijentacije. Iako je direktna polemika izbjegnuta zbog karaktera knjige posveene i pripremljene u povodu sveanosti 30. godinjice naeg osloboenja, ne znai da na drugom mjestu i na odreenoj tribini pogodnoj za to nisam spreman objasniti svoje stavove i kritiki se osvrnuti na druge. U svakom sluaju, od kritikog stava i prilaza naoj prolosti, posebno neposrednoj prolosti koja je ostavila snaan peat na tokove naeg dananjeg ivota i razvitka i na naa shvaanja, kod veine ljudi to znatno utjee na njihovo pravilno politiko angairanje i pravilan odnos prema stvarnosti u kojoj ive. Ako je historija uiteljica ivota (a ako se pravilno tumai, ona to zaista i jest), bit u zadovoljan ako moja knjiga bude znaila odreen doprinos itaocima mlae generacije u njihovu angairanju u borbi protiv nacionalistikih i birokratsko-centralistikih pojava i tendencija, koje su nam u prolosti nanijele mnogobrojna zla a koje se i danas pojavljuju ne samo kao ostatak povampirene prolosti i zaostale svijesti nego trae hranu u odreenim slabostima, deformacijama i pojedinim neuspjesima u naem drutvenom ivotu.

S druge strane, ne moemo zanemariti da nas danas razni protivnici socijalistike Jugoslavije, kojima ne pogoduje i ne svida se na samoupravIjaki put izgradnje socijalizma, naa nezavisna nesvrstana pozicija i ostvareno bratstvo i jedinstvo naih naroda i narodnosti, koristei se odreenim tekoama razvoja, pokuavaju svojom propagandom sistematski negirati nau revolucionarnu prolost i uspjehe u NOR-u, negirati nae uspjehe i izgradnju nae zemlje. 1 ne samo to. Oni organiziraju subverzivnu djelatnost protiv nae zemlje, ubacuju teroriste, organiziraju atentate na nae predstavnike u inozemstvu i ak rue u pojedinim mjestima partizanske spomenike podignute palim borcima i rtvama faizma. Oni ele razbiti nae jedinstvo, oslabiti nas i na taj nain neto uiariti za sebe. U nekim zemljama ak 35 godina nakon pobjede nad mranim silama faizma jaaju i slobodno djeluju faistike i revanistike snage. Sve te dosadanje neprijateljske aktivnosti razbile su se o nae jedinstvo i snagu. Sve su to pojave koje su nastajale u prolosti u znatno veim razmjerima. Zelja mi je da mladi italac nae u mojoj knjizi bar djelimina objanjenja za sve te i sline pojave i da ga nitko zbog nepoznavanja odreenih injenica ne moe obmanuti. To su bili motivi u pisanju ove knjige, i ako ona bar djelimino postigne tu svoju svrhu, namjena joj je ispunjena. U posljednjim bojevima za nae osloboenje, u tih sedam prekobrojnih dana rata, sudjelovalo je vie od etrnaest divizija Tree, Druge i Prve jugoslavenske armije, kao i jedinica IV operativne zone Slovenije i njoj pridodatih jedinica. Naravno, teite se borbe u toku izvoenja operacija pomicalo, kako na cijelom frontu, tako i u okviru jedne armije, zatim divizije i manjih jedinica. Na historiarima i vojnim strunjacima kao i drugim uesnicima ovih dogoaja, ostaje da dalje razmatraju ne samo momente i uvjete stvaranja NDH, agonije i sloma njene oruane sile i druge dogaaje nego da analiziraju i sve druge vojne i politike aspekte zavrnih operacija, pojedinih bojeva i borbi svake jedinice posebno. Takve precizne historijske ocjene i vojno-strune zakljuke ne treba u ovoj knjizi niti traiti. Ukoliko ih na pojedinim mjestima ima, one nisu bile predominantne u namjeri pisca pri odreivanju cilja i karaktera knjige. Za svaku i najmanju tvrdnju ne treba traiti potvrdu u citiranju pojedinih dokumenata i stavova historiara. Publicistu je doputeno da sam odredi stupanj koritenja izvora i koje e tvrdnje i dokumente uzeti u razmatranje. Za sve vanije tvrdnje i ocjene maksimalno sam obiljeavao izabrane izvore, kako u fusnotama, tako i na kraju knjige u pregledu koritene literature. Ukoliko moja knjiga kao publicistiko-memoarsko djelo bude jedan skroman prilog prouavanju historije, utoliko e zadovoljstvo pisca biti vee. NDH je u prvom redu sruio NOP Hrvatske i njegova oslobodilaka armija, koja je u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije i njihovim borcima svrstanim u armije, korpuse i divizije zadala neprijatelju konaan udarac na sjeverozapadu nae zemlje. Evocirajui te dramatine majske

dogaaje iz 1945. godine, onako kako su u datom trenutku doivljeni i vieni s poloaja politkomesara ji. vojvoanske divizije, pisac je ovim redom, svjestan svih moguih manjkavosti, elio koliko je to bilo u njegovoj moi da sva ta zbivanja priblii u prvom redu mladim itaocima i osvijetli, makar fragmentarno i djelimino, blistavu pobjedu nae armije, kraj faistike okupacije i zavretak oruane pobjede nae revolucije te da, pouen iskustvom prolosti, istakne potrebu neprekidne borbe protiv mranih snaga koje i danas pokuavaju toak historije upraviti unatrag. Autor

LITERATURA

Bakari Vladimir: Razvoj narodnooslobodilake borbe u Hrvatskoj, stvaranje i razvoj JNA, Beograd, 195z. Baien Sime: Paveli, Zgb. 1952. Basta Milan - Kliani Vjekoslav: Italija, Beograd, i960. Bilandi Duan: Od ustanka do pobede, Beograd, 1961. Bogdanov Vaso: Historija politikih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb, 1958. Broz Josip Tito: Borbe za osloboenje Jugoslavije 1941-1945, Beograd, 1949. Broz Josip Tito: Vojna dela, IIII deo, Beograd, 1961. Broz Josip Tito: Stvaranje i razvoj jugoslovenske armije, Beograd, 1949. Buti Jeli-Sikreta: Prilozi prouavanju djelatnosti ustaa do 1941 - Zagreb Brajevi Petar: Feljton u listu Veer - Maribor, jul-avgust 1970. i Politika Ekspres, april-maj - Beograd, 1975. Crljen Danijel: Blajburg, Hrvatska Revija, br. 2-4, Buenos Aires, 1966. Culinovi Ferdo: Seljake bune u Hrvatskoj, Zagreb, 1951. Culinovi Ferdo: Jugoslavija meu dva rata, I i II dio, Zagreb, 1961. Culinovi Ferdo: Slom stare Jugoslavije, Zagreb, 1958. Dedijer Vladimir: Josip Broz Tito, Beograd, 1953. Dnevnik grofa Cana, Zagreb, 1948. Enciklopedija Jugoslavije, I - V , Zagreb, 1955-1962. Enciklopedija vojna, I-IV, Beograd, 1958-1961. Horvat Rudolf: Hrvatska na muilitu, Zagreb, 1942. Hrvatska lijeva intelegencija - grupa autora, Knjiga I, Zagreb Kardelj Edvard: Put nove Jugoslavije 1941-1945, Beograd, 1949. Kardelj Edvard: Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja, Beograd, 1954. Krizman Bogdan: Svjedoanstvo o drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1952. Kvaternik Eugen: Ustaka emigracija u Italiji i 10. IV., 1941. - Hrvatska revija, Buenos Aires, 1952. Lika u N O B 1941, Beograd, 1963. Marjanovi Jovan i Pero Moraa: Na oslobodilaki rat i narodna revolucija 1941-1945, Beograd, 1958. Marjanovi Milan: Londonski ugovor 1915. - Prilog povijesti borbe za Jadran 1914-1917, Zagreb, i960. Mihovilovi Ive: Tajni dokumenti o odnosu Vatikana i ustake N D H , Zagreb, 1953. Moraa Pero: Prelomne godine NOB-e, N O P krajem 1941. i poetkom 1942, Beograd, 1957Milatovi Mile: Sluaj Andrije Hebranga, Beograd, 1952. Mari Milan: Tajna ubistva kralja Aleksandra: Veernje novosti, Beograd, mart - 1972. Milanovi Nikola: Od Marseljskog atentata do trojnog pakta - Zagreb, 1963. Nikoli Nikola: Jasenovaki logor, Zagreb, 1948. Naa obramba: asopis br. 6 - Ljubljana, 1970. god. Odi Slavko: Neostvareni planovi, Zagreb, 1961. god.

Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, I, i II, Beograd, 1957-1958. Oljaa Mladen: Kozara - Beograd, 1967. Peren Mirko: Ustaki logori, Zagreb, 1966. Peti kongres KPJ, Beograd, 1948. Plena Duan: Meunarodni odnosi Jugoslavije u toku II svetskog rata, Beograd, 1962. Pregled istorije SKJ, Beograd, 1963. Popovi Jovica: Sedam zapovednika zloina, Vjesnik, Zagreb, decembar - januar, 1975-1976. Pribievi Svetozar: Diktatura kralja Aleksandra - Beograd, 1946. Rauning Herman: Moji poverljivi razgovori sa Hitlerom, Zagreb, 1945. Ratni zloinac Draa Mihailovi pred sudom, Beograd, 1946. (stenografske beleke) Ribar Ivan: Politiki zapisi, I-IV, Beograd, 1948-1952. Rajkovi Mato: 510 dana N D H , Vjesnik, Zagreb, januar - mart, 1975. Savi Sreta: Borbe u Sremu 1941-1944, Novi Sad, 1967. Strugar Vlado: Rat i revolucija naroda Jugoslavije 1941-1945, Beograd, 1962. upilo Franjo: Politika u Hrvatskoj, Zagreb, 1953. Sepi Dragovan: Oktobarska revolucija i jugoslovensko pitanje u Austro-Ugarskoj 1917-1918, Istorijski zbornik, Zagreb, 1958-1959. Schmidt-Richberg-Erich: Zavrne borbe na Balkanu, Heidelberg, 1955. Tajna pisma Hitler-Musolini 1941-1943, Zagreb, 1953. Tuman Franjo: Rat protiv rata, Zagreb, 1957. Tuman Franjo: Stvaranje socijalistike Jugoslavije, Zagreb, 1960. Tuman Franjo: Okupacije i revolucija, Zagreb, 1963. Vojnovi Aleksa: Neobjavljen rukopis - Zloin bei na zapadna vrata. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944-1945, Beograd, 1957. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, I-IX, Beograd, 1952-1961. Zloini okupatora u Vojvodini 1941-1944, knjiga I i IV, Novi Sad 1946. Zene Hrvatske N O B - Zagreb, 1955. Drugi razni dokumenti kao to su: ratni dnevnik 51. vojvoanske divizije III jugosl. armije, napisi o 14. slovenakoj diviziji, pojedini listovi iz perioda N D H i poslijeratni listovi Borba, Politika, Vjesnik, i dr., Arhiv Zemaljske komisije za ispitivanje ratnih zloinaca i dr.

SADRAJ

PREDGOVORI Prvi dio 9 11 21 22 25 28 29 35 42 46 50 52 57 61 63 66 69 76 76 79 81 86 91 96 101 114 122 124 127 135 138 142 146 147 150 152 161 162 166 170

GENEZA, RAZVOJ I SLOM USTAKOG POKRETA R a z v i t a k u s t a k o g p o k r e t a , s e p a r a t i z a m u slubi f a i s t i k e e k s p a n z i j e Simbioza frankovakog i ustakog pokreta Separatizam osnova ustatva Terorizam glavna metoda akcije Teroristiki logori u Italiji i M a a r s k o j P o k u a j a t e n t a t a na k r a l j a u Z a g r e b u Istina o tzv. v e l e b i t s k o m u s t a n k u Ubojstvo kralja Aleksandra; oekivao s e raspad Jugoslavije . . . . Aktiviranje ustaa poslije atentata u Marseilleu Pojaana ustaka aktivnost u zemlji Ustaka i proustaka tampa Revizionistiki stav Italije i N j e m a k e p r e m a Jugoslaviji i osciliranje tih o d n o s a M a e k o v a i n i c i j a t i v a n a o t c e p l j e n j u H r v a t s k e 1938W39 . . . . . I t a l i j a je p l a n i r a l a n a p a d na J u g o s l a v i j u s e p t e m b r a 1940. g o d i n e Potpisivanje trojnog pakta 27. m a r t p r v o v e l i k o i z n e n a e n j e i p r v i u d a r a c f a i s t i k i m agresorima u Evropi S l o m stare Jugoslavije Stvaranje NDH i borba partnera u n j o j Ustaka koncepcija nove drave Prodaja Dalmacije i Primorja; sastanak MussoliniPaveli . . . Proglaenje NDH Karlovaka uvertira . Rimski ugovori o prodaji najistijih hrvatskih krajeva Maekova zatita uspostavlja ustaku vlast Maek i ustae Oruane snage N D H Dravno-pravni poredak u NDH. Sistem masovnog terora i zloina ienje terena i kaznene ekspedicije Konclogori smrti po ugledu na naciste S u d s k i s i s t e m u slubi zloina Vatikan i faizam; prekrtavanje Srba Katoliki kler u slubi N D H Uee nieg klera u teroru . Pokolj u glinskoj crkvi Klerofaizam u ideolokoj ofanzivi Kri i kama B o g i Poglavnik Bog n e b i b i o B o g o m k a d n e b i H r v a t i m a d a o N D H Divljanje crnih mantija u Hercegovini P r o z e l i t s k a a k t i v n o s t b o j i h pastira i t e r o r u D a l m a c i j i . . . . Pokrtavanje f o r m a o k u p l j a n j a naroda za m a s o v n u likvidaciju i slanje u konclogore

Zloini iskoriteni k a o s r e d s t v o i p r i t i s a k z a p o k r t a v a n j e . . . . Da se ne z a b r a n e j o n e k a i m e n a Katolika organizacija i odgoj omladine Svijetli primjeri dranja sveenika Drugi dio

171 176 178 188

RAT POSLIJE RATA Slom n j e m a k o g obrambenog sistema na Balkanu Revolucija i kontrarevolucija Objektivni i subjektivni uvjeti dizanja ustanka njegovog pretvaranja u revolucije i konanu pobjedu Drugo zasjedanje AVNOJ-a Borba protiv unutranje kontrarevolucije N D H j e d n a od n a j s l a b i j i h t o a k a o k u p a t o r s k o - k v i s l i n k o g s i s t e m a F o r m i r a n j e s t r a t e g i j s k o g f r o n t a . B i t k a za o s l o b o e n j e z e m l j e . . . Plan k o n a n o g o s l o b o e n j a J u g o s l a v i j e T k o s u V o j v o a n i , uesnici u d r a m a t i n i m m a j s k i m d o g a a j i m a 1945. g o d i n e Teror i zvjerstva hortijevske soldateske u Vojvodini D o l a z a k m e u Vo j v o d a n e Na B a t i n i i S z e k e s f e h e r v r u r i j e e n a je s u d b i n a B u d i m p e t e . . . P o s l j e d n j e p o p r i t e d r u g o g s v j e t s k o g r a t a u E v r o p i b i l o je u Jugoslaviji, u S l o v e n i j i S l o v e n i j a u NOB-u IV o p e r a t i v n a z o n a S l o v e n i j e i z n a e n j e n j e n o g t e r i t o r i j a u z a v r n i m operacijama Razmjetaj neprijatelja u tajerskoj A g o n i j a N D H i p o v l a e n j e iz Z a g r e b a I g r a na k a r t u s u k o b a I s t o k a i Z a p a d a Memorandum Pavelieve vlade zapadnim saveznicima K a o v e i n a tirana P a v e l i j e b i o o b i n a k u k a v i c a Panika u ustakim redovima P l j a k a z l a t a iz h r v a t s k e d r a v n e b a n k e Paveli o s t a v l j a s v o j u v o j s k u na c j e d i l u . Ustaka z v j e r s t v a u selima o k o Zagreba . D r a n j e b u g a r s k e a r m i j e i z a z v a l o je t e k o e u o d n o s i m a U e e B u g a r a u z a v r n i m b o r b a m a ; dravska e p o p e j a . . . , . Bugari vode kod Dravograda separatne pregovore s ustaama . . . Sukob s bugarskim generalom Jesu li B u g a r i davali u s t a a m a s a v j e t e o p r o b o j u ? Zloin b j e i na Z a p a d 400 000 n e p r i j a t e l j s k i h v o j n i k a b j e i u A u s t r i j u Djelovanje I V operativne zone Slovenije o d 1 . d o 9 . m a j a . . . . 14. s l o v e n s k a d i v i z i j a u l a je u K o r u k u 6. m a j a D j e l o v a n j e 6. i 11. s l o v e n s k e N O U b r i g a d e . S u s r e t s L h r o v i m osiguranjem A k c i j e 5 s l o v e n s k i h p a r t i z a n s k i h o d r e d a (do 9. m a j a ) D o g a a j i do 9. m a j a u r a j o n u C e l j e o t a n j Prvi k o n t a k t s k o m a n d a n t o m jugoistoka g e n e r a l o m L h r o m . . S u s t a a m a je ilo tee B o r b e s l o v e n s k i h j e d i n i c a p o s l i j e 9. m a j a Ulaz u A u s t r i j u b i o je z a t v o r e n Ulazak u Maribor. Z a p o s j e d a n j e Dravograda Obavjetenje u posljednji as Zloin b j e i na z a p a d n u s t r a n u Za o s l o b o e n j e K o r u k e ginuli su s l o v e n s k i p a r t i z a n i i p o s l i j e 9. m a j a 14. d i v i z i j a u b o r b i za d r a v s k e p r i j e l a z e u u n u t r a n j o s t i K o r u k e . 82 b o r c a 17. i s t o n o b o s a n s k e d i v i z i j e p a l a su u b o r b a m a s u s t a a m a od 12. do 14. m a j a 1945 7. SS i 373. d i v i z i j a z a r o b l j e n e k o d Z i d a n o g M o s t a Oajniki pokuaj prodora. Bitka za mostove, pojava parlamentaraca 195 195 197 208 210 214 226 229 234 235 237 245 253 253 255 257 259 259 262 265 266 269 270 275 278 282 286 288 293 300 300 302 302 305 306 308 311 315 316 318 318 320 325 327 330 331 332 333

Ustaki p u k o v n i k p r e p o z n a t Djelomian proboj neprijatelja prema Pliberku Posljednje divljanje ustaa Crna legija na elu p r o b o j a g e n e r a l B o b a n p r e u z i m a i n i c i j a t i v u Tri v o j s k e Polazak u nepoznato B i t k a za v r i j e m e Dileme Razgovor s engleskim generalom Zavrni pregovori U s t a e trae m i l o s t S u s r e t sa s l a v o n s k i m p r o l e t e r i m a t a n c e r dolazi na s e p a r a t n e p r e g o v o r e T o k p r e g o v o r a i p r e d a j e iz z a p i s a u s t a k o g p u k o v n i k a K a p i t u l a c i j a P a v e l i e v e v o j s k e ; u s t a k i g e n e r a l sluio etiri g o s p o d a r a V r a i j a divizija i n o v e dileme; z a r o b l j e n i k a k o l o n a p r e l a g r a n i c u G e n r a l S e r v a t z y : Izgubili s m o rat o d b o l j e g p r o t i v n i k a . . . . Zarobljavanje crngorskih etnika ena e t n i k i e m i s a r R a z g o v o r s l a n o m N a c i o n a l n o g k o m i t e t a Drae M i h a j l o v i a . . . Rascjep u etnikim redovima Dolazak crnogorskih etnika u Bosnu metamorfoza Pavla uriia Misija amerikog pukovnika Sukob ukiDraa. Memorandum crnogorskih etnika Drai Mihajloviu e t n i k i g l a v a r i h v a t a j u .veze s P a v e l i e m Sporazum uriiDrljevi T k o je S e k u l a D r l j e v i ? Pokuaj samostalnog proboja Predaja uriievog zamjenika. Govor pomonika politkomesara etnicima Izgledali su j a d n o Razgovor u dipu Zarobljavanje komandanta jugoistoka generala Aleksandra von Lohra L o h r trai k o n t a k t e s a E n g l e z i m a p r e k o D r a e M i h a j l o v i a . . . . Pregovori s generalom Lhrom u Letui i Topolici L h r o v b i j e g iz p r v o g z a r o b l j e n i t v a Definitivno u naim r u k a m a M r a n a k o l o n a p o r a e n i h zloin u slubi f a i z m a Jedno r a z m i l j a n j e Zloin i kazna I jo samo neto PRILOG POGOVOR AUTORA LITERATURA

336 339 341 342 347 348 351 353 354 360 362 363 364 366 369 370 373 381 382 383 385 386 387 388 390 391 392 394 395 398 399 401 402 403 409 412 418 419 427 429 438 443 449

Milan Basta RAT JE ZAVREN 7 DANA K A S N I J E

Izdava:
SPEKTAR ZAGREB FORUM NOVI SAD JEDINSTVO PRITINA PRVA KNJIEVNA KOMUNA MOSTAR CENTAR ZA INFORMACIJE ZAGREB-OPATIJA PARTIZANSKA KNJIGA LJUBLJANA

Za izdavaa
Drago Zduni

Oprema
Boris Dogo Tisak: K o e v s k i tisk, K o e v j e , 1980