Friedrich Nietzsche

Schopenhauer kao odgajatelj

1. Onaj putnik koji je vidio mnogo zemalja i naroda i vie kontinenata te bio upitan na koju je zna ajku ljudi posvuda nailazio, rekao je: imaju sklonost lijenosti. Nekima #e se initi da je trebao re#i to nije i prihvatljivije: svi su oni straljivi. Skrivaju se iza obi aja i mnijenja. Zapravo, svaki ovjek veoma dobro zna da je na svijetu samo jednom, kao unicum, i da nikakav, ma kako neobi an slu aj ne#e aroliku svakovrsnost tako udesno po drugi put spojiti u jedinstvo kakvo je on. On to zna, no skriva kao ne istu savjest zato? Iz straha od susjeda koji ite konvenciju i sam se njome zastire. No, to to pojedinca prisiljava da se boji susjeda, da misli i djeluje poput krda i da ne bude zadovoljan samim sobom? Moda je to stidljivost, kod ponekih i rijetkih. Kod goleme je ve#ine to lagoda, tromost, ukratko: ona sklonost lijenosti, o kojoj je zborio putnik. Putnik ima pravo: ljudi su jo lijeniji nego to su straljivi i ponajvie se boje upravo tegoba koje bi im nametnule bezuvjetna estitost i otvorenost. Samo umjetnici mrze to nehajno preputanje posu%enim manirima i prisvojenim mnijenjima, te raskrivaju tajnu, sva iju lou savjest, stav da je svaki ovjek neponovljivo udo, odvauju se pokazati nam ovjeka kakav je, sve do svakog pokreta svojih mii#a, kakav je sam, tovie pokazati to da je u toj strogoj dosljednosti svoje ne-ponovljivosti lijep i vrijedan razmatranja, nov i nevjerojatan kao svako djelo naravi, te nipoto dosadan. Kad veliki mislilac prezire ljude, prezire njihovu lijenost. Jer oni se zbog nje pojavljuju kao tvorni ka roba, kao ravnoduni, nedostojni opho%enja i pouke.

&ovjek koji ne eli pripadati masi treba samo prestati biti lagodan spram sebe. Neka slijedi svoju savjest, koja mu dovikuje: Budi svoj! Nisi sve ono to sad ini, misli, prieljkuje. Svaka mlada dua uje taj dovik danju i no#u te pri tom uzdrhti, jer sluti svoju sveudilj odre%enu mjeru sre#e kad misli na svoje zbiljsko oslobo%enje. A ne moe joj se nikako pomo#i da do%e do te sre#e sve dok je u lancima mnijenja i straha. Kako pak zdvojan i besmislen moe postati ivot bez tog oslobo%enja! Nema u naravi praznijeg i ogavnijeg stvora od ovjeka koji je utekao svojem geniju i sad kilji desno i lijevo, unatrag i na sve strane. Takva ovjeka naposljetku uop#e vie ne bi trebalo napadati, jer je sav ljuska bez kotice, natrulo, naslikano, napuhano ruho, nakin%urena sablast, koja ne moe uliti ak ni strah, a nekmoli su#ut. I kae li se s pravom za lijen inu da ubija vrijeme, tad se za ono razdoblje koje svoj spas vidi u javnim mnijenjima, to jest u privatnim lijenostima, ozbiljno valja zabrinuti da takvo neko vrijeme jednom doista bude ubijeno: ho#u re#i da bude izbrisano iz povijesti istinskog oslobo%enja ivota. Kako velika mora biti odvratnost potonjih narataja to se bave ostavtinom razdoblja u kojem nisu vladali ivi ljudi nego javno mniju#i navodni ljudi, zbog ega bi moda na vijek za neko daleko potomstvo mogao biti najmra nije i najnepoznatije, najneljudskije poglavlje povijesti. Hodam novini ulicama naih gradova i mislim kako kroz jedno stolje#e ne#e vie ostati nita od svih tih jezivih ku#a, to ih je za sebe izgradio narataj javno mniju#ih, te kako #e tad zacijelo biti mrtva i mnijenja tih ku#egraditelja. Kako li u usporedbi s tim moraju puni nade biti svi oni koji se ne #ute gra%anima toga vremena; jer kad bi to bili, posluili bi za ubijanje svojeg vremena i za propadanje zajedno s njim do im oni naprotiv to vrijeme ele pokrenuti na ivot, da bi u tom ivotu i sami dalje ivjeli. No caki kad nam budu#nost ne bi dopustila da se i emu nadamo na udesni opstanak upravo u ovomu sad najsnanije nas bodri na ivljenje prema vlastitoj mjeri i zakonu: ta neobjanjivost toga da ivimo upravo danas premda smo imali beskona no vrijeme za to da nastanemo, toga da nemamo nita doli pedalj dugo danas i da u njemu trebamo pokazati zato i emu smo upravo sad nastali. Pred samima sobom trebamo biti odgovorni za svoj opstanak. Stoga i elimo biti zbiljski kormilari tog opstanka i ne elimo dopustiti da naa egzistencija nalikuje na nepromiljenu slu ajnost. Moramo je smiono i opasno prihvatiti, tim vie to #emo je, kako u najgorem tako i u najboljem slu aju, vazda izgubiti. Zato biti svezan za taj grumen zemlje, za to zanimanje, zato oslukivati to kae susjed? Toliko je malogra%anskog obvezivati se pogledima koji ve# nekoliko stotina milja dalje vie nikoga ne obvezuju. Istok i Zapad su potezi kredom koje nam netko slika pred o ima da bi se sprdao s naom straljivo#u. U init #u pokuaj dolaska do slobode, kae sebi mlada dua. I da je sada u tomu sprije i to to se dva naroda slu ajno mrze i ratuju, ili to se izme%u dva kontinenta prostire more, ili to se u njezinoj okolici u i religija koja prije nekoliko tisu#a godina nije ni postojala? Sve to nisi ti sama-, kae ona sebi. Nitko ti ne moe izgraditi most preko kojega mora prije#i rijeku ivota, nitko osim tebe same. Dodue ima bezbroj staza i mostova, bezbroj polubogova koji te ele prenijeti preko rijeke; no samo po cijenu tebe same; sebe bi dala u zalog i izgubila. U svijetu postoji jedan jedini put kojim ne moe i#i nitko osim tebe. Kamo vodi? Ne pitaj. Po%i njime! Tko je bio onaj koji je izrekao re enicu: &ovjek se nikada ne uzdigne vie nego onda kad ne zna kamo ga jo moe odvesti njegov put? No kako iznova na#i sebe? Kako ovjek moe sebe upoznati? &ovjek je stvar mra na i zastrla i ako zec ima sedam koa, ovjek moe odrati sa sebe sedam puta sedamdeset pa ipak ne#e mo#i reci: Evo to si zbilja ti, to vie nije ljutura. Uz to mu an je i teak posao kopati tako po sebi samomu te najkra#im putem silom si#i u okno svojega bi#a. Pritom se ovjek lako moe ozlijediti toliko da ga nijedan lije nik ne bi mogao izlije iti. A povrh toga, emu bi to i bilo potrebno kad ionako sve svjedo i o naem bi u: naa prijateljstva i neprijateljstva, na pogled i stisak ruku, nae sje#anje i ono to zaboravljamo, nae knjige i potezi naega pera? A

da bi se ispitalo ono najvanije, postoji sljede#e sredstvo. Neka se mlada dua osvrne na ivot s pitanjem: to si dosad istinski voljela, to je privla ilo tvoju duu, to je gospodarilo njome i ujedno je inilo sretnom? Postavi pred sebe niz tih cijenjenih predmeta i moda #e ti oni svojom biti i svojini posljedicama dati zakon, temeljni zakon tvojega navlastitog sebstva. Usporedi te predmete, vidi kako jedan drugog dopunjuje, proiruje, nadmauje, preobraava, kako sa injavaju ljestvice kojima si se dosad penjao prema sebi samom; jer tvoje istinsko bi#e ne po iva duboko skriveno u tebi, nego neizmjerno visoko nad tobom, ili barem nad onim to obi no dri svojim ja. Tvoji #e ti pravi odgajatelji i u itelji odati ono to je istinski prasmisao i osnovna tvar tvojega bi#a, neto to se apsolutno ne moe odgojiti i nau iti, no to je u svakom slu aju teko pristupa no, svezano, zako eno: tvoji odgajatelji ne mogu biti drugo do tvoji osloboditelji. A to je tajna svakog obrazovanja: ono ne daje umjetne udove, votane noseve, o i s nao alima, naprotiv, ono to je kadro dati te darove samo je karikatura odgoja. Nego je ono osloba%anje, uklanjanje svakog korova, otpada, gamadi to ho#e napasti njene klice biljaka, izlijevanje svjetlosti i topline, ljupki rumor no#ne kie, ono je nasljedovanje i oboavanje prirode kad je nastrojena maj inski i milodarno, ono je dovrenje prirode kad doska e njezinim svirepim i nemilosrdnim napadajima i preokre#e ih u neto dobro, kad koprenom prekriva o itovanja njezine ma#ehinske nastrojenosti i njezine alosne nerazumnosti. Naravski, ima i drugih sredstava za na#i sebe, za do#i do sebe iz omame u kojoj obi no lebdimo kao u kakvu tmurnom oblaku, no ne znam boljeg sredstva negoli spomenuti se svojih odgajatelja i u itelja, l tako se danas elim spomenuti jednog u itelja i odgajatelja kojim se trebam ponositi, Arthura Scbopenhauera da bih se kasnije spomenuo i drugih. 2. Ho#u li opisati kakav je doga%aj za mene postao onaj prvi pogled koji sam bacio na Schopenhauerove spise, tad se mogu malo zadrati na predodbi koja mi se u mladosti javljala tako esto i uporno kao jedva koja druga. Kad sam ranije do mile volje pretjeravao u eljama, pomiljao sam na to da mi usud oduzme onu uasnu muku i obvezu da sama sebe odgajam, i to time to bih u pravo vrijeme za odgajatelja naao jednog filozofe, jednog istinskog filozofa kojemu bi se ovjek bez daljnjeg predomiljanja mogao pokoriti jer bi mu vjerovao vie nego samomu sebi. Tad sam se naravski pitao kakva bi bila na ela po kojima bi me on odgajao i razmiljao sam to bi rekao o dvije maksime odgoja koje su u nae vrijeme uobi ajene. Prva zahtijeva da odgajatelj brzo prepozna navlastitu snagu svojih gojenaca i da potom upravo tamo usmjeri sve snage i svaki sun ev zrak, kako bi toj jednoj kreposti pomogao prispjeli do prave zrelosti i plodnosti. Druga maksima naprotiv ho#e da odgajatelj uzme u obzir sve ve# postoje#e snage, da ih njeguje i dovede u harmoni an me%usobni odnos. No treba li stoga onoga tko ima presudnu sklonost zlatarstvu prisiljavati na bavljenje glazbom? Treba li dati zapravo ocu Benvenuta Cellinija, koji je svojeg sina svagda iznova prisiljavao na umilnu hornu, dakle na ono to je sin nazvao prokletom sviralom? To se ne#e nazivati ispravnim kod tako snanih nadarenosti koje se jasno iskazuju, te bi tako moda onu maksimu harmoni nog odgoja trebalo primjenjiva-ti samo kod slabijih naravi, u kojima se dodue nahodi itavo gnijezdo potreba i nagnu#a, no koje, uzete u cjelini i pojedina no, ne zna e mnogo. No gdje #emo uop#e na#i harmoni nu cjelinu i polifonijski akord u jednoj naravi, gdje #emo se harmoniji diviti vie nego upravo kod takvih ljudi kakav je bio Cellini, u kojima sve spoznaja, udnja, ljubav, mrnja tei jednom sreditu, jednoj korjenitoj snazi, i gdje se upravo zahvaljuju#i prisilnoj i vladaju#oj nadmo#i tog ivog sredita obrazuje harmonijski sustav pokreta tamo i amo, gore i dolje? l tako moda te dvije maksime uop#e i nisu opreke? Moda jedna kae samo to da ovjek treba imati sredite, a druga da treba imati i periferiju? Onaj filozof-odgajatelj o kojemu sam sanjao ne samo sto bi zacijelo znao otkriti tu sredinju snagu, nego bi tako%er znao sprije iti njezino razorno djelovanje na druge snage. tovie, bila

hi zada#a njegova odgoja, kako mi se inilo, preodgojiti cijelog ovjeka u jedan ivo pokretani sun ev i planetarni sustav te spoznati zakon njegove vie mehanike. No taj mi je filozof manjkao te sam pokuao ovo i ono. Otkrio sam koliko smo mi moderni ljudi ubogi spram Grka i Rimljana, pa makar samo glede ozbiljnog i strogog shva#anja zada#e odgoja. S takvom potrebom u srcu ovjek moe pro#i cijelom Njema kom, napose svim sveu ilitima, a ne#e na#i ono to ite. Tu pa e i mnogo manje i jednostavnije elje ostaju neispunjene. Tko bi se od Nijemaca primjerice elio ozbiljno obrazovati za govornika, ili tko bi kanio i#i u kolu za pisce, ne bi nigdje naao u itelja i kolu. &ini se da se ovdje jo nije ni pomiljalo na to da su govornitvo i pisanje umije#a koja se ne mogu ste#i bez najskrbnijeg upu#ivanja i najnapornijih godina u enja. A nita jasnije i sramotnije ne pokazuje naduto uvstvo ugodnosti suvremenika od napola krte, a napola nemisaone oskudnosti njihovih zahtjeva upu#enih odgajateljima i u iteljima. to sve tu, ak i u najugla%enijih i najinformiranijih ljudi, ne zadovoljava pori imenom ku#nog u itelja, kakve se sve svatarnice smetenih glava i zastarjelih ustanova esto ne ozna uje gimnazijom i ne dri dobrom, to nas sve ne zadovoljava kao najvii obrazovni zavod, kao sveu ilite, kakve vode, kakve institucije, usporedi li ih se s teinom zada#e da se ovjeka odgoji za to tla bude ovjekom! &ak i na in na koji njema ki u enjaci prilaze svojoj znanosti, na in kojemu se ljudi jako dive, pokazuje ponajprije da oni pritom vie misle na znanost nego na ljudskost, da poput neke izgubljene ete bivaju nau eni rtvovati se da bi ponovno nove narataje privukli na to rtvovanje. Bavljenje znano#u, ne vodi li ga i ne ograni uje nikakva via maksima odgoja, nego se samo sve vie razlijeva, prema na elu to vie, to bolje, za u enjake je zacijelo isto toliko tetno kao i ekonomska postavka laisser faire za #udore%e itavih naroda. Tko jo zna za to da je odgoj u enjaka, ija ljudskost ne smije biti preputena rtvovana ili sasuena, krajnje teak problem a ipak se ta teko#a moe uo iti obrati U se pozornost na brojne primjerke koji su nepromiljenim i preranim odavanjem znanosti bili iskrivljeni i obiljeeni grbom. No postoji jo vanije svjedo anstvo o odsu#u svakog vieg odgoja, vanije i opasnije, a ponajprije mnogo op#enitije. Ako je odmah jasno zato sad govornik ili pisac ne moe biti odgojen jer upravo za njih nema odgajatelja ako je skoro isto toliko jasno zato sad u enjak mora biti razmaen i luckast jer ga treba odgajati znanost, dakle jedna neljudska apstrakcija tad ga naposljetku upitajmo: gdje su zapravo za sve nas, u enjake i neu enjake, otmjene i obi ne, nai #udoredni uzori i znamenite osobnosti medu naim suvremenicima, vidno utjelovljenje svakog stvarala kog morala u ovom vremenu? Gdje je zapravo nestalo svako razmiljanje o #udorednim pitanjima, kojima se ipak u svim vremenima bavila svaka plemenitija drutvenost? Nema vie znamenitih osobnosti i takovrsnih razmiljanja. Zapravo se troi naslije%eni kapital #udore%a koji su nagomilali nai preci i koji mi ne znamo uve#ati, nego samo rasipati. O tim se stvarima u naem drutvu uop#e ne govori, ili se govori s naturalisti kom neto no#u i neuko#u koje moraju izazvati odvratnost. Tako je i dolo do toga da se nae kole i u itelji jednostavno ne osvr#u na #udoredni odgoj, ili se pak zadovoljavaj u formalnostima, a krepost je rije kod koje u itelji i u enici ne mogu vie nita zamisliti, staromodna rije kojoj se smiju i loe je ako se ne bi smijali, jer bi tad bili licemjerni. Teko je i zamreno objanjenje te mlitavosti i niskog vodostaja svih #udorednih snaga. Pa ipak, netko tko uzme u obzir utjecaj pobjedni kog kr#anstva na #udore%e naega starog svijeta ne#e mo#i previdjeti ni povratni u inak pobije%ena kr#anstva, dakle njegovu sve vjerojatniju sudbinu u naem vremenu. Visinom svojega ideala kr#anstvo je toliko nadmailo anti ke #udoredne sustave i prirodnost to u svima njima ravnomjerno vlada da su ljudi spram te prirodnosti postali be#utni i gadljivi. A potom, kad su dodue jo prepoznavali ono bolje i vie, ali za njih vie nisu bili kadri, nisu se vie, ma koliko to htjeli, mogli vratiti dobrom i visokom, naime, toj anti koj kreposti. U toj razapetosti izme%u kr#anskog i anti kog, izme%u preplaenog ili lanog kr#anskog #udore%a i isto tako plaljivog i zbunjenog antikiziranja

ivi moderni ovjek, a pritom se loe osje#a. Naslije%eni strah od prirodnog i iznova obnovljena dra tog prirodnog, udnja da se bilo gdje ima uporite, nemo# njegove spoznaje koja se tetura izme%u dobrog i boljegsve to u modernoj dui stvara nespokoj, zbunjenost koja je osu%uje na jalovost i neveselost. Nikada #udoredni odgajatelji nisu bili potrebniji i nikada nije bilo manje vjerojatno da #e se na#i. U vremenima kad su lije nici najpotrebitiji, prilikom velikih epidemija, oni su ujedno i najugroeniji. Jer gdje su lije nici modernog ovje anstva koji sami toliko stameno i zdravo stoje na svojim nogama da bi i drugoga mogli pridravati i voditi? Na najboljim osobnostima naeg vremena po iva stanovita tmurnost i turobnost, vje ita zasi#enost borbom izme%u pretvaranja i iskrenosti to se odvija u njihovim prsima, nemir u povjerenju u sebe same ime postaju sasvim nesposobni biti miljokazima i istodobno odgajateljima drugih. Dakle zbilja se to zove pretjerivati u eljama kad sam zamiljao da bih nekog pravog filozofe naao kao odgajatelja koji bi ovjeka uzdigao iznad nedovoljnosti, ukoliko ona lei u vremenu, i iznova ga nau io biti jednostavnim i estitim, u miljenju i ivotu, dakle nau io ga hiti vremenu neprimjeren u najdubljem smislu rije i. Jer ljudi su sada postali toliko zamreni i komplicirani da moraju postati ne estiti ele li uop#e govoriti, izricati tvrdnje i prema njima djelovati. S takvim neda#ama, potrebama i eljama upoznah Schopenhauera. Pripadam onim Schopenhauerovim itaocima koji pro itavi prvu njegovu stranicu pouzdano znaju da #e pro itati i sasluati svaku rije koju je uop#e prozborio. Moje je povjerenje u njega nastalo smjesta, a i sad je jo isto kao i prije dvadeset godina. Razumio sam ga kao da je pisao za mene, da se izrazim razumljivo, no neskromno i ludo. Otud dolazi i to da u njega nikad nisam naao paradoks, iako tu i lamo poneku malu zabludu. Jer to su paradoksi drugo doli tvrdnje koje ne ulijevaju povjerenje, jer ih je sam autor izrekao bez pravoga povjerenja, jer je u njima elio zablistati, zavesti i uop#e zasjeniti? Schopenhauer nikad ne eli zasjenjivati. Jer on pie za sebe, a nitko ne eli rado biti prevaren, ponajmanje filozof koji sebi ak postavlja kao zakon to da ne vara nikoga, ak ni sebe sama. &ak ni dopadljivom drutvenom prijevarom, koju sobom donosi svaki razgovor i koju pisti oponaaju gotovo nesvjesno, a jo manje svjesnijom prijevarom s govornice i umjetnim sredstvima retorike. Schopenhauer pak govori sa samim sobom. Ili, ako ve# bezuvjetno ho#emo zamisliti nekog sluatelja, tad zamislimo sina kojeg pou ava otac. To je estito, krepko, dobroduno izricanje, pred sluateljem koji slua s ljubavlju. Takvi nam pisci manjkaju. Snano uvstvo govornikova zadovoljstva obuzima nas kod prvog tona njegova glasa; sli no kao kaci ulazimo u visoku umu, duboko diemo i odjednom se opet dobro osje#amo. Tu je svagda isti okrepljuju#i zrak, tako osje#amo. Tu je stanovita nedostina prostodunost i naravnost kakvu imaju ljudi koji su kod ku#e u sebi samima te su gospodari u jednoj veoma bogatoj ku#i, nasuprot piscima koji se najvie dive sebi samima ako su jednom bili duhoviti i ije izlaganje zahvaljuju#i tomu dobi neto uzrujano i protuprirodno. Kad Schopenhauer govori, to nas isto tako ne podsje#a na u enjaka koji po naravi ima krute i nevjeste udove i uska prsa, pa se zbog toga pokazuje uko en, smeten ili nadut, do im nas na drugoj strani Schopenhauerova osorna i pomalo medvje%a dua u i ne samo liiti se gipkosti i dvorske ljupkosti dobrih francuskih pisaca, nego je ak i prezreti te nitko u njega ne#e otkriti oponaano, u neku ruku posrebreno prividno francustvo, na koje su njema ki pisci toliko ponosni. Tu i tamo Schopenhauerov me izri aj malo podsje#a na Goethea, ali me ina e uop#e ne podsje#a na njema ke uzore. Jer ono dubokoumno zna on kazati jednostavno, ono potresno bez retorike, a ono strogo znanstveno bez pedanterije. A od kojega je Nijemca to mogao nau iti? Slobodan je i od Lessingova domiljatog, odve# uzbudljivog i re eno s doputenjem prili no nenjema koga manira, to je velika zasluga, budu#i da je Lessing glede proznog prikazivanja najzavodljiviji autor me%u Nijemcima. I smjesta #u re#i najvie to mogu re#i o njegovu

na inu prikazivanja, primijenit #u na nj njegov stav da filozof mora biti veoma estit da se ne bi sluio nikakvim poetskim ili retori kim pomo#nim sredstvima. Da je estitost neto, daje ak i krepost, to dakako u doba javnih mnijenja spada u zabranjena privatna mnijenja. I stoga Schopenhauera ne#u hvaliti, nego samo okarakterizirati, ponovim li da je on estit, tako%er kao pisac. A pisaca je tako malo da hi zapravo trebalo biti sumnji av spram svih ljudi koji piu. Znam samo jo jednoga pisca kojega glede estitosti izjedna ujem sa Schopenhauerom, &ak ga stavljani i vie. To je Montaigne. Time da je takav ovjek pisao uistinu je uve#ano zadovoljstvo ivljenja na ovoj Zemlji. Otkako sam se upoznao s tom najslobodnijom i najsnanijom duom, barem se ja osje#am tako da moram re#i ono to on kae o Plutarhu: Samo to sam na nj bacio pogled narasla mi je noga ili krilo. S njime bi se to dalo izdrati kad bi bila postavljena zada#a da se udoma#imo na zemlji. Osim estitosti Schopenhauer s Montaigneom ima zajedni ku i drugu zna ajku, naime zbiljsku, razvedruju#u vedrinu. Aliis laetus, sibi sapiens* Postoje naime dvije veoma razli ite vrste vedrine. Istinski mislilac razvedrava i krijepi svagda, bilo da izraava svoju ozbiljnost ili svoju alu, svoj ljudski uvid ili svoj boanski obzir; bez mrzovoljnih kretnji, drhtavih ruku, nesigurnih o iju, nego siguran i jednostavan, s hrabro#u i jako#u, moda poneto viteki i tvrd, no u svakom slu aju kao pobjednik. I upravo je to ono to najdublje i najpotpunije razvedrava, pobjedni kog boga vidjeti pored svih onih nemani koje je svladao. Naprotiv, vedrina kakvu zatje emo u osrednjih pisaca i nakrivo nasa%enih mislilaca ponekog od nas pri itanju rastuuje, kao to sam to primjerice osjetio kod vedrine Davida Straussa. * Za druge vesto, za sebe mudar.- Nap. prev.

&ovjek se redovito stidi to ima takve vedre suvremenike, jer oni kod potomstva sramote ovo vrijeme i nas ljude u njemu. Takvi vedritelji uop#e ne vide patnje i nemani za koje tvrde da ih kao mislioci vide i da se protiv njih bore, a njihova vedrina izaziva neraspoloenje stoga to vara. Jer ona eli navesti na vjerovanje da je tu izvojte-na pobjeda. U osnovi naime vedrina postoji samo tamo gdje postoji pobjeda, a to vrijedi kako za djela istinskih mislilaca tako i za svaku umjetninu. Ma i bio sadraj uasan i ozbiljan, kakav upravo i jest problem opstanka, djelo #e djelovati teko i mu no samo ako su polumislilac i poluumjetnik nad njim rairili maglutinu svoje nedovoljnosti. Do im &ovjeku ne moe pripasti nita veselije i bolje nego biti blizu jednog od onih pobjednika koji, jer su mislili o najdubljem, moraju voljeti upravo najivotnije i koji se kao mudraci na posljetku priklanjaju lijepom. Oni zbilja zbore, ne zamuckuju i ne oponaaju druge naklapaju#i, Zbilja se kre#u i ive, a ne s neugodnom maskom na licu, kao to ina e ljudi imaju navadu ivjeti, zbog ega se u njihovoj blizini doista osje#amo ljudski i prirodno, pa bismo mogli poput Goethea uzviknuli: Kako je je ivo bi#e divna i prekrasna stvar! Kako primjerena svojem stanju, kako istinita, kako bi#evna! Ne opisujem nita drugo doli onaj prvi, tako re#i fiziologijski dojam to ga je na mene ostavio Schopenhauer, ono arolijsko izlijevanje najunutarnije snage jednoga prirodnog raslinja na drugo, koje nastaje pri prvom i najnjenijem dodiru. I razloim li taj dojam a posterori, nalazim da je on mjeavina triju elementa, dojma njegove estitosti, njegove vedrine i njegove postojanosti. &estit je jer govori i pie o sebi samom i za sebe sama, vedar jer je miljenjem pobijedio ono najtee, a postojan jer takav mora biti. Kao plamen kad je vrijeme tiho njegova snaga raste pravo i lako, nesmetano, bez podrhtavanja i nemira. Svoj put nalazi u svakom slu aju, a da ak i ne primje#ujemo da ga je traio, ve# kao da ga prisiljava zakon tee, tako nepokolebljivo i hitro, tako neminovno, A tko je ikada osjetio to zna i da se u naem suvremenom, jare#e-jelenjem ovje anstvu otkrije cjelovito, skladno, za svoje udice svezano i pokretno, prostoduno i nesputano prirodno bi#e, taj #e razumjeti moju sre#u i moje udivljenje kad sam naao Schopenhauera: slutio sam da sam u njemu naao odgajatelja filozofa kojeg

sam tako dugo traio. Dodue samo kao knjigu. A to je bio velik manjak. Utoliko sam se vie upirao gledati kroz knjigu i zamiljati ivot ovjeka iju sam veliki oporuku mogao pro itati i koji je obe#ao da #e svojim nasljednicima u initi samo takve koji su htjeli i mogli biti vie no samo njegovi itaoci: naime njegovi sinovi i gojenci. 3. Neki filozof za mene vrijedi upravo onoliko koliko je u stanju dati primjer. Nema dvojbe da on primjerom moe privu#i itave narode; to dokazuje indijska povijest koja je gotovo povijest indijske filozofije. No primjer se mora dati o itim ivotom, a ne samo knjigama, dakle onako kako su u ili filozofi stare Gr ke, izraajem lica, dranjem, odje#om, jelom, #udore%em, vie nego govorom, ili ak pisanjem. Sto li nam sve u Njema koj ne manjka za tu hrabru o itost filozofijskog ivota! Tu se tek postupno osloba%aju cijela, dok su duhovi navodno odavno oslobo%eni. A ipak je samo opsjena da je duh slobodan i samostojan ako se ta ste ena neograni enost koja je u osnovi stvarala ko samoograni avanje svakim pogledom i korakom iznova ne dokazuje od jutra do mraka. Kant se vrsto drao sveu ilita, pokoravao se vladama, ostajao u pri inu religijske vjere, podnosio ivot medu kolegama i studentima: na taj je na in i prirodno to je njegov primjer stvorio ponajprije sveu iline profesore i profesorsku filozofiju, Schopenhauer se ne ustru ava pred u enim kastama, odvaja se, tei neovisnosti od drave i drutva to je njegov primjer, njegov uzor, po%emo li ovdje od onoga to je najizvanjskije. Me%u Nijemcima su me%utim jo nepoznati mnogi stupnjevi u osloba%anju filozofijskoga ivota, no ne#e uvijek mo#i takvima ostati. Nai umjetnici ive odvanije i estitije, a najsnaniji primjer to ga vidimo pred sobom, primjer Richarda Wagnera pokazuje kako se genij ne smije bojati stupiti najneprijateljskije protuslovije s postoje#im formama i poretcima eli li iznijeti na vidjelo dana vii poredak i istinu koja u njemu ivi. No istina o kojoj nai profesori toliko mnogo govore ini se doista najskromnijim bi#em, od kojeg ne treba strahovati da #e izazvati nered i izvanredno stanje: ugodan i blag stvor, koji sve postoje#e vlasti uvjerava da zbog nje nitko ne#e imati neprilika; ta ona je samo ista znanost. Dakle htio sam re#i da se filozofija u Njema koj sve vie i vie treba odu avati od toga da bude ista znanost, i da je upravo to primjer ovjeka Schopenhauera. No pravo je udo, i nita manje od toga, to to je on izrastao do tog ljudskog primjera; jer njega su izvana i iznutra tako re#i pritiskale najstranije opasnosti, koje bi svakoj slabanijeg stvora zgnje ile ili raznijele. Postojali su, kako mi se ini, veliki izgledi da #e ovjek Schopenhauer propasti, da bi kao ostatak ostavio iza sebe u najboljem slu aju istu znanost. No i to samo u najboljem slu aju; najvjerojatnije ne bi ostali ni ovjek ni znanost. Jedan noviji Englez ovako opisuje najop#enitiju opasnost po neobi ne ljude koji ive u drutvu vezanom u obi nost: Takvi udni zna ajevi bivaju isprava zgureni, pa melankoli ni, potom bolesni, a na posljetku umiru. Jedan Shelley ne bi mogao ivjeti u Engleskoj, a rasa Shellcva ni bi nemogu#a. Nai Holderlin i Kleist, a i tko sve jo ne, propali su zbog te svoje neobi nosti i nisu izdrali klimu takozvanog njema kog obrazovanja. Samo eljezne naravi kao to su Beethoven, Goethe, Schopenhauer i Wagner kadre su odoljeti. No i u njih se na mnogim crtama i borani pokazuje u inak najzamornije borbe i gr a: disanje im oteano, a ton odve# nasilan. Onaj spretni diplomat koji je Goethea povrno vidio i s njim razgovarao rekao je svojim prijateljima: Voila un homme, qui a eu de grands chagrins.'* to je Goethe ovako preveo: I ovo je jedan koji je imao muka. I dodaje: Ako se ni s crta naega lica ne moe izbrisati trag pretrpljene patnje, obavljene djelatnosti, tad nije nikakvo udo da sve to preostane od nas i naeg nastojanja nosi isti trag. A to je onaj Goethe na kojeg nai obrazovani filistri pokazuju kao najsretnijeg Nijemca da bi time dokazali stav da ipak mora biti mogu#e medu njima postati sretnim s primisli da nikome ne treba oprostiti osje#a li se medu njima nesretnim i samotnim. Stoga su ak s velikom okrutno#u iznijeli i prakti no protuma ili tvrdnju da u svakom osamljivanju uvijek po iva

neka potajna krivica. Pa je i ubogi Schopenhauer imao takvu jednu potajnu krivicu na srcu, naime to to je svoju filozofiju vie cijenio nego svoje suvremenike. A uz to je bio toliko nesretan da upravo od Goethea dozna da svoju filozofiju mora. kako bi spasio njezinu egzistenciju, po svaku cijenu braniti od neosvrtanja svojih suvremenika. Jer postoji svojevrsna inkvizitorska cenzura u kojoj su Nijemci, prema Goetheovu sudu, daleko doprli: to se zove nepovredivom utnjom. A njome je ve# bik) postignuto barem toliko da je najve#i dio prvog izdanja njegova glavnog djela morao biti pretvoren u makulaturu. Prijete#a opasnost da #e njegov veliki in naprosto zbog toga to se na njega nitko ne osvr#e ponovno postati neu injenim strahovito ga je uznemirila i onespokojila; nije se pojavio ni jedan jedini zna ajniji pristaa. Rastuuje nas kad ga vidimo kako traga za bilo kakvim tragovima svoje popularnosti, a njegov kona ni glasni i preglasni trijumf da ga sad zbilja &itaju (legor et le gar**) ima u sebi neto bolno dirljivo. Upravo sve te zna ajke, u kojima on ne daje zamijetiti dostojanstvo filozofa, * Evo ovjeka koji je imao velikih muka. Nap. prev ** itaju me i itat #e me Nap. prir.

pokazuju pa#enika koji strahuje za svoja najplemenitija dobra. Toliko ga je mu ila briga da #e izgubiti svoju malu imovinu i da moda vie ne#e mo#i zadrati svoj isti i uistinu anti ki odnos spram filozofije. Toliko je esto promaivao u svojem traganju za sasvim povjerljivim i supatni kim ljudima da bi se svagda iznova sjetna pogleda vra#ao svojemu vjernom psu. Bio je posvemanji osamljenik; nije ga tjeio ni jedan jedini prijatelj doista jednakih uvstava a izme%u jednog i nijednog, kao i uvijek izme%u ne ega i ni ega, lei beskona nost. Nitko tko ima prave prijatelje ne zna to je prava samotnost, pa ma i itav svijet oko sebe imao za svog protivnika. Ah, uo avam dakako da ne znate to je osamljenost. Gdje su postojala mo#na drutva, vlade, religije, javna mnijenja, ukratko gdje je ikada bilo tiranije mrzila je ona osamljenost filozofa. Jer filozofija prua ovjeku azil na koji nijedna tiranija ne moe prodrijeti, pilju due, labirint srca. A to #e razljutiti tirane. Tu se skrivaju osamljenici, ali tu vreba i najve#a opasnost po osamljenike. Ti ljudi koji su svoju slobodu sklonili u svoju duu moraju ivjeti i izvana, moraju se o itovati, dati se vidjeti. Ro%enjem, boravitem, odgojem, domovinom, slu ajem, nasrtljivo#u drugih oni se nalaze u bezbrojnim ljudskim svezama. Jednako se tako pretpostavlja da imaju bezbrojna mnijenja, naprosto stoga to su ta mnijenja vladaju#a. Svaki izraz lica koji nije negacija vrijedi kao suglasnost; svaki pokret rukom koji ne rui tuma i se kao odobravanje. Oni, ti osamljeni i slobodni u duhu znaju da po ne emu stalno izgledaju druk ije nego to misle. Ne ele#i nita drugo do istinu i estitost okrueni su mreom nesporazuma, a njihova silna udnja ne moe sprije iti da na njihovu djelovanju ipak ostane leati maglutina pogrenih mnijenja, prilagodbe, polovi nih pristanaka, obzirnog preu#ivanja, pogrenog tuma enja. To na njihovim elima skuplja oblak melankolije. Jer takve naravi mrze vie negoli smrt to da je obmanjivanje nuda, a takva ih trajna ogor enost time ini vulkanskima i prijete#ima. S vremena na vrijeme osve#uju se za svoje nasilno samoskrivanje, za svoju prinudnu povu#enost. Iz svoje pilje izlaze s uasnim grimasama; njihove rije i i djela tada su eksplozije, a mogu#e je i da propadnu zbog sebe samih. Tako opasno je ivio Schopenhauer. Upravo je takvim osamljenicima potrebna ljubav, potrebni su im drugovi pred kojima kao pred samima sobom smiju biti otvoreni i jednostavni, u prisutnosti kojih prestaje gr preu#ivanja i pretvaranja. Sklonite te drugove i stvorit #ete rastu#u opasnost. Heinrich von Kleist je propao zbog te nevoljenosti, a najjezovitije sredstvo protiv neobi nih ljudi je to da ih se toliko duboko potisne u sebe same da njihov ponovni izlazak svaki pu biva vulkanskim izljevom. Pa ipak svagda iznova postoji neki polubog koji

podnosi ivljenje, i to pobjedni ko ivljenje u tako uasnim uvjetima. A elite li uti njegove osamljeni ke pjesme, sluajte Beethovenovu glazbu. Bila je to prva opasnost u sjeni koje je rastao Schopenhauer: osamljenost. Druga se zove o ajanje nad istinom. Ta opasnost prati svakog mislioca koji polazi od Kamove filozofije, pretpostavi li se da je u patnjama i udnjama snaan i cjelovit ovjek, a ne samo klepetavi stroj za miljenje i ra unanje. No svi vrlo dobro znamo kako sramno stoji upravo s tom pretpostavkom: tovie, ini mi se da je Kant uop#e samo na vrlo mali broj ljudi imao iv i prevratni ki utjecaj. Dodue navodno je, kako se posvuda moe pro itati, djelo tog mirnog u enjaka izazvalo revoluciju na svim duhovnim podru jima. No u to ne mogu povjerovati. Jer ne vidim to jasno u onih ljudi koji bi prije svega sami morali biti revolucionirani, prije no to bi to mogla biti itava podru ja. &im bi me%utim Kant po eo imati neki iri utjecaj, zamijetili bismo taj utjecaj u obliku razjedaju#eg i razmrvljuju#eg skepticizma i relativizma, a samo bi u najdjelatnijih i najplemenitijih duhova, koji nikad nisu izdrati stanje dvojbe, na njezino mjesto stupila ona potresenost i zdvajanje nad svakom istinom kakvu je primjerice doivio Heinrich von Kleist pod dojmom Kamove filozofije. Na svoj dirljiv na in pie on jednom: Prije kratkog vremena upoznao sam Kantovu filozofiju i sad ti iz nje moram priop#iti jednu misao, budu#i da ne moram strahovati da #e tebe potresti tako duboko, tako bolno kao mene. Ne moemo odlu iti je li ono to nazivamo istinom doista istina ili nam se to samo tako ini. Ukoliko je ovo zadnje slu aj, tad istina koju ovdje sabiremo poslije smrti rie nije nita i uzaludno je svako nastojanje da se stekne neko vlasnitvo koje bi nas pratilo jo i u grob. Ne pogodi li otrica ove misli tvoje srce nemoj se smijati onomu tko se duboko u svojem najsvetijem unutarnjem kutku osje#a njome ranjen. Moj jedini, moj najvii cilj potonuo je i vie nemani nikakva cilja. Doista, kad #e ljudi opet osje#ati na taj kleistovsko-prirodni na in, kad #e ponovno nau iti smisao neke filozofije mjerit i svoj im najsvetijim unutarnjim kutkom? A ipak prije svega je to potrebno da bi se ocijenilo to nam nakon Kanta upravo Schopenhauer moe biti naime vo%a koji iz pilje skepti nog negodovanja ili kriti kog odricanja vodi prema visini tragi kog promatranja no#nog neba s njegovim zvije%em beskrajno prostrtim nad nama i koji je, kao prvi, sebe sama poveo tim putem. Njegova je veli ina u tomu to se suo io sa slikom ivota kao cjelinom, da bi je protuma io kao cjelinu; do im se i najotroumnije glave ne mogu osloboditi zablude da #e se tom tuma enju pribliiti ukoliko do tan ina istrae boje kojima je ta slika naslikana i materijal na kojem je naslikana; moda s tim rezultatom da je ona prili no zamreno ispredeno platno i s bojama na njemu, koje se kemijski ne mogu istraiti. Da bi se razumjela, slika mora se odgonetnuti slikar to je znao Schopenhauer. No cjelokupni ceh svih znanosti ide za tim da razumije to platno i te boje, a ne sliku. tovie moe se re#i da #e se samo onaj tko je pouzdano uvidio op#u sliku ivota i opstanka pojedinim znanostima sluiti bez vlastita ote#enja. Jer bez takve regulativne cjelovite slike one su niti koje se nigdje ne dovravaju te na ivot ine samo jo zamrenijim i zapletenijim. Kao to je re eno, Schopenhauer je velik po tomu to tu sliku slijedi kao to Hamlet slijedi duha, ne doputaju#i se od nje odvu#i kako to ine u enjaci, ili biti uhva#en u mreu pojmovne skolastike kao to je to sudbina neobuzdanih dijalekti ara. Prou avanje svih etvrt filozofa privla no je samo radi toga da bi se spoznalo to da oni u zgradi velikih filozofa odmah dospijevaju do onih mjesta gdje je doputeno u eno za i protiv, gdje su doputeni mudrovanje, dvojenje, protuslovi je nj e, i da time izmi u zahtjevu svake velike filozofije, koja kao cjelina kae uvijek samo jedno: ovo je slika svekolikog ivota i iz nje nau i smisao svojeg ivota. I obrnuto: itaj samo svoj ivot i iz njega shvati hijeroglife sveop#eg ivota. A tako bi uvijek trebalo najprije izlagati i Schopenhauerovu filozofiju, naime individualno, polaze#i od pojedinca jedino za sama sebe, da bi se stekao uvid u vlastitu ubogost i potrebu, u vlastitu ograni enost, da bi se upoznali lijekovi i utjehe, naime rtvovanje onog ja, pot injavanje najplemenitijim ciljevima, ponajprije pravednosti i milosr%u. On nas u#i praviti razliku izme%u zbiljskih i prividnih promicanja ljudske sre#e, u i nas kako ni boga#enje, ni

uglednost, ni u enost ne mogu pojedinca izvu#i iz njegove duboke mrzovolje nad nevrijedno#u njegova opstanka i kako tenja za tim dobrima dobiva smisao samo nekim visokim i prosvjetljuju#im cjelovitim ciljem, naime ciljem da se stekne mo# kako bi se njome potpomogla physis* i kako bi se donekle ispravile njezine ludosti i nespretnosti. Dodue, najprije barem za sebe sama; ali sobom naposljetku za sve. Svakako je to tenja koja vodi u duboku i istinsku rezignaciju. Jer to se jo uop#e i koliko se toga moe popraviti, na pojedincu i u zajednici! Primijenimo li upravo ove rije i na Schopenhauera, dodirnut #emo tre#u i najosobitiju opasnost u kojoj je ivio i koja je leala skrivena u cjelokupnom sklopu i kosturu njegova bi#a. Svaki ovjek ima naviku nalaziti u sebi ograni enost svoje nadarenosti i svojega #udorednog htijenja, ograni enost koja ga ispunjava enjom i melankolijom. I kao to iz osje#aja svoje grenosti ezne za svecem, tako kao intelektualno bi#e nosi u sebi duboku elju za genijem. Tu se nahodi korijen svake istinske kulture. A podrazumijevam li pod kulturom enju ljudi da se preporode kao sveci i geniji, znam da ovjek ne mora najprije biti budistom da bi taj mit razumio. Gdje nalazimo nadarenost bez te enje, u krugu u enjaka ili pak kod takozvanih obrazovanih ljudi, tu ona u nama izaziva odvratnost i ga%enje jer slutimo da takvi ljudi, sa svim svojim duhom, nastaju#u kulturu i stvaranje genija a to zna i cilj svake kulture ne potpomau nego spre avaju. To je stanje neke okorjelosti, u svojoj vrijednosti jednako onoj uobi ajenoj i prosje noj, hladnoj i na sebe samu ponosnoj kreposti, koja je od istinske svetosti i najudaljenija i izbjegava je, Schopenhauerova je pak narav sadravala udnu i krajnje opasnu dvostrukost. Malo je mislilaca u toj mjeri i s takvom neusporedivom izvjesno#u osje#alo da u njima ivi genij, a njegov mu je genij obe#ao ono najvie da ne#e biti brazde dublje od one to #e je njegov plug zaorati u tlo novijeg ovje anstva. *Priroda, narav. Nap. prir. Tako je znao da je jedna polovica njegova bi#a zasi#ena i ispunjena, bez udnje, svjesna svoje snage, tako je s veli inom i dostojanstvom svoj poziv nosio kao pobjedni ki dovritelj. U drugoj je polovici ivjela neukrotiva enja. Razumjet #emo je kad ujemo da se s bolnim pogledom okrenuo od slike velikog utemeljitelja trapisti koga reda Rancea, rekavi: To je stvar milosti. Jer genij dublje ezne za sveto#u, jer sa svojeg je motrilita gledao dalje i jasnije od nekog drugog ovjeka, dolje na pomirenje spoznaje i bitka, unutra u carstvo mira i zanijekane volje, prijeko na drugu obalu o kojoj kazuju Indijci. No upravo je tu udo: kako je neshvatljivo cijela i neslomljiva morala biti Schopenhauerova narav kad je ni ta enja nije mogla razoriti, a ni u initi okorjelom. Sto to zna i, razumjet #e svatko prema mjeri onoga to i koliko sam jest. A posve, u svoj teini toga, ne#e to razumjeti nitko od nas. to se vie razmilja a te tri opasnosti, to je udnije s kakvom se robusno#u Schopcnhauer od njih obranio i kako je zdrav, i to upravo on, iz te borbe iziao. Dodue s mnogo oiljaka i s raspoloenjem koje je moda pretjerano gorko, kadto i odve# ratoborno I nad najve#im se ovjekom uzdie njegov vlastiti ideal. Da Schopenhauer moe biti uzor, to vrijedi unato svim tim brazgotinama i mrljama. tovie moglo bi se re#i da nas upravo ono to je u njegovu bi#u bilo nesavreno i odve# ljudsko u najljudskijem smislu vodi u njegovu blizinu, jer ga vidimo kao pa#enika i supatnika, a ne samo u odbojnoj uzvienosti genija. Te tri opasnosti unutarnjeg ustrojstva koje su ugroavale Schopcnhauera ugroavaju i nas. Svatko nosi u sebi produktivnu jedinstvenost kao jezgru svojeg bi#a, a kad postane svjestan te jedinstvenosti, oko njega #e se pojaviti udan sjaj, sjaj onog neobi nog. Za ve#inu je to neto nepodnoljivo, zato to su lijeni, kao to je re eno, i zato to o toj jedinstvenosti visi niska neda#a i tereta. Nema dvojbe da za neobi nog ovjeka koji se otea tom niskom ivot gubi sve ono to se od njega u mladosti prieljkuje, naime vedrinu, sigurnost, lako#u, ast. Sudbina osamljenosti poklon je to mu ga blinji daruju. Pustinja i pilja odmah su tu, pa ivio on gdje mu drago. Sad neka se brine oko toga da se ne da podjarmiti, da ne postane utu en i melankoli an. I neka se stoga okrui slikama dobrih i hrabrih boraca, od kojih je jedan bio i

sam Schopenhauer. No nije sasvim rijetka ni druga opasnost koja je ugroavala Schopenhauera. Tu i tamo netko je po naravi nadaren pronicljivo#u, misli mu rado idu dijalekti kim dvokorakom. Kako je lako da, pusti li svojoj nadarenosti nesmotreno na volju, propadne kao ovjek i da gotovo jo ivi samo poput sablasti u istoj znanosti. Ili da, naviknut u stvarima traiti ono za i protiv, dospije u zabludu glede istine uop#e te tako mora ivjeti bez odvanosti i povjerenja, nije u#i, dvoje#i, nagrizaju#i, nezadovoljan, s polovi nom nadom, u o ekivanom razo aranju: ni pas ne bi htio tako dalje ivjeti! Tre#a je opasnost okorjelost u onomu #udorednom ili intelektualnom. &ovjek raskida vezu to ga je povezivala s njegovim idealom; na ovom ili onom podru ju prestaje biti plodan, razmnaati se, u smislu kulture postaje slabanim ili nekorisnim. Jedinstvenost njegova bi#a postala je nedjeljivim, nepriop#ivim atomom, postala je ohla%enim kamenjem. I tako se netko moe iskvariti tom jedinstveno#u upravo kao i strahom pred tom jedinstvenosti, sobom samim i naputanjem sebe sama, enjom i okorjelo#u. A ivot uop#e zna i biti u opasnosti. No osim tih opasnosti itava njegovog unutarnjeg ustrojstva, kojima bi Schopenhuer bio izloen i da je ivio u ovom ili onom stolje#u, ima i opasnosti koji su ga snale u njegovu vremenu. A to razlikovanje izme%u opasnosti proisteklih iz unutarnjega ustrojstva i opasnosti proisteklih iz vremena bitno je za poimanje onoga to je ti Schopenhauerovoj naravi uzorito i odgojno. Zamislimo filozofove oko kako po iva na opstanku; on ho#e iznova uspostavili njegovu vrijednost. Jer osebujni je posao svih velikih mislilaca bio taj da budu zakonodavci mjere, vrijednosti i teine stvari. Kako li mu mora smetati to je ovje anstvo, koje najprije vidi, upravo slabaan plod koji su razgrizli crvi! Koliko toga mora, da bi bio pravedan spram opstanka uop#e, pridodati bezvrijednosti sadanjeg vremena! Ako je bavljenje povije#u prolih ili tu%ih naroda dragocjeno, ono je to najvie za filozofa koji eli dati pravedan sud o sveukupnoj ljudskoj sudbini, dakle ne samo o prosje noj sudbini, nego prije svega o onoj najvioj koja moe zapasti pojedince ili itave narode. No sve sadanje je nametljivo, djeluje na oko i usmjerava ga ak i onda kad filozof to ne eli, te #e u cjelokupnom ra unu i nehotice biti procijenjeno odve# visoko. Stoga filozof mora dobro procijeniti svoje vrijeme i njegovu razliku spram drugog vremena i, prevladavaju#i za sebe sadanjost, mora je prevladati tako%er u svojoj slici to ju daje o ivotu, naime mora je u initi neprimjetnom i u neku ruku premazati bojom. To je teka, tovie jedva rjeiva zada#a. Sud starih gr kih filozofa o vrijednosti opstanka zna i mnogo vie od modernog suda jer oni su pred sobom i oko sebe imali sam ivot u raskonoj dovrenosti i jer se u njih mislio ev osje#aj nije kao u nas zaplitao u podvojenost elje za slobodom, ljepotom, veli inom ivota s jedne strane, a s druge nagona za istinom, koji pita samo koja je vrijednost opstanka uop#e? Za sva vremena ostaje vano znati ono to je Empedoklo izrekao o opstanku usred najsnanije i najobilnije ivotne radosti gr ke kulture. Njegov sud ima veliku teinu, napose stoga to mu ne protuslovi ni jedan opre an sud nekog drugog velikog filozofa iz istog tog velikog vremena. On samo govori najjasnije, ali u osnovi naime ako malo na#ulimo ui svi kau isto. Moderni #e mislilac, kao to je re eno, vazda patiti zbog kakve neispunjene elje: zahtijevat #e najprije da mu se tek pokae ivot, pravi, rumeni, zdravi ivot, da bi potom o njemu donio svoj pravorijek. U najmanju #e ruku za sebe sama drati prijeko potrebnim da bude ivim ovjekom prije nego povjeruje da moe biti pravedenim sucem. U tomu je razlog zalo upravo noviji filozofi spadaju u najmo#nije pospjeitelje ivota, volje za ivot, i zato iz svojega vlastitog malaksalog vremena eznu za kulturom, za preobraenom pbysis. No ta enja je i njihova opasnost. U njima se bore reformator ivota i filozof, to zna i sudac ivota. Kamo god se pobjeda nagnula, to je pobjeda koja #e u sebe uklju iti gubitak. Pa kako je Schopenhauer izbjegao toj opasnosti? Iako se svaki veliki ovjek najradije smatra ba pravim djetetom svojeg vremena te iako on u svakom slu aju snanije i uvstvenije od svih manjih ljudi pali zbog svih njegovih boletina, ipak je borba jednoga takvog velika naprotiv svojeg vremena tek prividno neka besmislena i

razorna borba protiv sebe sama. No upravo samo prividno. Jer on se u njoj bori protiv onoga sto ga prije i bili velik, a to za njega zna i samo jedno, naime biti slobodan i sasvim on sam. Iz toga slijedi da je njegovo neprijateljstvo u bici usmjereno upravo protiv onoga to dodue je u njemu, ali to zapravo nije on sam, naime protiv ne istog proimanja i stavljanja zajedno onoga to se ne moe mijeati i to je vje ito ne spojivo protiv pogrenog priljubljivanja onoga vremenu primjerenog s onim to mu je neprimjereno; tako da se naposljetku navodno dijete vremena pokazuje samo kao njegom posvojeno dijete. Tako se Schopenhauer ve# od svoje rane mladosti suprotstavljao toj krivoj, tatoj i nedostojnoj majci, vremenu, i time to gaje tako re#i istisnuo iz sebe, pro istio je i iscijelio svoje bi#e te je sebe sama iznova naao u zdravlju i isto#i koji mu pripadaju. Stoga Schopenhauerove spise valja rabiti kao zrcalo vremena, a zacijelo nije greka tog zrcala ako se u njemu sve to je vremenu primjereno pojavljuje samo kao nakazna boletina, kao mravost i bljedilo, kao uplje oko i omlitavljela grimasa, kao prepoznatljive patnje one posvojenosti. &enja za snanom naravi, za zdravim i jednostavnim ovje anstvom bita je u njega enja za samim sobom. I im je u sebi pobijedio vrijeme, morao je za u%enim okom u sebi ugledati genija. Tajna njegova bi#a bila mu je sad otkrivena, bila je onemogu#ena nakana one ma#ehe, vremena, da mu taj genij sakrije, carstvo preobraene physis bilo je otkriveno. Svaki put kad je svoj neustraivi pogled okrenuo pitanju: koja je vrijednost ivota uop#e?, nije vie morao presu%ivati jednom smetenom i izblijedjelom vremenu i njegovu pritvorno nejasnom ivotu. Dobro je znao da na ovoj zemlji treba otkriti i dosti#i neto vie i istije od takva, vremenu primjerena ivota i da gorku nepravdu ivotu nanosi svatko tko ga poznaje i tuje samo po tom runom liku. Ne, sad sam genij biva pozvan uti moe li moda on, najvii plod ivota, opravdati ivot uop#e. Veli anstveni stvarala ki ovjek treba odgovoriti na pitanje: Potvr%uje li ti u najve#oj dubini svojeg srca ovaj opstanak? Je li ti on dovoljan? eli li biti njegov zagovaratelj, njegov iskupitelj? Jer samo jedno jedino istinsko 'da' iz tvojih usta tek i tako teko optue ni ivot biti #e slobodan. to #e on odgovoriti? Empedoklov odgovor.

4. Ako ovaj zadnji mig u prvi mah i ostane neshva#en, meni je sada stalo do ne ega veoma razumljivog, naime objasniti kako svi mi pomo#u Schopenhuera sebe moemo odgajati protiv svojega vremena jer imamo prednost da to vrijeme zahvaljuju#i njemu zbilja poznajemo. Ako to naime jest prednost! U svakom slu aju, nekoliko stolje#a kasnije to nikako ne bi bilo mogu#e. Uveseljavam se predodbom tla #e se ljudi uskoro zasititi itanja, a uz to i pisaca, da #e u enjak jednog dana razmisliti, napraviti oporuku i narediti da mu le spale usred njegovih knjiga, posebice njegovih vlastitih spisa. I ako je to no da ume bivaju sve oskudnije, ne bi li ve# jednom bilo vrijeme da se prema bibliotekama postupi kao i prema drveni, slami i ipraju? Ta ve#ina je knjiga ro%ena iz glava punih dima i pare, pa bi tako trebalo da i opet postanu dimom i parom, A ako u sebi nisu imale vatre, upravo bi ih zato trebala vatra kazniti. Bilo bi dakle mogu#e da bi nekom kasnijem stolje#u moda upravo nae doba vrijedilo kao saeculum obscurum* jer bi se njegovim proizvodima pe#i loile najrevnije i najdue. Kako li smo prema tomu sretni to to vrijeme moemo upoznati. Naime, ako uop#e ima smisla baviti se svojim vremenom, tad je u svakom slu aju sre#a baviti se njime to temeljitije, tako da nam o njemu ne ostane nikakva dvojba. A upravo nam to prua Schopenhauer. * Mra no stolje#e. Nap. prir.

Naravski, sre#a bi bila sto puta ve#a kad bi iz ovoga istraivanja proisteklo da jo uop#e nije postojalo neto tako ponosito i puno nade kao ovo doba. No i u ovom trenutku ima naivnih ljudi u nekom kutku zemlje, recimo u Njema koj, koji su spremni u neto takvo vjerovati, tovie, koji sasvim ozbiljno govore o tomu da je od prije nekoliko godina svijet popravljen i da je injenicama opovrgnut onaj koji moda ima svojih tekih i mra nih dvojbi o opstanku. Jer prema njima stvari stoje ovako: zasnivanje novoga njema kog carstva odlu uju#i je i razoran udarac protiv svakog pesimisti nog filozofiranja o tomu nema cjenkanja. Onaj pak tko bi doista elio odgovoriti na pitanje to u naem vremenu treba zna iti filozof kao odgajatelj, taj mora odgovoriti na ono veoma proireno i napose na sveu ilitima veoma njegovano shva#anje, i to ovako: sramota je i poruga to takozvani misle#i i tovanja vrijedni ljudi mogu izricati i ponavljati tako ogavno ulagivanje koje se klanja kumirima vremena dokaz da se vie uop#e i ne naslu#uje koliko je ozbiljnost filozofije daleko od ozbiljnosti jedne novine. Takvi ljudi izgubili su i posljednji ostatak ne samo filozofijskog nego i religioznog uvjerenja, a umjesto svega toga nisu stekli primjerice optimizam, nego urnalizam, duh i neduh dana i dnevnih listova. aljiva je i lana svaka filozofija koja vjeruje da je nekim politi kim doga%ajem pomaknut ili ak rijeen problem opstanka. Stara je stvar da su, otkad je svijeta, ve# e#e zasnivane drave. Kako bi jedna politi ka obnova mogla biti dovoljna za to da ljude jednom zauvijek pretvori u zadovoljne stanovnike zemlje? No ako netko od srca vjeruje da je to mogu#e, neka se samo javi. Jer on doista zasluuje postati profesorom filozofije na nekom njema kom sveu ilitu, kao Harms u Berlinu, Jurgen Meyer u Bonnu i Carriere u Munchenu. No ovdje doivljavamo posljedice u enja o kojemu se u novije vrijeme govori na svakom koraku, da je naime drava najvii cilj ovje anstva i da za ovjeka nema viih dunosti do sluiti dravi, u emu ne prepoznajem pad u poganstvo nego u glupost. Moe biti da takav ovjek koji svoju najviu dunost vidi u sluenju dravi zbilja i ne zna ni za kakve vie dunosti; ali zato onkraj toga ipak jo ima ljudi i dunosti a jedna od tih dunosti, koja je harem za mene via od slube dravi, zahtijeva unitenje gluposti u svakom liku, pa dakle i u liku te gluposti. Stoga se ovdje bavim jednom vrstom ljudi ija teleologija upu#uje na neto to premauje dobrobit drave, bavim se filozofima, a i njima samo glede jednog svijeta koji je opet prili no neovisan od dobrobiti drave, svijeta kulture. Od mnogih prstenova koji provu eni jedan kroz drugi ine ljudsku zajednicu jedni su od zlata, a drugi od obi na bakra. No kako filozof vidi kulturu u naem vremenu? Naravski posve druk ije od onih profesora filozofije koji su zadovoljni u svojoj dravi. Kad misli na sveop#u urbu i rastu#u brzinu padanja, na nestanak svake misaonosti i jednostavnosti, gotovo da se osje#a kao da zamje#uje simptome posvemanjeg istrebljenja i iskorjenjenja kulture. Vode religije otje u i ostavljaju bare ili jezerca. Nacije se ponovno odvajaju na najneprijateljskiji na in i ude za tim da se raskomadaju. Znanosti, njegovane bez ikakve mjere i u posve najsljepijem laisser faire* postaju rascjepkane i rasta u sve u to se vrsto vjerovalo, obrazovane stalee i drave otplavljuje veli anstveno prezira vrijedna nov ana privreda. Nikada svijet nije bio vie svijet, nikad siromaniji ljubavlju i dobrotom. U eni stalei vie nisu svjetionici ili azil usred sveg tog nemira posvjetovljenja; i sami bivaju sve nemirniji, sve vie bez misli i ljubavi. Sve slui nadolaze#em barbarstvu, uklju uju#i i sadanju umjetnost i znanost. Obrazova* Pustite neka se odvija samo od sebe. Nap. prir. ni se ovjek izopa io u najve#eg neprijatelja obrazovanja, jer laima eli pore#i sveop#u boletinu, pa smeta Lije nicima. Govori li netko o njihovoj slabosti i suprotstavlja li se njihovu tetnom duhu lai, postaju ogor eni, ti iznemogli jadnici. Htjeli bi i te kako rado izazvati vjeru u to da su daleko ispred svih stolje#a i kre#u se s umjetnom veselo#u-Njihov na in licemjernog odavanja sre#e ima kadto neto dirljivo, jer njihova je sre#a sasvim nedoku iva. &ovjek ih &ak ne bi ni pitao kao to Tannhauser pita Biterlofa: U emu si to

jadnice uivao? Jer zaboga, mi to i sami znamo bolje i druk ije. Nad nama je zimski dan i mi prebivamo u visokom gorju, opasno i u oskudici. Kratka je svaka radost i blijed je svaki sun ev sjaj koji se na bijelim planinama do nas prikrade. Tu se razlijee glazba, jedan starac okre#e svoj vergl, plesa i se vrte putnika potrese kad to vidi: sve je tako divlje, tako potmulo, tako bezbojno, tako beznadno, i onda u tomu ton radosti, nepromiljene iste radosti! No ve# se prikradaju magle rane ve eri, ton se gubi, korak putnikov kripi. Dokle god moe vidjeti, ne vidi nita do pusto i grozno lice prirode. A ako bi bilo jednostrano na slici modernog ivota isticati samo slabost crta i neizraajnost boja, druga strana nipoto nije ugodnija, nego samo jo vie uznemiravaju#a. Tu zacijelo postoje snage, i to ogromne snage, ali divlje, iskonske i sasvim nemilosrdne. S plahovitim o ekivanjem motrimo na njih kao to motrimo u kazan iz kakve vjeti ije kuhinje. Svakoga asa moe neto zadrhtati i bljesnuti, najaviti strane pojave. Od prije jednog stolje#a pripremljeni smo na satne fundamentalne potrese. I kad se u novije vrijeme ine pokuaji da se toj najdubljoj modernoj sklonosti za uruavanjem ili eksplodiranjem suprotstavi konstitutivna snaga takozvane nacionalne drave, tada je ipak na due vrijeme i ta drava samo pove#anje sveop#e nesigurnosti i ugroenosti. To da se pojedinci ponaaju kao da nita ne znaju o svim tim zebnjama, ne#e nas zavarati Njihov nemir pokazuje da o njima dobro znaju; estinom i isklju ivo#u misle na sebe kao to ljudi jo nikad nisu mislili na sebe, grade i sade za svoj dan, a lov rta sre#u nikada ne#e biti ve#i nego onda kad se ona mora ugrabiti izme%u danas i sutra jer #e se prekosutra moda sasvim okon ati svako vrijeme lova. ivimo razdoblje atoma, atomisti kog kaosa. U srednjovjekovlju crkva je nekako drala na okupu neprijateljske snage i donekle ih asimilirala snanim pritiskom koji je vrila. Kada se sveza raskine, a pritisak popusti, one se diu jedne protiv drugih. Reformacija je mnogo stvari proglasila adijaforama, podru jima koja ne trebaju biti odre%ena religijskom milju. Bila je to otkupnina pomo#u koje je i sama mogla ivjeti, kao to je ve# kr#anstvo, su eljeno s daleko religioznijim starim dobom, uz sli nu cijenu obranilo svoju egzistenciju. Otada je razdvajanje sve vie uzimalo maha. Sada je gotovo sve na zemlji odre%eno samo jo najgrubljim i najzlokobnijim snagama, egoizmom poduzetnika i vojnih silnika. U rukama ovih zadnjih drava, upravo kao i egoizam poduzetnika, pokuava sve iznova organizirati polaze#i od sebe, i biti svezom i pritiskom za sve one neprijateljske snage, to zna i da eli da se ljudi i njoj klanjaju kao kumiru, kao to su se klanjali crkvi. S kakvim uspjehom? To #emo jo doivjeti. U svakom slu aju jo se i danas nalazimo u zale%enoj rijeci srednjovjekovlja. Led se otopio i dospio u silovito kretanje koje izaziva pusto. Sante se gomilaju na sante, sva je obala preplavljena i ugroena. Revolucija se nikako ne moe izbje#i, i to atomisti ka. No koje su najmanje nedjeljive estice ljudskoga drutva? Nema dvojbe da se s pribliavanjem takvih razdoblja ono ljudsko nalazi u opasnosti gotovo jo i vie nego za vrijeme samog uruavanja i kaoti nog vrtloga i da plaljivo i ekivanje i poudno iskoritavanje svake minute izmamljuju na vidjelo svekolika kukavitva i sebi ne nagone due, do im zbijska nevolja, a naro ito sveop#ost neke velike nesre#e ljude obi no popravi i razgali. A tko #e pri takvim opasnostima naeg razdoblja svoju slubu uvara i viteza posvetiti ljudskosti, toj nepovredivoj svetoj riznici to su je postupno prikupljali najrazli niji narataji? Tko #e uzdi#i sliku ovjeka dok svi u sebi osje#aju samo sebi na crva i pse#i strah te su tako od te slike otpali, u ono animalno, ili ak u uko eno mehani ko? Postoje tri slike ovjeka koje je nae novije vrijeme postavilo jednu za drugom i iz pogleda na koje #e smrtnici svakako jo zadugo dobivati poticaj za preobraaj svojega vlastitog ivota. To je Rousseauov ovjek, Goetheov ovjek i na posljetku Schopenhauerov ovjek. Prva od tih slika ima najvie ognja i zacijelo #e imati najiri utjecaj. Druga je sazdana samo za malobrojne, naime za misaone naravi velikog stila, i gomila je pogreno razumije. Tre#a trai kao svoje motritelje najdjelotvornije ljude. Samo #e je oni bez tete motriti, jer misaone #e

ljude uspavati, a gomilu zastraiti. Od prve je potekla snaga koja je nagonila i jo nagoni na silovite revolucije. Jer uza sva socijalisti ka podrhtavanja i potrese jo je uvijek Rousseauov ovjek taj koji se poput drevnog Tifona kre#e pod Etnom. Pritisnut i napola zgnje en oholim kastama, nemilosrdnim bogatstvom, iskvaren sve#enicima i loim odgojem i pred samim sobom posramljen smijenim obi ajima, zaziva taj ovjek u svojoj nevolji svetu prirodu i iznenada osje#a da je ona od njega daleko kao i bilo koji epikurski bog. Njegove molitve ne#e je dosti#i, toliko je duboko potonuo u kaos neprirode. S porugom odbacuje sav onaj areni nakit koji mu se malo prije inio ne im to je u njega upravo najljudskije. naime svoje umjetnosti i znanosti, prednosti svojega ugla%na ivota. Pesnicom udara o zidove u ijoj je sjeni toliko izopa en i vi e za svjetlom, suncem, umom i klisurom. I kad kli e samo je priroda dobra, samo je prirodni ovjek ovje an, tad prezire sebe i ezne za tim da sebe sama prevlada: raspoloenje u kojem je dua spremna na strane odluke, ali u kojem tako%er iz svojih dubina dozira i ono najplemenitije i najrje%e. Goetheov ovjek nije tako prijete#a mo#, tovie u stanovitom je smislu ak korektiv i sredstvo za smirenje upravo onih opasnih uzbu%enja kojima je izloen Rousseauov ovjek. U svojoj mladosti Goethe je sam cijelim svojim ljubavlju ispunjenim srcem bio odan evan%elju o dobroj prirodi. Njegov je Faust bio najvia i najsmjelija slika Rousseaueva ovjeka, barem dok je trebalo prikazati njegovu silnu glad za ivotom, njegovo nezadovoljstvo i enju, njegovo opho%enje s demonima srca. No pogledajmo to nastaje iz svih tih nagomilanih oblakazacijelo ne bljesak! I upravo se ovdje otkriva nova slika ovjeka, Goetheova ovjeka. Moglo bi se pomisliti da Faust biva kroz odasvud ugroen ivot voden kao nezasitan buntovnik i osloboditelj, kao snaga nijekanja iz dobrote, kao istinski, u neku ruku religiozni i demonski genij prevrata, nasuprot svojem posve nedemonskom pratiocu, premda se tog pratioca ne moe otarasiti te njegovu skepti nu pakost i nijekanje mora istodobno koristiti i prezirati kao to je to tragi na sudbina svakog buntovnika i osloboditelja. No prevarit #emo se budemo li o ekivali takvo neto. Tu Goethev u enik izbjegava Rousseauova ovjeka. Jer on mrzi sve to je nasilno, svaki skok a to zna i; svaki in. I tako Faust od svjetskog osloboditelja postaje gotovo tek svjetskim putnikom. Sva carstva ivota i prirode, sve prolosti, umjetnosti, mitologije, sve znanosti vide nezasitnog motritelja kako prolije#e preko njih, najdublja udnja biva uznemirena i utiana, ak ga ni Helena due ne zadrava i sad mora do#i as na koji vreba njegov podrugljivi pratilac. Na nekom slu ajnom mjestu zemlje let se okon ava, krila otpadaju, Mefisto je pri ruci. Kad Nijemac prestane biti Faustom, nema za nj ve#e opasnosti od te da postane filistrom i da podlegne vragu samo ga nebeske mo#i mogu od toga spasiti. Kako rekoh, Goetheov je ovjek promatraju#i ovjek velikog stila koji na zemlji ne skapava samo time to za svoju prehranu sabire sve veliko i miljenja dostojno to je postojalo i jo postoji i tako ivi, pa i to bio to tek ivot od jednog prohtjeva do drugog. On nije djelatan ovjek. tovie, uklju i li se na bilo kojem mjestu u postoje#e poretke djelatnika, ovjek moe biti siguran da pritom ne#e proiza#i nita dobro kao recimo pri svoj revnosti to ju je sam Goethe pokazivao za kazalite a prije svega da ne#e biti sruen nikakav poredak. Goetheov je ovjek jedna odravaju#a i podnose#a snaga ali uz opasnost da se, kao to je re eno, moe izopa iti u filistra, kao to Rousseauov ovjek lako moe postati Katilininim pristalicom. Malo vie mii#ne snage i prirodne divljine u onoga prvog i sve bi njegove kreposti bile ve#e. &ini se da je Goethe znao u emu je opasnost i slabost njegova ovjeka i to je navijestio Jarnovim recima Wilhelmu Meisteru: Vi ste mrzovoljni i jetki; lijepo je to i dobro. Kad biste se pak samo jednom doista razljutili, bilo bi to jo bolje." Dakle govore#i otvoreno: prijeko je potrebno da jednom postanemo doista zli kako bi bilo bolje. A za to nas treba ohrabriti slika Schopenhauerova ovjeka. Schopenhauerov ovjek uzima na sebe dragovoljnu patnju istinoljubivosti, a ta mu patnja slui za to da usmrti svoju samovolju i pripremi posvemanji prevrat i preokret svojeg bi#a, u emu i jest navlastiti smisao ivota. To izricanje istinitoga pri inja se drugim ljudima kao izljev zlo#e, jer kon-

zerviranje svojih nedovoljaka i trabunjanja smatraju oni duno#u ljudskosti i misle da se mora biti zao da bi im se tako razbilo njihovu igra ku. U iskuenju ste takvomu doviknuti ono to Faust kae Mefistu: Tako ti vje ito ivoj, blagotvorno stvarala koj sili suprotstavlja hladnu vraju pesnicu. "A onaj tko bi htio ivjeti schopenhauerovski, vjerojatno bi vie bio nalik Mefistu nego Faustu naime za slabovidne moderne o i koje u nijekanju svagda vide znamenje zla. No postoji jedna vrsta nijekanja i razaranja koja je upravo izljev one snane enje za posve#enjem i izbavljenjem kao prvi filozofijski u itelj koje je Schopenhauer stupio me%u nas obesve#ene i doista posvjetovljene ljude. Svaki opstanak koji se moe nijekati zasluuje da bude zanijekan; a biti istinoljubiv zna i vjerovati u opstanak koji se uop#e ne bi mogao zanijekati i koji je sam istinit i bez lai. Stoga istinoljubivi smisao svoje djelatnosti osje#a kao metafizi ki smisao, kao objanjiv iz zakona jednog druk ijeg i vieg ivota i u najdubljem smislu potvr%uju#i, pa ma koliko sve to ini izgledalo kao razaranje i razbijanje zakona tog ivota. Pritom njegovo injenje mora postati trajnom patnjom, no on zna ono to i Meister Eckhardt; Najbra ivotinja koja vas nosi k savrenstvu je patnja. Htio bih misliti da bi se svakomu tko pred duu stavi takav ivotni smjer srce moralo rairiti i da bi u njemu morala nastati vatrena elja da bude takav schopenhauerovski ovjek: dakle ist i udesne oputenosti za sebe i svoju osobnu dobrobit, a u svojoj spoznaji pun snane razorne vatre i daleko od hladne i prijezira vrijedne neutralnosti takozvanog znanstvenog ovjeka, visoko uzdignut nad osorno i zlovoljnoga motrenja, sebe samoga svagda rtvuju#i spoznatoj istini kao prvu rtvu i najdublje proet svije#u o tomu koje patnje moraju nastati iz njegove istinoljubivosti. Svakako, svojom hrabro#u unitava on svaku zemaljsku sre#u, mora biti neprijateljski nastrojen ak i spram ljudima koje voli, spram institucija iz ijeg je krila potekao, ne smije tedjeti ni ljude ni stvari pa makar i patio zbog njihova pozlje%ivanja, bit #e pogreno shva#an i dugo #e vrijediti kao saveznik snaga kojih se gnua, on #e, pri ljudskoj mjeri svojega uvida, uza svu svoju tenju pravdi morati biti nepravedan, ali #e se smjeti bodriti i tjeiti rije ima koje jednom rabi Schopenhauer, njegov veliki odgajatelj; Sretan je ivot nemogu#; najvie to ovjek moe dosegnuti je herojski ivotni hod. Takav ivot vodi onaj koji se u bilo kojoj okolnosti i zgodi s ogromnim teko#ama bori za ono to svima na neki na in koristi te na posljetku pobje%uje, ali je pritom loe ili nikako nagra%en. Potom on na kraju ostaje stajati skamenjen, kao princ u Gozzijevom Kralju gavranu, ali u plemenitom stavu i s veli anstvenom kretnjom. Ostaje uspomena na nj i slavi ga se kao heroja. Njegova volja, cijeloga ivota do smrti mu ena naporom i radom, loim uspjehom i nezahvalno#u svijeta, gasi se u nirvani. Dakako da takav herojski ivotni hod, zajedno s u njemu izvrenim usmr#enjem, najmanje odgovara oskudnom pojmu onih koji se o tomu najvie razbacuju rije ima, koji slave svetkovine u spomen velikih ljudi i umiljaju da je veliki ovjek velik onoliko koliko su oni mali, tako re#i nekim poklonom i na svoje zadovoljstvo, ili pak po nekom mehanizmu i u slijepoj poslunosti spram te unutarnje prinude, tako da onaj tko nije dobio taj poklon ili tko ne osje#a tu prinudu ima isto pravo na to da bude malim kao i onaj da bude velikim. No biti obdaren poklonom ili prinu%en to su prezira dostojne rije i, kojima se eli pobje#i od unutarnjeg nagovora, uvrede za svakoga tko je uo taj nagovor, dakle za velikog ovjeka. Upravo on najmanje od svih doputa da bude obdaren ili prinu%en. On zna jednako dobro kao i svaki mali ovjek kako se ivot moe olako uzeti i kako je mekan krevet na kojem bi se mogao ispruiti kad bi sa sobom i svojim blinjima postupao u tivo i uobi ajeno: ta svi su ovjekovi poreci ure%eni u smjeru toga da ivot u trajnoj rastresenosti misli ne bude osje#an. Zato on tako snano eli suprotno, naime upravo osjetiti ivot, to jest patiti od ivota? Zato to opaa da ga ele prevariti u pogledu njega samog i da postoji neka vrsta suglasnosti da ga se otme iz njegove vlastite pilje. Tu se on opire, na uljuje ui i odlu uje: Ho#u ostali svoj! To je strana odluka: to shva#a tek postupno. Jer sad mora uroniti u dubinu opstanka, s nizom neobi nih pitanja na usnama: Zato ivim? Koju ivotnu lekciju trebam nau iti? Kako sam

postao takav kakav sam i zato onda patim zbog tog takobitka? On se mu i i vidi da se nitko tako ne mu i, da su tovie ruke njegovih blinjih strasno pruene prema fantasti nim zgodama koje prikazuje politi ko kazalite, ili kako se sami uokolo epure pod stotinama maski, kao mladi#i, muevi, starci, o evi, gra%ani, sve#enici, slubenici, trgovci, revno se brinu#i o svojoj zajedni koj komediji, a uop#e ne o sebi samima. Svi bi oni na pitanje: &emu ivi?, odgovorili brzo i s ponosom: da bih postao dobar gra%anin, ili u enjak, ili dravnik a ipak oni jesu neto to nikad ne moe postati ne im drugim. A zato su upravo to? Ah, i nita bolje? Onaj tko svoj ivot razumije samo kao jednu to ku u razvitku nekog pokoljenja ili drave ili znanosti, te prema tomu eli skroz naskroz spadati u povijest bivanja, u historiju, taj nije razumio lekciju to mu je zadaje opstanak i mora je nau iti drugi put. To vje ito bivanje lana je igra lutaka zbog koje ovjek zaboravlja sebe sama, ono je pravo rastresanje koje pojedinca rasprava u smjeru svih vjetrova, beskrajna igra budalatine koju pred nama i s nama igra veliko dijete vrijeme. Onaj heroizam istinoljubivosti sastoji se u tomu da jednog dana prestanemo biti njegovom igra kom. U bivanju je sve uplje, varljivo, plitko i dostojno naeg prezira. Zagonetku koju ovjek treba rijeiti moe on rijeiti samo iz bitka, u takobitku, a ne u drugobitku, u neprolaznom. Sad zapo inje ispitivati koliko je duboko srastao s biranjem, a koliko duboko s bitkom golema zada#a uzdie se pred njegovom duom, naime da razori sve to biva, da na svjetlo dana iznese sve to je u stvarima pogreno. I on ho#e sve spoznati, ali to ho#e druk ije nego Goetheov ovjek. On to ne#e radi plemenite tanko#utnosti, da bi sa uvao, sebe i da bi se uveseljavao mnotvom stvari, nego je sam sebi prva rtva koju prinosi. Herojski ovjek prezire to da mu ide dobro ili zlo, prezire svoje vrline i poroke, i uop#e mjerenje stvari svojom mjerom, on se za sebe vie ne nada ni emu i u svim stvarima ho#e vidjeti sve do tog beznadnog temelja. Njegova snaga lei u njegovu zaboravu sebe sama; a spomene li se sebe, tad odmjerava od svojega visokog cilja prema sebi i tako mu je kao da iza sebe i ispod sebe vidi neugledan breuljak ne isti. Stari mislioci svim su snagama traiti sre#u i istinu, a nikada nitko ne#e na#i ono to mora traiti, tako glasi opako na elo prirode. A onomu tko u svemu trai neistinu i dragovoljno se zdruuje s nesre#om, bit #e moda pripremljeno jedno druk ije udo razo aranja: pribliava mu se neto neizrecivo, ega su sre#a i istina samo neznaboa ke paslike, zemlja gubi svoju teu, zemaljski doga%aji i mo#i postaju poput sna, kao u ljetnoj ve eri oko njega se iri preobraenje. Onomu motre#em je kao da se upravo po inje buditi i kao da se oko njega jo igraju oblaci sna to se rasplinjuje. I oni #e jednom biti rastjerani: tada je dan. 5. Ipak, obe#ao sam da #u Schopenhauera, prema svojim iskustvima, prikazati kao odgajatelja, te prema tomu nije ni izdaleka dovoljno ako, uz to jo s nepotpunim izri ajem, naslikam onoga idealnog ovjeka koji prebiva u Schopenhaueru i oko Schopenhauera, tako re#i kao njegova platonska ideja. Ostaje jo ono najtee, naime re#i kako se polaze#i od toga ideala moe ste#i novi krug dunosti i kako se redovitom djelatno#u moe povezati s jednini tako prekomjernim ciljem, ukratko ostaje dokazati da taj ideal odgaja. Ina e bi se moglo pomisliti da nam pojedini trenuci ne pruaju nita drugo do zrenje koje izaziva sre#u, ak zanos, da bi nas odmah potom utoliko vie ostavilo na cjedilu i utoliko dublje izru ilo zlovolji. Tako%er je izvjesno da se mi tako zapo injemo ophoditi s tim idealom, s tim iznenadnim razmacima izme%u svjetla i tame, zanosa i ga%enja, i da se tu ponavlja jedno iskustvo koje je staro koliko i ideali. No ne trebamo se dugo zadravati na vratima i trebamo brzo oti#i dalje od po etka. I tako se mora ozbiljno i odre%eno upitati: je li mogu#e da se onaj nevjerojatno visoki cilj toliko priblii da nas odgaja dok nas vu e navie? da se ne bi na nama obistinila velika Goetheova rije : &ovjek je ro%en za ograni en poloaj; kadar je vidjeti jednostavne, bliske, odre%ene ciljeve i navikava se rabiti sredstva koja su mu tik pred rukom. No im do%e u

otvorenu irinu, niti zna to ho#e niti to treba initi i sasvim je svejedno dovodi li ga mnotvo predmeta do rastresenosti ili ga njihova uzvienost i dostojanstvo dovode van sebe. Za njega je svagda nesre#a kad je potaknut teiti ne emu s ime se ne moe povezati redovitom vlastitom djelatno#u. To se s dobrim izgledom na opravdanost moe primijeniti upravo protiv onoga Schopenahuerova ovjeka. Njegovo dostojanstvo i uzvienost kadri su nas samo dovesti van sebe te nas na taj na in opet izvode iz svih zajednica djelatnih ljudi. Povezanost dunosti, rijeka ivota nestaje, Moda #e se netko naviknuti na to da se zlovoljan kona no izdvoji te da ivi po dvostrukom mjerilu, to jest u protuslovlju sa samim sobom, nesiguran i tu i tamo, te stoga svakim danom slabiji i neplodniji, dok #e drugi ak na elno odustati od toga da jo zajedno s drugima djeluje i jedva da #e jo pogledom pratiti kad drugi djeluju. Opasnosti su svagda velike ako se ovjeku prirede odve# velike teko#e i ako nije kadar ispuniti nikakve dunosti. Snanije naravi time mogu biti razorene, a slabije, brojnije, tonu u promatraju#u lijenost, a naposljetku iz lijenosti prestaju ak i promatrati. Na takve #u pak prigovore priznati toliko da je na rad ovdje jedva jo i zapo eo te da ja prema svojim iskustvima samo jedno ve# odre%eno vidim i znam, naime to da je mogu#e je da se po evi od one idealne slike i tebi i meni oko vrata objesi lanac izvrivih dunosti i da neki od nas ve# osje#aju pritisak toga lanca. No, da bih bez sumnji mogao izre#i formulu u koju bih elio saeti taj novi krug dunosti, potrebna su mi sljede#a prethodna razmatranja. Dublji su ljudi u svim vremenima imali suosje#anja spram ivotinja upravo stoga to one pate zbog ivota, a ipak nemaju snage da alac patnje okrenu protiv sebe samih i da svoj opstanak razumiju metafizi ki. Da. vidjeti besmislenu patnju najdublje ozloje%uje. Stoga se ne na jednom mjestu zemlje dolo do predmnijevanja da su u tim ivotinjskim tijelima skrivene due ljudi optere#enih krivnjom i da se ta besmislena patnja, koja na prvi pogled ozloje%uje pred vje nom pravdom, razrjeuje u isti smisao i zna enje, naime kao kazna i okajanje. Uistinu, teka je to kazna ivjeti kao ivotinja izloena gladi i poudi, a ipak ne do#i ni do kakve osvjetenosti o tom ivotu. I ne moe se izmisliti tea sudbina od sudbine grabljive uvjeri koju najlju#a muka goni kroz pustinju, koja rijetko biva zadovoljenom, a i to samo tako da zadovoljenje postaje mu enjem, u razdiru#oj borbi s drugim ivotinjama ili usred odvratne hlepnje i prezasi#enosti. Tako slijepo i sumanuto visiti o ivotu, ni za kakvu viu cijenu, daleko od toga da se zna da se jest tako kanjeno i zato, ve# s glupo#u neke jezovite poude eznuli upravo za tom kaznom kao za kakvom sre#om to znaci biti ivotinja. I kad se cjelokupna priroda probija prema ovjeku, tad ona time daje na znanje da je on prijeko potreban za njezino iskupljenje od prokletstva ivotinjskoga ivota i da kona no u njemu opstanak pred sobom dri zrcalo na ijoj se podlozi ivot vie ne pokazuje besmislenim, nego u svojoj metafizi koj zna ajnosti. Ipak, neka se dobro promisli: gdje prestaje ivotinja, a gdje po inje ovjek! Onaj ovjek do kojeg je prirodi jedino stalo! Sve dok netko bude udio za ivotom kao za kakvom sre#om, ne#e jo podi#i pogled nad obzor ivotinje, samo to on s vie svijesti ho#e ono to ivotinja ite slijepim nagonom. Ali tako je to s nama svima, kroz najve#i dio ivota: obi no ne izlazimo iz ivotinjstva, sami smo ivotinje koje izgleda besmisleno pate. No ima trenu taka kad to shva#amo. Tada se raskidaju oblaci i mi vidimo kako se zajedno sa svom prirodom probijamo prema ovjeku kao prema ne emu sto stoji visoko nad nama. U toj iznenadnoj jasnosti gledamo jee#i se oko sebe i bacamo pogled unatrag: tu tr e profinjene grabljive zvijeri i mi posred njih. Golema pokretljivost ljudi na velikoj zemaljskoj pustinji, njihovo osnivanje gradova i drava, njihovo vo%enje ratova, njihovo neumorno okupljanje i razilaenje, njihova bezglava trka, uzajamno u enje, njihovo me%usobno nadmudrivanje i gaenje, njihova vika u nevolji, njihovo zadovoljno urlikanje u pobjedi sve je to nastavak ivotinjstva. Kao da je ovjek namjerno zaostao u obrazovanju i kao da je prevaren o svojoj metafizi koj nadarenosti, tovie, kao da priroda, nakon to je ovjeka tako dugo prieljkivala

i izgra%ivala, sad pred njim uzmi e od straha i radije se eli opet vratiti u nesvjesnost nagona. Ah, potrebna joj je spoznaja, a ona se grozi od spoznaje koja joj je zapravo potrebna. I tako #e plamen buktati, nemiran i gotovo prestraen samim sobom, i zahvatit #e najprije tisu#u stvari prije no to zahvati ono radi ega je prirodi spoznaja uop#e potrebna. Svi mi u pojedinim trenucima znamo da su i najsloenije ustanove naeg ivota napravljene samo zato da bismo pobjegli od nae prave zada#e, znamo da bismo rado nau glavu skrili bilo gdje, kao da nas tamo naa savjest sa stotinu o iju ne bi mogla epati, znamo da dravi, stjecanju novca, drutvenosti ili znanosti poklanjamo svoje srce samo zato da ga vie ne bismo imali, znamo da ak i teak dnevni rad rintamo e#e i nesvjesnije nego to je potrebno za ivot jer nam se ini potrebnijim da ne do%emo do svijesti. Sveop#a je urba jer je svatko u bijegu od sebe sama, sveop#e je i plaljivo prikrivanje te urbe jer ovjek eli izgledati zadovoljan te bi i gledatelje otrijega vida htio prevariti o svojoj bijedi, sveop#a je potreba za novim zvu nim rije ima kao praporcima, a njima ukraen ivot bi trebao zadobiti neto od bu nog praznika. Svatko poznaje ono neobi no stanje kad se iznenada name#u neugodna sje#anja, a mi ih tad estokim pokretima i glasovima nastojimo izbiti iz glave. No pokreti i glasovi sveop#eg ivota omogu#uju doku iti da se svi uvijek nalazimo u takvom stanju, strahu od sje#anja i poniranja u sebe. to nas to tako esto spopada, koja nam muica ne da spavati? Oko nas su duhovi, svaki as ivota ho#e nam neto re#i, ali mi ne elimo sluati taj glas duhova. Kad smo sami i tihi, bojimo se da nam neto ne bude apnuto na uho te tako mrzimo tiinu i omamljujemo se drutveno#u. Kao to je re eno, sve to shva#amo ovdje ili ondje te se veoma udimo svem tom vrtoglavom strahu i urbi i cijelom snolikom stanju naega ivota, kojeg izgleda prije bu%enja hvata jeza i koji to ivlje i nemirnije sanja to je tom bu%enju blii. No istodobno osje#amo kako smo odve# slabi da bi podnijeli one trenutke najdubljeg poniranja u sebe i kako mi nismo ljudi prema kojima se cjelokupna priroda probija radi svojega iskupljenja. Ve# je mnogo i to to uop#e glavom pomalo izronimo i primijetimo u koju smo rijeku duboko uronjeni. A ni to nam ne uspijeva vlastitom snagom, to izranjanje i bu%enje na jedan i ezavaju#i tren. Mi moramo biti podignuti a tko su ti koji nas podiu? To su oni istinski ljudi, one ne-vie-zivotinje, filozofi, umjetnici i sveci. Pri njihovu pojavljivanju i njihovim pojavljivanjem priroda, koja nikada ne ska e, ini svoj jedini skok, i to skok radosti, jer osje#a da je prvi put na cilju, naime tamo gdje shva#a da bi se morala odu iti od toga da ima ciljeve i da je igru ivota i bivanja igrala odve# visoko. Ona se preobraava pri toj spoznaji i na njezinu licu po iva blag ve ernji umor, ono to ljudi nazivaju ljepotom. Ono to ona sada izri e tim preobraenim izraajem lica, to je veliko prosvje#enje o opstanku; i najvia elja koju smrtnici mogu eljeti je trajno i pomnjiva uha sudjelovati u tom prosvje#enju. Razmisli li netko o tomu to je sve primjerice Schopenhauer morao uti tijekom svojeg ivota, zacijelo #e poslije toga sebi re#i: Ah, tvoje gluhe ui, tvoja tupa glava, tvoj plamsaju#i razum, tvoje stegnuto srce, ah, sve to to nazivam svojim! Kako li to prezirem! Ne mo#i letjeti, nego samo leprati! Vidjeti iznad sebe, a ne mo#i gore! Znati put i umalo njime kro iti, put koji vodi prema onomu neizmjernom slobodnom pogledu filozofa, a poslije nekoliko kora aja teturati unatrag! I kad bi postojao samo jedan dan u kojem bi se ispunila ona najve#a elja, kako bi ovjek spremno preostali ivot ponudio u naknadu! Popeti se toliko visoko koliko se ikada neki mislilac popeo, do istog alpskog i ledenog zraka, tamo gdje vie nema zamagljivanja i preruavanja i gdje se temeljno ustrojstvo stvari izraava grubo i kruto, ali s neminovnom razumljivo#u! Misle#i samo na to postaje dua osamljenom i beskona nom. A da se ispuni njezina elja, da jednom pogled padne uspravno i blistavo poput zrake svjetla dolje na stvari, zamrli bi stid, plaljivost i pouda kakvom bi rije i trebalo imenovati njezino stanje, onaj nov i zagonetan treptaj bez ustreptalosti, s kojim bi ona potom poput Schopenhauerove due ostala rairena na golemom slikovnom pismu opstanka, na okamenjenom u enju o biranju, ne kao no#, nego kao arka, crveno obojena svjetlost to se

prelijeva nad svijetom. I kakav je to opet usud slutiti od osebujnog odre%enja i blaenstva filozofe dovoljno da bi se osjetilo svu neodre%enost i neblaenost nefilozofa, tog udnika bez nade! Znati sebe kao plod na drvetu koji od prevelike sjene nikad ne moe sazrijeti, a tik pred sobom vidjeti kako lei sun ev zrak koji ti manjka! Bila bi to muka dovoljna da nekoga tko je toliko nenadaren u ini zavidnim i opakim kad bi on uop#e mogao postati zavidan i opak. No vjerojatno #e svoju duu na koncu preokrenuti da se ne bi izjela u ispraznoj enji, i sad #e on otkriti jedan novi krug dunosti. Ovdje sam dospio pri odgovaranju na pitanje je li se mogu#e pomo#u redovite vlastite djelatnosti povezati s velikim idealom Schopenhauerova ovjeka. Prije svega sigurno je ovo: te nove dunosti nisu dunosti nekog osamljenika. Naprotiv, s njima ovjek pripada mo#noj zajednici, dodue takvoj koja se na okupu ne odrava izvanjskim formulama i zakonima, nego jednom temeljnom misli. To je temeljna misao kulture, ukoliko ona svakome od nas zna postaviti samo jednu zada#u: da u nama i izvan nas poti e ra%anje filozofa, umjetnika i sveca te da na taj na in radi na dovrenju prirode. Jer kao to je prirodi potreban filozof, tako joj je potreban i umjetnik za jednu metafizi ku svrhu, naime za njezino vlastito prosvje#enje o sebi samoj, da bi joj kona no jednom kao ista i gotova tvorba nasuprot stajalo ono to u nemiru svojega bivanja nikad ne uspijeva jasno vidjeti dakle za njezinu samospoznaju. Goethe je bio taj koji je jednom zgodom obijesne dubokomislenom rije ju primijetio kako prirodi svi njezini pokuaji vrijede samo toliko da bi umjetnik kona no odgonetnuo njezino mucanje, iziao joj na pola puta u susret i izrekao ono to ona svojim pokuajima zapravo ho#e. &esto sam govorio, uzvikuje on jednom, i esto #u jo ponavljati da je causa finalis* svjetskih i ljudskih raspri dramska pjesni ka umjetnost. Jer ta se grada ina e apsolutno ni za to ne moe upotrijebiti. I tako je prirodi na koncu potreban svetac, u kojega je ono ja posve stopljeno i iji patni ki ivot vie ne biva, ili gotovo ne biva osje#an individualno, ve# kao najdublje uvstvo jednakosti, zajednitva i jedinstva u svemu ivom. Potreban joj je svetac s kojim nastupa ono udo preobraenja na koje igra bivanja nikad ne pomilja, ono kona no i najvie utjelovljenje prema kojemu svekolika priroda tei i probija se radi svojeg iskupljenja od sebe same. Nema dvojbe, svi smo mi s njim srodni i povezani, kao to smo srodni i s filozofom i umjetnikom. Postoje trenuci i tako re#i iskre najsvjetlije, ljubavlju najispunjenije vatre, u ijoj svjetlosti vie ne razumijemo rije ja. S onu stranu naeg bi#a lei neto to u tim trenucima biva ovostrano#u i stoga iz najdubljega srca udimo za mostovima izme%u ovdje i tamo. Savreni uzrok.svrha. Nap. prir. Dakako, u naem uobi ajenom stanju ne moemo nita doprinijeti ra%anju izbavljuju#eg ovjeka, pa stoga sebe mrzimo u tom stanju. To je mrnja koja je korijen onog pesimizma kojemu je Schopenhauer nae doba morao ponovno nau iti, a koji je star koliko i enja za kulturom. Ona je njegov korijen, ali ne njegov cvat, tako re#i njegovo najdonje prizemlje, ali ne njegovo potkrovlje, po etak njegova puca, ali ne njegov cilj. Jer jednom moramo jo nau iti mrziti neto drugo i op#enitije, ne vie svoj individuum i njegovu bijednu ograni enost, njegovu mijenu i njegov nemir, u onom uzvienom stanju u kojemu #emo i voljeti neto drugo od onoga to sad moemo voljeti. Tek onda kad smo, u sadanjem ili nekom budu#em ro%enju, sami primljeni u onaj najuzvieniji red filozofa, umjetnika i svetaca, bit #e nam zasa%en i jedan novi cilj nae ljubavi i nae mrnje zasad imamo svoju zada#u i svoj krug dunosti, svoju mrnju i svoju ljubav. Jer mi znamo to je kultura. Da bi se korisno primijenila na Schopenhaueravu ovjeku, ona ho#e da pripremamo i poti emo njegovo svagda novo ra%anje, time to upoznajemo i uklanjamo s puta ono to joj je neprijateljsko ukratko, da se neumorno borimo protiv svega to nas liava najvieg ispunjenja nae egzistencije, time to nas prije i da sami postanemo takvim Schopenhauerovim ljudima.

6. Ponekad je tee neku stvar priznati nego uvidjeti. A upravo bi tako moglo biti s ve#inom ljudi kad razmisle o ovom stavu: &ovje anstvo treba neprekidno raditi na tomu da rodi pojedine velike ljude a to i ina e nita drugo njegova je zada#a. Kako bi se rado na drutvo i njegove svrhe primijenilo pouku koja se moe dobiti promatranjem svake vrste ivotinjskog i biljnog carstva, naime pouku da je kod nje stalo jedino do pojedina nog vieg primjerka, neobi nijeg, mo#nijeg, sloenijeg, plodnijeg kako bismo to rado u inili kad odgojem usa%eni umiljaji o svrsi drutva ne bi pruali ilav otpor! Zapravo je lako shvatiti da cilj razvitka neke vrste tei tamo gdje ona dospijeva do svoje granice i do svojeg prijelaza u viu vrstu, a ne u masi primjeraka i njihovu dobrom zdravlju, ili ak u primjercima koji su vremenski posljednji. Taj cilj tovie lei upravo u naizgled rasprenim i slu ajnim egzistencijama koje tu i tamo nastaju pod povoljnim uvjetima. I zacijelo bi se isto tako lako mogao shvatiti zahtjev da ovje anstvo, budu#i da moe do#i do svijesti o svojoj svrsi, treba potraiti i uspostaviti one povoljne uvjete pod kojima mogu nastati oni veliki ljudi iskupitelji. No tomu se protivi ne znam to sve ne: jednom treba onu krajnju svrhu na#i u sre#i svih ili ve#ine, drugi put je pak treba na#i u razvi#u velikih zajednica. I koliko god se netko brzo odlu i svoj ivot rtvovati recimo dravi, toliko bi se sporo i dvojbeno ponaao ukoliko tu rtvu ne bi zahtijevala drava nego neki pojedinac. ini se besmislenim da bi ovjek postojao radi nekog drugog ovjeka, ve# naprotiv, radi svih drugih, ili barem radi to je mogu#e vie njih! O, estiti ovje e, kao da bi bilo prikladnije prepustiti da broj odlu i tamo gdje je posrijedi vrijednost i zna enje! Jer pitanje ipak glasi ovako: kako tvoj ivot, ivot pojedinca, dobiva najviu vrijednost, najdublje zna enje? Kako se najmanje rasipa? Zasigurno samo tako da ivi na korist najrje%ih i najvrednijih primjeraka, a ne na korist ve#ine, to zna i, uzetih pojedina no, najbezvrednijih primjeraka. I upravo tu svijest bi trebalo njegovati i izgra%ivati u mladom ovjeku da sebe sama shvati tako re#i kao neuspjelo djelo prirode, ali istodobno kao svjedo anstvo najve#ih i najdivnijih nakana te umjetnice. To joj je loe uspjelo, treba on sebi re#i, no njezinu #u veliku nakanu potivati time to #u joj biti na usluzi da bi joj to jednom bolje polo za rukom. S tom nakanom stavlja se u okruje kulture. Jer ona je edo samospoznaje svakog pojedinca i nezadovoljstva sobom. Svatko tko se za nju izjasni time izri e: Iznad sebe vidim neto vie i ljudskije nego to sam sm, pomozite mi svi da to dosegnem, kao to #u i sam pomo#i svakome tko to jednako spozna i zbog toga jednako pati: da bi kona no iznova nastao ovjek koji sebe osje#a punim i beskona nim u spoznaji i ljubavi, u motrenju i umije#u, i koji svom svojom cjelovito#u visi o prirodi i u prirodi, kao sudac stvari i onaj tko mjeri njihovu vrijednost. Teko je nekoga premjestiti u to stanje neustraive samospoznaje, jer je nemogu#e pou avati ljubavi: jer jedino u ljubavi stje e dua ne samo jasan, razloan i preziran pogled za sebe samu, nego i onu udnju za tim da gleda nad sebe i da svim snagama traga za nekim negdje jo skrivenim viim sebstvom. Dakle, samo onaj tko je svoje srce oka io o nekog velikog ovjeka primit #e time prvo posve#enje kulture. Znak je toga posve#enja posti%enost sobom bez mrzovolje, mrnja spram vlastite sku enosti i zgr enosti, suosje#anje s genijem koji se svagda iznova otre od #e nae tuposti i suho#e, predosje#aj za sve koji bivaju i bore se te najprisnije uvjerenje tla se gotovo posvuda susre#e prirodu u njezinoj nevolji, kako se s mukom probija prema ovjeku, kako bolno osje#a da je to djelo ponovno neuspjelo, kako joj ipak posvuda polaze za rukom najdivniji za eci, zna ajke i obli ja, tako da ljudi s kojima ivimo nalikuju na bojno polje odlomaka najdragocjenijih kiparskih nacrta, gdje nam sve dovikuje: do%ite, pomozite, dovrite, sastavite ono to ide zajedno, neizmjerno eznemo postati cjelovitima. Taj zbir unutarnjih stanja nazvao sam prvim posve#enjem kulture; a sad mi je dunost opisati u inke drugog posve#enja i dobro znam da je moja zada#a tu tea. Jer sad treba s unutarnjeg zbivanja prije#i na prosudbu izvanjskog, pojedinac sad pogled treba usmjeriti prema vani da

bi onu udnju za kulturom kako je poznaje iz prvih iskustava iznova otkrio u velikom pokretnom svijetu, svoju borbu i enju treba upotrijebiti kao abecedu kojom sad moe pro itati ljudska nastojanja. No ni tu se ne smije zaustaviti. S tog se stupnja mora popeti na jo vii, kultura ne zahtijeva od njega samo onaj unutarnji doivljaj, ne samo prosudbu izvanjskog svijeta koji te e oko njega, nego na posljetku i poglavito zahtijeva in, to jest borbu za kulturu i neprijateljstvo spram onih utjecaja, navika, zakona, ustanova, u kojima ne prepoznaje svoj cilj, naime stvaranje genija. Onomu tko je kadar staviti se na drugi stupanj najprije upadan o i kako je znanje o tom cilju izvanredno sitno i rijetko, a kako je nasuprot tomu nastojanje oko kulture sveop#e i kako je neizrecivo velika masa snaga to se troe u njezinoj slubi. Pita se za u%eno: nije li moda takvo znanje posve nepotrebno? Postie li priroda svoj cilj i tada kad ve#ina pogreno odredi svrhu svojeg vlastitog nastojanja? Onaj tko se naviknuo visoko cijeniti nesvjesne svrnosti prirode moda ne#e imati muke odgovoriti: Da, tako je! Pustite ljude da misle o svojem krajnjem cilju i da govore to ho#e, oni su ipak u svojem tamnom nagonu sasvim svjesni svojega pravog puta. Da bi tu mogao protusloviti, ovjek bi morao poneto doivjeti. A onaj tko je doista uvjeren u taj cilj kulture da ona treba pospjeiti nastanak istinskih ljudi i nita drugo i tko usporedi kako se jo i sad uza svu rasko i velebnost kulture nastanak tih ljudi ne razlikuje mnogo od neprekidnog mrcvarenja ivotinja, drat #e vrlo potrebnim da se na mjesto onog tamnog nagona kona no jednom stavi svjesno htijenje. I to napose iz jednog drugog razloga, tog naime da vie ne bude mogu#e da taj nagon kojemu je nejasan njegov cilj, taj hvaljeni tamni nagon bude upotrebljen za sasvim druk ije svrhe i da dovede do putova na kojima nikad vie ne#e mo#i biti postignut onaj najvii cilj, stvaranje genija. Jer postoji jedna vrsta zlorabljene i u slubu uzete kulture treba samo pogledati oko sebe! I upravo snage koje kulturu sad najdjelatnije unapre%uju imaju pritom primisli i ne ophode se spram nje iz istog, nekoristoljubivog uvjerenja. Kao prvo sebi nost poduzetnika je tako joj je potrebna pomo# kulture i koja je u znak zahvalnosti za to opet unapre%uje, ali bi pritom dakako ujedno htjela propisati cilj i mjeru. S te strane dolazi onaj omiljeni stav i lan ani zaklju ak, koji otprilike glasi: to je mogu#e vie spoznaje i obrazovanja, stoga to je mogu#e vie potreba, stoga to je mogu#e vie proizvodnje, stoga to je mogu#e rie dobiti i srete. Tako glasi ta zavodljiva formula. Obrazovanje bi njegove pristae definirale kao uvid kojim ovjek u potrebama i njihovu zadovoljenju postaje skroz naskroz suvremen, ali kojim se istodobno najbolje raspolae svim sredstvima i putovima za to lake stjecanje novca. Cilj bi dakle bio stvoriti to vie kurentnih ljudi, a narod #e prema tom shva#anju biti to sretniji to vie bude imao takvih kurentnih ljudi. Stoga cilj modernih obrazovnih ustanova u potpunosti treba biti taj da svakog unapre%uju onoliko koliko ti njegovoj naravi lei da postane kurentan, da svakog obrazuju lako da od onog stupnja spoznaje i znanja, koji mu je svojstven, ima najve#u mogu#u mjeru sre#e i dobiti. Pojedinac bi, tako se ovdje zahtijeva, uz pomo# takva op#eg obrazovanja morao biti u mogu#nosti da sebe sama to no procijeni, kako bi znao to treba traiti od ivota, a naposljetku se tvrdi i da postoji prirodni i nuni savez inteligencije i posjeda, bogatstva i kulture, tovie da je taj savez #udoredna nunost. Tu je omrznuto svako obrazovanje koje ovjeka osamljuje, koje ciljeve postavlja nad novac i stjecanje, koje troi mnogo vremena. Takve ozbiljnije vrste obrazovanja obi ava se klevetali kao finiji egoizam, kao ne#udoredno epikurejstvo u obrazovanju. Dakako, u skladu s #udore%em koje tu vrijedi na cijeni je upravo neto obrnuto, naime brzo obrazovanje, da bi ovjek to prije posta-o bi#em koje zara%uje novac, a ipak toliko temeljito da bi mogao postati bi#em koje zara%uje veoma mnogo novaca. &ovjeku se doputa samo onoliko kulture koliko je u interesu sveop#eg stjecanja i svjetskog prometa, ali toliko se od njega i zahtijeva. Ukratko: &ovjek nuno polae pravo na zemaljsku sre#u, zato je obrazovanje nuno, ali i samo zato.

Kao drugo tu je sebi nost drave, koja jednako tako udi za to ve#im irenjem i rasprostiranjem kulture i u rukama ima najdjelotvornija sredstva za zadovoljen je te svoje elje. Pretpostavi li se da ona zna da je dovoljno snana ne samo raspustiti nego i u pravi as u jaram upregnuti, pretpostavi li se da je njezin temelj siguran i dovoljno irok da moe nositi itav svod obrazovanja, tad irenje obrazovanja me%u njezinim gra%anima svagda koristi samo njoj samoj, u natjecanjima s drugim dravama. Posvuda gdje se sad govori o dravi kulture, vidi se da joj je postavljena zada#a da duhovne snage jednog narataja oslobodi tolik da bi time mogle sluiti i koristiti postoje#im institucijama. Ali i samo toliko. Ba kao to i umski potok biva djelomice skretan branama i ustavama, da bi manjom snagom pokretao vodenice do im bi njegova puna snaga za vodenicu bila prije opasna nego korisna. To otputanje je istodobno i jo rie bacanje u okove. Treba samo prizvati u sje#anje to je postupno postalo od kr#anstva zbog sebi nosti drave. Kr#anstvo je zacijelo jedno od naj i#ih objavljenja onog nagona za kulturom i upravo uvijek obnavljanim ra%anjem sveca. No jer je bilo strostruko rabljeno za pokretanje vodenice dravnih vlasti postupno je oboljelo do sri. postalo licemjerno i lano te se izopa#ilo sve do protuslovlja sa svojim prvotnim ciljem. &ak i njegov zadnji doga%aj, naime njema ka reformacija, ne bi bila drugo do iznenadno razbuktavanje i gaenje, da nije iz tog poara i borbe me%u dravama ukrala nove snage i plamenove. Kao tre#e, kulturu unapre%uju svi koji su svjesni da je -neki sadraj odvratan ili dosadan te to ele prikriti varkom takozvane lijepe forme, Gledalac treba onim izvanjskim, naime rije ju, kretnjom, ukrasom, raskoi, izvjeta eno#u biti prinu%en na donoenje krivog zaklju ka o sadraju, uz pretpostavku da se ono unutarnje obi no prosu%uje prema vanjtini. Katkad mi se ini da se moderni ljudi jedni s drugima beskrajno dosa%uju i da #e na koncu na#i nunim da sebe u ine interesantnima uz pomo# svih umjetnosti. Tu doputaju da ih njihovi umjetnici same iznesu na stol kao ljuto i kiselo jelo. Tu se prelijevaju za inima cijelog Istoka i Zapada. I dakako da sad vrlo interesantno miriu na cijeli Istok i Zapad. Tu se upiru da zadovolje svaki ukus. I svatko treba biti posluen, bilo da mu se prohtjelo ono to dobro ili ono to neprijatno mirie, profinjeno ili selja ki grubo, gr ko ili kinesko, tragedije ili dramatizirane gadarije. Kao to je poznato, naj uveniji majstori kuhinje tih modernih ljudi, koji po svaku cijenu ele biti interesantni i zainteresirani, nalaze se u Francuza, a najgori u Nijemaca. To za ove posljednje U osnovi nije, nego za one prve, i ne#e Francuzima uzeti nimalo za zlo kad se upravo nama rugaju zbog manjka interesantnog i elegantnog i kad su pri prohtjevu pojedinih Nijemaca za elegancijom i manirima nagnani sjetiti se Indijanca koji si eli prsten provu en kroz nos i vapi za tim da bude tetoviran. Ovdje me nita ne#e zadrati od jednog zastranjenja. Od zadnjeg rata s Francuskom poneto se u Njema koj promijenilo i pomaknulo i o ito je da su se kuci donijele i stanovite nove elje glede njema ke kulture. Taj je rat za mnoge bio prvo putovanje u elegantniju polovicu svijeta. Kako divno izgleda prostodunost pobjednika kad ne odbije od pobije%enoga nau iti neto kulture! Osobito je zanat umjetnosti stalno iznova upu#en na natjecanje s obrazovanijim susjedom. Namjetaj njema ke ku#e treba u initi poput namjetaja francuske, ak i njema ki jezik treba, posredstvom akademije zasnovane prema francuskom uzoru, prihvatiti zdravi ukus- i odbiti dvojbeni utjecaj to ga je na nj imao Goethe kako sasvim nedavno rasu%uje berlinski akademik Dubois-Reymond. Naa su kazalita posve tiho i skromno ve# poodavna teila jednakom cilju, a ak je ve# otkriven i elegantni njema ki u enjak pa tu dakako valja o ekivati da sve to se do sada nije htjelo pod initi tom zakonu elegancije, na primjer njema ka kultura, tragedija i filozofija, bude odsad kao nenjema ko gurnuto u stranu. No uistinu, ni prstom ne bi vie trebalo pomaknuti za njema ku kulturu ako Nijemac pod kulturom koja mu jo manjka i za kojom bi sad morao teiti ne bi razumijevao nita cio umije#a i vjetine kojima se ivot ini draesnim, uklju uju#i i svu dovitljivost u itelja plesa i tapetara, pa i ako bi se i u jeziku trsio samo jo oko akademski odobrenih pravila i stanovite op#e ugla%enosti. A ini se da su posljednji rat i

osobno uspore%ivanje s Francuskom jedva izazvali zahtjeve vie od tih. tovie, esto me spopada sumnja da se Nijemac sad posve na silu elio otrgnuli od onih starih obveza to mu ih name#e njegova udesna nadarenost, osebujna tegotnost i dubokoumnost njegove naravi. Radije bi jednom htio lakrdijati, biti majmunom, radije bi nau io manire i umije#a pomo#u kojih ivot biva zabavnim. Ali njema ki se duh uop#e ne moe naruiti vie nego onda kad se s njim postupa kao da je od voska, tako da bi mu se jednog dana mogla utisnuti i elegancija. A ako naalost i jest istina da #e se dobar dio Nijemaca rado dati na taj na in mijesiti i oblikovati kako treba, ipak protiv toga treba govoriti toliko esto dok se ne uje: kod vas ona uop#e vie ne prebiva, ona stara njema ka narav, narav koja je dodue surova, opora i puna otpora, ali Lio najdragocjenija tvar na kojoj mogu raditi samo najve#i kipari jer su je jedino oni dostojni. Tomu nasuprot, ono to vi imate u sebi mekan je i kaast materijal. Uradite s njim to ho#ete, oblikujte iz toga elegantne lutke i interesantne kumire i u tomu #e ostati kod ovih rije i RichardaWagnera; Nijemac je neotesan i krut kad se eli praviti ugla%enim, ali je uzvien i ja i od svih kad padne u vatru. A elegantni ljudi imaju sve razloge pripaziti se te njema ke vatre, ina e bi ih jednog dana mogla poderati, zajedno sa svim njihovim lutkama i votanim kumirima. Ono nagnu#e lijepoj formi koje u Njema koj uzima maha moglo bi se dakako izvesti i jo dublje i druk ije, naime iz one urbe, iz onog zadihanog hvatanja trena, iz one prenagljenosti koja sve stvari jo suvie zelene kida s grane, iz one trke i jurnjave koja sad ljudima kopa brazde po licu i u neku ruku tetovira sve to ine. Kao da u njima djeluje neki napitak koji im ne da mirno disati, oni dalje juriaju u nepristojnoj brinosti, kao izmu eni robovi triju m momenta, mnijenj i mod tako da manjak dostojanstva i pristojnosti naravski isuvie bolno upada u o i te sad iznova biva nuna lana elegancija, kojom treba biti maskirana bolest urbe liene dostojanstva. Jer pomodna pouda za lijepom formom na taj je na in povezana s odvratnom sadizmom sadanjeg ovjeka: prva treba prikrivati, a druga biti prikrivena. Biti obrazovan sad zna i ne dopustiti da se primijeti kako se jest bijedan i lo, kako zvjerski grabljiv u tenji, kako nezasitan u prikupljanju, kako samoivi bestidan u uivanju. Ve# im je vie puta, kad sam nekome pred o i stavljao odsutnost jedne njema ke kulture, bilo prigovoreno: No ta je odsutnost sasvim prirodna jer Nijemci su do sada bili suvie siromani i skromni. Dopustite samo naim zemljacima da jednom postanu bogati i samosvjesni, tad #e imati kulturu! Koliko god vjera mogla initi sretnim, ova vrsta vjere mene ini nesretnim, jer osje#am da je ona njema ka kultura u iju se budu#nost ovdje vjeruje kultura bogatstva, politure i ugla%ena pretvaranja najneprijateljskija opreka one njema ke kulture u koju ja vjerujem. Jasno, tko mora ivjeti medu Nijemcima taj veoma pati od zloglasna sivila njihova ivota i njihovih osjetila, od bezobli ja, tuposti i potmulosti, od nezgrapnosti u tananijem opho%enju, jo vie od zavidnosti i neke prikrivenosti i ne isto#e zna aja. Boli ga i vrije%a ukorijenjeno uivanje u onomu pogrenom i nepravom, loe napravljenom i patvorenom, u prevo%enju stranog i dobrog u doma#e i loe. No sad kada je kao najgora patnja pridoao jo i onaj grozni avi nemir, ona strast za uspjehom i dobiti, ono precjenjivanje trenutka, tad skroz naskroz o jadu je pomisao da se sve te boletine i slabosti na elno nikad ne mogu izlije iti, nego svagda tek premazati bojom jednom takvom kulturom interesantne forme! I to u jednoga naroda koji je proizveo Schopenhauera i Wagnera! I esto ih jo treba proizvesti! Ili se na najutjeniji na in varamo? Ili ti imenovani moda uop#e vie ne jam e da u njema kom duhu i svijesti zbilja jo postoje takve snage kao to su njihove? Je li tako da su oni izuzeci, tako re#i zadnji izdanci i zameci svojstava koje se neko# dralo njema kima? Ovdje si ne znam valjano pomo#i te se stoga vra#ani na svoj put op#eg razmatranja, s kojeg me dvojbe pune brige tako esto ele odvratiti. Jo nisu bile nabrojene sve one mo#i koje dodue unapre%uju kulturu, no tako da ne prihva#aju njezin cilj, stvaranje genija. Navedene su tri, sebi nost poduzetnika, sebi nost drave i sebi nost svih onih koji imaju razloga pretvarati se i formom se prikrivati. Kao etvrto navodim sebi nost znanosti i osebujno bi#e njezinih slugu, u enjaka.

Znanost se spram mudrosti odnosi kao kreposnost spram posve#enja. Hladna je i suha, nema ljubavi i nita ne zna o duboku osje#aju nedovoljnosti i enje. Samoj sebi korisna je upravo onoliko koliko je svojim slugama tetna, ukoliko na njih prenosi svoj vlastit i karakter i time tako re#i okotava njihovu ljudskost. Sve dok se pod kulturom bitno bude podrazumijevalo unapre%ivanje znanosti, ona #e s nemilosrdnom hladno#om mimoilaziti velikog pate#eg ovjeka, jer znanost posvuda vidi samo probleme spoznaje i jer je u njezinu svijetu patnja zapravo neto nedoli no i nerazumljivo, dakle u najbolju ruku opet jedan problem. Ali navikne se na to da se svako iskustvo prevodi u dijalekti ku igru pitanja i odgovora i u istu stvar uma. &udnovato je za kako kratko vrijeme se ovjek pri takvoj djelatnosti sasui, kako ubrzo gotovo da samo jo kljoca kostima. Svatko to zna i vidi. Kako je dakle mogu#e da se mladi#i unato tomu ne uasnu takvih kostura, ve# se svagda iznova slijepo, ne biraju#i i bez mjere odaju znanostima? To ipak ne moe potjecali od navodnog poriva za istinom. Jer kako bi uop#e mogao postojati poriv za hladnom, istom, besposljedi nom spoznajom! Nepristranu se pogledu me%utim i te kako jasno pokazuje to su prave pogonske sile u sluga znanosti. I osobito treba preporu iti da se jednom istrai i secira i u enjake, nakon to su se oni sami navikli sve u svijetu, pa i ono najdostojnije tovanja, drsko doticati i razlagati. Trebam li re#i to mislim, tad moj stav glasi: u enjak se sastoji od zamrena pletiva vrlo razli itih nagona i podraaja, on je posve ne isti metal. Najprije treba uzeti snanu i sve ve#u udnju za novim, strast za pustolovinama spoznaje, neprekidnu podraajnu snagu novog i rijetkog nasuprot starom i dosadnom. Tomu treba dodali stanovit dijalekti ki poriv za traganjem i igrom, lova ki uitak u prepredenim lisi jim putovima misli, tako da se zapravo ne trai istina, nego se trai traenje te se glavno uivanje sastoji u lukavu unjanju, opkoljavanju i ubijanju po pravilima umije#a. Sad jo pridolazi i nagon za proturje enjem, osobnost ho#e da sebe osjeti i dade se osjetiti u suprotstavljenosti spram svih drugih. Borba biva uitkom, a osobna je pobjeda cilj, dok je borba za istinu samo izgovor. U enjaku je zatim dobrim dijelom prirodan i poriv za nalaenjem samo nekih istina, naime iz poniznosti spram odre%enih vladaju#ih osoba, kasta, mnijenja, crkava, vlada, jer osje#a da sebi koristi time to istinu dovodi na njihovu stranu. Manje redovito, no ipak jo dosta esto, pojavljuju se u u enjaka sljede#a svojstva. Prvo estitost i smisao za jednostavno, svojstva koja treba veoma visoko cijeniti ako su vie od nespretnosti i neuvjebanosti u pretvaranju, u koje dakako spada i poneka dosjetka. I doista se posvuda gdje dosjetka i spretnost jako upadaju u o i moe biti malo na oprezu i sumnjati u ispravnost karaktera. S druge strane, ta estitost ve#inom malo vrijedi, a i za znanost je samo rijetko plodonosna, budu#i da je ovisna o onomu to je uobi ajeno te obi ava istinu izricati samo kod jednostavnih stvari ili in adiaphoris;* jer lijenosti tu vie odgovara re#i istinu nego je preutjeti. A jer sve io je novo izaziva nunost promjene onog nau enog, estitost, ako to ikako ide, * U onomu to nas se ne ti e, to je ravnoduno, sporedno, nevano. Nap. prir. tuje staro mnijenje i navjestitelju novog prebacuje da mu manjka sensus recti* Kopernikovu se u enju zacijelo opirala zato to je u tom slu aju na svojoj strani imala o iglednost i naviku. U u enjaka ne ba rijetka mrnja spram filozofije ponajprije je mrnja protiv dugih lanaca zaklju aka i usiljenosti dokaza. Da, u osnovi svaki narataj u enjaka ima neku neproizvoljnu mjeru za doputeno otroumlje. Ono to tu mjeru premauje biva predmetom dvojbe i koristi se gotovo kao razlog sumnje u estitost. Drugo, otrovidnost na blizinu, povezana s velikom kratkovidno#u za daljinu i za ono op#e. Njegovo vidno polje obi no je veoma malo, a o i se moraju drati tik uz predmet. eli li u enjak s jedne to ke koju je upravo istraio prije#i na drugu, on itav vidni aparat pomi e spram te to ke. On sliku razlae na zgoljne mrlje, kao netko tko rabi dalekozor da bi promatrao pozornicu te vidi as neku glavu, as neki komad odje#e, ali nita cjelovito. One pojedina ne mrlje on nikad ne vidi povezane, nego

samo zaklju uje na njihov sklop; stoga o svemu to je op#e nema nikakav snaan dojam. On primjerice o nekom spisu, jer ga nije kadar pogledom obuhvatiti kao cjelinu, rasu%uje prema nekim dijelovima, ili re enicama, ili grekama; bit #e zaveden na tvrdnju da je neka uljem na platnu naslikana slika samo neobra%ena gomila brljotina. Tre#e, trezvenost i obi nost njegove naravi u nagnu#ima i nesklonostima. S tim svojstvom ima on naro ito sre#e u historiji, ukoliko o motivima prolih ljudi naga%a prema motivima koji su mu znani. Krtica se ponajbolje snalazi u krti njaku. Sklonjena je pre svim umjetnim i pretjeranim hipoteza. Ako je ustrajna, iskopat #e sve obi ne motive prolosti, jer osje#a da pripada jednakoj vrsti. Dakako, upravo je stoga ve#inom nesposobna shvatiti i cijeniti ono rijetko, veliko i neobi no, dakle ono vano i bitno. * Osje#aj za ispravno. Nap. prir. &etvrto, siromatvo u osje#aju i suho#a. To ga ak ini sposobnim za vivisekcije. On ne naslu#uje patnju koju sobom donosi mnoga spoznaja te se stoga ne plai na podru jima gdje se drugima grozi srce. Hladan je i stoga se lako pokazuje svirepim. Smatra ga se i smjelim, ali on to nije, upravo kao ni mazga, koja ne zna za vrtloglavicu. Peto, maleno samopotovanje, pa e skromnost. Oni, premda stjerani u jedan ubogi kutak, ne osje#aju nita od rtvovanja, od rasipanja. &esto se ini da u najdubljoj nutrini znaju da nisu stvorenja koja lete, nego koja gmiu. S takvim svojstvom izgledaju ak i dirljivi. esto, vjernost spram svojih u itelja i voda. Ovima ele pomo#i od sveg srca i dobro znaju da im najbolje pomau istinom. Zahvalni su, jer su samo zahvaljuju#i njima stekli pristup u dostojanstvene dveri znanosti u koje nikad ne bi uli na vlastitu putu. Tko danas kao u itelj zna otkrili neko podru je na kojem s nekakvim uspjehom mogu raditi i malene glave, taj #e za najkra#e vrijeme biti znamenit ovjek. Toliko je odmah jato koje se tiska prema tomu. Dakako, svaki od tih vjernih i zahvalnih istodobno je zla kob za majstora, jer ga svi oni nasljeduju, pa se sad upravo njegove slabosti pokazuju neizmjerno velikima i pretjeranima jer se pojavljuju na tako malenim individuumima, do im se majstorove vrline na istom individuumu prikazuju obrnuto, naime u jednakom srazmjeru smanjene. Sedmo, navikom vodeno nastavljanje putom na koji se u enjaka gurnulo, smisao za istinu iz nedovoljka misli, shodno jednom prihva#enoj navici. Takve su naravi skuplja i, objanjiva i, spravlja i indeksa, herbarija. Oni u e i tragaju unaokolo na nekom podru ju samo zato to nikad ne pomiljaju na to da postoje i druga podru ja. Njihova marljivost ima neto od strahovite gluposti sile tee. Stoga esto tako mnogo proizvedu. Osmo, bijeg od dosade.Dok zbiljski mislilac ni za kim ne ezne vie nego za dokolicom, dotle obi an u enjak od nje bjei, jer ne zna to bi s njom po eo. Njegovi su tjeitelji knjige. To zna i da on slua kako netko drugi misli i na taj se na in dade zabavljati cijeli dugi dan. Bira osobito knjige kod kojih biva na neki na in potaknuto njegovo osobno sudjelovanje, kod kojih moe, zahvaljuju#i nagnu#u ili nesklonosti, malo dospjeti u afekt. Dakle knjige kod kojih je u obzir uzet on sam ili njegov stale, njegovo politi ko, ili estetsko, ili barem samo gramati ko nau avanje. A ima li ak svoju vlastitu znanost, tad mu nikada ne manjka sredstava za zabavu i mahanje za muhama protiv dosade. Deveto, motiv zara%ivanja kruha, dakle u osnovi ona znamenita kruljenja patni kog eluca. Istini se slui ako je kadra direktno dovesti do pla#a i viih poloaja, ili barem ste#i sklonost onih koji mogu dati kruha i po asti. Ali se i slui samo toj istini, zbog ega se moe povuci granica izme%u probita nih istina, kojima slue mnogi, i neprobita nih istina, kojima se odaju samo najmalobrojniji kod kojih ne vrijedi: ingenii largitor venter* Deseto, potovanje spram ostalih u enjaka, strah od njihova nepotovanja, rje%i, ali vii motiv od prethodnoga, no ipak jo veoma est. Svi se lanovi ceha me%usobno nadziru na najzavidniji na in, kako bi zaista po imenu svojeg izumitelja bila krtena istina od koje toliko mnogo toga ovisi: kruh, sluba, po ast. Strogo se drugome ukazuje svoje tovanje za istinu koju je otkrio, da bi se dug

ponovno zatrailo natrag ako se jednom i sam otkrije istinu. Neistina, zabluda zvu no #e eksplodirati, kako broj suparnika ne bi postao prevelik. A ipak #e tu i tamo nekad eksplodirati i zbiljska istina, kako bi se barem za kratko vrijeme stvorilo mjesta za tvrdoglave i drske zablude; onako ve# kao to nigdje, pa ni ovdje ne manjka #udorednih idiotizama, koje se ina e naziva podvalama. Jedanaesto, u enjak iz tatine, to je ve# rje%a vrsta. On neko podru je ho#e, koliko je mogu#e, imati posve za sebe te stoga bira kuriozitete, * Trbuh je podmitio duh. Nap. prir. naro ito ako oni ine nunima neuobi ajene trokove, putovanja, iskapanja, mnogobrojne veze u razli nim zemljama. Ve#inom se zadovoljava a#u da mu se samom ude kao kuriozitetu i ne misli na to da svoj kruh zaradi pomo#u svojih znanstvenih studija. Dvanaesto, u enjak iz nagona za igrom. Njegova se zabava sastoji u tomu da u znanostima trai vori#e i razvezuje ih, pri emu se ne voli odve# naprezati kako ne bi izgubio osje#aj igre. Stoga i ne prodire ba u dubinu, no ipak esto zamijeti neto to pla#eni u enjak svojim pogledom koji s mukom puzi nikad ne vidi. Ako naposljetku kao trinaesto jo kao u enjakov motiv ozna im poriv za pravedno#u moglo bi mi se prigovoriti da je taj plemeniti poriv, kojeg ve# doista treba razumjeti gotovo kao metafizi ki, isuvie teko razlikovati od drugih i da je za ljudsko oko u osnovi neshvatljiv i neodrediv, zbog ega taj posljednji broj dodajem s pobonom eljom da taj poriv me%u u enjacima bude e#i i djelotvorniji nego to je vidljiv. Jer jedna iskra iz vatre pravednosti, pala u duu u enjaka, dovoljna je da njegov ivot i njegovo nastojanje prome arom i pro i#uju#i saee plamenom, tako da on vie nema mira te je zauvijek protjeran iz mlakog ili ledenog raspoloenja u kojem obi ni u enjaci obavljaju svoj dnevni posao. Zamisli li se sad sve te elemente, ili vie njih, ili pojedine od njih, dobro izmijeane i promu#kane, imat #e se nastanak sluge istine. Vrlo je udno kako tu, na korist jednog, u osnovi vanljudskog i vie no ljudskog posla, naime istog i besposljedi nog, pa stoga i poriva lienog spoznavanja, mnotvo malih vrlo ljudskih poriva i poriv i#a biva zajedno stopljeno da bi uli u kemijski spoj, i kako se rezultat, naime u enjak, sad u svjetlosti onog vie nego zemaljskog, visokog i sasvim istog posla isti e toliko preobraen da se posve zaboravlja spajanje i mijeanje koje je bilo potrebno za njegovo ra%anje. Pa ipak ima trenutaka kad se upravo na to mora misliti i sje#ati; naime tada kad u enjak u svojem zna enju za kulturu do%e u pitanje. Onaj naime tko zna promatrati opaa da je u enjak po svojoj biti neplodan posljedak njegova nastanka! i da gaji neku prirodnu mrnju spram plodnog ovjeka; zbog ega su geniji i u enjaci u svim vremenima bili me%usobno u sva%i. Ovi posljednji naime ho#e prirodu usmrtiti, razloiti i razumjeti, a prvi ho#e prirodu uve#ati novom ivom prirodom, i tako postoji sukob nastrojenja i djelatnosti. Sasvim sretna vremena nisu u enjaka trebala i nisu ga poznavala, sasvim oboljela i mrzovoljna vremena tovala su ga kao najvieg i najdostojnijeg ovjeka i pridavala mu najvii rang. A tko bi bio dovoljno lije nik da zna kako stvari stoje s naim vremenom u pogledu zdravlja i bolesti! Izvjesno je da je jo i sada u mnogim stvarima tovanje u enjaka isuvie visoko i stoga djeluje tetno, osobito u svim okolnostima bivaju#ega genija. Za njegovu nevolju u enjak nema srca, otpisuje ga otrim i hladnim glasom i odvie brzo slijee ramenima, kao nad ne im udnim i nastranim, za to on nema ni vremena ni volje. Ni u njega se ne nalazi znanja o cilju kulture. Ali op#enito: to nam se svim ovim razmatranjima razjasnilo? To da se posvuda, gdje se ini da se kultura najivlje podupire, o tom cilju ne zna nita. Ma koliko drava glasno isticala svoju zaslugu za kulturu, ona je podupire da bi podupirala samu sebe i ne shva#a cilj koji je vii od njezine dobrobiti i njezine egzistencije. Ono to poduzetnici ho#e, kad neprekidno zahtijevaju nastavu i obrazovanje, na koncu je upravo stjecanje. Kad oni kojima su potrebne forme sebi pripisuju istinski rad za kulturu i primjerice umiljaju da njima pripada sva umjetnost i da mora sluiti njihovoj potrebi, tad je jasno upravo to da time to potvr%uju

kulturu oni potvr%uju sebe, da dakle ni oni nisu prevladali nesporazum. O u enjaku se dovoljno govorilo. Tako revno dakle sve etiri mo #i jedna s drugom razmiljaje o tomu kako bi pomo#u kulture koristile sebi, tako su iznemogle i liene misli ne pobudi li se pritom taj njihov interes. I stoga se uvjeti za nastanak genija u novije vrijeme nisu poboljali, a odbojnost spram originalnih ljudi porasla je do toga stupnja da Sokrat kod nas ne bi mogao ivjeti, u svakom slu aju ne bi doivio sedamdeset godina. Podsje#am sad na ono to sam izloio u tre#em poglavlju, naime kako itav na moderan svijet nipoto ne izgleda tako vrst i trajan da bi se i pojmu njegove kulture mogla proreci vje ita trajnost. &ak se mora smatrati vjerojatnim da #e u slijede#em tisu#lje#u do#i do nekoliko novih dosjetki, zbog kojih bi se svakome tko sad ivi jednom mogla di#i kosa na glavi. Vjera u metafizi ko zna enje kulture ne bi na koncu uop#e bila tako uasavaju#a, ali bi moda takvi bili neki zaklju ci koje bi se iz nje moglo izvu#i za odgoj i kolstvo. Potrebno je jedno dodue posve neuobi ajeno razmiljanje da bi se pogled jednom odvratio od sadanjih zavoda za odgoj i da bi se pogledalo sasvim razli ite i druk ije institucije, koje #e moda ve# drugi ili tre#i narataj na#i nunima. Dok se naime nastojanjima sadanjih viih odgajatelja proizvodi ili u enjak ili dravni slubenik ili poduzetnik ili obrazovani filistar ili naposljetku i obi no mjeavina svih njih, ti bi zavodi koje tek treba otkriti imali svakako teu zada#u dodue ne teu po sebi. budu#i da bi to u svakom slu aju bila prirodnija, a utoliko i laka zada#a; a moe li naprimjer ita biti tee nego protiv prirode, kako se to sad zbiva, nekog mladi#a obu iti za u enjaka? No teko#a lei za ljude u tomu da promijene nau eno i postave si novi cilj. I kotat #e neizrecive muke da se temeljne misli naeg sadanjeg odgojnog sustava, koji svoje korijene ima u srednjovjekovlju i kojemu zapravo srednjovjekovni u enjak lebdi pred o ima kao cilj savrena obrazovanja, zamijene novom temeljnom misli. Sada je ve# mjerne da se te suprotnosti stave pred o i. Jer jedan narataj mora zapo eti borbu u kojoj #e neki narataji kasnije pobijediti. Pojedinac koji je razumio onu novu temeljnu misao kulture ve# sad biva stavljen pred raskrije. Idu#i jednim putom on je svojem vremenu dobrodoao, ono ne#e dopustiti da mu manjkaju vijenci i nagrade, mo#ne stranke #e ga nositi, iza njegovih #e le%a stajati jednako onoliko istomiljenika kao i ispred njega, a kad predvodnik izgovori lozinku, odjekuje ona u svim redovima. Ovdje prva dunost glasi: boriti se u stroju i na svojemu mjestu, a druga da kao s neprijateljima treba postupati sa svima koji ne#e da se svrstaju u stroj i na svoje mjesto. Drugi ga put vodi zajedno s rijetkim drugovima u lutanju, tei je, zameteniji, strmiji. Oni koji idu prvim putom rugaju mu se jer tu kora a napornije i e#e dolazi u opasnost, pokuavaju ga primamiti sebi. Ukrste li se jednom oba puta, on biva zlostavljan, odgurnut u stranu ili izoliran planini sklanjanjem. Sto dakle za te raznovrsne lutalice dvaju putova zna i institucija kulture? Onaj ogromni opor koji se na prvom putu tiska prema svojem cilju razumijeva pod tim ustanove i zakone pomo#u kojih on sam biva postavljen u red i ide naprijed, i one kojima bivaju zaustavljeni svi nepokorni i osamljeni, svi oni koji gledaju prema viim i udaljenijim ciljevima. Za tu dragu manju etu institucija bi dakako trebala ispuniti sasvim druk iju svrhu. Ona sama ho#e obrambenim orujem vrste organizacije sprije iti da je onaj opor otplavi i raspri, da njezini pojedinci u prebrzoj iscrpljenosti klonu ili da ak budu odvra#eni od svoje velike zada#e. Ti pojedinci trebaju dovriti svoje djelo to je smisao njihove povezanosti. I svi oni koji sudjeluju u instituciji trebaju nastojati da neprekidnim pro i#avanjem i uzajamnom brinom potporom u sebi i oko sebe pripreme ro%enje genija i sazrijevanje njegova djela. Nemali broj njih, uklju uju#i i one iz niza dragih i tre#ih nadarenosti, odre%en je za tu pripomo#, i samo u podre%ivanju pod takvo odre%enje dolaze oni do osje#aja da ive za jednu dunost i da ive s ciljem i smislom. Sad me%utim snubljivi glasovi one pomodne kulture upravo te nadarene odvra#aju s njihova puta i otu%uju ih od njihova instinkta. To se iskuavanje usmjerava na njihove sebi ne podraaje, na njihove slabosti i tatine, upravo njima duh vremena s licemjernom revno#u doaptava; Slijedite me i ne idite tamo! Jer tamo ste samo sluge,

pomo#nici, sredstva, zasjenjeni viim naravima, nikad radosni zbog svoje osobitosti, vu eni koncima, drani u lancima, kao robovi, pa e kao automati. Tu kod mene uivajte kao gospodari svoju slobodnu osobnost, vae nadarenosti mogu blistati za sebe, vi sami trebate stajati u prednjim redovima, golema sljedba rojit #e se oko vas, a klicanje javnog mnijenja svakako biva veselilo vie nego otmjeno, odozgo dolje milostivo udijeljeno priznanje iz hladne eterske visine genija. Takvim mamljenjima podlijeu zacijelo najbolji. A u osnovi tu jedva da i odlu uju rijetkost i snaga nadarenosti, ve# utjecaj stanovita herojskog temeljnog raspoloenja i stupanj unutarnje srodnosti i sraslosti s genijem. Jer ima ljudi koji to osje#aju kao svoju nevolju kad vide kako se on mukotrpno bori i kako se nalazi u opasnosti da razori sebe sama, ili kad kratkovidna sebi nost drave, povrnost poduzetnika, suha samodovoljnost u enjaka njegova djela ravnoduno otklanjaju u stranu. I tako se nadam da ima nekih koji razumiju to elim re#i predo uju#i Schopenhauerov usud i za to, prema mojoj predodbi, Schopenhauer kao odgajatelj zapravo treba odgajati.

7. No ostavimo jednom po strani sve misli o dalekoj budu#nosti i mogu#em preokretu odgojnoga sustava. to bi se jednom bivaju#em filozofu moralo u sadanjosti poeljeti i u slu aju nude pribaviti mu da bi uop#e mogao odahnuli i u najpovoljnijem slu aju do#i do zacijelo ne lake, ali barem mogu#e Schopenhauerove egzistencije? to bi osim toga trebalo izna#i da bi se njegovu utjecaju na suvremenike dalo ve#u vjerojatnost? I koje bi se prepreke morale ukloniti da bi prije svega njegov uzor doao do punog utjecaja, da bi filozof ponovno odgajao filozofe? Ovdje nae razmatranje zalazi u podru je prakti nog i zazornog. Priroda ho#e uvijek biti od op#e koristi, ali za tu svrhu ne zna na#i najbolja i najprimjerenija sredstva i postupke. To je njezina velika patnja, zato je melankoli na. Da je ra%anjem filozofa i umjetnika htjela ljudima opstanak u initi jasnim i zna ajnim, to je izvjesno s obzirom na njezin vlastiti nagon koji ima potrebu za izbavljenjem. No kako je neizvjestan, kako je slab i mlak utjecaj to ga ve#inom postie s filozofima i umjetnicima! Kako rijetko dovodi do nekog utjecaja! Naro ito je glede filozofa u velikoj neprilici da ga op#e korisno upotrijebi. &ini se da su njezina sredstva samo probni pokuaji, slu ajne dosjetke, tako da u svojoj nakani bezbroj puta ne uspijeva i ve#ina filozofa ne postaje op#e korisna. Postupak prirode izgleda kao rasipnitvo. Pa ipak to nije rasipnitvo obijesne bujnosti, nego neiskusnosti. Moe se pretpostaviti da ona, kad bi bila ovjek, uop#e ne bi prevladala ljutnju zbog sebe i svoje nespretnosti. Priroda odapinje filozofa u ljude kao neku strijelu, ona ne cilja, no nada se da #e se strijela negdje zaka iti. Ali pritom se bezbroj puta vara i zlovoljna je. Na podru ju kulture ponaa se isto tako rasipni ki kao i kod sa%enja i sijanja. Svoje svrhe ispunjava na op#enit i nezgrapan na in, pri emu rtvuje previe snage. Umjetnik i njemu nasuprot poznavatelji i ljubitelji njegove umjetnosti odnose se me%usobno kao teka artiljerija i jato vrabaca. Zakotrljati veliku lavinu kako bi se odgurnulo malo snijega, ubiti ovjeka kako bi se pogodila muha na njegovu nosu, to je djelo bedasto#e. Umjetnik i filozof su dokazi protiv svrnosti prirode u njezinim sredstvima, premda pruaju najsavreniji dokaz za mudrost njezinih svrha. Oni uvijek poga%aju samo malobrojne, a trebalo bi da pogode sve a i malobrojni ne bivaju pogo%eni onom snagom kojom filozof i umjetnik upu#uju svoj metak. Tuno je to se umjetnost kao uzrok i umjetnost kao posljedak moraju cijeniti tako razli ito; kako li je ona neizmjerna kao uzrok, a kako oslabljena i uplje odzvanjaju#a kao posljedak! Umjetnik pravi svoje djelo prema volji prirode za dobro drugih ljudi, o tomu nema nikakve dvojbe. Unato tomu zna da nikada vie nitko od tih drugih ljudi ne#e njegovo djelo razumjeti i voljeti onako kako ga on sam razumije i voli. Dakle je nakon nespretnog postupka prirode nuan onaj visoki i jedini stupanj ljubavi i razumijevanja da bi nastao neki nii stupanj. Ono ve#e i plemenitije

upotrebljeno je kao sredstvo za nastanak manjeg i neplemenitog. Priroda ne gospodari pametno, njezini su izdaci mnogo ve#i od prihoda koji postie. Pri svem svojem bogatstvu jednom #e morati propasti. Umnije bi to udesila kad bi njezino ku#ansko pravilo bilo: malo trokova, a stostruki prihod, kad bi na primjer bilo samo malo umjetnika, a i njih sa slabijim snagama, ali zauzvrat mnogo primatelja i prihvatitelja, i upravo njih od snanijeg i mo#nijeg soja, nego to je soj samih umjetnika, tako da bi u inak umjetni koga djela bio u odnosu spram uzroka stostruko poja ani odjek. Ili ne bi li u najmanju ruku trebalo o ekivati da uzrok i u inak budu podjednako snani. Ali koliko priroda zaostaje za tim o ekivanjem! &esto izgleda tako kao da je umjetnik i ujedno filozof u svojem vremenu slu ajno, kao osamljenik ili protjerani i zaostali lutalica. Neka se samo jednom doista osjeti koliko je Schopenhauer velik, skroz naskroz i u svemu a koliko je mali, koliko je apsurdan njegov utjecaj! Upravo za potena ovjeka ovoga vremena ne moe nita biti sramotnije no uvidjeti koliko je Schopenhauer u njemu slu ajni izuzetak i od kojih je sve mo#i i nemo #i dosad ovisilo to daje njegov utjecaj tako okrnjen. Najprije i zadugo mu je neprijateljem bio manjak itatelja, na trajno ruglo naeg literarnog doba, a potom, kad su doli itatelji, nedoraslost njegovih prvih javnih pristalica. Dakako jo vie, kako mi se ini, otupjelost svih modernih ljudi spram knjiga, koje uop#e vie ne ele uzimati ozbiljno. Postupno je pridola i jedna nova opasnost, proistekla iz raznolikih pokuaja da se Schopenhauera prilagodi slabanom vremenu ili ak da ga se priredi kao udesan i draestan za in, tako re#i kao neku vrstu metafizi kog papra. Tako je on dodue postupno postao poznat i znamenit i vjerujem da sad ve# vie ljudi zna za njegovo ime nego za HegeSovo. No unato tomu jo je osamljenik, unato tomu utjecaj je dosad izostao! Pravim literarnim protivnicima i olajavateljima pripada najmanja zasluga da su taj utjecaj do sada sprije ili. Prvo jer ima malo ljudi koji mogu izdrati itati ih, a drugo jer oni ovjeka koji to izdri neposredno odvode Schopenhaueru. Jer tko bi se od goni a magaraca dao zadrati da se ne popne na lijepa konja, ma koliko svojega magarca hvalio na ra un konja? Onaj tko je spoznao bezumlje u naravi ovog vremena, morat #e pomiljati na sredstva da tu malo pripomogne. A njegova #e zada#a biti da slobodne duhove i one koji duboko pate zbog naeg vremena upozna sa Schopenhauerom, okupi ih i od njih stvori struju ijom snagom treba svladati nespretnost to ju priroda obi no, a i danas iznova pokazuje pri koritenju filozofa. Takvi #e ljudi uvidjeti da su isti otpori koji prije e utjecaj velike filozofije i koji ometaju ra%anje velikoga filozofa, zbog ega svoj cilj mogu odrediti kao pripremu ponovnog ra%anja Schopenhauera, to jest filozofijskoga genija. No ono to se od po etka suprotstavljalo utjecaju i irenju njegova u enja, ono to bi na koncu svim sredstvima htjelo onemogu#iti i to ponovno ro%enje filozofe je, kratko govore#i, izopa enost sadanje ljudske naravi, zbog ega #e svi budu#i veliki ljudi morati utroiti nevjerojatnu snagu samo na to da bi se spasili od te izopa enosti. Svijet u koji oni sad stupaju obavijen je ludorijama. To uistinu ne moraju biti samo religijske dogme, nego i takvi luckasti pojmovi kao to je napredak, op#e obrazovanje, nacionalno, moderna drava, kulturna borba. Da, moe se re#i da sad sve op#e rije i na sebi nose neki umjetni i neprirodni ures, zbog ega #e neko svjetlije potomstvo naem vremenu u najve#oj mjeri uputiti prigovor zbog izokrenutosti i zakrljalosti ma koliko se glasno mi prsili naim zdravljem. Ljepota anti kih posuda, kae Schopenhauer, potje e odatle to one na tako naivan na in izraavaju ono to su odre%ene da budu i prue, a isto to vrijedi za sav ostali pribor starih. Pri tom se osje#a da bi, kad bi priroda stvarala vaze, amfore, lampe, stolove, stolice, kacige, titove, oklope, oni ba tako izgledali. Obrnuto: tko sada vidi kako se gotovo svatko bavi umjetno#u, dravom, religijom, obrazovanjem da iz dobrih razloga o naim posudama utimo taj nalazi ljude u nekoj barbarskoj proizvoljnosti i pretjeranosti izraaja, ali bivaju#em

geniju se najvie suprotstavlja upravo to da su u njegovo vrijeme u modi tako udnovati pojmovi i tako izvitoperene potrebe. Oni su olovni pritisak koji tako esto, nevidljivo i neobjanjivo, pritiska njegovu ruku kad ho#e upravljati plugom na taj na in da ak i njegova najve#a djela, jer su se silom istrgla, moraju do nekog stupnja na sebi izraz nositi te nasilnosti. Saberem li sad uvjete uz iju pomo# jedan ro%eni filozof barem ne bi, u najsretnijem slu aju, bio zgnje en opisanom su vremenom izopa eno#u, primje#ujem neto neobi no, naime da su to djelomice upravo oni uvjeti pod kojima je, barem op#enito uzevi, odrastao sam Schopenhauer. Dodue nisu manjkali ni uvjeti koji su ili u protivnom smjeru. Tako mu se ta izopa enost vremena na uasan na in pribliila u osobi njegove tate i lijepim umjetnostima naklonjene majke. No ponosit i republikanski slobodan karakter oca spasio ga je tako re#i od majke i dao mu ono prvo to je filozofu potrebno nesavitljivu i estoku muevnost. Taj otac nije bio ni slubenik ni u enjak. Vie je puta s mladi#em putovao po stranim zemljama to su sve prednosti za onoga tko ne treba upoznali knjige nego ljude, tko treba nau iti tovati ne vladu nego istinu. Pravodobno je otupio ili se odve# izotrio spram nacionalnih ograni enosti. U Engleskoj, Francuskoj ili Italiji nije ivio druk ije no u svojoj domovini, a za panjolski je duh osje#ao nemalu simpatiju. U cjelini uzevi, nije smatrao a#u biti ro%en upravo me%u Nijemcima, a ak i ne znam bi li se u novim politi kim prilikama predomislio. Kao to je poznato, za dravu je smatrao da su njezine jedine svrhe pruati zatitu prema vani, zatitu spram unutra i zatitu od zatitnika i da to da joj se pripiu druge svrhe osim zatite moe lako dovesti u opasnost pravu svrhu. Stoga je na uas svih takozvanih liberala svoju imovinu oporukom ostavio obiteljima pruskih vojnika koji su 1848. godine pali u borbi za poredak. Vjerojatno #e od sada sve vie biti znakom duhovne nadmo#i kad netko dravu i njezine dunosti bude znao uzeti jednostavno. Jer onaj tko u sebi ima furor philosophicus* ne#e vie uop#e imati vremena za furor politicus** i mudro #e se uvati toga da svakoga dana ita novine ili ak da slui nekoj stranci, premda se nijednog asa ne#e ustezati da u nekoj zbiljskoj nevolji svoje domovine bude na svojemu mjestu. Loe su ure%ene sve drave u kojima se osim dravnika i drugi moraju skrbiti o politici i zasluuju da zbog tog mnotva politi ara propadnu. Druga velika sretna okolnost pripala je Schopenhaueru time to nije od samoga po etka bio odre%en i odgajan za u enjaka, nego je zbilja neko vrijeme, iako uz unutarnji otpor, radio u trgova kom uredu, te je u svakom slu aju kroz itavu svoju mladost udisao slobodniji zrak velike trgova ke ku#e. U enjak nikad ne moe postati filozofom. Jer ak ni Kant to nije mogao, nego je unato uro%enom nagonu svojega genija do kraja ostao u jednom gotovo u ahurenom stanju. Onaj tko ovdje vjeruje da tom rije ju Kantu nanosim nepravdu, taj ne zna to je filozof, naime ne samo veliki mislilac, nego i zbiljski ovjek. A je li ikad iz u enjaka postao neki zbiljski ovjek? Tko dopusti da izme%u njega i stvari stupe pojmovi, mnijenja, prolosti, knjige, tko je dakle u najirem smislu ro%en za historiju, ne#e nikada vidjeti stvari po prvi put i nikada ne#e sam biti takva prvi put vi%ena stvar. No to oboje u filozofa pripada zajedno, jer on najve#u poduku mora uzeti iz sebe i jer samom sebi slui kao paslika i abrevijatura cijelog svijeta. Kad netko sebe motri posredstvom tu%ih mnijenja, kakvo udo kad ni na sebi ne vidi nita do tu%a mnijenja! A tako jesu, ive i vide *Filozofijski zanos. Nap. prir. **Politi ki zanos Nap. prir. u enjaci. Tomu usuprot Schopenhauer je imao neopisivu sre#u da genija ne vidi izbliza samo u sebi nego i izvan sebe, u Goetheu. Zahvaljuju#i tom dvostrukom zrcaljenju postao je iz temelja podu en i mudar u ogledu svih u enja kih ciljeva i kultura. Na temelju tog iskustva znao je kako mora biti sazdan slobodan i snaan ovjek, za kojim udi svaka umjetni ka kultura. Je li mu poslije takva pogleda uop#e moglo ostati uitka za bavljenje takozvanom

umjetno#u u u enoj ili hipokritskoj maniri modernog ovjeka? Ipak je on vidio ak i neto vie, naime strahotnu nadsvjetsku scenu suda, na kojoj je sav ivot, pa i onaj najvii i savreni, stavljen na ragu i na%en odvie lakim: vidio je sveca kao suca opstanka. Uop#e se ne moe odrediti koliko je rano Schopenhauer morao ugledati tu sliku ivota, i to upravo onakvu kako je kasnije pokuavao naslikati u svim svojim spisima. Moe se dokazati da je ve# kao mladi# vidio tu strahovitu viziju, a moglo bi se vjerovati da ju je vidio i ve# kao dijete. Sve to je kasnije usvojio iz ivota i knjiga, iz svih oblasti znanosti, bilo je za nj gotovo samo boja i sredstvo izraza. &ak je i Kantovu filozofiju prisvojio ponajprije kao izvanredan retori ki instrument, vjeruju#i da njime onu sliku moe jo jasnije iskazati, kao to mu je za jednaku svrhu kadto sluila i budisti ka i kr#anska mitologija. Za njega je postojala samo jedna zada#a i sto tisu#a sredstava da se ona rijei, jedan smisao i bezbroj hijeroglifa da ga se izrazi. U veli ajne uvjete njegove egzistencije spadalo je i to da je shodno svojem geslu vitam impendere vero* zbilja mogao ivjeti za jednu takvu zada#u i da ga nije pritiskao pravi prostakluk ivotne neda#e poznato je na kakav je veli anstven na in upravo za to zahvalio svojemu ocu *ivot posvetiti istini Nap. prir. do im u Njema koj teorijski ovjek svoje znanstveno odre%enje ve#inom obavlja na ra un isto#e svojega karaktera, kao bijednik pun obzira, pomaman za poloajima i a#u, oprezan i savitljiv, neiskreno laskav spram utjecajnih i nadre%enih. Naalost mnogobrojne u enjake Schopenhauer nije ni im vrije%ao vie nego time to im nije nalik.

8. Time su nazna eni neki uvjeti pod kojima filozofijski genij u naemu vremenu unato tetnim suprotnim utjecajima moe barem nastati: slobodna muevnost karaktera, rano poznavanje ljudi, bez u ena odgoja, bez patriotske stjenjenosti, bez prisile na zara%ivanje kruha, bez odnosa spram dravu ukratko, sloboda i uvijek iznova sloboda: isti onaj udesni i opasni element u kojemu su mogli odrasti gr ki filozofi. Tko mu ho#e prigovoriti ono to je Niebuhr prigovorio Platonu, naime da je bio los gra%anin, moe to u initi i slobodno sam biti dobrim gra%aninom. Tako #e biti u pravu i on i Platon. Netko drugi tu #e veliku slobodu tuma iti kao oholost. I taj ima pravo, jer sam ne bi s tom slobodom zapo eo nita valjano i svakako bi se vrlo uzoholio ukoliko bi je poelio za sebe. Ta je sloboda zbilja teka krivnja i moe se okajati samo velikim djelima. Uistinu, svaki obi an zemaljski sin ima pravo s gnjevom gledati na takva povlatenika. No neka ga samo Bog sa uva toga da sam bude tako povlaten, to jest tako strano obvezan. Propao bi jama no odmah zbog svoje slobode i svoje osamlje-nosti i postao bi luda, pakosna luda iz dosade. Iz dosad re enog mogao bi moda ovaj ili onaj otac poneto nau iti i korisno primijeniti na privatni odgoj svojega sina, premda se doista ne moe o ekivati da bi o evi upravo filozofe eljeli imati za sinove. Vjerojatno #e se o evi u svim vremenima filozofi nosti svojih sinova ponajvie protiviti kao najve#oj nastranosti. Kao to se zna, Sokrat je pao kao rtva gnjeva o eva zbog zavo%enja mladei, a Platon je iz istih razloga drao nunom uspostavu sasvim nove drave kako nastanak filozofa ne bi u inio ovisnim od bezumnosti o eva. Gotovo da izgleda kao da je Platon doista neto postigao. Jer moderna drava sad unapre%ivanje filozofije ra una u svoje zada#e i nastoji u svako doba jedan broj ljudi usre#iti onom slobodom pod kojom mi razumijemo najhitniji uvjet za nastanak filozofa. No Platon je imao neobi nu nesre#u u povijesti. &im je jednom nastala tvorba koja je u bitnom odgovarala njegovim prijedlozima, uvijek je to, to nije promotreno, bilo podmetnuto dijete kakva

%avol i#a, runa nakaza, kao to je to recimo bila srednjovjekovna popovska drava, uspore%ena s vladavinom bojih sinova o kojoj je on sanjao. Dodue moderna je drava najdalje od toga da upravo filozofe u ini vladarima hvala Bogu, dodat #e svaki kr#anin. Ali ak i ono unapre%ivanje filozofije, kako ga ona shva#a, moralo bi ipak jednom biti ogledano s obzirom na to razumije li ga ona platonski, mislim onako ozbiljno i iskreno kao da je pritom njezina najvia nakana stvoriti nove Platone. Ukoliko se filozofu svojem vremenu obi no pojavljuje kao slu ajan postavlja li drava sebi zbilja sada zada#u da tu slu ajnost svjesno pretvori u nunost te da i tu pomogne prirodi? Iskustvo nas naalost u i ne emu boljem ili gorem. Ono kae da, u pogledu velikih filozofa po prirodi, njihovu ra%anju i umnaaju, nita ne stoji na putu toliko kao loi filozofi u slubi drave. Mu an predmet, zar ne? Kao to je poznato, isti onaj na koji je Schopenhauer prvi usmjerio pogled u svojoj znamenitoj raspravi o sveu ilinoj filozofiji. Vra#am se tom predmetu jer ljude se mora prisiliti da ga uzmu ozbiljno, to jest da se puste njime opredijeliti za in, a ja drim beskorisnom svaku napisanu rije iza koje ne stoji takav poziv na in. I u svakom je slu aju dobro da se jo jednom demonstriraju Schopenhauerovi stavovi koji vrijede zauvijek, i to upravo u odnosu spram naih najbliih suvremenika, budu#i da bi neki dobroduan ovjek mogao pomisliti da je nakon njegovih tekih optubi u Njema koj sve krenulo nabolje. Njegovo djelo jo nije dovedeno do kraja ak ni u toj to ki, ma koliko ona bila neznatna. To nije gledano, ona sloboda kojom drava sad, kako rekoh, neke ljude usre#uje na korist filozofije uop#e i nije sloboda, nego sluba koja hrani svojeg ovjeka. Unapre%enje filozofije sastoji se dakle samo u tomu da danas drava barem jednom broju ljudi omogu#uje da ive od svoje filozofije, time to iz nje mogu u initi zara%ivanje kruha, do im stari mudraci Gr ke nisu bili pla#ani od strane drave, nego im je najvie jednom, kao Zenonu, ukazana ast zlatnom krunom i nadgrobnim spomenikom na Keramiku. Slui li se ipak istini time to se pokazuje put kako se od nje moe ivjeti, to ne znani re#i u op#enitosti, jer tu sve ovisi o soju i dobroti pojedinog ovjeka kojeg se poziva da ide tim puteni. Sasvim bih dobro mogao zamisliti stupanj ponosa i samopotovanja pri kojemu #e ovjek svojim blinjima re#i: Skrbite za mene jer imam initi neto bolje, naime skrbiti za vas. U Platona i Schopenhauera ne bi udila takva veli anstvenost nastrojenosti i njezina izraza, zbog ega bi upravo oni mogli biti ak i sveu ilini filozofi, kao to je Platon neko vrijeme bio dvorski filozof, a da ne ponize dostojanstvo filozofije. No ve# je Kant bio, kao to mi u enjaci imamo obi aj biti, obziran, pokoran i u svojemu ponaanju spram drave bez veli ine, tako da on u svakom slu aju sveu ilinu filozofiju ne bi mogao opravdati ako bi jednom bila napadnuta. A ako i ima naravi koje bi je bile kadre opravdati, kao to su upravo Schopenhauerova i Platonova, bojim se samo jednog, naime toga da oni za to nikad ne#e imati prigodu jer drava se nikad ne#e usuditi i#i na ruku takvim ljudima i dodijeliti im te poloaje. A zbog ega? Jer ih se svaka drava boji i svagda #e i#i na ruku samo onim filozofima kojih se ne boji. &injenica je naime da drava ima strah od filozofije uop#e i upravo #e stoga utoliko vie nastojati sebi privu#i filozofe koji #e joj dati privid da filozofiju ima na svojoj strani budu#i da na svojoj strani ima te ljude koji nose ime filozofije, a ipak uop#e nisu takvi da ulijevaju strah. A nastupi li jedan ovjek koji zbilja pokazuje nakanu da noem istine napadne sve, pa i dravu, tad drava, jer ona prije svega potvr%uje vlastitu egzistenciju, ima pravo da takvog isklju i i postupa s njim kao s neprijateljem, isto onako kao to i religiju koja se stavlja iznad nje i ho#e biti njezinim sucem isklju uje i s njom postupa kao s neprijateljem. Podnosi li dakle netko to da bude filozof u slubi drave, mora podnositi i to da ga ona smatra nekim tko je odustao od toga da istinu slijedi do svih kutaka i zakutaka. Barem dok je povlatenik i namjetenik morat #e iznad istine priznavali i neto vie, naime dravu. I ne samo dravu, nego ujedno i sve ono to drava zahtijeva za svoje dobro, primjerice odre%enu formu religije, drutvenog poretka, vojnog ustroja na svim takvim stvarima stoji natpis: noli me tangere* Je li doista ikad neki

sveu ilini filozof sebi razjasnio cijeli opseg svojih obveza i ograni enja? Ne znam. Ako je netko to u inio, a ipak ostaje dravnim slubenikom, tad je u svakom slu aju bio lo prijatelj istine. A ako to nije nikad u inio no, pomislio bih da ni tada ne bi bio prijatelj istine. To je najop#enitiji prigovor, ali kao takav dakako za ljude kakvi su sad najslabiji i najravnoduniji. Ve#ini #e biti dovoljno slegnuti ramenima i re#i: Kao da se ikad na ovoj zemlji moglo zadrati i odrati neto veliko i isto bez ustupaka ljudskoj niskosti! Ho#ete li da drava radije progoni filozofa nego da ga plati i uzme u svoju slubu? Ne odgovaraju#i ve# sada na ovo posljednje pitanje, *Ne diraj me. Nap. prev. dodat #u samo da ti ustupci filozofije dravi danas ipak idu veoma daleko. Prvo, drava sebi izabire svoje filozofijske sluge, i to onoliko koliko joj je potrebno za njezine ustanove. Ona dakle sebi pridaje ugled da moe praviti razliku izme%u vrsnih i loih filozofa, i jo vie od toga, pretpostavlja da bi uvijek moralo biti dovoljno dobrih da bi njima zaposjela sve svoje katedre. Ona je sad autoritet ne samo u odnosu na vrsno#u nego i na nuni broj vrsnih filozofa. Drugo, one koje je izabrala prisiljava na boravak u odre%enom mjestu, me%u odre%enim ljudima, na odre%enu djelatnost. Oni trebaju podu avati svakoga akademskog mladi#a kojemu se to prohtije, i to svakodnevno, na utvr%enim satovima. Pitanje: moe li se zapravo filozof mirne savjesti obvezati na to da #e svakodnevno imati neto to #e pou avati? I da #e to pou avati pred svakim tko ho#e sluati? Ne mora li sebi stvoriti privid da zna vie nego to zna? Ne mora li pred nepoznatim sluateljstvom govoriti o stvarima o kojima bi samo s najbliim prijateljima mogao govoriti bez opasnosti? I uop#e, ne liava li se on svoje najveli anstvenije slobode da ide za svojim genijem, kad on pozove i kamo pozove? Time to je u odre%ene sate obvezan javno misliti o onomu to je prethodno odre%eno. I to pred mladi#ima! A to ako bi jednog dana osjetio: Danas ne mogu nita misliti, ne pada mi na um nita pametno i unato tome se morao pred njih postaviti i pretvarali kao da misli! Ali, prigovorit #e se, on i ne treba biti mislilac, nego u najbolju ruku onaj koji naknadno premilja i koji misli o onome to je ve# miljeno, a nadasve treba biti u eni poznavalac svih ranijih mislilaca. O njima #e svagda mo#i pri ali neto to njegovi u enici ne znaju. Upravo je to tre#i, krajnje opasan ustupak filozofije dravi, kad joj se obveze da #e nastupati najprije i poglavito kao u enost. A prije svega kao poznavanje povijesti filozofije, do im je za genija, koji na stvari gleda isto i s ljubavlju, nalik pjesniku, i ne moe se u njih dovoljno duboko unijeti, kopanje po bezbrojnim tu%im i pogrenim miljenjima gotovo najodbojniji i najneugodniji posao. U ena historija prologa nikad nije bila posao istinskog filozofa, ni u Indiji ni u Gr koj. A profesor filozofije, bavi li se takvim poslom, morat #e pristati na to da se o njemu u najboljem slu aju kae da je valjan filolog, antikvar, poznavatelj jezika, povjesni ar, ali nikada da je filozof. Pa i to samo u najboljem slu aju, kao to je primije#eno. Jer kod ve#ine u enih radova to ih prave sveu ilini filozofi, filolog ima osje#aj da su napravljeni loe, bez znanstvene strogosti i ve#inom s nekom dosadno#u dostojnom mrnje. Tko #e na primjer povijest gr kih filozofa ponovno izbaviti od one uspavljuju#e maglutine koju su nad njom rairili u eni, no ipak ne odve# znanstveni, a, naalost i sasvim dosadni radovi Rittera, Brandisa i Zellera? Bar ja itam Diogena Laertija radije nego Zellera. Jer u onoga ivi barem duh starih filozofa, a u ovoga ni taj ni bilo koji drugi duh. I na koncu, za ime svijeta, to se naih mladi#a ti e povijest filozofije? Treba li ih ta zbrka mnijenja obeshrabriti da imaju mnijenja? Treba li ih nau iti da se kli u#i suglase s tim kako smo ipak tako divno daleko dogurali? Trebaju li moda nau iti ak da filozofiju mrze ili preziru? Gotovo bi se moglo pomisliti na ovo posljednje kad se zna kako se studenti radi svojih ispita iz filozofije moraju namu iti da bi u ubogi mozak utisnuli najmahnitije i najcjepidla nije dosjetke ljudskoga duha, pored onih najve#ih i najtee shvatljivih. Jedina kritika neke filozofije koja je

mogu#a i koja neto i dokazuje, naime iskuati bi li se po njoj moglo ivjeti, nije na sveu ilitima nikad predavana, ve# svagda kritika rije i o rije ima. I zamislimo sad jednu mladu glavu, bez mnogo iskustva ste enog ivotom, u kojoj se usporedno i ispremijeano uva pedeset sustava kao rije i i pedeset njihovih kritika kakvo pustoenje, kakva podivljalost, kakva poruga odgoju za filozofiju! Ustvari se, kao to se i priznaje, i ne odgaja za filozofiju, nego za ispit iz filozofije, iji je ishod znano i uobi ajeno taj da onaj tko je ispitanah, i odve# ispitan s dubokim uzdahom sebi prizna: Hvala Bogu to nisam filozof, nego kr#anin i gra%anin svoje drave! to ako je taj duboki uzdah upravo cilj drave, a odgoj za filozofiju samo odvla enje od filozofije? Neka se sebi postavi to pitanje. A ako je tako, tad se treba bojati samo jednog; da mlade naposljetku jednom prozre za to se tu filozofija zapravo zlorabi. Ono najvie, ra%anje filozofijskoga genija, nita do izgovor? Cilj moda upravo sprije iti njegovo ra%anje? Smisao preokrenut u suprotnost tog smisla? A tada jao cijelom kompleksu dravne i profesorske lukavosti! A je li lako neto ve# postalo op#e poznatim? Ne znam. U svakomu slu aju, sveu ilina je filozofija izloena sveop#em nepotivanju i sumnji enju. To je djelomice u vezi s time to upravo sada na katedrama vlada jedan slaba ki narataj, tako da Schopenhaueru, kad bi sada pisao svoju raspravu o sveu ilinoj filozofiji, ne bi vie bio potreban buzdovan, nego bi i trskom pobijedio. To su batinici i potomci onih nadrimislilaca po ijim je viestruko uvrnutim glavama udarao. Dovoljno izgledaju poput dojen adi i patuljaka da bi podsje#ali na indijski izrijek: Ljudi bivaju ro%eni u skladu sa svojim djelima glupi, nijemi, gluhi, nakazni. Oni su o evi zasluili takvo potomstvo, u skladu sa svojim djelima, kako kae izrijek. Stoga nema dvojbe da #e se akademski mladi#i uskoro sna#i bez filozofije koja se predaje na njihovim sveu ilitima, i da se vanakademski ljudi ve# i sada snalaze bez nje. Treba se samo spomenuti svojeg vlastitog studentskog doba. Za mene su na primjer akademski filozofi bili skroz naskroz nezanimljivi ljudi i vrijedili su mi kao ljudi koji si od rezultata drugih znanosti prave nekakvu smjesu, u asovima dokolice itaju tisak i posje#uju koncerte, a spram kojih se uostalom ak i njihovi akademski drugovi ophode s uljudno prikrivenim podcjenjivanjem. Za njih se smatralo da malo znaju i da nikad nemaju teko#a u nalaenju nekog zatamnjuju#ega izri aja, kako bi prikrili taj manjak znanja. Stoga su se s osobitom ljubavlju zadravali na takvim sumra nim mjestima gdje ovjek jasna pogleda ne moe due izdrati. Jedan je prirodnim znanostima prigovorio: nijedna mi ne moe posve objasniti najjednostavnije bivanje, to mi dakle sve one vrijede? Drugi je o povijesti rekao: onomu tko ima ideje ona ne govori nita novo. Ukratko, uvijek su nalazili razloge zbog kojih je vie filozofijski nita ne znati nego neto nau iti. A ako su se uputali u u enje, pri tomu je njihov potajni impuls bio uma#i od znanosti i u nekoj od njihovih praznina i nerasvijetljenih mjesta zasnovati mra no carstvo. Tako su znanostima prednja ili samo jo u tom smislu, kao divlja pred lovcima koji su iza nje. U novije vrijeme dopadaju se sebi tvrdnjom da su zapravo samo pograni ni straari i pozornici znanosti. U tu im svrhu posebno slui Kantovo u enje, od kojega revno prave dokoni skepticizam, za koji uskoro vie nikoga ne#e biti briga. Samo jo tu i tamo netko od njih se uzvine do kakve male metafizike, s uobi ajenim posljedcima, naime vrtoglavicom, glavoboljom i krvarenjem iz nosa. Nakon to im to putovanje u maglu i oblake toliko esto nije polo za rukom, nakon to ih je svaki as kakav estoki, tvrdoglavi u enik istinskih znanosti hvatao za per in i povukao nadolje, poprimilo je njihovo lice izraz uobi ajen kod prenemaganja i uhva#enosti u lai. Sasvim su izgubili radosno pouzdanje, tako tla nijedan ni najmanje ne ivi za ljubav svojoj filozofiji. Nekad su neki od njih vjerovali da mogu izumiti nove religije ili svojim sustavima zamijeniti stare. Sad je takva preuzetnost umakla, sad su ve#inom poboni, neodlu ni i nepronicljivi ljudi, nikad hrabri kao Lukrecije i nikad gnjevni zbog bremena to je nalegao na ovjeka. Kod njih se ovjek vie ne moe u iti ni logi kom miljenju, a u prirodnoj procjeni svojih snaga obustavili su i ina e uobi ajene vjebe u

raspravljanju. Nema dvojbe da se je sad na strani pojedina nih znanosti logi niji, oprezniji, skromniji, domiljatiji. Ukratko, tamo se postupa vie filozofijski nego u takozvanih filozofa, tako da #e se svatko sloiti s nepristranim Englezom Bagehotom kad o sadanjim graditeljima sustava kae: Tko nije gotovo unaprijed uvjeren u to da njihove premise sadre udnovatu mjeavinu istine i zablude te da se stoga ne isplati razmiljati o konsekvencijama? Gotova zaklju enost tih sustava moda #e privu#i mlade i ostaviti dojam na neiskusne, ali obrazovani ljudi ne#e se time dati zasjeniti. Oni su uvijek spremni povoljno prihvatiti navjetaje i naslu#ivanja, pa im je dobrodola i najmanja istina no velika knjiga deduktivne filozofije izaziva sumnji avost. Sangvini ni ljudi revno su prikupljali bezbrojna nedokazana apstraktna na ela i pomno ih razvla ili po knjigama i teorijama da bi njima objasnili itav svijet. No svijet se ne brine za te apstrakcije, a i to i nije nikakvo udo, budu#i da one proturje e jedna drugoj. Ako je neko# filozof, osobito u Njema koj, bio utonuo u tako duboko razmiljanje da je lebdio u trajnoj opasnosti da #e glavom udariti u svaku gredu, sad im je, kao to Swift pri a o liliputancima, dodano itavo jato blebetala kako bi im, ukae li se prigoda, zadali blag udarac po o ima ili ve# negdje drugdje. Kadto mogu ti udarci biti donekle prejaki, tada se ti zanesenjaci zaborave i udare iznova, a to je neto to vazda izlazi na njihovu sramotu. Zar ne vidi gredu, zanesenja e, re#i #e ta klepetala i filozof #e zbilja e#e vidjeti gredu i iznova #e postati blag. Ta klepetala su prirodne znanosti i historija. One su njema ko gospodarenje snovima i miljenjem, koje je tako dugo bilo brkano s filozofijom, postupno toliko potresle da bi ti kr mari miljenja vrlo rado napustili pokuaj da samostalno hodaju. A padnu li neo ekivano u ake onim znanostima, ili ele li uz njih vezati uzicu da bi na njoj vodili sami sebe, tada #e one odmah klepetati to je mogu#e groznije kao da ele re#i: Samo je to jo manjkalo da nam jedan takav kr mar miljenja one isti prirodne znanosti ili historiju! Neka se isti odavde! Tada se oni ponovno teturaju#i vrate u svoju vlastitu nesigurnost i bespomo#nost. Bezuvjetno ho#e medu rukama imati malo prirodne znanosti, kao recimo empirijsku psihologiju, poput herbartovaca, a svakako i malo historije tada se mogu barem u javnosti prikazivati kao da znanstveno postupaju, premda u potaji svu filozofiju i svu znanost tjeraju do vraga. No prizna li se da je to jato loih filozofe smijeno a tko to ne#e priznati ukoliko su oni jo i tetni? Kratak odgovor: time to filozofiju pretvaraju u smijenu stvar. Sve dok bude postojalo od drave priznato nazovimislilatvo, bit #e spre avan ili barem ometan svaki veli anstveni utjecaj istinske filozofije, i to ni im drugim doli prokletstvom smijenog, koje su na sebe navukli zastupnici te velike stvari, ali koje poga%a samu stvar. Stoga zahtjevom kulture proglaavam to da se filozofiji uskrati svako dravno i akademsko priznanje te da se uop#e drava i akademija oslobode za njih nerjeive zada#e da prave razliku izme%u istinske i prividne filozofije. Pustite filozofe da svagda divlje rastu, uskratite im svaki izgled na namjetanje i uvrtenje u gra%anske pozive, ne golicajte ih vie pla#ama, ak i vie od toga; progonite ih, gledajte ih bez milosti doivjet #ete udesne stvari! Tad #e se oni razbjeati te tu i tamo potraiti kakvo skrovite, siroti prividnici. Ovdje se otvara kakva parohija, tamo neko u iteljstvo, ovaj se uvla i u redakciju nekih novina, onaj pie udbenike za vie djevoja ke kole, najumniji me%u njima la#a se pluga, a najtatiji odlazi na dvor. Odjednom je sve pusto, gnijezdo je naputeno. Jer lako se osloboditi loih filozofa, potrebno je samo jednom prestati im davati povlastice. A to treba u svakom slu aju vie preporu ivati nego da se bilo koju filozofiju, pa bila ona koja mu drago, javno, od strane drave patronizira. Dravi nikad nije stalo do istine, nego uvijek samo do njoj korisne istine, jo to nije re eno, stalo joj je op#enito do svega to je korisno, pa bila to istina, poluistina ili zabluda. Savez drave i filozofije ima tu dakle smisla samo kad filozofija moe obe#ati da #e dravi biti bezuvjetno korisna, odnosno da #e dravnu korist staviti iznad istine. Dakako da bi za dravu bilo neto divno i istinu imati u svojoj slubi i na svojoj pla#i, jedino to i ona sama sasvim

dobro zna da- biti filozofije pripada to da nikad ne slui, da nikad ne prima pla#u. Stoga drava u onomu to ima, ima samo lanu istinu, lice s obrazinom. A ono joj naalost ne moe pruiti ono to toliko eli od prave istine, naime to da nju samu proglasi vae#om i svetom. Kad je neki srednjovjekovni vladar htio biti od pape okrunjen, ali to od njega nije mogao dobiti, imenovao bi naprosto protupapu, koji bi mu tada u inio tu uslugu. To je do nekog stupnja jo i moglo, no ne prolazi ako moderna drava imenuje neku protufilozofiju od koje eli biti legitimirana. Jer ona kao i uvijek ima filozofiju protiv sebe, a sad i vie nego prije. Sasvim ozbiljno vjerujem da je za dravu korisnije da se filozofijom uop#e ne bavi, da od nje nita ne trai i da je sve dok je to mogu#e pusti na miru kao neto ravnoduno. Ne ostane li pri toj ravnodunosti, postane li ona spram drave opasna i napada ka, tad je ona moe progoniti. Budu#i da drava za sveu ilite ne moe imati drugog interesa nego da njime odgaja odane i korisne gra%ane, trebala bi se ustru avati tu odanost, tu korist dovesti u pitanje time to #e od mladih ljudi zahtijevati ispit iz filozofije. Dodue, s obzirom na lijene i nesposobne glave to moe biti pravo sredstvo da ih se odvrati od studija filozofije uop#e, time da se od nje u ini ispitnu sablast. No taj dobitak nije kadar poravnati tetu koju isto to prinu%eno bavljenje izaziva u vratolomno smjelih i nemirnih mladi#a. Oni upoznaju zabranjene knjige, po inju kritizirati svoje u itelje te na posljetku opaaju ak i svrhu sveu iline filozofije i tih ispita a da se i ne govori o nedoumicama u koje tom prigodom mogu zapasti mladi teolozi, a usljed kojih oni u Njema koj po inju izumirati, kao kozorozi u Tirolu. Dobro znam koji je prigovor drava mogla staviti protiv cijelog ovog razmatranja dok je jo na svim poljima raslo lijepo mlado hegelovstvo. Ali nakon, to je tu etvu opustoila tu a i nakon to se od svih onih obe#anja to su se tad u svezi s njom gajila nita nije ispunilo i svi su tagljevi ostali prazni sad se radije vie nita ne prigovara, ve# se odvra#a od filozofije. Sad se ima mo#; dok ju se tada, u Hegelovo doba, htjelo imati to je velika razlika. Dravi vie nije potrebno sankcioniranje pomo#u filozofije, time je ona za nju postala suvinom. Ako ona svoje profesore vie ne izdrava, ili ih, kako pretpostavljam da #e biti u najskorije vrijeme, izdrava samo jo prividno i nemarno, tad ona od toga ima svoju korist ipak ini mi se vanijim da u tomu svoju korist vidi i sveu ilite. U najmanju ruku bih pomislio da bi se mjesto zbiljskih znanosti moralo smatrati unaprije%enim time da bude oslobo%eno zajednice s nekom poluznano#u i etvrtznano#u. Povrh toga, s a#u sveu ilita stvar stoji odve# udnovato da se ne bi na elno moralo eljeti izbacivanje disciplina koje i sami akademci malo cijene. Jer neakademci imaju dobre razloge za neko op#e nepotivanje sveu ilita. Prebacuju im da su kukavi ka, da se mala sveu ilita boje velikih, a velika javnoga mnijenja, da u svim stvarima vie kulture ne prednja e nego sporo i sa zakanjenjem hramaju pozadi, da se vie uop#e ne pridrava temeljnog smjera uglednih znanosti. Na primjer jezi ne se studije tjera revnije nego ikad, a da se za sebe sama ne na%e potrebnim strogi odgoj u pisanju i govorenju. Indijski stari vijek rastvara svoja vrata, a njezini znalci jedva da spram najneprolaznijih djela Indijaca, spram njihovih filozofija imaju druk iji odnos no to ga ivotinja ima spram lire, premda je Schopenhauer upoznatost s indijskom filozofijom smatrao jednom od najve#ih predno#u to je nae stolje#e odlikuje pred drugima. Klasi ni stari vijek postao je bilo kojim starim vijekom i vie ne djeluje klasi no i uzorno, kao to to dokazuju njegovi u enici koji ipak uistinu nisu uzorni ljudi. Kamo je odletio duh Friedricha Augusta Wolfa, o kojemu je Franz Passow mogao re#i da se pokazuje kao pravi patriotski, pravi humani duh, koji bi svakako imao snage jedan dio svijeta baciti u vrenje i plamen gdje je nestao taj duh? Nasuprot tomu na sveu ilite sve vie duh nadire urnalista, a nerijetko i pod imenom filozofije. Glatko dotjerano predavanje, s Faustom i Nathanom Mudrim na usnama, jezik i nazori naih odurnih knjievnih novina, u novije vrijeme jo i brbljanje o naoj svetoj njema koj glazbi, ak i zahtjevi za katedrama za izlaganje Schillera i Goethea takvi znakovi govore u prilog tomu da se duh sveu ilita po inje brkati s duhom vremena. Tu mi se ini da je od najve#e vrijednosti ako izvan sveu ilita nastane vii tribunal, koji bi i te ustanove

nadzirao i usmjeravao s obzirom na obrazovanje koje pospjeuju. I im se filozofija odvoji od sveu ilita te time o isti od svih nedostojnih obzira i zamra enja, ne#e ona mo#i biti ba nita drugo do takav tribunal. Bez dravne mo#i, bez pla#e i po asti ona #e znati obavljati svoju dunost, slobodna od duha vremena kao i od straha od toga duha kratko re eno, onako kako je ivio Schopenhauer, kao sudac takozvane kulture to ga je okruivala. Na taj na in moe filozof biti od koristi i sveu ilitu, ako se s njim ne stopi, nego ga naprotiv nadzire sa stanovite dostojanstvene daljine. A naposljetku to nas se ti e egzistencija neke drave, unapre%ivanje sveu ilita, ako se ipak prije svega radi o egzistenciji filozofije na zemlji! Ili da ne bih ostavio nikakve dvojbe o tomu to mislim ako je neizmjerno vanije da na zemlji nastane jedan filozof nego da dalje postoji neka drava ili neko sveu ilite. U onoj mjeri u kojoj raste ropstvo pod javnim mnijenjima i opasnost za slobodu moe se uzdi#i dostojanstvo filozofije. Ono je bilo najve#e pod potresima propadaju#e rimske republike i u doba careva, kada su njezino ime i ime povijesti postali ingrata principibus nomina* Njezino dostojanstvo vie dokazuje Brut nego Platon; to su vremena u kojima se etika prestala sastojati od op#ih mjesta. Ako danas filozofija nije mnogo potovana, treba se samo pitati zato se sada nijedan veliki vojskovo%a i dravnik ne izjanjava za nju samo zato to mu je u vrijeme kada ju je traio u susret izaao jedan slabani fantom pod imenom filozofije, ona u ena katedarska mudrost i katedarski oprez, ukratko jer mu je s vremenom filozofija postala smijenom stvari. A trebala bi mu biti strana stvar. I ljudi koji su pozvani na to da trae mo# trebali bi znati koji izvor herojstva u njoj te e. Jedan ini Amerikanac moe re#i to jedan veliki mislilac koji do%e na ovu zemlju ima zna iti kao novo sredite golemih snaga: Budite na oprezu, kae Emerson, kad veliki Bog dade da mislilac do%e na na planet. Sve je tad u opasnosti. To je kao kad je u velikom gradu izbio poar, kad nitko ne zna to je zapravo jo sigurno i gdje #e se to okon ati. Tad u znanosti nema ni ega to ne bi moglo sutra doivjeti preokret, tad vie ne vrijedi knjievni ugled, ni takozvane vje ne znamenitosti. Sve stvari koje su za ovjeka u tom asu skupocjene i vrijedne takve su samo na ra un ideja * Imena omrznuta vladarima. Nap. prev. koje su iskrsle na njihovu duhovnom obzoru i koje sadanji poredak stvari uzrokuju isto onako kao to drvo nosi svoje plodove. Novi stupanj kulture trenuta no bi podvrgnuo preokretu itav sustav ljudskih tenji. Dakle, ako su takvi mislioci opasni, tad je dakako jasno zato su nai akademski mislioci bezopasni. Jer njihove misli rastu u onom naslje%enom onako miroljubivo kao to je ikada jedno drvo nosilo svoje plodove. Oni ne uasavaju, oni ne pomi u s mjesta, i o cijelom bi njihovu larmanju trebalo re#i ono to je Diogen sa svoje strane primijetio kad su hvalili nekog filozofa: to to on veliko ima pokazati, kad se toliko dugo bavio filozofijom, a jo nikoga nije snudio? Da, tako bi trebalo pisati na nadgrobnom natpisu sveu iline filozofije: Nikoga nije snudila. Ipak je to svakako vie pohvala jednoj staroj eni nego jednoj boginji istine, i nije udno ako su oni koji tu boginju poznaju samo kao staru enu i sami veoma malo mukarci, pa se stoga ljudi od mo#i, kako i dolikuje, na njih uop#e vie ne obaziru. A ako je tako u naem vremenu, tad je dostojanstvo filozofije palo u prainu. &ini se da je ona sama postala ne im smijenim ili ravnodunim, tako da su svi njezini istinski prijatelji obvezatni svjedo iti protiv tog brkanja i u najmanju ruku pokazati da su smijeni ili ravnoduni samo one lane sluge i oni nositelji nedostojanstva filozofije. Jo bolje, oni sami inom dokazuju da je ljubav spram istine neto strahotno i silovito. I jedno i drugo dokazao je Schopenhauer i dokazivat #e iz dana u dan sve vie.

Friedrich Nietzsche U razdoblju nakon objavljivanja svog prvoobjavljenog djela Ro%enje tragedije iz duha glazbe i tada izazvane burne reakcije, Nietzsche, uz opsenu nastavnu djelatnost na sveu ilini u Baselu, intenzivno radi na razradi vlastitih filozofijskih nazora, koji rezultiraju dokumentiranim kratkim rukopisima O istini i lai u izvanmoralnom smislu i Filozofija u tragi nom razdoblju Grka, neobjavljenim za njegova ivota. Istodobno se odlu uje u idu#ih nekoliko godina istupiti u javnost kao filozofijski pisac, i to nizom od dvanaestak kra#ih programski intoniranih spisa, za koje odre%uje zajedni ki obuhvatni naslov Nesuvremena razmatranja. Od godine 1873. do 1876. dovrio ih je i objavio etiri, nakon ega odustaje od daljnjeg rada na planiranom nizu te se posve#uje skiciranju svojega ve#eg prosvjetiteljsko-kriti kog" djela, koje #e dobiti naslov Ljudsko odvie ljudsko. Prvi nesuvremeni spis objavljen je pod naslovom Nesuvremena razmatranja. Prvi dio: David Strauss sljedbenik i spisatelj u kolovozu 1983, drugi, naslovljen Nesuvremena razmatranja. Drugi dio: O koristi i tetnosti historije za ivot, u velja i 1874, a tre#i, kao Nesuvremena razmatranja. Tre#i dio: Scbopenhauer kao odgajatelj, u listopadu 1875. Nakon objavljivanja prvih triju spisa Nietzsche koleba oko toga bi li kao etvrti objavio ranije zapo eti rad o Wagneru ili pak jednako tako u prvim skicama pripremljeno djelce naslovljeno Mi filolozi. Na ovom drugom radi uporno i strpljivo mjesecima, ali mu ne uspijeva zadovoljavaju#e napredovati, to se postupno sve vie pokazuje kao op#enita kriza cjelokupnog plana nesuvremenih razmatranja, u kojoj je presudnu ulogu jama no odigrala rastu#a sloenost njegova odnosa s Wagnerom i sve o itije deziluzioniranje u pogledu smisla cjelokupnog bayreuthskog pothvata. Na koncu Nietzsche odustaje od dovrenja rada o filolozima te dogotovljuje spis Richar Wagner u Bayreuthu, koji u srpnju 1876. izlazi kao etvrto i ujedno posljednje nesuvremeno razmatranje. 7. lipnja 1875. pie prijatelju Rohdeu: Za Nesuvremena nemam ni vremena ni snage, Spis o Schopenhaueru kao odgajatelju u Bayreuthu bio vrlo dobro primljen. Sam Wagner u kratkom pisamcu ne skriva svoje oduevljenje, emu se bez imalo oklijevanja pridruuje i supruga Cosima, koja u pismu Nietzscheu od 26. listopada 1875. njihov zajedni ki stav sabire u sljede#e rije i: Ovo Nesuvremeno... je moje i od srca Vam zahvaljujem za radosno uzbu%enje to miga je priredilo njegovo itanje. U njemu sadrani osje#aji, misli, dosjetke, spoznaja, umije#e i znanje zadivili su me, te sam se ponovno, kao kod Ro%enja tragedije, ogrijala vatrom oduevljenja koja sve proima arom. Mane Baumgartner-Kchlin, majka jednoga od rijetkih prisnih Nietzscheovih u enika iz tih dana, prevodi spis na francuski, no unato opetovanih pokuaja Nietzscheova nakladnika i ponekih prijatelja nijedan pariki izdava ne pokazuje zanimanje za njegovo objavljivanje. Umjesto toga u parikoj Revue Critique izlazi jedan otro polemi ni prikaz, za im uskoro slijedi i jedan uglavnom neutralni i suzdrani saeti prikaz svih triju prvih neusvremenih razmatranja u The Westminster Revlew. Op#enito, samo je prvo od njih bilo u javnosti doista snano zapaeno i zabiljeeno, premda ponajprije negativno. O samoj Schopehnauerovoj filozofiji, o njenim osnovnim teoretskim postavkama i u enjima u ovom se spisu ne nalazi gotovo nita. Sve je tu vi%eno i prikazano isklju ivo unutar sveodre%uju#eg prakti nog vidokruga, svedeno na dodue bitni, ali ipak samo djelimi ni aspekt odnosa filozofa kao genija, odnosno velikog pojedinca, spram institucija uop#e, a ponajprije drave i sveu ilita. No i unutar tog tako suena horizonta, sam Schopenhauer jedva da je doista doao do rije i. Medu poznavaocima Nietzscheova djela nema dvojbe o tomu da u spisu zapravo nalazimo tek neto malo o Schopenhaueru, a mnogo vie o Nietzscheu samom i o tomu kako je on tada doivljavao i razumijevao sebe kao filozofa. Ni on sam nije o tomu ostavljao nimalo sumnje. U kasnom interpretativnom osvrtu na svoje

sveukupno objavljeno djelo, u osebujnoj filozofskoj autobiografiji Ecce borno, o tre#em i etvrtom nesuvremenom razmatranju kae: "Prora una li se u osnovnim crtama, dva uvena i jo sasvim nedovrena tipa uzeo sam za prigodu, kao to se koristi prigoda da se neto izgovori, da se pri ruci ima nekoliko formula, jezi nih sredstava vie... Na taj se na in Platon posluio Sokratom, kao semiotikom za Platona. Sada kad sa stanovite daljine gledam unatrag na one okolnosti o kojima ti spisi svjedo e, ne bih htio zanijekati da oni u osnovi govore samo o meni. Spis "Wagner u Bayreuthu' vizija je moje budu#nosti. Tomu nasuprot u 'Schopenhaueru kao odgajatelju' zapisana je moja najunutarnjija povijest, moje postojanje. Prije svega moj zavjet! ...Ono to sam danas, ono gdje sam danas u visini u kojoj vie ne govorim rije ima, ve# munjama, o kako sam tad jo bio od toga daleko! Ali vidio sam kopno ni trenutka se nisam varao o putu, moru, opasnosti i uspjehu! ...Kako razumijem filozofa, kao strani eksploziv pred kojim je sve u opasnosti, kako svoj pojam 'filozofa' miljama daleko odvajam od onog pojma koji u sebe uklju uje ak i jednog Kanta, a da se i ne govori o akademskim 'preivateljima' i ostalim profesorima filozofije: o tomu ovaj spis daje neprocjenjivu pouku, pa ak ako se i prizna da tu u osnovi do rije i ne dolazi 'Schopenhauer kao odgajatelj', ve# njegova suprotnost, 'Nietzsche kao odgajatelj'. Dakako, ostaje pitanjem moe li se uz Nietzscheovo kasno samostiliziranje pristati do te mjere da se bez pitanja prihvati i ovdje izre eni stav kako je pod Schopenhauerovim imenom u spisu uistinu prikazan sam Nietzsche, i to upravo kao Schopenhaerova suprotnost. Osobito s ovim posljednjim ipak se teko sloiti. Dodue, injenica je da je ve# u tim ranim godinama svojega misaonog puta Nietzsche nakon po etnog bezuvjetnog oduevljenja postupno po eo misaono stvarati sve ve#i odmak od Schopenhauera. Tako primjerice ve# 19. prosinca 1877. Cosimi Wagner na njen ro%endan provjerava: Gotovo sve no#i se u snovima druim s davno zaboravljenim ljudima, pa e najvie s mrtvima. Djetinjstvo, dje a ko i kolsko doba sasvim su mi prezentni. Pri promatranju ranijih ciljeva i onoga stvarno postignutog u palo mi je u o i da sam u svemu to sam zbilja postigao daleko nadmaio nade i op#enite elje mladosti, ali da sam naprotiv od svega onoga to sam si s nakanom stavio u zada#u uspio posti#i u prosjeku uvijek samo tre#i dio. Tako #e vjerojatno ostati i dalje. Kad bih bio sasvim zdrav tko zna ne bih li tada svoje zada#e protegao do u ono pustolovno? U me%uvremenu sam prinu%en pomalo spustiti jedra. Za sljede#e bazelske godine predvidio sam dovrenje nekoliko filologijskih radova... Bude li s njima sve u redu, eka me neto lee. Ho#ete li se uditi ako Vam priznam postupno nastalu diferenciju spram Schopenhauerova u enja, koja mi je u svijest stupila gotovo iznenadno. Gotovo u svim op#im stavovima ne stojim na njegovoj strani. Ve# kad sam o Schopenhaueru pisao, opazio sam da sam preao preko svega to je u njega dogmati no; meni je sve bilo u ovjeku. U me%uvremenu je moj 'um' bio veoma djelatan time je ivot ponovno postao za jedan stupanj teim, a teret ve#im! Kako #e se to na koncu izdrati? Je li ovdje tako naglaena i jednozna no pozitivno vrednovana bitna razlika spram Schopenhauera uistinu sadrana ve# u ovome malom spisu? Ne nalazimo li je mi dananji prije svega u ne ba tako sretno pogo%enom i uvjerljivom skra#enju i suenju obuhvatnog Schopenhauerova filozofijskog vidokruga? Odgovor na ta pitanja svakako bi zahtijevao prethodno temeljito propitivanje op#enitog odnosa Nietzschea i Schopenhauera, za to bi bilo nuno prije svega podrobno prou iti cjelokupno djelo obojice. Me%utim, ovdje prevedeni spis moe se bez sumnje itati i razumijevati i neovisno o tomu, shvati li ga se, kako je re eno, poglavito kao iznimno dojmljivo Nietzscheovo rano izjanjenje o tomu to je za njega samog bila i ostala prava i istinska filozofija.

Damir Barbari